Uwe Uhlendorff: Socijalna pedagogija u Njemakoj

87

PRIKAZ STRANIH ISKUSTAVA

SOCIJALNA PEDAGOGIJA U NJEMAKOJ1

Uwe Uhlendorff Technische Universitt Dortmund

1.  SOCIJALNA PEDAGOGIJA KAO ZNANOST 1.1 Povijesni razvoj Socijalna pedagogija kao znanstvena disciplina pojavila se u Njemakoj 20-ih godina 20. stoljea u tzv. Weimarsko doba. Imenovanjem Christiana Jaspera Klumkera profesorom za socijalni rad i socijalnu peda gogiju na Sveuilitu u Frankfurtu poinje se etablirati predmet socijalna pedagogija kao znanstveno-akadem ska tradicija. Predstavnikom sveuiline pedagogije moe se nazvati Herman Nohl koji je 1919. imenovan profesorom filozofije i pedagogije na Sveuilitu u Gttingenu. U knjizi Dobrobit za mlade sadrane su temeljne znaajke njegove teorije o socijalnoj pedagogi ji. No, oni su predstavnici razliitih tradicija socijalne pedagogije u Njemakoj. Koncept socijalne pedagogije Hermana Nohla bio je usko povezan s praksom pomoi mladima u Njemakoj i s pokretom mladih. Nohl je postavio socijalnu pedagogiju kao dio pedagoke dis cipline (odnosno znanosti o odgoju) koja se u prvom redu bavila problemima obiteljskog i javnog odgoja ije su pravne odredbe poglavito obuhvaene Dravnim zakonom o dobrobiti mladei iz 1922. godine. Na samom poetku vanu ulogu imale su teorije odgoja i obrazovanja. Klumker je predstavnik druge tradicij ske linije socijalne pedagogije kod koje se jae istiu socijalno-politiki i socijalno-dravni aspekti te javna i privatno organizirana skrb za siromane i potrebite poje dince. Scherpner, koji je takoer radio na Sveuilitu u Frankfurtu, razvio je Klumkerove ideje te obajvio knjigu Teorija skrbi. Pritom pojmovi pomo i skrb imaju sredinju ulogu kao socijalna kategorija. Uspostavljanje socijalne pedagogije kao znanstvene discipline zapoelo je kao reakcija na irenje skrbi za mlade i siromane tijekom graanske drutvene refor

me potkraj 19. stoljea. Skrb za mlade uglavnom se iscrpila u doba prije stvaranja njemakoga Reicha kroz brigu za siroad, koja se dijelila na odgoj u ustanovama (domovi za siroad) i u obitelji udomitelja. U razdoblju od 1871. do 1910. zadaci skrbi za mlade znatno su se izdiferencirali. Tome su djelomino razlog bili dravni i zemaljski zakoni koji su npr. predviali popravilita za mlade delinkvente, odnosno, odgojno zaputene mlade ili su propisivali skrbnitvo za izvanbranu djecu. S druge strane, zadae su se irile i na angaman lokalnih graanskih udruga kao to su skrb za novoroenad ili jaslice i vrtii ili na djelovanje ambicioznih upravnih slubenika kao npr. sustav udomiteljstva u Mainzu. Podruje djelovanja se tijekom vremena osobito izmeu 1880. i 1920. ne samo znatno proirilo, ve se u isto doba skrb za mlade u nekim gradovima, koji su poslije postali uzor (kao Hamburg ili Mainz), izdvo jila iz skrbi za siromane. Skrb za mlade razvila se u samostalno podruje rada. Nastale su prve samostalne ustanove za skrb za mlade (kasnije nazvane domovi za mlade) u kojima su se postupno centralizirale sve vane zadae skrbi za mlade. Rije je o podrutvov ljenju odgoja koje se iri i protee na cijelo razdoblje djetinjstva i mladosti te uzima u obzir razliite ivotne situacije. Oko 1910. nastali su prvi uredi za mlade koji se, dodue, jo nisu nazivali tako (kao sredinjica za javnu skrb za mlade u Mainzu ili hamburki ured za javnu skrb za mlade), ali su pokrivali gotovo cijeli spektar zadataka kao to je to predvidio kasniji dravni zakon o dobrobiti mladih. Skrb o siromanima takoer je reformirana u drugoj polovici 19. stoljea. U velikim gradovima nastali su prvi uredi za dobrobit (poslije nazvani uredi za socijalni rad) koji su bili nadleni za gotovo sve probleme siromatva nastale tijekom industrija lizacije. U sreditu je bila integracija osiromaenih skupina stanovnitva.

