Seper - Knjiga

Knjigu posveujem
rahmetli majci idi

Autor: Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagi-eper
Saradnici: Prof. dr. sc. Sahib Muminagi
Doc. dr. sc. Belma Pojski
Doc. dr. sc. Hajrudin Skender
Doc. dr. sc. Azra Alajbegovi
Doc. dr. sc. Salem Alajbegovi
Ass. dr. Edin Selimovi
Izdava: Univerzitet u Zenici
Za izdavaa: Prof. dr. sc. Sabahudin Ekinovi
Recenzenti: Prof. dr. sc. Ekrem Ajanovi
Prof . dr. sc. Boria Hraba

Lektor: Lejla Abazovi, prof.
Kompjuterski slog: Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagi-eper
Ass. dr. Edin Selimovi
tampa: Graforad, Zenica
Tira: 200 primjeraka
Na osnovu odluke Senata Univerziteta u Zenici, broj: 01-108-313-0149/08-16 od 06.02.2008. godine,
data je saglasnost za izdavanje univerzitetskog udbenika Promocija zdravlja i prevencija bolesti
Ovaj univerzitetski udbenik nije dozvoljeno pretampavati ili umnoavati.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
614.1/.7:616-084](075.8)
IBRAHIMAGI-eper, Lejla
Promocija zdravlja i prevencija bolesti / Lejla
Ibrahimagi-eper. - Zenica : Univerzitet, 2008. -
240 str. : ilustr. ; 25 cm
Bibliografja: str. 239
ISBN 978-9958-639-04-3
I. eper, Lejla Ibrahimagi- vidi
Ibrahimagi-eper, Lejla
COBISS.BH-ID 16417030
PROMOCIJA ZDRAVLJA I
PREVENCIJA BOLESTI
Zenica, 2008. godina
ZDRAVSTVENI FAKULTET UNIVERZITETA U ZENICI
LEJLA IBRAHIMAGI-EPER I SARADNICI
UNIVERZITET U ZENICI
.
5
RECENZIJA UNIVERZITETSKOG UDBENIKA
PROMOCIJA ZDRAVLJA I PREVENCIJA BOLESTI
Recenzija rukopisa Promocija zdravlja i prevencija bolesti eminentnih
autora doc.dr. sc. Lejle Ibrahimagi-eper i saradnika sadri 12 poglavlja i lite-
raturu to je uglavnom prilagoeno namjeni ovog udbenika.
Autor i saradnici su obuhvatili cjelokupni materijal posveen promociji
zdravlja i prevenciji bolesti.
Tekstovi imaju odgovarajuu funkcionalnu vezu koja je potrebna za ova-
kvu materiju i prilagoeni su studentima fakulteta zdravstvenog usmjerenja,
ali i strunjacima drugih oblasti u cilju sticanja znanja o paradigmama zdrav-
lja i mogunostima multisektorskog pristupa u oblastima promocije zdravlja i
prevencije bolesti.
Kod izbora sadraja tematika je usmjerena na ona pitanja koja su bitna da
strunjak povee prevenciju bolesti i promociju zdravlja sa ivotnim situacija-
ma.
Knjiga daje itaocu niz savremenih informacija i najnovijih podataka iz
medicinske znanosti ali i zakonske regulative u ovoj oblasti.
Knjiga Promocija zdravlja i prevencija bolesti autor doc.dr.sci. Lej-
le Ibrahimagi-eper i saradnici postaje znaajna publikacija jer prikazuje iz
svjetske literature suvremene ope prihvaene stavove, ali ih istovremeno obo-
gauju rezultatima iz osobnog iskustva.
Pisana je koncizno i jasno, jednostavnim i pristupanim medicinskim je-
zikom i daje itaocu odgovore uglavnom na sva pitanja iz domena ovih oblasti,
uz to, lahko se ita zbog ega e biti dobro prihvaena od onih kojima je najvie
namijenjena.
Izraena vrlo pedantno, struno, sa lahko uoljivom sutinom problema
omoguuje irenje svijesti o znaaju drutvenih odnosa u ouvanju zdravlja
stanovnitva, ovu publikaciju mogu veoma toplo preporuiti.
Teanj, 22.12.2007. godine
Prof. dr.sci. Ekrem Ajanovi
redovni profesor interne medicine s njegom
6
RECENZIJA UNIVERZITETSKOG UDBENIKA
Knjiga udbenik Promocija zdravlja i prevencija bolesti, autora doc.dr.sc.
Lejle Ibrahimagi-eper i suradnika, predstavlja znaajan doprinos literaturi za stu-
dente fakulteta zdravstvenog usmjerenja, kao to je zdravstveni, medicinski, stoma-
toloki i farmaceutski fakultet. Pored fakulteta zdravstvenog usmjerenja, knjiga moe
biti od koristi strunjacima iz drugih oblasti u cilju stjecanja znanja o determinanta-
ma zdravlja i mogunostima multisektorskog pristupa u oblasti promoviranja zdrav-
lja i preveniranja bolesti.
Tekst knjige je suvremeno strukturiran, tako da italac u njoj vrlo brzo moe
pronai podatke koji ga zanimaju. Knjiga sadri 12 poglavlja, koja obrauju vane
segmente problematike kojom se bavi. Ista sadri pregledan sadraj, to itaocu osi-
gurava jednostavno snalaenje u tekstu. Obilje podataka u tekstu demonstrira koli-
ko su se proirila saznanja, kao i znanstveni interes za ovom problematikom tijekom
posljednjih desetljea. Ovaj udbenik sadri bogatstvo pojmova, metoda, rjeenja i
priloga, koji uveliko doprinose vrijednosti knjige, kojima se na jednostavan nain
prikazuju zdravstvena rjeenja koja mogu ovjekov organizam odravati u zdravlju,
odnosno sprjeavati nastajanje bolesti.
Nadam se da e ova knjiga biti od koristi za one koji se bave organizacijom
zdravstvenog sistema, njegovim upravljanjem i fnansiranjem. Knjiga je namijenjena
irem krugu italaca, kao to su ravnatelji zdravstvenih ustanova, djelatnici iz jav-
nog zdravstva, djelatnici ministarstava zdravstva, polaznici postdiplomskog studija
iz javnoga zdravstva, i sl.
U okviru multisektorskog pristupa determinantama zdravlja i procesu kreira-
nja zdravstvene politike u zemlji, knjiga se bavi i interesantnim sociolokim fenome-
nom sa znaajnim posljedicama na zdravlju ljudi, a to je tzv. socijalna iskljuenost.
Ovaj problem je nedavno privukao pozornost meunarodnih organizacija u Bosni i
Hercegovini, ukljuujui i UNDP koji je fnansirao opsenu znanstvenu studiju na
tu temu tijekom 2006.godine. irenje svijesti ljudi o znaaju drutvenih odnosa u
ouvanju zdravlja stanovnitva moe doprinijeti i povoljnijem pristupu kreatora re-
formskih promjena u zemlji.
Ovaj udbenik je prvenstveno namijenjen studentima zdravstvenih fakulteta
i u potpunosti korespondira sa programima nastave. Duh knjige uvaava holistiki
pristup konceptu zdravlja i bolesti, koji za razliku od bio-medicinskog pristupa, im-
plicitno posmatra sve aspekte ljudske prirode u kontekstu njegovog okruenja. Stoga
ovaj udbenik toplo preporuujem univerzitetskim vlastima, da isti prihvate i omo-
gue studentima sticanje savremenih znanja.
Sarajevo, 20.12.2007. godine
Prof.dr.sc. Boria Hraba
7
OSVRT AUTORA
Quidquid agis, prudenter agas et respice fnem
to god radi, radi razborito i misli na svretak

Gesta Romanorum
Knjiga Promocija zdravlja i prevencija bolesti predstavlja doprinos au-
tora i saradnika u svrhu poboljanja rada na promociji zdravlja i prevenciji
bolesti. Prezentira trenutno aktuelne, dragocijene i pouzdane podatke dugo-
godinjeg rada i sakupljenih iskustava.
Namijenjena je prvenstveno studentima Zdravstvenog fakulteta, vrlo
rado je preporuujemo i studentima medicinskog, stomatolokog, farmace-
utskog, ali i drugih fakulteta koji imaju usku vezu sa medicinom, kao to su
defektologija, psihologija, fakultet sporta, posebno onima koji preferiraju cje-
loivotno uenje.
U zdravstvu, sem profla zdravstvenih uposlenika, odnosno u zdravstve-
noj djelatnosti, participiraju i neprofesionalci, zdravstveni ekonomisti, novina-
ri, pravnici, sociolozi, pedagozi, ekolozi, aktivisti nevladinih organizacija itd.
Ovakva vrsta udbenika e itekako pomoi u svladavanju znanja iz podruja
promocije zdravlja i prevencije bolesti i ovim uesnicima unutar zdravstva.
Ova knjiga, ne ini samo zadovoljenje medicinske znanosti u teoriji i
praksi, ve ona u mnogim svojim dijelovima treba podstaknuti vlast, da se hit-
no mora, aurnije, cjelovitije ukljuiti u programe preveniranja bolesti i pro-
moviranja zdravlja, socijalnog iskljuivanja, ukljuivanja za dobrobit buduih
zdravih generacija.
Stoga je ovaj udbenik i koncipiran na ovakav nain, gdje su obraena
najrasprostranjenija oboljenja u zemljama koje su u razvoju, zemljama koje su
u tranziciji, koje su doivjele i prole sve poasti i posljedice ratnih dejstava i
zbivanja, gdje se svakako nalazi i populacija nae domovine Bosne i Hercego-
vine.
Knjiga sadri dvanaest poglavlja, koncipiranih po modernim pravilima
strukturnog modeliranja, tako da italac u njoj vrlo brzo pronalazi podatke,
koji ga zanimaju. Sadri obilje podataka i predstavlja koncentrirano znanje iz
8
oblasti suvremeno koncipiranog promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti.
Istovremeno pokazuje koliko su se posljednih decenija promijenila i proirila
saznanja iz ove oblasti, kojom se bavi i kolegij na naem fakultetu.
U okviru multisektorskog pristupa determinantama zdravlja i procesu
kreiranja zdravstvene politike u zemlji, knjiga se bavi i interesantnim socio-
lokim fenomenom, sa znaajnim posljedicama na zdravlje ljudi, a to je soci-
jalna iskljuenost.
Motivi publikovanja ovakve knjige su dakako povezani tijesno i sa opre-
djeljenjem da se bavi ovim izuzetno zahtijevnim zanimanjem. Htijenje, da je
neophodno prezentirati iroj javnosti, da postoji odgovornost zajednice i dru-
tva u cjelini, ukoliko se ne poduzmu konkretnije mjere, da se na vii nivo podi-
gne briga za zdravljem, odnosno preveniranjem i promoviranjem.
Veoma je vano naglasiti, da ovaj udbenik u potpunosti korelira sa in-
cijativama i djelovanjem Svjetske zdravstvene organizacije, u ovoj oblasti. De
facto moe pripremiti diplomirane studente za sprovodenje politike Svjetske
zdravstvene organizacije u bilo kojem dijelu svijeta.
U siromanim zemljama uoljivo je evidentan blagi ekonomski napre-
dak, istovremeno su problemi, koji taj razvoj prate sve sliniji onima iz razvi-
jenijih zemalja, posebno u oblasti masovnih nezaraznih oboljenja, koja vode
inim komplikacijama, koje istovremeno poskupljuju pacijentima, bolesnicima
zdravstvenu zatitu, a komplikacije lijeenja, izljeenja, proces rehabilitacije
daleko vie kotaju zdravstveni sistem.
Mislim da vrijeme donosi izazove koji svojom bremenitou pobuuju u
pojedincu i zajednici, osjeaje pojaane i najdublje odgovornosti. Ne smatram
da je zalaganje za dobro rezervirano za posebno mjesto i posebne prilike, to je
nain ivota, to je individualna konstanta.
Dakako da se javlja posebna radost kada zalaganje priskrbi verifkaciju
nauke, da se razvija u okrilju Univerziteta. Stoga smatram da je dobrodoao
svaki pomak, odnosno svako nastojanje da se struno, odgovorno, prezentira-
ju problemi s kojima se ovjek susree u borbi za zdravlje, kroz ivotnu dionicu
koju svi prolazimo, jer ivot nam je dar.
Zenica, 13.7.2007. godine
Doc. dr. sc. Lejla Ibrahimagi-eper
9
Sadraj
Lejla Ibrahimagi - eper
1. Poglavlje - Uvod ............................................................................................ 13
2. Poglavlje - Zdravstvo ................................................................................... 21
2.1. Pravni i institucionalni okvir ............................................................................... 22
2.2. Socijalno zdravstveno osiguranje ......................................................................... 23
2.3. Reforma u zdravstvu .............................................................................................. 23
2.4. Primjeri dobro organiziranih zdravstvenih slubi ............................................. 26
2.5. Problemi unutar zdravstva .................................................................................... 28
2.6. Prioriteti u zdravstvu ............................................................................................ 31
2.7. Zdravstvena zatita .................................................................................................. 32
2.8. Kvalitet u zdravstvu ..................................................................................................34
2.9. Projekti u zdravstvu ................................................................................................ 38
3. Poglavlje - Meunarodne organizacije u zdravstvu .................................... 41
3.1. Najstariji sauvani propisi ........................................................................................42
3.2. Svjetska zdravstvena organizacija ..........................................................................42
3.3. Fond ujedinjenih nacija za hitnu pomo djeci ......................................................43
3.4. Crveni kri/polumjesec ............................................................................................43
3.5. Organizacija za odgoj, nauku i kulturu .................................................................44
3.6. Ljekari bez granica ...................................................................................................44
3.7. Socijalno ekonomski savjet ...................................................................................... 45
3.8. Internacionalna organizacija Doktori svijeta .................................................... 45
3.9. Internacionalna agencija za atomsku energiju ......................................................46
3.10. Visoki komesarijat za izbjeglice ujedinjenih nacija ............................................46
3.11. Meunarodni savjet medicinskih sestara ........................................................ 47
3.12. Meunarodna organizacija za civilni i vazduhoplovni saobraaj .................. 47
3.13. Organizacija za poljoprivredu i prehranu ............................................................ 47
3.14. Europska Agencija za odobravanje medicinskih proizvoda .............................48
4. Poglavlje - Zdravlje ...................................................................................... 49
4.1. Zdravlje ....................................................................................................................... 50
4.2. Zdravstveni potencijal i zdravstvena ravnotea ................................................... 52
4.3. Ekonomija zdravlja zdravlje ekonomije ................................................................. 53
4.4. Zdravlje drutva ........................................................................................................54
4.5. Svjetski dan zdravlja ................................................................................................ 56
4.6. Ciljevi zdravlja u europskoj regiji do 2020. godine ........................................... 57
10
5. Poglavlje - Socijalna iskljuenost.................................................................. 67
5.1. Uvodno elaboriranje ................................................................................................68
5.2. Prioritetni cilj socijalne politike evropske unije ................................................... 69
5.3. Zajedniki memorandum o socijalnoj ukljuenosti - jim .................................. 70
5.4. Izvor socijalne iskljuenosti ..................................................................................... 71
5.5. Socijalna iskljuenost mladih ................................................................................ 72
5.6. Socijalna iskljuenost znavstveni i zdravstveni problem ................................... 73
6. Poglavlje - Promocija zdravlja i prevencija bolesti ...................................... 75
6.1. Interes za promociju zdravlja i prevenciju bolesti ................................................ 76
6.2. Zdravo starenje .......................................................................................................... 78
6.3. Intelektualno organiziranje ..................................................................................... 82
6.4. Dokumenti za promociju zdravlja .......................................................................... 86
6.5. Porodica i njen utjecaj na promociju zdravlja i prevenciju bolesti .................... 88
6.6. Stav miljenje ............................................................................................................. 92
6.7. Zdravstveni odgoj .................................................................................................... 95
6.8. Kultura i njen utjecaj na promociju zdravlja i prevenciju bolesti .......................99
6.9. Institucije obrazovanja i njihovo djelovanje na promoviranje zdravlja
i preveniranje bolesti ............................................................................................... 102
6.10. Utjecaj medija na promoviranje zdravlja i preveniranje bolesti ..................... 106
6.11. Kadrovi u promociji zdravlja i preveniranju bolesti ..................................... 107
6.12. Metodi rada u promociji zdravlja i zdravstvenom odgoju ........................... 109
6.13. Projekti svjetske zdravstvene organizacije svjetske banke UNICEF-a ........ 112
6.14. Centri za promociju zdravlja .............................................................................. 116
Sahib Muminagi
7. Poglavlje - Lokomotorni sistem, miii, povrede i prevencija povreda ...... 121
7.1 Lokomotorni sistem .................................................................................................122
7.2. Miologija ................................................................................................................... 127
7.3. Syndesmologia ......................................................................................................... 132
7.4. Povrede .....................................................................................................................134
7.5. Osteoporosis ............................................................................................................. 136
Belma Pojski
8. Poglavlje - Prevencija aterosklerotskih bolesti ...........................................141
8.1. Uvod .......................................................................................................................... 142
8.2. Nivoi prevencije ....................................................................................................... 143
8.3. Faktori rizika ........................................................................................................... 144
8.4. Primarna prevencija faktora rizika za KVO u djetinjstvu ................................ 147
8.5. Primarna prevencija KVO kod odraslih .............................................................. 150
8.6. etvrti evropski vodi za prevenciju KVO u klinikoj praksi ......................... 157
11
Hajrudin Skender
9. Poglavlje - Ishrana i zdravlje .......................................................................161
9.1. Uvod .......................................................................................................................... 162
9.2. Razvoj prehrane ...................................................................................................... 162
9.3. Savremeni pravci u ishrani ................................................................................... 164
9.4. Podjela namirnica ................................................................................................... 167
9.5. Bjelanevine (proteini) ........................................................................................... 168
9.6. Ugljeni hidrati (eeri) ............................................................................................ 169
9.7. Masti i ulja (lipidi) ................................................................................................... 171
9.8. Mineralne materije.................................................................................................. 172
9.9. Vitamini .................................................................................................................... 173
9.10. Potrebe za hranom ................................................................................................ 174
9.11. Ishrana razliitih kategorija ................................................................................. 176
9.12. Ishrana i uhranjenost ljudi ................................................................................... 178
9.13. Trovanje hranom ................................................................................................... 178
Azra Alajbegovi
10. Poglavlje - Promocija zdravlja u neurologiji .............................................181
10.1. Alzhajmerova bolest .............................................................................................. 184
10.2. Epilepsija ................................................................................................................ 185
10.3. Kravlje ludilo ......................................................................................................... 188
10.4. Mijastenija gravis ..................................................................................................190
10.5. Modani udar .......................................................................................................190
10.6. Multipla skleroza ................................................................................................... 193
10.7. Glavobolje ............................................................................................................... 194
10.8.Cervikalni bolni sindrom .................................................................................... 198
10.9. Lumbalni bolni sindrom ..................................................................................... 198
Salem Alajbegovi
11. Poglavlje - Prevencija i promocija oboljenja u endokrinologiji ............... 201
11.1. Endokrinologija ....................................................................................................202
11.2. Hormoni lijezda s unutarnjim luenjem ..........................................................202
11.3. Endokrine bolesti ..................................................................................................203
11.4. Diabetes mellitus ...................................................................................................204
11.5. Poremeaji metabolizma lipida ........................................................................... 211
11.6. Debljina ................................................................................................................... 212
11.7. Bolesti titnjae ..................................................................................................... 215
Edin Selimovi
12. Poglavlje - Promocija oralnog zdravlja i prevencija oralnih bolesti .... 221
12.1. Uvod ........................................................................................................................222
12.2. Osvrt na anatomiju i histologiju parodonta ..................................................223
12.3. Oboljenja vrstih i mekih tkiva usne duplje .....................................................225
12.4. Neki od oralnih simptoma i nutritivni disbalans ..................................................... 233
12.5. Sistemska oboljenja i oralno zdravlje ............................................................. 233
12.6. Prevencija - oralna higijena ..............................................................................236
UVOD
1. POGLAVLJE
Verba volant,scripta manent

Rijei lete, a ono to je napisano ostaje
Latinska izreka
14
Novije razdoblje razvoja medicine, prema miljenjima savremenih
historiografa medicine zapoinje u prvoj polovini 19. stoljea i traje do
danas.Postignut je veliki napredak na polju medicinske znanosti, ali usprkos
svim znanstvenim dostignuima moto i prethodne i dananje medicine
jeste ouvati zdravlje ovjeka, jer e jedino tako biti drutveno koristan,
produktivan i sretan.
Na osnovu uvida u novija istraivanja domaih i stranih autora, veliki
broj poremeaja zdravlja, te poetka, odnosno nastanka bolesti, jeste i mogue
sprijeiti promocijom zdravlja i adekvatnom pravovremenom prevencijom od
bolesti. Posebno se ovo odnosi na rizike u nastanku bolesti savremenog svije-
ta.
Svako vrijeme ima svoju patologiju i terapiju. Nae vrijeme se odlikuje
visokom stopom rairenosti svih vrsta ovisnosti, koje daju teke posljedice
unutar porodice, PTSP-eom, kardiovaskularnim oboljenjima, cerebrovasku-
larnim inzultima, poveanim brojem oboljelih od diabetesa, nepravilnim na-
inom prehrane, hiperholesterinemijama, pretilou, stresom, loim oralnim
zdravljem, socijalnom iskljuenou, te svim oblicima poasti, to donosi da-
nanji tempo ivota i obaveze.
Socijalno okruenje datog vremena i te kako ima upliva, i na zdravlje i na
zdravstveni sistem. Drava je obavezna osigurati svakom graaninu osnovne
ljudske potrebe, a to bi trebalo omoguiti pravilno djelovanje zdravstvenim
uposlenicima i svrsishodnost cjelokupnog zdravstvenog sistema, radi ega se
akcenat stavlja na:
prehranu higijensko epidemioloki ispravnim namirnicama,
zdravstveno osiguranje,
obrazovanje,
zaposlenje,
stanovanje.
Danas se nijedna zemlja ne moe pohvaliti da je dostigla idealne uvjete u
pruanju zdravstvenih usluga korisnicima. Oni se mogu klasifcirati kao bolji
ili loiji, razvijeniji ili nerazvijeniji, savremeniji ili nesavremeniji. Razlog je
jednostavan.
Potranja je uvijek vea od ponuenih i raspoloivih sredstava, da bi se
zadovoljili svi vidovi zdravstvenih potreba unutar zdravstvenog sistema.
Da bi se napravili pravilni izbori, moraju se defnirati prioriteti, a to je
teak i izuzetno kompleksan zadatak.
LEJLA IBRAHIMAGI - EPER
15
Planiranje zdravstvenih usluga obuhvata iroko podruje aktivnosti i za-
sigurno pripada naunim disciplinama.
U sektoru zdravstva je u toku nekoliko reformskih projekata, koji imaju
isti cilj:
poboljanje zdravstvenog stanja stanovnitva,
poboljanje zdravstvenog statusa,
poboljanje efkasnosti, odgovornosti
i djelotvornosti u pruanju zdravstvenih usluga.
Ratna dejstva na ovim podrujima su ostavila dugorone i dalekosene
posljedice. Drastino se obustavila tranzicija komandne ekonomije prema tr-
inoj ekonomiji. Na alost naa zemlja je u toku tranzicije, u odnosu na pro-
store u okruenju, odnosno bive Jugoslavije, daleko usporenija, jer je sav fo-
kus prema rjeavanju politikih, ekonomskih, socijalnih, obrazovnih, pravnih,
te unutar zdravstvenih problema podijeljena.
Zdravstvo da bi funkcioniralo svrsishodno, ovisno je o svim pobrojanim
segmentima, unutar jedne drave. Jo uvijek je prisutna birokratska praksa u
dravnim institucijama, ne misli se na dananjicu i budunost jer je zakono-
davni okvir rudimantaran u veini sluajeva, pa tako i u segmentu zdravstva.
S obzirom da je Bosna i Hercegovina Dejtonskim sporazumom decentra-
lizirana, proistekla je novonastala podjela odgovornosti unutar zdravstvenog
sektora. Taj kljuni faktor oteava jednakost, efkasnost, dobro upravljanje, te
adekvatnu uinkovitost. Stoga nam je cijeli sistem zdravstvene zatite ne samo
fragmentiran, ve i neuinkovit.
Najvei i najuspjeniji reformski projekat, koji je proveden nakon zavr-
etka rata je Projekat osnovnih zdravstvenih usluga, kojim su uspostavljeni
samo temelji za bolju prevenciju i promociju zdravstvene zatite. Ovaj projekat
je istovremeno poboljao i dodiplomski i postdiplomski program edukacije.
Lijenici i medicinske sestre su proli programe edukacije, unutar pri-
marne zdravstvene zatite i porodine medicine, to sveobuhvatno gledajui
jeste dio promocije zdravlja i prevencije bolesti.
Savremena znanost smatra da veliki broj ljudi umire jer na neadekvatan
nain vodi brigu o svom zdravlju. Naruavanje zdravstvenog stanja zapoinje
ve u djetinstvu.
Razlozi su brojni, a najvaniji je to se unutar porodice ne steknu na vri-
jeme zdravstvene navike:
UVOD
16
kako uvati vlastito zdravlje,
kako pravilno odrastati,
kako se pravilno hraniti,
kako odravati i razvijati svoje tijelo.
Sva druga iva bia se prilagoavaju ivotnoj okolini dok ovjek, kao jedi-
no svjesno bie, pokuava da okolinu prilagodi sebi. Tempo ivota, znanstvena
i tehnika dostignua, elja za stvaranjem boljih ivotnih mogunosti, sukobi
koji izbijaju izmeu elja i moi za njihovo realiziranje, stvaraju nove oblike
ljudske patologije.
Na zemlji su ograniene mogunosti u pogledu proizvodnje hrane. Sva-
kom 5-om stanovniku prijeti glad. Gotovo 1 milijarda ljudi je uhvaena u za-
arani krug siromatva, malnutricije, bolesti i oaja. Od 60 miliona, koliko u
svijetu godinje umire ljudi, u 50 % sluajeva letalni ishod je posljedica gladi.
Nepravedna je i neravnomjerna distribucija hrane u svijetu.
Svjetsko stanovnitvo se poveava godinje za oko 80 miliona. Znai, da
se broj stanovnika udvostruuje svakih 39 godina, te da raste po stopi od 18%.
U velikim gradovima, urbanim sredinama, prostor za stanovanje ve pred-
stavlja nerjeive probleme.
Promjene klime na Zemlji , uslijed globalnog zagrijavanja, dovode do
smanjena veliine i gustine ledenog pokrivaa, to izaziva podizanje nivoa
mora, poplave u priobalnim dijelovima i ostrvima, orkanske vjetrove i druge
metereoloke katastrofe , koje ugroavaju veliki dio ljudske populacije te biljne
i ivotinjske vrste.
Zbog sve izraenijeg zagaenja prirodne sredine, od 1000-te godine do
danas, izumrlo je oko 120 vrsta sisara, 150 vrsta ptica, a 50 % toga u posljed-
njih 80 godina. Ozbiljno je naruen ozonski omota, a kisele kie unitavaju
ogromna umska prostranstva.
Atmosfera je zagaena prainom, ai, pepelom, oksidima ugljenika,
sumpora i azota, olovom, fotohemijskim oksidantima, pesticidima i drugim
specifnim zagaivaima. U atmosferu se izbacuju milioni tona estica, koje
sniavaju kvalitet zraka.Vei dio emitovanih polutanata se ponovo vraa na
zemlju u obliku koji je jo tetniji.
Buka koja postaje sve intenzivnija predstavlja svakodnevni gradski, urba-
ni, savremeni ekoloki problem. Glavni izvori su, saobraaj, saobraajna sred-
stva, zrani saobraaj i druge djelatnosti, tehnoloki izvori buke, industrija i
druge djelatnosti.
17
Zagaenjem povrinskih podzemnih voda, zemljita, biljaka, opasne ma-
terije dospijevaju u ljudski organizam, gdje izazivaju jo neispitane i nepoznate
toksine posljedice.
Najvei broj hemijskih materija, spada u inertne, a odreeni broj je poten-
cijalno kancerogenih, teratogenih i mutagenih. Izolovano je ili sintetizovano,
oko 4 miliona hemijskih materija, od kojih je 60 hiljada prisutno u svakodnev-
noj upotrebi.
Zagaivanje namirnica, hemijskim toksinim materijama, odvija se pu-
tem povrinskih i podzemnih voda, vazduha i tla. Brojne, vrste i tene ot-
padne materije, sve intenzivnije zagauju tlo. Prema relevantnim statistikim
podacima, procjenjuje se da oko 70 % stanovnika Zemlje nema, sa higijenskog
gledita, bezbijedno snabdijevanje vodom za pie.
Ozbiljno je naruen ozonski omota. Njegovo razaranje, odnosno po-
veanje tetnog ultraljubiastog zraenja doprinosi porastu broja malignih
oboljenja, neoplazmi koe, te oboljenja oiju, ne samo kod ljudske, ve i kod
ivotinjske vrste.Poveava se broj oboljelih od raka koe za 2 posto. Smanjenje
ozona za 1 posto, dovodi do promjena na biljkama. Primjetljivo je remeenje
fotosinteze i oteenje ftoplanktona
Energetska kriza, svjetskih razmjera, koja najvie pogaa nerazvijene i
zemlje u razvoju ve lagano uzima danak. Suvremenim zemljama, velikim
gradovima predstavlja bojazan od energetskog kolapsa, zbog preoptereenosti
sistema. Upravljanje krutim medicinskim otpadom, radioaktivnim, infektiv-
nim, farmaceutskim, hemijskim, zbog nezadovoljavajueg tretmana, priku-
pljanja, transporta i deponovanja predstavlja veliki rizik od direktne kontami-
nacije, infekcije, medicinskog, tehnikog osoblja i stanovnitva.
Ukupna bio masa mora je 6 puta vea od biomase kopna, te u morima
ivi 150 hiljada biolokih vrsta, od kojih je 10 hiljada biljaka. Obzirom da se
70,8% zemljine povrine nalazi pod vodom, poseban je znaaj sve veeg zaga-
ivanja povrinskih i podzemnih voda. Dakle, ekosistemi na naoj planeti su
trenutno u takvom stanju da se moramo ozbiljno zabrinuti za svoju egzisten-
ciju, svoje zdravlje i opstanak ovjeanstva.
Koliina otpada koji ovjek stvara se konstantno poveava. Godinje umi-
re preko 5,2 miliona ljudi od oboljenja uzrokovanih nepravilnim isputanjem
otpadnih voda i krutog otpada.
Koliina otpadaka i otpadnih voda do 2025. godine bi se mogle upetero-
struiti. Raste rizik od zaraznih, mentalnih i hroninih respiratornih obolje-
nja. Razvojem prirodnih nauka i tehnologija dolo je do promjena ivotnih sti-
UVOD
18
lova, ivotne i radne sredine, te stavova ljudi u odnosu na zdravlje. Zdravstveni
sistem se poeo razvijati u urbanim sredinama, dok je u ruralnim sredinama
ovaj razvoj tekao i danas tee daleko sporije. Ne smijemo nikako zaboraviti,
da jo uvijek imamo one koji umiru od gladi i oni koji umiru jer nemaju ni
najosnovnije higijenske uvjete za civiliziranog ovjeka.
Dakle, ostvarivanje zdravstvene zatite postalo je nejednako. Stanovni-
tvo urbanih sredina povealo je koritenje zdravstvene zatite na svim nivoi-
ma. Ruralna podruja su ostala u daleko nepovoljnijoj situaciji za pruanjem
zdravstvenih usluga i u kvanititetu i u kvalitetu i u mogunostima primanja i
koritenja. Naa zemlja, kao i druge je doivjela i doivljava snane ekonomske
promjene. Istovremeno, u svijetu su prisutne intenzivne drutvene promjene.
Tehnologija openito i medicinska tehnologija, pristup informacijama iz dana
u dan doivljava sve vei napredak. Paralelno, u drutvu uope, i u unutar se-
gmenta zdravstva tee tranzicija ekonomskih odnosa, koju istovremeno prate
i poveane potrebe i zahtjevi pacijenata.
Cjelokupan ivot 97% graana i stanovnitva svake zemlje organiziran
je kroz porodicu. Dugogodinje iskustvo bazirano na evropskim i svjetskim
standardima zdravstvene zatite daje prednost zdravstvenoj zatiti utemelje-
noj na Primarnoj zudravstvenoj zatiti, sa dobro educiranim kadrom lijenika
i sestara. Vie od 80% zahtjeva se rjeava na nivou PZZ.
Deklaracijom iz Alme Ate i strategijom ciljevi zdravlja za sve, poseban
akcenat stavlja se na promoviranje zdravlja i potenciranje svih vrsta prevenira-
nja bolesti, preventivnih aktivnosti, odnosno na razvoj i jaanje PZZ na nivou
porodice i mjesne zajednice. U razvijenim zemljama, u zemljama u razvoju, te
u nerazvijenim se promovira ovaj koncept promoviranja zdravlja i prevenira-
nja bolesti.
Pacijenti, odnosno korisnici zdravstvenih usluga su postali zahtjevniji i
informiraniji, te trae i kvalitetniju uslugu, to iziskuje nove promjene unu-
tar organizacije i cjelokupnog funkcioniranja zdravstvene djelatnosti. Znanje
zdravstvenih uposlenika, posebno onih koji rade na nivou primarne zdrav-
stvene zatite neophodno je produbljivati kontinuiranim edukacijama, jer je
teina posljedica koje se deavaju, kroz propuste unutar primarne zdravstvene
zatite uvijek dalekosenija.
U sredite svega treba da se dovede promjena komunikacije sa pacijentom,
od strane i lijenika i sestre. Potencirat e se na stavljanje pacijenta u sredite
rada, tokom prevencije bolesti i promocije zdravlja. Neophodno se pribliiti
pacijentu, saznati uvjete u kojima ivi i radi, te spoznati prilike i probleme
19
unutar porodice. Lijenik i sestra se trebaju izboriti za prisni odnos sa pacijen-
tom, to znai da pacijent treba da osjeti da u njima ima oslonac. Neophodno
je, da se zdravstveni uposlenici postave kao uvari zdravlja pacijenta, da bi
mogli djelovati preventivno i promotivno.
Da bi odgovorili profesionalno svojim zadacima struke, moraju usvajati
najnovija saznanja iz medicinske znanosti i medicinske prakse. Neophodna
je dodatna kontinuirana i trajna edukacija. Kroz promociju i prevenciju treba
dostii smanjenje trokova u zdravstvu za lijeenje, kroz racionalizaciju labo-
ratorijske dijagnostike, terapije, te smanjenje trokova sekundarne zdravstve-
ne zatite.
Prvu polovicu XX. stoljea obiljeila su velika otkria u biomedicini, po-
sebno cjepiva i antibiotika. To je takoer doba pada mortaliteta od zaraznih
bolesti, pa bi logian zakljuak bio da su lijekovi zasluni za to. Meutim, mor-
talitet od upale plua pao je za vie od 70% prije otkria sulfonamida 1935.
godine (prvi efkasni antimikrobni lijekovi), mortalitet od tuberkuloze pao je
za vie od 80% prije 50-tih godina (otkrie antituberkulotika), mortalitet od
velikog kalja pao je za vie od 90%, arlaha i diferije za vie od 70% prije
otkria antibiotika i cjepiva. Djeja paraliza jedina je bolest na koju je u 20.
stoljeu utjecalo otkrie cjepiva.
Na zdravlje je vie utjecala kvalitetnija prehrana, nego to su to inili li-
jekovi. Zbog jefinijih i dostupnijih izvora proteina u zapadnim se zemljama
poveava tjelesna visina mladih. Ljudi su zdraviji i due ive. Aspirin je uni-
verzalni lijek, koji se primjenjuje ve stotinu godina.
Pedesetih godina 20. stoljea pojavio se drugi udotvorni lijek kortiko-
steroidi. S druge strane, pojavio se novi uzrok smrti, kojega prije 100 godina
nije bilo. To je tetno djelovanje lijekova i interakcije istih. Danas je to etvrti
uzrok smrti u SAD-u, dok je AIDS tek na desetom mjestu. Pritom se ne radi
o pogreno propisanom lijeku niti o predoziranju grekom bolesnika, ve o
djelovanju propisno danog lijeka.
Najbolja odbrana od bolesti nisu lijekovi, nego snaan imunitet, a na nje-
ga najvie utjee dobra prehrana s adekvatnim udjelom proteina, te zdravi
stil ivljenja. Dakle, medicina budunosti bit e vie posveena promoviranju
zdravlja nego lijeenju bolesti. Rano otkrivanje karcinoma, dijabetesa, hiper-
tonije, pretilosti sve je to sekundarna prevencija. Uvijek emo trebati i lijekove
i medicinske intervencije, meutim, prava primarna prevencija jest uvanje i
poboljanje zdravlja pravilnom prehranom i umjerenom tjelesnom aktivno-
u.
UVOD
20
LITERATURA:
Ball, MJ., Douglas, JV. Patient safety and quality care. J Health care Inform Management 2002; 16 (1):28-23. 1.
Belagi, Z., Sarihoi, M., eerbegovi, M., Toromanovi, S. Uloga socijalne medicine- javnog zdravstva u 2.
sistemu zdravstva. Sarajevo, Mat soc med , 2000; 12 (1-2): 9-12.
Committee on Quality of Health Care in America, Institute of Medicine. Crossing the Quality Chasm. Washin- 3.
gton, DC:Nacional Academy Press, 2001.
Eldar, R. Vrsnoa medicinske skrbi, osnovni pojmovi i primjena u praksi.Zagreb:Medicinska naklada, 2003. 4.
Imamovi, E. Organizacija zdravstvene zatite u FBiH. Mat Soc Med, 2002; 14 (3-4) : 69-72. 5.
Jati, Z. Kontrola lijeenja pacijenata sa bronhijalnom astmom kroz timove porodine medicine. Magistarski 6.
rad. Medicinski fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006: 22-34.
Joki, I. Zdravstveno stanje stanovnitva FBiH od 1998. do 2000. godine. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2): 17-24. 7.
Leatherman, S., Berwick, D., Iles, D., Levin, LS. et al. Te busines case for qualiti:Case studies and an analisysis. 8.
Health Afairs 2003;22: 17-30.
Mai, I., Novo, A., Pilav, A., Joki, I., Toromanovi, S. Health care system in Federation of Bosnia and Herze- 9.
govina. Mat soc med, 2006; 18 (4): 212-8.
Mai, I., Novo, A. Health systems and its subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat soc med, 2006; 18 (1): 13- 10.
21.
Mai, I., Toromanovi, S., Belagi, Z., Smajki, A. Health Risk Factors and Health Status of Population of 11.
Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2) : 25-9.
Mai, I. Publich health in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2004; 58 (1 Suppl 1): 3-4. 12.
Milii, V. Deontologija profesije lijenik. Sveuilina tiskara, Zagreb, 1996. 13.
Toromanovi, S. Istraivanje kvaliteta primarne zdravstvene zatite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdrav- 14.
stvenih usluga. Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerziteta Sarajevo. Sarajevo, 2005: 7-19.
UK. Discussion document from BMA on patient safety and clinical risk. Inter Jhealth Care Qual Assur 15.
Vol.16,No.2. 2003.
Upitnik o zdravlju, FDI, 1998. 16.
Ustav Bosne i Hercegovine. lan 3. Nadlenost izmeu ustanova BiH i entiteta, 1995. 17.
Varga, S., Kenfelj, H., Lazibat, T. Uloga menaera u implementaciji organizacijskih promjena. Zbornik radova 18.
5. meunarodnog simpozija o kvaliteti. Trogir: Hrvatsko drutvo menaera kvalitete, 2003.
Varga, S. Moe li zdravstvo opstati bez sistema kvalitete- Zbornik radova 4. meunarodnog simpozija o kvalite- 19.
ti. Vodice:Hrvatsko drutvo menaera kvalitete, 2001.
Varga, S. Sistemi kvalitete u zdravstvu: Naglaeniji kriteriji svjetskih standarda. Specijalno izdanje-Kvaliteta. 20.
Privredni vjesnik, prosinac 2003.
WONCA, Evropa. Evropska defnicija porodine -obiteljske medicine. Udruenje specijalista i specijalizanata 21.
porodine- obiteljske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
ZDRAVSTVO
2. POGLAVLJE
Iskustvo je rije kojom nazivamo svoje pogreke
Oscar Wilde
22
2.1. PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR
Zdravstvo bi trebalo biti oaza reda, djelovanje unutar visokih normi mo-
ralnosti i kvalitetnoga rada. Problematika zdravstva unutar pravnog i instuti-
cionalnog okvira, je regulirana entiteskim i kantonalnim zakonima o zdravlju.
Federalno ministarstvo zdravstva, te Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite
djeluje na nivou entiteta.
U Federaciji Bosne i Hercegovine djeluje jo 10 kantonalnih ministarstava
zdravstva. Fond solidarnosti u oblasti zdravlja je uspostavljen na nivou Fede-
racije Bosne i Hercegovine. U entitetima djeluju zdravstveni fondovi i zavodi
za javno zdravstvo. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine organizacija i uprav-
ljanje sistemom zdravstvene zatite u Bosni i Hercegovini su decentralizirani
do razine entiteta i distrikta Brko. Zdravstveni sistem u Federaciji Bosne i
Hercegovine je predmet podijeljene nadlenosti izmeu zdravstvenih vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine i kantona.
Naalost, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine se opredijelio za opciju da
se zdravstvo organizira u kantonu, a da se sva politika unutar zdravstva utvr-
uje na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Prema zakonu o zdravstvenoj
zatiti, na nivou Federacije BiH formiraju se Federalno ministarstvo i Federal-
ni zavod za javno zdravstvo. Dva ili vie kantona i Federacija mogu formirati
kliniki centar, klinike bolnice, zavod za zdravstveno osiguranje i sve vrste
ostalih zavoda. Na nivou kantona moe se formirati kantonalno ministarstvo
zdravstva, kantonalni zavod za osiguranje, kantonalne ope i specijalistike
bolnice, dom zdravlja, poliklinike.
Na nivou opine moe se formirati dom zdravlja, podrune ambulante,
te ope i specijalistike bolnice. Osniva zdravstvenih ustanova u vlasnitvu
Federacije je Parlament BiH. U vlasnitvu kantona zakonodavno tijelo kan-
tona, a osniva zdravstvenih ustanova u vlasnitvu opine je Opinsko vije-
e. Mreu zdravstvene djelatnosti utvruje Parlament Federacije na prijedlog
Ministarstva zdravstva, a na nivou kantona Zakonodavno tijelo kantona na
prijedlog kantonalnog ministra.
Novim zakonskim rjeenjima, utemeljenim na stavovima Dejtonskog mi-
rovnog sporazuma iz 1995. godine, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva
entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republiku Srpsku (RS). Pre-
ma Ustavu BiH, sve nadlenosti iz oblasti zdravstva prenesene su u nadlenosti
entiteta. Zdravstvene nadlenosti u Federaciji Bosne i Hercegovine podijeljene
su izmeu federalne i kantonalne vlasti, te federalni nivo ima uglavnom ko-
ordinirajuu funkciju. Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove
23
kojima su osnivai Federacija, Kanton i Opina u suglasnosti sa Zakonom o
zdravstvenoj zatiti Federacije BiH.
Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na deset kantona od kojih
svaki kanton ima svoju vladu. Kantoni se sastoje iz opina u svojstvu drutve-
no politikih zajednica. Reforma zdravstvene zatite zapoela je odmah nakon
rata. Ministarstvo zdravstva FBiH je sa meunarodnim institucijama uradilo
prijedlog za reformu sistema zdravstva, iji je cilj poveanje efektivnosti i raci-
onalizacije zdravstvene zatite. On je podran Zakonom o zdravstvenoj zatiti
i Zakonom o zdravstvenom osiguranju donesenim 1997. godine, te privreme-
nim standardima i normativima zdravstvene zatite iz 2000. godine.
Da bi efkasno funkcionirao ovako decentralizirani sistem, neophodno
je osigurati dostatan razvitak znanja i dovoljno vjetine za upravljanje zdrav-
stvom na nivoima regija i kantona. Potrebno je sainiti podjelu odgovornosti
za zdravlje stanovnitva izmeu drave, entiteta, distrikta, kantona i opina.
2.2. SOCIJALNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Socijalno zdravstveno osiguranje podrazumijeva neproftni i javni sistem
osiguranja, koji je uspostavljen zakonom i funkcionira pod okriljem parla-
menta i vlade. U Bosni i Hercegovini je opredjeljenje da se utemelji, nekompe-
titivan regionalno utemeljen sistem socijalnog zdravstvenog osiguranja. Ova-
kav sistem se ne fnasira putem opeg oporezivanja, ve putem doprinosa za
zdravstveno osiguranje. Graanima se ne daje mogunost slobodnog izbora
fonda zdravstvenog osiguranja, niti mogunost naputanja osiguranja, jer je
obavezno za sve graane. Sistemski zakoni o zdravstvu proklamiraju princip
univerzalne pokrivenosti stanovnitva zdravstvenim osiguranjem.
2.3. REFORMA U ZDRAVSTVU
Reforma sistema zdravstvene zatite i ekonomski koncept medicine treba
da bude usmjeren u pravcu provoenja, gdje e da dominira preventivna
medicina;
jer je najefkasnija i najefinija,
jer titi ovjekovo zdravlje,
jer spreava nastanak bolesti,
jer ne upropatava drutvo u fnancijskom pogledu.
Primarna zdravstvena zatita u FBiH je decentralizirana i to predstavlja
ZDRAVSTVO
24
vrlo skup organizacijski model, uz trenutanu neefkasnost lijeenja. PZZ je
prva linija odbrane od bolesti i trebalo bi da rjeava zdravstvene probleme pa-
cijenata u obimu od 85 posto do 96 posto, to danas u zdravstvu nije sluaj.
Broj preventivnih pregleda je smanjen za 70 posto. Ovi pokazatelji ukazuju na
slijedee:
PZZ nije dobro organizirana.
Zdravlje ljudi je toliko narueno da se efkasno lijeenje moe provesti
samo u bolnici, a to zdravstvo daleko vie kota.
Lijenici ope prakse alju pacijente specijalistima. U zemljama EU se
godinje napie 20 do 55 uputnica specijalistima, a u Hrvatskoj 300, za
BiH nema zvaninih respektivnih podataka.
Pacijenti, takode trae uputnicu specijalisti, jer su neinformirani i misle
da to ne teti zdravstvenoj zatiti.
Glavni pravac djelovanja reforme zdravstva mora biti,
Jaanje uloge PZZ i preveniranje.
Te rano otkrivanje bolesti.
Financijski dio reforme zdravstva obuhvata obaveze drave da iz prora-
una izdvaja dostatna sredstva za zdravstvenu zatitu, a unutar zdravstvenih
ustanova obuzda nenamjenske trokove, te prazni hod rada osoblja.
Najvei problemi koji se oekuju u procesu provedbe reforme sistema
zdravstvene zatite FBiH u narednom desetogodinjem periodu bit e nemedi-
cinsko osoblje, koje u ukupnoj zaposlenosti u zdravstvenim ustanovama ue-
stvuje s 30 do 40 posto.
Bosna i Hercegovina eli da se pridrui i postane lanica Europske unije i
to je obavezuje da u podruju zdravstvene zatite mora ispuniti odredbe Lisa-
bonske konferencije Vijea Europe po kojima ona mora biti :
visokog kvaliteta na svim nivoima,
fnancijski odriva za zajednicu i drutvo u cjelini,
dostupna za sve, bez obzira na visinu linih dohodaka i pojedinano
bogastvo.
Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, zdrav-
stveni sektor aproksimativno doprinosi zdravlju stanovnitva samo 10%, osta-
tak je rezultat utjecaja drugih faktora, kao to su obrazovanje, stanovanje, itd.
Stalni napredak medicinske znanosti, te tehnoloka dostignua i intenzivna
upotreba opreme visoke tehnologije trai kontinuiranu savremenu edukaciju
medicinskih uposlenika.
25
Trenutna struktura obrazovnog sistema ne osigurava jednakomjerno
uvjete za to unutar BiH. Da bi se kvalitetno upravljalo zdravstvenim sistemom,
na mikro i makro razini, neophodno je poznavati vjetine, izmeu ostalog i
opeg upravljanja i rukovoenja zdravstvom. Stoga je neophodan novi nain
sistemskog planiranja i rukovoenja kadrovima u zdravstvenom sektoru. Ne-
ophodno je fokusirati, u ovom segmentu, reformu na uspostavljanje vrstih
vidova saradnji izmeu medicinskih fakulteta, stomatolokih, farmaeucet-
skih, zdravstvenih itd. Fakulteti gdje se proflira budui kadar, koji e initi
uposlenike zdravstvenih ustanova, treba da koordinira u korelacijama potre-
ba zdravstvenih ustanova.
Ciljevi reforme kao sektorski prioriteti u zdravstvu:
Osigurati dostupan zdravstveni sistem za sve graane, utemeljen na
principima solidarnosti i pravinosti, koji omoguuje socijalnim grupa-
ma, posebno siromanima, pristup garantiranom osnovnom paketu
zdravstvenih prava i usluga.
Osigurati efkasan i transparentan zdravstveni sistem usmjeren ka pro-
mociji zdravlja i prevenciji bolesti.
Osigurati sistem orijentiran ka kvalitetu, sa kontinuiranim razvojem
kvaliteta zatite i klinikim nadzorom.
Osigurati sistem usmjeren ka potrebama za zdravstvenom zatitom, koji
aktivno involvira interese i stavove kako pacijenta, tako i zdravstvenih
uposlenika.
Prema izvjetaju Ministarstva zdravstva Federacije, privatizacija svih sa-
draja, koji nisu javno zdravstveni, je budunost u Bosni i Hercegovini. BDP
je danas 1. 176 US. Problem zdravstva je nelikvidnost zbog neplaanja usluga
i neujednaenosti fnanciranja.
Provodi se reorganizacija zdravstva. Trenutno jedan od najprimarnijih,
tekuih, velikih problema predstavljaju lini dohodci, jer ne djeluju stimulativ-
no na uposlenike. U sklopu domova zdravlja otvoreni su centri za mentalno
zdravlje, gdje su uposleni psihijatri, psiholozi, socijalni uposlenici, medicinske
sestre, medicinski tehniari, te centri za fzikalnu rehabilitaciju.
Normalno da postoje dileme, meu onima koji odluuju o reformi, odno-
sno o reorganizaciji zdravstva, kojim putem krenuti, za dobrobit graana.
Da li se centralizacijom zdravstva, uope dobija konzinstetniji sistem,
koji bi daleko bolje trebao voditi rauna o cjelokupnoj zdravstvenoj
potronji?
Pri tome se dakako mora znati da e se izgubiti na lokalnim prioritetima.
ZDRAVSTVO
26
2.4. PRIMJERI DOBRO ORGANIZIRANIH
ZDRAVSTVENIH SLUBI
2.4.1. Organizacija zdravstvene slube u Engleskoj
Model u potpunosti centraliziranog zdravstva nalazimo u Velikoj Brita-
niji. kotska, Wels i Sjeverna Irska se izdvajaju svojim parlamentom, sistemom
organizacije i fnanciranja zdravstva. Mali Health centri su organizirani sa
svim sadrajima potrebnim lokalnoj zajednici. Tu pripadaju ope slube, sto-
matologija, dijagnostika, grupne terapije i predavaone za stanovnitvo.
Engleska ima 49 milijuna stanovnika, a proraun za zdravstvo je 57 bi-
liona funti. Postoji 9 regija sa dravnim uredima i regionalnim direktorima
za javno zdravstvo, 28 stratekih okruga i uprava te 300 PCTS (Primary care
trusts), ijim upravnim odborima rukovode politiari, predstavnici stanovni-
tva i struke sa 300 grupnih praksi (Primary health care) u vidu naih domova
zdravlja, od kojih svaki radi za 100-300. 000 stanovnika i 300 bolnica. 8% BDP
ide za zdravstvo, od ega se 70% izdvaja za PZZ.
Svrha tog sistem je smanjiti nejednakosti u pruanju zdravstvenih usluga
i rukovoenja sa PZZ, patronaom i davanju usluga sekundarne zdravstvene
zatite. Postoji 12 centralnih kontrolnih institucija, koje kontroliraju i usmje-
ravaju PZZ u provedbi nacionalnog plana sa 110 ciljeva zdravstvene zatite,
provode zdravstvenu inspekciju, imaju institut za ispitivanje klinike isprav-
nosti itd.
Postoji standardizirana lista ekanja za svaku zdravstvenu uslugu i lije-
nici su plaeni prema izvrenju tih 110 zdravstvenih ciljeva (kao to su npr.
koronarne bolesti, mentalne bolesti, zatita starijih, dijabetes, zatita djece,
bubrene ,te kronine bolesti itd.). Kontrolori ocjenjuju sa 1-3 zvjezdice rad
lijenika na temelju izvrenja zadanih ciljeva i prema tome su lijenici plaeni.
Prema podacima nedavne naune studije posljednjih 7 zdravstvenih reformi
u Engleskoj (od 1974-2002) nije imalo nikakvog utjecaja na duinu ivota sta-
novnitva, koja je u stalnoj laganoj progresiji zahvaljujui porastu standarda.
2.4.2. Organizacija zdravstvene slube u Italiji
Imaju decentraliziranu PZZ, organiziranu u tzv. regionalnim i baznim
zdravstveno socijalnim ustanovama Regija Veneto ima 40 opina i dva distrik-
ta. Lokalne/bazne socio-zdravstvene jedinice alju sve zdravstvene podatke o
stanju stanovnitva prema regionalnoj jedinici. Sve zdravstvene aktivnosti se
planiraju na razini zdravstvenog distrikta, koji objedinjuje vei broj opina.
27
U planiranje su ukljuene opine, graani preko svojih udruga i struka.
Prioriteti su zatita starijih, ovisnosti, mentalno zdravlje i invalidnost. Za
starije je tako cilj-postizanje i odravanje autosufcijentnosti, a za ovisnosti-
smanjenje puenja itd. U promoviranju zdravlja su ciljevi stvoriti prostore
pogodne za zdravi ivot, razviti zdravi stil ivljenja, ukljuiti opinske admi-
nistracije u sve aktivnosti i kontrolirati zdravstvene ustanove na bazi kriterija
efkasnosti.
Sad su razvijeni egzaktni pokazatelji uspjeha PZZ. Utvrena su tako sa
lokalnim zajednicama etiri podruja vrednovanja zdravstvene slube si-
gurnost, pravovremenost, efkasnost i zadovoljstvo pacijenata. to se sigurno-
sti tie vrednuje se pojava infekcija u zajednici, padovi pacijenata u domovima
staraca, pojava dekubitusa i nesree u kui.
Indikatori brzine intervencije ili pravovremenosti su npr. operiran prije-
lom femura u roku od 24 sata od povrede, potivanje liste ekanja prema teini
sluaja, vrijeme pruanja hladnih usluga (kemoterapije i sl., sekundarna pre-
vencija infarkta, koritenje ACE inhibitora kod otpusta pacijenata sa sranom
dekompenzacijom, pojave upala plua i broj cijepljenih sa pulmovaxom (2002.
godine je vakcinu primilo 58% pacijenata a nakon uvedene kontrole 90%)
Razvile su se razine vrednovanja. Kod grupa kompetentnih graana
odredio se objekt, motivacija i vrilo se periodino vrednovanje. Kod stru-
njaka koriste se znanstveni dokazi i struna snaga preporuke postupka. Tako
se za akutni infarkt kontrolira da li je preporuen aspirin kod otpusta, da li
se rano poelo sa beta blokerima, da li se antikoagulantna th. koristila u roku
od 30 min. od prijema, da li je dat savjet o nepuenju i savjet o dijeti i kakav je
intrahospitalni mortalitet. Na temelju prikupljenih podataka informatikim
sistemom uz prethodno provedeno informatiko osposobljavanje zdravstve-
nih uposlenika i ukljuivanje svih subjekata drutva, vri se planiranje i pro-
gramiranje zdravstvene zatite za slijedee razdoblje.
Tako za pacijenta koji se otputa iz bolnice, a nema nikoga da se o njemu
brine, bolnica odmah alje informaciju socijalnoj zdravstvenoj ustanovi, koja
aktivira socijalnu slubu i patronau i PZZ na temelju ijih podataka odmah
odredi potrebni nain zbrinjavanja i zdravstvene njege takve osobe.
Cijeli se sistem bazira na dravnim uposlenicima, koji su plaeni prema
izvrenju i kvaliteti svog rada, na temelju zdravstvenih programa. Sve se za-
sniva na savrenom informatikom sistemu u koji su ukljueni svi subjekti od
opine, grupa graana, socijalne i zdravstvene slube. Financiranje se provodi
iz regionalnih fondova, lokalnih sredstava i dravnog prorauna.
ZDRAVSTVO
28
2.4.3. Organizacija zdravstvene slube u Sloveniji
Zdravstveni sistem Slovenije je veinom centraliziran i pod utjecajem je
vlade, pa se varijante mijenjaju sa promjenom vlade. Reforma jo nije saivje-
la. Odvojena su Ministarstva zdravstva od Ministarstva ekologije i socijalne
skrbi. 1992. godine je zamiljena decentralizacija, koja nije provedena, pa se i
danas Regionalni zavodi za javno zdravstvo kao i dravni zavod fnanciraju iz
istog prorauna.
Oko 15% prorauna se izdvaja za javno zdravstvo. U 9 regional-
nih i 1 dravnom ZZJZ fali specijalista za javno zdravstvo. Nije defni-
ran broj izvrioca, nema planova rada i kontrole izvrenja. Pregledi pe-
radara se vre u zavodima, pa se osjea manjak fnancijskih sredstava.
Veina zavoda je u fnancijskoj krizi i nuna e biti skora reforma sa ot-
putanjem vika.
Prema planu decentralizacije regionalni bi se zavodi morali fnan-
cirati lokalno, a samo potrebni programi bi se fnancirali iz prorauna. U
budue e se raditi na tri razine: regionalnoj, nacionalnoj i europskoj. Tre-
bat e odrediti egzistencijalne funkcije javnog zdravstva. Mikrobioloki la-
boratoriji e se s vremenom preseliti u bolnice, a zavodi nee vie raditi na
trnom principu jer su to proraunske organizacije od interesa za dravu.
Domovi zdravlja rade po starim principima na gradskoj razini, a privatizacija
se vrlo polahko provodi, oko 25% djelatnosti je ve i privatizirano.
2.5. PROBLEMI UNUTAR ZDRAVSTVA
Unutar zdravstva postoje odreeni problemi, a to su:
2.5.1. Nejednakost i nepravinost u zdravstvu
Kroz koncept reforme zdravstva bi trebalo do 2020. godine ispraviti sve
nejednakosti i nepravinosti.
Koncept reforme zdravstva u cjelini eli promovirati princip jednakosti,
tj. pravinosti, u pravima na zdravlje i ivot graana u BiH kao dijela ljudskih
prava.
U zdravlju i zdravstvenoj zatiti principi jednakosti i pravinosti trebaju
se ogledati kroz

:
jednakost u zdravlju izmeu razliitih socijalnih grupa stnovnitva,
jednakost u fnansiranju zdravstvene zatite u skladu sa potrebama, unu-
tar pojedinih socijalnih grupa, te u regijama zemlje,
29
jednakost u dostupnosti zdravstvenih ustanova, te usluga u komunikaci-
jskom i geografskom smislu.
2.5.2. Nedostatna pokrivenost zdravstvenim osiguranjem
i kontrola prikupljanja doprinosa
Propisi o zdravstvenom osiguranju proklamiraju univerzalnu pokrive-
nost stanovnitva zdravstvenim osiguranjem, u cilju osiguranja jednake do-
stupnosti zdravstvene zatite. Osiguranici i lanovi njihovih porodica, koji
izvode pravo na zdravstvenu zatitu po osnovu obaveznog osiguranja nosioca
osiguranja, oznaavaju se zajednikim imenom osigurana lica.
Unato irokim mogunostima za ulazak u sistem socijalnog zdravstve-
nog osiguranja, procjenjuje se da oko 26% stanovnika nije obuhvaeno zdrav-
stvenim osiguranjima. (17% u F BiH, 35% u RS)
Pokrivenost populacije zdravstvenim osiguranjem varira i po kantonima i
po regijama. Izuzetno su drastine varijacije po opinama. Treba uzeti u obzir
da svi raspoloivi podaci o broju osiguranih lica se trebaju prihvatiti uvjetno iz
razloga to se doprinosi za zdravstveno osiguranje ne uplauju redovno.
U fondovima zdravstvenog osiguranja prikupi se tek neto iznad 65%
novca od ukupne svote koju bi trebalo prikupiti prema zakonskim propisima.
Uplate doprinosa su izuzetno razliite u pojedinim regijama.
Znaajne su nejednakosti u pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem iz-
meu dijelova stanovnika unutar pojedinih kategorija osiguranika, kao to su
ratni vojni invalidi, osiguranici - korisnici novane pomoi. Uglavnom se radi
o licima sa naruenim zdravljem koji esto nisu u mogunosti da se zaposle i
po tom osnovu osiguraju zdravstvenu zatitu.
2.5.3. Izraajna slabost funkcionalne povezanosti entiteskih
i kantonalnih sistema
Da bi se postiglo slobodno kretanje ljudi preko kantonalnih i entiteskih
granica, te vea jednakost i pravinost u pruanju zdravstvene zatite na teri-
toriji BiH, potpisana su dva sporazuma:
Sporazum o nainu i postupku koritenja zdravstvene zatite van podruja
kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osiguranik pripada.
Sprazum o nainu i postupku koritenja zdravstvene zatite osiguranih
lica na teritoriji BiH van podruja entiteta odnosno distrikta Brko kome
osigurana lica pripadaju.
ZDRAVSTVO
30
U procesu provedbe ovih sporazuma postoji bezbroj problema, te je ne-
ophodno ulaganje dodatnih napora zdravstvenih vlasti u pojedinim regijama
zemlje.
2.5.4. Nejednakost paketa zdravstvenih prava
Uoljiva je nejednakost paketa zdravstvenih prava. Trenutno raspoloiva
sredstva za zdravstvo su ograniena u odnosu na prijeratne vrijednosti. Name-
e se potreba za racioniranjem i eksplicitnim odreivenjem prioriteta. Razvoj
je neminovan jer zdravstvene ustanove i lijenici esto pribjegavaju metodi
inplicitnog racioniranja, to naruava prava pacijenta. Naalost, trenutno se
prava u zdravstvenoj zatiti u FBiH razlikuju u pojedinim kantonima jer su i
razliiti iznosi participacija, kako za pojedine usluge, tako i za pozitivne liste
lijekova.
2.5.5. Neprimjerena alokativna efkasnost
Alokativna efkasnost je neprimjerena. U svojim dokumentima o zdrav-
stvenoj politici Ministarstvo zdravstva u BiH smatra proces alociranja resursa
unutar zdravstvenog sektora kao kljuno podruje reforme. Prisutna je svje-
snost da to determinira nain na koji e se prikupljeni resursi distribuirati ne
samo po geografskim regijama, ve i prema pojedinim razinama zdravstvene
zatite.
Za efektivnije alociranje sredstava, a da bi ostvario cilj osiguranja kontro-
le trokova na makro razini i poboljanja institucionalne efkasnosti, postoje
dva kljuna podruja koja se moraju primjenjivati, to su :
mehanizmi ugovaranja,
sistemi plaanja zdravstvenih djelatnika.
Instrument za implementaciju ciljeva zdravstvene politike je ugovaranje
izmeu fondova zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova. Alocira se
novac sukladno broju i strukturi zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, to
podrazumijeva plaanje zdravstvenih djelatnika sistemom mjesenih plaa.
2.5.6. Neefkasnot u organizaciji sistema i u pruanju usluga
Prisutna je neefkasnost, kako u organizaciji, tako i u pruanju zdravstve-
nih usluga. Konvencionalni pristup primarnoj zdravstvenoj zatiti okrenut je
bolesti i terapiji. Pasivan prijem pacijenta, vee koritenje specijalistiko-kon-
sultativnih i dijagnostikih usluga, te bolnikog lijeenja. Budui koncept bi
trebao podrazumijevati aktivan pristup, odnosno rad u zajednici sa izraaj-
31
nim fokusom na promociji zdravlja, prevenciji bolesti, kontinuiranoj i sveo-
buhvatnoj zatiti, timskom radu i razvoju intersektorske saradnje. Efkasnost
primarne zdravstvene zatite ( PZZ ) moi e se postii, ukoliko se smanji broj
pacijenata, koji se proslijeuje nepotrebno do sekundarne i tercijalne razine.
2.5.7. Korupcija u zdravstvu
Prisutna korupcija u sektoru zdravstva, izraajno smanjuje efkasnost cje-
lokupnog sistema, te istovremeno predstavlja veliko optereenje za siromanije
socijalne grupe. Vodee oblasti koje se mogu identifcirati kao vjerovatne mo-
gunosti za korupciju su sljedee :
korumpiranost odgovornih u zdravstvenim ustanovama za nabavku roba
i za kapitalne investicije,
konfikt interesa onih koji rade u javnoj instituciji kroz favoriziranje i us-
mjeravanje pacijenta ka privatnim praksama,
korumpiranost odreenog broja zdravstvenih djelatnika u smislu plaanja
ispod stola.
2.6. PRIORITETI U ZDRAVSTVU
U zdravstvu je neophodno sprovesti hitne aktivnosti, a to su :
aktivnosti u oblati fnansiranja i plaanja,
osigurati univerzalnu pokrivenost stanovnitva zdravstvenim osiguranjem,
usvojiti primjeren paket zdravstvenih prava i proiriti sistem solidarnosti,
osigurati nesmetanu implementaciju sporazuma o nainu i postupku
koritenja zdravstvene zatite van podruja zavoda zdravstvenog osig-
uranja kome osiguranik pripada,
implementirati nove mehanizme za alokaciju resursa,
racionalizirati mreu zdravstvenih ustanova,
smanjiti mogunosti za korupciju u zdravstvu,
provesti reformu primarne zdravstvene zatite kroz koncept obiteljeske-
porodine medicine,
provesti reformu farmaceutskog sektora,
jaati ulogu javnog zdravstva i multisektorske saradnje,
stimulirati dalji razvoj ljudskih resursa,
osigurati kvalitet zdravstvenih usluga.
ZDRAVSTVO
32
2.7. ZDRAVSTVENA ZATITA
Zdravstvena zatita je cjelokupni skup mjera, te svi vidovi aktivnosti i
postupaka, koji se sprovode sa istim ciljem, a to je ouvanje zdravlja, pobolj-
anje zdravlja, unapreenje zdravlja i unapreenje prava na ivot. Zahtijevi
za zdravstvenom zatitom predstavljaju koliinu i vrstu zdravstvenih usluga
koje zahtijeva pojedinac ili cijela populacija, a potrebe su zdravstvene usluge
koje bi trebalo pruiti radi unaprijeenja zdravlja, specifne prevencije i ranog
otkrivanja bolesti. Ljudi zaista ne trebaju sve ono to ele, a sve potrebe za
zdravstvenom zatitom nisu jednako vane. Stoga koncept zdravlja predstavlja
odgovarajui standard za odreivanje potreba za zdravstvenom zatitom.
U zdravstvenim ustanovama zdravstveni uposlenici i zdravstveni sarad-
nici svojim znanjem, praenjem dostignua u razvoju medicinske znanosti,
koritenjem i sprovoenjem savremenih medicinskih postupaka uz primjenu
medicinske tehnologije pruaju zdravstvenu zatitu.
Organizacija i sprovoenje zdravstvene zatite tee kroz primarnu, spe-
cijalistiko-konsultativnu i bolniku zatitu. Osnovno opredjeljenje budue
zdravstvene politike i svih reformskih promjena u Bosni i Hercegovini pred-
stavlja novi koncept primarne zdravstvene zatite. Zadaci timova e biti u
okviru preventivnih, promotivnih, dijagnostikih, terapeutskih i rehabilitaci-
onih aktivnosti.
2.7.1. Primarna zdravstvena zatita (PZZ)
Ovaj vid zdravstvene zatite obuhvata i sprovodi se kroz:
djelatnost ope medicine,
djelatnost obiteljskog/porodinog lijenika,
djelatnost predkolske i kolske medicine,
djelatnost stomatoloke zatite,
djelatnost higijenske i epidemioloke zatite,
djelatnost hitne medicinske slube,
djelatnost zatite zdravlja ena,
djelatnost zdravstvene zatite specifnih i nespecifnih plunih bolesti,
djelatnost dijagnostike, labaratorije,
djelatnost medicine rada,
djelatnost specifne zdravstvene zatite uposlenika,
djelatnost apotekarskih usluga.
33
U rjeavanju zdravstvenih problema, cjelokupna medicinska djelatnost
moe se podijeliti na pet nivoa, a to su:
1. unapreenje zdravlja,
2. specifna prevencija,
3. rano prepoznavanje i rano lijeenje,
4. ogranienje nesposobnosti,
5. rehabilitacija.
2.7.2. Unapreenje zdravlja
Dio zdravstvene zatite je i zdravstvena djelatnost koja nije usmjerena po-
sebno protiv neke odreene bolesti ili odreenog poremeaja. Naprotiv, slui u
svrhu unapreenja pozitivnog zdravlja kroz promociju, prevenciju, zdravstve-
ni odgoj, itd. Ovakav vid zdravstvene zatite postie se kroz:
jaanje i razvijanje otpornosti organizma,
provoenje i primjenu higijenskih mjera u svakodnevnom ivotu,
odgojem o linoj i mentalnoj higijeni,
izgradnjom zdravih stambenih jedinica, kola, tvornica,
izgradnjom ustanova za rekreaciju,
pravilnom prehranom,
sprovoenjem mjera protiv zagaenja vazduha,
sprovoenjem mjera protiv kontaminacije vode,
sprovoenjem mjera protiv zagaenja hrane,
sprovoenjem mjera protiv zagaenja tla zemljita,
sprovoenjem mjera protiv suzbijanja buke.
2.7.3. Specifna prevencija
Specifna prevencija sa unapreenjem zdravlja je dio primarne preven-
cije, a sprovodi se i postie kroz aktivnosti za suzbijanje i spreavanje bole-
sti. Adekvatnim djelovanjem na uzroke bolesti, djelovanjem da faktori koji su
uzronici odreenih bolesti ne dou u mogunost da djeluju na organizam,
na ovjeka. Iskljuivanjem svih tetnih faktora ivotne sredine, djelovanjem
protiv hemijskih, fzikih i biolokih agenasa u vanjskoj sredini postiemo spe-
cifnu prevenciju.
ZDRAVSTVO
34
2.7.4. Rano prepoznavanje i rano lijeenje
Mjere sekundarne prevencije bolesti su rano prepoznavanje i rano lijee-
nje. Treba znati brzo odrediti simptome i adekvatnom terapijom sprovesti iz-
ljeenje, te sprijeiti da bolest ne izazove oteenja organizma, da ne uznapre-
duje. Mjere koje se poduzimaju kod ranog prepoznavanja i ranog lijeenja su:
preventivni pregledi-screening pregledi,
spreavanja epidemija, te komplikacija izazvanih epidemijama,
aktivno traenje sluajeva koje je zahvatilo oboljenje,
posebne vrste dodatnih ispitivanja radi spreavanja oboljenja,
smanjenje perioda nesposobnosti.
2.7.5. Ogranienje nesposobnosti
Ciljevi ogranienja nesposobnosti su:
zaustaviti dalji tok bolesti,
sprijeiti ogranienu nesposobnost,
sprijeiti invalidnost,
sprijeiti letalni zavretak.
2.7.6. Rehabilitacija
Za to bre ozdravljenje neophodno je sprovoditi mjere rehabilitacije koje
spadaju u tercijalnu prevenciju.
Rehabilitacijom se sprovode djelovanja kroz :
fzikalnu terapiju,
mentalnu terapiju,
socijalnu terapiju.
Smisao rehabilitacije je kako adekvatnim lijeenjem, to prije oteenu
osobu vratiti u drutvo, u zajednicu i uiniti je jednakovrijednim i sposobnim
lanom zajednice.
2.8. KVALITET U ZDRAVSTVU
Zdravstvena politika i zakoni o zdravstvenoj zatiti i osiguranju predvi-
aju, kao jedan od glavnih ciljeva:
Uvoenje procesa za sistematini monitoring.
Uvoenje ocjene zdravstvene zatite.
35
Promociju kvaliteta zdravstvene zatite.
Postojei Zakon o zdravstvenoj zatiti Federacije BiH usvojen u novembru
1997. godine, defnira nekoliko mehanizama, kojima e Ministarstvo zdrav-
stva osigurati kvalitet slubi zdravstvene zatite.
Ovi mehanizmi su:
Defniranje uvjeta i standarda za osnivanje i rad zdravstvenih ustanova,
lanovi 26, 28, 29, 44. i 47.
Unutarnji nadzor nad strunim radom, lanovi 134. i 135.
Zdravstvena inspekcija, lanovi, 136. i 144.
Ljekarska komora, lanovi, 152. i 155.
Ono to je karakteristino za ove dokumente je to, da oni ne defnira-
ju uloge, odgovornosti, procese i procedure koje jedna organizacija treba da
utvrdi da bi postojee i budue osoblje bilo sposobno sprovoditi menadment
kvaliteta s ciljem osiguranja kontinuiranog poboljanja kvaliteta zdravstvene
zatite.
Kvalitet zdravstvene zatite je tema o kojoj se govori godinama. U po-
sljedne dvije decenije primjetan je porast interesiranja za kontrolu kvaliteta u
zdravstvu. Kvalitetna zdravstvena njega predstavlja jedno od osnovnih ljud-
skih prava i treba da bude prioritet svake nacionalne zdravstvene politike,
posebno u situacijama ogranienih resursa i budeta, predstavlja neodvojivu
komponentu u pruanju usluga u zdravstvu.
Potrebno je defnirati svaku situaciju zasebno, tj. kada i u kojoj fazi dolazi
pacijent, dati momenat, te oekivani, eljeni ili zahtjevani rezultat. Primarna
profesionalna obaveza svakog lijenika je da slui javnosti tj. pacijentima, pri
emu je najvaniji aspekt te obaveze pruanje usluga unutar granica klinikih
okolnosti, predstavljenih od samog pacijenta, te prema potrebama i eljama
datog pacijenta.
Kvalitet predstavlja jako vanu i neodvojivu komponentu zdravstvene
njege, ali sam koncept kvaliteta je teko defnirati. Da bi se moglo ope razgo-
varati o kvalitetu, potrebno je defnirati pojam kvaliteta za odreenu situaciju
u datom momentu, kao i oekivani, eljeni ili zahtjevani rezultat.
Kvalitetna briga o zdravlju je karakterizirana efektnom integracijom vie
komponenti, ukljuujui: prevenciju bolesti, promociju zdravlja, promociju
kvaliteta, dostupnost za sve pacijente, kvalitet ivota i zadovoljstva korisnika,
pacijentovu autonomiju, organizaciju prijema pacijenta, organizaciju prakse,
prihvatljive modalitete preporuenih tretmana, etiku i podrazumijeva se pro-
fesionalizam, kao i efkasnost koritenja servisa, sa stanovita kotanja usluga.
ZDRAVSTVO
36
Svaka organizacija koja se bavi zdravstvenom zatitom ima obaveze da
osigura i stalno poboljava dobar kvalitet svoga rada kroz sistem koji se na-
ziva Sistem poboljanja kvaliteta (Qualiti improvent systems-QIS). Ovaj
sistem se moe defnirati kao set planiranih aktivnosti i mjera primjenjenih
na razliitim nivoima zdravstvene zatite, radi kontinuiranog osiguravanja i
poboljavanja kvaliteta pacijentove njege. Potrebno je poduzimati aktivnosti i
mjere za poboljanje kvaliteta zdravstvene usluge putem kreiranja neophodnih
struktura, politike kao i stanja za njihovu primjenu.
Politika kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zatite treba da podstie zdrav-
stvene uposlenike da dosegnu pa i prestignu postavljene standarde u kvalitetu,
kvantitetu, primjeni odgavarajueg tretmana. Kvalitet je ouvanje profesio-
nalnih standarda u tretmanu pacijenta, u smislu individualne odgovornosti
lijenika za kvalitet, a odabir tretmana ostaje na samom lijeniku.
Cilj bi trebao biti isti, da svaki lijenik tei postizanju to boljih rezultata,
prakticirajui i sprovodei korektne tretmane svo vrijeme svoga rada. Osnova
za postizanje tog cilja je ustanovljavanje jedinstvenih standarda u praksi, usva-
janje jedinstvenih protokola u klinikoj praksi i organiziranje i provoenje je-
dinstvenog i tanog sistema izvjetavanja.
Razliiti su zadaci medicine, poev od promoviranja zdravlja, prevenira-
nja bolesti, tretmana lijeenja, izljeenja, spreavanja napredovanja patolokih
procesa, pa do odravanja zdravlja koji su respektivni za postizanje rezultata
kod terapije. Neophodno je pacijentu ponuditi adekvatan koncept lijeenja,
mogunosti koje moe dobiti i koje su realne za to stanje zdravlja. Tokom li-
jeenja ne odstupati od odreenih pravila, ali pri tome ne naruiti pravo paci-
jenta na detaljnu obavijest i suodluivanje, te istovremeno na obaveze i njegovu
odgovornost.
Smatra se neophodnim da se pacijent motivira na saradnju i da primje-
njuje ono to mu se propie od terapije, te da sudjeluje u ouvanju i prevenciji
svoga zdravlja. Svaki pacijent je individua za sebe, koja ima svoj karakter, i-
votno iskustvo, prolost, kulturnu pozadinu, svoju osobenost, ivotnu ulogu i
pravila, odnose i veze, djela, akcije, politiko bitisanje, ponaanje, fzionomiju,
ivotne tajne, te individualne poglede i budunost.
Utjecaj materijalnih mogunosti na ouvanje kompletnog zdravlja je ogro-
man. Svaki ovjek, kao individua je izloen masi socioekonomskih problema
(ekonomski nedostatak, nezaposlenost), a svi ti faktori su sastavni dio zdravog
ivljenja. Siromaniji sloj stanovnitva se javlja kada je oboljenje uznapredo-
valo i kada lijeenje daleko vie kota. Tu je neophodan individualni pristup,
jedno je to bi trebalo uiniti, a drugo je to su mogunosti pacijenta i kako mu
adekvatno pomoi prema njegovim mogunostima.
37
Jedan od prioritetnih ciljeva Agencije za kvalitet i akreditaciju F BiH
(AKAZ), a u okviru Projekta Osnovno zdravstvo , bila je inicijalna procjena
primjene standarda u zdravstvu, provedena u primarnoj zdravstvenoj zatiti i
bolnicama u Federaciji BiH.
Kao prioritet odreen je razvoj organizacijskih i klinikih standarda za
PZZ i bolniki sistem. Na bazi toga je i napravljena procjena kvaliteta zdrav-
stvenih institucija koje budu aplicirale za akreditaciju.
Osnovne alate za proces oblikovanja organizacijske kvalitete standarde,
kojima se ne samo defniraju neophodni resursi i organizacijski sporazumi ve
i razliiti kriteriji, politike i procedure. AKAZ je razvio na bazi ve postojeih
standarda konsultantske kompanije HQS (Health Quality Service) iz Velike
Britanije, koja je u okviru Projekta izabrana da zajedno s domaim akterima
promovira ideju kvalitete i akreditacije u zdravstvenom sistemu kao i da uspo-
stavi Agenciju.
Britanski standardi bili su polazna osnova za izradu standarda za PZZ
i bolnice koji e biti primjenljivi u naoj sredini. Veliki dio svog djelovanja
AKAZ je posvetio odabiru i angamanu zdravstvenih profesionalaca iz cijele
Federacije, koji su organizirani u radne grupe preradili britanske standar-
de i konsenzualno ih prilagodili naim okolnostima.
Osim navedenog, AKAZ je na osnovu AGPAL i Royal College of General
Practitioners standarda i dodatnih inputa, HQS je pripremio u naoj sredi-
ni i uvjetima prilagodio set standarda za timove obiteljske medicine, ime su
kompletirani setovi standarda za PZZ i bolnice, s tim to je bitno napomenuti
da u ovoj fazi procesa nije bilo izvodivo vriti ocjenu na bazi svih standarda.
Stoga su iz setova pripremljenih standarda odabrani slijedei standardi koji su
bili osnovom za kolegijalni pregled kvaliteta vanjskih ocjenjivaa u odabranim
zdravstvenim organizacijama. Standardi koji su odreeni za procjenu po nivo-
ima zdravstvene zatite, bili su:
Standardi za TOM (Tim obiteljske medicine)
I dio: Usluge za pacijente.
Standard 1: Dostupnost usluga.
Standard 4: Upuivanja i konsultacije.
Standard 5: Lijekovi i lijeenje.
Standard 6: Tretman hroninih oboljenja.
II dio: Specifne usluge za pacijente.
Standard 16: Usluge za oboljele od karcinoma.
Standardi za DZ (Dom zdravlja)
ZDRAVSTVO
38
Standard 3A: Prava i odgovornosti pacijenata.
Standard 3B: Informacije za pacijente.
Standard 3C: Odgovaranje na individualne potrebe pacijenata/
korisnika.
Standard 3E: Pristupanost usluga za pacijente.
Standard 4A: Promocija i prevencija zdravlja.
Bolniki standardi
III dio: Iskustvo pacijenata.
Standard 5: Prava pacijenata.
Standard 6: Informacije za pacijente/korisnike.
IV dio: Put pacijenta.
Standard 8: Tretman i njega.
V dio: Specifne klinike usluge.
Standard 20: Dnevni hirurki tretman.
Time su stvoreni svi neophodni preduvjeti da se bogata i dobro uvjebana
teorijska znanja provjere u praksi i provede inicijalna ocjena primjene standar-
da u pomenutim zdravstvenim institucijama, od strane domaih ocjenjivaa,
po prvi puta na prostorima Federacije BiH.
Nunost je ukljuivanje sve veeg broja zdravstvenih profesionalaca u
ovakve asocijacije koje e pratiti kvalitetu zdravstvene zatite, to je kroz stan-
dardizaciju zdravstvenog sistema u cjelini i jedan od uvjeta za bre prikljue-
nje nae zemlje EU. Organiziranim pristupom kvaliteti zdravstvene zatite i
pregledu sigurnosti i kvaliteta zdravstvenih ustanova u Federaciji BiH, prak-
tino je zapoela nova faza u rekonstrukciji zdravstvenog sistema u F BiH.

