Ratni Zločini Srpskih Snaga Nad Hrvatima I Muslimanima U Bosanskoj Posavini

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI
ZEMLJOPISNI POLOAJ, RELJEF I KLIMA Bosanska posavina ima oko 2649 etvornih kilometara povrine. Na ovom prostoru, prema popisu puanstva iz 1991. godine, ivjelo je 375.903 stanovnika, ili 141,9 osoba na jednom etvornom kilometru. Prirodno izdvojeni prostor Bosanske posavine omeen je sjeverno tektonskim rovom rijeke Save, na zapadu rijekom Ukrinom i planinom Motajicom, juno planinama Trebavac i Majevicom, a na istoku rijeicom Lukavac. Sa sredinjim dijelovima Bosne i Hercegovine povezan je prije svega prirodnim prolazom dolinom rijeke Bosne kroz dobojsku i vranduku klisuru, dok su zapadni dijelovi dostupni kroz takoer prirodni prolaz uz rijeku Ukrinu. Bosanska se posavina nalazi na iroko otvorenoj i lako prohodnoj peripanonskoj nizini. Sjevernu je granicu povukla rijeka Sava, koja meandrira i esto plavi svoju aluvijalnu ravan, pa je zbog toga, a i zbog izuzetnog tranzitnog znaenja peripanonske nizine, rijeka premotena na vie mjesta. Za gradove Bosanski Brod, Bosanski amac, Brko i Oraje drimo da su kljuevi sjevernog dijela Bosne. Uz veliko tranzitno znaenje i laku prohodnost, te bogatu hidroloku mreu, bogatstvu gospodarske baze Bosanske posavine prirodno je pridodana i mogunost dobre poljoprivredne proizvodnje i prerade nafte, a pregnuima puanstva dobrano je zaivjela prehrambena, drvna, graevna, tekstilna, kona, metalna i kemijska industrija, te se razvila cestovna i rijena tranzitna vorita i stvoreni veliki skladini prostori. Zahvaljujui zemljopisnom poloaju (izmeu 44 45' i 45 15' sjeverne geografske irine te 17 45' i 19 istone geografske duine) i okruenju planinama na zapadu i jugu, Bosanska posavina ima umjerenu kontinentalnu klimu. Jai su kontinentalni utjecaji zbog toga znatno ublaeni, pa srpanj ima temperaturu od 20 do 22 C. Zime su umjerene i hladne, a sijeanjski srednjak dostie tek -2 C. Srednja je godinja temperatura 10 C. Jesen i proljee imaju priblino iste znaajke. Padaline su skladno rasporeene tijekom itave godine i iznose oko 800 mm. Kie se najee u svibnju i lipnju, kada su vegetaciji i najpotrebnije.
Rijeke Bosanske posavine imaju osrednji hidropotencijal, i makar samo Sava ima prometno znaenje, njihov hidropotencijal nije dostatno iskoriten na drugaiji nain, doim je kvaliteta vode jo uvijek zadovoljavajua, osim rijeke Bosne koju oneiavaju velika industrijska sredita uzvodno (Kakanj - atii, Zenica, Maglaj i Doboj). Sve su rijeke pritoke Save, pa tako njihovi tijekovi pripadaju Crnomorskom slivu.
Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi
POVIJESNI PRIKAZ Bosanska posavina na prostoru veliine oko 2650 etvornih kilometara obuhvaa devet opina: Bosanski Brod, Derventu, Doboj (Komaricu), Odak, Bosanski amac, Modriu, Oraje, Brko i Gradaac (Tramonicu). Ove opine ine prirodni prostor uz desnu stranu rijeke Save, od Duboca do Brkog, na kojem je preteito ivjelo hrvatsko puanstvo. Sebe su nazivali Posavcima. Kao podruje unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bosanska posavina oduvijek je predstavljala jednu kulturno-povijesnu i gospodarski zaokruenu cjelinu hrvatskog naroda. Ovdje je ljudski ivot zapoeo jo u neolitsko doba, na breuljcima uz rijeke, bavljenjem lovom i ribolovom, zahvaljujui u prvom redu Usori, Ukrini, Savi, Bosni i njhovim pritokama bogatima ribom, te umama s dovoljno divljai. Najstarije naselje iz tog doba su Vignjita, s podruja sela Kunjae kod Modrie. Prve ozbiljnije tragove civilizacije poinje biljeiti dolazak Rimljana na ova podruja: poeli su graditi putove, vea urbanija naselja, za gradnju koriste kamen i opeku, putovima kroz Posavinu povezuju svoje dvije provincije. Hrvati pak na prostor dananje Bosanske posavine doseljavaju u VII. stoljeu, 626. godine poslije Krista. Za vrijeme vladavine Kulina bana Bosnom u X. stoljeu Posavina nije bila u sastavu Bosne. O ovome postoje izvorni dokumenti, kao i dokument kojim Kulin jami Dubrovanima slobodu trgovanja po Bosni, koji izvorno glasi: "U ime Oca i Sina i Svetog Duha. Ja ban bosanski Kulin prisezaju (priseem) tebe knee Krvau i vsem graam dubrovam pravi prijatelj bili i pravu vjeru, dokolje sam iv. Vsi Dubrovane kire hode po mojemu vladanj trgujue, gdije si kto krevat, godi si kto mine, pravov vjerov i pravim srcem drati je bez vsakoje zledi razvije to mkto, da svojov voljom poklon, i da im ne bude od mojih est - nikov sile, i dokolije u mene bude, dati im savjet i pomo, kakore i sebe, kolikore, bez vsega zloga primislja. Tako mi Bog
pomagaj i se sveto evandjelie." Iz 1244. god. postoji pisani trag o Posavini ("Terra Tolys", o zemlji oko rijeice Tolise), a 1324. godine spominje se Nenavite, prostor s obje strane rijeke Bosne. Prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromani (1353.-1391.) pripaja Posavinu Bosni, a u svojoj povelji spominje upu Jake i upu Modriu. U 15. stoljeu Bosanska se posavina ponovno prikljuuje svojoj matici Hrvatskoj u okviru Ugarske, i ovo povijesno stanje zadrat e sve do 1536. godine, kada i ona pada pod tursku okupaciju (Bosna je pala 1463. godine, dakle punih 73 godine prije). Iz turske vladavine vrijedan je spomena dokument zvan "Ahdnama", to znai "Vladarska povelja". Naime, godine 1463., zauzevi Bosnu, sultan Mehmed smatrao je da je potpuno osvojio bosanske zemlje, pa te godine Bosnu proglaava Sandakom sa dijelom u Vrhbosni. Na molbu franjevca Anela Zvizdovia sultan je, prije nego se zaputio natrag u Carigrad i prije nego je imenovao Mehmedbega prvim sandakom u Bosni, izdao glasovitu Ahdnamu, kojom je katolicima jamena sloboda vjere. Prije turskog osvajanja Posavine, na ovom je prostoru bilo osam velikih franjevakih samostana. Turci su ih, sve do jednog, poruili. Prema turskim defterima (popisima) iz XVI. st. spominje se Nenavite kao naselje naputeno od katolika Hrvata. Tako upu Nenavite, zapravo podruje bive upe Nenavite, "Terra Tolys", Turci pretvorie u Gradaaku nahiju (Gradaac i amac). Drugi, vei dio Posavine nalazio se u Derventskoj nahiji (Derventa, Odak i Bosanski Brod). Od veih sela spominju se krajem XVI. stoljea Dubovac, Korae, Foa, Dubica i Plehan, te rijeke Sava, Ukrina, Velianka, ivanjska, Ljenica i Markovac. Trei dio Posavine (Brko, Dubrave, Zovik, Ulice, Breke, Drijena i Skakava) nalazio se u Tuzlanskoj nahiji. Nakon dogovorenog mira 1719. godine izmeu Turske i Austrije utvrene su granice Posavine, koje su trajale sve do 1939. godine. U ratnom razdoblju 1788.-1792. godine Turci su ponovno protjerali Hrvate katolike iz Posavine, s razlogom da ne bi, navodno, pomagali Austrijance. Ipak se Hrvati poslije primirja vraaju na svoja stoljetna ognjita. Bosanska je posavina 1831. godine izazvala posebnu pozornost turskih vlasti. Tada su, pod vodstvom Husein bega Gradaevia, dragovoljci porazili tursku vojsku na Kosovu i u Travniku. Sljedee godine Turci su ipak suzbili pobunjenike. Utjecaj hrvatskog preporoda (1850. god.) osjetio se i u Bosni i Hercegovini. Svesrdnu su im pomo u tome pruili oci franjevci. Posebno se istiu fra Ivan Juki i fra Martin Nedi iz Tolise. Fra Ilija Starevi u Tolisi osniva i prvu puku kolu u Posavini; knjige nabavljaju iz Broda na Savi (Slavonski Brod). Godine 1862. i 1863. muslimani, protjerani s podruja Uica i apca zbog sukoba Srba i Turaka, naseljavaju podruja Bos. amca, Oraja i Brezova Polja. Hrvati katolici velikom duom i srcem primaju prognanike na svoja
podruja. Slabljenje turske vlasti dovodi tadanju Europu pred tzv. "istono pitanje", do elje velesila da podijele tursko Carstvo. Tako se na meunarodnom kongresu u Berlinu, 1878. god, sreivanje politikih prilika u Bosni povjerava Austro-Ugarskoj. Ovime Bosanska posavina ponovno dolazi u dodir s Hrvatskom, pogotovo jer je u toj dravi prije imala svoju autonomiju. Tako 1878. godine Austro-Ugarska zauzima Bosnu i Hercegovinu. Svojom vojskom ula je upravo kroz Posavinu iz pravca Brkog, amca i Broda. Unosi novu civilizaciju, drugu kulturu, zapravo europski duh u bosanske, gospodarski i duhovno opustoene krajeve. Odmah pristupa izgradnji mostova, putova, suvremenih gospodarskih objekata, kola, bolnica, eljeznikih kolodvora, vodovoda - prestinih zgrada, kazalita, pa i muzeja. Spomenut u samo Zemaljski muzej, koji zaprema 25.000 etvornih metara prostora, a ine ga mnoge zbirke: povijesne, etnografske, bioloko-arheoloke..., sve ureene prema najsuvremenijim muzeolokim naelima. Muzej je danas jedan od najljepih na Balkanu, pa i u Europi. Spomena je vrijedno i osnivanje Hrvatskog kulturnog drutva "Napredak" 1902. godine. Ovo je Drutvo u Bosanskoj posavini ubrzo nailo na plodno duhovno tlo i dalo solidne rezultate u opismenjavanju naroda i irenju kulture. Nezadovoljni pripajanjem Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj, Srbi 28. lipnja 1914. godine ine atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Bio je to povod za oruani napad Austro-Ugarske na Srbiju, ime dolazi i do Prvog svjetskog rata (1914.-1918.). U ratu sudjeluje i veliki broj vojnika s podruja Bosanske posavine, to i knjievnik Mato Blaevi, Posavac iz Bos. amca, opisuje u svom romanu "Zaboravljeni grobovi". Vjetom politikom igrom, Srbi 1918. godine pripojie hrvatske krajeve u dravu zvanu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Znaajan sljedei dogaaj za Bosansku posavinu svakako je uspostava Banovine Hrvatske, 29.08.1939. godine, u koju ulaze i sljedee posavske opine: Derventa, Bos. Brod, Odak, Modria, Bosanski amac, Gradaac, Oraje, Brko i Srebrenik, dakle prostor definiran kao hrvatski i time pripojen Banovini Hrvatskoj. Stvaranjem Nezavisne Drave Hrvatske, 1941. godine, Bosanska posavina jo se vie poveava: u njene granice ulazi i podruje Bijeljine. Podruje je dobilo naziv Velika upa Posavina i prostirala se teritorijalno sve do Drine, sa sjevera zahvaajui ak i opine Slavonski Brod i upanju. Spomenute injenice, dakle, govore da je Bosanska posavina oduvijek bila definirana kao hrvatski prostor, u kojem su nesmetano ivjeli i ostali narodi. Bosanska posavina kao takva je nedjeljiva i neotuiva jedinica hrvatskog korpusa.
Ono to su ranije generacije hrvatskog naroda u Bosanskoj posavini jedno i pol tisuljee imale, uvale i sauvale sve do ovog rata (1992.-1995.), zloinakom agresijom srbocrnogorskih vojnih postrojbi srpski su imperijalisti uspjeli nasilno oduzeti. Prostor su oteli, hrvatski i muslimanski narod to pobili, to protjerali. No, uzdajui se u Boju providnost i pravednost, u duhovnu snagu svakog hrvatskog Posavca, u steenu duhovnu snagu koju su im stoljeima ulijevali njihovi preci, njihovi duhovni oci franjevci, njihova braa s gornje strane Save, njihova subraa iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, uzdajui se u steenost povijesnog pamenja, uzdajui se u posavski hrvatski um, krv, znoj i suze, uzdajui se u se, u vlastitu svoju osobnost, ovaj se narod i nada i vjeruje u povrat svoje imovine i svog prostora, u povratak svog tjelesnog bitka i svoje plemenite due na vjekovna hrvatska posavska ognjita. Jer, iji je ovo prostor, iji su ovi krajevi - oduvijek se znalo i zna se!
PUANSTVO - STATISTIKI PODACI Na prostoru Bosanske posavine, na podruju opina Bosanskog Broda, Bosanskog amca, Brkog, Dervente, Gradaca, Modrie, Odaka i Oraja, te na sjeverozapadnom dijelu opine Doboja, ivjele su 1991. godine, neposredno pred posljednju srpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu, 375.903 osobe, od kojih 134.452 Hrvata, 107.490 Muslimana, 104.804 Srba i 29.157 osoba ostalih nacionalnosti*). * Podaci preuzeti iz "Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: narodonosni sastav po naseljima", izdanje Dravnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, travnja 1995. Knjiga je izdana u dogovoru s direktorom Dravnog zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine, gospodinom dr. Hasanom Zoliem. Knjiga #1 Doboj - sjeverozapadni dio POPIS PUANSTVA PO OPINAMA OD 1971. DO 1991. Za svih osam opina Bosanske posavine i sjeveroistoni dio opine Doboja donosimo statistiki pregled podataka prema popisima puanstava od 1971. do 1991. godine.
KRONOLOGIJA PRIPREMA I PROVEDBA AGRESIJE SRPSKIH SNAGA* NA BOSANSKU POSAVINU (1990. - 1995.) NAINJENA PO OPINAMA 1|2|3|4 * Pojmovi "pripadnici srpskih snaga" ili "zdruene srpske snage" u ovoj se brouri odnose na pripadnike srpskih vojnih, paravojnih, policijskih, parapolicijskih postrojbi i naoruanih civila. Pripadnici srpskih snaga su uglavnom prema nacionalnosti Srbi ili Srbijanci, a zabiljeen je i nemali broj Muslimana (pogotovo na prostoru opine Bosanski amac). Prema brojnosti i tehnikoj nadmonosti najjae su bile postrojbe JNA koje s vremenom doivljavaju transformaciju (samo na papiru!) u JA, pa u srpsku vojsku i na kraju u Vojsku Republike srpske. Od paravojnih postrojbi najee su spominjane etnike postrojbe "Beli orlovi", "eeljevci" i "Arkanovci". BOSANSKI BROD studenoga 1990. Prema rezultatima prvih viestranakih izbora na podruju opine Bosanski Brod nadmono pobjeuje Hrvatska demokratska zajednica. 1991. Tijekom druge polovice 1991. godine aktivnost pripadnika JNA smjetenih u novoj vojnoj bazi JNA u selu Podnovlju (opina Doboj) ogledaju se prije svega u velikosrpskoj indoktrinaciji lokalnog srpskog ivlja na podruju Bosanske posavine, podjeli naoruanja istima, te ustrojavanju tzv. "srpske Teritorijalne odbrane". Na podruju opine Bosanski Brod zapovjednitvo novoustrojenih srpskih snaga bilo je u selu Lijee, a zapovjednikom je imenovan Duan Stanisavljevi zvani Strikan, srednjokolski profesor iz Bosanskog Broda. Njegovi najblii suradnici bili su Duan Kostadinovi, Miro Radovanovi, Nenad Ivanovi, Mio Ruoji, Nenad Milii i Ignjo Jaimovi. Svoje zapovjedne strukture ove srpske snage imale su i u osnovnim postrojbama koje su nazivali etama. Tako je zapovjednik ete u selu Vinska bio Pavo Stanisavljevi, a njegov zamjenik Jugoslav Ruki. Predvodnici velikosrpske agresije na tom prostoru su jo Ljubo Nini u selu Brusnici, Dragan Paki i Boro uri u selu Klakaru, Grujica Kulji u selu Brodskom Polju, Milan Gveri u selu Vrelima, Vlado Jaimovi u selu Lijeu
i dr. 01.09.1991. Pripadnici diverzantske skupine "Tuzlanskog korpusa JNA" pokuali su onemoguiti promet preko mosta koji preko rijeke Save povezuje Bosanski sa Slavonskim Brodom. 15.09.1991. Skupina naoruanih specijalaca Vojne policije JNA, koja je u vojarnu JNA u Derventi stigla iz Nia (Srbija), predvoena podoficirom iz vojarne JNA u Derventi Brankom Ratiem, ispalila je na most koji povezuje Bosanski sa Slavonskim Brodom vei broj minobacakih granata i lake ga otetila. listopada 1991. Zapovjednik taba TO opine Bosanski Brod Duan Dragosavljevi, uz pomo svojih suradnika Slobodana Marjanovia, Zorana eria i Mihajla Sremca (predsjednik novouspostavljene opinske Vlade), ustrojio tzv. "Bosanskobrodski bataljon" koji je brojio 134 naoruana lana. Na tajnoj promotivnoj smotri "Bataljona" bio je nazoan i Milan Marti iz Knina. 12.11.1991. Osnovana je Hrvatska zajednica Bosanska posavina. Zajednica je utemeljena zbog "sloenog i tekog politikog i sveukupnog stanja, te neposredne ratne opasnosti i agresije na hrvatski narod, a u cilju objedivanja politikih aktivnosti na obrani suvereniteta i integriteta BiH i jaanja hrvatskog korpusa". 21.12.1991. Pripadnici "Tuzlanskog korpusa JNA" rasporeuju svoje jedinice po selima Kostreu i Barici, s glavninom snaga u selu Zboritu. 25.12.1991. Na sam Boi JNA demonstrira silu prolazei kroz sela i naselja nastanjena Hrvatima omaloavajui ovaj veliki katoliki blagdan. koncem 1991./poetkom 1992. Iz sela Lijea, Poloja i Brodskog Polja pripadnici JNA i mjesni Srbi svakodnevno granatiraju Slavonski Brod. 16.01.1992. Zbog svakodnevnih oruanih provokacija od strane naoruanih Srba i pripadnika JNA, elnitvo opine Bosanski Brod donosi odluku da obranu grada i opine preuzme Krizni tab. 16.01.1992. Prvi oruani sukob u selu Korau zbio se u neposrednoj blizini crpne postaje vodovodnog poduzea kojeg su osiguravali djelatnici MUP-a. Naime, pripadnici Tuzlanskog korpusa JNA pokuali su zauzeti crpnu
postaju. Iz vojnog vozila ("pincgauera") izilo je est pripadnika JNA s naumom da silom oruja zauzmu vodovodnu postaju, emu su se usprotivili djelatnici MUP-a. Otvorena je obostrana vatra iz pjeakog oruja, pa su se pripadnici JNA povukli. 23.02.1992. Srpska demokratska stranka opine Bosanski Brod donosi odluku o proglaenju "Srpske optine Bosanski Brod - Brodsko Polje", a za njenog predsjednika imenuje Miroslava Radovanovia, tadanjeg predsjednika SDS-a za ovu opinu. veljae 1992. Na prostor opine Bosanski Brod iz Srbije su pristigle raznorazne paravojne postrojbe meu kojima i "Srbijanska dobrovoljaka garda", "eeljevci" i "Beli orlovi". Svoje zapovjedne stoere smjestili su u bosanskobrodskom selu Vinska. Zapovjednik postrojbe "Belih orlova" bio je Aca Lazi iz Kragujevca (Srbija), djelatnik srbijanskog MUP-a, a njegov zamjenik Dragan Mii, zvani Deda, iz Kraljeva (Srbija). Pripadnici ove postrojbe bili su obueni u maskirne odore, a na glavama su nosili beretke crvene boje. Na prostor bosanskobrodske opine su pristigli u dipovima beogradske registracije. Nedugo zatim u svoju postrojbu primaju oko sto bosanskobrodskih Srba te ih ustrojavaju na razini 'ete' i s njima prolaze dodatnu dvodnevnu vojnu obuku. 03.03.1992. Nakon uspjeno provedenog Referenduma za BiH, nezadovoljni Srbi, potpomognuti pripadnicima JNA, postavljaju prve barikade na podruju opine. Jedna od njih je postavljena kod semafora u selu Lijeu. U veernjim satima iz Lijea su projektilima i granatama (VBR i minobacai) napadnuta prigradska sela u kojima ive Hrvati. Ovim napadom otpoela je agresija zdruenih srpskih snaga (razne srpske postrojbe i JNA) na podruje opine Bosanskog Broda. Odlukom Kriznom taba opine Bosanski Brod osniva se 101. bosanskobrodska brigada HVO-a. 04.03.1992. U etiri sata zdruene srpske snage (pripadnici JNA, "srpski teritorijalci", naoruani lanovi SDS-a...) zapoinju estoki minobacako-pjeaki napad na grad iz naselja Brodskog Polja, ispaljujui vie desetaka minobacakih granata raznog promjera. Vatra iz pjeakog naoruanja otvarana je po mostu preko rijeke Save i po zgradi u kojoj je smjetena Policija. Ranjeno je est graana Bosanskog Broda, a nanesena je i vea materijalna teta na stambenim i drugim objektima. Oko devet sati napad i pucnjava prestaju. 05.03.1992. Na zgradu Skuptine opine Bosanskg Broda ispaljeno vie snajperskih hitaca iz prostora Brodskog Polja koje je pod kontrolom "Bosanskobrodskog srpskog bataljona". 06.03.1992.
Uklanjaju se barikade s magistralnih prometnih pravaca prema Derventi i Odaku, a most na Savi se otvara za pjeake. Most prelazi oko 1500 ena i djece i odlaze k rodbini u Slavonski Brod. 14./15.03.1992. Iz svojih uporita u istonom dijelu grada tri skupine tzv. srpskih rezervista pokuavaju ui u grad i minirati Rafineriju nafte.. Zahvaljujui budnosti Hrvati su ih onemoguili. 21.03.1992. Pripadnici oklopnog bataljuna JNA pristiglih iz Vranja (Srbija) razmjetaju 11 tenkova na prostor bosanskobrodskih sela Lijea i Vinske. Odatle e u narednom razdoblju sustavno granatama razarati naseljena mjesta Opine koja jo nisu kontrolirali. 25.03.1992. Pripadnici srpskih snaga predvoeni zamjenikom zapovjednika "Belih orlova" Draganom Miiem, u selu Donja Vrela uhitili su dvojicu mjetana Hrvata. Odveli su ih u selo Lijee, muili, ubili i tijela bacili u rijeku Savu. 26.03.1992. Na poziv opinskih politiara u Bosanski Brod dolaze elnici vjerskih zajednica, msgr. Vinko Pulji, nadbiskup vrhbosanski, reis-ul-ulema Jakub Selimoski, predsjednik Islamske vjerske zajednice i vladika Vasilije, episkop zvorniko-tuzlanski. Svaki je u svojoj bogomolji sluio bogosluje. Njihova molitva nije urazumila srpske napadae, naprotiv, napadi su postali sve jai i razorniji. Dijelovi grada ostaju bez struje i vode. Oko 1000 ena, djece i starijih osoba izbjeglo je iz grada i prelo u Slavonski Brod. Krizni tab obrane opine Bosanski Brod izdaje zapovijed o mobilizaciji mukaraca od 18 do 50 god. starosti. Okrutni general Milutin Kukanjac, glavni zapovjednik JNA u BiH, na sjednici Predsjednitva BiH izjavljuje da povlaenje pripadnika JNA iz Bosanskog Broda "ne dolazi u obzir zbog nazonosti jakih hrvatskih vojnih jedinica". 28.03.1992. Pripadnici srpskih snaga, meu kojima i Goran Vukman, ore ljuka, Vid ljuka, Goran Jakovljevi, Slobodan Jakovljevi, Zoran Jakovljevi, Josip Vuji, Zoran Vuji i Zoran ela, u selu Donjim Vrelima nasilno ulaze u hrvatske kue, pod izlikom da trae skriveno oruje. Odmah nakon pretrage kue su palili i unitavali. koncem oujka 1992. Koncem mjeseca oujka Srbi preseljavaju iz Brdskog Polja u selo Lijee, u kojem imaju svoje vojno zapovjedno mjesto, i nastavljaju napadati grad. U selima nastanjenim srpskom veinom, pogotovo poslije Referenduma za BiH, postavljaju barikade na prometnice i putove. 03.04.1992.
U poslijepodnevnim satima zapoeo jak oruani napad pripadnika JNA i naoruanih Srba iz sela Kostrea i Barica na hrvatska sela Korae, Novo Selo i Gornja Moila. Borba traje do kasno u no, mjetani odolijevaju i razbijaju napadae. 06.04.1992. Pripadnici Tuzlanskog korpusa JNA i naoruani Srbi iz Zborita tekim topnitvom granatiraju sela Korae i Novo Selo. Ispalili su oko 500 granata, te 24 rakete iz viecijevnog bacaa raketa (VBR). Nakon topnike pripreme uslijedio je pjeaki napad na selo Korae iz pravca sela Gornje Barice i Kostrea. Nakon uspjeno odbijenog napada mjetani sela Koraa krenuli u protuudar i napadae odbacili preko rijeke Ukrine. 16.04.1992. Pripadnici srpskih snaga upadaju u selo Gornje Kolibe i masakriraju 11 mjetana civila (Hrvata i Muslimana). travnja 1992. Srpska postrojba zvana "Beli orlovi" naputa bosanskobrodsku opinu, odvodei zarobljene Hrvate na rijeku Savu gdje ih ubija (veinu strijelja). Meu poiniteljima ovog zloina nalazila se i jedna ena, Vinja Milii (djevojaki Ivanovi), supruga Stankova, koja je osobno strijeljala jednog zarobljenog Hrvata, pucajui u njega iz sinovog pitolja zastave 7,62. 12.05.1992. Pripadnici srpskih snaga upadaju u selo Donja Vrela i masakriraju deset Hrvata civila. svibnja 1992. Krizni tab opine Bosanski Brod preimenovan u Hrvatsko vijee obrane (HVO). Sredinom mjeseca pripadnici 101. bosanskobrodske brigade oslobaaju okupirane dijelove opine. 06.10.1992. Oko 17 sati srpske snage nakon tromjesene ofenzive slomile obranu Bosanskog Broda. Prema izjavi Novice Simia, zapovjednika Istonog korpusa Srpske vojske, datoj 28.06.1996. godine srpskoj televiziji, u zavrnim operacijama za osvajanje i potpunu okupaciju opine Bosanski Brod srpske su snage angairale oko 48.000 vojnika, vie od 100 tenkova i drugih borbenih oklopnih vozila, vie od 1000 topnikih orua, znatnu potporu borbenih zrkoplova itd. Osvajanje i okupaciju Bosanskog Broda srpske snage su platile sa 6000 do 8000 poginulih vojnika (Srba i Crnogoraca),160 unitenih tenkova, 30 transportera, vie od 3000 razbijenih topova, haubica i minobacaa, sa 21 sruenim ratnim zrakoplovom itd. Okupiravi grad Bosanski Brod srpske snage u potpunosti zauzimaju cijelo podruje opine Bosanski Brod. Rue i most izmeu Bosanskog i Slavonskog Broda.
BOSANSKI AMAC studenoga 1990. Prema rezultatima prvih viestranakih izbora na podruju opine Bosanski amac premono pobjeuje Hrvatska demokratska zajednica. Na temelju izbornih rezultata i Statuta u Skuptinu opine izabran je 21 zastupnik HDZa, 17 zastupnika SDS-a, est zastupnika SDP-a, tri zastupnika iz SRS-e, dva zastupnika iz SDA i jedan iz Liberalne stranke. Za predsjednika Skuptine opine izabran je Mato Nuji (HDZ), za dopredsjednika dr. Blagoje Simi (SDS); za predsjednika Izvrnog odbora Skuptine Mirko Jovanovi (SDS), a za dopredsjednika Izvrnog odbora Izet Izetbegovi (SDA). jeseni 1991. Pripadnici JNA izmjetaju svoje zapovjedno mjesto u selu Obudovcu. Za zapovjednika je imenovan aktivni asnik Milan Subotina. S razine ovog izmjetenog zapovjednog mjesta koordinirane su aktivnosti srpskih snaga na prostoru opine Oraje. Na prostoru amake opine uz ustrojavanje vojnog sastava srpskih snaga paralelno naoruavaju srpsko civilno puanstvo. Organiziraju etiri 'dobrovoljaka odreda', koja djeluju kao priuvni sastav JNA. Zapovjedno mjesto prvog odreda smjeteno je u selu Batkui, drugog u selu Obudovcu, treeg u selu Crkvini, a etvrtog u gradu Bosanskom amcu. studenoga 1991. Koncem studenoga pripadnici JNA zapoinju organizirano podmetanje eksplozivnih naprava pod razliite objekte. Od 29.11.1991. do 01.04.1992. godine na podruju opine Bosanski amac poinili su 23 diverzije, kako u uem prigradskom pojasu, tako i u samom gradu. Rueni su dalekovodni stupovi, oteeno je atomsko sklonite u krugu poduzea 'Hrana-produkt', most na rijeci Savi, pruga Bosanski amac - Sarajevo, privatni i gospodarski objekti u vlasnitvu Hrvata. Provedenim policijskim istragama i naknadnim dopunama istih utvreno je da su poinitelji ovih dijela diverzanti JNA, od kojih su 'najaktivniji' bili Fadil Topagi, zvani Brada, iz Bosanskog amca, Goran (Dimitrija) ori iz Bosanskog amca, Jasmin Kapetanovi, zvani abasko, iz Bosanskog amca, Milo (Joce) Bogdanovi iz amakog sela Tiine i Pero elikovi, zvan Crni, roen u amakom selu Brvniku, a stalno nastanjen u Vukovaru (Hrvatska). Patrole Vojne policije JNA izlaze na znaajnije opinske prometnice i uspostavljaju kontrolne toke u selima Tiini (u dijelu sela zvanog Srpska Tiina), Obudovcu, Gornjoj Slatini i Gornjoj Crkvini, i tako nadziru sve prilazne putove u opini. U selima sa srpskim puanstvom organiziraju se ulazne kontrole, none ophodnje, vojne strae. Pripadnici JNA na odreenim mjestima kopaju rovove i postavljaju topnika orua. U selima Krukovom Polju i Obudovcu postavljaju tenkovske jedinice. prosinca 1991. SDS u Bosanskom amcu organizira izbornu 'Srpsku skuptinu' i proglaava 'Srpsku optinu amac'.
sredinom veljae 1992. Pripadnici 2. odreda JNA iz sela Crkvine (opina Bosanski amac), skupa s pripadnicima 'srpske milicije', na magistralnom putu Bosanski amac Modria - Sarajevo, u mjestu Pisarima (opina Bosanski amac), zaustavljaju cestovni promet i organiziraju nezakonitu naplatu cestarine. Ovoj skupini pripadnika srpskih snaga pridruio se sa svojim vojnicim i Rajko uri, zvani Trman, zapovjednik priuvne postrojbe JNA iz sela Donje Dubice (opina Odak). 08.04.1992. Predsjednitvo i Vlada Bosne i Hercegovine donijeli odluku o ustrojavanju Teritorijalne obrane Bosne i Hercegovine. amake opinske vlasti organiziraju Zapovjednitvo Teritorijalne obrane opine Bosanski amac. 13.04.1992. Predsjednik SDS-a opine Bosanski amac, dr. Blagoje Simi, priopuje hrvatskim i muslimanskim opinskim i stranakim elnicima da je "srpsko rukovodstvo donijelo odluku o poetku rada 'Srpske optine amac'". Potanko objanjava i granice zamiljene srpske tvorevine: u sastav 'Srpske optine amac' ulaze sva sela i mjesta opine Bosanski amac izuzev sela Pruda, Bazika, Domaljevca i dijela sela Grebnice. Ovim inom amakog SDS-a upuen je zapravo ultimativan zahtjev da se oko 11.000 Hrvata i Muslimana iseli s prostora 'Srpske optine amac'. 14.04.1992. Dva transportna helikoptera JNA u selu Batkui iskrcavaju tridesetak pripadnika paravojne postrojbe "eeljevaca" zvanih Sivi vukovi, koji od 17.04.1992. god. sudjeluju u okupaciji grada Bosanskog amca. 15.04.1992. Na temelju odluke Predsjednitva i Vlade Bosne i Hercegovine o ustroju Teritorijalne obrane Bosne i Hercegovine, zapovjednitvo Teritorijalne obrane Bosanski amac, na elu s Markom Boinoviem, poelo je, na temelju dragovoljnosti, ustroj obrambenih postrojbi u selima nastanjenim Hrvatima i u samom gradu. 16./17.04.1992. Srpske snage izvele oruani napad i okupaciju grada Bosanskog amca. U napadu su sudjelovali: tzv. srpska milicija iz pravca sela Obudovca, tzv. jedinice srpske Teritorijalne obrane iz pravca sela nastanjenih Srbima, tzv. 4. taktiki dobrovoljaki odred pod zapovjednitvom Sime Zaria, koji je bio stacioniran u samom gradu, udarna grupa "Ljubia" ojaana sa postrojbom "istih eeljevaca" zvanih Sivi vukovi koji su neto ranije doli iz Srbije i s nekoliko pripadnika specijalnih postrojbi jugoslavenskog SUP-a pod zapovjednitvom Sreka Radovanovia, zvanog Debeli. Nakon okupacije grada pripadnici srpskih snaga organiziraju masovna uhienja Hrvata i Muslimana, civila, uglavnom mukaraca. Ljudi su privoeni s ulica, a potom i iz kua. Grad Bosanski amac je u cijelosti okupiran oko 10,30 sati, 17.04.1992. godine.
19.04.1992. Pripadnici JNA i naoruani Srbi su na selo Bazik ispalili dva punjenja, odnosno 64 rakete iz viecijevnog bacaa raketa (VBR). Na Uskrs, 19.04.1992. Srpske snage nastavljaju s oruanim napadima i okupacijom ostalih dijelova opine Bosanski amac. Hrvatsko puanstvo sela Gornjeg i Donjeg Hasia, Tiine, Novog sela i Grebnice pod 'kiom' streljiva naputa svoje domove, spaavajui gole ivote. Velika prognanika kolona kree cestom kroz Novo selo u pravcu Domaljevca. Srpske snage itavo vrijeme granatiraju taj pravac, zbog ega gine vei broj civila, uglavnom ena i starijih osoba, a mnogi bivaju ranjeni. Intezivno su iz viecijevnih bacaa raketirana sela Grebnice, Bazik i Domaljevac. Tenkovi JNA s puta Bosanski amac - Oraje granatama iz neposredne blizine rue i pale hrvatske kue u selu Grebnica, zaselku Odmutu. Okupirali su Novo selo i ubile nekoliko civila Hrvata, a nekolicinu uhitili i odveli u zatoenitvo. Hrvatski branitelji uspijevaju konsolidiratiredove i zaustaviti srpskog agresora na cesti Grebnice - Donja Slatina, gdje se narednih dana uspostavlja crta obrane. Pripadnici srpskih snaga poinili su okrutne zloine nad bespomonim civilima koji su ostali u svojim kuama. Tako su u sela Tiini, u dijelu zvanom Hrvatska Tiina ubili nekoliko staraca, a u Novom selu najmanje osmero civila. 26.04.1992. Pripadnici srpskih snaga u selu Donjem Hasiu brutalno ubijaju nekoliko mjetana Hrvata, koji nisu uspjeli pobjei. U logoru u Bosanskom amcu ubijen je Ante Brandi, zvani Dukan, iz sela Donjeg Hasia. 01.05.1992. Pripadnici srpskih snaga bezrazlono uhiuju i u selu Obudovcu, u dvoritu tamonje pravoslavne crkve dre zatoene oko 150 civila Hrvata, mukaraca i ena, vei broj djece i nekoliko trudnica. 06.05.1992. Tijekom noi 6. na 7. svibnja u logoru u selu Crkvini, u koji su pripadnici srpskih snaga u zatoenitvo dovodili uhiene Hrvate i Muslimane, brutalno je od strane srpskih snaga ubijeno 16 civila Hrvata i Muslimana iz Bosanskog amca i drugih krajeva. Meu poiniteljima ovog zloina zamijeeni su Milo ulapovi "ulap" iz sela Krukog Polja (opina Bosanski amac), Saa Masli i Slobodan Miljkovi, zvani Lugar. 07.05.1992. U selu Crkvini pripadnici srpskih snaga, meu kojima i Goran Simi, zvani Tralja, i Slobodan Miljkovi, zvani Lugar, uli su oko 21 sat u logor zvan Magacin, u kojem su drali vei broj Hrvata uhienih za vrijeme i nakon okupacije pojedinih dijelova amake opine, i bez ikakvog povoda ubili najmanje 17 zatoenika.
10.05.1992. Pripadnici srpskih snaga brutalno su u selu Kornici ubili najmanje deset civila Hrvata, mjetana tog sela koji nisu uspjeli pobjei. 14.05.1992. Pripadnici diverzantske skupine zvane Posavske cobre iz 104. brigade HVOa u nekoliko navrata ulaze u okupirana sela na podruju opina Odaka i Bosanskog amca i iz njih izvlae oko 300 civila Hrvata. srpnja 1992. Sredinom mjeseca srpske snage zauzele selo Prud. 19.08.1992. Pripadnici 104. brigade HVO-a nanijeli srpskim snagama jedan od najteih poraza u etiri mjeseca rata. U napadu na liniju obrane HVO-a u zaselku Lijeskovcu, kod sela Grebnice, srpske snage su imale 32 mrtva i vie od 60 nestalih vojnika. Tijekom borbe srpske snage su koristile svo raspoloivo oruje, pa ak i bojne otrove. Sa srpske strane potvreno da je u meusobnom srpskom obraunu ubijen Milo Bogdanovi, organizator srpske pobune i okupacije dijela Posavine. Srpska strana takoer izjavila da njihovim topnitvom u Posavini zapovijeda Stjepan - Stevan Stevi iz Gornje Slatine (opina Bosanski amac), bivi direktor Spomen-doma u Bosanskom amcu. 22.08.1992. U Lijeskovcu, zaselku sela Grebnica, na popritu najeih borbi, bez posrednika razmijenjena tijela srpskih vojnika poginulih 19.08.1992. god. za 11 Hrvata zatoenih u logoru u Bosanskom amcu. Svi poginuli srpski vojnici su iz okolnih sela (Crkvina, Pisari, Donja Dubica). Do razmjene je dolo nakon pritiska obitelji poginulih Srba na srpsku vojnu stranu. jeseni/zime 1992. Na prostor sela Zasavica naseljava se srpsko puanstvo s podruja opina Kaknja i Zavidovia protjerano od pripadnika Armije BiH. 09.01.1993. U silovitom protunapadu pripadnici HVO-a su u cijelosti ovladali podrujem sela Brvnika, u kojem su bile stacionirane jake srpske topnike snage. Iz ovog sela su do tada svakodnevno granatirana civilima nastanjena sela i mjesta na podruu opina Oraja i Bosanskog amca. 05.05.1995. Tono u 6,15 sati srpski generali daju znak za poetak vojne operacije pod nazivom "Osveta", kojom su planirali potpuno zauzeti dijelove opina Bosanskog amca i Oraja pod kontrolom pripadnika HVO-a. Prvi dio srpske ofenzive doivljava 14.05.1992. godine potpuni slom. Srpske snage imaju ogromne gubitke u ljudstvu i tehnici.
1|2|3|4
UNITAVANJE SAKRALNIH OBJEKATA I DRUGIH CRKVENIH ZDANJA Glede teritotorijalno-crkvene podjele, prostor Bosanske posavine je u cijelosti 'pokriven' s etiri dekanata Vrhbosanske nadbiskupije: Branskim, Derventskim, Dobojskim i amakim. U navedena etiri Dekanata vjerski ivot za 159.997 rimokatolika bio je organiziran kroz dva samostana (Plehan i Tolisa) te 46 upne i 44 filijalne crkve. Godine 1992. srpske snage su, pravei 'koridor' kroz Posavinu, zauzele Derventski dekanat (15 upa, 48.481 katolika) i Dobojski dekanat (14 upa, 42.465 katolika). U prvom Dekanatu su protjerali sve vjernike i poruili sve crkve, a u drugome je ostalo oko 800 vjernika u selima blizu Gradaca i u samom gradiu; sve drugo je protjerano, a crkve su poruene. U druga dva dekanata Bosanske posavine - amakom (8 upa, 40.556 katolika) i Branskom (9 upa, 28.495 katolika) - vei dio prostora Srbi su okupirali, puanstvo protjerali, a crkve poruili, no na rubnim podrujima su se neka katolika sela ipak obranila. Donosimo pregled stanja crkvenih zdanja prema sadanjim saznanjima. Pregled je ureen prema dekanatskoj pripadnosti, a u krugu svakog dekanata po abecednom redu. BRANSKI DEKANAT BIJELA (upa Dubrave), filijalna crkva sv. Ante. Crkva (20x20 m) je sagraena 1979. Oteen je krov, a popucala su sva prozorska stakla usljed detonacija granata ispaljenih sa srpskih poloaja. BIJELJINA (upa Bijeljina), upna crkva Preistog Srca Marijina. Crkva je sagraena 1914. Nakon okupacije mjesta od srpskih snaga upnik je prognan, a crkva i upna kua opljakane. BLAEVAC (upa Dubrave), kapelica.
Kapela je potpuno sruena od strane srpskih snaga. BOE (upa Boe), upna crkva sv. Ante Padovanskog i upna kua. Crkva je sagraena 1926. Dva puta je izravno pogoena u krov granatama ispaljenih sa srpskih polaaja. upna je kua izravno pogoena u krov i oteena od granata ispaljenih sa srpskih poloaja. Kua je dijelom opljakana od prognanih Muslimana koji su se privremeno smjestili u Bou. BODERITE (upa Boe), filijalna crkva. Crkva je izravno pogoena s vie desetina granata sa srpskih poloaja i potpuno unitena. BRKO (upa Brko), upna crkva Presvetog Srca Isusova. Crkva je sagraena 1934. Izravno je pogoena granatom i devastirana od strane srpskih snaga. upnik je prognan. Sva je imovina u srpskim rukama. DONJA SKAKAVA (upa Dubrave), filijalna crkva. Crkva (15,50x13,80 m) je sagraena 1980. Granatirana i oteena od strane srpskih snaga. DUBRAVE (upa Dubrave), upna crkva Bezgrenog Zaea Marijina i franjevaki samostan sv. Ante. Samostanska zgrada je sagraena 1978. Samostanski krov je oteen na vie mjesta od srpskih projektila, a zbog blizine bojinice sveenici ne stanuju u njoj. Unutranjost samostana je demolirana od strane domaih vojnika nakon odlaska franjevakih sveenika iz upe. Crkva je sagraena 1927. Nalazi se pod kontrolom HVO-a. Izravno pogoena s vie desetaka tekih projektila od strane srpskih postrojbi. Potpuno je unitena. Ono to je od nje ostalo nemogue je popraviti. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o sadanjem stanju kapele u mjestu Seonjaci, kapele/svetita "Rane sv. Franje" na Zidinama, niti o stanju tri groblja. DUBRAVICE DONJE (upa Boe), kapelica. Kapelica je potpuno unitena granatama sa srpskih poloaja. DUBRAVICE DONJE (upa Boe), grobljanska kapelica i groblje. Grobljanska kapelica i groblje oteeni i nalaze se pod srpskom kontrolom.
GORICE (upa Gorice), upna crkva sv. Ante Pustinjaka. Crkva je sagraena 1912. Nakon okupacije toranj su minirale srpske snage, a upnu kuu opljakale. HRGOVI DONJI (upa Dubrave), filijalna crkva. Crkva (23x13 m) je sagraena 1988. Popucala su sva prozorska stakla usljed detonacija granata ispaljenih sa srpskih poloaja. KREPI (upa Krepi), upna crkva Kraljice sv. Krunice i upna kua. Crkva je sagraena 1976. Prema tvrdnjama oevidaca crkvu su miniranjem razorile srpske postrojbe. Isto tako i upnu kuu. LANITA (upa Ulice), filijalna crkva sv. Nikole Tavelia i kua. Crkva (18x10 m) je sagraena 1970./72. Kua i crkva su sruene od strane srpskih postrojbi tijekom svibnja 1992. POLJACI (upa Poljaci), upna crkva Gospe Snjene i upna kua. Crkva je sagraena 1963. Crkva se nalazila na prvoj liniji bojinice. Toranj je izravno pogoen s vie desetina granata sa srpskih poloaja i gotovo potpuno uniten. Od granata teko oteen i krov crkve te prozori i fasada. upna kua oteena izravnim pogocima iz lakog i tekog oruja sa srpskih poloaja. PRIJEDOR (upa Dubrave), filijalna crkva. Crkva (14x10 m) je sagraena 1982. Oteen je krov, a popucala su sva prozorska stakla usljed detonacija granata ispaljenih sa srpskih poloaja. SREBRENICA (upa Bijeljina), filijalna crkva (spomen-crkva). Crkva je sagraena pred sam ovaj rat na temeljima franjevakog samostana, a u spomen 700. obljetnice dolaska franjevaca u BiH. Granatiranjam sa srpskih poloaja crkva je teko oteena. PIONICA (upa pionica), upna crkva sv. Josipa i upna kua. Crkva (26x14 m) je izgraena 1968./72. na mjestu stare iz 1881., a na mjestu stare upne kue, izgraene neposredno po osnutku upe (1865.), podignuta je 1908. nova. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju i sadanjem stanju ova
dva objekta kao ni o filijalnim crkvama sv. Ane u Gornjim Hrgovima (14x9 m, izgr. 1978./79.) i u Cerniku (12,5x8,5 m), te jedne drvene kapelice koja se nalazi u Kosicama. ULICE (upa Ulice), upna crkva Roenja blaene Djevice Marije i upna kua. Crkva (35x20,5 m) je sagraena 1966./69. Nakon okupacije sela crkvu su spalile srpske postrojbe. upna kua je sagraena 1971. Sruena je od strane srpskih postrojbi tijekom svibnja 1992. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o stanju groblja i grobljanskih kapelica u mjestima Markovi Polju, Gornjem Lanitu, Donjem Vukiu i Uloviu. ULOVI (upa Ulice), filijalna crkva sv. Ilije. Crkva (14x12,5 m) je sagraena 1975. Pretrpjela je manja oteenja od granata ispaljenih sa srpskih poloaja. VITANOVII (upa Ulice), filijalna crkva sv. Mihovila. Crkva (17x6 m) je sagraena 1971. Pretrpjela je manja oteenja od granata ispaljenih sa srpskih poloaja. ZOVIK (upa Zovik), upna crkva sv. Franje Asikog. S obzirom da stara crkva (21x9 m) iz 1890. nije udovoljavala suvremenim potrebama, zapoeta je 1988. gradnja nove crkva (33x16 m) gradnja koje je dovrena 1990. Tijekom svibnja 1992. crkva je granatirana sa srpskih poloaja i oteena. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o stanju kapelica sv. Ante Padovanskog, sv. Roka i sv. Jurja, te groblja i grobljanskih kapelica u Gornjem Zoviku i Donjem Zoviku. DERVENTSKI DEKANAT BIJELO BRDO (upa Bijelo Brdo), upna crkva sv. Ivana Krstitelja i upna kua. Crkva je sagraena 1941. Miniranjem je potpuno unitena (razorena) 28.02.1992. od srpskih snaga, pa je na mjestu crkve samo gomila kamenja. upna je kua opljakana i spaljena. BOSANSKI BROD (upa Bosanski Brod), crkva sv. Ilije Proroka i upna kua. Crkva je sagraena 1908. Nakon okupacije srpske postrojbe su je
opljakale, a 27.10.1992. miniranjem potpuno unitile. Ista sudbina je zadesila i upnu kuu. BOSANSKI BROD (upa Bosanski Brod), kua sestara Sluavki Malog Isusa. Kua je nakon okupacije opljakana i oteena od strane srpskih postrojbi. BOINCI (upa Plehan), filijalna crkva. Crkva (10x8 m) je sagraena 1986./87. Tijekom lipnja 1992. oteena je od strane srpskih snaga. BREZICI (upa Plehan), filijalna crkva. Crkva (11x5,5 m) je izgraena 1966., a proirena 1987. na 11x9 m. Pogoena je topovskim granatama 22.05.1992. i potpuno unitena od srpskih postrojbi. BREZICI (upa Plehan), grobljanska kapelica i groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno tijekom svibnja 1992. BRUSNICA VELIKA (upa Velika Brusnica), upna crkva Roenja blaene Djevice Marije, upna kua i vjeronauna dvorana. Crkva je sagraena 1970. Miniranjem je razorena od strane srpskih postrojbi. upna kua sa svim to se u njoj nalazilo razorena 18.07.1992. od strane srpskih postrojbi. upna dvorana za mlade spaljena je 17.07.1992. od srpskih postrojbi. BUKOVAC (upa Foa), filijalna crkva sv. Jurja. Crkva (7x5 m) je sagraena 1975. Razorena je u potpunosti od srpskih snaga tijekom svibnja 1992. BUKOVAC (upa Foa), zavjetna kapelica sv. Ane. Kapelica je potpuno unitena od strane srpskih snaga. BUKOVAC (upa Foa), groblje. Nadgrobne ploe-spomenici su uniteni ili pokradeni (opljakani) od strane srpskih snaga. BUKOVICA (upa Bukovica), upna crkva sv. Ante i upna kua.
Crkva je sagraena 1965. Prvo je oteena granatama ispaljenim sa srpskih poloaja, a nakon okupacije je opljakana, demolirana i sruena. upna kua je opljakana i demolirana od srpskih snaga, a potom sruena. CER (upa Cer), upna crkva Krista Kralja i upna kua. Crkva je sagraena 1990. Nakon okupacije srpske oruane snage minirale i do temelja sruile crkvu. upna kua opljakana i spaljena od srpskih snaga. CER - UPA (prostor upe Cer), kapelice. Tri nove kapelice na podruju upe su teko oteene od srpskih snaga. CER - UPA (prostor upe Cer), groblja. Sva groblja u upi su unitavana tenkovima srpskih snaga. ITLUK (upa Velika Brusnica), kapelica sv. Ante. Kapelica je oteena od srpskih postrojbi. DERVENTA (upa Derventa), upna crkva sv. Jurja i upna kua. Crkva je sagraena 1974. Miniranjem je razorena od strane srpskih snaga, a upna kua je opljakana i demolirana. DERVENTA (upa Derventa), kua sestara Milosrdnica i Keri Boje Ljubavi. Do okupacije kua je od strane srpskih snaga bila teko oteena izravnim pogocima, a nakon okupacije je opljakana i demolirana. DOBRA VODA (upa Velika Brusnica), kapelica sv. Ane. Kapelica je spaljena od srpskih postrojbi na katoliki blagdan Duhova (26.05.1992.). DONJI UNJARI (upa Plehan), filijalna crkva. Crkva (11x5,5 m) je sagraena 1966. Tijekom lipnja 1992. spaljena je od strane srpskih snaga. FOA (upa Faa), upna crkva Preistog Srca Marijina i upna kua. Stara crkva izgraena 1942. morala je zbog klizanja tla biti sruena (1990.), pa je iste godine sagraena nova. Ona je pak razorena od strane srpskih
snaga. upna kua je sagraena 1984./85. na mjestu nefunkcionalne kue iz 1936. Opljakana je i potpuno unitena od srpskih snaga 08./09.05.1992. FOA (upa Foa), zavjetna kapelica sv. Roka. Kapelica je sagraena oko 1942. Potpuno je unitena od strane srpskih snaga. FOA (upa Foa), tri kapelice. Sve tri kapelice potpuno su unitene od strane srpskih snaga. FOA (upa Foa), groblje. Nadgrobne ploe-spomenici na oba groblja su uniteni ili pokradeni (opljakani) od strane srpskih snaga. JOHOVAC (upa Foa), filijalna crkva Roenja blaene Djevice Marije (MALA GOSPA). Crkva (12x7 m) je sagraena 1973./74. na temeljima stare crkve iz 1933. Potpuno je razorena od strane srpskih postrojbi 08./09.05.1992. JOHOVAC (upa Foa), groblje. Nadgrobne ploe-spomenici su uniteni ili pokradeni (opljakani) od strane srpskih snaga. KOLIBE (upa Kolibe), upna crkva sv. Mihovila Arkanela i upna kua. Crkva je sagraena 1974. Teko je oteena granatiranjem sa srpskih poloaja, a nakon okupacije demolirana, opljakana i potpuno unitena od srpskih postrojbi. Isto tako i upna kua. KOMARICA (upa Foa), dvije kapelice. Obje kapelice su potpuno unitene od strane srpskih snaga. KORAE (upa Korae), upna crkva Uznesenja blaene Djevice Marije, upna kua i vjeronauna dvorana. Crkva je sagraena 1922./38., a 1972. obnovljena iznutra i izvana. Teko je oteena desecima granata ispaljenih sa srpskih poloaja, a nakon okupacije potpuno je sruena 22.10.1992. od strane srpskih snaga. upna je kua (sagraena 1962. na mjestu prvotne iz 1895.) teko oteena, a
nakon okupacije potpuno opljakana i unitena, kao i vjeronauna dvorana izgraena 1969. godine. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju groblj, jedne grobljanske i etiri izvangrobljanske kapelice. KOVAEVCI (upa Plehan), grobljanska kapelica i groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno. KULINA (upa Kulina), upna crkva sv. Petra i Pavla. Crkva je sagraena 1974./75. Nakon okupacije unitena je (razorena) miniranjem od srpskih snaga. LUANI NOVI (upa Korae), filijalna crkva sv. Ante Padovanskog. Crkva (12x6 m) je sagraena 1972. Sruena od strane srpskih postrojbi tijekom listopada 1992. LJUPLJANICA (upa Plehan), filijalna crkva. Od strane srpskih snaga crkva je 18.05.1992. pogoena s pet topovskih granata i teko oteena, a sredinom lipnja 1992. zapaljena. MOILA GORNJA (upa Moila - Sijekovac), kapelica. Kapelica su sruile srpske postrojbe. MOILA GORNJA/SIJEKOVAC (upa Moila - Sijekovac), upna crkva sv. Ante i upna kua. Crkva je sagraena 1985. Prvo je oteena, a zatim sruena u potpunosti od strane srpskih postrojbi. upna kua je opljakana, demolirana i sruena od srpskih snaga. MODRAN (upa Plehan), filijalna crkva sv. Nikole Tavelia. Crkva (16x10 m) je sagraena 1972. Potpuno je unitena od strane srpskih postrojbi tijekom lipnja 1992. Groblje je oteeno topovskim granatama tijekom svibnja 1992. MODRAN (upa Plehan), grobljanska kapelica i staro groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino
oteeno tijekom svibnja 1992. MODRAN (upa Plehan), grobljanska kapelica i novo groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno tijekom svibnja 1992. NOVO SELO (upa Novo Selo), upna crkva Presvetog Srca Isusova i upna kua. Crkva je sagraena 1926. Najprije je teko oteena granatama ispaljenim sa srpskih poloaja (krov i laa) a nakon okupacije potpuno je sruena (razorena) miniranjem od srpskih snaga. upna je kua teko oteena granatama ispaljenih sa srpskih poloaja, a nakon okupacije temeljito opljakana od srpskih postrojbi. NOVO SELO (upa Novo Selo), grobljanska kapelica i groblje. Grobljanska kapela je potpuno unitena od srpskih snaga, a nadgrobni spomenici su srueni ili opljakani. NOVO SELO (upa Novo Selo), kapelica. Kapelica je unitena od srpskih postrojbi. PJEVALOVAC (upa Bijelo Brdo), filijalna crkva. Crkva je sruena od srpskih snaga. PLEHAN (upa Plehan), upna crkva sv. Marka Evaneliste i franjevaki samostan. Samostan, u kojeg je uklopljen dio starog samostana iz 1874., sagraen je 1932. Crkva (40x18 m) je sagraena 1898./1902. Samostan i crkva su po prvi put granatirani 25.04.1992. Od tada, pa do 02.07.1992. na ovaj kompleks i oko kompleksa palo je oko 3000 raznih granata i projektila. Crkva je bila raketirana 08.05. i 08.06.1992. iz srpskih borbenih zrakoplova. S oko dvije tone eksploziva razoreni su 02.07.1992. u 13,45 sati samostan i crkva od strane srpskih postrojbi ime su unitene brojne vrijednosti kompleksa. PLEHAN - UPA (prostor upe Plehan), kapelice. Dvanaest blagoslovnih kapelica irom upe Plehan su potpuno unitene od srpskih postrojbi. PLEHAN - UPA (prostor upe Plehan), grobljanske kapelice i groblja.
ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju jo dva groblja i dviju grobljanskih kapelica. POLJARI (upa Plehan), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1990. Potpuno unitena od srpskih postrojbi tijekom lipnja 1992. RITEI - LUG (upa Plehan), grobljanska kapelica i groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno tijekom svibnja 1992.. UNJARI (upa Plehan), grobljanska kapelica i groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno. VAKUP (upa Bijelo Brdo), kapelica sv. Ante. Kapelica je oteena od strane srpskih postrojbi. VELIKI PRNJAVOR/SOANICA (upa Veliki Prnjavor - Soanica), upna crkva sv. Ante i upna kua. Crkva je sagraena 1972. Nakon okupacije je unitena od srpskih postrojbi. upna je kua opljakana i demolirana od srpskih snaga te, prema nepotvrenim informacijama, potpuno unitena. VINJIK (upa eravac), filijalna crkva. Crkva (oko 100 m2) je sagraena 1989./90. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju i sadanjem stanju objekta. VRANDUK (upa Foa), kapelica. Kapelica je potpuno unitena od strane srpskih snaga. VRELA (upa eravac), filijalna crkva. Crkva (oko 120 m2) je sagraena 1989./90. Srbi su 04.03.1992. blokirali putove, a 27.03.1992. uslijedio je oruani napad na selo. Crkva je izravno pogoena s tri granate pri emu su teko oteena vrata, krov i prozori.
Narednog dana su srpske snage potpuno okupirale selo, a crkvu su potpuno unitili tijekom 1992. VRHOVI (upa Plehan), grobljanska kapelica i groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno. ZBORITE (upa Novo Selo), kapelica. Kapelica je unitena od srpskih postrojbi. ZELENIKE (upa Plehan), filijalna crkva. Crkva je potpuno unitena od srpskih postrojbi. ZELENIKE (upa Plehan), grobljanska kapelica i groblje. Kapelica je potpuno unitena od srpskih postrojbi, a groblje je djelomino oteeno tijekom svibnja 1992. ERAVAC (upa eravac), upna crkva sv. Franje Asikog. Crkva je sagraena 1962./64. Prva oteenja na fasadi i prozorima crkve su nastala 05.07.1992. zbog eksplozije granate ispod prozora (s june strane). Daljnja oteenja su nastajala od gelera ispaljenih granata sa srpskih poloaja tijekom 1992./93. Sredinom srpnja 1993. mjesto su okupirale srpske snage, a postoji opravdana bojazan da su crkvu sruili do kraja. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju i sadanjem stanju triju groblja. DOBORSKI DEKANAT BOTAJICA (upa Penik), filijalna crkva. Crkva je sruena od strane srpskih snaga. ARDAK (upa ardak), upna crkva Gospe alosne i upna kua. Crkva je sagraena 1918. Srpske snage su otetile crkvu granatama, a kasnije je sasvim unitile zajedno s vrijednim mozaicima koji su se u njoj nalazili. upna kua nakon okupacije opljakana i unitena. ARDAK (upa ardak), samostan sestara Sluavki Malog Isusa.
Samostan je najprije teko oteen od granata sa srpskih poloaja, a nakon okupacije opljakan i uniten. DONJA TRAMONICA (upa Donja Tramonica), upna crkva sv. Ivana Krstitelja i upna kua. Crkva (31x14 m) je sagraena 1974. Od 15.06. do 14.08.1992. srpske snage su granatama doslovno izbuile crkveni toranj, teko otetile krovnu konstrukciju na crkvi i cijelu upnu kuu. Nakon okupacije mjesta, 14.08.1992. crkva je sruena od strane srpskih postrojbi, a upna kua (sagraena 1973.) je opljakana i potom teko oteena kao i vjeronauna dvorana (sagraena 1981.). DRENOVAC (upa Potoani), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1990., a razorena kolovoza/rujna 1992. od strane srpskih snaga. GAREVAC (upa Garevac), upna crkva Marije Majke Crkve i upna kua. Crkva je sagraena 1972. Spaljena je i potpuno unitena od strane srpskih postrojbi. Da bi izgorjela do kraja, srpske snage su je dva puta natapale zapaljivim kemikalijama. U nju je bilo ugraeno 380 kubika jelove grae, pa je gorjela dva dana. upna je kua opljakana i spaljena od srpskih snaga. GAREVAC (upa Garevac), groblje. upno je groblje oteeno i oskvrnuto od strane srpskih postrojba. GORNJA DUBICA (upa Gornja Dubica), upna crkva sv. Josipa i upna kua. Crkva je sagraena 1856./57. Sredinom 1992. crkva je teko oteena s vie granata upuenih sa srpskih poloaja, a nakon okupacije mjesta miniranjem je razorena, doim je upna kua (sagraena 1959.) najprije oteena, a kasnije opljakana i unitena od strane srpskih snaga. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o stradanju pet kapelica i etiri groblja. GORNJA TRAMONICA (upa Gornja Tramonica), upna crkva Gospe od Anela ('Porcijunkula') i upna kua. Prvotna crkva je podignuta 1868./70. (na mjestu stare kapele), a nju je nadomjestila nova crkva izgraena 1888., koja je poruena 1985. Bogosluja su obavljana u novoj crkvi izgraenoj 1974./79. Ova crkva je sruena od strane srpskih snaga nakon okupacije mjesta 15.08.1992., kao i upna kua koja je prvo opljakana, pa onda i sruena.
GORNJA TRAMONICA (upa Gornja Tramonica), samostan asnih sestara. Sestre franjevke su u upi podigle svoj samostan kojeg je gradnja zapoela 1988. Nakon okupacije mjesta, 15.08.1992. srpske snage su zapalile i unitile samostan. GRADAAC (upa Gradaac), upna crkva sv. Marka, stara i nova upna kua. Crkva je sagraena 1888. S vie granata upuenih sa srpskih poloaja izravno je pogoena i oteena. U unutranjost crkve provalile su i dijelom crkvu opljakali pripadnici Armije BiH. Stara je upna kua oteena gelerima upuenih sa srpskih poloaja, a unutranjost opljaakana od strane pripadnika Armije BiH. Nova upna kua je teko oteena izravnim pogotkom u krov granate velikog kalibra upuene sa srpskih poloaja. KORNICA (upa ardak), filijalna crkva. Crkva je sagraena pred sam ovaj rat. Teko je oteena granatama sa srpskih poloaja, a nakon okupacije, prema tvrdnjama oevidaca, spaljena od strane srpskih snaga. LIPIK (upa Potoani), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1990., a razorena kolovoza/rujna 1992. od strane srpskih snaga. MODRIA (upa Modria), upna crkva Roenja blaene Djevice Marije i upna kua. Crkva je sagraena 1889., a obnovljena 1973. Spaljena je i potpuno unitena od srpskih snaga. upna je kua opljakana i potpuno unitena od srpskih snaga. NJIVAK (upa Donja Tramonica), filijalna crkvica. Crkvica je sruena od strane srpskih postrojbi tijekom kolovoza 1992. ODAK (upa Odak), upna crkva Glavosijek sv. Ivana Krstitelja i upna kua. Crkva je sagraena 1913. Nakon okupacije miniranjem je razorena od strane srpskih snaga. upna je kua opljakana i unitena od strane srpskih snaga. ORLOVO POLJE (upa Donja Tramonica), filijalna crkvica.
Crkvica je izgraena 1982./83. Sruena je od srpskih postrojbi tijekom kolovoza 1992. OSJEAK (upa Gornja Dubica), filijalne crkve. Crkva je sagraena 1990. Sruena je od strane srpskih snaga sredinom 1992. PENIK (upa Penik), upna crkva sv. Alojzija i upna kua. Crkva je sagraena 1896. Nakon okupacije srpske postrojbe su je potpuno unitile miniranjem u svibnju ili lipnju 1992. upna je kua opljakana i spaljena od srpskih postrojbi. POSAVSKA MAHALA (upa Posavska Mahala), upna crkva. Crkva je sagraena pred ovaj rat i jo nije posveena. Od granata sa srpskih poloaja najprije je oteen toranj, a nakon okupacije crkva je sruena od starne srpskih snaga. Opljakan je sav materijal pripravljen za gradnju upne kue. POTOANI (upa Potoani), stara i nova upna kua te crkva sv. Ante Padovanskog, stara i nova upna kua. Crkva (16x16 m) je izgraena 1974./75., na mjestu stare iz 1880./83. Prvotna upna kua iz 1858./62. je koritena do 1968. kada je na njenom mjestu sagraena nova, a 1976. na nju je dograena vjeronauna dvorana (17x8 m). U vremenu od 24.06. do 12.07.1992. upna kua i crkva gaane su topovskim, tenkovskim i minobacakim (granatama) ispaljenim od strane pripadnika srpskih snaga (u tom razdoblju nisu bile izravno pogoene, ali su zbog blizine eksplozija crkva i kua dosta oteene). Mjesto su okupirali nakon 12.07.1992., a tijekom kolovoza/rujna 1992. upnu kuu i crkvu su razorili. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju i sadanjem stanju etiri kapelice i tri groblja. PRUD (upa Prud), upna crkva i upna kua. Crkva je sagraena i dovrena uoi samog rata. Miniranjem je razorena od strane srpskih postrojbi nakon okupacije mjesta. upna kua, novogradnja, spaljena je od srpskih postrojbi. PRUD (upa Prud), grobljanska kapelica. Grobljanska kapelica je unitena od strane srpskih postrojbi.
RIJEANI DONJI (upa Modria), filijalna crkva. Novosagraena crkva je teko oteena od granata sa srpskih poloaja, a nakon okupacije potpuno unitena. SREDNJA SLATINA (upa Srednja Slatina), upna crkva sv. Franje Asikog i upna kua. Crkva je sagraena 1972. Prema tvrdnjama oevidaca sruena je od strane srpskih postrojbi nakon okupacije mjesta. upna je kua opljaakana i sruena od srpskih postrojbi. SRNAVA (upa Potoani), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1986., a razorena kolovoza/rujna 1992. od strane srpskih snaga. SVILAJ (upa Svilaj), upna crkva Imena Marijina i upna kua. Crkva (30x12 m) je sagraena 1965. na mjestu stare iz 1914., a koja je teko oteena 1945. Nakon okupacije mjesta srpske oruane snage su 16.07.1992. eksplozivom razorile crkvu do temelja (prema nekim navodima u crkvi je zatvoreno sedam osoba, koje su u eksploziji usmrene). upna kua je sagraena 1962., a obnovljena 1987. Opljakana je, razorena i spaljena od srpskih snaga zajedno sa svim prateim gospodarskim zgradama. SVILAJ - UPA (podruje upe Svilaj), tri grobljanske kapelice. Sve tri grobljanske kapelice su unitene od strane srpskih snaga tijekom okupacije mjesta (od srpnja 1992.). TURI (upa Turi) upna crkva sv. Ilije Proroka i upna kua. Crkva je sagraena 1970. Teko je oteen toranj, a istoni zid crkve je potpuno uniten od granata ispaljenih sa srpskih poloaja. upna je kua opljakana i pretvorena u zapovjedno mjesto srpskih postrojbi. TURI (upa Turi), groblje. upno je groblje oteeno od strane srpskih postrojba. TURI - UPA (prostor upe Turi), dvije zidane i dvije drvene kapelice. Sve etiri kapelice su sruene od strane srpskih snaga nakon okupacije upe.
VRBOVAC (upa Svilaj), filijalna crkva. Crkva (oko 200 m2) je sagraena 1984./87. Crkva je unitena srpnja/ kolovoza 1992. od strane srpskih snaga. VOJSKOVA (upa Gornja Dubica), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1968./70., a obnovljena 1987. Sruena je od strane srpskih snaga sredinom 1992. AMAKI DEKANAT BOK (upa Otra Luka - Bok), filijalna crkva Imena Marijina. Crkva je bila u izgradnji. Oteena je granatama ispaljenim sa srpskih poloaja iz Obudovca, Brvnika, Batkue, Pelagieva... BOSANSKI AMAC (upa Bosanski amac), upna crkva Presvetog Srca Isusova, upna kua i vjeronauna dvorana. Crkva je sagraena 1926. Unitena je od strane srpskih snaga, a prostor na kojem je bila izgraena potpuno je oien. upna je kua opljakana i zauzeta od srpskih snaga, a potom sruena. Vjeronauna dvorana je potpuno unitena od strane srpskih snaga. DOMALJEVAC (upa Domaljevac), upna crkva sv. Ane i upna kua. Crkva je izgraena 1979./90. umjesto dotrajale iz 1894. Pogoena je s vie granata ispeljenih sa srpskih poloaja. Na mjestu prvotne upne kue izgraena je nova 1880., i bila je u funkciji gotovo pola stoljea. Sadanja upna kua je sagraena 1927., a dva puta je nadograivana: 1972. i 1987. Oteena je granatama ispaljenim sa srpskih poloaja. DONJA MAHALA (upa Tolisa), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1979./88. GORNJI HASI (upa Tiina), filijalna crkva. Novosagraena crkva je opljakana i unitena od strane srpskih postrojbi tijekom travnja 1992. GREBNICE (upa Domaljevac), filijalna crkva i groblje. Ova filijalna crkva je 1968. bila izgraena kao grobljanska kapelica, a 1987.
je proirena (povrina oko 160 m2). ZABILJEBA: Nemamo podatke o njenom ratnom stradanju i sadanjem stanju; samo selo je od 17.04.1992. bilo prva crta bojinice, te su skoro sve kue pogoene granatama ispaljenim od strane srpskih snaga. GREBNICE (upa Grebnice), upna crkva sv. Ante. Crkva je najprije izgraena kao kapelica 1968., a 1987. je znatno proirena. Izravno je pogoena u krov jednom granatom ispaljenom sa srpskih poloaja. JENJI (upa Vidovice), filijalna crkva. Crkva je unitena od strane srpskih postrojba. KOPANICE (upa Kopanice), upna crkva sv. Mihovilla Arkanela i upna kua. Crkva je izgraena pred sam rat kao novogradnja. Izravno je pogoena sa etiri granate ispaljene sa srpskih poloaja te je pretrpjela manje demoliranje. upna je kua izravno pogoena s tri granate ispaljene sa srpskih poloaja i opljakana nakon okupacije mjesta. MATII (upa Tolisa), filijalna crkva. Crkva je sagraena 1967., a proirena 1981./82. Tijekom lipnja 1992. pogoen je krov crkve s tri granate velikog kalibra ispaljene sa srpskih poloaja. Crkva je teko oteena. OTRA LUKA (upa Otra Luka - Bok), upna crkva Imena Marijina i upna kua. Crkva je sagraena 1970. Teko je oteena izravnim pogocima granata ispaljenih sa srpskih poloaja. upna kua je oteena gelerima granata ispaljenih sa srpskih poloaja. TIINA (upa Tiina), upna crkva Majinstva Marijina i upna kua. Crkva je izgraena 1847., a obnovljena 1951. Budui je sve manje zadovoljavala potrebama, godine 1970./72. podignuta je nova (s vjeronaunom dvoranom). Tijekom travnja 1992. teko je oteena od strane srpskih postrojbi, a toranj je miniran. upna kua (sagraena 1985./86.) je opljakana i zauzeta od srpskih postrojbi. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju i sadanjem stanju groblja i grobljanske kapelice u Gornjem Hasiu.
TOLISA (upa Tolisa), upna crkva Uznesenja blaene Djevice Marije i franjevaki samostan. Godine 1864. zapoeta je gradnja, u to vrijeme najvee crkve u Bosni i Hercegovini (58x20 m), i u cijelosti dovrena 1883. Crkva je obnavljana 1911. i 1931. Samostan i crkva su oteeni gelerima granata koje su upuene sa srpskih poloaja. Tenkovska granata srpskih snaga ispaljena 22.06.1992. izravno pogaa crkvu u zid iznad sakristije i nanosi veu tetu: lomi stakla, oteuje fasadu i razara krov nad sakristijom. ZABILJEBA: Nemamo saznanja o ratnom stradanju groblj i triju grobljanskih kapelica. UGLJARA (upa Tolisa), filijalna crkva. Crkva je izgraena 1972./73. Dva je puta izravno pogoena granatama ispaljenim sa srpskih poloaja. VIDOVICE (upa Vidovice), stara upna crkva sv. Vida. Crkva je sagraena 1928. Spaljena je i potpuno unitena od strane srpskih snaga. VIDOVICE (upa Vidovice), upna (nova) crkva sv. Vida i upna kua. Novosagraena upna crkva je miniranjem potpuno razorena od strane srpskih postrojbi. upna je kua opljakana i spaljena od strane srpskih postrojbi. VIDOVICE (upa Vidovice), kapela sv. Ante. Potpuno je unitena od strane srpskih snaga.
Popis osumnjienih za ratne zloine A-G | H-M | N- | T - BOI, MARKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOI, RADE, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOI, NIKO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Gore (opina Oraje), pripadnik etvrtog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede, koncem 1991. godine bio nazoan sastanku Srba iz sela Bukove Grede koji se odrao u tom selu u kui Joce Boia, a kojeg je vodio s Anelkom Gavriem. Tijekom sastanka dogovorio da skupa s Anelkom Gavriem i Vukainom Boiem osigura nabavku i dopremu naoruanja i streljiva u selo. Na tom sastanku imenovan zapovjednikom etvrtog odjeljenja mjesne postrojbe srpskih snaga, na razini voda. Vojnu opremu i naoruanje zaduivao od pripadnika JNA u selima Pelagievu (u dva navrata) i Obudovcu (jednom). BOI, IVKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOI, VLAJKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOI, JOVO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOI, PERO, (Petko), zvani Potar, Srbin, mukarac, roen 1954. godine, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik etvrtog odjeljenja lokalne
postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. BOI, MILE - Srbin, mukarac, zapovjednik prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane "dobrovoljaki odred", iz sela Donja Dubica (opina Odak). BOI, PERICA, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik etvrtog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. BOKOVI, JOVAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOGDANOVI, MILO, Srbin, mukarac, tajnik za narodnu obranu opine Bosanski amac, zajedno sa elnicima SDS-a opine Oraje Lazom Mirkiem i Acom Ristiem iz Oraja te elnicima SDS-a iz Bosanskog amca Blagojem Simiem, Mirkom Jovanoviem i Draganom oreviem zvanim Crni (zapovjednikom postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci koji su doli iz Srbije) u selu Donji abar 19.04.1992. godine sudjelovao sastanku na kojem je predstavnicima legitimne vlasti opine Oraje priopeno, da su Srbi osnovali "Srpsku optinu Oraje" u sastav koje ulazi i dio grada Oraja, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opina Bosanski amac i Oraje. BOGDANOVI, MILO, (Joco), Srbin, mukarac, iz sela Tiine (opina Bosanski amac), pripadnik Vojne policije JNA, od studenoga 1991. godine pripadnik diverzantske postrojbe JNA koja je od 29.11.1991. pa do 01.04.1992. godine na prostoru opine Bosanski amac (veinom na uem prigradskom i gradskom pojasu) izvela 23 diverzantsko-teroristika djela, kojima su eksplozivnim napravama otetili ili poruili vei broj dalekovodnih stupova (na magistralnim putovima elektroenergetske mree), most na rijeci Savi, eljezniku prugu Bosanski amac - Sarajevo, atomsko sklonite u krugu poduzea "Hrana-produkt", privatne objekte u vlasnitvu Hrvata, itd., odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOGDANOVI, BORO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOGDANOVI, MILAN, zvani ole, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOGDANOVI, MARKO, zvani Baan, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca,
odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOGDANOVI, MILE, zvani Mile Tragedija, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci pristigle poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanskog amca iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOGDANOVI, ?, Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe JNA pod zapovjednitvom kapetana JNA Miroslava Radia sudjelovao 16.04.1992. godine u napadu na selo Gornje Kolibe kada je ubijeno najmanje deset starijih osoba, Hrvata i Muslimana, mjetana tog sela, te ubio (zaklao) teko ranjenog Ibrahima Maia, kojeg su prethodno pripadnici postrojbe srpskih snaga uhitili i na ulazu u njegovu kuu teko ozljedili pucajui u njega vatrenim orujem. BOJANI, MIROSLAV, Srbin, mukarac, pripadnik srpskih snaga, neutvrenog dana tijekom svibnja/lipnja 1992. godine, zajedno s Tihomirom Stojiem iz logora kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor), odveo jednu zatoenu Hrvaticu te je silovao u oblinjoj vikendici, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. BOROJEVI, VELJO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, zapovjednik drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, MILENKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, BORISLAV, (Ilija), Srbin, mukarac, roen 1966., iz Donje Dubice (opina Odak), lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. BOROJEVI, MIROSLAV, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, ZLATKO, (Ilija), Srbin, mukarac, roen 1962., iz Donje Dubice, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. BOROJEVI, RACO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred,
iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, MILIVOJE, (Jovo), Srbin, mukarac, roen 1969., iz Donje Dubice, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. BOROJEVI, BOGDAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, MILENKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, LJUBO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. BOROJEVI, ILIJA, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, STEVO, Srbin, mukarac, zapovjednik etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, MIROSLAV, (Ilija), Srbin, mukarac, roen 1967., iz Donje Dubice, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. BOROJEVI, BORISLAV, Srbin, mukarac, zapovjednik drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BOROJEVI, VOJISLAV, Srbin, mukarac, voza lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). BRII, MILORAD, Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga, tijekom 1992. godine poinio zloine nad Hrvatima i Muslimanima na prostorima opine i grada Brkoga. BUDII, VLADO, Srbin, mukarac, iz Dervente, pripadnik srpskih snaga, osobno u vie navrata dolazio u logor kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor), te premlaivao zatoenike, a napose Muslimana Ahmeta Bundevicu kojeg je 11.06.1992. godine, zajedno s jo jednim pripadnikom srpskih snaga, tukao od 22,00 sata pa sve do oko ponoi i usmrtio, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa.
BUGAROV, ELJO, Srbijanac, mukarac, iz Beograda (Srbija), odd veljae 1992. godine kao pripadnik paravojne postrojbe zvane Beli orlovi boravio na prostoru opine Bosanski Brod, u selu Vinska. Pripadnici ove srpske postrojbe sustavno zlostavljali hrvatsko puanstvo, pljakali imovinu (posebice skupocjene alate i elektronske ureaje), odvozili u Srbiju. Prema neprovjerenoj obavijesti poginuo tijekom 1992. godine na prosotru sela Lijee (opina Bosanski Brod), a njegovo tijelo prevezeno najprije u zapovjedno mjesto 17. korpusa JNA u selo Podnovlje (opina Doboj), a odatle helikopterom JNA u Beograd. BUKAVICA, BORO, Srbin, mukarac, iz Prnjavora, priuvni kapetan JNA, tijekom travnja 1992. godine bio zapovjednikom jedne od postrojbi srpskih snaga koje su sudjelovale u agresiji na opinu i grad Derventu, osobno je 26.04.1992. godine predvodio skupinu podreenih pripadnika srpskih snaga u pretresu kua Hrvata i Muslimana u derventskom naselju Kukavice (jugoistoni dio grada Dervente), vei broj Hrvata i Muslimana uhitili i odveli u selo Kalanderovce gdje su ih ispitivali, a oko 19,00 sati odveli u grad Prnjavor i zatoili u dvoritu zgrade policijske postaje. Nakon tri dana (bez jela i pia), uhienike odvoze u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. BUMBI, RADOVAN, (Mihajlo), Srbin, mukarac, roen 1932., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. BURI, ELJKO - Srbin, mukarac. Pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac. Odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. CVIJANOVI, MLADEN, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. CVIJANOVI, EDO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. CVIJANOVI, AIM, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. CVIJANOVI, RANKO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. CVIJANOVI, BRANO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela
Bukove Grede. CVIJANOVI, JOVO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. CVIJANOVI, DRAGO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. CVITKOVI, BRANO, (Niko), Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine. Ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. CVJETI, URO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). AJEVI, MILO, (Sreten), Srbin, mukarac, u logoru Luka u gradu Brkom ubijao zatoene Hrvate i Muslimane, a posebno uivao putajui pse (dobermane) na njih. AJI, SPASOJE, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). AJI, MIO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). AJI, MILORAD, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). AJI, VESELIN, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ANAREVI, SAVO, Srbin, mukarac, jedan od zpovjednika Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. AUANIN, PETAR, Srbin, mukarac, asnik za sigurnost u vojarni JNA "Zdravko elar" u Derventi, aktivno podravao nastojanja SDS-a za
teritorijalnim odvajanjem prostora opine Derventa u kojima Srbi ive u veini i osnivanje 'srpske opine Derventa' sa sjeditem u gradskom naselju ardaku. EAVAC, ZORAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. EAVAC, VOJO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). EAVAC, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ELAR, ZORAN, Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u priprema, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, napose nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela; osobno sudjelovao u prvom pretresu kua Hrvata u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine; nakon ovog pretresa slijedila su maltretiranja Hrvata sela Donjih Vrela, paljenje kua, pljaka imovine it.d. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u veernjim satima, skupa s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao Hrvate sela Donjih Vrela pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama; pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donjih Vrela kada su na razne naine ubili deset uglavnom starijih osoba, a sve obiteljske kue Hrvata paljenjem unitili. ELIKOVI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ELIKOVI, PERO, zvani Crni, Srbin, mukarac, roen u selu Brvniku (opina Bosanski amac), stalno nastanjen u Vukovaru (Republika Hrvatska), pripadnik Vojne policije JNA, a potom pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci, od studenoga 1991. godine pripadnik diverzantske postrojbe JNA koja je od 29.11.1991, pa do 01.04.1992. godine na prostoru opine Bosanski amac (veinom na uem prigradskom i gradskom pojasu) izvela 23 diverzantsko-teroristika djela, meu kojima su eksplozivnim napravama otetili ili poruili vei broj dalekovodnih stupova (na magistralnim putovima elektroenergetske mree), most na rijeci Savi, eljezniku prugu Bosanski amac - Sarajevo, atomsko sklonite u krugu poduzea "Hrana-produkt", privatne objekte u vlasnitvu Hrvata, itd. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. Tijekom 1992. godine poinio je razne zloine nad Hrvatima i Muslimanima i na podruju opine i grada Oraja.
URI, (DUAN) MILAN, Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), kao lan jedne od etiriju tenkovskih posada srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinili bezbrojne ratne zloine protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakana imovina, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. ERI, NEDELJKO, Srbin, mukarac, iz grada Bosanskog Broda, tijekom oujka 1992. godine, kao pripadnik lokalnih srpskih snaga, boravio na prostoru sela Lijea i sudjelovao u agresiji i ratnim zloinima nad civilima opine Bosanski Brod. ERI, SAA, (Nedeljko), Srbin, mukarac, iz Bosanskog Broda, tijekom oujka 1992. godine, kao pripadnik lokalnih srpskih snaga, boravio na prostoru sela Lijea i sudjelovao u agresiji i ratnim zloinima nad civilima opine Bosanski Brod. ESI, RANKO, Srbin, mukarac, pripadnik srpskih snaga, sudjelovao tijekom 1992. godine u zloinima nad Hrvatima i Muslimanima zatoenima u srpskom logoru zvanom Luka u gradu Brkom, poinio vei broj ubojstava (strijeljanjem); 08.05.1992. godine oko sat vremena iz hangara izvodio po dva-tri nasumce odabrana zatoenika i odmah potom strijeljao - za sat vremena postrijeljao je 40 do 50 zatoenih civila. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj posavini, a pogotovo u gradu Brkom. ULAPOVI, MILO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ORKOVI, JASNA, Srbijanka, enska osoba, iz Kraljeva (Srbija), od veljae 1992. godine kao pripadnica paravojne postrojbe zvane Beli orlovi boravila na prostoru opine Bosanski Brod, u selu Vinska; pripadnici ove srpske postrojbe sustavno su zlostavljali hrvatsko puanstvo koje je ivjelo na tom prostoru, pljakali imovinu (posebice skupocijene alate i elektronske ureaje) i odvozili u Srbiju. DRAGOSAVLJEVI, DUAN, Srbin, mukarac, iz Bosanskog Broda, kao zapovjednik taba TO-a opine Bosanski Brod zajedno sa Slobodanom Marijanoviem, Zoranom eviem i Mihajlom Sremcem tijekom listopada 1991. godine osnovao paravojnu skupinu od 134 naoruane osobe srpske nacionalnosti s prostora opine Bosanski Brod, nazvane "Bosanskobrodski srpski bataljon". DERVENI, MILORAD, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") drugog
odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, SVETOZAR, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, VLADO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, SVETOZAR, (Rade), Srbin, mukarac, roen 1955., iz Donje Dubice (opina Odak), lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. DERVENI, RADE, Srbin, mukarac, zapovjednik etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, MAKSIM, (Rade), Srbin, mukarac, roen 1950., iz Donje Dubice, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. DERVENI, RADE (stariji), Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, DUKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, BORISLAV, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DERVENI, MAKSIM, Srbin, mukarac, 'etni starjeina' lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DESPI, DESPO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac.
DIZDAREVI, NUSRET, Musliman, mukarac, priuvni kapetan JNA, kao pripadnik srpskih snaga odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. DOLJI, IBRAHIM, Musliman, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. DRAGI, BRANKO, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DRAGI, IVKO, Srbin, mukarac, bolniar drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DRAGI, LJUBO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DRAGI, TOMISLAV, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DRAGI, ANDRIJA, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" na pukomitraljezu) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DRAGI, PREDRAG, Srbin, mukarac, pripadnik (niandija) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DRAGOJLOVI, SPASOJE, (Stanko), Srbin, mukarac, roen 1924., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. DRAGOJLOVI, RADOSLAV, (Ljubomir), Srbin, mukarac, roen 1964., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. DRAGOJLOVI, SRETKO, (Spasoje), Srbin, mukarac, roen 1952., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. DRAKUL, SIMO, Srbin, mukarac, iz Dervente, policajac, prema izjavama svjedoka u selu Kalenderovcima Gornjim provodio istrane radnje nad osobama s prostora opine Derventa koje su dovodili u to selo. Nakon
provedenih istraga uhienike upuivali u neki od logora koje su pripanici srpskih snaga osnovali na prostoru opina Dervente, Doboja, Prnjavora... Osobno je 26.04.1992. godine proveo istragu nad veim brojem Hrvata i Muslimana, civila iz derventskog jugoistonog naselja Kukavica, a potom, istog dana, oko 19,00 sati, izdao nalog pripadnicima srpskih snaga da ih ovedu u Prnjavor u tamonju policijsku postaju. DRINI, GAVRO, Srbin, mukarac, iz Modrie, predsjednik modrikog ogranka politike stranke 'SK, Pokret za Jugoslaviju', tijekom 1991. sudjelovao u pripremi, a 1992. godine u provedbi agresije na Hrvate i Muslimane opine Modria; osobno odreivao osobe koje su u selu Skugriu Gornjem provodile istragu nad uhienim Hrvatima i Muslimanima, tijekom kojih su uhienici fiziki maltretirani i mueni. DRINI, PREDRAG, Srbin, mukarac, kao zamjenik vojnog tuitelja na prostoru tzv. Republike Srpske odgovoran za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. DUANI, MIRKO, Srbin, mukarac, tekli lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DUANI, PREDRAG, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). DUANI, ORO, zvani Daltara, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. DUJMUI, DARKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. DOMBI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. EKI, ZORAN, Srbin, mukarac, iz sela Kouha (op. Doboj), kao pripadnik srpskih policijskih snaga sudjelovao u pljaki imovine protjeranih Hrvata na podruju dobojskih sela Bukovca i Kouha. EKI, ZDRAVKO, zvani Deri, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. OREVI, DRAGAN, zvani Crni, Srbin, mukarac, zapovjednik postrojbe
srpskih snaga zvanih eeljevci pristiglih poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije. Skupa s elnicima SDS-a opine Oraje Lazom Mirkiem i Acom Ristiem iz Oraja te elnicima SDS-a iz Bosanskog amca Blagojem Simiem, Mirkom Jovanoviem i Miloem Bogdanoviem sudjelovao 19.04.1992. godine u selu Donjem abaru na sastanku na kojem je legitimnim predstavnicima vlasti opine Oraje priopeno, da su Srbi osnovali "Srpsku optinu Oraje" u sastav koje ulazi i dio grada Oraja. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opina Bosanski amac i Oraje. Njemu potinjeni pripadnici srpskih snaga sudjelovali u oruanom napadu na oraka sela Jenji, Kopanice i Vidovice. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine. Ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane kue, porueni su svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda; u selu Vidovicama, oko 01.05.1992. godine, na kri ivog razapeli Hrvata Josu Kneevia, prosvjetnog djelatnika iz tog sela, potom ga natovarili na kamion JNA i vozei ga tako razapetog po selu muili sve dok nije izdahnuo. ORI, DIMITRIJE, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ORI, GORAN, (Dimitrije), Srbin, mukarac, iz Bosanskog amca, od studenoga 1991. godine bio pripadnik diverzantske postrojbe JNA koja je od 29.11.1991., pa do 01.04.1992. godine na prostoru opine Bosanski amac (veinom na uem prigradskom i gradskom pojasu) izvela 23 diverzantsko-teroristika djela, u kojima su eksplozivnim napravama otetili ili poruili vei broj dalekovodnih stupova (na magistralnim putovima elektroenergetske mree), most na rijeci Savi, eljezniku prugu Bosanski amac - Sarajevo, atomsko sklonite u krugu poduzea "Hranaprodukt", privatne objekte u vlasnitvu Hrvata, itd. UKI, ILIJA, zvani Savi, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. UKI, IVKO, zvani ia, Srbin, mukarac, iz sela Skugria Gornjeg (opina Modria), kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Skugria Gornjeg, skupa s drugim pripadnicima srpskih snaga meu kojima je bio i Veljko Luki (mlai), sudjelovao 04.05.1992. godine u agresiji nad civilnim puanstvom nastanjeno selo Rijeane Gornje (opina Modria) i ubili najmanje dva civila hrvatske nacionalnosti. UREVI, MIHAJLO, Srbin, mukarac, roen u selu Tiini (opina Bosanski amac), stalno nastanjen u Beogradu (Srbija), po inu pukovnik JNA na dunosti inspektora glavne inspekcije SSNO-a (Savezni sekretarijat za narodnu obranu), tijekom 1992. godine od zapovjednih struktura general-
taba JNA zaduen za koordinaciju odreenih vojno-politikih aktivnosti u okviru okupacije Bosanske posavine. Na radnom sastanku sa zapovjednicima JNA koji su sudjelovali u agresiji na opinu Oraje, 21.05.1992. godine, naznaio glavne ciljeve srpske borbe: "... opstanak srpstva na prostoru gdje ivi i konano ujedinjenje svih Srba..." UREVI, SAVO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. UREVI, STANKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. URI, BORO, Srbin, mukarac, iz sela Klakar (opina Bosanski Brod): nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je za dozapovjednika temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana sela Klakara (Donjeg i Gornjeg). URI, DRAGAN, Srbin, mukarac, zapovjednik treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, RADE, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, RAJKO, zvani Truman, Srbin, mukarac, iz sela Donje Dubice (opina Odak), predsjednik opinskog ogranka SDS-a za selo Donju Dubicu, tijekom druge polovice 1991. godine imenovan zapovjednikom lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred iz sela Donje Dubice (opina Odak). S ciljem to kvalitetnijeg vojnog ustrojavanja, naoruavanja, opremanja i vojnog obuavanja, izravno se povezao s 'izmjetenim zapovjednim mjestom' 17. korpusa JNA u selu Pelagievu (opina Gradaac) kojim je zapovijedao potpukovnik JNA Stevan Nikoli zvani Kriger. Sredinom veljae 1992. godine zajedno sa svojom skupinom pripadnika srpskog Dobrovoljakog odreda iz odakog sela Donje Dubice pridruio se pripadnicima "Srpskog dobrovoljakog odreda" (u odorama JNA) iz sela Crkvine i "Srpske milicije" (u odorama tadanje policije), koji su na magistralnom putu Bosanski amac - Modria - Sarajevo, u mjestu Pisarima (opina Bosanski amac), naoruani automatskim orujem, zaustavljali cestovni promet i organizirali nezakonitu naplatu cestarine. Poginuo je 19.04.1992. godine na lokalitetu Struke (opina Odak) u oruanom okraju s pripadnicima TO-a opine Odak.
URI, MILIVOJE, Srbin, mukarac, zamjenik zapovjednika lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, EDO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, PETAR, Srbin, mukarac, zapovjednik drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, MILIVOJE, Srbin, mukarac, pripadnik (posluilac) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, LJUBIA, Srbin, mukarac, zapovjednik prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URI, ELJKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). URIN, IVAN, Srbin, mukarac, iz Dervente, kapetan JNA, prema izjavama svjedoka zamijeen je 12.05.1992. godine u dvoritu Veterinarske postaje u Derventi, gdje je doveden veliki broj uhienih civila, Hrvata i Muslimana s prostora grada i opine Derventa, kada su pripadnici srpskih snaga fiziki maltretirali uhienike i najmanje dvojicu ubili; tijela ubijenih baena su u rijeku Ukrinu. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. FALADI, RADOSLAV, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. GAJI, MAKSO, (Boko), Srbin, mukarac, kao lan jedne od etiriju tenkovskih posada srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda.
GAJI, MILORAD, (Milo), Srbin, mukarac, sredinom travnja 1992. godine od svog zapovjednika Nike Peria imenovan zapovjednikom jednog od tri voda lokalne srpske postrojbe iz sela Donjeg abara. Sudjelovao je 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. GAJI, SLOBODAN, (Cvjetin), Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. GANILOVI, DAVOR, Srbin, mukarac, predsjednik gradskog odbora SDS-a u Oraju, nakon prvih viestranakih opinskih izbora imenovan tajnikom Skuptine opine Oraje, od svojih nalogodavaca izabran za jednog od onih koji trebaju ostvariti velikosrpsku politiku na prostoru opina Oraje. GATANOVI, MILE, Srbin, mukarac, pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine poinio razne zloine nad Hrvatima i Muslimanima na podruju grada i opine Brkog. GATAREVI, MILE, zvani Bolero, Srbin, mukarac, u srpskom logoru Luci u gradu Brkom iivljavao se nad zatoenim pripadnicima hrvatskog i muslimanskog naroda. GAVRI, ANELKO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), zapovjednik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede, koncem 1991. godine sazvao sastanak Srba iz sela Bukove Grede koji se odrao u kui Joce Boia. Zajedno s Nikom Boiem vodio sastanak, i rekao da e svi mjetani dobiti naoruanje i streljivo od JNA. Tijekom sastanka dogovoreno je da zajedno s Nikom i Vukainom Boiem osigura nabavku i dopremu naoruanja i streljiva u selo. Imenovan je za zapovjednika mjesne postrojbe srpskih snaga, na razini voda. Vojnu opremu i naoruanje za pripadnike svoje postrojbe zaduivao je od pripadnika JNA u selima Pelagievu (u dva navrata) i Obudovcu (jednom). GAVRI, MIO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. GAVRI, PERO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede.
GAVRI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GAVRI, MIO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. GAVRI, MILAN, Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod) - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je zapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana sela Vrela (Donjih i Gornjih). GAVRI, STEVO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. GAVRI, ANDRIJA, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), tijekom travnja 1992. godine naoruavao i opskrbljivao streljivom Srbe iz sela Bukove Grede, pripadnik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. GAVRI, ?, Srbin, mukarac, kapetan JNA na dunosti u vojarni u Doboju, poev od sredine 1991. godine, pa na dalje, skupa s kapetanom JNA Miljenoviem iz Dervente i vojnim policajcem JNA ljukom provodio vojnu obuku pripadnika lokalnih srpskih postrojbi zvanih dobrovoljaki odredi na podruju opine Bosanski Brod; pri obuci mu pripomagali i Srbi (lokalni zapovjednici) s podruja opine Bosanski Brod: Marko Grabovac, Vlado Jaimovi, Nenad ukurina i drugi. GLAMOAK, SLAVKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. GLIGOREVI, NIKICA, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. GORANOVI, IVKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak).
GORANOVI, SAVO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, SIMO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, OKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, DRAGO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MARIJAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MIKA, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MIRKO, (K.), Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, JOVAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, STEVO, (ore), Srbin, mukarac, roen 1963., iz Donje Dubice (opina Odak), lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. GORANOVI, STEVO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MILUTIN, (R.), Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, LJUBO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak).
GORANOVI, MIRKO, Srbin, mukarac, zapovjednik etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, SAVO, (M.), Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, JOVAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MARKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, PREDRAG, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, SVETOZAR, Srbin, mukarac, zapovjednik treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, JEVTO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, DRAGO, (.), Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, JOVIA, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, ZDRAVKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, VUJADIN, Srbin, mukarac, zapovjednik prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred,
iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, MIKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, BRANKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, (M.) VUJADIN, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GORANOVI, (NIKOLA) SRETO, Srbin, mukarac, roen 1962., iz Donje Dubice, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. GORANOVI, LAZO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijalac) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). GRABOVAC, MARKO, Srbin, mukarac, od sredine 1991. godine pa na dalje zajedno s kapetanima JNA Gavriem iz Doboja i Miljenoviem iz Dervente te vojnim policajcem JNA ljukom provodio vojnu obuku pripadnika lokalnih srpskih postrojbi zvanih dobrovoljaki odredi na podruju opine Bosanski Brod; od Nenada Miliia, zapovjednika etvrtog bataljuna srpske postrojbe zvane Vujaka brigada, imenovan je, tijekom srpnja 1992. godine, njegovim zamjenikom. GUNJEVI, RADE, Srbin, mukarac, zapovjednik treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). A-G | H-M | N- | T -
Popis rtava A-G | H-LJ |M-S | - * Popis rtava ratnih zloina poinjenih od pripadnika srpskih snaga na podruju Bosanske posavine (1992.-1995.) nije potpun. ADAMI, PERO, Hrvat, civil, iz sela Tramonica (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Tramonici. AEMOVI, ELVIS, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deran, zaselak Beii; ubili su ga 10.05.1992. godine, u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj), pripadnici srpskih snaga. AEMOVI, FADIL, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deran, zaselak Beii; ubili su ga 10.05.1992. godine, u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj), pripadnici srpskih snaga. AEMOVI, IBRAHIM, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deran, zaselak Beii; ubili su ga 10.05.1992. godine, u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj), pripadnici srpskih snaga. AULOVI, ADNAN, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga travnja/svibnja 1992. godine u Derventi na obali rijeke Ukrine. AGATI, IVAN, (Anto), Hrvat, mukarac, civil, roen 1951. godine u Bosanskom Novom, iz sela Tursinovac (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga su ga bezrazlono uhitili i zatvorili; dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati dola je skupina srpskih vojnika u zatvor (zvani Magacin) u selu Crkvini (opina Bosanski amac), meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, koji su bez ikakovog povoda strijeljali 16 zatvorenika hrvatske nacionalnosti, meu kojima i Ivana. AHMETOVI, EDO, Musliman, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 12.05.1992. godine, u Ulici JNA, u Derventi.
AHMETOVI, NIJAZ, (Ibro), Musliman, civil, roen 01.12.1964. godine, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. AHMETOVI, RAID, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi (u Ulici Ilije Grbia) zajedno s jo pet osoba i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor kojeg su organizirali u Starom mlinu na rijeci Vijaka, na samom ulazu u grad Prnjavor, i tu ubili koncem travnja 1992. godine. AHMI, SENAID "SENO", Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i odveli u logor zvan Bare u Doboju i zajedno s drugim zatoenim Hrvatima i Muslimanima odvodili na prve crte bojinice (najee na crti Ritei - Majevac) gdje je bio prisiljavan obavljati teke fizike poslove za potrebe srpskih snaga; pri obavljanju jednog od prisilnih radova poginuo je, 22.06.1992. godine, u selu Dugom Polju (opina Modria). ALI, AMEL, (Safet), Musliman, mukarac, civil; ubili su ga 10.05.1992. u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. ALI, AMELA, (Safet), Muslimanka, enska osoba, civil; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. ALI, FAHIR, (Reko), Musliman, mukarac, civil; ubili su ga 10.05.1992. u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. ALI, HANKA, Muslimanka, enska osoba, civil, roena 1900. godine u selu Derani, zaselak Beii; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. ALI, KEMALA, (Safet), Muslimanka, enska osoba, civil; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. ALI, MIRSAD, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Derani, zaselak Beii; ubili su ga 10.05.1992. godine pripadnici srpskih snaga u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). ALIJAGI, MIRSAD, (Muhamed), Musliman, mukarac, civil, roen 20.03.1966. godine, iz sela Velike (opina Derventa); ubili su ga 08.06.1992. u selu Brezici (opina Derventa), pripadnici srpskih snaga. ALILOVI, ISMET, Musliman, mukarac, iz Dervente; od ranjavanja je umro u derventskoj bolnici. ANELI, ANICA, Hrvatica, civil, iz sela Donji Boinci (opina Doboj);
pripadnici srpskih snaga ubili su je, tijekom listopada 1992. godine, u selu Donjim Boincima. ANELI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Donji Boinci (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom listopada 1992. godine, u selu Donjim Boincima. ANELI, IVO, Hrvat, civil, roen 1937. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjem Svilaju. ANELI, JURO, Hrvat, civil, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjem Svilaju. ANELI, KLARA, Hrvatica, civil, roena 1936. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Gornjem Svilaju. ANELI, MATO, Hrvat, mukarac, civil, star oko 50 godina, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); koncem srpnja 1992. godine, iz kue u Gornjem Svilaju odveli su ga dvojica pripadnika srpskih snaga, Tvrtko Pani i Vuk Raki zvani Vuk, navodno u zapovjednitvo 16. krajike brigade, i potom ubili, a u kui su, nakon to su odveli Matu, ubili i njegovu bolesnu punicu. ANELI, MIJO, Hrvat, civil, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjem Svilaju. ANI, MARKO, (Petar), Hrvat, civil, roen 1945. godine, iz sela Bijele (opina Brko); poginuo je u selu Bijeloj usljed topnikog napada (granatiranja) srpskih snaga na selo. ANTUNOVI, JOZO, Hrvat, civil, roen 1934. godine, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovcu. ANTUNOVI, JOZO, (Marko), Hrvat, mukarac, roen 07.01.1960. godine, iz sela Gornjeg Hasia (opina Bosanski amac); dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati, kao zatoenika logora zvanog Magacin kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u selu Crkvini (opina Bosanski amac), strijeljao ga je pripadnik srpskih snaga Slobodan Miljkovi zvani Lugar, zajedno sa jo petnaest zatoenih Hrvata. ARLOVI, IVKA, Hrvatica, civil, roena 1934. godine, iz sela Otra Luka (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 10.06.1995. godine, usljed topnikog napada (granatiranja) srpskih snaga, na selo Otru Luku. BABI, LUKA, (Mato), Hrvat, civil, roen 1950. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); poginuo je ispred upne crkve 03.11.1992. godine, usljed topnikog napada (granatiranja) srpskih snaga, na selo Vidovice.
BAGARI, JELA, Hrvatica, civil, roena 1903. godine, iz sela Bijelih Bara (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Bijelim Barama. BAJI, BLA, Hrvat, civil, iz sela Garevca (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine u selu Garevcu. BAKULA, ANTO, zvani Dok, Hrvat, mukarac, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga granatom 18.04.1992. godine u Derventi, u blizini Auto-moto drutva. BAKULA, MIROSLAV, (Stipo), zvani Miro, Hrvat, civil, roen 12.03.1952. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 07.05.1992. godine u Derventi na obali rijeke Ukrine. BARII, JELA, Hrvatica, civil, iz sela Modrana (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su je, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Modranu. BARII, MIRJANA, Hrvatica, civil, iz Gradaca; pripadnici srpskih snaga ubili su je 18.06.1992. godine u Gradacu. BARTOLOVI, IVO, (Niko), Hrvat, civil, roen 1925. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga odveli su ga iz bolnice u Brkom u logor koji se nalazio u selu Pelagievu (opina Gradaac), tu su ga drali zatoenog desetak dana, a nakon toga ubili u oblinjoj umi (u pravcu Srebrenika), neutvrenog dana 1992. godine. BARUKI, ANTO, Hrvat, mukarac, civil, star 70 godina, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, lipnja 1992. godine, na stubitu njegove kue u Dragalovcima. BARUKI, IVICA, Hrvat, civil, iz sela Dragalovci (opina Doboj); naoruani dobojski Srbi uhitili ga, travnja 1992. godine, i zatvorili u zatvoru zvanom Bare (opina Doboj), brutalno ga premlaivali i nakon toga, svibnja 1992., ubili. BARUKI, IVICA, Hrvat, mukarac, civil, roen 1973. godine, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga prisilili su ga 02.06.1992. godine da na mjesnom katolikom groblju prekopa nekoliko grobova (traei navodno skriveno oruje); nita od traenog oruja nisu pronali, pa su ga pretukli, prislonili uza zid grobljanske kapelice i strijeljali. BARUKI, JOZO, Hrvat, mukarac, civil, roen 1952. godine, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, srpnja 1992. godine, u njegovoj su ga kui ivog zapalili. BARUKI, JOZO, zvani Brljak, Hrvat, civil, iz sela Dragalovaca (opina
Doboj); od strane srpskih snaga ubijen, tijekom veljae 1994. godine, u selu Dragalovcima. BARUKI, MATO, zvani Bijeli, Hrvat, civil, star 74 godine, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); od strane srpskih snaga ubijen (zaklan), tijekom veljae 1994. godine, u svojoj kui u selu Dragalovcima. BARUKI, ?, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, lipnja 1992. godine, u njegovoj kui u Dragalovcima. BEI, MINA, Muslimanka, enska osoba, roena u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BEI, NEDAD, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); poginuo je u selu Kotorsko od granate ispaljene s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. BEIREVI, OMER, (Huso), Musliman, civil, roen 19.05.1957. godine, iz Dervente (naselje ardak); poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. BEGANOVI, MIRALEM, (Safet), Musliman, civil, roen 19.05.1957. godine, iz Dervente (naselje Omeragii); poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. BEGI, ANTO, Hrvat, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom 1992. godine, na eljeznikoj postaji Kamen. BEGI, GORDANA, (Ivan), Hrvatica, roena 17.03.1972., civil, s podruja opine Derventa; ubili su je 04.08.1992. pripadnici srpskih snaga. BEGI, (ILIJA) MATO, Hrvat, roen 04.11.1931. godine, civil, iz sela Tetime (opina Derventa); poginuo je, tijekom lipnja 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. BEGOVI, ALIJA, (Mehmedalija), Musliman, mukarac, civil, iz sela Bukovice Male (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 12.06.1992. godine u selu Bukovici Maloj. BEGOVI, DERVI, Musliman, mukarac, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, u njegovom domu stavili ga u zamrziva, potom sjeli na zamrziva i tako sjedili dok se nije uguio; tada su ubili (zaklali) i njegovu suprugu. BEGOVI, MURADIF, (Murat), Musliman, mukarac, civil, iz sela Bukovice
Male (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga pretukli su ga 12.06.1992. godine u selu Bukovici Maloj; psihiki oito nestabilan Muradif nakon toga izvrio samoubojstvo vjeanjem. BEGOVI, ?, Muslimanka, enska osoba, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, zaklali su je u njezinom domu u kadi; tada su zamrzavanjem i guenjem ubili i njenog supruga Dervia. BEKAVAC, ANUA, Hrvatica, civil, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); ubijena u selu Dragalovcima, tijekom 1992./1994., runom bombom koju je nepoznata osoba ubacila u njezinu kuu. BENKOVI, ILIJA, (Marko), Hrvat, civil, roen 1907. godine, iz sela Ugljara (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue, 20.07.1993. godine, pri topnikom napadu (granatiranju) srpskih snaga na selo Ugljare. BEI, ESAD, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i odveli u jednu od svojih baza na planini Ozrenu te ga tamo i ubili. BEI, KASIM, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj), elni ovjek stranke SDA u selu Grapskoj Gornjoj; pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i zatvorili u Centralni zatvor u Doboju gdje su ga potom i ubili. BEI, NEDAD, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i odveli u jednu od svojih baza na planini Ozrenu te ga tamo i ubili. BEI, RAMIZ, (I.), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i odveli u jednu od svojih baza na planini Ozrenu te ga tamo i ubili. BEI, RAMIZ, (II.), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i odveli u Srbiju u Srijemsku Mitrovicu te ga tamo i ubili. BEI, VERNER, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i odveli u Srbiju u Srijemsku Mitrovicu te ga tamo i ubili. BEI, ZIJAD, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine, uhitili su ga u njegovom selu i odveli u Srbiju u Srijemsku Mitrovicu te ga tamo i ubili.
BELAGI, ?, Muslimanka, enska osoba, civil, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga ubili su je, lipnja 1992. godine, u Doboju zajedno s njenim muem. BELAGI, ?, Musliman, mukarac (suprug Nadin), civil, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga natjerali su ga 04.05.1992. godine da hoda potpuno gol po gradu Doboju, a onda ga zaklali pred njegovim susjedima. BELAGI, ?, Musliman, mukarac, civil, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, lipnja 1992. godine, u Doboju. BELI, MATO, Hrvat, civil, iz Dervente (naselje Omeragii); poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. BELI, BLA, (Petar), Hrvat, civil, star 91 godinu, iz Dervente; pripadnik srpskih snaga Mihajlo ainovi zvani Mik" (iz naselja Omeragii, Derventa) ubio ga je 01.04.1992. godine, u njegovoj kui (u krevetu) u naselju Omeragiima. Nakon toga je poinitelj zloina kuu zapalio, pa je izgorjelo i pokojnikovo tijelo. BIJELI, MARKO, (Tomo), Hrvat, civil, roen 1937. godine, iz sela Lanita (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Lanitima. BILJECKI, PETAR, Hrvat, civil, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ukupno ubijeno jo devet osoba). BISTROVI, DANIJEL, Hrvat, mukarac, civil, iz Dervente; poginuo je u Derventi, tijekom 1992. godine, od granate koju su pripadnici srpskih snaga ispalili na grad Derventu. BJELI, LUKA, (Marijan), Hrvat, civil, roen 1935. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. BJELKANOVI, DRAGAN, (Niko), Hrvat, civil, roen 01.12.1948. godine, iz Dervente, naselje zvano Kineska etvrt; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u njegovom stanu u naselju zvanom Kineska etvrt 12.05.1992. godine, i odveli u stan iji je vlasnik Miro Banoi gdje su ga odmah potom i ubili. BLAGOJEVI, RUA, (Jovan), Hrvatica, civil, roena 1941. godine, iz sela Bijele (opina Brko); poginula je u selu Bijeloj od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo. BLAANOVI, LUKA, (uro), Hrvat, mukarac, roen 1954. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga su ga
bezrazlono uhitili i zatvorili u zatvor zvani Magacin u selu Crkvini (opina Bosanski amac); dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati skupina srpskih vojnika, meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar doli su u zatvor i bez ikakovog povoda strijeljali 16 zatvorenika hrvatske nacionalnosti, meu kojima i Luku. BLAEKOVI, LUKA, zvani Kivi, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Gornjeg Hasia (opina Bosanski amac); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, svibnja 1992. godine, u selu Gornjem Hasiu. BLAEVI, ADEM, Musliman, mukarac, civil, roen 1961. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BLAEVI, FEHIMA, Muslimanka, enska osoba, civil, roena u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BLAEVI, JUSO, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima, ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BLAEVI, KADIR, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BLAEVI, MEHO, Musliman, mukarac, civil, roen 1904. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BLAEVI, PERO, (Vid), Hrvat, iz sela Bijelog Polja (opina Derventa), pripadnik 101. bosanskobrodske brigade HVO-a; teko ranjen 20.08.1992. pri eksploziji minobacake granate ispaljene s poloaja srpskih snaga iz okupiranog sela Begluka (opina Derventa) na liniju obrane HVO-a; zbog tekih ozljeda glave preminuo 24.09.1992. BLAEVI, ZUHRA, Muslimanka, enska osoba, civil, roena 1904. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. BLAEVI, ZUMRA, Muslimanka, enska osoba, civil, roena u selu Deranu, zaselku Beiima; ivu su je zapalili i tako ubili 10.05.1992. godine u njezinoj kui, u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj), pripadnici srpskih snaga. BLATANI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su ga pripadnici srpskih snaga neutvrenog dana 1992. godine, u selu Donjim Vrelima (opina Bosanski Brod).
BLATANI, JOZIKA, (Stipo), Hrvat, roen 1953. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 12.05.1992. godine u selu Donjim Vrelima (opina Bosanski Brod). BLATANI, JOZO, Hrvat, mukarac, civil, roen u selu Vrelima (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, oujka 1992. godine, u Kamenu na starom mostu, a njegovo tijelo bacili u kanal. BONJAK, ANDRIJA, Hrvat, civil, roen 1935. godine, iz sela Vrbovakog Lipika (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovakom Lipiku. BONJAK, JANJA, Hrvatica, civil, roena 1930. godine, iz sela Vrbovakog Lipika (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Vrbovakom Lipiku. BOI, ANDRIJA, zvani Kobac, Hrvat, civil, roen 1915. godine, iz sela Potoana (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Potoanima, lipnja 1992. godine, tako to su ga objesili, a potim zapalili. Tijekom dana, dok je visio, psi su grizli i otkidali njegovo meso s ruku i nogu. BOI, MARKO, Hrvat, civil, iz sela Srdenje Slatine (opina Bosanski amac); kao zatoenika ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, pripadnici srpskih snaga. BOI, RUA, Hrvatica, civil, iz sela Penik (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su je, a potom ubili, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Peniku. BRAJI, HAJRUDIN, (Ibrahim), Musliman, roen 24.10.1954. godine, pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga i zatvorili u policijskoj postaji u Modrii, a nakon brutalnog muenja ubili 03.05.1992. godine. BRANDI, ANTO, (Mato), zvani Antea, Hrvat, civil, roen 1940. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac); kao zatoenika ubili su ga 29.07.1992. godine pripadnici srpskih snaga. BRANDI, ANTO, (Mato), zvani Dikan, Hrvat, civil, roen 1946. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac); dana 26.04.1992. godine uhitio ga je Slobodan Miljkovi zvani Lugar, pripadnik srpskih snaga i odmah zatvorio u logoru kojeg su mjesne srpske paravlasti osnovale u zgradi TO-a (Teritorijalne obrane) u Bosanskom amcu. Miljkovi ga je tukao drvenom motkom i tako ubio, a potom zapovjedio da pokojnikovo tijelo bace u rijeku Savu.
BRANDI, MIROSLAV, (Niko), zvani Miro, Hrvat, iz sela Hasia (opina Bosanski amac), pripadnik (zapovjednik odjeljenja) 104. bosanskoamake brigade HVO-a; poginuo je 24.05.1992. u borbama sa srpskim snagama (tijelo je pokopano na groblju u selu Domaljevcu 29.09.1995.). BRANDI, NIKO, (Ivo), zvani Nita, Hrvat, civil, roen 07.09.1959. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga bezrazlono su ga uhitili i zatvorili u zatvor zvani Magacin u selu Crkvini (opina Bosanski amac). Dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati skupina srpskih vojnika, meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, bez ikakovog povoda strijeljali 16 zatvorenika hrvatske nacionalnosti, meu kojima i Niku Brandia. BREKALO, LUKA, (Ilija), Hrvat, iz sela Bukovca pokraj Modrana (opina Derventa), pripadnik 103. derventske brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga 29.09.1992. na podruju sela Korae (opina Bosanski Brod) zajedno s jo dvojicom suboraca (Mirkom Jurakiem i Ilijom Kovaeviem). Od tada im se gubi svaki trag, a prema neprovjerenim izvjeima mueni su i ubijeni od pripadnika srpskih snaga. BREKALO, STIPO, (Mijiat), Hrvat, civil, roen 01.09.1971. godine, iz sela Brezika (opina Derventa); poginuo je, tijekom lipnja 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. BREKI, IVAN, (Ive), Hrvat, mukarac, iz sela Vukia Donjeg (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine. BRKI, ALIJA, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. BRKI, IDRIZ, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. BRKI, NUSRET, Musliman, civil, iz sela Gornje Lednice (opina Gradaac); od strane naoruanih Srba brutalno ubijen (travnja/svibnja? - zabilj. auktora) 1992. godine. BRZICA, PETAR, Hrvat, (Jozo), civil, roen 15.11.1928. godine, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). BUBALO, ANTO, (Mate), Hrvat, roen 07.01.1923. godine, civil, iz sela Zelenika (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 13.05.1992. godine granatom koju su ispalili na selo Zelenike. BUCI, BOO, Hrvat, civil, roen 1940. godine, iz sela Gornjeg Svilaja
(opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjem Svilaju.
BULJAN, DUKO, Hrvat, mukarac, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga ispaljenom granatom 18.04.1992. godine u Derventi, u blizini Auto-moto drutva. BULJAN, MARIO, (Ivo), Hrvat, iz sela Bosanskog Duboca (opina Derventa), pripadnik 103. derventske brigade HVO-a; smrtno stradao 19.07.1992. godine u selu Bosanskom Dubocu; pokopan je u selu Bosanskom Dubocu, na mjesnom groblju Banici. BUNDAVICA, AHMET, Musliman, civil, iz naselja Omeragia u Derventi; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u naselju Omeragiima i odveli u logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka, na samom ulazu u grad Prnjavor. Njega su brutalno tukli pripadnici srpskih snaga meu kojima i Vlado Budii, ore Radan i Milan Vukovi. Dana 11.06.1992. godine, u kasnim nonim satima podlegao je tijekom premlaivanja. CAKI, EMIR, (Salem), Musliman, civil, roen 27.05.1961. godine, iz Dervente (naselje zvano Kineska etvrt); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi, u naselju zvanom Kineska etvrt, 12.05.1992. godine, i odveli u vojarnu JNA gdje su ga odmah potom i ubili. CELOVAC, SABINA, Muslimanka, djete staro devet godina, iz sela Gornjeg Rahia (opina Brko); ubijena je 03.09.1993. godine u Gornjem Rahiu granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga. CERIKAN, JOZO, Hrvat, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom svibnja 1992. godine, u selu Donjim Vrelima (opina Bosanski Brod). CVIJANOVI, MILENA, Hrvatica, civil, roena 1965. godine iz sela Bijele (opina Brko); poginula je u selu Bijeloj od topnike granate ispaljene na selo sa srpskih poloaja. CVITKUI, ANA, Hrvatica, civil, iz sela Garevca (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su je, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Garevcu. ABRAJA, ZORAN, Hrvat, mukarac, civil, roen 1947. godine, iz sela Koraa (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 14.08.1992. godine u selu Koraima.
ALI, ZLATKO, (Ilija), Hrvat, roen 06.03.1968., iz sela Gornjih unjara (opina Derventa), pripadnik 3. bojne ("Modran") 103. derventske brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 18.06.1992. godine u rodnom selu. ANAR, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Novog Sela (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u Novom Selu. AVALI, SALIH, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); poginuo u naselju Kotorskom od ispaljene granate s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. AVARUI, IVKA, Hrvatica, ene Lovre, roena 1926. godine, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su je, tijekom kolovoza 1992. godine, u njenoj kui u Derventi. Zajedno s njom, na isti nain, ubili su i njenu ki eljku. AVARUI, ELJKA, (Lovre), Hrvatica, roena 17.02.1957. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su je, tijekom kolovoza 1992. godine, u njenoj kui u Derventi. EHI, DAMIR, (Husein), Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. EHI, HUSEIN, Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. EHI, IVAN, (Ive), Hrvat, mukarac, iz sela Lanita (opina Brko); ubili su ga 08.05.1992. godine pripadnici srpskih snaga prilikom oruane agresije na njegovo selo. EHI, SAKIB, (Ibrahim), Musliman, mukarac, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. ELIKOVI, DEVAD, zvani uklja, Musliman, civil; poginuo je na stadionu u Slavonskom Brodu 15.07.1992. godine od granate ispaljene sa srpskih poloaja iz Bosanske posavine. ELIKOVI, HALIL, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. IAK, STIPO, (Filip), Hrvat, mukarac, civil, iz Doboja; pripadnici srpske policije u zatvoru u Doboju, u lipnju 1992. godine, toliko su ga pretukli da je sav krvav umro na rukama zatvorenika Marka alia. OLI, JOZO, Hrvat, iz sela Dragalovaca (opina Doboj), civil; od strane
srpskih snaga uhien i zatoen u zatvoru Bare (u prostoru vojnog skladita JNA koje se nalazilo u dobojskom naselju Rudanka). Kao zatoenik s jo nekoliko zatoenika odveden je na prvu liniju bojinice na lokalitetu Putnikovo Brdo; poginuo pri obavljanju prisilnih fizikih radova. ONDRI, ANDRIJA, (Filip), Hrvat, mukarac, roen 19.09.1949. godine, pripadnik 101. bosanskobrodske brigade HVO-a; ranjen je, oko 09.04.1992. godine, u borbi s pripadnicima srpskih snaga na podruju sela Kuljenovaca (opina Derventa). Kako nije bilo mogue izvui ga, pao je u ruke pripadnicima srpskih snaga, koji su ga doslovno skalpirali, lubanju probili tvrdim predmetom i prosuli mozak (sve navedeno utvreno je u nazonosti etvorice europskih promatraa, kad je tijelo dobiveno od srpske strane; tijelo je mrtvakim kolima odvezeno u selo Begluke, opina Derventa, i pokopano). EKI, IVO, (Juro), Hrvat, civil, roen 1928. godine, iz sela Vukia Donjeg (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Vukiu Donjem. ATI, PAVO, Hrvat, civil, iz sela Srednje Slatine (opina Bosanski amac); kao zatoenika ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, pripadnici srpskih snaga. EMANOVI, ALIJA, Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpske strane. EMANOVI, EMIR, (Alija), Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike strane ispaljene od strane srpskih snaga. ESI, ISMET, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga iz pjeakog oruja 19.04.1992. godine u Derventi, u blizini "umske uprave". OSI, MATO, (Juro), Hrvat, civil, roen 06.11.1954. godine; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, zatoili u zatvor Bare (u prostoru vojnog skladita JNA koji se nalazio u Doboju, u naselju Rudanka) i ubili 11.07.1992. godine. UMUROVI, ESAD, Musliman, civil, roen 1945. godine, iz Oraja; poginuo je na ulici u Oraju, neutvrenog dana 1995. godine, od topnike granate upuene sa srpskih poloaja na Oraje. DAMJANOVI, MARIJAN, (Marko), Hrvat, civil, roen 1945. godine, iz sela Tolise (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1992. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga na Tolisu. DERVIEVI, MUZEJNA, (Mehmedalija), Muslimanka, civil, roena 1942.
godine, iz Oraja; poginula je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1995. godine, od topnike granate ispaljene s poloaja srpskih snaga na Oraje. DOLIBAI, ANTO, (Mijat), Hrvat, civil, star oko 50 godina, iz sela Luga (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga iz sastava postrojbe zvane eeljevci ubili su ga (zaklali) 03.05.1992. godine u njegovoj kui u selu Lugu (opina Derventa) zajedno sa sinom i suprugom. DOLIBAI, MARINKO, (Anto), Hrvat, civil, star oko 20 godina, iz sela Lug (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga iz sastava postrojbe zavne eeljevci ubili su ga (zaklali) 03.05.1992. godine u roditeljskoj kui u selu Lugu (opina Derventa) zajedno s ocem i majkom. DOLIBAI, PERA, Hrvatica, civil, supruga Ante, stara oko 45 godina, iz sela Luga (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga iz sastava postrojbe zvane eeljevci ubili su je (zaklali) 03.05.1992. godine u njezinoj kui u selu Lugu (opina Derventa) zajedno sa sinom i muem. DOMAZET, ANTO, Hrvat, iz sela Rijeana Donjih (opina Modria), pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; ubili su ga u rodnom selu, tijekom srpnja 1992. godine, pripadnici srpskih snaga. DOMINKOVI, DAMIR, (Ljubomir), Hrvat, civil, roen 1977. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine, od topnike granate ispaljene od strane srpskih snaga na selo Matie. DOKNJA, RUA, (Vidan), Hrvatica, civil, roena 1929. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su je 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. DRAGANOVI, DRAGAN, Hrvat, mukarac, civil, roen 1965. godine, iz Kljua (opina Klju); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatoili u logoru Manjai kod Banje Luke. Osobno ga je, neutvrenog dana lipnja 1992. godine, ubio zapovjednik logora, osoba zvana Pop. DRAGI, ?, Hrvat, civil, iz sela Kladara (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Kladaru. DRLJAI, SEFHUDIN, Musliman, mukarac, civil; pripadnici srpske policije uhitili su ga i zatvorili, a potom brutalno pretukli u zatvoru, u Bosanskom amcu. U eliji se uguio u vlastitoj krvi. Mrtvo tijelo odnijeli su u nepoznatom pravcu. DUBRAVAC, ANTO, (I.), Hrvat, civil, s podruja opine Modria; pripadnici srpskih snaga ubili su ga (zaklali) 04.05.1992. godine na lokalitetu Cerova
Kosa (opina Modria). Meu poiniteljima ovog zloina bili su Veljko Luki (mlai) i ivko uki zvani ia, obojica iz sela Skugria Gornjeg. DUBRAVAC, ANTO,( II.), Hrvat, iz sela Rijeana Donjih (opina Modria), pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; muki su ga ubili pripadnici srpskih snaga u njegovu selu, tijekom srpnja 1992. godine. DUBRAVAC, MARIJA, Hrvatica, civil, s podrja opine Modria; pripadnici srpskih snaga ubili su je (zaklali) 04.05.1992. godine na lokalitetu Cerova Kosa (opina Modria). DUBRAVAC, PERICA, (Tomo), Hrvat, roen 09.09.1933. godine, pripadnik 107. gradaake brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga i zatvorili u logoru koji su osnovali u selu Pelagievu (opina Gradaac) gdje su ga i ubili, neutvrenog dana 1992. godine. DUJKOVI, TIHOMIR, Hrvat, civil, iz grada Odaka; ubijen je u Odaku, oujka 1992. godine, pri diverzantsko-teroristikoj akciji pripadnika JNA koji su u prostorijama Hrvatskog kulturnog drutva "Napredak" u Odaku podmetnuli eksploziv. DURAKOVI, OSMAN, (Taib), Musliman, mukarac, civil, roen 10.10.1942. godine; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na prognaniki zbjeg, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. DURAKOVI, SENAD, Musliman, mukarac, civil, roen 18.08.1967. godine; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na prognaniki zbjeg, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. DURMI, SALIH, (Smajo), Musliman, mukarac, civil, roen u selu evarlijama (opina Doboj); pripadnici postrojbe srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia ubili su ga 18.06.1992. godine u selu evarlijama, a njegovo mrtvo tijelo izmasakrirali. DURMI, SMAJO, Musliman, mukarac, civil, roen u selu evarlijama (opina Doboj); pripadnici postrojbe srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia ubili su ga 18.06.1992. godine u selu evarlijama, a njegovo mrtvo tijelo izmasakrirali. DUSPARA, ANTE, Hrvat, civil, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubio ga je, neutvrenog dana 1992. godine, pripadnik srpskih snaga prezimenom ljuka (sin arka) iz sela Gornjih Vrela. DUSPARA, ANTO, Hrvat, civil, zanimanjem stomatolog, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatvorili u prostoriju policijske postaje u Modrii, te nakon brutalnog muenja ubili 05.05.1992. godine.
DUSPARA, ILIJA, (Mijo), Hrvat, roen 16.10.1954. godine, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod), pripadnik 101. bosanskobrodske brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga Beli orlovi predvoeni Draganom Miiem zarobili su ga 25.03.1992. godine na kontrolnoj toki koju su postavili na ulasku u selo Donja Vrela. Zajedno s njim zarobljni su Franjo Matanovi i jo jedan pripadnik HVO-a u kojeg su pripadnici Belih orlova pucali i teko ranili. Nakon kraeg maltretiranja odvezli su ih u selo Lijee gdje ih zatvaraju u svlaionici na nogometnom igralitu. Nakon viesatnog brutalnog iivljavanja u kojem su sudjelovali Nenad Milii i jedan Srbin prezimenom Trivkovi (obojica iz sela Liijea), ubijaju ga zajedno s Franjom Matanoviem u prvim satima dana 26.03.1992. godine, a tijela bacaju u rijeku Savu. Le je pronaen nakon sedam dana, na obali rijeke Save u Bosanskom amcu. Obdukcija je izvrena u Slavonskom Brodu u tamonjem Medicinskom centru na Odjelu patologije i sudske medicine, travnja 1992. godine; pokojnikovo tijelo je potom pokopano na gradskom groblju u Slavonskom Brodu. DUSPARA, NIKO, Hrvat, star 50 godina, civil, invalid (bez jedne noge), iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); nakon uhienja i odvoenja ubili su ga pripadnici srpskih snaga, 25.03.1992. godine, u selu Lijeu (opina Bosanski Brod); prije ubojstva oduzeli su mu (opljaakali) novac. DEBI, SLAVKO, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1966. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 17.04.1992. godine ispred njegove kue u Bosanskom amcu. DELILOVI, SENAD, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); poginuo je u selu Kotorskom, neutvrenog dana 1992. godine, od granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. DENANOVI, BAHRIJA, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. DOJI, DRAGUTIN, (Mirko), Hrvat, civil, roen 1955. godine, iz sela Donje Mahale (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 26.06.1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Donju Mahalu. DOJI, MARIJA, (uro), Hrvatica, civil, roena 1959. godine, iz sela Donje Mahale (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 06.09.1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na Donju Mahalu. ALI, ZLATKO, (Momilo), zvani Batan, Srbin, mukarac, roen 13.06.1955. godine, iz Dervente, oenjen Hrvaticom; do kritinog dana kad je zarobljen radio u policijskoj postaji u Derventi kao ef Kriminalistikog odjela; javno je odbio poziv opinskih elnika SDS-a da sudjeluje u pripremii provedbi agresije na Hrvate i Muslimane derventske opine; pripadnici srpskih snaga
zarobili su ga na njegovom radnom mjestu, a potom ubili, 20.04.1992. godine, u gradu Derventi, u Ulici Mladena Stojanovia. OGA, BARIA, Hrvat, civil, roen 1926. godine, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovcu. URI, IVO, (uro), Hrvat, civil, roen 1936. godine, iz sela Donje Mahale (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 22.07.1993. godine, od topnikog granatiranja sa srpskih poloaja. EMINOVI, HARIS, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i odveli u logor zvan Bare u Doboju. Zajedno s drugim zatoenim Hrvatima i Muslimanima odvodili su ga na prve crte bojinice (najee na crti Ritei - Majevac) gdje je bio prisiljavan obavljati teke fizike poslove za potrebe srpskih snaga; pri obavljanju jednog od prisilnih radova poginuo je 22.06.1992. godine u selu Dugom Polju (opina Modria). EVI, ILIJA, zvani Ile, Hrvat, roen 1959. godine, iz sela Grebnica (opina Bosanski amac); iz bolnice u Brkom pripadnici srpskih snaga odveli su ga u logor u selo Pelagievo (opina Gradaac) i drali zatoenog desetak dana, a nakon toga, 09.06.1992. godine, ubili u oblinjoj umi (u pravcu Srebrenika). EVI, MARKO, (Ante), Hrvat, civil, roen 1949. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac). Kao zatoenika ubili su ga 07.06.1992. godine pripadnici srpskih snaga; postoji osnovana sumnja da su ga ubili Predrag Lazarevi zvani Laki i osoba zvana Beli, obojica pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci. EVI, ?, Hrvat, mukarac, civil, roen u selu Gornjem Hasiu (opina Bosanski amac); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Hasiu; postoji osnovana sumnja da su ga ubili Predrag Lazarevi zvani Laki i osoba zvana Beli, obojica pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci. FERI, MUSTE, Musliman, mukarac, civil, roen u Doboju; pripadnici postrojbe srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia ubili su ga 18.06.1992. godine u selu evarlijama. Nakon poinjenog zloina pokojnikovo tijelo su izmasakrirali. FILIPOVI, IKA, (Filip), Hrvatica, civil, iz sela Lanita (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su je 08.05.1992. godine u selu Lanitima. FILIPOVI, JELA, (Tomo), Hrvatica, civil, iz sela Lanita (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su je 08.05.1992. godine u selu Lanitima. FILIPOVI, JOSIP, (Ivo), zvani Joo, Hrvat, roen 28.06.1965. godine, iz sela
Boderita (opina Brko), pripadnik 2. bojne 108. brake brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine kod groblja u selu Lanita (opina Brko). Srbi su nakon poinjenog zloina pokojnikovo tijelo vezali lancem za vojno vozilo (transporter) i vukli ga kroz selo. Iznakaeno tijelo pronali su mjetani 10.05.1992. godine u odvodnom kanalu pokraj puta; pokopan je 11.05.1992. godine na mjesnom groblju u selu Boderitu. FILIPOVI, MATO, (Filip), Hrvat, civil, iz sela Lanita (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Lanitima. FILIPOVI, OMER, Musliman, mukarac, iz grada Prijedora (opina Prijedor); predsjednik MBO (Muslimansko bonjaka organizacija) u Prijedoru; pripadnici srpskih snaga, svibnja 1992. godine, ubili su ga u logoru Manjai. FILIPOVI - MATANOVI, ANTE, Hrvat, mukarac, iz sela Lanita (opina Brko); ubili su ga pripadnici srpskih snaga pri napadu na selo, tijekom svibnja 1992. godine. Iznakaeno tijelo je naknadno pronaeno. FRANJI, ANTO, (Ivo), zvani Tunjo, Hrvat, civil, roen 1946. godine, iz sela Vukia Donjeg (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Vukiu Donjem. GAGULI, JOZO, Hrvat, civil, iz sela Garevca (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Garevcu. GAGULI, MARKO, Hrvat, civil, iz sela Garevca (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Garevcu. GAGULI, PAVO, Hrvat, iz sela Garevca (opina Modria), pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; tijekom prvog napadaja na selo Garevac, 27.06.1992. godine, ubijen je na kunom pragu minobacakom granatom ispaljenom od strane srpskih snaga, s poloaja u selu Miloevcu (opina Modria); pokopan je na mjesnom katolikom groblju u Garevcu. GAGULI, TOMO, Hrvat, civil, iz sela Garevca (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Garevcu. GALI, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Kladara Donjih (opina Modria); ubili su ga, pred njegovom kuom u rodnom selu, pripadnici srpskih snaga, tijekom okupacije sela 1992. godine. GALI, JAKOV, Hrvat, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, zatoili u zatvor Bare (smjetenom u prostoru vojnog skladita JNA koje se nalazilo u Doboju, u naselju Rudanka) i ubili 12.07.1992. godine.
GALI, PERO, (Marijan), Hrvat, civil, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). GANI, MUJO, Musliman, civil, roen 1950. godine, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. GANI, KEMAL, Musliman, mukarac, civil; poginuo je na stadionu u Slavonskom Brodu 15.07.1992. godine od granate ispaljene sa srpskih poloaja iz Bosanske posavine. GARI, IVKA, Hrvatica, ena, civil, roena 1917. godine, iz sela Koraa (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su je 04.06.1992. godine u selu Korau. GAVRAN, ALOJZ, Hrvat, civil, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). GAVRAN, MIJO, Hrvat, star 41 godinu, civil, iz sela eravca (opina Derventa); ubili su ga, tijekom 1992. godine pripadnici srpskih snaga u selu eravcu. GAI, ?, Hrvat, civil, iz sela Kladara (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Kladarima. GAI, ?, Hrvatica, civil, iz sela Kladara (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su je, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Kladarima. GAPAR, JOZO, (Mato), Hrvat, civil, roen 08.03.1930. godine, iz sela Modrana (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 18.09.1992. godine u Bosanskom Brodu. GAPAREVI, PAVO, (Ivo), Hrvat, iz sela Domaljevca (opina Bosanski amac), pripadnik 104. bosanskoamake brigade HVO-a; poginuo je 24.10.1993. u borbama sa srpskim snagama. GLAVI, SADMIR, Musliman, mukarac, civil; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na prognaniki zbjeg, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. GOGI, BARIA, Hrvat, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatoili u zatvor Bare (smjetenom u prostoru vojnog skladita JNA koji se nalazio u Doboju, u naselju Rudanka) i ubili 12.07.1992. godine.
GREGUREVI, LUKA, (Marko), Hrvat, roen 1955. godine, iz sela Domaljevca (opina Bosanski amac), pripadnik 104. bosanskoamake brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga su ga uhitili i zatoili u zatvoru zvanom Magacin, u selu Crkvini (opina Bosanski amac). Dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati skupina srpskih vojnika, meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, bez ikakovog povoda strijeljali su 16 zatvorenika hrvatske nacionalnosti, meu kojima i Luku Gregurevia. GRGI, DELFA, Hrvatica, civil, roen 1908. godine, iz sela Cerika (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su je (ispalili hitac u usta iz neposredne blizine), tijekom lipnja 1992. godine, u selu Ceriku, u dvoritu kue iji je vlasnik Milan Vidovi. Zajedno s njom ubili su (tupim predmetom) i njenu ki Jelu (1929.). Tijela ubijenih ena pokopana su u dvoritu u kojem su i ubijene. GRGI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Turia (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom rujna 1992. godine, u Turiu. GRGI, JELA, (Delfa), Hrvatica, civil, roen 1929. godine, iz sela Cerika (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su je udarcima tupim predmetom u glavu, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Ceriku, u dvoritu kue iji je vlasnik Milan Vidovi. Zajedno s njom ubili su (tupim predmetom) i njenu majku Delfu (1908.). Tijela ubijenih ena pokopana su u dvoritu u kojem su i ubijene. GRGI, KARLO, Hrvat, mukarac, iz Doboja; do rata je radio kao naelnik MUP-a u Doboju. Srbi su ga uhitili i zatoili u dobojskom zatvoru, a potom odveli iz zatvora i ubili, neutvrenog dana 1992. godine, zajedno sa Dragom Martinoviem, u Doboju. GRGI, ?, Hrvatica, enska osoba, majka Karla, civil, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga su je silovali, neutvrenog dana 1992. godine, nakon ega je odmah umrla. GUZEJ, ZVONKO, Hrvat, pripadnik HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga, a potom ubili, listopada 1992. godine, u Bosanskom Brodu. GVOZDEN, BENJAMIN, Hrvat, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. A-G | H-LJ |M-S | -
BOSANSKI BROD BB001 1|2|3|4|5|6|7|8 J.M., ro. 1964., mukarac, Hrvat, iz sela Donjih Vrela, opisuje svu brutalnost i iivljavanje Srba nad zatoenim i ranjenim Hrvatima u selu Lijeu te o stradanju Hrvata sela Donjih Vrela: ... Sa Srbima smo dobro ivjeli, ili smo zajedno u kolu, susjedi smo. Odnosi su se poremetili poslije prvih viestranakih izbora. Tijekom veljae 1992. godine, za referenduma, Srbi su postavljali barikade i zatvarali putove. Od Bosanskog Broda do Donjih Vrela prolaznike su na etiri mjesta zaustavljali naoruani Srbi. Veina Srba je imala oruje koje im je dala JNA, a inae su Srbi bili lovci i imali lovako oruje. U Vinskoj (mjesna zajednica kojoj pripada i moje selo) bilo je 108 lovaca, od kojih su tek dvojica-trojica bili Hrvati. Poslije im je JNA oruje dovozila kamionima. Nakon referenduma enu i dijete sam odvezao u Bosanski Brod, jer je kod nas u selu stanje ve bilo kritino. etiri-pet dana oni su bili u Brodu, a ja sam bio u Vrelima, tamo sam radio i brinuo o stoci i imanju. Na na blagdan Blagovijesti, 25.03.1992. godine, iz Bosanskog Broda sam poao u Vrela i tada su me uhvatili. Uhvatili su me Beli orlovi u Grku kod Vidia kue. Beli orlovi, to su Jovievci i eeljevci, etnici, bili su i nai susjedi. Sjeam se nekog kapetana Belih orlova, Dragana, koji je bio njihov zapovjednik. S njima je bio Simo Vidi i njegov sin Nedjeljko, Tomo Vidi i njegova dva sina, Milan Gaji, njegova ena i djeca. Gajii su vikali: Nemojte! Sa mnom je bio Ilija Duspara i Franjo Matanovi. To su moji susjedi iz Donjih Vrela. Franjo je roen 1957., a Ilija 1956. godine. Tog dana smo nas trojica bili u Bosanskom Brodu i pomagali braniti
Klaonicu, ratovali smo tamo, a poslije smo poli namiriti stoku. Vraali smo se oko 16,30 sati. Do toga dana Srbi u Vrelima nisu nikoga zaustavljali, jer Beli orlovi jo nisu doli. Upravo kad smo mi naili, oni su poeli zaustavljati i traiti dokumente. Sredite Belih orlova bilo je u Lijeu, a doli su iz Beograda. Bilo je i Srba iz Vinske u tim Belim orlovima, k njima su ili na obuku. Pokazali smo osobne karte. Tada su dola dva automobila iz kojih su izali naoruani ljudi i odmah nas poeli udarati. Jedan od njih udari kundakom puke po gepeku mog automobila, gepek se otvori i oni ugledae nae oruje. Taj koji je nasilno otvorio gepek odmah ispuca u mene iz svoje puke, u glavu i u desnu ruku. Poeli su nas udarati nogama, pucaju pokraj naih glava, itav rafal ispucaju kraj glave. Srbi, nai susjedi, viu, kao da nas ne tuku, a jedan kae: Nije vam to trebalo! Franjo, nije ti to trebalo. Ilija Duspara je ve izgubio svijest, kako su ga udarali, a meni su i Franji zapovjedili da ga stavimo u gepek mog automobila. Nas dvojicu su posjeli u moj automobil, na zadnje sjedite, a dvojica belih orlova su sjela naprijed, jedan vozi, a drugi dri upereno oruje na nas. Vozili su nas u Lijee i to nekim drugim putem preko njiva kraj Vinia kua, kroz Vinsku. Taj poljski put bio je i prije, a njim je mogao samo traktor pro, ali Srbi su ga proirili i popravili tako da moe i automobil proi. Preko jednog potoka su i most nainili. Od nas Hrvata iz Donjih Vrela nitko nije znao da je taj put tako prohodan, iako je vrlo blizu nas. Jedan od njihovih automobila je iao ispred, a drugi iza nas. U Vinskoj su nas zaustavili na jednom njihovom punktu. Jedan Srbin, bivi policajac, traio je da nas odmah ubiju, ali beli orlovi iz nae pratnje nisu dali, govorei da nas vode u Lijee. U Lijeu je, pred njihovim tabom, bilo tridestak naoruanih Srba, meu kojima je bilo i meni poznatih. Znao sam ih po imenima, a s nekima sam iao i u kolu. Tu je bio Trifkovi (njegov otac je pekao rakiju kod nas), pa Nenad Milii iz Vinske. Oni su malo stariji od mene, sve ih poznajem jo iz djetinstva. Ili su u kolu za milicionare, ali su izbaeni jer su radili gluposti. Franjo Matanovi je zajedno s Nenadom Miliiem igrao nogomet, i on je priao i pita nas kako se zovemo. Znamo se, a mora mu rei kao da te nikada u ivotu nije vidio. Uveli su nas u zatvor koji su pripremili od neke svlaionice, a nalazio se iza kole. Ulazili su beli orlovi i ispitivali nas. Stalno su pitali koliko ima Hrvata u Vrelima, broj i imena. Mi vidimo da oni neto znaju, i poeli smo lagati. Nismo mislili da e doi ovi propali milicionari koji su bili na dunosti pred kolom, a znaju svakog Hrvata u Vrelima. Ulaze jedan po jedan, prvo nas naudaraju, a onda ispitivaju. Stave no na vrat i pitaju. Kako sam bio ranjen u rame odmah po zarobljavanju, nekoliko puta sam padao u nesvijest. Tada je uao jedan poznati milicionar, Nedo eri: nita nije govorio, niti nas je to pitao, iako nas sve dobro poznaje. Izaao je, a nakon
nekog vremena uao je Obrad Nimi, bolniar u mirovini. Odmah po ulasku pita tko je ranjen. Pretpostavljam da mu je eri rekao da sam ranjen i da mi treba medicinska pomo. Ja se javim, a on mi previ ranu. Nisam imao to poslije obui jer mi je odjea bila potrgana i natopljena krvlju. Obrad Nimi je sa mnom postupao fino. On je iz Lijea. Poznavao sam i njega i njegova brata. Previo me i dao mi nekakav bolniki mantil da obuem. Potom je uao jedan Srbin iz Lijea kojega nisam poznavao po imenu, i poeo me tui. Kaem mu da me ne udara po ramenu jer sam tek previjen, a on udara ba u njega. Kad sam pao na pod, poeo je skakati po meni. Kasnije uoe i neke enske koje pripadaju Orlovima i pitaju treba li to. Ne smijem nita rei jer sam preplaen, samo kaem da ne treba. Kako je jedna od njih inzistirala, ja joj kaem: Daj mi malo vode. Ona mi odgovori: Znala sam da ti treba, i ode. Uskoro je donijela jednu bocu vode i prui mi. Ja ispruim ruku, a ona me udari nogom po ruci. Uzima bocu i iz nje prosipa vodu po podu i kae: Pij! Nakon nje ulaze drugi i udaraju, a ne pale svijetlo. Pretpostavljali su da su mi poznati, pa im je bilo nezgodno, te ne pale svijetlo, samo uu i udaraju. Ako nitko ne ue kroz oko deset minuta u prostoriju, ulazi straar i ispucava itav rafal iz poluautomatske puke iznad naih glava. Ako se sluajno nita ne dogodi kroz deset do petnaest minuta, mi bi zaspali, ali kad netko od njih ulazi, morali smo se dizati. Kako se nisam nisam mogao ustajati, Matanovi i Duspara su me podizali. Jedna enska iz Belih orlova pita straara: to ovoga ne ubijete? Bijeli mantil kojeg sam imao na sebi bio je sav krvav, kako su udarali. Uskoro su me odveli u jednu kuu u blizini pravoslavne crkve, u kojoj su uredili prirunu ambulantu. Tu su me ponovo previli. Jedna od medicinskih sestara to su me previle bila je iz Klakara, a druga, koju sam poznavao otprije, iz Lijea. Ove dvije medicinske sestre su skinule mantil s mene i brisale krv vatom. Tu je bio i Miro Radovanovi, ali me nije pitao kako sam, a znamo se otprije. Miro je bio glavni. Kad je uao u prostoriju, upitao me: Odakle ti ovdje? i Zar ti je to trebalo? I on se za nekoliko Hrvata iz Vrela raspitivao imaju li oruje. Nudio mi je cigaretu, i dopustio da zapalim. Dali su mi varaka i suhog mesa da pojedem. Govorili su: Vidi da i mi Srbi imamo to jesti. Kad su medicinske sestre skinule mantil s mene, ostao sam potpuno gol, i jedan od Srba mi ree: Imamo i mi Caritas, te ode i donese nekakvu pidamu i majicu, i navue na mene. Jedna enska me potom odvede do njihovog taba, pa me opet vrati u ambulantu. Ne dadoe mi vode, a ne smijem ih pitati. Pitaju me: Odakle si oenjen? to nisi oenio Srpkinju? Bi li ti, kad bi se ponovno enio, oenio Srpkinju? Odgovorim im da bih, a oni udaraju i govore da laem. Ponovo su me odveli u njihov tab. Tu sam zatekao Franju Matanovia i Iliju Dusparu kojima su dali papire, da piu izjave. Oni su sjedili tako da su jedan drugome bili okrenuti leima. Jedan od belih orlova vie: Stavi i njega vamo!, a drugi: De ti njega vamo! I odvedoe me u drugu sobu. Kroz otvorena vrata vidim Iliju i Franju.
Vani jaka kia pada. Ja sam sjeo tu gdje su mi zapovjedili i uto ponem povraati. Jedan od orlova mi prie i pone me udarati. Potom me izvedu napolje. Jedan me pita: Kamo bi ti sada iao u bolnicu kada bismo te pustili? Odgovorim mu: Iao bih u Derventu, a on e: Ne moemo te sad voditi. A da te mi vodimo u Banja Luku? Ne, to je daleko, do jutra nee izdrati iv. Da te odvedemo do naih linija i pustimo, moda bi te ubili tvoji?!. to oni znaju tko po noi ide! Bi li ti iao kui? Ja mu odgovorim da bih. Nisam vjerovao da e me pustiti kui. Miro Radovanovi me pita, jer pozna teren, hoe li me Marko Opaak odvesti ako bude kod kue? Odgovorim mu da hoe. Nakon svih tih propitivanja stavie me u automobil (mercedes), jo nekoliko puta me udarie govorei: Moda te vie neemo vidjeti, pa da nas se sjea. Vozili su me beli orlovi. Izabrali su pravac pokraj Save i dovezli me dokle njihovi dre barikade. Provezli su me malo podalje od njihove barikade, do oblinje ume gdje je bio lokal korpion i tu se zaustavie. Jedan je izaao sa mnom iz automobila, izvadio deku i stavio je kao atorsko krilo meni na lea i kae mi: Idi, i nemoj se zaustavljati. Predstavio se kao Dragan, a prezime sam zaboravio. On je u stvari bio onaj koji je pucao na mene kad su me zarobili. Rekao je: Otac sam troje djece. Idi kui i uvaj tu ludu glavu. Pozdravi svoje ustae i reci im da si ti najbolje proao. Krenuo sam. Oni su drali svjetla za mnom upaljena neko vrijeme, a potom su se okrenuli i vratili. Ja sam se polako dovukao kui. Ona dvojica koji su bili sa mnom, Franjo Matanovi i Ilija Duspara, nisu bili ranjeni, ali su bili jako izudarani. Udarali su ih ne birajui ime. Ubili su ih iste noi. Mogao bih zakljuivati tko ih je ubio. Jedan Srbin je uao sa Miliiem jo dok sam bio u zatvoru, i rekao da je njegov brat blizanac upravo poginuo na liniji. Traio je od Miliia da ode s njim kako bi izvukli tijelo njegovog brata, a kad se vrate, da e nas trojicu pobiti. Ja tog ovjeka ne poznajem, ali pretpostavljam da su on i Nenad Milii ubili Iliju Dusparu i Franju Matanovia. Ja sam 26.03.1992. otiao u Slavonski Brod, u bolnicu. Nakon dvadeset dana naeno je tijelo Franje Matanovia u Oraju gdje je i sahranjen. Kasnije su pronali tijelo Ilije Duspare u Bosanskom amcu. Tijela je na obalu izbacila rijeka Sava. Ljudi koji su pronali Franjino tijelo u Oraju fotografirali su ga. Franjo se ve nije mogao poznati, ali prepoznat je po tetovai na ruci, imao je ispisano slovo F i datum. Kod Duspare su nali njegove dokumente. Nad Franjom je u Oraju, a nad Ilijom u Slavonskom Brodu nainjena obdukcija i lijenici su zakljuili da su iste noi ubijeni. Bio sam nazoan sahrani Ilije Duspare u Slavonskom Brodu, na gradskom groblju. Sahrana je bila u travnju, ali ne znam kojega datuma. Sahranjen je u neiju grobnicu jer se nije mogao sahraniti na groblju u Donjim Vrelima. Kad su etnici odstupili u Podnovlje, vratio sam se u Vrela. Poeli smo obnavljati svoje kue i imanja. Bili smo tu oko mjesec dana i
onda su nas opet protjerali. Osim Duspare i Matanovia, u Vrelima su Srbi ubili Jozu Blatania koji je ostao sam i nije htio nikuda ii sa svog ognjita. Jedan zarobljeni srpski vojnik, Drago Tripkovi, rekao je da su Jozu uhvatili Tomo Vidi i njegova dva sina, i to dok je spavao, te da su ga odveli dolje na Kamen. To je potvrdio i drugi zarobljenik, Ranko Dabi. Drago je priao da su Jozu Blatania doveli na Kamen, na stari most, dali mu konjak da popije, ubili ga i bacili u kanal. U Vrelima su Srbi ubili Marijana Pavia, Anu Katini, troje Jurilja (Antu Jurilja i enu mu Anu i mladog Antu Jurilja). Jurilje su ubili njihovi susjedi. Ubili su i Niku Dusparu koji je bio bez noge i ivio sam. Navodno da su ga ubili radi novca jer je primao mirovinu iz Njemake. Ubili su jo Niku Katavia, Antu Katavia, jednu staricu kojoj ne znam ime, ini mi se Milica Katavi, onda Peru Zirduma. Najodgovorniji ovjek za sve zloine koji su se dogodili na ovom naem podruju bio je Miro Radovanovi. On je bio glavni komandant, on i Ranko Stanimir koji je bio kao komandir srpske milicije. On je iz Broda, bio je milicionar u Slavonskom Brodu. Glavninu zloina su poinili beli orlovi... U Slavonskom Brodu, 21. listopada 1992. BB003 E.M., ro. 1972., mukarac, Musliman, iz sela Koliba, pria o stradanju i masakru civilnog puanstva sela Koliba kojeg su poinili pripadnici srpskih snaga: ... Pred Novu 1992. godinu, pobjegao sam iz Jugoslavenske narodne armije. Doao sam kui u selu Kolibe gdje inae ivim. Tijekom veljae 1992. godine u selo Vinsku dola je postrojba JNA, u kojoj sam ja sluio sve dok nisam pobjegao iz nje. Zvali su me da im se pridruim, da kaem da sam ugroen od Hrvata i Muslimana. Doao je Miro Sekula, njihov vojvoda koji je inae imao trgovinu u Kolibama. etkao se kroz Kolibe kako je htio. Rekao je da su u Vinskoj moj porunik i kapetan, te da im se javim. Moda bih i otiao do njih, ali rodbina mi nije dopustila da odem u Vinsku. Zapovjednik te postrojbe je bio Miroslav Radi. Ja sam se prikljuio braniteljima svog sela. Savjest mi je nalagala da moram pomoi svom narodu. Imao sam vojnog iskustva, to bi se reklo, sa suprotne strane. Znao sam tono sistem njihova napada, jer bio sam bio meu njima etiri do pet mjeseci, ratovali smo skupa, pa sam poneto zapamtio. Oni imaju ablon i po tom ablonu idu u napad i borbu.
Bio sam u Kolibama kad su Srbi napali selo i izmasakrirali mjetane. Kad je poeo srpski napad, otiao sam na lokalitet zvan Bare, da saekam i unitim njihov tenk. Tenk se pojavio jako blizu mene. Bio sam na dva metra od tenka. Leao sam u ivici kraj puta. I sva pravila koja zahtijeva rukovanje zoljom, tj. da ne smije gaati cilj ispod sedamdeset metara udaljenosti, sve ja to znam. Zbunio sam se. Nije da me je bio strah, ve to da si tu, da ga mora zaustaviti da ne ide dalje u selo. Iako sam bio na dva metra od tenka, izvadio sam zolju i primjetio da nije ispravna, bila je precvikana. Tenk je polako prolazio, a ve se pojavljivao i drugi. Na prvom je tenku sjedio etniki vojvoda Aco Vidi, domai etnik. Na drugom je tenku bio Stanko Patkovi. Ta dvojica su ubili Mehmeda Mujina i Ejuba Maia. Oni su bili na lokalitetu zvanom Bare, to je prostor lijevo od damije. Kad su se nai povukli, Mehmed je htio otii do svoje kue koja je bila na oko tristo do etiristo metara odatle. Krenuo je glavnim putem i doao je do svoje kue. Onda su naili etnici. Ubili su njega i Ejuba Maia, koji su bili prvi susjedi jedan drugom. Ja sam bio od mjesta zloina na oko dvadeset do trideset metara udaljenosti, i vidio sam cijeli taj zloin. I Ejub Mai i Mehmed Mujin su bili civili, bolesni ljudi, u penziji. Aco Vidi i Stanko Patkovi, i za to sam oevidac, vozili su se na tenkovima i pokazivali prstom one kue koje su potom gaane tenkovskim granatama i ruene. Dok su se tenkovi kretali seoskom ulicom, izmeu kua, cijev jednog tenka je bila okrenuta lijevo, a drugoga desno. Tako su proli kroz cijele Kolibe i doli do damije koju su takoer gaali. Isto tako i groblje. Svojim oima sam vidio kako je zaklan Ibrahim Mai. Naime, njegovu enu, punicu i svastiku ja sam izvukao iz podruma, u kojeg su se sklonili kad su Srbi napali. On to nije znao, i kada smo se poeli povlaiti, doao je kui da ih povede. Kad je vidio da ih nema i da su ve otili, vraao se kroz jedan ljivik i kod kue Hajrudina Mujina vidio je vojsku. Kako su Srbi imali iste uniforme kao I mi, bijele trake oko rukava kao i mi, on je najvjerojatnije pomislio da su to branitelji sela te je uao u kuu Mirsada Maia. Meutim, to su bili etnici. Uao im je ravno u ruke. Oni su ga uhvatili, gurnuli iz kue van, izreetali na stepenicama, i na kraju ga je jedan etnik koji se preziva Bogdanovi (imena mu ne znam), ubo noem u grkljan. Kad su ga gurnuli, vidio sam da su mu ruke vezane, da ima lisice na rukama. Bio sam na ezdeset do sedamdeset metara od njih i sve sam to jasno vidio. Vidio sam kad je ubijen Mirko ari i njegova majka, baba Cvita. Doao sam do kue Envera Mujina da spasim rodbinu, tj. svoju sestru, enu zetovog brata i njezino dvoje djece. Uto su etnici ve stigli do kue aria. Nastala je galama u kui. Babu Cvitu i Mirka su
izvukli van i ubili na njihovom dvoritu. Ubio ih je Aco Vidi s jo jedanim Srbinom iz sela Brusnice. Sada se ne mogu sjetiti njegova imena. Taj je uvijek kartao, kloario se, bio non-stop u Kolibama, pa je poznavao sve Kolibarce u duu. Ne mogu rei ime su arii ubijeni, pukom ili pitoljem. Znao sam i ubijenog Mirka i njegovu majku. Mirko je volio popiti i esto je bio pijan. Moja sestra se s njima pazila. Baba ari je imala preko devedeset godina, a Mirko oko ezdeset godina. Poznajem i Acu Vidia osobno. On je s Umke. Drao je bikove, krave i svinje. Poljoprivrednik je po zanimanju. Moe imati oko pedeset I est godina. Srbi su ga izabrali za svog etnikog vojvodu. Ima brau Pavicu i Marka. Marko je bio komandir biveg SUP-a u Bosanskom Brodu. Njegov je sin poginuo od mine kad je iao u pljaku kua. Marko je nedavno iao u vicarsku na lijeenje, jer je ostao bez nogu. Aco je, navodno ostao bez ruke, tako kau oni koji su ga vidjeli na televiziji. Bio sam kada su beli orlovi ubili Rizvu Karia, civila starog oko pedeset godina. Tog dana je padala kia, bio sam mokar. Krenuo sam sa nekim svojim susjedima i tetkom, koja je htjela ii u Kolibe nahraniti pilie. Oni su ostali hraniti pilie, a ja sam poao uzeti uniformu iz automobila kojeg je netko ostavio. Uspio sam ga otvoriti, uzeti uniformu. Krenuo sam nazad, kad na pola puta osjetim puku na leima. Netko je viknuo: Stoj! Stao sam, okrenuo se i vidim, etnici jedan ima ajkau, a drugi ubaru na glavi. Kokarde na njima. Jedan me pita: iji si?, a ja mu dgovorim: Na. Jo neto sam s njima popriao, pa im onda kaem: Hajde malo saekajte, da ostavim ovu robu. Uletim u dvorite, zgrabim puku i viknem tetku: etnici! Iz dvorita ispucam na etnike dva okvira, i oni se povuku. U nekom trenutku su vidjeli Rizvu Karia na oblinjoj njivi i zapucae na njega. On legne na njivu. Viem mu: Nemoj ustajati, ima deset metara do kanala, prepuzi do njega. Oni ne mogu za tobom jer ja imam puku uza se! Meutim, on je ustao, pa su ga etnici presjekli pucajui iz automata. Rizvo je imao oko pedeset godina, i njega su ubili ta dvojica belih orlova. U svim ovim navedenim sluajevima ubijanja u Kolibama stradali su civili. To pokazuje, da su etnici samo provodili zapovijed, da oiste ovaj kraj od nesrpskog stanovnitva. Kad su se oni povukli prema Podnovlju, mi smo se vratili u Kolibe. Bilo je po kuama u Kolibama raznih natpisa. Na mojoj kui se potpisao Mima Surdulica, koji je bio i u napadima na Vukovar. U kui su mi nali vojnu knjinicu, u kojoj je bilo ovjereno sudjelovanje u ratu. Kua je bila namjetena, ali nita u njoj nije dirnuto. Nali su klju i otkljuali, ali su sve ostavili kako je i bilo. Jedina kua u Kolibama, koja je nakon srpske okupacije ostala onakva kakva je, to je moja kua. Meni je prvom upravo to bilo sumnjivo, a mogu misliti kako je bilo mojim kolegama suborcima. Bilo mi je neugodno od kolega kad su vidjeli da su moju kuu etnici potedjeli. Suborci su mogli misliti
da sam ovo, ono, da sam pijun, da sam neto dojavljivao. Ja sam dokazao njima sve. Zadnji sam unitio srpski tenk na opini, to garantujem. Kad je pao Bosanski Brod, ja sam meu posljednjima koji su preli u Slavonski Brod. Bilo je to 6.10.1992., u 17,00 sati poslije podne... Slavonski Brod, 22. listopada 1992. 1|2|3|4|5|6|7|8
Centar za prikupljanje dokumentacije (CPD)