1  Ovaj je rad dio projekta Znanstvena utemeljenost i razvoj socijalne pedagogije u Republici Hrvatskoj kojeg je odobrilo i financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta RH, a provodio se na Odsjeku za poremeaje u ponaanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Voditeljica projekta bila je prof.dr.sc. Zdravka Poldruga.

88

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 20 (2012) Br. 1, 1-132

Za razliku od ostalih zemalja, posebno anglo amerikih, u Njemakoj su nastala dva razliita i pravno-administrativno odvojena podruja rada: 1. Pomo mladima: Obuhvaala je zadatke skrbi za mlade koji su ukljuivali programe za ugroenu djecu i mlade (kao npr. dom ski odgoj, skrbnitvo, udomiteljstvo djece, nadzor maloljetnika) i pomo mladima. Obuhvaala je programe za pomo djeci, mladima i njihovim obiteljima (kao npr. djeji vrtii, savjetovalita, skrb za dojenad, pomo udrugama mladih, pomo za nezapo slene mlade). Za te zadatke bio je mjerodavan ured za mlade, no pomagale su i privatne (udruge) i javne ustanove. 2. Skrb za siromane (poslije nazvana socijalna pomo), obuhvaala je financijsku i osobnu pomo za osiromaene i potrebite obitelji i pojedince (kao npr. financijska potpora za siromane, savjetovanje, skrb za beskunike, skrb za stare, skrb za udovice itd.). Za to su bili zadueni dobrotvorni uredi (poslije nazvani uredi za socijalni rad). Granice izmeu tih dvaju podruja u praksi su tanke. Tijekom te podjele razvila su se dva pojma: socijalna pedagogija i socijalni rad. Pojam socijalni rad odnosio se na podruje skrbi za siromane, kasnije nazvan socijalna pomo. Socijalna pedagogija obu hvaala je pomo mladima i imala je fokus na odgoj nim problemima djece i mladih i primjerenom pomoi u odgoju, a socijalni rad problemima siromatva i prikladnim mjerama. Krajem 20. stoljea ukinuta je podjela na ta dva pojma pa je uspostavljen pojam soci jalnoga rada koji obuhvaa teoriju i praksu socijalne pedagogije i socijalnoga rada to je vidljivo i u nazivu zanimanja. Osobe koje su zavrile strune visoke kole za socijalni rad/socijalnu pedagogiju obino imaju zvanje socijalni pedagog/socijalni radnik. Moe se zakljuiti kako je socijalna pedagogija u Njemakoj imala svoje koncepcijsko i teorijsko polazite u problemima odgoja i siromatva nasta lim tijekom industrijalizacije (socijalno pitanje). Socijalna pedagogija bila je pokuaj da se socijal no pitanje rijei pedagokim sredstvima. Izobrazba osoba koje su djelovale na tim podrujima razvijala se krajem 19. stoljea i u prvom desetljeu 20. sto ljea. Socijalni rad je profesionaliziran na oba ova podruja 20-ih godina 20. stoljea. Predmet socijalna pedagogija pouavao se sve do 60-ih godina samo na nekoliko sveuilita te je i empirijsko istraivanje u ovoj disciplini bilo slabo izraeno. Stanje se mijenjalo izgradnjom sveuilita

tijekom obrazovne reforme 60-ih godina i kasnije kada je voena iroka teorijska rasprava i razvilo se samostalno empirijsko istraivanje. 1. 2. Teorijska polazita Pogledamo li literaturu od poetka 60-ih godina, vidjet emo da se razlikuju razliita teorijska polazita: Pedagoko, odnosno, obrazovno i drutveno-teorijsko polazite: ovdje bitnu paradigmu tvori pojam socijalnopedagoki problem. Socijalno-pedagoki problem je znanstveni pojam za pedagoki i socijalno-politiki moti viranu drutvenu dijagnozu kod koje se opisuju problemi prilagodbe djece, mladih i odraslih, odnosno tekoe posredovanja ili odgoja u obiteljima, strukturalno uvjetovane drutvenim procesima modernizacije. Odreene skupine bile su iskljuene iz obrazovnih procesa. Rije je o nainu gledanja na pedagoke i socijalne procese koji se iz neke drutvene perspektive smatraju problematinima i opasnim, a za ije se rjeenje predviaju pedagoke i socijalnopolitike mjere. Socijalna pedagogija smatra se odgovorom na strukturalni pedagoki i drutve ni problem. Zadatak socijalne pedagogije, kao aktivne profesije, sastoji se u tome da se djeci, mladima i odraslima omogue elementarni pro cesi stjecanja znanja i obrazovanja. Ovo polazi te nalazi se u radovima Klausa Mollenhauera, Michaela Winklera (usp. i Uhlendorff, 2009). Osamdesetih godina nastalo je teorijsko pola zite koje kree od kategorija svakodnevice i ivotnoga svijeta/prostora. Rije je o teo rijskom okviru koncepta socijalnoga rada kod kojega su u sreditu svakodnevica, subjektivna iskustva i naini gledanja klijenata. Usmjerenost na ivot je koncept djelovanja koji odgovara na specifine ivotne prilike i, polazei od toga, razvija metodike i institucionalne perspektive, povezujui pritom analizu specifinih ivotnih prilika i subjektivnih konstrukcija socijalne stvarnosti s pedagokim posljedicama. Pritom polazite nije samo pojedinac sa svojim pred nostima, ve i njegova ukljuenost u drutveni prostor s potencijalnim resursima. Sredinje maksime ustroja i djelovanja su prevencija, bliskost sa svakodnevicom, integracija, parti cipacija i decentralizacija. Vaan predstavnik ovoga teorijskog koncepta je Hans Thiersch. Daljnja vodea paradigma za teoriju soci jalnoga rada je teorem svladavanja ivota. Pod tim pojmom podrazumijeva se tenja za subjektivnom sposobnou djelovanja u kriti

