P. 1
vjezbe

vjezbe

|Views: 2,238|Likes:
Published by jablana
matematika, funkcija, formula, zadaci, zbirka, integral, limes, limit, grafik, uputstva, 2, 1, visa, exam, ispit, math, count, limit, diferential
matematika, funkcija, formula, zadaci, zbirka, integral, limes, limit, grafik, uputstva, 2, 1, visa, exam, ispit, math, count, limit, diferential

More info:

Published by: jablana on Aug 24, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/03/2013

pdf

text

original

Sections

Ivan Slapniˇar c Nevena Jakovˇevi´ Stor c c Josipa Bari´ c Ivanˇica Miroˇevi´ c s c

MATEMATIKA 2
Zbirka zadataka

http://www.fesb.hr/mat2
ˇ s Sveuciliˇte u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, oˇujak 2008. z

Sadrˇaj z
Popis slika Predgovor 1 NEODREDENI INTEGRAL 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . . . Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . ix xi 1 1 3 4 5 7 7 11 14 16 18 18 19 19 23 27 27 28

1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z 2 ODREDENI INTEGRAL 2.1 2.2 Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . v

2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 2.9

Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Povrˇina ravninskog lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Oploˇje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

29 31 34 36 38 38 39 40 41 43 45 47 48 49 50 52 53 56 58 60 61 63 67 69 70 70 71 72

2.10 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 2.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z ˇ 3 FUNKCIJE VISE VARIJABLI ˇ 4 VISESTRUKI INTEGRALI 5 DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE z 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 5.8 5.9 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Populacijska jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Logistiˇka jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c z Jednadˇbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Homogene diferencijalne jednadˇbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . . . z Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor . . . . . . . . . . z c Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Singularna rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . z 5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda - Op´e rjeˇenje . . . . . . . . . . . z c s 5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . . . . . . 5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . . . 5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . . . . vi

5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . 5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . 5.19 Homogene LDJ viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.20 Princip superpozicije rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.23 Lovac-plijen jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.24 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z 6 METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV

73 73 77 77 78 79 81 81 85 89

vii

viii

Popis slika
2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 Povrˇina ravninskog lika (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Povrˇina ravninskog lika (b) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Astroida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bernoullijeva lemniskata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Duljina luka (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rotacija parabole y = x2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rotacija parabole y 2 = 4x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 33 34 35 36 37 38

ix

Predgovor
Ova zbirka namijenjena je studentima tehniˇkih i prirodnih znanosti, a u prvom redu c studentima Sveuˇiliˇta u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje c s (FESB). U zbirci je izloˇeno gradivo kolegija ”Matematika 2” po sadrˇaju koji se predaje z z na FESB-u. Sliˇan sadrˇaj nalazi se u ve´ini istoimenih kolegija koji se predaju na c z c tehniˇkim i prirodoslovnim fakultetima. c Zbirka prati gradivo i naˇin izlaganja udˇbenika Sveuˇiliˇta u Splitu: I. Slapniˇar, Mac z c s c tematika 2, te se rjeˇenja zadataka, radi lakˇeg pra´enja i razumijevanja, referencijraju s s c na odgovaraju´e djelove udˇbenika. Pored potpuno rijeˇenih zadataka, zbirka sadrˇi i c z s z zadatake za vjeˇbu s rjeˇenjima. z s Posebnost zbirke je u tome ˇto svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi ˇto student s s treba nauˇiti. c Budu´i se radi o standardnom sadrˇaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut c z ´emo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadrˇaj, a koje preporuˇujemo i ˇitatelju: c z c c B. P. Demidovi´, Zadaci i rijeˇeni primjeri iz viˇe matematike, Tehniˇka knjiga, Zagreb, c s s c 1978. ˇ P. Javor, Matematiˇka analiza, Zbirka zadataka, Skolska knjiga, Zagreb, 1989. c ˇ V. Devide, Rijeˇeni zadaci iz viˇe matematike, svezak II, III, Skolska knjiga, Zagreb, s s 1992. B. Apsen, Rijeˇeni zadaci viˇe matematike, drugi dio, Tehniˇka knjiga, Zagreb, 1982. s s c U izradi zbirke koriˇtena su iskustva i zabiljeˇke bivˇih i sadaˇnjih nastavnika matemas s s s tike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost. U Splitu, oˇujka 2008. z Autori

xi

1.
NEODREDENI INTEGRAL

1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9

Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . .

1 3 4 5 7 7 11 14 16 18 18 19 19 23

1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z

1.1

Neposredno integriranje

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) 1− 1 x2 √ x x dx,

x2 dx, x2 + 1 2x + 5x dx, 10x

2 (d) (e) 1 dx, sin x cos2 x
2

NEODREDENI INTEGRAL

tg2 x dx.

Rjeˇenje. U raˇunanju primjenjujemo [M2, teorem 1.4] i tablicu osnovnih integrala s c [M2, §1.1.1]. (a) Da bismo mogli primjeniti integral potencije iz tablice osnovnih integrala podintegralu funkciju prvo zapisujemo u jednostavnijem obliku, pa vrijedi 1− 1 x2 √ x x dx =
3 3 5 1 g)x 4 dx = x 4 dx − x− 4 dx 2 x √ 1 7 4 x− 4 4x x3 x4 4 = 7 − 1 +C = + √ +C 4 7 x −4 4

1−

=

4 x2 + 7 √ + C. 74x

(b) Tabliˇni integral dobivamo nakon ˇto brojniku dodamo i oduzmemo broj 1, pa c s vrijedi x2 x2 + 1 − 1 dx = dx = x2 + 1 x2 + 1 = x − tgx + C. (c) Vrijedi 2x + 5x dx = 10x =− 1 5
x x

1 dx −

x2

1 dx +1

dx +

1 2

dx =

1 x 5 ln 1 5

+

1 x 2 1 ln 2

+C

5−x 2−x − + C. ln 5 ln 2

(d) Koriste´i osnovni trigonometrijski identitet dobivamo c sin2 x + cos2 x 1 dx = dx = sin x cos2 x sin2 x cos2 x = tgx − ctgx + C.
2

1 dx + cos2 x

1 dx sin2 x

(e) Zapisivanjem funkcije tgx u obliku tgx = tg2 x dx = 1 −1 cos2 x

sin x cos x

dobivamo 1 dx − cos2 x dx

dx =

= tgx − x + C.

1.2 Metode supstitucije

3

1.2

Metode supstitucije

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) dx , x−a dx , 1 + ex √ sin 3 x √ dx, 3 x2 cos x dx. 1 + 2 sin x

Rjeˇenje. Integrale raˇunamo svode´i zadani integral na tabliˇni dopustivom zamjes c c c nom varijable integracije nekom funkcijom (bijekcijom) ili dopustivom zamjenom nekog analitiˇkog izraza novom varijablom integracije. c (a) Umjesto x − a uvodimo novu varijablu t. Potrebno je promijeniti i dx koji je u ovom sluˇaju jednak dt, jer je dt = d (x − a) = dx. c dx = x−a x−a=t dx = dt = dt = ln |x − a| + C. t

(b) Umjesto 1 + ex uvodimo novu varijablu t, pa vrijedi   x  1+e =t   dt   ex dx = dt  dx dt t−1 = = = = x  x = ln (t − 1)  1+e t (t − 1) t     dt dx = t−1 1 1 dt − dt = ln |t − 1| − ln |t| + C = t−1 t = ln ex − ln (1 + ex ) + C = x − ln (1 + ex ) + C.

1 (t−1)t

B = A + t−1 t A = −1 B = 1

Osim suspstitucije u ovom zadatku koriˇten je i rastav na parcijalne razlomke s 1 gdje smo razlomak pod integralom (t−1)t rastavili na dva jednostavnija. √ (c) Zbog pojave 3 x u podintegralnom izrazu uvodimo zamjenu x = t3 , pa vrijedi √ sin t 2 sin 3 x x = t3 √ 3t dt = dx = 3 2 dx = 3t2 dt t2 x √ = 3 sin t dt = −3 cos t + C = −3 cos 3 x + C.

4 (d) Vrijedi cos x dx = 1 + 2 sin x

NEODREDENI INTEGRAL

dt 1 + 2 sin x = t = 2 cos dx = dt 2t 1 1 = ln |t| + C = ln |1 + 2 sin x| + C. 2 2

1.3

Uvodenje novog argumenta

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) sin 3x dx, (ln x)4 dx, x x 1 + x2 dx.

Rjeˇenje. Da bismo zadane integrale sveli na tabliˇne umjesto x uvodimo novi argus c ment, pa umjesto dx imamo d(noviargument). (a) Novi argument je 3x, a kako je d (3x) = 3 dx integral je potrebno jo pomnoˇiti s z 1 . 3 1 1 sin 3x dx = sin 3x dx (3x) = − cos (3x) + C. 3 3 (b) Za novi argument uzimamo ln x, pa vrijedi (ln x)4 dx = x (c) Vrijedi x 1 + x2 dx = 1 = 2 1 + x2 1+x
1 2

(ln x)4 d (ln x) =

(ln x)5 + C. 5

x dx =
1 2

1 2
2

1 + x2

1 2

2x dx
3 2

2

d 1+x

1 1 + x2 = 3 2 2

+ C.

Ovi integrali mogu se rjeˇiti i metodom supstitucije tipa (noviargument) = t. s

1.4 Metoda parcijalne integracije

5

1.4

Metoda parcijalne integracije

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) (e) xex dx, √ x ln2 x dx, 1+x dx, 1−x

x ln √

x3 dx, 1 + x2

ex sin x dx.

Rjeˇenje. U raˇunaju zadanih integrala koristimo formulu parcijalne integracije [M2, s c teorem 1.7]. Ideja je da integral koji se pojavi nakon parcijalne integracije bude jednostavniji od zadanog integrala. (a) U parcijalnoj integraciji uzimamo da je u = x i dv = ex dx, jer time x derivacijom postaje 1 ˇime se integriranje pojednostavnjuje. c xex dx = u=x dv = ex dx du = dx v = ex dx = ex ex dx = xex − ex + C = (x − 1) ex + C.

= xex −

(b) Parcijalnu integraciju moˇemo provoditi i viˇe puta uzastopce, npr. u slijede´em z s c intgralu zadano je ln2 x, pa nakon dvije parcijelne integracije ln ”nestaje”. √ √ x u = ln2 x dv = √ dx 2 x ln x dx = 2 ln x 2 x3 du = x dx v= 3 √ u = ln x dv = √ dx x 2√ 3 2 4 √ x ln x dx = x ln x − dx 2 x3 3 3 du = x v= 3 2 √ 2√ 3 2 4 2√ 3 x ln x − x dx = x ln x − 3 3 3 3 16 √ 3 2√ 3 2 8√ 3 x ln x + x +C = x ln x − 3 9 27 2√ 3 8 4 = x ln2 x − ln x + + C. 3 3 9

6 (c) Vrijedi x ln 1+x dx = 1−x = = = = =
1+x u = ln 1−x 2 du = 1−x2 dx

NEODREDENI INTEGRAL

dv = x dx 2 v=x 2

x2 2 x2 1 + x ln − dx 2 1−x 2 1 − x2 −x2 + 1 − 1 x2 1 + x ln − dx 2 1−x 1 − x2 1 x2 1 + x ln − dx − dx 2 1−x 1 − x2 x2 1 + x 1 1+x ln + x− ln +C 2 1−x 2 1−x 1+x 1 2 + x + C. x + 1 ln 2 1−x

(d) x3 u brojinku zapisujemo kao x2 · x, pa slijedi x3 √ dx = 1 + x2 = = x2 = x2 = x2 (e) Vrijedi ex sin x dx = u = ex du = ex dx dv = sin x dx v = − cos x ex cos x dx dv = cos x dx v = sin x ex sin x dx. x2 √ x dx 1 + x2 u = x2 du = 2x dx v = 1 + x2 − 1 + x2 − 1 + x2 −

dv =
1 2

√ 2x 1+x2

√ x 1+x2

dx √ dx = 1 + x2

1 + x2 2x dx 1 + x2 d 1 + x2 2 2 x +1 3
3 2

+ C.

= −ex cos x + = u = ex du = ex dx

= −ex cos x + ex sin x −

Integral koji preostaje izraˇunati jednak je poˇetnom integralu, oznaˇimo ga sa c c c I, pa izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo: c

1.5 Rekurzivne formule

7

I = ex cos x + ex sin x − I, iz ˇega slijedi c

2I = ex (cos x − sin x) ex (cos x − sin x) + C. I = ex sin x dx = 2

1.5

Rekurzivne formule
a2 − x2
n

Nadite rekurzivnu formulu za integral: In = Rjeˇenje. Za n = 1 vrijedi s I1 = Za n ≥ 2 vrijedi In = a2 − x2
n

dx, n ∈ N .

a2 − x2 dx = a2 x −

x3 x2 + C = x a2 − 3 3

+ C.

dx =

= x a2 − x2 = x a2 − x2 = x a2 − x2

n

u = a2 − x2 du = −2nx a2 − x2
n−1

n n−1

dx

dv = dx v=x

− + 2n

−2nx2 a2 − x2 − a2 − x2

dx a2 a2 − x2
n−1

n n

n

dx + 2n

dx

− 2nIn + 2na2 In−1 .

Izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo traˇenu rekurzivnu formulu c z In = x a2 − x2
n n n

In (1 + 2n) = x a2 − x2

− 2nIn + 2na2 In−1 + 2na2 In−1 + 2na2 In−1 . (2n + 1)

x a2 − x2 In = (2n + 1)

1.6

Integriranje racionalnih funkcija

Izraˇunajte integrale: c (a) dx , + 5x

x2

8 (b) (c) (d) (e) (f) dx , − 5x + 7

NEODREDENI INTEGRAL

2x2 x2

x−1 dx, −x+1 3x − 2 dx, − 3x + 4

2x2

x3 + x + 2 dx, x2 + 7x + 12 1 (1 + x2 )2 dx.