2.9. PROJEKTI U ZDRAVSTVU
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i usvajanja Federalnog pro-
grama rekonstrukcije zdravstvenog sistema, te drugih reformskih programa u
oba entiteta i distriktu Brko, zapoela je era implementacije projekata.
Kroz kreditna sredstva Svjetske banke u 2003. godini pokrenut je SITAP
projekat radi reforme zdravstvenog i penzionog fonda. Cilj projekta je:
poveanje pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem stanovnitva,
razvoj opcije za pokrivenost ugroenih kategorija stanovnitva,
poveanje prenosivosti prava na zdravstveno osiguranje,
defniranje sadraja paketa osnovnih usluga i pomo pri utvrivanju
njegovih tekuih sredstava,
39
razvoj opcija za poveanje udruivanja rizika,
razvoj opcija za dobrovoljno i proireno osiguranje,
poboljanje izvjetavanja, naplate, provoenja i kontrole doprinosa za
socijalno osiguranje,
racinalizaciju pruanja usluga,
razvoj i pilot testiranje novih mehanizama plaanja davalaca
zdravstvenih usluga.
Projekat FAMI I i FAMI II je zapoeo 1990.godine i djelovao do 2006.
godine, a sprovodili su ga Agencija za razvoj i saradnju (SDC, DEZA).
Cilj projekta je :
razvoj kurikuluma za kontinuirani profesionalni trening,
dodatna edukacija timova porodine-obiteljske medicine,
rekonstrukcija i adaptacija ambulanti,
nabavka medicinske opreme,
obuka iz menadmenta za timove porodine (obiteljske) medicine,
razvoj palijativne njege i patronanog rada,
pomo graanima vezanim za kuu,
trening trenera iz porodine medicine (TOT).
Ove aktivnosti su sprovedene u oba entiteta. Implementatori ovog projek-
ta su bili enevska univerzitetska bolnica (HUG).
Projekat HOPE Fondacija Partnerships in Health i Svjetska zdravstvena
organizacija (SZO) su u periodu od 2004. godine do 2006. godine organizirali
edukaciju iz porodine medicine za Srednjobosanski kanton.
Svjetska zdravstvena organizacija je pomogla u razvoju strategije reforme
primarne zdravstvene zatite (PZZ) u BiH.
Ministarstvo zdravstva je pokrenulo dva vlastita projekta:
1. Projekat Osnovno zdravstvo od 1999. godine do 2004. godine.
Ciljevi ovog projekta su razvijanje :
primarne zdravstvene zatite,
javnog zdravstva i suzbijanja bolesti,
akreditacija i osiguranje kvaliteta,
upravljanje projektom komponenti PZZ u svrhu uspostavljanja okvira za
PZZ.
2. Projekat Jaanja zdravstvenog sektora od 2006. godine do 2010. godine.
Ovaj projekat treba da traje etiri godine, a njegov cilj je jaanje zdrav-
stvenog sektora, koji treba ukljuiti vie naina i podruja djelovanja, a to su:
ZDRAVSTVO
40
Rekonstruiranje PZZ (treba da predstavlja najprioritetniji cilj djelovanja).
Unapreenje kapaciteta, kadrova koji upravljaju zdravstvenim sektorom.
Podrka sprovoenju projekta, te obavezno formulirati zdravstvenu poli-
tiku.
Ovi projekti fnancirani su kreditima Svjetske banke i paralelno su voe-
ni u oba entiteta.
LITERATURA:
sistemu zdravstva. Sarajevo, Mat soc med , 2000; 12 (1-2): 9-12.
gton, DC: Nacional Academy Press, 2001.
Dubur, A., Omani, A., Niki, D., Besi, A., Duri, K. Expenditures for Health Care and Teir Impact on Mor- 4.
tality in Federation of Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med,2006;18(1):31-4.
Global Health Governance: some new theoretical considerations on the new political space. Chapter in: Lee, K. 6.
(ed) Globalization and Health, London Palgrave 2002.
Infuence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Afairs, November/ 8.
December Issue 2002 .
Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju (Slubene novine FBiH, broj:7/02). 9.
Izvjetaj o humanom razvoju-milenijumski razvojni ciljevi BiH 2003.UNDP Bosne i Hercegovine, juni 2003. 10.
rad. Medicinski fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006: 22-34.
Joki, I. Zdravstveno stanje stanovnitva FBiH u periodu od 1998.-2000. g. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2): 17-24. June 1991 12.
Mai, I., Novo, A., Pilav, A., Joki, I., Toromanovi, S. Health care system in Federation of Bosnia and Herze- 14.
govina. Mat soc med, 2006; 18 (4): 212-8.
Mai, I., Novo, A. Health systems and its subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat soc med, 2006; 18 (1): 13-21. 15.
Mai, I., Toromanovi, S., Belagi, Z., Smajki, A. Health Risk Factors and Health Status of Population of BiH. 16.
Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2) : 25-9.
Mai, I. Publich health in BiH. Med Arh, 2004; 58 (1 Suppl 1): 3-4. 17.
Perspectives in health promotion and population health. American Journal of Public Health, Autumn 2002 . 18.
Perspectives on Health Governance in the 21st Century. In: Marinker, M. (ed), Health Targets in Europe: Polity, 19.
progress and promise, London: BMJ Books, 2002; 206-229.
Population Health Fund - Guide for Applicants 2001. 20.
Salihbai, S. Funkcioniranje fondova zdravstvenog osiguranja F Bih. Unpublished paper, 2005. 21.
Social Insurance Technical Assistance Project SITAP,Report No. 25672, World Bank,May 12, 203, p. 11. 22.
Statistiki godinjak F BiH 2001.Federalni zavod za statistiku.Sarajevo 2001. 23.
Toromanovi, S. Istraivanje kvaliteta primarne zdravstvene zatite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdravstve- 24.
nih usluga. Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerziteta Sarajevo. Sarajevo, 2005: 7-19.
WONCA, Evropa. Evropska defnicija porodine -obiteljske medicine. Udruenje specijalista i specijalizanata 27.
porodine- obiteljske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
Zakon o doprinosima i Odluka o izdvajanju sredstava u Federalni fond solidarnosti FBiH (Sl. novine FBiH, broj:13/02). 28.
Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakon o doprinosima (Slubene novine FBiH, broj: 35/98-1/02). 29.
MEUNARODNE ORGANIZACIJE
U ZDRAVSTVU
3. POGLAVLJE
Nita na svijetu nije internacionalnije od bolesti.

Paul Rusell
42
Da bi se pokualo sprjeavanje i irenje zaraznih bolesti, nastale su prve
meunarodne odredbe, propisi, dogovori i pravila.
3.1. NAJSTARIJI SAUVANI PROPISI
1377. godine Dubrovnik, enova, Venecija. 2 mjeseca je bila obavezna
izolacija. Jo 40 dana poslije odnosila se na osobe koje su dolazile iz po
druja zemalja ija je populacija bila zahvaena zaraznim oboljenjima.
1839. godine u Carigradu poinje sa djelovanjem Meunarodni zdravstveni
savjet, a cilj mu je bio zatiti stanovnitvo od kuge i kolere.
1851. godine u Parizu je postignuta Meunarodna konvencija o sprjeavanju
irenja zaraznih bolesti.
1866. godine u Carigradu uspjeno je doneena Meunarodna konvencija.
1874. godine u Beu postignuta Meunarodna konvencija.
1903. godine poeo djelovati Panameriki sanitarni biro na zatiti od zaraza.
1907. godine poeo djelovati Pariski biro za javnu higijenu.
1921. godine osnovana Zdravstvena organizacija drutva naroda.
1926. godine u Pragu poinje sa djelovanjem Meunarodna konvencija.
1933. godine u Hagu doneena Meunarodna konvencija.
1945. godine u Vaingtonu uspjeno postignuta Meunarodna konvencija.
1951. godine postignut je Meunarodni pravilnik.
3.2. SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA (SZO, WHO)
U okviru organizacije Ujedinjenih nacija, kao jedne od specijaliziranih
njenih agencija, poslije Drugog svjetskog rata, 1946. godine, osnovana je Svjet-
ska zdravstvena organizacija. Sjedite se nalazi u enevi, a ima 6 regionalnih
ureda za Evropu, Afriku, Istoni mediteran, Jugoistonu Aziju, Zapadni Paci-
fk, SAD.
Zadaci ove organizacije su :
prvenstveno organizirati sve vidove zdravstvene djelatnosti,
preduzimati, sprovoditi i organizirati sve vidove prevencije.
Naa zemlja je lan SZO, a regionalni ured kojem mi pripadamo, tj. za
Evropu, je Kopenhagen. Vano je naglasiti da je prvi predsjednik SZO bio prof.
dr.sc. Andrija tampar.
43
7. april se obiljeava kao Meunarodni dan zdravlja, u kojem svake godi-
ne SZO daje teme vezane za odreenu problematiku u zdravstvu. Ovakva vr-
sta organizacije ima svoj ustav, rezolucije i programe. Ustav SZO ima zadatak
da pravovremeno usmjeri svoje lanice, da djeluju u datom, bitnom momentu
za odreenu zemlju, da se aktivnost sprovede hitno, adekvatno i da SZO, od-
govara za svu koordinaciju.
Rezolucije i programi SZO, su i tekako vane aktivnosti ove organizacije.
Najvanijim se smatraju:
Meunarodna konferencija o primarnoj zdravstvenoj zatiti, gdje je do-
neena rezolucija da esencijalni oblik zdravstvene zatite je neophodno
sprovesti iskljuivo kroz primarnu zdravstvenu zatitu.
Dokument o promocji zdravlja.
Ciljevi i strategija zdravlja za sve do 2000. godine.
Ciljevi i strategija zdravlja za sve do 2020. godine.
3.3. FOND UN ZA HITNU POMO DJECI (UNICEF)
Sjedite Fonda je u New Yorku. Zadatak mu je pomaganje u zatiti majke
i djeteta. Sredstva troe na opremanje kola, obezbjeivanje pitke vode, izgrad-
nju mljekara, sprovoenje programa za suzbijanje endemskog siflisa, trahoma
slinih bolesti, te na isplaivanje strunjaka i ostalog osoblja koje uestvuje u
organizaciji.
3.4. CRVENI KRI/POLUMJESEC
Meunarodna organizacija za zatitu zdravlja u miru, a posebno u ratu je
Crveni kri, ije je sjedite u enevi. Ova organizacija ima specijalnu oznaku:
crveni kri na bijelom polju, dok zemlje sa muslimanskim stanovnitvom upo-
trebljavaju znak crvenog polumjeseca na bijelom polju. Crveni kri je osnovan
1864. godine, donoenjem Prve enevske konvencije.
Ova se organizacija ne zalae samo za donoenje konvencija, nego i za
njihovo potivanje i provoenje u praksi, a danas su na snazi etiri enevske
konvencije iz 1949. godine i to:
I enevska konvencija o zatiti pripadnika oruanih snaga u ratu na
kopnu.
II enevska konvencija o zatiti bolesnika, ranjenika i brodolomnika
pripadnika oruanih snaga u ratu i na moru.
MEUNARODNE ORGANIZACIJE U ZDRAVSTVU
44
III enevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima.
IV enevska konvencija o zatiti graanskih lica za vrijeme rata.
Ove su konvencije doneene na osnovu negativnih iskustava iz II svjet-
skog rata, a njihov osnov je ovjeno postupanje sa rtvama rata.
1977. godine doneena su i dva dopunska Protokola uz enevsku konven-
ciju od juna 1972.godine. Odredbom Protokola I iz 1977.godine status borca
priznaje se svakom borcu koji otvoreno nosi oruje i time je propisana zatita
koja je naroito znaajna za borce, za slobodu i za pripadnike pokreta otpora
protiv agresorskih snaga.
3.5. ORGANIZACIJA ZA ODGOJ,
NAUKU I KULTURU UN (UNESKO)
Sjedite ove organizacije je u Parizu. Tijesno surauje sa Svjetskom zdrav-
stvenom organizacijom na razvijanju zdravstvenog odgoja, mentalne higijene,
medicinske nastave i nauke, suzbijanju djeijeg kriminaliteta, donoenju za-
jednikih programa.
3.6. LJEKARI BEZ GRANICA
-MEDECINS SANS FRONTIERS (MSF)
Organizacija Medecins Sans Frontiers Ljekari bez granica, prua pomo
na mjestima gdje je zdravstveno stanje ljudi u opasnosti, a njihov glavni prin-
cip je da svaki ovjek ima pravo na medicinsku pomo. 1999.godine MSF je
dobila Nobelovu nagradu za svoj rad.
Ova je organizacija osnovana u Holandiji i predstavlja vano pobolja-
nje u internacionalnom pruanju medicinske pomoi, koju sama organizira i
izvodi bez kontrole dravnih organa.
1990.godine MSF je pruala pomo u oko 90 zemalja svijeta, a u njenom
programu uestvuje oko 1500 osoba. U kancelarijama irom Europe radi vie
od 200 osoba u stalnoj slubi. Sve kancelarije usklauju svoje aktivnosti i su-
rauju meusobno i imaju zajedniki cilj, a to je raditi samostalno, brzo i ef-
kasno.
Zahvaljujui tome, organizacija je sposobna da u roku od 24 sata bude
prisutna i prui pomo u vidu lijekova, vakcina, medicinskih instrumenata, a
u sluaju potrebe i pomo u vidu generatora, instalacija za preiavanje vode,
45
materijal za sanitetski smjetaj, atore za ljude i hranu. Osim navedenog MSF
moe angaovati ljekare raznih specijalnosti: parazitologe, hirurge, savjetnike
za prehranu, a takoer ovisno o potrebi moe angaovati i osobe iz drugih
struka.
3.7. SOCIJALNO - EKONOMSKI SAVJET (ECOSOC)
Ova organizacija je sa sjeditem u New Yorku. Socijalno ekonomski savjet
tijesno sarauje u rjeavanju skoro svih socijalnih pitanja, sa Svjetskom zdrav-
stvenom organizacijom. To ostvaruju uz pomo specijalnog fonda Ujedinjenih
nacija, za pomo nerazvijenim zemljama. Pri tome se koristi sva raspoloiva
tehnika pomo od Ujedinjenih nacija. Kroz ovaj savjet Svjetska zdravstvena
organizacija osigurava, pribavlja materijalna sredstva za djelovanje na nivou
podizanja zdravlja populacije nerazvijenih i zemalja u razvoju.
3.8. INTERNACIONALNA ORGANIZACIJA
DOKTORI SVIJETA
Organizacija Doktori svijeta je nevladina organizacija za humanitarnu
i medicinsku pomo, koja ima status neproftne asocijacije. Ova organizacija je
nastala 1980.godine, u Francuskoj, sa sjeditem u Parizu, ogranci su u eho-
slovakoj, Poljskoj, Maarskoj, Grkoj, paniji i u SAD-u, na inicijativu ljekara
koji su organizatori akcija
Ostrvo svjetlosti - brod za Vijetnam i
Avion za Salvador, a njen moto je: Pomoi, njegovati, svjedoiti.
Cilj ove organizacije je pomoi svima kojima je pomo potrebna, bez ra-
sne, politike ili religiozne diskriminacije, a svoje akcije najprije provode u naj-
ugroenijim i najnerazvijenijim podrujima svijeta.
Doktori svijeta, takoer, provode akcije i u urbanim podrujima, bazi-
rajui se na pomoi ekskomuniciranima iz drutva, te akcije za pomo osoba-
ma oboljelim od AIDS-a.
U ovoj organizaciji rade volonteri, svi su neplaeni dobrovoljci, lijeni-
ci svih specijalnosti, medicinske sestre, administrativci i ekonomisti. Doktori
svijeta djeluju u 45 zemalja, a aktivnosti koje sprovode fnanciraju se oko 70%
od individualnih donacija. U Francuskoj je 450 000 donatora, evidentiranih
na spisku. Kada se radi o hitnim intervencijama i akcijama, fnancije se osigu-
ravaju iz fondova drugih organizacija, a posebno od strane Evropske ekonom-
ske zajednice.
46
3.9. INTERNACIONALNA AGENCIJA
ZA ATOMSKU ENERGIJU (IAEA)
Ova agencija je sa sjeditem u Beu. Osnovana je 1957. godine. Ona je tre-
bala da postane sredite meunarodne saradnje na podruju nuklearne ener-
gije i da osigura njenu mirnodopsku upotrebu. Od poetka je djelovala kao or-
ganizacija Atom za mir. Od tada je postala jednom od vodeih oragnizacija
UN-a s vie od 2200 uposlenika iz preko 90 svjetskih zemalja. 2005. godine je
dobila Nobelovu nagradu za mir.
Internacionalna agencija za atomsku energiju i Svjetska zdravstvena orga-
nizacija djeluju kroz saradnju na zatiti od atomskog zraenja, na zatiti upo-
slenih u atomskim tvornicama, te zatiti ostale populacije od negativnih dje-
lovanja tokom proizvodnje. Vodi se obavezna i stroga kontrola kod upotrebe
radioaktivnih elemenata, koji se koriste za dijagnostike i terapeutske svrhe u
medicinskim istraivanjima.
3.10. VISOKI KOMESARIJAT ZA IZBJEGLICE UN (UNHCR)
1951.godine, odlukom Generalne skuptine UN ustanovljen je UNHCR,
odnosno Visoki Komesarijat za izbjeglice UN, predstavlja i ini dio cjeloku-
pnog sistema djelovanja UN. Osnovni ciljevi ove organizacije su:
prvenstveno iznalaenje rjeenja za krizne situacije u zemljama gdje su
ratna djelovanja,
prvenstveno iznalaenje rjeenja za teke situacije u kojima se nau pro-
gnani iz zemalja gdje su ratna dejstva.
Rad UNHCR-a je izriito nepolitiki i humanitaran. Posljednjih etrdeset
godina ova organizacija je obezbijedila pomo za vie od 28 miliona progna-
nih, iz preko 100 zemalja diljem planete.
Njegov rad je nagraen sa 2 Nobelove nagrade za mir. Generalni sekretar
Ujedinjenih nacija ima pravo inicirati i zahtijevati od UNHCR-a da pomogne
i onima koji nisu izbjeglice, ali su u zoni ratnih djelovanja, tititi sva njihova
prava i osigurati i omoguiti dostojanstven odlazak i povratak.
UNHCR kroz svoje programe ima ciljeve:
Obezbijediti i osigurati sigurnu zatitu svih prava prognanim i povratni-
cima.
47
Obezbijediti i osigurati sigurnu kompletnu osnovnu pomo prognanima
i povratnicima.
Osigurati sigurnu komunikaciju, sigurno irenje ideja o pravima na po-
vratak svakog ponaosob prognanog.
3.11. MEUNARODNI SAVJET MEDICINSKIH SESTARA (ICN)
International Council of Nurses (ICN) osnovan je 1899.godine u Londo-
nu. Cilj osnivanja ovog savjeta bio je da dovede do unapreenja zdravstvene
njege i uvjeta za rad u zdravstvu irom svijeta, te da sestrinstvo postane profe-
sija. ICN osigurava komunikaciju i razmjenu informacija sestara irom svijeta,
kao i razvoj profesije, znanja i vjetina, a sredite ICN-a je u enevi.
3.12. MEUNARODNA ORGANIZACIJA
ZA CIVILNI I VAZDUHOPLOVNI SAOBRAAJ
Svjetska zdravstvena organizacija ostvaruje kontinuiranu saradnju sa
Meunarodnom organizacijom za civilni i vazduhoplovni saobraaj. Primar-
na svrha zajednikog rada je:
poduzimanje svih vidova zatitinih mjera,
poduzimanje prevencije i sprovoenje karantena, radi irenja i unoenja
zaraznih bolesti.
3.13. ORGANIZACIJA ZA POLJOPRIVREDU
I PREHRANU (FAO)
Sjedite ove organizacije je u Rimu. Organizacija za poljoprivredu i pre-
hranu sarauje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u sprovoenju svih
aktivnosti. Zadaci i djelovanja ove organizacije su:
djelovanje na izuavanju i suzbijanju gladi,
djelovanje na prouavanju i suzbijanju manjkave prehrane,
djelovanje na prouavanju i suzbijanju zoonoza,
djelovanje na prouavanju i suzbijanju ostalih oboljenja iz podruja sto-
arstva,
djelovanje na prouavanju i suzbijanju drugih bolesti vezanih za poljopri-
vredu.
48
3.14. EUROPSKA AGENCIJA ZA ODOBRAVANJE
MEDICINSKIH PROIZVODA (EMEA)
European Medicines Agency (EMEA) je europska agencija za odobrava-
nje medicinskih proizvoda. Osnovana je 1995. godine pod pokroviteljstvom
EU i farmaceutske industrije, te kroz podrku pojedinih zemalja lanica.
Ova organizacija, jednaka je amerikoj Food and Drug Administrati-
on (FDA). Ona je zamijenila Committee for Proprietary Medicinal Products
osnovan 1977. godine, te Committee for Veterinary Medicinal Products, iako
su obadva ova tijela nastala kao osnovni znanstveni savjetodavni odbori.
Do 2004. godine, ova organizacija je nosila ime Te European Agency for
the Evaluacion of Medicine. Zemlje lanice EU, te Norveka i Island su po-
krivene radom ove agencije. Medicinski proizvodi koji su odobreni od strane
EMEA-e su dozvoljeni za prodaju u EU, Norvekoj i Islandu. Ona je plod sed-
mogodinjih pregovora zemalja lanica EU, a njezino sjedite je u Londonu.
LITERATURA
Health Canada. Achieving Health for All: A Framework for Health Promotion. 2.
Health Literacy: addressing the health and education divide. Forthcoming in H. Promotion Inter. 16(3),2001. 3.
Infuence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Afairs, November/De- 4.
cember Issue 2002.
Population health fund - Guide for Applicants 2001. 7.
Social Insurance Technical Assistance Project SITAP, Report No. 25672, World Bank,May 12, 203, p. 11. 8.
Who. Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health Care, Alma-Ata, USSR, 6-12 Sep- 10.
tember 1978. www.who.int/hpr/NPH/docs/declaration_almaata.pdf
Who. Health promotion glossary.http://www.ldb.org/vl/top/glossary.pdf 11.
Who. Health promotion: bridging the equity gap. mexico 5 - 9 june 2000. report of the technical programme. 12.
http://www.paho.org/English/AD/SDE/HS/mexdec2000.pdf
Who. Ottawa charter for health promotion. First International Conference on Health Promotion, Ottawa, 21 13.
November 1986. www.who.int/hpr/NPH/docs/ottawa_charter_hp.pdf
Who. Sundvall statement on supportive environments fohealth. Tird International Conference on Health Pro- 14.
motion, Sundsvall, June 1991. www.who.int/hpr/NPH/docs/sundsvall_statement.pdf
Who. Te Adelaide recommendations. Conference Statement of the 2nd International Conference on Health 15.
Promotion, Adelaide South Australia, 5-9 April 1988. http://www.who.int/hpr/NPH/docs/adelaide_recommen-
dations.pdf
Who. Te Jakarta declaration on leading health promotion into the 21st century. Fourth International Conferen- 16.
ce on Health Promotion, Jakarta 21 - 25 July 1997. www.who.int/hpr/NPH/docs/jakarta_declaration_en.pdf
www.euro.who.int/InformationSources/Publications/Catalogue/20010911_43 17.
www.hc-sc.gc.ca/hcs-sss/pubs/care-soins/2001-frame-plan-promotion/index_e.html 18.
www.phac-aspc.gc.ca/ph-sp/phdd/pdf/funding/health_fund.pdf 19.
www.phac-aspc.gc.ca/ph-sp/phdd/pdf/lifestyle.pdf 20.
ZDRAVLJE
4. POGLAVLJE
Smrt nas se ne tie jer je nema sve dok
postojimo, a kada doe, vie ne postojimo
Epikur
50
4.1. ZDRAVLJE
Zdravlje je temeljni drutveni resurs i preduvjet odrivog razvoja. Ono je
rezultanta sloenog meudjelovanja brojnih odrednica, od biolokih znaajki
pojedinca, znaajki okolia u kojem ivi, sve do znaajki socijalne okoline.
Ukoliko promatramo zdravlje iz individualne perspektive, jasno se moe
zakljuiti da je zdravlje povezano sa pojmovima samoodreenja i autonomije.
Biti zdrav znai moi kao individua u okviru drutva postii ciljeve kojima se
tei. Dakle zdravlje je ravnotea izmeu onoga to osoba eli i onoga to moe
postii. Ovakav koncept zdravlja oznaava razliite stvari za razne ljude.
Medicinsko-profesionalni pristup defnira zdravlje kao odsustvo bolesti,
gdje se pod boleu podrazumijeva devijacija od onoga to je za ovjeka nor-
malna bioloka funkcija. Jasna je granica prema socijalnim uslugama. Opa-
snost po ivot i obim normalne bioloke funkcije, misli se na preivljavanje i
reprodukciju. Zanemaruje psiho-socijalnu funkciju individue.
Drutveno-orijentirani pristup promatra zdravlje kao mogunost za sva-
kog lana drutva da funkcionira normalno, a individualno zdravlje je pove-
zano sa mogunou participacije u drutvenom ivotu. Deklarirani interesi
drutva uglavnom zavise od socijalno prihvaenih vrijednosti i normi.
Andrija tampar je prije 75 godina kao ekspert Lige naroda kazao da je
pitanje narodnoga zdravlja u prvom redu problem ekonomskog znaaja. Da-
nas, gledano, ne samo na naim prostorima, ve i diljem planete Zemlje, bilo
da se radi o bogatim ili siromanim zemljama, ili zemljama koje su u razvoju,
ili zemljama koje su u tranziciji, ovom stavu se nema ta niti dodati, niti odu-
zeti.
Razvoj medicine, razvoj tehnologije openito, ide daleko bre od svih
proraunskih mogunosti za zdravstvenu zatitu visoko razvijenih drava.
Nikada nije bila aktuelnija teza, da je i danas kao i prije ideal medicine da
bolest sprijei, a njezin cilj jeste da bolest izlijei. U ove dvije teze moemo
smjestiti pravac provodenja i ekonomski koncept medicine, gdje treba da
dominira preventiva, jer je najefkasnija, najefinija, titi ovjekovo zdravlje,
spreava pojavu bolesti i ne upropatava drutvo u fnancijskom pogledu.
Ouvanje i unapreenje zdravlja nije mogue bez partnerskog odnosa
pojedinca, zajednice u kojoj ivi, profesionalaca u zdravstvu i drave, od ko-
jih svatko mora prepoznati svoj interes i razinu odgovornosti. U tom procesu
zdravstveni sistem ima posebno mjesto i posebnu odgovornost. Mora se poti-
51
cati njegova preorijentacija i znaajnije usmjeravanje ka preventivi i osigura-
nju infrastrukture za promociju zdravlja.
U pitanjima zdravlja, zdravstvo mora zagovarati saradnju izmeu vlade na
svim razinama nevladinog sektora, privatnog i javnog sektora, gospodarstva,
zajednice i pojedinca. Ovi procesi ne mogu se dogoditi spontano. Za njihovo
pokretanje potrebno je uloiti znanje i sredstva, pri emu se pored fnancija
misli na ljudski rad i potrebnu tehnologiju. Kako to osigurati u uvjetima kada
su dostupna sredstva jedva dostatna za funkcioniranje postojeeg zdravstve-
nog sistema?
Jedno od rjeenja moe biti uspostava Fonda za prevenciju bolesti i pro-
mociju zdravlja. U njega bi se prikupljala sredstva od posebnih naknada na
proizvode tetne po zdravlje, a koristila bi se za poticanje intersektorske sarad-
nje u uspostavi i provoenju programa prevencije bolesti i promocije zdrav-
lja. Spomenuti prijedlog nije ni originalan ni nov. Uspjeni primjeri uspostave
slinih fondova mogu se pronai u svijetu. Prije nekoliko godina i kod nas je
predlagana izrada Zakona o prevenciji bolesti i promociji zdravlja, kojim se
predvialo osnivanje Fonda za prevenciju bolesti i promociju zdravlja.
Zdravlje predstavlja pozitivan koncept, koji istie kapacitet svake indivi-
due, te vanost drutvenih resursa. Svaki ovjek ponaosob treba da gospodari
svojim zdravljem, da vodi brigu o svome zdravlju, te da ga unapreuje.
Osnovno ljudsko pravo je pravo na zdravlje. Zdravlje je izvor i sredstvo za
svakodnevni ivot, jedan od najznaajnijih atributa naeg ivota. To je predu-
vjet za sreu, a jedan od uvjeta za obavljenje svakodnevnih aktivnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija je 1948. godine u svojoj osnivakoj po-
velji defnirala zdravlje kao stanje potpunog fzikog, psihikog i socijalnog
blagostanja, a ne samo kao odsustvo bolesti i iznemoglosti.
Zdravstveni uposlenici esto nerado prihvataju konstataciju da kljune
determinante zdravlja lee izvan kompentencija zdravstvenog sektora. Kon-
cept razvoja zdravlja ima mnogo slinosti sa ekonomskim razvojem. Oba po-
menuta procesa su rezultat aktivnosti koje ukljuuju mnoge sektore drutva,
kao i populaciju u cjelini kroz individualne i kolektivne akcije.
Interesantan je podatak da se doprinos medicinskih usluga dobro razvi-
jenog zdravstvenog sistema poboljanja zdravlja stanovnitva procjenjuje na
svega 10%, a ostatak je rezultat rada drugih sektora.
Diferentnost ljudskog ponaanja je neiscrpna, nama jo do u tanine eni-
gma, a samim tim i mogunost za toplo, plemenito ljudsko ispoljavanje. U
komunikacijama esto ujemo pitanje: Kako je vae zdravlje?. To nam govori
ZDRAVLJE
52
da u svim sociokulturnim sredinama ljudi dio svoje brige za druge ispoljavaju i
izraavaju upravo na taj jednostavan nain da ih pitaju za njihovo zdravlje.
Historija medicine neprekidno traga za faktorima koji mogu doprinjeti
ouvanju i unapreenju zdravlja i koji ga ugroavaju. Medicina je kao i druge
znanosti kroz historiju prolazila kroz razne faze svog razvoja. Razvila se iz
prouavanja neobinog i egzotinog u znanstvene discipline koje su vezane za
otkrivanje faktora koji djeluju na zdravlje i bolest. Pojedini narodi su preduzi-
mali u zatiti zdravlja i spreavanju bolesti odreene mjere koje su bile odraz
tadanjih iskustvom steenih znanja.
Stoga je veoma vano redovno ocjenjivanje zdravstvenog stanja stanov-
nitva jer tako spoznajemo zdravstvene probleme u odreenoj populaciji ili
populacijskoj grupi, te da li su bile zadovoljene zdravstvene potrebe. Ocjenom
zdravstvenog stanja populacije ne dobijamo samo zbir ocjena zdravstvenog
stanja pojedinaca, ve je to sastavljanje cjelokupne slike o stanju zdravlja, bole-
sti i svih drugih parametara koji imaju upliva na zdravlje stanovnika zajedni-
ce. Uvijek cjelina znai daleko vie od samog zbira. Razlozi su jednostavni, jer
ivi sistemi (drutvo, drutvena organizacija, ljudska bia i ivotinje) predstav-
ljaju oblike hijerarhije jedinica koje su meuzavisne, jer je i sistem vieg nivoa
sainjen od niih podsistema.
Gledano sa aspekta ljudskog zdravlja i bolesti, na individuu uvijek treba-
mo gledati kao na dio porodice. Porodica je sistem, koji opet predstavlja dio
podsistema vee sociokulturne ekonomske ili politike zajednice, a one pred-
stavljaju, one jesu dio drutva kao cjeline, odnosno sveglobalnog drutvenog i
ekonomskog sistema. S druge strane gledano individua je sainjena od manjih
komponenti, koje su u meusobnoj intereakciji. Te komponente su kognitivni
sistem, kardiovaskularni, digestivni, lokomotorni i drugi, te svaki od njih ima
svoju odreenu funkciju u odnosu na individuu u cjelini.
4.2. ZDRAVSTVENI POTENCIJAL I ZDRAVSTVENA RAVNOTEA
Zdravlje je osnovni dio kvaliteta ivota koji je najvaniji cilj razvoja u
osnovi svih ekonomskih aktivnosti i procesa razvoja. Ono je uvjet koji ljudska
bia moraju posjedovati da bi se iskoristili njihovi potencijali u ostvarivanju
opeg zadovoljstva ivota.
Razluujemo dvije dimenzije kada promatramo zdravlje:
1. zdravstveni potencijal,
2. zdravstvena ravnotea.
53
Kljune dimenzije defnicije zdravlja su upravo zdravstveni potencijal i
zdravstvena ravnotea. Zdravstveni potencijal je kritini uvjet ravnotee i opi
zdravstveni resurs.
Zdravstvena ravnotea jedne zajednice podrazumijeva odravanje psiho-
loke, fzike i socijalne ravnotee. Ustanovljuje se istraivanjem indikatora
kao to su stabilnost morbiditeta u odreenom razdoblju, veze izmeu natali-
teta i mortaliteta, zahtjeva za zdravstvenom zatitom, te njenog koritenja.
Zdravstveni potencijal jedne zajednice znai sposobnost prevencije pore-
meaja ravnotee ili njezinog odravanja kada se ono ponovo uspostavi. Po-
sebnu vanost u svemu ovome zauzima pristupanost prvenstveno zdravstve-
nim i obrazovnim, te i drugim javnim slubama.
Elementi zdravstvenog potencijala zajednice su:
efkasnost zdravstvene politike i zdravstvene administracije,
proporcija sredstava koja su namijenjena promociji zdravlja,
socijalna zatita i njezina vrsnoa,
zaposlenost nezaposlenost,
kvalitet ivotne sredine,
uvjeti stanovanja,
prehrana,
odgovarajui ivotni uvjeti.
4.3. EKONOMIJA ZDRAVLJA ZDRAVLJE EKONOMIJE
Odnos izmeu ekonomskog razvoja i zdravlja se moe okarakterizirati sa
dva termina, a to su:
1. Ekonomija zdravlja,
2. Zdravlje ekonomije.
Sva perspektiva ekonomije zdravlja se fokusira na efekte slabog zdravlja
i rane smrti, te na ekonomski razvoj i na gubitak produktivnosti. Mnoge ze-
mlje, posebno zemlje u razvoju, primarno su zabrinute za fnancijske trokove
zdravstvenih usluga i za emu socijalne sigurnosti, prije nego za sveukupne
trokove bolesti i rane smrti za drutvo i individue.
Zdravlje ekonomskih strategija se fokusira na zdravstvene efekte raznih
ekonomskih politika. Glavni kriteriji za prosuivanje zdravstvenih efekata
ekonomskih politika je kako one utjeu na vulnerabilne skupine. Socijalna
ZDRAVLJE
54
oskudica sa ekonomskim nejednakostima i uvjetima stanovanja, uglavnom
rezultira niom oekivanom duinom ivota, veom dojenakom smrtnou
u niim socijalnim klasama. Nezaposlenost e predstavljati znaajan problem
u budunosti u Bosni i Hercegovini. Znavstvene studije su pokazale da se
dugorona nezaposlenost moe smatrati kao zdravstvenim hazard per se,
bilo da rezultira bolestima vezanim za siromatvo ili, pak, u dobro razvijenim
sistemima socijalne sigurnosti, psihosocijalnim bolestima (kardiovaskularne
bolesti i mentalni problemi). Zdrava politika zapoljavanja podrazumijeva in-
cijativu selektivnog kreiranja radnih mjesta za one sa najveim rizikom od
posljedica nezaposlenosti kao i adekvatnog sistema fnancijske potpore.
Zajedno sa naruenim socijalno ekonomskim determinantama zdravlja
ili bez njih, nezaposlenost esto rezultira izborom nezdravog stila ivota, kod
velikog broja ljudi, osobito u siromanijim slojevima stanovnitva. Stoga je evi-
dentan porast konzumiranja alkohola i opojnih droga, nezdrave prehrane, ne-
dovoljne fzike aktivnosti, porast puenja to konzekventno rezultira pojavom
masovnih kroninih bolesti.
Financijska nedostupnost zdravstvenih usluga za siromane esto je is-
kljuivi razlog odlaganja zahtjeva za zdravstvenim uslugama. Naalost, sve do
trenutaka kada su simptomi bolesti ve uznapredovali i kada je tretman bolesti
daleko skuplji za zdravstvo, zajednicu, drutvo, takvi pacijenti se javljaju.
4.4. ZDRAVLJE DRUTVA
Zdravlje drutva je dinamina karakteristika koja je povezana sa svim
aktivnostima unutar drutvene cjeline. Da bi ljudi ostvarili individualni, so-
cijalni i ekonomski produktivan ivot preduvjet im je dobro zdravlje. Glavne
determinante zdravlja koreliraju sa uvjetima ivljenja, faktorima okolia, sti-
lovima ivota i biolokim faktorima kao to su starost, spol i nasljeivanje. Na
faktore nasljea, tj. genetiku ne moemo djelovati, ali na vanjske faktore koji
u intereakciji sa genetskim nasljeem proizvode bolest moemo djelovati. Dje-
lujui na riziko faktore znaajno se moe pomjeriti nastanak bolesti i smanjiti
i sprijeiti broj i nastanak komplikacija. Faktori rizika su osobine, dogaaji i
navike, koji zasigurno dosta poveavaju vjerovatnou javljanja bolesti, povreda
i letalnih zavretaka.
Rizine faktore moemo grupisati u:
vodosnabdijevanje i dispozicija otpadnih materija,
stanovanje,
zagaenje u okolini,
55
faktori socijalne sredine,
ekonomski faktori,
kultura i obrazovanje,
stil ivota puenje, alkohol, narkomanija,
nezaposlenost,
socijalna podrka.
Meu prvim prepoznatim determinantama zdravlja su osnovna sanitacija
i sigurna i ista voda. Stoljeima traju napori na njihovom unapreenju. Ve se
predviaju veliki problemi sa vodom zbog unitavanja ekosistema, poremeaja
i promjene klimatskih uvjeta. Kroz obilje studija je znano da je visoka korelaci-
ja izmeu oboljevanja i umiranja kod crijevnih i drugih oboljenja nerijeenost
vodosnabdijevanja i dispozicije otpadnih materija.
Politika u oblasti stanovanja, nedostatak adekvatnog stambenog prostora,
uvjeti stanovanja, teka ekonomska situacija imaju znaajan utjecaj na zdrav-
stveno stanje. Svjedoci smo svakodnevno povezanosti niskog ekonomskog
standarda sa bezbroj indikatora negativnog zdravlja, ali istovremeno i visoki
ekonomski standard nosi drugu vrstu negativnih utjecaja na zdravlje.
Cjelokupno duhovno bogatstvo naroda je isprepleteno povezanou iz-
meu zdravlja i kulture, tradicija, obiaja, religije i navika. Socijalna oskudica,
ekonomske nejednakosti i te kako daju rezultat nie duine ivota i vee doje-
nake smrtnosti. Mnogobrojne znavstvene studije su pokazale da dugorona
nezaposlenost dovodi do visokog zdravstvenog hazarda. S druge strane naru-
ene socijalnoekonomske determinante zdravlja sa nezaposlenou daju skoro
uvijek ishode nezdravog stila ivota.
Stoga je osobito vano naglasiti znaaj intersektorske saradnje u zatiti
zdravlja stanovnitva, koja bi se sukladno deklaraciji iz Otave trebala temeljiti
na pet oblasti za intervenciju a to su:
kreiranje zdravih javnih politika,
kreiranje odrivog okolia,
jaanja akcije zajednice,
razvoj osobnih vjetina u javnom zdravstvu,
reorijentacija zdravstvenih usluga.
U skoroj budunosti obrazovanje zdravstvenih uposlenika svih profla
morat e se sprovoditi po principima Edinburke, Lisabonske, te Beke dekla-
racije, to znai da e biti neophodno prelaziti sve vie sa sektora terapije na
sektor prevencije. U budue zdravstveni uposlenici e trebati ulagati daleko
ZDRAVLJE
56
vie u edukaciju, to e trebati postati uobiajeno i prihvatljivo. Jedino tako
e se moi dati odgovori pravovremeno, kvalitetno, profesionalno, te djelovati
struno na zahtijeve i potrebe svojih pacijenata. Pruiti efkasnu, ekonominu,
te racionalnu zdravstvenu zatitu moi e samo dobro zdravstveno educiran
kadar.
4.5. SVJETSKI DAN ZDRAVLJA
07. 04. je Svjetski dan zdravlje koji je ove 2007. godine posveen poveza-
nosti zdravlja i ope sigurnosti. Svjetski dan zdravlja je prilika da se panja
cijelog svijeta usmjeri na neto to je sasvim oito: ulaganja u zdravlje i stva-
ranje bezbjednije budunosti.
Ciljevi Svjetskog dana zdravlja su:
Obezbijeivanje visoke politike saglasnosti u defnisanju najznaajnijih
svjetskih, zdravstveno-bezbjedonosnih izazova putem meunarodne sa-
radnje.
Uspostavljanje boljeg razumijevanja veze izmeu zdravlja i bezbijednosti.
Obezbijeivanjem krucijalne uloge i utjecaja Svjetske zdravstvene organi-
zacije u stvaranju bezbijednijeg svijeta, promovisanjem postojeih meha-
nizama kao to su Meunarodni zdravstveni propisi (International Hela-
th Regulations).
Globalna mrea za nadzor nad epidemijama (Global Outbreak Alert and
response).
Svjetska zdravstvena organizacija dala je pet osnovnih poruka:
1. Prijetnje zdravlju ne znaju za granice.
U globalizovanom svijetu, pojava epidemija je prijetnja kolektivnoj svjet-
skoj bezbjednosti. Prijetnje zdravlju i bezbjednosti su sve vee i ire se bre
nego ikad.
2. Ulaganje u zdravlje-stvaranje bezbjednije budunosti.
Sve drave moraju investirati u zdravlje i graditi sposobnost za prevenciju
novih i postojeih prijetniji, jaajui javno - zdravstvene sisteme. Samo tako
se moe izgraditi sigurnija budunost. Implementacija Meunarodnih zdrav-
stvenih propisa (International Health Regulations) u junu 2007. godine treba
pomoi izgradnji i jaanju mehanizama za nadzor nad epidemijama na drav-
nom i meunarodnom nivou.
3. Zdravlje vodi ka bezbjednosti-nesigurnost vodi ka loem zdravlju.
Primjer globalne borbe protiv HIV/AIDS-a najjasnije objanjava na koji
57
nain su zdravlje i bezbjednost postali meuzavisni. HIV/AIDS je prijetnja sta-
bilnosti nacija i regiona. AIDS utjee na veinu produktivnih lanova drutva,
na drugaiji nain od mnogih bolesti. Zatita zdravlja ljudi i bezbjednosti svih
ugroenih zahtjeva politiko angaovanje na najviem nivou, kao i blisku sa-
radnju izmeu vlada, meunarodnih organizacija civilnog drutva i privatnog
sektora.
4. Pripravnost i brz odgovor unaprjeuju meunarodnu zdravstvenu be-
zbjednost.
Prijetnje zdravstvenoj bezbjednosti su mnogobrojne i razliite: one obu-
hvataju utjecaj na zdravlje i privredu usljed pojave neoekivanih bolesti, kao to
su SARS i priija gripa, humanitarne katastrofe, bioterorizam i druge akutne
rizike po zdravlje. Taktika ouvanja zdravlja od dejstva ovih prijetnji ukljuuje
kolektivni angaman koji e unaprijediti pripravnost i efkasan odgovor kada
se one pojave. Nedostatak pijae vode i njen utjecaj na zdravlje i bezbjednost
poslije uragana Katarina , cunamija u Aziji demonstrira vanost napredovanja
u pripremi i vjetini da se brzo reaguje.
5. Svjetska zdravstvena organizacija ini svijet mnogo sigurnijim.
Bezbjednost svih drava zavisi od njihove sposobnosti da reaguju brzo
protiv prijetnji za naruavanje zadravlja. Odgovorom na SARS, akutni respi-
ratorni sindrom i na ptiiju gripu, Svjetska zdravstvena organizacija je demo-
snstrirala mo koordinacije i vanost meunarodne zdravstvene bezbjednosti.
Meunarodna saradnja izmeu razvijenih i zemalja u razvoju, te usmjerava-
nje ka razmjeni informacija i jaanja javnog zdravstvenog sistema i nadzora,
kljuni su za zaustavljanje epidemija zaraznih bolesti. Prijetnje ostaju, a mi
moramo da nastavimo da ulaemo i gradimo. Liderstvo svjetske zdravstvene
organizacije je sutinsko u ovoj oblasti.
4.6. CILJEVI ZDRAVLJA U EUROPSKOJ REGIJ DO 2020. GODINE
Cilj 1- Solidarnost u zdravlju.
Smanjiti jaz u zdravstvenom stanju najmanje za jednu treinu, meu la-
nicama Evropske regije do 2020. godine.
Smanjiti raspon vrijednosti glavnih indikatora morbiditeta, mortaliteta i
invalidnosti, kroz ubrzano poboljanje stanja u grupama koje su u nepo-
voljnom poloaju.
Cilj 2- Jednakost u zdravlju.
Smanjiti kroz znatno unapreenje nivoa zdravlja grupa koje su u nepo-
ZDRAVLJE
58
voljnom poloaju, zdravstveni jaz izmeu socijalno ekonomskih grupa
unutar zemalja.
Smanjiti procenat populacije koja ivi u siromatvu.
Poboljati socijalno ekonomske uvjete, posebno razlike u visini primanja,
koji imaju direktan upliv na zdravlje, jednakomjeran pristup tritu rada,
te paket osnovnog nivoa obrazovanja.
Zatiti osobe koje imaju posebne potrebe zbog zdravstvenog stanja.
Zatiti osobe sa posebnim potrebama od socijalnog i ekonomskog isklju-
ivanja.
Osigurati osobama s posebnim potrebama jednakomjeran i dostupan
pristup adekvatnoj njezi.
Cilj 3- Zdrav start u ivotu.
Osigurati zdravi poetak svakom novoroenetu, dojenetu i predkol-
skoj djeci. U cijeloj regiji osigurati da ta populacija bude zdravija.
Osigurati bri i kvalitetniji pristup slubama, koje se bave reproduktiv-
nim, prenatalnim, perinatalnim zdravljem i zdravljem djece.
Smanjiti invalidnost i mortalitet kod djece ispod 5 godina starosti usljed
nesrea i nasilja.
Smanjiti udio djece sa poroajnom teinom ispod 2 500 grama, te sma-
njiti razlike meu zemljama u stavovima, u pogledu ovog pitanja.
Cilj 4- Zdravlje mladih.
Osigurati da mladi u regiji budu zdraviji i sposobniji za izvravanje svoje
uloge u drutvu.
Smanjiti invalidnost i mortalitet mladih osoba usljed nesrea i nasilja.
Smanjiti tetne oblike ponaanja kod mladih.
Smanjiti broj neeljenih trudnoa kod djevojaka.
Cilj 5- Zdravo starenje.
Omoguiti osobama preko 65 godina ivota da uivaju u boljem zdravstve-
nom potencijalu, te im omoguiti da imaju aktivniju drutvenu ulogu.
Smanjiti invalidnost kod osoba starijih od 65 godina.
Poveati oekivano trajanje ivota.
Cilj 6 - Unapreenju mentalnog zdravlja.
Unaprijediti psihosocijalno stanje ljudi.
59
Osigurati pristupanost i bolje raspolaganje slubi koje e raditi na una-
prijeenju mentalnog zdravlja.
Razvijati sposobnost kod ljudi da se lake nose sa stresnim ivotnim situ-
acijama.
Smanjiti stopu suicida u zemljama i populacijskim grupama, gdje je visok
broj samoubistava.
Cilj 7- Smanjenje zaraznih bolesti.
Smanjiti po zdravlje tetne efekte zaraznih bolesti kroz sistematski
aplicirane programe eradikacije, eliminacije, i kontrole infektivnih boles-
ti koje su od znaaja za javno zdravstvo.
Zaustaviti prenoenje poliomielitisa u regiji.
Eliminisati neonatalni tetanus.
Eliminisati u regiji pojavu izvornih ospica.
Cilj 8- Smanjenje nezaraznih bolesti.
Smanjiti morbiditet, mortalitet, invalidnost i preranu smrtnost zbog kro-
ninih bolesti.
Smanjiti mortalitet, usljed kardiovaskularnih bolesti, kod osoba ispod 65
godina ivota.
Smanjiti mortalitet usljed svih vrsta karcinoma kod osoba ispod 65 godi-
na ivota.
Smanjiti incidenciju amputacija vezanih za dijabetes, odkazivanje funk-
cije bubrega, sljepila, komplikacija u trudnoi, te drugih ozbiljnih zdrav-
stvenih posljedica.
Smanjiti morbiditet, mortalitet, invaliditet usljed kroninih respiratornih
bolesti, miino skeletnih nepravilnosti i drugih prevalentnih kroninih
bolesti.
Osigurati da najmanje 80% djece do starosti od 6 godina treba da bude
bez karijesa.
Osigurati da najmanje 80% djece u starosti od 12 godina, u prosjeku, ne
treba da imaju vie od 1,5 karioznog, ekstrahiranog i saniranog zuba.
Cilj 9 - Smanjenje povreda od nasilja i nesrea.
Smanjiti invaliditet, povrede i smrtnosti koje proizilaze iz nesrea i nasilja.
Smanjiti invalidnost i mortalitet, zbog saobraajnih nesrea i nesrea na
poslu.
ZDRAVLJE
60
Smanjiti incidenciju i mortalitet od nasilja u kui.
Smanjiti incidenciju i mortalitet od nasilja vezanog za spol.
Smanjiti incidenciju i mortalitet od organiziranog nasilja.
Smanjiti posljedice ovakvih vrsta nasilja.
Cilj 10- Zdrava i sigurna fzika sredina.
Osigurati i omoguiti ljudima da ive u sigurnoj fzikoj sredini.
Smanjiti izloenost stanovnitva fzikim, mikrobiolokim i hemijskim
zagaivaima iz vode, vazduha, otpada i zemljita, koji su tetni po zdrav-
lja.
Osigurati ljudima da imaju univerzalni pristup dovoljnim koliinama
vode za pie, zadovoljavajueg kvaliteta.
Cilj 11- Zdravije ivljenje.
Prihvatiti zdravije modele ivljenja irom svijeta.
Prihvatiti zdravije ponaanje u oblastima koja su vezana za prehranu, f-
ziku aktivnost i seksualnost.
Poveati pristupanost zdravoj hrani po povoljnoj cijeni.
Cilj 12- Smanjenje tetnog utjecaja alkohola, droge i duhana.
Smanjiti tetne efekte konzumiranja supstanci, koje stvaraju ovisnost u
svim zemljama lanicama.
Smanjiti procenat konzumenata alkohola, duhana, psihoaktivnih droga i
sprovesti bolju prevalenciju.
Cilj 13- Mjesta za zdravo ivljenje.
Obezbijediti ljudima da imaju vee mogunosti da ive u zdravoj, fzikoj
i drutvenoj sredini, u kui, koli, na radnom mjestu.
Unaprijediti sigurnost i kvalitet okruenja u kui kroz sposobnost poje-
dinca i porodice za promociju i zatitu zdravlja.
Osigurati osobama sa invaliditetom da imaju znatno bolje uvjete za
zdravlje, uvjete za pristup kui, javnom i drutvenom ivotu, u skladu
sa standardnim pravilima o pruanju jednakih mogunosti ljudima sa
invaliditetom.
Smanjiti procenat nesrea u kui i na poslu, te posljedica po zdravlje.
61
Omoguiti obrazovanje u vrtiima i kolama u kojima se promovira
zdravlje.
Ukljuiti aktivno zajednicu, urbane oblasti, gradove u mreu zdravih ko-
muna, tj. u mreu zdravih gradova.
Prihvatiti principe stvaranja zdravih preduzea i zdravih kompanija.
Cilj 14- Multisektorska odgovornost za zdravlje.
Spoznati i prihvatiti odgovornost za zdravlje u svim sektorima i na svim
nivoima drutva.
Razmotriti korisne rezultate, koji bi se dobili ulaganjem u zdravlje u vla-
stitom sektoru.
Uspostaviti mehanizme procjene utjecaja na zdravlje, osigurati da svi sek-
tori unutar zemalja lanica postanu odgovorni za efekte vlastite politike i
sprovoenja akcija na djelovanje zdravlja.
Cilj 15- Integralni zdravstveni sektor.
Omoguiti bolji pristup primarnoj zdravstvenoj zatiti, orijentisanoj ka
porodici i zajednici, svim ljudima u regiji.
Obezbijediti kroz ekonomian i efkasan sistem upuivanja i povratka iz
sekundarne i tercijalne zdravstvene zatite, kroz sveobuhvatnu primarnu
zdravstvenu zatitu.
Cilj 16- Upravljanje zdravstvenim sektorom orijentirano na kvalitet.
Osigurati svim zemljama lanicama da upravljanje zdravstvenim sekto-
rom, od zdravstvenih programa za stanovnitvo do zatite pojedinanih
pacijenata, bude orijentirano na rezultate zdravlja.
Osigurati svim zemljama lanicama da imaju sveobuhvatan mehanizam
za stalno praenje i unapreivanje kvaliteta njege za najmanje 10 glavnih
stanja zdravlja, obavezno ukljuujui mjere utjecaja na zdravlje, zadovolj-
stvo pacijenta i ekonominost.
Cilj 17- Finansiranje zdravstvenih usluga i raspodjela sredstava.
Drave lanice, trebaju imati stabilno fnansiranje i mehanizme raspodje-
le resursa za sistem zdravstvene zatite bazirane na principima jednakog
pristupa optimalnom kvalitetu, ekonominosti, solidarnosti.
ZDRAVLJE
62
Uskladiti zdravstvene usluge sa zdravstvenim potrebama stanovnitva.
Raspodijeliti sredstva na promociju zdravlja i prevenciju, tretman i njegu,
pri tome vodei rauna o zdravstvenom uinku, postojeim znanstvenim
dokazima, ekonominosti.
Garantirati kroz sistem fnansiranja zdravstvene zatite univerzalni obu-
hvat, solidarnost i trajnost.
Cilj 18- Razvoj ljudskih resursa u zdravstvu.
Obezbijediti svim zemljama lanicama da profesionalci u zdravstvu i
drugim sektorima posjeduju odgovarajue znanje, stavove i sposobnosti
za rad na zatiti i promociji zdravlja.
Obrazovanje zdravstvenih uposlenika treba biti zasnovano na principi-
ma politike zdravlje za sve, koji e ih pripremiti za pruanje kvalitetnih
usluga u oblasti promocije zdravlja, prevencije, kurative i rehabilitacije, te
pomoi im da poveu javno zdravstvo i kliniku praksu.
Uraditi sistem planiranja koji e osigurati, da broj i struktura zdravstve-
nih uposlenika odgovara trenutnim i buduim zdravstvenim potrebama.
Osigurati da sve zemlje lanice imaju odgovarajue kapacitete za speci-
jalno obrazovanje u oblasti rukovoenja, organizacije i prakse u javnom
zdravstvu.
Obrazovanje profesionalaca u drugim sektorima, treba da ukljui osnov-
ne principe politike zdravlje za sve i znanje o tome kako njihov posao
moe utjecati na determinante zdravlja.
Cilj 19- Istraivanje i znanje u zdravstvu.
Sve zemlje lanice trebaju imati sisteme za istraivanje u zdravstvu, ko-
munikacijeske i informacijske sisteme, koji podravaju stjecanje, efektnije
koritenje i irenje znanja u cilju realizacije politike zdravlje za sve.
Stvoriti politiku istraivanja, prema prioritetima vlastite dugorone poli-
tike zdravlje za sve.
Sve zemlje lanice trebaju imati mehanizme, koji omoguavaju da pru-
anje zdravstvenih usluga i razvoj zdravstvenih usluga budu zasnovani
iskljuivo na naunim dokazima.
Sve informacije o zdravstvu trebaju biti korisne i dostupne zdravstvenim
uposlenicima, neprofesionalcima koji participiraju u zdravstvu, politia-
rima, menaderima, pravnicima, itd., kao i javnosti.
63
Cilj 20- Mobiliziranje partnera u zdravlju.
Implementacijom politike zdravlje za sve treba ukljuiti pojedince, gru-
pe i organizacije iz javnog i privatnog sektora u saveze i partnerstvo u
zdravlju.
Zdravstveni sektor treba ukljuiti druge sektore u aktivnu promociju
zdravlja, ohrabrujui ih da se pridrue multisektorskim aktivnostima sa
zajednikim ciljevima i resursima.
Na meunarodnom, dravnom, regionalnom i lokalnom nivou trebaju
postojati strukture i procesi kako bi se koordinirala saradnja svih aktera i
sektora u razvoju zdravlja.
Cilj 21- Politika i struktura zdravlje za sve.
Sve lanice bi trebale formirati i implementirati politiku zdravlje za sve na
dravnom, regionalnom i lokalnom nivou, sa odgovarajuom institucional-
nom infrastrukturom, upravljakim procesima i progresivno vodstvo.
Politika zdravlje za sve na dravnom nivou bi trebala obezbijediti mo-
tivaciju i inspirativu, dalekoseni okvir za politiku i akcije u regiji, grado-
vima i lokalnim zajednicama sredinama, kao to su kole, dom i radno
mjesto.
Trebala bi postojati struktura i proces za razvoj zdravstvene politike na
dravnom i drugim nivoima, koji okupljaju cijeli niz kljunih partnera,
javnih ili privatnih, sa dogovorenim mandatom za formulaciju politike,
implementaciju, monitoring i evaluaciju.
Trebali bi biti formulirani kratkoroni, srednjoroni, dugoroni ciljevi
politike, indikatori i prioriteti, kao i strategija, da se ostvare ovi ciljevi,
bazirani na vrijednostima politike zdravlje za sve, a napredak njihovog
ostvarenja bio bi redovno praen i evaluiran.
Istraivanja u okviru tematskog podruja zdravlje, a na osnovu dostupne
recentne literature, imaju za cilj poboljanje opeg zdravstvenog stanja europ-
skih graana i jaanje konkurentnosti zdravstvene industrije. Iste tee rjea-
vanju globalnih zdravstvenih problema, kao to su anti-mikrobska otpornost,
hiv/aids, malarija, tuberkuloza i opasnost od pandemija.
Aktivnosti predviaju:
Promociju brige o zdravlju.
Prevenciju i medicinski tretman teih bolesti.
ZDRAVLJE
64
Zdravstvenu zatitu trudnica.
Poveanje konkurentnosti sektora zdravstvene zatite, biotehnologije i
medicinske tehnologije, u kojima su mala i srednja poduzea jedan od
najvanijih sudionika.
Razvoj normi i standarda za napredne terapije.
Jaanje meunarodnih napora u rjeavanju globalnih zdravstvenih pro-
blema.
Istraivanja rijetkih bolesti.
Predvieni prioriteti u fnanciranju:
Tehnologije koje e pridonijeti istraivanjima koja se mogu primijeniti u
medicini.
Prilagoavanje istraivanja u svrhu ljudskog zdravlja-osigurati da otkria u
istraivanjima imaju praktinu primjenu i sudjeluju u poboljanju ivota.
Osiguranje da e sva istraivanja iz ovog podruja doi do graana.
Medicinska istraivanja fnancirana od strane Europske unije fokusirati
e se na:
Biotehnologija, generike metode i medicinska tehnologija za ljudsko
zdravlje.
Detekcija, dijagnoza i praenje.
Predvianje prikladnosti, sigurnosti i efkasnosti terapija.
Inovativni terapeutski pristupi i intervencije.
Integracija biolokih podataka i procesa.
Istraivanje mozga i bolesti vezanih uz mozak, ljudski razvoj i starenje.
Istraivanja zaraznih bolesti hiv,aids, malarija, tuberkuloza, sars, ptija
gripa.
Istraivanja bolesti: rak, sranoilne bolesti, dijabetes, pretilost, rijetke
bolesti, ostale hronine bolesti ukljuujui reumatoloke bolesti i artritis.
Optimizacija sistema zdravstvene zatite za europske graane.
Prijenos klinikih rezultata u kliniku praksu.
Kvaliteta, efkasnost i solidarnost sistema zdravstvene zatite ukljuujui
tranzicijske sisteme zdravstvene zatite i strategije kune njege.
Proirenje zatite od bolesti i bolja upotreba lijekova.
Pravilna upotreba novih medicinskih terapija i tehnologija.
65
Mala i srednja preduzea orijentirana ka istraivanju glavni su ekonom-
ski pokretai zdravstvenog sistema i razvoja medicinskih tehnologija. Jaka eu-
ropska biomedicinska istraivanja osigurati e konkurentnost europskih far-
maceutskih i ostalih medicinskih industrija. Zbog toga je vano da Europska
unija stvori okruenje koje e voditi ka inovacijama u javnom i privatnom
sektoru.
Graani e imati koristi od europskih medicinskih istraivanja jer e na-
glasak biti na prijenosu temeljnih otkria u klinikoj primjeni, razvoju i po-
tvrivanju novih terapija, metodama za promociju zdravlja i prevenciju uklju-
ujui promociju zdravog starenja, dijagnostikim pomagalima i medicinskoj
tehnologiji i odrivim i efkasnim sistemima zdravstvene zatite.
Klinika istraivanja baviti e se velikim brojem bolesti kao to je karci-
nom, sranoilne, zarazne, mentalne i neuroloke bolesti, bolesti vezane uz
stare-nje Alzheimerova i Parkinsova bolest, dijabetes i pretilost, hiv, malari-
ja, tuberkuloza, sars, ptija gripa i niz drugih.
Nove terapije i lijekovi biti e razvijeni u kraem vremenskom razdoblju.
Oekuje se bolja povezanost i bolja razmjena iskustava i konkretna pomo
meu razliitim zemljama Evrope. Zemlje lanice Evropske unije osigurale su
6 milijardi eura za podruje Zdravlje tokom sedam godina trajanja FP7
LITERATURA:
Belagi, Z., Sarihoi, M., eerbegovi, M., Toromanovi, S. Uloga socijalne medicine- javnog zdravstva u sistemu zdravstva. 2.
Sarajevo, Mat soc med , 2000; 12 (1-2): 9-12.
Care, Alma-Ata, USSR, 6-12 September 1978. 3.
Committee on Quality of Health Care in America, Institute of Medicine. Crossing the Quality Chasm. Washington, DC:Nacional 4.
Academy Press, 2001.
Conference on Health Promotion, Ottawa, 21 November 1986. 5.
Dubur, A., Omani, A., Niki, D., Besi, A., Duri, K. Expenditures for Health Care and Teir Impact on Mortality in Federa- 6.
tion of Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2006;18(1):31-4.
Global Health Governance: some new theoretical considerations on the new political space. Chapter in: Lee, K. (ed) Globaliza- 8.
tion and Health, London Palgrave 2002.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Znanstveni skup. Promicanje zdravlja u Hrvatskom puanstvu. Zagreb, 12.-14. studenoga 10.
1998. Zbornik radova. Zagreb, 1998.
Infuence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Afairs, November/December Issue 12.
2002 .
International Conference on Health Promotion, Adelaide South Australia, 5-9 April 1988. www.who.int/hpr/NPH/docs/ade- 13.
laide_recommendations.pdf
ZDRAVLJE
66
Into the 21st Century. Fourth International Conference on Health Promotion, Jakarta 21 - 25 July 1997. 14.
Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju (Slubene novine FBiH, broj:7/02). 15.
Jati, Z. Kontrola lijeenja pacijenata sa bronhijalnom astmom kroz timove porodine medicine. Magistarski rad. Medicinski 17.
fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006: 22-34.
Joki, I. Zdravstveno stanje stanovnitva FBiH u periodu od 1998. do 2000. godine. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2): 17-24. 18.
Leatherman, S., Berwick, D., Iles, D., Levin, LS. et al. Te busines case for qualiti:Case studies and an analisysis.Health Afairs 19.
2003;22: 17-30.
Mai, I., Novo, A., Pilav, A., Joki, I., Toromanovi, S. Health care system in Federation of Bosnia and Herzegovina. Mat soc 20.
med, 2006; 18 (4): 212-8.
Mai, I., Novo, A. Health systems and its subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat soc med, 2006; 18 (1): 13-21. 21.
Mai, I., Toromanovi, S., Belagi, Z., Smajki, A. Health Risk Factors and Health Status of Population of Bosnia and Herze- 22.
govina. Mat Soc Med, 2002; 14 (1-2) : 25-9.
Mai, I. Publich health in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2004; 58 (1 Suppl 1): 3-4 23.
Milii, V. Deontologija profesije lijenik. Sveuilina tiskara, Zagreb, 1996. 24.
Odluke o osnovicama i stopama doprinosa za zdravstveno osiguranje (Slubeni glasnik Brko distrikta BiH, broj: 11/02). 25.
Perspectives on Health Governance in the 21st Century. In: Marinker, M. (ed), Health Targets in Europe: Polity, progress and 27.
promise, London: BMJ Books, 2002; 206-229.
Tird International Conference on Health Promotion, Sundsvall, June 1991. 32.
Toromanovi, S. Istraivanje kvaliteta primarne zdravstvene zatite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdravstvenih usluga. 33.
Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerziteta Sarajevo. Sarajevo, 2005: 7-19.
UK. Discussion document from BMA on patient safety and clinical risk. Inter Jhealth Care Qual Assur Vol.16,No.2. 2003. 34.
Varga, S., Kenfelj, H., Lazibat, T. Uloga menaera u implementaciji organizacijskih promjena. Zbornik radova 5. meunarod- 37.
nog simpozija o kvaliteti. Trogir: Hrvatsko drutvo menaera kvalitete, 2003.
Varga, S. Moe li zdravstvo opstati bez sistema kvalitete- Zbornik radova 4. meunarodnog simpozija o kvaliteti. Vodice:Hrvatsko 38.
drutvo menaera kvalitete, 2001.
Varga, S. Sistemi kvalitete u zdravstvu: Naglaeniji kriteriji svjetskih standarda. Specijalno izdanje-Kvaliteta. Privredni vjesnik, 39.
prosinac 2003.
Who. Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health 40.
Who. Health Promotion glossary. http://www.ldb.org/vl/top/glossary.pdf 41.
Who. Health Promotion: Bridging the Equity Gap. Mexico 5 - 9 June 2000. Reporto of the Technical Programme. http://www. 42.
paho.org/English/AD/SDE/HS/mexdec2000.pdf
Who. Ottawa Charter for Health Promotion. First International 43.
Who. Sundsvall Statement on Supportive Environments Fohealth. 44.
Who. Te Adelaide Recommendations. Conference Statement of the 2nd 45.
Who. Te Jakarta Declaration on LeAading Health Promotion 46.
Wonca, Evropa. Evropska defnicija porodine -obiteljske medicine. Udruenje specijalista i specijalizanata porodine- obitelj- 47.
ske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
www.hc-sc.gc.ca/hcs-sss/pubs/care-soins/2001-frame-plan-promotion/index_e.html 50.
www.who.int/hpr/NPH/docs/declaration_almaata.pdf 52.
www.who.int/hpr/NPH/docs/jakarta_declaration_en.pdf 53.
www.who.int/hpr/NPH/docs/ottawa_charter_hp.pdf 54.
www.who.int/hpr/NPH/docs/sundsvall_statement.pdf 55.
Zakon o doprinosima i Odluka o izdvajanju sredstava u Federalni fond solidarnosti FBiH (Slubene novine FBiH, 56.
broj:13/02).
Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakon o doprinosima (Slubene novine FBiH, broj: 35/98-1/02). 57.

