You are on page 1of 27

Pitka voda je dragocjena voda

U jednom indijanskom selu koje se nalazi u predjelu Arizone (SAD) koji je oskudan sa pitkom vodom, ljudi
svakodnevno moraju preko jednog sata pješačiti da bi donijeli pitku vodu. Ovi ljudi uporno su odbijali pomoć
ureda koji se bavi pitanjima Indijanaca,a koji je želio izgraditi vodovod do sela. Njihovo obrazloženje za
odbijanje ovog vodovoda bilo je :
"Voda je tako dragocjena tako da bi mi bili vrijedni nje moramo se dobro potruditi za nju. Samo onaj ko
najprije jedan sat dugo nosi težak kanister za vodu i znoji se na suncu osjeća koliko je voda dragocjena i
odnosi se pažljivo prema njoj.

EUROPSKA POVELJA O VODI


1.Bez vode nema života. Ona je dragocijeno dobro, prijeko potrebno u svakoj ljudskoj
djelatnosti.
2.Slatkovodni resursi vode nisu neiscrpni.
3.Mijenjati kvalitet vode znači ugrožavati život čovjeka i ostalih živih bića koja od vode
ovise.
4.Kvalitet vode mora se čuvati do nivoa prilagođenog njenom korištenju koji predviđa i
zadovoljava posebne zahtijeve zdravlja stanovnišva.
5.Ako se voda po upotrebi vraća u prirodnu sredinu, to ne smije biti na štetu drugih
korisnika, javnih ili individualnih.
6.Održavanje odgovarajućeg biljnog pokrivača, prvenstveno šumskog, od velike je
važnosti za očuvanje vodenih resursa.
7.Vodeni resursi se moraju stalno inventirati.
8.Dobro upravljanje vodama mora se planirati i registrirati zakonom preko nadležnih
institucija.
9.Zaštita voda traži značajan napor u znanstvenom istraživanju i u stvaranju specijalista
za javno informiranje
10.Voda je zajedničko nasljedstvo i njenu vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je
svakoga da vodom ekonomira i da je racionalno koristi.
11.Upravljanje vodenim resursima mora se prije svega vršiti u sklopu sliva, a ne unutar
upravnih i političkih granica.
12.Voda ne zna granice. Već milionima godina na Zemlji postoji ista količina vode,koja se ne
smanjuje,ali i ne povećava.
Njen kvalitet ovisi od našeg ophođenja prema njoj.
Što je otpadna voda?
To je upotrijebljena voda iz naselja i industrije kojoj su promijenjena fizikalna, kemijska i
biološka svojstva tako da se ne može koristiti u poljoprivredi niti u druge svrhe. Ova voda se
do postrojenja za pročišćavanje odvodi kanalizacijom. Ona sadrži: prljavu vodu, "stranu vodu" i
kišnicu.
Što je prljava voda?
To je sva otpadna voda iz domaćinstava, privatnih preduzeća i industrije kao i kišnica sa jako
prometnih dijelova ulica koja mora biti odvedena do postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.
Što je "strana voda"?
To je čista voda koja završava u kanalizaciji i zbog svoje čistoće u odnosu na druge vode koje
se odvode kanalizacijom je "strana". Ona dospijeva u kanalizaciju iz podzemnih voda, bunara,
drenaža, kao višak iz bazena pitke vode ili kao rashladna voda.
Što je to kišnica?
To je voda koja nastaje iz padavina. Prema mjestu dospijevanja razlikujemo prljavu (npr.sa
autocesta) i čistu (npr. sa krova) kišnicu.

Otpadne vode se od mjesta nastajanja do postrojenja za pročišćavanje,


odnosno do ispuštanja u vodotoke, odvode kanalizacijom koju čini
suistem cijevi, kanala i uređaja.
Kanalizacije nisu izum novijeg doba. Još u staroj Indiji za vrijeme tkz.
Indus kulture bila su u upotrebi moderna postrojenja (3000 p.n.e.).

Kao pravi majstori za kanalizacije dokazali su se Rimljani. Odvod otpadnih voda starog Rima
uslijedio je u poznatoj "Cloaca maxima".
Tek u novije vrijeme čovjek je primjetio da odvod otpadnih voda u rijeke ili njihovo poniranje u
tlo može imati štetne posljedice za pitku vodu. Nehigijenska, zagađena voda je često bila uzrok
velikih tragedija i epidemija u srednjem, ali i kasnije sve do kraja XIX stoljeća (npr. velika
epidemija kolere 1854 godine koja je zadesila London i od koje je umrlo oko 5 000 ljudi ili
epidemija kolere u Hamburgu 1892 godine od koje je umrlo 10 000 ljudi).
Izgradnja vodovoda je utjecala na količinu otpadne vode, koja se naglo povećala, i koja je putem
kanalizacije odvođena u rijeke tako da je nivo samopročišćavanja vodotoka bio brzo dosegnut
usljed čega je proistekla nužnost izgradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.

Danas većina kanalizacionih mreža u svijetu je tzv. miješanog tipa gdje se čista kišnica odvodi u
postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda zajedno sa prljavom vodom. Kod jakih kiša, sva ova
voda nema dovoljno mjesta u pročišćivaču, tako da velika količina nepročišćene otpadne vode
završi direktno u vodotocima. Osim toga otpadne vode bivaju jako razrijeđene tako da se procesi
pročišćavanja usporavaju.

U budućnosti je neophodno "stranu" vodu (kišnicu sa krovova, pješačkih staza ili ne zagađenih
dijelova ulica) odvoditi u tlo ili ako to nije moguće, direktno u vodotoke posebnim sistemima.
Postoje različite vrste postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koji se mogu vidjeti
na slijedećim slikama:
Mehaničko-biološka postrojenja
Mehaničke metode pročišćavanja otpadnih voda: sastoje se u uklanjanju mikro i makro
suspendiranih čestica iz vode, organskog i anorganskog porijekla. U tu svrhu služe rešetke, sita,
taloženje, flotacija, filtriranje, centrifugiranje. Princip rada ovih uređaja bazira se na različitim
specifičnim težinama suspendiranih čestica i vode. Prije nego što voda dođe u te uređaje, iz nje
se uklanjaju sve plivajuće makrotvari. Naprimjer, flotatori uglavnom služe za odvajanje tvari
lakših od vode, kao što su sve vrste ulja i masti.

Biološko-biljno postrojenje
Biološki postupci pročišćavanja obuhvaćaju samo obradu organskih tvari. Razgradnja organskih
spojeva događa se pod utjecajem bakterija. U aerobnom postupku se biodekompozicija organskih
tvari dogadja uz prisustvo kisika, a u anaerobnom bez prisustva kisika u vodi.

Biološko postrojenje sa prokapnim filterom

Mehaničko-kemijsko-biološko postrojenje
Dugo vremena se kod nas i u svijetu vodno bogatstvo ocijenjivalo prema ukupnoj količini vode te
raspoloživom energetskom potencijalu. Nakon sve učestalijih incidenata nastalih kao posljedica
onečišćenja otpadnim tvarima došlo se do saznanja da je kvalitet vode bitan elemenat za procijenu
moguće raspoložive količine od ukupne vodne mase.
Za kvalitet voda od posebnog je značaja ispuštanje tekućih i krutih razgradivih otpadnih
tvari te unošenje topline, radioaktivnih i nerazgradivih otpadnih tvari.
Glavni trendovi u BiH
• U 2000, ukupni godišnji obnovljivi izvori vode po glavi stanovnika iznosili su
8.938 kubnih metara, što je više od europskog prosjeka, koji iznosi 3.981 kubnih
metara (WRI 2001).
• Uprkos dramatičnog pada emisije zagađivača u vodu i očiglednog poboljšanja
kvaliteta vode u toku rata, trenutno je samo 3% rijeka u BiH potpuno
nezagađeno a skoro 30% je eutrofikovano (REC, 2000).
• Ukupna emisija organskih zaga đivača vode u 1996. iznosila je 3.217 kg na dan,
što je 250 puta niže nego u Njemačkoj (811.315). Ta emisija po radniku (0,19 kg)
bila je, međutim, 1,5 puta viša nego u Njemačkoj (0,12) (World Bank, 1999).
Pozadina problema
Dva su glavna problema povezana sa vodama: zagađenje i nedostatak vode. Globalno
gledajući, vode ima više nego dovoljno; međutim, postoji značajan nedostatak vode na
lokalnim nivoima. Najveći potrošači vode u svjetskim razmjerama su poljoprivreda i
industrija.
Zagađenje vode je uglavnom prouzrokovano komunalnim otpadnim vodama u
slučajevima kada kanalizacioni sustavi ne funkcioniraju kako treba, kao i otpadnim
vodama od poljoprivrede. Ovo prouzrokuje uglavnom organsko zagađenje vode i
eutrofikaciju. Ostali bitni zagađivači vode su industrija i proizvodnja energije. Industrija
može da izazove zagađenje teškim metalima, a proizvodnja energije često izaziva
termalno zagađenje.
Podzemne vode su često jedini izvor vode za neke zemlje. U većini slučajeva, podzemne
vode se obnavljaju mnogo sporije nego što se troše, što na kraju dovodi do nedostatka
podzemnih voda i dodatnih problema, kao što su slijeganje tla iznad podzemne vode,
prodiranje morske vode i opadanje vodenih stubova. Nedostatak vode u budućnosti
mogao bi imati utjecaj na ljudsko zdravlje, privredu i okoliš, a mogao bi dovesti i do
oružanih sukoba u i među državama (OECD, 2001).