Rjeˇenje. s (a) Polinom u nazivniku moˇe se rastaviti na faktore x2 + 5x = x (x + 5), pa tabliˇne z c integrale dobivamo rastavom na parcijalne razlomke [M2, §1.4.3] . Vrijedi x2 dx = + 5x   dx x (x + 5)
1 x(x+5)

 B = A + x+5 / · x (x + 5)  x = 1 = Ax + 5A + Bx   A = 1 B = −1 5 5 dx 1 dx 1 − = 5 x 5 x+5 1 1 x 1 + C. = ln |x| − ln |x + 5| + C = ln 5 5 5 x+5 (b) Polinom 2x2 −5x+7 nema realnih nul-toˇaka, pa nazivnik ne moˇemo rastaviti na c z faktore. U tom sluˇaju integral raˇunamo nadopunjavanjem nazivnika do punog c c kvadrata na slijede´i naˇin: c c 1 dx = 2x2 − 5x + 7 2 = = 1 5 x2 dx 5 − 2x + d x−
5 2 4 7 2

=

1 2

dx x−
5 2 4

5 4 31 16 5 4

25 16

+

7 2

x− 1 1 arctg +C 2 31 31
16 16

x−

+

4x − 5 2 + C. = √ arctg √ 31 31

1.6 Integriranje racionalnih funkcija

9

(c) Nazivnik se ni u ovom primjeru ne moˇe rastaviti na faktore, pa integral raˇunamo z c zaspisivanjem brojnika u dva dijela od kojih je jedan derivacija nazivnika, a drugi konstanta. Time dobivamo dva integrala od kojih se prvi moˇe izraˇunati mez c z todom supstitucije [M2 vjeˇbe, §1.2] ili uvodenjem novog argumenta [M2 vjeˇbe, z §1.3], dok drugi raˇunamo kao u ovom zadatku pod (b). c x−1 dx = 2−x+1 x =
1 2 1 1 (2x − 1) + 1 − 1 2 2 (2x − 1) − 2 dx = dx x2 − x + 1 x2 − x + 1 (2x − 1) − 1 dx x2 − x + 1 1 2x − 1 dx dx − 2−x+1 2−x+1 x 2 x 2−x+1 d x 1 dx − 2−x+1 1 2 x 2 − 1 +1 x− 2 4

1 2 1 = 2 1 = 2

2x − 1 1 1 2 + C. = ln x2 − x + 1 − √ arctg √ 2 2 3 3

(d) Vrijedi

3x − 2 dx = 2 − 3x + 4 2x = = =

3 2

2 3 x− 3 3 dx = 3 2 2 x2 − 2 x + 2 1 2 3 2x − 3 + 4 − 2 x2 − 3 x + 2 2 2 3

2 x− 3 dx x2 − 3 x + 2 2

dx =

3 2

1 2

31 22 3 4

9 − 16 + 2 3 1 4 3 4x − 3 + C. = ln x2 − x + 2 + √ arctg √ 4 2 8 23 23

3 d x2 − 2 x + 2 1 + 8 x2 − 3 x + 2 2

2x − 3 3 1 2 dx + 2 − 3x + 2 2 12 x 2

x2 x−

dx 3 − 2x + 2 dx

1 2x − 3 + 12 2 dx x2 − 3 x + 2 2

3 2 4

(e) Kako je u ovom integralu stupanj brojnika podintegralne funkcije ve´i od stupnja c nazivnika, prvo provodimo dijeljenje polinoma, a zatim integral rastavljamo na dva, od kojih je prvi tabliˇni integral potencije, a drugi se svodi na neki od c

10 prethodnih sluˇajeva. c

NEODREDENI INTEGRAL

I=

=

x3 + x + 2 dx = x2 + 7x + 12  3  x + x + 2 : x2 + 7x + 12 = x − 7  . . = .   ost.38x + 86 (x − 7) dx +

    

x2 38x + 86 dx = − 7x + I1 x2 + 7x + 12 2

Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno. Kako su x1 = −3 i x1 = −4 nultoˇke c c c 2 + 7x + 12, nazivnik se moˇe rastaviti na faktore, pa tabliˇne integrale polinoma x z c dobivamo rastavom na parcijalne razlomke. 38x + 86 dx = + 7x + 12 = 38x + 86 dx (x + 3) (x + 4)
1 (x+3)(x+4) B A = x+3 + x+4 A = −28 B = 66

x2

= −28

d (x + 3) d (x + 4) + 66 x+3 x+4 = −28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| + C.

Konaˇno rjeˇenje je c s x2 x3 + x + 2 dx = − 7x − 28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| + C. x2 + 7x + 12 2

I=

(f) Slijede´i integral raˇunamo dodavanjem i oduzimajnem x2 u brojniku, pa vrijedi c c 1 (1 + x2 )2 1 + x 2 − x2

dx = = =

dx (1 + x2 )2 1 + x2 dx − (1 + x2 )2 1 dx − (1 + x2 )

dx (1 + x2 )2 x2 dx = arctgx − I1 . (1 + x2 )2

x2

1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija

11

Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno koriste´i parcijalnu integraciju, c c c x2 (1 + x2 ) 2 dx = =   (1 + x2 )2 u=x
1 2

x·x

dx  x dv =  dx 2 )2 (1+x 2 d(1+x ) 1 = − 2(1+x2 )  2 2
(1+x )

x 1 dx + 2 (1 + x2 ) 2 1 + x2 1 x + arctgx + C. =− 2 (1 + x2 ) 2 =− pa je konaˇno rjeˇenje c s 1 (1 + x2 ) 2

 du = dx v =

1 x dx = arctgx + + C. 2 2 (1 + x2 )

1.7

Integriranje trigonometrijskih funkcija

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) cos5 x dx, cos x cos 2x cos 5x dx, dx , 2 sin x − cos x + 5

cos3 x + cos5 x dx. sin2 x + sin4 x

Rjeˇenje. s (a) Vrijedi cos5 x dx = = = = cos3 x cos2 x dx = cos3 x dx − cos3 x 1 − sin2 x dx

cos3 x sin2 x dx cos3 x sin2 x dx cos3 x sin2 x dx

cos x 1 − sin2 x dx − cos x dx −

cos x sin2 x dx −

= sin x − I1 − I2 .

12

NEODREDENI INTEGRAL

Integrale oznaˇene sa I1 i I2 raˇunamo posebno koriste´i jednostavne supstitucije. c c c sin x = t cos x dx = dt

I1 = =

cos x sin2 x dx = t2 dt =

t3 sin3 x + C2 = + C1 . 3 3

I2 = = = pa je konaˇno rjeˇenje c s

cos3 x sin2 x dx = t2 1 − t2 dt =

sin x = t cos x dx = dt t2 dt − t4 dt

sin3 x sin5 x t3 t5 − + C2 = − + C2 . 3 5 3 5

cos5 x dx = sin x −

sin3 x sin3 x sin5 x − + +C 3 3 5 2 sin3 x sin5 x = sin x − + + C. 3 5

(b) Podintegralu funkciiju prvo raspiˇemo pomo´u trigonometrijskih formula pres c tvorbe, pa vrijedi 1 (cos x + cos 3x) cos 5x dx 2 1 1 cos x cos 5x dx + cos 3x cos 5x dx 2 2 1 1 (cos 4x + cos 6x) dx + (cos 2x + cos 8x) dx 4 4 1 cos 4x dx + cos 6x dx + cos 2x dx + cos 8x dx 4 1 sin 4x sin 6x sin 2x sin 8x + + + +C 4 4 6 2 8 sin 2x sin 4x sin 6x sin 8x + + + + C. 8 16 24 32

cos x cos 2x cos 5x dx = = = = = =

1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija

13

(c) Integral raˇunamo koriste´i univerzalnu trigonometrijsku supstituciju [M2, §1.5.1]. c c dx = 2 sin x − cos x + 5 = = tg x = t 2 2 dt dx = 1+t2
2 dt 1+t2 2 2t 2 1+t2 − 1−t2 1+t

sin x = cos x = =

2t 1+t2 1−t2 1+t2 2 dt 1+t2 4t−1+t2 +5+5t2 1+t2

+5

dt 2 dt = 2 + 4t + 4 3 t2 + 2 t + 3 3 dt 1 3t + 1 = √ arctg √ + C = 2 5 5 5 t+ 1 + 9 3 x 3tg 2 + 1 1 + C. = √ arctg √ 5 5 6t2

(d) U raˇunanju integrala umjesto univerzalne trigonometrijske supstitucije koristit c ´emo pojednostavnjenu supstituciju za racionalne funkcije sa svojstvom R (sin x, − cos x) = c −R (sin x, cos x). cos3 x    R (sin x, − cos x) = −R (sin x, cos x)  + dx = sin x = t 2   sin x + sin4 x cos x dx = dt cos5 x = cos3 x 1 + cos2 x dx sin2 x 1 + sin2 x = = cos2 x 1 + cos2 x cos x dx sin2 x 1 + sin2 x 1 − t2 1 + 1 − t2 1 − t2 2 − t2 dt = dt t2 (1 + t2 ) t2 (1 + t2 )  4  t − 3t2 + 2 : t4 + t = 1  4 − 3t2 + 2 t . . dt = .  t4 + t  ost.4t2 + 2 −4t2 + 2 dt t2 (1 + t2 )
−4t2 +2 t2 (1+t2 )

=

    

= =

1 dt +

B = A + t2 + Ct+D t t2 +1 A = 0, B = 2, C = 0, D = −6

=t+

2 dt + t2

t2

−6 2 dt = t − − 6arctgt + C. +1 t

14

NEODREDENI INTEGRAL

1.8

Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom

Izraˇunajte integrale: c dx √ , √ x (1 + 2 x + 3 x) dx (2x + 1) − (2x + 1) 2 (c)
4 2 3 1

(a)

(b)

,

dx (x − 1) (x + 2)
3 5

.

Rjeˇenje. s (a) Ovakav integral rjeˇavamo supstitucijom x = tk , gdje je k najmanji zajedniˇki s c viˇekratnik nazivnika eksponenata od x koji se pojavljuje u podintergalnoj funks ciji. dx √ √ == x (1 + 2 x + 3 x) =          x = t6 dx = 6t5 dt 6t5 dt 6 dt = t6 (1 + 2t3 + t2 ) t (1 + 2t3 + t2 )  2t3 + t2 + 1 = 0 =⇒ t = −1    2t3 + t2 + 1 : (t + 1) = 2t2 − t + 1  . .  .    ost.0 dt t (t + 1) (2t2 − t + 1)
1 t(t+1)(2t2 −t+1)

=

=6 =

B Ct+D = A + t+1 + 2t2 −t+1 t A = 1, B = −1 , C = −3 , D = 1 4 2 4

−1 1 t− 6 dt 4 dt +6 −9 dt t t+1 2t2 − t + 1 3 |t + 1| − I1 = 6 ln |t| − 2 ln √ 3 √ 6 x + 1 − I1 = 6 ln 6 x − 2 ln

=6

1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom

15

Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno kao integral racionalne funkcije. c c

I1 =

2 1 4t − 3 t− 6 1 dt = dt 2t2 − t + 1 4 2t2 − t + 1 1 1 1 4t − 1 3 = dt + dt 4 2t2 − t + 1 4 2t2 − t + 1 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + dt 2 − 1t + 1 4 24 t 2 2 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + dt 7 1 2 4 24 t − 4 + 16 1 1 4 4t − 1 √ arctg √ + C = ln 2t2 − t + 1 + 4 24 7 7 4t − 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + √ arctg √ + C 4 7 6 7 √ √ √ 1 1 46x−1 = ln 2 3 x − 6 x + 1 + √ arctg √ +C 4 7 6 7

pa je konaˇno rjeˇenje c s √ √ √ √ 1 3 √ 1 46x−1 dx 6 6 3 6 √ √ = 6 ln x − x + 1 − ln 2 x − x + 1 − √ arctg √ +C. 2 ln 4 x (1 + 2 x + 3 x) 7 6 7

(b) Vrijedi

dx (2x + 1) − (2x + 1)
2 3 1 2

= = =3

2x + 1 = t6 dx = 3t5 √ 6 −1 x= t2 t = 6 2x + 1 3t5 dt =3 t4 − t3 t+1+ t2 dt =3 t−1 dt = 3 t2 − 1 + 1 dt t−1 (t + 1) dt + 3

3 = t2 + 3t + 3 ln |t − 1| + C 2 √ √ 3√ = 3 2x + 1 + 3 6 2x + 1 + 3 ln 6 2x + 1 − 1 + C. 2

1 t−1

1 dt t−1

16 (c) Vrijedi

NEODREDENI INTEGRAL

dx
4

(x − 1)3 (x + 2)5

=
4

dx
x+2 x−1

(x − 1)4 (x + 2)4
4

= = = =

1 (x − 1) (x + 2)
x−1 x+2

x−1 x+2
12t3 (1−t4 )2

dx dt

= t4

dx =

x=

1+2t4 1−t4

4 4 4 dt = t + C = 3 3 3

1 − t4 1 − t4 12t3 dt · t 3 3t4 (1 − t4 )2
4

x−1 + C. x+2

1.9

Eulerova i trigonometrijska supstitucija

Izraˇunajte integrale: c

(a)

dx √ , 1 + x2 + 2x + 2

(b)

3 − 2x − x2 dx,

Rjeˇenje. s

1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija

17

(a) U raˇunanju integrala koristimo Eulerovu supstituciju [M2, §1.7.2], pa vrijedi c  √  x2 + 2x + 2 = t − x  2 dx x = t −2 √ = 2t+2 2 +2t+2 1 + x2 + 2x + 2   dx = t2(t+1)2 dt = 1
t2 +2t+2 2(t+1)2 t2 −2 + t − 2t+2 t2 +2t+2 t+1

     dt

dt =

t2 +2t+2 2(t+1)2 2t+2+2t2 +2t−t2 +2 2(t+1)

=   

t2 + 4t + 4

dt =

t2 + 2t + 2 dt (t + 2)2 (t + 1) =
A t+1

2 2  t + 2t + 2 = A (t + 2) + B (t + 2) (t + 1) + C (t + 1)    A = 1, B = 0, C = −2 dt dt −2 = = ln |t + 1| − 2 (t + 2)−2 d (t + 2) t+1 (t + 2)2

=

t2 +2t+2 (t+2)2 (t+1)

+

B t+2

+

C (t+2)2

  

= ln |t + 1| + 2 (t + 2)−1 + C = ln x2 + 2x + 2 + x + 1 + 2 x2 + 2x + 2 + x + 2

−1

+ C.

(b) Izraz pod korijenom nadpounjavamo do punog kvadrata, a zatim uvodimo dvije supstitucije 3 − 2x − x2 dx = = = =2 4 − (1 + x)2 dx = 4 − t2 dt = x+1=t dx = dt

t = 2 sin z dt = 2 cos zdz cos2 zdz 1 sin 2z + C 2

2 cos z2 cos zdz = 4

(1 + 2 cos z) dz = 2 z + 1 − sin2 z + C 1− t2 +C 4

= 2 z + sin z = 2 arcsin = 2 arcsin t +t 2

x+1 (x + 1)2 + (x + 1) 1 − +C 2 4 x+1 x+1 3 − 2x − x2 + C. + = 2 arcsin 2 2

18

NEODREDENI INTEGRAL

1.10

Metoda neodredenih koeficijenata

Izraˇunajte integral c

x2 + 2x + 3 √ dx. −x2 + 4x Rjeˇenje. Iz formule za metodu neodredenih koeficijenata [M2, §1.7.3], slijedi s I= x2 + 2x + 3 √ dx = (a1 x + a0 ) −x2 + 4x −x2 + 4x + λ √ dx . −x2 + 4x

Deriviranjem po x dobivamo λ −2x + 4 −x2 + 4x + (a1 x + a0 ) √ +√ 2 + 4x −x2 + 4x 2 −x √ Pomnoˇimo li cijeli izraz sa −x2 + 4x dobivamo z x2 + 2x + 3 = a1 − x2 + 4x + (a1 x + a0 ) (2 − x) + λ Izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo c 1 = −a1 − a1 x2 + 2x + 3 √ = a1 −x2 + 4x

3 = 2a0 + λ iz ˇega slijedi c

2 = 4a1 + 2a1 − a0

1 a1 = , a0 = −5, λ = 13. 2 Integral I sada je jednak I= = 1 − x−5 2 1 − x−5 2 1 − x−5 2 −x2 + 4x + 13 −x2 + 4x + 13 dx √ −x2 + 4x dx 4 − (x − 2)2

=

−x2 + 4x + 13 arcsin

x−2 + C. 2

1.11

Binomni integral
x √ dx 1−x x

Izraˇunajte integral c

1.12 Integriranje razvojem u red

19

Rjeˇenje. Integral rjeˇavamo supstitucijom za binomni integral [M2, §1.7.4]. U ovom s s 3 je sluˇaju m+1 cijeli broj m = 1 , n = 3 , p = −1 , pa koristimo supstituciju 1−x 2 = t2 . c n 2 2 2 x √ dx = 1−x x √ dx = x 2 1 − x 2 1−x x    m+1 = 1 ∈ Z   n  3 2 = t2 1−x =  1  x 2 = −4 t dt   3 −4 −4 −1 tt dt = t+C = 3 3 √ −4 = 1 − x x + C. 3 √ x
1 3 −1 2

dx

1.12

Integriranje razvojem u red
sin x2 dx razvojem u red potencija, koriste´i razvoj sin x = c sin x2 ,
∞ n=0

Rijeˇite integral s

(−1)n

x2n+1 (2n+1)! .