LITERATURA
SOCIJALNA ISKLJUENOST
5. POGLAVLJE
Sve bi se moralo raditi najednostavnije to je mogue,
ali ne jednostavnije od toga
Albert Einstein
68
5.1. UVODNO ELABORIRANJE
Socijalna iskljuenost je proces kojim se odreene grupe, na osnovu
njihovog siromatva, niskog obrazovanja ili neadekvatnih socijalnih vjeti-
na, guraju na margine drutva i onemoguavaju njihovo stupanje u socijalne
veze. Ovakve grupe imaju izuzetno mali utjecaj u odluivanju spram politika
kojima su izloene, istovremeno i veoma male mogunosti da poboljaju svoj
ivotni standard.
Kada se govori o najveim vrednotama, a to su ivot, zdravlje, ljudsko
dostojanstvo, tada je jasna viedimenzionalnost socijalne iskljuenosti i njezin
direktni upliv na zdravlje stanovnitva i na zdravstveni sistem. Siromatvo i
nezaposlenost predstavlja drutveni problem, te izaziva zabrinutost i strepnju
u zemljama tranzicije, a i u razvijenijim zemljama.
Na Svjetskom samitu o socijalnom razvoju, koji je odran u Kopenhagenu
1995. godine, sva tri ova problema evidentirana su kao kljune take politike
akcije u svakoj zemlji gdje nisu rijeeni.
Usvojeno je da je neophodno osigurati zadovoljenje osnovnih ljudskih
potreba, a to je zdrava prehrana, zdravlje, obrazovanje, zaposlenje, stanovanje
i sudjelovanje u drutvenom i kulturnom ivotu.
U zemljama u razvoju, zadnjih 10 godina, siromatvo poprima zabrinja-
vajue forme, ono je viestruki izvor socijalne iskljuenosti. Naalost, neza-
poslenost je faktor koji najdirektnije proizvodi siromatvo, a siromatvo ima
najdirektniji utjecaj na zdravlje stanovnitva svake zemlje.
U Bosni i Hercegovini su se desile promjene u politikom i ekonomskom
ivotu. Porasla je stopa nezaposlenosti zbog sporog oivljavanja ekonomije, te
se smanjio broj radnih mjesta. Posljedice rata su proizvele galopirajui porast
siromatva, te automatski i porast bolesne populacije.
Politike, geografske i ekonomske promjene u svakoj zemlji daju pozitivne
i negativne karakteristike. Stanovnitvo ove posljedice primjeuje, doivljava
i trpi. Razliite skupine stanovnitva ove posljedice razliito primjeuje i do-
ivljava, dakako i razliito trpi. Ovaj vid promjena dovodi do pojave razliitih
oblika iskljuenosti, posljedica po zdravlje, te dovodi u pitanje samo ovjekovo
dostojanstvo i smisao ljudskog postojanja.
Socijalna iskljuenost na drutvenoj razini postala je znakom raslojav-
anja drutva i naruavanja socijalne kohezije. Na individualnoj razini ona se
pojavljuje kao jedan od osnovnih znakova kidanja socijalnih veza. To je vie
dimenzionalni drutveni proces koji slabi povezanost pojedinca-individue i
69
zajednice, nestajanje solidarnosti izmeu zajednice i pojedinca, pojedinca i
grupe, izmeu ovjeka i ovjeka.
Prema defniciji Britanske vlade, socijalna iskljuenost predstavlja pojam,
odnosno deavanja kada nemali broj stanovnitva pati, suoava se sa proble-
mima koji su povezani, odnosno koji predstavljaju kombinaciju poev od ne-
zaposlenosti, malih prihoda, loih uvjeta stanovanja, loe okoline, to e proi-
zvesti loe zdravlje.
Dakle meusplet nepovoljnih ivotnih okolnosti, koje svojom meuzavi-
snou razaraju pojedinca kao individuu, mlade, kidaju socijalne veze mladih
sa okruenjem u kojem ive, razdvajaju obitelji, dovode do posljedica. Dakako,
da je bitno naglasiti da na socijalnu iskljuenost, ne bi trebalo, ni u kojem pri-
stupu gledati da je to neuspjeh individue na jednom ili vie ivotnih podru-
ja. Zato, jer do ovog fenomena sadanjosti i budunosti dovode faktori koji
su uglavnom izvan kontrole pojedinca, te spleta drutvenih okolnosti. Loa
drutvena, loa politika situacija e u veini situacija proizvesti kao posljedicu
socijalnu iskljuenost, ne samo mladih, ve e pogoditi i druge vulnerabilne
skupine populacije.
Bilo bi neophodno preventivno angairanje razvijati na tri razine, pri-
marnoj, sekundarnoj i tercijarnoj. Potrebno je izraditi sveobuhvatniju preven-
tivnu strategiju, te jasno podijeliti uloge i odgovornosti. Moe se sa sigurno-
u tvrditi da je znanost, insufcijentna istraivanjima iz ovog podruja. Tek u
posljednje vrijeme ovom fenomenu koji zaokuplja veinu zemalja se pridaje i
znanstvena i drutvena panja.
Primarnim preveniranjem je potrebno izharmonizirati medicinski, soci-
oloki, psiholoki, socijalnopolitiki, socijalnopedagoki, antropoloki i druge
pristupe, koji bi imali zajedniki cilj spreavanje daljnjeg socijalnog iskljuiva-
nja, ne samo na individualnoj, ve i na kolektinoj razini.
Sekundarno preveniranje bi trebalo obuhvatiti rano dijagnosticiranje i
programe takozvane razgradnje tokova socijalnoga iskljuivanja.
Tercijarno preveniranje treba obuhvatiti adekvatnu rehabilitaciju, tokom
koje bi se uspostavili pokidani tokovi socijalne integriranosti.
5.2. PRIORITETNI CILJ SOCIJALNE POLITIKE EVROPSKE UNIJE
Evropska unija je pristup socijalnim pravima postavila kao prioritetni cilj
svoje socijalne politike. Usvojen je od strane Evropskog komiteta za socijalnu
koheziju (CDCS) , u Strazbourgu 2002. godine. U podruju socijalnih prava
70
Evropa je postigla znaajne rezultate, ali ova prava svi evropljani ne uivaju
jednakomjerno. Naalost, zdravstvene usluge, socijalna zatita, zapoljavanje,
obrazovanje, stambeni smjetaj nailaze na mnogobrojne i razliite prepreke.
Kljuni faktori za uspjeh ekonomskih - socijalnih i politikih reformi su
garantiranje socijalnih prava u Evropi koje su trenutno u toku jer su vani
uvriva demokratije i sigurnosne klime unutar jedne drave i izmeu dr-
ave i drave. Evropska unija promovira 6 fundamentalnih vrijednosti, a to su
sloboda, jednakost, dostojanstvo, solidarnost, graanska prava i pravdu.
5.3. ZAJEDNIKI MEMORANDUM O SOCIJALNOJ UKLJUENOSTI
- JOINT INCLUSION MEMORANDUM (JIM)
Da bi se poboljala socijalna ukljuenost svih grupa i pojedinaca sainjen
je JIM. Predstavlja strategiju, koja e omoguiti cjelovit pristup u usklaivanju,
pristupanju i povezivanju svih vrsta aktivnosti razliitih aktera u borbi protiv
socijalne iskljuenosti i siromatva.
Ve vie godina sve zemlje, lanice Evropske unije, rade na osnovu JIM-a,
te rade na izradi nacionalnih planova borbe protiv siromatva i socijalne is-
kljuenosti- Nacional Action Plan against Poverty and social Exclusion-Nana
Pincl.
Ovi programi potenciraju 4 vana cilja
Olakavanje zapoljavanja i pristupa svim izvorima, dobrima, pravima i
uslugama.
Sprjeavanje rizika iskljuenosti.
Pomo najugroenijima.
Mobiliziranje svih nadlenih tijela.
Evropska zajednica je 70-tih godina pokrenula, ozbiljnu borbu protiv si-
romatva i socijalne iskljuenosti kroz tri petogodinja programa.
Od 1975. godine do 1980. godine.
Od 1985. godine do 1989.godine.
Od 1989. godine do 1994.godine.
Vijee ministara Vijea Evrope 1993. godine pokrenulo je projekat o ljud-
skom dostojanstvu i socijalnoj iskljuenosti- Human dignity and social exclu-
sion- HDSE

. Evropsko vijee u Nici u decembru 2000. godine lansira proces
socijalne ukljuenosti - Nice European Council.
71
Ovaj proces se bazira na etiri iroka cilja:
Da podstakne uee ljudi u zapoljavanju i pristupu svim resursima.
Pristup pravima, dobrima i uslugama neophodnim za takvo uee.
Da se sprijei rizik socijalne iskljuenosti.
Da se pomogne najugroenijim grupama.
Iskustva 10 novih lanica EU pokazuju, da pretoiti zahtjeve utvrene u
JIM-u, biti e izuzetno teak i sloen posao. Neophodno je odrediti prioritete
te mjere rjeavanja socijalnih problema, a ne postaviti realno ostvarive ciljeve
socijalnog ukljuivanja, te na svim razinama upravljanja promovirati:
socijalnu ukljuivost,
borbu protiv siromatva,
socijalnu iskljuenost.
Bosni i Hercegovini e biti neophodan ovakav program i morat e biti
moderno koncipiran sa prethodno utvrenim nainima praenja njegove re-
alizacije, te organiziranom pristupu i sveobuhvatnou, odnosno ukljuiva-
njem svih segmenata drutva u pristupu.
Abrahamson (1997) smatra da se socijalna iskljuenost javlja u postmo-
dernim drutvima jer se ne pronalaze razlozi za socijalnu integraciju, jer za-
kazuje ljudski faktor. Pospjeuje je potreba da se afrmiraju ljudske razliitosti.
Stoga je koncept socijalne iskljuenosti usmjerio svu znanstvenu i politiku
panju na sve aspekte socijalne nejednakosti koji su do sada u tradicionalnom
pristupu bili zanemareni ( siromatvo, diskriminacija i marginalnost).
5.4. IZVOR SOCIJALNE ISKLJUENOSTI
U Bosni i Hercegovini se broj siromanih ne smanjuje. Vei broj porodica
su na samoj ivici preivljavanja. Visoka stopa nezaposlenosti poveava rizik si-
romatva. Sistem socijalne pomoi, koji je trenutno nemoan ne moe pruiti
elementarnu zatitu velikom broju vulnerabilnih skupina.
U vulnerabilne grupe ubrajamo:
mladi ljudi i djeca,
starije osobe,
izbjegla i raseljena lica,
nepotpune porodice (raseljene),
72
silovane ene,
invalidne osobe,
bolesne osobe i osobe naruenog zdravstvenog stanja,
osobe sa posebnim potrebama,
osobe otputene iz odgojno popravnih centara i zatvora,
beskunici i oni iz loih stambenih uvjeta,
etnike manjine,
dugotrajno nezaposleni,
stariji uposlenici,
ekonomske ugroene ene.
Siromatvo je duboko ukorijenjeno, a upravo ono reproducira margi-
nalizaciju i diskriminiranje vulnerabilnih skupina i pojedinaca. Razni oblici
direktne ili indirektne diskriminiranosti izazivaju siromatvo i sve prelazi u
zaarani isprepleteni i nepovratni krug. Meu mladima je veliki rizik siro-
matva, to nam pokazuju statistike zavoda za javna zdravstva, te Mup-ovih
izvjetaja kroz pojavu narkomanije, seksualne nastranosti, nasilja, ubistava i
kraa.
Najei vid diskriminiranja je negiranje elementarnih prava siroma-
nih:
pravo na zdravstvenu zatitu,
pravo na obrazovanje,
pravo na stanovanje.
5.5. SOCIJALNA ISKLJUENOST MLADIH
U tranzicijskim zemljama, gdje spada i Bosna i Hercegovina, socijalno
iskljuivanje mladih je poelo u svim bitnim podrujima ivljenja:
u zdravstvu,
u obrazovanju,
u zapoljavanju,
u socijalnoj zatiti,
u stanovanju.
Mladi su skupina na kojoj siromatvo ostavlja kobne i teke posljedice,
trajna oteenja, to je uzrokovano loom prehranom. Loa prehrana naruava
73
nepravilan, nedovoljan, prirodan, tj. normalan rast i razvoj mladih. Zasigurno
je tano da mnoga oteenja, te narueno zdravlje ne mogu se uvijek iskorigi-
rati u kasnijoj ivotnoj dobi. Blagostanje i dobrobit djece su pokazatelji nacio-
nalnog razvoja jedne drave.
UNICEF se zalae, na emu insistira i radi, da preveniranje i smanjenje
siromatva pone upravo s djecom, jer e dobrobit i blagostanje djece biti po-
kazatelj nacionalnog razvoja.
Prema UNICEF-ovom izvjetaju iz 2001. godine, siromatvo je iroko ra-
sprostranjeno u zemljama Zajednice nezavisnih drava (CIS), te Centralne i
Istone Evrope (CEE), tu ukljuujemo svakako prostore bive Jugoslavije.
5.6. SOCIJALNA ISKLJUENOST ZNANSTVENI I
ZDRAVSTVENI PROBLEM
Lenoir, R. je 1974. godine dao koncept socijalne iskljuenosti, ali se u
znavstvenim krugovima ovom problemu nije pravovremenono pridavao zna-
aj. Tek 1996. godine, pravo na zatitu od siromatva i socijalne iskljuenosti
postaje jedno od novijih prava koje nam je ponudila Evropska socijalna pove-
lja iz 1996. godine.
Dakle, trebale su 22 godine da tek ovom poveljom u veini evropskih ze-
malja, ovo pravo postane pitanje prvog reda, strunih i znanstvenih rasprava,
postdiplomskih studija i znavstvenih istraivanja. U raspravama unutar ovog
diskursa uestvuju ljudi razliitih profesija (politolozi, sociolozi, lijenici, pe-
dagozi, psiholozi, pravnici) tragajui za efkasnim metodama djelovanja.
Problemom socijalne iskljuenosti bavi se znatan broj znanstvenika: Leno-
ir (1974), Silver (1994), Abrahamson (1995), Berghman (1995), Romins (1995),
Fario (1995), Rodgers (1995), Roomi (1995), uur (1995, 2001), Choofe (2001),
Saraceno (2001), Le Grand (2002), Poggi (2003) i mnogi drugi.
2003.godine, osnovana je organizacija ESPA net- European Social Policy
Network. Njihove konferencije snano intelektualno i provokativno utjeu na
cjelokupni socijalni ivot Evrope.
Na treoj godinjoj konferenciji (Fribourg 2005) unutar 19 plenarnih se-
sija razmatrane su mnoge teme i oblasti poev od socijalnih reformi, miro-
vinskih reformi, zapoljavanja ena, djeijeg siromatva, radne nejednakosti
prema spolu, politika postkomunistikih zemalja.
74
O preveniranju se mora poeti misliti znanstvenim diskursom, ali u su-
glasju sa drutvom. Trebalo bi da djelovanje preraste u snagu pokreta i da do-
bije karakteristike pokreta, sa znaajnim prostorom za socijalne aktivnosti.
Jedino takvim djelovanjem e se moi planski osnaiti svi vidovi akcija, mo-
tiva djelovanja, motiva preveniranja, to bi zasigurno trebalo poeti trajnije
slabiti izmicanje u neodgovornost kompletnog drutva u budunosti. Stoga je
neophodno davati primat mladima na kojima bi trebala izrastati zdravija
budunost.
Nastojanje treba biti agilnije u svim segmentima, treba postati prepoznat-
ljivo i obiljeeno:
tenjom harmoniziranja stratekih pristupa preveniranju,
multidisciplinarnom pristupu,
fokus orijentiran prema mogunostima,
izraditi sistem djelovanja, koji e obezbjediti kontinuiranost.
LITERATURA:
Abrahamson, P. Combating Powerty and Social Exclysion in Europe, u W, Beck, L. van der Maesen i A Walker 1.
(eds.): Te social Qvality of Europe, Te Haque: Kluwe Law International 1997.
Bai, J., Feri, M. Djeca i mladi u riziku- rizina ponaanja. U: Bai, Koller-Trbovi i Uzelac i sur.: Poremeaji u 2.
ponaanju i rizina ponaanja: pristupna i pojmovna odreenja. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita
u Zagrebu. Zagreb, 2004: 57-72.
Matkovi, Espanet konferencija 2005: Making social policy in Te postindustrial age Fribourg. Revija socijalne 3.
politike,god.12,br.3-4/2005. Informacije i osvrti. Zagreb, 2005: 22-24.
www.2.europarl.eu.int. 4.
www.coe.int/T/F/Coh%C3%A9 sion sociale/Politiques sociales/Acc%C3%A8s.aux drric sociaux05Bosnian%20 5.
Mary%20Daly%20report.pdf.
www.epa.-cps.org.y/cpa-cps/aktuelno/Sadraj/eut2004-12-28-11-34-42mladi%20zagubljeni%20u%tranziciji. 6.
pdf.
www.eppu. ba/pdf/Pregled%20 siromatva.pdf. 7.
www.grupa484.org.yu/fles/studija o izbjeglim i raseljenim i njihovo iskljuivanje u NSSS2003.pdf. 8.
www.hsd.hr/revija/pdf/1-2-2004/04-Sucur.pdf. 9.
6. POGLAVLJE
Kako je teko biti slab,
Kako je teko biti sam,
I biti star, a biti mlad

Tin Ujevi
76
6.1. INTERES ZA PROMOCIJU ZDRAVLJA
I PREVENCIJU BOLESTI
6.1.1. Uvod
Interes za promociju zdravlja i prevenciju bolesti je predmet razliitih
zdravstvenih disiplina. Bavljenje ovim podrujem prevashodno trai shvatanje
pripadajueg momenta, pripadajue stvarnosti, koja markira odgoj, prihatanje
zdravih stilova ivljenja i ponaanje individue u datom vremenu, u kojem se
moe djelovati, u kojem se kompetentno moe razvijati ova ideja. Odreivanje
mjere zrelosti, jaine drutva je upravo mjera zrelosti ovog nastojanja i odree-
na je istovremeno osjetljivou prema znakovima istog u kojem ivimo.
Spis iz davne 1877. godine, preventivni sistem u odgoju mladei Salezijan-
ca, don Boska, defnira jednim dijelom preventivnost:
Umijeem odgajanja, u pozitivnom predlaui dobro u prikladnim i zani-
mljivim iskustvima, privlanim zbog njihove plemenitosti i ljepote.
Umijee koje ini da mladi rastu iznutra , naglaavajui unutranju slo-
bodu, borei se protiv vanjskih uvjetovanja i formalizama.
Umijee zadobijanja srca mladih da bi se s radou i zadovoljstvom odu-
evilo za dobro.
Umijee ispravljanja zastranjenosti i pripremajui ih za budunost solid-
nim odgojem karaktera.
Preventivna medicina treba da se bavi promocijom zdravlja, preventiv-
nom, sekundarnom i tercijalnom prevencijom.
Rana prevencija je primarni zadatak koji se obavlja kroz promociju kao
najoptimalniji sadraj rane prevencije.
Specijalna podruja promocije zdravlja se odnose na promociju zdravlja
institucionalnu, vaninstitucionalnu, linu i kolektivnu.
Multidisciplinarni pristup svakako treba da ukljuuje multisektorijalni i
multidisciplinarni pristup.
Multisektorijalni pristup treba da ukljuuje energiju, transport, industri-
ju, poljoprivredu i sektor turizma, prehrane, fnancija, socijalnu slubu i uslu-
ge, pravosue i zakonodavstvo i svakako sredstva javnog informiranja.
Multidisciplinarni pristup treba da ukljuuje edukativne ustanove me-
dicinskog zdravstvenog usmjerenja i to srednje, vie i visoke kole, ustanove
javnog zdravstva sa etiri nivoa, odnosno lokalne zajednice, kantone, entitete i
dravu, te zdravstvene ustanove, porodinu medicinu, domove zdravlja, ope
77
bolnice, kantonalne bolnice, klinike bolnice, institute, zavode, referalne cen-
tre i institute ili centre za promociju zdravlja.
Multidisciplinarnu saradnju je neophodno ostvariti na nain da se koriste
izrade vodilja, odnosno doktrina dobre prakse u kojima se regulira sadraj
aktivnosti i programi. Sljedee neophodne aktivnosti su putevi komunikacija,
administrativna regulativa, obrasci, evaluacija i informisanje, regulacija pod-
zakonskih propisa, pravilnika i fnancijska potpora.
Program ili sadraj promocije zdravlja treba biti predmet multidiscipli-
narnog konzilija koji treba da program sadrajno obogati sa aspekta promo-
tivnog, preventivnog, javno-zdravstvenog i klinikog.
6.1.2. Predloena projekcija u preveniranju
Neophodno je uiniti odreena ulaganja, a predloena projekcija u pre-
veniranju je:
Utvrivanje ope i zdravstvene politike.
Donoenje odreene i odgovarajue zdravstvene legislative.
Provoenje reforme organizacije sistema zdravstva, ukljuujui
i sisteme fnanciranja i obrazovanja u zdravstvu.
Poveanje sredstava za investicije i operativni rad timova obiteljske medi-
cine do 20 %.
Ulaganja u kontinuiranu implementaciju politike i strategije integriranih
i preventivnih programa.
6.1.3. Koristi od projekcije
Predloena projekcija u prevenciji i koristi koje se mogu oekivati su:
Poveanje individualne odgovornosti i zdravstvene svijesti graana.
Obezbjeenje jednakosti, solidarnosti i osnovnih ljudskih
prava na zdravlje i ivot.
Rejonizacija mrea ustanova i timova, uvoenje novih timova obiteljske
medicine.
Kombinacija svih izvora fnanciranja ukljuujui trine mehanizme.
Kontiuranost i stabilnost timova obiteljske medicine orijentiranih na obi
telj i pojedinca sa redukcijom rizika, oboljevanja i smrtnosti za 10 %.
78
6.1.4. Predloena strategija za zdravlje mladih
U predloenoj strategiji za zdravlje mladih neophodno je:
Unaprijediti zdravstvenu zatitu mladih osoba uz obezbjeenje kontinuira-
nog praenja psiho-fzikog rasta, tjelesnog razvoja i razvoja uhranjenosti.
Provoenje mjera usmjerenih na smanjenje kotano-miinih deformiteta
kimenog stuba i stopala kod djece.
Obezbjeenje optimalnog obuhvata kolske djece i mladih obaveznom
imunizacijom prema naredbi o programu obaveznih imunizacija stanov-
nitva protiv zaraznih bolesti.
Obezbjeenje mjera kontiuranog praenja oralnoga zdravlja i dentofaci-
jalnih anomalija.
Izrada programa za stjecanje znanja i vjetina za usvajanje zdravih stilova
ivota i izbjegavanje rizinog i tetnog ponaanja, uz podrku kola za
promociju zdravlja.
Savjetovanje omladine o reproduktivnom zdravlju: seksualnosti, kontra-
cepciji i prevenciji spolno prenosivih bolesti, ukljuujui i HIV i AIDS.

6.2. ZDRAVO STARENJE
6.2.1. Starenje
Starost jo nije dovoljno defnirana. Navrenih 65. godina se uzima ar-
bitrarno. Bioloki i kalendarski odnosi su esto razliiti. Recentna literatura
navodi, da u procesima starenja, kao kljuni faktori starenja stanica, a time
automatski i cjelokupnog organizma su naglaeni:
genetika kontrola,
oksidativni stres,
skraenje krajeva hromosoma tzv. telomera.
U defnicijama starenja ovjeka razlikujemo kalendarske i bioloke kriterije.
Kalendarski kriterij je 65. godina ivota. Prema anglosaksonskoj literaturi su:
Osobe dobi od 65. do 74. godine su stare-young eldery.
Osobe dobi od 75. do 84. godine su starije-mid old.
Osobe dobi od 85. godina i vie su najstarije-oldest old.
Ako uzimamo za vaee parametre bioloku dob, to s medicinske take
gledita je ispravno i znanstveno opravdavajue, tada je ista vanija od kalen-
79
darske dobi. U svakodnevnici susreemo pojedince, ija je bioloka dob daleko
ispod kalendarske dobi, kao i obratne sluajeve, a to su :
Mladi starci, individue koje imaju malo godina kalendarske dobi, ali su se
nainom i sopstvenim stilom ivota pretvorili u osobe sa tegobama, bez-
brojnim bolestima, borama i sa odsustvom zadovoljstva, koje inae prua
ivot u mladosti.
Stari mladii, individue koje imaju mnogo godina kalendarske dobi, ali
se osjeaju zdravi, izgledaju vitalno, ive aktivnim ivotom i pridravaju
se zdravog naina ivljenja, te uivaju u zadovoljstvima, koje im donosi
dati period ivota. Drutva ili organizacije za gerontologiju proklamiraju
svoju maksimu da:
Old age should be lived actively and not spent passively.
Starost treba aktivno doivljavati, a ne pasivno proivljavati.
Moe se rei da je sporedno dodavati godine ivotu, ve da je bitnije do-
davati ivot godinama. Bioloki procesi starenja vezani su za stanice, tkiva,
organe i organizam. Podrazumijeva se da centralno mjesto ima stanica. Inte-
resi u znanosti za istraivanjima, za procese starenja u stanici intezivirani su
od 1961. godine. Zapravo, tek je te godine znanstveno dokazano i prezentirano
javnosti da se normalne ljudske stanice pod in vitro uvjetima mogu dijeliti
ogranieni broj puta.
Starost se ne treba promatrati kao bolest, kakav je bio nekada stav. Prema
svjetskim statistikama oko 90% starijih i starih mogu da ive u svojim kua-
ma, ukoliko imaju adekvatan oblik pruanja zdravstvene zatite.
Starost je kontiurano-nezaustaviv bioloki proces, gdje dolazi do smanje-
nja regeneracijske sposobnosti tkiva.
Dolazi do smanjenja glija stanica koje budu zamijenjene sa stratoglijama.
Dolazi do smanjenja vegetativnih funkcija kod ula sluha i ula vida.
Dolazi do smanjenja volumena miia, te smanjenja kontrakcija zbog po-
sljedica pada kreatin fosfata i denervacije motornih neurona. Preovladava
faza anaerobna nad aerobnom, to doprinosi atrofji miinog tkiva.
Dolazi do pada funkcije lijezda sa unutarnjim luenjem, spolnih lijezda
(hipofza, titna lijezda, paratiroidnih i nadbubrenih lijezda i pankre-
asa).
Dolazi do atrofje i hipotrofje distalnih okrajaka na ekstremitetima.
Dolazi do promjena na krvoilnom sistemu, pojava degenerativnih proce-
sa na stijenkama krvnih ila.
80
Dolazi do gubitka kolagena ili do njegove destrukcije, a vezivno tkivo kao
posljedica toga postaje napetije i vre. Zglobovi postaju ogranieniji za
kretnje, to je posljedica nastanka artroza, starakog reumatizma, te bo-
lova u miiima, zglobovima i kostima.
6.2.2. Teorije starenja
U literaturi je bezbroj teorija, koje pokuavaju objasniti fenomene stare-
nja, to su :
teorija pogreke,
teorija somatske mutacije,
teorija programiranog starenja,
teorija slobodnih radikala,
teorija unakrine povezanosti,
teorija nakupljanja otpadnih tvari,
teorija imunoloka,
teorija neuroendokrinoloka.
Sve pobrojane teorije se mogu podijeliti u dvije grupe, to su :
1. teorija katastrofe,
2 genetika teorija.
Teorija katastrofe podastire, da dolazi do oteenja slobodnih radikala,
kao posljedica nagomilavanja staninih oteenja. U eksperimentalnim pri-
stupima procesu starenja pokazalo se da najvaniji uplivni faktori na stani-
noj razini, ali i na razini organizma su :
genetika kontrola,
oksidativni stres.
Kod evaluacije mehanizma staninog starenja, najnovija istraivanja, sve
snanije potvruju da je kljuni faktor u procesu starenja skraivanje krajeva
hromosoma, odnosno tzv. telomera.
Kod starijih osoba vezivno tkivo je stanjeno i manje elastino. Smanjen je
kapilarni protok, to dovodi do usporavanja regenerativnih procesa. Sluznice
starijih osoba su : atrofne, blijedog izgleda, suhe, sjajne i fragilne.
6.2.3. Predloena strategija za zdravo starenje
i dostojanstveno umiranje
Predloena strategija za zdravo starenje i dostojanstveno umiranje je kon-
cipirana u dva strateka cilja, koja je neophodno planski i organizirano uskla-
81
diti i sprovesti. Ti ciljevi su:
1. Organizirano djelovati da se omogui jednakomjerno svoj staroj popu-
laciji, da mogu voditi nezavisan ivot uz poveanje samostalnosti, te
poveanje kvaliteta ivljenja kroz slijedee aktivnosti, a to su :
Djelovati organizirano na preveniranju hroninih masovnih nezaraznih
oboljenja.
Djelovati organizirano na smanjenju onesposobljenosti od hroninih
masovnih nezaraznih oboljenja.
Djelovati organizirano na preveniranju povreda, posebno povreda, koje
se deavaju unutar kunog prostora.
Djelovati organizirano na to brem osposobljavanju onesposobljenih.
Smanjiti post rehabilitacioni period hospitalizacije i boravak u rehabili-
tacionim centrima. Organizirati rehabilitaciju unutar porodice, djelova-
njem timova obiteljske-porodine medicine. Dokazano je da sva starija
populacija adekvatnom njegom, unutar svoje familije, uz najvoljenije e
lake i bre proi rekonvalescentni period.
Djelovati edukativno na ove populacione skupine promotivnim predava-
njima o zdravom nainu ivljenja , kontroliranjima stresora i stresova.
Djelovati promotivnim predavanjima o adekvatnoj i moguoj fzikoj ak-
tivnosti. Sem kroz organizirane timove obiteljske-porodine medicine ,
koristiti u promoviranju i preveniranju mas medije, te pozitivan utjecaj
nekoga od lanova unutar porodice, koga e obuiti osoblje TOM.
Djelovati preventivno i promotivno o pravilnoj prehrani, organiziranjem
promotivno-preventivne kampanje preko mas medija kroz ivu rije edu-
katora, podjelom letaka, adekvatnih broura , zdravstveno odgojnih rece-
pata , te koristiti utjecajnu osobu unutar familije, koja e biti obuena od
strane TOM.
Djelovati na to broj izradi programa, koji e promovirati samozatitu
starih osoba.
U ovaj program se sem medicinskih institucija, odnosno medicinskog
kadra, trebaju ukljuiti sve raspoloive strukture naega drutva.
Djelovati agilnije na jaanje multisektoralne saradnje, koja treba imati je-
dinstven cilj za sve na podruju F BiH, a to je poboljanje uvjeta ivota
starih osoba.
2. Organizirano djelovati da se obezbjedi svim starim osobama pravo na
82
dostojanstveno umiranje uz strogo uvaavanje svih religijskih i kulturnih obi-
aja i to :
Djelovati organizirano profesionalno i edukativno u oblasti palijativne
njege zdravstvenih uposlenika porodica i volontera.
Djelovati da se omogui pacijentima i porodici, da donesu odluku o pre-
stanku intenzivne njege i terapije u terminalnoj fazi bolesti.
6.3. INTELEKTUALNO ORGANIZIRANJE
6.3.1. Uvodno obrazlaganje
Intelektualno organiziranje, unutar ovog segmenta, koji obraujemo u
knjizi zapoinje razliitim opservacijama drutva danas, te mogunostima
istog, za pripremanje odgovornih i dobro educiranih, koji e biti kompetentni
preuzeti odgovornost promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti kroz razlii-
te segmente, razliite profesije, zdravstva, kolstva, mas medije, lokalne zajed-
nice i drutva u cjelini. Primat u svemu tome mora krenuti unutar porodice.
Trebali bi biti organizirani prvenstveno projekti zdravog razvoja mladih,
ukoliko elimo zdrave generacije budunosti, neophodno je istovremeno raditi
na sprovoenju preventivnih i promotivnih ciljanih akcija u svim segmentima
drutva, te obuhvatiti ostalu starosnu populaciju. Jedino tako e se moi na
dalekoseniji period oekivati pozitivni rezultati kvalitetnijeg zdravlja naroda
i zdravog drutva.
Danas, u svijetu mnoge zemlje se ukljuuju u projekte, pod razliitim na-
zivima, a svi ti projekti imaju jedno za cilj:
akcijsko odreivanje poboljanja brige za zdravlje,
akcijsko odreivanje poboljane brige za dobrobit, prevashodno mladih
generacija, ali i cjelokupne populacije.
Posljedna dva stoljea su u civilizacijskoj diskrepansi izmeu tehnolo-
kog napretka, te istovremenog zaostajanja u moralnome odluivanju, kada je
u pitanju preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja. Ista u Europi, za sve
zemlje jednakomjerno, treba imati izgraen zajedniki sistem djelovanja, iako
je organizacija zdravstva unutar tih sistema razliita.
Promocija zdravlja koristi teorije i metode iz psihologije, sociologije, an-
tropologije, higijene, epidemiologije i drugih disciplina, unutar medicinske
znanosti, koje zajedno pridonose kvalitetnijem razumijevanju naina na koji
se zdravlje stanovnitva moe ouvati i poboljati.
83
Posebna vanost u savremenom promoviranju zdravlja je u multisektor-
skoj saradnji, to znai, da oni koji uspjeno rade na promoviranju zdravlja
stanovnitva moraju tijesno saraivati s drugim sektorima. Tako na primjer,
poveanje poreza na duhan, dakle mjera fskalne politike, uspjenije smanjuje
prevalenciju puenja, posebno kod mladih, od klasinog zdravstvenog odgoja.
Neophodno je da se razviju, implementiraju i evaluiraju takvi programi.
Pojasniti e se, koje su razlike izmeu populacijskog i ciljanog pristupa promo-
ciji zdravlja i zato je razvoj porodice, djelovanje unutar iste, od neizmjernog
znaaja za pravilan i zdravi razvoj svake individue, koja opet treba dati svoj
doprinos zajednici, bitan u promoviranju zdravlja i preveniranju bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija zagovara promociju zdravlja kao ino-
vativnu, savremenu strategiju kojom se pojedinac i zajednica nastoje osnaiti i
osposobiti za kontrolu odrednica svoga zdravlja. Svaka odluka koja se donosi,
na svim razinama, utjee i ima posljedice po zdravlje.
Optimiziranjem uinka javnih politika na zdravlje, investira se u zdrav-
lje. To se postie ukljuivanjem pitanja zdravlja u javnu politiku na podruju
zdravstva, kolstva, znanosti, komunalnog sistema (stanovanje), poljoprivre-
de, transporta, turizma, fnancija, te politikim procesom donoenja odluka o
ostvarivanju nunih promjena u zakonodavstvu, fnancijama, organizaciji i
obrazovanju.
Promoviranje zdravlja predstavlja najracionalniju mjeru unapreivanja
zdravlja svih populacionih skupina stanovnitva. To je u principu proces ue-
nja kojim nastojimo da pojedinac ili zajednica ovlada determinantama zdrav-
lja. Pod tim podrazumijevamo unapreenje zdravlja prije nego se pojavi bolest,
tj. zdravstveni problem.
Kada govorimo o preveniranju, tada su sve interventne aktivnosti usmje-
rene na svu populaciju. De fakto cjelokupno stanovnitvo treba biti ukljueno,
stoga i predstavljaju temeljne odrednice zdravlja. Neophodne su investicije u
zdravlje naroda.
Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je mijenjati:
navike naina ivljenja,
redovno i planirano provoditi zdravstveno informiranje populacije, svih
dobnih skupina, vodei brigu da se mladima mora dati primat u svakom
momentu,
unapreivati ivotnu i radnu okolinu,
ojaati privredni razvoj sredine,
poboljati socijalno-ekonomski status.
84
Podruja na kojima se moe djelovati na poboljanju zdravlja stanovnitva su:
porodica,
obrazovni sistem,
masovni mediji,
opinsko- politiki nivo,
preduzea.
Promocija zdravlja ukljuuje i daje nove dimenzije na rad u zdravstve-
noj djelatnosti, koja podrazumijeva odgovornost individualnu, odgovornost
zajednice, te odgovornost cjelokupnog drutva.
Promoviranje zdravlja je iznalaenje novih pristupa za unapreenje
zdravlja i zdravstvene kondicije stanovnitva ukljuivanjem novih strategija.
Preduvjet za promijenjen pristup u radu zdravstvenih uposlenika je prihva-
tanje osnovnih vrijednosti promoviranja zdravlja kao to su:
etiki principi,
potivanje autonomije,
osposobljavanje pojedinca za rad,
briga za jednakost i socijalnu pravdu,
priznanje i potivanje razliitosti.
6.3.2. Principi promocije zdravlja
Promocija zdravlja se odnosi na efkasno i konkretno uee stanovnitva
u ouvanju i unapreenju zdravlja.
Ista treba da ukljuuje obrazovanje, komunikacije, organizacione mjere,
razvoj zajednice i spontane lokalne aktivnosti. Treba da se odnosi na popula-
ciju u cjelini, a ne samo na osobe sa visokim rizikom oboljevanja od odreenih
bolesti.
U principe promocije zdravlja spadaju:
borba za zdravu javnu politiku i potovanje ravnopravnosti u svim se-
gmentima,
stvaranje zdravih ivotnih uvjeta u okruenju,
pravilna prehrana,
bavljenje ekolokim aspektima ovjekovog naina ivljenja,
revidiranje razmiljanja o zdravlju i vre postavljanje zdravlja meu i-
votne ciljeve.
Promocija zdravlja promatra ope ponaanje u kontekstu zdravlja, ali i
istovremeno specifno ponaanje koje je vezano za zdravlje u irem socijal-
nom kontekstu. Svjesni smo injenice da vrijednost koja se pridaje zdravlju
85
varira, ne samo izmeu, ve i unutar razliitih drutava. Razlikuju se dva tipa
ponaanja, a to su:
Svjesne aktivnosti koje se preduzimaju, da bi se zdravlje ouvalo ili una-
prijedilo ili sprijeila bolest.
Ponaanje koje je ovisno od opeg ivotnog stila drutva ili kulture grupe,
misli se na spol, starost, nivo obrazovanja, imovno stanje itd.
6.3.3. Ciljevi promocije zdravlja
U ciljevima promocije zdravlja smatra se potrebnim:
smanjiti uzroke bolesti i onesposobljenja,
ohrabriti i podrati ljude da preuzmu odgovornost za svoje ivote,
razviti javne politike da tite i promoviraju zdravlje i drutveno blagostanje,
pomoi ljudima da steknu relevantne informacije i vjetine o zdravlju.
6.3.4. Ciljevi promocije zdravlja po UNESCO-u
UNESCO je odgojna, znanstvena i kulturna organizacija UN-a.
Prema stavovima ove organizacije, osnovni ciljevi promoviranja zdravlja su:
omoguiti ljudima da ive punim i sretnim ivotom,
omoguiti ljudima da se prilagoavaju promjenama koje se turbulentno
deavaju u savremenom svijetu,
omoguiti ljudima da razvijaju kulturu, njeguju tradicionalne obiaje,
omoguiti ljudima da postignu ekonomski i socijalni napredak,
omoguiti ljudima da se osposobe, da zauzmu svoje mjesto kao ravno-
pravni lanovi savremenog svijeta ,
omoguiti svim ljudima da ive u miru.
6.3.5. Sadraj promocije zdravlja i globalni ciljevi
Pod globalnim ciljevima se podrazumijeva da treba:
uiniti zdravlje pojedinca i zajednice najveom drutvenom vrijednou
u kojoj participiraju pojedinci, grupe i zajednica,
omoguiti ljudima da se primjenom promocije zdravlja eliminiraju razli-
ke u zdravlju pojedinca i zajednice,
politiku razvoja promocije zdravlja integrirati sa politikom u drugim sek-
torima, kao to su stanovanje, rad, socijalne slube, mas mediji, obrazovni
sistem, zdravstveni sistem a posebno primarna zdravstvena zatita.
86
6.3.6. Ui ciljevi promocije zdravlja
U uim ciljevima promocije zdravlja neophodno je:
obavijestiti sve ljude, pojedinca i grupu o zdravlju u pravo vrijeme i na
pravi nain da razvijaju vlastitu kulturu zdravog ivljenja,
kolektivizirati napore za postizanje zdravlja,
razviti samopomo (self-help) i samozatitu (self-care),
razvijati nivo zdravstvene zatite u kojoj medical care prelazi u health
care.
6.4. DOKUMENTI ZA PROMOCIJU ZDRAVLJA
Na unapreivanje zdravlja stanovnitva, moemo utjecati promovira-
njem zdravog naina ivljenja, dakako i osiguranjem zdrave okoline, koja nee
naruavati populacionim grupacijama zdravlje. Smatra se da je upravo to naj-
racionalnija mjera, koja se moe postii adekvatnim strategijama, kroz iru
druvenu angairanost. Svjetska zdravstvena organizacija je razvila mnogo-
brojne naine i pristupe za promoviranje zdravlja.
U Welsu (Velika Britanija), je otvoren Univerzitet za promociju zdravlja,
gdje se mogu zavriti postdiplomske studije iz ovoga podruja i stei titule ma-
gistra promocije zdravlja.
U svijetu su se osnovali brojni nacionalni instituti za promociju zdravlja
u Kanadi, Finskoj, Australiji, Grkoj, Maarskoj, Holandiji, Bugarskoj, Velikoj
Britaniji.
Prevashodni ciljevi svih instituta su sa istim zadatkom, a to je provoenje
programa promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti.

6.4.1. Najrelevantniji dokumenti
Dokumenti koji su najrelevantniji za ovu oblast, od strane Svjetske zdrav-
stvene organizacije su:
1. Konferencija o primarnoj zdravstvenoj zatiti u Alma Ati (1978).
2. Strategija zdravlja za sve u Evropskom regionu(1980).
3. Evropski ciljevi zdravlja za sve(1984,1991).
4. Konferencija u Ottawi o promociji zdravlja (1986).
5. Konferencija u Adelaidi za izgradnju zdrave javne politike (1988).
6. Preporuke iz Bea o zdravim gradovima (1988).
7. Evropski dokument o okolici i zdravlju (1990).
8. Konferencija u Sundsvallu o ivotnoj sredini koja njeguje zdravlje (1991).
87
6.4.2. Konferencija o primarnoj zdravstvenoj zatiti u Alma Ati

