You are on page 1of 107

Esad Baji

Tragovi misli
iz dnevnika jednog softe

Konjic, 2013.g.

Naziv knjige: Tragovi misli, iz dnevnika jednog softe Autor: Esad Baji Izdava: Fondacija Lijepa rije Konjic Za izdavaa: Esad Baji Urednik: Benjamin Muinovi Recenzenti: Amar Imamovi, Almir Hondo Lektor: Zehra Alijagi Korektor: Esad Baji tamparija: Sabah-print, Ilida Za tampariju: Anel Elezovi Tira: 300 primjeraka

SOFTA
Drhte Sarai od sitnih koraka to plaljivo hode da ne poremete sopstveni strah. Stotine ruica, stisnute u nadu, upiru oi traei broj 33 to na vratim Gazi Husrev-begove medrese stoji. uta zgrada k'o age uto razvija svoje linije, svoje kockice i slae im novi dom. Sobe u domu sa po est kreveta, da se lake upoznamo. Ispod prozora prolazi tramvaj. Budi nelagodu tutanj njegov i zavrava ve jutrom zapoetu misao. Kad poem kui, ii u pjeke. To jedino sam pamtio. Taj put do eljeznike stanice, gdje tek moe poeti nada. Krenuo bih odmah. Svjedoe to suzama oroene oi i drhtava ruka to tek se s babom rukovala na rastanku, dolje kraj utih vratnica to gledaju u Begovu damiju. Rado bih potrao, sustigao ga i zauvijek otiao odavde. Rado bih priznao da moja elja za ovom kolom, evo, tu na poetku prestala je, da moja tvrdnja kako sam dovoljno velik i mogu nestala je. Rado bih majino lice ljubio i uto polje pod kuom gledao umjesto svjetala velegrada. No, ne mogu, zarad njihove ljubavi to sve je u sebi to nosim, zarad jo sauvanih iskrica sopstvene nade da i sam neto u ivotu mogu. Nisam sam. Jo je oko mene lica to pogled zidu okreu uvajui strah, tugu i suze da ih drugi ne vide. Meusobno se upoznajemo i pamtimo po imenima, dok, ve dolje, iza utih vrata, na ulici, svi bit emo jednaki i nosit jednako ime. SOFTE. est nas je u sobi, etrdeset u razredu, osamdeset u generaciji. Tutin, Kalesija, Brko, vicarska, Beograd, Mostar... Aid, Mirza, Sead, Esad... Slaemo stvari u uske ormare. Raspitujemo se. Ko smo, gdje smo, ta nas eka? I ve ta prva, najtea no, od doma svoga i svog svakog daleko, rodit e prijateljstva, rodit e snove i nade nove to nepunih pola godine kasnije, kad svojim kuama prvi put poemo, uinie da plaemo u elji da se to prije jedni drugima vratimo, na Baariju, na tu tvrdu kaldrmu to profesori je svakodnevno na asovima optau znanjem i ine da Trebevi nestaje pred naim pogledima. Poeli smo od ELIFA. Tog udnog slova arapskog pisma to na svojim leima nosi teret svake reenice, a kad ga jasnije pogleda, skoro da se
3

nigdje i ne ita. ELIF k'o ekonom nae kole, kojeg rijetko vidi, a kojeg se opet svako najvie boji i bez kojeg sve drugo ne moe. Poeli smo od EZELA. Rijei na ijem poetku, opet, stoji ELIF, a koja oznaava ono vrijeme kad vremena u stvari ni bilo nije. Kad sve su due k'o krijesnice u nekoj tami prapostanka svoje odgovore davale. Poeli smo od onog pitanja Boijeg: Nisam li ja va Gospodar? i odgovora: - Jesi! est smo mjeseci uili prolost i ekali da na red doe prvi ovjek, prva ena. Adem i Hava. Historija ljudskog roda poela je da se prede. Saraima je prola jesen, zima, proljee i dolo ljeto. Skoro sa suzama rastajali smo se tjeei jedni druge kako e raspust proi brzo, kako emo, skoro pa sutra, opet se sresti na naoj adresi. SARAI 33A. Prolo je ljeto, protutnjala je Zemlja jo jedan krug na svojim nevidljivim a postojanim tranicama svemira. Svjedoili smo o jednoj, pa drugoj, novoj generaciji i bili dovoljno stari da u ekanju ruka stojimo u prvim redovima. Pod jezikom se slijegalo znanje iz akaida, tefsira, hadisa, historije, filozofije, arapskog, turskog, engleskog, a pod strehama baarijskim plele se i parale ljubavi... Ene uhibbuki. Seni seviyorum. I love you. Imali smo samo jedno srce da volimo i mnotvo jezika da to kaemo. Nekad sve odlini aci ponovo su se dijelili na lepezi od dovoljnog do odlinog. Oni ispod ili su kuama. Ispraali smo ih sa strahom i nakon toga jae se, bar koji duak, primali knjige. Bilo je teko vjerovati da osim toga postoji ikakva druga budunost. Ve smo uili bosanske alime to veinom su iz istih klupa ponikli i potajice u glavi pitali se koja od njihovih titula eka nas. Trebali smo biti zlatna generacija. U treoj godini ili smo one iz etvrte, odvaljivali gromobrane na utoj zgradi doma kriomice, kasno penjui se uz njih. Prkosili vaspitaima i nerijetko se klatili na onom stranom kecu 4

pred iskljuenje u rubrici vladanje. Bivali bijeni od onih s Vratnika i od onih s Bistrika, gutajui muku to zbog vladanja ni jednim ni drugim nismo smjeli vratiti i ako smo mogli. Ako si bio bijen, vladanje je nie, ako si ti koga bio, ode kui. Meu svim uzorima to biografije smo im do desetog koljena u po noi znali ja sam potajice ljubio Baeskiju, Ali-dedu Bonjaka, Hasana Basrija, irazija. Volio sam i gazije kakav bjee i osniva nae kole, ali nisam mogao iz rebara iakat dovoljno hrabrosti da se u njima ogledam. I kao to u tim vremenima, koja naglo postae udno nemirna, skrivah da peru bih predao duu, tako isto glasno divih se onima to zveket sablje negdanje bjee im drag. Traio sam u hodnicima kojim prolazih Gazi Husrev-bega, Ishak-bega, Mehmed-pau Sokolovia, gotivio hafize i dobre karije, s veeri u abdesthani ostavljao pokoji zapis o tim nevinim mislima o ivotu. Nisam ni sanjao da moja e razmiljanja uskoro poeti da bivaju stvarnost. Nisam ni sanjao da sljedeeg Bajrama mi emo biti kurban za klanje. Nisam ni sanjao da u, kad 1992. odoh na ramazansku praksu, vratiti se tek za nekoliko godina, prestar za softe, premlad za ovjeka, da nikad vie neu sresti na okupu svoju generaciju, da, k'o gelere to utim po mravom tijelu, skupljat u ih po novinama, smrtovnicama... Plaljivci se prometli u gazije, oni nekad nadmeni skrivali su se u tuim zemljama, oni to loe im je iao arapski progovorili su k'o diverzanti, jezikom hrabrosti u neprijateljskom zaleu Zatekao sam neke nove, mlae momke i u zadnjoj klupi, zadnje svoje godine u Gazinoj medresi, tresao se pred profesorima kao to nikad nisam pred dumanskim rovovima. To i nije bio strah, to je morala biti navika, to je moda odgoj moga dede to iz kunog se mihraba povukao preputajui mi ga im sam prvi put iz te kole kui doao. Tek kad ukae mi se srea da sretnem nekog iz svoje generacije, uz kahvu i priu u kojoj je jedna nit uvijek na adresi, Sarai 33A, shvatim da ne alim to sam cijelo ovo vrijeme nisam ostao softa.

BROJKE I SLOVA
Gledamo se. Ja i hartija. Zatvorena esma i leen. Lomim prste nad tastaturom ko dragi drug Demir nad klavirom razgibavam pipke da lake gaam tipke. Polahko putam misao da tee. Svaka je misao oznaena rijeju, svaka rije sastavljena od slova. Milion misli, milion rijei, samo 30 slova. Ni sa ta manje ne moemo vie. Sa 30 KM jedva neta kupite, sa 30 ljudi ni izbore ne moete dobiti, sa 30 mrnela ni tespih ne moete napravit, ali sa 30 slova moete napisati roman, priu, pjesmu, pismo, oporuku, pitanje, odgovor... Objavit rat i zaprosit djevojku! Sa trideset slova mogu da ispiem 360 imena i prezimena ljudi koji su u mom ivotu neim vaniji od drugih te sam ih kao takve spomenuo i zapise o njima ostavio u svojim dnevnicima. 360 ljudi i nije mnogo za 13 970 dana, koliko ima kako sam prvi put proplako kraj poreta u staroj kui u Banjici. Pa i kad odbijemo 2 920 dana koje sam u ivotu, kao dijete, bio nepismen, opet mislim nije puno. Jednom mi je neko od poznanika, nabasao na ove moje dnevnike zapise i pitao to e mi to, zbog ega ti zapisi, pa mu odgovorih: Da mi ne daju lagati! Ako iskreno ita svoje ivotne dnevnike, neumoljivo ti svjedoe ko si bio i ta si postao. esto itam svoje zapise i presabiram se kroz njih. Iz jednog od tih zapisa vidim das am u septembru 1988.godine sahat vremena virio kroz prozor voza koji je iz Sarajeva preko Prijedora iao ne znam gdje. 13 puta na 13 usputnih stanica sam pitao konduktere: Jel' sad Prijedor? Bio sam sam, bio sam uplaen i trebao sam izai u Prijedoru.

U kupeu, preko puta mene, sjedio je stari ia koji je u onom ratu imao 4 godine staa ali ni dinara penzije. Bio je, kako sam ree, a ja kansije u dnenvik zabiljeih, u pogrenoj vojsci. Domobran. Upisao sam ga u svoju svesku. Bilo me tada strah sluati njegovu priu. Bojao sam se da e odnekud bahnuti policija i odvest ga, a mene ispitivati i rezilit mi babu to me nije nauio ta trebam sluat i. Dobro sam znao da se ne smije priati da si u onom ratu bio ita drugo nego partizan. Kasnije sam shvatio da ni moj rahmetli dedo nije u toku rata, kako se prialo, nosio vodu partizanima nego AC miliciji, ali, osim te sitnice, znao sam da je ostatak prie istinit. S godinama i sjeanja blijede, na Golom otoku i preko noi. itanje zapisa iz dnevnika porodi i prisjeanje na dogaaje koje nisam detaljno zabiljeio ali koji oive kroz one makar i ture infomracije. Nakon dolaska u Prijedor i sretnog izlaska na pravoj stanici narednih dana sam pohaao goransku kolu na Kozari i upoznao vrnjaka iji je babo bio hoda negdje u Prijedoru. Ne znam mu ime, ne znam nita drugo o njemu osim sjeanja na tih desetak dana druenja. Bili smo jedini u grupi koji su preskakali obroke s mesom jer nismo znali je li svinjetina. Ne znam bi li danas kozarske ljive sa suhim hljebom bile ukusne kao onda. Listam dalje stranice svog dnevnika iz tog vakta. S manje od trideset slova sam opisao i Nadu. Djevojku koja mi je na zavrnoj veeri goranske kole prila i upitala me jesam li za ples. Jesam! Kako nisam! Samo da sam ikad plesao i da nisam toliko smotan i stidan da to kaem. Plesala je s hodinim sinom, a ja sam gledao sa strane i pamtio te momente da mogu sebi doarat kako bi bilo da sam znao plesati. itam svoj dnevnik i primjeujem, na oko, da ako na prvi pogled primjetim na jednoj stranici mnotvo samoglasnika, odmah pomislim da je tu sigurno ispisano neto emocijama obojeno. Takav je na jezik ini mi se. Ako je tekst tur, rijei kratke, ako ima dosta slova T, G i R. Onda je to suhi opis koji se nametnuo nelagodom i strahom meu druge stranice.
7

Ako krajeve stranice naete iarane kao nekim cvjetovima ili srculencima, onda je to znak da ste i ranije mislili da ste zaljubljeni, slobodno preskoite. To je udna bolest psihe koja se umije ponoviti podsjetite li se da imate srce. udno je ta sve ovjek moe sa trideset slova, Arap ak sa 28, cijelu historiju svijeta opisati. Sa sedam slova moete nekom re da ga volite ukoliko je nesposoban da to vidi iz vaeg pogleda, sa sedam da vam je ao, sa est se izvinuti, sa etiri... tri...dva... Al i pored te velike moi slova brojevi opet s mnogo manje iskazuju vie. Njih i nema kad dublje promislimo, osim broja JEDAN. Dva je ve samo rije za 2 JEDINICE, dva puta po JEDAN, tri za tri... Kod brojeva je u sutini samo JEDAN, jer svaki drugi broj samo je u stvari pokazatelj koliko se puta ponavlja JEDAN. Tri stotine znai da je toliko onog JEDAN smjeteno u jednom. Kad matematiar kae djevojci da bez nje nema ni njega. On u stvari kae da je sve NULA ako nema nje koja JEDINA. Ako je ona tu onda ih pak nije DVOJE nego JEDNO jer je on svakako NULA bez nje. Pola nije broj, pola je samo pokazatelj nedostatka cijelog. Pola je JEDAN iji je DRUGI otio s TREOM. Ko se bolje razumije u matematike operacije razumjee. Imam i zapis o Mehi. Meho je, po mom skromnom sudu u dnevnikom zapisu o njemu, grekom upisao medresu. Znao je napamet vadit korjen od 8 iz 124 i prava je teta to nije upisao kolu u kojoj ima matematika. Imao je mal nos i velik vrat. Volio djevojke koje su malo popunjenije i zamiljajui svoju bivu vie vodio rauna o kubikai nego li njenoj mogunosti razumijevanja komplikovanih matematikih formula. Njega sam prije nekolike godine sreo. Ostao je dosljedan svojim idealima. Fi njegove ivotne saputnice svjedoio je o snazi njegovog matematikog genija. Ona je poznati stomatolog i iako ne zna u sekundi napamet izvadit korjen nekog broja, dobro ivi od vaenja ivaca ljudima. 24.10.2007.godine sma zapisao meu tih 360 imena i sebe. Pomislih , nabasavi na ovaj zapis, onako na prvu, da sam tad morao bit podvojena linost im sam pisao o sebi kao o drugom, al iz opisa koji sam tad
8

ostavio svatih da sam u stvari bio van sebe. Na zadnjoj korici, unutranjem dijelu, zapisao sam i jednu ideju koja se tie gore spomenith navoda. Naime, trebalo bi uraditi one ute trake, kakve stavlja telekom ili policija, ne daj Boe, na biblioteke, itaonice, galerijske prostore, muzejei da na tim trakama pie: OPREZ, OVAJ OBJEKAT MOE SADRAVATI OSTATKE KULTURE ILI SCENE KULTURNOG DIJALOGA NE PREPORUUJE SE MLAIMA OD 65 GODINA (Za kompletan natpis ne treba vie od 25 slova.) Svaka je misao oznaena rjeju, svaka rije sastavljena od slova. Milion misli, milion rijei, samo 30 slova. Ni sa ta manje ne moemo vie. Kad nas poznanici vie ne mognu sresti, ostae samo slike i rijei o nama, ostae slova, njihov broj je zajamen, mi im samo udahnjujemo raspored. Sa trideset slova moe rei sve, sa sedam sasvim dovoljno. Ako ostanete neshvaeni, ne mjenjajte tih 7 slova, ni raspored, samo im uveavajte broj ponavljanja. Kau da ako se uju i hiljadu puta, srce e poelit i 1001. S trideset ljudi ne moete dobiti izbore al' s jednim moete da se gledate bez rijei... I jedino tu, kad se bez tog jednog osjeate nulom mnoenje nule i jedinice ne daje nulu. TO NISAM JA TO JE MOJA SCHAUMA Poetkom sedamdesetih godina prolog vijeka moj dedo, rahmetli Ahmet, vjerovatno je u grudima stezao dva jednako snana a oprena osjeanja. Ponos to mu je najstariji sin, ilan i zdrav otiao na sluenje vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i strah da mu ga tamo, anamoni, ne okrenu u nevjernike. Daleko je Titograd od kue, al Ahmet je, duhovnim okom bacao pogled na svog sina, dizo ruke i molio Boga da ga uva. Potajice, da on ne vidi da ga ona pri tom vidi, rahmetli nena Emina je u dubini svoga srca lajkala njegove dove.
9

Nemam ba jasne zapise o ovom.Puno je bolje zapisivati sjeanja nego ih se sjeati na suho. Kvalitet sjeanja na tua sjeanja doe ko kvalitet kopiranja neeg to je ve kopirano. Tek, bie da je nekad pred kraj vojnog roka najstarijeg Ahmetovog sina, mog rahmetli babe, padao i bajram. Rahmetli babo je u razglednici htio svom babi estitati bajram pa je zamolio kolegu iz vojske, hodu, da mu to napie na arapskom. Ovaj napisao i ispod se potpisao. Sve na arapskom. Razglednica sretno stigla na zadnju adresu, a dedi, bezbeli, lahnulo kad je vidio da kraj njegova sina u toj opasnoj JNA ima i neki hoda da mu se nae pri ruci. Ne vidim mu dobro ime, nekako ga je sitno napisao, Sead, Esad, Seid..., aptao on svojoj Emini na onaj starinski nain kad muki insan ne eli pokazat da su ga obuzele emocije pa zovne enu da tihou sopstvenog glasa moe pravdati obzirnou ka prisustvu enskog eljadeta i njene enske osjetljivosti. Koji mjesec iza toga bahno babo iz JNA. Majku zatekao na nekoj bukvi, lomila grane ovcama. Babo je pitao da se uda, a je li se ona nekala ili nije, ne znam. Godinu i neto nakon toga i ja sam bahno na svijet. Rodio sam se kraj onog, u prethodnom zapisu, spomenutog poreta u staroj kui u Banjici povrh sela Ribari. Zamiljam da je poret bio onaj smederevac, bijeli, mada, ko zna jel tad i bilo tih poreta - neu da provjeravam, svia mi se ta njegova bjelina u mom zamiljanju. Ja se rodio, zaplakao a tetka Aia ula u susjednu prostoriju i rekla dedi: Meni mutuluk a tebi unuk! Ubrzo se tu nala i jedna ena iz komiluka koja je voljela puno priat i tu su zaeci mog govornitva. -Vidi se da ti je ona bila na porodu!- uo bih esto puta u svojoj mladosti komentar na svoje brzo iobilno prianje. Helem, da se vratim upamenim besjedama o mom roenju. Dedo mi nakon sedam dana, po adetu i sunnetu, prouio ezan i ikamet i valjalo me nekako zovnut, ime mi nadjenut. -ta misli, stara, ako se djeca ne protive, da ga zovnemo po onom hodi to je s Halilom sluio vojsku, nee li Bog dat da nam hoda bude?
10

Nena mi je jednom priznala da joj je jako smetalo to je dedo nije zvao njenim imenom nego u skladu s adetima onog vakta starom makar i mlada bila. Ne znam je li njemu to ikad rekla. Mislim da nije. Dedo je bio mehke due i umio se zavu pod oklop u kom je istu uvao te bi vjerovatno bar koji put ispravio ovu svoju greku. Ja sad iz ove pozicije mislim da je to ba bio znak koliko je volio. isto se bojao ako je zovne imenom da e svi vidjet koliko je voli i koliko mu znai. A nije to tad bilo moderno. Kao ni kola to nije bila moderna. Da jest, moda bi moj dedo tanije proitao ime babina prijatelja iz vojske sa one razglednice to je dobio i ja bi se umjesto Esad zvao Seid. No, moda je problem u piscu one estitke, evo, ba sad, 40 godina nakon te razglednice gledam neke akte koji su nam stigli od muftijstva, i da ne znam kako nam se muftija zove, po arapskom potpisu, dvojio bih ba kao i moj rahmetli dedo tada izmeu Esad, Sead, Seid... i vjerovatno, opet, odabrao Esad. Svia mi se ime koje nosim, ba kao zamiljena bjelina poreta Smederevca pored kojeg se raam u ribarskom zaseoku Banjica, ponad Bajia glavice. Nekad bi, kako ujem, na mostarski muftija Seid Smajki koji jeste onaj babin kolega iz vojske po kom nosim ime trebao u penziju. Jedna e misao zbog ovog historijata mog imena vazda poletit da se zapita, bil' bilo drukije da je dedo tano proitao ime po kom mi je moje nadio i da je u samom nijetu bio manje skroman (uj samo hoda) U mojim dnevnicima je najvie imena poput Seid, Sead, Sedad, Senad.... (i onih sa nastavkom -a) pa nekako mislim da je tome razlog ova pria, jer je znam nosim u pamenju, a moda i zato to je nisam na vrijeme zapisao, pa sad sjeanje na nju izgleda ko kopija ve kopirana lista, sa dosta mrlja i nejasnoa. (I da se razumijemo, nemam toliko godina, al imam sjeanja koja to pokazuju.)

11

TUTA I 40 PISACA Valjda sam juer malice previe natezao misli u pokuaju smiljanja gdje da namaknem novac za kupovinu finih knjiga koje pojeftino vidjeh na sajmu knjige u Sarajevu pa se to odrazilo i na moju podsvijest koja u kombinaciji sa sino pred spavanje odgledanim filmom ispod sklopljenih kapaka u svijetu imaginacije izreira nimalo lahak san. Ko sastalo se nas nekoliko u klubu knjige. Sjedimo za okruglim stolom, sremo supu od slova, puimo olovke a na mjestu gdje inae prazna polica eka knjige u mom snu uraen kao neki podijum, bina, na bini tanga, ba ona amerika, mesingana, glatka. Uzbueni smo, napeti, alegorije, aliteracije i hiperbole nam napinju adamovu jabuicu, oi zamagljene inspiracijom...sve pisac do pisca. Sjedimo u iekivanju nastupa... I onda na pozornicu izlazi ona. Ni tanka ni debela. Ni bijele ni crne puti, umjerena. Prolazi pozornicom i pokazuje lice, onda se okree i pokazuje nalije. Na kraju lagano zastaje kraj one mesingane tange. Hvata se tankim ruicama za nju i polahko poinje da se lista. Otvaraju se njene korice, itamo naslov, impresum, uvod, zaplet...Knjiga kakvu pisci vie ne piu.... Zarivam zube u vrh olovke, poteem dubokim udasima njenu sriku , a zacakljen pogled ne skidam s nje. Kolega do mene, crven u licu doziva konobara i naruuje Lijepu rije za poetnike, upitno gledajui drugog kolegu koji odmahuje rukom, govorei: Ja u neto jae, sintaksu i gramatiku da povratim krvotok. Obazirem se da vidim ta e im donijeti, a konobar nosi dvije knjige na tacni, umjesto kaike il' slamke tanke pozlaene naoale poloene preko njih. Za to vrijeme na pozornici knjiga se lista. Zaplet doivljava kulminaciju, listovi joj ukaju, drhte, slova nemirno igraju na njenim stranicama. Onda desno, bubnjar koji prati taktovima njenu izvedbu pojaava rita m, ona jo vie uka, trese se. Glavni junak njene prie umire, prozor se otvara, jak vjetar zalazi u prostoriju, slova na listovima vrite grevito se drei za podlogu, no vjetar je jai, pue, grabi ih i otkida. itava prostorija ispunja se hiljadama slova koje vjetar vitla u kovitlace, a knjiga, ostavi naga, koricama pokriva svoju golotinju i postiena bjei s
12

bine. U bijegu je stie kolega to je naruio sintaksu i gramatiku i zadjeva joj meu stranice andria. Budale, mislim ja. Da ih je dao meni mogao sam obogatiti biblioteku s najmanje 20 dobrih naslova. Na tu misao neto me hladno dodirnu po elu. I opet. I opet. S mukom razmrsujem vizije sna, otvaram teke kapke, a pogled uprt u plafon susree se s polukrunom linijom nabubrenih kapi koje se u blagom ritmu, jedna za drugom otiskuju ka meni. Krov mi prokinjava, ploa se zadnjih dana od povelike kie nadojila vodom i sad ujednaenim ritmom kapa. Ustajem bunovan, postavljam lavor, malu plastinu kadicu i na tree mjesto pri ruci mi se nae Hasanova tuta. Lupkanje lavora probudilo i Hasana. Zbunjeno kilji iz svog kreveca. Gleda u plafon, gleda u svoju tutu a onda planim glasom projeca: Moja tuta! Ja mu uzvraam toplim pogledom, utjenim rijeima i gonim iz glave pomisao - kako bi to sve izgledalo da umjesto kinih kapi s plafona, padaju slova. LIBELISANJE ILI HAJMO U PLANINE Libela je geodetski mjerni instrument koji slui za postavljanje osi u vertikalan ili horizontalan poloaj, a takoer je sastavni dio pribora svakog zidara i mnogih drugih majstora. Ja nisam majstor i nemam libelu, posudim je od komije samo kad mi se ve maina ubezobrazi pa pone tokom rada hodati po banji. Kad se etiri stope ve maine dovedu pod libelu ona postane mirna, ne svaa se s prostorom i ne sudara sa umivaonikom, zidom i stalaom za pekire. Uivajui u istom pogledu jutranjeg svanua zagledah se u jo uvijek snijegom pokrivene vrhove Prenja i zapitah se je li onaj, po mom oku, najvei vrh koji vidim Lupoglav. Uherim malo glavu na desno, uherim na lijevo, da budem sto posto siguran da pogled ne vara, prisjetim se izvrsne slike Dine Kasala, uporeujem i zakljuujem da bi mogo bit mada ubha ostaje. Nisam siguran stojim li dok gledam pod libelu i ne znam postoji li iza ovih vrhova jo slinih koji ih nadvisuju al ih ja ne vidim jer 13

sam suvie unisko. Pitam se imam li fajde taj ivotni propust kao i mnoge druge pravdat ratnim zasienjem od bosanskih planina il' priznat sebi da sam neorganizovan i lijen ovjek koji gugla ljepote Prenja, jedne od najljepih planinskih masiva svih Dinarskih Alpi kojeg planinari esto nazivaju Bosanski Himalaji, s ijih se vrhova za vedra dana i more moe vidjeti, a nikad ne na u hiljadama odivljenih dana jedan da se to osvjedoim. Je li isti pogled na Lupoglav gledan iz Konjica i iz njegova podnoja i jo bitnije da li je potpun pogled na Konjic ako ga nikad nisam vidio s Lupoglava? Fiziki i duhovni pogled na ivot meusobno se nadopunjavaju. Od njihove izlibelisanosti, ravnotee, zavisi kvalitet ljudskog ivota. Primjeri iz prirode, van nas, postoje i u nama, u naem linom i drutvenom ivotu. Za sat vremena oivjet e konjike ulice. U moru ljudskih zajednica jedna zajednica, specifina moda jednako koliko je Prenj specifian u mnotvu planinskih vijenaca razbudie se i poet sa aktivnostima. ta i koliko znam o toj zajednici u kojoj ivim? Koliko sam zabavljen sobom, strahom ivota oborenim pogledom to svu snagu upinje u mjesto sljedeeg koraka, ostavio sebi prilike da se zapitam i promislim, koliko u ovom gradu ivi ljudi iji duhovni i intelektualni pogled za vedra dana see do mora, do Maglia? Ko su Zelene glave, Lupoglav, Otii, Vjetrena brda, Botin, Vjerac, Osobac, Cvitin nae zajednice i na ijoj glavi je Vidina kapa? Nezahvalnost je velika, kako ja prosuujem, molit Boga da se ispenje na Mont Everest, a ne popet se prije kao zalog dove svoje na oblinju Zelenu glavu. Odvagam na nogama ravnou tla, nanesem misaonu libelu na svoje promiljanje, posegnem za logikom i matematikom i zakljuujem: ako put za Mont Everest vodi preko vrhova Prenja onda se i put k vrhovima Prenja zapoinje uspinjanjem uz Vrtaljicu, Pomol, Repovicu, Paklinu il neko drugo od manjih brda oko grada. Ako nita, valja ponekad bacit pogled odozgo na sebe.