Rjeˇenje. Zadana podintegralna funkcija je s dobivamo sin x2 =
∞ n=0 2n+1

pa koriste´i zadani razvoj sinusa c

(−1)n

x2 x4n+2 = (−1)n (2n + 1)! (2n + 1)!

= x2 − iz ˇega slijedi c

x2(2n+1) x6 x10 x14 + − + · · · + (−1)n−1 + ··· 3! 5! 7! (2n + 1)!

sin x2 dx =

x6 x10 x14 x4n+2 + − + · · · + (−1)n−1 + · · · dx 3! 5! 7! (2n + 1)! x7 x11 x15 x4n+3 x3 − + − + · · · + (−1)n−1 + ··· = 3 7 · 3! 11 · 5! 15 · 7! (4n + 3) (2n + 1)! x2 −

=

(−1)n

n=0

x4n+3 . (4n + 3) (2n + 1)!

1.13

Zadaci za vjeˇbu z

Izraˇunajte integrale: c

20 x2 + 5x − 1 √ dx x 2x+1 − 5x−1 dx 10x x2 √ dx + a2 dx − x2

NEODREDENI INTEGRAL

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

a2

e3 cos x sin x dx √ 3 √ x2 dx 5 + x3

x + ln x dx x

e2x dx 1 − 3e2x cos 2x dx sin x cos x sin2 x dx cos2 x dx √ cos5 x sin x dx earctan x + x ln(1 + x2 ) + 1 dx 1 + x2 x2 ex dx (x2 + 2x + 3)ex dx ln x dx ln x dx x3

1.13 Zadaci za vjeˇbu z

21

18. 19. 20. 21. 22. 23.

x3 dx 1 − x2

x2 arccos x dx dx (x2 + a2 )2 cos (ln x) dx dx + 6x + 5 dx (x2 + 2x + 10)2 x4 dx x4 + 5x2 + 4 x3 x dx − 3x + 2

2x2

24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

4x − 3 dx 5 − 7x 2x2 − 3x + 3 dx x3 − 2x2 + x x3 + 4x2 − 2x + 1 dx x4 + x sin4 x dx dx sin x cos4 x
4

dx sin x (2 cos2 x − 1) sin10 x cos3 x dx dx sin x cos4 x
2

sin 3x cos 5x dx

22 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. √ dx sin x cos4 x
4

NEODREDENI INTEGRAL

dx sin x + cos4 x
4

sin 4x dx sin x + cos8 x
8

dx sin x (2 + cos x − 2 sin x) cos3 x dx sin2 x + sin x sin2 x cos x dx sin x + cos x sin4 3x cos2 3x dx √ √ 3 x + x2 + 6 x √ dx. x(1 + 3 x) dx √ 1+ x √ 1− x+1 √ dx. 1+ 3x+1 x dx √ . ( 7x − 10 − x2 )3 x− √ √ dx . x2 − x + 1

dx . 1 − x2 + 1

4x2 − 4x + 3 dx. x3 dx. 1 + 2x − x2

x3 + 2x2 + 3x + 4 √ dx. x2 + 2x + 2 √ dx √ . 4 x( x + 1)10

1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

23

52.

√ 1+ 3x √ dx. 3 x2

53. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = sinn x dx. Koriste´i se dobivenim c rezultatom izraˇunajte vrijednost integrala sin4 x dx. c 54. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = (ln x)n dx. 55. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = xn eax dx. 1 dx. 1+x

56. Razvijte u red potencija funkciju ln(1 + x) pomo´u c 57. Odredite

ln(1 + x) dx razvojem podintegralne funkcije u red potencija. x

1.14
1. 2. 3.

Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z
2√ x −15 + 25x + 3x2 + C 15 2−x 5−x −2 +C 5 ln 2 ln 5 arctg a
x a

+C +C

4. arctg

x √ 2 − x2 a

1 5. − e3 cos x + C 3 6. 1 5 + x3 2
2 3

+C

√ ln2 |x| 7. 2 x + +C 2 1 8. − ln |−1 + 2 sin x| + C 6 9. ln (cos x) + ln (sin x) + C 10. 11. x 1 − sin (2x) + C 2 4 1 (x + cos x sin x) + C 2

24 12.
3 7 11 4 2 2 (sin x) 2 − (sin x) 2 − (sin x) 2 + C 3 7 11

NEODREDENI INTEGRAL

1 13. earctgx + arctg x + ln2 1 + x2 + C 4 14. ex 2 − 2x + x2 + C 15. ex 3 + x2 + C 16. −x + x ln |x| + C 17. − 18. − 19. − 20. 21. 1 + 2 ln |x| +C 4x2 1 3 1 9 1 − x2 2 + x 2 + C 1 − x2 2 + x 2 + 1 arccos x + C 3
x a

arctg x + 2 (a2 + x2 ) 2a 2a3

+C

1 x (cos (ln |x|) + sin (ln |x|)) + C 2

22. arctg (2x + 3) + c 23. x+1 x+1 1 1 arctg + +c 2 + 2x + 10 54 3 18 x 8 1 1 arctg x − arctg x + c 3 3 2

24. x + 25.

2 2 1 ln |x − 1| − ln |x + 2| − +c 9 9 3x − 3

1 5 4 ln x − + c 26. − x + 7 49 7 27. 3 ln |x| − ln |x − 1| − 2 +c x−1

2 2x − 1 28. ln |x| − 2 ln |x + 1| + ln x2 − x + 1 + √ arctg √ +c 3 3 29. 1 1 3 x − sin 2x + sin 4x + c 8 4 32

1 1 30. − ctg3 x − 3 ctg x + 3 tg x + tg3 x + c 3 3

1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

25

√ 1 + 2 cos x 1 1 1 + cos x √ − ln 31. √ ln +c 2 1 − cos x 2 1 − 2 cos x 32. 1 1 sin11 x − sin13 x + c 11 13

1 33. − ctg x + 2 tg x + tg3 x + c 3 34. 1 1 cos 2x − cos 8x + c 4 16

8 35. −8 ctg 2x − ctg3 2x + c 3 tg 2x 1 36. √ arctg √ + c 2 2 √ cos 4x + 7 + 4 2 1 √ +c 37. √ ln 2 cos 4x + 7 − 4 2 38. x 5 x x 1 ln tg − ln tg − 1 + ln tg − 3 + c 3 2 2 3 2

39. ln |sin x| − sin x + c 40. 41. 1 1 ln |sin x + cos x| − cos x (sin x + cos x) + c 4 4

1 1 1 1 x− sin 6x − sin 12x + sin 18x + c 16 192 192 576 √ 3√ 2 3 x + arctg 6 x + c. 42. 2 √ √ 43. 2 x − 2 ln |1 + x| + c.
7 5 2 1 1 1 6 6 3 44. − (x + 1) 6 + (x + 1) 6 + (x + 1) 3 − 2(x + 1) 2 − 3(x + 1) 3 + 6(x + 1) 6 + 7 √ 5 √2 3 ln | 3 x + 1 + 1| − 6 arctg 6 x + 1 + c. √ 4 7x − 10 − x2 10 x−2 − · 45. ·√ + c. 9 x−2 7x − 10 − x2 9

46. 2 ln | 47. −

3 x2 − x + 1−x|− ln |2 2 2 − 2 arctg

3 1 +c. x2 − x + 1−2x+1|+ · √ 2 2 x2 − x + 1 − 2x + 1

1+

1−x 1+x

1−x +c 1+x

26 48. 1 1 x− 2 4 4x2 − 4x + 3 + 1 ln |2x − 1 + 2

NEODREDENI INTEGRAL

4x2 − 4x + 3| + c.

1 5 19 49. (− x2 − x − g) 3 6 6 50. 51. − 7 1 2 1 x + x+ 3 6 6 √ 4

x−1 1 + 2x − x2 + 4 arcsin √ + c. 2 5 ln |x + 1 + 2 x2 + 2x + 2| + c.

x2 + 2x + 2 +

4 1 + √ + c. 4 8 2( x + 1) 9( x + 1)9 √ 3 52. 2(1 + 3 x) 2 + c. 1 n−1 53. In = − cos x sinn−1 x + In−2 , n ≥ 2, n n 1 3 3 I4 = − sin3 x cos x − sin x cos x + x + c. 4 8 8 54. In = x lnn x − nIn−1 . 55. In = 1 n ax n x e − In−1 . a a

56. ln(1 + x) =

(−1)n

n=0

xn+1 , x ∈ −1, 1]. n+1

57.

(−1)n

n=0

xn+1 , x ∈ −1, 1]. (n + 1)2

2.
ODREDENI INTEGRAL

2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 2.9

Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Povrˇina ravninskog lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Oploˇje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

27 28 29 31 34 36 38 38 39 40 41

2.10 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 2.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z

2.1

Newton-Leibnitzova formula
1

Izraˇunajte integral c
0

x2

x dx . + 3x + 2

28 Rjeˇenje. Vrijedi s
1

ODREDENI INTEGRAL

x dx = x2 + 3x + 2
0

1

x dx (x + 2) (x + 1)
x (x+2)(x+1) 1 A = x+2 + A = 2, B = −1 1 B x+1

0

=

=2
0

dx − x+2
1

dx x+1
1

0

= 2 ln |x + 2|

0

− ln |x + 1|

0

= 2 (ln 3 − ln 2) − (ln 2 − ln 1) = 2 ln

9 3 − ln 2 = ln . 2 8

2.2

Supstitucija i parcijalna integracija

Izraˇunajte integrale: c
2

(a)
−1 1

dx , (3 + 2x)2 √ 1 − x2 dx, x2

(b)
√ 2 2

e−1

(c)
0

ln (x + 1) dx..

Rjeˇenje. s (a) Vrijedi
2

−1

dx = (3 + 2x)2
7

3 + 2x = t 2 dx = dt 1 dt =− 2 t 2t
7 1

x t

−1 2

1 7

=
1

=−

1 3 1 + = . 2·7 2·1 7

2.3 Nepravi integral

29

(b) Koristimo formulu parcijalne integracije [M2, teorem 1.7] , pa slijedi
1

√ 1 − x2 dx = x2

2 2

x = cos t dx = − sin t dt
0

x t
0

2 2 π 4

1 0
0 0

=− (c) Vrijedi
e−1

π 4

sin t sin t dt = − cos2 t

π 4

1 − cos2 t dt = −tgt cos2 t

+t
π 4 π 4

=1−

π . 4

ln (x + 1) dx =
0

u = ln (x + 1) dx du = x+1
e−1

dv = dx v=x
e−1

= x ln (x + 1)
0


e−1

x dx x+1

0

x+1−1 dx x+1 0   e−1 e−1 dx  dx − =e−1− x+1 = (e − 1) ln e −
0 e−1 0 e−1

=e−1−x

0

+ ln |x + 1|

0

= e − 1 − (e − 1) + ln e = 1.

2.3

Nepravi integral

Izraˇunajte slijede´e integrale: c c

(a)
1

dx , x x2 + 1 √ dx , x2 + 4x + 5 dx . x3

(b)
−∞ 1

(c)
−1

30 Rjeˇenje. s

ODREDENI INTEGRAL

(a) Vrijedi

∞ 1

dx dx √ √ = lim 2+1 b→∞ x x x x2 + 1 1  √  x2 + 1 = t − x  2 2 =  x + 1 =2 (t − x)  −1 x = t 2t
√ b2 +1+b

b

dx = dx =

4t2 −2(t2 −1) 4t2 t2 +1 2t2 dt

dt

x t

1 √ 2+1
t2 +1 dt 2t2 t2 −1 t2 +1 2t · 2t

b √

= lim

t2 +1 2t2

dt
t2 −1 2t

b→∞

1 = lim 2 b→∞ =2·

t2 −1 2t 2+1 √ b2 +1+b

t−

1 = lim 2 b→∞
√ b2 +1+b

√ b2 +1+b

b2 + 1 + b  

  

√ 2+1

2+1

4 dt = 2 lim 2−1 b→∞ t
√ b2 +1+b

t2
2+1

dt −1

1 t−1 lim ln 2 b→∞ t + 1 √2+1 √ √ b2 + 1 + b − 1 2+1−1 = lim ln √ − ln √ b→∞ 2+1+1 b2 + 1 + b + 1 = lim ln
b→∞ 1 b2 1 b2

+1+1−

1 b

+1+1+ 1 b √ √ √ 2 2+2 = ln 1 − ln √ = ln √ = ln 1 + 2 . 2+2 2

− ln √

2 2+2

2.4 Povrˇina ravninskog lika s

31

(b) Vrijedi
∞ −∞

dx = lim 2 + 4x + 5 a→−∞ x = lim

0

a 0

dx + lim 2 + 4x + 5 b→∞ x
0

b

x2
b

dx + 4x + 5

a→−∞ a

dx + lim (x + 2)2 + 1 b→∞
0

0

dx (x + 2)2 + 1
b

= lim arctg (x + 2)
a→−∞ a a→−∞

+ lim arctg (x + 2)
b→∞ 0 b→∞

π π = arctg2 + + − arctg2 = π. 2 2 (c) Vrijedi
1

= lim [arctg2 − arctg (a + 2)] + lim [arctg (b + 2) − arctg2]

dx = x3

0

dx + x3

1

dx == lim ε→0 x3 + lim −1 δ→∞ 2x2

0−ǫ

dx + lim x3 δ→∞

1

dx x3

−1

−1

= lim

−1 ε→0 2x2

0 0−ǫ −1

−1 1 0+δ

0+δ

−1 1 −1 1 + + 2 + lim = lim 2 ε→0 2ε δ→0 2 2 2ε 1 1 1 1 = lim 2 − lim 2 = ∞ − ∞, 2 δ→0 δ 2 ε→0 ε pa integral divergira.

