Professional Documents
Culture Documents
U jednom indijanskom selu koje se nalazi u predjelu Arizone (SAD) koji je oskudan sa pitkom vodom, ljudi
svakodnevno moraju preko jednog sata pješačiti da bi donijeli pitku vodu. Ovi ljudi uporno su odbijali pomoć
ureda koji se bavi pitanjima Indijanaca,a koji je želio izgraditi vodovod do sela. Njihovo obrazloženje za
odbijanje ovog vodovoda bilo je :
"Voda je tako dragocjena tako da bi mi bili vrijedni nje moramo se dobro potruditi za nju. Samo onaj ko
najprije jedan sat dugo nosi težak kanister za vodu i znoji se na suncu osjeća koliko je voda dragocjena i
odnosi se pažljivo prema njoj.
Kao pravi majstori za kanalizacije dokazali su se Rimljani. Odvod otpadnih voda starog Rima
uslijedio je u poznatoj "Cloaca maxima".
Tek u novije vrijeme čovjek je primjetio da odvod otpadnih voda u rijeke ili njihovo poniranje u
tlo može imati štetne posljedice za pitku vodu. Nehigijenska, zagađena voda je često bila uzrok
velikih tragedija i epidemija u srednjem, ali i kasnije sve do kraja XIX stoljeća (npr. velika
epidemija kolere 1854 godine koja je zadesila London i od koje je umrlo oko 5 000 ljudi ili
epidemija kolere u Hamburgu 1892 godine od koje je umrlo 10 000 ljudi).
Izgradnja vodovoda je utjecala na količinu otpadne vode, koja se naglo povećala, i koja je putem
kanalizacije odvođena u rijeke tako da je nivo samopročišćavanja vodotoka bio brzo dosegnut
usljed čega je proistekla nužnost izgradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.
Danas većina kanalizacionih mreža u svijetu je tzv. miješanog tipa gdje se čista kišnica odvodi u
postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda zajedno sa prljavom vodom. Kod jakih kiša, sva ova
voda nema dovoljno mjesta u pročišćivaču, tako da velika količina nepročišćene otpadne vode
završi direktno u vodotocima. Osim toga otpadne vode bivaju jako razrijeđene tako da se procesi
pročišćavanja usporavaju.
U budućnosti je neophodno "stranu" vodu (kišnicu sa krovova, pješačkih staza ili ne zagađenih
dijelova ulica) odvoditi u tlo ili ako to nije moguće, direktno u vodotoke posebnim sistemima.
Postoje različite vrste postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koji se mogu vidjeti
na slijedećim slikama:
Mehaničko-biološka postrojenja
Mehaničke metode pročišćavanja otpadnih voda: sastoje se u uklanjanju mikro i makro
suspendiranih čestica iz vode, organskog i anorganskog porijekla. U tu svrhu služe rešetke, sita,
taloženje, flotacija, filtriranje, centrifugiranje. Princip rada ovih uređaja bazira se na različitim
specifičnim težinama suspendiranih čestica i vode. Prije nego što voda dođe u te uređaje, iz nje
se uklanjaju sve plivajuće makrotvari. Naprimjer, flotatori uglavnom služe za odvajanje tvari
lakših od vode, kao što su sve vrste ulja i masti.
Biološko-biljno postrojenje
Biološki postupci pročišćavanja obuhvaćaju samo obradu organskih tvari. Razgradnja organskih
spojeva događa se pod utjecajem bakterija. U aerobnom postupku se biodekompozicija organskih
tvari dogadja uz prisustvo kisika, a u anaerobnom bez prisustva kisika u vodi.
Mehaničko-kemijsko-biološko postrojenje
Dugo vremena se kod nas i u svijetu vodno bogatstvo ocijenjivalo prema ukupnoj količini vode te
raspoloživom energetskom potencijalu. Nakon sve učestalijih incidenata nastalih kao posljedica
onečišćenja otpadnim tvarima došlo se do saznanja da je kvalitet vode bitan elemenat za procijenu
moguće raspoložive količine od ukupne vodne mase.