sustavno i kontinuirano se bavi prikupljanjem i obradom dokumentacije (iskazi svjedoka, tonski i video zapisi, pisana i foto dokumentacija, dokumenti ...) o zloinima koji su se dogodili nakon srpsko - srbijanske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine. Teite rada je usmjereno na istraivanje svih vidova genocidnih radnji nad civilnim puanstvom. Subjekti istraivanja o kojima se prikuplja graa su prognane i stradale osobe, kao i sami poinitelji zloina. Prikupili smo povelik fond autentine grae: iskaze svjedoka i stradalnika, audio i video zapise snimljene na terenu neposredno u vrijeme dogaanja, foto materijal snimljen neposredno ili kratko vrijeme nakon dogaanja. Uspjeli smo prikupiti znatan broj knjiga i raznih publikacija objavljenih su u posljednjih pet godina, a koje su vezane za prostor i tematiku. Svu prikupljenu dokumentaciju smo sistematizirali i pohranili u arhiv Centra. Centar je otvoren za suradnju svim organizacijama koje se bave slinom problematikom. Obradi i analiziranju podataka pristupamo prema vrsti i mjestu poinjenih zloina, statusu stradalnika, statusu poinitelja, nastaloj teti, nastalim posljedicama itd. Urednitvo
Ratni zloini u Hrvatskoj|Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi
Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u hrvatskom Podunavlju 1991.-1995. Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u Lici i sjevernoj Dalmaciji 1991. - 1995. Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u zapadnoj Slavoniji i Banovini 1991. - 1995.
Ratni zloini srpskih snaga nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini Ratni zloini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima Bosne i Hercegovine Ivica Mlivoni: Zloin s peatom
under construction
1|2|3|4 DOBOJ 1991. U pripremnom razdoblju za operaciju "okomitog odsjecanja" zapadnog dijela Bosanske posavine (opine Bosanski Brod i Derventa) od cjeline prostora, djelujui na pravcu jug-sjever, JNA je tijekom druge polovice 1991. godine prebacila "na teren" odreeni ljudski i tehniki potencijal iz sastava svog tadanjeg 17. korpusa zvanog i Tuzlanski. Zapovjednitvo tih "izmjetenih" snaga JNA smjeteno je u dobojsko selo Podnovlje. Prostor ovog sela je od izuzetno vojno-stratekog znaenja, s obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini ak etiriju opina: Bosanskog Broda, Dervente, Doboja i Modrie. Kroz ovo selo prolaze magistralne ceste Bosanski amac - Modria - Doboj - Sarajevo, odnosno Bosanski Brod - Derventa - Modria, i Doboj - Modria - Tuzla. U neposrednoj blizini novog zapovjednitva snaga JNA u selu Podnovlju nalaze se i tri velike vojarne JNA (u Derventi, Doboju i Tuzli). Zapovjednik ove 'operativno taktike grupe' JNA bio je pukovnik Stublinevi. veljae 1992. Zlostavljanje Hrvata na prostoru opine Doboj otpoelo je u selu Dragalovci kada su ih naoruani pripadnici srpskih snaga poeli zaustavljati i oduzimati stvari i novac. 25.03.1992. Hrvati, mjetani sela Johovac, zamijetili su da pripadnici JNA na prostoru sela Kladara, neposredno uz magistralnu cestu Doboj - Derventa kopaju traneje i rovove te ukopavaju teko naoruanje. Prostor sela nadlijetali su borbeni zrakoplovi JNA, a u pravcu opine Dervente kretali su se tenkovi i druga vojna vozila. 01.05.1992. Srpske snage napale i unitile selo Makljenovac (opina Doboj), ubivi pri tom vei broj mjetana tog sela, civila muslimanske nacionalnosti. 03./04.05.1992. Pripadnici JNA i naoruani Srbi u potpunosti okupirali grad Doboj inei zloine nad Hrvatima i Muslimanima. Nakon poetnog napada, u grad
Doboj uli su pripadnici srpskih snaga (JNA, pjeadija, srpski dobrovoljci, etnici), koje su vodili prof. Drago Ljubii, Goran Radoji i Slobodan Karagi (Karaga). Grad je napadnut i iz sela Lipca, Pridjela te iz vojarne JNA "4. juli". Sam napad je poeo tako to je predstavnik JNA, etniki vojvoda Slobodan Karagi dao ultimatum Hrvatima i Muslimanima, mjetanima Oraja, Miljkovaca, arije i Krevina da predaju oruje do 16,00 sati. Za trajanja ultimatuma neodreeni broj djece i ena hrvatske i muslimanske nacionalnosti napustio je svoje kue i krenuo prema Tenju, a mukarci su ostali kod svojih domova. Po isteku ultimatuma uslijedilo je estoko granatiranje navedenih naselja sa srpskih poloaja. Nakon toga i mukarci su se povukli u selo Uralice i skupa s Hrvatima i Muslimanima Tenja utvrdili liniju obrane grada Tenja, u kojem se nalazilo oko 20.000 od Srba prognanih osoba. U sam grad Doboj oko 10 sati uli su srpski tenkovi na kojima su bile istaknute jugoslavenske zastave. Upuen je novi ultimatum i dat rok do 14,00 sati za predaju oruja. Oko 13,30 poela je snana pucnjava. Preko lokalne radijske postaje itana je obavijest: "Grad je osloboen od ustaa". Srpske snage izvele su topniki napad i na selo Johovac. Malobrojni branitelji sela uspjeno su odbili pokuaj srpskih snaga da uu i okupiraju samo selo. U znak osvete zbog pretrpljenih gubitaka srpske snage izvrile su odmazdu nad civilima hrvatske i muslimanske nacionalnosti u samom gradu Doboju. 04.05.1992. Pripadnici srpskih snaga minirali damiju u Doboju, a na starom gradu (Gradini) izvjesili srpsku zastavu sa etiri irilina slova C. Na Radio Doboju putaju etnike pjesme, a Milovan Stankovi je govorio: "Sad smo sastavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni graani." Uhieni su svi istaknuti graani, aktivisti HDZ-a i SDA, direktori, radnici SUP-a, te odvedeni u nepoznatom pravcu. Pretresani su stanovi nesrpskog puanstva. Pojedinci su ubijani na licu mjesta: tako su mua Nade Belagi prvo natjerali da potpuno gol hoda po gradu, a onda ga zaklali pred njegovim susjedima. Strana je pucnjava odjekivala gradom i okolicom. Srpska vojska prolazila je uzdu i poprijeko po gradu. Bili su obueni u razne odore. Prizor je bio zastraujui. Sklonita su bila puna djece i ena. Oko 13,00 sati pojaava se pucnjava u naselju unjara, u predgrau Doboja. Srpski vojnici govore kako iste selo. 10.05.1992. Sela Grapska i unjari su u potpunom plamenu. ene, djeca, starci i starice pokuavaju pobjei pred oruanim napadom srpskih snaga nosei sobom vreice i zaveljaje u rukama. Ovdje je na djelu pravi genocid. Prema navodima svjedoka samo u jednoj kui Srbi su zatvorili, a potom spalili 27 starijih osoba. Narod iz sela unjara i Grapske tako je potpuno nestao. Na ova sela napadano je iz svih oruja iz pravca susjednih sela nastanjenih srpskim ivljem (Kostajnice, ivije, Kladare i drugih). Selo Grapska je brojalo oko 3000 itelja, od kojih se svega 250 uspjelo umama provui kroz srpski obru i produiti prema opini Graanici. Svi zarobljeni uglavnom su pobijeni ili odvedeni u zatoenitvo, a selo je do temelja
spaljeno. Po okupaciji naselja Grapske, opina Doboj, izvren je masovni pokolj. ene, djeca i starci odvedeni su u logor, zvani Dom (u dobojskom selu Kostajnici), od kuda su kasnije prebaeni u logor nazvan kola u dobojskom selu Svijetlia. 29.05.1992. Pred dobojsku Bolnicu kojom je tada upravljao ravnatelj dr. edomir Lali iz Prijepolja (Crna Gora) oko 8,00 sati zaustavio se kombi marke TAM 2001 na kojem je pisalo "KPD Sprea". Prema popisu kojeg je sainila dr. Branka Vukovi kombijem su u nepoznato odvezeni Hrvati i Muslimani koji su se kao bolesnici nalazili u dobojskoj Bolnici. Prema izjavama oevidaca kombijem su upravljali pripadnici srpskih snaga zvani martievci, koji su na prostor opine Doboj pristigli iz Knina. 08.06.1992. Srpske snage potpomognute pripadnicima JNA sa tri zdruena korpusa (Banjaluki, Kninski i Tuzlanski), njih oko 8000, otpoelo je opu ofenzivu na prostor Bosanske posavine. Prvo su se na udaru nala podruja opine Doboja (sela Foa, Veliki Prnjavor, Johovac, Vranduk, Komarica i Bukovac) i Dervente (sela Velika Soanica, Modran, Cer i Plehan). 08.06.1992. Podruje sela Johovca i Foe napale srpske snage s tri strane zdrunim korpusima potpomognuti iz zraka ratnim zrakoplovstvom. Prema izjavama srpskih vojnih i politikih elnika "srpske snage su krenule u probijanje koridora kroz Posavinu". 17.06.1992. Srpske snage okupirale podruja sela Cera i Komarice. Puanstvo tih sela (Hrvati) primorani su na progonstvo. 18.06.1992. Pripadnici srpskih snaga pjeadijom odmah nakon zauzea otpoeli s provedbom politike genocida: etniki su oistili selo evarlije od nesrpskog puanstva. Jedan dio mukaraca su ubili (devet ljudi), a potom su poeli pljakanjem imovine po kuama (tehnika roba), tovarili na kamione i odvozili. Mjetanima su oduzimali i otimali zlato i devize. Istog dana zapalili su oko 70 kua u selu, a 27 mjetana evarlija odveli u logor. 20.06.1992. U sami grad Doboj pristigao je veliki broj pripadnika srpskih snaga, njih oko 30.000, meu kojima i Milan Marti sa svojim Srbima iz Knina, te Veljko Milankovi sa postrojbom zvanom Vukovi s Vujaka. Izjavljivali su da su tu radi skorog poetka zavrnih akcija s ciljem potpunog 'osloboenja' Bosanske posavine. koncem lipnja 1992. Zbog napada i agresije srpskih snaga puanstvo sela Foe, Johovca, Komarice, Vranduka i Bukovca prisiljeni na progonstvo. Sva imovina protjeranih Hrvata opljakana i unitena.
06.07.1992. Pred viednevnim silovitim napadima velikog broja dobro naoruanih pripadnika srpskih snaga slomljen je i posljednji otpor malobrojne postojbe branitelja sela Johovca. Pri zavrnim napadima na Johovac srpske snage koristile ak 32 tenka! 30./31.01.1993. Puanstvo est sela opine Doboj (Prnjavor Veliki, Johovac, Foa, Vranduk, Komarica i Kotorsko) referendumom se izjasnilo za odvajanje od opine Doboj i pripajanje (vraanje!) opini Derventa kojoj su i pripadali do neto poslije II. svjetskog rata. GRADAAC 1991. U cilju ostvarivanja zacrtanih ciljeva na istonom dijelu prostora Bosanske posavine (opine Brko, Bosanski amac, Gradaac, Modria, Odak i Oraje) tijekom druge polovice 1991. godine JNA je "izmjestila na teren" odreeni ljudski i tehniki potencijal iz sastava svog tadanjeg 17. korpusa, zvanog jo i Tuzlanski. Zapovjednitvo tih "izmjetenih" snaga JNA za ovaj dio Bosanske posavine je stacionirano u gradaakom selu Pelagievu, a zapovjednik je bio potpukovnik Stevan Nikoli, zvani Kriger. travnja 1992. Na prostoru hrvatskih sela Tramonice, Turia i Slatine osnivaju se lokalne postrojbe HVO-a koje se potkraj mjeseca 'uvezuju' u 107. brigadu HVO-a, koju osim Hrvata ini i velik broj Muslimana gradaake opine. 01.05.1992. Pripadnici srpskih snaga su bezrazlono uhitili i u pukoj koli u selu Pelagievu zatoili vie od 50 civila Hrvata, mukaraca, ena i djece. 09.05.1992. Otpoeo topniki napad srpskih snaga iz podruja sela Kreana i Skugria na prostor grada Gradaca i sela u kojima su ivjeli Hrvati i Muslimani. 17.06.1992. Srpske snage izvele siloviti topniko-pjeaki napad na podruje sela Hrgova Donjih nastanjenom Hrvatima. U napadu su ubijena trojica, a ranjena sedmorica Hrvata. Nakon ope pomutnje Hrvati sela Hrgova Donjih uspijevaju preustrojiti redove svoje lokalne postrojbe i zaustaviti daljnje napredovanje srpskih snaga. 18.06.1992. U selo Pelagievo dolaze i smjetaju se mnogobrojne postrojbe srpskih snaga. Iz Prvog krajikog (ex. Banjalukog) korpusa dolaze pripadnici 5. kozarake brigade iz Prijedora, a s njima dio jedne postrojbe kninskih Srba, potom dijelovi Novosadskog, Valjevskog (njegov oklopni bataljun jaine 30 tenkova), Semberskog i Tuzlanskog korpusa Jugoslavenske armije (JA). Istog dana otpoinje opi napad srpskih snaga na istoni dio opine Gradaca, na prostor sela Blaevca, Turia, Donje i Gornje Tramonice, Orlova Polja i Njivaka, u kojima veinom ivi hrvatsko puanstvo.
30.06.1992. Srpske snage su po drugi put bezuspjeno napali podruje sela Hrgova Donjih. U znak odmazde pripadnici srpskih snaga muki iz zasjede ubijaju dvojicu pripadnika HVO-a iz Hrgova Donjih. lipnja/srpnja 1992. Zdruene srpske snage iz pravca Srbima nastanjenih sela Pelagieva, Skugria i Kreane izveli prvi topniki napad na podruje sela Donje i Gornje Lednice u kojima su ivjeli Hrvati i Muslimani. 06.07.1992. Zdruene srpske snage iz sveg raspoloivog oruja napali selo Turi. Napadi su dolazili iz susjednih sela Pelagieva, Kladue i Porebrice. Tijekom srpskih napadaja koji su trajali do 16.08.1992. poginulo je tridesetak pripadnika 107. brigade HVO-a. Srpske snage su 16.08.1992. godine zauzimaju selo Turi. 11.07.1992. Zdruene srpske snage nakon dugotrajnih borbi uspjele zauzeti podruje sela Slatine. Mjetani sela primorani su na prognanstvo. Pripadnici okupacijskih srpskih snaga imovinu protjeranih Hrvata, mjetana sela Slatine, pljakaju ili unitavaju. 27.07.1992. Srpske snage nakon viednevnih napada zauzele podruje sela Donje i Gornje Lednice u kojima su ivjeli Hrvati i Muslimani. Mjetani navedenih sela zbog strahovite opasnosti povlae se na manje ugroena podruja opine Gradaca. srpnja/kolovoza 1992. Nakon zauzea sela Donje Lednice srpske snage ubile i izmasakrirale sedmoricu civila hrvatske nacionalnosti, mjetane tog sela. 15.08.1992. Zdruene srpske snage zaposjele sela Gornju i Donju Tramonicu u kojima su ivjeli Hrvati, koji su morali izbjei pred srpskim naletom. kolovoza 1992. 07.09.1992. Pripadnici zdruenih srpskih snaga potupno opkolili grad Gradaac. Sam grad je pogodilo oko 400 granata (haubikih, tenkovskih i minobacakih), vei broj kasetnih bombi koje su na grad izbacivali srpski borbeni zrakoplovi, a srpska pjeadija estoko je napadala gradska naselja Mionicu, Nuskie, Silobac... Koristili su ak i oklopni vlak kojeg su dovezli iz Knina (Republika Hrvatska). Napadna djelovanja srpskih snaga bila su okrenuta uglavnom na civilne ciljeve (bolnica, pekara, vjerska, drutvena i kulturna zdanja, stambeni objekti...). 1|2|3|4
1|2|3|4 MODRIA studenoga 1990. Prema rezultatima prvih viestranakih izbora na podruju opine Modria ukupnu pobjedu odnosi Hrvatska demokratska zajednica. koncem 1991./poetkom 1992. Pripremne aktivnosti JNA za napad na opinu Modriu, a u sklopu sveopeg napada na Bosansku posavinu, odvijale su se u dva pravca. Prvi se odvijao iz prvog dislociranog zapovjednog mjesta 17. korpusa JNA u selu Pelagievu (opina Gradaac), pravcem Pelagievo - Obudovac Gornja Slatina - Miloevac. Drugi pravac je iz drugog dislociranog zapovjednog mjesta 17. korpusa JNA u selu Podnovlju (opina Doboj), jednim krakom preko sela Dugog Polja i Botajice, a drugim preko sela Vranjaka, Koprivne i Osijeana. Ve koncem 1991. godine JNA je u opini Modrii meu mjetanima srpske nacionalnosti osnovala vojnu postrojbu na razini brigade, kojom je zapovijedao stoer aktivnih asnika JNA na elu s potpukovnikom Radosavljeviem i bojnikom Milom Stankoviem. U svim selima modrike opine sa znatnijim udjelom srpskog ivlja JNA je, za sastav navedene brigade, osnovala postrojbe razine ete. Takve postrojbe su bile osnovane u selima Skugriu, Vranjaku, Koprivni, Miloevcu i samom gradu Modrii. Postrojbe iz Modrie i Miloevca inile su zajedniki bataljun. Pored navedenog, JNA je u selu Miloevcu poetkom 1992. godine ojaala lokalni vojni ustroj dovoenjem oklopnih postrojbi s tenkovima i viecjevnim bacaima raketa, te postrojbom za posebne namjene zvane Niki specijalci. 09.04.1992. Krizni tab opine Modria preustrojava se u HVO opine Modria. Osnovana je 105. modrika brigada HVO-a. 11.04.1992. Oruanom akcijom zdruenih srpskih snaga predvoenih pripadnicima JNA (zapovijeda Gavro Drnini) nasilno preuzimaju vlast i u potpunosti okupiraju grad Modriu. Ipak, makar su zauzeli vitalne objekte u gradu,
pripadnici srpskih snaga se nenadano povlae u sela nastanjena srpskim ivljem. travnja 1992. Djeci srpske nacionalnosti iz sela Miloevca koja pohaaju osmogodinju kolu u selu Kladarima Gornjim roditelji zabranili daljnji odlazak u kolu. Tu svoju odluku pravdaju navodnom ugroenou i brigom za djecu. 03.05.1992. Napad srpskih snaga na opinu Modriu otpoeo je u pet sati. Jakom topnikom vatrom napadnut je grad i sva sela nastanjena Hrvatima i Muslimanima. S lokaliteta Majne na grad je ispaljeno mnotvo minobacakih granata. Srpske snage smjetene u selu Miloevcu otpoele jak topniki napad na selo Garevac, nastanjeno Hrvatima. Oko 5,30 sati napadaju i hrvatsko selo Rijeane Donje iz pravca sela Rijeana Gornjih i Skugria Gornjih. Pripadnici srpskih snaga iskoristili su premo u naoruanju te okupirali sela Dobrinju i Rijeane Donje kao i vei dio grada Modrie. 05.05.1992. Pripadnici srpskih snaga rasporeeni u selu Miloevcu izveli opi napad na podruje sela Kladara Gornjih u kojem uglavnom ive Hrvati. 10.05.1992. Zdruene srpske snage okupirale selo Kornicu (opina Bosanski amac) i nastavili napredovati prema podruju opine Modrie. Pri ovom napadu na modriku opinu u jedinicama zdruenih srpskih snaga sudjelovali su pripadnici tzv. Valjevskog korpusa JNA, pripadnici postrojbe zvane Beli orlovi (iz Srbije) i lokalne srpske postrojbe s podruja opina Bosanskog amca i Modrie. Pripadnike postrojbe Beli orlovi predvodio je Crnogorac Marko Mioevi (ivio u Bajinoj Bati u Srbiji). Oko 8,00 sati otpoeo je kombinirani topniko pjeaki napad srpskih snaga na hrvatska sela Kladare Gornje, Kladare Donje i Garevac. 27./28.06.1992. Zbog estokih dvomjesenih napada srpskih snaga Hrvati modrikih sela Garevca, Kladara Donjih i Gornjih te ardaka protjerani u pravcu opine i grada Odaka, a potom i preko rijeke Save u Hrvatsku. Pripadnici srpskih snaga okupirali su dio modrike opine s desne strane rijeke Bosne. Pripadnici 105. brigade HVO-a, pred naletom nadmonijeg neprijatelja, povlai se na podruje lijeve strane rijeke Bosne te nastavlja obranom slobodnih dijelova modrike opine: prostor sela Penika, Jakea i Modrikog Luga. 09.07.1992 Nakon silovitog topnikog udara pripadnici srpskih snaga uspjeli zavladati itavim prostorom opine Modria.
ODAK studenoga 1990. Prema rezultatima prvih viestranakih izbora na podruju opine Odaka, Hrvatska demokratska zajednica dobila je apsolutnu veinu. Na temelju izbornih rezultata uspostavljena je viestranaka opinska vlast. 1991. U drugoj polovici 1991. godine pripadnici JNA ubrzano naoruavaju srpsko puanstvo opine Odaka i organiziraju priuvne postrojbe koje nazivaju 'dobrovoljakim odredima'. Osnovali su etiri takva odreda u selima Donjoj Dubici, Novom Gradu, Gornjem Svilaju i Joavici. Srpskim 'dobrovoljakim odredom' iz sela Donje Dubice zapovijedao je Rajko uri, zvani Truma (predsjednik SDS-a u selu), 'dobrovoljakim odredom' iz sela Novog Grada zapovijedao je Milan Raki, umirovljeni kriminalistiki istraitelj iz Odaka. poetkom 1992. Pripadnici JNA preustrojavaju srpske 'dobrovoljake odrede' - prema svom modelu vojnog ustrojstva - u odjeljenja, vodove, ete, bataljune, a u njihove sastave uvode sve vojno sposobne Srbe. Posebno mjesto u ovom vojnom ustrojstvu ima pojas odake opine uz rijeku Savu (prostor sela Donje Dubice, Novog Grada, Gornjeg i Donjeg Svilaja), koji za JNA ima osobitu vanost u vojnostratekom smislu. veljae 1992. Predstavnici SDS-a opstruiraju rad u legitimnoj opinskoj vlasti. Naglaavajui 'kako ih se majorizira pri donoenju odluka', hukanjem i podrivakom promidbom stvaraju napeto meunacionalno ozraje. Na elu s Dragomirom Teanoviem i Ilijom Zeeviem aktivno rade na razgradnji Opine (kako drutveno-pravne tako i teritorijalne i administrativne), te vojno ustrojavaju srpsko puanstvo kojeg putem JNA naoruavaju i pripremaju za vojne aktivnosti. S obzirom na relativno mali broj Srba u ukupnom broju puanstva opine, elnici SDS-a primjenjuju model tzv. srpskih opina. Ovaj model se na podruju opine Odak ogleda u bezrazlonim zahtjevima da se sela u kojim ive Srbi izdvoje iz sastava odake opine i prikljue susjednim opinama u kojima su osnovane tzv. srpske optine. Tako Srbi iz sela Novog Grada i Donje Dubice 'izraavaju elju' da se prostor tih sela prikljui 'Srpskoj optini amac', Srbi iz sela Gnionice da se prostor tog sela prikljui 'Srpskoj optini Modria', a Srbi iz sela Joavice, Gornjeg i Donjeg Svilaja da se prostori tih sela prikljue 'Srpskoj optini Brod'. 05./06.02.1992. Tijekom noi pripadnici diverzantske skupine JNA na lokalitetu Kadar (granini dio izmeu opina Odaka i Bosanskog amca) eksplozivom rue kuu naelnika Policijske postaje Odak, Hrvata po nacionalnosti. Nekoliko dana nakon ovog diverzantskog ina u samom gradu Odaku miniraju benzinsku crpku, vlasnitvo jednog Muslimana. Izvoenjem diverzantskih akcija pripadnici JNA na prostoru opine stvaraju kaos.
01.03.1992. S obzirom da predstavnici SDS-a sela Donje Dubice i Gornjeg Svilaja konstantno istiu da je srpsko puanstvo tih sela ugroeno, a ne navodei od kuda ili od koga dolazi ta ugroenost, zvanine vlasti opine Odaka predlau uspostavu policijskih postaja u selima Donje Dubice i Gornjeg Svilaja, s tim da njihov sastav odraava nacionalnu strukturu samih sela. elnitva SDS-a obaju sela glatko odbijaju ovu ponudu. Kao razloge odbijanja navode elju za uspostavom policijskih postaja kojih bi djelatnici bili iskljuivo Srbi. Temeljni razlog odbijanja srpskog rukovodstva uspostavi ovih policijskih postaja bio je isto vojne naravi, jer ukoliko bi se uspostavile policijske postaje u navedenim selima, to bi znailo da se prostori tih sela policijski nadziru, te bi se iz istog trebali povui pripadnici JNA, tj. bio bi prekinut srpski vojni mostobran JNA ve ranije uspostavljen izmeu dijelova opina Bosanskog amca i Bosanskog Broda preko ovog dijela opine Odak. oujka 1992. Diverzantska skupina pripadnika JNA postavila i aktivirala eksplozivnu napravu u prostorijama Hrvatskog kulturnog drutva "Napredak" u gradu Odaku. Smrtno je stradao Hrvat Tihomir Dujkovi, a vei broj osoba je ranjen. 19.04.1992. Oruani napad zdruenih srpskih snaga na prostor opine Odaka zapoeo je na najvei katoliki blagdan, Uskrs, raketiranjem naseljenih mjesta opine viecijevnim bacaima koji su bili smjeteni u selu Krukovom Polju (opina Bosanski amac). Pripadnici Teritorijalne obrane opine Odaka uspostavljaju krunu obranu prema rubnim dijelovima opine, te unutranji krug blokade postrojbi srpskih snaga u selima Novom Gradu i Donjoj Dubici. Pripadnici srpskih snaga smjeteni u ovim selima neprekidno granatiraju odaka sela Posavsku Mahalu, Vrbovac, Donji Svilaj i grad Odak, kao i pogranina naselja u Republici Hrvatskoj, napose sela Jaruge i Sikirevce. 23.04.1992. Pripadnici srpskih snaga stacioniranih u selu Bosanskom Miloevcu (opina Modria) ispaljuju u 13,30 sati na prostor opine Odaka punjenje od 32 rakete iz raketnog sustava: ginu etiri civilne osobe, a nastala je i velika materijalna teta. Nakon kraeg vremena borbeni zrakoplovi srpskih snaga na navedeni prostor izbacuju osam tekih aviobombi zvanih krmae, a pripadnici topnike postrojbe srpskih snaga sa zemlje ispaljuju nekoliko raketa tipa 'luna'. 08.05.1992. Nakon viednevnih borbi pripadnici srpskih snaga rasporeeni u selima Novom Gradu i Donjoj Dubici primorani predati se braniteljima odake opine. Pripadnici ovih srpskih snaga, njih preko 600, nakon razoruanja odvedeni su u Odak i pritvoreni. Krizni tab opine Odak o ovom
dogaaju izvijestio je predstavnike Meunarodnog crvenog kria. Oni su 14.05.1992. iz svojih sjedita u Banjoj Luci i Tuzli doli posjetiti zatoene pripadnike srpskih snaga, a 21.05.1992. obili su ih i predstavnici Meunarodnog komiteta Crvenog kria sa sjeditem u Osijeku (Republika Hrvatska). Posjetili su ih jo i 25., 26. i 27.05.1992. godine. Civilno srpsko puanstvo sela Novog Grada i Donje Dubice nastavilo je ivjeti na prostoru svojih sela. 11.05.1992. Predstavnici "Srpske optine Bosanski Brod" iz Brodskog Polja izdaju zapovijed Srbima koji ive na prostoru odakog sela Gornjeg Svilaja da napuste selo i da se skupa s pripadnicima lokalne srpske postrojbe sela povuku na prostor onog dijela opine Bosanski Brod koji se nalazi pod kontrolom srpskih snaga. 12.05.1992. Nakon predaje srpskih snaga u selima Novom Gradu i Donjoj Dubici branitelji odake opine doli do velikih koliina vatrenog oruja i orua te velikih koliina streljiva, ime se znatno ojaao i poboljao uspostavljeni obrambeni sustav opine. Krizni tab opine Odak preustrojava se u Hrvatsko vijee obrane (HVO) opine Odak i osniva se 102. odaka brigada HVO-a koja oslobaa i rubna podruja opine, sela Gnionicu, Joavicu i Gornji Svilaj. 27.05.1992. Predstavnici Meunarodnog Crvenog Kria iz Osijeka obili odaku bolnicu i zatoenike u koli Strolit kojom prilikom bolesnim i zatoenim Srbima isporuuju veu koliinu humanitarne pomoi. 30.05.1992. Opinske vlasti organiziraju dostavu humanitarne pomoi za psihijatrijske bolnice u modrikim selima Jakeu i Garevcu u kojima se nalazilo 770 bolesnika (340 u Jakeu i 430 u Garevcu), te njihovu evakuaciju. Svi bolesnici iz bolnice u Garevcu premjeteni su u bolnicu u Jakeu. Ve prvog dana 200 bolesnika preveeno je u Tuzlu, 100 u Republiku Hrvatsku, a 15 u selo Ljeskovicu. Sam grad Odak, unato svakodnevnim srpskim napadima i granatiranjima, postaje tranzitno sredite za Hrvate i Muslimane protjerane iz mjesta napadnutih srpskim snagama. 27.06.1992. Pripadnici protuzrakoplovne obrane 102. brigade HVO-a raketom tipa strijela pogodili borbeni zrakoplov "MIG 21" JNA koji se nakon toga sruio u rijeku Bosnu u blizini Novog Sela. poetkom srpnja 1992. Pripadnici srpskih snaga koriste sva raspoloiva sredstva i snage kako bi ovladali cjelokupnim prostorom opine Odaka. Svakodnevno granatiraju i avionima raketiraju Odak. Glavninu srpskih snaga predvodi s istone strane opine Novica Simi, kasnije general srpske vojske. S june strane
napade izvode pripadnici "Kninskog korpusa" pristigli iz okupiranog dijela Republike Hrvatske, a predvodi ih Milan Marti. S jugozapadne strane napade izvode pripadnici "Drugog krajikog korpusa", kojima zapovijeda general Momir Tali. Najekstremnijima su se pokazali pripadnici 11. dubike i 16. krajike motorizirane (banjaluke) brigade srpskih snaga. 1|2|3|4
1|2|3|4
13.07.1992. Zbog jakih napada srpskih snaga na podruje opine Odaka glavnina civilnog puanstva evakuirana je 08.. i 09.07.1992. god. u Republiku Hrvatsku. Prostor odake opine posljednji su napustili pripadnici HVO-a 13.07.1992. godine. 16.07.1992. Na prostor sela Gornji Svilaj iz Banja Luke stigli pripadnici 16. krajike brigade srpskih snaga. Sruili su (eksplozivom) upnu crkvu i upnu kuu. U crkvi se za vrijeme ruenja nalazilo sedmoro bespomonih starijih Hrvata civila, koji su tada i usmreni pod ruevinama. 31.08./01.09.1992. Pripadnici HVO-a i preivjelo civilno puanstvo (Hrvati i Muslimani) bili primorani, zbog svakodnevnih estokih napada srpskih snaga, odstupiti s podruja opine Odaka. svibnja 1993. Prema nalogu Nikole Poplaena, predsjednika eeljeve Srpske radikalne stranke za Bosnu i Hercegovinu, i Nikole Milievia, potpredsjednika SRS za BiH i predsjednika SRS za dobojsku regiju, na prostoru odake opine osnovan je Opinski ogranak Srpske radikalne stranke. Osnivanje Ogranka proveli su Milovan Beran (iz Banja Luke) i Vuk Raki (iz odakog sela Gornjeg Svilaja). Za prvog predsjednika Opinskog ogranka izabran je Vuk Raki. lanovi Izvrnog odbora Opinskog ogranka postaju: Rade olak, eljka Neni, eljko Neni i Mika Popadi. Ogranak broji 55 lanova. Temeljno naelo ove stranke je stvaranje srpske drave na prostoru BiH i njeno povezivanje sa svim 'srpskim zemljama'. ORAJE studenoga 1990. Prema rezultatima prvih viestranakih izbora na podruju opine Oraje, Hrvatska demokratska zajednica je dobila apsolutnu veinu. Na temelju
izbornih rezultata uspostavljena je viestarnaka opinska vlast. 22.09.1991. Pripadnici diverzantske skupine JNA ispod sredinjeg dijela mosta preko rijeke Save, dugog 820 metara, postavljaju veliku koliinu eksploziva i rue most. JNA nastavlja sa subverzivnom i diverzantskom djelatnou. Rue dalekovode i druge objekte od osobite vanosti. U nakani da onemogue organiziranje hrvatskog i muslimanskog naroda u ovoj opini, pripadnici JNA ulaze u grad, s ciljem prisvajanja vojne evidencije iz opinskog Ureda za narodnu obranu. Organizirani hrvatski narod se suprotstavlja i sprijeava pripadnike JNA u ostvarivanju te nakane, pa isti neobavljena posla naputaju grad. oujka 1992. Koncem oujka u selu Lonarima u Omladinskom domu sazvan sastanak srpskog ivlja tog sela. Sastanak su vodili Niko Peri iz sela Lonara i Ljubomir ivanovi (iz Srbije), bojnik JNA, koji je bio jedan od zapovjednika u vojarni JNA u Brkom. Okupljenim Srbima, mjetanima sela Lonara tada reeno da e im, kao i Srbima iz drugih sela, JNA podijeliti oruje te da e ih vojno ustrojiti. 06.04.1992. Na poziv JNA u selu Donjim abarima kod osnovne kole okupili se vojni obveznici srpske nacionalnosti kojima pripadnici JNA dijele vojne odore. Samo iz sela Lonara odore zaduuje 115 osoba. oko 16.04.1992. Pripadnici JNA u selu Lonarima u Omladinskom domu dijele automatsko naoruanje i streljivo 115-torici Srba, mjetana sela, ustrojenih na razini ete. Zapovjednik te lokalne postrojbe srpskih snaga bio je Niko Peri, kapetan JNA. Zapovjednici vodova te ete bili su Ranko Simi, Slobodan Vuji i Milorad Gaji. 18.04.1992. Nakon poinjene agresije na prostor opine Bosanskog amca predstavnici srpskih snaga i politiki elnici orakog ogranka SDS-a pozivaju legitimnu vlast opine Oraja u selo Donje abare radi pregovora. U cilju odravanja mira delegacija opine Oraje prihvaa poziv i stupa u pregovore sa srpskom stranom. Srpska strana predstavnicima opine Oraje priopuje da su osnovali 'Srpsku optinu Oraje' u sastav koje ulazi i dio grada Oraja, te da su zasnovali 'Srpsku teritorijalnu odbranu optine Oraje'. Nakon nekoliko dana, predstavnici opine Oraje ponovno su pozvani na pregovore sa Srbima. Pozvao ih je pukovnik JNA Stevan Nikoli, a razgovor je voen u 'izmjetenom' zapovjednitvu 17. korpusa JNA (zvanog i Tuzlanski) u selu Pelagievu (opina Gradaac). 28.04.1992. Predstavnici opine Oraje trei put pozvani na pregovore sa Srbima. Ovoga puta razgovori se vode u vojarni JNA u gradu Brkomu.
Zapovjednik vojarne, potpukovnik Pavle Milenkovi, u svojstvu glasnogovornika JNA priopuje predstavnicima opine Oraje da 'JNA nee napasti prostor opine Oraje'. Upravo u vrijeme ovih pregovora elnici SDS-a opine Oraje privode kraju ve pokrenutu evakuaciju srpskog ivlja iz grada Oraja i njegovih prigradskih podruja. Evakuirani su uglavnom Srbi koji nisu bili vojni obveznici (bolesni, starci, ene i djeca). 29.04.1992. U ranim jutarnjim satima poeo opi napad JNA na prostor opine Oraja, i to iskljuivo na onaj prostor u kojem su elnici SDS-a proveli evakuaciju srpskog ivlja. Za napad na opinu Oraje JNA je odabrala istoni pravac (od Brkog), a svu estinu napada upravila je na sela Lepnicu, Jenji, Vidovice i Kopanice. Pripadnici 'srpske teritorijalne odbrane Oraja' stavljeni u puno borbeno djelovanje, zajedno s artiljerijskim oruem kojeg im je na raspolaganje stavila JNA. Napad zdruenih srpskih snaga predvoenih JNA na prostor hrvatskih sela i mjesta opine Oraje pokrenut je iz sela Donjih abara, Lonara i ovi Polja. Zdruenim srpskim snagama zapovijeda major JNA Ljubomir ivanovi. Pored srpskog pjeatva u napadu sudjeluje i oklopno-mehanizirana postrojba JNA sa etiri tenka i etiri prage. Tenkovske posade predvode Makso Gaji, Dragan Kulakovi, Milan Vuji, Slobodan Viji i Slavko igi. Jedan od zapaenijih zapovjednika lokalnih srpskih postrojbi u ovom napadu bio je Niko Peri iz sela Lonara. Nedovoljno naoruani i pripremljeni na ovaj iznenadni, estoki i niim izazvani napad, malobrojni branitelji napadnutih hrvatskih sela, nakon krae borbe, oko 13,30 sati, moraju odstupiti. Kratkotrajna obrana sela je bila dostatna tek toliko da se evakuira vei dio napadnutih sela. Ipak, u selima ostaju uglavnom starije osobe koje nisu eljele napustiti svoje domove. 01.05.1992. Pripadnici srpskih snaga, po okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanice i Vidovica, ubijaju sve zateene Hrvate, inei pri tom stravine zloine. U selu Jenjiu ubili su najmanje dvoje starijih Hrvata, u selu Kopanicama najmanje osam, a u selu Vidovicama najmanje jedanaest Hrvata. Osim stravinih zloina nad civilima, pripadnici srpskih snaga opljakali su svu pokretnu imovinu, a sve gospodarske i obiteljske objekte unitili (u selu Vidovicama zapaljeno je i srueno preko 600 obiteljskih kua). Do temelja su eksplozivom razorili dvije katolike crkve u selu Vidovicama. Neto manju tetu nanijeli su i u drugim selima. 02.05.1992. Borbeni zrakoplovi ratnog zrakoplovstva JNA izveli jak raketni napad na podruje sela Matia u kojemu ive Hrvati. Pri napadu gaani iskljuivo civilni objekti (vojnih i nije bilo). Pripadnici orake brigade HVO-a zakratko (na jedan dan) oslobaaju selo Vidovice i uspijevaju sagledati svu brutalnost koju su pripadnici srpskih snaga iskazali nad bespomonim civilima tog sela. U veernjim satima drugog dana, 03.05.1992. godine, ojaane srpske snage ponovno zauzimaju selo Vidovice.
18.07.1992. Nakon strahovito jake topnie pripreme (granatiranja) zdruene srpske snage otpoele estok tenkovsko-pjeaki napad na linije obrane HVO-a kod sela Matia. 19.07.1992. U 14,00 sati pak zapoeo najei srpski napad na slobodno podruje opine Oraje i to na pravcu od sela Vidovica prema Oraju i iz sela Batkue i Obudovca (opina Bosanski amac) prema selu Otroj Luci. Srbi su napad izveli s dvije divizije, a prema svom obiaju napad su zapoeli topnikom pripremom minobacaima 82 i 120 mm, topovima, haubicama i VBR-ima, da bi potom krenuli i tenkovima i pjeatvom. Srpske snage imaju poetnu inicijativu i zauzimaju izboene rovove pripadnika HVO-a na lokalitetu Kamenjai - Galii kod Otre Luke. Oko 15,00 sati otpoinje protuudar pripadnika HVO-a koji vraaju izgubljene linije pod svoju kontrolu. U isto vrijeme Srbi napadaju i sam grad Oraje iz pravca okupiranog sela Vidovica, no nakon viesatnog estokog sukoba bivaju zaustavljeni i odbijeni uz velike gubitke u ljudstvu i tehnici. U 18,00 sati trebao nastupiti prekid vatre to su ga u Londonu potpisali Mate Boban, Haris Silajdi i Radovan Karadi. rujna 1992. U bespotenoj borbi prsa u prsa s pripadnicima srpskih snaga, pripadnici 106. brigade HVO Oraja oslobodili prostor sela Vidovica. 20.10.1992. Pripadnici HVO-a djelomino uspjeli potisnuti pripadnike srpskih snaga s podruja okupiranih sela Vidovica i Kopanice. 22./23.10.1992. U snanoj dvodnevnoj akciji pripadnika HVO-a u potpunosti osloboena podruja orakih sela Vidovica, Kopanice i susjednog sela Vuilovca u opini Brko. Meu zarobljenim pripadnicima srpskih snaga velik je broj osoba muslimanske nacionalnosti. Svi Hrvati koji su ostali u navedenim selima nakon posljednje okupacije (03.05.1992.) bili su ubijeni od pripadnika srpskih snaga. Od 660 obiteljski kua i isto toliko gospodarskih objekata useljivo je samo njih 60. Sve ostale objekte srpske snage tijekom okupacije spalile. 25.10.1992. Pripadnici 101. bosanskobrodske brigade HVO-a nakon odstupanja s podruja opine Bosanski Brod stacioniraju se na podruja opine Oraje 30.10.1992. Pripadnici 106. brigade HVO-a iz Oraja oslobaaju sela Vidovice i Kopanice.
studenoga/prosinca '92. Pripadnici HVO-a kod sela Matia u protuudaru potpuno unitili zdruene srpske snage koje je predvodio potporunik Milo Marijanovi (iz Petrinje, RH). 11./13.12.1992. Pripadnici 101. bosanskobrodske brigade HVO-a oslobaaju okupirano selo Vuilovac (opina Oraje). 17.03.1993. Zdruene srpske snage nakon strahovito jake topnike pripreme (granatiranja) otpoeli estok tenkovsko-pjeaki napad na linije obrane HVO-a kod sela Matia. rujna 1994. Pripadnici 101. bosanskobrodske i 103. derventske brigade preustrojavaju se u jedinstvenu 201. domobransku pukovniju HVO-a. 05.05.1995. Tono u 6,15 sati srpski generali zapovijedaju poetak vojne operacije pod nazivom "Osveta" kojom se planiralo potpuno zauzimanje dijelova opina Bosanskog amca i Oraja pod kontrolom pripadnika HVO-a. Prvi dio srpske ofenzive doivljavaa potpuni slom 14.05.1992. god., a srpske snage pretrpjele su ogromne gubitke u ljudstvu i tehnici. 1|2|3|4
Popis osumnjienih za ratne zloine A-G | H-M | N- | T - IGNJATI, NEBOJA, (Duan), zvani Kemo, Srbin, mukarac, roen oko 1962. godine, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga tijekom svibnja 1992. godine u selu Donjim Vrelima ubio Hrvata civila Iliju Raia, mjetana Donjih Vrela. IKANOVI, SLAVKO, zvani eebura, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. IKI, MILAN, zvani Bokelj, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ILI, STAMENKO, Srbin, mukarac, umirovljenik, priuvni kapetan prve klase JNA, koncem 1991. i poetkom 1992. godine, prema zapovjedi potpukovnika Stanka Trajkovia, koordinirao poslove osnivanja postrojbi srpskih snaga zvanih dobrovoljaki odredi po derventskim selima u kojima su u veini ivjeli Srbi; odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. ILINI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILINI, OKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILINI, LAZAR, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak).
ILINI, JOVIA, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILINI, RADE, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILINI, LJUBO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILINI, RADE, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). IVANOVI, MIO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. IVANOVI, NENAD, Srbin, mukarac, s podruja opine Bosanski Brod nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga za jednog od svojih najbliih suradnika. JAIMOVI, IGNJO, Srbin, mukarac, s podruja opine Bosanski Brod nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga za jednog od svojih najbliih suradnika. JAIMOVI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. JAIMOVI, VLADO, Srbin, mukarac, iz sela Lijee (opina Bosanski Brod) - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga zapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana sela Lijee. Od sredine 1991. godine, pa na dalje, zajedno s kapetanima JNA Gavriem iz Doboja i Miljenoviem iz Dervente te vojnim policajcem JNA ljukom provodio je vojnu obuku pripadnika lokalnih
srpskih postrojba zvanih dobrovoljaki odredi na podruju opine Bosanski Brod. JAGODI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). JAKOVLJEVI, GORAN, Srbin, mukarac, roen oko 1973. godine, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine, pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, napose nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu hrvatskih kua u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine; nakon toga maltretirali su Hrvate sela Donjih Vrela, palili njihove kue, pljaki imovinu itd. Na pravoslavni Uskrs (koncemm travnja) 1992. godine, u veernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao je Hrvate iz sela Donjih Vrela pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama. Osobno je 11.05.1992. godine u selu Donjim Vrelima u njihovoj kui ubio (zaklao) dvoje Hrvata, brani par Anu (1909.) i Antu (1910.) Jurilj; pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donjih Vrela ubivi deset uglavnom starijih osoba; sve obiteljske kue Hrvata paljenjem unitili. JAKOVLJEVI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, napose nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu hrvatskih kua u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine; nakon toga maltretirali su Hrvate sela Donjih Vrela, palili njihove kue, pljaki imovinu it.d. Na pravoslavni Uskrs (koncemm travnja) 1992. godine, u veernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao Hrvate Donjih Vrela pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama; pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donja Vrela ubivi deset uglavnom starijih osoba; sve obiteljske kue Hrvata paljenjem unitili. JAKOVLJEVI, ZORAN, Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, napose nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu hrvatskih kua u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine; nakon toga maltretirali su Hrvate sela Donjih Vrela, palili njihove kue, pljaki imovinu it.d. Na pravoslavni Uskrs (koncemm travnja) 1992. godine, u veernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao Hrvate Donjih Vrela pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama;
pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donja Vrela ubivi deset uglavnom starijih osoba; sve obiteljske kue Hrvata paljenjem unitili. JAKI, MLADEN, zvani Tuba, Srbin, mukarac, iz grada Brkoga, sredinom svibnja 1992. godine doao u dvoranu za tjelovjebu kluba Partizan (u sreditu Brkog, pored hotela Galeb), prozvao osmoricu Roma, mukaraca iz Brkog, izveo ih ispred dvorane i strijeljao. JANKOVI, ACO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. JANKOVI, NIKOLA, Srbin, mukarac, iz sela Krepia (opina Brko), pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine u logoru u Bosanskom amacu poinio razne zloine nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima; po svojoj okrutnosti nad zatoenicima posebno se isticao. JANKOVI, SAVO, Srbin, mukarac, general JNA, zapovjednik 17. ("Tuzlanskog") korpusa JNA, tijekom druge polovice 1991. godine, s ciljem pripreme okupacije Bosanske posavine zapovjedio osnivanje 'izmjetenih zapovjednih mjesta' 17. korpusa JNA zvanog i Tuzlanski, u sela Pelagievo (opina Gradaac) i Podnovlje (opina Doboj). Nakon osnivanja 'izmjetenih zapovjednih mjesta' u ista je uputio vei broj pripadnika JNA koji su voeni pod radnim nazivom "Operativno-taktike grupe". Osobno je naloio asnicima JNA da naoruaju i organiziraju, a potom provedu obuku osoba srpske nacionalnosti u zoni odgovornosti 17. korpusa JNA, tj. na prostoru opina Bosanski Brod, Bosanski amac, Brko, Derventa, Doboj, Gradaac, Modria, Odak i Oraje. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske posavine. JANKOVI, STEVO, Srbin, mukarac, iz sela Vranjka, kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zajedno s jo trojicom pripadnika srpskih snaga uhitio, na lokalitetu Tarevika Polja, 01.05.1992. godine dvojicu Muslimana iz grada Modrie koji su lovili ribu, pretraio ih i odvezao svojim automobilom marke Opel (registarskih oznaka MD* 62-29) u selo Vranjak i zatvorio u tamonji Omladinski dom; uhienike je fiziki zlostavljao i maltretirao zajedno s drugim pripadnicima srpskih snaga. JASENICA, DEMAL, zvani Andra, Musliman, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. JEKI, MILAN, Srbin, mukarac, zamjenik zapovjednika Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, tijekom 1992. godine bio jedan od
zapovjednika (upravnika) logora u skladitnim prostorijama TO-a (Teritorijalne obrane) opine Bosanski amac; zapovjedio da se svi logorai oiaju do gole glave; odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. JELI, DAMJAN, Srbin, mukarac, iz sela Donje Dubice (opina Odak), od osnutka pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak); radio bolniarske poslove; itavo vrijeme bio u sastavu voda kojim je zapovijedao Mika Kalabi. JELI, LAZO, Srbin, mukarac, voza lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). JELI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). JELI, MILIVOJE, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). JELISI, GORAN, zvani Adolf, Srbin, mukarac, iz grada Brkoga, ivio i na prostoru opine Bijeljina, pripadnik radikalne postrojbe srpskih snaga, u logoru zvanom Luka u gradu Brkom tijekom 1992. godine poinio bezbroj brutalnih zloina i ubojstava Hrvata i Muslimana zatoenih u tom logoru. Meu zatoenicima tog logora slovi kao jedan od glavnih ubojica i kolja. Skupa s Monikom Simonovi-Ili, strijeljanjem iz korpiona ubijao zatoene Hrvate i Muslimane: prvo bi odabrali etiri-pet zatoenika, odvodili na stratite, strijeljali ih, a zatim se vraali po nove rtve, i tako svakodnevno po cijeli dan. Javno se hvalio da je ubio 175 Muslimana te da ih mora ubiti jo 25, kako bi namirio broj 200. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu 25. srpnja 1995. godine podigao je protiv njega optunicu za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj posavini, a napose u gradu Brkom. JOSI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvina (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. JOSIPOVI, CVIJETIN, Srbin, mukarac - nakon prvih viestranakih opinskih izbora kao zastupnik SDS-a dopredsjednik Skuptine opine Oraje, od svojih nalogodavaca imenovan za jednog od onih koji trebaju ostvariti velikosrpsku politiku na prostoru opina Oraje. JOSIPOVI, STEVO, Srbin, mukarac, predsjednik SDS-a za opinu Oraje nakon prvih viestranakih opinskih izbora tajnik Skuptine opine Oraje, od svojih nalogodavaca imenovan za jednog od onih koji trebaju ostvariti
velikosrpsku politiku na prostoru opina Oraje. JOVANOVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). JOVANOVI, GORAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). JOVANOVI, ?, Srbin, mukarac, iz Nia, kapetan JNA, sudjelovao tijekom 1992. godine u provedbi agresije na prostor grada i opine Derevnta, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. JOVANOVI, MIRKO, Srbin, mukarac, iz Bosanskog amca, jedan od elnika opinskog SDS-a, nakon prvih viestranakih opinskih izbora predsjednik Izvrnog odbora Skuptine opine Bosanski amac, tj. opinske vlade, osobnoje vodio organizaciju dolaska i smjetaja pripadnika paravojne postrojbe zvane Beli orlovi iz Srbije na prostor opina Bosanski amac i Oraje. Skupa s elnicima SDS-a opine Oraje Lazom Mirkiem i Acom Ristiem iz Oraja te elnicima SDS-a iz Bosanskog amca Blagojem Simiem, Miloem Bogdanoviem i Draganom oreviem zvanim Crnim (zapovjednik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci koji su takoer doli iz Srbije) 19.04.1992. godine, u selu Donjem abaru, sudjelovao je na sastanku na kojem je predstavnicima legitimne vlasti opine Oraje priopeno, da su Srbi osnovali "Srpsku optinu Oraje" u sastav koje ulazi i dio grada Oraja. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opina Bosanski amac i Oraje. JOVANOVI, DUKO, Srbin, mukarac, iz Dervente, zapovjednik Srpske milicije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. JOVI, (VASO) SLOBODAN, Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica; u napadu poinjeni bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. JOVI, STOJAN, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik srpskih snaga, prije rata umirovljen kao pukovnik JNA, zavrio mnogobrojne vojne kole, pored ostalih u bivem SSSR-u zavrio 'Vazduhoplovno-desantsku akademiju' u Pjazanju kod Moskve, tijekom 1992. godine sudjeluje u agresiji srpskih snaga na podruje opine i grada Brkog, a potom i cijele Bosanske posavine, pri emu osobno ili kao lalogodavac ini bezbroj monstruoznih zloina nad Hrvatima i Muslimanima. esto je isticao, da e
ovdje biti nezapameno ratovanje, ravno onom iz Drugog svjetskog rata, kao bitka za Staljingrad. Stalno je upozoravao Izetbegovia i Delia da ne idu s Armijom BiH protiv Srba, jer e on kao zapovjednik srpskih snaga upotrijebiti najubojitije rakete to mu stoje na raspolaganju. Osobno je za Drugog svjetskog rata, prije pet desetljea, u Bosanskoj posavini, osobito u gradu i opini Odak, sudjelovao u zavrnim operacijama (posljednjim u Europi, s obzirom da je Odak kapitulirao petnaest dana poslije kapitulacije Berlina i Zagreba). Tako je ovaj put bio praktiki na istom zadatku, ponavljajui opet zloine nad Hrvatima i Muslimanima ovih napaenih i krvlju natopljenih krajeva. JOZI, DRAGAN, (Luka), mukarac, iz sela Krepia, opina Brko, po nacionalnosti Hrvat, nastanjen u Novom Sadu, pripadnik srpske vojske, osnovano osumnjien da je vrio zloine po logorima na podruju opine i grada Brko, veinom nad narodom, kojem po roenju pripada; u vojarni u Bijeljini poetkom svibnja 1992. godine iz automatske puke ubio je jednog zarobljenika, bez ikakvog povoda. KALABA, LJUBO, Srbin, mukarac, iz Prnjavora, priuvni kapetan prve klase JNA, tijekom 1992. godine zapovjednik postrojbe srpskih snaga koje su iz derventske vojarne izmjeteni u selo Gornji Detlak, a koja je u svom sastavu od naoruanja imala najmanje est haubica 122 mm, koje su bile postavljene u dvoritu seoskog poljoprivrednog dobra, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. KALABI, MIKA, Srbin, mukarac, iz sela Donje Dubice (opina Odak), od osnutka pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak), zapovjednik voda, odgovoran za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima opine Odak. KAPETANOVI, JASMIN, zvani abasko, Musliman, mukarac, iz Bosanskog amca, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, od studenoga 1991. godine pripadnik diverzantske postrojbe JNA koja je od 29.11.1991., pa do 01.04.1992. godine na prostoru opine Bosanski amac (veinom na uem prigradskom i gradskom pojasu) izvela 23 diverzantsko-teroristika djela, kojima su eksplozivnim napravama otetili ili poruili vei broj dalekovodnih stupova (na magistralnim putevima elektroenergetske mree), most na rijeci Savi, eljezniku prugu Bosanski amac - Sarajevo, atomsko sklonite u krugu poduzea "Hrana-produkt", privatne objekte u vlasnitvu Hrvata, it.d. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KARADI, RADOVAN, Srbin, mukarac, Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj posavini i drugim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine.
KECMAN, MIO, Srbin, mukarac, priuvni kapetan JNA, iz Bosanskog Broda, tijekom prosinca 1991. godine imenovan za pretpostavljenog zapovjedniku komandnog voda 1. motoriziranog bataljuna 327. motorizirane brigade JNA iz Dervene, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. KOSTADINOVI, DUAN, Srbin, mukarac, s podruja opine Bosanski Brod - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga za jednog od svojih najbliih suradnika. KRIVOIJA, IVKO, Srbin, mukarac, od veljae 1992. godine, kao pripadnik paravojne postrojbe zvane Beli orlovi, boravio na prostoru opine Bosanski Brod, u selu Vinska; pripadnici ove srpske postrojbe (Beli orlovi) sustavno zlostavljali hrvatsko puanstvo, pljakali imovinu (posebno skupocijene alate i elektronske ureaje) koju su odvozili u Srbiju. Zajedno s jo trojicom pripadnika svoje postrojbe meu kojima je bio i dozapovjednik postrojbe Dragan Mii zvani Deda, 25.03.1992. godine, na ulazu u selo Donja Vrela presreo je automobil u kojem su se nalazila trojica Hrvata, mjetana sela Donjih Vrela. Nakon pretresa automobila jedan od pripadnika srpske postrojbe pucao je iz neposredne blizine u desno rama vozaa automobila i teko ga ozlijedio, potom su ih svu trojicu brutalno pretukli, ubacili u dva automobila i odvezli u selo Lijee, gdje su ih zatvorili u jednu prostoriju svlaionice na nogometnom igralitu, u neposrednoj blizini Omladinskog doma u kojemu je tada bilo zapovjednitvo srpskih snaga ("dobrovoljakih odreda"). Tijekom veeri i noi pripadnici srpskih snaga, meu kojima i Nenad Milii i izvjesni Trivkovi (iz sela Lijee), brutalno su premlaivali i muili bez prestanka trojicu zatoenih Hrvata; oko ponoi izveli su dvojicu zatoenika, Iliju Dusparu i Franju Matanovia te ih odveli do obale rijeke Save i tu ubili, a tijela bacili u rijeku. Dragan Mii zvani Deda je 28.03.1992. godine, pri susretu s Nenadom Miliiem (Srbinom iz sela Vinske) ispriao kako je zajedno sa ivkom Krivoijom ubio Iliju Dusparu i Franju Matanovia, a njihova tijela bacio u rijeku Savu. KRI, ORE, (Mitar), Srbin, mukarac, iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. KRI, MLADEN, (Milorad), Srbin, mukarac, roen 1953., iz Slavonskog Broda (Republika Hrvatska), lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. KRSTANOVI, ARKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KRSTANOVI, LAZO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih
snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvine (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KRSTANOVI, PERICA, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KRSTANOVI, PERO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KRUNI, SIMO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KUREEVI, RATKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. KUREEVI, SIMO, (Rista), Srbin, mukarac, roen 1967., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. KUREEVI, EDO, (Sreto), Srbin, mukarac, roen 1953., iz Novog Grada (opina Odak), lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. KUZMANOVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. KURTINOVI, DUAN, Srbin, mukarac, mukarac, po nacionalnosti Srbin, s podruja opine Doboj, kao pripadnik srpskih vojnih snaga sudjelovao sredinom ljeta 1992. god. pri maltretiranju i zlostavljanju Marijana Pavlovia, Hrvata iz sela Bukovca (opina Doboj). KULAKOVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, iz sela Donjeg abara (opina Oraje), kao lan jedne od etiriju tenkovskih posada srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je veliki broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. KULJI, GRUJICA, Srbin, mukarac, iz naselja Brodskog Polja (dio grada Bosanskog Broda) - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine
Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je zapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana Bosanskog Broda. KAUZINOVI, BORO, Srbin, mukarac, pripadnik srpske policije, u branskom logoru zvanom Luka tijekom 1992. godine iivljavao se nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima. LAZAREVI, PREDRAG, zvani Laki, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci pristigle poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. LAZAREVI, JOVO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. LAZI, ACO, Srbijanac, mukarac, roen oko 1967. godine, iz Kragujevca (Srbija), djelatnik MUP-a Srbije, od veljae 1992. godine kao zapovjednik paravojne postrojbe zvane Beli orlovi boravio sa svojom postrojbom na prostoru opine Bosanski Brod. Za sjedite svoje postrojbe izabrao selo Vinsku u kojem u veini ive osobe srpske nacionalnosti. Za svog zamjenika odredio Dragana Miia zvanog Deda, Srbijanca iz Kraljeva (Srbija). Pripadnici ove srpske postrojbe od svog dolaska na prostor opine Bosanski Brod pa na dalje sustavno su zlostavljali hrvatsko puanstvo koje je ivjelo na tom prostoru, pljakali imovinu (posebice skupocjene alate i elektronske ureaje) koju su odvozili u Srbiju. LAZI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. LISICA, SLAVKO, Srbin, mukarac, pukovnik JNA, jedan od zapovjednika srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske posavine; za ukupne ratne 'zasluge' imenovan generalom. LUGONJI, RAJKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). LUGONJI, ?, Srbin, mukarac, voza u lokalnoj postrojbi srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). LUI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga
zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. LUKI, OKO, Srbin, mukarac, mukarac, po nacionalnosti Srbin, iz Doboja (Nemanjina 22), tijekom 1994./95. kao policajac na dunosti u dobojskom zatvoru. LUKI, GOJKO, Srbin, mukarac, iz Zenice, porunik JNA, tijekom 1992. godine glavni zapovjednik (upravnik) logora kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor), u koji su dovoeni uhieni civili Hrvati i Muslimani s podruja opine Derventa i iz drugih opina, te u logoru bili izloeni svakojakim torturama, zloinima i ubojstvima, to su ih nad njima provodili pripadnici srpskih snaga, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. LUKI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. LUKI, NENAD, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. LUKI, VELJKO, Srbin, mukarac, iz sela Skugria Gornjeg (opina Modria), kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Skugria Gornjeg, zajedno s drugim pripadnicima srpskih snaga meu kojima je bio i ivko uki zvani ia, sudjelovao je 04.05.1992. godine u agresiji na civilno puanstvo u selu Rijeanima Gornjim (opina Modria) i ubojstvu najmanje dva civila hrvatske nacionalnosti. MACAN, ZLATKO, Srbin, mukarac, iz sela Podnovlja (opina Doboj), pripadnik srpskih snaga, zajedno s Vujadinom Vukeliem tijekom 1992. godine na prvoj crti bojinice Ritei - Majevica fiziki maltretirao (tukao) zatoenike iz dobojskog logora Bare, koje je tu doveo Ljubomir Petrovi (kapetan JNA) radi obavljanju prisilnih radova (kopanje rovova, traneja i raznih utvrda za potrebe pripadnika srpskih snaga), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. MAJSTOROVI, MIKA, Srbin, mukarac, bolniar u treem vodu lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MAKSIMOVI, CVIJETIN, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, prema osobnim izjavama bio primoravan od strane Srbijanaca, pripadnika postrojbi srpskih snaga zvanih Arkanovci i eeljevci, da ubija zatoene Hrvate i Muslimane u logoru zvanom Luka u gradu Brkom. Imenovani je zloine i poinio. Neodreenog dana 1992. godine nekoliko je ljudi zaklao, a onda pucao iz
automatske puke u postrojene zatoenike. Nakon toga je otiao u jednu prostoriju, gdje su bile zatoene ene (Hrvatice i Muslimanke iz grada Brkog) i nekolicinu silovao. MAKSIMOVI, MARKO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik etvrtog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. MAKSIMOVI, RISTO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. MAKSIMOVI, ILIJA, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik etvrtog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. MAKSIMOVI, ARKO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje). Zapovjednik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. MAKSIMOVI, ILIJA, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. MAKSIMOVI, ?, Srbin, mukarac, iz sela Lukavca (opina Brko), pripadnik postrojbe srpskih snaga, osobno je izjavio kako je ubio vei broj zatoenih mukaraca i silovao vei broj zatoenih ena, a prema zapovijedi zapovjednika srpskih snaga. Sve zloine poinio u logoru zvanom Luka u gradu Brkom. MALEEVI, NEDJELJKO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. MARI, ILIJA, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MARI, SIMO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MARII, PETAR, Srbin, mukarac, zapovjednik drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MARIJANOVI, JOVAN, zvani Bao/Golubanov, Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne postrojbe
srpskih snaga 16.04.1992. godine zajedno s Jovanom Marijanoviem, sinom Vladinim, ubio nekoliko svojih susjeda Hrvata civila, meu kojima Antu i Nikicu Katavia. MARIJANOVI, JOVAN, (Vlado), Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga 16.04.1992. godine zajedno s Jovanom Marijanoviem, zvanim Bao i Golubanov, ubio nekoliko svojih susjeda Hrvata civila, meu kojima Antu i Nikicu Katavia. MARINKOVI, CVIJAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MARINKOVI, ANELKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MARJANI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, iz Bosanskog Broda, kao djelatnik tzv. taba TO opine Bosanki Brod tijekom listopada 1991. pomogao Duanu Dragosavljeviu formirati paravojnu postrojbu od 134 naoruane osobe srpske nacionalnosti nazvane "Bosanskobrodski srpski bataljon". MARKOVI, NINO, zvani Smuov, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci pristigle poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MARKOVI, STEVO, zvani Keva, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MARKOVI, ZORAN, Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga ("desetar") sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica; tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, kue su opljakane, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda; po okupaciji sela Vidovica osobno je bio oevicem ubojstva u predjelu sela zvanog Albanija jedne starije ene, Hrvatice po nacionalnosti, koju je Jovo Stevanovi brutalno usmrtio s dva udarca sjekirom u predio vrata i ramena. MARTI, MILAN, Srbin, mukarac, iz Knina (Republika Hrvatska), sada nastanjen u Banjoj Luci (Republika BiH), kao zapovjednik postrojbe srpskih
snaga zvane Martievc" ili Kninski korpus predvodio od svibnja do srpnja 1992. godine i sudjelovao u sveopem napadu srpskih snaga na Bosansku posavinu kada su, u cijelosti ili dijelom okupirali opine Derventu, Doboj, Modriu, Bosanski Brod, Gradaac, Brko, Oraje, Bosanski amac i Odak. U tom oruanom napadu, njemu potinjeni pripadnici srpskih snaga poinili su bezbroj ratnih zloina nad civilnim puanstvom navedenih opina te nad vojnim zarobljenicima, zatoenicima i bolesnicima. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske posavine. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj posavini i drugim dijelovoima Republike Bosne i Hercegovine. MASLI, CVIJETIN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MASLI, SAA, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MASLI, VELJO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MARII, BOKO, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik srpskih snaga i jedan od elnika SDS-a u opini Brkom, aktivno sudjelovao u provedbi srpske politike genocida (etnikog ienja) pri emu je poinio bezbroj ratnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima, poetkom svibnja 1992. godine sudjelovao u odvoenju Hrvata i Muslimana Brkog autobusima (u sedam autobusa s oko 700 osoba, kao sardine natrpane u konzervi, svi udarani od pripadnika srpskih snaga pri ulaska u autobuse) u logore na podruju opine Brko. Kad su autobusi doli pred hangar u jednom selu nadomak Brkom, ekao ih je vei broj pripadnika postrojbe srpskih snaga zvane Beli orlovi, od kojih je jedan drao veliki no i vikao: "Izlazite, ustae! Izlazite, balije!" Za to vrijeme drugi pripadnici srpskih snaga iz hangara su izvlaili zaklane ljude; sve je bilo u krvi. MARKOVI, GORAN, Srbin, mukarac, iz Brkog, pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. i 1993. godine inio zloine po logorima i zatvorima na podruju opine Brko nad Hrvatima i Muslimanima; u lipnju 1992. godine u jednom od logora u gradu Brkom opljakao jednog zatoenika oduzevi mu DEM 31.000,00, a potom ga brutalno premlatio. MATKOVI, MILE, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine jedan od glavnih inicijatora provedbe zloina nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima u logoru zvanom Luka u Brkom.
MII, DRAGAN, zvani Deda, Srbijanac, mukarac, iz Kraljeva (Srbija), od veljae 1992. godine kao dozapovjednik paravojne postrojbe zvane Beli orlovi boravio s ovom postrojbom na prostoru opine Bosanski Brod. Za sjedite ove postrojbe njen zapovjednik je izabrao selo Vinsku u kojem su u veini ivjele osobe srpske nacionalnosti; pripadnici ove srpske postrojbe su od svog dolaska na prostor opine Bosanski Brod pa na dalje sustavno zlostavljali hrvatsko puanstvo koje je ivjelo na tom prostoru, pljakali imovinu (posebice skupocijene alate i elektronske ureaje) koju su odvozili u Srbiju. Skupa s jo trojicom pripadnika svoje postrojbe meu kojima je bio i ivko Krivoija, 25.03.1992. godine na ulazu u selo Donja Vrela presreo je automobil u kojem su se nalazila trojica Hrvata, mjetana sela Donjih Vrela. Nakon pretresa automobila jedan od pripadnika srpske postrojbe pucao je iz neposredne blizine u desno rame vozaa automobila i teko ga ozlijedio, potom su ih svu trojicu brutalno pretukli, ubacili u dva automobila i odvezli u selo Lijee, gdje su ih zatvorili u jednu prostoriju svlaionice na nogometnom igralitu, u neposrednoj blizini Omladinskog doma u kojemu se tada bilo smjeteno zapovjednitvo srpskih snaga ("dobrovoljakih odreda"). Tijekom veeri i noi pripadnici srpskih snaga meu kojima i Nenad Milii (iz sela Vinske) i izvjesni Trivkovi (iz sela Lijea) neprestano su brutalno premlaivali i muili trojicu zatoenih Hrvata. Oko ponoi izveli su dvojicu zatoenika, Iliju Dusparu i Franju Matanovia te ih odveli do obale rijeke Save i tu ubili, a tijela bacili u rijeku. Osobno je 28.03.1992. godine, pri susretu s Nenadom Miliiem (Srbinom iz sela Vinske) istome ispriao kako je zajedno s ivkom Krivoijom ubio Iliju Dusparu i Franju Matanovia, a njihova tijela bacio u rijeku Savu. MIGI, BRACO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Dervente. MIHALJI, MIRKO, zvani Le, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MIHALJI, MARKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MIJATOVI, BRANE, Srbin, mukarac, kapetan JNA, zapovjednik 11. (dubike) brigade 1. (banjalukog) korpusa srpskih snaga, sredinom 1992. godine sudjelovao u agresiji na prostor zapadnog dijela Bosanske posavine (opine Derventa i Bosanski Brod te dio opina Doboj, Modria i Odak), kada su poinjeni brojni ratni zloini nad Hrvatima i Muslimanima; pripadnici ove postrojbe srpskih snaga 02.07.1992. godine, u 13,45 sati, s oko dvije tone eksploziva razorili su i potpuno unitili crkvu sv. Marka Evanelista i franjevaki samostan na Plehanu. MIKI, ?, Srbin, mukarac, iz Prnjavora, kapetan JNA, tijekom sijenja 1992.
godine, imenovan zapovjednikom prve ete prvog motoriziranog bataljuna 327. motorizirane brigade, koja je tada 'izmjetena' iz derventske vojarne JNA na teren u selo Zborite (opina Bosanski Brod), odgovoran za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima opina Bosanski Brod i Derventa. MILANKOVI, VELJKO, Srbin, mukarac, zapovjednik paravojne postrojbe Vukovi s Vujaka, s pripadnicima svoje postrojbe od listopada 1991. godine osiguravao lokalitet Ribnjaka na koji je iz vojarne u Derventi prebaeno topniko oruje (12 haubica 122 mm, 12 topova 76 mm, 12 topova 100 mm, oko 10 topova 20 mm, vei broj oklopnih transporetera s protuoklopnim raketama...); predvodio 12.05.1992. godine svoju postrojbu zvanu Vukovi s Vujaka u oruanom napadu na derventsko naselje zvano Kineska etvrt, kad su pripadnici njegove postrojbe uhitili Dragu Bjelkanovia, odveli ga u stan Mire Banoia i ubili; tog dana pripadnici ove postrojbe u samom gradu Derventi ubijaju vei broj civila Hrvata i Muslimana koji su se zatekli na njihovom pravcu napada; osobno 12.05.1992. godine u gradu Derventi u dvoritu veterinarske postaje iz pitolja ubija djeaka Admira Halilovia, kojeg su uhitili pripadnici srpskih snaga i tu zatoili skupa s ostalim uhienim Hrvatima i Muslimanima Dervente. Odgovoran je za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. MILENKOVI, MIHAJLO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILENKOVI, PAVLE, Srbin, mukarac, potpukovnik JNA, tijekom 1991. godine zapovjednik garnizona u vojarni JNA u Brkom, od strane potpukovnika JNA Stevana Nikolia zvanog Kriger (zapovjednika "Operativno-taktike grube" sa sjeditem u selu Pelagievu) imenovan zapovjednikom nieg zapovjednog mjesta smjetenog u vojarni JNA u Brkom sa zonom odgovornosti na prostoru opine Brko; osobno 28.04.1992. godine na sastanku odranom u vojarni JNA u Brkom uvjerava legitimne predstavnike vlasti opine Oraje da pripadnici JNA nikada nee napasti prostor opine. Njegova rije je, meutim, vrijedila samo nekoliko sat, do ranih jutrnjih sati sljedeeg dana kada su pripadnici srpskih snaga pod izravnim vodstvom pripadnika JNA napali prostor opine Oraje i to upravo iz pravca grada Brkog. Za ratne zasluge na prostoru Bosanske posavine unaprijeen je u in pukovnika. MILII, NENAD, zvani Vojvoda, Srbin, mukarac, s podruja opine Bosanski Brod - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenuje ga za jednog od svojih najbliih suradnika. Kada je dozapovjednik srpske postrojbe zvane Beli orlovi Dragan Mii zvani Deda, zajedno s jo trojicom pripadnika svoje postrojbe meu kojima je bio i ivko Krivoija, 25.03.1992.
godine na ulazu u selo Donja Vrela presreo automobil u kojem su se nalazila trojica Hrvata, mjetana sela Donjih Vrela, a nakon pretresa automobila, ranjavanja vozaa automobila (jedan od pripadnika srpske postrojbe pucao mu je iz neposredne blizine u desno rama) i brutalnog premlaivanja uhienika, i dovoenja istih u selo Lijee, gdje su ih zatvorili u prostoriju svlaionice na nogometnom igralitu u neposrednoj blizini Omladinskog doma u kojemu se tada bilo smjeteno zapovjednitvo srpskih snaga ("dobrovoljakih odreda"), osobno je tijekom veeri i noi, zajedno s izvjesnim Trivkoviem (Srbinom iz sela Lijea), brutalno premlaivao i neprestano muio svu trojicu zatoenih Hrvata. Oko ponoi su izveli dvojicu zatoenika, Iliju Dusparu i Franju Matanovia te ih odveli do obale rijeke Save i ubili, a tijela bacili u rijeku. Koncem lipnja 1992. godine prikljuio se srpskoj postrojbi zvanoj Vujaka brigada, koja je u to vrijeme boravila i borbeno djelovala na prostoru opine Bosanski Brod. Zapovjednik Vujake brigade Mladen Oljaa, aktivni bojnik JNA, imenuje ga 02.07.1992. godine zapovjednikom etvrtog bataljuna (oko 400 naoruanih vojnika), koji dri liniju bojinice prema gradu Bosanskom Brodu. Sukladno ovlastima imenuje Marka Grabovca za svog zamjenika, a Marka Vidia (umirovljenog policajca) za pomonika na poslovima sigurnosti. Na toj dunosti ostaje sve do sredine listopada 1992. godine, do potpune okupacije opine Bosanski Brod. MILII, ELJA, Srbin, mukarac, iz sela Lijea (opina Bosanski Brod), tijekom oujka 1992. godine, kao pripadnik lokalnih srpskih snaga boravio na prostoru sela Lijea i sudjelovao u provedbi agresije i ratnih zloina nad civilima opine Bosanski Brod. MILII, OBRAD, Srbin, mukarac, iz sela Lijea (opina Bosanski Brod), tijekom oujka 1992. godine, kao pripadnik lokalnih srpskih snaga boravio na prostoru sela Lijea i sudjelovao u provedbi agresije i ratnih zloina nad civilima opine Bosanski Brod. MILUTINOVI, MILISAV, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, zapovjednik 'srpske teritorijalne odbrane' u gradu Brkom i pripadnik Srpske vojske tijekom 1992. godine, jedan od glavnih inicijatora zloina nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima u logoru zvanom Luka u Brkom, i provedbe srpske politike genocida (etnikog ienja) nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru opine Brko. MILUTINOVI, MIROSLAV, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, po zanimanju profesor, pripadnik radikalne postrojbe srpskih snaga, osnovana osumnjien da je tijekom 1992. godine poinio vei broj zloina nad Hrvatima i Muslimanima na podruju grada i opine Brko. MILJI, MIO, zvani Komad, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac.
MILJI, MILO, Srbin, mukarac, iz Bosanskog Broda, tijekom 1992. godine, kao pripadnik jedne od postrojba srpskih snaga sudjelovao u agresiji i okupaciji grada i opine Bosanski Brod, osobno je,14.10.1992. godine u Bosanskom Brodu ispred zgrade Doma zdravlja, viui "Ujo, majku ti... ustaku, pa zar si ostao?!" priao jednom Hrvatu i ispucao prema njemu dva metka iz pitolja, prvim promaio, a drugim metkom pogodio ovjeka u glavu (metak je proao kroz lijevo oko i iziao na potiljku), i teko ga ozljedio (ozlijeeni Hrvat otpremljen u bolnicu i lijeen do 08.11.1992. godine). MILJI, ZORAN, (Stojko), Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga sudjelovao tijekom svibnja 1992. godine,u provedbi ratnih zloina nad civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti sela Donjih Vrela. MILJKOVI, SLOBODAN, zvani Lugar, Srbijanac, mukarac, zamjenik zapovjednika postrojbe pripadnika srpskih snaga zvanih eeljevci pristiglih poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu 25. srpnja 1995. godine podigao je optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u opini Bosanski amac. MILOEVI, NEDELJKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOEVI, MIRKO, Srbin, mukarac, voza lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, MILAN, Srbin, mukarac, radiotelefonist lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, STEVO, Srbin, mukarac, radiotelefonist lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, STOJAN, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak).
MILOJEVI, ANDRIJA, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, SRETO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, MILIVOJE, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOJEVI, (TOMO) VOJIN, Srbin, mukarac, roen 1964., iz Donje Dubica, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. MILOJEVI, VOJIN, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) drugog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MILOVANOVI, EDO, Srbijanac, mukarac, iz Kraljeva (Srbija), od veljae 1992. godine, kao pripadnik paravojne postrojbe zvane Beli orlovi, boravio na prostoru opine Bosanski Brod, u selu Vinska; pripadnici ove srpske postrojbe su od svog dolaska na prostor opine Bosanski Brod, pa na dalje sustavno zlostavljali hrvatsko puanstvo koje je ivjelo na tom prostoru, pljakali imovinu (posebice skupocjene alate i elektronske ureaje) i odvozili u Srbiju. MILOVANOVI, MANOJLO, Srbin, mukarac, vii asnik JNA, jedan od zapovjednika srpskih snaga u Bosi i Hercegovini, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske posavine; za ukupne ratne 'zasluge' imenovan generalom. MINI, MOMIR, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MINI, RADIVOJE, Srbin, mukarac, bolniar prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MINI, ACO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki
odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). MIRKI, LAZAR, Srbin, mukarac, iz sela ovi Polja (opina Oraje), direktor Zemljoradnike zadruge u selu Donjem abaru (opina Oraje), prema neprovjerenim tvrdnjama osobni prijatelj Radovana Karadia, od svojih nalogodavaca imenovan za glavnog koordinatora ukupnih velikosrpskih aktivnosti na ostvarenju velikosrpske politike na prostoru opina Oraje. Zajedno s Acom Ristiem 19.04.1992. godine u selu Donjem abaru priopio predstavnicima legitimne vlasti opine Oraje da su Srbi osnovali "Srpsku optinu Oraje" u sastav koje ulazi i dio grada Oraja. MITROVI, RANKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MILJENOVI, ORE, Srbin, mukarac, kapetan JNA na dunosti u vojarni u Derventi, od sredine 1991. godine, na dalje, zajedno s kapetanom JNA Gavriem iz Doboja i vojnim policajcem JNA ljukom provodio vojnu obuku pripadnika lokalnih srpskih postrojbi zvanih dobrovoljaki odredi na podruju opine Bosanski Brod; u obuci su mu pomagali i Srbi lokalni zapovjednici s podruja opine Bosanski Brod: Marko Grabovac, Vlado Jaimovi, Nenad ukurina i drugi. U zavrnoj pripremnoj fazi za agresiju i okupaciju Bosanske posavine poetkom 1992. godine rasporeen od strane zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovia, na poslove referenta opskrbe u novoosnovanom zapovjednitvu zapovjednog mjesta u Derventi. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. MLADI, RATKO, Srbin, mukarac, roen na prostoru opine Rogatica, general JNA - Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu 25. srpnja 1995. godine podigao je optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj posavini i drugim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine, te za ratne zloine poinjene na podruju Republike Hrvatske. MOKRI, ACO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. MRI, OSTOJA, (Sreto), Srbin, mukarac, roen 1955., iz Vrbovakog Lipika (opina Odak). lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. MUKI, MILAN, (Rista), Srbin, mukarac, roen 1957., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a.
MLADENOVI, ZORAN, Srbin, mukarac, iz Doboja, pripadnik srpske vojne policije u Doboju tijekom 1994. A-G | H-M | N- | T -
Popis osumnjienih za ratne zloine A-G | H-M | N- | T - NEDI, ZLATO, Srbin, mukarac, iz sela Trstenaca (opina Derventa), do rata ugostitelj u rodnom selu, pripadnik srpskih snaga, zajedno s drugim pripadnicima srpskih snaga primorao Stjepana Janota i njegovog sina Antu da svojim kombajnima ovre penicu, a nakon toga ih zaklali u selu Lugu (opina Derventa) 28.07.1992. godine; zajedno s drugim pripadnicima srpskih snaga 20.08.1992. godine u derventskom naselju Omeragiima ubio trojicu civila Muslimana efika Lupia, Husu Jaarevia i Himzu Prcia. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. NEDI, ORO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. NIJEMEVI, PETAR, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" na pukomitraljezu) treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NIKI, PERO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NIKOLI, STEVAN, zvani Kriger, Srbin, mukarac, potpukovnik JNA, tijekom druge polovice 1991. godine imenovan od generala Save Jankovia (zapovjednika 17. korpusa JNA) zapovjednikom "Operativno-taktike grupe" koja se nalazila u selu Pelagievu (opina Gradaac) sa zonom odgovornosti na prostoru istonog dijela Bosanske posavine (opine Bosanski amac, Brko, Graanica, Gradaac, Modria, Oraje i veim dijelom opina Odak). Sukladno ovlastima u zoni odgovornosti svoje "Operativno-taktike grupe" ve od kolovoza 1991. godine, a u okviru shematski razraenog ustroja, u odreenim selima nastanjenim Srbima osniva nia zapovjedna mjesta i naoruane postrojbe na razini eta i bataljuna (pod radnim nazivom 'dobrovoljaki odredi') u svim selima koja su nastanjena Srbima, pripadnicima novoosnovanih postrojbi dijeli vojnu opremu i naoruanje, te provodi adekvatnu obuku. Tako su zapovjedna
mjesta osnovana u vojarni JNA u Brkom, gdje glavne zadae na razini ove opine provodi (odrauje) zapovjednik garnizona potpukovnik JNA Pavle Milenkovi, zatim u vojarni JNA u selu Krepiu, u selu Donjim abarima (opina Oraje), u selu Obudovcu (opina Bosanski amac), u selu Miloevcu (opina Modria), u selu Novom Gradu (opina Odak). Bez ikakvog zakonskog uporita, sa ciljem stvaranja kaosa i nesigurnosti legitimnih vlasti te lanog prikazivanja JNA kao garanta sigurnosti, ovlastio je Vojnu policiju JNA da na pojedinim putnim pravcima (u prostoru zone odgovornosti svoje "Operativno-taktike grupe") uspostave kontrolne punktove na kojima pripadnici Vojne policije JNA kontroliraju i pretresaju graane, automobile i slino. Ovakvi kontrolni punktovi postavljeni su u selima Lonarima (opina Oraje), Obudovcu (opina Bosanski amac), Tiini (opina Bosanski amac), Crkvini (opina Bosanski amac), Gornjoj Slatini (opina Bosanski amac), Miloevcu (opina Modria) i drugdje. Izdao je zapovijed bojniku JNA Ljubomiru ivanoviu za oruani napad srpskih snaga s istone strane (iz pravca opine Brkog) na prostor opine Oraje, koji i zapoinje 29.04.1992. godine u ranim jutarnjim satima. NIKOLI, SIMO, zvani Pekmez, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. NIKOLI, ZLATKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. NIKOLI, PERO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. NIKOLI, VESELIN, Srbin, mukarac, iz okolice Bijeljine, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga isticao se u zloinima nad Hrvatima i Muslimanima u opini Brko, tijekom 1992. godine: kao logorski uvar u logoru zvanom Batkovi u istoimenom bijeljinskom selu tijekom 1992. godine poinio bezbroj brutalnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima koji su bili zatoeni u tom logoru. NIKOLI, VID, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. NINI, LJUBO, Srbin, mukarac, iz sela Brusnice Male (opina Bosanski Brod) - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod, Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga zapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba,
mjetana sela Brusnice (Male i Velike). NINKOVI, STOJAN, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NINKOVI, PERO, Srbin, mukarac, zapovjednik drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NINKOVI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NINKOVI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NINKOVI, OSTOJA, (ivko), Srbin, mukarac, roen 1953., iz sela Donje Dubice (zaselka Trnjaka), opine Odak, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. NINKOVI, JOVO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). NINKOVI, RADE, (Jovo), Srbin, mukarac, roen 1956., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. NINKOVI, BOO, Srbin, mukarac, iz sela Novog Grada (opina Odak), pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, 07.05.1992. godine boravio u selu Donjim Dubicama, i obilazi pripadnike srpskih snaga koji su oruano napadali prostor zaselka zvanog Osijeak (selo Donje Dubice, opina Odak), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. NINKOVI, DRAGAN, dr., Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik postrojbe srpskih snaga (vojni lijenik, kirurg), odmah po okupaciji grada Brkog od 02.05.1992. godine u zgradi u kojoj je stanovao uhitio lanove pet obitelji (sve Hrvati i Muslimani) te ih odveo u vojarnu JNA u Brkom i predao pripadnicima postrojbe srpskih snaga zvanih Beli orlovi, koji su u tu vojarnu doli iz Srbije. NOVI, LUKA, Srbin, mukarac, asnik za sigurnost u srpskim snagama na prostoru Dervente, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa.
NOVI, NOVAK, Srbin, mukarac, do prvih viestranakih opinskih izbora naelnik policije u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zloina poinjenih nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa; poetkom 1992. godine esto dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkoviem, i naelnikom 'Centra slubi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloeviem, radi provedbe zavrne etape priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Zajedno s Milanom Vukoviem zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da 23.03.1992. godine uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragia. Nakon uhienja civile odvode i zatvaraju u Osnovnu kolu u selu Agiima; nakon odreenog vremena skupina od 17 zatoenika premjetena u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor). Odgovoran je za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine,nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. OBRADOVI, LJUBOMIR, Srbin, mukarac, potpukovnik JNA, zamjenik zapovjednika vojarne "Zdravko elar" u Derventi, tijekom 1991. i 1992. godine aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi agresije i ratnih zloina poinjenih nad Hravtima i Muslimanima opine Derventa; od pukovnika JNA Stublinevia (zapovjednika "Operativno-taktike grupe" JNA sa sjeditem u dobojskom selu Podnovlju) imenovan dozapovjednikom nieg zapovjednog mjesta smjetenog u vojarni JNA u Derventi sa zonom odgovornosti na prostoru opine Derventa. Aktivno je podravao stajalite SDS-a za teritorijalnim odvajanjem onih prostora opine Derventa u kojima Srbi ive u veini i osnivanje 'Srpske opine Derventa' sa sjeditem u gradskom naselju ardaku. U zavrnoj etapi priprema za agresiju i okupaciju Bosanske posavine, poetkom 1992. godine, imenovan je od strane zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovia, u novoosnovano zapovjednitvo zapovjednog mjesta u Derventi, osobno je12.05.1992. godine u prostorijama derventske vojarne JNA provodio istrane radnje nad Hrvatima i Muslimanima koje su pripadnici srpskih snaga tog dana uhitili u gradu Derventi i zatvorili u toj vojarni. Nakon provedenih istraga, odreivao u koji e logor koji od uhienika biti upuen. ODI, DRAKO, Srbin, mukarac, iz Dervente, po zvanju novinar, poetkom 1992. godine esto dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razgovora sa zapovjednikom vojarne potpukovnikom Stankom Trajkoviem i naelnikom 'Centra slubi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloeviem, radi provedbe zavrnih priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine, odgovoran za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. OLJAA, MLADEN, Srbin, mukarac, aktivni bojnik JNA, tijekom 1992. godine obnaao dunost zapovjednika postrojbe srpskih snaga zvane Vujaka brigada, koja je tada boravila i borbeno dijelovala na prostoru opine Bosanski Brod. Za zapovjednika etvrtog bataljuna svoje postrojbe imenovao je 02.07.1992. godine Nenada Miliia, Srbina iz sela Vinske
(opina Bosanski Brod). OSTOJI, MIO, Srbin, mukarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Kouha (op. Doboj), od lipnja 1992, pljakao imovinu protjeranih Hrvata u dobojskim selima Bokovcu i Kouhama, osobno u selu Kouhama prodao kravu iji je vlasnik Boo Begi. PAALI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PAKI, DRAGAN, Srbin, mukarac, iz sela Klakara (opina Bosanski Brod) nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je zapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana sela Klakara (Donjeg i Gornjeg). PALEICA, JASMIN, zvani Bruno, Musliman, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PANI, TVRTKO, Srbin, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak), pripadnik "dobrovoljakog odreda" srpskih snaga iz sela Gornjeg Svilaja kojim je tada zapovijedao Ilija Zeevi. Zajedno s Vukom Rakiem koncem srpnja 1992. godine u selu Gornjem Svilaju iz kue izveo Matu Anelia i ubio ga, a potom i Matinu bolesnu punicu u kui. PANI, ?, Srbin, mukarac, pripadnik srpskih snaga, prema osobnoj izjavi, po zapovijedi svog zapovjednika ubio vei broj zatoenih Hrvata i Muslimana i silovao vei broj zatoenih ena u logoru zvanom Luka u Brkom. PATKOVI, STANKO, Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe JNA pod zapovjednitvom kapetana JNA Miroslava Radia sudjelovao 16.04.1992. godine u napadu na selo Gornje Kolibe kada je ubijeno najmanje deset starijih osoba Hrvata i Muslimana, mjetana tog sela. Sjedei na tenku, zajedno s Acom Vidiem koji je sjedio na drugom tenku, pokazivao je koje e se kue ruiti tenkovskim granatama; kad su tenkovima doli do seoske damije i mjesnog groblja zajedno s Acom Vidiem zapovjedio da se porue, to je i uinjeno. Istog dana na prostoru lijevo od damije (lokalitet zvan Bare), uz pomo Ace Vidia, ubio dvojicu Muslimana, umirovljenike Ejuba Maia i Mehmeda Mujina. PAVI, MIO, (Savo), Srbin, mukarac, roen 1946., iz Novog Grada, lan
srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. PAVI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PEJI, MIO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PEJI, NIKO, Srbin, mukarac, iz sela Kopanica (opina Oraje), pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine sa podruja opine Oraje odvodio uhiene Hrvate u srpske logore i zatvore, gdje ih je premlaivao i zlostavljao. PEKI, BLAGOJE, (Stevo), Srbin, mukarac, sudjelovao u poinjenim zloinima u mjestima Ulicama, Donjem Vukiu, Lanitima i Rahiima, opina Brko. PEKI, LUKA, (Janko), Srbin, mukarac, sudjelovao u poinjenim zloinima u mjestima Ulicama, Donjem Vukiu, Lanitima i Rahiima, opina Brko. PEKI, LUKA, (Duko), Srbin, mukarac, sudjelovao u poinjenim zloinima u mjestima Ulicama, Donjem Vukiu, Lanitima i Rahiima, opina Brko. PEKI, ?, (Aleksa), Srbin, mukarac, kao pripadnik srpskih snaga tijekom svibnja 1992. godine sudjelovao u provedbi zloina poinjenih nad Hrvatima u brakim selima Ulicama, Donjem Vukiu i Lanitima. PEKI, ?, (Aleksa), Srbin, mukarac, pravoslavni sveenik, kao sveenik u slubi srpskih snaga tijekom svibnja 1992. godine sudjelovao u provedbi zloina poinjenih nad Hrvatima u brakim selima Ulicama, Donjem Vukiu i Lanitima. PEKI, BLAGOJA, Srbin, mukarac, iz sela Ulica (opina Brko), kao pripadnik postrojbe srpskih snaga 08.05.1992. godine sudjelovao u napadu srpskih snaga na Hrvate koji su ivjeli u selima Markovi Polju, Lanitima, Vukiu (Donjem i Gornjem) i Ulicama. Tijekom ovog napada pripadnici srpskih snaga brutalno su ubili veliki broj civila Hrvata, mjetana navedenih sela, uglavnom starijih osoba. etiri vojna transportera i skupina naoruanih srpskih vojnika upravo je iz njegovog dvorita krenula u agresiju i provedbu zloina nad Hrvatima sela Ulicama. PERICA, BOGDAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PERI, NIKO, Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), kapetan JNA
u priuvi, po zvanju policajac, od svojih velikosrpskih nalogodavaca imao zaduenje za ostvarenje vojnog dijela plana na prostoru opine Oraje. Sukladno odredbama nalogodavaca, vrlo rano otpoinje s opsenim pripremama za oruanu okupaciju opine Oraje. Ukupna velikosrpska djelatnost na ostvarivanju zacrtanih ciljeva odvijala se postupno. Za sredite sveukupnih aktivnosti odabrali su selo Donji abar (opina Oraje). Sama aktivnost predviala je ponajprije pripremu politikog dijela plana, potom vojni ustroj u ovom i u okolnim selima ovi Polju, Lonarima i Lepnici. U narednoj etapi slijedilo je ukljuenje i organiziranje Srba u samom gradu Oraju, te u selu Bukovoj Gori na zapadnom dijelu opine, a na istonom u selu Kopanicama. Glavno vojno sredite sveukupnih vojnih aktivnosti za opinu Oraje bilo je u gradaakom selu Pelagievu, a pomona djelatnost usklaivana je iz sela Obudovca (opina Bosanski amac). Djelatnost vojnog ustroja Srba u samom gradu Oraju odvija se u junom dijelu grada, u Novom naselju, gdje je osnovana i "eta Srpske teritorijalne odbrane Oraje" koja u svom sastavu ima etiri voda. U prvom i drugom vodu su Srbi iz grada Oraja, u treem Srbi iz prigradskih naselja Gajeva i Draganovaca, a u etvrtom Srbi iz sela Lepnice kao spona sa srpskim snagama iz sela ovi Polja, Lonara i Donjeg abara. Koncem oujka 1992. godine, zajedno s Nikom Periem sazvao je i vodio sastanak na kojem su okupili vojno sposobne Srbe iz sela Lonara (opina Oraje). Tijekom sastanka izjavio je da e JNA svim Srbima iz sela Lonara, kao i Srbima iz drugih sela i mjesta podijeliti naoruanje, opremu i streljivo, te ih obuiti i vojno ustrojiti. Sredinom travnja 1992. godine, nakon raspodjele naoruavanja i opreme, imenovan je zapovjednikom postrojbe srpskih snaga (na razini ete) smjetenih u selu Donjem abaru. Za zapovjednike vodova svoje postrojbe imenovao je Ranka Simia, Slobodana Vujia i Milorada Gajia. Neposredno prije izdavanja zapovijedi za napad na selo Vidovice, zajedno s bojnikom JNA Ljubomirom ivanoviem 29.04.1992. godine, u orakom selu Lepnica pred okupljenim pripadnicima srpskih snaga objanjavao je koncepciju i startegiju napada na selo Vidovice, i pri tom naglasio da svaki pripadnik lokalnih potrojbi srpskih snaga, a napose pripadnici postrojbe koji su pristigli iz Srbije, poslije zauzimanja sela Vidovica moe uzeti svu imovinu koju nau, a svidi im se. Kao zapovjednik jedne postrojbe srpskih snaga 'istaknuto' je sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinili su bezbrojne ratne zloine protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. PERI, PERO, Srbin, mukarac, iz sela Krepia (opina Brko), pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine u logoru Bosanskom amcu poinio bezbroj fizikih zlostavljanja i premlaivanja zatoenih Hrvata i Muslimana. PERI - ADAMOVI, NIKO, Srbin, mukarac, iz grada Oraja, pripadnik srpske policije, tijekom 1992. godine inio zloine nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru opine i grada Brkog.
PETROVI, JOVO, Srbin, mukarac, iz sela Lijea (opina Bosanski Brod)j, tijekom oujka 1992. godine, kao pripadnik lokalnih srpskih snaga boravio na prostoru sela Lijea i sudjelovao u agresiji i ratnim zloinima nad civilima opine Bosanski Brod. PETROVI, STEVO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik prvog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. PETROVI, SIMO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvina (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PETROVI, LJUBO, Srbin, mukarac, kapetan JNA, zapovijedao nad skupinom zatoenika iz dobojskog logora Bara pri obavljanju prisilnih radova na prvoj crti bojinice Ritei, Majevica; najmanje etvorica zatoenika ubijena pri obavljanju tih prislinih radova. Zatoenici su morali kopati rovove, traneje i razne utvrde za pripadnike srpskih snaga koji su ih dotle udarali i maltretirali, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PETROVI, SIBIN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PETROVI, MLADEN, Srbin, mukarac, pripadnik (snajperist) drugog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Ddobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). PETROVI, MILAN, Srbin, mukarac, kapetan JNA, na dunosti asnika za sigurnost u vojarni JNA u Brkom, sudjelovao u pripremnim aktivnostima JNA za okupaciju Bosanske posavine. PETROVI, MILIVOJE, Srbin, mukarac, pukovnik JNA, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PEUZE, ANDRIJA, Srbin, mukarac, kapetan JNA, u zavrnim pripremama za agresiju i okupaciju Bosanske posavine poetkom 1992. godine imenovan od zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovia zapovjednikom pozadinske postrojbe pri novoosnovanom zapovjednitvu zapovjednog mjesta u Derventi, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PIKLI, FIKRET, Musliman, mukarac, iz okolice grada Bijeljine, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga od 1992. godine sudjelovao u zloinima nad Hrvatima i Muslimanima iz Brkoga, kao logorski uvar u logoru
zvanom Batkovi; u istoimenom bijeljinskom selu tijekom 1992. godine poinio bezbroj brutalnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima koji su bili zatoeni u tom logoru. PISAREVI, BORO, Srbin, mukarac, predsjednik Stranke demokratskih promjena (SDP-a) na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PIVAEVI, LJUBOMIR, zvani Kuburica, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PIVAEVI, STANKO, dr., Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PJERANOVI, NOVO, (Duan), Srbin, mukarac, iz derventskog naselja Omeragia, pripadnik srpskih snaga, kapetan JNA - u njegovoj kui bilo je smjeteno zapovjednitvo lokalne postrojbe srpskih snaga; tijekom travnja 1992. godine osobno predvodio pripadnike srpskih snaga u agresiji i oruanom napadu na grad Derventu, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PLAVI, MARKO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. POPOVI, RANKO, zvani Titin, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. POPOVI, GORAN, Srbin, mukarac, iz Dervente, priuvni artiljerijski kapetan JNA, do rata radio kao direktor "Derventskog lista" i lokalne radio postaje, tijekom listopada 1991. godine imenovan zapovjednikom zapovjednog voda mjeovitog protuoklopno artiljerijskog divizijuna 'izmjetenog' na lokalitet Ribnjaka u opini Prnjavor. Njemu je u to vrijeme prvi nadreeni kapetan prve klase JNA uka (iz Tuzle), a potom (tijekom prosinca) priuvni kapetan JNA Mio Kecman iz Bosanskog Broda. Pripadnici njegove postrojbe su uz redovite zadae obavljali i osiguranja transporta naoruanja i pripadajueg streljiva koja su iz skladita JNA u Derventi razvaana po derventskim selima u kojima su u veini ivjeli Srbi; poetkom 1992. godine esto boravi u derventskoj vojarni JNA i obavlja niz razgovora sa zapovjednikom vojarne, potpukovnikom Stankom Trajkoviem i naelnikom 'Centra slubi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloeviem, radi provedbe zavrnih priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine. Odgovoran je za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine
