You are on page 1of 438

150 GODINA OD PROTJERIVANJA MUSLIMANA IZ KNEEVINE SRBIJE

ZBORNIK RADOVA
SA NAUNOG SIMPOZIJUMA

07. - 08.09.2012. god. ORAJE

150 GODINA OD PROTJERIVANJA MUSLIMANA IZ KNEEVINE SRBIJE

ZBORNIK RADOVA
SA NAUNOG SIMPOZlJUMA

07. - 08.09.2012. god. ORAJE

Izdava: MEDLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ORAJE

Suizdava: MUFTIJSTVO TUZLANSKO

Glavni urednik: Mr.sc. Mirsad ARNAUTALI

Redakcija: Dr.sc. Amir KARI Prof.dr. Fikret KARI Prof. alim ef. KANLI Prof.dr. Galib LJIVO Dr.sc. Sead SELJUBAC Mr.sc. Mirsad ARNAUTALI

Lektor: Prof. Indira ABI

Tehniki urednik: Mr.sc. Mirsad ARNAUTALI Demal DELI

Dizajn i naslovna strana: Nusret KLOPI

DTP: Foto - iro

tampa: Foto - iro, Gradaac, 2013.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 314.745.3-054.73(497.11:497.6)(091)(063)(082) NAUNI simpozijum 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije (2012 ; Oraje) [Sto pedeset godina] 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije : zbornik radova sa Naunog simpozijuma 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije, 07.-08. 09. 2012. god., Oraje / [glavni urednik Mirsad Amautali]. - Oraje : Medlis islamske zajednice ; Tuzla : Muftijstvo tuzlansko, 2013. - 432 str. : ilustr.; 26 cm Bibliografija uz tekst. ISBN 978-9958-9631-3-1 (Muftijstvo tuzlansko) COBISS.BH-ID 20499462

150 GODINA OD PROTJERIVANJA MUSLIMANA IZ KNEEVINE SRBIJE

ZBORNIK RADOVA
SA NAUNOG SIMPOZIJUMA

07. - 08.09.2012. god. ORAJE

Oraje, 2013.

SADRAJ
PREDGOVOR .......................................................................................................7 SAFET BANDOVI - Muslimani u Smederevskom sandaku: progoni i pribjeita (1804-1862)..........................................................................................9 GALIB LJIVO - Protjerivanje stanovnitva islamske vjere iz Kneevine Srbije 1830 - 1878. godine................................................................................. 51 FIKRET KARI - Protokol konferencije u Kanlidi 1862.: pravnohistorijska analiza odredaba o muslimanskom stanovnitvu............................ 71 ENES DURMIEVI - Muslimani u srpskoj kultumo-politikoj misli (ili: trebljenje turaka kao nacionalni program ).............................................. 87 ADIB OZI - Ideologija nacija-drave i zloini etnikog ienja i genocida nad Bonjacima u 19. i 20. stoljeu....................................................99 IZET ABOTI - "Naartanije temeljni projekat iseljavanja muslimana iz Kneevine Srbije........................................................................ 129 IZET IBRELJI I SALIH KULENOVI - Ekonomsko-historijski aspekti i geopolitike posljedice prisilnih migracija muslimanskog stanovnitva 1860-tih godina iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu.....................147 SENAID HADI - Prosjetitelji Kneevine srbije i njihova uloga u progonu muslimanskog stanovnitva od poetka 19. stoljea do konferencije u Kanlidi 1862.............................................................................169 AYE ZIAN FURAT - Muslimanske migracije iz srbije nakon 1862. godine: osvrt na osmansku tam pu.................................................................. 189 HATICE ORUC - Seoba muslimana iz Kneevine Srbije i formiranje novih naselja u Bosni (1862-1865).................................................................. 203 EDIN MUTAPI - Demografske specifinosti Bosanske Posavine prije muhadirske kolonizacije 1862. godine.................................................. 213 AZEM KOAR - Prilike u Bosanskom ejaletu/vilajetu u vrijeme doseljavanja muslimana/Bonjaka iz srbijanskih gradova tokom sedme decenije 19.stoljea............................................................................................233 AMIRA TURBI-HADAGI -Antroponimija Gornje Azizije iz 1292. g .A .H ./ 1875. A.D.................................................................................. 249 MIRSAD ARNAUTALI - Spiskovi protjeranih muslimana 1862/63. godine iz Beograda, apca, Uica i Sokola, a koji su se naselili u dananjoj Donjoj Aziziji - O raju....................................................................267

KEMAL BAI - Vjersko-prosvjetne prilike muslimana Bosne i Hercegovine doseljenih iz Srbije sredinom XIX stoljea.............................. 287 SALIH KULENOVI I DR. - Bonjako-muslimanske familije Osata nekad i danas...................................................................................................... 303 NUSRET KUJRAKOVI - Vakuf Azizija damija u Oraju, Bosanskom amcu, Brezovom polju novom iz popisa 1911. godine................................ 355 OSMAN KAVAZOVI - Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini ....361 SEAD SELJUBAC - Hutba - Tri Huseina (odrana 07.09.2012./20.ewala 1433 h.g. u Damiji Aziziji" u Oraju) ..427

Zahvaljujemo se svima onima koji su na bilo koji nain doprinijeli realizaciji manifestacije u povodu 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije, kao i odravanju naunog simpozijuma i izdavanju ovoga zbornika .

PREDGOVOR
Stoljea koja su iza nas, balkanski prostor, su obiljeila s jednim burnim i turbulentnim vremenima. U drugoj polovini 18. stoljea desio se jedan od najveih egzodusa muslimanskog stanovnitva iz tadanje Kneevine Srbije. S obzirom da je ovo bio jedan od tri egzodusa, koji su se tada dogodili, mogli bismo kazati, u kratkom periodu, godina iza nas je bila godinjica od 150 godina ovoga protjerivanja. Obzirom da je o ovome jako malo pisano i priano, a da se muslimanima dogodilo jo nekoliko protjerivanja, nakon toga perioda, Medlis islamske zajednice Oraje, zajedno s Tuzlanskim muftijstvom kome i pripada, pokrenuo je inicijativu i aktivnosti za obiljeavanje ove bitne godinjice. Nije sluajno inicijativa potekla ba iz Oraja, s obzirom da je Oraje jedino mjesto koje je ostalo nepokoreno i neprotjerano u posljednjoj agresiji (1992-1995 god.) na Bosnu i Hercegovinu. U Oraju je ostala i jedina neporuena sultanska damija ,,Azizija koju je tadanji sultan Abdu-l-Aziz dao izgraditi za kako se navodi sultanove musafire prije 150 godina. Tada se i formiralo novo naselje, takoer za te protjerane sultanove musafire\ Donja Azizija, dananje Oraje. Zbog toga je Oraje i imalo sve predispozicije za odravanje ovakve jedne manifestacije, u sklopu koje je bio i internacionalni nauni simpozijum pod nazivom 750 godina od protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije . Manifestacija koja je uprilien trajala je etiri dana u periodu od 06.-09.09.2012. / 19.-22. evvala 1433. h.g. i obuhvatila je vie razliitih sadraja kao to su: nauni, vjerski, kulturni, sportski, muziki itd. Plod toga naunog simpozijuma jeste pred vama, a to je ovaj zbornik radova koji sadri 18 predavanja i hutbu koja je odrana u petak 07.09.2012. / 20. evvala 1433. h.g. neposredno pred otvaranje ovoga simpozijuma. Takoer se u zborniku nalaze i spiskovi protjeranih muslimana, a koji su se doselili u tadanju Donju Aziziju, odnosno dananje Oraje. Ovakvi spiskovi se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu i kao takvi su navedeni u radu. Takoer u jednom od radova se nalaze imami Azizija damija, to smatramo takoer zanimljivim za italaku javnost. Radovi u zborniku su uvrteni autentino, kako su i dostavljeni od samih autora. Ovaj zbornik radova koji Vam je u rukama je prikupljen i uraen s eljom da izlaganja koju su nam u ta dva dana iznijele eminentne linosti iz ove oblasti, ne ostanu samo na usmenom izlaganju koje ce se spominjati jedno kratko vrijeme i kao sve ostalo prepustiti zaboravu ili samo sjeanju. Ovako emo biti sigurni da emo buduim generacijama ostaviti trag za daljnje prouavanje i sjeanje s eljom da nam se crni dani historije vie ne ponavljaju.

Urednik Mr.sc. Mirsad Amautali


7

D r. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Dr. Safet Bandovi, nauni savjetnik Institut za istoriju u Sarajevu

MUSLIMANI U SMEDEREVSKOM SANDAKU: PROGONI I PRIBJEITA (1804-1862.)


Saetak: Muslimansko stanovnitvo u Smederevskom sandaku je jo od kraja XVII stoljea bilo izloeno uestalim stradanjima, nezatienosti, izbjeglitvu, pauperizaciji, epidemijama i nizu drugih egzistencijalnih iskuenja. Nema mnogo naunih radova o gubicima i traumatinim iskustvima ove nekada brojne zajednice u dugotrajnoj borbi za opstanak. Preutkivanje tih udesa jednako je samoj toj tragediji. Tokom prvih est decenija X IX stoljea, djelovanjem vie unutranjih i vanjskih vojno-politikih faktora, kao i pod raznim oblicima prisile, doi e, u nekoliko navrata, do masovnog pokretanja i iseljavanja muslimana iz ovog sandaka u razliitim pravcima unutar osmanske drave, pa znatnim dijelom i u Bosanski ejalet. Veliki muhadirski pokret nastao je po izbijanju srpske pobune 1804. i opteg progona muslimana. Slamanjem te pobune 1813. dio njih vratie se u opustoene domove. Proces izgradnje srpske dravnosti na prostoru Smederevskog sandaka dovee do dalje marginalizacije i nestajanja preostalih muslimana, prisiljavanih pritom da se bez, ili uz male nadoknade, odreknu svojih posjeda i, uz saglasnost centralnih osmanskih vlasti, bespogovorno isele. Novi muhadirski pokret obuhvatie 1830-1834. seosko, a idui i zavrni 1862. gradsko stanovnitvo. Djelimino su poteeni samo muslimani - Romi. Naselja koja su ostala iza prognanih muslimana bie izloena unitavanju kulturnohistorijskih tragova njihovog viestoljetnog postojanja i dokaza da su tu oni nekada inili veinu stanovnitva. Deosmanizacijske procese kao i sve prelomne dogaaje u prolosti Balkana treba multiperspektivno sagledavati sa pozicija svih njegovih naroda. Kljune rijei: Smederevski sandak, muslimani, progoni, muhadiri, deosmanizacija

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Migracije imaju znaajne posljedice za razvoj naroda odakle se pokreu, kao i podruja destinacije. Kada bi se prolost Balkana promatrala iz perspektive historije raznovrsnih seoba, stekla bi se znatno realnija slika od one koje pruaju izobliene i ekstremno konstruirane nacionalne historije.1Unutar njegove slojevite historijsko-demografske problematike znaajno mjesto predstavljaju migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva koja, kao pojavu dugog trajanja, treba promatrati u iroj regionalnoj perspektivi. Od Velikog bekog rata (1683-1699.) nastalo je vrijeme optih progona "muslimanskog stanovnitva sa balkanskih prostora a da se za to nisu birala sredstva". Barjak borbe hrianske Evrope protiv Osmanskog carstva prelazio je sa jedne drave na drugu, u skladu sa ishodom brojnih ratova i savezima koji su pravljeni meu hrianskim zemljama.2 Muslimani su stekli strana iskustva: bukvalno ih je nestajalo dokle god je dopirala bilo koja hrianska drava. Stav prema kojem su muslimani stranci na evropskom prostoru dio je mentaliteta historijski poznatog pod imenom Istono pitanje, koje je u Evropi ivjelo od posljednjih decenija XVII stoljea do 1923. godine, kada su muslimani masovno i nasilno protjerivani iz dijelova Evrope izuzetih od osmanske uprave. Iz te perspektive, muslimani su, bez obzira na njihovu etniku pripadnosti, smatrani strancima od kojih je trebalo "oistiti" evropsku teritoriju. "Imaginarni Turin je kljuni evropski Drugi.3 Nazivanje svih muslimana Turcima nije bila posljedica neinformiranosti, ve usaenog predubjeenja i sasvim odreenog stava. Semantiki sadraj izraza Turin artikuliran je momentom religioznosti a ne momentom etnike identifikacije.4 Svetska nauka je, po sudu nekih historiara, odavno zauzela stanovite da je do progona muslimana, sa evropskog teritorija u svim ratovima koje je Osmansko carstvo do 1878. gubilo, dolazilo zbog nepostojanja bilo kakve odredbe u meunarodnom pravu da se muslimanska

1 H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, Beograd 2008, 54. 2 . Obradovi, Manjine na Balkanu, Beograd 2002, 98; M. Mazower, Balkan: Kratka povijest, Zagreb 2003, 125. 3 S. Bakr-F. Kari, Zapad i muslimanski svijet: uzajamne predodbe, Muallim, br. 36, Sarajevo 29. decembar 2008, 39 Jo prije Frojda, navodi D. Bjeli, njemaka i austrijska psihologija smatrali su istok Evrope patogenom teritorijom. Slaveni, Jevreji i Turci, su, po toj nauci, naklonjeni mentalnim poremeajima, jer ive na istoku, a ive tamo jer su patogeni - prema: R. Selimovi, Da li j e Balkan podsvest Evrope, Politika, Beograd 10. mart 2012. 4 Upor. D. Tanaskovi, "Srbi turskog zakona" ili "Turci srpskog jezika", u: Serbia i komentari, Beograd 1991, 215; N. Filipovi, O problemima drutvenog i etnikog razvitka u doba osmanske vlasti, diskusija: Problemi etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 11-12, Sarajevo 1975-1976, 278, J. Ignjatovi, Memoari: Rapsodije iz prolog srpskog ivota, Beograd 1966, 42-43; T. P. Vukanovi, Etnogeneza Junih Slavena, Vranjski glasnik, knj. X, Vranje 1974, 305; . Magaraevi, Putovanje po Srbiji 1827. godine, reprint iz 1882., Beograd 1983. 10

Dr. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani ti S m ederevskom sandaku: p r o zo n i ip r ib ie i ta (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

manjina u osloboenom teritoriju mora zatititi.5 Mnogi od izvrilaca procjene stanovnitva osmanske Evrope bili su inficirani rasizmom. Evropske statistike o stanovnitvu osmanske Evrope su bezvrijedne kao procjena ukupnog broja stanovnika. Zapadni pisci nisu konzultirali primame izvore populacione statistike tog prostora - osmansku dravnu statistiku, ne uvaavajui injenicu da samo oni koji broje stanovnitvo mogu stvarno znati i njegov broj. Osmanski organi su bili jedini koji su brojali stanovnitvo Carstva, pa su samo oni mogli dati tane podatke.6 Jednu od znaajnih dionica osmanske i balkanske historije predstavljaju, izazvani djelovanjem niza faktora i pod raznim oblicima prisile, muhadirski pokreti iz Smederevskog sandaka, zapoeti krajem XVII i okonani ezdesetih godina XIX stoljea nestajanjem muslimana sa tog prostora. Oni su se nalazili u nepovoljnom materijalnom poloaju zbog svega to su pretrpjeli od kraja XVII stoljea, a pogotovo u doba Karaorevog ustanka. U tom periodu morali su nekoliko puta naputati svoje domove. Prisilna raseljavanja liavala su ih materijalne i ivotne sigurnosti, dovodei ih u stanje neizvjesnosti i potitenosti.7 Progoni zapoeti 1737-1738. nakon austro-osmanskih ratova, nastavljeni su i tokom XIX stoljea.8 Ratovi, bune, kuge i opte propadanje sabijali su preostale

5 M. Ekmei, Opaanje o Srbima u turskom asopisu Perceptions za februar 2000., Radovi, br. 3, Banjaluka 2000, 181. Beki kongres 1815. je, po njegovom sudu, to pravdao prirodom islamskih ratova koji se po raznim odredbama ne zavravaju mirom, nego samo primirjem. Svi zarobljenici, ukoliko kao muslimani ele ostati na osloboenoj strani moraju promijeniti vjeru, kao i hriani na turskoj strani. Po tradiciji koju je prekinuo tek Berlinski kongres - pie ovaj historiar, kad sultan gubi delove evropskog zemljita, muslimanska manjina se meunarodno pravno ne priznaje - prema: M. Ekmei, Srpski narod u borbi za nezavisnu dravu, NIN, br. 2772, spec. dodatak, Beograd 12. februar 2004. 6 J. McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (I), Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br. 7-8, Sarajevo 1999, 745. M. Ekmei pie da u naunim analizama brojevi imaju arobnu mo, iako od njih nita nije nepouzdanije, ako se upotrebljavaju s predumiljajem. U jugoslovenskom sluaju, gde je ela kultura otrovana nacionalizmom, statistiko dokazivanje prolosti je postalo neubedljivo, tim vie to za razdoblja za koja nisu ostavljeni popisi stanovnitva sama istoriografija, a naroito istorijska demografija, moe praviti radikalno suprotne proraune... Procene broja naroda u beogradskom paaluku, pre revolucije 1804, pokazuje razlike izmeu 200.000 i 800.000 ljudi - prema: M. Ekmei, Apologija istorijske demografije, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990, 11-16. 7 Upor. S. Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463.- 1850.), Sarajevo 1900, fototipsko izdanje Istanbul 1994, 119-125; R. Trikovi, Beograd po d turskom vlau 1521-1804, Zbornik za orijentalne studije, br. 1, Beograd 1992, 127; M. orevi, Srbija u ustanku 1804-1813 , Beograd 1979, 59. 8 M. Hadijahi, Turska komponenta u etnogenezi Bosanskih muslimana, Pregled, br. 11-12, Sarajevo 1966, 491; opir. S. Bandovi, Bonjaci i balkanski muhadirski pokreti, Godinjak, BZK Preporod, Sarajevo 2006, 322-343.

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

muslimane u gradove.9 Ovo stanovnitvo je dijelom obnavljano dolaskom iz raznih mjesta Bosne i Rumelije. Jezgro muslimanskog stanovnitva u Smederevskom sandaku formiralo se kroz dugotrajan proces primanja islama lokalnog slavenskog ivlja, doseljavanjem sa istoka, nastanjivanjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslavenskog porijekla. Turci po gradovima bili su veinom muslimani junoslavenskog porijekla, uz mali broj Osmanlija, Pomaka i islamiziranih Levantinaca i Albanaca.1 0 Muslimani, meu kojima je bilo malo etnikih Turaka, koje su nazivali Turkuama (tursko eljade), Gangrcima ili Mandukama, poetkom XIX stoljea inili su veinsko stanovnitvo u gradovima ovog sandaka, odnosno, u Beogradskom paaluku kako je netano nazivan.1 1 Meu tim stanovnitvom bilo je dosta i muslimana pristiglih iz Bosne nakon Beogradskog mira 1739. i potom izvrenih reformi u ovom sandaku kojim su zemljini odnosi izgubili raniji znaaj. Nakon austro-osmanskog rata (Dubiki rat 1788-1791.), okonanog Svitovskim mirom 1791. i korekcijom granica na tetu Bosanskog ejaleta, doi e do novog doseljavanja dijela muslimana iz izgubljenih bosanskih krajeva.1 2 Beograd, Smederevo, abac i Uzice bili su centri ivota muslimana u Smederevskom sandaku koji je imao 12 nahija: Beogradsku, Valjevsku, Jagodinsku, Kragujevaku, Poarevaku, Poeku, Rudniku, Smederevsku, Sokolsku, Uiku, uprijsku i abaku. U njima je krajem XVIII stoljea, zajedno sa iteljima utvrenog Sokola, u dvadesetak naselja Sokolske nahije i u palankama Podrinja,
9 Upor. D. S. Cohadi, Raid beja Istorija udnovatih dogaaja u Beogradu i Srbiji, I, Spomenik SKA, XXIII, Beograd 1894, 36-39; V. Vinaver, Tursko stanovnitvo u Srbiji za vreme Prvog srpskog ustanka, Istorijski glasnik, br. 2, Beograd 1955, 79; opir. S. Bandovi, Popullata myslimane e pashallekut te Beogradit ne kohen e Karagjorgjit dhe Milosh Obrenovigit, Drita e Jetes, Reviste per filozofi, religjion, shkence dhe kulture, Numer 1-2, Gjilan 2007,286-306. 10 V. Stojanevi, Milo Obrenovie i njegovo doba , Beograd 1966, 380; upor. B. Drobnjakovi, Stanovnitvo Srbije za vreme prvog srpskog ustanka, u: Geografski lik Srbije u doba prvog srpskog ustanka, Srpsko geografsko drutvo, knj. 32, Beograd 1954, 36-51; V. Stojanevi, Tursko stanovnitvo u Srbiji pred Prvi srpski ustanak, Zbornik Matice srpske za drutvene nauke, br. 13-14, Novi Sad 1956,128-129. 1 1 Beogradski paaluk se ne spominje u osmanskim izvorima. Postojao je Smederevski sandak u kojem se nalazio i Beograd. Upravnik ovog sandaka imao je titulu pae i stolovao je u Beogradu. Udomaen u narodnom govoru Beogradski paaluk prihvaen je i u zvaninoj prepisci Habsburkog carstva. Vremenom je, iako netaan, iz lokalnih pisanih spomenika preao u historiografsku literaturu i publicistiku - vidi: H. Sabanovi, Da li je postojao Beogradski paaluk?, Istorijski glasnik, br. 1-2, Beograd 1954, 204. 1 2 Opir. vidi: M. Hadijahi, Neki rezultati ispitivanja etnikih kretanja u Bosni u XVIII i prvoj polovici XIXstoljea , diskusija u: Problemi etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini Prilozi, XI-XII, br. 11-12, Sarajevo 1975-1976, 296; takoer vidi: G. ljivo, Prvi pokuaj bosanskih krajinika da vrate Cetingrad u sastav Bosanskog vilajeta (26. april 1809. - 14. maj 1810.), Prilozi, br. 31, Sarajevo 2002, 111-114. 12

D r. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani ii S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Kolubare i umadije ivio pretean broj muslimana pod upravom pae u Beogradu.1 3 U dvanaest nahijskih sredita - naselja varokog tipa, i u deset varoica i palanki (Bagrdan, Batoina, Palanka, Kolari, Grocka, Trstenik, Karanovac, aak, Pale, Bole, zatim u Ramu, Golupcu, Graditu, Dobri i Poreu), razvijali su se mali trgovako-zanatski trgovi. Smederevski sandak je slovio kao veliko trite stoke za cijeli prostor od Podunavlja do Jadranskog mora.1 4 Srbi po gradovima mahom su bili trgovci (duandije) ili zanatlije (veinom jekmegdije, kujundije, terzije, tufekdije). Beogradske erlije - "Turci-graani" bili su puni takta, predusretljivosti i potovali su svakog, da bi i drugi njih potovali: "Trebalo je videti njihovu decu, kako mimo iz kole idu bez dake i larme. Turci su po svim malama imali svoje "danbase" due popeitelje. Oni su pazili na vladanje sve turske dece, aka i egrta". Trgovci su ili na ruak ostavljajui duane otvorenim. U vremenima opte nesigurnosti gradski ljudi su se meusobno znali pomagati i uvati.1 5 Gradski ivalj je, osim "iskvarenog srpskog i grkog, znao i turski jezik", to je bilo normalna pojava u takvim sredinama gdje su se ljudi slino odijevali i ivjeli po istonjakim obiajima. Jedna petina srpskog jezika je tada istonjakog, turskog porijekla. Srbi su mahom ivjeli po selima.1 6 Sa podozrenjem su gledali na gradske saplemenike - "varolije", zazirui od gradova kao centara drugaijeg naina ivota i kulture.1 7 To e dovesti do eklatantnih primjera sukoba sela i grada.

13 Muslimani su, pisao je prota Matija Nenadovi, najvie "varoani meu kojima ima i teaka. Uz ovijeh uz njih idu zanatlije i trgovci, po tome age i begovi; tako meu njima ima "vie klasa" naroda". 14 V. Stojanevi, Iz srpske nacionalne prolosti, Beograd 1998, 51-52, 63; M. Ekmei, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja: Istorija Srba u Novom Veku (1492-1992), Beograd 2008, 158. 1 5 Upor. M. S. Petrovi, Beograd pre sto godina, Beograd 1930, 48; M. Teodosijevi, Poznavaoci turskog jezika kod Srba, Orijentalistika, Filoloki fakultet, Beograd 1997, 53; J. Cviji, Jedinstvo i psihiki tipovi dinarskih Junih Slovena , Beograd 1999, 65. Neki muslimani, poput bogatog Rustem-bega Hadi-Ridalovia, bili su pokrovitelji srpskih trgovaca. Trgovake firme su najee imale po tri kompanjona: "jedan Srbin, drugi Turin, trei Jevrejin. To su bili poetni znaci kosmopolitizma - vidi: B. Bogdanovi, Glib i krv, Beograd 2001, 172. 16 Najvanije institucije srpskog naroda pod osmanskom upravom, od porodine zadruge do institucije kneine potiu iz srednjovjekovne Srbije. Osmanlije su te oblike samouprave preuzele dijelom iz Duanovog zakonika i bile su najizrazitije obiljeje srpske historije u osmanskom periodu. Glavna tekovina tih institucija jeste samouprava drutva i patrijahalna demokratija, to ini osnovu "srpske patrijahalne civilizacije" - vidi: emu nas ue iz istorije, Kragujevac 2006, 22. 1 7 S. Brankovi, Nezavisnost slobodoljubivih , Beograd 1998, 20; M. Ekmei, Istorijska opomena, Knjievnost, br. 10, Beograd 2000, 1229. Vuk Karadi je pisao o prilikama u ovom sandaku krajem XVIII stoljea: Svuda Turci ive samo po gradovima i po varoima i palankama, a Srbi samo po selima... narod srpski nema drugih ljudi osim seljaka. Ono malo Srba to ivi po varoima, kao trgovci i majstori zovu se varolije; i budui da se turski nose i po turskom obiaju ive... oni ne samo to se ne broje meu narod srpski, nego ih jo narod i prezire; opir. D. Panteli, Beogradski paaluk pred prvi srpski ustanak 1794-1804, Beograd 1949. 13

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Sticanje srpske dravnosti bilo je u neposrednoj vezi sa borbom protiv Osmanlija i muslimana koja je imala i obiljeje vjerskog rata. Religijska pitanja su u biti i politika. Potiskivanje muslimana pratio je san o obnovi srednjeg vijeka.1 8U srpskim pobunama najmanje se pazilo na domae muslimansko stanovnitvo. Ono je, nalazei se u egzistencijalnoj opasnosti, po slabo zatienim naseljima, uestvovalo u njihovom suzbijanju. Pred izbijanje pobune 1804. u Smederevskom sandaku, po nekim navodima, ivjelo je oko 60.000 Turaka.1 9 Poetkom XIX stoljea srpski seljaci su krenuli na gradove jer su oni za njih bili olienje strane uprave i kulture.2 0 Brojni ustanici su, na poetku, u mnogim pojavama imitirali Turke, koji su imali vee i ljepe kue, konje, bolja odijela.2 1 Iako e srpski historiari 1804. godinu tretirati kao poetak stvaranja svoje modeme nacionalne drave, ona je to postala po posljedicama, ali to svakako nije bio i poetni cilj bune na dahije.2 2 U poetku pobune na strani ustanika imalo je i domaih muslimana, meu kojima je bio najpoznatiji Deli-Ahmed. Raspirivanje sukoba i odnos Srba

1 8 Upor. R. Ljui, Istorija srpske dravnosti, II, Novi Sad 2001, 367-368; A. Sueska, Bonjaci u osmanskoj dravi, Sarajevo 1995, 45; S. Cirkovi, Rabotnici, vojnici, duhovnici: drutva srednjovekovnog Balkana, Beograd 1997, 184. 1 9 T. P. Vukanovi, Naselja u Srbiji u doba Prvog srpskog ustanka 1804-1813. godine (dalje: Naselja u Srbiji), Vranjski glasnik, knj. XI, Vranje 1975, 11. Dr. Milorad Ekmei iznosi kako je srpska revolucija4 4 u tom paaluku4 4uspjela jer nije imala muslimanskog stanovnitva. Austrijska vojska i meunarodno pravo ih je ranije vie puta odstranilo. Smatra se da je u Srbiji u vreme izbijanja Revolucije 1804. bilo samo 40.000 muslimana, koncentrisanih u gradovima, a veim delom u Beogradu4 4 prema: M. Ekmei, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja: Istorija Srba u Novom Veku (1492-1992), 103. 20 I. olovi, Selo i grad u delu Tihomira ordevia, Glasnik Etnografskog instituta, knj. XLIV, Beograd 1995, 25. . Pavlovi navodi: 4 4 U selu Krmar, na domaku Divibara, doskora je postojao trag poslednjih zemunica, u kojima su seljaci u tim krajevima iveli do pred kraj XIX, do poetka XX veka. Prve kue koje su sazidane nad zemljom jesu turske kue, koje mi sada s ponosom krtavamo moravskim stilom - prema: Doba razuma, knj. 2, Beograd 1998, 292. U radu ive ti p o d Paleolozima: palate i daare (1988) dr. Ivan uri navodi da srpska patrijahalna svest turskog doba... nije mogla sebi racionalno da priblii grad kakav je bio osmanski Carigrad. Nije mogla, poto ga nije imala u sopstvenom iskustvu... I, sve dok ta iskustva nije stekao u uem zaviaju, ovek nepostojee Evrope gledao je na Carigrad kao na pojavu izvan i iznad ustaljenog reda stvari, ujedno blisku i daleku, eljenu i mrsku, a svakako mitsku. 2 1 Rebeca West istie da su ustanici imali obiaj da "podravaju turske pae, da se oblae u svilu, nose pozlaenu ratnu opremu i ukraeno oruje, i da ureuju kue po ugledu na Turke" - vidi: R. West, Crno jagnje i sivi soko, Beograd-Sarajevo 1989, 224. Rado Ljui pie da stoga nimalo nije udno to su ustanici, prvih ustanikih dana 1804. godine, skidali sa ivih i mrtvih Turaka odela i oblaili ih. U odelu gospodara inilo im se da su vaniji i znaajniji... Ovo se moe objasniti tenjom ustanika da dosegnu tursko gospodstvo - nav. prema: R. Ljui, Tursko naslee u Kneevini i Kraljevini Srbiji, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd 1997, 282-283. 22 D. Perovi, Osnovni ciljevi prvog srpskog ustanka, Istorijski asopis, knj. 23, Beograd 1976, 5160; A. ilas, Raspad i nada, Beograd 1995, 149; H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 74-75. 14

Dr. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani u S m ederevskom sa n d a k u : p r o zo n i i v rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

prema muslimanima u cjelini, uticali su da oni ubrzo nestanu iz ustanikih redova.2 3 Prve vijesti o pobuni Srba u Smederevskom sandaku nisu u Bosanskom ejaletu izazvali vee uzbuenje. Neki bonjaki prvaci su, u poetku, sa simpatijama pratili, pa i pomagali borbu Srba protiv dahija, ometajui nastojanja dahijskih prijatelja da im iz Bosne poalju pomo. Ustanici su u poetku pazili da ne izazovu Bonjake iako su pravili tajne dogovore i planove o zajednikom ustanku sa Srbima u Bosni, s ciljem da se dva ustanika pokreta sastanu u Sarajevu.2 4 Pobuna je poetno imala karakter borbe protiv ozloglaenih dahija. Tako su bar uvjeravali ustanici Portu i osmanske zvaninike. Beir-paa, izaslanik Porte, doavi iz Bosne u Beograd da izvidi stanje, s panjom je doekan od ustanika. Kad su, po njegovoj naredbi, ubijena u avgustu 1804. etvorica glavnih dahija (Aganlija, Kuuk-Alija, Mula- Jusuf i Foi Mehmed-aga), smatrao je da su time Srbi dobili zadovoljenje svojih zahtjeve. Iznenadio se kada je uo da oni nee da poloe oruje, sve dok Porta ne pristane na sporazum sa njima, koji e garantirati jedna strana sila. Tada je pai, kao i Porti, postalo jasno da ustanak poprima ire razmjere.2 5 Ideju o optem ratu protiv osmanske vlasti propagirali su posebno Srbi pristigli iz Austrije, ukazujui da se pritom treba osloniti na Rusiju.2 6 Vuk Karadi u zapisu Prva godina srpskog vojevanja na daije, navodi da su Srbi sad ostrvivi se tako sreno na Tursku krv i namamivi na pljaku i poznavi sladost slobode, i prosti je narod izgubio volju, a kamo li poglavice, opet postati raja Turska". Karaore koji je ubistvom nekoliko muslimana postao legendama linost u oima umadijske raje, imao je radikalan stav prema poturicama i kolebljivcima: Ko god od Srba s nama u slogu ne krene onakove silom terati, a protivnike u takvom sluaju kao i Turke biti. Po Vukovom kazivanju, oni Srbi koji su se pobunili onda su stali nagoniti i one ljude koji ne bi eli da ustaju s njima i

23 V. Vinaver, Tursko stanovnitvo u Srbiji za vreme Prvog srpskog ustanka. 53. 24 Upor. V. ubrilovi, Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi, Beograd 1939, 30-31; D. Batakovi, Etniki i nacionalni identiteti u Bosni i Hercegovini (XIX-XX vek). Jezik, vera, identitet, u: Dijalog povjesniara-istoriara, 3, Zagreb 2001,.70. Meu ustanikim voama u Smederevskom sandaku oko etvrtina njih je bila porijeklom, u prvom ili drugorn koljenu, ili je bila roena u Bosanskom ejaletu. 25 V. orovi, O Karaoru Petroviu, NIN, br. 2772, spec. dodatak, Beograd 12. februar 2004. V. Vinaver e napisati daje srpska revolucija lokalne muslimane morala unititi kao sastavni deo eksploatatorskog sistema protiv koga se i podigla - prema: V. Vinaver, Tursko stanovnitvo u Srbiji za vreme Prvog srpskog ustanka, 79. 26 S. Stanojevi, Istorija srpskog naroda, Zagreb 1926, 3 2 2 .1 prota Matija Nenadovi savjetovao je srpske voe: "Nainimo proenija kako smo umeli, popiemo od svake nahije gde god ima kakvih zidina, razvalina ili gomila kamenja od crkve i manastira, i kaemo da su to sve Turci sad porazgoravali da bi s otim Rusa na vei gnev podigli i raalili da za tolike crkve osvetu uini". 15

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

stanu im kue paliti, i biti ih i goniti kao i Turke.2 7 Ustanici su do izvjesne mjere bili pagani, arhaini ljudi, to je uticalo na tok zbivanja i eskalaciju nasilja. Karaore je bio nagao, prijek, hirovit i surov ovjek. To pokazuju i neka njegova nasilnika djela (ubistvo oca, brata, istaknutih ustanika, knezova).2 8 Od 25.000 ljudi, koliko ih je bilo u njegovoj vojsci, tek je jedan znao pisati, a nije bilo nijednoga k o je znao itati.2 9 U ime slobode, koju su simbolino predstavljali krst i krsta barjak, oni ubijaju, kolju, skidaju skalpove, pale damije i gradove. Prema krstu na zastavi ustanika bio je to vjerski rat, rat krsta protiv polumjeseca kao simbola osmanske drave. Krstoliki idol srpskog boga rata postao je i znak vjerske diferencijacije izmeu paganiziranih hriana i muslimana.3 0 Ko bi povjerovao, pie dr. Rado Ljui, da su Srbi iz tog doba bili visoko moralni ljudi, ljuto bi se prevario.3 1 Muslimanska sela u zapadnoj Srbiji : Aluga, Baevci, Besarovina, Bulje, Buje, Buinje, Vabljak, Vele, Velika Rijeka, Vmi, Gaoi, Dona, Drlie, Duboko, Zakuani, Petrac, Pei, Plijeskovo, Postanje, Poanj, Sakar, Trijenica, Uzavnica i ipari su 1804. raseljena.3 2 Srbi su 1804. zauzeli Valjevo, zapalili ga i ono je tada opustjelo. Slina sudbina zadesila je i Jagodinu, Loznicu, Krupanj. Muslimani u Kladovu su prisiljeni da predaju i napuste grad. Muslimani iz Loznice izbjegli su u Bosnu. U Smederevu je ostalo malo muslimana, mahom siromanih ribara. Planuli su i Trstenik, Topola, abac, uprija. Slinu sudbinu imali su, djelimino ili u cjelini, Beograd, Poarevac, Rudnik, Uice, Karanovac, Sabac i

27 Prema: 100 najznamenitijih Srba, Beograd-Novi Sad 1993, 132; D. Vilson, ivot i vreme Vuka Stefanovia Karadia 1787-1864, Beograd 1994, 44, nap. 12. 28 . Trebjeanin, Autokrata u vremenu bune, Politika, Beograd 14. februar 2004. 29 S. Nikainovi, Vlast nepismena, knez bez kreveta , Danas, Beograd 24. avgust 1998; L. Perovi, Izmeu patrijahalnosti i modernosti, Danas, Beograd 10-11. jun 2000. 30 M. Popovi, Vidovdan i asni krst, Beograd 1998, 153-155. Svetozar Markovi pie: "Srpski narod je iao prosto da istrebi Turke. To se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gde su Srbi ubijali Turke koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o pravu i moralu... Krau, otimanje i ubistvo, samo kad se uini spram Turcima, u mirno vreme kao i u ratu, smatrali su kao moralna dela" - prema: S. Markovi, Srbija na istoku, Beograd 1946,40. 3 1 R. Ljui, Ljubavi srpskih vladara i politiara, Ni 2000, 13. Prota Matija Nenadovi je, uz Karaora, bio jedan od voa ustanka. U njegovim "Memoarima" nalaze se imena mnogih svetenika - vojnih starjeina tokom bune: "Znali su oni da to ne lii, ali - kada progovori oruje, zaute zakoni" - objanjavae docnije neka crkvena glasila. Sa sabljom u ruci imali su manje obzira i milosti, ak i od onih koji su, poput Karaora, bili poznati po surovosti i nezgodnom karakteru vidi: M. Tomani, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Beograd 2001, 206-207. 32 T. P. Vukanovi, Naselja u Srbiji, 23; V. Stojanevi, est pripojenih nahija knez-Miloeve Srbije, Istorijski glasnik, br. 3, Beograd 1959, 100-103; opir. S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srnederevskog sandaka u Bosanski ejalet (1804.-1813.), Mak, br. 3435, Novi Pazar 2003, 94-104. 16

Dr. S A F E T B A N D O V O M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i ip r ib ie i ta (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

druga mjesta.3 3 U

ispranjena gradska naselja doseljava

se pravoslavno

stanovnitvo. Karaore ga dovodi i iz sukobom zahvaenih krajeva "da bi tamo oistio liniju ratnim svojim operacijama, a ovde da zauzmu puste zemlje koje su ostale iza Turaka".3 4 Dio muslimana iz Uica, Karanovca i Poege ve 1804. sklonio se u Bosnu. Sa muhadirima, u nju su pristizale vijesti da srpski ustanici masovno ubijaju muslimane ne obzirui se ni na pol ni na godine.3 5 Srbi su 1805. protjerali iz Karanovca (dananjeg Kraljeva) oko 3.000 muslimana. Oni su mahom otili ka Niu i Novom Pazaru, vukui sa sobom svu svoju pokretnu imovinu.3 6 Napad ustanika na Karanovac, Soko i Uice u proljee 1805. primorao je muslimane u Bosni da se upute na Drinu. Kada se pobuna protiv dahija pretvorila u ustanak protiv sultana, nestale su prijateljske veze pograninih osmanskih zapovjednika sa ustanicima. Srbi su 1806. zauzeli i popalili Priboj, Kratovo i Rudo. Preivjeli muslimani su izbjegli u sigurnije bosanske krajeve: ene i neduna malodobna djeca po velikoj zimi, goli i bosi, plaui i suze prolijevajui ovamo u varoice i sela pobjegoe. Za bosanske muslimane najosjetljivija taka je bio Novopazarski sandak. Bojali su se da ustanici ne prekinu tu jedinu vezu sa Istanbulom. Srbi 1806. upadaju u istonu Bosnu, palei i pljakajui bonjaka

33 Prota Matija Nenadovi opisuje spaljivanje Uica 1805. godine: Ko nije poginuo ili ranjen, ili ne tri unutra da pali i pljaka, no stoji na brdu, kao ja na brdu kod topova, vrlo mu je lepo bilo gledati. Boije udo, kako sva varo ujedan put plamti. Vetra ni najmanje nema da duva, no iz dolje digao se plamen u vedro nebo, i kad visoko dim kao debeo stolp izae, onda se rairi oblak od dima na podbije ambrele, i ozgo lad naini - to je bilo licem na sv. proroka Iliju, 20 dne julija 1805; taj je boj trajao noom, i od jutra do etiri sata posle podne; - da u Uicu ni jedne kue ili zgrade nisi imao videti. (Kau daje bilo kua 500 turskih). Samo se vidi to nije moglo u grad stati, jerbo je grad malen: - prenulo oko grada ensko i muko kao roj za granu. uje samo jauk ena bula i pisku dece - cit. prema: M. Nenadovi, Memoari, Beograd 1980, 233-234. 34 Upor. T. P. Vukanovi, Naselja u Srbiji, 112-124; R. Nikoli, Okolina Beograda , Srpski etnografski zbornik, knj. V, Naselja , knj. 2, Beograd 1903, 954; P. Vlahovi, Selo u Srbiji u XIX veku, Glasnik Etnografskog instituta, knj. XLIV, Beograd 1995, 285-286. 35 Upor. V. Vinaver, Tursko stanovnitvo u Srbiji za vreme Prvog srpskog ustanka, 57; G. ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banjaluka 1982, 246. Dr. M. Ekmei pie da su ustanici u osvojenim gradovima (Rudnik, Valjevo, abac, Poarevac, Smederevo) gonili janjiare, a ostavljali muslimane - zanatlije i trgovce "u kojima se vidi prijatelj i saveznik. S vremenom e se i to promeniti, pa e muslimansko stanovnitvo nestati iz Srbije - prema: Istorija Jugoslavije, Beograd 1972, 212. U drugom radu, on, pozivajui se na istraivanja Vuka Vinavera, pie da su 1805. ustanici navodno pokuali da muslimane u Srbiji zadre, pa su im garantovali srpsko graanstvo, ali da je nakon toga dolo do potpunog raskida i seobe muslimana - vidi: M. Ekmei, Internacionalni i interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941, Godinjak Drutva istoriara BiH, XX, Sarajevo 1974, 111, nap. 33. 36 P. Miloavljevi, Boj na Ivankovcu 1805. godine , u: Boj na Ivankovcu 1805. godine, Beograd 1979, 27. Polovina njih se vratila 1813. nakon slamanja bune, ali su 1815. kada su varo opet zauzeli Srbi, otili ka Niu i Novom Pazaru - vidi: D. Milanovi, Kraljevo i njegovo ue gravitacionopodruje, Beograd 1973, 42. 17

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

naselja. Otpor Bonjaka u istonoj Bosni onemoguie njihove pokuaje da se upadima preko Drine digne ustanak u Bosni.3 7 Velikim stradanjima muslimani su izloeni i u Beogradu. Ovaj tada orijentalni grad, pred 1804. imao je 14 damija, oko 3.000 kua, sa 25.000-30.000 stanovnika.3 8 Zbog svega to se deavalo u njegovoj neposrednoj blizini, te pojave gladi, dio muslimana se ve 1804-1805. poeo iseljavati. Ti pravci su ili Dunavom ka Kladovu u Vidinu i preko Austrije i Vlake u Vidin, Ruuk i Svitov. Dio onih, porijeklom iz Bosne, uputio se tamo preko Srijema, dok su mnogi pomrli od oskudice, bolesti i iznemoglosti. Muhadirluk je zahvatio i stanovnitvo Smedereva, apca, Karanovca, Poarevca.3 9 Ustanici 1805. istiu zahtjeve za iseljenje na svagda svih Turaka, imajui u vidu, prije svega, spahije, dok su ostavljali mogunost u ostanak dobrih i mirnih Turaka koji... vode trgovinu i rade zanate. Ubrzo se pokazalo da ni takvi nee biti poteeni.4 0 Srbi su 12. decembra, 1806. zauzeli Beograd. Karaore je odredio dan za napad na ovaj grad upravo kada se u njemu proslavljao veliki islamski praznik Bajram. Osmanska straa na zidinama je bila obmanuta od napadaa koji su "turski i amautski govoriti znali". U poetku pucnjave su Turci mislili da se time nazdravlja prazniku. U toku troasovnih borbi ubijeno je mnogo graana, ili se, bjeei, podavilo u Savi i Dunavu. Znatan broj muslimana stradao je od beara i dobrovoljaca - srpskih izbjeglica koji su se prikljuili Karaoru. Pravoslavni Albanac sa Epira Konda Bimbaa koji je sa svojim ljudima uestvovao u napadu na zidine mlavio ih je kao kakva hala.4 1 Samo je leskovaki baknez Momir Stojanovi 70 Turaka svojom rukom posekao. Vaso arapi je junaki rubio Turke svojom sabljom na ulicama
37 V. ubrilovi, Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi, 30-33. Vezirske vlasti iz Travnika e u aprilu 1807. izdati poseban ferman kojim je policijskim organima dozvoljeno da vre pretrese sumnjivih pravoslavnih kua i crkvenih objekata u potrazi za orujem namijenjenom za pobunjenike u Smederevskom sandaku. Vie dokumenata govori da je tada otkriveno mnogo oruja i drugog vojnog materijala-vidi: A. Hadihasanovi, Sarajevo: istine i mitovi, Sarajevo 2001,140. 38 T. P. Vukanovi, Naselja u Srbiji, 87. 39 Prema Karaoru, muslimani su pretrpeli takav poraz "da niko nije znao jedan za drugoga, nego koji prodre iv, on nagne u Bosnu kud mu se pree uini"; opir. V. Stojanevi, Politiki uzroci promenama stanovnitva Beograda i okoline u vreme Prvog srpskog ustanka, Godinjak grada Beograda, knj. XX, Beograd 1973, 91. 40 D. Perovi, Iz istorije Prvog srpskog ustanka, Beograd 1979, 52; opir. S. Bandovi, Muslimansko stanovnitvo Beogradskog paaluka u doba Karaora i Miloa Obrenovia, Takvim za 2001. (1421/22. h.g.), Sarajevo 2000, 75-92. 41 Opir. V. S. Karadi, Srpska istorija naeg vremena, Beograd 1969, 183-184; V. Terzi, Osloboenje Beograda od Turaka 1806-1807. godine, Godinjak grada Beograda, knj. IV, Beograd 1957, 151. G. Desnica, Osloboenje Beograda od Turaka 1806-1807. godine, Godinjak grada Beograda, knj. XIX, Beograd 1972, 41; . ivulovi, Najvee bitke Prvog srpskog ustanka, knj. I, Beograd 1981, 138. 18

D r. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: v r o 2 oni i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Beograda. Teko je prebrojati koliko je turskih glava unitio taj uveni vojvoda.4 2 Srpski izvori su isticali da su Turci kao pomahnitali izletali iz kua, ne znajui jo odakle ide napad, upadajui pravo meu Srbe, koji su nadirali sa obe kapije, i bili do jednog sasjeeni. Stanovnitvo je obuzela panika. Svako je nastojao, kako god je znao, da spaava glavu, da utekne od srpskih sablji i noeva. Probueni prije zore, skakali su muslimani iz svojih postelja i jo bunovni, bosi i neodjeveni, vukui ene i djecu, bjeali prema tvravi, ostavljajui napadaima varo, svoje domove i svekoliko bogatstvo. Jedna kua u kojoj se sklonilo 40 Turaka bila je zapaljena, i sa njom su izgoijeli svi koji su tu bili. Mnoge su ene nemilosrdno i neoveno vojnici ostavili nage, a mertvi Turaka i ifuta od 250 ve po sokaci leu. Zarobljeno je oko 1.200 lica.4 3 Dio preivjelog stanovnitva je pokrten, ili je dobio dozvolu da se naknadno iseli. Po nekim ruskim izvorima pokrteno je oko 400 lica. Pokrtenici su radili kao nadniari kod Srba. Ubijani su oni pokrteni muslimani koji su htjeli potom da pobjegnu.4 4 Nakon osvajanja grada pojedini muslimani su im, uzdajui se u rije Srba, predavali svoje zlato i druge dragocjenosti na uvanje. Neki su potom pobijeni, dok su oni drugi- pokrteni ostali dalje da ive u Beogradu. Pokrtenici su zatim traili od Srba da im vrate dragocjenosti, ali u tome nisu imali uspjeha. Beogradska tvrava, prepuna izbjeglih graana, poetkom 1807. je zauzeta. Nijedna naoruana osmanska laa nije mogla da se probije do Zemuna, da nabavi potrebnu hranu. U tvravi je poela da hara glad, od koje su najvie stradali ene i djeca.4 5 Predaja je bila neminovna. Karaore je govorio da sve gradove sa Balkana Turci, ako ne milom to silom moraju da napuste. est nedjelja po predaji tvrave, njena posada, od oko 300 ljudi, predvoena muhafizom Sulejman-paom poubijana je na Ekmekluku, nedaleko od Beograda: Kako je on sa pratnjom i kalabalukom svojim iz Beograda udalio se, isti Srbi udare na njega i sve njegove

42 G. Desnica, Karaore, Beograd 1977, 210. 43 Savremenik Trinadafilo Duka o tome pie: "To da predstavi ovek, kakav se pokolj dogodio! Ko od koji prvi ugrabi i da pobegne, da se u grad strpa i svoj ivot da sauva, da ga neprijatelj ne sretne i ne zakolje"; upor. V. Stojanevi, Politiki uzroci promenama stanovnitva Beograda, 101, nap. 22; Z. Zivulovi, Najvee bitke Prvog srpskog ustanka, 140-144; T. P. Vukanovi, Naselja u Srbiji, 88; G. Desnica, Karaore, 209-210; L. Arsenijevi Batalaka, Istorija srpskog ustanka, knj. I, Beograd 1899, reprint izdanje 1988., 221-223. 44 Upor. V. Vinaver, Tursko stanovnitvo u Srbiji za vreme Prvog srpskog ustanka, 69; L. Arsenijevi-Batalaka, Istorija srpskog ustanka, II, 416. 45 . ivulovi, Najvee bitke Prvog srpskog ustanka, 150. 19

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

potuku, njega samog ubiju i sve njegovo imanje razgrabe.4 6 Ovaj pokolj je imao za posljedicu ubijanje i drugih Turaka po gradu, iza kojih su ostali samo majstori zanatlije, s porodicama, i do 150 drugih Turaka, raznih zanimanja koji su se za vrijeme sjee sakrili kod hriana. Beograd je 25. i 26. februara 1807. bio uasno pozorie. Ubijeno je preko 4.000 Turaka. Ustanici su sjekli stomake trudnim enama i vadili djecu iz njih.4 7 Pomamljeni beari su uinili toliko neovjetvo prema Turcima, njihovim enama i deci, kakvo nije uinjeno nikada ni pre ni posle toga.4 8 Pjesnik Sima Milutinovi Sarajlija ih je nazivao "bearinama strvnim". Leevi pobijenih muslimana bacani su u Dunav. Austrijski graniari su, kontrolirajui lijevu obalu Save i Dunava, nailazili na njih, pa su ih akijama odbijali od svoje obale. U Beogradu su sve do kraja februara trajale pljake, izgredi i nasilja nad muslimanima, kada je to Karaore konano obustavio. Po ruskom filozofu Nikolaju emievskom svi ratovi za nezavisnost proslavljani su u pesmama, a u ovoj klanici nema pesme, Srbi su je se stideli.4 9 Iza pobijenih muslimana ostalo je mnogo udovica i djece siroadi, prisiljenih da prose kako ne bi pomrli od gladi: i bilo ih je toliko mnogo da se po ulicama gotovo nije moglo mai od njih. Ustanike voe Mladen Milovanovi i Miloje Petrovi prigrabili su vie muslimanskih kua u Beogradu i brojne spahiluke u okolini. Mnogo se Srba pljakom zdravo obogate.5 0 Jo tokom osvajanja varoi i utvrenja neke ustanike starjeine, meu njima i Karaore, prisvajale su i pokrtavale ljepe i uglednije muslimanke. Otimanje i pokrtavanje Turkinja postae masovna pojava. Naroito su krtene i potom dijeljene kadijske i zabitske keri. Nije malo onih koji su oenili pokrtene bule i s njima stekli porod. Vojvoda Milenko Stojkovi je u svom haremu imao toliko Turkinja, da ih je, poto se zasitio njihovih
46 V. Terzi, Osloboenje Beograda od Turaka 1806-1807. godine, 154; L. Arsenijevi, Istorija srpskog ustanka, knj. I, 224. Gojko Desnica pie kako su ustanici kupili od Austrije nekoliko topova, odmah blokirali grad i uspjeli da savladaju "Turke" glau: "na kraju su izvrili juri i tvrava je kapitulirala. Dva meseca kasnije je i sam paa, i svaki onaj koji je nosio tursko ime, bio pogubljen - izuzev staraca, ena i dece i nekih zanatlija" - cit. prema: G. Desnica, Osloboenje Beograda od Turaka 1806-1807. godine, 42. 47 S. Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, knj. II, Sarajevo 1999, 770; E. Imamovi, Historija bosanske vojske, Sarajevo 1999,112. 48 Upor. V. Terzi, Osloboenje Beograda od Turaka 1806-1807. godine, 154; M. M. Vukievi, Karaore, knj. II, reprint izdanje iz 1912., Beograd 1981, 468; V. Vinaver, Tursko stanovnitvo u Srbiji za vreme Prvog srpskog ustanka, 65; V. orovi, Istorija Srba, Ni 2001, 550; M. orevi, Srbija u ustanku 1804-1813, 209. 49 V. Vuleti, Rusi i Srbi u susretu, Beograd 1995, 34; upor. B. Aleksov, Vienje verskih preobraenja u formiranju srpske nacionalne svesti, u: Religija, drutvo i politika: Kontroverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn 2002, 152-153. 50 V. Stefanovi-Karadi, ivoti srpskih vojvoda, Beograd 1963, 71; ivot i dela Kara-ora i njegovi Vojvoda i junaka, I, reprint izdanje iz 1883., Beograd 1971, 171.

20

D r. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p r o g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

ari, udavao za doglavnike i sluge, a malu djecu je darivao srpskim gospoama koje ih nisu imale.5 1 U ljeto 1807. u gradu je bilo mnogo turskih kua na prodaju. Srpsko stanovnitvo je masovno poelo da se doseljava. Beograd je predstavljao alostan izgled vojnikih pustoenja i razorenih zgrada. Poetkom septembra 1807. oko 200 nemonih, starijih muslimana i muslimanki dobilo je dozvolu od Karaora da brodom napuste grad i odu u Adakale. Broj preostalih "Turaka" je teko utvrditi.5 2 ivjeli su pod nadzorom, uz ogranieno kretanje. Ustanici su, kao u Beogradu, brutalno postupili sa preostalim muslimanima i u apcu, koji nisu, nakon pada grada poetkom 1807. izbjegli u Bosnu. ene i djeca pobijenih muslimana su pokrtavani.5 3 Sabaka posada je ispraena u Bosnu sa svim njihovim domaim prtljagom i sopstvenou, koju su ve malo i imali. Srbi su, prema sporazumu, osigurali 40 kola i laa da se ena i deca turska isprate u Bosnu. Samo je u Brko iz apca pristiglo hiljadu ena i djece.5 4 Srbi su 1807. zauzeli Podrinje. Uice je, nakon svega emu je izloeno od 1805., konano palo 11. jula 1807. kada se predala osmanska vojska koja g aje branila.5 5 Veina damija u Beogradu pretvorena je u crkve, kao i u Hasanpainoj Palanci, Kocarima, Grocki, Smederevu, Kragujevcu, Parainu. omet de Fose, francuski konzul u Travniku, nailazio je 1807-1808. po Bosni na muslimane izbjegle ispred Karaora: Bosna je prva zemlja u Carstvu u kojoj sam video muslimane, mukarce i ene, prinuene da po ulicama i po putevima, mole za milost. To su bili nesreni muslimani iz Srbije koje su zbog tamonjih nereda oterali u izbeglitvo. Ova pojava koja ne slui na ast Bosancima dokazuje koliko oni malo utiu na druge Turke to se tie milostinje i kolika je njihova sebinost prema svima drugim koji nisu roeni meu njima.5 6 Raid-beg Beogradlija je
5 1 Opir. R. Ljui, Ljubavi srpskih vladara i politiara, 22; "Glas javnosti", Beograd 10. april 2000. Milenko Stojkovi je otvorio u Poreu prvu srpsku javnu kuu. Od 28 ljepotica, njih 18 je bilo iz harema dahija pogubljenih na Adi Kali, a ostale su bile Srpkinje iz kraja vidi: "Veernje novosti", Beograd 17. januar 1999. 52 Po nekim zapisima iz 1809. "nije se ni nekrtenih ni pokrtenih Turaka u Beogradu 500 dua nalazilo... Takovih Turaka u Beogradu,jedva da se je tada nalazilo do 300 dua obojega pola zajedno sa decom, izmeu kojih, moda je, najvie do 20 mukih ivotni glava moglo biti, a ono je drugo sve staro, i ene i deca, bilo" vidi: V. Stojanevi, Politiki uzrocipromenama stanovnitva Beograda, 91. 53 M. Vukievi, Karaore, II, 448; V. Stefanovi Karadi, Prvi srpski ustanak, Beograd 1979, 81. 54 Upor. L. Arsenijevi Batalaka, Istorija srpskog ustanka, knj. I, 225; Prvi srpski ustanak: Akta i pisma na srpskom jeziku, knj. I, 1804-1808, Beograd 1977, 253-254; M. M. Vukievi, Karaore, knj. II, 468; G. ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812, 276. 55 E. Tihi, Bosanski Samac kroz historiju, Sarajevo 2005, 46-47. 56 T. orevi, Srbija pre sto godina, Beograd 1946, 189. 21

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

ostavio zapise o dolasku nekih uglednih muslimana iz Smederevskog sandaka u Bosnu da od Bonjaka, na namu junaka izmole pomo i zatitu u tekoj nevolji koja ih je zadesila. Ove su deputate primili u Sarajevu, gdje su odbijeni s izgovorom da dotini krajevi ne pripadaju Bosanskom ejaletu i da se zato oni nee mijeati u tue poslove.5 7 Sve do 1813. opaala se neka mlitavost kod Bonjaka, prema nekim navodima, u odbrani interesa Turske u Srbiji.5 8 Potrese i stradanja nisu izbjegli ni Bonjaci u Novopazarskom sandaku. Ustanici su 1806. krenuli ka Novom Pazaru. Do velikog boja dolo je 21. februara 1806. kod Deeve, gdje su ustanici poraeni. Do novih sukoba doi e 1809. godine. Tada su srpskim udarima posebno izloeni Sjenica i Novi Pazar.5 9 Hiljade muhadira, ija su sela popalili ustanici iz Polimlja i zapadnih nahija Smederevskog sandaka, bjealo je prema Pljevljima. Hroniari su biljeili: 1804. od velikog poganstva i pasjaluka i zuluma turskog odvre se Kara-ore u umadiji, i potre Turke, do Sjenice, osvoji i Sjenicu, strpasa grad, izgna Turke.6 0 Na poziv Karaora odred od oko 350 Brana i Hercegovaca pridruio mu se u napadu na Sjenicu, u kojoj se nalazilo i dosta izbjeglih muslimana iz Nove Varoi i okoline. Ustanici su napravili pokolj polovinom maja 1809. u Sjenici, gdje je, nakon predaje grada, koju je izvrio Hadi Mustaj-beg avi i dogovora da se stanovnitvo nesmetano povue prema Novoj Varoi i dalje prema Bosni, pobijeno oko 2.500 muslimana. Karaore je tim povodom obavjestio neke svoje starjeine da je sjenike muslimane ispratio na abu da vie ne dou.6 1 Antonije Proti, svjedok tih zbivanja, predstavio je detaljnije taj masakr: Seniki grad osvojen je 23. aprila 1809. godine. No, ovde moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karaore je Turcima uinio na astan nain putati Turke, sa enama, decama i malom. No, ujutru, kad su zapoeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne ekajui da izvrve iz grada, no zaponu uskakati preko zida unutra. Karaore je branio i

57 Prema: H. ii, Mostar u Herceg-Bosni, Mostar 1991,233. 58 M. Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II, (1739-1878), Sarajevo (bez godine izdanja), 20. 59 Opir. V. Radunovi, Upad Srba u Sandak 1809. godine, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva, sv. 6, Beograd 1934; S. H., Tragom prolosti Valjeva, Kraljeva i Kruevca, Glasnik, Rijaset IVZ, br. 3, Sarajevo 1984, 325-330; S. Zlatojevi, Crni ore topom razrui damiju, u: Caak u prolosti, aak 1995, 141-143; S. Bandovi, Novopazarska tvrava, Mak, br. 20, Novi Pazar 1997,71-84. 60 Lj. Stojanovi, Stari srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, 336. 6 1 Sjeniko-peterska visoravan, Beograd 1989, 22; R. Ljui, Vod Karaore, knj. II, Gornji Milanovac 1995, 24; takoer vidi: D. Malikovi, Sjenica u Prvom srpskom ustanku, Zbornik Sjenice, br. 8, Sjenica 1997; E. Rahi, Prvi srpski ustanak i njegov uticaj na prilike u Novopazarskom sandaku, Novopazarski zbornik, br. 32, Novi Pazar 2009, 78-79. 22

D r. S A F E T B A N D O VO C - M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

odbijao, ali nije mogao vojsku zaustaviti. Turci jedva uspedu tri asti izii iz grada, a proi koji su se zatekli, okrenu na nae pucati i u tome se povede straan po polju senikom boj. Ovde se nije gledalo ni muko, ni ensko, to se ne zna. Peak sasvim ostane po polju... Karaore je zapovedio da se glave donesu u Senicu. I tako, svri se ovaj boj. Glave su donete, no nije bilo dosta koia da se sve ponabijaju ve su onako pometane u paradu, a islom, ako je jedna manje (od) 2.500. A ovde je naih malo poginulo u ovom sraeniju.6 2 Novopazarska tvrava je 1809. predstavljala spas za mnoge muslimane pred udarima Karaorevih ustanika koji su doprli do Novog Pazara koji je na onom kraju sredina obrta i putovima zemaljskim i gotovo jedina sveza meu Bosnom i Rumelijom.6 3 Karaore tada "popali mnoge kue; Turke satera u anac, pa ih stane biti iz topova i kambura". On je, nakon viednevne opsade, uspio da polovinom juna popali Novi Pazar, ali tvravu u kojoj se pored vojske sklonilo i brojno gradsko stanovnitvo nije uspio da zauzme jer graanstvo njegovo (novopazarsko) svojom poznatom hrabrou junaki je odolevalo napadaima i onemoguilo im svaki uspeh. Tada je izvren pokolj muslimana koji su se sklonili u Devlet-hanum damiji, blizu tvrave, te je ulicom tekla u potocima ljudska krv, pa je zato ta ulica potom dugo nosila naziv Masli sokak - Krvava ulica.6 4 Karaore je prisiljen da napusti opsadu novopazarske tvrave zbog vijesti o porazima svojih eta na nikom bojitu, na Cegru, kao i zbog pristizanja novih
62 Nedeljna naa borba, Beograd 28. februar-1. mart 1998. O tom dogaaju Vuk Stefanovi Karadi, koji je svojedobno Leopoldu Rankeu preutao sjeniki masakr, ipak naknadno pie, opovrgavajui neke tvrdnje daje Sjenicu Karaore zauzeo najuri: "Alija sad na svoju i sviju nas sramotu moram kazati da to nije istina, nego da je bilo ovako: Kara-orije ugovori s Turcima da iziu sa svojem prtljagom i da idu ko hoe. Kad Turci u odreeno vrijeme otvore anac i prou kroz srpsku vojsku, koja im je sokak nainila, a dok ih jo ni pola nije bilo izilo, Srbi prednje strane stanu ubijati i pljakati; kad to vide Turci koji su jo bili u ancu, oni anac zatvore, i stanu se nanovo braniti i Srbe koriti to tako na vjeru rade. Kara-orije se pravdao, da su to uinili ljudi nepokorni bez njegova znanja i doputenja, i tako Turke nagovori kojekako da opet pou, ali i drugi put bude kao i prvi. Trei put morao je Kara-orije dati Turcima u taostvo kneza Duka, iz nahije kragujevake, i jo nekoliko od znatnijeh poglavica (kojijeh imena ne mogu sada traiti), tako ostali Turci iziu i otidu mirom i Srbi uzmu Sjenicu - prema: V. Stefanovi-Karadi, Istorijski spisi, II, Beograd 1964, 481-486. Na optube nekih savremenika daje velika sramota to je govorio o ovom pokolju Karadi je odgovarao: Istina je daje ovo sramota za Srbe, ali je sramota initi, a kad je ve uinjeno, u istoriji ne valja ga kriti- prema: Helsinka povelja, br. 115-116, Beograd januarfebruar 2008, 22. 63 L. Ranke, Srbija i Turska u XIX veku, Beograd 1892, 137; opir. S. Bandovi, Stoljea novopazarske tvrave , Zbornik Sjenice, br. 9-10, Sjenica 1999, 25-48. 64 Upor. G. Elezovi, Turski spomenici, (1348-1520), I, sv. 1, Beograd 1940, 908; Istorija srpskog naroda , V knjiga, I tom, Beograd 1981, 49; B. Hrabak, Srpski ustanci u Novopazarskom sandaku (Raka) 1804-1813. godine , Istorijski asopis, XL-XLI, Beograd 1995, 114-127; Kazivanja o srpskom ustanku 1804, Beograd 1980, 290-291; E. Rahi, Novopazarski zid plaa, Sandake novine, br. 11, Novi Pazar 7. avgust 1996. 23

7.RORNIK RADOVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

osmanskih snaga dolinom Morave. U povlaenju je Karaoreva vojska imala gubitke i u samom Novom Pazaru od muslimana koji su se zabarikadirali u svojim kuama. U gradu je uhvaeno 16 lica koji su vrili napade i svi su bili strijeljani.6 5 Austrijski izvori su javljali kako su Turci opet potisli Srbijance iz Novog Pazara, i to s velikim gubitkom. Sam Karaore da je sigurno ranjen, ali da se i jedno i drugo vrlo strogo krije.6 6 Zbog straha od osmanske odmazde sa ustanicima se povukao i dio pravoslavnih porodica iz Sandaka. Sulejman-paa je sa vojskom bez tekoa uao u Novu Varo, Sjenicu i Novi Pazar i nastavio nastup preko Uvca. U drugoj polovini 1809. sukobi su utihnuli. Osmanske trupe su vrsto drale Carigradski drum pod kontrolom. Ustanici su pri kraju 1810. bili gospodari situacije u krajevima Smederevskog sandaka. Izdano pomagani od Rusa, u ljeto 1811. prebacili su se preko Drine u vie pravaca, vrei teror nad bonjakim ivljem po pograninim selima. Vijest o ovim progonima naelektrizirala je Bosnu: iz ega se spontano porodi opi huk da tim bandama bezuslovno treba sablju udariti. Sa Porte su takoer stizale naredbe da treba sa svake strane na predreene razbojnike navaliti i udariti te njihove napadaje otkloniti i njih razbiti i rasprati.6 7 Srbi su se 1812. nali u tekom poloaju. Oni su prethodno nekoliko puta odbacili osmanske predloge mira i nikako kao pametno i dobro nisu smatrali da sebe Turcima povere, jer su mnoge Turke isekli, mnoge krstili, njihove bule za sebe venali, damije im poruili, sva zla i pakosti od Turaka, njima uinjena, trostruko su Turcima vraali.6 8 Bonjaci su imali veliku ulogu u vraanju osmanske uprave i uspostavi reda u Smederevskom sandaku.6 9 Srbi su Beograd, koga su prethodno zapalili, panino napustili: Iako u Beogradu nije jo ni puka turska pukla, takav je u narodu strah ovladao kad je uo da je Karaore preao preko, da su na vrat na nos begali preko. I u tom i takvom meteu, ipak se nalo vremena da se pobiju i "posljednji Turci".7 0 Vojvoda Cincar Janko Popovi izvrio je pokolj i preostalih Turaka, kao i Vule Ili u Smederevu. Na putu ka Beogradu osmansku vojsku, predvoenu
65 D. Malikovi, Novi Pazar u Prvom srpskom ustanku, Novopazarski zbornik, br. 19, Novi Pazar 1995, 115. 66 Graa iz zemunskih arhiva, knj. II, Beograd 1961, 214-215. 67 N. ivkovi, Uika nahija i slom na Zasavici (1813), Uiki zbornik, br. 13, Titovo Uice 1984, 34-35; H. ii, Mostar u Herceg-Bosni, 234, 248. Osmanlije su pobunjenike nazivali ekije razbojnici. 68 I. Jugovi, Neuspeli pregovori sa Portom, NIN, br. 2772, spec. dodatak, Beograd 12. februar 2004. 69 . Truhelka, Bonjaci i prvi srpski ustanak, GZM, XXIX, Sarajevo 1918, 225-226. 70 A. Ivi, Iz doba Karaora i sina mu Aleksandra, 65; M. orevi, Srbija u ustanku 1804-1813, 350. 24

Dr. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib je ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Kurid-paom, presretale su poklonstvene srpske delegacije s molbom da narod njihovog kraja ne uine odgovornim za izvrene zloine nad muslimanima. Svi su izaslanici, kao po dogovoru, za nedjela, inili odgovornim Karaora.7 1 Osmanska vojska ula je na ramazanski Bajram u Beograd. Po nekim srpskim ljetopisima Bonjaci su u gradu zatekli samo nekog ludog Nastu koji je imao nekoliko pasaskitnica kojima je nadenuo po neko tursko ime, na priliku: Hasan, Muja, ulja, Ibi.7 2 im je stigao u Beograd 13. oktobra Kurid-paa je objavio sultanovu milost i slobodan povratak svakome, izuzev Karaora i jednog broja njegovih saradnika. Nakon Beograda padali su i ostali gradovi bez otpora, da su ustae bile prisiljene kapitulirati i priznati tursko gospodstvo.7 3 U Smederevu je osmanska vojska naila na spaljen grad i poubijane sunarodnike.7 4 Srpska pobuna je 1813. skrena. Velika beanija Srba u jesen 1813. izvela je preko Save i Dunava izmeu 120.000 i 130.000 lica.7 5 Krajem oktobra 1813. u Petrovaradinskoj vojnoj granici, osim Zemuna, bilo je oko 11.000 izbjeglih porodica sa 61.000 lanova, a u Banatskoj vojnoj granici oko 4.000 porodica sa 22.000 lanova. Od ovih emigranata znatan dio e se vratiti kasnije u Smederevski sandak, dok je u Sremu i Banatu ostalo vie od 10.000 lica.7 6 Nakon slamanja pobune otpoeo je 1813. povratak muslimana u Smederevski sandak. Oni se nisu mogli lahko oporaviti od pretrpljenih gubitaka. Na zahtjev rumelijskog seraskera Bahram-pae krajem septembra 1813. u Beograd se iz Austrije vratilo 217 muhadira. Ubrzo su se vratile i porodice preivjelih spahija i jerlija. Na dalje pogoravanje prilika utjecalo je i irenje kuge po umadiji, Bosni i Makedoniji. Izvori svjedoe da 1814. bi kuga u Turskoj zemlji strana, da udari astaluk (kuga) u Tursko carstvo, silka naprasno ljuto mori te znano budi kada bi kuga. Poe moriti 1813, pake prestade 1815. godi. U Bosni je 1813-1818. kuga

71 Upor. H. ii, Mostar u Herceg-Bosni, 253; D. Ili, Teke godine (1813-1815), Beograd 1953, 28-29. 72 R. uki, Muzej srpske due - odeljenje ratnika, feljton, Politika, Beograd 14. april 1999. 73 S. Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463.-1850.), 124. 74 A. Ivi, Iz doba Karaora i sina mu Aleksandra, 65. Karaore e docnije rei: "Da ne besmo ubili pau na Emekluku, da ne besmo krstili Turke, da ne besmo uzimali nj ine ene i devojke za nae Srbe i da ne besmo ili na Sjenicu, ne bi propali niti bi tako razdraili Turke" - nav. prema: Memoarska proza XVIII i XIX veka, knj. I, Beograd 1989, 141. 75 V. Stojanevi, Drava i drutvo obnovljene Srbije (1815-1839), Beograd 1986, 20. Po Atanasiju Daskalu svi Srbi uoe u amce, a amaca je bilo do deset hiljada - vidi: Lj. orovi, Velika beanija, Politika, Beograd 24. juli 2004. 76 A. Ivi, Izbeglice iz Srbije na austrijskom zemljitu godine 1813. i 1814. godine, Istorijski asopis, knj. II, Beograd 1951, 155. 25

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

svakodnevno odnosila rtve.7 7 Pohare kuge su teko pogaale muslimane zbog strukture njihovih gradskih i seoskih naselja - zbijenog ureenog tipa i lociranja uz glavne trgovake i vojne rute kojima se ona najbre irila. U januaru 1816. izdat je sultanov ferman da se svi oni koji su iz Beograda doli u Bosanski ejalet vrate u svoj zaviaj da bi se obnovio ivot u tim krajevima.7 8 Osmanske vlasti su, nakon amnestije, obeavali Srbima siguran, miran ivot i oslobaanje od svih nezakonitih dabina.7 9 Srbi iz Smederevskog sandaka, predvoeni Miloem Obrenoviem, borbu su ubrzo nastavili ne samo oruanim ve i politikim sredstvima i do konca tree decenije najveim dijelom istisli muslimane iz unutranjosti sandaka, te ujedno podsjekli korjene njihove politike i ekonomske moi.8 0 Gradovi su nakon 1813. u drutveno-ekonomskom pogledu praktino odvojeni od sela sa pravoslavnim stanovnitvom. Po srpskim izvorima 1819. bilo je u tom sandaku svega oko 5.000 muslimanskih domova, sa oko 20.000 stanovnika. Boa le Kont je 1833. zapisao, ne uzimajui u obzir muslimanski ivalj pored Drine, da je bilo oko 14.200 muslimana, dok je prema drugim podacima 1833. bilo oko 23.000 muslimana.8 1 Muslimani, zatvoreni po varoima, ovisili su od sela, od onog sela "koje ih nije volelo i koje ih nikada nije trpelo u sebi... Po izgledu gospodari, oni su ustvari bili taoci onih nad kojima su imali tobonju vlast. Sem malog broja trgovaca i zanatlija, svi su ostali bili bednici bez igde iega, i u svojim opalim i naherenim domovima, iveli su od dana na dan".8 2 U Beogradu

77 Opir. M. Pani-Surep, Kad su ivi zavideli mrtvim, Beograd 1963, 201-202; H. Hajdarhodi, Vijesti o Bosni i Hercegovini Sibenanina A. A. Frarija, Radovi ANU BiH, knj. LX, Sarajevo 1975, 223-250; M. Hadijahi, Neki rezultati ispitivanja etnikih kretanja u Bosni u XVIII i prvoj polovici XIX stoljea, 295. 78 S. Sidki Haihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, II, 823. 79 Sreten L. Popovi pie: "Turci su u najveoj oskudici bili sa sredstvima za prepitanje (tj. ishranu), i da im nije dolazila hrana iz preko od cesarovaca, crkavali bi, tono re, od gladi. Turci, naueni samo na gospodstvo, i da nita ne rade, sad su morali sami vodu nositi, drva ei, hlebac i pecivo na furunu nositi itd. U toj nevolji ponu turski velikai prelaziti preko u Zemun i Panevo i moliti i preklinjati odbegle Srbe da se vrate natrag, zaklinjui se svim na svetu da im nee nita biti i da e ih gledati i paziti kao malo vode na dlanu" - cit. prema: S. Popovi, Putovanje po Novoj Srbiji (1878 i 1880), Beograd^ 1950, 346. 80 . orevi, ukur-esma 1862, Beograd 1983, 7. 8 1 Upor. S. Novakovi, Srbija u godini 1834. Pisma Boa le Konta De Rinji ministru inostranih dela u Parizu o tadanjem stanju u Srbiji, Spomenik, SKA, XXIV, Beograd 1894, 37-40; R. Ljui, Kneevina Srbija (1830-1833), Beograd 1986, 314. 82 T. orevi, Srbija pre sto godina, 197. Odnosi izmeu Srba i Turaka, navodi orevi, "nisu bili srdani, ali su bili korektni; oni se nisu voleli, ali se nisu pregonili. Mrnja i nepoverenje koji su postojali i na jednoj i na drugoj strani, i koji su ponekad vrlo izrazito izbijali, briljivo su prikrivani i zatakavani. Uzajamno ophoenje dobilo je oblik prividne panje i lane utivosti". 26