14

KRIKE USPOMENA Kao Nil Armstrong stupajui na Mjesec, izrekoh sebi, stupajui na Konjiku upriju jutros iza sabaha, neujnu misao: Svijet ini drutvo, a grade ga pojedinci. ta je Nilov korak na Mjesecu znaio za ovjeanstvo znaju milioni ljudi, ta je znaio za njega samoga mnogo manje. Da nije bilo Nila, drutvo bi nalo nekog drugog, veliki korak za ovjeanstvo ne bi izostao, no on je bio taj koji se u kalkulacijama hiljada mogunosti sloio kao najbolje rjeenje. Ba kao to bi neko sagradio i upriju u Konjicu da nije ovaj ije ime pie na njenom portalu. Drutvo, civilizacija, dunjaluk, ima svoj tok, svoj izvor, svoje strmine, nizine, obale, okuke, ue i more svoje. Svaki njegov poetak obiljeen je imenom, ovjekom, nekim ko izmeu niza mogunosti u datoj slagalici dogaanja bude onaj svodni kamen po kom se desi to se desiti moralo. U tom ivotu drutva, u vremenu to ga doivljavamo kao jedinstveno vrijeme i trajanje, proima se nekoliko milijardi pojedinanih ivota i pojedinanih vremena. Svako vrijeme sa sobom nosi mogunosti i iskuenja, potencijal i tegobe. Meu onima koji se u tom vremenu raaju stoji prilika da ga se domognu, spram njihove elje, snage, umijea i spram ruke sudbine, koja, koliko god mi matematiki tano proraunavali putanje zvijezda, planeta, kometa, vidljivo povlai poteze. A ti potezi sudbine opet su duboko zaronjeni u tastvo svakog pojedinca i karakter drutva od tih pojedinaca sainjen. Hladan zrak to uvijek struji preko nae Konjike uprije dovoljno je ivahan da razbudi pospana i na misli nagna gladnog. kole, banke, kafane... otvoriti e se tek oko osam, jer narodu nije urba ni za znanjem, ni za novcem ni za sjednicom, bitno je da pekare rade od rane zore. - Dvije tople hrenovke i jedno slatko lisnato s vinjom, molim! Prije trideset godina, bez ove uvodne filozofije, ja sam ustajao u isto doba. Vrijeme prolazi, ovjek se mijenja ali rani sabah je hiljadama godina uvijek na ovaj dan u isto vrijeme. Prisjeam se tog vremena. Na drvenom stoliu prostrta kuhinjska krpa koja je dolazila uz pakovanje faksa. Na njoj bijela olja s crvenim arama. U njoj domae kravlje
15

mlijeko pomjeano s neto crne kahve koju su netom prije popili dedo i nena. Kraj olje velika krika domaeg hljeba s kvasom, rezana na klis. Preko nje razmazan dobro upren bestilj. Kad pone jesti odnos bestilja i hljeba na poetku na klis odrezane krike je ravnomijeran. Iskustvo te ui da tada manje pripija mlijeko iz ae, jer kasnije e debljina krike biti sve vea, odnos hljeba i bestilja neravnomjerniji i da bi se to savakalo i zadrala slast trebae vie mlijeka. Znao sam ja ve tada da se u nekim kuama hljeb ree na krike jednake debljine, da ima onih to im je namaz na kriki veliine same krike. Al znao sam da je to balahanje isto kao to sad znam - da ako jede krike na klis jednom e zasigurno posegnuti za filozofijom. Jer ta krika je svojevrsna metafora ivota. U poetku je zalogaj sladak, lahko se zagriza i lahko u slast vae a kasnije, to si blie kraju mora vie otvarat usta, jae gristi. Odnos tijesta i namaza je neravnomijeran i ako se ne navikne pravilno pripijat doi e u situaciju da ostavi onaj najdeblji i najtvri dio krike, a tad ti slijedi uka iza uiju i hiljadu puta podcrtano pravilo: Snaga je ba u tom zadnjem, najdebljem, najtvrem zalogaju. Probao sam ja par puta i okrenut situaciju. Poimao bi jesti od najdebljeg i najtvreg dijela s milju kako u na kraju imat tanak ugriz i sladak zalogaj. Problem je nastao kad su me ukuani vidjeli u tom pokuaju i onda sam sluao podcrtavanje drugog vanog ivotnog pravila: Niko tako ne jede! Ne moe ivjeti mimo svijet. Poslije je slijedilo uljanje jabuke, jer, da se razumijemo, karijesa je bilo koliko hoe, ali mi etkice za zube nismo imali. Zubi su se istili jedenjem jabuke. Nakon jela pokupi knjige u torbu, sjuri niz Brijeg kraj Halilove kue, pored Bajia glavice, niz toilo do iine esme pa poprijeko na Vukovu glavicu gdje je bila etverorazredna kola u Ribarima. Pred kolom shvati da si grekom nazuo neke stare opanke prokinute pete kroz koju iz poderanih arapa viri gola peta tvog stopala. Nije ta kola nikad vizuelno lijepo izgledala, ali je bila dovoljno zabaena da sam za tri godine promijenio dvanaest uitelja i uiteljica. Tu je predavao ko nije imao gdje drugdje dok se ne bi snaao. Nisam to tada znao, ali danas znam. 16

Dakle, nije tu bilo neke svijetle izgledne budunosti za nas pedesetak uenika u zajednikoj uioniic razvrstani od prvog do etvrtog razreda. Stizali smo iz desetak okolnih sela udaljenih i vie od 10 kilometara. Taj jutarnji doging do kole, nas Titovih pionira porodie kasnije nekoliko dobrih trkaa. No, sva ova pria potaknuta je neim to se desilo nakon to sam ja jutros s dvije hrenovke i slatkim lisnatim od vinje doao u Klub knjige, napravio sebi aj i pojeo doruak. Doeka me na fb poruka u kojoj pie: Ipak nije Senad obi'o najvie svijeta!, i u produetku link osobe koja jeste. Naravno, poruku sam dobio od prijatelja s kojim sam se juer priajui dotakao teme ko je od nae generacije iz ribarske kole najvie svijeta obiao, pa je zakljuak bio da je to Senad Biber koji je takoer u istu kolu iao od prvog do etvrtog i mnogo podue pjeaio nego ja i ovaj moj sugovornik. Ne znam je li se Senadu tucalo u to vrijeme dok smo razgovarali, no mi smo ga sasvim pozitivno spominjali u kontekstu tih podavnih sjeanja te prisjeajui se gdje sve znamo da je Senad bio, na odreeni nain i mi putovali svijetom. Proradi onaj stari seoski mentalitet, svi za jednog Senad za sve, pa je tako Senad u razgovoru brzo postao na i njegova putovanja sa mim time naa putovanja. Link koji sam dobio vodio je do fotografija na profilu Senadove sestre Sehije. Kad to shvatih, na trenutak mi u sjeanju kroz borovinu ispod kole u Ribarima kroz prozor uionice na drugom spratu sjeknu prvo jutarnje sunce i jasno vidim u prvoj klupi drugog reda kako uurena pokraj Senada Sehija prebacuje piljak iz ruke u ruku pomalo kiljei da se zatiti od sunevih zraka. Tako je to bilo prije trideset godina. Jutros gledam Sehiju na fotografijama vie svjetskih gradova i znamenitih lokacija nego ih ja znam nabrojati. Moda nema veze to je u prve razrede osnovne kole pjeaila 3-4 kilometra u jednom pravcu. A moda i ima! Moda oni koji su vie pjeaili imaju priliku kasnije vie svijeta obii? A moda i nema! Moda sam zaboravio ono to je vanije i od kilometara a i od debljine jutarnje krike hljeba: I Senad i Sehija su uvijek dobro uili.

17

POD VISAK Moj rahmetli babo je u depu Plave radne koulje S natpisom IZGRADNJA KONJIC Nosio suhu plosnatu olovku Pisao je njome Po zidovima Gredama Armaturi Pulevima Daskama Crijepu Limu... Rijei su bile kratke Najee samo linije No iza tih linija Stajale su kue Due od pamenja Artiljerac iz one vojske Napamet je znao '92 koje ploe u gradu Ne moe probit granata kao to nije probila ni nau dok joj tenkom nisu prili sa strane Njegovom olovkom Na treem omotu utog papira vree mekinja od 50 kg Napisao sam svoju prvu pjesmu Uz suhu plosnatu olovku imao je mistriju i fanglu Libelu i visak. Sve je moralo biti pod visak
18

Veeras u pola koraka preko kue Pade mi na um Da odavno nisam Na elo prislonio visak. Nemam ga Kao i mnoge druge oteale uspomene Odnijele ga godine Okom zidareva sina A po liniji hoda Rekao bih da se naginjem udesno.

EVAPI, KATANCI I STEPENICE DO PRIZEMLJA Petak 25.10.2013 Pala je no, i akamska i jacijska. Svijetli traci uline rasvjete roje se oko konjike uprije. Koraam lagano na drugu obalu Neretve uvijek iznova jae udiui zrak u nekom neobjanjivom nadanju da kamen uprije mirie. Moda je tom nadanju kriv i razlog mog prelaska preko nje. Moj mlai sin, Ejdi Hasan, je na pitanje ta bi volio jesti bez dvoumljenja rekao: evape! U Novalia kuli naruujem porciju i onih desetak minuta koje su glasile kao odgovor na moje pitanje kad e biti gotovi provodim na platou kraj uprije, zagledan u ukasti odsjaj njenih kamenih lukova rukama se pridravajui za eljeznu ogradu. Idealan prizor za srk duhovnosti u deset minuta prolaznosti. Igra svjetla i sjenki na hrapavim pleima uprije vrlo brzo mi donose tekijski dah i prsti stisnuti oko ograde promiu podsvjesno zamiljene bobke tespiha. Sredinji portal mosta s uklesanom ploom o njenom dobrotvoru ko ejh kakav u stojeem zikru dri na okupu kule i lukove zatvarajui dunjaluku halku i upuujui pogled i misao ka nebu, ka duhovnim kulama i
19

lukovima. Nebo je skriveno oblacima pa pogled sputam ka drugoj krajnosti. Ispred sebe. Na eljeznoj ogradi pored mosta poeli su nicati mali uti katanci. Brojim ih. Jedan, dva, tri, etiri, pet, est, sedam... Saginjem se i prinosim oi jednom od njih. Neki je Sanel zakljuao ljubav prema A. Nehotice bacam pogled nie ka Neretvi pitajui se je li tu, ispod zida u kraj rijeke bacio maleni kljui katanca. Hoe li je voljeti do kraja ivota, hoe li ona voljet njega i hoe li ih ivot voljeti oboje? Katanci mi ba i nisu pravi simbol ljubavi, pogotovo ne na eljeznoj kovanoj ogradi. Mada bi ovaj koji gledam mogao trajati due od same ljubavi kojoj je znak. Mene katanac i ograda vie podsjeaju na tamnice, na tugu, enju, ekanje, ali, eto, nekog i na ljubav. Ovaj je katanac zaljubljenom Sanelu simbol srca i duhovnosti, kao sapi pastuha emocija, dok ograda, kao i svaka ograda, posluila je kao mjesto da se taj pastuh svee. Simpatini detalji na hladnoj ogradi koja e, moda, to ih bude vie, estetski izgledat manje lijepo ali e imat vie ivota u sebi. Deset minuta dranja za ogradu i gledanja u Neretvu je isuvie dugo vrijeme da neki oprezan prolaznik ne postavi u sebi pitanje da izvijesni konjiki pjesnik nije malo pretjerao sa inspiracijom to meni kao tom pjesniku ne bi dobro dolo, jer svako zaeto pitanje u glavi prolaznika uskoro u nekom kafiu moe postati izgovoreno, potom ponovljeno, potom odgovoreno, a onda narednih dana mogao bi potei glas da je pjesnik propjevao. Iz tog razloga se lagano okreem, ogradu prometnuh za lea i pod malom stepenicom to vodi ka esmi ugledah mae. Malo, crnaksto mae skupljeno u klupko svoje tjelesnosti. Gleda me znatiljno, ba kao i ja njega. Oprui malo glavu i poe lizati svoju zadnju desnu nogu. To ja zovem jednako ljubit svaki dio sebe. Mae bi moglo biti lijep simbol za ljubav mada se nadam da nikom nee pasti na um da ga kao zavjet vjene ljubavi svee za ogradu konjike uprije. Kreem prema Kuli s nadom da su evapi gotovi. Osam minuta. eka me najlon-kesa prepuna mirisa. Preko uprije sada prelazim urnije, miris najlon-kese i miris evapa ne smiju se izmijeati.
20

Subota , 26.10.2013.g. Tuica, Glaviine, Vraba, Jasen, Borci, Stranine, Kouta, Kutac, Bijelo Brdo, Strijeevo, Glavatievo, Puiji kuk, Raica, Crkvine, Boilovine, Kosi potok, Ribari. U Ribarima na dlanu zemlje Boije to se Oplet zove ja imam svoj katanac. Jedan to ga je moj rahmetli dedo zajedno sa eljadi svojom kao temelj kue u njedra zemlje zakopao i drugi, manji, obiniji to kao brava na toj kui stoji. Kuni prag. Trideset je godina od kako smo, pred sarajevsku olimpijadu, uselili prvi put u ovu kuu. Isto toliko godina je kako strmom klizavom ledinom silazimo u njen donji sprat. Sprat u kom je meni kad smo nedavno dogovarali ije je ta zapao lijepi sobiak s pogledom u kronju, ove godine, prerodile jabuke. Ljubim tople obraze majine pred vratima, pitam je kako je te s ivije kraj varta skidam i oblaim maskirne pantalone, miraz iz zadnjeg rata. Umjesto kalanjikova nekad, sad se fatam krampe i lopate. Pola dana kopam, a drugu polu svjedoim koliko posla i umijea treba imati da bi se zaalovale stepenice. Rijetko sam o tom prije razmiljao penjui se il' silazei hiljadama stepenica koje sam u ivotu preao. S prvim mrakom, zajedno sa amidama odluujemo se ipak poeti mijeati beton. Ubrzo pod teretom pijeska i cementa mjealica staje. Ne mogavi savladati raspon izmeu elje da ih ipak u tom danu zavrimo i pametne odluke da ostavimo za sutra opredjeljujemo se za runo mijeanje betona. Nije velik problem opredijelit se za runo mjeanje kubika betona kad ima elju, a nema iskustva o mijeanju istog? Problem je spoznaja ta podrazumijeva ta odluka. Zveku lopate, trepere sijalice, krckaju lea. Tri puta se pijesak i cemenat trebaju prebacit lopatom na suho i dva put na mokro. Meni je i onaj prvi put na suho bilo na mokro jer mi se znoj cijedio niz lea.
21

Zaduujem kolica i sipam beton u alung stepenica. Jedna kolica, druga, trea... est sati, sedam, pola osam... sedamnaesta kolica. Napor izbija iz tijela svaku kap materijalnog i meni se uskoro ini da je tu i rahmetli dedo i rahmetli nena i rahmetli babo, da iz nekih berzahskih soba gledaju kako radimo. I ini mi se da im je drago, da nas bodre i da utke prelaze preko onih upadica koje bi nam sigurno govorili da su ivi, bar to se tie nae smotanosti, vremena kad to sve radimo i mravosti nae snage kojom to sve gonimo. Ujutro e nas doekati gotove stepenice, bol u tijelu i zadovoljstvo u dui. Sve ostalo se zaboravi. Dedin babo je pravio kuu, dedo je pravio kuu, babo je pravio kuu, evo i ja pravim kuu a Bog zna, pravie je i moja djeca mada se nadam i Boga molim da razlog njihovog pravljenja ne bude podizanje sruene babine. Rijetka je u Bosni generacija koja ne pravi kuu. Zato smo mi siromaan narod. Ne moe biti bogat narod koji u svakoj generaciji mora pravit kuu. Svaka generacija poinje iznova, rijetko se nastavlja, uglavnom se dostiemo. Zato se mi i ne gledamo sa svijetom nego sa svojim oevima. Moj rahmetli dedo je pravio kuu i pokuao da ostvari to i njegov babo, moj rahmetli babo je pravio kuu i pokuavao da dostigne ono to je inio njegov babo, i ja danas imam elju da dostignem ono to je inio moj rahmetli babo. Staje zveket lopata, nestaje ljudskih glasova, selo se ovija njemu svojstvenom tiinom. Leim u sobi putajui da uspomene djetinjstva legnu skupa sa mnom. Tu u toj kui miriem sebi na se kao da sve to se za me prilijepilo mimo ove kue i ovog sela nije sto posto moje i nije potpuno sraslo sa mnom. Ispod sela njive u jednoj od njih harem. U haremu baluci dragih insana. Stepenice nisu samo da se sie i izae njima. One su tu da na fin, ljepi nain spoje dvije pole cijelog. Kao rajfelus na demperu, kao onaj mali luk na katancu koji iz jednog tijela izlazi i u isto tijelo se vraa grlei ponueno. Nisam planirao zanoiti pa nisam ponio cigarete. Zapalio bih jednu pred spavanje. Ovako ostajem na razini elje i pitam se zato dananji dervii pue.
22

Moda smo daleko od iskonske duhovnosti kojom su grudi ispunjali nai daleki prethodnici pa nam treba toplina dima u grudima da nadomjesti osjeaj? Znam da sam kao dijete i tek stasali mladi u ovoj istoj kui imao grudi ispunjene eljama, nadama i oekivanjima. etrdesete godine su zrelost, a moje grudi me podsjeaju na peinu. Neravni hladni zidovi, pokoja kap podzemnih voda tu i tamo kaplje i cvoke u ishrdalu podlogu. Veina te peine izdubljena je vanjskim faktorima koje nisam mogao birati, vrlo mali dio mojim unutarnjim. Nekad sam bio komad mesa, sada sam vie komad kosti. Nije to ni do godina ni do vremena. Do mene je i od mene je. ivot uzima danak, ljeta njegova postaju vrelija, zime hladnije, tijelo se iri u trbuhu, a suava u miicama. Trnu ruke i noge, trnu lea, trnem i ja u san. EERLUK NA SVAGDANJI Sadanjost je najkrai trenutak postojanja. Sadanjost je poput otvora na posudi iz koje budunost tee u prolost. Kako god je definisali, kratkoa je zagarantovana, a opet, sadanjost se moe motriti i mnogo dublje uzimajui u obzir onaj DAN koji e, po vjerovanju nas muslimana, nastupiti kad budunost dunjaluka svaka i svaija iscuri - Dan suda, Dan vjere, kada e itav na ivot biti smjeten u jedan dan, biti sadanjost u kojoj e se kristalno jasno vidjeti i dobro i loe koje smo inili. Stoga, kad razmiljam o ivotu, trudim se u istu ravan jednog, trenutka unijeti sve one prole dane, svu svoju prijanjost, svjestan, uvjeren, da je nosim sa sobom na desnom i lijevom ramenu svom u neupitnim spisima kiramen katibina ali i u svom pamenju, sjeanju, sebi ukupnom. Nadati se da je neto prolo znai mi ne vjerovati da u se s njim susrest, a ja vjerujem da hou u Danu spomenutom susrest se ponovo sa svakim djeliem sebe, svog ivota, djelovanja, namjera svojih i dijela svojih. U svakom novom danu sa mnom svanu sve hiljade mojih prolih dana. Od onog prvog plaa dunjalukog do ove trenutne kapije svijesti preko koje se neodivljeno prelijeva u odivljeno. I ma kako kao ovjek bio
23

okrenut tome da gledam u pijesak koji tek treba preda me iz pjeanog sata sudbine da iscuri ja znam da izvjesno je samo ono to je iscurilo. Onaj prah koji se proso, koji tako olahko pokuavamo smentuti iz svojih misli ispaljujui nesmotrene strijele budunosti lukom nade. Budunosti o kojoj ne znamo nita i koja nikom osigurana nije. Zato moje bavljenje prolou nije moj bijeg nego moje pristajanje uza se. Zato se trudim u svakom novom danu oivjeti bar deset onih u sebi sloenih, prisjeajui ih se, produit tu tanku nit sadanjosti u iri i dublji vid postojanja. Srea, ta teko definisana udnja ovjeka, po meni, krije svoje bivstvo ba u takvom nastojanju. Nositi u svaki novi trenutak poklonjenog ivota itavu svoju prolost moda je, na oko, teak in, al je kada je u pitanju dosezanje sree, neminovan. ovjek u svom shvatanju i prihvatanju stvarnosti ima potrebu za usporedbom, jedno poredi s drugim i ocjenjuje ta je bolje - jedno ili drugo. Tako nastaje dobro i loe, runo i lijepo. Tako su nastali dobar, bolji i najbolji ba kao i njihove suprotnosti. ovjek pri tom nerijetko zaboravi da njegova usporedba ne zavisi samo od kakvoe poreenog nego i od njega samog, koji se u svakom danu iznova mijenja i time tas kojim vaga jedno i drugo ini razliitim, a tu razliitost zaboravi unijeti u ukupnost svojih ivotnih zakljuaka. Razlozi za nae nezadovoljstvo u ovom danu mogu biti spram naih elja i potreba. Ako zaboravim prolost ja u uza se imati samo trenutne porive due i potrebe materijalne. One e nerijetko doprinijeti da zaboravim blagodati i uronim u nestrpljivost ekanja eljenog. Neko e provesti dan tuan to nema stotinu maraka da neto kupi. Neko e provesti dan nesretan to nije na nekom drugom mjestu gdje misli da bi sretniji bio, s nekom osobom ija blizina mu sreu priinjava. Neko e provesti dan tuan to ne sjedi na spratu vie u fotelji pravom koom postavljenom iza vrata koja uva budna sekretarica direktora firme. Neko e....
24

Koliko ljudi toliko rijei NEKO. Meu tih nekoliko milijardi NEKA ima i onih to e buenjem privezati prolost za nadolu sadanjast. Okrenuti svjetlu zahvalie Bogu na dobru koje imaju pri sebi, zamolit za otklanjanje onog to ih titi i koraat u u svoju neodivljenost sa svakim danom proivljenosti. Nosei i one sretne i manje sretne trenutke u stalnoj brizi spram njihova suodnosa, stalnom strahu od onog Dana suda i neupitnoj vjeri u Boiju milost. Moda u ovom trenutku nemam novca da platim sve raune koji ekaju na naplatu. Moda nemam naina da ugodim svima oko sebe kojima bi po boji svojih emocija rado ugodio ugaajui tako prije svega sebi. Moda mi temperatura nije ba najnagodnija, moda mi glavobolja remeti misli, moda mi drutvo nije ba po volji, ali, ako ovaj trenutka zamjenim s jednim iz 1993. godine kad sam uvlaio glavu meu ramena, i edan i gladan, prestraen i prestravljen ekao eksploziju ispaljenih plotuna iji su prethodnici padali tik ispred mene, svjestan da od ovih koji lete zavisi hoe li naredni uopte biti bitni za moj ivot, onda, kad usporedim, odvagam, pruim ruku ka olji kafe, pogled ka mirnom lijepom gradu to se nudi iza okna prozora, protegnem se i nakaljem bez straha od sopstvenog glasa, ne mogu da ne budem sretan. Spram ovih proivljenih trenutaka ovo moje sad je denet zemaljski. Tako ja suzbijam tugu, nelagodu, nestrpljivost i prolaznost... Tako ja plaam neplaene raune jasnom svijeu da onaj ko je platio prethodne platie i naredne s Boijom pomoi, tako ja sapinjem elju za blizinom onih kojima trenutno blizu nisam onim davno zapisanim stihom: ako sad nije tu, ne znai da nije bio. Sve ono to smatramo i zovemo svojim ivotom je prolost. Sadanjost je samo rupa na toj prolosti kroz koju se njen volumen poveava do trenutka kada e Azrail voljom Boijom zaepiti istu. Onda e krug ponovo da potee, sve to to danas vidimo kao prolo bit e nae budue od kog e zavisiti poloaj istinske vjenosti. Ba kao da je na ivot balon u koji se pue zrak nae sudbine, odreenja i sopstvenog opredjeljenja do roka odreenog, i onda na Danu vjere taj se zrak ispue iz njeg, na osnovu ukupnosti Boijeg
25

sveznanja, pravednosti, milosti, samilosti... Pokae se ta jesmo, koji je ljudski sastav na i spram tog i mjesto nae. Neki su spojevi lahko zapaljivi, a neki postojani u svim uvjetima. Ako nismo zadovoljni slatkoom kafe koju trenutno pijemo posegnemo za eerom, promijeamo. Isto je i sa ivotom, ako nisam zadovoljan sa onim to nosi dananji dan pretvoriu ga u eer, sasuti u gorinu noenoga i sutra, ako mi bude podareno, promijeati zadovoljniji slatkoom nego sam danas bio. VONJA ivot je kao vonja nepoznatim putem, iznajmljenim automobilom u kojem instrumenti koji treba da pokazuju stanje goriva ne rade. Koliko god bio vjet voza, koliko god auto bilo izdrljivo, neminovno e jednom stati. Od vozaa do vozaa razlikuju se naini vonje i shvatanja njene uloge. Neko e voziti krajnje optimalno spram ponuenog automobila gledajui da uskladi vonju i put kako bi od rezervoara, ma kako bio napunjen, izvukao maksimum, neko e priepiti gas i pokuat to prije stii to dalje, neko e opet, voziti lagano i kad ve ne zna odredite do kojeg e stii trudit e se da dobro upozna i osmotri put koji e pre. Neki e tvrdoglavo odbijat da voze pod takvim uslovima i ivot e provesti stopirajui kraj puta s neobjanjivom milju da oni koji prolaze imaju punije rezervoare. Veina e spram onih nekadanjih vozaa i njihovih dometa odreivati cilj svoje vonje, a tek rijetki, vrlo rijetki, pazit e i na put, i na potronju i uz sve to budnim okom motriti ispred sebe u potrazi za kakvim znakom vrsto vjerujui da benzinske pumpe nisu tek mit. I ma kako inspirativan mi bio ovaj trenutak, moram shvatiti, da nikakva posebnost teksta koji bi se ispleo iz misli da ga nastavim dalje ne moe nadvladati potrebitost odziva glasu mujezina koji kroz zidove i prozore moje sobe trenutno dopire do mene. Mislim da su najsretniji upravo oni koji voze, ali znaju i stati, koji paze, da ako ve ne mogu utjecati na stanje goriva u rezervoaru mogu na stanje vozaa za volanom auta. 26