Derventa. POPOVI, MIHAJLO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). POPOVI, MILUTIN, Srbin, mukarac, umirovljeni tajnik SUP-a u Modrii i predsjednik Saveza komunista Modrie, sudjelovao u pripremi i provedbi agresije srpskih snaga na na grad i opinu Modriu. Tijekom agresije poinjen je veliki broj ratnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima koji su ivjeli na prostoru opine Modria. Veliki broj civila hrvatske i muslimanske nacionalnosti je ubijen ili uhien, a potom zatoen i zlostavljan. Nakon okupacije imenovan je za naelnika srpske policije u Modrii. POPOVI, RADOVAN, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). POPOVI, SVETOZAR, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja drugog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). POPOVI, SAVO, zvani Titin, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. PREDRAGOVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PRERADOVI, NEBOJA, Srbin, mukarac, iz Dervente, po zanimanju novinar, poetkom 1992. godine esto dolazio u derventsku vojarnu JNA i obavljao niz razgovora sa zapovjednikom vojarne potpukovnikom Stankom Trajkoviem i naelnikom 'Centra slubi bezbednosti Doboj' Andrijom Bjeloeviem, radi provedbe zavrnuh priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine, odgovoran za ratne zloine poinjene, tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PROSED, SAA, Srbin, mukarac, zapovjednik specijalne postrojbe srpskih snaga, tijekom 1992. godine, zajedno sa svojom postrojbom sudjelovao u oruanoj agresiji na grad i opinu Derventa, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. PUDI, BRANKO, Srbin, mukarac, iz sela Grbavice (opina Brko), stanovao u gradu Brkom kod motela "Bosna" (pokraj Lepardia), u logoru zvanom Luka u gradu Brkom od 1992. godine radio kao voza hladnjae kojom je
prevozio tijela ubijenih zatoenika (Hrvata i Muslimana) do mjesta pokopa, osobno urezivao pojedinim zatoenicima etiri slova "C" na tijelo. PUPEVI, STOJAN, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). PUPEVI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija" pukomitraljeza) prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). PUPEVI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RAENOVI, ZDRAVKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvine (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RADAN, ORO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije, osobno dolazio u srpski logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor), gdje je zajedno s Milanom Vukoviem premlaivao zatoenike, pogotovo Muslimana Ahmeta Bundevicu, koji je u ovom logoru premlaivanjem i usmren 11.06.1992. godine, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. RADANOVI, RADAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RADI, BRANKO, Srbin, mukarac, vodnik JNA, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. RADI, MIROSLAV, Srbin, mukarac, kapetan JNA, tijekom 1992. godine zapovijedao postrojbom pripadnika JNA koji su u veljai 1992. godine pristigli i smjestili se na prostoru sela Vinske (opina Bosanski Brod). Upravo su pripadnici njegove postrojbe, potpomognuti pripadnicima postrojbe Beli orlovi i lokalnog 'dobrovoljakog odreda' poinili 16.04.1992. godine agresiju i masovni ratni zloin nad civilnim puanstvom sela Gornjih Koliba, Hrvatima i Muslimanima. Tada su na razne brutalne naine u ovom selu ubili oko deset starijih osoba. RADI, RADE, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine
Bosanski amac. RADOSAVLJEVI, ?, Srbin, mukarac, potpukovnik JNA, poetkom druge polovice 1991. godine od pretpostavljenog asnika JNA, potpukovnika Stevana Nikolia zvanog Kriger, zapovjednika Operativno-taktike grupe" koja se nalazila u gradaakom selu Pelagievu, dobio zadau da na prostoru opine Modria meu tamonjim Srbima osnuje nie zapovjedno mjesto za podruje opine Modria. Za sjedite nieg zapovjednog mjesta izabrao je selo Miloevcu, a za svog zamjenika imenuje bojnika JNA Milu Stankovia. Sukladno svojim ovlastima osniva, opskrbljuje, naoruava i provodi obuku s pripadnicima "dobrovoljakih odreda". Na prostoru opine Modrie takve postrojbe su osnovane u selima Skugriu, Vranjeku, Koprivni, Miloevcu i u gradu Modrii; postrojbe iz Modrie i sela Miloevca su spojene u zajedniki bataljun. Osobno je 21.02.1992. godine u selu Koprivnama, na sastanku srpske Skuptine mjesne zajednice sela Koprivna, zapovjedio urnu izgradnju makadamskog puta prema lokalitetu Dugih Njiva. Izgradnja tog puta je zapoeta iz dva pravca: od sela Koprivne i od sela Vranjaka. Izgradnjom tog puta kroz brdsko-umski predjel omoguen je dolazak oklopnih postrojbi JNA iz ireg zalea Modrie, tj. iz Doboja i Tuzle, na obronke planine Trebave, s kojih su prostor opine Modrie i veeg dijela Bosanske posavine mogao artiljerijom tui bez potekoe. Upravo je odatle i izveden napad na grad i opinu Modriu i dolazak tenkovske postrojbe JNA, u lipnju 1992. godine. RADOVANOVI, MIRO, Srbin, mukarac, iz sela Lijea (opina Bosanski Brod), predsjednik SDS-a za opinu Bosanski Brod - nakon prvih viestranakih izbora, tijekom 1991. godine, putem zastupnika SDS-a primjenjivao je metode blokade rada novoizabranih tijela vlasti opine Bosanski Brod, s ciljem stvaranja preduvjeta za oruanu agresiju pripadnika JNA na prostor opine Bosanski Brod. Nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je za jednog od svojih najbliih suradnika. Sudjelovao je u provedbi agresije i ratnih zloina nad civilima opine Bosanski Brod. RADOVANOVI, SREKO, zvani Debeli, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci pristigle poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RADOVI, MLADEN, zvani Roda, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RADULOVI, BOBAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad
Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RADULOVI, PETAR, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). RAJI, RAJKO, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga, tijekom 1992. godine inio zloine nad Hrvatima i Muslimanima zatoenima u logoru zvanom Luka u gradu Brkom. Jednom prilikom izjavio da je napravio specijalni no kojim kolje Muslimane. RAKI, MIKA, Srbin, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak), tijekom srpnja 1992. godine zajedno sa svojim sumjetanom Miroslavom Rakiem prisvojio cjelokupnu imovinu Hrvata Mate Anelia iz sela Gornjeg Svilaja, kojeg su koncem srpnja 1992. godine u tom selu ubili Tvrtko Pani i Vuk Raki. RAKI, MIROSLAV, (Jovo), Srbin, mukarac, roen 1972., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. RAKI, MIROSLAV, Srbin, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak), tijekom srpnja 1992. godine zajedno sa svojim sumjetanom Mikom Rakiem prisvojio cjelokupnu imovinu Hrvata Mate Anelia iz sela Gornjeg Svilaja, kojeg su koncem srpnja 1992. godine u tom selu ubili Tvrtko Pani i Vuk Raki. RAKI, RAJKO, (Mika), Srbin, mukarac, roen 1936., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. RAKI, MAKSIM, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). RAKI, DRAGO, Srbin, mukarac, zapovjednik etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). RAKI, LJUBO, (ivko), Srbin, mukarac, roen 1951., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. RAKI, MIROSLAV, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. RAKI, OKO, (Milan), Srbin, mukarac, roen 1974., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a.
RAKI, MILAN, (Vojin), Srbin, mukarac, roen 1942., iz Novog Grada (opina Odak), umirovljeni kriminalistiki inspektor tadanjeg SUP-a u Odaku, politiki aktivist SDS-a, tijekom druge polovice 1991. godine odreen za lana srpskog Kriznog stoera opine Odak i imenovan za zapovjednika lokalne postrojbe srpskih snaga zvane "dobrovoljaki odred" iz sela Novog Grada (opina Odak). Zapovjednitvo ove postrojbe srpskih snaga bilo je u selu Novom Gradu, u kui Joke Rakia. U cilju to kvalitetnijeg vojnog ustrojavanja, naoruavanja, opremanja i vojnog obuavanja, izravno se povezao s 'izmjetenim' zapovjednim mjestom 17. korpusa JNA u selu Pelagievu (opina Gradaac) kojim je zapovijedao potpukovnik JNA Stevan Nikoli zvani Kriger; poetkom 1992. potpukovnik Stevan Nikoli zvani Kriger imenovao ga je zapovjednikom bataljuna srpskih snaga ustrojenim s prateim podpostrojbama i slubama sa zapovjednim mjestom u selu Novom Gradu; u isto vrijeme radi unapreenja sustava vojnog zapovijedanja na prostoru opine Odak, u odakim selima Novom Gradu, Donjoj Dubici i Gornjem Svilaju dolazi do transformiranja i preustrojavanja srpskih snaga iz "dobrovoljakih odreda" u pjeadijske ete, s prateim protuoklopnim vodovima. RAKI, PERO, (Jovo), Srbin, mukarac, roen 1967., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. RAKI, STEVO, Srbin, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak), kao zapovjednik postrojbe srpskih snaga (razine voda) iz sela Gornjeg Svilaja prikljuio se, tijekom srpnja 1992. godine, zajedno sa svojim ljudima pripadnicima 16. krajike brigade 2. korpusa srpskih snaga iz Banja Luke; od srpnja do listopada 1992. godine sudjeluje u sveopem napadu srpskih snaga na neokupirani prostor opine Bosanski Brod. Tijekom ovog napada poinjeni su brojni ratni zloini nad civilima, ranjenicima i bolesnicima, te nad ratnim zarobljenicima. RAKI, VUK, Srbin, mukarac, roen 1962. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak), lan Srpske radikalne stranke Vojislava eelja, sredinom oujka 1992. godine vratio se iz Bea (Austrija) gdje je boravio na radu u rodno selo Gornji Svilaj i odmah se prikljuio pripadnicima "dobrovoljakog odreda" srpskih snaga kojim je tada zapovijedao Ilija Zeevi, te zaduio vojnu odoru, opremu, automatsku puku i odgovarajue streljivo. Tijekom poetnih vojnih aktivnosti srpskih snaga na prostoru opine Odak sudjelovao u postavljanju minskih polja. Zajedno s Tvrtkom Paniem je koncemm srpnja 1992. godine, u selu Gornjem Svilaju iz kue izveo Matu Anelie i ubio ga, a potom i Matinu bolesnu punicu u kui. RATKOVAC, ZORAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. RATI, BRANKO, Srbin, mukarac, s podruja opine Derventa, kao zapovjednik srpske postrojbe zvane Crni kojoti uhitio 25.03.1992. godine pet lanova HDZ-a Dervente na elu s predsjednikom stranke Ikom
Staniem te ih zatvorio u vojni zatvor JNA i izvrgnuo brutalnom muenju i zlostavljanju, zbog ega je umro 18-godinji Ivica Katovi. S pripadnicima srpskih snaga kojima je zapovijedao u diverzantskoj akciji 15.09.1991. lake je otetio most preko rijeke Save koji povezuje Bosanski sa Slavonskim Brodom. Identinu diverzantsku akciju predvodio je i sredinom veljae 1992. godine. Osobno je 20.04.1992. godine u Derventi, kroz Ulicu Mladena Stojanovia, predvodio skupinu pripadnika srpskih snaga, i uhitili vei broj civilnih osoba (Hrvata i Muslimana), a dvoje od njih su ubili na licu mjesta. U hodniku koji se nalazio pokraj blagavaonice u derventskoj vojarni JNA, 12.05.1992. godine fiziki je zlostavljao (rukama i nogama udarao) Hrvate i Muslimane koje su po gradu Derventi uhitili i tu doveli pripadnici srpskih snaga. Nakon provedene torture, zapovjedio da uhienike zatvore u prostorije zatvora koji se nalazio u toj vojarni. RISTANI, VOJO, (Marko), Srbin, mukarac, iz sela Kopanica (opina Oraje), pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine poinio razne zloine nad Hrvatima na prostoru opine Oraje. RISTANI, MOMIR, (Vojko), Srbin, mukarac, iz sela Kopanica (opina Oraje), pripadnik srpskih snaga, zajedno s pripadnicima srpskih snaga (dva tenka, dva oklopna transportera i 35 vojnika pristiglih iz Srbije) poinio 01.05.1992. godine ubili vei broj civilnih osoba Hrvata u selu Kopanica, meu kojima i Mariju Lukaevi (1935.) i njenog supruga Matu (1938.). RISTANOVI, ORE, Srbin, mukarac, tijekom 1992. godine, imenovan za 'predsjednika Ratnog predsjednitva Srpske optine Brko", jedan od kljunih osoba koje su organizirale i realizirale srpsku politike genocida (etnikog ienja) zasnovanu na provedbi masovnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru opine Brko. RISTI, ACO, Srbin, mukarac, direktor poduzea "Peradarstvo" u Oraju, politiki aktivist SDS-a na prostoru opine Oraje, od svojih nalogodavaca imenovan za jednog od onih koji trebaju ostvariti velikosrpsku politiku na prostoru opina Oraje. Zajedno s Lazom Mirkiem iz Oraja te delegacijom elnika SDS-a iz Bosanskog amca Blagojem Simiem, Mirkom Jovanoviem, Miloem Bogdanoviem i Draganom oreviem zvanim Crni (zapovjednik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci koji su doli iz Srbije) 19.04.1992. godine u selu Donjem abaru priopio predstavnicima legitimne vlasti opine Oraje, da su Srbi osnovali "Srpsku optinu Oraje" u sastav koje ulazi i dio grada Oraja. RISTI, GORAN, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik srpskih snaga, osnovano osumnjien da je tijekom 1992. godine poinio vei broj zloina nad civilnim hrvatskim i muslimanskim puanstvom na podruju grada i opine Brko. RISTI, SAA, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik srpskih snaga, osnovano osumnjien da je tijekom 1992. godine poinio vei broj zloina
nad civilnim hrvatskim i muslimanskim puanstvom na podruju grada i opine Brko. RISTI (RISTANOVI ?), SAA, Srbin, mukarac, iz grada Oraja, pripadnik srpskih snaga, osnovano osumnjien da je tijekom 1992. godine poinio vei broj zloina nad civilnim hrvatskim i muslimanskim puanstvom na podruju grada i opine Brko. RUKI, JUGOSLAV, Srbin, mukarac, iz sela Vinske (opina Bosanski Brod) nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je dozapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana sela Vinske. RUOJI, MIO, Srbin, mukarac, s podruja opine Bosanski Brod nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je jednim od svojih najbliih suradnika. SAILOVI, SAILO, Srbin, mukarac, iz sela Markovi Polja (opina Brko), pripadnik srpske policije, osnovano osumnjien da je tijekom 1992. godine poinio vei broj zloina nad civilnim hrvatskim i muslimanskim puanstvom na podruju grada i opine Brko. SARJANOVI, ILIJA, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SAVI, JOVAN, (Vid), Srbin, mukarac, roen 1960., iz Vrbovakog Lipika (opina Odak), lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist odakog opinskog SDS-a. SAVI, LJUBIA, zvani MAUZER, mukarac, Srbin, s prostora opine Bijeljina, jedan od voa i provoditelja politike etnikog ienja u slubi velikosrpske ideje. U ime te ideje inio je zloine nad nesrpskim puanstvom u opini Brko. Tijekom 1995. godine bio je zapovjednikom specijalne postrojbe srpskih snaga zvane Bijeljinski panteri. Sredinom svibnja 1992. godine, zajedno sa pratiocem imenom Dragan (navodno je bio pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane Arkanovci), doao je u prostor dvorane za tjelovjebu kluba Partizan (u sreditu grada Brkog, pokraj hotela Galeb) i fiziki maltretirao (udarci nogom u testise) Hrvate i Muslimane zatoene u toj dvorani. Sudjelovao je sa svojom postrojbom tijekom 1995. godine u oruanim napadima na neokupirane prostore opina Brko i Oraje.
SAVI, MOMIR, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik treeg odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. SAVI, SAVO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SAVI, SAVO, Srbin, mukarac, iz sela Bukova Greda (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. SAVI, ARSO, Srbin, mukarac, zapovjednik prvog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). SAVI, STANKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) drugog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). SAVI, JOVO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amcaj, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SAVI, MIO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SAVI, JOVO, (Savo), Srbin, mukarac, roen 1967., iz Paneva (Srbija), lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. SAVI, DRAGAN, (Vid), Srbin, mukarac, roen 1961., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. SAVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, iz grada Modrie, prijeratni policajac u Modrii, tijekom rujna 1992. godine provodio u Modrii istrane radnje nad uhienim Hrvatima i Muslimanima s podruja opine Modria; prilikom jednog takvog ispitivanja, 21.09.1992. godine, privedenog uhienika udarao gumenom policijskom palicom i prijetei pitoljem (repetiranje i stavljanje na potiljak) zahtijevao precizne i jasne odgovore na postavljena pitanja. SAVI, GORAN, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. SEJDI, NASER, zvani akar, Musliman, mukarac, pripadnik Srpske milicije
na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SEKULI, STOKO, Srbin, mukarac, jedan od zamjenika zapovjednika Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SEKULI, SREO, Srbin, mukarac, iz Dervente, bojnik JNA, u zavrnim pripremama za agresiju i okupaciju Bosanske posavine, poetkom 1992. godine, kooptiran od strane zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovia u novoosnovano zapovjednitvo zapovjednog mjesta u Derventi. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. SELJAKOVI, VLADO, Srbin, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opian Odak), predsjednik opinskog ogranka SDS-a za selo Gornji Svilaj, tijekom druge polovice 1991. godine, zajedno s Ilijom Zeeviem preuzimao naoruanje, streljivo i drugu vojnu opremu od pripadnika JNA u Novom Gradu, dopremao u selo Gornji Svilaj i raspodjeljivao meu Srbima, stanovnicima tog sela. Odgovoran je za vei broj ratnih zloina poinjenih tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opina Odak i Bosanski Brod. SEMBEROVI, MILAN, (Nikola), zvani Miki, Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), kao pripadnik srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. SIMI, TRIVO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. SIMI, ZORAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. SIMI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SIMI, MILAN, Srbin, mukarac, predsjednik vlade u "Srpskoj optini amac" - Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u opini Bosanski amac. SIMI, GORAN, zvani Tralja, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih
snaga zvane eeljevci pristigle poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SIMI, NOVICA, Srbin, mukarac, asnik JNA, kao zapovjednik "Istonobosanskog korpusa srpskih snaga" predvodio je, od svibnja do srpnja 1992. godine, sveopi napad srpskih snaga na istoni dio Bosanske posavine kada su, u cijelosti ili dijelom okupirane opine Brko, Oraje, Bosanski amac i Odak. U tom oruanom napadu njegovi potinjeni pripadnici srpskih snaga poinili su bezbroj ratnih zloina nad civilnim puanstvom navedenih opina te nad vojnim zarobljenicima, zatoenicima i bolesnicima. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske posavine. Nakon "uspjenog" osvajanja Bosanske posavine unaprijeen je u in "generala Srpske vojske". SIMI, EDO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SIMI, CVIJETIN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SIMI, BLAGOJE, dr., Srbin, mukarac, predsjednik SDS-a za opinu Bosanski amac. Nakon prvih viestranakih opinskih izbora na prostoru opine Bosanski amac dodijeljen mu je mandat dopredsjednika opinske Skuptine. Tijekom prosinca 1991. godine zajedno s drugim elnicima opinskog SDS-a inicira tzv. Izbornu Srpsku skuptinu na kojoj biva imenovan za predsjednika novoosnovane "Srpske optine amac". Osobno je 13.04.1992. godine priopio hrvatskim i muslimanskim opinskim politikim elnicima da je srpsko rukovodstvo donijelo odluku o poetku rada "Srpske optine amac". Tada je rekao i do kuda se proteu granice te "optine" i koje je njeno sjedite. Uputio je ultimatum da se oko 11.000 Hrvata i Muslimana opine Bosanski amac iseli iz svojih domova. Decidirano je odredio rok od sedam dana da se Hrvati i Muslimani isele iz svojih kua i s prostora opine Bosanski amac, izuzevi one koji ive u selu Prudu, te u dijelu sela Bazika, Domaljevca i Grebnica. Zajedno sa elnicima SDS-a opine Oraje Lazom Mirkiem i Acom Ristiem iz Oraja te elnicima SDS-a iz Bosanskog amca Mirkom Jovanoviem, Miloem Bogdanoviem i Draganom oreviem zvanim Crnim (zapovjednik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci koji su doli iz Srbije) sudjelovao je 19.04.1992. godine u selu Donjem abaru na sastanku na kojem je predstavnicima legitimne vlasti opine Oraje priopeno, da su Srbi osnovali "Srpsku optinu Oraje" u sastav koje ulazi i dio grada Oraja. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u opini Bosanski amac. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opina Bosanski amac i
Oraje. SIMI, RANKO, (Blagoje), Srbin, mukarac, sredinom travnja 1992. godine od pretpostavljenog zapovjednika Nike Peria imenovan zapovjednikom jednog od tri voda lokalne srpske postrojbe iz sela Donjeg abara. Kao zapovjednik voda pri lokalnoj postrojbi srpskih snaga iz sela Donjeg abara sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. Njemu potinjeni Jovo Stevanovi je u predjelu sela zvanom Albanija, nakon okupacije sela Vidovica, s dva udarca sjekirom u predio vrata i ramena ubio jednu stariju enu, Hrvaticu po nacionalnosti, koju je tu zatekao. Oevidac ovog ubojstva je bio pripadnik srpskih snaga Zoran Markovi (po inu desetnik). SIMONOVI, KONSTANTIN, zvani Kole, Srbin, mukarac, tijekom 1992. godine u logoru zvanom Luka u gradu Brkom sudjelovao i posebno se isticao u fizikom maltretiranju, zlostavljanju, muenju i iivljavanju te ubojstvima zatoenih Hrvata i Muslimana. Osobno je ubio (strijeljanjem) vie desetina zatoenika, kako mukaraca tako i ena. SIMONOVI, VERA, Srpkinja, enska osoba, iz Brkog, do rata poznata kao prostitutka u gradu Brkom, od srpske okupacije grada i dijela opine Brko 1992. godine nasilno je odvodila djevojke hravatske i muslimanske nacionalnosti u svoju kuu. Nad njima su se pripadnici srpskih snaga seksualno i fiziki iivljavali nanosei im duevne i tjelesne boli. Veina ovih djevojaka je nakon silovanja i brutalnog muenja ubijana. SIMONOVI-ILI, MONIKA, (Boro), Srpkinja, enska osoba, iz Brkog, ki poznate brake prostitutke Vere, pripadnica srpskih snaga (radikalne etnike postrojbe), tijekom 1992. i 1993. godine u logorima na podruju opine i grada Brkog zajedno s Goranom Jelisiem strijeljala korpionom zatoene Hrvate i Muslimane: prvo bi odabrali etiri do pet zatoenika, odveli ih na stratite i strijeljali, pa se zatim vraali po nove rtve i tako svakodnevno i po itavi dan. U nekoliko je navrata zarobljenicima vadila utrobu, reui im kou razbijenom bocom. SJENI, SLOBODAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. SLIJEPEVI, MILO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak).
SLIJEPEVI, IVKO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) drugog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). SLIJEPEVI, PERO, Srbin, mukarac, zapovjednik prvog odjeljenja prvog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). SREMAC, MIHAJLO, Srbin, mukarac, kao predsjednik novouspostavljene vlade opine Bosanski Brod tijekom listopada 1991. pomogao Duanu Dragosavljeviu kod ustrojavanja paravojne postrojbe od 134 naoruane osobe srpske nacionalnosti nazvane "Bosanskobrodski srpski bataljon". STAJI, NEDELJKO, Srbin, mukarac, kapetan prve klase JNA, u zavrnim pripremama za agresiju i okupaciju Bosanske posavine poetkom 1992. godine od zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovia, kooptiran u novoosnovano zapovjednitvo zapovjednog mjesta u Derventi kao naelnik intedantskih poslova, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. STAJI, SAVO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STANISAVLJEVI, DUAN, zvani Strikan, Srbin, mukarac, do rata profesor u srednjoj koli u Bosanskom Brodu - nakon to su pripadnici JNA naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", imenovali su ga zapovjednikom svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod. Njemu najblii suradnici bili su Nenad Ivanovi, Ignjo Jaimovi, Duan Kostadinovi, Nenad Milii, Miro Radovanovi i Mio Ruoji. STANISAVLJEVI, PAVO, Srbin, mukarac, iz sela Vinske (opina Bosanski Brod) - nakon to su pripadnici JNA na prostoru opine Bosanski Brod naoruali lokalni srpski ivalj i osnovali temeljne postrojbe nazvane "dobrovoljaki odredi", zapovjednik svih "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Bosanski Brod Duan Stanisavljevi zvani Strikan imenovao ga je zapovjednikom temeljne srpske postrojbe (zvane eta) sastavljene od Srba, mjetana sela Vinske. STANII, MILAN, Srbin, mukarac, zapovjednik protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). STANII, LAZAR, zvani Trojan, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane I. dobrovoljaki odred iz sela Batkue (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad
Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STANII, LJUBO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") prvog odjeljenja RBR-a (runi baca raketa) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). STANI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STANKOVI, MILE, Srbin, mukarac, bojnik JNA, poetkom druge polovice 1991. godine od potpukovnika Radosavljevia imenovan zamjenikom zapovjednika nieg zapovjednog mjesta smjetenog u selu Miloevcu, sukladno svojim ovlastima radi na osnivanju, opskrbi, naoruavanju i provoenju obuke s pripadnicima "dobrovoljakih odreda" na prostoru opine Modria. STANKOVI, NEBOJA, zvani Cera, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci pristigle poetkom 1992. godine na prostor opine Bosanski amac iz Srbije, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STANKOVI, OSTOJA, Srbin, mukarac, iz grada Modrie, pripadnik srpskih snaga (radikalne etnike postrojbe), tijekom 1992. godine poinio vei broj zloina nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima u srpskim zatvorima i logorima na prostoru opine Modrii. STANOJEVI, LAZO, zvani Adija, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STANOJEVI, LUKA, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STEFANOVI, STANKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STEFANOVI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STEFANOVI, MARINKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe
srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STEVANOVI, JOVO, Srbin, mukarac, roen 23.08.1952. godine, iz sela Lonara (opina Oraje), kao pripadnik postrojbe srpskih snaga iz sela Lonara pod zapovjednitvom Nike Peria sudjelovao je (u sklopu voda kojim je zapovijedao Ranko Simi) 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. Osobno je u predjelu sela zvanom Albanija, nakon okupacije sela Vidovica, s dva udarca sjekirom u predio vrata i ramena ubio jednu stariju enu, Hrvaticu po nacionalnosti, koju je tu zatekao. Oevidac ovog ubojstva je pripadnik srpskih snaga Zoran Markovi (po inu desetnik). O ovom ubojstvu osobno je istog dana izvijestio svog nadreenog (zapovjednika voda Ranka Simia). STEVANOVI, MIRKO, Srbin, mukarac, iz Oraja, odvjetnik po zvanju, jedan od glavnih velikosrpskih ideologa na prostoru opine Oraje. STEVI, PERO, Srbin, mukarac, pripadnik srpske policije, tijekom 1992. godine u srpskom logoru zvanom Luka u gradu Brkom iivljavao se i inio razne zloine nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima. STEVI, STEVAN/STJEPAN, Srbin, mukarac, iz sela Gornje Slatine (opina Bosanski amac), do rata direktor Spomen doma u Bosanskom amcu, kao zapovjednik topnitva srpskih snaga stacionoranog na podruju sela Pelagieva, Obudovca i Lonara od travnja 1992. izdavao je zapovijedi za svakodnevna gaanja civilnih ciljeva na podruju pod kontrolom HVO-a; velika razaranja inili su tijekom srpnja i kolovoza 1992. STEVI, STEVAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. STOJAKOVI, ?, Srbin, mukarac, kapetan prve klase JNA, u zavrnim pripremama za agresiju i okupaciju Bosanske posavine poetkom 1992. godine od zapovjednika derventske vojarne JNA Stanka Trajkovia, kooptiran u novoosnovano zapovjednitvo zapovjednog mjesta u Derventi na poslove zapovjednika postrojbe za vezu (vezist), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. STOJI, NEDELJKO, Srbin, mukarac, kapetan JNA, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa.
STOJI, SLOBODAN, Srbijanac, mukarac, iz grada Bora (Srbija), pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane Arkanovci, prema osobnoj izjavi izreenoj pred jednim od uhienih Hrvata jedan od zapovjednika te postrojbe, kao pripadnik ove postrojbe pristigle iz Srbije na prostor Bosanske posavine sudjelovao tijekom listopada 1992. godine pri okupaciji grada Bosanskog Broda, kada je poinjen masovni zloin nad zateenim Hrvatima i Muslimanima tog grada. STOJI, TIHOMIR, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, neutvrenog dana tijekom svibnja ili lipnja 1992. godine, zajedno s Miroslavom Bojaniem iz logora u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor), u odveo jednu zatoenu Hrvaticu u neku vikendicu, te je silovao, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. STOLI, RISTO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. STOLI, RISTO, Srbin, mukarac, umirovljeni policajac, iz Dervente, tijekom druge polovice 1991. i poetkom 1992. godine zajedno s umirovljenim policajcem Ristom Stoliem organizirao dopremu i raspodjelu naoruanja i streljiva Srbima koji su ivjeli u derventskom gradskom naselju ardaku. Kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga sudjelovao je tijekom 1992. godine u provedbi agresije i okupacije grada i opine Derventa kada su poinjeni brojni ratni zloini nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. STUBLINEVI, ?, Srbin, mukarac, pukovnik JNA, tijekom druge polovice 1991. godine od generala Save Jankovia (zapovjednika 17. korpusa JNA) imenovan zapovjednikom "Operativno-taktike grupe" koja se nalazila u selu Podnovlju (opina Doboj) sa zonom odgovornosti na prostoru zapadnog dijela Bosanske posavine (opina Bosanski Brod, Derventa, Doboj i manji dio opine Odak), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. Sukladno ovlastima u zoni odgovornosti svoje "Operativno-taktike grupe" ve od kolovoza 1991. godine, u odreenim selima nastanjenim Srbima osniva nia zapovjedna mjesta, naoruane postrojbe na razini eta i bataljuna (pod radnim nazivom 'dobrovoljaki odredi') u svim selima koja su nastanjena Srbima, pripadnicima novoosnovanih postrojba dijeli vojnu opremu i naoruanje, te provodi adekvatnu obuku. Tako su zapovjedna mjesta osnovana u vojarni JNA u Derventi, gdje glavne zadae na razini ove opine provode (odrauje) potpukovnik JNA Stanko Trajkovi i potpukovnik JNA Ljubobir Obradovi, i u selu Lijeu (opina Bosanski Brod). Bez ikakvog zakonskog uporita, no s ciljem stvaranja kaosa i nesigurnosti u legitimnim tijelima opinskih vlasti te lanim prikazivanjem JNA kao garanta sigurnosti, ovlastio je Vojnu policiju JNA da na pojedinim putnim pravcima (u prostoru zone odgovornosti svoje "Operativno-taktike grupe") uspostave kontrolne punktove na kojima pripadnici Vojne policije JNA kontroliraju i pretresaju graane, automobile i slino. Ovakvi kontrolni punktovi postavljeni su u selima Podnovlju (opina Doboj), Lijeu (opina Bosanski Brod) i drugdje. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i
Muslimanima zapadnog dijela Bosanske posavine. SUBOTIN, MILAN, Srbin, mukarac, kapetan JNA, poetkom druge polovice 1991. godine od potpukovnika Stevana Nikolia zvanog Kriger, zapovjednika Operativno-taktike grupe koja se nalazila u gradaakom selu Pelagievu, dobio zadau da u selu Obudovcu osnuje nie zapovjedno mjesto za prostor opine Bosanski amac. Za sjedite nieg zapovjednog mjesta izabrao je Omladinski dom u Obudovcu. Sukladno svojim ovlastima osniva, opskrbljuje, naoruava i provodi obuku s pripadnicima "dobrovoljakih odreda". Na prostoru opine Bosanski amac osnovao je etiri takva odreda koji su imali status priuvnih postrojbi JNA. Zapovjednitvo prvog "dobrovoljakog odreda" bilo je u selu Batkui, drugog u selu Obudovcu, treeg u selu Crkvini, a etvrtog u gradu Bosanskom amcu. Osnovao je i diverzantsku postrojbu koja je od 29.11.1991., pa do 01.04.1992. godine, na prostoru opine Bosanski amac (veinom na uem prigradskom i gradskom pojasu) izvela 23 diverzantskoteroristikih nedjela, u kojima su eksplozivnim napravama otetili ili poruili vei broj dalekovodnih stupova (na magistralnim putovima elektroenergetske mree), most na rijeci Savi, eljezniku prugu Bosanski amac - Sarajevo, atomsko sklonite u krugu poduzea "Hrana-produkt", privatne objekte u vlasnitvu Hrvata, itd. Pripadnicima srpskih snaga stacioniranih u bosansko amakim selima Obudovac i Batkua kojima je on zapovijedao zapovjedio je 19.07.1992. godine totalni napad iz sveg raspoloivog naoruanja na podruje susjedne opine Oraje, s glavnim pravcem udara na selo Otru Luku (napose na lokalitet Galie). SUNDAR, NIKOLA, Srbin, mukarac, pripadnik "Martieve milicije", odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. AINOVI, MIHAJLO, zvani Mika, Srbin, mukarac, iz derventskog naselja Omeragia, pripadnik srpskih snaga, osobno je 01.04.1992. godine nasilno uao u kuu Blaa Belia, starog 91 godinu, i ubio ga u krevetu, a potom zapalio kuu i mrtvo tijelo, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. APIR, NENAD, zvani Mece, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ARAC, MILORAD, Srbin, mukarac, iz grada Bosanske Dubice u istoimenoj opini, od 15.06.1992. godine zajedno s veim dijelom svoje postrojbe (dubika pjeadijska brigada banjalukog korpusa JNA) premjeten na ratite na prostoru opine Derventa, gdje je paljenjem unitavao kue Hrvata, a zateenu imovinu pljakao i odvozio svojoj kui u Bosansku Dubicu. Poetkom listopada 1992. godine boravi na prostoru sela Donjeg i Gornjeg Svilaja (opina Odak), i prema kazivanju Miroslava Vasilia zajedno s njim, Markom Vukadinoviem i svojim bratom Miloem arcem
(svi pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane dubika brigada), zarobio trojicu mukaraca, izmeu etrdeset i pedeset godina ivota; nakon tjelesnog zlostavljanja uhienike su ubili. ARAC, MILO, Srbin, mukarac, iz grada Bosanske Dubice u istoimenoj opini, od 15.06.1992. godine, zajedno s veim dijelom svoje postrojbe (dubika pjeadijska brigada banjalukog korpusa JNA), premjeten na ratite na prostoru opine Derventa, gdje je paljenjem unitavao kue Hrvata, a zateenu imovinu pljakao i odvozio svojoj kui u Bosansku Dubicu. Poetkom listopada 1992. godine boravi na prostoru sela Donjeg i Gornjeg Svilaja (opina Odak), i prema kazivanju Miroslava Vasilia zajedno s njim, Markom Vukadinoviem i svojim bratom Miloradom arcem (svi pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane dubika brigada), zarobio trojicu mukaraca, izmeu etrdeset i pedeset godina ivota; nakon tjelesnog zlostavljanja uhienike su ubili. ARKALJ, PERO, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik srpskih snaga (ekstremne postrojbe zvane etnici), osnovano osumnjien da je tijekom 1992. i 1993. godine u logorima i zatvorima na podruju opine i grada Brkog poinio vei broj zloina nad hrvatskim i muslimanskim civilnim puanstvom (od zlostavljanja, premlaivanja do klanja). II, OSTOJA, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. II, VLADO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ILJAGI, LJUBO, Srbin, mukarac, pripadnik (voza) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILJAGI, JOVO, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog odjeljenja BST-a (bestrzajni topovi) protuoklopnog voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). ILJAGI, MIROSLAV, (Mitar), Srbin, mukarac, roen 1965., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. ILJAGI, VASILIJE, (ore), Srbin, mukarac, roen 1948., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. ILJAGI, SIMO, (Slobodan), Srbin, mukarac, roen 1948., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a.
UKA, ?, Srbin, mukarac, iz Tuzle, kapetan prve klase JNA, radio u vojarni "Zdravko elar" u Derventi, od listopada 1991. godine zapovjednik 1. motoriziranog bataljuna 327. motorizirane brigade 454. mjeovitog protuoklopno artiljerijskog puka JNA, odgovoran za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. UKURIN, NENAD, Srbin, mukarac, od sredine 1991. godine na dalje, zajedno s kapetanima JNA Gavriem iz Doboja i Miljenoviem iz Dervente te vojnim policajcem JNA ljukom provodio vojnu obuku pripadnika lokalnih srpskih postrojba zvanih dobrovoljaki odredi na podruju opine Bosanski Brod. LJUKA, ?, Srbin, mukarac, pripadnik Vojne policije JNA, od sredine 1991. godine na dalje zajedno s kapetanima JNA Gavriem iz Doboja i Miljenoviem iz Dervente provodio vojnu obuku pripadnika lokalnih srpskih postrojba zvanih dobrovoljaki odredi na podruju opine Bosanski Brod. U obuci su mu pomagali i Srbi (lokalni zapovjednici) s podruja opine Bosanski Brod Marko Grabovac, Vlado Jaimovi, Nenad ukurina i drugi. LJUKA, ORE, (arko), Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, napose Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu kua Hrvata u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine. Potom su slijedila maltretiranja Hrvata sela Donjih Vrela, paljenje njihovih kua, pljaka imovine itd. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u veernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao je Hrvate, mjetane sela Donjih Vrela, pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama. Pripadnici postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donjih Vrela kada su na razne naine ubili deset uglavnom starijih osoba, a sve obiteljske kue Hrvata zapalili i unitili. LJUKA, VID, (arko), Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, napose Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu kua Hrvata u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine. Potom su slijedila maltretiranja Hrvata sela Donjih Vrela, paljenje njihovih kua, pljaka imovine itd. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u veernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao je Hrvate, mjetane sela Donjih Vrela, pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama. Pripadnici postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela
Donjih Vrela kada su na razne naine ubili deset uglavnom starijih osoba, a sve obiteljske kue Hrvata zapalili i unitili. A-G | H-M | N- | T -
Popis osumnjienih za ratne zloine A-G | H-M | N- | T - TADI, MIROSLAV, zvani Brko, Srbin, mukarac, roen u odakom selu Novi Grad, stalno nastanjen u gradu Bosanskom amcu, tijekom 1992. godine imenovan za predsjednika "Komisije za etniko ienje" na prostoru opine Bosanski amac. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u opini Bosanski amac. TADI, MILENKO, (Njegoslav), Srbin, mukarac, roen 1958., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. TADI, MIROSLAV, zvani Miro i Brko, Srbin, mukarac, predsjednik Komisije za etniko ienje, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TALI, MOMIR, Srbin, mukarac, asnik JNA, zapovjednik 2. krajikog korpusa srpskih snaga, od svibnja 1992. godine sudjelovao je u sveopoj agresiji na Bosansku posavinu kada su, u cijelosti ili dijelom okupirane opine Derventa, Doboj, Modria, Bosanski Brod, Gradaac, Brko, Oraje, Bosanski amac i Odak. U tom oruanom napadu njemu potinjeni pripadnici srpskih snaga poinili su bezbroj ratnih zloina nad civilnim puanstvom navedenih opina te nad vojnim zarobljenicima, zatoenicima i bolesnicima. Nakon "uspjeno" obavljene okupacije velikog dijela Bosanske posavine i sjeverozapadne Bosne unaprijeen je u in "general-potpukovnika Srpske vojske". Osobno je 03.05.1995. godine boravio u selu Krepiu (opina Brko) i zapovjedio uurbane pripreme postrojbi srpskih snaga za sveopi napad na neokupirani prostor opine Oraje i izlazak srpskih snaga na rijeku Savu kod grada Oraja. Izvrnu zapovijed za totalni ofenzivni napad izdao je 05.05.1992. godine. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske posavine. TATI, STOJAN, Srbin, mukarac, iz Dervente, naelnik Civilne zatite Dervente, poetkom 1992. godine esto dolazio u derventsku vojarnu JNA
i obavljao niz razgovora sa zapovjednikom vojarne potpukovnikom Stankom Trajkoviem i naelnikom 'Centra slubi sigurnosti Doboj' Andrijom Bjeloeviem, radi provedbe zavrnih priprema za agresiju i okupaciju zapadnog dijela Bosanske posavine, odgovoran za ratne zloine poinjene, tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. TEANOVI, DRAGOMIR, (Marko), Srbin, mukarac, roen 1962., iz Novog Grada, predsjednik SDS-a za opinu Odak i lan srpskog Kriznog stoera opine Odak, tijekom 1991. godine na elu ueg rukovodstva SDS-a opine Odak razrauje strategiju velikosrpskog plana, koja se oituje u dvojakom djelovanju: prvo, politike naravi -razbijanje i razgradnja drutveno-pravnog, teritorijalnog i administrativnog ustroja, drugo, vojno naravi - naoruavanje srpskog ivlja i priprava za vojno djelovanje na prostoru opine Odak, kad za to doe vrijeme. Uvaavajui injenicu da je mali broj Srba u ukupnom postotku puanstva ove opine te rasporeenost sela u kojima ive Srbi, na elu ueg rukovodstva SDS-a odluuje se za primjenu modela tzv. "srpskih optina". Ovaj model se ogleda u prikljuenju grupiranih podruja na kojima ive Srbi susjednim opinama u kojima su osnivane "srpske optine". Tako Srbi iz sela Novog Grada i Donje Dubice "izraavaju elju" da se prikljue "Srpskoj optini amac", Srbi iz sela Gnionice da se pridrue "Srpskoj optini Modria", a Srbi iz sela Joavic, Vrbovca, Donjeg Svilaja i Gornjeg Svilaaj da se pripoje "Srpskoj optini Brod". Ovako zamiljeno "odvajanje" odreenih dijelova od opine Odak ima izuzetno znaenje na pozicije njihova vojnog ustrojavanja i predstojee oruane agresije pripadnika srpskih snaga predvoenih pripadnicima JNA na prostor grada i opine Odak. TEI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. TEI, CVIJAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TEI, RANKO, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. TEI, ORE, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TEI, CVIKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TEUFILOVI, (NOVAK) NIKOLA, Srbin, mukarac, roen 1968., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a.
TODOROVI, STEVAN, zvani Stevo, Stiv i Monstrum, Srbin, mukarac, iz sela Danje Slatine (opina Bosanski amac), naelnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, osnovano osumnjien da je tijekom 1992. godine boravio na prostoru opine Brko te poinio brojne zloine nad Hrvatima i Muslimanima na podruju grada i opine Brko. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u opini Bosanski amac. TOPAGI, FADIL, zvani Brada, Musliman, mukarac, iz Bosanskog amca, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, od studenog 1991. godine, pripadnik diverzantske postrojbe JNA koja je od 29.11.1991., pa do 01.04.1992. godine na prostoru opine Bosanski amac (veinom na uem prigradskom i gradskom pojasu) izvela 23 diverzantsko-teroristika nedjela, u kojima su eksplozivnim napravama otetili ili poruili vei broj dalekovodnih stupova (na magistralnim putovima elektroenergetske mree), most na rijeci Savi, eljezniku prugu Bosanski amac - Sarajevo, atomsko sklonite u krugu poduzea "Hrana-produkt", privatne objekte u vlasnitvu Hrvata, it.d., odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TOPOLOVAC, MIHAJLO, Srbin, mukarac, iz odakog sela Donje Dubice (zaselka Trnjaka), stalno nastanjen u gradu Bosanskom amcu, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TOPOLOVAC, MILE, Srbin, mukarac, pripadnik (posluitelj) etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). TOVIRAC, MIHAJLO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TRAJKOVI, STANKO, Srbin, mukarac, iz Doboja, potpukovnik JNA, zapovjednik vojarne "Zdravko elar" u Derventi, od pukovnika JNA Stublinevia (zapovjednika "Operativno-taktike grupe" JNA sa sjeditem u dobojskom selu Podnovlju) imenovan zapovjednikom nieg zapovjednog mjesta smjetenog u vojarni JNA u Derventi sa zonom odgovornosti na prostoru opine Derventa, aktivno podravao stajalite SDS-a za teritorijalnim odvajanjem onih prostora opine Derventa u kojima Srbi ive u veini i osnivanje 'Srpske opine Derventa' sa sjeditem u gradskom naselju ardaku. Tijekom 1991. godine zapovijedao da se naoruanje uskladiteno u bazi JNA juno od grada Dervente (u navedenoj bazi JNA bile su uskladitene ogromne koliine naoruanja i streljiva Teritorijalne obrane veeg broja bosansko-posavskih opina), raspodijeli
iskljuivo Srbima na prostoru sjeverne Bosne. Naoruanje i streljivo prevoeno je vojnim vozilima JNA u Agie, Mikovce, Trstence i druga sela nastanjena Srbima, uz pratnju pripadnika Vojen policije JNA, a vojnim helikopterima u sela Donju Ljupljanicu i Veliku Soanicu. U drugoj polovici 1991. godine u vojarni je okupljao 'srpske dobrovoljce', naoruavao ih i slao na ratite u Hrvatsku, uglavnom na prostor zapadne Slavonije. S ciljem kvalitetnijih priprema za agresiju na Bosansku posavinu, zapovjedio je, tijekom rujna 1991. godine, dislociranje veeg dijela vojnika, naoruanja, streljiva i druge vojne tehnike 454. mjeovitog protuoklopnog artiljerijskog puka JNA iz vojarne u Derventi na teren, na prostor susjedne opine Prnjavor (lokalitet Ribnjak), Srbac (planinu Motajicu), i u ona sela derventske opine u kojima su u veini ivjeli Srbi (Debela Obala, Kalenderovci Gornji...). Po dolasku na teren, sukladno zapovijedi, sva topnika oruja su ukopana i stavljena u borbene poloaje s cijevima okrenutim prema unutranjosti opine i grada Dervente. U zavrnoj etapi priprema za agresiju i okupaciju Bosanske posavine osnovao je zapovjednitvo zapovjednog mjesta u Derventi u koju je imenovao asnike JNA potpukovnika Ljubomira Obradovia (iz Dervente), majora Sreu Sekulia (iz Dervente), kapetana prve klase Nedeljka Stajia (naelnik za intedantske poslove), kapetana Andriju Peuzea (zapovjednik pozadinske postrojbe), kapetana ora Miljenovia (referent za opskrbu), kapetana Boia (voditelj garnizonske ambulante u derventskoj vojarni JNA) i priuvnog kapetana prve klase Stojakovia (zapovjednik veze). TRIFUNOVI, DUAN, (Stevan), Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga sudjelovao tijekom svibnja 1992. godine u provedbi ratnih zloina nad civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti sela Donjih Vrela. TRIFUNOVI, SLAVKO, zvani Mengele, Srbin, mukarac, iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), policajac, tijekom 1992. godine u logoru, kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u skladitnim prostorijama Teritorijalne obrane opine Bosanski amac, brutalno se iivljavao nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima. Posebno je "uivao" vadei zdrave zube zatoenicima eljeznim graevinskim klijetima, pukom ili im slinim; povaene zube odlagao je u staklenu posudu, govorei da e ih uvati kao ratni trofej. TRIVANOVI, MITAR, Srbin, mukarac, priuvni kapetan JNA, tijekom druge polovice 1991. i poetkom 1992. godine zajedno s umirovljenim policajcem Ristom Stoliem organizirao dopremu i raspodjelu naoruanja i streljiva Srbima koji su ivjeli u derventskom gradskom naselju ardaku, odgovoran za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. TRIVUNOVI, SLAVKO, zvani Harmonika, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac.
TRIVKOVI, ?, Srbin, mukarac, iz sela Lijee (opina Bosanski Brod) dozapovjednik srpske postrojbe zvane Beli orlovi, Dragan Mii zvani Deda, zajedno sjo trojicom pripadnika svoje postrojbe meu kojima je bio i ivko Krivoija, presreli su 25.03.1992. godine na ulazu u selo Donja Vrela automobil u kojem su se nalazila trojica Hrvata, mjetana sela Donjih Vrela; nakon pretresa automobila, ranjavanja vozaa automobila (jedan od pripadnika srpske postrojbe pucao mu je iz neposredne blizine u desno rame) i brutalnog premlaivanja uhienika, doveli su ih u selo Lijee, gdje su ih zatvorili u jednu prostoriju svlaionice na nogometnom igralitu, u neposrednoj blizini Omladinskog doma u kojemu se tada bilo smjeteno zapovjednitvo srpskih snaga ("dobrovoljakih odreda"). Ova je osoba tijekom veeri i noi, zajedno s Nenadom Miliiem (Srbinom iz sela Vinske) brutalno premlaivao i muio bez prestanka svu trojicu zatoenih Hrvata; oko ponoi su izveli dvojicu zatoenika, Iliju Dusparu i Franju Matanovia, odveli do obale rijeke Save i tu ubili, a tijela su bacili u rijeku. TRUBAJI, LJUBIA, (Ostoja), Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, kue su opljakane, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. TUBAKOVI, MARKO, Srbin, mukarac, zapovjednik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane II. dobrovoljaki odred iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TUBONJI, DRAGAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. TUPI, (MILAN) SLAVKO, Srbin, mukarac, roen 1970., iz Vrbovakog Lipika (opina Odak), lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. TUTNJEVI, STEVO, zvani Stevura, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VAKI, SLOBODAN, zvani vaka, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VASILI, MIROSLAV, (Milo), Srbin, mukarac, roen 1969. godine, iz grada
Bosanske Dubice u istoimenoj opini, od 30.06.1991. godine u sastavu je 11. pjeadijske brigade (zvane i 'Dubika') banjalukog korpuca JNA iz Bosanske Dubice, kojom je tada zapovijedao potpukovnik JNA Ratomir Marinkovi. Vrijeme od 16.10.1991. do 15.06.1992. godine proveo je zajedno s drugim pripadnicima svoje postrojbe u Republici Hrvatskoj, na ratitu oko Jasenovca i Novske. Od 15.06.1992. godine, zajedno s veim dijelom svoje postrojbe, premjeten je na ratite na prostoru opine Derventa, gdje je u selima Ceru, Modranu i jo nekima paljenjem unitavao kue Hrvata, a zateenu imovinu pljakao i odvozio svojoj kui u Bosansku Dubicu. Poetkom listopada 1992. godine boravi na prostoru sela Donjeg i Gornjeg Svilaja (opina Odak). Sam je kasnije kazivao da je tijekom listopada 1992. godine na prostoru sela Svilaja, zajedno s Miloradom i Miloem (braa) arcem, te Markom Vukadinoviem (svi pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane Dubika brigada) zarobio trojicu mukaraca, starih izmeu etrdeset i pedeset godina. Nakon tijelesnog zlostavljanja uhienike su strijeljali. Tijekom 1994./1995. godine veinu vremena provodi u selu Krepiu (opina Brko) i aktivno sudjeluje u oruanim napadima na prostor i osobe neokupiranih podruja opina Oraje i Brko. VASILJEVI, LAZO, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), zapovjednik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. VASILJEVI, LUKA, Srbin, mukarac, iz sela Bukove Grede (opina Oraje), pripadnik drugog odjeljenja lokalne postrojbe srpskih snaga iz sela Bukove Grede. VASILJEVI, MIRKO, Srbin, mukarac, kao vojni sudac pri srpskim snagama odgovoran je za ratne zloine poinjene tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VASILJEVI, NOVICA, Srbin, mukarac, iz grada Modrie, prema odredbi i ukazu koje je dobio od Gavre Drinia, vrijeme tijekom svibnja 1992. godine provodi u selu Skugriu Gornjem (opina Modria) i vri istrane radnje nad uhienim Hrvatima i Muslimanima s podruja opine Modria; prilikom ispitivanja uhienike fiziki zlostavljaju i mue. VASOVI, SVETOZAR, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VEJSILOVI, JASMIN, Musliman, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VIDI, ACO, Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe JNA pod
zapovjednitvom kapetana JNA Miroslava Radia, sudjelovao 16.04.1992. godine u napadu na selo Gornje Kolibe kada je ubijeno najmanje deset starijih osoba, Hrvata i Muslimana, mjetana tog sela. Sjedei na jednom tenku, zajedno sa Stankom Patkoviem koji je sjedio na drugom, pokazivao je koje e se kue ruiti tenkovskim granatama; kad su tenkovi doli do seoske damije i mjesnog groblja, zajedniki sa Stankom Patkoviem odredio da se isti porue, to je i uinjeno. Istog dana je na prostoru lijevo od damije (lokalitet zvan Bare), uz pomo Stanka Patkovia, ubio dvojicu Muslimana, umirovljenike Ejuba Maia i Mehmeda Mujina, te potom sa jednim Srbinom iz bosanskobrodskog sela Brusnice Male (pripadnikom njegove postrojbe), u kunom dvoritu ubio Mirka aria (preko 60 godina ivota) i njegovu majku Cvitu (preko 90 godina ivota). VIDI, MARKO, Srbin, mukarac, umirovljeni policajac, od Nenada Miliia, zapovjednika etvrtog bataljuna srpske postrojbe zvane Vujaka brigada, imenovan tijekom srpnja 1992. godine za njegovog pomonika na poslovima sigurnosti. VOKI, JOVO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvine (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VOKI, MARKO, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvine (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VOKI, PETAR, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvine (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VOJNOVI, MILENKO, zvani Beli, Srbin, mukarac, predsjednik Opinskog odbora SDS-a u Brkom, jedan od voa i provoditelja srpske politike genocida (etnikog ienja), utemeljene na provedbi masovnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru opine Brko. VRATANOVI, RANKO, Srbin, mukarac, iz Dervente, pripadnik srpskih snaga, tijekom 1992. godine, uvar u logoru Bare (opina Doboj) kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u prostoru vojnog skladita JNA u dobojskom naselju Rudanka, u kojem su uhienici bili izloeni svakodnevnim torturama i ubojstvima, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. VUJI, DRAGAN, (Ilija), Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), kao lan jedne od etiri tenkovske posade srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia,
Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. VUJI, JOSIP, Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, posebno nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu kua Hrvata u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine. Potom su slijedila maltretiranja Hrvata sela Donjih Vrela, paljenje njihovih kua, pljaka imovine it.d. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u veernjim satima, zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao je Hrvate, mjetane sela Donjih Vrela pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama. Pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donjih Vrela kada su na razne naine ubili deset uglavnom starijih osoba, a sve obiteljske kue Hrvata zapalili i unitili. VUJI, MILAN, (Stanko), Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), kao lan jedne od etiriju tenkovskih posada srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. VUJI, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik ("niandija") etvrtog mitraljeskog odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJI, RADMILA, Srpkinja, enska osoba, iz sela Lijea (opina Bosanski Brod), tijekom oujka 1992. godine, kao pripadnica lokalnih srpskih snaga boravila na prostoru sela Lijee i sudjelovala u provedbi agresije i ratnih zloina nad civilima opine Bosanski Brod. VUJI, SLOBODAN, (Stanko), Srbin, mukarac, sredinom travnja 1992. godine od svog zapovjednika Nike Peria imenovan zapovjednikom jednog od tri voda lokalne srpske postrojbe iz sela Donjeg abara; kao zapovjednik voda bio je lanom jedne od etiriju tenkovskih posada srpskih snaga i sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila, Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. VUJI, ZORAN, Srbin, mukarac, iz sela Gornja Vrela (opina Bosanski Brod),
kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, posebno nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu kua Hrvata u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine. Potom su slijedila maltretiranja Hrvata sela Donjih Vrela, paljenje njihovih kua, pljaka imovine itd. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u veernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastraivao je Hrvate, mjetane sela Donjih Vrela, pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama. Pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine,masovni zloin nad Hrvatima sela Donjih Vrela kada su na razne naine ubili deset uglavnom starijih osoba, a sve obiteljske kue Hrvata zapalili i unitili. VUJII, MIRKO, Srbin, mukarac, zapovjednik treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJII, BRANKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJII, MIRKO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJII, PETAR, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJII, SAVO, Srbin, mukarac, voza lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJII, PANO, Srbin, mukarac, pripadnik (strijelac) treeg odjeljenja treeg voda lokalne postrojbe srpskih snaga zvane Dobrovoljaki odred, iz sela Donje Dubice (opina Odak). VUJINOVI, ZDRAVKO, (uro), Srbin, mukarac, roen 1945., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog taba opine Odak i politiki aktivist SDS-a. VUKADINOVI, MARKO, Srbin, mukarac, iz grada Bosanske Dubice u istoimenoj opini, od 15.06.1992. godine zajedno s veim dijelom svoje postrojbe (dubika pjeadijska brigada banjalukog korpusa JNA) premjeten na ratite na prostoru opine Derventa, gdje paljenjem unitava kue Hrvata, a zateenu imovinu pljaka i odvozi svojoj kui u Bosansku Dubicu. Poetkom listopada 1992. godine boravi na prostoru sela Donjeg i Gornjeg Svilaja (opina Odak). Prema kazivanju Miroslava Vasilia, tijekom listopada 1992. godine na prostoru sela Svilaja zajedno s
njim i braom Miloradom i Miloem arcem (svi pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane dubika brigada), zarobili su trojicu mukaraca, starih izmeu etrdeset i pedeset godina i nakon tjelesnog zlostavljanja ubili. VUKELI, VUJADIN, Srbin, mukarac, iz sela Podnovlja (opina Doboj), pripadnik srpskih snaga, zajedno sa Zlatkom Macanom tijekom 1992. godine na prvoj crti bojinice Ritei, Majevica, fiziki maltretirao (tukao) zatoenike iz dobojskog logora Bare, koje je tu doveo Ljubomir Petrovi (kapetan JNA) radi obavljanja prisilnih radova (kopanje rovova, traneja i raznih utvrda za potrebe pripadnika srpskih snaga). Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. VUKMAN, GORAN, (Slobodan), Srbin, mukarac, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine u pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zloina nad Hrvatima opine Bosanski Brod, pogotovo nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu kua Hrvata u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine. Potom su slijedila maltretiranja Hrvata sela Donjih Vrela, paljenje njihovih kua, pljaka imovine it.d. Pojedinim Hrvatima iz sela Donjih Vrela otvoreno je govorio 'da e pobiti sve Hrvate, po redu'. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u veernjim satima, zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe, zastraivao je Hrvate, mjetane sela Donja Vrela, pucajui iz pjeakog oruja po njihovim kuama. Osobno je 11.05.1992. godine opljakao Antu Jurilja (1941.) iz sela Donjih Vrela (iz dvorita mu je odvezao poljoprivredni traktor), pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao poinili su 11., 12. i 13.05.1992. godine masovni zloin nad Hrvatima sela Donjih Vrela kada su na razne naine ubili deset uglavnom starijih osoba, a sve obiteljske kue Hrvata zapalili i unitili. VUKMIROVI, STANKO, zvani Duli, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske vojske, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. VUKOJEVI, ILIJA, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije na prostoru opine Bosanski amac, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. VUKOVI, ALEKSANDAR, zvani Vuk, Crnogorac, mukarac, iz Pljevlja (opina Pljevlja), kao pripadnik postrojbe srpskih snaga pristigle iz Srbije (zvane eeljevci) sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. Prema neprovjerenim izvjeima poginuo je tijekom napada, a u znak zahvalnosti Srbi su promjenili ime okupiranog sela Vidovica u Vukovo.
VUKOVI, MILAN, Srbin, mukarac, pripadnik Srpske milicije, zajedno s Novakom Noviem 23.03.1992. godine zapovjedio pripadnicima srpskih snaga da uhite 70 civila Hrvata i Muslimana iz derventskog naselja Omeragia. Nakon uhienja civile su odveli i zatoili u Osnovnnoj koli u selu Agiima (opina Derventa); nakon odreenog vremena skupina od 17 zatoenika prebacili su u logor u Starom mlinu na rijeci Vijaka (opina Prnjavor). Osobno je dolazio u ovaj logor, gdje je skupa sa orem Radanom premlaivao zatoenike, a napose Muslimana Ahmeta Bundevicu, koji je u ovom logoru premlaivanjem i usmren 11.06.1992. godine. Odgovoran je za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Derventa. VUKOVI, DUAN, Srbin, mukarac, iz grada Dervente u istoimenoj opini, nakon prvih opinskih viestranakih izbora kao zastupnik SDS-a izabran za predsjednika opinske vlade. Osobno je, a i nagovarajui ostale zastupnike SDS-a u opinskim tijelima vlasti, primjenjivao metode blokade rada novoizabranih tijela vlasti opine Derventa, s ciljem stvaranja preduvjeta za oruanu agresiju pripadnika JNA na prostor opine. Uestalo je traio teritorijalno razgranienje opine i osnivanje 'Srpske optine Derventa', u sastav koje bi osim sela u kojima su u veini ivjeli Srbi uao i dio grada Dervente koji se nalazi s lijeve obale rijeke Ukrine; za sjedite je odredio gradsko naselje ardak. Uestalo je, kao znaajnu potporu ideji teritorijalnog razgranienja, isticao podrku zapovjednika vojarne JNA "Zdravko alar" u Derventi potpukovnika Stanka Trajkovia i njegovog zamjenika potpukovnika Ljubomira Obradovia, te asnika za sigurnost JNA u navedenoj vojarni Petra auanina. VUKOVI, MILORAD, (ivko), Srbin, mukarac, roen 1966., iz Novog Grada, lan srpskog Kriznog stoera opine Odak i politiki aktivist SDS-a. ZAHIROVI, DEMAL, zvani pajzer, Musliman, mukarac, iz okolice grada Bijeljine, kao pripadnik srpskih snaga poinio tijekom 1992. godine vei broj zloina nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru grada i opine Brko; kao logorski uvar u logoru zvanom Batkovi u istoimenom bijeljinskom selu tijekom 1992. godine poinio bezbroj brutalnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima koji su bili zatoeni u tom logoru. Jedna od specijalnosti pri muenju ili ubijanju zatoenika bilo mu je lomljenje kraljenice i udarci kamenom. ZARI, SIMO, zvani olaja, Srbin, mukarac, roen u odakom selu Donjoj Dubici (zaselak Trnjak), za stalno nastanjen u gradu Bosanskom amcu, od koncaa 1991. godine ef vojne sigurnosti i jedan od zapovjednika lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. Meunarodni sud za utvrivanje ratnih zloina u Den Haagu podigao je 25. srpnja 1995. godine optunicu protiv njega za poinjene ratne zloine nad Hrvatima i Muslimanima u opini Bosanski amac.
ZEEVI, ILIJA, Srbin, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak), tijekom druge polovice 1991. godine zajedno s predsjednikom SDS-a za selo Gornji Svilaj Vladom Seljakoviem preuzimao naoruanje, streljivo i drugu vojnu opremu od pripadnika JNA u Novom Gradu, dopremao u selo Gornji Svilaj i raspodjeljivao meu Srbima, stanovnicima tog sela; poetkom 1992. godine imenovan zapovjednikom "dobrovoljakog odreda" osnovanog u selu Gornjem Svilaju (opina Odak). Odgovoran je za vei broj ratnih zloina poinjenih tijekom 1992. godine nad Hrvatima i Muslimanima opina Odak i Bosanski Brod. ZORANOVI, RADOVAN, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane III. dobrovoljaki odred iz sela Crkvina (opina Bosanski amac), odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ZORANOVI, MILE, zvani Pancir, Srbin, mukarac, pripadnik lokalne postrojbe srpskih snaga zvane IV. dobrovoljaki odred iz Bosanskog amca, odgovoran za ratne zloine poinjene nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac. ZORI, GLIGOR, Srbin, mukarac, iz okolice grada Gorada, kao pripadnik srpskih snaga tijekom 1992. godine posebno se isticao enei vei broj zloina nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru opine Brko; kao logorski uvar u logoru zvanom Batkovi u istoimenom bijeljinskom selu tijekom 1992. godine poinio bezbroj brutalnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima zatoenima u tom logoru. ARKI, ZORAN, Srbin, mukarac, iz sela Donjeg abara (opina Oraje), kao lan jedne od etiriju tenkovskih posade srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. ERI, ZORAN, Srbin, mukarac, iz Bosanskog Broda, kao djelatnik taba TO opine Bosanki Brod tijekom listopada 1991. pomogao Duanu Dragosavljeviu pri osnivanju paravojne postrojbe od 134 naoruane osobe srpske nacionalnosti nazvane "Bosanskobrodski srpski bataljon". IGI, SLAVKO, (Simo), Srbin, mukarac, iz sela Lonara (opina Oraje), kao lan jedne od etiriju tenkovskih posade srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovic. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda.
IGI, (SIMO) ZDRAVKO, Srbin, mukarac, iz sela Lonari (opina Oraje), kao lan jedne od etiriju tenkovskih posade srpskih snaga sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovic. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. IVANOVI, LJUBOMIR, Srbin, mukarac, iz Srbije, bojnik JNA, tijekom 1992. godine slubovao u vojarni JNA u Brkom; koncem oujka 1992. godine, zajedno s Nikom Perie sazvao i vodio sastanak na kojem su okupljeni vojno sposobni Srbi iz sela Lonara (opina Oraje) i tijekom sastanka izjavio da e JNA svim Srbima iz sela Lonara, kao i Srbima iz drugih sela i mjesta podijeliti naoruanje, opremu i streljivo, te ih obuiti i vojno ustrojiti; osobno je 06.04.1992. godine u selu Donjim abarima kraj Osnovne kole ispred JNA nadzirao podjelu naoruanja, opreme i streljiva Srbima iz orakih sela Donjeg abara, ovi Polja i Lonara (tada je samo iz sela Lonara naoruano i vojno opremljeno 115 Srba). Prema zapovjedi svog nadreenog, potpukovnika JNA Stevana Nikolia zvanog Kriger, otpoeo je i predvodio sveopi oruani napad postrojbi srpskih snaga na prostor opine Oraje, koji je zapoeo 29.04.1992. godine, u jutarnjim satima (oko 9,00 sati) iz istonog pravca (od opine Brko) i junog dijela orake opine (iz sela ovi Polja, Lepnice, Donjeg abaar i Lonara). Neposredno prije izdavanja zapovjedi za napad, zajedno s Nikom Periem je, u orakom selu Lepnicama pred okupljenim pripadnicima srpskih snaga objasnio koncepciju i startegiju napada na selo Vidovice, a potom naglasio da svaki pripadnik lokalnih potrojbi srpskih snaga, pogotovo pripadnici postrojbe koji su pristigli iz Srbije, nakon zauzimanja sela Vidovica mogu uzeti svu imovinu koju nau, a svidi im se. Rezultat ovog napada je bila potpuna okupacija orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. IVKOVI, DRAGAN, zvani Travolta, Srbin, mukarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga privodio civilno stanovnitvo grada Brkog u logor zvan Luka i tu ih zlostavljao i muio. ?, BOGDAN, zvani Keki, Srbin, mukarac, iz grada Brkog, pripadnik lokalne srpske policije, tijekom 1992. godine u zatvoru u Brkom poinio bezbroj premlaivanja i drugih zlodjela nad uhienim Hrvatima i Muslimanima, stanovnicima grada Brkog. ?, BOGDAN, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci, u logoru kojeg su srpske snage osnovale u selu Pelalgievu (opina Gradaac), od 17.05.1992. godine na dalje poinio veliki broj perverznih i brutalnih zloina nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima.
?, ENVER, Musliman, mukarac, u logoru zvanom Luka u gradu Brkom poinio vei broj ubojstava zatoenih Hrvata i Muslimana; javno se hvalio kako je osobno ubio veliki broj zatoenih Muslimana; poslije ovakvih izjava obiavao je pokazivati krvavi vojniki no s kojeg bi lizao krv. ?, DINO, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane Arkanovci, sudjelovao u provedbi ratnih zloina nad Hrvatima i Muslimanima u Brkom. ?, DRAGAN, Srbin, mukarac, iz Brkog, bojnik JNA, tijekom 1992. i 1993. godine sudjelovao u provedbi stravinih zloina (premlaivanje, vaenja oiju, rezanje uiju, ubijanje klanjem, masakriranje, silovanje...) nad Hrvatima i Muslimanima (civilima i zatoenicima) na prostoru Bosanske posavine. ?, ILIJA, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga, sudjelovao od 1992. godine u provoenju zloina nad Hrvatima i Muslimanima na prostoru Bosanske posavine. ?, IVAN, zvani Kikica, Srbin, mukarac, s prostora opine Bijeljina, tijekom 1992. godine u logoru Luka u gradu Brkom ubijao zatoene Hrvate i Muslimane. ?, LJILJA, Srpkinja, enska osoba, pripadnica srpskih snaga, osobno u lipnju 1992. godine, u logoru Bare (opina Doboj) kojeg su pripadnici srpskih snaga osnovali u prostoru vojnog skladita JNA u dobojskom naselju Rudanka, fiziki maltretirala skupinu uhienika koje su pripadnici srpskih snaga iz Dervente doveli u ovaj logor. Posebno se okrutno odnosila prema jednom Muslimanu iz Dervente kojeg je znala tui vojnikim opasaem sve dok se ne bi umorila, a tada bi mu zapovjedila da legne potrbuke i onda mu sjela na lea traei od njega da radi sklekove. ?, MIROSLAV, Srbin, mukarac, iz sela Koretaa (opina Lopare), od 1992. godine sudjelovao u provodbi srpske politike genocida (etnikog ienja) na prostoru opine Brko: nakon uhienja privodio civile hrvatske i muslimanske nacionalnosti u logor Luku u gradu Brkom i tu ih osobno ubijao. ?, PREDRAG, zvani Raka, Srbijanac, mukarac, iz Kraljeva (Srbija), od veljae 1992. godine kao pripadnik paravojne postrojbe zvane Beli orlovi boravio sa svojom postrojbom na prostoru opine Bosanski Brod, u selu Vinska; pripadnici ove srpske postrojbe od svog su dolaska na prostor opine Bosanski Brod pa na dalje sustavno zlostavljali hrvatsko puanstvo koje je ivjelo na tom prostoru, pljakali imovinu (posebno skupocijene alate i elektronske ureaje) i odvozili u Srbiju. ?, RADE, Srbijanac, mukarac, iz Stare Pazove (Srbija), pripadnik radikalne postrojbe srpskih snaga koja je iz Srbije dola na prostor opine Brko,
tijekom 1992. godine poinio ratne zloine nad hrvatskim i muslimanskim puanstvom na prostoru opine i grada Brko. ?, RANKO, Srbin, mukarac, star oko 30 godina, iz sela Potoara (opina Brko), tijekom 1992. godine kao pripadnik srpskih snaga nakon okupacije grada Brkog esto dolazio u prostore gdje su bili zatoeni Hrvati i Muslimani Brkog; prozivao bi odreene zatoenike, izvodio ih izvan prostora i klanjem ubijao. Sluajevi takvih ubojstava su zabiljeeni nad Hrvatima i Muslimanima zatoenima u prostoru restorana poduzea Laser poetkom svibnja 1992. godine; u prostoriji pokraj restorana poduzea Laser silovao je jednu enu, majku dvoje male djece (njegovo seksualno iivljavanje morala je promatrati rtvina majka). ?, SAA, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane Arkanovci, sudionik ili nalogodavac prilikom provedbe zloina koje su nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima u logoru Luka u Brkom inile osobe prezimenom Maksimovi i Pani. ?, ZORAN, Srbin, mukarac, iz okolice grada Bijeljine, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga isticao se u zloinima nad Hrvatima i Muslimanima u opini Brko. ?, ?, zvani ovo, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane Arkanovci, od 1992. godine sudjelovao u zloinima nad Hrvatima i Muslimanima u gradu Brkom. ?, ?, zvani Minu, Srbin, mukarac, tijekom 1992. godine imao 25 godina ivota, iz grada Brkog, pridruio se pripadnicima radikalne postrojbe srpskih snaga koja je iz Srbije dola na prostor opine Brko; tijekom 1992. godine u logoru u Bosanskom amcu poinio razna fizika zlostavljanja nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima; po svojoj svireposti i okrutnosti isticao se meu ostalim poiniteljima zloina u logoru. ?, ?, zvani Pleko, Srbin, mukarac, iz sela Obudovca (opina Bosanski amac), kao pripadnik postrojbe srpskih snaga (vozei 'pragu') sudjelovao 29.04.1992. godine u oruanom napadu i okupaciji orakih sela Jenjia, Kopanica i Vidovica. Tijekom napada poinjeni su bezbrojni ratni zloini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mjetana okupiranih sela, opljakane su kue, porueni svi sakralni objekti rimokatolike Crkve i uniten vei dio stambenog fonda. ?, ?, zvani umar, Srbin, mukarac, pripadnik postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci koja je iz Srbije pristigla na prostor Bosanske posavine, a potom pripadnik srpske policije, osnovano osumnjien da je u zatvorima i logorima na podruju grada Brkog nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima poinio vei broj ratnih zloina (od psihikog i fizikog zlostavljanja do samog ina ubijanja).
1|2|3|4|5|6|7|8 ART001 A.J., ro. 1944., enska osoba, Hrvatica, iz sela Donjih Vrela u opini Bosanski Brod, kronoloki prikazuje prilike u selu Donjim Vrelima prije, tijekom i nakon masakra mjetana koji su poinili pripadnici srpskih snaga, brutalno ubojstvo starijeg branog para, pljaku i unitavanje civilne imovine, iznosi podatke o rtvama zloina i podatke o pojedinim pripadnicima srpskih snaga koji su poinili masakr: ...itavo vrijeme, od svoje udaje, ivjela sam skupa sa Srbima, s pravoslavcima. Nas Hrvata katolika u Donjem Vrelu bilo je vie nego pravoslavaca. Godinama smo ivjeli s njima i nismo imali nikakvih problema. Pomagali smo se, dijelili smo s njima i dobro i zlo. Tako je bilo sve do 1992. godine. im su proli izbori i referendum, oni su postali drukiji prema nama. Najvee nepravde inili su nam domai Srbi. Goran Vukman, sin Slobodana Vukmana, majka mu je katolkinja iz Vrela: on nam je prvi doao, doveo grupu vojnika i oduzeo nam traktor. A doveo je sinove arka ljuke, ora i Vida ljuku. Potom braa Goran, Zoran i Slobodan Jakovljevi, pa braa Josip i Zoran Vuji. S njima je bio i Zoran elar. To su sve nai susjedi, u krugu pola kilometra. Nama nisu dolazili sa strane, iz Srbije, etnici. Vidjeli smo kad su prolazili, kad su tenkove dovlaili, kad su vojsku dovodili. To je sve ilo prema Bosanskom Brodu. Nama samima, od tih iz Srbije, nitko nije dolazio. Samo su nam susjedi dolazili. Kad je vojska prvi put napala Vrela, nai Srbi su nas okruili. To se dogodilo 28.03.1992. godine, ini mi se da je bila subota. Oni su nam dolazili u pretres po kuama i traili oruje. Mi nismo imali oruja, no oni su nas teretili da smo ga primili od HDZ-a. Mi smo im govorili da nemamo, da nismo ni u kakvoj stranci, da nama nije do politike, da mislimo tu ivjeti u miru kako smo i ivili. Osim onih koje sam navela, bilo ih je u pretresu preko ezdeset, ali ti su bili okolo kue, nisu prilazili. I to su sve bili nai blii ili daljnji susjedi. Oni koji su s nama bili u najboljim odnosima, nisu nam eljeli ili nisu mogli prii. Oni koji su bili nai daljnji susjedi, njih su poslali da nas pretresaju. To su sve mlai ljudi, od osamnaest do trideset godina. Doao je Zoran elar i rekao: ... zato niste odselili? Ima jo i drugih koji su imali imanja, pa su odselili. Ja sam njemu rekla: Dijete, pa ja sam tebe othranila, kuda da selim? Ovdje smo mi svi odrasli. Taj elar je zavrio vojnu akademiju prije
rata. Goran Vukman, koji se u naoj kui toliko puta najeo i naspavao, na kog sam gledala kao i na svoju djecu, on je prvi doao i otjerao na traktor. Vid ljuka je bio potar u selu Vinskoj. Kad su nas poeli jako uznemiravati, maltretirati mi djecu, rekla sam mu: Ako vam mi smetamo, pustite nas da idemo. Evo vam sve, neka vam ostane kako sada stoji, samo nas pustite da idemo. Oni mi na to kau: Ne smetate vi nama. Budite tu i nemojte se ni u to petljati, nee vas nitko dirati. Nakon toga djeca su mi odluila otii do Bosanskog Broda. Dvojica su pobjegla kroz ume, a trei je ostao s nama. Njega su maltretirali, govorili da e ga zatvoriti u Lijee, traili su od njega nekakvu automatsku puku. Mene i mua su jednom poveli, kao vode nas u zatvor. Vodili su nas donekle, pa su nas vratili i rekli: Budite tu, neemo vam nita, ali nemojte se ni u ta petljati. Tu je ve bio napad na Vrela, poeli su paliti nae kue po Vrelima. Drali su strau ispred nae kue, a ja sam ih pitala: Moemo li ii kod susjeda u podrum? A oni su odgovorili: to se tie nas, ne morate, mi vam neemo nita, a moete ii. Otili smo k Petru Veselinoviu. Svakodnevno smo obilazili kuu i imanje. Nakon nekog vremena susjeda nam je rekla kako su od svog Kriznog taba dobili naredbu, da mi vie ne smijemo k njima dolaziti. I plakala je. Kae: Meni je ao, ali ne smijemo nita rei. Jo su nam rekli, ako se budete sastajali s katolicima, sve emo vas pobiti. Rekla sam da se ne brine jer mi joj vie neemo dolaziti. I mi od tada nismo nikamo ili, bili smo kod svoje kue. Srpski vojnici su jo dva-tri dana dolazili k nama. Poslije su obilazili oko kue, ali ne tako esto, no kad god su prolazili, neto bi nam uzeli i opljakali, pucali su. Bilo je tako da nismo smjeli izlaziti van. Ako izaem kravu izvesti na njivu, na ispau, oni pucaju. Na pravoslavni Uskrs 1992. godine, na veer, napali su nas i pucali po kui oko dvadeset minuta. Aktivna vojska JNA koja je bila u Vrelima, u domu, sletila se oko kue, mislili su da je napad na njih. Tada je odjedanput prestala pucnjava. Od susjede sam ula da vojska JNA zabranjuje pucnjavu ovim Srbima iz sela. Oni to su pucali, pucali su u tavan kue i svega su ga izreetali. Mi smo iz kue pobjegli u podrum. Sutradan, susjeda Veselinovika mi je rekla tko je pucao po kui. Plakala je. To su oni isti koje sam ve nabrojala, a jo im se pridruio i Marko uki. Bili smo u selu i kad se njihova vojska poela povlaiti iz Zborita i Lijea. Svi su oni skupa s civilima otili za Podnovlje. Nekoliko dana prije nego e otii, nai susjedi su se spremali. Nitko nam nita ne govori. Ponovo su oni isti dolazili k nama i pretresali kue. Ja sam im rekla: to vi hoete, djeco, sada, ta ste navalili, jeste li ve bili, ta sad traite? Oni su odgovarali: Traimo neke koji su nam se sakrili. Pitam ih: Tko se sakrio? Jedan od njih kae: Ustae. Odgovorim im: Kod nas toga nema. Ponovno su pregledali cijelu kuu, tavan, podrum i tek tada su otili. Sutradan oni su opet doli neto traiti. Ja sam rekla muu: Oni e nas pobiti! To je bilo ponedjeljkom. Jedan od njih, Goran Jakovljevi, star osamnaest godina, naoruan pukom, proao je pokraj nae kue i otiao prema kui jednog starijeg branog para, Ante i Ane Jurilj. Ante je roen 1910., a Ana 1909. godine. Gledala sam kada je Goran Jakovljevi otiao prema njihovoj kui, i nakon oko sat vremena ula sam puku, dva pucnja. Nakon jo jednog sata
vremena rekla sam muu, da idem otii do Ante i Ane, da vidim to rade. Oni su na oko pet stotina metara od nae kue. Moda nema ni toliko, moda oko tristo metara. Kaem: Idem vidjeti to rade. Neka dou k nama. Moda ih je strah. Ila sam polako. Kad sam ja dola do kue, ne ujem nita. Popnem se na verandu i ugledam njih dvoje, lee. Ana lei naprijed na verandi, a Ante pored nje, lei pred vratima, na glavu mu nabijena plastina kanta. Omah sam silaa s verande i odluila se vratiti svojoj kui. Kad sam dola, kaem muu da su oni ubijeni. Dok sam se vraala, vidjela sam da Goran Jakovljevi ui iza jednog grma. Ima jedan grm na njivi kada se ide k Jurilju. Ne znam je li on mene vidio, ali ja sam njega vidjela. to je on ekao, ne znam. Moda mog mua da i njega ubije? Rekla sam muu: Gotovi smo i mi, idemo odavde, ne smijemo ekati no! On meni kae: Hajde, idem ja u kuu uzeti neto i zakljuati vrata. To je bilo poslije podne. I pred veer, jo nije pravi mrak, onako mraak je, mi smo ve bili u umi. Nisam mogla izdrati, ve sam otila do jednih pravoslavaca, prezivaju se Veselinovi, s kojima smo bili u dobrim odnosima, i rekla im da su Ante i Ana ubijeni. Oni plau. Veselinovi mi govori da nije istina da je Ante ubijen i hvata se za glavu. Ja mu govorim: Kako nije istina, ne bih lagala, dola sam na verandu. Oni lee. U Ane krv iz bedra ide, a Ante je pored nje. Ubijen. Hamper plastini mu na glavu nabijen. Vidjela sam da su pobijeni. Ona je gologlava, rubac joj spao s glave! Nakon toga ovi Veselinovii odoe za Podnovlje. Jedino je Veselinovi rekao: Iao bih tamo, ali ne smijem, ubit e i mene. Iao bih da vidim svoje susjede. Nije prolo ni petnaest minuta kako sam ja s njima priala, ve se uje traktor kako ide naoj kui. Pogledam i vidim: ljudi dooe pred nau kuu i razvalie vrata. ime su razvalili, ne znam ime, ali uglavnom je puklo jako. Vidim da Goran Vukman pali na traktor, novi traktor, i odvozi ga. Zapalili su sijeno, stoku su pustili. Pobjegla sam u umu, k muu. Sutradan, u utorak, moj mu je poranio i otiao kui. Ja nisam ni izlazila iz ume. Kad se vratio, govori mi da su odvezli novi traktor, a stari da je ostao na putu. Nisu ga mogli upaliti, samo su ga izgurali. Taj smo utorak na veer ja i moj mu noili u umi, a Srbi su okolo hodali. Sljedee jutro, srijeda je bila, ja sam poranila da vidim gdje mi je mu, jer je on tijekom noi otiao kui. Nala sam ga kako nosi vodu. Rekao mi je: Sve su popalili, razruili. Govorim mu: Hajmo odavde, samo da ostanemo ivi. Brzo smo nahranili stoku i opet pobjegli u umu. Onda mi mu govori: Kako emo javiti za ovo dvoje starih? Da ih sahranimo? Rekla sam: Hajmo mi gore prema Vrelima, gore nema nikoga, pa emo vidjeti. Ako ikoga naemo i mognemo javiti, doi emo ovamo. Jer, vidi da oni ovuda sve unitavaju i pale. Izgleda da jo samo nas trae da i nas ubiju. On kae: Nemoj da idemo ikamo. Idem je do kue da makar vidim ta tko radi i tko moju imovinu razvozi. Poeo je plakati i kroz pla govori: Ostadomo bez svega. Pokuavam ga utjeiti: Nek smo ostali, ivi smo, idemo djeci. A djeca su nam ve bila u Slavonskom Brodu. On meni veli: Ako smije ti sama, otii i vidi ima li koga, a ako ne smije, nemoj. Ii emo ujutro. I ja onda razmiljam u sebi, da ga jo ne povrijedim, idem ja, jer ako mene
vide, moda me nee ubiti, ensko sam. Otila sam u Vrela i dola tamo gdje je njihova vojska bila. Nema nigdje nikoga. Vojska JNA se dan prije povukla prema selu Podnovlju. Samo je etiri-pet kua gorjelo. Kad sam vidjela da nema nikoga, odluila sam se vratiti. Vidjela sam da su neke kue izgorjele a u nekim je jo tinjalo, ne da je planulo, nego je tinjalo. To su sve bile kue Hrvata. Vratila sam se kui. Kad sam dola blizu svoje kue, netko je lupao. Ja sam mislila da je moj mu. Kad sam dola pred dvorite, vidjela sam da ide nekakav vojnik, pa sam pobjegla u umu, u potok ispod kue. Nisam ila tamo u umu gdje je moj mu ostao. Vidjela sam tog vojnika, nisam ba sigurna, ali mislim da je to bio Savo uki, koliko sam ga po izgledu poznala. Iz naeg je sela. On je odvozio sinov motor. Otiao je ba u pravcu gdje je moj mu ostao. U tom pravcu kroz umu vodi put koji izlazi gore kod jednih naih susjeda. Kad je iziao gore, pukla je puka. Kako vie nisam nikoga vidjela, otila sam u umu, prema mjestu gdje mi je mu ostao. Nisam ga pronala. Sjedila sam tu dugo, oko tri sata, sve dok se nije utialo na onoj strani gdje je pukla puka. Kad se sve stialo otila sam do Veselinovia, ali oni su otili odatle dan prije. Odmah sam tu pronala mua, leao je mrtav. Okrenula sam se i pobjegla dolje u umu, u potok ispod nae kue. Poslije sam pola prema Vrelima, u jednu umu. Tu sam promiljala kamo u i to u. Ve je troje mrtvih, a ja sama. I ne znam kamo u. Nigdje nikoga nema. Starci su ubijeni 11. svibnja, a moj mu 13. svibnja 1992. godine. Kad sam dola u tu umu kod Vrela, razmiljala sam to u dalje. Odluila sam otii do Vinka Borka, preko nekih livada, da mu se javim, da vidim ima li njih ivih. Putem nigdje nikoga nisam srela ni vidjela. Kad sam dola k Vinku Borku, i njihove kue prazne. Vratila sam se nazad, na isto mjesto u umu, i tu sam prenoila. Tu veer su jo pucali i prolazili putem oni mladii o kojima sam ve priala. Tu veer su sve popalili i unitili. Ostala je samo jedna tala. Sutradan je osvanuo etvrtak, ja sama u umi i ne smijem izai iz nje od straha. Ne znam kada, ali mi je dosadilo i rekla sam, onako sama sebi: idem sad pa nek me i ubiju. ta mogu?! Nekom se idem javiti, nemam vie kud. Kad sam izila u Vrela, pronala me naa vojska. Bila sam jako gladna, tri dana nisam nita jela. Oni su doli 14. svibnja, bio je etvrtak. Doli su do mene i gledaju u me. Pitaju me odakle sam. Govorim im i pokazujem im osobnu kartu. Kazujem im da mi je ubijen mu, da su ubijeni Ante i Ana Jurilj. Pitaju me ima li igdje ikoga ivog. Kaem im: Nigdje nikoga. Ja sam sama ovdje, ostali su svi otili za Podnovlje. Jo su me pitali: Zna li ija smo mi vojska? A ja, ve sumnjiava, kaem: Valjda naa! Onda su me oni poslali do sela Vinske. Kad sam tamo dola, doao je jedan zapovjednik, uzeo moje dokumente i sve zapisao. Javio je mojoj djeci da dou po mene. Javio je djeci Ante i Ane Jurilj, i oni su doli. Doli su petkom i onda smo svi otili i sahranili Antu i Anu i moga mua. Doao je Antin sin, zet i naih sedam vojnika iz Vrela. Prvo smo otili kui pokojnih Jurilja. Kako sam ih ja pronala, tako smo ih i sada nali. Stavili smo ih u auto. Potom smo otili i na mjesto gdje je ubijen moj mu, kod kua Veselinovia. Kad smo doli do mog mua, vidim da su kod njega bili i poslije, jer su ga okrenuli na lea, stavili mu ruke na prsa i na desnoj ruci urezali kri. Vie nisam mogla gledati. Vojnici su ga stavili u lijes i govorili da je zaklan kao i stari Jurilji. Sjeam se, kad
sam svoga mua pronala mrtva, bio je ubijen metkom u glavu. Pokop je bio 16.05.1992. godine. Osim starih Jurilja i moga mua, u selu su ubijeni i drugi Hrvati koje su uhvatili: stari did Marijan Pavi, Ana osina, troje Vukovia, stara baba Katavi, Nikica Katavi, Anto Katavi, Ivica Jerkovi, Ilija Rai, Jozo Cerikan, Franjo Matanovi, Ilija Blatani, Ilija Duspara, Niko Duspara. To su oni za koje ja znam da su ubijeni. Ne znam da li je tko vidio kako su ti drugi ubijeni. Ispriala sam vam svoj doivljaj. Sve su mi to uinili susjedi s kojima sam dijelila dobro i zlo i nisu zasluili da im vie vjerujem. Nisu mi oni iz Srbije uinili nikakvo zlo. Znam da je Goran Jakovljevi od malena bio neke svoje vrste, krao je, s najgorima se druio, bio je drugaiji od drugih. S Vukmanom nikada nismo ranije imali problema. Meutim, kad je ovo poelo, on se okrenuo na drugu stranu. Ponaao se kao da nas nikada nije poznavao. On nije dolazio nama, a ni mi njemu nismo ili. Sigurna sam da je Goran Jakovljevi ubio Antu i Anu Jurilj. Nisam tono vidjela tko je moga supruga ubio. Onaj vojnik to je otiao prema njemu imao je masku na licu, vojnu uniformu i nosio je puku. Znam da je iz Klakara, poznala sam ga po kosi, ali ne mogu tono tvrditi, bio je okrenut od mene. Poslije sahrane otila sam u Bosanski Brod i prijavila se naim vlastima, dobila smjetaj i tu sam bila do sada, dok ga Srbi nisu okupirali. Sad sam ostala bez iega. Poslije pada Bosanskog Broda preli smo u Republiku Hrvatsku... U Slavonskom Brodu, 21. listopada 1992. ART002 J.K., ro. 1963., mukarac, Hrvat, iz sela Donjih Vrela u opini Bosanski Brod, iznosi djelomini popis mjetana Donjih Vrela nad kojima je poinjen ratni zloin i podatke o pojedinim postrojbama srpskih snaga koje su bile stacionirane u selu, a pripadnici kojih su poinili masakr nad Hrvatima: U Donjim Vrelima sam ivio sa svojom obitelji do ovoga rata. Nacionalna struktura sela je mjeovita, ali nas Hrvata ima vie. Kad je rat poeo, svi su se nekamo odselili, a ja sam s nekoliko starijih ljudi do posljednjega ostao u selu. Vojska JNA je pregradila put za Bosanski Brod i vie nisam mogao nikud, te sam bio sam dva mjeseca tamo. Meni su Srbi oduzeli puku i pitolj. Dolazili su dva-tri puta, valjda su i mene htjeli zbrisat kao i ostale. Ali ja sam im uvijek uspio utei. Nisu me nikad uhvatili u kui, iako su me svi hvatali, JNA i Beli orlovi. Ja sam tu bio dva mjeseca, a moja mama je bila u susjednom selu. Odlazio sam majci u posjet svaki drugi ili trei dan. Kad su Srbi ili za Podnovlje, govorili su da moraju sve Hrvate pobiti, da se nikad ne sazna ta je sve tu
raeno. Rekli su da e nas pobiti sve po redu. To nam je rekao Goran Vukman, navodei kako e nas njihova vojska sve pobiti. Ja sam im uspio utei u umu, a oni koji nisu utekli, njih su sve pobili. Tako su ubili Antu Jurilja. Njemu su odrezali glavu. Ubijena je i baba Ana, njegova ena. Ubijen je onda i mladi Ante Jurilj, 41. godite. Pa Nikica Katavi. Zatim Ante Katavi kojeg su metnuli u take, svukli i u potok bacili. Pa Ana Vukovi i njezina mater Marija. Pa Mirko Vukovi. Ubijen je Jozo Blatani. Pa Niko Duspara, invalid bez noge kojeg su otjerali, ubili i novce mu ukrali. Pa su onda ubili Iliju Raia, iz Dobre Vode. Ubili su Iliju Dusparu i Franju Matanovia. Oni su otjerani u Lijee kao roblje, tamo su ih ubili i pobacali u vodu. Ubijen je Ivica Jerkovi, Marijan Pavi i Ana osina. Od mrtvih sam vidio staroga Antu Jurilja, mladoga Antu Jurilja, vidio sam babu Anu, vidio sam Anu Vukovi, Antu Katavia, pa Nikicu, Mirka i Anu i svoju mamu, koja je ubijena kod svoje kue. Pronaao sam je u podrumu. Kad sam uao u podrum, vidim ona sjedi. Kaem joj: Mama, to ti tu radi, sve gori? A kad sam bolje pogledao, njoj rasjeeno pola glave, rubac joj svezan oko glave i na kraju su je postavili da sjedi. Ja onda, ta u, prostrem jednu deku i metnem mamu na nju. Prostrem drugu deku i pokrijem je, upalim svijeu pa u je, rekoh sam sebi, zakopati negdje. U to ujem da svinje skie. Ja odem da ih pustim. Kad sam ih pustio, netko zapuca na mene iz pukomitraljeza. Meci lete oko mene i ja ponem bjeati. Tako sam pobjegao, a da nisam mogao majku zakopati. Podrum je ostao otkljuan, samo nako pritvorena vrata. Kad su se Srbi povukli u Podnovlje, i kad je naa vojska dola da pokopa mrtve, vrata podruma su bila zakljuana. A kljua nigdje nije bilo. Oito je netko imao klju i ekao mene da doem, da me ubije, ali eto, imao sam sreu. Kad su na mene zapucali, a ja pobjegao, onda sam otiao u Vrela. Tu vidim da je sve pobijeno, nema nikog iva. Samo sam ja ostao. Stojim, gledam i mislim da e i mene ubiti ako me vide. Uto je naila naa vojska. Kako je sve okolo bilo isto, ja pobjegnem u umu, ne znajui koja je to vojska. Oni me primjete i zapucaju, ali bio sam ve daleko da bi me koji metak dohvatio. Ja im pobjegnem gore uz obalu jedno pola kilometra. Kad sam gore izaao, naletim na druge vojnike. Izmeu sebe govore: Evo etnika! Nisam etnik, rekoh im. Kako nisi? Ima li osobnu kartu?, rekoe. Dam im osobnu kartu i oni je pregledae. Govore mi: Pa kud bjei? Moram bjeati, ide vojska, a kako svi imate slinu odjeu, ne znam tko ste. Pa vidi li sad tko smo?, pita jedan. Ja mu kaem da vidim. Kad smo naili pokraj moje kue, dadnem im bocu rakije, al oni se nekaju, ni jedan ne pije. Rekoe mi: Hajde ti prvi popij! Ma ne bojte se, neu ja vas otrovat, kaem ja, popijem malo i dadnem im tu litru rakije. Odem do kole u selu Vinjiku. Kaem da mi je majka ubijena pa bih je pokopao. Poslije naiem na jednog znanca koji je bio u vojnoj policiji i krenem s njim u Vrela. Kad smo tamo doli, imamo to i vidjeti. Sve je bilo popaljeno. Vrela su paljena dva puta: prvi put kad su doli beli orlovi, a drugi put kad su odlazili za Podnovlje. Dok su palili, Srbi su kritali i kao slavili. Rekao sam naim vojnicima da sam vidio sve koji su ubijeni. Posjeivao sam stare
Jurilje dok su bili ivi, ali kradomice. Kod njih sam bio u nedjelju, a Ante je u ponedjeljak trebao doi k meni, ali u ponedjeljak njega nema, nema ga u utorak, nema u srijedu, nema u etvrtak, nema ni u petak. Odluim se ja otii vidjeti zato ga nema, uzmem litru vode i mislim im ponijeti da imaju za kavu ujutro. Kad sam doao gore, imao sam to i vidjeti: baba Ana ubijena, a Ante zaklan. Anu metak udario u trbuh i izbio na drugu stranu, rupa ko loni za kavu, ne znam kakav je to metak bio da je rana tako velika. I onda sam ja poao do mlaeg Ante Jurilja. Nisam znao da je i on ubijen. Kad sam poao, nisam iao putem, ve preko umice. Kad obavijestim Antu, vratit u se i pokopat ovo dvoje starih. I tako idui, ugledam dva etnika, stoje s automatima. Samo to sam stavio nogu na prijelaz, skoim nazad, a ono trijeti za mnom, meci frcaju. Uteem im u potok. Kad sam im uteko u potok, pomislio sam da su sve pobili i odluim obii pojedine kue. Prvo sam otiao do Marijana Pavia da vidim ima li njega, je li on iv. Kad sam gore doao, naem Marijana, ubijen kraj poreta. Ana osina preklana, a glava joj kraj kaua. Ta Ana osina i Marijan su bili rodbina. Ona je dola k njemu i tu bila, pa su je tu uhvatili i zaklali. Ana je bila malo mlaa od Marijana, a mislim da je on roen 1913. godine. Kad sam njih vidio tako ubijene, pobjegao sam. Onda sam otrao do majine kue i naem i majku mrtvu u podrumu. Kako su tu pucali na mene, pobjegnem im i odem do kue Vukovia, ali ne naem Nikicu. Poslije sam doznao da su oni ubijeni dan prije. Naiem na opanak babe Vukovi, jedan s jedne strane a drugi s druge strane puta. Kad sam malo bolje pogledao okolo vidim dole da baba lei mrtva. Malo dalje, pred kuom Vukovia, Ana lei mrtva, ve crvi po njoj. Tijelo joj nabreklo. Idui dalje preko njive naiem na Mirka. Lei mrtav na sred njive. Boe me sauvaj, kako je to sve strano izgledalo. Mirko je brat Anin. Baba Vukovi je roena 1913. godine, Ana 1937., a Mirko je 1945., ini mi se. Kad sam strao niz njivu opet je zapucalo, a ja bjei niz strminu, koliko me noge nose. I kako sam trao, sve nogama udaram o busenje trave i mislim da me to meci udaraju. Kad sam doao kui poeo sam shvaati da su svi Hrvati pobijeni, da vie nikog nema. I onda je naila naa vojska i uhvatila me, a kad su me ispitali pomogli su mi da pronaemo sve pobijene Hrvate. Poslije se naa vojska smjestila kod moje kue. Tu su spavali, na tavanu, u podrumu i u kui. Doli su petkom, i tu bili do ponedjeljka, a onda dii se, pokret. Kau mi povlaenje i govore mi da i ja poem. Ide se na Kolibarski put. Rekoh kud u ja u jedan sat noi. Kad su oni otili nastavim spavati a kad sam se ujutro probudio, samo tiina. Nigdje se nita ne uje. Pomislih u sebi da sam opet ostao sam. Uzmem iz kue radio i sat, povedem kravu i krenem i ja. Poslije sustignem kolonu kod ciglane, i tako doem u Bosanski Brod a poslije bijei i preko Save u Slavonski Brod. Ne znam tko je ubio Jurilje i druge Hrvate u Vrelima. Moda su Bijeli orlovi ili tko drugi. Bijeli orlovi su bili najopasniji. Oni su imali bijele trake, a na kapama im pie SRPSKA DOBROVOLJNA GARDA. U selu su bili i oni iz JNA. Ali ja nisam smio izii u centar sela, kod Doma, da ih vidim, nego samo izdaleka i znam da je bilo puno vojske, sve pomijeano. Nikada nisam izaao na cestu. Srea da sam imao soli i brana, kuhao sam sebi dva