2.4

Povrˇina ravninskog lika s

Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog krivuljama: c s (a) y = x2 , x = −1, x = 2 i osi x, (b) x2 + y 2 = 2 i y = x2 unutar parabole, (c) x = a cos3 t , t ∈ [0, 2π], (astroida), y = a sin3 t

(d) r 2 = a2 cos (2ϕ) , ϕ ∈ [0, 2π], (Bernoullijeva lemniskata). Rjeˇenje. s

32 (a) Prema slici 2.1 vrijedi
2

ODREDENI INTEGRAL

P =
−1

x3 x dx = 3
2

2

=
−1

8 1 + = 3. 3 3

4 3.5 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0 x −0.5 −1 −2 −1 0 1 2 3 y

Slika 2.1: Povrˇina ravninskog lika (a) s

(b) Sjeciˇta krivulja x2 + y 2 = 2 i y 2 = x2 su toˇke A (1, 1) i B (−1, 1), (slika 2.2), pa s c vrijedi
1 1 1

P =
−1

2 − x2 − x

2

dx =
−1

2 − x2 dx −

x2 dx.
−1

Prvi se integral rjeˇava parcijalnom integracijom [M2, teorem 1.7], pa je s P = = 1 2 1 2
1 x3 1 x − 2 − x2 + 2 arcsin √ 3 −1 2 −1 1 1 −1 − 1 + 2 arcsin √ −1 + 2 arcsin √ 2 2 2

x

1 1 + 3 3

=

1 π + . 3 2

(c) Na slici 2.3 vidimo da se cijela povrˇina P moˇe raˇunati kao 4P1 . Za raˇunanje s z c c P1 korist ´emo formulu za povrˇinu ravninskih likova, gdje je krivulja zadana c s

2.4 Povrˇina ravninskog lika s

33

2 y 1.5 1 0.5 0 x −0.5 −1 −1.5 −2 −2 B A

−1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

2

Slika 2.2: Povrˇina ravninskog lika (b) s

parametarski [M2, §2.6.1.1].
0

P1 =
π/2

a sin3 t · 3a cos2 t (− sin t) dt
0 π/2

= −3a2
π/2 π/2

sin4 t cos2 t dt = 3a2
0

1 sin (2t) 2

2

1 − cos (2t) dt 2

3 = a2 8
0

sin2 (2t) − sin2 (2t) cos (2t) dt
π/2 π/2

3 = a2 16 = 3 2 a t 16

0 π/2 0

3 [1 − cos (4t)] dt − a2 8 − 3 2 a sin (4t) 4 · 16

1 sin2 (2t) d (sin (2t)) 2 − 3 2 sin2 (2t) a 16 3
π/2 0

0 π/2 0

3 π 3a2 π = a2 = , 16 2 32 pa je

P = 4P1 = 4

3a2 π 3a2 π = . 32 8

34

ODREDENI INTEGRAL

1.5 y 1

0.5

P1
0 x

−0.5

−1

−1.5 −1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

Slika 2.3: Astroida

(d) Na slici 2.4 vidimo da se cijela povrˇina P moˇe izraˇunati kao 4P1 , gdje je s z c P1 (koristimo formulu za povrˇinu ravninskih likova, gdje je krivulja zadana u s polarnim koordinatama [M2, §2.6.1.2])
π/4 π/4 2

1 P1 = 2
0

1 r dϕ = 2
0 π/4

a2 cos (2ϕ) dϕ =

a2 sin (2ϕ) 2

π/4 0

= pa je

a2 − cos (2ϕ) 2 2

=
0

π a2 a2 − cos − cos 0 = , 4 2 4

P = 4P1 = 4

a2 = a2 . 4

2.5

Duljina luka ravninske krivulje
√ 2 − x,

(a) Nadite opseg lika omedenog krivuljama: y 3 = x2 i y = (b) Izraˇunajte duljinu luka krivulje c Rjeˇenje. s

x = 1 t3 − t 3 , t ∈ [0, 3]. y = t2 + 2

2.5 Duljina luka ravninske krivulje

35

90 120

1 60 0.8 0.6

150 0.4 0.2 180

30

P1

0

210

330

240 270

300

Slika 2.4: Bernoullijeva lemniskata √ 2 − x se sijeku u toˇkama A (1, 1) i B (−1, 1). c l = 2 (l1 + l2 ) , (vidi sliku 2.5), koriste´i formulu za duljinu luka krivulje [M2, §2.6.2.1], pa je c
1

(a) Krivulje y 3 = x2 i y =

Ukupnu duljinu luka raˇunat ´emo kao c c

l1 =
0

9 1 1 + ydy = 4 2
0 1 0

1

1 (4 + 9y) dy = 2
1 2

1

(4 + 9y) 2
0

1

1 d (4 + 9y) 9

3 1 2 · (4 + 9y) 2 = 18 3

√ 1 13 13 − 8 = 27

i √ x2 dx l2 = 1+ dx = 2 √ = 2 2−x 2 − x2 0 0 √ 1 √ x π 2 = = 2 arcsin √ , 4 2 0 iz ˇega slijedi c √ √ π 2 1 13 13 − 8 + ≈ 5.1. l=2 27 4
1 1

36

ODREDENI INTEGRAL

2 y 1.5

l2

1

B

A

0.5

l1

0 x

−0.5 −1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

Slika 2.5: Duljina luka (a)

(b) Za

· · x = 1 t3 − t 3 je x (t) = t2 − 1 i y (t) = 2t, pa iz formule za duljinu luka y = t2 + 2 krivulje zadane u polarnim koordinatama [M2, §2.6.2.2] slijedi 3 3 3

l=
0 3

(t2

− 1) +

2

4t2 dt

=
0 3

t4

2t2

+1+

4t2 dt

=
0

(t2 + 1)2 dt

=
0

t2 + 1 dt =

t3 +t 3

= 12.
0

2.6

Volumen rotacionog tijela

(a) Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom lika omedenog parabolom: y = c x2 , osi y i pravcem y = 1 oko osi y. (b) Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom astroide c y. Rjeˇenje. s (a) Koriste´i formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje c √ [M2, §2.6.3], za krivulju x = y u granicama od 0 do 1 koja rotira oko oko osi y, x = a cos3 t oko osi y = a sin3 t

2.6 Volumen rotacionog tijela

37

vidi sliku 2.6, dobivamo
1

V =π
0

y2 √ ( y)2 dy = π 2

1

=
0

π . 2

2 y 1.5 1 1

0.5

0

x

−0.5

−1 −2

−1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

2

Slika 2.6: Rotacija parabole y = x2

(b) Koriste´i formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje c x = a cos3 t (astroida), oko osi zadane parametarski [M2, §2.6.3], za krivulju y = a sin3 t y, i koriste´i simetriju astroide dobivamo c
π/2

V = 2π
0

a2 cos6 t · 3a sin2 t cos t dt =
1 1

u = sin t du = cos t dt t2 − 3t4 + 3t6 − t8 dt

t u

0 0

1

π 2

= 6πa

3 0 1

1−t

2 3 2

t dt = 6πa

3 0

= 6πa3
0

t2 − 3t4 + 3t6 − t8 dt = 6πa3 1 3 3 1 − + − 3 5 7 9 = 6πa3

t3 3t5 3t7 t9 − + − 3 5 7 9

1

=
0

= 6πa3

32πa3 16 = . 315 105

38

ODREDENI INTEGRAL

2.7

Oploˇje rotacionog tijela s

Izraˇunajte oploˇje tijela koja nastaje rotacijom luka parabole y 2 = 4x , oko osi x, od c s x1 = 0 do x2 = 4. Rjeˇenje. Koriste´i formulu za oploˇje rotacionog tijela [M2, §2.6.4] i prema slici 2.7 s c s dobivamo
5 4 3 2 1 0 x −1 −2 −3 −4 −5 −1 0 1 2 3 4 5 6 y

Slika 2.7: Rotacija parabole y 2 = 4x

b

4

P = 2π
a 4

|y (x)| √ √

1 + [y ′ (x)] dx = 2π
0
3

2

√ 1 2 x 1 + dx x 8π √ 125 − 1 . 3

= 4π
0

1+x (1 + x) 2 x √ dx = 4π 3 x 2

4

=
0

2.8

Trapezna formula
2

Primjenom Trapezne formule [M2, §2.7.2] izraˇunajte integral I = c na 5 intervala. Rjeˇenje. s

ln x dx, podijelom
1

2.9 Simpsonova formula

39

n = 5 ⇒ ∆xi = pa je

2−1 b−a = = 0.2 = h n 5

xi = a + ih, iz ˇega slijedi c

h = 0.2, i = 0, 1, . . . n.

x0 = 1, x1 = 1.2, x2 = 1.4, x3 = 1.6, x4 = 1.8, x5 = 2. Integral je sada
2

I=
1

ln x dx ≈ 0.2

f (x0 ) + f (x5 ) + f (x1 ) + f (x2 ) + f (x3 ) + f (x4 ) 2

= 0.2

0 + 0.69314 + 0.18232 + 0.33647 + 0.47 + 0.58778 = 0.38463. 2

2.9

Simpsonova formula

Primjenom Simpsonove formule [M2, §2.7.3] za n = 2 izvedite pribliˇnu formulu za z x = a cos t duljinu luka elipse , t ∈ 0, π . 2 y = b sin t Rjeˇenje. s b−a {f (x0 ) + f (x2n ) + 4 [f (x1 ) + . . . + f (x2n−1 )] + 2 [f (x2 ) + f (x2n )]} . 6n U naˇem je sluˇaju s c Is = π π , x2 = . 4 2

n = 2 ⇒ x0 = 0, x1 = pa je

f (x0 ) = b, f (x1 ) = iz ˇega slijedi c π 24

a2 + b2 , f (x2 ) = a. 2

l=

b+a+4

a2 + b2 2

.

40

ODREDENI INTEGRAL

2.10

Zadaci za vjeˇbu z

Izraˇunajte integrale: c 1.
0 1
π 3

sin3 x dx cos4 x 1 − x2 dx

2.
0 e

3.
1 4

dx √ x 1 + ln x

4. 5. 6.

dx √ 0 1+ x √ ln 5 x e ex − 1 dx ex + 3 0
π 2

x cos x dx x sin x dx cos3 x e−x sin(πx) dx

0

7.
0

π 4

1

8.
0

Izraˇunajte neprave integrale (ili ustanovite njihovu divergenciju): c
a

9.
−∞ 2

ex dx dx x2 x2 dx + 4x + 9

10.
−1

11.

∞ −∞

12. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog parabolom y = 2x − x2 i pravcem y = −x. c s
3 13. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog parabolom y = 4 x2 i pravcem x + y = 5. c s

14. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog kardioidom r = a(1 + cos ϕ). c s c 15. Izraˇunajte duljinu luka krivulje y 2 = (x − 1)3 izmedu toˇaka A(2, −1), B(5, −8). c

2.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

41

16. Izraˇunajte duljinu luka krivulje x = et cos t, y = et sin t od t = 0 do t = ln π. c 17. Izraˇunajte duljinu luka krivulje r = a cos3 c
ϕ 3

od ϕ = 0 do ϕ = π . 2

18. Izraˇunajte duljinu luka kardioide r = a(1 + cos ϕ). c 19. Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje kada luk parabole y 2 = 2x, x ∈ [0, 5], c rotira oko osi y. 20. Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom jednog svoda cikloide x = a(t − c sin t), y = a(1 − cos t) oko osi x. 21. Izraˇunajte oploˇje tijela koja nastaje rotacijom oko osi x jednog poluvala sinuc s soide y = sin x.
π

22. Koriste´i trapeznu formulu, n = 4, izraˇunajte vrijednost integrala c c gdje je f (x) =
9√ 1 sin x x , 0

f (x)dx,

1,

x>0 . x=0

23. Izraˇunajte integral c

6x − 5dx primjenom Simpsonove formule (n = 8).

2.11
1.

Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

4 3 π 2. 4 √ 3. 2 2 − 2 4. 4 − 2 ln 3 5. 4 − π π 6. −1 2 7. 8. π 1 − 4 2 π2 1+e π · +1 e

9. ea 10. Integral divergira.

42 π 11. √ 5 12. P = 13. P = 14. P = 9 . 2 13 . 2 3a2 π . 2

ODREDENI INTEGRAL

15. l ≈ 7.63. √ 16. l = 2(π − 1). √ a 17. l = (2π + 3 3). 8 18. l = 8a. √ 19. V = 10 10π. 20. V = 5π 2 a3 . √ √ 2 + ln( 2 + 1) . 21. P = 2π 22. I ≈ 1.83. 23. I ≈ 37.9655.

3.
ˇ FUNKCIJE VISE VARIJABLI

44

ˇ FUNKCIJE VISE VARIJABLI

4.
ˇ VISESTRUKI INTEGRALI

46

ˇ VISESTRUKI INTEGRALI

5.
DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE z

5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 5.8 5.9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Populacijska jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Logistiˇka jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c z Jednadˇbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . . . . . z Homogene diferencijalne jednadˇbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . z Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor . . . . . . . . z c Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Singularna rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s

48 49 50 52 53 56 58 60 61 63 67 69 70 70 71 72 73 73 77 77 78 79 81 81 85

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . z 5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda - Op´e rjeˇenje . . . . . . . . . z c s 5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . . . . 5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . 5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . . 5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . 5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . 5.19 Homogene LDJ viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.20 Princip superpozicije rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.23 Lovac-plijen jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.24 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z

48

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

5.1

Uvod
√ 1−x2

(a) Provjerite da li je ϕ (x) = e y ′ = 0.

rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy + s z
x2

1 − x2 ·

s (b) Pokaˇite da je svaki ˇlan familije krivulja y = Ce 2 rjeˇenje diferencijalne jedz c ′ nadˇbe y = xy, te odredite ono rjeˇenje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (1) = 2. z s c (c) Odredite diferencijalnu jednadˇbu ˇije je rjeˇenje familija krivulja y = Cx + C 2 . z c s (d) Odredite krivulju iz familije krivulja y = C1 ex − 2C2 e−2x za koju je y (0) = 1 i y ′ (0) = −2. Rjeˇenje. s (a) Provjeru vrˇimo uvrˇtavanjem ϕ (x) u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Prvo s s z raˇunamo derivaciju od ϕ (x) c ϕ′ (x) = e Uvrˇtavanjem dobivamo s x·e
√ 1−x2 √ 1−x2

−2x −xe 1−x √ = √ . 2 1 − x2 1 − x2 −xe 1−x 1 − x2 √ =0 1 − x2
1−x2 √
2

2

+ x·e

− xe

1−x2

=0

0 = 0. 1 − x2 · y ′ = 0.

Dakle, ϕ (x) jest rjeˇenje diferencijalne jednad ˇbe xy + s z (b) Uvrˇtavanjem Ce s
x2 2

u zadanu diferencijalnu jednadˇbu y ′ = xy, dobivamo z Ce
x2 2

x = xCe

x2 2

,

pa Ce 2 jest rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ = xy. Preostaje joˇ prona´i ono s z s c rjeˇ enje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (1) = 2. s c y (1) = 2 ⇒ 2 = Ce 2 C = 2e− 2 .
1 1

x2

Traˇeno partikularno rjeˇenje dobije se uvrˇtavanjem dobivene konstante C u z s s op´e rjeˇenje. c s y = Ce
x2 2 1

, C = 2e− 2
x2 2

1

y = 2e− 2 e

= 2e 2 (x

1

2 −1

).

5.2 Populacijska jednadˇba z

49

(c) Zadanu familiju krivulja prvo deriviramo s ciljem eliminiranja konstante C. y = Cx + C 2 y ′ = C, pa uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z y = xy ′ + y ′ (d) Vrijedi y = C1 ex − 2C2 e−2x
2

.

y ′ = C1 ex + 4C2 e−2x . Uvrˇtavanjem poˇetnih uvjeta dobivamo s c y (0) = 1 ⇒ 1 = C1 e0 − 2C2 e−2·0

y ′ (0) = −2 ⇒ −2 = C1 e0 + 4C2 e−2·0 . Rjeˇenje sustava s 1 = C1 − 2C2

−2 = C1 + 4C2 . 1 z s je C1 = 0 i C2 = − , pa se tra ˇena krivulja dobije uvrˇtavanjem tih konstanti u 2 zadanu familiju krivulja y = −2 − 1 2 e−2x ⇒ y = e−2x .

5.2

Populacijska jednadˇba z

Kultura bakterija u poˇetku ima 1000 bakterija. Stopa rasta proporcionalna je broju c bakterija. Nakon 2 sata populacija je narasla na 9000 jedinki. Odredite izraz koji daje broj bakterija nakon t sati. Odredite broj bakterija nakon 10 sati. Rjeˇenje. s Zadani uvjeti su slijede´i: c P (0) = 1000 P (2) = 9000

50

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

ˇelimo izraˇunati P (t), a zatim i P (10) koriste´i formulu za populacijsku jednadˇbu z c c z [M2, §5.1]. dP = kP dt integriranjem dobivamo P (t) = Aekt (5.1) Iz uvjeta za poˇetnu populaciju slijedi c P (0) = A = 1000 ⇒ P (t) = 1000 · ekt . Iz veliˇine populacije nakon dva sata slijedi c 9000 = 1000 · e2k , pa je k= Uvrˇtavanjem u (5.1) dobivamo s P (t) = 1000 · et ln 3 Nakon 10 sati broj bakterija bit ´e c P (10) = 1000 · e10 ln 3 1 ln 9 = ln 3. 2

P (10) = 59049000.