Političke opcije
Politika bi trebala biti usmjerena na smanjenje subvencija za korištenje vode u
poljoprivredi, na sprječavanje zagađenja vode, kao i opravku postrojenja za
snabdijevanje i tretman vode kako bi se smanjili gubici. Mnoge OECD zemlje su
poboljšale svoju industrijsku efikasnost (kroz bolje recikliranje i ponovnu upotrebu) i
smanjile količinu vode koja se koristi u industriji. Ovo su postigle uglavnom zahvaljujući
većim cijenama vode i striktnijim industrijskim standardima (OECD, 2001).
U mnogim državama odgovornost za upravljanje vodom je podijeljena između raznih
lokalnih vlasti, što nije dobro, jer je potrebno da postoji integrirani pristup upravljanju
na državnom i međunarodnom nivou. Iskustva pokazuju da uvođenje vodomjera u
domaćinstva doprinosi boljoj naplati i manjoj potrošnji. Naplata za otpadne vode računa
se na osnovu utroška vode za domaćinstva i na osnovu toksičnosti za industriju.
Neke države su uvele naplatu u poljoprivredni sektor na bazi ukupne potrošnje đubriva
i dušika. Ova naplata bi mogla biti značajna za smanjenje zagađenja vode. U nekim
zemljama postoje limiti na količinu vode koja se uzima iz izvora u onim obastima koje
pate od nedostatka vode (OECD, 2001).
Globalni trendovi i projekcije
• Potrošnja vode će porasti za 31% od 1995. do 2020. Značajan manjak vode
postoji na lokalnom nivou; očekuje se da će, do 2020, u 25 zemalja u razvoju
doći do znatnih poteškoća u snabdijevanju vodom.
• Do dramatične redukcije raspoložive vode po glavi stanovnika došlo je u zadnjih
50 godina (sa 17.000 metara kubnih godišnje po glavi stanovnika u 1950. na
7.300 kubnih metara godišnje po glavi stanovnika u 1995). Jedan razlog je
porast stanovništva, a drugi zagađivanje vode. Za očekivati je da će raspoloživa
voda i dalje opadati te će do 2020, 250 miliona ljudi biti pogođeno nestašicom
vode, što je 75% više nego 1995.
• U manje razvijenim zemljama, najviše vode koristi se za poljoprivredu, dok se u
razvijenim zemljama više vode koristi za industriju. Očekuje se da će u većini
zemalja širom svijeta, poljoprivreda i dalje koristiti najveće količine vode, dok će
industrijski sektor rasti najbrže.
• Zagađivanje vode uzrokovano gradskim otpadnim vodama znatno je smanjeno
sa porastom broja domaćinstava koja su se priključila na kanalizaciju, kao i sa
boljim prečišćavanjem otpadnih voda. Procenat stanovnika priključenih na
postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda porastao je sa 51% u 1980. na skoro
60% u toku 90-ih. Međutim, stanje je mnogo gore u zemljama u razvoju (OECD,
2001).

ZAŠTITA VODA

Članak 120.
Zaštita voda, uključujući i zaštitu obalnog mora, provodi se radi osiguranja neškodljivog i
nesmetanog korištenja voda, zaštite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta i zaštite
prirodnog okoliša. Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće tih voda i izvorima
onečišćavanja, kontroliranjem odvodnje otpadnih voda i njihovim pročišćavanjem,
sprječavanjem, ograničenjem i zabranjivanjem radnji i ponašanjem koja mogu utjecati na
onečišćenje voda i stanje okoliša u cjelini, kao i drugim djelovanjem usmjerenim na očuvanje i
poboljšanje kakvoće i namjenske uporabljivosti voda.
Članak 121.
Zaštita voda provodi se zabranom, ograničavanjem i sprječavanjem unošenja u vode, javno
vodno dobro, poljoprivredno, šumsko i građevno zemljište i u atmosferu opasnih i štetnih tvari,
propisivanjem i poduzimanjem drugih mjera za očuvanje i poboljšanje kakvoće voda.
Opasnim tvarima, prema ovome zakonu, smatraju se tvari, energija i drugi uzročnici koji
svojim fizičkim, kemijskim i dovesti u opasnost život i zdravlje ljudi i opstanak životinjskog
odnosno biljnog svijeta i stanje okoliša.
Štetnim tvarima, prema ovome zakonu, smatraju se tvari koje mogu prouzročiti promjene
kemijskih, fizičkih i bioloških osobina vode zbog čega se ograničava ili onemogućava
iskorištavanje voda u korisne svrhe .
Članak 122.
Opasne i štetne tvari zabranjeno je ispuštati ili unositi u vode, javno vodno dobro, građevno,
poljoprivredno ili šumsko zemljiš te ili u atmosferu ili odlagati na područjima gdje postoji
mogućnost onečišćenja voda, osim pod uvjetima propisanim ovim zakonom ili propisima
donesenim na osnovi ovog i drugih zakona. Pravne osobe i građani koji u svezi s obavljanjem
djelatnosti ispuštaju opasne ili štetne tvari koje mogu onečistiti vode dužne su ih prije ispuštanja
u prijamnike ili javni kanalizacijski sustav ili u atmosferu djelomično ili potpuno pročistiti u
skladu s vodoprivrednom dozvolom.
Članak 123.
Radi utvrđivanja uporabljivosti voda za određene namjene vrši se klasifikacija voda i
kategorizacija voda.
Klasifikacijom voda utvrđuje se podjela voda po vrstama, karakteristike pojedinih vrsta voda i
namjena za koju se mogu upotrebljavati, dopušteni stupanj onečišćenja iznad kojeg je vodu
opasno upotrebljavati ili je za pojedine korisnike onemogućeno njihovo korištenje:
• Vode I kategorije:najčistije prirodne vode,izvorišta rijeka I njihovi gornji
tokovi.Nemaju miris,vidljivu boju niti otpadne tvari,a koriste se za piće I u
prehrambenoj industriji.
• Vode II kategorije:još su uvijek relativno čiste.Mogu se koristiti za rekreaciju i uz
određeno pročišćavanje za snabdijevanje grada vodom.Ne smiju imati niti miris niti
boju.
• Vode III kategorije: su zagađene prolaskom kroz gusto naseljene i industrijske oblasti.
Imaju miris i vidljivu boju, ali se još uvijek mogu koristiti u poljoprivredi i nekim
granama industrije. Pokazatelji za ovu kategoruju voda imaju znatno više granične
vrijednosti.
• Vode IV kategorije:vrlo su zagađene i MORAJU se pročišćavati,ukoliko se žele
upotrebljavati u određene svrhe.
Tabelica.1. Pokazatelj kvaliteta voda
Klasa vode
I II III IV
Otopljeni O2 mg/l >8 >6 >4 >3
Zasićenost sa O2
saturacija 90 -105 75 - 90 50 -75 30 -50
supersaturacija - 105 - 115 115 -125 125 -130
BPK5 mgO2/l <2 >4 <7 <20
KPK iz utroška
mgO2/l <10 <12 <20 <40
KMnO4
Nefiltrirajući
mg/l <10 <30 <80 <100
ostatak
pH vrednost - 6,8 - 8,5 6,8 - 8,5 6,0 – 9,0 6,0 – 9,0