Makar nikad neemo nai izvor mladosti i postii besmrtnost, moemo na smrt, na nestanak goriva, ne gledati kao na kraj puta, kraj vonje, nego na mjesto gdje presjedamo iz jednog prevoznog sredstva u drugo. Moda je smrt samo more na kojem su naa srca jedra a dobra djela vjetrovi koji ih pokreu, pa e ljepota plovidbe zavisiti od veliine naeg srca i jaine naih vjetrova. Moda su osmijesi koje smo izmamili drugima vedri dani te plovidbe, a tuge, suze, tegobe, olujne noi njene i valovi prijetei... Dobar voza zna da ljepota i umjenost njegove vonje ne zavise samo od njegova osjeaja, nego uveliko od zadovoljstva i osjeaja onih koje vozi. Stoga je vanije od injenice dokle i koliko dugo nae auto moe stii, injenica da smo unutranjost obloili jastucima ljubaznosti, razumijevanja, iskrenosti, pratanja, blagosti, milosti, samilosti, razboritosti, ljudske topline, iste srane ljubavi i svega onog pozitivnog to se nudi da na neravnom putu ivota, krivinama njegovim, ublai nune udarce i neugodnosti. Kad jednom, uskoro, svima nama nestane goriva, puno e manje biti vano koliko brzo smo vozili, u kakvom autu, kojim putem. I put, i auto, i vonja gledat e se samo s pozicije procjene kakvoe nas, naeg ponaanja, truda, razmiljanja, htijenja, primanja i davanja. PAMENJE PONOSA I PONOS PAMENJA Zadnji dani avgustovski kroz rairene nosnice pamenja miriu velikim sjeanjima. Rukom pisane stranice dnevnika vraaju me unazad do avgusta 1994. godine. Rijetko smo kad mirisali odlunou i estitou velikana kao u tim zadnjim danima avgusta i prvim danima septembra kad smo vrili pripreme da na spomen jedne od naih najveih bitaka, na istom mjestu upiemo jo veu. Ko spomen sebi i svojoj hrabrosti, odlunosti i uspomeni na vrle ehide koji su, inaAllah, u zagrljaj Boije milosti pali u toj prvoj bici. Svakoj dui hrana treba. Svakoj dui insan treba. Topal zagrljaj iste ljubavi i stisak ruke dostojanstva makar ga ovjekovoj desnici podarila njegova ljevica. Misao je kao i slika. Trenutak uhvaen u prolaznosti i sloen u varljivu vjenost dunjaluka. Onijemile godine naeg ivljenja i pokidani vijenci pamenja moda nee upriliit
27

nikakav skup niti historijski as o koloni odlunih to e se te devedeset i etvrte u mjesecu septembru nakon opsenih priprema zaputiti kroz Idbar uz strme obronke Ljubine da dokau svoju hrabrost, svoju odlunost, svoju vjeru i sposobnost. Oslobodit e po miljenju mnogih neoslobodive kote, al prije svega potvrdie sebe kroz te pobjede. Deseci ranjenih i trojica ehida svjedoie o veliini iskuenja, a slobodne teritorije Ljubine, Bijele i drugih prostora o snazi nae vojske. Znam danas da pokleknemo na mnogo manjim uzbrdicama, da odustajemo pred puno manjim izazovima i obine, male prepreke proglaavamo nesavladivim. No, moja nada ne gubi svoju vjeru. Zato i piem ove retke krajem avgustovskih dana, ne ekajui one datume koji e se poklopiti s tim velikim dogaajima. Nadam se, da emo u narednom mjesecu pronai vremena, mjesta i naina da se makar u uskom krugu uesnika prisjetimo na kojim temeljima stoji naa dananjost, da se prisjetimo onih odabranika meu nama koji su svoju krv ko zalog kurbanski u temelje ove slobode i miira pustili i da emo kao 94-te u Raptima, nai u sebi i snage i vjere i odlunosti i ponosa da iz dubine srca kliknemo onu maksimu pod kojom smo se cijelog rata borili. POBJEDA ILI SMRT. Misao je kao i slika. Trenutak uhvaen u prolaznosti i sloen u varljivu vjenost dunjaluka. Postoje trenuci, postoje staze, predjeli i dogaaji koji ne prolaze. Koliko god tonuli u prolost neki koraci ostaju jednako ivi, neka puzanja, neki strahovi i neki sveti dodiri ljudstva u nama kad prizna i strah i manjkavost i slabost al ipak i pored tog priznanja ustane, potri, Boije ime zazove i na putu slobode istraje. I nije to sjeanje al i potreba za nekim priznanjem drugog spram sebe, jer da su takvi nijetovi pokretali nae korake, tih koraka sigurno nikad ne bi ni bilo. Samo elja da pamenje traje, ista vjera struji, a nae drugovanje svjedoi da nismo niti emo odbaciti ono najljepe u sebi. I nek traje spomen na te dane kada smo upuujui svoje poglede ka Ljubini znali da emo je slobodnom zvati ili nas nee biti, dane kada su vjera, ast, ponos i prkos u nama ispunjali srce blaenstvom i inili da se osjeamo vrijedni postojanja. Oni koji govore da je nae stanje danas gore od onog ratnog moda dobro vide sadanjost al' nisu bili s nama da bi je mogli porediti s naom prolou. 28

IZ RATNOG DNEVNIKA Dnevnik vodim jo od osnovne kole. Svi zapisi u ovoj knjiiz I jesu moji dnevniki, predratni, ratni I poratni. Onaj dio koji obuhvata ratne dane zauzima desetak svesaka i rokovnika. Neke djelove rado itam, neke preskaem, neki su detalji turi neki preopirni. Neke sam dogaaje naknadno opirnije zapisivao i oni su onako zanimljiviji i itljiviji. Neki su ispisani na atima od duhana i uglavnom su samo crtice o onom to se tada deavalo. Ako Bog da, pa se nakanim prekucat u ratni dnevnik i ponuditi u formi knjige svojim saborcima za uspomenu i sjeanje. Koliko god romani pisani ljudskim umom bili zanimljivi i nepredvidljivi sve su to blijede sjene spram pria koje u svoje itabe biljee plemeniti Boiji pisari ljudskih sudbina. Ovdje objavljujem samo one dijelove bez kojih bi drugi zapisi u ovoj knjizi bili nepotpuni. Pjesma iz dnevnika, maj 1995., iji naslov kanim koristiti kao naslov spomenute knjige glasi: AK RATA Cvjetae pupoljci na granama oko nas listae lie ko tvoji uvojci u mome sjeanju dok traim spas za ovaj glas I to je istina da sve e proi iza svakog dana svanue nekom novi dan ovaj moj sad meni je teak a sutra ve nadam se la'k kad shvatiu da ovog rata i nisam bio lo ak.

29

IZ RATNOG DNEVNIKA 1994.G. (1) Majka me jutros neto eznutljivo gledala. Dva put me pomilovala po glavi dok sam jeo. Opet me spopala ona pomisao da bi joj rat sto puta bio laki da nema mene. Znam da sam sav njen strah i ne znam kako da to promjenim. Gruhanje na Ljubini je gledala s prozora i tjei je samo pomisao da sam se vratio iv. Brzo sam otiao u Borac samo da me proe nervoza. Kau da emo sutra na izvianje na Kiser. Okupljanje je oko deset ujutro pred Medresom. Drago mi je da se Kiser ne vidi s prozora moje majke. Cigarete Lord kojima sam se snabdio pri ulasku u Bijelu su tako mehke da mi doe da dvije zapalim odjednom. Nakon mjeseci puenja cigareta bez filtera ove dou ko simulacija puenja. Lord gori bez glasa one cigarete bez filtera cvre dok vue. U onoj prvoj kui prema Turiji bilo je i LM-a ali kad od straha od mina one hrabrije pusti da prvi ui dobro proe pa zatekne i Lord. Ne bih volio ne bit u ratu, ali treba bit iskren, nemam ni hrabrosti ii prvi. Koga e sutra zapast da prvi kroi na Kiser. Prije dvije godine sam matao o tom kako uim ezan na Boranici. Nisam dodue uzimao u obzir da u se na nju peti iz pravca Konjica nego iz pravca upe. Mogo bi negdje na sjelo veeras. Nakon zauzimanja Ljubine i Bijele svi jedva ekaju da uju potankosti o zauzimanju. Lijep je osjeaj da te drugi prihvataju ko heroja. Desetak je onih koji su istinski uskoili u rovove i odradili posao. Mi ostali smo uli za njima. Bi li oni bili onako hrabri da mi nismo ili za njima ne znam, ali da mi nr bi onako hrabro i snalaljivo ili prvi znam. No, kada se linija zauzme, neto oslobodi, onda je svaki uesnik heroj. Bar ovdje u gradu. Sutra e opet da se probere desetak da uspuu na Kiser. Ako ga zauzmemo opet emo svi biti heroji. Ako ne, meu onih desetak prvih, ako preive, ivjet e pria o pokuaju, o borbi sa samim sobom, s deavanjima. Pria koja e u konanici, uz prihvatanje uzroka i posljedica, opet biti pria o pobjedi jer oni prvi uvijek su prvi i da nisu
30

pobjednici ne bi mogli biti prvi. U gradu postoje pobjednici samo kada se bitka dobije no ja znam, mnogi znaju, neke od navjeih pobjeda ostavirili smo u porazima i neuspjesima. Samo da ne bude puno rtava. Treb'o bi obii Senu u bolnici. Treb'o sam juer. Tano me uhvati stid samog sebe. Danas u ga obi jer sutra treba na Kiser. Skupljam dobra djela da zatomim strah. Mad ane vidim neto mnogo loe u tome. Borim se. ta imam od tog ako pustim da strah nadvlada. Najgluplja isprika kukavica. A Mogu li se ivjeti kao kukavica? Juer je bila denaza rahmetli Nefi. Ostala mi u glavi ona slika iz bolnice prije nego je prebaen u Tuzlu. Stotine rana od bombe na njegovom jakom tijelu. Vie mi nije udno to za ehidima ne tugujem kao nekad.. Klanjam denazu i idem dalje. Dok i moja bomba ne eksplodira. Da li se ehidi oslobode straha, bar trenutak pred smrt? ehadet je najvei stepen rtvovanja. Trudim se eljeti sebi najbolje, al strah me. Strah me zarobljavanja, strah me mina, strah me granata, strah me smrti i strah me kukaviluka. Strah me sramote. Strah me ii stid me ne poi. Tjei me samo, kad opali onaj prvi metak, kad akcija krene to nestane i straha i misli i mene vakog. Na Ljubini sam se osjeao lijepo, il to sad mislim tako!? U jednom trenutku sve je puklo unutra mene i bio sam onakav kakav elim. Bio sam hrabar il' mi nita drugo nije ni preostajalo. Ne prestajem da se nadam da u to jednom biti. Dan je lijep. Ne uje se ni pucnjava. Kao da prije nekoliko dana nije sve bilo u dumanu i eksplozijama granata. Dosadno je u kasarni dok se neto eka. Suborci se vrzmaju oko kasarne. Nit moe oti nit se dosaivati cio dan unutra. Idem nekog traiti da odemo do bolnice, a kasnije bi mogo negdje na sjelo...
31

NAREDNI ZAPIS (2) Jutros sam, ekajui da se skupimo pred medresom za polazak na izvianje, sreo vaspitae iz medrese profesora Beia i iia (men se ini da se tako preziva). Bilo mi je veoma drago vidjeti ih. Prvi momenat susreta naveo me da se povuem u sebe i na trenutak sam opet bio u klupi Gazine medrese, no nakon to su i oni mene prepoznali, po reakciji sam shvatio da to vie nije ono vrijeme i okolnosti. Bei me srdano zagrlio a i ii je bio dosta otvoreniji i prisniji nego ga pamtim iz medrese. Osjetio sam i neki ponos to su me zatekli ba tu i u tim okolnostima pod punom ratnom opremom. Koliko god bjeao od tog da neke stvari ne radim zbog ljudi ipak moram priznati da sam nekolikao puta pokuao uhvatiti svoj odraz u staklima auta kojim su oni doli da bi procjenio kakav utisak odajem. iroka maskirna uniforma, rap, puka, crna beretka ine me dosta veim i vrim nego jesam inae. Nakon nekih pola sata okupili smo se i krenuli prema Bijeloj. Nisam razmiljao o tom ta me eka na izvianju. Razmiljao sam o medresi. Nekako mi se ini da nisam upisao medresu da danas ne bi bio gdje jesam. Ne bi sigurno. Da sam upisao gimnaziju ili neku drugu kolu u Konjicu danas bi vjerovatno bio u upi na liniji. Nita me ne bi tjeralo da budem u manevarskoj jedinici. Ovako kola me odredila. Uvijek sam medresu vidio kao neto vie i onda te to neto vie goni da i u ostatku ivota mora neto vie, bar malo vie od prosjeka. Il' nisi to to hoe da bude. Muderis mi ree dok smo se vozili ka Bijeloj da su profesori poli u Sarajevo na posao. Medresa je opet poela sa radom. Kontam ako se nekad opet vratim u njene klupe hou li moi biti onako samo uenik, hou li se plaiti Hale i Zehre il' u bit ko neki uenici koji su me prije rata impresionirali svojim hladnim stavom spram profesora, medrese i njenih propisa. Da li su jednako hrabri i danas u ratu? Nekako sad kad kontam, ovako u uniformi ne bih ih se plaio, opet kad skinem uniformu, bez puke, ko zna? Nekako se bez puke osjeam nezatieno. Drago mi je da me Bei jutros zagrlio. Osjeao sam se fino. Drago mi je da me vidio, valjda e bit neki plus za nas to smo se borili. Uz njih sam se sjetio i drugih profesora, nekih za koje sam uo da su poginuli, uenika, cimera iz sobe, djevojaka... Ma koliko volio svakog muslimana 32

jednako, nadam se da oni nisu meu onima koji su proli strane muke o kojima se govori. Izvianje na Kiser prolo dobro. U stvari, osim velike strane i napornog unjanja nije bilo nikakvih problema. Do ispod stijena nas je ilo petnestak, onda smo se odvojili nas estero i popeli se na same stijene. Prvi je na Kiser izaao vodi Alija, isti onaj ovjek to nas je vodio i na izvianje Ljubine prije nepunih mjesec dana. Dok sam gledao kako zamie meu onim stjenama razmiljao sam o tom kako imam sree to se ove akcije ne rade u mom kraju. Neto nisam siguran da bih s vakom lahkoom i hrabrou iao naprijed kako to ini ovaj ovjek. Nesvjesno sam u strahu da ne zastane pred samim vrhom i ne mahne rukom meni da nastavim na taj najriziniji dio promiljao ko bi mu u naoj brigadi mogao oponirat hrabrou i mirnoom kojom odie. Na moju veliku radost nije stao na uobiajenih dvadesetak metara i mahnuo, nastavio je naprijed a ja i ostali ili smo na uobiaje-noj udaljenosti iza njega. Na Kiseru je umovit teren. Nismo ili dalje od prvog vrha odakle se vidi kasarna. Zakljuio sam da e se vojska sutra istim ovim putem kojim smo se mi popeli popeti na taj plato i odatle napasti. Gdje e napast - ne znam tano, jer ja nisam nikog vidio. Moje je na izvianju da idem kad mi kau da idem i dokle mi kau da idem. Kad me zapane mojih dvadeset ili pedeset metara na elu idem kako umijem, uim ta umijem i uzdam se u one iza mene. Kad sam iza, aram oima na teren ispred i tako... Drago mi je da nismo nali ni jednu minu. Bez mina je sve puno lake. Sjetio sam se rahmetli babe. Sigurno bi bio ponosan da je njegov sin meu prvima kroio na tu uku. Traio sam pogledom upu, ali s vrha na koji smo se popeli ne vidi se. Nadam se da e se uskoro do nje moi i preko Boraka. Amin Ja Rabbi! Molim Allaha da pomogne nae mudahide! Amin Ja Rabbi! Aziz mi je po povratku rekao da ja sutra ne moram u akciju. Bilo mi je drago. Ne toliko zbog straha koliko zbog injenice da mi se ne penje ponovo uz onu stranu. Da ne bi doao u iskuenje da ujutro kad vojska krene i ja svejedno krenem s njima veeras sam pokupio stvari i doao u stan na spavanje. U gradu se ve zna da emo napast na Kiser, zna i moja majka i plaho joj je drago to sam rekao da neu ii.
33

Nadam se da nee biti tee ranjenih jer ako se budu morali nosit uz one stijene uz koje smo se mi uspuzali danas nek im je Allah na pomoi. Skoro je pono. Vjetar uka folije na prozorima. Amidina mala je dirnula vrue pore i dobor se oprila. uje se iz sobe kako proplakuje. Uzvieni Boe molim te da podari naim mudahidima pomo da sutra bez gubitaka ostvare pobjedu i protjeraju dumane! Amin Ja Rabbi alemin! Amin! NAREDNI ZAPIS (3): NJEGOVO VISOANSTVO KISER ovjek snuje, a Bog odreuje. Morao sam dva put proitati ta sam zadnje napisao. Iako sam pisao prije nekolika dana izgleda mi trenutno kao da sam zadnji zapis ostavio prije trideset godina. Sad mi se i pie i ne pie. Spava mi se, a ne mogu zaspati. Tako sam malo spavao zadnja tri dana i noi da sam utrnuo. Nailaze mi u talasima trenuci blaenstva i trenuci ljutnje. Sekundu bi se smijao, sekundu plakao, sekundu spavao a onda bih sve to posl'o u neku stvar i sve porazbijao oko sebe. Smeta mi uut folije u prozorima, smeta mi majino i sestrino disanje mada se trude biti to tie. Smeta mi strinin glas dok rui djecu, smetaju mi djeca, a ako ova mala zaplae jo jednom glasno kao maloprije odoh u kasarnu spavati. Godi mi supa. Godi mi njena toplina, slanoa, godi mi to znam da mogu, kad mi doe, uzet kaiku, srknut je i onda polahko pustit da mi se preljeva po ustima. Bio sam jako edan prolih dana. Sanjao sam esme po Kiseru. Treso sam se od straha po Kiseru. Drhto sam od hladnoe po Kiseru. Mislio sam da je dolo i moje vrijeme na Kiseru. Osto sam izmeu linija na Kiseru. Prio sam s Bogom na Kiseru. Prepo sam se prie s Bogom na Kiseru. Osto sam iv na Kiseru. Svi smo ostali ivi na Kiseru. I to je mudiza ako emo po mojoj pameti suditi. Toliko je granata palo da bi bilo realno i da smo desetkovani na Kiseru.
34

A nisam uopte trebao biti na Kiseru. Reeno mi je da ne moram ii u akciju, da sam svoje obavio na izvianju. Ja mrzim iznevjeriti sebe jo vie mrzim kad me drugi iznevjere. Il je obratno, ne znam! Jutro kad je akcija trebala krenuti pamtim po sireni Azizovog dipa. Svirao je deset minuta i dozivao me ispod prozora. Nisam znao ta se deava, bilo je jo mrano kad sam provirio na balkon. Izvia koji je trebao voditi momke do vrha je dobio temperaturu i zavrio u bolnici, i ja sam trebao poi mjesto njega. Bio sam ljut. I sad sam ljut. Puno sam ljui nego osjeam, samo sam umoran. ao mi je to sam tada poeo rondat jo u kui pred majkom i sestrom. Odmah sam optuio onog momka da se najeo ivih krompira samo da dobije temperaturu, nazvao sam ga kukavicom i tako brojao sve dok se nisam upregao u vojnu opremu i siao do Aziza. On mi je rekao da ne rondam da momak ima temperaturu preko 40 stepeni, da je sino jako povraao i da se eto tako jednostavno desilo. Prestao sam rondat na njega al' sam i dalje rondo na sebe. Iza sna sam taki, jo se nisam bio ni naspavao. Pred Borcem kamioni ve puni, kao da se samo ja ekam mada mi nije nikako jasno ni to sam ja trebao. I dalje ljut i bezvoljan nisam uzeo skoro nita od hrane samo sam municiju upotpunio. Istresli su nas na krivini iznad Bijele i tu smo istom onom stazom kao i na izvianju krenuli na Kiser. Vojske je bilo haos. Neke nikad prije nisam vidio, il su tek doli u jedinicu ili su iz neke druge jedinice, ne znam ni sad. Znam da me jedan u panciru, nakon to sam rondajui ostavio konzerve koje su nam dali odmah na liniji ne imajui snage da pristanem da ih teglim uz stranu, zajedljivo gledao pitajui one iza mene ta se kofri ovaj balavac?! Izgledao je ba onako zafrkano al' nek zahvali Allahu to smo krenuli u akciju, da je oslobodio pola Bosne, makar bi mu neto lano da nije bilo kako je bilo. Ovako sam ga samo pogledao onim pogledom ne vidim te ko si ti i krenuo dalje. Oko pola strane ispuhao sam svu ljutnju i stenjanje i prilino se unormalio. Tad sam skont'o da sam pogrijeio ostavljaui konzerve.
35

Ogladnio sam i dok su drugi fino mazali krike ja sam gloo suh hljeb. Sreom da mi moju huju ne zamjeraju oni koji me otprije znaju pa mi je neko pri kraju dao da malo umoim u njegovu konzervu. Na vrh smo se popeli negdje iza ikindije. Nisam mogao vjerovati da nas niko nije vidio. Bilo nas je broka, ne znam dvjesto moda. Prva druga i trea eta. Onda je krenulo razvrstavanje. Prva eta lijevo pa pravo. Druga eta desno pa pravo. Gledao sam kako odlaze oni s kojima sam toliko puta iao zajedno u akciju dok smo jo bili jedinica od 60 ljudi. Osjetio sam ljutnju na sebe to sam traio da me prebace u treu etu. U kasarni to ne znai nita, prva ili trea, opet se drui s kim si se i druio, ali na terenu znai. Na Ljubini su s nama bili I boric odreda A pa se neja nae ete nije osjeala, al sad sam vidio da su pridrueni prvoj eti. upo je otiao s prvom etom, pretpostavljao sam na najtei pravac. Osjeao sam se bjedno kad me pogledao sa onim svojim umurastim osmijehom. Mora se osjeati bjedno kad shvati da u raspodjeli zadataka rasporeuje i vrijednost. Druga eta je otila desno. Ja sam ekao nareenje. Komandir nae ete ree da e on s pola ete ostat na platou da dri ostupnicu i desno krilo prema Boranici, a ja drugu polovinu ete da povedem i pokrijem teren izmeu prve i druge ete. Cijeli sam rat ekao da zasluim da budem komandir neeg ali kad sam shvatio da smo neka vrsta pozadinske ete zadovoljstvo mi se pomijealo s onim cicijavim sitniarenjem moje psihe koja me opet ickala da smo nia klasa. Pokuao sam da se sjetim kako se ponaaju komandiri. Nisam imao pojma ta trebam radit osim da trebam ii prvi pa sam tako da sakrijem tremu krenuo u pravcu gdje otila malo ranije druga eta. Na svakom brdacu sam ostavljao po jednog borca zamiljajui kako valja pokriti tu dionicu i kako bi se oni izmeu sebe trebali vidjeti u sluaju da neko bude ranjen. Sad znam da sam pogrijeio i da sam trebao ostavljati po dvojicu skupa jer se ovjek izgubi kada je sam, al' kasno Marko na Kosove doe. Kad mi je nestalo ljudi otiao sam jo naprijed ubjeen da je ispred mene cijela naa druga eta. Jedna dola, druga dola, trea dola.... A onda su se zauli glasovi sasvim lijevo od mene... poela je
36

pucnjava, nebo se otvorilo. Nisam imao pojma ta se deava, ko je koga napao, gone li nai njih ili oni nas. Praga koja je pucala kao luda i za koju je komandant preko motorole govorio da je udare s lijeva meni je bila skroz za leima. Uskoro sam ouo i glasove ispred sebe i shvatio da nisu nai. Zabasao sam pravo i umro od straha. Da stvar legne do kraja poele su padati granate. Jedna za drugom. I ba oko mene. Moda su padale svuda, ja sam uo samo one oko sebe. Da mi je mirnoa ove sobe i ova pamet sad, znao bih ta da radim ali tad sam ja tek iao kod kadije, lahko je biti pametan od kadije kad se ide. Naao sam neku povaljenu stijenu zavukao se pod nju i digao ruke u dovu. Mrak je ve padao i nisam smio nazad do naih jer ko e po mraku gledati jesam li ja ili etnik. Naprijed nisam smio svakako, a ejtan me safatao s mislima ta e biti ako etnici nae potisnu sa platoa? Pucalo je, tretalo, ne znam ni sam koliko. Od straha se i strah izgubi. Imao sam nemoguu elju da zaspem. Nisam joj se mogao odhrvat. Zavukao sam se pod stijenu, namjestio puku da mogu pucati ako treba, nakupio lia okolo i potpuno se maskirao. Imao sam osjeaj samo ako zaspem pet minuta sve e biti u redu. Osjeao sam se sigurno pod tom stijenom potpuno pokriven liem sa strane. Nekako mi je izgledalo da e me ono lie titi i od gelera. Znam samo da se sve ubrzo utialo, da mi je bilo toplo i fino i da sam zaspao. Probudio me tihi glas koji je dozivao moje ime. Neija puka je bila uperena u moju glavu. Ne znam kako sam ostao miran. Prepoznao sam jarana i shvatio da me trai ipak nisam se odmah odazvao neto mi je prolo kroz glavu da ako mu se odazovem ispod njega, a stajao je ba na stijeni pod kojom sam leao, da moe od iznenaenja stisnuti obara i ja bi bio ala rahmetile. Pustio sam da pree na sljedeu stijenu i onda se javio. Prije nego sam legao zamolio sam Boga da ne poginem dok sam sam. To je bilo razlog mog mira no kada smo poli da se vraamo ka naoj liniji mijenjale su se okolnosti moje dove i sa svakim korakom ja sam poeo da se vie tresem. Nisam ni primjetio da na onim mjestima gdje
37