Dr. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p r o z o m i p ri b jei ta (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

su muslimani 1818. imali 2.500 domova a 1838. godine 830 kua, u okolini grada etri mlina, pet vrtova i 47 duana. Tako je "alosno izgledalo tursko stanovnitvo u Beogradu, nekada tako mnogobrojno i napredno".8 3 Vie nije bilo onog "istonjakog arenila i ivopisne raskoi" o kojima su govorili putnici koji su posjeivali Beograd u XVI i XVII stoljeu. ivjelo se u njemu "murdarski od danas do sutra. Svakoje vodio rauna o svom kuerku i svom epenku". Sjaj beogradskih aga i begova ostao je tek kao blijeda uspomena u "Alajbegovim" i "Ali Salih spahijinim" oronulim i vlanim zgradama i batama. Na nekada znamenitu i bogatu beogradsku ariju, sa poznatim zanatskim i trgovakim duanima, samo su podsjeali stari "okovi" i sokaci oko Vidin-kapije, na Dorolu i ancu sa svojim iskrivljenim "nastrenicama" i duanima.8 4 U gradu je bilo mnogo ruevina, popaljenih i razruenih zgrada. Naroito su bile oronule nekadanje begovske kue. Po mnogobrojnim ulicama zvijali su prazni placevi sa "sumnjivim gospodarima ili ak i bez gospodara". Grad je bio u ruevinama: "i stari bedemi, i gradski zidovi i ograde, i kasarne i magacini i kue".8 5 Stvaranje srpske autonomije unutar osmanske drave zasnivalo se na VIII taki Bukurekog mira (1812.), to je Porta pod snanim pritiskom Rusije potvrdila odredbama Akermanske konvencije (1826.), zatim odlukama Jedrenskog mira, te najzad posebnim hatierifima iz 1830. i 1833. kada je Srbima priznata unutarnja politika autonomija, a knezu Milou Obrenoviu prava nasljednog kneza (ba kneza). Sve je to ostvareno uz pomo novca i podmiivanja.8 6 Milo Obrenovi je, po istraivanjima Vase ubrilovia, bio jedan od najveih korupcionaa u srpskoj historiji XIX stoljea, najcininiji i najbezobzimiji. Oblaio se u tursko odelo s turbanom, a vladao je kao kakav vezir srpske narodnosti. Zulumi kneza Miloa i birokratskog aparata bili su gori nego pod Turcima.8 7 Krajem dvadesetih godina XIX stoljea meu muslimanima u Smederevskom sandaku vladala je apatija, praena nesigumou i strahom od novih stradanja:
83 V. Nikoli-Stojanevi, Etnika, demografska i socijalno-ekonomska struktura Beograda 1867. godine, Godinjak grada Beograda, knj. XIV, Beograd 1967, 34; upor. O. Milosavljevi, U tradiciji nacionalizma: ili stereotipi srpskih intelektualaca o "narria" i "drugima", Beograd 2002, 286-287. 84 V. Nikoli, Turska dobra i stanovnitvo u Beogradu u vreme bombardovanja 1862. godine, Godinjak grada Beograda, knj. IX-X, Beograd 1962-1963,286-287. 85 M. S. Petrovi, Beogradpre sto godina, 20. Neki su putopisci 1839. zapisali da su u toku jednog ramazanskog dana, "hode izale i popalile vatru na minaretima i Beograd je sav blistao u plamenu" - cit. prema: Republika, br. 236-237, Beograd 1-31. maj 2000. 86 A. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo 1996, 183. 87 M. Markovi, Nacionalno i socijalno osloboenje Srba u devetnaestom veku, Letopis Matice srpske, knj. 467, sv. 3, Novi Sad 2001, 305; takoer vidi: I. Jankovi, Na belom hlebu: smrtna kazna u Srbiji 1804-2002, Beograd 2012. 27

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

"najmanja novost, koju glupost i nepoverenje kakvog Turina na svoj nain razradi, najgluplja izmiljotina kakvog duandije, koji besposlen sedi na svom epenku, dovoljna je da se cela varo uzbuni". Kada se putem doboa oglaavala prodaja kue nekog preminulog Srbina u Beogradu, muslimani su, u strahu od lupnjave, doli kod predstavnika vlasti, drei da e ih Srbi poeti daviti i klati. Milo Obrenovi je nareivao Srbima u Beogradu da niko ne bude vie podstanar u muslimanskim kuama i duanima, ve da svaki od Srba nastoji da otkupi kuu, odnosno duan, elei time da pokae "Turcima da im nita drugo ne ostaje ve da rasprodadu svoje nepokretnosti".8 8 On je, prema kazivanjima, strano mrzeo Turke i prema njima bio uvek opor i nepopustljiv. Kad god bi se desio neki sukob on je govorio: Treba te trice terati iz zemlje.8 9 Osiromaena osmanska gospoda po gradovima, kada je bila i gladna i bosa, nije htjela pruajui ruku za milostinju izgovoriti udijelite. Neke erlije su molile po Beogradu od prolaznika pomo sa dostojanstvenim izrazom lica. Kada bi knez Milo sa svitom prolazio starobeogradskim ulicama, neki bi osiromaeni muslimani odmah prekidali za njih poniavajui posao, da bi demonstrativno, prekrtenih nogu, sa zapaljenim ibukom u ustima doekali srpskog kneza. ene muslimanke, da bi prehranile sebe i svoje porodice, rasprodavale su ak i eksere iz svojih kua.9 0 Bile su prisiljene, poto bi prethodno sve rasprodale to su imale, pa ak i odjeu, ostatke kunog posua, da potom skidaju i prodaju eremidu sa svojih kua. Muslimani su vie liili na pritvorenike, ili srpske ratne zarobljenike, nego na gospodare.9 1 Hatierifi 1830-1833. pokrenuli su dalja iseljavanja muslimana.9 2 Nije bilo dozvoljeno od 1830. naseljavanje drugih muslimana u Beogradu, dok su oni domai mogli prodati svoja imanja samo Srbima. Ujedno im je bilo zabranjeno podizanje novih zgrada.9 3 U istonoj Srbiji muslimani su se povukli ispred srpske vojske u Adakale, Fetislam, Vidin i Ni. Kada je u ljeto 1833. Milo Obrenovi
88 M. Gavrilovi, Milo Obrenovi, III, 315-317. 89 K. N. Hristi, Zapisi starog Beograanina, Srpska knjievnost, knj. 17, Beograd 1989, 432-433. 90 K. Dimitrijevi, Knez Milo, Beograd (bez godine izdanja), 184-185. 91 B. Kunibert, Srpski ustanak i prva vladavina Miloa Obrenovia, knj. 2, Beograd 1988, 223. 92 U hatierifu iz 1830. se navodi: "Turci, koji u Serbiji dobra i zemlje imaju, i koji bi eleli oprostiti ji se, kako bi snoenije svoja sa zemljom prekinuli, imae jednu godinu dana vremena, da je prodadu Srbima po pravinu cjenu, koja bi se od komisara opredjelila, koja e se toga radi imenovati. A prihodi od vinograda, baa, imanja, i zemlja oni Turaka, koji ne bi htjeli sa svim prekinuti svoja snoenija sa zemljom, prodavae se, po pravinoj procjeni, i zajedno s dancima hazni Beogradskoj, ova pak davae ji nadlenim njinim imaocima. Kromje garnizona po tvrdnjama zabranjuje se svim ostalim Turcima prebivanje u Srbiji sa svim" vidi: L. Ranke, Srbija i Turska u XIX veku, 551; G. Skoro, Iseljavanje Muslimana i Turaka iz zapadne Srbije u Bosnu 1788-1834, Uiki zbornik, br. 11, Titovo Uice 1982, 306. 28

Dr. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p r o z o n i i p h b ie i to (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

naredio opravku mosta na Moravi kod uprije, muslimani ovog mjesta i beogradski vezir su to shvatili kao pripremu za nasilno iseljavanje. Na lokalno muslimansko stanovnitvo koje se sklonilo u Kruevac, Aleksinac, Parain i upriju, vrenje od 1833. snaan pritisak da se iseli.9 4 Protjerivanje spahija iz sela i erlija-graana iz est okruga: Paraina, Ranja, Aleksinca, Kruevca, Banje, Knjaevca-Gurgusovca i drugih krajeva koji su od 1833. pripali srpskoj kneevini rezultiralo je time da su oni ostali skoro bez sredstava za ivot. Muslimanska imanja u Kruevcu jeftino je otkupljivao sam knez Milo, kao i braa Stojan i Aleksa imi, Radovan Petrovi.9 5 Znatan dio ljudstva iz sastava osmanske andarmerije i posada po anevima, varoima i palankama koje su pripale Srbima, nije se uspio snai i rijeiti svoj status. Veina muhadira se naseljavala po selima, a manji dio se smjestio po gradovima junomoravskog sliva: u Niu, Beloj AkPalanci, Pirotu, Prokuplju, Leskovcu i Vranju. Samo su neki nali posao u andarmeriji i poljskoj policiji. Meutim, svi su bili ogoreni zbog gubitka posjeda.9 6 I drugi krajevi su se nali na udaru. Samo du Drine, muslimani su, bavei se preteno zemljoradnjom, bili nastanjeni u 34 vea i 55 manjih sela. Oni su, nevoljno, poeli da odlaze u Bosnu. aak su 1831. napustili. Muslimani iz Bajine Bate iselili su se 1832-1834. u Osat, iz Bitinovaca du Drine i Kozjaka u Sakar i Mali Zvomik. U dijelu sokolske nahije, od planine Tare do sela Baevac, Jovan Mii, rujanski serdar, nije vodio duge pregovore. Upadao je u Beserovinu, Peruac i Pljeskova. Rasprave je prekidao prijetnjama i pucnjavom. Odatle je iseljavanje vreno skelama i amcima. Oko 1834. najvie iseljenika je iz Peruca. Iz njega je 131 porodica prela Drinu, kao i 10 porodica iz Beserovine.9 7 Iza Baje Osmana, "crvenog oveka, srednjeg rasta, sa okruglom crvenom bradom", iseljenog 1834. iz Pljeskova u Dobrak kod Skelana, ostale su livade, vonjaci i bate. Tu e potom itavo naselje, naseljeno pravoslavnim ivljem, dobiti ime Bajina Bata.9 8

93 Istorija Beograda, SANU, knj. II, Beograd 1974, 92-93; M. Gavrilovi, Milo Obrenovi, III, 318-319. Zagovarajui "upornost i istrajnpst u iseljavanju" kao i ekonomsku blokadu gradova on je 1833. naredio Srbima da napuste Uice i da se privremeno presele u Poegu, a potom je zabranio srpskim seljacima da donose svoje proizvode i prodaju ih u Uicu. 94 R. Ljui, Kneevina Srbija, 317-319. 95 R. Barjaktarevi, Oblutak kneza Lazara, Glas javnosti, Beograd 21. april 2001. 96 V. Stojanevi, Narodnooslobodilaki pokret u niskom kraju 1833. i 1834/5 godine, Istorijski asopis, knj. V, 1954-1955, Beograd 1955,428. 97 N. ivkovi, Sukob oko Mokre Gore i nemiri na Drini (1834), Uiki zbornik, br. 6, Titovo Uice 1977, 69-70; opir. S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804.-1862.), Stav, br. 4-5, god. II, Tuzla 2003, 44-61. 98 R. Blanua, "Proteruju" Osman Baju, Veernje novosti, Beograd 9. avgust 2003. 29

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Neki muslimani iz Poege i okolnih sela iselili su se 1830. i osnovali novo selo - Poegu kod Novog Pazara. Njihove ostavljene posjede, bate, oranice i panjake koristili su srpski seljaci." U Podrinju, u Lenici i Loznici 1834. naseljavane su po "naputenim turskim kuama" srpske pridolice iz derventskog kraja u Bosni. Kada se pojavila kolera, one su prele na austrijsku teritoriju, na podruje Slavonske i Banske vojne granice.1 0 0 Seoba je zahvatila i muslimane u Ivanjici. Imuniji Srbi su jeftino pokupovali ili uzimali u zakup njihova imanja.1 0 1 Spahija sela Pleina dao je svoj posjed za up masla.1 0 2 Poto svi muslimani nisu napustili svoja mjesta, shodno odredbama hatierifa iz 1830., doneen je 1833. novi hatierif, koji je regulirao odnos muslimana i pravoslavaca po gradovima.1 0 3 Milo Obrenovi je sultanu, nakon dobijanja ovog hatierifa, poslao 1000 volova, a poklone su dobili i nadleni osmanski i ruski velikodostojnici koji su radili na njegovoj izradi. Hatierifom iz 1833. visina srpskog danka iznosila je 2.300.000 osmanskih groa. Kako se ranija odredba o jednogodinjem roku koji je dat muslimanima za iseljavanje, pokazala nedovoljnom, ona je preinaena u rok od pet godina. Nije se smjela sputavati prodaja muslimanskih imanja. U Smederevski sandak se masovno doseljava pravoslavno stanovnitvo. Tu je 1815. najednom kvadratnom kilometru ivjelo 12,5 stanovnika, a 1844. ve 22,6, dok se broj sela poveao sa 1.400 na 2.018.1 0 4 Politiki program za iseljenje muslimana dao je upravo Milo Obrenovi, kao i uputstva kojih se trebalo striktno pridravati prilikom iseljavanja.1 0 5 Najprije je trebalo samo upozoriti sve one koji treba da se sele, i tom prilikom staviti im do

99 G. Skoro, Iseljavanje Muslimana i Turaka iz zapadne Srbije u Bosnu 1788-1834 , 305; N. Zivkovi, "Kurlagina buna" i iseljavanje Srba iz Uzica (1832-1835), Uiki zbornik, br. 5, Titovo Uice 1976, 103-105. 100 L. elap, Neuspelo naseljavanje bosanskih izbeglica u Srbiji u doba kneza Miloa, Godinjak Drutva istoriara BiH, god. XVI, Sarajevo 1961, 278. 1 0 1 S. Ignji-J. Radovanovi-V. Lukovi-Lj. Markovi-M. Bujoevi, Ivanjica, Beograd 1972, 26. 102 T. orevi, Granienje Srbije i Turske 1833. godine od Kopaonika do Paresije, Raka, br. 1415, Raka 1979, 111. 103 Raniji ferman odredio je na godinu dana rok u kome "muslimani, koji stanuju po varoima pored gradova, osim Beograda, mogu dobro prodati svoja dobra. Ali kako je ovaj rok priznat kao nedovoljan, njima je, u cilju izmene i odreenja toga roka, dato ovlaenje da stanuju u Srbiji jo pet godina, raunajui od dana objave fermana... Po isteku odreenog roka, muslimani koji stanuju po varoima moraju se seliti, a oni koji su nastanjeni po predgraima, osim predgraa Beograda, moraju se povui s njihovim porodicama u unutranjost gradova ili na drugo mesto, tako da se ubudue nijedan musliman ne moe vie nastaniti u Srbiji - prema: Lj. Aleksi-Pejakovi, Beograd u odnosima izmeu velikih sila i Turske, 7. 104 Istorija Jugoslavije , Beograd 1972, 226; upor. V. Stojanevi, Kosovsko-polimske migracije u Srbiju kneza Miloa, Glasnik, Etnografski institut, IX-X (1960-1961), Beograd 1961, 179-186. 105 A. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine , 187. 30

Dr. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p r o zo m ip r ib ie i ta (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

znanja daje rok za njihovo iseljavanje ve proao, nareujui da "svakog Turina, koji bi se protivio iseljenju sveu i natovare ga zajedno sa pokretnim imanjem njegovim na kola i konja, pa da ga prevezu preko Drine". On je savjetovao i da se "razvale" sva sela du rijeke Drine ije stanovnitvo nee da se iseli u Bosnu, te da se ne dozvoli povratak stanovnicima, protjeranim iz tih sela, niti da sakupe ljetinu. U znak represalija, plodove je sa tih imanja trebalo upotrebiti za potrebe srpske vojske. Uporno insistirajui na iseljavanju muslimana Milo Obrenovi je pisao Aleksi Simiu, svom zastupniku kod beogradskog pae: "Zato ou da im dokaem da moraju i kako doe mart svi do jednog moraju izlaziti iz varoi pak nek idu koji oe dalje, nedam ni jednom od njih biti meu nama, samo garnizoni gradova u stjenama gradskim nek prebivaju, a ostalo to se Turinom zove morae kako mart doe odlaziti izmeu nas, nit u vie ekati fermana niti berata, to je tvrdo i postojano moje namjerenije".1 0 6 Nije dozvoljavao da se muslimani raseljavaju po Smederevskom sandaku, traei od svojih ljudi da ih upuuju u Bosnu. Njegovi emisari su obilazili sela sa otrim upozorenjima da se mjetani bezuvjetno moraju iseliti. Pojedinim selima su Obrenovievi emisari, poput Vuleta Gligorijevia, slali pismena upozorenja da se isele u roku od jedne nedjelje, u protivnom "eto mene... s vojskom na vas".1 0 7 Slino se ponaao i Toma Vui Perii koji je, prijetei upotrebom sile, jasno stavljao do znanja muslimanima iz krupanjskog i loznikog kraja, Lipnice i Lenice, da se moraju bezuvjetno iseliti.1 0 8 U selima sokolske nahije stanovnitvo nije htjelo da tek tako napusti svoje domove, niti da prihvati njemu potpuno nepoznate odredbe sultanovog hatierifa, ak ni kada je poetkom 1834. bio poslat Portin izaslanik aif-efendija da to izvri.1 0 9 Zato su srpske jedinice poduzimale akcije da bi stanovnitvo natjerale da se iseli. U tu svrhu korieni su i topovi. U martu 1834. dolo je do sukoba u viegradskom kraju gdje je vreno administrativno razgranienje sa srpskom kneevinom i postavljanje graninih znakova, emu se protivilo lokalno bonjako stanovnitvo u Viegradu i Priboju, koje je posjedovalo imanja na drugoj strani Lima. Beogradski vezir je tada obavijestio bosanskog valiju i hercegovakog mutesarifa da je sporna granica
106 H. Cmovranin-N. Sadikovi, Sandak - porobljena zemlja, Tuzla 2001, 117. 107 R. Ljui, Kneevina Srbija, 319; opir. R. Markovi, Vojska i naoruanje Srbije kneza Miloa, Beograd 1957. 1 08 Opir. R. Popovi, Toma Vui Perii i iseljavanje Turaka iz Podrinja, Raanski zbornik, br. 5, Bajina Bata 2000, 17-29; Isti, Toma Vui Perii, Beograd 2003, 64-65. Iza prognanih podrinjskih muslimana ostali su ouvani nazivi u toponomastici: Osmanovo brdo u Perucu, Musino brdo i Vejzino polje u Viesavi, Selimov toak u Gunjcima. 109 Upor. Istorija srpskog naroda, knj. V, tom I, 123. 31

ZBO R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

utvrena Hatierifom i da moraju spreavati sukobe na njoj."0 Do sredine jula 1834. iseljeno je stanovnitvo sela Bulje i Pei, dok je stanovnitvo iz Petraca, Lonjina, Postinje, abljaka, Buinje i Besarovine seljeno u Bosnu. Nakon pruanja otpora spaljena su sela Peruac, Aluge, Buja, Kozla i Pei. Uz blagoslov kneza Miloa i Srpske pravoslavne crkve vreno je i pokrtavanje muslimana.1 1 1 Milo Obrenovi je izdavao uputstva lokalnim srpskim organima da muslimanska imanja isplauju, po potrebi, i vie nego to u stvari vrijede, kao i da ih kupuju i bez tapija.1 1 2 U svim mjestima gdje su muslimanske kue paljene ili razorene, nastojalo se, prema njegovim strogim uputama, da se sauvaju hambari i ostala imovina. On je takoer zabranio Srbima da nadnie. Obrenovieve akcije izazvale su bijes kod bosanskih prvaka, kao i nezadovoljstvo na Porti: "Kad u Carigrad glas stigne, da je knez Milo silom Turke iz podrinskih krajeva u Bosnu proterao, zameri mu se jako. Ali diplomaciji srpskoj poe za rukom da se Porta ublai". Milo Obrenovi je uspio da podmiivanjem osmanskih velikodostojnika izbjegne kanjavanje i osudu.1 1 3 Mada je 1834. precizirana kao godina definitivnog iseljavanja muslimana iz sela, ipak je i nakon toga bilo jo oko 20 sela u sokolskoj nahiji iz kojih se oni nisu iselili. Ostali su i u gradu Sokolu, Malom Zvomiku i Sakaru - muhadirskom naselju nastalom u prvoj polovini XVIII stoljea. U meuvremenu se vraao i izvjestan broj muslimana oko Sokola sve do 1862. godine, kada su se konano iselili u Bosnu.1 1 4 Povlaenjem muslimana nakon 1830. iz est nahija koje su date na upravu Srbima, gradski centri, poput Ranja, Batoine, Bagrdana, Tekije, Rudnika i Brze Palanke izgubili su urbani karakter i ruralizirali se: naseljavanjem Srba seljaka u njih postali (su) sela. Drugi su gradovi pretvoreni u palanke koje su bile neka

110 G. ljivo, Bosna i Hercegovina 1827-1849, Banjaluka 1988, 214. 1 1 1 R. Ljui, Kneevina Srbija, 342. 112 Karakteristino je to bilo sa otkupom imanja u upriji, gdje on svojim ljudima u februaru 1834. alje pismo: "Vi iete da Vam poaljem 6.390 groa, no ja Vam aljem 16.000 groa da to vie uzmoete i iskusurite, ne samo onih 80 amautskih udera, nego i druge kojekakve sirotinske zgrade, makar ih i skuplje malo platiti nego to vrede, samo nek prodaju Turci i neka zadovoljni budu... i nek se as pre s vrata tornjaju" - vidi: V. Stojanevi, Dva oruana sukoba na srpsko-turskoj granici iz vremena prve vlade kneza Miloa Obrenovia, Istorijski asopis, knj. IV, 1952-1953, Beograd 1954, 129. 113 Upor. R. Ljui, Kneevina Srbija, 322; . Rastoder, Refleksije Hatierifa iz novembra 1833. godine na Bosanski ejalet, Glasnik arhiva i arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, XLI/2011, Sarajevo 2011, 196-197. 114 G. koro, Iseljavanje Muslimana i Turaka iz zapadne Srbije u Bosnu 1788-1834, 321-324. 32

D r. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

sredina izmeu varoi i sela.1 1 5 Potpuno su sravnjene damije u Smederevu, Lenici, Rudniku, Kragujevcu, Golupcu. Parainska damija je pretvorena u pivnicu, a njena kibla u svinjac. U Loznici je stara drvena damija 1860. sluila kao okruno skladite baruta. U aku je damija pretvorena u crkvu. Trudei se da zemlju ispuni stanovnitvom, Milo Obrenovi je nastojao da zadri Cigane, kako se vidi iz jednog pisma M. Zdravkoviu, kome odobrava to je uhvatio Ciganina i Ciganku, preporuujui mu da i u budue svakoga, kromje Turaka, hvata i poalje Gospodaru, koga god osete da bei iz naega paaluka u drugi.1 1 6 Petanske Srpske narodne novine su pisale da su srpski seljaci eznuli za novcem i primitivno obraivali zemlju, koju nisu ubrili, da su ume nekontrolirano unitavali, kue nerado gradili, a stoku tokom zime drali pod vedrim nebom.1 1 7 Ilija Garaanin, ministar unutranjih djela i predsjednik srpske vlade (18431852), stvorio je 1844. Naertanije - tajni, programski dokument srpske vanjske i nacionalne politike, definirajui osnovni pravac njenih zvaninih tenji. Njegov osnovni princip je bio sljedei: na osnovu "istorijskog prava" podvrgnuti susjedno slavensko i srpsko stanovnitvo institucijama srpske drave i time od njega stvoriti jednu naciju.1 1 8 Na poetku Naertanija istaknuto je da se Osmansko carstvo mora raspasti, i da se to moe desiti na dva naina: ili e ono biti razdijeljeno, ili e biti na novo sazdano od svojih hristijanskih itelja. Kolosalna vizija Srbije ispunila je glave ljudi koji su se tiskali oko Garaanina. U Beogradu je 1848. izraen i plan za stvaranje "Srpskog Vicekraljevstva" u Osmanskom carstvu, u iji bi sastav ule, sem tadanje Srbije i Crne Gore, jo i Kosovo, sjeverna Albanija, dio Makedonije, Bosna i Hercegovina. U drugoj verziji se spominjala i Bugarska.1 1 9 Za vlade Aleksandra Karaorevia donekle je opao intezitet iseljavanja muslimana. Ivan Frano Juki 1847. pie da od 849.286 stanovnika u srpskoj

115 I. olovi, Selo i grad u delu Tihomira orevia, Glasnik Etnografskog instituta, knj. XLIV, Beograd 1995, 26. 116 O. Zirojevi, Cigani, Helsinka povelja, br. 105-106, Beograd mart-april 2007, 54. 117 Srpske narodne novine, br. 53 od 1Q. jula 1844; opir. T. orevi, Arhivska graa za naselja u Srbiji u vreme prve vlade kneza Miloa (1815-1839), Beograd 1926. 118 L. Vrkati, Istorijsko naslee konzervativne politike ideje, Helsinke sveske, br. 10, Beograd 2001, 56. 119 Po I. Garaaninu: Srbija mora nastojavati da od zdanija turske drave samo kamen po kamen odcepljuje i prima kako bi od ovog dobrog materijala na starom i dobrom temelju starog carstva srpskog, opet veliku novu srpsku dravu sagraditi i podignuti mogla; opir. D. Stranjakovi, Kako je postalo Garaaninovo "Naertanije", Spomenik SKA, XCI, Beograd 1939, 77-84; M. Ekmei, Marginalije o srpsko-bugarskim vezama 1844-1851, Godinjak Drutva istoriara BiH, god. XVI, Sarajevo 1965, 107; Isti, Evropska pozadina "Naertanija" Ilije Garaanina, Letopis Matice srpske, knj. 468, sv. 3, Novi Sad 2001, 26-268; Danas, Beograd 24. avgust 1998. 33

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

kneevini ima 15.161 Turin, te da su smjeteni u Beogradu, Adakali, Kladovu, Uicama (ima turskih kua 723, dua 3.659), Smederevu (turskih kua 150, dua 750), apcu (turskih kua 270, dua 1.350), Sokolu - gradovima gdje postoje osmanske posade, zatim u Kozli ili Kalkanu, Petercu, Buiji, Pei, Postinju Donjem, Postinju Gornjem, Alugi, Sakaru i Malom Zvomiku, gdje su oni imali 2.649 kua.1 2 0 Nakon ponovnog dolaska na vlast Milo Obrenovi e jo intezivnije raditi na pokretanju iseljavanja muslimana. Poduzimane su razne organizirane akcije da se oni isele. Iseljavanja su takoer bila motivirana brojnim politikim, psiholokim, ekonomskim i vjerskim razlozima.1 2 1 Srbi su krajem 1858. pravili planove za napad na Bosnu kod Zvomika - polazne take u njenom osvajanju. Saznavi za ove planove osmanske vlasti su naredile da se nadzire granica prema srpskoj kneevini, a na Drini je uspostavljen kordon. Mada nije dolo do napada, srpske ambicije nisu nestale. Srbi su traili da se muslimani iz Malog Zvomika isele ili da priznaju srpsku vlast. Istodobno su se alili da napadi na srpsku kneevinu zapoinju ba iz tog mjesta.1 2 2 Knez Mihailo Obrenovi je 1860. zapoeo snanu agitaciju protiv Porte. Reaktuelizirao je pitanje iseljavanju muslimana iz gradova, koje je prije postavljao i knez Milo. Kako je ono bilo povezano sa odlukama Preobraenske skuptine iz 1861. o reorganiziranju srpske narodne vojske, i sa poetkom njenog intezivnijeg naoruavanja, dolo je do novih srpskoosmanskih sporova.1 2 3 U jedanaest nahija Smederevskog sandaka muslimani su svojedobno inili 58 odsto stanovnitva. U Beogradu su predstavljali etiri petine stanovnitva, u Uicu su inili 96,7 odsto populacije, a 65 odsto u Pomoravlju. Po nekim srpskim izvorima u Sokolu i osam okolnih sela bilo je 1.600 muslimana, od kojih je 300 nosilo oruje; u Uicu je ova naseobina brojala 1.500-2.000 puaka; u abakom gradu bilo je oko 1.000 muslimana od kojih 200 pod orujem.1 2 4 Srpski izvori su, pak, procjenjivali da se uoi krize 1862. u srpskoj kneevini nalazilo oko 12.500
120 I. F. Juki, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo 1953, 202-206. 1 2 1 L. Ranke, Srbija i Turska u XIX veku, 487-488; . Hodi, Doseljavanje muslimanskog stanovnitva u Tuzlu, Glasnik, br. 2, Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ, Sarajevo 1979, 173174; E. Muovi, Muslimansko stanovnitvo Srbije od pada Despotovine (1459) i njegova sudbina, Kraljevo 1992, 125-127. 122 G. ljivo, Velike sile i susjedi prema Bosanskom ejaletu u vrijeme osnivanja konzulata (1850.1863.), Stav, br. 2, Tuzla 2003,46-47. 1 23 S. Stanojevi, Istorija srpskog naroda , 368-369; . Popov, Graanska Evropa (1770-1871), II, Novi Sad 1989, 425. 124 U jednoj narodnoj pjesmi pjeva se o apcu iz vremena dahija: "abac grade, moj veliki jade!/ Kroza te se proi ne mogae/ Od Mus-age i od Halil-age,/ Od srebrenih noa i puaka,/1 od njina velika jordama". 34

D r. S A F E T B A N D O V O M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro eo n i ip r ib ie i ta (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Turaka, od ega je skoro 3.000 bilo vojnika. Tokom te godine bivalo je sve manje varoana a sve vie nizama.1 2 5 U Beogradu su, uz dualizam vlasti, poetkom ezdesetih godina XIX stoljea bili zategnuti odnosi izmeu muslimana i hriana. Srpska masa je, u trenucima agresivnog raspoloenja, muslimanima po ariji skidala alme i obarala epenke, a oni ih, pak, kako su ih Srbi nazivali, batal-age odvraali prijetnjom da e se osvetiti i najesti umadijskih kokoaka.1 2 6 Knez Mihailo je izdao povjerljivu zapovijest da srpska policija privodi muslimane koji naprave neki prekraj to je izazivalo njihov revolt: Kad su srpski andarmi poterali neke Turke koji su u Paliluli napravili neki nered, nizami turski, na Stambol kapiji silom ih otmu. Drugi jo poee rano nou da zatvaraju kapiju, koja nikad ni danju ni nou nije bila zatvarana.1 2 7 Uzjamni srpsko-osmanski sporovi kulminirali su 1862. kada je dolo do sukoba u Beogradu koji su isprovocirali predstavnici jedne srpske zavere u dogovoru sa srpskom vladom, te je osmanska artiljerija iz tvrave granatirala ovaj grad.1 2 8 U toku sukoba neki muslimani u gradu krili su se po kuama i damijama, odakle su pruali otpor. Srbi su ubijali svakoga Turina koga su sreli.1 2 9 Nakon slamanja ove odbrane Srbi su dio muslimana protjerali u beogradsku tvravu. Osmanski topniki napad na Beograd bio je za Mihaila boji dar, jer je potom mogao da naredi mobilizaciju i zatrai hitnu evakuciju muslimanskog

125 . Magaraevi pie u svom Putovanju po Srbiji 1827. godine da su muslimani u apcu po veoj asti Bonjaci, dakle potureni Srbi, od kojih jedva se koji nae da zna turski govoriti upor. . orevi, Srpska narodna vojska 1861-1864 , Beograd 1984, 60. 126 . orevi, Srpska narodna vojska 1861-1864. godine, 58. 127 Uspomene i doivljaji Dimitrija Marinkovia 1846-1869 , priredio D. Stranjakovi, Beograd 1939, 145. 128 M. Ekmei, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja: Istorija Srba u Novom Veku (1492-1992), 282. 129 Kota N. Hristi opisujui napade na beogradske muslimane navodi da je u jednoj tekiji ivio "hoda sa enom i kerkom od 16-17 godina, a s njima je bilo tada onde jo 4 do pet ljudi, koji su se sklonili. Nai ljudi, beari, podstreknuti i voeni nekim Filipom Crnogorcem ili Hercegovcem, napadnu na ovu tekiju, pokuavajui da ulazak razvale, no Turci iznutra stanu pucati i braniti se. Filip sa 3-4 naa beara uspenje se preko zida na krov, ovaj dignu i tavanicu razvale, pa unutra uskoe. Upravnik Barlovac, spazivi ovo, odmah je poslao nekoliko andarma da hodu i ostale spasu da ne izginu, no meutim je hoda ubijen, a ki mu zaklana. Bulu i one druge Turke andarmi izvedu i u policiju dovedu i sklone - cit. Prema: K. N. Hristi, Zapisi starog Beograanina, Beograd 1989, 213; upor. F. Kanic, Srbija, knj. I, Beograd 1985, 42-45; . orevi, ukur-esma, 1862, Beograd 1983, 235-240; Uspomene i doivljaji Dimitrija Marinkovia 1846-1869 , 145. 35

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

stanovnitva.1 3 0 Srpska vlada je ovaj sukob doista i iskoristila za radikalno sreivanje spornih pitanja sa Portom, a posebice za progon muslimana iz gradova, ukljuujui i Beograd.1 3 1 Od polovine 1862. muslimansko stanovnitvo je zapoelo neorganizirano, i u veim grupama, prelaziti preko Drine, u Bosnu. Privremeni smjetaj su nalazili mahom u Zvomikom kajmakamluku.1 3 2 U Kanlidi, istanbulskom predgrau, odrana je u septembru 1862.

meunarodna konferencija povodom rjeavanja nastalih srpsko-osmanskih sporova. Uoi ove konferencije francuska i ruska vlada su sainile sporazum o zajednikom istupanju u korist srpskih interesa. Knez Mihailo je pisao Jovanu Ristiu, svom predstavniku na ovoj konferenciji, da insistira da se gradovi u Srbiji porue, dodajui: Mrtvi uzao, koji izmeu nas i Turaka postoji, nee se odreiti, dokle se sa sabljom ne posee.1 3 3 Konferencija je zakljuena protokolom od 12 lanova, po kome se tvrave Soko i Uice rue, izuzimajui gradove, 'Turci izlaze iz Srbije od svuda, pa i iz varoi Beograda. Porta je zadrala svoje garnizone u etiri grada: Beogradu, Smederevu, Fetislamu (Kladovo) i apcu. Po prvom i estom lanu zakljuaka ove konferencije muslimani su se trebali iseliti to je mogue bre. Odtetu za njihova pokretna i nepokretna imanja u Beogradu, u iznosu od devet miliona groa, trebala je Porti da isplati srpska vlada u ime sviju naknada koje je

130 S. Pavlovi, Istorija Balkana, Beograd 2001, 111. Odlazak iz Beograda uslijedio je nakon incidenta koji se sredinom juna 1862. desio na Cukur-esmi, kada su osmanski nizami ranili jednog srpskog egrta. K. Dimitrijevi pie u "Politici ekspres" o tome "kako smo godinama ueni na pogrenim istorijskim podacima" pa navodi "sluaj" ukur-esme: "Znaajan je podatak da 3/15 juna 1862. godine nije od turskih nizama bio ubijen nego samo teko ranjen srpski deak-egrt Sava Petkovi, kao to pokazuje njegov spomenik u Dobrainoj ulici, gde je uklesan ak i pogrean datum zbivanja. Pravu, izvornu verziju o tom dogaaju, nasuprot kraljevskom namesniku Ristiu, na osnovu zapisa svog oca Nikole, tadanjeg ministra unutranjih dela, objavio je u svojim uspomenama " Zapisi starog Beograanina Kota N. Hristi. Posle tog dogaaja usledilo je tursko bombardovanje srpske varoi kao i niz diplomatskih aktivnosti, pa se prava istina o samo povreenom ali ne i ubijenom srpskom egrtu, morala radi viih politikih ciljeva, zatakati. Tako da su o tom sluaju pogreno od Ristia obaveteni vie od veka mnogi istoriari pogreno pisali" cit. prema: Politika ekspres, Beograd 31. decembar 1994.-3. januar 1995. 13 1 J. Dajkovi, Beograd i sluaj na ukur esmi, Godinjak grada Beograda, knj. IV, Beograd 1957,314. 132 G. ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi, br. 30, Sarajevo 2001, 92-93; takoer vidi: Isti, Osvrt na dileme u historiji Bosne i Hercegovine u posljednjem stoljeu osmanske uprave, Saznanja, br. 1, Tuzla 2005, 90-91. 13 3 Upor. Lj. Aleksi-Pejakovi, Beograd u odnosima izmeu velikih sila i Turske od Jedrenskog mira (1829) do 1867. godine, Godinjak grada Beograda, knj. XIV, Beograd 1967, 14; Istorija srpskog naroda, knj. V, tom I, 295; R. Novakovi, Bombardovanje Beograda 1862 , Beograd 1953, 36-37; J. Dajkovi, Beograd i sluaj na Cukur esmi, 315. 36

Dr. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u Sm ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

imala da trai po protokolu Kanlike konferencije.1 3 4 Muslimani su imali da predaju Srbima svoja groblja na uvanje, a Srbi nisu smjeli da rue damije. To je ostalo tek mrtvo slovo na papiru. U Beogradu e odmah otpoeti sa ruenjem damija, od kojih su mnoge ve bile oteene jo u vremenu Karaorevog osvajanja grada.1 3 5 Beograd je poetkom sedme decnije imao 730 muslimanskih, tri romska i 536 nemuslimanskih domova i 519 nemuslimanskih duana. Ukupno je imao 2.328 zgrada, od kojih 1.486 nesrpske i 842 srpske kue.1 3 6 Iz beogradske varoi je 1862. prelo u tvravu vie od 600 muslimana. Mnogi Srbi su tada doli lako do imanja u okolini beogradskoj.1 3 7 Sudei prema procjeni izvrenih dobara u gradu je bilo malo imunijih muslimanskih porodica i pojedinaca. Veina ih je bila srednjeg imovnog stanja, ija je imovina vredela od 10.000 do 40.000 groa. Bojazan beogradskog muhafiza da se ondanji Turci ne pokau upornim naredbama Portinim nije imala osnova, kao ni tanana nada stanovnika da e aur sve da popusti, malo-pomalo, te e ii opet po starom itapu. Nakon pojedinanog uslijedilo je masovno iseljavanje kada je Raid-paa stigao ferman sa odlukama Kanlike konferencije.1 3 8 Na simpatije Evrope muslimani, prisiljeni da napuste svoje domove, nisu mogli raunati iz jednostavnog razloga: Srbi su bili hriani, oni nisu.1 3 9 U Beograd je ve 13. septembra 1862. stigao jedan parni remorker sa dva lepa, unajmljen za 595 carskih dukata. Poto su prethodno u Zemunu rasprodali preostalu stoku, 17. septembra je tim prvim veim transportom otilo dosta muslimana za Lom Palanku, odakle su pjeice trebali da ii u Ni i okolna

134 Upor. N. Hristi, Pre pedeset godina. ukur esma, Bombardovanje Beograda 3-5. juna 1862. (pretampano iz Trgovakog glasnika), Beograd 1912, 3-85; V. Kari, Srbija, fototipsko izdanje iz 1887, Beograd 1997, 508-509; V. ubrilovi, Odabrani istorijski radovi, Beograd 1983, 534; Istorija Beograda, knj. II, Beograd 1974, 148-150. 135 R. Ljui, Istorija srpske dravnosti, II, 135; Lj. Niki, Damije u Beogradu, Godinjak grada Beograda, knj. V, Beograd 1958, 160; opir. H. Hadiosmanovi, Velika Alipaina damija u Beogradu iz 1575. godine, Glasnik, VIS, br. 1, Sarajevo 1983; Isti, Jedinstvena Bajram-begova damija u Beogradu 1557-1901, Glasnik, VIS, br. 1, Sarajevo 1984. Po Evliji elebiji Beograd je 1660. imao 217 mihraba i damija. Geograf Hadi Kalfa zapisao je da ima u tom gradu 100 damija. Joakim Vuji je 1826. zabiljeio postojanje 30 damija, veinom u loem stanju. Hazim Sabanovi e docnije prikupiti podatke o 80 damija u Beogradu. 136 V. Nikoli, Turska dobra i stanovnitvo u Beogradu u vreme bombardovanja 1862. godine, Godinjak grada Beograda, knj. IX-X, Beograd 1962-1963, 270. 137 J. Dajkovi, Beograd i sluaj na ukur esmi, 325; V. Nikoli-Stojanevi, Etnika, demografska i socijalno-ekonomska struktura Beograda 1867. godine, Godinjak grada Beograda, knj. XIV, Beograd 1967, 38-39. 138 S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije u Bosanski vilajet (1862-1867), Znakovi vremena, vol. 4, br. 12, Sarajevo 20001, 153-157. 139 B. Jezemik, Zemlja u kojoj je sve naopako: Prilozi za etnologiju Balkana, Sarajevo 2000, 316. 37

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

naselja. Remorker se ponovo vratio i 24. septembra je otila grupa od 550 lica u Vidin; dva lepa su otila 2. oktobra, jedan sa 600 lica ponovo u Lom Palanku, a drugi sa 300 lica do Brkog. Posljednji transport je 9. oktobra otiao u Vidin.1 4 0 Dio prognanih beogradskih muslimana osnovao je u blizini Istanbula selo istog imena.1 4 1 Raid-paa, voa borbenih beogradskih muslimana i ljuti protivnik Miloa Obrenovia, najprije je otiao u Bosnu i slubovao u Sarajevu i Mostaru, zatim je bio okruni naelnik po Tesaliji. Umro je 1882. u Istanbulu. Osim Beograda, muslimani naputaju i abac, Smederevo, Uice. Srpske vlasti su inili vie neugodnosti muslimanima kako bi ih prisilile na to bre naputanje gradova. Prije nekoliko dana, pisao je 19. jula 1862. austrijski generalni konzul iz Sarajeva, srpska vojska je zahtijevala od muslimanskih porodica koje su jo uvijek stanovale izvan abake tvrave, da se odmah smjeste u tvravu. Kako na to nisu pristali, onda su ih prisilili, i tom prilikom su iza sebe morali ostaviti sve to su imali.1 4 2Iz apca je oko 568 muslimanskih domainstava protjerano u Bosnu. Iz Smedereva je 500 muslimana iz 150 kua austrijskim parobrodom 4. novembra otilo u Vidin.1 4 3 Nekoliko porodica kovaa protjeranih iz Ivanjice molilo je uzaludno kneza da ih ostavi jer su drugdje majstori nepoznati, te nee imati muterija, prilaui svjedoenja deset ivanjskih optinara o svojoj lojalnosti. Ipak su i oni protjerani u Bosnu. Uice je u prvoj polovini XIX stoljea bilo prava, i, pored Beograda, najvea turska varo u Smederevskom sandaku mali Carigrad na etinji, grad trgovaca i zanatlija. U Karaorevim napadima i osvajanjima grad je svojedobno dosta stradao, a stanovnitvo je izbjeglo u Bosnu. Joakim Vuji je u svom "Puteestviju" zapisao d a j e 1826. Uice imalo 1.200 turskih kua, 20 damija i 80 srpskih domova. Andreja Aribalda Patona, engleskog putopisca, uiki muselim obavijestio je 1834. da grad ima 3 500

140 . orevi, ukur-esma, 273. Kada se Srbija u ratu 1877.-1878. protiv Osmanskog carstva teritorijalno proirila i zadobila niki, pirotski, topliki i vranjanski okrug, odatle je izgnano etniki raznorodno muslimansko stanovnitvo, meu kojima i oni muhadiri pristigli svojedobno iz Smederevskog sandaka. 1 4 1 Iz Smederevskog sandaka se 1862. iselilo, po nekim navodima, samo 8.000 Turaka, dok je preostalih nekoliko desetina hiljada saekalo da 1867. krene na seobu nakon predaje gradova Srbima - vidi: V. Nikoli-Stojanevi, Etnika, demografska i socijalno-ekonomska struktura Beograda 1867. godine, 25. 1 42 G. livo, O raje1863.-1995., Oraje 2001, 19. 1 43 . orevi, ukur-esma, 273; takoer vid. H. Suljki, Iz prolosti Smedereva, Islamska misao, br. 141, Sarajevo septembar 1990. 38

Dr. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

turskih i 600 srpskih kua.1 4 4 Muslimani iz okolnih sela te 1834. iselili su se u Bosnu. Uzaludno su potraivali prihode sa svojih ostavljenih imanja, nikada ih nisu ostvarili. Ova imanja su srpski seljaci prisvajali bez odobrenja starjeina, dok su kue paljene. U Uicu je 1844. bilo 3.697 Turaka i samo 707 Srba.1 4 5 Uiki hroniari su pisali daje bilo divno pogledati grad sa Tatinca i okolnih brda, kako se po njemu bijele kule kao da su od sira. No, to je bilo do 1862. godine, a tada je odzvonilo i Turcima i gradu sa njegovim kulama.1 4 6 Zbog okruenja i neprestanih, kontinuiranih srpskih pritisaka grad je polovinom XIX stoljea izloen propadanju. Kada su saznali za dogaaje u Beogradu Srbi su u Uicu pokuali da zauzmu gradsku tvravu.1 4 7 Nakon potiskivanja muslimana u tvravu, njihovi domovi su opljakani. U stalnim sporovima izmeu pravoslavaca i muslimana doekane su i odluke konferencije u Kanlidi. etiri dana po njenom zavretku u Uicu je izbio veliki poar. Poar su izazvali Srbi - vemi ljudi, po nalogu okrunog naelnika Pavla elmaa, da bi optuili muslimane kao navodne podmetae i podstrekivae sukoba. Srpske novine su pisale daje prostor gde bejahu krasne kue i duani, gde leae silan espap, sagoreo i izgleda kao kakvo groblje. Toliki trgovci i zanatlije ostadoe prosjaci, a mnoga sirotinja bez krova nad glavom. Poar je svojim razmjerama iznenadio i podmetae, ali je posluio kao neophodni izgovor da se muslimani to prije isele iz Uica, shodno zakljucima konferencije u Kanlidi.1 4 8 Ilija Garaanin, srpski predstavnik i Ali-beg, sa osmanske strane, potpisali su poseban ugovor da se uiki grad bez odlaganja raskopa, a delije isele u Bosnu. Ve 18. septembra 1862. Uiani su upoznati sa voljom sultana i neminovnim odlaskom u Bosnu: U prvi mah muno su uli zapovesti, a za koju nigde ni sanjali nisu da e je doiveti, ali naposletku pokorie

144 Upor. T. P. Vukanovi, Naselja u Srbiji, 126-127; S. Ignji, Uika nahija, Beograd 1961, 81-82; . iri, Staro Uice u zapisima, Titovo Uice 1985; H. Suljki, Prilog prouavanju prolosti Uica iz osmanlijskog doba (1463-1862), Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 1, Sarajevo 1991, 42-44; M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, 330. 145 Upor. V. Kari, Srbija, 695-696; G. Lazi, Gradnja crkve ,vv. Georgija u Uicu, Meaj, br. 2325, Titovo Uice 1990, 175; H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica u Bosnu 1862. (dalje: Iseljavanje Muslimana iz Uica), Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 2, Sarajevo 1991, 161. 146 S. Kosti, Memoarske slike prolosti Uica (Iz "Samoukog rukopisa" Miladina Radovia), Uiki zbornik, br. 6, Titovo Uice 1977, 322. 147 F. Kanic, Srbija, knj. I, 590-510; . orevi, Srpska narodna vojska 1861-1864, 68-69. 148 Miladin Radovi zapisivao je o poaru: Najvei deo varoi prekrio je pepeo poara, obgorele glavnje i ruevine kua. Zatrpane su i pogaene stare drvene esme na lule, nestalo je vrtova i vonjaka, platane i jablanove opalio je poar. Pusta i otvorena zjapi velelepna ehova damija, i niko ne misli na turbeta, niane i svetinje - prema: S. Ignji, Uice i okolina 1862-1914 (dalje: Uice i okolina), Titovo Uice 1967, 18-19. 39

7.RORNIK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

se. Uike hode su se bunile, ali veeg odjeka nije bilo. Fatalna odluka je bila donijeta u dalekom Istanbulu, mimo njihovog znanja i volje.1 4 9 Prelaz iz Uica u Bosnu odreen je da bude u Krivom viru, kod Petrie, nie Bajine Bate. Evakuacija muslimana je otpoela u grupama. Srpski predstavnici su za njeno izvoenje zatraili pomo od rabadija i kiridija, kanjavajui one koji nisu poli, i pored poziva, u akciju za izganjanje muslimana. Iz poekog sreza je uestvovalo 484 lica, od kojih 348 sa konjima i 136 sa kolima. Lokalni Srbi su doveli na stotine konja da bi transport mogao da krene. Savremenik Miladin Radovi je to opisivao: Nije dugo bilo dooe nae rabadije iz beogradskog, valjevskog i kragujevakog okruga, njih oko 700-800, te muslimani potovarie pokretnost, pa uz pratnju nae vojske odoe u nedoin.1 5 0 Prva grupa od 400 lica iseljena je 19. septembra. Druga grupa je brojala 600 lica. Trei transport je otiao 28. septembra 1862. godine. Posljednji oprotaj od Uica napravile su mlade muslimanke ispred Belagia hana, okupljene u tuno kolo i uz sjetnu pjesmu. Rastanak je bio dirljiv: sve je otilo plaui.1 5 1 Muslimani su mahom otili ka Bosni, Sandaku, kao i drugim dijelovima osmanske drave, prema krajevima dananje Albanije i Makedonije. Kada su krenuli put Bosne, elo kolone je bilo na Kadinjai, a rep u varoi. Srpska ih je vojska pratila pjevajui. Kad se opet stane seliti - govorio je jedan era dojueranjim komijama - nemoj drugoga traiti, no porui meni da doem da te opet selim- na ta mu je muhadir nevoljno odmahnuo: Vala, Vlae, kako ste poeli, muno emo se i u amu zadrati.1 5 2 Jedan od potomaka muhadira opisivao je put od Uica: Preli smo drugog dana drinsku upriju kod Viegrada i domogli se bosanskih planina. I dok je stotine drugih familija zaostajalo putem, u varoima i kasabama nedaleko od Drine nadajui se valjda da e se jednoga dana moi vratiti u dragi zaviaj, nai su stari ili na zapad sve dalje i dalje, putovali su vie od tri hefte, putem se odmarajui i po
149 S. Ignji, Uzice i okolina, 22-23; E. Tihi, Bosanski amac kroz historiju, 42-43. 150 H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 162-163. 1 5 1 Upor. S. Ignji, Uice i okolina, 21-23; Lj. Stojanovi, Staro Uice, beleke i uspomene iz 18651878, Glasnik Srpskog geografskog drutva, Beograd 1922, 157-176; H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 163-164; A. Musi-D. Sulji, Izgon Muslimana iz Uica, feljton, Osloboenje, Sarajevo 30. februar - 5. mart 1991; Glas islama, Novi Pazar april 1998; S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije u sjeveroistonu Bosnu (1862.-1867.), Mak, br. 33, Novi Pazar 2003, 80-89. 152 . orevi, ukur-esma, 272. Ovaj detalj, ali vezan za iseljavanje muslimana iz Nia 1878. pominje i Milan Milievi u svojoj knjizi Kraljevina Srbija, gdje na pitanje srpskog vojnika zato idu, kad e Srbi za njima, muhadiri odgovaraju: "Ako - takav nam je k'smet. Mi emo napred u am, odakle su nai stari". am je stari naziv za Damask. Ponavljanje ovakvih kazivanja, u razliitim vremenskim periodima, svjedoi da su ve bili stvoreni stereotipi oko onog to je pratilo progone muslimana. 40

D r. SA F E T B A N D O V O C - M uslim ani n S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

nekoliko dana. Htjeli su valjda uvjeriti sami sebe - da o nekom povratku u stari zaviaj ne bi trebalo ni pomiljati.1 5 3 Izgon muslimana iz Uica Srbe je stajao 30.588 groa. Uice je napustilo 2.917 odraslih osoba i 917 djece. Iza njih je u gradu na etinji ostalo 550 kua.1 5 4 Ilija Garaanin je 1. oktobra 1862. izvjetavao daje Uice ve oieno od Turaka. Najvei broj muhadira iz Uica i Sokola naselio se u krajevima istone i sjeveroistone Bosne. Bosanski valija odredio je da se veina muhadira smjesti trajno u Zvomikom kajmakamluku. U proljee 1863. obilazio je sjeverne krajeve Bosanskog ejaleta da bi oznaio zemljita za podizanje njihovih naselja. Za one koji su se iselili u Bosanski ejalet osnovano je est kasaba: Kozluk, Brezovo Polje, Samac, Oraje, Orahovo, Kostajnica. Lokalne vlasti su pravile planove da dio muhadira nasele na konfisciranim imanjima Husein-kapetana Gradaevia. Ruske diplomate iz Sarajeva su ustvrivale da e se muhadiri teko privii na obradu zemlje jer oni nisu bili zemljoradnici, ve mahom gradsko stanovnitvo.1 5 5 U krajeve Zvomikog sandaka 1862. je prelo oko 533 porodice sa 1.243 lica. U Tuzlu je dolo 12 porodica, u Bijeljinu 23, u Brezovo polje 89, u Bosanski Samac (Gornju Aziziju) 235, u Graanicu 14, u Srebrenicu 22, u Donju Aziziju (Oraje) 132, i u Vlasenicu tri domainstva.1 5 6 Zajedno sa Uianima u Bosnu su stigle i desetine porodica Cigana iz ovog grada.1 5 7 Iako je bilo u poetku planova da se u Sarajevu naseli oko 100 uikih porodica od toga se odustalo, pa se naselilo svega

153 Upor. M. Kazazovi, Ponovo muhadiri, Preporod, br. 3/586, Sarajevo mart 1996; H. Avdi, Uiki muslimani, Sandak Bosna, br. 28 i 29, Frankfurt/Main BRD, januar 1997. 154 Opir. S. Ignji, Uice i okolina, 22-23; N. ivkovi, Uice 1862, Titovo Uice 1981, 328-338; G. Skoro, Iseljavanje Muslimana iz Uica i sokolske nahije u Bosnu 1862, Uiki zbornik, br. 12, Titovo Uice 1983, 115-148; M. Imamovi, Pregled istorije genocida nad Muslimanima u jugoslovenskim zemljama, Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 6, Sarajevo 1991, 680; S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804.-1862.), Stav, br. 4-5, god. II, Tuzla 2003,44-61. , 155 Opir. I. Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878, Sarajevo 1988, 90; S. Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, II, 1106; G. ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, 94. 156 . Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 17881862. godine, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. II, Tuzla 1958, 74-138; S. Ignji, Muslimanska imanja u Uicu, u: Oslobaanje gradova u Srbiji od Turaka 1862-1867, Beograd 1970, 377-378; H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 166-167; D. ilimkovi, Tuzla u osmansko doba, Tuzla 1996, 31-33; . Hodi, Doseljavanje muslimanskih porodica u Tuzlu, Glasnik, IVZ u SFRJ, br. 2, Sarajevo 1979, 174-176. 157 H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 165. 41

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

njih est.1 5 8 Iz Beograda se naselilo u Brkom 15 porodica sa 36 mukih lanova, u Oraju 134 porodice, a u gradaakom srezu 25 porodica. Doseljenici iz Beograda su se bavili trgovinom i zanatima, iz Sokola zemljoradnjom i stoarstvom, a iz apca zanatstvom, ribarstvom i skeledijskim poslovima.1 5 9 Preseljeno je 1862. i neto etnikih Turaka iz Beograda i apca u Oraje i neka druga bosanska naselja.1 6 0 Jedan dio muslimana iz Uica i Sokola naseljen je i u Bosanskoj krajini. Oni su osnovali Bosansku Kostajnicu. Dio muhadira je naseljen i u varoici Orahovo, na putu izmeu Bosanske Dubice i Bosanske Gradike.1 6 1 Na Glasinac, planinsku visoravan, iza planine Romanije, takoer su se doselile neke muslimanske porodice iz Smederevskog sandaka.1 6 2 Mnogi muhadiri nisu krili nezadovoljstvo zbog odreenih lokacija za naseljavanje. Isticani su i zahtjevi da, umjesto kua, dobiju novac, da e se potom sami brinuti o svojoj egzistenciji.1 6 3 Nakon odlaska muslimana iz Uica bila je, shodno srpsko-osmanskom sporazumu, formirana posebna komisija za rjeavanje imovinskih sporova izmeu muslimana i Srba, za prodaju muslimanskih imanja i likvidaciju njihovih dugova. Po nestanku muslimana otpoela je neskrivena pljaka njihove imovine. U jednom aktu uikog naelstva stoji: Kue i ostale turske ograde, to su ovde posle poara i iseljavanja Turaka zaostale, povreuju nai ljudi, vie manje otkidajui i odnosei patose, tavane, vrata itd. Uniteni su brojni vonjaci u okolini i samom gradu.1 6 4 Iseljene muslimane zastupao je Salih-efendija nastojei da prodaje komad po komad njihove imovine, elei time da postigne veu cijenu. Srpski predstavnici su izvjetavali kako su Osmanlije traile 95.000 dukata da bi, ubrzo, zahtjev svele samo na 13.000 dukata. Najvei broj posjeda otkupila je uika optina novcem dobijenim u zajam od Uprave fondova, kupujui glavna muslimanska imanja,

158 I. Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878, 91; M. Pelesic Bonjaci na svjetskim ratitima, Sarajevo 1996, 67-68. Francuski konzul je pisao da bi naseljavanje Uiana u Sarajevu moglo biti tetno zato to Sarajlije ne podnose doljake i to bi naseljavanjem Uiana situacija bila jo vie pogorana. Ruski konzul se, pak, zalagao da se Uiani nasele u neposrednoj blizini vilajetskih vlasti i stranih konzula, a ne u unutranjosti. 159 E. Tihi, Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Beogradskog paaluka i njegovo naseljavanje u Posavini, u: Bosanska Posavina - dio cjelovite Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1994, 156. 160 M. Hadijahi, O manjinskim etnikim skupinama u Bosni i Hercegovini u XVIII i XIX stoljeu, do okupacije 1878, Prilozi, br. 18, Sarajevo 1981, 217. Oni e se, nakon 1878. iseliti iz Bosne. 1 6 1 V. ubrilovi, Odabrani istorijski radovi, 535. 162 M. Filipovi, Glasinac, Beograd 1950,129; I. Pai, Od hajduka do etnika, Sarajevo 2000, 44. 163 G. ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, 99. 164 Upor. S. Ignji, Uice i okolina, 24; H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 168, S. Kosti, Memoarske slike prolosti Uica (Iz "samoukog rukopisa" Mtladina Radovia), 325. 42

D r. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani ii S m ederevskom sandaku: p ro g o n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

naroito ona u centru grada, kao jednu cjelinu.1 6 5 U izvjetaju okrunog naelstva 5. oktobra 1865. o toku prodaje stoji: Turci su prodali jue i danas naim ljudima jo svojih placeva. Svi placevi kupljeni su tako jeftino, da bi se odmah za njih, ako ne jo jedanput onoliko koliko je dato, a ono sigurno polovinu od toga dobiti moglo.1 6 6 Imuniji graani su koristili svoj uticaj da uzmu najbolje placeve. Kupovina imanja je 1867. okonana. Ubrzo je porueno i preostalih sedam damija u Uicu.1 6 7 Gorku sudbinu imali su i muslimani iz grada-tvrave Soko, u blizini Krupnja. Sokoljani su se dugo bunili, ne vjerujui da su tek tako, jednom odlukom iz Istanbula osueni da odu. Na svojim protestnim skupovima su, u nevjerici i oajanju, poruivali: Mi hoemo da nam sultan doe u Soko pa da nam kae poto nas je dao Vlasima, dodajui da oni ne priznaju cara koji ih alje u surgun. Poli su tek onda kada je srpska vojska krenula na njih. Ve 20. oktobra 1862. srpska tampa je pisala da seljenje Turaka ide svom kraju. enskinja i sva eljad prebaeni su u Bosnu, kao i da se preostale familije pojedinano odlaze. Seoba u istonu Bosnu je zahvatila i muslimane iz azbukovaka sela: Graanice, Aluge, Zakuana, Male, Donjeg Potenja, Pei, Laza, Kozla i Buje.1 6 8 Stanovnitvo koje je 1862. naputalo Soko nije dalo da se vrijea: Ako vam je, biva, car dao da nas sa naih ognjita kreete, nije dao da nas u obraz dirate; a obraz je potenom ovjeku prei od samog ivota - govorio je stari Husein-beg Kavadarevi, srpskom kapetanu Mii koji je nadgledao iseljavanje u Bosnu.1 6 9 Poetkom 1863. minirane su i onesposobljene, u prisustvu ruskih i britanskih vojnih komesara, uika i sokolska tvrava: Vele da su Turci sagledav ruevine grada i svojih domova gorko uzdahnuli i vrtei glavama rekli: Valah biva, i da nas

165 R. Poznanovi, Zapisi i seanja o starom Uicu i poslednjim uikim damijama, Uiki zbornik, br. 9, Titovo Uice 1980, 121. 166 S. Ignji, Uice i okolina, 25-26; Isti, Muslimanska imanja u Uicu, 379. 167 Kamen sa ejhove damije, najljepe uike damije je 1876. iskorien, izmeu ostalog, za zidanje kafanskih nunika. U narodu je ostalo vjerovanje da e onaj koji je sruio ovu damiju biti proklet; opir. R. Poznanovi, Zapisi i seanja o starom Uicu i poslednjim uikim damijama, 126-127. 168 Azbukovica, Ljubovija 1985, 142-143; upor. S. Kulenovi, Etniki procesi na prostoru sjeveroistone Bosne odprahistorije do danas, Pogledi, br. 7, Tuzla 1998, 54. 1691 sam ih je ovaj srpski oficir alio, bar na rijeima, da su se oni tu izrodili i oni i njihovi edovi i njihovi ukunedovi, nije lasno bolan, ostaviti svoju kuu, svoj zaviaj i svoje ognjite - upor. . orevi, Cukur-Cesma, 212; R. Ljui, Tursko naslee u Kneevini i Kraljevini Srbiji, 282. 43

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Padiah povrati natrag, nemamo se gde skloniti, niti rasta vraati u Soko.1 7 0 Srpski knez Mihailo je u skuptinskoj besjedi 17. avgusta 1864. konstatirao: Muslimani koji su iveli u Uicu i Sokolu, iseljeni su, a gradovi uiki i sokolski porueni su, ali ima jo da se isele Turci iz Malog Zvomika i Sakara, a ima i Katel da se digne.1 7 1 Imanja prognanika prela su u dravne ruke.1 7 2 Dok je Uice, uz naseljavanje Srba, i dalje funkcioniralo kao gradsko sredite, varo u Sokolu nakon ruenja nije naseljavana. Soko je, zajedno sa neposrednom okolinom od 11 sela, bio naseljen iskljuivo Turcima, pa je njihovim iseljavanjem prestao i ivot ovog grada.1 7 3 Knez Mihailo je omoguio ostanak u gradovima samo onim muslimanima koji su pristali da se zovu Ciganima. Zbog toga su svi oni koji su htjeli opstati morali prihvatiti takvo identificiranje.1 7 4 Iz srpske kneevine je, prema navodima ruskog konzulata u Sarajevu, zakljuno sa 1867-1868. prelo u Bosnu oko 30.000 muslimana.1 7 5 Dr. Rado Ljui smatra da su muslimani protjerani zato to nisu htjeli srpsku kneevinu prihvatiti za svoju dravu, kao i zbog svoje odlunosti da se ne pokore zakonima sekularne drave, ustvrujui kako bi, da su oni eventualno opstali, morali priznati i prihvatiti da su srpskog porijekla.1 7 6 Dio prognanih muslimana 1862-1867. naselio se na teritoriji Bijeljine, Janje, Kozluka, Zvomika, Srebrenice, Vlasenice, Brkog, Kladnja, Tuzle, Graanice. Osnivaju i nova naselja: Brezovako Polje, Gornju
170 V. Nikoli-Stojanevi, Raevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijievih saradnika, Beograd 1975. 129. Ona navodi da je u Krupnju do tada postojala damija koju je "Antonije Ivanovi, sreski naelnik i pravnik, poruio i od njenog kamena sagradio sreske hapsane za vredne Raevane". Opisujui selo Baaluci, uitelj L. opalovi 1903. pie: "Ime Baaluci priaju daje dolo otuda to su u staroj varoi u Loznici oko reke ire stanovali Turci, ije su bate bile na tom mestu gde je sad ovaj zaseok, i tu su bili veliki jabunjaci, i kestenja je bilo dosta, pa kad su Turci isterani, onda doseljenicima Srbima nije bilo potrebno da kre umu, ve su imale gotovo zemljite sa batama". 1 7 1 L. Ranke, Srbija i Turska u XIXveku , 488; M. Milievi, Kneevina Srbija , knj. I, Beograd 1876, 611. 1721. Hasan, Iz prolosti Loznice i njene okoline, Islamska misao, br. 77, Sarajevo 1985, 35. 173 J. Nekovi, Tvrave osloboene od Turaka - Smederevo, abac, Kladovo, Uice, Soko , u: Osloboenje gradova u Srbiji od Turaka 1862-1867 , 561. 174 Ti tzv. Bijeli Cigani naseljeni u apcu, Loznici, Krupnju, Ljuboviji, Malom Zvomiku i jo nekim mjestima pored Drine, doli su iz Bosne, iako su mnogi tvrdili da su zapravo starosjedioci, da su govorili samo srpski jezik i to zanosei pomalo na bosanski; upor. T. orevi, Na narodni ivot , knj. 2, Beograd 1984 298; H. Jusufspahi, Istona dijaspora , Glasnik, VIS u SFRJ, god. XLII, Sarajevo januar-februar 1979, 293. 175 Upor. I. Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878 , 91; M. Pelesi, Pogovor , u: P. J. Cohen, Srpski tajni rat. Propaganda i manipulacija historijom, Sarajevo 1996, 260. 176 R. Ljui, Suze sultana Sulejmana Drugog , "Politika", Beograd 6. februar 1993. Krajem XX stoljea srpski seljaci oko Rudnika i Gornjeg Milanovca jo su aptom pominjali velika "turska groblja" zatrpana prilikom izgradnje Ibarske magistrale; opir. J. Vuievi, Tajna turskih grobova , "Glas javnosti", Beograd 14. decembar 2000. 44

D r. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p r o zo m i v rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Aziziju (Bosanski Samac), Donju Aziziju (Oraje).1 7 7 Naselja su graena sa irokim, pravim ulicama, sa prostorom za trgove, bate i damije. Dio muslimana iz Smedereva, Kladova i Beograda otiao je u Rumeliju, u Vidin i Ni, dok su neki prelazili i Bosfor, nastanjujui se po Anadoliji. Svako se naseljavao tamo gdje mu je vlast odreivala, to je izazivalo nezadovoljstva iseljenika, ali nisu imali izbora.1 7 8 U graanikom kadiluku je 1863. izgraeno 28 kua u koje je smjeteno 128 odraslih osoba sa 60 djece, mahom iz Uica, Sokola i apca.1 7 9 U Samac (Azizija Bala - Gornja Azizija) u ljeto 1863. doli su muhadiri iz Beograda. U poetku su stanovali pod adorima, dok im vlast nije izgradila kue. Ve godinu dana kasnije ovaj grad je imao 350 kua i 2.000 stanovnika. Doseljenici su meu posavske muslimane unijeli smisao za trgovinu. Naroito su razvili trgovinu ljivama.1 8 0 Na Drini, prema Srbiji, nastao je Kozluk. Naseljavanje je vreno i na takama prema austrijskoj granici. Muhadirima pristiglim u Oraje (Azizija Zir Donja Azizija) pravljene su kue srazmjeme broju lanova porodice. Trgovcima i zanatlijama su podignuti duani. Uz svaku kuu dato je po pet dunuma zemlje. Uvedena je i isplata dnevnica (jevmija) u iznosu od po jedan gro po osobi. Doseljenici su osloboeni i vojne obaveze u narednih 20 godina, odnosno do 1882. godine.1 8 1 Izmeu doseljenih muslimana i starosjedilaca - katolika i pravoslavaca, nije bilo omraze.1 8 2 U srpskoj kneevini su ispranjeni krajevi postali veoma primamljivi za Srbe koji pristiu sa razliitih strana: sa Kosova, iz Crne Gore, Sandaka i Bosne. Zakon o naseljavanju stranaca iz februara 1865. godine, odreivao je niz povlastica za doseljenike (besplatno dobijanje zemlje, kue, stoke i odreene koliine hrane, zatim oslobaanje od poreza, vojne obaveze tokom izvjesnog perioda) to je izazvalo tako masovno doseljavanje da su ubrzo bila donijeta i neka ogranienja. Pokret je zaustavljen u jesen 1865. zabranom srpske vlade da se ne proreuje

177 Upor. I. Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878, 90-91. Dio ovih muhadira i njihovih potomaka napustie Bosnu nakon 1878. i austrougarske okupacije, odlazei put raznih krajeva Osmanskog carstva. 178 . Hodi, Doseljavanje muslimanskog stanovnitva ii Tuzlu, 176. 179 . Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 17881862. godine, 140; G. ljivo, Graanica u vrijeme nemira u Zvornikom sandaku, Graaniki glasnik, br. 10, Graanica 2000, 34. 180 J. Dedijer, Hercegovina i Hercegovci, Beograd 2000, 66. 1 8 1 M. Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo 1990, 123, nap. 14. Porta je jo 1857. izdala zakon koji je porodicama muhadira obeavao zemlju, oslobaanje od poreza i od sluenje vojnog roka od est do dvanaest godina, u ovisnosti od mjesta naseljavanja vidi: F. oron, Poslednji trzaji (1878-1908), u: Istorija Osmanskog carstva, Beograd 2002, 589, 633. 182 G. ljivo, Oraje 1863.-1995, 241. 45

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

pravoslavno stanovnitvo u jo neosloboenim krajevima.1 8 3 Srpska kneevina je 1866. u popisu stanovnitva postavila pitanje o narodnosti s ciljem da se za svakog stanovnika utvrdi da li je vlake, ciganske ili koje druge nesrpske narodnosti. U kneevini je bilo 10,5% Vlaha, 2,1% Cigana i 0,45% pripadnika ostalih narodnosti.1 8 4 Iako je srpsku kneevinu napustilo muslimansko stanovnitvo, a ostala samo osmanska vojska po gradovima, ni njeno prisustvo nije bilo dugog vijeka. Nastavljeni su raznovrsne diplomatske akcije i pritisci srpske strane na Portu da i vojska napusti gradove, uz stalno isticanje da opasnost za mir ne dolazi od Srba ve zbog prisutnosti osmanskih garnizona.1 8 5 Porta je, optereena brojnim problemima, prisiljavana na politiku stalnih ustupaka, to je, konano, dovelo i do ispunjenja srpskih ciljeva. Sultan je 1867. izdao ferman o predaji Beograda, Smedereva, apca i Kladova Srbima. Ali Riza-paa, posljednji osmanski komandant beogradske tvrave, simbolino je 24. aprila 1867. predao knezu Mihailu na kadifenom jastuiu kljueve apca, Beograda, Smedereva i Kladova koje je sultan povjerio na uvanje knezu.1 8 6 Dan kasnije Ali Riza-paa je napustio Beograd sa posljednjim odredom osmanske vojske.1 8 7 Tim povodom su beogradske novine pisale: Tako, dakle, svrismo konano rastanak na s Turcima na dananjem, pameti dostojnom danu, na kome u celoj Srbiji vie nema ni jednog Turina.1 8 8 Na Kalemegdanu je, pored sultanove, postavljena i srpska zastava.1 8 9

1 83 R. Petrovi, Migracije u Jugoslaviji, Beograd 1987, 10. 184 Po popisu iz 1874. u kneevini je bilo 1,003.900 stanovnika. Od toga tek 140 muslimanskih porodica u Malom Zvorniku i Sakaru - vidi: I. Hasan, Islamski spomenici u Malom Zvorniku, Islamska misao, br. 46, Sarajevo oktobar 1982. 185 S. Jovanovi, Sabrana dela , tom III, 447. 186 Ja sam sada za shodno naao, da se uprava oznaenih gradova tebi (knezu - prim. S. B.), i srpskoj vojsci poveri, s tim, da se pored moje carske zastave, vije i srpska zastava... Obznanjujui ovo reenje kojim se uprava tih gradova na oznaeni nain tebi poverava, pridodajem, da se ima prethodno iskati od moje vlade saizvoljenje, kad bi se imala na njima preduzeti kakova preinaenja - upor. Uspomene i doivljaji Dimitrija Marinkovia J846-1869 , 174. 187 Ali Riza-paa, porijeklom iz stare aristokratske istanbulske porodice, ikolovan je u Parizu. Govorio je francuski, njemaki, engleski i bosanski jezik. Njegova ena, Mejra, porijeklom Grkinja takoer je bila obrazovana i poznata po organizaciji raskonih prijema za ene i kerke uglednijih Beograana, akreditiranih konzula, austrijskih oficira iz zemunskog, panevakog i petrovaradinskog garnizona. Poleksija Dimitrijevi-Stoi je o tome pisala: Zar nas Turci harae, klae i veae vekovima, a nae prve gospoe klanjaju se painici i s njom lumpuju kao belosvetske enske. Gospoe adamskog kolena, a painicini gavazi ih nou po mahalama prate kao da su bearue. Ovaj svet beli u crno se okrenuo, okrenule ga srpske gospoje - cit. prema: Duga, br. 1698, Beograd 15-28. avgust 1998. 188 R. Novakovi, Bombardovanje Beograda 1862 , Beograd 1952, 41. 189 Sultanova zastava je skinuta 20. juna 1876. kada su Srbija i Crna Gora, kao vazalne kneevine, ule u rat sa osmanskom dravom; upor. Lj. Aleksi-Pejakovi, Beograd u odnosima izmeu velikih sila i Turske, 18-19; J. Malievi, Istorija predaje turskih gradova u Srbiji srpskoj vladi 1867. godine , u: Oslobaanje gradova u Srbiji od Turaka 1862-1867 , 248; Istorija Beograda , II, 153. 46

D r. S A F E T B A N D O V O - M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro g o n i ip r ib ie i ta (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

Te 1867. definitivno se briu posljednji tragovi turskog gospodstva u Srbiji.1 9 0 Nastupilo je doba frontalnog unitavanja tragova jedne viestoljetne kulture i obiljeja bezgrobnog naroda koji joj je pripadao. Sa izmjenom strukture stanovnitva, otpoele su promjene i ivljenja i obiaja. Savremenici e uoavati da se turski jezik vie ne uje nigdje, grki vrlo rijetko, a srpski se isti i ispravlja svaki dan. Kue, duani, zanati, odelo i obiaji, sve se to udeava prema onom to se vidi na zapadu, na ime, u najbliem susedstvu.1 9 1 Rovinski je 1868-1869. putujui srpskom kneevinom primjetio da ima kod Srba mnogo netrpeljivosti prema svemu stranom, govorei dalje o protjerivanju muslimana, o propadanju posljednjih damija u Beogradu i zatiranju tragova islamsko-orijentalne kulture.1 9 2 Mnoge umjetniki isklesane nadgrobne ploe i nadgrobni kamenovi sa turbanom uzidavani su u novogradnje, koje su brzo nicale izmeu poruenih turskih kua ili su neposredno dograivane na njima... veina adrvana, meu njima, na alost, i neki vrlo lepi, sa turskim natpisima u kamenu, nestala je u dugotrajnoj borbi s ljudskom nerazumnou i destruktivnou.1 9 3 Kanitz je 1887. u Beogradu od nekada brojnih damija zatekao tek Bajrakli damiju, koju je jo 1690. podigao sultan Sulejman III, izbijenih vrata i prozora. Historija stvaranja drava na Balkanu je historija-secesionizma i ekspanzije, otcjepljenja iz vienacionalnih drava uz pretenzije ka velikonacionalistikoj zamisli. Taj proces je vodio preko ruenja osmanskog politikog poretka, njegovog socijalnog i kulturnog nasljea, kao i vjerskih i etnikih ienja pri emu su predstavnici drugaijih kulturnih, etnikih i vjerskih grupacija tretirani kao prijetnja sopstvenoj stabilnosti i samostalnosti.1 9 4 U balkanskom etnikom kaleidoskopu naelo nacionalnosti bilo je recept za nasilje. Nacionalne drave su nastajale na razvalinama Osmanskog carstva, putem vjerskih i etnikih ienja - eufemizma kojim se prikriva genocid, progona nepoeljnog stanovnitva, posebno muslimana. Oni su smatrani jednim od nepoeljnih segmenata osmanskog nasljea. Trend ka njihovom protjerivanju prisutan je u cijeloj historiji balkanskih drava u

190 V. ubrilovi, Odabrani istorijski radovi, 543-545; H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 164. 1 9 1 M. Teodosijevi, Poznavaoci turskog jezika kod Srba, 53. 192 M. Karaulac, La nacionalnih mitova, Vreme, br. 415, Beograd 3. oktobar 1998. 1 93 F. Kanic, Srbija, I, 52-53. U jednoj bolje stojeoj kui na Dorolu neki kafedija je, navodi Kanic, otvorio firmu sa natpisom "Kod dve bule". 194 T. Kulji, Prevladavanje prolosti: uzroci i pravci promene slike istorije krajem XX veka, Beograd 2002, 467; S. Bandovi, Balkan i historiografski stereotipi, Beharistan, br. 7-8, Sarajevo 2002, 179-201. 47

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

XIX stoljeu. One su teile rjeenjima da eliminiraju, a ne da reguliraju muslimansko pitanje. Svi narodi imaju memorisane razliite prie i datume. Historija Balkana nije potpuna, niti se moe tumaiti bez izuavanja i uvaavanja udesa muslimana iji je brutalni progon sa tog prostora zapoeo jo krajem XVII stoljea. Legitimnu sliku te prolosti ini i ono to o njoj misle i muslimani. Bez racionalnih rekonstruiranja svih dionica prolosti nemogue je istraiti i shvatiti historiju Balkana, naroda koji tu ive. Ta historija je, pak, u veini nacionalnih historiografija, mahom prezentirana uz minimiziranje i marginaliziranje muslimanske komponente. Oskudna znanja i odsustvo elje da se to stanje prevazie posljedica je rasistikog stava u tim limitiranim historiografijama koje su nastojale da zaborave sve ono to nije ilo u prilog slavi nacionalne historije. Turski jaram je tu, poput neke vrste historijske indulgencije, neto to unaprijed daje opravdanje za bilo koji postupak nacije, neto to je apriorna amnestija. U irim naunim krugovima postoji i otpor prema propitivanju odreenih tema, poto im odgovara postojea, konzervirana slika. Vrijednost historiografije se ogleda i kroz to ta nije prouila Muslimani nisu miljenici balkanske i evropske historiografije. Mitologizirana historija je duboko utkana u balkansku zbilju. Turci su dugo bili kostur balkanskih oslobodilakih mitova i kolektivnog pamenja koje je uticalo i na niz nacionalnih historiografija. One se teko oslobaaju gvozdenih zagrljaja, gdje mit ima moniju snagu optubi nego istorijska istina (M. Ekmei). ini se, pie dr. Dubravka Stojanovi, da kada bi nam neko uzeo Turke, bili bismo prinueni da se suoimo sa samima sobom i sa sopstvenim propustima.1 9 5 Problematino je pisati o osloboenju, ako oslobodilac, osloboenome oduzima slobodu, ili mu namee svoju verziju slobode.1 9 6 Kod onih koji vre progone oduvijek postoji prirodna potreba za poricanjem zloina, da svoje nedjelo svedu u podnoljive numerike granice. Oni koji su proganjali i istrebljivali pojedine narode ne mogu biti jedini i iskljuivi izvori za prouavanje historije tih istih naroda. Istraivanja izbjeglitva i progonstva su usko povezana sa problemima ljudskih prava, nacionalizma, genocida i etnocida. To pitanje nema samo humanitarnu, ve i

19 5 D. Stojanovi, U ogledalu drugih", u: Novosti i: prolosti: znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije, Beograd 2010, 27-28; opir. vidi: K. Rot, Kako izai na kraj s prolou, u: Slike u glavama. Ogledi o narodnoj kulturi u jugoistonoj Evropi, Beograd 2000, 195-197; Imaginarni Turin, ured. B. Jezemik, Beograd 2010. 196 H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 26. 48

Dr. S A F E T B A N D O V O

M uslim ani u S m ederevskom sandaku: p ro zo n i i p rib ie ita (1 8 0 4 -1 8 6 2 )

politiku, pravnu i moralnu dimenziju.1 9 7 Pojava progonstva i iseljenitva je tragina za pojedinca ali i za narod u cjelini.1 9 8 Historija je vieznaan proces. Istraivanje viestoljetne, kontinuirane muhadirske drame na Balkanu, otkriva skoro zaboravljeni svijet individualnih i porodinih sudbina, svijet borbe za opstanak, sadrajniju prolost mnogih mjesta, u kojima su s izgonom muslimana brisani tragovi njihovog postojanja. Sudbinu pojedinih muslimanskih zajednica na Balkanu ne treba promatrati izolirano, ve i u kontekstu udesa i drugih muslimanskih zajednica. Mnogobrojni historijski procesi i zbivanja prevazilaze lokalne okvire i regionalne granice. Protjerivanja i iseljavanja muslimana uticala su na tektonske promjene etniko-vjerske strukture Balkana. I istraivanje ove viestoljetne, viegeneracijske muhadirske drame ostae trajan napor, uvijek napor u toku kojem se ne nazire kraj.