Uwe Uhlendorff: Socijalna pedagogija u Njemakoj

89

nim ivotnim situacijama u kojima su ugroeni psihosocijalna ravnotea, posebno osjeaj vla stite vrijednosti i drutveno priznanje. Djeca, mladi i odrasli doivljavaju ivotne uvjete kao kritine u sluaju kada, do tada raspolo ivi osobni i socijalni resursi za svladavanje ivota, vie nisu dostatni. Ova teorija koristi se, meu ostalim, konceptom strategija suo avanja (coping) i naelom ivotnoga stanja. Socijalnopedagoki rezultati nisu usmjereni samo na to da se u kritinim ivotnim situ acijama omogui svladavanje ivota, nego i na to da pomau u obrazovnim procesima. Predstavnik ovog naela je Lothar Bhnisch. Daljnje polazite izvodi se iz teorija o profesiji i usluzi te definira profesionalno djelovanje iz perspektive usmjerene na uslugu. U sreditu se nalazi moderan oblik profesionalnosti izraen u specifinoj kvaliteti socijalnopedagoke prakse koja omoguuje rast mogunosti djelovanja, umnoavanje ansi i poveanje mogunosti participacije i pristupa na strani klijenata (pred stavnici ovoga naela su Bernd Dewe i HansUwe Otto). No, socijalnopedagoka praksa obi ljeena je u isti mah i odreenim paradoksima. Devedesetih godina prologa stoljea pokualo se Luhmannovu teoriju sustava povezati sa socijalnim radom. Razvila se teorijska rasprava oko pitanja moe li se pomo (kao funkcija socijalnoga rada) smatrati funkcijskim sustavom (usp. Bommes/Scherr; Roland Merten; Frank Hillebrandt). U tom kontekstu nastali su neki teorijski koncepti, no oni su veoma dvojbeni. 1.3 Socijalpedagoko istraivanje Mogu se razlikovati tri istraivaka podruja: (1) Istraivanje korisnika: Ovdje u sreditu stoje strukturalni i subjektivni uvjeti korisnika socijal noga rada. Istraivaki projekti u tom kontekstu usmjereni su s jedne strane na opis i rekonstruk ciju perspektive korisnika i njihove ivotne situa cije, a s druge strane na analizu njihove socijalne i institucionalne okoline zajedno s njihovim stra tegijama rjeavanja problema. Sredinje pitanje ove perspektive je: Kakvi problemi proizlaze iz injenice to osobe postaju korisnici socijalne pedagogije? Ovdje se ne gleda samo na pitanja o postojeim resursima, ulozi i funkciji korisnika u procesu pomoi i mogunosti i granica sudje lovanja, odnosno demokratizacije institucional nih struktura kao na mogue daljnje istraivake aspekte. Gleda se i na konkretne rekonstrukcije interakcijskih procesa i analiza djelovanja soci