sam ih ostavio nema vojnika. Naiao sam na dijelove druge i prve ete tamo gdje smo trebali biti mi. Ono ega se najvie boji dogodi se moda ba zato to ga se najvie boji. Kad sam uao u zaklone gdje je bilo dosta naih boraca, gdje se vie nisam mogao osjeati sam, safatao me najistiji strah od smrti koji sam dosad upoznao. Tamo sam bio miran jer sam vjerovao svojoj dovi, tu, kad vie nisam bio sam, kad je nestalo onog mog uslova ja nisam mislio ni na metke ni na granate koje su obilno sipale, ni na etnike ni na ta. Mislio sam da je doao moj momenat i da sam ba ja svojom slabo odmjerenom dovom kriv za to. Toliko sam puta vazei prenio priu o ovjeku koji je vazda na iskuenjima bio pa pito za lijek a pitani njega pito ta moli u dovama, a on rekao da moli sabur pa mu bi reeno: Kako misli da ti se da sabur bez iskuenja. Tako nekako i ja, u strahu da ne poginem odmah, ne zamolih neto ire nego samo ono hitno da ne budem sam. Ko e ovjeku udovoljiti a jo je gore kad se mozak stisne pa i predstavu Boga stisne svojim stiskanjem, i Milost i Samilost i da mi Bog oprosti ako sam pogrijeio i ako sad grijeim! to me strah vie obuzimao to sam dobijao jau elju da budem s nekim s kim sam blizak. Traio sam da mi kau gdje je R efendija i otrao bez ikakva objanjenja ka njemu. Kad sam stigao na gornji dio brda gdje su bili dijelovi nae ete ve sam se smirio, onaj prvi napadaj panike je proao. Saznao sam da su se nai sukobili u bliskoj borbi s etnicima, da ima nekoliko ranjenih al' niko tee i da emo sad ekati jutro da vidimo ta dalje. Bio sam gladan, edan a imao sam samo komadi hljeba, utura sa vodom bila je prazna. Bilo me stid traiti od nekog, pogotovo kad sam znao da su svi vidjeli kako sam zafijario hranu. Tu no ne znam jesam li halucinirao ili ta? Zakleo bih se da sam pri dobroj mjeseini vidio kera na stijeni ispred sebe. Sasuo sam rafal u nj i prevrnuo se bez glasa. Kad je dolo jutro nisam vidio njegov le niti je to iko spominjao od onih oko mene. Ostavio sam to za sebe. Ako je bila fantazija bila je najjaa u mom ivotu. Nisam samo ja fantazirao ovih dana, kako vode nije bilo ni sutradan ni prekosutra do podne ljudi su poeli da svuda okolo
38

vide esme, pekare s hljebom. Bilo je zaista smijenih snova samo se malo ko smijao jer je izgleda svako imao slino. Najtee mi je bilo kad vidim da linijom do nas ide bidon s vodom i onda deset metara nie vojnik pokae da je prazan. alili smo se kako nije uvijek u ivotu dobro kad si gornji. Granate su padale svako deset metara, nas je na vrhu bilo tridesetak i niko nije ni ranjen iako je jedini zaklon bio koji kamiak koji smo uspjeli iupati iz zemlje i napraviti kakav takav leei rov. Sjetio sam se groa koje sam vidio u Bijeloj i zamiljao kako u kad doe smjena da ga se najedem i napijem do besvijesti. Nekad mi se od siline elje inilo da mu osjeam okus u ustima. Zadnju no sam dobio neku hladnou da sam se sav tresao, bilo da leim, bilo da stojim. Jednostavno mi se tijelo na momente nekontrolisano treslo. Moda sam imao temperaturu. U zaklonu sa mnom bio je jedan od onih ljudi koje sam tu prvi put vidio. Iz druge jedinice dobrovoljac za ovu akciju. Sve ee nam se tako pridruuju kad idemo u neki vei napad. Cijenim te ljude. Cijenim i ovog. Pokazivao mi je slike ene i djece koji su negdje u Njemakoj. Ima dvije male kerkice ba kao moj amida. ena lijepa , plava ini mi se. Nekako sam se osjeao hrabrije dok je on sa mnom dijelio svoje emocije. Valjda svakom treba drug u tjeskobi samo to ja potrebe drugih ne osjeam jako kako osjeam svoje. Kad sam pokuao zaspati i opet se poeo tresti pokrio me svojim atorskim krilom i odnekud izvadio red okolade od rie. Ona sitna ria, samljevena i utopljena u okoladu. im mognem kupiu sebi te okolade i jesti dok ne zavratam. Ujutro je morao obaviti nudu i ja sam ga otvorenih oiju kao dijete na tuti gledao kako vadi toalet papir iz ruksaka i odlazi. Koji sam ja bilmez, ja nisam ni vodu ponio, ni hranu a on nosi toaletni papir. Juer popodne stigla je i voda i hrana i cigarete. Stigao me i glas da sam pobjegao sa Kisera. Nekoliko mojih koje sam trebao kao voditi zbrisalo je u Bijelu i da se opravdaju rekli su da sam ih ja vodio i da sam pobjegao. Nije mi ba drago to mi je to rekao Zejnil, a pogotovo ne to je to rekao tonom potvrivanja. Nisam ba odmah hafizo o em govori niti R koji mu
39

je vidjevi da ja ne hafizam objanjavao da je onaj ko je na Kiseru na Kiseru, a da je pobjegao onaj ko je u Bijeloj. Fakat mu je dobro rekao mada u ja od sad ivjeti s jednim strahom manje. Strahom da u se prepasti i pobjei iz borbe. Bog zna koliko je ljudi ulo tu vijest, znam da se takvo to brzo prenosi. udno da mi je svejedno. Jo udnije je da mi je svejedno i da sam pobjegao. Ne znam ta mi se desilo pod onom stijenom, ali ja sam ono to jesam, ono to sam bio i ono to u biti. Ne mogu ni poginuti bez Boijeg emra, ali ni ivjeti isto tako. Takav sam kakav sam, daj Boe da budem i bolji. Na vrhu, gdje je nas bilo tridesetak, dola je smjena od sedam ljudi. Nisu bili poput nas. Vidjelo im se u oima da nisu doli dobrovoljno, a Bog zna kako je ovaj vrh od silnog granatiranja izgledao proteklih dana. Vjerovatno su mislili da idu u svoju smrt. Htio sam za trenutak ak rei nekome da ne moe sedam ljudi uvat vrh, pa nismo ni mi maiji kaalj a trideset nas je tu bilo, no nisam nita rekao, uzeo sam opremu i istim putem krenuo nazad kuda sam se i popeo. Neto me estoko boljelo u koljenima. Nisam mogao ii strmu pa sam se okrenuo i veinu puta siao naopake. I sad me boli. Ali nisam vie ljut. Pisanje me smiruje samo ne moe vratiti one momente rune koje napravim kad me huja sastavi. Pod prozorom sjedi moja seka. Koliko se ona boji? ta ona i majka priaju izmeu sebe? Jesam li ja njoj heroj il' jadnik? Nadam se da u umrijeti prije nego dozvolim da im neko bilo kakvo zlo nanese koje ja mogu sprijeiti pa makar opet hiljade puta zavrio pod onom stijenom na Kiseru. Sad bih joj volio rei da je volim ali teko to ide glasom, volio bih je i zagrlit i rei da je braco uva ali znam da neu ni to. Volio bih majci rei da se ne sekira da neu poginuti, ali kako kad ne znam. Boe Milosni podari nam mir, podari nam svaki hajr i na ovom i na buduem svijetu, ako umremo daj nam da umremo kao ehidi i primi mog babu kao ehida kod sebe i podari nam da budemo meu onima za koje e se zagovarati na Sudnjem danu. Amin! Amin! Amin! I halali mi to sam pomislio i rekao da se K najeo sirovih krompira i namjerno izazvao temperaturu i to sam ga nazvao kukavicom! Vjerujem
40

da u zbog toga i ja sad za neke biti kukavica neopravdano isto kao to sam i ja njega neopravdano nazvao! I ako je to kajanje mog grijeha, elhamdulillah, ako nije opet elhamdulillah. Nema Boga osim Tebe i Muhammed, a.s., je tvoj rob i poslanik. Estagfirullah, estagfirullah, estagfirullah Rabbi ve etubu ilejk! NAREDNI ZAPIS (4) Juer ujutro sam ustao i otiao do Borca. Tek sam primijetio uinke granatiranja po zgradama. Dok su tohali po nama na Kiseru izdano su gruhali i po gradu. Osim pozadinaca, vojske skoro nije bilo. Na zasluenom su odmoru. Malo sam se vrtio oko kasarne, a onda otiao kod rodice Denane na kafu. Rastuila me vijest da je na vodi na Ljubinu i Kiser, Alija, vodei drugu jedinicu u akciju onu veer kad smo pokuali zauzimanje Kisera poginuo. U istoj jedinici poginuo je jo jedan momak kojeg sam upoznao na izvianju prije Ljubine. Neka im dragi Allah oprosti i primi ih kod sebe kao ehide. Oko ikindije sam se vratio kui i probao zaspati. Opet me probudila sirena Azizovog dipa. Krenuo je za Hrasnicu i Muderis mu je rekao da i mene pokupi i odveze do Butmira kako bi krenuo u kolu. Kako se Aziz vazda negdje uri na trk sam iz svog vojnikog ruksaka povadio opremu, a ugurao neto donjeg vea, demper i jo poneku sitnicu. Prvi put sam u toku ovog rata izletio iz kue u srkletu a da nisam iao u akciju. Majku sam izljubio na izlasku iz zgrade i sjeo u vozilo. Put do Igmana je proao uredno, a onda je, ve po mraku, Azizu dojadilo da vozi bez svjetala sputajui se u Hrasnicu pa sam osjetio kako izgleda to sputanje pod paljbom. Na kraju smo se ipak hairli spustili, a onda lagano do tunela. Pred tunelom je velika guva. Stari, mladi, ene, mukarci, civili, vojnici, jedino nisam vidio djece. Razgoraenih oiju sam gledao kako nekoj starijoj gospoi ispod mantila oduzimaju boce rakije
41

koje je probala unijeti kroz tunel ljepljivom trakom omotane oko svog stomaka. Pokazao sam svoju propusnicu, a onaj to kontrolie ulazak u tunel je pozvao efa. Mislio sam da je neki problem, a onda sam shvatio da mu samo eli pokazati natpis koji stoji u podnoju skoro svih naih dokumenata: POBJEDA ILI SMRT! Kako isti gledam esto, nisam se neto posebno obazirao na njega no bilo mi je interesantno vidjeti kakav utisak ostavlja na druge. Pustili su me odmah iza ranjenika bez ikakva pregleda. Na Baariju sam doao tamam na sabah. Prvi namaz pred Begovom damijom nakon dvije i po godine. Sve je isto i sve je drukije. Iza Begove damije je pumpa za vodu. Nakon namaza izvadio sam iz ruksaka kesicu ness-kafe, od omota lan paketa smotao fiek i u njemu hladnom vodom razmutio kafu. Bez eera nije bila neto, ali sam je s merakom popio uz dvije doze Lorda. Kad sam uao u zgradu Medrese umal ne poletjeh u zagrljaj portiru. Isti portir od prije rata. Na vrijeme sam skontao da ja njemu nisam ono to je on meni pa sam se ipak zadrao samo na selamu. ekajui vaspitaa da me primi i kae gdje u i kako u stajao sam pred vratima Zemzemove redakcije. U njoj sam provodio najvie vremena u onoj prijeratnoj godini. Cijelo vrijeme rata sam u ruksaku nosio klju svog ormara iz sobe 313 i klju od te redakcije. Kako na hodniku nije bilo nikog provjerio sam je li brava zamjenjena. Klju je uao u bravu i otvorio sam vrata. Unutra je bio magacin. Desetine kanta eurokrema, ulja i slinih stvari. Magacin od kuhinje. Ponovo sma zakljuao i vratio klju u dep. Dobio sam sobu. Ubacio ruksak u ormari i shvatio da nisam ponio rezervne pantalone niti obuu. Naredne dane u provest u maskirnim pantalonama i upljim vojnikim kundurama. Zvono za poetak nastave me vratilo u stvarnost. Tek mi je postalo jasno da sam kilometrima daleko do Konjica, od brigade, od kue, od svega. U uionici zatiem samo jednog uenika iz svog starog 3a razreda. Hilmo Z. Poznajem jo nekoliko uenika koji su bili 3b u mojoj generaciji Edin M. Fejruz A. Ostali su prole godine zavrili trei i sad sam u generaciji koja je bila drugi prije rata. Profesori su stari. Turin, Meliha, Almedina i Spaha i Mehmedalija Handi na hadisu.
42

On mi prije nije predavao ali ima plemenitu ehru i blag pristup. Svidio mi se na prvu. Najvei mi je problem puenje. Izdrao sam do etvrtog asa i onda na odmoru otiao do wc-a i zapalio. Poslije kole i podne namaza sreo sam pred medresom momka iz generacije Zemzemove redakcije koju je vodio Sevret Mehmedehaji. Nisam mu se mogao sjetiti imena a bilo me stid pitati. I on je u vojsci, doao u Sarajevo da se upie na fakultet. Na rastanku mi dade 20 maraka. -Kupi sveske! - ree. Sveske jo nisam kupio, ali sam odmah nakon rastanka otiao do Kolobare i naruio kafu. Konobar nije mogao vjerovati da puim Lord. Kae da su to bile njegove cigarete prije rata. Ostavio sam mu to je bilo u kutiji. Uskoro e korepeticija, a meni se pravo spava. NAREDNI ZAPIS (5) Znam da nisam kakav sam bio prije ovog rata. Trudim se odrati svjesnost da nisam ni ono to mi mnogi oko mene govore da jesam sada. Razumljivo je meni da sam heroj momku kojem je najvei ratni doivljaj dim granate koja je pala na obronke neke kose nedaleko od njegovog sela. No, to je njegovo vienje herojstva, ja moram zadrati svoje u likovima onih koji su ispred mene uskakali u rovove. Ovdje u medresi pomalo razabiram koliko je razlike u ljudima, u gleditima u istinama i u mjerilima. Moje su definicije I moje misli vezane za drutvo u kom sam bio zandjih godina. Drutvo prekaljenih boraca. Jer ovdje, kada se susretnem s drugima, s drugim iskustvima shvatam da je svaki na borac veliki borac, makar, kad se vratim u kasarnu znau kao to i sad znam da nismo svi isti i da postoji ljestvica od dna do vrha meu nama. No to je ljestvica u ligi koja je iznad nekih drugih liga. Oni koji mene vide herojem igraju u nioj lizi a ja sam opet spram mojih heroja u nioj lizi. Ne moe se to nikad dovesti u ravan. Mada se neke stvari mogu izmijeniti.
43

Zbunjuje me da ti neko daje epitet heroja a onda protestuje ako ti zbog toga profesor na ispitu da lake pitanje. emu onda heroj. Ako je ono moje prije, samo prije, ako je ovo sad samo sad, emu heroji. Ne smeta meni da nemam nikave privilegije. Ovi dani u medresi liili su me elje. Svejedno mi je dobio jedan ili pet. uo sam d aje moja jedinica otila u Mostar. Vode se velike borbe u Podveleju. Vaspita Seid mi kae da je stanje jako loe, da imamo mnogo poginulih, zarobljenih da je itav napad doivio debakl. Kako ja da uz takve informacije pamtim imena i razloge miljenja kaderija, murdija, mutezilija. Ne interesuje me ni kako Arapi zovu devu, englezi tvore budue vrijeme niti turci neto svoje. Ne interesuje me ni koje su prijestolnice osmanskog carstva bile, ni u kom se muzeju nalazi najpoznatiji perzijski ilim, ni Sofokle, ni Platon, ni Aristotel. Dva ivota ne znam ivit. A moj je doli u jedinici. Makar znao koliko mi je ovdje bolje, koliko bi mi svaki saborac posvjedoio da je bolje bubat nauku nego podveleki kamen grlit cvokotanjem od straha ustreptalog tijela. Nije bolje, ne vjerujem da je bolje, jeste lake ali nikako bolje. Nadam se da meu poginulim i zarobljenim nema boraca iz moje jedinice.Amin Ja Rabbi da je tako! (preskaem nekoliko zapisa u dnevniku) ZAPIS (6) Ni natpis POBJEDA ILI SMRT na propusnici kroz tunel ne jede hljeba kad se eka prolazak neke vee delegacije. ekam ve dva sata. Naa je jedinica s podvelekog ratita hitno prebaena na rejon Bjelmia gdje su etnici izvrili proboj linija I doveli u pitnaje opstanak tog kraja. U borbama su nai doslovno pomeli etnike ali ta radost u sjeni je saznanja da je kao ehid pao moj veliki prijatelj. Sanel Jahi upo. To mi je danas iza podne dok sam nakon kole etao Ferhadijom saoptio Adnan Hrnjica.
44

Nekad smo davno jedan drugom obeali da emo biti tu jedan za drugog kad zatreba. Ne znam jesam li vie tuan ili prestraen. Kada sam pitao dopust polazei ka Dobrinji vaspita mi ree da ne mogu tako bez pitanja i dozvole otii. Nisam vjerovao da e to rei. Zar nije moj razlog dovoljna dozvola a moje pitanje dovoljan respekt prema medresi? Sakupim li ja u ivotu jo, ne daj Boe ovakvih prekrenih obeanja nee mi trebati ni kola ni ivot. Puno je potrebno pameti da se donesu prave odluke. I u medresu sam otiao zbog elja drugih. To me dovelo do tog da nisam bio tamo gdje trebam biti po svojoj elji. Postoji li klju za dobro usklaivanje sebe i onih oko sebe. Kad trebam posluat sebe a kad one oko sebe. Ne znam dogovor ali znam da se opet krije u meni zato sad sjedim pred tunelom. Zakasnio sma na denazu. Zakasnio sam na borbu. Zakasnio sam na mnogo toga ali znam da neu zakasniti na neto idue. Imam potrebu da odem na Sanelom mezar, nadam se da u se uspjeti vratiti na vrijeme u medresu. (Ovdje preskaem nekoliko svojih zapisa u dnevniku koji pokrivaju vrijeme do kraja 1994.godine i kolskog raspusta u Gazihusrevbegoovj medresi) ZAPIS (34) Maloprije sam uspio dobiti Fejruza u Sarajevo. Javio mi je da me je nastavniko vijee medrese izbacilo iz kole zbog velikog broja izostanaka. Treba to sad nekako fino saoptiti majci i Muderisu. Majka e biti tuna a Muderis e pretpostavljam rei Znao sam! Jesam li tuan? Jesam! Ve sam navikao na boravak u Sarajevu, s rajom iz kole. Kao to su mi falili saborci na poetku sad e mi falit prijatelji iz kole: Sead, Fejruz, Edin, Hilmo i drugi prijatelji a ona mi ve fali. Falit e mi i bilijar u NJS-u, sijela po studentskim hladnim sobicama, uvijek neto novo na Baariji
45

ZAPIS 87 Ve tri sata ekamo u autobusima na prolasku kroz Kiseljak. Rat je teko shvatiti, politiku jo tee. Na Vlaiu se vode velike borbe i nai su oslobodili znaajan dio teritorije. Mi treba da to oslobaanje nastavimo i sad skoro pola brigade do zuba naoruane eka u autobusima da neko zi HVO-a negdje dolje u Kiseljaku odobri na prolazak. Gledam kroz prozor njihove policajce na punktu kako se epure. udim se. Ja da sam na njihovom mjestu ne bih imao snage za epurenje. Koja e ih politika i snaga spasiti ako nekom od nas pukne film i krene na njih. Ili znaju kao to i ja znam da nikom od nas nee puknut film. Da emo posluat sve to Muderis naloi, da emo ekat jo dva dana ako treba. Fino je. Siti smo. Toplo je. Vani je veliki snijeg, kau da je na Vlaiu preko dva metra. Bog zna gdje idemo i kako e nam bit, no ne treba se sad u ovim finim okolnostima strait neim to nas tek eka. Ovaj teren e mi dobro doi da smetnem medresu sa uma. Doe mi ko opravdanje. Dobro opravdanje mad ami je jutros kad smo krenuli iz kasarne ono dvostruko ponavljanje pitanja Jesmo li svi ponijeli mast protiv smrzavanja od strane generala Drekovia zvualo nekako strano. Koliko god mislima bjeao od onog to nas eka ne mogu da se odhrvem naletima podsvijesti koja gledajui u snijeg oko nas polahko stvara iluzorne slike i pitanja kako bi bilo provesti no u njemu. udno je das am u stvari tek kad sam jutros stao u stroj za polazak na Vlai potpuno shvatio da neu nazad u medresu. Znao sma da su me izbacili ali tek sam jutros sto posto to i shvatio. Kao da sam cijelih ovih prolih dana oekivao da e me neko nazvati i rei u redu je, oproteno ti je, ima pravo. Istot ako znam da nakon to sma propustio Podveleje I Poiljak, dva velika i teka terena jedinice sad trebam ponovo da se dokazujem. Prvo sebi a onda i ostalima. Osjeao sam se pomalo privilegovano, moda i licemjerno zadnjih dana dok sam sluao od saboraca prie o terenu Podveleja pa onda o velianstvenoj pobjedi na Poiljku u Bjelimiima. Teko je to sve bilo smjestiti u dnevnik po datumima ipri tom usporeivati s onim gdje sam ja bio u to vrijeme. Bilo bi im neumjesno i kazat da sam dok su se oni privlaili rovovima na Poiljku visio na demirima enske medrese pokuavajui nekolika sata 46

aikovanja pretvoriti u svu vjenost postojanja, i prolog i budueg. Dok su oni brinuli kako ostat iv da je meni jedina briga bila bila od kog pozajmit marku za kutiju cigareta ili kafu. eta u koju sam rasporeen sastavljena je od mladia koji su nedavno prebaeni iz nastavno regrutnog centra u Bradini. Meu njima se osjeam manje manji ali isto tako skoro nikog ne znam pa se nadam da u se kad stignemo uspjeti prebaciti meu stare ahbabe. Policajac ispred nas ita naglas skraenicu na naem kamionu. 4MLBR kao etvrta mehanizovana lahka brigade. Raja u autobusu se smije. Mehanizovana a lahka. Meni izgleda da oni i ne znaju koga proputaju. Nisam nikad bio u Kiseljaku, da i njeg vidim. Nek ostane zapisano da je 30 mart 1995.godine, dan etvrtak. ZAPIS 88 Na punktu HVO-a ostali smo do 10 sati naveer. U Travnik smo stigli oko 6 sati. Smjeteni smo u koli na Kalibunaru. Sa Kemom Habibijom i Zoljom sam proetao do arije. Kavu smo popili u slastiarnoj preko puta uvene arene ili Sulejmanije damije. Uio sam u njoj nedavno u medresi. Sagraena je u 16. stoljeu. Nazvana je arena damija zbog likovnih dekoracija na unutranjim i vanjskim zidovima. U prizemlju damije se nalazi bezistan. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista graevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe. Munara se nalazi na lijevoj umjesto na desnoj strani damije kako je, inae, pravilo kod damija. Sjedi pet. Subotu sam uglavnom prespavao pripremajui se za izvianje koje je trebalo uslijediti naveer ali je odgoeno zbog ledene kie koja pada na Vlaiu. Neki koji su ve ili na Vlai kau da su sniejg i hladnoa veliki I da treba da napadnemo neko mjesot koje se zanimljivo zove Smet.

47

Volio bih nai telefon i javiti se majci. Po svoj prilici sutra se kree na Vlai. Ko zna jesam li danas najstariji to u ikad biti u ivotu. Allahu Moni pomozi nas a naim neprijateljima podari strah i poraz! Amin! ZAPIS 89 03.04.1995.g. Sino smo nakon postorjavanja u fiskulturnoj sali u koli kamionima krenuli ka Vlaiu. U putu se kamion u kom sam bio pokvario pa smo ekali nekih sat vremena da se popravi. Na Vlai (Galica kako sam uo da se taj dio zove) stigli smo pola sata iza ponoi. Jedva ekam da se susretnem sa svojim dedom pa da mu ja priam koliki sam snijeg gazio. Poredani po grupama krenuli smo gaziti snijeg. Kazali su da nam treba oko 5 sati pjeaenja da stignemo do mjesta koje treba napast nekad oko 6 ujutro. Uskoro sam to zaboravio, snijeg, koraci, gaanje prtine ispred sebe, dole i dolovi. Lake je kad ima kratke noge, manje upada. Po polasku sam razmiljajui kako ne bi bilo dobro oedniti popio dosta vode od koje me cijelu no bolio stomak. Il je to bilo od straha i nervoze. Nikad nisam u borbu pjeaio 6 sati. Puno je to vremena za misli. Ne sjeam se vie o emu sam sve konto upoljavajui misli da prebrode tih 6 sati. Zora nas je zatekla na kraju planine, bar ja tkao mislim jer se teren odatle sputao strmo prema nekim selima u podnoju. Tu sam shvatio da ne napadamo jedno selo nego cijeli niz sela, kao da je neko izbio na kraj mog Huma i treba da napadne cijelu upu. Tri sata smo se sputali do prvog sela. Prije prelaska preko ceste koja nas je odvajala od malog polja koje je vodilo do sela stali smo d apredahenmo I neto pojedemo. Tad je nastao opti haos. Prvo su se putem pojavila tri kamiona s etnicima i MTS-om a kad smo mi zapucali ispostavilo se da nam se njihova linija nalazi tik iza lea. Rovovi i zemunice nisu bile dalje od 50 metara iza nas. Vjerovatno su spavali kada smo prolazili pa niti oni vidjee nas niti mi njih. Dio brigade je krenuo naprijed prema selu a mi na lijevom boku vratili smo se nazad da neutraliemo ove iza lea. Gledao sam kako momak do mene nalijee direktno na zemunicu iz koje je kao iz osinjaka letjelo hiljade metaka. Mislio sma da nita nee ostati od njega. No etnici su nakon prvih nekoliko rafala valjda prestraeni naom brojnou i tekbirima koji 48

su bili tako glasni i jaki da sam se bojao da e obarati kitinu s visokih borova oko nas poeli povlaiti. Kad asam stigao do ovog momka naao sam nekoliko mansic ana njegovom tijelu, od kojih je jedna bila preko ela no nijedne rane. Nevjeorvatno je da mu je metak probuio potkapu koja je slijepljena uz glavu a da nije nainio nikakve tete osim crvene masnice. No to je njemu bilo tee objasnit. Ne udim mu se. Doivio je ok i ostatak borbe valjalo ga je vodit uza se jer oito nije bio pri sebi. Gonei te etnike za nekih 2 sata smo se ponovo mrtvi umorni nali na onom mjestu odakle smo se ujutro poeli sputat. Mislio sam da e se taj napor i gubitka snage uvaiti, no slijedila je naredba MAR NAZAD. Dok sam se vraao mislio sma samo na jedno, da ako doli siem nemam snage da se ponovo i vratim zato je najbolje da se to selo zauzme. Na pola puta prema dolje dola je druga komanda da se vratimo. Jedinica koja je trebala da negdje lijevo od nas odradi neke poloaje preko kojih bi se mi povezali sa naom teritorijom nije uspjela i svako nae dalje napredovanje vodilo bi na su totalno okruenje. Legao sam u snijeg kraj prtine i posmatrao dva tenka koja su se pojavila na breuljku iznad sela. Pokraj njih je ualo nekoliko etnika i vjerovatno s dvogledima gledlao prema nama. Tenkovi su ponekad gaali jako blizu ali niko ih se nije bojao. Il e te pogoditi direktno pa si gotov ili e te promaiti i eksplodirat ispod snijega od ega ti nee biti nita. Svuda oko nas vidjele su se rupe od eksplodiranih granata. Da nije snijega, ali da ostane injenica da nema mina i da granate ne ubijaju, bili bi idealni uslovi za borbu. Tu su me leei pokupili Mustafa i Demil. Jedan mi je uzeo ranac drugi puku i rap a ja sam s enekako vukao izmeu njih. Mislio d ami je ovo fiziki bio najgori dan u ivotu. 20 sati pjeaenja po snijegu tamo I natrag od tog 3-4 sata borbi I kratkih ali pretekih sprinteva kroz duboki snijeg kad ima osjeaj da ne nosi samo svoje tijelo pri trku nego sav snijeg Vlaia pri tom pomjera. S Galice smo ponovo kamionima vraeni u Travnik. U glavi mi je trenutno fino, obuzima me toplina sobe. Ovi koji nisu ili pobrinuli su se da bude toplo. Boe dragi kako je lijepo I kako u shajrom da zaspem. Allahu ekber!