197 Opir. Izbeglice - rtve etnikog inenjeringa, priredio Boris Deli, Beograd 2004. Jedna izbjeglica je svojedobno napisala da ljudi koji su nasiljem protjerani iz svog doma nee vie nigdje nai smiraja ni spasa, lutae do svoje smrti kao uklete due izmeu pustih zemaljskih odredita vidi: Osloboenje, Sarajevo 15. april 2010, 30. 198 Simon Vejl je u studiji Potreba za korenima jasno pokazala da su rasni i etniki projekti, koji dovode do masovnog izbjeglitva, u osnovi usmjereni na slamanje ovjeka, ljudske due. Ne postoji samo ljudski ivot kao takav, on uvijek podrazumijeva odreen okvir da bi imao smisla. Izbjeglitvo je jedan od najsnanijih naina da se taj okvir ukine i ovjek slomi, jer kako Vejl navodi: Imati korjene je moda najvanija i najmanje shvaena potreba ljudske due - prema: . Kora, Izbeglitvo i ove kova potreba za ukorenjenou, Odgovor, br. 169, Beograd 15. januar 1998. 49

Prof. dr.G A L IB LJIVO - P rto ieriva n ie stan ovn itva islam ske v iereiz K n eevin e S rbile 1830-1878. zo d in e

Prof. dr. sci. Galib ljivo

PROTJERIVANJE STANOVNITVA ISLAMSKE VJERE IZ KNEEVINE SRBIJE1830-1878. GODINE

Saetak: Poslije zakljueenja sporazuma ruske carive Katarine II i austrijskog cara Josipa II. o zajednikom neprijateljstvu protiv Osmanskog carstva 1782. godine slijedili su dogaaji kojima se to pokualo ostvariti. Prvo je poeo austrijsko-ruski rat protiv Osmanskog carstva 1788.-1791. koji se u u historiji Bosne i Hercegovine nazivao i Dubiki rat. Ovaj rat zavren je mirovnim ugovorom u Svitovu 1791. godine na osnovu sporazuma zaraenih drava da e se uspostaviti granice kakve su bile prije rata. Ipak, Cetingrad i Drenik-Grad pripali su Austriji i od tada je Bosanski ejalet bio onaj dio Osmanskog carstva na koga su susjedne drave pokazivale posebno interesiranje. Od 1830. godine kada je sultan hatierifima ureivao odnose sa knezom Miloem, ovaj se okomio na muslimansko stanovnitvo u namjeri da Kneevinu Srbiju uini bez muslimanskog stanovnitva i svih znakova njihovog ivljenja na tim prostorima. Nije birao sredstva da to postigne. Kljune rijei: Uzviena Porta, Srbija, muhadiri, knjaz Milo, kadiluk, Sandak Zvornik, Nikola Omikus, erif Osman-paa, Mihailo Obrenovi, Cezar Durando, Zivko Crnogorevi, Ejalet Bosna, Sarajevo, Tuzla, Banjaluka, Brko, Oraje, Bosanski Samac, Brezovo Polje, Kozluk.

Prvo razdoblje vladavine kneza Miloa usko je povezano sa nasilnim preseljenjem muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije. Muslimansko stanovnitvo u Smederevskom sandaku u XIX stoljeu bilo je po svom porijeklu raznorodno. Najvie je bilo islamizovanog srpskog ivlja (Srbi Muhamedove vere) sa podruja Srbije, Stare Srbije, Bosne i Hercegovine.4 4 Oni su bili nastanjeni u gradovima, palankama i selima. Nije bilo sumnje u to da su muslimani u apcu bili po veoj asti Bonjaci, dakle potureni Srbi od kojih jedva se gdi koji nae da zna turski govoriti.4 4 Pravih Turaka je bilo malo i njih su nazivali Turkue. Zato je ispravnije nazivati ih muslimani i muslimansko stanovnitvo, jer po svom etnikom porijeklu oni nisu bili Turci. Pravoslavna raja im je bila potinjena, pa je
51

ZBO R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

sve pripadnike islamske vjere nazivala turcima .' Turci, kao naziv za sve stanovnike islamske vjere udomaio se u jeziku stanovnika u Srbiji, kod hrianskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, manje u Hrvatskoj, ali i u naunoj literaturi, knjievnosti i meunarodnim istupima. U Kneevini Srbiji muslimanskog stanovnitva u najveem broju bilo je gradovima i naseljima oko Drine. U sokolskoj nahiji u 31 selu bilo je oko 550 kua i oko 1.250 mukih stanovnika i prema procjenama bilo je 5.000 stanovnika; najvee selo Pljeskovo imalo je 57 kua.2 Inae u Kneevini Srbiji 1833. godine bilo je oko 23.000 muslimanskog stanovnitva. Prema istraivanjima M. Gavrilovia, u Srbiji je 1819. bilo oko 5.000 kua, a muslimanskih stanovnika 15.000 - 20.000. Boa-le Kont je zapisao da ih je 1833. godine bilo 14.200. Bili su smjeteni u ovim gradovima: Beograd 6.000, Uice 4.000, Soko 100, Smederevo 800, abac 500, Kladovo 500, Nova Orava 300, uprija 150, Hasanpaina Palanka 200. On nije donio podatke o muslimanskom stanovnitvu pored Drine, pa su njegovi podaci nepotpuni. Iz jednog podatka se zna da je 1834. godine u u Sokolu je bilo 112 spahija i 175 nefera. U Jadruje muslimanskog stanovnitva bilo u Lipnici 35, Loznici 150 i Lenici 82 kue; po tome izlazi da se u Jadru nalazilo 267 mulimanskih kua. Slino je bilo i sa Raevinom u kojoj su ivjeli u etiri naselja: Krupanj 32, Mednik, Mali Zvomik i Sakar 155 kua, pa po ovoj raunici bilo je u Jadru i Raevini 454 muslimanske kue u kojima je moglo ivjeti oko 3.000 muslimanskih stanovnika. Iz podadataka koje smo izneli vidi se da je muslimansko stanovnitvo pored Drine ivelo u 37 naselja i daje brojalo oko 8.000 stanovnika.4 4 Pored navedenih mjesta, u 1833. godini muslimansko stanovnitvo ivjelo i u svim mjestima u kojima je imao sjedite muteselim: Valjevo, Poega, Kragujevac, Rudnik, Jagodina, Poarevac, Grocka, Pore, Svrljig, Raanj. Imajui sve to u vidu u Srbiji je moglo biti oko 24.000 muslimanskih stanovnika. Svi ovi podaci svakako su neuvjerljivi izuzev onog d aje Beogradu 1836. godine bilo 1.338 oenjenih glava i 1.322 beara i djece. Kad se ovom broju dodaju ene i vojnici onda je te godine u Beogradu bilo 5.704 muslimanskog stanovnitva. Treina muslimanskog stanovnitva do 1834. inili su turci koji su sami obraivali zemlju i

1 Rado Ljui, Kneevina Srbija (1830-1839). 1986., 313. R. Ljui, Kneevina Srbija,314. 52

(dalje: R. Ljui, Kneevina Srbija, ). Beograd

Prof. dr.G A L IB U I V O

P rto ieriva n ie stan o vn itva islam ske viereiz K n eevin e S rb ije 1830-1878. zo d in e

ivjeli u naseljima pored Drine. Poslije prisilnog iseljavanja 1834. godine ostalo ih je tom podruju vrlo malo.3 Srbijanske vlasti su uporedo sa izgradnjom institucija autonomije, uurbano prisiljavale muslimansko stanovnitvo na iseljavanje. Poslije objavljivanja prvog hatierifa 1829. knjaz je pokuavao da istjera muslimane iz palanki, dok stanovnike u varoima nije dirao. Drugim hatierifom 1830. Uzviena Porta je odredila da se muslimansko stanovnitvo iseli u roku od jedne godine. I to poto prethodno rasprodaju svoja dobra. Osmanska vlast i muslimansko stanovnitvo zadrali su se samo u carskim gradovima: Beograd, abac, Smederevo, Fetislam, Uice, Soko i Adakale. Knez je odmah naredio Srbima koji su drali muslimanske kue i duane pod kiriju da ih otkupe. U prva tri dana poslije ovog proglasa u Beogradu su gotovo sve kue u gradu i turska dobra u okolini prodata hrianima.4 Uzviena Porta nije ni mislila o iseljavanju muslimana iz varoi sa utvrenjima, ve samo onih iz sela i palanki i to tek poslije jedne godine i pod nadzorom jednog svog slubenika. Knez je onda preduzimao i druge mjere prisile meu koje je spadalo i zabrana Srbima da nadnice kod muslimana. Treim hatierifom 1833. godine rok za iseljavanje produen je na pet godina, ali je zabranjeno doseljavanje muslimanskog stanovnitva. Istovremeno knez je naredio da ne dozvoljavaju povratak onima koji su se iselili, a preostalim kojih je bilo u malom broju, da kau ispod ruke, neka sele dok su itavi4 4 .5 Veinu muslimanskog stanovnitva u naseljima pored Drine inili

muslimanska raja koja je posjedovala svoje zemljine posjede i sama ih obraivala. Spahija je bilo malo i oni su ivjeli u Sokolu, po koji u Malom Zvorniku, i neto u Loznici i Lenici. Poto su se muslimani opirali iseljavanju, u proljee 1833. godine, po nareenju kneza, Vule Gligorijevi je zaprijetio 20. maja ajanu Lenice, da se svi podrinjski muslimani isele u roku jedne sedmice, jer u protivnom eto mene... s vojskom na vas. Ni ova prijetnja nije uticala da se isele muslimani sa svojih ognjita u podrinjskim selima. Knez je ostvario prijetnju pa je srbijanska
3 R. Ljui, Kneevina Srbija,315.; Safet Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804-1862.). Stav. 4/5. (dalje: S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uzica i Sokolske nahije, ). Tuzla 2003., 45.. Tuzla 2003., 45. Evropski pisci nikada nisu konzultirali primarne izvore populacione statistike stanovnitva osmanske Evrope - osmansku dravnu statistiku, ne uvaavajui temeljni princip demografije koji kazuje da samo oni koji broje stanovnitvo mogu stvarno znati i njegov broj. Osmanlije su bili jedini koji su doista brojali stanovnitvo carstva. 4 R. Ljui, Kneevina Srbija,317. 5 R. Ljui, Kneevina Srbija, 318. 6 R. Ljui, Kneevina Srbija,319. 53

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

vojska napala muslimanska sela u Podrinju, tako da su do 28. jula 1834. svi muslimani protjerani u Bosnu. Sva sela koja su pruala otpor sravnjena su sa zemljom.4 4 U tim borbama poginulo je desetak muslimanskih branilaca i jedan srbijanski vojnik. Srbijanska vojska nije se usudila da napadne Mali Zvomik i Sahar ( 11 kua) jer su ih titili topovi sa zvomike tvrave. Ova naselja nije uspjela srbijanska vojska osvojiti niti su ona ula u sastav Kneevine Srbije sve do 1878. godine. Muslimanski stanovnici sela Aluge, Pei, Buja i Kozla, nisu pristajali da napuste svoja ognjita, nego su se sklonili u Soko i njihova sela je srbijanska vojska 28. jula potpuno razorila.7 Ipak, protjerivanje muslimanskog stanovnitva se produilo i u narednim godinama. Do 1834. godine nasilno je iseljeno muslimansko stanovnitvo iz svih krajeva osim iz Sahara, Malog Zvomika, sela u sokolskoj nahiji, Uicu, Sokolu i gradovima na Savi i Dunavu. U Beogradu i Uicu muslimani su bili brojniji od Srba; u njima su bile tvrave zaposjednute od osmanske vojske i oni su ulivali muslimanskom stanovnitvu samopouzdanje i sigurnost. Osim konaka Halila Davia, od javnih zgrada u Uicu su se isticali: muteselimov konak, mehkema, kolska zdanja, oko 200 duana, osam damija, porueno je 14 damija.8 Kad se muslimansko stanovnitvo opiralo iseljavanju, onda je knez naredio da okolno pravoslavno stanovnitvo ne dolazi u Uice. Od kraja 1834. godine knez je ublaio ovu naredbu, pa je pravoslavno stanovnitvo opet poelo snabdijevati grad potrebnim namirnicama. Tako su knez i vezir u proljee 1835. godine obavijestili muslimansko i pravoslavno stanovnitvo kako se trebaju vratiti na svoja ognjita. Beogradski vezir je o tome obavijestio muslimansko stanovnitvo, a knez Srbe, i naredili su im da se jedanput sloe i u ljubavi ive.4 4 Beogradska tvrava bila je najvea u Srbiji i imala je 500 krasnih bronzanih topova, vie vojnih kasarni, pain konak i dvije damije.9 Na istonoj granici Bosne prema Srbiji uestale su povrede granice, jer se Bosanci nisu mogli pomiriti s injenicom da su Jadar i Raevina prikljueni Srbiji, tako da su zajednike komisije za razgranienje teko obavljale posao. Mahmudpaa Fidahi odbio je da prisustvuje radu komisije 18. novembra 1834. godine, pa je komisija nastavila utvrivati granicu du Drine, a silahdar beogradskog muhafiza Mehmeda Saliha Vedihi-pae se u pratnji dva momka uputio na dogovor s Mahmud-paom Fidahiem. Dio komisije sa Hasan-efendijom, koji je bio u slubi
7 R. Ljui, Kneevina Srbija, 321. 8 R. Ljui, Kneevina Srbija, 331. 9 R. Ljui, Kneevina Srbija, 332. 54

P r o f dr.G A L IB LJIVO

P rtoierivan ie stan ovn itva islam ske v ie re izK n e e v in e S rb ije 1 8 30-1878. zo d in e

vidinskog pae, doivio je neprijatnosti koje lanovi komisije nisu oekivali. Kad su stigli nadomak Zvornika bili su napadanuti, konji su im oduzeti, a kad su doli naspram Divia ugledali su ih stanovnici Malog Zvomika i odmah potrali prema njima, sve pucajui iz puaka uz povike: Udri ih ! Hasan-efendija im je podviknuo da se okanu pucanja, jer komisija obavlja posao po sultanovoj naredbi, ali Bosanci nisu posluali nego su okruili lanove komisije sa svih strana, tako da oni nisu mogli ni naprijed ni nazad. Potom su ga tukli, oduzeli mu pusat i hranu, silahdar je bio ranjen, a jedan njegov sluga je poginuo. Umalo da nije bio ubijen i Hasan-efendija, ali su ga spasili neki njegovi prijatelji.10 Kad je silahdar stigao Mahmud-pai Fidahiu u araj, reeno mu je da ja mutesarif bolestan i da se nalazi u haremu. Kad je on izaao iz harema zovnuo je silahdara i rekao mu je da se on u poso, koji je preporuen dvama vezirima nee meati i da oni - memuri - bolje znadu to e initi nego on. U predio izmeu Loznice i Lenice, iz Bosne je 16. marta 1835. upalo 150200 ljudi i opljakalo vie od 200 komada stoke, koju su zatim pretjerali u Bosnu.1 1 Srbija je uvrivala ovu granicu i postavila strae, pa kad su Bosanci 18. marta pokuali da u noi preu preko Drine, nastala je pucnjava, tako da su poginula sedmerica Bosanaca i trojica Srbijanaca.
19

U prvoj polovini maja neki Bosanci su

ponovo udarili na jadarska sela, pa je tom prilikom poginulo nekoliko ljudi.1 3 Krajem maja 1835. zavladao je strah u Bijeljini, koja je bila pod upravom Ali-pae Fidahia. I pijunske vijesti iz Koraja, elia, Spree i Tuzle ukazivale su na uznemirenje stanovnitva. Stanovnici Bijeljine i Janje poeli su sklanjati stvari, a bijeljinski muteselim je spremao svoj harem da ga skloni u Tuzlu. Meutim, sprijeile su ga bijeljinske jerlije, rekavi mu d aje on zapoeo ovu kavgu sa Srbijancima, pa bi sad htio da se izmakne a njih da ostavi na vatri. Strah se proirio zbog glasova da Srbija zaposijeda granicu i da namjerava napasti Bosnu.14
10 Arhiv Republike Srbije Beograd (dalje: ARS B , ), Knjaevska kancelarija 1815.-1839., KK, XIV436. Kragujevac, 13. novembra 1834; ARS B, Knjaevska kancelarija 1815.-1839., KK, XXX-136. Krupanj, 8. novembra 1834.; Bonjaci su doveli svezanog Hasan-efendiju na Drinu i tu bi ga pogubili zajedno s njegovim momcima da ga nisu zatitili mula Mustafa i hoda iz Malog Zvornika. 1 1 Hrvatski dravni arhiv Zagreb (dalje: HDA Z,), Slavonska generalkomanda, Prezdijal, 11, pijunski izvjetaji. Raa, 22. marta 1835.; ARS B, Knjaevska kancelarija 1815.-1839., KK, XIV469., ajetina, 11. januara 1835. Jovan Mii je prijavio srebrenikom zabitu Rustenbegu Hasanpaiu kako su mu Bonjaci iz njegove nahije ukrali sedam konja. 1 2 HDA Z, Slavonska generalkomanda, Prezidijal 11. Raa, 24. marta 1835. 1 3 ARS B, Knjaevska kancelarija 1815-1839, KK, XIV-547.Kragujevac, 13. maja 1835. 14 HDA Z, Slavonska generalkomanda, Prezidijal 11. Raa, 28. maja 1835. 55

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Srbija je zaista bila zaposjela granicu, ali samo zato da bi sprijeila pogranine izgrede. Stoga su uestali dogovori izmeu srebrenikog kapetana, Mahmud-pae Fidahia iz Zvomika i Ali-pae Fidahia iz Bijeljine, a iz Zvomika su prebaena i etiri topa u Bijeljinu.1 5 Ipak su obje strane naginjale mirnom rjeenju sporova. U vezi sa tim, Daud-paa je pisao beogradskom muhafizu da e se odrati sastanak izmeu Srbijanaca i Ali-pae Fidahia radi rjeavanja nastalih sporova. Daud-paa je odredio svoje izaslanike: kapidilar-ehaju hadi-Ibrahima i sarajevskog muftiju. Beogradski muhafiz je o tome obavijestio kneza Miloa, a knez je odmah naredio Lazaru Teodoroviu da se ukljui u pregovore i da u njegovo ime garantira da e se Srbijanci pridravati dogovora, a ukoliko se Bosanci oglue, Srbijanci e im stostruko naplatiti tetu. Ali-paa Fidahi je traio da na pregovorima uestvuju Mahmud-paa i tuzlanski muteselim, pa ako su oni skloni miru, onda je i on, a ako oni nisu, nije ni on. Lazar Teodorovi je objasnio knezu Milou zato je Ali-paa Fidahi traio da ti ljude uestvuju u pregovorima. Naime, Ali-pain kavazbaa Ahmetbeg Ljubuni je izjavio da je vano da ugovor potpiu Ali-paa, Mahmud-paa, Rustembeg i tuzlanski muteselim, koji su svi devletski ljudi. Istina je da su devletski ljudi i bosanski valija i beogradski muhafiz, ali se oni smjenjuju po Portinom nahoenju, a ovi, koje je naveo, nisu samo devletski ljudi nego su i odakovii i oni tu zastalno ostaju. Teodorovi je objasnio knezu Milou da je za Srbiju vano da ugovor potpiu Ali-paa, Mahmud-paa i Rustembeg, jer oni upravljaju krajevima koji se granie sa Drinom, a ako ele da ukljue i tuzlanskog muteselima, njima to ne smeta. Mahmud-paa Fidahi je obavijestio Teodorovia da je dobio nareenje od bosanskog valije da ode u Janju i Bijeljinu i da raspravi spor sa Srbijancima, o emu je obavijestio i kneza Miloa. U vrijeme pripreme pregovora, zvomikog muteselima su posjetili knez Luka Relji i Todor usti kao izaslanici Lazara Teodorovia. Oito ljut, on ih je sa nadmenou bosanskog dahije upitao da li su oni carska raja. Kad su mu potvrdno odgovorili, on im je odvratio: Vi kad ste rajaluk, i kaete da ste raja, to vam ne treba nita. Vi ako u Lenici imate 5 topova, u mom gradu imade 505, a vi ako imate 5 tovara debane, ja imadem 505, vi ako imate jednu jagli paavru, ja imadem 501. ta vi mislite, ja sam carski paa, mene car paom zove i pie mi kao pai. A ovo su pisma od sadrazma, i evo ta mi pie to u vam kazati i kako mi god moj gospodar pie, ja u onako uraditi, neu drugije.
15 Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1827. 1849. Drugo izdanje. Teanj 2006. 308, 309. 56

P r o f dr.G A L IB LJIVO

P rtoierivan ie stan ovn itva islam ske v iereiz K n eevin e S rbiie 1830-1878. 2 odin e

Zatim je muteselim rekao da su ga opanjkali, ali da su lagali. Nije ni Ali-paa u mogunosti da uhvati lopove. A vi ste mogli i s njim lijepo uraditi a ne vojsku dii. Sultan nam je naredio da vojsku dignemo, ali to treba prvo da uradi beg Milo. Mi emo to uraditi za carev hatar. Ali najposlije kad nam dotui ni cara za to sluati neemo. Ove muteselimove rijei je prokomentirao Lazar Teodorovi knezu Milou narodnom poslovicom: Htio je poplaiti meku unjatom granom. Tako su obavljeni pregovori izmeu aga sokolskih i predstavnika Srbije poetkom juna 1835., a trajali su tri sata. Ovim pregovorima nisu prisustvovali ni Ali-paa Fidahi, ni Rustembeg Hasanpai. Kad g aje srbijanska strana pozvala na pregovore, Rustembeg je odgovorio da ne moe doi jer ga njegovi ljudi nazivaju murtatinom, ali je poslao svog ovjeka Mehu Meanovia, buljubau iz Glogovca, s dvojicom muslimana i dvojicom kmetova knezu Anti da ga obavijesti kako e on u svom kadiluku (Janji i okolini) hvatati i otpremati valiji Bonjake koji nanose tetu Srbijancima, pa oni mogu slobodno obraivati svoje njive bez straha od ljudi iz njegovog kadiluku. Sokolske age su izjavile da ele ivjeti u miru sa Srbijancima, a srbijanska delegacija je to isto potvrdila u ime svijetlog kneza.16 Krajem jula 1835. stigle su vijesti da je valija Daud-paa sa svog zvanja zbaen, a na njegovo mjesto je postavljen beogradski muhafiz Mehmed Salih Vedihi-paa.17 Tako je Uzviena Porta nastavila s praksom da za bosanskog valiju postavlja dostojanstvenike koji su se prethodno nalazili na poloaju beogradskog muhafiza. Zaista, ovi dostojanstvenici su bili u poloaju da prate prilike i u Bosanskom ejaletu ali i Srbiji, pa su mogli preduzimati mjere na suzbijanju sukoba na srbijansko-bosanskoj granici. Poslije sukoba na ukur-esmi 1862. godine zaotreni su odnosi izmeu Srbije i Osmanskog carstva. Velike sile su posredovale pa je odrana Konferencija u Kanlidi 1862. godine koja je trebalo da jo jednom uspostavi stanje mira u Kneevini.1 8

1 6 ARS B, Knjaevska kancelarija 1815.-1839., KK, XIV-562. 29. maja 1835.; ARS B, Knjaevska kancelarija, 1835., KK, XII-805, Poarevac, 9. juna 1835.; ARS B, Knjaevska kancelarija, KK, XXXVII-1109. 24. maja 1835.; ARS B, Knjaevska kancelarija, KK, XXXVII-1109. 24. maja 1835. 17 Novine srbske, od 31. jula 1835., 225; Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina, 187, Daudpaa je premjeten 13. jula 1835.; S. Baagi, Kratka uputa, 149; Vedihi-paa je u junu 1835. zamijenio Daud-pau. 1 8 Grgur Jaki i Vojislav V. Vukovi, Spoljna politika Srbije za vlade kneza Mihaila (Prvi balkanski savez), (dalje: G. Jaki i V. V. Vukovi, Spoljna politika Srbije za vlade kneza Mihaila). Beograd 1963., 140-155. 57

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Poslije konferencije u Kanlidi 1862. godine o rjeenju sporova izmeu Uzviene Porte i vlade Kneevine Srbije o iseljavanju muslimanskih stanovnika iz Srbije, odmah je uslijedio pritisak srbijanskih vlasti i srbijanskih stanovnika na stanovnike islamske vjere da se odmah isele.1 9 Iako nije bio odreen rok u kojem su muslimani morali prodati svoju nepokretnu imovinu i iseliti se, ipak su srbijanske vlasti preduzele takve postupke da ogoraju muslimanskom stanovnitvu ostanak na svom domazluku. Bio je to samo nastavak pritiska na muslimane iz prethodnog perioda. U pitanju je bilo vie hiljada muslimana od kojih se veina kanila nastaniti u Ejaletu Bosna, ustvari u onim predjelima iz kojih su mogli motriti na onaj kraj u kojem su ostavili svoju stoljeima steenu imovinu. I prije pregovora osmanske vlade i Kneevine Srbije o iseljavanju

stanovnika Srbije islamske vjere, srbijanske vlasti su pokazivale netrpeljivost prema muslimanskom stanovnitvu. Muteselim Sokola hadi Hasan izvijestio je knjaza Miloa Obrenovia o teti koju hriani sa svojom stokom nanose usjevima muslimana u selima Sokolskog kadiluka. Raja iz sela koja su u susjedstvu sa muslimanskim selima ne uva useve muslimana, da, tavie, puta stoku meu kue u muslimanske mahale,.... Pa iako su se vie puta alili niko nije upozoren i da se i dalje isto dogaa4 4 .20 Tako je u abakom kraju, kako je izvijestio austrijski konzul Jovanovi iz Sarajeva 19. jula 1862. godine, muslimansko stanovnitvo natjerano da se smjesti u abaku tvravu, iako ono nije davalo bilo kakvog povoda za to.2 1 Nije to bio prvi pomen izgona muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije. Jo polovinom XIX stoljea, srbijanske vlasti su zabranjivale da se muslimanske zanatlije stalno, pa i privremeno, nastanjuju u gradovima iako je njihovo zadravanje bilo obrazlagano potrebom samo da obavljaju zanatske ili trgovake poslove.
77

Popeitelstvo unutranjih dela je u 1852. godini zatrailo

spisak tih doseljenika kako bi se utvrdilo da li meu njima ima onih koji su ve jedanput i pre toga u Srbiji iveli, te da su docnije u 1834. godini Proterani.

1 9 S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije, 45. 20 ARS B, Turci sa strane knezu Milou. Fond Knjaevske kancelarije. Dokumenti na turskom jeziku Arhiva Srbije. Prevela i priredila dr Mirjana Marinkovi. Beograd 2009., 355. 2 1 Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovina od 1853. -1 8 7 0 . godine, (dalje: B. Gavranovi, Bosna i Hercegovina od 1853. - 1870., ). Sarajevo 1956., 289. 22 Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1849- 1853. Banjaluka 1990., 286., 289. Uika optina je 5. marta 1852. obavijestila naelstvo okruja uikog da su od nekog vremena poeli Turci neki s familijama, a neki bez familija iz Bosne i Hercegovine u onu varo naseljavati, gdi trgovinu i zanate vode na tetu naij ljudi...4 4 58

Prof. dr.G A L IB LJIVO

P rtoierivan ie stan ovn itva islam ske viereiz K n eevin e S rb ije 1 8 30-1878. 2odin e

Kmet iz Novoga Sela javlja nam za Leniane i to, za dva arevia i za Osmana Obu, kako su uli d aje doo Ali Paa u Beljinu, odma da su k njemu otili sa jo tri Turina i tuili mu se da se izgone iz Lenice, a on da im je nato odgovorio: Jasam vam od danas i Otac i Mati; vi se nemate nikoga bojati, u sluaju da bi Milo i sa deset hiljada na vas udario, pobite se a ja u vam sa svom Bosnom odma u pomo pritei.23 Budui su kako Mahmud Paa Zvomiki, tako i Tuzla Paa, ne samo podrunomu im Narodu, no i nama na komiluku tegobni; to da bi se i Narod bednij a i mi Zulumara kurtalisali, nali smo mi svoim putem nain da se isti sa svoi zvania smene; no k ovom je nudno, da Narod tamonji, i Turski i Serbski na reenu dvoicu Tubu dade, atresiranu na . Bosna Valija Vedi Pau. Zato vam preporuuemo, da vi svoim nainom ispod ruke gledate tamonje i Turke i Srbe pogovoriti, da u predpomenutom smislu tubu izdadu, i vami je polju, koju ete vi potomu Nama poslati, da je . Vedi Pai mi opremimo.24 Pukovnik Jovane Spasi odmah je pronaao muslimane i jednog Srbina koji su ispunili ovu preporuku knjaza Srpskog Miloa Teodorovia Obrenovia. Dalje javlja o hercegovakim katolikim Srbima koji su se pod

predvodjenjem popa Ilije pridruili ustavim

hercegovcima i o deputaciji

kolainskih i nikikih turaka koji su poslali deputaciju na Cetinje da im knjaz da urediti sudove i vlasti po nainu crnogorskom obeavajui ujedno i danak plaati Crnoj Gori ako im ona pomogne osloboditi se od pritjenjenja carigradskih osmanlija.26 Temesvarer Cajt saobtava podatke o iteljstvu Bosne koja su kao to isti list veli crpljena iz zvaninih turskih izvora. Turci govori isti list ne broje enske glave i zato su po njihovom popisu samo muki itelji uzimaju. Bosna je dasnas podeljena na est sandaka u kojima po popisu od godine 1852 ivi sledujue iteljstvo koje je po veri ovako podeljeno:

23 ARS B, K K , XXXVII-606, No 650, Njegovoj svjetlosti Milou. Beograd 20. jula 1833. 24 ARS B, KK, XXXVII-1768, No 4609, Naemu Podrinsko Savskomu Vojenomu Komandantu Polkovniku Kavaleru Jovanu Spaiu u abcu. Beograd 23 novembar 1837 25 ARS B, KK), XXIV-129, No 653, Njegovoj Svetlosti milostivemu Gospodaru Knjazu Serbskomu Milou Teodoroviu Obrenoviu. abac 31. decembar 1837. On je pridobio muslimane iz Bijeljine: Mustaj-bega Ismail-Begovia i Osmana Barjaktara, preko majora Pemana starjeine Raevskog i jednog Srbina iz Zvomike nahije. Oni su mu tvrdo obeali da e pobuditi i Srbe i onostrane Turke na tubu protiv oba pae Tuzlanskog i Zvomikog. 26 Srbske novine. Broj 21., str. 75. 17 februara 1862. 59

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

1.- Sandak sarajevski: 26.544 mukih muhamedanaca, hrianskih glava. Svega 45.536 mukih glava. 2.- Sandak Travnik: - 24096 mukih muhamedanaca; hrianskih glava. Svega 72.959 mukih glava. 3. Sandak bihaki: - 32.869 mukih muhamedanaca; hrianskih glava. Svega 78.833 mukih glava.

18.992 mukih 48.863 mukih 45.937 mukih

4. Sandak Banja Luka: - 15.348 mukih muhamedanskih glava; 33.720 mukih hristijanskih glava. Svega 49.068 mukih glava. 5. Sandak Tuzla-Zvomik: 50.970 mukih muhamedanskih glava; 63.050 mukih hristijanskih glava. Svega 114.020 mukih glava. 6. Sandak Novi Pazar: 24.440 mukih muhamedanskih glava; 20.525 mukih hrianskih glava. Svega 405.381 mukih glava. Sve skupa 174.294 mukih muhamedanskih glava; 131.087 mukih hrianskih glava. Svega 405.381 mukih glava. K tome jo dolaze 1.074 jevreja, 4.640 cigana. Skupa dakle celo iteljstvo iznosi 411.095 mukih glava. Medju prednavedenim iteljstvom hristijanskim ima rimokatolika 122.663 a pravoslavnih 339.570 dua. Muhamedansko iteljstvo prema hristijanskom stoji kao T : 1.32 a rimokatolici prema pravoslavnima kao 1 : 3.77.27 U ,,Pozoru piu iz Bosne kako su jadnim hrianima na nevolju doli turci iz Uica i Sokola. Oni im moraju da voze i prenose prtljag o svom troku, pa im moraju jo da daju i ime e se hraniti a osobito ivad. To je sve naredio Osman paa i teko onome koji bi se protivio taj bi odmah vezan i u okovima odpraen bio kao pristalica srpski i buntovnik. Sokoljani i Uiki turci smestili su se ponajvie u Sarajevu, Doboju, Tenju, Kotorskom i po nekoliko drugih bosanskih varoi. Ti zlikovci ovi mue okolne hriane svakojakim zulumima.28 Tako je poslije konferencije u Kanlidi 1862. godine o rjeenju sporova izmeu Uzviene Porte i vlade Kneevine Srbije o iseljavanju muslimanskih stanovnika iz Srbije, nastavljen pritisak srbijanskih vlasti i srbijanskih stanovnika na stanovnike islamske vjere da se odmah iseljavaju i ne rijeivi sudbinu svoje imovine. Bio je to samo nastavak pritiska na muslimane iz prethodnog perioda. U pitanju je bilo vie hiljada muslimana od kojih se veina kanila nastaniti u Ejaletu

27 Srbske novine. Broj 27., str. 104. 3. mart 1862. 28 Srbske novine. Broj 145., str. 515. 11. decembar 1862. 60

P r o f dr.G A L IB LJIVO - P rtoierivan ie stan o vn itva islam ske viereis K n eevin e S rb ije 1 8 3 0-1878. 2 odine

Bosna, ustvari u onim predjelima iz kojih su mogli motriti na onaj kraj u kojem su ostavili svoju stoljeima steenu imovinu. Ve od polovine XIX stoljea velike evropske sile uurbano su uspostavljale svoje konzulate i konzularne agencije, pa makar da nisu imale trgovakih veza ili svojih dravljana koje bi tititli odnosno zastupale. Od tada se gomilaju izvjetaji iz Bosanskog ejaleta u velikim evropskim dravama i ona tako ulazi u njihovu sferu interesiranja. Tako su strani predstavnici iz Sarajeva, Tuzle i Banjaluke izvjetavali svoje vlade o egzodusu prognanih muslimana iz Srbije. Najvie izvjetaja primila je austrijska vlada svakako zbog toga to je ona imala u Ejaletu Bosna najvie konzulata i konzulskih agencije: u Sarajevu: Generalni konzulat, u Mostaru: Vicekonzulat i konzularne agencije u: Trebinju, Livnu, Banjaluci i Tuzli. Engleska i Francuska su imale svoje konzulate u Sarajevu, dok je Rusija imala, pored konzulata u Sarajevu, i vicekonzulat u Mostaru. U 1863. godini i Kraljevina Italija je otvorila konzulat u Sarajevu, dok je Kraljevina Pruska to uinila 1864. godine. Upravo iz ovih izvjetaja sa sigurnou se moe pratiti dolazak i naseljavanje muslimanskog stanovnitva prognanog iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu, ali i stav tih drava prema tom dogaaju, pa i Bosni i Hercegovini u cjelini. U ovom radu donosimo podatke iz tih izvjetaja iz kojih se nesumnjivo moe zakljuiti da ova politika ima dugorone ciljeve i da se taj proces ne zavrava u XIX i XX vijeku nego da je rije i dogaajima dugog trajanja. Osim toga, izvjetaji konzularnih predstavnika, makar bili u duhu politike drava koje predstavljaju, ipak nastoje da prilike u Ejaletu Bosna istinitije prikazuju od izvjetaja koji se donose u listovima i asopisima koji propagiraju borbu protiv Osmanskog carstva, a kad je u pitanju Bosna i Hercegovina onda muslimana, odnosno turaka kako ih bez izuzetka nazivaju. Sasvim drugi uzrok iseljavanju iz Bosne bio je kod onih iseljenika koji su se iselili u Srbiju. Uika opina je 5. marta 1852. izvijestila Naelstvo okruja uikog da su od nekog vremena poeli Turci neki s familijama, a neki bez familija iz Bosne i Hercegovine u onu varo naseljavati, gdi trgovinu i zanate vode, na tetu naij ljudi... Naelstvo okruja uikog proslijedilo je taj dopis Popeiteljstvu unutranjih dela s molbom da im se zabrani naseljavanje. Da bi se stekao uvid u ovaj predmet, popisani su svi muslimani koji su se doselili, njihova imena i prezimena, kad su i odakle su doselili i ime su se bavili. Posebno je trebalo ispitati da li meu njima ima muslimana koji su ve jedanput i pre toga u Srbiji iveli, te da su docnije u 1834. god. Proterani. Ustanovljeno je da meu
61

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

novim doseljenicima nema onih koji su bili protjerani 1834. godine. Ovo doseljavanje muslimana nije bilo zabranjeno fermanom, ali kako se stekao utisak daje to doseljavanje Turaka skopano sa tetom nai ovdanji trgovaca i zanaija, pa i sami Turaka starosjedioca koji imaju radnje u uikoj varoi, a da je takvo doseljavanje sa strane i utvrivanje Turaka u Uicu vrlo opasno, poto je ionako muslimansko stanovnitvo brojnije od iteljstva Srbskog, to je zatraeno da se novi muslimanski doseljenici sa svojim familijama dignu i upute onamo odakle su i doli.29 Ovo su bili doseljenici: Red. Ime i prezime br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. Ahmet Muji Fejzija Tufekija Mujo Hadijusufovi Mehmed enaga Ibrahim Makovi Mehmed auevi Mujo Smajevi Mahmut Tabak Mustafa Loi Mustafa Osman Bajraktarevi Ahmet Cadri Halim Tikvi Suljo Elja Mustafa Meava Suljo Bujakovi Osman Birtaevi Mustafa Kazazovi Mustafa Nii sa tri brata Hamid Selarevi Salih Kazazovi Salih Mrkvi Murat ievi Hasan piljo sa dva sina Mujo Bitevi Mujo Hadimusi Iz mjesta Sarajeva Gorada Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Sarajeva Bijelog Polja Foe Nikia Sarajeva Sarajeva Sarajeva Foe Foe Foe Foe Koliko vremena Kojeg zanata ima, kako se doselio 1 godina kalajdija Vi godine tufekija 1 godina barudija 1 godina barudija 2 godine sara tufekija 1 godina dri espap 4 godine 1 godina dri espap 7 godina kazaz 3 godine sara sara 6 mjeseci 6 mjeseci papuija sara 10 godina baruija 2 godine baruija 3 godine ne radi nita 2 godine 2 godine kazaz 4 godine bakal sara 6 mjeseci kazaz 5 godina 3 godine kazaz Vi godine biakija 10 godina biakija biakija 10 mjeseci biakija 1 godina

29 AR S B, Garaaninov arhiv, Uice 11. septembar 1852 62

Prof. d r.G A U B LJIVO - P rtoierivan ie stan o vn itva islam ske vie re iz K n eevin e S rb ije 1 8 30-1878. 2 odin e

Kao to se vidi iz ovog popisa, ti iseljenici nisu doli u isto vrijeme, organizirano, nego pojedinano, a uglavnom su se bavili zanatima i trgovinom. Doli su u Uice da vode trgovinu ili obavljaju zanatske djelatnosti, pa nije bilo sumnje u to da su se iselili iz Bosne da bi stekli imovinu. Sjeanja pravoslavnih Uiana na progon muslimana daje sliku svireposti i vlasti i domaeg pravoslavnog stanovnitva na odlazak prognanika. Moj otac i ie priali su mi kako su oni zapamtili da je u Uicu bilo samo sedam srpskih kua, a u cijelom Tutincu - tri. Zapamtio sam Turke dok su bili u Uicu. Zapamtio sam kad je bio itav grad sa debelim zidom naokolo i gvozdenom kapijom i sve one karaule na gradu u kojima kau da su topovi stajali. Divno je bilo pogledati grad s Tatinca i drugije brda kako se po njemu bijele kule kao da su od sira... a zatim dalje: Bila su oko Uica mahom muslimanska imanja. Sve njive po Kruici i po Ledinama bile su njine. Muslimani izau petkom u Kruicu pa udaraju u argije i tambure i pjevaju njine pjesme na srpskom jeziku, jer oni nisu znali turski ni beknuti.30 Progon i protjerivanje muslimanskog stanovnitva 1862. godine vreno je terorom koji je potican od mjesnih vlasti. Uice je zapaljeno 1862. godine u avgustu ili septembru. Jedne veeri bi Srbi zapalili jednu kuu u Gluvaima, pa poslije dvije-tri veeri, nastave paliti u Zabuju, pa ponovo poslije dva tri dana u Pori. I tako redom svaku treu ili etvrtu veer podmetani su poari od ,,Sv. Ilije do kraja avgusta. Te palikue su bile izabrane od vlastima odanih ljudi. Poto su tako paljene muslimanske kue bez prekida, muslimansko stanovnitvo se moralo povui u varo. I tako su krajevi oieni od Turaka i sabijeni svi u varo, a kad su se sabili svi u kamaru, oni ljudi unue ugarak u najgue duane i kue usred varoi, pa zadie. Duani su bili sagraeni od dasaka, a kue od atme i pokrivene daskama i slamom. Od grada do Slanue i vode Kadinjca bile su sve muslimanske kue i duani muslimanskih trgovaca, a od Slanue do na Carinu bile su kue Srpskog stanovnitva. Gledo sam onaj plamen iz Tatinca, sluo sam onaj prasak i padanje kua. Vatra je bila, ini mi se , u nebo udarila, najmanju iglu mogo bi nai u svoj okolini Uica. Kad se zapali duan e ima baruta, a bilo ig je mlogo, prosto je strano sluati onu prasku, samo se lomi i samo puca. Kada je na ovaj nain zagorala opstanak muslimanskog stanovnitvu u Uicu, srbijanska vojska je opkolila Uice, stjerala muslimane u Uice ,,a posle est
30 Blagoje ivkovi, Staro Uice prema neobjavljenoj memoarskoj grai, (dalje: B. ivkovi, Staro Uice, ). Titovo Uice 1952., 6. 63

7 R O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

dana dolo je nareenje iz Carigrada da prodaju to god prodati mogu i da se sele u Bosnu. Tada su muslimani izali iz grada ulogorili se, a Srbi su dolazili i kupovali im imanja. Onda su dole rabadije iz beogradskog, valjevskog i kragujevakog okruga, njih oko 700 - 800 te su muslimani natovarili svoju pokretnu imovinu i uz pratnju vojske odoe u nedoin. Sve je to plaui o t i l o . 3 1 Uiani su veinu stanovnitva inili u Azizijjei-bala i Azizijjei-zir, to jest Gornja i Donja Azizija. U oba ova mjesta veinu stanovnika inili su Uiani, koji je bilo u veem broju u Bosanskoj Kostajnici, Brezovu Polju, Bijeljini Zvorniku, Tuzli, Graanici, Srebrenici i po Osatu. U Bosanskoj Kostajnici naselilo se sto porodica iz Uica 1862. godine .32 Oraje je muslimansko mjesto u kojem veinu stanovnika ine uiki prognanici i neto manje prognanika iz iz Beograda i apca. Meu doseljenicima Uiani su se isticali u odnosu na abane. Jedan Orajanin je Aliji Nametku, ovako okarakterisao doseljenike Uiane: Soje u Uicu bilo zlata, otilo je u amac, to je srebra, - otilo je u Oraje, a to je bakra, u Brezovo Polje. Stariji doseljenici su ivjeli u vjenoj nostalgiji za Uicem.33 To se potvruje i u pismu Husein-efendije Uianina upueno hafizu Ibrahimu u Bijeljinu, godine 1887. godine: Da nas je grom udario, da nas je ejtan vrelom akom prignjeio, da se planina otvorila, ne bi nas nita tako ojadilo ko vijest da moramo ii. Srbijanska vlada je s kraja 1862. istupila sa zahtjevom na Uzvienoj Porti da joj ustupi i Mali Zvomik i Sahar.34 Feliks Kaunic je opisao okolinu ovih krajeva: Velianstveni hrastovi, bukve, lipe, klenovi pokrivali su ova brda i doline oko
3 1 B. ivkovi, Staro Uice, 7, 8. 32 Mehmed Kazazovi, Uiani u B. Kostajnici.1 1 Osloboenje. Sarajevo 22. april 1992. 33 Alija Nametak, Folklor uikih muslimanma u Bosanskoj Posavini." Rad VII Kongresa folklorista Jugoslavije u Titovom Uicu 1961. Beograd 1961., 143-148. Podjela na apane i Uiane dugo se zadrala u Oraju, pa se zadrala i u djejim igrama. Kad bi se jedni drugima rugali, dolo bi i do okraja. Uiani abaanima dovikuju: abaani repati, Kada ete krepati? Teko onoj ruci Koja e vas vui! Teko onoj lopati Koja e vas kopati! Na to bi im abaani uzvraali: Uiani, litrijani, litre piju, ene bijuj ene bose - drva nose. 34 Grgur Jaki i Vojislav J. Vukovi, Spoljna politika Srbije za vlade kneza Mihaila. (Prvi balkanski savez). (dalje:G. Jaki i V. J. Vukovi, Spoljna politika Srbije za vlade kneza Mihaila). Beograd 1963., 185. 64

Prof. dr.G A L IB LJIVO - P rtoierivan ie stan ovn itva islam ske viereiz K n eevin e S rb iie 1 8 30-1878. zo d in e

Malog Zvomika i Sokola i drugih mesta sve do Ljubovije, a svuda je bilo divljai u izobilju.35 Slino je bilo i sa izgonom muslimanskog stanovnitva iz tvrava 1867. godine. Tada je iz Beograda protjerano: ... 3.000 Turaka koji su na veki nau prestolnicu ostavili napustivi 800 kua.36 I pored protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije, ciljevi koje je pokuavala da ostvari srbijanska vlada nisu bili ispunjeni, jer su se svodili na irenje na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Da bi opravdala taj cilj i pridobila velike sile, Kneevina Srbija je u ovu osmansku provinciju uputila mnogo svojih dounika, i ljudi koji su remetili mir. Uslijedili su dopisi iz Bosne o navodnom progonu pravoslavnog stanovnitva od osmanskih vlasti. Pri tom su objavljivani lanci koji su potpuno opisivali izmiljene dogaaje, te su ih morali strani predstavnici svojim vladama demantirati. U tome su prednjaili Pozor, zadarski II Nazionale, Ostdeutsche Post, Ost und West. Tako je u Pozoru br. 269. objavljen lanak ,,Bosna u kojem se nabrajaju zvjerstva muslimana protiv hriana, meutim, podaci izneseni u tom lanku su netani.37 Doktor Blau je izvijestio prusku vladu kako zagrebake Narodne Novine , novosadski Napredak i dalmatinski II Nazionale neprekidno godinama proturaju vijesti: - o tekom stanju u Bosni, - protiv bosanskih vlasti i - evropskih kabineta a posebno onih koji su prijateljski naklonjeni Osmanskom carstvu pa idu ak dotle da ih okrivljuju da zajedno s bosanskim vlastima sudjeluju u ugnjetavanju hriana.38 I podatak da je hrianima zabranjeno da se okupljaju iz osnova je laan, poto se oni bez i najmanjeg ustezanja, okupljaju u privatnim kuama, kafanama i na pijacama u onoliko velikim grupama koliko im se to svia.39 Kako mogu da objasnim, pie austrijski generalkonzul, ovdanjim vlastima lanak u Agramer Zeitungu u kojem pie da u Bosni opet vlada velika lina i imovinska nesigurnost, da je ovih dana nekoliko austrijskih podanika bilo najstrahovitije zlostavljano, da je nekoliko imunih seljaka bilo opljakano i ubijeno. To je potpuno izmiljeno.40

35 Feliks Kaunic, Srbija. Zemlja i stanovnitvo od rimskog doba do kraja XIX veka. Prva knjiga. Beograd 1985., 412. 36 Srpska akademija nauka i umetnosti. Odelenje istorijskih nauka. Istorija Beograda. Devetnaesti vek. 2. Beograd 1974., 273. 37 Galib ljivo, Bosna i Hercegovina n XIX stoljeu. Studije i izvori, (dalje: G. ljivo, Bosna i Hercegovina u XIXstoljeu, ). Teanj, 2003., 55, 56. 38 G. ljivo, Bosna i Hercegovina u XIXstoljeu, 77. 39 G. ljivo, Bosna i Hercegovina u XIXstoljeu, 56. 40 G. ljivo, Bosna i Hercegovina u XIXstoljeu, 59. 65

Z B O R N IK RAD OVA SZ NA U N O G SIM PO ZIJU M A

I srbijanska tampa je slijedila tu namjeru pa je svojim itaocima donosila vijesti o izmiljenim dogaajima i linostima, o krvavim sukobima pograninih sela te se onda sve to pretakalo u politike sukobe; kad na licu mjesta stanovnici sela o kojima se pie, proitaju te nevjerovatne vijesti samo se nasmiju....41 Nije prolo mnogo vremena, izvijestio doktor Blau, da je srbijanskom otpravniku poslova u Istanbulu, sa zvaninog mjesta uruen memorandum ministra Garaanina, u kojem se okrivljuje ejaletska vlada u Bosni za ugnjetavanje i nepravilnosti prema hrianskom stanovnitvu, kao to su razne pronevjere, pravna uskraivanja i svakovrsna zlostavljanja. Nabrajanja ovih nepravilnosti se odnosilo na dogaaje 1863./1864. godine, pa je navedeno tuce tobonjih raznih zloupotreba i da stanovnitvo plae do neba se uje. Pri tome nije naveden nijedan srbijanski podanik, nego samo bosanski podanici.42 A istina je da su podanici osmanskog cara u Bosni i Hercegovini manje izrabljivani od podanika austrijskog cara u Hrvatskoj4 4 .43 Po nalogu engleske ambasade u Istanbulu, engleski ambasador u Sarajevu je proveo viemjeseno provjeravanje kako bi utvrdio navode iz srbijanskog memoranduma i da je na kraju utvrdio da u memorandumu ima malo istine, mnogo lai i raznih izvrtanja.44 S druge strane nisu objavljivane vijesti iz Bosne o dogaajima u kojima su osmanske vlasti pokazivale brigu o hrianskim podanicima. Uoi Boia podignuto je zvono koje je poklonio cerkvi dolakoj ovdanji kajmakam Ahmedbeg.4 4 Zvono je bilo teko 48 oka. Iz Glamoa ga je dobavio kajmakam Abib-paa 1839. godine.45 Inae, pie pruski konzul da se: Franjevci lukavo dre sa Turcima, s njima su u najboljim odnosima, uivaju visoki ugled i najcjenjeniji su u zemlji4 4 .46 Uslijed loe etve u Dalmaciji, posebno iz podruja Imotskog i Splita, mnogo austrijskih porodica s itavom imovinom iselila se u unutranjost Bosne i naselila podruja Unca, Petrovca, Kupresa, Skoplja i Jajca.4 4 Mjesne bosanske vlasti nisu im tom prilikom inile nikakvu smetnju niti su im prijetile protjerivanjem.47

41 G. 42 G. 43 G. 44 G. 45 G. 46 G. 47 G.

ljivo, ljivo, ljivo, ljivo, ljivo, ljivo, ljivo,

Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina

u XIXstoljeu, u XIXstoljeu, u XIXstoljeu, u XIXstoljeu, u XIXstoljeu, u XIXstoljeu, u XIXstoljeu,

63. 63. 95. 64. 60. 78. 67.

66

Prof. dr.GALJB LJIVO

P rto ieriva n ie stan ovn itva islam ske v iereiz K n eevin e S rb ije 1 830-1878. zo d in e

Kad je Kneevina Srbija uspjela da izagna muslimane i iz tvrava 1862. i 1863. godine zasmetala su joj dva mala teritorija koja su zaostala na desnoj obali Drine: Mali Zvomik i Sakar. Njih nije mogla prisvojiti zaplaivanjem muslimanskog stanovnitva postavljajui mu svakodnevne smetnje kako bi im to dojadilo i ostavilo svoj zaviaj. Srbijanska vlada je prvo istupila sa tvrdnjom kako je granica izmeu Bosanskog ejaleta i Kneevine Srbije rijeka Drina, ali je Uzviena Porta odbila to obrazloenje. Srbijanska vlada nije u tome uspjela pridobiti ni velike sile uz iju pomo je ostvarila autonomiju u okviru Osmanskog carstva. Dokazivala je daje ovo bio pravi turski uglob u naem zemljitu, - utoliko nezgodniji to je presecao trgovaki put od Loznice u uiki okrug. Zbog zvomikih i sakarskih muslimana, put je postao tako nesiguran da su ga putnici zaobilazili i ili stranputicama".48 Pri pregovorima u Istanbulu izaslanici srbijanske vlade su isticali neophodnost ukljuivanja Malog Zvornika i Sakara zbog ekonomskih i sigurnosnih razloga, ali nisu u tome uvjerili Uzvienu Portu. Ilija Garaanin je stajao na stanovitu kako Srbija mora stalno imati po neko otvoreno nerijeeno pitanje u odnosima s Uzvienom Portom. U ljeto 1866. godine on je ponovo izabrao da to bude upravo spor oko Malog Zvomika i Sakara. Do tada ovaj spor je ve pokretan nekoliko puta. Tako je notom srbijanske vlade od 6. jula 1864. zatraeno od Uzviene Porte da udovolji tom opravdanom srbijanskom zahtjevu." Poto ni ovom prilikom nije udovoljeno njenom zahtjevu, srbijanska vlada je priprijetila 1865. da e spor rijeiti silom. Mali Zvomik, makar daje mali, pisao je Garaanin Ristiu, ima postati predmet velikih dogaaja." Uzviena Porta je ponovo odgovorila da je ustupanje Malog Zvomika nemogue zbog osjeanja solidarnosti s tamonjim muslimanskim stanovnitvom" 49 Knez Milan Obrenovi je posjetio sultana poetkom 1874. godine unaprijed oekujui kako e od sultana uspjeti da dobije Mali Zvomik i Sahar. Nakon posjete, on je vrlo nezadovoljan otputovao iz Istanbula, jer ove dvije teritorije nije dobio. Niti njegove vlastite vrue molbe, kako je pisao Obzor, niti diplomatska posredovanja, kojima je njegov zahtjev bio poduprt, nisu mogli skloniti osmansku vladu da ustupi te vane teritorije Vilajeta Bona. ta vie, Obzor je bio uvjeren da je ova stvar bila odluujuim uzrokom za odpust ministra vanjskih poslova Raid-pae." Poto srbijanski knez nije uspio da od ministara Uzviene Porte dobije Mali Zvomik i Sahar, to ga nije sprijeilo da pokua to izdejstvovati od sultana u
48 Slobodan Jovanovi, Vlada Milana Obrenovia. Knjiga prva. (dalje: S. Jovanovi, Vlada Milana Obrenovia. Knjiga p rv a ,). Beograd 1934., 212-214. 49 G. Jaki i V. J. Vukovi, Spoljna politika Srbije za vlade kneza Mihaila, 276., 277. 67

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

privatnoj audijenciji. Nemalo se iznenadio kad je od sultana uo ove rijei: Vi govorite o javnom mnenju kod vas. Javno mnenje predstavlja u Srbiji jedan milion puanstva. Ja imam posla s javnim mnenjem od 35 milijuna dua4 4 .50 Tako se knez Milan prilikom posjete sultanu, pored ostalog nadao da e mu osmanski suveren ipak ustupiti Mali Zvomik i Sahar. I Marinovi, srbijanski ministar je nastojao u svim razgovorima sa valikim vezirom Raid-paom da osmanska vlada to pitanje rijei ba u vrijeme ove posjete. Znajui sultanovo neraspoloenje oko ustupanja osmanskih teritorija, osmanski ministri su predlagali da se to pitanje u ovim pregovorima i ne potee, ali da srbijanska vlada ostavi u Istanbulu jednog opunomoenika koji e to pitanje potaknuti poslije kneevog odlaska. Ali predstavnici srbijanske vlade to nisu prihvatili, nego su i knez i Marinovi govorili na Porti vrlo odseno. ak je Marinovi bio uporan kad je tvrdio osmanskim ministrima kako se srpsko-turski odnosi ne mogu popraviti bez rjeenja zvomikog pitanja.4 4 Knez je izjavio i to kako Marinoviev neuspjeh u zvomikom pitanju moe izazvati njegov pad. A to bi pak znailo da na vladu moe doi jedno revolucionarno ministarstvo/4 koje e prekinuti sve odnose sa Osmanskim carstvom. I pored toga, osmanski ministri su priznali kako oni ne smiju ni spomenuti sultanu ustupanje Malog Zvomika i Sahara ,jer je on osjetljiv na svako ustupanje osmanskog zemljita.4 4 Knez Milan je onda traio audijenciju kod sultana, ali mu je odgovoreno da ga sultan zbog drugih poslova ne moe primiti, odnosno dati posebnu audijenciju, ali e ga primiti prilikom njegovog odlaska. Knez se nije ustruavao da i na toj audijenciji pomene Mali Zvomik i Sahar, ali je sultan odgovorio neodreeno to jest da e vidjeti ta se moe uiniti. Ali je istog dana zbacio svog ministra inostranih poslova, kome je zamjerao da je prema Srbiji bio popustljiv. To je bio pravi odgovor knezu Milanu4 4 .5 1 Srbijanska vojska se pripremala da napadne na muslimansko selo Sahar pokraj Malog Zvomika. Dana 5. septembra 1876. protiv njih je upuen buljuk redovne osmanske vojske i oko stotinjak nefera pomone vojske. Zametnut je prilino estok okraj koji je trajao oko jedan sat, osmanska vojska je natjerala u bijeg srbijansku vojsku. Srbijanci su onda podigli etrdeset to veih to manjih utvrenja na planinskim i teko pristupanim predjelima oko Malog Zvomika i onda su topovima stalno ugroavali osmanske karaule du granice. Komandant na podruju Bosne Veli-paa koji se tada nalazio u Zvorniku uputio je protiv njih 13

50 Obzor, 28. maj 1874., 2,3. 5 1 S. Jovanovi, Vlada Milana Obrenovia. Knjiga prva, 364, 365.

68

Prof. dr.G A L IB LJIVO

P rtoierivan ie stan ovn itva islam ske v iereiz K n eevin e S rbije 1 8 30-1878. 2 odin e

septembra 1876. mirilivu iz Sarajeva Ismet-pau i kajmakama i lana Ratnog savjeta Riza-bega sa dva i po tabora redovne osmanske vojske i pomone vojske sakupljene u Sandaku Zvomik i Sarajevo te kajmakama Ratnog savjeta Atif-bega sa tri tabora redovne vojske i pomone iz Sarajeva i Zvomika. Atif-beg je poeo borbu u naselju Sahar i poruio sva utvrenja koja su se tamo nalazila. Vojska pod komandom Ismet-pae zauzela je utvrenja i zaplijenila dosta oruja i municije. U ovom okraju su pokazali posebnu hrabrost: Mahmudbeg Fadilpai, Mehmedbeg emerli i Aliaga Hadidaferovi iz Sarajeva.52 Mali Zvomik i Sahar su ostali u sastavu Osmanskog carstva sve do austrougarske okupacije 1878. godine kada je ta teritorija ustupljena Kneevini Srbiji.

Prof. dr. sci. Galib ljivo

Protjerivanje stanovnitva islamske vjere iz Kneevine Srbije 1830. - 1878. godine

(Saetak)

Bosanski ejalet je pruao utoite prognanim muslimanima iz Srbije u toku stvaranja Kneevine Srbije pa do austrougarske okupacije. Rije je o jo neutvrenom broju muslimana koji su protjerivani iz Kneevine Srbije u tom razdoblju. Najvie ih se naselilo u mnogim bosanskim kasabama, a za oko 8.000 su izgraena potpuno nova naselja uglavnom na dravnom zemljitu, i to: Kozluk, Brezovo Polje, Donja Azizija (Oraje), Gornja Azizija (Bosanski Samac), Orahova i Kostajnica. Progon muslimanskog stanovnitva obavljen je u periodu od oko pedeset godina. Srbijanske vlasti su protjerivale muslimane samo zbog toga to nisu bili pravoslavne vjere iako se muslimansko stanovnitvo pokuavalo prilagoditi
52 Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne. 2. Sarajevo 1999., 1258. 69

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

novonastalim prilikama i nije se suprotstavljalo uspostavljanju srbijanskih organa vlasti. Srbijanske vlasti su to obino nazivaju protjerivanjem Turaka, iako su u rjeim historijskim izvorima, i srbijanske vlasti tvrdile da se ne radi o Turcima, nego muslimanskom stanovnitvu - Bonjacima koji nisu ni znali turski jezik, a koji su poticali iz Bosne i imali u toj osmanskoj provinciji rodbinu i prijatelje sa kojima su odravali svakovrsne veze. Poslije objavljivanja prvog hatierifa srbijanske vlasti su se okomile na muslimane kako bi im oteali ivot na svom domazluku u Srbijii i natjeralo ih da se iseljavaju. Iako je Osmanska vlada utvrivala rokove u kojima su muslimani bili duni prodati imovinu i iseliti se, srbijanske vlasti se tih rokova nisu pridravale nego su prisiljavale muslimani da se odmah isele i tom prilikom napuste i ostave svoju imovinu. Najvie muslimana iseljeno je odmah poslije objavljivanja prvog, drugog i treeg hatierifa (1829. - 1833. godine), a onda je preostalo muslimansko stanovitvo stjerano u tvrave koje su imale osmansku posadu. Oni su na taj nain produili svoj opstanak u Srbiji, vjerovatno oekujui da e pritisak srbijanskih vlasti splasnuti, pa e im se omoguiti da ive na svojim imanjima i u Kneevini Srbiji. Konano, izgon muslimanskog stanovnitva zavren 1862. i 1863. godine i samo su Mali Zvomik i Sahar ostali na desnoj obali Drine. Tada je prognano oko 8.000 muslimana, ostavivi svoja nepokretna dobra, koja su, veinom, odmah zaposjeli pravoslavni stanovnici. Ovi prognani muslimani smjeteni su u Ejalet Bosnu. Bio je to pravi egzodus, ali evropske velike sile nisu ni na koji nain pokuale sprijeiti srbijanske vlasti da odustanu od progona muslimana. U ovom razdoblju bilo je pokuaja muslimanskog stanovnitva iz Bosne da se usele u Kneevinu Srbiju, uglavnom u gradove, i obavljaju zanatske i trgovake poslove, ali su ih srbijanske vlasti, naprimjer iz Uica prognali 1852. godine.

70

P rof.dr. F 1K R E T K A R I P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1 8 6 2 .:praxno-h istoriiska a n a liza o d red a b a o muslim. stanov.

Prof. dr. Fikret Kari

PROTOKOL KONFERENCIJE U KANLIDI 1862.: pravno-historijska analiza odredaba o muslimanskom stanovnitvu

Iseljavanje muslimanskog stanovnitva naseljenog izvan gradskih tvrava u Srbiji izvreno je nakon konferencije ambasadora evropskih garantnih sila i osmanske vlade odrane u mjestu Kanlida, u predgrau Istanbula, u ljeto I862.1 Ova konferencija rezultirala je potpisivanjem protokola kojim je, izmeu ostalog, rijeena sudbina muslimanskog stanovnitva u Srbiji. Odredbe protokola su kasnije pretoene u sultanov ferman na osnovu koga su osmanske vlasti u Srbiji postupile. Ovaj rad ima za cilj da analizira odredbe protokola konferencije u Kanlidi koje se odnose na muslimansko stanovnitvo, objasni kako je dolo do njihove formulacije i ukae ne posljedice koje su one imale po sudbinu muslimanskog stanovnitva u Srbiji. Uz to e se dati i historijski kontekst u kome je dolo do sazivanja konferencije u Kanlidi.

/.

Historijski kontekst sazivanja konferencije u Kanlidi

Godine 1862 Kneevina Srbija bila je vazalna drava sa Osmanskom Carevinom kao sizerenom.2 Takav poloaj bio je rezultat stanja uspostavljenog drugim ustankom 1815. a pravno razraenim u nizu meunarodnih akata (Bukureki ugovor iz 1812, Akermanska konvencija iz 1826, Jedrenski ugovor iz 1829, Pariki ugovor iz 1856) i osmanskih unutranjih akata kao to Hatt-i erif iz 1830. i 1833. Ova dva posljednja akta propisali su, izmeu ostalog, iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srbije do 1838. Do tog vremena muslimansko stanovnitvo e biti pod jurisdikcijom osmanskih vlasti. Osmanska drava izvrenje ove obaveze je odugovlaila.
1 U literaturi na junoslovenskim jezicima veinom se govori o iseljenju Turaka iz Srbije. Ispravno je, medjutim, govoriti o iseljenju muslimana poto su u Osmanskoj dravi svi muslimani, bez obzira na etniku pripadnost inili jednu grupu. U tom smislu, muslimani koji su ivjeli u Srbiji u 19. vijeku bili su u etnikom smislu Turci, Bonjaci, Albanci i Romi. Insistiranje na terminu Turci zamagljuje predstavu o tim dogadjajima i stvara krive dojmove. Sran arki, Istorija drave i prava Srbije ( Novi Sad: Pravni fakultet, 2009), str. 44-51. 71

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJA

Unutranje ureenje Kneevine Srbije bilo je predmet stalne politike borbe: da li da bude regulisano od strane srpskih faktora (tzv. Sretenjski ustav 1835) ili osmanskih vlasti (Hatt-i erif iz 1838, poznat kao Turski ustav). U vrijeme odravanje konferencije u Kanlidi, na elu Kneevine Srbije bio je Mihajlo Obrenovi, kome je period 1859-1868. bio njegova druga vladavina. Na unutranjem planu, on nije potovao turski ustav. Poto se nije moglo nai rjeenje ko e donijeti novi ustav - knez ili Porta - postigao se kompromis da se pojedini dijelovi Turskog ustavaiz 1838. mogu mijenjati zakonima koje e donijeti srpske vlasti. Tako su donijeti zakoni o dravnom savjetu, narodnoj skuptini i ministarstvima. Na taj nain saokruena je dravna struktura Kneevine. Osmansko prisustvo u Kneevini bilo je iskazano putem prisustva vojnih garnizona u est tvrava, policije i postojanja civilnih osmanskih vlasti koje su bile nadlene za muslimansko stanovnitvo koje je ivjelo u gradskim naseljima. Usljed ovakvog stanja stvari, te zbog stalnog nastojanja srpskih vlasti da autonomiju pretvore u samostalnost, postojala je mogunost da neki incident izazove poar u odnosima srpskog i muslimanskog stanovnitva. Takvih incidenata je bilo posebno s poetka 1862. Svaki incident koji je ukljuivao pripadnike razliitih zajednica dovodio je do poveanja nepovjerenja izmeu srpskih i osmanskih vlasti. Poinioci pojednih krivinih djela ili prekraja kada bi bili predati ,,svojim vlastima bili bi obino blago kanjavani ili osloboeni krivnje. U takvim okolnostima, maja 1862. srpske vlasti jednostrano donose odluku da e Turci (muslimani) koje zbog prestupa uhapse srpske vlasti izvan anca ubudue biti kanjavani po srpskim zakonima i od strane srpskih vlasti.3 Oigledno, ovakva odluka zadirala je u sutinu odnosa izmeu Sizerenske sile (Osmanske drave) i zavisne drave (Kneevine Srbije) i u okviru takve politike jedan incident e pokrenuti lavinu dogaaja. Taj incident desio se 15. juna, 1862. na ukur esmi u Beogradu. O tome dogaaju postoje razliiti izvjetaji koje se meusobno razlikuju s obzirom na to da li su izvori informacija turska ili srpska strana. Postoje i izvjetaji evropskih konzula u Beogradu. Turska strana izvrila je istragu ali je ta istraga odbacivana kao pristrasna.

3 ivota Djordjevi, ukur esma 1862: studija o odlasku Turaka iz Srbije (Beograd: Nolit, 1983), str.47. 72

P r o f d i\ F1KRET K A R I

P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1862. ip ra vn o -h isto riisk a a n a liza o d red a b a o muslim. stanov.

Slijedei pisanja njemakog historiara iz 19. vijeka - Leopolda Ranke-a (1795-1886), ovdje emo ukratko opisati taj incident4. Na ukur esmi u Beogradu tog junskog dana dolo je do svae izmeu Srba i Turaka (muslimana) ko e prvi da toi vodu. Kada je poslije svae dolo do napadanja, jedan Srbin bude ubijen (kasnije se ispostavilo da to lice - egrt Sava Petrovi- nije ubijen na licu mjesta). Srpska policija sa dragomanom doe na lice mjesta i dva vojnika (nizama) za koje se mislilo da su krivi odvedu u tursku strau. Na to doe jedan aga iz grada. Rasprava se nije mogla zavriti mirno. Na srpskog dragomana i na andarme opale iz puaka i od toga se naini grdna zabuna. Gdje god su se Srbi i Turci doticali otvori se krvavi boj. Srpski ministar Ilija Garaanin (1812-1874) i evropski konzuli u Beogradu doli su na lice mjesta da prekinu sukob. Muslimansko stanovnitvo iz beogradske varoi zajedno sa turskim vojnicima koji su bili na poloaju izvan tvrave povukoe se u tvravu. Dva dana kasnije, da li zbog pritiska muslimana koji su morali napustiti svoje kue u varoi, a koje su postale predmet pljake ili kao preduzimanje mjera odmazde, muhafiz beogradske tvrave naredi bombardovanje beogradske varoi.5 Evropski konzuli u Beogradu su odmah zahtijevali prekid bombardovanja. O tome je obavijetena i Visoka Porta koja odmah naredi prekid bombardovanja, smijeni beogradskog pau i imenuje povjerenika koji e se uputiti u Beograd. U Beogradu su obje strane - i osmanska i srpska - drale svoje poloaje. Turski izaslanik Ahmed Vefik efendije ubrzo je stigao u Beograd gdje je nastojao da uvrsti primirje, provede istragu i vrati stvari u prijanje stanje. Posebno je traio da srpska strana napismeno izjavi da nee smatrati kao potpunu

4 Leopold Ranke, Srbija i Turska u devetnaestom veku, preveo Stojan Novakovi (Beograd:Pama tamparija Dimitrija Dmitrijevia, 1892), str. 468-472 5 Informacije o bombardovanju Beograda na osnovu izvjetaja britanskog konzula iznio je dravni podsekretar za vanjske poslove g. Layard u Donjem domu britanskog Parlamenta 20. juna 1862 odgovaijui na poslaniko pitanje g. Darby Griffitha. Taj odgovor glasi: ...Vlada je primila informacije da je turska tvrdjava u Beogradu bombardovala srpski dio grada. On je shvatio da su Srbi izvrili znaajnu provokaciju prema Turcima. Dva ili tri od ovih posljednjih su ubijeni a 16. (juna-op.autora) Srbi su iznenada zauzeli dvije kapije na ulazu u turski dio varoi. Dana 17 (junaop. autora) ispaljeni su hici na tvrdjavu to je navelo turski garnizon da povjeruje da se sprema napad na njih, te su poeli bombardovati dio varoi. Konzuli su se odmah umijeali; odmah poto je obavijetena o dogadjaju Britanska vlada je preduzela one mjere koje je smatrala najprimjerenijim da zaustave prolijevanje krvi. Bombardovanje, vjeruje, nije trajalo vie od etiri sata. Prije izvjesnog vremena je primljen telegram od turske vlade u kome se kae da e jedan povjerenik biti odmah poslat u Beograd da istrai sluaj i da e se preduzeti svaki napor da se postigne zadaovoljavajue rjeenje sporova koji su se javili. Question. (Hamsard, 20 june 1862), http://hansard.millbankssystem.com/commonsl862/jun/20/question, pristupljeno 11/08/2012.