Za kvalitet voda od posebnog je značaja ispuštanje tekućih i krutih razgradivih otpadnih
tvari te unošenje topline, radioaktivnih i nerazgradivih otpadnih tvari.
Glavni trendovi u BiH
• U 2000, ukupni godišnji obnovljivi izvori vode po glavi stanovnika iznosili su
8.938 kubnih metara, što je više od europskog prosjeka, koji iznosi 3.981 kubnih
metara (WRI 2001).
• Uprkos dramatičnog pada emisije zagađivača u vodu i očiglednog poboljšanja
kvaliteta vode u toku rata, trenutno je samo 3% rijeka u BiH potpuno
nezagađeno a skoro 30% je eutrofikovano (REC, 2000).
• Ukupna emisija organskih zaga đivača vode u 1996. iznosila je 3.217 kg na dan,
što je 250 puta niže nego u Njemačkoj (811.315). Ta emisija po radniku (0,19 kg)
bila je, međutim, 1,5 puta viša nego u Njemačkoj (0,12) (World Bank, 1999).
Pozadina problema
Dva su glavna problema povezana sa vodama: zagađenje i nedostatak vode. Globalno
gledajući, vode ima više nego dovoljno; međutim, postoji značajan nedostatak vode na
lokalnim nivoima. Najveći potrošači vode u svjetskim razmjerama su poljoprivreda i
industrija.
Zagađenje vode je uglavnom prouzrokovano komunalnim otpadnim vodama u
slučajevima kada kanalizacioni sustavi ne funkcioniraju kako treba, kao i otpadnim
vodama od poljoprivrede. Ovo prouzrokuje uglavnom organsko zagađenje vode i
eutrofikaciju. Ostali bitni zagađivači vode su industrija i proizvodnja energije. Industrija
može da izazove zagađenje teškim metalima, a proizvodnja energije često izaziva
termalno zagađenje.
Podzemne vode su često jedini izvor vode za neke zemlje. U većini slučajeva, podzemne
vode se obnavljaju mnogo sporije nego što se troše, što na kraju dovodi do nedostatka
podzemnih voda i dodatnih problema, kao što su slijeganje tla iznad podzemne vode,
prodiranje morske vode i opadanje vodenih stubova. Nedostatak vode u budućnosti
mogao bi imati utjecaj na ljudsko zdravlje, privredu i okoliš, a mogao bi dovesti i do
oružanih sukoba u i među državama (OECD, 2001).
Političke opcije
Politika bi trebala biti usmjerena na smanjenje subvencija za korištenje vode u
poljoprivredi, na sprječavanje zagađenja vode, kao i opravku postrojenja za
snabdijevanje i tretman vode kako bi se smanjili gubici. Mnoge OECD zemlje su
poboljšale svoju industrijsku efikasnost (kroz bolje recikliranje i ponovnu upotrebu) i
smanjile količinu vode koja se koristi u industriji. Ovo su postigle uglavnom zahvaljujući
većim cijenama vode i striktnijim industrijskim standardima (OECD, 2001).
U mnogim državama odgovornost za upravljanje vodom je podijeljena između raznih
lokalnih vlasti, što nije dobro, jer je potrebno da postoji integrirani pristup upravljanju
na državnom i međunarodnom nivou. Iskustva pokazuju da uvođenje vodomjera u
domaćinstva doprinosi boljoj naplati i manjoj potrošnji. Naplata za otpadne vode računa
se na osnovu utroška vode za domaćinstva i na osnovu toksičnosti za industriju.
Neke države su uvele naplatu u poljoprivredni sektor na bazi ukupne potrošnje đubriva
i dušika. Ova naplata bi mogla biti značajna za smanjenje zagađenja vode. U nekim
zemljama postoje limiti na količinu vode koja se uzima iz izvora u onim obastima koje
pate od nedostatka vode (OECD, 2001).
Globalni trendovi i projekcije
• Potrošnja vode će porasti za 31% od 1995. do 2020. Značajan manjak vode
postoji na lokalnom nivou; očekuje se da će, do 2020, u 25 zemalja u razvoju
doći do znatnih poteškoća u snabdijevanju vodom.