jalnopedagokih procesa institucionalizacije na skupine korisnika. Dakle, djelovanje institucija na korisnike kao praktino dogaanje, ovdje se nalazi u prvom planu. (2) Istraivanje institucija: Valja razlikovati istra ivanja korisnika i institucionalnoga pogleda u odnosu na zadatke, mjere, ciljeve i resurse orga nizacije te istraivanje institucionalnih okvirnih uvjeta i pogleda drutva u odnosu na strukturu ansi i povijesno-drutvenu situaciju. Istraivanje institucija odnosi se na uvjete socijalnopedago kih ponuda, na organizacijske strukture, komu nalne, regionalne i nacionalne uvjete, ukratko na socijalnopedagoke ustanove. Pritom su u sreditu interesa i postojee lokalne i nadregio nalne strukture, tendencije razvoja koje se istiu u strukturi ponude, tendencije umreavanja i meusobnog zatvaranja te interni institucionalni uvjeti i procesi. Na nekim se mjestima za istrai vanja na tom podruju radije rabi termin socijal nopedagoko istraivanje organizacije. Prednost je u tome to je izvrena jasnija dioba istrai vanja organizacije i profesije. Ovdje je mogue povezati se s raspravama na podruju sociologije i pedagogije u kojima se tek u novije vrijeme tematizira potreba za zajednikom raspravom profesije i organizacije. Protivno tomu pod insti tucionalnom perspektivom vie se cilja na soci jalnopedagoko djelovanje i njegove uvjete. Odnos prema socijalnopedagokim institucijama omoguuje i razlikovanje organizacijskog soci jalnopedagokog istraivanja i organizacijskog istraivanja openito. Istodobno se mogu pod istraivanje institucija podvesti i aspekti podru ja rada i suradnikih odnosa prema drugim dru tvenim institucijama, kao npr. koli, poduzeu i obitelji, odnosno drutvenim podrujima kao to su npr. gospodarstvo i politika. (3) Istraivanje profesije: Uz korisnike su za oblikovanje socijalnopedagokoga rada vani strunjaci i drugi djelatnici na socijalnopeda gokome podruju. Zadatak je socijalnog peda goga sastaviti programe pomoi, odgoja i obra zovanja koje klijentu pruaju prilike za uenje i razvoj. Jedno je od temeljnih pitanja istraivanja profesije je kako to uspijeva u modernom dru tvu u uvjetima profesionalizacije. Istraivaki okvir ovoga tematskog podruja socijalnopeda gokog istraivanja kree se izmeu procjena studija u odnosu na zanimanje, rasprava o profesionalizaciji i volonterstvu, kao i bio grafski orijentirana istraivanja kompetencija. Sredinja je toka ponajprije razvoj kompeten

90

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 20 (2012) Br. 1, 1-132

cija, znanja i umijea koje tijekom promjena u obrazovnom profilu (na strunim kolama, visokim strunim kolama i sveuilitima), pojedinac mora postii, poseui i za organi zacijskim resursima. Uz te tematske aspekte u podruju istraivanja profesije bitnu ulogu ima i pitanje primjene istraivanja. Rezultati istra ivanja primjene upuuju na to da strunjaci rezultate istraivanja u drutvenim znanosti ma primjenjuju prema pragmatinim logikama svojstvenim ovom podruju. Sredinje je pita nje, koji problemi u modernome drutvu proi zlaze iz injenice to se problemi korisnika pro fesionalno tretiraju. Pitanja u tom kontekstu ne odnose se samo na odnos korisnika i strunjaka te strunjaka prema drugim skupinama osoba, ve i na povezanost organizacije i profesije to se moe promatrati kao problem razgranienja. Istraivanje profesije je, tako se moe tvrditi, znanstvena proizvodnja empirijskoga znanja o profesionalnim, odnosno osobnim vezama, a ne za profesionalne, odnosno, osobne odnose. 1.4.  Sustavno lociranje socijalne pedagogije kao znanosti Socijalna pedagogija kao znanstvena disciplina razliito je ukljuena u sveuiline obrazovne pred mete. Kod veine sveuilita, kao npr. Bielefeld, Tbingen ili Dortmund ona je teite odgojnih znanosti. Druga sveuilita nude samostalni stu dijski predmet socijalni rad ili socijalna peda gogija/socijalni rad ili socijalna skrb, kao Kassel ili Vechta. Socijalna pedagogija shvaa se kao interdisciplinarna disciplina koja se u pouavanju odnosi na odgojne, drutvene i medicinske znanosti te socioloka i psiholoka polazita. 2. IZOBRAZBA SOCIJALNIH PEDAGOGA Izobrazbu socijalnih pedagoga nude visoke strune kole (njih vie od 50) i sveuilita (ukupno 33). U nastavku bolonjskoga procesa na gotovo svim sveuilitima dodiplomski i magistarski stu dij zamijenjeni su prvostupnikim i magistarskim studijima. Prvostupniki studiji traju tri godine. Prvostupnike diplome imaju razliite oznake (BA of Art, BA of Science, BA Educational Science, BA Social Work). Prvostupniki studij kvalificira samo za praksu socijalnoga rada. Magistarske stu dije socijalnog rada ponajprije nude visoke strune kole (ali i sveuilita kao Vechta), dok magistarske studije pedagogije sa smjerom socijalna pedagogija, nude gotovo samo sveuilita. Redoviti studij traje dvije godine. Magistarski studij kvalificira za pod