Kategorizacijom voda utvrđuje se kakvoća i namjena voda u pojedinim vodotocima,


akumulacijama, podzemnim vodama i vodama obalnog mora.
Klasifikaciju i kategorizaciju voda propisuje Vlada Federacije.
Članak 124.
Radi sprječavanja pogoršanja kakvoće voda i zaštite okoliša u cjelini, propisuju se granične
vrijednosti opasnih i štetnih tvari:
1. za tehnološke otpadne vode prije njihovog ispuštanja u sustav javne kanalizacije odnosno u
drugi prijamnik;
2. za vode koje se nakon pročišćavanja ispuštaju iz sustava javne kanalizacije u prirodni
prijamnik;
3. za otpadne vode i tvari koje se ispuštaju u septičke i druge sabirne jame;
4. za opasne i štetne tvari koje se ispuštaju u atmosferu;
5. za opasne tvari (sredstva za zaštitu bilja) koje se ispuštaju na poljoprivredno zemljište.
Članak 125.
Zaštita voda provodi se sukladno vodoprivrednoj osnovi i planu za zaštitu voda od onečišćenja.
Planom za zaštitu voda od onečišćenja utvrđuju se osobito: potrebna istraživanja i ispitivanja
kakvoće voda, mjere zaštite voda uključujući i mjere u slučaju izvanrednih i iznenadnih
onečišćenja voda, planovi gradnje objekata za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda u
naseljima i gradovima, potrebna financijska sredstva, izvori i način financiranja, osobe koje su
dužne provoditi plan i njihove ovlasti i odgovornosti.
Plan za zaštitu voda od onečišćenja donosi Vlada Federacije. Plan za zaštitu voda od onečišćenja
objavljuje se u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Članak 126.
U slučaju havarijskih onečišćenja, havarije i drugih izvanrednih okolnosti koje prijete
opasnošću za pogoršanje kakvoće voda, Ministar može, na prijedlog Javnog poduzeća za vodno
područje ili druge pravne osobe, zabraniti ili ograničiti ispuštanje tehnoloških otpadnih voda na
određenom području osobama koje obavljaju određene djelatnosti.

ZAKON

O ZAŠTITI VODA

I – OSNOVNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim zakonom uređuje se zaštita voda, obala i vodnog zemljišta; planiranje i programiranje
zaštite voda, organizacija zaštite voda, nadzor, finansiranje i kazne za prekršaje za pravna i
fizička lica.
Zaštita voda, obala i vodnog zemljišta obuhvata očuvanje i reguliranje količine vode, održavanje
obale i vodnog zemljišta i donošenje odluka o upotrebi i opterećenju voda.

Članak 2.
Cilj zakona
Cilj ovog zakona je osiguranje održivog korištenja voda u cilju očuvanja i poboljšanja njihovog
kvaliteta, osiguranje očuvanja prirodnih procesa i prirodne ravnoteže voda, akvatičnih i
semiakvatičnih ekosustava i pejzažnih karakteristika voda, i u suradnji sa organima nadležnim za
upravljanje vodama, očuvanje i reguliranje količine voda za razne vrste korištenja u cilju
provođenja njihovih ekonomskih, društvenih i ekoloških funkcija.

Članak 3.
Načela zaštite voda
Načela zaštite voda, obale i vodnog zemljišta baziraju se na:
a) integritetu područja riječnih slivova, uzimajući u obzir kretanje voda i prirodnih procesa i
sklad i međuovisnost akvatičnih i semiakvatičnih ekosustava u skladu sa pristupom području
riječnog sliva;
b) održivom korištenju voda koje se bazira na osiguravanju, funkcionalnosti prirodnih procesa i
održavanju prirodne ravnoteže akvatičnih i semiakvatičnih ekosustava i na dugotrajnoj zaštiti i
racionalnoj upotrebi raspoloživih vodnih resursa;
c) sprečavanju prekomjernog opterećenja voda i unapređivanju održivog korištenja voda, obale i
vodnog zemljišta;
d)ekonomskoj procjeni voda i provođenju načela naknade troškova korištenja i zagađivanja
voda;
e) sudjelovanju javnosti;
f) primjeni najboljih raspoloživih tehnika i novih znanstvenih saznanja u oblasti okoliša,
g )principu predostrožnosti, što znači da se nedostatak potpune zmastvene podloge neće koristiti
kao razlog za odlaganje mjera za sprečavanje degradacije okoliša tamo gdje postoje prijetnje od
ozbiljnih i nepopravljivih oštećenja.

Članak 4.
Teritorijalna osnova

U cilju osiguranja integrirane i dosljedne zaštite voda, uzimajući u obzir hidrografske


karakteristike, jedinstvenost i koherentnost vodnog režima, područje riječnog sliva Dunava i
područje riječnog sliva Jadanskog mora smatraju se osnovnim područjima riječnih slivova na
teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Članak 5.
Riječni podslivovi

Područja riječnih slivova iz člana 4. ovog zakona obuhvaćaju podslivove Une, Sane,
Save, Vrbasa, Bosne Drine i dijelove riječnih slivova Trebišnjice, Neretve, Cetine i Krke.

Područja riječnih slivova, riječni podslivovi i dijelovi riječnih podslivova sa podzemnim


vodama koje im pripadaju utvrđuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Vlada Federacije) na prijedlog federalnog ministra.

Članak 6.
Nadležnost

Poslove zaštite voda iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine vrši Federalno ministarstvo
prostornog uređenja i okoliša. U cilju zaštite voda, obala i vodnog zemljišta u okviru Federalnog
ministarstva uspostavljaju se federalne uprave područja riječnog sliva:
- Federalna uprava područja riječnog sliva Dunava
- Federalna uprava područja riječnih slivova Jadranskog mora.

Članak 7.
Odobravanje korištenja i zagađivanja voda, obala
i vodnog zemljišta kao i ostalih tipova zemljišta
Opterećenje, korištenje i zagađivanje voda, obale i vodnog zemljišta i zemljišta koje se nalazi u
zaštićenim i ugroženim područjima mora biti programirano, isplanirano i provedeno na takav
način da osigura očuvanje prirodnih procesa, prirodne ravnoteže akvatičnih i semiakvatičnih
ekosustava, prirodnih dobara i područja koja su zaštićena u skladu sa propisima o očuvanju
prirode, kao i očuvanje pejzažnih karakteristika voda i zaštita od štetnih uticaja voda.

Svaki pojedinac dužan je da zaštiti kvalitet i količinu voda i koristiti ih na takav način da se u
najmanjoj mogućoj mjeri utiče na ravnotežu akvatičnih i semiakvatičnih ekosustava u skladu sa
uvjetima utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima.

Federalni ministar prostornog uređenja i okoliša za svako područje riječnog sliva ili dio
međunarodnog riječnog sliva koji pripada teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine propisati
aktivnosti koje imaju negativan uticaj na stanje površinskih i podzemnih voda.

Članak 8.
Naknade za opterećenje voda

Naknade za vodu za svako opterećenje, korištenje i zagađivanje vode i vodnih dobara


izuzev korištenja vode za opću upotrebu regulirat će se zakonom o Federalnom fondu za
zaštitu okoliša.

II - DEFINICIJE

Članak 9.