• Do dramatične redukcije raspoložive vode po glavi stanovnika došlo je u zadnjih
50 godina (sa 17.000 metara kubnih godišnje po glavi stanovnika u 1950. na
7.300 kubnih metara godišnje po glavi stanovnika u 1995). Jedan razlog je
porast stanovništva, a drugi zagađivanje vode. Za očekivati je da će raspoloživa
voda i dalje opadati te će do 2020, 250 miliona ljudi biti pogođeno nestašicom
vode, što je 75% više nego 1995.
• U manje razvijenim zemljama, najviše vode koristi se za poljoprivredu, dok se u
razvijenim zemljama više vode koristi za industriju. Očekuje se da će u većini
zemalja širom svijeta, poljoprivreda i dalje koristiti najveće količine vode, dok će
industrijski sektor rasti najbrže.
• Zagađivanje vode uzrokovano gradskim otpadnim vodama znatno je smanjeno
sa porastom broja domaćinstava koja su se priključila na kanalizaciju, kao i sa
boljim prečišćavanjem otpadnih voda. Procenat stanovnika priključenih na
postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda porastao je sa 51% u 1980. na skoro
60% u toku 90-ih. Međutim, stanje je mnogo gore u zemljama u razvoju (OECD,
2001).
ZAŠTITA VODA
Članak 120.
Zaštita voda, uključujući i zaštitu obalnog mora, provodi se radi osiguranja neškodljivog i
nesmetanog korištenja voda, zaštite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta i zaštite
prirodnog okoliša. Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće tih voda i izvorima
onečišćavanja, kontroliranjem odvodnje otpadnih voda i njihovim pročišćavanjem,
sprječavanjem, ograničenjem i zabranjivanjem radnji i ponašanjem koja mogu utjecati na
onečišćenje voda i stanje okoliša u cjelini, kao i drugim djelovanjem usmjerenim na očuvanje i
poboljšanje kakvoće i namjenske uporabljivosti voda.
Članak 121.
Zaštita voda provodi se zabranom, ograničavanjem i sprječavanjem unošenja u vode, javno
vodno dobro, poljoprivredno, šumsko i građevno zemljište i u atmosferu opasnih i štetnih tvari,
propisivanjem i poduzimanjem drugih mjera za očuvanje i poboljšanje kakvoće voda.
Opasnim tvarima, prema ovome zakonu, smatraju se tvari, energija i drugi uzročnici koji
svojim fizičkim, kemijskim i dovesti u opasnost život i zdravlje ljudi i opstanak životinjskog
odnosno biljnog svijeta i stanje okoliša.
Štetnim tvarima, prema ovome zakonu, smatraju se tvari koje mogu prouzročiti promjene
kemijskih, fizičkih i bioloških osobina vode zbog čega se ograničava ili onemogućava
iskorištavanje voda u korisne svrhe .
Članak 122.
Opasne i štetne tvari zabranjeno je ispuštati ili unositi u vode, javno vodno dobro, građevno,
poljoprivredno ili šumsko zemljiš te ili u atmosferu ili odlagati na područjima gdje postoji
mogućnost onečišćenja voda, osim pod uvjetima propisanim ovim zakonom ili propisima
donesenim na osnovi ovog i drugih zakona. Pravne osobe i građani koji u svezi s obavljanjem
djelatnosti ispuštaju opasne ili štetne tvari koje mogu onečistiti vode dužne su ih prije ispuštanja
u prijamnike ili javni kanalizacijski sustav ili u atmosferu djelomično ili potpuno pročistiti u
skladu s vodoprivrednom dozvolom.
Članak 123.
Radi utvrđivanja uporabljivosti voda za određene namjene vrši se klasifikacija voda i
kategorizacija voda.