ruja prakse socijalnoga rada i za znanstvene dje latnosti na sveuilitima i istraivakim institutima. Neke visoke kole (Dortmund, Kassel, Bamberg, Dresden i Lneburg) nude studij za nastavnike soci jalne pedagogije (izobrazba nastavnika) te obrazuju nastavnice i nastavnike za izobrazbu odgojitelja/ odgojiteljica na strukovnim i strunim kolama. O uvoenju doktorskih studija za socijalnu pedagogi ju/socijalni rad trenutano se raspravlja, a za sada postoji nekoliko kolegija s teitem na socijalnoj pedagogiji koji se nude diplomiranima, a koje podu pire Njemaka istraivaka zajednica. U Njemakoj se na temelju visokokolske izobraz be etablirala socijalna pedagogija s nazivom dipl. soci jalni pedagog/dipl. socijalni radnik, odnosno, BA/MA Social Work kao samostalna profesija. Formirale su se posebne strukovne i strune udruge. U Njemakom drutvu za pedagogiju postoji sekcija Socijalna peda gogija i pedagogija ranog djetinjstva u kojoj je orga nizirana sveuilina socijalna pedagogija. Nastavni planovi kolegija izraeni su u obliku modula. Modul se sastoji od vie sadrajno srodnih nastavnih sadraja. Moduli zavravaju s modulskim ispitima ili vie djelominih zadataka. Sekcija soci jalne pedagogije Njemakoga drutva za odgojne znanosti razvila je strukturni model za smjer soci jalna pedagogija u odgojnim znanostima (vidi sl. 1). Prijedlog strukture Pedagoki kolegiji glavnoga predmeta s tei tem na socijalnoj pedagogiji (model minor/ major) Prvostupnik (BA)/ magistar (MA) u pedagogi ji/ Edukacijske znanosti

Slika 1. Strukturni model za smjer socijalna pedagogija u odgojnim znanostima Kompetencije u odnosu na zanimanje

Odgojne znanosti

Pra

Savje

tova nje

/ rija Teo vijest po Socijalne slube Zan ima nje

Uvo d

ksa

(2

Podruje prola: socijalna pedagogija/ socijalni rad

Dijagnoza

mj
Spe liza cija cija

ese c

a)

Pla nir an je

Uwe Uhlendorff: Socijalna pedagogija u Njemakoj

91

Kompetencije u odnosu na zanimanje (koje se odnose na socijalnu pedagogiju i druge discipline): Tematsko podruje 1: Dijagnoza Tematsko podruje 2: Planiranje Tematsko podruje 3: Savjetovanje Tematsko podruje 4: Posredovanje itd. Podruje profila: socijalna pedagogija/socijalni rad: Tematsko podruje 1: Teorija, empirija i povi jest socijalnoga rada Tematsko podruje 2: Socijalne slube Tematsko podruje 3: Koncepti djelovanja i profesionalnost u socijalnome radu Tematsko podruje 4: Specijalizacija obzirom na lokaciju Magistar u edukacijskim znanostima (s teitem na socijalnoj pedagogiji)
Teite Praksa (najmanje 3 mjeseca; po mogunosti 6 mjeseci)

Na strunim visokim kolama teita su neto drukije izraena nego na sveuilitima. 3.  PROFESIJA, PODRUJA DJELOVANJA SOCIJALNIH PEDAGOGA Socijalni pedagozi angairaju se u razliitim podrujima rada: 1. Pomo djeci i mladima Veina socijalnih pedagoga bavi se pomoi djeci i mladima. Pod pomoi djeci i mladima podrazumi jeva se podruje javno organiziranih oblika odgoja i socijalizacije za adolescente. Pravnim utemeljenjem u Osmom socijalnom zakoniku (SGB VIII, nazvan i Zakon o pomoi djeci i mladima) briga za djecu i mlade moe se shvatiti i kao pravna kategorija. SGB VIII utvruje: Svaki mladi ovjek ima pravo na poticanje svoga razvoja i odgoj za odgovornu osobu sposobnu za ivot u zajednici ( 1 SGB VIII). Pomo mladima treba poticati mlade ljude u njihovu individualnom i socijalnom razvoju te tititi njihovo dobro te osim toga, pridonijeti tomu da se izbjegnu, odnosno uklone razliiti oblici dis kriminacije i stvore pozitivni ivotni uvjeti i svijet prihvatljiv za djecu i obitelji. U tom kontekstu, pomo mladima obuhvaa individualne programe koji openito potiu i direktno pomau, ali i politi ka podruja odgovornosti. 2. Podruje zdravstva Openito moemo utvrditi da je socijalni rad u zdravstvu ponajprije primjenjen kod bolesnih ljudi koji su istrgnuti iz svojih svakodnevnih odnosa i kojima treba pomoi u ponovnom stjecanju ravno tee u odnosu na svakodnevicu. To znai pomo u socijalnom, gospodarskom, pravnom i upravnom pogledu. Uz taj direktan posao s akutnim ili kro ninim bolesnicima privatne i javne zdravstvene slube preuzimaju i preventivne zadatke ili one koji stimuliraju zdravlje, a kojima se pripisuje vie sekundarno znaenje. Kao sredinja podruja djelo vanja socijalnoga rada u vezi sa zdravstvom mogu se navesti sljedee ustanove i podruja rada: uredi za zdravstvo, socijalnopsihijatrijske slube, javna zdravstvena sluba, bolnice, klinike za rehabilita ciju, socijalne stanice, pomo ovisnicima, pomo oboljelima od AIDS-a, kue zdravlja (meu ostalim za usavravanje) te razliita savjetovalita. Dvije slube valja ovdje spomenuti kao primjer: (1) soci jalnopsihijatrijske slube i (2) socijalne stanice. (1) Socijalnopsihijatrijske slube: Ciljna grupa socijalnopsihijatrijskih slubi ponajprije su kronini psihiki bolesnici, ovisnici i gerontopsihijatrijski