5.3

Logistiˇka jednadˇba c z

Vijesti se ˇire gradom tako da je brzina ˇirenja vijest proporcionalna produktu dijela s s stanovniˇtva y koji su ˇuli vijest i dijela stanovniˇtva koji nisu ˇuli vijest. Gradi´ ima s c s c c 1000 stanovnika. U 8 sati, vijest je ˇulo 80 ljudi, a do podne ju je ˇulo pola grada. c c (a) Napiˇite diferencijalnu jednadˇbu koju y zadovoljava i rije ˇite je. s z s (b) U kojem ´e trenutku 90% stanovniˇtva znati vijest? c s Rjeˇenje. s (a) Vrijedi y ′ = ky (1000 − y) ,

5.3 Logistiˇka jednadˇba c z

51

pa je dy = k dt y (1000 − y) 1 1 + dy = k dt. y 1000 − y

1 1000 Integriranjem dobivamo

1 y ln = kt + ln C 1000 1000 − y y = 1000kt + 1000 ln C ln 1000 − y y = Ae1000kt . 1000 − y (b) Zadano je y (0) = 80 y (4) = 500 y (t0 ) = 900. ˇelimo izraˇunati t0 . Iz rjeˇenja pod (a) slijedi z c s 80 = A ⇒ A = 0.08696 1000 − 80 i 500 = 0.08696e400k ⇒ k = 0.00061, 1000 − 500 y = 0.08696e0.61t0 . 1000 − y 900 = 0.08696e0.61t0 1000 − 900 iz ˇega je c t0 =
9 ln 0.08696 = 7.6. 0.61

pa je

Ako uvrstimo y (t0 ) = 900 dobivamo

Dakle u 8 sati + 7.6, odnosno u 15 sati i 36 minuta 900 ljudi ´e znati vijest. c

52

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

5.4

Jednadˇbe sa separiranim varijablama z

(a) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe x + xy + y ′ (y + xy) = 0. c s z

(b) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 1 + x2 y ′ + y c s z partikularno rjeˇenje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (0) = 1. s c

1 + x2 = xy, te

Rjeˇenje. s

(a) Uvrˇtavanjem y ′ = s

dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx x y dx = − dy 1+x 1+y

Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli [M2, §5.2] , pa je rjeˇavamo z s integriranjem:

y x dx = − dy 1+x 1+y x+1−1 y+1−1 dx = − dy 1+x 1+y 1 1 dx − dx = − dy + dy 1+x 1+y x − ln |x + 1| = −y + ln |y + 1| + C Sredivanjem dobivamo

x + y − (ln |x + 1| + ln |y + 1|) + ln C = 0

x + y − ln C (x + 1) (y + 1) = 0.

5.5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z

53

(b) Uvrˇtavanjem y ′ = s

dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx dy = xy − y dx 1 + x2

1 + x2

1 + x2 dy = y x − 1 + x2 dx √ dy x − 1 + x2 = dx y 1 + x2 √ x − 1 + x2 dy = dx y 1 + x2 √ x 1 + x2 dy = dx − dx 2 y 1+x 1 + x2 d x2 + 1 1 dx ln |y| = − √ 2 2 1+x 1 + x2 1 ln |y| = ln 1 + x2 − ln x + x2 + 1 + ln C 2

Vrijedi ln |y| − ln 1 + x2 + ln x + x2 + 1 + ln C = 0 √ Cy x + x2 + 1 √ ln =0 1 + x2 √ Cy x + x2 + 1 √ = e0 1 + x2 Cy x + Za poˇetni uvjet y (0) = 1 dobivamo c C 0+ 02 + 1 = 1 + 02 , x2 + 1 = 1 + x2 .

iz ˇega slijedi C = 1, odnosno partikularno rjeˇenje za ovaj poˇetni uvjet je c s c y x+ x2 + 1 = 1 + x2 .

5.5

Homogene diferencijalne jednadˇbe z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi c s z

54 (a) yy ′ = y − x. (b) 1 + ey
x

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

dx + e y

x

1−

x y

dy = 0.

Rjeˇenje. s (a) Uvrˇtavanjem y ′ = s dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx ydy = (y − x) dx, odnosno Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba 1. stupnja homogenosti, pa je rjeˇavamo z s supstitucijom: y =z x y = xz y ′ = z + xz ′ Uvrˇtavanjem u (5.2) dobivamo s (xz − x) − xz z + xz ′ = 0 :x z − 1 = z z + xz ′ (y − x) dx − ydy = 0 (5.2)

z − 1 − z 2 = xz ′ · z dz xz = z − 1 − z2 dx zdz dx = z − 1 − z2 x dx zdz =− . z2 − z + 1 x Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z zdz z2 − z + 1 1 1 2 2d z − z + 1 + 2 z2 − z + 1 d z2 − z + 1 1 1 dz + 2−z+1 2−z+1 2 z 2 z z−1 1 2 1 ln z 2 − z + 1 + √ arctg √ 2 3 2 2 3
2

=−

dx x

= − ln |x| + C = − ln |x| + C = − ln |x| + C

ln

2z − 1 1 z 2 − z + 1 + √ arctg √ = − ln |x| + C. 3 3

5.5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z

55

Vra´anjem u susptituciju c

y = z dobivamo x = − ln |x| + C = − ln |x| + C =C = 0.

ln

y 2x − 1 1 y2 y ln − + 1 + √ arctg √ x x 3 3 2y − x 1 y 2 − xy + x2 − ln |x| + √ arctg √ 3 x 3 1 2y − x ln y 2 − xy + x2 + √ arctg √ 3 x 3 2y − x 1 ln C y 2 − xy + x2 + √ arctg √ 3 x 3

(b) Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba stupnja homogenosti 0, pa je rjeˇavamo z s supstitucijom: x =z y x = yz dx = x′ = z + yz ′ dy Uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z (1 + ez ) z ′ y + z + ez (1 − z) = 0 z ′ y (1 + ez ) = −z − ez dz y (1 + ez ) = −z − ez dy y (1 + ez ) dz = (−z − ez ) dy dy 1 + ez dz = . − z e +z y

z ′ y + z + yz ′ ez + zez + ez − zez = 0

Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z

dy d (ez + z) = z +z e y z − ln |e + z| = ln |y| + C 1 = Cy z + z| |e 1 . ez + z = Cy

56 Vra´anjem u susptituciju c x = z dobivamo y ey +
x

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

1 x = . y Cy

5.6

Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi c s z (a) (3y − 7x + 7) dx − (3x − 7y − 3) dy = 0, (b) y ′ = Rjeˇenje. s (a) Zadanu diferencijalnu jednadˇbu moˇemo pisati kao z z dy −7x + 3y + 7 = . dx 3x − 7y − 3 Traˇimo sjeciˇte pravaca: z s −7α + 3β + 7 = 0 (5.3) 2x + y − 1 . 4x + 2y + 5

3α − 7β − 3 = 0.

Rjeˇavanjem sustava dobije se α = 1, β = 0, pa zadanu diferencijalnu jednadˇbu s z rjeˇavamo supstitucijom s x=X +1 y = Y. Uvrˇtavanjem u (5.3) dobivamo s −7X + 3Y − 7 + 7 dY = dx 3X − 7Y + 3 − 3 dY −7X + 3Y = . dx 3X − 7Y Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba, pa je rjeˇavamo supstitucijom: z s Y =z X Y = Xz Y ′ = z + Xz ′

(5.4)

5.6 Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene z

57

Uvrˇtavanjem u (5.4) dobivamo s −7 + 3z 3 − 7z dz −7 + 3z − 3z + 7z 2 X= dX 3 − 7z dX −7z + 3 dz = . 7 (z 2 − 1) X z′ X + z = Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa je rjeˇ avamo integriraz s njem −7z + 3 dX dz = 2 − 1) 7 (z X dX 3 dz z dz + = − z2 − 1 7 z2 − 1 X 1 3 1 z−1 − ln z 2 − 1 + · ln = ln CX. 2 7 2 z+1 Sredivanjem dobivamo z2 − 1
−7

CX =

z−1 z+1

3

1 14

CX = (z − 1)−4 (z + 1)−10 CX = (z − 1)−2 (z + 1)−5 Vra´anjem u susptituciju z = c Y y = dobivamo X x−1 y −1 x−1
−2
1 7

1 14

C (x − 1) = odnosno

y +1 x−1

−5

1 7

,

(y − x + 1)2 (y + x − 1)5 = C. (b) Pravci 2x + y − 1 = 0

4x + 2y + 5 = 0

58 su paralelni
4 2

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

=

2 1

= 2 pa koristimo supstituciju z = 2x + y z′ = 2 + y′ y ′ = z ′ − 2.

Uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z z−1 2z + 5 z − 1 + 4z + 10 z′ = 2z + 5 5z + 9 dz = dx 2z + 5 2z + 5 dz = dx. 5z + 9 z′ − 2 = Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z 2z + 5 dz = 5z + 9 dx

2 7 z+ ln (5z + 9) = x + C 5 25 Vra´anjem u susptituciju z = 2x + y dobivamo c 7 2 (2x + y) + ln (10x + 5y + 9) = x + C. 5 25

5.7

Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor z c
sin y . x cos y y3 3 dx + x2 + y 2 dy =

(a) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ = − c s z (b) Rjeˇite egzaktnu diferencijalnu jednadˇbu s z 0, ako je λ = λ (x).

2xy + x2 y +

(c) Rjeˇite egzaktnu diferencijalnu jednadˇbu y (1 + xy) dx−xdy = 0, ako je λ = λ (y). s z Rjeˇenje. s (a) Zadanu diferencijalnu jednadˇbu moˇemo zapisati u obliku z z sin y dx + x cos ydy = 0.

5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor z c

59

Ovo je egzaktna diferencijalna jednadˇba [M2, §5.7] jer vrijedi z ∂Q ∂P = cos y = ∂y ∂x Rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe dobije se rjeˇavanjem integrala s z s
x y

P (x, y) dx +
x0 y0

Q (x0 , y) dy = C

Za poˇetnu toˇku (x0 , y0 ) uzmimo npr. toˇku (0, 0), pa vrijedi c c c
x y

sin y dx +
0 0

0 · cos ydy = C
x

x sin y
0

+0=C

x sin y = C, i to je rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s z (b) Kako je λ = λ (x) raˇunamo ga po formuli za inetgriraju´i faktor [M2, §5.7], pa je c c λ (x) = ±e Rjeˇenje dobivamo inetgriranjem s
x R
2x+x2 +y 2 −2x x2 +y 2

= ±e
y

R

dx

= ±ex .

x0

y3 2xy0 + x y0 + 0 3
2

e dx +
y0

x

x2 + y 2 ex dy = C

za npr. poˇetnu toˇku (0, 0) je c c
x

0

03 2x · 0 + x · 0 + 3
2

y

e dx +
0 y

x

x2 + y 2 ex dy = C
y

0+x e

2 x 0

dy + e
y

x 0

y 2 dy = C y3 3
y

x2 ex y
0

+ ex

=C =C =C

x2 ex y + ex ex x2 y +

0 y3

3

y3 3

60

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

(c) Kako je λ = λ (y) raˇ unamo ga po formuli za inetgriraju´i faktor [M2, §5.7], pa c c je R 1+2xy+1 R 1 − 2 dx λ (x) = ±e −y(1+xy) = ±e y = ±e−2 ln|y| = ± 2 y i rjeˇenje dobivamo integriranjem s
x y

x0

1 + xy dx − y

y0

x0 dy = C y2

za npr. poˇetnu toˇku (0, 1) c c
x y

0

1 + xy dx − y x y
x

0 dy = C y2
1

+
0

x2 2

x

=C

x + = C. y 2

0 x2

5.8

Ortogonalne trajektorije

Odredite ortogonalne trajektorije familije elipsa x2 + y 2 = a2 . Rjeˇenje. s Derivirajnem dobivamo 2x + 4yy ′ = 0 x + 2yy ′ = 0 Diferencijalna jednadˇba ortogonalnih trajektorija zadane familije elipsa dobije se uvrˇtavanjem z s 1 ′ − ′ umjesto y . y x + 2y − 1 y′ =0 2y y′ 2y y′ = x x= Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z

5.9 Singularna rjeˇenja s

61

dy 2y = dx x 2 dx dy = y x ln y = 2 ln x + C y = Cx2 Dakle, rjeˇenje je familija parabola y = Cx2 . s

5.9

Singularna rjeˇenja s

Odredite singularna rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi s z (a) 2y y ′ + 2 − x y ′ (b) y ′
2 2

= 0.

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y).

Rjeˇenje. s (a) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇbe po y ′ dobivamo z 2y − 2xy ′ = 0. Da bi dobili potencijalna singularna rjeˇenja zadane diferencijalne jednadˇbe s z rjeˇavamo sustav: s 2y y ′ + 2 − x y ′ Iz druge jednadˇbe slijedi z y′ = pa uvrˇtavanjem u prvu dobivamo s 2y y 2 y +2 −x x x y2 2y 2 + 4y − x x y2 + 4y x y 2 + 4xy =0 =0 =0 = 0.
2 ′

=0

2y − 2xy = 0. y , x

62 Rjeˇenja ove jednadˇbe su s z

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

y1 = 0, y2 = −4x Da bi to bila singularna rjeˇenja zadane diferencijalne jednadˇbe nuˇno je i dos z z voljno je da je zadovoljavaju, pa ´emo to i provjeriti: c Za y1 = 0 je 2y y ′ + 2 − x y ′ pa y1 = 0 jest singularno rjeˇenje. s Za y2 = −4x je 2y y ′ + 2 − x y ′
2 2

=0

0 = 0,

=0

−8x (−4 + 2) − 16x = 0

0 = 0,

pa je i y2 = −4x singularno rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s z (b) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇbe po y ′ dobivamo z 2y (2 − 3y)2 = 0. Rjeˇavamo sustav: s y′
2

2y ′ (2 − 3y)2 = 0. Iz prve jednadˇbe slijedi z

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y) √ 2 1−y , y = 2 − 3y

pa uvrˇtavanjem u drugu dobivamo s √ 2 1−y (2 − 3y)2 = 0 2 2 − 3y 1 − y (2 − 3y) = 0 Rjeˇenja ove jednadˇbe su s z

2 y1 = 1, y2 = . 3 Provjerimo da li ova rjeˇenja zadovoljavaju poˇetnu diferencijalnu jednadˇbu. s c z Za y1 = 1 je y′
2

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y) 0 = 0,

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z

63

pa y1 = 1 jest singularno rjeˇenje. s 2 Za y2 = je 3 y′
2

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y) 2 3
2

(0)2 2 − 3

=4 1− 4 0= , 3

2 3

pa y2 =

2 nije singularno rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s z 3

5.10

Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′ cos x − y sin x = sin (2x). (b) y ′ = 1 , a = 0. x cos y + a sin (2y)

(c) y ′ − y = ex . (d) x2 + 1 y ′ + 4xy = 3. Napomena: Zadatke pod (a) i (b) rjeˇavat ´emo primjenom formule za rjeˇavanje lines c s arne diferencijalne jednadˇbe [M2, §5.8], a zadatke pod (c) i (d) metodom varijacije z konstanti. Rjeˇenje. s (a) Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa cos x dobivamo z 2 sin x cos x cos x y ′ − ytgx = 2 sin x y ′ − ytgx = U formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2, §5.8] uvrˇtavamo s z s p (x) = −tgx, q (x) = 2 sin x