mjeseca i ivio potpuno sam. Meni susjedi Srbi nisu nita od mene traili, ali im nisam ni vjerovao. Bojao sam se svakoga, mora se bojati. Znam da su neke Hrvate iz sela odvedeli u Lijee. Prvo Jozu Blatania pa Iliju Dusparu. To su meu prvih pet koje su pobili beli orlovi. Jednog Jopu su ranili i on se vratio, a drugi su pobijeni i pobacani u Savu. I eto, tako je to bilo. Prvo smo bjeali mi, pa onda su bjeali nai susjedi Srbi, pa opet mi. Nitko nije dolazio vidjeti i snimiti nae rtve. Ja nikoga nisam od snimatelja vidio. Niko ne vodi rauna o tome to nam se dogodilo. A poznato je tko je sve i kako ubijen. Ja sam sve te mrtve vidio, svi su poslije pokopani u naem groblju u Vrelima.... Slavonski Brod, 22. listopada 1992. ART003 P.S., Hrvat, mukarac, 1938., iz sela Vinske u opini Bosanski Brod, opisuje dio postrojbi srpskih snaga stacioniranih u selu Vinskoj, iznosi podatke o pojedinim pripadnicima tih postrojbi, te govori o dogaaju vezanom za brutalno ubojstvo jednog Hrvata u selu Vinskoj: U selu Vinskoj sam stalno ivio, od roenja. Radio sam kao poljoprivrednik na svom imanju. U Vinskoj ive pomijeano Srbi i Hrvati, ali puno vie ima Srba. O ubojstvu Pere Zirduma mogu izjaviti slijedee: Kada je proljea 1992. godine bio srpski napad na selo Vrela, shvatio sam da se odigravaju vrlo opasni dogaaji. Subotom su pala Vrela, a nedjeljom je doao pokojni Pero k meni kui i rekao da svi mi Hrvati moramo ii od svojih kua. Njemu je rekao Mihajlo uki, da nas Srbi hoe sve pobiti. On ne eli da se to dogodi te nas sve o tome obavijetava. Mihajlo je Srbin. Prije je radio u Komunalcu, kasnije je bio putar, ali je prekinuo raditi. On je nepismen ovjek i nije pripadao nikakvoj organizaciji. Mihajlo je to rekao Peri oko 11,00 sati, a Pero je odmah doao mene obavijestiti, a onda je otiao do Marijana Marinia, da i njega obavijesti. Ja sam odmah poeo prenositi neto stvari k susjedu, Srbinu, da ih priuva dok se situacija ne smiri. Kad mi je sin doao kui, kaem mu ono to mi je Pero rekao. On mi kae: Ne znam ni sam to emo. Odoh do Gligora Vidia da mu to kaem i da vidim to nam je raditi. Gligor je Srbin, ima sina. Kada je sin otiao, ja sam i dalje prenosio robu do susjeda. U jednom trenutku ujem da automobil juri. Sklonio sam se kod susjeda, izmeu njgove tale i upe, da me iz tog auta netko ne vidi. Auto je projurio prema kui Pere Zirduma. Bio je crvene boje, ali ne znam koje marke. Vidio sam kada je stao pred Perinom kuom. Iz njega su izila dva vojnika u uniformi JNA. Nisam im vidio lica, jer tu ima ivica, pa nisam mogao najbolje vidjeti. Njih su dvojica otila u kuu pokojnoga Pere. I nakon jedno pet minuta,
uo sam pucnje, kratki rafal. Oni su se u kui zadrali jo oko tri do etiri minute. Vjerojatno su neto traili. Pobjegao sam na susjedov tavan, gore nema prozora, pa nisam vidio auto dok je odlazio. Priljubio sam se uz dimnjak na tavanu. Pomislim: Sad e oni krenuti mojoj kui. ujem, auto prolazi, ne skree mojoj kui ve odlazi. Nakon toga sam siao sa susjedovog tavana i otiao svojoj kui. Susjed i ne zna da sam bio na njegovoj kui, jer on je nepokretan, a nije ni uo kad sam uao. Kad sam doao kui, vratio se i moj sin. Pitao sam ga je li uo pucnjavu. On kae da nije. Rekoh: Pero je sigurno mrtav. Kae: Nije istina. Nakon jedno pola sata otiao sam do Perine kue. Zvao sam ga, ali mi se nitko nije javljao. Uem u kuu ali ne vidim nikoga. Pogledam u jednu sobu, nema ga. Pogledam u drugu sobu, nema ga. Uem u treu sobu. U poetku nita nisam zamijetio jer je u toj sobi bilo jako zamraeno. Izaem iz kue i odem do Gligora Vidia. Moj sin je ve bio tu. Kaem im: Hajmo otii tamo do Pere. Neto nije u redu. Gligor mi kae: Ne bih ja iao. Moe neto biti, pa u ja ispasti kriv. Upitam ga: Ima li ti bateriju? On mi odgovori: Imam. I donese mi je. Ja mu kaem: Tamo u jednoj sobi su roletne navuene, jako je mrano i nita se ne vidi. Ja uzmem bateriju, a moj sin me odvraao, govori mi da ne idem. Rekoh im: Moram otii vidjeti to je s Perom. Tako sam i otiao. Kada sam uao u onu mranu sobu, upalim baterijsku svjetiljku. Ugledam: ovjek lei. Prvi puta kad sam bio, bilo je mrano, pa ga nisam ni mogao vidjeti. Pero je kao sjedio na stolcu s naslonom uza sam zid. Vidio sam etri rupe od metaka u zidu. Pero je glavom pao na kau. Nisam ga dirao, nisam pipao nita, nisam ga pokuavao podii. Samo sam gledao s vrata. On je leao onako na koso, a na stolcu je jo sjedio. Kako se nagnuo glavom na kau, tako vidim rupe u zidu, na cigli. Cigla je razbijena. Okrenem se i izaem. Zatvorio sam vrata i ponovo otiao do Gligora. Gligor me pita: to je? Rekoh mu: Pero je mrtav. Tada se Gligor uhvati za glavu i povika: Tko mi postavi stupicu! Tko mi postavi stupicu! Susjed mi je ubijen, dobro se ni meni ne pie! Onda je njegov sin otrao do Vidia da im javi da je Pero ubijen. Kasnije su oni doli. Tu no smo mi otili s njima i noili u umi kod kue Dragana Vidia i njegove brae. Nismo spavali, stajali smo, sjedili smo u umi i puili. Tu su s nama bili Dragan Vidi i njegova dva brata, Veljo i Pero. Bilo ih je jo i iz susjednog sela, njihove obitelji i roaka Vidia. Nismo se smjeli nikom javljati, bojali smo se svaki za sebe. Kad je svanulo, prili smo kui, tu smo popili kavu i rakiju. Ta dva brata Vidia, Pero i Veljo, ili su sa mnom da nahranimo moju stoku. Rekli su da skrenem Perinoj kui, da vidim ima li njega, da ga nije tko odnio. Rekao sam im da i oni idu sa mnom. Oni su mi rekli da nee, nego da ja idem sam. Otiao sam u Perinu kuu i pogledao u sobu. On je i dalje onako leao kao to sam ga prvi put vidio. Dok sam namirio stoku, braa Vidii su ve otili. Krenuo sam nazad i sretnem sina koji se vraao iz Unke, gdje je prijavio da je Pero mrtav. Dragan Vidi nam je dao dvojicu momaka da nas paze dok mi u traktor ne ubacimo neke stvari i da nam ih pomognu utovariti. Ja sam odmah otiao na Grk, a iz sela Grka za Slavonski Brod. To je bio ponedjeljkom, a nedjeljom na veer je Pero ubijen. Kad sam prolazio pokraj kue Ace Vidia, par rezervista u uniformama JNA me zaustavilo. Pitaju: Kamo ide? Odgovorim im: Kamo i ostali. Narod bjei na sve strane. Svatko na svoju stranu. Tako i ja. Pitaju
me dalje: Ima li oruje? Odgovaram im: Nemam. Imam brana, malo slanine, masti, eto to imam. Pria se da je Aco Vidi etniki vojvoda. Pokojni Pero je odveen ponedjeljkom, taj isti dan kada sam i ja otiao u Slavonski Brod. Nisam bio tamo kad je odveen. U prolazu sam vidio njegovu sestru i zeta ispred kue Ace Vidia. Ne znam kako su oni njega izvezli od tamo, tko im je sve pomogao u tome. Ja sam traktorom otiao za Slavonski Brod. Pero je bio pristojan ovjek, fin, veseljak. Volio je malo popiti, pokartati ako ima drutva. Znao je esto doi u trgovinu i sve poastiti. Nije gledao je li to Srbin ili Hrvat, on sve poasti. Radio je u tvornici uri akoviu u Slavonskom Brodu, kao varilac. Kako se u to vrijeme otputao viak radnika s posla na tzv. ekanje, veinom one radnike sa sela, i on je ostao bez posla. Ne znam tko je mogao ubiti Peru. uo sam za nekakve bijele orlove, eeljevce, arkanovce, ali nisam ih vidio, i ne znam kakvu uniformu nose. Znam da su neki rezervisti JNA bili kod Srba po kuama, no ne znam kako se oni nazivaju. Bili su uglavnom na Unki. To nisu bili domai ljudi, nego neki meni nepoznati. Po dvojica, po trojica su bili razmjeteni po kuama. Ne znam jesu li bili i drugdje po Vinskoj jer tamo nisam ni zalazio. Nisam se previe kretao jer je situacija bila opasna. Nisam htio nikamo ii jer sam se bojao. Bio sam na Perinom pokopu u Slavonskom Brodu, gdje je pokopan na gradskom groblju... Slavonski Brod, 23. listopada 1992. MILJ001 B.M., ro. 1958., mukarac, Musliman, iz Bosanskog Broda, pria o svom uhienju i odvoenju u srpski logor u selu Lijeu, o ubojstvu etvorice zatoenika u tom logoru, iznosi podatke o pojedinim pripadnicima srpskih snaga: U Lijeu, mjestu stranih zloina, veinsko puanstvo ine Srbi. Novi Poloj je naselje s desetak hrvatskih i jednom muslimanskom kuom, ostale su sve srpske. U trenutku zloina bio sam kod kue, gdje su me uhitili i odveli u Lijee. Imena neposrednih poinitelja su mi nepoznata, ali znam da je predsjednik srpskog kriznog taba bio Miro Radovanovi, a dvojica lanova srpske milicije Vaso Vukman i Nenad Ivanovi. Obojica su i ranije bili pripadnici MUP-a BiH. Zapovjednik Teritorijalne obrane Srpske Republike BiH bio je Tedo Kulji. Zapovjednik jednog odjeljenja koje je bilo na dijelu linije bio je Stanko Raki. Hrvatsko i muslimansko puanstvo je maltretirano na razne naine, pucanjem po kuama, zaustavljanjem na barikadama itd. Vladajua stranka u selu bila je SDS, pobjedom na prvim viestranakim izborima. Dolo je do pomicanja poloaja, a samim tim i do zauzimanje hrvatskih kua. Potom je uslijedio zloin: ubijen je Pero Katini. Voene su borbe, uspostavljena je linija razgranienja, etnici (beli orlovi, vukovci...) i domai srpski ivalj, nalazili su se na jednoj strani, a branitelji na drugoj. Srpske prijetnje pucnjevima, paljenja kua i slini dogaaji primorali su Hrvate i Muslimane da napuste mjesto. Mene su 29.04.1992. godine uhitili i odveli u Lijee, a dotad sam se nalazio u kunom pritvoru.
U zatvoru u Lijeu sam zatekao dvojicu Hrvata, Antu Soldu (69 god.) iz sela Zborita i Antona Araia (40 god.) iz zaselka Grka. S njima su bila zatoena i dvojicu Muslimana, Rasim Vugdali (64 god.) iz Bosanskog Broda i Alaga Dugali (60 god.). To su etiri ovjeka ije sam stradanje osobno gledao. Poinitelja ovog gnusnog zloina ne znam po imenu, ali bih ga uvijek prepoznao. Miro Radovanovi je zloinca oslovio sa: Sine, nisi to trebao uiniti, ti su ljudi bili za razmjenu. Dana 1.05.1992. godine mrtvog su, u automobilu marke golf dovezli Amira Dugalia. Srbi iz Lijea su ga dovezli, masakriranog. Srpski agresor je jednako progonio i Hrvate i Muslimane. Odnos Hrvata i Muslimana je tada bio jako dobar. Domai srpski ivalj je podravao agresora i njegovu politiku. Tvrdim da je tako, zbog toga to su se u mjestu poeli pojavljivati domai etnici. Jedan od takvih bio je pastorak Predraga Vudraga, po nadimku ui, a drugi je jedan prezimenom Raki iz sela Svilaja. U Zagrebu, 7. studenoga 1992. 1|2|3|4|5|6|7|8
1|2|3|4|5|6|7|8 BOSANSKI AMAC BS005 S.A, ro. 1967., mukarac, Hrvat, mukarac, iz Bosanskog amca, govori o svom uhienju i stradanju Hrvata Bosanskog amca tijekom oruane agresije srpskih snaga i dogaajima nakon okupacije: Dana 17.04.1992. godine bio sam na dunosti kao priuvni policajac u Bosanskom amcu i nalazio sam se kod Spomen doma. Negdje oko 2,30 sati primijetio sam veu grupu maskiranih ljudi, u vojnim uniformama, njih oko petnaestak. Isti su mi oduzeli naoruanje (slubeno) i priveli me u Policijsku stanicu u Bosanskom amcu koju su ti isti ljudi ve okupirali. Poeli su me tui, a meu tim osobama isticali su se (kasnije sam saznao njihova imena): Avram, Lugar i nekakav debeli zvani Kolja, svi iz Srbije, iz grada Kragujevca. U zatvoru u Policijskoj stanici Bosanski amac zatekao sam takoer uhiene kolege policajce Luku Gregurevia, Zvonka Filipovia, Salku Hurtia i jo jednog policajca kome se ne sjeam imena, ali je I on iz Bosanskog amca. Takoer su u elije odvedene graanske lice po nadimku os i Arap, oba iz Bosanskog amca. Tu su nas tukli oko etiri dana. Za ta etiri dana najvie su nas tukli Lugar, Avram, Crni, Laki i jedan mali (Cigan), svi iz Srbije. Poslije su nas prebacili u skladite TO-a, koje se nalazi preko puta Policijske stanice, a gdje su nas takoer tukli svakodnevno i to: palicama, montiraima, pukama, nogama i ime su sve stigli. Nisu nam davali nita za jelo niti pie. Nalazili smo se u jednoj manjoj prostoriji, sjedili smo i spavali na betonu. Dolazili bi u svako doba dana i noi, te nas tukli do iznemoglosti. Morali smo pjevati njihove etnike pjesme po 24 sata. Morali smo stajati po itav dan. Jedan dan doao je Lugar u spomenutu prostoriju. Prije ulaska je pucao kroz metalna vrata. Kada je uao, poeo je redom udarati, nakon ega je nekakvom drvenom motkom udario nekoliko puta jednog Brandia zvanog Dikan iz sela Donjeg Hasia i tu ga je potom ubio tako to ga je izvukao na dvorite TO-a i jo su se ula dva
pucnja. Mrtvo Dikanovo tijelo smo morali utovariti u kamion tipa zastava, kojim je upravljao Srbin zvani ole, iz sela karia. Poslije ovog dogaaja, odnosno naveer istog dana, nas oko 40-50 prebacili su u zatvor kasarne JNA u Brkom. Iza nas su, u zatvoru TO-a u Bosanskom amcu tada ostali Luka Gregurevi, Izo Izetbegovi, Anto Oroli zvani Baja i jedan Mati iz Babine Grede. Nas ostale su tukli i u Brkom i to svakodnevno, da bi nas ponovo sve prebacili u zatvor kasarne, a poslije su mene i jo neke, ukupno nas deset pripadnika priuvnog sastava policije, prebacili u jedan objekt kod Termoelektrane Ugljevik. Tamo se po maltretiranju i tui zatoenika isticao Srbijanac zvan abe, iz Srbije, iz grada Leskovca, ali su nas tukli i ostali, pogotovo vojnici iz Srbije. U Ugljeviku smo ostali oko desetak dana i ponovo su nas vratili u Bijeljinu, a potom ponovo u Bosanski amac gdje su nas ovog puta zatvorili u srednju kolu, odnosno u dvoranu za tjelovjebu. Kada smo dovedeni nazad u Bosanski amac, po tui zatoenika isticali su se Slobodan Jaimovi iz Batkue, Stevo Todorovi, Savo anarevi, Goran Todorovi (sin Stevinog brata), Simo Kruni - policajac, Naser Sejdi, Mio aji iz Travnika i jo mnogi, kojima ne znam imena ve nadimke kao ole, vaka it. d. Udarali su nas raznim tupim predmetima i pukama, a jedan od njih mi je pucao pored glave. Za ovog to je pucao na mene ne znam ime, ali znam da stanuje negdje na ljunkari, a radio je u Budunosti ili Stilu. Jedan dan su me toliko istukli da sam izgubio svijest, ne sjeam se kako sam dospio do bolnice u Brkom. Potom su me prebacili na Kliniki centar u Beogradu, gdje su me zbog zadobivenih tekih tjelesnih povreda i operirali. Sjeam se samo da su me tada tukli Stevo Todorovi, Goran Todorovi, Simo Kruni i voza od Todorovia, a mislim da je iz Obudovca... BS007 E.A., ro. 1969., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca. pripovijeda o uhienju i odvoenju na radnu obvezu, o krai privatne imovine, te daje popis osoba koje su bili pripadnici srpskih snaga: Prva dva mjeseca nakon srpske okupacije grada radio sam na svom radnom mjestu. U tom vremenskom razdoblju viao sam, naoruane i u uniformi srpskih snaga: Demala Jasenicu, Tiria zvanog Buco, Almira Nukia, Fikreta Seljakovia, Devada Seljakovia, Senada Kuburia, Azura Barjaktarevia i njegovog sina Aziza, Hamida Tabakovia, Biakia zvanog Kosto i Perika. Znam da je Cera iao sa Srbijancima po gradu i da je uzimao automobile od Hrvata i Muslimana. Naveo bih da je Jasmin Kapetanovi oduzeo putniko vozilo od Ibre Titlia. U ljeto 1992. godine dobio sam poziv po kuriru Paanu Subaiu, da se javim u mjesnu zajednicu. Tada su me rasporedili na kopanje rovova. Iao
sam na kopanje rovova u Gajeve i u Brvnik. Na tim linijama bili su vojnici sa sela, te nisam nikoga poznavao. U jesen 1992. godine prerasporeen sam na rad u vatrogasni dom. Zapovjednik vatrogasaca bio je Slobodan Milovanovi iz Branice, a napomenuo bih da je isti pomagao Muslimanima i Hrvatima koji su ostali u gradu. U vatrogascima se nalaze jo Stojan Tei i njegov sin Slobodan, Mehmed Biaki zvan Mufa i Jasmin Arapovi. Poetkom rata viao sam Boru Pisarevia s orujem i u uniformi, a isti sada radi u sudu. Naelnik policijske stanice u Bosanskom amcu je Stevan Todorovi, komandir je Savo anarevi, a od policajaca poznajem Nasera i vaku. Vlado arkanovi se nalazi u vojnoj komandi u Pelagievu, a Predo Luki i Ilija Arseni su u vojnoj policiji. Petko Mandi je poetkom rata rasporeivao ljude na radnu obvezu, a iste poslove sada radi Stevo Marinkovi koji od poetka rata radi u opini. Znam da je Damir Deli neko vrijeme bio u zatvoru, a poslije je stupio u srpsku vojsku, a njegov brat Almar je pripadnik srpske vojske od prvog dana rata. Znam da se u srpskoj vojsci nalaze jo Stevo Stevi, Sinia Bumbulovi i njegov brat Saa, sinovi Teodora. Marko Kureevi se nalazi u specijalnim jedinicama srpske vojske, a Milan Stani je naelnik veze u komandi grada. U radnju Enaida Arapovia uselila se Ljilja Krstanovi, a srpski policajac Naser se uselio u kuu Dragana Delia. Stevo Ganilovi se uselio u kuu Mustafe Hadiabdia zvanog Kota... U Domaljevcu, 14. veljae 1994. BS011 M.A., ro. 1952., enska osoba, Muslimanka, iz Bosanskog amca, govori o odvoenju na prisilni rad, otimanju imovine i protjerivanju, sjea se dijela pripadnika srpskih snaga: Poetak rata zatekao me kod kue u Bosanskom amcu. Od 15.05.1992. godine poela sam raditi na farmi u Pisarima, a poslije u Novom Selu, a na obadvije farme ef je bio Stevica Bogdanovi. U to vrijeme u gradu sam vidjela, s orujem, Ibrahima Kabaklia, Sabriju Kabaklia, Fadila Topagia i Jasmina Kunia. U jesen 1993. godine dola je Joka Varagi i naredila da se zajedno s muem iselim iz stana, a u isti se uselila Petra Nikoli, ki Mitra, iz Obudovca. Kada sam s muem preselila u kuu njegovih roditelja, doao je Simo, vojni policajac iz Slatine. Tukao je mog mua i prijetio mu da e ga ubiti ako se ne iselimo. Poslije sam ja preselila u kuu svojih roditelja. U lipnju 1993. godine prebaena sam na rad u Novi Grad na farmu. Glavni na farmi u Novom Gradu je Mihajlo Miloevi iz Dubice. Na farmi u Novom Gradu sam ula da je selo Balegovac naseljeno Srbima iz okolice Zavidovia i epa. Od okupacije grada pa do razmjene cijelo vrijeme sam provela na radnoj obavezi, radei na farmama, te stoga nisam upuena u sama dogaanja u gradu...
U Domaljevcu, 29. sijenja 1994. BS013 A.B., ro. 1962., mukarac, Hrvat, iz sela Gornji Hasii, opina Bosanski amac, svjedoi o uhienju, zatvaranju, masovnom ubojstvu zatoenh Hrvata u logoru u selu Crkvini, prebacivanju zatoenika iz logora u logor: Dana 2.05.1992. godine mojoj je kui dola vea grupa srpskih milicionara, meu kojima sam prepoznao Nasera Sejdia, Bobana Radulovia i ovjeka zvanog Teri koji je ranije radio kao milicionar u Zagrebu. Oni su tada pretresli moju kuu, a potom su me odveli u njihov SUP. Po dolasku u SUP, odveli su mene i jo neke ljude u dvorite taba TO-a, gdje su nas sve pretresli. Oduzeli su nam osobne dokumente i odmah ih zapalili, a novac i zlatninu su zadrali. Poslije toga poeli su nas udarati. Nakon tri dana boravka u TO-u, svi smo prebaeni u skladite, u Gornjoj Crkvini. Tu nas je bilo oko pedeset. Osim ljudi sa nae Opine, tu su bili zatvoreni i ljudi iz Maglaja, Teslia i Sanskog Mosta. Dana 7.05.1992. godine, negdje oko 21,00 sati, u skladite je doao Srbijanac zvani Lugar. S njim je bio jedan od njegovih ljudi kojeg zovu Tralja (star oko dvadeset i pet godina, izrazito crn, nizak, razvijen), i jo trojica koje ja ne poznajem. Tom prilikom, bez ikakvog povoda oni su ubili esnaest zatoenika. Od njih esnaest, Lugar je ubio dvojicu i to Jozu Antunovia i Ivana Agatia, a Tralja je ubio sve ostale. Ovo masovno ubojstvo su poinili pukom samaricom i pitoljem. Od ljudi sa nae Opine, pored navedene dvojice tada su ubijeni i Josip Orili, Luka Gregurevi, Ivo Tuzlak, Luka Blainovi, Ilija Mati (on je iz Babine Grede), Niko Brandi i Sead Hurti. Poslije poinjenih ubojstava, tj. nakon dvadesetak minuta, doao je kamion kojim je upravljao Saa Masli, a u pratnji mu je bio Pave Mihalji iz Gornje Crkvine. Njih dvojica su natovarili mrtva tijela pobijenih ljudi i odvezli ih u meni nepoznatom pravcu. Narednog dana su nas preostale zatoenike vratili u prostorije taba TO-a u Bosanskom amcu. I ovdje su, u narednom periodu, nastavljena maltretiranja i fizika zlostavljanja nas zatoenika. Pri tom su se napose isticali Slobodan Vaki zvani vaka, roen 1965. godine, Boban Radulovi sin Marka, osoba zvana ole, Mirko Mihalji zvani Mira, iz Gornje Crkvine, sin Marka, roen 1963. godine, Stevo Todorovi, naelnik SUP-a, Neboja Stankovi zvani Cera, Slavko iz Obudovca, etniki zapovjednik koji je doao iz Srbije, a zvali su ga Crni, Milan Jeki, zamjenik komandira milicije kao i drugi ijih se imena ne mogu sjetiti. Koncem studenog 1992. godine, nas negdje oko sto I trideset, prebacili su u logor Batkovi kod Bijeljine. Autobusom kojim smo odveeni upravljao je Simo Daki iz Krukovog Polja...
Iskaz zapisan 10. lipnja 1993. BS018 S.C., ro. 1965., mukarac, Hrvat, iz sela Tiine, opina Bosanski amac, svjedoi o uhienjima, maltretiranjima i brutalnim ubojstvima zatoenih Hrvata, o protjerivanju Hrvata i Muslimana s podruja opine Bosanski amac: Dana 16.05.1992. godine nalazio sam se kod svoje kue, u rodnom selu, kada su po mene doli Dragan Sekuli, porunik iz Srbije, i domai Srbi iz Tiine: Dragan Petkovi, Cvijana Petkovi, Novak Pupevi, oko Arseni, Luka Stanojevi i Spasoje Luki. Svi su bili u uniformama i s orujem u rukama. Odveli su me na nogometno igralite u selo Crkvinu. Tu je bilo jo uhienika. Nakon to su nas maltretirali, etnici iz Srbije su nas istu no prebacili u Osnovnu kolu u Bosanski amac. Za vrijeme boravka u Osnovnoj koli, odnosno u dvorani za tjelesni odgoj, bilo nas je oko 480 zatvorenih Hrvata i nekolicina Muslimana. Cijelo vrijeme su nas maltretirali i tukli, a uskratili su nam jelo i pie. Dok su nas maltretiralli i tukli svakojakim predmetima, najvie su se isticale osobe zvane Lugar, Rihter, Laki, Tralja i Beli; svi su oni doli iz Srbije. Od domaih Srba brutalnou se isticala osoba imenom Zvjezdan, a pomagao mu je jedan Srbin iz Hrvatske, iz sela Nutra. Pored spomenutih najvie nas je tukao Boban Radulovi iz sela karia, srpski policajac. Jednog dana u dvoranu za tjelesni Osnovne kole doli su Lugar i Srbin po imenu Cvjetin koji je bio u policijskoj uniformi, a mislim da je iz gradaakog sela Tramonice. Tada je Lugar pucajui iz pitolja ubio Bartola Kljajia iz sela Hasia, dok je Cvjetin iz poluautomatske puke ubio Marka Evia iz sela Hasia. Meu onima koji su nas tukli bilo je dosta Srba iz sjeverozapadne Bosne zvanih Krajinika, ali im ne znam imena. Mene su esto vodili na obavljanje raznih fizikih poslova, uglavnom kopanje rovova na liniji bojinice. Pri obavljanju tih radova su me tukli, a neposredno prije premlaivanja bi mi vezali krpu preko oiju, tako da ne znam tko me udara. Jednom prilikom kundakom puke me je izudarao Lazo Sofrenovi iz sela Obudovca. Dana 27.11.1992. godine mi smo svi prebaeni u logor Batkovii kod Bijeljine, gdje nas je obilazio Meunarodni Crveni kri. U tom logoru su uvjeti boravka zatoenika bili malo bolji... U Domaljevcu, 22. rujna 1993. BS019 O.., ro.. 1957., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, svjedoi o uhienjima i odvoenju civila na prisilni rad za potrebe srpskih
snaga, pljaki civilne i drutvene imovine, skrnavljenju i pljaki katolikih groblja u Bosanskom amcu: Negdje od samog poetka rata doli su po mene kui. Meu njima su bili Trivo Kukrika i Dragan Nikoli zvani Glupson. Odredili su me za kopanje rovova i tranea za srpku vojsku. Na kopanje rovova odvodili su me, najee, Dragan Nikoli zvani Glupson, Mile Zoranovi zvani Pancir i profesor Radovan Anti. Isti su nas esto maltretirali. Kopanje rovova bi trajalo cijeli dan. Na tim poslovima sam bio rasporeen skoro puna tri mjeseca, a poslije su mene i jo neke prebacili na rad u Silos. U Silosu smo radili najtee poslove. Tu je glavni bio Stevo Tutnjevi iz sela Tiine, koji bi nas prisiljavao da radimo i dan i no. esto nas je maltretirao i prijetei nam vadio pitolj, udarao nas dok smo nosili teke vree. Koliko mi je poznato, on je uestalo pljakao imovinu Hrvata i Muslimana po cijeloj opini Bosanski amac. Napose bih istakao negativno ponaanje Ivice Nikoli, majke Dragana Nikolia zvanog Glupson, koja je uestalo i svakodnevno napadala i vrijeala ene hrvatske i muslimanske nacionalnosti, koje su nakon okupacije grada ipak ostale ivjeti u svojim domovima. Boo Ninkovi je nagovarao, prijetio i primoravao Muslimane da uzmu oruje i da pristupe srpskim snagama, da se bore za njihovu stvar. Javno i otvoreno je prijetio da e pobiti sve one koji to ne uine. Simo Zari nas je pozivao na mobilizaciju. Cviko Tei zvani Maksin je najvie pljakao imovinu Hrvata i Muslimana po Bosanskom amcu i okolnim selima, i ini mi se da je poslije nekamo pobjegao. Nino Markovi zvani Smu je oduzimao putnika vozila i ista odvozio za Srbiju gdje ih je prodavao. Nile Zoranovi je bezrazlono, hodajui po gradu, udarao i premlaivao Hrvate i Muslimane na koje bi naiao. Koliko mi je poznato, Mirko Mihalji zvani Le, iz sela Crkvine, skidao je nadgrobne (uglavnom mramorne) ploe u groblju u selu Hasiu i iste odvozio za Bijeljinu, gdje mu je netko skidao natpis s ploa, a potom ih je prodavao. Jedne prilike Mirko i Milan Anti, zvani Talijan, iz Bosanskog amca traili su ispred Doma umirovljenika da nekoga ubiju govorei kako dugo nisu ubili ni jednog ustau. Mene su jedne prilike Stojan Tei zvani Hrut iz Bosanskog amca i jedan Srbin kome ne znam ime natjerali da za njih kradem imovinu Hrvata u selu Tiini (kue uparia). to se tie tih kraa, uglavnom je sva opljakana imovina prelazila preko ruku Steve Tutnjevia zvanog Stevura iz sela Tiine. uo sam da su oko Evi i Luka Babi pokrali ivae strojeve iz neke tvornice u Odaku i iste odvezli u Vojvodinu, u Baku Palanku, gdje su otvorili obrt. Po hrvatskim i muslimanskim kuama imovinu je pljakao Cvika Pupevi iz Trusinovaca. Takoer mi je poznato da je iz firme Meboa gotovo sve bojlere opljakao Nenad Tutnjevi, te ih je odvezao u Vojvodinu, u Novi Sad... BS020 E.., ro. 1963., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, govori o odvoenju na prinudni rad, iznosi podatke o odgovornima za
represiju nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac, te podatke o Muslimanima koji su pristupili u redove srpskih snaga: Poetak rata i okupacija grada zatekli su me kod kue u Bosanskom amcu. Dana 01.07.1992. godine k meni je doao Sead Drljai i uruio mi poziv da se javim u prostorije Mjesne zajednice. Kada sam se odazvao pozivu, osoba zvana Beg me rasporedio na rad u poduzeu Hranaprodukt. Tu sam radio na utovaru smrznutog voa i povra u kamione hladnjae. Organizaciju posla je vodio i nadgledao direktor imenom Nikola iz sela Obudovca. Poslije sam odreen da idem na vridbu penice u selo Batkuu, a radio sam kod Mileta Stojanovia iz Batkue, koji je u to vrijeme bio srpski policajac. Poslije su me prebacili na rad na farmu u Novom Selu. Radom na farmi rukovodio je Stevica Bogdanovi, a rukovodioci u PIK-u su Stevo Tutinjevi i Srbin imenom oko. Poetkom 1993. godine, prebaen sam na rad u zgradu opine. Naveo bih da je predsjednik opine Bosanski amac tada bio Blagoje Simi, potpredsjednik Cvjetin Josipovi, predsjednik Izvrnog odbora Mirko Luki, a tajnik Mitar Mitrovi. O prisilnom iseljavanju Muslimana i Hrvata, o raspodjeli njihovih stanova i imovine, glavnu rije je imao Veselin Blagojevi, a glavni za privredu je Slobodan Sjeni. U glavnom zapovjednitvu srpskih snaga viao sam Mladena Radovia zvanog Roda, Ivanovskog zvanog Buco, Milana Stania i Vladu iia. Naveo bih i to da je Boo Ninkovi srpski ministar obrane, te da je edo Simi direktor poduzea Bosanka, zatim da se Simo Jovanovi zvan Ljapo trenutno nalazi u selu Obudovcu i da je jedan od zapovjednika srpskih snaga. U komisiji za razmjenu glavni su Miroslav Tadi i Velimir Masli. Naveo bih i to da je direktor u tampariji Marko Kuruevi, a da je direktor u poduzeu Ue Bosne Rajko Kuruevi, te da je direktor veterinarije Ilija Risti, a direktor Uniglasa Stanko Dujmovi. Vladu arkanovia sam viao u srpskoj vojnoj uniformi. Boro Pisarevi trenutno radi u njihovom Sudu. Naelnik srpske policije je Stevan Todorovi, komandir je Savo anarevi, a u policiji rade jo Slobodan Vaki i neki ole. Naveo bih i to da je Srbin zvani Pika, iz sela Obudovca, doslovno odgrizao uho Atifu Kapetanoviu. Naveo bih i to da je Mirko Mihalji zvani Le iz Crkvine pljakao imovinu po Bosanskom amcu, a isti je pripadnik srpske vojske. Naveo bih i to da je Radovan Anti pripadnik srpske vojske, te da je spomenuti odreivao gdje e privedeni civili kopati rovovi, a da je srpski vojnik Mile Zoranovi vodio zatvorenike i privedene civile na kopanje rovova. U Bosanskom amcu se jo uvijek nalazi Dragan orevi zvani Crni, a isti je sudjelovao u organizaciji napada i okupacije grada, te u maltretiranju civila hrvatske i muslimanske nacionalnosti. U srpskoj uniformi i s orujem viao sam jo Iliju Arsia i Dragana Nikolia zvanog Glupson. Od Muslimana iz Bosanskog amca, u redove srpskih snaga dobrovoljno su pristupili Fadil Topagi, Ibro Ibrali i njegovi sinovi Damir, Dino i Igor, Salih zvani Licna i njegov sin, Azur Barjaktarevi i njegov sin Aziz, Fahro zvani Magelan, zatim Buco, sin Sakiba zvanog lajfer, Amir Nuki, Meho Ati,
Hamko Ati, Meho Hurti, Jasmin Vejsilovi, Damir Arapovi sin Mirsadov, Eref Halilovi, Ragib Maarevi, Ismail Maarevi, Fikret Seljakovi, Jasmin Dumonji, Hunto Dumonji, Uzeir Dubri i njegov brat zvan Mi, mukarac zvan Pirgo, Naser Sejdi sin Mustafe, koji je u srpskoj miliciji, Jusuf Sejdi sin Mustafe, mukarac zvan Some, mukarac zvan Kosto, mukarac zvan Perika, Jasmin Kapetanovi zvan abasko, Redep Mehmedovi, Ramo, sin Selvetinov, Avdo uheri zvan Coc, Edhemovi zvan Piksi i arli, Senad Kuburi, Mirsad Kiki, Demal Jasenica zvan Andra, Ibro, prijeratni milicajac, sada je u srpskoj policiji, zatim Muharem Kapetanovi zvani Soura i drugi. Na odsluenju vojnog roka u Pelagievu nalazi se Zlatan Salki. Naveo bih i to da su Srbi prisilno mobilizirali mukarca zvanog Sipa, sina Ilmaza Kapetanovia, Avdu zvanog vabo, Mustafu osia, Nedada Mustafia i Safeta Dragovia. Od Hrvata iz Bosanskog amca, u redove srpskih snaga dobrovoljno su pristupili, Darko Dujmai, sin Jankov; Janko Dujmai, Petra Karlovia sin zvan ilo i Anto Peji... U Domaljevcu, 18. sijenja 1994. BS021 J.., ro. 1965., mukarac, Hrvat, iz sela Tramonice, opina Bosanski amac, pripovijeda o prisilnim radovima za potrebe srpskih okupacijskih vlasti i snaga, opisuje uvjete boravka u zatoenitvu, brutalna ubojstva zatoenih Hrvata i Muslimana: Dana 29.05.1992. godine, oko 14,00 sati, u moju kuu je doao Stevo Pavlovi iz sela Obudovca, koji se aktivno bavio borilakom vjetinom dudom, i jo jedna meni nepoznata muka osoba iz sela Ledenice. Oni su doli osobim automobilom tipa renault, s civilnim registracijskim ploicama. Rekli su da me privode u SUP na ispitivanje. Kada su me doveli u SUP u Bosanski amac, zapisali su moje osobne podatke. Tu su me zadrali oko desetak minuta. Osoba koja je radila na prijavnici, rekla je da idem u izolaciju. Srbin Stevo Pavlovi odvezao me do zgrade Srednje kole. U prostorijama te kole sam zatekao oko dvjesto osoba. Svi su bili uhieni i privedeni. Tu su me zatvorili s ostalim uhienim ljudima. Prvih pet dana nismo nita radili, samo smo leali. Nakon nekog vremena poeli su nas odvoditi na obavljanje fizikih poslova za potrebe srpskih snaga tj. kopali smo rovove na liniji Bosanski amac - selo Crkvina, utovarivali bojlere, skupljali voe, uglavnom ljive, na prostoru opine Odak gdje smo po naputenim gospodarskim objektima uzimali posude zvane kace za odlaganje prikupljenog voa. Na posao su nas odvodili u 6,30 ujutro, a vraali pred no, pred sami mrak. Tijekom tako dugog radnog dana davali su nam patetu ili pola konzerve
mesnog nareska, a po povratku su nam davali veeru koja se sastojala od jednog komada kruha premazanog pekmezom. Oni koji nisu bili na radu dobivali su batine od svih osoba koje su dolazile u izolaciju. Najvie su nas tukli i udarali nedjeljom poslije podne, od 16 do 17 sati, kada su se uglavnom ponapijali. Krajem kolovoza 1992. godine u izolaciju je dola jedna osoba i traila nekog uhienika koga su zvali Jazo. Sa njim u drutvu su bile jo etiri meni nepoznate osobe. Bili su naoruani pukama zvanim pumperice. Straar Anelko Gavri (sin Mitrov, roen 1966. godine u Babinoj Gredi, kuni broj 39), pustio me da izaem iz kole. I on je izaao za mnom. Sjeli smo za jedan stol koji se nalazio tu pored kole. Nudei mi cigaretu (marka Kord) pitao me poznajem li ga. Zapalio sam ponuenu cigaretu, a on me dalje pitao znam li neto za nekog Krunu, poznatog motorista iz orakog sela Matia, za osobe zvane uketa i Pajo iz orakog sela Tolise, raspitivao se za Tadiju Gagulia iz gradaakog sela Tramonice. Rekao sam mu da te ljude poznajem, a na njegovo pitanje gdje se oni nalaze, odgovorio sam da mi nije poznato ni to rade ni gdje se nalaze. Razgovor je trajao pet-est minuta, nakon ega mi je rekao da idem nazad u kolu. Kad sam se vraao, u hodniku me je saekao meni nepoznat mukarac za koga sam tek poslije doznao da je on navodno zapovjednik srpske Vojne policije u Bosanskom amcu. Na njegovo pitanje od kuda sam i kako izgledaju ljudi koji su doli sa razmjene, odgovorio sam da izgledaju grozno. Udario me je kundakom puke zvane pumperice u prsa, a potom cijevi te puke me udario po glavi. Nakon toga je od Anelka Gavria uzeo debeli kabel, duine oko osamdeset centimetara i nastavio me tui po svim dijelovima tijela. Od udaraca po glavi onesvjestio sam se. Nakon nekog vremena osjetio sam vodu na licu i zamijetio da se nalazim u kupaonici te da su me polili vodom iz nekakve posude, kante. im sam doao svijesti, nastavio me tui onim kablom po cijelom tijelu nakon ega sam pao na pod kupaonice, a on je otiao u hodnik da gleda kako Anelko Gavri pukom pumpericom tue dvojicu brae iz sela Zasavice. Kroz otvorena vrata kupaonicee sam vidio da su obojici izbijeni prednji zubi te da su im glave razbijene, a iz rana na glavi je tekla krv. Kad su Gavri i onaj to je mene tukao izali van, ta dva brata su nekako dopuzali do mene u kupaonicu. Tada smo jedan s drugog prali krv. U tom trenutku napolju se uo dolazak nekakvog vozila koje se kratko zadralo, a potom je otilo. Svi straari su zajedno izali napolje i poeli tui jednu osobu, najvjerojatnije muslimanske nacionalnosti, koja je dola u posjet nekom od zatvorenika. Kako nas je samo tanak zid razdvajao od mjesta dogaaja, uli smo da ga tuku. ula se zapovijed da se digne te da sam udara glavom u zid, iz zaleta. U nepravilnim vremenskim razmacima su se ula etiri tupa udarca o zid, a potom je pao. Nakon svakog udarca o zid uli su se glasovi straara, koji su govorili da svaki put udara jae i jae. Potom se sve utialo i nakon nekog kraeg vremena straari su otili osobnim automobilom (marke mercedes), ute boje, starijeg tipa. Tri dana od opisanog dogaaja sa razmjene su dola etiri Srbina iz sela Tramonice koje su zvali Stovrazi. Bili su u civilnoj odjei. S njima je doao i jedan Crnogorac. Crnogorac je bio jako razvijen, imao je velike ute brkove, a na sebi je imao arenu uniformu. Mene je pitao iji sam. Nisam mu stigao odgovoriti, a ve sam dobio nekoliko amara i udaraca po glavi. Kako sam
pao na pod, poeo me je nogama udarati po cijelom tijelu. O broju udaraca ne mogu se izjasniti, ali znam da me je dugo udarao. Poslije nekoliko dana, moda etiri do pet, dolo je est osoba sa Srbinom iz sela Obudovca, kojeg su zvali mit. Pitali su me gdje se nalazi moj motorkota. Odgovorio sam da je motor kod ogora (bade) u Beogradu. Jo sam im rekao da je moj bado vojna osoba. To me je tog trenutka spasilo batina jer su mi povjerovali i otili. Nakon nekih deset minuta, u prostoriju su dola trojica meni nepoznatih, ponovo me izveli van i pitali me za motorkota. Njima sam rekao isto, ali oni mi nisu vjerovali te su me otpoeli udarati, stalno pitajui gdje je motor. Tukli su me sve dok se nisam onesvijestio. Znam da sam se probudio u kupaonici, sam, nikoga nije bilo. Nakon ovog maltretiranja, narednih desetak dana, svaku veer su me prozivali i izvodili napolje, udarali mi po nekoliko amara i putali nazad. Svaki put su me pitali gdje je motor. Ve od poetka rujna 1992. godine prmjestili su me u radnu jedinicu koja se nalazila u poduzeu 11. april, gdje sam radio kao stolar. Pravio sam mrtvake sanduke (krinje), opravljao prozore i vrata i radio sve druge stolarske poslove. Za vrijeme mog boravka u ovoj radnoj jedinici nisu me maltretirali, a i hranu sam redovno dobivao, odnosno, svi smo se hranili s njihovom vojskom, u krugu tvornice tekstila IT. Dnevno smo pravili od est do osam mrtvakih sanduka za potrebe srpskih snaga. Ove krinje smo skladitili u istoj tvornici gdje smo ih i izraivali. Znam da su dolazile vojne osobe iz sela Pelagieva, Obudovca, Crkvine, i nekih drugih s Opine Bosanki amac koji su odvozili po deset, petnaest krinja. Za vrijeme mog boravka u izolaciji, u Srednjoj koli u Bosanskom amcu, dola je osoba zvana Lugar sa svojim pomonikom (plav, izrazito krupan, kratko oian). Lugar je bio vidno pijan. U jedno ruci je drao bombu, a pitolj u drugoj. Po ulasku u spavaonicu, idui od jednog do drugog zatoenika, svakog je pitao odakle je. Sve one koji su odgovorili da su iz Bosanskog amca udarao je bombom i pitoljem. Od zadobijenih udaraca desetak je zatoenika krvarilo. Tada je Lugar pozvao jednog uvara zatvora, imenom Rade (on je iz sela Tramonice, iz zaselka Stovrazi) i rekao mu: Ajde, bre, ubij! Pozvani uvar je uao s poluautomatskom pukom i ispalio jedan metak u prsa osobi iz sela Hasia, a Lugar je rekao: Nisam mislio da ubije, ve da tue! Nakon tih rijei Lugar je iz pitolja ispalio jedan metak u glavu, u predjelu lijevog oka, osobi iz Hasia koja je dotada sjedila na stolici, a koju je prije taj isti Lugar tukao. Nakon ovog ubojstva, Lugar je razdvojio zatoenike na dvije strane, na jednoj strani su bile osobe koje su iz Bosanskog amca, na drugoj strani svi ostali. Poslije razdvajanja zatoenika na dvije skupine Lugar je okrenuo cijev pitolj u onu skupinu zatoenika koji nisu bili iz Bosanskog amca, i povukao okida. uo se jasan udarac metala o metal, ali pitolj nije opalio. Potom je Lugar izaao iz prostorije... U Oraju, 9. listopada 1992. BS024
S.D., ro. 1956., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, svjedoi i prisilnim radovima, iznosi podatke o pojedinanim ubojstvima, o Muslimanima koji su se aktivno ukljuili u redove srpskih snaga, o kreatorima srpske opinske politike genocida...: Poetak rata, odnosno napad srboetnika na Bosanski amac, zatekao me kod moje kue. Tu no, odnosno 16./17.04.1992. godine, nalazio sam se kod svoje kue i kada se zaula pucnjava, preao sam u podrum, kod svog susjeda. Tu su se ve nalazili moji roditelji, braa, Salko Tiri zvan Rupar i drugi. Sutradan ujutro, odnosno 17.04.1992. godine, vidio sam da kroz dio grada zvan Donja Mahala prolaze meni nepoznati naoruani vojnici u maskirnim uniformama, ofarbanih lica i sa udnim kapama na glavama. Isti su ili od kue do kue. Navodno su traili oruje. S njima u drutvu nisam prepoznao nikoga od Srba iz Bosanskog amca, ali sam naknadno uo da je tada s njima bio Pero Blagojevi zvani Benzinac. Isto jutro na kunom pragu ubili su Slavka Debia iz Bosanskog amca. Njegovo mrtvo tijelo sam, s nekolicinom susjeda sahranio. No uoi napada kroz susjedstvo je iao Smail Tiri zvani Buco, i svima govorio da nee biti nikakvog napada na Bosanski amac. Napomenuo bih da se on ukljuio u njihove redove od prve mobilizacije. Poslije prvog udara srboetnika, te zastraivanja i maltretiranja Hrvata i Muslimana, zabranili su nam izlaz iz stanova i kua za sljedea tri dana, tako da se nismo smjeli nikuda kretati. Poslije nekoliko dana do mene je doao pripadnik srpskih snaga zvani Digara. On me, po nekakvom popisu prozvao i rekao da moram ii raditi u PIK. Skupa s jo dvanaest ljudi, sve Muslimana, radio sam na utovaru pijeska u vree koje su pripadnici srpskih snaga koristili za izradu grudobrana i bunkera. Osim mene u PIK-u su na obavljanje fizikih poslova dovedeni i Mute zvani Kuka, Kapetanovi zvani Maak, orali, Ilija Kajin, Boro Katin i dr. Poslije ovoga odveli su me na kopanje i izgradnju nasipa, kopanje rovova prema selima Prudu i Zasavici. Ispoetka je na rad rasporeivao Devad eli, a u osiguranju nas koji smo radili bili su Radovan Anti, Mile Zoranovi zvani Pancir, te neki Srbi iz sela Pisara i Crkvine koje osobno ne poznajem. Jedno vrijeme vodili su me na radnu obvezu u poduzee Komunalac, gdje je direktor bio Kosta Mihalji. Po potrebi sam, za potrebe srpskih snaga, iao kopati tranee i bunkere na liniju bojinice Gradaac - Sibovac, potom na prostoru sela Brvnika, Batkue, Vidaka, a najvie vremena proveo sam na kopanju rovova u Grebnicama. Od pripadnika srpskih snaga koj su boravili na liniji u selu Grebnicama bili su slijedei: Predo Malinovi, Mirko orevi koji je prije rata bio straar na skladitu poduzea Naice promet, Dragutin Tubonja sin Milenka, Mio Buzakovi, Simo Petrovi iz sela Obudovca koji je tada bio komandir odjeljenja, Gavro Stoki takoer komandir odjeljenja, a prije rata je bio nogometni sudac, ore zvani Zorin iz sela Tiine, takoer komandir odjeljenja, ore Duani je bio zapovjednik voda, Slobodan Sofrenovi, Dragan Petrovi, Anelko Sari zvani Kibla i drugi kojima ne znam imena.
Od Muslimana u njihovoj vojsci i s orujem bili su: Mirsad Jaarevi zvani Pirgo, Ado Zurapovi zvani vabo, Ado Mujki, Ado Skenderovi, Nurdin Seljakovi zvani Mrki, Devad Seljakovi, Smail Tiri zvani Buco, Ibrahim Kabakli, Sabrija Kabakli zvani aba, evko orali zvani Savo, Mustafa H. Abdi, koji je do rata radio u Jugoplastici, Ibro H. Abdi zvani orkan, Azura Pekar i njegov sin Aziz, Jasmin Vejsilovi, kroja po profesiji, Fadil Topagi, sada u njihovoj specijalnoj postrojbi, Avdo uheri zvani Coc, Faruk Arapovi zvani ombe, Huso igara, po profesiji potar, Jusuf Sejdi, Naser Sejdi, Sead Kapetanovi zvani Sipa, Samir Kuburi, Nermin Kuki, Enes Dumonji zvani Hunto, Jasmin Dumonji, po profesiji potar, Adnan Nikoli zvani Kutro, Adnan Omeragi zvani Bro, Esad Biaki zvani Perika i njegov brat Mersad zvani Kie, Sakib Subai zvani Taso, Enver Edhemovi zvani arli i njegov brat Emir, Kemal Kulugli, Eko Halilovi zvani Rusov, Devdo Halilovi zvani Mraka, Suad Ibrahimbegovi zvani Kalaturin, Smajo i Fehim Madarevi, Uzeir Dubri, po profesiji pekar, Hazim Dubri zvani Mi, Muharem Kapetanovi zvani Sobura, Safet Mehi zvani iljak, Adnan Bistri, Nizam Ramusovi zvani Tota (pobjegao je iz Bosanskog amca u Srbiju), Jasmin Kapetanovi zvani abasko, Faruk Hurti, sin stolara Mehana, Ibrahim Doli, predratni milicionar, Muhamed Ati zvani Hamko, Fuad K., koji je nekamo pobjegao, Alija Peleevi koji je nekamo otiao uz dozvolu srpskih snaga, Salih Ibrali zvani Licna, Isko Hurti, po profesiji voza, Amir Nuki, Meho Hurti zvani oklje, Mirsad Arapovi i njegov sin Damir i Ahmet Ibrali (on je u toku mog boravka u Bosanskom amcu nosio puku i sa svojim zetom Ratkom Kureevi iz sela Pisara iao na liniju bojinice u trajanju oko osammjeseci u prekidima). Od Srba koji su u opinskom politikom vrhu skoro svakodnevno viao sam Blagoja Simia koji im je predsjednik, Stevu Todorovia, naelnika srpske policije, Savu Canarevia, komandira srpske policije, Mladena Radovia zvanog Roda, koji je komandant obrane grada, Simu Zaria za kojeg ne znam ta radi, Miroslava zvanog Brko koji je zaduen za poslove oko razmjena, a vlasnik je jednog kafia, sina Mile Tadia koji je u selu Grebnicama bio ranjen, Simu Nikolia koji svakodnevno odlazi u selo Pelagievo, Slobodana Sjenia, Bucu Tonikina koji radi na vezi njihovog zapovjednitva. U njihovom zapovjednitvu su jo Aco Mokri iz sela Skaria, Mihajlo Tovirac zvani Pile, Lazo Adija, Predo Palenica, Ljubo Borojevi. To zapovjednitvo je smjeteno u Raginoj kui. U Bosanskom amcu sam vidio osobu zvanu Crni koji efuje po gradu, a sada je predsjednik kluba Borac u Bosanskom amcu. Znam da u gradu rade dvije benzinske crpke, a na njima rade Pero Blagojevi i jedan Boro iz sela Pisara. uo sam da je Iska Ragu ubio Dragan Tubonji, sin Milenka, te da se to dogodilo negdje kod kavane Skadarlija i da je mrtvo tijelo baeno kod pivare. Za masovno ubojstvo u selu Crkvini samo sam uo, ali se nita nije prialo o tome. Takoer sam uo da su se krale nadgrobne ploe s katolikih groblja i da su ih preprodavali, ali ne znam tko je to inio. Jedno sam vrijeme radio na iskopavanju mrtvih. Jedne prilike, na lokaciji izmeu sela Kornice i ardaka, ispred crkve, odnosno iz jednog tamonjeg dvorita iskopao sam etiri muka i jedan enski le koji su nakon toga,
navodno, razmijenjeni. Drugi put sam sa prostora Lugova pokupio dva lea, a neto kasnije i jedan kostur koji je traktor prilikom oranja izbacio iz zemlje. Sahranjivao sam i mrtve koje Srbi dovezu. Iste sam sahranjivao na katolikom groblju u Bosanskom amcu, a sahranjeni su po brojevima. Mislim da na tom groblju sada imaju oko etiri takva groba. Bilo ih je i vie, ali su tijela vaena i razmijenjivana. Skupa s jo dvojicom Muslimana 27./28. o8.1994. godine preplivali smo rijeku Savu i preli u Hrvatsku gdje smo se prijavili tamonjim vlastima... U Domaljevcu, 30. kolovoza 1994. 1|2|3|4|5|6|7|8
1|2|3|4|5|6|7|8 BOSANSKI AMAC BS005 S.A, ro. 1967., mukarac, Hrvat, mukarac, iz Bosanskog amca, govori o svom uhienju i stradanju Hrvata Bosanskog amca tijekom oruane agresije srpskih snaga i dogaajima nakon okupacije: Dana 17.04.1992. godine bio sam na dunosti kao priuvni policajac u Bosanskom amcu i nalazio sam se kod Spomen doma. Negdje oko 2,30 sati primijetio sam veu grupu maskiranih ljudi, u vojnim uniformama, njih oko petnaestak. Isti su mi oduzeli naoruanje (slubeno) i priveli me u Policijsku stanicu u Bosanskom amcu koju su ti isti ljudi ve okupirali. Poeli su me tui, a meu tim osobama isticali su se (kasnije sam saznao njihova imena): Avram, Lugar i nekakav debeli zvani Kolja, svi iz Srbije, iz grada Kragujevca. U zatvoru u Policijskoj stanici Bosanski amac zatekao sam takoer uhiene kolege policajce Luku Gregurevia, Zvonka Filipovia, Salku Hurtia i jo jednog policajca kome se ne sjeam imena, ali je I on iz Bosanskog amca. Takoer su u elije odvedene graanske lice po nadimku os i Arap, oba iz Bosanskog amca. Tu su nas tukli oko etiri dana. Za ta etiri dana najvie su nas tukli Lugar, Avram, Crni, Laki i jedan mali (Cigan), svi iz Srbije. Poslije su nas prebacili u skladite TO-a, koje se nalazi preko puta Policijske stanice, a gdje su nas takoer tukli svakodnevno i to: palicama, montiraima, pukama, nogama i ime su sve stigli. Nisu nam davali nita za jelo niti pie. Nalazili smo se u jednoj manjoj prostoriji, sjedili smo i spavali na betonu. Dolazili bi u svako doba dana i noi, te nas tukli do iznemoglosti. Morali smo pjevati njihove etnike pjesme po 24 sata. Morali smo stajati po itav dan. Jedan dan doao je Lugar u spomenutu prostoriju. Prije ulaska je pucao kroz metalna vrata. Kada je uao, poeo je redom udarati, nakon ega je nekakvom drvenom motkom udario nekoliko puta jednog Brandia zvanog Dikan iz sela Donjeg Hasia i tu ga je potom ubio tako to ga je izvukao na dvorite TO-a i jo su se ula dva
pucnja. Mrtvo Dikanovo tijelo smo morali utovariti u kamion tipa zastava, kojim je upravljao Srbin zvani ole, iz sela karia. Poslije ovog dogaaja, odnosno naveer istog dana, nas oko 40-50 prebacili su u zatvor kasarne JNA u Brkom. Iza nas su, u zatvoru TO-a u Bosanskom amcu tada ostali Luka Gregurevi, Izo Izetbegovi, Anto Oroli zvani Baja i jedan Mati iz Babine Grede. Nas ostale su tukli i u Brkom i to svakodnevno, da bi nas ponovo sve prebacili u zatvor kasarne, a poslije su mene i jo neke, ukupno nas deset pripadnika priuvnog sastava policije, prebacili u jedan objekt kod Termoelektrane Ugljevik. Tamo se po maltretiranju i tui zatoenika isticao Srbijanac zvan abe, iz Srbije, iz grada Leskovca, ali su nas tukli i ostali, pogotovo vojnici iz Srbije. U Ugljeviku smo ostali oko desetak dana i ponovo su nas vratili u Bijeljinu, a potom ponovo u Bosanski amac gdje su nas ovog puta zatvorili u srednju kolu, odnosno u dvoranu za tjelovjebu. Kada smo dovedeni nazad u Bosanski amac, po tui zatoenika isticali su se Slobodan Jaimovi iz Batkue, Stevo Todorovi, Savo anarevi, Goran Todorovi (sin Stevinog brata), Simo Kruni - policajac, Naser Sejdi, Mio aji iz Travnika i jo mnogi, kojima ne znam imena ve nadimke kao ole, vaka it. d. Udarali su nas raznim tupim predmetima i pukama, a jedan od njih mi je pucao pored glave. Za ovog to je pucao na mene ne znam ime, ali znam da stanuje negdje na ljunkari, a radio je u Budunosti ili Stilu. Jedan dan su me toliko istukli da sam izgubio svijest, ne sjeam se kako sam dospio do bolnice u Brkom. Potom su me prebacili na Kliniki centar u Beogradu, gdje su me zbog zadobivenih tekih tjelesnih povreda i operirali. Sjeam se samo da su me tada tukli Stevo Todorovi, Goran Todorovi, Simo Kruni i voza od Todorovia, a mislim da je iz Obudovca... BS007 E.A., ro. 1969., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca. pripovijeda o uhienju i odvoenju na radnu obvezu, o krai privatne imovine, te daje popis osoba koje su bili pripadnici srpskih snaga: Prva dva mjeseca nakon srpske okupacije grada radio sam na svom radnom mjestu. U tom vremenskom razdoblju viao sam, naoruane i u uniformi srpskih snaga: Demala Jasenicu, Tiria zvanog Buco, Almira Nukia, Fikreta Seljakovia, Devada Seljakovia, Senada Kuburia, Azura Barjaktarevia i njegovog sina Aziza, Hamida Tabakovia, Biakia zvanog Kosto i Perika. Znam da je Cera iao sa Srbijancima po gradu i da je uzimao automobile od Hrvata i Muslimana. Naveo bih da je Jasmin Kapetanovi oduzeo putniko vozilo od Ibre Titlia. U ljeto 1992. godine dobio sam poziv po kuriru Paanu Subaiu, da se javim u mjesnu zajednicu. Tada su me rasporedili na kopanje rovova. Iao
sam na kopanje rovova u Gajeve i u Brvnik. Na tim linijama bili su vojnici sa sela, te nisam nikoga poznavao. U jesen 1992. godine prerasporeen sam na rad u vatrogasni dom. Zapovjednik vatrogasaca bio je Slobodan Milovanovi iz Branice, a napomenuo bih da je isti pomagao Muslimanima i Hrvatima koji su ostali u gradu. U vatrogascima se nalaze jo Stojan Tei i njegov sin Slobodan, Mehmed Biaki zvan Mufa i Jasmin Arapovi. Poetkom rata viao sam Boru Pisarevia s orujem i u uniformi, a isti sada radi u sudu. Naelnik policijske stanice u Bosanskom amcu je Stevan Todorovi, komandir je Savo anarevi, a od policajaca poznajem Nasera i vaku. Vlado arkanovi se nalazi u vojnoj komandi u Pelagievu, a Predo Luki i Ilija Arseni su u vojnoj policiji. Petko Mandi je poetkom rata rasporeivao ljude na radnu obvezu, a iste poslove sada radi Stevo Marinkovi koji od poetka rata radi u opini. Znam da je Damir Deli neko vrijeme bio u zatvoru, a poslije je stupio u srpsku vojsku, a njegov brat Almar je pripadnik srpske vojske od prvog dana rata. Znam da se u srpskoj vojsci nalaze jo Stevo Stevi, Sinia Bumbulovi i njegov brat Saa, sinovi Teodora. Marko Kureevi se nalazi u specijalnim jedinicama srpske vojske, a Milan Stani je naelnik veze u komandi grada. U radnju Enaida Arapovia uselila se Ljilja Krstanovi, a srpski policajac Naser se uselio u kuu Dragana Delia. Stevo Ganilovi se uselio u kuu Mustafe Hadiabdia zvanog Kota... U Domaljevcu, 14. veljae 1994. BS011 M.A., ro. 1952., enska osoba, Muslimanka, iz Bosanskog amca, govori o odvoenju na prisilni rad, otimanju imovine i protjerivanju, sjea se dijela pripadnika srpskih snaga: Poetak rata zatekao me kod kue u Bosanskom amcu. Od 15.05.1992. godine poela sam raditi na farmi u Pisarima, a poslije u Novom Selu, a na obadvije farme ef je bio Stevica Bogdanovi. U to vrijeme u gradu sam vidjela, s orujem, Ibrahima Kabaklia, Sabriju Kabaklia, Fadila Topagia i Jasmina Kunia. U jesen 1993. godine dola je Joka Varagi i naredila da se zajedno s muem iselim iz stana, a u isti se uselila Petra Nikoli, ki Mitra, iz Obudovca. Kada sam s muem preselila u kuu njegovih roditelja, doao je Simo, vojni policajac iz Slatine. Tukao je mog mua i prijetio mu da e ga ubiti ako se ne iselimo. Poslije sam ja preselila u kuu svojih roditelja. U lipnju 1993. godine prebaena sam na rad u Novi Grad na farmu. Glavni na farmi u Novom Gradu je Mihajlo Miloevi iz Dubice. Na farmi u Novom Gradu sam ula da je selo Balegovac naseljeno Srbima iz okolice Zavidovia i epa. Od okupacije grada pa do razmjene cijelo vrijeme sam provela na radnoj obavezi, radei na farmama, te stoga nisam upuena u sama dogaanja u gradu...
U Domaljevcu, 29. sijenja 1994. BS013 A.B., ro. 1962., mukarac, Hrvat, iz sela Gornji Hasii, opina Bosanski amac, svjedoi o uhienju, zatvaranju, masovnom ubojstvu zatoenh Hrvata u logoru u selu Crkvini, prebacivanju zatoenika iz logora u logor: Dana 2.05.1992. godine mojoj je kui dola vea grupa srpskih milicionara, meu kojima sam prepoznao Nasera Sejdia, Bobana Radulovia i ovjeka zvanog Teri koji je ranije radio kao milicionar u Zagrebu. Oni su tada pretresli moju kuu, a potom su me odveli u njihov SUP. Po dolasku u SUP, odveli su mene i jo neke ljude u dvorite taba TO-a, gdje su nas sve pretresli. Oduzeli su nam osobne dokumente i odmah ih zapalili, a novac i zlatninu su zadrali. Poslije toga poeli su nas udarati. Nakon tri dana boravka u TO-u, svi smo prebaeni u skladite, u Gornjoj Crkvini. Tu nas je bilo oko pedeset. Osim ljudi sa nae Opine, tu su bili zatvoreni i ljudi iz Maglaja, Teslia i Sanskog Mosta. Dana 7.05.1992. godine, negdje oko 21,00 sati, u skladite je doao Srbijanac zvani Lugar. S njim je bio jedan od njegovih ljudi kojeg zovu Tralja (star oko dvadeset i pet godina, izrazito crn, nizak, razvijen), i jo trojica koje ja ne poznajem. Tom prilikom, bez ikakvog povoda oni su ubili esnaest zatoenika. Od njih esnaest, Lugar je ubio dvojicu i to Jozu Antunovia i Ivana Agatia, a Tralja je ubio sve ostale. Ovo masovno ubojstvo su poinili pukom samaricom i pitoljem. Od ljudi sa nae Opine, pored navedene dvojice tada su ubijeni i Josip Orili, Luka Gregurevi, Ivo Tuzlak, Luka Blainovi, Ilija Mati (on je iz Babine Grede), Niko Brandi i Sead Hurti. Poslije poinjenih ubojstava, tj. nakon dvadesetak minuta, doao je kamion kojim je upravljao Saa Masli, a u pratnji mu je bio Pave Mihalji iz Gornje Crkvine. Njih dvojica su natovarili mrtva tijela pobijenih ljudi i odvezli ih u meni nepoznatom pravcu. Narednog dana su nas preostale zatoenike vratili u prostorije taba TO-a u Bosanskom amcu. I ovdje su, u narednom periodu, nastavljena maltretiranja i fizika zlostavljanja nas zatoenika. Pri tom su se napose isticali Slobodan Vaki zvani vaka, roen 1965. godine, Boban Radulovi sin Marka, osoba zvana ole, Mirko Mihalji zvani Mira, iz Gornje Crkvine, sin Marka, roen 1963. godine, Stevo Todorovi, naelnik SUP-a, Neboja Stankovi zvani Cera, Slavko iz Obudovca, etniki zapovjednik koji je doao iz Srbije, a zvali su ga Crni, Milan Jeki, zamjenik komandira milicije kao i drugi ijih se imena ne mogu sjetiti. Koncem studenog 1992. godine, nas negdje oko sto I trideset, prebacili su u logor Batkovi kod Bijeljine. Autobusom kojim smo odveeni upravljao je Simo Daki iz Krukovog Polja...
Iskaz zapisan 10. lipnja 1993. BS018 S.C., ro. 1965., mukarac, Hrvat, iz sela Tiine, opina Bosanski amac, svjedoi o uhienjima, maltretiranjima i brutalnim ubojstvima zatoenih Hrvata, o protjerivanju Hrvata i Muslimana s podruja opine Bosanski amac: Dana 16.05.1992. godine nalazio sam se kod svoje kue, u rodnom selu, kada su po mene doli Dragan Sekuli, porunik iz Srbije, i domai Srbi iz Tiine: Dragan Petkovi, Cvijana Petkovi, Novak Pupevi, oko Arseni, Luka Stanojevi i Spasoje Luki. Svi su bili u uniformama i s orujem u rukama. Odveli su me na nogometno igralite u selo Crkvinu. Tu je bilo jo uhienika. Nakon to su nas maltretirali, etnici iz Srbije su nas istu no prebacili u Osnovnu kolu u Bosanski amac. Za vrijeme boravka u Osnovnoj koli, odnosno u dvorani za tjelesni odgoj, bilo nas je oko 480 zatvorenih Hrvata i nekolicina Muslimana. Cijelo vrijeme su nas maltretirali i tukli, a uskratili su nam jelo i pie. Dok su nas maltretiralli i tukli svakojakim predmetima, najvie su se isticale osobe zvane Lugar, Rihter, Laki, Tralja i Beli; svi su oni doli iz Srbije. Od domaih Srba brutalnou se isticala osoba imenom Zvjezdan, a pomagao mu je jedan Srbin iz Hrvatske, iz sela Nutra. Pored spomenutih najvie nas je tukao Boban Radulovi iz sela karia, srpski policajac. Jednog dana u dvoranu za tjelesni Osnovne kole doli su Lugar i Srbin po imenu Cvjetin koji je bio u policijskoj uniformi, a mislim da je iz gradaakog sela Tramonice. Tada je Lugar pucajui iz pitolja ubio Bartola Kljajia iz sela Hasia, dok je Cvjetin iz poluautomatske puke ubio Marka Evia iz sela Hasia. Meu onima koji su nas tukli bilo je dosta Srba iz sjeverozapadne Bosne zvanih Krajinika, ali im ne znam imena. Mene su esto vodili na obavljanje raznih fizikih poslova, uglavnom kopanje rovova na liniji bojinice. Pri obavljanju tih radova su me tukli, a neposredno prije premlaivanja bi mi vezali krpu preko oiju, tako da ne znam tko me udara. Jednom prilikom kundakom puke me je izudarao Lazo Sofrenovi iz sela Obudovca. Dana 27.11.1992. godine mi smo svi prebaeni u logor Batkovii kod Bijeljine, gdje nas je obilazio Meunarodni Crveni kri. U tom logoru su uvjeti boravka zatoenika bili malo bolji... U Domaljevcu, 22. rujna 1993. BS019 O.., ro.. 1957., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, svjedoi o uhienjima i odvoenju civila na prisilni rad za potrebe srpskih
snaga, pljaki civilne i drutvene imovine, skrnavljenju i pljaki katolikih groblja u Bosanskom amcu: Negdje od samog poetka rata doli su po mene kui. Meu njima su bili Trivo Kukrika i Dragan Nikoli zvani Glupson. Odredili su me za kopanje rovova i tranea za srpku vojsku. Na kopanje rovova odvodili su me, najee, Dragan Nikoli zvani Glupson, Mile Zoranovi zvani Pancir i profesor Radovan Anti. Isti su nas esto maltretirali. Kopanje rovova bi trajalo cijeli dan. Na tim poslovima sam bio rasporeen skoro puna tri mjeseca, a poslije su mene i jo neke prebacili na rad u Silos. U Silosu smo radili najtee poslove. Tu je glavni bio Stevo Tutnjevi iz sela Tiine, koji bi nas prisiljavao da radimo i dan i no. esto nas je maltretirao i prijetei nam vadio pitolj, udarao nas dok smo nosili teke vree. Koliko mi je poznato, on je uestalo pljakao imovinu Hrvata i Muslimana po cijeloj opini Bosanski amac. Napose bih istakao negativno ponaanje Ivice Nikoli, majke Dragana Nikolia zvanog Glupson, koja je uestalo i svakodnevno napadala i vrijeala ene hrvatske i muslimanske nacionalnosti, koje su nakon okupacije grada ipak ostale ivjeti u svojim domovima. Boo Ninkovi je nagovarao, prijetio i primoravao Muslimane da uzmu oruje i da pristupe srpskim snagama, da se bore za njihovu stvar. Javno i otvoreno je prijetio da e pobiti sve one koji to ne uine. Simo Zari nas je pozivao na mobilizaciju. Cviko Tei zvani Maksin je najvie pljakao imovinu Hrvata i Muslimana po Bosanskom amcu i okolnim selima, i ini mi se da je poslije nekamo pobjegao. Nino Markovi zvani Smu je oduzimao putnika vozila i ista odvozio za Srbiju gdje ih je prodavao. Nile Zoranovi je bezrazlono, hodajui po gradu, udarao i premlaivao Hrvate i Muslimane na koje bi naiao. Koliko mi je poznato, Mirko Mihalji zvani Le, iz sela Crkvine, skidao je nadgrobne (uglavnom mramorne) ploe u groblju u selu Hasiu i iste odvozio za Bijeljinu, gdje mu je netko skidao natpis s ploa, a potom ih je prodavao. Jedne prilike Mirko i Milan Anti, zvani Talijan, iz Bosanskog amca traili su ispred Doma umirovljenika da nekoga ubiju govorei kako dugo nisu ubili ni jednog ustau. Mene su jedne prilike Stojan Tei zvani Hrut iz Bosanskog amca i jedan Srbin kome ne znam ime natjerali da za njih kradem imovinu Hrvata u selu Tiini (kue uparia). to se tie tih kraa, uglavnom je sva opljakana imovina prelazila preko ruku Steve Tutnjevia zvanog Stevura iz sela Tiine. uo sam da su oko Evi i Luka Babi pokrali ivae strojeve iz neke tvornice u Odaku i iste odvezli u Vojvodinu, u Baku Palanku, gdje su otvorili obrt. Po hrvatskim i muslimanskim kuama imovinu je pljakao Cvika Pupevi iz Trusinovaca. Takoer mi je poznato da je iz firme Meboa gotovo sve bojlere opljakao Nenad Tutnjevi, te ih je odvezao u Vojvodinu, u Novi Sad... BS020 E.., ro. 1963., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, govori o odvoenju na prinudni rad, iznosi podatke o odgovornima za
represiju nad Hrvatima i Muslimanima opine Bosanski amac, te podatke o Muslimanima koji su pristupili u redove srpskih snaga: Poetak rata i okupacija grada zatekli su me kod kue u Bosanskom amcu. Dana 01.07.1992. godine k meni je doao Sead Drljai i uruio mi poziv da se javim u prostorije Mjesne zajednice. Kada sam se odazvao pozivu, osoba zvana Beg me rasporedio na rad u poduzeu Hranaprodukt. Tu sam radio na utovaru smrznutog voa i povra u kamione hladnjae. Organizaciju posla je vodio i nadgledao direktor imenom Nikola iz sela Obudovca. Poslije sam odreen da idem na vridbu penice u selo Batkuu, a radio sam kod Mileta Stojanovia iz Batkue, koji je u to vrijeme bio srpski policajac. Poslije su me prebacili na rad na farmu u Novom Selu. Radom na farmi rukovodio je Stevica Bogdanovi, a rukovodioci u PIK-u su Stevo Tutinjevi i Srbin imenom oko. Poetkom 1993. godine, prebaen sam na rad u zgradu opine. Naveo bih da je predsjednik opine Bosanski amac tada bio Blagoje Simi, potpredsjednik Cvjetin Josipovi, predsjednik Izvrnog odbora Mirko Luki, a tajnik Mitar Mitrovi. O prisilnom iseljavanju Muslimana i Hrvata, o raspodjeli njihovih stanova i imovine, glavnu rije je imao Veselin Blagojevi, a glavni za privredu je Slobodan Sjeni. U glavnom zapovjednitvu srpskih snaga viao sam Mladena Radovia zvanog Roda, Ivanovskog zvanog Buco, Milana Stania i Vladu iia. Naveo bih i to da je Boo Ninkovi srpski ministar obrane, te da je edo Simi direktor poduzea Bosanka, zatim da se Simo Jovanovi zvan Ljapo trenutno nalazi u selu Obudovcu i da je jedan od zapovjednika srpskih snaga. U komisiji za razmjenu glavni su Miroslav Tadi i Velimir Masli. Naveo bih i to da je direktor u tampariji Marko Kuruevi, a da je direktor u poduzeu Ue Bosne Rajko Kuruevi, te da je direktor veterinarije Ilija Risti, a direktor Uniglasa Stanko Dujmovi. Vladu arkanovia sam viao u srpskoj vojnoj uniformi. Boro Pisarevi trenutno radi u njihovom Sudu. Naelnik srpske policije je Stevan Todorovi, komandir je Savo anarevi, a u policiji rade jo Slobodan Vaki i neki ole. Naveo bih i to da je Srbin zvani Pika, iz sela Obudovca, doslovno odgrizao uho Atifu Kapetanoviu. Naveo bih i to da je Mirko Mihalji zvani Le iz Crkvine pljakao imovinu po Bosanskom amcu, a isti je pripadnik srpske vojske. Naveo bih i to da je Radovan Anti pripadnik srpske vojske, te da je spomenuti odreivao gdje e privedeni civili kopati rovovi, a da je srpski vojnik Mile Zoranovi vodio zatvorenike i privedene civile na kopanje rovova. U Bosanskom amcu se jo uvijek nalazi Dragan orevi zvani Crni, a isti je sudjelovao u organizaciji napada i okupacije grada, te u maltretiranju civila hrvatske i muslimanske nacionalnosti. U srpskoj uniformi i s orujem viao sam jo Iliju Arsia i Dragana Nikolia zvanog Glupson. Od Muslimana iz Bosanskog amca, u redove srpskih snaga dobrovoljno su pristupili Fadil Topagi, Ibro Ibrali i njegovi sinovi Damir, Dino i Igor, Salih zvani Licna i njegov sin, Azur Barjaktarevi i njegov sin Aziz, Fahro zvani Magelan, zatim Buco, sin Sakiba zvanog lajfer, Amir Nuki, Meho Ati,
Hamko Ati, Meho Hurti, Jasmin Vejsilovi, Damir Arapovi sin Mirsadov, Eref Halilovi, Ragib Maarevi, Ismail Maarevi, Fikret Seljakovi, Jasmin Dumonji, Hunto Dumonji, Uzeir Dubri i njegov brat zvan Mi, mukarac zvan Pirgo, Naser Sejdi sin Mustafe, koji je u srpskoj miliciji, Jusuf Sejdi sin Mustafe, mukarac zvan Some, mukarac zvan Kosto, mukarac zvan Perika, Jasmin Kapetanovi zvan abasko, Redep Mehmedovi, Ramo, sin Selvetinov, Avdo uheri zvan Coc, Edhemovi zvan Piksi i arli, Senad Kuburi, Mirsad Kiki, Demal Jasenica zvan Andra, Ibro, prijeratni milicajac, sada je u srpskoj policiji, zatim Muharem Kapetanovi zvani Soura i drugi. Na odsluenju vojnog roka u Pelagievu nalazi se Zlatan Salki. Naveo bih i to da su Srbi prisilno mobilizirali mukarca zvanog Sipa, sina Ilmaza Kapetanovia, Avdu zvanog vabo, Mustafu osia, Nedada Mustafia i Safeta Dragovia. Od Hrvata iz Bosanskog amca, u redove srpskih snaga dobrovoljno su pristupili, Darko Dujmai, sin Jankov; Janko Dujmai, Petra Karlovia sin zvan ilo i Anto Peji... U Domaljevcu, 18. sijenja 1994. BS021 J.., ro. 1965., mukarac, Hrvat, iz sela Tramonice, opina Bosanski amac, pripovijeda o prisilnim radovima za potrebe srpskih okupacijskih vlasti i snaga, opisuje uvjete boravka u zatoenitvu, brutalna ubojstva zatoenih Hrvata i Muslimana: Dana 29.05.1992. godine, oko 14,00 sati, u moju kuu je doao Stevo Pavlovi iz sela Obudovca, koji se aktivno bavio borilakom vjetinom dudom, i jo jedna meni nepoznata muka osoba iz sela Ledenice. Oni su doli osobim automobilom tipa renault, s civilnim registracijskim ploicama. Rekli su da me privode u SUP na ispitivanje. Kada su me doveli u SUP u Bosanski amac, zapisali su moje osobne podatke. Tu su me zadrali oko desetak minuta. Osoba koja je radila na prijavnici, rekla je da idem u izolaciju. Srbin Stevo Pavlovi odvezao me do zgrade Srednje kole. U prostorijama te kole sam zatekao oko dvjesto osoba. Svi su bili uhieni i privedeni. Tu su me zatvorili s ostalim uhienim ljudima. Prvih pet dana nismo nita radili, samo smo leali. Nakon nekog vremena poeli su nas odvoditi na obavljanje fizikih poslova za potrebe srpskih snaga tj. kopali smo rovove na liniji Bosanski amac - selo Crkvina, utovarivali bojlere, skupljali voe, uglavnom ljive, na prostoru opine Odak gdje smo po naputenim gospodarskim objektima uzimali posude zvane kace za odlaganje prikupljenog voa. Na posao su nas odvodili u 6,30 ujutro, a vraali pred no, pred sami mrak. Tijekom tako dugog radnog dana davali su nam patetu ili pola konzerve
mesnog nareska, a po povratku su nam davali veeru koja se sastojala od jednog komada kruha premazanog pekmezom. Oni koji nisu bili na radu dobivali su batine od svih osoba koje su dolazile u izolaciju. Najvie su nas tukli i udarali nedjeljom poslije podne, od 16 do 17 sati, kada su se uglavnom ponapijali. Krajem kolovoza 1992. godine u izolaciju je dola jedna osoba i traila nekog uhienika koga su zvali Jazo. Sa njim u drutvu su bile jo etiri meni nepoznate osobe. Bili su naoruani pukama zvanim pumperice. Straar Anelko Gavri (sin Mitrov, roen 1966. godine u Babinoj Gredi, kuni broj 39), pustio me da izaem iz kole. I on je izaao za mnom. Sjeli smo za jedan stol koji se nalazio tu pored kole. Nudei mi cigaretu (marka Kord) pitao me poznajem li ga. Zapalio sam ponuenu cigaretu, a on me dalje pitao znam li neto za nekog Krunu, poznatog motorista iz orakog sela Matia, za osobe zvane uketa i Pajo iz orakog sela Tolise, raspitivao se za Tadiju Gagulia iz gradaakog sela Tramonice. Rekao sam mu da te ljude poznajem, a na njegovo pitanje gdje se oni nalaze, odgovorio sam da mi nije poznato ni to rade ni gdje se nalaze. Razgovor je trajao pet-est minuta, nakon ega mi je rekao da idem nazad u kolu. Kad sam se vraao, u hodniku me je saekao meni nepoznat mukarac za koga sam tek poslije doznao da je on navodno zapovjednik srpske Vojne policije u Bosanskom amcu. Na njegovo pitanje od kuda sam i kako izgledaju ljudi koji su doli sa razmjene, odgovorio sam da izgledaju grozno. Udario me je kundakom puke zvane pumperice u prsa, a potom cijevi te puke me udario po glavi. Nakon toga je od Anelka Gavria uzeo debeli kabel, duine oko osamdeset centimetara i nastavio me tui po svim dijelovima tijela. Od udaraca po glavi onesvjestio sam se. Nakon nekog vremena osjetio sam vodu na licu i zamijetio da se nalazim u kupaonici te da su me polili vodom iz nekakve posude, kante. im sam doao svijesti, nastavio me tui onim kablom po cijelom tijelu nakon ega sam pao na pod kupaonice, a on je otiao u hodnik da gleda kako Anelko Gavri pukom pumpericom tue dvojicu brae iz sela Zasavice. Kroz otvorena vrata kupaonicee sam vidio da su obojici izbijeni prednji zubi te da su im glave razbijene, a iz rana na glavi je tekla krv. Kad su Gavri i onaj to je mene tukao izali van, ta dva brata su nekako dopuzali do mene u kupaonicu. Tada smo jedan s drugog prali krv. U tom trenutku napolju se uo dolazak nekakvog vozila koje se kratko zadralo, a potom je otilo. Svi straari su zajedno izali napolje i poeli tui jednu osobu, najvjerojatnije muslimanske nacionalnosti, koja je dola u posjet nekom od zatvorenika. Kako nas je samo tanak zid razdvajao od mjesta dogaaja, uli smo da ga tuku. ula se zapovijed da se digne te da sam udara glavom u zid, iz zaleta. U nepravilnim vremenskim razmacima su se ula etiri tupa udarca o zid, a potom je pao. Nakon svakog udarca o zid uli su se glasovi straara, koji su govorili da svaki put udara jae i jae. Potom se sve utialo i nakon nekog kraeg vremena straari su otili osobnim automobilom (marke mercedes), ute boje, starijeg tipa. Tri dana od opisanog dogaaja sa razmjene su dola etiri Srbina iz sela Tramonice koje su zvali Stovrazi. Bili su u civilnoj odjei. S njima je doao i jedan Crnogorac. Crnogorac je bio jako razvijen, imao je velike ute brkove, a na sebi je imao arenu uniformu. Mene je pitao iji sam. Nisam mu stigao odgovoriti, a ve sam dobio nekoliko amara i udaraca po glavi. Kako sam
pao na pod, poeo me je nogama udarati po cijelom tijelu. O broju udaraca ne mogu se izjasniti, ali znam da me je dugo udarao. Poslije nekoliko dana, moda etiri do pet, dolo je est osoba sa Srbinom iz sela Obudovca, kojeg su zvali mit. Pitali su me gdje se nalazi moj motorkota. Odgovorio sam da je motor kod ogora (bade) u Beogradu. Jo sam im rekao da je moj bado vojna osoba. To me je tog trenutka spasilo batina jer su mi povjerovali i otili. Nakon nekih deset minuta, u prostoriju su dola trojica meni nepoznatih, ponovo me izveli van i pitali me za motorkota. Njima sam rekao isto, ali oni mi nisu vjerovali te su me otpoeli udarati, stalno pitajui gdje je motor. Tukli su me sve dok se nisam onesvijestio. Znam da sam se probudio u kupaonici, sam, nikoga nije bilo. Nakon ovog maltretiranja, narednih desetak dana, svaku veer su me prozivali i izvodili napolje, udarali mi po nekoliko amara i putali nazad. Svaki put su me pitali gdje je motor. Ve od poetka rujna 1992. godine prmjestili su me u radnu jedinicu koja se nalazila u poduzeu 11. april, gdje sam radio kao stolar. Pravio sam mrtvake sanduke (krinje), opravljao prozore i vrata i radio sve druge stolarske poslove. Za vrijeme mog boravka u ovoj radnoj jedinici nisu me maltretirali, a i hranu sam redovno dobivao, odnosno, svi smo se hranili s njihovom vojskom, u krugu tvornice tekstila IT. Dnevno smo pravili od est do osam mrtvakih sanduka za potrebe srpskih snaga. Ove krinje smo skladitili u istoj tvornici gdje smo ih i izraivali. Znam da su dolazile vojne osobe iz sela Pelagieva, Obudovca, Crkvine, i nekih drugih s Opine Bosanki amac koji su odvozili po deset, petnaest krinja. Za vrijeme mog boravka u izolaciji, u Srednjoj koli u Bosanskom amcu, dola je osoba zvana Lugar sa svojim pomonikom (plav, izrazito krupan, kratko oian). Lugar je bio vidno pijan. U jedno ruci je drao bombu, a pitolj u drugoj. Po ulasku u spavaonicu, idui od jednog do drugog zatoenika, svakog je pitao odakle je. Sve one koji su odgovorili da su iz Bosanskog amca udarao je bombom i pitoljem. Od zadobijenih udaraca desetak je zatoenika krvarilo. Tada je Lugar pozvao jednog uvara zatvora, imenom Rade (on je iz sela Tramonice, iz zaselka Stovrazi) i rekao mu: Ajde, bre, ubij! Pozvani uvar je uao s poluautomatskom pukom i ispalio jedan metak u prsa osobi iz sela Hasia, a Lugar je rekao: Nisam mislio da ubije, ve da tue! Nakon tih rijei Lugar je iz pitolja ispalio jedan metak u glavu, u predjelu lijevog oka, osobi iz Hasia koja je dotada sjedila na stolici, a koju je prije taj isti Lugar tukao. Nakon ovog ubojstva, Lugar je razdvojio zatoenike na dvije strane, na jednoj strani su bile osobe koje su iz Bosanskog amca, na drugoj strani svi ostali. Poslije razdvajanja zatoenika na dvije skupine Lugar je okrenuo cijev pitolj u onu skupinu zatoenika koji nisu bili iz Bosanskog amca, i povukao okida. uo se jasan udarac metala o metal, ali pitolj nije opalio. Potom je Lugar izaao iz prostorije... U Oraju, 9. listopada 1992. BS024
S.D., ro. 1956., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, svjedoi i prisilnim radovima, iznosi podatke o pojedinanim ubojstvima, o Muslimanima koji su se aktivno ukljuili u redove srpskih snaga, o kreatorima srpske opinske politike genocida...: Poetak rata, odnosno napad srboetnika na Bosanski amac, zatekao me kod moje kue. Tu no, odnosno 16./17.04.1992. godine, nalazio sam se kod svoje kue i kada se zaula pucnjava, preao sam u podrum, kod svog susjeda. Tu su se ve nalazili moji roditelji, braa, Salko Tiri zvan Rupar i drugi. Sutradan ujutro, odnosno 17.04.1992. godine, vidio sam da kroz dio grada zvan Donja Mahala prolaze meni nepoznati naoruani vojnici u maskirnim uniformama, ofarbanih lica i sa udnim kapama na glavama. Isti su ili od kue do kue. Navodno su traili oruje. S njima u drutvu nisam prepoznao nikoga od Srba iz Bosanskog amca, ali sam naknadno uo da je tada s njima bio Pero Blagojevi zvani Benzinac. Isto jutro na kunom pragu ubili su Slavka Debia iz Bosanskog amca. Njegovo mrtvo tijelo sam, s nekolicinom susjeda sahranio. No uoi napada kroz susjedstvo je iao Smail Tiri zvani Buco, i svima govorio da nee biti nikakvog napada na Bosanski amac. Napomenuo bih da se on ukljuio u njihove redove od prve mobilizacije. Poslije prvog udara srboetnika, te zastraivanja i maltretiranja Hrvata i Muslimana, zabranili su nam izlaz iz stanova i kua za sljedea tri dana, tako da se nismo smjeli nikuda kretati. Poslije nekoliko dana do mene je doao pripadnik srpskih snaga zvani Digara. On me, po nekakvom popisu prozvao i rekao da moram ii raditi u PIK. Skupa s jo dvanaest ljudi, sve Muslimana, radio sam na utovaru pijeska u vree koje su pripadnici srpskih snaga koristili za izradu grudobrana i bunkera. Osim mene u PIK-u su na obavljanje fizikih poslova dovedeni i Mute zvani Kuka, Kapetanovi zvani Maak, orali, Ilija Kajin, Boro Katin i dr. Poslije ovoga odveli su me na kopanje i izgradnju nasipa, kopanje rovova prema selima Prudu i Zasavici. Ispoetka je na rad rasporeivao Devad eli, a u osiguranju nas koji smo radili bili su Radovan Anti, Mile Zoranovi zvani Pancir, te neki Srbi iz sela Pisara i Crkvine koje osobno ne poznajem. Jedno vrijeme vodili su me na radnu obvezu u poduzee Komunalac, gdje je direktor bio Kosta Mihalji. Po potrebi sam, za potrebe srpskih snaga, iao kopati tranee i bunkere na liniju bojinice Gradaac - Sibovac, potom na prostoru sela Brvnika, Batkue, Vidaka, a najvie vremena proveo sam na kopanju rovova u Grebnicama. Od pripadnika srpskih snaga koj su boravili na liniji u selu Grebnicama bili su slijedei: Predo Malinovi, Mirko orevi koji je prije rata bio straar na skladitu poduzea Naice promet, Dragutin Tubonja sin Milenka, Mio Buzakovi, Simo Petrovi iz sela Obudovca koji je tada bio komandir odjeljenja, Gavro Stoki takoer komandir odjeljenja, a prije rata je bio nogometni sudac, ore zvani Zorin iz sela Tiine, takoer komandir odjeljenja, ore Duani je bio zapovjednik voda, Slobodan Sofrenovi, Dragan Petrovi, Anelko Sari zvani Kibla i drugi kojima ne znam imena.
Od Muslimana u njihovoj vojsci i s orujem bili su: Mirsad Jaarevi zvani Pirgo, Ado Zurapovi zvani vabo, Ado Mujki, Ado Skenderovi, Nurdin Seljakovi zvani Mrki, Devad Seljakovi, Smail Tiri zvani Buco, Ibrahim Kabakli, Sabrija Kabakli zvani aba, evko orali zvani Savo, Mustafa H. Abdi, koji je do rata radio u Jugoplastici, Ibro H. Abdi zvani orkan, Azura Pekar i njegov sin Aziz, Jasmin Vejsilovi, kroja po profesiji, Fadil Topagi, sada u njihovoj specijalnoj postrojbi, Avdo uheri zvani Coc, Faruk Arapovi zvani ombe, Huso igara, po profesiji potar, Jusuf Sejdi, Naser Sejdi, Sead Kapetanovi zvani Sipa, Samir Kuburi, Nermin Kuki, Enes Dumonji zvani Hunto, Jasmin Dumonji, po profesiji potar, Adnan Nikoli zvani Kutro, Adnan Omeragi zvani Bro, Esad Biaki zvani Perika i njegov brat Mersad zvani Kie, Sakib Subai zvani Taso, Enver Edhemovi zvani arli i njegov brat Emir, Kemal Kulugli, Eko Halilovi zvani Rusov, Devdo Halilovi zvani Mraka, Suad Ibrahimbegovi zvani Kalaturin, Smajo i Fehim Madarevi, Uzeir Dubri, po profesiji pekar, Hazim Dubri zvani Mi, Muharem Kapetanovi zvani Sobura, Safet Mehi zvani iljak, Adnan Bistri, Nizam Ramusovi zvani Tota (pobjegao je iz Bosanskog amca u Srbiju), Jasmin Kapetanovi zvani abasko, Faruk Hurti, sin stolara Mehana, Ibrahim Doli, predratni milicionar, Muhamed Ati zvani Hamko, Fuad K., koji je nekamo pobjegao, Alija Peleevi koji je nekamo otiao uz dozvolu srpskih snaga, Salih Ibrali zvani Licna, Isko Hurti, po profesiji voza, Amir Nuki, Meho Hurti zvani oklje, Mirsad Arapovi i njegov sin Damir i Ahmet Ibrali (on je u toku mog boravka u Bosanskom amcu nosio puku i sa svojim zetom Ratkom Kureevi iz sela Pisara iao na liniju bojinice u trajanju oko osammjeseci u prekidima). Od Srba koji su u opinskom politikom vrhu skoro svakodnevno viao sam Blagoja Simia koji im je predsjednik, Stevu Todorovia, naelnika srpske policije, Savu Canarevia, komandira srpske policije, Mladena Radovia zvanog Roda, koji je komandant obrane grada, Simu Zaria za kojeg ne znam ta radi, Miroslava zvanog Brko koji je zaduen za poslove oko razmjena, a vlasnik je jednog kafia, sina Mile Tadia koji je u selu Grebnicama bio ranjen, Simu Nikolia koji svakodnevno odlazi u selo Pelagievo, Slobodana Sjenia, Bucu Tonikina koji radi na vezi njihovog zapovjednitva. U njihovom zapovjednitvu su jo Aco Mokri iz sela Skaria, Mihajlo Tovirac zvani Pile, Lazo Adija, Predo Palenica, Ljubo Borojevi. To zapovjednitvo je smjeteno u Raginoj kui. U Bosanskom amcu sam vidio osobu zvanu Crni koji efuje po gradu, a sada je predsjednik kluba Borac u Bosanskom amcu. Znam da u gradu rade dvije benzinske crpke, a na njima rade Pero Blagojevi i jedan Boro iz sela Pisara. uo sam da je Iska Ragu ubio Dragan Tubonji, sin Milenka, te da se to dogodilo negdje kod kavane Skadarlija i da je mrtvo tijelo baeno kod pivare. Za masovno ubojstvo u selu Crkvini samo sam uo, ali se nita nije prialo o tome. Takoer sam uo da su se krale nadgrobne ploe s katolikih groblja i da su ih preprodavali, ali ne znam tko je to inio. Jedno sam vrijeme radio na iskopavanju mrtvih. Jedne prilike, na lokaciji izmeu sela Kornice i ardaka, ispred crkve, odnosno iz jednog tamonjeg dvorita iskopao sam etiri muka i jedan enski le koji su nakon toga,
navodno, razmijenjeni. Drugi put sam sa prostora Lugova pokupio dva lea, a neto kasnije i jedan kostur koji je traktor prilikom oranja izbacio iz zemlje. Sahranjivao sam i mrtve koje Srbi dovezu. Iste sam sahranjivao na katolikom groblju u Bosanskom amcu, a sahranjeni su po brojevima. Mislim da na tom groblju sada imaju oko etiri takva groba. Bilo ih je i vie, ali su tijela vaena i razmijenjivana. Skupa s jo dvojicom Muslimana 27./28. o8.1994. godine preplivali smo rijeku Savu i preli u Hrvatsku gdje smo se prijavili tamonjim vlastima... U Domaljevcu, 30. kolovoza 1994. 1|2|3|4|5|6|7|8
1|2|3|4|5|6|7|8 BS044 K.J., ro. 1933., enska osoba, Hrvatica, iz Bosanskog amca, potvruje podatke o pojedinim pripadnicima srpskih snaga, o srpskim opinskim politiarima koji su sudjelovali u pripremi i provedbi agresije i okupacije Bosanskog amca, pljaki imovine protjeranih Hrvata i Muslimana, podatke o ruiteljima katolike crkve u Bosanskom amcu, protjerivanju Hrvata iz svojih domova...: Poetak rata i okupacija grada zatekli su me kod kue u Bosanskom amcu. Odmah po okupaciji grada, obuene u vojnu uniformu i s orujem u rukama, viala sam Jocu Vukovia, Ljubina sina, eljka Nikolia, Gospavina sina, Berislava Josipovia, Perina sina, Petra Arlovia zvanog Kio i njegovog sina eljka, Tiria zvanog Buco, a isti je poslije pljakao i krao stvari po kuama te ih prodavao po gradu. Taj Buco je dolazio do Age, kovaa, i naredio mu da stavi pet stotina maraka ispod posude za cvijee, saksije. Dana 15.05.1992. godine dola je skupina vojnika, meu kojima sam prepoznala Dragana Nikolia zvanog Glupson, i naredili mi da se spakiram. Nakon toga su me prebacili u selo Crkvinu gdje su me zadrali osam dana, a potom su me pustili kui. Nekoliko dana poslije ruenja damije ila sam uz Elektrodistribuciju i ula kako Marinko Stefanovi, elektriar po profesiji, nekome pria kako je sruio damiju, te da e nai strunjaka koji e i crkvu sruiti od vie puta. U svibnju 1993. godine k meni je doao nepoznati srpski policajac te me priveo u njihovu policijsku stanicu na razgovor s njihovim komandirom Savom anareviem. Tom prilikom sam vidjela sljedee srpske policajce: Miloa Savia, Krunu Simia, jednog Ranka i jednog Dimirija te Slobodana Vakia zvanog vaka. U uniformi i s orujem viala sam jo Predu Ilia, a isti je pljakao kue po gradu, Vojku Nikolia, Slobodana Sofrenovia i Savu Ostojia koji je takoer pljakao po poduzeima i kuama u Bosanskom amcu. Iz Bosanskog amca sam protjerana odnosno razmijenjena 24.12.1993. godine...
U Domaljevcu, 27. sijenja 1994.
BS061 A.O., ro. 1960., mukarac, Hrvat, iz sela Domaljevca, pria o uhienju, zatvaranju, brutalnom fizikom maltretiranju i ubojstvima zatoenika u srpskim logorima, te daje djelomine podatke o ubijenim osobama i o poiniteljima zloina: Kako sam bio zaposlen kao radnik na odravanju, rat koji je zapoeo nou, 16./17.04.1992. godine, zatekao me na radnom mjestu. Ujutro, 17.04.1992. godine, zauo sam pucnjavu po Bosanskom amcu. Nisam obraao posebnu panju na to jer sam odluio da taj dan nikamo ne izlazim. Sa mnom je bila i jedna ena, Srpkinja po nacionalnosti, koja je radila kao istaica. Tek sljedeeg dana smo mi izali u namjeri da si kupimo neto za jelo. Prije toga je gradom prolo jedno vozilo i preko razglasa je upuena informacija da graani mogu izai van i da obavljaju svakodnevne poslove, da onaj tko posjeduje oruje isto treba predati u policijsku stanicu. Kada smo nas dvoje izali van i doli do prodavaonice Merkur, zaustavili su nas dvojica mukaraca u maskirnim uniformama te su nas legitimirali. Kada su iz mojih dokumenata vidjeli da sam Hrvat, rekli su mi da odem u SUP, a ovu Srpkinju su potjerali da ide svojoj kui. Taj dan se nisam nikamo javljao niti sam otiao do SUP-a. Sutradan su me pronala trojica mukaraca u maskirnim uniformama. Po obiljejima na uniformi sam shvatio da su Srbi. Poeli su me tui rukama, nogama i pukama. Nakon batina morao sam ih odvesti u prostorije disko-kluba u kojima su me ponovo tukli i oduzeli novac koji su pronali. Pili su pie kojeg je tu bilo u izobilju. Nakon toga priveli su me u Stanicu milicije. Tu me je odmah po naem dolasku policijskom palicom poeo tui Stevo Todorovi, a pridruila su mu se i ova trojica koji su me priveli. Nakon nekog vremena zatvorili su me u eliju gdje je ve bilo oko 20-25 zatvorenih ljudi iz Bosanskog amca. Prve noi su me, skupa s ostalima iz zatvorske elije premjestili u prostor skladita TO-a. Za boravka u tom skladitu tukli su nas svakodnevno i tjerali da pjevamo etnike pjesme. Svako malo bi netko od njih ulazio u to skladite i tukao nas odreda, palicama, nogama, ipkama i ime god bi stigli. Jednog dana doao je etnik koga zovu Lugar. On je, s nekoliko udaraca drvenom motkom u glavu, ubio jednog zatoenog Hrvata iz sela Hasia, ovjeka koga smo zvali Dikan. Nakon toga izvukao je Dikana napolje, a mi smo potom uli dva pucnja. Tu, u tom skladitu, Srbi su najvie tukli Grgu, Luku, Ibelu, Dragana Lukaa, brau Muhameda i Hasana koji su bili vlasnici jednog kafia. Omeru Naliu su zabili no kroz ruku, Lugar je lomio zube jednom Seji koji je do rata bio policajac.
Jednu veer doli su i iz TO-a kamionom odvezli sve zatvorene, osim nas nekoliko. Ostali smo ja, Luka policajac, Izo Izetbegovi i Martin Mati iz Babine Grede. im su oni otili, nas su prebacili u Stanicu milicije. Nakon nekoliko dana poeli su nas prebacivati u Crkvinu, u tamonje prostorije poljoprivredne zadruge. Tu nas je bilo oko pedesetak s prostora opine Bosanski amac. Bili su tu i neki ljudi koje su Srbi izvukli s meugradskih autobusnih linija, uglavnom su bili iz Teslia. Dana 07./08.05.1992. godine, oko 23,00 sati, uo sam da se ispred prostorije u kojoj smo bili zatvoreni zaustavilo jedno vozilo. Odmah potom poeli su pucati po zgradi u kojoj smo bili zatvoreni. Kako su vrata prostorije u kojoj smo bili zatvoreni bila zakljuana, oni nisu mogli ui, pa se jedan od njih na neto popeo i kroz prozor reflektorom osvijetlio unutranjost. Prozvao je jednog Jozana iz sela Hasia i zapovjedio mu da iznutra provali vrata. Jozan je nakon nekoliko pokuaja vrata uspio otvoriti. im su etnici uli, a bila su etvorica, odmah su ubili Jozana. Meu etnicima prepoznao sam Lugara, a jedan od njih je bio krupan, crnomanjast, nedostajali su mu pojedini zubi - bio je krezav. Nakon to su nas ispropitivali tko je, to je, gdje je radio, njih dvojica su poeli ubijati zatoenike pucajui iz puke zvane pumperice. Lugar je ubio dvojicu, a onaj drugi je u prvi mah ubio etrnaest zatoenika, a kasnije jo dvojicu. Meu ubijenima su bili Jozan, Luka policajac, Kivi iz Hasia, Niko Brandi, Josip Oroli, Ilija Mati, drugima se ne sjeam imena. Nakon to su poinili ovakav zloin, ta dvojica zloinaca su traili petoricu dobrovoljaca. Kad su se javili, morali su tijela ubijenih zatoenika natovariti na kamion, koji je nakon toga odveen u meni nepoznatom pravcu. Uskoro sam zauo i zvuk bagera. Nakon svega toga etnici su traili novu petoricu dobrovoljaca koji su morali prati krv i skupiti razbacane dijelove tijela ubijenih. Nas preivjele su premjestili u Bosanski amac, u isto ono skladite TO-a gdje sam ve bio zatvoreni. Skoro svakodnevno su k nama dolazili etnici iz Srbije (Srbijanci) od kojih sam neke ve poznavao po imenu ili nadimku: Lugar, Avram, Boban, Tralja I dr., te domai etnici meu kojima su bili: vaka, Boban, Kuburica, ole, jedan Srbin iz sela Obudovca koji je inae radio u Apatinskoj pivovari, Musliman imenom Naser, predratni milicionar, Savo anar, Stevo Todorovi i jo mnogi drugi kojima ne znam imena. Jedan dan Avram me izveo, te orujem i prijetnjama prisilio da jedem pijesak. Morao sam ga posluati i u pet navrata sam pojeo puna usta pijeska. Maltretiranja su se nastavljala svaki dan, a Avram mi je jedanom zabio vojniki bajunet u ruku. Svi do sada nabrojani Srbi i Srbijanci, a i jo mnogi kojima se ne mogu sjetiti imena, tukli su nas zatoenike svakakvim predmetima, primoravali nas da se izmeu sebe udaramo, da svakodnevno pjevamo njihove etnike pjesme...
BS062
I.R., ro. 1953., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, iznosi podatke o pojedinim pripadnicima srpskih snaga koji su poinili oruanu agresiju i okupaciju Bosanskog amca, fiziki maltretirali civile na otvorenom prostoru u Bosanskom amcu, potvruje podatke o ruiteljima damije u Bosanskom amcu, odvoenje na prisilni rad za potrebe srpskih vlasti i snaga, bezrazlono zatvaranje u logore, brutalna ubojstva u srpskom logoru Batkovii kod Bijeljine...: U vrijeme poetka rata, odnosno napada srboetnika na Bosanski amac, boravio sam kod svoje kue. Ve prvog dana agresije, u srpskoj vojsci, s orujem u rukama i obueni u njihove uniforme bili su: ore Pisarev zvani Ruka, sin Andrijin, roen 1945. godine, Stevan Arandi, zet Steve Milia, Aco Vasi, Milan Celekovi, direktor zadruge, Jovo Ikanovi iz modrikog sela Dugog Polja, Drago Borojevi, Jasminko Palenica zvani Bruno i Nikica Palenica. Navedene sam vidio na nasipu. Jedan dan sam izaao iz kue. Prolazei pokraj kafia As, kojeg je vlasnik Miro Tadi, zaustavili su me i pretukli Neboja Stankov zvani Cera i jedan Srbijanac kojeg su zvali umadinac, a govorili su da je iz Kragujevca. Dana 26.04.1992. godine pozvali su me na rad. Pozvao me je Devad eli, Musliman iz Bosanskog amca. Vodili su me da kopam rovove u selo Zasavicu, za njihovu vojsku. Glavni za poslove osiguranja su bili Stojan Blagojevi, Stojan Mitrovi (voza iz robne kue) koji je iz sela Crkvine i jedan Anelko koji je radio kao voza u firmi Budunost. Kada nisam kopao rovove, bivao sam rasporeen na rad u vodovodu, a tamo je glavni bio Ibrahim Kari, sin Sulejmana, roen 1948. godine, Musliman iz Bosanskog amca, a bio je njihov ovjek. Kod spomenutog Ibrahima su se okupljali Savo Ganarevi, Mladen Radovi zvani Roda, te Hajro Jaarevi i drugi pripadnici srpskih snaga. Jedne prilike, mojoj kui su doli Perica Krstanovi, direktor Elektrodistribucije i Marinko Stefanovi, po profesiji elektriar. Traili su od mene kompresor, a kao razlog su naveli da im treba radi buenja rupa na damiji u koje e postaviti eksploziv. Kako je nisam imao kompresor, njih dvojica su mi naredili da moram runo napraviti rupe na zidovima damije. Njihov zahtjev sam odbio i nakon toga Mirko Mini me rasporedio na rad u Odaku. U Odaku sam radio na vodovodu, a glavni za sve radove i radnje je bio Savo Popovi. Dok sam radio u Odaku, znam da su pripadnici srpskih snaga silovali Bebu Corali iz Bosanskog amca, a sam in silovanja se dogodio u kui Mehe Puzia. Nju je silovao, prema mojim saznanjima, Mirko Pavi, srpski policajac. Silovanje su promatrali neki Srbi, meu kojima je bio i Slavko Lisica, tada major u srpskoj vojsci. Nakon ovoga zlostavljanja, Beba je poinila samoubojstvo vjeanjem.
Poznato mi je da je edo Milovanovi, koji je drao Turistbiro u Bosanskom amcu, u hotelu prikupljao, a potom odvodio ene i djevojke u Odak gdje su se nad njima iivljavali pripadnici srpskih snaga. Sama seksualna iivljavanja nad enama i djevojkama su se dogaala u odakom hotelu i po okolnim kuama. U Odaku sam viao Mirka Pavia, Mitu Stefanovia, meu kojima i Tubonjina sina iz Bosanskog amca, i druge pripadnike srpske policije, koje osobno ne poznajem. Dana 8.09.1992. godine, nakon povratka s prisilnog rada u Odaku, mene je u Bosanskom amcu, ispred Doma umirovljenika, primjetio Stevan Arandi. Odmah tog dana su me zatvorili u pritvorske prostorije SUP-a, u kojima je bilo jo zatvorenika. Po mene su doli oko Masli i Pero Krstanovi iz njihove milicije. Prvu no me nitko nije tukao. Drugu no je u prostoriju uao ole i poeo tui Jozu Saria i jo neke ljude iz sela Hasia. Tada je istukao i mene. Drugi dan doao je Naser Sejdi. On je tukao sve po redu, psujui nam majku ustaku. Takoer su esto dolazili i Goran Hasi, Teri, vaka, Cvijetin, policajac iz Oraja, Savo anarevi, Stiv, te Branko Vuji zvani Obad, iz sela Struka, i neki drugi koji su se brutalno iivljavali nad nama tukui nas. Dana 27.11.1992. godine skupa s ostalim zatoenicima premjeten sam u logor Batkovi kod Bijeljine. Jednog dana, 03.02.1993. godine, ja sam rasporeen na rad u kazneno-popravnom domu. Odvozei nas na rad, u mlinu u Bijeljini su ostavljeni Fadil abanovi iz Bosanskog amca i Fuad Islamagi iz Kljua. Prilikom povratka s rada trebali smo pokupiti i njih dvojicu, ali kad smo doli do mlina, reeno nam je da su njih dvojica ubijeni, da su im odsjeene glave te da su to uinili neki Krajinici. U logor Batkovie su iz Bosanskog amca dolazili Fadil Topagi, ole, Slavko Trivunovi. Oni su nas maltretirali i tukli a jednom je dolazio i Miro zvani Brko i Sveto Vasovi...
Iskaz zapisan 27. srpnja 1994.
BS066 A.., ro. 1943., mukarac, Hrvat, iz Bosanskog amca, govori o brutalnom odnosu srpskih policajaca i uvara prema zatoenicima u srpskim logorima i zatvorima u BiH i Srbiji (Bosanskom amcu, Brkom, Bijeljini, Batajnici i Srijemskoj Mitrovici): Dana 20.4.1992. godine nalazio sam se u svom stanu. U neko vrijeme doli su Savo anarevi i jo jedan milicionAr i odveli me u prostorije Stanice