1978. godine u Alma Ati je odrana Konferencija o primarnoj zdravstve-
noj zatiti PZZ. Konferencija je konsenzusom potvrdila da postoje realne mo-
gunosti da se unaprijedi zdravlje. Istovremeno su doneeni zakljuci da e
biti neophodna samoodgovornost svakog subjekta u zajednici, te da se treba
planirati, da vlastite snage moraju ponijeti glavni oslonac.
U izvjetaju i rezoluciji Konferencije dominirale su slijedee ideje:
zdravlje jeste nezamjenjivi preduvjet za ekonomski i drutveni razvoj,
razvoj strukturalnih i kvalitetnih promjena,
u lokalnoj zajednici se moe najvie utjecati na razvoj,
zdravstvo e predstavljati najbri put za ukljuivanje populacije, kroz
razliite vidove participiranja i samoodluivanja u zatiti.
preduvjet razvoja je zdravlje populacije, a preduvjet za poboljanje zdrav-
stvenog stanja naroda je opi razvoj.
Kroz primarnu zdravstvenu zatitu neophodno je omoguiti sljedee:
kod korisnika i kod davalaca zdravstvenih usluga, tj. uposlenika trebaju
se postii humani meusobni odnosi,
u porodicama je neophodno sprovoditi i kuno lijeenje i kunu njegu,
sprovoditi preventivne i promotivne aktivnosti unutar porodice.
6.4.3. Konferencija u Ottavi
1986. godine u Ottavi (Kanada), odrana je Meunarodna konferencija,
ija povelja predstavlja osnovu za program promocije zdravlja. Istovremeno tu
se potvrdila ideja o primarnoj zdravstvenoj zatiti.
Na konferenciji je doneena opa strategija za promoviranje zdravlja, sa-
drana u pet principa:
javna politika treba biti planirana i kreirana da promovira zdravlje,
neophodno je stvarati pogodne sredine za djelovanje,
neophodno je jaati sve vidove akcija u zajednicama,
omoguiti razvijanje sposobnosti svake individue za sebe,
neophodno je izvriti reorjentaciju zdravstvenih slubi.
6.4.4. Konferencija u Adealidi
1988.godine u Adealidi (Australija), odrana je konferencija. Date su pre-
poruke za hitnu akciju, koje se bave izgradnjom zdrave politike, koja treba da
88
promovira zdravlje. Istovremeno su odreene etiri prioritetne oblasti u koji-
ma treba to hitnije djelovati, a to su:
organizirati planiranu potporu zdravlju enske populacije.
planirati zdravu prehranu kod svih uzrasta stanovnitva.
organizirano djelovati na suzbijanju upotrebe alkohola.
planirati stvaranje pogodnih sredina za promoviranje zdravlja.
Prema novoj reorganizaciji zdravstva, lijenici u primarnoj zdravstvenoj
zatiti e trebati posvetiti 60% vremena svoje djelatnosti lijeenju bolesnih, a
40% vremena sprovoditi preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja. Sma-
tra se prema proraunima eksperata Svjetske zdravstvene organizacije da e
se takvim nainima djelovanja u zdravstvu smanjiti riziko faktori, koji imaju
najvie upliva na nastanak masovnih nezaraznih bolesti koje prijete ovjen-
anstvu.
Kada je u pitanju primarna zdravstvena zatita, ista treba:
organizirati obaveznu standardnu imunizaciju,
primjenjivati sve usluge skrininga,
organizirati brojne akcije za promoviranje zdravlja i preveniranje bolesti.
(prvenstveno u kolama, kroz bolnice prijatelji djece i kole za promo-
ciju zdravlja),
primjenjivati sve vidove planiranih aktivnosti da se aktivno informira sta-
novnitvo, pri tome obavezno koristiti najbri nain, a to su mas mediji,
organizirati aktivnosti u savjetovalitima, u pruanju podrke za donoe-
nje odluke o prestanku puenja, o usvajanju pravilne prehrane.
6.4.5. Konferencija u Sundsvallu
1991. godine u Sandsvallu (vedska), je odrana konferencija pod nazi-
vom ivotna sredina koja njeguje zdravlje. Posvetila se posebna panja zdra-
voj okolini, te kako je ouvati.
6.5. PORODICA I NJEN UTJECAJ
NA PROMOCIJU ZDRAVLJA I PREVENCIJU BOLESTI
6.5.1. Porodica, defnicije
Porodica je osnovna elija svakog drutva.Ona predstavlja drutvenu sku-
pinu iji lanovi dijele zajednike vrijednosti, te meudjeluju jedni s drugima
89
tokom vremena. U promoviranju i odravanju zdravlja, kao i preveniranju
bolesti njenih lanova, porodica ima sredinju ulogu. Zdravlje pojedinca, od-
nosno pojedinaca unutar porodice, utjee na istu, ali istovremeno i porodica
utjee na pojedinca i pojedince.
Karakteristike zdrave porodice se ogledaju kroz komunikaciju meu
lanovima, koja je otvorena, direktna, iskrena, sa meusobnim iskazivanjem
osjeaja. U zdravoj porodici svi lanovi izraavaju svoje vrijednosti kroz inte-
gritet, odgovornost, suosjeanje i ljubav prema drugim lanovima porodice,
a cijela porodica se aktivno pokuava nositi sa problemima, te ih rjeava kroz
zajedniku diskusiju i podjelu zadataka i odgovornosti.
Zdrava atmosfera vlada unutar doma i zdravi ivotni stil, odnosno zdravo
ivljenje. Pravila unutar zdrave porodice su poznata svim lanovima, ona su
uvijek jasna i feksibilna, te istovremeno omoguavaju pojedinim lanovima
njihovu slobodu. Zdrava porodica ima redovne veze sa irom zajednicom koje
su uglavnom prijateljske i ispunjene povjerenjem.
Porodica predstavlja most izmeu biolokog svijeta pojedinca i socijalnog
svijeta odreenog drutva. To je primarna institucija razvoja i formiranja li-
nosti djeteta, odnosno primarni agens socijalizacije.
Sam pojam porodice, Hegel defnira kroz tri elementa:
Jedinstvo porodice, a predstavlja ga supstancijalitet duha.
Ljubav, koja je odreenje tog jedinstva.
Uvjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u jedinstvu porodice.
Prema Hegelu, porodica funkcionira kroz tri osnovna aspekta:
u liku svog neposrednog pojma, to znai kao brak,
kroz vlasnitvo, tj. u spoljanjem obliku,
kroz aspekt odgoja djece.
Harev, daje defniciju porodice, gdje njeno ureenje je u zavisnosti od
historijski odreene organizacije. Ona ini malu drutvenu grupu, a njeni la-
novi su povezani:
branim i srodnikim vezama,
zajednicom ivota koja ih vee,
uzajamnom moralnom odgovornou,
90
socijalnom neophodnou, koja je uvjetovana potrebama drutva za fzi-
kom i duhovnom reprodukcijom stanovnitva.
Pei-Golubovi, defnira porodicu kao primarnu drutvenu zajednicu
bio-socijalnog karaktera, koja historijski mijenja svoje oblike i funkcije. U
osnovi ona nastaje kao drutveno sankcionisana veza izmeu mukarca i ene,
i njihove roene ili adoptirane djece, te predstavlja osnov kako socijalnog for-
miranja linosti, tako i razvitka njegovih personalnih karakteristika.
Supekova defnicija porodice, polazi od osnovnih funkcija, a to su:
funkcija reprodukcije vrste,
zadovoljavanje spolnih nagona,
zadovoljavanje ekonomskih obaveza suprunika,
zadovoljavanje kulturnih obaveza suprunika,
zadovoljavanje ekonomskih obaveza roditelja prema djeci,
zadovoljavanje kulturnih obaveza roditelja prema djeci.
Porodica je primarna ljudska zajednica. Upravo se u odgoju unutar po-
rodice vidi najvaniji mehanizam za zdravo ivljenje, preveniranje bolesti i
promoviranje zdravlja.
S prvim znakovima formiranja porodice, pojavom privatnog vlasnitva i
drave, izdvajanjem samog roditeljstva kao relevantnog drutvenog odnosa,
roditeljstvo nadrasta bioloku funkciju, a postaje vanim za obezbjeivanje
drutvenog kontinuiteta.
Proces identifkacije, razvoj identiteta, poinje u prvom susretu majke i
djeteta, kada dvije osobe se mogu dodirnuti i prepoznati. Ne zavrava se do
momenta, dok ne iezne ovjekova mo uzajamne afrmacije.
Svaka porodica odreena je irim socijalnim, kulturalnim i subkultural-
nim kontekstom u kome se nalazi. Ta njezina ekoloka pozicija, tj. okruenje u
kome je ona smjetena, kojoj zajednici nacija pripada, jezikoj skupini, religiji,
njena otvorenost ili zatvorenost, njen socio-ekonomski status, kulturoloka
obiljeja, vrijednosti, sve to moe da utjee aktivnije ili pasivnije u drutvenom
okruenju u kom se nalazi.
6.5.2. Znaaj porodice u razvoju linosti
Porodica je bila i bit e predmet istraivanja i prouavanja flozofje, me-
dicine, historije, etnologije, sociologije, pravnih nauka, ekonomije, pedagogije,
psihologije, itd. S naeg medicinskog aspekta, porodica je od posebnog zna-
91
aja, interesa, naih zanimanja zbog razvoja linosti, odgajanja i preventivno
promotivnog djelovanja. Da bi se shvatio znaaj porodice na razvoj i formira-
nje linosti, moraju se poznavati klasifciranja teorija linosti.
Sigmund Frojd, osniva psihoanalize, pravca u psihologiji, polazi od
kljune teze, da se dijete raa s libidom. S rastom i razvojem libida, centracija
te koliine seksualne energije odreuje sljedeih pet faza (oralna, analna, falu-
sna, f. latencije, genitalna).
Psihosocijalna teorija razvoja po Eriksonu, naglaava da svaka kultura
postavlja razliite zahtjeve koji utjeu na razvoj, a razvoj treba odgovoriti tim
zahtjevima. Prema Eriksonu, problemi nastaju kada tradicionalne vaspitne
metode ne daju dovoljnu pripremu za ivot odrasle osobe. To se obino doga-
a, kada drutvo prolazi kroz brze promjene, kada odrasli vie ne prepoznaju
svijet mladih. To je najizraenije u zemljama u razvoju i u tranziciji.
6.5.3. Odgoj
Odgoj predstavlja temeljni prostor u ideji, sprovoenju preveniranja bo-
lesti i promoviranja zdravlja. Danas neizostavno trai crpljenje novih naina i
pristupa, da bi se postigla potpuna, cjelovita efektivnost.
Trai sasvim drugaiju ponudu prema mladim, a to je:
omoguiti i preferirati nepatvorenu sposobnost dijaloga,
izgraivati i snaiti jainu individue, koja djeluje u odgoju,
koristiti toplu i otvorenu iskrenost,
prihvatiti integralno razumijevanje odgoja,
ponuda dakako treba imati duhovni aspekt.
Odgoj ne treba, ne smije biti smjeten izvan svijeta, mora biti smjeten u
sociokulturni i historijski sklop drutva. Nepoeljne posljedice u razvoju se
javljaju ne samo iz neznanja naina odgajanja, ve i usljed uskraivanja onoga
to je u razvoju identiteta linosti najvanije, a to je:
emotivna sigurnost,
respekt osobenosti,
uvaavanje drugog,
uvaavanje drugaijeg.
U ambijentu tolerancije i ljubavi, u uvjetima razumijevanja djeijih potre-
ba, u uvjetima nenasilja, mogue je oekivati ono to se u pravilnoj socijaliza-
ciji djece najvie oekuje, a to je:
92
zdravi intelektualni i emocionalni razvoj.
Takva linost e moi ispoljavati zdravi odnos, socijalno zrele linosti i
prihvatati sve odgovornosti koje nosi ivot, te prihatiti zdrave stilove ivljenja.
6.6. STAV MILJENJE
6.6.1. Stav
Danas u svijetu nisu rijetkost detabuizirana, ira, kontekstualna tumae-
nja fenomena preveniranja bolesti i promoviranja zdravlja. Dominantni sloj u
osobi kojem se preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja obraa su, zapravo
stavovi individue. Stav ili miljenje je ne samo odnos osobe prema drugoj osobi
i osobama, ve i prema odreenim pojavama i situacijama.
Stav ili miljenje je odnos pojedinca ili grupe prema odreenoj bolesti ili
prema odreenom problemu. 1862. godine Herbert Spencer, osniva moderne
sociologije, u svome radu spominje stav kao funkcionalnu kategoriju miljenja.
Bezbroj defnicija je prisutno u dananjoj literaturi, ali najvie citirana je od
amerikog psihologa Morgana, javnosti prezentirana jo daleke 1959. godine.
Ista glasi:
Stavovi su nastojanje da se reagira bilo pozitivno ili negativno prema
osobama, objektima ili situacijama.
Stav sainjavaju tri jednakomjerno bitne komponente, a to su: kognitivna
ili spoznajna, afektivna ili emocionalna i pokretaka ili akcijska. Na formiranje
i izgraivanje stavova djeluju bezbrojni tzv. uplivni faktori, poev od znanja,
kulture, vlastitih iskustava, situacija trenutnih, drutvenih, objektivnih itd.
Tokom ivota stavovi ili miljenje se mogu mijenjati. Veliki utjecaj ima
znanje koje se tokom ivota izgrauje, odnosno nadopunjuje. Pod znanjem
se podrazumjeva koliina informacija koja se usvaja, koju pojedinac ili grupa
apsorbira i raspolae snjom. Danas je ogroman priliv svih vrsta informacija
putem masovnih medija, posebno koritenje interneta. Sav priliv informacija
ne mora znaiti da e imati pozitivan utjecaj na izgraivanje stavova. Socijalni
pedagozi mogu djelovati u okviru sistema preveniranja kroz prosvjetni sistem,
odnosno kroz kolovanje, obrazovanje, na izgraivanje pozitivnih stavova, od-
nosno miljenja, to i jeste smisao i zadatak kolstva.
6.6.2. Principi pristupa u izgraivanju stavova
Principi pristupa u izgraivanju stavova, koji trebaju pozitivno djelovati
93
na pojedinca ili grupu u preveniranju bolesti , promoviranju zdravlja i zdravog
ivljenja su:
Proimanje konkretnog (program preveniranja upotrebljiv u pojedinoj
socijalnoj sredini- porodici, koli, slobodnom vremenu).
Proimanje opeg (program, znanstveni model prilagoen i osjetljiv za
ope, paradigmatske tokove vremena, naune, drutvene, ekonomske,
kulturalne, itd).
Izuzetna senzibiliziranost znanstvenog diskursa, koji promilja o preve-
niranju i promoviranju zdravlja.
Harmoniziranje stratekih pristupa preveniranju i promoviranju zdravlja.
Nunost intereakcije izmeu razliitih naina razumijevanja problema
preveniranja i promoviranja zdravlja.
Pojaana socijalno pedagoka osjetljivost prema preveniranju i promovi-
ranju zdravlja.
Socijalna politika, izgraena u svim segmentima promoviranja i preveni-
ranja zdravlja.
Socijalni rad, kroz praktina reagiranja i djelovanja u promoviranju i pre-
veniranju zdravlja.
Markiranje ishodine take preveniranja unutar porodice, a na temelju
istraivake provjere.
Klasino odreenje stava, opisuje ga kao trajan i dosljedan nain milje-
nja, osjeanja i ponaanja prema odreenim ljudima, pojavama ili objektima.
Klasino je operacionaliziranje stava kao cjeline, da je sastavljen od emocio-
nalne, spoznajne i ponaajne dimenzije. Suvremeno shvatanje stava, predstav-
lja ga kao jednodimenzionalni konstrukt utemeljen na vrednovanju razliitih
pojava i objekata. Stav se moe defnirati kao povoljno i nepovoljno vrednovanje
neega ili nekoga izkazano u neijim uvjerenjima, osjeajima ili namjeravanom
ponaanju. Stavovi imaju direktni upliv u preveniranju bolesti i promoviranju
stilova zdravog ivljenja.
6.6.3. Motivi i motivacije
Na ljudsko ponaanje utjee niz faktora meu kojima posebno oni koji su
vani za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba kao to je: zadovoljenje nago-
na gladi, ei, pripadanja grupi ili zajednici, postizanju uspjeha, biti voljen i
pripadati voljenoj osobi. Prema Petzu (2005) motivacija je takvo stanje u kojem
94
smo iznutra pobueni odreenim potrebama, porivima, tenjama, eljama ili
motivima, usmjereni prema postizanju odreenog cilja, koji izvana djeluje kao
direktni poticaj na ponaanje. Isti autor motivaciju dijeli na:
Ekstrinzina motivacija je motivacija kojoj je porijeklo u faktorima izvan
individuuma (npr. nagrade), a ne u unutarnjim pobudama.
Intrinzina motivacija je ona motivacija kod koje je potreba nastala iz
unutarnjih pobuda, a zadovoljstvo proizilazi iz same te aktivnosti ili njezina
znaenja, a ne zbog vanjskih razloga (npr. nagrade ili strah od kazne). Socijalna
okolina moe facilirati ili inhibirati intrinzinu motivaciju, potiui, odnosno
blokirajui zadovoljavanje uroenih psihikih potreba (kompetentnost, auto-
nomnost i bliskost).
Autori Ryan i Deci polaze od teorije samoodreenja, prema kojoj je svaka
motivacija regulirana voljom i interesima pojedinca, jer ovjek ima autonomi-
ju nad svojim ponaanjem, samostalno ga kontrolira. Ovi autori predviaju
postojanje razliitih tipova motivacije, ovisno o stupnju autonomije nad pona-
anjem, odnosno o percipiranoj kontroli (koliko je ona izvan, a koliko unutar
ovjeka), te prouavaju osnovne potrebe koje su u podlozi motivacije i vanjske
uvjete koji utjeu na motivaciju, u pozitivnom ili negativnom kontekstu.
Unutarnje pokretake snage koje tjeraju ovjeka na aktivnosti da zadovo-
lje osnovne, ljudske potrebe, nazivaju se osnovnim ili biolokim (endogenim)
motivacijama. Druga grupa motivacija polazi od apeliranja na savjest, poziva-
nja na autoritet i zastraivanja u cilju prihvatanja zdravstveno-odgojne pouke.
To su vanjske ili egzogene motivacije. Sve motivacije, pa tako i motivacije u
promociji zdravlja se trebaju povremeno obnavljati.
Motivacijom se oznaavaju tri deavanja:
1. uzroci, pokretai ili izvori ponaanja,
2. promjene koje dovode do pokretanja i usmjeravanja ponaanja,
3. oekivani ili realizirani ishodi deavanja koji mu daju odreeno znaenje
i obiljeje.
Motivi su pokretai linosti. Rije motiv, kao i rije emocija imaju isti la-
tinski korijen motere, to znai pokretati. Nae emocije hrane motivaciju,
one su ustvari ono to nas pokree da ostvarimo svoje ciljeve. Nai motivi
zauzvrat pokreu nau percepciju i oblikuju nae aktivnosti. Mogu biti uro-
eni i steeni. Uroeni se zovu i bioloki odnosno osnovni. Steeni su nastali
na osnovu pozitivnog i negativnog iskustva; oni se zasnivaju na drutvenim
95
potrebama pa se zovu i socijalni. Motivi ovise o intenzitetu potreba pojedinca
ili zajednice.
Motivacije ovise o brojnim faktorima: starost i zrelost, spolu, zanimanju,
zdravstvenom stanju, itd. Pod zrelou se smatra linost koja je postojana i
koja ulae maksimum svojih sposobnosti u rad koji vri, posjeduje sposobnost
da u radu istraje i da se u procesu rada bori sa tekoama sve dok ne postigne
cilj koji je postavila. Naravno na motivaciju utjee i obrazovanje i obrazovni
status koji je postigla osoba koju odgajamo, te religija, tradicija, obiaj, itd.
6.6.4. Proces promjene ponaanja
Proces promjene ponaanja je sveobuhvatan obzirom na psihiko i fziko
stanje zdravlja. Prije svega, osobe moraju promijeniti:
svijest o samom sebi,
svijest o efektima koje njihovo loe ponaanje ima na njih same,
svoje miljenje o vlastitom ponaanju,
stvoriti realnu sliku o sebi i promijeniti je,
neophodno je mijenjati i nain razmiljanja.
6.7. ZDRAVSTVENI ODGOJ
6.7.1. Djelovanje putem zdravstvenog odgoja
Prema recentnoj literaturi zdravstveni odgoj, po nekim autorima, to je
zdravstveno vaspitanje, prema drugima zdravstveno prosvjeivanje. Istovre-
meno je medicinska i pedagoka disciplina. Zasigurno se moe tvrditi da je to
proces koji poinje u djetinjstvu i traje do isteka ivota, odnosno zdravstveni
odgoj je cjeloivotan. Na individuu djeluje primarno porodica tj. roditelji ili
staratelji. Nastavlja se preko odgajatelja, uitelja, kroz cjelokupno kolovanje, a
zatim na radnim mjestima i drugim oblicima ljudskih zajednica.
Njegovo djelovanje je usmjereno na:
unapreenje i ouvanje zdravlja pojedinca, grupe, naroda,
unapreenje zdravstvene kulture pojedinca, grupe, naroda.
Isti moemo defnirati da predstavlja vaspitni proces kao dio zdravstvene
zatite i opeg vaspitanja, te obrazovanja ljudi. Podrazumijeva sve vidove dje-
96
lovanja, koji e imati isti cilj da pomognu pojedincu, grupi, narodu, da svjesno
unaprijede i ouvaju svoje zdravlje.
Zdravstveni odgoj predstavlja podruje djelovanja, kroz koje treba da se
prenose:
stavovi,
znanja,
navike,
vjetine,
iskustva,
praksa.
Svi pobrojani faktori trebaju imati upliv i korisno djelovati, ne samo na
individualno, ve i na kolektivno zdravlje. Pri tome djelovanje treba biti usmje-
reno ne samo na unapreenje, ve i na ouvanje zdravlja.
6.7.2. Ciljevi zdravstvenog odgoja su:
Poduiti i odgojiti pojedinca da zdravlje smatra najveom vrijednou.
Spremnost pojedinca da u svoje zdravlje i u zdravlje drugih uloi racio-
nalne napore.
Uiniti zdravlje cijenjenom vrijednou.
Odgojiti pojedince da postanu odgovorni za svoje zdravlje.
Pravilno i racionalno razvijati i koristiti zdravstveni odgoj kroz porodicu,
kolu, zdravstvenu djelatnost.
6.7.3. Zdravstveno obrazovanje
Zdravstveno obrazovanje spada u primarne aktivnosti planiranih djelova-
nja bilo individualnih ili grupnih da bi se postigli pozitivni efekti na promovi-
ranju zdravlja i preveniranju bolesti.
Razgovor ili tzv. iva rije je najefkasniji vid komuniciranja i sredstvo koje
lijenik moe najbolje iskoristiti kod svog pacijenta. Soba lijenika-edukatora
treba da je opremljena svim vrstama zdravstveno-propagandnih materijala.
Razgovori se mogu obavljati sa raznim grupama (roditelji, uitelji, grupe gra-
ana, studenti ili grupe studenata, uenici ili grupe uenika i sl.). Trebaju biti
zdravstveno korisni, posebno kada se iskae potreba za odreenim saznanjima.
Za to bolji pozitivni efekat zdravstvenog obrazovanja, mogu se koristiti
razne vrste vizuelnih pomagala, kao to su:
97
zdravstveno- odgojne pisane broure,
slajdovi sa zdravstvenim porukama,
slajdovi sa zdravstvenim poukama itd.
Najei oblik rada na zdravstvenom obrazovanju je klasino predavanje sa
ili bez audiovizuelnih sredstava. Vrste medicinskih intervjua predstavljaju zna-
ajan doprinos u zdravstvenom obrazovanju. Kod najmlae populacije mono
sredstvo u zdravstvenom obrazovanju predstavlja pozorite. Planiranim pred-
stavama i vjetim dramatizacijama se mogu dobiti pozitivni rezultati. Zdrav-
stvene izlobe na zadate teme, takoer predstavljaju jednostavan vid istovre-
meno animacije i zdravstvenog odgoja.
6.7.4. Diferenciranje potreba u zdravstvenom odgoju
Dva veoma vana faktora, kod zdravstveno - odgojnog djelovanja su zna-
nje i ponaanje, jer djeluju na zdravstveno stanje, odnosno, na zdravlje.
Zdravstveni odgoj je planirani utjecaj na izgraivanje i usvajanje po-
zitivnih stavova i ponaanja, koji trebaju imati pozitivan efekat na zdravlje
pojedinca i cjelokupne populacije. Neophodno je planirati metode i modele
zdravstvenog odgoja u skladu sa postojeim potrebama, odnosno interesima
pojedinca ili grupe pacijenata.
Znanje i ponaanje nisu uvijek povezani. Ponekad na individuu ili grupu
daleko vei upliv moe imati vjerovanje. Da bi se postigle promjene u pona-
anju, trebaju prethoditi promjene u vjerovanju. Ponaanje nije uvijek odraz
znanja, vjerovanja, odnosno promjene u znanju ne prate uvijek i promjene u
ponaanju.
6.7.5. Zdravstveno-odgojna dijagnoza
Za zajednicu i pojedince postavlja se zdravstveno odgojna dijagnoza na
osnovu:
1. snimanja znanja, stavova i prakse, ponaanja pripadnika jedne zajednice
odnosno pojedinca,
2. statistikih izvjetaja o zdravstvenom stanju stanovnitva, pojedinca i
grupe
3. prvih i ponovnih pregleda, ispitivanjem rairenosti jedne bolesti odnosno
zdravstvenog problema,
4. linim uvidom,
5. sondiranim istraivanjima
98
6.7.6. Zdravo i rizino ponaanje
Ponaanje je dio naina ivota koje se odraava na sposobnost pojedinca
i zajednice da se predvide problemi, mobiliu sve snage za suoavanje s njima
i aktivno se preduhitre i savladaju. Domai i strani istraivai su dali varijable
koje ine zdravo ponaanje: fzika aktivnost, odmor, kontrola stresa, pravilna
prehrana, izbjegavanje puenja ili alkohola i druge aktivnosti, usko specifne
za odreeni domet zdravlja. Rizino ponaanje se moe vezati za nastanak
specifne bolesti, te pogoranje stanja ve postojeeg oboljenja.
Nemali broj autora smatra da je rizino ponaanje ono koje vodi u rizik
da se narui svoje zdravlje, odnosno zdravlje ljudi s kojima ivimo, upranja-
vanjem neke nezdrave navike. Znanstvenici openito smatraju, da postoje e-
tiri grupe faktora i da identifkacija meu njima odreuje ponaanje u vezi sa
zdravljem.
To su:
1. Faktori koji se odnose na stanje psiholokog reagovanja da se djeluje. Da-
kle, radi se o shvatanju jedne osobe da se nalazi u opasnosti ili da se soci-
jalna grupa kojoj pripada nalazi u opasnosti; da su posljedice po zdravlje
katastrofalne i da se predviene mjere trebaju izvesti i defnitivno ukloniti
opasnost po zdravlje.
2. Drugu grupu ine faktori situacije koji doprinose usvajanju jedne prakse
ponaanja: to moe biti subjektivna percepcija izvjesnih znakova i simp-
toma koji se tumae kao indikacija postojee opasnosti po zdravlje. U tom
pogledu pritisak socijalnih referentnih grupa moe podsticati uspjenost
takvog miljenja.
3. Treu grupu ine faktori sredine i fziki faktori koji utjeu na prihvata-
nje nove zdravstvene prakse. Tu moe biti i ekonomski elemenat povezan
sa boljim linim i drutvenim standardom kao pomo da se usvoji nova
praksa ponaanja.
4. etvrtu grupu faktora ine vrlo uplivni socijalni faktori koji su u vezi sa
zdravljem. U ovu socijalnu grupu faktora koji utjeu na ponaanje spa-
daju: uzrast pojedinca, rana socijalizacija, ekonomski faktori, socijalna
mrea, socijalna podrka, nivo stresa, kultura, religija, osobine linosti,
mjesto stanovanja. Uzrast je vrlo markantan socijalni faktor. Svaki uzras-
tni period je karakteristian po sklonosti pojedinaca. Tako su predkolska
i kolska djeca sklonija zdravim oblicima ponaanja od starijih.
99
6.8. KULTURA I NJEN UTJECAJ
NA PROMOCIJU ZDRAVLJA I PREVENCIJU BOLESTI
6.8.1. Kultura
Davne 1871. godine Teylor je dao defniciju kulture, koja glasi: Kultura je
kompleksna cjelina koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, zakone, mo-
ral, obiaje i sve ine sposobnosti i navike koje individua stjee kao lan zajed-
nice, drutva kojem pripada.
Ljudi se raaju u odreenoj socijalnoj sredini koja, htjeli mi to ili ne, ima
presudan upliv na zdravlje. Ukoliko se drutvo promatra kao sistem drutve-
nih veza, tada nain ljudskog ponaanja ini kulturu drutva.
Gledano kroz historiografju sam pojam kulture se odnosio na umjetnost,
znanost, flozofju i religiju. Danas je znano da se ista odnosi na navike, obiaje,
zakone, vjerovanja, politiku praksu, moral, materijalne, socijalne, i duhovne
vrijednosti itd. Jedan dio autora zastupa tezu da kultura podrazumijeva skup
materijalnih vrijednosti koje je ovjek prikupio u svrhu razvoja proizvodnje,
pokoravanja prirodnih sila i rjeavanja drutvenih zadataka.
Socijalni psiholozi defniraju kulturu kao sistem socijalnih i materijalnih
vrijednosti, koje se u datoj socijalnoj grupi cijene. Poimanje kulture za njih se
sastoji u standardiziranim, ope prihvaenim, drutvenim normama indivi-
dualnog i kolektivnog ponaanja.
6.8.2. Upliv kulture na promociju zdravlja i prevenciju bolesti
Cjelokupno predstavljanje znanja individualnog ili kolektivnog o zdrav-
lju, o determinantama zdravlja, te o odnosu prema istom, nisu i ne mogu biti
neovisni od cjelokupne kulture. Naprotiv tijesno su povezani, te njihove pro-
mjene lanano dovode do promjena unutar cjelokupne kulture ili kulturne
svijesti. Istovremeno ope promjene u kulturi mijenjat e odnose, poimanja i
svijesti o zdravlju, te nainu zdravog ivljenja.
Ako prihvatamo da je kultura sumarni izraz znanja i uzajamnih odnosa,
ovjeka prema ovjeku, ovjeka prema drugim ljudima i ivotu openito, to u
cjelokupnom ishodu odreuje i ono to ljudi znaju o zdravlju i kako se odnose
prema istom. Pri tome treba postojati svjesnost upliva inih faktora (nauna ot-
100
kria, savremena tehnologija, komunikacije bez granica), koji mijenjaju znanje
i kulturu, te dovode do promjena odnosa prema zdravlju.
Kultura se dijeli na duhovnu i materijalnu. Obadvije su tijesno povezane
sa zdravljem. Pod materijalnom kulturom poimamo sve vrijednosti koje su
materijalne prirode, koje imaju utjecaj na ivot i na zdravlje ovjeka. Prven-
stveno, to je ekonomska snaga pojedinana i porodina.
Pod duhovnom kulturom smatramo sve duhovne vrijednosti, obrazova-
nje, znanje, zvanje, umjetnost, navike, obiaje, tradiciju i religiju.
6.8.3. Elementi kulture
Kultura je dakle svijest drutva. Njezini sadraji, njezine forme se uzaja-
mno povezuju i ine jednu cjelinu. Ona ukljuuje pravo i moral, znanje, obia-
je, navike, nauku, obrazovanje, sistem vrijednosti, tehnologiju, tradiciju i sve
duhovne i materijalne vrijednosti.
Tradicija
Nesvjesni dio drutvenog ponaanja nazivamo tradicijom. Ista podrazu-
mijeva prenoenje historijskog materijala s generacije na generaciju, pravila
ponaanja, prenoenje navika, sistema vrijednosti, prenoenje predaje obiaja
te svih drugih normi ponaanja koja utjeu na ivot pojedinca i zajednice.
Obiaji i navike
Najstarija forma reguliranja ljudskih odnosa su obiaji. U svojoj osnovi
obiaji su navike i praksa koja se formira na osnovu trajnih asocijacija predsta-
va. Asocijacije predstava nastaju po principu homeopatije, simpatije i imitacije.
Odreeni obiaji i navike imaju tetan utjecaj na zdravlje.
Pravo i moral
Drutvene norme koje propisuje drava nazivamo pravnim normama.
Moral ima zadatak da daje pozitivne norme i uputstva za drutveni ivot. Pra-
vo predstavlja zatvoreni sistem normi. Naalost ono ne moe da na vrijeme
odrava i prati sve promjene u drutvenim odnosima. Bezbrojni ljudski po-
stupci su inferiorni u pravnom smislu, ali ne i u moralnom smislu. Moe se
rei da su moralne norme najstroije forme socijalne kulture
101
Sistem vrijednosti
Pod vrijednou podrazumijevamo odnos cijenjenja ljudskog predmet-
nog svijeta, odnosno fenomen ljudske prakse. Od postojanja ovjeka postoji
i postojae vrijedonosni odnos prema sebi i svome okruenju. Svaka vrijed-
nost moe biti istovremeno subjektivna i objektivna. Najvea individualna i
drutvena vrijednost je linost. Vrijednosti imaju individualnu i drutvenu
komponentu. Postoje ljudske vrijednosti koje su preteno individualne, ali je
rijetko da je koja u potpunosti nedrutvena. Dolaskom na svijet ljudsko bie
zatie ve ustaljeni i odreeni sistem vrijednosti. Mnoge e prihvatiti tokom
formiranja svoje individualnosti, odnosno svoje linosti. Prema pojavama koje
se deavaju u njegovom okruenju, on e stvarati nove vrijednosti i formirati
vlastiti vrijednosni sud. Tokom ivota stvara i uspostavlja vrijednosni odnos
prema zdravlju, prema unapreenju i ouvanju istog, kao i okoline koja ga
okruuje.
Tehnoloki napredak
Razvoj nauke i tehnologije u savremenom svijetu ima bezbrojne reperku-
sije na ivot, na zdravlje ljudi, na okolinu koja nas okruuje. Tehnoloki razvoj
je doveo do vee produktivnosti i proizvodnje, to je dovelo do veeg nacional-
nog dohodka i do vee akumulacije materijalnih individualnih i drutvenih
dobara. Promatrano sa pozitivnog aspekta, djelovanje tehnolokog napretka u
smislu veeg nacionalnog dohotka, daje vea ulaganja u stanovanje, kolstvo,
odnosno cjelokupno obrazovanje, prehranu, kulturu, komunalne djelatnosti,
zdravstvenu zatitu. Svi pobrojani segmenti mogu pozitivno i negativno djelo-
vati na zdravlje pojedinca, grupacija, zajednica i cjelokupnog stanovnitva.
Promatrano s negativnog aspekta, djelovanje tehnolokog napretka je na-
metnulo odreene radne uvjete, te kontakte sa odreenim materijama koje
proizvode tetne nokse na zdravlje. Istovremeno ljudi u radnim procesima su
izloeni ekstremnim termikim uvjetima, tetnim industrijskim noksama,
tetnim zraenjima, te ostalom to namee i donosi savremena tehnologija.
Savremena tehnologija u medicinu je unijela bolju dijagnostiku (rentgen
dijagnostika, magnetna rezonanca, EKG, EEG, ultrazvuk, tehnoloka dosti-
gnua u laboratorijskoj i funkcionalnoj dijagnostici itd.), i bolju terapiju (te-
rapija radioaktivnim izotopima, upotreba ultrazvuka i lasera, rentgen terapi-
ja, oksigenoterapija itd.). Istovremeno brojni su nepovoljni efekti tehnolokih
doprinosa u medicini (tetno djelovanje x zraka i drugih radioaktivnih izvora
zraenja, trovanja, povrede itd.).
102
Zdravstvena kultura
Zdravstvena kultura je cjelokupno ovjekovo materijalno i duhovno na-
slijee povezano sa zdravljem. Zdravstvena kultura je dio ope kulture. Ista
treba da ukljuuje brojne manifestacije ovjekovog ivota, kao to su: jezik,
religija, tradicija, nauna dostignua, tehnologija, tehnoloki progres. Zdrav-
stveni edukatori trebaju da poznaju zdravstvenu kulturu naroda i podruja
gdje ele djelovati.
6.9. INSTITUCIJE OBRAZOVANJA I NJIHOVO DJELOVANJE
NA PROMOVIRANJE ZDRAVLJA I PREVENIRANJE BOLESTI
6.9.1. kole
ivot je, bio i ostao, polje uenja i poduavanja, kao i polazite, i utoite
uitelja i uenika. Prema Gehlenu 1990.god, u svim vremenima ovjek je mo-
rao da ui, jer se jedino tako moe odrati i sauvati kao vrsta. Uenje mu je
osnovna poluga opstanka, jer je on bie odgajanja.
Prema Slatini 1999.god, ovjek je istovremeno i bie poduavanja, jer se
uenje i poduavanje, ne mogu dijeliti, niti se izmeu njih moe povui jasna
i stroga granica. Rije school-kola, dolazi iz grkog jezika i znai dokoli-
ca-slobodno vrijeme. U savremenom drutvu mehanizmi koji su glavni i za
stjecanje i prenoenja znanja su kole, jer su zvanine obrazovne institucije,
koje omoguavaju vidove organiziranog oblike stjecanja znanja.
kole imaju funkciju socijalne kontrole, koja podstie djecu da ue i da
prihvataju vrijednosti i norme drutva. Ovo se postie kroz nastavni plan.
Znaaj kole u odgoju mladih ljudi je u injenici da ista treba da djeluje svo-
jom organizacijom i unutarnjim odnosima, nastavnim sadrajima, sredstvi-
ma, metodama i oblicima rada, raznim vannastavnim aktivnostima koje se
pod njenim okriljem deavaju, a u vrijeme kada je na linost mlade individue
najlake utjecati.
Svako vrijeme nosilo je u sebi imperative uenja za ljudsku vrstu. ovjek je
istovremeno bie uenja i bie poduavanja. Razvojem znanja i drutva, utjecaj
starijih na razvoj znanja mlaih lanova dobija svoj dominantni oblik u okvi-
rima formalnog obrazovanja. Upravo je kola ta institucija u kojoj se deava
taj utjecaj. Ona predstavlja najznaajniju instancu sekundarne socijalizacije, a
istovremeno sekundarnu taku preveniranja bolesti i promoviranja zdravlja.
103
Profesori su nosioci promjena u odgojno-obrazovnom radu, koji trebaju biti
u stanju sagledati sve konsekvence svoga odnosa prema acima i mijenjati taj
odnos u onom smijeru koji je acima potreban. Profesorima bi trebalo planski
i sistematino pruiti mogunost da se educiraju iz oblasti koje nam ivot na-
mee (ekoloki aspekti, zdravo ivljenje, ovisnosti).
Svo vrijeme kolovanja neophodno je raditi na planu senzibilizacije ueni-
ka pa ak i putem psihoterapeutskog osvjeivanja, pogotovo kod nestabilnih
adolescenata. Najprimarnije je raditi na veoj uvezanosti porodice, kole i in-
stitucija obuenih za preveniranje problema u ponaanju mladih, te institucija,
odnosno kadrova obuenih za preveniranje bolesti i promoviranje zdravlja,
zdravog ivljenja i ouvanja okoline, planete zemlje.
Prema Stanleju i Greenspanu 2003.god, anksioznost se esto moe izraa-
vati kroz brige u koli, brige prijatelja i unutar porodice. Zato je uvijek vano
odravati proces komunikacije u kojem se mlada osoba osjea sigurno i zbri-
nuto, te moe poeti potpunije izraavati svoja osjeanja. Tu komunikaciju im,
sem roditelja, treba dati i kola.
injenica je da su adolescenti skloni rizikovanju, te da svoje ponaanje
generaliziraju, na svim aspektima ivotnog djelovanja, pa tako i po pitanju
zdravlja. Kroz mnoga istraivanja, dolo se do alarmantnih podataka, da kod
uenika koji su se izjasnili da su konzumirali drogu, pomjerena je granica ka
svim drugim rizinim ponaanjima.
Koliko su nai profesori dovoljno obueni, educirani, da znaju prepoznati
simptome riskantnog ponaanja koji e zasigurno, i trenutno i dalekoseno,
imati posljedice na zdravlje?
Istovremeno se mora postaviti i pitanje, koliko su motivirani za to. Sve
vrste riskantnog ponaanja signaliziraju, ne samo probleme sa samodiscipli-
nom i samoregulacijem, ve i zdravstvene tegobe. Dakle, to su prvi simptomi
da su prisutni i zdravstveni problemi. To je odraz emocionalnih potekoa,
socijalnih neprilika, porodinih problema, fzikog i seksualnog zlostavljanja,
pripadanja grupama sklonim delikventnom ponaanju. Takve osobe daju ja-
san znak da im je neophodna pomo.
Neadekvatan tretman, nerazumijevanje tih pojava, nebriga roditelja, pro-
fesora, prijatelja, familije, socijalnih slubi, rezultirat e antisocijalnim i sa-
modestruktivnim ponaanjima, to u budunosti dovodi do bolesne linosti
koja e zdravstvo i zdravstveni sistem daleko vie kotati, nego to bi kotalo
plansko sprovoenje preveniranja bolesti i promoviranja zdravlja.
104
Dakako, da se treba postaviti otvoreno pitanje. Odgajamo li mi svjesno
generacije nesigurnih, uplaenih i naruenog zdravlja? Razliite kulture (jai-
na sistema i drave) razlikuju se upravo po tome koje to alternative identiteta
stavljaju mladima na raspolaganje. Danas je period mladosti, adolescencije,
znatno turbulentniji u odnosu na prethodne generacije.
Znatan broj savremenih naunika koji se bavi ovim problemom, sa razli-
itih aspekata djelovanja i istraivanja daje isti zakljuak, da je danas veoma
teko biti adolescent i proi proces oblikovanja vlastitog identiteta i pronalae-
nja novih uloga. Ve njihovi roditelji ive u svijetu, koji ni oni sami ne prepo-
znaju i u kojem ni oni ne mogu danas funkcionirati kao uspjeni, jer je pritisak
socijalne okoline veoma snaan. U naoj dravi je sve komplikovanije, jer nam
je lo ekonomski status, dolo je do pada ivotnih vrijednosti, nezaposlenost
kulminira, to sve proizvodi loije zdravstveno stanje. Proizilazi logino dea-
vanje:
porast bolesti svih vrsta,
porast raznih vrsta ovisnosti,
porast prostitucije,
porast delikvencije,
porast nepoeljnog i neprilagoenog ponaanja.
Nae drutvo su zahvatile promjene, a te promjene kreiraju promijenjene
uloge, jer vie ne postoji apsolutno prihvatanje autoriteta, ne samo u kolstvu,
ne samo u zdravstvu, nego i u cjelokupnom drutvu kao cjelini. Danas je iv-
ljenje zahtjevno i izvor je trajnog stresa.
Zahtjevna kolska situacija je takoer izvor trajnog stresa, povezanost sa
zdravstvenim tegobama, kao to su hronini umor, glavobolje, este prehlade,
bolovi u vratu i ramenima, eluane tegobe, vrtoglavice, problemi spavanja.
Ove tegobe se poveavaju kako uenici prelaze iz osnovne u srednju kolu i to-
kom daljnjeg kolovanja, strahovi od neuspjeha vode u doivljavanje i proiv-
ljavanje ovakvih emocija, to znai ivot pod kontinuiranim stresom. Logino
je da u takvim situacijama prirodni imunitet opada, a zdravstveno stanje je
ugroeno.
Neophodno je promijeniti partnerske odnose kroz kolovanje da bi se
moglo u dogledno vrijeme oekivati da smo napravili pomak na preveniranju
bolesti i promoviranju zdravlja.
105
6.9.2. Problemi unutar kolstva, sistema u kolovanju
Bezbrojni problemi su prisutni unutar kolstva i sistema kolovanja i to:
nije uvedena adekvatna forma rada sa uenicima i roditeljima po pitanju
promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti,
vrlo malo, ili bolje reeno nikako, su angairane u zdravstvenom preve-
niranju i promoviranju razne profesionalne, strune, naune i umjetnike
organizacije,
odgojni utjecaj sredine ne ide u korak sa odgojnim utjecajem kole i poro-
dice,
nastavnici nisu stimulirani dovoljno (nerijeeni materijalni problemi, ne-
adekvatno plaeni za svoj rad),
tempo dananjeg naina ivota, gdje su nastavnici preoptereeni obaveza-
ma koje trai radno mjesto,
roditelji koji su takoer preoptereeni vlastitim obavezama i obavezama
koje trai radno mjesto,
roditeljski sastanci se ne iskoriste sa planiranim aktivnostima (roditelji su
nezainteresirani do momenta dok nije ugroeno zdravlje njihovog djete-
ta),
ne postoji studiozno planiranje za zajedniku saradnju porodice, kole
i svih vladinih i nevladinih organizacija, niti drutva u cjelini, da bi se
napravio pomak za bolje zdravstveno stanje buduih generacija,
u pojedinim sredinama, kolama je nizak nivo opeg obrazovanja rodite-
lja da bi se mogla ostvariti saradnja uposlenika kole sa porodicom,
fuktuacija nastavnih kadrova koja onemoguava i usporava proces spro-
voenja, i zapoetih programa.
Neophodno je kroz obrazovnu reformu unaprijediti partnerske odnose
izmeu porodice i kole. Sprovesti dodatne edukacije, kojima bi bili planski
obuhvaeni nastavnici i roditelji. Roditelji trebaju biti upoznati sa promjena-
ma, koje se deavaju u koli. Roditelji ne smiju prepustiti odgoj i obrazovanje
njihove djece, jer kola ne moe ispuniti taj zadatak sama.
Problemi su uoljivi, da je sve vie porodica, gdje su oba roditelja zapo-
slena cjelodnevno ili u smjenama, nemaju dovoljno vremena za rad sa djecom.
Rijetke posjete roditelja koli, slabije konsultiranje sa nastavnicima , pedagozi-
ma, sociolozima, daje njihovoj djeci prostora da prihvate bezbrojne negativne
utjecaje iz okoline, jer su preputeni blae reeno sami sebi.
106
6.10. UTJECAJ MEDIJA
NA PROMOVIRANJE ZDRAVLJA I PREVENIRANJE BOLESTI
6.10.1. Deklaracija
UNESCO je 1982. godine usvojio Deklaraciju o odgoju za mas medije.
Djelovanje masovnih medija, posebno interneta i televizije treba shvatiti kraj-
nje ozbiljno, jer mogu imati za posljedicu kako pozitivan, tako i negativan is-
hod. Mediji bi se trebali pridravati etikih i profesionalnih kodova, jer njihovi
sadraji se mogu upotrebljavati i kao predmet i kao sredstvo u obrazovnom
procesu na svim poljima obrazovanja, pa tako i na promoviranju zdravlja i
preveniranju bolesti. Emisije o zdravom ivljenju, o zdravlju, o raznim obolje-
njima e svakako ostaviti edukativni karakter.
Neophodno je sistematski i permanentno odgajati mlade kako da koriste
i medije i medijske sadraje sa pozitivnim efektom po zdravlje. Isti trebaju da
imaju zdravstvene pozitivne poruke, koje e djelovati na polju preveniranja
zdravih stilova ivljenja i protiv bilo kojeg upranjavanja ovisnosti.
Deklaracija potencira potrebu za razvojem kritike svijesti ne samo po-
pulacije djeijeg uzrasta, ve i odrasle populacije stanovnitva. Neki od bitnih
elemenata Deklaracije, koji pozivaju sve odgovorne i relevantne institucije i
organizacije, te sve odgovorne u drutvu i dravi kao cjelini na zajedniko
djelovanje su:
1. Da se zauzmu za uvoenje medijsko-obrazovnih programa, od pred-
kolske do sveuiline razine, ukljuujui obrazovanje odraslih, kojima e
razvijati znanje, spretnost i odnos prema medijima. Na takav nain e se
potaknuti poveanje kritike svijesti, a dobiti veu osposobljenost kori-
snika mas medija i tiska. Bilo bi ideano kada bi ti programi ukljuivali i
analizu medijskih proizvoda, upotrebu medija kao sredstva kreativnog
izraavanja, te uinkovitu upotrebu i sudjelovanje u dostupnim medij-
skim kanalima.
2. Da razviju programe za uitelje i posrednike, kojima bi produbili njihovo
znanje i razumijevanje medija te ih upoznali sa odgovarajuim metoda-
ma poduke, potujui pri tome fragmentarna znanja, kojima uenici ve
vladaju.
3. Da pobuuju razvojne i obrazovne aktivnosti koje bi pomagale pri me-
dijskom odgoju na podrujima poput medicine, psihologije, sociologije i
komunikacijskih znanosti.
107
Virtualna tehnologija dovodi do pomaka poimanja ljudskih vrednota ,te
nam realizira i plasira novi kompjuterski megapolis. Uglavnom ili u veini slu-
ajeva, ovim nainom prezentiranja materije vrednovanja postaju drugaija,
doivljaji istih razliiti, pa imperativ postaje biti digitalan, a sve se zasniva
na paradigmi:
bilo ta ili anything,
u bilo koje vrijeme ili anytime,
na bilo kojem mjestu ili anywhere.
Prema Kukiu, upravo ove paradigme, omoguavaju drugaiji nain ko-
municiranja, istovremeno stvaraju drugaije modele komuniciranja, koji su
nam do sada bili nezamislivi i neprihvatljivi. Tehnologija budunosti , odno-
sno virtuelno doba, e imati vanu karakteristiku jer e prevoditi sve znakove
i vrste informacija u digitalni oblik, odnosno govor, tekst. Postavlja se pitanje
Da li pacijent, bolesnik smije biti samo broj?
Da li pacijent, bolesnik smije biti samo zapis?
Samo multidisciplinarni i multiperspektivistiki pristup, podrazumijeva
se sa prisutnou adekvatne koliine znanja iz svih oblasti poev od flozof-
je, medicine, sociologije, kulture, obrazovanja, politologije,ekonomije, prava i
drugih znanosti, trebao bi uroditi plodom da se koristi u medijima na pravilan
nain, a da se postigne pozitivan efekat u preveniranju bolesti i promoviranju
zdravlja, te zdravih stilova ivljenja.
6.11. KADROVI U PROMOCIJI ZDRAVLJA
I PREVENIRANJU BOLESTI
6.11.1. Kadrovi
Obaveza je svih zdravstvenih uposlenika da provode promociju zdravlja i
prevenciju bolesti. Pored zdravstvenih uposlenika na ovim podrujima mogu
da uspjeno djeluju studenti i nastavnici pedagokih kola, lanovi UN, aktivi-
sti raznih udruenja koji svojim radom unapreuju zdravlje, sociolozi, pravni-
ci, ekonomisti, strune slube u radnim kolektivima, ininjeri zatite na radu
itd. U promociji zdravlja moramo se drati principa koji polaze sa stanovita
linih kvaliteta edukatora, bez obzira radi li se o zdravstvenim profesionalci-
ma ili ne. U zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim institucijama provodi se
promocija zdravlja. Zdravstveni profesionalci u tim aktivnostima imaju pri-
orite. Prema dananjem zdravstvenom zakonodavstvu, kantonalni zavodi za
108
javno zdravstvo trebaju postati glavne ustanove u kojima se odgajaju budui
uposlenici zdravstvenog odgoja, a putem PZZ trebaju da se implementiraju
zdravstveno-odgojni programi.
6.11.2. Zdravstveni edukatori
Svi uposlenici zdravstvenog obrazovanja trebaju da djeluju zdravstveno
odgojno u segmentu za koji su proflirani, odnosno, educirani. Njihova obave-
za je da komuniciraju sa pacijentima, bolesnicima ljubazno, sa dosta topline,
da bi mogli dobiti njihovo povjerenje. Podrazumijeva se da to trebaju biti zrele
linosti, koje ulau maksimum u svome radu, te da ih krasi upornost i istraj-
nost da dou do zadatog cilja.
6.11.3. Kvalitet zdravstvenih edukatora
Kvaliteti, koji trebaju krasiti zdravstvene edukatore su:
potenje,
iskrenost,
nepristrasnost,
prijatnost,
objektivnost,
emocionalna sigurnost,
strpljenje,
smisao za humor,
iskren interes za ljude,
kreativna sposobnost,
sposobnost rukovoenja,
dobro rasuivanje,
adaptabilnost,
sposobnost efkasnog prezentiranja injenica,
dobro lino zdravlje,
dobar lini izgled,
dobre i zdrave navike,
brzo logino miljenje,
sposobnost da radi taktino i da razumije ljude.
109
6.12. METODI RADA U PROMOCIJI ZDRAVLJA
I ZDRAVSTVENOM ODGOJU
6.12.1. Didaktika i Sokratova metoda
Nain prenoenja zdravstvene pouke, odnosno zdravstveno odgojne in-
formacije na pojedinca ili zajednicu grupu zovemo metodima rada. Prema
tome, metoda je pojam kojim mislimo na opi nain izvoenja zdravstvenog
odgoja i promocije zdravlja. Tehnika pomagala kojima se sluimo prilikom
prenoenja znanja, zovemo sredstva. Pod sredstvima podrazumijevamo vrstu
komunikacije, koju koristimo u metodi.
Metode odgoja dijelimo u dva tipa:
Jednostruki put ili didaktika metoda koja se zasniva na davanju direk-
tnih instrukcija pojedincu ili grupi. Zdravstvena pouka tee u jednom
pravcu od predavaa prema sluaocu, nema izmjene informacija izmeu
predavaa i sluaoca odnosno slualaca.
Dvostruki put ili Sokratova metoda koja se zasniva na izmjeni znanja iz-
meu dva ili vie lica. Dvosmjerni put odgoja je bolji jer se ovdje ui na
osnovu tueg znanja i iskustva. Tipini primjer je rad u maloj grupi i rad
u velikoj grupi (5-10 lanova rad u maloj grupi, do 30 lanova u grupi je
oblik rada u velikoj grupi).
6.12.2. Metod rada sa malom i velikom grupom
Grupni rad podrazumijeva rad u maloj i rad u velikoj grupi. Sastav ovih
grupa podrazumijeva ne samo broj lanova u grupi, nego i problem koji se
eli obraditi grupnom dinamikom. Obino se u maloj grupi rjeavaju mali
zdravstveni problemi, npr. prehrana kod predkolske djece, dok se u velikoj
grupi razmatraju, tei-vei zdravstveni problemi, npr. AIDS, narkomanija,
maligne bolesti, oralno zdravlje itd.
Da bi se poveao efekat uenja, odnosno aktivirao auditorij koristi se po-
sebna tehnika koja omoguava da svaki pojedinac velike grupe bude uesnik
u diskusiji. Tehnika se po autoru J. D. Phillipsu-u zove Phillips 66. Broj 66
oznaava sistem izvoenja, odnosno velika grupa se nakon predavanja podijeli
u niz malih grupa od po 6 osoba koje diskutuju 6 minuta. Grupa bira referenta
koji govori o primjedbama i kritikama u ime grupe.
110
6.12.3. Zdravstveno odgojni recept
Zdravstveno - odgojni recept koristi se za individualni zdravstveno od-
gojni rad sa pacijentom. Svaki zdravstveno-odgojni recept ima etiri dijela i
to:
Prvi ima naslov recepta sa ilustracijom koja govori o bolesti, bolesnom ili
fziolokom stanju. Obino se iznad teksta nalazi ilustracija u boji, koja
asocira bolest, organ, lou naviku, fzioloko ili bolesno stanje, ispod koje
se nalazi tekst koji daje defniciju bolesti, znake, dijagnostiku, lijeenje i
komplikacije nelijeene bolesti.
Na drugoj stranici se nalazi pravilo, kojeg se moraju pridravati bolesnici
oboljeli od navedene bolesti, ta im je dozvoljeno, ta zabranjeno. Tu je
esto pridodat reim ivota, dijeta.
Na treoj stranici zdravstveno-odgojnog recepta nalaze se podaci o paci-
jentu, starosti, zanimanju, porodinoj i linoj anamnezi, Dg bolesti i spe-
cifni nalazi za tu bolest ili fzioloko stanje. Na ovoj stranici se upisuju
svi nalazi koje pacijent posjeduje kao najnovije, te podaci o visini, teini,
nezdravim navikama, dosadanjem toku lijeenja.
Na etvrtoj stranici se nalaze pitanja za utvrivanje znanja, stavova i
prakse ponaanja pacijenta vezanih za njegovu bolest, ili odreeno stanje
ovjekovog organizma.
6.12.4. Sociometrija u promociji zdravlja i zdravstvenom odgoju
Tehnika ispitivanja strukture emocionalnih odnosa unutar jedne grupe
naziva se sociometrija. Rezultati se dobiju na vrlo jednostavan nain, koristei
test pitanja. Grafki prikazani rezultati testiranja daju sociogram. Isti veoma
jasno pokazuje strukturu emocionalnih odnosa unutar ispitivane grupe. Pi-
tanja u sociometrijskom testu trebaju biti jasna, jednostavna, a test treba biti
anoniman.
Sociometrija je kao metoda u zdravstvenom odgoju od izuzetne koristi,
jer njenom primjenom dobijamo tzv. lidere ili zvijezde grupe, preko kojih se
sprovode ideje u grupu, gdje se pozitivni rezultati mogu oekivati, ukoliko se
radi o homogenoj grupi. Ovim nainima se moe otkriti djelovanje osoba iz
sjene, koje nee pokazati sociogram kao voe, te slabo socijalizirane, usamlje-
ne, koji se nisu infltrirali u grupu.
111
Ovakav nain edukacije je bitan, jer se moe djelovati u promoviranju
zdravlja i preveniranju bolesti putem zdravstvenog odgoja. Studentima tre-
ba prezentirati znaaj i primjenu, odnosno treba ih osposobiti za djelovanje u
budunosti u praksi. Osposobljavanje se ne treba odnositi samo na zdravstve-
ne uposlenike, ve i ostale koji participiraju u zdravstvenom odgoju, odnosno
promoviranju zdravlja i preveniranju bolesti.
6.12.5. Programi zdravstvenog odgoja
Postizanje zdravstvenog informiranja populacionih i nozolokih grupa
stanovnitva, te podizanje zdravstvene kondicije naroda se postie kroz zdrav-
stveni odgoj. Da bi se moglo djelovati u tom smjeru neophodno je uraditi pro-
grame, koji trebaju biti usmjereni na realiziranju zdravstvenog informiranja.
Isti trebaju predstavljati:
detaljnu kvantifkaciju tj. numeriki broj aktivnosti,
kvalifkaciju tj. opis i vrste aktivnosti.
Tokom izrade programa zdravstvenog odgoja moemo koristiti razliite
vrste izvora, da bi dobili adekvatne podatke, a to su:
Svi zavodi su obavezni na kraju godine prezentirati izvjetaje o zdrav-
stvenom stanju naroda, a isti trebaju biti dostupni, ne samo zdravstvenim
uposlenicima, ve i javnosti.
Zdravstvene ustanove i zavodi su obavezni sprovoditi sistematske i perio-
dine preglede stanovnitva, a rezultati istih mogu biti od znaajne koristi
u izradbi zdravstvenih programa.
Rezultati sistematskih i periodinih pregleda stanovnitva su:
usmjerena istraivanja,
izvjetaji o potronji u zdravstvu,
statistiki godinjaci,
bilteni,
statistiki pregledi.
6.12.6. Principi kod sprovoenja programa
Principi koji se trebaju ispotovati prilikom donoenja zdravstveno odgoj-
nih programa, promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti zdravlja su:
112
Zdravstveno-odgojni programi i promocija zdravlja je sastavni dio dugo-
ronog programa zdravstvene zatite naroda jednog podruja, kantona,
Federacije, drave.
U zdravstveno-odgojnom programu glavni nosioci aktivnosti su zdrav-
stveni profesionalci.
U promociji zdravlja mogu biti nosioci prosvjetni, socijalni uposlenici,
psiholozi, pedagozi, odnosno aktivisti raznih organizacija i udruenja.
U realizaciji promocije zdravlja i prevencije bolesti mogu da uestvuju
brojni sektori.
U realizaciji promocije zdravlja i prevencije bolesti ukljuene su brojne
zdravstvene institucije.
Programi u promociji zdravlja zdravstveno-odgojnog rada zahtijevaju
od zdravstvenih edukatora stalno struno usavravanje, adekvatnu opre-
mljenost, prostorne mogunosti i fnancijska sredstva.
6.13. PROJEKTI SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE
SVJETSKE BANKE UNICEF-a
Svjetska zdravstvena organizacija skupa sa UNICEF-om je izradila brojne
upitnike, anketne listove koji su u upotrebi kao internacionalni upitnici. Ko-
riteni su kod reproduktivnog zdravlja, hroninog bronhitisa, planiranja po-
rodice, alkoholizma, puenja, hepatitisa, itd. Ovi vidovi dokumentacije su od
znaaja za nauno-istraivaki rad i institucije, jer se koriste kao vjerodostojna
dokumentacija.
6.13.1. kole za promociju zdravlja
Prve kole za promociju zdravlja javile su se nakon sastanka odranog
u Grkoj 1971. godine. Naelo rada: Svako dijete i mlada osoba u Evropi
ima pravo i treba da joj bude omogueno obrazovanje u koli koja promovira
zdravlje. Osnovna naela rada u ovim kolama su:
Demokracija. kola treba biti zasnovana na demokratskim principima
korisnim za unapreenje uenja, linog i drutvenog razvoja i zdravlja.
Jednakost. kola treba da osigura, da princip jednakosti bude obezbijeen
unutar obrazovnog iskustva, da kole budu solobodne od pritisaka, stra-
ha da obezbjeuje jednak pristup za sve u svim obrazovnim mogunosti-
113
ma, da njeguje emocionalni i drutveni razvoj svake osobe, da omogui
svakome da postigne svoj puni potencijal i da bude osloboen diskrimi-
nacije.
Stjecanje moi i kompetentnost akcije. kola treba da pomae omladini u
razvoju sposobnosti potrebnih za djelovanje i mijenjanje, da obezbjeuje
uvjete u kojima mladi radei zajedno sa svojim nastavnicima i ostalima
mogu postii uspjeh.
kolska sredina. kola za promociju zdravlja daje primat kolskoj sredini,
smatrajui je znaajnim faktorom u promoviranju zdravlja i preveniranju
bolesti.
Curriculum kole za promociju zdravlja prua mogunosti mladima da
steknu znanje i uvid kao i bitne ivotne vjetine, treba odgovarati potre-
bama mladih, da stimulira njihovu kreativnost hrabrei ih da ue i nudei
im potrebne vjetine, treba da je inspiracija nastavnicima kao i ostalima
koji rade u koli. Dakako treba da djeluje kao stimulans za njihov lini i
profesionalni razvoj.
Projekat Zdrava kola
1991. godine izraen je i usvojen projekat kao rezultat saradnje regional-
nog biroa za Evropu SZO, Evropske zajednice i Evropskog savjeta. Projekat
podrazumijeva akcije promocije zdravlja u kolama.
Trebaju biti obuhvaeni:
obrazovni program,
odnosi izmeu nastavnika i uenika,
kolska sredina,
odnosi izmeu kole, roditelja, staratelja i lokalne zajednice.
Ciljevi projekta Zdrava kola:
Da se sistematski vri promocija zdravlja kolske populacije, s tim da se
trebaju uzeti u obzir socijalne i ekoloke dimenzije kole.
Da se obezbjedi obavezna podrka promociji zdravlja u kolskoj sredini. To
je potrebno obaviti preko nastavnih programa, koji bi svakako ukljuivali
obrazovanje za zdravlje.
Da se sistematski radi na razvoju metoda za zdravstveno promotivni rad,
114
na razvoju nastavnih sredstava, te na usavravanju kadrova koji e se ba-
viti sprovoenjem ovih ciljeva.
Da se razviju metode i sredstva za evaluaciju primjenjenih zdravstveno
promotivnih programa u kolama.
6.13.2. Zdravi gradovi
Moto Svjetske zdravstvene organizacije je Zdravi gradovi za bolji ivot.
To je novi nain pristupa u javnom zdravstvu, jer gradovi postaju pretijesni za
populaciju urbanih sredina, pogotovo kada su stambeni uvjeti u pitanju.
Svakodnevno se pojavljuju zahtjevi koje treba organizirano rjeavati, po-
ev od zdravstvene i socijalne zatite, sigurnih namirnica za zdravu prehra-
nu, adekvatnog stambenog prostora, zaposlenja, osiguranja kulturnih tokova
ivota, iste vode, istog zraka, istog zemljite, higijenskog uklanjanja otpad-
nog materijala itd.
1986. godine u Pecsu su po prvi puta prezentirane javnosti ideje i date smjerni-
ce o sprovoenju incijativnih aktivnosti o zdravim gradovima.
1988. godine ve su nastale mree incijativa za zdrave gradove.
1992. godine je dvanaest gradova povezano u mreu zdravih gradova sa stro-
gim pravilima funkcioniranja.
Karakteristike i pojedinani projekti Zdravih gradova, trebaju imati
zajednika odlija, a to su:
predanost ideji zdravlja,
politiko odluivanje,
intersektoralno djelovanje,
uee zajednice,
inovativno djelovanje,
javna politika zdravlja.
Prva konferencija o zdravim gradovima u naoj zemlji je odrana u Mo-
staru, 2001. godine. Tada su za dvanaest gradova Bosne i Hercegovine, njihovi
naelnici opina ili njihovi zamjenici potpisali odluku o pristupanju zajed-
nici zdravih gradova. Pristupnice su potpisali Zenica, Sanski Most, Prijedor,
Ljubuki, Tomislavgrad, Mostar, Tuzla, Sarajevo, Doboj, Trebinje, Banja Luka,
Biha i Jablanica.
115
6.13.3. CINDI program
1982. godine Evropski regionalni ured za zdravlje Svjetske zdravstvene
organizacije je poeo razvijati globalni program prilagoen lokalnim interesi-
ma i strategijskim ciljevima za Evropu. Nakon toga poeo se razvijati integri-
rani interventni program za prevenciju masovnih nezaraznih bolesti Cindi
program.
Cilj ovog programa bio je da se kod djece i omladine, to je mogue ranije,
sprijei stjecanje navika i shvatanja, koji bi mogli djelovati kao faktori rizika za
nezarazne bolesti, i u daljem ivotu izmjena loih navika i neadekvatnih shva-
tanja koji djeluju kao stimulirajui faktori za nastanak masovnih nezaraznih
bolesti kod odraslog stanovnitva.
Za sprovoenje ovakvih mjera potrebno je provoditi promotivno-preven-
tivne aktivnosti u kojima sudjeluju pored zdravstvene slube, prosvjetno-pe-
dagoke institucije, mjesne zajednice, politike, socijalne i humanitarne orga-
nizacije, radni kolektivi, mas mediji, vladine i nevladine organizacije.
Posebno se osposobljavaju zdravstveni uposlenici kroz kontinuiranu
medicinsku edukaciju, dok se nemedicinski uposlenici pripremaju za voe-
nje zdravstveno-odgojnih aktivnosti kroz seminare namijenjene prevashodno
odgajateljima, nastavnicima, sociolozima. Svjetska zdravstvena organizacija je
strategijom ciljeva Zdravlje za sve , te razvojem primarne zdravstvene zatite
stimulirala razvoj i implementaciju preventivno-promotivnih programa u ze-
mljama lanicama SZO. U Bosni i Hercegovini pripreme za ove programe su
poele od 1989/90. godine. Cindi programi su vrlo znaajni jer se kod svakog
pacijenta utvruju faktori rizika.
6.13.4. Precede-Proceed Model
Najpoznatiji model u promociji zdravlja jeste Precede-Proceed model.
Ovaj model primjenu programa posmatra kroz devet faza, i to:
1. Socijalna dijagnoza utvruju se socijalne potrebe, tj. vri se procjena
socijalnih potreba. U ovoj fazi utvruju se miljenja ljudi o njihovim po-
trebama za zatitu zdravlja ili kvalitet ivota, elje ljudi za zajednikim
blagostanjem. Prikupljanje podataka vri se anketom, linim uvidom, od-
nosno provode se razliite aktivnosti na prikupljanju to vie podataka na
osnovu kojih se moe razumijeti zajednica i njene potrebe za zdravstve-
nim programom.
116
2. Epidemioloka dijagnoza epidemiolokom procjenom utvruju se zdrav-
stveni problemi, njihova rairenost i faktori koji doprinose rairenosti tog
zdravstvenog problema.
3. Dijagnoza ponaanja i okoline (takoer se bazira na procjeni). U ovoj fazi
se uspostavlja dijagnoza ponaanja i okoline u vezi sa faktorima u soci-
jalnom i fzikom okruenju koji su uzrono povezani sa ponaanjem ili
direktno sa posljedicama od interesa po kvalitet ivota i zdravlja.
4. Obrazovna ili organizatorska dijagnoza. U ovoj fazi ispituju se uvjeti po-
naanja povezani sa zdravstvenim stanjem ili kvalitetom ivota. Najva-
nije je u ovoj fazu identifcirati faktore koji se moraju promijeniti s ciljem
pokretanja i odravanja procesa promjena u ponaanju i okruenju. Ovi
faktori su neposredni ciljevi zdravstveno-odgojnog programa.
5. Administrativna i politika dijagnoza. Ova faza podrazumijeva analizu
politikih resursa i okoline koji dominiraju u organizacionoj situaciji, a
mogu doprinijeti ili oteati razvoj i realizaciju zdravstveno-odgojne inter-
vencije.
6. U ovoj fazi se vri implementacija zdravstveno-odgojne intervencije.
7. Procesna evaluacija poinje esto odmah sa implementacijom pri emu
se procjenjuju prvi efekti zdravstveno-odgojne intervencije na poeljno
ponaanje.
8. Evaluacija utjecaja odreuje se procjena trenutnih efekata programa na
ciljano ponaanje ili na faktore iz okoline koje treba odstraniti.
9. Ishodna evaluacija prua uvid u zdravstvene indikatore kojima se vri
evaluacija zdravstveno-odgojne intervencije. Ovo je, ustvari, zavrna, ko-
jom dobijamo uvid u sve parametre evaluacije koje smo u intervenciji ko-
ristili.
6.14. CENTRI ZA PROMOCIJU ZDRAVLJA
6.14.1. Organizacija Centra za promociju zdravlja
Centar za promociju zdravlja predstavlja multidisciplinarnu organizacio-
nu cjelinu koja se sastoji od sljedeih jedinica:
Jedinica za zdravlje zajednice, zdravstveno informisanje i publicistiku.
117
Jedinica za zdravstveno vaspitanje i kontinuiranu edukaciju.
Odsjek : telefonom do savjeta Halo beba.
Jedinica za promociju zdravlja posebnih i vulnerabilnih grupa.
6.14.2. Poslovi Centra za promociju zdravlja
Analiza zastupljenosti osnovnih determinanti zdravlja, rizinog ponaa-
nja i ivotnog okruenja od utjecaja na zdravlje zajednice.
Identifkovanje prioritetnih zdravstveno promotivnih potreba zajednice.
Izrada, implementacija i evaluacija zdravstveno promotivnih programa,
projekata i intervencija u zajednici i sprovoenje primijenjenih istraiva-
nja.
Struna i metodoloka pomo i koordinacija u izradi i implementaciji
zdravstveno promotivnih planova, programa, projekata i intervencija od
strane zdravstvenih ustanova i njihova evaluacija.
Uee u izradi stratekih, zakonskih dokumenata i struno metodolo-
kih uputstava u oblasti promocije zdravlja.
Timski rad i razvijanje partnerstava u izradi i primjeni organizacionih,
zdravstveno promotivnih modela u zdravstvenim ustanovama kao i u lo-
kalnoj zajednici, u okviru zdravstveno promotivnih intervencija, akcija i
kampanja.
Kontinuirani rad na kreiranju i razvoju okruenja koja podravaju zdrav-
lje i zdrave izbore.
Informisanje, savjetovanje i obuka stanovnitva, u saradnji sa mas mediji-
ma, o ouvanju, unapreenju zdravlja, smanjenju faktora rizika i afrma-
ciji zdravih stilova ivota kao i optimalnim zdravstvenim ponaanjima u
vezi aktuelnih zdravstvenih potreba i problema.
Kontinuirana edukacija edukatora u oblasti promocije zdravlja (organiza-
cija edukativnih seminara, struno metodolokih sastanaka i konsultaci-
ja, organizacija timskog rada...)
Izrada zdravstveno promotivnih publikacija, multimedijalnih prezentaci-
ja, zdravstveno promotivnih spotova, emisija, priloga i sl.
Koordinacija zdravstveno promotivnih aktivnosti u Zavodu i multidisci-
plinarna i intersektorska saradnja sa razliitim slubama, strukturama i
organizacijama u zajednici.
118
Promocija zdravlja posebnih i vulnerabilnih grupa u zajednici.
Promocija zdravlja porodice u okviru zdravstveno - promotivnog intere-
ventnog programa Telefonom do savjeta i Halo beba i rada Nacio-
nalne kancelarije za telefonsko savjetovanje porodice.
Koordinacija, usmjeravanje, praenje i procjena kvaliteta rada polivalen-
tne patronae slube.
6.14.3. Vizija Centra za promociju zdravlja je:
Unapreenje i ouvanje zdravlja i dostizanje najvieg nivoa blagostanja
graana u zdravom gradu, delujui kao prepoznatljivi lider u akcijama
koje promoviu zdravlje i zdrav nain ivota.
6.14.4. Misija Centra za promociju zdravlja je:
Da zajedno razvijamo partnerstvo za zdravlje na principima povjerenja,
intersektorske saradnje i multidisciplinarnog pristupa u cilju unapree-
nja znanja, vjetina i usvajanja zdravih stilova ivota graana i kreiranja
zdravih okruenja i zajednica.
6.14.5.Vrijednosti Centra za promociju zdravlja su:
Uvaavanje.
Kreativnost.
119
LITERATURA
sistemu zdravstva. Sarajevo, Mat.soc.med., 2000; 5:12(1-2);9-12.
Care, Alma-Ata, USSR, 6-12 September 1978. 3.
gton, DC:Nacional Academy Press, 2001.
Conference on Health Promotion, Ottawa, 21 November 1986. http://www.who.int/hpr/NPH/docs/ottawa_ 5.
charter_hp.pdf
Dubur, A., Omani, A., Niki, D., Besi, A., Duri, K. Expenditures for Health Care and Teir Impact on 6.
Mortality in Federation of Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2006; 18 (1):31-4
Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Znanstveni skup. Promicanje zdravlja u Hrvatskom puanstvu. Zagreb, 12.- 10.
14. studenoga 1998. Zbornik radova. Zagreb, 1998.
Imamovi, E. Organizacija zdravstvene zatite u FBiH. Mat SOC Med, 2002; 14 3-4: 69-72. 11.
Infuence and opportunity: Observations on the US role in global public health. Health Afairs, November/ 12.
December Issue 2002 .
International Conference on Health Promotion, Adelaide South Australia, 5-9 April 1988. http://www.who.int/ 13.
hpr/NPH/docs/adelaide_recommendations.pdf
Into the 21st Century. Fourth International Conference on Health Promotion, Jakarta 21 - 25 July 1997. 14.
Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju Slubene novine FBiH, broj:7-02. 15.
rad. Medicinski fakultet Sarajevo. Sarajevo, 2006:22-34.
Joki, I. Zdravstveno stanje stanovnitva FBiH u periodu od 1998. do 2000. godine. Mat Soc Med, 2002; 14 1-2: 18.
17-24.
June 1991.http://www.who.int/hpr/NPH/docs/sundsvall_statement.pdf 19.
Mai, I. Publich health in Bosnia and Herzegovina. Med Arh, 2004; 58 1 Suppl.:3-4. 21.
Mai, I., Toromanovi, S., Belagi, Z., Smajki, A. Health Risk Factors and Health Status of Populacion of 22.
Bosnia and Herzegovina. Mat Soc Med, 2002; 14 1-2: 25-9.
Mai, I., Novo, A. Health systems and subsystems in Bosnia and Herzegovina. Mat.soc.med., 2006; 18(1):13-21. 23.
Mai, I., Novo, A., Pilav, A., Joki, I., Toromanovi, S. Haelth care system in Federation of Bosnia and Herze- 24.
govina. Mat.soc.med., 2006; 18(4):212-8.
Milii, V. Deontologija profesije lijenik.Zagreb Sveuilina tiskara,1996. 25.
Odluke o osnovicama i stopama doprinosa za zdravstveno osiguranje Slubeni glasnik Brko distrikta BiH, 26.
broj: 11-02.
Perspectives on Health Governance in the 21st Century. In: Marinker, M. (ed), Health Targets in Europe: Polity, 28.
progress and promise, London: BMJ Books, 2002; 206-229.
LITERATURA
120
Toromanovi, S. Istraivanje kvaliteta primarne zdravstvene zatite mjerenjem zadovoljstva korisnika zdrav- 33.
stvenih usluga. Doktorska disertacija.Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2005: 7-19.
UK. Discussion document from BMA on patient safety and clinical risk. Inter Jhealth Care Qual Assur 2003. 34.
Vol.16,No.2.
Ustav BiH. lan 3. Nadlenost izmeu ustanova BiH i entiteta, 1995. 36.
Ustav Bosne i Hercegovine. lan 3. Nadlenost izmeu ustanova BiH i entiteta, 1995; 37.
Varga, S. Moe li zdravstvo opstati bez sistema kvalitete- Zbornik radova 4. meunarodnog simpozija o kvalite- 38.
ti. Vodice: Hrvatsko drutvo menaera kvalitete, 2001.
Varga, S., Kenfelj, H., Lazibat, T. Uloga menaera u implementaciji organizacijskih promjena. Zbornik radova 39.
5. meunarodnog simpozija o kvaliteti. Trogir: Hrvatsko drutvo menaera kvalitete, 2003.
Varga, S. Sistemi kvalitete u zdravstvu: Naglaeniji kriteriji svjetskih standarda. Specijalno izdanje-Kvaliteta. 40.
Privredni vjesnik, prosinac 2003.
Who. Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health 41.
Who. Health Promotion glossary. http://www.ldb.org/vl/top/glossary.pdf 42.
Who. Health Promotion: Bridging the Equity Gap. Mexico 5 - 9 June 2000. Reporto of the Technical Program- 43.
me. http://www.paho.org/English/AD/SDE/HS/mexdec2000.pdf
Who. Ottawa Charter for Health Promotion. First International 44.
Who. Sundsvall Statement on Supportive Environments Fohealth. 45.
Who. Te Adelaide Recommendations. Conference Statement of the 2nd 46.
Who. Te Jakarta Declaration on LeAading Health Promotion 47.
www.hc-sc.gc.ca/hcs-sss/pubs/care-soins/2001-frame-plan promotion/index_e.html 51.
www.who.int/hpr/NPH/docs/declaration_almaata.pdf 52.
www.who.int/hpr/NPH/docs/jakarta_declaration_en.pdf 53.
Wonca, Evropa. Evropska defnicija porodine- obiteljske medicine. Udruenje specijalista i specijalizanata po- 54.
rodine- obiteljske medicine BiH, Sarajevo, 2003:5-46.
Zakon o doprinosima i Odluka o izdvajanju sredstava u Federalni fond solidarnosti FBiH Slubene novine 55.
FBiH, broj:13-02.
Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakon o doprinosima Slubene novine FBiH, broj: 35-98-1-02. 56.
LITERATURA
LOKOMOTORNI SISTEM, MIII, POVREDE I
PREVENCIJA POVREDA
Sahib Muminagi
Amir Denjali
7. POGLAVLJE
122
7.1. LOKOMOTORNI SISTEM
Lokomotorni sistem predstavlja potporu za tijelo, a ini ga kotani sistem,
miini sistem i zglobni sistem. Kotani sistem ili osteologija je nauka o kosti-
ma, a predstavlja dio sistemske anatomije koja se bavi prouavanjem kostiju.
U okviru ovog dijela anatomije prouava se pojedinani oblik kostiju kao i
njihov sklop u kosturu, unutranja graa i razvoj. U tijelu ukupno ima 206
kostiju koje su meusobno vezane pominim i nepominim zglobovima. Od
206 kostiju 80 ih gradi osovinski ili aksijalni skelet (to su: lubanja, jezina kost,
kraljeci, grudna kosta i rebra). 125 kostiju gradi skelet gornji i gornjih udova
ili Skeleton appendikularem. U ovaj skelet spadaju kosti ramena ili cingulum
pectorale (kljuna kost ili lopatica) i slobodne kosti gornjeg ekstremieta-cin-
gulum membri superioris, koje ine humerus, radius, ulna, kosti ruja-kar-
palne kosti, kosti doruja-metakarpalne kosti i kosti prstiju-falange. U kosti
donjih ekstremiteta spadaju karline kosti-cingulum perlikum, koje ine oss
kokse: oss ischi. os illi, os pubis. Kosti donjih ekstremiteta cingulum membri
imperioris koje ine: femur-bedrena kost, patela-aina, tibija-goljenjaa, f-
bula-lisnjaa, tarzalne kosti, metatarzalne kosti, kosti pesta i kosti prstiju sto-
pala falangi.
Po obliki kosti mogu biti duge (os longum), kratke (os breve), pljosnate(os
planum), nepravilne (os iregulare), i pneumatine(os pneaumaticum). Duge ko-
sti se nalaze na ekstremitetima, a kratke u stopalu i na aci. Pljosnate kosti se
nalaze na lubanji i grudnom kou, nepravilne grade kimu, pneumatine moe-
mo nai u kostima lubanje. Takoer se na zavrnim tetivima prstiju i ake mogu
nai sezamske kosti. Kod dugih kostiju razlikujemo tri okrajka centralni dio
koji se naziva dijafza i 2 okrajka, gornja i donja epifza. Izmeu epifza i dijafza
nalazi se dio koji se naziva metafza. U ovom dijelu kost raste te je dobro snab-
djevena krvnim sudovima. Na kostima moemo nai kotane izdanke ili apofze
koji nastaju kao posljedica djelovanja hvatita i djelovanja miia. Ove izdanke,
ako su u obliku kvrgi, zovemo tuber, ako su oblika grudve tuberkulum, ako je
izdanak nazivamo tuberostas, ako je u obliku bodlje zovemo spina, i ako je u
obliku grebena nazivamo krista. Na svakoj kosti nalazimo jedan ili vie foramen
nutricijuma, otvora kroz koji ulaze krvni sudovi i hrane kost. Od otvora idu u
samu kost nutritivni kanali. Kosti su izgraene od kotanog tkiva, koji ima 2
oblika: kompaktno kotano tkivo i spuvasto kotano tkivo (spongiono tkivo).
Kompaktno kotano tkivo gradi periferni dio kratkih kostiju, te perifer-
ni dio epifze kao i veim dijelom dijafze druge kosti. Kompaktna supstanca
SAHIB MUMINAGI
123
daje kosti vrstou i otpornost, a njezina debljina ovisi od funkcionalne uloge
svake kosti. Spuvasto tkivo ini unutranjost epifze dugih kostiju i sredi-
nji dio pljosnastih, kratkih kostiju. Izgraena je iz sistema trabekula koji je
uspostavljen tako da najlake podnose pritisak i silu koja djeluje na kost. U
sredini dijafza dugih kostiju nalazi se medularna sr koja se djeli na crvenu i
utu. Iz crvene medularne sri nastaju krvni elementi, pa je to ustvari vaan
hematopoetski organ. Ova crvena se nalazi u svim kostima fetusa i djeteta, a u
daljnem razvoju ovjeka nestaje u dijafzi dugih kostiju, i u razvoju bude zami-
jenjena utom kotanom sri koja nema funkciju stvaranja krvnih elemenata.
Kod odraslog ovjeka, crvena kostana sr ostaje u kostima kime, grudnoj ko-
sti i pojedinim kostima lubanje.
Ravni ljudskog tijela
Po anatomskom opisu tijelo je postavljeno u uspravnom poloaju sa rukama
koje vise bono uz tijelo, a dlanovi gledaju prema naprijed. Na osnovu toga odre-
ujemo poloaj nekog tijela. Za orijentaciju odreujemo 3 grupe ravni, a to su:
1. sagitalna ravan,
2. frontalna ravan,
3. transverzalna ravan.
Sagitalna ravan (plana sagitalia) je ravan koja se prua od naprijed prema
nazad i kod ove ravni razlikujemo:
medijalnu ravan (ona dijeli tijelo na desnu i lijevu polovinu),
paramedijalna ravan (sve ravni paralelne sa sredinjom ravni),
lateralna ravan (dijelovi koji su udaljeni od sredine).
Sinonimi za medijalnu i lateralnu ravan na glavi su nazalna i temporalna.
Na gornjem ekstremitetu sinonim je ulnarno i radijalno, a na donjem ekstre-
mitetu tibijalno i fbularno, odnosno peronealno.
Frontalna ravan (plana frontalia ili plana coronalia) ide od desna na li-
jevo i uvijek je pod pravim uglom u odnosu na sagitalnu ravan. Za frontalnu
ravan sinonimi su anterior (prednji) i posterior (stranji), odnosno na tijelu
ventralis (prednji) i dorsalis (stranji), a na gornjem ekstremitetu (volaris ili
palmaris anterior), a dorsalis (posterior), na stopalu plantaris (prednji), a dor-
salis (stranji).
Transverzalna ravan (plana transversalia) ova ravan pri uspravnom po-
loaju sijee tijelo u horaizontalnom smjeru i postavljena je pod pravim uglom
u odnosu na sagitalnu i frontalnu ravan. Za transverzalnu ravan upotrebljava
se pojam superior (gornji) i inferior (donji), a sinonimi za njih na glavi su cra-
nialis i caudalis, na ekstremitetima proximalis (gornji) i distalis (donji).
LOKOMOTORNI SISTEM, MIII, POVREDE I PREVENCIJA POVREDA
124
Kosti glave
Predstavljaju najvei dio aksijalnog skeleta. Sve kosti se glave spajaju i for-
miraju dvije kotane cjeline: lubanju i kosti lica. Lubanja (cranium cerebrale)
predstavlja vei dio kostura u kojem je smjeten mozak sa njegovim krvnim
sudovima i ulom sluha i centrom za ravnoteu. Lubanju gradi: eona kost (os
frontale), dvije tjemene kosti (osa paretalia), potiljana kost (os occitipalis), si-
tasta kost (ethmoideale), klinasta kosta (os spheonideale) i dvije sljepone kosti
(osa temporalia). U kosti lica uestvuje 15 kostiju koje su podijeljene na parne
i neparne. Parne su: gornja vilica (maxilla), nepana kost (os palatinum), ja-
buna kost (os zygomaticum), nosna kost (os nasale), suzna kost (os lacrimale),
i donja nosna koljka (cochna). Neparne kosti su: donja vilica (mandibula),
raonik (vomer) i jezina kost (os hyoideom).
Kosti grudnog koa (Sceleton thoracis)
Skelet grudnog koa je izgraen od kotanog i hrskaviavog tkiva i ine
ga: grudna kost (sternum), 12 pari sa rebarnim hrskavicama (costae et car-
tilagines costales) i 12 grudnih kraljeaka (vetebrae toracicae). Prvih sedam
rebara su prava rebra (costa vera). 8. 9. i 10. su lana rebra (costa spuriae), a 11.
i 12. su costa functuates lebdea rebra.
Kosti gornjeg ekstremiteta(ossa superioris)
Kosti gornjeg ekstremiteta smo podijelili na kosti ramenog pojasa ili cin-
gulum membri superioris i njega ine dvije kosti: kljuna kost-clavicula i lopa-
tica-scapula. Sa ove dvije kosti gornji ekstremitet je povezan sa trupom. Drugi
dio gornjeg ekstremiteta se naziva slobodni dio ili pars libera membri superi-
oris i njega gradi: nadlaktica (humerus), vretenjaa (radius), cijepac (ulna), i
kosti ake (ossa manus).
Kosti donjeg ekstremiteta(ossa membri inferioris)
Kosti donjeg ekstremiteta izgraene su iz kostiju karlinog pojasa-cingu-
lum membri inferioris i kostiju slobodnog dijela donjeg ekstremiteta-pars libe-
ra membri inferioris. Zdjelicu ini karlina kost (os coxae), te krstana kost (os
sacrum) i trtina kost (os coccygis). Kosti slobodnog dijela donjeg ekstremite-
ta gradi butna kosta femur, goljenina kosta-tibia, cjevolika ili lisnjaa-fbula, i
kosti stopala-ossa pedis.
SAHIB MUMINAGI
125
Slika 1. Ljudski skelet (anteriorni pogled)
126
SAHIB MUMINAGI
Slika 2. Ljudski skelet (posteriorni pogled)
127
7.2. MIOLOGIJA
Miologija je nauka o miiima. Miino tkivo je izgraeno od skeletne
muskulature koja ini 40% tjelesne teine tijela i na presjeku je popreno pru-
gastog izgleda i svijetlo crvene boje. Druga muskulatura je glatka muskulatura.
Muskulatura organa ini 5-10% ukupne muskulature tijela. Skeletna muskula-
tura je izgraena iz miinih niti, odnosno miofbrila koji imaju svoju ovojnicu-
sarcolemu. Ovdje treba spomenuti i sarkoplazmu koja predstavlja citpolazmu
miine elije koja je bogata mitohondrijama i endoplazmatskim retikulumom
koji uestvuju u stvaranju i razgradnji ATP koji omoguava koritenje ener-
gije, te omoguava rad miine stanice. Ova ovojnica ima dva lista. Vanjski
list je ustvari prava membrana, a unutarnji list je slian bazalnoj membrani
krvnih kapilara. Miofbrila, odnosno miino vlakno, na poprenom presjeku
nalazimo bijele i tamne pruge. Bijele I pruge su izgraene iz aktinskih niti
(sloena bjelanevina), a tamne A pruge su izgraene od miozinskih niti,
takoer sloene bjelanevine. Bijele pruge se u sredinu spajaju poprenom ta-
mnom linijom koja se naziva Z ploa i ona je vana za akt kontrakcije miia.
Upravo ovakav izgled bijelo-tamnih pruga daje poprenu ispruganost, zbog
toga skeletnu muskulaturu nazivamo popreno prugasta muskulatura.
Glatka muskulatura gradi organe i ova muskulatura takoer ima mii-
na vlakna koja su izgraena od miofbrila. Zakoni kontrakcije su jako slivni
kod kontrakcije skeletne muskulature. Glatku muskulturu ini vie jedini-
ni glatki mii i visceralni glatki mii. Kod vie jedininog glatkog miia,
svako vlakno je odijeljeno jedno od drugog (nisu spojena) i svako vlakno ima
pojedinani nervni zavretak. Svako vlakno se moe kontrahovati nezavisno
od drugih vlakana. Ovu vrstu glatkih vlakana kontrolira iskljuivo nervni im-
puls. Ovu vrstu vlakana nalazimo u ciljanim miiima oka, arenice, miiima
u korijenu dlake kao i zidovima krnih sudova. Visceralni glatki mii gradi
najveim dijelom muskulaturu organa (to su miofbrili u snopovima, a njiho-
ve membrane se mogu spajati). Na kontrakciju visceralnih miinih vlakana
vei utjecaj imaju neivane hemijske aktivne tvari. Dvije najznaajnije neuro
transmiterske tvari su acetil-holin i noradrenalin. Acetil-holin je proizvod pa-
rasimpatikog nervnog sistema i on djeluje uzbuujue (eksitacijski), a nora-
drenalin djeluje inhibitorno (smirujue). Osim ove dvije aktivne tvari i veina
hormona u tijelu djeluje na kontrakciju glatkih miia, a neki hormoni imaju
veoma snaan uinak na kontrakciju glatke muskulature. Meu vanije hor-
mone moemo nabrojati: noradrenalin, adrenalin, acetilholin, angiotenzin,
vazopresin, oksitocin, serotonin i histamin. Visceralne glatke miine stanice
organa imaju eksitacije receptore i inhibicijske receptore. Ako je podraen ek-
sitacijski receptor, tada dolazi do kontrakcije miia, a ako je podraen inhibi-
cijski receptor, dolazi do relaksacije glatkog miinog vlakna.
128
Skeletna muskulatura je popreno prugasta muskulatura i nervirana je od
spinalnih ivaca i motornih jezgara kapitalnih ivaca. Na svakom skeletnom
miiu nalazimo polazita. Miina vlakna veinom polaze sa skeleta, zatim
tijelo i zavrni dio-tetivni dio s kojim se mii hvata na kost ili dio zglobnog
tijela.
Po obliku skeletne muskulature moemo podijeliti na:
jednoglave, dvoglave,
troglave, etveroglave,
nazubljene (serrarne), iroke miie koji prelaze u aponeurozu,
intersekcijske miie, miii u obliku pisaeg pera,
Svi skeletni miii su inervirani spinalnim i kranijalnim motornim vla-
knom, koji na zavretku miinog nervnog vlakna-sarcoleme ine ili grade ne-
uromuskularni blok. Ovdje se impuls sa zavretka nervnog vlakna odnosno
presinaptike pukotine prenosi u sinaptiki prostor, a aktivacijom Ca jona im-
puls se prenosi na postsinaptiku pukotinu, odnosno na mii gdje dolazi do
kontrakcije miinog vlakna. Za ovu kontrakciju potrebna je velika koliina
energije koje miino vlakno dobija iz ATP-a, a on sam nastaje iz krepsocitrat-
nog ciklusa najveim dijelom razgradnje ugljenhidrata, masti, zatim bjelane-
vina. Skeletne miie smo podijelili na:
miie glave i vrata,
miie trupa,
miie ramena i gornjeg ekstremiuteta,
miie karlice i donjeg ekstremiteta.
Miii glave i vrata
Miie glave i vrata dijelimo na vie skupina:
miie poglavine (inervirani od n. facialis),
miii lica (inervirani od n.facialis),
mastikatorni ili vakai miii (inervirani
od motorne grane n.trigeminusa),
suprahioidni miii (inervirani od n. myo-
hioidius grane manidbularisa),
infrahioidni miii (inervirani od anse n.
hypoglosse),
miii lateralne strane vrata (inervirani od plexus cervicalis i
n.accecorius),
prevertebralni miii (inervirani od motornog ogranaka plexus cervicalis),
Miii trupa
Miii trupa dijele se na:
miii grudnog koa (inervirani od plexus brahialis i interkostitalnih ne-
rava),
SAHIB MUMINAGI
Slika 3. prikaz miia
129
miii prednjeg trbunog zida (inervacija od interkositalnih nerava i n.
iliohypogastricus, n.illioingunalis, n.gentofemoralis),
miii lea (inervirani od stranjih korijenova plexus cervicalis, thoraca-
lis, lumbalisa i n.accecorius).
Miii ramena i gornjeg ekstremiteta
Imamo est miia ramena koji oblikuju rame i nervirani su od plexus brachialis
miii nadlaktice (podijelili smo na prednju i stranju grupu i nerviranu
su od n.musculocutaneus i n.radialisa),
miii podlaktice (prednja grupa-svi su feksori i nervirani od n.medianusa,
lateralna grupa-ima ih etiri i nerviranu su od n.radialisa, stranja grupa-
ekstenzori i ima ih sedam i nervirani od n.radialisa),
miii ake koje smo podijelili u tri grupe:
miii thenara (ima ih etiri, grupisani su oko prvog prsta i nervirani su od
n.medianusa i n.ulnarisa),
miii hipothenara (ima ih etiri, grupisane oko petog prsta i nervirani su
od n.ulnarisa),
miii sredine ake (ima ih i ukupno jedanaest, i nervirani su od n.ulnarisa
i n. medianusa).
Miii karlice i donjeg ekstremiteta
Miie karlice smo podijelili na unutranju i vanjsku grupu i nervirani su od
motornih ogranaka plexus lumbalisa:
miii bedra (podijelili smo na tri grupe: prednja grupa-dva miia
i nervirani od n.femoralis medijalna grupa-pet miia,nervirani od
n.obturatoriusa, stranja gruzpa-tri miia,nervirani od n.ischiadikusa),
miii potkoljenice (podijeljeni u tri miine loe: prednja miina loa-
tri miia, nervirani od n.peroneus profundus, lateralna miina loza-dva
miia, nervirani od n.peroneus superfcialis, stranja miina loa- est
miia, nervirani od n.tibialis)
miii stopala koji su grupisani u tri grupe:
miii grupisani oko prvog prsta (etiri miia, nervirana od n.plantaris
medialis),
miii grupisani oko petog prsta (tri miia, nervirani od n.plantaris latera-
lis),
miii sredine stopala (jedanaest miia, nervirani od n.plantaris medialis
lateralis).
Svi pobrojani skeletni miii polaze i hvataju se na kostima, te njihovom kon-
trakcijom ine odreene kretnje izmeu kostiju koje ujedno i pomiu. Te kret-
nje mogu biti:
feksija-ekstenzija, addukcija-abduckija, pronacija-supinacija, opozi-
cija-repozicija, rotacija, cirkumdukcija, antefeksija-retrofeksija.
130
SAHIB MUMINAGI
Slika 4. miini sistem ovjeka
(anterirni pogled)
131
Slika 5. miini sistem ovjeka
(posteriorni pogled)
132
7.3. SYNDESMOLOGIA
Syndesmologija je grana anatomije koja se bavi izuavanjem zglobova,
zglobnih struktura i kretnji u zglobovima. Sve zglobove po tome da li se u
njima vre kretnje ili ne moemo podijeliti na:
nepokretne zglobove, (zglobovi u kojima se ne vre nikakve kretnje) i
pokretni zglobovi (diartroze, junctura cartilaginea).
Po nainu spoja dvije susjedne kosti u zglobu zglobovi se mogu podijeliti na:
synartrosis (gdje je jedna kost spojena sa drugom direktno spoj tipa
ava koji je tipian za kosti glave),
kada su dvije kosti spojene sa hrskaviavom vezom jedna sa drugom onda