64 i dobivamo y = e− y=e
R R (−tgx) dx

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

2 sin xe 2 sin xe−
R

R

(−tgx) dx

dx + C

tgx dx

tgx dx

dx + C dx + C

y = e− y=e y= y y y y
ln

R

d(cos x) cos x

2 sin xe

R

d(cos x) cos x

1 |cos x|

2 sin xeln|cos x| dx + C

1 2 sin x |cos x| dx + C |cos x| 1 = sgn (cos x) 2 sin x cos x dx + C |cos x| 1 = sgn (cos x) sin 2x dx + C |cos x| 1 1 sgn (cos x) − cos 2x + C = |cos x| 2 1 cos 2x C =− + . 2 cos x cos x

(b) Neka je x = x (y). Tada je 1 1 dy = dx = ′ , dx x dy

y′ =

pa zadanu diferencijlanu jednadˇbu moˇemo pisati kao z z 1 1 = ′ x x cos y + a sin (2y) ′ x = x cos y + a sin (2y) x′ − x cos y = a sin (2y) . U formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2, §5.8] uvrˇtavamo s z s p (y) = −cos y, q (y) = a sin (2y)

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z

65

i dobivamo x = e−
R −cos ydy

a

sin (2y) e−

R

cos ydy

dy + C

x = esin y a x = esin y 2a x = esin y 2a Oznaˇimo sa I integral c I= =

sin (2y) e− sin y dy + C sin y cos ye− sin y dy + C sin y cos ye− sin y dy + C . (5.5)

sin y cos ye− sin y dy i rjeˇimo ga: s sin y = t cos ydy = dt = −te−t + = e−t dt te−t dt

sin y cos ye− sin y dy = u=t du = dt dv = e−t dt v = −e−t

= −te−t − e−t = − (t + 1) e−t = − (sin y + 1) e− sin y . Uvrˇtavanjem dobivenog rjeˇenja u (5.5) slijedi s s x = esin y −2a (sin y + 1) e− sin y + C x = Cesin y − 2a (sin y + 1) . (c) Ovu linearnu diferencijalnu jednadˇbu rjeˇavat ´emo metodom varijacije konsz s c tanti. Prvo ´emo rjeˇiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu, koja je c s z diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli. z y′ − y = 0 dy =y dx dy = dx y dy = dx y ln |y| = x + C ln Cy = x y = Cex . Sada je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe oblika y = C (x) ex , pa ga c s z u nju i uvrˇtavamo. s C ′ (x) ex + C (x) ex − C (x) ex = ex

66 Integriranjem dobivamo C (x). C ′ (x) ex = ex C ′ (x) = 1 C (x) =

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

dx

C (x) = x + A. Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi: c s z y = (x + A) ex . (d) I ovu linearnu diferencijalnu jednadˇbu rjeˇavat ´emo metodom varijacije konsz s c tanti. Prvo ´emo rjeˇiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu. c s z y′ − x2 4x y=0 +1 dy 4x =− 2 y dx x +1 4x dy =− 2 dx y x +1 d x2 + 1 dy = −2 y x2 + 1 2 ln |y| = −2 ln x + 1 + ln C C . y= (x2 + 1)2 C (X) (x2 + 1)2 , pa ga

Sada je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe oblika y = c s z uvrˇtavamo u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. s z C ′ (X) x2 + 1
2

(x2 C ′ (X) Sredivanjem dobivamo

− 4x x2 + 1 C (X) + 1) x2 + 1 − 4xC (X) (x2 + 1)
3 4

+ +

x2 x2

4x 3 C (X) = 2 2 + 1)2 + 1 (x x +1 4x 3 C (X) 2 = x2 + 1 + 1 (x2 + 1)

C ′ (x) = 3 x2 + 1 C (x) = x3 + 3x + A. Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi: c s z y= x3 + 3x + A (x2 + 1)2 .

5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba z

67

5.11

Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′ − xy = −y 3 e−x . (b) x2 y 3 + xy y ′ = 1. Rjeˇenje. s (a) Uvodenjem supstitucije 1 y2 z ′ = −2y −3 y ′ z=
2

y′ z′ = 3 −2 y

i dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa y 3 dobivamo z y′ x 2 − 2 = −e−x 3 y y 2 z′ − xz = −e−x −2 2 z ′ + 2xz = 2e−x , a ovo je linearna diferencijalna jednadˇba. U formulu za rjeˇavanje linearne difez s rencijalne jednadˇbe [M2, §5.8] uvrˇtavamo z s p (x) = 2x, q (x) = 2e−x i dobivamo z = e−
R 2x dx
2

2e−x e
2 2

2

R

2x dx

dx + C

z = e−x

2

2e−x ex dx + C

z = e−x (2x + C) Vra´anjem u susptituciju z = c 1 dobivamo y2
2 1 = e−x (2x + C) . 2 y

2

68 (b) Neka je x = x (y). Tada je y′ =

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

1 1 dy = dx = ′ , dx x dy

pa zadanu diferencijlanu jednadˇbu moˇemo pisati kao: z z x2 y 3 + xy 1 =1 x′ x′ = x2 y 3 + xy

x′ − xy = x2 y 3 . Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa x2 dobivamo z x′ y − = y3 , x2 x pa uvodimo supstituciju z= 1 x (5.6)

z′ = − −z ′ = Sada diferencijalna jednadˇba (5.6) glasi: z

x′ . x2

x′ x2

z ′ + yz = −y 3 a ovo je linearna diferencijalna jednadˇba u kojoj je z p (y) = y, q (y) = −y 3 pa uvrˇtavanjem u formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2, s s z §5.8] dobivamo z = e−
R ydy

y3e

R

ydy

dy + C

Rjeˇavanjem integrala i vra´anjem u spustituciju dobivamo konaˇno rjeˇenje zas c c s dane diferencijalne jednadˇbe z
y2 1 = 2 − y 2 + Ce− 2 . x

5.12 Eulerova metoda

69

5.12

Eulerova metoda

(a) Eulerovom metodom s korakom 0.5 izraˇunajte pribliˇne vrijednosti za c z yi (xi ) , i = 1, ..., 4 ako je y (x) rjeˇenje poˇetnog problema s c y ′ = 1 + 3x − 2y

y (1) = 2.

(b) Eulerovom metodom s korakom 0.2 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (1), ako je c z y (x) rjeˇenje poˇetnog problema s c y′ = x + y2 y (0) = 0. Rjeˇenje. s (a) Vrijedi F (x, y) = 1 + 3x − 2y x0 = 1, y0 = 2 Za korak h = 0.5 vrijedi x0 = 1, x1 = 1.5, x2 = 2, x3 = 2.5, x4 = 3. Koriste´i formulu [M2, §5.4] Eulerove metode c y1 = y (x1 ) = y (1.5) = y0 + 0.5 (1 + 3x0 − 2y0 ) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 1 − 2 · 2) = 2 y2 = y (2) = y1 + 0.5 (1 + 3x1 − 2y1 ) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 1.5 − 2 · 2) = 2.75 y3 = y (2.5) = y2 + 0.5 (1 + 3x2 − 2y2 ) = 2.75 + 0.5 (1 + 3 · 2 − 2 · 2.75) = 3.5 y4 = y (3) = y3 + 0.5 (1 + 3x3 − 2y3 ) = 3.5 + 0.5 (1 + 3 · 2.5 − 2 · 3.5) = 4.25

(b) Vrijedi F (x, y) = x + y 2 x0 = 0, y0 = 0 Za korak h = 0.2 vrijedi x0 = 0, x1 = 0.2, x2 = 0.4, x3 = 0.6, x4 = 0.8, x5 = 1.

70

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

Koriste´i formulu [M2, §5.4] Eulerove metode dobivamo c
2 y1 = y0 + 0.2 x0 + y0 = 0 + 0.2 0 + 02 = 0 2 y2 = y1 + 0.2 x1 + y1 = 0 + 0.2 0.2 + 02 = 0.04 2 y3 = y2 + 0.2 x2 + y2 = 0.04 + 0.2 0.4 + 0.042 = 0.12032 2 y4 = y3 + 0.2 x3 + y3 = 0.12032 + 0.2 0.6 + 0.120322 = 0.2432153 2 y5 = y4 + 0.2 x4 + y4 = 0.2432153 + 0.2 0.8 + 0.24321532 = 0.415046 = y (1) .

5.13

Diferencijalne jednadˇbe drugog reda - Op´e rjeˇenje z c s
3

c s z Ispitajte da li je y = C1 x 2 + C2 op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 2xy ′′ − y ′ = 0 u podruˇju x > 0 i odredite partikularno rjeˇenje koje odgovara poˇetnim uvjetima c s c y(1) = 4, y ′ (1) = 3. Funkciju y(x) = C1 x 2 + C2 dva puta deriviramo po varijabli x i dobi1 1 3 3 s vamo: y ′ (x) = C1 x 2 , y ′′ (x) = C1 x− 2 . Uvrˇtavanjem dobivenih derivacija u zadanu 2 4 diferencijalnu jednadˇbu dobivamo istinitu jednakost z Rjeˇenje. s
1 1 3 3 2x · C1 x− 2 − C1 x 2 = 0 4 2 3 3

i zakljuˇujemo da je y(x) = C1 x 2 + C2 op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. c c s z Da bismo odredili partikularno rjeˇenje, u op´e rjeˇenje i njegovu prvu derivaciju ´emo s c s c uvrstiti zadane poˇetne uvjete. Na taj naˇin iz uvjeta y ′ (1) = 3 dobivamo C1 = 2, a c c potom, iz uvjeta y(1) = 4 slijedi C2 = 2. Dakle, partikularno rjeˇenje, koje zadovoljava zadane poˇetne uvjete, glasi y(x) = s c 3 2x 2 + 2.

5.14

Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I

Ako se u DJ-i drugog reda, kojoj je op´i oblik y ′′ = f (x, y, y ′ ), ne pojavljuje eksplicitno c jedna od varijabli x, y ili y ′ onda kaˇemo da je DJ-a nepotpuna te ju moˇemo rijeˇiti z z s reduciranjem (spuˇtanjem) reda. s Odredite partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ = xe−x uz poˇetne uvjete s z c y(0) = 1, y ′ (0) = 0. Rjeˇenje. s Ako je DJ-a drugog reda oblika y ′′ = f (x) onda njeno op´e rjeˇenje c s dobivamo uzastopnim integriranjem zadane jednadˇbe. z

5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II

71

Dakle, integrirajmo, po varijabli x, jednadˇbu y ′′ = xe−x . Dobivamo z y ′ (x) = −xe−x − e−x + C1 . Jednakost (5.7) integriramo joˇ jednom i dobivamo s y(x) = (x + 2)e−x + C1 · x + C2 . Iz (5.8) i uvjeta y(0) = 1 je sada C2 = −1. Time smo dobili da partikularno rjeˇenje ove diferencijalne jednadˇbe, uz zadane poˇetne s z c −x uvjete, glasi y(x) = (x + 2)e + x − 1. (5.8) (5.7)

Sada ´emo iskoristiti zadani uvjet y ′ (0) = 0 tj. uvrstit ´emo ga u (5.7) pa slijedi C1 = 1. c c

5.15

Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + y ′ tg x = sin(2x). c s z Rjeˇenje. Diferencijalne jednadˇbe oblika y ′′ = f (x, y ′ ) rjeˇavamo uvodenjem sups z s stitucije y ′ (x) = p(x) te na taj naˇin zadanu diferencijalnu jednadˇbu drugog reda c z svedemo na diferencijalnu jednadˇbu prvog reda. z Dakle, neka je y ′ (x) = p(x). Tada je y ′′ (x) = p′ (x) pa, nakon uvodenja ovih zamjena u zadanu diferencijalnu jednadˇbu, dobivamo z p′ + p tg x = sin(2x). (5.9)

Jednadˇba (5.9) je linearna diferencijalna jednadˇba prvog reda koju ´emo rijeˇiti priz z c s mjenom formule [M2, §5.8]. Slijedi p(x) = e−
R tg x dx

sin(2x)e

R

tg x dx

dx + C1

= eln | cos x|

2 sin x cos xe− ln | cos x| dx + C1 sin x dx + C1

= | cos x| 2sgn(cos x) = −2 cos2 x + C1 cos x.

= | cos x| [2sgn(cos x) · (− cos x) + C1 ]

Da bismo dobili op´e rjeˇenje zadane jednadˇbe pomo´ni parametar p zamjenit ´emo c s z c c dy . Slijedi sa dx

72

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

y(x) = y(x) = − Dakle, op´e rjeˇenje glasi c s

(−2 cos2 x + C1 cos x)dx (1 + cos(2x))dx + C1 cos x dx + C2 .

y(x) = −x −

1 sin(2x) + C1 sin x + C2 . 2

5.16

Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 2(y ′ )2 = (y − 1)y ′′ . c s z Rjeˇenje. U sluˇaju kada diferencijalna jednadˇba ne sadrˇi eksplicitno nezavisnu s c z z s varijablu x tj. ima oblik y ′′ = f (y, y ′ ) rjeˇavamo ju uvodenjem supstitucije y ′ (x) = p(y). dp p(y). Tada je y ′′ (x) = dy Nakon ovih zamjena zadana diferencijalna jednadˇba poprima sljede´i oblik z c p 2p − (y − 1) Iz p(y) = dp = 0. dy

dy = 0 dobivamo partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y = C. s z dx dp = 0 ´emo, separiranjem varijabli, do´i do op´eg rjeˇenja zadane c c c s Iz 2p − (y − 1) dy diferencijalne jednadˇbe. Naime, vrijedi z

1 ln |p| = ln |y − 1| + ln C1 2 2 p = C1 (y − 1)2 dy 2 = C1 (y − 1)2 dx dy 2 (y − 1)2 = dx. C1 Nakon integriranja dobivamo op´e rjeˇenje oblika (x + C2 )(y − 1) = C1 . c s

dp dy = 2p y−1

5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

73

5.17

Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

Odredite op´a odnosno partikularna rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′′ − 5y ′ − 6y = 0, (b) y ′′ − 2y ′ + y = 0 ako je y(0) = 4 i y ′ (0) = 2, (c) y ′′ + 4y ′ + 13y = 0. Rjeˇenje. Prema [M2, §5.10] op´e rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe drugog s c s z reda s konstantnim koeficijentima ima oblik y(x) = C1 y1 (x) + C2 y2 (x) gdje su y1 i y2 linearno nezavisna partikularna rjeˇenja do kojih ´emo do´i rjeˇavaju´i karakteristiˇnu s c c s c c jednadˇbu zadane diferencijalne jednadˇbe. Karakteristiˇnu jednadˇbu formiramo na z z c z naˇin da u zadanoj diferencijalnoj jednadˇbi umjesto y ′′ piˇemo λ2 , umjesto y ′ piˇemo c z s s λ i umjesto y piˇemo 1. Dobivamo kvadratnu jednadˇbu u varijabli λ ˇija ´e rjeˇenja, s z c c s λ1 i λ2 , odredite oblik op´eg rjeˇenja diferencijalne jednadˇbe na sljede´i naˇin. c s z c c Ako su λ1 i λ2 realni i ralziˇiti brojevi onda op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe glesi c c s z λ1 x λ2 x y(x) = C1 e + C2 e . Ako su λ1 i λ2 realni i jednaki brojevi tj. λ1 = λ2 = λ onda op´e rjeˇenje ima oblik y(x) = C1 eλx + C2 xeλx . Ako su λ1 i λ2 konjugiorano c s kompleksni brojevi tj λ1,2 = a±bi onda je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe c s z ax y(x) = e (C1 cos(bx) + C2 sin(bx)). (a) Karakteristiˇna jednadˇba glasi λ2 − 5λ − 6 = 0. Njena rjeˇenja su: λ1 = 6 i c z s λ2 = −1. Prema gore opisanom postupku zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane c c s diferencijalne jednadˇbe ima oblik y(x) = C1 e6x + C2 e−x . z (b) Karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ2 − 2λ + 1 i rjeˇenja λ1,2 = 1. Tada je op´e c z s c rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y(x) = ex ((C1 + C2 x). Iz y(0) = 4 dobivamo da s z je C1 = 4, a iz drugog zadanog uvjeta y ′ (0) = 2 slijedi da je C2 = −2. Dakle, partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇbe je y(x) = ex (4 − 2x). s z (c) Iz karakteristiˇne jednadˇbe λ2 +6λ+13 = 0 dobivamo rjeˇenja λ1,2 = −3±2i. Tada c z s op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y(x) = e−3x (C1 cos(2x) + C2 sin(2x)). c s z

5.18

Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

Izraˇunajte op´a odnosno partikularna rjeˇenja sljede´ih diferencijalnih jednadˇbi: c c s c z (a) y ′′ − 2y ′ + 2y = x2 , (b) y ′′ − 8y ′ + 16y = e4x , ako je y(0) = 0 i y ′ (0) = 1,

74 (c) y ′′ + y = 5 sin(2x), (d) y ′′ + y ′ = 4x2 ex , (e) y ′′ + 2y ′ + 2y = ex sin x.