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJA

pravnu svojinu ono to je silom uzela odnosno novu situaciju na terenu. To srpska strana nije mogla dati. Predstavnici evropskih sila smatrali su da dogaaji u Beogradu zahtjevaju, u duhu Parikog ugovora o miru, konferenciju evropskih poslanika u Istanbulu i Porte radi uspostavljanje mira i rijeavanje sporova. O tome su poslanici evropskih sila u Istanbulu uputili zahtjev Porti 8. jula, zasebnim notama. Porta je na ove zahtjeve pristala i sazvala konferenciju u Kanlidi.

2. Konferencija Konferencija je zapoela s radom u ljetnikovcu velikog vezira Fuad-pae ( Keedi-zade Mehmed Fuad-paa, (1814-1868), u Kanlidi 22. jula, 18626. Zavrila je s radom 4. septembra, 1862. potpisivanjem Protokola. Na konferenciji su uestvovali izaslanici evropskih garantnih sila u Istanbulu- Velike Britanije, Austrije, Francuske, Pruske, Rusije i Sardinije (kralj Italije nije bio opte priznat kao takav nego kao kralj Sardinije). Na osnovu Parikog ugovora od 30. marta, 1856. sva prava Srbije (stanje ustavljeno hatt-i erifima) bila su pod zajednikom garancijom svih sila potpisnica ovog ugovora.7 Osmansku vladu predstavljao je veliki vezir Fuad-paa i ministar vanjskih poslova Ali-paa (Mehmed Emin Alipaa, (1815-1871). To su bili osmanski dravnici prozapadnog opredjeljenja i gorljivi zagovornici Tanzimata. U to vrijeme bio je u Istanbulu izaslanik Kneevine Srbije Jovan Risti (1831-1899), ali on nije direktno uestvovao u radu konferencije, mada je ostavio vrlo vane podatke o njenom radu i odlukama.8 Cilj Konferencije bio je da sprijei sukobe izmeu osmanskih i srpskih vlasti kakvi su se desili u Beogradu nakon incidenta na ukur esmi i osmanskog
6 Ovaj ljetnikovac (yali) i danas postoji u Kanlici na Bosforu. Vidi http://www.kenthaber.com/marmara/istanbul/beykoz/Rehber/yalilar/kececizade-fuat-pasa-yalisi gdje se navodi: Kanlica Muayidesi ismi ile tanman bir antlama da yine bu yahda imzalanmitir. 7 lan 28 ovog ugovora glasi: Kneevina Srbija e nastaviti da bude pod dranjem Visoke Porte u skladu sa carskim hattierifima koji odreuju njena prava i privilegije a koje su od sada stavljene pod kolektivnu garanciju sila potpisnica. Kao posljedica toga, spomenuta Kneevina e zadrati svoju samostalnu i nacionalnu administraciju kao i potpunu slobodu vjerovanja, zakonodavstva, trgovine i plovidbe." Tekst ugovora na engleskom preuzet sa http://maviboncuk.blogspot.com/2004/06/1856-treaty-of-paris.html, pristupljeno 29.06.2012. Prijevod teksta autorov. 8 Jovan Risti, Spoljanji odnoaji Srbije novijega vremena, II, 1860-1868 (Beograd: tamparija Kraljevine Srbije, 1887). 74

P rof.dr. F 1K R E T K A R I - P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1862. .v ra vn o -h isto riisk a an a liza o d red a b a o muslim. stanov.

bombardovanja Beograda, koje je uslijedilo. Za Osmansku dravu Konferencija je bila prilika da zadri status quo u Srbiji. Za Srbiju, konferencija je bila prilika da faktiku samostalnost pravno ojaa. U tom smislu, Kneevina Srbija je traila, preko svojih saveznika, ruenje osmanskih tvrava u unutranjosti Srbije, povlaenje njihovih garnizona i rjeenje pitanja muslimanskog stanovnitva u Srbiji. Uz to Srbija je formirala svoju vojsku i pravno jaala poziciju svoje vlasti za koju je traila da bude oznaena kao srpska vlada. Na konferenciji u Kanlidi Srbija je raunala na podrku Francuske i Rusije, Turska je mogla raunati na Austriju i Veliku Britaniju, dok su Pruska i Italija (Sardinija) bile indirektno naklonjene Srbiji.9 Kada se posmatra iz prespektive meunarodnog prava, u osnovi junskih dogaaja u Beogradu 1862. godine bila su tri pravna pitanja: Prvo, ko je nadlean da presudi kivino djelo nastalo u odnosima podanika sizerenske (Osmanska drava) i zavisne drave (Srbija)? Drugo, da li je srpska policija bila ovlatena da hapsi pripadnike vojnih snaga sizerenske sile? Tree, da li je osmanski zapovjednik beogradske tvrave upotrebio zakonitu silu ili ne kada je naredio bombardovanje beogradske varoi? Na ova pitanja Konferencija je izbjegla da da decidan odgovor.

3. Odredbe Protokola o muslimanskom stanovnitvu Protokol konferencije u Kanlidi zvanino se naziva Protokol konferencije izmeu opunomoenika Velike Britanije, Austrije, Francuske, Prusije, Rusije, Sardinije i Turske koja se tie Srbije.10 Sastoji se od preambule i 12 lanova. U preambuli se poziva na Pariki ugovor o miru od 30. marta, 1856. i navodi daj e konferencija sazvana radi izbjegavanja novih izvora smetnji u odnosima izmeu Sizerenske sile i Kneevine. Turska e nakon konferencije izdati ferman, publikovan u uobiajenoj formi, o detaljima postignutog dogovora a Srbi e unititi sve vojne objekte koje su podigli u varoi, izmeu varoi i zidina beogradske tvrave kao i druge objekte koji su na teritoriji Kneevine podignute nakon skoranjih dogaaja.

9 Neboja Randjelovi i Aleksandar Djordjevi, Protokol konferencije u Kanlidi", Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, LV (2010), str.l 12. 10 Englesku verziju ovog Protokola vidi, Sneana Trifunovska, Yugoslavia Through Documents From its Creation to Its Dissolution (Leiden: Martinus Nijhoff Publishers, 1994), str.42-49. Prevod odgovarajuih lanova Protokola je autorov. 75

Z B O R N IK R A D O VA SA NA U N O G SIM POZIJA

Od 12 lanova Protokola tri se odnose na poziciju muslimanskog stanovnitva, te e se u ovom radu samo oni analizirati. Ostali lanovi, koji se odnose na nastavak prava Osmanske drave na dranje garnizona u tvravama u Beogradu, Feth-i islamu (Kladovo), apcu i Smederevu, te ruenje tvrava u Sokolu i Uicu, bili su ve predmet naune analize.1 1 lan I propisuje: Radi spreavanja mogunosti sukoba koji proistiu iz izmijeanosti muslimanskog i srpskog stanovnitva na istoj lokaciji, Osmanska vlada e u cjelini prenijeti vlassnitvo na Srpsku vladu, uz uslov obeteenja vlasnika, sve zemlje i kue u varoi Beograd, koje u sadanje vrijeme pripadaju muslimanima. Porta e prepustiti pod istim uslovima spomentoj vladi sve zidine, aneve i objekte koji ine stari bedem koji odvaja moderni od starog grada koji se zove evrt, kao i etiri kapije - savsku, varoku, istanbulsku i vidinsku. Ovi anevi, zidine, kapije i objekti bie uniteni i sravnjeni. Srbi nee podii nijedan vojni objekt na tom terenu. Ove promjene ranijeg stanja stvari imae za posljedicu iskljuivu nadlenost srpskih vlasti koja e se ubudue protezati na cijelu varo kao i beogradske etvrti. Sva vjerska zdanja i mezarevi koja bi muslimansko stanovnitvo ostavilo povlaei se sa mjesta na kojima su bili na osnovu starinskih prava bie savjesno potovani. lan.III propisuje: Srpska vlada e se pobrinuti da nadoknadi, naturalno ili novano, sve pokretne stvari koje su ostavili muslimani u svojim kuama ili duanima kada su se povukli u tvravu. Ako su, u vrijeme nereda koji su se tada desili, pojedini Srbi pretrpjeli gubitke iste vrste djelima muslimana, njima e tetu nadoknaditi Osmanska vlada. lan VIII propisuje: Visoka Porta preduzee trenutne mjere, u saglasnosti sa Srpskom vladom, da se svi muslimanski stanovnici koji ive oko pet utvrenih taaka koje ona dri u posjedu na osnovu ugovora, i koji su specificirani u prethodnim lanovima, mogu osloboditi svoje imovine i povui sa srpske teritorije to je mogue bre.

1 1 Vidi, Neboja Randjelovi i Aleksandar Djordjevi, Protokol konferencije u Kanlidi4 4 .

P rof.dr. F IK R E T K A R I

P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1862. .p ra vn o -h isto riisk a a n a liza o d red a b a o muslim. stanov.

Osmanski povjerenik poslan u Beograd u cilju odluivanja ovog i drugih pitanja koja od ranije stoje, okonae svoj posao u okviru roka koji e odrediti Mjeovita civilna komisija opisana u lanu V. Podrazumijeva se da nema niega u onome to prethodi a to bi spreavalo muslimane da zbog svojih poslova putuju po unutranjosti Kneevine, p od uslovom da potuju zakone zemlje.

4. Analiza odredaba Protokola o muslimanskom stanovnitvu lanovi Protokola koji se tiu muslimanskog stanovnitva predviaju garantovanje odreenih prava i preduzimanje nekih mjera. To su: 1. Rastavljanje muslimana i Srba u Beogradu poto je Konferencija zauzela stav da izmijeanost ove dvije grupe na istom prostoru dovodi do sukoba. (U tom smislu, muslimanski dio beogradske varoi je sruen po dolasku komisije iz Istanbula.12) 2. Prenos muslimanske imovine u beogradskoj varoi na Srpsku vladu, uz obeteenje. 3. Potovanje muslimanskih vjerskih objekata i mezarja na podrujima u Beogradu koje su muslimani napustili. (Ovi objekti su kasnije sistematski uniteni.) 4. Naknada tete za muslimansku pokretnu imovinu oteenu u neredima juna 1862. 5. Iseljenje muslimanskog stanovnitva koje je ivjelo izvan tvrdjava u Srbiji (Izvreno po dolasku povjerenika iz Istanbula.) 6. Pravo putovanja muslimana po unutranjosti radi obavljanja svojih poslava, uz obavezu pridravanja srpskih zakona. Od ovih prava i politika usvojenih u Protokolu konferencije u Kanlidi na ovom mjestu elimo da analiziramo dvije. 1. Stav da izmijeanost muslimana i nemuslimana (Srba) na istom prostoru

predstavlja izvor sukoba Ovaj stav izraen je u lanu I Protokola u kome se kae: Radi spreavanja mogunosti sukoba koji proistiu iz izmijeanosti muslimanskog i srpskog stanovnitva na istoj lokaciji.... Konskevenca ovog stava bio je zakljuak da dvije zajednice treba rastaviti.1 3

1 2 Leopold Ranke, Srbija i Turska u devetnaestom veku, str.487. 1 3 Na ovakovom stavu Konferenciji bi mogli zavidjeti srpski nacionalisti u BiH koji su 1992 upravo na isti nain dokazivali nemogunost opstanka ove zemlje kao multietnike zajednice. 77

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJA

Iz raspoloivih izvora se ne vidi ko je sve zagovarao ovaj stav, ali je injenica daje on uao u tekst Protokola, to znai da su ga prihvatili svi potpisnici. Treba spomenuti da je francuski predstavnik izjavio na Konferenciji da je izvor sukoba dvojstvo vlasti a ne to se ove dve rase ne mogu da podnose.1 4 Na ovaj nain utvren je sutinski uzrok sukoba izmeu muslimanskog i srpskog stanovnitva Beogradu: dualitet vlasti i dualitet pravnih sistema. Kneevina Srbija bila je u to doba drava na putu od faktike do pravne samostalnosti. Ona je razvijala institucije dravne vlasti i prava nasuprot osmanskoj vlasti i pravu. U vrijeme autonomne kneeveine, Srbi su bili pod jurisdikcijom srpskih vlasti i prava a muslimani pod jurisdikcijom osmanskih vlasti i prava. Od doba kneza Miloa jurisdikcija srpskih vlasti obuhvatala je, pored Srba, i Jevreje i Rome koji su stanovali unutar aneva u Beogradu i irom Srbije.1 5 Tendencija srpske politike bila je da proiri teritorijalno i personalno svoju jurisdikciju. Jedan od naina da se rijee sukobi u sutuaciji kada postoji dualitet prava ili pravni pluralizam jeste uspostavljanje mjeovitih sudova. Takva praksa bila je u drugoj polovini 19. vijeka uspostavljena u Egiptu.16 Prijedlog za uspostavljanje mjeovitog krivinog suda u Beogradu koji bi sudio sporove muslimana i Srba po turskim zakonima Porta je uputila Beogradu 1861.1 7 Leopold Ranke navodi d a j e taj prijedlog primljen u Beogradu veoma nepovoljno: mislilo se da se na taj nain opet pada pod gospodstvo korana, a sve su dotadanje borbe teglile na to da se to gospodstvo uniti4 6 .
18

Poto je srpsko vodstvo bilo na kolizionom kursu prema osmanskom sizerenstvu, za njega vjerovatno nije bilo znaajno to to je turski Krivini zakonik iz 1858. najveim dijelom predstavljao preuzimanje odredaba francuskog Krivinog zakonika iz 1810, te se njegova eventualna primjena u Srbiji nikako nije mogla kvalifikovati kao gospodstvo korana4 4 .19

1 4 Jovan Risti, op. cit., str. 135. 1 5 Raid bej-a Istorija udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji, s turskog preveo D. S. ohadi (Beograd: Srpska kraljevska akademija, Spomenik XXIII, 1894), str.31. 16 O mjeovitim sudovima ( al-mahakim al-mukhtalita) u Egiptu vidi Mark S. W. Hoyle, The Mixed Courts in Egypt 1886-1895, Arab Law Quarterly, vol. 1, no. 5 (Novembar 1986), str.562576. 1 7 Leopold Ranke, op. cit., str.461. 1 8 Isto. 19 Vidi, Ihsan Yilmaz, Muslim Laws, Politics and Society in M odem Nation States: Dynamic Legal Pluralism in England, Turkey and Pakistan (Farnham, Surrey, UK: Ashgate, 2005), str. 90. 78

Prof.dr. F IK R E T K A R I

P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1 8 6 2 .:p ra vn o -h isto riisk a a n a liza o d red a b a o muslim. stanov.

U svakom sluaju, ideja mjeovitih sudova u Beogradu nije prihvaena nego se pitanje dualiteta vlasti i prava namjeravalo rijeiti radikalno: jaanjem srpske dravne vlasti u pravcu punog suvereniteta baziranog na etnikom principu i protezanjem srpskih zakona na sve stanovnike Srbije. Stav o tome da zajedniki ivot dvije razliite vjerske i etnike skupine na jednom prostoru generie sukob, bio je samo pogodno opravdanje. 2. Mjera prinudnog iseljenja muslimanskog stanovnitva iz Srbije; Prinudno iseljenje muslimana iz Srbije nije po prvi put spomenuto na konferenciji u Kanlidi. Taj zahtjev ima svoju historiju.

Hatt-i erif iz 1830, odgovarajui na zahtjeve srpske strane, bio je propisao da je osim garnizona gradova prebivanje u Srbiji zabranjeno svakom drugom Turinu sasvim20 Rok od godinu dana dat je za prodaju imanja onih koji bi se hteli oprostiti od takvih i to po pravinoj cijeni koju bi odredili povjerenici obje strane. Hatt-i erif iz 1833. produio je rok za prebivanje muslimana u predjelima Srbije za jo pet godina. Po navrenju tog roka, muslimani koji ive u varoima morali su se premjestiti u druga mjesta. Oni su sa svojim porodicama morali ili ui u tvrave ili otii na druge strane. Muslimanima iz beogradske varoi doputeno je da tu ostanu zauvijek4 4 . Beogradska varo ostavljena je muslimanima u zamjenu za tri predjelagurgusovaki (knjaevaki), svrljiki i aleksinaki- koji su dati Srbima.21 Za beogradsku varo hatt-i erif iz 1833. kae: Turci ustanovivi se u predgradiju Beogradskom, nisu samo opredjeleni, da budu garnizon ovog grada, no vode zajedno sa Srbima i probitanu trgovinu, i oba ova naroda jesu ravni podanici moga carstva. Da bi se pak vie sile dalo dobrom ivlenju pomenutih Turaka, to e oni na vjeki ivei u predgradijama Beogradskim, biti podpoveliteljstvom svoga namjesnika, mog vezira Mehmed Vedi-pae. A da bi se glavna cilj, odranije obteg spokojstva, mogla sauvati od svaega, to bi ga

20 Raid bej-a Istorija udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji, str. 82. Prevod hatt-i erifa preuzet je iz knjige D.Matia, Javno pravo Knjaestva Srbije (Beograd: 1851). 21 Jovan Risti, op. cit., str. 154. 79

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJA

moglo uznemiriti, to e i Srbi, kao i svagda dosad, takoe iviti u predgradijama Beograda... 22 Ova ideja zajednikog ivota dvije zajednice-muslimanske i srpske- u Beogradu izraena u hatt-i erifu iz 1833. postepeno je doivjela krah u naredne tri decenije. Raid-beg Beograanin, svjedok tih dogaaja, navodi da su srpske vlasti neprestano uznemiravale muslimane i postepeno uzimale cijelu varo pod svoju vlast. Posebno navodi kako su graene srpske kue iji su prozori gledali u muslimanske avlije, to se kosilo sa muslimanskim pravom i obiajima, i to bi srpski panduri tukli one muslimane koji ne bi ustali na noge kada bi knez Milo prolazio, i tako dalje. Korumpirani i nesposobni osmanski sluebnici nisu se mogli ovom susprotstaviti. Dva sistema vlasti i dva prava teko su u takvim uslovima koegzistirali. Historijski izvori pokazuju da se 1861. nalazio u Istanbulu specijalni kneev izaslanika Ilija Garaanin, koji je imao zadatak da radi na izvrenju odredaba hatt-i erifa o iseljenju muslimana koji ive izvan gradova u Srbiji. O tome pie srpski diplomata i historiar Jovan Risti kae: Iz obzira ovenosti Srbija je nudila Porti koncesiju da ovi Turci ostanu u zemlji ali da se stave pod jurisdikciju srpsku.24 Garaanin je o ovome podnio memorandum Porti i o njegovom sadraju obavijestio strane izaslanike u Istanbulu. Sutina novog, ,,modemijeg, pristupa bila je: Turci koji u Srbiji ive izvan gradova podvrgnue se srpskim vlastima i imae ista prava i dunosti kao i Srbi.25 Po tom prijedlogu, nadlenost Osmanske drave bila bi ograniena na gradove (tvrave), Srbija ne bi traila iseljenje muslimana a Porta bi prenijela kontrolu nad muslimanskim dijelom Beograda na srpsku vlast. Na samoj konferenciji u Kanlidi Francuska i Rusija su nastupale s pozicije da pitanje boravka muslimana u Kneevini treba biti neodlono rijeeno na taj nain to e oni potpasti pod srpsku jurisdikciju a srpski knez e im garantovati punu zatitu zakona na snazi u Kneevini.26

22 Raid bej-a Istorija udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji, str. 84. Prevod hatt-i erifa preuzet je iz knjige D.Matia, Javno pravo Knjaestva Srbije (Beograd: 1851). 23 Raid bej-a Istorija udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji, str. 33-34. 24 Jovan Risti, op. cit., str. 86-87. 25 Rado Ljui Ilija, Ilija Garanin on Serbia's Statehood, Balcanica, XXXIX (2008), Beograd 2009, str. 152. 26 Neboja Randjelovi i Aleksandar Djordjevi, op. cit., str. 114. 80

P rof.dr. F IK R E T K A R I

P ro to k o l konferencije u K a n lid i 18 6 2 .:vra vn o -h isto riisk a a n aliza o d red a b a o muslim. stanov.

Postavlja se pitanje zato se Osmanska drava na konferenciji u Kanlidi opredijelila za obavezno iseljenje muslimana iz Srbije a ne za njihov ostanak i podvrgavanje srpskim autoritetima? Jovan Risti to objanjava slijedeim rijeima: Jurisdikcija srpska ne primi se no izlazak Turaka iz zemlje. Punomonici turski dokazivali su na konferenciji, da Muslomani ne bi hteli ostati pod srpskim zakonima, prem da se, pri iseljenju, dokazalo, da bi mnogi od njih rado ostao na svojim dobrima, da mu je vlast turska htela dopustiti... ... No sasvim drugi osnovniji obziri odvraali su Portu od srpske jurisdikcije. Nju je plailo naelo, da se Muslomani nadju pod zakonima hrianskim, gde bi se brzo razvili, gde bi se videli kao gradjani, kao inovnici, kao skuptinari, na kratko, gde bi njihov ivot bio ivi kontrast sa ivotom raje pa i samih Turaka u carstvu. Tako samo moe se objasniti, to je Porta odbila jednu meru, koja jo j ne bi od strane muslomanstva nikakve nezgode nanela, pa pretpostavila izloiti onolike hiljade svoga naroda nezgodama seobe, a sebe kletvama ovih nesrenika, rasturenih sad po Bosni i Rumeliji; izloila se posledicama pojave, koja je na Muslomane u opte samo rdjavo delovala, a hriane, na protiv, ohrabrila i ispunila blagim nadanjem... 2? Ne bi se sloili s objaenjenjem Jovana Ristia, iako je on kao iskusni diplomata bio uesnik i svjedok ovih dogaaja. Njegovo osnovno objanjenje da se Porta usprotivila ostanku muslimana pod srpskom jurisdikcijom bojei se njihove modernizacije - ne stoji. U to doba, u Osmanskoj dravi je tekao proces evropski inspirisane modernizacije -Tanzimat- pa su muslimani Osmanske drave mogli biti i bili i graani, i inovnici i skuptinari, da se posluimo Ristievim rijeima.

Dublji razlozi za stav Osmanske vlade, po naem miljenju, bili su: 1. Osmanska drava bila je u,odnosu na Srbiju, prema terminologiji tadanjeg meunarodnog prava, sizerenska sila4 4 (Suzerain power), tj. drava koja vri odreeni nivo vlasti i politiku kontrolu nad zavisnom dravom4 4 (dependent State). Srbija je u odnosu na Osmansku dravu bila zavisna drava4 4 . Kao sizerenska sila4 4 , Osmanska drava nije mogla da dopusti da

27 Jovan Risti, op. cit., str. 147-148. 81

Z B O R N IK RAD O V A SA N A U N O G SIM POZIJA

njeni dravljani-muslimani dou pod jurisdikciju Kneevine, iji dravnost nije priznavala u vrijeme odravanja konferencije u Kanlidi. 2. Dotadanja praksa Srbije u odnosu na muslimane- posebno u prvom ustanku, kada je muslimansko civilno stanovnitvo bilo ili masakrirano, ili 28 29 pokrteno ili protjerano , te samo stanje medjukomunalnih odnosa 1862. - nisu davali garanciju da e vlasti Kneevine pruiti zatitu muslimanskom stanovnitvu. Raid-beg Beograanin30 u svojoj Istoriji udnovatih dogaaja u Beogradu i Srbiji svjedoi o stalnom uznemiravanju muslimana u Beogradu i Srbiji u doba autonomne kneevine i osmanskosrpskog dvovlaa. On kae: Mihail-bej (Obrenovi-op-autora) izdade poverljivu naredbu inovnicima, da nastanu, da se turska imanja pokupuju i zauzmu (jer Jusuf-paa bese izradio ferman, kojim je zabranjeno Turcima prodavanje imanja); da se tursko-srpske parnice izvidjaju pred srpskim sudom; da sudovi presudjuju parnice u korist Srba, i sve drugo da se ini, kako bi se Turci naterali, da se iz Beograda sele. Osim toga bese im naredjeno, da paze, da Srbi ne ukazuju nikakve poasti pai, kada kroz varo bude prolazio; da neprestano izumevaju tube protiv Turaka i da ove zlostavljaju; da ne daju Turcima, koji sa strane dodju, da se u Beogradu nastanjuju; a naroitu im panju obrati na to, da ako koji od Srba nema oruja, stoku da mu prodaju, a oruje da mu kupe... 31 O tome na kakvu su pravnu zatitu muslimani mogli raunati pred srpskim sudovima Raid-bej na drugom mjestu pie: Svima je dobro poznato, kako, na osnovu tako udeenog plana, od poetka pa do svretka toga stanja, kao to e se to docnije videti, srpski sudovi ni jednom Turinu, bar uda radi, ne presudie parnicu u njegovu korist< (!32 3. Vladajue politiko usmjerenje u Osmanskoj dravi polovinom 19. vijeka davalo je prednost iseljenju (hidret) nad ostankom pod vlau nemuslimana
28 Safet Bandovi, op. cit., str.7-14. 29 ivota Djordjevi, op. cit., str. 32-45. 30 Na ovog autora, i uopte na znaaj konsuitovanja muslimanskih izvora za historiju Srbije, u novije vrijeme je skrenula panju Mirjana Marinkovi u radu Srbija prve polovine XIX veka u Istoriji udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji Raida Beogradjanina i Memoaru Ibrahima Mensur efendije4 4 , Zbornik Matice Srpske za istoriju , br. 61-62, Novi Sad 2000, str. 182. 3 1 Raid bej-a Istorija udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji, str. 51. 32 Raid bej-a Istorija udnovatih dogadjaja u Beogradu i Srbiji, str.37. 82

P rof.dr. F 1K R E T K A R I - P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1 8 6 2 .:p ra vn o -h isto riisk a a n a liza o d red a b a o muslim. stanov.

na izgubljenim teritorijama.33 Vjerovatno su ovi razlozi uticali na osmanske predstavnike da se na konferenciji u Kanlidi opredjele za iseljenje muslimanskog stanovnitva. Odredbe Protokola Konferencije u Kanlidi pretoene su u unutranji pravni sistem Osmanske drave putem sultanovog fermana. Ovaj ferman predao je 21. septembra 1862 zapovjednik beogradskog grada Raid-paa knezu Mihailu a objavljen je etiri dana kasnije u prevodu na srpski jezik.34 Istovremeno je objavljena i Instrukcija za zapovednika grada beogradskog4 1 . U ovoj instrukciji se u pogledu muslimanskog stanovnitva Beograda kae: ,,3)Vi neete dozvoliti ni ednom musulmanskom itelju beogradskom da ivi izvan grada35 Na ovaj nain, iseljavanje iz Srbije za muslimane je (erar) njihovog suverena. Izvjetaji o iseljavanju iz pojedinih mjesta govore da su muslimani tu naredbu uglavnom primili utke. U Uicu se neka ulema bunila protiv takve volje sultana1 1 , u nekim mjestima su pojedini muslimani molili srpske vlasti da ih ostave na njihovim imanjima.36 Muslimani Sokola su bili revoltirani pa su se odluili na iseljenje tek kada im se poela primicati srpska narodna vojska. Bili su ogoreni na sultana. Govorili su: Mi nemamo cara kad nas alje u surgun1 1 .37 Na kraju su se odredbe Protokola iz Kanlide i sultanovog fermana o njihovom izvrenju provele. Na taj nain, muslimani kao kompaktna vjerska zajednica prestali su da postoje u tadanjoj Kneevini Srbiji osim u dva naselja na desnoj obali Drine- Malom Zvorniku i Sakaru. postalo naredjenje

33 Primjer takvog stava moemo vidjeti dvije decenije kasnije kada je nakon rusko-turskog rata 1876-1878 osmanska vlada odluila da ohrabri iseljevanje muslimanskog stanovnitva s Balkana i Kavkaza na preostale osmanske teritorije. .Taj stav je bio ojaan klasinim tumaenjem erijatskog prava koje je davalo prednost iseljenju muslimana (hidret) nad ostankom pod nemuslimanskom vlau na izgubljenim teritorijama kada nisu garantovana temeljna ljudska prava tom stanovnitvu. Vidi Kemal Karpat, Status of Muslim under European Rule: The Eviction and settlement o f the erkes", u Studies in Ottoman Social and Political History: Selected Articles and Essays (Leiden: E. J. Brill, 2002), str. 661-663. 34 Srbske novine, br. 112, 25 septembar 1862, str. 399-400. 35 Isto, str.400. 36 Safet Bandovi, op. cit., str. 21; ivota Djordjevi, op. cit., str.274. 37 ivota Djordjevi, op. cit., str.272.

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJA

Medjutim, ve u sljedeim decenijama- nakon Rusko-turskog rata i prvog Balkanskog rata- uporedo s proirenjem teritorije Srbije, ponovo e se pred ovu dravu postaviti pitanje statusa muslimanskog stanovnitva. Ono e se tada rjeavati na novim konferencijama i na novim premisama.

Zakljuak Konferencija u Kanlidi 1862 predstavljala je zavrnicu pedesetogodinje politike vodjstva nastajue srpske drave da izgradi vlast na principu eksluzivnog etnikog suvereniteta. Zahtjev za iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srbije, koje je percipirano kao ,,drugi, postavljeno je u relevantne pravne akte jo 1830 ali je osmanska vlast odugovlaila sa izvrenjem te obaveze. Godine 1862 aktualizirano je pitanje sudbine muslimanskog stanovnitva u Srbiji kao rezultat sukoba koji su proizlazili iz dvojstva vlasti i prava ali i sraunate politike srpskog vodjstva da teritorijalno i personalno proiri svoju jurisdikciju. Na konferenciji u Kanlidi, Osmanska drava je dala prednost obaveznom iseljavanju muslimana nad mogunou njihovog ostanka pod srpskim zakonima. Osmanska drava nije eljela da svoje dravljane ostavi pod jurisdikcijom zavisne drave, iji raniji odnos prema muslimanima nije pruao uvjerenje da e im biti garantovana sigurnost ivota, vjere, imovine i asti. Odluke konferencije u Kanlidi pretoene su u sultanovu naredbu-fermankoja je izvrena bez protivljenja muslimanskog stanovnitva na koje se odnosila i uz asistenciju srpskih vlasti.

84

P rof.dr. F1K R E TK A R C 1 - P ro to k o l konferencije u K a n lid i 1 8 6 2 .ip ra vn o -h isto riisk a a n a liza o d red a b a o muslim. stanov.

Prof. dr Fikret Kari

Protokol konferencije u Kanlidi 1862: pravno-historijska analiza odredaba o muslimanskom stanovnitvu

(saetak)

Iseljavanje muslimanskog stanovnitva naseljenog izvan gradskih tvrdjava u Srbiji izvreno je nakon konferencije ambasadora evropskih garantnih sila i osmanske vlade odrane u mjestu Kanlida, u predgradju Istanbula, u ljeto 1862. Ova konferencija rezultirala je potpisivanjem protokola kojim je, izmedju ostalog, rijeena sudbina muslimanskog stanovnitva u Srbiji. Odredne protokola su kasnije pretoene u sultanov ferman na osnovu koga su osmanske vlasti u Srbiji postupile. Ovaj rad ima za cilj da analizira odredbe protokola konferencije u Kanlidi koje se odnose na muslimansko stanovnitvo, objasni kako je dolo do njihove formulacije i ukae ne posljedice koje su imale po sudbinu muslimanskog stanovnitva u Srbiji.Uz to je dat i historijski kontekst u kome je dolo do sazivanja konferencije u Kanlidi.

85

Prof. d r .EN ES D U R M IE V I - M uslim ani u srp sk o j ku ltu rn o-politikoi m isli (ili:

treb lien ie turaka" kao nacio. p r o zn im )

Prof. dr. Enes Durmievi Pravni fakultet Sarajevo

MUSLIMANI U SRPSKOJ KULTURNO-POLITIKOJ MISLI (ili: trijebljenje turaka4 6 kao nacionalni program)

Saetak: Mada su muslimani naseljavali mnoge gradove i sela u Srbiji, oni su u prvoj polovini X IX stoljea , uglavnom protjerani iz Kneevine Srbije, sa potpunim zatiranjem njihove materijalne i duhovne kulture. Na tragu istonog pitanja 6 6 , islam i muslimani prikazivani su kao tuinci*6 , te je stoga srpsku zemlju** trebalo oistiti6 6od vekovnog neprijatelja", azijske kuge6 6 , turskoga skota'6 , itd. Sto god je bilo crnih boja, njima su se slikali Turci, i nije bilo poroka i zloina koji se nisu njima pridavali6 6(Jovan Skerli). Otimaina muslimanske zemlje i genocid nad njima, pravda se osvetom Kosova6 6 , porazom u na Kosovu 1389. godine, starim nekoliko stoljea, sa kojim rtve nemaju nikakve veze, osim to pripadaju istoj vjeri kao i pobjednici. Ovakvom pobjedom mithosa nad logosom i stalnom usmenom i literarnom eksploatacijom kosovskog mita i hipernacionalistikim laima, balkanski muslimani, a Bonjaci posebno, ve dva stoljea su rtve mrnje, progona, zloina i genocida koje nad njima provode sljedbenici kosovskog mita. Od uvene reenice voda Karaora: 6 6 Je li Turin? ...N e veruj m u6 6 , pa da Mladieve 6 6 Danas smo se osvetili Turcima ...6611. jula 1995. u Srebrenici, traje prinudno iseljavanje, razmjena populacije, deportacije, protjerivanje, logori i genocid nad balkanskim muslimanima. Po objektivnim procjenama demografa, u posljednja dva stoljea, sa Balkana je protjerano od pet do deset miliona muslimana, a oko milion i po je pobijeno. Izgon Bonjaka iz Srbije 1862. godine, samo je bio zavrni in etnikog ienja6 6 . Ova praksa je konstanta svake srpske vlasti, ali i velikog dijela srpskog nacionalnog bia, poprimivi destruktivan i genocidan karakter prilikom agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine.

Kljune rijei: muslimani, Srbi, Srbija, zloini, iseljavanje.

87

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Izgon (surgtin) muslimana iz osmanske Rumelije (prostori jugoistone i srednje Evrope), poeo je nakon Velikog ili Bekog rata (1683-1699), kada su Osmanlije, po drugi put, pokuale osvojiti Be. U ovom ratu, muslimani iz podruja Dalmacije, Like, Slavonije, Maarske, Vojvodine (osim dijela Banata i Temivara) su pobijeni, pokrteni ili iseljeni u granice Osmanskog carstva. Potpisivanjem Karlovakog mira u Srijemskim Karlovcima, 26. januara 1699. godine, po principu utipossidetis, najzapadnija granica Osmanskog carstva poklapa se, uglavnom, sa dananjom jugozapadnom, zapadnom i sjevernom bosanskohercegovakom granicom. Bio je to prijelomni trenutak kada Osmansko carstvo prelazi u defanzivu, dok evropske, kranske zemlje, ofanzivnim nastupima i etnikim ienjem4 4 nastoje eliminirati, ne samo osmansku vlast, nego i njenu batinu, pa i autohtono, domae muslimansko stanovnitvo. Takav trend, naalost, moglo bi se kazati, nastavljen je sve do danas. Stanje muslimanskog stanovnitva, u gore spomenutim krajevima, u vrijeme Bekog rata, najbolje ilustriraju mazhari (upozorenja, molbe, vapaji) koji su slati u Istanbul u vie navrata: Mi smo potpuno iscrpljeni, pa bi, ako nam se ne pomogne, neprijatelj ovu sirotinju potpuno pregazio, bezbroj kratkovidih, zatim uglednih, potenih i estitih ena i djece podli nevjernik bi preobratio iz najbolje Muhammedove vjere u svoju iskrivljenu vjeru4 4 , ili ako ne daj Boe, bilo sa koje strane neprijatelj navali, sve ene bez zatite i udovice, siroad i uope narod i sirotinja bit e pregaeni od neprijatelja, a za to e na Sudnjem danu odgovarati oni koji ne usliaju nae molbe i vapaje4 4 .1 Trend likvidacije, pokrtavanja i izgona muslimana i unitavanja

muslimanske materijalne kulture je nastavljen. U jedan mazharu poslanom iz Bosne u prijestolnicu carstva 1712. godine, prilikom ponovnog napada Austrije na Bosanski paaluk, se kae: Kada su udarili na nas, svi nai pogranini krajevi bili su se o sebi zabavili i nisu nam mogli pritei u pomo. Sve to su muslimani imali imovine, hrane kao i sve ostalo neprijatelj je unitio. Sve damije, mesdide i, uope, sve graevine opljaako je i vatrom spalio. Bezbroj muslimana odveo je u ropstvo, od kojih se mnogi jo uvijek nalaze u neprijateljskom zarobljenitvu. to se tie nemone djece i ena, nema tome ni broja koliko su ih preobratili iz Muhammedove vjere i preveli ih u svoju vjeru4 4 .

1 Avdo Sueska, Historijski korijeni genocida nad Bonjacima , u knjizi: Bonjaci i islam izbor tekstova , Visoki Saudijski komitet za pomo Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1998., str. 135. 2 Isto, str. 135.

88

Prof. d r .EN ES D U R M IE V I

M uslim an i u srp sk o j k u ltu rn o-politikoj m isli (ili:

treb lien ie turaka

kao nacio. p ro g ra m )

Prvim srpskim ustankom 1804. godine, pod vodstvom ora Petrovia (Karaora, Crnog ora, kara, tur. crni), poinje progon i pogrom muslimana iz Beogradskog paaluka. Kako (Karaore) doe u Beograd, u tajnom zasedanju Soveta (sjednica je odrana 6. marta 1807), reeno bude; da se svi Turci, i iz dojnjeg Grada oiste. Javu Sulejman-pai, da mu se vie nedozvoljava rana, nego da on sa svima Turcima iz Grada i iz Srbije odlazi. Sulejman-paa zamoli, za slobodan odlazak, preko Srbije do Nia; Srbi mu dopuste, te 23. februara 1807. god. (datum staroga (julijanskog) kalendara) izie iz Grada, i sa 200 janiara, s porodicama njiovim, a pod pratnjom Srba, koji na Turke napadnu, i pratnja u mesto da ji brani i ona uz nji pristane, gdi sve Turke potuku, osim jedinoga pae, koji im se preda, te ga iva do u Ni isprate. No kako je po odlasku Sulejman-pae jot mnogo Turaka u dojnjem Gradu sa enama i decom zaostalo. Taj istiji dan, i u Beogradu rasplamti se osvetna sea Srba nad Turcima, kojoj osveti i gorkoj razjarenosti Srba, ni same Vojvode, niti su smele, niti mogle, od toga Srbe uzdrati, i ta sea dva je dana trajala, traei i ubijajui sakrivene Turke po kuama. I samo oni su poteeni bili, koji su se obeali pokrstiti, tako isto i Turska sirotinja, ene i deca njiova, poteena su, koje 7. marta u Ni pod jakom obranom polju. Tom prilikom, po zakljuenju Sovetskom, budu i svi ivuti i po neki od Cincara, koji su se sa Turcima drali, iz zemlje izgnani4 4 .3 Obavjetajna sluba austrijske vojske, o ovome, pie: Na tajnoj sjednici odranoj 6. oujka zakljueno je da svi Turci imaju napustiti Beograd. Prema tom zakljuku paa se sa 200 janjiara 7. oujka oko 10 sati ujutro povukao iz Beograda. Nekoliko sati iza brda Vraara napao ih je odred skriven u zasjedi. Oruana pratnja, mjesto da brani nesretnike, okrenula se protiv njih. Paa i dio njegove pratnje branili su se oajniki, ali na kraju podlegoe izdajnikom i brojnijem neprijatelju. - Jo stranija sudbina zadesila je istoga dana 40 Turaka koji su ostali u Beogradu. Napadnuti od Srba, oni su se branili u jednoj kui s najveom hrabrou, ali su njihovi okrutni neprijatelji podmetnuli poar u kui, te nitko nije izbjegao plamenu. - Osveta Srba jo nije bila zadovoljena: odlueno je poubijati ene i djecu koji su ostali u gradu, i samo s tekom mukom nekolicini prvaka ljudskijih osjeanja polo je za rukom sprijeiti to nedjelo. to se odlikovalo mladou i ljepotom, uzee sebi srpski prvaci za krevet; ostale i djecu poslae u

3 Etniko ienje, Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, Globus, Zagreb, 1993., str. 18. 89

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Ni. Da bi opravdali te sramne okrutnosti, tvrdili su kako su beogradski Turci namjeravali zatrti Srbe.4 Ni neki srpski autori, nisu mogli zanemariti srpske zloine nad

muslimanima Beograda: Ogoreni Srbi i posle toga, klali su Turke, gdi su god koga nali, ni su tedili ni ranjenike, ni ene, ni decu Tursku1 1 .5 Osloboenje od osmanske (turske) vlasti, kao poetni motiv, prerastao je, pod uticajem srpske mitologije, u eliminaciju ne samo takve vlasti, nego i svega onoga to je ta vlast stoljeima producirala. Neprijatelj Turin, poistovjeen je sa islamom, a konsekventno tome, i svaki musliman je neprijatelj kojeg treba eliminirati. A da bi eliminacija svega turskog1 1 bila temeljita, moralo se ii daleko u prolost da bi se iskonstruirao mit o turskoj krivici1 1 , izdaji pradedovske vere1 1 , poturici gorem od Turina1 1 itd. U sukobu sa Turcima, poturicama, odnosno sa islamom, afirmiran je kult paganskog heroja iji je cilj prisvajanje, pljaka, ubijanje, destrukcija ..., jer samo na taj nain, unitavajui Turina, taj mitski, paganski heroj se realizira temeljei svoj zloin i ubijanje u svetosavlju: Ko se ne osveti taj se ne posveti!1 1 Unitavati Turina (u sutini svakog muslimana) je boguugodno djelo, jer je njegovo unitenje izabrano na osnovu drugaijeg vjerskog identiteta. Ubice su, vrei ubijanja, izgon, silovanja i potpunu destrukciju svega muslimanskog (genocid, urbicid, kulturocid, memoriocid, sociocid, itd.) djelovale uz podstrek i blagoslov svojih vjerskih lidera. Ubijanje Turina utemeljeno je u vjerskoj i nacionalnoj mitologiji, koje postaju jedno. Turin je svjesno ciljana meta, jer je on izdajnik vjere1 1 , on je proturasa1 1 i njegovo trijebljenje1 1je sveti in, koji, u ovom sluaju blagosilja Srpska pravoslavna crkva. Kakao tada, tako i danas. Podsjeam samo na blagosiljanje1 1 zloinake jedinice korpioni1 1 1995. godine, koji su kretali u klanja i ubijanja Srebreniana, u getu koji je meunarodna zajednica nazvala zatiena zona1 1 . Pokajanja nema ni do danas. Niti se kaje meunarodna zajednica (ma ta to bilo?), niti se kaje Srpska pravoslavna crkva. Naprotiv! Po shvatanju srpskih nacionalista, samo su slabii i kukavice prihvatale islam i to prihvatanje je posljedica prisile i oportunizma. Takva mitologija je isto
4 G. Mareti, Geschichte der Ereignisse in Serbien in den Jahren 1804-1812 ( Povijest dogaaja u Srbiji u godinama 1804.-1812 ), Osterreichische Militarische Zeitschrift 1, 4, 5-6, 1821. Prema: Etniko ienje, Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, str. 18.). 5 K. N. Nenadovi, ivot i dela velikog ora Petrovia Kara-ora, t. 1, Be, Jovan N. Vemaj, 1883., str. 166. (reprint Beograd, 1971.). 90

Prof. d r .EN ES D U R M IE V I

M uslim ani u srv sk o i k u ltu rn o-politikoi m isli ili:

..

treh lien ie tu raka kao nacio. p ro g ra m )

tako izobliena kao i njoj komplementarna mitologija koja se podrazumijeva naime, da su Slaveni koji su u devetom stoljeu preli na kranstvo uinili to bez ikakvih ekonomskih ili politikih pritisaka ili mamaca. Prelazak iz jedne vjere u druguje kompleksan proces u koji su ukljuene zamrene meusobne veze i uzroci (i koji put kontradikcije) izmeu pojedinaca i irih drutvenih snaga.6 Historija je sirov materijal za etnike, nacionalistike i fundamentalistike ideologije, kao to su aure maka sirov materijal za heroin.7 Stoga je prolost veoma vaan element za ovakve radikalne ideologije. Kada i nema odgovarajue1 4 prolosti, ona se moe izmisliti i ona i ne mora biti stara i drevna. Prolost legitimira4 " sve ono to nosioci ovakvih ideja rade, pruajui snanu potporu sadanjosti, koja sama po sebi nema to ponuditi. Zato su mitovi, lai i manipulacija historijskim injenicama uvijek bitni kada se eli kazati: Mi smo drugaiji i bolji od Drugih!4 4 Turaka ima repatije, ima rep kao pae. Oni dolaze i u nae zemlje, pa ne moe sjediti, nego podmota rep, presomiti noge, pa tako ui. Njima mirii krtena dua, slatka im je naa krv. (Da, nai poturenjaci nijesu takovi4 4 ).
o

U ukupnom ciklusu kosovske mitologije postoji samo jedan neprijatelj, a to je Turin, koji se u paganskom poimanju i doivljaju svijeta ponovno naglaava i definira u svakoj drugoj etnikoj zajednici ukoliko je ona muslimanska. Podstiui najnie ljudske strasti i iskonsku mrnju prema Turcima, kosovski mit je budio duhove za krvavi obraun, postajui politika stvarnost najirih srpskih slojeva stanovnitva. Nikakve promjene svojstvene historijskom razvoju ne utiu na ovakvu mitomansku svijest, pa je sasvim logino da su njome obuzeti kako srpski seljaci, tako i srpski akademici, ija bolesna mata promovira hajduiju, ubijanje, klanje, silovanje i svaku destrukciju drugog i drugaijeg4 4 kao najvei domet pravde i istine. ... Turci su za sve njih bili samo Turci, samo - krvavi neprijatelji. Ustanici su, dakle, ili poev od prve godine vojevanja na - da upotrebimo jedan Novakoviev izraz - generalno trebljenje Turaka iz naroda ...9

6 Michael A. Sells, Iznevjereni most, Religija i genocid u Bosni, ITD Sedam, Sarajevo, 2002., str. 54. 7 Erik Hobsbaum, Nacije i nacionalizam od 1780 - Program, mit, stvarnost, Filip Vinji, Beograd, 1996., str. 212. 8 Nikola Begovi, ivot i obiaji Srba graniara, Zagreb, 1887., str. 202. 9 Dragoslav Jankovi, Srpska drava Prvog ustanka, Nolit, Beograd, 1984., str. 67. 91

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Ovo je uvena izjava srpskog historiara, filologa, politiara i diplomate, Stojana Novakovia. Pogledajmo ta u jeziku junoslavenskih naroda znai rije trijebiti4 1 : 1. istiti, odvajati ono to je neisto ili pokvareno, (trijebiti grah)', 2. pren. odstranjivati, uklanjati, istrebljivati, (istrebljivati ui, vai).1 0 Oevidno srpski narod nije priznavao nikakvo pravo svojim

sugraanima,, Turcima - lanovima iste drave - da ive na srpskoj zemlji. Srpski narod je iao prosto da istrijebi Turke. To se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gde su Srbi ubijali Turke koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o pravu i moralu. ,,Savest kao da ih nije nimalo grizla da uine ma kakvo zlo delo po savremenim naim pojmovima, samo da se osvete za nasilja koja su Turci vekovima poinili. Krau, otimanje i ubistvo, samo kad se uini spram Turcima, u mimo vreme kao i u ratu, smatrali su kao moralna dela.u Takvo miljenje nacionalnom programu. Narod koji stoljeima, usred Evrope, slavi mitski zadrto svoje svece i poraze, horizontalno i vertikalno, jo nije razvio moderno graansko drutvo te njegova inteligencija ima obiljeje i ulogu plemenskih poglavica i vraa, a ne slobodnih progresivnih individualista i neovisnih mislilaca. Srpska inteligencija pothranjuje konzerviranu nacionalnu uobrazilju i pod nju loi vatru da se ne bi ohladila. Razumije se, ast izuzecima4 4 . Poznato je, da su
19

politiki je

profilirano

i u

oficijelnom

srpskom

srpski nacionalisti,

tokom

raspada

Jugoslavije,

najstravinije zloine uinili nad Bonjacima i Albancima, koji su veinski muslimani. Dakle, mitsko zlo su, uvijek, islam i muslimani Falsificiranjem kolektivnog pamenja4 4 u politici, historiografiji, kolskim udbenicima historije, jezika i knjievnosti, unitavanjem kultumo-historijskih spomenika drugih naroda, stvara se homogeniji i etnikiji4 4 prostor koji ekskluzivno pripada samo srpskoj naciji. Ta ekskluzivna srpska teritorija je rezultat vekovnih i pravednih4 4 tenji srpskog naroda. Simbolika mo mita najbolje se vidi u teritorijalnim dimenzijama nacionalizma. Posjedovanje zemlje kao obiljeje nacionalizma, ne ograniava se na
1 0 Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2010., str. 1347. 1 1 Svetozar Markovi, Srbija na istoku, Beograd, 1946., str. 40. Alija Isakovi, Antologija zla, Ljiljan, Sarajevo - Ljubljana, 1994., str. 329. 92

Prof. d r .EN E S D U R M IE V I

M uslim an i u srp sk o j k u ltu rn o-politikoi m isli (ili: ..treb lien ie tu r a ka" kao nacio. pro g ra m )

njena politika svojstva. Ta zemlja je zemlja naih predaka, ona je historijski naa i nosi odreenu simboliku vrijednost (u srpskoj mitologiji, sveta kosovska zemlja). Kosovski mit stvara prostor za ivot u jednoj dravi samo za nebeski narod koji ne trpi druge etnose. Kosovska mitologija sublimacija je cjelokupnog paganskog nasljea, koja preko dva stoljea egzistira u srpskoj kulturi, historiji, knjievnosti, a posebno u srpskoj prvoslavnoj vjeri, odnosno u svetosavlju. Odgajajui generacije mladih ljudi na kosovskoj mitomaniji, sugerira im se nekritiki odnos prema vlastitoj prolosti i svemu to pripada srpskoj kulturi, ali i istovremeno mrnja prema onome to je nesrpsko, a posebno prema svemu ,,turskom, odnosno, u balkanskom drutvenom kontekstu, prema svemu to je muslimansko (islamsko). Stoga sve muslimansko, odnosno islamsko, se mora izgnati i u potpunosti eliminirati. Kosovski mit kao veza izmeu paganski nadahnutih masa i politikih i crkvenih elita postaje sredstvom nacionalistike propagande u ostvarenju projekta velike Srbije i politikom praksom unitenja svake etnije i vjere koja stoji na putu ujedinjenja srpstva i etniki ,,remeti srpske teritorije. Gdje je srpski grob, tu su srpske teritorije!4 4 Svijest koja u svetosavlju i Kosovu4 4 nalazi svoju sadanjost i budunost predodreena je za robovanje mythosu i sklona misterijama. Priklon carstvu nebeskom4 4 je odstupanje od tla povijesti i prelazak u svijet misterija, kakav predstavlja mistificirana srpska povijest ... iz ijeg mitskoga prostora proizilazi monstruozna ideja o genocidu, formulirana kosovskim zavetom4 4 osvete.... Njihov neostvareni san na Kosovu preobratio se iz slavoljubivosti u kosovsku osvetoljubivost izraenu spomenutim zavjetom srpskog stradanja i nesreom za sve nesrpske narode u balkanskom prostoru.4 4 3 Takvom mitologijom namee se totalitarni duh cjelokupnom narodu, koji, u sutini, ivi imaginarnu, a ne istinsku slobodu. Takav narod nikad nee pristati na bilo kakav suivot, ravnopravnost i slobodu drugih naroda, jer on je vrjedniji, on je nebeski narod4 4 . Ravnopravnost i sloboda, pogotovo se ne smije dozvoliti mitskom neprijatelju4 4 , a u kosovskom mitu to su uvijek Turci (muslimani). Ideja nebesnosti ini srpski narod podobnim za manipuliranje u zlostavljanju drugih

1 3 Rasim Muminovi, Filozofija ideologije, Ideoloko otrenjavanje - Knjiga II, Destruktivne ideologije XXstoljea, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 270. 93

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

naroda i pljaakanju njihovih dobara koliko i za podravanje svojih vlastodraca ak i onda kada ga ovi vode u neovjena zla.1 4 Velianje vlastitog naroda i ponovno otkrivanje cijeloga etnikoga naslijea, ive zajednice navodnih i pretpostavljenih predaka i povijesti, bitna je karakteristika svih nacionalistikih pozivanja na prolost. Nacionalizam se uvijek vee za prolost i kolektivno sjeanje naroda i stoga prolost nije neutralna, ona je sveta, pradjedovska i ona je zlatno doba nae autohtonosti i nae autentinosti. Prolost svih drugih, a posebno naih neprijatelja, hibridna je, sumnjiva i neautentina. Zato svi nacionalisti svijeta govore o svojim nacijama kao ukorijenjenim u davnini i kao oito prirodnim. Nacionalizam eli oblikovati budunost prema slici prolosti. Ponovno otkrivanje etnike prolosti, donosi vrijednosti, sjeanja, simbole i mitove bez kojih bi nacionalizam bio nemoan. A sve to nailazi na odjek u narodu zato to poivaju na ivim tradicijama4 4 naroda koje ga ujedinjuju i razlikuju od drugih naroda i susjeda. To se ujedinjenje temelji na monome mitu o navodnim zajednikim precima i zajednikim povijesnim sjeanjima. Da bi uspjela, ta se nacionalistika pretpostavka mora odrati u suoenju s povijesnim istraivanjem i kritikom, bilo zato to postoji neka dobro potvrena dokumentacija o etnikom podrijetlu, bilo zato to je ono toliko zaodjenuto tajnovitou da se ne moe ni potkrijepiti ni opovrgnuti4 4 .1 5 Svi ovi mitovi, simboli, sjeanja i vrijednosti su veoma privlani i moni, homogenizirajui narode, grupe ili skupine, zato to pozivaju na navodne veze utemeljene na srodstvu i istom teritoriju, dokazujui autentinost jedinstvenih kulturnih vrijednosti zajednice. Osjeaj proirenog srodstva, prijatelja i roaka, daje sigurnost i osjeaj povezanosti i kontinuiteta od pamtivijeka. Historiarima mit je zanimljiv zbog svojih politikih tenji i svog dravotvorstva. Svaki je Srbin proet nekolikim kao kristal jasnim mislima hoe slobodu i samostalnost svih zemalja za koje zna da su bile deo njegove drave (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Slavonija, Kninska Krajina, Dalmacija) i da u njima ivi sirotinja raja4 4 . Pod ovim imenom on razume svu onu svoju brau koja ne ivi u granicama Srbije i prema tome nemaju potpunu moralnu i intelektualnu
1 4 Isto, str. 330. 1 5 Anthony D. Smith, Nacionalizam i modernizam, Kritiki pregled suvremenih teorija nacija i nacionalizma, Fakultet politikih znanosti, Zagreb, 2003., str. 46. 94

Prof. d r .EN E S D U R M IE V I - M uslim an i u s rp sk o j k u ltu m o -p o litik o i m isli (ili:

treb lien ie tu raka " kao nacio. p r o sr a m )

slobodu. Njih osloboavati stalnim junatvom, neprekidnim portvovanjem (nagon smrti) i krvlju. Mlaki, nepotpuni i oportunistiki naini ne dolikuju ponosnom narodu, pie Jovan Cviji, u svom lanku Dinarski Srbi i njihov violentni tip. I najvei laik na Balkanu prepoznae nit koju je nastavio Stevan Moljevi u svom djelu Homogena Srbija iz 1941. godine, kojim promovira Veliku Srbiju. I tako to traje u srpskoj knjievnosti, historiografiji i publicistici od Gorskog vijenca4 4 preko Nartanija4 4 , Srbi svi i svuda4 4 , Do istrage vae ili nae4 4 , Scenarija za Kosovo4 4 Srpskog kulturnog kruga (Vase Cubrilovia i Ive Andria), spomenute Homogene Srbije4 4 , Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) iz 1986., i na kraju osievim Bosanskim ratom4 4 i Ekmeievim Dubokim oranjem ... I tako to traje i u politici od Karaora preko Miloa Obrenovia, dinastije Obrenovi i Karaorevi, Stojana Protia, Nikole Paia, Drae Mihailovia, pa do Slobodana Miloevia, Ratka Mladia i Radovana Karadia i mnogih drugih, sa kameleonskim evropejstvom4 4 njihovih nasljednika, kome licemjerna (stari Bonjaci bi rekli rospija) Evropa aplaudira. Evropa voli zloince. Ve jednom je eksterminirala sa svog teritorija i muslimane (Endelus 1492.) i Jevreje (19411945.), tako da ima kontinuitet izgona Drugog i Drugaijeg. Jesu li dananji evropski muslimani, Jevreji XXI stoljea? Kakva ih sudbina eka? Je li Evropa (prije svega Velika Britanija, Francuska i Rusija) i formirala republiku srpsku4 4na bonjakim kostima da bi se zloinci mogli rahat skloniti od pravde i uivati u miru, nakon to su odradili posao za europsku uljudnost4 4 . Uskraujui pravo na ivot jednom evropskom narodu samo zato to su muslimani (predani miru), zamirivi na uinjeni genocid nad tim narodom, Evropa je legalizirala faizam najcrnje vrste u vlastitim njedrima. Jer, situacija bi bila potpuno drugaija kad bi bili unitavani hriani i jevreji. Tada bi bilo mnogostruko vie solidarnosti i zaprepatenosti4 4 .16 Nita tu ne pomae cinizam i relativiziranje istine, koju svaki estiti Evropljanin zna. Sve je vieno u vlastitoj sobi na vlastitom ekranu. Niko nee moi rei da nije znao. Naravno, tako to traje i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, toj duhovnoj JNA4 4 kako ju je nazvao veliki Mirko Kova, sa tendencijom da nikad i ne prestane. Ako se ikad ita u njoj promijeni, mrnja i odnos prema turcima4 4posljednji e nestati.
16 Etniko ienje - Genocid za Veliku Srbiju", priredio Tilman Zulch, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996., str. 95. 95

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

A kontinuitet izgona muslimana se nastavlja. Muhaderluk je njihova sudbina. Vie Bonjaka i njihovih potomaka ima u Istanbulu, nego u Bosni, a uskoro e ih vie biti i na Zapadu (u Austriji, Njemakoj, vedskoj, SAD, Australiji ...) nego u domovini. Da li su danas Bonjaci u manje loem poloaju u dijaspori, u muhaderluku u Turskoj, SAD, Kanadi, zapadnoj Evropi i Australiji, nego u samoj BiH, njihovoj domovini??? Jer, taj demokratski4 4 svijet oduzeo im je domovinu smjestivi ih u geta (zatiene zone4 4 ili kantone), nabivi im luaku koulju4 4 (Dejtonski sporazum) i postavi njihove agresore (Srbija i Crna Gora i Hrvatska) da im garantiraju mir. ak i progonitelj, priznaje muhadirske patnje: Ne samo u Evropi, moda i dalje, nema veih patnji kojima bi narodne mase bile izloene no to su ove bosanskih muhadira4 4 .1 7 O izgonu posljednjih autohtonih muslimana iz Srbije, Ejup Muovi, kae: Malo je ko imao tako traginu istoriju i sudbinu kao to su je imali Muslimani Srbije. Oni su, poput Hazara, nestali zajedno sa celokupnom batinom, sa svim onim to su imali, kao da nisu ni postojali4 4 .1 8 A o bolnom izgonu muslimana iz Uica, on donosi jednu pjesmu koja govori sama za sebe: Jadan jado, od Uica Avdo, ta e tebi od dama penderi Kad ti nita ne vri u tenderi.1 9

Poznati bonjaki pjesnik hafiz Salih ef. Gaevi, koji je prepjevao sa turskog na bosanski jezik uveni Mevlud4 4 Sulejmana elebija, kod Bonjaka poznat pod nazivom Od Allaha koji trai pomoi ..., i sam muhadir, jer je pred Berlinski kongres morao bjeati iz Nikia sklonivi se u Kolain, izrekao je veliku istinu o muhadirima, kazavi: Od starih muhadira samo su nesretniji novi muhadiri4 4 . Kako su ovu veliku istinu iskusili svi balkanski muslimani! Da nam se historija i muhaderluk ne bi ponavljali, ta initi?:

17 Jovan Cviji, Govori i lanci, Napredak, Beograd, 1921., str. 262. 1 8 Ejup Muovi, Muslimansko stanovnitvo Srbije, Kraljevo, 1992., str. 177. 1 9 Isto, str. 41., napomena 65. 96

Prof. d r .EN ES D U R M IE V I

M uslim ani u srp sk o j ku ltu rn o-politikoj m isli (ili: ..treb h en ie turaka" kao n a d o . v r o 2 ram )

Budui da je naa nacionalna historija pisana preteno po velikosrpskim mitomanskim receptima, njena promaenost otkriva se konstantnim zanemarivanjem bonjakog naroda kome ve dva stoljea pokuavaju osporiti historiju, jezik, naciju, nacionalnu batinu pa ak i ime.20

20 Rasim Muminovi, Filozofija ideologije, Knjiga II, str. 455. 97

P rof.dr. A D IB O Z I - Id eo lo g ija n aciia-drave i zlo in i etn ik o g ien ja i gen ocida n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

Prof.dr.sc. Adib ozi

IDEOLOGIJA NACIJA-DRAVE I ZLOINI ETNIKOG IENJA I GENOCIDA NAD BONJACIMA U 19. i 20. STOLJEU
Saetak: Tristogodinje bonjako iskustvo zloina etnikog ienja i genocida rezultiralo je zastraujuom spoznajom da je to jedini evropski narod, koji, zbog injenja etnikog ienja i genocida nad njim u posljednjih tristo godina, danas ivi na rubu/granici i politikog i biolokog opstanka. Ovu opominjuu bonjaku stvarnost najeksplicitnije potvruju slijedee injenice. Bonjaci su jedina evropska nacija koja je zbog zloina genocida nad njom danas brojnija u dijaspori nego u vlastitoj dravi. U teritorijalno-demografskom smislu, Bonjaci ive u tri teritorijalno nepovezane enklave i to dvije u Bosni i Hercegovini: prostor UnskoSanskog kantona i teritorijalni trougao koji ine gradovi Sarajevo, Tuzla i Zenica. Trea bonjaka enklava je teritorija Sandaka, podijeljena dravnom granicom Srbije i Crne Gore. Kako jo uvijek nisu otklonjeni drutveno-politiki i ideoloki uzroci zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima, te kako ti uzroci jo uvijek aktivno djeluju u mirnodopskim uslovima, Bonjaci ive u nestabilnoj i nefunkcionalnoj dravi, grevito se borei za njezin opstanak, svjesni da je drava Bosna i Hercegovina jedini garant njihovog biolokog i politikog samoodranja. Kljune rijei: etniko ienje, genocid, ideologija, ideologija nacija-drave, Bonjaci, Bosna i Hercegovina.

99

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

Uvod Doista, rijetki su ivi narodi na planeti Zemlji koji su dulje i bezobzirnije, na raznovrsne naine, osporavani4 4 u nacionalnom smislu, dezavuirani, progonjeni, ubijani, kriptoizirana njihova prolost i si., kao to je to sluaj sa Bonjacima. Neosporna je i bjelodana istina da su Bonjaci jedini ivi evropski narod koji, danas, vie ivi u djasporalnim zajednicama irom svijeta nego u vlastitoj dravi Bosni i Hercegovini. U samoj dravi Bosni i Hercegovini Bonjaci su getoizirani na svega 30% njezinog teritorija u dvije teritorijalno odvojene enklave: Unskosanskoj i teritorij koji ini trougao gradova Sarajevo, Tuzla i Zenica. Opravdano se postavlja pitanje zato je to tako i ta su uzroci takvog stanja, te kako ih otkloniti, kako ne bi dolo do potpunog nestanka Bonjaka kao politikog naroda ali i do njihovog potpunog biolokog nestanka. Takoer, je neosporna istina da od poetka nacionalnih pokreta na Balkanskom poluostrvu, a to je vie od dvjesto godina, traje, i do danas nije prestalo bezobzirno , nekad posve otvoreno, krajnje brutalno, u drugim situacijama, opet, perfidno, manje vidljivo, negiranje i zatiranje bonjakog, bosanski prepoznatljivog identiteta. To krajnje brutalno negiranje Bonjaka i njihove drave praktino se izvodilo kroz raznovrsne oblike ratnih zloina meu kojima su najbrutalniji i najmonstruozniji zloini etnikog ienja i genocida. Nakon Holokausta, u Bosni i Hercegovini je izvren najvei genocid u 20. stoljeu na tlu Evrope - genocid nad Bonjacima Zatiene zone UN Srebrenica4 4jula mjeseca 1995. godine. Pored zloina genocida i zloin etnikog ienja nad Bonjacima na junosalavenskim prostorima, u kontinuitetu, se odvija od poetka 19. stoljea sve do danas. Svjedoci smo, da i danas Bosna i Hercegovina i Bonjaci prolaze dramatino teku fazu oporavka i konsolidiranja nakon brutalne agresije na dravu Bosnu i Hercegovinu i zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima. Kako svakom praktinom drutvenom djelovanju prethodi idejna ili pak ideoloka sadrajnost, postavlja se opravdan i logian zahtjev da se odgovori na pitanje; ta je idejna/ideoloka osnova zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima tokom 19. i 20. stoljea? Izazovi tranzicije ovovremenog bosanskohercegovakog drutva trae znanstveno-precizne odgovore na mnoga pitanja. Posebno znaajno pitanje je bioloki i politiki opstanak Bonjaka, prije svega, treba odgovoriti na pitanje, da li su otklonjeni drutvenohistorijski i ideoloki uzroci zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima. Upravo, ovim radom, daemo odgovor o ulozi ideologije jedna nacija jedna drava na zloin etnikog ienja nad Bonjacima.
100

P rof.dr. A D IB O Z I Id eo lo m ia n aciia-drave i zlo in i etniko 2 ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a a 19. i 20. sto ljeu

I Ideoloka znaenja ideologije jedna nacija jedna drava (nacija-drave) Ideologije1 su relativno trajni, stabilni i zaokrueni skupovi politikih ideja i vrijednosti koje dijele politiku stvamost.Veina klasifikacija ideologija izraava tu trajnost i dubinu podjela, jer se temelji na velikim dihotomijama. Politike se ideologije tako dijele na lijeve i desne, slobodarske i autoritarne, otvorene i zatvorene, tradicionlistike i progresistike itd. No najvanija od svih podjela jest podjela na lijeve i desne ideologije.2 Glavne se politike ideologije prema kriteriju jednakosti obino svrstavaju du ose lijevo-desno u sljedeem nizu: komunizam, socijaldemokracija, liberalizam, konzervativizam, faizam.Takvo se razlikovanje smatra nedostatnim nakon iskustva modernih totalitarnih ideologija (komunizam i faizam), koje su najudaljenije na ideolokom spektru, ali su barem po jednom

1 Ideologija je ,jedan od najspornijih sociolokih koncepata i moe se uslovno definirati kao slabije ili jae povezan sklop uvjerenje, stavova i shvaanja. Pojam se upotrebljava u tri bitna znaenja, prema kojima se ideologija odnosi: a), na specifinu vrstu uvjerenja, (...) ideologija se definira kao usko prepleteni korpus uvjerenja uspostavljen oko nekoliko sredinjih vrijednosti. b). na uvjerenja koja su u izvjesnom smislu iskrivljena ili pogrena (...) to poimanje ideologije povezuje se sa marksistikom literaturom.Temeljno znaenje je da su u klasnom drutvu ideologije izobliene klasnim intersesima. c). bilo koji niz uvjerenja, (...) u rasponu od znanstvenog znanja preko religije do svakodnevnog poimanja primjerenog ponaanja, bez obzira jesu li ta uvjerenje tana ili pogrena. Poimanje ideologije kao niza uvjerenja istinitih ili lanih prisutno je u Sociologiji znanja. Tvrdi se naprosto da su sva uvjerenja na ovaj ili onaj nain drutveno determinirana/4 (N. Abercrombie, S. Hill, B. S. Tumer, Rjenik sociologije, Jesinski i Turk, Zagreb, 2008. str. 130-131.) Pojam ideologija se pojavljuje 1796. u Francuskoj, u znaenju znanosti o idejama, a skovao ju je Antonie Destutt da Tracy (de Tresi) u svom djelu Elementi ideologije. Nastojao je svoju znanost utemeljiti kao svojevrsnu nadznanost koja se bavi analizom svih ljudskih ideja. Ona je trebala da slui ljudima, oslobaa njihov duh od predrasuda i priprema za prihvaanje nadmoi razuma.Tom prvom znaenju ideologije ubrzo se prikljuilo i drugo znaenje kada je Napoleon te filozofe koji su se kritiki odnosili prema njegovoj politikoj praksi nazvao Ideolozima-smatrajui da njihova filozofija nema veze sa politikom stvarnou. Pojam tako dobij a negativno znaenje koje se u razliitim oblicima zadrava do danas. Bit Napoleonovog pothvata je u tome to miljenje protivnoka nastoji podcijeniti i ironizirati sa stanovita politike moi. Nazivajui ideolozima zastupnike novih ideja u kojima je vidio opasne misli i akcije4 4 , Napoleon je prvi u modernoj povijesti sa idejama spojio element opasnosti.Time je prvi vezao pojam ideologije za ocjenu vrijednosti, odnosno za iznoenje opasnih4 4naela i teorija. 2 Norberto Bobbio je u knjizi Desnica i ljevica razlikovanje desnice i ljevice, zasnovano na kriteriju jednakosti, dopunio razlikovanjem umjerenih i ekstremnih doktrina i pokreta (desnice,odnosno ljevice) utemeljenim na kriteriju slobode. Prema tim kriterijima Bobbio sve politike ideologije dijeli na etiri vrste: 1. krajnja ljevica, doktrine i pokreti koji su istovremeno i egalitarni i autoritami(jakobinizam). 2. lijevi centar, doktrine i pokreti koji su istovremeno egalitarni i slobodarski(liberalni socijalizam), 3. dasni centar, uenja i pokreti koji su istovremeno i slobodarski i neegalitarni(vjemi demokratskoj metodi, ali jednakost svode na jednakost pred zakonom minimalni egalitarizam), 4. krajnja desnica, doktrine i pokreti koji su antiliberalni i antiegalitarni (faizam i nacizam). 101

ZBO R N IK RAD OVA SA N J U N O G SIM PO ZIJU M A

kriteriju najblie-obje su usmjerene prema monoj dravi kao instrumentu postizanja vrijednosti bitnih za te ideologije.3 Ideoloke podjele nisu taktine ni privremene nego trajne i temeljne, te stoga savezi ideoloki razliitih pokreta, kada su i zamislivi, nisu dugorono odrivi. Kao skupovi politikih ideja, ideologije su vezane za interese politikih grupa (stranaka, pokreta, politikih elita). Da bi neki skup ideja bio prihvatljiv, mora odgovarati idealima, potrebama i interesima grupa koje ih usvajaju i koje onda slue kao njihovi drutveni nosioci. Nastankom modernih (ovovremenih) demokratskih politika i politikih sistema namee se potreba znanstvenog propitivanja karaktera, dometa i rezultata svake od politikih ideologija unutar kojih i pomou kojih se razvijao ili pak osporavao bonjaki nacionalni identitet. Ovovremene evropske politike ideologije: liberalizam, konzervativizam, socijalizam, komunizam, faizam, nacizam, kolonijalizam, ideologija rasta i nacionalizam, gdje je ideologija nacija-drave, jedna od najdestruktivnijih ideologija evropskog prosvjetiteljstva u 19. i 20. stoljeu. Istina, sve ove ideologije nastale su u drutveno-civilizacijskom i politikom obzorju evropskog prosvjetiteljstva i Francuske revolucije. U manjim ili veim vremenskim periodima sa manjim ili veim uspjehom sve ove ideologije utjecale su na razvoj bosanskohercegovakog drutva i svih njegovih subidentiteta. Ovog puta nas posebno interesira utjecaj ideologije jedna nacija jedna drava na zloin etnikog ienja nad bonjacima u 19. i 20. stoljeu. Zato? O ovom fenomenu u bosanskohercegovakoj znanstvenoj socioloko-politolokoj literaturi nije dovoljno pisano. Smatramo znanstveno relevantnim istraiti i uticaj ideologije nacija - drave na razvoj bosanskog dravnog i bonjakog nacionalnog identiteta. Znanstveno odgovoriti (tj. objektivno i istinito) na postavljeno pitanje, primamo, podrazumijeva izai iz okvira matrica (modela) miljenja koja stereotipno promatraju fenomenologiju egzistencije bosanskog i bonjakog identiteta. Dvije su dominantne matrice miljenja o bosansko-bonjakom identitetu. Jedna je ukorijenjena, odnosno odreena ideologijom jedna nacija jedna drava, to je dominirajui obrazac evropskog politikog miljenja.4 Dmga matrica

3 S. Ravli, Savremenepolitike ideologije, Politika kultura, Zagreb, 2003., str.26. 4 Nacija je ideologija evropskog prosvjetiteljstva koja se epidemino proirila planetom u posljednja dva stoljea. Nacija se na politikoj ravni eljela realizirati kao drava. Historija svjedoi da je u realizaciji ideologije jedna nacija jedna drava ubijeno vie ljudi nego to su to uradile ideologije faizma i komunizma pojedinano. Posmatrana iz tog aspekta ova ideologija je vie zloinaka od mnogih drugih destruktivnih ideologija 19 i 20. stoljea. 102