49

ZAPIS 91. 07.04.1995 (PETAK) Ustao sam jutros oko 10. U stvari probudili su me da se brzo spremim jer se kretalo na Vlai u akciju. Treba napast nakav Babanovac. 4 grupe po 12 ljudi plus takve 4 u drugom ealonu. Autobusi su nas dovezli do odreenog mjesta koje ne znam kako se zove a odatle smo krenuli nekih 2-3 sata pjeke do nae linije. Ili smo otvorenim putem u koloni i samo je prologodinji snijeg mogo ne znat da emo napasti. Fora s napadima petkom vie nigdje ne prolazi osim to mi ne klanjamo dumu mada nije zanemarljiv osjeaj klanjanja podne i ikindije sastavljneo na snijegu. Svaka idua sedda produbljuje rupu u snijegu i izaziva bol u sinusima. Na liniji zatiem ibu i jo par momaka iz izvidnice. ehre im nimalo obeavajue. Teren umovit, nepregledan. Snijeg na granama ini skoro nevidljivim teren na metar-dva ispred. Kreemo u 4 grupe po 12 boraca. Idemo u grupi jedan za drugim a same grupe su razmaknut emoda nekih 50 metara. Ve nakon 50-tak metara od nae linije nailazimo na isturene etnike osmatrae. Poinje velika pucnjava i galama. Osmatrai se povlae ali nas zato oni na njihovim linijama spremno doekuju. Nakon stotinu do sto pdedeset metara nailazimo na istinu, pokuavam zaustaviti svoju grupu da ne trimo grlom u jagode, da vidimo gdje je neprijatelj ali me mlai borci, poneseni tekbirima i pucnjavom grupa desno od nas guraju u snijeg i nastavljaju juri u nita. Po nama ne dejstvuje velika paljba ali zato jasno razaznajem snajper. Nalazim se s jo dvojicom starijih vojnika i uskoro padaju prvi ehidi. Davanje Motorola nekim grlatim i oito hrabrim vojnicima pokazuje se kao greka. Jedan je zajendo s motorolom skrenuo desno u drugu grupu a druga se nalazila kod poginulog borca kojeg je pogodio snajper. Bila bi ludost pokuat prii mu. Dok oov piem jo ne znam koliko na sje izginulo. Trojicu sam video svojim oima kako ginu, etvoricu kako bivaju ranjeni. U pokuaju da zbrinemo ranjene i dovedemo pomo I mene je ento pokupilo. Jesam li stao na minu ili mi je granata uletila ispod nogu ne znam. Izvrnulo me estoko i na prvi mah od bola sam mislio da nemam noge, kasnije sam video da sam ok samo mi je bijela navlaka na unifomri od neta izgorila do koljena skoro. Prevukao sma s enekako do 50

linije gdje su me ubacili u neki rov. Tu sam imao priliku vidjeti dosta naih ranjenika koje izvlae. Tjeio sam se da sam dobro i putao da nose druge tee ranjene prije mene. To mi je stvaralo neku olakicu. Kad kae ovjeku da nosi drugog d aje on tee ranjen nekako I sam vjeruje da si dobro. S mrakom su i mene prebacili do motornih sanki kojima su ranjenici i ehidi prebacani dublje u nau teritoriju. Mene su odvezli u ambulantu Sedme muslimanske. Doekali su me ko heroja, zasuli me priom o uspjehu naeg proboja. Na prvu htjedoh da kaem kako sumnjam u to, mogue je da je neka grupa i napravila pomak ali proboja nije sigurno bilo, no bilo je tako lijepo ono to su govorili da sam uutio, sluao ih i vrlo brzo povjerovao da je ono to sam ja vidio samo djeli mnogo vee cjeline a da je istina ono to oni meni govore. Jedino tako bi sve ono to sam danas proivio imalo smisla. Ako i ne bude neke pobjede trebae je izmislit, previe je ljudi izginulo da tako ne bude. Doktor mi uperi lampu u oi. Gledaj desno, gledaj lijevo, udahni duboko. Gdje te boli? Pokazujem na lea, skidoe me od pasa doli do gola. Dobih inekciju i suhe duge gae od nekog dede koji je sjedio u atoru. Samo ti obuci nek ti je toplo ja u tvoje osuiti i obui kasnije! ree mi. Da ga Allah nagradi! Dal od inekcije ili suhih gaa uskoro me proe drhtavica. Sjedio sam i ne pokuavajui definisati bol u leima. Bojao sma se da e neko primjetiti da ne boli dovoljno i da u se morati vratiti u onaj dehennem iz kog su me dovezli. Nita tamo me nije privlailo. Bez bozir ana prie o uspjehu ja sma svoje dao. A ono to sma doivio nije bilo nikakvo junatvo niti hrabrost, od samog polaska u borbu, od dolaska u nju pa do samog napada sve mi je liilo na maskaradu i neozbiljnost i da nije svjesnosti o ehidima koji su u toj borbi dali svoje ivote sve bi ovo najrae nazvo igranjem vojske od strane viih komandi. Nisam imao elju da se vratim i nimlo sebi nisam prebacivao zbog tog. Bio sam spreman kad mi kau da ustanem da ponovo posrnem makar i ne moro samo da izbjegnem povratak. Sreom nije trebalo. Niti me ko do slobodnog mjesta u ambulantnim kolima za Travnik tjerao da ustanem nit sam ja kad se mjesto ukazalo mogao. Ohladio sam se i imao osjeaj da me neko nabio na raanj. Kao da mi se ono mjesto gdje se moje noge u donjem dijelu 51

lea sastavljaju rastavilo. Uz pomo nekog bolniara uao sam I nekako sjeo pokraj vozaa u kolima. Kada sam ugledao svjetla Travnika sputajui se s Vlaia poeo sma se tresti. Uhvatio me strah. Mada drukiji od svih prije. Tijelo se treslo ali um nije. Bio sam kao nikad do tad miran, kao da sam sazrio, pobjedio ono neto u sebi preao neku crtu koju do tada nisam. Poeo sma o ratu da mislim i iz drugog ugla, ne smao kako oti i boriti se. Nastojau svim silama izbjei sline bitke u budunosti. Bolnica u Travniku je puna. Jo jedno svijetljenje u oi, jo jedna inekcija i doi sutra. Ambulantna kola kojima sam doao vraaju me do kole na Kalibunaru. Ulazim I zatiem dobar dio naih vojnika kako hodaju hodnicima. Ja sam prvi koji stie s vijestima. Neki igraju lopte u sali. Shvatam tek da nas je u stvari samo stotinjak gore da je ovo bila ograniena akcija. Nevoljko odgovaram na pitanja i lijeem na svoju spuvu kraj vrata. Mislio sam odmah zaspat i probudit se nakon rata, ali mi se san potpuno razbio. Bole me ove spuve u koje znam da se veeras nee vratiti oni koji su jutros iz njih ustali. S mukom govorim, uskoro punoj sobi, ko je sve poginuo i ranjen. Licima prelaze tuga, sjeta i blijedilo. Poginuo je Pirija Amir iz Podoraca, ibo, Haka, Cokoja su teko ranjeni. Poginuo je kraj mene Rahman Gaki, Proho iz Jablanice i jo neki momak kojem se sad ne mogu sjetiti imena. Kad saznam zapisau ako Bog da. Dok ovo piem no je uveliko pala, Zijo hoda hodnicima i skuplja dobrovoljce da se pokuaju izvui tijela ehida koja su ostala neizvuena. Nikad nam se ovo nije desilo. Nek ostane zabiljeeno da mi je jako teak trenutak bio kada je provorio u ovu prostoriju i pitao mogu li ja. Izdaja svih mojih principa ivota bila bi rei neu poi izvui tijelo ehida, nadam se da bih poao da nisam ovakav kakav sam mada me je zabolilo da se od vie od 400 ljudi spisak opet sveo na nas stare. Moda bih se zbog njegova pitanja trebao osjeati poaeno. Vjeruje mi. Mislim da i ja vjerujem sebi. Teko mogu napipat zadnjicu na kojoj sjedim ali sam siguran das am danas i noas napipao sebe. Trebae mi dani da odvrtim ovih par sati dananje borbe, sve je bilo toliko ubrzano a sada je sve tako sporo. Sporo. Trebo bi nekako ujutro javit majci da sam iv. iv? Velika je to stvar. Elhamdulillah! Allahu ekber!
52

BJELIMIIMA U POHODE Svaki dan, ako razmiljam, postanem svjestan neeg novog o sebi. Danas sam zakljuio da sam sklon rutini i navikama. Moda to ne bi zakljuio da me neke obaveze rano jutros nisu odvele u grad, ne inim ja to esto, nemam naviku, samo u nudi. U hodu mi se prvo, dok sam se s Varde sputo ka mostu zarolala reklamnI letak SDA kandidata za lokalne izbore kraj nogu. Neko je smoto u lulu pa je vjetar lahko kurla po putu. Nakon toga susretoh tu i tamo i izborne kandidate drugih stranaka i negdje mi u uhu propjeva onaj slogan uz izbore: GLASAJTE ZA PROMJENE. Lijepo zastadoh kad ga postah svjestan. Moda i ne zastadoh zbog njeg nego zbog injenice da ja nikad nisam glasao za promjene. Jes moj rahmetli babo pred rat. Ja sam, kad sam dozrio za glasanja, uvijek glasao za to i on pred rat ali to vie nije bilo glasanje za promjene. Ja ak i ne volim promjene. Nekad se zbog tog i ljute na mene. Al ta u!? Ne volim kad mi puknu cipele pa moram kupovati druge, najvie bih volio da mi jedne mogu do kraja ivota. Ne kaem ja, kad u izlogu vidim cipele, ja ne mislim da su one dvije godine nosane na mojim nogama bolje, ne, ali ja ih ne bi mijenjao dok ne moram. Tako s kouljom, jaknom, autom pa i strankom. Neko bi uvijek probo neto drugo, taki mu tabijat. Nek proba. Neko se oeni/uda pa im mu nije fino razvjena se, neko otrpi, prieka pa mu opet bude fino, neko doeka da mu suprunik oboli pa devera oko njega godinama i tako dalje. Neko ti nikad prije izbora nee rei za kog e glasati a poslije izbora, i bez da ti on kae, ti zna da je glaso za pobjedniku stranku. To se zove lukavstvom, neki i mudrou, a ja lino mislim da je to kukaviluk i drugo ime za licemjerstvo. Kako god, ono insana to se vidi na plakatima sve fini i dobri insani teta to izbori nisu erijatski pa da ovjek umjesto jedne moe i etiri. Dogovorio sam se malo kasnije s Muhamedom i Ahmetom otii do Bjelimia pa hitam da zavrim to imam zavriti, valja mi jo i na pos'o svratiti da pitam slobodan dan. Ne koristim godinji ve godinama pa raunam na blagonaklonost.
53

Iz Kluba knjige, opet, preko uprije vraam se na mjesto gdje me Muhamed ekao.. Na po puta zvoni mi mobitel, jedan lijep stariji insan je nedavno u kui koju je kupio u Seonici naao dosta starih knjiga i asopisa pa mi javlja da je dotjerao iste do biblioteke. Vraam se, preuzimam pakete i traim halala to nemam kad ostati. Dogovaramo se kad emo sve uredno popisati, da se zna ta je on predao a ta sam ja zaduio i ponovo preko uprije. Sjedamo u auto i kreemo prema Bjelimiima. Ahmet efendija, Muhamedov babo, je nakon odlaska u zasluenu imamsku penziju vrijeme posvetio istraivanju historijata svog rodnog kraja Bjelimia i idemo da provjerimo neke informacije za njegovu knjigu. Znanje je blagoslov i bogatstvo. Nisam davno bio u Bjelmiima, ali sad idem naoruan mnotvom informacija iz Ahmetovog rukopisa i jedva ekam da kroim u taj kraj, ovaj put ne samo po njegovoj horizontali nego i vertikali. Bjelimika brda, sela, stijene, putevi, rijeke, sad imaju svoju prolost, svoj ivot, svoju historiju, svoje prie i ja idem da sve to sa stranica Ahmetovog rukopisa nad kojim sam bdio prolih dana kroz pogled propustim kroz sebe. U Donjim Tinjama, na krivini neko pregazio lisicu. Nezgodan prizor, ali meni za himet vidjeti divlju ivotinju. I to s godinama ivota u gradu doe na red. Kod Gornjih Tinja Muhamed pita: Imamo li ita tu provjeriti?, i Ahmet veli: Nema, goni dalje, usput nam pokazujui sela na drugoj strani Neretve, njihova imena i kratke historije. Zna povijest skoro svake familije, ko je koga rodio, odakle su doli. Slikamo Zabrane, harem, hajr esme... U Odacima hodi stiglo sijeno i ne moe s nama. Vrstan lovac dobro poznaje svaki puteljak, ali moraemo se snai bez njeg. Gomila kamenja na mjestu Doma u Odacima. Gradio se nakon Drugog svjetskog rata. Svaka familija je znala koliko mora donijeti kamena, krea, greda. Neko je fuerio, reklo bi se po trenutnom stanju objekta. Iznad Doma krivina, na krivini tabla JEEPRASINA! Slikamo harem, hajr esme, steke i vjevericu to simpatino skakue po plotu. Luka je rodno mjesto Ahmetovo pa neemo svraati, jer svrati li
54

morae i sjest, sjedne li morae i jest, jede li morae i kahvu popiti, a mi toliko vremena nemamo. Okreemo tek do polja u dnu sela da uslikamo nekoliko starih baluka i mlinice to se zvijezda stide, pokoji steak to po Bjelimiima ko kukurijeci iza svake dole vire i vraamo se natrag kroz Odake ka Doljanima, Sopotu, Modranu, Gradeljini, Argudu i zavravamo u Svijeni traei Vejsila Pintula. Najstariji je insan u Svijeni i najrelevantniji da Ahmetu da podatke o stradalim Bjelimianima u Prvom svjetskom ratu. Korisitm priliku dok razgovor ne zahukta da pitam koliko ih zimi ostane u Svjeni i veli mi desetak kua s jednim ili dva eljadeta. Iznad kue rodila mu kruka. -Evo je rodila Jeribasma! -Jes, al' opadoe!- veli on meni. I tu poe razgovor od Sidrana to cijela Svjena bjee njegova, pa o etiri Pintula to u Hercegovini ubie nakva ovjeka pa pobjegoe do Svjene, tu da se skrase i do dan danas ostanu. Sidran dva put io na had. Hadija bio u svakom pogledu. Drugi put na hadu i umro, a ena mu se nakon nekog vremena dovela nekog pa je ispala cijela frka s tim, al ni moja pamet nije kao nekad, zaboravih sve detalje. Nakon Sidrana zametnu se Prvi pa domalo za njim i Drugi svjetski rat. Vejsil pria, a meni uivljenu let obada oko glave na tren posta fijuk etnikog metka dok naviru iz Dindola da popale Svijenu. Nedade im Bjelimika milicija. Osta Svijena do 1993.g. kad dooe i popalie. -Mi ih dedo gonili devedeset tree s ovog brda gori, bilo nakvo ito, oni po itu...!- velim mu ja da ga malo zadivim, a on samo odmahnu rukom i kiselo se nasmija. -Ma gonili ste vraga, nisu ni napali samo doli i popalili, ta ste vi gonili! Otrese me ko s pika i nastavi beglenu sa Ahmetom. Nana nam sipa kahve, a ja se spremam da pitam odakle se oenio enin mi daida, iz Svijene jedino njegovu enu znam. 55

Uspio sam to pitati tek na kraju razgovora kad su Mujo i Mehmed pali na ruskom frontu, Salin nauio francuski u zarobljenitvu u Francuskoj, a Muharem i jo nekolicina njih pobjegli iz Zagreba nazad kui na Svijenu. ena enina mi daide je Vejsilova kerka. Vejsil je bogat ovjek. Ako ko eli prodaje fin komad zemlje odmah do asfalta na Argudu, s lijeve strane. Vejsil e vam rei da je livada ravna ko dlan, no to je relativno. S obzirom koliko je Svijena strma, njegova livada je stvarno ravna spram nje. Iz Svijene se vraamo natrag, na Argudu konstatujemo da nam je kasno sputati se u Ljubuu pa koristimo vrijeme da obiemo Mokro. U Mokrom ivi Ivica i njegova majka. Momak je dvije godine stariji od mene, ima 250 ovaca na Visoici, plaena obana odnekle iz Viegrada. Ima traktor, frezu, dipa, kera Vuka i pofin komad zemlje koju su neki njegovi preci tano prije sto godina kupili od bjelimikih bega koji su tad odselili za Tursku. Kae Ivica kupili zemlju najvie zbog vode, i zaista na njegovoj esmi je mlaz tri put deblji od svih s kojih sam tokom dana pio. Pitam ga ima li njihovo groblje , volio bih i njeg uslikati, i on nas ljubazno vodi desetak minuta kroz umu ka Sopotu gdje nalazimo malu kapelicu, zvonik i lijepo ureeno groblje. Nalazimo i grob babe koja je Ahmetu efendiji dok je jo dijete bio, iza onog rata, ruku namjetala. Ivica je zove baba doktorica. Pitam ga ima li anse da nae enu koja bi pristala s njim ivjet i gdje sad ivi, a on se smije i kroz smijeh veli da je kupio kuu u apljini. Njegov pas Vuko je tene, al meni veliinom lii na ohme i pitam se koliki e bit kad odraste, kae da je imao jo jednog al prole zime mu ga vukovi zaklali. Ima ih poprilino, veli nam usput. Ne susreemo u povratku vukove, al jesmo divlje svinje, cijeli ohmut preleti preko puta i izgubi se u ipraju. Malo dalje srna s lanetom, jo dalje srna bez laneta. Kroz otvoren prozor piri planinski zrak.
56

Mi priamo, o ivotu i neivotu, prirodi i neprirodi, lijepom i runom, svojevoljnom i nunom. Pomalo i utimo. Nema izbornih plakata, samo steci sa isklesanim djevojkama u kolu, grozdovima groa, ponekom isukanom sabljom i odapetom strijelom. Nekad su Iviini preci doli iz Hercegovine u Bjelmie, sad idu iz Bjelimia u Hercegovinu. Nekad opet, ko zna, moda iz Hercegovine u Bjelimie. Gledam na aparatu ta sam uslikao. Kula bjelimikog bega urkovia i danas je mona zgrada u svoj vakat, mogu samo mislit kakva je bila. Moda je ba u njoj ivjela i crne kose plela urkovia Hanka to je prosi bee Ljuboviu Promiu slike niana na ijim kamenim prsima stoje uklesana imena ljudi o ijim sudbinama Ahmet efendija pripovjeda u svojoj knjizi. Mnoge od tih sudbina rado bih ukrao za svoje prie, i onu o hadi Hasanu i njegovim pozlaenim itabima i onu o zlatu na etrdeset koraka od steaka na Policama, onu o Komu, Golom, Komiu. Veletinu, Gradeljini iznad Jeeprasine, a i onu Vejsilovu o eni Sidranovoj to dovede sebi oeka nakon to hadi Sidarn duu Azrailu na abi dade. Neto me pamet feri da je ona s njim bila u vezi i dok je Sidran bio iv, al ne bih due grijeio dok ponovo ne presluam snimak Vejsilov. Stiem u Konjic, otvaram vrata svoje biblioteke, a na glad u stomaku zamirisae mi Jeribasme iz Svijene... Otvaram Gajret iz 1939 godine i itam vijest o smotri hajvana na tradicionalnom tridesetom teferiu na Aliun u Bjelmiima. Pisac veli: Na teferi se sleglo etiri hiljade dua iz okolnih mjesta... nakva ivija iz Splita ocijenila vie od hiljadu na smotru dovedenih to krava, volova i ovaca, a najboljim uzgajivaima dodijeljena prigodna priznanja... Listam i ostale tog jutra dobijene itabe i kontam dok bude ljudi bie i knjiga, a dok ima knjiga bie i biblioteka. Draga komisijo nemojte zatvarati biblioteku, ako je zatvorite ja u prestat pisati, a ako ja prestanem pisati nikad neete znati to je Mejra Mujanova rubac dala Talu Bajrinome, a udala se za Mehmeda Muanova, a moe vas i neki drugi efendija kad za nekoliko godina bude pisao historijat svoga kraja, ne daj Boe, po runom spomenuti. 57

LJUTOJ U POHODE Otii u mjesto u kojem prije nisam bio znai vidjeti novi djeli Boijeg stvaranja, novi komadi krajolika, usadit u pamenje novu sliku postojanja. Otii u mjesto u kojem si bio, makar i davno, znai svjedoiti promjenama koje su se desile i prisjetiti se nekih dogaaja koji su vezani za prethodni dolazak u to mjesto. Ponekad susret s nekim mjestom na trenutak uini da se iz pamenja uklone desetine godina i da se trenutna posjeta kao vrata u prolost preklopi s pamenjem. Kad se to mjesto posjeti sa dragim ljudima kakvi meni jesu saputnici Ilham, Muamer i Vehid onda je taj povratak u prolost osm ijeh za budunost. Tako mi bjee juer, 1. septembra 2013.godine dolaskom u podnoje Treskavice, u naselje LJUTA. Izlazei iz automobila, pogleda uprta u novu damiju s bijelom munarom na tren mi minu 20 godina prolih i slika vienog povi se pod slikom pamenja. Isto ovo naselje u dimu, gledano s uzvisina Jabuke, tutanj granata, zvuci neprekidnih rafala i etnike jurine grupe u ljeto 1993. godine. Ploa s natpisom stotinjak metara ispod damije svjedoi o hrabrosti Seje Bublina koji je 1992. godine sa hrabrim saborcima zaustavio etniki pokuaj proboja i posvjedoio da i tenkovi nisu nepobjedivi. Sjetih se svog imenjaka i prezimenjaka Esada (abana) Bajia, ehida koji ehadet postie na brdima iznad Ljute u ljeto '93-e, sjetih se rahmetli Sulje, Mirse, Edina i desetine drugih iji je dunjaluki put zavren upravo na okolnim planinama i brdima u tekim ratnim deavanjima 1993. i 1995 godine. 1993. godine smo, grevito se borei, povlaili s ovih podruja, 1995.godine kretali smo se istim ovim stazama u pobjedonosnim akcijama oslobaanja Treskavice.
58

Ljuta je uglavnom skoro pusta. Mjesto za koje ne znaju mnogi ni da postoji, a opet, malo koje mjesto je bilo svjedokom tolikih borbi kao to su to brda i planine oko Ljute. Idealno mjesto za historijski as, za podsjeanje a bijela munara kraj damije kao neispisani nian hiljada sjeanja boraca iz Konjica i okoline, Zenice, Krajine, Sarajeva i drugih mjesta odakle su jedinice stizale da na ovim planinama spase Bosnu i Hercegovinu. I kao to njen alem u plavo nebo septembarskim suncem okupano stremi, tako su i due naih ehida u istoi ehadeta k nebu se uzdizale. U ovim gustim umama Igmana, Bjelanice i Visoice pod uutom njihova lia zapretane su hiljade neisprianih pria o ljudskosti, hrabrosti, portvovanju, nesebinosti koje e najveim dijelom svoje objelodanjenje vidjeti tek na Danu sudnjem kad svako od nas bude vidio dobro i loe koje je inio. Ne sumnjam da e u tom Danu mnogi za nas danas mali, nepoznati, neprimjetni ljudi na velikim poloajima biti uzdignuti snagom dogaaja iju istinu pamte kri i dole, vrleti i nepregledi Treskavice, Bjelanice, Visoice i Igmana. Jedan je borac ostavi bez municije s kamenom u ruci ekao neprijatelja. Prekratko sam ga vidio da bih mu ime pitao i crte lica zapamtio. No in njegov zaboravit neu nikada. Jesu li ovi predjeli moda upravo zato lijepi kako jesu lijepi jer se na njima najljepe iz nas izlijevalo u ravan postojanja, Allah najbolje zna! Pored sve te tegobe deavanja nadasve su ostali upameni po onoj bliskosti koja je vladala meu nama, na portvovanju kojim Suljo na tri u pomo Mirsi naem makar smrti u oi gledao, i stotine drugih Sulja, Mirsa estitih Bonjaka koji su svoje najbolje, najjae u sebi pokazivali u skrivenosti ovih uma i ovih brda Bosanskih. Moj put od Konjica do Ljute trajao je nepunih dva sata umjerene vonje. Moj put iz Ljute 2013 do Ljute 1993-1995 dug je dvadeset godina. Koliko god Ljuta danas izgledala lijepo, ono prijanje sjeanje ostae jae, upeatljivije. Nadjaaje ga samo srea da se u Ljutoj danas ne puca, ne
59

gine, da bijela munara damijska u sebi svjedoi nijete i naume, izvore i napoje s kojih kad due piju, edne ne ostaju. Munara ko elif, ko pero kojim se istina pie ko puka uz koju Bonjak naslonjen sjedik ko nian o Bonjaku to svjedoi ko na namaskom sjedenju ispruen prst Bonjaka dok usnama svjedoi Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu

UOIBAJRAMSKO RAZMILJANJE Bajram dolazi i valja nai snage u sebi da se insan insanom osjeti, znanje usvoji, hrabrou i odlunou se ustegne, emer svakodnevni nadvlada i u boanskom daru radosnim se probudi. Danas dok milioni poaenih na arefatskoj visoravni rahmet Boiji dozivaju nadajui se oprostu jednako kako mu se na istom mjestu hiljadama godina ranije nadao prvi ovjek Adem iekujui susret sa svojoj druicom, pramajkom naom Havom, i ja ovdje u Bosni udiem dah ivota i s mirisom srca izdiem Amin! na dove njihove molei iskreno da, onako kako su ti milioni predano okrenuti Bogu, budu u ime Njega predano okrenuti jedni drugima, svojim srcima, pokretima, eljama, u enji jedinstva, sloge, zajednitva i svekolike nae meusobne ljubavi. Izdiem i udiem svoje aminanje listajui sva stanja due kroz koja sam u ivotu prolazio svjestan da u svakom od njih i danas neki rob Boiji osvanuo je i s nadom u rjeenje i olakicu konai. Amin za gladne to mrvu hljeba iu, edne to gutljaj vode sanjaju, gole to pare tkanine trebaju, opespravljene to za pravo se svoje bore, utamniene nepravedno to nebo slobode ekaju, izgnane to domove
60

svoje iz daleka miriu, mudahide to na dumane vjeru i ivot brane kidiu, voljene to voljenom u prazan jastuk apuu, grijene to s nadom u milost Boiju grijeha svojih pokajniki se odriu, bolesne dok sabure i kraj mukam ekaju, zaduene to teret duga na pleima nose, alime iskrene pod teretom pitanja to noi neprospavane bdiju, sve vjernike i vjernice to sa ehadetom u srcu oprost mole i dennete sniju... Gladnom mi je Bog nafaku dao da glad mu utolit mogu, vodu ednog da napojim, odjeu golog da obuem, ratniku iskustvo da kaem i o pobjedi skoroj, inaAllah, da ga obradujem, bolesnog rijeima Poslanika o deredi njegovoj u saburu da pomognem... samo ne znam ta da poklonim naim razjedinjenim srcima, naim pokidanima safovima, naoj udaljenosti, hiljadama naih JA to nefsanskim porivima gonjeni u mihrab nijetova, mihrab stremljenja, mihrab cilja jedinog na mjesto Njega iluzijom gonjeni hoe da stanu. Ibrahim je na Minu svog Ismaila poveo. Od mene se trai mnogo manje, da u ime Boga prereem vrat svome loem nefsu, svome poloaju, svojoj karijeri, svome autu, svojoj kui, svojoj marki odjee, svojoj tituli, svome samoljublju, svojoj srdbi koja nije u ime Njega, svojim eljama i nadama koje nisu s Njegovom uputom usklaene, svojim ljubavima koje nisu u ime Njega iscvale, svojim prijateljima s kojima nisam u ime Njega drugovao, svojim adetima koje nisam u ime Njega stekao, svakoj misli svoga JA koja se za rjeima Ja sam bolji od njeg povela. Adem je na Arefatu lice Havino ugledao i kolijevka ovjean-stva avazom djeijim je proplakala. Iz kime Ademove poteklo je ovjeanstvo tokom svojim dijelei se u pokorne i nepokorne. Mogao sam potei meu prvim sinovima njegovim i nikad ne uti za najsvjetliji biser Gospodarevog stvaranja. Mogao sam ne znati ko je Muhammed, a.s. Mogao sam uti njegovo nagovjetenje i tek ivjeti u udnji da budem od ummeta njegovog, od ummeta najodabranijeg. Mogao sam i ne biti, ta bivanje moje u moi je Njegovoj. On je Gospodar plemeniti koji me poastio da u beici ehadeta zaplaem, da ezan i ikamet mi ko novroenetu u uho srca bude utisnuto, s bismilom dojen i u beiku sputan, s bismilom iz nje uziman i na grudi majine stavljan.
61

Od, Allah zna, koliko milijardi ljudi koji su ivjeli il' i sad ive na Zemlji poaen sam i odabran da se u domu islama rodim ko dio ummeta najodabranijeg da ivim, islam da slijedim, salavatima i selamima najodbranije da spominjem... A s odabranou dolazi i obaveza iji je najmanji stepen biti je svjestan. Iza selama farz namaza rijei meleka ponavljam: Allahu ekber, Allahu ekber i poslanika Ibrahima: La ilahe illallahu, vallahu ekber, i sina njegova Ismaila: Allahu ekber ve lilllahil hamd... i ruke podiem u uoibajramsku no kad dove se primaju lake nego da sami sebe neto zamolimo. Bajram dolazi i valja nai snage u sebi da se insan insanom osjeti, znanje usvoji, hrabrou i odlunou se ustegne, emer svakodnevni nadvlada i u boanskom daru radosnim se probudi. Valja nai snage odbaciti umalost i dunjaluke strahove, iz sebe grijena iskoraiti i ihramima se omotati. Valja na svetom mjestu, svetu rtvu uiniti i sve strahove jednim strahom zamijeniti da na rijei nae: Odazivam ti se Boe odazivam, nee prihvatanja biti. U onoj jednoj zeri dunjalukog vremena dok krv kurbana s vrata k zemlji bude padala ostae stalna zebnja i nada do Dana konanog da se oko srca steu: Strah da rtva nije prihvaena i nada da jeste... Molim Allaha da sutra prereemo sve niti koje unose neslogu meu sljedbenike islama i da s krvlju naih kurbana potee i nova krv nae meusobne ljubavi u ime Njega! Svima vama, onima koje volite i onima koji vas vole, Bajram erif mubarek olsun!