milicije. U Stanici milicije zatvorili su me u jednu prostoriju, u koju je uskoro uao srpski specijalac kojeg su zvali Laki. On me je izudarao eljeznom ipkom. Dok me je udarao, primijetio sam da mu nedostaju dva prsta na lijevoj ruci. Njega je u prostoriju doveo Stevo Todorovi, naelnik novouspostavljene srpske milicije u Bosanskom amcu. Tu me je takoer tukao jedan Srbijanac kojeg su zvali Beli ili Brzi. Meu osobama koje su me tukle i maltretirale u toj policijskoj prostoriji isticao se doratni milicionar iz Bosanskog amca, Savo anarevi. Nakon est dana prebacili su me u svoj vojni zatvor, koji je smjeten u kasarni JNA u Brkom. Tu je bilo i drugih zatoenika. U Brkom su nas tukli i maltretirali vojni policajci JNA kojima ne znam imena. Tu su me prvi put ispitivali, a ispitivao me Simo Zari iz Bosanskog amca. Nakon nekog vremena iz Brkog su me skupa s jo oko etrdeset zatoenika prebacili u zatvor u Bijeljini. Tu smo maltretirani i tueni od njihovih vojnika. Nakon jednog dana po dolasku u Bijeljinu izdvojili su mene, Sulejmana Tihia koji je odvjetnik po profesiji, Izu Izetbegovia, Franju Barukia, Dragana Lukaa, Grgu Zubaka i Seada Mujkanovia te nas vojnim transportnim helikopterom JNA prebacili u Srbiju u zatvor Batajnicu. Tu su nas zatvorili u podrumske prostorije. Svakog dana su nas tukli raznim predmetima, a morali smo pjevati raznorazne etnike pjesme, stajati po cijeli dan uza zid. Uvjeti boravka su bili nesnoljivi, a spavali smo na golom betonu. U taj zatvor su nakon nekog vremena dovedeni dr. Kedai iz Bosanskog amca i jo etiri Hrvata iz bosanskoamakog sela Hasia: Mato Tufekovi, Ivo Tufekovi, uro Vukovi i Anto Dragievi. U tom zatvoru su se prije naeg dolaska ve nalazili Zdravko Filipovi iz Republike Hrvatske (iz sela Soljani u opini upanja), jedan Amerikanac kojem nisam zapamtio ime, i Alija Selimanovi iz bosanskobrodskog sela Koliba. Aliju Selimanovia su ubili u tom zatvoru, u Batajnici. Meu nama se nalazio i Goran Dulibegovi, Musliman iz Gradaca. On se nakon nekog vremena priklonio Srbima, pa nas je ak i tukao policijskom palicom. Vojni policajci JNA tjerali su nas da se izmeu sebe udaramo, a ako bi primjetili da ne udaramo dovoljno jako, onda bi nas sve tukli nogama, pukama, konopcima i sl. Mnogi od nas koji smo boravili u tom zatvoru zadobili smo teke tjelesne povrede, ali se nismo smjeli nikome aliti. Poslije nekog vremena sve su nas, preivjele zatoenike, prevezli vojnim kamionima JNA u zatvor koj se nalazio u Srijemskoj Mitrovici. Prije nego su nas izveli iz prostorija zatvora Batajnica, ruke su nam vezali policijskim lisicama. Neposredno po smjetaju u zatvorske prostorije (elije) zatvora u Srijemskoj Mitrovici, poeli su nas izvoditi iz istih i tui. Ja sam bio izvoen i udaran u pet-est navrata tog prvog dana. Tuklo nas je po desetak policajaca. Usljed tog brutalnog premlaivanja padali smo u nesvijest. Najvie nas je udarao policajac imenom Simo, iz Poarevca.
Nakon neodreenog vremena sve su nas premjestili u jednu prostoriju. Tu su bili zatoeni Hrvati iz Vukovara. I u toj prostoriji se nastavilo svakodnevno maltretiranje zatoenika, a odvoeni smo na obavljanje raznih fizikih poslova. Tortura je trajala sve do razmijene, sredinom kolovoza 1992. godine...
BS073 I.T., roen 1948., mukarac, Hrvat, iz Bosanskog amca, opisuje oruani napad na policijsku postaju u Bosanskom amcu, sudionike tog napada, uhienje i zatvaranje, iznosi podatke o pojedinim Srbima koji su fiziki maltretirali zatoenike u srpskim logorima: Dana 16.04.1992. godine, oko 17,00 sati, moja je supruga telefonski od R. H. iz Bosanskog amca dobila informaciju da e tijekom noi Srbi napasti grad. Zbog toga su stanari nae zgrade u veernjim satima sili u podrumske prostorije. Negdje oko 2,00 sati ja sam iz podruma otiao u svoj stan u nakani da uzmem demper. Po ulasku u stan primijetio sam da se na moj balkon, sa dvorine strane, penje jedna grupa ljudi, obueni u maskirne uniforme i naoruani. Meu njima sam zapazio i Iliju Vukojevia, koji inae stanuje u naoj zgradi. Ja sam odmah izaao iz stana I vratio se u podrumske prostorije. Nedugo potom uli smo lomljenje stakala na stanovima u naoj zgradi, a zatim je iz naih stanova otvorena vatra na policijsku stanicu koja se nalazi u neposrednoj blizini, odnosno na policajce koji su se nalazili na osiguranju stanice. Negdje u jutarnjim satima, u podrumske prostorije je doao meni nepoznat ovjek obuen u vojnu maskirnu uniformu. Rekao nam je da ostanemo u podrumu, da ni sluajno ne izlazimo van. Narednih nekoliko dana boravili smo u podrumu, a u naim stanovima je spavalo 38 srpskih specijalaca, etnika iz Srbije i Crne Gore. Za to vrijeme upoznao sam, po imenu ili nadimku, pojedine osobe koje su se nalazile meu njima: ika Avramovi zvani Avram i Bale, roen 1953. godine, nastanjen u Kragujevcu, razveden, otac dvoje djece; osoba po nadimku Beli, roen 1956. godine, rodom iz okolice Kragujevca, razveden, otac jednog djeteta; osoba po nadimku Zec, roen oko 1955. godine, iz okolice Pljevlja; osoba imenom Joca, iz Smedereva, roen oko 1960. godine; Slobodan Miljkovi zvani Lugar, roen oko 1953. godine, vjenani kum osobe zvane Beli; Dragan orevi zvani Crni, radio u Saveznom SUP-u u Beogradu, ini mi se da je iz Beograda; Aleksandar Vukovi, zvani Vuk, roen 1971. godine, iz okolice Pljevlja; osoba po nadimku Tralja, roen oko 1963. godine, iz okolice Negotina, govori vlakim jezikom. Dana 15.05.1992. godine srpski policajci su me priveli u zgradu SUP-a u Bosanskom amcu. Tu me je ispitivao Savo anarevi, komandir tzv.
srpske milicije. Nakon ispitivanja odveli su me u Osnovnu kolu u Bosanskom amcu i tu zatvorili. Boravei u zatoenitvu s drugim zatoenicima, zapazio sam vrlo este dolaske raznih osoba u prostor gdje smo bili zatoeni. Oni su se na razliite naine iivljavale na nama, posebno provodei fiziku torturu nad veinom zatoenika, pri emu su se posebno isticali domai Srbi: Stevo Todorovi, Saa Masli, jedan Bogdanovi zvan ole, jedan Ostoji iz Gajeve, jedan arko iz sela Lonara, Slobodan Jaimovi i mnogi drugi...
Iskaz zapisan 15. lipnja 1993.
BS094 S.S., ro. 1964., mukarac, Musliman, iz Bosanskog amca, iscrpno opisuje okupaciju grada Bosanskog amca, uhienje i zatoenitvo u srpskom logoru u selu Crkvini, muenja i torture zatoenika u srpskim logorima u Bosanskom amcu, Brkom i Bijeljini: etvrtak, 16.04.1992. godine. Most na rijeci Savi zatvoren je desetak minuta prije uobiajenih 19,00 sati. Postavljene su odmah eline zapreke i protutenkovske mine. S obje strane mosta omanje kolone kamiona i automobila, koji ga nisu uspjele prijei do odreenog vremena. Jedan asnik osobno preko mosta prevodi desetak pjeaka u oba smjera i kao vie za sebe mrmlja: Ako veeras ne napadnu amac, nikada i nee!? Gotovo u isto vrijeme u selu Obudovcu je poelo okupljanje pripadnika srpske milicije. Polau prisegu (zakletvu) i prisustvuju asnoj molitvi. Pripadnici postrojba teritorijalne obrane u srpskim selima i postrojbe JNA zvane 4. taktiki odred unutar grada amca, stavljeni su u najvii stupanj borbene pripravnosti. Nekoliko razumnih Srba koji imaju tonu informaciju, na brzinu obilazi nekoliko muslimanskih i hrvatskih kua i krto savjetuju, kako je Hrvatima i Muslimanima najbolje skloniti se iz grada tijekom noi. Vijest se brzo proirila. Panika je ustupila mjesto mjesecima prisutnoj uznemirenosti. Oni naivniji Hrvati i Muslimani priaju i vjeruju u posljednju sjednicu u amakoj Mjesnoj zajednici, kada je Simo Zari, iz 4. taktikog odreda, pobio sve glasine i izjavio da nikakvog napada nee biti!? Bio je to, kako e kasniji dogaaji dokazati, samo dio usporedne igre koju su vjeto igrali Srbi - pripremati se za jak i organizirani napad, a u isto vrijeme pregovarati s Hrvatima i Muslimanima i glumili mirotvorstvo.
Odluka da se orujem zauzme grad Bosanski amac donijeta je u centrali SDS-a, nakon to se uvidjelo da od srpske kontrole Bosanskog Broda nema nita. Za napad su znali i u Generaltabu JNA. Prema zacrtanom planu prvi napad izvest e udarna grupa Ljubia, pod zapovjednitvom Sreka Radanovia zvanog Debeli, ojaana s nekoliko istih eeljevaca i s nekolicinom pripadnika specijalnih postrojbi jugoslavenskog saveznog SUP-a, svi sa velikim ratnim iskustvom iz rata u Hrvatskoj. S njima je dogovor napravio i osobno ih doveo na podruje ovog dijela Bosanske posavine Lazar Trojan iz sela Donje Slatine, neke i nekoliko tjedana prije samog napada! U gradu su ih sa strahom ekali malobrojni, slabo naoruani i nedovoljno organizirani branitelji, preputeni sami sebi i svojoj sudbini. Bila je to jedna od najveih, ako ne i najvea greka u Bosni i Hercegovini poetkom rata. Sjeverna vrata Bosne, bitna za obranu na poetku agresije, preputena su praktino bez ispaljenog metka branitelja. Sve ostalo to je uslijedilo sudbina je i mnogih drugih gradova i sela u Bosni i Hercegovini. O tim danima, zatoenitvu i svim strahotama kroz koje je proao svjedoi jedan mladi Musliman iz Bosanskog amca: O situaciji prije mog uhienja rei u samo nekoliko reenica. lan SDA (Stranka demokratska akcije) postao sam odmah na poetku, iz dubokog uvjerenja da je to stranka koja e nas Muslimane okupiti, organizirati, a ako bude bilo potrebno, znati sauvati od zla koje se nad sve nas nadvijalo. Koliko sam znao i umio, davao sam svoj doprinos. I tada i sada spreman sam dati i sam ivot, ali bih sada zasigurno bolje znao s kim se valja, a s kim se ne valja u kolo uhvatiti. Kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve jasnije da e do otvorene srpske oruane agresije doi. Zajedno s braom ukljuio sam se u pripreme za obranu, zbog ega smo doli na sam vrh srpske liste za odstrijel, koju su naoigled svih nas tako revnosno iz dana u dan pravili lanovi 4. taktikog odreda, po mom miljenju prve paravojne formacije u BiH. Naalost meu njima je bilo i dosta Muslimana i Hrvata. Dovoljno je nabrojiti samo nekoliko imena: Ibrahim Trakoevi, Ibrahim Doli, Bla Eagovi, Naser akarov, braa Seljakovi... Od 17.02.1992. godine imali smo na desetine dojava da bi moglo doi i do otvorenog napada, a tome su u prilog ili i sve ei oruani incidenti u kojima je bilo i ranjenih. Posebno smo bili dobro pripremljeni za 16.04.1992., kada smo napravili dobar raspored oko zgrade SUP-a i TO-a, jer smo pretpostavljali da e u sluaju napada Srbi prvo pokuati ovladati ovim dijelom grada. Na alost, na sam dan napada, 17.04.1992., bili smo znatno slabije organizirani, a vitalni gradski objekti oko Skuptine opine ostavljeni su na uvanje samo jednom iskusnom policajcu i nekolicini poetnika, kojima je to ujedno bilo i prvo deurstvo. Tijek napada i sve to e kasnije doi, takoer pokazuju da su Srbi dobro znali raspored obrane. Informacije su se odlijevale najvjerojatnije i putem telefona, jer su neki zaboravljali da je sistem prislukivanja telefonskih razgovora u amakoj poti, jo za svog direktorovanja, razradio Jovan Lazarevi. Desna ruka u tom poslu bio mu je ore Duani, zvani Daltara,
koji je osobno, neposredno pred sam napad, iskljuio sve telefone u gradu, a nakon nekoliko sati ponovo ih prikljuio. U trenutku napada, nas nekolicina nalazila se na oko 500 metara od zgrade SUP-a. Zatraili smo odmah pojaanje i dogovorili se da jedna grupa krene prema mostu na rijeci Bosni i da u sluaju potrebe omogui izvlaenje civila. U tom kljunom trenutku sreli smo jednog ovjeka iz vodstva SDA, koji nam nareuje da se povuemo kuama, jer se, kako je rekao, oekuje uskoro ulazak JNA i stvaranje tampon zone izmeu zaraenih srpskih i muslimanskih milicija?! Nastala je jo vea pometnja. Jedni su se zaista vratili kuama, drugi su poli prema mostu i selu Prudu, premda su taj dio grada pod vatrom drala etnike jedinice stacionirane kod evkine vikendice. U opem rasulu i meteu grad je praktino aptom pao. Prema ve ranije sainjenim popisima, Srbi su poeli s uhienjima, pljakom i silovanjima. Kad sam uvidio da od organizirane obrane nema nita, pokuao sam se, iz Ulice 6. istono-bosanske brigade, pokraj stadiona, pa zatim kroz Mebo i srpsko groblje, doepati Starae i rijeke Bosne i prijetei u selo Prud. Veinu puta preao sam bez vee opasnosti, a na oko 300 metara prije obale rijeke Bosne naletio sam na etniku zasjedu. Bilo ih je ukupno etvorica. Bili su iz sela Pisara i Crkvine, naoruani automatskim orujem, s bijelim trakama na ramenu. Ostat e mi uvijek nejasno zato nisu pucali i zato su kasnije u svojim izjavama rekli da nisam bio naoruan?! To mi je kasnije zasigurno spasilo glavu. Poveli su me prema Zasjeki (tale na sjevernom ulazu u selo Pisari). Tamo sam vidio dosta kamiona, transportera, tenkova, koji bi sigurno u sluaju veeg otpora krenuli na Bosanski amac. Jedan od tamo nazonih, meni nepoznat etnik, naredio je da me odvezu u selo Crkvinu rijeima: Vodi to ubre onim arenim da ga sasluaju! U Drutvenom domu u selu Crkvini odmah su mi opsovali majku i poeli tui. Od siline i brojnosti udaraca, sav krvav pao sam na pod. Jedan od prisutnih etnika tada me podigao i pitao gdje mi je brat, koji mu je valjda nekada prijetio na barikadi kod Bijelog bisera. Tom etniku ne znam ime, ali mislim da je radio u Utvi u Bosanskom amcu. Nakon novih i novih udaranja oduzeli su mi dokumente, novanik i ostalo. U prostoriju je u uniformi tada uao Milo ulapovi zvani ulap i rekao mi da e sve moje dokumente predati u SUP u Bosanski amac. Poslije sat ili dva, ponovo su me tukli svim i svaim i to tko god je stigao. Ne znam ni sam kada su me prebacili u zgradu stare pote u Crkvini. Znam samo da su me probudile neije rijei jesi l to ti? Bio je to jedan prijatelj iz Bosanskg amca. Kada su mi se oi malo privikle na tamu, vidio sam tu i neke druge amaane meu kojima sam prepoznao D.M., P.A., D.L., I.B. ... Kad je jutro svanulo vidjeli smo mnotvo ljudi pred Domom u Crkvini. Najvei broj bio je naoruan, a bilo je i puno uhienih civila koje su dovodili sa svih strana. Ipak, najvie je bilo uhienih ljudi izvan nae opine koji su iz Europe i Hrvatske krenuli u Bosnu svojim kuama za Uskrs. Na alost, mnogima je selo Crkvina bila zadnja postaja! Od meni poznatih Srba tada sam u uniformama JNA vidio dr. Stanka
Pivaevia i Cviklu Boia zvanog Maksin. Neto kasnije dolazi do nas upravo taj Maksin s jo jednim milicionarom i kae nam da e nas voditi u zgradu TO u amac. Maksin se tada posebno obraa zatoenom Dragutinu Lukau rijeima nas emo dvojica u amcu srediti sve raune! Utovarili su nas zatim u kamion i u pratnji jednog milicijskog automobila dovezli u Bosanski amac. Tamo smo zatekli 20-30 eeljevaca i arkanovaca u arenim uniformama i bojama maskiranih lica. Pred zgradom TO-a su nas istovarili i onako povezane, jednog za drugim, doveli u jednu omanju prostoriju. Unutra je ve bilo oko 25 zatoenih Hrvata i Muslimana. Svi su utjeli, oborenih glava. Izgledalo je kao da nisu ivi. U mojoj je u glavi lebdjela misao to li nam donosi no i dani koji slijede? Potom su nas nagurali u dva kamiona i uz jaku pratnju Vojne policije JNA povezli u nepoznato. Iza nas je ostajao na Bosanski amac. Nismo znali kamo nas voze niti to nam pripremaju? Cerade na kamionima bile su dobro zategnute. No je ve padala. Bilo je teko orijentirati se, kuda nas vode. Valjda je u prirodi ovjeka da uvijek pomilja na najgore. Mislio sam da nas vode sigurno na strijeljanje! Da slino razmiljaju i moji supatnici, zakljuio sam po njihovoj utnji, jer se osim bolnih uzdaha, nita drugo nije ulo. Tek moda nakon pola sata vonje, zakljuili smo nekako da se vozimo kroz selo Obudovac i da vjerojatno idemo prema selu Lonarima i Brkom. Da smo zaista bili u pravu, vidjeli smo nakon novih pola sata vonje, kada smo neto prije deset sati na veer, jedan po jedan, istovareni u krugu vojarne u Brkom, blizu hotela u ovom gradu. Tek tada uhvatio nas je pravi strah, jer doekala nas je vojna policija s kapuljaama na glavi. Svi smo pomislili da nam nema druge, nego se pripremiti za najgore! Prvo su nas pretresli. Kako su to radili brzo, tiho i vjeto, zakljuili smo da smo u rukama visokih profesionalaca, koji su dopremljeni u Brko najvjerojatnije iz Beograda ili Srbije. Nakon pretresa odvode nas u elije. Neto kasnije ponovo nas izvode. Prvi nam je u posjet doao potpukovnik JNA Stevan Nikoli, koji je prije rata esto navraao i u Bosanski amac i koji je najee, u ime JNA, pregovarao s opinskim civilnim vlastima. Odmah po dolasku nareuje Vojnim policajcima JNA, da nas odveu. Tu njegovu zapovijed, u stvari vjet pokuaj da nas privoli na suradnju, neki od pripadnika Vojne policije primili su doista teko, pa je bilo i udaranja, ali znatno manjeg opsega nego u Bosanksom amcu. Negdje pred zoru probudili su nas glasovi. ujemo, netko vie: Doi da vidi zenge iz amca! Nekoliko njih, obuenih u razne uniforme, ali dobro naoruani, prilazi elijama i znatieljno nas promatraju. Nakon moda minutu ili dvije, jedan od njih naglo se okree i psuje: Pika vam materina, vidi se da vas dosta Srba nije ni vidjelo zenge, a kamo li protiv njih ratovalo! To nisu zenge, to su civili! Kad se ve razdanilo, dolaze Simo Zari, Fadil Topagi i Lazo Trojan, nai znanci iz amca. Dijele nam cigarete. Tijekom dana neki od zatoenika prepoznali su u toj vojarni JNA u Brkom i neke Srbe iz sela Obudovca,
Pelagieva, abara... Toga dana zapoela su ispitivanja. Mene ispituje Stevan Nikoli, a u susjednoj prostoriji Simo Zari ispituje jednog Muslimana iz Bosanskog amca. Na stoliu je leao papir sa etiri pitanja. Pitanja i potpitanja uglavnom su se sastojala od toga, jesam li sudjelovao u obrani grada, tko je organizirao obranu, kakva sam zaduenja imao, gdje sam uhien, kako smo se naoruavali i slino. Stevan Nikoli se napose zanimao za elne ljude amakog SDA, Maneta, Izeta, Aliju i druge... Odgovarao sam i u isto vrijeme snalazio se kako sam znao i umio. Znao je izuzetno puno i u svojim pitanjima upotrebljavao argumente koje je bilo teko oboriti. Uglavnom sam sve ono to je on o nama znao pripisivao ljudima koji su se ranije uspjeli izvui iz grada. Nije bio zadovoljan mojim iskazima, ali nije me tukao. Nakon ispitivanja nismo se vraali u iste elije. Bilo je oito da nas razdvajaju, kako bi ispitujui vie ljudi, doli do veeg broja informacija, do koje im je oito jako bilo stalo. U novoj eliji, zatiem jednog momka iz okolice Modrie. Od njega saznajem da je bio u Legiji stranaca, da je poao kui i da je, kao i mnogi drugi, uhien u selu Crkvini. Optuili su ga da je ustaki instruktor, a ispitivali su ga i oficiri JNA koji su doli iz Beograda. Nisu ga ni prestajali tui! Neto kasnije u nau eliju dovode i jednog mladia iz okolice Brkog, zatim iz sela Krepia dvojicu brae, pod optubom da su tamonje Hrvate opskrbljivali orujem. Bilo mi je jasno da su nau eliju namijenili najeim ustaama, to se kasnije i potvrdilo. Naime, zapoelo je udaranje, koje se jednostavno rijeima ne moe opisati. Dovoljno je rei da su na jednom od dvojice brae izlomili tri policijske palice tzv. duge, panjolske. Njega je posebno tukao potporunik JNA Aleksandar Ostoji, zvani Minus, iz Brkog. Tijekom dana u nau eliju doveli su i psihiki potpuno slomljenog ovjeka, kojeg su optuili da je silovao deset srpskih djevojica, a ovjek u stvari nije znao ni ime pia. Udaraju nas sve. Ipak u Brkom nam je u cjelini bilo neto lake nego u Bosanskom amcu. Hranu smo dobivali redovno, obilazio nas je i lijenik, dobivali smo i lijekove. Neto optimizma u nae elije unijeli su neki amaani koji su tijekom dana boravili u Bosanskom amcu i sudjelovali u snimanju jedne emisije za potrebe TV Novog Sada, a vratili su ih ak pristojno obuene. Optimizam nam je tom prilikom podgrijao i jedan Musliman - etnik Fadil Topagi, koji nam je rekao da emo svi biti puteni kuama im se zavre ispitivanja!? Ja sam ga ak pitao za svoje dokumente! Al smo bili naivni! Da Srbi i u Brkom neto krupno pripremaju, zakljuili smo po tome to je straa u ovom zatvoru u vojarni pojaana, a u hodnik je postavljena ak i strojnica. Straari nas svako malo obilaze i opominju da e pucati na svaki jai um. Nismo spavali. Iza ponoi, prolomila se strahovita detonacija. Stakla na zgradi zatvora letjela su na sve strane. Nastala je opa trka po vojarni JNA. Iz grada se ula pucnjava. Pred zoru se nekako primirilo.
Negdje oko 9,00 sati dolaze vojnici JNA. Kako su stakla bila polupana, ujemo ih kako priaju da je u zrak dignut most na Savi koji spaja Brko i Gunju te da je ubijeno mnogo civila. Ubijeni ljudi nalazili su se na mostu, u vrijeme eksplozije, a dijelovi njihovih tijela letjeli su okolo. Kako e se kasnije ispostaviti, stradali su Mislimani i Hrvati, koji su se vraali kuama s gradilita u Hrvatskoj i zapadnoj Europi, a i oni koji su iz Bosne eljeli prijei u Hrvatsku. Eksploziv su Srbi postavili u kombi i ostavili na mostu. Bar tako smo mi razabrali njihove prie. Tijekom dana u vojarnu dolaze novi i novi civili, Srbi. Oruje i druga oprema dijeljena im je kapom i akom. uli smo kako jedan vie da nije dobio municije za zolju!? Zakljuili smo da je rat zapoeo i u Brkom i da su Srbi mobilizirali i one topuku ni vidjeli nisu. Oko podneva tog dana postrojavaju nas u hodniku i kau nam da emo biti prebaeni na sigurno. Izlazimo visoko dignutih ruku, u redu jedan iza drugog. Pjeaili smo oko stotinjak metara. Zatim nam nareuju da uemo u autobus, koji je tu bio parkiran. Naredili su nam da navuemo zastore na autobuskim staklima i da utimo. Autobus polagano kree, a ispred i iza nas u pratnji su ak i pamovi. U dijelu grada, kroz koji smo prolazili, vidjeli smo jake vojne patrole i zaposjednuta sva vanija raskrija. Ubrzo smo shvatili da idemo dalje na istok, prema Bijeljini. U autobusu su bili svi koji su u Brko dovezeni iz Bosanskog amca, ukupno nas 53, a s nama dalje sudbinu e dijeliti I dvojica brae iz Krepia, dvojica ljudi iz Hasia i dvojica iz Brkog. Ukupno 59 zatoenika! Nova postaja na naem krinom putu zvala se Bijeljina. Autobus je stao u tamonjoj vojarni JNA, na vojnikom poligonu. Za minutu bili smo ve opkoljeni s dvadesetak vojnih policajaca. Izvode nas jednog po jednog. Moramo visoko uzdignuti ruke. Iz kolone odmah izdvajaju jednog ovjeka iz Brkog, kojeg su jo ranije optuili da je silovao desetak srpskih djevojica. Iako je optuba bila oito lana, ubili su ga odmah s nekoliko rafala. Bio je to dovoljan znak da ni nas ostale nita dobro ne eka u Bijeljini. S uperenim cijevima puaka prema nama sprovode nas u jedan paviljon, usput nas nemilosrdno tukui kundacima. Sjedamo jedan pored drugog licima okrenutim prema zidu. Svaki, pa i najmanji pokret, znaio je nove batine. Nakon nekoliko sati odvode nas u neku sportsku dvoranu. Ponovo slijedi zapovijed: Lica okrenuti zidu! Po mnotvu glasova, cike i vike rasputene i pijane rulje, zakljuujemo da nam u posjet dolaze i rezervisti. Zapoinje udaranje, monstruozne optube o silovanju i ubijanju srpske nejai, da smo ustae i da ne elimo ivjeti u Jugoslaviji... Samo ovo posljednje je bila istina! Udaranje, prijetnje i svakojako zlostavljanje trajalo je satima. U duu i tijelo svakog od nas uvukao se strah. Sjetili smo se i svih masakra ovdje u Bijeljini, koje je poinila Arkanova i eeljeva rulja. Odnekud pozadi krii stariji glas: Sve vas za glavu treba skratiti motornom pilom! Od dugog i nepominog sjedenja, udaranja i maltretiranja, koila su nam se tijela, a glava pucala. Tako je nastavljeno i narednih dana. U rijetkim trenucima bez udaranja morali smo uiti njihove pjesme, koje nas u amcu
nisu nauili. Meu prvim morali smo znati pjevati Arkanove delije. Onog koga su odredili da isti zahod, mete dvorite ili ia ogradu, smatrali smo pravim sretnikom. ini mi se, trei ili etvrti dan od naeg dolaska u Bijeljinu, zauli smo zvuk helikoptera u letu. Ubrzo zatim spustio se u krug vojarne JNA. Meu nas dolaze tri vojna policajca JNA i pilot Darko Ninkovi, sin Vojislavov, nekada naelnik taba TO-a u Bosanskom amcu. Prozivaju Grgu Zubka, Dragana Lukaa, Seada Mujkanovia, Franju Barukia, Sulejmana Tihia i Antu imovia. Ubrzo ih utovaraju u helikopter i odvoze u nepoznato. Istoga dana dolaze drugi vojni policajci, itaju i prozivaju druge zatoenike. Meu prozvanima su i Salko Hurti, Mato Senji, Silvester Antunovi, Ilija Peji, Admir Hurti, Mersad Gibi, Sulejman Tabakovi, Mehmedi Himzija, Zlatko Karali i jedan Stahanovi iz Zvornika. Kako su svi oni bili pripadnici priuvnog sastava policije, bilo je jasno da je poela nekakva selekcija zatoenika. Nama koji smo ostali, rezervisti i vojni policija JNA govorili su kako emo uskoro biti puteni kuama. Meutim, nakon svega to smo proivjeli u Bosanskom amcu i u Brkom, malo je tko od nas zatoenika i pomisliti mogao na neto dobro. Bilo je Srba koji su nam ponekad udijelili koju cigaretu, bilo je i onih koji su nam govorili da su u veliko zlo uvuena sva tri naroda i da sve to nee biti zavreno prije nego li se prolije puno krvi. Jedan dan u posjet nam dolazi i direktor amakog umaprodukta. Navodno je uo da su neki amaani zatoeni, pa je doao da vidi o emu se radi. Sa nekima je i razgovarao. Podijelio nam je i cigarete i jo neke sitnice. Sedmog ili osmog svibnja 1992. godine zapoelo je novo maltretiranje, udaranje i zlostavljanje. Da bi ublaili nae krike, neposredno prije samog udaranja, ukljuivali bi magnetofon i putali etnike pjesme. Toga dana na red je ponovo doao Tomislav Vurdi, legionar iz Modrie. Njega su prvo odveli pod tu, zatim pustili hladnu pa vruu vodu i udarali. Tukli su ga sigurno sat vremena. Poslije Tomislava na red dolazi Dragutin Markovi. Sve se isto ponavlja. Poslije njega tuku i drugu dvojicu zatoenika, ijih se imena ne sjeam, a onda sam na red doao i ja. Prvo me ispituju otkuda mi puka i tko mi ju je dao? Sve poriem. Dobijam nekoliko amara. Iza toga me udara policajac po imenu aban i to njihovom specijalnom metodom pendrekom po tabanima!!! Dobio sam najmanje etrdeset udaraca. Kada su prestali, nareuju mi da, onako izubijan, trim do svog mjesta u eliji. Poslije su udarali i sve druge. Specijalna abanova metoda nastavljena je i sutra. Samo sam sada dobio upola manje udaraca! Teko je rijeima opisati to u tim trenucima ovjek misli, ali sam sasvim siguran da unutar ovjeka ima neka nevidljiva snaga, koja je u mirna i sretna vremena pritajena u dui i tijelu, a pojavi se samo u iznimno tekim situacijama. Nisam siguran to je to, ali svakako ima neto to ovjeku pomogne da i najgore strahote preivi!!! Sjeam se, bio je 11.05.1992. godine. Nareuju nam da u dvorani napravimo vie mjesta, jer da e dovesti nove zatoenike. Uskoro i uvode
nove ljude. U polumraku primjeujem i ljude iz Bosanskog amca, nae policajce, koji su nekoliko dana ranije bili odvedeni. Bilo nam je izuzetno drago, jer svi smo se bojali da ih nikada vie neemo vidjeti. Meu njima bilo je i nekoliko zatoenika iz drugih mjesta Posavine i Bosne i Hercegovine. Tako je iz Modrie bio Eldar Mei, te jedan stariji ovjek kojeg smo poslije zvali Tetak. Iz Bosanskog Broda s nama je bio Behrem Mai i jedan mlai ovjek iz Dervente. Od njih doznajemo da su bili u Ugljeviku, da su ih danima tukli i da su za dlaku ostali ivi, jer ih je jedan sumanuti vojnik JNA pokuao pobiti. U dvorani vojarne, gdje smo bili najvei dio vremena zatoeni, dobro sam zapamtio jednog Aliju iz sela Sijekovaca ili iz sela Koliba te jednog porunika JNA iz Bijeljine, koji je odbio sudjelovati u srpskim krvavim masakrima nad Hrvatima i Muslimanima. Na alost, njegovo ime sam zaboravio. Svakog dana novi i novi zatoenici su dovoeni ili odvoeni. Mnoge obitelji nikada nee doznati gdje su stradali njihovi najmiliji! Jednog dana prozivaju nas dvadesetak i odvode izvan Bijeljine. Doveli su nas do nekog vojnog skladita. Tu smo morali istovariti tri lepera razliitog streljiva i granata. Shvatili smo da se Srbi odluno pripremaju za jedan veliki rat, a to to su sve dovozili iz Srbije samo po sebi je puno govorilo. U skladitu je ve ranije istovareno teko naoruanje, meu kojem sam prepoznao haubice od 155 mm i minobacae od 120 mm. Dan 13.05.1992. godine za nas je zapoeo neoekivanom vijeu da nas vode u Bosanski amac i da emo svi biti puteni svojim kuama. I zaista, oko 10,00 sati izvode nas na poligon i uvode u autobus. U pratnji dva policijska automobila kreemo prema Brkom. Na ulicama Brkog ni ive due. Iz mnogih poruenih kua uzdizao se dim. U duanima samo kr i lom. Avetinjski grad i veliki broj etnika u njemu. Prolazimo kroz selo Gorice. Sve kue u selu popaljene. Most preko rijeice poruen. Prelazimo preko improviziranog mosta. U kanalu prevrnut automobil, a pokraj njega napola izgorjelo ljudsko tijelo. Na srpskom punktu u selu Lonari dolazi do izmjene pratnje naeg autobusa. Meu novopridolim policajcima primjeujem Gorana oria. U grad Bosanski amac ulazimo s njegove june strane. Na ulicama u centru amca tek pokoji prolaznik. Pred kavanom Mire Tadia, u dvoritu, veliki broj pripadnika srpske postrojbe 4. taktiki odred. Na autobus se zaustavlja ispred zgrade TO-a i SUP-a. U glavi mi se stalno ponavljalo pirtanje: Hoemo li sada kuama ili natrag u prostore smrti gdje je za veinu nas i zapoelo zatoenitvo? Nadanje da bi mogli biti puteni kuama trajalo je tek desetak minuta. Prekinuli su je i potopili srpski vojni policajci koji su nas poveli prema zgradi Srednjokolskog centra. Tu nas je ekalo desetak srpskih policajaca. Zapovijedaju nam da izaemo jedan po jedan. Ni nogom zemlju nismo estito dodirnuli, a zapoelo je udaranje. Mene na izlazu iz autobusa doekuje Goran ori. Psuje mi ustaku majku i pita me otkuda mi zeleni demper? Udara me akama po glavi i tijelu i vie da skinem demper! U srednjokolskoj dvorani za tjelesni odgoj poredali su nas jednog do
drugog. Ponovo zapoinje udaranje. Mnogo nas je tada bilo pretueno. Posebno su nas estoko tukli Goran ori, Jasmin Kapetanovi zvani abasko i Stevo Pavlovi s Ciglane. Mene su Goran ori i Jasmin Kapetanovi zvani abasko izveli u hodnik. Goran me udara nogama u stomak, a abasko po glavi i tijelu. Stevo Pavlovi mi prijeti noem i pita, gdje mi je nekakav roak?! Poslije pola sata tue i brutalnog maltretiranja, svi odlaze. Ostaju samo dva straara, jedan Bosi (mlai sin Nenada Bosia) i Zoran Palenica. Od bolova u tijelu ni sam ne znam kako je proao dan. Pred sumrak u prostorije dovode nove zatoenike. Meu njima prepoznajem svoje sugraane: Avdu Drljaia, Pericu Miia, Seada Meia, Mirsada (geodet po struci), jednog Esu koji je radio u Interpedu, Hajrudina Srnu i jo neke ljude iz dijela grada zvanog amaka Mahala. U kraem razgovoru s jednim od novopridolih saznajemo kakvo je stanje u gradu. Posebno nas je potreslo saznanje da su Srbi u selu Crkvini, u noi 6./7.05.1992. zvjerski ubili oko petnaest zatoenika, mjetana Bosanskog amca i nekih drugih krajeva BiH! Pretpostavili smo da niti nas nita dobro nee snai! Razgovor izmeu mene i tog novopridolog zatoenika prekinuo je posjet dvojice eeljevaca u maskiranim uniformama. Kako se ve bilo smrailo, njih dvojica, s upaljenim baterijama idu od jednog do drugog zatoenika i pitaju za ime i prezime. Bilo je oito da nekog odreenog trae! Zaustavljaju se kod one dvojice brae iz sela Kepia. Izvode ih u susjednu uionicu i poinju udarati. Strahoviti udarci, etnike psovke i jauci nedunih ljudi, dopirali su i do nas u dvorani. Poslije te dvojice brae eeljevci izvode Kemala Atia, Esada Dakia, Siminica Ramadana, Himzu Mehmedija i Behrema Maia. Osim to su ih udarali, traili su od njih devize i zlato! Kada se stanje malo smirilo, prilazimo premlaenim zatoenicima i pomaemo im koliko moemo. Od njih doznajemo da su ih tukli i lokalni etnici: Dragan Tubonji i jedan Goran, sin Mie zvanog Kuja. Rano ujutro, 14.05.1992. godine, probudila nas je strahovita pucnjava koja je dolazila iz pravca sela Tursinovaca. Nedugo zatim ulaze dvojica straara, jedan iz sela Obudovca s nadimkom Iindija i drugi s imenom Mladen, mislim da je i on iz sela Obudovca. Pucaju po dvorani u kojoj se nalazimo; jedan iz poluautomatske puke zvane papovka, a drugi iz pitolja, viu i galame na nas. Prisiljavaju nas da pjevamo etnike pjesme i to to glasnije. Iindija u jednom trenutku gura cijev jednom zatoeniku u usta. Po njihovom odlasku sve se primirilo. Poslije podne na straarska mjesta dolaze braa Mio i Boro Stefanovi, sinovi Pere zvanog argija. Oni doputaju da nas obie nekoliko psjeta rodbine ili obitelji. Petnaestog svibnja 1992. iz dvorane Srednjokolskog centra premjetaju nas u oblinju Osnovnu kolu. Pred prvu veer u novom prostoru granate padaju na grad. Neposredno oko nas padaju minobacake granate. Za sve nas zatoene to su bile najsretnije minute. Spoznali smo da se naa obrana stabilizirala i da je poeo organizirani otpor srpskom agresoru! Ujutro nas je probudila buka kamiona. Saznajemo da su u dvoranu, u kojoj smo mi do juer bili zatoeni, dovueni Hrvati iz oblinjih hrvatskih sela.
ini mi se 18.05.1992., oko podneva, u Osnovnu kolu ulazi Saa Masli iz Bosanskog amca, Boro Stefanovi iz sela Crkvine i Branko Vujii zvani Obad iz Struka. Saa tom prilikom dri pravi govor. Nakon toga izvodi Cimenu i Roku Jelavia iz sela Zastavica i estoko ih tue. Nakon desetak minuta Branko Vujii zvani Obad izvodi Dasu Gibia i Osmana Jaarevia zvanog Rom. Saa izvodi Behrema Maia, a Obad poziva brau Safeta i Hajrudina Srnu. Izvedeni zatoenici sjedaju na pripremljene stolce, a Obad ih udara policijskom palicom (pendrekom) po licu i ispruenim dlanovima. Poslije dugotrajnog premlaivanja nitko od izvedenih zatoenika nije bio za prepoznati! Naredni dan zapoela je neka selekcija zatoenika. Iz Osnovne kole u zgradu SUP-a odvode Hajrudina Srnu, Seada Meia zvanog Peco, Esu koji je do rata radio u Interpedu, Mirsu (geodeta) i jo jednog ovijeka, ije ime nisam zapamtio. Taj dan u posjet nam je doao Stevo Todorovi zvani Stiv, kojem smo tijekom naeg zatoenitva dali novi nadimak Monstrum, te njegov voza i tjelohranitelj, Goran Hasi iz Oraja. Tada Stevo nogama udara nekoliko zatoenika, onako usput i odlazi. Sutradan je u Osnovnu kolu doveden i Ilija Toli, ef eljeznike postaje u Bosanskom amcu i jo jedan ovjek. Od njih saznajemo da se srpski teror nad Hrvatima i Muslimanima u gradu i okolnim selima kontinuirano nastavlja. Osim uhienja, maltretiranja i pljake zapoela su organizirana silovanja ena i djevojaka. Oko 20.05.1992. u dvoranu ulazi i jedna skupina eeljevaca, na elu sa zloglasnim Srbijancem kojeg su svi zvali Avram. Odmah s vrata Avram vie, da e ubiti svakoga zatoenika u kojega pronae ma i jedan jedini dinar ili koji drugi novac! Jedan od zatoenika odnekud izvadi tisuu DEM i pet stotina vicarskih franaka, a druga dvojica po stotinu DEM. Nakon to im je uzeo novac, Avram sav sretan odlazi iz kole. Tih dana poelo se priati i o nekakvoj razmjeni zatoenika izmeu amakih etnika i HVO-a iz Odaka. I zaista, 26.05.1992., nekoliko sretnika iz logora u kojem sam se nalazio odvedeni su na razmjenu. Bilo nam je drago da e bar netko spasiti glavu i da e ispriati nae patnje u srpskim logorima, koje su za Muslimane i Hrvate, Srbi organizirali u Bosanskoj posavini. U svim tim danima zatoenitva posebno sam zapamtio 13.06.1992. godine, kada mi je oko Masli, sin Spasoja iz sela Crkvine, omoguio da zajedno sa jo jednim susjedom obiemo svoje kue. Meutim, ono to sam tamo saznao nije nam ulijevalo ni malo optimizma. Doznao sam da je srpska milicija pretresla moju kuu i da je pronala neto streljiva i nekoliko tromblonskih projektila te da su uhitili mog oca. Takoer sam doznao da se spasio jedan od brae, koji je preko sela Pisara pobjegao u selo Prud. U pratnji oke Maslia, vratio sam se odmah u Osnovnu kolu, znajui da e dani koji dolaze za mene biti izuzetno teki. I zaista, istu veer, oko 23,00 sati, u kolu dolaze Goran Hasi i jo jedan policajac i odvede me u prostorije SUP-a. Ve na hodniku Osnovne kole Goran me udario akom u
glavu. Udarac je bio tako jak da sam se umalo onesvijestio. Nastavio sam hodati teturajui. Promiljao sam: to li me tek eka kada doem u ruke Steve Monstruma, Save anarevia i drugih zloinaca iz amakog SUP-a? Na ulazu u SUP stoje dva, meni nepoznata straara, naoruana do zuba. U hodniku zamjeujem igru sjenki, od petrolejskih svjetiljki rasporeenih lijevo i desno kroz hodnik. Iza svakih vrata pokraj kojih prolazimo ujem samo ljudske jauke i krike, a potmulo ujem i odjek udaraca. Na poetku stubita za prvi kat naelnik srpske milicije Stevo Todorovi, zvani Stiv, nemilosrdno bokserom tue Husniju Hasanevia. Izmeu udaraca dahe kao zvijer i vie: Gdje ti je sin? Husnija odgovara da mu nije poznato, a Stiv ga udarcima obara na ploice i vie: Svi ste vi ustae! Neki milicionar izvodi mog oca iz jedne sporedne prostorije. Otac pretuen, krvav, oronuo. Monstrum ga zaustavlja stajanjem izme na stopalo i pita ga: to e ti municija? Udara ga akama u prsa i vie jednom srpskom policajcu da ga vodi u garau iza SUP-a! Mene odvode dalje. Malo dalje na hodniku pretuen i sav krvav lei Paaga Tihi. Ulazimo u jednu od prostorija. Unutra jedan bradati mukarac niskog rasta, kako u kasnije saznati nadimak mu je Grof. Drugi, meni nepoznat, staje iza mene i govori mi: Znai, ti si taj!? Obraa mi se rijeima: Sad e da mi kae, od kud ti municija, trombloni, uniforme i maeta? Nisam mu ni rijei odgovorio. Jednostavno, utio sam! Poeo me tui. Za tren sam bio obliven krvlju, razbijenih arkada i polomljenih zuba... Nareuje mi zatim da sjednem za stol i odgovaram na pitanja. Pravim se lud i sve svaljujem na svog brata, koji im je uspio pobjei. Stavlja mi no na vrat i ponovo me tue... Pitaju dalje: Tko u gradu ima radio stanicu i tko navodi granate? utim. Izvode me ponovno u hodnik. Iz prostorije preko puta izvode suprugu jednog od moje brae, a na drugom kraju hodnika ugledao sam suprugu mog drugog brata. Ovaj kojeg zovu Grof govori Stivu, da bi ene trebalo pustiti kuama, to je uskoro i uinjeno. Mene ostavljaju u prostoriji zvanoj deurana. Dali su mi olovku i papir i naredili da piem sve to znam. Ujutro na deurstvo dolazi oko Masli. Srbi odnekud dovode jo zatoenika. Njih ubacuju u prostoriju koja je odmah do zahoda. Na veer dolazi Goran i jo dvojica Srba iz sela Pelagieva. Izvode nekoliko zatoenika. Prijete im, plae ih i iivljavaju se. Odnekud se pojavljuje i Stiv. Odmah izvode jednog zatoenika kojeg smo svi zvali Bracko. Poinje ga tui. Potom izvode i tuku sina Zije zvanog Babura, pa jednog Mirsada, koji se dva puta onesvijestio zbog tekih udaraca! Izvode i mene. Tuku me dvojica meni nepoznatih Srba. Pomae im Stiv koji mene i jo jednog zatoenika zvanog ule udara policijskom palicom (pendrekom) po glavi! Nakon to su se nai muitelji zamorili, tunjava prestaje. Meutim, bolesna srpska mata ne poznaje granice. Izvode dvojicu zatoenika koje prisiljavaju da se meusobno ljube i izvode druge bludne radnje. To valjda samo srpska glava moe izmisliti! uleta tek nakon sat vremena odvode na krpanje glave u Dom zdravlja. Ja od nekih zatoenika dobivam nekakve lijekove protiv bolova. Popio sam ek est tableta!!! Ne znam ni sam koliko dugo sam spavao. Probudio me jedan Srbijanac koji me je izveo u dvorite,
u kojemu su bili jo trojica ili etvorica. Oni me udaraju naizmjence, meusobno se prepiruju tko ima jai udarac? Kada sam pao, nastavili su me tui nogama. Valjda sam i tada pao u nesvijest, ne znam. U zatoenitvu u zgradi SUP-a bilo mi je izuzetno teko, ne samo zbog stalne tue, nego i zbog malog prostora u kojeg su natrpali puno ljudi. Tako je u prostorijama zatvora u podrumu, veliine dva i pol puta dva metra, bila smjetena ak 42 zatoenika! U prostoriji preko puta zahoda, veliine pet etvornih metara, bilo je smjeteno 16 zatoenika! U ostalim prostorijama bilo je smjeteno jo osam zatoenika, meu kojima i dvije ene, a u garai u dvoritu jo pet ljudi! U ponedjeljak, oko 9,00 sati preseljavaju nas ponovo u zgradu TO-a. Kako su nam rekli, dan emo provoditi u velikoj prostoriji skladita, a spavat emo, na policama. Koliko je meni poznato, u zgradi SUP-a su ostali samo ljudi iz garae, meu kojima i moj otac. Narednih sedam dana iz skladita TO-a nitko od zatoenika nije izvoen. Meutim, zatoenici iz drugih prostora TO-a masovno su i krvavo tueni. U tim prostorima ih je bilo oko etrdesetak. U prostoriju u kojoj sam bio zatoen doao je 22.06.1992. godine Drago Dombi. On je prije rata radio u Robnoj kui. Naredio je da izaem napolje. Kad sam izaao, vidio sam da Slobodan Vaki zvani vaka tue Zlatka Karalia zvanog Papec. Nakon kraeg ispitivanja, Dombi je naredio da sjednem na stolac, da se nagnem naprijed, a laktovima naslonim na koljena. Poinje me udarati policijskom palicom (pendrekom) po leima i potiljku. Ne znam ni sam kada sam pao u nesvijest. Osvijestio sam se kad su me polili vodom. S betona su me podigli Slobodan Jaimovi i Slobodan Petrovi. Dombi me nastavlja udarati, a kako se zamorio, pendrek preputa Slobodanu Petroviu! Ponovo sam se onesvijestio. Svijesti sam doao kad sam na licu ponovo osjetio vodu. Ponovo su me podigli na stolac. Pendrek ponovo preuzima Drago Dombi. Poinje me tui po bubrezima i vie: Jesi li se ikada tukao s bratom? Nekom unutranjom snagom smognem hrabrost i odgovaram da nisam i da neu! On me jo jae udara, ali sad po leima. Po trei put sam pao u nesvijest! Kada su me polili vodom i podigli na noge, ponovo sam se sruio. Vidjevi da sam iznemogao, netko od njih me udario nogom i viknuo da idem natrag u skladite. Pola puta sam prepuzao, a pola preteturao. Poslije mene tukli su jo neke zatoenike! Poetkom sedmog mjeseca dogodio nam se totalni komar, bio je pravi lom u dvoritu TO-a. Srbi su skoro na smrt pretukli preko trideset zatoenika. Neke od zatoenika smo unijeli jer se nisu mogli pomaknuti, a pojedini su na tijelu imali tako velike rasjekline da je bilo skoro nemogue zaustaviti krvarenje. Nakon dva dana morali smo prati krv s betona! U tim tekim danima, jedan balkon na treem katu zgrade pored TO bio je za nas zatoenike jedini prozor u svijet. Na njemu smo ponekad vidjeli svoje najmilije. Sa njega nam je stizala pomo i rijei utjehe. etvrtog srpnja ujutro u prostorije logora ulazi nekoliko srpskih policajaca
s nekakvim popisima i govore nam da koga prozovu, uzme svoje stvari i izae napolje. Tada jo nismo znali da prozvani idu u razmjenu. Poeo sam plakati. Ne znam ni sam zbog ega, je li zbog toga to nisam prozvan ili to se rastajem od brata i oca ili zbog svega toga po malo? Mnogo zatoenika je tada otilo. Nakon toga imali smo oko dva dana nekakvog mira. Novo udaranje i maltretiranje zapoelo je ve trei dan. Mnogo ljudi iz sela Tiine i nas iz Bosanskog amca tada je bilo pretueno. Mene izvodi meni nepoznati plavokosi srpski policajac. Nakon to me skinuo do pojasa, u bubrege mi, dvadesetak puta, zabija vrh policijske palice (pendreka). Osjeao sam uasne bolove. Od bolova nisam mogao tijekom naredne noi ni oi sklopiti. Ujutro sam mokrio krv! Sreom, slijedeeg dana u posjet nam je dola lijenica i medicinska sestra. Od njih sam dobio nekakve tablete, i nakon dva dana bilo mi je puno bolje. U to vrijeme Srbi su se napose okomili na zatoene Hrvate i jednog Nijemca. Posebno teke batine su dobili katoliki sveenik Jozo Pukari i Ivo Gali iz sela Tiine, Anto Maji iz sela Zasavica, Ivica Franji iz sela Domaljevca i Nijemac Jrgen Jangen. Srpski straari u zgradi TO-a u Bosanskom amcu napose su uivali u trenucima kada bi primorali zatoenike da udaraju i tuku jedan drugog, a prava poslastica bila im je organizirati tuu izmeu zatoene brae. esto su primoravali, pod prijetnjom smru, da se estoko tuku braa Arapovii, braa Halilovii... Kada bi se braa zamorili ili kada bi jedan od njih ostao leati, straari bi pretukli pobjednika, za nagradu. U tim i drugim zvjerstvima, tih dana napose su se isticali Slobodan Vaki zvani vaka, Slobodan Vukovi zvani ao, Slobodan Petrovi, Drago Dombi, ole Bogdanovi, Dragan Tubonji, policajac Luki, policajac Lazarevi, Slobodan Jaimovi, Slavko zvani Harmonika, Mladen i Makso Krezo, jedan Iindija iz sela Obudovca. Zatoeniki dani u zgradi TO-a bili su teki i bez ovih batinanja, jer je u dvije male prostorije bilo smjeteno oko stotinu ljudi bez zahoda, bez bilo kakvog oblika higijene, s vrlo malo vode za pie i malo hrane. Kod jednog broja zatoenika pojavile su se gnjide, ui... Bilo je ljudi na granici izdrljivosti, na rubu ivota. Posebno je bilo teko koncem srpnja 1992. godine, kada smo za hranu dnevno dobivali samo komadi kruha, malo marmelade i malo aja. Takva situacija ponovila se i sljedea dva mjeseca. Od udaranja, iznemoglosti i svega drugog, bili smo u situaciji da molimo Boga da na nas padne kakva granata i prekrati nam muke. Tih dana mnogo je Srba ginulo na ratitima, a preivjeli, nakon povratka, dolazili su i osveivali se na nama. Mene su u to vrijeme brutalno premlaivali vaka, ao, Slavko, Raki, Jaimovi i ole. Sjeam se dobro kako je Makso dovodio neke Srbe da im pokae moja lea, koja su od udaraca bila crna kao ugljen! vaka je mnogo tukao jednog zatoenog Hrvata iz sela Tiine kojeg su zvali Maak. U rujnu doznajemo da je veliki broj mukaraca iz Bosanskog amca preplivao preko rijeke Save i izbjegao u Republiku Hrvatsku. Bila je to potiha nada da nae zatoenitvo i muke nee dovijeka trajati. Meutim, Srbi su se zaista trudili da u nama ubiju i svaku nadu. Dobro se sjeam
9.09.1992. godine: poeli su nam vaditi zdrave zube. Mnogi od nas zatoenika dobro e se sjeati te noi jer su nam tada izvadili ukupno 46 zdravih zuba. Kome je to i zato trebalo, teko je I pretpostaviti. Sredinom rujna 1992. godine, jednog poslijepodneva, poelo je ponovno i organizirano premlaivanje zatoenika. Mene su uzeli skupa s Mirsadom Srnom. Jedan Srbin, prezimenom Raki, razbija bocu od mineralne vode na Mirsadovoj glavi. Mirsad pada u nesvijest. Za to vrijeme mene udaraju Slobodan Vaki zvani vaka, Jaimovi i Petrovi. vaka me udara metalnom stolicom koja se savija, a jedan od Srba udara me sa strane akom po licu i razbija usta i nos. Svega me obliva krv. Izvode i druge zatoenike i tuku ih. Nakon to su pretukli gotovo sve zatoenike iz obje prostorije, navedeni Srbi prisiljavaju nekolicinu zatoenika, pod prijetnjom smru, da meusobno vre bludne radnje ukljuujui sve ono to samo bolesna ljudska mata moe smisliti!!! Jednog dana Stoko, bivi komandir milicije iz Oraja, odluuje k nama u zgradu TO-a premjestiti zatoenike iz kole. Doneena je ak i odluka kojom se zabranjuje bilo kakvo zlostavljanje zatoenika, ali ta odluka nikada nije zaivjela u praksi. ak mi se ini da su straari svakim danom izmiljali sve novija i novija zvjerstva i naine muenja zatoenika: tako su dvojicu Hrvata, brau iz sela Krepia, kao i jednog Hrvata iz sela Bazika, primoravali, u vie navrata, da naglavake skau na beton! U svim tim tekim danima ipak nismo ostajali bez informacija iz vanjskog svijeta, pa kako god one bile porazne. Doznali smo tako da su Srbi mnogo ena i djece deportirali iz Bosanskog amca u selo Zastavicu, da i dalje bezrazlono uhiuju ljude i privode u prostorije SUP-a, a neke i likvidiraju. Sjeam se da je 28.10.1992. godine u dvorite SUP-a pala granata i usmrtila Ahmu Vukovia. Poslije desetak dana jedna granata pala je i u dvorite TOa i usmrtila Mrguda Mustafia, a jo dvojicu zatoenika lake ozlijedila. Stizale su vijesti o brojnim silovanjima i drugim zlostavljanjima Hrvatica i Muslimanki Bosanskog amca. Svima je bilo jasno da se veliko zlo nastavlja i da mu se ne vidi kraj. Dani koji su uslijedili bili su neto mirniji, ako se tako moe rei za dane u kojima nismo tueni tri puta nego samo jedan put dnevno! Dana 8.11.1992. godine u dvorite TO-a dolaze dva srpska policajca i trae deset zatoenika da idu raditi u Modriu. Nakon njihovog odlaska dolazi oko Masli i poinje provjeravati popise zatoenih. Nismo znali to se dogaa, ali smo nekako predosjeali da se neto krupno odigrava. Oko 16,00 sati uli smo dolazak autobusa. Ubrzo se pojavila i grupa srpskih policajaca, a oko Masli nam govori da uzmemo svoje stvari i da izaemo u dvorite. Pokupili smo stvari i na poziv ulazili u autobus. Nismo znali kamo e nas odvesti. Oko autobusa su se okupili preostali Muslimani iz Bosanskog amca, ali ih je srpska policija ubrzo rastjerala. Bilo je i plaa, jer su mnogi vjerovali da bi nam to mogao biti put bez povratka. U autobus zatim ulazi Ljubo iz sela Crkvine nosei bijele platnene trake. Nareuje nam da zaveemo oi. Dva autobusa, u pratnji vake i nekoliko drugih policajaca,
krenulo je u nepoznato. Autobus je prvo vozio po asfaltnom putu, zatim po makadamu, pa ponovo po asfaltu. Poslije nekog vremena netko od zatoenika je provirio ispod poveza i zakljuio da najvjerojatnije idemo prema Bijeljini. Nakon moda sat vremena vonje autobus se zaustavlja ispred visoke ograde od bodljikave ice. Jedan veliki reflektor obasjavao je velike i dugake hangare. Nareuju nam da izaemo, da skinemo trake i da stanemo u dvije kolone. Tada nam se obratio ovjek u vojnikoj uniformi: Ja sam upravnik ovog sabirnog centra. Nalazite se u sabirnom centru Batkovi. Ovdje ete biti sve do razmjene, do suenja ili izdravanja kazne. Poslije tog pozdravnog govora poinje prozivanje, nakon ega nas odvode u hangare. Po duini hangara, u tri reda, sloene su bale slame. Stajemo jedan do drugoga, a jedan od Srba udara nas jednog po jednog. Trai njemake marke i drugi novac, prstenje... Mene udara dva puta u glavu. Tada je najvie pretuen Dasa Ramusovi. Nakon nekog vremena tog Srbina koji nas udara tjera napolje jedan drugi Srbin, ali i on trai da mu predamo novce i druge dragocjenosti. Kad su nas konano ostavili na miru, uzimamo po jednu deku i lijeemo na slamu. Tada doznajemo da pored nas u hangaru ima i dvadesetak ljudi iz Bijeljine i iz sela Janja. Iako smo bili umorni i pretueni, malo tko je mogao zaspati. Koncetracijski logor Batkovi nalazi se desetak kilometara udaljen od tromee Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, odnosno oko petnaestak kilometara sjeverno od Bijeljine prema rijeci Savi. U koncentracijski logor pretvoreno je tamonje poljoprivredno dobro i petest hangara za pospremu penice, kukuruza i poljoprivredne mehanizacije. Dok sam ja bio u logoru Batkoviu, zatoenici su bili smjeteni u dva, dobro ograena icom i osvijetljena hangara. U samom dvoritu bio je postavljen veliki vojniki ator i nekoliko slavina za vodu. Te prve veeri, pred zoru, ipak sam malo zaspao, a probudila me pria meu zatoenicima. Posebno su glasno priali i psovali zatoeni Srbi. Oni su bili zatoeni jer su odbili da se jave na mobilizaciju. Veina njih je ve bila osuena na zatvorske kazne, a iznenadilo me njihovo vrsto opredjeljenje, da nakon izdravanja kazne, pobjegnu u Srbiju i dalje u Europu. Od njih saznajemo da su u drugom hangaru zatoeni uglavnom ljudi iz Brkoga, Zvornika, Vlasenice i drugih mjesta. Nekoliko njih odreeno vrijeme provelo je na posavskom ratitu i od njih smo uli o silini borbi i mnogim poginulima i ranjenima. U logoru u Batkoviu, uglavnom mirno, proveli smo i sljedeih sedam dana. Nakon toga poeli su nas voditi na razliite poslove. Prva skupina od 25 zatoenih amana odvedena je na rad u Vlasenicu. Njihova mjesta u logoru popunili su drugi amani, koji su desetak dana iza nas deportirani iz amca. Naredna grupa od oko dvadesetak ljudi odvedena je na rad u kamenolom kod Ugljevika. Ja i jo desetorica zatoenika smo odreeni za rad na nogometnom stadionu u Bijeljini. Radili smo razne poslove, od ienja i sjee drva do koenja trave. Hrana je bila neto bolja nego u zgradi TO-a u Bosanskom amcu, a dobivali smo i pokoju cigaretu. U to
vrijeme ili smo i dva dana kopati rovove i praviti zemunice za srpsku vojsku, u Stanove kod Brkog. Sudbina je htjela da smo rovove kopali srpskoj postrojbi u kojoj je bio i Zoran Staji, koji je do rata radio u Agroprometu u Bosanskom amcu, a jedan od glavnih na bijeljinskom nogometnom stadionu bio je i nogometni sudac Jezdimir Stankovi, koji je prije rata vrlo esto sudio na podruju bosanskoamake opine i kojeg su mnogi od nas zatoenika znali. Bili su to relativno mirni zatoeniki dani, pa ak i onda kada je Stankovia zamijenio Srbin zvan Micin, kapetan po inu. Inae, u to vrijeme na stadionu je bio i tab jedne njihove brigade. Neto neprilika zadesilo nas je kad se, iznenada, pojavio kombi srpske Vojne policije. Stajao sam malo sa strane, ali sam ipak uo kako jedan od srpskih policajaca izgovara moje ime. Bilo mi je nelagodno, jer pridoli policajci nisu ulijevali ni malo povjerenja. Kada su konano doli do mene, jedan od policajaca mi je kratko rekao da idem na vojni sud! Poveli su me prema kombiju. Kada su otvorili vrata, ugledao sam unutra jo nekoliko zatoenika iz Bosanskog amca. Bili su to Husein Cerbai, Mirsad Srna, Rizvo aki i Bahrija Begi. Istog trenutka mi je bilo znatno lake. Nakon krae vonje, kombi je stao pred neku zgradu, gdje su nas postrojili u kolonu, jedan po jedan. Iz prizemlja susjedne kue dopirali su povici Alijini, Alijini...! U prostoriji je sjedio sudac od kojih etrdesetak godina, u vojnoj uniformi, s inom kapetana. Imao je naoale, elav. Mene optuuju da sam pripadnik diverzantsko-teroristike postrojbe. Pokazani su mi i originalni popisi iz Bosanskog amca, s peatom SDA. Meu imenima i moje ime i prezime na rasporedima za deurstvo i pripadnost postrojbi za specijalne namjene! Proitao mi je ak i broj moje puke, broj zaduenih metaka, sve...! Svi mi zatoenici smo, koliko se sjeam, sueni prema lanu 124. i 139. Krivinog zakonika SFRJ, koji se, kako su nam rekli, odnosi na oruanu pobunu. Tada nam ipak nije izreena konana presuda, nego nam je samo produen pritvor, uz prijetnje, da po donoenju pravomone presude sud moe izrei i smrtnu kaznu. Moram priznati da mi tada nita nije bilo jasno! Sredinom prosinca 1992. godine u logor Batkovie Srbi dovode zatoenike s Manjae, njih ukupno 522. Bili su skoro polumrtvi, pretueni i opljakani. Dosta njih ni priati nije moglo. Zajedno s nama u logoru u Batkoviu bili su zatoeni pukovnik HVO-a arko Tole i vaterpolist Vlado Ugrin. Bilo je to vrijeme u kojem je meunarodna zajednica snaano pritiskala srpsku stranu da raspusti sve koncentracijske logore po Bosni. I zaista, mnogi od njih i bili su zatvoreni, ali su zatoenici umjesto slobode veinom ugledali logor Batkovi! Od samog dolaska u ovaj logor imali smo redovite posjete Meunarodnog crvenog kria, iji predstavnici su nam uvijek neto donosili. Najee bi to bila hrana, odjea, lijekovi, a ponekad i cigarete. Pred Novu 1993. godinu u vrlo kratkom vremenu obaavljeno je nekoliko razmjena zatoenika. Odlazili su ljudi iz Bosanskog amca, ali i ljudi
dovedeni s Manjae i drugih srpskih logora. Poetkom 1993. godine jo jedna razmjena. Sunce nade da bih i ja mogao biti razmijenjen ogrijalo me 28.01.1993. godine, kada sam iz pouzdanih izvora doznao da se i moje ime nalazi na popisu za sljedeu razmjenu, koja bi trebala biti ve sutradan. Tu informaciju su potvrdili i zatoenici koji su te veeri iz srpskog logora u selu Pelagievu premjeteni u logor Batkovi. I zaista, 29.01.1993. godine, oko 9,00 sati, u na hangar ulazi srpski vojni policajac i poinje itati imena zatoenika meu kojima i moje. Zamislite si kako se osjea ovjek koji ide iz pakla u raj, ja to jednostavno rijeima ne mogu opisati. Nakon to sam se pozdravio sa zatoenicima koji su ostajali, krenuo sam prema izlazu iz hangara. Pred vratima sam vidio Miru Tadia zvanog Brko iz Bosanskog amca, koji je sa srpske strane bio zaduen za razmjene. Kada smo se svi mi prozvani zatoenici okupili napolju, pretresli su nas. Nakon toga ulazimo u autobus i kreemo prema Bijeljini, gdje nam se pridruuje autobus nazvan Harmonika, s oko 130 civila iz Bosanskog amca. Svi skupa nastavljamo put prema selu Rai. Prelazimo most na Savi i idemo prema selu Lipovcu na hrvatskom dijelu auto-ceste za Zagreb. Neposredno pred razmjenu uslijedio je jo jedan pretres od strane srpske policije. Zatim se krae zadravamo na kontrolnoj toki Unprofora i konano prelazimo na teritorij Republike Hrvatske. Ve se spustio mrak kada smo doli u selo Domaljevac. Tu su nam srdaan doek priredili mnogi nai sugraani. Nakon kraeg zadravanja u selu Domaljevcu, pourio sam u Oraje gdje me je ekao otac. U razgovoru saznajemo da mi je jedan brat teko ranjen. Kasno u noi kreem spavati, prevrem se po krevetu, ali san nee na oi. Osjeam nekakav nedefinirani strah, kao da se u mene uvuklo neto to bi me sutra moglo probuditi u Batkoviu!?
Oraje, svibnja 1994.
BS095 Anonimni svjedok, enska osoba, nepoznate nacionalnosti, roena i odrasla u Bosanskom amcu, govori o svemu to je doivjela za nekoliko mjeseci boravka na okupiranim podrujima Bosanske posavine, o silovanju i seksualnom zlostavljanju...: ...Omalovaiti, osramotiti, nanijeti bol po svaku cijenu, kako tijelu tako i dui, bio je osnovni cilj svega to su nama enama Nesrpkinjama, radili Srbi. Ovaj prljavi i potcjenjivaki zanat uili su od svojih sunarodnjaka Srbijanaca tijekom prvih dana rata, kad su kao gladni vuci, na poetku agresije, silazili u nau Posavinu, osobito u Modriu...
Zapoelo je ve prvih dana srpske agresije na Bosanski amac, prvo sasluanjima, posebno lanica Stranke demokratske akcije, a potom i drugih ena iz grada i okolice. Tih dana glavni inspektori i potkazivai bile su dvije djevojke, Srpkinje iz Bosanskog amca, Svetlana Boi zvana Ceca i njena roakinja, ki Steve Boia, koji je prije rata u Bosanskom amcu imao vulkanizersku radnju u blizini nogometnog stadiona. Svetlana Boi je u to vrijeme radila kao sekretarica kod Steve Todorovia zvanog Stiv, naelnika tzv. Srpske milicije, a njena roakinja je aktivni srpski milicajac. Teko onom tko se njima prije rata bilo kako zamjerio! Prvih dana sasluavali su nas Stevo Todorovi, Simo Zari iz Suda tzv. Srpske optine amac, te nekoliko eeljevaca iz Srbije, iz grupe Aleksandra Vukovia zvanog Vuk, Dragana orevia zvanog Crni i Slobodana Miljkovia zvanog Lugar, koji su i predvodili srpske postrojbe u napadu na Bosanski amac a kasnije u napade na sela Grebnice, Vidovice i druga sela. Prva silovanja poinili su u zgradi SUP-a u Bosanskom amcu, u Robnoj kui te u kui Ibrahima Smajia, a nastavljena su u Modrii, u jednoj gostionici u dijelu Modrie zvanom Srpska varo, a nakon okupacije opine Odak u tamonjem hotelu, na fazaneriji u selu Balegovcu i u kui Mehe Puzia, poznatog pjevaa narodne glazbe. I u Odaku, kao i u Bosanskom amcu, glavni organizator silovanja i neposredni poinitelji bili su Simo Zari (sada figurira kao naelnik Srpske milicije u Bosanskom amcu), Mirko Pavi i njegov zamjenik Mio Stefanovi zvani argija, te Savo Popovi koji je sada koordinator za privredu, edo Milievi, upravnik hotela u Odaku i Stanko Stefanovi, upravnik fazanerije u selu Balegovcu. U vrijeme dok sam ja bila u Bosanskom amcu nije bilo posebnih logora za ene. Jednostavno po tebe doe srpski policajac i kae da ide na sasluanje. Dolazili su kad god su htjeli, u svako doba dana i noi. Najvie silovanja Hrvatica i Muslimanki u Bosanskom amcu poinili su Stevo Todorovi zvani Stiv i Milan Simi, predsjednik Vlade u tzv. Srpskoj optini amac. Mene su obojica silovali u vie navrata, po nekoliko puta. Bili su uvijek u pripitom stanju. I mene su prisiljavali da pijem. Prvi puta, kad sam odbila, dobila sam batine od Stiva. Poslije me nisu tukli. Nudili su mi i neke posebne cigarete, valjda drogu, ali sam to uspjela nekako odbiti. Stiv mi je prije svakog silovanja vezao ruke. Bili su to teki dani. Nekoliko puta bila sam samo korak do samoubojstva, ali bih uvijek odustajla, nisam imala hrabrosti za to. Osim njih dvojice, jednom me je silovao jedan eeljevac kojeg su svi zvali Tralja. Sve je to trajalo nepuna etiri mjeseca, kada sam dobila neku zarazu! Tada su me pustili na miru. Stiv i Simi su voljeli priati svoje ljubavne pustolovine, kako su ih oni zvali, pune luakog naboja i sadizma. Stiv mi je priao kako je u jednom logoru u Bosanskom amcu nauio da se i mukarci meusobno vole! Od njih sam
ula i za nekoliko drugih groznih silovanja u kojima je glavni protagonist bio edo Milievi iz sela Gornje Slatine, prije rata poznatiji kao vlasnik privatnog poduzea Bosnaturist sa sjeditem u Spomen domu u Bosanskom amcu. On je u Odaku, u samo jednom danu, silovao dvije maloljetnice. Tada mi je Stiv, izmeu ostalog, rekao da je edo jo prije rata u Gornjoj Slatini silovao dvije srednjokolke! Bilo je Srba koji su pruali zatitu! Ipak, najvei broj ena uspio je izbjei ovo to se meni dogodilo, makar su i one prole mnoge druge torture i ponienja, radei danonono na farmama u selima Novom Selu, Novom Gradu, pa u Modrii, istei gradove i sela, pljakajui za Srbe hrvatska i muslimanska sela, sudjelovale u tzv. srpskom opingu. Najvei broj ena zatitili su pojedinci iz srpskog naroda, ija imena ovom prilikom, zbog njihove sigurnosti, neu iznijeti, a i same ene snalazile su se same, kako su znale i umjele, jednostavno se zaputajui u svakom pogledu! U Bosanskom amcu je silovano i nekoliko Srpkinja i to od strane prvo subrae iz Srbije, a kasnije i od Krajinika. Jednu od ena iz Modrie silovao je osobno Ratko Mladi i to u kui Miloa ulapovia u selu Gornjoj Crkvini, gdje inae odsjeda kada dolazi u Bosansku posavinu iz Han Pijeska ili sa Pala. Zbog svega toga bilo je i nekoliko samoubojstava. O svemu je javnost malo ili gotovo nimalo obavijetena. Teko je enama priati o ovome, o najveem i najgroznijem ponienju, gorem i od smrti i svega drugog. Meni je moda neto lake, jer nisam imala obitelj, s sad je niti planiram imati. Ja, eto, probijam led ovom svojom kratkom priom. Moda sve to jednog dana, u nekim boljim i sretnijim vremenima, ako prikupim dovoljno snage, ponovim i pred sudom, moda ak i gledajui svojim silovateljima u oi. O nama, silovanim enama u Bosni i Hercegovini, malo se tko brine. Vidite i sami gdje ivim, od ono malo pomoi to dobijem i neto od onoga to mi poalju moji prijatelji iz inozemstva. Vie puta, kad sam sama, razmiljam to bi uope bilo od mene da nisam obolila. Nisam nikada ni pitala doktore kakva je to bolest bila. Valjda neka teka, kada su iz mene sve izvadili. Ima i nerazumijevanja od ono malo ljudi koji su uli za moju nesreu. Boli me saznanje, da je jedan od njih navodno izjavio ne bi je silovali da to nije htjela! Boli to! Takve prie i traevi ponekad me ak i nasmiju, jer se, eto, na mene vie i ne odnose. Ja poslije operacije vie ni nemam spola! Sva tragika nas ena silovanih u Bosanskoj posavini poveana je i samom injenicom da su nam to radili nai znanci, ponekad ak i kolske kolege, pa ak i dojueranji prijatelji! Rekla sam ve, bilo je ljudi koji su nam pomagali, ali u odnosu na one koji su to radili, to izgleda kao kap vode u moru srpskog ludila. Tragedija je tim vea, jer su oni uvjereni kako je do toga jednostavno moralo doi i kako se to jednostavno nije moglo izbjei!? Zato se nemojte uditi zato je bilo ena koje su se mazale kravljim izmetom, koje se nisu prale mjesecima ili enama koje su same na sebe digle ruku!
Oraje, 17. studenoga 1994.
JAD095 D.M., ro. 1952., mukarac, Hrvat, iz Bosanskog amca, pria o uhienju i odvoenju u zatoenitvo u srpski logor u bosanskoamakom selu Crkvini, premjetanju dijela zatoenika u logor u skladinom prostoru TO-a u Bosanskom amcu, spominje brutalno fiziko muenje i ubojstvo zatoenika, premjetanje dijela zatoenika u zatvor koji se nalazio u vojarni JNA u Brkom i nastavak fizikog iivljavanja nad njima, premjetanje u zatvor u vojarni JNA u Bijeljini gdje su zatoenici bili izloeni i pokuajima klanja, premjetanje dijela zatoenika u Bosanski amac u logor kojeg su Srbi organizirali u srednjokolskoj dvorani za tjelovjebu, nasilno vaenje zuba zatoenicima...: U etvrtak, 17.04.1992. godine, Srbin ore Duani iz sela Krukovog Polja, pripadnik postrojbe JNA zvane 4. odred iz Bosanskog amca (pod zapovjednitvom Sime Zaria, a sa sjeditem u kui Mire Tadia zvanog Brko, iza katolike crkve), doao je u trgovinu i pozvao me na pivo. U blizini trgovine je bio jedan restoran u koji smo otili na pivo. U razgovoru, on mi kae da mora enu odvesti u selo Obudovac. Znao sam da je selo Obudovac izrazito etniko uporite kao i selo Pelagievo. To mi je bilo sumnjivo pa sam ga upitao: Da to nee biti kakvog napad na amac? On mi je ovim rijeima, doslovno, odgovorio: Ma nema govora ni o ikakvom napadu. Niti desetak sati kasnije isti je taj ore Duanovi napao na Bosanski amac. Napad je zapoeo u noi s etvrtka na petak, u 2,00 sata ujutro, a u 12,00 sati, u podne, u petak doao je po mene sa vojnim transporterom. Skupa s njim bili su i Miro Tadi zvani Brko, Simo Zari, Vlado ii i jedan Srbin iz sela Batkue kojeg dobro znam iz vienja, a preziva se Jaimovi. Pucali su po kui iz automata, a bacili su i jednu runu bombu. Taj Jaimovi iz Batkue me poslije i tukao u logoru. Do rata je radio u ondanjoj miliciji u Bosanskom amcu. Kad je Duani doao po mene, pitao sam ga: Odkud ti da doe? On mi je samo opsovao ustaku majku i zapovjedio da izlazim iz kue. Jo me pitao zato se nisam predo. Pitao sam ga kako zamilja da se predam kad mi nisu dali mogunost. To nagovaranje je trajalo jedno desetak minuta, sve dok se oni nisu smirili. Onda sam otvorio vrata, koja nisu ni bila zakljuana. Da su samo gurnuli vrata, mogli su ui. Vjerojatno su se plaili, mislili su Bog zna to imam u kui. Kad su oni uli, mene su izveli Vlado ii i ore Duani. Simo Zari im je zapovjedio da mi sveu ruke otraga. U tom kratkom razgovoru mi je
rekao: Jesi mislio da e ovo biti ustaka i balijska drava? Nisam mu na to odgovorio jer me je bio strah, radi toga to smo ve bili na ulici izvan mog dvorita. Jedan od Srba je podigao puku, repetirao je i kae: Hoe barikade!? Ondanja vojska, JNA, iz vojarne u Brkom, na elu sa Stevanom Nikoliem, bila je u dogovoru s nekim Srbima iz Bosanskog amca, Simom Zariem, Mirom Tadiem zvanim Brko, itd. JNA je uglavnom organizirala Srbe s podruja Bosanskog amca, a jedan od glavnih organizatora je Stevo Todorovi iz sela Slatine i Fadil Topagi koji je bio ogor Sime Zaria. On je javno isticao svoju privrenost Srbima i pripadnost njihovom 4. odredu. U povodu toga smo organizirali i javne skupove na kojima je pitano zato je JNA organizirala taj odred, ali odgovor je uvijek bio da je taj 4. odred organiziran i namijenjen za obranu Bosanskog amca ako ga tko napadne. Mi smo, uglavnom, pretpostavljali da su ga organizirali i naoruali upravo da napadne Bosanski amac, a ne da ga brani. U Bosanskom amcu su na, moda, jedno dvadeset dana prije srpskog napada bile postavljene barikade, a na jednoj od njih sam bio i ja. Bio sam i jedan od prvih iz Bosanskog amca koji je javno rekao da JNA vie nije narodna nego samo srpska i etnika vojska. Srbi su pronali tonski snimak te moje izjave u naoj radijskoj stanici. Simo Zari mi ga je prezentiro. Branio sam se, da ovo, da ono... Meutim, nije mi puno pomoglo. Svezali su mi ruke, a potom odvezli u selo Crkvinu. Tamo sam zatekao dvojicu zatoenika: Dragana Lukaa koji je prije svega nekoliko dana bio postavljen za naelnik MUP-a u Bosanskom amcu, i dr. Damira Harenovia. Ja sam bio trei. Naveer su doveli Hakiju Srnu, Peru Agatia, jednog Ibrainia kojem ne znam ime, iz Bosanskog amca, i jednog djeaka iz sela Pruda. U selu Crkvini smo bili zatoeni dva dana, da bi nas trei dan kamionom odvezli u Bosanski amac u zgradu TO-a koja se nalazi preko puta MUP-a. Tu je bilo ve zatoeno tridesetak mojih susjeda, prijatelja, sugraana. Nas nekoliko doveenih iz sela Crkvine morali smo ui u tu istu prostoriju. Uskoro su nas poeli ispitivati. Jedan od zatoenih Muslimana u toj prostoriji, moj dobar prijatelj, Hajrudin Seljakovi zvan Mrki, bio je u stvari srpski pijun kojeg su nam Srbi podmetnuli. On me je uporno ispitivao za neke stvari i dogaaje, uporno je neto tvrdio. On je znao da sam ja iao u Slavonski amac, ali nije znao zato sam iao. Konstantno mi je govorio: Mora sve priznati, mora sve priznati. Rekao sam: to ja to imam priznati? Ti se izbori za sebe, ja u za sebe! Znam to u im govoriti, a ti, zna li ti!? Meutim, pokuavao je on i dalje, ali kako nije uspio, to je i sam uvidio, uskoro su ga pustili. On je u etnicima, i on i njegova braa. Inae, veliki smo prijatelji bili, odrastali smo skupa. U prostorijama TO-a u Bosanskom amcu bili smo zatvoreni jedno deset ili dvanaest dana. Za to vrijeme tukao me je i udarao osobno Srbijanac iz Kragujevca zvani Lugar. Nakon ispitivanja proglasili su me, skupa s jo oko
etrdeset Hrvata i Muslimana za ekstremista. Nazvali su nas ekstremna grupa. Netko od zatoenika je tijekom ispitivanja rekao Srbima da me je viao po Slavoniji. Najvie me tukao taj Lugar, onda bosanskoamaki etnik Saa Masli, neak Anelka Maslia iz Beograda koji je sada u srbijanskoj Vladi, a bio je i prije, za komunistikog reima. Taj Anelko i njegov neak Saa Masli, oni su podrijetlom iz sela Crkvine (etniko selo udaljeno jedno etiri I pol km od Bosanskog amca). Malo se u javnosti zna da taj Anelko Masli ima velikog utjecaja na te pobunjene Srbe oko Bosanskog amca I u kompletnoj Bosanskoj posavini. Osobno mislim da je taj ovjek jednim dijelom doprinio da Srbi okupiraju Bosanski amac. Javnost u Bosanskom amcu se udila kako smo mi uope preivjeli tih prvih desetak dana batinanja u tom logoru. Jednog dana tukli su me Saa Masli i Neboja Stankovi zvani Cera i jo jedan Srbin. Polomili su mi nos... Morali smo kleknuti i ispruiti ruke. Sva trojica su me tukla, jedan u glavu nogama od naprijed, a druga dvojica nogama sa strana. Kako mi je glava bila oputena prema naprijed, punom nogom me je pogodio u nos i polomio ga. Sutradan me je Jaimovi iz Batkue izveo van i tukao bejzbol palicom. On mi je udarcima palicom pokidao mii na desnoj nozi i polomio nekoliko rebara na lijevoj strani tijela. Tih dana nam je bilo kao u paklu, da bi kulminaciju dostiglo za pravoslavni Uskrs. Na je bio, ja mislim, oko 20.04.1992. godine, a njihov je sedam dana kasnije. Nas oko etrdeset zatoenika bilo je u jednoj prostoriji od oko dvadeset metara (5x4 m), a na sredini prostorije je bio postavljen kanister s vodom, tako da je bila guva. Lugar, Beli, Laki i jedan Lazo izveli su jednog zatoenika, po nadimku Dikan, ini mi se da je iz sela Tiine, a saznali su da ima dva sina u Hrvatskoj vojsci. Lugar ga je primio za kosu i izvukao iz mase i poeo tui eljeznom ipkom. Sve se to dogaalo na oko metar do metar i pol od mjesta gdje sam ja sjedio. Kad je Lugar vidio da je Dikanu poela tei krv na usta, na nos i na ui, uhvatio ga je za kragnu i izvukao na pola iz prostorije. Gornju polovicu tijela je izvukao izvan prostorije, a noge i donji dio tijela je ostao unutra. Tada je Lugar ispalio dva hica iz pitolja korpiona u potiljak Dikanove glave. Tada se okrenuo prema nama koji smo bili u prostoriji i rekao: U kolica, bre, tovari ova govna, i bacite u Savu! Onda su doli neki Srbi s kamionom. Jedan zatoenik je ubijenopg Dikana ubacio na kamion. Kamo su ga Srbi potom odvezli, mi ne znamo. Taj isti dan doao je Simo Zari i rekao da idemo na drugo mjesto. Mi smo uasno izgledali, vie se skoro nismo mogli ni prepoznavati. Od udaraca, tijekom batinanja, ljudi su nekontrolirano vrili nudu. Na veer, ve je bio mrak, bilo je oko 21,00 ili 22,00 sati, potrpali nas u dva kamiona. Iz grupe od nas oko etrdeset zatoenika, u Bosanskom amcu su ostali: Luka Grgurevi, Hrvat iz sela Domaljevca koji je radio u dotadanjoj miliciji u Bosanskom amcu, Anto Oruli, Izo Izetbegovi, jedan Matkovi iz Babine Grede za kojeg ne znam kako se zatekao u Bosanskom amcu, stariji ovjek od oko 50-60 godina. Od njih etvorice koje su Srbi ostavili iz nae skupine, ostao je iv samo Izo Izetbegovi, a preostala trojica su ubijeni. Luka Grgurevi iz Domaljevca je bio polumrtav ve dok smo bili skupa jer su njega tukli nenormalno, svaki dan. Strano puno batina je dobio i Grga Zubak, koji je s nama ostalima deportiran kamionima.
Po ulasku na kamione rekli su nam da ne smijemo ispod cerade gledati kuda se vozimo, da ne smijemo ovo, da ne smijemo ono. Sama vonja je podugo trajala. Kad smo doli na odredite, vidjeli smo da je to vojarna JNA u Brkom. Brko u to vrijeme jo nije bilo okupirano. Ali mi to nismo znali. Kad smo doli, proli smo ono to su Srbi zvali upoznavanje tj.: batinjanje, vezanje ruku, nogu... Kad smo sili s kamiona, pretresli su nas. Bili smo naslonjeni rukama na zid i rairenih nogu, a oni su nas pretresali, ne znamo to su traili kad smo to ve bili proli prije zatvaranja u Bosanskom amcu. Nakon pretresa su nas smjestili u prave zatvorske elije vojnog zatvora u toj vojarni. Onda su jedne veeri etali hodnikom navaajui teki mitraljez, koji je bio na postolju s kotaima. Tako su ga vozali, a nama su rekli: Ako eljezna vrata i sluajno zakripe, pucat emo po vama! Kako smo bili zavezivani im smo sili s kamiona, tako smo i uli u elije, a nakon moda jedno sat vremena su nas odvezali. Onda je opet slijedilo psihiko maltretiranje, nekakvi razgovori, pregovori, ispitivanje: to si ti, to je ovaj, to onaj, da smo ustae... Bio je jedan zastavnik, stariji, u vojnoj uniformi JNA... sve se to dogaalo u gradu, a graanstvo Brkog nije ni znalo da smo mi tu... pripadnici JNA su nas drali u zarobljenitvu... taj zastavnik je iao od elije do elije i svima je govorio: Ma ko nas to, bre, zavadi? Ne smijemo mi njemu rei da nas nije nitko zavadio, nego da su nas upravo on i njegovi istomiljenici poeli maltretirati, protjeravati, raseljavati i ubijati. U Brkom smo bili tri ili etiri dana. Sjeam se, 1.05.1992. smo doekali u zatvoru vojarne JNA u Brkom. Tog dana, rano zorom, oko 3,00 sata, ispaljena je prva granata ba iz te vojarne. Svi mi zatoenici smo se probudili. Prema prvim informacijama koje smo dobili od straara, nisu granatu ispalili regularni vojnici JNA, nego oni iz priuvnog sastava JNA koji su doli iz Travnika, a bili su smjeteni u tu vojarnu. U razgovoru s tim jednim straarem doznao sam, da su ti Srbi iz Travnika ve est mjeseci u toj vojarni, a bili su u arenim maskirnim uniformama. Rekao mi je da su oni iz sastava postrojbe kojom zapovijeda kapetan Dragan i da ih on esto obilazi, te da se nazivaju kninde. Tog jutra, kad je ispaljena prva granata iz vojarne JNA u kojoj smo mi bili zatoeni, otpoeo je totalni srpski napad na Brko. Nekoliko sati nakon ispaljivanja prvve granate miniran je i most preko rijeke Save u Brkom. uli smo strahovitu detonaciju. Deurni straari koji su tu bili, rekli su nam da je most miniran, da su ustae pole iz Slavonije, pa su oni digli most. Dva dana od naeg dovoenja u Brko, u logor su doveena dvojica Hrvata, braa Andrija i Anelko iz sela Krepia (prezime im ne znam). Njih je najvie tukao jedan Srbin, po inu porunik JNA, kojeg su svi zvali Minus. Tukao ih je kao da su volovi! Obiavao ih je tui tako to su oni morali prvo lei na dva meusobno udaljena stolca tako da se rukama odupru na jedan, a nogama na drugi stolac, a potom bi ih on udarao raznim predmetima sve dok ovi ne padnu na pod. U Brkom smo bili tog dana kad je Brko okupirano, a i sutradan. Bio je
2.05.1992., kad su nas prevezli autobusom u Bijeljinu, u krug tamonje vojarne JNA. Odmah po dolasku u vojarnu JNA u Bijeljini dogodio se zloin nad jednim zatoenikom. Naime, prvi zatoenik koji je, sukladno srpskoj zapovijedi, izaao iz autobusa bio je ubijen. Ubojica mu je ispalio hitac u lea, im se odmaknuo od autobusa na nekoliko koraka. Taj ubijeni zatoenik je bio Musliman iz Brkog. Nakon ovog dogaaja nitko od zatoenika se nije usudio izai iz autobusa. U naoj pratnji od Brkog do Bijeljine bio je ve spominjani porunik JNA zvani Minus. On nas je nasilno poeo istjerivati iz autobusa, jednog po jednog. Po izlasku iz autobusa morali smo se poredati u kolonu, ruke staviti na potiljak glave, glave spustiti prema dolje i tako u koloni smo jedan iza drugog ili u jednu prostoriju te vojarne koja je bila na katu, a sluila je kao dvorana za tjelovjebu. Vidio sam da imaju one gimnastike grede. U toj dvorani smo bili, moda, nekoliko sati. Osim nae grupe iz Bosanskog amca s nama su tu bila i ona dva brata iz sela Krepia i jo jedan ovjek iz Brkog kojeg su zvali uo. Bilo nas je oko 45 ljudi. Iz te prostorije s kata, tu istu no, premjestili su nas u sportsku dvoranu, pri samom kraju kruga te vojarne. Kad smo doli tamo, poeli su nas ponovo na razne naine tui i zlostavljati. Mene je najvie tukao jedan kojeg su zvali Crnogorac. Poslije sam doznao da je on stvarno iz Crne Gore, a imao je specifian crnogorski izgovor. Tukao me je i jedan iz Novog Sada kojeg su zvali Brico. Oni su se samo po nadimcima I oslovljavali. Oko 2,00 ili 3,00 sata, te noi, doao je jedan, po inu zastavnik JNA, a navodno je do rata bio na slubi u vojarni JNA u akovu, i rekao: Je li, ustae, jeste li doli? Ja sam bio u akovu na slubi i jako sam otetio akovake silose, a sad u donijeti motornu pilu i s njom u vam glave odjei. Naredio nam je da sjednemo i okrenemo glave prema zidu, i da vratove ispruimo kako bi ih mogao sjei motornom pilom. Meutim, kako je bio pijan, nije bio u stanju to uiniti. Bili smo jako iscrpljeni i iznemogli. Pred samo svitanje doo je jedan Srbijanac, asnik JNA koji se preziva Nikoli. Rekao je kako nas je sad zatitio i da nas vie nee tui. Meutim, to je bio samo mali predah. Nita on nije nama pomogo. Upravo pod njegovom dirigentskom palicom sutradan smo dobili neopisive batine. Nastavili su nas tui, moda, jedno deset do petnaest dana, iz dana u dan. Jedne noi izveli su mene, jednog zatoenika koji se preziva Srna i jo jednog kojem se ne mogu sjetiti imena, na tuiranje, kako su oni to zvali. Morali smo skinuti odjeu, stajati pod tuem iz kojeg ide hladna voda, a oni nas ispituju. Kako su postojale samo dvije kabine za tuiranje, a nas trojica, uvijek su jednog od nas obraivali. Kad su mene izveli ispod tua, etvorica etnika su bili poredani jedan kraj drugog. Jedan je otrio no na konom remenu, drugi je drao policijsku palicu, trei je u ruci imao eljeznu ipku, a etvrti je u svakoj ruci drao sportske utege. U jednom trenu, onaj to je otrio no, kae mi: pogledaj no i provjeri je li otar! Uinio sam kako je zahtijevao i rekao: Otar je. Onda mi je on reko: to si mi zaklo sestru u Vukovaru? to sam mogo rei? Odgovorim mu: ovjee, u ivotu nisam nikad bio u Vukovaru. On dalje provocira i kae: Imaju slike. Odgovorim mu: Ako postoje slike, donesi ih i odma me zakolji, nema nikakvog problema, da jesam, jesam... ali ja nisam nikad bio u Vukovaru, i ne mogu rei da sam uinio ono to nisam. Meutim on mi kae: Hajde lezi, da te zakoljem. Tada sam legao, glavu okrenuo prema odvodu za vodu iz tu kabine koja nije imala vrata, ve je
samo ozidana. Onda me je taj etnik malo bocko noem, ali nije me zaklo. Kad je on zavrio, rekao mi je da sad moram proi pored preostalih i da ih moram osloviti sa Gospodine, srpski vojnie. Kad sam doao do prvog, rekao sam: Gospodine srpski vojnie, je l ja mogu proi? On odgovori: Moe, ali ne znam ta e ti ovi drugi rei. Kad sam doo do drugog koji je dro palicu, kaem: Gospodine srpski vojnie, je l mogu proi? Kae mi: Moe, ali ne znam ta e ti drugi rei. Obratio sam se treem: Gospodine srpski vojnie, ... Nisam to poteno ni izgovorio, kad me on zviznu eljeznom ipkom u glavu. Odmah sam pao, izgubio svijest, vie se ne sjeam... Kad sam doao malo sebi, vidio sam da sam obuen, a znam da nisam bio obuen. Valjda su me oni obukli, ne znam. Tada su mi rekli da idem nazad u dvoranu, iako sam bio mokar, i da sjednem na svoje mjesto. Onda su ispod tua izveli sljedeeg. Sva trojica smo proli skoro istu obradu. U Bijeljini smo ostali moda jo mjesec, mjesec i pol dana, pa su nas vratili natrag u Bosanski amac. Po ponovnom dolasku u Bosanski amac, prvo smo bili zatvoreni u srednjokolskoj sportskoj dvorani, a potom su nas premjestili u izgorjelu Osnovnu kolu, u njenu sportsku dvoranu koja je jedina, od svih kolskih prostorija ostala itava. Jednog dana smo, gledajui kroz prozor dvorane, vidjeli predstavnike Meunarodnog Crvenog kria, kako prolaze automobilom. Meutim, to to vrijedi, otkud da oni znaju da u toj izgorjeloj koli ima netko iv. Srbi su nas prebacivali s jednog mjesta na drugo, tako da nas Meunarodni Crveni kri nije mogao ni nai. Po povratku iz Bijeljine u Bosanski amac, nisu nas tukli moda jedno dvadeset dana. Ali, kad su onda poeli, ja ne znam..., to iv ovjek da moe izdrat..., to nije za vjerovati. Iz dana u dan samo udarci i tunjava. Naa se grupa, ekstremna grupa kako su nas Srbi nazvali, nije popunjavala drugim zatoenicima, izolirani smo bili. Mi nismo imali nikakvog kontakta s drugim zatoenicima koji su bili zatvoreni u Srednjoj koli. U sportskoj dvorani Srednje kole u Bosanskom amcu bilo je zatvoreno oko 400 Hrvata, samo Hrvata. U skladitu TO-a, pa u njihovom SUP-u bilo je zatvoreno oko 1000 ljudi. Stevo Todorovi, Saa Masli, Fadil Topagi, Neboja Stankovi zvani Cera, pa etnici iz Kragujevca u Srbiji i drugi kojih se ne mogu sad prisjetiti, napravili su toliko zla, za to ima preko 1000 svjedoka. Kad smo doli iz Bijeljine u Bosanski amac, doznali smo od tih deurnih etnika, da je u selu Crkvini bio masakr. Mi do tada nismo za to znali. Meu tim deurnim etnicima bio je Slavko Koji, dobar deko, opravdano mogu rei da je bio dobar. Uglavnom, dok je on bio u smjeni, nitko nas nije uznemiravao, nitko nas nije tuko. On nam je puno stvari znao rei, koje drugim straarima nisu ni na umu bile da nam ih kau. On nam je jedan dan rekao, pod uvjetom da ga ne smijemo izdati drugim straarima, da je u selu Crkvini ubijeno esnaest zatoenika te da su ih ubili Lugar, Saa Masli, Milo ulapovi i jo neki arkanovci iz Kragujevca u Srbiji. Meu ubijenim je bilo i Hrvata i Muslimana. Zgrozili smo se kad smo uli za taj masakr. To se dogodilo 7.05.1992., nekoliko dana nakon to su nas prebacili iz Brkog u
Bijeljinu. Znai, ve smo bili u Bijeljini kad se to desilo. Uglavnom, Saa Masli je te ubijene ljude potovario u kamion i odvezao ih u nepoznatom pravcu te ih, navodno, sahranio. To je svjedoenje pred nama izrekao Slavko Koji, Srbin iz sela Obudovca, a koji je tog dana bio deurni straar kod nas. Onda smo mi, onako izmeu sebe, pokuali provjeriti istinitost o tom masakru, neto sazna od ovoga, neto od onoga i uglavnom, sve je pokazivalo da je pria o masakru u selu Crkvini istinita. Meu ubijenim zatoenicima su ljudi iz Bosanskog amca i neki iz Tenja koji su uhieni dok su se autobusom vraali kui s posla iz Hrvatske i iz Europe. Oni su dolazili preko mosta kod upanje koji je tada jo bio itav, i trebali su ii dalje prema Tuzli i Tenju. Njih su Srbi uhvatili, pozatvarali u logor u selu Crkvini i pobili. Imena tih ljudi ne znam i sumnjam da ih itko od zatoenika iz tog logora zna, jer to su bili nama nepoznati ljudi, nisu s naeg podruja. Stevo Todorovi je nad nama zatoenicima pravio tolika zvjerstva da je to neopisivo. Obiavao bi doi u neka doba noi, a kako nije bilo struje, bilo je jako mrano, te ue na vrata, a kako smo mi bili poredani uza zid, ue i udari te neim u glavu. Uvijek smo leali na boku, tako da smo bili blie jedan drugom da, ako nas udaraju, da ne udaraju po bubrezima. U Bijeljini sam za jedan dan dobio preko sto udaraca u glavu, tako da sam mnoge stvari poeo zaboravljati. Volio bih kad bi se mogo s tim ljudima suoiti, volio bih da, ako ima ikakve pravde na ovom svijetu, da ti ljudi dou pred sud i pravdu. U Bosanskom amcu u poetku, to je prvih dana bilo, hranili su nas jednom dnevno. Odlazili smo u Utvu na ruak. To je radniki restoran (menza). Grah je bio, uglavnom. Meutim, kad smo se vratili iz Bijeljine u Bosanski amac, non-stop smo dobivali samo jedan komadi kruha i vode. Tu gdje sam bio zatvoren uglavnom su bila dvojica do trojica straara. Smjena im je bila ujutro oko 6,00, pa u 14,00, pa u 22,00 sata. Tri smjene su bile dnevno. Zapovjednici smjena su bili Mile Topolovac, Simo Kruni, onda je bio jedan iz apljine koji je do rata radio u policiji, ini mi se da je Dragan Topalovi. Glavni je bio Stevo Todorovi. On je i dan danas glavni u Bosanskom amcu. U Bijeljini i u Brkom smo bili zatvoreni u vojarnama JNA. U Brkom je zapovjednik vojarne bio Stevan Nikoli, u Bijeljini ne znam. U Bijeljini je bilo i zatoenika iz Tuzle. Iz Tuzle su doveli k nama u nau grupu, da li dvojicu ili trojicu Muslimana, koji su kao civilni majstori aktivno radili u JNA. Srbi su ih osumnjiili da su izdali ovo, da su izdali ono, ve kako su htjeli. Kad su nas iz Bijeljine vratili u Bosanski amac, jedan Srbin imenom Slavko, ne znam kako se praziva, star oko 22 godine, svi su ga zvali Zubar, nasilno je vadio zdrave zube zatoenicima. Kod nas, kod onih u Srednjoj koli, kod onih u TO-u i u SUP-u. On je zube vadio nekakvim klijetima. S tim klijetima je doo jednu no, vodio jednog po jednog i vadio zube. Meutim, nas nekoliko, a i ja meu njima, kad me je pito jesam li bio na vaenju, reko sam da jesam. To sam reko jer sam vidio kakvi su se ljudi
vraali poslije vaenja. Taj Slavko je ponekad znao vaditi od tri do dvanaest ili petnaest komada zuba. Jakovu Ilijazoviu iz sela Bazika je izvadio sve do i jednog zuba to je imo u glavi, sve mu je izvadio.
U Zagrebu, 10. studenoga 1994.
VJE003 J.P., ro. 1953., mukarac, Hrvat, iz sela Tiine u opini Bosanski amac, pria o oruanom napadu srpskih snaga na sela jugoistono od Bosanskog amca, o pokuaju evakuacije civilnog puanstva iz napadnutih sela, granatiranju kolone civila u zbjegu, pretresima i pljaki imovine protjeranih Hrvata, uhienju i odvoenju u policijsku postaju u Bosanskom amcu, premlaivanju uhienika, premjetanju uhienika u logor u skladinom prostoru TO-a u Bosanskom amcu, govori o Srbima odgovornima za poticanje i provedbu zloina nad Hrvatima opine Bosanski amac: ...Od 11.07.1991. godine bio sam na slubi selu Tiini kod Bosanskog amca. U mojoj slubi omela su me ratna zbivanja u tom kraju, tonije, otkad je u srpske ruke pao Bosanski amac, poinju i moje nevolje, a to je bilo 17.04.1992. godine. elim odmah spomenuti da je za izbore 1991. godine u opini Bosanski amac bilo preko 44 posto Hrvata, oko 41 posto Srba, oko 7 posto Muslimana i preko 7 posto ostalih narodnosti. Od dana kad je okupiran Bosanski amac, Hrvati iz sela Tiine i okolnih sela poinju uurbano iseljavati. ene i djeca uglavnom odlaze u Republiku Hrvatsku, a poneki i u inozemstvo, uglavnom u zapadnoeuropske zemlje. Za obranu sposobni muevi i mladii odluuju ostati u svojim selima i s ono malo oruja koje su sami sebi nabavili, odluuju braniti svoje domove i svoju slobodu. Meutim, zbog nadmonosti srpskog agresora, i to u svakom pogledu, prvenstveno vojno-tehnikom, hrvatski branitelji su ostali samo pri odluci. Imali su protiv sebe profesionalce opremljene svim vrstama oruja i orua, potpomognute ratnom vojnom avijacijom JNA, predvoeni vojnim zapovjednicima JNA i izravno, iz Srbije ubaenim specijaliziranim vojnim postrojbama JNA. Zbog toga je naglo i iznenada pao i Bosanski amac u srpske ruke, a njegovim padom veina sela bosanskoamake opine s hrvatskim puanstvom bila su automatski, skoro sa svih strana, u okruenju srpskih vojnih postrojbi. Jedino je put Novo Selo - Grebnice - Domaljevac i dalje prema Tolisi i Oraju ostao prohodan. Na prostoru susjedne opine Oraje tada se jo veim dijelom pruao uinkovit otpor srpskom agresoru.
Kad je uslijedio strahoviti srpski tenkovsko-topniki napad na sela nastanjena Hrvatima, a bio je tono na katoliki Uskrs, 19.04.1992. godine, oko 11,00 sati, meu malobrojnim hrvatskim braniteljima nastao je kaos i zbrka, ulavnom zbog nedovoljne organiziranosti i straha od nadmonijeg agresora. Poeli su naputati svoje obrambene poloaje, sa ili bez oruja. I oni koji su imali nekakve uniforme, na brzinu su ih svlaili, oblaili civilna odijela, uskakali u automobile, traktorske prikolice ili kamione, to je tko ve imao, uzimali sa sobom lanove svojih obitelji, koji su jo bili ostali u selima i urno poli putem preko Novog Sela prema selu Grebnicama. Bilo je i onih koji su prijekim putovima ili pjeice, bjeei pred neprijateljem. Meutim, na izlazu iz sela Novog Sela doekale su ih brojne neprijateljske granate i snajperisti, koji su pucali na sve to se kretalo, premda su vidjeli da se radi o civilima. Pri ovom napadu najmanje desetak civilnih osoba je smrtno stradalo, a mnogi ranjeni; oni koji su se uspjeli izvui, podlegli su ranama. Velikom broju Hrvata ovim je napadom onemoguena daljnja evakuacija i bili su prisiljeni ponovno se vratiti u svoja sela. Od njih sam, kao ivih svjedoka i uo to se sve dogaalo na tom putu. Neki od njih su upravo ovih dana izali iz srpskih logora. Ja sam se kroz cijelo to vrijeme nalazio u selu Tiini. Istog dana, 19.04.1992. godine, oko 13,30, granate su ponovo poele padati po selu. Iz sklonita u jednom podrumu, kroz prozor sam promatrao kako granate preoravaju zemlju u pravcu upne crkve i kue. Sva srea da su granate imale podbaaj, ali zadravale su pravac. Dvije granate koje su pale najblie upnoj crkvi pogodile su kuu preko puta crkve, koje je vlasnik Jozo Jeleevi zvani Kora, i kuu s lijeve strane crkve koje je vlasnik Mato Blaki zvani Sudac, udaljenu svega desetak metara od crkve. Pri ovom granatiranju, od gelera granata smrtno je stradao starac M. Karali, kojeg sam poslije pokopao u groblje iza stare upne kue. Kad je granatiranje u blioj okolici prestalo, bilo je oko 14,00, pojavili su se Srbi iz Tiine, kao i oni iz susjednih sela Crkvine, Krukova Polja i karia. Pozvali su predstavnike naih sela da im pod hitno predaju sve oruje i municiju koju su imali, a oni su im sa svoje strane garantirali da se nikom nita nee dogoditi. Predstavnici naih sela su postupili prema ovom ultimativnom srpskom zahtjevu. Pojedini istog dana, a drugi uglavnom sutradan ili sljedeih dana, ve kako bi pronali kojekakvog razbacanog oruja po njivama. U svakom od naih sela ostalo je izmeu sto i dvjesto mukaraca, uglavnom mlaih i sposobnih, a bila je i poneka ena, starac ili starica, a ak i jedna kompletna obitelj s troje nesposobne djece u selu Donjem Hasiu. Data garancija naih susjeda Srba, da se nikom od Hrvata nee nita dogoditi, bila je neizvjesna i kratka. Nije prolo ni dva tjedna, a ve su poele sa svih strana upadati srpske razularene vojne postrojbe, maskirane. Bili su obueni u svim moguim uniformama, od izvornih etnikih do onih JNA, opskrbljeni svakovrsnim orujem. Prilikom tih upada u sela, ili su od kue do kue maltretirajui preostale Hrvate, pljakajui imovinu, kue, kao i vanije objekte u selima, ruei i palei. Pri jednom od tih upada u selu Gornjem Hasiu iz ista mira ubili su Miju Lubina i njegovu staricu majku. Oni su pokopani u katolikom groblju u selu Tiini.
U selu Tiini su ak tri puta dolaziti u pretres upne crkve i kue, navodno traei oruje. Pri tom su pred sobom sve ruili, izvrtali i lupali, pucajui i izvana i u prostorijama, tako da su ve tada puno toga i u upnoj crkvi i u kui unitili. Ve kod prvog pretresa upniku su oduzeli i odvezli upni automobil marke golf, govorei da im je potreban za Krizni tab. upniku su obeali da e mu poslati potvrdu o oduzimanju automobila, ali je nikad nisu poslali. U pretresu upne crkve i kue u selu Tiini meu glavnima je bio Dragan Petkovi iz sela Tiine. A i svi drugi koji su vrili upade po hrvatskim selima i kuama bili su, po kazivanju svjedoka, domai Srbi. Trei pretres upne crkve bio je 14.05.1992. godine. Sutradan, 15.05.1992. godine, pred kuu mi je doao automobil srpske milicije s dvojicom srpskih milicionara koji su me uhitili i odveli u SUP Bosanski amac. Prije mojeg uhienja i odvoenja, odveli su iz svakog naeg sela, po etiri ili pet mladia ili ljudi. Nismo znali kamo su ih odveli niti to je s njima. Nekon to su i mene odveli, poeli su redom skupljati sve mladie, ljude i ene. Odvodili su ih u Bosanski amac, i tu zatvarali u zatvore i logore. ene i neke od mukaraca, veinom starije, odveli su u selo Zasavice. Tako su za samo nekoliko dana doslovno ispraznili, to oni zovu oistili, sva naa hrvatska sela. U njima nije ostala ni jedna hrvatska dua. Nakon mojeg uhienja i privoenja u SUP Bosanski amac, 15.05.1992. godine, kad poinje moj krini put, bilo mi je jasno da glavnu rije u svemu imaju specijalci iz Srbije. Desna ruka su im bili naelnik srpskog SUP-a u Bosanskom amcu, Stevan Todorovi, bivi direktor firme Korpara u Bosanskom amcu, zatim zapovjednik postrojbe JNA zvane 4. odred iz Bosanskog amca, Simo Zari i osoba navodno zaduena za poslove oko razmjena osoba, Miro Tadi. Uz njih treba pridodati imena i nadimke onih koje sam kasnije u logoru upoznao i za koje sam uo. Glavni ispred srpske vojske bio je nekakav Crni (zvali su ga samo po tom nadimku). S njim nisam nikada imao susret. Ispred specijalaca Srbijanaca, dakle, onih pridolih iz Srbije, glavni je bio Lugar. Ve kod privoenja u SUP on me brutalno tukao i nogama i rukama i pukom. Tek nakon dugog muenja na mom je vratu primijetio zlatni lani na kojem je visio krii i ploica s inicijalima mog imena; prestao me tui, zapovjedio mi da skinem lani sa svog vrata i stavim ga o njegov vrat. Njemu uz bok su bile osobe zvane Laki i Beli (svi su se oni sluili samo nadimcima) i mnogi drugi koji su nad nama zatoenicima inili najvea zvjerstva. Za sve ove glavne, odgovorno tvrdim da su zloinci, jer bez njihovog sudjelovanja, znanja ili blagoslova, tj. zapovijedi, nije uinjeno ni jedno ubojstvo, ni jedno zloinstvo ili zvjerstvo. U njihova zlodjela svakako spada i ubojstvo dvojice zatoenih Hrvata prezimenom Evi iz sela Gornjeg Hasia, u kolskoj dvorani u Bosanskom amcu. Ovaj zloin se dogodio naoigled svih zatoenika smjetenih u toj dvorani, kako mi je pripovijedao svjedok tog zloina, koji je upravo izaao iz srpskog zatoenitva. Oni su takoer odgovorni za ubojstvo oko petnaaest mukaraca zatoenih u srpskom selu Crkvini. Ovaj zloin se dogodio u jednoj noi poetkom svibnja 1992. godine. O tome su mi pripovijedali supatnici jo u zatoenitvu; bili su oevici tog zloina. Za dvojicu od njih znam da su izali iz zatoenitva, a sada ive negdje u
Hrvatskoj. U opini Bosanski amac su na nekoliko mjesta bili organizirani logori: u selu Zasavici, a u gradu u sportskim dvoranama Osnovne i Srednje kole, u uredima SUP-a, u zgradi biveg TO-a gdje je do rata bilo uskaladiteno naoruanje i municija biveg TO-a. Mi zatoenici smo Srbima sluili i kao taoci i kao ivi tit. U zgradi TO-a uvjeti za ivot zatoenika su bili najtei, a postupci Srba prema nama najbrutalniji. Tu sam i sam dospio nakon jednog mjeseca provedenog u jednoj od uredskih soba SUP-a. Tu sam i ostao, sve do razmjene, zajedno s mnogim Hrvatima i Muslimanima iz Bosanskog amca, kao i nekima iz drugih dijelova Bosne, koje su Srbi pohvatali po putovima, a bio je ak i jedan Nijemac, Jrgen Janke od Dortmunda. U logoru u zgradi TO-a bilo nas je otprilike pola Hrvata, pola Muslimana. Jedno vrijeme znalo nas je biti i do 160 ljudi. Srbi su prema nama Hrvatima bili daleko okrutniji, nemilosrdno nas tukli i udarali svim i svaim, po nekoliko puta u toku dana i noi. Meu onima koji su nas tukli posebno su se svojom okrutnou isticali Slobodan vaki zvani vaka, ole, Bole, Maks, Raki N., Cvijetin Radi sin Nikolin, inspektor, Knezo, N. Vukovi i mnogi drugi kojima nisam saznao ni imena, ni nadimka. Mnogi su zatoenici od udaraca bili polomljeni, kao to sam i sam bio, udarcima su mi slomili tri rebra na desnoj strani, kaiprst na lijevoj ruci i kost ispod oka na desnoj strani lica. Sve se to vidi na snimcima i nalazima lijenikog pregleda kojeg sam poslije izlaska iz zatoenitva obavio. O ostalim uvjetima u logoru, koji su bili nikakvi, moglo bi se opirno pisati, ali mislim da je dovoljno spomenuti da nismo imali nikakvih higijenskih uvjeta, bez ianja, brijanja, bez leaja, uvijek u istom donjem rublju i odjei, esto i bez vode za pie, hrana nam je dijeljena jednom u toku 24 sata, a sastojala se od komada (1/6 ili 1/7) kruha namazanog s malo mmarmelade i ponekad nekoliko gutljaja aja ili kakao-mlijeka. Uz tako loe uvjete, svakodnevno smo bili batinani ili u strahu od batina. O ostalim gadostima koje su nad nekim zatoenicima inili mislim da nije dolino ak ni govoriti. Dovoljno je spomenuti kako su pojedinci bili primoravani jesti vlastiti izmet. Otkako sam ja izaao iz logora, dogodilo se jo nekoliko manjih razmjena izmeu hrvatske i srpske strane u Bosanskom amcu. S nekima od osloboenih zatoenika imao sam priliku susresti se i porazgovarati. Kau mi da se uvjeti jo uvijek nisu izmijenili, osim to ih sad manje tuku, ali ako uskoro ne izau, iscrpljenost i zima e sigurno uzeti mnoge ivote. A ima ih jo uvijek velik broj u logorima. Koja je tono brojka, ne moe se znati, jer to Srbi uvaju u strogoj tajnosti. I kada su ranije dolazili predstavnici Meunarodnog Crvenog kria, nas odreene zatoenike Srbi su sklanjali u druge prostorije. Ja se nikako nisam susreo s tim predstavnicima Meunarodnog Crvenog kria. Zapravo, cijeli grad Bosanski amac ve je tada bio jedan veliki logor u kojem se nalaze veinom Muslimani. Ima jo samo mali broj Hrvata. Ima tu i ena i djece i staraca i starica. Svi oni u gradu imaju radne obveze, ogranieno kretanje i vrlo oskudno ive. One priuve hrane i novca koje im Srbi jo nisu opljakali ve tada su bile potroene. Od ega i hoe li preivjeti, sam Bog zna, a zima je pred nama. Stoga apeliram na sve odgovorne u svijetu koji mogu zaustaviti zloince i zlodjela da to uine im prije, jer zlo se brzo iri. Pomozite nevinima,