se zovu synhodrose,
kada su dvije susjedne kosti povezane vezivnim tkivom radi se o synde-
smosis ( spoj oss pubis lijeva i desna),
zglobovi koji mogu vriti kretnje te oni u svom sastavu imaju niz eleme-
nata koji omoguavaju te kretnje nazivaju se diartthrose.
Formacije koje omoguavaju kretnje u pokretnom zglobu su:
facies articularis koja je obavijena hrskavicom,
capsula articulationes koja ima dva lista. Vanjski fbrozni za hvatite mi-
ia i ligamenata i unutranji koji je glatak i ima izdanke plicae synovia-
les i lui sinovijum,
cavum articulare (zglobna upljina) u kojoj vlada negativni pritisak,
sila adhezije koja omoguava svaku kretnju u zglobu,
zglobne plotine od kojih je jedna uvijek konveksna a druga konkavna.
Formacije koje potpomau kretnje su ligamenti,
tetive, miii, diskusi, meniskusi, burse i i ove
formacije samo potpomau kretnju zgloba i
nisu neophodni za njegovo kretanje. Kretnje
zgloba su:
felxija i ekstenzija, abdukcija i adukcija,
pronacija i supinacija,
opozicija i repozicija, rotacija i cirkumdukci-
ja.
Zglobovi po nainu vrenja kretnji mogu biti :
sa jednom osovinom (lakatni), dvije (palani),
sa tri osovine (rame i kuk).
Neki od osnovnih zglobova u naem tijelu koje emo ovdje spomenuti su: Ar-
ticulationes intervertebralis to su zglobovi izmeu kraljeaka gdje su oni spo-
jeni sa trupovima izmeu kojih se nalazi discus intervertebralis i spojeni su
preko processus articulares koji su pojaani sa ligamentum fave longitudinale
SAHIB MUMINAGI
Slika 6. Oblik zgloba
133
anterior, supraspinale et infraspinale i sa m. erector spinae. Kretnje su ovdje
tehniki mogue, ali su ograniene zbog ovih ligamenata.
Articulationes atlanto-occipitalis je zglob izmeu occipitalne kosti i pr-
vog vratnog kraljeka atlas. Zglobne plotine su condylli occipitalne kosti,
koja je koveksna, a konkavna je na atlasu. Zatvara ga capsula, a pojaava ga
ligamentum i membrana atlanto occipitale. Zglob je jednoosovinski i mogua
je feksija i ekstenzija.
Atriculatio atlanto-axialis je zglob izmeu prvog i drugog vratnog kralje-
ka. Konveksna zglobna plotina je facies atriculationes na dens axis, a konkav-
na je fovea articulationes arcusa atlasa. Ovaj zglob je omeen sa ligamentum
transversum atlantis koji ograniava kretnju u ovom zglobu (lijevo desno, jer
da njega nema glava bi se mogla okretati u krug).
Articulatio costovertebralis je zglob koji se stvara izmeu rebara i kra-
ljeaka. Zglobne plotine na kraljeku su fovea costalis inferior et superior na
trupu i fovea costalis transversalis na rebru, facies articularis capitis costae i
facies articularis tuberculi costae.
Articulatio sternocostalis je zglob izmeu sternuma i rebara. Formira se
izmeu incizura costalis i hrskavice prvih 7 rebara. Ovo je synhondroza, tj.
nepokretni zglob.
Articulatio sternoclavicluaris je zglob izmeu extremitas sternalis clavi-
culae i incizure clavicularis na sternumu. Capsulu ojaavaju ligamentum ster-
noclavicularis i ligamentum radiata.
Syndesmosis acromioclavicularis je zglob izmeu acromiona i extremitas
acromion claviculare, koji je pojaan sa ligamentum conoideum et ligamen-
tum trapezoideum.
Articulatio humeri (rameni zglob) je zglob koji ima 3 i vie osovina. Kon-
veksna zglobna plotina je glava humerusa, a konkavna je cavitas glenoidalis
scapulae. Zglobna plotina se na konkavni dio hvata na rub, a na konveksni dio
ide do colluma chirucicuma. Pojaan je sa ligamentum coracohumerale. Kroz
zglob prolazi duga tetiva bicepsa sa svojom bursom.
Articualtio cubiti je sloeni zglob, koji se sastoji iz 3 kosti. Tipini je
jednoosovinski zglob, feksija ekstenzija. Konveksna zglobna plotina je na
humerusu, trochlea humeri i capitulum humeri, a konkavna je caput radii i
incizura semilunaris ulnae. Pojaavaju ga ligamentum collaterale, ligamentum
humero ulnare i ligamentum humero radiale.
Articulatio radio ulnaris proximalis et distalis je karakteristian, prema
tome to se u njemu obavljaju radnje pronacija i supinacija. U gornjem zglobu
nalazi se konveksna circumferentia, koja je na radiusu. Na ulni se nalazi inci-
zura, koja je konkavna, a na donjem zglobu je obratno.
134
Articulatio mani je skup zglobova ake i oni se dijele na: articulatio radio-
carpalis, articualtio carpalis, articualtio intercarpea, articualtio metacarpofa-
langea, articulatio interfalangae.
U radio carpealni zglob dolazi distalni dio radiusa, koji je konkavan, a
konveksna je oss scaphoideum et os lunatum. Zglob je jednoosovinski, u nje-
mu se vri feksija i ekstenzija.
Zglob palca, articulatio selaris, je zglob izmeu oss trapezium i I meta-
carpalne kosti. Zglob palca je u obliku sedla i ima 2 osovine.
Articulatio sacroiliaca je zglob izmeu sacralne kosti i oss illium. Oss
illium plotine su u obliku une koljke, facies auriculares na obje kosti. Poja-
avaju ga ligamentum sacroilliaca ventralia dorsalia et interossea.
Articulatio coxae (zglob kuka). Konkavna zglobna plotina je acetabu-
lum, a konveksna je glava femura. Capsula je dio konkavnog dijela i hvata se uz
rub, a uz konveksni ide ispod trochantera, ima 3 i vie osovina.
Articulatio geni (zglob koljena). Zglobne plotine su condylusi medialis
et lateralis femura i condylus tibiae. Pojaavaju ga meniskusi medialis et late-
ralis i ligamentum arcuata, radnje su feksija i ekstenzija. Meniskusi u ovome
zglobu poveavaju samu povrinu zglobu i na taj nain omoguavaju njegove
kretnje.
Articulatio talocruralis je zglob izmeu kostiju podkoljenice i talusa, tzv.
skoni zglob. Dijeli se na gornji i donji. U gornji ide trochlea talusa sa facies
articularis maleolus tibiae et facies maloli lateralis et medialis fbulae. Vri ek-
stenziju stopala, a abdukcija i adukcija se vre u articulatio talo-calcanolare.
Pojaavaju ga ligamentum deltoideum, koji je najjai ligament ovoga zgloba.
7.4. POVREDE
Dananji ovjek izloen je u svakidanjem ivotu stresu i mogunosti po-
vrede.
7.4.1. Etiologija
Rad, saobraaj, sport
Kod povreda u svakidanjem ivotu najea su oteenja mehkih tkiva
(koa, potkoa, masno tkivo, miii) i kostiju. One su uzrokovane silom. Po
svojoj prirodi mogu biti spoljne i unutranje.
Spoljne su posljedica djelovanja spoljnih sila.
Unutranje nastaju dejstvom stalnog faktora na ve promjenjene struktu-
re (odmor, naprezanje, upala, regeneracija). Najee povrede :
1. kontuzija, 2. oteenje koe (npr. opekotina, smrzotina, dejstvo kiseli-
na ili baza), 3. kompresija tkiva, 4. krvarenje (izliv krvi ), 5. upala. 6. uganue
zglobova, 7. iaenje zglobova, 8. lom kosti.
SAHIB MUMINAGI
135
Najuestalija povreda je uganue zgloba (skoni zglob), koja nastaje ne-
prilagoenou ekstremiteta i tijela, tlu i okolini.
7.4.2. Prevencija povreda
Svako bie pokuava da se u ivotu sauva od oteenja i povreda. Veoma
je vana psihosomatska konstitucija organizma, stanje zdravlja, stanje pojedi-
nih tkivnih struktura (koa, mii, kost, zglob ), ogroman utjecaj ima ishrana,
promet materija, lini, porodini problem, briga za karijeru, stres na radnom
mjestu. Posebni faktori su: 1. kontrola (samokontrola), 2.upotreba zatitnih
mjera na radu, 3.pridravanje uputa o radu, 4.preventivna bandaa (u sluaju
ranijih povreda, u sportu, pri tjelesnim naporima).
7.4.3. Recidivirajue i ranije povrede
Postoje ljudi koji se ee povreuju i ljudi koji ne pridaju veliku panju
ranijoj povredi. Jedna od takvih povreda je uganue zgloba ( ne lijei se, od-
strani se ranija bandaa ili imobilizacija ). Tada se takva povreda ponavlja na
ve oteenim strukturama ( zglob,zglobna kapsula, ligamenti ). Naroito se
zapostavljaju i ne pridaje im se vanost, lake povrede. Postoji i preovladava,
miljenje da se ne moraju lijeiti ili da se krae lijee. Smjerovi prevencije :
Pomisao na mogunost povrede i poveanje panje.
Kontrola i samokontrola.
Koristiti zatitna sredstva na radu.
Pridravati se uputa u saobraaju.
Pridravati se savjeta ljekara.
U sportu dodatno uiti i potovati savjete trenera.
Posebno paziti u fazi oporavka ( potovati predloenu duinu i savjete u
toku rehabilitacije).
Posebno je vano paziti, ukoliko se ve ranije pretrpila povreda. Sluati
savjete ljekara, trenera, preventivno pri radu, sportu i naprezanju, bandairati
zglobove i ekstremitete ( ranija povreda, ... ).
Vaan faktor je poveanje spremnosti organizma pomou :
fzike aktivnosti (pjeaenje, planinarenje, sport),
tjelovjebe,
pravilne ishrane.
Svaki ovjek izloen stalnom stresu treba da prakticira tjelovjebu, (dva
puta) dnevno po 15 minuta. Poznati su korisni utjecaji upranjavanja joge i
Tai Chai-a istonjakih naroda za zdrav organizam.
Pravilna ishrana mora obilovati vitaminima i mineralima. Poeljno je
objedovati uvijek u isto vrijeme. Obavezno treba dorukovati. Neophodan je
dodatak mijeane ishrane (kalcijum i minerali). Preporuuje se ne jesti poslije
136
20 h. Uzimati dovoljne koliine tekuine (voda je najzdravije pie), ne piti gazi-
rana pia, alkohol piti umjereno, korisno je i aa crnog vina. (utjecaj povoljan
na srce i krvne sudove). Ne izlagati se fzikom naporu umoran ili poslije obro-
ka, jesti umjereno i ne obilno, u ishrani preferirati ribu, piletinu, izbjegavati
crveno meso, uzimati to manje soli, koristiti maslinovo ulje. Poznata je pred-
nost i dugovjenost kod primjene mediteranske kuhinje.
Fizika aktivnost se preporuuje svakom ovjeku. Pozitivan utjecaj ima i
kod hroninih oboljenja (visok krvni pritisak, eerna bolest).
7.4.4. Fizika aktivnost kretanje
Tjelesna aktivnost je neophodna za zdrav organizam, psihiko stanje i
pravilan odnos prema ivotu. Moderni ovjek je pod pritiskom auta, upotrebe
kompjutera, borbe za poloaj, zapostavio je kretanje i tjelesnu aktivnost. Veo-
ma je vano kretati se. Svaki organizam zahtijeva prilagoavanje samima sebi
i svojoj konstituciji. Osim kretanja, preporuuje se bra etnja, tranje. Uput-
no je baviti se nekim sportom ili fzikom aktivnou koja ukljuuje pokret
ekstremiteta i tijela. Neophodno je vjebati svakog dana, poeti postepeno a
zatim dozirati optereenje, za poetak manje koristiti auto, najbolje je etati
(malo bre) pet puta nedjeljno po 30 minuta, preporuuje se planinarenje. Ako
je posao udaljen i putuje se autobusom, treba izai na pretposljednjoj stanici i
ostatak puta pjeaiti.
Poveana i stalna dnevna aktivnost (kretanje, gimnastika, planinarenje,
bavljenje jogom, vonja biciklom itd.) jaa miie i snai kosti, ojaava srce,
organizam ini zdravijim i snanijim, stabilizira se psiha, ovjek je boljeg ras-
poloenja i oputeniji.
7.5. OSTEOPOROSIS
Defnicija: Sistemska skeletna bolest karakterizirana smanjenom kota-
nom masom i microarhi-
tektonskim promjenama
u kotanom tkivu. Vodi
fragilnosti kostiju i esto
za posljedicu ima povean
rizik preloma kosti (World
Health Organization
WHO 1994).
Epidemiologija :
Pojava preloma ko-
Slika 7. Normalna kost
Slika 8. Osteoporotina kost
SAHIB MUMINAGI
137
stiju zbog osteoporoze je
esta i poveava se sa sta-
rou.
Kvalitet ivota
Bolest i smrtnost
je signifkativno povea-
na nakon loma kosti.
U komparaciji sa
ostalim bolestima, oste-
oporoza je esta. Osteo-
poroza je vrlo vaan pro-
blem u zdravlju ovjeka,
30 50 % ena i 15-30%
mukaraca, ima prije-
lome kosti uzrokovane
osteoporozom.
Jedna od dvije ene,
jedan od pet mukaraca
u dobi preko 50 godina,
trpit e zbog preloma kosti u preostalom ivotu. 55 % populacije u dobi preko
50 godina ima povean rizik preloma kosti zbog gubitka kotane mase.
Slika 9. Kuk Slika 10. Rame
Slika 11. Koljeno Slika 12. Lakat
Slika 13. dijagram prevalence osteoporoze kod ena na razliitim mjestima u skeletu
138
7.5.1. ta je osteoporoza?
Kost je porotina, postoji gubitak kotane mase i takva kost je podlona
prelomu. Bolest se esto pojavljuje, bez optih simptoma, u toku vie godina,
dok ne dovede do iznenadnog preloma. Ovi prelomi izazivaju hronian bol i
reduciraju kvalitet ivota. Najee lokacije osteoporotinog preloma su: kuk,
kimeni prljen i palana kost.
7.5.2. Uzroci osteoporoze
Tani uzroci nisu potpuno poznati. Neki od uzroka i vanih faktora su:
dob, (sa starou se gubi kotana masa, poslije 35 godina tijelo stvara manje
kosti), nasljee, (kod Azijata je povean rizik osteoporoze, te kod onih iji su
roditelji imali osteoporozu u ranijem ivotnom dobu), ishrana i ivotni stil
(slaba ishrana, smanjen unos kalcijuma hranom, manja tjelesna teina i fzika
neaktivnost poveavaju rizik za nastanak i razvoj osteporoze), lijekovi i druge
bolesti (esta je u terapiji steroidima, i kod oboljenja titne ljezde).
7.5.3.Kako se osteporoza dijagnosticira?
Dijagnoza se postavlja:
kompletnim ljekarskim pregledom,
RTG snimcima skeleta,
kotanom densitometrijom,
specijalnim laboratorijskim testovima.
7.5.4. Prevencija osteporoze
Mnogi smatraju da je osteporoza bolest starije ivotne dobi, te je:
neophodno ostvariti optimalne uslove za rast i razvoj kostiju u djetinjstvu i
adolesceniji,
puenje je tetno i pomae nastanku osteporoze,
dobra, pravilna ishrana doprinosi normalnom razvoju kosti (naprimjer pre-
poruena konzumacija kalcijuma je oko 800 mg/dan u dobi od 3-8. godine),
za dobru absorpciju kalcijuma potreban je D vitamin, dijete ga dobija mlije-
kom, a kalcijum i vitamin D potrebno je u odgovarajuoj dozi unositi u doba
adolescencije.
Odreene grupe djece i adolescenata (rizik nastanka osteporoze):
nedonoad,
djeca tretirana steroidima,
oboljeli od cistine fbroze, celiane bolesti, upalne bolesti crijeva (poremee-
na absorpcija potrebnih suplemenata),
menzes, stres, nedovoljna tjelesna teina.
Preporuke za djecu i roditelje:
osigurati dovoljan unos kalcijuma i vitamin D,
vjebe, fzika aktivnost i zdrava ishrana
SAHIB MUMINAGI
139
Slika 14. koljeno osteporoza Slika 15. Artroplastija kao alternativa fksacije;
koljeno
Slika 16. - 17. Artroplastija kao alternativa fksacije; koljeno
140
LITERATURA:
Douglas, B. McKerg James, L. Moeller. ACSMS Primary care sport medicine 2nd Edition. American College of 1.
sports medicine. Lippincott Williams & Wilkins. 2007;
F.H. Netter. Interactive Atlas of Human Anatomy; CIBA, Medical Education, Publication, 1998; 2.
Frederic Delavier. Strenght Training Anatomy. Human cinetics, Canada 2005; (3-5) 3.
Orthopaedic Surgeons Initiative. Osteoporisis. International osteoporosis foundation. 2007; 4.
Robert B. Taylor, Taylors musculosceletal problem and injuries A Handbook. Oregon Health&Science 5.
University. Springer Science+Business Meda, LLC. 2006
Sobotta; Atlas Der Anatomie des Menschen, Urban&Schwarzenberg, Munchen; 1993, Band I 6.
William O. Roberts. Bulls handbook of sports injury 2nd edition. Universitiy of Minesotta. School of Medicine 7.
St. Paul. 2004;
Slika 18. kuk Slika 20. kuk fksacija Slika 19. kuk fksacija
SAHIB MUMINAGI
PREVENCIJA ATEROSKLEROTSKIH BOLESTI
Belma Pojski
8. POGLAVLJE
142
8.1. UVOD
Aterosklerotski sindrom se sastoji od niza heterogenih pojava kojima pri-
pada i hipertenzija. Ovaj sindrom je predstavljen sljedeim genetskim i stee-
nim strukturalnim i metabolikim poremeajima:
1. dislipidemija,
2. inzulin rezistencija i intolerancija na glukozu,
3. centralni tip debljine,
4. hiperurikemija,
5. bubrene funkcionalne abnormalnosti (natrijuma, vode, mokrane kise-
line...),
6. abnormalnosti u rastu vaskularnih i miokardnih glatkih miinih elija
(strukturalna komponenta),
7. membranopatija i nenormalan elijski katijonski transport.
Ateroskleroza je najei uzrok arterijalnog oboljenja u ijem razvoju zna-
ajnu ulogu ima infamacija. Manifestuje se oteenjem unutranjeg zida arte-
rija, te lokalnog zadebljanja intime koje se sastoji od umnoenih i izmijenjenih
glatkih miinih elija, makrofaga, lipida iz serumskih lipoproteina, koji su
nakupljeni u elijama i van njih, te umnoenog veziva.
Oboljenja koja nastaju u sklopu ateroskleroze su:
koronarna bolest-angina pectoris i infarkt miokarda (IM),
modani udar,
periferna arterijska bolest-claudicatio intermittens, aneurizma torakalne
i abdominalne aorte.
Slika 21. Razvoj aterosklerotskog procesa
BELMA POJSKI
143
PREVNCIJA ATEROSKLEROTSKIH BOLESTI
Ova oboljenja su vodei uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama, a do
2020. godine e biti i u zemljama u razvoju. Prema predvianjima za 2020.
godinu skoro 25 miliona stanovnika e umrijeti od posljedica ovih oboljenja.
Porast umiranja od ishemijske bolesti srca bit e vei u nerazvijenim (128% kod
ena i 137% kod mukaraca) nego u razvijenim zemljama (29% kod ena i 48%
kod mukaraca) to se dovodi u vezu sa promjenama u strukturi stanovnika i
prevalenciji faktora rizika.
U strukturi umiranja od bolesti srca i krvnih sudova, prema procjenama
Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), ishemijska bolest srca u prosjeku je za-
stupljena sa 41%, modani udar sa 32% a druge bolesti srca sa 27%. Modani
udar je vodei razlog invaliditeta u razvijenom svijetu, to znai ogranienu
mogunost privreivanja i vee trokove lijeenja i rehabilitacije. To je razlog
vie to se ulau veliki napori u istraivanju uzroka ovih bolesti, njihovoj pre-
venciji i lijeenju.
8.2. NIVOI PREVENCIJE
SZO je, jo 1948. godine u svojoj osnivakoj povelji, defnirala zdravlje
kao stanje potpunog fzikog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti ili nesposobnosti. Prevencija poremeaja zdravlja podrazu-
mijeva mjere vezane za unapreenje, ouvanje i uspostavljanje zdravlja koje
je narueno. Ukoliko sve ovo nije mogue, mjere su usmjerene ka usporavanju
nepovoljnog toka i ishoda bolesti. Cilj preventivne medicine, kao dijela medi-
cine, je primjena mjera prevencije.
Postoje etiri nivoa prevencije:
1. primordijalna,
2. primarna (orijentacija na opu populaciju i orijentacija na osobe sa viso-
kim rizikom),
3. sekundarna (spreavanje recidiva koronarne bolesti i progresije bolesti
kod osoba koje ve imaju kliniki razvijenu koronarnu bolest: lijeenje
medikamentozno, interventno kardioloko i kardiohirurko lijeenje),
4. tercijarna(ograniavanje nesposobnosti i rehabilitacija osoba kod kojih je
patoloki proces napredovao).
Primordijalna prevencija je relativno skoro defnisana, zahvaljujui no-
vim saznanjima o epidemiologiji kardiovaskularnih oboljenja (KVO). Ova
oboljenja su rjea u zemljama u kojima je u ishrani manja zastupljenost zasi-
enih masti, uprkos velikoj uestalosti drugih faktora rizika kao to su puenje
i hipertenzija (npr.Kina i Japan). Za razliku od njih, u drugim zemljama KVO
144
su znatno ea, usljed ishrane bogate mastima ivotinjskog porijekla (npr.
Finska). Cilj primordijalne prevencije je spreavanje nastanka i uspostavljanja
sredinskih, ekonomskih, socijalnih i bihejvioralnih uslova za koje se zna da
poveavaju rizik oboljevanja. Sutina je da se u one sredine gdje ne postoje
faktori rizika za nastanak KVO oni i ne unesu.
8.3. FAKTORI RIZIKA
Uzroci za nastajanje ateroskleroze su multifaktorijalni, a veliki broj uzro-
ka je usko vezan sa ivotnim navikama.
Faktori rizika za razvoj ateroskleroze su:
povien krvni pritisak,
starija ivotna dob,
Slika 22. ematski prikaz nivoa prevencije
BELMA POJSKI
145
pol (mukarci i ene nakon menopauze su sa slinim rizikom),
dislipidemija: povien LDL i snien HDL holesterol,
eerna bolest,
puenje,
debljina- abdominalna debljina.
pozitivna porodina anamneza za ishemijsku bolest srca u ranijem ivot-
nom dobu (<55 kod mukaraca ; <65 godina kod ena)
nedostatak fzike aktivnosti,
etnike karakteristike,
psihosocijalni faktori.
Netradicionalni faktori rizika koji doprinose razvoju aterosklerotskog procesa:
povieni trigliceridi,
poviene male LDL estice,
povien homocistein,
povien lipoprotein Lp (a),
povien fbrinogen,
povieni infamatorni markeri (npr. C-reaktivni protein - CRP).
Poznavanje faktora rizika za aterosklerozu, omoguava identifkaciju lju-
di iz ope populacije koji imaju poveanu mogunost oboljevanja, a samim
tim i mogunost preventivnog djelovanja i sprjeavanja nastanka bolesti.
Profesionalne medicinske organizacije koje se bave aterosklerozom i
odreenim bolestima koje ona izaziva izdaju s vremena na vrijeme preporuke
o nainu prepoznavanja i lijeenja tih bolesti.
U Evropi je aktivno:
Evropsko udruenje za aterosklerozu- EAS
(European atherosclerosis society),
Evropsko uduenje kardiologa ESC
(European cardiovascvular society),
a u Sjedinjenim Amerikim Dravama
National Heart Lung and Blood Institute (NHLBI) for cholesterol, blood
pressure and obesity,
Te International Task Force for Prevention of Coronary Heart Disease
zatim SZO (World Health Organisation-WHO) i drugi.
Iako preporuke koje dolaze iz raznih udruenja nisu uvijek jednake, one
146
sadre u sebi rezultate mnogih klinikih istraivanja koje su se provele za-
dnjih decenija. Razlike izmeu tih preporuka su vie ograniene na specijalna
podruja oboljenja, i ne naruavaju ope principe prevencije KVO.
Tehnoloki napredak u 20. stoljeu je uinio ivot lakim, ali bez odlazaka
u prirodu, manje etnje i fzikog rada, promjene u ishrani (gotova i polugoto-
va jela s mnogo masnoa), neaktivan nain ivota (sedentery lifestyle), a to je
dovelo do porasta pojave hipertenzije , sranog i modanog udara. Te pojave
su bile tako izrazite u periodu od 1940. do 1967. god. da je SZO proglasila KVO
za jednu od najopasnijih epidemija 20. stoljea.
Godine 1948. je pokrenuta Framingham-ska studija koja je trajala 30 go-
dina i obuhvatila u svom ispitivanju pacijente starosti od 30 do 65 godina sa
znacima KVO. Ova studija je dala precizan profl informacija potrebnih za
predvianje KVO, defnirala faktore rizika, a meu njima znaajno mjesto
imaju hipertenzija, poviene masnoe u krvi, puenje cigareta.
Nepobitno je utvreno da nivo arterijskog tlaka usko korelira sa uesta-
lou itavog niza KVO, sa cerebrovaskularnim inzultom (CVI), sranom i
bubrenom insufcijencijom, disecirajuom aneurizmom aorte, infarktom
miokarda. Imajui u vidu profl faktora rizika kod svake individualne osobe,
izraene su tablice koje, koristei njihove aktuelne, izmjerene vrijednosti, atri-
butivna obiljeja i/ili numerike kodove (broj poena koji svaki od njih donosi),
daju vjerovatnou oboljevanja te osobe od koronarne bolesti u budunosti.
Te tablice ili kompjuterski programi su zasnovani na Framingham-skoj
studiji koja je prospektivno pratila ukupno 5127 stanovnika Framinghama
(2282 mukarca, 2845 ena) starosti 30-59 godina na poetku studije 1949. go-
dine. Inae, Framingham je gradi na oko 30 km zapadno od Bostona u dravi
New England u SAD i u to vrijeme je imao ukupno 28 000 stanovnika veinom
evropskog porijekla.
Prema desetoj reviziji Meunarodne klasifkacije bolesti (MKB-10) koju
je izdala SZO, 1992. godine, bolesti KVO obuhvataju:
Akutnu reumatsku groznicu (I00-I02),
Hronine reumatske bolesti srca (I05-I09),
Bolesti uzrokovane povienim krvnim pritiskom (I10-I15),
Ishemijske bolesti srca (I20-I25)
Bolesti srca plunog porijekla i bolesti krvnih sudova plua (I26-I28),
Druge bolesti srca (I30-I52),
Bolesti krvnih sudova mozga (I60-I69),
BELMA POJSKI
147
Bolesti arterija, malih arterija i kapilara (I70-79)
Bolesti vena, limfnih sudova i limfnih vorova (I80-I890)
Druge i neoznaene bolesti krvotoka (I95-I99).
8.4. PRIMARNA PREVENCIJA FAKTORA RIZIKA
ZA KVO U DJETINJSTVU
Prvi znaci aterosklerotskog procesa su zabiljeeni u vidu masnih pruga
na arterijama jo u novoroenakom dobu (podaci sa obdukcionih nalaza).
Masne naslage na aorti se javljaju u djetinjstvu, a na koronarnim arterijama
u adolescenciji. Uznapredovali procesi ateroskleroze u vidu fbroznog plaka
mogu se poeti razvijati jo u adolescentnom dobu, s tim to su ove promjene
uglavnom reverzibilne. Studije zasnovane na obdukcionim nalazima su poka-
zale da najmanje 17% djece ispod 5 godina ima oteenja koronarnih arterija.
Djeca sa poveanom tjelesnom teinom, visokim krvnim tlakom, lipidemi-
Slika 23. Karta koronarnog rizika za primarnu prevenciju ishemijskih KVO
148
jom, pogrenom ishranom i fzikom neaktivnou spadaju u rizinu grupu.
Obino se zadravaju u njoj i u kasnijem ivotnom dobu.
Procjenjeno je da u Evropi danas ima 77 miliona djece, a oko 17 miliona
su sa prekomjernom teinom ili debljinom i da je godinji prirast gojaznih
oko pola miliona. Tome pridonosi suen izbor hrane, pritisak medija na izbor
prehrane, utjecaj roditeljskog izbora hrane, dostupnost hiperkalorine hrane,
smanjena potreba za kretanjem, previe vremena provedenog sjedei pred te-
levizorom ili kompjuterom.
Dakle primarna prevencija treba da se provodi na populacionom i indivi-
dualnom nivou. Populacioni nivo obuhvata svu djecu stariju od dvije godine,
u smislu usvajanja i podravanja zdravih navika, pravilne prehrane i fzike
aktivnosti, sa programima edukacije i promocije zdravlja koji bi trebali po-
eti jo u predkolskim ustanovama. Individualni nivo podrazumijeva iden-
tifkaciju gojazne djece u sklopu sistematskih pregleda i zatim njihov aktivni
tretman. Procjena je da 2-3% djece ima esencijalnu hipertenziju. Osobe koje
u etrdesetim godinama ivota imaju stalnu hipertenziju u 20% sluajeva su
imali umjereno povien krvni tlak u dvadesetim godinama ivota. Preporuu-
je se kontrola krvnoga tlaka jednom godinje i sistematski pregledi djece iznad
tri godine starosti u sklopu primarne prevencije. Poeljne vrijednosti ukupnog
holesterola su ispod 4,4 mmol/L, LDL-a manje od 2,85 mmol/L, HDL-a manje
od 1 mmol/L, a triglicerida manje od 1,8 mmol/L. Prema razliitim studijama
dislipidemija kod djece se kree od 5% pa ak do 24% djece.
U Finskoj su naeni povieni lipidi kod 70% djece, u Norvekoj kod 52%,
a u Japanu 3-18%. I ovdje se primjenjuje populaciona prevencija sa naglaskom
na promociji zdravlja od najmlaeg uzrasta te individualna prevencija sa selek-
tivnim screeningom djece i odgovarajuom terapijom. Mediteranski tip dijete
se smatra najboljim nainom prehrane u sklopu primarne i sekundarne pre-
vencije faktora rizika KVO.
Dijetetske preporuke kod djece su:
1. razliite namirnice sa niskim sadrajem zasienih masnih kiselina i ho-
lesterola,
2. energetski unos mora obezbijediti pravilan rast i razvoj i idealnu tjelesnu
teinu,
3. zasiene masne kiseline trebaju biti u manje od 10% ukupne dnevne ener-
getske vrijednosti,
4. ukupne masti treba da budu ne vie od 30%, a ne manje od 20% ukupne
dnevne energetske vrijednosti,
BELMA POJSKI
149
5. polinezasiene masne kiseline treba da budu zastupljene do 10%,
6. holesterol manje od 300mg dnevno,
7. djeca treba da konzumiraju pet ili vie porcija dnevno voa i povra,
8. djeca treba da konzumiraju 6-11% ukupne dnevne energetske vrijednosti
integralnih itarica,
9. da unose adekvatnu koliinu dijetnih biljnih vlakana (uzrast +5 g dnevno).
Trajna fzika aktivnost prouzrokuje metabolike i morfoloke promjene, pa
je rjea i incidenca KVO. Sistematsko fziko vjebanje u djetinjstvu doprinosi i
veem nivou fzike sposobnosti u odraslom dobu i na taj nain prevenciji KVO.
Slika 24. Piramida fzike aktivnosti za djecu
150
8.5. PRIMARNA PREVENCIJA KVO KOD ODRASLIH
8.5.1. Puenje
Aktivno puenje je konzumiranje duhana u bilo kojoj formi, a pasivno
puenje je izloenost duhanskom dimu u porodici ili na radnom mjestu. Oko
50% svih smrtnih ishoda koji su mogli biti izbjegnuti posljedica su puenja, a
od toga jedna polovina nastala je uslijed KVO. Rizik za nastanak KVO je vei
ako se pone puiti prije petnaeste godine ivota. Puai imaju dva do tri puta
vei rizik za nastanak KVO.
Antipuake kampanje koje su poduzete u zapadnim zemljama su dale
rezultate. U Sjedinjenim Amerikim Dravama 1945. godine je bilo 65% mu-
karaca puaa, a 1997. godine je bilo 27%. Nikotin je odgovoran za nastanak
KVO jer dovodi do spazma arterija, poremeaja metabolizma masnoa, snia-
vanje HDL-a. U duhanskom dimu se nalazi ugljen-monoksid u trideset hiljada
puta veoj koncentraciji nego u vazduhu to poveava nivo karboksihemoglo-
bina u krvi. To oteuje endotel, smanjuje antioksidantno djelovanje vitamina
i djelovanje antioksidanata u krvi. Puenje ima dodatni trombotski efekat. Kod
osoba koje imaju koronarnu bolest rizik se smanjuje nakon dvije do tri godine
prestanka puenja na nivo rizika osoba sa koronarnom bolesti koje nikad nisu
puile. Kod osoba koje nemaju simptome koronarne bolesti prestanak puenja
dovodi do smanjenja rizika od oboljevanja za 50% u prve dvije godine nakon
prestanka puenja. Za potpuno izjednaavanje bivih puaa sa nepuaima u
pogledu rizika za nastanak KVO potrebno je pet do petnaest godina. Mortali-
tet od KVO je znatno nii kod bivih puaa u odnosu na one koji su nastavili
sa puenjem.
Odvikavanje od puenja je kompleksan proces koji se moe odvijati preko
specijalnih programa ili lijeenja, iako mnoge osobe uine to bez tretmana.
Potrebna je elja pacijenta da to uini i podrka okoline.
8.5.2. Hipertenzija
Prema dosadanjim evropskim i amerikim smjernicama granini krvni
tlak je 140/90 mmHg, a normalan i poeljan tlak 120/80 mmHg. U svijetu oko
700 miliona ljudi ima hipertenziju. To je podjednako vaan faktor rizika za
oba pola, a uestalost se poveava sa godinama. Obino je povezana sa drugim
faktorima rizika kao to su dislipidemija, gojaznost, puenje, diabetes. Paci-
jenti sa hipertenzijom imaju tri puta ee infarkt miokarda, est puta eu
ishemijsku bolest srca i do osam puta ei modani inzult. Hipertenzija se
lijei promjenom ivotnoga stila i medikamentoznom terapijom.
BELMA POJSKI
151
Vano je smanjenje unosa soli, manje od 5g/dan, smanjen unos alkohola
na vrijednosti, ne vee od 10-30 g/dan etanola kod mukaraca, odnosno, 10-20
g/dan etanola kod ena. Steroidni kontraceptivi kod ena mogu prouzrokovati
povien krvni tlak, kao i postmenopauzalne hormonalne supstitucione terapi-
je. Medikamentoznim tretmanom se smanjuje morbiditet i mortalitet od KVO
i cerebrovaskularnih bolesti. Ova terapije je najee doivotna. Svakoj osobi
treba mjeriti pritisak bar jedanput godinje u cilju screeninga hipertoniara.
Slika 25. Utjecaj raznih stepena hipertenzije na KVO
152
8.5.3. Dislipidemija
Dislipidemije su stanja kod kojih je naruen normalan sadraj i odnos
masnoa u plazmi. Holesterol i trigliceridi su nerastvorljivi u vodi, pa u plaz-
mi opstaju vezani za proteine sa kojima ine stabilne komplekse lipoproteine.
To su hilomikroni, lipoproteini vrlo male gustine (VLDL), lipoproteini male
gustine (LDL), lipoproteini srednje gustine (IDL), lipoproteini velike gustine
(HDL) i lipoproteini vrlo velike gustine (VHDL). Hiperlipoproteinemije mogu
biti rezultat nasljednih faktora, a sekundarne nastaju zbog poremeaja meta-
bolizma kao to su manjak inzulina ili hormona titne lijezde, nefrotski sin-
drom, upotreba oralnih kontraceptivnih lijekova, nepravilna prehrana, fzika
neaktivnost i drugo.
Proces ateroskleroze poinje oteenjem endotela, a zatim prvi korak je
oksidacija LDL-a i bez holesterola tog procesa nema. Pri niim koncentracija-
ma HDL-a vei je rizik za koronarnu bolest. Cilj primarne prevencije je odrati
ukupni holesterol niim od 5 mmol/L, LDL niim od 3 mmol/L, HDL viim
od 1 mmol/L, trigliceride niim od 2 mmol/L. Ovaj cilj se moe postii pravil-
Tabela 1. Klasifkacija lipoproteinemija prema etiopatogenezi
BELMA POJSKI
153
nom ishranom, odravanjem tjelesne teine da BMI bude 20-25 kg/m
2
, fzi-
kom aktivnou, te lijekovima. Poeljna su posebna savjetovalita za ishranu,
diabetes, trudnice i slino, pri institutima i zavodima za zatitu zdravlja. Va-
no je poznavanje hemijskog i kalorijskog sastava namirnica za tritu, zbog
ega se zakonski reguliu informacije o energetskom sadraju namirnica, ma-
sti, holesterola, pojedinih masnih kiselina i drugih nutrijenata u pojedinim
proizvodima.
8.5.4. Diabetes mellitus
Diabetes mellitus (DM) ili eerna bolest se karakterie hroninom hiper-
glikemijom i poremeajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelanevina,
a nastaje zbog relativnog ili apsolutnog nedostatka sekrecije inzulina. DM je
veliki faktor rizika za nastanak ateroskleroze i dovodi do mikro- i makroangi-
opatije. Adekvatno lijeenje ove bolesti i odravanje normoglikemije bi moglo
odloiti pojavu mikro- i makrovaskularnih komplikacija. Lijeenje se provodi
dijetalnim mjerama, smanjenjem tjelesne teine, poveanjem fzike aktivno-
sti, te lijekovima, oralnim hipoglikemicima i/ili inzulinom.
Za uspjenu terapiju je neophodno da sam pacijent kontrolie sebi nivo
eera u krvi. Bilo bi najbolje kada bi svaki pacijent posjedovao glukometar.
Dobra kontrola eera u krvi (UK) se postie i kontrolom glikoliziranoga he-
moglobina (HbA1c) koji pokazuje tromjesenu regulaciju UK-a. HbA1c treba
da je manji od 6,2%. S obzirom da je DM izrazito aterogen, onda su i stroiji
kriteriji za ostale pridruene faktore rizika. Tako je maksimalan normalan tlak
kod dijabetiara 130/80 mmHg. Neotkriveni diabetes tipa II je znaajan faktor
rizika za nastanak KVO; zbog toga odreivanje UK-a mora biti ukljueno u
redovna laboratorijska ispitivanja. Pored jutarnjega UK-a vano je odrediti i
nivo UK-a dva sata poslije jela.
8.5.5. Nepravilna ishrana
Nepravilna ishrana je ishrana koja ima veu energetsku vrijednost od pre-
poruene za odreenu energetsku potronju. Aterogena hrana sadri holesterol
koji dovodi do poveanja koncentracije LDL-a u plazmi, zatim zasiene masne
kiseline, od kojih naroite one sa 12 ugljikovih atoma poveavaju i ukupni i
LDL holesterol. Smanjeni unos polinezasienih masnih kiselina poveava rizik
za KVO i u populacijama u kojima je prosjean unos linolne kiselina iznad 6%
ukupnog unosa energije nema povezanosti sa rizikom za KVO. Ishrana pred-
stavlja rizik za koronarno oboljenje ako je:
154
1. energija koja potie od ukupnih masti vea od 30% ukupnog energetskog
unosa,
2. energija zasienih i trans masnih kiselina vea od 10% ukupnog energet-
skog unosa,
3. unos holesterola vei od 300 mg/dan,
4. dnevni unos dijetnih vlakana ispod 30-40 g/dan,
5. unos soli iznad 8 g/dan,
6. uzimanje alkohola vee od 30 ml/dan,
7. unos ugljenih hidrata manji od 50% ukupnog energetskog unosa,
8. unos eera od 10% ukupnog energetskog unosa,
9. unos -linolenske kiselina ispod 2 g/dan,
10. unos polinezasienih masnih kiselina dugih lanaca iz grupe N-3 (iz riba)
ispod 200 mg/dan.
Visoko rizini pacijenti, kao i oboljeli od KVO, trebaju da dobiju profe-
sionalne savjete o namirnicama i izboru ishrane, a medicinsko osoblje da in-
sistira na znaaju ishrane i smanjenju tjelesne teine, snienju krvnog tlaka
i masnoa u krvi, snienju UK-a kod dijabetiara i smanjenju sklonosti ka
trombozi.
8.5.6. Prekomjerna teina i gojaznost
Debljina je prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva u tijelu i posljedica
je prevelikog energetskog unosa i/ili nedovoljne energetske potronje. Pokaza-
telj stepena debljine je veliina indeksa tjelesne mase-BMI (Body Mass Index).
BMI je kolinik tjelesne mase izraene u kilogramima i kvadrata tjelesne tei-
ne izraene u kvadratnim metrima. Debljina je neovisan faktor rizika za KVO,
pored toga to je udruena sa hiperlipidemijom, hipertenzijom, diabetesom.
Rizik za KVO imaju sve osobe sa BMI veim od 25, a naroito kod onih sa
BMI veim od 30. Vaan je i raspored masti u tijelu. Debljina abdominalnog
tipa je povezana sa visokom prevalencom poremeaja masnoa, hipertenzijom
i poremeajem tolerancije na glukozu.
Pol Normalna uhranjenost Rizik nivoa I Rizik nivoa II
Muki <94 cm 94-101 cm >102 cm
enski <80 cm 80-87 cm >88 cm
Tabela 2. Procjena uhranjenosti i rizika u odnosu na obim struka
BELMA POJSKI
155
Smanjenje tjelesne teine zahtijeva motiviranost pacijenta i dugotrajnu
podrku medicinskog osoblja uz odgovarajue savjete i program. Uloga lijeko-
va za tretman debljine jo uvijek nije medicinski opravdana.
8.5.7. Fizika neaktivnost
Osoba koja ima sedentarni nain ivota je ona koja nema nikakav oblik
fzike aktivnosti u svoje slobodno vrijeme. Smatra se da preko 60% svjetske
populacije nije dovoljno fziki aktivno. I vrlo male promjene u ivotnom sti-
lu, sa umjerenom fzikom aktivnou u srednjem ivotnome dobu, smanjuju
mortalitet od KVO-a. Potreban je razgovor sa svim pacijentima o njihovoj f-
zikoj aktivnosti i treba ih ohrabriti u pogledu redovnog vjebanja. Kod zdra-
vih osoba intenzitet fzikih vjebi se defnie preko srane frekvencije, koja
treba da iznosi 60-75% od prosjene maksimalne srane frekvence za odreene
uzraste osobe. Maksimalna srana frekvenca se izraunava za svaku osobu
posebno tako to se od broja 220 oduzme broj godina ivota.
Trajanje fzikih vjebi bi trebalo da bude 30-40 minuta, 4-5 puta nedjelj-
no, a najbolje bi bilo svakodnevno.
Umjerena Intenzivna
Silazak niz stepenice, brzo hodanje
Kuni poslovi (pranje poda, prozora isl.)
Rad u bati
Plivanje
Penjanje uz stepenice, sport
Doging
Aerobik
Vonja bicikla uzbrdo
Tabela 4. Tipovi fzike aktivnosti.
Tabela 3. Pogodna srana frekvenca u odnosu na uzrast
Uzrast (godine) Srana frekvenca
20-29 115-145
30-39 110-140
40-49 105-130
50-59 100-125
60-69 95-115
156
8.5.8. Alkohol
Prekomjerno uzimanje alkohola podrazumijeva unoenje vie od 30 g
etanola dnevno to je vie od tri aice rakije, ili tri ae vina, ili tri fae piva.
Ovo stanje je obino povezano sa puenjem, gojaznou, sa loim socioeko-
nomskim uvjetima. Alkohol moe uzrokovati kardiomiopatiju, te pojavu hi-
pertenzije. Nije tano utvreno koja je to bezbjedna koliina alkohola koja se
moe uzimati. U zadnje vrijeme je utvreno da jedna aa vina dnevno moe
imati protektivno djelovanje na kardiovaskularna oboljenja, to nije dokazano
za druge vrste alkohola. To je mogue zbog djelovanja alkohola na poveavanje
HDL-a i na njegovo antiagregaciono djelovanje; poveava osmolarnost krvi i
hematokrit.
8.5.9. Metaboliki sindrom X
Metaboliki sindrom X je skup poremeaja koji zajedno daju povean
rizik od KVO, (Plurimetaboliki sindrom, Sindrom inzulinske rezistencije,
Civilizacijski sindrom, Reaven-ov sindrom)
Ovaj sindrom imaju osobe sa barem tri od sljedeih navedenih
poremeaja:
1. diabetes mellitus tip II,
2. hipertrigliceridemija,
3. smanjenje HDL,
4. gojaznost abdominalnoga tipa,
5. hipertenzija.
Poetni poremeaj u ovome sindromu je inzulinska rezistencija. Osnovno
to se moe promijeniti u ovom sindromu su ivotne navike u smislu smanje-
nja debljine i pojaanja fzike aktivnosti. Usto je naravno potrebno lijeiti i
preostale faktore rizika u saradnji sa medicinskim osobljem.
8.5.10. Socioekonomski i psihosocijalni faktori
KVO su u porastu naroito u zemljama u razvoju upravo zbog niskoga
socioekonomskoga statusa, osjeaja nesigurnosti koji vlada, izloenosti ljudi
pojaanome stresu i veoj prevalenciji depresije. Stres se ne moe precizno
defnisati. Ljudi razliito reaguju na odreene ivotne situacije. To zavisi od
neuroendokrinoga i neurolokog odgovora organizma koji je uvjetovan uglav-
nom nasljednim faktorima. Akutni stres moe dovesti do ishemije miokarda
BELMA POJSKI
157
ili aritmije, a dugotrajan stres poveava osjetljivost osoba na oboljenja, pa tako
i na KVO. Hronini stres dovodi do promjene krvnog tlaka, masnoa, nivoa
eera, pulsa, hormona, debljine, aritmija i promjena u ponaanju u smislu pu-
enja, smanjene fzike aktivnosti, promjena u prehrani, alkoholizmu i ritmu
spavanja. Po odreenim istraivanjima 20% osoba sa infarktom miokarda je
bilo depresivno. Bilo bi idealno da se oboljele osobe mogu lijeiti i promjena-
ma u njihovome socijalnom okruenju na poslu i promjenom naina ivota
i promjenom u emocionalnim reakcijama. To zahtijeva jedan multidiscipli-
narni pristup i izdvajanja veih materijalnih sredstava drutvene zajednice za
tretman ovih stanja.
8.5.11. Nepromjenjivi faktori rizika
Koronarna ateroskleroza se moe javiti i kod vrlo mladih osoba, ali je ipak
ea iznad ezdesete godine ivota. ea je kod mukaraca nego kod ena u
periodu prije menopauze. Nakon menopauze rizik za obolijevanje kod ena
raste i izjednaava se ili premauje rizik kod mukaraca i ene u klimaksu ima-
ju vei mortalitet od KVO nego mukarci, a naroito su podloni obolijevanju
od modanog udara. Rizik je vei kod osoba koje u porodici imaju oboljele
od KVO (naroito prve linije srodstva) ili ukoliko je vie lanova porodice
oboljelo, i to u mlaem ivotnom uzrastu, te ukoliko imaju porodinu hiper-
holesterolemiju.
8.5.12. Screening koronarne bolesti
Osnovni test za otkrivanje koronarne bolesti je EKG test, test optereenja
(ergometrija), ali ono to je jo vanije je prethodno dobro uzeta anamneza i
identifkacija osoba sa poveanim faktorima rizika.
8.6. ETVRTI EVROPSKI VODI ZA PREVENCIJU KVO
U KLINIKOJ PRAKSI
Ovaj vodi je objavljen 2007.godine s ciljem da se nae najbolja strategija
za tretman svakog pojedinanog pacijenta. On obuhvata u sebi sve preporuke
koje su u ovom tekstu ranije navedene uz naglaavanje jo energinijeg tretma-
na za one koji imaju povean rizik za KVO ili ve postojeu KVO. Prioriteti za
prevenciju KVO u klinikoj praksi prema ovome vodiu su:
158
1. Pacijenti sa ve postojeom aterosklerotskom KVO
2. Asimptomatske individue sa poveanim rizikom od KVO jer:
a) imaju multiple faktore rizika koje podiu totalni rizik od KVO za vie od
5% u sljedeih deset godina,
b) diabetes mellitus tip I i II sa mikroalbuminurijom,
c) znaajno poveani pojedinani faktor rizika naroito ako je udruen sa
oteenjem organa.
3. Bliski roaci od osoba sa ranim aterosklerotskim KVO ili oni koju su sa
vrlo visokim rizikom. Ciljevi KVO prevencije su:
1. Pomoi onima sa niskim rizikom za KVO da odre ovaj status doivotno
i onima koji imaju totalno povean rizik da ga smanje.
2. Dostii ivotne navike ljudi koji vode rauna o svome zdravlju:
a) ne puiti,
b) izbor zdrave hrane,
c) fzika aktivnost; 30 minuta srednje aktivnosti dnevno, d) BMI <25 kg/m
2
i izbjegavanje centralne debljine,
e) krvni tlak <140/90 mmHg,
f) ukupni holesterol <5 mmol/L, g) LDL holesterol <3 mmol/L, h) eer u
krvi <6 mmol/L.
3. Dostii jo rigorozniju kontrolu faktora rizika kod visoko rizinih osoba,
naroito ako ve imaju KVO ili diabetes:
a) krvni tlak <130/80 mmHg,
b) ukupni holesterol <4,5 mmol/L,
c) LDL <2,5 mmol/L,
d) eer u krvi <6 mmol/L ili HbA1c <6,5%.
4. Razmotriti kardioprotektivnu terapiju lijekovima kod visoko rizinih
osoba, naroito ako imaju utvrenu aterosklerotsku KVO.
Rizik za KVO se moe ustanoviti brzo i lahko kod:
- onih koji imaju ve KVO, diabetes tip I ili II, visok nivo individualnih
BELMA POJSKI
159
faktora rizika,
- za sve druge osobe koristi se SCORE tablica rizika da bi se procijenio to-
talni rizik.
SCORE tablica rizika procjenjuje desetogodinji rizik za prvi fatalni atero-
sklerotski dogaaj kao to su srani i modani udar, aneurizma aorte i drugo.
Uzima u obzir prisustvo sljedeih faktora rizika: dob, spol, puenje, sistolni krv-
ni tlak i ukupni holesterol. Ove tablice su napravljene za zemlje sa visokim (npr
skandinavske zemlje) i niskim rizikom (npr. Francuska) za KVO (Tabela 5 i 6).
LITERATURA:
A Report of the Surgeon General. Physical activity and health. Washington, DC, US Departement Health and 1.
Human Services. Public Health Service, Center for Disease Control and Prevention,1996.
Ascherio A, Katan BM, Stampfer JM: Trans Fatty Acids and Coronary Heart Disease, N Engl J Med, 1999; 2.
340(25).
Berenson G.S., Wattignen, W.A., et al., Rationale to Study the Early Natural History of Heart Disease: Te 3.
Bogalusa Heart Study, Te Bogalusa heart study, 20th anniversary symposium, the American Journal of the
Medical Sciences, vol 310, decembar 1995., supplement 1., S22-S28
Braumwald E: Shattuck Lecture-Cardiovascular Medicine at the Turn of the Millenium: Triumphs, Concerns 4.
and Opportunities, N Engl J Med, 1997; 337(19).
C.L.Williams, L.L. Hayman, S.R. Daniels, T.N. Robinson, J. Steinberger, AHA Scientifc Statement, Cardiovascular 5.
health in Childhood, A Statement for Health Professionals From the Committee on Atherosclerosis,
Hypertension, and Obesity in the Young (AHOY) of the Council on Cardiovascular Disease in the Young,
American Heart Association, Circulation, 2002; 106: 143-160
Calle EE, Tun MJ, Petrelli Jm et al. Body-mass index and mortality in prospective cohort of US adults. N Engl 6.
J Med 1999; 341: 1097-1105.
Cigarette smoking among adulta-Unated States, 1997. MMMWR Morb Mortal Weekly Rep 1999, 48:993-6. 7.
Eagles CJ, Martin U. Non-pharmacological modifcation of cardiac risk factors: part 3: smoking cessation and 8.
alcohol consumption. J Clin Pharm Ter, 1998, 23:1-9.
European guidelines on cardiovascular disease prevention in clinical practice: executive summary, Fourth Joint 9.
Task Force of the European Society of Cardiology and Other Societies on Cardiovascular Disease Prevention
in Clinical Practice (Constituted by representatives of nine socits and by invited experts), European Heart
Journal (2007) 28/19 : 2375-241
Ezzati et al.: World Health Report 2002, Lancet, 2002. 10.
Falk E, Shah PK, Fuster V: Pathogenesis of plaque disruption. In: Fuster V, Ross R, Topol EJ eds. Atherosclerosis 11.
and coronary artery disease. Philadelphia, Lippincott-Raven, 1996; 492-510.
Fletcher GF, Balady GJ, Blair SN, et al. Statement on exercise: benefts and recommaendations for physical 12.
activity programs for all Americans. Circulation, 1996, 94:857-862.
Glantz SA, Parmley WW: Passive smoking and heart disease, Mechanisms and risk, JAMA, 1999; 273(13):1047-53. 13.
Guide to Clinical Preventive Services& Report of the US Preventive Services Task Force, 2nd ed. Baltimore, 14.
Md& Williams&Wilkins, 1996.
Houston MC: New Insights and Approaches to reduce End-organ damage, Primary Care Clin, 1991; 18:713-753. 15.
160
Hyman JD,Pavlik NV& Characteristics of Patients with Uncontrolled Hypertension in the United States, N Engl 16.
J Med, 2001; 345: 479-48
Iribarren C,Tekawa SI et al.: Efect of Cigar Smoking on the Risk of the Cardiovascular Disease, Chronic 17.
obastructive Pulmonary Disease and Cancer in Men, N Engl J Med, 1999; 340:1773-80.
Jacques AM, Dallai GF, Bejema CT et al. Long term mortality and morbidity of owerweight adolescent. A 18.
follow-up to the Harvard Growth Study of 1922 to 1935. N Engl J Med. 1992; 327(19): 1379-80.
Kuivenhoven JA, Jukema WJ et al.: Te role of a Common Variant of the Cholesterol Ester Transfer protein gene 19.
in the Progression of Coronary Atherosclerosis, N Engl J Med, 1998; 338(2).
Law MR, Morris JK, Wald NJ. Environmental tobacco smoke exposure and ischaemic heart disease: an 20.
evaluation of the evidence. Br Med J, 1997, 315:973-80.
Mosterd A, DAgostino BR et al.: Trends in the Prevalence of Hypertension, Antihypertensive Terapy, and Lef 21.
Ventricular Hypertrophy from 1950 to 1989, N Engl J Med, 1999; 340:1221-7.
Must A., Dallal G.E., Dietz W.H., Reference data for obesity: 85th and 95th percentiles of body mass index (w/ 22.
ht2), Am J Clin Nutr. 1991; 54:773
Nissen SE: Who is at risk for atherosclerotic disease? Lessons from intravascular ultrasound, Am J Med, 2002 23.
Jun 3; 112 Suppl 8A27-33
Pojski B, Maci-Dankovi A: Carotid dilatation and cholesterolaemia at hypertensive patients as predictor for 24.
stroke, Atherosclerosis suppl, Vol 8/1(2007):110-111
Pojski B., Markovi M., Mehmedbai V., Spahi E.: Hipertenzija i hiperlipidemija kao riziko faktori za razvoj 25.
aterosklerotinog sindroma , Kardiologija/YU ISSN 0352-9320:21.
Pojski B.: Frequency of Carotid Plaque and Hyperlipoproteinaemia within Untreated Hypertension, Te 26.
Heart Surgery Forum 2004 ;Vol 7/2:B140.
Raljevi E, Dili M, erkez F: Prevencija kardiovaskularnih bolesti, Sarajevo 2003. 27.
Rexrode KM, Hennekens CH, Willet WC et al.: A prospective study of body mass index, weight change and risk 28.
of stroke in women, JAMA, 1997; 277:1539-1545.
Ross R: Mechanisms of Disease: Atherosclerosis - An Infammatory disease, N. Engl J Med, 1999; 340(12). 29.
Saetak iz izvjetaja strune grupe nacionalnog programa obrazovanja o holesterolu (NCEP) za otkrivanje, 30.
vrjednovanje i lijeenje visokog nivoa holesterola u krvi odraslih osoba, JAMA, 2001& 285&2486&2497
SHEP Cooperative Research Group. Prevention Of Stroke By Antihypertensive Drug Treatment In Older 31.
Persons With Isolated Systolic Hypertension: Final Results Of Te Systolic Hypertension in the Elderly Program
(SHEP), JAMA, 1991; 265:3255-3264.
Staessen JA, Fagard R, Tijs L et al.: Randomised double-blind comparrison of placebo and active treatment 32.
for older patients with isolated systolic hypertension: Te Systolic hypertension in Europe (Syst Eur) Trial
Investigators, Lancet, 1997; 350:757-764.
UKPDS Study Group. Tight Blood Pressure Control and risk of microvascular and macrovascular complications 33.
in type 2 diabetes. UKPDS 38. BMJ 1999. 317-408.
Vrhovac B et al.: Interna medicina, Naprijed Zagreb, 1997. 34.
WHO, Measuring Change in Nutritional Status. Guidelines for Assessing the Nutritional Impact of 35.
Supplementary Feeding Programmes for Vulnerable Groups, World Health Organization 1983
Wolf PA, D&Agostino RB, Kannel WB et al.: Cigarette smoking as a risk factor for stroke; Te Framingham 36.
study, JAMA; 1988; 259:1025-1029.
Wolf PA, D&Agostino RB, O&Neal MA et al.: Secular trends in stroke incidence et mortality in the Framingham 37.
Study, Stroke, 1992; 23:1551-1555.
Zanchetti A, Crepaldi G, Bond GM et al.: Systolic and pulse blood pressures (but not diastolic blood pressure 38.
and serum cholesterol) are associated with alterations in carotid intima media thickness inthe moderately
hypercholesterolaemic hypertensive patients of the Plaque Hypertension Lipid Lowering Italian Study, J
Hypertens, 2001; 19:79-88.
Zanchetti A, Hanson L: Te Incidence of Cardiovascular Events in the Hypertensive Patients of the Hypertension 39.
Optimal Treatment (HOT) Study, Journal of Human hypertension, 1999; 17(3)
LITERATURA
ISHRANA I ZDRAVLJE
Hajrudin Skender
9. POGLAVLJE
162
9.1. UVOD
Ishrana je znaajno utjecala na razvoj ljudske zajednice i njenog zdrav-
stvenog stanja od samog njenog postojanja. ovjek bez hrane nije mogao i-
vjeti. On je svoj prirodan nain ivljenja usklaivao sa osnovnim potrebama i
zahtjevima organizma da bi sauvao zdravlje.
Osnovna osobina ivih bia je potreba za zdravom ishranom.
ivot ovjeka je u stalnoj izmjeni materija u organizmu, stalnog odumi-
ranja i stvaranja novih elija. Da bi se omoguilo stvaranje novih elija u or-
ganizam treba unositi hranu iz koje se dobijaju gradivne materije i energija
neophodne za rad i funkcionisanje organizma. Unoenje tih materija nazivmo
ishranom a proces izmjene materija u organizmu metabolizmom.
Kvalitetna i higijenski ispravna ishrana predstavlja osnovni uslov za ef-
kasnu borbu protiv svih bolesti. Neispravna ishrana uzrokuje poremeaje tje-
lesnog razvoja koji utjee na ope zdravstveno stanje i njegovu vitalnu sposob-
nost.
Ishrana ljudi izuava dijetetsku vrijednost namirnica i uslove pod kojim
se ona proizvodi, prerauje, pakuje, skladiti, transportuje i upotrebljava. Pro-
izvodnja i kontrola namirnica biljnog, ivotinjskog ili sintetskog porijekla tre-
ba da zadovolje sve bioloke, dijetetske i higijenske vrijednosti koje odgovaraju
potrebama ljudi u razliitim uslovima ivota i rada.
Osnovni cilj ishrane ljudi je zadovoljiti potrebe organizma i svesti na mi-
nimum tetne posljedice koje izaziva neodgovarajua ishrana, odnosno konta-
minirana biolokim, hemijskim i radioaktivnim materijama.
9.2. RAZVOJ ISHRANE
Danas je uveliko prevazieno miljenje da ishrana obezbjeuje organizmu
samo neophodne sastojke za odvijanje ivotnih funkcija. Brojna istraivanja
dokazuju da je nain ishrane kroz vijekove imao sloen utjecaj na zdravstveno
stanje organizma i da problem ishrane nikada nije bilo jednostavno rijeiti.
Savremeni trendovi o ishrani ljudi, ne mogu zaobii injenice da i danas
oko 800 miliona ljudi u svijetu gladuje, a blizu 2 milijarde se suoava sa ne-
dostatkom jednog ili vie nutrienata. Podatak zabrinjava i izaziva drutvenu
nestabilnost i potvruje staru-novu mudrost: Rat ulazi na usta, umjesto da
zdravlje ulazi na usta.
Prva flozofska razmiljanja su posveena pravilnoj ishrani u kojoj su vi-
djeli izvor ivota, snage, hrabrosti i ljepote. Najstarija drutva hranu su nalazili
u prirodi i njom se prehranjivali. Prije svih to su bili prirodni produkti biljaka,
najvie njihovi plodovi a u znatnoj koliini meso i mlijeko.
HAJRUDIN SKENDER
163
Kako se civilizacija mijenjala, borba za hranom bila je sve vea i izraeni-
ja. Kroz historiju drutvo je prolazilo kroz razliite perioda nedostatka hrane
i periode preobilne ishrane. Tek u drugoj polovini 20. stoljea ljudi su imali
dovoljno hrane a neki su je imali i previe. Mnogi istraivai dananje vrijeme
nazivaju periodom dobrovoljne gladi.
Jo prije 2000 godina ishrana je predstavljala osnovu u lijeenju razliitih
bolesti i ovo miljenje nije izgubilo znaaj ni danas.
Savremena nauka o ishrani je stara oko 200 godina. Osnove savremene
ishrane postavio je francuski hemiar Lavoazje. U 19. stoljeu uoen je znaaj
upotrebe ugljenih hidrata, proteina, masti, i pepela u ljudskoj ishrani. Najvea
otkria desila su se u 20 stoljeu. Danas naunici istrauju sastojke hrane do
njihove potpune razgradnje i iskoritenosti u organizmu.
Nauka o ishrani prouava injenice koje utjeu na ukupno zdravstveno
stanje organizma, odnosno na njegovu izvrnu i odrivu sposobnost.
Suzbijanjem raznih bolesti, odnosno poboljanjem zdravstvenog stanja i
standarda ivota, ukupno stanovnitvo se poveava. Samim time rastu i vee
potrebe za hranom. Prirodni izvori nisu u stanju da zadovolje stalno uveanje
potreba u drutvu.
Ishrana ljudi ima drutveni znaaj zbog njenog utjecaja na odravanje
fzike i zdravstvene sposobnosti. U dosadanjoj historiji, ishrana je imala di-
rektne utjecaje na mnoge drutvene dogaaje. To su prirodne katastrofe, ne-
mogunost proizvodnje i uvoza hrane kao i uestala masovna trovanja hra-
nom i vodom.
Kulturna zaostalost u ishrani i zdravlju praena je nepoznavanjem nae-
la higijenski ispravne ishrane. Prepoznaje se kao nepravilan izbor namirnica,
loa proizvodnja, prerada, uvanje i upotreba hrane.
Ishrana je dio ukupnog stanja zdravlja svih ljudi u zajednici. Posebna po-
treba za ishranom je tokom cijelog perioda ivljenja od intrauterinog do peri-
oda odsustva zdravlja i duha. Hraniti se zdravo znai jesti raznovrsnu, sigurnu
hranu u odgovarajuim koliinama. Zdrava ishrana nam pomae da kontroli-
emo tjelesnu teinu, unesemo dovoljno energije i da sauvamo zdravlje. Ne-
dovoljna ishrana dovodi do zaustavljanja rasta tijela i ozbiljnih zdravstvenih
poremeaja ime se ne osigurava normalan ivot.
Naunici su dokazali da se zdravom ishranom prevenira niz oboljenja.
Utvrdili su da se smanjuje rizik od nastanka bolesti srca, visokog krvnog priti-
ska, modanog udara, dijabetesa, nekih karcinoma, osteoporoze i dr. Upotre-
ba antioksidanata, supstanci iz voa i povra i vlakana itarica smanjuje rizik
od nastanka nekih karcinoma i nivoa holesterola u krvi.
Bolesti koje nastaju kao rezultat nepravilne ishrane najee su uslovljene
preobilnom ili nedovoljnom ishranom, nedovoljno obraenom hranom, pre-
brzim nainom ivljenja i smanjenim fzikim aktivnostima.
ISHRANA I ZDRAVLJE
164
HAJRUDIN SKENDER
9.3. SAVREMENI PRAVCI U ISHRANI
Danas se problem ishrane i zdravlja uporeuje sa problemom, transfera
tehnologija i kapitala, odnosno privrednog rasta i razvoja radi zadovoljenja
osnovnih potreba organizma.
Opstanak ovjeka, njegovo zdravstveno stanje i kvalitet ivljenja i uivanja
u ishrani je osnovno pitanje drutva. Razvoj drutva defnisan je ciljevima u
ostvarivanju posebnih ili zajednikih potreba, usmjerenih na postupke i rjee-
nja prevencije u zdravlju i obezbjeenju dovoljne, kvalitetne i higijenski isprav-
ne hrane. Briga za daljnom budunosti samo je djelimino usmjerena prema
siromanim, neuhranjenim i obespravljenim. Budui projekti u preveniranju
zdravlja i ishrane se moraju ciljno usmjeriti prema humanijem i pravednijem
nainu ivljenja u drutvu. Oni bi u cjelini trebali iskoristiti svoje ogromne na-
une i humane potencijale za dobrobit drutva, a da pri tome ne narue i unite
okolinu i ivot u njoj. Dananja generacija nije uspjela razviti svijest, volju i
razumijevanje to je potrebno da bi se ivjelo u skladu sa prirodom.
Razvijene industrijske zemlje ine oko 1/4 populacije i neogranieno isko-
ritavaju svjetska prirodna bogatstva, dok su ostali prisiljeni da preivljavaju,
gladuju, oboljevaju i umiru.
Danas je oko 40 % svjetskog stanovnitva suoeno sa nekim od oblika
neuhranjenosti. Neuhranjenost i glad su sigurno rezultat znaajnih ljudskih i
politikih odluka. Svjetska proizvodnja hrane prevazilazi porast stanovnitva
i moe osigurati dovoljne koliine hrane za svakoga. Na alost proizvodnja
hrane je okrenuta prema onima koji vie plaaju i koriste kvalitetniju i luksu-
zniju hranu. To su jasni pokazatelji na koji se nain sa svjetskog trita isklju-
uju siromani ije su mogunosti ograniene i kojima su dostupne namirnice
samo za preivljavanje. Ovako rasuivanje nije humano i moe se pretvoriti u
dugorono siromatvo koje prati glad i neuhranjenost.
Dugoroni ciljevi (FAO/WHO) se ogledaju u jaanju svjetskih prehram-
benih i zdravstvenih organizacija koje mogu odgovoriti na sva pitanja regu-
lisana Deklaracijom o ishrani i zdravlju, (Rim, 1992). Ciljevi su prezentirani
planom aktivnosti i predstavljaju vodi za planiranje politike ishrane stanov-
nitva koji se mogu ostvariti na nain:
poboljanjem kvaliteta i bezbjednosti hrane,
uvoenjem novih odgovarajuih tehnologija,
veom efkasnou u proizvodnji, preradi, uskladitenju, kontroli hrane,
pravednijoj raspodjeli hrane.
Plan aktivnosti ima uopten pristup rjeavanja problema ishrane stanov-
nitva i upuen je svima s ciljem da saine vlastite planove aktivnosti za po-
boljanje ishrane stanovnitva.
165
Nacionalni planovi moraju da sadre ciljeve koji treba da:
identifkuju prioritete,
predloe vrijeme za realizaciju aktivnosti ,
ukau na tehnika i fnansijska sredstva potrebna za razvoj i
izrade dokumente koji to reguliu.
Iz Deklaracije i plana treba posebno izdvojiti nekoliko teza za izradu na-
cionalnih programa kojima bi trebalo eliminisati:
nedostatak hrane i smrtnost ljudi vezano za nedostatak hrane,
gladovanje i bolesti prouzrokovane gladovanjem i
nedostatak joda (J) i vitamina (A).
Drugi dio Deklaracije i plana usmjeren je na aktivnosti kojima bi se smanjilo:
gladovanje i rasprostranjenost hronine gladi,
neuhranjenost, posebno dijece, ena i starih osoba,
nedostatak ostalih mikronutrienata ukljuujui i eljezo,
zarazne i nezarazne bolesti koje su vezane za ishranu,
socijalne i druge prepreke ka optimalnom dojenju beba i
nedovoljna higijena u procesu proizvodnje hrane i kvarenja hrane (ukljuu-
jui vodu za pie) kao posljedicu.
Masovna glad je dobro poznata osobina kroz historiju a neuhranjenost
dobija trajni oblik ljudskog poloaja. U nerazvijenim zemljama potrebe u ener-
getskim hranjivima su iskoritene samo 60% i dnevni unos po stanovniku ne
prelazi 2.150 kcal ili 9.000 kJ.
Bez obzira na porast proizvodnje hrane prisutna glad prijeti i u budu-
nosti. Drutvo moe i mora iskorijeniti glad da zadovolji potrebe ugroenih
ljudi. Glad nije samo nedostatak hrane nego je i nepravilna ishrana praena
gojaznou.
Proizvodnja hrane je ograniena prirodnim utjecajem, direktnim djelo-
vanjem ovjeka i u novije vrijeme posebnim utjecajem ekoloki neprihvatljive
proizvodnje. Bez obzira na navedene injenice proizvodnja hrane se moe ud-
vostruiti a raspodjela znatno poboljati. U proizvodnji hrane, ukupna kalorij-
ska vrijednost je dvostruko vea od zadovoljenja individualnih potreba ljudi.
Godinje potrebe za hranom rastu znatno bre (oko 1/3) od proizvod-
nje hrane (oko 1/4). Zbog toga u proizvodnji hrane i dalje ostaju jasni ciljevi
usmjereni prema zemljama u razvoju da se povea produktivnost i obezbjede
neophodne zalihe.
Socijalni i ekonomski problemi u proizvodnji hrane su najveim dijelom
rezultat ponaanja razvijenih zemalja. Prekomjerna upotrba hemijskih jedi-
njenja i pesticida izaziva erozije zemljita, ugroava plodnost zemljita i zaga-
uju rijeke i jezera.
ISHRANA I ZDRAVLJE
166
Nove tehnologije u proizvodnji hrane sve vie ukljuuju preradu ljudskog
otpada (posebno organskog), za proizvodnju energije, racionalnije koritenje
vode za navodnjavanje, gradnju ribljih farmi, uzgoju raznih morskih kultura,
koritenju mahunarki za proizvodnju azota i iskoritavanju biljnih i ivotinj-
skih vrsta koje trenutno nisu dio ljudske ishrane.
Najnovije tehnologije za proizvodnju hrane a za koje nije potrebno zemlji-
te su hidroponije (vodene posude za uzgoj biljaka u koje se dodaju potrebni
sastojci), a koje se koriste za uzgoj algi, sintetike hrane i uzgajanja prostih
bjelanevina, kvasaca i sl. Jedan od bitnih pokazatelja gladi i pothranjenosti je
neravnopravna raspodjela hrane. Od 800 miliona neishranjenih samo 3% ot-
pada na razvijeni svijet a 25% na zemlje u razvoju. Od toga 1/3 je na Dalekom
Istoku, 1/4 u Africi, 1/5 na Bliskom Istoku i 1/7 u Latinskoj Americi.
Mali broj zemalja na elu sa Amerikom i Australijom mogu obezbjediti
dovoljne koliine hrane iznad 2.500 kcal ili 10.500 kJ, to ini 5% ukupne po-
pulacije (oko 100 miliona).
Procjenjuje se da je minimum od 200 kg itarica neophodno za preivlja-
vanje pojedinca. U Evropi se koristi oko 500 kg ukljuujui i meso a u Sjever-
noj Americi je znatno vie. Amerikanci 90% biljne hrane koriste za potronju
ishrane ivotinja, a u Indiji se 83% biljne hrane koristi za ishranu ljudi.
Svjetske rezerve hrane se smanjuju zbog neadekvatne proizvodnje, viso-
kih cijena energije i uestalih vremenskih nepogoda. Rezerve u 1960. godini
su bile 105 dana potronje, u 1975. godini 30 dana, a u 2000. god. su svedene
na oko 20 dana potronje. Rezerve hrane u svijetu su bitne radi sve uestalije
pojava prirodnih katastrofa i regulisanja svjetskih cijena hrane.
Rjeenje za prevazilaenje stanja zaliha hrane je svakako u:
poveanju proizvodnje biljne hrane,
stimulisanju promjena potroakih navika prema biljnoj hrani i
podsticaja proizvodnje siromanih za vlastite potrebe proizvodnje.
U proizvodnji i pravilnoj raspodjeli hrane razvijeni svijet mora ostvariti
ciljeve usmjerene na uzajamnu saradnju, a ne konkureciju, odnosno usmjerene
prema ljudskim potrebama, a ne trinim cijenama.
Ciljevi su usmjereni na:
uzajamnoj saradnji svih meunarodnih programa za istraivanja i razvoj u
proizvodnji hrane odnosno, izboru najoptimalnijih tradicionalnih tehnika
i tehnologija,
veoj efkasnosti u proizvodnji i raspodjeli hrane, odnosno ispravnom ko-
ritenju hrane,
stvaranju obrazovnih i informativnih materijala za unapreenje sposob-
HAJRUDIN SKENDER
167
ISHRANA I ZDRAVLJE
nosti i znanja proizvoaa, preraivaa i korisnika hrane radi poveanja
efkasnosti,
racionalnije iskoritavanju prirodnih resursa naroito obradivih povrina,
stvaranju sigurnosnih zaliha hrane, za pomo u vanrednim prilikama i za
stabilizaciju cijena na tritu,
iskoritavanju prekomorskih resursa.
Navedene mjere zahtijevaju iru meunarodnu kordinaciju nauke i politi-
ke koja treba da omogui ishranu i zdravlje za sadanje i budue generacije.
9.4. PODJELA NAMIRNICA
Nauka o ishrani ljudi izuava hranu (materije) koju unosimo u organizam
a koja utjee na rast i razvoj, odnosno zdravstveno stanje organizma. Prven-
stveno su to gradivne, energetske i zatitne materije neophodne za odvijanje
ivotnih funkcija u organizmu svakog ovjeka.
Podjelu namirnica moemo izvriti na vie naina i to:
a) Podjela namirnica po porijeklu na:
namirnice biljnog porijekla,
namirnice ivotinjskog porijekla i
namirnice sintetskog porijekla.
b) Prema ulozi u organizmu dijele se na:
gradivne (proteini, mineralne materije),
energetske (ugljeni hidrati, masti, proteini) i
zatitne materije (vitamini, mineralne materije).
c) Prema biolokoj vrijednosti neophodnim za organizam namirnice se
dijele u est grupa:
itarice (brano, hljeb, tijesto),
mlijeko i mlijene preraevine,
meso i mesne preraevine, ribe i jaja,
masti i ulja,
povre (lisnato, korjenasto, lukaviasto, mahunasto, krtolasto) i
voe (bobiavo, limunsko, sirovo i sueno).
Potrebe organizma za energetskim, gradivnim i zatitnim materijama su
uslovljene od veliine tijela, starosti, pola, aktivnosti tiroidne lijezde, klime i
radne sposobnosti.
Sve materije biljnog, ivotinjskog i sintetskog porijekla ine hranu koja
slui za obavljanje osnovnih, po ivot znaajnih, funkcija u organizmu ovje-
ka. Energetske potrebe organizma znaju biti i znatno vee zbog obavljanja
niza radnji i aktivnosti koje zahtijevaju dodatnu energetsku potronju.
168
9.5. BJELANEVINE (Proteini)
Bjelanevine ili proteini su vrlo bitni hranjivi sastojci koji na prvom mje-
stu imaju gradivnu, a zatim energetsku ulogu. Aktivno uestvuju u grai sva-
ke elije. Od bjelanevina zavise gotovo svi ivotni procesi u organizmu. Pod
utjecajem kiselina, baza ili proteolitikih fermeneta, bjelanevine se razlau
na aminokiseline koje dijelom organizam sam sintetie dok se druge moraju
unositi hranom.
U esencijalne (nezamjenjive) aminokiseline, neophodne za gradnju bjelan-
evina u ljudskom organizmu ubrajamo: triptofan, lizin, valin, metionin, leu-
cin, izoleucin, fenilalanin, treonin i u nekim sluajevima i histidin i arginin.
U neesencijalne (zamjenjive) aminokiseline ubrajamo: alanin, prolin, se-
rin, tirozin, cistein, glutaminsku kiselinu, glutamin, glicin, asparagin i aspa-
raginsku kiselinu.
Prema sastavu bjelanevine se dijele na proste i sloene. Proste se hidroli-
zom razlau do aminokiselina, a sloene pored aminokiselina hidrolizom daju
i druge materije kao ugljene hidrate, nukleinske kiseline, fosfor i dr.
Da bi sauvali zdravlje vrlo bitno je da ishrana bude uravnoteena amino-
kiselinskim sastavom. U izboru moraju biti zastupljene razliite vrste namir-
nica jer iste ne posjeduju sve aminokiseline. Jedino namirnice ivotinjskog po-
rijekla (meso, riba, piletina, mlijeko i jaja) imaju dovoljne koliine aminokise-
lina, dok sa vikovima mogu nastati zdravstveni problemi. Namirnice biljnog
porijekla (itarice, penica, kukuruz, ria, ra, zob i leguminoze-grah, graak,
soja i lea) su isto vane za organizam i ukupno zdravlje.
Dnevne potrebe organizma za proteinima su
0,8-2,0 g/kg tjelesne teine, ovisno o polu, staro-
sti, uzrastu i aktivnostima organizma. Od ukupne
energetske vrijednosti obroka, bjelanevine treba
da obezbjede 10-15% od ega 1/3 treba da ine bje-
lanevine animalnog porijekla, a 2/3 biljnog pori-
jekla. Uloga bjelanevina u organizmu je gradiv-
na i aktivno uestvuje u rastu i razvoju, izgradnji
elijskog tkiva, stvaranju hemoglobina, prometu
vode kroz tkiva, stvaranju enzima i antitijela, tran-
sportu masti i drugih supstanci.
Napomena: Energetske potrebe organizma kao i energetske vrijednosti hrane
izraavaju se u kcal (kilokalorijama). Novim usvojenim sistemom mjernih jedinica
FAO/WHO ova jedinica je zamjenjena u kJ (kilodul-kiloJoule). Obe jedinice su jo u
upotrebi i lako se mogu preraunavati. (cal=4,1868 kJ
HAJRUDIN SKENDER
Proizvod
Sadraj proteina
(g/100g)
Meso 14 20
Riba 15 - 19
Jaje 12,7
Sir 20 - 30
Mlijeko 2,8
Hljeb 5 - 10
Krompir 2
Pasulj 22,3
Soja 34,9
Graak 23
Tabela 1. Sastav proteina u prehrambenim proizvodi-
ma (Pokrovskij 1986.)
169
ISHRANA I ZDRAVLJE
9.6. UGLJENI HIDRATI (eeri)
Ugljeni hidrati su najvanija energetska hranjiva u ishrani ljudi. Glavna
uloga im je da obezbijede energiju za normalno funkcionisanje organizma.
Prilikom oksidacije najvei dio ugljenih hidrata se razgradi i oslobaa veliku
koliinu energije.
Ugljeni hidrati su osnovni elementi za biosintezu raznih supstanci u tijelu.
U organizmu se hidroliziraju do prostih eera glukoze, fruktoze i galaktoze i
apsorbovani kroz zid tankog crijeva, dolaze u jetru, pretvore se u glikogen koji
se kao rezerva nagomilava u miiima i centralnom nervnom sistemu. Rezer-
vni glikogen prema potrebama prelazi u glukozu koja u organizmu slui kao
direkni energetski izvor.
Ako ukupna koliina eera u hrani prevazilazi dnevne potrebe viak se
pretvara u mast koja se nagomilava kao energetska rezerva. U sluaju nedo-
statka u hrani, organizam je u stanju da za svoje potrebe stvori glukozu iz
bjelanevina ili masti kao direktni energetski izvor.
Dnevni obrok u ishrani ugljeni hidrati treba da obezbjede sa 50-60% ener-
gije. Prema podacima FAO udio energije u obroku dobijen iz ugljenih hidrata
varira od 40% u razvijenim zemljama do 80% i vie u nerazvijenim. Isti podaci
ukazuju da je dnevna potronja ugljenih hidrata u razvijenim zemljama Ame-
rike i Evrope 15-20 g, a u nerazvijenim, Azije i Afrike 25-40 g.
Dnevne potrebe organizma iznose 5-6 g/kg tjelesne teine. Razgradnjom
1g ugljenog hidrata oslobaa se energija od 4,2 kcal ili 17 kJ.
Potronja ugljenih hidrata u razvijenim zemljana se smanjuje. Prekomjer-
no unoenje ugljenih hidrata u organizam povezuje se sa poveanom tjele-
snom teinom, pojavom razliitih alergija, emotivnom nestabilnou i eer-
nom depresijom.
Biljke stvaraju ugljene hidrate iz ugljen dioksida i vode uz pomo svog pi-
gmenta hlorofla i taj proces se naziva fotosinteza u kojem obavezno uestvuje
suneva energija. Suneva energija uestvuje i u rastu biljaka i pretvara eer u
skrob po emu su biljke glavni nosioci eera odnosno imaju vrlo vanu ulogu
u lancu kruenja energije u prirodi.
Ugljeni hidrati se dijele na proste i sloene u koje ubrajamo:
monosaharide (glukozu, fruktozu,galaktozu, manozu i ribozu),
disaharide (saharozu, laktozu i maltozu) i
polisaharide (skrob i celulozu).
Monosaharidi su prosti eeri, lahko razgradljivi i prihvatljivi u organiz-
mu. Za sve druge saharide potrebna je dodatna konverzija u monosaharide
prije nego to se resorbuju i iskoriste u organizmu.
170
Glukoza je jedini monosaharid
prisutan u organizmu. Dolazi iz hrane
(med, voe, povre) ili u formi drugih
sloenijih eera. Putem krvi glukoza
se prenosi do tkiva i elija i predstavlja
osnovni izvor energije u njima. Visok
sadraj glukoze u krvi je znak oboljenja
pod nazivom dijabetes. Nizak sadraj
glukoze u krvi naziva se hipoglikemi-
ja. Metabolizam glukoze u organizmu
reguliu hormoni adrenalin i insulin.
Fruktoza je najznaajnija ketoza. U organizam dospjeva hranom. To je pri-
rodni eer kojeg najvie ima u vou, povru i medu. Hidrolizom saharoze
u organizmu nastaju glukoza i fruktoza. Fruktozu apsorbira krv, odnosi je u
jetru i transformira u glukozu te koristi za stvaranje energije.
Galaktoza nastaje metabolizmom mlijenog eera (laktoze). U jetri se
transformie u glukozu, a u mlijenim lijezdama sisara iz glukoze i galaktoze
ponovo se sintetie laktoza i to laktoza majinog mlijeka.
Saharoza je bijeli eer dobijen iz eerne trske, eerne repe, ananasa i dr.
Saharoza je disaharid sastavljena iz jedne molekule glukoze i jedne molekule
fruktoze. Ona daje sladak ukus vou, povru i itaricama. Bijeli konzumni e-
er je 100% saharoza. Saharoza se smatra glavnim krivcem za pojavu mnogih
bolesti (karies, dijabetes, stresni sindrom i dr.).
Laktoza je mlijeni eer i u mlijeku je zastupljena sa 5% ukupne koliine.
U ishrani mladunadi je nezamjenjiva i vrlo vaan izvor energije. Pod djelo-
vanjem enzima laktoze ista se razlae na glukozu i galaktozu.
Maltoza je sastavljena od dvije molekule glukoze a nastaje hidrolizom
skroba u zrnevlju itarica i brana. Odreena koliina je i u pivskom skrobu.
Koristi se najee kao zaslaiva.
Polisaharidi su visokomolekularna jedinjenja pentoza i heksoza. Prema
funkciji u organizmu dijele se na: rezervne, skeletne i mijeane. U rezervne
spadaju (skrob, glikogen i inulin), a u skeletne (celuloza, hitin i pektin). Pod
utjecajem enzima isti se razlau na monosaharide. U zavisnosti od moguno-
sti varenja dijelimo ih na: svarljive (skrob i glikogen) i nesvarljive (celuloza,
hitin, pektin i dr).
HAJRUDIN SKENDER
Tabela 2. Najvaniji izvori ugljenih hidrata
(g/100g) (Pokrovskij, 1986.)
Izvori
ugljenih hidrata
Sadraj ugljenih
hidrata (g/100g)
Raevi hljeb 40 - 48
Penica 47 - 55
Ria 75
Makaroni 70
eer 99,8
Krompir 20
Kupus 5
Mrkva 7-8
Cvekla 11
Groe 17
Jabuka 11
171
ISHRANA I ZDRAVLJE
Uloga ugljenih hidrata u organizmu je u izgradnji vezivnih (potpornih)
tkiva, stvaranju sloenih bjelanevina, rezervi energetskih materija i potreba
za oslobaanjem energije.
9.7. MASTI I ULJA (Lipidi)
Masti predstavljaju vrlo dobar izvor energije i sastojci su gotovo svih na-
mirnica. Omoguavaju razlaganje i iskoritavanje vanih vitamina A, D, E,
i K. Nosioci su esencijalnih viih masnih kiselina (linolna i arahidonska) i u
manjoj mjeri od bjelanevina ine gradivne elemente.
Uloga masti u organizmu moe se defnisati kao rezerva koja uestvuje u
stvaranju i obnovi elijskih membrana, nervnog tkiva, obnovi hormona, u-
nih kiselina i unoenju esencijalnih amino kiselina.
Masti i ulja su materije biljnog i ivotinjskog porijekla i ine 1/3 svih hra-
njivih sastojaka neophodnih za odravanje organizma. Sagorijevanjem 1g ma-
sti u organizmu oslobaa se oko 9,3 kcal ili 39 kJ, to je duplo vie nego sagor-
jevanjem 1g ugljenih hidrata i proteina.
Dijele se na: zasiene masti (vidljive ili vrste), u koje spadaju sve vrste
ivotinjskih masti (maslo, mast, maslac, loj) i nezasiene masti (nevidljive ili
tene) u koje spadaju ulja biljnog porijekla koje se nalaze u namirnicama u
skrivenom stanju (maslinovo ulje, bademovo, sojino, suncokretovo, pamuko-
vo, kukuruzno, suzamovo, kikirikijevo, laneno, tikvino i orahovo ulje i dr.).
Sve vrste masti i ulja imaju priblino istu hranjivu vrijednost i pokrivaju
10% cjelokupnih dnevnih potreba. U organizam se unose oko 0,8 g/kg tjelesne
teine ili 60-70 g/dan. Osobe sa veom energetskom potronjom unose i do
130 g/dan.
Masti u orga-
nizmu ine sastavni
dio elijske struk-
ture ili se deponuju
kao rezervne masti
sa kojima se obe-
zbjeuje energet-
ske potrebe. Svaka
osoba ima rezervnu
Vrsta
namirnice
Veliina
porcije
Sadraj
masti
u porciji (%)
Udio energije
koju obezbjeuje
mast (%)
Maslac 1 kaika 12,2 100
Margarin 1 kaika 11,0 99,9
Kikiriki 30 g 17,5 76,0
Mrkva 1 komad 0,1 3,0
ips 20 g 8,9 61,0
Sladoled od jagode ae 16,0 53,0
Obrano mlijeko 1 aa 0,4 4,0
Mlijeko sa 2 % m.m. 1 aa 4,7 35,0
Punomasno mlijeko 1 aa 8,2 50,0
Sir edar 30 g 12,1 74,0
Hamburger 100 g 20,5 62,0
Tabela 3. Sadraj ma-
sti u nekim vrstama
hrane (Brewer, 1994.)
172
koliinu masti deponovanu u organizmu koja se razgrauje poveanjem po-
tronje energije.
U normalnoj ishrani masti treba da obezbijede oko 30% energije. Danas
je to daleko vie i WHO preporuuje da se masti u ishrani smanje ispod 30%
sa odnosom 1:1 zasienih i nezasienih. Najvei dio masti ovjek unese sa dru-
gim sastojcima hrane. Isto tako nedostatak esencijalnih masnih kiselina u hra-
ni oteava normalan razvoj djece i zdravlja odraslih ljudi.
Masti su estri viih masnih kiselina i alkohola glicerina.
Prevoenjem nazienih masnih kiselina u zasiene nastaju hidrirane masti.
Sa hidroksidima masti daju sapune. Razlaganje (hidroliza) masti do alkohola
i masnih kiselina vri se u organizmu pomou fermenta lipaze a industrijski
pomou kiselina i baza.
Holesterol je pronaen u tkivima u kojima uestvuje u gradnji elijskih
menbrana, mozga i nervnih tkiva. Integralni je dio ivotinjskih tkiva (jaja,
mesa, mlijeka i preraevina od mlijeka) dok ga u biljnim elijama uopte nema.
Holesterol je neophodan za sintezu polnih hormona i unih kiselina koje ue-
stvuju u varenju hrane. Holesterol uneen kroz hranu ili sintetizovan u tijelu
ne moe se odmah razgraditi. Vee koliine holesterola organizam odlae u
arterije, to doprinosi njihovom obolijevanju. Prenos holesterola u organizmu
se vri pomou lipoproteina. Prema sastavu i gustini dijele se na lipoproteine
niske gustine (low-density lipoprotein LDL) poznat kao loi holesterol i
lipoprotein visoke gustine (high-density lipoprtein HDL) poznat kao dobri
holesterol. Kada je koncentracija LDL previsoka odlae se na zidove arterija
i poveava rizik od arterioskleroze. Razlika izmeu ova dva holesterola je u
nainu transpotra do elija.
9.8. MINERALNE MATERIJE
Mineralne materije su osnovne gradivne materije i uestvuju najvie u
grai skeleta, proteina, enzima, krvi i nekih vitamina. Na mineralne materije
otpada 4-5% teine tijela.
Mineralne materije nisu podjednako rasporeene u organizmu.
Mineralne materije iji je sadraj u tkivima vei od 0,01% su makroele-
menti (kalcijum, natrijum, magnezijum, kalijum, fosfor, sumpor, hlor i silici-
jum), a sadraj manji od 0,01% su mikroelementi ili oligoelementi (eljezo, ba-
kar, fuor, kobalt, mangan, nikl, cink, stroncijum, brom, barijum, vanadijum,
jod, selen i dr.).
Mineralne materije se moraju unositi hranom jer pored gradivne imaju i
ulogu biokatalizatora.
HAJRUDIN SKENDER
173
ISHRANA I ZDRAVLJE
Mineralne ma-
terije ulaze u sastav:
kotanog tkiva, jedi-
njenja neophodnih za
odravanje funkcija
elija, nekih ferme-
nata i hormona kao i
tkivnih tenosti gdje
su neophodni za sa-
stav krvi i odravanje
osmotskog pritiska,
acidobazne ravnotee
i razdraljivosti ner-
vnog i miinog siste-
ma.
Promet vode u
organizmu usko je
vezan i sa prometom
mineralnih materija.
Najvei dio mineral-
nih materija u orga-
nizmu je vezan za or-
ganska jedinjenja. Potrebnu koliinu mineralnih materija biljke obezbjeuju iz
zemlje, a ivotinje i ovjek iz vode i biljaka.
9.9. VITAMINI
Vitamini su organska jedinjenja neophodna za normalno funkcionisanje
organizma. Oni su esencijalni za ljudsku ishranu.
U prirodi nastaju kao aktivna jedinjenja (vitamini) ili kao neaktivna jedi-
nenja (provitamini) iz kojih se u organizmu stvaraju vitamini.
Funkcija vitamina u organizmu je da ne stvaraju energiju nego pomau
enzimima u procesima metabolizma.
Najvei znaaj vitamina je u odravanju zdravlja organizma. Potrebni su
za rast i razvoj, za probavu hrane i za izluivanje sporednih produkata meta-
Elementi
Glavne funkcije
u tjelu
Sadraj
elemenata
u tjelu
Makroel. (%) (g)
Kiseonik Disanje u elijama 65 43000
Ugljenik Graa tkiva 18 12000
Vodonik Voda, graa tkiva 10 6300
Azot Proteini tkiva 3,0 2000
Kalcijum Kosti, Zubi 1,5 1100
Fosfor Kosti, Zubi 1,0 750
Kalijum Intracelularni elektroliti 0,36 225
Sumpor Aminokiseline, kosa, koa 0,25 150
Hlor Elektroliti 0,15 100
Natrijum Ekstracelularni elektroliti 0,15 90
Magnezijum Metaboliki elektroliti 0,05 35
Silicijum Vezivno tkiva 0,05 30
Mikroel. (ppm) (mg)
eljezo Hemoglobin, prenos kiseonika 60 4200
Fluor Kosti, Zubi 37 2600
Cink Metaloenzimi 33 2400
Stroncijum Integritet kostiju 4,6 320
Bakar Koenzim 1,2 90
Kobalt Centar vitamina B 12 0,3 20
Vanadijum Metabolizam lipida 0,3 20
Jod Hormoni tireoidne lijezde 0,2 15
Kalaj Nepoznato 0,2 15
Selen Enzimi, antioksi., detoksifkator 0,2 15
Mangan Metaloenzimi 0,2 13
Tabela 4. Sadraj mine-
ralnih materija u tijelu
ovjeka teine 70 kg
(Hass, 1992.)
174
bolizma.Vitamini se ne mogu sintetizovati u tijelu i u organizam se unose hra-
nom. Odreena je struktura svih vitamina na osnovu ega je izvrena njihova
sinteza i omoguena industrijska proizvodnja nekih vitamina.
Vitamini su organska jedinjenja, podlona razliitim promjenama u hra-
ni i organizmu. Mogu se oksidovati, raspadati i mijenjati pri emu gube svoju
funkciju. Da se to ne bi deavalo, sa hranom se mora postupati paljivo u toku
njene prerade, skladitenja i dr.
Dnevne potrebe za vitaminima su razliite. Kreu se od 2 g za vitamin
B, do 50 mg za vitamina C
Poremeaji u organizmu izazvani nedostatakom ili prekomjernim unoe-
njem vitamina nazivaju se:
Avitaminoza nastaje kao poremeaj u organizmu kod potpunog nedo-
statka vitamina,
Hipovitaminoze ako u organizmu nastane skup poremeaja usljed nedo-
statka vitamina i imaju sezonski karakter,
Hipervitaminoze nastaju prekomjernim unoenjem nekog vitamina u
organizam.
Postoje razliite podjele vitamina, kao to je podjela prema rastvorljivosti na:
vitamine rastvorljive u mastima: A (Retinol), D (Kalciferol), E (Tokoferol) i
K (Filiholin), i
vitamine rastvorljive u vodi: B-kompleks (Tiamin, Ribofavin, PP-faktor,
Niacin, Biotin, Pantotenska kiselina, Piridoksal, Folna kiselina, Karbola-
min, Holin, Orotinska kiselina, Pangeminska kiselina i Amigdalin), vita-
min C (Askorbinska kiselina).
Rastvorljivost vitamina utjee na njihovu mogunost apsorbcije, naina
transporta kroz tijelo i mogunost deponovanja u organizmu. Vitamini ra-
stvorljivi u vodi direktno se apsorbuju u krv, a vitamini rastvorljivi u mastima
prvo se moraju rastvoriti u linf i odatle prei u krv. Za daljni prenos potreban
je proteinski nosa. Vitamini rastvorljivi u vodi lahko se izluuju iz organizma
dok se vitamini rastvorljivi u mastima deponuju u organizam, zbog ega se
vitamini rastvorljivi u vodi moraju redovno unositi putem ishrane.
9.10. POTREBE ZA HRANOM
Savremeni pristup ishrani vie je usmjeren prema biolokim (proteini,
vitamini i mineralne materije), a manje prema energetskim (ugljeni hidrati i
masti) potrebama organizma.
Bioloke potrebe su izraene u vrijednostima:
esencijalnih aminokiselina (valina, leucina, izoleucina, lizina, treonina,
metionina, femilalanina, histidina i triptofana),
HAJRUDIN SKENDER
175
ISHRANA I ZDRAVLJE
esencijalnih masnih kiselina (linolna, linolenska i arhidinska),
mikroelemenata (Ca, P, S, Cl, Na, K, Mg, Si),
makroelemenata (Fe, Cu, Co, Zn, Mn, F, J, Ni, Sr, Se, Mo, Cr, Va),
vitamina rastvorljivih u vodi (C i B-kompleks i dr.),
vitamina rastvorljivih u mastima (A, D, E i K),
balansnih materija (celuloze i pektina) kao i upotrebe vode.
Energetske potrebe su izraene u vrijednostima:
skroba, eera i celuloze,
biljnim mastima (ulja, margarin i maslac),
ivotinjskim mastima (maslac, loj i dr).
Izmeu biolokih i energetskih hranjiva mora postojati ravnotea i mo-
gunost kombiniranja njihovih sastojaka.
Namirnice u ishrani najbolje je koristiti u svjeem prirodnom stanju. Ve-
liki broj namirnica prije upotrbe se termiki obrauju i nepovoljno djeluju na
neke sastojke a posebno na vitamine i mineralne materije.
Fizioloko stanje organizma vie je ugroeno sa nedostatkom biolokih
vrijednih sastojaka nego energetskih potreba koje najvie zavise od osnovnog
(bazalnog) metabolizma. Fizioloko stanje zavisi i od radnih i fzikih aktiv-
nosti od kojih je vrlo bitan reim rada, individualne sposobnosti, klimatski
faktori i vrsta hrane koja se konzumira.
Poznavajui bioloku vrijednost pojedinih namirnica moe se pravilno
sastaviti dnevni obrok i planirati ishrana pojedinca i kolektiva. Za dnevne po-
trebe zdravih ili bolesnih osoba koristi se najmanje po jedna namirnica iz sva-
ke od est osnovnih grupa, kako bi zadovoljile optimalnu bioloku i energetsku
vrijednost.
Kvalitetan i dobro pripremljen, ukusan, obrok je onaj to sadri optimal-
ne koliine razliitih sastojaka neophodnih za funkcionisanje organizma.
Planirana ishrana za zdrave osobe je u zavisnosti od njihovih ukupnih kalo-
rijskih potreba.
Racionalan obrok
predstavlja skup proteina,
masti i mineralnih ma-
terija koje omoguavaju
obnavljanje tkiva i stvara-
nje energije neophodne za
funkcinisanje organizma.
Gru-
pa
Naziv namirnice
Udio u dnevnom
obroku (%)
1
Mlijeko, mlijene prera.
sir, jogurt, kajmak
15
2
Meso i mesne preraevine
ribe, ptice i jaja
10
3
itarice,tjestenina hljeb i peciva
Kolai,em,mermelada,okolada
35
10
4
Masti i ulja ivotinjskog
i biljnog porjekla
15
5 Povre 12
6 Voe 3
Tabela 5. Podjela namjerni-
ca prema biolokoj vrijed-
nosti.
176
Ishrana i zdravlje moraju biti u ravnotei sa hranom koja se unosi u or-
ganizam, procesima metabolizma u njoj i procesa izbacivanja razgraenih i
unitenih materija. Metabolizam hranjivih materija zavisi od njihovog meu-
sobnog odnosa biljnih i ivotinjskih proteina koji trebaju biti 2:1 kako bi se
postigao optimalni odnos aminokiselina neophodnih za stvaranje tkiva. Due
naruavanje ove ravnotee dovodi do poremeaja u zdravlju kao to je goja-
znost, arterioskleroza, taloenje soli i dr.