Pedagogija Teorije

Istraivanje usmjereno na disciplinu

Istraivanje usmjereno na primjenu

Primjer: varijanta tijeka plana (od 1. do 6. u tablici)

6. 5. 4. 3. 2. 1. Odgojne znanosti Kompetencija u odnosu na zanimanje Rad prvostupnika Podruje prola Praksa Sporedni predmet

Profesionalne kompetencije proizlaze iz prijed loga strukture. Radi se o: sposobnostima vezanim za zanimanje poput dijagnostike, planiranja, posredovanja i savje tovanja, specifinim strunim znanjima iz teorije i povi jesti socijalnoga rada, strukturi i organizaciji socijalnih slubi, teorijama i konceptima profe sije kao i u odreenim teitima (specijalizacije), opem temeljnom znanju i osnovama pedago gije, istraivakim kompetencijama, metodama i polazitima.

92

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 20 (2012) Br. 1, 1-132

bolesnici. Slube su regionalno veoma razliito ustrojene. Ve prema saveznoj pokrajini socijalnop sihijatrijske slube potpadaju pod nadregionalne ili komunalne urede za zdravstvo, nevladine udruge (npr. Caritas, biskupija, der Parittische2) ili strune uprave za zdravstvo, to izravno utjee na zadae slubi: slube nevladinih udruga preuzimaju savje tovanje, aktivnosti praenja i brige nakon odlaska iz bolnice te interveniraju u krizama. Planiranje lijeenja odnosno rehabilitacije te rad s javnou takoer su ukljueni u podruja rada socijalnopsihi jatrijskih slubi. Usluge koje pruaju uredi za zdrav stvo moraju usto preuzeti tzv. dravne zadae, to konkretno znai da mogu npr. narediti obvezno upuivanje u psihijatrijsku ustanovu. (2) Socijalne stanice: Nastale su poetkom 1970ih godina kao reakcija na pogoranje tradicionalne njege bolesnika u zajednici. Socijalne stanice prua ju ambulantne zdravstvene usluge te usluge socijal ne njege za odreeno podruje kojem gravitira neka okolica (izmeu 20.000 do 40.000 stanovnika). U pravilu se radi o ponudama ambulantne njege bole snika, ambulantne njege starijih osoba i djelomino obiteljske njege. Sredinji ciljevi rada socijalnih stanica su poboljanje prijelaza iz stacionarnoga lijeenja preko ambulantne njege do povratka u nor malnu svakodnevicu, skraivanje boravka u bolnici te izbjegavanje upuivanja u bolnicu osiguranjem medicinske, kuanske i socijalne skrbi. U socijal nim stanicama rade veinom multiprofesionalni timovi i to medicinske sestre/medicinski tehniari, njegovatelji/njegovateljice starijih osoba, domaice/ domaini, strune osobe za upravljanje i socijalni radnici. Kao prioritetni zadaci socijalnoga rada spo minju se meu ostalim funkcije voenja (npr. koor dinacija razliitih usluga), ope savjetovanje i briga te pruanje pomoi pri predaji zahtjeva. Socijalne stanice mogu djelovati pri samim opinama ili dobrotvornim udrugama. 3. Socijalni rad sa starijim ososbama Socijalnim radom sa starijim osobama u pravilu se naziva pomo starijim osobama i rad sa starijim osobama, gdje rade socijalni radnici. Razlikujemo direktne usluge za starije ili stare osobe i indirektne usluge koje se odnose na strukturne i ivotne uvjete u okruenju te na sustav usluga. Polazita za rad sa starijim osobama mogu se ralaniti na razliita podruja: (1) otvoreni rad sa starijim osobama, (2) ambulantna pomo, (3) djelomino stacionarna pomo starijim osobama, (4) stacionarna skrb za starije osobe.
2