U smislu ovog zakona sljedeći izrazi imaju značenje:

1. vode su sve površinske i podzemne vode;


2. površinske vode su mora i unutrašnje vode, izuzev podzemnih voda;
3. podzemne vode su:
a) podzemne vode koje slobodno teku u područjima prožetim poroznim stijenama,
b) podzemne vode koje se nalaze u konvejerima površinskih voda,
c) vodni resursi kao prirodna ispuštanja podzemnih voda,
d) mineralne, termalne i termo-mineralne vode.
4. unutrašnje vode su tekuće i stajaće vode na površini zemljišta i sve podzemne vode na strani
okrenutoj kopnu od osnovne linije od koje se mjeri širina teritorijalnih voda;
5. tekuće vode su prirodni vodotokovi kao što su bujice, potoci i rijeke sa stalnim ili periodičnim
tokom i vodotokovi koji se formiraju kao rezultat transfera nekog prirodnog vodotočja ili
njegovog geografskog pložaja;
6. stajaće vode su prirodna jezera uključujući jezera koja se povremeno javljaju, ribnjaci,
pojilišta i ostali vodni bazeni koji imaju stalno ili periodično uticanje ili isticanje tekućih ili
podzemnih voda. Stajaće vode također označavaju i vodne bazene koji se formiraju kao rezultat
postavljanja brana na tekuće vode ili drugog korištenja prostora.
7. vodno zemljište je zemljište stalno ili periodično prekriveno unutrašnjim vodama, koje prema
tome, znači posebne hidrološke, geomorfološke i biološke uvjete koji definiraju akvatične i
semiakvatične ekosustave i koje dopire do obale.
8. vodni režim je skup prirodnih ili umjetnih hidroloških, kemijskih i bioloških karakteristika
koje se odnose na površinske i podzemne vode u određenom području u tijeku određenog
vremenskog perioda.
9. riječni sliv je područje zemljišta iz koga sve površinske vode polaze u serijama tokova,
struja, rijeka i moguće jezera u more u jednom riječnom ušću, rukavcu ili delti.
10. podsliv područje zemljišta sa koga sve površinske vode teku kroz niz potoka, rijeka i moguće
jezera u određenu točku vodotoka (obično u jezero ili riječni sliv).
11. područje riječnog sliva je područje kopna ili mora koje se sastoji od jednog ili više
susjednih riječnih slivova zajedno sa njihovim podzemnim i obalnim vodama.
12. međudržavne vode su površinske ili podzemne vode koje teku duž granične linije između
dvije ili više država ili koje teku preko granične linije
13. voda za piće je voda koja ispunjava propisane standarde kvaliteta i koja se može
koristiti za piće i proizvodnju i pripremu hrane i snabdijevanje.
14. mineralna voda je podzemna voda koja ispunjava propisane kriterije za piće i koja se izvlači
iz bunara, vodnih izvora ili slivova.
15. termalna voda je podzemna voda iz bunara, vodnih izvora ili slivova koja ispunjava
propisane kriterije.
16. termomineralna voda je termalna voda sa karakteristikama mineralne vode.
17. ekološko stanje površinske vode je definirano kvalitetom vodnog ekosustava s obzirom
na njegovu strukturu i funkcioniranje.
18.kemijsko stanje vode je definirano koncentracijom supstanci i drugih vodnih fenomena
19. kvantitativno stanje je izraz stepena do koga je podzemna voda pod uticajem direktnih
ili indirektnih apstrakcija.
20. ispitivanje podzemnih voda je određivanje geološke strukture i hidrodinamičnih
parametara vodnih konvejera, primjena mjera i uzimanje uzoraka vode za analizu
kemijskih, fizičko-kemijskih i mikrobioloških svojstava vode.
21. eutrofsko područje je područje u kojem je moguće odrediti ili očekivati zasićenost voda
hranljivim materijama, posebno spojevima dušika i fosfora koje ne ubrzavaju rast algi i viših
oblika vodenih biljaka i na taj način prouzrokuju neželjeni poremećaj ravnoteže organizama koji
su prisutni u vodi i poremećaj kvaliteta vode.
22. isprana materija je čvrsta mineralna čestica koju more ili unutrašnje tekuće vode ispiraju sa
površina i nose ih duž korita vodnih izvora ili koje plutaju vodenom strujom.
23. plutajući materijal su organski i drugi plutajući materijali (balvani, grane, lišće, otpad i
slično)
24. voda za kupanje je voda u kojoj je dozvoljeno kupanje na osnovu pravnog akta koji je
izdao nadležni organ ili voda u kojoj kupanje nije zabranjeno i u kojoj se obično kupa
veliki broj ljudi
25. štetni utjecaji vode su oni utjecaji vode koji predstavljaju prijetnju po živote ljudi ili njihovu
imovinu, kao i na okoliš i ljudsko zdravlje.
26. pravo na vodu je pravo na posebno korištenje vode ili morskih dobara
27. opterećenje voda je emitiranje supstanci ili energije u vodu.
28. opasne supstance su supstance ili grupe supstanci koje su toksične, postojane i podložne
bioakomulaciji i ostale supstance i grupe supstanci koje prouzrokuju isti nivo rizičnosti
29. direktno ispuštanje u podzemne vode je ispuštanje zagađujućih materija u podzemnu vodu
bez prehodnog filtriranja kroz tlo ili podtlo
30. zagađivanje je direktno ili indirektno uvođenje supstanci ili toplote u vazduh, vodu ili
zemljište, koje je rezultat ljudskih aktivnosti, i koje može biti štetno po ljudsko zdravlje ili
kvalitet akvatičnih ekosustava ili zemnih ekosustava koji direktno ovise od akvatičnim
ekosustava, što rezultira oštećenjima materijalne svojine ili koje narušava ili utječe na uživanje
ili druge vrste zakonske uptrebe životne sredine.
31. standard kvaliteta okoliša je definiran kao koncentracija određene zagađujuće materije
ili skupine zagađujućih materija u vodi, sedimentu ili bioti koja ne bi trebalo da bude
prekoračena kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš
32. opće korištenje vode je korištenje vode na koje se ne primjenjuju specifične zabrane
uvedene ovim zakonom (na primjer kupanje)
33. korištenje vode je aktivnost koja izaziva promjene vode, korištenje vode kao prirodnog
resursa ili emitiranje supstanci ili energije u vodu.
34. monitoring voda je sustav praćenja utjecaja na vode, stanje vode i efekte upravljanja
vodama

IV - ZAŠTITA VODA I VODENIH EKOSUSTAVA

Članak 18.

Zaštita voda i vodnih ekosustava uključuje klasifikaciju površinskih i podzemnih voda,


zabranu i ograničenja koja se odnose na opterećenja voda, listu zabrana i ograničenja u
zaštićenim područjima, uključujući kontrolu i prikupljanje podataka za zaštitu voda.

Članak 19.
Ciljevi kvaliteta za površinske i podzemne vode

Radi zaštite ljudskog zdravlja, ispunjavanja različitih zahtjeva potrošača i osiguranja


dobrog stanja okoliša ovim zakonom utvrđuju se ciljevi kvaliteta za površinske i podzemne
vode.

Članak 20.

Cilj kvaliteta za površinske i podzemne vode je postizanje dobrog stanja vode.


Dobro stanje za površinske vode označuje dobro ekološko i kemijsko stanje.
Dobro ekološko stanje postoji ukoliko uvjeti na određenoj lokaciji samo neznatno odstupaju od
čistih/prvobitnih stanja koja odgovaraju određenom tipu vode. Ovi čisti/prvobitni uvjeti se
utvrđuju i klasifikuju na osnovu abiotičkih kriterija kao što su visina, ispuštanje, režim protoka i
sl. koji se zasnivaju na izabranim referentnim lokacijama.
Dobro kemijsko stanje/karakteristike postoji ukoliko kemijske supstance koje se nalaze u vodi,
sedimentima i bioti ne utječu na ljudsko zdravlje, raznolike zahtjeve potrošača i posebno na
dobro ekološko stanje/karakteristike utvrđene stavom 3. ovog člana.
Dobro stanje/karakteristike podzemnih voda označava dobro kvantitativno i kemijsko
stanje/karakteristike.
Dobro kvantitativno stanje/karakteristike označava stalan nivo podzemnih voda u dužem
vremenskom periodu u cilju sprečavanja štetnih uticaja na povezane površinske vode i kopnene
ekosustave.