Ishranu normalnih i zdravih ljudi dijelimo ili rasporeujemo na tri dnev-
na obroka. Najbolji izbor u odnosu na raspodjelu i kalorijsku vrijednost dnev-
nog obroka je 30:40:30 ili doruak 25-30%, uina 10-15%, ruak 35-40% i ve-
era 15-20%.
Pravilan reim ishrane podrazumijeva strogo potivanje vremena uzima-
nja hrane, nain racionalne raspodjele, optimalnu temperaturu hrane i iskori-
tenje pojedinih sastojaka u organizmu. Hrana treba da ima dobre organolep-
tike osobine, da ne sadri tetne materije, patogene mikroorganizme, parazite
i toksine i da je cijena obroka odgovarajua.
Novi naini uslova ivota i rada nameu neravnomjerno i jednolino
unoenje hrane i imaju tetno djelovanje na organe za varenje i nervni sistem,
poveavajui njegovu razdraljivost. Zbog toga ne treba bjeati od preporuka
da se dnevni obrok razumno dijeli na vie manjih obroka (etiri ili est).
9.11. ISHRANA RAZLIITIH KATEGORIJA
Zdrava ishrana je najbolja ishrana samo ako je bioloki i energetski uravno-
teena i praena odgovarajuim fzikim aktivnostima i psihikoj oputenosti.
Da bi se zatitilo zdravlje potroaa i proirilo njihovo znanje, strunjaci o ishra-
ni najee predlau ogranien unos pojedinih namirnica i njihovih sastojaka,
odnosno unos minimalnih koliina.
HAJRUDIN SKENDER
Tabela 6. Uee namirnica u strukturi dnevnog obroka
Kalorijska
vrijednost
obroka
itarice
hljeb i
tijesta
Meso
ribe
jaja
Mlijeko i
mlijeni
proizvodi
Masti i
ulja Povre Voe
eer
i dr.
do 1300 14 14 25 14 13 10 10
od 1300
do 2800
30 10 20 10 10 10 10
od 2800
do 3200
40 10 10 15 10 5 10
vie od 3200 50 5 10 20 5 5 5
177
ISHRANA I ZDRAVLJE
Danas je najvie u upotrebi, a prema preporuci FAO/WHO, (40 zemalja)
RDA (Recommended Dietary Allowances) preporuena/doputena vrijednost,
zasnovana na nainu preporuka o ishrani i zdravlju ljudi. RDA se povremeno
moe mijenjati i dopunjavati u zavisnosti od novih naunih dokaza o potreba-
ma za sastojcima. To su preporuke za unos energije, proteina, vitamina i nekih
mineralnih materija. RDA vrijednost se izraunava na bazi 2.000 kcal ili 8.400
kJ ukupne energije. Za RDA vrijednost neophodno je utvrditi potrebnu koliinu
energije u organizmu, koliinu ugljenih hidrata i masti da obezbjede preostali
dio energije, minimalnu i maksimalnu koliinu vitamina i mineralnih materija
koje utjeu na ouvanje zdravlja, koliinu potrebne vode i celuloze kao i materija
koje tetno djelulu na zdravlje ljudi (so, masti, alkohol i dr.)
RDA je preporuena vrijednost koja nalae unos dnevnih potrebe (vrijed-
nosti) ispisane na deklaraciji (ambalai) proizvoda. Za bebe do 1 god. starosti,
dijecu od 1-4 god., odrasle, trudnice i dojilje uraena je posebna RDI (Reco-
mmended Dietary Intakes) vrijednost. Prihvaeni projekat i njegova kampanja
usmjereni su na potroaa i njegovo racionalno zdravstveno stanje. Zdravstvene
poruke ukazuju na rizik od pojave nekih hroninih bolesti izazvane nepravil-
nom ishranom. FDA je 1987. godine dozvolila da se zdravstvene poruke mogu
uvesti na deklaraciji samo pod uslovom da postoji siguran dokaz o povezanosti
naina ishrane i sprjeavanja rizika od bolesti. U protivnom FDA je defnisala i
sadraje nekih materija iznad kojih se zabranjuje upotreba i prodaja namirnica.
Iskljuivo zbog zdravstvenih razloga nije doputeno preuveliati ulogu pojedi-
nih namirnica u prevenciji bolesti.
Siguran nain da se realiziraju osnovni principi pravilne ishrane je putem
kolektivne ishrane, pod kojom se podrazumijeva ishrana veeg broja ljudi zajed-
no. Kolektivna ishrana ima za cilj poboljanje stanja uhranjenosti i opeg zdrav-
stvenog stanja ljudi a zbog nemogunosti ishrane, nepravilne porodine ishrane
ili individualne ishrane. Treba znati da kolektivnu ishranu prati i ekonomsko-
socijalni znaaj, posebno u uslovima nestabilnog drutveno ekonomskog sta-
nja, obino kod siromanih i previe zauzetih osoba. Kolektivna ishrana ima i
higijensko, epidemioloki, kulturni i gastronomski znaaj samo ako je pravilno
organizirana i iskoritena. Moe ponuditi i dijetalnu ishranu bolesnim, rekova-
lescentnim, kojima zdravstveno stanje doputa aktivnosti i drugima koji moraju
mirovati s tim da svaka grupa dobije svoj obrok odreen posebnom dijetom.
Dobro organizovana i iskoritena kolektivna ishrana moe da zamije-
ni porodinu i individualnu, unosei u organizam sve neophodne gradivne,
energetske i zatitne materije. Kolektivnom ishranom se postie bolja uhranje-
nost a trokovi ishrane su relativno manji.
Ako u kolektivnim ustanovama ne postoje uslovi koji obezbjeuju punu
bioloku vrijednost, odnosno higijensko-epidemioloku sigurnost, tete mogu
178
biti znatno vee. Zagaena hrana patogenim mikroorganizmima i toksinim
materijama dovodi do infekcije ili intoksinacije velikog broja ljudi. Namirnice
nekvalitetno iskoritene i upotrebljene mogu jo vie doprinijeti masovnoj po-
javi bolesti nedovoljne ishrane.
Ishrana razliitih kategorija je podijeljena na ishranu trudnica i dojilja,
djece i omladine, ishranu starijih, ishranu radnika i ishranu sportista.
9.12. ISHRANA I UHRANJENOST LJUDI
Pravilna ishrana obezbjeuje zdravlje, smanjuje broj oboljelih i produava
ivotni i radni vijek svakom pojedincu. Nepravilna ishrana podrazumijeva sve
poremeaje nastale u organizmu zbog pretjeranog ili nedovoljnog uzimanja
hrane. To je viak ili manjak energetskih i drugih materija, odnosno poreme-
aji u organizmu nastali usljed zagaenja ili higijenske neispravnosti. Ishrana
ima veliki utjecaj i na ostale rizike vezano za zdravstveno stanje organizma.
Prvo treba poduzeti aktivnosti da se rizik smanji i opredijelit se za najbolje
rijeenje. Odnosno treba utvrditi uzroke i stepen rairenosti bolesti izazvane
nepravilnom ishranom.
Od ishrane zavisi veina hroninih oboljenja. Postupci za sprovoenje
mjera odnose se na smanjenje nekih sastojaka u hrani (zasiene masti, hole-
sterol, soli natrijuma, alkohol i dr), smanjenju unosa energije kao i poveanju
fzike aktivnosti. Bolesti nedovoljne ishrane su pokazatelji nedovoljnog unosa
hranjivih (energetskih) i zatitnih materija.
Nedovoljna ishrana najee predstavlja ope drutveni problem i direk-
tno utjee na smanjenje fzike i bioloke sposobnosti ljudi. Na obezbjeenje do-
voljnih koliina hrane, a posebno onih to nedostaju, posredno ili neposredno
utjee socijalno i ekonomsko stanje u drutvu u kojem se ivi i radi. U ovakvim
situacijama bitno je naglasiti i ekonomsku mogunost pojedinca da obezbjedi
hranu za vlastite potrebe. Na nedostatke hrane i neuhranjenost uveliko mogu da
utiu i elementarne nepogode kao to su poplave, sue, zemljotresi, ratovi i dr.
Bolesti preobilne ishrane nastaju kada se u organizam unosi vie hranjivih
i zatitnih materija od potrebnih za njegovo funkcionisanje. Posebna panja
treba da se usmjeri na pojavu gojaznosti, to je rezultat unosa velikih koliina
energetskih materija, prije svih masti i proteina, soli i dr. Da bi se dobila pot-
puna slika stanja ishrane i uhranjenosti potrebno je vriti sljedea istraivanja:
dijetetska, hemijska, funkcionalna, antropometrijska i klinika.
9.13. TROVANJE HRANOM
Trovanja hranom podrazumijevamo oboljenja koja nastaju upotrebom
hrane koja sadre otrove ivotinjskog, biljnog ili mikrobiolokog porijekla.
HAJRUDIN SKENDER
179
ISHRANA I ZDRAVLJE
Ustvari to su oboljenja nastala od toksinih materija organskog ili neorgan-
skog porijekla.
Hrana se zagauje djelovanjem toksina koje lue bakterije odnosno ra-
zlaganjem namirnica koje nagomilavaju toksine materije. Do trovanja rjee
dolazi upotrebom otrovnih namirnica biljnog i ivotinjskog porijekla ili usljed
prisustva parazitskih gljivica i insekata.
Ljudi se mogu otrovati svim vrstama hrane. Primjenom higijensko sani-
tarnih mjera, hrana se moe uvati i sprijeiti njeno zagaenje, a termikom
obradom produiti rok trajanja i kontaminacije.
Trovanje je stanje organizma kada u njega dospije otrov (toksin) koji spri-
jeava aktivnost organizma. Razlikujemo tri oblika trovanja i to: akutno, su-
bakutno i hronino trovanje. Trovanje nastaje samo kada koncentracija toksi-
ne materije dostigne kritinu vrijednost, pri kojima se javlja tetno djelovanje.
Neke toksine materije u malim koliinama za organizam mogu posluit i kao
lijek. Neke toksine materije se akumuliraju u organizmu, dok se druge tran-
sformiu u manje toksina i netoksina jedinjenja i izluuju iz organizma.
Trovanje bakterijama se najee javljaju kao:
alimentarne toksikoinfekcije (izazivai trovanja su patogeni mikroorganiz-
mi, najee iz grupe Salmonella i Shigella),
alimentarne intoksifkacije (izazivai su bakterijski toksini najee Clostri-
dijum botulinum poznata kao botulizam) i
trovanja na bazi alergije kada su izazivai patogeni mikroorganizmi i proi-
zvodi nastali njihovim dejstvom.
Trovanja hemijski materijama moe biti u svim fazama proizvodnje i pre-
rade. Rizik prisustva toksinih materija hemijskog porijekla je sve do njene
upotrebe. Hemijske materije mogu se podijeliti na materije prirodnog (biolo-
kog) i vjetakog (sintetskog) porijekla.
Trovanje hemijskim materijama zavisi od mnogo faktora i to: koncen-
tracije, duine djelovanja, naina prodiranja u organizam, fziko hemijskih i
toksikolokih osobina i njihovog unosa u organizam putem organa za disanje,
putem hrane i vode i preko koe.
U novije vrijeme mnogo se izuava alergijsko djelovanje hemijskih materi-
ja koje u organizam najvie dospijevaju putem hrane, preko plua ili kontaktom.
Trovanje neorganskim materijama je najee: solima tekih metala, baza-
ma, kiselinama, konzervansima i drugim aditivima. Teki metali (olovo, bakar,
kadmijum, arsen, kalaj, cink i dr.) su prirodni sastojci mnogih namirnica u ko-
liinama koje su po organizam bezopasne. Znatno vee koliine mogu dospjeti
iz vanjske sredine (posue, strojevi, voda, zrak) i izazvati trovanje. Zakonom su
odreene maksimalno dozvoljene koliine u prehrambenim proizvodima.
180
Konzervansi se najvie koriste u procesu proizvodnje i uloga im je da spri-
jee kvarenje namirnica. Najvie su u upotrebi nitriti i nitrati. Kod salamu-
renja i dimljenja iz nitrita nastaju kancerogena jedinjenja (nitrozoamini) zbo
ega upotrebu nitrita u prehrambenoj industriji treba posmatrati kao korist ili
rizik od trovanja.
Trovanje organskim materijama nastaje djelovanjem toksina koje lue
gljive, neke biljke (bunika), neke ivotinje (ribe, koljke) i insekti (iak rie,
graka, graha, pauk). Organska trovanja mogu biti i materijama koje se kori-
ste u zatiti biljaka kao to su pesticidi u upotrebi poznati kao organohlorni i
organofosforni.
Mnoge vrste plijesni u toku metabolizma sintetiu razliita organska jedi-
njenja. Korisna jedinjenja za ljude su antibiotici a tetna mikotoksini.
Mikotoksini su u veini toksiniji od sintetikih jedinjenja. Opasnost je
u njihovom odloenom dijelovanju i mogu izazvati mutagene i kancerogene
promjene na elijama.
Antibiotici i hormoni su prisutni u hrani ivotinjskog porijekla. Koriste
se u toku lijeenja ivotinja ili tova za stimulaciju rasta. Ponekad se antibiotici
koriste za konzervisanje proizvoda. Neki prirodni proizvodi (med, bijeli i crni
luk, bjelance, zaini) sadre materije koji djeluju kao antibiotici.
U grupi halogenih organskih jedinjenja koja izazivaju zagaenja namirnica su;
polihlorovani bifenili (PHB), insekticidi (DDT), lindan i polivinilhlorid (PVC).
Mogui ostali oblici trovanja hranom su prekomjerno koritenje kafe, al-
kohola, aja ostalih napitaka i koritenje radioaktivne hrane.
LITERATURA
Durakovi, S.:Prehrambena mikrobiologija, Zagreb, 1991. 1.
Emile-Gaston Peeters Le guide de la diezetique, Verviers, Belgique, 1975. 2.
Belagi, Z.:Zdrava hrana, Tuzla, 2000. 3.
atovi, S., Kendi, S., atovi, A.:Higijena, Biha, 2004. 4.
Gregurek, LJ.:Fermentirana hrana i njena zdravstvena vrijednost,Novi Sad, 2005. 5.
Grui, R., Grui, S., Petkovi, S.:Opasnosti od upotrebe aditiva u prehrambenoj industriji, Banja Luka, 1997. 6.
Grui, R.:Tehnologija ulj i masti, Banja Luka, 1994. 7.
Haas, M. E.:Staying heajthy with nutrition, Berkeley, California,1990. 8.
Jack, W. Lucas, B. Sc. F.R.I.C., UK, 1979. 9.
Ljubii, M., Capak Krunoslav.:Zdravstvena ekologija, Zagreb, 2001. 10.
Nikoli, M. i sar.:Higijena i medicinska ekologija, Beograd, 1998. 11.
Savievi, M.:Higijena, Beograd-Zagreb, 1986. 12.
Simi, B.S.,:Medicinska dietetika, Beograd-Zagreb,1977. 13.
Simi, B.S.:Ishrana ljudi, Beograd, 1977. 14.
Vali, F.,:Zdravstvena ekologija, Zagreb,1994. 15.
Veladi, M., aklavica, F., Fejzi, N.:Organska proizvodnja hrane, Sarajevo, 2003. 16.
Zec, S., Zejnilagi-Hajri, M., Smaji, A.: Praktikum iz fziologije ishrane, Sarajevo, 1997. 17.
HAJRUDIN SKENDER
PROMOCIJA ZDRAVLJA U NEUROLOGIJI
Azra Alajbegovi
10. POGLAVLJE
182
UVOD
Promocija zdravlja uope i u neurologiji znai zalaganje za zdrave ivotne
navike i ponaanja, izbjegavanje loeg i po zdravlje rizinog ponaanja. Mjere
promocije zdravlja se provode multisektorski. Provode je zdravstvene institu-
cije i zdravstveni radnici, obrazovne, kulturne i socijalne institucije i organi i
organizacije ija je djelatnost vezana za zdravlje. Mogu biti ope i posebne.
Ope mjere su usmjerene na stvaranje poeljnih zdravstvenih uslova u
mjestima gdje ljudi ive i rade. Mjere koje stavljaju pod kontrolu proizvodnju,
trgovinu i upotrebu proizvoda koji mogu tetno utjecati na periferni i central-
ni nervni sistem, zajedno
sa zatitom na radu i u sa-
obraaju, takoe pripadaju
ovim mjerama. Posebne
mjere se odnose na specif-
ne populacione grupe od-
reenih bolesti.
Mjere promocije zdra-
vlja provode zdravstve-
ne institucije u dravnom i privatnom sektoru u skladu sa svojim oblastima
rada.
Faktori optimalnoga zdravlja:
Fiziki, Kretanje. Ishrana. Medicinska samozatita. Kontrola zloupotrebe
tetnih supstanci,
Emocionalni, Zbrinjavanje emocionalnih kriza. Stres menadment,
Socijalni, Zajednica. Porodica. Prijatelj,
Intelektualni, Obrazovanje. Razvoj karijere. Stremljenja,
Duevni, Ljubav. Nadanja. Saosjeanja
Ako je osoba svjesna da je u riziku da narui zdravlje mora doi do
promjene ponaanja. Da bi promijenila ponaanje, osoba mora vjerovati da...
je lino u riziku,
da e joj/mu promjena u ponaan-
ju donijeti korist koja je za tu osobu
znaajna,
da e socijalne norme podrati nje-
ne/njegove aktivnosti u svakoj fazi
promjene ponaanja,
da posjeduje vjetine i resurse po-
trebne za promjene.
AZRA ALAJBEGOVI
183
Ova promjena se deava kroz sljedee faze:
1. Oznaavanje: ovo je prva faza, u kojoj osoba nije svjesna problema sa
kojim je suoena, odnosno zbog drugaije percepije rizika osoba smatra
da nije pod rizikom. Aktivnostima na poveanju svijesti o problemu i o
riziku dolazi do promjene - osoba postaje svjesna problema i zabrinuta da
je odreeno ponaanje stavlja u rizik.
2. Posveenost: osoba stjee znanje o problemu kroz informisanje, edukaci-
ju, savjetovanje, motivaciju; djeluje na osnovu percipiranih rizika i dobro-
biti i spremna je na akciju kroz steene vjetine (izgradnja kapaciteta).
3. Djelovanje: naposljetku, osoba konano proba novo ponaanje, procjen-
juje efikasnost ovog pokuaja i zadrava promjenjeno ponaanje kao svoje
uobiajeno ponaanje. Ovo se postie kroz podrku, savjetovanje i pono-
vno ohrabrivanje.
Transteoretski model promjene ponaanja
Prema ovom modelu, promjena ponaanja se deava kroz nekoliko faza:
1. Faza pred-razmiljanja osoba nema namjere da promijeni ponaanje
u bliskoj budunosti, neinformisana je ili slabo informisana o posljedi-
cama ponaanja, moda je pokuala promjenu, ali je postala obeshra-
brena, izbjegava da pria, ita ili misli o visokorizinom ponaanju,
izgleda kao tvrd orah, nemotivisana, ne sarauje ili nije spremna za
promjenu.
2. Faza razmiljanja osoba poinje da misli da ipak ima problem,
poinje da odmjerava argumente ZA i PROTIV promjene ponaanja,
odnos ovih argumenata stvara ambivalenciju o promjeni, i osoba moe
tu da se zaglavi neko vrijeme, osoba nije spremna za tradicionalne
programe orijentisane na akciju.
3. Priprema osoba je moda postavila sebi cilj da se promijeni, odluila
se na promjenu, ima i plan akcije, ove osobe su dobri kandidati za pro-
grame orijentisane na akciju: testiranje, klubovi...,
4. Faza akcije: osoba je promijenila ponaanje u zadnjih 6 mjeseci, sta-
ro problematino ponaanje vie ne postoji, ali je novo ponaanje i dalje
neudobno, ovo je i faza ranjivosti, prestanak rizinog ponaanja znai
184
da je osoba u ovoj fazi, a ne samo smanjenje, osoba osjea dobrobiti od
pozitivnog pomaka i stvaraju se strategije za sprijeavanje povratka na
staro.
5. Faza odravanja: novo ponaanje je automatsko, osoba se dobro osjea,
zahtijeva manje svjestan napor, osoba radi na tome da sprijei relaps,
osoba je vie samouvjerena da moe da nastavi sa promjenama, ova faza
obino traje od 6 mjeseci do 5 godina.
Vani principi transteoretskog modela promjene: Intervencije moraju
biti ciljane u odnosu na fazu u kojoj se osoba nalazi, Interaktivne intervencije
su mnogo efkasnije od ne-interaktivnih, Dobar pristup = bez osuivanja,
Dobar pristup = stvarati kontekst u kojem ljudi mogu odmjeriti razloge za
i protiv za promjenu ponaanja i
razmotriti kako da se nose sa isku-
enjima.
Promocija zdravlja je moan i
efkasan put za stvaranje zdravije
zajednice. On osposobljava ljude
da kontroliu i unapreuju zdrav-
lje. Promocija zdravlja je program
koji ukljuuje cijelu populaciju u
kontekstu svakodnevnog ivljenja,
a ne samo stavljanje fokusa na sprijeavanje rizika od specifnih bolesti. Neu-
roloke bolesti mogu dijelom da budu predmetom interesa svih aspekata pro-
mocije zdravlja, iako je neurologija sama po sebi specifna obzirom na iroku
lepezu heredodegenerativnih oboljenja, oboljenja sa nepoznatim etiolokim
faktorima i oboljenja koja u visokom procentu dovode do razliitih stepena
onesposobljenja akutno ili tokom nezaustavive progresije bolesti.
10.1. ALZHAJMEROVA BOLEST
Od ove bolesti boluje od 1-3% ukupnog svjetskog stanovnitva. Broj obol-
jelih je u stalnom porastu. Alzheimerova bolest je ireverzibilno i napredujue
degenerativno oboljenje elija kore mozga i okolnih struktura (neurofbrilarna
degeneracija + senilni plakovi), jo uvijek nepoznatog uzroka, koje dovodi do
niza biohemijskih poremeaja i posljedinih psihikih simptoma.
Uspostavlja se sindrom, Alzheimerova demencija. Kliniki poetak na-
vedenog psihikog poremeaja je najee postupan, neprimjetan, a simptomi
se u poetku pripisuju starakoj zaboravljivosti. Potom se javljaju smetnje ori-
jentacije u vremenu i prostoru, promjene u ponaanju i karakteru, iskrivljena
Shema aspekata promocije zdravlja
AZRA ALAJBEGOVI
185
percepcija okolnih dogaanja, smetnje spavanja, manjak svake inicijative, po-
titenost, strah. Sposobnost svakodnevnog samostalnog funkcioniranja je sve
ogranienija, zaputaju se steene higijenske navike. Oboljeli svakim danom
postaje sve ovisniji o drugima.
Dijagnoza Alzheimerove demencije se danas postavlja prvenstveno na osno-
vu klinike slike, heteroanamnestikih podataka te pomonih psihometrijskih
metoda (MMSE). U postavljanju dijagnoze moe pomoi i EEG, CT, PET i MR.
Terapijske mogunosti su jo uvijek veoma skromne i usmjerenu su prvenstve-
no ka ublaavanju akutnih simptoma oboljenja.
Lijek za Alzheimerovu bolest/demenciju jo nije pronaen.
Sa aspekta preventive nije mogue djelovati obzirom da je etiologija nepo-
znata. U toku su mnogobrojne studije koju pokuavaju odgonetnuti mogui
utjecaj okoline ili stila ivota na poetak i tok Alzhajmerove demencije.
Bitno je istai fenomen sekundarne traumatizacije okoline, osobito po-
rodice i sve vei problem zbrinjavanja ovih pacijenata u kunim uslovima.
U naoj zemlji za sada nema adekvatnih instiutucija za zbrinjavanje ovih
pacijenata. Cijena adekvatnoga zbrinjavanja ovih pacijenata u kunim uslovi-
ma je jako visoka. Kulturoloko i tradicijsko nasljee su optereujui za poro-
dice koje zbrinjavanju ove pacijente.
10.2. EPILEPSIJA
Epilepsija je poremeaj koji se pojavljuje u itavom svijetu i jedan je od
najstarijih poznatih ovjeanstvu. Karakterizira ju sklonost ponavljanim na-
padajima koji mogu dovesti do gubitka budnosti ili svijesti, poremeaja kre-
tanja, osjeta (ukljuujui vid, sluh i okus), autonomnih funkcija, raspoloenja
i mentalnih funkcija. Epilepsija ukljuuje bilo koje stanje kod kojeg postoje
ponavljane epizode napadaja bilo kojeg tipa. Epilepsija (idiopatski poremeaj s
napadajima) termin je koji se koristi kad poremeaj s napadajima nema uzrok
koji se moe otkriti kao to je bolest mozga. Epilepsija pogaa oko 0,5% stanov-
nitva. Moe pogoditi osobe bilo koje dobi. Pod odreenim uslovima, svaka
osoba moe imati napade. Koliina poticaja potrebna da izazove napad zove se
prag napada. Smatra se da mnoge osobe s epilepsijom imaju nizak prag napada.
Epilepsije su jedna od najeih neurolokih bolesti s godinje 20-50 /100 000
novih sluajeva.
Najvie se novih sluajeva pojavljuje u djetinjstvu i treem ivotnom
dobu. Dijagnoza epilepsije je rezervirana za osobe koji imaju ponavljane na-
pade. Idiopatska (kojoj se ne moe otkriti uzrok) epilepsija obino poinje
u dobi izmeu 5. i 20. godina, ali se moe pojaviti u bilo kojoj dobi, bez da
su prisutne druge neuroloke abnormalnosti. Postoje neka stanja koja mogu
186
potaknuti razvoj napada: uroene mane i perinatalni (oko vremena roenja)
problemi, ozljede mozga. Napadaji obino poinju u dojenakoj dobi ili ra-
nom djetinjstvu, metaboliki poremeaji, komplikacije diabetesa mellitusa,
poremeaji elektrolita, zatajenje bubrega, uremija, nedostaci tvari u prehrani.
Fenilketonurija moe rijetko dovesti do napadaja kod dojenadi. Promotivno
i preventivno djelovanje na gore nabrojan efaktore je djelovanje na epilepsiju
kao sinmptom. Tumori i lezije mozga koje zauzimaju prostor u mozgu su gla-
vni razlozi za veu uestalost epilepsije u zemljama u razvoju. Vei rizik od
akutnih i kroninih infekcija mozga, pre- i post-natalne opstetrike kompli-
kacije, koje dovode do oteenja mozga, i pothranjenost su faktori na koje se
moe djelovati u smislu prevencije i promocije epileptikih napada. Napadi se
mogu pojaviti u generaliziranom obliku (koji zahvaa cijeli ili vei dio mozga)
ili parcijalnom obliku (koji zahvaa samo dio mozga). Generalizirani napadi
ukljuuju razliite generalizirane toniko-klonike napade i petit mal napade.
Parcijalni napadi ukljuuju fokalne napadaje (osoba ostaje svjesna ali postoje
nenormalni pokreti ili osjeti) i parcijalne kompleksne napadaje (nenormalni
pokret ili osjet popraen promjenama u svijesti). Nespecifni simptomi i/ili
znakovi mogu se pojaviti zajedno s napadima ukljuuju glavobolju, promjene
u raspoloenju ili nivou energije, vrtoglavicu, nesvjesticu, smetenost i gubitak
pamenja. Aura, osjeti koji upuuju na to da e se napadaj uskoro pojaviti, po-
javljuje se kod nekih ljudi prije generaliziranog napadaja.
Petit mal napadi: minimalni ili nikakvi pokreti (obino, osim treptanja
oima), kratki iznenadni gubitak svijesti ili svjesne aktivnosti
Grand mal napadaji (generalizirani toniko-kloniki napadaji): genera-
lizirane, jake kontrakcije miia, zahvaaju vei dio tijela, gubitak svijesti,
privremeno se zaustavlja disanje, zatim uzdisanje, inkontinencija urina,
ugriz za jezik ili obraz.
Jednostruki fokalni napadaji: kontrakcije miia odreenog dijela tijela,
nenormalni osjeti.
Parcijalni kompleksni napadi: automatizam (automatsko izvravanje
kompleksnog ponaanja), nenormalni osjeti. Dijagnoza epilepsije
ukljuuje ponavljane napadje bilo kojeg tipa u toku bolesti. Elektroence-
falogram (EEG), oitanje elektrine aktivnosti mozga, obino potvruje
prisutnost razliitih vrsta napada. Ispitivanja radi utvrivanja uzroka
mogu ukljuivati razliita ispitivanja krvi: glukozu u krvi, ispitivanja fun-
kcije jetre, ispitivanja funkcije bubrega, ispitivanja postojanja infektivnih
bolesti, analizu cerebrospinalne tekuine, CT ili MR snimanje glave.
Promotivno djelovanje
Saznanje svih pojedinosti o napadu je znaajno i ukljuuju datum i vrije-
me napada, trajanje, koji su dijelovi tijela bili zahvaeni, vrstu pokreta i druge
AZRA ALAJBEGOVI
187
simptome. Izolirani napadaji se lijee prema tipu napadaja i uzroku na koji se
sumnja. Openito, to ukljuuje lijeenje uzroka i/ili koritenje antikonvulzi-
vnih lijekova.
Lijeenje uzroka, ako je uzrok otkriven, moe zaustaviti pojavu napada.
Ono moe ukljuivati lijeenje poremeaja lijekovima, hirurki zahvat zbog
tumora ili lezija na mozgu, i druge vrste lijeenja. Oralni antikonvulzivi spre-
avaju ili svode na najmanju mjeru broj buduih napadaja. Odgovor je indi-
vidualan i lijek koji se koristi i doza e se moda morati vie puta podea-
vati. Kontrole radi ponovne procjene stanja treba provoditi barem jedanput
godinje. Praenje nivoa lijeka u plazmi vano je za stalnu kontrolu napada i
smanjenje nuspojava. Trudnoa, nespavanje, preskakanje doza lijeka, korite-
nje droga, lijekova ili alkohola ili bolest mogu dovesti do napada kod osobe s
prethodno dobro kontroliranom epilepsijom. Moe se preporuiti koritenje
nakita ili kartica s informacijama koji upuuju na epilepsiju radi dobivanja
brze lijenike pomoi ako doe do napada.
Prevencija,
Openito, nije poznata prevencija idiopatske epilepsije. Postoji specifni
hereditet pa je mogue u branim savjetovalitima voditi rauna o tome. Nai-
me ako je jedan brani partner zdrav, drugi ima dobro kontrolisanu epilepsiju
nema razloga ne savjetovati brak. Ali ako su oba brana partnera epileptiari
ne savjetuje se potomstvo zbog znaajno veega rizika za pojavu epilepsije kod
djece. Ono na to se osobito moe djelovati su prenatalni, natalni i postnatal-
ni faktori poto dobro voene trudnoe, porodi bez komplikacija, adekvatna
briga o novoroenetu i dojenetu mogu smanjiti pojavnost epilepsija nastalih
zbog ovih gore navedenih problema. Ne treba zaboraviti takoe ni injenicu
da je epilepsiju potrebno odmah nakon uspostavljanja dijagnoze poeti lijeiti
prema vodiu za terapiju poto dobro kontrolisana epilepsija je pretpostavka
za normalan ivot pacijenta. Ovo se odnosi na pacijente kako sa idiopatskom
tako i simptomatskom epilepsijom (posttraumatska epilepsija, epilepsija tree
ivotne dobi.)
Vano je educirati pacijente o bolesti, karakteru napada, faktorima pro-
vokacije, osobito kada je u pitanju izlaganje fotostimulaciji i hiperventilaciji.
Znaajno je saznati simptome aure jer u tim situacijama pacijent moe da se
skloni sa mjesta gdje e, kada napad doe, biti izloen traumi ili napadu u opa-
snim okolnostima (utapanje, opekline, ozljede glave itd.)
Vrlo je vana edukacija stanovnitva uope, osobito ciljanih grupa kada
su epileptiari u pitanju. Ciljne grupe su porodica, prijatelji, nastavnici, uitelji,
radne kolege. Oni su ti koji adekvatnim stavljanjem u poloaj pacijenta koji
ima napad mogu prevenirati aspiraciju tekuine u plua i posljedinu aspira-
cijsku upalu plua, trauma, padove i oteenje mozga usljed povreda.
188
10.3. KRAVLJE LUDILO
Postoji grupa bolesti poznatih kao prijenosne spongiformne encefalopati-
je (PSE). Neke PSE pogaaju ivotinje a neke ljude. Iako Creutzfeldt-Jakobova
bolest (CJB), govea spongiformna encefalopatija (GSE) i nova varijanta CJB
(nvCJB) pripadaju PSE grupi bolesti, one su ipak odvojene bolesti svaka sa
svojim vlastitim obiljejima.
Bolest kravljeg ludila formalno nazvana govea spongiformna encefalo-
patija (GSE) hronina je, fatalna neurodegenerativna bolest prvotno pronae-
na kod britanske mlijene stoke odreene dobi starosti. Ljudi ne mogu biti po-
goeni GSE-om, ali ipak kao rezultat konzumiranja zaraenih prehrambenih
proizvoda mogu dobiti novu varijantu Creutzfeldt-Jakobove bolesti (nvCJB).
Nema znanstvenih dokaza koji ukazuju na to da je CJB izazvana GSE-om.
Nova je varijanta CJB najprije zabiljeena u martu 1996. godine, nakon to
je 10 Britanaca ispod 45 godine ivota pokazalo simptome sline onima koji
su povezani sa PSE. CJB je poetno smatrana specifnom boleu, ali daljnje
su znanstvene analize pokazale simptomatske i patoloke razlike zaraenog
tkiva mozga koje je usporeivano na rtvama CJB-a. Sigurno je, meutim, da
je deset rtava patilo od oblika prijenosne spongiformne encefalopatije, te su
istraivai ovo stanje nazvali nova varijanta CJB (nvCJB). Dokazi pokazuju da
postoji veza izmeu bolesti kod stoke GSE i ljudskih bolesti nvCJB. Strunjaci
vjeruju da su i kravlje ludilo i nvCJB bolesti uzrokovane prionima - normal-
ne proteinske molekule koje postaju infektivne kada su svijene u abnormalne
oblike. Ovi prioni se prenose na ljude tokom konzumacije govedine. Ovu bo-
lest karakterizira dugotrajni period inkubacije i patoloke promjene u mozgu
koje uzrokuju da tkivo ivanoga sustava postane nalik na spuvu.
NvCJB se vjerojatno razvila kao rezultat ljudskog konzumiranja proizvoda
zaraenih GSE infciranim tkivom sredinjega ivanog sistema stoke. Doku-
mentirane studije pokazuju da je GSE prijenosnik, do danas, pronaen jedino
u mozgu, kimenoj modini i mrenici (ono tkivo) prirodno infcirane stoke.
Simptomi kravljeg ludila:
ivotinje pogoene kravljim ludilom mogu pokazivati nervozu ili agresi-
ju, abnormalno dranje, nedostatak koordinacije, smanjenu proizvodnju mli-
jeka ili gubitak teine unato neprestanom teku. Period inkubacije bolesti traje
od dvije do osam godina. Dok simptomi nastavljaju s pojavljivanjem, stanje
ivotinje se sve vie pogorava dok ne ugine ili ne bude unitena. Za to je obi-
no potrebno dvije sedmice do est mjeseci.
Simptomi Creutzfeldt-Jakobove bolesti (CJB): CJB poinje polahko sa
zaboravnou, depresijom, promjenama osobnosti, udnim fzikim osjeaji-
ma i problemima s onim vidom. Brzo napreduje prema demenciji, grenju
AZRA ALAJBEGOVI
189
miia i sljepoi prije nego to konano dovede do smrti. Tok bolesti obino je
4 do 6 mjeseci od pojave simptoma do smrti.
Simptomi nove varijante Creutzfeldt-Jakobove bolesti: Nova varijan-
ta CJB znaajno se razlikuje od CJB. Simptomi nvCJB traju do 14 mjeseci u
usporedbi s 4 mjeseca kod CJB pacijenata. Pacijenti pogoeni nvCJB-om do-
ivljavaju rane psihijatrijske simptome kao to su depresija, rani gubitak koor-
dinacije te nakon toga pojavu demencije. Dodatno nvCJB do danas se pojavila
gotovo iskljuivo kod ljudi ispod 55 godine ivota, meu kojima je veliki broj
adolescenata, dok je CJB tipina za ljude iznad 55 godine ivota.
Koje se pretrage mogu napraviti?
Preliminarna se dijagnoza CJB i nvCJB radi slijedei neuroloku procjenu
i analizu modanih valova preko EEG-a (elektroencefalograf) i pregled cere-
brospinalne tekuine da bi se ustanovila prisutnost 14-3-3 proteina. Pouzda-
nija i esto defnitivna dijagnoza kod ivueg pacijenta moe se postaviti pre-
ko biopsije mozga i naknadnog pregleda tkiva mozga. Kod uznapredovanih
sluajeva, infcirani mozak e biti spuvast kada se gleda pod mikroskopom
zbog promjena u strukturi stanica. Ipak, provoenje biopsije mozga kod i-
vuega pacijenta samo da bi se potvrdila klinika dijagnoza CJB ili nvCJB je
teko zbog znaajnih potencijalnih rizika, kao to je ekstraduralni hematom
ili modani apsces, mogunost uzimanja uzorka neinfciranog tkiva i mala
ansa da e procedura rezultirati bilo kakvom koristi za pacijenta. Defnitivna
dijagnoza CJB i drugih ljudskih PSE je openito uspostavljena analizom mo-
danog tkiva nakon smrti ili autopsijom. Pacijenti sa nvCJB, ali ne i oni sa CJB,
izgleda imaju prepoznatljiv prionski protein povezan s boleu koji se nalazi u
njihovim tonzilama (krajnicima). Odstranjenjem maloga dijela tkiva krajnika
i njegove analize na protein znanstvenici sada mogu omoguiti defnitivnu
dijagnozu nvCJB u ranoj fazi. Ne postoji lijeenje koje moe izlijeiti ili kon-
trolirati CJB. Lijeenje se svodi na ublaavanje simptoma i olakavanje stanja
pacijentu koliko god je to mogue. Opijatni lijekovi mogu pomoi olakanju
od boli, a lijekovi klonazepam i valproat mogu pomoi odstranjenju nesvje-
snoga grenja miia.
Prognoza
Oko 90% pacijenata umire tokom jedne godine. U ranim fazama bolesti
pacijenti mogu imati slabljenje pamenja, promjene ponaanja, manjak koordi-
nacije i smetnje vida. Kako bolest napreduje, mentalno propadanje i nesvjesni
pokreti postaju sve izraeniji, te slijedi sljepoa, slabost udova i koma.
Prevencija
Da bi smanjili rizik dobivanja nvCJB iz hrane, trebate razmotriti izbjega-
vanje govedine i proizvoda od govedine ili birati vrste dijelove miinog mesa
190
za koje postoji manja mogunost da su zaraeni nego mljeveni proizvodi od
govedine kao to su hamburgeri i kobasice. Vjeruje se da kravlje mlijeko i mli-
jeni proizvodi nemaju rizik za prijenos kravljeg ludila. Potrebno je zakonom
zabraniti prodaju govoega mozga.
10.4. MIJASTENIJA GRAVIS
Mijastenija gravis je bolest koja se oituje slabou miia koja se javlja u
epizodama, a uzrokovana je gubitkom ili disfunkcijom receptora za acetilko-
lin, vanog za kontrakciju miia. Gubitak ili disfunkcija acetilkolinskih re-
ceptora nastaje tako to dolazi do reakcije imunolokog sustava protiv njih i
stvaranja protutijela koji ih unitavaju. Mehanizam koji pokree ovu reakciju
je nepoznat. Bolest je ea kod ena, a najee se razvije izmeu 20. i 40. go-
dine ivota, no moe se pojaviti u bilo kojoj dobi.
Najei simptomi su ptoza onog kapka (sputen kapak), dvoslike i mi-
ina slabost. Simptomi se mijenjaju u intenzitetu tokom dana, a mogu biti
isprovocirani optereenjem. esto se javlja i dizartrija (otean govor), disfagija
(oteano gutanje) i slabost udova pri krajevima. U 10% bolesnika dolazi do za-
hvaenosti i dinih miia, pa su tada ivotno ugroeni (mijastenina kriza).
Dijagnoza se postavlja na temelju prisutnih simptoma, a potvruje se po-
boljanjem nakon primjene edrofonijuma - antikolinesteraznog lijeka (spre-
ava razgradnju acetilkolina). Dijagnozu potvruje i nalaz antitijela na acetil-
kolinske receptore, EMG - elektromiografja, elektrofzioloki testovi i nalaz
serolokih poremeaja.
Lijeenje je vrlo teko, a ukljuuje antikolinesterazne lijekove (piridosti-
gmin), timektomiju (odstranjivanje timusa - prsne lijezde), kortikosteroide,
imunosupresive (lijekove koji suprimiraju imunoloki sustav), te plazmaferezu
koji mogu utjecati na tijek bolesti u smislu
Prevencija ne postoji. U promociji vano je blagovremeno otkriti bolest i ura-
diti timektomiju.
10.5. MODANI UDAR
Modani udar (lag, log, cerebrovaskularni inzult, apopleksija) je trei
uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, prvi uzrok invaliditeta u svijetu
i kod nas, te vodei uzrok demencije. Modani udar nije samo medicinski,
nego i veliki socioekonomski problem. U tranzicijskim zemljama, zemljama u
razvoju uestalost obolijevanja od modanog udara je u porastu, pa se oekuje
prava epidemija obolijevanja od modanog udara u godinama koje dolaze.
Modani udar oznaava naglo nastali neuroloki poremeaj uzrokovan po-
AZRA ALAJBEGOVI
191
remeajem modane cirkulacije. Poremeaj cirkulacije dovodi do nedovoljne
opskrbe odreenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Nedostatak
kisika i hranjivih tvari uzrokuje oteenje i odumiranje ivanih stanica u di-
jelovima mozga koje opskrbljuje oteena krvna ila to ima za posljedicu ote-
enje onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.
Vrste modanih udara
Modani udar moe biti ishemijski (uzrokovan ugrukom koji zaepi ar-
teriju i onemogui protok krvi kroz nju) ili hemoragijski (uzrokovan puknu-
em krvne ile i prodiranjem krvi u okolno tkivo). Oko 85% modanih udara
su ishemijski koji mogu biti posljedica tromboze (stvaranje ugruka u ote-
enoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju) ili embolije (otkidanje komadia
ugruka koji je nastao na drugom mjestu a krvnom strujom doputuje i zaepi
modanu arteriju). Oko 15% modanih udara su hemoragijski: intracerebralni
hematom nastaje kada se krv iz krvne ile izlije u okolno tkivo mozga, a suba-
rahnoidalno krvarenje nastaje kada se krv izlije u likvorske prostore oko mo-
zga. Najei uzrok oteenja krvnih ila u mozgu koja dovode do modanog
udara je ateroskleroza.
Ateroskleroza je bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masno-
a, vezivnog tkiva, ugruaka, kalcija i drugih tvari u stjenci krvne ile
to uzrokuje suavanje, zaepljenje i/ili slabljenje stjenke krvne ile.
Modani udar povezan je s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda, u dvije tre-
ine bolesnika s preboljenim modanim udarom zaostaje razliit stepen neu-
rolokog defcita, a treina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno je ovi-
sna o tuoj pomoi.
Najei simptomi modanog udara su: utrnulost, slabost ili oduzetost
lica, ruke ili noge, pogotovo ako je zahvaena jedna strana tijela, poremeaji
govora: oteano i nerazumljivo izgovaranje rijei, potpuna nemogunost izgo-
varanja rijei i/ili oteano, odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge
osobe, naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini
vidnog polja, naglo nastala jaka glavobolja praena povraanjem bez jasnog
uzroka, gubitak ravnotee i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima,
omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanoenje u hodu, iznenadni padovi po-
vezani s drugim simptomima.
Odreenom broju modanih udara prethode upozoravajui znaci - pro-
lazni simptomi koji odgovaraju simptomima modanog udara, ali su znatno
kraeg trajanja i u potpunosti se povuku nakon kraeg vremena (simptomi
uvijek traju krae od 24 sata), a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA).
Osobe koje su imale TIA-u imaju znaajno vei rizik nastanka modanog uda-
ra. Bolesnik koji je imao tranzitornu ishemijsku ataku zahtijeva detaljnu neu-
192
roloku obradu kako bi se utvrdio njezin uzrok. Mnoge bolesti, stanja, okolno-
sti, ivotne navike i ponaanja povezani su s poveanom uestalou nastanka
modanog udara, pa se nazivaju faktori rizika za nastanak modanog udara.
Na neke faktore rizika, kao to su dob, spol i genetsko nasljee nije mogue
utjecati (nepromjenljivi faktori), ali na mnoge faktore rizika mogue je djelo-
vati i smanjiti njihov utjecaj na povienje rizika za nastanak modanog udara
(promjenljivi faktori).
Dob je najznaajniji faktor rizika za nastanak modanog udara na koji se
ne moe utjecati. Sa starenjem raste uestalost obolijevanja od modanog udara.
Najpoznatiji faktori rizika na koje se moe utjecati, a povezani su s nainom
ivota su: puenje, prekomjerno pijenje alkohola, nezdrava prehrana, stres, tje-
lesna neaktivnost i debljina. Neke bolesti predstavljaju faktore rizika za na-
stanak modanog udara na koje se moe utjecati kao tio su: povien krvni
tlak, srane bolesti, poremeaji ritma sranog rada (najee fbrilacija atrija),
eerna bolest, poviene masnoe u krvi, znaajno suenje karotidnih arterija.
Otkrivanjem, uklanjanjem ili modifciranjem faktora rizika mogue je u zna-
ajnoj mjeri smanjiti uestalost modanog udara to je dokazano u zemljama
Zapadne Europe i Sjeverne Amerike gdje je zadnjih desetljea djelovanjem na
faktore rizika smanjena uestalost obolijevanja od modanog udara.
Zbrinjavanje bolesnika, lijeenje i rehabilitacija
Modani udar je hitno medicinsko stanje i zahtijeva hitan prevoz i zbrinja-
vanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je mo-
gue primijeniti i specifnu terapiju za ishemijski modani udar: primjenjuju
se lijekovi koji mogu otopiti ugruak koji je blokirao krvnu ilu. Na taj nain
omoguuje se ponovna uspostava krvotoka i spreava se odumiranje iva-
nih stanica. Ova terapija moe se primijeniti unutar prva tri sata od nastanka
ishemijskog modanog udara nakon uinjene potrebne dijagnostike obrade u
adekvatno opremljenim centrima. Stoga je, na alost, rezervirana samo za ma-
nji broj bolesnika. Svi bolesnici s modanim udarom trebaju se lijeiti u poseb-
no organiziranim neurolokim odjelima za zbrinjavanje modanog udara, tzv.
jedinicama za modani udar. Novi podaci govore o znatno povoljnijem ishodu
modanog udara kod bolesnika koji se lijee u specijaliziranim jedinicama za
modani udar u odnosu na bolesnike koji su bili lijeeni na drugim odjelima.
Nakon zavrenog akutnog lijeenja modanog udara, bolesnici s prebolje-
nim modanim udarom trebaju zapoeti program rehabilitacije. Program
rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim strunjaka, rehabilita-
ciju je potrebno zapoeti to je to ranije mogue, a u program rehabilitaci-
je treba ukljuiti i porodicu bolesnika. Tim nainom rehabilitacije postie
se najbolji mogui oporavak bolesnika nakon preboljenog modanog udara.
Nakon preboljenog modanog udara potrebno je djelovati na smanjivanje i /
AZRA ALAJBEGOVI
193
ili uklanjanje faktora rizika za nastanak modanog udara kako bi se sprijeila
pojava ponovljenog modanog udara.
Lijeenje popratnih bolesti
U cilju smanjivanja uestalosti modanog udara svakako treba lijeiti
pratee bolesti: povien krvni tlak, poremeaje sranog ritma i ostale srane
bolesti, eernu bolest, poviene masnoe u krvi, znaajno suenje karotidnih
arterija. Vano je da se bolesnici tano pridravaju uputa lijenika u pogledu
lijeenja navedenih bolesti i uzimaju sve propisane lijekove jer se adekvatnom
kontrolom bolesti koje su faktori rizika za nastanak modanog udara moe u
znaajnoj mjeri smanjiti mogunost nastanka modanog udara. Svi bolesnici
kod kojih postoji sumnja na suenje karotidnih arterija trebaju obaviti nein-
vazivni, bezbolni ultrazvuni pregled karotidnih arterija kako bi se utvrdio
stepen suenja.
Kako sprijeiti modani udar?
Zdrava prehrana
Da bi se smanjio rizik nastanka modanog udara potrebno je prekinuti
s nezdravom prehranom: hrana koja obiluje zasienim mastima i koncentri-
ranim eerima, jako zasoljena hrana, hrana bogata kolesterolom itd., a treba
prijei na zdrav nain prehrane: prehrana u kojoj dominiraju nezasiene masti
,ulja, pogotovo maslinovo ulje, mnogo voa i povra u hrani, prehrana bogata
neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo ribe u prehrani, pogotovo plava riba.
Najzdraviji nain prehrane je takozvana mediteranska dijeta, tj. tradicionalna
prehrana na obalama Mediterana.
Prestanak puenja
U cilju prevencije modanog udara treba svakako prestati puiti jer pue-
nje moe i do est puta povisiti rizik nastanka modanog udara, a rizik raste
s brojem popuenih cigareta. Sreom, ve 5 godina nakon prestanka puenja
rizik se izjednaava s rizikom nepuaa.
Prekomjerna tjelesna teina i tjelesna neaktivnost su dokazani faktori
rizika za nastanak modanog udara. Jednostavan nain smanjenja prekomjer-
ne tjelesne teine je prelazak na zdrav nain prehrane i poveana tjelesna ak-
tivnost.
10.6. MULTIPLA SKLEROZA
Multipla skleroza je sporo napredujua bolest sredinjeg ivanog sistema
koju karakteriziraju difuzni (raspreni) plakovi (nakupine) demijelinizacije
(gubitka bijele tvari - mijelina) u mozgu i kimenoj modini, a to rezultira
razliitim neurolokim simptomima i znakovima, koji se javljaju u remisijama
i egzacerbacijama (pogoranje bolesti, pa smirenje kroz neko vrijeme).
194
Uzrok bolesti nije poznat. Poetak se moda moe povezati s nekom la-
tentnom (pritajenom) virusnom infekcijom koja pokrene patoloki imuni od-
govor. Mogue objanjenje je i obiteljska sklonost. Bolest se obino pojavljuje
izmeu 20. i 40. godine ivota i ea je u ena nego u mukaraca. Najei
poetni simptomi su parestezije ekstremiteta, trupa ili jedne strane lica, zatim
slabost ili nespretnost ruke ili noge, te poremeaji vida kao to su djelomina
sljepoa ili bol u jednom oku, nejasan vid ili skotomi (ispadi vidnog polja).
Od ostalih ranih simptoma mogu se javiti ona pareza (slabost onih miia)
koja uzrokuje diplopiju (dvoslike), prolazna slabost, umor ili ukoenost jednog
ili vie ekstremiteta, manji poremeaji hoda, potekoe u kontroli mokranog
mjehura, vrtoglavica ili blagi emocionalni poremeaji.
Svi ovi simptomi i znakovi ukazuju na zahvaenost sredinjeg ivanog si-
stema, a mogu biti prisutni mjesecima i godinama prije nego to se uspostavi di-
jagnoza. Poviena tjelesna temperatura moe pojaati simptome. Javljaju se i psi-
hike promjene u smislu apatije, depresije ili euforije, te pomanjkanje kognicije.
Motoriki poremeaji oituju se neuravnoteenim hodom, te drhtavim, nepra-
vilnim kretnjama, a osjetni poremeaji u smislu gubljenja osjeta za bol, tem-
peraturu, utrnulost itd. U uznapredovaloj bolesti kada je zahvaena i kimena
modina, mogu se javiti i inkontinencija urina i stolice (nemogunost zadra-
vanja). Tok bolesti je raznolik i nepredvidiv. Karakteriziraju ga izmjene egza-
cerbacije (faza pogoranja) i remisije (faza smirenja) bolesti. U poetku remisi-
je mogu trajati mjesecima i godinama, ak i vie od 10 god. Kod bolesnika koji
imaju este napade bolesti, pogotovo ako bolest pone u srednjim godinama,
tok moe biti izrazito ubrzan i u kratkom roku dovesti do razvoja invalidnosti.
Tipini sluajevi mogu se pouzdano dijagnosticirati na temelju klinike slike
kada se na dijagnozu moe posumnjati nakon prvog napada. Kasnije se dija-
gnoza moe utvrditi na temelju podataka o izmjenama egzacerbacija i remisija
bolesti, te na temelju klinikih znakova difuznih oteenja centralnog iva-
nog sustava (CNSa). Oteenja u mozgu i kimenoj modini mogu se vidjetina
MRI snimkama s kontrastom. Najee se u terapiji koriste kortikosteroidi
(metil-prednizolon) za relapse, imunomodulacijska (korigiranje imunolo-
ke reakcije) terapija beta-interferonom, glatiramat acetatom, natlizamubom
koji smanjuju uestalost recidiva i simptomatska terapija. Sa aspekta prevencije
multipla sleroza spada u bolesti na koje se praktino za sada ne moe utjecati.
Trenutno su u toku naune bazine studije koje pokuavaju dati odgovore o
etiologiji.
10.7. GLAVOBOLJE
Glavobolja je est simptom od kojeg 70% stanovnitva trpi barem jednom
u godini etioloki razliito uslovljenom. Simptom je koji onesposobljava bole-
AZRA ALAJBEGOVI
195
snika u svakodnevnom ivotu. Manifestira se kao: 1. primarni premeaj mi-
grena, cluster ili tenziona glavobolja ili 2. sekundarni simptom bolesti (akutne
sistemske ili intrakranijalne infekcije, intrakranijalni tumori, povrede glave,
teke hipertenzije, cerebralne hipoksije, bolesti oiju, nosa, drijela, zuba,uiju,
vratne kime).
Internacionalna klasifkacija glavobolja:
primarne: migrena, glavobolja tenzijskog tipa, cluster glavobolja,
sekundarne: trauma glave, vaskularni poremeaji, nevaskularni intrakra-
nijalni poremeaji, glavobolja povezana sa tvarima i njihovim povlaenjem
iz upotrebe, nespecifine infekcije, metaboliki poremeaji,
neuralgije: poremeaji kranijuma, vrata, oiju, uiju, nosa, sinusa, zuba
ili drugij facijalnih ili kranijumskih struktura. Svaka od gore nabrojanih
glavobolja ima svoje karakteristike: lokalizaciju, karakter i intenzitet bola,
vrijeme javljanja. Stoga je tretman pacijenta sa glavoboljom specifian.
Migrena
Migrena je umjerena do jaka pulsirajua jednostrana glavobolja u slje-
ponici ili oko oka, koja je obino praena muninom, povraanjem, fotofo-
bijom, fonofobijom, javlja se jednom do etiri puta mjeseno, traje od 4 sata
do tri dana. Prevalenca iznosi 17,6% kod ena i 5,7% kod mukaraca. Javlja se
izmeu 10-te i 40-e godine ivota. Nakon 50-e godine obino potpuno pre-
staje. Vie od 50% bolesnika ima pozitivnu porodinu anamnezu. Genetska
komponenta je prisutna. Vjeruje se da je u pitanju multifaktorijalna uzronost.
Lokus na 19 hromosomu sa ulogom Ca kanala odgovoran je za genetsku pre-
dispozociju migrene.
Patogeneza migrenskog napada je kompleksna. Vazokonstrikcija je odgo-
vorna za auru vazodilatacija za glavobolju. Dijagnoza migrene se bazira na
simptomima i zadovoljavanju dijagnostikih kriterija za migrenu.
Migrenski status: je migrenska kriza koja traje due od 3 dana, a moe
trajati i due od 5 dana (3-7). Osim ove vremenske karakteristike, migrenski
status odlikuje jako povraanje koje moe da dovede do teke dehidratacije
kod pacijenta. Migrenski status obino zahtijeva hospitalizaciju. Migrenski
status i migrenski modani infarkt su dva stanja prihvaena od IHS (Interna-
tional Headache Society) kao komplikacije migrene.
Migrenski modani infarkt je rijetka komplikacija migrene. Moe se ja-
viti kod pacijenata koji imaju migrenu sa aurom.
Principi terapije migrenske glavobolje: 1. Izbjegavati provokativne fak-
tore (umor, nesanica, glad, neke vrste hrane, stres, klimatski faktori, stres). 2.
Lijeiti migrenski napad i status (specifna i nespecifna terapija). 3. Provesti
proflaktiku terapiju.
196
Proflaksa, akutni napad: Aspirin 500-1000mg, Ibuprofen 400-2400mg,
Naproksen 750-1650mg, Diklofenak nA 50-100 mg., Dexomen 25-75 mg. Po-
sebne indikacije: Paracetamol 1000mg, Prednison (100 mg paraenteralno), Li-
dokain ili opijati rijetko.
Abortivni lijekovi se koriste u lijeenju migrenske glavobolje. Za nas je
osobito interesantna nova skupina lijekova triptana koji se koriste (aktivatori
serotoninskih receptora 5-HT, 1B/1D agonisti) koji blokiraju neurogenu upa-
lu i mogu smanjiti migrensku bol kod 70% bolesnika. U ovoj grupi koriste
se sumatriptan, rizatriptan, almotriptan, zolmitriptan, rizatripotan, eletriptan
per os, nazalno ili subkutano.
Pravilo za upotrebu je sigurna dijagnoza migrene. Ne daje se kod hemi-
plegine ili bazilarne migrene. Migrena moe biti rizik a nastajanje intracere-
bralne hemoragije, subarahnoidalne hemoragije, isheminih inzulta.
Cilj terapijskog djelovanja triptana u napadu migrene: spreavanje preu-
zimanja serotonina u presinaptikim zavrecima na 5-HT 1D alfa i 5-HT D
beta receptorima.
Ako se pacijent hospitalizira potrebna mu je mirna, zamraena soba bez
posjetioca, rehidratacija uz slijedee lijekove: 1. periferni analgetici- aspirin,
paracetamol. 2. nesteroidni antiinfamatorni lijekovi, 3. derivati raeve glavice
i 4. triptani.
to se tie analgetika treba ih primjenjivati tedjivo i racionalno, zbog mo-
gunosti pojave rebound glavobolje s poveanjem potrebe za analgeticima.
Cilj je kupirati glavobolju, postii povlaenje digestivnih simptoma i senzor-
nih hiperestezija uz nastavak uobiajenih dnevnih aktivnosti.
Proflaksa, Amitriptilin, Verapamil,Flunarizin, Proplanolol, Atenolol,
Metoprolol, Antiepileptici. Eliminisati precipitirajue faktore migresnkih
napada. PROMOCIJA - edukacija o provocirajuim faktorima.
Tenziona glavobolja
Glavobolja tenzijskog tipa je blaga do umjerena nepulzirajua, trajna gla-
vobolja obostrana u obliku pritiska ili obrua. Traje nekoliko sati, ne pogorava
se uobiajenim aktivnostima, nije praena fotofobijom i fonofobijom. Tenzio-
na glavobolja je uzrokovana dugotrajnom napetou miia vrata i glave, kao
posljedica napetosti i anksioznosti i kao neadekvatan odgovor na stres.Kriterij
za povremenu tenzionu glavobolju ispunjava onaj bolesnik koji ima najmanje 10
napada glavobolje, a ipak manje od 180 dana glavobolje godinje. U situaciji kada
postoji vie od 180 dana glavobolje godinje govorimo o hroninoj tenzionoj gla-
vobolji. Glavobolja je obostana, blagog intenziteta, bez fotofobije i fonofobije. Pove-
ana je osjetljivost paravetrebralne muskulature.
Dijagnoza tenzione glavobolje postavlja se na osnovu klinike slike, nalaza,
konsultativnih pretraga i potrebnih laboratorijskih, neurofziolokih i neuroradi-
AZRA ALAJBEGOVI
197
olokih procedura. T: anksiolitici, antidepresivi, analgetici, psihoterapija, botuli-
nus toksin u posljednje vrijeme.
Promocija: razrjeenje tjeskobe, napetosti, psihikog konfikta.
Sekundarne glavobolje
Ove glavobolje se lijee u sklopu osnovne bolesti: ekspanzivni procesi, infek-
tivne bolesti, autoimune bolesti, strukturalna stanja i dr.
Neuralgije
Neuralgije su paroksizmalno javljanje vrlo jake boli, otre, aree koja traje
oko 2 minute i vraa se vie puta dnevno. Najee su zahvaeni: N.maxilaris,
N.mandibularis, N.trigeminus, N.glosopharingeus.
Etioloki mogu biti idopatske i simptomatske. Prvi opis je dao 1773. godine,
John Fothergill. Klasifcira se u dvije kategorije:
1. primarna ili idiopatska, koja ukljuuje pacijente sa urednim nalazom
2. sekundarna koja moe nastati kao posljedica tumora bilo primarnih ili
sekundarnih, upalnih procesa (meningitisi) ili kao posljedica prisustva
aneurizme ili AV malformacije u tom podruju.
Neuralgija nervusa trigeminusa
Pacijent ima poroksizmalne iznenadne napade jakih, neizdrljvih bolova u
inervacionom podruju zahvaenoga ivca u cjelini ili u jednoj od tri grane na-
kon kojeg slijedi slobodan interval. Bol se moe javljati nakon precipitirajueg ili
prvocirajueg faktora ili bez njega. Neuro-vaskularni konfikt prihvaen je kao
najei uzrok primarne neuralgije.
Metoda dijagnostikog izbora je magnetna rezonansa (MRI) sa protokolom
za trigeminalnu neuralgiju uz standardne sekvence angiografje sa i bez kontrasta.
CT nema dijagnostike vrijednosti.
Terapija: antiepileptici - Carbamazepin, Gabapentin, Clonazepam, radiotera-
pija, dekopmresija ivca, akupunktura.
Preventivno se moe djelovati na precipitirajue faktore: dakle edukacija pa-
cijenata o faktorima koji mogu da potaknu napad neuralginoga bola ili ga pove-
avaju. Promocija ide u smislu izbjegavanja tih faktora.
Neuralgia nervusa glosopharingeusa
Ima paroksizmalan karakter. Etioloki moe biti idiopatska i simptomatska.
Bol je lociran u tonzilarnoj regiji, farinxu i larynxu.
Triger faktori su: vakanje, govor, kaalj, smijanje, gutanje uz mogue sin-
kope i bradikardiju . T: Carbamazepin, operativna dekompresija ivca i lijeiti
osnovnu bolest.
Neuralgija n.Intermediusa hunt (genikulatna neuralgija). Moe biti
idiopatska i simptomatska. Precipitirajui faktiri (triger)razliiti. Bol je u
unutranjem uhu, mastoidima, tubi i unoj koljki. Karakter bola neuropatski:
peenje, bockanje paroksizmalno i kontinuirano.
198
T: antiepileptici, operativno lijeenje gangliona genikulatuma
Neuralgia nervusa occipitalisa
Bol je u nuhalnoj regiji sa propagacijom ka vrhu glave. Prisutna je bolna
perkusija inervacione regije n.ocipitalisa.
Najei uzroci su: trauma vrata ili degenerativni proces, moe biti i idop-
atska. Terapija: lokalna aplikacija steroida, akupunktura, analgetici., lijeiti
osnovnu bolest kod simtomatke neuralgije.
Sluderova neuralgija
Bol je lociran u predjelu nosne upljine sa jedne strane. Radi se o neural-
giji gangliona sphenopalatinuma. Takoe moe biti idiopatska i neuropatska.
Osim bola prisutna je kongestija i sekrecija iz nosne sluznice. Triger faktori
su: hladan vazduh, kaljanje, kihanje. Bol. T: antiepileptici i lijeiti osnovnu
bolest, otkloniti triger faktore.
Za sve neuralgije promotivno i preventivno se djeluje na triger faktore
(okidae) u smislu identifkacije i izbjegavanja.
10.8. CERVIKALNI BOLNI SINDROM
Degenerativne promjene na vratnoj kimi (artrotine promjene) su vrlo
este i javljaju se ve od tridesete godine ivota, uobiajene su iznad 40. godina
i redovne nakon 60-ih godina. Promjene dovode do suenja intervertebralnog
otvora i pritiska kotanih struktura (osteofti) na nervne elemente, to vodi po-
javi bola. Klinika slika - oznaava bolove u vratnom i dijelu kime koji mogu
ostati lokalizovani ili se iriti. esto je povezan sa uslovima rada, odnosno sa
zanimanjima koja trae odreeni poloaj tijela sa glavom ili trupom nagnutim
naprijed (sekretarice, laboranti, studenti, rad na raunaru). Konzervativno li-
jeenje je osnovno lijeenje. Prvo i najvanije je smiriti bol. To postiemo mi-
rovanjem pacijenta i primjenom analgetika. Ovo je u najveem broju sluajeva
dovoljno i akutni bol se povlai za nekoliko dana.
10.9. LUMBALNI BOLNI SINDROM
Lumbalni bolni sindrom (lumbago, lumbalgija) je uz radikularni sin-
drom l/s podruja (radikulopatija), najee povezan sa degenerativnim pro-
cesima na i.v. disku (disko-radikularni konfikt). I.v. disk vremenom stari, tu
su i mikroraume tokom ivota, uz veliko normalno optereenje i dolazi do
poputanja i fragmentacija niti annulus fbrosus-a. Na tom mjestu prsten po-
staje slab i labav, javlja se izboenje diska kao posljedica dolaska mase nucle-
us pulposus-a (izboenje diska ili protruzija diska). Ako proces napreduje ili
djeluje neka vea sila (podizanje tekog tereta), niti anulus fbrosus-a pucaju,
AZRA ALAJBEGOVI
199
sadraj nucleus pulposus-a izlazi van (prolaps diska ili hernia i.v. diska), pri
emu sadraj (hernia) moe da pritisne jedan ili vie korijenova. Neki put sa-
draj diska bude izbaen potpuno van, u vertebralni kanal i imamo ekstru-
ziju diska. Prolabirani disk i pritisnuti korijen daju reakciju infamacije, koja
potom, vremenom, prelazi u proces resorpcije diskalnog fragmenta. Udruen
sa dehidratacijom hernije, ovaj e proces dovesti do smanjenja hernije, a ovo
do smanjenja pritiska izazvanog hernijom i do poputanja bola (poboljanje
klinikog stanja). Konaan rezultat ovih patoanatomskih promjena je fbroza
prolabiranog diskusa. Akutni lumbalni bolni sindrom odlikuje naglo nastala
jaka bol u slabinskom dijelu lea, lokalizovana ili sa iradijacijom prema ku-
kovima, uz oteane i bolne kretnje u krstima, te napeta i palpatorno bolna
paravertebralna muskulatura. Neuroloki nalaz je uredan.
Lumbalni bolni sindrom moe biti i hronian, sa povremenom akutizaci-
jom, nakon podizanja tekog tereta, dueg hoda, rada u prisilnom-sagnutom
poloaju, nezgodnog pokreta i sl. Preventivno i promotivno moemo djelo-
vati na pacijente koji su imali ranije simptome, te ih obuiti kako izbjegavati
poloaje koje dovode do akutizacije. U isto vrijeme jaanjem paravertebralne
muskulature spreavamo atake bolesti.
Radikularni bolni sindrom (lumbosakralna radikulopatija)
Ovaj sindrom odlikuje radikularni bol. Bol se opisuje od strane pacijen-
ta kao kidanje, upanje, uvrtanje; put bola je tano odreen i pacijent ga
moe prstom pokazati; bol biva pojaan duim stajanjem ili kod odreenih
poloaja tijela ili u odreeno doba dana; bol se pogorava na kihanje, kaljanje,
defekaciju; bolesnik zauzima antalgian poloaj sa potedom bolesne noge. Bol
se smanjuje kod mirovanja i leanja.
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza imaju svoj porotokol.
Lijeenje akutnog lumbalnog bolnog sindroma i lumbalne radikulopa-
tije diskalnog porijekla, je u osnovi isto. Lijeenje moe biti konzervativno i
hirurko.
LITERATURA
Adams. HP at alt.Guidelines for early treatment of patients with ischaemic stroke:A scientifc statement from 1.
Stroke Council of the American stroke association. Stroke 2003;34:1056-1083.
Alajbegovi, A. Dopunske metode u neurologiji. U: Kantardi D and saradnici. KLINIKA NEUROLOGIJA. 2.
Sarajevo: Svjetlost; 2001; pp. 121-1
Alajbegovi, A. Primarne vaskularne glavobolje u Dimitrijeviu i sar.Urgentna neurologija Savart 2005. 3.
Alajbegovi, A. Problemi udrueni sa hroninim neurolokim oboljenjima. U: Kantardi D and saradnici. 4.
KLINIKA NEUROLOGIJA. Sarajevo: Svjetlost; 2001; pp. 209-15.
Alajbegovi, A; . Antiepileptici u tretmanu simptomatskih epileptikih napada u toku i nakon CVI. MED ARH. 5.
2002; 56(5-6):277-80.
Alajbegovi, A; Hrnjica, M; Dimitrijevi, J; Zuki, T; Buli, G; Ajanovi, Z; i Subai, N. Neoplazme centralnog 6.
nervnog sistema na klinikom materijalu Neuroloke klinike KCU Sarajevo u periodu 1990-1999. godine. MED
ARH. 2002; 56(1):15-20.
200
Alajbegovi, A; Kantardi, D; Lonarevi, N; Mehmedika-Sulji, E; Alajbegovi, S; Kova, F. Tretman migren- 7.
skih glavobolja. MED ARH. 2004; 58(3):171-3.
Alajbegovi, A; Kantardi, D; Sulji, E; Alajbegovi, S; i Hrnjica, M. Zavisnost simptomatskih ranih i kasnih 8.
epiletikih napada od lokalizacije i tipa cerebrovaskularnog inzulta. ACTA INFORM MED. 2002; 10(2):85
Alajbegovi, A; Kantardi, D; Sulji, E; Alajbegovi, S; Hrnjica, M; Resi, H; i Kulenovi, I. Correlation 9.
between early and late epileptic fts during and afers stroke and heart diseases. ACTA CLIN CROAT . 2003;
42(4):321-5.
Alajbegovi, A; Kantardi, D; Sulji, E; Alajbegovi, S; Resi, H; Zuki, T; i Hrnjica, M. Incidence of epileptic 10.
seizures during and afer stroke in a ten-year survey at Department of neurology, Sarajevo University hospital
center. ACTA CLIN CROAT . 2001; 40(4):249-53.
Alajbegovi, S. Evaluacija bolesnika sa dijabetesom. Doktorska disertacija Med.fakultet Sarajevo 2005. 11.
Aminof et alt. Clinical neurology the mcGraw-Hill Companies.2005. 12.
Aminof M, Greenberg D, Simon R. Clinical Neurology Te McGraw-Hill Companies.2005. 13.
Aminof. MJ (editor): Neurology and General Medicine,3rd ed.Churchhill Livingstone 2001. 14.
Baehr M, Frotscher M. Topical Diagnosis in Neurology Stutgart 2005. 15.
Benbadis SR,Agrowawal V., Tatem WO. How many patients with psychogenic non-epileptic seizures also have 16.
epilepsy? Neurology 2001; 57(5):915-
Brown R., Trimble MR. Dissociative psychopatology, non- epileptic seizures, and neurology.J Neurol Neuro- 17.
surg Psychiatry 2000; 69: 285-291
Chaturvedi S, Levine S. Transient Ischemic Attacks Futura ,an imprint of Blackwell Publishing.2004. 18.
Demarin V. i sur. Prirunik iz neurologije, Prosveta (Bjelovar), 1998:135-147 19.
Demarin V.Dopler sonografja.U Demarin V i saradnici.Modani krvotok-klinilki pristup. 20.
Zagreb;Naprijed.1994.103-132.
Dimitrijevi i sar. Vodi za zbrinjavanje bolesnika sa modanim udarom.2005. 21.
Dimitrijevi i sar. Urgentna neurologija Pliva 2005. 22.
Dimitrijevi, J. Bolni lumbalni i cervikalni sindrom. Radikulopatije. In: Kantardi D. i sar.: Klinika neurolo- 23.
gija, Svetlost (Sarajevo), 2001: 457-463
Fuller, G. Manford, M. Neurology.Elsevier Churchill Livingstone 2006. 24.
Fuller, G. M.Manfourd Neurology.Elsevier Toronto 2006. 25.
Gavranovi, M., Zubevi, S. Epilepsije i klinika elektroencefalografja, Sarajevo, Je, 2002. 26.
Goadsby PJ et al.Migraine-current undertending and treatment N.Engl J Med 2002;346:257-270. 27.
Heimer Lennart. Mozak i kimena modina ovjeka: funkcionalna neuroanatomija i disekcioni vodi prijevod 28.
Almedina Savkovi, Ljubomir Savkovi. Sarajevo.Svjetlost,2002..
Ischaemic stroke. Prophylaxis ant treatment EUSI European Stroke Initiave 29.
J.B.Lippincott Company 1992. Medical-surgical Nursing Seventh edition 1666-1677 . 30.
Kantardi i sar. Klinika neurolgija. Svjetlost Zavod za udbenike i nastavna sredstva Sarajevo 2001. 31.
Konjhodi, F. Trauma nervnoga sistema u Klinika neurologija Kantardi i sar.Svjetlost 2001. 32.
Kotsopoulos IA, de Krom MC, Kessels FG, et al. Te diagnosis of epileptic and non- epileptic seizures. Epilepsy 33.
research 2003;57(1): 59-67
Kurtovi-Alajbegovi, A. Multipla skleroza Magistrat 2005. 34.
McDonald WI, Compston A, Edan G,et al. Recommended diagnostic criteria for muttiple sclerosis:guidelines 35.
from the International panel on the diagnosis of multiple sclerosis,Ann Neurol 2001;50:121-127.
Miller A, Lublin F, Patric K. Multiple Sclerosis in Clinical Practice MD Taylor Francis Gr. London and Ney York 36.
03.
MRI in Te Diagnosis of Mutiple Sclerosis. In Te Diagnosis of Multiple Sclerosis. MS Forum Berlin, 12/1993. 37.
MSD Prirunik dijagnostike i terapije Te Merck Mannual /glavni urednik hrvatskog izdanja eljko Ivane- 38.
vi-1.hrv.izd.Split: Placebo 2000.-LIII1534-1544
New Developments in TIA and Stroke Care.Laeding Stroke Experts Workshop October 2002.Malaga Spain 39.
Peter A.Riengleb,MD;Deepak L.Bhatt MD;Alan T.Hirsch,MD, Eric J.Topol,mD, Werner Hacke,MD,PhD;for the 40.
CAPRIE Investigators Beneft of Clopidogrel Over Aspirin Is Amplifed in Patients With a hystory of Ischemic
Events.Stroke.2004;35:528-532.
Poeck K.,Neurologija, Zagreb:kolska knjiga 1994. 41.
PRACTICE ADVISORY: Trombolitic therapy for acute ischemic stroke- summary statement. Report of the 42.
Quality Standards Committee of the American Academy of neurology 1996; 835-9.
Preporuke za zbrinjavanje bolesnika sa modanim udarom. Hrvatsko drutvo za neurovaskularne poremeaje 43.
hrvatskog lijenikog zbora.Birotisak.Zagreb
Preporuke zbrinjavanja bolesnika sa modanim udarom. Hrvatsko dr. za prevenciju modanog udara .Osijek 2002. 44.
Radojii, B. Bolesti nervnog sistema. Elit-Medica (Beograd) 1996: 687-701. 45.
Rakel and Bope: Conns Current Terapy 2001. Copyright 2001.by W.B. Saunders company.898-911. 46.
Reiner, . .imbenici rizika za infarkt srca i modani udar.Koprivnica Belupo 2002. 47.
Reinhard Rohkamm Color Atlas of Neurology Bermatingen 2004. 48.
Rohkmamm R. Color Atlas of Neurology .2004.Georg Tieme Verlag. 49.
STROKE Journal of Te American Heart Association. 2004;35:528-532 50.
Stroke Unit Trialists, Colaborative Systematic review of the randomised trials of organised inpatient (stroke 51.
unit) care afer stroke.BMJ 1997;314:1151-9.10.
Te Merck Mannual MSD Prirunik Dijagnostike i terapije Prvo hrvatsko izdanje.Placebo Split 2000. 52.
TPA Stroke Study Group Guielines Te Protocol is Based on Research Supported by the National Institute of 53.
Neurological Disorders and Stroke ( NINDS )
Vranjeevi, D. Diferencijalna dijagnoza u neurologiji, Akademija, Beograd , 2004 54.
LITERATURA
PREVENCIJA I PROMOCIJA OBOLJENJA U
ENDOKRINOLOGIJI
Salem Alajbegovi
11. POGLAVLJE
202
SALEM ALAJBEGOVI
11.1. ENDOKRINOLOGIJA
Promocija zdravlja je nova strategija koju zagovara Svjetska zdravstve-
na organizacija a ona podrazumijeva osposobljavanje i jaanje uloge i znaaja
pojedinca i zajednice za kontrolu faktora koji utjeu na zdravlje. Sve donesene
odluke, na bilo kojoj razini vlasti, imaju utjecaja na zdravlje. Kako bi utjecaj ta-
kvih odluka i javnih politika na zdravlje pojedinca bio optimalan pitanja ou-
vanja zdravlja moraju biti ukljuena u javne politike na podruju zdravstva,
kolstva, nauke, komunalnog sistema i stanovanja, poljoprivrede, transporta,
turizma, fnancija i konano moraju biti ukljuena u politiki proces dono-
enja odluka o provoenju nunih promjena u zakonodavstvu, fnancijama,
organizaciji i obrazovanju.
Promocija i ouvanje zdravlja mogue je ukoliko postoji partnerski odnos
pojedinca, zajednice u kojoj ivi, profesionalaca u zdravstvu i drave. Zdrav-
stveni sistem i njegovi profesionalci u tom procesu imaju osobito vano mjesto
i odgovornost.
Endokrinologija je subspecijalnost interne medicine koja izuava lijezde
sa unutranjim luenjem i proizvode tih lijezda - hormone. Endokrine lijez-
de komuniciraju s drugim organima i organskim sistemima pomou hormona
koje izluuju, putem nervnog sistema, citokina i inilaca rasta.
11.2. HORMONI LIJEZDA S UNUTARNJIM LUENJEM
Hipotalamiki regulacioni hormoni su: tireoliberin (TRH), somatostatin
(GRIH), somatokrinin (GhRH), kortikoliberin (CRH), inilac koji inhibira
sekreciju PRL-a (PIF), inilac koji stimulira PRL (PRF) koji nije identifciran i
gonadoliberin (GnRF).
Prednji reanj hipofze (adenohipofza) lui kortikotropin (ACTH - adre-
nokortikotropni hormon), hormon rasta (somatotropni hormon - GH-STH),
prolaktin (PRL), tireotropin (TSH) i gonadotropine: stimulacijski hormon fo-
likula (FSH) i Luteinizacijski hromon (LH).
Pars intermedia (posredni dio) hipofze izluuje melanostimulirajui
hormon (MSH). Stranji reanj hipofze (neurohipofza) izluuje antidiuretski
hormon (arginin-vazopresin - ADH, AVP) i oksitocin.
Epifza izluuje melatonin koji vri inhibiciju veine drugih endokrinih
lijezda i inhibiciju tomorskog rasta nepoznatim iniocem.
titasta lijezda izluuje tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i kalcitonin (C-
stanice).
Dotitasta lijezda lui paratireoidni hormon (parathormon), a prsna li-
jezda timozin.
203
Kora nadbubrene lijezde izluuje mineralokortikoide (aldosteron je naj-
vaniji), glukokortikoide (kortizol je najvaniji), androgene i estrogene. Sr (me-
dulla) nadbubrene lijezde izluuje kateholamine: adrenalin i noradrenalin.
U testisima nastaju testosteron i estradiol, a u ovarijima estradiol i proge-
steron.
11.2.1. Fizioloki uinci hormona
Djelovanje hormona se moe podijeliti u tri osnovne funkcije: a) rast, b)
odravanje homeostaze organizma i c) reprodukcija.
Rast organizma reguliraju brojni hormoni. Poremeaji rasta mogu nasta-
ti zbog poremeaja luenja hormona rasta ali i zbog nekih bolesti kore nad-
bubrene lijezde, titnjae, u preranom pubertetu i malnutriciji. Za lijeenje
osoba sa smetnjama u rastu veoma je vano razumijevanje meusobnog dje-
lovanja hormona.
Skoro svi hormoni sudjeluju u ouvanju homeostaze organizma. Meu-
tim zbog znaaja treba izdvojiti hormone titne lijezde (homeostaza energije),
kortizol (direktna djelovanja ali i funkcija drugih hormona), mineralokorti-
koidi (homeostaza tjelesne vode i elektrolita), inzulin (homeostaza glukoze),
parathormon (homeostaza kalcija).
Reprodukcija i spolno sazrijevanje se uobiajeno dijele na etiri razvoj-
ne faze: odreivanje pola u fetalnom razvoju, polno sazrijevanje u pubertetu,
koncepcija-trudnoa-dojenje-majinstvo i prestanak reproduktivne funkcije
(postmenopauza). Svaka od ovih faza ovisna je o meusobnom sudjelovanju i
utjecaju raznih hormona.
Mehanizam povratne sprege je klasini sistem kontrole luenja hormo-
na endokrinih lijezda. Meutim postoje i lokalni regulacioni mehanizmi koji
kontroliraju lokalnu koncentraciju inilaca rasta. Autokrina regulacija luenja
oznaava luenje neke supstance koja djeluje na stanicu koja je lui. Parakrina
regulacija oznaava luenje supstance koja djeluje na okolne stanice.
11.3. ENDOKRINE BOLESTI
Endokrine bolesti nastaju usljed slijedeih poremeaja:
1. stanja manjka hormona
2. stanja vika hormona
3. postojanja izmijenjena hormona
4. prisutnosti hormonske rezistencije
5. multiplih poremeaja endokrinih lijezda
ENDOKRINOLOGIJA
204
11.4. DIABETES MELLITUS
eerna bolest (Diabetes mellitus) je hronina, neizljeiva i najea
metabolika bolest. To je oboljenje u kojem je trajno poviena koliina glukoze
u krvi iznad odreene visine. Povienje eera u krvi iznad odreene granice
posljedica je nemogunosti pravilnog iskoritavanja glukoze u ljudskom
organizmu. Glukoza se ne moe iskoritavati zbog toga to guteraa ne
proizvodi dovoljno insulina ili izlueni insulin slabo djeluje zbog prisutne
insulinske rezistencije. Glukoza ne ulazi u stanice ostajui u krvi. Istovremeno
jetra otputa previe glukoze u krv jer nema dovoljno insulina. Na taj nain
raste eer u krvi.
Meutim manjak ili slabo djelovanje insulina istovremeno se nepovoljno
odraava na normalno odvijanje razgradnje i nastanka masti i bjelanevina u
ljudskom organizmu. Zbog manjka insulina moe doi do poveane razgrad-
nje masti i bjelanevina i pojave mravljenja. Kao posljedica dugotrajne bolesti
mogu nastati kasne komplikacije na velikim i malim krvnim ilama, ivcima
i bazalnim membranama razliitih tkiva.
11.4.1. Insulin
Hormoni nastaju u lijezdama s unutarnjim luenjem. Iz tih lijezda hor-
moni se izluuju u krvotok kojim stiu u sve dijelove organizma. Insulin je
hormon koji nastaje u guterai.
Guteraa je lijezda koja se sastoji iz dva dijela:
jedan dio nazvan Langerhansovi otoii koji su smjeteni po cijeloj gu-
terai
drugi vei dio guterae (egzokrina guteraa) koji proizvodi i u tanko
crijevo lui odreene enzime koji su vani za razgradnju hrane
U Langerhansovim otoiima nastaju odreeni hormoni, a najvaniji su
insulin i glukagon. Putem ova dva hormona Langerhansovi otoii guterae
vre nadzor nad visinom eera u krvi odravajui ga u zdravih ljudi uvijek
u odreenim granicama. Kada nakon obroka eer u krvi pone rasti pre-
ma gornjoj granici normale tada se poveava luenje insulina. Izlueni insulin
sniava visinu eera u krvi tako to pomae ulazak i iskoritavanje glukoze u
stanicama tijela. Kada gladujemo razina eera u krvi opada pribliavajui se
donjoj granici normalnih vrijednosti. Tada Langerhansovi otoii guterae
prestaju s luenjem insulina, a zapoinju izluivati drugi hormon glukagon.
Ovaj hormon, nasuprot insulinu, poveava visinu eera u krvi tako to potie
jetru na poveano otputanje eera u krvotok.
SALEM ALAJBEGOVI
205
ENDOKRINOLOGIJA
11.4.2. Zbog ega nastaje eerna bolest
Uzroci nastanka eerne bolesti nisu u potpunosti otkriveni. Meutim o
tome se danas dosta zna. Ova bolest je dijelom nasljedna.
U tipu 1 eerne bolesti nasljedna je sklonost za obolijevanje od dijabete-
sa. Kod osoba koje su sklone tipu 1 eerne bolesti moe doi do oteenja i
unitavanja -stanica u Langerhansovim otoiima guterae koje proizvode
insulin. Ovo oteenje nastaje zbog pogrenog razornog djelovanja odbram-
benog (imunog) sistema organizma na ove stanice. Kada bude uniteno 90%
stanica koje proizvode insulin pojavljuje se eerne bolest.
Ovaj proces oteenja u osoba sklonih dijabetesu tipa 1 mogu podsta-
knuti i prouzrokovati upale izazvane odreenim virusima ili odreene vrste
hrane. Od upala pominju se zaunjaci, rubeola u toku trudnoe, Coxackie B
virusne infekcije. Nain ishrane takoer utjee na pojavu eerne bolesti. Da-
nas se esto pominje uzimanje dimom suenog mesa u trudnoi i upotreba
kravljeg mlijeka umjesto dojenja u dojenakoj dobi kao uzroci nastanka dija-
betesa tipa 1 u kasnijoj ivotnoj dobi kod djece. Izvjesni toksini i psihiki stres
mogu doprinijeti pojavi eerne bolesti tipa 1 u sklonih osoba.
U tipu 2 eerne bolesti nasljedna sklonost je znaajnija nego u tipu 1
dijabetesa. U ovog tipa eerne bolesti poremeeno je izluivanje insulina u
guterai ali i djelovanje insulina u jetri, masnom i miinom tkivu (insulinska
rezistencija). Ne zna se tano ta uzrokuje oteenje -stanica. Slabo djelovanje
insulina posljedica je gojaznosti. Mnogi drugi vanjski faktori koji predisponi-
raju nastanku dijabetesa tipa 2 danas su poznati. Meu njima su najznaajniji
gojaznost, obilna, osobito masna hrana, neodgovarajua dijabetina ishrana,
nedovoljna fzika aktivnost, itd.
eerna bolest tipa 2 je najei tip dijabetesa. Razni riziko faktori dopri-
nose pojavi ove bolesti a najznaajniji su:
ivotna dob
gojaznost
fzika neaktivnost
rasa, geografsko podruje
pozitivna obiteljska anamneza za ovu bolest
prethodna gestacijska eerna bolest
11.4.3. Podjela eerne bolesti
Kod nas je prihvaena SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) klasifka-
cija eerne bolesti. Prema najnovijoj preureenoj klasifkaciji postoje slijedei
tipovi dijabetesa:
206
eerna bolest tipa 1
eerna bolest tipa 2
eerna bolest trudnica
drugi tipovi eerne bolesti
Posebne oblike poremeaja regulacije eera u krvi predstavljaju oteena
glikemija natate OGN (impaired fasting glycemia, IFG) i oteena toleran-
cija glukoze OTG (impaired glucose tolerance, IGT).
Najee su eerna bolest tipa 1 i tipa 2.
11.4.5. Kako prepoznati eernu bolest tipa 1
U ovom tipu bolesti postoji veliki manjak insulina u krvi. Ovaj tip dijabe-
tesa se manifestira slijedeim znacima:
javlja se u djece i mlaih osoba i obino poinje iznenada
simptomi su bolesti obino brojniji i jae izraeni nego u tipa 2
glavni simptomi su: e, suenje usta, pojaano mokrenje, umor
gubitak tjelesne teine, bolesnici su najee normalne ili sniene tje-
lesne teine
prisutnost ili sklonost ketoacidozi
insulin neophodan u lijeenju
11.4.6. Kako prepoznati eernu bolest tipa 2
Ovaj tip dijabetesa se odlikuje prisutnou odreene koliine insulina ali
nedovoljne za potrebe tijela ili je prisutni insulin nedjelotvoran. Dakle osnova
ovog dijabetesa jeste insulinska rezistencija i nenormalna inzulinska sekrecija.
Osnovne karakteristike i kliniki znaci bolesti su:
pojavljuje se uglavnom u srednjoj i starijoj ivotnoj dobi, preko 35. god.
ivota
zapoinje polagano
esto je prisutna bez ikakvih znakova i tegoba
esto nema gubitka na tjelesnoj teini
bolesnici su najee gojazni (do 90% je gojaznih)
rijetko prisutno ili nema stanja ketoacidoze
insulin je potreban u lijeenju samo jednog dijela oboljelih osoba
11.4.7. eerna bolest trudnica (gestacijski dijabetes)
To je eerna bolest koja se po prvi put otkriva tokom trudnoe. Nestaje
nakon poroda ali se obino pojavljuje u slijedeim trudnoama, a tokom ka-
snijeg ivota moe se razviti dijabetes tipa 2. Najee nastaje u drugoj polovici
trudnoe.
SALEM ALAJBEGOVI
207
ENDOKRINOLOGIJA
Kriteriji za dijagnozu ove bolesti su usaglaeni 1985. god., a temelje se na
rezultatima OGTT testa (oralni glukoza tolerans test) provedenog sa 75 g glu-
koze. Ova eerna bolest je znaajna zato jer je povezana sa poveanjem rizika
za plod i majku kako tokom trudnoe i poroda tako i tokom kasnijeg ivota.
Ukoliko se ne kontroliraju glikemija i glikozurija tokom trudnoe ova e-
erna bolest u visokom procentu ostaje neotkrivena. Javlja se u 2-5% trudnica.
Riziko faktori za eernu bolest trudnica su:
gojaznost
pojava glikozurije dva ili vie puta tokom trudnoe
ene koje su raale edo preko 4,5 kg tjelesne teine
neobjanjena pojava mrtvoroenosti
ranija neobjanjena smrt novoroeneta
pojava dijabetesa u nekim prethodnim ivotnim periodima i situacijama
obiteljska anamneza o prisutnosti tipa 2 eerne bolesti
Od ukupnog broja ena sa gestacijskom eernom boleu njih oko 10-
30% zahtjevaju insulinsku terapiju.
11.4.8. Uestalost eerne bolesti
Iako je teko procijeniti pravu uestalost eerne bolesti smatra se da
prosjeno zahvata oko 3-5 % stanovnitva. U nekim narodima i populacionim
grupama uestalost je znatno vea pa se kree 10%, 20% pa ak i 50%. Na
podruju Ze-do Kantona ima oko 15-20 000 bolesnika od eerne bolesti.
Smatra se da danas u svijeti ima oko 130 miliona oboljelih od dijabetesa.
Zbog starenja stanovnitva i daljnje urbanizacije predvia se porast na 300
miliona oboljelih od dijabetesa do 2025. god. s najviim porastom u zemljama
u razvoju. Ovi podaci upozoravaju da je eerna bolest kronina masovna ne-
zarazna bolest koja ima golemo socijalno, drutveno, ekonomsko i medicinsko
znaenje.
11.4.9. Komplikacije eerne bolesti
Kada se eerna bolest ne lijei pravilno ili na vrijeme tada bolesnik moe
doivjeti ozbiljna pogoranja ili poremeaje vlastitog zdravlja. Ovakva naglo
i iznenada nastala stanja se nazivaju akutne komplikacije dijabetesa. Dvije su
najee: hipoglikemija i dijabetina ketoacidoza i koma.
Meutim postoje i druge vrste pogoranja eerne bolesti. Ona nastaju
polagano nakon viegodinjeg trajanja slabo lijeene ili nelijeene eerne bo-
lesti. Dugogodinja hiperglikemija oteuje i suava arterijske krvne ile, ne-
povratno oteuje oi, bubrege, srce, mozak, noge, probavni sistem. Ovakve
tetne promjene se nazivaju kronine komplikacije eerne bolesti. One se ne
mogu lijeiti ali se lijeenjem eerne bolesti mogu odloiti i ublaiti.
208
11.4.10. Hronine komplikacije eerne bolesti
Hronine dijabetine komplikacije se dijele na:
1. Oteenja malih krvnih ila (kapilari) koja dovode do oteenja oka
(dijabetina retinopatija) i bubrega (dijabetina nefropatija). Ovakva oteenja
se nazivaju mikroangiopatija ili mikrovaskularna bolest.
2. Oteenja srednjih i velikih krvnih ila (arteriole, arterije) koje izazi-
vaju tetne promjene na srcu, mozgu i nogama. Ova vrsta oteenja se naziva
makroangiopatija ili makrovaskularna bolest, a radi se o zakreavanju (atero-
sklerozi) krvnih ila.
3. Oteenja nerava koja mogu izazvati razliite tegobe ovisno o nervu
koji je zahvaen. Ovakve hronine dijabetine komplikacije se nazivaju dija-
betina neuropatija.
Riziko faktori za nastanak hroninih dijabetinih komplikacija su: hiper-
glikemija, hipertenzija, poremeaj masnoe u krvi i puenje.
11.4.11. Lijeenje eerne bolesti
Preporueni i iroko primjenjeni savremeni naini lijeenja eerne bolesti su:
1. dijeta
2. fzika aktivnost
3. edukacija
4. lijeenje peroralnim antidijabeticima i
5. lijeenje insulinom
Uvjet za uspjeno lijeenje jeste i redovna samokontrola eerne bolesti.
Dijetalna ishrana, odreena fzika aktivnost i upoznavanje vlastite bole-
sti su neophodni za sve oboljele od eerne bolesti i predstavljaju tri osnovna
principa lijeenja dijabetesa koje bolesnik treba dobro upoznati.
11.4.12. Prevencija dijabetesa
Dijabetes je ozbiljno oboljenje koje postaje sve uestalije. Meutim, posto-
je mnogi naini prevencije i/ili kontrole njegove progresije. Javna i profesio-
nalna spoznaja o faktorima rizika i simptomima dijabetesa znaajan je korak
u pravcu njegove prevencije i kontrole.
Primarna prevencija ukljuuje mjere za spreavanje nastanka eerne bo-
lesti u predisponiranih osoba. U nastanku dijabetesa tipa 2 kao i tipa 1 znaa-
jan je utjecaj faktora okoline. Smanjenjem ili potpunim spreavanjem utjecaja
takvih faktora odlae se ili potpuno spreava nastanak dijabetesa.
Sekundarna prevencija obuhvata mjere ranog otkrivanja eerne bolesti
i mjere zaustavljanja ili usporavanja njene progresije. Regulacija glikemije je
bitna komponenta ove prevencije.
SALEM ALAJBEGOVI
209
ENDOKRINOLOGIJA
Tercijarna prevencija podrazumijeva aktivnosti za spreavanje ili odla-
ganje nastanka hroninih dijabetinih komplikacija. U to se ubraja zadovo-
ljavajua regulacija glikemije, provoenje fotokoagulacije ugroenog oka na
vrijeme, rano otkrivanje mikroalbuminurije, odgovarajua edukacija bolesni-
ka u spreavanju nastanka dijabetinog stopala kao i drugi oblici edukacije
bolesnika da se sprijei nastanak drugih hroninih dijabetinih komplikacija i
invalidnosti, zatim regulacija krvnog pritiska, holesterola, triglicerida, presta-
nak puenja.
eerna bolest uveliko doprinosi brem i ranijem nastanku zakreava-
nja (ateroskleroze) velikih arterijskih krvnih ila. Prisutnost drugih oboljenja i
faktora uz eernu bolest jo vie ubrzavaju ovaj proces. Meu takva oboljenja
i faktore ubrajaju se gojaznost, poremeaji masnoe u krvi, hipertenzija, pue-
nje, fzika neaktivnost, itd..
Zato je od golemog znaaja da oboljeli od eerne bolesti pravilno lijei
eernu bolest, povien krvni pritisak, poviene masnoe u krvi, da tjelesnu
teinu odrava u preporuenim granicama, da je fziki aktivan, da ne pui!
11.4.13. Diabetes mellitus typ 1
Dijabetes tipa 1 je multifaktorijalna, imunoposredovana bolest koja se
pojavljuje u osoba koje imaju razliite kombinacije rizinih gena ija je pe-
netracija determinirana izloenou faktorima okoline. Najee razmatrani
faktori okoline, u smislu mogue umijeanosti u nastanak bolesti su virusi,
hrana, toxini i stres. N-nitrozo spojevi, streptozocin (streptozotocin) i aloxan
izazivaju destrukciju -stanica u ivotinja, a slini spojevi u dimljenom mesu,
drugoj hrani i pitkoj vodi su povezani s dijabetesom tipa 1 u ljudi. Mumps,
rubeola, citomegalovirus, enterovirusi kao to su coxsackie i retrovirusi mogu
djelovati protiv -stanice. Najvie istraivana komponenta hrane koja je pove-
zana s dijabetesom tipa 1 je protein kravljeg mlijeka, zatim penini proteini i
vitamin D. Psihosocijalni stres je oznaen kao precipitirajui faktor nastanka
dijabetesa tipa 1.
Skrining procedure koje procjenjuju predikciju i rizik nastanka dijabetesa
tipa 1 primjenjuju se samo u osoba iji je rizik bitno povien, posebno bliskih
srodnika poznatih bolesnika. Poto je sugerirana uloga bovinog serumskog al-
bumina preporuene su razne javno zdravstvene mjere za promociju dojenja.
Puno je puta pokuana kontrola autimunog ataka na -stanicu. Do sada
je najvie interesa usmjereno na ciklosporin. Meutim, vrena su ispitivanja
i sa bacilom Calmette-Guerin (BCG) i novijim imunosupresivnim lijekovi-
ma. Malim dozama insulina se pokuava odmoriti -stanica i tako smanji-
ti njenu ekspresiju provokativnim autoantigenima. Provode s multicentrina
ispitivanja B-komplex vitamina i nikotinamida (nikotinska kiselina) za koje
210
se smatra da djeluju antioksidantno i tako inhibiraju tetan uinak slobodnih
radikala.
Postoje nade da e primarna prevencija sprijeiti nastanak manifestnog
dijabetesa u osoba s rizikom. Jedan pristup za postizanje ovoga jeste razumije-
vanje i modifkacija faktora okoline koji induciraju dijabetes.
Zajednice dijabetiara, osobito udruenja dijabetinih bolesnika, imaju
uspjeha u poveanju javne svijesti o dijabetesu i njegovim problemima.
Dijabetes tipa 1 se moe danas lijeiti, ali nije izljeiv. Iako je prijetnja od
odreenih komplikacija unekoliko nestala posljednjih godina jo smo daleko
od konanih ciljeva prevencije i lijeenja dijabetesa tipa 1 i povratka kvaliteta
i oekivanog ivotnog vijeka na onaj koji se nalazi u mukaraca i ena nedija-
betiara.
Najbolje rijeenje za probleme porasta morbiditeta i mortaliteta u dijabe-
tiara tipa 1 predstavljala bi primarna prevencija dijabetesa tipa 1 ali naalost
u skoroj budunosti se jo uvijek ne mogu nazrijeti jasne praktine preventivne
mjere.
11.4.15. Diabetes mellitus typ 2
Kako prevalencija dijabetesa tipa 2 alarmantno raste irom cijelog svijeta
tako prevencija bolesti postaje znaajnija. Provoenje mjera zdravog stila i-
vota fzika aktivnost, odgovarajua ishrana i odravanje normalne tjelesne
teine su efektivne to je potvreno u kratkoronim i dugoronim pokusima:
poetak dijabetesa tipa 2 se moe odgoditi i njegova incidencija sniziti za 40-
60% u visoko rizinih osoba sa OTG.
Poto rana detekcija i promptni tretman mogu reducirati teret dijabetesa
tipa 2 skrining ove bolesti bi moda bio prikladan u 3-godinjim intervalima
za osobe koje imaju jedan ili vie velikih faktora rizika. Zajedniki skrining
bolesti u visoko rizinim populacijama moe biti, takoe, vrijedan.
U velike riziko faktore dijabetesa danas se ubrajaju: 1. demografski faktori:
rasa i etnika pripadnost, godine 45, familijarna anamneza (roaci prve linije
s dijabetesom tipa 2), gojaznost - ITM 27kg/m2 sa centralnom distribucijom
masti, anamneza o oteenoj glikemiji natate ili oteenoj toleranciji glukoze,
anamneza o gestacijskom dijabetesu ili raanju bebe teke >4kg, hipertenzija
krvni pritisak >140/90mmHg, HDL holesterol 0,90mmol/L i/ili trigliceridi
2,8mmol/L; 2. drugi faktori rizika: malnutricija u prvim godinama ivota, a
posebno intrauterino; 3. faktori ivotnog stila: fzika neaktivnost, visokoma-
sna i ugljenim hidratima siromana ishrana, alkohol (pretjerana konzumaci-
ja), puenje. Uloga konzumacije alkohola ostaje kontraverzna.
Epidemioloki podaci jasno pokazuju da je aktuelna epidemija dijabetesa
tipa 2 uglavnom izazvana faktorima okoline, posebno debljinom i fzikom
SALEM ALAJBEGOVI
211
ENDOKRINOLOGIJA
neaktivnou. Ovi dijabetogeni faktori rizika potencijalno su promjenjivi i u
razliitim programima promjena ivotnog stila oznaeni su kao cilj.
Vano je prepoznati da intervencije na stilu ivota u cilju prevencije di-
jabetesa tipa 2 mogu takoer doprinijeti i znaiti smanjenje rizika nastanka
drugih oboljenja, prevashodno kardiovaskularnih, to e dati dopunsku vri-
jednost dobro dizajniranim preventivnim programima.
Studije su openito potvrdile da je dijabetes tipa 2 preventabilna bolest.
One nadalje potvruju da promjene u ivotnom stilu, zdrava dijetalna ishrana
(smanjenje unosa masnoa) i dovoljna i redovna fzika aktivnost znaajno po-
boljavaju ugljikohidratni i metabolizam masti, reduciraju progresiju oteene
tolerancije glukoze u dijabetes i preveniraju nastanak dijabetesa.
Greka u shvatanju dijabetesa tipa 2 kao blagog dijabetesa danas je do-
bro prepoznata obzirom na njegov znaaj kao glavnog uzronika invaliditeta i
rane smrtnosti. Problem je naglaeniji veoma velikim brojem bolesnika kojih
se tie, znaajno veim nego u dijabetesu tipa 1. Nekoliko studija sada ukazuje
da razne intervencije, ukljuujui poveanje fzike aktivnosti, dijetalne pro-
mjene i lijeenje tiazolidinedionima, moe u nekih osoba sa OTG prevenirati
progresiju u dijabetes tipa 2. Mada je teko implementirati promjene u ivotne
i navike ishrane ovo poveava vjerovatnou da e javno zdravstvene mjere biti
konano u stanju savladati aktuelnu pandemiju dijabetesa tipa 2 i ograniiti
golemu individualnu, socijalnu i fnancijsku tetu koju e inae prouzroiti .
11.5. POREMEAJI METABOLIZMA LIPIDA
Hiperlipoproteinemije su poveanje koncentracije jedne ili vie vrsta li-
poproteina u krvi. Uvijek je prisutna hiperlipidemija. Dislipoproteinemije su
promjene u strukturi lipoproteina.
Ukupne lipide u humanom serumu ine holesterol, trigliceridi i fosfolipi-
di. Lipidi su netopljivi u vodi pa je njihov prenos krvlju mogu kada nastanu
kompleksi bjelanevina sa tzv. apoproteinima. Tako nastaju lipoproteini plaz-
me koji su kuglastog oblika.
Lipoproteini su transportni oblik lipida u krvi a sainjavaju ih hilomi-
kroni, lipoproteini vrlo male gustoe (very low density lipoproteins - VLDL),
lipoproteini srednje gustoe (intermediate density lipoproteins - IDL), lipo-
proteini male gustoe (low density lipoproteins - LDL) i lipoproteini velike
gustoe (high density lipoproteins - HDL).
Hilomikrona u fzioloki normalnom stanju u serumu ima samo u po-
stprandijalnoj fazi.
Klasifkacija hiperlipoproteinemija. Hiperlipoproteinemije se mogu po-
dijeliti na primarne i sekundarne.
Sekundarne hiperlipoprteinemije se redovno pojavljuju u dijabetikoj ke-
212
toacidozi, hipotireozi, primarnoj bilijarnoj cirozi. esto se pojavljuju u akut-
nom hepatitisu, alutnom pancreatitisu, alkoholizmu, dijabetesu, nefrotskom
sindromu, trudnoi, itd. Povremeno se pojavljuju u esencijalnoj hipertenziji,
hipopituitarizmu, zloudnim bolestima itd.
Klasifkacija primarnih hiperlipoproteinemija temelji se na primjeni kon-
centracije najvanijih lipida i lipoproteina, a obino se naziva tipizacijom pre-
ma Fredricksonu. Tipizacija je izvrena u 6 fenotipova a oznaenih rimskim
brojevima: hiperlipoproteinemija tipa I, IIa, IIb, III, IV i V. Danas se vie pri-
mjenjuje klasifkacija HLP koja se temelji na poveanju koncentracije dominan-
tne lipoproteinske estice u bolesnikovu serumu - patofzioloka podjela HLP.
Lijeenje i prevencija hiperlipoproteinemija. Kliniki znaaj otkrivanja
i lijeenja hiperlipoproteinemija je u tome da se time prevenira nastanak i ra-
zvoj ateroskleroze i najznaajnijih njenih posljedica: koronarne bolesti, akut-
nog infarkta miokarda, cerebrovaskularne bolesti i modanog udara.
U medikamentoznom lijeenju hiperlipoproteinemija danas se upotre-
bljavaju klofbrat (tip III, IIb, djelimino u tipu IV i V), holestiramin, niko-
tinska kiselina (vie smanjuje koncentraciju triglicerida, hiperlipoproteinemije
tip III, IV i V i obino kao adjuvant klofbratu) koja se koristi u obliku soli
ksantinol-nikotinata, inhibitori HMG-Co reduktaze (reduktaza jetrenog hi-
droksimetilglutaril-koenzima A) koji se koriste u tipu IIa i IIb hiperholestero-
lemije a djeluju tako da direktno interferiraju u staninoj sintezi holesterola.
Dijeta, koja se prilagoava patobiohemijskom mehanizmu odreene hi-
perlipoprozeinemije, temelj je lijeenja svake hiperlipoproteinemije i mora se
provoditi cijeli ivot. Osnovni principi dijete su da se unosi samo onoliko hra-
ne koliko je potrebno za postizanje i odravanje standardne tjelesne teine,
da masti bude do 30% i da zasienih masnih kiselina u odnosu na nezasiene
bude najvie do 30%.
Tjelesna aktivnost je vana nefarmakoloka mjera u lijeenju hiperlipo-
proteinemija, mora biti redovita, najbolje svakodnevna ili najmanje 3 puta sed-
mino po pola sata najmanje. Ovakva aktivnost dovodi do smanjenja VLDL i
poveanja HDL u krvi.
Veina bolesnika sa hiperlipoproteinemijom ne mora upotrebljavati lije-
kove ukoliko redovno provodi odgovarajuu dijetu, to se osobito odnosi na
osobe sa sekundarnom hiperlipoproteinemijom. Ne smije se zaboraviti znaaj
redovne fzike aktivnosti, naravno prilagoene svakoj osobi, u lijeenju i pre-
venciji hiperlipoproteinemija.
11.6. DEBLJINA
Debljina je stanje prisutnosti vika tjelesne masti u organizmu a poprae-
no je povenom ili prekomjernom tjelesnom teinom. Tradicionalno se deblji-
SALEM ALAJBEGOVI
213
ENDOKRINOLOGIJA
na defnirala kao tjelesna teina 20% iznad idealne ili poeljne. Danas se obi-
no defnira upotrebom indexa tjelesne mase. Prevalencija prekomjerne tjelesne
teine i debljine varira ovisno o spolu, dobi, socioekonomskim prilikama, rasi,
itd. U nekim zemljama ona prelazi 50%.
Jednostavno se moe rei da je uzrok debljine smanjeno odavanje u uspo-
redbi sa primanjem energije. Meutim u uzrok je ukljuena i sloena regulacija
tjelesne teine. Tjelesna teina je regulirana s velikom preciznou.
Odreujuu faktori debljine su genetski, okolini i regulacijski
Uee genetskih faktora u nastanku debljine je oko 33%, a to znai enor-
man utjecaj okoline. Genetski utjecaj moe biti znaajniji u odreivanju raspo-
djele tjelesne masti nego njene koliine.
Meu faktorima okoline vaan utjecaj imaju unos hrane, nain ivota i
socioekonomski status. Prekomjeran unos hrane je vaan faktor preuhranje-
nosti i debljine. Dugo se vjerovalo da debele osobe imaju odreeni metaboliki
poremeaj koji je uzrok debljine, a unos hrane da je normalan. Meutim de-
bele osobe imaju veliku potronju energije i veliki unos hrane i masti. Neakti-
van nain ivota jedan je od faktora nastanka debljine. Tjelesna aktivnost troi
energiju i pomae kontroli unosa hrane. Smanjivanje tjelesne aktivnosti nije
uvijek praeno smanjivanjem unosa hrane, naprotiv mnoge osobe poveavaju
taj unos u vrijeme fzike neaktivnosti.
Postoje dokazi o utjecaju socioekenomskog statusa na unos i potronju
energije odnosno na uestalost debljine. U grupama sa niim socioekonom-
skim statusom povien je rizik nastanka preuhranjenosti i debljine pokazuju
rezultati studija. Psihiki faktori mogu utjecati na pojavu prevelikog unosa
hrane i pojavu preuhranjenosti i debljine. Psihiki faktori su nekad smatrani
vanim u pojavi debljine, a danas se svode na poremeaj nekontroliranog jede-
nja i sindrom nonog jedenja (u oko 10% debelih). Uzimanje hrane u debelih
osoba ovisnije je o vanjskim utjecajima nego o unutranjem osjeaju gladi.
Oteenja u predjelu ventromedijalnog dijela hipotalamusa uzrokovana
tumorom (kraniofaringeom) ili infekcijom ponekada su faktor nastanka de-
bljine i hiperinzulinemije jer dovode do hiperfagije.
Trudnoa je jedan od regulacijskih faktora, oko 15% ena tei 10 kg vie
nakon svake trudnoe.
Poveanje broja masnih stanica, ak i do pet puta i mase adipoznog tkiva
u dojenakoj dobi i djetinjstvu predstavlja predispoziciju za debljinu u odrasloj
dobi za neke izrazito debele osobe. Faktor nastanka debljine moe biti i promi-
jenjeni metabolizam masnog tkiva metaboliki defekt u odravanju bilance
energije. Upotreba odreenih lijekova moe izazvati debljinu (steroidi, anti-
depresivi, benzodiazepini, litij, antipsihotici). Sve nabrojane faktore (uzroke)
moemo svrstati u grupu primarnih.
214
Odreeni nasljedni sindromi mogu biti takoer uzrok pojave debljine.
Sekundarni faktori debljine su odreena oboljenja koja izazivaju preko-
mjernu tjelesnu teinu i debljinu. Endokrine bolesti mogu biti faktori nastanka
debljine u manjeg broja osoba. Takvi su hipotireoidizam koji smanjuje meta-
bolizam i do 30%, hiperkorticizam, hiperinzulinizam u neoplazmama gute-
rae, oteenja hipotalamusa (adipozogenitalna distrofja - Froelichov sy).
Tipovi debljine. Hipertrofna je poveanje veliine masnih stanica a hi-
perplastina poveanje veliine i broja masnih stanica. Dokazano je da se broj
masnih stanica moe poveati samo u doba razvoja kao to su intrauterina
dob, novoroenaka dob prve 3 godine ivota i doba puberteta. Lake se lije-
i hipertrofna nego hiperplastina debljina. Androgena (muka) debljina je
nakupljanje masnog tkiva u podruju grudnog koa, ramena i gornjeg dijela
trbuha. Ginoidna (enska) debljina je nakupljanje masnog tkiva u donjem di-
jelu tijela, trbuh ispod pupka, stranjica, bokovi..
Simptomi, znaci i klinike posljedice. Simptomi i znaci nastaju usljed
prevelike mase masnog tkiva. Najznaajniji su pojava apnee tokom sna, Pic-
kwick-ov sindrom, psiholoki problemi.
Klinike posljedice debljine su pojava insulinske rezistencije, hiperlipo-
proteinemija, dijabetesa, drugih endokrinolokih promjena (titnjaa, nadbu-
brene lijezde), spolne lijede (policistini jajnici, hiperandrogenizam), hi-
pertenzija, promjene na pluima (Sy Pickwick), kardiovaskularne promjene,
hipertenzija, holelitijaza, komplikacije u trudnoi, porodu, puerperiju, druge
posljedice (uestaliji karcinom materice, dojke i jajnika u ena, kolona, rektu-
ma i prostate u mukarca, uestale probavne smetnje, pojava proirenih vena,
giht), statike smetnje usljed promjena u lokomotornom sistemu.
Lijeenje i prevencija. Aktuelni su razliiti programi kontrole tjelesne te-
ine koji su nekliniki komercijalni ili kliniki programi, zatim dijete, psihote-
rapijsko lijeenje, medikamentna terapija i hirurki zahvati.
U prevenciji nastanka debljine znaajni faktori su ponaanje pri ishrani i
tjelesna aktivnost.
Stav osobe prema jelu i fzikoj aktivnosti ima vanu ulogu kako u mr-
avljenju debelih osoba tako i u nastanku debljine u mnogih osoba. Sklonost
unoenju prevelikih koliina hrane i prekomjeran kalorijski unos, hiperfagiju,
bi trebalo na vrijeme prepoznati i utjecati na promjenu ponaanja takve osobe.
Korisno je zanimanje takvih osoba umjesto za hranu preusmjeriti na druge
aktvnosti. Neke osobe jedu previe zbog svog emocionalnog stanja pa je takvi-
ma ponekad potrebna pomo psihologa ili psihijatra.
Znaaj tjelesne aktivnosti je veliki kako za mravljenje tako i za odra-
vanje postignute tjelesne teine. U cilju prevencije nastanka ili ponovnog po-
vratka debljine neophodno je poticati tjelesnu aktivnost. Primjena odreenih
SALEM ALAJBEGOVI
215
ENDOKRINOLOGIJA
programa tjelesne aktivnosti korisna je, a takvi programi i predviena tjelesna
aktivnost se individualno prilagoavaju svakoj osobi i njenom kondicionom i
zdravstevnom stanju, ivotnoj dobi, polu, itd. Znaajno je napomenuti da od-
govarajua redovna tjelesna aktivnost pored povoljnog utjecaja na odravanje
odreene tjelesne teine, ima povoljan utjecaj na kardiovaskularnu funkciju,
poboljava metabolizam glukoze, smanjuje nivo triglicerida i poveava nivo
protektivnih lipoproteina visoke gustoe (HDL). Osobe sa redovnom tjele-
snom aktivnou dobijaju i vee samopouzdanje.
11.7. BOLESTI TITNJAE
11.7.1. Jednostavna gua
Gua (Struma) je poveanje dijelova ili cjelokupne titnjae bez poremea-
ja njene funkcije. Poveanje moe biti ravnomjerno kada se govori o difuznoj
strumi, u vidu jednog vora nodozna struma, u obliku vie vorova mul-
tinodozna struma ili se struma pojavljuje izvan normalnog poloaja titnjae
na vratu distopina struma (intratorakalna, aberantna). Ako se pojavljuje u
pojedinih osoba izvan endemskog podruja tada se govori o sporadinoj stru-
mi. Ukoliko u nekom podruju vie od 10% populacije ima strumu govori
se o endemskoj strumi. Uestalost endemske strume ovisi o stepenu jodnog
defcita.
Etiologija i patogeneza. U titnjai nastaju hormoni tiroksin (T
4
) i trijod-
tironin (T
3
). Jod potreban za njihovu sintezu dolazi iz hrane i vode. Za normal-
nu sintezu tiroksina i trijodtironina potrebni su jo i uredni tokovi metabo-
lizma u titnjai. Funkcija i anatomska graa titnjae zavise o meusobnom
odnosu T
4
i T
3
i tireotropnog hormona hipofze (TSH). Da li e nastati struma
i/ili hipotireoza ovisi o teini poremeaja nastanka hormona titnjae i poslje-
dine reakcije TSH hipofze.
Prema klasinoj hipotezi manjak hormona titnjae posljedica je ne-
dostatka joda u hrani i vodi ili genetskog odnosno induciranog (tireostatski
lijekovi) poremeaja sinteze hormona. Zbog toga hipofza lui vee koliine
TSH koji poveava funkciju stanica titnjae (funkcionalna hipertrofja), a s
druge strane poveava njihov broj (funkcionalna hiperplazija) ime uzrokuje
nastanak strume.
Prema modernoj hipotezi eutireotina struma posljedica je poremea-
ja odnosa izmeu lokalnih faktora rasta koji nastaju stanicama titnjae EGF
(engl. epidermal growth factor) i IGF-I (engl. insulin like growth factor-I) i
faktora koenja rasta TGF- (engl. transforming growth factor-) koji djeluju
parakrino i/ili autokrino. TGF- se sintetizira u manjim koliinama pri manj-
ku joda u stanicama titnjae, a istovremeno manjak joda stimulira djelovanje
216
TSH na stanice titnjae. U stanicama titnjae se sintetizira i nalazi FGF (engl.
fbroblast growth factor) a njegov nastanak stimulira EGF. FGF potjee angio-
genezu i rast fribroblasta koji su ve stimulirani sintezom IGF-I. TSH regulira
specifne funkcije titnjae. Lokalnim faktorima rasta reguliran je rast stani-
ca titnjae i rast okolnog vezivnog tkiva. Koliina joda u stanicama titnjae
i parakrino djelovanje faktora rasta utjeu na ovaj proces rasta. Poremeaji
faktora koji sudjeluju u ovom procesu imaju za posljedicu nastanak strume.
Sporadinu strumu mogu izazvati genetski premeaji metabolizma joda u
titnjai, zatim unoenje strumogenih supstanci u hrani ili lijekovima (raslinje
iz roda Brasica, tireostatiki lijekovi, litij, kobalt, preparati sulfoniluree), zatim
rjee struma usljed ciste uzrokovane krvarenjem, traumom, struma u imu-
nolokim bolestima, upalama titnjae, struma usljed neoplastike produkcije
TSH ili TSH slinih supstanci, struma pri rezistenciji na djelovanje hormona
titnjae na periferiji, struma u akromegaliji.
Klinika slika. Jednostavna struma najee nije praena subjektivnim
potekoama ali ako su prisutne nisu teke. Obino je to osjeaj napetosti ili
osjeaj pritiska na okolne organe. Ukoliko je struma izrazito velika pojavlju-
ju se simptomi od okolnih organa kao to su potekoe gutanja, promuklost,
stridor, kaalj.
Lijeenje i prevencija. U medikamentoznoj terapiji se koriste hormoni
titne lijezde i rijetko jod, a za hirurko lijeenje postoje apsolutne i relativne
indikacije.
Prevencija endemske strume je uvedena u veini zemalja prije ili poslije II
svjetskog rata. U naoj zemlji to je uinjeno poetkom pedesetih godina pro-
log stoljea. Dodaje se obavezno 10 mg KJ po 1kg kuhinjske soli. Ova koliina
je, ukoliko se uzimaju dovoljne koliine soli hranom, dovoljna za smanjenje
broja endemskih gua na minimum. Vano je neprekidno pravilno jodiranje
soli. Redovni sistematski pregledi radnika i uenika uz primjenu savremenih
dijagnostikih metoda i odgovarajue lijeenje znaajno doprinose da je ovaj
oblik endokrinog morbiditeta sve manji.