zatitite ih, jer time ete i same sebe zatititi. To neka bude glavni interes intervencije i politike i ekonomske i vojne, bez koje e se teko ili nikako moi zaustaviti ovo zlo na tlu Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Molim Vas, u ime svih koji pate, koji su zahvaeni i pritjenjeni ovim zlom, zlom rata. Molim Vas u ime Boga, koji neka Vam bude jedina plaa, da svima Vama i nama, i svim ljudim dobre volje podari svoj mir i utjehu.
U Klotar Ivaniu, 5. prosinca 1992. BRKO
BC002 A.L., ro. 1940., mukarac, Musliman, iz Brkog, svjedoi o stradanju zatoenika u srpskim logorima u Brkom, napose u logoru u Luci: ... Poetkom svibnja 1992. godine, kada je bio napad na Brko, nas petero, tri mukarca i dvije ene, sklonilo se u podrum kue u kojoj smo stanovali. Nakon izvjesnog vremena uli smo glasove trojice mukaraca koji su govorili da imamo tri minute da se predamo, a u suprotnom e baciti bombu u podrum. Dao sam odmah jednoj od ena koulju, da je pokae kao znak predaje. etnici koje smo sreli vani imali su zelene beretke, to me je iznenadilo, jer je njihova propaganda uvijek govorila za Muslimane da nose zelene beretke. Otjerali su nas pred Dom zdravlja u Brkom i cijelo vrijeme tukli kundacima. Jedna starica je pod udarcima pala i ostala leati. Skupljeni narod su tu razdvojili, tako to su 180 do 200 mukaraca odveli u damiju. Ta grupa je u damiji ostala etiri dana, a ja sam ve nakon 48 sati prebaen na drugo mjesto. U damiji smo na obrednom mjestu abdesthani morali vriti nudu. Prvu hranu dobili smo nakon 48 sati. Kazne za najmanju primjedbu su bile od udaranja batinom po dlanu do odsijecanja uha, nosa i skakanja sa stola na grudni ko. Sve se to dogaalo u prostoru Doma zdravlja. Mladia Muslimana, kojeg su u gradu zvali Sarajka, razapeli su na kri usred grada. Imao je 27-30 godina. O tome su nam priali svi koje su dovodili, pa i sami etnici. Sarajka je umro na kriu. Optuen je da je nekada navodno silovao jednu Srpkinju.
Nakon 48 sati boravka u prostoru Doma zdravlja, odvojili su 100-120 mukaraca, meu kojima i mene, i odveli nas u restoran poduzea Laser. Nou je dolazio etnik kojeg su zvali Ranko, star oko 30 godina. Prozivao bi ljude po prezimenu i pred zgradom ih klao. Straari bi od prozvanih traili da legnu na zemlju, tako da nam nisu vie bili na vidiku. Kad bi straari otili s tog mjesta, mogli smo se primai prozoru i vidjeti ljude prerezana vrata. U susjednoj prostoriji, do restorana, bilo je desetak ena razliitog uzrasta. Taj Ranko je silovao jednu enu, majku dvoje djece pred djecom i njenom majkom. To znamo po vrisci koja se jasno ula. Ranko je iz sela Potoara. Nou 7.05. prebaen sam u logor Luku, u stvari pristanite na Savi. To je bilo carinsko skladite, s prozorima visokim etiri metra. Stakla su bila razbijena. Sedam dana smo sjedili na betonu, stisnuti jedan do drugoga. Dvojici mladia od oko 16 godina starosti ugradili su neto veliine zrna graha ispod koe na ramenu. Pretpostavljali smo da su to mikrofoni te da prislukuju ta govorimo. Ljude iz SDA, a i ostale, prozivali bi prezimenom, uglavnom po trojicu, da iziu. Nakon takvih prozivanja i izvoenja uli bismo tri pucnja, a odvedeni se vie nisu vraali.
Inae, Srbi su sve radili u simbolici broja tri, kao to se kriaju s tri prsta. Kroz odkrinuta vrata hangara vidio sam da su te prozvane ljude primoravali da legnu na bok, glavom na rubu nogostupa, blizu ahta u koji je nakon klanja krv otjecala. Ubojice su bili iz okolice Bijeljine i iz Srbije. To sam doznao jer su esto priali sa nama nepovezano. Po ekavskom dijalektu su iz Crne Trave. Glavni kolja u ovom logoru zvao se Goran Jelisi iz okolice Bijeljine. Njegova eta dri relej na Majevici. O tome su priali njegovi suborci. Kolja je bio i jedan Srbin, po inu major JNA kao i jedan kojeg poznajem kao strojovou na rijekim brodovima. Do 16.05.1992. godine svaku su veer ubijali izmeu 25 i 30 zatoenih ljudi. Zadnji za kojeg znam da je ubijen je Avdo Kari, moj susjed. Doli su oko ponoi, s crvenim kapama na glavama i jedan od njih je rekao: Tri dobrovoljca mi trebaju. U dvoritu upravne zgrade Lasera esnaestogodinja Monika, izvanbrano dijete gradske prostitutke Vere, gaala ga je i pogodila u rame, a major ga je dokrajio. Poslije 16.05.1992. prestali su s direktnim ubijanjima, ali smo i dalje vidjeli leeve ljudi koje su dovozili. Do 16.05.1992. ubijene su bacali u Savu, gole, a nakon tog dana su ih spaljivali u kafileriji. Leevi ubijenih ljudi su odveeni vozilima iz grada i u prvo vrijeme su u selu Potoarima zatrpavani u masovne grobnice. Nakon nekog vremena, odvaani su kamionima hladnjaama, a na kraju su bili spaljivani u kafileriji. To mjesto se nalazi na
putu iz Brkog prema tvornici Interplet. Jedan dan dovezli su 10-20 mladia, starih oko 20 godina, golih. Spolni organi su im bili iupani, ui i nosevi odsjeeni. Mi preivjeli zatoenici sluili smo Srbima kao radna snaga, uglavnom za utovar i istovar leeva. etnik zvani Ilija prijetio nam je icom debelom 12 milimetara, napravom slinom karama. U donjem dijelu te njegove naprave ica je uvijena tako da omoguava upanje dijelova tijela. Od oko 1500 zatoenih u logoru, oko 120 se spasilo i izilo na temelju neije intervencije ili uz pomo novca. Za oko 35 ljudi ne znam na koji nain su se spasili. Zadnjih deset dana putali su ako bismo potpisali izjavu da se neemo vratiti i da se odriemo sve imovine, a trebali smo navesti i odreeni pravac kretanja. Ja sam se spasio kada sam jedan dan riskirao i pretrao do kancelarije Dragie Teanovia, biveg inspektora policije i rekao mu: Tako ti Boga, Dragia, zato me dri 52 dana? Da sam ja na tvom mjestu, ti ne bi bio zatvoren ni 24 sata. Zaudio se to sam uope jo iv, ali me nakon toga pustio. Otiao sam znancima, Muslimanima, ija je kua udaljena sto metara od logora. Nije mi bilo jasno kako tu kuu nisu dirali etnici koji su imali svoj punkt u kui preko puta nje. Onda smo uli da Srbi putaju iz Brkog sve one koji potpiu da se odriu imovine i obveu da, ako se ne vrate za tri dana, da se nemaju pravo vratiti. Te je poslove obavljao arko Damjanac, jedan od zamjenika komandira. Potvrdu i danas imam. Dana 13.05.1992. godine sjeo sam u autobus koji je vozio u Novi Sad. U putu su nas stalno pregledavali. U Subotici smo sjeli na vlak i stigli do granice s Maarskom. U Luci je iza mene ostalo oko 120 ljudi, veinom do trideset godina starosti. uo sam da su prebaeni u logor Batkovi kod Bijeljine, a jedna grupa u neki rudnik u Srbiji. to se tie dogaaja u gradu, doznao sam da su Hrvate ubijali odmah im bi za njih saznali, te da su silovali dvije keri Ramiza Hadimahovia, koje su potom iskoristile priliku i pustile plin te tako izazvale eksploziju u kojoj su izgorjele. Takoer sam doznao da je u Brezovom Polju otvoren logorbordel u kojem su djevojice i djevojke iz Brkog. Srbina, koji je za 500 DEM htio pomoi nekom Muslimanu i izvesti ga iz Brkog, ubio je arkanovac. Nakon to mu je naredio da klekne kao musliman, raznio mu je glavu hicem iz puke...
Svijedokov iskaz preuzet u pisanom obliku.
BC003 Cvijetin Maksimovi, ro. 1970., mukarac, Srbin, iz Brkog,
govori o stradanju zatoenika u logoru Luci u Brkom, daje jasan prikaz naina ubojstva istih, zlostavljanja i silovanja Hrvatica i Muslimanki: Mobilizirao me je Bogdan Marii u Srpsku vojsku 7.05.1992. godine. Obukli su me u JNA uniformu; svi su Srbi bili u toj uniformi. U tu jedinicu mobilizirano nas je oko 500. Bogdan Marii je bio predsjednik SDS-a. Rasporeivani smo po mjestima, i to na straarska. Moj zadatak je bio da budem straar u Luci, u Brkom. Tu sam bio od 7. do 17.05.1992. Nakon toga sam bjeao kui, pa sam uhien u Donjem Rahiu. Uhvatili su me mjetani hrvatske nacionalnosti. Sada sam zarobljenik, i to od 18.05.1992.
Ja sam bio u Brkom u logoru Luki uvar. U taj logor su dovoeni Hrvati i Muslimani, ene i mukarci. U logoru je bilo 500-600 ljudi. Drali smo ih u hangarima. To su bili civili; kupili su mjetane. U tom logoru, kao uvari su bili i ljudi iz Srbije, i to uglavnom arkanovci i eeljevci. Oni su doli u Brko da ratuju, kao specijalci. Zapovjednik logora mi nije poznat. Veina njih su uvali logor, odvodili su i dovodili ljude. Ljude su odvodili i u kafileriju i na Savu gdje su ih ubijali. To sam uo od kolega Srba, a i vidio sam da su odvozili mrtve ljude. Noeni su mrtvi i to mnogo, ubijali bi ih po nekoliko i odnosili. Najvei broj ubijenih je oko 80 ljudi. Ubijali su pukom, klali su ih. U logoru je bilo ena, neto manje od mukaraca. Svi su bili iz okolice Brkog. Svi su drani zajedno. To su bila dva hangara, tu je prije bio utovar i istovar robe u luci na Savi, u Brkom. Ljudi su spavali na podu, na betonu, hranu su im davali jednom dnevno. Ljudi su ubijani i iza hangara. Ubijali su arkanovci, eeljevci i domai Srbi. Ljude su jednostavno izabrali i ubijali, birali su neke, jednostavno prozovu ili izaberu 10-15 ljudi. Arkanovci i eeljevci su tjerali da ih ubijemo i silujemo. Iza hangara ima kua gdje smo to radili. Doli su dvojica, Dino i ova, arkanovci, specijalci, imali su maskirne uniforme, crne, od vune pletene kape s oznakom belog orla, kratko oiani. Njihova imena ne znam jer su se meusobno tako zvali. Oni su bili glavni za strau. Mene su 17.05.1992. prisilili da to radim. Oni su bili iz Srbije. Imali su govor, akcent iz Srbije, a i reeno mi je da su doli iz Srbije. Toga 17.05.1992., poslije podne, dali su mi no da zakoljem troje ljudi. No je bio irok oko tri cm, otar, iljat, imao je drvenu drku. To nije bio uobiajeni no. Dino mi ga je dao. Odveli su me pred hangare i izveli troje ljudi da ih zakoljem. Tu, pred hangarom je bilo njih pet-est iz Srbije, koji su izvodili zatvorenike. Ne znam kako su odabirali, ja sam bio vani kada su ove u hangaru izdvajali. Tu je bilo ljudi svih dobi.Taj dan sam ja bio jedini domai Srbin odreen da izvravam. Rekli su mi da trojicu zakoljem. Oni su mi rekli da zakoljem, a ako nee, mi emo tebe zaklati. On je tada, kada sam ja rekao da ne znam klati, uzeo moju ruku i sa njom zaklao ovjeka, i onda mi je naredio da tako zakoljem sljedeu dvojicu. Prvo je uzeo moju ruku svojom i ubo noem ovjeka u vrat. Osjetio sam i vidio krv tog ovjeka. Tog
ovjeka koga sam ubo noem dvojica, trojica su drali. Moju ruku je drao Dino. Ubijeni ovjek je imao oko 40 godina, srednjeg rasta. Gledao sam u njega kad sam ga ubo noem, bio sam u depresiji... od tih ljudi koji su me natjerali. Ostali su se oko mene smijali. I mene su ismijavali: Kakav si ti Srbin da ne moe zaklati, mi smo doli 400 km da se borimo. Nadalje su me natjerali da ja ovu dvojicu koljem, a ako ih ne zakoljem, oni e me zaklati. Ja sam zaklao dvojicu, ne znam kako su izgledali, bili su jadni, poderani, mueni, vidjele su se rane i modrice od udaranja po njima. Njih su drali dok sam ja klao. Vie njih su ih drali. Ja sam ubio drugog i treeg ovjeka na taj nain. Ubo sam ih sa strane, umrli su nakon kratkog vremena. Na meni je malo bilo krvi i na akama. Rekli su mi da ja nisam nekakav etnik, kolja i tada su doveli 80 ljudi, da vide kako pucam. To mi je rekao njihov zapovjednik. Dali su mi novu puku i dali okvire municije da pucam. Njih su poredali uza zid, neki polusrueni. Ja sam pucao u njih i to samo rafalno, iz automatske puke kragujevke. Neki su bili jo ranjeni kada su mene odveli. uli su se jo poneki pucnjevi. To se sve dogaalo iza hangara. Kada sam pucao, bio sam udaljen oko 15 metara od njih. Kada sam pucao, kretao sam se oko dva metra, odakle sam pucao. To je trajalo oko jednu, dvije minute. Vremenski ne znam koliko je trajalo. Kada sam pucao, ciljao sam rafalno po grudima. Dali su mi etiri okvira da pucam i iskoristio sam tri i pol okvira. Rekli su mi: ...nisi nikakav etnik, da vidimo kakav si mukarac... Poslije su me odveli u neku prostorijicu, zatvorenu. To je bila kao neka kancelarija od hangara i ima posebna vrata i ulaz. U prostoriji su mi rekli: Tu ima 12 enskih. Tu je bilo 12 enskih i tu sam ih zatekao. Rekli su mi da ih silujem. Bile su od 12 do 24 godine starosti. Bile su Hrvatice i Muslimanke. U prostoriji je bilo jo pet, est Srba, a jednu djevojku su njih dvojica, trojica skinuli. Imala je oko 15 godina, plavu kratku kosu, nia i podeblja. Ona nita nije rekla. Sve su one bile uplaene. Oni drugi Srbi su bili sa strane i rekli da ih diram i silujem. Oni su komentirali da nismo nikakvi borci: Doveemo mi vas u red. Meni su rekli da se skinem i da legnem na nju. Nisam imao od straha pravu reakciju. Natjerali su me da legnem i da imam snoaj, odnosno da je silujem. Silovao sam tu djevojku, ne znam ni sam kako sam to uradio, nisam imao osjeaj da to radim. Imao sam erekciju, ali nisam nita osjeao. Svrio sam i siao sa nje. Ona je bila uplaena, jadna, nita nije rekla. Ostali Srbi su bili sa strane i gledali, psovali su me, kako sam slab kao mukarac. Nisam vidio, ali siguran sam da su arkanovci i eeljevci to isto radili. Natjerali su me da ostale diram za grudi i spolne organe, i oni su to isto radili i pokazivali mi kako oni to rade. Ostali su ih svlaili, a ja sam ih dirao za spolne organe i grudi. Taj dan su me tjerali da lijeem na njih, ali nisam imao vie erekcije. Bilo je, meu ovima koji su me na to tjerali, kao da su pod utjecajem droge, urlikali su, skakali kao ivotinje, smijali se, zvidali. Sigurno da su ene tjerali na nastrane radnje, da pue. Inae ti etnici su prije bili u Bijeljini, i onda su doli u Brko. Te grupe koje su ubijale u logorima su se smjenjivale. Nama straarima nije bio doputen pristup u logoru tako da ne znam da li je bilo trudnih ena. Glavni u logoru su bili zapovjednici iz Srbije. Ne znam jesu li iz logora izvodili ene. Pobjegao sam 19.05.1992., bojei se da me ponovo ne prisile da to ponovo
radim. Bojei se toga, pobjegao sam. Bio sam uplaen za sebe da e me ubiti i pobjegao sam. Uveer sam krenuo u svoje selo. Krenuo sam sa prijateljem Slobodanom Paniem. Naili smo na seosku patrolu, mislim hrvatsku i oni su nas predali u policiju. Ja vjerujem u Boga, morao sam ovo da kaem i priznam. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i bez prisile, a potpisom svake stranice ovog iskaza potvrujem njenu autentinost.
U Oraju, 14. prosinca 1992.
DOC054 Slubena zabiljeka o srpskom masakru Hrvata u selu Vukiu Donjem: Prikaz poloaja i stanja tijela izmasakriranih Hrvata zateenih neposredno nakon odstupanja pripadnika srpskih snaga iz sela, popis rtava srpskog napada i masakra, urni pokop ubijenih i njihova ekshumacija nakon odreenog vremena. SLUBENA ZABILJEKA O MASAKRU POINJENOM 8.05.1992. GODINE Dana 11.06.1992. godine izvrena je ekshumacija tijela poginulih Franji Ante, zvanog Tunjo, sin Ive; ari Boe, sin Ive; eki Ivana, sin Ive i Stjepanovi Vlade, sin Marka, svi rodom iz sela Vukia Donjeg, opina Brko, poginulih dana 8.05.1992. godine prilikom napada srbo-etnike vojske na Vuki Donji i jo neka susjedna sela opine Brko, naseljena stanovnitvom hrvatske nacionalnosti, radi sahrane u Rimokatolikom groblju u Lanitima Donjim, opina Brko. Naime, radi nemogunosti da se poginuli nakon pronalaska njihovih tijela odmah sahrane u spomenutom groblju, isti su bili privremeno sahranjeni u selu, nedaleko od mjesta pogibije i to ari Boo i Franji Anto u njivi zvanoj Njivica na mei vlasnitva Tadi Nike i urevi Tome, u zajedniku grobnicu, dok su eki Ivan i Stjepanovi Vlado sahranjeni iza kue eki Ivana, takoer u zajedniku grobnicu. Prilikom ekshumacije izvren je i uviaj na mjestima pogibije spomenutih osoba, kao i djelomina rekonstrukcija dogaaja i okolnosti pod kojima su poginuli. U razgovoru sa M.B., sin B., roenim 1961. godine, u Vukiu Donjem, saznali smo da su on i K.S., sin P., iz Vukia Donjeg, dana 11.05.1992.
godine, prvi pronali tijela ari Boe i Franji Ante u kui urevi Tome, sin Bone, u Vukiu Donjem. Kua se nalazi sa desne strane puta od Vukia Donjeg, prema zaseoku Jasenovac, selo Ulice, opina Brko, udaljena oko 60 do 70 metara od drvenog mosta na rijeci Tinji. Kua je srednje veliine, nedavno sagraena na zemljitu zvanom Njivica. Uviajem na licu mjesta utvrdili smo da u irokoj okolini kue nema tragova nikakvih borbi. Ulazna vrata kue su nasilno otvorena (udarcem noge ili ramena), a na lijevom, nepominom krilu vrata, na visini od oko 170 do 180 cm nalazi se rupa od metka, koji je probivi vrata udario u lijevi zid hodnika. itavom irinom kue protee se hodnik, irok oko 1,5 metara, na kraju kojeg je stepenite koje vodi na kat. Odmah po ulasku u hodnik vidljivi su tragovi etnikog divljanja. Na podu hodnika, lealo je osam praznih ahura od metka kalibra 7,62 mm za automatsku puku. Na lijevoj strani zida, neposredno iza vrata, na visini od oko 180 cm, nalaze se dvije vee rupe od metaka iz automatske puke. U prvoj prostoriji s lijeva strana od ulaza, u krajnjem desnom kutu ispod prozora, na mjestu na kojem je pronaeno tijelo ari Boe, nalazi se trag od vee lokve krvi. Prema kazivanju M.B., Boo je leao na leima, zavraene glave i rairenih ruku, lijeva noga mu je savijena u koljenu i skvrena, dok mu je desna noga bila opruena. Na zidu, prema i ispod prozora, iznad tijela ubijenog, nalazi se est rupa od metaka, dok je u prostoriji pronaeno takoer osam ahura od streljiva za automatsku puku. U sobi nije bilo drugih oteenja niti tragova bilo kakve borbe. M.B. nam je isto tako rekao da je Boo bio pogoen u predjelu slabina i da na sebi nije imao nikakvih drugih rana, niti tragova muenja. Prilikom ekshumacije potvreni su njegovi navodi, odnosno utvreno je da se na Boinom tijelu nalazi vea prostrijelna rana u paralumbalnom podruju s izlaskom na kraljenicu iznad krine kosti. U drugoj prostoriji, s lijeve strane od ulaza, nalazi se namjetena spavaa soba. U istoj su stvari isprevrtane i izbaene iz ormara, ali nema drugih oteenja niti tragova od upotrebe vatrenog oruja. Prva prostorija s desne strane od ulaza je dnevna soba sa kuhinjskom niom. U dnevnoj sobi, suprotno od ulaza, izmeu leaja, vitrine i stola pronaeno je tijelo ubijenog Franji Ante, po M.B.-ovim rijeima, u slinom poloaju, kao i Boino. Na podu se nalaze tragovi velike lokve krvi, dok su zid, vitrina, stolac i dvije manje klupe za sjedenje takoer poprskane krvlju. Na zidu iznad tijela ubijenog nalazi se godinji kalendar sa fotografijom dr. Franje Tumana. Anti je, kako kae M.B., bila raznesena gornja polovina glave, dok mu je mozak bio rasut okolo, to je takoer potvreno prilikom ekshumacije, i na sebi nije imao drugih rana. Iza Antine glave, u visini od oko 20 cm od poda, nalazi se nekoliko rupa od metaka iz automatske puke. U sobi smo pronali takoeer vei broj praznih ahura, ali nije bilo nikakvih vidljivih tragova borbe. Na stolu je leao crni, seljaki eir
ubijenog. Na kui, s vanjske strane, nisu pronaeni tragovi nikakvih oteenja. U razgovoru sa M.B., kao i s jo nekolicinom mjetana Vukia Donjeg koji su, 11.05.1992., nakon pronalaska tijela aria i Franjia, sudjelovali u njihovoj sahrani (T.M., .J., .P., U.T.) nismo mogli doi ni do kakvih pouzdanijih podataka o okolnostima njihove pogibije. Nekolicina od ovih osoba je 8.05.1992. godine, na kratko, prilikom povlaenja pred srbo-etnikom vojskom, vidjela aria i Franjia kako se povlae prema rijeci Tinji, u pravcu kue u kojoj su kasnije pronaena njihova tijela, te su s dosta sigurnosti pretpostavljali da su se isti sklonili na sigurno. Tek su ih nakon tri dana, kada su uvidjeli da se o njima ne zna nita, poeli traiti i pronali njihova mrtva tijela. ari Boo je, kako kau, bio naoruan pukom M-48, a Anto sa rumunjskim automatom kalanjikovom. Navedeno oruje nije pronaeno na mjestu njihove pogibije. Na kui eki Ive, sina Marijana, roenog 1928. godine, u selu Vukiu Donjem, u ijoj su blizini pronaena tijela ubijenih eki Ivana i Stjepanovi Vlade, bili su jo uvijek vidljivi tragovi borbi. Prozor, na lijevoj strani od ulaznih vrata, bio je izreetan mecima koji su se zabijali u zid na suprotnoj strani dnevne sobe, a malo nie ispod prozora nainjena je vee rupa u zidu od projektila ispaljenog iz zolje. Sa bone strane kue, suprotno od glavnog puta, fasada je na vie mjesta oteena mecima, dok je prozor do kuhinjske nie takoer izreetan mecima, a ispod tog prozora takoer se nalazi vee rupa od projektila iz zolje koji je probio zid i ostaci koje su pronaeni na suprotnoj strani nie gdje je takoer probio zid izmeu nie i hodnika. Na krovu, koji je u meuvremenu popravljen, takoer je bila rupa od zolje, kao i na kou, nedaleko od kue. Prva prostorija lijevo od ulaznih vrata je spomenuta soba sa kuhinjskom niom ija smo oteenja ve uglavnom opisali. Odmah iza ulaznih vrata dnevne sobe, u kutu do leaja, prema tvrdnjama .(M.) I., .P., K.M. i U.T., sutradan, tj. 9.05.92. godine, pronaena je puka koja je pripadala ubijenom eki Ivanu. Na puci je bilo oteeno leite za metke, a bilo je vidljivo da je iz iste pucano. Pretpostavlja se da se eki branio iz dnevne sobe i nie, a kad je ranjen (tragom krvi u obliku kapi, vode iz dnevne sobe preko ulaznih vrata i vanjskog stepenita do mjesta pored kue gdje je pronaeno njegovo tijelo) i kad mu je puka oteena, pokuao je pobjei iz kue kojom prilikom je i ubijen. Na istoj, lijevoj strani, nalazi se i kupaonica u kojoj nema tragova nikakvih oteenja. Prva s desne strane je gostinska soba i u istoj, osim to su isprevrtane stvari u regalu i djelomino razbacane po sobi, nema drugih oteenja. Druga s desne strane je spavaa soba u kojoj je izvaljeno oko tri kvadratna metra poda, vjerojatno u potrazi za orujem. Tijelo ubijenog eki Ivana naeno je na sredini betonske staze uz bonu stranu kue pored glavnog puta, u leeem poloaju sa jednom nogom
savijenom u koljenu. Smrtonosne rane od metaka nanesene su u lijevoj strani grudnog koa. Tijelo ubijenog Stjepanovi Vlade naeno je u oblinjem kanalu, oko 25 m udaljeno od kue. Gornji dio glave mu je raznesen najvjerojatnije dumdum mecima ispaljenim iz blizine u zadnju lijevu stranu glave. Vlado je inae bio invalid bez jedne ruke, tako da je bio i nenaoruan, ali se po pretpostavkama mjetana zajedno sa eki Ivanom nalazio u kui za vrijeme pucnjave. Prilikom vrenja uviaja sainjena je i odgovarajua fotodokumentacija. Snimke je sainio T.N., sin I., roen 1962. godine, u Markovi Polju, opina Brko i isti su poslani na izradu. U prilogu zabiljeke sainjene su i skice mjesta pogibije navedenih osoba. POPIS HRVATA POGINULIH I MASAKRIRANIH 8. SVIBNJA 1992. GODINE 1. Augustin (Ivana) Stjepanovi, 1951. godine, Ulice 2. Marjan (Ilije) Stjepanovi, 1957. godine, Ulice 3. Ilija (Ante) Stjepanovi, 1950. godine, Ulice 4. Jozo (Bone) olji, 1950. godine, Ulice 5. Ivica Laci, 1956. godine, Poljaci 6. Matjan ii, 1959. godine, Poljaci 7. Marko (Tome) Bijeli, 1942. godine, Lanita 8. Marin (Iva) Nikoli, 1941. godine, Lanite 9. Anto (Tunje) Franji, Donji Vuki 10. Boo (Ive) ari, Donji Vuki 11. Vlado (Marka) Stjepanovi, 1961. godine, Krepi 12. Mato (Ive) Kopi, 1950. godine, Gorice 13. Josip (Ive) Filipovi, 1965. godine, Boderite 14. Ivan (Ivana) , Lanita 15. Ivan (Ive) Breki, Donji Vuki 16. Miroslav (Boe) Luci, 1971. godine, Krepi 17. Jela Marjanovi, Lanita 18. Martin (Ive) Nikoli, Lanita 19. Ivo (Nike) Pavlovi, 1907. godine, Gorice 20. Mijo (Roke) Peri, 1911. godine, Gorice 21. Ivan (Antuna) Stjepanovi, 1927. godine, Gorice 22. Petar (Joze) Tomi, Lanita 23. Mato (Filipa) Tikvi, Lanita 24. Jeela (Mate) Tikvi, Lanita 25. Ika (Filipa) Tikvi, Lanita 26. Roka (Bartola) Vukovi, 1925. godine, Gorice. kraj slubene zabiljeke 1|2|3|4|5|6|7|8
1|2|3|4|5|6|7|8 JAD018 E.., ro. 1953., mukarac, Musliman, iz Brkog, svjedoi o srpskim vojnim pripremama i otvorenoj oruanoj agresiji na Brko, masovnom i bezrazlonom ubijanju civila na mostu preko rijeke Save u Brkom, srpskoj okupaciji grada, uhienju civila i odvoenju u razne srpske logore na podruju grada i opine Brko, iznosi podatke o pojedinim pripadnicima okupacijskih srpskih snaga, brutalnom iivljavanju pripadnika srpskih snaga nad zatoenim Hrvatima i Muslimanima u prostorijama portskog drutva Partizan kojeg su pretvotili u logor, lanim strijeljanjima i stvarnim smaknuima zatoenika: ...Kad je JNA bombardirala Hrvatsku, mi smo gledali sarajevski televizijski program i sluali Meraklije. Tad nas je nae rukovodstvo uvjeravalo da u Bosni i Hercegovini nee biti rata, jer za rat je potrebno dvoje, a oni su sami. Tada je bio poetak. Poetak je bio kada su oni, u mom Brkom, sto metaara od moje kue kopali rovove. Ja sam sto metara zrane linije udaljen od garnizona (moda ni toliko) i gledao sam kako postavljaju mine oko svoje vojarne. Pitao sam susjeda koji je aktivna vojna osoba: Zato? A on mi kae: Ako ustae uu, da se moemo braniti. To je bilo ispoetka. I ta naa naivnost, moja i moje obitelji. Ovo je moje svjedoenje i moje doivljavanje poetka rata. I kada smo gledali ukopane tenkove oko Brkog, nismo znali zato. Gledali smo sarajevske vijesti i vidjeli kako ta prokleta armija ukopava tenkove na Trebeviu, a kad pitaju generale: Zato?, oni kau da vojska vjeba! Pa zato ba vjeba na Trebeviu kad nikada nije vjebala u zadnjih 45 godina koliko je postojala?! A general kae u TV Dnevniku: Pa, stvar je vojske gdje e vjebati. Eto, to su bili poeci rata. Borbe oko Brkog su, zvanino, zapoele 1. i 2.05.1992. godine. Pamtim to jer su 1. maja mostovi otili u zrak, u pet sati ujutro. Poto je u Republici Hrvatskoj tada jo bio na snazi policijski sat, do 5,00 sati ujutro, nije se moglo prei preko mosta na rijeci Savi koji Brko spaja s Hrvatskom. Ispred mosta je bilo jedno utvrenje koje su drali braki policajci. Vojska, JNA, je
dola neto prije 5,00 sati ujurto, i zarobila tih deset policajaca, postavila izuzetno jak eksploziv na most. Narodu koji je ekao da pree preko mosta, narod koji je bjeao od nadolazeeg rata u Hrvatsku, to iz Zvornika, to iz Bijeljine, to iz Brkog, vojnici JNA su rekli: Moete ii, most je otvoren! Dakle, petnaestak minuta prije 5,00 sati, a inae se tek u 5,00 sati moglo ui u Hrvatsku. Kad je veina tog jadnog naroda bila na mostu, aktiviran je eksploziv i most je dignut u zrak! Presjeen je tono izmeu dva stupa koji na sebi dre luk mosta. Ne zna se, niti e se ikada tono saznati koliko je tu poginulo nedunog naroda, sve civila. Od detonacije svi prozori na mojoj kui su bili porazbijani. Cijelo Brko je bilo porazbijano, prozori su padali, vrata izvaljena. Negdje oko 7,00 sati ujutro otiao sam sa svojim susjedima do mosta, da vidim to je to bilo. Okolo sam vidio razbacana ljudska trupla, vidio sam ruke, vidio sam glave. Bilo je stravino, stravino, stravino!!! Tog istog jutra, moda kojih peetnaestak minuta razmaka, miniran je i drugi branski most, eljezniki most koji je povezivao Bosnu sa Hrvatskom. U svoj toj tragediji ostali smo kod kue. Taj dan se jo moglo izai iz Brkog. Promiljao sam, zato bi nas itko dirao? Politiki smo neutralni. Kao poslovan ovjek poznavao sam mnoge Srbe, na posljednjim izborima nisam glasao za nacionalne stranke, ak se na posljednjem popisu nisam nacionalno izjasnio! Odredio sam se nadnacionalno. U mojim odnosima tada je, jo uvijek, bilo velikog duha jugoslavenstva. Kada sam vidio to se dogodilo na mostu, u povratku kui, kupio sam neto stvari u jedinoj prodavaonici koja je bila otvorena. Primjetio sam da iz susjedne zgrade ljudi bjee. Opet sam se pitao, ZATO? Nisu imali oruja! Neki govore: Neka. Nek ne zaostajem za svojima. Zgrada u kojoj sam stanovao imala je deset katova, a na svakom katu su bila po etiri stana. Od ukupno 40 obitelji koliko je tu ivjelo, nakon nekoliko sati ostalo je svega pet, pet naivnih obitelji! Taj dan se oko nae zgrade vie nije nita znaajnije dogaalo i mi smo legli u krevete i pokuali zaspati. Oko nas je sve bilo tiho, I suvie tiho. ini mi se da je to bila tiina koja ubija, od koje bole ui. Bilo nas je strah od tolike tiine. U gradu je sve bilo zamraeno. Kasno u noi smo zaspali. Ujutro nas je probudila pucnjava. Pobjegli smo odmah u podrum zgrade i tamo zatekli lanove preostalih obitelji iz zgrade. Meu ostalima bilo je i jedan Srbin, Lazo Burtanovi. Pokojna majka mu je Hrvatica, a otac Srbin. Njegova ena je Muslimanka, Safija. Tu su bile tri muslimanske i jedna hrvatska obitelj. Kad se pucnjava malo stiala, vratili smo se u svoje stanove. Otiao sam na deveti kat, da pogledam ta se okolo dogaa. Tu sam zatekao Lazu Burtanovia. Pogledao sam van i vidio da pred vojarnu JNA upravo pristiu autobusi bijeljinske registracije. Bilo ih je 11, autobusi prijevoznog poduzea iz Bijeljine; ne znam tono kako se zove, ali je bijeljinska registracija, znam to dobro. Jedan dio autobusa je uao i u nau ulicu, dok su se ostali zaustavili pred vojarnom JNA. Iz svakog od tih 11 autobusa prvo su izili trojica do petorica mukaraca. Bili su u uniformama, na glavama su imali ubare s etnikim kokardama, i dobro naoruani. Sjeam se kako je Lazo rekao: Majku im, ovo su pravi etnici! Pobie nas! Tada sam prvi put osjetio veliki strah. Ti etnici, koji su izili iz autobusa organizirali su kolonu i uli u bransku vojarnu JNA. Tu su ih tadanji vojnici
JNA sveano doekali, salutirali su im, vojniki pozdravili i izljubili se s njima po tri puta, ba onako kako to rade Srbi i drugi pravoslavci. Ostali ljudi u autobusima bili su u civilnoj odjei, ali svi su nosili najmanje po jednu puku, odnosno automat. Bili su dobro naoruani, premda su bili civili. Dok su autobusi dolazili, ispred njih je vozio kombi. Na kombiju je bila crna zastava s lobanjom i pisalo je Smrt balijama, smrt ustaama. Preko velikog i vrlo jakog razglasa iz kombija su putali srpsku pjesmu Mar na Drinu i Arkanovu himnu. Upravo tu Arkanovu himnu, nakon dva - tri dana, morati u uiti na pamet, u logoru. Poslije jedno sat vremena od ulaska etnika i onih naoruanih civila u vojarnu JNA, zapoela je stravina pucnjava. Mi smo svi opet pobjegli u podrum. uli smo kako tre oko nae zgrade i viu: Gdje su ustae? Gdje su Muslimani? Cijelo to vrijeme su bjesomuno pucali. Samo pucanje mi se ini neorganizirano, nitko na njih ne puca. Oni tako pucaju, plae graanstvo Brkog. Podrum nae zgrade u kojem smo se sklonili bio je u stvari kotlovnica i skladite za ugljen. Mogli smo vidjeti to se vani dogaa: onaj tko je bio malo hrabriji mogao je proviriti kroz prozor i vidjeti ta se dogaa. Osobno sam vidio kad su ti etnici tada, osama ili zoljama, gaali vodotoranj koji je moda kojih pedeset metara zrane linije od nae zgrade. Taj koji je gaao samo se smijao. Jedan bradati mu kolega ga pita: Pa dobro, zato vodotoranj? Smijeni mu odgovara: Moda je snajperist na vodotornju! Oito im je bilo tek toliko da se puca i da se unitava. Tad smo uli da netko ide stepenicama i da govori: Evo lifta. Shvatili smo da su uli i u nau zgradu. Poslije smo doznali da su otili na deseti kat i postavili ureaj za navoenje. U vojnu tehniku se slabo, bolje rei nikako ne razumijem. Na zgradi su postavili snajperiste koji su pucali na svakoga tko je pokuao izii, osim na Srbe koji su, oito u dogovoru, nosili trake. Tako smo ostali u tom podrumu naredna dva dana. Drugog dana pred veer, u zgradu je s vojskom doao dr. Dragan Ninkovi, kirurg. On je stanovao u naoj zgradi, na prvom katu, i imao je ki od dvije godine. Upravo nas je on sve uhitio, i uz psovke i prijetnju orujem izveo nas iz podruma. Moram napomenuti da nam je tad dao minutu vremena da izaemo iz podruma. Dok su nas izvodili vojnici s kojima je dr. Ninkovi doao, njegova je supruga otvorila vrata svog stana i na glasoviru svirala poznatu skladbu Za Elizu. Dok je ona tako svirala, nas su odvodili, a nae je dijete strano plakalo. Kako smo, nakon prvog sklanjanja u podrum, shvatili da ubudue trebama imati pripremljene osnovne stvari, tako smo sa sobom imali jedan mali torbak, a u njemu djeje pelene, neto malo hrane, nae dokumenate i oko 310.000 njemakih maraka. Imao sam jo neke dokumente. Po uhienju, dr. Ninkovi nas je odveo u vojarnu JNA. Prvo su nas uveli u jednu dvoranu, bila je to i kino-dvorana i dvorana za sastanke. Tu je ve bilo dosta naroda, koji su dovodili sa svih strana, ili u zbjegovima, ili ljude iz podruma. Tu sam prvi put iz neposredne blizine vidio bele orlove. Tu sam prvi put vidio vojnike JNA, jo uvijek u uniformama JNA, zajedno s ljudima koji su u etnikim uniformama. Cijeli ivot su me uili da je JNA narodna i oslobodilaka vojska. Tu sam prvi puta vidio i ljude u arkanovim uniformama. Teko je rei koliko nas je bilo
zatvoreno u toj dvorani, jer su cijelu veer dovodili i odvodili nove i nove ljude. Tad nam je bilo najvanije smiriti dijete, pomoi mu da zaspi nekako na tom podu. Nismo spavali tu veer, nije se moglo spavati jer su cijelo veer povremeno pucali. Ujutro, kad je svanulo i kad je ova dvorana ve bila puna i kad su druge dvorane i prostorije vojarne JNA bile pune, pitali su nas: Ima li Srba tu meu vama? Bilo ih je. Usljedila je zapovijed: Srbi, iziite van! Srpske ene mogu tu ostati s nama, mogu pomagati guliti krumpir, mukarci moraju uzeti oruje. Lazo Burtanovi se nije prijavio da je Srbin, ostao je sa nama. Izjavljuje da je Jugoslaven jo uvijek, i on i njegov sin Denis. Govori: Ja ostajem sa svojim susjedima. I on stvarno ostaje. Kada su Srbi izili, vojnici su nam rekli: ene, djeca i mukarci preko 65 godina ivota, napolje! Tu sam se morao rastati sa svojima. To je bio stran trenutak za sve. Odsvud se uo pla i uzdisaji, nitko ne zna zato nas rastavljaju, niti to e se kome dogoditi! Onako, na brzinu, rekao sam svojima: uvajte dijete. Ako me mobiliziraju, sam u se odmah raniti, snai u se nekako, uvijek sam imao sree u ivotu, izii u iv, ne brinite. Zakleo sam im se da emo se uskoro vidjeti. ene, djeca i stariji mukarci su izili. Uskoro su u dvoranu vratili sve te mukarce koji su imali vie od 65 godina ivota. Odnekud se pojavio jedan znanac mog oca, Gojko Bai. On je glavom davao znak mom ocu koji mu je priao i zamolio ga: Spasi mi sina! Gojko Bai mu je rekao: Tebe mogu, hajde, izlazi van i ulazi u autobus! Moj otac mu je rekao da nee ii bez mene, meutim, ugurali su ga u autobus, izmeu sjedala i ena te je, zahvalujui tome i ostao iv. Mi, koji smo ostali u dvorani, ekali smo, nismo znali to e dalje biti. Tada je doao jedan Stanko (prezimena se ne sjeam), bivi voza u nekom poduzeu. On me je pozvao na stranu i rekao: Bjei odavde! Pitam ga: Stanko, kamo u bjeati? Vidi da su na svakih 20-30 metara ukopani mitraljezi, vojska oko vojarne? Na to mi on kae: Zapamti, prije e preivjeti sve mitraljeze nego ono to su vam naumili! Kako vojnicima nije bilo doputeno da razgovaraju s nama, on se nakon tih rijei odmakao od mene. Bio je u uniformi JNA. Tada su doli vojnici s orlovima i pitaju nas je li itko od nas spreman dati ivot za srpsku dravu. Nisam tada znao to to znai. Svi smo utjeli. Jedan od tih vojnika nas dalje pita: Pa, zar nikog nema meu vama, a da je spreman dati ivot za srpsku dravu? VODITE IH! Lazo Burtanovi ga pita: Gdje? Taj vojnik mu odgovara: Vidjet e oni gdje idu! Tada mu Lazo govori: Daj onda i meni i mom sinu puku! Odlazei, Lazo se okree prema nama i potiho nam kae: Oprostite, moram! Moram spasiti sina. Uskoro su dovezli sedam autobusa pred tu dvoranu u kojoj smo bili zatvoreni. Kada su nas ugurali u autobuse, primjetio sam da vani, pred prvim autobusom stoji moj bivi razrednik, profesor Miroslav Milutinovi, a on je sada jedan od glavnih u toj njihovoj srpskoj vojsci - nedavno sam ga vidio na TV-u. Pokraj njega stoji i moj susjed Ljubo Peri, koji je oenio Muslimanku. Njega sam, jedno tri, etiri dana prije svih ovih dogaaja, pripremajui se za proslavu Praznika rada, pitao: Hoemo li janje ispei u mojoj vikendici ili u vikendici doktora Ninkovia? Planirao sam s njima proslaviti praznik, a upravo doktor Ninkovi me uhitio! Oima traim pomo, a Ljubo se smije! Pokraj njega stoji Boko Marii, jedan od vodeih ljudi u branskom SDS-u. Tiskali su nas u autobuse. Kasnije sam saznao da nas je, u tom autobusu u kojem sam se nalazio, bilo 96. Ako je i u ostalim
autobusima bilo tako, onda nas je u tih sedam autobusa bilo oko 650 do 700 ljudi. Autobusi su krenuli u kolovni jedan iza drugog. Bio sam u posljednjem autobusu, jer me Stanko jo jednom pokuao nagovoriti da bjeim. Doao da mi neto kae, kao uz psovke, da bi mi mogao uope govoriti jer nije smio govoriti s nama. Rekao mi je: Ne idi u autobuse, bjei! Nisam ga posluao. Dok su nas gurali u autobuse, udarali su nas kundacima puaka. Prvo su nas odvezli u neko bransko selo, u krug nekog poduzea, ini mi se da je to bila bescarinska zona, ne znam tono to je to. Kada su se svi autobusi parkirali, izili su vojnici koji su nas pratili, meu njima je bilo i vojnika JNA i belih orlova. Izili su i neto se dogovarli pred hangarima s drugim vojnicima koji su tu bili prije naeg dolaska. Pred na autobus je doao jedan vojnik, u ruci je drao veliki no. Nikad u ivotu nisam vidio toliki no, mogue da je to kakav mesarski?! Drei no u ruci, vikao je: Aaa, evo novih balija! Evo novih ustaa! Bilo je stravino, okolo, gdje god sam pogledao, svugdje puno krvi. Gledajui iz autobusa vidim kako vojnici vuku mrtve ljude. Leeve! Iza njih ostaje krvav trag dok ih izvlae iz tih hangara! Nama nita nije jasno, nita ne shvaamo, ne razumijemo. U strahu smo, ne smijemo progovoriti. Taj vojnik s noem ree ovima koji su nas dopratili: Ovdje za sad nema mjesta, puno je, pune su sve dvorane, vodi ih dalje! Ovi to su nas dopratili ga pitaju: Kamo? Na taj upit im odgovara: Vodite ih u Partizan! Naa pratnja odgovara: Jedna je tura ve juer popunila Partizan. Dobro se sjeam da im je na to onaj s noem rekao: Pa, oni su svi smaknuti. S njima smo obavili ono to smo trebali i gotovo. Nakon toga odvezli su nas u Partizan, u sportku dvoranu. Bili smo praktino u centru Brkog, kod hotela Galeb. Kad su nas izveli iz autobusa, prebrojavali su nas. Zato se sjeam tonog broja ljudi koji su bili skupa sa mnom u autobusu. Bilo nas je 96 u tom autobusu. Odmah su traili da istupe ljudi s odreenim prezimenima, itali su s nekakvih popisa. Poslije sam saznao da su imali popise za sve, od popisa imovinskog stanja, politike opredijeljenosti pa do popisa tko je bio aktivan sporta, tko je bio u nekoj streljakoj druini it.d. Traili su da istupe Ramii (predsjednik opine Brko i elnik SDA su se prezivali Rami). Traili su i pojedine pravoslavce, Srbe. Za njih su govorili da su bili izili na referendum na kojem se odluivalo o neovisnosti Bosne i Hercegovine. Traili su odreena hrvatska prezimena. Kada su nas uvodili u dvoranu, uoio sam da je svuda ukolo bilo zgruane krvi. Bilo je i lokava krvi. Strano! Krv je bila itka, jo je radila, vide se mjehurii. Jedan od vojnika nam kae: Eno, dobro pogledajte, tamo je osamnaest leeva! Eno, ona tamo, ona je sino davala ustaama znak baterijom. Tako i vas eka ako ne budete suraivali! Sve vas tako eka. Mrtvi su uglavnom bili stariji ljudi, bilo je i ena. Vidljivi su bili tragovi krvi, svuda naokolo. Pretpostavljam da su vukli leeve, iza kojih je krv ostajala po podu. Na nekim mjestima oko samog Partizana i te sportske dvorane, bilo je toliko zgruane krvi da to ne mogu rijeima opisati, pa pretpostavljam da su na tim mjestima poinjena sva ta ubojstva. Taj prizor je bio stravian! Oko tog Partizana su bile nekakve drutvene prostorije, tu su bili uredi nekakvih poduzea. Nakon takve dobrodolice, uveli su nas u dvoranu. Svi prozori su bili
porazbijani. Ostali su donekle cijeli samo oni gornji, na visini od jedno 1015 m. Inae u toj dvorani trenirao je i utakmice igrao na odbojkaki klub. Dakle, ostali su itavi ili samo popucali samo oni prozori na visini I koji su imali armirana stakla. Oito su stakla stradala usljed jakih detonacija prilikom ruenja mosta. U poetku, dosta uljudno, vojnici koji su nas pratili, rekli su nam da poistimo sav nered i polupano staklo. Bilo je to reeno bez neke posebne vike i galame, bez nekih posebnih zastraivanja. Kad smo oistili, na pod dvorane smo stavili strunjaa koje su dotad bile sa strane, naslagane na gomilu. Nakon toga smo sjeli. Zapovjedili su nam da sjednemo u jedan dio dvorane, ali da ne smijemo prekriiti noge, jer je to po turski. Neto ljudi je sjedilo na podu, neto na strunjaama, sagnutih glava. Tada su poeli najstraniji trenuc: u dvoranu dolazi petnaestak vojnika u maskirnim uniformama, bez kape, bez ikakve oznake, imali su samo bijele orlove na ramenu. U toj grupi nismo prepoznali nikoga, pa pretpostavljam da nisu bili iz Brkog. Onda nam se jedan od njih predstavio, ali imena mu se ne sjeam. Znam da je rekao da je iz Ugljevika. Drugi je rekao da je iz Crnjelova kod Bijeljine. Potom je jedan od njih rekao: Dobar dan. Svi smo mu, u glas odgovorili: Dobar dan. Nakon naeg odzdravljanja on se izderao: Majku vam vau ..... nije dobar dan, nego Pomoz Bog! A mi svi uglas: Pomoz Bog! Oito zadovoljan, ree nam: A tako, dakle, nauili ste! Kako smo mi sjedili, oni zaoe meu nas i poee udarati nasumce: udaraju nogama, kundacima, ve to su imali pri sebi. U nekom trenutku jedan od njih pita vojnike iz grupe koja nas je pratila jo od vojarne: Tko su ovi ljudi? Na to im jedan odgovori: Pa iz vojarne. Oito im odgovor nije bio prihvatljiv, to se dalo zakljuiti po komentaru: Ne, ne, to su snajperisti! Jedan bradonja iz te pridole skupine vojnika navalio na mesara kojeg smo zvali Kibe, i kojem su ruke bile vezane nekakvim plastinim lisicama. Tada sam to prvi puta vidio. Kibe je kod sebe imao teku cigareta. Poeli su ga optuivati. Rekli su mu: Ti nosi cigare snajperistima! Kibe je pokuao odbaciti te optube rijeima: Pa, ljudi moji, nemojte se zezati! Dajte da koju rakijicu popijemo, ako imate, jo uvijek je praznik. Tada jedan od tih vojnika kae: Vodite ga! Izveli su ga van i nakon nekoliko sekundi ubili, kratkim rafalom. Kasnije sam ga vidio mrtvog. Ve smo svi vidjeli to nam se sprema. Onda su prema tim popisima traili od nas razne stvari, najee oruje. Pitali su otvoreno: Tko ima oruje? Kako se nitko od nas nije javljao, nastavili bi pitati: Zato nemate? Odgovarali bismo: Nemamo zato to nas nitko nije naoruao, gdje emo imati, kako emo imati? Oni bi govorili da imamo, a mi bismo im odgovarali da nemamo. Rasprava je kratko trajala, nasumice bi izabrali trojicu zatoenika kojima bi postavljali pitanja: Gdje su vam puke? Gdje vam je oruje? Zatoenici bi odgovarali da nemaju oruja. Tada bi ih poeli udarati. Tukli su ih pred nama toliko da su ljudi u nesvijest padali. Tukli su ih i kad bi pali na pod, tukli su ih i kad su bili u nesvijesti. Kad su bili onesvijeeni, gazili su ih nogama. Nakon pet do deset minuta udaranje bi prestalo. Bilo je stravino promatrati kad dovlae izudarane i onesvijeene zatoenike. Vladala bi potpuna tiina, tiina, samo tiina. Onda netko od njih, od tih belih orlova, zae meu nas s otvorenom kutijom cigareta ili ak s dvije kutije i nudi nas. Ako uzmemo ponuenu cigaretu, slijedilo bi pitanje: Od koga uzima cigaru? Odgovor
je obino glasio: Pa, od tebe. Pria bi dalje tekla otprilike ovako: Jesam li ja za tebe TI? Dobro, od VAS! A tko sam to ja? Pa, vojnik. Koji vojnik? Pa, vojnik JNA. Nisam ti ja vojnik JNA. Tko sam? Gospodin. Ja sam za tebe gospodin?! Oprostite, niste gospodin, vi ste drug. Tijekom ovakvih propitivanja udarali su nas u glavu. Mi nismo znali niti da kaemo tko su oni, u stvari bilo to rekli, opet bi nam bilo isto. Uvijek su nas, jedno petnaest minuta do pola sata, tukli, udarali i maltretirali, ponekad i ubijali, pa bi onda uslijedilo jedno petnaestak minuta pauze. U drugom njihovom naletu - kako ga drugaije nazvati - pitali su ima li tko ovdje da je meusobno obiteljski povezan. Ustali su jedan otac i njegov sin. Jedan od vojnika im je zapovjedio: Udarajte se! Tucite se! Otac i sin su se poeli amarati meusobno! Vidno nezadovoljan, vojnik je poeo vikati: Ne valja! A zato ne valja? Zato to nema krvi! Nakon to su se otac i sin poeli znatno jae udarati, vojnik je skoio i povikao: Jo ne valja! Jo nema krvi. Gledaj, ovako treba! Nakon tih rijei, naoigled mladieva oca, toliko mu je pretukao sina da je pao u nesvijest. Teko mi se sjeati svega toga! Jednog su zatoenika, koji je sjedio na oko dva metra udaljenosti od mene, upitali: Kako se ti zove? Kad im je zatoenik odgovorio da se preziva Rami, svi su skoili i zavikali: A ti si Rami! Majku li ti tvoju! Koljite ga! Nesretni Rami je vritao i jaukao, a njih petorica su bila na njemu. Nisu ga zaklali, ali su mu odsjekli ui. Sve se to odigrava pred nama. ovjek jaue i vriti, po nama drugima prica krv, vojnici su jo na njemu, smiju se luaki, iivljavaju se nad jadnikom. Od straha bismo uputili mali pogled prema tom stranom prizoru koji se upravo odigrava, i onda skrenuli pogled ispred sebe. Nama koji smo bili u blizini Ramia zapovjedili su da liemo krv to je pala na parket. Dok smo mi izvravali zapovijed, u dvoranu su uli neki vojnici s crvenim kapama, ne znam tko su, imali su i oni neke orlove na sebi, ali njihovi orlovi nisu bili kao kod ovih bijelih. Sjeam se jednog mladia, ne znam mu ime, kojem su dali napisani tekst Arkanove himne, i zapovjedili da je naui napamet za 15 minuta. Nama su tada dali cigareta i dopustili da zapalimo. Poslije 15 minuta rekli su mu da ustane. Ustao je. Pitali su ga: Jesi li nauio? Potvrdno je klimnuo glavom. Zapovjedili su mu da stane u stav mirno, da stavi ruke iza lea i recitira himnu. Vidjeli smo da mladi otvara usta, ali nita se nije ulo! Tada su ga pretukli. Potom su i nama, ostalim zatoenicima, dali papire na kojima je irilinim pismom bila ispisana Arkanova himna i rekli da je moramo naglas itati, tj. uiti je napamet pred njima. Presluavali su nas. Jednog dana u posjet nam je doao Mauzer. Sjeam se, neposredno prije njega, uao je jedan arkanovac (maskiran, sa po tri crte na svakom obrazu, kratko oian, s crnom kapicom), i rekao vojnicima koji su bili oko nas: Ide Mauzer! Oni su svi, dosta mirno, stali u stranu. Shvatili smo da je to netko iz vrha. Kad je uao, prve su mu rijei bile: Pomoz Bog! Svi su mu vojnici uzvratili: Pomoz Bog! Nakon toga nastupila je tiina koju je Mauzer prekinuo rijeima: Ustae i balije, rairite noge! Posluali smo zapovijed, ali je ponovio: Jo vie, jo vie! Rairite noge! Potom je poelo. Mauzer i taj arkanovac (poslije nam se predstavio kao Dragan i rekao da je iz Beograda) krenuli su i poeli udarati, svakog drugog ili treeg zatoenika, nogom u
testise. Udarci vojnikom izmom (cokulom) su bili bolni, a svaki od nas koji je vrisnuo ili nekako bolno reagirao, dobio je novi udarac. Ruili smo se na pod od boli, ali nismo smjeli vritati. Mauzer je ovu torturu ponovio jo nekoliko puta. Tijekom same torture zaustavljao bi se kod nekog od zatoenika, unuo pored njega, izvadio vojniki no ili bajonetu. Vojnikim bi noem polako prelazio po vratu zatoenika, pitajui ga pri tom: Kako se ti zove? to ima od kole? Uslijedili su odgovori, a Mauzer bi nastavio s pitanjima: Zato e balijama i ustaama kola? Zato, kad emo vas sve pobiti? Na ovo pitanje nije bilo odgovora. Uslijedio bi brzi udarac, s dva prsta, u oi. Udareni zatoenik bi vrisnuo od boli, a Mauzer bi krenuo prema novoj rtvi. Slijedila su pitanja ili o naobrazbi ili o posjedovanju oruja ili o tome gdje su muki lanovi obitelji nekog zatoenika. Ispitivanje nekog od zatoenika Mauzer je zavravo ili s udarcima prstima u oi ili upanjem brkova ili zabijanjem prsta u uho! Iza njega je iao onaj maskirani arkanovac koji je svakog ili svakog drugog zatoenika udarao cokulom u lea. Meu nama je bio zatoen i sin Avde, trgovca povrem (radnju je imao izmeu Doma JNA i branskog suda). Njega su pitali gdje mu je oruje. Na odgovor da oruja nema slijedilo je pitanje: Zato nema? Nisu ni ekali da mladi odgovori, ve su ga poeli udarati. Udarali su ga, udarali, udarali sve dok nije pao u nesvijest. Kad je mladi poeo davati znakove da dolazi svijesti, poeli su ga pitati: Jesmo li ti slomili rebra? Mladi je samo stenjao. Slijedilo je pitanje: Gdje ti je oruje? Mladi je uspio izustiti: Nemam. Priao mu je, kleknuo pored njega i zabio mu lakat u lea. uo sam kako kosti kripe, kako ovjek jei, snaga ga izdaje, ne moe da jei! Nakon toga su ga izveli u hodnik. Kasnije sam ga zaklanog utovario u kamion hladnjau kojom su odvozili leeve. Oni su otili. Za jedno pola sata po njihovom odlasku, doli su neki vojnici koji su imali bordo eire, a opet su na sebi imali orlove. Nasumce su izabrali trojicu zatoenika. Jednog momka koji je prije rata slovio kao sitni vercer devizama, sjeam mu se nadimka, Pane smo ga zvali, i jednog njegovog roaka ili moda ak i brata, toliko su strano tukli i udarali da su i njih boljele ruke, tako su govorili. Potom su uzeli zavoje i omotali zglobove na rukama. Ubili su tu trojicu zatoenika u hodniku ispucavi po jedan metak u svakog. Znam da su ih ubili zato to sam i njih mrtve natovario u kamion hladnjau. Negdje pred veer doveli su novu skupinu uhienika. U toj skupini su bile ene, djeca, staraci, a bilo je i nekoliko mlaih mukaraca. Njih su smjestili u ovaj drugi dio dvorane. Bili smo odvojeni tek mreom preko koje se inae igrala odbojka. Jednu enu koja je tu bila s dvoje djece onaj bradonja, koji je cijelo vrijeme bio uz nas, poeo je maltretirati. Pitao ju je: Koje e od ovo dvoje djece zadrati, a koje da ubijem? ena je samo utjela. Bradonja je rukom krenuo za mlaim djetetom. Kad je ena vrisnula, bradonja joj kae: Dobro, uzeu onda ovo! To dijete koje je odabrao imalo je moda 67 godina. ena je samo utjela dok je bradonja odvodio dijete. Mi smo svi utjeli, ak i oni etnici koji su tu bili su utjeli. Dalje se nita nije dogaalo jedno 15 minuta. Vladala je totalna tiina. Tek nakon tridesetak minuta u dvoranu ulazi bradonja s onim djetetom. Dijete je obueno, od glave do pete, u najbolju odjeu koju je pronaao u gradskoj robnoj kui koja je bila od dvorane udaljena dvadesetak metara. Tada se zagleda u nas I ree:
Vidite li sada ko su etnici i kakvi su etnici? Vidite li da pomaemo narodu? Jo je netto govorio, ali nisam zapamtio to. Jednog zatoenika koji se na njihov upit o nacionalnoj pripadnosti izjasnio kao Jugoslaven pitali su: Po emu Jugoslaven? On im je odgovorio: Majka mi je Muslimanka, a otac Rus. Tada su skoili oko njega, jedan je poeo psovati: Jebem ti to tvoje jugoslavenstvo! Njega su teko pretukli. Tako smo tu bili maltretirani. Znali su iz ista mira hodati izmeu nas i tu i tamo ljude udariti cokulom. Tako je jednom u dvoranu uao i jedan Dragan iz Brkog, po inu major JNA. Njega poznajem iz vienja, ali mu ne znam prezime. On je odveo Emira i Seada Slamljankia. Ne znam to je s njima uradio, je li ih ubio ili pustio. Samo znam da ih je odveo. Prije nego ih je odveo, razgovarao je, tu pred nama, s vojnicima koji su bili u dvorani. Jedan od vojnika je rekao, pokazujui rukom na nas, da e ovu grupu odvesti ili ovdje napolje ili na Savu. Major Dragan mu je rekao: Na Savu! Bolje dole. Odmah ih pobacajte u Savu. Nakon toga je osobno odveo Slamljankie. I vojnici su odvodili pojedine zatoenike. Mi, koji smo bili u dvorani, uli smo vrisku, pucnjavu. Ne znam to je bilo s njima, nisam vidio, ali pretpostavljam da odvedeni zatoenici nisu vritali bez razloga, ili moda od radosti. Jednom je u dvoranu doao Mladen Jaki zvani Tuba, iz Brkog. ena mu je Muslimanka, otac joj je mesar, mislim da se preziva Hibelji. Taj Tuba nas je pitao: Je li ko od vas spreman da da ivot za srpsku dravu? utjeli smo. Nakon toga je izravno pitao neke zatoenike: to e ti ovdje? Pitani zatoenici nisu znali odgovoriti zato su zatoeni. Potom je Tuba izabrao osam zatoenika, po narodnosti Roma, odnosno Cigana, kako smo ih zvali. Nakon nekog vremena utovario sam tijela svih osam Roma na kamion hladnjau. Taj Mladen Jaki ih je ubio ispred dvorane u kojoj smo bili zatoeni. To se dogodilo kasno u noi. Tijekom jedne noi doao je Bradonja i rekao nam: Sutra je urevo, a ja najbolje koljem! Najbolje koljem kad malo popijem! Nismo ga uzeli za ozbiljno. Ujutro je Bradonja uao u dvoranu, podijelio nam po komad slanine i dao bocu konjaka. Boca je ila od ruke do ruke. Bez obzira to smo bili gladni, bez obzira to je to slanina, ne moe nita staviti u usta, ne ide ni ta slanina, ne ide ni taj konjak. Ponetko bi stavio u usta komad i jeo, ali ne ide niz grlo! Bradonja nam kae: Jedite, ovo vam je posljednje! Nakon nekog vremena vojnici su iz dvorane izveli jednu grupu od desetak, petnaest zatoenika. Opet se ula pucnjava, opet se ula vriska i jauci. Nas koji smo ostali u dvorani satjerali su uza zid. Jedan od vojnika je uzeo neku automatsku puku, koja ima postolje. Stavio je tu puku na klupu, polako rairio noice postolja. Onda se okrenuo drugim vojnicima i rekao: Ta puka ne valja! Drugi vojnik mu je tada donio pukomitraljez. Ba pravi crni rupasti pukomitraljez, koji smo gledali u filmovima. Polako je podigao onaj poklopac gdje se stavlja municija, i uvukao unutra redenik s mecima. Nama su zapovjedili da ustanemo. Ustali smo I gledamo u cijev pukomitraljeza. Okrenuo sam se bono. Jedan vojnik zapovijeda ovom
koji u nas dri uperen pukomitraljez: Pali! I vojnik iza pukomitraljeza povlai okida. Umjesto pucnja ujemo samo tupi udarac metala o metal, kljocaj! Vojnik iza pukomitraljeza komentira: Majku vam vau, pa opet ste mi podvalili pukomitraljez bez udarne igle! Mi stojimo uza zid, praktiki smo ve mrtvi! U onim dogaanjima koje vam sada priam bilo je jo svakakvih runih stvari. Sjeam se kada su izvodili pojedine zatoenike koji su morali, tu pred nama, mahati glavom lijevo, desno, lijevo, desno, lijevo, desno sve dok ne padnu na pod od iznemoglosti, od fizikog i psihikog stanja u kojem su bili. Jednom su u dvoranu doli arkanovci; s njima je bio I Goran Markovi iz Brkog, sin majke Bose i pokojnog Boka. Taj me je Goran izveo iz dvorane i tukao me. Traio je da mu dam novce. Kako sam imao torbai u kojem je bilo 310.000 DEM, uzeo mi ga je skupa s novcima. Kad je iz njega izvadio novac, vratio mi je torbai.Jedan od arkanovaca je dotle iz dvorane izveo jo dvojicu zatoenika. Sad smo vani bili nas trojica zatoenika, arkanovac i Goran Markovi. Arkanovac je izvadio pitolj s bubnjiem, slinim kao to imaju u filmovima. Zapovjedio nam je da kleknemo. Nas trojica smo kleknuli. Stavio je tri metka u bubnji pitolja, a potom ga zarotirao. Jednom od nas trojice, starijem ovjeku koji je bio do mene, a imao je oko 65 godina, rekao je: Pui! Pui ga! Drao je nekoliko minuta pitolj u starevim ustima, koji ga je cuclao, cuclao... U jednom trenutku uo sam da je pitolj jednom kljocnuo, a potom opalio. ovjek je pao mrtav. Arkanovac je potom u bobnji stavio novi metak. Isto se dogodilo i s drugim zatoenikom. Isto tako. I drugi ovjek je pao mrtav. Ponovo je stavio novi metak u pitolj. Kad je ubio njih dvojicu, doao sam je na red. Stavio mi je pitolj u usta. Morao sam cuclati cijev. A on? Oito se igrao tako, smijao se histerino, a ja se tresao, znojio se. Pitam se kako je to umrijeti? to to znai? Mislim, pa i bolje da me ubiju metkom, nego da me zakolju! U jednom trenutku pitolj je samo kljocnuo, a on me lupi rukom po ramenu i kae: Ima sree! Poslije su izveli i jednog fakultetski obrazovanog Muslimana kojeg smo zvali Gari. I on je preivio torturu. Naime, njega su eljali etkom natopljenom u krv. etku su umakali u krv nekoga koga su tu zaklali i eljali ga, eljali. Kad su ga vratili nazad u dvoranu, bio je blijed i krvav po kosi. Kasnije mi je, nakon razmjene, u Tuzli rekao da su ga eljali krvlju i da su mu zapovjedili da legne pored mesara Kibeta koga su tada ubili te da su se igrali s njim isto kao i sa mnom ruskog ruleta ili kako god to nazivali. Ova grupa zatoenika u kojoj sam se nalazio brojano se stalno smanjivala. Ostalo nas je 29. Bradonja koji je itavo vrijeme bio uz nas rekao nam je: Vas u za urevo! Jedan vojnik je traio izmeu nas dvadeset I devet dobrovoljca. Kako mu se nitko nije odzivao, sam je odredio trojicu zatoennika, a meu njima i mene. Izveo nas je i odveo u hotel koji je bio dvadesetak metara od dvorane u kojoj smo bili zatoeni. Tu je bilo mnogo srpske vojske. ekali su. Bilo je mnogo automobila. Najvie registracija bilo je iz Srbije, valjevske i beogradske. Vojnik koji nas je izveo iz dvorane i doveo do hotela svu trojicu je uveo, pored vojske, u hotel. Odveo nas je na prvi kat hotela i zapovjedio da poistimo polupana stakla. Mi smo istili nekakvim irokim metlama, a vojnik je stajao pored nas. U jednom trenutku priao je meni
nepoznat vojnik i poeo govoriti: Ubili su ga! Ubili su nam kapetana dinarskog odreda! Majku im njihovu! Jesu li to ustae, jesu li to balije!? Na potvrdan odgovor vojnika koji je nas je uvao onaj drugi vojnik je poeo vikati: Majku im njihovu .....! Daj da ih pobijem! Daj da ih pobijem! Poslije sam doznao da tog vojnika zovu korpion. Jo dok je psovao i vikao, korpion je stavio priguiva na cijev. Mi smo stali uza zid i gledali u priguiva na cijevi, a on je poeo pucati. Pomislio sam e, sad sam zbilja gotov. Meci su udarali koji centimetar iznad naih glava. Tad se poeo smijati, a potom nam kae: alim se, alim se. Samo vi zavrite svoj posao! Nakon ovog dogaaja jo malo smo istili, a potom nas je na uvar vratio u dvoranu. Nedugo nakon naeg povratka, u dvoranu je uao jedan ovjek kojeg u se dugo sjeati (na alost, ne znam mu ime). Uao je u dvoranu, a uz njega su bila trojica vojnika. Pogledao je po dvorani i poeo vikati na vojnike koji su nas uvali: to je ovo? Pa, majku vam vau, zar nije bilo dosta ubijanja? Zato ovo radite? Bradonja, jedan od naih uvara mu odgovori: Pa to su snajperisti! Novopridoli je nastavio dalje vikati na njih: Pa otkad su ovo snajperisti?! Gdje im je oruje? Kako znate da su snajperisti? Gdje ste ih pokupili? Dolo je do malo eeg razgovora meu njima. Osjetio sam, po prvi put od kada su me uhitili, nekakvu unutarnju snagu i volju, osjetio sam opet ivot u sebi. Bradonja je poeo galamiti: Ja u ove poklati! Hou da imam dvjesta recki na svom nou! Hou i gotovo! ovjek je bio uporan: Nee! Nemoj da se sukobljavamo! Ovi e ljudi ii na ispitivanje i ako su krivi - odgovarat e. Neete ih ovako muki ubijati! Zato ste one ene pobili, nisu vam valjda i one snajperisti? Ponovo je dolo do estokog dijloga meu njima. Sluali smo kako se prepiru i svaaju. Kako smo u cijeloj toj prii vidjeli nekakvu priliku za nas, nisam se mogao otrgnuti pomisli da se oni tako igraju s nama. Javljao se i nekakav unutarnji strah, s obzirom da su sve dotadanje srpske igre zavravale smru pojedinih zatoenika. U jednom trenutku, pridolica je izdao zapovijed jednom od trojice vojnika iz svoje pratnje da pred dvoranu doveze kamion ili autobus kako bi nas odvezli nekamo na ispitivanje. Upravo tada u dvoranu je uao jedan srpski vojnik, imao je bijelu traku vezanu oko ruke, i rekao: Treba mi makar jedan pomonik, da mi pomogne utovariti leeve. Kako se nitko nije javljao, odabrao je mene. Iziao sam iz dvorane, ne znajui kamo me vodi. Pred dvoranom je bilo jedno vozilo, ini mi se da je to bilo pekarsko vozilo ili je bila kamion hladnjaa. Vozio ga je Aco Stevanovi, stariji ovjek. Tu su bili jo Dragan Sabado i jedan mladi - zvao se Mio, koji je stanovao u Brkom, u Ulici Radomira Cvetkovia, negdje na poetku ulice, mislim na broju 1 ili 2. Dobio sam zadau da s njima pokupim i u kamion stavim leeve ljudi koji su tu bili zaklani. Prvi kojeg smo utovarili je bio mesar zvani Kibe, njemu su ubijenom jo i Titovu sliku nabili na glavu. Skinuo sam mu sliku s glave, a potom smo ga utovarili. Bacali smo i u taj kamion ubacivali leeve. To je grozno! Ne volim se ni prisjeati! Ubacili smo i le Avdinog sina. Nakon razmjene, Avdu sam esto susretao u Tuzli i on bi me uvijek iznova pitao: Zna li to je sa mojim sinom? Obino sam mu odgovarao da su ga odveli nekamo i da je vjerojatno iv! Nakon Avdinog sina u kamion smo utovarili mrtvo tijelo Paneta, potom onih osam Roma (Cigana), pa leeve ubijenih ena. Kad smo sve pokupili, kamion-hladnjaa je bio pun.
Pun leeva. Kada smo ih utovarivali, primjetio sam da su neki leevi unakaeni. Ne samo to su zaklani ili ubijeni, nego su ba bili i unakaeni. Nekima su spolovila bila odsjeena i stavljena u usta. Danas mi je ao to nisam brojao leeve koje sam utovarao na kamion, ali to mi tad nije bilo vano. Pitao sam tog Acu Stevanovia kamo odvozi leeve. Rekao mi je da utim. Molio sam ga da mi kae: Aco, ako netko od nas ostane iv, da znamo traiti te ljude, gdje potraiti njihove kosti? Treba ih dostojno sahraniti! Tad mi je rekao: Ma uti, al je to strano! Do sada sam vozio ili u bransku kafileriju na periferiju grada, ili na gradsko smetlite. Zna, bager kopa rupu, mi ih ubacujemo u rupu, bager zagrne... Ba tako mi je taj Aco rekao. Oko dvorane je ostalo 25 do 30 neutovarenih leeva. Ah, a koliko je utovareno u kamion! Nakon obavljenog posla vratili su me u dvoranu. Smogao sam snage da pitam onog pridolog, koji se zauzeo za nas, odakle je. Odgovorio mi je da je iz Ugljevika podrijetlom, da je prije rata radio u Hrvatskoj kao policajac, nisam siguran je li rekao u Rijeci ili u Puli. Bio je uredno obrijan, imao je brkove, star oko 30 ili 35 godina. Za jednog od vojnika iz njegove pratnje kasnije sam doznao da je iz Valjeva, iz Srbije. Kad je jedan od vojnika iz pratnje dovezao autobus, brko nam je rekao: Ulazite! Kad smo krenuli u autobus, onaj Bradonja koji se svaao s brkom oko nae sudbine i koji nas je htio poklati za urevo, kako je rekao, isprijeio se skupa s nekoliko svojih vojnika ispred autobusa. Govori: Oni ne idu nigdje! Brko mu odgovara: Ma, idu kad ti kaem! Bradonja poe psovati i vie: Rasjei u te rafalom, skloni se! Na te su rijei ona trojica vojnika koja su dola s brkom podigli automate i uperili ih u skupinu vojnika koja je podravala Bradonju, ali su i oni podigli oruje. Nitko nije pucao, a mi smo ulazili u autobus. Po naem ulasku brko je zapovjedio vozau autobusa da krene: Kreni! Idemo! Idemo to prije odavde! Tako smo krenuli iz Brkog. Stali smo pred jednom samoposlugom, na kuglani, iz koje su vojnici iz Brkine pratnje u autobus donijeli sanduk Coca Cole od 1,5 l. i nekoliko teka cigareta. To nam je podijelio govorei: Ne brinite, momci, bit ete ivi! Proli smo kroz nekoliko srpskih cestovnih kontrola kad smo izlazili iz Brkog. Tad sam posljednji put vidio svoju zgradu i na njoj crnu zastavu. Skoro sva zgrada je bila ispisana s Ovo je Srbija. Velika Srbija. I neke druge etnike parole... Doli smo do Brezova polja. Tu je iz autobusa izila otprilike polovica od nas 29 zatoenika. Nas petnaestak, koji smo bili ostali u autobusu, doli smo do Bijeljine, pozdravili smo se i zahvalili pratiocima, koji su nas dovezli. Sluajno se tu naao Zoran eri, koji me je odmah po izlasku iz autobusa pozvao: Brzo, u kola! Brzo! Odveo me do svoje kue. Usput smo razgovarali i ja sam mu rekao za neke dogaaje u Brkom. Nakon to me sasluao, ree mi: Pa to je grozno, molim te nemoj nita rei mojima! Moji su ovdje! Telefoniraj, samo shvati da si sad graanin drugog reda i da mora to prije bjeati iz Bijeljine. Kad smo uli u njegovu kuu, telefonirao sam jednom znancu u Bijeljini i on me je primio k sebi. Kod njega sam prenoio. Znanac mi je rekao da imam sreu to mu je ena odsutna, inae me ne bi smio primiti da je ona tu. Nakon to sam sam ga pitao zbog ega, odgovorio je: Pa moja supruga je arkanovka! Kad bi ona znala da si tu, ovdje bi te zaklala. Zato mora prije sedam izii, jer ona tad dolazi s
deurstva u bolnici. Kad sam mu neke dogaaje ipak ispriao, ree da je sve to ve vidio u Bijeljini. On je upoznat s takvim dogaajima iz Bijeljine. Inae on je policajac, negdje u Srbiji, policajac u uniformi. Masakr je bio u Bijeljini! Znao je to se sve u Bijeljini dogodilo!? Znao je to je bilo s Hrvatima i Muslimanima u Bijeljini!? On je dio svega toga. Iako se prema popisu iz 1991. godine izjasnio kao Eskim, tako mi je onda tvrdio. Osobno mi je tad rekao da je u Srpskom kriznom tabu u Bijeljini. Kasnije sam saznao jo neke stvari o njemu. Iz Bijeljine sam krenuo autobusom preko Ugljevika. U Ugljeviku su me skinuli s autobusa. Pitali su jesam li Musliman? Rekao sam im da kod sebe nemam dokumenata, i predstavio se pravim imenom i prezimenom. Tad su mi rekli: Sii! Izaao sam. Tu sam ekao da autobus ode ili, to ja znam, moda dok sve ostale putnike nisu pregledali. Tu je bila njihova policija, pomijeana s vojskom. Nakon nekog vremena rekli su mi: Ulazi u policijska kola! Opet me je spopao strah, osjetio sam blizinu smrti! Nisam mogao hodati! Noge su mi se oduzele, samo stojim. Neki debeli, stariji ovjek, s brkovima, koji je sjedio za volanom kae: Pusti tu bijedu! Pusti ga, vidi da je izubijan, da je prestraen! Osjetio sam da mi se snaga vraa, uao sam u autobus, i doao do Tuzle. Dok smo se vozili prema Tuzli, proli smo pored mjesta gdje Srbi obuavaju svoje civile i oblae ih u uniforme. Tad je kod njih bila mobilizacija u tim krajevima. Vidjeli su se poligoni za obuku na proplancima, neka se masa ljudi motala po tim istinama, gdje su vjebali. Uli smo u Tuzlu. Sada ete se moda zauditi, ali sam doivio jo jedan veliki strah! Poao sam potraiti bilo kakvo prenoite, iao sam prema centru grada. Najednom sam zastao i poeo drhtati od straha. Pitate se zato? Zato to sam vidio da kroz Tuzlu prolaze kamioni puni pripadnika JNA, iste te vojske koja je mene u Brkom udarala, koja je mene tukla! U Tuzli sam se zadrao do kolovoza 1992. godine, kada sam saznao da mi je obitelj iva i da su u Sloveniji te da me trae. Doivio sam poetak rata i u Tuzli. Taj rat u Bosni mi nije jo uvijek potpuno jasan, rat je zapoinjao u raznim mjestima i u razliito vrijeme, nije zapoeo u cijeloj dravi u isto vrijeme. Mi u Brkom ga nikako nismo mogli shvatiti. Nismo znali treba li se Brko braniti ispred Brkog. Nitko nije organizirao obranu! Ipak, sada shvaam hrvatski narod koji je kod nas bio donekle organiziran po svojim selima. Ne znam kako je bio organiziran u gradu Brkom, ali vjerujem da je bio koliko-toliko! Na predsjednik opine Grani pojavio se u 16,00 sati na naoj lokalnoj televiziji (TV Brko) i rekao: Ne brinite, JNA preuzima vitalne objekte u gradu! Brko ostaje oaza mira! To je on izjavio u 16,00 sati, kad su mostovi ve bili minirani, kad je ve desetine i stotine ljudi, veinom Muslimana bilo pobijeno, kad su ve vojnici zaposjeli sve istaknutije i vanije punktove u gradu, kad su pred potom i pred Radio-stanicom bili tenkovi. Nakon tog javnog istupa on je napustio Brko. Moda je upravo ta njegova izjava zavarala mene i moju obitelj, kao i mnoge druge, pa smo odluili ostati u Brkom uvjereni kako nam se nita nee dogoditi. Neu rei da nas je izdao, ali u rei da je poinio kardinalnu pogreku koja je mnoge Brake stajala ivota. Uvjeren
sam da bi mnogi ljudski ivoti bili spaeni da nas je on, ili bilo tko od opinskog rukovodstva upozorio! U Tuzli sam osjetio da su graani donekle organizirani unato ratnim uvjetima. Otpoelo je svakodnevno granatiranje Tuzle. Uz sve to to sam doivio u Brkom, samo sam strahovao da neljudi ne uu i u Tuzlu. Ukljuio sam se u organizirani rad s izbjeglicama. Dobio sam zaduenje u opinskoj Komisiji za izbjeglice. Radio sam u Ekonomskoj koli u Tuzli. Tamo sam se brinuo o 960 izbjeglica, uglavnom djece, staraca, ena, meu kojima je bilo, na alost, i nekoliko silovanih djevojaka. Pokuao sam im pomoi. Nasluao sam se mnogih traginih kazivanja. Moram rei da su njihova kazivanja stravinija od moga! Jedan dan dolo je 56 djevojaka, uglavnom iz Brkog i okolice. U razgovoru sa svim tim ljudima, s tom djecom, s tim enama, saznao sam da su oni pokupljeni bez nekog reda, onako bez veze. Bilo je tu ena i djece koji su bili pokupljeni isto tako kao i ja i moja obitelj i koji su bili isti taj dan, kad i ja dovedeni u vojarnu JNA u Brkom. Prepoznao sam ih. Oni nisu bili samo u Brezovu Polju. Srbi su od svih tih manjih mjesta praktino nainili konclogore. To sam saznao tek kasnije! Njih su izvjesno vrijeme drali u Brezovom Polju, zatim su ih odveli u Lonare gdje su ih smjestili u neku kolu u loe prostorije. Nakon Lonara odveli su ih na Majevicu gdje je veina tih djevojaka, a bilo ih je i maloljetnih, odvajana od svojih majki i oeva i gdje su etnicima sluile za najgora seksualna iivljavanja. Sjeam se jedne, nazovimo je imenom Alma. Bila je maloljetna. U razgovoru s tom Almom sam doznao da je ona izuzetno dobro prola, jer, kako mi je rekla: Mene su samo osmorica silovala. Prema kazivanju nekih od tih djevojaka, koje su esto sjedile sa mnom i priale, najmlaa za koju su znale da je silovana imala je dvanaest godina. Dijete! Jedna od njih mi je priala o svom Srbinu iz Crne Gore koji ju je drao, ni sama ne zna koliko dana, koji ju je tjerao da pije s njim, da spava s njim. Priala mi je da se drogirao. Ti stradalnici su mi priali i o drugim strahotama koje su vidjeli. Gledali su kako etnici ubijaju ene kojima bi prvo zapovjedili da im predaju zlato i novac koji su imale. Oni su prolazili pored srpskog punkta na kojem im je reeno da tu ostave sve to imaju. Nakon toga je usljedila premetaina. Kod dvije ili tri ene su pronali neke vrijednosti. Ubili su dvije starije nene. Moram vam ispriati kako je stradala Emina elosmanovi koju smo svi zvali Mina. Ona je ubijena prvih dana rata. Doli su joj na vrata i pitali je: Tebe ili djecu? Nitko ne zna ta je odgovorila, jer su je tad ubili, iz automata ili iz puke, uglavnom vatrenim orujem. Potom su zapovjedili njenim ukuanima da iznesu stol kojeg su stavili preko nje mrtve. Traili su da se na stol donese pie i hrana. Nakon to im je udovoljeno, pili su i orgijali nad njenim leom. Nakon njihovog odlaska rodbina je pokopala ubijenu Eminu u dvoritu, pokraj kue. U jednoj kui u Brkom, u podrumu, se prvog dana rata sklonilo osamnaestoro ljudi. Taj podrum je u blizini branske bolnice. Srbi su u podrum prvo bacili bombu. One koji su preivjeli bombu, izveli su. Nekima su iskopali oi i pustili ih da oslijepljeni
tumaraju, a nakon nekog vremena su ih pobili. Tu je ubijen jedan elosmanovi, iju je trgediju i smrt iz susjedne kue promatrala njegova supruga. Tu su ubili jednog Begia ili Begovia, za kojeg znam da je izraivao kljueve. Kasnije su ubili i njegovog brata koji je bio frizer u Brkom. Ubili su... U Zagrebu, travnja 1993. JAS002 P.M., ro. 1938., mukaraac, Hrvat, iz sela Ulica u opini Brko, svjedoi o masakru i ubojstvu veeg broja Hrvata sela Ulica i Lanita od strane pripadnika srpskih snaga, poseebno govori o ubojstvu petorice Hrvata: Roen sam u Ulicama kraj Brkog 1938. godine, i tu stalno ivio. Radio sam u Brkom. Dana 8.05.1992. godine srboetnika vojska krenula je iz Pelagieva (abara) kroz sela Markovi Polje, Vuki i Lanita i dola u Ulice. Napominjem da je u naem selu bilo tek nekoliko kua u kojima su ivjeli Srbi. etnici su upadali u dvorita i u kue i inili zlodjela nad hrvatskim puanstvom. Masakrirali su koga god su uhvatili, gulili ljudima koe, sjekli glave. Vidio sam njihova etiri vojna transportera i grupu vojnika koji su krenuli iz dvorita Blagoja Pekia. Svoju enu i snahu odveo sam u skolnite. Kako sam bio na biciklu, zanijelo me i gotovo da sam izravno izaao pred Srbe. Posluila me srea i umakao im u oblinje dvorite gdje su ve bila etvorica naih ljudi: S.A., T.L., Jozo oi i Marijan Stjepanovi. Ja, S.A. i T.L. smo se uspjeli uvui u sklonite, dok su Jozo oi i Marijan Stjepanovi poginuli na licu mjesta, a u kui iznad tog sklonita poginulo je troje ljudi: Ivan Stjepanovi, Augustin Stjepanovi i Ilija Stjepanovi. Naveer smo pobjegli u oblinju umu. Bili smo u zbjegu deset dana, sve do 18.05.1992. godine. Potom me prijatelj, zajedno sa enom, prebacio preko Save u Republiku Hrvatsku... U Rijeci, 17. oujka 1994. DERVENTA DE001 K.M., ro. 1924., enska osoba, Hrvatica, iz sela Zelenika u opini Derventa, svjedoi o oruanom srpskom napadu na grad i opinu Derventu, pogibiji
civila, govori o napadu srpskih zrakoplova na eljezniki kolodvor u Slavonskom Brodu, kada smrtno stradavaju civili: Moje selo Zelenike udaljeno je od Dervente oko osam kilometara. Selo nastanjuju Hrvati, samo u jednoj kui su ivjeli Srbi, Marko Markovi, roen 1921. Oni su jedini ostali u selu nakon to su svi Hrvati protjerani. Oko Zelenika su druga, takoer Hrvatima nastanjena sela: unjari, Poljari, Boinci, a prema Derventi ivnice, Baari, Bijelo Brdo, prema Slavoniji selo Poljane, a prema Plehanu sela Mordan, Kovaevci, Vrhovi, Brezici. etnici su, u treem mjesecu 1992. godine, poeli granatirati Derventu i okolna hrvatska sela iz pravca sela Kostra i Osinja u kojima ive Srbi. Na izlazima iz svojih sela postavljali su barikade. Granatiranja su iz dana u dan postajala sve ea, pa su ene i djeca, uglavnom oni, evakuirani iz sela. Mukarci su ostali. Ja sam bila u Zagrebu est tjedana, I kad sam ula da su prilike podnoljive, vratila sam se u selo, pred Uskrs 1992. Meutim, situacija je ipak bila ista kao i prije. Ali nisam imala drugog izbora, nisam htjela ostaviti kuu i stoku jer se nije imao tko brinuti o njima osim mene. etnici su svaki dan, osobito nou, granatirali moje i oklna sela. Skupljali smo se, po nekoliko obitelji, kod nekoga i sklanjali u podrume. Po danu smo uglavnom bili u svojim kuama, a nou smo se skrivali u sklonitima. Jednog dana, u tom razdoblju, u polju je poginuo od granate Ante Bubalo, roen 1920. Isti dan poginula je i Kata Ljubii, roena 1943.. Ona je poginula ispred vrata svoga podruma, takoer od granate. Od granate je poginuo i Ante Jurali, roen 1940., sin Jozin, iz sela ivinica. Antu Bubala smo pokopali na katolikom groblju u Zelenikama, a Katu Ljubii i Antu Juralia na polju, u selu Rabiu. Sve se njih moralo pokopavati samo nou zbog opasnosti od etnika. Tako smo mjesec dana, do sredine lipnja 1992., ivjeli neprekidno pod granatama, iz dana u dan. Kako je situacija postajala sve gora, a i razbolila sam se, odluila sam napustiti selo. Krenula sam pjeice u pravcu susjednog sela Polja. U tom selu je bila stona farma u kojoj su mi rekli da mogu dovesti stoku, ako odlazim iz sela, i da u za njih dobiti neto novaca. Tog dana je sa mnom tamo bilo pet ena. Ja nisam vodila svoju stoku tamo, a nisu ni one. One su nastavile put prema Slavonskom Brodu. Odjednom zaujemo buku aviona. Mi smo bile kod silosa za ito kad su avioni prelijetali oko Bijelog Brda, preletjeli iznad silosa i krenuli prema Derventi gdje su izbacili nekoliko bombi. Uplaili smo se da e etnici bacati granate i po silosu, pa smo se sklonili u jednu umu iza silosa; sa mnom jo nekoliko ena. Tu smo ostali neko vrijeme, ne dugo, avioni su jo kruili oko silosa, ali nisu pucali u njega. Nakon otprilike pola sata avioni su nestali, a mi smo krenuli putem za Slavonski Brod. Tu smo srele Stipu Gavrania (otac etvoro djece). On je povezao nas tri ene, a preostale dvije su ostale i dole neto kasnije. Ili smo prema Bosanskom Brodu. Tu smo izale i krenule pjeice za Slavonski
Brod gdje smo stigle za oko pola sata. Bilo je poslije podne, oko 14,30 sati. Tada smo otili na eljezniki kolodvor ekati vlak za Zagreb. Sjele smo u ekaonicu. Odjednom zaujem zvuk aviona koji je letio iznad nas. Uslijedila je strana buka. Popucala su sva stakla na prozorima ekaonice, sve se ruilo. Staklo se rasulo svuda oko nas. Na kolodvoru je tada bila velika masa ljudi, koji su sada bjeali na sve strane. Ubrzo su se svi rastrali, nestali su svi. Detonacija je bila strahovita, smrailo mi se pred oima. Nekakav crni dim se proirio posvuda, guio me. Tada je poginulo dvoje ljudi koji su bili u neposrednoj blizini ekaonice, mukarac i ena. Tu u ekaonici gdje sam ja bila nije bilo mrtvih, ni ranjenih. Vidjela sam da svi s kolodvora tre u istom pravcu. Jedan me ovjek primio za ruku i vodio prema sklonitu. Bila sam sva izvan sebe. Nisam znala za sebe, ni gdje sam ni kuda idem. U sklonitu, to je kao nekakav podvonjak, koji je bio tu u blizni, ostali smo oko pola sata. Bila je strana guva, ljudi su se naguravali, bilo ih je dosta po stepenicama. Neki su tada rekli da su avioni bacili, ne znam tono, jednu ili dvije krmae. Plakala sam. I ostali ljudi su bili uplaeni. Nakon pola sata, krenuli smo vlakom za Zagreb. Dva dana kasnije, nakon dolaska u Zagreb, doznala sam da je pala Derventa. U Zagrebu sam se susrela s jednim ovjekom iz svog sela koji mi je rekao da je skupina seljana krenula prema koli na izlaz iz sela prema Modranu. Pred njih su iz ume izila trojica etnika i pucali u njih iz strojnice. Braco Jele i Jurica Nui, sin Matin, ostali su na mjestu mrtvi, a drugi seljani su ranjeni, netko lake, netko tee. Lake ranjeni su prenijeli teko ranjenog Antu Prgometa do sela, odakle su ga prevezli u Slavonski Brod, gdje je u bolnici ostao dva dana, nakon ega je preveen u Zagreb. Od zadobivenih ozljeda Ante Prgomet je umro u zagrebakoj Novoj bolnici u Dubravi. U Zagrebu, 9. studenoga 1993. DE002 O.G., Musliman, mukarac, iz Dervente, pria o uhienju i zatoenitvu u srpskom logoru u selu Vijaki kod Prnjavora, iznosi podatke o pojedinim pripadnicima logorskih vlasti u tom logoru, podatke o dijelu smrtno stradalih i ubijenih Hrvata i Muslimana u Derventi, masovnoj grobici na muslimanskom groblju u Prnjavoru: U Vijaki kod Prnjavora Srbi su organizirali logor za Hrvate i Muslimane u objektu zvanom Stari mlin. Logorom rukovodi Novak Novi, bivi naelnik SUP-a iz Dervente. U logoru su jo i bivi milicionari iz Dervente: Spasoje Kuzmanovi s prostora opine Doboj, Simo Drakula, koji je negdje iz Hercegovine, a radio je u SUP-u u Derventi, Pero Cvjetkovi iz bosanskobrodskog sela Barice - policijski kapetan koji je bio zapovjednik
prometne policije u Derventi, Pero Novakovi, koji je ranije radio u SUP-u u Derventi, jedan Mio koji je radio kao policajac u Derventi, a u nekoliko navrata dolazio je i Aleksa Aleksi iz bosanskobrodskog sela Barice. etnici su zarobili Gorana Sedlavskog I Zlatka alia zvanog Batan, koji je bio ef Odjela kriminalistike u MUP-u u Derventi (on je, inae, dijete iz mijeanog braka). Njih su zarobili u zgradi derventskog MUP-a. Ubijeni su 25.04.1992. godine. etnici su ih pustili da pou, kao mogu ii kui, a potom su im pucali u lea, iz prage. U borbi sa etnicima, u selu Lijeu je poginuo aktivni pripadnik derventskog MUP-a Ivica Marini. On je pokopan u Bosanskom Brodu. Kada je poginuo etnik Boi, zamjenik Veljka Milakovia, zapovjednika srpske postrojbe zvane Vukovi s Vujaka, njegovi suborci su ubili Suada Sljepevia, rukometaa i Senada Sljepevia, novinara Radio Dervente. Ubijeni su i u muslimanskom groblju u Prnjavoru pokopani: Nedad Huzeninovi zvan Bambalo ili Fambalo, Nenad Halilovi, sin Alije mesara iz Brodske ulice, i Enes Halilovi, njegov brat i rukometni vratar, te Reid Ahmetovi, trgovac biuterijom i Haskija Huski, roen 1939., koji je radio u Zagrebu. Svi su oni iz Dervente, a na groblje su doveeni kamionom. Na tom istom mjestu su zakopana i dva brata Bundavice iz sela Luana, a koji su podlegli udarcima i muenju u logoru Vijaki. etnici zarobljavaju, 28.05.1992. godine, veu skupinu graana Dervente, civila. Nakon toga razdvojaju mukarce od ena i djece. Mukarci su potom odvedeni u rudnik Stanare, a ene i djeca su puteni u Teanj. Adem Memi, sin Agin, koarka, uhien je u Derventi i ubijen u vojarni JNA u Derventi. Na mostu preko rijeke Ukrine, u Derventi, etnici su ubili i u rijeku bacili Vedada Porobia, sina Senadova. Iza veterinarske stanice u Derventi ubili su oko dvadeset mukaraca i ena. Treba potraiti gdje su pokopani. Mogue na samom mjestu gdje su ih i ubili. Od drugih Dervenana sam doznao da su ubijeni: Ivka avara, ena Lovre, roena 26.06.1926., ubijena u kui u Derventi; eljka avara, ki Lovre, roena 17.02.1957., ubijena u kui u Derventi; Stevo Janota i njegov sin Anto, koje su etnici prvo prisilili da svu penicu ovre svojim kombajnima, a potom ih zaklali; obitelj Mandi i obitelj Vasilj, koji su isljedniku Vukoviu ponudili sav novac i nakit u zamjenu za propusnicu, to je ovaj odbio, odvedeni su na likvidaciju; granata koja je pogodila u kuu Drage Gavrana ubila je devet osoba, meu kojima i Zorana Ivankovia, Dragana i Ivana, Tomu Krivia i Dragu oia.. Usljed srpskih napada u Derventi je do temelja spaljen i uniten Djeji vrti, zgrada Opine, Suda, Policijska postaja, tri damije i crkva. Pojedine gradske etvrti su potpuno unitene. Od gospodarskih objekata unitene
su: tvornica Ukrina, tvornica cijevi Unis, Automehanika, tvornica obue i tiskara, a granatama je oteena gradska bolnica. JAD054 V.B., ro. 1955., mukarac, Hrvat, iz Dervente, govori kako je uoi same oruane agresije na grad i opinu Derventu zapovjednik vojarne JNA u Derventi (Obradovi) instruirao i organizirao iseljavanje srpskog puanstva iz sela istono od grada Dervente kao i iz istonog dijela grada te njihov odlazak u ona sela na zapadnom dijelu opine u kojima Srbi ine apsolutnu veinu; svjedoi o oruanom napadu srpskih snaga na zapadni dio Bosanske posavine i okupaciji opine Dervente, pljaki i unitavanju civilne i drutvene imovine, unitavanju vjerskih objekata Hrvata i Muslimana na podruju opine Dervente: Opina Derventa je, 11.05.1990. godine, dobila prvog opinskog predsjednika izabranog na prvim posljeratnim demokratskim viestranakim izborima. Bio je to Vinko Begi, lan HDZ-a. Sama opina Derventa je brojala preko 56.000 stanovnika. To su podaci prema popisu iz 1991., koji, istina, nije verificiran s obzirom na srpske podvale kada su upisivali i mrtve; prema tim podacima odjedanput je na prostoru opine Derventa ivjelo preko 40 posto Srba, neznatno vie od Hrvata, ali ipak vie. Svi pak stvarni pokazatelji pokazivali su obrnuto. Kako je to poelo, pokazivalo se da su i u drugim gradovima Srbi bili veina. Njima je, jednostavno, trebalo pokrie da se izvri agresija od strane JNA i ekstremnih Srba, ispred njihove stranke SDS-a. Oni su se pripremali za agresiju. Bosanskoposavski gradovi Bosanski Brod, Modria, Bosanski amac, Odak, Brko, Gradaac, Oraje i Derventa inili su jednu cjelinu. Hrvatski narod je neposredno pred rat upravo na prostoru tih opina i gradova osnovao Hrvatsku zajednicu Bosanska posavina. Ova zajednica je osnovana zbog zatite naroda od predstojee srpske agresije. Na gradonaelnik je izabran za predsjednika HVO-a Bosanske posavine i predsjednika Hrvatske zajednice Bosanska posavina. Sami povod ovakvom organiziranju je bilo iskustvo Hrvata iz Republike Hrvatske, a i sami smo pretpostavljali da nas eka teak rat. Kroz Zajednicu su se organizirali i Muslimani jer su uvidjeli da vlasti u Sarajevu ne poduzimaju nita, a rat je lupao na vrata. Sam novoizabrani predsjednik Opine je u svojim izvjetajima ukazivao na srpske pripreme za agresiju i moguu provedbu etnikog ienja Bosanske posavine. U to vrijeme, na prostoru Bosanske posavine, ljudi su nestajali preko noi, incidenti su bili svakodnevni. Koncem 1991. godine stanovnici sela Novi Luani dobili su pismenu zapovijed od zapovjednika vojarne JNA u Derventi, Obradovia, da moraju napustiti svoje selo i preseliti se u ona sela zapadno od Dervente gdje Srbi ine izrazitu veinu. Kao razlog ovakvoj zapovijedi Obradovi navodi da e to selo napasti nekoliko tisua ustaa iz Hrvatske. Srpski narod iz tog sela je, tijekom jedne noi, napustio svoje selo i premjestio se. Srbi su po istom scenariju ratovali i u Hrvatskoj: prvo bi evakuirali srpski narod iz nekog
mjesta ili sela zbog navodne ugroennosti, a potom bi u ugroena sela ili mjesta dola JNA kao tampon zona, nakon ega bi dolo do potpune oruane agresije na susjedna sela ili mjesta u kojima su ivjeli Hrvati. Da bi razotkrio srpsku podvalu, tijekom travnja 1992. godine predsjednik Opine poziva gospodina Fikreta Abdia, lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine, i odlazi s njim u selo Kostre gdje i noivaju, kako bi tamonje mjetane, Srbe, uvjerili da do nekakvog ustakog napada nee doi. Meutim, svi ti pokuaji nisu mogli urazumiti Srbe, jer su oni, jednostavno, dobili zapovijed od Obradovia iz derventske vojarne JNA. Tada je predsjednik Opine morao organizirati da se srpski narod, na svoje traenje, sa tih podruja preveze autobusima u sela Kalendarovce i Osinje. Po odlasku mjetana sela Kostrea pripadnici JNA dolaze iz derventske vojarne u ta sela, navodno da uvaju naputene kue. Na samom poetku srpske agresije samoorganizirani Hrvati opine Dervente uspjeli su odbiti prve udare i obraniti se. Tako je legalna i legitimna opinska vlast i dalje funkcionirala na veem dijelu opine. Meutim, poetkom lipnja 1992., svi pokazatelji i dojave ukazivali su na to da Srbi spremaju opsenu i estoku agresiju na zapadni dio Bosanske posavine. U tom razdoblju sva svjetska javnost bila je okrenuta na deblokadu sarajevskog aerodroma, a Bosanskoj posavini su otkucavali zadnji trenuci. Na prostor Bosanske posavine udarili su pripadnici JNA iz sastava Tuzlanskog i Banjalukog korpusa, postrojbe zvane Martievci i razliite srpske postrojbe iz Srbije. Tim sveukupnim, potpunim srpskim napadom rukovodili su najvii asnici JNA, major Lisica i general Tali iz Banja Luke. U lipnju 1992. je izvrena ta velika i pogubna srpska agresija. Moemo zahvaliti samoinicijativi i intuiciji opinskog Poglavarstva to nije bilo vie civilnih rtava. To moemo zahvaliti i pravodobnim dojavama i informacijama koje smo dobili. Srpska je demokratska stranka (SDS), od samog poetka demokratskih procesa i nakon prvih viestranakih izbora, imala jasne ciljeve. Iza njih je stajala jaka kontraobavjetajna sluba ondanje JNA. Bili smo svjesni da su oni imali daleko vie informacija od nas, a pretpostavljali smo da su I strahovito naoruani. Predsjednik SDS-a za derventsku opinu bio je Milovan Biloevi. On je bio glavni organizator svega ovoga na prostoru Bosanske posavine, uz veliku podrku JNA. Osobno je izjavljivao, tijekom veljae, oujka i travnja 1992., da e milom ili silom objediniti cijeli srpski puk. Ne prikrivajui se, Srbi su vjebali po nekim brdima i planinama, a narod je sve to gledao. Znao sam da je to sve pod patronatom JNA. lanovi SDS-a u Bosanskom Brodu, Bosanskom amcu i Modrii su takoe znali to im je initi. Na tom prostoru Hrvati i Muslimani cijelo vrijeme dijelili su istu sudbinu, bili su jedni drugima rame uz rame: Hrvati su na organizaciji obrane radili zajedno s Muslimanima. esto su nas pitali kako imamo tako dobre odnose s Muslimanima. U BiH Muslimani inae nisu bili ni vojno, a kamo li politiki spremni za rat.
Na svu sreu, uoi totalnog srpskog napada, civilno je puanstvo na vrijeme evakuirano. Neto ljudi koji su ivjeli prema rijeci Ukrini i prema Prnjavoru je ostalo. Oni nisu znali ili nisu vjerovali da im se neto moe dogoditi. Prilikom obrane prvi smo osnovali Komisiju za razmjenu uhienika u Bosanskoj posavini. Od prvog dana u Dragaliima smo pokuali izvui sve nae uhiene civile i borce koje su Srbi zaroblili. Derventski Srbi su bili kao i veina Srba, bili su lojalni Srbiji. Svega nekoliko Srba je prelo na nau stranu, njih moemo na prste nabrojiti. Ima derventskih Srba koji su i danas u HVO-u, u Oraju. Jedan od razumnih Srba je svakako Zlatko Dali koji je radio u MUP-u u Derventi kao inspektor. Srpsku ponudu da uzme oruje i krene na Hrvate odbio je, zato ssu ga i likvidirali. Njegova supruga je Hrvatica. Derventa je bila domain jednom broju europskih promatraa ije je sjedite bilo u Banjoj Luci. Oni su doli u Derventu pratiti dogaanja u Bosanskoj posavini. Na elu te delegacije bio je David Holt iz Kanade. Predstavnicima opinskih vlasti, nakon to su ga upozorili iz Sarajeva, rekao je ovo: Gospodo, ovdje se sprema straan rat. Mi smo dobili zapovijed da idemo, da napustimo Bosansku posavinu. To je bio samo jedan od pokazatelja da je pred nama olovna budunost. Tada sam vidio da su svi digli ruke od nas i da nas svi ostavljaju. Nikada, tijekom srpske agresije, nitko od Hrvata ili Muslimana na naem podruju nije napao ni jedno podruje gdje ive Srbi, niti su sudjelovali u genocidu ili etnikom ienju srpskih sela. Na prostoru opine Derventa, kojeg su kontrolirali Hrvati i Muslimani, nije bilo logora. Sve zarobljene Srbe smo odmah mijenjali za zarobljene Hrvate i Muslimane. U razdoblju travnja/svibnja 1992. godine, prema naim spoznajama, grad Prnjavor je ak dva puta bio naputan. Linije obrane Dervente bila je u duini 160 kilometara. Na tim crtama su bili momci koji su jo do juer bili bezbrini, a danas su se ve suoavali sa smru. Oni nisu bili vojno obueni, ali su imali srce, moral, i pokuali su obraniti ono to je njihovo i njihovih otaca. Sramotan je i odnos Europske Zajednice. Tu nije bilo nikakvih konvoja s humanitarnom pomoi. Znali smo da iza naih lea stoji jedino Hrvatska i da e nas u kritinom trenutku prihvatiti, to se i dogodilo. Zbog pojave etnika na prostoru nae opine morali smo pristupiti organiziranju kriznih tabova, lanovi kojih su bili legalni predstavnici HDZ-a i SDA. Diverzanti JNA su unitavali elektrine stupove, vodovode, centrale... Mi smo to popravljali samo da bi ljudi imali struje i vode. To je bilo tako sve do pod konac svibnja 1992. godine, kad je usljedila velika srpska agresija na prostor opine Derventa. U to vrijeme Derventa nije sliila Vukovaru, nego Hiroimi. U ratu je pao veliki broj granata na Derventu. Na prostor Bosanske posavine palo je, koliko mi je poznato, oko 50 avio bombi zvanih krmaa, 11 raketa tipa luna, a raznim granatama se ne zna broja. Prije rata Derventa je imala 14.500 ljudi zaposlenih u drutvenim poduzeima i jo 6000 ljudi je radilo kod privatnika. Sve tvornice su
sruene, kao to su: Demos, tvornica tekstilne industrije Ukrina, Unis, Mehanika. Sve to su Srbi sravnili granatama jo dok smo mi kontrolirali Derventu. Svi sakralni objekti su porueni, skoro sravnjeni sa zemljom. Od katolike crkve u sreditu Dervente ostali su samo zidovi. Sve ove ostale crkve su sravnjene sa zemljom: Franjevaki samostan na Plehanu, crkve u Bijelom Brdu, u Kulini i ostalim selima. Damije su takoer unitene. Vie toga je uniteno nakon to su okupirali prostor opine. Dok smo mi bili unutra, sve damije po Derventi bile su itave. Hrvatsko puanstvo s prostora Bosanske posavine bilo je primorano napustiti svoju rodnu grudu. Veliko priznanje treba odati Hrvatskoj koja je primila i zbrinula veliki broj izbjeglica s ovog prostora. Mi smo bili meu prvima u Bosni i Hercegovini koji smo doivili izgon, pa se narod kolikotoliko snaao u novim sredinama. Meutim, tim ljudima, izbjeglima s prostora Bosanske posavine, u glavi je stalna misao o povrataku na svoja ognjita. Nakon potpisanih svih dosadanjih sporazuma postoji neka nada u povratak. Mislim, da treba biti strpljiv, mudar i da treba priekati. Nema oevidnijeg prostora na kojem je izvreno tako brutalno etniko ienje dvaju naroda od strane treeg. U Zagrebu, 7. travnja 1994. LOZ001 M.S., ro. 1962., mukarac, Hrvat, iz sela Pjevalovca, u opini Derventa, govori o uhienju pripadnika HVO-a od strane pripadnika srpskih snaga, ranjavanju uhienika, zatvaranju uhienih u zatvor u Derventi, premjetanju zatoenika na lokalitet zvan Raanski Most i njihovo brutalno premlaivanje, premjetanju zatoenika u utvrdu JNA na planini Motajici, premjetanje u policijsku zgradu u Prnjavoru, pa u logor u Staroj Gradici i tamonje brutalno fiziko iivljavanje pobunjenih hrvatskih Srba nad njima, premjetaj zatoenika u logor Manjau i ubojstvo jednog Hrvata iz Osijeka, iznosi podatke o pojedinim pripadnicima srpskih snaga koji su sudjelovali u ratnim zloinima: ...Roen sam u selu u Pijevalovcu, opina Derventa. Prije nego je u Bosni poeo rat, radio sam graevinske poslove u Zagrebu. Dok je rat u Hrvatskoj trajao, ja sam radio. Kad je poela prva guva u Bosanskom Brodu, vratio sam se. Iz Zagreba sam doao ravno kui. Nisam bio moda deset dana obuen kad su me zarobili. Jer, to je sve jo bilo svjee, mislili smo da nee biti pravog rata, jer su nam Srbi govorili, prije nego to su poeli pucati: Neemo mi vas, nemojte ni vi nas. Srbi su iskopali rovove, pa smo iskopali i mi. ekali smo u sluaju da naie vojska. Mi smo ekali vojsku iz pravca Crnaca. Srbi su postavili barikade na ceste i kontrolirali prolaz, pa smo ih postavili i mi. Mi smo Srbe putali da prolaze nae barikade bez zadravanja. Njihov potar, Srbin, je prolazio i dolazio k nama u selo. Oni su se bre pripremali, ve poetkom treeg mjeseca 1992. godine bili su