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

Rjeˇenje. Op´e rjeˇenje nehomogene diferencijalne jednadˇbe oblika y ′′ + ay ′ + by = s c s z f (x) je zbroj rjeˇenja pripadne homogene diferencijalne jednadˇbe i partikularnog s z rjeˇenja nehomogene jednadˇbe tj. y(x) = yH (x) + yP (x). Rjeˇenje pripadne homos z s c s gene jednadˇbe odredivat ´emo kao u prethodnom zadatku a do partikularnog rjeˇenja z moˇemo do´i na dva naˇina. Prvi naˇin, metodu neodredenih koeficijenata, pokazat z c c c ´emo u ovom zadatku, a u sljede´em zadatku ´emo primjenjivati drugi naˇin tj. metodu c c c c varijacije konstanti. s Metoda neodredenih koeficijenata podrazumjeva formiranje partikularnog rjeˇenja ovisno o obliku funkcije f (x) pa razlikujemo nekoliko sluˇajeva: c (a) Prvi sluˇaj. Ako je f (x) polinom n- tog stupnja onda je yP (x) polinom stupnja c n + r, gdje je r red najniˇe derivacije koja se pojavljuje u diferencijalnoj jednadˇbi. z z U zadatku pod (a) najprije rijeˇimo pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu s z y ′′ − 2y ′ + 2y = 0. Njena karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ2 − 2λ + 2 = 0. c z Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe su λ1,2 = 1 ± i pa rjeˇenje homogene diferencis c z s jalne jednadˇbe glasi yH (x) = (C1 cos x + C2 sin x) ex . z s c Prema prethodno opisanom postupku odredivanja partikularnog rjeˇenja zakljuˇujemo da yP ima oblik yP (x) = a2 x2 + a1 x + a0 . Da bismo odredili nepoznate koeficijente ′ ′′ a2 , a1 i a0 u zadanu diferencijalnu jednadˇbu ´emo uvrstiti yP , yP i yP . Na taj z c naˇin dobivamo sljede´u jednakost c c 2a2 x2 + (−4a2 + 2a1 )x + (2a2 − 2a1 + 2a0 ) = x2 . Nakon izjednaˇavanja koeficijenata u (5.10) slijedi c 1 a0 = , 2 Tada je yP (x) = a1 = 1 i a2 = 1 . 2 (5.10)

1 (x + 1)2 pa op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi c s z 2 1 y(x) = (C1 cos x + C2 sin x) ex + (x + 1)2 . 2

(b) Drugi sluˇaj. Ako je f (x) eksponencijalna funkcija oblika f (x) = kebx , k je konsc tanta, onda je partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe jednako: s z – yP (x) = kebx ako je b = λ1 , λ2 , P (b)

5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

75

kxebx ako je b = λ1 i b = λ2 , P ′ (b) kx2 ebx – yP (x) = ′′ ako je b = λ1 = λ2 , P (b) – yP (x) = gdje je P (r) oznaka za polinom na lijevoj strani karekteristiˇne jednadˇbe odredene c z diferencijalne jednadˇbe. z Diferencijalnoj jednadˇbi zadanoj pod (b) najprije rjeˇavamo pripadnu homogenu z s ′′ ′ jednadˇbu y − 8y + 16y = 0. Njena karakteristiˇna jednadˇba je λ2 − 8λ + 16 = 0, z c z a njena rjeˇenja su λ1,2 = 4. Dakle, vrijedi yH (x) = C1 e4x + C2 xe4x . s kx2 ebx . Nadalje, P ′′ (b) P (λ) = λ2 − 8λ+ 16 pa je P (b) = b2 − 8b+ 16, odnosno P ′′ = 2. Dakle, partikularno x2 e4x . rjeˇenje ove diferencijalne jednadˇbe glasi yP (x) = s z 2 x2 e4x . Tada je op´e rjeˇenje jednako y(x) = C1 e4x + C2 xe4x + c s 2 Uvraˇtavanjem zadanih poˇetnih uvjeta u dobiveno op´e rjeˇenje diferencijalne jeds c c s nadˇbe slijedi da je C1 = 0 i C2 = 1 pa partikularno rjeˇenje koje zadovoljava z s 1 zadane uvjete glasi y(x) = xe4x 1 + x . 2 Budu´i je f (x) = e4x , tj. b = λ1,2 = 4 zakljuˇujemo da je yP (x) = c c (c) Tre´i sluˇaj. Ako funkcija f (x) ima oblik k sin(mx) ili k cos(mx) onda je njeno c c partikularno rjeˇenje yP (x) = A cos(mx) + B sin(mx), gdje su A i B nepoznate s konstante. Za diferencijalnu jednadˇbu pod (c) pripadna homogena jednadˇba glasi y ′′ +y = 0. z z Njena karakteristiˇna jednadˇba ima rjeˇenja λ1,2 = ±i pa je yH (x) = C1 cos x + c z s C2 sin x. Budu´i je f (x) = 5 sin(2x) slijedi m = 2 i yP (x) = A cos(2x) + B sin(2x). c ′ ′′ Sada ´emo yP (x), yP (x) i yP (x) uvrstiti u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Time c z dolazimo do jednakosti −3A cos(2x) − 3B sin(2x) = 5 sin(2x). (5.11)

Izjednaˇavanjem koeficijenata jednakosti (5.11) koji se nalaze uz cos(2x) odnosno c 5 5 sin(2x) dobivamo A = 0 i B = − pa partikularno rjeˇenje glasi yP (x) = − sin(2x). s 3 3 Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe je y(x) = C1 cos x + C2 sin x − c s z 5 sin(2x). 3 ˇ (d) Cetvrti sluˇaj. Ako je funkcija f oblika f (x) = Pn (x)ebx , gdje je Pn oznaka za c polinom n-tog stupnja, onda je yP = xs (an xn + ... + a1 x + a0 ) ebx , gdje je

76 – s = 0, za b = λ1 , λ2 , – s = 1, za b = λ1 , b = λ2 i – s = 2, za b = λ1 = λ2 ,

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

gdje su λ1 i λ2 rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe. s c z Karakteristiˇna jednadˇba diferencijalne jednadˇbe zadane pod (d) ima rjeˇenja c z z s λ1 = 0 i λ2 = −1 pa je yH (x) = C1 + C2 e−x . Budu´i je f (x) = 4x2 ex zakljuˇujemo c c n = 2, b = 1 = λ1 = λ2 pa je s = 0. Dakle, partikularno rjeˇenje diferencijalne s ′ ′′ jednadˇbe je oblika yP (x) = a2 x2 + a1 x + a0 ex . Sada izraˇunamo yP i yP te z c ih, zajedno sa yP uvrstimo u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Dobivamo sljede´u z c jednakost ex a2 x2 + (4a2 + a1 )x + 2a2 + 2a1 + a0 +ex a2 x2 + (2a2 + a1 )x + a1 + a0 = 4x2 ex . (5.12) Izjednaˇavanjem koeficijenata uz odgovaraju´e potencije, slijedi da je a0 = 7, a1 = c c −6 i a2 = 2. Dakle, yP (x) = (2x2 − 6x + 7)ex pa op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe c s z glasi y(x) = C1 + C2 e−x + (2x2 − 6x + 7)ex . yp = xs eαx (a0 cos(βx) + b0 sin(βx)) , gdje je: – s = 0, ako α ± iβ nije par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karakteristiˇne s c jednadˇbe, z – s = 1, ako je α ± iβ jednostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karaks teristiˇne jednadˇbe, c z – s = 2, ako je α ± iβ dvostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karaktes ristiˇne jednadˇbe. c z Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe diferencijalne jednadˇbe u zadatku pod (e) su s c z z λ1,2 = −1 ± i pa je yH (x) = C1 e−x cos x + C2 e−x sin x.Kako je zadana funkcija f oblika f (x) = ex sin x slijedi da je α = 1, β = 1 tj. α ± iβ = 1 ± i ˇto nije jednako s rjeˇenju karakteristiˇne jednadˇbe. Zakljuˇujemo s = 0 i yP (x) = ex (a0 cos x + s c z c ′ ′′ b0 sin x). Nakon uvrˇtavanja izraza za yP , yP i yP u zadanu diferencijalnu jednadˇbu s z 1 i izjednaˇavanja koeficijenata uz odgovaraju´e potencije dobivamo da je a0 = − i c c 8 1 b0 = tj. 8 1 yp (x) = ex (− cos x + sin x) . 8 1 Dakle, op´e rjeˇenje glasi y(x) = C1 e−x cos x + C2 e−x sin x + ex (− cos x + sin x). c s 8

c (e) Peti sluˇaj. Ako je f (x) = eαx cos(βx) ili f (x) = eαx sin(βx) onda je

5.19 Homogene LDJ viˇeg reda s

77

5.19

Homogene LDJ viˇeg reda s

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′′ + 3y ′′ + 3y ′ + y = 0, te partikularno c s z ′ (0) = 2, i y ′′ (0) = 3. rjeˇenje uz poˇetne uvjete y(0) = 1, y s c Rjeˇenje. Zadatak rjeˇavamo analogno kao i homogenu diferencijalnu jednadˇbu drus s z 3 2 gog reda. Pripadna karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ + 3λ + 3λ + 1 = 0 tj. c z (r + 1)3 = 0 pa su njena rjeˇenja λ1,2,3 = −1. Budu´i su sva tri rjeˇenja realna i s c s c s z medusobno jednaka, prema [M2, §5.10], op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednaˇbe glasi y(x) = C1 e−x + C2 xe−x + C3 x2 e−x . Nakon uvrˇtavanja zadanih poˇetnih uvjeta u dobiveno op´e rjeˇenje, odnosno njegovu s c c s prvu i drugu derivaciju dobivamo da je C1 = 1, C2 = 3 i C3 = 4, pa traˇeno partikularno z rjeˇenje glasi s y(x) = e−x + 3xe−x + 4x2 e−x .

5.20

Princip superpozicije rjeˇenja s

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ − 2y ′ = e2x + 5. c s z Rjeˇenje. Ako je desna strana diferencijalne jednadˇbe suma viˇe funkcija s z s f (x) = f1 (x) + f2 (x) + · · · + fn (x), (5.13)

a yi , (i = 1, 2, ...n), su rjeˇenja pojedinih jednadˇbi y ′′ +py ′ +qy = fi (x), (i = 1, 2, ..., n), s z onda je suma y = y1 + y2 + · · · + yn rjeˇenje jednadˇbe (5.13). s z Pripadna homogena jednadˇba zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y ′′ − 2y ′ = 0, a z z 2 njena karakteristiˇna jednadˇba λ − 2λ = 0 ima rjeˇenja λ1 = 0 i λ2 = 2. Dakle, op´e c z s c rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe je yH (x) = C1 + C2 e2x . s z c Prema [M2 vjˇbe, §3.18 ] y1 ima oblik y1 = xke . Budu´i je b = 2 = λ2 , k = 1 i z P ′ (b) 2x xe P ′ (2) = 2 zakljuˇujemo y1 = c . 2 Za funkciju f2 (x) = 5 tj. diferencijalnu jednadˇbu y ′′ − 2y ′ = 5 partikularno rjeˇenje z s 5 5 ima oblik y2 (x) = ax + b, gdje je a − i b = 0. Dakle, y2 = − x. 2 2 Iz svega dobivenog zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi c c s z 1 2x 5 y(x) = C1 + C2 e2x + xe − x. 2 2 Odredimo sada partikularno rjeˇenje y1 za diferencijalnu jednadˇbu y ′′ − 2y ′ = e2x . s z
bx

78

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

5.21

Metoda varijacije konstanti

Metodom varijacije konstanti odredite op´a rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi c s z 1 , te provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja, s sin x ex (b) y ′′ − 2y ′ + y = , x x−1 . (c) y ′′′ + y ′′ = x2 (a) y ′′ + y = Rjeˇenja. s (a) Odredimo najprije rjeˇenje pripadne homogene diferencijalne jednadˇbe y ′′ + y = 0. s z Njena karakteristiˇna jednadˇba λ2 + 1 = 0 ima rjeˇenja λ1,2 = ±i pa je rjeˇenje c z s s homogene diferencijalne jednadˇbe yH (x) = C1 cos x + C2 sin x. P rema [M2, z §5.10], op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik y(x) = C1 (x) cos x+ c s z C2 (x) sin x. Nepoznate funkcije C1 (x) i C2 (x) odredit ´emo iz sljede´eg sustava c c jednadˇbi: z
′ ′ C1 (x) cos x + C2 (x) = 0 ′ ′ −C1 (x) sin x + C2 8x) cos x =

1 . sin x

′ ′ Slijedi: C1 (x) = −1 odnosno C1 (x) = −x + A i C2 (x) = ctg x odnosno C2 (x) = ln | sin x| + B.

Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y(x) = A sin x+B cos x− c s z x cos x + sin x · ln | sin x|. Da bismo provjerili linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja y1 (x) = cos x i y2 (x) = sin x, prema [M2, §5.10],, izraˇunat ´emo vrijednost s c c determinante Wronskoga. Vrijedi W (x) = cos x sin x − sin x cos x = cos2 x + sin2 x = 1 = 0.