Članak 22.
Ispuštanje otpadnih voda

Ispuštanje otpadnih voda, emisija topline u površinske vode i apsorpcija topline sa


površinskih voda dopuštena je na način i pod uvjetima propisanim ovim zakonom i
propisima iz oblasti zaštite okoliša.
Zabranjeno je direktno ispuštanje otpadnih voda u podzemne vode.
Zabranjeno je ispuštanje otpadnih voda u prirodna jezera, ribnjake, pojilišta ili prirodne
vodne bazene sa stalnim ili periodičnim ulijevanjem ili izlijevanjem kopnenih podzemnih
voda i ispuštanje u vodne bazene koji nastaju vađenjem ili korištenjem sirovih minerala,
kao i druge slične upotrebe voda.
Zabranjeno je korištenje voda koje degradira kemijsko ili ekološko stanje voda u
prirodnim jezerima, ribnjacima, pojilištima i drugim prirodnim vodnim bazenima sa
stalnim ili periodičnim ulijevanjem i izlijevanjem kopnenih i podzemnih voda.
Članak 23.
Ograničenje upotrebe đubriva i sredstava za zaštitu biljaka
Zabranjeno je đubrenje ili korištenje sredstava za zaštitu biljaka na obalnom zemljištu u širini
zemljišta od deset metara od granice obale unutrašnje vode.
U osjetljivim zonama obavezan je monitoring voda.

Članak 24.
Plovidba i zagađenje voda

Zabranjen je prijevoz tereta plovilima na naftu (gorivo) na kopnenim vodama osim ako je
drugačije uređeno za slučajeve zaštite voda, spašavanja ljudi, životinja i imovine, provođenja
policijskih zadataka i u slučaju vojne odbrane.
Zabranjen je ispuštanje otpadnih voda koje se stvaraju u plovilima direktno iz
plovila, osim nezagađene vode za hlađenje.

Članak 25.
Zabrana pranja vozila
Zabranjeno je prati vozila i druge mašine i uređaje u površinskim vodama, na obalnom
ili vodnom zemljištu.

Članak 26.
Nagomilavanje ili odlaganje materija ili objekata

Zabranjeno je ispuštanje, polaganje i odlaganje u vode supstanci ili objekata koji zbog svoje
forme, fizičkih, kemijskih ili bioloških karakteristika ili drugih osobina mogu ugroziti život ili
zdravlje ljudi, akvatične i semiakvatične organizme, otežati tok voda ili ugroziti vodoprivredne
objekte i uređaje.
Zabranjeno je deponovanje i pretovar opasnih materija u čvrstom, tečnom ili plinovitom
stanju, odlaganje ili deponovanje ekstrahiranih ili otpadnih materija ili drugih sličnih supstanci i
odlaganje otpada na vodnom i obalnom zemljištu.

Članak 27.
Izgradnja postrojenja, prijevoz, pretovar i skladištenje opasnih supstanci

Zabranjena je izgradnja postrojenja ili uređaja namijenjenih proizvodnji opasnih supstanci,


proizvodnom procesu koji uključuje opasne supstance, izgradnja postrojenja ili uređaja za
rukovanje opasnim supstancama ili za njihovo skladištenje i izgradnja postrojenja ili uređaja za
odlaganje otpada na vodnom zemljištu
Prijevoz i pretovar opasnih materija na kopnenim rijekama i moru regulira se posebnim
propisima koji uređuju prijevoz opasne robe i pomorskkog prijevoza, kako bi se mogućnost
nekontroliranog ispusta isključila ili svela na najmanju moguću mjeru.
.

Članak 34.

Obaveze kantonalnih zakonodavnih tijela


Zakonodavna tijela kantona na čijoj je teritoriji zaštićeno vodno područje u općini u
kojoj se crpi voda za piće namijenjena za opskrbu vodom druge općine, dokumentima prostornog
uređenja osigurava mogućnost izgradnje postrojenja i uređaja za snabdijevanje vodom za piće za
područja druge općine.
Zakonodavno tijelo kantona osigurava da općina, na čijoj se terotoriji nalazi osetljivo
područje, usvoji Akcijski plan koji osigurava mogućnost izgradnje postrojenja i uređaja za
tretman otpadnih voda u skladu sa zahtjevima Plana zaštite područja riječnog sliva.

Članak 36.
Režim zaštite voda

U zaštićenom vodnom području mogu se ograničiti ili zabraniti aktivnosti koje mogu
ugroziti kvantitativno ili kvalitativno stanje izvora voda.
Vlasnicima ili drugim posjednicima zemlje u zaštićenom vodnom području utvrđuju se
obaveze provođenja ili dozvoljavanja provođenja mjera za zaštitu kvantiteta i kvaliteta izvora
vode.
Ograničenja iz st. 1. i 2. ovog člana se odnose na:
- zabranu ili određivanje posebnih uvjeta korištenje prostora;
- zabranu ili ograničenje izvođenja određenih aktivnosti i
- zabranu ili ograničenje prijevoza roba ili ljudi.
Ukoliko je nemoguće postići zaštitu kvaliteta i kvantitete izvora vode na osnovu
ograničenja i zabrana iz stava 2. ovog člana, pravo vlasništva na zemljištu unutar zaštićenog
vodnog područja za snabdijevanje vodom za piće, može se izuzeti ili ograničiti u skladu sa
posebnim propisom.

Članak 47.
Baza podataka i monitoring zaštite voda područja riječnog sliva

Federalna uprava nadležna je za izradu i održavanje informacionog sustava zaštite


voda na svojoj teritoriji.
Informacioni sustav zaštite voda područja riječnog sliva bazira se posebno na:
- stalnom monitoringu kvaliteta i kvantiteta voda;
- informacijama koje se sakupljaju putem izdavanja dozvola i saglasnosti;
- podacima iz monitoringa koji vrše sami korisnici voda;
- javnom monitoringu.
Sustav monitoringa kojim upravlja federalna uprava sadrži najmanje sljedeće elemente:
- za površinske vode ekološko i kemijsko stanje, ekološki potencijal, volumni nivo ili opseg
protoka do opsega koji je relevantan za ekološko i kemijsko stanje i ekološki potencijal;
- za podzemne vode kemijsko i kvantitativno stanje i
- za zaštićena vodna područja, pored elemenata iz alinaje 1. i 2. ovog stava, specifične elemente
sadržane u propisima kojima su proglašena pojedinačna zaštićena vodna područja.
Bazom podataka o zaštiti voda rukovodi se putem kompjuteriziranog Geografskog
informacionog sistema (GIS) i svima je dostupan putem interneta.

V - ORGANIZACIJA ZAŠTITE VODA

Članak 48.
Federalna uprava područja riječnog sliva
U sastavu Federalnog ministarstva osnivaju se federalne uprave i to:
- Federalna uprava područja riječnog sliva Dunava,
- Federalna uprava područja riječniih slivova Jadranskog mora.
Federalnom upravom rukovodi direktor federalne uprave. Direktora federalne uprave postavlja i
smjenjuje Vlada federacije BiH, na prijedlog federalnog ministra

Članak 49.

Za obavljanje upravnih i stručnih poslova u zaštiti voda u sastavu federalnih uprava


uspostavljaju se najmanje dvije organizacione jedinice:
-organizaciona jedinica za izdavanje vodenih saglasnosti i
-organizaciona jedinica za inspekcijski nadzor.
Unutarnja organizacija federalne uprave utvrđuje se kao poseban dio Pravilnikom o
unutrašnjoj organizaciji Federalnog misitarstva.
Federalno ministarstvo rješava žalbe na prvostupanjska rješenja federalne uprave kao
drugostupanjski organ.
Rješenje po žalbi je konačno i na njega se ne može uložiti žalba,ali se može pokrenuti
upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije.

VI - NADZOR

Članak 50.

Nadzor nad provođenjem odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog
zakona vrši Federalno ministarstvo.

Članak 51.
Inspekcijski nadzor

Inspekcijski nadzor vrši Federalna uprava područja riječnog sliva putem


organizacione jedinice za inspekcijski nadzor.

Članak 52.
Prava i obaveze inspektora
Prava i obaveze inspektora su:
- kontrola stanja voda i vodnog režima;
- kontrola primjene standarda emisija i zabrana,
- utvrđivanje stvarnog stanja voda i vodnog režima u slučaju kršenja zabrana određenih ovim
zakonom, provedbenih propisa donesenih u skladu sa ovim zakonom i ostalih propisa iz oblasti
zaštite okoliša koji se primjenjuju na opterećenje voda kao i kršenja propisa iz područja
obavještavanja inspekcijskih organa.
Žalba na rješenje inspektora podnosi se Federalnom ministarstvu.
Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Članak 54.