Klasifikacijom voda utvrđuje se podjela voda po vrstama, karakteristike pojedinih vrsta voda i
namjena za koju se mogu upotrebljavati, dopušteni stupanj onečišćenja iznad kojeg je vodu
opasno upotrebljavati ili je za pojedine korisnike onemogućeno njihovo korištenje:
• Vode I kategorije:najčistije prirodne vode,izvorišta rijeka I njihovi gornji
tokovi.Nemaju miris,vidljivu boju niti otpadne tvari,a koriste se za piće I u
prehrambenoj industriji.
• Vode II kategorije:još su uvijek relativno čiste.Mogu se koristiti za rekreaciju i uz
određeno pročišćavanje za snabdijevanje grada vodom.Ne smiju imati niti miris niti
boju.
• Vode III kategorije: su zagađene prolaskom kroz gusto naseljene i industrijske oblasti.
Imaju miris i vidljivu boju, ali se još uvijek mogu koristiti u poljoprivredi i nekim
granama industrije. Pokazatelji za ovu kategoruju voda imaju znatno više granične
vrijednosti.
• Vode IV kategorije:vrlo su zagađene i MORAJU se pročišćavati,ukoliko se žele
upotrebljavati u određene svrhe.
Tabelica.1. Pokazatelj kvaliteta voda
Klasa vode
I II III IV
Otopljeni O2 mg/l >8 >6 >4 >3
Zasićenost sa O2
saturacija 90 -105 75 - 90 50 -75 30 -50
supersaturacija - 105 - 115 115 -125 125 -130
BPK5 mgO2/l <2 >4 <7 <20
KPK iz utroška
mgO2/l <10 <12 <20 <40
KMnO4
Nefiltrirajući
mg/l <10 <30 <80 <100
ostatak
pH vrednost - 6,8 - 8,5 6,8 - 8,5 6,0 – 9,0 6,0 – 9,0
Članak 126.
U slučaju havarijskih onečišćenja, havarije i drugih izvanrednih okolnosti koje prijete
opasnošću za pogoršanje kakvoće voda, Ministar može, na prijedlog Javnog poduzeća za vodno
područje ili druge pravne osobe, zabraniti ili ograničiti ispuštanje tehnoloških otpadnih voda na
određenom području osobama koje obavljaju određene djelatnosti.
ZAKON
O ZAŠTITI VODA
I – OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se zaštita voda, obala i vodnog zemljišta; planiranje i programiranje
zaštite voda, organizacija zaštite voda, nadzor, finansiranje i kazne za prekršaje za pravna i
fizička lica.
Zaštita voda, obala i vodnog zemljišta obuhvata očuvanje i reguliranje količine vode, održavanje
obale i vodnog zemljišta i donošenje odluka o upotrebi i opterećenju voda.
Članak 2.
Cilj zakona
Cilj ovog zakona je osiguranje održivog korištenja voda u cilju očuvanja i poboljšanja njihovog
kvaliteta, osiguranje očuvanja prirodnih procesa i prirodne ravnoteže voda, akvatičnih i
semiakvatičnih ekosustava i pejzažnih karakteristika voda, i u suradnji sa organima nadležnim za
upravljanje vodama, očuvanje i reguliranje količine voda za razne vrste korištenja u cilju
provođenja njihovih ekonomskih, društvenih i ekoloških funkcija.
Članak 3.
Načela zaštite voda
Načela zaštite voda, obale i vodnog zemljišta baziraju se na:
a) integritetu područja riječnih slivova, uzimajući u obzir kretanje voda i prirodnih procesa i
sklad i međuovisnost akvatičnih i semiakvatičnih ekosustava u skladu sa pristupom području
riječnog sliva;
b) održivom korištenju voda koje se bazira na osiguravanju, funkcionalnosti prirodnih procesa i
održavanju prirodne ravnoteže akvatičnih i semiakvatičnih ekosustava i na dugotrajnoj zaštiti i
racionalnoj upotrebi raspoloživih vodnih resursa;
c) sprečavanju prekomjernog opterećenja voda i unapređivanju održivog korištenja voda, obale i
vodnog zemljišta;
d)ekonomskoj procjeni voda i provođenju načela naknade troškova korištenja i zagađivanja
voda;
e) sudjelovanju javnosti;
f) primjeni najboljih raspoloživih tehnika i novih znanstvenih saznanja u oblasti okoliša,
g )principu predostrožnosti, što znači da se nedostatak potpune zmastvene podloge neće koristiti
kao razlog za odlaganje mjera za sprečavanje degradacije okoliša tamo gdje postoje prijetnje od
ozbiljnih i nepopravljivih oštećenja.