62

BAJRAMSKI DAN Koliko nas gdje zaista ima nije se jednostavno osvjedoiti dok ne prisustvujete bajram-namazu. U Grabovcima dume klanjam ve sedam-osam godina pred jednim do dva safa dematlija, a juer me na bajram-namazu doeka puna damija. MaaAllah! Podsjeti me to na '93-u kada je Muderisova jedinica boravila u ovom mjestu i isto ovako punila damiju na svakom vaktu. Kroz to sjeanje prooe mi slike milih insana koji vie nisu meu nama a o ijem ivotu svjedoe niani na naim mezarjima s natpisom BOSANSKI EHID. Toliko puta na naa sela gledamo kao na pojavu koja izumire, kao neku periferiju ivota i ivljenja a za bajram kada su ljudi slobodni od svojih radnih obaveza, kada se selima svojim vrate u pohode roditeljima, kao dijete to majci u naruje hita, vidimo koliko nas ima i koliko su nas sela rodila i othranila i koliko su nas sela sauvala i odbranila. Mi smo u stvari nezahvalno drutvo, drutvo slino nezahval-nom djetetu koje ne pazi na svoje roditelje, na svoju majku i svoga oca. Trebali smo nakon rata asfaltirati put do svakog ehidskog mezarja. Moda bi danas sela i bez bajrama bila punija a dug na prema onima koji su rtvovali ivot za nau slobodu potpunije ispunjen. Ovako nam ni ehidi nisu isti. Gradska se mezarja obilaze, pred sveanosti ureuju, a mi koji svoje najvoljenije ehide ukopasmo u mjesne hareme hitamo njima preko 99 rupa iza sedam isjeenih gora. Nakon namaza selamim se s dematlijama, hitam k mjestu klanja kurbana i s porodicom idem svojoj majci, svome ocu, svome selu i svome seoskom haremu. Niani naih ehida u haremu nisu bijeli poput ovih u gradu, ni dan danas ne znam zato. Crni mermer pod slabom kiom trai da prstima kao slijepac opipavam slova itajui ime najdraeg.: ehid Baji (Ahmeta) Halil. Godina roenja, godina ehadeta i kur'anski ajet da su ehidi ivi. Jesu, hvala Allahu. Jesu i na nain da ja kao sin ehida ponosno stojim pred njegovim mezarom, bez suza, bez straha, bez sumnje, sa
63

ehadetom u srcu, s vjerom i tevekkulom, sa sinovima svojim koje strpljivo uim da pamte ime svoga dede: -Baji Ahmeta Halil, moj rahmetli babo a va rahmetli dedo, ehid! Ponovi Ali, ponovi Ejdi Hasane! Ovaj crni mermerni nian je centar za koji treba da veemo sve nae dunjaluke sidime, gdje god ili kamo god ivotom hodali jedan kraj naeg sidima treba da bude ovdje uvren a ova rije EHID duhovni stub oko kojeg treba da se okree kolo naeg ivota. U neizvjesnom, varljivom ivotu smrt je izvijesnost koja nikog nee zaobii zato treba stremiti Istini, istoi, ne bjeat od rtve kad ivot rtvu ie jer sve to ovjek rtvuje u stvari sebi daje. Allahu danas u ovom danu Kurban-bajrama ne stie ni krv ni meso ni vuna naih kurbana, On prima iste i iskrene nijetove. Potirem rukom vrh babina niana onako kako sam vidio rahmetli dedu da je inio bez nekog dubljeg znanja o prirodi takvog ina, odmiem se malo u stranu i pred dedinim nianom uim Fatihu. Potirem i njegov nian i pomiem se jo malo pred nenin nian. Imati sve pretke u jednom haremu znai imati gazije u krvi, imati hiljade vie razloga zahvaliti Allahu Uzvienom na tom daru slobode koja je trajala i sudbine koja nas nije raselila i po bijelom svijetu mezare razasula. Elhamdulillah. Tu, na kraju harema, kao na margini svekolike moje historije, diem ruke i molim Uzvienog da uvrsti nae bivanje na ovim prostorima, da sauva nau djecu iskuenja koja e ih odvesti u zabludu i iskuenja koja e njihovo fiziko bivstvo odvesti daleko od ovih svetih busena njihovih predaka, nadojenih krvlju ehida i milovanih njihovim tekbirima. Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallahu valllahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd! Molim Allaha da se prolost moja nastavi ispisivati na ovoj istoj ledini i hodim ka selu iznad harema. Selo iznad harema utihlo u rominjanju kie. Na vratima osmijeh insana pod ijim stopalima je moj dennet! 64

-Bajram mubarek olsun draga majko! -Bajram mubarek olsun draga neno! Miriu zidovi djetinjstva, miriu odaje pamenja, ovjek na pragu etrdesetih uvlai se u djeaka pamenja i iljka sopstvenu djecu mamei im osmijehe. Da tu, u toj sobi sam ja sa svojim babom rahmetli vjebao prve karate kate glumei ak Norisa. Pod prozorom rodile jabuke, rodile kruke, rodile sadnice babinom rukom davno a meni u pamenju ko juer posaene. Na zidovima jo vidljive rupe tenkovskih projektila. I ti si se borila s nama, kuo stara, i tebi Bajram erif mubarek olsun! I svakom kamenu naem to je titio gazije, i svakom stablu, svakom busenu zemlje, svakom kripu i svakoj stijeni upskoj, bosanskoj i vodi hladnoj Neretvi Bajram erif mubarke olsun! A da voda nije samo izvor ivota ivih organizama shvatam u povratku na treoj krivini u Straninama iznad Borakoj jezera kad ista iscuri iz hladnjaka mog auta. No, sitna kia, sijevanje munja i pusti put. Negdje daleko reprezentacija Bosne i Hercegovine je svojim odluujuim meom za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu prikovala sve ivo za male ekrane. Crvena lampica svjedoi o pregrijanom motoru, prazna posuda s vodom pod haubom mirie na istopljen najlon, unervozen Hasanov pogled na djeake strahove od mraka i grmljavine. Imam dobar akumulator i cijeli dlan sabura. Kroz otvoren prozor s Borakog jezera stie vriska i galama ko signal deavanja tamo daleko u Litvaniji. Palim radio i narednih 25 minuta ne strepim za stanje svog automobila nego za rezultat nae reprezentacije. Teko je meni objasniti zato ne gledam njene utakmice. Nije to manjak ljubavi, nego viak. Nemam ja fizike snage za to vie. Meni od stiskanja, danima poslije odgledanih napetih utakmica, nije dobro. Prokuham i isparim ko voda iz hladnjaka. 65

Kurban bajram je vrijeme kada se obilazi rodbina. Utakmica je zavrena, tipkam broj svojih amida i izvjetavam ih o mjestu naeg ovogodinjeg bajramskog susreta. Stranine 5-6 krivina. Stiu s bidonom vode. Sipamo i auto upali. Voda je milost Boija i insanu i hajvanu, a i ovim metalnim organizmima. Proradi i grijanje, okreem na noge i vozim ka Konjicu. U Hasanovom desnom depu zveku bajram banke: -Mogu ji sad kupit skejbod? U mom lijevom depu ugodno uti bajram-bankomat. -Moe sine, moe, ako Bog da! BIJELI OBLAK IZNAD TREBEVIA UZJAHAO SIVOG OBLAKA Ovih dana mi se po dvoritu misli poesto motaju rijei zlikovca Mladia iz ratnih vremena kad svojim komandantima nareuje da tuku Veleie. No pri tom ne razmiljam o onom dijelu objanjenja, anamonjegova, da tu nema puno srpskog ivlja nego onaj dio gdje kae: Tucite da im razvuemo pamet! To razvlaenje pameti i ta vrsta bombardovanja ne prestaje ni dan danas. Otvorim novine - razvlae mi pamet. Upalim tv-e, posluam dnevnik - razvlae mi pamet. Kupim knjigu o Bosni, ponem itati razvlai mi pamet. Umjesto da citiram mali milion tih reenica, mada ih nema toliko jer zbog istih razloga vrlo malo gledam tv-e i itam novine, mogu navesti pet-est reenica na koje se svode sva ta granatiranja: Ti si Bonjak - ne postoji. Musliman si - pagan si i terorista. Bosna i Hercegovina nije drava.

66

I sunan dan emo ti u vremenskoj prognozi prikazati kao nevrijeme da ne pomisili kako ti ikad moe granut sunce. I fakat bi nam lahko nastala duga mrana no da se prepustimo vjerovanju u dvije pogrene premise koje ovi koji nas bombarduju i razvlae nam pamet ele usadit tj. izbit iz glave. Prva je: Oni moda upravljaju sredstvima definiranja stvari. TV, no vine i drugo ali nikako dogaajima. Druga je: Oni svojim definiranjem stvari kako njima odgovara pokuavaju tokove nae svijesti svesti na kanalizaciju istih, te slijedom tog imenovanja sam kvalitet naih misli prikazati kao obinu neist i ono to otie kanalizacijom. No, hvala Allahu, koji je Kur'an sauvao od izmjena, mi uvijek imamo zdrav izvor informacija i zdrave, od Boga postavljene, definicije deavanja koje garantuju onome ko se s njima hrani da nee izgubiti vid , sluh niti la prihvatiti za istinu. Koliko god proizveli korumpirane politike i intelektualne elite ije postojanje se koristi da bi se obezvrijedio na moralni kod i vjerovanje u veliinu potenja, pravde, estitosti, iskrenosti, oni to nee moi postii, jer mi se ne napajamo idealima trenutka koji zapad konzumira, mi se napajamo idealima vjenosti koja nam je kroz primjer Poslanika i ispravnih sljedbenika ponuena u originalnoj od Boga uvanoj formi koja se ne mijenja nakon komentara na CNN-u ili nekoj drugoj televiziji, novini Koliko god nas napadali da smo neznalice, nerazvijeni i zaos-tali toliko vie prostora nam ostaje da se pitamo u odnosu na ta smo neznalice, u odnosu na ta smo zaostali... Moda to u emu oni prednjae tako puno, za nas i nae shvatanje ivota nije napredak nego nazadak. Moda je u nas seksualnost tabuizirana, primjera radi, ali zato je kod nas ena i enstvenost i dalje vrhunac seksualnog doivljaja, i iako grijeimo prema Bogu kad tu objektivnost pogledamo vie od jednog puta ipak ne silujemo prirodnost i nepobitne tokove ovjenosti i ovjeanstva traei uzbuenje u zadnjici istog spola.
67

Nama se svia naa tabuiziranost. Mi elimo ivjeti ivot, elimo dugo vakati baklavu i uivati u mnotvu njenih slasti, nikako drukije, nikako to prije je probat pa prelazit na hurmaicu, s hurmaice na ampitu i onda jednog dana eeriti so kako bi smo zadovoljili potrebu za novim kolaem. Mi ne traimo novi kola, mi elimo slast postojeeg. Mi ne elimo drutvo u kojem e se samo jedna ena proglaavati misicom, elimo neuporedivost enske ljepote u kojoj e svaka ena svom ovjeku biti misica jer njen ovjek nee imati priliku gledati i vidjeti drugu da bi svoju s njom usporeivao. Svaki ovjek je originalan Boiji rob i ako je originalan onda ne elimo drutvo i prilike gdje e se zasebni originali usporeivati jedan s drugim. Svako ima mogunost dosezanja posebnog vrhunca u okviru svoje Bogom dane originalnosti. Zato ne elim da mijenjam vrijednost starih deda, seoskih mudraca za nekog psihologa iz tv-e emisija ija je veliina u slatkorjeivosti dok je veliina naih deda u medu mudrosti koje su pele njihovih proivljenih godina poesto kupile na pelinu i drugim gorkim trenucima, ali su ipak kao proizvod dale med, onaj med to je ljekovit, to ko ga kua priskrbljuje sebi mir, zadvoljstvo, izvijesnost i uvjek jasan put. Za pedeset godina e vrlo malo ljudi koji danas ive biti ivi, ba kao to danas nije iv niko od pokretaa novog svjetskog projekta. Njihove ideje moda danas doivljavaju cvjetanje na dunjaluku ali sumnjam da su oni u kaburima izbjegli susret s pravom istinom svoga djelovanja. Do kabura je svakom vjera njegova, od kabura e, mislim drukije da se pie. Zato mi, uz Boiju pomo, neete politikom razvui pamet, ni filozofijom, ni muzikom, sve dok me Allah bude odabrao da ujem ezan s naih munara i naih srca, ni prijetnjom, sve dok mi Allah daje da Njegovu prijetnju dehennemom za onog ko zulum ini i nepravdu iri vidim veom, a vea jest jer on je Najvei i sve Njegovo iznad je ljudskog ma o kom se ljudu radilo. Zato ne vjerujem da e nam razvui pamet koliko god i kako god pokuavali. Dok god smo ono to jesmo. Ako to prestanemo biti, onda e
68

razvu pamet, ali ne nama, kakvi sad jesmo, nego njima kakvi emo postat odustanemo li od sebe i svoga. Mogu silom dovest do tog da Bosna ne postoji ali ne mogu sprijeit nekog Bonju da je nosi u srcu i da na balkonu nekog drugog postojanja ima vaza zemlje koju Bosnom zove i nada se da e se tiiti i razvijat kao biljka u njoj. Za islam se ne treba sekirati. Ovaj na, kroz vjeru u grudima treba naravno, za opstanak njegov u svijetu pobrinue se Onaj koji sve moe, makar se ne svidjalo onima koji se uzalud trude da On postanu. I pitam se, sude li oni Mladiu zbog onog to je poinio ili zbog onog to je treb'o poinit, a mi mu, uz Boiju pomo, nismo dali? Sutra je petak, dan dume namaza, trenutak kad se naa pojedinano razvuena pamet, skuplja u dematu. Volim petak. Volim dumu. Volim Gospodara koji me je odabrao da budem od onih koji ovo vole i molim ga da se ta ljubav na najljepi nain u hajru poveava do trenutka odreenog. Zaista spominjanje imena Njegovog smiruje ono to njihovo razvlaenje pameti uznemiri. Putem kroz Veleie prolaze automibili. Strmim ulicama iz kole se vraaju djeca. Na drvenim munarama veleikih damija podrhtava na povjetarcu pauina iekujui dananji ezan za ikindiju. Na veleikoj trolejbuskoj stanici eka mali Zoran. U ruci stie ruku svoje majke Radice nestrpljivo iekujui da u Novom gradu obiu eda Dragu i baku Milevu... Na spomeniku djeci poginuloj u granatiranju Veleia skupljaju se nebeske suze... Podiem pogled, okreem glavu, bijeli oblak iznad Trebevia uzjahao sivog oblaka.

69

JIN IL' JANG? ivjee davno U nekom skromnom hramu Veliki uitelj taoizma Ima svoje uenike I jednu bijelu ivahnu maku Koja je svojim etnjama hramom Remetila uenike u meditaciji. Uitelj odlui za vrijeme meditacije Vezati maku u dvoritu hrama. Vremenom umre uitelj Malo za njim umre i maka Nasljednik njegov hitro nabavi novu maku Da bi mogli nastaviti s vjebama meditacije. ivot nastavi da tee Uenje i ideje velikog uitelja da se ire Za sto pedeset godina Jedan vrli uenik Velikog uitelja napisa opseno djelo O mudrosti i vanosti vezanja make u dvoritu hrama Za dosezanje potpunih duhovnih dosega meditacije... Tri stotine godina kasnije najpoznatiji komentator ovog velikog djela postavi sudbonosno pitanje Da li vei utjecaj na meditaciju vri maka ili maak?

70

IJI SI TI? Nikad posve tano nisam razluio kada dijete u praksi ivota postaje ovjek. Pretpostavljam da znam dogaaj, ali ne znam koja je vremenska crta koja bi ga predstavljala. Ovih dana u jeku je predizborna kampanja. Narednih e vjerovatno biti jo izraenije njene refleksije. Mnogo ljudi pria o izborima ali me zaudilo koliko ih malo govori za koju je partiju/stranku i program opredjeljeno. Svi su nekako neutralni, a opet toliko uneseni u tu problematiku. Ja nekako ne vjerujem u neutralnost. Ako je u teoriji i ima u praksi je nisam doivio. I dok teku takvi razgovori, rasprave, objanjenja i vienja meni se djetinjstvo vraa pred oi. Vraaju mi se oni mali isjeci pamenja u kojima me pitaju: Mali, iji si ti? ao mi to ne mogu da se sjetim kada su prestali to da me pitaju. Da mogu, mogao bih razluiti kada sam postao punoljetan, kada me drutvo prihvatilo kao zasebnu jedinku van roditeljskog poimanja. Kad prestane pitanje iji si? poinje ono Ko si? Nekad se deava da se pitanje Ko si? kosi s ovim iji si? Mislim da drutvo nerado prihvata takve sluajeve. Generalizacija je najlaka za razvrstavanje. Smatram jako opasnim po drutvo da pitanje iji si? potopi ono Ko si? Svaki napredak drutva u prolosti poeo je od pojedinca. Za svaki takav pomak pojedinac je morao imati mudrost, snagu, hrabrost i viziju. Nerijetko je za takvo to bila neophodna sinteza odgovora na oba pitanja, no ne i nuno. Velika je srea u dobi ko sam moi se s ponosom prisjetiti i onog iji sam. Ja nisam El-Muharem iz plemena starih Azra.
71

Nisam ni agovi ni begovi ni... Od metaforinog carstva ivotinjskog svijeta utkanog u prezimena familija moje i nije stalo ni iza lava, ni iza konja, ni iza sokola, ni iza vuka... bie da smo relativno mlada familija kojoj su ostale one male ivotinjske vrste, bosanski reeno baje. Ne znam s ime su se sve susretali zbog ovakvog prezimena moji preci u vrijeme kada nauni svijet jo nije znao koliko su baje bitne za ljudski ivot, jesu li smatrani beznaajnim i koliko su stradali od kraljevskih i drugih prezimena ali mi je drago da su mnogi od predaka nosili imena po Bojim poslanicima i bosanskim herojima Muji i Halilu. I kad s malo vie ivotnih godina zavirim u svoje iji si vidim da je daleko bitnije ko si?, jer samo onaj ko sa svojim ko si unaprijedi svoje iji si daje priliku potomcima da kroe korak naprijed. I ako nam je Allah dao milost da se s ponosom moemo okrenut k ehidskim mezarima naih oeva ne bi trebalo da na ime tog nama i ponosa traimo da nam se neto da, nego naprotiv, traimo priliku da neto damo kako bi i naa djeca s jednakim ponosom govorila ija su i znala ko su. Volio bih da moj mezar potomcima bude mjesto nadahnua a ne grob tuge. Zato ti ne mogu dati glas samop zato jer ti je u prezimenu kralj ivotnja, osmanska titula ili ti se smjei poslaniki poloaj. Mogu ti otkrit ta mi je u srcu i obeat da ono nee izdat svoje voljene. Okolo je zemlja, brdovita, krovita u njoj prolost plahovita, hirovita u prolosti jedan baluk i jedno roenje... na baluku pie El Fatiha novoroenetu babo kolje kurban i ui ezan na uho... Allahu ekber, Allahu ekber... La ilahe illallah!

72

KAZIVANJE O NAJDRAIM U otkosima tek pokoene trave na ledini oko kolibe hiljade raznolikih insekata uilo je svoje zikrove. Njihov cvrkut dopirao je do uha sedmogodinjeg djeaka koji je leao na slamarici u kolibi zagledan u vatru koja je gorjela na ognjitu osvjetljavajui neravne zidove. Ponekad bi plamen na as utihnuo i koliba utonula u polumrak a po njenim zidovima se naikalo bezbroj stranih sijenki koje su plaile djeaka, a onda bi dedina ruka primetnula suhu bilju i plamen bi liznuo skoro do sredine veriga koje su objeene o gredu pod krovom visile iznad ognjita. - Ne boj se, pile nenino! - umirivao bi ga glas njegove nene koja je leala na uskoj seiji do ognjita. - Ne bojim se ja, neno, nego nako zamirim oi, spava mi se! - odgovori djeak sakrivajui da ga je strah sjenki na zidovima. - Tek si lego, kad e prije spavat, a ni dedo ti nije jo isprio priu! nastavi nena mu. - Dokle smo 'no stigli? - upita dedo ostavljajui u dulaf u zidu malu knjigu koju je dotad, naginjui stranice k svjetlosti vatre, ito. - Do Muhammeda, reko si sino da e mi veeras priat o Muhammedu! - ree djeak uurbano govorei i pri tom naslanjajui glavu na podlakenu ruku kako bi bolje vidio dedu dok mu bude priao priu. - Dragi sine, Muhammed, alejhisselam, je Boiji poslanik, najodbraniji od svih Boijih poslanika i svih ljudi koji su ikad ivjeli na dunjaluku. Mi muslimani kad izgovaramo njegovo ime uvijek kaemo, alejhisselam, to znai neka je mir na njega. Pokueno je izgovarati njegovo ime a da to ne kaemo. Zato emo od veeras, kad u ti ispriati priu o njemu uvijek uz njegovo ime izgovarati alejhisselam. Jesi li zapamtio? - Jesam dedo, alejhisselam. Svaki put kad spomenemo ime najodobranijeg Poslanika. - Tako sine. ta sam ono sino priao, podsjeti me!
73

- Sino si priao kako su ljudi nakon Isa a.s. zaboravili na Boga, osim malo njih, kako je narod u Arabiji ivio loe, kako nisu pazili na istou, na pravednost i da su ubijali ivu ensku djecu jer su se bojali siromatva i da su ih Jevreji koji su tu ivjeli i slijedili vjeru Musa a.s., straili da dolazi vrijeme zadnjeg Boijeg poslanika i da e oni kad se on meu njima pojavi zavladati Arabijom. - Tako je sine, dobro si upamtio, aferim. Tako knjige kau da su im govorili i da su se nadali jer su prijanje Objave nagovjetavale da je dolo vrijeme da se pojavi posljednji Boiji Poslanik. Jevreji su se nadali da e biti roen meu njima jer je tom narodu Allah dao najvie poslanika. No, jedna plemenita ena od arapskog roda bila je nosea. Zvala se Amina. Iako je tokom trudnoe njen mu Abdullah, s kojim ivjee vrlo kratko u braku, od bolesti preselio na Ahiret osjeala je smiraj u dui, neku tajanstvenu unutarnju toplinu i sigurnost u dubini svoga bia. Osjeala je da su ti neopisivo lijepi unutarnji osjeaji vezani za djete koje je raslo u njezinoj utrobi. Ti osjeaji su bili izraeniji kako se primicalo vrijeme poroda. Jedne tihe noi Amina je primjetila veliku svjetlost kako izlazi iz njezine utrobe, svjetlost pomou koje je lahko mogla vidjeti veleljepne dvorce grada Busre u amu. Drugi put na zaudan nain u glas koji joj govori: Zanijela si prvaka ovog ummeta; zato, kada ga rodi, reci: 'Molim mu zatitu od Jedinoga, da ga sauva zla svakog zavidljivca!' Potom mu nadjeni ime Muhammed! Kada se rodio Muhammed, alejhisselam, njegova majka Amina uila je dovu za svoga sina molei Jedinog Allaha da ga zatiti i dala mu ime Muhammed. O roenju svoga sina Amina je odmah obavijestila Abdul Muttaliba, Muhammedovog dedu, koji je, im je prije mogao, doao, uzeo u naruje svoga voljenog unuka i tako ga odnio do Kabe gdje je zahvalio Bogu za plemeniti dar. -Sjea li se kako smo prolog mjeseca na mevludu u damiji uili o ovom dogaaju. Kad je hoda uio mevlud. Ponedjeljnik no dvanaesta dolee ? - Sjeam. - Jesi li upamtio ijedan stih?
74

- Jesam dedo, nena mi kazivala, hoe da ti odrecitujem? - Hajde sine da ujem! - Znam sve ono to se ui kad se ustane na noge! - De sine, da ujem! Djeak se podie, umiri, obori pogled preda se i odrecitova: Dobro nam do'o, najvei sine, arapskog roda i domovine! Dobro nam do'o, stari plemiu Haimoviu, Kurejeviu! Koji e slabe dii na noge i liit ropstva narode mnoge! Dobro nam do'o, prosvjetitelju, zagovornie i spasitelju! Suri-Israfil kada zapue, u te se nae uzdae due. Ti nesretniku blaie muke, ti grijeniku prui e ruke. - MaaAllah sine, MaaAllah. Eto ti ve dosta zna o naem Poslaniku iz tih stihova. Iz ljubavi prema naem Poslaniku i bosanski su pjesnici itav poslanikov ivot spjevali u stihove koje zovemo mevlud, jer se tako na arapskom kae roenje. - Zna li ti, dedo, cijeli mevlud napamet? - Ne znam ba cijel, poboravio sam neke djelove, moda ti nena zna. - Zna li neno? - Znam sine, samo ne znam tako ko vi, recitovat ja sam ga ko mala nauila napamet ue ga i samo ga tako znam odgovori nena usravljajui se u sjedei poloaj na svojoj seiji. - Pa hajde neno da ujemo! - ree djeak i primae se skroz do nenine seije.
75

Nena popravi jameniju na glavi, pinu malo mlijeka iz ae, smiri ruke na koljena ko da je na namazu a kolibom se prosu umilan i topal nenin glas. Al je divna al je blaga ova no Koga eka ta ljepota ko e do - to i nena ne ui kad je mevlud? - upita djeak. -Uila je nena sine kad je bila mlaa. Sad ima mlaeg svijeta da ui! ree nena. -Znala sam nekad i Smrt hazreti Fatime samo sam poboravila. -A ta je smrt hazreti Fatime? - upita djeak. -Eto, dedo e ti re! - ree nena pokazujui rukom na dedu koji je ponovo listao onu knjigu to bjee ostavio u dulaf. -Eh, sine, hazreti Fatima je asna kerka naeg Poslanika, al neemo uriti, treba uiti po redu, kad doe red priat e ti dedo, ako Bog da i o hazreti Fatimi, hazreti Aliji, njihovoj plemenitoj djeci hazreti Hasanu i Husejnu! - tu dedin glas postade tih, promukao a djeak zapazi da dedo kriomice drhtavom rukom tare oi. -to plae dedo? - zapita. -Ne plaem sine, utrunilo mi se neto! - odgovori dedo. -Vidjee sine -, nastavi nakon male pauze,- da neke prie za nas obine ljude i nisu uvijek sa sretnim krajem. Neke velike i drage ljude Allah dragi uzme sebi pa mi onda zaplaemo jer nam nedostaju. -Ko Salih kad plae za svojim dedom jer je umro? - upita djeak tihim glasom. -Tako nekako sine. Pametan si ti. Nego da sad lijeemo, pa emo sutra, ako Bog da nastaviti govoriti o ivotu naeg Poslanika. - Nisam ja jo pospan dedo! -Neka, neka. Bolje ranije le, treba na sabah ustat ako Bog da.