Inspektor zaštite voda ima pravo:


- na nesmentan pristup obali ili vodnom zemljištu;
- na ulazak u vodoprivredna postrojenja koja su namijenjena posebnoj upotrebi ili korištenju
vode i vodnih dobara,
- zahtijevati od vlasnika, ostalih korisnika ili upravnika vodoprivrednih postrojenja ili uređaja da
mu osiguraju pristup ličnim dokumentima lica, dokumentima o korištenju vode i dokumentuju
bilo koje kršenje odredbi ovog zakona ili provedbenih propisa donesenih u skladu sa ovim
zakonom.

Članak 55.
Uvjeti za inspektore zaštite voda

Za inspektora zaštite voda može se postaviti lice sa visokom stručnom spremom,


položenim stručnim ispitom i najmanje pet godina radnog iskustva na tim i sličnim
poslovima. Inspektori zaštite voda nose službenu iskaznicu.

IX - KAZNENE ODREDBE

Članak 58.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj


svako pravno lice koje:
- koristi vodu za opću upotrebu u području u kome je takva upotreba zabranjena ili ograničena ili
je u suprotnosti sa propisima;
- ne omogući privremeno korištenje svoga zemljišta;
- ometa slobodan prilaz vodi ili vodnom dobru preko svog zemljišta ili onemogućava opću
upotrebu vode ili vodnog dobra;
- podiže privremene ili stalne prepreke na obali ili vodnom zemljištu čime se sprečava slobodan
prilaz vodi ili vodnom dobru;
- onemogućava slobodan prilaz obali ili vodnom zemljištu javnim službama;
- onemogućava rad postrojenja i mjerne opreme za istraživanje, iskopavanje i bušenje, testirno
pumpanje, uzimanje uzoraka zemljišta i ostale radove koji se odnose na testove monitoringa i
mjerenje supstanci;
- ispušta otpadne vode direktno u podzemne vode;
- indirektno ispušta otpad i emituje toplinu u podzemne vode ili apsorbuje toplotu iz podzemnih
voda suprotno odredbama ovog zakona;
- ispušta otpadne vode u prirodna jezera, ribnjake, pojilišta i ostale prirodne vodne rezervoare
koji imaju stalno ili privremeno ulijevanje i odlijevanje unutrašnjih ili podzemnih voda i u vodne
rezervoare koji su nastali kao rezultat ekstrakcije ili korištenja mineralnih sirovina ili na druge
slične načine korištenja;
- koristi vode iz vještačkih jezera, ribnjaka, pojilišta i ostalih prirodnih vodnih rezervoara koji
imaju stalno ili privremeno ulijevanje i odlijvanje unutrašnjih ili podzemnih voda na takav način
da se unazađuje njihovo ekološko i hemijsko stanje;
- đubri ili koristi sredstva za zaštitu bilja na obalnom zemljištu u suprotnosti sa odredbama ovog
zakona;
- prijevozi teret i vrši plovidbu na naftni pogon na unutrašnjim vodama u suprotnosti sa
odredbama ovog zakona;
- ispušta otpadne vode iz plovila direktno u vodu;
- vrši pranje vozila i ostalih mašina i uređaja u površinskim vodama ili na vodnom zemljištu;
- ispušta ili odlaže supstance ili predmete u vodu ili ispušta otpadne vode što bi moglo ugroziti
živote i zdravlje ljudi, akvatičnih i semiakvatičnih ekosistema, otežati proticanje voda ili ugroziti
vodoprivredna postrojenja i uređaje;
- odlaže ili pretovara opasne supstance u čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju;
- odlaže ekstrahovane ili otpadne materijale ili ostale slične supstance;
- koristi ili provodi aktivnosti na prirodnim vodnim rezervoarima uključujući močvare što bi
moglo ugroziti njihov vodni režim ili prirodne karakteristike;
- uklanja aluvijume u suprotnosti sa propisanim uvjetima, načinima i kriterijima ili krši obaveze
ili načine povrata aluvijuma u unutrašnje vode;
- djeluje u eutrofskom području u suprotnosti sa odredbama ovog zakona;
Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 500,00 KM za prekršaje iz stava 1. ovog člana
kaznit će se fizičko lice.
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 2.000,00 KM za prekršaje iz stava 1. ovog člana
kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu.
Stanje kvaliteta površinskih voda
Radi lakšeg sagledavanja stanja kvaliteta površinskih voda, treba reći da vodni režim na području
Kantona karakterzira slijedeće:
- razgranata mreža površinskih vodotoka,
- relativno visoke padavine ali sa značajnim varijacijama u toku hidrološke godine, što dovodi do
neravnomjernosti proticaja vodotoka i to od kratkotrajnih velikih voda, do dugotrajnih malih i vrlo malih
voda,
- prirodni režimi vodotoka nisu u skladu sa potrebama i zahtjevima ovog područja.
Postojeće površinske vode u području Kantona, na osnovu Uredbe o
kategorizaciji vodotoka i Uredbe o klasifikaciji voda ("Službeni list SRBiH" broj:2/
67 i 19/80), svrstane su u slijedeće kategorije:
- rijeka Spreča uzvodno od akumulacije Modrac II kategorija
- rijeka Spreča od akumulacije Modrac do ušća u Bosnu III kategorija
- akumulacija Modrac II kategorija
- rijeka Jala do kolektora kanalizacije grada Tuzle II kategorija
- rijeka Jala od kolektora kanalizacije do ušća u Spreču III kategorija
- rijeka Sava od ušća Tolise do ušća rijeke Drine II kategorija
- svi ostali vodotoci područja kantona II kategorija
Prema podacima istraživanja na površinskim vodama na području Kantona, koja su
obavljena do početka rata, ovo područje imalo je najzagađenije površinske vode u BiH.
Osnovni izvori zagađenja bili su prije svega kanalizacija većih naselja, veći i manji
industrijski kapaciteti, energetska postrojenja i rudnici locirani na ovom području,
Treba konstatirati da je naprijed navedeno posljedica što su se, i pored pozitivnih zakonskih
propisa koji su se odnosili na očuvanje kvaliteta površinskih voda, sve otpadne vode iz
kanalizacije gradova i naselja kao i otpadne vode iz industrijskih pogona i od ostalih zagađivača,
direktno bez pročišćavanja upuštale u otvorene vodotoke. Izuzetak od ove konstatacije je to da je
općina Gradačac imala izgrađeno postrojenje za pročišćavanje komunalnih i industrijskih
otpadnih voda kao i da su neki industrijski pogoni imali predtretmanska pročišćavanja otpadnih
voda,ali u većini slučajeva nisu korištena.

Uspoređujuči utvrđeni kvalitet voda u vodotocima, na osnovu objavljenih istraživanja, sa


propisanim kategorijama, proizlazi da su skoro svi vodotoci bili u daleko lošijem stanju od
zakonom propisanog.
Većina površinskih voda-vodotoka bila je potpuno degradirana i smatrala se "mrtvim"
vodotocima. Kritični vodotoci po svim pokazateljima kvaliteta voda bili su:
- vodotok Jala nizvodno od grada Tuzle,
- vodotoci Litva, Oskova i Gostelja po prijemu otpadnih voda separacija uglja u Banovićima i
Đurđeviku,
- vodotok Spreča nizvodno od ušća vodotoka Gostelje i
- vodotok Spreča po prijemu vodotoka Jale i otpadnih voda industrije u Lukavcu.
Prema planu zaštite kvaliteta voda, koji je urađen za slivno područje rijeke Spreče i
katastru zagađivača koji je vođen pri JP"Vodoprivreda BiH", zagađivači voda u području
Kantona su:
općina Tuzla
- kanalizacija grada (otpadne vode domaćinstava, Pivare, Klaonice, Industrije kvasca, Industrije
mlijeka, Kliničkog centra, Servisa i remonta putničkih automobila, Servisa i remonta autobusa i
teretnih vozila i dr.),
- fabrika za preradu voća i povrća "Majevičanka" G. Tuzla,
- rudnik kamene soli "Tušanj",
- Fabrika soli,
- "Siporex",
- "Izohem" izocijanatna hemija,
- "Dita" industrija detrdženata,
- termoelektrana "Tuzla",
Radi uvida u teret zagađenja koji se unosio u vodotoke na području Kantona, tablicom 1., daje
se pregled većih zagađivača sa količinama, teretom organskog zagađenja i ekvivalentnim brojem
stanovnika na bazi podataka i ispitivanja iz perioda od 1981.-1985. godine.
Tablica 2.
Količine i teret zagađenja otpadnih voda u vodotocima na području Kantona
Količina otpadne Teret organskog za- Broj ekvivalentnih
Zagađivač
vode (m3/d) gađenja (kg/d) stanovnika (ES)
Kanalizacija grada Tuzle 31450 11681 194683
Poliuretanska hemija 11500 5050 97286
Izocijanatna hemija 4320 650 -
Termoelektrana 59150 1150 172208
Fabrika sode 57700 - 136768
Koksno hemijski kombinat 25500 7900 132815
Rudnik "Banovići" 12701 - 62870
Farma krava "Vukovije" 363 645 23294
Rudnik "Đurđevik" 7284 - 486268