(1) Otvoreni rad sa starijim osobama Otvorenim radom sa starijim osobama nazivaju se programi koji se odnose na poticanje drutvenih konta kata, obrazovanje, rad u kulturi i rad u slobodno vrije me usmjeren na svakodnevicu. To podruje obuhvaa klubove za starije ili mjesta susreta koja nudi zajednica, ali i razne programe na razini pokrajine ili drave poput Inicijativa trea ivotna dob ili Zajednica starijih. No posljednjih godina primjeuje se pad potranje za tradicionalnim oblicima otvorenog rada sa starijim osobama (npr. klubovi za starije osobe), pa se zato vie primjenjuje integrativno polazite koje definira rad sa starijim osobama kao dio rada na susretima graana (npr. u centru grada i gradskim kuama). (2) Ambulantna pomo Ovo se podruje odnosi ponajprije na skrb i pot poru starijim ljudima koju pruaju socijalne stanice i ambulantne slube za njegu koje, kao glavne usluge nude, uglavnom, njegu i voenje kuanstva kako bi se omoguio nastavak ivota u vlastitom stanu. Drugi zadaci kao npr. oni case managementa, koji u mno gim podrujima preuzimaju socijalni radnici, ne mogu se vie financirati nakon to je uvedeno osiguranje za njegu i obzirom na oskudna sredstva iz prorauna. (3)  Djelomino stacionarna pomo starijim osobama Djelomino stacionarnom pomoi starijim oso bama nazivaju se ustanove koje skrbe za starije ljude tijekom dana kroz programe i mogunosti komunikacije, organizacije slobodnog vremena, informiranja, savjetovanja ili obrazovanja. Meu te ponude ubraja se i pomo koju nude npr. domovi za dnevnu njegu ili dnevni boravci za starije osobe. Zbog toga se ovdje presijecaju podruja vanjsko ga/otvorenog rada sa starijim osobama i ona sta cionarne skrbi za starije osobe. (4) Stacionarna briga za starije osobe Stacionarna briga za starije osobe u Njemakoj se prua u pravilu u stanovima za starije osobe, domovima za starije osobe, domovina za njegu starijih osoba i dnevnim boravcima za starije osobe. Stanovi za starije osobe su najee usta nove koje starijim osobama pruaju posebne stano ve i to je mogue samostalniji nain ivota. 4.Pomo osobama s invaliditetom Podruje rada s osobama s invaliditetom ili pomo osobama s invaliditetom je krajnje hetero geno podruje rada koje uz socijalni rad odreuju razliite profesije kao npr. medicina, psihologija, peda

nap. prev. krovna organizacija raznih neprofitnih udruga koje djeluju dobrotvorno na podruju njege bolesnika

Uwe Uhlendorff: Socijalna pedagogija u Njemakoj

93

gogija i njega starijih osoba. Ponude se mogu proiriti na sve ivotne faze, to znai da se nude mjere potica nja i praenja u ranom djetinjstvu (rano poticanje) u sklopu pomoi osobama s invaliditetom, ali i skrb i obrazovanje za djecu predkolske i kolske dobi. Za pomo osobama s invaliditetom vana je, osim toga, pomo za rad ili pomo u sklopu alternativnih oblika zapoljavanja te briga u ustanovama za stanovanje. Uz diferencijaciju po vrsti invaliditeta (npr. duevni, tjelesni, tekoe u uenju), usluge i ustanove za osobe s invaliditetom mogu se naelno podijeliti i po dobi korisnika o kojima se skrbi. Razlikuje se pet podruja: (1) rano podruje, (2) elementarno podruje, (3) kol sko podruje, (4) podruje strukovnog kolovanja, (5) podruje obrazovanja odraslih. (1) Rano podruje: Tu se ubrajaju ponude za djecu do 3. godine ivota, kao npr. centar za rano poticanje odnosno socijalnopedijatrijski centar koji skrbi medicinski, terapeutski i pedagoki za djecu s invaliditetom. (2) Elementarno podruje: Za djecu od tree godine ivota do polaska u kolu specijalni vrti ili vrti za poticanje sredinje je podruje rada pomoi djeci tekoama u razvoju. Tu se primaju djeca koja ne dobivaju poticaj ili dobivaju nedovolj no poticaja u redovitom vrtiu. U sklopu rasprave oko naela normalizacije moe se primijetiti da se sve vie djece s tekoama u razvoju ukljuuje u integracijske djeje vrtie zajedno s ostalom djecom te ondje potie njihov razvoj. (3) kolsko podruje: Za djecu s tekoama u razvoju i mlade u kolskoj dobi postoje specijalne kole usmjerene na posebne potrebe kao npr. kole za duevno hendikepirane, za djecu s tekoama u uenju, za gluhu djecu i djecu oteena sluha. Mnoge kole mogue je zavriti na svim razina ma (zavretak osmogodinje kole, matura srednje kole i opa matura). (4) Podruje strukovnog obrazovanja: Nakon zavretka kole mladima s tekoama u razvoju stoje na raspolaganju brojne mjere nalaenja posla i pripreme za zanimanja, kao npr. pripremna godina za uenje za zanimanje. (5) Podruje obrazovanja odraslih: Ovim podrujem dominiraju tzv. radionice za osobe s te koama u razvoju. One trebaju omoguiti odraslim osobama ukljuivanje u svijet rada. 5. Rad s marginalnim grupama Dugo vremena glavno teite socijalnoga rada s marginalnim grupama bili su rad s beskunicima i rad za ope dobro koji se paralelno razvijao. No