76

DEDINO ZVONO
Sredinom sedamdeset etvrte jeseni Stoljea prolog, iza iftara dvadeset prvog ramazanskog dana Na dlan babice ispuzao Ko osmjeh na lice majke kanuo Plaem novoroeneta Okadio sobu to devedeset i druge Pet tenkovskih granata izdrae Prije nego raspe duvare svoje U cvjetnom krilu neninih dimija S krajem jamenije meu sitnim prstima Upijao ehadet I adete predaka Puzao u krilo babino, majkino, dedino, amidino, tetkino Za sinijom okruglom asom limenom Pitom sirnicom I orbom grahovaom Uio bismillah I elhamdulillah U kru humskom prohodao U kripu pla sakrio Bijeloj kocki eera Osmijeh poklonio Rastao, rastao, rastao Ilmihal pod pazuhom nosio K nebu dlanove pruao obanske dane nizao Rosna jutra blagosiljao Me' otkosim otkivajui kosu 77

Ispunjao are na serdadi pamenja Najljepim priama o pejgamberima Meu kojim svijetljee ime Muhammedovo Kao to imena njegovih najbliih svjetljee meu Drugim ljudima Imao druga Zorana, imao druga Nedada drugaricu Dijanu, Editu, Mirsadu uitelja arka i razrednika Mirsada Zbrajao brojeve i nizao slova Uio opia i Andria i Darvina U mektebu hode Salke esira usnio snove o toplim hodnicima Gazihusrevbegove medrese Baarijskom kaldrmom utiskao u sjeanja esnaestogdinjaka prva sarajevska pamenja Uio teno izgovarat harfove, ajete, sure Historiju, gradove, alime I njena imena vrnjakinja Iz enske medrese Trunio dane u noi Noi slovima Sitnim rukopisom u dnevnik me'o Bjeao od glasova o ratu I prve stihove u sebi spreo Na putu kui devedeset i druge Poplaen Bijeljinom Zaobiao barikade Uskoro babin osmjeh traio u krtom sjeanju A tijelo pod kamenim nianom Oblazio Ue Fatihe I mole Boga da majino srce Ne prepukne nad njegovim
78

aptao Neretvi da ga uva Vlaikom snijegu Treskavikim vrhovima I sanjao slobodan put Do strehe Gazihusrevebegove damije Da seddom sastavi krug I oko sebe i onaj u sebi Imao brau Bonjake Muju, Naila, Nusreta, Sanela... Turina Mehmeda Arapa Mutesima dugu iransku puku vrst nijet da uini had i lijepu naviku da svrati u tekiju Dodirivali ga devedeset este ko sveto bie, gaziju Na ulicama Teherana Medine i haremu Kabe Dodirivala ga muslimanska ljubav rukama srca Jednog vrtlara iz iraza Keramiara iz Afganistana Trgovca iz Medine I taksiste iz Meke Te stotine drugih iz tavafske rijeke Oko kue Boije Vratio se majci S nadom Da ponovo joj je U istoi roen Sazorilo stoljee U novo Proljea i ljeta prola Jesen se nadvila
79

Na golo tjeme I sijede vlasi u zatioku Kaharan zalogaj u grudima Neisplakana suza u oku Drhtave ruke bi da Grle i ljube One to ga nekad ko sveto bie dirae U nekom nemiru Puti izmeu brae Eksplodirae Osta u dui pender tekijski S pogledom na minber voljene damije Ostae prsti djeiji Stiui krajeve amije Pod dlanovim otra kosa Milog evlada Bosna Arabija Perzija I jedno teko SADA Kad zvonar stada naega Izgubi zvono sa svoga vrata Dedo se u namazu uspravi I nakon dva rekjata Oslonjen na Boiju uputu Nae ga u haptovini Ispod Prolomljene bukovine Ko da ga je svojom rukom U nju ostavio Volio je, ala rahmetile to je Muhamed Ali boksovao nou Manje je u tom tekom vaktu morao skrivat radost to je musliman
80

Zato, i ja, ponekad tako Ustanem nou Manje me strah da e neko vidjet Kad nakon dva rekjata Podignem ruke i zamolim Boga Da ja i eljad moja U ovoj prolomljenoj stvarnosti Ne izgubimo svoje zvono

81

82

ZAPISI O SMRTI I SJEANJU


Svaka e dua smrt okusiti, i vae nagrade tek e vam se na Danu Sudnjemu dati! Ko od vatre udaljen bude, i u dennet uveden bude on je uspio! A ta je ivot na Ovome Svijetu do samo uivanje zaludno. (Kuran, sura Imranova porodica, ajet 185.) Rekao je Muhammed, alejhisselam: O ljudi, vratite se svome Gospodaru prije smrti i pribliite Mu se dobrim djelima dok imate priliku. (Hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, biljei Ibn Made) *** Prije 21 godinu (31.10.1992.), u veernjim satima, pogoen gelerima etnike granate na Ahiret je preselio moj rahmetli babo BAJI /AHMETA/ HALIL (05.05.1952 - 31.10.1992.). Denaza je obavljena neto prije ponoi 01.11.1992. godine u naem seoskom haremu u Ribarima. Boijim davanjem na isti ovaj datum 31.10.2009. na Ahiret je preselila i moja nena, BAJI /ro.ABAZA/ EMINA. *** esto sam od prvog svog pamenja do danas uo rijei koje kau da se mora umrijeti. Moda sam ih najozbiljnije shvatao poetkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine kada je, na dananji dan 31.10.1992. godine na Ahiret, kao ehid nadam se Boga dragog za to mole, preselio moj rahmetli babo. Odgajan u vjeri koja nikad nije postavljala pitanje hoemo li umrijeti nego kako emo nastavio sam ivjeti sa svim tekoama koje u ivotu mlada ovjeka predstavlja injenica da nema oca. Oevu pogibiju doivljavao sam i shvatao kao najasniji in koji se moe utkati u ono pitanje kako umrijeti i nikad se u meni nije javljala misao kako bi bilo da nije bilo? Smatrao sam, a i sad smatram isto, da je kad nekog voli onim najdubljim i najjaim voljenjem najvanije ta je najbolje za onog koga tako voli.
83

I ako ehadet, kao najljepi vid smrti, doivljava ba tako, kao neto najljepe to moe biti podareno ovjeku onda zanemari svoje line osjeaje, tuge, tekoe na koje nailazi u ivotu zbog neimanja oca utapajui ih u neiscrpnu nadu i vjeru da su, ma kako velike i teke te tegobe bile, neznatne spram sree da je babo na Ahiret preselio na najljepi nain. Smrt eka svakog i nema pitanja hoe li se desit samo kad e i u kakvom stanju. Biti sin ehida znailo mi je biti poaen od Onoga koji smrt daje i tragao sam za najdubljim oblicima zahvale Njemu. Bosnom se irio ratni plamen i smrt je postajala svakodnevnica bez obzira na dob, spol, poloaj One esto sluane rijei da se mora umrijeti vie nisu bile neka velika mudrost, ak ta vie, poeli smo umjesto njih govoriti da kao to se mora umrijeti mora i ivjeti. Smrt je postala ea pojava od samog ivota. I zaista, kada se osvrnem u ovim svojim godinama sadanjim, kada dostiem godine ivota u kojima je moj rahmetli babo preselio na Ahiret, na ivot svoj i vanjski i unutranji, na ivot vas oko mene onako kako ga vidim, primjeujem da je potrebnije govorit kako se i ivjet mora kao i umrijeti, nego li da se mora mrijeti. Smrt i nije u naim mogunostima, dolazi i doi e neminovno, pitanje je samo da li je mi doekujemo kao ivi ljudi, da li smo uopte nauili ivjeti? Prirodno bi bilo da se raamo iz ljubavi, a ubijamo iz mrnje. No kada se osvrnem oko sebe vidim stranu pojavu dananjice, pojavu da se u ime ljubavi ubijamo a u ime mrnje raamo. A ne treba tako! Ne treba sigurno! Treba ivjeti i treba voljeti jer samo tad ivot jeste ivot i samo tad smrt jeste smrt. Treba se vratiti Gospodaru Koji Je Ljepota i voli ljepotu.
84

Samo dobar ovjek ima smrt, samo dobri e smru uiniti korak iz nesavrenstva ovoga svijeta u savrenstvo lijepe vjenosti, loi ljudi, koji nisu nauili ivjeti nee nauiti ni umirati, njima e smrt samo biti korak u bezbroj novih smrti i agonija koje ih ekaju u dehennemskim patnjama. Mislim da je tako u svim religijama, neki smru ine krajnji korak ivota u vjeni ivot, a neki koji nisu nauili ivjeti, nakon roka odreenog, koraknu u neivot, a neivot je pakao sam po sebi. Zato sam ja danas u sjeanju na ehadet svog rahmetli babe sretan u nadi da je to bio prvi njegov najsretniji dan, u korak u vjenost lijepog i u isto vrijeme zabrinut ali i u enjivoj nadi spram svoga zadnjeg dunjalukog koraka. Nad svakom milju, rijei, stankom lebdi moja dova u njoj moja nada, moja vjera, enja srca moga I ljubav svake moje ljubavi: Allahumme Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina 'azaben-nar. Rabbenag-firli ve li validejje ve lil-muminine jevme jekumu-l-hisab. Gospodaru na, daj nam dobro na ovom i na drugom svijetu i spasi nas od dehennemske vatre. Gospodaru na, oprosti meni, mojim roditeljima i svim muslimanima i muslimankama na Sudnjem danu.

85

NENA EMINA Ostalo lice zapameno kao mjesec u sjaju punom Raireno krilo i cvjetni dezen dimija Toplina sjeanja Naborana jaka bluze I dodir denetske hurije Glas to pred spavanje ape iz svakog jastuka Tune oi Srean pogled to navikom iskustva kao pepeo na ognjitu usegijom odgoja spree kahare due Zategnuta koa na rukama zeleni potoii vena poskoili pod njom limena olje tanke kafe i uzreica kenje jedan Najlon kesa puna krema za iijas reumu uboj i pamenje koji joj je sin koju kupio Za duu Ovu mi je Ibro iz Iraka donio Boe mu zdravlje Ovo Mujo iz Saraj'va Allah mu se smilovao A ovu ti je rahmetli babo, Allah mu Dennet podario naruio od Mehe Alina kad je ono i'o za Tursku Ovaj mehlem mi je od Aie, Bog joj svaku sreu dao
86

A ovu mi doktor dao kad me nedavno obilazio Ne valja nita U ranom mi djeijem sjeanju upkaju janjci travke popaska Obijesno trkaraju zabacajui glavu Moj pogled snen Tijelo strukom omotano ekam nenino dozivanje od kolibe Pui janjce pomuzli smo ovce! Janjei trk Bleka Miris vune i tek pomuena mlijeka Crno bakreni koto Vatra na ognjitu I hurdenjaci na policam u dimu - Neno Kad odrastem Kupiu ti kat haljina - Hoe jata e! im odraste Zaboravi'e nenu K'o i svi ostali. - Neno kad odrastem Kupi'u auto i vozit te tvojima u aricu. - Hoe kenjca Ja povraam i na drvetu kad vjetar puhne A kamo li u autu! - Neno kad odrastem...
87

- De, ne naprduj sine Dodaj mi tu emliju trebam ovu joltu oprat a ti hajde dok ne budem vakat ovcam' poigraj se s djecom Samo se ne kre'te k'o juer fino se udarajte... Nevina obeanja na verigama djetinjstva i al na podlaku starosti... Neno, kad odrastem Napisau ti pjesmu Pjesmu o tebi neno! Da te se moja djeca sjeaju Rahmet nazivaju Dovu ine Zajedno sa mnom Suzu puste...

88

JAHI SANEL UPO 03.01.1975. - 24.11.1994. Kada sam doao u jedinicu MUDERIS uvrten sma u grupu mlaih vojnika od kojih je rijetko ko bio punoljetan. Sa Sanelom sam se odmah sprijateljio i uskoro je njegov dom postao i moj dom. Kada nam je trebalo da se okupamo, presvuemo, dobro jedemo, odmorimo, odlazili smo na toprak njegove majke Zuhre i sestre Sanele. Kako je moja kua i porodica bila daleko srodio sam se sa Sanelovim domom kao svojim. Skupa smo bili u kasarni, skupa smo ili na sjela kod djevojaka, skupa smo ili u akcije. A od poetka 1993 godine pa do kraja rata akcija nije nedostajalo. Slijedio je teak i velik put jedinice Muderis koja e kasnije prerasti u 4. muslimansku slavnu lahku brigadu. Najvee breme tegoba i slavnog puta 4. muslimanske brigade na svojim pleima ponijelo je upravo ovih 60-70 boraca ete Muderis. Preko Igmana, Hadia, Treskavice, Ljubine, Kisera, Vlaia... U toj grupi boraca bila je, opet, ona manja grupa koja je u svim akcijama svojom hrabrou i sposobnou naimala neprijatelja i stvarala onaj potrebni primat da se bitka dobije. Meu njima je Sanel Jahi upo svakako bio jedan od prvih. Nismo jedan drugog razdvajali od brata po krvi iako to nismo bili. Tako su nas prihvatali i u jedinici. Bilo je skoro normalno da u jeku bitke ujem glas: Bajiu, upo ti je ranjen! A te rijei najtee su mi pale 23.07.1993. godine u jeku bitke na Bijeloj lijesci, na Bjelanici, kada je Sanelu prostrijeljeno koljeno uz jo nekoliko manjih ogrebotina na tijelu. Nakon izvlaenja i previjanja leao je za stijenom iza mene poto , zbog jaine bitke, ranjene nismo mogli izvu s prve linije. U jednom trenutku je izvadio iz depa plavi ronhil. -Zapali nam po jednu! - rekao je sa smijekom. Iako je borba bila skoro prsa u prsa - strana i nama koji smo jo bili nepogoeni, nisam uhvatio ni trun straha u njegovim oima. Takav je bio 89

i u svim drugim borbama, mada je rijetkost bila da ga u jeku borbe neko mogao gledati u oi. Po pravilu je skoro uvijek bio meu prvima koji su juriali na neprijatelja. Nisam ga volio samo ja, niti je on samo mene volio. Sumnjam da je postojao iko da nije volio upu ba kao to je i on imao osmijeha i ljubavi za sve normalne insane. Kada bi govorili o smrti, koju smo skoro podrazumijevali, zamiljali smo da emo biti blizu jedan drugoga. U ipraju Gaina brda, netom prije akcije na Bijeloj lijesci, zakleli smo se da neemo ostaviti jedan drugoga u sluaju pogibije. Ne znam kako to nekima zvui danas, meni je to znailo neopisivo mnogo. Nakon operacije Kiser otiao sam da zavrim 4. razred Medrese. Po prvi put tokom rata nisam uestovao u akcijama nae brigade. etao sam mirnom Ferhadijom kada sam susreo Adnana Hrnjicu. Valjda ga je udila moja radost pri naem susretu pa ree: Vjerovatno ne zna? Nisam znao. ta? upo je pao kao ehid 24. novembra 1994. godine u borbama u Bjelimiima. (Osjetio sam se tad kao izdajnik. Koliko god bila vana kola, pomislio sam da sam izdao sve one prethodne godine rata. Nikada ja vama neu uspjeti objasniti dragi profesori ta znai ne biti tamo gdje si se zakleo da e biti. To jednostavno ne pie u knjigama.) Vratio sam se u jedinicu. Preko Vlaia, Treskavice i drugih ratita upoznavao nove borce i ispraao nove ehide. Raala su se nova prijateljstva i nove prilike. Sjeanje na rahmetli Sanela kojeg sam po nadimku uvijek upom zvao nisu niti e blijediti. I danas esto, uz kahvu, Kod Gonde, sluam od Nedada koji je bio s rahmetli upom u trenucima kada je postigao ehadet o toj njegovoj zadnjoj akciji. Zlatni ljiljan pored njegovog imena je najmanje to je ovo drutvo moglo dati herojima poput njega.
90

U posveti zbirke pjesama Kamendan koja je posveena uspomeni na nj ispisani su stihovi: Brali smo cvijee na ledinama Bosne skidali pauinu s njenih prozora brojali zvijezde kroz kronje nezrelih treanja i brojali roendane nae sedamaeste, nae osamnaeste, nae devetnaeste... Allah je sebi uzeo one koje voli! Ostale su puste dvadesete dvadeset prve, dvadeset druge... sve budue do trena u Levhi Mahfuzu skrivena... kad svako e nai ono to je pripremio. Allah ti brate podario najljepe mjesto u Dennetu i spojio te sa onima koje voli i koji tebe vole! Amin!

91

GAKI (AVDE) RAHMAN 1960. -1995. Roen je 28.09. 1960. godine u Gakiima - Konjic. Agresiju na BiH doekao kao radnik Elplina Borci. Prvi put sam njegovo ime i lik spojio u jedno 07. aprila 1995.g. Bio je petak. Nakon dolaska iz Travnika i pjeaenja kroz vlaiki snijeg stigli smo u blizinu sportsko-rekreacionog centra Babanovac. Na dubokom snijegu obavili smo podne i ikindiju namaz i stali u etiri ealona po dvanaest boraca. Zbog snijega i tekog terena izvidnica nije imala nikakve informacije. Netom prije vratio sam se iz Gazine medrese gdje sam tri mjeseca pokuavao da nastavim kolovanje. Nisam dobro poznavao nikog u grupi u kojoj sam se naao taj dan, te sam pogledom traio neko zrelije lice. Tako sam se upoznao s Rahmanom. Jo nismo bili svi izali iz naih rovova kada je bitka poela. Istureno borbeno osiguranje neprijatelja ekalo je na tridesetak metara. Pucnji, tekbiri, snijeg preko dva metra, nepoznavanje terena i snajperska paljba... Uskoro smo se nali na rubu male istine. Desno i lijevo dva teko ranjena suborca. Ja i Rahman stajali smo jedan uz drugog zaklonjeni stablom. Pogledao sam ga. Put do donjeg ranjenika bio je donekle zatien umom te tako i laki dok je do ranjenika s gornje strane vodila istina koja je pri takvom snajperskom djelovanju bila skoro ravna smrti. -Ti pomozi ovom ispod ja u ovom gori! - rekao mi je. Obojica smo istovremeno iskoraili iz zaklona u duboki snijeg. Svak u svom pravcu. Kada sam uputio sljedei pogled prema njemu ve je bio ehid. Mogao je mene poslati na tei put. Al nije. Borac kojem je krenuo pomoi uspio se izvui i ostao je iv. Onaj kojem sam ja priao uskoro je preselio na rukama nas nekoliko. Krenuo sam po pomo ali sam ubrzo pometen eksplozijom granate. Tijelo ehida Rahmana nije izvueno taj dan. Zajedno s jo nekoliko tijela ehida razmijenjeno je 22.05.1995.godine u Travniku.

92

Denaza u odsustvu je klanjana 24.04.1995.godine poslije podne namaza u Konjicu, gdje e kasnije bit u ehidsko mezarje poloeno i njegovo tijelo. Po svjedoenju saboraca iz 4. muslimanske i saboraca iz brigada u kojima je prije bio, uvijek je pokazivao odlike sposobnog i vrlo hrabrog borca koji nijednog trenutka nije posumnjao u ideale nae oslobodilake borbe. Postao je ehid kreui se naprijed, uprkos oitoj smrtnoj opasnosti i snajperskim hicima u elji da pomogne ranjenom suborcu. Svjedoili smo tome, a Allah i Njegovi meleki svakako su dovoljni i najbolji svjedoci! Nisam poznavao Rahmanovu porodicu, znam da su iza njega ostali babo Avdo i braa Alija i Salko. Uzvienog Allaha molim da naem Rahmanu kao i svim drugim ehidima podari poast ehida i uvede ga na visoka mjesta za njih pripremljena u dennetskim baama. Amin! GERA I MUZAFER 15.aprila 1993. godine oko 4 sata ujutro oznaena je uzbuna. Komandiri vodova budili su vojsku i napominjali da nije u pitanju vjeba. Nije bilo vremena ni da se sabah klanja. uli smo da je grad pod potpunom blokadom snaga HVO-a. itali su spisak 20 boraca koji treba odmah da uskoe na kamion koji je ekao pred bazom. Bilo je to vrijeme kada jo nismo imali dovoljno naoruanja. Oni koji su itani dobijali su od onih koji su ostajali po koji okvir, bombu, paket municije. Ne sjeam se ko mi je dao maskirnu jaknu, tek, nekoliko brojeva veu, navukao sam je na sebe, gurnuo jedan rezervni okvir s municijom u njen dep i s pukom u ruci uskoio u kamion. Gera je uao i kamion je krenuo. Prouili smo tekbire i saopio nam je da je situacija jako opasna. Pokuaemo se kamionom probiti van grada u pravcu Podoraca. Ako nas na putu budu ekale barikade treba se fiziki probiti. Barikada nije bilo. Stigli smo u Podoraac, izali iz kamiona, klanjali sabah i krenuli ka Homolju gdje stiemo neto prije izlaska sunca. Bilo je oblano. Grad je potonuo u maglu. Na putu s Homolja prema Konjicu vidjele su se svjee iskopane zemunice. U naoj grupi bilo je 93

dosta vojnika iz mlae postave. Drali smo se skupa pogleda uprta u upu i Edina koji su tu ivjeli i najbolje znali teren, te Muzafera koji je, iako godinu-dvije samo stariji od nas, vaio za borca prve kategorije. Nisam imao pojma ta se deava, odakle odjednom rovovi iznad grada. Nisu to najbolje znali ni mjetani. Niko nije znao gdje je linija na koju treba stati. Ljude smo, skoro na spavanju, zaticali u kuama koje granie s onim djelom koji je kontrolisao HVO. Komandir Gera nam se obratio s nekoliko rijei, rukovali smo se i svak je krenuo ka mjestu koje mu je odreeno. Tek to sam utrao na gornji sprat nezavrene kue i pokuao nai najbolje mjesto, zauli su se rafali pedesetak metara nie. U kotlini u kojoj je mirovao Konjic takoer je poelo da se puca. Lijevo od mene, sa Zlatara, dolazili su dugi i zlokobni rafali pukomitraljeza. Pokuao sam bolje proviriti kroz otvor na zgradi ali me rafal s neprijateljske strane natjera da pognem glavu. Uskoro sam uo glasove od susjedne kue i razabrao da je Gera pao kao ehid, a da su Edin i Muzafer ranjeni. Teko je to bilo vjerovati. Pa samo prije pet minuta smo stajali i rukovali se. Muzafer je izvuen blizu mjesta na kom se nalazio. Tamam sam ga bio bolje upoznao. S tunim osmjehom sam se sjeao njegovog predstavljanja: Zovem se Muzafer, al svi me zovu Muza. Nadimak mi je Ofinger, al svi me zovu Ofi. Do podne sam razabrao da je i on preselio na Ahiret. Edin je bio dobro i preivjet e. Pred sami rastanak tog jutra, vidjevi da imam samo dva okvira municije Muzafer mi je dao jo jedan. Nosio sam ga do kraja rata. Trei dan uz pristiglu pomo uspjeli smo probiti neprijateljske linije i spojiti se s gradom. Formacijska mjesta su vjerovatno stotinama godina ista. Kad neko pogine drugi slian njemu dolazi na njegovo mjesto. Na mjestu Gere u iduim bitkama stajao je novi komandir, odmah uza nj, gdje za ivota stajao Muzafer, od tad e stajati Sanel. (Kori Rasim roen je 01.05.1963.godine u Vrbljanima - Konjic. Agresija ga je zatekla kao radnika ZZTO Sarajevo. lan je jedinice Muderis od prvog dana njenog osnivanja. Izrazito hrabar, sposoban, borac i vrst vjernik. Jedan od stubova ete Muderis. Iza rahmetli Rasima ostali su:
94