P rof.dr. A D IB O Z I - ld e o lo 2 iia n acija -drave i zlo in i etnikog ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a a 19. i 20. sto ljeu

je autentino bosanska. Njezina esencijalna utemeljenost ne izvodi se iz ideologije nacija-drave, ve, naprotiv, ona se suprotstavlja toj ideologiji, suprotnoj bosanskoj ,,formuli ivljenja jedinstva razlija. Bonjaka otvorenost za drugo i drugaije nije samo jedna od etnikih i etikih karakteristika bosanskog drutva, ve, prije svega, pravilo ivljenja, bitna karakteristika bosanskog identiteta. Prema bosanskoj matrici miljenja bosanske drutvene zbilje, bosanski identitet nije ni srpski, ni hrvatski, ni bonjaki, ve pripada svim svojim biem, svakim svojim dijelom podjednako svakom od svojih naroda (nacija), bez obzira na broj i mjesto stanovanja. Bosanski identitet, izraen u bosanskoj dravi, ope (javno) je dobro i ne moe pripadati na jednom mjestu (politikom subidentitetu) vie jednom etnikom identitetu, a na drugom mjestu drugom ili treem identitetu. Ove dvije matrice miljenja (bosanska, utemeljena u sadrajnosti bosanskog duha,5 ija je esencijalna bit jedinstvo razlija, i antibosanska, utemeljena u ideologiji nacija-drava), imaju sasvim suprotstavljene stavove u poimanju bosanskog i bonjakog identiteta. U viestoljetnoj egzistenciji bosanskog drutva i drave mnogobrojni su primjeri suivota, kao stila ivota i zatite drugog i drugaijeg, tako da, s pravom, moemo govoriti da je bonjaka otvorenost za drugo i drugaije bitna karakteristika bosanskog identiteta i njegova kvintesencijalna sadrajnost. Nasuprot bonjakom kultumo-povijesnom krugu, otvorenom za dugo i drugaije, ije je otvorenost jedna od bitnih karakteristika nacionalnog bia i koja je izrasla iz duhovne nutrine, koja ne osporava pravo svakoj bosanskoj pojedinanosti na cjelinu i shvatanja da cijela Bosna i Hercegovina pripada podjednako svakoj svojoj pojedinanosti, stoje zatvoreni povijesni krugovi, koji bonjako nacionalno bie prezentiraju ili kao nebosansku kopiju, ili kao otkinutu sliku druga dva bosanska identiteta, ili ga u potpunosti negiraju. Bonjaci su u ovim zatvorenim krugovima, ili, bolje rei, ideologijama, predstavljani, ako ne kao

5 ..Bosanski duh je otvoren, tolerantan, multidimenzionalan. On nema nita zavreno, dato, zadato, konano. Nema mitova, otvoren je prema Istoku i Zapadu.(...) Bosanski duh se ispoljava na intelektualnom, kulturnom, moralnom podruju. On je prepoznatljiv gotovo jednako kao npr. japanski duh, prepoznatljiv je u kulturi, poeziji, slikarstvu, merhametu, inatu, tolerenciji, suivotu, spremnosti da se ovaj narod i ova drava brani do posljednjeg ovjeka. Prepoznatljiv je po snalaljivosti, adaptibilnosti, upornosti, solidarnosti, radinosti." (M. Sabitovi, Bosanski duh u pitanju,a:,Bosanski duh, Zbornik radova (gl. ur. Sadudin Musabegovi), Sarajevo: Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina mogunosti i perspektive razvoja, 1997,8.) 103

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

strani, onda kao anahroni identitet, kao ostatak turskog feudalizma, kao poturice6 i pripadnici preivjele, odnosno lane vjere.7 Opravdano je postaviti pitanje gdje su uporita stereotipima i predrasudama8 u prezentiranju bonjake nacije. Sve predmodeme sakralne predaje na razliite naine izriu istinu o jedinstvu u razlikama. Sa modernizmom dolazi do reduciranja sakralnih predanja.9 Njih zamjenjuju modeme idelogije. Jedna od osnovnih takvih ideologija, utemeljena u nacionalno-politikoj misli zapadne Evrope XIX i XX stoljea jeste ideologija nacija-drave. Ideologija nacije-drave nije bosanski proizvod. Nacija i nacionalna drava su evropski patenti. Imaju svoju povijest. Evropsko ljudstvo sa njima izumilo je jedan od najopakijih i najopasnijih kultova. Izumilo je kult nacije i sakralnu dogmu nacionalne drave, koja se epidemino irila cijelom planetom. 1 0 Porijeklo ideologije nacija-drave, promatrane u irem duhovno-povijesnom kontekstu, prof. E. Zgodi, pronalazi u hrianskoj teologiji. Taj kontekst je ovdje prepoznat kao povijest transformacije hrianskoteoloke aksiologije u sekulariziranu politiku teoriju i praktini svijet politike. Otuda smo i morali potraiti porijeklo ideje i ideologije nacionalnog mesijanizma u hrianskoj teologiji, i u tom porijeklu vidjeti izvorite totalitaristikog i ratnoagresivnog karaktera sakulariziranog hrianskog misionarstva kao nacionalnog mesijanstva.n Kada se bonjaka drutveno-historijska i duhovno-kultuma sadrejnost razumjeva iz perspektive evropocentristikog teorijskog motrita, onda se u njoj neizostavno prepoznaje islamska dimenzija. I tu nastaje nerazumjevanje i

6 O predstavljanju Bonjaka kao poturica i njihovoj nepoeljnosti i potrebi zatiranja vidi u: P.P. Njego, Gorski vijenac, Nolit, Beograd 1974, godine. Udri vraga, ne osta mu traga, udri poturice ne ostavi im nikog ni od potomstva," (str. 162.) 7 Kako su Bonjaci u ogromnoj veini, u pogledu svoje duhovnosti, pripadnici islama, to je islam, promatran iz perspektive evropocentristinih ideologija, predstavljen kao, ili lana ili preivjela duhovnost. (Opirnije F. Saltaga Islam u iskrivljenom ogledalu, SALFU, Sarajevo, 1998.god.) 8 Predrasude predstavljaju oblik drutvene anti(sim)patije koja se oituje u pogrenoj i nesavitljivoj generalizaciji i pristrsnom vrednovanju pripadnika drugih drutvenih grupa, a koja poiva na dinamici grupnog ukljuivanja i iskljuivanja, sa tendencijom ka regresiji u primitivne oblike agresivnosti u sluaju porasta meugrupnih napetosti. Ova tendencija ka regresiji je pravilo kod etnikih predrasuda." (R. Supek, Drutvene predrasude, Radnika tampa, Beograd, 1973, str. 80.) 9 Sveto predanje s mnotvom njegovih oblika zamjenjuju sakralne ideologije, meu njima najznaajnije mjesto zauzima idelogija nacija-drave." (R. Mahmutehaji: Bosansko pitanje o svijetu, u: Tolerancija i tradicija, Meunarodni forum Bosna, Sarajevo, 2000 god., str. 255.) 10 E. Zgodi Kult suvereniteta, FEB Sarajevo, 1997 god., str. 255. 1 1 E. Zgodi, Ideologija nacionalnog mesijanstva, VKB, Sarajevo, 1999., str. 16-17. 104

Prof.dr. A D IB O Z I

Id eo lo g ija n aciia -d ra ve i zlo in i etn ik o g ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

stereotipno prezentiranje.1 2 Raspravljajui o nacionalnom fenomenu Bonjaka krajem ezdesetih godina prolog stoljea, Joco Marjanovi upravo ukazuje na jednostranost teorijskog promiljanja o nacionalnom odreenju Bonjaka, te o predrasudi da su oni vjersko-feudalna, a ne nacionalna grupa.1 3 Interpretacije bonjatva, nastale na teorijskim jednostranostima, nisu u stanju da prepoznaju sedimentiranu simbiozu bosanske tradicije i islama, koja za rezultat ima, ne samo etno-konfesionalnu, ve nacionalnu zajednicu Bonjaka, unutar koje je njezina islamsko-konfesionalna sadrajnost samo jeda od dimenzija njezine ukupne sadrajnosti; nisu u stanju da pojme bonjaku sadrajnost, koja obuhvata, pored islamske i obiajnu, tradicijsku, kulturnu, ekonomsku, drutveno historijsku, jeziku, etniku i teritorijalno-prostomu pripadnost zemlji Bosni. Po formuli nacije-drave, nacionalna drava uzdue se do kulta svetosti, njen suverenitet je jedan, bezuslovan, apsolutan, neogranien, nedjeljiv, neprenosiv, nepogreiv, jedan i jedini i kao takav neto sveto i uzvieno. 1 4 Primjenimo li ovu formulu na prostor Bosne i Hercegovine, na njenu dravu i na bosansko drutvo, odmah uoavamo da se nijedan od bosanskih sadraja ne moe izraziti na nain kako se to ini u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu. Zato s pravom, odgovarajui na pitanje ija je Bosna, Omer Ibrahimagi konstatuje: Sa dananje vremenske i politike take gledita, definicja da zemlja Bosna 'nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska' nije bila tana. Naime ako su ostale federalne jedinice bile definirane po nacionalnom kriterijumu i predstavljale nacionalne drave, Bosna i Hercegovina je svoju dravnost obnavljala ne po nacionalnom, ve po historijsko-kultumoj zasebnosti i politiko-teritorijalnom kriterijumu i njen narod je bio 'bosanski narod' sa svoje tri etno-kultume zajednice. Prema tome, zemlja Bosna i Hercegovina mogla je pripadati samo Bosancima i Hercegovcima iz sve tri etno-kultume zajednice kao i onima koji ne pripadaju tim zajednicama, a jesu Bosanci i Hercegovci koji u njoj ive, a ne samo Muslimanima,
12 Evropski duh je prema islamu imao vanjski pristup i o islamu govorio sa vanjske strane gledita. U interpretaciji islama, zapadni pojmovi, nikli u kranskom kontekstu, u kojem on ima sasvim razliitu konotaciju, nisu mogli obuhvatiti pojmovnu i povijesnu strukturu Boije Objave. Islam je kroz poziciju Zapada vie izuavan kao filozofija i istorija, a manje kao ivua duhovnost. (F. Saltaga,navedeno djelo, str. 57.) 1 3 Plaao se dug jednoj teoriji i predrasudi (istakao A..) u sutini graanskoj o tome kako e se muslimani (Bonjaci o.p. A..) u nacionalnom smislu emancipovati bilo kao Srbi bilo kao Hrvati. Prvo se smatralo da su Muslimani vjersko-feudalna grupacija, potom da su etnika grupacija, pa od nedavno da su narod. (...) Moja teza ili moje shvatanje je da su muslimani kod nas u Bosni i Hercegovini u procesu konstituisanja i da se konstituiu ne, kako to neki istiu, kao etnika ili narodnosna individualnost, nego nacionalna individualnost." (Joco Marjanovi, Odjek, Sarajevo, god XXI br.4,15. II 1968.) 1 4 E. Zgodi, navedeno djelo, str. 257. 105

ZBO R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Srbima i Hrvatima. (...) Deviza da je zemlja Bosna ' i srpska i hrvatska i muslimanska veina srpskog i hrvatskog naroda predvoenih svojim nacionalistikim, voama, protumaili su to tako da je Bosna zemlja i Srba iz Srbije i Hrvata iz Hrvatske, pa nije udo to su bile esto prisutne parole usred Bosne i Hercegovine na kojima je pisalo 'Ovo je Srbija' ili 'Ovo je Hrvatska'.1 5 Poimo redom. Za teoriju nacije-drave suverenitet nacije je jedan i jedini. U bosanskohercegovakoj dravi, odnosno drutvu, suverenitet nije jedan, nego podjednako pripada svim bosanskim nacionalnim pojedinanostima. Suverenitet u Bosni i Hercegovini nije ni bezuslovan na zapadnoevropski nain, jer je jedino izreciv po formuli ,,ni-ni-ni, a ne po formuli nacije-drave ,,i-i-i i uslovljen je istim suverenim pravom drugog i drugaijeg. Svaki pojedinani bosanski nacionalni identitet jeste apsolutan, ali nije neogranien i nedjeljiv. Svaki bosanski identitet ogranien je istim pravom drugog identiteta i upuen jedan na drugog, kao na vlastito odreenje. Kada se formula nacije-drave, kao rezultat povijesnog kulturnog i politikog razvoja drava i nacija zapadne Evrope, primjeni na autohtoni drutveno-povijesni sadraj Bosne i Hercegovine, gdje se nacionalna pripadnost poklapa sa vjerskom pripadnou, neminovno dolazi do stereotipnih interpretacija. Neosporno je da je diferenciranje hrvatske i srpske nacionalne posebnosti, u 19 stoljeu,16 u odnosu na dotadanju bonjaku narodnost, prvobitno zapoelo kao diferenciranje katolike, odnosno pravoslavne vjerske zajednice, u odnosu na islamsku vjersku zajednicu u Bosni i Hercegovini. I upravo islamska komponenta bonjakog nacionalnog bia, promatrana iz evropocentristikog teorijskog motrita,17 ini da se bonjaki nacionalni identitet razumjeva kao
1 5 O. Ibrahimagi, Srpsko osporavanje Bosne i Bonjaka, Magistrat, Sarajevo 2001. str. 47 i 48. 1 6 U cilju irenja srpskog nacionalnog imena meu Bonjacima pravoslavne vjere u Bosni i Hercegovini u Sarajevu je 1863. formirano Drutvo za irenje srpskog imena Kako navodi Vladislav Skari, lanovi drutva su bili uitelji, srpske kole, mladi trgovci i trgovaki sinovi i pravoslavni svetenici, to potvruje linost Teofila (Bogoljuba) Petranovia, kaluera iz Dalmacije koji je u Sarajevo doao 15. augusta 1863. godine. Vladisav Skari pie: Drutveni lanovi su izlazili na sarajevske carine, pa doekivali seljake, kojima su govorili da oni ne treba da se zovu riani, nego Srbi. irenje hrvatskog nacionalnog imena meu Bonjacima katolike vjere vreno je na isti nain. O tome V. Skari pie: Sarajevski katolici su osnovali, valjda u isto doba, slino drutvo, sa zadatkom da iskorjenjuju ime okac, a mjesto njega da uvodu ime Hrvat. Drutvo su sainjavali mladi franjevci i dragoman pruskog konzulata Klement Boi. Kada je drutvo postalo vlasti sumnjivo, konzul Blau otpustio je Boia. (V. Skari, Izabrana djela, V. Maslea, Sarajevo, 1985., str.247-248.) 1 7 Kad vri interpretaciju Kur'ana i islama, suvremena zapadna misao polazi od svojih korijena srednjovijekovne kranske dogme o islamu, dogme koja je postala oficijelnom politikom i koja se infiltrirala u svjetovno nacionalistiko ruho. Odnos prosvjetiteljstva prema islamu, iako osporava religiju uope, utemeljena je na srednjovijekovnoj kranskoj dogmi. (F. Saltaga, navedeno djelo, str. 53 i 54.) 106

P rof.dr. A D IB O Z I - Id e o lo ziia n a ciia -d ra ve i zlo in i etnikog ien ja i g en o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

,,tui, ,,strani, ,,drugi, kao neto to je sasvim drugog pola, neto to je izvan nas." Tipian primjer stereotipnog predstavljanja bonjake nacije jeste srpska nacionalistika
* *

ideologija,
1R

ukorijenjena

duhovno-kultumim

temeljima

pravoslavne, odnosno svetosavske ili srboslavske duhovnosti, koju najeksplicitnije interpretira Njego u Gorskom vijencu. U tom spjevu Njego Bonjake intepretira kao ,,poturice, zbog toga to su primili islam i zbog toga to na drugaiji nain, razliit od pravoslavnog, izriu svoju religijsku sadrinu. Kljuna misao Njegoeve interpretacije poturica" (domaih muslimana po vjeri, Bonjaka po etnikom opredjeljenju) jeste da ih prikae i odredi kao pripadnike tue religije i kulture i da kae da oni kao takvi nemaju mjesto na ovim prostorima. Zato, on i poziva na njihovo istrebljenje, umjesto na zajedniko ivljenje.

Udri za krst, za obraz junaki" (...) Da krstimo vodom ili krvlju! Trijebimo gubu iz torine." 19

U svom zahtjevu uspostavljanja drave Crne Gore, po formuli nacija-drava, a po uzoru na drave zapadne Evrope, Njego ne ostavlja ni minimalne preduslove za drugo i drugaije.20 Naprotiv, Bonjaci kao pripadnici drugaijeg religijskog predanja,

predstavljaju se kao tui" iako to nisu; predstavljaju se kao ljudi protureligije, iako su samo drugaijeg ispovijedanja jedne te iste svetosti, sa karakteristikama kulturne

1 8 Radivoj Rade Petrovi, crnogorski vladar Petar II i pjesnik Njego (1813-1851), svojim knjievnim i politikim radom jedan je od utemeljivaa srpske nacionalistike ideologije. 1 9 Njego, Gorski vijenac, str. 14. 20 Za dvostrukost ni mislit ne treba! No, primajte vjeru praedovsku.
(...)

No lomite munar i damiju, Pa badnjake srpske nalagajte


(...)

Ne slae se Bajram sa Boiem Jel ovako, brao Crnogorci? Svi iz glasa Tako ve nikako! (Njego, navedeno djelo, str. 62.) 107

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

i moralne inferiornosti.

91

Nasuprot ovakoj ideolokoj iskljuivosti i netrepeljivosti Drugog, u ovom sluaju bonjakog na nacionalnom nivou, a islamskog na duhovno-idejnom, i u samom Gorskom vijencu, u dosadanjim interpretacijama neprimjeeno, iz usta Bonjaka Mustaj-kadije i Kavaz-bae Ferat Zaira" izrie se uenje na ponueno jednoumlje i iskazuje mogunost istovremenog ivljenja dvije vjere i dva naroda na jednom prostoru i u jedinstvenoj politikoj organizaciji drutva.
22

Njego nije usamljen u prezentiranju predrasuda i stereotipa prema Bonjacima. Postoji itava plejada srpskih, crnogorskih i hrvatskih historiara, etnologa, etnografa, lingivsta, knjievnika, politikih i crkveno-religijskih mislilaca, koji do kraja pojednostavljeno, evropocentristiki stereotipno, prikazuju Bonjake, bosansko drutvo i dravu Bosnu i Hercegovinu. Tu, prije svega, mislimo na Jovana Cvijia, Milana Preloga, Vuka Stefanovia Karadia, Vasu Pelagia, Ivu Andria, Jovana Duia, Petra Koia, Stevana Moljevia, Ivana Maurania, Ivana Franu Jukia, Patrijarha Srpskog Gavrila, episkopa ikog Vasilija i druge. Skoro u isto vrijeme kada i Njego, istina, nekoliko godina kasnije, Ivan Frano Juki, bosanski katolik-ffanjevac, pod pseudonimom Slavoljub Bonjak, u svom Zemljopisu Bosne", govorei o bosanskom stanovnitvu toga doba (polovina 19. stoljea), o Bonjacima, nazivajui ih Turcima i Muhamedovcima, iznosi sve same neistine i predrasude.23 On ak krajnje uvredljivo naziva Poslanika Muhameda a.s to za cilj ima da religiju Bonjaka prikae antireligijom.

21 Ne kru se gore usmrdie


(...)

Oda rie na ravnom Cetinju


(...)

Sve je polo avolijim tragom; Zaudara zemlja Muhamedom" (Njego, navedeno djelo, str. 39 i 49.) 22ta zborite, jeste li pri sebi? (str. 62.)
(...)

Iako je zemlja pouzana Dvije vjere, mogu se sloiti Ko u sahan to se orbe slau Mi ivimo kao dosad bratski Pa ljubavi vie ne trebaju" (Njego, navedeno djelo, str. 68.) 23 Bosanski stanovnici jesu podijeljeni u glavna dva zakona: hrianski i turski ili muhamedanski, i neto malo ifutski hriani se dijele u dvije sljedbe: sljedbenike zapadne i istone crkve; prvi se o naroda krani, a drugi riani zovu (...) Turci...ovo su nasljednici laljivog proroka Muhameda, zato se Muhamedovci pravije zovu." (Ivan Frano Juki: Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo 1953. Str. 342 i 343.) 108

P rof.dr. A D IB O Z I - I d eolog ija n aciia -drave i zlo in i etn ik o g ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

Najupeatljiviji primjer fetiiziranja i sataniziranja Bosne i Bonjaka nalazimo u djelu Ive Andria.24 Njegovo produciranje predrasuda i stereotipija prema Bonjacima i Bosni utoliko je pogubnije to on cjelokupnu bonjaku kulturu, izgraenu pod uticajem islama i orijentalne civilizacije, ali autentino bosansku, a ne orijentalnu ,,izgoni iz Bosne. On Bonjake, kao jedan od drutveno-povijesnih identiteta bosanskog jedinstva razlija, naziva naim Turcima, okreui protiv njih cjelokupno negativno sjeanje, formirano u narodu Bosne, tokom osmanske vladavine. Andri u svojoj doktorskoj disertaciji Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine25 supstancijalnu bosansku multilateralnost, odnosno susret islama i kranstva, oznaava sintagmom prisilna simbioza
Ofi

i zajedniko ivljenje na silu.

77

Posebno je pogubna, stereotipna i

netana Andrieva teza da se duhovni ivot Bonjaka skamenio u oblicima tue religije i nepoznatog jezika. Oito da Andri kranstvo pojima kao domau, a islam kao tuu religiju, mada je i manje obrazovanim ljudima poznato da su i kranstvo i islam, po svom teritorijalnom porijeklu, sa srednjeg istoka, te da su na prostore Bosne i Hercegovine ,,doli u povoljnim historijskim trenucima, odomaujui se u njoj, te u simbiozi sa bosanskom tradicijom, svako na svoj nain, utjecali na dinamian razvoj autohtonih bosanskih etno-konfesionalnih, kulturnih i nacionalnih identiteta, koji milensijski tvore bosansko Jedinstvo razlija. Jednu od autentinih bonjakih kulturnih vrijednosti, alhamijado 7Q knjievnost, Andri kvalificira kao hibridno pesnitvo.4 4 On kao da time eli rei d aje hibridan cjelokupan susret Bosne sa orijentalnom kulturom i islamom. Moda to najbolje potvruje sljedei Andriev stav: Knjievna djelatnost pisaca muslimana (Bonjaka op. A..) na turskom jeziku i onda kad nije bila beznaajna i kada je svakako zasluivala panju ne moe biti predmet naeg rada, jer su oni po jeziku i po duhu pripadali sferi druge kulture.4 4 3 0 U istom duhu predstavljena je Bosna, odnosno drutveni, kulturni i duhovni ivot Bonjaka u Travnikoj hronici4 4 i Prokletoj avliji4 4 , te romanu Na Drini
24 Opirnije o Andrievom odnosu prema Bonjacima i Bosni, vidi u: - Andri i Bonjaci, BZK Preporod Tuzla 2000. god. - Sveske; Zadubina Ive Andria, god. I, Sveska. Beograd, 1982. god. 25 Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni p od uticajem turske vladavine, Kocka, Banja Luka 1995. 26 Sveske, Zadubina Ive Andria, str. 189. 27 Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni p od uticajem turske vladavine, str. 118. 281. Andri, isto, str. 117. 29 Sveske, Zadubina Ive Andria, str. 189. 30 Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, str. 117. 109

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

uprija, Andri je svojim ukupnim djelom, zasigurno, znaajno doprinio izrastanju i uvrivanju, jo uvijek vladajuih, stereotipa i predrasuda o Bonjacima. Cjelokupna nacionalistika misao o Bonjacima i njihovoj dravi, u svim sferama drutveno-kultumog i politikog djelovanja nastala je na ideologiji nacija-drave. Ako Njegoa moemo smatrati duhovno-kultumim utemeljiteljem srpskocmogorskog programa nacije-drave, onda Ilija Garaanin sa svojim ,,Naertanijem3 1 predstavllja politikog utemeljitelja tog programa, koji se do danas etapno provodio, sa ciljem ostvarivanja projekta velike Srbije, oiene od nesrpskih identiteta. Moljevieva Homogena Srbija32 etniki pokret Drae Mihajlovia u Drugom svjetskom ratu pa sve do najnovije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. Srbije i Crne Gore, jesu rezultati primjene politike ideologije nacije-drave, u kojoj su Bonjaci kao nacija ili negirani ili pak politikim i kvaziznanstvenim manipulacijama obasipani stereotipima i predrasudama. Srpski i hrvatski programi drave-nacije nisu se mogli realizirati bez praktinog, idejnog, kulturnog i politikog djelovanja, usmjerenog prema bonjakoj naciji. irenje tih ideologija u sloenom prostoru bosanskohercegovakog drutva i drave stvaralo je prividnu sliku nemogunosti opstanka bosanskog jedinstva u razlikama. To se postizalo kriptoiziranjem i izgraivanjem muslimanskog stereotipa4 4 ,33 putem ogovaranja, iznoenjem neutemeljenih predrasuda, izbjegavanjem drutvenog komuniciranja (poznati metod sabijanja Bonjaka u enklave), tipinih primjera getoizacije, diskriminacije (primjeri tjeranja bonjake inteligencije na teke i poniavajue manuelne poslove u toku agresije i etnikog ienja 199-1995.), fizikih napada i istrebljenja. U etiketiranju Bonjaka raznobojnom lepezom negativnosti najsvjeiji primjer ine srpski orijentalisti Aleksandar Popovi, Darko Tanaskovi, Nada Todorov, Miroljub Jefti i Mile Nedeljkovi.34 Oni, u slubi realizacije srpskog programa nacije-drave, Bonjake predstavljaju kao ostatke prolosti, nosioce
3 1 Dragoslav Stranjakovi, Jugoslovenski nacionalizmi i dravni program kraljevine Srbije iz 1844. godine, ..Naertanije" Ilije Garaanina (u: F. Saltaga, Bosna i Bonjaci u srpskoj nacionalnoj ideologiji, SALFU, Sarajevo, 1997 god., str. 295-324). 32 Stevan Moljevi, banjaluki advokat, formulisao je i izgradio projekat velike Srbije kao nacionalni program 30. juna 1941. godine u dokumentu Homogena Srbija. (Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Dokumenti etnikog pokreta Drae Mihajlovia, 1941-1942, Beograd, 1981., broj 1-) 33 Stvorili jedan tip triavog islama i muslimanski stereotip koji se da oblikovati tako da bi muslimane izoliralo i napalo. (N. Cigar, Ulog srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad Muslimanima Balkana, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2000. god., str. 25.) 34 Opirnije, N. Cigar, navedeno djelo.

110

P rof.dr. A D IB O Z IC - I deologija n aciia-drave i zlo in i etn ik o e ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

nasilja, izdajice srpstva, a sve sa ciljem bonjakog izoliranja, oduzimanja prava na organizaciju ivota i konano istrebljenje. Kljuna nit orijentalistike kampanje usredsreena je na ideju da muslimani pripadaju jednoj egzotinoj i tuoj religiji i kulturi, te da tako slijedi zakljuak oni nikada ne bi mogli imati mjesto u Evropi! Prema tome, muslimani, navodno imaju manje legitimnosti da ive u Bosni i Hercegovini nego Srbi, uprkos injenici da su muslimani zapravo oni koji su tu domae stanovnitvo, dok su Srbi ti koji su pridolice. Osporavanje Bonjaka, iznoenjem neutemeljenih predrasuda, osporavanje

njihovog imena i preslikavanje na njih arhainih i preivjelih negativnih slika prolosti,37 imaju za cilj slabljenje bosanskog jedinstva u razlikama, a izvorite im je u primjeni modeme ideologije nacije-drave. Svoje udare progonitelji Bosne iz Bosne38 kako slikovito kae Jusuf iga, raspravljajui o razlozima fetiiziranja multikulturalnosti
*

Bosne,

fokusiraju

na

autonomne
1Q

osobenosti

bosanskohercegovakog drutva i njegove drave, na koje se ne mogu jednostavno prenijeti strani modeli politikog i drutvenog organiziranja, ve modeli izrasli iz autonomne strukture bosanskohercegovakog drutva, po mjeri ovjeka Bosne.

35 N. Cigar, navedeno djelo, str. 27. 36 Kad se bolje upozna ivot naih muslimana i temeljnije proue izvjesne njihove karakterne osobine, na prvi mah pada nam u oi injenica da oni ne vole da misle. Duh im je nekako nepokretan, inertan. Moglo bi se rei da su neprijatelji svega novog, konzervativnog do krajnosti. O traenju neega novog s njihove strane ne moe biti ni govora: tek tu su nepokretni, inertni. Shvataju, u velikoj veini, teko i s krajnjim naporom. S te strane posmatrani, nai muslimani ine danas u Bosni jednu zasebnu cjelinu, nepristupanu, ili vrlo malo pristupanu uticajima.4 4 (. Mirkovi, Nai muslimani, Beograd, 1926.god., citirano prema: F. Saltaga, Bosna i Bonjaci u srpskoj nacionalnoj ideologiji, SALFU, 1997.god., str. 247.) 37 Sve svoje negativno iz susjedstva nabacivano je Muslimanima (Bonjacima). Predrasude su veoma duboke. To nepriznavanje dublje je od politike etnocentrizma i glavni je problem za utemeljenje multikuluralnosti kao jednakopravnosti kultura i nacija.4 4 (A. Tanovi, Bonjatvo i multikulturalnost, u: Bosanski duh, Sarajevo, 1999. god., str. 82.) 38 J. iga; Tradicija Bosne koju su izdali, KBI, 2001. str. 14. 39 Problematizirajue postanak bosanske drave, Nada Klaji s pravom predlae posebnu panju i to ne samo zato to je ona, izgleda, meu svojim susjedima najstarija, nego zato i to se hrvatska ili srpska 'formula' nikako nije dala primjenii na Bosnu.4 4 (N. Klaji, Srednjovjekovna Bosna, EMINEX, Zagreb, 1994., str. 5.)

111

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G S IM PO ZIJU M A

Etniko ienje40 i genocid41 kao drutvene pojave uvijek su uzrokovane drutvenim iniocima. Iz ovoga stava proizlazi pitanje: koji su drutveni uzroci zloina genocida i etnikog ienja, ne samo nad Bonjacima, ve uope? Rat, zasigurno, predstavlja drutveni milje pogodan za injenje etnikog ienja i genocida, ali je i rezultat djelovanja dubljih, fundamentalnijih drutvenih inilaca. Za potpunije razumijevanje drutvene uzrokovanosti zloina etnikog ienja i genocida neophodno je ukljuiti historijske, ekonomske, kulturne, religijske, ideoloke i druge elemente, bitne za cjelinu spoznajnog produktiviteta o genocidu kao drutvenoj i pravnoj injenici. Meu uzroke etnikog ienja i genocida svakako spada nacionalizam, kao najdominantniji drutveni proizvod racionalistikog sekularizma. Benedikt Anderson konstatira da 18.stoljee u Zapadnoj Evropi ne obiljeava samo poetak doba nacionalizma, ve i smiraj religioznog naina miljenja. Stoljee prosvjetiteljstva, racionalistikog sekularizma (istakao A..) donijelo je sa sobom vlastito mranjatvo.42 Vlastito mranjatvo evropskog prosvjetiteljstva su Holocaust nad Jevrejima i Genocid i etniko ienje nad Bonjacima. Ovovremena zapadnoevropska

40 Uzimajui u obzir kontekst sukoba u bivoj Jugoslaviji, 'etniko ienje' znai pretvaranje nekog podruja u etniki homogeno, upotrebom sile ili zastraivanjem, kako bi se uklonile osobe odreene grupe iz tog podruja. 'Etniko ienje'je protivno meunarodnom pravu. Temeljeno na mnogim izvjetajima koji opisuju politiku i praksu koja se provodi u bivoj Jugoslaviji, 'etniko ienje' se izvodi pomou ubojstva, tortura, samovoljnog uhienja i pritvora, vansudskih smaknua, silovanja i tvomih seksualnih napada, zatoenja civilnog stanovnitva u geta, nasilnog protjerivanja, premjetanja i deportacije civilnog stanovnitva, namjernih vojnih napada ili prijetnji vojnim napadima na civile i civilna podruja te divlja razaranja imovine. Takva praksa tvori zloine protiv ovjenosti i moe biti izjednaena sa specifinim ratnim zloinima.4 4 (B. Letica, S. Letica, Postmoderna i genocid u Bosni, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1997. str.34.) 41 Kao rezultat meunarodne aktivnosti, Generalna skuptina je 9. decembra 1948, godine usvojila meunarodnu Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. U lanu 2 Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, genocidom se oznaava svako djelo ...poinjeno s namjerom da se potpuno ili djelimino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina: a. Ubistvo lanova grupe; b. Nanoenje teke ili duevne povrede lanovima grupe; c. Namjerno podvrgavanje grupe takvim uslovima ivota koji bi trebali dovesti do njezinog potpunog ili djeliminog unitenja; d. Nametanje takvih mjera kojima se eli sprijeiti raanje u okviru grupe; e. Prisilno premjetanje djece iz grupe u drugu.4 4 (Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Rezolucija 260A, III, 1948. god.) Vidi: Aleksandar Vajs, GENOCID, Vojna enciklopedija, Beograd, 1972., sveska 3, 187 - 188.) Etniko ienje podrazumijeva prisilno izmjetanje stanovnitva putem upotrebe sile, uznemiravanja, prijetnji i terora. Genocid, s druge strane, predstavlja sistematsko unitavanje jedne etnike grupe od strane druge.4 4 (E. Gidens, Sociologija , (prijevod), Ekonomski fakultet, Beograd, 2007. str.272. 42 B. Anderson, Nacija '.Zamiljena zajednica, Plata, Beograd,1998, str. 22.

112

P rof.dr. A D IB O Z I Ideo lo g ija n aciia-drave i zlo in i etnikog ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

civilizacija, nastala na vladavini tehnikog uma racionalistikog sekularizma, proizvela je oruja da moe unititi 50 milijardi ljudi, ali hrane nije proizvela da moe normalno nahraniti 6 milijardi ljudi. Ovaj podatak govori o velikoj koliini destruktivnosti u drutvima racionalistikog sekularizma, ako ne jae izraenoj od elemenata miroljubivosti i konstruktivizma, onda bar isto. Naprijed izneseni stavovi nedvosmisleno pokazuju da su rat i ideologije, ponajvie ideologija nacija-drave, najei drutveni uzroci zloina etnikog ienja i genocida 19. i 20. stoljea. Bonjaci kao nacija i njihova multinacionalna drava Bosna i Hercegovina najneposrednije su u posljednja tri stoljea bili izloeni destruktivizmu ideologije nacija-drave, iji je rezultat, po pravilu, bio etniko ienje i genocid. Prikazivanje i objanjenje zloina etnikog ienja i genocida nad bonjakim narodom postavlja se ne samo kao znanstveno pitanje ve i kao civilizacijska potreba, te pitanje savjesti zapadnoevropske kulture i civilizacije uope. Zato? Zbog perfidnosti skrivanja i poricanja, te zbog agresivnog irenja stereotipa i predrasuda o Bonjacima,43 posebno kada je rije o njihovoj islamskoj komponenti. Bonjake poinioci genocida pokuavaju dovesti u situaciju da umjesto rtve budu pretvoreni u suodgovornog subjekta, ako ne i iskljuivog krivca vlastitog genocidnog stradanja. Da poricateljima genocida nad Bonjacima ne bi uspjelo da ostvare postavljeni cilj, neophodno je oivjeti historijsko bonjako sjeanje na zajednitvo historijske sudbine preivljenih zloina etnikog ienja i genocida.

43 Dejtonsko-pariki sporazum nuna je posljedica konane pobjede i prihvaanja kolektivne slike o plemenskoj Bosni u zapadnim/amerikim predodbama. Nakon to je pune tri godine Zapad odbijao svaku pomisao o adekvatnom definiranju kljunih termina 'katastrofe' u Bosni (tj.velikosrpske agresije i genocida), inzistirajui na terminima etniko ienje, plemenski rat, etniki konflikt, graanski rat i dr., sporazum pripremljen u vojnoj zranoj luci Wright Petterson u Duvtonu 22. studenog 1995. godine i potpisan u Parizu 14. prosinca 1995., bio je logina posljedica definiranja agresije kao plemensko-graanskog rata, a genocida kao etnikog ienja. Tim je sporazumom prekinut rat i potvren kljuni zapadnjaki stereotip o Bosni: stvarna podjela Bosne prema arbitrarno odreenim etnikim linijama posljedica je prastare mrnje i plemenskih borbi koje su trajale stoljeima; plemena treba razdvojiti kako bi se kasnije amerikanizirala i vesternizirala, a u doglednoj budunosti i civilizirala te stopila u evropsko multietniko drutvo." (B.Letica, S.Letica, Postmoderna i genocid u Bosni, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1998, str. 87.) 113

7 B O R N IK RADOVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

II Historijski kontinuitet injenje zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima u 19. i 20. stoljeu Historijske injenice neumoljivo govore da su zloini etnikog ienja i genocida nad Bonjacima, jednim od najstarijih evropskih naroda, vreni u kontinuitetu posljednjih 300 godina. Oba ova zloina su, zasigurno, prevazili lokalne okvire, i po obimu i po kvantitetu, duini trajanja, ali i brutalnosti i bezobzimisti s kojom su vreni, te perfidnosti skrivanja i poricanja. Druga polovina 17. stoljea je vrijeme kada poinje sistematsko i organizirano injenje genocida i etnikog ienja nad Bonjacima na irim junoslavenskim prostorima. U sukobima Osmanske imperije s Austrijom i Mletakom republikom stradanja bonjakog stanovnitva u Lici i Slavoniji imaju sva obiljeja etnikog ienja i genocida. Kako je poznato, Beki rat je zavren sklapanjem mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine. Odredbama Karlovakog mira, sjeverne, zapadne i jugozapadne granice Bosanskog paaluka svedene su na okvir, uz neznatne izmjene, kakve e biti utvrene odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine, odnosno u okvir dananjih granica. Izvan tog okvira u sastavu Bosne Karlovakim mirom ostali su Cetingrad, Furjan, Drenik, Lapac, Borievac i Imotski. U sastavu Bosne ostala su i dva izlaza na more - Klek i Sutorina. Gubitkom teritorija po Karlovakom miru, na njima je, nakon vie od 150-200 godina ivljenja, potpuno nestalo muslimansko (bonjako o.p. A..) stanovnotvo u seobama, progonima i pokrtavanjima. Svi gradovi i vea naselja s orijentalnoislamskim obiljejima su poruena i ubrzo dobila austrijski, a u Dalmaciji i drugim posjedima Mletake republike, starodalmatinski i katoliki karakter i izgled.44 U drugoj polovini XVII stoljea, na podrujima Dalmacije, Slavonije, Srema, Like i Krbave, u Boki Kotorskoj, Medunu iznad Podgorice i mnogim drugim mjestima Bonjaci su izloeni teroru, progonima, pokrtavanju, prodavanju u roblje, ubijanju i klanju.45 Hiljade bonjakih porodica u Maarskoj, Slavoniji, Sremu, Lici, Krbavi i Dalmaciji su u drugoj polovini XVII stoljea izloene teroru, progonima, prodavanju u roblje, ubijanju i klanju (Mleani u Zemuniku poklae bule i djecu...') i nasilnom prevoenju u katolianstvo. Njihove brojne damije i drugi sakralni objekti pretvoreni su u katolike crkve ('...franjevci oistie i blagoslovie damije, te u njih s velikim oduevljenjem puku pjevahu, Bogu hvale i drahu slubu
44 M. Boji, Uzroci genocida u Bosni, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 23. 45 Opirnije u: M. Imamovi, Pregled istorije genocida nad Mislimanima u jugoslovenskim zemljama, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ, Sarajevo, 1991. god. 54, br.6, str.673-698. 114

P rof.dr. A D IB O Z I Id eo lo 2 iia n aciia-drave i z lo in i etn ik o g ien ja i g en o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

Boiju') ili su porueni i uniteni, a obradiva imanja prisvojena od katolika i pravoslavnih. U tim krajevima, u kojima su nekoliko stoljea inili veinu stanovnitva (u gradovima a esto i u oblinjim selima) nema vie nikakvih ostataka ni materijalne ni duhovne kulture (i sva groblja su zatrta). Na Bonjake u tim mjestima podsjeaju jo samo toponimi i prezimena.46 Ista sudbina zatiranja zloinom genocida i etnikog ienja zadesila je Bonjake Boko-kotorskog zaliva, odnosno, Herceg Novi, Risan i Sutorinu.47 U Boki Kotorskoj su krani (Crnogorci i Hercegovci, kao i manji broj Mleana) 1687. izvrili brojne zloine nad muslimanima. Tada je iz Herceg Novog, privrednog i kulturnog muslimanskog centra, protjerano oko 3.500 Bonjaka. Za Bar je brodom otpremljeno 2.100 Bonjaka i Albanaca. Jedan broj Bonjaka je nasilno preveden u 'hriansku vjeru'. Oko 1.300 Bonjaka je raseljeno u susjedna hercegovaka mjesta. Sruene su i unitene brojne damije i mesdidi (dvije najvee damije pretvorene su u crkve), zatim jedna tekija, dvije medrese, sedam mekteba, hanovi, sahat kula, dva vodovoda, jedna javna esma, bedemi, tvrava u Kumboru i dr.48 Poetkom 18. stoljea, tanije 1711. godine, jula mjeseca, na podruju stare Crne Gore, politika nacija-drave i njezini izvrioci vre masovna ubistva i progone, te pokrtavanje Bonjka. Ta zlodjela ine naoruani crnogorski odredi, pod vodstvom vladike Danila Petrovia. Tada su Crnogorci, uz blagosov i podrku pravoslavne crkve i pod vodstvom cmogorsko-primorskog vladike Danila Petrovia, poklali, nasilno preveli u pravoslavlje i protjerali izmeu 3.000 i 4.000 Bonjaka, te opljakali njihova materijalna dobra i unitili sve njihove sakaralne i kulturne objekte, meu kojima i 6 damija."49 Ovaj dogaaj je u srpskoj i crnogorskoj knjievnoj, politikoj i kulturnoj tradiciji poznat kao istraga poturica", a ustvari je to genocid nad Bonjacoma. Nakon ovih dogaaja u etiri crnogorske nahije sa sjedietm u Cetinju, vie nije bilo Bonjaka.50

46 S. eki, Historija genocida nad Bonjacima, Muzej grada, Sarajevo, 1999, str.12. 47 Opirnije: M. Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, ALMANAH, Podgorica, VKBI, Sarajevo, 2003, str.124-135. 48 S. eki, Historija genocida nad Bonjacima, Muzej grada,Sarajevo,1999.str.12. 49 Isto,str. 13. 50 Isto. 115

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Neophodno je istai da su svi ovi procesi bili inspirirani i podsticani od strane ruske imperijalne politike i njezinih interesa na Balkanu,5 1 te da nisu prestali do danas. Pod maskom da oslobodi hrianski svijet na Balkanu, Rusija je traila zgodu kako bi ostvarila osvajake namjere svoje.4 4 5 2 Genocid se nastavlja odmah na poetku 19. stoljea, s prvim srpskim ustankom 1804. godine i traje cijelo ovo stoljee, s intenzivnijim dogaanjima u periodu od 1804. do 1813.53 i od 1830. do 1867. godine. U tom periodu Bonjaci su protjerani iz: Beograda, apca, Uica, Loznice, Smedereva, Valjeva, Poege, aka, Sokola i drugih mjesta kneevine Srbije. Oduzeta im je imovina (milion hektara obradive zemlje, oko 100.000 graevinskih objekata i oko 300.000 grla stoke) i uniteno njihovo cjelokupno kulturno naslijee (oko 600 sakralnih objekata). Protjerani Bonjaci iz Srbije su se, uglavnom, naselili u Bosni, gdje su za njih osmanske vlasti podigle na Savi dva potpuno nova naselja, nazvana po sultan Abdulazizu, Gornja Azizija (Bosanski Samac) i Donja Azizija (Oraje).4 4 5 4 Etniko ienje i genocid nad Bonjacima intenzivira se i nakon potpisivanja dokumenata Berlinskog kongresa 1878. godine. Tada Srbija i Crna Gora, uz znatna teritorijalna
5 1 Pravo zatite pravoslavnog ivlja4 4 u Osmanskom carstvu Rusija je dobila 1774. godine Kuukkajnerdinskim mirom. Od tada Rusija istie kako svoju politiku prema balkanskim narodima zasniva na istovjetnosti vjerskih i politikih interesa. Cjelokupna politika i ratna dogaanja od tada do danas pokazuju daje to posluilo samo za provoenje velikoruske osvajake politike. Da se iza navodne brige za hrianske narode Balkana krila velikoruska hegemonistika politika pokazuje poznati Grki projekat4 4 ruske carice Katarine. Ona i austrijski car Josif II 1782. godine vodili su pregovore o podjeli interesnih sfera na Balkanu. Prema tom sporazumu, Austriji bi pripale sve zemlje zapadno od linije Beogra-Ue Drima u Jadransko more. Od istonih zemalja Balkanskog poluotoka formirale bi se dvije drave i to: Dacija (Rumunija) i Grka, preko kojih bi Rusija, pod izgovorom zatite hriana4 4ostvarivala svoje interese na Balkanu. Izraziti primjeri skrivanja ruskih politikih ciljeva iza navodne zatite pravoslavnog ivlja4 4jesu tajni rusko-austrijski vojni ugovor od 15.januara 1877. i Sanstefanski mir, zakljuen 3. marta 1878. godine.Tajnim rusko-austrijskim ugovorom 15. januara 1877. Austro-Ugarska je dobila saglasnost da okupira Bosnu i Hercegovinu. Time je Rusija izdala ustanak hrianskih seljaka u Bosni i Hercegovini, ali i onemoguila pretenzije Srbije prema Bosni. Ovim tajnim sporazumom Rusija je, radi svojih hegemonistikih interesa, onemoguila Srbiji stvaranje velike srpske ili bilo koje druge slavenske hrianske drave na Balkanu. Rusija nije vodila rauna o zatiti pravoslavnog ivlja4 4 ni prilikom sklapanja Sanstefanskog mira 3. marta 1878. godine. Tim mirom je onemoguila stvaranje Velike Srbije4 4 ,a samim tim inom izdala je proklamirano pravo zatite pravoslavnog ivlja4 4 , preuzeto Kuukkajnerdinskim mirom 1774. godine. 52 V. Pelagi, Istorija bosansko-hercegovake bune, Budapest, 1880, str. 102. 53 M. Popovi o stravinom zloinu genocida nad Bonjacima za vrijeme Prvog i Drugog srpskog ustanka pie kako Srbi u Beogradu i drugim gradovima 4 4 ubijaju, kolju, skidaju skalpove, pale turske (bonjake,o.p. A..) bogomolje i gradove, stavljaju neja pod no....Mukinje nemalo sve isjekoe, poee rasporivati tekih (trudnih,o.p.A..) ena trbuhe i vaditi djecu, te kad bi vidjeli da je koje dijete muko i njega bi ubili, a od enskijeh ta su radili i kako su sa njima postupali, to mi ne moe jezik govoriti niti pero pisati.. (M.Popovi, Vidovdan i asni krst, Beograd, 1976, str. 118.119. 54 S.eki, navedeno djelo, strl4. 116

P rof.dr. A D IB O Z I - Id e o lo ziia n acija-drave i zlo in i etn ik o g ien ja i g en o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

proirenja, dobivaju nezavisnost. Kako je do tada iz ue Srbije bilo protjerano gotovo sve bonjako stanovnitvo, zloin genocida se nastavlja nad preostalim Bonjacima, Nikia, Spua, Kolaina, abljaka, Podgorice, Zetske ravnice, Bara, Ulcinja i drugih mjesta. Oduzeta im je sva imovina i nad njima su vreni svi oblici zloina i zloin genocida.55 U 20. stoljeu projektanti nacionalnih drava nastavljaju injenje zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima. U toku Balkanskih ratova 19121913. godine vre se masovna ubistva, hapenja, progoni, silovanja, nasilna pokrtavanja, paljenje imovine i drugi zloini. U ovom periodu posebno je bio intenzivan proces iseljavanja Bonjaka u Tursku. Krajem 1913. i tokom 1914. proces iseljavanja plavo-gusinjskih Bonjaka je nastavljen. Od 15. juna do 15. jula 1914. iz Plava i Gusinja se u Tursku (oko Izmira i Adapazara) iselilo 120 porodica sa 1.500 lanova, gdje su mnogi umrli u movarama Anadolije. Poetkom oktobra 1913. iz Pljevalja se za Instanbul, preko Podgorice, iselilo 150 osoba. Na isti se nain sa podruja Bijelog polja, Berana i Roaja iselilo oko 200 porodica. Tokom aprila 1914. godine za Instanbul je brodovima, preko luke Bar, iseljeno 12.302 Bonjaka. Maja iste godine iz Bara je otplovilo 8.000 Bonjaka (3.500 za Siriju, 2.500 za Istanbul i 2.000 za druga mjesta). U maju 1914. je 550 porodica iz Bihora krenulo prema Turskoj.56 Formiranjem Kraljevine Jugoslavije 1. decembra 1918. godine pod

dinastijom Karaorevia, za Bonjake ne nastaju bolji dani. Naprotiv, oni u ovom periodu doivljavaju zloin genocida u miru. Taj zloin se odvijao u razliitim formama. Tipian primjer je pokolj Bonjaka 1924. godine u selima ahovii (dananje Tomaevo) i Pavino polje. Tada su Crnogorci zaklali izmeu 600 i 900 Bonjaka, meu kojima je bilo mnogo ena, djece i staraca.57 Genocidna tehnologija ne mora uvijek biti fizika

55 Tako se, npr, od 600 iseljenih muslimanskih porodica iz Nikia, 318 (ili 52,8%) sklonilo u Bosnu, a 283 (ili 47,2%) u Albaniju. Iz Spua se iselilo 200 domainstava. U Kolainu je prije Berlinskog kongresa bilo 4067 Bonjaka nakon 1878. tamo ih vie nije bilo. Od oko 43000, koliko je bilo u Crnoj Gori do 1878, poslije Berlinskog kongresa muslimansko stanovnitvo je smanjeno na svega 12492 stanovnika. (S.eki, navedeno djelo str. 15.) 56Opimije u: M.Memi, Plav i Gusinje u prolosti, str. 213-216. 57 O pokolju u Sahoviima vjerodostojno je pisao Milovan ilas u svojo knjizi Land without Justice (Zemlja bez pravde), London, 1958. O tom stravinom zloinu genocida u miru ilas je pisao na osnovu kazivanja svoga oca Nikole, koji je bio jedan od komandanata genocidnog pohoda na Sahovie i Pavino Polje. Opirnije pogledati u: M.Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Almanah, Podgorica, VKBI, Sarajevo, 2003. H. Avdi, Poloaj muslimana u Sandaku 1912-1941, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo, 1991. 117

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

likvidacija (ubistvo) ljudi, ve se ostvaruje i drugim mirnodopskim sredstvima. Tipian primjer takvog genocida jeste ekonomski. Ta vrsta genocida nad Bonjacima desila se u najbrutalnijem obliku upravo u vrijeme Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije. U trenutku stvaranja te drave u BiH je preko 62 odsto privatne zemlje bilo u bonjakom vlasnitvu. Od ukupne zemlje skoro dva miliona hektara, koja je u Jugoslaviji 1919-1931. bila zahvaena agrarnom reformom, na BiH je otpadalo 1.286.227 hektara, ili 66,9 odsto. Bosna i Hercegovina je, prema tome, bila okosnica i glavna meta agrarne reforme kojom nisu ostvareni samo socijalno-ekonomski, nego nacionalno-politiki ciljevi. Trebalo je potpuno socijalno-ekonomski unititi bonjake zemljoposjednike, a Bonjake u cijelosti nacionalno-politiki destruirati i podjarmiti."58 Da bi ekonomski potpuno unitila Muslimane, (Bonjake, o.p. A..) vlada Kraljevine SHS je provela agrarnu reformu tako da je samo od Muslimana-Bonjaka u BiH i Sandaku oduzeto 1.076.685 hektara (ili 10.766.850 dunuma).Tu zemlju vlada je podijelila na 249.518 srpskih porodica-bivih kmetova, bezemljaa i ratnih dobrovoljaca. Premda je u BiH tada bilo vie od 40.000 bezemljaa i nekoliko hiljada kmetova iz redova Muslimana, njih je vrlo mali broj dobio neki komad zemlje. Ovom reformom je uzeto skoro dvije treine ukupne zemljine povrine koja je bila u posjedu bosanskih Muslimana,"59 U Drugom svjetskom ratu genocidna stradanja Bonjka se nastavljaju. Poznato je da su na prostoru bive Jugoslavije, u toku Drugog svjetskog rata Bonjaci imali 103.000 rtava, to je inilo 8,1% njihove ukupne populacije. Procentualno, oni su najvei stradalnici u Drugom svjetskom ratu meu junoslavenskim narodima, upravo zbog toga to je nad njima poinjen stravian zloin genocida.60 Program etnikog pokreta iz septembra 1941. godine u osnovi je genocidan, jer iskljuuje mogunost drugim narodima da ive na prostoru sa Srbima. To potvruju slijedei stavovi iz Programa etnikog pokreta ,,b: omeiti defakto srpske zemlje i uiniti da u njima ostane samo srpski ivalj; v: posebno imati u vidu brzo i radikalno ienje gradova i njohovo popunjavanje sveim srpskim elementom; g: izgraditi plan za ienje ili pomeranje seoskog stanovnitva sa ciljem homogenosti srpske dravne zajednice ; d: u srpskoj jedinici kao naroito teak problem uzeti pitanje muslimana i po mogunosti reiti ga u

58 M. Imamovi, K. Hrelj, A. Purivatra, Ekonomski genocid, MAG, araj evo, 1992., str. 10. 59 M.Boji,navedeno djelo,str.61. 60 Opirnije: V. Dedijer, A.Mileti, Genocid nad Muslimanima 1941-1945, Svjetlost Sarajevo, 1990. S.eki, Genocid nad Bonjacina u Drugom svjetskom ratu, MAG, Sarajevo 1996. 118

Prof.dr. A D IB O Z I - Id eo lo g ija n acija-drave i zlo in i etn ik o e ien ja i g en o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

ovoj fazi, i e: unapred odrediti koje i kakve jedinice treba da provode izvrenje programskih taaka pod b,v,g, i d.6 1 Da bi realizarao postavljene zadatke iz Programa, kao zvanini i ovlateni predstavnik drave Kraljevine Jugoslavije, Draa Mihajilovi izdaje precizno nareenje komandantu etnikih odreda u Crnoj Gori i komandantu Limskih etnikih odreda o organizaciji i upotrebi etnikih odreda.62 Naa se drava nalazi jo uvek u ratu sa vekovnim naim neprijateljima Nemcima i Italijanima. .(...) ciljevi naih odreda jesu: 1) Borba za slobodu celokupnog naeg naroda pod skriptom njegovog Velianstva Kralja Petra II. 2) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniki istu u granicama Srbije - Crne Gore Bosne i Hercegovine -Srem a - Banata i Bake 3) ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata 4) Stvoriti neposredne zajednike granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i slovenake ienjem Sandaka od muslimanskog ivlja i Bosne od muslimanskog i hrvatskog ivlja. (....) 8) U krajevima oienim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvriti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromane nacionalno ispravne i potene porodice).63 Zloin etnikog ienja i genocida koji se desio nad Bonjacima na kraju 20. stoljea, i po veliini (preko 12.000 ubijenih)64 i po mjestu zloina (Evropa), i po odreenju ubijanog naroda (evropski), i po obavezi koju je imala meunarodna zajednica (Srebrenica - zatiena zona UN-a), zasigurno nije puka sluajnost, ve rezultat organizirane i planirane aktivnosti drave. Za vrijeme Agresije na Republuku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. godine, kako je poznato, desio se zloin genocida, jedini nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. Bio je to zloin

61 Program etnikog pokreta DM, septembra 1941 (navedeno prema V..Dedijer, A.Mileti Genocid nad Muslimanima, str 18 - 19) 62 Opimije, Zbornik NOR-a Tom 3, knj iga 4. dok.br. 185 63 Instrukcija Drae Mihajilovia 20. decembra 1941. (Navedeno prema V.Dedijer, A.Mileti, navedeno djelo str .25-26) 64 O broju ubijenih, imenom i prezimenom, pogledati u: A. Mihrovi, Z. Salihovi, A. Krali, rtve Srebrenike apokalipse , Organizacija demobilisanih boraca Opine Srebrenica,sjedite u Tuzli, 2002 . 119

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

genocida nad Bonjacima u Srebrenici.65 Uz pogubljenja, silovanja, premlaivanja i druge oblike genocidnih tehnologija, u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu dolo je do najvee iseljenike krize u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. irom svijeta u preko 100 drava raseljeno je oko 1.500.000 bosanskohercegovakih dravljana.66 Genocidno stradanje Bonjaka u period 1992-1995. procesuirano je pred Meunarodnim sudom pravde. Ve imamo i pravomone presude, kako pojedincima tako i dravama.67 Od posebnog je znaaja Presuda meunarodnog suda pravde: u tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Ova presuda predstavlja znaajan meunarodni pravni akt iz nekoliko razloga. Prvi je to se njome potvruje da je u Bosni i Hercegovini nad Bonjacima poinjen zloin genocida. Drugi je to potvruje zloin genocida nad Bonjacima kao pravnu injenicu, pravno potvrenu od najvee sudske instance u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija. Trei znaajan razlog jeste to je presuda donesena u vezi s primjenom Konvencije o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida. etvrti je njezin znaaj za pravnu praksu, peti je zbog pravde i pravinosti prema rtvama zloina genocida. U dispozitivu Presude se, izmeu ostalog, "konstatira da je vezano za genocid izvren u Srebrenici u julu 1995. Srbija prekrila obavezu spreavanja genocida (istakao A..) prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida.68 Raspravljajui o albi generala Krstia na zakljuak da je u Srebrenici izvren genocid albeno vijee ju je odbacilo i zakljuilo ovaj dio presude na slijedei nain:Rigorozni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se mogla izrei
65 Opirnije o zloinu genocida u Srebrenici u: Mirhovi, A., Salihovi, Z., Krali, A., rtve srebrenike apokalipse, Tuzla, 2002, Honig, J. W.-Boht, N., Srebrenica Hronika ratnog zloina, Ljiljan 1997, Sarajevo M.Pargan, Srebrenica-dokumenti o genocidu , Srebrenica, 2004. 66 Ciljevi unitenja nisu samo ljudi kao pripadnici odreene drutvene grupe, ve i njihove kulturne institucije, osjeanje pripadnosti grupi, jezik, sigurnost privatnog vlasnitva, zdravlje, sloboda i ljudsko dostojanstvo. Bosansko iskustvo upravo potvruje ovo teorijsko spoznajno iskustvo. Organizatori i izvrioci genocida u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine imali su za cilj ubiti bosanskohercegovako drutvo, odnosno bonjaku nacionalnu zajednicu, kao kvitensenciju toga drutva. Ta se tehnologija izvodila, ne samo putem masovnih likvidacija, ve i putem organiziranog silovanja, progona, etnikog ienja, izgladnjivanjem, uskraivanjem vode, toplote, svjetlosti granatiranjem, izazivanjem straha, te biolokog i mentalnog oteenja zdravlja i socijalnog marginaliziranja. Bonjaci su trebalo da budu uniteni kao narod i kultura, da bi se time izbila jedna od osnovnih karika bosanskohercegovakog drutva i drave. To je bio uslov, kako bi se drava Bosna i Hercegovina mogla podijeliti izmeu dva velikodravna projekta. 67 Pogledati '.PRESUDA Meunarodnog suda pravde:Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore , 26. februar 2007. godine, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008. 68 Isto, str.231.

120

P rof.dr. A D IB O Z I J deo lo siia n aciia-drave i zlo in i etn ik o g ien ja i g en o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

jedna odluka o krivici za genocid pokazuju teinu ovog zloina. Teina zloina genocida odraava se u striktnim zahtjevima. Ovi uvjeti-dokazi o specifinoj namjeri, koje je teko pronai-te prikazivanje da je postojao cilj da se grupa u cjelini ili njen sutinski dio uniti-otklanjaju rizik da se osude za ovakav zloin izriu olahko. Meutim, kad se ovi uvjeti ispune, pravo ne smije bjeati od toga da se tako izvren zloin nazove pravim imenom. Nastojei eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba izvrile su genocid, (istakao A..) Njihov je cilj bio unitenje etrdeset hiljada bosanskih muslimana koji su ivjeli u Srebrenici, grupe koja je simbolizirala bosanske muslimane u cjelini. Oni su od svih mukaraca muslimana koji su bili zatvoreni,kako vojnika tako i civila, starih i mladih, oduzimali njihove osobne stvari i osobna dokumenta, te ih namjerno i metodino ubijali, iskljuivo po osnovu njihovog identiteta. Snage bosanskih Srba bile su svjesne, kada su krenule u ovaj genocidni poduhvat, da e zlo koje su izazvale nastaviti proganjati bosanske muslimane. Zalbeno vijee jasno potvruje da pravo izriito osuuje nanesene teke i trajne povrede i masakr u Srebrenici naziva pravim imenom: genocid, (istakao A..) Oni koji su odgovorni nosit e ovaj ig srama i on e sluiti kao upozorenje onima koji bi eventualno u budunosti razmiljali da izvre ovakvo gnusno djelo. Zakljuujui da su lanovi Glavnog taba Vojske Republike Srpske namjeravali unititi bosanske muslimane u Srebrenici, Sudsko vijee nije odstupilo od pravnih zahtjeva predvienih za genocid. alba odbrane u vezi sa ovim pitanjem se odbacuje69 Presuda Radoslavu Krstiu je vremenski i teritorijalno ograniena (juli 1995, Srebrenica), to bi ako se posmatra izolovano od drugih presuda i optunica mogla upuivati na pogrean zakljuak d aje samo u Srebrenici i samo u julu 1995. godine poinjen genocid, to nije tano. Optunice protiv Slobodana Miloevia, Radovana Karadia i Ratka Mladia, i drugih, za zloine irom Bosne i Hercegovine od 1992.do 1995. godine karakteriziraju kao genocid. Tokom suenja Slobodanu Miloeviu izneseni su brojni dokazi prema kojima je u Bosni i Hercegovini genocid zapoeo jo u proljee 1992. godine, to je potvreno i meupresudom u ovom sluaju od 16. 6. 2004. Naime, prema ovoj meupresudi, genocid je potvren u sedam bosanskohercegovakih gradova: Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, 70 Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom. Pravna kvalifikacija masovnih ubistava u Bosni i Hercegovini zloinom genocida potvrena je i presudama Evropskog suda za ljudska prava. Taj sud je u
69 Presuda Hakog suda Krstiu,paragrafi 37-38. 70 E. Beirevi, Genocid na Drini, Buybook, Sarajevo, 2009, str.16. 121

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

julu 2007. izrekao presudu prema kojoj je potvrdio da su u junu 1992. srpske snage u Doboju poinijle genocid nad Bonjacima. Naime Jorgi7 1 je u Njemakoj 1999. osuen za genocid, da bi se nakon toga alio Evropskom sudu za ljudska prava. Meutim, sudije u Strazburgu su podrale presudu njemakog suda.72 Da je zloin genocida nad Bonjacima neosporna drutvena i pravna injenica potvruje i pravna praksa Suda Bosne i Hercegovine. Milorada Trbia je taj Sud 16. oktobra 2009. godine prvostepenom presudom osudio na dugotrajnu robiju od 30 godina za genocid u Srebrenici. Podsjetimo, Trbi je kao pomonik naelnika za bezbjednost Zvomike brigade Vojske Republike Srpske od 10. jula do 30. novembra 1995. godine u okviru udruenog zloonakog poduhvata uestvovao u operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljivanja, a potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bonjaka iz Srebrenice. Apelaciono vijee Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je prvostepenu presudu, tako da je Milorad Trbi prva osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine pravosneno osudio za ganocid u Srebrenici. Pored, ve sudski dokazanog zloina genocida nad Bonjacima, iji je subjekt, pored pojedinaca, i Vojska Republike Srpske, pred meunarodnim i domaim sudovima vode se mnogobrojni sudski procesi koji daju realne osnove da su pored ve osuenih pojedinaca, Vojske RS, subjekti genocida nad Bonjacima i Policija Republike Srpske73 te Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijee obrane (HVO). Neosporno je da su pojedine jedinice HV i HVO 1993. i 1994. godine u Ahmiima (16. april 1993.), u Vitezu istog dana, u Mostaru maja 1993., Grahovcima (opina Ilida juni 1993., u Stupnom Dolu 23. oktobra 1993. godine, poinile masovna ubistva i zloine koji imaju sva obiljeja zloina genocida.74
7 1 Nikola Jorgi Jorga osuen je od strane dravnog suda njemake pokrajine Sjeverna Rajna Westfalija u Dizeldorfu na etiri doivotne kazne zatvora i osam kazni u trajanju od sedam do devet godina zatvora. Jorgi je osuen za genocid nad Bonjacima koji su on i njegova grupa poinili u Dobojskoj regiji. Jorgi je prva osoba u Evropi koja je nakon rata osuena za zloin genocida. 72 Isto, str. 17. 73 Nekadanji pripadnik MUP-a RS-a Boidar Kuvelja osumnjien je za uee u masovnim likvidacijama Bonjaka u julu 1995. godine u mjestu Kravica, opina Bratunac. 74 Istovremeno sa agresijom Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu od kraja 1992, a posebno tokom aprila, maja i oktobra 1993, postrojbe Hrvatske vojske (HV) i faisoidnog dijela Hrvatskog vijea obrane (HVO) ukljuili su se u saradnji sa velikosrpskim agresorom i zajedno sa njim nasmule na Bosnu I Hercegovinu. U tom cilju su u dolini Rame i Neretve, te u srednjoj Bosni, izvrile brojne zloine nad bonjakim civilnim stanovnitvom, kao to su: masovni pokolji, nasilna raseljavanja i nezakonita hapenja civila, silovanja, napadi na gradove, te unitavanje sela i vjerskih objekata. To je, u skladu sa velikodravnim nacionalistikim programom o formiranju 'zajednike hrvatske drave u njenim etnikim i povijesnim granicama', do smiljene i sistematske politike genocida,koju su HV i pripadnici HVO organizirano inili u pomenutim krajevima.1 1(S:Ceki, navedeno djelo,str.34.) 122

P rof.dr. A D IB O Z I - Id eo lo g ija n aciia -d ra ve i zlo in i etnikog ien ja i g en o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljea

Posebno teki zloini jedinica HVO su koncentracioni logori, uglavnom za civile: Heliodrom-Mostar, Dretelj, Gabela i drugi. Posljednji genocid izvren nad Bonjacima 1992-1995. godine samo je jedan, bar za sada, posljednji, u nizu poinjenih genocida, i to uvijek od istih poinitelja. Zloini genocida nad Bonjacima nisu se odvijali stihijski, naprotiv, oni su bili pripremani, planirani i organizirano realizirani. Ova svojstva genocidne radnje bila su prisutna u svim dosadanjim fazama genocida nad Bonjacima. Upravo, za pravilno razumjevanje sutine historije zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima, prije svega, neophodno je istai kontinuitet planiranja i organiziranog izvoenja genocida. Kontinuitet genocidnih procesa u Bosni i Hercegovini uvijek je bio u neposrednoj vezi, odnosno, odvijao se paralelno s kontinuitetom realizacije velikodravnih projekata susjednih drava, odnosno sa realizacijom ideologije nacija-drave u Bosni i Hercegovini.75 Istraujui kontinuitet genocida nad Bonjacima Mustafa Imamovi je utvrdio ak jedanaest genocida koji su izvreni nad Bonjacima od XVII do XX stoljea. Prema Imamoviu, genocidi nad Bonjacima desili su se u slijedeim vremenskim periodima: prvi (1863-1899.), drugi (1711.), trei (1804.), etvrti (1830-1867.) peti (1876-1878.), esti (1878-1910.), sedmi (1912-1913.), osmi (1914-1915.), deveti (1918-1941.), deseti (1941-1945.) i jedanaesti (1991-1995.).76

75 Upozoravajui i opominjui stav u vezi sa kontinuitetom pokuaja realizacije ideologije nacijadrave na prostoru Bosne i Hercegovine i shvatanja da on nije ni pobijeen niti nestao neka nam poslui stav prof. dr. sc. Galiba ljive koji kae: Taj proces nije zavren. Ima podosta naoko nevanih pitanja koja se s vremena na vrijeme razbuktavaju, pa nerijeena ostaju u mirovanju, da bi u okolnostima koje im pogoduju, ponovo vrlo esto, u jo veoj mjeri izronila, pa tako neupuenima, izgleda da se historija ponavlja. Nije u pitanju ponavljanje historijskih procesa, nego je rije o nezavrenim procesima dugog trajanja , dogaajima koje generacije ostavljaju nasljednicima u amanet da ih rjeavaju. Historija Bosne i Hercegovine spada u jedan takav proces dugog trajanja (G. ljivo, Oraje 1863. -1995., Mjesna zajednica Oraje, Oraje, 2001., str. 14.) 76Opimije: M.Imamovi, Kontinuitet genocida nad iasfojacima, u: Zbomig radova Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 1997., str. 169-174. 123

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Dakle, realizacija velikodravnih projekata Srbije i Hrvatske utemeljena je na ideolokoj matrici nacionalizma,77 koji je, primjenjujui formulu jedna nacija jedna drava, nuno nailazio na prepreku zvanu multilateralna sadrajnost bosanskohercegovakog drutva i drave. Obje politike elite, i srbijanska i hrvatska, bile su nosioci velikodravnih projekata, koji su podrazumjevali prvo otcjepljenje od Bosne i Hercegovine pojedinih njezinih dijelova, a zatim njihovo prikljuenje jednom od velikodravnih projekata. U oba sluaja, da bi se teritorija mogla odvojiti od Bosne i Hercegovine, prethodno je trebalo da bude oiena4 4od bonjakog stanovnitva. Upravo su genocid i etniko ienje Bonjaka bili sredstva za ostvarivanje takvih velikodravnih projekata.

77 U osnovi genocidne prakse dravnih subjekata Srbije i Crne Gore, tokom cijelog njezinog deavanja, stoji genocidna ideologija, utemeljena u mitologiziranim sadrajima dravno-politikih programa i politikoj propagandi. Smail eki istie da je ta genocidna ideologija razraena i uobliena u Njegoovom Gorskom vijencu , Garainiovom Naertaniju iz 1844; politici kraljvske Srbije, jezikom nacionalizmu Vuka Karaia; materijalima Krfske deklaracije 1917; nacionalistikim programima srpskih graanskih krugova, koje je najjasnije izraavo srpski kulturni krug i razna srpska drutva, udruenja i srpska pravoslavna crkva, genocidnom programu etnikog pokreta Drae Mihajlovia od septembra 1941. i njegovoj Instrukciji od 20. decembra iste godine o istrebljenju Muslimana; zakljucima etnike konferencije u ahoviima (poetkom januara 1943.); programskim dokumentima SANU; historiografskim, filozofskim i knjievnim radovima Vase ubrilovia, Dobrice osia Milorada Ekmeia, Veselina uretia, Vasilije Kretia, Mihajla Markovia i dr.; stratekim planovima vojnog vrha SFRJ i dravnog politikog rukovodstva Srbije; dugogodinjim pripremama SUP-a (Savezni sekretaijat za unutranje poslove), posebno Petra Graanina; programima veeg broja politikih partija, stranaka, teoretiara, dravnika i uglednika srpske pravoslavne crkve u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Ta ideologija u ijoj je osnovi patoloka mrnja prema svemu onom to nije srpsko i pravoslavno, posebno mrnja prema muslimanima i islamu, stalno je prisutna u srpskoj historiografiji, knjievnosti, kulturi, politici, religiji i dr. (S. eki, Uzroci, ciljevi i razmjere agresije na Bosnu i Hercegovinu 1991-1995, VKBI, Sarajevo, 1995., str. 22.)

124

P rof.dr. A D IB O Z I - Id eo lo g ija n acija-drave i zlo in i etnikog ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

Zakljuak Historijske injenice nedvosmisleno govore da su zloini etnikog ienja i genocida nad Bonjacima, jednim od najstarijih evropskih naroda, vreni u kontinuitetu posljednjih 300 godina. Etniko ienje i genocid nad Bonjacima zasigurno su prevaziai lokalne okvire, i po obimu i po kvantitetu, duini trajanja, ali i brutalnosti i bezobzirnosti s kojom su vreni, te iz tih razloga jestu i svjetskpovijesna injenica, kakva je i holokaust. Organizatori i prevoditelji zloina etnikog ienja i genocida nad Bonjacima od poetka primjene ideologije jedna nacija jedna drava, poetkom 19. stoljea, pa sve do danas imali su cilj: ubiti bosanskohercegovako drutvo, odnosno bonjaku nacionalnu zajednicu, kao kvitensenciju toga drutva. Genocidna tehnologija se izvodila, ne samo putem masovnih likvidacija, ve i putem etnikog ienja, organiziranog silovanja, progona, zabranom povratka u zaviaj, izgladnjivanjem, uskraivanjem vode, toplote, svjetlosti, granatiranjem, izazivanjem straha, te biolokog i mentalnog oteenja zdravlja i socijalnog marginaliziranja. Najnovije podignute optunice i pravomone sudske presude za genocid, poinjen nad Bonjacima 1992-1995. godine, i pred Meunarodnim sudom pravde, i pred Sudom Bosne i Hercegovime, nedvosmisleno pokazuju da su zloini etnikog ienja i genocida nad Bonjacima i drutveno-historijska i pravna injenica. Pravomona presuda Meunarodnog suda pravde generalima i oficirima vojske bosanskih Srba Radoslavu Krstiu, Vidoju Blagojeviu i Draganu Jokiu nedvosmisleno je dokazala poinjeni zloin genocida. U taci 688 Presude Radoslavu Krstiu, eksplicitno se kae: Na osnovu gornjih razmatranja, generala Krstia valja proglasiti krivim za: genocid, progone i ubistvo. Da je zloin genocida nad Bonjacima neosporna drutvena i pravna injenica potvruje i pravna praksa Suda Bosne i Hercegovine. Milorada Trbia je taj Sud pravomonom presudom osudio na dugotrajnu robiju od 30 godina za genocid u Srebrenici. Kao posljedica tristogodinjeg bonjakog iskustva etnikog ienja i genocida jeste, naalost, zastraajua stvarnost u kojoj se i danas nalaze Bonjaci. ive u nestabilnoj i nefunkcionalnoj dravi, teritorijalno getoizirani na nepunih 30% teritorija Bosne i Hercegovine, u dvije nepovezane enklave. Takoer je na oba oka vidljiva istina da jo uvijek nisu otklonjeni drutveno-politiki i ideoloki uzroci koji su do sada uzrokovali bonjako iskustvo etnikog ienja i genocida.
125

ZBO R N IK RADOVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Literatura: 1. Anderson, Benedikt, Nacija:Zamiljena zajednica, Plata, Beograd, 1998. 2. Avdi, Hakija, Poloaj Muslimana u Sandaku,Biblioteka Kliuanin, Sarajevo, 1991. 3. Beirevi, Edina, Genocid na Drini, Buybook, Sarajevo, 2009. 4. Bisi, Mustafa, Ratni zloin i genocid,zbirka pravnih dokumenata sa sudskom praksom, ZAP, Sarajevo, 1997. 5. Boji, Mehmedalija, Uzroci genocida u Bosni ,el-Kalem, Sarajevo, 2001. 6. Cigar, Norman, Genocid u Bosni, politika etnikog ienja ", VKBI, Sarajevo, 1998. 7. Chamy, W., Israel, Encyclopedia o f genocide volume I, volumell, Instute on the Holocaust and Genocide, Jerusalem, 1999. 8. eki, Smail, Historija genocida nad Bonjacima, Muzej genocida, Sarajevo 19997. 9. eki, Smail, Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2004. 10. Dedier, Vladimir, Mileti, Antun, Genocid nad muslimanima 1941-1945, Svjetlost, Sarajevo, 1990 11. Doubth, Keith. Sociologija nakon Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003, 12. ozi, Adib, Izvanbosanskiprogrami zla u bosanskohercegovakom drutvu, Znakovi vremena, br. 22/23. 2004. 13. ozi, Adib, Elementi za novu subznanstvenu teoriju (sociologiju) genocida, Godinjak Filozofskog fakulteta Tuzla, br. 6/2005. 14. Filipovi, Muhamed, Korijeni agresije, u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Sarajevo 1997. 15. Grupa Autora, Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Sarajevo, 1997. 16. Grupa Autora, Crna knjiga komunizma, Bosanica-print, Sarajevo, 1990. 17. Halilbegovi Nihad ,Bonjaci u jasenovakom logoru,VKBI,Sarajevo,2006. 18. Honig, J. W.-Boht, N., Srebrenica Hronika ratnog zloina, Ljiljan, Sarajevo, 1997. 19. Imamovi Mustafa,Pregled istorije genocida nad Bonjacima od kraja XVII,stoljea do 1945.godine,Pravni spektar,Sarajevo,1999. 20. Imamovi,M.,Hrelja, K.,Purivatra,A., konomski genocid, MAG, araj evo, 1992. 21. Koroi, Marijan, Jugoslovenska kriza, Naprijed, Zagreb, 1998. 22. Kuli, Slavko, Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. 23. Letica Bartol, Letica Slaven, Postmoderna i genocid u Bosni, Naklada Jesinski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1997. 24. Mirhovi, A., Salihovi, Z., Krali, A., rtve srebrenike apokalipse, Tuzla, 2002. 25. Memi Mustafa, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Muslimansko nacionalno vijee Sandaka,Sarajevo,1996. 26. Memi Mustafa,Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, ALMANAH,Podgorica,VKBI,Sarajevo,2003.