Članak 4.
Teritorijalna osnova
Članak 5.
Riječni podslivovi
Područja riječnih slivova iz člana 4. ovog zakona obuhvaćaju podslivove Une, Sane,
Save, Vrbasa, Bosne Drine i dijelove riječnih slivova Trebišnjice, Neretve, Cetine i Krke.
Članak 6.
Nadležnost
Poslove zaštite voda iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine vrši Federalno ministarstvo
prostornog uređenja i okoliša. U cilju zaštite voda, obala i vodnog zemljišta u okviru Federalnog
ministarstva uspostavljaju se federalne uprave područja riječnog sliva:
- Federalna uprava područja riječnog sliva Dunava
- Federalna uprava područja riječnih slivova Jadranskog mora.
Članak 7.
Odobravanje korištenja i zagađivanja voda, obala
i vodnog zemljišta kao i ostalih tipova zemljišta
Opterećenje, korištenje i zagađivanje voda, obale i vodnog zemljišta i zemljišta koje se nalazi u
zaštićenim i ugroženim područjima mora biti programirano, isplanirano i provedeno na takav
način da osigura očuvanje prirodnih procesa, prirodne ravnoteže akvatičnih i semiakvatičnih
ekosustava, prirodnih dobara i područja koja su zaštićena u skladu sa propisima o očuvanju
prirode, kao i očuvanje pejzažnih karakteristika voda i zaštita od štetnih uticaja voda.
Svaki pojedinac dužan je da zaštiti kvalitet i količinu voda i koristiti ih na takav način da se u
najmanjoj mogućoj mjeri utiče na ravnotežu akvatičnih i semiakvatičnih ekosustava u skladu sa
uvjetima utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima.
Federalni ministar prostornog uređenja i okoliša za svako područje riječnog sliva ili dio
međunarodnog riječnog sliva koji pripada teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine propisati
aktivnosti koje imaju negativan uticaj na stanje površinskih i podzemnih voda.
Članak 8.
Naknade za opterećenje voda
II - DEFINICIJE
Članak 9.
Članak 18.
Članak 19.
Ciljevi kvaliteta za površinske i podzemne vode
Članak 20.
Članak 22.
Ispuštanje otpadnih voda
Članak 24.
Plovidba i zagađenje voda
Zabranjen je prijevoz tereta plovilima na naftu (gorivo) na kopnenim vodama osim ako je
drugačije uređeno za slučajeve zaštite voda, spašavanja ljudi, životinja i imovine, provođenja
policijskih zadataka i u slučaju vojne odbrane.
Zabranjen je ispuštanje otpadnih voda koje se stvaraju u plovilima direktno iz
plovila, osim nezagađene vode za hlađenje.
Članak 25.
Zabrana pranja vozila
Zabranjeno je prati vozila i druge mašine i uređaje u površinskim vodama, na obalnom
ili vodnom zemljištu.
Članak 26.
Nagomilavanje ili odlaganje materija ili objekata
Zabranjeno je ispuštanje, polaganje i odlaganje u vode supstanci ili objekata koji zbog svoje
forme, fizičkih, kemijskih ili bioloških karakteristika ili drugih osobina mogu ugroziti život ili
zdravlje ljudi, akvatične i semiakvatične organizme, otežati tok voda ili ugroziti vodoprivredne
objekte i uređaje.
Zabranjeno je deponovanje i pretovar opasnih materija u čvrstom, tečnom ili plinovitom
stanju, odlaganje ili deponovanje ekstrahiranih ili otpadnih materija ili drugih sličnih supstanci i
odlaganje otpada na vodnom i obalnom zemljištu.
Članak 27.
Izgradnja postrojenja, prijevoz, pretovar i skladištenje opasnih supstanci
Članak 34.