Potrebne mjere na poboljšanju kvaliteta voda


U izvještaju je pomenuto da većina površinskih voda na području Kantona nije u skladu sa
važećim zakonski propisanim kategorijama, što ima velike posljedice na opće stanje okolice.
Posebno teško stanje je u slivu rijeke Jale i Spreče, gdje već pojedini vodotoci mogu imati
utjecaj na zdravlje stanovništva.
Zbog takvog stanja mora se u napraviti program aktivnosti u cilju smanjenja zagađenja voda u
području Kantona kojim bi trebalo obuhvatiti:
- obnoviti plan zaštite sliva rijeke Spreče kao i plan zaštite za ostale slivove u području Kantona.
Planom je neophodno utvrditi uvjete pod kojim se industrijske i otpadne vode mogu ispuštati u
otvorene vodotoke, odnosno neophodno je utvrditi mjere za dovođenje kvaliteta voda vodotoka
do propisanih kategorija. U planu zaštite neophodno je insistirati da se vodotoci Spreča i Jala kao
najugroženiji prioritetno saniraju, a to znači da se svim zagađivačima ovih vodotoka uvedu
oštrije kaznene mjere za ispuštanje otpadnih voda bez prethodnog prečišćavanja kao i to da se
utvrde vremenski rokovi za izgradnju odgovarajučih uređaja za prečišćavanje otpadnih voda,
- u najkraćem roku neophodno je napraviti plan zaštite kvaliteta voda jezera Modrac, obzirom da
je ova akumulacija predviđena kao izvor za snabdjevanje pitkom vodom šire regije. Istovremeno
neophodno je poduzeti sve mjere na zaštiti akumulacija: Hazna, Vidara i Snježnica budući da su
to vodni objekti od posebnog interesa,
- neophodno je organiziratii sve aktivnosti na pripremi i izradi potrebne dokumentacije za
izgradnju postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i to za komunalne i industrijske objekte
koji su registrirani kao zagađivači površinskih voda,
- napraviti katastar svih efluentnih tokova koji se ispuštaju u vodotoke po registriranim
zagađivačima i vodotocima.

Kakvu vodu pijemo


Sarajevska voda je savršena, a u 10 bh. gradova nije za piće

Nakon brojnih medijskih natpisa o kvalitetu vode za piće u Kantonu Sarajevo, novinari
magazina Start BiH uzorak problematične vode odnijeli su na analizu u Zavod za javno zdravstvo
Kantona Sarajevo. Rezultati kažu kako je naša voda skoro pa savršena
Piše: Branka Mrkić-Radević
Foto: Haris Čalkić i arhiv Starta
Voda koju piju stanovnici Sarajeva ne samo da zadovoljava osnovne Pravilnike o higijenskoj ispravnosti vode
već je po svim parametrima savršena. Nakon brojnih medijskih natpisa o kvalitetu vode za piće u Kantonu
Sarajevo, novinari magazina Start BiH uzorak problematične vode odnijeli su na analizu u Zavod za javno
zdravstvo Kantona Sarajevo. Rezultati koje potpisuju mr. sci. Abdulfetah Hadžić, dipl. ing. chem., i Merima
Abazović, te rukovodilac prim. dr. Ines Rodinis-Pejić pokazuju minimalne vrijednosti rezidualnog hlora - 0,2
(dozvoljene vrijednosti su od 0,2 do 0,5). Primjera radi, normalna vrijednost mutnoće u vodi za piće je do 2,4 a u
flaširanim vodama do 0,6. Mutnoća vode koju smo odnijeli na analizu iznosila je 0,55, pa bi se po tom parametru
voda iz gradskog vodovoda mogla flaširati, s tim što u flaširanim vodama nema hlora. U testiranoj vodi nisu
pronađene bakterije.
Sarajevo pliva na fekalijama
Nakon što se djelimično slegla prašina koja se podigla oko toga da li je voda iz gradskog vodovoda u Sarajevu
dobra za piće ili ne, postavlja se pitanje kome je i zašto sve to uopće trebalo. Nazim Mahmutović, rukovodilac
Stručne službe za koordinaciju rada mjesnih zajednica Općine Ilidža, prvi je u decembru upozorio javnost na
stanje sa vodom za piće u Kantonu Sarajevo. Osim na nedostatak kanalizacione mreže i činjenicu da prijeratni
kolektori i prečišćači vode ne rade, izjavio je:
Vodovod stavlja pet puta više hlora u vodu nego što je standard kako bi se uništile silne bakterije i zbog toga se
ne može utvrditi stvarno stanje kvaliteta vode. Zbog toga imam pravo da kažem da ne pijem vodu sa česme.
- Grad Sarajevo zajedno sa Ilidžom ima 400 kilometara neizgrađene kanalizacije, u opštinama RS-a koje
gravitiraju ka Ilidži nedostaje preko 500-600 km kanalizacije. Umjesto mreže imamo 30 do 40 hiljada septičkih
jama, uglavnom improvizovanih, koje tonu u vodozaštitnu zonu. Sada sve to ide prema Ilidži. Fekalne
kanalizacije sa 11 općina, uključujući i one iz RS-a direktno zagađuju rijeke i vodotoke općine Ilidža. Bez
ikakvog tretmana pročišćavanja prelaze preko 800 ha vodozaštitne zone prema rijeci Bosni i dalje prema slivu
Save - tvrdi Mahmutović i kaže da se, uvažavajući podatak da su kišni kolektori zagađeni fekalijama te da
zamjena dotrajalog ulja iz automobila sa područja KS-a završi u kišnim i fekalnim kanalizacijama, dalje spojene
u rijeke i vodotoke općine Ilidža, može ustvrditi:
- Sarajevo pliva na fekalijama.
Na komentare koji su se mogli čuti kako je sva priča o zagađenoj vodi u interesu proizvođača flaširane vode ili
interesa privatnika koji na Ilidži žele graditi poslovne objekte a trenutno ne mogu jer je riječ o vodozaštitnoj
zoni, Mahmutović kaže:
-To nema nikakve veze sa tim. Ja sam imao hrabrosti, iznio sam svoje teze i očekivao da će sada reagovati
stručnjaci, ispitati ono što govorim. To se nije desilo, napadnut sam sa svih strana. Nema ekspertnog tima, nema
strategije, nema stručnjaka koji bi barem provjerili moje navode, pa iznijeli činjenice i istinu.
Smatra kako je problem u tome što su sve naučne i stručne institucije pod političkim pritiskom:
- Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša je kapa svim javnim i komunalnim preduzećima, oni ne smiju
disati. Imaju svoje akcione planove ali zavise od ministra prostornog uređenja da li će ih skinuti ili postaviti na
funkciju, nalaze se u nekom poniznom položaju. Nema struke, politika rješava sve.
Obrazlažući ovakve tvrdnje, kao argument iznosi i to da se, prema njegovim riječima, u Prostornom planu KS-a
za period 2003-2023. ne planira rješavanje problema Rakovice:
- Nije tretiran program Rakovice, koja nema ni vodu ni kanalizaciju, to je petina ili šestina općine Ilidža.
U Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša KS-a ovakve informacije demantiraju. Kako kažu ministar
Zlatko Petrović i sekretar Ministarstva Jovo Andrić, planirano je rješavanje problema nedostatka kanalizacije u
Rakovici. U odštampanoj mapi Prostornog plana KS-a od 2003-2023. koja nam je data na uvid jasno je
precizirano kako se planira izgradnja transportnog cjevovoda za Rakovicu:
- U toku 2005. i 2006. realizovan je projekat F.P. Bosna, II faza (vrijednost 4 miliona KM) sa ciljem da se
obezbijede dovoljne količine vode na izvorištu, prije svega za potrebe šireg prostora Rakovice. Vlada KS-a je
prije toga izdvojila 300 hiljada KM i doznačila Općini Ilidža u svrhu izgradnje dijela potisnutog cjevovoda
prema budućem rezervoaru Blažuj, koji se nalazi u okviru budućeg vodovodnog sistema Rakovica - stoji u
odgovoru koji je za Ministarstvo pripremilo KJP Vodovod i kanalizacija Sarajevo. Uz podatak kako se očekuje
izdvajanje sredstava za izgradnju rezervoara Blažuj, iz ovih ustanova tvrde:
- Sasvim je jasno da će vodosnabdijevanje Rakovice biti riješeno znatno prije 2023. godine, odnosno, vrlo
vjerovatno za dvije ili tri godine.
Nazim Mahmutović kaže kako je 350.000 KM, koliko je Ministarstvo izdvojilo u maju prošle godine, dovoljno
za izgradnju 1,5 km kanalizacione mreže:
- KJKP Vodovod i kanalizacija, iako su imali akcioni razvojni plan za poboljšanje vodosnabdijevanja i
kanalizacije na iznos od 817.000.000 nisu bili u stanju to ugraditi u dugoročni prostorni plan KS-a. Njihova
indolentnost na ovakvo stanje je neprimjerena.
Iz Vodovoda tvrde drugačije i kažu kako raspolažu sa vrlo respektabilnom dokumentacijom:
- To su Master plan i Studija izvodljivosti dugoročnog rješavanja. Primarna mreža izgrađena je sasvim u skladu
sa planiranim razvojem Sarajeva, pri čemu ostaje prioritetan zadatak da se oko 200 km tzv. mješovitih kanala
(fekalni iatmosferski), zamjene sa separatnim kanalima - ali je problem, smatraju, u bespravnoj gradnji:
- Izgrađena su kompletna naselja, pa se onda traže rješenja za infrastrukturu, pri čemu se u velikoj mjeri izgradi
vodovodna i kanalizaciona mreža u izvedbi od strane bespravnih graditelja. Rješenje je uspostaviti kontrolu nad
takvim prostorima i organizirano raditi na povezivanju takvih naselja sa centralnim kanalizacionim sistemom -
stoji u dopisu sa potpisom Fahrudina Pilavdžića, direktora JKP Vodovod i kanalizacij.
Bakterije u salati
Nazim Mahmutović upozorava kako su u analizama koje su vršene u vodotocima Tilave u Donjem Kotorcu i
Zujevine u MZ Osjek pokazali prisustvo kalifornih bakterija, fekalnih streptokoka i E. Coli:
- Takvom vodom se zalijevaju bašte u Sarajevskom polju i salata se prodaje na sarajevskim pijacama. U
posljednjih pet godina u KS-u nije zanemariv broj oboljelih od raznih crijevnih zaraznih bolesti - 5.342.
Podaci o povećanju oboljelih u KS-u različiti su. Kako je medijima rekla Biljana Jandrić, portparol KCUS-a, u
ovom centru nije zabilježeno nijedno oboljenje uzrokovano nekvalitetnom vodom za piće, niti hidrična
epidemija.
No, broj oboljelih od entamebe histolitike, oboljenja koje se u čovjekov organizam prenosi posredstvom
nekvalitetne vode za piće, u Sarajevu je u 2006. godini povećan za 30 posto u odnosu na prethodno razdoblje -
za Nezavisne novine rekao je Rusmir Mesihović, zamjenik direktora Klinike za gastroenetrohepatologiju KCUS-
a: Ovu bolest uzrokuje ameba, koje u organizam dospijeva konzumiranjem nekvalitetne vode za piće. U
posljednjih pola godine zabilježeno je 50 novih oboljelih od entamebe histolitike. Prema podacima Nezavisnih
novina, u 2006. godini u privatnoj ljekarni Dina i apotekama JU Apoteka Sarajevo izdatao je oko 100 lijekova za
liječenje ove bolesti.