P rof.dr. A D IB O Z I - Ideologija n aciia-drave i zlo in i etn ik o g ien ja i gen o cid a n a d B onjacim a u 19. i 20. sto ljeu

27. PRESUDA Meunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore,26.februar 2007.godine,Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,Sarajevo,2008. 28. Sells A., Michael, Iznevjereni most, ITD 7, Sarajevo, 2002. 29. Soli. Drothe, Kristo-faizam, Znaenja, br. 16, Doboj, 1988. 30. Softi, Sakib, Pravna priroda rata u Bosni i Hercegovini, VKBI, Sarajevo, 2000. 31. Veselica, Marko, Temeljni izvori i akteri genocida na prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine i ex-Jugoslavije, u Genocid u Bosni i Hercegovini 19911995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti I meunarodnog prava, Sarajevo, 1997. 32. Ziilch, Tilman, Etniko ienje genocid za Veliku Srbiju , VKBI, Sarajevo, 1996. 33. Zgodi, Esad, Ideologija nacionalnog mesijanstva, VKBI, Sarajevo, 1999. 34. iga, Jusuf, Bosanska krvava zbilja, VKBI, Sarajevo 1997. 35. unec ,Ozren ,Rat i drutvo, Ogledi iz sociologije vojske i rata,Naklada Jesenski i Turk,Hrvatsko socioloko drutvo,Zagreb,1998.

127

D r. I Z E T A B O T I - ,,N aartan iie " - tem eljn i vro ie k a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevin e S rbije

Dr. Izet aboti, doc. Arhiv Tuzlanskog kantona-Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

NAARTANIJE TEMELJNI PROJEKAT ISELJAVANJA MUSLIMANA IZ KNEEVINE SRBIJE


Saetak: U radu se govori o protjerivanju muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije tokom X IX stoljea, sa posebnim osvrtom na utjecaj Naartanija na taj proces. Proces projerivanja muslimana je intenziviran priznavanjem Kneevine Srbije od strane Osmanskog carstva i insistiranjem kneza Miloa Obrenvia da se taj prostor oisti od muslimana. U prvoj fazi progona (1830-1834.), Milo Obrenovi je igrao glavnu ulogu, tada je protjerano seosko muslimansko stanovnitvo, koje se naselilo najveim dijelom na podruju Zvornikog sandaka. U drugoj fazi (1862-1868.) vanu ulogu u progonu muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije imao je dokument Ilije Garaanina Naartanije . To je dokument koji se smatra temeljem i najsnanijom idejom u projektu stvaranja Velike Srbije. Pod utjecajem Garaanina i Naartanija, Mihailo Obrenovi je okonao proces protjerivanja muslimana. Oni su naselili uglavnom na podruju Zvornikog sandaka, gdje su izgraena nova muhaderska naselja. Na taj nain, Kneevina Srbija je izvrila etniko ienje, to je bio sastavni dio projekta stvaranja Velike Srbije, iji su temelji zacrtani u Naartaniju.

Kljune rijei: protjerivanje, Osmansko carstvo, Kneevina Srbija, muslimani, Bosanski ejalet, Zvorniki sandak, Naartanije , Ilija Garaanin, Milo Obrenovi.

129

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Uvodne napomene Progoni i stalna protjerivanja muslimana iz Smederevskog sandaka u Bosanski ejalet i obratno poela su s kraja XVII i trajala kroz cijelo XVIII stoljee. U velikoj mjeri, tome su doprinijeli stalni ratovi voeni na ovim prostorima izmeu Osmanskog carstva s jedne i Austrije i Rusije s druge strane. Ovdje se prije svega misli na veliki Beki rat (1683-1699.), mletako-austrijsko-osmanski rat (17141718.), austrijsko-osmanski rat (1736-1738.), te Dubiiki rat (1788-1791.), kao i niz drugih sukoba iz navedenog perioda. Navedeni sukobi pokrenuli su velike seobe stanovnitva na ovim prostorima. Posebno je bilo izraeno protjerivanje muslimanskog ivlja sa prostora koje je Osmansko carstvo izgubilo u navedenim ratovima. Na taj nain, u Bosanski ejalet doselili su muslimani sa ireg prostora Ugarske, Slavonije, Like, Dalmacije, te sa dijela prostora Rumelijskog ejaleta. Procesi protjerivanja muslimanskog stanovnitva posebno je intenziviran u XIX stoljeu. Naime, jedno od vanih, ili bolje reeno kljunih pitanja XIX stoljea u odnosima pravoslavnog stanovnitva iz Smederevskog sandaka, a od 1833. godine Kneevine Srbije i Bosanskog ejaleta, odnosile su se na protjerivanje muslimanskog stanovnitva i stvaranje etniki iste srpske drave. Posredni razlozi protjerivanja muslimana imali su u osnovi socio-ekonomske efekte, koji su se ogledali kroz ekonomsku dobit, preko nepokretne imovine i imanja, koja su ostajala iza muslimana. Mitovi, koji su postali politiki otrov i postali bitniji od historijskih injenica, isticali su vjekovnu borbu protiv Turaka, kao i konstantu da su sve nevolje djelo muslimana i Osmanskog carstva. Od muslimana je propaganda stvorila omrznute Turke, neprijatelje i od njih je traen danak za viestoljetnju osmansku dominaciju. U mitologiji i tradiciji se borba protiv raznorodnih Turaka svodila de facto na borbu protiv islama. Na toj osnovi su odgajane brojne generacije.1 Na podruju Smederevskog sandaka, poetkom XIX stoljea, ako se izuzmu osmanski vojni garnizoni, svi muslimani bili su junoslovenskog etnikog porijekla. Ranijim migracijama stanovnitva u XVII i XVIII stoljeu, znatan broj muslimanskog stanovnitva iz Semberije i Hercegovine odselio je u abac, Uice, Loznicu i druga mjesta u Smederevskom sandaku. To e imati utjecaja na dalja ukupna politika zbivanja i kretanja na ovom prostoru.

1 Safet Bandvi, Iseljavanje Bonjaka u Tursku, Sarajevo 2006., 16. (dalje: S. Bandovi, Iseljavanje Bonjaka). 130

D r. IZ E T A B O T I

,,N aartan ije

tem eljn i vro ie k a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevin e S rbiie

Prilike u Bosanskom ejaletu i Smederevskom sandaku u prvim decenijama XIX stoljea i iseljavanje muslimanskog stanovnitva Muslimansko stanovnitvo je od poetka XIX stoljea bilo izloeno jaem pritisku, te je osjealo stalnu nesigurnost na prostoru Smederevskog sandaka. Iseljavanj muslimana iz Smederevskog sandaka zapoelo je sa poetkom srpske pobune 1804. godine. Kada se ustanak proirio i zahvatio nahije prema Bosanskom ejaletu, ukljuujui abaku i valjevsku, ustanici su zapalili ove dvije varoi u kojima su veinu itelja inili muslimani. Iseljavanje muslimana zapoelo je 1804. i 1805. godine, a iseljavanjem su bili obuhvaeni: Beograd, Smederevo, Sabac, Karanovac i Poarevac. Borbe sa srpskim ustanicima su voene sve do 1813. godine. Izbjegli muslimani u vrijeme ustanka, posebno oni koji su se smjestili na podruju Bosanskog ejaleta, vratili su se i ponovo naselili u gradovima u kojima su ranije ivjeli, najvie u utvrene gradove na Dunavu, te Valjevu, Uicu, Smederevu i Kladovu. Tada se vratilo i naselilo izbjeglica.3 Kada je 1815. godine stekao kneevsku titulu, Milo Obrenovi je 9.000 do 10.000

Osmanlijama kao poseban zahtjev postavio pitanje iseljavanja muslimana sa prostora Smederevskog sandaka.4 Osmansko carstvo je u poetku te zahtjeve odluno odbijalo, meutim uz konstantnu podrku tada snane Rusije, te podmiivanje osmanskih zvaninika od strane knjaza Miloa Obrenovia ovo pitanje je postajalo sve aktualnije. Knez Milo Obrenovi je smatrao sve muslimane u Smederevskom sandaku Turcima, koje treba oistiti sa ovih prostora. Stoga se zduno zalagao da se u svim dokumentima koji su se odnosili na rjeavanje srpskog pitanja definie njihovo protjerivanje.5 Milo Obrenovi je nastojao to prije iseliti sve muslimane iz Smederevskog sandaka. Tako je jo 1830. godine u varoi Smederevo zapoeo sa ruenjem muslimnskih kua,

2 Mehmedalija Boji, Historija Bosne i Bonjaka (VII-XX vijk), Sarajevo 2001, 443. (dalje: M. Boji, Historija Bosne i Bonjaka). 443. 3 M. Boji, Historija Bosne i Bonjaka, 445. 4 Jusuf Muli, Velika Srbija, Muslimani i Bosna, od poetka Prvog srpskog ustanka 1804. do poetka Drugog svjetskog rata 1941. godine, Sarajevo 2006., 307. (dalje: J. Muli, Velika Srbija). 5 Cerim Rastoder, Odnos Kneevine Srbije prema Bosanskom ejaletu 1833.-1860. godine (magistarski rad odbranjen na Fakultetu humanistikih zanaosti u Mostaru 2010. godine) 79., (dalje C. Rastoder, Odnos Kneevine Srbije). Ahmed Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo 1996, 260. (A. Alii, Pokret za autonomiju). 131

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

bezistana i hanova, te bio uporan u nastojanju da se u Smederevskom sandaku ne dopusti naseljavanje Bonjaka i Arnauta.6 Pitanje iseljavanja muslimana iz Smederevskog sandaka, tretirano je hatierifima iz 1830. i 1833. godine. Po odredbama ovih hatierifa muslimanskom stanovnitvu je dat rok od pet godina za iseljenje iz kneevine Srbije. Meutim, Milo Obrenovi je mimo odredaba Hatierifa iz 1833. godine uveliko radio na protjerivanju muslimana. To se smatra glavnim razlogom suspendiranja Hatierifa iz 1830. godine od strane Uzviene Porte. Naime, Hatierif od 11. septembra 1830. godine, kojeg je izdao sultan Mahmud II7 Srbima, podrazumijevao je ukidanje Smederevskog samdaka i uspostavu autonomne Kneevine Srbije, na elu sa knezom Miloem Obrenoviem koji je promoviran u bakneza. Njime je Srbija trebala dobiti status vazalne-zavisne drave Osmanskog carstva. Svo muslimansko stanovnitvo nakon jedne godine (i pravine prodaje njihove imovine) imalo se iseliti sa prostora Kneevine Srbije. Ovim Hatierifom nisu bile odreene granice kneevine Srbije, ve je bilo predvieno da to uine osmansko - ruski komesari. Nakon dugih diplomatskih pregovora, buna i podmiivanja od strane kneza Miloa, sultan Mahmud II je konano Hatierifom iz novembra 1833. godine priznao autonomiju Kneevine Srbije. Na taj nain, granica izmeu Bosanskog ejaleta i Kneevine Srbije postala je rijeka Drina, kao historijska mea. Meutim, od toga vremena srpska velikodravna nacionalna ideologija je teila teritorijalnom ekspanzionizmu uope, a posebno prema Bosanskom ejaletu. Pritisak na muslimansko stanovnitvo bio je sve izraeniji, a time i poloaj muslimana sve tei. Iz tih razloga, Porta je zajedno sa ruskim poslanikom 28. maja 1833. godine donijela Odluku, da se muslimanima, koji ive po selima osigura est mjeseci vremena za njihovo iseljenje, a da se onima koji ive po gradovima omogui i dalji opstanak. Pod pritiskom ruskog cara Nikole I9, ruski i osmanski poslanici sainili su prijedlog Rjeenja 17.9.1833. godine da muslimani koje su ivjeli u Beogradu, tu i ostanu, a da muslimani iz
o

6 Safet Bandovi, Muslimansko stanovnitvo Beogradskog paaluka u doba Karaora i Miloa Obrenovia, Takvim za 2001. (1421/22 H. G.), Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2000, 85. ( dalje: S. Bandovi. Muslimansko stanovnitvo). 7 Sultan Mahmud II bio je na elu Osmanskog carstva od 1808. do 1839. godine. 8 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije. 81. 9 Ruski car Nikola I bio je vladar Rusije od 1825. do 1855. godine, imao je ogromni uticaj na prilike u Evropi, a jedno od prioritetnih pitanja za cara Nikolu I bilo je Istono pitanje"4 . 132

D r. IZ E T A B O T I - ,,N aartan ije

"

tem eljn i p ro iek a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevine S rbiie

Sokola (13 sela sa preko 300 porodica) odmah isele po mogunosti jo te godine.1 0 Iseljavanje muslimana iz Smederevskog sandaka u ovom periodu bilo je veoma intenzivno i dobro isplanirano, zato su koritene brojne mjere prisile. Politiki program za iseljenje muslimana davao je upravo Milo Obrenovi, kao i uputstva kojih se moralo striktno pridravati prilikom iseljenja. Najprije je trebalo samo opomenuti sve one koji treba da se isele i tom prilikom staviti im do znanja da je rok za njihovo iseljenje proao, nareujui da svakog Turina koji bi se protivio iseljenju sveu i natovarega zajedno sa pokretnim imetkom njegovim na kola i konja, pa ga prevezu preko Drine.1 1 Jedno od najvanijih pitanja XIX stoljea u odnosima Srba iz Smederevskog sandaka, tj. od 1833. godine Kneevine Srbije i Bosanskog ejaleta, odnosile su se na iseljavanje bolje rei istrebljenje muslimana i stvaranja etnike iste srpske drave. Na podruju Smederevskog sandaka, poetkom XIX stoljea, ako se izuzmu osmanski vojni garnizoni, svi ostali muslimani bili su junoslovenskog etnikog porijekla. Migracijom stanovnitva u XVII I XVIII stoljeu veliki broj Bonjaka iz Semberije i Hercegovine odselio je u abac, odnosno Uice. Uice su u prvoj polovini XIX stoljea bili eher grad sa 3.500 muslimanskih i 600 srpskih kua.1 2 Jo 1815. godine, im je stekao kneevsku titulu, Milo Obrenovi je Osmanlijama kao poseban zahtijev postavljao iseljenje muslimana iz Smederevskog sandaka. Uzviena Porta je u poetku te zahtijeve odbijala, meutim uz snanu podrku i pritisak Rusije, te podmiivanje osmanskih zvaninika od strane kneza Miloa ovo pitanje je postajalo sve aktualnije. Knez Milo Obrenovi je smatrao sve muslimane na ovom prostoru Turcima, koje treba oistiti iz srpske drave. Stoga se zduno zalagao da se u svim dokumentima koji su se odnosili na rjeavanje srpskog pitanja definie njihovo iseljavanje. Tako je bilo i u Hatierifu iz 1833. godine. Po odlukama ovog hatierifa muslimanskom stanovnitvu je dat dui vremenski rok za iseljavanje (pet godina) u odnosu na Hatierif iz 1830. godine. Meutim, Milo Obrenovi je mimo odredaba Hatierifa uveliko radio na planskom protjerivanju muslimanskog stanovnitva. To

1 0 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije. 78, Mihailo Gavrilovi, Iz nove srpske istorije, Beograd 1926, 174. 1 1 Safet Bandov, Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804-1862.), Stav, asopis za drutvena pitanja, kulturu i umjetnost, godina II, br. 4/5, Tuzla 2003., 45. (dalje. S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica). 1 2 Gojko koro, Uiki zbornik, br. 12, Uice 1983, 115. 133

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

se samatra i glavnim razlogom suspendiranja Hatierifa iz 1830. godine od strane Uzviene Porte. Knez Miloeva politika protjerivanja Bonjaka najbolje se moe pratiti kroz njegovu korespodenciju sa beogradskim muhafizima Husein paom i Vedihi paom. Takvom politikom i silom muslimani su u kontinuitetu protjerivani iz Kneevine Srbije. Protjerivanje je u ovom periodu posebno bilo izraeno sa prostora Lenice, Loznice, Lipice i ostalih mjesta pored Drine. Protjerivanje sa podruja Jadra i Raevine zapoelo je znatno ranije, a okonano je 1834. godine. Podaci ukazuju da je u ove dvije nahije ivjelo oko 3.000 muslimana.1 3 Ako se dodaju ovome i ostala mjesta Podrinja, gdje je do 1834. godine ivjela treina muslimana, onda se broj protjeranih sa ovih prostora kretao oko 8.000.1 4 Prema nekim podacima 1833. godine pored Drine bilo je oko 23.000 muslimana i inili su veinsko stanovnotvo u 34 vea i 55 manjih sela.1 5 Proces protjerivanja muslimana odvijao se sistematski, nato ukazuju brojne injenice o djelovanju prvih ljudi iz vrha Kneevine Srbije. Odmah po objavljivanju Hatierifa iz 1833. godine, po muslimanskim selima Kneevine Srbije odaslani su knez Miloevi izaslanici kako bi sa sadrajem Hatierifa upoznali Bonjake, objanjavajui im da do kraja 1834. godine moraju napustiti Kneevinu Srbiju. Prema dostupnim podacima do kraja 1834. godine iz 28 sela jadarske i raevinske nahije iselilo je 204 domainstva koja su se nastanila na podruju Zvornikog sandaka: u Bijeljini, Brkom, Graanici, Kladanju, Vlasenici, Zvorniku i selo Modriu. Najvei zatitu protjeranim muslimanima iz Kneevine Srbije pruili su posavski muteselimi, meu kojima se posebno isticao bijeljinski muteselim Ali-paa Fidahi.1 6 Knez Miloeva politika iseljavanja muslimanskog stanovnitva, rezultirala je da su u periodu 1830-1834. iz Kneevine Srbije iselili najvei broj muslimana. Samo oni koji su se proglasili Romima (Ciganima), mogli su ostati na svojim
1 3 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije. 83., DAR SB, fond. KK, XXXII, dok. br. 459. Konstantin Stojanovi knezu Milou od 27. jula 1834. (Sredinom jula 1834. godine u Sokolu je dolo do otvorenih sukoba oko iseljavanja muslimana, praenih pucnjavom izmeu Miloevih pristalica i muslimana, Vedihi paa je poslao dopis knezu Milou u kojem ga je upozorio na rok od pet godina. Meutim, knez Milo u namjeri da se iseljavanje odmah sprovede beogradskom veziru uputio peke, nato je vezir knez Miloa blagodario). 1 4 Rado Ljui, Kneevina Srbija (1830.-1839.), Beograd 1986., 314-315. (dalje: R. Ljui, Kneevina Srbija). 1 5 S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica, 45. 1 6 Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1827-1849., Banjaluka 1988, 238. (dalje: G. ljivo, BiH 18271849.). 134

D r. IZ E T A B O T I - ..N aartan ije - tem eljn i p ro iek a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevin e S rb ije

imanjima. Nakon to je uspjeno zavrio prvu fazu ienja Kneevine Srbije od muslimana, knez Milo Obrenovi nije bio u potpunosti zadovoljan onim to je postigao na planu protjerivanja muslimanskog stanovnitva do 1834. godine. Naime, iako je 1834. godina bila utvrena kao godina konanog iseljenja muslimana iz sela, ipak je i nakon ovog roka bilo jo oko 20 sela iz Sokolske nahije iz kojih se muslimani nisu iselili.17 Njegove tenje bile su da obnovi staro Srpsko carstvo, to je podrazumijevalo da u jednu dravu objedini tri oblasti: Srbiju, Bosnu i Hercegovinu. On do kraja svoje vladavine nije odustao od ideje da u sluaju raspada Osmanskog carstva moe raunati na ujedinjenje Bosne i Srbije. U period od 1830. do 1834. godine, iz Kneevine Srbije sa seoskog podruja iseljenje najvei broj muslimanskog stanovnitva. Nakon to je zavrio prvu fazu protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije, Milo Obrenovi se povukao sa kneevskog poloaja. Za vrijeme kneza Aleksandra Karaprevia i Ustavobranitelja (1842-1858.), dolo je do relativnog zatija, kada je rije o iseljavanju muslimana sa ovog podruja.

Naartanije - Program spoljanje i nacionalne politike Srbije i uticaj na protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije Knez Miloeva vladavina je zamijenjena vladavinom Ustavobranitelja. Od 1839. do 1842. godine na vlasti u Kneevini Srbiji se nalazio knez Mihailo, a od 1842. do 1858. godine na vlasti je bio Aleksandar Karaorevi. U tom periodu, glavnu rije vodili su Ustavobranitelji, koji su donijeli Graanski zakonik 1844. godine. Politika koju su vodili Ustavobranitelji prema Bosanskom ejaletu razlikovala se od politike Miloa Obrenovia. Oni su u svojim projekcijama Bosnu vidjeli kao sastavni dio kneevine ili Velike Srbije, za razliku od politike Miloa Obrenovia, koja se zasnivala na protjerivanju muslimana i stvaranju etnike iste Srbije.1 8 Evidentno je da je i u ovom periodu XIX stoljea postojala tenja srpske politike za protjerivanjem muslimana sa proctdra Kneevine Srbije. Ta nastojanja su bila smiljena i organizirana i samo se ekao pogodan trenutak za realizaciju istih. Stoga e u ovom vremenu biti konstantan pritisak na muslimansko stanovnitva, kako bi se isto primoralo na iseljavanje. Prema pisanju Ivana Frane

1 7 S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica, 41. 1 8 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije. 109. 135

Z B O R N IK RADOVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Jukia 1847. godine od 849.286 stanovnika u Kneevini Srbiji ima 15.161 Turin, te da su smjeteni u Beogradu, Adakali, Kladovu, Uicu, Smederevu, apcu, Sokolu gradovima, gdje postoje osmanske posade, zatim u Kozli ili Kalkanu, Petercu, Buiji, Pei, Postinju Donjem, Postinju Gornjem, Alugi, Sakaru i Malom Zvorniku. U svim navedenim mjestima oni su imali 2.649 kua.19 Zasigurno da nije poznat dokument iz XIX stoljea koji je pobudio toliku panju i polemiku ire javnosti (historiara, politiara, diplomata i drugih), kao to je Naartanije Ilije Garaanina. Ovaj dokument je pokuao defmisati brojna pitanja vezana za dalju sudbinu Srba. Meu njima svakako je znaajno pitanje prilika u Bosanskom ejaletu, a posebno pitanje koje se odnosilo na pretjeravanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije. Srbijanski politiar, dravnik i utemeljitelj ideje Velike Srbije Ilija Garaanin je roen 16. januara 1816. godine u mjestu Garai kod Kragujevca. Njegovo pravo ime je Ilija Savi, prezime Garaanin uzeo je po mjestu roenja. Ilija Garaanin je svoju karijeru zapoeo 1837. godine kao carinik u Vinjici i Beogradu. Kada je knez Milo oktobra 1837. godine osnovao Kraljevski sovjet Ilija Garanin je imenovan kao sedmi lan. Iste godine po nalogu kneza Miloa Garaanin je postavljen za upravnika Vojnog taba, a kada je 1839. godine osnovano Vojno odjeljenje pri Ministarstvu unutranjih poslova, na njegovo elo je doao Ilija Garaanin. Meutim, on se nije slagao sa 70 knez Miloevom politikom, pa je 1839. godine stao na stranu Ustavobranitelja. Znajui za njegove sposobnosti, odmah nakon Vuieve pobune 1842. godine, novoimenovani knez Aleksandar Karaorevi je Iliju Garaanina imenovao svojim savjetnikom, a istovremeno do 1843. godine on je obnaao dunost Pomonika ministra unutranjih poslova, da bi se od tada, pa sve do 1852. godine nalazio na elu ovog ministarstva. Tada je on bio najvanija linost i stub Ustavobranitelja koji je radio na suzbijanju prevrata Obrenovia, pomirenju meu lanovima Ustavobranitelja, te jaanju unutranje i vanjske politike kneevine Srbije.2 1 U to vrijeme Garaanin je razvio intenzivne veze sa poljskom emigracijom, a posebno sa emigriranim knezom Adamom Cartoriskim. Od poetka tridesetih godina XIX stoljea, poltika artoriskog bila je usmjerena prije svega prema Osmanskom carstvu. Njega je posebno interesirala situacija u kneevini Srbiji,
1 9 Ivan Frano Juki, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo 1953., 204-207. 20 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije., 110, DARSB, fond: Ilija Garaanin, 12. 17, 2 1 , Rastoder, Odnos Kneevine Srbije., 113. Dragoslav Stranjakovi, Politika propaganda Srbije ujugoslovenskimpokrajnama 1844-1856, Beograd 1936, 54-63. (dalje. D. Stranjakovi, n.dj.) 136

D r, IZ E T A B O T I

,,N aartan ije - tem eljn i u ro iek a t iselja va n ja m uslim ana i i K n eevine S rbiie

Bosanskom ejaletu i junim krajevima Austrije. etrdesetih godina XIX stoljea on je uspostavio vrste veze sa Ustavobraniteljima, odnosno njihovim prvacima Vuiem, Petromjeviem i Garaaninom.

00

Krug oko Cartoriskog je predlagao da

autonomna Kneevina Srbija svoju vanjsku politiku usmjeri na pridobijanju junoslovenskih naroda. Isto tako, artoriski je savjetovao ustavobraniteljskim prvacima da je preuranjeno traiti izdvajanje Kneevine Srbije iz Osmanskog carstva23 Na tom planu, ljudi iz okruenja kneza artoriskog su pokuavali ubijediti Garaanina da prihvati slavensku politiku, po kojoj Kneevini Srbiji prijeti najvea opasnost od Austrije, te da je neophodno da Kneevina Srbija prioritetno podri stav Slavena u Austriji, posebno iliraca u odnosu na Maare. Na ovom planu posebno se isticao eh Frantiek Zah, koji je 1843. godine doao u Kneevinu Srbiju, pri emu je uspostavio dobre odnose sa Ilijom Garaaninom.24 Nakon nekoliko razgovara bilo je izraeno njegovo neslaganje s Garaaninom, to je rezultiralo da uz saglasnost sa artoriskim Zah saini Plan slavenske politike Srbije, koji je uruen Garaaninu 31. maja 1844. godine.25 Uporedo s tim, Garaanin je radio svoj Program spoljane i nacionalne politike Srbije, kojeg je na kraju 1844. godine zavrio i predao knezu Aleksandru Karaoreviu.26 Znaajan broj historiara, Zahov Plan slavenske politike Srbije, smatra jugoslovenskim programom, dok je Garaaninovo Naartanije odredilo granice Velike Srbije i ocijenjeno je kao velikosrpski program.27 Treba napomenuti da orginalni dokument Naartanija nije sauvan, to je ostavilo prostora za njegovu razliitu interpretaciju i sumlju u autentinost. Dva prijevoda Naertanija nalaze

22 Vaclav Zaek, Bosna u tajnim politikim izvjetajima Frantieka Zaha iz Beograda (1843-1848), Garaa, Sarajevo 1976., 13. Ustavobranitelji su na taj nain nastojali zadobiti francusku i englesku naklonost za promjene koje su se zbile u Kneevini Srbiji, a posebno da sprijee protjerivanje Vuia i Petronijevia, na emu je po nalogu Rusije insistirala Uzviena Porta. Meutim, svi napori u tom pravcu bili su uzaludni, njih dvojica su morali napustiti Kneevinu Srbiju. 23 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije., 112. 24 Rado Ljui, Knjiga o Naartaniju, Nacionalni i dravni program Kneevine Srbije (1844.), Beograd 1993, 68-71. (dalje: R. Ljui, Knjiga o Naartaniju). 25 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije, 118., R. Ljui, Knjiga o Naartaniju , 70. Ljui navodi da u Zahovom ,,Planu ima nekoliko podvlaenja, za koje se ne moe utvrditi ija su, ali se da pretpostaviti da ih je izvela" ruka Ilije Garaanina. 26 Tekst Naartanija", pruzet je na osnovu prepisa Milenka Vukievia i Dragoslava Stanojkovia, koji se nalazi u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu (NB SuB), Rukopis 343/III-2 i Rukopis 163. Primjerak navedenog rukopisa dobio sam od mr. erima Rastodera. 27 N. Stani, Problem Naartanija" Ilije Garaanina u naoj historiografiji, Historijski zbornik, Zagreb 1996, 179-196. 137

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

se u Narodnoj biblioteci u Beogradu, a postoji i trei koji se uva u Petrovgradu, te jo dva u arhivima u Beu i Budimpeti.28 Rado Lui, tvrdi da je osnovna i temeljna stvar Naartanija, ta to je on istim odredio granice Velike Srbije, raunajui da se to moe ostvariti u tri etape: 1) Sjedinjenje Srba u Osmanskom carstvu, Crnoj Gori i Srbiji, 2) Oslobaanjem Bugara i stvaranju srpsko-bugarske drave i 3) Oslobaanju Srba i junih Slavena u Austrji i obrazovanjem zajednike drave - velike Jugoslavije. Naartanije je bilo predmetom raznovrsnih analiza koje su se kretale od toga d aje isto zagovaralo jugoslovenstvo, te do toga daje zagovaralo velikosrpstvo. Jeremija Mitrovi je tvrdio da je Garaaninu iskljuivo pred oima bila samo Velika Srbija.30 Bilo je onih koji su pisali o Garaaninu kao Jugoslovenu i tvorcu plana o formiranju jugoslovenske drave.3 1 Zanimljivo miljene o Naartaniju daje srpski historiar Vladimir orovi, koji istie da je to prilagoeni plan artoriskog i Zaha, koje je Garaanin prilagodio srpskoj politici. I hrvatski historiari su se bavili pitanjem analize Naartanija. Najopseniju analizu je dao Petar imoni koji je u dobroj mjeri opovrgao miljenja Ferde iia, Dragoslava Stranjakovia, dr. Ive Pilara, ali i drugih, te analizom posljednjeg odjeljka Naartanija zakljuio da se upravo po pitanju Bosanskog ejaleta radilo o velikosrpskom i velikohrvatskom sukobu. Ovu analizu su kasnije uglavnom prihvatili i drugi savremeni hrvatski historiari.33 Vano razmiljanje o Garaaninu i Naartaniju daje Vasa Cubrilovi koji istie da je Garaanin glavnu ekspanziju usmjerio prema Bosanskom ejaletu i da je Garaanin otac graanske dravne koncepcije u Srbiji. Osnovna zamjerka ubrilovia je to se Garaanin zalagao za ujedinjenje, a ne za proirenje Srbije, te da se u tome kriju glavne velikosrpske koncepcije, a Garaanin je predstavljen kao njihov utemeljitelj.34 O Naartaniju su pisali i neki bosanskohercegovaki historiari. Ocjena akademika Envera Redia utemeljena je na Cubrilovievim naunim stavovima, dok se prof. Galib ljivo, po pitanju Naartanija pozvao na Stranjakovieve
28 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije. ,119, R. Ljui, Knjiga o Naartaniju, 11-12. Po svemu sudei, ovaj prepis u Beu je tokom 1883. godine dostavio austrougarski konzul u Beogradu Kevenhiler. Meutim, kod ovog prepisa zbunjuje injenica da nema uvodni dio. 29 R. Ljui, Knjiga o Naartaniju, 22. 30 R. Luji, Knjiga o Naartaniju, 21. 3 1 FedorNikoli, Jugoslovenska misao Ilije Garaanina, Jugosloven, Beograd, 1932, 102. 32 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije, 120, Vladimir orovi, Istorija Srba, Beograd 2009, 582583. 33 R. Ljui, Knjiga o Naartaniju, 24. 34 . Rastoder, Ondnos Kneevine Srbije., 121, R. Ljui, Knjiga o Naartaniju, 29-30. 138

D r. IZ E T A B O T I -

N aartan ije " - tem eljn i v ro fek a t iselja va n ja m uslim ana iz K neevine S rbile

stavove.35 Jedan

broj

bosanskohercegovakih

naunika

razliitog

profila

Naartanije smatra temeljnim dokumentom velikosrpske zamisli.36 U kojoj mjeri su planovi Kneevine Srbije bili jugoslovenski ili velikosrpski pokuaemo dati odgovor kraom analizom Garaaninovog Naartanija. Po Programu spoljne i nacionalne politike Srbije na kraju 1844. godine, Kneevina Srbija je teila iskoristiti dvienje i talasanje meu Slavenima za stvaranje jedne drave na Balkanu. To je podrazumijevalo da se ona ne ograniava na sadanje njene granice, no da tei da sebi priljubi sve narode srpske koji je okruuju.38 U planovima podjele Osmanskog carstva, Garaanin je bio svjestan da bi odreeni njegovi djelovi neminovno pripali Austriji i Rusiji. Naglaavao je da je neophodno za ovu propaganda nai otroumne i vjerne agente naroito u Bosanskom ejaletu, Crnoj Gori i Sjevernoj Albaniji.39 Garaanin je u pogledu Bosanskog ejaletu u Naartaniju imao stav da ukoliko Bonjaci (on pod terminom Bonjaci podrazumijeva sve itelje ove provincije) nebi prihvatili te ideje onda je neophodno da pravoslavni podanici Bosanskog ejaleta, osnuju svoja mala kneevstva pod osobitom vladajuih familija, te ih potom prikljuiti Kneevini Srbiji. Garaanin je bio iskljuiv po pitanju stvaranja bilo kakve autonomije mimo Kneevine Srbije. On je smatrao da na Bonjake nee biti potekoa da se na njih ostvari snaan uticaj Srba.40 Prvi sa kojima se Garaanin po pitanju svog plana sporazumio bio je crnogorski vladika Petar II Petrovi. U Hercegovini, Garaanin je odravao veze sa pravoslavnim mostarskim trgovcima. Kako bi ostvario svoje planove on je od 1846. godine zvanino otpoeo sa stvaranjem svojih tajnih organizacija u Bosanskom ejaletu.41 Svaki srpski agent je pokrivao po tri nahije, a zbog principa

35 Galib ljivo, Omer Lutvi paa, 62. Profesor ljivo smatra d aje osnovna Garainova zamisao bila da se stvori jedna velika, jaka i nezavisna drava, koja e Evropi davati najbolju garanciju za mir na Balkanu, i koja e se sa uspjehpm moi oduprijeti ruskom i austrijskom prodiranju na Balkan". 36 Jusuf Muli, Velika Srbija, 340. 37 Rije je o pasusu preuzetom iz teksta Naartanija kojeg autor rada posjeduje. 38 Narodna biblioteka Srbije u Beogradu (dalje: NbSuB), Program nacionalne i spoljne politike Srbije na koncu 1844. godine ( dalje: Program spoljanje i nacionalne politike Srbije), Rukopis 343/UI-2 i Rukopis 163. Tekst Naartanija", preuzet na osnovu prepisa Milenka Vukievia i Dragoslava Stranjakovia. 39 NbSuB, Program spoljanje i nacionalne politike Srbije. 40 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije., 121. 41 Dragoslav Stranjakovi, Srbija pijemont junih Slovena 1842.-1853., Beograd, 1932,12. 139

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

tajnosti, agenti se meusobno nisu poznavali, a svoje izvjetaje dostavljali su na osnovu instrukcija42. Nema sumnje d aje Ilija Garaanin 1844. godine u Naartaniju u Programu spoljanje i nacionalne politike Srbije, odnosno Programu stvaranja velike Srbije, osim to je stvorio dokument kao osnovu za Veliku Srbiju, iznio i nekoliko vanih historijskih injenica. Prvo, nepobitno je pokazao da se narod u Bosanskom ejaletu sve tri vjere (islamska, pravoslavna i katolika) zvao Bonjacima. U tom periodu u Bosanskom ejaletu nije postojalo Srba, niti Hrvata, ve su to bili pravoslavci i katolici. Kako bi se promijenilo to stanje velikosrpski krugovi iz samog politikog vrha u Kneevini Srbiji upuutili teologa Teofila Petranovia.43 On je u Sarajevu 1862. i 1863. godine osnovao Drutvo za irenje srpskog imena u Bosanskom ejaletu.44 Realizacija odredaba Garaaninovog Naartanija doi e do izraaja ponovnim povratkom kneza Miloa na vlast 1858. godine. On e jo intenzivnije raditi na pokretanju iseljavanja muslimana i veoma brzo aktualizirati ovo pitanje. To e biti posebno aktualno za vrijeme vladavine njegovog sina kneza Mihaila u vremenu od 1862. do 1867. godine. Tada je dolo do potpunog protjerivanja muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije. Prema dostupnim podacima do 1862. godine iz Kneevine Srbije je iseljeno 5.590 Bonjaka i 1.120 Cigana.45 Treba istai da je teko utvrditi taan broj protjeranih muslimana iz Kneevine Srbije u Bosanski ejalet, jer se jedan broj istih iselio i u druge djelove Osmanskog carstva, a i dostupni historijski izvori nisu cjeloviti, pa je pretpostavka istraivaa da se radi o veem broju od gore iskazanog. Velikosrpska ideja oblikovana u odrebama Garaaninovog Naartanija dobila je na intenzitetu dolaskom kneza Mihaila na vlast (1860-1868.). Tada se reaktualiziralo ovo pitanje. On e upravo Iliju Garaanina imenovati za predsjednika Vlade i Ministra inostranih poslova (1861-1867.). Na taj nain, Iliji
42 . Rastoder, Odnos Kneevine Srbije, 123, V. Stojanevi, Junoslovenski narodi u Osmanskom carstvu, 191. Instrukcija agentima u Bosanskom ejaletu je izmeu ostalog sadravala slijedee zadatke: prikupljanje podataka o stanju vojske, sastavljanje spiskova najvanijih i najuticajnijih ljudi, te sagledavanje raspoloenja naroda prema Kneevini Srbiji. 43 Vidjeti vie: Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1861-1869., Oraje 2005, 417. (dalje. G. ljivo, BiH 1861-1869.). 44 Vladimir Stojanevi, Junoslovenski narodi u Osmanskom carstvu od Jedrenskog mira 1829. do Parikog kongresa 1856. godine, Beograd 1971., 91. 45 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, lanci i graa za kulturnu historiju istone Bosne, Tuzla 1958, 141. (dalje: . Hodi, Migracije stanovnitva). 140

D r. IZ E T A B O T I - ..N aartan ije " - tem eljn i p ro iek a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevin e S rbije

Garaaninu su u potpunosti bile odrijeene ruke kako bi realizovao u Naartaniju zacrtane ciljeve, dopunjene Godinjim planovima, po kojima se ima raditi. Kada je Kneevina Srbija zakljuila da su stvoreni povoljni uslovi, ponovo su se pokrenule aktivnosti, sada preko Odbora srpsko-bosanskog na podizanju nove pobune. Pobuna je izbila 1862. godine, a voa iste bio je opet Luka Vukalovi. Pobuna je ubrzo zavrena sporazumom pobunjenika i Osmanlija, koji su im uinili brojne ustupke, posebno ti ustupci su bili na tetu Bosanskog ejaleta.46 Svojom velikodravnom politikom Knez Mihailo i Ilija Garaanin nastavili su projekat protjerivanja muslimanskog stanovnitva iz Uica, Valjeva, apca, Sokola i drugih mjesta. U XIX stoljeu Uice je bilo eher grad i poslije Beograda najvei grad u Srbiji, to potvruju brojni putopisci iz tog vremena.47 Kao to smo i ranije kazali muslimani iz okolnih sela su se uglavnom iselili do 1934. godine. Naputena muslimanska imanja, pravoslavno stanovnitvo je prisvajalo bez odobrenja starjeine, paljene su muslimanske kue i ubijan jedan broj muslimana.48 Preostali broj muslimana koji je ostao ivjeti u gradovima bio je nesiguran za svoj opstanak na ovom prostoru. Poetkom esdesetih godina XIX stoljea politike prilike u Kneevini Srbiji i odnosi izmeu muslimana i pravoslavaca bili su veoma zategnuti. Te odnose e dodatno zaotriti bombardovanje Beograda, to je Vlada Kneevine Srbije iskoristila, te je zahtijevala iseljenje preostalog dijela muslimanskog ivlja iz gradova u Srbiji. U ovaj problem umijeale su se tzv. Garantne sile koje su donijele odluku da sazovu konferenciju na kojoj e se raspravljati o problemima koji su nastali bombardovanjem Beograda. Uoi Konferencije francuska i ruska vlada napravile su sporazum o zajednikom istupanju u korist Srbije. Konferencija je poela jula mjeseca 1862. godine u istambulskom predgrau Kanlidi. Na njoj su Francuska i Rusija branile interes Srbije, a Engleska i Austrija su bile naklonjene osmanskim interesima. Pregovori su zavrili poetkom septembra 1862. godine. Odluke konferencije su se odnosile na ruenje tvrava Soko i Uice, te iseljenje

46 H.Suljki, Iseljavanje musi mana iz Uica u Bosnu 1962. godine, 161. Sabrani tekstovi, knjiga II, Islamska batina u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini, Tuzla 2007, (dalje: H. Sulki, Iseljavanje muslimana iz Uica). H. Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu, 160. 47 Engleski putopisac Andrej Aribald Paton bio je u Uicu 1843. godine. Njega je obavijestio muteselim (sreski naelnik) da Uice ima 3.500 muslimanskih i 600 pravoslavnih kua. (Gojko Skoro, Uiki zbornik, br. 12/1983), 115., Hifzija Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu 1862. godine, 161. H. Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu, 161.

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G S IM PO ZIJU M A

muslimanskog stanovnitva iz Srbije.49 Po okonanju Konferencijje u Kanlidi je potpisan protokol od 12 lanova po kojem su se muslimani imali iseliti iz cijele Srbije, a da se tvrave Soko i Uice razore, te da u Beogradu, apcu, Smederevu i Kladovu ostanu samo osmanske posade. Ovim sporazumom nisu bili obuhvaeni muslimani Romi, koji su kasnije preli na pravoslavlje.50 Nakon Konferencije u Kanlidi zapoele su aktivnosti iseljavanja muslimana iz zapadne Srbije, izuzev iz Malog Zvomika i Sakara. Protjerivanje muslimana iz Uica vreno je organizirano i pod kontrolom vlasti Kneevine Srbije. U istom je uestvovalo 484 lica. Bio je utvren pravac njihovog odlaska iz Uica preko Bajine Bate, te dalje prema Bosni. U procesu protjerivanja Bonjaka uestvovala je i srpska narodna vojska. Protjerivanje se odvijalo u tri grupe. Prva od 400 prognanika krenula je iz Uica 19. septembra 1862. godine, druga grupa je bila od 600 prognanika i trea je krenula 28. septembra 1962. godine. Rastanak muslimana sa Uicem i drugim gradovima bio je teak i bolan. No za njihovu patnju politiko rukovodstvo Kneevine Srbije nije marilo, to potvruje izjava kneza Mihaila Obrenovia u skuptinskoj besedi od 17. avgusta 1864. godine, kada je izjavio: muslimani koji su ivjeli u Uicu i Sokolu su iseljeni, a gradovi uiki i sokolski porueni su.5 1 Protjerani muslimani iz Kneevine Srbije naselili su se najveim dijelom na podruje Zvornikog sandaka, gdje su za te potrebe napravljena nova naselja pored Drine i Save.52 Tako izvori potvruju da su u osnivanju Bosanske Kostajnice uestvali iskljuivo muhaderi iz Uica. Na prostoru Zvornikog sandaka prognanici iz Uica i drugih gradova u vremenu od 1862. do 1868. godine naselili su u slijedea mjesta: Zvomik, Srebrenicu, Vlasenicu, Tuzlu, Kozluk, Janju, Bijeljinu, Brko, Graanicu. Osim toga, za potrebe muhadira izgraena i nova naselja: Brezovo Polje, Gornja Azizija (Bosanski amac) i Donja Azizija.53

49 Istorija srpskog naroda, knj. V -l, izd. SKZ Beograd 1981, 295. H. Suljki, Iseljavanje muslimana i: Uica u Bosnu, 162. 50 H. Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu, 162. 5 1 Stevan Ignji. Uika nahija, 24. 52 H. Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu, 163. 53 . Hodi, Migracije stanovnitva, 139. Prema spisku broja domova, te broja odraslih osoba i djece uikih, beogradskih, sokolskih i abakih muhadera koji je uinjen prema uzvienoj carskoj naredbi: u kadiluku D. Tuzla doselilo je ukupno 659 stanovnika, 411 odraslih i 248 djece, u kadiluku G. Tuzla ukupno doseljeno 148 osoba, 110 odraslih i 38 djece, u branskom kadiluku 364 osoba, 221 odraslih i 143 djece, zvornikom kadiluku: 729 osoba, 527 odraslih i 202 djece, gradaakom kadiluku, 193, 156 odraslih i 37 djece, u graanikom kadiluku ukupno 188, odraslih 128 i djece 37, u srebrenikom kadiluku 1.771, odraslih 1.121 i djece 650, u biranskom kadiluku, ukupno 96, 67 odraslih i 29 djece. Prema ovim podacima na podruju Zvornikog sandaka ukupno je doselilo 5.341 osoba, od ega 3.949 odraslih i 1.392 djece. Iza ovih muhadera ostalo je u gradovima zapadne Srbije 1.086 kua. 142

D r. I Z E T A B O T I - ..N aartan ije " - tem eljn i p ro iek a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevin e S rbije

Zajedno sa muslimanima iz Uica i drugih gradova u Bosnu su stigle i desetine porodica Cigana,54 a osim toga iz srbijanskih gradova su protjerani i erkezi (plemena koja vode porijeklo sa Kavkaza). Iako je bila namjera da se ova skupina naseli u graninim krajevima pored rijeke Save, na kraju se osmanska vlast odluila da erkeze naseli u Novopazarskom sandaku, kao sastavnom dijelu Bosanskog ejaleta (vilajeta).55 Na osnovu podataka ruskog konzulata u Sarajevu, iz Kneevine Srbije je zakljuno sa 1867/1868. godinom prelo u Bosnu oko 30.000 muslimana.56 Navedeni podatak, te posebno injnica d aje u Kneevini Srbiji, po popisu iz 1874. godine bilo svega 140 muslimanskih porodica, to govori o razmjerama i posljedicama iseljavanja muslimana. Malobrono muslimansko stanovnitvo koje je ostalo, bilo je nastanjeno u Malom Zvorniku i Sakara.57 Protjerivanjem muslimana ostao je nerijeen problem njihove imovine. Najvei dio nekretnina u Uicu i drugim gradovima iz kojih su protjerani muslimani bio je u njihovom vlasnitvu. U ekonomskom smislu muslimani ovih mjesta bili su bogatiji od pravoslavaca. Sva bolja zemlja oko Uica bila je u rakama muslimana.58 Na osnovu dostupnih podataka na prostora gradova iz kojih su iseljeni muslimani ostalo je oko 1.700 kua.59 Njihovim progonom ostalo je otvoreno pitanje njihove imovine, koja je bila ogromna. Dio imovine odmah po protjerivanju muslimana zaposjeli su njihove komije pravoslavci, a jedan manji broj imanja i drage imovine prodat je u bescijenje. Organi vlasti Kneevine Srbije

54 S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica, 53. 55 Muhamed Hadijahi, O manjinskim etnikim skupinama u Bosni i Hercegovini u 18. i 19. stoljeu do okupacije 1878., Prilozi, godina XVII, br. 18, Sarajevo 1981., 218. 56 Ibarahim Tepi, Bosna i Hercgovina u ruskim izvorima (1856-1878.), Sarajevo 1988, 91. 57 S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica, 55. 58 Najvei dio graevina u Uicu: duana, mejhana, zanatskih radionica, stambenih zgrada i graevinskih placeva bili su u vlasnitvo Bonjaka. Imanje samo jednog uikog bega, Ibrahim bega Ahmetovia, to najbolje ilustruje. On je imao konak i bau u Kotici, vonjak i bau na Terazijama, vonjak kod starog hamama, bau za usjev u Fukarskoj mahali, air u srpskoj varoi, bau i vonjak kod balane, konak kod starih kasapnica, vonjak u Kruici, njive u Turici, vodenicu sa dva vitla na rijeci etini, batine u Buaru i na Zabuju, dva vonjaka u Bilovini, u Zraviima i Ribaevini, po jednu vodenicu i livade, tri njive i jedan vonjak u Tvrdiima, jednu njivu i vonjak u Sevojnu, vonjak u Gostinici, jedan vonjak u Grivskoj i jedan vonjak u dobrinji i imanje Pjeskovu pored Drine. (H. Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu, 167, Stevan Ignji, Uika nahija, 110.) 59 . Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva , 142. (Spisak i broj kua koje su ostale u osmanskim tvravama u Srbiji iza 1862. godine iseljenih muslimana iz Srbije. Po osnovu ovog spiska u Uikoj tvravi ostalo je 550 kua, u Sokolskoj 400, u abakoj 350, u Smederevskoj 150, u Adakalanskoj tvravi 150 i Kladovskoj tvravi 100 kua). 143

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

bili su potpuno ukljueni u ove procese, pa je jedan broj imanja drava otkupila po bagatelnoj cijeni. Proces protjerivanja muslimana iz gradova zapadne Srbije i otkupa njihove imovine kontrolisala je Vlada Kneevine Srbije i Ilija Garaanin, tvorac velikodravnog projekta Naartanija1 4 . Brojni historijski izvori ukazuju da su izvjetaji o progonu muslimanskog stanovnitva, te o zaposijedanju i prodaji njihovih imanja dostavljani upravo njemu, to ukazuje da je cjelokupan proces bio pod kontrolom Vlade Kneevine Srbije i Ilije Garaanina, te da se u potpunosti uklapao u zamisli odredaba i ciljeva Naartanija1 1 .60 Posao protjerivanja muslimana iz gradova zapadne Srbije je zavren do 1868. godine,61 protjeravi sa prostora Kneevine Srbije sve muslimane, zaposjevi sva njihova imanja, a Romi da bi ostali u Kneevinu Srbiju morali su prei na pravoslavnu vjeru. Ovim Zvomikom sandaku. Na osnovu odredaba Naartanija i zamisli Ilije Garaanina, Srbi su 1863. godine u Kneevini Srbiji pokrenuli aktivnosti posrbljavanja Vlaha i Arbanasa, to je bio vaan iskorak u daljem ostvarivanju zamisli o etnikoj Velikoj Srbiji. Na tom putu bilo je Osmansko carstvo, odnosno Bosanski ejalet, gdje se planirao rat sa Osmanskim carstvom, Stoga je Srpska vlada 1866. godine donijela dva vana dokumenta: 1) Projekat ustanka hriana u Osmanskom carstvu i 2) Vojno-politiki projekat o mogunosti osloboenja (zaposijedanja) Bosne;62 Oba ova dokumenta svoju osnovu i opravdanost su nala u odredbama Naartanija. Po pitanju drugog dokumenta vezanog za Bosanski ejalet bile su planirane znatne snage od 70.000, koje bi s Kneevinom Srbijom i Crnom Grorom trebao voditi tzv. nacionalno - oslobodilaki rat protiv Osmanskog carstva i
60 J. Muli, Velika Srbija, 347. 61 Zvanino proces protjerivanja je zavren 24. aprila 1867. godine, kada je poslednji osmanski komadant beogradske tvrave, Ali-Riza-paa simbolino predao knezu Mihailu kljueve gradova apca, Beograda, Smedereva i Kladova. Ve sutradan Ali Riza - paa je napustio Beograd, sa posljednjim odredom osmanske vojske. (S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica, 56). 62 J. Muli, Velika Srbija, 347. M. Trnjakovi, Znaaj slobodne teritorije crnih potoka u Bosanskom ustanku1875-1878. godine, 247-248. 144

procesom od 1862. do 1868. godine, muslimani su

protjerani iz etiri prekodrinska kadiluka sa est nahija koje su pripadale

D r. IZ E T A B O T I ~ ..N aartan ije

tem eljn i v ro ie k a t iselja va n ja m uslim ana iz K n eevin e S rbile

njegove viestoljetnje okupacije. Da se radilo o ozbiljnoj nakani Kneevine Srbije


/T'J

potvruje pismo Ilije Garaanina crnogorskom knjazu Nikoli.

Meutim, bez

obzira na plan do zaposijedanja Bosanskog ejaleta nije dolo, jer su pripreme trajale veoma dugo, a 28. maja 1868. godine Mihailo Obrenovi je ubijen. Sa aljenjem za onim to se desilo, historiar Vladimir orovi je kazao Svi planovi u pogledu Bosne, koje je knez bio smislio i na kojima je u poslednje vrijeme ivo radio, legli su sa njim u grob.64 Ti planovi jesu tada propali, ali ideja i san o Velikoj Srbiji utemeljeni na odredbama Garaaninovog Naartanija, naalost i dalje su ostali da ive, i bit e kako tada, tako i danas vana inspiracija i odrednica za realizaciju nerealnog plana o stvaranju Velike Srbije.

Umjesto zakljuka Opadanje moi Osmanskog carstva zapoeto krajem XVII stoljea, dovelo je do protjerivanja muslimanskog stanovnitva, sa podruja koje je Osmansko carstvo izgubilo u ratovima koje je vodilo u ovom periodu. Kriza i defanzivna pozicija Osmanskog carstva svoju kulminaciju doivjet e u XIX stoljeu, ime je znatno pogorano stanje muslimanskog stanovnitva, kako u Bosanskom ejaletu tako i u susjednim podrujima, a posebno na podruju Smederevskog sandaka, odnosno Kneevine Srbije. Slabljenje Osmanskog carstva i sve vee mijeanje evropskih sila u njegove unutranje stvari, imae za posljedicu stvaranje nacionalnih drava na Balkanu, to je dovelo do projerivanja muslimana sa tog podruja. Muslimanima je posebno padalo teko to to je njiho poglavar, sultan pristao na takvo ponienje i ugnjetavanje njegovih vjernijih podanika. Meutim, to je bio rezultat posljedice slabljenja Osmanskog carstva, to se direktno odrazilo i na sudbinu muslimana iz Kneevini Srbiji. Protjerivanje se odvijalo organizirano i sistematski u dvije faze. Prvoj od 1830. do 1834. godine, kada je protjeran najvei dio seoskog muslimanskg stanovnitva iz Kneevine Srbije, a na osnovu hatierifa iz 1830 I 1834. godine.

63 G. ljivo, BiH 1861-1869, 418. ( U pismu od 28. februara 1867. godine Ilija Garaanin pie knjazu N ik o li: Stanje Turske - ne gubite ni najmanje i vida veoma je kritino postalo, kako nikad dosad nije bilo. Vreme ovo treba upotrebiti sad ili nikad. Naloite, ja Vas molim, vaem kapetanu Ivanoviu, da brzo svri svoj zadatak, te da se rekne za njegovu radnju: posle boja kopljem u trnje.). 64J. Muli, Velika Srbija, 348. 145

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Najvei broj muhadira naselio se u Zvomikom sandaku: u Bijeljini, Brkom, Graanici, Kladnju, Vlasenici, Zvorniku i drugim mjestima. U vremenu vladavine Aleksandra Karaoreia i Ustavobranitelja, dolo je do izvjesnog zastoja u procesu protjerivanja muslimana. No u tom vremenu (1844.) nastao je document Naartanije Program spoljanje I nacionalne politike Srbije, kojeg je sainio Ilija Garaanin, ideolog i jedna od najuticajnijnijih linosti u Kneevini Srbiji u XIX stoljeu. Upravo ovaj document je imao znatnog uticaja na nove progone muslimana iz Kneevine Srbije do kojih je dolo u vremenu od 1862. do 1868. godine. Za te potrebe naseljavanja muhadera izgraena su nasellja pored Save i Drine: Brezovo Polje, Kozluk, Donja Azizija (Oraje), Gornja Azizija (Bosanski amac) i Bosanska Kostajnica. Najvei broj historiara iz okruenja Naartanije smarta temeljom velikosrpske koncepcije i zamisli, koja je imala presudnu ulogu na konano i potpuno protjerivanje muslimana iz Kneevine Srbije. Taj proces, kao i proces zaposijedanja njihove imovine potpuno je kntrolisala Vlada Kneevine Srbije i Ilija Garaanin, idejni tvorac Naertanija. Proces protjerivanja muslimana iz gradova zapadne Srbije je zavren do 1868. godine, kada su protjerani svi muslimani, a njihova imovina zaposjednta od strane novih domaina. Masovno i prisilno protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije u Bosanski ejalet tokom XIX stoljea, u osnovi je imalo etniko-vjersku pozadinu, sa ogromnim posljedicama po muslimansko stanovnitvo. Taj proces je znatno ojaan Garaaninovim Naartanijem, koje e biti temeljnom idejom i sanom o stvaranju Velike Srbije, kako tada tako i danas.

146

D r. IZ E T IBRELJI i P ro f.d r S A L IH K U L E N O V I E kon om sko-h istoriiski asp ek ti i ze o p o liti ie p o slje d ice prisiln ih m izrac.

Dr. Izet Ibrelji, prof. emeritus, Univerzitet u Tuzli Prof. dr. Salih Kulenovi, Univerzitet u Tuzli

EKONOMSKO-HISTORIJSKI ASPEKTI I GEOPOLITIKE POSLJEDICE PRISILNIH MIGRACIJA MUSLIMANSKOG STANOVNITVA 1860-IH GODINA IZ SRBIJE U BOSNU I HERCEGOVINU

1. Ekonomsko-historijske prilike u Evropi i Osmanskom carstvu u 19. stoljeu i njihov utjecaj na prisilno iseljavanje muslimana iz Srbije 1.1. Osnovne ekonomsko-historijske specifinosti Evrope u 19. Stoljeu U drugoj polovini 19. stoljea Evropa se nalazi u vremenu veeg relativno mirnijeg razdoblja koje zapoinje sa okonanjem velikih Napoleonovih ratova i traje do poetka prvog svjetskog rata. Ratovi velikih razmjera u Evropi su naime, ve bili zavreni sa Napoleonom, a Bizmarkovi ratovi, krimski rat i ratovi protiv Turske su bili po pravilu kratkotrajni i vremenski i prostorno ogranieni. U ovo doba nastale su Njemaka i Italija, dvije velike evropske drave koje e imati znaajnu ulogu u modernoj evropskoj historiji. Kljuna karakteristika ovog razdoblja je sve dinaminiji razvoj evropskog industrijskog drutva. Evropa je ve ranije zavrila svoju drugu poljoprivrednu revoluciju, pa je poljoprivreda bila dobrim dijelom mehanizovana, to je omoguilo ekspanziju ekonomskog razvoja i transfer vikova radne snage iz poljoprivrede u industriju i uslune djelatnosti. Proces industrijalizacije u Zapadnoj Evropi bio je najuoljivija osobenost pedesetogodinjeg perioda od 1830. do 1880. godine4 4 .1 Dobar dio narasle evropske populacije tog doba bio je angaovan u rudarstvu, brodarstvu, zanatstvu i trgovini. Industrijska revolucija se iz Velike Britanije, kolijevke industrijalizacije, brzo proirila i kao epohalni faktor ekonomskog razvoja uinila da Evropa u tom vremenu postane kontinent kapitalizma i ekonomskog internacionalizma. Godina 1860-ih udaren je temelj laissez-faire sistemu i zlatnom standardu u itavoj Evropi dok je klauzula o najpovlaenijoj

1 H. Herder, Evropa uXIXveku, Clio, Beograd, 2003., str. 83. 147

ZB O R N IK R A D O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

naciji postala motor internacionalizacije slobodne trgovine4 4 . Sve je to uslovilo razvoj akcionarskih drutava, bankarskog sistema, rast evropske populacije, razvoj gradova, itd. Veliki civilizacijski pomaci u ekonomskoj historiji Evrope tog doba su pojava parne lokomotive, izgradnja eljeznike mree, proizvodnja jeftinijeg elika, itd. to je rezultiralo evropsku vrstu razvoja4 4 ije su dominantne osobenosti, vjetina pretvaranja vika rada u kapital i progres u oblasti industrijske tehnologije. Za evropsku ekonomsku ekspanziju tog doba bitna su i kolonijalna osvajanja i pljaka osvojenih zemalja kroz nejednaku razmjenu4 4 koja egzistira u odreenom obimu i danas o emu zapadni ekonomski historiari nerado govore. Drugu polovinu 19. stoljea u Evropi karakterie i manje ili vie intenzivna stagnacija i propadanje tri istono-evropska carstva: austrijskog, ruskog i turskog koja su konano nestala sa ekonomsko-historijske scene zakljuno sa 1923. godinom. U tom vremenu Austrija, odnosno Austro-Ugarska, gdje je industrijska revolucija dola kasnije, je svoje teritorijalne gubitke u Srednjoj Evropi i Italiji kompenzirala na raun Turske dok je Ruska carevina zahvaljujui svojoj neto naprednijoj poljoprivredi i donekle (uz pomo Zapada) inoviranoj industriji raspolagala znatno veim ekonomskim i vojnim resursima u odnosu na Tursku to je omoguilo dinastiji Romanovih vie uspjeha u rusko-turskim ratovima i irenje utjecaja meu balkanskim pravoslavnim hrianima. Nakon poraza u Krimskom ratu, u kome je dola do izraaja ruska tehnoloka i ekonomska zaostalost u odnosu na zapadne zemlje uticaj Ruske carevine u Evropi se znaajno smanjio te je ona do svoje propasti ostala drugorazredna evropska sila. Teritorijalne gubitke u 19. stoljeu imalo je samo Osmansko carstvo. Njegova stagnacija zapoela je nakon druge opsade Bea i nastavila se manjim ili veim intenzitetom i u narednim stoljeima. Krajem 17. stoljea Osmanhje su bile pred Beom, a oko dva stoljea kasnije Rusi su bili ispred Istanbula. ,,U periodu izmeu 1830. i 1880. Turci su sve vie uzmicali iz Evrope pred pobunjenim balkanskim nacionalistima pod pokroviteljstvom pojedinih velikih sila4 4 3 . Nekad mona osmanska drava je sve vie postajala zavisna polukolonija zapadnih sila nesposobna da sama izvri politike i ekonomske reforme. Stoga je ve krajem 18. vijeka predmet razmatranja bio najprije rusko-austrijski tzv. grki projekat4 4 podjele Turske4, a kasnije i drugi planovi u vezi s tim sve do 1923. godine.
2 1.T. Berend, Ekonomska istorija Evrope uXXveku, Arhipelag, Beograd, 2009., str. 20. 3 H. Herder, Op. cit., str. 380. 4 ire: J.V. Tarle, Istorija novog veka, Nauna KMD, Beograd, 2008., str. 275 i F.I. Uspenski, Istono pitanje, Slubeni list SCG, Beograd, 2003., str. 137. 148

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E k on o m sko -h isto h isk i asp ek ti i ze o p o liti ie p o s lje d ic e prisiln ih m ierac.

1.2. Ekonomsko-historijski uzroci dekadencije Osmanskog carstva u 19. vijeku Ekonomski historiari nerijetko progres, ekonomski rast i modernizaciju odreenog drutva podvode dominantno pod ovisnost od ekonomskih faktora dok antropolozi, sociolozi i historiari naglaavaju znaaj i neekonomskih faktora navodei da ljudi razliitih kulturnih tradicija razliito reaguju na ekonomske impulse. U tradicionalnoj i ekonomskoj historiografiji pri objanjavanju historijskih procesa u prolosti Osmanskog carstva stvorena je na Zapadu ogromna, esto polemika literatura najee potkrijepljena upitnom historijskom dokumentacijom u cilju dokazivanja odreenih stavova koji su imali za cilj predstavljanje osmanskog svijeta u potpuno negativnom svjetlu. Nije se ulazilo u sutinu materije, pa se uglavnom najee operisalo sa evropocentrinom vizijom historije. Osmanska opasnost odnosno, mogunost da se preplavi Evropa u vremenu dok su Turci bili zdrava i snana nacija4 4 koja je razorila ve dotrajalo Istono rimsko carstvo i kontinuirano ratovala, je obino prenaglaena. Stoga su i kasniji turski porazi, posebno interpretirani i subjektivno vieni, ak i od strane poznatih evropskih mislilaca. Prema Hegelu npr. bitka kod Lepanta spasila je Italiju a moda i cijelu Europu od poplave barbara4 4 .5 Drugi opet, u svojim analizama, istiu da je Osmansko carstvo bilo tipina despotija i pljakaka ekonomija koja se hranila plijenom4 4 zapostavljajui u potpunosti kljune postulate tadanjeg tehnikog i ekonomskog progresa. U njegovoj ekonomskoj strukturi dominirala je obrada zemlje, pa se svakim osvajanjem dolazilo do novog izvora prihoda i daljeg uvrivanja i stabiliziranja fiskalno odrive centralne vlasti. Kada su osvajanja smanjena pojavili su se i problemi u funkcionisanju drave. U svakom sluaju historija Osmanskog carstva u vremenu posljednja dva vijeka, ostavljajui po strani integralni ekonomski determinizam, ukazuje na njegovo neuspjeno reagovanje na izazove modernog industrijskog svijeta kao kljuni uzrok njegovog nestajanja. Po nekima meutim, religiozno-kultumo To se uslovljene razlike su pak osnovni uzrok neuspjenog odgovora Osmanskog carstva na izazove modernizacije sa Zapada odnosno; uzrok njegove propasti. nerijetko, od strane evrocentrinih autora, podvodi u kontekst nazadovanja islamskih drutava tog doba to je rezultiralo i izmijenjenu ravnoteu svjetskih sila od kraja 18. vijeka.

5 G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti, Naprijed, Zagreb, 1966., str. 466. 149

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Pristup orijentalnim izvorima omoguio je mnogim savremenim autorima manje ili vie korigiranu korekciju promiljanja o degradaciji i nestanku Osmanskog carstva i formiranje realnijih zakljuaka o ovoj temi, pri emu se, naravno, osmansko drutvo ne moe ni u bilo kakvom sluaju osloboditi kritikog suda historije. Kao i sve ranije imperije (Rim, Vizantija, Velika Britanija 19. stoljea, itd.), i Osmansko carstvo se vremenom istroilo1 4 , ali je svakako zadralo odreeno mjesto u historiji. Nita posebno. Imperije su oduvijek nastajale, postojale i nestajale. Uzroci ekonomske i socijalne dekadencije u tadanjoj Turskoj mogu se svakako staviti u takav historijski kontekst (koji obino zapoinje obrazloenjima kao npr. nobelovca P. Samulsona: Carstva rastu i padaju; Nekad su svijetom dominirali Rimljani1 1 ...,, Istorija je pria o ivotu a ivot ispoljava manifestacije slobode, spontanosti, nepredvidljivosti1 1 , itd.) ili pak posmatrati u svjetlu jedne univerzalne hadiske poruke: Stvarni simboli propasti svijeta su iezavanje nauke, ustaljivanje neznanja, uivanje alkohola i pojava prostitucije.1 1 6 Za razliku od Osmanskog carstva u kome se ekonomski neefikasan birokratsko-feudalni sistem uz naturalnu i sitnorobnu produkciju zadrao skoro do vremena dok nije primio dananji politiki i teritorijalni oblik, procesi i zbivanja u Zapadnoj Evropi poev od 16., a naroito tokom 18. i 19. stoljea su bitno izmijenili politiku, ekonomsku, vojnu i duhovnu situaciju u ovom dijelu svijeta. Naime, civilizacija ovog evropskog makroregiona kroz bumu i sloenu svjetovnu i duhovnu historiju zahvaljujui prije svega velikim geografskim otkriima, novim trgovinskim putevima, rastu tehniko-tehnolokog progresa u svim sferama ljudskog ivljenja od 16-19. stoljea osvaja dobar dio svjetskog ekonomskog prostora nameui mu svoje sveukupne civilizacijske norme ponaanja i stvarajui kult zapadnog ideala1 1 i naina ivota uz hriansku filozofiju kao ideoloki koncept tako dinamiziranih razvojnih trendova. Kao i u drugim sluajevima, uzroci nestanka i Turskog carstva su dosta slini. Degradacija osmanskog drutva i pad njegove ekonomske i vojne moi u korelaciji je sa politikom polarizacijom u okviru njegovih upravljakih struktura. im su kod njih postali osobni i plemenski interesi jai od zajednikih i dravnih i kada se poelo raunati vie na formu nego na unutranju snagu ovjeka, poeo je otpadati komad po komad turskog carstva1 1 .7

6 Sahibul-Buhari-Buharijina zbirka hadisa, prva knjiga, Odbor islamske zajednice, Prijedor, 1974., str. 110. 1 M. Brki, Uloga voa i inteligencije, E1 Hidaje br. 12., 1944., str. 342. 150

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E k on o m sk o -h isto n isk i asp ek ti i ze o p o liti ie p o s lje d ic e p risiln ih m izrac.

U zapadnoj literaturi se nerijetko istie i injenica da je osmanski sistem i pored muslimanskog karaktera drave ipak, uvaavao razliitosti u pogledu tradicije, kulture, jezika, itd. Uostalom veran koncepcijama klasinih muslimanskih carstava on nije pokazivao sklonost ka asimilaciji a posebno nikakav duh prozelitizma4 4 .8 Poloaj nemuslimana u esto vjekovnom postojanju ovakvog teritorijalnog konglomerata bio je dakle, na zadovoljavajuem nivou ili moda rusoovski reeno nita gori ni bolji od poloaja muslimana u kranskom svijetu. Ljudi su u ovom teritorijalnom konglomeratu ivjeli prema nekim savremenim historiarima ,,u meusobnom uvaavanju, jedni pored drugih a ponekad i izmeano, u svetu bez nacionalnih granica, kao graani jednog carstva, u toleranciji razliitosti4 4 .9 Ekonomski posmatrano Osmansko carstvo je preko est stoljea egzistiralo bez integrisane jedinstvene ekonomije i trita i uz nizak stupanj regionalne specijalizacije. Meutim, za razliku od carstava koja su mu prethodila, Otomansko carstvo je opstalo prvenstveno zbog toga to su Otomanski Turci uspostavili veoma dobar i relativno pravedan sistem oporezivanja koji im je omoguio da dolaze do redovnih i izuzetno visokih prihoda neophodnih za odravanje dravnog inovnikog aparata i vojske4 4 .10 Oblici i stope oporezivanja ovisili su od lokalnih uslova ali su u pojedinim dijelovima carstva porezi bili i standardizovani.1 1 Osim dobro organizovanog poreskog sistema mnogo toga je u ekonomskoj sferi ivljenja u Osmanskom carstvu bilo neracionalno postavljeno. Kao to je poznato iz ekonomske historije, skoro svugdje u svijetu ekonomski razvoj poinje sa rastom produktivnosti u poljoprivredi. U tadanjoj Turskoj je birokratsko ustrojstvo vlasti bilo glavni faktor koji je opredjeljivao i vrstu razvoja teei trajnosti zemljoradnike civilizacije4 4 . Poljoprivredna revolucija u Osmanskom carstvu nije nikad zavrena pa je ono ostalo do kraja zaostala ruralna ekonomija obzirom da je ovdje krajem 19. stoljea u poljoprivredi bilo radno angaovano preko 85% stanovnitva. Robno-ekonomski odnosi sa inostranstvom su u osnovi poivali na izvozu poljoprivrednih a uvozu industrijskih proizvoda. Strana roba je bila po pravilu jeftinija na turskom tritu a domai proizvoai nisu mogli da joj konkuriu. Nisu znali dovoljno, nisu imali kapital niti su mogli da se oslone na

8 Istorija Osmanskog carstva, (ur. R. Mantran), Clio, Beograd, 2002., str. 357. 9 Politika, Beograd 1.7.2012. 1 0 R. Kameron, Kratka ekonomska istorija sveta, J.P. Slubeni glasnik, Beograd, 2011., str. 125 1 1 ire o evoluciji poreskog sistema u Otomanskom carstvu kod: C. Imbler, The Otoman Empire, Palgrave Macmilan, London, 2009., str. 239-261. 151

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

politiku stabilnost.12 Sasvim je normalno da se u takvoj situaciji dospije u zavisnost od inostranstva sa svim posljedicima na politiki i ekonomski razvoj. Osmanska drava bila je jedna od velikih sila novog vijeka ali ekonomska struktura na kojoj je poivala bila je zastarjela za svet novog veka.1 3 Njen ekonomski sistem u 19. stoljeu je potpuno neracionalan tako daje 1870-ih godina doivjela i bankrot usljed ega joj je morala biti otpisana polovina kamatnog zaduenja. U 19. vijeku osmanski vladari su bezuspjeno pokuavali da izvre politiku i ekonomsku modernizaciju zemlje. Tanzimat, reformski pokret nadahnut primjerom iz Francuske (svojevrsna Deklaracija o pravima ovjeka) bio je meutim, loe provoen i esto u realizaciji u praktinom ivotu ometan od velikih sila koje su imale interes da se on ne realizuje te usljed toga nije nikad dolo do planiranog inkorporiranja evropskog zakonodavstva u domenu administracije, finansija i krivinog prava u turskom zakonodavstvu. Zbog toga je epoha Tanzimata ostala samo kao prethodnica pokreta za ustavnu monarhiju u historiji Turske. 1.3. Srbija i njena svesrpska politika 1860-ih godina Jedno od obiljeja 19. stoljea u Srbiji je i dinastijski rivalitet zapoet Karaorevim ubistvom 1817. i okonan ubistvom kralja Aleksandra Obrenovia 1903. godine. Obrenovii (5 vladara) su vladali Srbijom 72 godine od 115 godina njenog samostalnog postojanja i predmet su i ovovremenih detaljnijih istraivanja u srpskoj historigrafiji. Opte je miljenje je da su Obrenovii bili odani svesrpskoj ideji (za razliku od Karaorevia koji su se priklonili jugoslovenstvu), te da su ih zajedniki odlikovale dravotvorna svest i duboka politika pronicljivost, mnogo strasti i umee vladanja4 4 .14 Njihovo doba karakterie postepeno osamostaljivanje Srbije (vazalna, 1830. i nezavisna kneevina, 1878. i kraljevina 1878. godine) u vremenu kontinuiranog nazadovanja Osmanskog carstva usljed opteg nereda i kvarei, drutvene i politike4 4 .1 5 To su nastojali to bolje iskoristiti vladari iz dinastije Obrenovia manevriui izmeu obaveza prema Turskoj i balkanskih interesa velikih sila.

1 2 D. Lendis, Bogatstvo i siromatvo nacija, Stubovi kulture, Beograd, 2004., str. 421. 131. Ortajli, Najdui vek imperije, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 2004., str. 92. 14 Srpske dinastije", Politika, Beograd, novembar 2009. 1 5 S. Novakovi, Vaskrs drave srpske (reprint izdanje iz 1914 godine), Srpska knjievna zadruga, 2002., str. 59. 152

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E kon om sko-h istoriiski asp ek ti i geo p o litici e p o slje d ice prisiln ih m israc.