Babo Osman (1937), majka Humija (1938), brat Nazif (1966) i brat Hamo (1971). Muzafer je roen 23.03.1973.g. Denaza mu je klanjan 16.04.1993. godine poslije podne namaza u haremu arijske damije gdje je i sahranjen. Iza Muzafera u tom trenutku ostali su njegov otac Hamza, majka efika i sestra. Ubrzo nakon Muzaferova ehadeta na Ahiret je preselo i Muzaferov otac Hamza.) SARAJLI IZUDIN-SULJO I HODI MIRSAD - HODA Malo je ko od nas znao da se na Suljo zove Izudin. Jednostavno su ga svi zvali Suljo i pod tim imenom ga i pamtimo, ba kao to smo Mirsada zvali Hoda. Suljo i Hoda su uvijek bili zajedno. I u borbi i u slobodno vrijeme. (Suljo je roen 11.02.1965.godine u Lisiiima. Agresiju na BiH doekao je kao radnik RO RUDAR Konjic. Mirsad je roen 13.03.1972.godine u Konjicu. Prije agresije na BiH ve je imao ratna iskustva budui da je bio mobilizovan u tadanju JNA i poslan na hrvatsko ratite, odakle bjei i prikljuuje se Teritorijalnoj odbrani BiH.) Mjesec juli 1993. godine bio je veoma teak mjesec kada su u pitanju borci ete Muderis. Zbog stalnih dejstava na neprijateljska uporita oko Konjica ja nisam ni znao da se na Igmanu deava ofanziva. Ne znam kako su bili informisani drugi saborci. Znam da smo jednog jutra imali estoke borbe na linijama oko Konjica. Uspjeli smo da probijemo neprijateljske linije, ali su skoro svi u naoj grupi bili to tee to lake ranjeni. Sjeam se da su meu ozbiljnije ranjenim bili i Mirsad i Suljo. Negdje pred podne vratili smo se u bazu i vidali rane. Kako smo preivjeli pravi bombaki udar traili smo po tijelu kuglice od eksplodiranih crnih runih bombi, zahvaljuju Bogu da nisu bile one zelene iji su geleri mnogo ubojitiji i nezgodniji. Oko podne uao je deurni i rekao da se pod punom borebnom opre mom pakujemo i stanemo u stroj pred komandom. Bio je obiaj da svaki ranjeni borac ukoliko prilike dozvojavaju dobije dan-dva potede pa sam
95

bez naoruanja krenuo do komande da vidim kakav mi je status. Tu sam zatekao Sulju i Mirsada kako se bune na Muderisovu naredbu da ostanu u bazi jer su ozbiljno ranjeni tog jutra. Nije ih mogao umoliti. Vidjevi njihov in bilo me stid ita pitati za sebe. Vratio sam se u sobu, uzeo opremu i uskoro smo svi bili ukrcani na kamione i upueni u, za mene tada, nepoznatom pravcu. teka cigareta koje smo dobili kao sledovanje bila je znak da e biti opasno i estoko i da nee trajati kratko. Tek tokom noi shvatio sam da nas alju na Igman i saznao da je u toku jaka etnika ofanziva na taj dio. Tome su svjedoile i granate koje su padale oko puta kojim smo zorom idueg dana prolazili za Rakitnicu gdje nam je odreeno sjedite. Slijedila su nekolika izvianja u rejonu Bijele lijeske, intervencija na Puzimu i jo nekolike manje intervencije. Narod se povukao s tog prostora, vojska prolazila tekih lica. Ofanziva je bila u punom jeku, neprijatelj ini mi se i brojniji i daleko bolje naoruan. Tenkovi, prage helikopteri i sva sila artiljerijskih orua. Svanuo je petak, 23.juli. Muderis je s grupom izviaa otiao na brdo iznad Rakitnice, uskoro se oula estoka paljba, a preko veze dobili smo informaciju da je neprijatelj pokrenuo napad na tom dijelu i da je Muderis skupa sa nekoliko saboraca ostao opkoljen na liniji s koje su se nae snage povukle. Doslovno smo uskakali na kamion, neki i bez potpune opreme i krenuli ka mjestu borbe. Uskoro se kamion zaglavio, a mi smo iskoili i trei ili ka mjestu gdje se pucalo. Nismo tano ni znali gdje su linije. Vodila nas je misao da je na komadant negdje opkoljen i u tekoj situaciji. Tu vie nije bila bitna samo hrabrost nego i kondicija. Ja sam slijedio, zajedno s upom, grupu koja je ila ispred nas, a u kojoj se se nalazili Suljo i Mirso. Kada smo doli do neke nae, tek oformljene, linije raspoznao sam, borei se s dahom, da nam govore da naprijed ne moemo, da su naprijed etnici. Mirsad, ija bi se ljubav prema komandantu teko i s im mogla mjeriti samo je ustro protresao vojnika na liniji i pitao: Gdje je Muderis?
96

Kada su nam pokazali pravac u kom se Muderis nalazio, iako nas je bilo stiglo tek 15-tak zauo se tekbir za juri. Nikad nisam saznao gdje je tada zaista bio Muderis, lijevo ili desno. Znam samo da smo se doslovno u trku zabili u prve etnike redove. Nastala je borba koja je trajala do pono,i a iji zvuci e meni odjekivati u uima dok sam iv. Zaklon mi nije dozvoljavao da vidim ta se deava desno od mene. Znam da je rahmetli Mirsad prvi pogoen, a da je rahmetli Suljo ne dvojei pritrao da mu pomogne. Postigli su ehadet 23.07.1993.godine. Kako su u svom juriu bili najdublje zali u neprijateljske redove mi ostali se nismo htjeli povui dok ne izvuemo njihova tijela. Bila je to bitka hrabrosti i ponosa. Mada dosta malobrojniji, ak ni svi borci nae grupe nisu uspjeli stii u bitku, izdrali smo osam sati kontinuiranih napada u ealonima koje je sainjavalo oko 50 do 100 etnika. Odbijali smo jedan za drugim. Koliko smo im muke zadali svjedoit e i njihova artiljerija koja je na kraju poela upuivati projektile i po svojima. estoka puana paljba, tenkovski i haubiki projektili te stalna dejstva praga uinie da se skoro nijedan vojnik iz te nae grupe ne vrati netaknut. Nismo mogli izvlaiti ranjenike u pozadinu zbog estoke vatre, pa su nastavljajui da se bore neki od njih i vie puta ranjeni. Negdje oko ponoi neprijatelj je prestao s napadima. Tee ranjeni ostali su u bolnici na Igmanu, a nas nekoliko, lake ranjenih, prebacili su za Konjic te smo tako prisustovali i denazi naih ehida. Denaza rahmetli Sulji i Mirsadu klanjana je 24.07.1993.g. kod arijske damije u Konjicu gdje su i sahranjeni u ehidsko mezarje. Kasnije je objavljeno da su neprijateljske snage priznale velike gubitke u tim borbama. Armijski vrh uskoro e naeg komandanta odlikovati najveim vojnim priznanjem ZLATNI LJILJAN, isto e biti dodijeljeno i rahmetli Mirsadu i Izudinu-Sulji posthumno. Iza Mirsada ostali su otac Enes, majka Hava i brat Senad. Iza Izudina ostali su otac Ahmed, majka Begija, sestra Ferida, brat Hajrudin Sarajli koji e 2010.godine u svojoj knjizi ZAPISI, PISMA I PORUKE O BIH na
97

str. 34-35 ostaviti sjeanje na svog rahmetli brata napisavi izmeu ostalog: ovjek je niotkud sve dok mu mrtav neko ne lei pod zemljom. Zato su za mene heroji, ehidi najvei nauk da znamo ko smo, ta smo i otkuda smo. Taj zapis zavrio je rijeima: Suljo je u miru bio jaran, u ratu gazija, uvijek bio i ostao ovjek. Suljin babo Ahmed mi je poslije rata esto svraao u biblioteku i tihim glasom punim oinske ljubavi govorio o Sulji. Mirsadov brat Senad je isto tako umio navratit. Nadam se da e i opet. Molim Allaha da naim ehidima podari poloaj ehida, a njihovim porodicama lijepi sabur, u bolu zbog njihova nedostatka. Amin!

BAJI (Dafera) ESAD i BAJI (abana) ESAD 1966-1993 1974-1993

Nakon lakeg ranjavanja na Igmanu 23. Jula 1993. godine prebaen sam u Konjic gdje sam u naoj bazi iekivao povratak jedinice sa Igmana. Nakon nekoliko dana zazvonio je telefon i kako ne bi nikog u bazi osim mene ja se javih. Bio je to glas mog tetka Safeta (ala rahmetile). Nije mi prepoznao glas pa je traio nekog odgovornog u jedinici ko bi mu mogao dati tanu informaciju da li sam iv. Objasnio sam tetku da sam iv i protrnuo pomislivi kako je mogue da je takva vijest stigla i do moje majke. Koliko god pokuavao, nije bilo naina da brzo javim da sam iv. Za dva dana u nau bazu bahnue moje amide Ibro i Mujo. Od njih saznadoh da vijest o pogibiji Esada Bajia i nije netana. Esad (abana) Baji pao je kao ehid u borbama na Jabuci iznad naselja Ljuta pet dana nakon mog ranjavanja. Njegov otac, majka i sestra sklonili su se iz kue ispod Pakline u Glaviinama u kuu na Radeinama blizu nae isturene baze. Tu sam se i sa rahmetli Esadom bolje upoznao. Bio je dobar insan, a prema vijestima iz Glaviina i izvanredan borac. Onog dana kada smo krenuli za Igman svratio sam do
98

njegovih na kafu i zatekao i njega. Nisam znao da je samo nekolika dana iza naeg odlaska i on stigao sa svojom diverzantskom etom na Igman gdje je u borbama na Jabuci postigao ehadet. Slina situacija desie mi se opet za koji mjesec. Ovaj put sam bio u bazi u Borcu. Muderis je s nekim razgovarao na telefon i uz osmjeh mu objaanjavao da sam iv i zdrav gledajui pri tom u mene. Kad sam ga , nakon to je spustio slualicu, pitao o emu se radi, ree mi kako je neko zvao i pitao jesam li poginuo. Tada sam se sjetio svog roaka, imenjaka i prezimenjaka s kojim sam se upoznao bolje tek poetkom nesretnog rata. Uio me igrati ah i plijenio svojom ljubaznou. Stan njegovih roditelja Dafera i Zibe nije bio daleko ali mi je bilo teko da kod njih provjerim informaciju. Otiao sam do bolnice i uskoro dobio potvrdu svojih sumnji. Esad (Dafera) Baji poginuo je u granatiranju grada tog dana zajedno sa svojim prijateljem Emirom Mustaficom. esto obiem nae ehidsko mezarje kraj arijske damije u Konjicu, prouim Fatihu ehidima i posebice zastanem kraj bijelih mermernih niana svojih imenjaka i prezimenjaka. Svaki je nian podsjetnik na smrt, ali je snaga opomene vea kad na njemu stoji tvoje ime i prezime. Neka im se Uzvieni Allah smiluje i kao ehide ih primi u dennetske bae! Amin!

99

IMAM KOJI JE SVOJU AHMEDIJU NOSIO U SRCU Znam da sve vie ivimo trenutke ljepote ne dajui priliku ljepoti vjenosti da nas obavije. Znam da itamo kratke rijei jer se bojimo da emo izgubiti nae trenutke u dugim zapisima. Za sebe prvenstveno, a onda i za one koji mojoj rijei vjeruju ostavljam ovaj skromni zapis o ovjeku, insanu, robu Boijem, efendiji Ahmetu Biberu, molei Uzvienog Allaha da se smiluje njegovoj plemenitoj dui, olaka mu kaburska iskuenja i na Danu sudnjem podari milost i Dennet, dobrim obean. Danas bjee sunan jesenji dan. Boje jeseni na suncu jeseni izmamljuju najljepa sjeanja i bude najljepe dijelove due. Srce onim prirodnim insanlukom orosi, a misao takvim srcem otkucana uspravi se, sazori, ojaa i u krajnosti kroz sva svoja ishodita u zahvali Uzvienom kane kao suza pokajnica. Bog i suncu svjetlost daje, i jeseni boje njene, i srcima naim dah, i oima naim pogled, i umovima naim razum. Danas smo klanjali denazu insanu ije je lice mamilo ljepotom kao boje jeseni, iji je osmijeh, rije, stav, pokret poraao misao koja je u svom ishoditu zavravala kao zahvala Uzvienom. Ahmet efendija Biber bio je imam koji je svoju ahmediju nosio u srcu. I kako je vanjtina ogledalo unutranjeg tako vjerujem da onako kako je bijelo platno Ahmetove ahmedije obavijalo crveni fes na njegovoj glavi da je u njegovim grudima crveno srce obavijalo bijelu, istu duu insansku. Danas kada smo zemno odijelo Ahmetove due spustili u zemlju, ista dua otila je u ista boravita odabranih robova Boijih. Ja tako vjerujem, a Allah je Onaj Koji istinu zna. Teak je vakat za lijepu rije o ovjeku. Vakat u kom promiu i rijei u kojima bi neki da vele kako je i sam Poslanik pravio greke. Ali ja sam insan sunanih dana, trudbenik koji vjeruje o svetost rijei pa je kao svetu gledam koristiti samo za lijepo. Zato hou iskoristiti ovaj as tople ljudske tuge i sranog ljudskog ponosa koji se mijeaju u mom srcu dok mislima milujem lijepa sjeanja na Ahmet efendiju. Tuge, jer e zbog njegove posebnosti ono mjesto u mom srcu koje je zauzimao ostati prazno i ponosa to imam to mjesto i u njem uspomenu na tog velikog ovjeka.
100

Svi mi slijedimo neke svoje duhovne voe koji u konanici izviru iz same ljubavi prema Poslaniku islama, ali isto tako u toj elji da budemo to bolji sljebenici Poslanika potrebujemo ive primjere koje emo slijediti, u koje emo se ugledati, koje emo za savjet kad savjet potrebujemo pitati. Ja i mnoge moje kolege smo u Ahmetu imali taj primjer i oslonac. Ahmet efendija Biber bio je imam koji je svoju ahmediju nosio u srcu. I ona se vidjela i kad nije bilo one ahmedije na glavi. Bio je imam i uvijek je znao gdje njegova kaba, njegov mihrab i njegov minber. Znao je da je Bonjak, da mu jezik bosanski i da mu je vjera islam mnogo ranije nego je poeo ovaj zadnji popis. Govorio je to jasno i glasno i sa svog minbera i iz svog mihraba pod dubom i ahmedijom kao i bez nje. Govorio je to prije zadnjeg rata, govorio je to u ratu ak i onda kada je zarobljen u ustakim logorima batinama i cijevlju puke bio iskuavan u svojoj vjeri i hrabrosti. Saginjao se jedino Bogu i jedino pred Njim na seddu padao. Volio je damije i trudio se da ih gradi sa svojim dematlijama gdje god da je bio. Sa svojom Ramizom rodio i odgojio sinove i ker da jednako vrsto babinom stazom idu nosei u sebi ljubav prema vjeri i svojoj rodnoj grudi. Svoj ivot zapoeo je u Bjelimiima 1941. Godine, s mladou se kao imam otisnuo Hercegovinom, s godinama opet vratio svom kraju da bi danas rukama njegovih sinova njegovo tijelo bilo poloeno u harem rodnog sela Luka. ivot pun iskuenja koja je Ahmet efendija podnio kao to pravi vjernik treba podnijeti. Potpuni krug jednog bogatog i trudom ispunjenog ivota. Zadnje godine proveo je istraujui i piui knjigu o svojim Bjelimiima. Iz nje itamo njegova sjeanja: Rodio sam se 1941. godine u mjesecu julu, mada sam upisan 3. augusta, jer je bila koevina pa me babo upisao tek neto kasnije. Prvo ime koje su mi dali bilo je Hasan. Tad su kod nas bili kosci Hasan Plavi i Ahmet Tabak pa su moji odluili da me upiu kao Hasana, a da me zovu Ahmet. Babo je na dumu otiao u Odake i kod Raid ef. Trnke, koji je vodio matine knjige umrlih, roenih i vjenanih, upisao me kao
101

Hasana Bibera. Tek sam sedamdesetih godina promijenio ime u Ahmet, kako su me uvijek i zvali. Prvo mi sjeanje see do kraja rata na prolazak etnika kroz nae selo. Prije toga se sjeam samo da sam se igrao drvenom kaikom koju sam sakrivao u snijeg. Kad bi me pitali ta radim, govorio sam im da ih sakrivam da ih etnici ne zapale. Partizani su progonili etnike i sjeam se prilikom tog njihovog prolaska da ih je gonio avion dvokrilac. Jednu je bombu bacio i na talu odmah do nae kue, gdje su se etnici bili sklonili. Od te detonacije bio sam jedno vrijeme zanijemio. Moja majka je bila jedna od rijetkih ena koja nije bjeala s djecom po okolnim umama da se sakrije. Ljudi su se inae sklanjali zajedno s vrijednostima po umama oko Bjelimia kad bi vojske prolazile. U kolu sam poao 1948. godine u Odake. Inae je odmah nakon rata na mjestu stare kole iz Austro-ugarskog perioda, izgraena nova kola. Izgraena je i kasarna koja je sad ambulanta. A kola je bila gdje se danas nalazi zgrada mljekare. Poto sam bio sitan, vratili su me te godine pa sam tek idue, 1949. Godine, poao u kolu. Kako sam znao i arapsko pismo, latinicu i irilicu, uspio sam za godinu zavriti dva razreda. Tu sam zavrio svih pet razreda. Mogunosti za nastavak kolovanja nije bilo u Bjelimiima. Kako smo pripadali srezu Kalinovnik, neki su ili u Kalinovnik, a neki u Sarajevo, redovno ili vanredno, u veernju kolu. Meni otac nije dao da nastavim, jer nije htio da budem, kako je govorio, afir. Plaio se da u izgubiti vjeru. Djecu su tada u kolama uili da nema Boga. Ko god bi otiao dalje u kolu, vraao se ateiziran. Sjeam se da sam s nekim nastavnicima i uiteljima, sada ve penzionerima, tokom ljeta, kada bismo se vraali iz kole, vodio rasprave o tome ima li ili nema Boga. Sjeam se da sam citirao neke dijelove mevluda u kojima se kae da oa oi s Kabe govori, pa bi oni to ismijavali i poricali da kamen moe govoriti. Bilo nas je est brae i sestra. Iako nismo ili u kolu dalje od tih pet razreda, imali smo za ono doba dosta bogatstva... U biografiji na kraju ove knjige napisano je: Hadi Ahmet ef. Biber roen je 03.08.1941.godine. u Bjelimiima, selo Luka kao peto od sedmero djece oca hadi Alije (Alicana) i majke hadi Zejne roene Mujan. Oenjen sa Ramizom ukovi. Otac etvero djece.
102

Slubovao kao imam 12 godina u mjestu Lokve (1968-1979); 14 godina na Buni Kod Mostara (1979-1993); 12 godina u Konjicu kao imam Repovake damije (1995-2007). Obavljao je funkcije predsjednika Izvrnog odbora Medzlisa IZ- Konjic. (1995-1998), te predsjednik udruenja Ilmije za Konjic, Jablanicu i Prozor. 1993. godine zarobljen je od strane HVO-a i nekoliko mjeseci provodi u zloglasnim logorima Heliodrom i Dretelj. Po izlasku iz logora prikljuuje se Armiji BiH gdje biva postavljen na mjesto pomonika komandanta 450.lbr za moral. Objavio knjige: -Figan Bosne, zbirka pjesama (Tri izdanja: 1992., 1996., 2010.) -Allah je sa strpljivima : Stradanja muslimana Hercegovine u zloglasnim logorima smrti Dretelj i Heliodrom kroz doivljaje imama Alipaine damije na Buni, Ahmed efendije Bibera (Dva izdanja: 2000.g. i 2001.g.) Molim Uzvienog Gospodara da Ahmet ef. podari lijepi Dennet a nama pamet, mudrost i snagu da nastavimo putem Istine, putem islama napajajui se meu mnogim lijepim primjerima i primjerom ivota Ahmet ef. Bibera!

103

POVRATNIKA HAREMSKA LIRIKA


Da pogled koraa kao to tijelo ini nosei svoju teinu na kratkim umornim nogama mnogi horizonti ostali bi nevieni. Da misao nije beztjelesna Hiljadu i jedna no bila bi samo izajacijski uzdah. Da je Zemlja glatka lopta Nermin ne bi morao da se sputa sa autobuske stanice do Neretve a onda opet brdu do sela. Da je glatka moda bi i Nerminova dua imala jasnu glatku povr bez hridina, litica, uvala i vrtaa. Lake bi disao uz puteljak od Neretve ka selu i ne bi bilo gute u vratu koja se pue svakom milju i svakim sjeanjem. Svijet je obiao, veinu godina proveo putujui od mjesta do mjesta, a opet, tu ga na poljima djetinjstva najvie ima. Kao da se ovjek ondje gdje se rodi u stvari rasprsne u hiljade komadia, pa onaj jedan, najvei, odlazi, putuje, ivi, sanjari a svi ostali, tu u zaviaju kete i ekaju ispod uvijek zelenog kukurijeka, pod liem duba, u kori jabuke, u ravi kljena i grozdu sitnog divljeg groa. Lijevo na izlazu iz polja je ulica koja nikad nije bila ulica nego potocima ishrdan konjski put, desno je harem. Pravo ispred je betonski zid i davno podignut, sad ve struho plot. Nermin zastade! Volio bi odmah do svoje kue, al' to znai da e sutra svratiti na harem. Ako sutra svrati na harem, nije siguran da e imati snage da produi do autobuske stanice. Moda je bolje da odmah ode na harem. Kua e upitomit krik njegovih grudi. Darovati mir rodnog praga. Izmiriti ive i mrtve, prolost i sadanjost i brina, strepljiva lica mahnut razbijenim prozorima ispraajui ga ponovo u svijet. Harem nee. Harem e ga vratit kui. Put iz kue ide u harem, s harema kui. Luilite zbilje i utvare, jasnih izvjesnosti i maglina iz svijeta zamiljanja i elja. Iako su seoske kue ve izdaleka vidno zaputene, harem ima novu kapiju. Metalnu. Zelenu.
104

Ljudi su odselili, pronali nove zemlje, nove kue i stanove. Harem nisu. Svjei niani s goditima njegove generacije. Stoji. Gleda. Ne trepe. Klika pogledom listajui stranice Deadbook-a. Cijeli harem kao knjiga, kao kitab. Niani bijeli stranice knjige mrtvih. Pradedo, dedo, babo i prazno mjesto pri kraju reda. Rahmet im dui! Fatiha straha za dram nade i postojanost ivota. Nigdje ivot nije tako postojan kao na haremu. Nigdje ovjek nije tako miran kao na haremu. Nigdje misao nije manja nit srce stisnutije kao na haremu. Nigdje prolost kraa a budunost neizvjesnija kao na haremu. Nigdje te nema vie nego na haremu ako te ivot bez evlada ostavi. Jedno malo smrtno mjesto na kraju reda bie taka nad njegovim okom. Ode li, umre li, sahranjen bude mimo ovog harema, ta taka nee nikad biti stavljena i cijela pria o njegovim precima imae gramatiku greku. -Surutka i poneki sitan komadi sira smo mi! - ree mu, tugom za zaviajem iskopnjen Gaanin u Salt Lake City-ju, sedam dana prije njegova povratka. -Nas je vrijeme opljevilo, Nermine!,- nastavio je njegov sagovornik vidno uzbuen vijeu da e Nermin obii rodni kraj. Kajmak je pao za Turske carevine, pavlaku nam uzela Austro-ugarska, najbolje iz mlijeka Kraljevina Srbija. Ona nas je i bez kipa ostavila. Komunisti oduzeli vime... zadnji rat panjake... Samo surutka s pokojim komadom sira i klimav rasuen kabo. Curimo i hlapimo na sve strane i divljamo kao to nam oevina neobraena divlja u korov, crni trn i kamen. A kamen se tii Nermine ako ga ljudska noga ne gazi... Tii se bolan ko ova moja bolest. Svakim danom to je mene manje, nje je vee. A opet, vidi, kraj je u mojim rukama, mene kad nestane i nje e nestat, tamam kad najvea bude. I rek'o sam eci: - Samo jedno traim. U moj me harem sahranite, a ja sam utedio za trokove! Treba ukrast od kamena. Svaki se mezar otravi, nikad ne okameni... Na izlazu iz harema, frika humka s drvenim nianom. Da je po'o dva dana ranije stigao bi Avdi na denazu. Ili su zajedno u osnovnu kolu...
105

TU SAM, JESAM Ne ivim u prolosti da bi mi promicala sadanjost Niti u budunosti da bi me obezglavile nade Tu sam, jesam, sada sam Na desnom koljenu ninam proivljeno Na lijevom dobrodolicu sutranjici U krilu mi strpljivost i bogobojaznost to je bilo bilo je to e biti biti e moj nijet, trud i moja dova Bismila, revnost i amin! Nisam ovdje da se predam svijetu Niti sam moan da svijet upokorim sebi Kao uvar svog kaveza Sam se sobom posebljujem I na slobodu putam ptice dobra Ptice osmjeha Ptice istinske ljubavi to iz gnijezda boanskog stvaranja sjemenjem vjere, bismilom hranjene s dlanova dove prhnut e u postojanje Tu sam Jesam Ko da nisam Bez Tvog sjaja nevidljiv sam

106

SADRAJ SOFTA 3 BROJKE I SLOVA 6 TO NISAM JA TO JE MOJA SCHAUMA 9 TUTA I 40 PISACA 12 LIBELISANJE ILI HAJMO U PLANINE 13 KRIKE USPOMENA 15 POD VISAK 18 EVAPI, KATANCI I STEPENICE DO PRIZEMLJA 19 EERLUK NA SVAGDANJI 23 VONJA 26 PAMENJE PONOSA I PONOS PAMENJA 27 IZ RATNOG DNEVNIKA 29 BJELIMIIMA U POHODE 53 LJUTOJ U POHODE 58 UOIBAJRAMSKO RAZMILJANJE 60 BAJRAMSKI DAN 63 BIJELI OBLAK IZNAD TREBEVIA 66 JIN IL' JANG? 70 IJI SI TI ? 71 KAZIVANJE O NAJDRAIM 73 DEDINO ZVONO 77 ZAPISI O SMRTI I SJEANJU 83 NENA EMINA 86 JAHI SANEL UPO 89 GAKI (AVDE) RAHMAN 92 GERA I MUZAFER 93 SARAJLI IZUDIN-SULJO I HODI MIRSAD HODA 95 BAJI (Dafera) ESAD i BAJI (abana) ESAD 98 IMAM KOJI JE SVOJU AHMEDIJU NOSIO U SRCU 100 POVRATNIKA HAREMSKA LIRIKA 104 TU SAM, JESAM 106

107

You might also like