Zakljuˇujemo da su partikularna rjeˇenja linearno nezavisna. c s (b) Pripadna homogena diferencijalna jednadˇba zadane jednadˇbe glasi y ′′ − 2y ′ + y = z z 0. Rjeˇenja njene karakteristiˇne jednadˇbe λ2 − 2λ + 1 = 0 su λ1,2 = 1 pa s c z zakljuˇujemo da je rjeˇenje homogene jednadˇbe yH (x) = C1 ex + C2 xex . Dakle, c s z op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik yx) = C1 (x)ex + C2 (x)xex c s z s c pa ´emo, u svrhu odredivanja nepoznatih funkcija C1 (x) i C2 (x), rijeˇiti sljede´i c sustav jednadˇbi: z
′ ′ C1 (x)ex + C2 (x)xex = 0 ex ′ ′ C1 (x)ex + C2 (x)(ex + xex ) = . x

5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi z

79

Slijedi: C1 (x) = −x + A, C2 (x) = ln |x| + B pa op´e rjeˇenje zadane jednadˇbe c s z glasi y(x) = ex (A + Bx) + xex (ln |x| − 1). (c) Analogno kao u prethodna dva zadatka rijeˇit ´emo najprije pripadnu homogenu s c diferencijalnu jednadˇbu na naˇin da joj pridruˇimo njenu karakteristiˇnu jedz c z c 3 2 nadˇbu λ + λ = 0. Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe su λ1,2 = 0, λ3 = −1 z s c z pa rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe glasi yH (x) = C1 + xC2 + e−x C3 . s z Sada zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik c c s z yx) = C1 (x) + xC2 (x) + e−x C3 (x). Nepoznate funkcije C1 (x), C2 (x) i C3 (x) c z odredujemo iz sljede´eg sustava jednadˇbi
′ ′ ′ C1 (x) + xC2 (x) + C3 (x)e−x = 0 ′ ′ C2 (x) − C3 (x)e−x = 0 x−1 ′ C3 (x)e−x = . x2

1 Rjeˇavanjem jednadˇbi iz sustava dobivamo da je C1 (x) = − − x + A, C2 (x) = s z x 1 1 x ln |x| + + B i C3 (x) = e + C. Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne c s x x −x jednadˇbe glasi y(x) = A + Bx + Ce − x + x ln |x| + 1. z

5.22

Sustavi diferencijalnih jednadˇbi z

(a) Rijeˇite sustav difrencijalnih jednadˇbi s z dx =y+1 dt dy = x + 1. dt Rjeˇenje. Rjeˇenje sustava, tj. nepoznate funkcije x(t) i y(t), odredit ´emo na s s c naˇin da najprije iz prve jednadˇbe sustava izrazimo jednu funkciju. Tada je, npr. c z y= dx − 1. dt (5.14)

dy d2 x Dobivenu jednadˇbu ´emo derivirati po varijabli t. Slijedi z c = . Sada, izdt dt2 dy uvrˇtavamo u drugu po redu jednadˇbu zadanog sustava. s z raze dobivene za y i dt Dobivamo sljede´u diferencijalnu jednadˇbu c z d2 x − x = 1. dt2 (5.15)

80

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

(5.15) je linearna nehomogena diferencijalna jednadˇba drugog reda s konstantnim z koeficijentima pa ju rijeˇitavamo tako da najprije odredimo rjeˇenje pripadne hos s d2 x − x = 0. Rjeˇenja pripadne karakteristiˇne s c mogene diferencijalne jednaˇbe z dt2 jednadˇbe su λ1,2 = ±1 pa je rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe xH (t) = z s z C1 et + C2 e−t . Budu´i je desna strana jednadˇbe (5.15) polinom nultog stupnja, c z zakljuˇujemo da je partikularno rjeˇenje takoder polinom nultog stupnja oblika c s xP (t) = A, A je konstanta. Uvrˇtavanjem xP u (5.15) dobivamo da je A− 1 pa s je op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe (5.15) x(t) = C1 et + C2 e−t − 1. Sada, iz c s z (5.14) i dobivenog rjeˇenja za funkciju x(t), slijedi y(t) = C1 et − C2 e−t − 1. s (b) Odredite ono rjeˇenje sustava s dx + 3x + y = 0 dt dy −x+y =0 dt koje zadovoljava poˇetne uvjete x(0) = 1, y(0) = 1. c Rjeˇenje. Primjenit ´emo isti postupak kao u zadatku pod (a). Iz prve jednadˇbe s c z sustava slijedi dx − 3x (5.16) y(t) = − dt dy d2 x dx i = − 2 − 3 . Uvrˇtavanjem tih dviju jednakosti u drugu jednadˇbu sustava s z dt dt dt dobivamo dx d2 x +4 + 4x = 0. (5.17) 2 dt dt (5.17) je linearna homogena diferencijalna jednadˇba drugog reda s konstantnim z koeficijentima. Rjeˇenja njene karaktaristiˇne jednadˇbe su λ1,2 = −2 pa je op´e s c z c rjeˇenje jednadˇbe (5.17) x(t) = C1 e−2t + C2 te−2t . Iz (5.16) i dobivenog rjeˇenja s z s x(t) slijedi y(t) = −C1 e−2t − C2 e−2t − C2 te−2t . Iskoristimo sada zadane poˇetne c uvjete. Iz x(0) = 1 dobivamo da je C1 = 1, a iz y(0) = 1 da je C2 = −2. Dakle, c partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe koje zadovoljava dane poˇetne uvjete s z −2t −2t glasi x(t) = (1 − 2t)e , y(t) = (1 + 2t)e . (c) Odredite op´e rjeˇenje sustava diferencijalnih jednadˇbi c s z dx = 3 − 2y dt dy = 2x − 2t. dt Rjeˇenje. Analognim postupkom kao u prethodna dva primjera iz prve jednadˇbe s z dy 1 d2 x 1 dx 3 + te = − · 2 . Uvrˇtavanjem u drugu s sustava slijedi da je y(t) = − · 2 dt 2 dt 2 dt

5.23 Lovac-plijen jednadˇba z

81

jednadˇbu sustava dobivamo linearnu nehomogenu diferencijalnu jednadˇbu drugog z z d2 x + 4x = 4t. Rjeˇenje pripadne s reda s konstantnim koeficijentima koja glasi dt2 homogene diferencijalne jednadˇbe je xH (t) = C1 cos(2t) + C2 sin(2t). Matodom z neodredenih koeficijenata ili metodom varijacije konstanti jednostavno se pokazuje da je op´e rjeˇenje za funkciju x(t) dano sa x(t) = C1 cos(2t) + C2 sin(2t) + t. c s Uvrˇtavanjem dobivenog rjeˇenja natrag u prvu jednadˇbu sustava slijedi i op´e s s z c rjeˇenje za funkciju y(t) koje glasi y(t) = C1 sin(2t) − C2 cos(2t) + 1. s

5.23

Lovac-plijen jednadˇba z

Populacija ptica (lovci) i insekata (plijen) modelirana je jednadˇbama z dx = 0.4x − 0.002xy dt dy = −0.2y + 0.000008xy. dt Odredite rjeˇenja ravnoteˇe (konstantna rjeˇenja) i objasniti njihovo znaˇenje? s z s c Rjeˇenje. Konstantna rjeˇenja dobivamo rjeˇavanjem sustava jednadˇbi s s s z dx =0 dt dy = 0. dt Dakle, uvrˇtavanjem zadanih podataka u sustav rjeˇenja ravnoteˇe dobivamo sljede´e s s z c jednadˇbe z −0.2y + 0.000008xy = 0. Izluˇivanjem zajedniˇkih faktora u jednadˇbama dobivamo c c z y(−0.2 + 0.000008x) = 0. Dakle, prvo rjeˇenje sustava je x = 0, y = 0 ali ono je u kontradikciji sa zadanim s podacima pa ga odbacujemo. Drugo rjeˇenje sustava glasi x = 25000, y = 200 pa s zakljuˇujemo da ´emo uravnoteˇenost populacije posti´i sa brojem od 200 ptica i 25000 c c z c insekata, tj. 25000 insekata je dovoljno da odrˇi konstantnom populaciju od 200 ptica. z x(0.4 − 0.002y) = 0 0.4x − 0.002xy = 0

5.24

Zadaci za vjeˇbu z
1 rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ = x2 + y 2 . s z x

1. Provjerite da li je ϕ(x) =

82

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

2. Odredite diferencijalnu jednadˇbu za familiju krivulja z

x2 y 2 = 1. + c2 4

3. Odredite krivulju iz familije krivulja y = c1 sin(x − c2 ), koja zadovoljava poˇetne c uvjete y(π) = 1, y ′ (π) = 0. 4. Populacija je modelirana diferencijalnom jednadˇbom z (a) Za koje vrijednosti od P populacija raste? (b) Za koje vrijednosti od P populacija pada? c c 5. Kolaˇ je izvaden iz pe´nice na 200◦ C. Nakon 10 minuta temperatura kolaˇa bila c ◦ C. Za koliko ´e vremena kolaˇ biti na temperaturi od 30◦ C ako je sobna je 150 c c temperatura 20◦ C? 6. Vrijeme poluraspada izotopa stroncija 90 Sr je 18 mg.
90 Sr

dP = 1.2P dt

1−

P . 4200

je 25 godina. Poˇetna masa uzorka c

(a) Izraˇunajte masu koja ostaje nakon t godina. c (b) Koliko vremena treba da se masa smanji na 2 mg? 7. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ x3 = 2y. c s z 8. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy ′ + y = y 2 . c s z 9. Nadite partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe ey (1+x2 )dy−2x(1+ey )dx = s z 0 uz poˇetni uvjet y(0) = 0. c

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 10. y ′ = 11. xy . x2 − y 2

y′ −

y y arctg = 1 x x

12. (2x − y + 4)dy + (x − 2y + 5)dx = 0 13. y ′ = 1 − 3x − 3y 1+x+y

14. (x2 − y)dx + (y 2 − x)dy = 0 15. 2xy ln ydx + (x2 + y 2 y 2 + 1)dy = 0, λ = λ(y)

16. (x cos y − y sin y) dy + (x sin y + y cos y) dx = 0, λ = λ(x).

5.24 Zadaci za vjeˇbu z

83

17. Odredite jednadˇbu ortogonalne trajektorije familije krivulja x2 + y 2 = 2ax koja z prolazi kroz toˇku (1, 1). c 18. Odredite ortogonalne trajektorije familije krivulja y 2 = ax. 19. Nadite ortogonalne trajektorije familije krivulja xy = a. 20. Odredite singularna rjeˇenja jednadˇbe y 2 (y ′ )2 + y 2 − 1 = 0 s z 21. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ + y cos x = sin x cos x, te partic s z π kularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y( ) = 1. s 2 22. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 1 − x2 y ′ + 2xy − 4x = 0, te c s z partikularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y(0) = −1. s Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 23. xy ′ + (x + 1) y = 3x2 e−x 24. y = x y ′ − x cos x 25. y ′ + xy = x3 y 3 26. y ′ − ytgx = y 4 cos x. 27. y ′ + y = x2 y 4 . x

28. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy ′ − y (2y ln x − 1) = 0, te parc s z tikularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y(1) = 1. s 29. Eulerovom metodom s korakom 0.5 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (2) ako je c z ′ y = y (x) rjeˇenje poˇetnog problema y = x sin(x + y), y (−1) = 1. s c 30. Eulerovom metodom s korakom 0.2 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (1) ako je c z ′ 2 y = y (x) rjeˇenje poˇetnog problema y = 2xy , y (0) = 1. s c Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 31. y ′′ = 2 sin x cos2 x − sin3 x 32. (1 + x)y ′′ + y ′ = 0 33. y ′′ + 2y(y ′ )3 = 0 34. 2y ′′ − y ′ − y = 0 35. y ′′ + 6y ′ + 13y = 0.

84

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

36. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + 2y ′ + 5y = 0, te partikularno c s z rjeˇenje uz poˇetne uvjete y(0) = 0, y ′ (0) = 1. s c

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 37. y ′′ − 2y ′ = x2 − x 38. y ′′ − 2y ′ + y = e2x 39. y ′′ − 2y ′ + 10y = 37 cos(3x) 40. 2y ′′ − y ′ − y = 4xe2x . 41. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y (4) − 81y = 27e−3x . c s z 42. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ − 4y ′ + 4y = sin(2x) + e2x . c s z z 43. Metodom √ varijacije konstanti odredite op´e rjeˇ enje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + c s ′ 2y + y = x · e−x . 44. Metodom varijacije konstanti odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + c s z 1 . y= sin3 x 45. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + 4y ′ + 4y = e−2x ln x metodom c s z varijacije konstanti. 46. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ −3y ′ +2y = ex (3−4x) metodom c s z varijacije konstanti te Provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja. s 47. Rijeˇite sustav diferencijalnih jednadˇbi s z dy dx dz dx = y+z = x + y + z.

48. Odredite ono rjeˇenje sustava diferencijalnih jednadˇbi s z dy dt dz dt = 3z − y = y + z + et ,

koje zadovoljava poˇetne uvjete y(0) = 0, z(0) = 0. c

5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

85

49. Rijeˇite sustav diferencijalnih jednadˇbi s z dy + 2y + z = sin x dx dz − 4y − 2z = cos x. dx 50. Populacije biljnih uˇiju (eng. aphids) i bubamara (eng. ladybugs) modelirane su s jednadˇbama z dA dt dL dt = 2A − 0.01AL = −0.5L + 0.0001AL.

(a) Odredite rjeˇenja ravnoteˇe i objasnite njihovo znaˇenje s z c dL (b) Odredite izraz za . dA

5.25

Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

1. Ne. 2. −xyy ′ + y 2 = 4. 3. y = − cos x. 4. (a) 0 < P < 4200, (b) P > 4200. 5. t = 88.93. 6. (a) m(t) = 18 · e− 25 t ln 2 , ln 9 . (b) t = 25 ln 2 7. y = ce− x2 . 8. y = 1 . 1 − cx
1 1

9. y = ln c(1 + x2 ) − 1 , c = 2, y = ln(2x2 + 1). 10. 2y 2 ln(cy) + x2 = 0. 11. y 1 y arctg = ln(x2 + y 2 ) + ln c. x x 2

86 12. (x + y − 1)3 = c(x − y + 3). 13. 3x + y + 2 ln |x + y − 1| = c. 14. 1 1 3 x − xy + y 3 = c. 3 3

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

3 1 15. x2 ln y + (y 2 + 1) 2 = c. 3

16. y = (x sin y + y cos y − sin y) ex = c. 17. x2 + (y − 1)2 = 1. 18. 2x2 + y 2 = c2 . 19. x2 − y 2 = c. 20. y = 1, y = −1. 21. y = sin x − 1 + ce− sin x , c = e, y = sin x − 1 + e1−sin x . 22. y = 2 + c 1 − x2 , c = −3, y = 2 − 3 1 − x2 . 23. xy = x3 + c e−x . 24. y = cx + x sin x. 25. y = 26. c = √ 3 27. y = 28. y = x 1 1 + x2 + cex2 .

1 . c cos3 x − 3 sin x cos2 x
3

1 c. 3 ln x

1 1 , c = −1, y = . 2 (ln x + 1) + cx 2(ln x + 1) − x

29. y ≈ 1.05484 30. y ≈ 4.28982 31. y = 1 sin3 x + c1 x + c2 . 3

32. y = c1 ln(x + 1) + c2 . 33. 3x = y 3 + c1 y + c2 . 34. y = c1 ex + c2 e− 2 x .
1

5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

87

35. y = e−3x (c1 cos(2x) + c2 sin(2x)).
1 36. y = e−x (c1 cos(2x) + c2 sin(2x)), y = 2 e−x sin(2x).

37. y = c1 + c2 e2x −

x3 . 6

38. y = c1 ex + c2 xex + e2x . 39. y = (c1 cos(3x) + c2 sin(3x))ex + cos(3x) − 6 sin(3x). 40. y = c1 ex + c2 e− 2 x + 41. y(x) = c1 e3x + c2 −
1

28 4 x− 5 25

e2x .

x −3x e + c3 cos x + c4 sin x. 4 1 1 cos(2x) + x2 e2x . 8 2

42. y(x) = c1 e2x + c2 xe2x + 43. y(x) = 44. y(x) =

4 5 −x x 2 e + Be−x + Axe−x . 15 cos2 x 1 − + A sin x + B cos x. sin x 2 sin x 3 1 2 x ln x − x2 + Ax + B . 2 4

45. y(x) = e−2x

46. y(x) = Ae2x + Bex + ex (2x2 + x). 1 47. y(x) = c1 + c2 e2x − (x2 + x), 4 1 3 48. y(t) = −e−t + e−2t + e2t , 4 4 1 z(x) = c2 e2x − c1 + (x2 − x − 1). 4 2 1 3 z(t) = − et − e−2t + e2t . 3 12 4

49. y(x) = c1 + c2 x + 2 sin x, z(t) = −2c1 − c2 (2x + 1) − 3 sin x − 2 cos x. 50. (a) L = 200, A = 5000, (b) −0.5L + 0.0001AL dL = . dA 2A − 0.01AL

6.
METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->