11.7.2. Hipotireoza
Nastaje usljed smanjene sinteze hormona titnjae i izostanka njihovog
djelovanja u stanicama.
Epidemiologija. ene obolijevaju deset puta ee od mukaraca, a naje-
e u dobi od 40-60. godine ivota. Hipotireoza zahvata 0,2-10% stanovnitva.
Uestalost hipotireoze u novoroenadi je 1 na 3-4000 poroaja. U podruji-
ma s manjkom joda ima 5-15% hipotireoze i praena je kretenizmom.
Etiologija. Hypotireoza moe biti primarna, sekundarna i tercijarna.
Najuestaliji uzrok hipotireoze su oboljenja titnjae (primarna), mnogo rjee
SALEM ALAJBEGOVI
217
ENDOKRINOLOGIJA
hipofze (sekundarna) i veoma rijetko hipotalamusa (tercijarna hipotireoza) i
perifernih tkiva. Primarna (tireoprivna) hipotireoza ini 95% od svih hipotire-
oza. Glavni uzrok hipotireoze u svijetu je defcit joda. U zemljama sa dovoljno
joda u hrani u 90% uzrok hipotireoze je autoimuna bolest (70% morbus Has-
himoto, 20% morbus Basedowi), slijede operacije titnjae, uroeni nedostaci
tkiva titnjae ili poremeaji u stvaranju hormona, manjak ili viak joda, uni-
tenje tkiva titnjae radioaktivnim jodom ili zraenjem, itd. Sekundarna (hi-
pofzna) hipotireoza s manjkom ili bioloki neaktivnim TSH mnogo je rjea.
Hipotalamike hipotireoze veoma su rijetke. Uzroci sekundarne i tercijarne
hipotireoze su tumori, upale, zraenja, nekroze, infekcije i infltracije hipofze
i hipotalamusa. Periferna hipotireoza posljedica je periferne i generalizirane
rezistencije na hormone titnjae.
Patogeneza. Autoimuna oboljenja titnjae (Hashimoto i Basedow) mogu
dovesti do hipotireoze na dva naina. Prvi je razaranje tkiva titnjae tokom
autoimune upale, a drugi je nastanak antitijela koja se veu za TSH-receptore.
Autoimuna upala razara tkivo titnjae tako da povieni TSH izaziva rast stru-
me, a antitijela koja se veu na TSH receptore inhibiraju utjecaj TSH na tireoci-
te (kompeticija) to dovodi do atrofje titnjae. Operativnim putem se katkada
odstrani previe ili cijelo tkivo titnjae. Prevelika ili potpuna destrukcija tit-
njae se moe dogoditi primjenom
131
J. U nekim oboljenjima titnjae moe se
pojaviti prolazna hipotireoza.
Patofziologija. Hipotireoza izaziva usporenje metabolizma svih stanica.
To je sistemna bolest u kojoj je smanjena oksidacija i stvaranje toplote, katabo-
lizam je sporiji od anabolizma, mijenja se sastav tkivnih tenosti.
Klinika slika. U neonatalnom dobu vidi se produena fzioloka uti-
ca, promuklost, kaalj, problemi hranjenja, opstipacija i somnolencija. Nastaje
zaostajanje u razvoju uz pojavu fzikih osobina kretena. Kotana dob i razvoj
zubi kasne, mentalni razvoj zaostaje. Manifestacije kretenizma oite su u pr-
vim mjesecima ivota, a ovisno o veliini defekta.
Odreivanjem T3 i T4 u novoroenetovoj krvi moe se postaviti rana
dijagnoza i adekvatnim lijeenjem sprijeiti nastanak kretenizma.
Odraslije dijete zaostaje u rastu, spolno sazrijevanje izostaje ili kasni, ima
slab napredak u koli.
Rani simptomi hipotireoze (larvirana hipotireoza) u odraslih slabije su
izraeni, polagano nastaje tromost, opstipacija, pojaan osjeaj hladnoe, inte-
lektualna i fzika usporenost, slabiji apetit uz porast teine, suha koa, dublji i
promukao glas, blijedo-ukasto lice.
Nelijeena teka hipotireoza (myxoedem) oituje se pastoznim bezizraaj-
nim licem oskudne mimike, periorbitalnom podbuhlou, blijedom, suhom,
hladnom i pastoznom koom, mentalnom tupou, zakanjelim ili odsutnim
218
duevnim reakcijama, slaboim sluhom i menoragijama. titnjaa se ne palpira,
srce je uveano, tihih tonova i usporene akcije. Crijevna peristaltika je uspore-
na i mogui su serozni izljevi (perikard)..
Nelijeeni miksedem prelazi u hipotermiko soporozno stanje, a ono u
miksedemsku komu.
Lijeenje i prevencija. Lijeenje se provodi supstitucijom hormona titne
lijezde.
Hipotireoza je podmukla bolest koja ovisno o teini i nelijeena moe
izazvati razliit invaliditet, miksedemsku komu i smrt. Nedijagnosticirana i
nelijeena hipotireoza u novoroeneta izaziva kretenizam. Nastanak hipo-
tireoze se ne moe sprijeiti. Meutim ranim njenim otkrivanjem i pravo-
dobnim i adekvatnim lijeenjem u odraslih osoba mogu se prevenirati njene
komplikacije na drugim organima. Isto tako ranim otkrivanjem hipotireoze u
novoroenadi i djece i pravovremenim i pravilnim lijeenjem moe se sprije-
iti nastanak kretenizma i zaostajanja u tjelesnom i duevnom razvoju. Uko-
liko je hipotireoza prisutna u dojenakoj dobi sasvim normalan razvoj djeteta
se moe postii ako se lijeenje zapone prije 3. mjeseca ivota. Provoenje
probira (screeninga) novoroenadi na neonatalnu hipotireozu vana je mjera
borbe protiv tog oboljenja i tekih posljedica koje slijede ako se ne otkrije i ne
lijei na vrijeme.
11.7.3. Hipertireoza
Hipertireoza je kliniko stanje koje karakterizira hipermetabolizam i po-
vien nivo slobodnih hormona titnjae a ini ga nekoliko specifnih bolesti.
Epidemiologija. Oboljenje moe nastati u svim ivotnim dobima ali je
najee u ena u ivotnoj dobi od 20-50. godine ivota.
Etiologija. Autoimuna bolest titnjae (morbus Basedowi, rijetko morbus
Hashimoto) je najuestaliji uzrok hipertireoze (60-80%), zatim dolaze bolesti
TSH-receptora (toksina multinodoza struma, toksini adenom, rijetko difu-
zna autonomija titnjae i preosjetljivost na horionski gonadotropin). Nadalje
uzroci hipertireoze su pojaano oslobaanje hormona titnjae usljed razara-
nja tkiva (subakutni tiroiditis, hronini limfomatozni tiroiditis Mb Hashi-
moto, radijacijski tiroiditis, tihi tiroiditis, amiodaron,..). Ponekada su uzroci
hipertireoze namjerno uzimanje veih koliina tiroidnih hormona, karcinom
titnjae i tumori drugih organa.
Patogeneza. Ovisi o uzroku hipertireoze. Basedowljeva bolest MbB (di-
fuzna toksina gua, autoimuna hipertireoza) nastaje u osoba koje imaju genet-
sku sklonost uz sudjelovanje faktora okoline kao to su: infekcije, prekomjerna
koliina joda, stres, puenje, lijekovi, toksini, godinje doba, niska poroajna
SALEM ALAJBEGOVI
219
ENDOKRINOLOGIJA
teina, estrogen. U MbB najznaajnija su antitijela koja potiu titnjau (TSAb
engl. thyroid stimulating antibody, TSH-RSAb) vezivanjem za TSH-recep-
tore na tireocitima. Meuodnos razarajuih imunolokih procesa i uzajamni
odnos stimulirajuih i blokirajuih antitijela na TSH-receptore odreuju tok i
prognozu bolesti. Bolesti TSH-receptora imaju, bez obzira na prisutnost TSH
ili stimulirajuih antitijela, neprekidno podraene TSH-receptore zbog ega su
tireociti stalno aktivni. Da li e odreeno oboljenje titnjae ili drugog organa,
koje je praeno pojaanom produkcijom i oslobaanjem hormona titnjae,
TSH ili odreenih stimulatora titnjae, izazvati hipertireozu zavisi od toga
da li koliina nastalih hormona prevazilazi potrebe organizma. Ofalmopatija
nastaje zbog imunolokog utjecaja na fbroblaste u orbiti.
Klinika slika. Klinika slika je varijabilna i kree se od asimptomatskih
oblika preko oligosimptomatskih do potpuno razvijene klinike slike hiperti-
reoze. U MbB imamo klasini trias simptoma: tahikardija, egzofalmus i di-
fuznu strumu uz veliki broj znakova hipermetabolizma i drugih posljedica
hiperprodukcije tireoidnih hormona. Prisutni su simptomi i znaci na kardio-
vaskularnom i gastrointestinalnom sistemu, promjene na koi, kosi, noktima,
prisutni su neuromuskularni znaci, emocionalna labilnost, oni simptomi.
U bolestima TSH-receptora (toksina multinodoza struma, toksini ade-
nom, rijetko difuzna autonomija titnjae) takoer klinika slika jako varira
ali su najee kardijalne smetnje (aritmije). Na vratu se moe i ne mora pal-
pirati vorasta gua ili difuzno poveana titnjaa ali su multinodozne gue
obino velike.
Tireotoksina oluja se odlikuje naglim poetkom karakteriziranim pogor-
anjem znakova i simptoma hipertireoze i drugim atipinim znacima. Rijetka
je u djece, a posljedica je nelijeene ili nedovoljno lijeene hipertireoze. Mogu
je izazvati infekcije, traume, operacije, embolije, acidoza, toksemija trudnoe i
porod. To je po ivot opasno stanje koje zahtijeva hitno i specifno lijeenje.
Lijeenje, prognoza i prevencija. Provodi se medikamentozno antiti-
reoidnim lijekovima, kalijevim jodidom (lugolizacija), radioaktivnim jodom
i hirurki. U lijeenju infltrativne dermopatije lokalno se primjenjuju korti-
kosteroidi. U ofalmopatiji se primjenjuju zatitne naoale, nesteroidni anti-
infamatorni lijekovi, kortikosteroidi, iradijacija orbite i operativno lijeenje
(tarsorhaphia).
Hipertireoza je izljeiva bolest ali je ponekada dugotrajna. Poseban pro-
blem je ofalmopatija. Tok hipertireoze ovisi o njenom uzroku. U autoimunim
stanjima moe biti neprekidno prisutna hipertireoza, ili se neprekidno izmje-
njuju relapsi i remisije ili se pojavi jedna ili vie prolaznih epizoda. Hipotireoza
spontano nastaje u 5-20% bolesnika. Tireostatici djeluju na autoimuni proces,
izazivaju remisiju koja traje znatno due od njihove primjene.
220
U nekim tireoiditisima hipertireoza je prolazna a nakon toga moe na-
stati prolazna ili trajna hipotireoza (subakutni i limfomatozni tireoiditis). U
bolestima TSH-receptora, obino nema spontane remisije. Hipertireoza novo-
roeneta se mora lijeiti.
Specifna prevencija ne postoji. Basedowljeva bolest je posljedica sadej-
stva genetskih i faktora okoline kao to su: infekcije, prekomjerna koliina
joda, stres, puenje, lijekovi, toksini, godinje doba, niska poroajna teina,
estrogen. Pravovremeno otkrivanje i pravilno lijeenje hipertireoze prevenira
razvoj njenih komplikacija i tetni utjecaja na druge organe.
LITERATURA
A Report of the Diabetes Health Economics Study Group. Te Economics of Diabetes and Diabetes Care. 1.
International Diabetes Federation, Brussels, Belgium, World Health Organization, Geneva, Switzerland.
American Diabetes Association. Screening for type 2 diabetes. Diabetes Care 2000; 23(Suppl.1): S20-S23. 2.
Atkinson MA, Maclaren NK. Te pathogenesis of insulin-dependent diabetes mellitus. N Engl J Med 1994; 331: 3.
1428-36.
Becker K et al. Principles and Practice of Endocrinology and metabolism. Tird edition. Philadelphia (USA): 4.
Lippincott Williams&Wilkins; 2002
Beers M, Berkow R i sur. MSD prirunik dijagnostike i terapije. XVII izdanje. Split: Placebo d.o.o; 2000. 5.
Bingley PJ, Bonifacio E, Gale EAM. Can we really predict IDDM. Diabetes 1993; 42: 213-20. 6.
Erceg M, Babi-Erceg M. Uspostava fonda za prevenciju bolesti i promociju zdravlja. HJZ 2006; 2 (6) 7.
Eriksson KF, Lindgarde F. Prevention of type 2 (non-insulin dependent) diabetes mellitus by diet and physical 8.
exercise: 6-year Malmo feasibility study. Diabetologia 1991; 34: 891-8.
Hadi N, Radoni M, Vrhovac B, Vuceli B i sur. Prirunik interne medicine, etvrto dopunjeno izdanje. 9.
Zagreb (Hrv.): Jumena; 1990.
Hagglof B, Blom L, Dahlquist G, Lonnberg G, Sahlin B. Te Swedish childhood diabetes study: indications 10.
of severe psychological stress as a risk factor for type 1 (insulin-dependent) diabetes mellitus in childhood.
Diabetologia 1991; 34: 579-83.
Herold KC, Rubenstein AH. Immunosuppression for insulin-dependent diabetes. N Egl J Med 1988; 318: 11.
701-3.
Kasper D, Braunwald E, Fauci A, Hauser S, Longo D, Jameson L et al. Harrisons principles of Internal Medicine. 12.
16th edition. USA: McGraw-Hill Companies. Inc; 2005.
Mayer EJ, Hamman RF, Gay EC et al. Reduced risk of IDMM among breast-fed children: the Colorado IDDM 13.
Registry. Diabetes 1988; 37: 1625-32.
Multicentre study. UK Prospective Diabetes Study. IV. Characteristics of newly presenting type 2 diabetic 14.
patients: male preponderance and obesity at diferent ages. Diabet Med 1988; 5: 154-9.
ODea K. Marked improvement in carbohydrate and lipid metabolism in diabetic Australian aborigines afer 15.
temporary reversion to traditional lifestyle. Diabetes 1984; 33: 596-603.
Pan XR, Li GW, Hu YW et al. Efects of diet and exercise in preventin NIDDM in people with impaired glucose 16.
tolerance. Te Da Qing IGT and Diabetes Study. Diabetes Care 1997; 20: 537-44.
Pickup JC, Williams G. Handbook of Diabetes. 3rd ed. London (UK): Blackwell Science Ltd; 2004. 17.
Pickup JC, Williams G. Textbook of Diabetes. 3rd ed. London (UK): Blackwell Science Ltd; 2003. 18.
Tuomilehto J, Lindstrom J, Erikson JG et al. Prevention of type 2 diabetes mellitus by changes in lifestyle among 19.
subjects with impaired glucose tolerance. N Engl J Med 2001; 344: 1343-50.
Virtanen SM, Rsnen L, Ylnen K et al. Early introduction of dairy products associated with increased risk of 20.
IDDM in Finnish children. Diabetes 1993; 42: 1786-90.
Vrhovac B i sur. Interna medicina. 1vo izd. Zagreb (Hrv): Naprijed; 1991. 21.
Vrhovac B i sur. Interna medicina. Tree promijenjeno i dopunjeno izd. Zagreb (Hrv): Naklada Ljevak; 2003. 22.
(Medicinska biblioteka)
SALEM ALAJBEGOVI
PROMOCIJA ORALNOG ZDRAVLJA
I PREVENCIJA ORALNIH BOLESTI
Edin Selimovi
12. POGLAVLJE
222
12. 1. UVOD
Oralno zdravlje je stanje potpuno normalne, u funkcionalnom smislu,
sposobnosti zuba, njihovih potpornih tkiva i sluznice oralne upljine, tj. stanje
savrenog zdravlja oralnog miljea i svih dijelova mastikatornog organa, koji
trebaju dati optimalne uinke tokom fziolokih funkcija, posebno obzirom na
vakanje, fonaciju i fzionomiju.
Oralno zdravlje je kontinuirani proces prilagoavanja svih tkiva maksi-
lofacijalnog podruja na odreene uslove ekolokog sistema, kojem je organi-
zam ovjeka izloen.
Oralna medicina je klinika stomatoloka disciplina koja se bavi dijagno-
stikom, lijeenjem i prevencijom bolesti oralne sluznice i pljuvanih lijezda,
orofacijalnom boli, kao i opih bolesti, koje se manifestiraju u ustima.
Moe se rei da je usna upljina pokazatelj zdravlja, to je uslovljeno in-
taktnou oralnog epitela, urednom funkcijom pljuvanih lijezda i uravnote-
enou oralne fore. Naruavanjem ovog sklada na bilo kojem od navedenih
nivoa ima za posljedicu pojavu oralnih simptoma i oralnih bolesti koje zbog
svoje specifnosti mogu ugroziti svakodnevne ivotne funkcije i navike ovje-
ka. Usna upljina predstavlja jedinstvenu cjelinu ija je osnovna uloga vaka-
nje i gutanje hrane, te govor. Obloena je sluznicom graenom od vieslojnog
ploastog epitela ija je uloga prije svega zatitna. Osim to titi organe usne
upljine, sluznica usta prima impulse na oralna tkiva, omoguava apsorpciju i
resorpciju tvari, sprijeava nefzioloku izmjenu tvari, te stimulira luenje tet-
nih tvari iz organizma. Sluznica usta ima i okusnu ulogu ime je omoguen
uitak primanja hrane. Pljuvane lijezde koje se u njoj nalaze lue pljuvaku,
koja ima bitnu protektivnu ulogu.
Usta, ne predstavljaju i nisu samo anatomski pojam. Kao ulaz u ljudski
organizam, su brojnim mehanizmima, putem krvi, sluznice, limfe i nerava po-
vezana s cijelim organizmom. Ona su otvor koji povezuju vanjski svijet i tijelo.
Kroz usta prolazi hrana, dah i rije. To je organ govora, odnosno komunikaci-
je, a komunikacija svakog ponaosob predstavlja njegovu stvaralaku mo.
Lice je najvidljiviji dio ljudskog tijela. Licem i osmjehom pozdravljamo
svijet, te s tim osmijehom moemo poboljati ili pogorati svoju osobenost.
Poznata je psiholoka pojava, tzv. halo efekta ija je bit da promatra na temelju
jedne osobine, koja ga zabljesne, stvara svoj sud o odreenoj osobi.
Dio halo efekta svakako potjee od vanjskog izgleda osobe, nesanirani
zubi, neodgovarajui protetski radovi, te djelomina ili potpuna bezubost su
redovno izvor negativnog halo efekta i oteavaju drutvenu afrmaciju po-
EDIN SELIMOVI
223
jedinca, oteavajui tako zadovoljenje jedne od primarnih socijalnih potreba
ovjeka. Stvara se osjeaj manje vrijednosti i smetnje u prilagoavanju linosti.
Uredan izgled lica i prirodna fzionomija kojoj znatno doprinose i lijepi zdravi
zubi, te uredan zubni luk, olakavaju psihosocijalno prilagoavanje.
12.2. OSVRT NA ANATOMIJU
I HISTOLOGIJU PARODONTA
Anatomska graa:
kruna zuba,
vrat zuba,
korijen zuba.
Histoloka graa:
caklina (96% anorganske tvari, 1% organske tvari, 3% vode),
cement (65% anorganske tvari, 25% organske tvari, 10% vode),
dentin (67% anorganske tvari, 21% organske tvari, 12% vode),
pulpa (sistem krvnih i limfnih sudova, nervnih zavretaka).
Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zub i ine ga:
gingiva,
parodontni ligament,
cement zuba,
alveolarna kost.
Parodontni ligament, cement zuba i al-
veolarna kost predstavljaju privrsni
aparat zuba.
PROMOCIJA ORALNOG ZDRAVLJAI PREVENCIJA ORALNIH BOLESTI
Slika 31. prikaz parodontalnog
aparata
Slika 30. prikaz grae zuba
224
Mlijeni zubi.
Mlijeni zubi (dentes lactici seu decidui) rastu otprilike od sedmog mje-
seca do kraja druge godine ivota djeteta. Postoji 20 zuba, 10 u gornjoj i 10 u
donjoj eljusti. Od sredine lica prema stranama to su:
sjekutii - 4 zuba
onjaci - 2 zuba
mlijeni kutnjaci - 4 zuba
Sa razvijanjem trajnih zuba njihov korijen se razgrauje i nestaje.
Trajni zubi
Trajnih zuba ima ukupno 32, po 16 u svakoj vilici. Poinju izbijati oko 6.
godine, da bi u 12. godini bili izmijenjeni svi mlijeni zubi. Posljednji zub, trei
kutnjak ili zub mudrosti, izbija od 18. do 25. godine, a kod nekih ljudi vrlo
kasno ili ak nikada. Od sredine lica prema stranama, razlikujemo sljedee
trajne zube:
sjekutii - 4 zuba,
onjaci - 2 zuba,
pretkutnjaci - 4 zuba,
kutnjaci - 6 zuba.
EDIN SELIMOVI
MLIJENI ZUBI STALNI ZUBI
Donji gornji donji Gornji
HRONOLOGIJA
NICANJA
vrijeme
(mjes)
redosljed
vrijeme
(mjes)
redosljed
vrijeme
(god)
redosljed
vrijeme
(god)
redosljed
centralni sjekuti 6 1 7,5 1 6 - 7 2 7 - 8 2
lateralni sjekuti 7 2 9 2 7 - 8 3 8 - 9 3
Onjak 16 4 19 4 9 - 10 4 11 - 12 6
prvi premolar - - - - 10 - 11 5 10 - 11 4
drugi premolar - - - - 11 - 12 6 11 - 12 5
prvi molar 12 3 14 3 6 - 7 1 6 - 7 1
drugi molar 20 5 24 5 11 - 13 7 12 - 13 7
trei molar - - - - 17 - 21
Tabela 1. Vrijeme nicanja zuba
225
12.3. OBOLJENJA VRSTIH
I MEKIH TKIVA USNE DUPLJE
Vie od 350 bakterijskih vrsta naseljavaju usnu upljinu, a za 20 vrsta se
sa sigurnou zna da uzrokuju parodontne bolesti. Iz podruja usne upljine,
mikroorganizmi ili njihovi proizvodi mogu direktno ui u udaljena podruja
organizma - ili irei se uz fascije, kroz kotane upljine ili kroz krvne sudove,
nerve ili limfni sistem.
U usnoj upljini se zbog razliitih bolesti, organskih i psiholokih pore-
meaja, pojavljuju razne patoloke promjene i simptomi, to je esto od velikog
diferencijalno dijagnostikog znaaja. Neophodan je, osim poznavanja tog po-
druja, multidisciplinarni pristup u donoenju odreenih dijagnoza i terapije.
12.3.1. Caries
Karijes je est zdravstve-
ni problem. Ugroava zdravl-
je zuba i sluznice, te ima veliki
utjecaj na kvalitetu ivota po-
jedinca. Prema defniciji prof.
Loescha: Zubni karijes je
hronina, kompleksna bakte-
rijska infekcija koja rezultira
miligramskim gubicima mi-
nerala iz zuba koji je zahvaen
infekcijom.
Jo uvijek je najrairenija bolest nae civilizacije, od koje boluje i do 90%
cjelokupnog stanovnitva, bez obzira na mogunosti njezine prevencije i dobro
poznavanje prirode bolesti. Nasuprot tome, prema relevantnim dostupnim po-
dacima iz savremene literature, mogua prevencija svih bolesti usne upljine je
preko 90%.
Nastaje meusobnim djelovanjem vie uzronika, a vodei su bakteri-
je i prehrambene navike koje osiguravaju da se bolest razvije. Plak, glavni je
etioloki uzronik za nastanak karijesa i bolesti parodonta. To je neminera-
lizirana organizirana nakupina mikroorganizama u organskom matriksu
mukopolisaharida, odnosno kompleksni bioflm koji se sastoji od bakterija i
njihovih metabolikih nusprodukata, toksina, virusa, ostataka hrane i mrt-
vih elija. Bezbojna je, prostim okom nevidljiva, ali bojenjem uoljiva, sluzava
skvama na povrini zuba, koja se teko skida. Lokaliziran je subgingivalno, u
Slika 32-33 karijes zuba
226
sulkusu i parodontnim depovima i supragingivalno na zubima. Za nastanak
kariogene komponente plaka, najodgovorniji su: Streptococcus mutans, Lacto-
bacillus acidophilus i Actinomyices viscosus. Koliina plaka i broj bakterija, u
salivi, u neposrednoj su vezi s ugroenou svakog pojedinca karijesom.