od 1980-ih godina razvijala su se mnogobrojna nova podruja rada s marginalnim skupinama. Taj se razvoj objanjava, s jedne strane, time to je broj Nijemaca povratnika, migranata i izbjeglica iz nekadanjeg Istonoga bloka i zemalja Treega svijeta znatno narastao. S druge strane poveala se grupa ljudi pogoenih siromatvom, dugotrajnom nezaposlenosti i stambenom krizom. Vano je rei da se posebno posljednje spomenuta grupa ljudi teko obraa prema klasinim konceptima rada s marginalnim grupama budui da se ovdje esto radi o osobama koje su neko pripadale srednjem sloju. Dananji rad s marginalnim grupama usmjeren je na koncept orijentacije prema ivotnom prostoru (Thiersch, vidi gore). Mogu se istaknuti sljedei zadaci: preventivni, npr. savjetovanje; traganje za marginalnim skupinama te bolja suradnja ustanova za pomo mladima i kole; polazita za jaanje pretpostavki za obra zovanje, npr. ciljanim predkolskim radom, socijalnim radom u koli, savjetovanjem pri profesionalnoj izobrazbi itd.; poboljanje infrastrukture u ugroenim dijelo vima grada; uspostavljanje temeljne sigurnosti koju treba provesti na planu socijalne politike. Uz ta sveobuhvatna polazita za rad s margi nalnim skupinama u meuvremenu su se isprofili rala mnogobrojna polja djelovanja. Osim klasine pomoi beskunicima, 1990-ih godina posebno se razvijao socijalni rad s djecom s ulice kao daljnje sredinje podruje djelovanja socijalnoga rada. Druga podruja djelovanja su npr. pomo narkomanima, rad s prostitutkama ili homoseksu alnim mukim prostitutkama te rad s useljenici ma, odraslima i mladim delinkventima. Sredinji zadatak socijalnoga rada s marginalnim grupama je izvjetavanje o poloaju i perspektivama pogoenih osoba, objavljivanje njihovih politikih zahtjeva i zauzimanje za socijalnu politiku koja jami socijal niju preraspodjelu. 6. Rad u zajednici Rad u zajednici polazite je za djelovanje koje je u potpunosti usmjereno na neku etvrt, odnosno dio grada. Rije je o resursima odreenog dijela grada i ukljuivanje samih stanovnika, kako bi se uklonili neki nedostaci. U tom smislu primjenjuju se razlii te metode iz socijalnoga rada, kao npr. socijalnope dagoko savjetovanje ili grupni rad. Kao nadreeni cilj rada u zajednici moe se definirati aktiviranje ljudi u nekom dijelu grada. Klasine projekte rada u zajednici nalazimo u podrujima kao to su npr.

94

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 20 (2012) Br. 1, 1-132

stanovi za beskunike ili trabantski gradii, a u novije vrijeme npr. i u radnikim etvrtima koje se pretvaraju u sirotinjske etvrti. Sredinje ustanove i organizacijski oblici rada u zajednici su, meu osta lim, gradske kue, odnosno, sredita dijelova grada, radne grupe, udruge i lokalne inicijative.

Preporuke literature koje daju pregled o njema koj socijalnoj pedagogiji: Werner Thole (Hrsg.): Grundriss Soziale Arbeit. Ein einfhrendes Handbuch. Leske und Buderich, Opladen, 2002. U. Uhlendorff: Handbuch Erziehungswissenschaft (Hrsg.: Bhm,W. / Frost, U. / Ladenthin, V. / Mertens, G.), Band III, Teilbereich 6, Umwelten/ Sozialpdagogik (2008/2009).