potpuno ukopali teko naoruanje. Mi smo normalno ivjeli i radili, nismo imali pojma to oni sve imaju pripremljeno. Zadnji sastanak s njima smo imali petnaest dana prije nego to e zapucati na nas. Sastali smo se, sjedili, priali. Oni su priali kako su, navodno, protiv vojske, protiv JNA. Bila je to vjeta la, jer kad su maske pale, sve je postalo jasno, JNA i ti isti Srbi su bili jedno bie, slono su krenuli na nas. Desetak minuta prije nego e prve granate pasti na selo Pijevalovac, Srbin Drago Tatomir, tako sam uo od jednog suseljena, javio je nekom u selu: Javi gore svima: prosut e granate po selu! Kad sam ja dobio vjest da e doi do granatiranja, istrao sam skupa s bratom iz kue. Ba tada su prve granate pale na selo. Vidjeli smo da vie nema ale, da je i kod nas poeo rat. Bio sam pripadnik HVO-a. Bio sam na prvoj liniji obrane grada kad su nas zasipale srpske granate, premda mi nismo ispalili niti jedan metak u prvih pet dana. Bilo je to sredinom oujka 1992. godine. Dobio sam zadau da poem u Derventu. Reeno mi je kako je put do Dervente slobodan. Na putu sam susreo jednog suseljana koji je takoer iao za Derventu. Idui prema Derventi, presrela nas je skupina etnika. Zapucali su po nama. Moj suputnik je pogoen metkom u ruku. Ja sam se bacio u desnu stranu, a jedan od etnika je zagalamio: Jebem li ti mamu ustaku, gdje si uio takvu kolu!? Ustani! Nisam htio odmah ustati. etnici su nam skinuli uniforme i obukli ih na sebe. Odveli su nas, po jakoj kii i samo u donjem rublju, u derventski zatvor. Kad smo tu uli, vidjeli smo da jedna osoba tamo ve sjedi. Nismo znali ni tko je ni to je. Ovaj koji je bio sa mnom, Ivo, krvario je iz rane na ruci. Traili smo cigarete od toga kojeg smo zatekli u zatvoru. Pitali smo ga tko je i to je. Kae: Ja sam Srbin! Pitali smo ga: to e ovdje? Kae: Raznosio sam dinamit, eksploziv za svoje susjede, za Hrvate! Rekao je da su ga zato uhvatili i zatvorili. Tu su uli u hodnik, jedan mali hodnik, njih jako puno, moda ak pedesetak. Neki su govorili: Vidi ustakih svinja, imat emo to klati. Mi smo samo utjeli. Tu sam vidio Mitra Nikolia, iz sela Agia. Pogledao sam ga i on je pogledao mene. Kako smo se poznavali, zamolio sam ga: Daj, bolan, izvuci me odavdje, zna da nisam kriv! Pogledao me i kazao: Pa vidi ti ustau, mamu ti jebem! ta je, ti bi iao kui? Nee ti vie nikada vidjeti svoju kuu! Ja sam preutio. Vidio sam tamo dosta svojih susjeda Srba, nisam vie imao rijei. Nakon petnaest minuta doe jedan etnik, imao je oko sto kila teine, i kae mi: Brko, ustani! Ustao sam. Izvadio je iz svog depa kapu na kojoj je bila velika kokarda i zapovjedio mi: Ljubi! Rekao sam da neu. Je l nee ljubiti?!, dere se on, a ja mu opet reknem da neu. Pa zna da e poginuti?!, nastavlja on. Odgovorio sam mu: Znam. Nek poginem! Tada je otiao. Malo poslije uli smo zvuk motornog vozila. Otvorili su vrata zatvora i rekli: Hajde, izlazite! Ulazite u kampanjolu! Odveli su nas dvojicu, mene i Ivu u Raanski Most, to je otprilike tri kilometra od Dervente. Kada su nas tu doveli, vidio sam okolo da imaju postavljene tenkove, haubice, VBR-ove... Sve je ve stajalo postavljeno i ukopano. Uveli su nas u jednu od velikih dvorana u kojoj je bilo oko 50 pripremljenih leajeva. Bila je to kola. Tu su oni ve prije spavali i pripremali se. Uli smo unutra i sjeli. Jedan Srbin iz Kalenderovaca (ne znam mu tono ime, a on je mene poznavao) pitao nas jesmo li gladni. Rekli smo da jesmo. Svi drugi Srbi su bili izali van tako da je on bio sam s nama. Uzeo je kruh, rasjekao po pola, dao nam svakom po patetu i pivu. Nisam uspio popiti niti pola decilitra piva i samo sam zalogaj
kruha otkinuo htijui ga umoiti u patetu, kad je doao jedan etnik na vrata i viknuo: Ustajte, ustae, jebem vam mater! Nije ovo hotel, izlazi! Izveli su nas iz dvorane i odveli u jednu malu sobicu. Vidio sam jednog etnika kako tu stoji i trga crnu traku. Nije mi bilo jasno, prvi put sam bio u ovakovoj nezgodi, to sad hoe?! Rekao je da e prvo meni zavezati oi. Jednu crnu traku mi je svezao preko oiju, a zatim su mi nekakvim rupcem svezali usta i oi. uo sam da i Ivi isto rade. Potom su nas izveli van. Osjetio sam da mi veu konopaac oko vrata, a zatim su mi svezali ruke icom odostraga. Sve su to i Ivi napravili. Izveli su nas do nekakve upe i tu su prvo mene prebijali, udarali, dok nisam pao. Tako su i Ivu tukli. Kad je on pao, poeli su nas udarati kundacima, nogama, akama, palicama... Nema ime nisu. Zube su nam poizbijali. Nakon nekog vremena su nas podigli na noge i zavezali jednog za drugog. Ponovo su me poeli udarati. Udarali su svaime, ne znam tono ime u kojem trenutku, jer nisam mogao vidjeti zbog zavezanih oiju, ali osjetio sam, svim i svaim. I kad sam ja pao, sruio sam i Ivu, jer smo bili zajedno povezani. etnici me poliju vodom i dok doem malo sebi, onda udaraju njega dok i on ne padne pa srui i mene... normalno, ve si izmoren - pada. Jo su nas i okretali, drei za noge i udarali o beton. Tu smo bili oko dva sata. ujem gdje jedan od etnika govori: Hajde, djeco, doite ovamo. Da vidite kakve smo svinje uhvatili. uo sam djeje glasove, a i glasove ena kako priaju. Tu su nas udarali, udarali dok nismo popadali. Niti se moe ustati, ruke svezane odostraga, a konopac oko vrata. Tad je jedan od njih rekao: Dosta je, evo ga, stie auto. Kad su nas poveli odatle, nije bilo daleko od mosta preko Ukrine, pomislio sam: sto posto nas vode pobiti i baciti u Ukrinu. Tu su nas jo propitivali za neke Hrvate iz Pijevalovca, poznajemo li ih. Pitali su za Peru Nikolia. Kad sam odgovorio da ga znam, dobio sam strahovit udarac. Pitali su me za Mirka Nikolia. Na moj odgovor da i njega poznajem, dobio sam novi udarac. Zna li onoga, znam, sve moji susjedi, pa opet udri, udri, udri. Nisam siguran, ali pretpostavljam da su ti etnici koji su nas tad propitkivali sve bili nai susjedi, Srbi iz sela Pijevalovca. Oni su pucali po nama pet dana. Sada su nas doveli u svoju Komandu i pretukli. Poeli su me ispitivati: Gdje ti je ena? U Hrvatskoj? Moja je ena roena u pravoslavnoj obitelji, no kad smo se enili, prihvatila je moju, katoliku vjeru. Vjenali smo se u katolikoj crkvi. Nau djecu smo podigli u duhu katolike vjere. Jedan od njih, ne ekajui moj odgovor, poe govoriti: Da, odveo si enu u Hrvatsku, da je one ustae tamo zakolju. to je nisi ostavio ovdje ili poslao svome puncu, Srbinu? Rekao sam mu da je nisam htio odvesti puncu, nego da sam se sa enom dogovorio da ona i djeca odu u Hrvatsku. Onda mi taj etnik kae: Dobro, nee je vie nikada vidjeti. Jesu li ti i djeca tamo, je li ti i mater tamo, gdje su ti braa? Rekao sam da su svi u Zagrebu. Na to on zavika: Lae!, pa me poe udarati. Potom su i Ivu ispitivali. On je samo utio. Nita nije govorio. uli smo zvuk kamiona koji se zaustavio. Odveli su nas i ubacili u njega. To je bio vojni kamion kojeg su svi zvali pitzgauer. Odveli su nas negdje u njihovu bazu na planini Motajici. Gore su bile neke betonske stepenice. Sve po tri stepenice, pa ravni dio, i tako sve do vrha, gore. Kad smo se ispeli do gore, jedan etnik je doao do nas, samo mi njega ne vidimo jer smo jo uvijek vezanih oiju. Pitao nas je hoemo li zapaliti. Ja sam utio, a Ivo je rekao da hoe. Dao mu je cigaretu, ali usta su
mu bila svezana maramom, pa mu je on valjda digao maramu i stavio cigaretu. Cigareta u ustima, ne moe je uzeti u ruke kad su ti svezane, mora puiti kao lud. Pita mene: A ti, ptico, hoe li ti puiti? Rekao sam: Ja ne puim. Na to on kaza: Puit e, puit. Stavi mi cigaretu u usta. Dok ju je stavljao, uplaio sam se da mi je ne okrene naopake. Onda je taj etnik rekao drugom etniku: Idi po iglu, da im skinem ovo s oiju, pa da im zaijem oi i da gledam u njih. A treem etniku ree: Ti mi donesi onu moju bajonetu, da im skinem ovu lijepu kosu. etvrtom etniku ree: Ti, mali, idi iskopaj grob. Ja i Ivo utimo, edni, blijedi, usta izgorila. Pita nas on: Koliko ste pobili etnika? Nismo ni jednog!, iskreno odgovorimo skoro uglas. Koliko ste silovali ena srpskih?, uzvieno e on. Nismo ni jednu!, opet mi. Koliko ste minirali srpskih kua?, reda. Ni jednu!, glasno emo. Pa koju ste vi pizdu materinu radili? ta e vam amerike uniforme? Koliko ste u Hrvatskoj proveli u ratu? Ja uutio, nisam vie nita htio rei. Rijeio sam, ako hoe neka me ubije, samo da me vie ne mui i ne ispituje. Uto ujem da se netko pribliava i govori: Rupa gotova. etnik koji nas je ispitivao pita ga: Kolko je duboka? ujemo: Jedan metar. Na to nova zapovijed: Jo metar! Vidi da su dvojica! Da svinje ne smrde! ujemo kako onaj odlazi, a nakon deset do petnaest minuta evo ga opet i kae da je grob zgotovljen. Glavni etnik zapovijeda sad nama: Hajmo, ustajte! Povedoe nas dolje niz to brdo, niz stepenice. ujem kako jedan odozdo vie: Nemoj da ih vodi, vuci ih, jebali ti oni mater! Tad su nas poeli vui niz one stepenice, drei nas za noge. Udarali smo glavom i leima po stepenicama. Ruke smo jako ozlijedili. Uas! Kad su nas svukli niz stepenice, ubacie nas u kampanjolu i povezoe prema Prnjavoru. Po dolasku u Prnjavor, ubacie nas u nekakvu prostoriju. Napipao sam reetke. I dalje smo bili vezanih oiju, vratova i ruku. Otprilike no je bila, vidio sam bateriju kad bi sijevnuli. Bilo nam je hladno, smrzli smo se. Ivo je i dalje krvario iz rane na ruci. Kako smo bili samo u donjem rublju, bilo nam je grozno hladno. Ivo je nekako napipao krevet i nekakve deke. Rekao mi je da se povuem uz njega. Povukao sam se uz njega, i svoju ruku stavio na njegovu ranjenu da bih mu bar malo zaustavio krvarenje, te da ga malo ugrijem jer se on sav tresao. Deke su bile smotane, a nae ruke vezane, pa se nismo mogli pokriti. Ja sam nekako uzeo jednu deku nogama, rastresao je i prebacio je preko nas. Ivo mi je u jednom trenutku rekao da e se popiati, da ne moe vie izdrati. Kako je i meni bilo jako sila, mislim kako emo sad, ruke svezane na leima morat emo u gae. Nekako smo uspjeli okrenuti se leima jedan drugom, on meni ja njemu, te se tako pomokrimo. Ujutro, nismo znali ni koliko je sati, ni je li svanulo, ne vidimo nita, ujemo kako kae jedan vani: Idi, izvedi ih! Netko je otkljuavao vrata, a mi, kako smo leali na leima svezani, ne moemo se pomaknuti, a kamo li ustati. Trznem se ja, trzne se Ivo i tako ruimo jedan drugoga. Nekako nas taj etnik koji je otkljuao vrata izvede van. ujem onog drugog kako pita: Jebo vas bog! Koja vas je budala svezala?! Odgovorimo da ne znamo. Taj je digao stranu galamu na neku dvojicu koji su tu bili: Kako vas nije stid? Zato niste ljudima odrijeili oi? Neka su zatvoreni, ali neka gledaju! On nam je pokuao odvezati povez preko oiju, ali nije mogao: toliko je to bilo stegnuto, dvojica su to stezala. Uzeo je no, zavukao pokraj kose i presjekao onaj bijeli rubac, pa kae: Pa ti ima
jo jednu traku?! I presjee noem onu crnu traku. Progledam i vidim: ispred mene su vojni policajci; imaju bijele remene. Zapovjede nam da sjednemo u kampanjolu, svezani jedan za drugog, ovaj put policijskim lisicama. I ujem, govore da idemo za Gradiku. Cijelo vrijeme, dok su nas vozili, nisu nas ni pipnuli. Pitali su nas jesmo li edni, gladni, dali su nam da zapalimo po cigaretu, sve je izgledalo normalno. Jedan nam kae: Nemojte glave sputati dolje, podignite glave, normalno gledajte. Doli smo u Staru Gradiku. Tu su nas ekali jer su oito znali da emo doi, da smo uhvaeni. Uveli su nas unutra. Doao je jedan Srbin imenom Jadranko. Ne znam kako se preziva, ali znam da je on radio est godina u Zagrebu, da je bio vojna osoba, mislim po inu porunik JNA. On nam je poslije bio isljednik, a bio je i upravnik tog logora. Star je izmeu 40 i 43 godine, visoka uzrasta. Rekao je naim pratiocima: Odvedite ih tamo, u sedmicu. Uveli su nas unutra, ne vidimo nita, pipamo u mraku, tapkamo. Napipamo mi u kutu nekakve deke. Bilo je negdje oko 11,00 ili 11,30 sati, kad su se otvorila vrata. A prije toga su nam rekli: Kad ujete klju u vratima, skaete na noge, glavu dolje, rairene ruke na zid, raskoraite noge i bez okretanja. ujemo mi, dakle, klju, stvarno i skaemo, iako onakvi izrazbijeni. ujemo da govori: Ruak. Jo se ne okreemo. Govori nam: Okrenite se, uzmite ruak! Okrenemo se, uzmemo posude, sjeam se: bio je grah. I nas dva smo tu petnaest minuta bili zajedno, jeli smo. Dolazi policajac i ulazi unutra. Na kapi mu etiri irilina slova S; nema nikakvih oznaka JNA, nego samo ta etiri slova na kokardi. Izaite!, kae nam. Mi smo obojica krenuli, ali taj policajac izravno meni govori: Ne, ne oba, samo ti izai! Izaem ja. Odveo me gore u nekakvu prostoriju u kojoj je bio stol velik oko dva metra, debeli, stari stol. Poeli su mi postavljati klasina pitanja: Koliko si Srba zaklao i ubio? Koliko si Srpkinja silovao? Koliko si vremena proveo u Hrvatskoj vojsci?! I dok sam ja pokuavao odgovoriti na sva ta pitanja, stojei za stolom, glave sputene prema dolje, a ruku na leima, jedan od njih se zaletio i uhvatio me za glavu I poeo pritiskati prema dolje, dok me drugi udarao strujnim kabelom oko metar duine. ujem kako isljednik, onaj Jadranko govori: Pusti ga da se odmori, ima jo vremena za njega. Opet ispoetka, postavljanje pitanja: Ima li ta da kae? Kad sam rekao da nemam, ponovo me poee tui. Jedno pet ili est puta su me neto pitali, a potom udarali. Tad sam dobio moda 30 ili 50 udaraca tim kablom, ne znam, polunesvjestica me obuzela. Onda su me odveli u samicu, bacili me u prostoriju koju su zvali petica. Tako smo ja i Ivo bili razdvojeni. A on je bio ranjen, mjesec dana ga nitko nije ni pogledao, dok nije sam prebolio. Potom su ga oni lijeili, izvlaili mu onaj gnoj. Sve to nisam vidio, ali sam ih uo po prii, u hodniku kad se etaju, to razgovaraju. Vidim ja, tu nisu nikakvi uvjeti za ikakav ivot. Gdje sam spavao, tu sam i jeo i nudu vrio, i malu i veliku, i sve. I nema od koga traiti ikakvu pomo. Tu sam ja proveo 65 dana. Odatle su me prebacili u drugu sobu. U tim sobama nas je bilo dosta, a potom su jo doveli ljude iz Kljua, Sanskog Mosta, Prijedora, Grabske, od Doboja ih je dosta dovedeno, Dervenana je jo uhvaeno. Bilo nas je oko 80 u jednoj sobi od 24 metra (6x4). Hrana je bila jedno vrijeme recimo dobra. Isljednik Jadranko je znao nekad navratiti,
baciti nam kutiju cigareta i rei: Evo vam, podijelite! On tebi danas da cigareta, a sutra te pozove na ispitivanje, pa dobije batina. I vidjeli smo mi da je tu vrag odnio alu. Nakon nekog vremena su nas prebacili iz te samice gore na kat. Ali su nas tad tukli. Povede te doktoru, a oni straari nogom u trbuh, udare te akom, oinu te palicom, iz ista mira. Izvedu nas, istimo hodnik, netko od njih doe i pljuje na tebe, udara te palicom, maltretira te, psuje ti svata. Mora utjeti, ne smije se pomaknuti. Tu su mene natjerali da pjevam neke srpske pjesme, da piem irilicom, da nauim itati irilicu. Pojedine su primoravali da im polau zakletvu. Jednom su me bacili u bazen pod eljeznom mreom prikljuenom na struju; i to sam preivio. Htjeli su tako doznati koliko sam bio u vojsci, koliko sam ljudi zaklao, ena silovao, koliko kua minirao. U taj bazen su me dva puta vodili. Uvijek su me isto pitali, a ja im nemam to rei jer nisam klao, nisam palio, nisam silovao. Govorio sam im: Pa to onda ako sam bio u uniformi, pa i vaa vojska je bila je bila obuena u uniforme, nisu samo Hrvati bili obueni. Taj bazen je bio u podrumu zatvora u Staroj Gradici. Bio je napunjen vodom do visine dva metra, a odozgor se sputala metalna mrea. Na drugoj strani je bio odvod kroz koji su isputali svu vodu iz bazena u Savu. Onog tko ne bi preivio ta strujna muenja i udare jednostavno bi ispustili u rijeku Savu. Dakle, u podrumu tog starog zatvora je bio taj bazen. To prije nije bio bazen, Srbi su ga improvizirali. Zidovi zatvora su bili oko metar debljine. Taj stari zatvor imao je dolje u podrumu ostave za drva. I oni su u jednu od tih ostava pustili vodu. A nama su govorili kako su ustae tijekom onog rata tu napravile pei za spaljivanje, u kojima su spaljivali zarobljene Srbe. ak su nas i vodili na jedno mjesto gdje su nam pokazivali jedan podrum u kojem je bila voda i nekakve cigle. Govorili su nam da su ustae u tom podrumu, u toj vodi, u zimsko vrijeme, drali njihove. Mene su doveli do tog bazena na veer, kad je doao jedan major ili potpukovnik JNA iz Banja Luke. Prvo je doao meni u tamnicu, jer sa mnom je bilo i civila i rekao: S ovim po kratkom postupku, taj mora sve priznati! Pozvao me, dao mi cigaretu, sjeam se - Marlboro. Kae: Zapali, sve e ti priznati! to imam priznati?, pitam. On meni: Priznat e sve! Pita me: Tko ti je bio zapovjednik u 108. brigadi HV-a? Jesi li se prebacivao? Ja nisam uope bio u hrvatskoj vojsci, odgovaram. Jesi, jesi! Vodi ga! to e ti amerika uniforma? Bila su dvojica. Prvo me ovaj upravnik, taj Jadranko me odveo i rekao: Vidi li ovo? Ja sam gledao: normalno, vidim vodu. Uao sam dolje u podrum niz stepenice i sad trebam samo skoiti dolje u vodu. Kae: Ako mi ne prizna to si sve radio, ovdje e zavriti! Tko ti je bio zapovjednik, tko ti je bio glavni u komandi, koliko ste imali tenkova, koliko ste imali topova, haubica, koliko vas je bilo vojske?! Govori! Sve je to bilo pitanje! Odgovorio sam: Otkud ja znam koliko je bilo ega! Koliko vas je bilo vojske kad si preao na derventsku stranu?, opet on. Rekao sam mu da smo mi samo branili svoje selo, da su to bili svi domai ljudi u obrani. Pitao me kad sam se vratio iz Zagreba, jer su nali kod mene prijavnicu da sam prijavljen u Zagrebu. to si radio? Koliko vas ima tamo? Kakvo imate naoruanje? Rekao sam da nemamo nita. Onda me poeo provocirati: Je
l niste dobili, je l se niste jo spremili? Pa ovo, pa ono. Isprovocira te prvo, pa kae: Mi smo uli da vas ima tamo 5000 ljudi. Ja o tom nemam pojma. Pa opet: Vi imate neke ubaene grupe, koliko je iz Hrvatske dolo vojske k vama, koliko ste dobili tenkova? Ovo stvarno nije imalo veze. Niti sam ja o tome imao pojma. Kad je sav svijet koliko toliko normalno ivio u Bosanskom Brodu ili u selima, Derventa tad jo nije napadana kad smo mi uhvaeni. Samo, poeli su od Bosanskog Duboca, Vakufa, Bijelog Brda, Markovca. Ta su mjesta granatirana. A Derventa tad jo nije bila, u Dervetni je jo bilo normalno, samo su etnici drali most na Ukrini. A, normalno, svijet je gore ivio, izvlaio se odozgor. Kako im, dakle, nisam imao to priznati, utnuli su me u tu hladnu vodu. Poklopili su me mreom koja je debelim kabelom bila prikopana na struju. On je to meni pokazao: Eno ti tamo, vidi gdje je struja prikopana, ubit e te, garant! I ne znam ja koliko sam proveo u toj vodi, kad su me izvukli. I ponovo mi kae: Ne prizna li sad, ii e ponovo! I drugi puta, moda nakon kojih deset dana, doao ponovno taj upravnik, donio mi kutiju cigareta i rekao: Hajde, priznaj, koliko vas ima gore vojnika, ta imate, tko ti je glavni komandant, zapovjednik, Bog, Isus...? Pa, ne znam, budalo, izleti meni. Daj ba, nemoj se zezati, reci mi, on e lijepo. Pa nema nas puno, sve smo domai gore, meko u ja. A kako ste znali iskopati rovove i kako ste znali odakle e vojska doi?, opet se on raesti. Kako nita nije doznao uslijedila je brutalnost. Oko jedan sat nou izveli su me na hodnik i tukli, bolje reeno - razbili, to kau, totalno razbili. Drugi zatoenici su mi poslije u sobi rekli: Mi nismo vjerovali da e ti uope ovu no preivjeti! Izubijali su me, totalno, i nakon toga me samo ubacili nazad u tamnicu. Kad sam se probudio, uope ne znam to je to sa mnom bilo. Drugi zatoenici nisu uope vjerovali da u sve to podnijeti i preivjeti. Sreom, i mojim mukama je doao nekakav spas, doli su iz Meunarodnog crvenog kria, k nama u Gradiku. Pitaju nas: ta je? Kako je? to su vas ispitivali? to su radili s vama? Smjeli smo im sve rei. Oni su rekli da emo sami s njima razgovarati i dali su nam papire da napiemo poruke svojima najbliima. Ja sam napisao poruku svojoj eni. Govorili su nam da budemo bez brige, da e sve biti rijeeno, da e sve poruke biti predane, da smo sad sigurni, da nas Srbi nemaju vie gdje sakriti i da nas ne smiju ubiti. Zarobljeni pripadnici Hrvatske vojske, koji su tu bili prije mog dolaska, odvedeni su u dvoranu gdje su im ukljuili TV, da gledaju program dok predstavnici Meunarodnog Crvenog kria ne prou. I ti su ljudi ostali i poslije mene gore. Koliko ja znam, oni uope nisu registrirani. Srbi su tako radili, bili su obavijeteni iako su predstavnici Meunarodnog crvenog kria doli iznenada. Srbi su im dopustili ulaz i pregled prostora i razgovor sa zatoenicima, ali su prethodno pojedine zatoenike uspjeli iz samica izvui i sakriti za vrijeme tog pregleda. Nekoliko dana nakon posjeta predstavnika Meunarodnog Crvenog kria dobili smo dobrih batina. Onda svakodnevno, dobije po koji udarac ili dobre batine na hodniku, u prolazu, radi neto i dobije batine. Kad smo hodali, uvijek je slijedilo glavu dolje, ruke na lea, glavu dolje, ruke na lea. Jednom je nas osam ilo donijeti hranu za negdje oko 800 zatoenika. Kad smo doli, oko nas su se okupili etnici, vojnici s poloaja, jedni viu vidi ustaa!, a mi
oborili glave dole, elavi, udari te onaj, udari te ovaj... Jedan zmahne noem, drugi pukom... Sa mnom je u Gradici bio jedan Musliman, ne mogu se tono sjetiti imena, ali zvali su ga Handar, jer da je, navodno, bio u Handar-diviziji. Optuivali su ga da je klao, premda on to nije radio. Njega su tukli jedno tri mjeseca, svaki dan neprestano. Izvodili su ga da kopa grobove za zatoenike koji su ubijeni u Gradici. Bilo je momaka koji podlegnu od udaraca, jednostavno ne moe preivjeti, i dok doe doktor, ovjek je ve mrtav. Sahranjivani su u Gradici. E, sjetio sam se, taj to je kopao grobove zvao se Nervin Sara. On mi je rekao: Zakopao sam jo jednog, ali ne znam tko je. Recimo, masakriraju nekoga od zatoenika i ubiju ga, a nakon toga Nermin ga zakopa. Onda su nas prebacili u drugu sobu. Kau: Ovdje e vam biti najbolje, ubrzo ete kui! Mi ko budale: radujemo se, meusobno priamo to mislimo o tome..., kakva je situacija..., bilo to... Svaki smo puta osjetili kad njihovi ginu u prodoru prema Derventi: po nama se puca, tuku nas. Kad njihovi izginu - mi dobijemo batine. Mi smo po tome ve znali: dok njihovi napreduju i nama je dobro, ostave nas na miru, a dok njihovi gube glave onda udri po nama. alimo se meusobno: za koga navijati? Bilo je u Staroj Gradici i Srba koji su bili zatvorenici, to su bili oni Srbi koji su pucali meusobno jedni na druge, pa su bili osueni u Banjoj Luci. Tu su dijelili nama hranu, bilo ih je koji su bili osueni na po sedam, osam ili devet godina. Pojedini su istili hodnik. Major JNA, Srbin, istio je sa mnom hodnik. Priali smo. Dao mi je i cigarete. Pitao sam ga to je? Rekao je da je pucao na svoje. Da je ve, negdje u Hrvatskoj, pucao na Hrvate i da vie nije htio, pa je pucao na svoje. Uhvaen je i sad je osuen; on je dobio, ini mi se, osam godina. Isto su oni dobivali batine kao i mi. Ime mu ne znam. Dok bih istio hodnik, kad ne bi bilo straara, pogledao bih kroz pijunku u eliju i vidio ih, u srpskim uniformama, lee dolje na betonu, nisu dobili ni deke. Pitao sam tog majora koji su sad ovi. Rekao mi je da su odbili zapovijedi na poloajima, da ih je Vojna policija pohvatala, dovela ih tu, da su ih prebili i da e ih nakon nekog vremena vratiti na poloaje. Nakon nekog vremena rekli su nam da e nas premjestiti na Manjau. Jo kad su nas iz Gradike povezli autobusom, poeli su nas tui, a stali su tek kad smo doli na Manjau. Tukli su nas ko volove, oko 70 km puta. Odveli su nas ne tamo gdje je njihova vojarna, nego na vojno poljoprivredno dobro. Odvodili su nas da istimo one hangare, tale. tale su oko 50 metara dugake, a 20 iroke. I nas su doveli da ih oistimo. istili smo ta govna koja su bila oko pola metra debljine. Pretpostavljali smo da emo mi tu boraviti. To je bilo prljavo, smrdi uasno. Tu unutra su bile krave, svinje, ovce, to ti ja znam. Dok smo radili na raiavanju tih tala, hrana koju su nam davali je bila nikakva. Dobili smo po rukohvat slame i jednu deku na dvojicu zatoenika. Nas 600 je spavalo u hangaru. Nema cigareta, nema nita, iz one slame izvadimo travke, pa od travke, onih listia, u toaletni papir smotamo i po 30, 40 nas ljudi povue po dim. Ono smrdi, dimi se, ali
mora puiti. Kad je nestalo slame, vie nema ta, onda borove iglice. Njih smo zamotavali i puili. Hrana, velim, nikakva. Straar odbroji 30 ljudi i tridesetom da jedan kg kruha. Dobijemo pet pateta na 30 ljudi. Dakle, est ljudi na jednu patetu i malo aja. U 18,00 sati, za ruak dobije isto tako: 30 ljudi na jedan kruh, dobije jednu porciju graha, kupusa ili krumpira. Ta je hrana najvie dolazila preko Merhameta. Na Manjai smo mi njima kopali rovove oko tih tala, postavljali icu, ureivali taj logor, uvali i iali ovce, uvali krave, jednom rijeju, sve smo im radili, a hrana nikakva. Dogaalo bi se da su slabiji ljudi za vrijeme postrojavanja i prozivki padali kao snopovi. Kako je bilo ljeto i prilo sunce, doveli su brice koji su nas oiali na nulu, do koe. Onako gole glave su nam napraili nekim prakom. Jedini od straara na Manjai koji je bio ovjean bio je jedan kojeg su zvali Zoka, on je bio pravi ovjek. On je tada bio, navodno, upravnik logora. Roen je 1959. godine. Kad su nas vraali odozgora, s Manjae, uoi nekakve razmjene, tad smo isto dobili dobre batine. Od logorskih straara sam neke poznavao: Milana Vukovia, jednog Radula, pa jednog Ristu koji je bio poznati policajac iz Dervente, svatko ga zna i u Derventi i u Bosanskom Brodu; pa je bio Simo kojem ne znam prezime. Svi su bili tei od sto kila. Jedni su bili u Prnjavoru, pa su dolazili na Manjau, i tako su se mijenjali. Neki su odlazili prem Derventi u proboj, a drugi su dolazili gore nama. Svaki put kad doe novi straari, prvo nas pretuku. Bio sam jedno vrijeme u Prnjavoru, pa dolje na Barama u Doboju. Recimo: dou njihovi zarobljenici, pa udri po nama. Plaili su nas, n.pr. izvedu me na hodnik da radim - straar repetira puku na mene ili kao hoe pustiti psa da me izgrize. Morao sam istiti oko njihovih pasa, prati tamo-amo. Ne smije prii psu, a mora. Jednog zatoenika je pas i ugrizao. Dok sam ja bio na Manjai, nije bilo ena meu zarobljenicima. Nas je bilo 3000 i neto, a poslije sam uo da su bile i ene. Jednog su od nas iz Dervente, Veliju, koji je bio pekar uhitili pod optubom da je nekoliko tona brana ostavio HVO-u. Njega su udarali. Optuivali su ga da je u Niu stavio staklenu vunu u tijesto. Gluposti! ovjek je cijeli ivot bio u Derventi, bio je poznati pekar u Derventi, kakav boji Ni!? Njega su za to tukli, tukli, umalo su ga ubili. Ali ujem da je sad razmijenjen. Iz Hrvatske je bio jedan momak imenom Zlatko, prezime mu ne znam, samo sam uo da je od Osijeka, i da je bio sporta, karatist, te da je imao crni pojas u karateu. Dvojica Srba su mu uli u samicu i poeli ga udarati, ali ih je on totalno razbio. Nakon toga su petorica Srba dola u samicu i izveli ga. Meu tom petoricom je bio jedan kojeg su zvali Bula, bio je plave kose, negdje je od Sarajeva. On je rekao: Nemam s njim to razgovarati! On ga je metkom ubio. Potom je doao kombi mranih stakala. Vidio sam kad su ga iznijeli, ne samo ja, vidjelo je dosta ljudi kad je on izneen. Poslije su izveli jednog Muslimana iz Grapske, da ode dolje u tu samicu i da opere krv, da to obrie. Poznavao sam dvojicu mladia iz Dervente, koji su po nacionalnosti Albanci ili kako mi kaemo - iptari. Imena im ne znam, ali znam da su u Derventi imali slastiarnicu. Jedan je roen 1964., a drugi 1965. godine. Bili su u srpskoj vojsci, a na uniformi su imali oznake etiri irilina slova S. Jednom od njih sam u oi rekao da ga poznajem, da sam kod njega jeo burek, a on mi kae: Nisam ja taj. U poetku je bio malo zloest prema
nama. Poznavali su ga i drugi zatoeni Dervenani: Velija, pa Jozo Katalini, Slavko Prgomet, Ivo Brdara... Ja sam poznavao i Srbe koji su bili straari na Manjai: Milana Vukovia i Radula i Simu i Ristu. Brat od Milana Vukovia je bio nastavnik. Svi su isti oni, maltene, svi isti. Bilo je Dervenana na njihovoj strani. Bilo ih je odavde, iz Lijea, iz Bosanskog Broda, samo ih ne znam poimence. To su ljudi koje sam viao i prije rata. Viao sam ba ovog kojeg su zvali Pop - on je bio glavni kerovoa, on je udarao, nije birao nikoga, ni jesi li prav, ni jesi li kriv, ti si u logoru, ti si ustaa i ti si za njega nitko I nita. Ti si nula! On nije nikoga birao. Taj Pop je iz sela Lijea. Kad su nai zuzeli Lijee, on je, kao navodno, dobio informaciju da su ustae ubile njegove roditelje, a kue spalili. Od tada je on bio izgubljen sluaj. Znam za sluaj jednog Muslimana, Arifa, koji je morao brinuti o psima. On je hranio te pse, nosio im hranu, i jednom je uzeo jedan komadi janjeeg mesa, moda veliine kutije cigareta, koji je bio namijenjen psima. elio ga je donijeti ovamo ljudima. Ispekao je na aru to meso dok je psima grijao ruak. Jedan od straara je to primjetio i tako ga je pretukao da to nije bilo za gledati. Makar, i ja sam jedva ekao da me odrede za brigu o psima, jer sam mogao od pasa ukrasti komad starog kruha, mesa, ili bilo ega, samo da neto pojedem. Takva je glad vladala na Manjai. Jeli smo onu, od ovaca popianu travu. Ja sam smravio 17 kilograma za 105 dana. Sjeam se ljudi koji su bili sa mnom gore na Manjai. Veina njih je izala. Ljudi su izali slomljeni, prebijeni, pretueni, ivce izgubili, ali veina je izala. Ja sam zapisivao imena zatoenika koji su bili na Manjai, a popis sam skrivao u ovratniku. Sva imena i prezimena, koliko iz Grapske, koliko iz Kljua, Sanskog Mosta, koliko je ostalo u logoru, koji su izali, mislim one koje sam osobno poznavao. Jer, tri su hangara bila, a mi nismo smjeli imati vezu s onima u drugom hangaru. uo sam: u ovom hangaru su ljudi iz Kljua, u onome Dervenani. Sve te podatke sam predao naoj policiji kad sam iziao. Upravnik logora, imenom Zoran, a zvani Zoka, mi je rekao kad sam odlazio: Kai svojima, vojsci, policiji, bilo kome, da su ti i ti ljudi odvedeni tu i tu. Neka trae da se ti ljudi to prije izvuku, jer e ljudi pomrijeti od gladi. To mi je rekao i otiao, pa sam tamo popisivao telefone i javio sam, recimo, u Zagreb, bilo kome, prijateljima, da se zna da je iv. I mene su poslije zvali, jedni su od drugih uli, jedni iz Austrije, vicarske, Njemake, svaki dan je netko zvao, raspitivao se - zna li onoga, zna li ovoga... Ja sam to sve javljao. Taj Zoka je esto dolazio u sukob sa svojima. Imao je puno problema s njima jer nije doputao maltretiranje zatoenika. Recimo, kad stignu novi zarobljenici, a ako on nije tu, svi dobiju batine. A kad je on tu, nema batina. On je zano govoriti: Ja vie ovo ne mogu gledati, ja moram otii, a nemam kamo, ne smijem nikamo. Oko logora, tj. oko nas zatoenika su postojala tri kruga sa uvarima. Jedno vijeme, prvi krug je inila srpska Vojna policija, drugi krug je inila njihova aktivna vojska, a trei krug su inili pravi etnici. Ti etnici su jedno vrijeme davali peenog vola onima iz policije da propuste nekog od zarobljenika
da bjei. Tog jadnika su potom oni hvatali, maltretirali, ubijali... Ponekad su otvarali minobacaku vatru, pucali su granatama na policajce iz prvog kruga, ako im oni nisu udovoljili tog dana. Jedanput su ak pokuali proboj u te hangare u kojima smo mi bili zatoeni, ali su bili sprijeeni od strane vojne policije koja se sluila i psima da ih odvrati. Na svakih 20 ili 30 metara bio je straar sa psom. Nakon estih etnikih izgreda prvi straarski krug su uz vojnu uvali i civilni policajci koji su im doli u pomo. Bilo je dosta maltretiranja zatoenika iz Kljua, ne znam poimenino. Njih su svaki dan izvodili, udarali, udarali... Bilo je sluajeva da su nekog zatoenog izveli i vie ga nikad ne vrate. Ne vrate ga. Ja ba znam jednog iz Kljua, ali ne mogu mu se sjetiti tonog imena. uli smo kad su strijeljali, ali to nismo mogli vidjeti. Pred nama su tukli, ali na koga su imali pik, toga izvedu i on se vie nama ni ne vrati. Poslije se mi raspitujemo, pitamo nekoga, gdje je taj i taj i kau navodno da su u razmjeni. Znali su nou upadati, oko 22,00, 23,00, 24,00 ili 1,00 sati. Dou, etaju, izvedu nekoga van, prebiju ga, vrate ga unutra. Na Manjai smo rijetko imali vode. Kupanje sam imao samo jedno za dva, tri mjeseca i to samo dvije minute. Bio sam obuen u srpsku uniformu, a govorili su da e nas otjerati na prvu liniju. Rijeio sam bio ivot, ne samo ja, skoro svi. Nema vie kamo. Na Manjai nas je bilo i Hrvata i Muslimana. Prema svima je odnos bio otprilike isti. Ponekad su izdvajali pojedine Muslimane. Za ono gdje su se najvie sukobi vodili, gdje je najvie njihovih izginulo, najvie su okrivljivali Muslimane. Mi smo im bili svi isti, nije tu bilo razlike izmeu Hrvata i Muslimana. Razmijenjen sam koncem lipnja 1992. Bio sam zatoen tono 105 dana. 1|2|3|4|5|6|7|8
1|2|3|4|5|6|7|8 DOBOJ DO002 M.K., mukarac, Hrvat, iz Doboja, svjedoi o srpskom oruanom napadu na grad Doboj i okupaciji, srpskom oruanom napadu i okupaciji dobojskih sela nastanjenih Hrvatima ili Muslimanima (unjari, Grapska, Kostajnica, Johovac...), govori o uhienju i zatoenitvu u srpskom logoru Usori, koritenju zatoenika kao ivog zida od strane srpskih snaga, nasilnom pokrtavanju Muslimana i Hrvata, silovanju Hrvatica i Muslimanki u Doboju, popisu dijela Srba koji su poinili neke od ratnih zloina: "...Petak, 1.05.1992. Praznik rada. Tmurno jutro poslije kie. Mirno, kao da nije praznik. Ustaljenim obiajem supruga i ja popili smo kavu nakon ega odlazimo u grad na trnicu. Kod banke primjeujemo vojnike JNA kako se ukopavaju, kod bolnice desetak vojnika, kod Jugoplastike isto toliko. Na samoj trnici susreemo eninu rodbinu i pitamo znaju li to se to dogaa? Kau da ne znaju i da nikakvu vojsku nisu vidjeli. Srbi su, pa nije smijeno, rekao sam eni. Vraamo se kui i dovravamo kavu. U nekom trenutku sam sasvim sluajno pogledao kroz prozor i na svoje ope iznenaenje vidim tridesetak vojnika JNA na elu s Ljubom Tadiem. Nosili su tijae i ili prema brdu. Tad nam je bilo sve jasno, ali smo ipak ostali kod kue. Odluili smo da neemo nikamo ii, pa to bude. Subota, 2.05.1992. Jutro slino jueranjem, samo je puno vie vojske po gradu. Narod izgleda uplaeno, svi se nekuda ure, neto nose; priprema se za sklonita. Telefoniram nekolicini prijatelja u razne dijelove grada i doznajem da nema nikakvih incidenata u gradu. Nedjelja, 3.05.1992. Dan je neto vedriji od prethodnih. Ope stanje u gradu je nepromijenjeno, mirno. Kao i svako jutro, prvo pijemo kavu i razgovaramo to nam je dalje initi? Oko 9,00 sati ulicom nailazi bijeli golf s razglasom; uje se: Pozivamo graane da predaju oruje! Rok za predaju oruja je do 14,00 sati! Shvaamo da se u Doboju neto dogaa, isto ono to se ve dogodilo u Bijeljini. I oko 10,00 sati kroz grad nailaze tenkovi JNA, a na njima jugoslavenska zastava. K nama je dola Zrinka Todorovi I rekla: U kui imamo pripremljeno sklonite. Hodite k nama. Njen poziv smo prihvatili. Moj dobar znanac, da ne kaem prijatelj, Srbin Vlado Raukovi od tog dana me vie 'ne poznaje'.
Tono u 13,30 sati poela je pucnjava po gradu. Sluali smo radio preko kojeg je upuivan poziv narodu 'da bezuvjetno preda oruje'. Preko istog radija je upuivana obavijest 'da je grad Doboj osloboen od ustaa'. Nismo znali to se dogaa u gradu. Preko radija je upuivan poziv medicinskim sestrama 'da u ponedjeljak dou na posao'. Ponedjeljak, 4.05.1992. Po gradu je velika guva i promet vojnika JNA. Jedni idu gore, drugi prolaze dolje. Zamjeujem da osim vojnika JNA ima nekakve vojske obuene u razne uniforme. Do mene dopire zagluujua pucnjava od svuda, po gradu i okolo se puca. Sam prizor djeluje zastraujue. Sklonita su puna djece, ena, staraca. I ja sam meu njima. Negdje oko 13,00 sati pojaava se pucnjava iz sela unjara koje je pregdrae Doboja. U unjarama ive samo Muslimani. Prolazi kamion JNA, 'pincgauer' kojeg vozi Todorovi. Vidim da na karoseriji kamiona lei vojnik. Moda je ranjen? Shvaam da je ovo pravi rat, da smrt hoda zemljom. Oko 16,00 sati iz pravca unjara bezglavo bjei gomila pasa od kojih pojedini za sobom vuku lance. Ti psi su oito u panici, natravaju na ograde, na ivice, na sve prepreke koje su pred njima. Ovaj prizor je toliko potresan da nema rijei kojima se moe opisati ta panika i taj strah jadnih ivotinja, to se moe samo jednom vidjeti u ivotu. Volio bih da to nikad vie ne vidim. U svojoj glavi traim razloga takvu ponaanju pasa i zakljuujem da se u unjarama neto stravino dogaa. Nisam pogrijeio u svojim pretpostavkama. Oko 19,00 sati iz unjara stiu prve skupine ljudi, uglavnom starci, djeca, ene i bake. U rukama nose vreice i zaveljaje. Nekamo idu, a kamo? ini mi se da bjee od zla. Rasporeuju ih po kuama, ali ne u srpske, nego u muslimanske i hrvatske. Svi su oni Muslimani. Jedino Boko prima njih desetero u svoju kuu. Preplaeni su, ute, nitko nita ne govori. Jo im nije jasno da im vie nema povratka u svoje kue. Tada smo svi mi koji smo se tu zatekli shvatili bit rata. Tad smo shvatili to znai i kako zaista poinje 'etniko ienje'. Naredni dani su polako prolazili, a taj jadni narod iz unjara je nestao, a da ni sam ne znam kamo? Nedjelja, 10.05.1992. Selo Grapska Gornja, isto muslimansko selo, gori. Tu se navodno vode borbe, a sve to sam mogao saznati, saznao sam od jedne ene koja je radila u dobojskoj bolnici kamo su u dovozili ranjenike. Tako sam djelomino doznao to se tamo dogaa, da ubijaju, to kane, it.d. U Grapskoj Gornjoj sam imao puno prijatelja, te mi je bilo strano kad sam sve to saznao. Znao sam tko dri obru oko Grapske: to su sve Srbi iz sela Kostajnice, susjednog sela. Sve ih znam. Nadao sam se da e oni pomoi svojim susjedima, ali ne! Prie koje su stizale iz Grapske bile su jedna stravinija od druge. Tamonji narod je to pobijen, to protjeran. Selo je opljakano i spaljeno do temelja. Dobojski Srbi se vesele 'postignutim uspjesima' svoje vojske, a veselje iskazuju pucnjavom. Iz sela Kostajnice do mene, putem jednog znanca, dolazi pria kako Srbi iz Kostajnice pljakaju svoje susjede iz Grapske, te da im ak uzimaju jastuke, posteljinu, posue i ostalo, sve to bez imalo srama. Poelo je pljakanje i po samom Doboju. Prvo sam uo da Srbi u naselju Barama oduzimaju Hrvatima i Muslimanima automobile i druge krupne i korisne stvari. Zapoinju s etnikim ienjem grada. Naveer je padala kia, a izvana, uo sam prianje ljudi na ulici. Nisam smio izai van. Sutra sam vidio, a uskoro i uo da su te noi uhieni svi Hrvati i Muslimani te da
su nekamo odvedeni. Dvorina vrata moje kue su bila otvorena, pa sam pretpostavio da su i mene traili. Nakon dva dana, ulicom od kue do kue idu srpski vojnici i pretresaju kue. Govore da trae oruje, ali samo kod Hrvata i Muslimana. Dolaze pred moju kuu i pitaju me: Ima li oruja? Odgovorio sam da nemam. Hodaju oko kue, svugdje zaviruju, ali ne ulaze u kuu. Uskoro odlaze dalje. Hodajui po dvoritu i pogledavajui na kuu, zakljuujem ta me to spasilo: kako je moja supruga Srpkinja, a parta osmrtnica njezine nedavno umrle majke pisana irilinim pismom, bila je privrena na kuu, jer je takav obiaj. To ih je oito zbunilo i nisu bili naisto jesam li ja Hrvat. ena mi se jadala kako ju na radnom mjestu provociraju zbog moje nacionalnosti i daju joj do znanja kako bi i mi trebali napustiti Doboj. U gradu je uveden policijski sat, a kretanje je doputeno od 8 do 11 sati prije podne. S nestrpljenjem sam odlazio u grad, da vidim u kakvom je stanju. Nije bio puno poruen. Samo pojedini objekti. Sruena je katolika crkva, damija i poneka kua u dijelu grada zvanog arija. Unato tome to je veina Hrvata i Muslimana bila uhiena i odvedena ili protjerana, Srbi su nastavili daljnju pljaku imovine i paljenje hrvatskih i muslimanskih kua. Obilazim rodbinu, svi su ivi, ali im postaje biti opasno u gradu, prijetnje su sve uestalije. esto sam iao u grad samo da koga od poznatih sretnem, da ih pitam ima li to novog i da potraim nain za odlazak. Datume i dane vie ne brojim. Sve su opasnija dogaanja poela oko moje kue. Srbi me pozivaju na pie, a ako sluajno, uz zahvalu odbijem, prigovaraju. Odluimo tako ja i ena da ipak odemo na jednu veeru na koju su nas pozvali. I ja, kao uvijek, s obzirom na svoju principijelnost, nisam volio nepravilnost niti razne lai. Oduvijek sam elio biti realan i pravedan prema svemu. Uz lagano pie sam im rekao sve ono to sam mislim da nije dobro, da ne valja. Izmeu ostalog sam im rekao: Ako vi elite Veliku Srbiju, neka vam je, ali nemojte nas ubijati, nemojte nas silovati, nemojte nas pljakati i paliti. Jednostavno, ostavite nas na miru, a mi, ako nam se ne bude svialo u toj vaoj dravi, ii emo dalje. Dobojskim Hrvatima ste ubili njihov duh ruei crkvu. Mi vas ne diramo, ali nemojte ni vi nas! Vidio sam na njihovim licima reakcije koje nisu obeavale nita dobroga. Sutradan je u blizini moje kue osnovana njihova nova policijska stanica. Dolazi deurni policajac i kae mi: Kad doe na komandir, doi do njega, treba te, bilo je 'trte'. Upravo kada su oni spremali napad na selo Jahovac, javio sam se njihovom komandiru Voji Blagojeviu. Vojo me je pitao: Zato se ne slae s ratom? Odgovorio sam mu kako se ne slaem s tolikim ubijanjem, pljakom, silovanjem i ruenjem. Rekao je kako ni on nije za to, ali da ga nitko ne pita. Pri tom razgovoru je bio otar prema meni. Zapovjedio je da se moram javljati izravno njemu, tu u policijsku stanicu, ako bilo kamo krenem, ak i u grad. Htjeo je znati tono kad idem, kud idem i kad se vraam. Kada smo izali iz te prostorije, potiho mi je rekao: Jarane, glavu u pijesak i uti! Ne smije sve vidjeti! Od tad sam se redovno javljao u tu njihovu policijsku stanicu. Kada su napali na selo Jahovac, bio je ponedjeljak, a napad je tarjao dva dana, 3./4.05.1992. Pri napadu na Johovac Srbi su imali velike gubitke. U znak odmazde stradali su preostali dobojski Hrvati i Muslimani. Kad je supruga dolazila s posla, pred nju je istrala Safeta Kruko i rekla joj da su Mate Katavi i njegov sin Stojko,
Andrija i eljko orluka, Marko Katavi, Andrija Mlinar i Goran Gustav uhieni i otjerani u logor. Sve sam ih jako dobro poznavao. Taj dan nisam mogao otii provjeriti to im se dogodilo, bilo je kasno, a kretanje gradom vremenski ogranieno. Sljedeeg dana sam otiao do kue Mate Katavia. Nikoga od ukuana nisam naao. Po kui je vren pretres, sve su stvari bile porazbacane. Njegovi susjedi, koji se prezivaju Miure, potiho i kao u povjerenju rekli su mi gdje se Mato nalazi. Kad sam uo gdje je, bilo mi je jako teko pri dui. Otiao sam kui. Sutra sam iao u grad do znanaca, ne bih li od njih to saznao. Naao sam jednu znanicu koja mi je plaui rekla da su uglavnom svi uhieni, za koje sam je pitao, puteni iz logora, te da su u logoru ostali samo Andrija Mlinar zvani Andro i Marko Katavi zvani Markea. Rekla mi je i to da je Stojko Katavi teko povrijeen i da je u kritinom stanju, te da su smjeteni na Usori kod Radovna uria. Nisam imao mogunosti da ih posjetim, ali je jedna znanica odlazila nekoliko puta. Milka je kukala za mnom, jer je znala to i mene eka. Iao sam u grad i sreo sina Radovana uria koji mi je rekao da e svi oni ii kui. U Doboju su, odmah nakon to su nasilno preuzeli vlast, Srbi organizirali krtenje Srba koji nisu bili krteni jer su do tada bili komunisti. Tada su mnogim Hrvatima i Muslimanima govorili i prijetili, da se, ukoliko ele da ih ostave na miru, moraju pokrstiti i prijei na pravoslavnu vjeru. Tako su pokrteni neki dobojski Hrvati: Branko izek i njegova dva sina, Mijo Kovaevi i njegova dva sina, Slavica Pupi, a bio je i ne mali broj Muslimana na pokrtavanju. Dana 12.07.1992. pripadnici HVO-a iznenadili su etnike i zauzeli strateku toku zvanu Putnikovo Brdo. Veliki broj etnika je zauvijek izbaen iz stroja ili ranjen. etnici su zbog toga uzeli skupinu zatvorenika iz dobojskog zatvora i potjerali ih, kao ivi tit, prema braniteljima. im su pripadnici HVO-a primjetili da su pred njima prvo zatvorenici, prestali su pucati i povukli se. Tako su etnici ponovo zauzeli Putnikovo Brdo, a pobili su sve zatvorenike iz tog 'ivog zida', nitko od njih se nije vratio. U gradu sam primjetio da Hrvati i Muslimani trae bilo kakvu vezu da napuste Doboj i pobjegnu od zla. Osjeali smo se naputenim i zatvorenim u ovom vremenu i prostoru. Moju kuu posjeuje enina rodbina s kojima nas dvoje vodimo buran razgovor jer mi smo protiv svega ovoga to se dogaa. Moju su suprugu, svoju roakinju, etiketiraju kao izdajnika svoga naroda, kao srpskog izroda it.d. Ponudili smo im svoju kuu samo da nam omogue izlazak iz Doboja, ali oni ne pristaju, nego predlau da se mi rastanemo i da potom moja supruga ostane s djetetom u Doboju, a sa mnom to bude. ak su mi predloili da se, ako kojim sluajem ostanem iv, pojavim za nekih pet do deset godina. Na sve ove 'velikodune' ponude moja supruga ih je zamolila da napuste kuu, ak im je zaeljela i sretan put. Poslije toga nije prolo dugo, tonije 17.07.1992. godine, oko 20,00 sati, vidio sam svog sinia kako tri ispred srpske vojne policije. Gledamo ga, ja i supruga, kako je sav preplaen i crven u licu. Vojna policija je pretresla kuu. Pritisnuli su me uza zid nad garaom. Cijev automatske puke su mi metnuli pod bradu, na vrat. Odmah su me tukli: Vojo Brestovac i njegov brati, Nikola Stojinovi i Slavko Simi iz sela Kostajnice. Jedan od njih poeo me udarati viui: Otkud ti trake? Za koga su? Pogledao sam na stranu i vidim da su iz kue iznijeli namotaje (role) papirne trake za registar blagajne. Odgovorio sam mu: Vidi da su to trake
za registar blagajne! Ja sam trgovaki putnik i radim na prodaji tih traka za Svjetlost iz Sarajeva. Trake sam prije ovog svega nabavio za prijatelje. Na upit: Za koje prijatelje? Kako se zovu?, naveo sam prezimena nekih Srba za koje su te trake i bile nabavljene. Pitali su me: Jesi li te trake nabavljao i za Iliju Maria -Stojka? Rekao sam da jesam. Tada su me upitali: Gdje on stanuje? Odgovorio sam: Stanovao je u kui u kojoj ima i prodavaonicu. Ne znam je li i sad tu? Rekli su: Lae! Sad emo ti mi pokazati gdje on stanuje! Ubacili su me u vojni kamion zvan pinc-gauer i poeli tui. Upitali su imam li uza se osobnu iskaznicu, a kad sam odgovorio da nemam, poslali su mog sinia u kuu da im donese moje dokumente; mene su pitali koliko mali ima godina. Kad sam odgovorio, rekli su da je teta to nije stariji, da bi i njega poveli sa mnom. U vonji od moje kue do stana Ilije Maria dobio sam najmanje sto udaraca palicom. Tu su me izveli iz kamiona, dali mi papir i olovku i zapovjedili da piem imena i prezimena Hrvata iz sela Johovca, a koji ive u Doboju. Dvoumio sam, ali nije bilo druge mogunosti nego da piem. Kako sam poznavao Hrvate iz Johovca koji ive u Doboju, tako sam znao koji su od njih napustili Doboj i otili kad je sve ovo poelo. Upravo sam njih stavljao na popis, jer oni nisu bili dostupni Srbima. Iz stana su izveli Iliju Maria, i skupa nas stavili u kamion i odvezli na Usoru. Kad smo stigli, izveli su nas i poeli tui. Tu su nas tukli da to nije normalno. Zlo je bilo. Ako padnem, oni udaraju nogama, ne moe se podii. Tu sam, meu njih tridesetak etnika koji su nas tukli, prepoznao Voju Brestovca i Nikolu Stojinovia i jednog kojem je ime Miro, a poznajem ga iz vienja. Tukli su me palicama, drkama od metala, nogama i svime ime su stigli. Kad su me poveli od prijavnice u dvoranu, dobio sam jo oko dvadeset udaraca palicom. Ubacili su me unutra, bio je mrak, pa su me polegli na nekakve daske. Jedan od zatvorenika mi je priao i dao vode. Postalo mi je malo lake i poeo sam razabirati obrise oko sebe. I u tom sam vremenu zauo poznat glas s druge strane dvorane. Bio je to Nikola Zubak. Ne znam jesam li spavao ili sam pokatkad gubio svijest dok nije svanulo. Tad sam vidio da je u dvorani puno meni poznatih ljudi iz Doboja, iz Prisada, s aira, s Usore. Svi su mi prilazili i pitali me: Zato tebe? Donose mi vode i stavljaju obloge. To mi pomae da ustanem na noge. Gledaju mi lea i ude se to sam uope iv. Toliko me je boljelo da, ako legnem, ne mogu vie sam ustati. Svi zatvorenici su mi pomagali. Uvjerio sam se da takve panje kakva je u zatvoru, kakvu zatvorenici iskazuju jedni drugima, nigdje nema. To je nemogue opisati i rei. O hrani kao takvoj se ne moe ni govoriti, bilo je to neto uasno, jedna mala kutlaa nekakve tople vode koja se ponekad dijelila i na dvojicu, a kruha smo dobivali, tako rei, dva zalogaja. U samoj dvorani je bilo uasno zaguljivo. Vode uope nije bilo. Bilo mi je teko i to to nisam nita znao za obitelj koja je ostala u kui. Tog 18.07.1992., bila je nedjelja, po jednog Mijata doli su Braco Stankovi i jedan kojeg smo zvali Papa. Znao sam da ga vode kui, ali mu nisam nita mogao rei jer sam bio daleko od njega kad su doli po njega. U ponedjeljak, 19.07.1992., doznao sam da su moja ena i dijete kod kue i da ih nitko nije dirao. Supruga se borila da me spasi i izvue iz tog logora; na kraju je i uspjela. U logoru je teror bio neopisiv. Srbi stalno dolaze, izvode zatvorenike i tuku ih, a esto upadaju u dvoranu i tu tuku sve odreda, koga dohvate. Najgore nam je bilo to to se ne zna to e biti s nama.
Svi mi zatvorenici tog logora posebno emo se sjeati jednog zlikovca, etnika bez prstiju. On je znao ljude tui tako dugo i jako da su padali u nesvijest, a sve to bez bilo kakvog razloga. No, bilo je i onih Srba koji su bili toliko dobri da su nam donosili vode koliko nam je god trebalo, odnesili su poruke naim obiteljima kui, davali su nam cigarete i sl. Jedan od tih je svakako ore Pani. Ti su nas Srbi ak putali da uzmemo malo zraka, davali nam vode koliko nam god treba i puno im od sveg srca hvala. Mislim da se otac moje supruge do logora probio 20.07.1992. Doao je do mene. Kad me pregledao, kad je vidio sve tragove udaraca na mom tijelu, poeo je plakati. Govorio je kako je to nezapamen zloin. U logor su dovoene nove i nove skupine uhienika, obino bi u skupini bilo po trideset ljudi. Dvorana je bila ve puna. Jednog dana otvorila su se vrata dvorane i Srbi su doslovce udarcima utjerali 92 mukarca. Bili su preplaeni, izubijani, zlostavljani, i samo su plakali, kao djeca. Kako je dvorana ve bila pretrpana, dolaskom ove velike skupine uhienika boravak je postao nepodnoljiv, vie se nije moglo niti disati. Ti jadnici su odmah traili vode. Dali smo im neto malo, koliko smo imali. Poznavao sam ih sve. I tada nam rekoe da jo trebaju doi dvadeset i etvorica koje su odveli u bolnicu na previjanje ruku. udili smo se: toliko ljudi za previjanje ruku, zato? Rekli su nam da su im ruke isprebijane. Tog trenutka nisam povjerovao u tu njihovu priu, ali kada su ih doveli, uvidio sam da nisu nita preuveliavali. To je bilo strano, ljudi su imali obje ruke ili u gipsu ili longetama. Straan prizor. Prema njihovu kazivanju, Srbi su ih natjerali da ruke stave na stol, a zatim su uzeli palice i udarali sve dok ruke nisu bile izlomljene. Tada su nam pokazali na prsima oiljke i otiske nastale od udaraca vojnim aoviem, i to kako na prsima, tako i na leima. Priali su nam kako su nastali ti oiljci otisci: iz vojarne JNA tjerali bi jednog po jednog pokraj dvojice Srba koji stoje, a u rukama im ti vojni aovii, te prvi zadaje udarac zatvoreniku u prsa, a drugi udara po leima. Jednostavno je nepojmljivo to su Srbi sve radili s ljudima. Priali smo jedni s drugima i tako se hrabrili i tjeili. Pomagao sam starijim ljudima, davao sam im svoju hranu i vodu samo da se malo oporave, a oni su se poslije zahvaljivali, govorili kako sam im spasio ivot. Kad bi meni bilo loe, oni bi stali u red i uzeli vodu za mene. Ne znam kojeg dan, Srbi su nam zapovjedili da izaemo iz dvorane i postrojimo se. Razvrstali su nas po nekakvim skupinama radi odvoenja na sasluavanja. Puno Srba je bilo, u raznim uniformama. Prepoznao sam Batu Miia, pokuavam doi do njega, ali kad su me proitali, doao sam pred ovjeka kojem je ime Ratko. Taj Ratko je iz Tenja. Kad me vidio, zaprepastio se. Upitao me: Jesu li te dirali, tukli? Odgovorio sam mu: Slomili su me svega. Naglas je rekao da mu je ao. Tad ga je njegov kolega pogledao tako krvniki da sam pomislio da e me poeti tui tu pred njim. Ratko me pitao gdje su mi ena i dijete. Odgovorio sam da ne znam, ali da mislim da su kod kue. Nastavio je pisati moje osobne podatke, kako se zovem it.d. Pitao me za izlazak na srpski referendum, ali sam mu odgovorio da ja i moja ena nismo ili ni na kakav referendum. Tad je proitao sve to je napisao i rekao: Ti e ii kui! Za to vrijeme, dok sam bio u logoru, moja supruga je sve inila da bi me izvadila iz logora, ali joj nije uspijevalo. Da bi me spasila, kuu je predala tim srpskim vlastima. Dala je 300 DEM Slobodanu ukiu da ih odnese Mili
Ivoeviu i jednom ulibrku, jer su oni toliko traili za moje oslobaanje i odlazak u Hrvatsku. Pripremila je stvari i zapakirala ih u torbe. Za vrijeme rada u bolnici doivjela je raznih neugodnosti, a najtee joj je bilo kad ju je direktor bolnice Joli pitao: Zato nisi vodila rauna za koga se udaje? Mene putaju iz logora 12.08.1992. Pokuavamo otii iz Doboja odlaskom na razmjenu. Svijeta je puno, svi plaemo, i mi koji odlazimo, i oni koji ostaju. Tog dana nema razmjene i vraaju nas kui. Meutim, kako mi vie nemamo kue, odlazimo do jedne Srpkinje, znanice, kod koje ostajemo do 19.08.1992. Za to vrijeme ljudi dolaze, gledaju nas i raspitaju se za nas. Pojedini govore da idemo, da za nas u Doboju nema mjesta. Borka Kori nam je ispriala sljedee: Kad etnici tuku Hrvate i Muslimane, toliko ih istuku da se ne zna jesu li ivi ili mrtvi, i onda ih bacaju s mosta u rijeku Bosnu. Pri tome na mostu ostaju tragovi krvi. Zatim se premjetaju na jedan brzak rijeke Bosne s kostajnike strane. To vam ja gledam svaku veer! Pred na odlazak, dolazi nam u posjet jedna enina roakinja i nagovara je i sugerira joj da se rastane od mene i ostane u Doboju. Kad je uvidjela da je ne moe nagovoriti, upitala ju je: Kako te je on zaveo? Zna li da si radi njega deklarirana kao izdajnik srpstva? Nakon tih rijei moja ena je ustala, otvorila vrata i istjerala tu svoju roakinju iz kue. Ja sam se protivio takvom nainu, jer sam smatrao da to moe biti opasno, to se i pokazalo tonim. Kad smo kretali iz Doboja, enin otac nam kae: "Djeco moja, vi ste sino trebali biti uhieni i odvedeni, a moda i ono najgore, ubijeni, jer je ona naa roakinja otila i prijavila vas u SUP. Srea je to idete. Otili smo u Hrvatsku i shvatili da rat jo nije zavren. Od dogaaja u Doboju svakako bih izdvojio sluaj jedne profesorice koju su silovala petorica njenih bivih uenika, potom sluaj dviju sestara, Muslimanki, koje su radile kao medicinske sestre u bolnici, a koje je sedam Srba silovalo. Po dolasku na posao bile su izvrgnute ruglu od Srpkinja koje su im govorile: Da su bili jedan ili dvojica, to bi vam dobro dolo, ali sedam, nije li to malo previe! etnici su u Doboju ubili Hrvata Karla Grgia, komandira milicije u Doboju, a njegovu majku, staru oko 80 godina, silovali. Starica je usljed svega toga podlegla. Zajedno s Karlom ubili su i Dragu Martinovia. Poznato mi je da su Srbi imali znaajnih gubitaka na svim linijama bojinice: - u borbama za selo Johovac poginulo je 16 etnika iz Starog Petrovog Sela; - u borbama na podruju Bosanske posavine poginulo je 236 etnika iz sela Osjeana; - u borbama na podruju sela Johovca, Foe i Komarica poginula su 34 etnika iz sela Kladara; - u borbama na podruju Bosanske posavine poginulo je 113 etnika iz dobojskog naselja Bara. Od Srba koji su znatno pridonijeli sveukupnoj tragediji Hrvata i Muslimana na prostoru dobojske opine navest u sljedee: - Milorad Ivoevi zv. Mile, pravnik, uzima strani novac, najee DEM, od Hrvata i Muslimana koji odlaze iz Doboja - Duan ulibrk, lan nekakvog odbora za etniko ienje uz naplatu - Slobodan Pavlovi, lan nekakvog odbora za etniko ienje uz naplatu - Uro Uroevi, lan nekakvog odbora za etniko ienje uz naplatu - Slobodan Karaga, predvodio grupu koja je inila razne zloine
- Nikola Stojinovi - osoba zvana Tu, glavni 'vojvoda' trebavske etnike postrojbe - Raka ,voza na eljeznici - Duan ljuka - Slobodan ljuka, voza Bosna-prevoza - Zoran ljuka, konobar, veliki terorist i progonitelj Hrvata i Muslimana - Brano Kori - Slavko Simi - Slobodan uri, glavni za primanje novca i zamjene graana - Dragan Vidovi zvani Kevija - Ljubo Tadi, profesor i nastavnik, zapovjednik logora u Barama i zapovjednik srpske policije, najodgovorniji za etniko ienje poinjeno u selu unjarima, te pljaku imovine koja je bila u vlasnitvu Marka ika iz sela Gradine: tri velike hladnjae s kompletnim ureajima i kompresorima, 20 tona svinjskog mesa (but i kremenadla), jedan veliki agregat za proizvodnju struje, 20 komada kolica za ranjenike, 40 pari taka za ranjenike, razni santinski materijal, 500 kg mlijeka u prahu, veliku koliinu sokova, 20 metara kubnih rezane drvene grae, skidanje lima, slonit ploa i crijepa sa skladinih prostora, jedna velika hidraulina vaga, viljukar i druga imovine -Todorovi, taxist iz sela Pridjela Donjeg."
1|2|3|4|5|6|7|8
1|2|3|4|5|6|7|8 DO005 S.D., ro. 1943., mukarac, Musliman, iz sela evarlija u opini Doboj, opisuje oruani srpski napad na selo evarlije, ubojstvo veeg broja mjetana napadnutog sela, iznosi podatke o osobi odgovornoj za ratne zloine poinjene nad mjetanima sela avarlija, govori o uhienju i zatoenitvu u srpskom logoru Usori: "Dana 18. lipnja 1992. godine etnici su zapoeli etniko ienje mog sela avarlija na podruju opine Doboj. Tog dana etnici su okruili selo u duini etiri kilometara i s pjeadijom uli u nj. Poeli su nasilno izgoniti iz kua mukarce, ene i djecu. Jedan broj mukaraca odmah su na licu mjesta ubijali. Ja sam bio oevidac kad su etnici ubili devet mukaraca iz mog sela, uglavnom moje roake i to Smaju Durmia, njegovog sina Saliha Durmia, Mustu Feria, Nisveta Hodia, Fikreta Osmanbegovia, Mevludina Mahmutovia, emala Hodia i Reada ije mi prezime nije poznato. Ovim je ubojstvima rukovodio etniki komandant Nikola Jorgi zvan Jorga. Imena neposrednih izvrilaca ovih ubojstava meni nisu poznata s obzirom da je veina njih bila maskirana i da su nosili 'arape' na glavi. Pored ovih ubojstava, etnici su pljakali kue. Uglavnom su uzimali tehniku robu, odmah je tovarili na kamione koje su dovezli sobom. Takoer su od nas mjetana uzimali zlato i devize. Od mene su uzeli 2000 DM. Taj dan etnici su takoer zapalili 60 ili 70 kua, a mene su sa jo 26 susjeda odveli u logor na Usoru. Objekte koji su pretvoreni u logor ranije je koristila JNA i tu se nalazila njena mehanizacija. U logoru sam proveo puna dva mjeseca. Napominjem da je prilikom napada etnike vojske na moje selo avarlije, osim navedenih, pobijeno jo 27 mojih susjeda. Do ovog podatka doao sam na temelju izjava suseljana. Spreman sam, ukoliko se sjetim novih detalja, dati dopunu iznijetog." U Zagrebu, prosinca 1992. JAD052 J.M., ro. 1921., mukarac, Hrvat, iz Doboja, prikazuje srpsko vojno organiziranje na podruju grada i opine Doboj, stanje u Doboju tijekom prvih nekoliko dana srpske okupacije grada, uhienja Hrvata i Muslimana te odvoenje u zatoenitvo u logor koji su Srbi organizirali u skladitima JNA na Usori, detalje brutalnih fizikih iivljanja i ubojstva zatoenika, organiziranje ivog zida od zatoenika s ciljem zaustavljanja oslobaanja Doboja:
"Bio sam u vrhu sredinjice HDZ-a za cijelu dobojsku regiju; posao nam je bio koordinacija rada HDZ-a na prostoru devet opina Bosanske posavine. Proveli smo sve mogue poslove u svezi prvih viestranakih izbora i referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine. U gradu Doboju je bilo oko 40% Muslimana, oko 33% pravoslavaca, a Hrvata oko 20%. Dobojski Hrvati su bili u raznim strankama, jedni su bili markovievci, drugi komunisti it.d. U HDZ su se teko ulanjivali, premda smo ili od kue do kue i olakavali im ulanjenje. Oni koji su se ulanili, dobili su iskaznice o lanstvu. Prvi nagovjetaji poetka rata bili su u travnju 1992., kada je Karadi, proglasom pozvao sve Srbe da preu u SDS. Kad su se Srbi odazvali na poziv, svima je bilo jasno da im je komunistika partija sluila kao paravan, i da su izraziti nacionalisti, u negativnom svijetlu. Bio sam u tabu TO-a, ispred HDZ-a. Tada je bila ta mjeovita TO. Sve se odvijalo preko garnizona JNA u Doboju, a zapovjednik tog garnizona je bio Srbin prezimenom Hadi. On je uvijek neto petljao i lagao. Kad su mi ljudi s terena donosili izvjea kako u srpska sela JNA dovozi velike koliine naoruanja, da srpski seljaci nose mitraljeze kad idu raditi na njive, i kad sam ja to govorio, on mi je odgovarao: Ne znam je za to. JNA nema takvog naoruanja. Rekao sam mu: Kako to da na vaem teritoriju moe biti netko drugi? Znai li da su to etnici, armija ili neke jedinice iz Srbije koje opkoljavaju naa podruja? Prije samog poetka sukoba pojavljivali su se pripadnici JNA zajedno s drugim srpskim paravojnim postrojbama. Glavni meu Srbima je bio neki Bjeloevi koji je radio kao naelnik SUP-a i koji je to sve strogo organizirao. On je sve pripremao, a imao je i nekakve momke, neke specijalce. On i ti njegovi su zauzeli TV-relej i od tada nismo mogli gledati TV Zagreb. Oni su demontirali svu opremu i nekamo je odnijeli. Morali smo ii u Ljubljanu po dijelove kako bi osposobili relej. Na planinama Preslici i Ozrenu ivi pravoslavni ivalj, i gore su imali pripremljenu ratnu bolnicu, imali su i helikoptere. Gore su dovlaili hranu, oruje, municiju... Radili su pripreme za okupaciju, ak su poeli praviti bunkere po gradu, ispred Doma armije, ispred banke, ispred nekih odreenih raskrija i vorita. Prema rezultatima prvih viestranakih izbora, predsjednik opine Doboj postao je lan SDA, Musliman, Ahmed Alii. Naelnik SUP-a bio je ve spominjani Bjeloevi. Naelnik Sekretarijata za narodnu obranu bio je jedan Musliman. Predsjednik Opinskog suda bio je Kreimir Zubak. On je bio izvrstan ovjek, katolik i Hrvat. Predloili smo ga za Vrhovni sud. Javni tuitelj u Doboju bio je Srbin. Kako su me moji s terena izvjetavali, morao sam nekoliko puta ii spavati u selo Prisade. Odluili smo organizirati nae ljude, da budu pripravni ako doe do agresije. Prvu smotru nae prve bojne TO-a izvrili smo tijekom jedne noi. Tu smo momcima govorili kako emo se boriti samo ako budemo napadnuti i tek onda kad se potpuno pripremimo. Nismo imali snage niti smo mogli ita zapoinjati, mogli smo samo ekati poteze srpske strane. Iako se radilo o TO-u, predstavnici JNA iz dobojskog garnizona su nas ucjenjivali, govorili su nam: Ako vi prihvatite taj TO, rat odmah poinje! Hvatali su mene i ostale lanove HDZ-a po opinskim hodnicima. Momci iz TO-a jo uvijek nisu bili spremni. Presjednik opine Ahmed Alii jednostavno se povukao, a da niti nas iz HDZ-a, niti iz TO-a nije ni telefonom obavijestio. Samo je otiao, u najkritinijem trenutku. Da nam je bar rekao da odstupimo ili da
prihvatimo borbu, bilo to. Mogli smo se dogovoriti da idemo u zbjeg, pa emo se organizirati u izgnanstvu. Da smo to napravili, ne bi Srbi toliko ljudi zarobili i pozatvarali, a ovako su zarobili i uhitili oko 4000 ljudi, ena i djece. Mene su odveli u zatvor i zatvorili u eliji u kojoj sam leao mjesec dana, a nakon toga su me prebacili u drugu eliju u kojoj mi je bilo jo gore. Tijekom ta dva mjeseca ispitivali su me. Pravno gledano, ta srpska istraga je bila oajna. Svaki dan su nas tukli i maltretirali. Najgore nam je bilo nou. Mene je uhitili skupina od pet ili est vojnih policajaca koji su na sebi nosili srpske oznake. Kao lovac imao sam etiri lovake puke koje su mi ve prije oduzeli, ali mi nisu dali nikakvu potvrdu. Odmah po uhienju izvrili su pretres kue, a i kasnije su dva puta kuu pretresali. ak su svaku knjigu iz fonda od 3000 komada moje kune knjinice pregledali. Za vrijeme pretresa uzeli su od moje supruge 30.000 DEM. Taj novac sam uspio podii iz banke prije nego je sve to poelo. Sve etiri lovake puke su mi oduzeli, 3.05.1992., iako sam za sve njih imao dozvolu koju sam im pokazao. Samo uhienje, nije bilo uhienje, ve naguravanje sa svih strana. Stavili su me u policijska kola koja smo zvali marica. Kako sam stanovao u centru grada, moj stan je bio udaljen oko 50 metara od zatvora. Odmah su me, s vrata SUP-a, sproveli u zatvor. U eliji sam zatekao Hrvata Iliju Brekala koji je radio kao policajac. Bio je tu zatvoren i jedan inspektor air, Musliman iz Maglaja. On je radio kao inspektor u prometnoj policiji. Ta elija je bila namijenjena oito za samo etiri zatvorenika, jer su unutra bila samo etiri kreveta, dva i dva postavljena na kat. Zatoenici su se mijenjali. Jedne su putali, a druge nanovo dovodili. Jedni zatoenici su leali na podu, na nekakvim spuvama. Hrana je bila jako mizerna i nikakva. Dobivali smo po tri obroka dnevno. U jutro bi dobili aj s malo kruha i eventualno neto marmelade. Dobivali smo kiseli kupus ili krumpir. Taj krumpir smo jeli do u kasnu jesen. Bio je ve sav proklijao i smrdljiv. Odmah su me vodili na istragu. Po mene su dolazili raznorazni ljudi. Teko mi je bilo podnositi te ljude. To su sve bili predratni razbojnici i kriminalci, oi su im svjetlucale, bili su preplanuli od sunca, sliili su na cigane. Straar koji me vodio na ispitivanje pitao me za Tumana, i okrivljavao me za rat. Govorio mi je: Mi emo napraviti 10 Jasenovaca. Koliko je onda pobijeno u Jasenovcu, mi emo sad 10 puta vie vas pobiti! Muslimane su strpali u autobus tako da su jedan na drugom leali. Kad su njih odvozili, nas preostale su prisiljavali da pjevamo i izvikujemo: Alija, pederu! Alija ,pederu! Mili Boe, na svemu ti hvala, Srbin ima Muju za vladara. Vrili su psihiku torturu nad nama. Te Muslimane su vozili u nekakve zatvore. Na Usori smo bili zatoeni u dva hangara koje su inae koristili pripadnici motorizirane jedinice JNA. Te tenkove i motorizirana kola su oni nekamo preselili, najvjerojatnije su ih postavili oko nekih mjesta po Bosanskoj posavini u kojima ive Hrvati. Tu je bilo strano prljavo i pranjavo. Doslovce su nagurali 350 ljudi u te hangare. Srbi su organizirali jedan mali logor kod jednog Pere koji je imao ugostiteljski objekt s dvoranom. U naselju Barama, u blizini groblja, postojao je prostor gdje je do pred rat bila smjetana jedna tenkovska jedinica JNA. Srbi su i taj prostor pretvorili u logor. Zatvarali su uhiene Hrvate i Muslimane i u prostor dobojskog granizona JNA, u kojem su bili smjeteni i pravi etnici. Dgaalo se i to da se Srbin koji okupi oko sebe 20-30 vojnika proglasi vojvodom i da pone
harati, ubijati, pljakati i paliti. Prvi istrani postupak nada mnom napravili su ve prvi dan. Istrani postupak je obavljan na drugom ili treem katu zgrade dobojskog SUP-a, u sobi br. 4. Istraitelj je bio mlad ovjek. Mislim da je po profesiji mogao biti pravnik. Bio je u civilu, a nosio je uza se dva pitolja. Pod lijevom rukom je imao pitolj marke korpion, a pod desnom drugi pitolj meni nepoznate marke. Bio je dosta korektan, ali i strog. On me osobno nije tukao. Uinilo mi se da je davao signal straaru da me tuku na hodniku. Tukli su me svih 60 dana boravka u zgradi SUP-a. Udarcima su mi izbili deset zuba, slomili nos, jednu vilicu, potrgali dva rebra, slomili obje ruke u ramenima. U eliji sam bio 60 dana. Osam sati vremena su nam odredili za spavanje, a preostalih 16 sati smo morali provesti etajui po eliji. U tim elijama nas je bilo previe, tako da hodati uope nismo mogli. Prostor namjenjen za zahod nije imao koljeno, ve je to bila ravna cijev, tako da je sve to uasno smrdjelo. Ulijevali smo vodu, ali nita nije pomagalo. Kad sam nakon toga premjeten u drugu eliju, dolazile su nekakve 'plave kacige' da nadgledaju. Srbi su ih vodili samo u odreene elije. Mislim da su ti 'plavci' bili Francuzi. Bio sam se pripremio da im kaem odreene stvari na francuskom, jer sam prilino znao francuski, meutim vodili su ih samo u odreene elije, do nas ih nikad nisu doveli. Tu je bio i jedan lijenik koji nas je pregledavao. Meni su bile otekle noge od batina. On mi je samo dodirnuo tu oteklinu i dao jednu tabletu komentirajui da je ona za sve mogue bolesti. Pod istragom i batinama, u zgradi dobojskog SUP-a, ubijen je Jozo Matanovi. Ubijen je odreni broj ljudi. Te ljude su ubijali, a njihova tijela odvlaili nekamo. U tom periodu istrage vjerojatno je bila nestaica hrane, jer su nam davali pokvareni kruh. Kasnije se, dolaskom 'plavih kaciga' to stanje popravilo. Opet su nam poeli davati aj, ali pravljen u hladnoj vodi jer nije bilo struje. Ruak su nam kuhali. 'Plave kacige' su obile zatvor tijekom srpnja ili kolovoza 1992. godine. Nakon toga je poela ubrzana istraga i predavanje sudu. Mene su sasluavali svih tih 60 dana i pravili zapisnike. Nikad im te zapisnike nisam potpisao jer su uvijek dodavali neto to nisam rekao. Uvijek su dodavali stvari koje su mene teretile. Najvie me je teretio moj zamjenik iz HDZ-a. On im je sve kazao, sve to je i to nije znao o HDZ-u, o zakljucima stranke koji jesu i koji nikad nisu sprovoeni. Srea je bila u tome to ga nisam vodio na sve sastanke. Vodio sam ga na sastanak HDZ-a u epe kad smo razgovarali to napraviti usljed nedostatka oruja. Tamo sam konstatirao da je jedan od naih seoskih ogranaka izvrio pronevjeru. Kad smo osnivali ogranak stranke u Usori, vodio sam ga i tamo. On ne samo da im je kazao, ve im je sve i napisao. Srbi su i meni davali olovku i govorili: Pii. Tada sam im govorio: Ne mogu pisati, ne vidim. Vi mene pitajte, a ja u govoriti. Znao sam odakle to dolazi. Tako su me pitali samo ono to su saznali. Ovaj jadnik im je sve napisao to je znao i to je uo. Napisao je ak da sam bio oficir u Pavelievoj vojsci. Od biveg tajnika stranke u Doboju doznali su neke brojeve telefona naih ogranaka, te raznih opinskih odbora kao to su: Odak, Zavidovii, Teanj, epe, Maglaj, Tesli it.d... Donijeli su mi papir sa svim tim podacima. Tu sam improvizirao, snalazio se kako sam znao. Pokazali su mi spisak ljudi koji sam navodno uputio u Hrvatsku na obuku, jedno pismo koje sam pisao Tumanu. Poslije svega toga slijedile su batine
i samo batine. Svaku no smo sluali jauke iz drugih prostorija SUP-a. Udarali su ovjeka s nekakvom palicom ili tapom kao da udaraju mjeinu. Tada smo ekali samo kad e poi po elijama i izvoditi ljude. Bilo je tih izvoenja po noi. Dolazili su po danu i po noi i tukli nas. Isljednik je bio taj crni, mladi, mislim da je iz Banja Luke ili iz Knina. Uz njega su bila jo dvojica za koje mislim da su bili vojni istraitelji jer sam tu dobio i vojnu optunicu. Taj isljednik je bio star oko 40 ili 45 godina. Pismeni poziv za okrivljenoga, od 14.08.1992., oni su pravili, ali mi nije uruen. Straari su bili jako grubi. Jednoga koji je bio iz Knina zvali su Kninjanin. Imao je sajlu s kuglama na krajevima i time je tukao zatoenike. Kugle su bile promjera 2 ili 3 cm. Ako je neto traeno od njega. samo je govorio: Dat' u ja vama! Na Vidovdan su montirali razglas po hodnicima. Pjevali su srpske pjesme o Marku Kraljeviu, o Kosovu, o srpskim junatvima. Kad su se ponapijali, straar je doao i otvorio vrata elija. Nosio je no u ruci. Oni su taj no zvali kama. Kad je uao, pitao je jednog Sulju: ta je ovo? Suljo je rekao da je to no, a ovaj mu na to kae da to nije no, ve kama i udari ga drkom tog noa tri puta. Svaki put kad bi ga udario, Suljina koa bi pucala. Udarao je pokojnog Iliju i na kraju mene. Budui smo bili krvavi, otili smo i oprali se. Ako bi pokucali i traili neto, govorio bi: Dat u ja tebi! Tebe je trebalo ubiti! Uglavnom su govorili: "Vi ete vidjeti svoje! Kazna vam slijedi!" Kad bi netko odlazio, veselili smo se jer smo mislili da ide kui ili na razmjenu, ali su oni odlazili u druge zatvore ili bivali ubijeni. Zamjene zatoenika su vrene u Derventi ili u Johovcu, za najveih borbi, tako da se samo ekalo kad e te netko ubiti. Ili ovi ispred ili ovi iza, ili granata. Po gradu je bilo dosta pljaki, silovanja i ubijanja. U gradu je ubijeno dosta ljudi. Jo sam bio sam zatvoren u zgradi SUP-a kad su Srbi formirali prvi ivi zid od zatoenika s Usore, jer je od Usore i Tenja krenula naa vojska u napad na Doboj. Nai bi uli u Doboj da Srbi nisu uli u hangare i rekli: 50 ljudi van! Odmah bi jednog ubili i bacili u rijeku Bosnu. Tada bi rekli: Ovako e se dogoditi svima koji se ne budu pokoravali! Naprijed su ila borna kola, za njima su ili zatoenici s rukama iza vrata, a za njima su ili etnici. Tu je ubijeno oko 19 zatoenika. Kod nas su odmah pojaali strau automatima i rekli da e, ako do ega za njih loeg doe, pobiti nas u zatvoru. Kad su nai vojnici vidjeli da je u pitanju ivi zid, da su pred njima zatoeni Hrvati i Muslimani, povukli su se. Tako da smo i mi ostali ivi. Na istrazi su me pitali o raznim sastancima, o mostu izmeu Dervente i Prnjavora koji je navodno miniran. Rekao sam im da ne znam nita jer je to druga opina. Pitali su me o Stjepanu Kljujiu, o Franji Tumanu. Uvjeren da smo mi iz HDZ-a bili svi prislukivani. Prema nekim navodima, Srbi su u Americi kupili ureaj kojim su mogli presretati i faksove. Nai dugo nisu znali da je to mogue. Znam da su mene prislukivali. U zatvoru sam bio od 3.05. do 4.09.1992. U zatvoru su me drali, kako rekoe, i iz pretpostavke 'da je postojala mogunost da pobjegnemo, zbog toga to sam se alio da nisam kriv, i govorio da je osnivanje stranaka bilo legalno i utemeljeno na zakonu'. To nita nije vrijedilo za njih. Kad sam upuen na sudsku istragu, nisam se vie dao sasluavati, traio sam odvjetnika. Koga god sam traio za odvjetnika, rekli su da ga nema. Tako sam traio jednog Lukia. Poto ni njega nije bilo, rekli su mi da za 24 sata naem nekoga. Odmah sam u zatvoru napisao prigovor. U tom prigovoru sam naveo da obavijeste
odvjetnika i naveo njih etvoricu, sve Srbe. Jednog dana je doao jedan od navedenih odvjetnika. Pristao sam da me on brani. Rekao je: Vaa optuba je po lanu tom i tom, 10 godina robije. Rekao sam mu: Kakva robija, ja se nisam ogrijeio ni o dravu, ni o vlast, a najmanje o zakon. Neka mi netko dokae da sam ja Srbina istukao ili ubio. S odvjetnikom sam razgovarao nasamo. Kako smo se poznavali od ranije, taj odvjetnik je imao dobar odnos prema meni. Traio je 1000 DEM da me oslobodi. Tada sam na cigaretnom papiru napisao supruzi da mu da traeni novac. Ona je i postupila prema mojim uputama. Odvjetnik je ve vrio pregovore s Matanoviem za razmjenu. U autobusu su mi uzeli i 600 DEM koje sam sauvao uza se. Tada sam sam iao na razmjenu. Mijenjali su me za svog ministra Mikanovia. Tada su vodili jo cijeli jedan autobus ljudi, meu kojima je bilo Cigana, Hrvata, Muslimana, mukaraca i ena. Na razmjenu smo ili u Gradiku. Kad je autobus je doao, ljudi su izili, a mene je odmah preuzeo Matanovi. Kako mi se sin nalazio u Vinkovcima, otiao sam u Slavonski Brod gdje sam prenoio u motelu, a sutradan sam otiao u Vinkovce. Znam da su Srbi u Doboju ubili Iliju Tipura. On je dipl. pravnik, magistar, doktor prava. Imao je oko 50 godina. Tukli su njega i Karla Kopia koji je kao komandir milicije otiao u mirovinu. Njega su tako tukli da je podlegao batinama. Dosta ljudi je podleglo batinama. Ako se sluajno znalo za neiji sprovod, mogla je ii samo supruga i nitko vie, a ako se nije znalo, bacali su i zajedno zakopavali. uo sam da je taj Ilija Tipura umro u Banjoj Luci, u bolnici. U Doboju je do prvih izbora naelnik TO-a bio neki Risti. Bio je 42 godine u slubi i nije se dao smijeniti. Kako je bila podjela vlasti, ipak su ga nekako smijenili. Profesor Moevi, Dobojlija, pravio je razne malverzacije u Tuzli. On je bio osobni Karadiev tajnik. Seksualno je iskoritavao uenice. Pravio je izlete u Tesli, u tamonji hotel s tim uenicama. Ubacivali su svoje dounike, kako Muslimane, tako i Hrvate, u nae redove. Ubili su Karla Grgia, umirovljenika, biveg zapovjednika SUP-a u Doboju, Jozu Matanovia koji je radio kao elektriar u dobojskoj bolnici, Iliju Tipuru, pravnika. Strana smrt je zadesila Dervia Begovia kojeg su Srbi stavili u zamrziva (krinju) i sjedili na njoj dok nije izdahnuo, a u kadi u kupaonici su zaklali njegovu suprugu. iru Zulia, magistra, su pustili iz zatvora, a poslije su ga drugi uhitili i zaklali. Zaklali su i Franju Majetia. Veinu od ovih ubojstava su poinili oni Srbi koji su se... Tako su ubili i tog Franju. Zaklali su oca i majku Bore Kokia. Silovali su dvije keri od ..., jednu su silovali pred oevim oima i nakon toga su ga ubili. To silovanje i ubojsto oca silovanih sestara se dogodilo u Doboju u njihovom stanu. Dana 28.06.1992. u zatvoru su nas tukli pripadnici postrojbe JNA zvane Crvene beretke. Oni su u zatvor ulazili kako su htjeli i tukli sve redom. Ti vojnici su izgledali kao divljaci, bradati, preplanulog lica od sunca. Srbi su zatoenike vodili na sve mogue radove po selima i gradu. Katolikog sveenika, upnika iz Dragalovaca strano su fiziki maltretirali. Gurali su mu neko crijevo (lauf) u stranjicu. Kad je izaao, doao je preko Banje Luke u Hrvatsku i s naim upnikom otiao na lijeenje u Njemaku. Tamo je podlegao ozljedama. Iz Dragalovaca su bila jo i braa Baruki kojima su ubili oca. Njihov otac je gledao kroz prozor svoje kue, a Srbi su ga uoili i ubili. U srpskim jedinicama su se borili i stranci, iz Legije stranaca. Vidjelo se da
su ti ljudi obueni. Kad su nas oni tukli, tukli su nas u vitalne dijelove. Traili su otkup i uzimali novce od ljudi. Cijena otkupa se kretala od 2000 do 10.000 DEM. Upotrebljavali su razne naprave, kao gumene metke, palice, sajle, federe... To je bilo specijalno za tuu i muenje. Ljude su sakupljali po ulicama, kuama... N,pr., danas dre nekog u zatvoru, a sutradan ga puste. Nakon odreenog vremena opet ga uhvate. Slali su Hrvate i Muslimane na prve linije. Jedno muslimansko selo su opkolili i odveli ljude prema rijeci Bosni. Tu su ih pustili da plivaju prema drugoj obali. Ovi to nisu znali plivati utopili su se, a gaali su mecima one koji su plivali. Samo mali dio njih se spasio. Tako su poistili sva sela od Doboja do Maglaja: Pridjel, evarlije, Potoane. Komandant dobojskog garnizona JNA, potpukovnik azim Hadi bio je nekorektan. Ninkovi predsjednik SDS-a, major JNA Stankovi i pravoslavni prota Terzi su bili glavni rukovodioci. Oni su odluivali koga treba uhapsiti. U bolnici u Doboju ranjeni Srbi su tukli bolesne Muslimane i Hrvate. Pljakali su garae, odvozili vozila i druge vrijedne stvari. Brekalu su izbili zlatni zub koji su odmah odnijeli. Ivicu Katelia su odmah uhitili i odveli u Banju Luku. Tu su ga tukli i muili. Vezali su ga za auto i vukli po garnizonu. etnici su opljakali "Rentakar" i odvezli sve automobile koji su bili tu. Boro Penava, koji je imao autobus, kretao se po Srbiji i kupovao kokarde. Kalaba, koji je bio direktor djejeg vrtia i nije se dao smijeniti, optuivao je Milana Megia i aktivno je sudjelovao u pijunskoj srpskoj mrei. Vidio sam ga u SUP-u prilikom svog uhienja. Uitelj Slavujica je unaprijeen za kapetana prve klase i imenovan za komandanta srpske Vojne policije. Prije je bio upravnik zatvora u Doboju. Miodrag Raa je kao direktor graevinskog poduzea hitno sagradio betonski most preko rijeke Bosne. Htjeli su izgraditi i novi put prema Bjeljini, a prema njegovoj zamisli put su trebali graditi robijai. Glavni rukovoditelji SDS-a u Doboju bili su: Nada Mitrovi - enski policajac, Zorica Gojkovi, Rajko Stoji, Boro Parovac - predsjednik izvrnog odbora, prof. Drago Ljubii, dr. Miodrag Jolidi, Duan Luki, Savo Krivokapi, Miodrag Ivoevi, Andrija Bjeloevi, Duan ivkovi, Novak Danilovi, Ljubomir Kovaevi, Duko Parovac, Milivoje Radani, Milan Ninkovi - predsjednik SDS-a, Nikola Jorgi - Jorga, Milorad Gligori, Rade Gojkovi... U Zagrebu, 31. oujka 1994. DODATAK I S K A Z U U logor za ene dovoene su djevojke iz Grapske i okolice, a bile su od 12 do 25 godina stare, tu se ula velika vriska i pla, vjerojatno kada su ih silovali. Iz Hajdukih Voda, s Ozrena i okolice dovlaili su mrtve ljude u kontejnerima i kamionima od 'asa' i bacali ih u rijeku Bosnu. Prema izjavi Muslimana N.M.: - glavni srpski komandant bio je general Slavko Lisica - Boo Spasojevi i sin mu Bato bili su obavjetajci i pljakai - Branko Stankovi i sin mu Bobo bili su obavjetajci, pljakai i suradnici policije - Slavica Stankovi bila je etniki dounik
- Nada Nikoli bila je etniki policajac. Na glavnom putu Doboj-Usora-Maglaj-Teanj-Tesli, na mjestu gdje se spajaju putovi Doboj-Usora, nalaze se tri velika vojna hangara gdje su prije bili smjeteni tenkovi i borna kola koje su prije rata pripadnici JNA negdje sklonili. Tu su se nalazila dva logora, a u svakom je zatoeno po 350 ljudi. enski logor nalazio se preko puta Tvornice konzervi (pekmezara)." U Zagrebu, 26. svibnja 1994. GRADAAC GR001 Z.P., ro. 1957., mukarac, Hrvat, iz sela Jenjia u opini Oraje, pria o uhienju i zatoenitvu u srpskom logoru u gradaakom selu Pelagievu, nasilnom vaenju zdravih zubi zatoenicima, prebacivanju zatoenika u logor u Bosanskom amcu: "Dana 28.04.1992. godine, oko 16,00 sati, zajedno s Pavom Prgiem doao sam deurati na na punkt u selu Jenjiu. Nedugo zatim pored nas je biciklom proao Adam Kneevi koji nam je rekao da ide oprati mljekaru u kojoj je bio zaposlen na otkupu mlijeka, te ako se ne vrati za 20-30 minuta, da doemo po njega u mljekaru. Kako se Adam nije vratio za dogovoreno vrijeme, krenuli smo vidjeti to je s njim. Kod kue Luke Kneevia u selu Jenjiu zaustavili su nas vojnici obueni u uniforme JNA. Zapovjedili su nam da odmah odbacimo oruje, to smo mi i uinili. Nisam poznavao sve te vojnike, ali sam meu njima prepoznao Mirka Bjelia i, ini mi se, jednu Dragicu iz sela ovia Polja. Mirko Bjeli je inae iz sela Lepnice gdje je radio kao auto-limar. Poslije naeg razoruavanja zapovjedili su nam da se treim korakom kreemo u pravcu mljekare prema kojoj smo i poli. Po dolasku do mljekarne, vidjeli smo Adama Kneevia kako stoji uza zid s rukama podignutim iznad glave. Kod njega su stajala dvojica mukaraca s pukama u rukama. Jedan od njih je bio 'kiljav' na desno oko, poslije sam doznao da mu je ime Luka i da je iz sela Pelagieva, a drugi je bio visok i plave kose. Tu su nas poeli maltretirati, zapovjedili nam da skinemo 'ustaku' uniformu, te nas samo u gaicama, preko oranica otjerali prema razkriju putova u selu Lepnici. Tu su nam rekli: E, sad ete, ustae, da trite i da vidite nae poloaje. Dok smo trali, netko od njih je vikao: Bravo, vojvoda, neka vide ustae ta smo mi. Negdje pri kraju njihovih rovova zaustavio nas je neki visoki plavi vojnik; sjeam se da je bio negdje prijevoznik i ini mi se da je nekad radio u SUP-a. On me udario akom u predjelu usta, a palicom me pokuao udariti po leima. Ponovo su nas vratili na ono raskrije putova. Dok smo se vraali nazad, naiao je neki njihov vojnik i rekao im: Zato udarate ljude? Ako su krivi, neka idu u komandu! Po dolasku na raskrije tu nas je saekao jedan Boro, inae radi kod Cvika na pilani u ovia Polju, i odvezao nas u njihovu komandu u selu Pelagievu. Po dolasku u selo Pelagievo, zatvorili su nas u tamonju prodavaonicu, u kojoj je bio upravnik Jovo Erleta. itavu no smo bili obueni samo u gaicama, morali smo samo sjediti, nisu nam doputali da spavamo. Sutra ujutro doao je Jovo Erleta i donio nam one 'smb' uniforme JNA. Prva tri dana nitko nas nije ispitivao. etvrti dan dola su dva majora JNA koji su
nas, jednog po jednog, ispitivali. Najvie su nas pitali koliko imamo 'zengovaca', gdje nam je smjeten tab, koliko je skela udaljena od mosta, i ostale stvari vezane za vojsku. Nakon tog ispitivanja dolazio je jedan kojeg su zvali Lugar, a po naglasku bih rekao da je Srbijanac. On je poeo nad nama sprovoditi najtee oblike fizike torture i zlostavljanja. Sada vam ne elim ispriati tono sve detalje tog fizikog i psihikog muenja, ali u vam spomenuti neto tek toliko da vidite o emu se radi: jednog je dana taj Lugar doao u zatvor i zapovjedio nam da zinemo, te je svakome od nas bijelim klijetima izvadio po jedan zdrav zub. Usput je rekao da nam zubi vie nee ni trebati. Kljuevi tog zatvora su bili kod straara koji nas je uvao, a on ih je davao svakome tko je izrazio elju da nas tue i maltretira. Opis osobe zvane Lugar je sljedei: visok je oko 175 cm, proelav, tamnije puti kao da je Cigan, nepravilnog nosa, smeih oiju. Glavna mu je uzreica bila: Bre, dete da vam jebem, sve u vas, ustae, pobit. Nakon 10-13 dana Lugara je zamijenio jedan Bogdan koji nam je rekao da je bio u napadima na Vukovar i da e od nas naplatiti sve to su mu tamonji Hrvati ostali duni. Bogdan je esto dolazio pijan, skoro uvijek s skupinom etnika. Pred njima nas je udarao i pitao ih ima li netko od njih posebnu elju za maltretiranje. Pitao ih je to hoe da radi od nas. Ne sjeam se tono datuma, ini mi se da je krajem mjeseca svibnja 1992., jedne noi doao je kao i obino, pijan, i sve nas je poredao uza zid. Poeo nas je udarati nogama. Zapovjedio nam je da se okrenemo zidu i naslonmo na zid, pa da e nas postrijeljati. Od straara je uzeo jo jedan okvir s mecima za pitolj, te je iao od jednog do drugog od nas i pucao. Kada je doao do mene, ispalio je metak, osjetio sam buku sa zida kako pada po kosi i pomislio 'dobro je, nije me ubio'. Potom nam je zapovjedio da se okrenemo licem prema njemu. Smijao se govorei: Eto, neu vas sada pobiti! Taj put su izveli mene, Pavu i jo jednog ovjeka iz sela Krepia izvan zatvora, i tukli nas. Udarali su nas rukama i nogama, nekakvim tapovima. Usljed zadobijenih udaraca ja sam izgubio svijest. Od Adama sam doznao da dugo vremena nisam doao sebi, te da mi je svako malo stavljao obloge po tijelu. O zvjerstvima koja su nam se dogodila za vrijeme Bogdanovog efovanja zatvorom u Pelagievu, u ovom trenutku vam nisam u stanju sve ispriati, jednostavno sad nisam u dobrom psihikom stanju. Od drugih zatoenika sam uo da je bio konac lipnja mjeseca 1992. godine, kad su doli kamionom i potovarili nas. Odvezli su nas u Bosanski amac. U Bosanskom amcu smo bili sve do razmjene. U zatvoru u Bosanskom amcu u nau eliju je ulazio neki mali elavi Srbin koji nas je tukao skupa sa Stokom Sekuliem i Petrom Zoranoviem, bivim milicionarima amakog SUP-a. O imenima ljudi koji su s nama bili zatoeni u Polagievu - sjeam se Zvonka uka iz sela Kornice, kojeg su etnici uhitili i zatvorili pod optubom da je kontraobavjetajac. On je doivljavao iste torture i zlostavljanje kao i mi, a bio je ranjen u lijevu nogu iz vatrenog oruja. Navodno su mu izvadili metak, ali ini mi se, nestruno, jer mu je lijeva noga bila oduzeta. O njegovoj sudbini, kao i sudbini ostalih koji su s nama bili zatoeni u selu Pelagievu, nije mi nita poznato..."
GR004 A.M., mukarac, Hrvat, iz sela Turia u opini Gradaac, iznosi pojedine detalje oruanog napada srpskih snaga na gradaako selo Turi nastanjeno Hrvatima: "Kada je srpski ratni stroj krenuo na Hrvatsku, meu Hrvatima gradaake opine vie nije bilo dileme, ratni vihor to su ga podigli krojai velikosrpskih karata zahvatit e i njihove prostore, samo je ostalo pitanje kada e se taj vihor nadviti preko bosansko-hercegovakih granica. Sad, kada je kota beogradskog faistikog reima iza sebe ostavio smrt velikog broja nedunih ljudi, malo je informacija o hrabrosti gradaakih Hrvata, njihovom udjelu u obrani vjekovnih prostora i rtvama koje su dali, i jo daju, za svoju opstojnost. Hrvati opine Gradaac ubrzano su se pripremali za nadolazei rat, rat koji je bio neizbjean. Radilo se zdravim razumom i srcem. Imali smo malo ljudi strunog vojnog znanja, a i ono malo to smo imali vojnih strunjaka, vie od pola njih se vratilo iz JNA. U tim uvjetima dobro nam je dolo ikakvo iskustvo. Veliki broj naih momaka koji su radili u Hrvatskoj i koji su se nesebino pridruili obrani Hrvatske nakon srpske agresije na nju, poetkom rata u BiH vratili su se braniti svoja ognjita. I dok smo se mi Hrvati pripremali za obranu svojih prostora, Muslimani su jo uvijek bili neodluni. esto sam tih dana odlazio u Gradaac i navraao u ured njihove SDA. Ponekad su me pitali: Pripremate li se vi Turiani? Nakon ovakvih pitanja obiavao sam odgovoriti: Gospodo Muslimani, mi se pripremamo, ali ako vi ne mislite braniti opinu Gradaac, mi sami ne moemo, nas je ipak malo. Ako se vi ne mislite s nama skupa braniti, recite nam, a mi emo odluiti to emo i kako dalje. Drugom prilikom ree mi jedan od elnika SDA: Sino smo imali sastanak stranke i odluili smo se za obranu naih prostora. Vie od 60% lanstva je za to da se borimo. Stranka SDA!? Nevjerojatno, sa 60 i neto vie postotaka glasova odluili su da se brane od etnika'! to je s preostalih oko 40%? Za to su se oni odluili? Jo jedan primjer njihove neodlunosti. Poetkom 1992., skupa sa sinom vraao sam se automobilom kui iz Gradaca. U jednom trenutku iznad nas je nadletio helihopter, tako nisko da su se iz auta jasno vidjele oznake JNA. Mi smo se vozili, a on je letio iznad nas dobrim dijelom puta. Dok smo prolazili kroz selo Mionicu, jedna grupa Muslimana, mjetana tog sela, srdano je mahala rukama i pozdravljala vojnike u helikopteru. Poetkom travnja 1992., u hrvatskim selima Donjoj i Gornjoj Tramonici i Turiu osnivaju se lokalne postrojbe HVO-a. U meuvremenu i Muslimani vre pripreme za obranu, a krajem travnja 1992. godine, pridruuju se Hrvatima 107. brigade HVO-a. Prvi srpski napadi na podruje opine Gradaac zapoeli su 9.05.1992., iz srpskih sela Skugria i Kreana. Napadnuta su jugozapadna podruja gradaake opine, a napadi su trajali vie od mjesec dana. etnici su bezglavo napadali i gubili bitku za bitkom. Osobno je Radovan Karadi, putem radija, zaprijetio tim Srbima koji su nas napadali, da e ih sve povui s tog ratita i postrijeljati, te poslati druge jedinice. Svoje prijetnje je ostvario i poslao druge jedinice! Srbi zapoinju napadati i sa sjeveroistoka, na hrvatska sela Turi, Tramonicu i Slatinu. Prvi napad na ta hrvatska sela
bio je 18.06.1992., ali bez nekakvog veeg uspjeha. Tada u selo Pelagievo dolaze najelitnije jedinice JNA. Iz Krajikog (Banjalukog) korpusa dolaze pripadnici 5. kozarake brigade iz Prijedora, a s njima i dio kninskih etnika, potom dolazi dio Novosadskog korpusa iz Vojvodine te dijelovi Semberskog i Tuzlanskog korpusa. Zapoinju borbe za ivot ili smrt. Selo Srednju Slatinu okupirali su 11.07.1992., a poetkom kolovoza 1992. Srbi svim snagama napadaju sva naa podruja, posebice selo Turi. Koliko je bilo ranjenih i mrtvih Srba u tim napadima, najbolje znaju njihove majke i supruge, posebice one iz Prijedora i okolice. Odnos snaga u tehnici i naoruanju bio je jedan prema pet, pa jedan prema deset i vie, u korist Srba. Mi nismo imali tenkova i tekog naoruanja, ali smo se branili. Imali smo elju za opstankom i srce. Na aicu branitelja hrvatskih prostora gradaake opine krenula je silna srpska ratna tehnika i ljudstvo. Naim braniteljima su dosta pomogle i srpske radio postaje koje su stalno trubile da se u hrvatskim selima obuava tisue i tisue crnokouljaa ime su utjerali strah u kosti svojim ratnicima. U kontekstu svega to se dogaalo treba rei da su se u Turiu, Tramonici i Slatini uglavnom borili Hrvati dok je udio Muslimana bio samo 20%. Na poetku etnike agresije nismo traili pomo, jer smo se mogli i sami othrvati tim poetnim napadajima, iako je naa 2. bojna 107. brigade drala 28 km crte bojinice od ukupno 76, koliko je drala cijela obrana Gradaca. Poslije odluujuih napada na hrvatska sela, naih je boraca poginulo 52 i ranjeno 86. Kasnije, kada smo trailli pomo, od Muslimana je nismo dobili. Da se ne zaboravi, u tri mjeseca koliko smo branili svoja sela, pripadnici 2. bojne 107. brigade HVO-a unitili su brojnu srpsku ratnu tehniku: 18 tenkova, pet praga, tri transportera, jedan helihopter, jedan pincgauer, a iz stroja i daljnje borbe izbacili vie stotina etnika. Unato svemu tomu morali smo se povui. No, mi emo smoi snage da se vratimo u svoja poruena mjesta i budemo jednaki meu ravnopravnima, uvajui svoj nacionalni identitet. Povijest i vrijeme jednoga dana rei e sve. esto mi se uini, kao da sanjam, da se susreem s naim poginulim braniteljima i kao da me pitaju: Kako to da su neke stvari krenule krivim tokom? Kako to da su hrvatska sela opine Gradaac i mnoga mjesta Bosanske posavine sad na jednoj, a sada na drugoj strani, jednom u Federaciji BiH, drugi puta u tzv. srpskom koridoru? Kako to da se s Hrvatima nekih mjesta Bosanske posavine tako olako licitira?' I opet, kao da ujem tisue glasova poginulih Hrvata koji kau: 'Mi emo vjeno biti nesretni ako rtve nae budu uzaludne, ako i pored svih rtava na narod ne bude slobodan.' Teko je u jednom kratkom vremenu odgovoriti na sva pitanja... Tragedija hrvatskog puanstva Bosanske posavine je velika. Neka paze svi koji mogu utjecati na nau sudbinu, da nae rane budu to lake i neka im povijest sudi." Oraje, 23. oujka 1995. MODRIA JAD093
K.P., ro. 1967., mukarac, Hrvat, iz sela Kladara Gornjih u opini Modria, pripovjeda o bezrazlonom uhienju i odvoenju u zatoenitvo u srpski logor u modrikom selu Vranjaku 22 Hrvata i Muslimana iz Modrie, brutalnom fizikom maltretiranju i ubojstvu najmanje dvojice zatoenih Hrvata u logoru Vranjaku: "Dana 05.05.1992. poelo je i kod nas. Kod kue smo svi, jedino je Ante obilazio liniju; u selu smo naime drali strau jer su odmah do nas srpska sela. Moj brat je bio u Gornjim Kladarima. Ono, drali smo tu strau u selu, poto je odmah do nas bilo jedno srpsko selo. Tako je to bilo. Prvo su preko nas poeli prebacivati granatama, gaali su jedno drugo hrvatsko selo koje je bilo iza nas. Meutim, uskoro su navalili na nas, i bili smo prisiljeni povui se u selo Garevac. U prvom napadu sudjelovali su samo 'domai' Srbi, to znamo jer su zarobili nekoliko naih staraca. Zarobili su ih u selu Kladarima u kuama. Kad smo se povlaili, oni se nisu uspjeli povui iz svojih kua. Nakon uhienja bili su zatoeni oko petnestak dana, a odveli su ih u Skugrie (susjedno selo). Dovodili su ih kui, non-stop. Nisu ih zadravali tamo. Meutim, kod kua su ih uvali stalno, kasnije su ih odveli tamo i zatoili. Pojedinci, meu kojima i moj otac, uspjeli su pobjei; znali su taj teren, pobjegli su im. Koliko smo mi mogli vidjeti dok smo bili na linijama, na oko 800 metara od njih, koliko sam mogao vidjet, prepoznao sam jednog Slavka Novakovia i nikoga vie da bih mogao tvrditi da su sve domai Srbi. Meutim, kako moj otac ree, preteno su samo oni bili u tom napadu, da nije bilo nikog sa strane. Anto Patljak je zarobljen 3.05.1992., prije nego to je uope poelo. On je iao iz susjednog sela, on i njegov roak Mio, i uhvaeni su u Modrii u tzv. Srpskoj varoi, ba tu su zarobljeni. Prema nekim informacijama tu su njih 32-ica uhvaeni. Uglavnom je veina njih razmijenjena. Jedan od tih uhienika iz Modrie, musliman, priao mi je da su njih 32-ica uhvaeni, to u noi, to u danu. On je bio s Antom sve do 15.05.1992., i od tada vie nitko ne zna nita za njega. Nakon uhienja Anto je skupa sa svojim roakom bio zatvoren pod Majnom u podrumu neke kue. Onda su ih odatle premjestili u podrum SUP-a u Modrii. Kad su Srbi zapoeli malo jai napad na Modriu, premjestili su ih u selo Vranjak u tamonju potu. To je srpsko selo u pravcu Doboja. Prema kazivanju onog Muslimana iz Modrie, on ga je ba prevrao, Srbi su na Antino elo bili urezali etiri irilina slova "S", i teko ga pretukli, navodno su mu dijelovi tijela bili polomljeni. Taj Musliman mi je jo rekao da su mu kundacima puaka polomili sve prste na rukama. Rekao mi je da su mu tri ili etiri rebra slomili te da su ga morali radi toga okretati. Antin roak Mio je bio fiziki malo jai od Ante, pa su njega manje i otetili. Antu su okretali kad je trebao vriti nudu i ta ja znam. Navodno su ga prisiljavali da guta sol, koliko dnevno - ne znam. Iz Vranjaka su Antu i njegovog roaka Miu odveli nekamo i nikad se vie nita ne zna za njih. Ti Srbi koji su ih odveli su, navodno, prema kazivanju drugih zatvorenika, izjavili: Eto, njih smo pobili, sad ste vi na redu! A kako su se brzo vratili, zatvorenici prtpostavljaju da su ih ubili u blizini te pote. Srbi su i prije ubijali zatvorenike, ali su ih odvodili jutrom rano ili pred veer, a Anto i njegov roak Mio su odvedeni oko 13,00 sati. Zatoenici se