Srpski nacionalistiki pokret bio je najaktivniji u periodu od 1860-1868. godine. Tadanji srpski knez Mihailo Obrenovi u vremenu svoje druge vladavine bio je uz proklamovani svesrpski angaman posebno aktivan i na planu progona muslimanskog stanovnitva iz Srbije. On je nastojao da povede Srbe sa drugim balkanskim narodima za konano osloboenje od Turske. U vezi s tim V irkovi pie: Znajui da je naa snaga i suvie mala prema turskoj snazi Knez Mihailo i Ilija Garaanin radili su na tome da poveu sve balkanske snage.16 U tome su se oslanjali na politiki program ,,Naertanija koji je postao nit vodilja srpske politike na Balkanu, a posebno prema Bosni i Hercegovini. U praktinoj realizaciji srpske nacionalne doktrine proklamovane u ,,Naertaniju srpski establiment je imao oekivano veliku, manje vie otvorenu podrku Rusije. Jedan od najvanijih ciljeva tadanje srpske politike prema Bosni i Hercegovini je bila propaganda i priprema terena za pobune pravoslavnih hriana protiv centralne turske vlasti. V. Skari navodi za to eklatantan primjer iz 1862. godine kada je u Sarajevu formirano tzv. Udruenje za nametanje srpskog imena koje je organizovala i tajno finansirala srpska vlada i koje je u konanom imalo zadatak da organizuje pobune protiv turske vlasti.
17

Srpska i ruska vlada su esto

pored propagandnih aktivnosti i organizovanja tajnih organizacija organizovale i paravojne etnike jedinice koje su zatim otpremane u susjedne oblasti.1 8 Obzirom da su u to vrijeme na prostoru BiH egzistirale i propagandne ideje Ante Starevia, radilo se i na tome da se za svesrpske ciljeve privuku i bosanskohercegovaki katolici i muslimani. Ovo je ipak bio samo djelimian razlog da su srpske tajne organizacije, koje sa vie ili manje sistema od 1849. pripremaju srpsku nacionalnu revoluciju, polaze od toga da u te pripreme treba privui i bosanske muslimane4 4 .19 Sve ove aktivnosti koje su se dakle, odvijale uz koordinaciju ili direktno ili indirektno uee Srbije i Crne Gore, Austrija je nerado gledala obzirom na svoje teritorijalne pretenzije prema Balkanu. Uee ruske vlade u ovim aktivnostima se posebno intenziviralo iza 1860-ih godina. Tako je 1867. godine u Rusiji, u okviru panslavenskog pokreta, dolo do osnivanja i Sveslavenskog kongresa u Moskvi. Ruska uloga zatitnice hrianskog stanovnitva u Turskoj, koja je bila nakon poraza u krimskom ratu donekle
16 V. irkovi, Ilustrovana istorija Srba, knjiga peta, Narodna knjiga, Beograd, 2006., str. 164. 1 7 V. Skari, Istorija Sarajeve i njegove okoline odpraistorije do 1878. godine, Optina grada Sarajeva 1937., str. 223. 1 8 www.wikipedia.org od 10.7.2012. 19 M. Ekmei, Srpsko pitanje u Istonoj krizi 1875-1878, Bratstvo I, Drutvo Sveti Sava, Beograd, 1997., str. 73. 153

ZBO RN IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

stopirana, (preuzele su je zapadne sile pobjednice), nakon Bizmarkovih pobjeda nad Austrijom i Francuskom ponovo je oivjela. Politika linija kneza Mihaila i njegovog ministra Garaanina imala je za cilj da se im prije rijei i turskih posada u Srbiji odnosno, da iseli preostalo muslimansko stanovnitvo iz Srbije. Na ruku su mu ile i tadanji odnosi i ciljevi velikih sila koje su nakon tajnih dogovora podrale srpski plan po kome e Turska predati na uvanje4 4 srpskoj vladi preostale gradove koje je kontrolisala i omoguiti iseljavanje preostalog muslimanskog stanovnitva iz kneevine Srbije. 2. Progon muslimana iz Srbije u 19. vijeku: ekonomsko-historijski aspekti 2.1. Migracijski pokreti stanovnitva u Srbiji u dimenziji vremena Prostorno pomjeranje stanovnitva bilo je jedan od stalnih pratilaca politikih i ekonomskih promjena na Balkanu pa je kao takvo obiljeilo itave epohe. Analizirajui historiju balkanskih migracija, namee se zakljuak da su se one u ovom geoprostoru odvijale kontinuirano. Glavni uzrok tome su psihoza i nesigurnost usljed estih ratnih dogaanja. Migracijska dinamika se pojaavala kad nastupe i neki drugi vanredni dogaaji (sune i gladne godine kad se smanjivala poljoprivredna proizvodnja, pojava epidemija, itd.) koji su takoer utjecali na stanovnitvo da naputa dotadanja prebivalita i da se pomjera u raznim pravcima. Emigracije stanovnitva iz Srbije na sjever poele su odmah nakon Kosovske bitke da bi se posebno intenzivirale nakon 1459. godine. Obzirom da su emigranti mogli biti koriteni u odbrani june ugarske granice od prodora Turaka to su ugarske vlasti podravale ove migracije.20 Turci su se u ovim vremenima iz Anadolije naseljavali uglavnom na prostoru Trakije, Istone Bugarske, Sjeverne Grke i vardarske kotline, a znatno manje na drugim dijelovima Balkana. Nakon druge opsade Bea i poraza koji su uslijedili, muslimansko stanovnitvo se povlailo prema jugu u ratom neobuhvaene prostore. teritorija juno od Save i Dunava. Masovno premjetanje stanovnitva dogaalo se i nakon privremenog austrijskog osvajanja turskog U tom periodu u koordinaciji sa Austrijom organizovan je i ustanak Srba protiv turske vlasti kome srpska historiografija daje poseban znaaj. Nakon toga uslijedila je velika seoba Srba iz Stare Srbije u koju su se poeli naseljavati Amauti sa Prokletija4 4 .2 1
20 K. Jiriek, Istorija Srba, Knjiga II, Slovo ljubve, Beograd, 1984., str. 421. 21 O tome vidjeti: S. Stanii, Projekti Velika Srbija, J.P. Slubeni list, Beograd, 2000., str. 11. 154

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U LE N O V I E kon om sko-h istoriiski asp ek ti i ze o p o liti ie p o slje d ice prisilnih m izrac.

U vrijeme srpskih ustanaka migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije su uglavnom bile u korelaciji sa ratnim uspjesima ustanika. S. Novakovi npr. navodi da su nakon zauzimanja apca srpski i turski predstavnici dogovorili ,,u kamenitom gradu da ostane turski vojvoda, dizdar, kadija i onoliko Turaka apana (domorodaca) koliko Srbi za dobre izaberu4 4 .22 Isti autor navodi i slijedee: Belei se kako je u isti mah Karaore nareivao da se po Beogradu porue sve damije osim arene koja je ostala za bogomolju jo preostalim Turcima4 4 .23 Retrogradni migracijski proces muslimanskog stanovnitva odvijao se nakon ugovora u Bukuretu o emu pie S. Novakovi: Nezgodne su take ovog ugovora to je Turke vraao u gradove u Srbiji4 4 .24 To se dogaalo u novim uslovima obzirom da Rusija nije bila u mogunosti da zatiti veru pravoslavnu4 4 usljed poetka rata sa Napoleonom. Masovno pomjeranje srpskog stanovnitva u ovom ustanikom razdoblju bilo je takoer uslovljeno intenzitetom vojnih operacija, ali je u mirnijim periodima zabiljeeno da su se migracije stanovnitva odvijale iz okolnih oblasti u Srbiju, to po S. Novakoviu ima svoje objanjenje: privlanost programa njenog oslobodilakog rata mogao je biti samo podsticaj naim narodnim masama u turskim pograninim krajevima da emigriraju u Srbiju. No, ovo naseljavanje bilo je prekinuto propau Prvog ustanka4 4 .25 Nakon okonanja ustanka i poetkom izgradnje srpske nacionalne drave Srbija je postala kolonizacijska zemlja u kojoj su se sticali svi migracijski srpski pokreti. ,,U Srbiju se tada doselilo oko 200-300 hiljada lica4 4 .26 Na proces kolonizacije tadanje Srbije utjecali su vojni, politiki, socijalni, ekonomski, psiholoki i drugi faktori. Nakon navedenih doseljavanja srpskog stanovnitva iz pograninih krajeva postepeno se do 1870-ih godina formira i etnika struktura kneevine Srbije. U njoj srpski vladari tog doba nisu htjeli da vide i muslimansko stanovnitvo koje ivi u Srbiji. Stoga je bilo neophodno izvriti etniko ienje srbijanskih muslimana za to su naravno trebali i odreeni historijski uslovi i podrka tadanjih evropskih sila.

22 S. Novakovi, Op. cit., str. 59. 23 S. Novakovi, Op. cit., str. 63. 24 Ibidem 25 Ibidem 26 V. Stojanevi, Velike reke Srbije kao prepreke migracijama, Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cviji, SANU, knj. 46, 1996., str. 29. 155

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

2.2. Egzodus muslimana iz Srbije 1860-ih godina

U vrijeme svoje prve vladavine uz proces sticanja autonomnog poloaja Srbije, knez Milo Obrenovi imao je za cilj vjerski i etniki ,,istu dravu odnosno, im prije izvriti iseljavanje stanovnika islamske vjeroispovjeti iz Kneevine Srbije obzirom da se drao devize da e Srbija biti slobodnija to u njoj bude manje muslimana. Koristei tadanje turske slabosti, i uz podrku Rusije kao zatitnice pravoslavnih Slavena u Turskoj, to je dobrim dijelom i uspio. Naime, shodno odredbama Drugog hatierifa nakon ugovora u Jedrenu izmeu Turske i Rusije iz 1830. godine muslimani su bili primorani da se isele iz kneevine Srbije nakon prethodne rasprodaje svojih dobara izuzimajui nekoliko carskih gradova i njima gravitirajuih seoskih podruja. Planirano iseljavanje okonano 1834. godine pa prema procjenama jednog srpskog historiara 1833. godine Turaka odnosno muslimana nije moglo biti vie od 24000. Koliko je nama poznato, nepotpuni su podaci koliko je muslimanskog ivlja u to vrijeme protjerano iz Srbije, kao ni 98 koliko je stvarno iznosila nadoknada za njihove nekretnine ostavljene u Srbiji. Ostalo je takoe nerijeeno pitanje nekretnina muslimana koje su ostavili u Srbiji zato to su se morali hitno iseliti kako je bio sluaj 1834. godine sa selima koja se jo nisu bila iselila kao i sa jo neiseljenim muslimanskim stanovnitvom nastanjenim u utvrenim gradovima 1862. godme29 Tako naprimjer prema jednom originalnom turskom dokumentu kojeg je preveo i objavio S. Hodi 1958. godine, a koji obuhvata popis i procjenu imetaka u 110 sela Studenike nahije i 19 sela Podgorske nahije koje su do 1834. godine ostavili iseljeni muslimani iz Srbije, a koji su se nastanili uglavnom u Zvomiki Sandak, evidentiranje ukupan broj kua 4753, a ukupna vrijednost njihovih imetaka i mileva iznosila je 35,974 000
- 30 grosa.
97

Preostalo muslimansko stanovnitvo u Srbiji, bukvalno je protjerano iz kneevine Srbije u periodu 1862-1867. godine u vrijeme druge vladavine kneza Mihaila Obrenovia. Njegovu vladavinu karakterie jedno stanje koje e se muslimanima balkanskih prostora esto dogaati. U to vrijeme zapoela je od strane Srbije, uz pomo velikih sila, kontinuirana presija protiv Turske uz razliite
21 Politika, Beograd, 13.4.2003. 28 Veliki doprinos u rasvjetljavanju ove problematike dao je . Hodi prevodei originalne dokumente u svome radu: Migracije muslimana iz Srbije u sjeveroistonoj Bosni izmeu 17881862. lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. II, Zaviajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1958, str. 65-143. 29 . Hodi, Naved. djelo, str. 67. 30 Isti, Naved. djelo, str. 68-73. 156

D r. IZ E T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E kon om sko-h istoriiski a sp ek ti i z e o p o liti ie p o slje d ice prisiln ih m izrac.

organizovane aktivnosti koje su imale za cilj to bre iseljavanje muslimana iz Kneevine i oduzimanje njihove imovine. To je postignuto nakon konferencije velikih sila u Kanlidi septembra 1862. godine. Organizatori ovog etnikog ienja su pored Rusije bile i zapadne velike sile (sile garanti), a politiki i ekonomski slaba Turska bila je prinuena da potpie protokol da bi se navodno izbjegli eventualni sukobi muslimanskog i pravoslavnog ivlja u preostalim, ranije neiseljenim prostorima u kojem (lan VIII) decidno stoji: Visoka Porta obavezuje se da e preduzeti hitne mjere dogovora sa srbijanskom vladom, kako bi svi muslimanski stanovnici koji stanuju oko pet utvrenih mjesta, koje zauzima Visoka Porta u skladu sa sporazumima navedenim u prethodnim lanovima, mogli prodati svoju imovinu i povui se sa srpske zemlje, to je mogue prije.3 1 Kao i prilikom ranijeg protjerivanja muslimana iz Srbije i ovaj put su (nekoliko godina kasnije) formirane komisije za popis i procjenu ostavljenih muslimanskih nekretnina. Naravno, ne treba ni sumnjati da je i u ovom sluaju samo dio iseljenika ostvario mizernu naknadu svojih imetaka (uz proizvoljnu procjenu najee pod pritiskom), a veliki dio njih zbog forsirane brzine iseljavanja nije imao ni kome ni kad prodati svoje nekretnine pa je sa najnunijim stvarima krenuo u emigraciju i snalazio se kako je znao i umio. U Srbiji su ostavljeni bogati gradovi sa izgraenom ekonomskom strukturom koja se razvijala dugo vremena. Primjera radi, Uice se razvijalo kao zanatski i trgovaki grad, a naroito je bilo uveno po preradi koe i u njemu je preovlaivalo muslimansko stanovnitvo koje je govorilo bonjaki4 4 - kako pie Evlija elebija4 4 .32 Naputeni prostor i nekretnine zauzimalo je lokalno srpsko stanovnitvo ili doseljenici po vladinom projektu koji su tih godina doseljavali u kneevinu Srbiju uglavnom sa juga bjeei od epidemije. Najee je kolera morila 1863. kada je mnotvo naroda prebeglo u Srbiju4 4 .33 Protjereni muslimani iz Srbije su naravno, potpuno osiromaeni zapoinjali novi ivot u izbjeglitvu (u nekim sluajevima su bili primorani i da prose da bi preivjeli), a samo u rjeim sluajevima su imali manju pomo turske drave u novodoseljenim mjestima. Prisilno iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srbije izvedeno je brzo i veoma brutalno, a pratile su ga krae, pljake, ubistva, unitavanja imovine, razaranje gradova, itd., to je za srpsko stanovnitvo bilo potpuno moralno. Naime,
3 1 Osloboenje, Sarajevo, 19.8.1997. 32 Istorija naroda Jugoslavije, knjiga druga, Prosveta, Beograd, 1960., str. 489. 331. Kosani, Novo-Pazarski sandak i njegov etniki problem, (reprint izdanje Knjiare Gece Kona, Beograd, 1912.), IKP Nikola Pai, Beograd, 1998., str. 48. 157

ZB O R N IK RAD OVA SA NA UNOC, SIM PO ZIJU M A

sve to je bilo muslimansko i potsjealo na tursku vlast bilo je predmet mrnje i osvete: ljudi, sakralni i javni objekti, institucije. Austrijski dvorski kartograf F. Kanic, mada, osvedoeni prijatelj Srba putujui Srbijom 1860-ih godina ali to su Srbi u svom osvetnikom aru sravnili sa zemljom mnoge graevine samo zato to su ih podseale na tursko vreme.34 Prema srpskim historiografima muslimani su bili nosioci turske dravne ideje i privilegovana klasa osmanske imperije te otuda uzrok netrpeljivosti. Po nama, uzrok netrepeljivosti je bio zbog elje da se zauzmu muslimanske nekretnine. Slina je situacija bila kako navodi, svojevremeno, jedan belgijski historiar i prilikom izgona muslimana iz panije. Zbog toga je grabe i pljakanje unaprijed doputeno, a najsuroviji su se nagoni mogli slobodno razuzdati ne uznemirujui savjesti.35 Za razliku od panije gdje je rekonkvistom ,,rijeen problem panjolskih muslimana u Srbiji je ovo uraeno uz pomo evropskih sila pa je mogao u tako slobodnoj zemlji zapoeti proces njene ,,reevropeizacije. O ljudskoj dimenziji rekonkviste pisali su F. Hiti i jo neki historiari i meu njima je formirano skoro identino miljenje, Isterivanje Moriska-Mavara je in koji su generacije istoriara prikazivale kao crnu legendu nedotupavosti i zatucanosti."36 Koliko je nama poznato ovaj aspekt protjerivanja muslimana iz Srbije nije uopte obraivan. U srpskoj historigrafiji se vremenom iskristalisalo i miljenje po kome bi potpuna srbizacija tadanjih srbijanskih muslimana (prihvat srpske drave kao svoje i njenih zakona) bila preduslov za njihov ostanak u Srbiji ne navodei kao bitan uslov i prelazak u pravoslavnu vjeru (vera pradedovska"). U veini sluajeva su muslimani jeftino prodavali svoje nekretnine ne elei da ive pod novom hrianskom vlau" to je podrazumijevalo prvenstveno neprihvatanje pravoslavne vjere, a ne pokoravanje zakonima srpske drave. Istraujui migracije muslimana iz Srbije jedan bosanskohercegovaki historiar navodi sluaj nekoliko porodica kovaa iz Ivanjice koji su se deklarisali kao lojalni graani optinskim vlastima i molili kneza da ostanu u svom gradu ali su ipak protjerani u Bosnu".37 U bosanskohercegovakoj historiografiji i nauno-strunoj publicistici prisilne migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije nisu, koliko je nama
34 F. Kanitz-SWcfo& kraja tursko-osmanlijske civilizacije u Srbiji, Glas islama, Novi Pazar, juni 2004. 35 H. Pirenne, Povijest Europe od seobe naroda do XVI stoljea, (reprint) Marjan Tisak, Split, 2005., str. 327. 36 Istorija sveta, trei tom Svet u ekspanziji, IRO Rad, Beograd, 1983., str. 41. 37 S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz kneevine Srbije u bosanski vilajet (18621867), Znakovi vremena1 1vol. 5, 2003. 158

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E kon om sko-h istoriiski a sp ek ti i ze o v o liti ie p o slje d ic e prisiln ih m izrac.

poznato, skoro sto godina bile predmet ozbiljnijeg istraivanja. Prvo istraivanje o ovoj temi je bilo 1958. godine. Od 1970-tih do 1990-tih godina u strunoj i naunoj literaturi je objavljen mali broj uglavnom antropogeografskih i etnolokih radova koji se odnose na prisilno iseljavanje stanovnitva iz Srbije i stare Hercegovine u sjeveroistonu Bosnu u 19. stoljeu.39 U periodu od 1995. pa naovamo objavljeno je malo radova na ovu temu, a meu rijetkima treba obavezno istai i pokuaj procjene vrijednosti muslimanske imovine prilikom njihovog protjerivanju iz Srbije o emu pie H. ozi.40 Svakako treba sve uiniti da se omogui pristup arhivskoj grai prije svega, u Istanbulu i Beogradu da bi se ova tematika dublje istraila i detaljno osvijetlila jedna vana stranica historije muslimanskog stanovnitva na Balkanu. 2.3. Prisilne migracije muslimana iz Srbije u Cvijievoj interpretaciji Poznati srpski antropogeograf Jovan Cviji ije je nauno djelo u sutini opsena sinteza o Balkanu konkretnije je od mnogih drugih prouavao kretanje balkanskog stanovnitva koristei isto etnografski metod prouavanja migracija i uvodei pojam tzv. metanastazikih kretanja (seobe vjekovno utvrenih pravaca u etapama). U svojim radovima nije znaajnije obraao panju na prisilne migracijske tokove muslimana iz Srbije u toku 19. stoljea. On istie d aj e poslije povlaenja Turaka iz Ugarske, tursko stanovnitvo migriralo ka jugu mahom bez roptanja smatrajui to kao sudbinu, ksmet. Poto je Srbija osloboena i sukcesivno uveana, muhamedovsko stanovnitvo, rastureno po varoima naseljavalo se u Bosnu, u Staru Srbiju, opet najvie u varoi; muhamedovci koji su se iz Beogradu iselili, osnovali su u blizini Carigrada selo istog imena.41
38 Vidjeti . Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u Sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862 godine u lanci i graa za kulturnu istoriju Istone Bosne, Zaviajni muzej u Tuzli, 1958., str. 65-143. 39 S. Kulenovi, Janja - etnoloka monografija, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. XIII, Muzej istone Bosne, Tuzla, 1980, str. 163-209.; Isti, Naselja i porijeklo stanovnitva u dijelu Zvornikog Podrinja, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. XV, Muzej istone Bosne, Tuzla, 1982, str. 155-174.; Isti, Migracije stanovnitva Tuzle, Zbornik radova XXXIV kongresa folklorista Jugoslavije, Tuzla, 1987., str. 243-249.; Isti, Doseljavanje porodica iz Crne Gore u sjeveroistonu Bosnu od XVIII do poetka XX vijeka, Zbornik radova XXXV kongresa folklorista Jugoslavije, Savez udruenja folklorista Jugoslavije, Titograd, 1998., str. 21-26.; G. ljivo, Oraje 1863-1995., Mjesna zajednica Oraje, Oraje, 2001. 40 H. ozi, Milion hektara zemlje u Srbiji-vlasnitvo Bonjaka muslimana, Znanstveni skup Istona Bosna i Sandak1 1 , 23 maja 1994., Sarajevo, 1996., str. 37-51. 41 J. Cviji, Antropogeografski i etnografski spisi, SANU, Beograd, 2000., str. 146, 147. 159

Z B O R N IK RAD OVA SA NA UNOC, SIM PO ZIJU M A

Za razliku od prisilnih migracija muslimana iz Srbije, Cviji u svojim radovima dosta prostora posveuje migraciji bosanskohercegovakih muslimana u Tursku nakon Berlinskog kongresa koje su po njemu izazvane manje ekonomskim, a vie psiholokim razlozima. Te migracije su za njega razoaravajue obzirom da ti migranti ne osjeaju da su sa Srbima narodna celina. Idu dakle u daleku i sasvim tuu zemlju sa zabludom da su Turci, jednom od najveih zabluda to ih je ikad jedan narod imao, i sa mrnjom, nemonom i neaktivnom mrnjom na zavojevaa.42 Cviji posebno naglaava da ovi migranti nemaju osim vjere nita zajedniko s Turcima. Ti apokrifni Turci esto stradaju ne uspijevajui se prilagoditi klimi i uslovima ivota u Anadoliji, pa zbog toga Srbi trebaju pokuavati spreavati ove migracije iz humanih, ali i nacionalnih razloga: Iseljeni muhamedanci su dakle zauvek izgubljeni za srpsku narodnost, oni to ostanu u Bosni vraae se napretkom prosveenosti svojoj narodnosti.43 J. Cviji, sasvim jasno i otvoreno za razliku od mnogih njegovih uenika srpstvo suava na pravoslavlje. Migracije muslimana iz Bosne i Hercegovine u pojedine dijelove Osmanskog carstva su svakako drugaijeg karaktera od ranijih prisilnih migracija muslimana iz Srbije. Naime, u ovom sluaju se Bosna ,,razbosnila odnosno promijenila u odnosu na nekadanju pa je trebalo prihvatiti novo stanje t.j. inovjemu vladu (zadravajui svoju vjeru a ne prihvatati veru pradedova) to je mnogima teko padalo. Prema grubim procjenama od 1879. do 1910. iz Bosne i Hercegovine se odselilo oko 260000 stanovnika4 4 .44 Austro-Ugarska nije barem, direktno podsticala ovo iseljavanje a protiv njega su bili i zvanina vlast u Istanbulu i tadanja bosanska ulema (Muftijina Poslanica o hidri4 4 ) 45 Cvijievo nauno djelo proima, kao crvena nit, sve one aspekte i domene koji povezuju etniku prolost i etnografiju balkanskih naroda sa aktuelnim dogaajima i procesima. Nakon njega je uslijedio iroki i razueni dijapazon istraivanja ove tematike. Ako u tom kontekstu postavimo pitanje, kako je mogue da etniko ienje jednog naroda iz ove zemlje nije uopte bilo tema za nauno istraivanje, neemo dobiti pravi odgovor. Ilije odgovor dobro poznat?

42 J. Cviji, Govori i lanci, SANU, Beograd, 2000., str. 199. 43 Ibid, str. 204. 44 E. Sijeri, Migracije stanovnita Bosne i Hercegovine, Republiki zavod za statistiku SRBiH, Sarajevo 1976., str. 20. 45 ire: M. Ramadanovi, Bosanska emigracija u osmanskom carstvu i sultanov suverenitet u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Znakovi vremena", Vol 3, Ns 9/10, 2000. 160

D r. IZ E T IBRELJI i P ro f.d r S A L IH K U L E N O V I - E kon om sko-h istoriiski a sp ek ti i ze o v o liti ie p o slje d ic e prisilnih m israc.

3. Korelacija 1860-ih godina i dananjeg vremena - perspektive Bonjaka na razmeu svjetova - geoekonomski i geopolitiki aspekt Geografski razmjetaj Bonjaka u balkanskom odnosno, evropskom prostoru je oduvijek bio sasvim specifian. To moda najbolje ilustruju rijei M. Selimovia poznatog bosanskohercegovakog pisca: ,,A mi smo niiji, uvijek smo na nekoj mei, uvijek neiji miraz. Zar je onda udo to smo siromani4 4 .46 Siromatvo i ekonomska zaostalost ovog naroda izmeu ostalog je rezultiralo i legalizovanom pljakom muslimanske populacije u svakih nekoliko decenija 19. i 20. stoljea, zatim otimanjem muslimanskih posjeda u periodima rjeavanja agrarnog pitanja4 447, neracionalnim ekonomskim razvojem ruralnih teritorija (pogotovo u Sandaku) u kojima su oni u veini, itd. Ekonomsko-razvojni procesi imaju (to je odavno poznato) svoje odreene zakonitosti i po pravilu zahtijevaju mnogo vremena. Po B. Higgins-u npr. ekonomski razvoj je znatan porast ukupnog i per capita dohotka dosta rairen meu pojedinim profesijama i dohodovnim grupama koji je kumulativan i traje barem dvije generacije4 4 .48 U tom kontekstu se naravno postavlja i pitanje, kako se jedna nacija moe ekonomski razvijati u uslovima kad svaka generacija doivljava barem jedan nacionalni i ekonomski genocid. Stoga nije nikakvo udo da 20. stoljee predstavlja i period veoma intenzivne slovenizacije, kroatizacije, perfidne asimilacije i manje ili vie nasilne srbizacije ovog naroda (uz skoro kontinuirani teror nad bonjakom populacijom Sandaka). Ti procesi su mnogo intenzivniji od slinih u bilo kojoj drugoj zemlji u kojoj su muslimani u manjini. U ekonomskopolitikoj ili ekonomsko-demografskoj literaturi su meutim, rijetki kvantitativni pokazatelji o ovoj temi. Ne ulazei u bilo kakve futuroloke spekulacije4 4 u evropskom ekonomskopolitikom miljeu na relaciji prostor-vrijeme, budunost bonjakog naroda se mora posmatrati, ne u okviru statiko-ekonomskih, nego u sklopu evolutivnodinamikih, tehnolokih i ekonomsko racionalnih ema ivljenja. Ako pokuamo racionalno osmisliti svijet i vjerovatnou nekih buduih dogaanja u njemu onda moramo vjerovatno kao tanu prihvatiti (bez obzira na stupanj vlastite

46 M. Selimovi, Dervi i smrt, Svjetlost, 1968., str. 282. 47 O rjeavanju bosanskog agrarnog pitanja sa aspekta tadanje zvanine politike ire vidjeti: T. Kruevac, Bosanski agrar poslije 1918, Pregled Sarajevo, 1928, u knjizi Progresivna misao u BiH 1918-1941, Ekonomske analize, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 305-318. 48 B. Higgins, Economic Development-Problems, Principles and Policies, W.W. Norton, New York, 1968., str. 147. 161

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

religioznosti) drevnu mudrost iz biblijskih knjiga: Stoje bilo, opet e i biti, i to se inilo, opet e se initi i nema nita novo pod suncem (Prop. 1,9). Drugaije reeno, ono to je makar jednom bilo stvarno to vjeno ostaje mogue. U tom kontekstu sveopte prolaznosti i ponavljanja treba svakako posmatrati i budunost bonjake populacije na ovim prostorima. Sve dakle tee, ali se nita sutinski ne mijenja, a historijski dogaaji koji ispoetka izgledaju prividno sluajni poprimaju kasnije deterministiki karakter. Zbog toga nema ni logikog razloga zato se ne bi vjerovalo da se izgon nevjernika4 4 (ili drugaije reeno etnika ienja), ekonomske pljake itd. na kraju 20-og stoljea dogaaju sistematski, a ne sluajno. Bez obzira koliko moe izgledati da je ovakva racionalistika vizija bonjake budunosti ustvari prevoenje4 4 budunosti u okvire oekivane vjerovatnosti bez neizvjesnosti to se dobrim dijelom uklapa u paskalovski princip racionalnih oekivanja, ona ipak odraava stvarni svijet koji u balkanskom prostoru i vremenu zapaamo oko sebe. Empirijska (prije svega ekonomska) zapaanja se eventualno mogu koristiti radi potvrde ovakve hipoteze, ali ovakav empirijski sadraj multiplicira svoj znaaj usljed dejstva i drugih razliitih utjecaja (politikih, socijalnih, itd.). Bonjaci se kao autohton evropski narod na periferiji islamskog svijeta moraju uklopiti u evropski jezik i mentalitet i regionalno-ekonomski ivot prihvatajui njihove pozitivne strane i koliko je to vie mogue prilagoavati Evropu sebi, sluiti kao transmisija izmeu Istoka i Zapada, a ne zaboravljajui nikad svoje porijeklo (geografsko, etniko i duhovno) i svoj sadanji identitet. Oni prevashodno moraju proi kroz temeljitu politiku, ekonomsku i etiku reformu ukoliko ele zaustaviti sve vie prijetei proces deislamizacije, a s tim u vezi i gubitak nacionalnog bonjakog identiteta. Okviri i dometi ove reforme treba da se nalaze negdje na racionalnoj distanci od ekstremnog sekularizma, ali i od religije koja bi bila sinonim za klerikalizam odnosno, od ekstremne islamske ortodoksije, ali nikad ne liavajui islamsku zajednicu njenog religijskog i nacionalnog identiteta. Samo tako po naem miljenju, Bonjaci mogu biti spremni za ravnopravan zajedniki suivot sa drugim narodima u multikonfesionalnoj i multinacionalnoj Bosni i Hercegovini i junoslovenskom geoprostoru i odravati se na razmeu svjetova na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome49 u uvijek problematinim bosanskim prostorima. Ove prostore su pljakali varvari pri raspadu monog Rimskog carstva, ali i pri propasti svjetskog komunizma i uvijek je ponovno preispitavan zajedniki ivot ljudi raznih nacija i religija.

49 M. Selimovi, Op. cit., str. 283. 162

D r. IZE T IB R E U I i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E k on om sko-h iston iski a sp ek ti i seo p o liti ie p o slje d ice p risiln ih m ierac.

Manihejsko dualistiki reeno izgleda da se ba ovdje oduvijek vodi i vjena borba izmeu svjetla i tame odnosno, dobra i zla. No bez obzira na sve to, ne bi se, naravno, mogla prihvatiti razmiljanja balkanskog knjievnika Ive Andria: Da Bosna je zemlja mrnje. To je Bosna.50, jer njegov opis ,,iskucavanja vremena u Sarajevu otkriva sutinu tih njegovih razmiljanja: Malo za njim iskuca promuklim dalekim glasom sahat-kula kod Begove damije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po udnom raunanju dalekih, tuih krajeva sveta.5 1 U ivotu bonjake populacije neophodna je obavezno i njena socijalnoekonomska transformacija eliminisanjem svih oblika etatistike ekonomike i birokratizovnih ekonomskih ema prostora kao i aktivnija borba za socijalnu pravdu i specifini muslimansko-balkanski humanizam. To e omoguiti kontinuirani proces njihove socijalne rekonstrukcije i ekonomske izgradnje zajedno sa pripadnicima drugih naroda koji pristaju na suivot na balkanskim prostorima. Izbor novog naina ivota povlai za sobom i druge izbore. Ciljevi su meutim, uvijek isti: potvrivanje bonjakog nacionalnog, ekonomskog i kulturnog identiteta, rast ivotnog standarda i naravno spaavanje jednog naroda od procesa ,,panjolizacije. U ostvarenju tih ciljeva je neophodno prije svega nacionalna kohezija svakog pojedinca (u demokratskom obliku vladavine) i obavezno jedinstvo svjetovne vlasti i duhovne uleme, a da li e Bonjaci ui u bilo koji oblik regionalne, federalne, konfederalne ili unijske balkanske politike ili ekonomske strukture nije od prevelikog znaaj, jer svaki od ovih oblika moe opstati samo zahvaljujui elji svih za zajednikim ivotom. Fenomen ,,panjolizacije muslimanskog problema se naravno, ne moe generalizovati na sve sluajeve i prostore, pa tako i na sluaj balkanskih muslimanskih zajednica, ali se u ovom kontekstu ipak neizbjeno mora postaviti pitanje budunosti ove religijske populacije na balkanskim prostorima. Odgovor na to pitanje zavisi dobrim dijelom od vremena u kome e se kranska Evropa i balkanski kranski Sloveni (pogotovo njihov pravoslavni segment) politiki, ekonomski i kulturno sazreti i potpuno eliminisati svoj vjerski ekskluzivizam i teoloke strasti i zaboraviti planove svetog rata protiv muslimana. Koliko li su samo proroanski tane za sadanju, a vjerovatno i za neke budue generacije Bonjaka rijei iz pisma srpskog historiara S. Stanojevia hrvatskom profesoru Siiu 1909. godine: Borba srpskog naroda u Bosni i Hercegovini bit e velika
50 I. Andri, Pismo iz 1920 godine, Sabrana dela, knjiga deveta, Deca pripovetke, Svjetlost, Sarajevo, Prosveta, Beograd, 1981., str. 183. 5 1 I. Andri, Op. cit., str. 186. 163

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

narodna borba. Vi i vai gospodari ne padajte u zabludu. Kada na narod i naa vojska stupi u taj veliki sveti rat, ne ulazimo u to klanje da osvajamo zemlje ili da branimo prava. Ne, mi polazimo u tu borbu, da branimo na ivot. Jer bez Bosne i Hercegovine nema ivota u Srbiji i Crnoj Gori. Uz ovakvu svesrpsku intoniranu retoriku, Cvijievo razmiljanje o prostornim dimenzijama jugoslovenstva iz 1910. godine, ini se, djeluje manje prijetee: Iz izloenog je jasno da su Bosna i Hercegovina po vrednosti naroda, po njihovom centralnom poloaja u etnografskoj masi srpsko-hrvatskog naroda i po zgodnoj meavini pravoslavnih i katolika klju srpskog problema. Bez njih ne moe biti vee srspske drave. One su najvanija oblast i za rjeavanje srpsko-hrvatskog i time jugoslovenskog pitanja." Imajui ovo u vidu na srpski mentalitet se mogu u potpunosti primjeniti i razmiljanja K. Marksa poznatog njemakog filozofa: Tradicija svih mrtvih generacija pritiskuje kao mora mozak ivih... upravo u takvim epohama revolucionarne krize oni bojaljivo prizivaju u svoju slubu duhove prolosti, pozajmljuju od njih imena, bajne parole, kostime, da bi prerueni u to preasno ruho i pomou tog pozajmljenog jezika, izveli novi svjetskoistorijski prizor."54 Dogaanja na kraju 20. stoljea jasno ukazuju da se kranska Evropa, a pogotovo njen balkanski region oito nisu navikli u potpunosti na Bonjake, Albance, muslimane u Makedoniji, Pomake u Bugarskoj, itd. Budunost evropskih muslimana treba naravno posmatrati i u sklopu budunosti zapadne i istonoevropske civilizacije, a pogotovo u Evropi ekspanzivne ekonomije. Ova tema je svakako uvijek diskutabilna i uvijek aktuelna. Za muslimane na Balkanu, pogotovo Bonjake, najzapadniji starosjedilaki muslimanski narod u Evropi nije vie dilema: egzodus iz ovih prostora ili razvoj i organizovan otpor svim oblicima panjolizacije poevi od razliitih oblika postepene apsorpcije i asimilacije do fizikog izgona nevjernika". U vremenima koja dolaze nije prioritet hidra, nego borba za opstanak. U cilju svog biolokog opstanka, kao i ouvanja svog nacionalnog bia Bonjaci se moraju temeljito promijeniti (izmeu ostalog ostaviti po strani i svoj autentini, vjerovatno od bogumila naslijeeni merhamet prema svakom) jer jedino tako mogu opstati na ovim balkanskim prostorima. U Kur'anu je naime, davno zapisano i ovo: Zaista Allah nee izmijeniti nita u (sudbini) jednog naroda dok se (taj narod) ne izmijeni u svojoj biti" (EL Ra'd 12, M.P. i D.).

52 L.V. Sudlan, Junoslovensko pitanje, Hrvatska demokratska stranka, podrunica Varadin, 1990., str. 153. 53 J. Cviji, Govori i lanci, SANU, Beograd, 2000., str. 171. 54 K. Marks: Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 15-16. 164

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E kon om sko-h istoriiski a sp ek ti i z e o v o liti ie p o slje d ice prisiln ih m izrac.

Zakljuak Prisilne migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u Bosanski vilajet tokom 19. stoljea nisu bile dovoljno atraktivna tema za dublja istraivanja u balkanskom geoprostoru. One su se naime, dogaale u vremenu posebno intenziviranog Istonog pitanja kada je Otomanska imperija kontinuirano trpila poraze pa je njena disolucija bila primamo istraivaki zadatak evropske i balkanske historiografije. Otvaranje ove teme danas, u turbulentnom vremenu nama dodijeljenom za ivljenje, zahtijeva izmeu ostalog i detaljniju analizu politikih i ekonomskohistorijskih uslova koji su u konanom rezultirali tadanji veliki migracijski talas odnosno progon muslimanskog stanovnitva iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu. U tom kontekstu je bilo neophodno najprije sagledati relacije izmeu tadanjih evropskih sila odnosno, Turske u doba njenog ekonomskog nazadovanja (u vremenu nerealno postavljene tanzimatske modernizacije) i njenih protivnika sa daleko veim ekonomskim resursima i shodno tome znaajnijim vojnim potencijalima. To je rezultiralo turske poraze, redukciju teritorija nekad mone drave i manje ili vie intenzivna etnika ienja zauzetih prostora sa dugoronim geopolitikim posljedicama koje se i danas osjeaju. Zadatak ovog rada je bio da se detaljnijom analizom ekonomsko-historijskih injenica (ne zalazei dublje u empiriku) pokua, izvlaenjem pouka prolosti barem okvirno, utvrditi oslonac za budunost bez bilo kakve ideoloke i politike matrice. Drugaije reeno, cilj je istraivati navedene migracijske tokove iz perspektive njihovog dogaanja, ali ih ipak valorizovati dananjim naim mjerilima.

165

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

ABSTRACT ECONOMIC - HISTORICAL ASPECTS AND GEOPOLITICAL CONSEQUENCES OF FORCED MIGRATION OF MUSLIM POPULATION IN THE 1860s FROM SERBIA TO BOSNIA AND HERZEGOVINA
Forced migration o f Muslim population from Serbia to Bosnia and Herzegovina during X IX centnry weren * t enough attractive subject fo r deeper research in Balkans geo area. Namely, they happened in time o f special intensive so called (iEastern question, when Ottomans imperia suffered defeats, so its dissolution was primary research task o f European and Balkans historiography. Revealing o f this subject today, in very turbulent time, require, among other things, detail analysis o f economic-historical terms which resulted a huge migration wave o f Muslim population from Serbia to Bosnia and Herzegovina. In this context, it is necessary to perceive the relations between European force then, respectively Turkey in the period o f its economical setback (in the time o f unreal settled tanzimat migration) and its opponents with much bigger economic resources and military potentials. This resulted defeat o f Turkey, the reduction o f the territory once powered State and more or less intensive ethnic cleaning o f occupied areas with permanent geopolitical consequences, which still feels. The main goal o f this paper is to establish the support fo r future (but do not go down in empiric research) without any kind o f ideological and political matrix. In other words, the main goal is to investigate listed migrations from their perspectives, but still valorise them by today s benchmarks. KEYWORDS: economic-historical aspects, geopolitical consequences, forced migrations, Serbia, Bosnia and Herzegovina.

166

D r. IZE T IBRELJI i P ro f.d r SALIH K U L E N O V I - E kon om sko-h istoriiski a sp ek ti i z e o v o liti ie p o slje d ice prisiln ih m izrac.

Literatura: 1. H. Herder, Evropa u X IX veku, Clio, Beograd, 2003. 2. I.T. Berend, Ekonomska istorija Evrope u X X veku, Arhipelag, Beograd, 2009. 3. J.V. Tarle, Istorija novog veka, Nauna KMD, Beograd, 2008. 4. F.I. Uspenski, Istono pitanje, Slubeni list SCG, Beograd, 2003. 5. G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti, Naprijed, Zagreb, 1966. 6. Sahibul-Buhari-Buharijina zbirka hadisa, prva knjiga, Odbor islamske zajednice, Prijedor, 1974. 7. M. Brki, Uloga voa i inteligencije, E1 Hidaje br. 12., 1944. 8. Istorija Osmanskog carstva, (ur. R. Mantran), Clio, Beograd, 2002. 9. Politika, Beograd 1.7.2012. 10. R. Kameron, Kratka ekonomska istorija sveta, J.P. Slubeni glasnik, Beograd, 2011. 11. C. Imbler, The Otoman Empire, Palgrave Macmilan, London, 2009. 12. D. Lendis, Bogatstvo i siromatvo nacija, Stubovi kulture, Beograd, 2004. 13.1. Ortajli, Najdui vek imperije, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 2004. 14. Srpske dinastije, Politika, Beograd, novembar 2009. 15. S. Novakovi, Vaskrs drave srpske (reprint izdanje iz 1914 godine), Srpska knjievna zadruga, 2002. 16. V. irkovi, Ilustrovana istorija Srba, knjiga peta, Narodna knjiga, Beograd, 2006. 17. V. Skari, Istorija Sarajeve i njegove okoline od praistorije do 1878. godine, Optina grada Sarajeva 1937. 18. www.wikipedia.org od 10.7.2012. 19. M. Ekmei, Srpsko pitanje u Istonoj krizi 1875-1878, Bratstvo I, Drutvo Sveti Sava, Beograd, 1997. 20. K. Jiriek, Istorija Srba, Knjiga II, Slovo ljubve, Beograd, 1984. 21. S. Stanii, Projekti Velika Srbija, J.P. Slubeni list, Beograd, 2000. 22. V. Stojanevi, Velike reke Srbije kao prepreke migracijama, Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cviji, SANU, knj. 46, 1996. 23. Politika, Beograd, 13.4.2003. 24. . Hodi, Migracije muslimana iz Srbije u sjeveroistonoj Bosni izmeu 1788-1862., lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. II, Zaviajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1958. 25. Osloboenje, Sarajevo, 19.8.1997. 26. Istorija naroda Jugoslavije, knjiga druga, Prosveta, Beograd, 1960. 2 7 .1. Kosani, Novo-Pazarski sandak i njegov etniki problem, (reprint izdanje Knjiare Gece Kona, Beograd, 1912.), IKP Nikola Pai, Beograd, 1998. 28. F. Kanitz-Svedok kraja tursko-osmanlijske civilizacije u Srbiji, Glas islama, Novi Pazar, juni 2004. 29. H. Pirenne, Povijest Europe od seobe naroda do XVI stoljea, (reprint) Maijan Tisak, Split, 2005. 30. Istorija sveta, trei tom Svet u ekspanziji, IRO Rad, Beograd, 1983.
167

ZB O R N IK RADOVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

31. S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz kneevine Srbije u bosanski vilajet (1862-1867), Znakovi vremena vol. 5, 2003. 32. S. Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u Sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862 godine, lanci i graa za kulturnu istoriju Istone Bosne, Zaviajni muzej u Tuzli, 1958., str. 65-143. 33. S. Kulenovi, Janja - etnoloka monografija, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. XIII, Muzej istone Bosne, Tuzla, 1980, str. 163-209. 34. S. Kulenovi, Naselja i porijeklo stanovnitva u dijelu Zvornikog Podr inja, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. XV, Muzej istone Bosne, Tuzla, 1982, str. 155-174.; 35. S. Kulenovi, Migracije stanovnitva Tuzle, Zbornik radova XXXIV kongresa folklorista Jugoslavije, Tuzla, 1987., str. 243-249.; 36. S. Kulenovi, Doseljavanje porodica iz Crne Gore u sjeveroistonu Bosnu od XVIII do poetka X X vijeka, Zbornik radova XXXV kongresa folklorista Jugoslavije, Savez udruenja folklorista Jugoslavije, Titograd, 1998., str. 21-26. 37. G. ljivo, Oraje 1863-1995., Mjesna zajednica Oraje, Oraje, 2001. 38. H. ozi, Milion hektara zemlje u Srbiji-vlasnitvo Bonjaka muslimana, Znanstveni skup Istona Bosna i Sandak, 23 maja 1994., Sarajevo, 1996. 39. J. Cviji, Antropogeografski i etnografski spisi, SANU, Beograd, 2000. 40. J. Cviji, Govori i lanci, SANU, Beograd, 2000. 41. E. Sijeri, Migracije stanovnita Bosne i Hercegovine, Republiki zavod za statistiku SRBiH, Sarajevo 1976. 42. M. Ramadanovi, Bosanska emigracija u osmanskom carstvu i sultanov suverenitet u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Znakovi vremena, Vol 3, Ne 9/10, 2000. 43. M. Selimovi, Dervi i smrt, Svjetlost, Sarajevo, 1968. 44. T. Kruevac, Bosanski agrar poslije 1918, Pregled Sarajevo, 1928, u knjizi Progresivna misao u BiH 1918-1941, Ekonomske analize, Svjetlost, Sarajevo, 1983. 45. B. Higgins, Economic Development-Problems, Principles and Policies, W.W. Norton, New York, 1968. 4 6 .1. Andri, Pismo iz 1920 godine, Sabrana dela, knjiga deveta, Deca pripovetke, Svjetlost, Sarajevo, Prosveta, Beograd, 1981. 47. L.V. Sudland, Junoslovensko pitanje, Hrvatska demokratska stranka, podrunica Varadin, 1990. 48. K. Marks: Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Svjetlost, Sarajevo, 1975.

168

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova ulo2a u progonu muslimanskog stanov.

Dr. sc. Senaid Hadi Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

PROSVJETITELJI KNEEVINE SRBIJE I NJIHOVA ULOGA U PROGONU MUSLIMANSKOG STANOVNITVA OD POETKA 19. STOLJEA DO KONFERENCIJE U KANLIDI 1862.1
Saetak: Autor u radu donosi neke osnovne podatke o djelovanju kulturnih radnika, prosvjetitelja u kneevini Srbiji tokom prve polovine 19. stoljea, te kreatora velikosrpske politike i projekata koji su imali za cilj rjeenje srpskog pitanja odnosno ujedinjenje svih Srba(i. Posebno je znaajno djelovanje Dositeja Obradovia i Vuka Stefanovia Karadia i njegova jezika reforma, te Ilije Garaanina kao i njihov odnos, odnosno njihovo vienje rjeenja pitanja nesrpskog stanovnitva, posebno Bonjaka-muslimana, pripadnika islamske vjere na prostorima koja su oni smatrali srpskim . U radu su koriteni historijski izvori prvoga reda, zatim relevantna literatura te onovremena tampa. Osnovni akcent je na procesu, dogaaju dogoga trajanja koji svoje refleksije ima i u najnovijim dogaajima na kraju 20. stoljea. Kljune rijei: Bosanski ejalet, Smederevski sandak, Kneevina Srbija, prosvjetitelji, jezika reforma, Vuk Stefanovi Karadi, Dositej Obradovi, Naertanije Uvodne napomene Baviti se tematikom migracionih kretalja i progona muslimanskog

stanovnitva, zatim bonjatva, Bonjaka - muslimana, pripadnika islamske vjere, openito, a naroito kroz 19. stoljee, moe biti i vie nego izazovno. Postavlja se pitanje zato je to tako? Zapravo, odgovor na to moemo nai i hotiminim pogledom na neka druga osnovna pitanja historijski vezana za Bonjake i Bosnu, te odnos prema njima iz susjedne nam Srbije (Smederevski sandak, Kneevina Srbija, Kraljevina Srbija). Tako, npr. meu historiarima jo uvijek nema
1 Rad sa slinim sadrajem predat je Redakciji za Zbornik radova: Bosna i Hercegovina i Bonjatvo - historija, stvarnost, perspektive. S obzirom da navedeni Zbornik nije objavljen, rad aljem redakciji za objavljivanje u Zborniku radova Naunog simpozija: 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneevine Srbije 1862., odranog u Oraju 7. i 8. septembra 2012. 169

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

jedinstvenog stava po pitanju da li se radi o dobrovoljnom kretanju muslimanskog stanovnitva ili protjerivanju uz primjenu razliitih metoda prisile, da li je protjerivanje vreno iz ekonomskih, kulturnih, socijalnih ili velikodravnih razloga, da li se radi o dobro osmiljenom projektu etnikog ienja prostora ili sluajnom dogaaju6 6 . Osim toga, jo uvijek nema jedinstvenog stava po pitanju samog nastanka Bosne, perioda u kojem nastaje, naina nastanka, kao i samog razvoja Bosne kao drave. Zatim tu je i pitanje vjere u Bosni, kako se odlikovalo irenje islama?2 Jedni su novu vjeru prihvatili, a drugi su u istoj vidjeli, i vide, prijetnju realizaciji svojih nakana. Ovim pitanjima moemo pridodati i problem pripadnosti Bosni, odnosno etnikog i nacionalnog razvoja bosanskog etnosa kroz historiju. Zato naprijed navedena pitanja moraju ujedno biti i glavni problem meu naunom elitom? Odgovor moe biti veoma jednostavan. Zato, jer nai susjedi Bosnu, i sve to ide uz nju, nikada nisu htjeli sutinski prihvatiti kao realnost, a ini mi se da to ne ele ni danas. Iz toga je svjesno ili iz neznanja uglavnom proizlazilo sve, pa i pristup nama susjednih, ali nerijetko i domaih historiara svim vanijim pitanjima razvoja

2 Proces prihvaanja islama moe se pratiti na osnovu osmanskih popisnih katastarskih deftera, koji predstavljaju primame historijske izvore za ovo pitanje. U popisu Bosanskoga sandaka iz 1468. navedene su 332 muslimanske kue naprema 37.125 nemuslimanskih. U narednim popisima broj muslimanskih domova stalno raste, tako da u 17. stoljeu muslimani predstavljaju ve apsolutnu veinu stanovnitva Bosne. Prema opirnom popisu deftera Bosanskoga sandaka iz 1604. godine ukupan broj domainstava iznosio je 65.931. U navedenom popisu na teritoriji Bosanskoga sandaka poetkom 17. stoljea bilo je 47.802 muslimanskih te 18.129 nemuslimanskih kua. U konfesionalnom smislu, izraeno u procentima, u Bosni je na muslimane otpadalo 72,5%, a na nemuslimane 27,5%. Navedene informacije iz ovoga deftera pruaju nam dragocjene podatke iz demografske te socijalne strukture stanovnitva. Vidi: Ahmed S. Alii, Predgovor4 4 , u: Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604., Monumenta turcica historiam slavorum riieridionalium illustrantia, tomus octavus, serija II - defteri, knj. II, svezak 1/2 (obradio A. Handi), Bonjaki institut Zurich - odjel u Sarajevu i Orijentalni institut, Sarajevo 2000. (Original deftera sa 738 folija uva se u Generalnoj direkciji dravnog katastra i gruntovnice R. Turske u Ankari). Usporedi: Nedim Filipovi, Islamizacija Bosne i Hercegovine, Teanj 2005.; Mehmed Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1940.; Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku4 4 , POF, vol. XVI-XVII, 1966.-67., Sarajevo 1970.; Adem Handi, ,,0 gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI stoljeu4 4 , POF, vol. 28-29, 1978./79., Sarajevo 1980., str. 247-256; Adem Handi, 0 drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea4 4 , POF, vol. 32-33/1982.-83., Sarajevo 1984., str. 129-147; Ahmed Alii, Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva u Hercegovini krajem XVI stoljea4 4 , POF, vol. 40/1990., Sarajevo 1991., str. 125-192; Dva prva popisa zvornikog sandaka iz 1519. i 1533. godine, Graa, ANU BiH, SANU, knj. XXVI, odjeljenje drutvenih nauka, knj. 22, Sarajevo 1986.; O pitanju prelaska na islam postoji dosta kontraverzi i razliitih naunih stajalita. Vidi: Bojan Aleksov, Poturica gori od Turina4 4 , u: Historijski mitovi na Balkanu, Institut za istoriju, Sarajevo 2003.; Nauni skup: irenje islama i islamske kulture u Bosni i Hercegovini, POF, br. 41, Sarajevo 1991. 170

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova uloga u progonu muslimanskog stanov.

Bosne, odnosa prema Bosni, te odnosa prema najbrojnijem stanovnitvu Bosne Bonjacima, muslimanima.3 Sve to se direktno prenosi i na pitanje postojanja bonjatva kroz historiju, koje je kod srpskih i hrvatskih, ali esto i domaih naunika (historiara) bilo potpuno zanemareno u korist srpstva, hrvatstva, ili neeg treeg (muslimanstva).4 Ukoliko se upustimo u analizu literature o naznaenom pitanju, a moramo, u njoj se nekad moemo i izgubiti uslijed raznih proturjenosti (jedni navode da je ovdje ivio samo jedan narod - Srbi, drugi navode samo Hrvate, trei smatraju da su ivjeli Bonjaci sve tri vjere itd.). Zbog svega toga se i moglo desiti da u zemlji s tako bogatom historijskom i kulturnom tradicijom kakva je Bosna, potpuno otupi nacionalna svijest njenog naroda, pa ak da mu se potpuno neopravdano nametne i kompleks ko su uope Bonjaci. Takoer, jo uvijek ostaje otvoreno i pitanje kako se moglo desiti da u zemlji u kojoj je tokom stoljea muslimansko stanovnitvo inili dvotreinsku veinu, skoro u potpunosti izostane otvorena reakcija na odnos prema muslimanima u susjednoj Kneevini Srbiji u 19. stoljeu (pozitivan primjer je zahtjev Husein-kapetana Gradaevia da se zaustavi progon muslimana).5 Obzirom na predmet ovoga naslova, mi se neemo baviti odreivanjem termina Bonjak,6 zatim razliitim naunim i nenaunim pristupima i tumaenjima naznaenog pitanja. Meutim, imajui u vidu injenicu da se ovdje radi o odnosu
3 Muslimansko stanovnitvo, tokom osmanske vladavine, je inilo veinu u centralnoj Bosni, oko Sarajeva, tj. u sarajevskoj, neretljanskoj, visokoj, zenikoj, kladanjskoj i rogatikoj nahiji. Osim toga, muslimani su inili veinu i na sjeverozapadu (Biha, Klju, Cazin, Krupa, Petrovac), sjeveroistoku, u Posavini, posebno oko gradova Tuzla i Zvomik, te u junom dijelu Bosne, od Viegrada do Mitrovice. ore Pejanovi, Stanovnitvo Bosne i Hercegovine , Beograd 1955., str. 28-29; Sead Selimovi, Senaid Hadi, Tuzlanski kraj 1851.-1991. Demografske i socijalne promjene, Tuzla 2007.; Sead Selimovi, Senaid Hadi, "Konfesionalna i etnika struktura stanovnitva Tuzle i njene okoline (1878.-1941.), Zbornik radova Filozofskog fakulteta, br. 7, Tuzla 2006., str. 49. 4 O. Dominik Mandi u knjizi Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967., tumai, da u Bosni osim katolika koji su jo od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osvjeeni Hrvati nikog vie nije ni bilo. Sa druge strane, npr. grupa autora u knjizi Muslimani i bonjatvo (Sarajevo, 1991.), osporava bonjatvo u korist muslimanstva kao historijske nacionalne oznake bosanskih muslimana. Navest emo jo primjer Vlade Jokanovia koji u radu Elementi koji su kroz istoriju djelovali pozitivno i negativno na stvaranje bonjatva kao nacionalnog pokreta4 4 , Pregled, br. 8 i 9, Sarajevo 1968., govorei o bonjatvu nastoji ga ustvari na sve mogue naine, kroz itavu hrpu nebuloza i neistina neuspjeno osporiti. 5 Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1932. godine, Orijentalni institut Sarajevo, Posebna izdanja, knj. XIX, Sarajevo 1996.; Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1827.1849., drugo izdanje, Teanj 2006.; Husnija Kamberovi, Husein-kapetan Gradaevi (1802.1834.): Biografija - uz dvjestotu godinjicu roenja, Gradaac 2002. 6 U ovome radu pod terminom Bonjak podrazumjeva se, osim u nacionalnom, i u vjerskom smislu musliman, pripadnik islamske vjere. 171

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

susjeda, prije svega iz Kneevine Srbije (nekadanjeg Smederevskog sandaka) prema Bonjacima i Bosni, nakratko emo se osvrnuti na historijske izvore i njihovo tumaenje stanovnika Bosne, ali i muslimana islamske vjere na prostoru Kneevine Srbije. U historijskim izvorima stanovnitvo Bosne u 19. stoljeu se najee nazivalo Bonjaci bilo da su islamske, katolike ili pravoslavne vjere, rjee Turci za muslimane, a od druge polovine 19. stoljea - Hrvati za katolike odnosno Srbi za pravoslavne.7 Srbijanski izvori koji se odnose na 19. stoljee bosanske muslimaneBonjake su skoro uvijek oznaavali Turcmai, esto sa naglaenom mrnjom, to je bilo sastavni dio politike koju je provodila Kneevina Srbija ali ijedan od dogaaja dugog trajanja8 To je imalo, i ima, druge tendencije u vrijeme kada se narui mir u Bosni i Hercegovini u kojem su izraene teritorijalne pretenzije, to u 19. i 20. stoljeu nije bio rijedak sluaj.9
7 Bonjaci, muslimani, pripadnici islamske vjere u Bosni, nisu sebe nikada nazivali Turcima, niti su se smatrali turskim narodom. U elji da se razlikuju od Turaka, oni su osmanlije-strance zvali Turkuama. Posjedovali su vrsto uvjerenje da imaju poseban, povlaten poloaj, jer su znali da su u svojoj domovini i pri tom su uvijek naglaavali svoju pripadnost domovini Bosni. U Osmanskom carstvu, vlasti nisu kod svojih podanika isticali narodnosne atribute, nego vjerske. Zato se tek pri kraju 18. stoljea u osmanskim dokumentima poinje javljati naziv za narode koji su podanici Carstva. Ranije postoji samo jedan pojam - milet - koji do tada oznaava pripadnike odreene religije. Katolik-mileti oznaavao je svakog katolika bio on Hrvat, Italijan ili Maar. Rum-mileti je oznaavao pravoslavca bio on Srbin, Bugarin ili Grk. Kasnije, s druge strane se javlja pojam - kavm - a koristi se kada se oznaava neki narod. U mnogim dokumentima postoji za Bonjake nekoliko izraza: Bonjak-kavmi, Bonjaklar, Bonjak-taifesi, Bosnavi-takini - to oznaava - bonjaki narod, etniku grupu. Ipak, vremenom se poinju razlikovati dva pojma kojima osmanlije oslovljavaju stanovnitvo u Bosni: Bosnavi (tur. Bonjak, ime za pripadnika naroda) i Bosnali (tur. Bosanac, ime za stanovnika Bosne iz bilo kojeg naroda). U poetku je ime Srbin ili Hrvat zabranjivano kao to je to, koliko je nama poznato, prvi put uinio amil-paa 1853. godine. Da se opredjeljuju kao Hrvati, katolike su na to poticali iz Austrije odnosno Hrvatske, pravoslavne, pak, iz Srbije. Galib ljivo, Osvrt na dileme u historiji Bosne i Hercegovine u posljednjem stoljeu osmanske uprave4 4 , Saznanja, asopis za historiju, br. 1, Tuzla 2005., str. 8991; Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1849-1853., Banjaluka 1990., str. 372-397; Ekmeleddin Ihsanoglu, Kultura suivota, Connectum, Sarajevo 2006., str. 49-62; Dimitri Kicikis, Osmanlijsko carstvo, Beograd 1999., str. 19-22. 8 A kada smo ve kod Srba treba spomenuti da je administracija kneza Miloa Obrenovia, kakva god bila, sve stanovnike iz Bosne, bez obzira na vjeru i klasu, nazivala Bonjacima. Veoma je rijedak sluaj da se koristi izraz Bosanac. Jedino kada razlikuju vjeru, onda e za muslimane rei Turci, a za pravoslavne Srbi. O tome svjedoe i onovremeni ljetopisi u kojima se navodi da: (...) Bonjaci ive izmeu Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije i Huma, islom 450.000: ispovijedaju ili Islam, ili su Rimokatolici, ili pravoslavni (...). Vidi: Ljetopis Matice srpske (Serbske letopisi), Beograd 1825., str. 57; Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1932. godine, Orijentalni institut Sarajevo, Posebna izdanja, knj. XIX, Sarajevo 1996., str. 370. 9 Galib ljivo, Osvrt na dileme u historiji Bosne i Hercegovine u posljednjem stoljeu osmanske uprave4 4 , Saznanja, asopis za historiju, br. 1, Tuzla 2005., str. 90-91. 172

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova uloga u progonu muslimanskog stanov .

Uloga prosvjetitelja u definisanju nacionalnog pitanja u Kneevini Srbiji - Priprema za ienje6 6 Bonjaka Turaka6 6 iz Kneevine Srbije Obzirom daje u radu rije o odnosu susjedne Kneevine Srbije (Smederevski sandak) prema Bonjacima-muslimanima, pripadnicima islamske vjere potrebno je imati u vidu injenicu daje kraj 18. i poetak 19. stoljea ostao karakteristian za veinu naroda jugoistoka Evrope, a za Srbe posebno, kao period nacionalnog buenja i poetka borbe za nacionalno osloboenje od, kako se esto navodi tuinske vlasti (osmanske i habsburke).1 0 Ovo buenje nacionalne svijesti kod Srba je preraslo sredinom i u toku druge polovine 19. stoljea u otvoreno pripremanje srpskog naroda u okvirima Kneevine Srbije, posebno, ali i izvan nje, da u zajednici sa ostalim pravoslavnim i slavenskim narodima na jugoistoku Evrope ostvari konano nacionalno osloboenje i emancipaciju svoje sabrae u Osmanskom carstvu.1 1 Meutim, treba naglasiti daje ovo nacionalno osloboenje bilo samo podloga za iri koncept stvaranja velike ujedinjene srpske drave sastavljene od svih Srba.1 2 U tako postavljenom konceptu, oigledno, nije bilo mjesta za muslimansko stanovnitvo.

10 Na buenje nacionalne svijesti kod pravoslavnog stanovnitva Srbije utjecaj su imala zapaanja njihovih istovjemika koji su ivjeli u Austriji, ali su ponekad dolazili i putovali kroz Srbiju. Jedan od njih, kada pie o muslimanima, iznosi i ovo: (...) primivi tu zakon, odrekli su se roda i kolena i fanatizmom zaslepljeni poturice jesu mnogo gori od Turaka (...). Model prenijet iz Evrope koji je unaprijed osudio i osuivao u skladu sa mrnjom koja je prema muslimanima, pripadnicima islamske vjere, vladala u Evropi. ore Magaraevi, Putovanje po Srbiji u 1827. godini, Beograd 1882., 1983. 1 1 Idejne osnove modernog nacionalizma sa svim premisama kulta onog to je nacionalno junoslovenski ideolozi su preuzeli od svojih njemakih kolega a prije svega od njemakog teoretiara, filozofa i pjesnika, Johana Gotfrida Herdera (Johann Gottfried von Herder) koji je odigrao kljunu ulogu u kreiranju savremenog njemakog nacionalizma. On je podario pojmovima "nacija i "narod" kvazi-personalna svojstva, kad kae: (...) Posredstvom jezika nacija se vaspitava i stvara; posredstvom jezika postaju jo j dragi predak i ast, ona postaje posluna, uglaena, druevna, marljiva i mona (...). Priroda vaspitava familiju; najprirodnija drava je jedan narod, sa jednim nacionalnim karakterom (...). Nita nije, dakle, tako jasno suprotno svrsi vladanja kao neprirodno poveanje drava, divlje mijeanje ljudi-rodova i nacije p o d jednim ezlom. Ljudsko ezlo je isuvie slabo i malo da bi se na njega mogli nakalemiti besmisleni dijelovi; oni bi, dakle, bili slijepljeni sa jednom lomljivom mainom koja se zove drava-maina, bez meusobnog ivota i simpatije dijelova. Vidi: Urs Altermatt, Etnonacionalizam u Evropi. Izdava: Izdavaka kua "Je", Svjetionik-Sarajevo, Sarajevo 1997., str. 23; Slobodan Jovanovi, Primjeri politike sociologije, Engleska, Francuska, Njemaka 1815-1914., Beograd 1940. 1 2 Vladislav B. Sotirovi, Lingvistiki model defmisanja srpske nacije Vuka Stefanovia Karadia i projekat Ilije Garaanina o stvaranju lingvistiki odreene drave Srba, (doktorska disertacija), Vilnjus 2006., str. 16. (dalje: V. B. Sotirovi, Lingvistiki model defmisanja srpske nacije) 173

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Inae, pitanje defmisanja nacije, nacionalnih ciljeva, metoda i sredstava kako se ti ciljevi mogu ostvariti sve su vie zaokupljali u prvoj polovini 19. stoljea vodee predstavnike kako srpske inteligencije tako i vodee politike krugove mlade Kneevine Srbije.1 3 Jedno od najvanijih pitanja itave tadanje i budue nacionalne politike srpskih javnih radnika, postalo je pitanje odreivanja, tj. defmisanja, srpske nacije kao imperativ za rjeavanje srpskog pitanja na jugoistoku Evrope. U nastojanju da se to ,,naunije definie srpska nacija, zatim ojaaju nacionalni planovi Srba a razvije mrnja prema Bonjacima, posebno veliki doprinos dali su kulturni radnici, prije svih knjievnici i prosvjetitelji.14 Najpoznatiji meu njima, od 1804. bio je Dositej Obradovi, koji je agitovao i rijeima i djelima u borbi protiv Osmanlija.1 5 U tom cilju, on je

1 3 Jedan od onih koji su svojim mnogim poduhvatima, knjievnim i historijskim radovima dvadesetih i tridesetih godina 19-og stoljea snano uticali na formiranje pogleda kod generacija srpskih knjievnika i historiara bio je Sima Milutinovi Sarajlija. Vidi njegovu objektivnu historiju4 4 : Istorija Srbije. Od poetka 1813e do konca 1815e godine, Beograd 1888.; Istoria Serbie (1813-1815) 9Leipzig 1837. 14 Neki istraivai su za period od 1740. do 1880. godine, na osnovu arhivske grae poimenino naveli 45 javnih srpskih knjievnih i kulturnih radnika. U ovom radu, bit e vie rijei o onim srpskim javnim radnicima, ija je djelatnost bila usmjerena na razvijanje i jaanje svijesti kod srpskog naroda o posebnosti, te razvijanju mrnje prema Bonjacima, muslimanima i odnos prema prilikama u Bosanskom ejaletu. Vidi: Aleksa Ivi, Arhivska graa o srpskim knjievnim i kulturnim radnicima 1780-1880 ., Beograd-Subotica 1926., str. 465-466. 1 5 Prvi je Dositelj Obradovi jasno i integralno zahvatio srpski nacionalni program. On je iroko i potpuno formulirao nacionalne aspiracije Srba. Dositeju je slavenosrpska nacija u Serbiji, Bosni i Dalmaciji sa Ercegovinom. Srbi se po razliitim kraljevstvom i provincijam razlino i nazivlju: po Srbiji Srbijanci, p o Dalmaciji Dalmatinci, po Hercegovini Hercegovci i p o Crnoj Gori Crnogorci. Srpstvo se razruilo neslogom: Bosna oe svoga kralja, Srbia svoje despote, Ercegovina svog ercega: doe turin pak sve u torbu. uvene su Dositejeve rijei u "pismu Haralampiju" (paroh koji je slubovao u Trstu), tekstu koji je dio njegovog autobiografskog djela ivot i prikljuenja, gdje kae: Govorei za narode, koji u ovim kraljevstvom i provincijam ivu, razumevam koliko grke crkve, toliko i latinske sledovatelje, ne iskljuavajui ni same Turke Bonjake i Ercegovce, budui da zakon i vera moe se promeniti, a rod i jezik nikada. Bonjak i Ercegovac Turin, on se Turin po zakonu zove, a po rodu i po jeziku, kako god su bili njegovi ukundedovi, tako e biti i njegovi posljednji unuci: Bonjaci i Ercegovci, dogod Bog svet dri. Oni se zovu Turci, dok Turci tom zemljom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vilajet, otkuda su proizili, Bonjaci e ostati Bonjaci i bie to su njihovi stari bili. Za sav dakle srpski rod j a u prevoditi slavni i premudri ljudi misli i sovjete, elei da se svi polzuju. Milutin K. Dragutinovi (pripremio za tampu), Domaa Pisma Dositeja Obradovia, SKZ, 51, Beograd-Zagreb 1899.; Z. Popovi (pripremio za tampu), ivot i prikljuenja Dimitrija Obradovia nareenoga u kaluerstvu Dositeja njim istim spisat i izdat, SKZ, 8, knj. II, Beograd 1893.; Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Zagreb 1990., str. 51. (dalje: Od tradicije do identiteta) 174

Dr. sc. SENAID HADI Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova uloga u prozonu muslimanskog stanov.

napisao Pjesmu na insurekciju Serbijanov.16 Dositej Obradovi je obilazio evropska sredita (Grac, Be, London, Pariz) ali i prostore junoslavenskih zemalja u kojima su ivjeli pravoslavci, i tom prilikom im davao upute o neophodnosti jaanja pravoslavne zasebnosti. Bio je prvi srpski javni radnik koji je naglaavao pravoslavnu-srpsku istovjetnost sa muslimanima. Dositej Obradovi je govorio o jedinstvenoj slavenosrpskoj naciji na irem prostoru Balkana, to je ukljuivalo i teritorij Bosanskog ejaleta, na nain to je sve narode tih prostora poistovjeivao sa srpskom nacijom.17 Ta ideja je ostala prepoznatljiva u njegovoj izjavi da se moe promijeniti obred i vjera, a rod i jezik nikako i nikada. Upravo tako uspostavljena njegova teza bila je polazna osnova i predmet svih daljih odnosa Kneevine Srbije ali i Srba prema muslimanima (njima nije ostavljana mogunost da se osjeaju a posebno izjanjavaju drugima i drugaijima u nacionalnom smislu). Prosvjetitelji i tvorci velikosrpskog projekta ujedinjeni u provoenju plana ienje6 4 Bonjaka iz Kneevine Srbije Djelima Dositeja Obradovia bio je oduevljen tada mladi 17-to godinji Vuk Stefanovi Karadi,1 8 inae poznat po tome to je bio velikomrzac svih Osmanlija, a posebno Bonjaka.19 Vuk se pojavio pred ueni svijet 1814. godine sa svojom Malom prostonarodnom Slaveno-Serbskom Pesnaricom, a poslije toga sa nizom drugih spisa iz podruja jezikoslovlja, narodne knjievnosti, etnografije, savremene

16 Evo nekih od stihova iz te pjesme: Votani, Serbije, mati naa mila i postani opet to si prije bila! (...) Tamo gdje god je srpska dua koja tamo je meni otadbina moja, Bosna sestra tvoja, na tebe gleda, Hercegovina zemlja i Cernjaja Gora (...) svi tebi pomo nebesnu ele, sve dobre due tebi se vesele (...). Miodrag Popovi, VukStef. Karadi 1787-1864 ., Tree izdanje, Beograd 1987., str. 1718, 27. 1 7 Da se od slinih stavova na prostoru Srbije nije odustalo ni na kraju dvadesetog stoljea najbolje ilustrira slijedea izjava: (...) U evropskim naunim krugovima Bosna i Hercegovina su vekovima smatrane sastavnim delom srpske etnike i nacionalne celine. U tim jednodunim gledanjima stvari poinju da se menjaju nakon Berlinskog kongresa (1878.) i nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Fenomen Bosne j e fenomen etnikog i verskog u istoriji mnogih evropskih i drugih naroda. I ovde je re o, u osnovi, jednom narodu, verski izdeljenom, vera je vekovima bila glavni faktor u kulturnom ivotu Bosne (...). Usporedi: Slavenko Terzi, Re na otvaranju skupa, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena. Meunarodni nauni skup 13-15. decembar 1994., Istorijski institut SANU, Zbornik radova, knj. 12, Beograd 1995., str. 7-9. 1 8 Njega Milorad Ekmei naziva ocem moderne srpske kulture. Vidi: Milorad Ekmei, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918., knj. 1 1790-1860., Beograd 1989., str. 167. 19 Vuk Stefanovi Karadi, Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, Be 1849. U uvodnom dijelu ,,koveia, Vuk je isticao aljenje to nije uspio obii sve krajeve naeg naroda, a posebno Bosnu i Hercegovinu4 4 ; Vuk Stefanovi Karadi, Milo Obrenovi, knjaz srpski, ili graa za Srpsku istoriju naega vremena, Budim 1828.; Vatrosav Jagi, Zasluge Vuka Stefanovia Karadia za na narodni jezik, Zagreb 1864. 175

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

srpske historije i dr. Njegovi se pogledi u osnovi nisu razlikovali od Dositejevih.20 Daleko najznaajniji je lingvistiki model nacionalne determinacije Vuka Stefanovia Karadia koji je ubrzo bio prihvaen od novih generacija srpske inteligencije i politiara u 19. i 20. stoljeu, ne samo u nezavisnoj srpskoj dravi, Kneevini (od 1882. Kraljevini) Srbiji, nego i od strane srpske inteligencije u okvirima Habsburke Monarhije (tj. Austro-Ugarske od 1867.).21 Smatra se d a je upravo Vuk udario kamen temeljac modemom odreenju srpske nacije oznaivi jezik kao osnovnu i najvaniju odrednicu za utvrivanje nacionalne pripadnosti.22 Primjenjujui u praksi lingvistiki model odreivanja srpske nacije neki ideolozi Srpstva4 4 su zamiljali budue granice ujedinjene srpske drave koja bi obuhvatala itav lingvistiki srpski narod. To je po njima bio najbolji put za definitivno rjeenje srpskog pitanja na Balkanu i jugoistonoj Evropi.23 Naunu osnovu za odreivanje Srpstva4 4 a preko njega i srpskih zemalja dala je upravo lingvistika koncepcija definisanja srpske nacije Vuka Stefanovia Karadia, koncepcija koja se permanentno provlaila kroz itavo 19. i 20. stoljee ivei meu srpskom inteligencijom sve do dananjih dana. Viestoljetni eljeni cilj Srba da se oslobode turskog jarma konano je urodio plodom poetkom 20. stoljea kada je Kraljevina Srbija u savezu sa Cmom Gorom, Grkom i Bugarskom uspjela da porazi Osmansko carstvo i proiri svoje dravne granice obuhvatajui
20 M. Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 52-53. 2 1 Slino srpskoj i savremena hrvatska historiografija, ili neki od predstavnika te historiografije, nedvosmisleno priznaje prvostepenu vanost jeziku kao nacionalnom odreivau. Tako moemo proitati slijedeu ocjenu vanosti odluke Hrvatskog sabora o proglaenju hrvatskog jezika 1847. godine kao zvaninog administrativnog jezika u Hrvatskoj i Slavoniji: Hrvatski jezik, glavni element identiteta nacije, odolio je svim nasrtajima germanizacije, maarizacije, talijanizacije, te ga je Hrvatski sabor 1847. godine proglasio slubenim jezikom u javnom ivotu. Duan Bilandi, Hrvatska moderna povjest, Golden Marketing, Zagreb 1999., str. 24. 22 Tako je, u razvijanju nacionalne svijesti jedna od perfidnijih metoda krivotvorenja narodnosne komponente upravo Vukova teza o jezikom jedinstvu, koju iznosi u naslovu: Srbi svi i svuda. 23 Ovom prilikom radi ilustracije navodimo neke stavove s kraja 20. stoljeu o ulozi jezika u rjeavanju srpskog4 4 pitanja4 4 . (...) Cela evropska nauka je od samog poetka nacionalnih preporoda foajem XVIII veka slona u oceni da jezik sainjava bie nacije i da su granice jednog jezika u isto vreme mee dokle se prostire teritorija nekog naroda. Srpski naunici su u ovome ili za istraivanjem katolikih naunika Kopitara i Dobrovskog. Sva su rana nauna dela o tome bila slona da tokavski govor predstavlja teritorijalnu osnovu srpskog naroda, a u tom pogledu je i elo susedstvo Bosne uvek smatrano srpskom zemljom. Cak i politiki pokreti prologa veka (19. stoljee, op. a.) veinom prihvataju ovakvu sliku. Hrvatski Ilirci i voi Hrvatske Narodne stranke izmeu 1860. i 1870. su takoe polazili od toga da su Bosna i Hercegovina srpske zemlje (...). Vidi: Milorad Ekmei, 4 tO istraivanju istorije Bosne i Hercegovine danas, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena. Meunarodni nauni skup 13-15. decembar 1994., Istorijski institut SANU, Zbornik radova, knj. 12, Beograd 1995., str. 20-21. 176

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova ulom u progonu muslimanskog stanov.