12.3.2. Parodontopatije
Parodontne bolesti su skupine stanja koja zahvaaju gingivu i unitavaju
potporna tkiva zuba - alveolarnu kost, cement i parodontni ligament, a u gru-
bo se dijele na: gingivitis i parodontitis.
Gingivitis je upalni
proces karakteristian po
crvenilu i otoku desni,
krvarenju, eroziji, ulcera-
ciji i neugodnom zadahu.
Na razvoj upalne reakcije
znaajan utjecaj ima: sla-
ba higijena usne upljine,
zubne naslage, puenje
(koje oteuje imunoloki
mehanizam i usporava cije-
lenje rana), pomanjkanje vitamina i minerala, dijabetes, hormonske promjene
(pubertet, menopauza, trudnoa, menstruacija), stres, genetska predispozicija.
Ako se ginigivitis ne izlijei, upala se iri u dublja tkiva parodonta te na-
staje destruktivni proces parodontis. Nastaju parodontni depovi, propadaju
parodontni ligamenti i alveolarna kost. Generalizaciji procesa pogoduje infek-
cija dentalnog plaka uzrokovana mikroorganizmima.
Parodontitis je infekcija uzrokovana bakterijama koje se nalaze u zub-
nom plaku. Vrlo je esta bolest koja se javlja u otprilike 35% osoba starijih
od 30 godina, a moe
se javiti i u djece, te je
vodei uzrok gubitka
zuba u osoba starijih
od 40 godina. Kada
se plak organizira na
povrini zuba u blizini
gingive, nastaje upalni
i imunoloki odgovor
organizma. Konaan
EDIN SELIMOVI
Slika 36-37. parodontitis
Slika 34-35. gingivitis
227
je rezultat unitenje kompleksnog potpornog tkiva u podruju upale sa stva-
ranjem parodontnih depova i gubitkom alveolarne kosti. Spontano krvare-
nje ili krvarenje pri sondiranju depa ukazuje na prisutnost upale. Pominost
zuba nastaje u uznapredovalim fazama parodontitisa uslijed gubitka alveolar-
ne kosti.
Parodontitis je bolest mnogobrojnih uzroka za koju je prema Pagu i sa-
radnicima (1997) predloeno nekoliko rizinih i predisponirajuih faktora pri
prirodnom toku nastanka bolesti. Faktor rizika za nastanak parodontitisa je
faktor okolia, ponaanja ili bioloki, koji je potvren vremenskim slijedom,
obino uz pomo longitudinalnih istraivanja.
U studiji koju je proveo Norderyd (1998), prisutnost faktora rizika znatno
poveava vjerovatnou nastanka bolesti, dok nedostatak faktora rizika sma-
njuje tu mogunost.
Faktori rizika su modifcirajui po defniciji i dio su lanca uzroka ili izla-
ganja domaina uzronom lancu. Dobar primjer faktora rizika s obzirom na
parodontitis su plak i puenje.
Nasuprot modifcirajuim faktorima rizika, nemodifcirajui faktori ili
faktori kao to su dob, pol i genotip, prepoznaju se kao predisponirajui fak-
tori. Odreene bakterije, poput Porphyromonas gingivalisa, Prevotella inter-
mediae, Actinobacillus actinomycetemocomitansa, Eikenella corrodons, Bac-
teroides forsythusa i Mycoplasma salivarium su izrazito povezane s parodon-
tnom bolesti. Prisutnost patogenih bakterija ne mora nuno ukazivati na to da
e pacijent razviti parodontnu bolest. Okoli u podruju parodontnog depa,
te stanje zdravlja i imunolokog sistema pacijenta takoer igraju vanu ulogu
u nastanku parodontitisa.
Slika 38.
zdrave desni,
vrste desni,
blijedo ruiaste
boje, nema kr-
varenja
Slika 40.
umjereni parodont
hronina upalna de-
strukcija potpornog
tkiva, duboki depovi
4-6 mm slab zadah
Slika 39.
gingivitis upalno
promijenjene oteene
desni intenzivno cr-
vene boje, krvarenje
kod etkanja nekada
i spontano prisutni
pseudodepovi
Slika 41.
uznapredovali parodont
i reparabilno oteenje
potpornog tkiva i okolne
kosti, depovi duboki
vie od 6 mm loe ope
stanje, konstantan zadah,
vjerovatan gubitak zuba
228
Nisu svi ljudi jednako podloni nastanku parodontitisa. Nedavna istra-
ivanja ukazuju na povezanost parodontitisa i sistemskih bolesti. Ta poveza-
nost predstavlja zapravo circulus vitiosus jer su puenje, dijabetes i patogene
bakterije dokazani faktori rizika za parodontitis, kao to parodontitis moe
poveati rizik za nastanak kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, di-
jabetesa, respiratornih bolesti i prijevremenog poroaja djece niske poroajne
teine. Osobe mogu biti i genetski predisponirane za parodontitis.
Do danas su genetika istraivanja parodontitisa otkrila samo jedan glav-
ni gen za bolest. Veina oblika parodontitisa ini se da je povezana s multiplim
modifcirajuim genima, tj. bolest je poligena. Analogno drugim kompleksnim
bolestima, procjenjuje se da bi u patogenezi parodontitisa moglo biti ukljueno
od 10 do 20 gena. Ipak, vano je shvatiti da broj i tip modifcirajuih gena za
jednu bolest ne mora biti isti u svim etnikim populacijama, a moe biti i pod
utjecajem faktora okoline. Prema Hartu i saradnicima (2000), geni za koje se
smatra da su ukljueni u kompleksne multifaktorske bolesti nazivaju se modi-
fcirajui geni za bolest.
12.3.3. Cheilitisi
Mogu da se javljaju kao samostalna obo-
ljenja ili u sklopu nekih optih oboljenja kao
propratni simptom. Najei je onaj oblik koji
se javlja u uglovima usana (cheilits angularis).
Uzroci nastanka mogu biti razni: povrede
usana, poveano luenje pljuvake, anemija,
nedostatak B vitamina, eerna bolest, infek-
cije...).
Manifestuje se blagim peckanjem u uglo-
vima usana zbog ega ljudi vlae usne jezikom, diraju ih prstima i dovode do
naknadne infekcije. Pri jaem otvaranju dolazi do stvaranja dubljih ili pliih
fsura i ragada u uglovi usana, to uzrokuje krvarenje i bolnost. Kod starijih
osoba koje nose proteze i imaju snien zagriz, u uglovima usana se nakuplja
pljuvaka koja macerira prijalaznu sluznicu usana i kou, te na taj nain pred-
stavlja idealnu podlogu za kolonizaciju gljivica (Candida albicans) i bakterija
(Staphiloccocus.). Uglovi usana su sa crveni ili ukastim krustama, ukoli-
ko postoji sekundarna upala staflokokom. Pored ovog esto se javlja i heilitis
izazvan sunevim zracima (cheilitis solaris), koji se karakterie izrazitim uve-
EDIN SELIMOVI
Slika 42. cheilitis
229
anjem i crvenilom usana. Heilitis moe da nastane i kao alergijska reakcija
(cheilitis alergica) i to najee kao posledica kontaktne alergije na kozmetike
preparate pri emu usne postaju izuzetno crvene i oteene.
Lokalno se u terapiji primjenjuju antimikotici, te antibiotici koji e sma-
njiti upalu, sredstvo za epitelizaciju koje e potaknuti cijeljenje ragade odnosno
fsure. Ukoliko je uzrok neadekvatan protetski rad, nuno je podizanje zagriza
i izrada novih protetskih nadomjestaka, jer e se u protivnom bolest ponoviti.
Bez obzira na uzrok, heilitisi se pored klasinih metoda, danas veoma uspjeno
i bezbolno lijee primjenom diodnog lasera.
12.3.4. Bolesti jezika
Mogu da se javljaju kao samostalna oboljenja ili
u sklopu nekih drugih sistemskih bolesti. Samostalna
oboljenja mogu da se javljaju kao razvojne anomalije,
koje su veoma rijetke, kao steena oboljenja od kojih
je najea pojava tzv. geografski jezik (bjeliaste pro-
mene koje imaju oblik geografske karte), zatim kao
promjene jezinog pokrivaa u smislu smanjenja, po-
veanja ili promjena u strukturi pokrivaa tj. jezinih
papila.
Glositis exfoliativa areata. Karakterizira ga pec-
kanje i pojaana osjetljivost jezika na kiselo, kao i
povremno smirivanje bolesti i recidivi iste. Obzirom da je jezik sastavni dio
digestivnog trakta, sve bolesti koje se deavaju sa elucom, mogu imati sekvele
na jeziku. Bolesnik ak, ne mora imati simptome gastritisa da bi se pojavile
ovakve promjene na sluznici jezika. Ove promjene jezika mogu biti i prvi znak
postojanja gastrinih tegoba. Karakterizira ga ljutenje sluznice jezika i to u
strogo ogranienim arealima.
Ukoliko se izljuteni areali javljaju na razliitim mjestima povrine jezi-
ka, tada govorimo o pojavi glositis eksfoliativa migrans ili ukoliko se opisane
promjene javljaju uvijek na istom mjestu, tada govorimo o glositis eksfoliativa
non-migrans. Uz lokalnu primjenu lijekova koji e smiriti upalu (kortikoste-
roidi), sredstava koja potiu epitelizaciju sluznice (vitamin A, panthenol, vi-
tamini B skupine) tek primjenom ciljane terapije, koja se odnosi na lijeenje
postojeeg gastritisa dolazi i do regresije promjena na jeziku.
Slika 43. glositis
exfoliativa areata
230
12.3.5. Oboljenja pljuvanih lezda
Javljaju se kao posljedica smet-
nji u normalnom toku pljuvake u
izvodnim kanalima pljuvanih li-
jezda radi stvaranja kamenja, ciste,
tumora ili oiljaka izazvanih upal-
nim promejnama sluzokoe izvod-
nih kanala. Dosta esto su poslje-
dica bakterijske (streptokokne i sta-
flokokne) ili virusne (v. mumpsa)
infekcije, te kao specifna oboljenja
(TBC, siflis...).
Kserostomia (Xerostomia)
Normalno se izlui 0,4-0,5 ml u 1 min. Ukoliko je koliina izluene
pljuvake manja od 0,4 ml / 1 min govorimo o oligosiali, a ukoliko je luenje
pljuvake manje od 0,2 ml / 1 min govorimo o kserostomi. Kserostomia nije
bolest, nego simptom nedostatka pljuvake, to izaziva kod pacijenata osje-
aj suhoe u ustima i ljepljivost, te sjajnu sluznicu usta. Moe biti simptom
destruktivnih promjena lijezdanog tkiva kod autoimunih bolesti, kao to je
Sjgrenov sindrom, no obino je posljedica atrofje epitela lijezda slinovnica i
njihovih degenerativnih promjena vezanih uz dob. Smanjeno luenje pljuva-
ke dovodi do pojave izmjenjenih normalnih oralnih uslova, to rezultira mo-
gunou nastanka oralnih infekcija, kao to je kandidijaza. Potrebno je nai
uzrok smanjenog luenja, te nastojati potaknuti lijezdani epitel, na stvaranje i
luenje pljuvake, lokalnom primjenom otopine Acidi Citrici ili stimulacijom
lijezdanog epitela primjenom mekog bio lasera. Mogunost nadoknaivanja
umjetnim nadomjestcima pljuvake je dosta esto koritena terapija.
12.3.6. Alergijske reakcije
Javljaju se kao odgovor organizma na razne strane materije koje izazivaju
itav niz reakcija sa ciljem da budu unitene, a organizam zatien. Ove reak-
cije mogu da zahvataju cijelu usnu duplju, ili samo usne ili jezik.
12.3.7. Afae
Na osnovu recentne dostupne literature, svaki peti ovjek boluje od afo-
znih lezija. Najea lokalizacija ovih promjena je obraz, jezik, te vestibulum
usne upljine. Smatraju se mukokutanim autoimunim bolestima. Uzroci na-
EDIN SELIMOVI
Slika 44. kserostomia
231
stanka su raznoliki: nasljee, oslabljen imunitet, si-
deropenina anemija, povrede, bakterije i virusi, hor-
monski poremeaji, puenje, te oboljenja digestivnog
trakta. Najee je simptomatologija vezana za pec-
kanje, no mogua je i intenzivna bol na mjestu pojave
afi. Karakterizira ih pojava sitnih erozija sa uka-
stom sredinom omeenom crvenim rubom. Aphtae
minores, su male u promjeru do 5 mm. Aphtae majo-
res, su vee od 5 mm i mogu prelaziti u ulkuse. Aph-
tae herpetiformes, kliniki nalikuju herpesu ukoliko
je prisutno puno sitnih erozija, no od herpesa ih razli-
kuje to to nema konfuiranja sitnih erozija. Uz lokalnu primjenu kortikoste-
roida, potrebno je i lijeenje osnovne bolesti. Lijeenje danas podrazumijeva i
primjenu diodnih lasera, kojima se u jednoj posjeti one potpuno otklanjaju.
12.3.8. Candidiasis
Candida albicans je sastavni dio oralne fore. Neke metabolike bolesti ,
poput diabetes melitus, hormonalni disbalansi koji se javlja u trudnoi i me-
nopauzi, stanja oslabljenog imuniteta kod pacijenta pod imunosupresivnom
terapijom, gubitak integriteta oralne sluznice, su mogui uzroci poremeaja
ravnotee oralne fore, a to pogoduje da se ova gljivica razmnoava u veem
broju kolonija i uzrokuje upalu oralne sluznice. Kliniki je, kod oralne kandi-
dijaze, vidljiva upaljena sluznica usta, osjeaj peckanja je izraen, a mogu biti
prisutne i pseudomembrane (psudomembranozna kandidijaza), koje se odiu i
ispod kojih je erodirana povrina. Uz lokalnu primjenu antimikotika ponekad
je kod tvrdokornih upala potrebno primjeniti i sistemsku terapiju u obliku
antimikotskih tableta (npr. fukonazol). Dugotrajna upotreba neadekvatnih
mobilnih protetskih nadomjestaka pogoduje pretjeranom razmnoavanju ove
gljivice.
12.3.9. Herpes simplex
Uglavnom se javljaju u sluajevima oslabljenog
imuniteta kod imunosuprimiranih pacijenata, osoba
izloenih stresu, te kao popratni simptom iscrpljujuih
hroninih bolesti. Prvi kontakt s virusom herpesa je u
djetinjstvu, kada je klinika slika daleko burnija. Na-
kon toga, virus ostaje u jednoj mirnoj, latentnoj fazi u
ganglijima, te u trenutku koji pogoduje njegovoj akti-
Slika 45 aphtae
Slika 46.
herpes simplex
232
vaciji, pojavljuje se eritem i sitne vezikule koje pucaju i prelaze u kruste. Loka-
lizacija patolokih promjena, kod oralnog herpesa, se najee manifestira na
usnama, nepcu i gingivi, prisutan je subjektivni osjeaj peckanja i arenja. U
terapiji se primjenjuju antivirusna sredstva, ali samo dok su prisutne vezikule,
a nakon toga lijekovi koji e sprijeiti sekundarnu infekciju bakterijama i glji-
vicama, te sredstva za epitelizaciju.
12.3.10. Lichen ruber planus
Mukokutana autoimuna bolest, od koje ee
oboljevaju ene srednje i starije ivotne dobi. Etiolo-
gija nije decidno razjanjena, no u istoj se navode obo-
ljenja jetre, diabetes melitus i druge bolesti metaboli-
zma. Dijagnoza se potvruje uzimanjem biopsijskog
uzorka i patohistolokom dijagnozom. Sluznica usta,
kod oralnog lihen ruber planusa, je upaljena s nalazom
karakteristinih hiperkeratoza u vidu pruga. Kliniki se
manifestira kao papularni, retikularni, plak, anularni,
bulozni, erozivni, ulcerozni oblik, to oteava dijagnos-
tiku bolesti. Pacijenti navode subjektivno neugodan osjeaj peckanja u ustima.
Uz lijeenje osnovne bolesti, kao to je regulacija dijabetesa, u sistemskoj te-
rapiji se primjenjiju antibiotici, lokalno kombinacije antibiotika i kortikoste-
roida, keratolitici, derivati retinoine kiseline i antimikotici. U teim oblicima
bolesti nuna je i sistemska primjena kortikosteroida.
EDIN SELIMOVI
Prehrambeni defcit i sekvele (posljedice)
Defcit
Minerala/
Vitamina
Oralna sekvela
Kalcijum
Skeletalna osteoporoza i osteopenija, ukljuujui postepeno smanjenje kotanog matrixa
vilice, do potpunog gubitka kosti
Vitamin B
Promjene na jeziku, gingivi, usnama i membranama sluznica. Defcit moe dovesti do
nadutosti jezika.
Vitamin C
Ulceracije, pojava edema i gingivalnog krvarenja sa prisustvom halitoze (neugodnog
mirisa )
Vitamin D Popremeaj metabolizma kalcija, skeletalna osteopenija I osteoporoza
Zinc Poremeaji ula okusa
Tabela 2. Prehrambeni defcit i sekvele
Slika 47. Lichen ruber
planus
233
12.4. NEKI OD ORALNIH SIMPTOMA I NUTRITIVNI DISBALANS
Oralno zdravlje moe igrati znaajnu ulogu u ishrani odraslih osoba. Sva-
kako da i ishrana igra znaajnu ulogu za oralno zdravlja. Vremenom se po-
veava rizik za razvoj oboljenja vezanih za poremeaj metabolizma i ishranu.
Starenjem se postaje vie podlono sistemskim promjenama, koje mogu vodi-
ti oralnoj i maksilofacijalnoj patologiji. Ove promjene direktno ili indirektno
vode slabijoj prehrani, osjetljivosti na infektivna oboljenja i slabljenju kvalitete
ivota. Prehrambeni defciti imaju oralne znakove i simptome, koje dakako na
vrijeme treba prepoznati, kako bi se sprijeile ili umanjile posljedice na zdrav-
lje cjelokupnog organizma. Oralna facijalna bol, uzrokovana posredstvom in-
fekcija, traume ili salivarne disfunkcije, moe tetno utjecati na mogunost
unosa hrane i tenosti tokom procesa hranjenja.
12.5. SISTEMSKA OBOLJENJA I ORALNO ZDRAVLJE
Oralna upljina, odnosno podruje orofacijalne regije, i njene funkcije,
mogu biti izloene negativnom utjecaju i neeljenim posljedicama mnogih
lijekova uzetih u tretmanu sistemskih oboljenja. Uzimanje vie lijekova pre-
vladava kod starijih i povezano je sa nutritivnim disbalansom. Salivarna dis-
Oralne manifestacije uzrokovane sistemskim oboljenjima
Sistemsko
stanje
Uzrok Oralna manifestacije
Koagulacijske
diskrazije
Antikoaugulantna terapija,
Kemoterapija
Ciroza jetre,
Oboljenja bubrega
Poveanje rizika krvarenja
Imunosu-
presivna
stanja
Alkoholna ciroza jetre,
Kemoterapija
Diabetes,
Lijeenje steroidima
terapija nakon transplantacije organa
Oboljenja bubrega
Mikrobne infekcije
Radijacijske
posljedice
Zraenje glave i vrata
Salivarna disfunkcija,
Mukositis
Poveanje rizika od karijesa,
Disfagija
Potekoe prilikom vakanja,
Mikrobne infekcije
Poremeaj stabilnosti protetskih radova
Terapija
steroidima
Autoimuna oboljenja
Terapija nakon transplantacije organa
Mikrobne infekcije
Rizik od adrenalne insufcijencije
Tabela 3. Oralne manifestacije uzrokovane sistemskim oboljenjima
234
funkcija ili suhoa usta i oboljenja okusa su uoptene sekvele za mnoge lijekove
kod starijih pacijenata (antiholinergici, )
12.5.1. Interakcije lijekova
Pacijenti katkad, naroito u starijoj ivotnoj dobi, boluju od vie, hro-
ninih bolesti (reumatske bolesti, srane smetnje,..), te esto trebaju uzimati
istovremeno vie lijekova. Uz stalnu terapiju hroninih bolesti, moe se javiti
i potreba za dodatnim lijekom u sluaju nekog akutnog oboljenja (gripe, glavo-
bolja,..). To u organizmu moe izazvati neoekivane reakcije, jer lijekovi mogu
djelovati jedan na drugi, pa moe doi do smanjenog ili pojaanog djelovanja
jednog lijeka u prisutnosti drugoga. Ta se pojava naziva interakcijom (meu-
djelovanje) lijekova.
Smatra se, da kod istodobnog uzimanje tri lijeka skoro sigurno dolazi do
odreenih interakcije meu tim lijekovima. Interakcija lijekova je nekada po-
eljna, pa se u tu svrhu neki lijekovi kombiniraju, jer kombinacija djeluje bolje
nego kad se daje samo jedan lijek (npr. za lijeenje poviena krvnog pritiska
kombinacija diuretika s ACE-inhibitorom, ili kombinacija vie lijekova za lije-
enje tuberkuloze). Katkad se djelovanje lijeka smanjuje, pa ak i ponitava ako
se uzima istovremeno s drugim lijekom.
12.5.2. Polipragmazija
Neeljene interakcije lijekova (polipragmazija) u pacijentovom oraganiz-
mu esto mogu imati za posljedicu pojaane nuspojave lijekova, pojaanu tok-
sinost, nepredviene farmakoloke efekte, a ponekad mogu otetiti pacijen-
tov organizam. Inaktivacija, odnosno nedjelovanje lijekova samo su najblae
posljedice interakcije lijekova. Grupe lijekova meu kojima moe doi do oz-
biljnih interakcija su oralni antikoagulansi (lijekovi protiv zgruavanja krvi),
citostatici (antitumorski lijekovi), antihipertenzivi (lijekovi za sniavanje povi-
ena krvnog tlaka), antiepileptici, antidijabetici, te neki hormonalni lijekovi.
Ako se antibiotik tetraciklin uzima zajedno s antacidima (lijekovi koji
smanjuju kiselost eluanog sadraja), djelovanje mu se smanjuje. Kalcij i alu-
minij iz antacida stupaju u reakciju s tetraciklinom i onemoguuju njegovo
djelovanje. Isto se dogaa kad se tetraciklin uzima s mlijekom ili preparati-
ma eljeza. Najee koriteni lijekovi protiv bolova, acetilsalicilna kiselina
(ASK) i nesteroidni antiinfamatorni antireumatici, mogu stupiti u interakciju
s antikoagulansima, to pojaava djelovanje antikoagulansa, pa moe doi do
krvarenja. Danas je polipragmazija vie pravilo nego iznimka, pogotovo kod
EDIN SELIMOVI
235
pacijenata starije dobi, to zahtjeva poznavanje svih kliniki znaajnih inte-
rakcija lijekova radi to kvalitetnije pomoi pacijentima. Na osnovu savremene
referentne dostupne literature, procijenjeno je da moe biti vie od 150 000
razliitih interakcija izmeu lijekova. To, svakako inicira neophodnost brze
i pouzdane provjere interakcije kod pacijenta, te e uvoenje sofvera i upo-
trebe informatikih rjeenja ovog znaajnog problema, biti jedino kvalitetno
rjeenje.
Grupe lijekova Lijek Oralne sekvele
Analgetici
Aspirin
Nesteroidni analgetici
Barbiturati, kodeine
Hemoragija, eritema multiforme
Hemoragija
Eritema multiforme
Antibiotici
Svi
Eritromicin
Penicillin
Oralna kandidijaza
Hipersenzibilne reak.,vezikuloulcer. promjene
sluznice
Stomatitiss
Antikoagulansi Svi Hemoragija
Antihipertenzivi
Svi
Blokeri kanala kalcijuma
ACE inhibitori
Diuretici( tiazid)
Kaptopril, Diazoxid
Salivarna disfunkcija
Hipertrofja gingive
Vezikuloulcerativni stomatitis, pemfgus vulgaris
Lihenoidne reakcije na sluznici
Poremeaji ula okusa
Anti-Parkisonitici Svi Salivarna disfunkcija
Anksiolitici Benzodiazepini Salivarna disfunkcija
Vazodilatatori Nitoglycerine Patch Taste disorders
Psihoterapeutici
Svi
Meprobamati
Fenotiazini
Salivarna disfunkcija
Eritema multiforme
Oralne pigmentacije, diskineziju
Korikosteroidi Svi
Oralna kandidijaza, rekurentne oralno virusne
infekcije
Tabela br. 4. Lijek i oralne sekvele
236
12.6. PREVENCIJA - ORALNA HIGIJENA
Prve podatke o sistematinom provoenju redovitih preventivnih stoma-
tolokih pregleda je prezentirao John Greenwood krajem 19. stoljea, koji je
ivio i radio u New Yorku. Na taj nain, po prvi puta istaknuta je vanost i
mogunost prevencije karijesa, parodontopatija i drugih oralnih oboljenja.
Danas nauni i kliniki temelji, u prevenciji karijesa, zastupaju stanovite
da je prepoznavanje karijesa na razina kaviteta (zubne lezije) prekasno da bi se
zadovoljili savremeni principi koji danas postoje unutar struke. Moderna pre-
ventivna terapija karijesa govori o terapijskom zahvatu prije nastanka zubne
lezije, kako bi se osigurala pravilna i uinkovita prevencija bolesti i iskoristile
sve mogunosti modernih preventivnih zahvata.
Nedovoljno je razvijena svijest o vanosti oralnog zdravlja za ope zdrav-
lje pojedinca, ne pridavanje vanosti provoenja adekvatne oralne higijene je
neizostavno prisutna pojava, to dugorono rezultira dalekosenim posljedi-
cama. Prvi nivo prevencije oralnih oboljenja bi trebala biti edukacija roditelja i
djece. Tako se prvenstveno kroz obdanita, kolu i pedijatrijske ambulante, pa-
tronanu slubu, roditelju ali i djetetu daju osnovne informacije i smjernice za
ouvanje zdravlja zubi i vanost odlaska stomatologu na kontrolne preglede.
kolsko doba je vrijeme kada se trajno ustaljuju navike i kada je zdravstveno-
odgojna informacija pravodobno pruena.
Pravilno odravanje oralne higijene sastavni je dio prevencije svih oralnih
bolesti i zasigurno je jefinija metoda u usporedbi s bilo kojim lijeenjem. Do-
bra prevencija podrazumijeva pravilno i redovito ienje zuba i usne upljine,
te redovito posjeivati izabranog stomatologa, jer zubni kamenac i eventualne
bolesti moe lijeiti samo stomatolog.
Dobra zubna higijena moe sprijeiti mnoge bolesti koje esto nisu vezane
samo uz usnu upljinu. Dvije najee bolesti oralne upljine su: karijes i pa-
rodontalne bolesti. One su posljedica, izmeu ostalog, i loe oralne higijene. U
usnoj upljini ive mnogi stalni mikroorganizmi, mnoge prolazne bakterije
i gljivice, meutim bez mekih naslaga, plaka i zubnog kamenca nema karijesa
ni bolesnog zubnog mesa. Poslije svakog jela, naroito kada je hrana ljepljiva
i mekana, na zubima se zadrava dio te hrane. Tako nastaju meke naslage. U
njima se mnoe bakterije i stvaraju ovojnicu koja vrsto prianja uz zub. Taj se
meki ukasto-sivi sloj naziva plak. On se ne moe isprati mlazom vode, ve se
mora ietkati. Zubni kamenac nastaje mineralizacijom mekih naslaga i plaka.
EDIN SELIMOVI
237
On se ne moe odstraniti niti mlazom vode niti etkanjem. Njega moe od-
straniti samo stomatolog. Dok karijes napada mlau populaciju i predstavlja
oboljenje koje napada sam zub, parodontoza je bolest starije populacije, vezana
uz strukture oko zuba. Uzronici parodontalnih bolesti su takoer bakterije iz
plaka, mekih naslaga i kamenca.
Dobra oralna higijena ne samo da uva zdravlje zuba i cijele usne upljine,
nego i udaljenih organa, kao to su srce i kardiovaskularni sistem, te bubrezi
i zglobovi. Savremena relevantna dostupna literature, te mnogobrojna prove-
dena istraivanja, ukazuje da bakterije (streptokoki) iz zubnog kamenca i obo-
ljelih desni izazivaju zgruavanje krvi to moe uzrokovati srani napad. Oko
60% streptokoka iz usne upljine stvara protein koji dovodi do nakupljanja
krvnih ploica. One stvaraju naslage na arterijama, te nam sugeriraju da je u
neku ruku bolesni zub opasnost za srce.
Sigurno je da budunost nosi nove lijekove, kojima emo sprjeavati ka-
rijes i parodontozu, no adekvatno i dobro sprovoenje oralne higijene je ne-
zamjenjivo u prevenciji oralnih oboljenja. Danas postoje mnogobrojna sred-
stva kojima odravamo oralnu higijenu. Na tritu postoje mnoge etkice, s
umjetnim, zaobljenim vlaknima, te malim radnim dijelom. Takoer su nam
na raspolaganju paste za zube s trostrukim djelovanjem. Reklamiraju se mno-
ge vakae gume bez eera koje pomau vraanje pH (kiselosti) u normalu.
Na raspolaganju su nam i sredstva za fuoridaciju kojima moemo povremeno
sami ili u zubnoj ordinaciji prevenirati zubni karijes.
Istraivanja i znatno poveanje znanja o glavnim genima za bolest, kao i
o modifcirajuim genima za bolest, daju realne pretpostavke da e se u sko-
roj budunost uspjeti razviti brojni genetiki testovi, koji bi svakako trebali
zauzeti znaajno mjesto u dijagnosticiranju stepena genetske predispozicije u
mlaoj dobi kada se parodontitis jo nije razvio, npr. kod djece roditelja obo-
ljelih od parodontitisa.
Shodno stepenu predispozicija djeteta, mogle bi se preventivno preduzeti
odgovarajue mjere. No, svakako treba naglasiti da upotreba genetikih testo-
va ima smisla samo ako se identifcira dovoljno glavnih i modifcirajuih gena
za bolest, kao i evidentira dovoljno podataka za razne etnike skupine.
Danas jo uvijek i dermatolozi, otorinolaringolozi, internisti, ali i spe-
cijalisti ope medicine, lijee pacijente s bolestima oralne sluznice, nemajui
mogunost pravilnog pristupa dijagnostici i terapiji. Nedovoljno poznavanje
238
gnatooralnog sistema, njegove kompletne i kompleksne funkcije u etiologiji,
dijagnostici i lijeenju oralnih bolesti, to znaajno onemoguuje. U interdis-
ciplinarnom pristupu oralnim bolestima saradnja sa specijalistima navedenih
grana je neophodna.
Oralno zdravlje u BiH znatno je ispod europskih standarda. Podaci koje
iz godine u godinu prikuplja Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH poka-
zuju da su neke bolesti usta i zuba, poput gingivitisa (bolesti zubnog mesa), u
stalnom porastu. Podaci se za prolu godinu jo prikupljaju, ali istraivanja iz
prijanjih godina potvruju tu tmurnu ocjenu stanja zdravlja zuba u Federa-
ciji, pa i cijeloj BiH. Najvie stanovnika svih ivotnih dobi suoava se sa zub-
nim karijesom, oboljenjima zubne pulpe i periapikalnog tkiva, te oboljenjima
vrstog tkiva zuba.
Ove bolesti zajedno ine ak 77 do 82 posto ukupnog morbiditeta svih
dobnih skupina. Razloge tako poraavajueg stanja u oralnom zdravlju
strunjaci nalaze u nepostojanju sistemskog plana lijeenja i ouvanja zdravlja
zuba, te tome da u BiH ne postoji dovoljno izgraena svijest o vanosti tog seg-
menta ljudskog zdravlja. Stomatoloki pregledi se u obrazovnim ustanovama
organiziraju neredovito i povrno, pa mnoga djeca ve u ranoj ivotnoj dobi
dobiju neku zubnu bolest.
Od ukupnog broja oralnih bolesti u djece predkolskog uzrasta, ak 49,5
posto otpada na zubni karijes, a slijede bolesti zubne pulpe i periapikalnog tki-
va sa 22,5 posto. Od djece kolskog uzrasta zubni karijes je najzastupljeniji sa
41 posto i bolesti zubne pulpe sa 25,8 posto. Gotovo deset posto bolesti odnosi
se na dentofacijalne anomalije. Odrasli imaju gotovo podjednako problema sa
zubnim karijesom i bolestima zubne pulpe.
EDIN SELIMOVI
239
12. 7. LITERATURA
Community Dent Oral Epidemiol. 2001 Jun;29(3):213-9. 1.
Corey, L.A., Nance, W.E., Hofstede, P. i Schenkein, H.A. Self-reported periodontal disease in a Virginia twin 2.
population.Journal of Periodontology 64, 1993; 1205-1208.
Petersen, PE., Kwan, S. Evaluation of community-based oral health promotion and oral disease prevention-- 3.
WHO recommendations for improved evidence in public health practice. Community Dent Health. 2004 Dec;
21(4 Suppl):319-29.
Ide, R., Mizoue, T., Tsukiyama, Y., Ikeda, M., Yoshimura, T. Evaluation of oral health promotion in the 4.
workplace: the efects on dental care costs and frequency of dental visits.
Hart, T.C., Hart, P.S., Michalec, M.D., Zhang, Y., Marazita, M.L.,Cooper, M., Yassin, O.M.,Nusier, M. iWalker, 5.
S. Localisation of a gene for prepubertal periodontitis to chromosome 11q14 and identifcation of a cathepsin
C gene mutation.Journal of Medical Genetics 37, 2000; 95-101.
Stanii, T. Histologija tvrdih zubnih tkiva. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva 1994; 3:27-52. 6.
Ibrahimagi eper, L., Selimovi, E. Stres i njegov utjecaj na oralno zdravlje, Bilten Ljekarske komore Ze-Do 7.
kantona, godina 6., broj 10. februar 2006; 15-16.
Ibrahimagi eper. L., Selimovi, E. Upalne promjene sluznice kod nosilaca protetskih nadomjestaka, Bilten 8.
Ljekarske komore Ze-do kantona 6/7 2003; 13-14.
Ibrahimagi eper, L., Selimovi, E. vane sile i njihovo djelovanje u stomatognatom sustavu Medix 35, 9.
Zagreb, maj 2001; 117-118.
Ibrahimagi, L. Antropometrijsko istraivanje povezanosti oblika i veliine lica i zuba. Doktorska disertacija. 10.
Stomatoloki fakultet Zagreb. Zagreb, 1999:11-17.
Ani, I., Prpi-Mehii, G., Buntak-Kobler, D. Klinika slika karijesa. Patologija i terapija tvrdih zubnih 11.
tkiva.1994;10:217-222.
Le, H., Brown, L.J. Early onset periodontitis in the United States of America. Journal of Periodontology 62, 12.
1991; 608-616.
Toomes, C., James, J., Wood, A.J., Wu, C.L., McCormick, D., Lench, N., Hewitt, C., Moynihan, L., Roberts, E., 13.
Woods, CG., Markham, A., Wong, M., Widmer, R., Ghafar, K.A., Pemberton, M., Hussein, I.R., Temtamy, S.A.,
Davies, R., Read, A.P., Sloan, P., Dixon, M.J. i Takker, N.S. Loss-of-function mutations in the cathepsin C gene
result in periodontal disease and palmoplantar keratosis. Nature Genetics 23,1999, 421-424.
Marazita, M.L., Burmeister, J. A., Gunsolly, J. C., Koertge, T.E.,Lake, K. i Schenkein, H.A.Evidence for autosomal 14.
dominant inheritance and race-specifc heterogeneity inearly-onset periodontitis. Journal of Periodontology
65, 1994; 623-630.
Michalowicz, B.S., Wolf, L.F., Klump, D., Hinrichs, J.E., Aeppli, D.M., Bouchard, T.J.J. i Pihlstrom, B.L. 15.
Periodontal bacteria in adult twins. Journal of Periodontology 70, 1999;263-273.
Erikson, L. Oral health promotion and prevention for older adults. Dental Clin N Am,1997, 41. 727-750. 16.
MacEntee, M.I. Oral care for successful aging in long-term care. J Public Health Dent,2000, 60 (4), 326-29. 17.
Page, R.C., Ofenbacher, S., Schroeder, H.E., Seymour, G.J. i Kornman, K.S. (1997). Advances in the pathogenesis 18.
of periodontitis: Summary of developments, clinical Implications and future directions. Periodontology 2000
14, 1997;216-248.
Stani, T., Ani, I. Patohistoloka slika karijesne lezije. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva 1994; 9:181- 19.
210.
Ciglar, I., kaljac, G., Buntak-Kobler, D., Prpi-Mehii, G. imbenici zubnog kvara. Patologija i terapija tvrdih 20.
zubnih tkiva. 1994; 7: 129-155.
Ghezzi, E.M., Ship, J.A. Systemic diseases and their treatments in the elderly: Impact on oral health. J Public 21.
Health Dent, 2000, 60(4), 289-296.
Ship, J. A. Geriatric oral medicine. Alpha Omegan,2001, 94, 44-51. 22.
Saunders, M. Nutrition and oral health in the elderly. J. Dent Clin N Am,1997, 41, 681-698. 23.
Nowak, A. Oral health, a family afair. PediatricBasics. No. 91, 2000. 24.
LITERATURA
240

Seper - Knjiga

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Seper - Knjiga

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Knjigu posveujem

rahmetli majci idi

You might also like