Članak 36.
Režim zaštite voda
U zaštićenom vodnom području mogu se ograničiti ili zabraniti aktivnosti koje mogu
ugroziti kvantitativno ili kvalitativno stanje izvora voda.
Vlasnicima ili drugim posjednicima zemlje u zaštićenom vodnom području utvrđuju se
obaveze provođenja ili dozvoljavanja provođenja mjera za zaštitu kvantiteta i kvaliteta izvora
vode.
Ograničenja iz st. 1. i 2. ovog člana se odnose na:
- zabranu ili određivanje posebnih uvjeta korištenje prostora;
- zabranu ili ograničenje izvođenja određenih aktivnosti i
- zabranu ili ograničenje prijevoza roba ili ljudi.
Ukoliko je nemoguće postići zaštitu kvaliteta i kvantitete izvora vode na osnovu
ograničenja i zabrana iz stava 2. ovog člana, pravo vlasništva na zemljištu unutar zaštićenog
vodnog područja za snabdijevanje vodom za piće, može se izuzeti ili ograničiti u skladu sa
posebnim propisom.
Članak 47.
Baza podataka i monitoring zaštite voda područja riječnog sliva
Članak 48.
Federalna uprava područja riječnog sliva
U sastavu Federalnog ministarstva osnivaju se federalne uprave i to:
- Federalna uprava područja riječnog sliva Dunava,
- Federalna uprava područja riječniih slivova Jadranskog mora.
Federalnom upravom rukovodi direktor federalne uprave. Direktora federalne uprave postavlja i
smjenjuje Vlada federacije BiH, na prijedlog federalnog ministra
Članak 49.
VI - NADZOR
Članak 50.
Nadzor nad provođenjem odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog
zakona vrši Federalno ministarstvo.
Članak 51.
Inspekcijski nadzor
Članak 52.
Prava i obaveze inspektora
Prava i obaveze inspektora su:
- kontrola stanja voda i vodnog režima;
- kontrola primjene standarda emisija i zabrana,
- utvrđivanje stvarnog stanja voda i vodnog režima u slučaju kršenja zabrana određenih ovim
zakonom, provedbenih propisa donesenih u skladu sa ovim zakonom i ostalih propisa iz oblasti
zaštite okoliša koji se primjenjuju na opterećenje voda kao i kršenja propisa iz područja
obavještavanja inspekcijskih organa.
Žalba na rješenje inspektora podnosi se Federalnom ministarstvu.
Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Članak 54.
Članak 55.
Uvjeti za inspektore zaštite voda
IX - KAZNENE ODREDBE
Članak 58.
Nakon brojnih medijskih natpisa o kvalitetu vode za piće u Kantonu Sarajevo, novinari
magazina Start BiH uzorak problematične vode odnijeli su na analizu u Zavod za javno zdravstvo
Kantona Sarajevo. Rezultati kažu kako je naša voda skoro pa savršena
Piše: Branka Mrkić-Radević
Foto: Haris Čalkić i arhiv Starta
Voda koju piju stanovnici Sarajeva ne samo da zadovoljava osnovne Pravilnike o higijenskoj ispravnosti vode
već je po svim parametrima savršena. Nakon brojnih medijskih natpisa o kvalitetu vode za piće u Kantonu
Sarajevo, novinari magazina Start BiH uzorak problematične vode odnijeli su na analizu u Zavod za javno
zdravstvo Kantona Sarajevo. Rezultati koje potpisuju mr. sci. Abdulfetah Hadžić, dipl. ing. chem., i Merima
Abazović, te rukovodilac prim. dr. Ines Rodinis-Pejić pokazuju minimalne vrijednosti rezidualnog hlora - 0,2
(dozvoljene vrijednosti su od 0,2 do 0,5). Primjera radi, normalna vrijednost mutnoće u vodi za piće je do 2,4 a u
flaširanim vodama do 0,6. Mutnoća vode koju smo odnijeli na analizu iznosila je 0,55, pa bi se po tom parametru
voda iz gradskog vodovoda mogla flaširati, s tim što u flaširanim vodama nema hlora. U testiranoj vodi nisu
pronađene bakterije.