ne sjeaju tko ih je odveo. Ante je roen u Modrii. Prema rezultatima izbora i stranakoj odluci HDZ-a bio je dopredsjednik Opinskog izvrnog vijea. Bio je i pripadnik HVO-a, po inu satnik. Tog Muslimana iz Modrie koji mi je opisao Antinu sudbinu, Srbi su oko 16.0.1992. godine premjestili u Doboj, kamo su ga vodili da ga pokrste." U Zagrebu, 24. listopada 1994. ODAK OZ001 Osoba s podruja opine Odak, koja eli ostati anonimna, kronoloki prikazuje oruani napad pripadnika srpskih snaga na podruje opine Odak: "Dana 18.04.1992. na podruju opine Odak poinje rat, a 23.04.1992., u 13,30 sati, pripadnici srpskih snaga raketiraju Odak. Iz pravca Bosanskog Miloevca upuen je raketno punjenje od 32 projektila. Tad su poginule etiri osobe, a porueno je nekoliko kua. Poslije toga Srbi su izbacili osam avio bombi zvanih krmae i nekoliko raketa tipa luna. Dana 8.05.1992., u 18,00 sati, kree organizirana kolona iz pravca sela Novog Grada u pravcu grada Odaka. Kolonu ine Srbi, mjetani sela Trnjaka, Donje Dubice i Novog Grada. Oko 6,00 sati, 9.05.1992., kolona stie u sredite Odaka. Uslijedila je predaja naoruanja. Odaka Civilna zatita razmjeta i zbrinjava pristigle civile po kuama. Naredna dva dana, 10. i 11.05.1992., dijeli im se humanitarna pomo i razne stvari, a 13. 05. 1992. svi civili koji su izrazili elju za povratkom u svoja sela, vraaju se kuama. Srbi, vojni obveznici, koji su uhieni s orujem u rukama nakon predaje su zatvoreni, a 13.05.1992. obilaze ih predstavnici odakog Crvenog kria. Narednog dana, 14.05.1992., omoguuje se posjet zatoenim Srbima od pripadnika Meunarodnog komiteta Crvenog kria koji su u Odak stigli iz svojih ureda u Banjoj Luci i Tuzli, a 21.05.1992. te zatoenike obilaze i predstavnici Meunarodnog komiteta Crvenog kria iz Osijeka. Srbi su bili zatvoreni u Osnovnoj koli i poduzeu Strolit. U Osnovnoj koli je bilo zatoen ukupno 561 Srbin i to: iz sela Novog Grada, njih 329; Donje Dubice, njih 142; Trnjaka, njih 62; Novogradskog Lipika, njih 16. U tri prostorije poduzea Strolit bilo je zatoeno ukupno 150 Srba, i to oni koji su se posebice isticali svojim ekstremizmom. Razbuktavanjem rata na podruju modrike opine poveavao se broj zarobljenih Srba. Pripremu popisa za prvu razmjenu obavljaju, 25. i 26.05.1992., predstavnici Meunarodnog Crvenog kria. Obavljena je u selu Gornjoj Dubici, u 13,00 sati. U razmjenu je otilo ukupno 98 Srba: petorica mladia iz Strolita, tri bolesnika iz odake bolnice, i 92 iz Osnovne kole. U Odak su se vratila estorica Srba koji nisu eljeli biti razmjenjeni, tako da je razmjenjeno ukupno 92 Srbina. Dana 27.05.1992. predstavnici Meunarodnog Crvenog kria iz Osijeka obilaze bolnicu u Odaku, Osnovnu kolu i Strolit. Tom prilikom su preostalim zatoenicima uruili humanitarnu pomo. Vlasti opine Odak upuuju 30.05.1992. humanitarnu pomo duevnoj bolnici u selu Jakeu. Iz te bolnice je 15 tekih bolesnika premjeteno u bolnicu u Leskovicu. Tada su u bolnici u Jakeu bila 340 bolesnika, a u Garevcu 430 bolesnika. Iz Garevca je 200 bolesnika premjeteno u Tuzlu,
100 bolesnika je premjeteno u Republike Hrvatske, a ostatak je premjeten u Jake. Srbi otpoinju 1.07.1992. jai napad na Odak, usljed ega dolazi do velike migracije stanovnitva. Odak postaje tranzitno mjesto izbjeglica. Zbog jakih srpskih napada, 10.05.1992. dolazi zapovijed da se stanovnitvo, pozadina i vojska zaponu povlaiti prema Bosanskom Brodu. Na putu Bosanski Brod - Odak stvara se kolona duga oko tri km. U toku dana preko mosta na rijeci Savi, izmeu Bosanskog i Slavonskog Broda prelazi prvi dio kolone. Izbjeglice su smjetene na nogometni stadion u Slavonskom Brodu. Tu su ve bile izbjeglice iz Modrie, Jakea, Kotorskog, Penika... Narednog dana sainjava se popis izbjeglica po opinama. Stanje je sljedee: iz Modria 740 osoba, iz Odaka 715, iz Jakea 410, iz Modrikog Luga 210, iz Penika 130, iz Tarevca 57, iz Rijeana 66, iz Kotorskog 310, iz Dervente 27, iz Odaka 51, iz Tuzle 21, iz Gradaca 7, iz Bosanskog amca 5 i iz Sjenina 2. Treeg i etvrtog dana broj izbjeglica se poveava na preko 4000. U meuvremenu obili su nas predstavnici Meunarodnog Crvenog kria iz Osijeka, UNPROFOR-a, predsjednik Skuptine opine Odak i neki politiar, Anto Kovaevi. Oko 17,00 sati, 15.07.1992., ula se prva eksplozija izmeu rijeke Save i stadiona. Druga granata je pala ispred tribina gdje je bilo oko 2000 izbjeglica, trea s lijeve strane stadiona, etvrta u stari dio grada, peta izravno na stadion izmeu gola i parkiranog autobusa gdje se nalazio najvei broj izbjeglica. U prvom trenutku doznao sam da su poginuli Mato Kati, Kemal Gani, Haris Madikovi, Mirso Zoloti, Deevad elikovi, a ranjeni Nedeljko Kati, Pejo Vidakovi, Omer Hodi-Mehi, Sanel Sinanovi, Mehmed Ribi, Sevad Ahmetovi, Zoran Lovri, Stipo Udovi, Marko Seni, Izudin Emi... Otpoelo se s evakuacijom prema glavnom izlazu sa stadiona. Naknadno sam doznao da je poginulo ukupno 13 ili 14 osoba, a da je ranjeno oko 60. U 18,30 sati kolona izbjeglica, prema dogovoru, naputa Slavonski Brod. Jedni sjedaju u vozila, drugi idu pjeice u kolonama..." 1|2|3|4|5|6|7|8
Popis rtava A-G | H-LJ |M-S | - HADIAVDI, ARIF, Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate upuene s poloaja srpskih snaga. HADI, RAMIZ, (aban), Musliman, mukarac, civil; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HADI, SENAD, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom, granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. HADIMAHOVI, ?, (Ramiz), (I.), Muslimanka, enska osoba; pripadnici srpskih snaga su je (zajedno sa sestrom) najprije silovali, a zatim ubili izazvavi eksploziju plina; u nastalom poaru obje su izgorjele. HADIMAHOVI, ?, (Ramiz), (II.), Muslimanka, enska osoba; pripadnici srpskih snaga su je (zajedno sa sestrom) najprije silovali, a zatim ubili izazvavi eksploziju plina; u nastalom poaru obje su izgorjele. HAJRI, NUSRET, Musliman, mukarac, civil; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na prognaniku kolonu, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. HALILOVI, ADMIR, (Salko), Musliman, dijete, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga 12.05.1992. godine zajedno s drugim lanovima njegove obitelji u njihovom stanu, a potom ih sve odveli u dvorite Veterinarske stanice u Derventi; u jednom trenutku Admir je dodao jabuku svojoj sestri, a pripadnici srpskih snaga, vidjevti to je uinio, izdvojili su ga iz skupine zatoenika i brutalno pretukli. Nedugo zatim u dvorite Veterinarske stanice doao je Veljko Milankovi, zapovjednik postrojbe srpskih snaga zvane Vukovi sa Vujaka, lijevom rukom uhvatio djeaka za ovratnik jakne i iz pitolja ispucao u nj itav arer.
HALILOVI, DEVAD, Musliman, civil; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi (u Ulici Ilije Grbia) zajedno s jo pet osoba i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor u Starom mlinu na rijeci Vijaki, na samom ulazu u grad Prnjavor, i ubili, koncem travnja 1992. godine. HALILOVI, ENES, (Alija), Musliman, civil; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi (u Ulici Ilije Grbia) zajedno s jo pet osoba i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor u Starom mlinu na rijeci Vijaki, na samom ulazu u grad Prnjavor, i ubili, koncem travnja 1992. godine. HALILOVI, HASAN, Musliman, civil, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga strijeljali su ga u Modrii 05.05.1992. godine. HALILOVI, ?, Musliman, mukarac, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 12.05.1992. godine u Derventi. HALILOVI, MEHO, (Muharem), Musliman, mukarac, roen 26.09.1969. godine, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. HAMI, HASAN, Musliman, mukarac, civil; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na kolonu prognanika, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. HAMIDOVI, RAMIZ, (Salih), Musliman, mukarac, civil, iz sela Bukovice Male (opina Derventa); poinio je samoubojstvo vjeanjem, nakon to je 12.06.1992. godine bio primoran gledati kako nekoliko pripadnika srpskih snaga siluje njegovu suprugu. HASANDI, MERSUD, Musliman, mukarac; nepoznat status; nain, vrijeme i mjesto smrti takoer nepoznati; smrt je nastupila tijekom 1992. godine. HASKI, BEGO, Musliman, civil, iz Modrie; Srbi su ga ubili u Modrii 05.05.1992. godine. HAURDI, EDHEM, (Zaim),Musliman, civil, roen 1948. godine, iz Dervente; poginuo je tijekom 1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. HAURDI, MUHAREM, (Adem), Musliman, mukarac; nepoznat status; nain, vrijeme i mjesto smrti takoer nepoznati; smrt je nastupila 17.07.1993. godine. HEDI, IBRAHIM, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine.
HEDI, JUSUF, Musliman, mukarac, roen u selu Kotorskom (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Kotorskom. HEDI, HAJRUDIN, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. HEGI, HAJRUDIN, Musliman, mukarac, civil, roen 1904. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj), pripadnici srpskih snaga. HEGI, ?, (Hajrudin), Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. HEGI, ?, (Hajrudin), Musliman, mukarac, civil, roen 1904. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. HIDI, AJA, (Muhamed), Muslimanka, enska osoba, civil, roena u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. HIDI, HUSEIN, (Smail), Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj), pripadnici srpskih snaga. HIDI, ISMET, (Amil), Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. HIDI, MEVLUDIN, (Ibrahim), Musliman, mukarac, civil, roen 1904. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. HIDI, NAHID, (Fatima), Musliman, mukarac, civil, roen 1904. godine u selu Deranu, zaselku Beiima; ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj) pripadnici srpskih snaga. HIDI, SAMIR, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); nakon uhienja u rodnom selu, pripadnici srpskih snaga odvode ga u logor Kulu kod Sarajeva. Kao pripadnik radnog voda logoraa primoravan je na kopanje traneja na liniji bojinice u Ilidi gdje je i poginuo od nagazne mine, 27.10.1993. godine.
HODI, JAAR, Musliman, civil, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 16.04.1992. godine u selu Gornjim Kolibama. HODI, RUSMIR, (Zaim), zvani Suma, Musliman, civil, roen 1950. godine; kao zatoenika ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, pripadnici srpskih snaga. HODI, EMAL, Musliman, mukarac, civil, roen u Doboju; pripadnici postrojbe srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia ubili su ga 18.06.1992. godine u selu evarlijama. Nakon poinjenog zloina pokojnikovo tijelo su izmasakrirali. HODI, NISVET, Musliman, mukarac, civil, roen u Doboju; pripadnici postrojbe srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia ubili su ga 18.06.1992. godine u selu evarlijama. Nakon poinjenog zloina pokojnikovo tijelo su izmasakrirali. HORVAT, IMO, Hrvat, civil, roen 1930. godine, iz sela Posavske Mahale (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Posavskoj Mahali, lipnja 1992. godine, tako to su ga objesili, a onda zapalili. Tijekom dana, dok je visio tako opeen, psi su ga grizli i otkidali mu meso s ruku i nogu. HUREMOVI, IBRAHIM, Musliman, civil, roen 1943. godine, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku, neutvrnog dana 1992. godine. HUREMOVI, MUHO, Musliman, mukarac, civil, roen 1910. godine, iz Odaka (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga (zaklali), neutvrenog dana 1992. godine, u gradu Odaku. HURTI, AMELA, (Mustafa), Muslimanka, enska osoba, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HURTI, BEKO, Musliman, civil, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom svibnja 1992. godine, u Modrii. HURTI, ESAD, (Mustafa), zvani Eso, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HURTI, HADIB, (efik), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HURTI, MUSTAFA, (I.), Musliman, mukarac, civil, roen 1974. godine, iz
sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga su ga uhitili u njegovom selu i odveli u zatoenitvo u vojarnu Lukavica, gdje su ga i ubili, tijekom listopada 1993. godine. HURTI, MUSTAFA, (II.), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); Nakon uhienja u njegovom selu, pripadnici srpskih snaga odvode ga u logor Kulu kod Sarajeva. Kao pripadnika radnog voda logoraa primoravali su ga da kopa traneje na liniji bojinice u Ilidi gdje je i poginuo od nagazne mine, 27.10.1993. godine. HURTI, SEAD, (Smail), Musliman, mukarac, civil, roen 1963. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga su ga bezrazlono uhitili i zatoili u zatvoru zvanom Magacin, u selu Crkvini (opina Bosanski amac).. Dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati skupina srpskih vojnika, meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, bez ikakovog povoda strijeljali su 16 zatvorenika, meu kojima i Seada Hurtia. HURTI, ERIF, (Husein), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HURTI, TRUMBE, (efik), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HUSAKOVI, MEHMED, (Mujo), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HUSAKOVI, NEDAD, (Hazim), Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj pripadnici srpskih snaga. HUSANOVI, MUHAMED, Musliman, mukarac, roen u Doboju; ubili su ga pripadnici srpskih snaga, lipnja 1992. godine. HUSEINEHAJI, SENAD, (Ismet), zvani Senta, Musliman, civil, roen 03.07.1962. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi, u naselju zvanom Kineska etvrt 12.05.1992. godine, i odveli u vojarnu JNA gdje su ga odmah potom i ubili. HUSEINOVI, NEDAD, (Senahid), Musliman, civil, roen 07.04.1963. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi (u Ulici Ilije Grbia), tijekom travnja 1992. godine, zajedno s jo pet osoba i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor u Starom mlinu na rijeci Vijaki, na samom ulazu u grad Prnjavor, i koncem travnja 1992. godine ga ubili.
HUSKI, ASIM, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorsko, granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. HUSKI, HAKIJA, (Atif),Musliman, mukarac, civil, roen 20.08.1939. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga granatom 18.04.1992. godine u Derventi, u blizini Auto-moto drutva. HUSKI, HASKIJA, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor u Starom mlinu na rijeci Vijaki, na samom ulazu u grad Prnjavor, i koncem travnja 1992. godine ubili. HUSKI, MUJO, Musliman, mukarac, roen u selu Kotorskom (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Kotorskom. HUSTAFI, IBRO, Musliman, mukarac, civil, iz sela Sjenine (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). IBRAHIMOVI, FADIL,(Hasan), Musliman, mukarac, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). IBRALI, KEMAL, (Smail), Musliman, roen 1956. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga su ga kao zatoenika odvodili na prvu liniju bojinice radi obavljanja prisilnih radova (kopanje rovova i dr.); pri obavljanju tih radova je i poginuo, neutvrenog dana 1993. godine. ILAK, PAVO, Hrvat, civil, iz sela Gornje Dubice (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjoj Dubici. ILIEVI, MARA, Hrvatica, civil, iz sela Novog Sela (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u Novom Selu. ILI, KATA, Hrvatica, civil, roena 1912. godine, iz sela Boa (opina Brko); poginula je u selu Bou od topnike granate ispaljene sa srpske strane na to selo. IMAMOVI, MIRSAD, (Agan), Musliman, mukarac, civil, roen 1962. godine, iz Dervente (opina Derventa); od pripadnika srpskih snaga teko ranjen u Derventi, a od zadobivenih ozljeda preminuo je u bonici. IMAMOVI, MUHAMED, (Agan), Musliman, mukarac, roen 15.09.1959. godine u Riteiu (opina Doboj); tijekom 1992. godine ubili su ga
pripadnici srpskih snaga. ISI, SENAD, zvani Iso, Musliman, civil, roen 1957. godine, iz Oraja (do rata igrao nogomet za NK "Hajduk" iz Oraja); poginuo je ispred obiteljske kue 16.03.1994. godine od topnike granate ispaljene na Oraje od strane srpskih snaga. ISI, SMAJIL, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. ISLAMAGI, FUAD, Musliman, mukarac, civil, iz Kljua (opina Klju); kao zatoenik bio je primoravan obavljati fizike radove u mlinu u Bijeljini; dana 03.02.1993. u krugu vojarne u Bijeljini ubili su ga pripadnici srpskih snaga, a potom mu odsjekli glavu i njome igrali nogomet. Na isti je nain ubijen i drugi zatoenik, Fadil abanovi; njihova mrtva tijela pokopana su na muslimanskom groblju u Bijeljini, u tzv. Tombak mahali. ISLAMBAI, ASIM, (Muan), Musliman, civil, roen 29.09.1959. godine, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). IVAI, VINKO, Hrvat, civil, iz sela Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnikog granatiranja sa srpske strane. IVANI, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Novog Sela (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u Novom Selu. IVANKOVI, DRAGAN, (Ilija), Hrvat, civil, roen 20.02.1961. godine, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). IVANKOVI, IVAN, Hrvat, civil, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga, travnja 1992. godine, u Ulici 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi. IVANKOVI, ZORAN, (Ilija), Hrvat, civil, roen 17.05.1965. godine, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). IVKI, URO, (Ante), Hrvat, civil, roen 1940. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. IVKI, RUKA, (Pavo), Hrvatica, civil, roena 1915. godine, iz sela Vidovica
(opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su je 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. I., HASAN, Musliman, mukarac; prilikom okupacije Brkog zarobili su ga pripadnici srpskih snaga i poeli tui; Hasan se oteo i poeo bjeati, pa su u njega sasuli rafal iz automatskog oruja. JAKUPOVI, ALADIN, (Irfan), Musliman, civil, roen 1954. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 15.05.1992. godine u selu Obudovcu (opina Bosanski amac). JANKOVI, SRAN, Hrvat, civil, roen 1984. godine, iz Oraja; poginuo je ispred obiteljske kue 01.04.1994. godine od topnike granate ispaljene na Oraje od strane srpskih snaga. JANOTA, ANTO, (Stjepan), Hrvat, mukarac, civil, roen 20.06.1944. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga su ga natjerali da zajedno s ocem Stjepanom ovri penicu svojim kombajnima. Nakon uraenog posla zaklali su ih 28.07.1992. godine, u selu Lugu (opina Derventa). Jedan od poinitelja zloina je i Zlato Nedi, predratni ugostitelj iz sela Trstenici (opina Derventa). JANOTA, STJEPAN, zvani Stevo, Hrvat, mukarac, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga su ga natjerali da zajedno sa sinom Antom ovri penicu svojim kombajnima. Nakon uraenog posla zaklali su ih 28.07.1992. godine u selu Lugu (opina Derventa). Jedan od poinitelja zloina je i Zlato Nedi, predratni ugostitelj iz sela Trstenici (opina Derventa). JANJI, ANA, (Martin), Hrvatica, civil, roena 1913. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su je 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. JANJI, DRAGO, (Martin), Hrvat, civil, roen 1933. godine, iz sela Jenjia (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Jenjiu. JANJI, MANDA, (Martin), Hrvatica, civil, roena 1942. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su je 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. JANJI, MIJO, (Pavo), Hrvat, civil, roen 1936. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. JARI, ANTE, (Marko), Hrvat, roen 14.10.1959. godine; nepoznat status, nain i mjesto smrti; smrt je nastupila 08.09.1992. godine.
JAAREVI, HUSO, Musliman, civil, iz Dervente, naselje Omeragii; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom kolovoza 1992. godine, u naselju Omeragiima (opina Derventa). Jedan od poinitelja zloina je i Zlato Nedi, predratni ugostitelj iz sela Trstenici (opina Derventa). JAAREVI, ISKO, Musliman, civil, iz Dervente, naselje Omeragii; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom kolovoza 1992. godine, u Derventi, u naselju Omeragiima. JEGI, NIHAD, (Sejfo), Musliman, civil, roen 1967. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja/svibnja 1992. godine, u Derventi na obali rijeke Ukrine. JELE, ?, zvani Braco, Hrvat, mukarac, roen u selu Zelenikama (opina Derventa); u lipnju 1992. godine, dok je iao putem od sela Zelenika prema Modranu, iz ume su istrala tri pripadnika srpskih snaga i ubili ga strojnicom. JELAVI, MARKO, Hrvat, mukarac, iz Bosanskog Broda, do rata radio kao profesor u srednjoj ekonomskoj koli u Bosanskom Brodu; smrtno je stradao (vjerojatno ubijen - zabilj. auktora) 14.11.1992. godine u Bosanskom Brodu. JELA, JURO, Hrvat, civil, iz sela Rijeana Donjih (opina Modria); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, tijekom svibnja 1992. godine, u njegovu selu. JELKI, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Posavske Mahale (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Posavskoj Mahali. JERKOVI, IVAN, Hrvat, star 47 godina, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, tijekom svibnja 1992. godine, u selu Donjim Vrelima. JERKOVI, JAKOV, Hrvat, mukarac, roen 1944. godine, civil, iz sela Koraa (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.06.1992. godine u selu Korae. JOVI, ?, Hrvat, civil, iz sela Garevca (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Garevcu. JOVUI, MARKO, Hrvat, civil, iz sela Novog Sela (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u Novom Selu. JURAKI, MIRKO, Hrvat, mukarac, iz sela Bukovca (opina Derventa) pokraj Modrana, pripadnik HVO-a; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga 29.09.1992. na podruju sela Koraa (opina Bosanski Brod) skupa s
njegovim suborcima Lukom Brekalom i Ilijom Kovaeviem; od tada im se gubi svaki trag. JURALI, ANTE, (Jozo), Hrvat, mukarac, civil, roen 1940. godine, iz sela Zelenika (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga granatom, tijekom svibnja 1992. godine, pri topnikom napadu na selo Zelenike. JUKI, KATA, Hrvatica, civil, roena 1934. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Donjem Svilaju. JURI, IVKA, Hrvatica, civil, iz sela Donje Lednice (opina Gradaac); ubijena je, 18.06.1992. godine granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga. JURI, JOSO, (Martin), Hrvat, civil, roen 1942. godine, iz sela Donje Mahale (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 28.05.1994. godine pri raketnom napadu (raketni projektili tipa Volkov) srpskih snaga na selo Donju Mahalu. JURI, MARKO, Hrvat, civil, iz sela Potoanskog Lipika (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Potoanskom Lipiku. JURI, MATO, Hrvat, mukarac, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga granatom 18.04.1992. godine u Derventi, u blizini Auto-moto drutva. JURI, MATO, Hrvat, iz sela Donje Lednice (opina Gradaac); naoruani Srbi su ga muki ubili, tijekom travanja/svibnja 1992. godine. JURILJ, ANTO,(Martin), Hrvat, roen 13.01.1941. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod), otac petero djece; ubio ga je metkom iz vatrenog oruja u glavu, a potom preklao njegov susjed Savo Daki, pripadnik srpskih snaga, 13.05.1992. godine u umi u selu Donjim Vrelimaa (opina Bosanski Brod). JURILJ, ANTO, Hrvat, roen 1910. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubio ga je (zaklao i pucao u njega iz vatrenog oruja) 11.05.1992. godine, u selu Donjim Vrelima, pripadnik srpskih snaga Goran Jakovljevi, star oko 19 godina, iz sela Donjih Vrela, koji je tada na isti nain ubio i pokojnikovu suprugu Anu. JURILJ, ANA, Hrvatica, ena, roena 1909. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubio ju je (zaklao i pucao u nju iz vatrenog oruja) 11.05.1992. godine, u selu Donjim Vrelima, pripadnik srpskih snaga Goran Jakovljevi, star oko 19 godina, iz sela Donjih Vrela, koji je tada na isti nain ubio i pokojniinog mua Antu. JURII, JAKOV, Hrvat, mukarac, roen 1948. godine, civil, roen u selu Bijelo Brdo (opina Derventa), nastanjen u Sarajevu u naselju Grbavica. Do
rata je bio predsjednik udruenja knjievnika BiH. Srbi su ga ubili, poetkom listopada 1992. Mjesto na kojem su ga ubili nije poznato. Na centar raspolae s dvije lokacije i to: Sarajevo i Foa. JURKOVI, RUA, (Franjo), Hrvatica, civil, roena 1940. godine, iz sela Bijele (opina Brko); poginula je u selu Bijeloj od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. KADRI, EVAL, (Selim), Musliman, mukarac, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). KAHRIMANOVI, EFIK, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). KAI, GORAN, Hrvat, mukarac, doasnik HVO-a, roen u Doboju; pripadnici srpskih snaga (niki specijalci i banjaluki diverzanti) ubili su ga 28.07.1992. godine, nakon zarobljavanja. KALEM, ANTE, Hrvat, civil, iz sela Rakovaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatoili u zatvor u Barama. Kao zatoenika odveli su ga na prvu crtu bojinice, na lokalitetu Putnikovo Brdo, gdje je prisiljavan na obavljanje raznih fizikih poslove; pri obavljanju jednog od takvih poslova smrtno je stradao 12.07.1992. godine. KAPETANOVI, NUSRET, zvani araf, Musliman, civil, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Batkui (opina Bosanski amac). KARALAI, MATO, (Anto), Hrvat, civil, roen 1924. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine pred njegovom kuom u selu Tiini. KARALI, FRANJO, (uro), Hrvat, civil, roen 1941. godine, iz sela Tiini (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). KARALI, ?, Hrvat, mukarac, civil, roen u selu Tiini (opina Bosanski amac); dana 19.04.1992. godine granatom su ga ubili pripadnici srpskih snaga koji su tog dana granatirali selo Tiinu. KARAMATI, JURE, (Mijat), zvani Janji, Hrvat, civil, roen 1934. godine, iz sela Komarice (opina Doboj); opravdano se vjeruje da su ga, tijekom 1992. godine, ubili pripadnici srpskih snaga. KARAMATI, ?, Hrvat, mukarac, civil, star 19 godina, iz sela Johovca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga masakrirali su ga i ubili
06.07.1992. godine u selu Johovcu. KARAMEHI, MESUD, Musliman, mukarac, roen u selu Kotorskom (opina Doboj); neutvrenog dana 1992. godine, ubili su ga pripadnici srpskih snaga u selu Kotorskom. KARI, AVDO, Musliman, mukarac, iz grada Brkog; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 16.05.1992. godine, kao zatoenika u logoru Luci u gradu Brkom. KARI, RIZVO, Musliman, civil, star 50 godina, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 16.04.1992. godine u selu Gornjim Kolibama. KATAVI, ANTO, (Nikola), Hrvat, mukarac, star 81 godinu, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubio ga je u selu Donjim Vrelima 16.04.1992. godine pripadnik srpskih snaga Jovan Marijanovi, zvani Bao, iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod). KATAVI, IVICA, (Marko), Hrvat, mukarac, roen 01.04.1961. godine, iz sela Riteia (opina Doboj), pripadnik 4. bojne ("Cer") 103. derventske brigade HVO-a; na podruju opine Derventa uhitili su ga 25.03.1992. godine pripadnici postrojbe srpskih snaga (postrojba zvana Crni kojoti) kojima je zapovijedao Branko Rati, i odveli vojni zatvor Jugoslavenske narodne armije, gdje su ga brutalno pretukli i muki ubili. KATAVI, IVICA, Hrvat, civil, iz sela Komarice (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga (najvjerojatnije pripadnici postrojbe zvane Martievci koji su na podruje opine Derventa pristigli iz Republike Hrvatske, tijekom veljae 1992. godine) presreli su ga 15.03.1992. godine, u selu Luanima Bosanskim dok se automobilom vozio na pravcu Derventa - Bosanski Brod, i ubili; njegov su automobil otuili. KATAVI, JOZO, Hrvat, mukarac, star 37 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela eravca (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom 1992. godine, u selu eravcu. KATAVI, KATA, (Jozo), Hrvatica, ena, roena 1913. godine, civil, iz sela Gornjeg Vinjika (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su je (sasjekli sjekirom) 16.04.1992. godine u selu Donjim Vrelima (opina Bosanski Brod). KATAVI, NIKICA, (Nikola), Hrvat, civil, star 65 godina, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubio ga je u selu Donjim Vrelima 16.04.1992. godine Jovan Marijanovi, zvani Bao, pripadnik srpskih snaga iz Gornjih Vrela. KATAVI, ?, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Komarice (opina Doboj);
pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom travnja 1992. godine, u selu Komarici. KATINI, ANICA, zvana Ana osina, Hrvatica, ena, stara 67 godinu, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su je pripadnici srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Donjim Vrelima. KATI, MATO, (Nedjeljko), zvani Bato, Hrvat, mukarac, iz opine Odak; poginuo je 15.07.1992. godine na stadionu u Slavonskom Brodu od granate ispaljene sa srpskih poloaja iz Bosanske posavine. KAURIN, MARKO, Hrvat, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene od strane srpskih snaga. KAURINOVI, VINKO, Hrvat, civil, roen 1973. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Donjem Svilaju. KIKI, MARKO, Hrvat, mukarac, civil, star 35 godina, iz sela Posavske Mahale (opina Odak); pripadnici srpskih snaga su ga uhitili, a potom ga stravino muili (ivom su mu sjekli miice i na rane stavljali sol); podlegao je ozljedama, u stranim mukama, lipnja 1992. godine. KLARI, MARKO, Hrvat, iz Modrie, civil; nakon to su ga uhitili, Srbi ga iz Modrie odvode u Doboj i zatvaraju, a poslije izvjesnog vremena odvode u selo Kotorsko (opina Doboj) i ubijaju, tijekom lipnja 1992. godine. KLJAJI, BARTOL, (Martin), Hrvat, civil, roen 1950. godine, iz sela Gornjeg Hasia (opina Bosanski amac); kao zatoenika ubio ga je 07.06.1992. godine, na oigled drugih zatvorenika, Slobodan Miljkovi, zvani Lugar, pripadnik srpskih snaga, u logoru kojeg su lokalne srpske paravlasti osnovale u prostoru Srednjokolskog centra u Bosanskom amcu. KNEEVI, ANICA, Hrvatica, civil, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Vrbovcu, neutvrenog dana 1992. godine. KNEEVI, JOSO, Hrvat, civil, iz sela Vidovica (opina Oraje), do rata radio kao prosvjetni djelatnik; pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci ubili su ga 01.05.992. godine u selu Vidovicama: ivog su ga razapeli na kri, utovarili na kamion JNA i potom vozikali kroz selo, sve dok nije izdahnuo. KNEEVI, KATA, Hrvatica, civil, roena u selu Donjem Rahiu (opina Brko); poginula je na slobodnom podruju opine Brko od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. KNEEVI, LUCA, (Vidan), Hrvatica, civil, roena 1920. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su je 01.05.1992. godine u selu Vidovicama.
KNEEVI, PAVO, (Marijan), Hrvat, civil, roen 1934. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginuo je u obiteljskoj kui 11.11.1992. godine, od topnike granate ispaljene na selo sa srpskih poloaja. KNEEVI, RUA, Hrvatica, civil, iz sela Bijele (opina Brko); poginula je u selu Bijeloj od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. KNEEVI, SEVERIN, (Tunjo),Hrvat, civil, roen 1983. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 02.12.1992. godine, pri raketnom (raketni projektili tipa Luna) napadu srpskih snaga na selo Ugljare. KOKI, ?, Hrvat, mukarac, civil (otac Bore Kokia), iz Doboja; pripadnici srpskih snaga ubili su ga (zaklali), lipnja 1992. godine, u Doboju. KOKI, ?, Hrvatica, ensko, civil (majka Bore Kokia), iz Doboja; pripadnici srpskih snaga ubili su je (zaklali), lipnja 1992. godine, u Doboju. KOPI, JOSIP, (Marko), Hrvat, civil, roen 1980. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 02.12.1992. godine, pri raketnom (raketni projektil tipa Luna) napadu srpskih snaga na selo Ugljare. KOPI, MARKO, Hrvat, civil, roen 1937. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 19.07.1992. godine, pri topnikom napadu (granatiranju) srpskih snaga na selo Otru Luku. KOPI, LJUBA, Hrvatica, enska osoba (supruga Matina), iz sela Gorice (opina Brko); pripadnici srpskih snaga objesili su je 08.05.1992. godine u selu Gorici. Na objeenom tijelu bili su vidljivi tragovi muenja (oderana koa). KOPI, MATO, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1958. godine, iz sela Gorice (opina Brko); pripadnici srpskih snaga objesili su je 08.05.1992. godine u selu Gorici. Na objeenom tijelu bili su vidljivi tragovi muenja (oderana koa). KOPI, ROKO, Hrvat, civil, roen 1910. godine, iz sela Vrbovakog Lipika (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovakom Lipiku. KOPI, STIPO, Hrvat, civil, iz sela Potoanskog Lipika (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Potoanskom Lipiku. KOPI, TUNJO, (Pejo), Hrvat, civil, roen 1934. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 19.09.1992. godine pri topnikom napadu (granatiranju) srpskih snaga na selo Otru Luku.
KOSOVAC, IBRAHIM, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. KOTORI, NIJAZ, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); ubijen je u selu Kotorskom granatom ispaljenom s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. KOVA, BLA, Hrvat, civil, iz sela Srnave (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Srnavi. KOVA, RADOMIR, zvani Bato, Hrvat, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja/svibnja 1992. godine, u Derventi na obali rijeke Ukrine. KOVAEVI, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Novog Sela (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u Novom Selu. KOVAEVI, ILIJA, Hrvat, mukarac, iz sela Bukovca pokraj Modrana (opina Derventa), pripadnik HVO-a; pripadnici srpskih snaga su ga uhitili 29.09.1992. na podruju sela Koraa (opina Bosanski Brod) zajedno s njegovim suborcima Lukom Brekalom i Mirkom Jurakiem. Od tada im se gubi svaki trag. KOVAEVI, JELA, Hrvatica, civil, roena 1932. godine, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Vrbovcu. KOVAEVI, MARA, Hrvatica, civil, iz Gradaca; pripadnici srpskih snaga ubili su je 18.06.1992. godine u Gradacu. KOVAEVI, MARKO, zvani Raa, Hrvat, civil, roen 1924. godine, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, lipnja 1992. godine, u selu Vrbovcu. KOVAEVI, NENAD, Hrvat, civil, roen 1923. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Donjem Svilaju. KRAJINOVI, ANTE, zvani Polka, Hrvat, civil, iz sela Zasavice (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatoili u logor u selu Crkvini (opina Bosanski amac), te nakon izvjesnog vremena premjstili u logor koji se nalazio u gradu Bosanskom amcu, gdje su ga i ubili 24.06.1992. godine. KRAJINOVI, JELA, (Pejo), Hrvatica, civil, iz sela unjara (opina Derventa); poginula je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. KRECI, HUSO, Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, neutvrenog dana
1992. godine, pri topnikom granatiranju Dervente od strane srpskih snaga. KRECI, JASMIN, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja 1992. godine, u gradu Derventi. KRIJAN, JOZO, Hrvat, mukarac, civil, roen 1927. godine, iz sela Koraa (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 18.09.1992. godine u selu Korae. KRIVI, STIPO, Hrvat, civil, iz Dervente; ubili su ga granatom, u sinovljevoj kui, pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). KRIVI, TOMISLAV, (Stipo), Hrvat, civil, roen 1939. godine, iz Dervente; ubili su ga granatom, u njegovoj kui, pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). KRIVI, ?, Hrvat, mukarac, civil, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su 27.05.1992. godine granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). KRNJI, IVA, Hrvatica, civil, iz sela Donjih Boinaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su je, tijekom listopada 1992. godine, u selu Donjim Boincima. KRNJI, ELJKO, (Mato), Hrvat, civil, roen 1980. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 02.12.1992. godine pri raketnom (raketni projektili tipa Luna) napadu srpskih snaga na selo Ugljare. KUNKI, JOZO, Hrvat, civil, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom svibnja 1992. godine, u Modrii. KUTLI, JOZO, (Andrija), Hrvat, iz sela Terima (opina Derventa); nepoznati status, mjesto i nain nasilne smrti; ubili su ga 13.04.1993. godine. KUZMAN, RUDO, Hrvat, mukarac, star 45 godina, civil, iz sela eravca (opina Derventa); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, tijekom 1992. godine, u selu eravcu. KVASINA, IVO, Hrvat, civil, iz sela Posavske Mahale (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Posavskoj Mahali. KVASINA, KATA, Hrvatica, civil, roena 1935. godine, iz sela Posavske Mahale (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Posavskoj
Mahali. K., SEAD, Musliman, mukarac, iz grada Brkog; prilikom okupacije Brkog ubili su ga pripadnici srpskih snaga, zabivi mu sjekiru u lea. LACI, IVICA, Hrvat, mukarac, roen 1956. godine, iz sela Poljaka; ubili su ga pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine. LACI, ANICA, (Martin), Hrvatica, civil, roena 1953. godine, iz sela Skakave Donje (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su je 08.05.1992. godine u selu Skakvi Donjoj. LAMEI, IVAN, Hrvat, mukarac, roen 1937. godine, civil, iz sela Koraa (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 30.08.1992. godine u selu Korae. LEKO, IVAN, (Ivan), Hrvat, mukarac, civil, roen 11.10.1945. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga iz pjeakog oruja 19.04.1992. godine u Derventi, u blizini "umske uprave". LONAR, ZORAN, (Stipo), Hrvat, civil, iz sela Luga (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga 03.05.1992. godine u njegovoj kui u selu Lugu i odveli u logor kojeg su osnovali u zgradi osnovne kole u selu Agiima (opina Derventa), gdje su ga i ubili, tijekom svibnja 1992. godine, pucavi mu u lea. LONAR, ?, Hrvatica, ensko (supruga Mile Lonara), civil, iz Dervente; ubili su je pripadnici srpskih snaga 10.04.1992. godine u Derventi, na mostu preko rijeke Ukrine, dok se vozila osobnim automobilom. LUBINA, MIJO, (Jozo), Hrvat, mukarac, civil, roen 1945. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Donjem Hasiu. Tada su ubili i njegovu majku Katu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na katolikom groblju u selu Tiini (opina Bosanski amac). LUBINA, KATA, ro. MILKI, Hrvatica, civil, roena 1919. godine, iz sela Donjeg Hasia (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su je 19.04.1992. godine u selu Donjem Hasiu (tada su ubili i njenog sina Miju). Pokojniino tijelo je pokopano na katolikom groblju u selu Tiini (opina Bosanski amac). LUCI, MIROSLAV, (Boo), Hrvat, mukarac, iz sela Krepia (opina Brko); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine. LUI, IVO, Hrvat, civil, roen 1921. godine, iz sela Krepia (opina Brko); od svibnja 1992. godine zajedno sa suprugom Katom boravio je kao prognanik u selu Gornjem Zoviku (opina Brko); poginuo je 10.10.1992.
godine u selu Gornjem Zoviku, u zranom napadu srpskih snaga na selo (s njim je poginula i njegova supruga). LUI, KATA, Hrvatica, civil, roena 1927. godine, iz sela Krepia (opina Brko); od svibnja 1992. godine zajedno s muem Ivom boravila je kao prognanica u selu Gornjem Zoviku (opina Brko); poginula je 10.10.1992. godine u selu Gornjem Zoviku, u zranom napadu srpskih snaga na selo (s njom je poginuo i njen suprug). LUI, ?, Hrvat, mukarac, civil, roen u selu Lugu (opina Derventa); poginuo je 09.05.1992. godine u selu Kukavicama (opina Derventa), od granate ispaljene iz vojarne JNA u Derventi. LUJAI, IVO, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); dana 17.07.1992. godine, ispred njegove obiteljske kue u Gornjem Svilaju, strijeljali su ga pripadnici srpskih snaga. Uz Ivu strijeljali su jo etvoricu mukaraca, Hrvata, mjetana Gornjeg Svilaja. LUKAEVI, MARIJA, (Mato), Hrvatica, enska osoba (supruga Matina), civil, roena 1935. godine, iz sela Kopanica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga, meu kojima i njen suseljanin Momir Ristanovi, ubili su je 01.05.1992. godine u selu Kopanici. LUKAEVI, MATO, (Marko), Hrvat, civil, roen 1938. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga, meu kojima i njegov suseljanin Momir Ristanovi, ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. LUKI, MIROSLAV, (Boo), Hrvat, civil, roen 1971. godine, iz sela Krepia (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Krepiu. LUKI, IMO, (Filip), Hrvat, civil, roen 1929. godine, iz sela Bijele (opina Brko); poginuo je u selu Bijeloj od topnikog napada (granatiranja) srpskih snaga na selo. LUKI, TADIJA, Hrvat, civil, iz sela Tramonice (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Tramonici. LUPI, EFIK, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 20.08.1992. godine, u Derventi u naselju Omeragiima. Jedan od poinitelja zloina je i Zlato Nedi, predratni ugostitelj iz sela Trstenika (opina Derventa). LJUBII, KATA, zvana Beba, Hrvatica, civil, iz sela Zelenika (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su je 13.05.1992. godine u selu Zelenikama (opina Derventa).
LJUBII, KATA, Hrvatica, ensko, civil, rorna 1943. godine, iz sela Tetime (opina Derventa); ubili su je granatom, ispred njenih kunih vrata, pripadnici srpskih snaga, svibnja 1992. godine, pri granatiranju sela. A-G | H-LJ |M-S | -
Popis rtava A-G | H-LJ |M-S | - MARKOTI, MARTA, (Marko), Hrvatica, civil, roena 1930. godine, iz sela Kornice (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su je 24.06.1992. godine u selu Kornici. MARKOVI, BOO, (Todor), Hrvat, civil, roen 1937. godine, iz sela Boka (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 27.06.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. MARKOVI, IVAN, (Tunjo), Hrvat, civil, roen 1924. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. MARKOVI, IVICA, (Iljo), Hrvat, civil, roen 1978. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. MARKOVI, PEJO, (Marijan), Hrvat, civil, roen 1979. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. MARKOVI, PETAR, (Marko), Hrvat, civil, roen 1966. godine, iz sela Boka (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 13.12.1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Bok. MARKOVI, SLAVEN, (Ilija), Hrvat, civil, roen 1977. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. MAROJEVI, IMO, Hrvat, civil, iz sela Blaevca (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Blaevcu. MAROEVI, LUKA, Hrvat, civil, roen 1919. godine, iz sela Tolise (opina
Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Tolisu. MARTI, MARIJAN, (Perica), Hrvat, roen 22.08.1943. godine, pripadnik 107. gradaake brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga i zatvorili u logoru koji su osnovali u selu Pelagievu (opina Gradaac) gdje su ga i ubili, tijekom rujna 1992. godine. MARTINOVI, DRAGO, Hrvat, mukarac, civil, iz Doboja; Srbi su ga uhitili i zatvorili u dobojski zatvor, a nakon nekog vremena odveli iz zatvora i ubili, neutvrenog dana 1992. godine, zajedno s Karlom Grgiem, u Doboju. MARI, ANA, (Pejo). Hrvatica, civil, roena 1924. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 13.08.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Ugljaru. MAI, EJUB, Musliman, starac, civil, umirovljenik, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); dvojica pripadnika srpskih snaga, Stanko Petkovi i Aco Vidi, ubili su ga 16.04.1992. godine na lokalitetu Bare (lijevo od damije) u selu Gornjim Kolibama. MAI, IBRAHIM, Musliman, civil, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 16.04.1992. godine na ulazu u njegovu kuu u selu Gornjim Kolibama (prvo su u njega pucali rafalno iz automatskog pjeakog oruja, a potom ga je noem preko vrata preklao Srbin prezimenom Bogdanovi). MAI, REFIK, Musliman, civil, iz sela Jakea (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom svibnja 1992. godine, u selu Jakeu. MATANOVI, FRANJO, (Ivo), Hrvat, roen 1957. godine, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod), pripadnik 101. bosansko-brodske brigade HVO-a; pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane Beli orlovi predvoeni Draganom Miiem zarobili su ga 25.03.1992. godine na kontrolnoj toki koju su postavili na ulasku u selo Donja Vrela. Skupa s njim su zarobljeni Ilija Duspara i jo jedan pripadnik HVO-a u kojeg su pripadnici Belih orlova pucali na kontrolnom punktu i teko ga ranili. Nakon kraeg maltretiranja odvezli su ih u selo Lijee gdje ih zatvaraju u prostor svlaionica na nogometnom igralitu. Nakon viesatnog brutalnog iivljavanja u kojem su sudjelovali Nenad Milii i Srbin prezimenom Trivkovi (obojica iz sela Lijea), isti ga, u prvim satima 26.03.1992. godine, ubijaju skupa s Ilijom Dusparom, a tijela bacaju u rijeku Savu; pokojnikovo tijelo je pronaeno, nakon desetak dana, na obali rijeke Save u Oraju. MATANOVI, JOZO, Hrvat, mukarac, civil, iz Doboja, prije rata zaposlen u Opoj bolnici u Doboju kao elektriar; pripadnici srpskih snaga su ga, lipnja 1992. godine, brutalno pretukli u istranom zatvoru u Doboju, a od
zadobivenih ozljeda umro je u bolnici u Banjoj Luci. MATANOVI, MARTA, Hrvatica, ensko; ubili su je pripadnici srpskih snaga u selu Donjem Svilaju, tijekom 1992. godine; pronaeno tijelo bilo je iznakaeno. MATANOVI, MATO, Hrvat, civil, roen 1929. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Donjem Svilaju. MATANOVI, NIKO, Hrvat, mukarac, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); ubili su ga pripadnici srpskih snaga u selu Donjem Svilaju, tijekom 1992. godine; pronaeno tijelo bilo je izmasakrirano. MATANOVI, STJEPAN, Hrvat, civil, roen 1936. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Donjem Svilaju. MATIJEVI, MIRKO, (Martin), Hrvat, roen 30.09.1963. godine, iz Dervente, pripadnik HVO-a; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga 17.04.1992. godine u njegovoj obiteljskoj kui (Derventa, Ul. brae Vukovi) i tu ga brutalno premlatili, a potom ga doslovno izvukli iz kue i pokraj dvorita ograde ubili iz vatrenog oruja (rafalom) dok je leao na trbuhu. Na istom mjestu i u isto vrijeme je ubijen i njegov susjed Jozo Vrbat. MATI, ANICA, Hrvatica, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su je, tijekom srpnja 1992. godine, na nogometnom igralitu u selu Johovcu (opina Doboj). MATI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Babine Grede (opina upanja, RH); pripadnici srpskih snaga su ga bezrazlono uhitili i zatvorili. Dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati,dola je skupina srpskih vojnika u zatvor (zvani Magacin) u selu Crkvini (opina Bosanski amac), meu kojima Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, koji su potom bez ikakovog povoda strijeljali 16 zatvorenika, meu kojima i Iliju Matia. MATI, IVICA, Hrvat, civil, iz sela Tramonice (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Tramonici. MATI, KATA, Hrvatica, civil, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Vrbovcu. MATKOVI, ?, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Babine Grede (opina upanja, RH); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja 1992. godine, u logoru kojeg su mjesne srpske paravlasti osnovale u zgradi TO-a (Teritorijalne obrane) u Bosanskom amcu. MATOVI, FRANJO, Hrvat, mukarac, star 35 godina, civil, iz sela eravca (opina Derventa); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, tijekom 1992.
godine, u selu eravcu. MATUZOVI, PERO, Hrvat, civil, roen 1957. godine, iz sela Gorica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Goricama. MEHI, SENAD, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MEMI, ADEM, (Ago), zvani aba, Musliman, civil, roen 23.07.1966. godine, iz Dervente, poznati derventski koarka; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga 12.05.1992. godine u Derventi, u naselju zvanom Kineska etvrt, i odveli u vojarnu JNA, gdje su ga istog dana i ubili. MIJI, ANTUN, Hrvat, mukarac; nepoznat status, mjesto, nain i vrijeme smrti. Smrt nastupila tijekom 1992./1995. MIJI, cijela obitelj od pet lanova, Hrvati, iz grada Modrie; pred srpskom oruanom agresijom sklonili su se u naselje Modriki Lug. Svi su poginuli pri eksploziji kasetne bombe koju je bacilo srpsko zrakoplovstvo, svibnja 1992. godine. MIKI, ANTO, (Manda), Hrvat, civil, roen 1917. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. MIKI, MARINKO, (Ilija), Hrvat, civil, roen 1976. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. MIKI, MARKO, (Joso), Hrvat, civil, roen 1938. godine, iz sela Kostra (opina Oraje); poginuo je 29.04.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na prometnicu (cestu) Oraje - Kostr. MIKI, MATO, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1934. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 06.07.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. MIKI, PEJO, (Lujo), Hrvat, civil, roen 1979. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. MIKI, ZDRAVKO, Hrvat, mukarac, iz sela Matia (opina Oraje), ravnatelj lokalne radijske postaje Radio Oraje; poginuo je 19.07.1992. godine. MILII, JELA, (Luka), Hrvatica, civil, roena 1933. godine, iz sela Ugljare
(opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 19.07.1992. godine od topnike granate ispljene sa srpskih poloaja na selo Ugljaru. MILII, RUA, Hrvatica, civil, roena 1933. godine, iz sela Tolise (opina Oraje); poginula je u obiteljskoj kui 22.07.1993. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Tolisu. MIKOVI, ANDRIJA, (Terezija), Hrvat, civil, roen 1942. godine, iz sela Jenjia (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. MIKOVI, FINKA, Hrvatica, civil, iz sela Jenjia (opina Oraje). Ubili su je pripadnici srpskih snaga, tijekom 1992. godine, pri okupaciji sela Jenjia. MIKOVI, ILIJA, (Tunjo), Hrvat, civil, roen 1969. godine, iz sela Krepia (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Krepiu. MIKOVI, JANJA, (Mato), Hrvatica, civil, roena 1930. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginula je na seoskoj cesti 02.12.1992. godine od rakete (raketnog projektila tipa Luna) ispaljene sa srpskih poloaja na selo Ugljaru. MIKOVI, JOSIP, (Pero), Hrvat, civil, roen 1984. godine, iz sela Kostra (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 14.12.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Kostr. MIKOVI, KATICA, (Marijan), Hrvatica, civil, roena 1974. godine, iz sela Donje Mahale (opina Oraje); poginula je na prometnici Donja Mahala Tolisa 30.11.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na navedenu prometnicu. MIKOVI, MARA, Hrvatica, civil, iz sela Jenjia (opina Oraje); ubili su je pripadnici srpskih snaga, tijekom travnja 1992. godine, pri okupaciji sela Jenjia. MIKOVI, MIKA, Hrvat, civil, roen 1938. godine, iz sela Kostra (opina Oraje); poginuo je u Oraju 13.05.1995. godine od rakete (raketnog projektila tipa Volkov) ispaljene sa srpskih poloaja na Oraje. MRKALJEVI, BAJRO, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); poginuo je u selu Kotorskom od granate ispaljene s poloaja srpskih snaga. MRKONJI, DALIJA, Hrvatica, civil, roena 1975. godine, iz Oraja; poginula je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1995. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na Oraje.
MUJAKOVI, SAFET, (Sejfudina), Musliman, mukarac; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJIN, MEHMED, Musliman, starac, civil, umirovljenik, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); dvojica pripadnika srpskih snaga, Stanko Petkovi i Aco Vidi, ubili su ga 16.04.1992. godine na lokalitetu Bare (lijevo od damije) u selu Gornjim Kolibama. MUJKANOVI, EDIN, (Omera), Musliman, mukarac, roen 20.11.1972. godine; poginuo 08.06.1992. godine u Brezicama, opina Derventa, od ispaljene minobacake granate sa srpskih poloaja. MUJKANOVI, JUSUF, Musliman, mukarac, civil, roen 1920. godine u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, HAZIM, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, HUSEIN, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, HUSEIN, (Mehe), Musliman, mukarac, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, MEHMED, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, NIJAZ, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, RIFET, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKANOVI, SMAIL, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUJKI, MIRSAD, (Senija), Musliman, roen 1970. godine, pripadnik HVO-a; pripadnici srpskih snaga ubili su ga nakon zarobljavanja u selu Kolibama
(opina Bosanski Brod), tijekom rujna 1992. godine. MULABDI, NIHAD, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i odveli u logor zvan Bare u Doboju. Skupa s drugim zatoenim Hrvatima i Muslimanima odvodili su ga na prve crte bojinice (najee na crti Ritei - Majevac) gdje je bio prisiljavan obavljati teke fizike poslove za potrebe srpskih snaga; pri obavljanju jednog od prisilnih radova poginuo je 22.06.1992. godine u selu Dugom Polju (opina Modria). MULISI, FARUK, Musliman, roen 1963. godine, iz Bosanskog amca; kao zatoenika ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, pripadnici srpskih snaga. MUMINOVI, MIRSAD, Musliman, mukarac, civil; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na kolonu prognanika, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. MURATEHAI, AVDO, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). MUSTAFI, HUSEIN, (Feti), Musliman, roen 1950. godine, iz Bosanskog amca; kao zatoenika ubili su ga 28.10.1992. godine pripadnici srpskih snaga. MUSTAFI, MRGUD, Musliman, mukarac, civil; kao zatoenik srpskog logora, smjetenog u zgradi TO-a u Bosanskom amcu, poginuo je u dvoritu, tijekom studenoga 1992., pri eksploziji minobacake granate. NADAREVI, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Tramonice (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Tramonici. NADAREVI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Tramonice (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Tramonici. NAKI, DINKA, (Elvija), Muslimanka, ena, roena 1971. godine, civil, iz Dervente; poginula je, tijekom 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. NEDI, JOSO, (Marko), Hrvat, mukarac, civil, iz sela Novog Sela (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga (zapalili) u njegovoj kui 19.04.1992. godine na katoliki blagdan Uskrs. NEDI, MARA, Hrvatica, civil, roena 1937. godine, iz Oraja; poginula je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1995. godine, od topnike
granate ispaljene sa srpskih poloaja na Oraje. NERETLJAK, ILJO, Hrvat, civil, roen 1924. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginuo je u obiteljskoj kui 15.11.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. NERETLJAK, KAJA, Hrvatica, civil, roena 1919. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 10.05.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. NIKOLA, JOZO, Hrvat, star 59 godina, civil, iz sela Binje (opina Derventa); ubili su ga 28.08.1992. godine pripadnici srpskih snaga. NIKOLI, MARIJAN, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1947. godine, iz sela Lanita (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Lanitima. NIKOLI, MARTIN, (Ivo), Hrvat, mukarac, roen 1941. godine, iz sela Lanita (opina Brko); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine u selu Lanitima. NUJI, JURO, (Mato), zvani uo, Hrvat, roen 25.08.1969. godine, iz sela Zelenika (opina Derventa), pripadnik 103. derventske brigade HVO-a. Lipnja 1992. godine; ubili su ga pripadnici srpskih snaga iz strojnice dok se kretao putem od sela Zelenika prema Modranu. NUKII, RIFAT, (Salih), Musliman, mukarac; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). NURKI, DEVAD, (Galib), Musliman, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga su ga kao zatoenika odvodili na prvu liniju bojinice na prisilne radove (kopanje rovova i dr.) i tako radei je i poginuo, neutvrenog dana 1992. godine. NJIVOJDA, LUCIJA, Hrvatica, civil, roena 1914. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Gornjem Svilaju. N., AMIR, Musliman, mukarac, iz grada Brkog; prilikom okupacije grada Brkog ubili su ga pripadnici srpskih snaga, a opravdano se sumnja se da ga je ubio Goran Jelisi. OBRADOVI, LJUBA, (Petar), Hrvatica, civil, roena 1936. godine, iz sela Gornjeg Zovika (opina Brko); poginula je u selu Gornjem Zoviku od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo. ODOBAI, DEVAD, Musliman, mukarac, civil; poginuo je u selu
Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na kolonu prognanika, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. OMAZI, ILIJA, (Ilija), Hrvat, iz sela ardaka (opina Modria), pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga, a potom ubili 26.06.1992. godine u selu ardaku. OMAZI, MARKO, (Anto), Hrvat, iz sela ardaka (opina Modria), pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga, a potom ubili 26.06.1992. godine u selu ardaku. OMIEVI, JUNUZ, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. OPAAK, MLADEN, (Zlatko), Hrvat, pripadnik 103. derventske brigade HVOa; poginuo je 29.09.1992. godine u borbama sa srpskim snagama. OREKOVI, MARKO, Hrvat, mukarac, civil, roen 1948. godine, iz sela Poljara (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga zaklali su ga, lipnja 1992. godine, u Poljarima. ORKI, ILJO, (Bla), Hrvat, civil, roen 1980. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. ORKI, JANJA, (Joso), Hrvatica, civil, roena 1958. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 12.11.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. ORULI, ANTO, Hrvat, mukarac, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja 1992. godine, u logoru kojeg su mjesne srpske paravlasti osnovale u zgradi TO-a (Teritorijalne obrane) u Bosanskom amcu. OROLI, IVAN, (Mirko), Hrvat, dijete, civil, roen 1990. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 20.05.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. OROLI, JOSIP, (Pejo), Hrvat, roen 1948. godine, iz sela Domaljevca (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga su ga bezrazlono uhitili i zatvorili. Dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati, dola je skupina srpskih vojnika u zatvor (zvani Magacin) u selu Crkvini (opina Bosanski amac), meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, koji su potom bez ikakvog povoda strijeljali 16 zatvorenika, meu kojima i Josipa Orolia. OROLI, MARA, Hrvatica, civil, roena 1936. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 16.07.1992. godine od
topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. OROLI, MARA, Hrvatica, civil, iz sela Tolise (opina Oraje); poginula je u obiteljskoj kui, neutvrenog dana 1994. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Tolisu. OSMANBEGOVI, FIKRET, Musliman, mukarac, civil, roen u Doboju; pripadnici postrojbe srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia ubili su ga 18.06.1992. godine u selu evarlijama. Nakon poinjenog zloina pokojnikovo tijelo su izmasakrirali. PALISLAMOVI, REFIK, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). PALISLAMOVI, TIDE, Muslimanka, ensko, civil, roena u selu Deranu, zaseoku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). PARADIK, MIO, (Ivo), Hrvat, roen 14.12.1959. godine, pripadnik (zapovjednik voda) 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga i zatvorili u prostoriju policijske postaje u Modrii, a nakon brutalnog muenja ubili 03.05.1992. godine. PASJENIK, JAROSLAV, (Mihajlo), zvani Braco, Hrvat, civil, roen 30.05.1956. godine, iz sela Polja (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga iz pjeakog oruja 19.04.1992. godine u Derventi, u blizini "umske uprave". PATLJAK, ANTE, (Mato), Hrvat, pripadnik (zapovjednik satnije) 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga 03.05.1992. godine, i ubili na lokalitetu Vranjakoj Trebavi, nakon 15.05.1992. godine. PATLJAK, MIO, (Pero), Hrvat, roen 14.10.1956. godine, pripadnik (zapovjednik voda) 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga 03.05.1992. godine, i ubili na lokalitetu Vranjakoj Trebavi, nakon 15.05.1992. godine. PAVI, IVICA, (Tade), Hrvat, roen 1956. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga su ga, kao zatoenika, odvodili na prvu liniju bojinice na prisilni rad (kopanje rovova i dr.), te je tako radei i poginuo, neutvrenog dana 1992. godine. PAVI, MARIJAN, Hrvat, mukarac, star 81 godinu, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 16.04.1992. godine u selu Donjim Vrelima (opina Bosanski Brod).
PAVLOVI, IVO, (Niko), Hrvat, civil, iz sela Gorica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Goricama. PEANOVI, LUKA, Hrvat, civil, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovcu. PEJII, JOZO, Hrvat, civil, roen 1947. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Donjem Svilaju. PEJII, TOMISLAV, (Bartol), Hrvat, civil, roen 1976. godine, iz sela Matia (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 07.08.1995. godine od topnike ranate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Matie. PEJI, IVO, Hrvat, civil, roen 19.06.1928. godine, iz Bijelog Brda (opina Derventa); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 15.04.1992. godine. PEJI, KAJA, (Mijo), Hrvatica, civil, roena 1943. godine, iz Oraja; poginula je u obiteljskoj kui 21.05.1995. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na Oraje. PEJI, MARIJAN, (Tadija), Hrvat, civil, roen 1952. godine, iz sela Gornjeg Hasia (opina Bosanski amac), civil, vlasnik kavane "Alenka" u rodnom selu; ubio ga je, kao zatoenika u logoru u selu Pelagievu, neutvrenog dana 1992. godine, upravnik logora imenom Zvjezdan (ubojica je ujedno bio i zapovjednik Vojne policije pri srpskoj postrojbi zvanoj Krajika brigada). PEJI, MARIJAN, Hrvat, civil, iz sela Dobrinje (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a nakon muenja ubili, tijekom svibnja 1992. godine, u selu Dobrinji. PELIZI, MUZAFER, Musliman, civil, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom lipnja 1992. godine, u Modrii. PERIKI, MIJO, Hrvat, civil, roen 1911. godine, iz sela Gorica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Goricama. PETRIEVI, MILA, Hrvatica, civil, roena 1945. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su je 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). PETRIEVI, MILENKO, (Mato), Hrvat, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga su ga, kao zatoenika, odvodili na prvu liniju bojinice na prisilni rad (kopanje rovova i dr.), te je tako radei i poginuo, neutvrenog dana 1992. godine.
PETRIEVI, PERO, zvani up, Hrvat, civil, roen 1943. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). PETRI, JOZO, Hrvat, civil, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovcu. PILIPOVI, MARIJANA, Hrvatica, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su je 03.07.1992. godine u Derventi, u Ulici Ive Lole Ribara. PILIPOVI, PERO, Hrvat, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 03.07.1992. godine u Derventi, u Ulici Ive Lole Ribara. PILIPOVI, ELJKO, (Jakov), Hrvat, civil, iz sela Koliba (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga zarobili su ga, a potom ubili, tijekom rujna 1992. godine, u selu Kolibama. POLUNI, MARKO, Hrvat; nepoznat status, nain i vrijeme smrti. Smrt je nastupila 24.04.1992. godine. POROBI, VEDAD, (Senahid), Musliman, mukarac, roen 11.11.1970. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom i ubili u Derventi 12.05.1992. godine na mostu preko rijeke Ukrine; pokojnikovo tijelo su bacili u rijeku. POZDERAC, HASAN, Musliman, iz Modrie, civil; Srbi su ga ubili u Modrii 05.05.1992. godine. PRANJI, DOMA, Hrvatica, ensko, stara oko 70 godina, civil, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga su se 15.07.1992. godine, u njezinoj kui na njoj iivljavali; u ranim jutarnjim satima je umrla od zadobivenih ozljeda. PRANJI, FABIJAN, Hrvat, civil, iz Gradaca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 18.06.1992. godine u Gradacu. PRANJI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjem Svilaju. PRANJI, MATE, (Ante), Hrvat, roen 21.09.1942. godine, pripadnik 1. satnije 4. bojne 103. derventske brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom svibnja 1992. godine, u selu Komaricama (opina Derventa). PRANJI, PAJO, Hrvat, civil, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); Srbi su ga ubili u njegovoj kui, ubaenom runom bombom.
PRANJI, ?, (.), Hrvat, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom svibnja 1992. godine, u selu Komaricama (opina Doboj). PRCI, HIMZO, Musliman, civil, iz naselja Omeragia, Derventa; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 20.08.1992. godine u Derventi, u naselju Omeragiima. Jedan od poinitelja zloina je i Zlato Nedi, predratni ugostitelj iz sela Trstenika (opina Derventa). PRCI, HUSEIN, Musliman, civil, iz Dervente, naselje Omeragii; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 20.08.1992. godine u Derventi, u naselju Omeragiima. PRINCIP, PEJO, (Ivan), zvani Pejo Mandin, Hrvat, roen 19.05.1940. godine, iz sela Kovaevaca (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, tijekom lipnja 1992. godine, u selu Kovaevcima. PRINCIP, PERO, Hrvat, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatoili u zatvor Bare (zatvor Bare je smjeten u prostoru vojnog skladita JNA koji se nalazio u Doboju, u naselju Rudanki). Kao zatoenika ubili su ga 12.07.1992. godine u navedenom logoru. PTIAR, ZDRAVKO, (Antun), Hrvat, roen 23.06.1954. godine, pripadnik 105. modrike brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga zarobili su ga i zatvorili u prostoriju policijske postaje u Modrii, a nakon brutalnog muenja ubili 03.05.1992. godine. PUKARI, LUCA, Hrvatica, civil, iz sela Tramonice (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su je, neutvrenog dana 1992. godine, u Tramonici. RADANOVI, MARIO, Hrvat, muko dijete, star oko 14 godina, civil; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, oko 06.10.1992. godine, u gradu Bosanskom Brodu i zatvorili u portsku dvoranu. Djeak je podlegao tijekom brutalnog premlaivanja od strane pripadnika srpskih snaga, listopada 1992. godine; poinitelji zloina su pokojnikovo tijelo bacili u rijeku Savu. RADAT, IVICA, (Marijan), Hrvat, civil, iz sela Rijeana Donjih (opina Modria); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, svibnja 1992. godine, u njegovom rodnom selu. RADMAN, IVO, Hrvat, civil, roen 1936. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga (strijeljali) 17.07.1992. godine ispred kue Ive Lujaia u selu Gornjem Svilaju. RADMAN, MARIJAN, Hrvat, civil, roen 1938. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga (strijeljali) 17.07.1992. godine ispred kue Ive Lujaia u selu Gornjem Svilaju.
RADMAN, MIJO, Hrvat, civil, roen 1945. godine, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga (strijeljali) 17.07.1992. godine ispred kue Ive Lujaia u selu Gornjem Svilaju. RADMAN, PERO, Hrvat, civil, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga (strijeljali) 17.07.1992. godine ispred kue Ive Lujaia u selu Gornjem Svilaju. RADO, MARKO, Hrvat, civil, iz Gradaca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 18.06.1992. godine u Gradacu. RADOVI, SLAVKO, Hrvat, mukarac, star 18 godina, iz sela Johovca (opina Doboj); tijekom 1991./1992. bio je na redovnom sluenju vojnog roka u tadanjoj JNA; u veljai 1992. godine, pripadnici te iste JNA zaklali su ga u nekom selu kod Vinkovaca (Hrvatska); prije toga zloina jedan njegov pretpostavljeni (asnik JNA) izjavio je pred svim vojnicima da e "sve ustae u kasarni pobiti". RAGI, MATO, (Luka), Hrvat, civil, iz sela Boka (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1993. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Bok. RAJKOVI, FERDO, Musliman, mukarac, civil, roen u selu Deranu, zaselku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). RAVLI, STIPO, Hrvat, mukarac, star 48 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela eravca (opina Derventa); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, tijekom 1992. godine, u selu eravcu. RAI, ILIJA, Hrvat, civil, iz sela Dobre Vode (opina Modria); ubio ga je u selu Donjim Vrelima (opina Bosanski Brod), tijekom svibnja 1992. godine, pripadnik srpskih snaga Neboja Ignjatovi zvani Kemo iz sela Gornjih Vrela (opina Bosanski Brod). SAMARDI, IVO, (Niko), Hrvat, civil, iz sela Novog Sela (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Novom Selu. SEDLO, MARA, Hrvatica, roena 1935. godine, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su je 03.08.1992. godine u selu Korau (opina Bosanski Brod). SEDLOVSKI, GORAN, Hrvat, mukarac, iz Dervente, zanimanjem policajac; pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane eeljevci uhitili su ga u derventskoj policijskoj postaji, a potom ubili 25.04.1992. godine.
SEDLOVSKI, ILIJA, (Franjo), Hrvat, civil, roen 20.08.1959. godine, iz Dervente; ubili su ga u gradu Derventi (pokraj hotela "Derventa") 20.04.1992. godine pripadnici srpskih snaga. SELIMAGI, ALIJA, Musliman, civil; pripadnici Jugoslavenske armije su ga uhitili i odveli u Srbiju te tamo zatoili u logoru u Batajnici. Logorski uvari su ga ubili, tijekom svibnja 1992. godine. SELIMANI, ALIVEBI, Albanac, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i odveli u logor zvan Bare u Doboju. Skupa s drugim zatoenim Hrvatima i Muslimanima odvodili su ga na prve crte bojinice (najee na crti Ritei, Majevac) gdje je bio prisiljavan obavljati teke fizike poslove za potrebe srpskih snaga; tako radei je i poginuo 22.06.1992. godine u selu Dugom Polju (opina Modria). SELMENOVI, ALIJA, Musliman, mukarac, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); pripadnici lokalnih srpskih parapolicijskih snaga uhitili su ga i otpremili u Srbiju, u zatvor zvan Batajnica. Tijekom lipnja 1992. godine ubijen je u zatvoru Batajnici. SENEGANIK, MARIJA, (Marko), Hrvatica, civil, roena 1953. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue 28.11.1992. godine od rakete (raketnog projektila tipa Luna) ispaljene sa srpskih poloaja na selo Ugljaru. SENJI, PAVO, Hrvat, civil, iz sela Novog Sela (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Novom Selu. SIMNICA, AGOJ, (Ramadan), Musliman, roen 1966. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga su ga kao zatoenika odvodili na prvu liniju bojinice na prisilni rad (kopanje rovova i dr.); tako radei je i poginuo, neutvrenog dana 1992. godine. SIROVINA, ANA, Hrvatica, ena; nepoznat status, mjesto, nain i vrijeme smrti. SIVRI, IVAN, Hrvat, civil, iz sela Vranjaka (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Vranjaku. SLIJEPEVI, SENAD, (Ahmet), Musliman, civil, roen 21.05.1960. godine, iz Dervente, po profesiji novinar na derventskom radiju; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi (u Ulici Ilije Grbia) skupa s jo pet osoba i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor koji je bio organiziran u Starom mlinu na rijeci Vijaci, na samom ulazu u grad Prnjavor. Koncem travnja 1992. godine, ubili su ga pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane Vukovi s Vujaka u navedenom logoru.
SLIJEPEVI, SUAD, (Ahmet), Musliman, civil, roen 08.06.1957. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga u Derventi (u Ulici Ilije Grbia) skupa s jo pet osoba i odveli, prvo u vojarnu JNA u Derventi, a potom u logor koji je bio organiziran u Starom mlinu na rijeci Vijaci, na samom ulazu u grad Prnjavor. Koncem travnja 1992. godine, ubili su ga pripadnici postrojbe srpskih snaga zvane Vukovi s Vujaka u navedenom logoru. SMAJI, IBRAHIM, Musliman, civil, iz Dervente; poginuo je, tijekom 1992. godine, od granate ispaljene sa srpskih poloaja. SMAJI, ISMET, zvani Isko, Musliman, civil, roen 1954. godine, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Bosanskom amcu. SPAHI, ALMIR, Musliman, mukarac, iz sela Kotorskog (opina Doboj); poginuo je u selu Kotorskom od granate ispaljene s poloaja srpskih snaga, neutvrenog dana 1992. godine. STAI, IVO, Hrvat, civil, roen 1942. godine, iz sela Kornice (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Kornici. STEI, MARIJAN, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1944. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). STJEPANOVI, AUGUSTIN, (Ivan), zvani Cvek, Hrvat, civil, roen 1951. godine, iz sela Ulica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Ulicama. STJEPANOVI, FRANJO, Hrvat, mukarac, iz sela Ulica (opina Brko); ubili su ga pripadnici srpskih snaga, tijekom 1992. godine. STJEPANOVI, ILIJA, (Anto), zvani Talijan, Hrvat, civil, roen 1950. godine, iz sela Ulica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Ulicama. STJEPANOVI, IVAN, (Antun), Hrvat, civil, roen 1927. godine, iz sela Ulica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Ulicama. STJEPANOVI, IVICA, (Jozo), Hrvat, civil, roen 10.03.1953. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 04.07.1992. godine u Derventi, u blizini tvornice obue "Demos". STJEPANOVI, MARIJAN, (Ilija), Hrvat, civil, roen 1957. godine, iz sela Ulica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u
selu Ulicama. STJEPANOVI, VLATKO, (Marko), Hrvat, civil, roen 1961. godine, iz sela Krepia (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Krepiu. SUBAI, HUSNIJA, Musliman, civil, roen 1954. godine, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. SULJI, ALIJA, (Sulejman), Musliman, mukarac; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). SULJI, NIJAZ, Musliman, civil, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 16.04.1992. godine u selu Gornjim Kolibama. SULJI, OMER, (Ibrahim), Musliman, mukarac; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). A-G | H-LJ |M-S | -
Popis rtava A-G | H-LJ |M-S | - ABANOVI, FADIL, (ukrija), Musliman, roen 1954. godine, iz Bosanskog amca; kao zatoenik bio je primoravan obavljati fizike radove u mlinu u Bijeljini. Dana 03.02.1993. godine, u krugu vojarne u Bijeljini, ubili su ga pripadnici srpskih snaga, a potom su mu odsjekli glavu i igrali njome nogomet. Na isti nain je ubijen i drugi zatoenik, Fuad Islamagi; njihova mrtva tijela su pokopana na muslimanskom groblju u Bijeljini u tzv. Tombak mahali. AIROVI, HAMDIJA, Musliman, civil, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. AJI, ANTO, Hrvat, civil, roen 1958. godine, iz sela Donjeg Svilaja (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Donjem Svilaju. ALI, MARKO, Hrvat, mukarac, civil, rimokatoliki sveenik, upnik u selu Dragalovcima (opina Doboj), oko 58 godina star; pripadnici srpskih snaga su ga uhitili 31.05.1992. godine, odmah poslije mise, a potom odveli logor gdje su ga izloili najteim oblicima fizikog i psihikog maltretiranja (udaranja, gladovanja, guranjem crijeva /"laufa"/ u debelo crijevo i dr.). Kada je izaao iz Bosne i Hercegovine, i doao u Hrvatsku na prijedlog lijenik odlazi na lijeenje u Njemaku, no od ozlijeda zadobivenih u logoru ipak umire. ARI, BOO, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1952. godine, iz sela Vukia Donjeg (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Vukiu Donjem. ARI, CVITA, Hrvatica, civil, stara preko 90 godina, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); dvojica pripadnika srpskih snaga, Aco Vidovi i nepoznati Srbin iz sela Brusnice Male (opina Bosanski Brod), ubili su je 16.04.1992. godine u dvoritu njezine kue u selu Gornjim Kolibama (tada su na istom mjestu ubili i njenog sina Mirka).
ARI, JAKOV, (Jozo), Hrvat, dijete, civil, roen 1980. godine, iz sela Boa (opina Brko); poginuo je u selu Bou od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo. ARI, MIRKO, (Cvita), Hrvat, civil, star preko 60 godina, iz sela Gornjih Koliba (opina Bosanski Brod); dvojica pripadnika srpskih snaga, Aco Vidovi i nepoznati Srbin iz sela Brusnice Male (opina Bosanski Brod), ubili su ga 16.04.1992. godine u dvoritu obiteljske kue u selu Gornjim Kolibama (tada su na istom mjestu ubili i njegovu majku Cvitu). EGO, JURKA, Hrvatica, civil, roena 1910. godine, iz sela Bijelih Bara (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su je u selu Bijelim Barama. IMI, FILIP, zvani Piljo, Hrvat, iz sela Hrgova Donjih (opina Gradaac), pripadnik 107. gradaake brigade HVO-a; ubili su ga iz zasjede 30.06.1992. godine na podruju sela Hrgova Donjih, pripadnici diverzantskoteroristike skupine srpskih snaga. IMI, JURKO, Hrvat, iz sela Hrgova Donjih (opina Gradaac), pripadnik 107. gradaake brigade HVO; ubili su ga iz zasjede 30.06.1992. godine na podruju sela Hrgova Donjih, pripadnici diverzantsko-teroristike skupine srpskih snaga. II, FRANJO, Hrvat, civil, s podruja opina Brko; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine. II, MATAN, Hrvat, mukarac, roen 1959. godine, iz sela Poljaka; ubili su ga pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine. LJOKA, HAMZA, (Alija), Musliman, civil, roen 19.01.1963. godine, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja/svibnja 1992. godine, u Derventi na obali rijeke Ukrine. OLJI, JOZO, (Bono), Hrvat, civil, roen 1950. godine, iz sela Ulica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga i masakrirali 08.05.1992. godine u selu Ulicama. OI, DRAGO, (Ivan), Hrvat, mukarac, civil, roen 01.08.1945. godine, iz Dervente; ubili su ga pripadnici srpskih snaga koji su, 27.05.1992. godine, granatirali Ulicu 14. srednjobosanske brigade u gradu Derventi (tada je ubijeno jo osam osoba). OI, JOSO, (Mato), Hrvat, civil, roen 1962. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 08.10.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. OI, KATA, (Mato), Hrvatica, civil, roena 1937. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginula je u obiteljskoj kui 06.04.1993. godine od
topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. UAK, MARKO, (Vinko), Hrvat, civil, roen 1930. godine, iz sela Kornice (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 24.06.1992. godine u selu Kornici. UAK, RUA, Hrvatica, civil, roen 1910. godine, iz sela Kornice (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su je 24.06.1992. godine u selu Kornici. TABAKOVI, DEVAD, Musliman, civil, iz naselja Omeragia, Derventa; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u Derventi, u naselju Omeragiima, poetkom svibnja 1992. godine. TEMINOVI, EDHEM, Musliman, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja 1992. godine, u gradu Derventi. TERZI, MEJRA, Muslimanka, civil, roena 1908. godine, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su je u gradu Odaku. TIAR, ZDRAVKO, Hrvat, civil, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga su ga ubili u Modrii 05.05.1992. godine. TIKVI, IKA, (Filip), Hrvatica, enska osoba, iz sela Lanita (opina Brko); ubili su je pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine. TIKVI, JELA, Mato), Hrvatica, enska osoba, iz sela Lanita (opina Brko); ubili su je pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine. TIKVI, MATO, (Filip), Hrvat, mukarac, iz sela Lanita (opina Brko); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 08.05.1992. godine. TIPURA, ILIJA, dr., Hrvat, civil, star oko 50 godina, iz Doboja, bivi naelnik dobojskog SUP-a; Srbi su ga uhitili i zatvorili, tijekom lipnja 1992. godine. Kao zatoenika su ga brutalno premlaivali u vie navrata, pri emu je zadobio ozljede od kojih je i preminuo u bolnici u Banjoj Luci. TODOROVI, VLADO, Hrvat, mukarac, iz grada Modrie, pripadnik 105. brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga su ga 05.05.1992. godine uhitili, a potom i strijeljali u Modrii. TOKI, IVICA, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Donjih Kladara (opina Modria); pripadnici srpskih snaga su ga ubili, tijekom svibnja 1992. godine. TOKI, IVICA, (Pavo), Hrvat, mukarac, civil, iz sela Donjih Kladara (opina Modria); pripadnici srpskih snaga su ga ubili, tijekom svibnja 1992. godine.
TOLI, ?, Hrvat, muko dijete, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga, travnja/svibnja 1992. godine, u Derventi na obali rijeke Ukrine. TOMAS, PEJO, (Ivko), Hrvat, civil, roen 02.09.1922. godine, iz sela Gornje Lupljanice (opina Derventa); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 26.06.1992. godine u selu Gornjoj Lupljanici (opina Derventa). TOMAEVI, ELJKO, (Milojko), Hrvat, roen 31.05.1968. godine, iz Dervente, pripadnik interventne satnije "Bomba" 103. derventske brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga ubili su ga iz pjeakog oruja 19.04.1992. godine u Derventi, u blizini "umske uprave". TOMI, IVO, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1943. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). TOMI, NIKO, (Juro), Hrvat, civil, roen 1926. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). TOMI, PERO, (Mika), Hrvat, civil, roen 1964. godine, iz sela Tiine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 19.04.1992. godine u selu Novom Selu (opina Bosanski amac). TOMI, PETAR, (Jozo), Hrvat, civil, roen 1934. godine, iz sela Lanita (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Lanitima. TOPALOVI, MUJO, Musliman, civil, roen 1954. godine, iz Odaka; pripadnici srpskih snaga ubili su ga u gradu Odaku. TOPI, IVO, Hrvat, civil, roen 1937. godine, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 18.07.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. TOPI, RUA, Hrvatica, civil, iz sela Otre Luke (opina Oraje); poginula je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1993. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Otru Luku. TOPOLOVAC, MIJAT, Hrvat, civil, iz sela Ade (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Adi. TRANJANIN, EMKA, Muslimanka, ensko, civil, roena u selu Deranu, zaselku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). TRANJANIN, AMA, Muslimanka, ensko, civil, roena u selu Deranu,
zaselku Beiima; pripadnici srpskih snaga ubili su je 10.05.1992. godine u selu Grapskoj Gornjoj (opina Doboj). TRIPI, ANA, Hrvatica, civil, roena 1945. godine, iz sela Bijele (opina Brko); poginula je u selu Bijeloj od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo. TULJI, IVO, Hrvat, civil, star oko 70 godina, iz sela Dragalovaca (opina Doboj); Srbi su ga ubili 02.06.1992. godine ubacivi mu u kuu runu bombu. TUNJI, ILINKA, Hrvatica, civil, iz sela Koraa (opina Bosanski Brod); pripadnici srpskih snaga ubili su je 28.08.1992. godine u selu Koraama. TURSI, SMAIL, Musliman, civil, iz Modrie; ubili su ga Srbi u Modrii 05.05.1992. godine. TUZLAK, FILIP, Hrvat, civil, iz sela Penika (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, neutvrenog dana 1992. godine u Peniku. TUZLAK, IVO, (Mato), Hrvat, civil, roen 1951. godine, iz sela Grebnica (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga su ga bezrazlono uhitili i zatvorili. Dana 07.05.1992. godine oko 21,00 sati, dola je skupina srpskih vojnika u zatvor (zvani Magacin) u selu Crkvini (opina Bosanski amac), meu kojima i Goran Simi zvani Tralja i Slobodan Miljkovi zvani Lugar, koji su potom bez ikakovog povoda strijeljali 16 zatvorenika, meu kojima i Ivu Tuzlaka. UDOVII, VINKO, Hrvat, mukarac; nepoznat status, mjesto, nain i vrijeme smrti. VIDAK, MATO, (imo), Hrvat, civil, roen 25.03.1965. godine, iz sela Komarica (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 18.06.1992. godine u selu Komaricama. VIDI, MARA, Hrvatica, civil, iz sela Vrbovca (opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Vrbovcu. VIDOVI, ILIJA, (Stjepo), Hrvat, civil, roen 1930. godine, iz sela Boka (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 27.06.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Bok. VIDOVI, MARINKO, Hrvat, mukarac; poginuo je od srpske granate, oujka 1993. godine. VINCETI, FLORIJAN, (Jakob), Hrvat, civil, roen 1945. godine, iz sela
Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga izmasakrirali su ga i ubili 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. VLAI, ANTO, Hrvat, civil, iz sela Donjih Lednica (opina Gradaac); Srbi su ga muki ubili, travanja/svibnja 1992. godine. VLAI, IVO, Hrvat, civil, iz sela Ledenica (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Ledenicama. VLAI, ZVONKO, Hrvat, civil, iz sela Donjih Lednica (opina Gradaac); Srbi su ga muki ubili travnja/svibnja 1992. godine. VRBAT, JOZO, (Ivan), Hrvat, roen 13.04.1963. godine, iz Dervente (Ul. brae Vukovi), pripadnik 101. bosansko-brodske brigade HVO-a; pripadnici srpskih snaga su ga uhitili 17.04.1992. godine, u njegovoj obiteljskoj kui u Derventi, a potom brutalno premlatili, nakon ega ga doslovno izvlae iz kue i pokraj dvorine ograde kue Mirka Matijevia ubijaju iz vatrenog oruja (rafalom) dok je leao na trbuhu (zajedno s njim je ubijen i Mirko Matijevi). VRDOLJAK, PERO, Hrvat, civil, iz sela Turia (opina Gradaac); pripadnici srpskih snaga ubili su ga, neutvrenog dana 1992. godine, u Turiu. VUKOVI, ILIJA, (uro), Hrvat, roen 16.03.1938. godine, civil, iz Bosanskog amca; pripadnici srpskih snaga ubili su ga 17.04.1992. godine u Bosanskom amcu, u Ulici m. Tita. VUKOVI, ROKO, (Bartol), Hrvat, civil, iz sela Gorica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Goricama. VUGDALI, MUSTAFA, Musliman, civil, iz sela Kukavica (opina Dervente); poginuo je, tijekom 1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja. VUKOVI, AHMET, (Omer), Musliman, civil, roen 1942. godine, iz Bosanskog amca; poginuo je 28.10.1992. godine u dvoritu MUP-a u Bosanskom amcu, kao zatoenik srpskog zatvora pri eksploziji minobacake granate. VUKOVI, ANA, (Marija), Hrvatica, ena, roena 1940. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su je (izmasakrirali) pripadnici srpskih snaga 12.05.1992. godine u dvoritu obiteljske kue u selu Donjim Vrelima (tada je na isti nain ubijena i njena majka Marija). VUKOVI, MARIJA, Hrvatica, ena, roena 1915. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su je (izmasakrirali) pripadnici srpskih snaga 12.05.1992. godine u dvoritu njezine kue u selu Donjim Vrelima (tada je na isti nain ubijena i njena ki Ana).
VUKOVI, MIRKO, (Marija), Hrvat, mukarac, roen 1947. godine, civil, iz sela Donjih Vrela (opina Bosanski Brod); ubili su ga pripadnici srpskih snaga 12.05.1992. godine na njivi u blizini obiteljske kue u selu Donjim Vrelima. VULETI, BORO, Hrvat, civil, iz Dervente; pripadnici srpskih snaga ubili su ga iz pjeakog oruja 19.04.1992. godine u Derventi, u blizini "umske uprave". ZEEVI, HRVOJE, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1972. godine, iz sela Gorica (opina Brko); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 08.05.1992. godine u selu Goricama. ZEEVI, ZAHRUDIN, Musliman, mukarac, civil; poginuo je u selu Luanima Bosanskim (opina Derventa), neutvrenog dana 1992. godine, tijekom zranog napada na kolonu prognanika, kojeg su izveli borbeni zrakoplovi srpskih snaga. ZEEVI, ?, Musliman, mukarac, civil, iz sela Grapske Gornje (opina Doboj); pripadnici srpskih snaga su ga uhitili i zatoili u logor zvan Bare u Doboju. Tijekom lipnja 1992. godine brutalno su ga pretukli u prostorijama logora, tako da je od zadobivenih ozljeda odmah i preminuo. ZEI, ?, zvani Grjuica, Musliman, civil, iz Modrie; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga i zatvorili u policijsku postaju u Modrii gdje su ga i ubili, neutvrenog dana 1992. godine. ZIRDUM, PERO, (imo), Hrvat, mukarac, roen 03.12.1964. godine, iz sela Vinske (opina Bosanski Brod); ubila su ga dva "uniformirana" pripadnika JNA, koncem oujka 1992. godine, u njegovoj kui u selu Vinskoj iz automatskog vatrenog oruja; ubojice su se do pokojnikove kue dovezli, a nakon ubojstva i odvezli automobilom zastava 101 ("stojadin") crvene boje. ZOLOTI, MIRSO, Musliman, mukarac; poginuo je 15.07.1992. godine na stadionu u Slavonskom Brodu od granate ispaljene sa srpskih poloaja iz Bosanske posavine. ZUBAK, RUA, Hrvatica, civil, iz sela Srednje Slatine (opina Bosanski amac); pripadnici srpskih snaga ubili su je, neutvrenog dana 1992. godine, u selu Srednjoj Slatini. ZULIA, IRO, mr., Musliman, mukarac, iz Doboja; pripadnici srpskih snaga su ga ubili (zaklali), lipnja 1992. godine, u Doboju. ZULKI, ?, zvani Zelo, Musliman, civil, iz sela Jakea (opina Modria); pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, a potom ubili, tijekom svibnja 1992.
godine, u selu Jakeu. IVKOVI, ILIJA, (Grgo), Hrvat, civil, roen 1930. godine, iz sela Ugljare (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 19.07.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Ugljaru. IVKOVI, MATO, (Marijan), Hrvat, civil, roen 1937. godine, iz sela Kostra (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1995. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Kostr. IVKOVI, MATO, (Martin), Hrvat, civil, roen 1935. godine, iz sela Kostra (opina Oraje); poginuo je na prometnici (cesti) Oraje - Kostr 12.03.1993. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na navedenu prometnicu. IVKOVI, PERO, Hrvat, mukarac; nepoznat status, mjesto i nain smrti. Smrt je nastupila 25.12.1993. godine. UPANI, DRAGO, (Jozo), Hrvat, mukarac, roen 1966. godine, u selu Vidovicama, opina Oraje, pripadnik HVO-a; dana 01.05.1992. godine, prilikom oruane agresije na selo Vidovice, uhitili su ga, izmasakrirali i ubili pripadnici srpskih snaga. UPARI, FRANJO, Hrvat, mukarac, civil, iz sela Kopanice (opina Oraje); godine 1992. izmasakrirali su ga pripadnici srpskih snaga u selu Kopanici. UPARI, ILIJA, (Tunjo), zvani Iljo, Hrvat, civil, roen 1945. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. UPARI, IVO, (Damjan), Hrvat, civil, roen 1978. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 29.08.1994. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Kopanicu. UPARI, IVO, (Marijan), Hrvat, civil, roen 1935. godine, iz sela Vidovica (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Vidovicama. UPARI, IVO, (Vidan), Hrvat, civil, roen 1945. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. UPARI, JOSO, (Ilija), Hrvat, civil, roen 1963. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. UPARI, MATO, (imo), Hrvat, civil, roen 1918. godine, iz sela Kopanice
(opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue, neutvrenog dana 1992. godine, od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Kopanicu. UPARI, PAVO, Hrvat, civil, roen 1939. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); pripadnici srpskih snaga ubili su ga 01.05.1992. godine u selu Kopanici. UPARI, IMO, (Ivo), Hrvat, civil, roen 1938. godine, iz sela Kopanice (opina Oraje); poginuo je ispred obiteljske kue 19.05.1992. godine od topnike granate ispaljene sa srpskih poloaja na selo Kopanicu. ?, AHMET, Musliman, mukarac, iz grada Brkog; prilikom okupacije grada Brkog ubili su ga pripadnici srpskih snaga. ?, RADAMAN, zvani Peko, Hrvat, mukarac, iz sela Gornjeg Svilaja (opina Odak); dana 17.07.1992. godine, ispred obiteljske kue Ive Lujaia u Gornjem Svilaju, strijeljali su ga, zajedno s jo trojicom Hrvata, pripadnici srpskih snaga. ?, RAID, Musliman, mukarac, civil, roen u Doboju; dana 18.06.1992. godine u mjestu evarlijama (opina Doboj) ubili su ga, a poslije izmasakrirali, pripadnici srpskih snaga pod zapovjednitvom Nikole Jorgia zvanog Jorga. ?, ?, zvani Sarajka, Musliman, mukarac, iz grada Brkog; pripadnici srpskih snaga su ga, poetkom svibnja 1992. godine, ivog razapeli na kri usred grada Brkog i tako ga ubili. A-G | H-LJ |M-S | -

Ratni Zločini Srpskih Snaga Nad Hrvatima I Muslimanima U Bosanskoj Posavini

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ratni Zločini Srpskih Snaga Nad Hrvatima I Muslimanima U Bosanskoj Posavini

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

(opina Odak); pripadnici srpskih snaga ubili su ga u selu Gornjem Svilaju.

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

Centar za prikupljanje dokumentacije (CPD)

Ratni zloini u Hrvatskoj|Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

U Domaljevcu, 27. sijenja 1994.

Iskaz zapisan 27. srpnja 1994.

Iskaz zapisan 15. lipnja 1993.

Oraje, svibnja 1994.

Oraje, 17. studenoga 1994.

U Zagrebu, 10. studenoga 1994.

U Klotar Ivaniu, 5. prosinca 1992. BRKO

Svijedokov iskaz preuzet u pisanom obliku.

BC003 Cvijetin Maksimovi, ro. 1970., mukarac, Srbin, iz Brkog,

U Oraju, 14. prosinca 1992.

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

RATNI ZLOINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI

You might also like