Gradovi u BiH gdje voda iz gradskog vodovoda nije za piće


Alternativnim metodama, kontaktiranjem sa radiostanicama, novinari Starta napravili su listu mjesta u kojima se
voda iz gradskog vodovoda nikada ili povremeno ne konzumira, ali ne zbog upozorenja ustanova već vlastite
odluke građana (izuzev Prnjavora):
1. Kalesija
2. Kiseljak
3. Rakovica
4. Brčko
5. Lukavac
6. Nezuci (Višegrad)
7. Kostajnica
8. Bosanska Krupa
9. Maglaj
10. Prnjavor.
Prema informacijama iz Instituta za javno zdravstvo RS-a voda iz gradskog vodovoda u Prnjavoru se ne pije od
2002:
- U avgustu 2002. godine inspektori su zabranili upotrebu vode iz gradskog vodovoda za piće jer je opterećena
organskim materijama zbog kojih se ne smije hlorisati. Ukoliko bi se dodao hlor došlo bi do stvaranja
trihlormetana - kaže Desimir Miljić, glavni republički zdravstveno-sanitarni inspektor. Napominje također da
problem postoji i u seoskim vodovodima jer se tačan vlasnik tih vodovoda ne zna pa inspektori nemaju kome
narediti kontrole.
Čini se ipak da cijela BiH u budućnosti može očekivati probleme sa kvalitetom vode za piće zbog katastrofalne
ekološke situacije. U velikom broj mjesta u posljednjih nekoliko godina zabilježeno je pogoršanje
fizičkohemijske kvalitete vode:
- Iako je na području Zeničko-dobojskog kantona stanje sa vodom za piće za sada zadovoljavajuće, pogoršava se
fizičkohemijski kvalitet usljed pogoršanja ekološke situacije i karakteristika vodnih objekata, neuređenog
uklanjanja tečnih i čvrstih materija, nepostojanja septičkih jama, opterećenja hemijskim kontaminantima. Taj
nedostatak kod vode je daleko teže popraviti nego bakterijsku kontaminaciju, tu ne pomaže hlor - kaže doc. dr.
Smajil Durmišević, prim. dr. med. spec., načelnik Službe za higijenu i zdravstvenu ekologiju Ze-do kantona.
U ovom kantonu u decembru 2006. najveći broj nezadovoljavajućih uzoraka kada je riječ o bakteriološkim
analizama pronađen je u Maglaju - 19,2 posto. Kada je riječ o hemijskim analizama prednjači Olova sa čak 58,3
neispravnih uzoraka. Preko 50 procenata uzoraka hemijski je neispravno i u Zavidovićima i Žepču, a u Tešnju
41,2 posto. Slijede Visoko, Breza i Maglaj, a najmanje neispravnih uzoraka pronađeno je u Doboju 2,78 posto.
Zbirne analize gotove su za 2005.: 12,3 posto uzoraka bilo je bakteriološki neispravno, a prednjačio je Kakanj:
- Bez poduzimanja značajnih mjera u sanaciji ekološke situacije ne možemo očekivati ni poboljšanje hemijske
kvalitete. Zbog deponija i septičkih jama postoji realna mogućnost da se pojave bolesti koje su relevantne za
opskrbu vodom čak i u epidemiološkom smislu. Imamo ogromne rezerve vode ali manje od dva posto su vode
koje se mogu koristiti za piće, a još je manji procenat koji se može koristiti bez prečišćavanja, a i taj procenat se
stalno smanjuje. Situacije je mirna ali nesigurna - zaključuje dr. Durmišević.
Specifičan primjer je i Brčko. Iako većina građana ne pije vodu iz gradskog vodovoda jer se u njoj nalazi
pijesak, a u cijevima se gomilaju naslage amonijaka i željeza, nadležni nisu izdali saopćenje kako vodu ne treba
piti.

You might also like