Sarajevo pliva na fekalijama
Nakon što se djelimično slegla prašina koja se podigla oko toga da li je voda iz gradskog vodovoda u Sarajevu
dobra za piće ili ne, postavlja se pitanje kome je i zašto sve to uopće trebalo. Nazim Mahmutović, rukovodilac
Stručne službe za koordinaciju rada mjesnih zajednica Općine Ilidža, prvi je u decembru upozorio javnost na
stanje sa vodom za piće u Kantonu Sarajevo. Osim na nedostatak kanalizacione mreže i činjenicu da prijeratni
kolektori i prečišćači vode ne rade, izjavio je:
Vodovod stavlja pet puta više hlora u vodu nego što je standard kako bi se uništile silne bakterije i zbog toga se
ne može utvrditi stvarno stanje kvaliteta vode. Zbog toga imam pravo da kažem da ne pijem vodu sa česme.
- Grad Sarajevo zajedno sa Ilidžom ima 400 kilometara neizgrađene kanalizacije, u opštinama RS-a koje
gravitiraju ka Ilidži nedostaje preko 500-600 km kanalizacije. Umjesto mreže imamo 30 do 40 hiljada septičkih
jama, uglavnom improvizovanih, koje tonu u vodozaštitnu zonu. Sada sve to ide prema Ilidži. Fekalne
kanalizacije sa 11 općina, uključujući i one iz RS-a direktno zagađuju rijeke i vodotoke općine Ilidža. Bez
ikakvog tretmana pročišćavanja prelaze preko 800 ha vodozaštitne zone prema rijeci Bosni i dalje prema slivu
Save - tvrdi Mahmutović i kaže da se, uvažavajući podatak da su kišni kolektori zagađeni fekalijama te da
zamjena dotrajalog ulja iz automobila sa područja KS-a završi u kišnim i fekalnim kanalizacijama, dalje spojene
u rijeke i vodotoke općine Ilidža, može ustvrditi:
- Sarajevo pliva na fekalijama.
Na komentare koji su se mogli čuti kako je sva priča o zagađenoj vodi u interesu proizvođača flaširane vode ili
interesa privatnika koji na Ilidži žele graditi poslovne objekte a trenutno ne mogu jer je riječ o vodozaštitnoj
zoni, Mahmutović kaže:
-To nema nikakve veze sa tim. Ja sam imao hrabrosti, iznio sam svoje teze i očekivao da će sada reagovati
stručnjaci, ispitati ono što govorim. To se nije desilo, napadnut sam sa svih strana. Nema ekspertnog tima, nema
strategije, nema stručnjaka koji bi barem provjerili moje navode, pa iznijeli činjenice i istinu.
Smatra kako je problem u tome što su sve naučne i stručne institucije pod političkim pritiskom:
- Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša je kapa svim javnim i komunalnim preduzećima, oni ne smiju
disati. Imaju svoje akcione planove ali zavise od ministra prostornog uređenja da li će ih skinuti ili postaviti na
funkciju, nalaze se u nekom poniznom položaju. Nema struke, politika rješava sve.
Obrazlažući ovakve tvrdnje, kao argument iznosi i to da se, prema njegovim riječima, u Prostornom planu KS-a
za period 2003-2023. ne planira rješavanje problema Rakovice:
- Nije tretiran program Rakovice, koja nema ni vodu ni kanalizaciju, to je petina ili šestina općine Ilidža.
U Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša KS-a ovakve informacije demantiraju. Kako kažu ministar
Zlatko Petrović i sekretar Ministarstva Jovo Andrić, planirano je rješavanje problema nedostatka kanalizacije u
Rakovici. U odštampanoj mapi Prostornog plana KS-a od 2003-2023. koja nam je data na uvid jasno je
precizirano kako se planira izgradnja transportnog cjevovoda za Rakovicu:
- U toku 2005. i 2006. realizovan je projekat F.P. Bosna, II faza (vrijednost 4 miliona KM) sa ciljem da se
obezbijede dovoljne količine vode na izvorištu, prije svega za potrebe šireg prostora Rakovice. Vlada KS-a je
prije toga izdvojila 300 hiljada KM i doznačila Općini Ilidža u svrhu izgradnje dijela potisnutog cjevovoda
prema budućem rezervoaru Blažuj, koji se nalazi u okviru budućeg vodovodnog sistema Rakovica - stoji u
odgovoru koji je za Ministarstvo pripremilo KJP Vodovod i kanalizacija Sarajevo. Uz podatak kako se očekuje
izdvajanje sredstava za izgradnju rezervoara Blažuj, iz ovih ustanova tvrde:
- Sasvim je jasno da će vodosnabdijevanje Rakovice biti riješeno znatno prije 2023. godine, odnosno, vrlo
vjerovatno za dvije ili tri godine.
Nazim Mahmutović kaže kako je 350.000 KM, koliko je Ministarstvo izdvojilo u maju prošle godine, dovoljno
za izgradnju 1,5 km kanalizacione mreže:
- KJKP Vodovod i kanalizacija, iako su imali akcioni razvojni plan za poboljšanje vodosnabdijevanja i
kanalizacije na iznos od 817.000.000 nisu bili u stanju to ugraditi u dugoročni prostorni plan KS-a. Njihova
indolentnost na ovakvo stanje je neprimjerena.
Iz Vodovoda tvrde drugačije i kažu kako raspolažu sa vrlo respektabilnom dokumentacijom:
- To su Master plan i Studija izvodljivosti dugoročnog rješavanja. Primarna mreža izgrađena je sasvim u skladu
sa planiranim razvojem Sarajeva, pri čemu ostaje prioritetan zadatak da se oko 200 km tzv. mješovitih kanala
(fekalni iatmosferski), zamjene sa separatnim kanalima - ali je problem, smatraju, u bespravnoj gradnji:
- Izgrađena su kompletna naselja, pa se onda traže rješenja za infrastrukturu, pri čemu se u velikoj mjeri izgradi
vodovodna i kanalizaciona mreža u izvedbi od strane bespravnih graditelja. Rješenje je uspostaviti kontrolu nad
takvim prostorima i organizirano raditi na povezivanju takvih naselja sa centralnim kanalizacionim sistemom -
stoji u dopisu sa potpisom Fahrudina Pilavdžića, direktora JKP Vodovod i kanalizacij.
Bakterije u salati
Nazim Mahmutović upozorava kako su u analizama koje su vršene u vodotocima Tilave u Donjem Kotorcu i
Zujevine u MZ Osjek pokazali prisustvo kalifornih bakterija, fekalnih streptokoka i E. Coli:
- Takvom vodom se zalijevaju bašte u Sarajevskom polju i salata se prodaje na sarajevskim pijacama. U
posljednjih pet godina u KS-u nije zanemariv broj oboljelih od raznih crijevnih zaraznih bolesti - 5.342.
Podaci o povećanju oboljelih u KS-u različiti su. Kako je medijima rekla Biljana Jandrić, portparol KCUS-a, u
ovom centru nije zabilježeno nijedno oboljenje uzrokovano nekvalitetnom vodom za piće, niti hidrična
epidemija.
No, broj oboljelih od entamebe histolitike, oboljenja koje se u čovjekov organizam prenosi posredstvom
nekvalitetne vode za piće, u Sarajevu je u 2006. godini povećan za 30 posto u odnosu na prethodno razdoblje -
za Nezavisne novine rekao je Rusmir Mesihović, zamjenik direktora Klinike za gastroenetrohepatologiju KCUS-
a: Ovu bolest uzrokuje ameba, koje u organizam dospijeva konzumiranjem nekvalitetne vode za piće. U
posljednjih pola godine zabilježeno je 50 novih oboljelih od entamebe histolitike. Prema podacima Nezavisnih
novina, u 2006. godini u privatnoj ljekarni Dina i apotekama JU Apoteka Sarajevo izdatao je oko 100 lijekova za
liječenje ove bolesti.