Srbe iz June Srbije, tj. Vardarske Makedonije, i Srbe iz Stare Srbije, tj. Kosova, Metohije i Sandaka (Stari Ras).24 Potrebno je podsjetiti daje u historiji srpske politike misli sve do sredine 19. stoljea vladalo uvjerenje da nacionalna drava srpskog naroda treba da bude izgraena obnavljanjem historijske (srednjovekovne) drave Srba. Princip historicizma, ili historijskog dravnog prava je bio dominantan u srpskoj politikoj ideologiji sve do tridesetih i etrdesetih godina 19. stoljea. Iz razloga primjene principa historicizma u ideolokim koncepcijama izgradnje, tj. obnove, drave srpskog naroda, Srbi sa prostora Habsburke Monarhije (iz June Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) nisu ozbiljno privlaili panju ideologa srpske dravnosti. Meutim, tridesetih i etrdesetih godina 19. stoljea srpska dravno pravna politika misao je dobila radikalno novu ideoloku dimenziju za ije se rodonaelnike mogu smatrati Vuk Stefanovi Karadi i Ilija Garaanin. Radikalna promena srpske politike ideologije se sastojala u tome to je Vuk Stefanovi Karadi postavio temelje lingvistikom modelu defmisanja srpskog ethnos-a, dok je Ilija Garaanin postavio temelje lingvistikom modelu nacionalne drave srpskog naroda. Sutina ovog Karadi-Garaaninovog modela lingvistikog Srpstva i srpske drave je u tome da se svi tokavci (Juni Slaveni koji govore tokavskim dijalektom) smatraju etnikim Srbima koji imaju prirodno pravo da osnivanjem jedinstvene drave svih lingvistikih Srba postanu nacija.25 Dvije navedene teorije lingvistikog Srpstva i drave lingvistikog Srpstva sigurno predstavljaju novu dimenziju u historiji srpske politike ideologije koja se bavila rjeavanjem tzv. srpskog pitanja a pod kojim se podrazumijevalo osloboenje i dravno-nacionalno ujedinjenje cjelokupnog ,,Srpstva. U historiji srpske nacionalne ideoligije i politike misli 19. i 20. stoljea dominantno mjesto je zauzimalo pitanje osloboenja i ujedinjenja svih Srba na prostoru jugoistone Evrope ili pak samo onih Srba koji su ivjeli u dravnim okvirima Osmanskog carstva. Ideoloka osnova odreenja i ujedinjenja ,,Srpstva u okviru jedinstvene nacionalne dravne organizacije je formirana u prvoj polovini 19. stoljea meu

24 V. B. Sotirovi, Lingvistiki model defmisanja srpske nacije, str. 17. 25 Kada govori o granicama srpskog jezika Vuk Stefanovi Karadi konstatira da se cio narod koji broji oko 5 miliona, ne zove Srbima. Tako se zovu samo pravoslavni; Muslimani se zovu pravim Turcima, a katolici razliito u raznim krajevima. Ali, Vuk vjeruje da e kod Srba muslimana prosvjeta uiniti to da nijesu Turci nego Srbi. Usporedi: M. Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 52-53; V. B. Sotirovi, Lingvistiki model defmisanja srpske nacije, str. 20-21. 177

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

istaknutim srpskim javnim i kulturnim radnicima koji su ivjeli i radili ili u kneevini Srbiji ili van nje.26 Openito, kada se govori o Vuku Stefanoviu Karadiu njegovo djelovanje moe se svesti na slijedee formulacije: svi pravoslavci (dakle i Crnogorci i Makedonci) su, naravno, Srbi; bosanski muslimani (pa ak i dio albanskih muslimana) poislamljeni su pravoslavci, dakle Srbi; hrvatski katolici su pokatolieni pravoslavci; svi koji su kroz historiju otpali4 4 od srpstva zbog prelaska4 4 na drugu vjeru, mogu se i trebaju vratiti veri svojih otaca4 4 tj. pravoslavlju, a samim time i srpstvu. Rezultat takvog razmiljanja jeste poticanje uvjerenja da na junoslavenskom prostoru ive zapravo samo Srbi ili, pak, da su Srbi kudikamo najrasprostranjeniji i najbrojniji narod u Evropi. To je u pozadini imalo velikosrpska teritorijalna posezanja sa jasnim ciljem: ujedinjenje svih srpskih zemalja4 4 u Veliku Srbiju ili svi Srbi u jednoj dravi4 4 .27 Vuk Stefanovi Karadi Bonjacima-muslimanima nije ostavio mogunost da se sami opredijele, pa, vjerovatno iz tih razloga u svojoj knjizi Srpska istorija naeg vremena on za brojne ubijene muslimane Beograda i drugih mjesta upotrebljava glagol oistiti4 4 (ne ubiti, pogubiti, poiniti genocid i slino). Upravo po njegovom nagovoru ura Danii je 1848. pod naslovom Stara pjesma za novo vrijeme4 4 , pisao: Dohvatite otre mae, Otre mae, dline, tanke, Nek se turska majka plae, Oplakuju svoje danke, (...) Nek se turska krv proliva, rtva nam je to milija, Nego ulje iz kandila i izmirna iz kadila.28

26 Sima Milutinovi Sarajlija, ore Magaraevi, Dositej Obradovi, Vuk Stefanovi Karadi i dr. 27 Krajem dvadesetog stoljea iznose se neki od uzroka zbog kojih nije dolo do ujedinjenja svih srpskih zemalja. Izmeu ostalih, navode se i ovi: (...) Kada je re o procesu srpske nacionalne integracije, dublje uzroke srpske razdeljenosti verovatno treba traiti i u nedovoljnom koritenju kulturnih sredstava - prosvete, kulture i obrazovanosti, za ostvarenje srpske nacionalne ideje (...). Vidi: Slavenko Terzi, Re na otvaranju skupa, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena. Meunarodni nauni skup 13-15. decembar 1994., Istorijski institut SANU, Zbornik radova, knj. 12, Beograd 1995., str. 9. 28 erim Rastoder, Odnos Kneevine Srbije prema Bosanskom ejaletu od 1833. do 1860. godine, (magistarski rad) Mostar 2011., str. 135; Miodrag Popovi, Vuk. Stef Karadi1787-1864., Beograd 1987., str. 357-358. 178

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova uloga u progonu muslimanskog stanov.

Puna politika primjena, ideja Vuka Stefanovia Karadieva osnaena je ,,Naertanijem iz 1844., kojim su udareni temelji svim buduim velikosrpskim nakanama.29 Tako su dva najznaajnija rada posveena pitanjima razvijanja i jaanja nacionalne svijesti Srba, zatim realizacije velikosrpskih nakana, a koji se tiu i odnosa prema Bonjacima, iz prve polovine 19. stoljea koji pripadaju iroj lepezi nacionalnih planova i projekata, bila: Srbi svi i svuda, lanak Vuka Stefanovia Karadia, jednog od najznaajnijih srpskih intelektualaca moderne srpske istorije, i Naertanije Ilije Garaanina, jednog od najsposobnijih politiara modeme srpske drave.30 tavie, ova dva rada su bila u isto vrijeme i dva najutjecajnija projekta, teorije i shvatanja nacionalne ideje, nacionalnih ciljeva i pravaca nacionalnog rada u budunosti.3 1 Oba ova djela su napisana skoro u isto vrijeme ali od strane autora razliitog profesionalnog i intelektualnog profila. Prvo djelo, lanak Srbi svi i svuda je napisano 1836. i kao teoretski rad tampano u Beu 1849. u asopisu Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona?2 Vukovo djelo je bilo pristupano irem krugu italaca jer je bilo tampano samo nekoliko godina nakon njegovog nastanka. Za razliku od Vukovog rada, Garaaninovo djelo, napisano 1844. kao tajni plan srpske spoljne politike u nastupajuem periodu, nije tampano niti je javno prodavano vie od pola stoljea. Razlog za to je bio taj to je Ilija Garaanin, u to vrijeme ministar unutranjih poslova kneevine Srbije, svoj tajni spis namijenio samo uskom krugu najutjecajnijih srpskih politiara kao smjernice za
29 Istaknuto sveenstvo pravoslavne crkve je, takoer, imalo vanu ulogu u nacionalnoj homogenizaciji Srba uope. Meu njima, po propagandno-konspirativnoj djelatnosti isticali su se karlovaki mitropolit Stevan Stratimirovi, gomjokarlovaki vladika Mojsije Miokovi, zemunski sveenik Peji i dr. Na taj nain, bila je razvijena i unutarcrkvena mrea u irem smislu. Ljubomir Anti, Velikosrpski nacionalni program. Ishodita i posljedice, Zagreb 2007.; Slobodan Jovanovi, Ustavobranitelji i njihova vlada (1838-1858), Beograd 1933.; Rado Ljui, Knjiga o Naertaniju. Nacionalni i dravni program Kneevine Srbije (1844), Beograd 1993.; Petar Simuni, Naertanije Tajni spisi srpske nacionalne i vanjske politike. Zagreb 1940.; Nika Stani, Problem Naertanija" Ilije Garaanina u naoj historiografiji", Historijski zbornik, god. XXIXXII/ 1968.-69., Zagreb 1971., str. 179-196; Mihailo Vojvodi, Velika Srbija u shvatanjima Stojana Novakovia". Zbornik radova sa Meunarodnog naunog skupa odranog u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti 24-26. oktobra 2002., Srpska knjievna zadruga, posebna izdanja, Beograd 2003. 30 Vuk Stefanovi Karadi, Milo Obrenovi knjas srpski ili graa za Srpsku istoriju naeg vremena, Budim 1828. Vuka zbog prikupljanja i izdavanja grae za srpsku istoriju naeg vremena" Radovan Samardi svrstava meu najznaajnije srpske historiare prve polovine 19. stoljea". Usporedi: Radovan Samardi, Pisci srpske Istorije, Beograd 1976., str. 143-166. 3 1 V. B. Sotirovi, Lingvistiki model dejinisanja srpske nacije, str. 21-23. 32 Vuk Stefanovi Karadi, Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, I, Be 1849. 179

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

voenje nacionalne politike. Meutim, kao to to esto biva u praksi, iako tajni plan, Naertanije je 1888. ve bilo poznato uskom krugu austrougarskih politiara da bi 1906. godine iri krug italaca bio upoznat sa osnovnim idejama Garaaninovog djela. Jedan od principijelnih razloga za sporenje u historiografiji oko Naertanija je injenica da je originalni rukopis izgubljen pa se izvorni tekst, koji nije ni dovren od strane autora, moe rekonstruisati samo na osnovu nekoliko prepisa autentinog teksta. Politiku jaanja nacionalne svijesti pravoslavnog stanovnitva i razvijanja mrnje prema muslimanima praktino su provodile vojskovoa i politike voe. Ona je dola do izraaja ve poetkom 19. stoljea tokom Prvog srpskog ustanka kada su ustanici u duhu Karaoreva stava da sve gradove na Balkanu Turci, ako ne milom to silom moraju da napuste,34 te pismom Hercegovcima u kome stoji: udrite vi od te strane a mi emo od ove s neustraivim duhom i pomou bojom proe mjesec dana sastae nam se vojska u Sarajevu, je muslimansko-tursko,36 Takvim Karaorevim postupkom prema Bonjacima, uspostavljen je standard svih daljih odnosa prema ovom narodu, tokom cijelog 19. stoljea. Posebno je tokom prvog srpskog ustanka stradalo Uice, koje je tada imalo 3.500
'Vn

palili i ruili sve to

muslimanskih i 600 pravoslavnih kua.

Za raspoloenje pobunjenika i irenje

33 Jedan od prepisa teksta Naertanija priredili su: Milenko Vukievi i Dragoslav Stranjakovi, a nalazi se u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu (NbSuB), Rukopis 343/III-2 i Rukopis 163; Usporedi: Dragoslav Stranjakovi, Kako je postalo Garaaninovo Naertanije ", Beograd 1939. 34 Ovakav odnos prema nesrpskom (nepravoslavnom) stanovnitvu neki historiari pravdaju zakljukom da su Srbi u Prvi srpski ustanak uli s formiranom nacionalnom sveu, s dravotvornim idejama i ak s programskim vizijama o osloboenju i ujedinjenju itavog srpskog naroda. edomir Popov, Velike Srbije nikad nije bilo, Nin, 05. 04. 2007., str. 83-84; Usporedi: edomir Popov, Velika Srbija, stvarnost i mit, Sremski Karlovci 2007. 35 Miroslav orevi, Bosna i Hercegovina u stratekim planovima srpskih ustanika, Pregled, I, Sarajevo 1954.; Milorad Ekmei, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918., knj. 1 1790-1860., Beograd 1989., str. 176. 36 Veliki aktivista u Bosni tokom srpskih ustanaka u Smederevskom sandaku 1804-1815. godine bio je Sima Milutinovi Sarajlija. Boravei kao pisar kod kneza Miloa Obrenovia nakon 1815., na njegovu inicijativu, a na osnovu prikupljenih spisa, radio je na pisanju srpske historije. Njegovo djelo u kojem je veliana uloga kneza Miloa, odisalo je mrnjom prema Turcima4 4 . Ta tenja se najvie ispoljavala u tenji Srba da nakon 1815. godine to prije oiste4 4 Smederevski sandak od Turaka4 4 . Sima Milutinovi Sarajlija, Istorija Srbije. Od poetka 1813e do konca 1815e godine, Beograd 1888., str. 97. 37 Ustanici su, osim Uica, napadali abac (Bugurdelen), Smederevo, Valjevo, te opljakali itavu okolicu Beograda. U tim napadima Sto god im je muslimana dopalo ruku, poubie ili obeastie, ne obazirui se ni na spol ni na godine, opiijenie i poharae na togod naioe putem a iz gradova i sela razbjegao se prestravljeni muslimanski narod, esto gol i bos. Vidi: iro Truhelka, Bonjaci i prvi srpski ustanak4 4 , Glasnik Zemaljskog muzeja, br. XXIX, Sarajevo 1917., str. 249 (5). 180

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova uloga u progonu muslimanskog stanov.

njihovog utjecaja u Bosanskom ejaletu, vanu ulogu imali su guslari, narodni pjevai i pjesnici. Klasian primjer guslara bio je Filip Vinji zvani srpski Homer, koji je putujui od jednog do drugog mjesta ne samo propagirao nacionalnu homogenizaciju Srba, ve je obavljao i pijunske poslove.
IO

Tiha, skrivena, ali ogorena borba protjerivanja Bonjaka iz Smederevskog sandaka nastavljena je i poslije ustanaka 1804-1815. godine u (...) upornoj graanskoj, kulturnoj i ekonomskoj borbi, koju je, naroito u Beogradu, knez Milo vodio s nenadmanom snagom i divnom vjetinom. 39 Odnos Karaorevog nasljednika kneza Miloa Obrenovia, prema

Bonjacima-muslimanima bio je nedvojben.40 Naime, on ih je smatrao Turcima, koje treba oistiti iz srpske drave. Stoga se on zduno zalagao da se u svim dokumentima koja su se odnosila na rjeavanje srpskog pitanja, definie njihovo iseljavanje (Sto manje Turaka, utoliko slobodnija Srbija). Knez Miloeva politika iseljavanja, rezultirala je da su u periodu od 1830. do 1834. iz kneevine Srbije, osim iz utvrenih gradova, iselili svi muslimani, osim oni koji su se proglasili Ciganima. Nakon to je uspjeno zavrio prvu fazu ienja kneevine Srbije od muslimana, knez Miloeva vladavina je od 1839. pa sve do 1858. godine, zamijenjena vladavinom ustavobranitelja 41 Ponovnim povratkom knez Miloa

38 Filip Vinji je poznat po tome stoje prvi srpski ustanak opjevao sa 17 pjesama, 5.001 stihom. 39 Raid-beja, Istorija udnovatih dogaaja u Beogradu i Srbiji4 4 , Spomenik Srpske kraljevske akademije, XXIII, knj. I, Beograd 1894., str. VII.; Mirjana Marinkovi, Srbija prve polovine XIX veka u Istoriji udnovatih dogaaja u Beogradu i Srbiji Raida beograanina i Memoaru Ibrahima Man sur-efendije4 4 , str. 179-186; Mirjana Marinkovi, Istorija oima gubitnika4 4 , Istorijske sveske, br. 11, Beograd novembar 1998. 40 Ovog nepismenog kneza pomamnog za lijepim enama i bogatstvom, Vuk Stefanovi Karadi ocijenio je s pet glavnih svojstava: sprdnja, samoljublje, prezrenije sviju drugih ljudi, samovoljno vladanje i upravljanje zemljom. Osim ovih Vuk dodaje da je pravi tiranin i najvei bezakonik. Vladimir Stojanevi, Milo Obrenovi i njegovo doba, Beograd 1966., str. 80; Vladimir Stojanevi, Vuk Karadi i knez Milo Obrenovi4 4 , Historijski zbornik, XVIII/1965., Zagreb 1966., str. 103-118; Ljubomir Stojanovi, Vuk Karadi o unutranjoj politici kneza Miloa. Njegovo pismo knezu od 12. aprila 1832., Beograd 1923.; Vuk Stefanovi Karadi, Skupljeni istorijski i etnografski spisi, Beograd 1898.; Vuk Stefanovi Karadi, Milo Obrenovi knjaz Serbije, ili graa za srpsku istoriju naeg vremena, Budim 1828. U ovom djelu Vuk pie samo pozitivno o Milou. 41 Uporedo sa protjerivanjem teklo je i ekonomsko unitavanje muslimanskog stanovnitva u gradovima kneevine Srbije. O tome svjedoi i jedna zabiljeka britanskog putopisca koji je 1843. godine boravio u Beogradu. Piui o trgovini on za muslimane navodi slijedee: (...) Turci su veoma siromani i bave se najskromnijim zanimanjem oni su amdije, nosai, berberi, kafedije i sitne zanatlije koje zadovoljavaju potrebe svojih sunarodnika za odreenim proizvodima, kao i potrebe turskog garnizona u tvravi (...). Branko Momilovi, Beograd u putopisu Endrua Aribalda Pejtona4 4 , Beograd u delima evropskih putopisaca, SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja 80, Beograd 2003., str. 166. 181

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

na vlast 1858. godine, opet je aktuelizirano pitanje iseljavanja muslimana iz Kneevine Srbije. To se desilo za vrijeme vladavine njegovog sina kneza Mihaila,42 u vremenu od 1862. do 1867., kada je dolo do potpunog iseljavanja muslimanskog stanovnitva iz kneevine Srbije 43 Posljednja naredba o izgonu muslimana iz Smederevskog sandaka izdata je 1862. godine, to je sankcionirala i meunarodna konferencija odrana u septembru 1862. godine u Kanlidi (istanbulsko predgrae). Po prvom i estom lanu zakljuaka ove konferencije muslimani su se trebali iseliti to je mogue bre. Meutim, ne ekajui bilo kakvu konferenciju, muslimansko stanovnitvo je, jo polovinom 1862. godine, zapoelo neorganizirano, i u veim grupama, prelaziti preko Drine u Bosnu. Tada se iz Beograda i drugih Srbima predatih gradova iselilo preko 10.000 porodica ostavivi sva svoja dobra pokretna i nepokretna Srbima: tobo da kasnije naplate, no na alost ti nisu nikada to naplatili. Od istih neto se iselilo u Rume liju a veina u Bosnu i to u Tuzlanski sandak.44 Prema podacima ruskog konzula u Sarajevu, iz Srbije je zakljuno 18671868. godine, za vrijeme konanog iseljavanja srbijanskih gradova, prelo u Bosnu oko 30.000 muslimana 45 Time su Turci konano uklonjeni iz Srbije 46

42 Knez Mihailo Obrenovi je od svog dolaska na vlast 1860. zapoeo jaku agitaciju protiv Osmanske drave. Stanoje Stanojevi, Istorija srpskog naroda , Beograd 1926., str. 368-369. 43 Selidbe iz Srbije zapravo su poele ve nakon austrijsko-osmanskih ratova 1737-1738., a onda se nastavile u nekoliko valova: 1788., 1810., 1820., 1832.-1834., i konano 1862. godine. Skender Rizaj, 0 migracionim kretanjima na Balkanu (1877-1878), Meunarodni nauni skup povodom 100-godinjice ustanka u Bosni i Hercegovini, drugim balkanskim zemljama i istonoj krizi 18751878. godine, ANU BiH, posebna izdanja, knj. XXX, Sarajevo 1977., str. 194-195; aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine'4 , lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. II, Tuzla 1958., str. 74-138; Safet Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804-1862), Stav, asopis za drutvena pitanja, kulturu i umjetnost, god. II, br. 4/5, Tuzla 2003., str. 45-46; Muhamed Hadijahi, Neki rezultati ispitivanja etnikih kretanja u Bosni u XVIII i prvoj polovici XIX stoljea4 4 , Prilozi Instituta za istoriju, god. XI-XII, br. 11-12, Sarajevo 1975-1976., str. 289-300; Galib ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu , 30, Sarajevo 2001., str. 89-116; Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990., str. 122; Leopold Ranke, Srbija i Turska u XIXveku , Beograd 1892., str. 487-488. 44 Sejfudin Fehmi Kemura, Srpski ustanak p o d Karaorem od godine 1804. do godine 1862., Po turskim izvorima, Sarajevo 1916., str. 396-397; Usporedi: Galib ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu , 30, Sarajevo 2001., str. 92-93; Isti, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, Bosna i Hercegovina u XIXstoljeu. Studije i lanci, Teanj 2008., str. 459-503. 182

Dr. sc. SENAID HADI - Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova ulova u progonu muslimanskov stanov....

Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz srbijanskih gradova dovelo je do znaajnih konfesionalnih promjena u gradovima,47 zatim promjene su bile evidentne na relaciji selo-grad i mijeanju seoskog i gradskog stanovnitva. Muslimansko stanovnitvo je postepeno tokom 19. stoljea protjerano iz svih gradova Srbije, a na njihovo mjesto dolazilo je seosko stanovnitvo iz unutranjosti Srbije ili doseljenici, kao i oni koji su pobjegli u Austriju ili centralnu Evropu. Kako biljee neki ,,naunici: U Beogradu se osetila velika ivost i silan ekonomski napredak. Novo vreme i novo stanovnitvo imali su drugaijih potreba i navika od dotadanjih starinskih, primitivnih i orijentalnih (...). U svome brzom poletu nae su varoi postale najnaprednije take nae zemlje. U njima su zasejane i uspele prve klice ekonomskog napretka i kulturnog uzdizanja Srbije, a to su one injenice iz kojih je poticao celokupni polet ne samo Srbije, nego i duhovno i nacionalno osveenje i podmlaivanje u elom naem narodu i izvan nje 48 U jednom drugom radu isti ,,naunik je sam sebe demantovao kada navodi: Poreklo stanovnitva je prouzrokovalo mnoge razlike grada i sela. U gradu je bilo vie stanovnika stranog porekla. Grci, Cincari, Jevreji i Jermeni, je r su oni bili napredniji u nainu razmiljanja i delanja.49 Dalekosenost djelovanja prosvjetitelja izvan Kneevine Srbije Zagovornicima velikosrpskih aspiracija nije bilo dovoljno samo protjerati muslimane iz Kneevine Srbije, nego su svoju obrazovnu politiku iz Kneevine Srbije uspjeno prenijeli na prostore Bosanskog ejaleta u koji su dopremani udbenici. Udbenici su dopremani najee poluilegalno preko trgovaca koji su nabavljali robu u Smederevskom sandaku,50 i upuivani uitelji,5 1 najee
45 Navedene podatke treba uzeti sa rezervom zbog toga to jo uvijek ne postoje historijski izvori koji bi ih mogli potvrditi. Ibrahim Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878), Sarajevo 1988., str. 91; Philip J. Cohen, Srpski tajni rat. Propaganda i manipulacija historijom, Sarajevo 1996., str. 260. 46 Duan T. Batakovi, Milan St. Proti, Nikola Samardi, Aleksandar Foti, Nova istorija srpskog naroda, Beograd 2000., str. 164. 47 Primjera radi, prema pisanju ruskog oficira, u Beogradu je 1830. godine od 10.000 stanovnika bilo oko 4.000 muslimana. Radivoje Bojovi, Opis Beograda Aleksandra Grigorijevia RozelionSaaljskog iz 1830. godine, Beograd u delima evropskih putopisaca, SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja 80, Beograd 2003., str. 215. 48 Tihomil orevi, Srbija pre sto godina, Beograd 1946., str. 165-166.; Tihomil orevi, Selo kao naselje. Na narodni ivot, SKZ, Beograd 1923. 49 Tihomir orevi, Na narodni ivot, knj. 1, Prosveta, Beograd 1984., str. 53-57. 183

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S IM PO ZIJU M A

svetenici, ali i novi trgovaki sloj.52 Preko njih je jo tokom 1827. dopremljen
C* 3

Vukov Prvi srpski bukvar i jo neki srpski udbenici.

Crkvene i svjetovne

knjige nabavljane su izvan Bosne, najee iz susjednih zemalja (kneevina Srbija),54 a prepisivane u pravoslavnim manastirima. Najpoznatiji su manastir sv. Trojica u Pljevljima55, Tvrdo kod Trebinja i itomisli.56 Uz manastir kod Gorada u 16. stoljeu (1519.) nastala je i prva tamparija na bosanskohercegovakom tlu, na ijem elu se nalazio Boidar Goradanin. U njoj su tampane prve knjige koje imaju knjievnu i hroniarsku vrijednost. Uglavnom je cvjetala prepisivaka i epigrafska djelatnost, rodoslovi, panegirici. U krug ove religiozne literature pripadaju radovi: "Lestvica" Jovana Skolastika, prepisana u Vozui, te "Zbornik molitava" iz Paprae.57 Analizirajui sadraje udbenika iz tog vremena, a u kontekstu iseljavanja - protjerivanja Bonjaka iz kneevine Srbije u
50 Vaso Vojvodi, Rad Srbije na pomaganju prosvete u Bosni i Hercegovini (1868-1876), Kikinda 1989., str. 34. 5 1 Osim dostavljanja udbenika i slanja uitelja u Bosanski ejalet, Kneevina Srbija je od 1842. godina radila i na kolovanju pravoslavne djece. Prioritet su imali uenici iz Novopazarskog sandaka, iz plemena Vaojevia, zatim Mostara i Sarajeva (Sava Kosanovi, Jovan Perovi, Niifor Dui). Vaso Vojvodi, Tri Garaaninova poverenika za politiki rad u Hercegovini4 4 , Ilija Garaanin (1812-1847), Beograd 1991., str. 412; Srbske novine, Bosna i Hercegovina4 4 , Beograd 8. maja 1851.; Miomir Dai, Dodiri i veze crnogorskih brdskih plemena i Srbija u doba ustavobraniteljskog reima4 4 , Ilija Garaanin (1812-1847), Beograd 1991., str. 433-459. 52 Uslijed nedostatka tamparije, u 17. stoljeu poinju dolaziti crkvene knjige iz Rusije, a njihovo umnoavanje se odvija u manastirima. U 18. stoljeu postaju rusko-srpski odnosi intenzivniji. Iz ruske literature, jo od vremena Petra Velikog dolaze knjige. One proiruju uski crkveni duh pravoslavne literature. Tako postepeno utjecaj Rusije na obrazovanje juno-slavenskoga klera postaje jai, a slavenski crkveni jezik nadomjetava se ruskim. Dragoljub Dragojlovi, tampanje i prepisivanje irilskih knjiga u balkanskim gradovima Turskog Carstva XV - XVIII veka4 4 , Zbornik radova: Gradska kultura na Balkanu (XV - XIX veka), SANU, Balkanoloki institut, posebna izdanja, knj. 20, Beograd 1984., str. 169-172. 53 Arhiv SANU Beograd, Republika Srbija, dok. br. 8552/243. Opis kadiluka, od 16. decembra 1952. godine. Pored kulturnog utjecaja kojega je imao Vuk u Bosanskom ejaletu/ on je, poetkom este decenije 19. stoljea, zajedno sa Ilijom Garaaninom, bio aktivno ukljuen na nacionalnom jaanju i pripremanju za pobunu crnogorskih plemena i pravoslavne raje Hercegovine, protiv Uzviene Porte. 54 Arhiv Republike Srbije, fond: Ministarstvo prosvete i crkvenih dela, fascikl VII, dok. br. 940, 1854./1869.; Nenad Uri, Srpska kola u Viegradu (1865-1875)4 4 , Istorijski asopis, knj. LVII, Beograd 2008., str. 253-282. 55 Dravni arhiv Republike Srbije Beograd, fond: Dravni Savjet, Rolna 217, Savetu Kneevstva Srbskog, dok. br. 752/856. Osim pomoi u knjigama, iz Kneevine Srbije je dolazila i druga vrsta saradnje. Tako su se predstavnici ovog manastira, dopisom od 30. septembra 1856. godine obratili za pomo knezu Aleksandru Karaoreviu. On je odobrio sredstva u visini od 150 carskih dukata za sanaciju tete izazvane poarom u manastiru ,,Sv. Trojice4 4 . 56 ejh Sejfudin ef. Kemura, Vladimir orovi, Prilozi za istoriju pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u XVIII. i XIX. stoljeu4 4 , GZM, XXIV, sv. 2, Sarajevo 1912., str. 413-441; Vladimir orovi, Hercegovaki manastiri4 4 , GZM, XXIV, sv. 3, Sarajevo 1912., str. 545-554; Ljiljana evo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka 2002. 57 Ljiljana evo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878., Banja Luka 2002. 184

Dr. sc. SENAID HADI Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova ulova u progonu muslimanskog stanov.

19. stoljeu moe se zakljuiti d aje knez Milo sainio politiki plan iseljavanja muslimanskog stanovnitva4 4 , tj. Turaka4 4 iz Kneevine Srbije.58 Tako je mrnja prema Bonjacima-muslimanima nala mjesta u udbenicima kako onim koji su koriteni u kneevini Srbiji tako i onoj koja je dopremana u Bosanski ejalet. U svrhu realizacije velikosrpskih nakana, vlada Kneevine Srbije je, uz primjenu oruja, koritenje kola, uitelja ali i putem udenika, osnovala i tajne organizacije u Bosni koje su radile na irenju velikosrpskih (nacionalnih) ideja i dizanju ustanaka pravoslavnog stanovnitva. One su djelovale u gradovima i selima, a okupljale su omladinu. Njihova propagandna aktivnost bila je naroito izraena polovinom 19. stoljea, ali nije prestala da djeluje i kasnije.59 Osnovni cilj agenata bio je buenje antimuslimanskog raspoloenja i ohrabrenje pravoslavnog stanovnitva da oekuje skoro oslobaanje koje mu nosi Srbija4 4 .60 Osnovna zamisao i glavni cilj pokreta bio je prikljuenje Bosne Kneevini Srbiji. Tako pod snanim utjecajem susjednih Kneevine Srbije i Crne Gore dolazi do estih ustanaka pravoslavnog stanovnitva u Bosni. Ovi ustanci, na ijem elu se najee

58 Najprije je trebalo samo opomenuti sve one koji treba da se sele, i tom prilikom staviti im do znanja daje rok za njihovo iseljavanje ve proao, nareujui da svakog Turina koji bi se protivio iseljenju sveu i natovare ga zajedno sa pokretnim imanjem njegovim na kola i konja, pa da ga prevezu preko Drine. On je savjetovao i da se razvale sva sela du Drine ije stanovnitvo nee da se iseli u Bosnu, te da se ne dozvoli povratak stanovnicima protjeranim iz tih sela, niti da sakupe ljetinu. Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo 1996., str. 22; Safet Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804-1862), Stav, asopis za drutvena pitanja, kulturu i umjetnost, god. II, br. 4/5, Tuzla 2003.. str. 45-46. 59 Od 1846. godine Ilija Garaanin je zvanino zapoeo sa stvaranjem svojih tajnih organizacija u Bosanskom ejaletu. U Sarajevu je za agentni rad pridobio izvjesnog Bogdanovia koji je bio poverenik srpske vlade4 4 za Bosanski ejalet. Nakon njegove smrti, sin mu Bogdan preuzeo je te obaveze. Mrea srpskih agenata u Bosni se konstantno poveavala i irila. Ve krajem 1849. postojalo je 39 srpskih tajnih organizacija. Glavni povjerenik bio im je Matija Ban. Inae, svaki srpski agent pokrivao je po dvije do tri nahije. Zbog principa tajnosti, agenti se nisu meusobno poznavali, a svoje izvjetaje dostavljali su na osnovu instrukcija. Kao plaenik srbijanske Vlade, Teofil (Bogoljub) Petranovi je. 60-tih godina 19. stoljea oko sebe okupio mreu istomiljenika, koji su radili na irenju srpskog nacionalnog identiteta meu pravoslavcima, ali i meu dijelom Bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapanje u srpski nacionalni okvir. Vidi: Dragoslav Stranjakovi, Vlada ustavobranitelja 1842-1852.-unutranja i spoljna politika, Beograd 1932., str. 174-175; Vladimir Stojanevi, Junoslovenski narodi u Osmanskom Carstvu od Jerdenskog mira 1829. do Parikog kongresa 1856. godine, Beograd 1971., str. 191; Dragoslav Stranjakovi, Srbija pijemont junih Slavena 1842-1853., Beograd 1932., str. 12; Vladislav Skari, Izabrana djela. Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, knj. I, Sarajevo 1985. 60 Dravni arhiv Republike Srbije, Fond: Ilije Garaanina, Primeanje sverhu dvianija narodnog u Bosni, dok. br. 234, od 12. decembra 1847. godine. 185

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

nalaze pravoslavni svetenici ili voe pristigle izvan Bosne, dobijaju obiljeja nacionalnoga pokreta. Srbija ih je koristila za svoje osvajake ciljeve.6 1 O tome da je zaista postojala organizirana djelatnost koja je imala za cilj razvijanja mrenje prema muslimanskom stanovnitvu islamske vjere, moe se vidjeti i iz izvjetaja talijanskog konzula Duria, koji je iz Beograda premjeten na istu dunost u Sarajevo. On je u izvjetaju od 5. maja 1869. zapisao i ovo: Nisam uzalud boravio etrnaest mjeseci u Beogradu da ne nauim da je najstranije oruje, omiljeno u politici Srbijanaca, da prikazuju bosanske turke kao one koji eznu za krvoproliem nad hrianima, uope kao pohlepne i edne krvi srpskih hriana. Politika majke Srbije je takva da ui svoju djecu od ranog djetinjstva u mrnji i prema samom turskom imenu te ulijeva gnjev u njihove glave od najranijeg djetinjstva. Ovakav nain vaspitanja, izmeu ostalih plodova, donio je i to, a to, moda nije bilo predvieno, da bude utjelovljeno u djecu, koja e postati narod, mrnju prema turcima, ali jalovu mrnju zbog straha od bosanskog tur ina i prema zemlji Bosni, koja ih rado p rim a 62 Koliko je talijanski konzul bio u pravu, a mrnja mladih generacija u Srbiji prema Bonjacima, muslimanima prenoena s generacije na generaciju, najilustrativnije pokazuju slijedei primjeri: 1. Povici i skandiranja na stadionima uz velike transparente na kojima pie: ubij, ubij, ubij Turina, ili maturanti Vazduhoplovne kole u Beogradu proslavljajui kraj kolovanja uzvikivali su neukusne poklie poput: Ubij, zakolji, da iptar ne p o sto ji 2. Izjava optuenog ratnog zloinca od 11. jula 1995. u Srebrenici u kojoj kae: (...) predajemo srpskom narodu srpsku Srebrenicu (...) napokon je doao trenutak da se poslije bune protiv dahija, osvetimo Turcima na ovom prostoru (...) da se Turcima osvetimo za Kosovo (...). Tako su bez imalo grinje savjesti ili odgovornosti prema javno izgovorenoj rijei iznesene najmanje tri historijske neistine. Jedna od neistina ogleda se u injenici koja kae da je prema popisu iz 1991. u Srebrenici ivjelo 36.666
6 1 Senaid Hadi, Sead Selimovi, Kultura i tradicija u Bosni i Hercegovim. Viemilenijski kontinuitet, Tuzla 2012., str. 131-133. 62 Pavle Mitrovi, Hamdija Kreevljakovi, Izvjetaji italijanskog konzula u Sarajevu (1863-1870), Sarajevo 1958., str. 204; Galib ljivo, Osvrt na dileme u historiji Bosne i Hercegovine u posljednjem stoljeu osmanske upraveu, Saznanja, asopis za historiju, god. 1/2005., Tuzla 2005., str. 90-91. 63 Dnevni avaz , subota 2. juna 2012. 186

Dr. sc. SENAID HADI Prosvjetitelji Kneevine Srbije i njihova uloga u progonu muslimanskog stanov.

stanovnika. Od toga broja njih 27.572 izjasnili su se kao Bonjaci ili 75,20 %, a 8.318 stanovnika izjasnilo se kao Srbi ili 22,68%.64

Zakljuak Veliko dravni projekti susjednih dravi u kojima su aktivnog uea uzeli kulturni i javni radnici, prosvjetitelji, a koji su u tijesnoj vezi sa progonom muslimanskog stanovnitva u ovom sluaju iz Srbije, ali ne rijetko progona i sa pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine ima viestruki znaaj za dravu Bosnu i Hercegovinu, Bonjake, brojne znanstvene discipline (sociologiju, historiju, etnologiju, geografiju, ekonomiju, itd.), zatim ima znaaj za slobodu javnog izraavanja vlastitih stavova i miljenja (to je muslimanima ponekad i uskraivano), itd. Jednima su progoni opomena da ne zaborave jer zaborav dovodi do novih progona, drugi (misli se na nauku) imaju obavezu da vre kontinuirana istraivanja i prezentiranje dostignutih naunih rezultata te da javno, argumentovano, bez ideologije, mrnje i pristrasnosti ponude istinu onima koji vre progone, ali i onima koji su stoljeima progonjeni (pitanje je da li su progoni prestali?). Nije na odmet potsjetiti se rijei Miloa Obrenovia koji se svesrdno zalagao za protjerivanje muslimana iz Srbije. On je esto ponavljao: to manje Turaka mirnija Srbija. Neki e kazati da je to usud muslimanskog stanovnitva, kako tada tako i u narednom periodu, s ime se ne moemo sloiti. Rije je o procesu, dogaaju dugoga trajanja koji svoje refleksije ima i u najnovijim dogaajima na kraju 20. stoljea.

64 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine: Demografija, Tematski bilten 02/2007., Sarajevo 2007. 187

D r.sc. A YE ZISAN F U R A T - M uslimcmske mi zra c i i e iz S rb ije nakon 1862. zo d in e: o svrt n a osm ansku tam pu

Aye Zian FURAT, MA, PhD*

MUSLIMANSKE MIGRACIJE IZ SRBIJE NAKON 1862. GODINE Osvrt na osmansku tampu

Protokol koji potpisan na kraju konferencije u Kanlii 1862. godine je bio prekretnica za muslimane koji su u Srbiji ivjeli stoljeima. Iako je ovaj protokol donio nove zakljuke o ureenju pitanja njihove imovine, donijeta je i odluka o povlaenju muslimana iz Srbije to je prije mogue. Nakon ovih zakljuaka za muslimane se podrazumijevalo dugo i mukotrpno preseljavanje na nove lokacije pokretanjem ogromnih migracijskih valova. Bosna, kao najblia zemlja, koja je dijelila sline tradicije i to je najvanije isti jezik, bila je jedan od novih domova za protjerane izbjeglice. Rezultati i implikacije ovog ranog migracijskog vala se tek trebaju u potpunosti utvrditi premda o ovome postoji opsena literatura koja se uglavnom temelji na arhivskim dokumentima. Ipak, osmanska tampa je ostala jo uvijek jedan od neotkrivenih izvora o tom razdoblju. Novine objavljivane u Istanbulu pruaju novi i irok spektar informacija o drutveno-politikoj situaciji u ovom historijskom razdoblju kao i o lokalnim stavovima o tim dogaajima. Ovaj historijski materijal takoer donosi nove perspektive za tumaenje slubenih dokumenta i odluka. Pozivajui se na tu arhivu, ovaj rad istrauje pristup osmanske tampe vezane za protjerivanje i migracije muslimana iz Srbije. Istovremeno razrauje i odnos osmanskih intelektualaca prema ovom pitanju, kao i refleksije u Istanbulu, glavnom gradu osmanske drave. U tom kontekstu najprije e biti predstavljen opi okvir historijskih dogaaja i tom prilikom e biti razmotrene razliite informacije vezane za muslimanske migracije iz Srbije u osmanskoj tampi. Nakon predstavljanja opih informacija o osmanskim novinama u ovom razdoblju, ovaj rad e elaborirati vijesti koje su u njima objavljivane. Budui da je uvodni rad, koji obuhvaa klasifikaciju lanaka

'Asistent profesora, Odjel za vjersko obrazovanje, Teoloki fakultet, Univerzitet u Istanbulu 189

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

vezanih za temu o kojoj je rije, ve predstavljen na jednoj drugoj konferenciji1, ovaj rad e se velikim dijelom usredotoiti na politike lanke. Historijski okvir muslimanskih migracija iz Srbije Srbija je ve bila stekla brojne povlastice iz fermana (carskih dekreta), koje je joj Osmansko carstvo izdavalo od 30-tih godina 19. stoljea, a muslimansko stanovnitvo na tom podruju postupno se smanjivalo do 1862. godine. Suprotno oekivanjima da e smanjenje muslimanskog stanovnitva umanjiti napetosti izmeu muslimana i Srba, situacija je eskalirala sukobima u veini sluajeva. Napetost je dosegla vrhunac kada je turski vojnik ubio srpskog mladia na podruju ukur-esme u Beogradu. Iako je potvreno da je incident bio izmiljena vijest, nije se mogao zaustaviti isprovocirani narod koji je ve poeo napadati muslimane.2 Nakon nekoliko neuspjelih pokuaja pregovora izmeu zavaenih strana, zapoeli su srpski napadi na turske garnizone, a kao odgovor na to, turski vojnici su 17. juna po nalogu beogradskog zapovjednika Asir-pae iz utvrda granatirali Beograd. Nakon to se vijest proirila, Ahmet Vefik efendija je poslan u Beograd da smiri situaciju. Pored toga organizirana je i konferencija, uz sudjelovanje europskih veleposlanika u Istanbulu, u cilju rjeavanja "srpskog pitanja".3 Konferencija je rezultirala izdavanjem protokola od 4. septembra 1862. godine. U skladu s lancima ovog protokola, odlueno je da sve tvrave, osim najneophodnijih, u Srbiji trebaju biti unitene i da svi muslimani, osim onih koji ive u beogradskoj tvravi, trebaju napustiti teritorij.4 To je praktiki bilo prisilno preseljavanje muslimana iji se broj u tom trenutku ve bio znatno smanjio. Kao to se i oekivalo, nakon objave odluka donesenih na konferenciji, muslimani su pozvani da prodaju svoju imovinu i presele se u susjedna podruja.5 Veliki broj migranata su prevezeni na najbliu osmansku teritoriju kao to su Ni i Vidin. Meu mjestima odabranim za preseljenje muslimanskih izbjeglica iz Srbije, Bosna je bila u prvom planu kao jedno od geografski najbliih podruja koje je
1 Konferencija o migracijama muslimana iz Srbije, koju je organizirao Orijentalni institut u Sarajevu u Bosanskom amcu 4.07.2012. godine 2 Yusuf Hamzaoglu, Sirbistan Tiirkliigii, Uskup: Logos, 2004, 362-363. 3 Za vie informacija o sazivanju konferencije, v. Enver Ziya Karal, Osmanli Tarihi, vol. VII, Ankara, TTK, 2003, 15. 4 Yusuf Hamzaoglu, Sirbistan Tiirkliigii, 369-372. 5 Ozkan je objavila rad na ovu temu koji se temelji na osmanskim arhivskim dokumentima. V. Aye Ozkan, Kanlica Konferansi Sonrasinda Musliimanlarin Sirbistandan Oikarilmalari ve Osmanli Devletinin Sirbistandan ekilii (1862-1867), A kadem ik Kaki. V/9 (2011), 123-138. 190

D r.sc. A Y E ZISAN F U R A T - M uslim anske m iera ciie i: S rb ije nakon 1862. v o d im : o svrt na osm ansku tam pu

takoer dijelilo zajedniki jezik i tradiciju. Dok su muslimani preseljavani u razliite dijelove Bosne, nicala su takoer i nova naselja iskljuivo za potrebe njihovog smjetaja.6 Ovaj val migracija i preseljenja muslimana potrajao je prilino dugo. Konano se osmanska i muslimanska prisutnost u Srbiji okonala povlaenjem osmanskih snaga iz posljednjih preostalih utvrda, naime Beograda, Fethu'l-Islam (Kladova), Semendire (Smedereva) i Bogurdelen (apca) nakon fermana izdatog srpskom knezu Mihailu 1867. godine.7 Osmanska tampa izmeu 1862. i 1867. godine Izmeu 1862. i 1864. godine, tokom iseljavanja muslimana iz Srbije, izlazile su etiri novine na osmanskom jeziku u Istanbulu, odnosno Takvim-i Vekayi, Ceride-i Havadis, Terciiman-i Ahval i Tasvir-i EJkar} Iako su se objavljivale i neke druge novine po manjim provincijama ili su ih objavljivali nemuslimani koji su ivjeli na osmanskim podrujima, iste nisu ukljuene u ovaj rad budui da su se one obraale samo odreenim ciljnim grupama u drutvu. Predstavit emo najprije opa obiljeja spomenutih novina prije elaboriranja vijesti koje su u njima objavljivane.

Takvim-i Vekayi (1831.-1922.) je prvi list na turskom (osmanskom) jeziku objavljen u osmanskoj dravi. Osnovan u cilju pravovremenog informiranja javnosti o domaim i stranim dogaajima, Takvim-i Vekayi poeo je izlaziti u novembru 1831. godine.9 Novine su sadravale nekoliko razliitih poglavlja, kao to su: domae vijesti, inozemne vijesti, vojni dogaaji, znanstveni radovi i imenovanja. Meutim, nakon nekoliko godina 1860. godine pretvara se u slubeno glasilo koje objavljuje iskljuivo slubene dokuemente, naredbe i propise.10

6 Safet Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srbije i Crne Gore tokom XIX stoljea, Sarajevo: 1998, 26-27. Takoer je i Mirza Hasan eman objavio detaljnu analizu o arhitekturi ovih novonastalih sela. V Mirza Hasan eman, Urgentne urbane intvervencije osmanske vlasti na podruju Bosne i Hercegovine nakon 1860. godine, Centers and Peripheries in Ottoman Architecture: Rediscovering a Balkan Heritage, Sarajevo: 2010,136-151. 7 Aye Ozkan, Milo tan Milan a Sirp Bagimsizligi (1830-1878), Istanbul: IQ, 2011, 214. 8 Za vie informacija o periodinicima iz ovog razdoblja v. Mustafa Can, Tanzimat Donemi Siireli Yaymlarmdan Edebi Dergilerle Gazetelerdeki Yazilarin Toplu Bibliyograjyasi, neobjavljena doktorska teza, Selcuk Universitesi, Sosyal Bilimler Enstitusii, Ttirk Dili ve Edebiyati Anabilim Dah, Konya 1992. 9 O osnivanju Takvima-ia Vekayi v. Hifzi Topuz, II. Mahmuttan Holdinglere Tiirk Basin Tarihi, istanbul: Remzi, 2003, 15-16; Nesimi Yazici, Takvim-iVekayi, Belgeler, Ankara: Gazi Universitesi Basin-Yayin Yuksekokulu, 1983,9-16. 10 Atilla Girgin, Turk Basin Tarihinde Yerel Gazetecilik, Istanbul: Inkilap Kitabevi, 2001, 20. 191

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Ubrzo nakon osnivanja Takvima-i Vekayi, Englez William N. Churchill osniva 1840. godine druge osmanske novine, Ceride-i Havadis11 (1840-1919?). Novine su esto nailazile na fmansijske probleme a u njihovo rjeavanje se ukljuivala drava; meutim takva financijska podrka drave je novine pretvorila u svoje poluslubeno glasilo.1 2 Posebno se tokom Krimskog rata (1853-1856.), zahvaljujui lancima koje je Churchill sam pisao i slao sa ratita, naklada novina poveala. Nakon Churchillove smrti 1864. godine njegov sin postaje direktor novina obnovivi ih nekim ranijim dodatkom Ruzname-i Ceride-i Havadis koji se u narednom razdoblju nastavlja objavljivati redovitije (pet puta sedmino).1 3 Ipak, nastavkom dravne financijske potpore ostao je uglavnom bilten koji je hvalio aktivnosti drave.1 4 Tercuman-i Ahval15 (1860-1866.) bio je prvi osmanski privatni list koji se poeo objavljivati 21. oktobra 1860. godine. Bio je u vlasnitvu prvog profesionalnog novinara u Osmanskom carstvu, Agah-efendije (umro 1885.).16 Tercuman-i Ahval je objavljivao domae i strane vijesti, kao i lanke iz stranih medija. Pisma iz provincija, ukljuujui i Balkan, to predstavlja vaan izvor za istraivae o drutveno-kultumom ivotu izvan glavnoga grada, bila su u velikoj mjeri objavljivana u ovim novinama. Tercuman-i Ahval se takoer smatra prvim novinama Osmanskog javnog miljenja.1 7 Tasvir-i Efkar (1862-1869.) bio je drugi privatni list u Osmanskoj dravi, a osnovao g a je 1862. godine inasi, poznati prozni pisca i pjesnik (umro 1871), nakon njegovog odvajanja od Terciiman-i Ahvala. Nakon to je inasi objavljivao novine gotovo dvije i pol godine, upravljanje Tasvir-i Efkar-orm preuzeo je Namik Kemal. Kao i inasi, koji je otiao u Pariz u strahu da ne bude uhapen, novinarstvo Namika Kemala je takoer zabranjeno nakon izvjesnog vremena zbog objavljivanja politikih kritika pa je i on pobjegao u Europu.1 8 Kemalovo razdoblje
1 1 Za vie informacija o Ceride-iHavadis v. Hamza (,'akir, Turkiyede Serbest Gazetecilige Adim: Yan Ozel Gazete Ceride-i Havadis, Istanbul Universitesi Uetifim Fakultesi Dergisi, 7 (1998): 4971. 1 2 Alpay Kabacah, Balangicindan Gunumiize Tiirkiye,de Matbaa, Basin ve Yayin , Istanbul: Literatiir, 2000, 61. 1 3 Girgin, Turk Basin Tarihinde... , 24. 1 4 Ibid., 24. 1 5 Za vie informacija o Terciiman-i Ahval v. ilhan Yerlikaya, Terciiman-i Ahval Gazetesi ve Hiikumet Destekli Habercilik Anlayii, Toplumsal Tarih, IV (21), 57-64. 1 6 Girgin, Turk Basin Tarihinde..., 34-36. 1 7 Aysun Koktener, Fikir Gazeteciligi ve lik Tiirk Fikir Gazetesi: Terciiman-i Ahval, Istanbul Universitesi lletiim Fakultesi Dergisi, 11 (2001), 215-216 1 8 Ibid., 67. 192

D r.sc. A YE Z IS A N F U R A T - M uslim anske m izra cn e iz S rbiie nakon 1862. godine: o svrt na osm ansku tam pu

u Tasvir-i Efkaru je od znaaja za ovaj rad, budui d aje njegov zadnji lanak, koji je bio glavni razlog za njegov bijeg, bio na temu "Istonog pitanja" a iscrpno je elaboriran i u srpskom izdanju. Tasvir-i Efkar je zadrao svoje znaajno mjesto u osmanskom novinarstvu, pogotovo u slubi irenja liberalne misli koja je prodirala u javnost njegovim izlaenjem.19 Narednih godina je privatno novinarstvo procvjetalo, a posebno izlaenjem novina i poveanjem tiraa kao to Muhbir, Basiret i ibret. Meu tim novinama M uhbir (1866.) zasluuje posebnu pozornost za potrebe ovog rada. Iako je izlaenje ovih novina u Istanbulu bilo vrlo kratko, podudaralo se s progonom muslimana iz Beograda i susjednih tvrava i ostavilo je svoj trag na historiju osmanskog novinarstva. List je objavljivao otre kritike osmanske politike, koje su se uglavnom odnosile na Kretu, osobito onih koje je pisao Ali Suavi (umro 1878.), lan mladih Turaka.20 lanci objavljeni u tim novinama imaju znaajnu vrijednost za dananje istraivae, jer daju uvid u rasprave osmanskih intelektualca, kao i detaljne informacije o razliitim pristupima politikom i drutvenom ivotu tog vremena. Neke od dostupnih informacija koje se mogu nai u tim novinama su klasificirane u sljedeem popisu, iako moda na neadekvatan nain za doprinos buduim istraivanjima. Slubene najave, propisi, naredbe, itd. Spiskovi za imenovanja i nagrade Vijesti o unutarnjim poslovima (iz urbanih podruja, ali i provincija) Pisma iz provincija Politiki razvoj u stranim zemljama Prijevod vijesti o Osmanlijama objavljenim u stranoj tampi lanci, kolumne Slubene obavijesti (npr. porezne deklaracije) i privatni oglasi Kao to se vidi u gore navedenom popisu, u ovoj tampi se mogu nai mnogi odgovori o politikim i socio-kultumim prilikama u kasnom osmanskom periodu. Ovaj rad se fokusira uglavnom na politike vijesti vezane za konferenciju u Kanlii i period nakon toga.

1 9 Girgin, Tiirk Basin Tarihinde..., 37. 20 Enver Behran apolyo, Tiirk Gazeteciligi Tarihi: Her Ydniiyle Basin, Ankara: Giiven Matbaasi, 1969, 126-130. 193

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Vijesti u osmanskoj tampi vezane za muslimane iz Srbije i njihovu migraciju nakon Protokola iz Kanlie iz 1862. godine Kao to se vidi iz prethodnog poglavlja, osmanska tampa predstavlja vrlo bogat izvor za historijske studije. Meutim zbog ekonominosti prostora i vremena, potreban je sistematian pristup analiziranju ovog materijala. Stoga emo najprije kronoloki istraiti vijesti o dogaajima koji su poploali put povlaenju muslimana iz Srbije, a nakon podastiranja ope klasifikacije objavljenih tekstova u tampi nakon 1862. godine, analizirat emo politike vijesti o ovom problemu. Srpsko pitanje i slanje efendi Ahmeda Vefika u Beograd s posebnim zadatkom Iako prema naim saznanjima ne postoje informacije u osmanskoj tampi u vezi sukoba koji su izbili u Beogradu i granatiranja grada od strane osmanskih trupa iz beogradske tvrave, prve vijesti o ovom pitanju pojavile su se nakon 20.06.1862. godine u obliku kratkih izvjetaja. U dijelu s vijestima, imenovanje Raid Pae na mjesto beogradskog komandanta i slanje Ahmed Vefik Pae, poglavara Raunovodstvenog vijea, u Beograd sa posebnim zadatkom je spomenuto bez daljnjih komentara. Za nekoliko dana je pisano o dolasku Ahmet Vefika Efendije u Beograd putem preko Konstance, spominjui d aje on ve poeo istraivati ovaj sluaj. No vijest o beogradskom incidentu je detaljno objavljena tek nakon nekoliko dana, tj. 24. juna. Najprije u slubenim novinama Takvim-i Vekayi, a onda su narednog dana i Tercuman-i Ahval i Ruzname-i Ceride-i Havadis takoer objavili slubeno pismo Sadareta (Ureda velikog vezira) koje je bilo adresirano na gladonaelnike provincija i okruga oko Srbije. U ovom pismu jasno se navodi da muslimani i Srbi ive zajedno u miru ve dugi niz godina, meutim neki su provokatori izazvali nemire irenjem izmiljenih glasina. Stoga je muslimaska zajednica, koja je potraila sklonite u tvravi, bila prisiljena da se brani. Ustanci protiv tvrave su ugueni budui da je takva situacija bila potpuno protiv volje Osmanlija kao i srpske uprave. Svejedno je Ahmed Vefik Efendija poslan u Beograd sa posebnim zadatkom da sprovede neophodne istrage na terenu. Takoer je zanimljivo primjetiti da je pozicija Srba u oima osmanske drave bila podvuena u pismu. Posebno je spomenuto da su Srbi bili meu prihvaenim i lojalnim narodima osmanske drave, te e zato privilegije, koje su im date kao i ranije definirane granice, biti ouvane.
194

D r.sc. AYE Z1SAN F U R A T - M uslim anske m izra ciie iz S rbiie nakon 1862. godine: o svrt na osm ansku tam pu

Saziv konferencije u Kanlii Refleksije o srpskom pitanju drugih drava su uglavnom gledane kao ishitrene, te je odmah nakon tog dogaaja donesena odluka o sazivanju konferencije u Istanbulu. Tercuman-i Ahval i Ruzname-i Ceride su spomenuli da im je reeno o sastanku ali bez otkrivanja bilo kakvih drugih detalja o tom skupu. Drugi spomena vaan dogaaj koji se dogodio tokom konferencije bilo je pismo Johna Russella, engleskog ministra vanjskih poslova, koje je on 13. jula poslao srpskom knezu. Prijevod tog pisma objavio je Ruzname-i Ceride. U skladu s tim pismom, osmanske trupe u beogradskoj tvravi su bile zbunjene srpskim ustankom, te su granatirale grad okolo etiri sata zbog njihove drskosti. Kako se navodi u pismu, prema engleskim istragama, incident je izbio zato to su Srbi prekrili svoje ugovore sa Osmanlijama. Zato e ih kraljica Engleske podrati samo u sluaju da ispune svoj dio obaveza iz ovog odnosa. Potpisivanje Protokola u Kanlii Nakon to je potpisan Protokol u Kanlii 4. septembra 1862. godine, Tasvir-i Efkar je objavio vijest o ovom protokolu. Ovaj tekst od 11.09. isticao je ponovno da su Srbi, isprovocirani stranim dravama, prouzrokovali beogradski incident. Tekst spominje da je vijest o sastanku ambasadora Engleske, Francuske, Rusije, Austrije, Prusije i Italije, koji se odrao u Istanbulu, ve puno puta objavljena u Tasvir-i Efkaru. Pored te vijesti, sada se spominje i da je potpisan protokol od 12 lanova. Meutim, ovim protokolom su jo jednom potvrene privilegije date Srbiji a neki srpski zahtjevi su uslieni. Kao to se moe vidjeti u tekstu, Tasvir-i Efkar se razlikuje od drugih novina zato to daje neke komentare o visokim politikim pitanjima kao to je beogradski incident. udno je ipak da Protokol iz Kanlie nije objavljan u tampi. Meutim, prema pisanju Ceride-i Havadis, Yaver Sahin Beg je krenuo za Beograd nosei odluke a kasnije su ferman, ukljuujui i odluke, objavljene u Srbiji. Skoro 20 dana nakon te vijesti, odluka o srpskom pitanju je objavljena u svim osmanskim novinama. U ovoj vijesti su, ukratko, objanjene odluke konferencije kao i pozadina beogradskog incidenta. U skladu s tim, preseljenje muslimanske populacije u Srbiji, osim Beograda i jo nekih manjih tvrava, je ve bilo odlueno u prethodno datim privilegijama Srbiji. Meutim njena realizacija je bila odgoena. Zato se (1)
195

7.RORNIK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

pojavljuju neki problemi pa ak i sukobi izmeu muslimana i Srba koji su jo uvijek ivjeli zajedno (2) muslimani su patili zbog toga to nisu imali obradive zemlje izvan obronaka tvrava. Iako je beogradski incident bio okonan, muslimani su mogli oekivati slina dogaanja u budunosti. Iz tog razloga, trebali su prodati svu svoju imovinu, ukljuujui kue i zemlju, a povlaenje iz tvrava je trebalo poelo to je mogue prije. tovie, trebali su biti prevezeni do najblie osmanske teritorije; a samo su nuni vojnici u Beogradu i drugim malim tvravama trebali ostati. Ova odluka koja se moe smatrati saetkom Protokola iz Kanlie je ponovno objavljena bez komentara. Nakon to je odluka objavljena u Srbiji, ini se da se taj prostor umirio. U vijestima objavljenim u Tasvir-i Efkaru izvjeteno je da su rovovi koje su izgradili Srbi uniteni a regrutirani vojnici rasputeni.

Migracije iz Srbije Nakon kraja oktobra 1862. godine poele su se pojavljivati vijesti o migracijama muslimana. U ovim dijelovima vijesti se mogu nai mnogi detalji o migracijskom valu. Na primjer, u skladu s vijeu koja je objavljena 16.10. u Tercuman-i Ahvalu, muslimani iz uike tvrave su prevezeni konjima i nekim vozilima koje su osigurali Srbi. Prema vijesti Ceride-i Havadis od 06.11.., nekih 300 muslimana iz beogradskih predgraa su poslani u Brko u Bosnu, a neki od njih su takoer prevezeni brodovima austrijske firme u Ni i Vidin. U toj istoj vijesti se spominje d a je Ceride-i Havadis saznao iz pisama koja su poslana iz tog podruja da je trokove prijevoza i druge trokove pokrila osmanska drava, da je formirana Komisija za prodaju muslimanske imovine i da je poela sa svojim aktivnostima. Ceride-i Havadis takoer izvjetava d a je 150 domainstava i 800 ljudi poslano u Ni 9. i 17. novembra. Nekoliko dana nakon to je Tasvir-i Efkar izvijestio o tome da su aktivnosti na jaanju abake trvave poele u skladu s odlukama donesenim na konferenciji u Kanlii i da je topovsko ule zajedno s neto municije doneseno u Bosnu iz uike tvrave. Dok sve novine objavljuju vijesti kronolokim redom politikih dogaaja bez davanja bilo kakvih komentara do oktobra 1862. godine, nakon tog vremena poele su se razlikovati jedne od drugih po svojim vijestima vezanim za ovo podruje kao prirodan rezultat njihovih izdavakih politika. Premda ovi preliminimi elaborati trebaju daljnju analizu kako bi se donijeli neki konkretni zakljuci, nadam se da
196

D r.sc. A YE Z1SAN FURA T - M uslim anske m igra cije iz S rb iie nakon 1862. godine: o svrt na osm ansku tam pu

dolje ponuena trodimenzionalna klasifikacija daje opi okvir za razumijevanje stavova tampe naspram pitanja migracije i dogaaja nakon toga. 1. Politike vijesti o Srbiji i njenoj Upravi (v. sljedee poglavlje za detaljnjiju raspravu) 2. Vijesti o donacijama datim iseljenicima Ovakva vrsta vijesti bila je posebno objavljivana u Takvim-i Vekayi, slubenim novinama drave, s osnovnim ciljem da objavi i oda priznanje donacijama ljudi datim iseljenicima. U ovim dijelovima vijesti, koje su objavljivane na osnovu slubene korespondencije iz namjesnitava susjednih podruja (npr. Selanik-Thessaloniki, Rus 9uk-Ruse, Filibe-Plovdiv), sadraj i visina donacije su takoer navoeni do u detelje. Postojanje nekih arhivskih dokumenata koji sadre naredbe Sadareta za objavljivanje imena donatora kao i visinu njihovih donacija u novinama takoer pokazuje da je objavljivanje vijesti imalo za cilj da motivira i potakne eventualne nove donatore. 3. Pisma iz susjednih pokrajina (npr. Bosne) koja sadre vijesti o procesu migracija. Iako pisma objavljena u novinama, posebno u Terciiman-i Ahvalu, ali donekle i u Tasvir-i Efkaru, ne daju informacije o njihovim autorima, ipak sadre pronicive informacije o situaciji u provincijama gledano oima lokalnog stanovnitva. Meu tim informacijama su implementacija dravnih odluka u provincijama, stanje etve, razvoj na lokalnoj razini, financijska pitanja, itd. Takoer ima puno pozivanja na migraciju iz Srbije i piu kako se odvija taj proces. Politike vijesti o srpskom pitanju nakon 1862. godine Pored injenice da su sve novine pratile prilino pomno vijesti o radu uprave kao to su aktivnosti Komisije za migracije, privatne novine, odnosno Tasvir-i Efkar i Terciiman-i Ahval, daju puno vie prostora politikim vijestima, ponekad ak i sa komentarima o beogradskom incidentu i dogaajima koji su uslijedili. U ovim vijestima su uglavnom hvaljeni napori Osmanlija u ispunjavanju odluka donesenih na konferenciji u Kanlii, dok je podvlaena nemarnost srpske strane. Prema tim izvjetajima, Srbi su ak sakupljali novac od ljudi i regrutovali ih na osnovu nekih izmiljenih pria za budui rat s Osmanlijama. Pored toga, neke izjave srpskog princa, posebno njegovi govori u narodnoj skuptini, takoer su
197

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

objavljeni u novinama podvlaei injenicu da princ nije odrao datu rije nakon potpisivanja Protolola u Kanlii. Meu njima se nalazi i lanak objavljen u Tasvir-i Efkar, koji je napisao Namik Kemal (umro 1888. godine), uveni pisac proze i poezije koji je utjecao na Mlade Turke u velikoj mjeri, koji je od posebnog znaaja za nau temu. U svom turbulentnom ivotu Namik Kemal je bio rtva progona puno puta zbog svoje predane borbe za slobodu miljenja kao i politiku slobodu kako na razini pojedinca tako i na razini drutva. Ovi obrasci se mogu vidjeti u mnogim njegovim djelima koja su uglavnom objavljivana u novinama. ak i u njegovom lanku je glavni fokus stavljen na Kretu i posljedice kretskog ustanka na Osmansko Carstvo, a takoer elaborira i srpsko pitanje, kritizirajui zahtjeve nekih europskih drava, kao to su Francuska, Engleska i Rusija, prema Osmanskom Carstvu koje je on povezao sa moguim povlaenjem iz Beograda.
21

On daje interesantnu kritiku ovog pitanja u nastavku: U dijelu posveenom srpskom pitanju on se otro suprotstavlja moguem povlaenju iz Beograda istiui pet osnovnih razloga: 1. Postojanje tvrava u Kneevini zadravalo je Srbe od
2 1 Tasvir-i Efkar, br. 465, Zilkade 4, 1283 11. mart 1867. (Namik Kemal, ark Meselesine Dair Bir Layihadir - Pismo o Istonom pitanju). Zahtjevi Muslimana za zadravanjem kaVa-i hakaniye u Srpskom pitanju nisu bili rezultat nepoznatog pokuaja. Svako zna da novac utroen u izgradnju tvrave kao i prolivena krv tokom invazije na nju nisu doprijeneli njenoj kvaliteti; a ako nije vie potrebna, moe biti unitena iz razloga proirenja puta, a kamoli kao tit protiv zala pobunjenika. Meutim, samo vijesti koje su objavljene u Beogradu su dovoljan dokaz da Srbija nikad nije prestala provocirati Bugarsku nakon njenih snova o Kraljevini Slavena. Tvrava je bila barijera za realizaciju tog plana. Iznad svega Beogradska tvrava je titila Osmansku Imperiju (Devlet-i Aliyye) od pobunjenikih inova Srbije budui da se nalazila tik pored glavnog grada Kneevine (Emaret). Ako bi sve ovo bilo izgubljeno, ne bi li bilo potrebno drati vojsku oko Nia i Vidina? Koja bi se vlada eljela baviti ovakvim problemom vojske umjesto tvrave? Dok Europljani savjetuju Sultanat da poduzme reforme u financijskim poslovima s jedne strane, kako se to podudara sa njihovim prijedlogom koji bi oigledno poveao izdatke Drave na drugoj strani. Iako se iz novina dade razumjeti da je Austrija osigurala garanciju od Kneevine Srbije za odustajanje od provokacija susjednih provincija, nije li oito da kontinuirani napori Kneevine nisu imali za cilj samo da osvoje ove utvrde? A takav se cilj ne moe postii s takvim razlogom. tovie vrlo je teko razumijeti daje Kneevina utjela dok je bila pod prijetnjom, a nakom to je osloboena iste, obeava distancu i trai uklanjanje razdvajajuih granica ispred sebe ne priznavajui svoje (vlastito) uplitanje. Unato injenici da su neke novine ve objavile vijest prije nekoliko dana da su tvrave ve predate Kneevini, iste se ne mogu smatrati vjerodostojnima. Zato to nije poeljno naputati utvrde a da ih se ne uniti, ak iako je bilo neophodno da se profitira od prava prodaje, kao to se moe vidjeti u akcijama Austrije u Veneciji i Engleske na Krfu i Devlet-i Aliyye u Sokolu and Uicu. Meutim ovi izvjetaji govore suprotno. Prijevod s turskog na engleski je uradila autorica pojednostavljujui izvorni tekst. 198

D r.sc. A YE ZISAN F U R A T - M uslim anske m ig racije iz S rbije nakon 1862. godine: o svrt na osm ansku tam pu

a. provociranja Bugara u vezi stvaranja Kraljevine Slavena b. ustanka protiv Osmanlija 2. Gubitak tvrava poveava potrebu za dranjem osmanske vojske oko Nia i/ili Vidina 3. Dranje/odravanje takve vojske podrazumijeva vee izdatke za dravu. tovie, savjeti Europljana da se povuku iz Beograda su nekompatibilni s njihovim prijedlozima o sprovoenju reformi u financijskim poslovima drave. 4. Iako je, prema pisanju tampe Austrija osigurala garanciju od Kneevine Srbije da prestane s provokacijama susjednih provincija, oigledno je da posjedovanje ovakvih tvrava Srbiji nije dovoljno za ispunjenje svojih planova. 5. Ako bi se tvrave ostavile kao posljednja opcija onda bi trebale biti unitene prve kao to je uradila Austrija u Veneciji, Engleska u Krfu i Osmanska imperija u Sokolu i Uicu. S druge strane, on je dodao da su se ve proirile vijesti da su Osmanlije predale beogradsku tvravu Srbima. No takve vijesti ne bi trebalo smatrati vjerodostojnim iz gore navedenih razgloga koje je on ve izloio. Meutim, njegove rijei o vijestima o povlaenju iz Beograda mogle bi se odnositi na Muhbir, koji je poeo izlaziti kratko prije toga. Muhbir je samo dva dana prije Kemalovog lanka objavio prijevod iz Gazzete de Levant o Portinoj odluci da preda beogradsku tvravu. Nakon iznoenja pregleda historije Beograda, novine su takoer objavile pismo u kojem trae informacije od Muhbira o dogaanjima u Beogradu. Bez davanja odgovora, Muhbir je samo naveo odgovore ete dobiti kada detalji budu provjereni. Meutim, Muhbir nije imao priliku da odgovori na to pitanje zato to je bio zatvoren cijeli mjesec zbog objavljivanje neprimjerenih (politiki nekorektnih) vijesti. Nakon otvaranja nastavio je sa grubim kritikama osmanske politike na Kreti. Kako se moe vidjeti u prethodnom popisu, Namik Kemal je ovom pitanju pristupio u potpunosti iz politike perspektive. Osnovna ideja u njegovoj kritici je bila da Srbija i njeni stavovi predstavljaju veliku prijetnju jedinstvu osmanskih zemalja. Takva prijetnja treba biti eliminirana poduzimanjem izvjesnih koraka, izmeu ostalih, zadravanjem prava na tvrave, a ako to ne bi bilo mogue, onda njihovo unitenje prije naputanja. Njegov pristup srpskom pitanju ukazuje na paralelu sa njegovim drugim tekstovima koji se bave Istonim pitanjem. U ovim tekstovima on je opisao razloge koji su prouzroili pad osmanske drave dok je istovremeno preispitivao dinamiku Istonog pitanja. Meu tim razlozima vrlo vano mjesto zauzimaju pogrene
199

Z B O R N IK RAD OVA SA NA UNOCr SIM PO ZIJU M A

politike koje je poduzimala Porta kao i europske intervencije u osmansku politiku, kao to se moe vidjeti u citiranom dijelu njegovog lanka koji se odnosi na srpsko pitanje. Meutim, upotreba ovako hrabre kritike prema osmanskoj politici u ovako ranom periodu okonala je imenovanjem njenog autora na poziciju zamjenika upravnika u Erzurumu, Istonoj Anatoliji, s ciljem da ga se poalje to dalje od glavnog grada. Konano je pobjegao u Pari sa Ziya Paom, poznatim pjesnikom, nakon odgaanja preuzimanja pozicije nekoliko puta. Dovoljno je ironino da su u godima svog egzila osnovali Udruenje mladih Turaka.

Zakljuak Tokom razdoblja koje pokriva beogradski incident u 1862. godini i migraciju muslimana iz Srbije etiri novine su pisale i objavljivale na osmanskom jeziku u Istanbulu, drutveno-kultumoj i politikoj prijestolnici osmanske drave. Te novine su Takvim-i Vekayi, Ceride-i Havadis (tada se pretvorio u Ruzname-i Ceride-i Havadis), Terciiman-i Ahval i Tasvir-i Efkar. Novine su imale razliita obiljeja. Dok je Takvim-i Vekayi pretvoren u slubeno glasilo nakon 1860. godine; Ceride, polu-slubeno glasilo, pruao je potporu dravnoj politici. S druge strane su privatne novine, odnosno Tercuman-i Ahval i Tasvir-i Efkar davali puno vie prostora lokalnom novinarstvu. Na primjer, pisma iz provincije, koja pruaju vrlo detaljne informacije o socio-ekonomskom i politikom ivotu u ruralnom podruju, pronala su puno vie mjesta u Tercuman-i Ahvalu nego u drugim novinama. Kao to je oito i za nau specifinu temu, osvrti i miljenja su pronali puno prostora u Tasvir-i Efkaru, oigledno zahvaljujui njihovim glavnim urednicima, Sinasiju i Namiku Kemalu. U vezi politikih vijesti objavljenih u tampi, u ranim fazama beogradskog incidenta, pogotovo do saziva konferencije u Kanlii, nema detaljnih informacija o dogaajima. To se moe objasniti dvama glavnim razlozima: vrstom izvora koje je koristila tampa - oni su bili ili strana tampa ili lokalna pisma - i represivnim obiljejem tog razdoblja. Meutim, nakon konferencije, u novinama se dogaaji mogu pratiti prilino kronoloki. U ovoj drugoj fazi, koja se nastavlja tokom sprovoenja Protokola potpisanog na kraju konferencije, uglavnom su objavljivani slubeni izvjetaji. U treoj fazi ispunjavanja uvjeta konferencije, do izraaja su dole dvije vrste vijesti: vijesti o nemaru na srpskoj strani i njezinim pripremama za mogui rat s Osmanlijama. Osim tih dijelova vijesti, lanak Namika Kemala i njegova "kritika" prava je iznimka osmanskog novinarstva koje je u velikoj mjeri
200

D r.sc. A YE ZISAN F U R A T - M uslim anske m izra ciie iz S rb ije nakon 1862. 2odine: o sv rt na osm ansku tam pu

bilo izloeno represiji u tom razdoblju. Iako nije direktno kritizirao niti beogradski incident niti konferenciju u Kanlii, on je bio protiv povlaenja iz tvrava u Srbiji budui d aje to smatrao radnjom protiv jedinstva osmanske drave. Meutim, to su jo uvijek samo preliminarni rezultati, stoga je potrebno provesti daljnje i ire komparativne analize na tu temu kako bi mogli doi do nekih konkretnih zakljuaka.

S engleskog prevela: Lejsa Heimovi

201

D r.sc. H A T IC E O R U C - S eoba m uslim ana iz K n eeevin e S rbije i form iranje novih n a selja u B osni (1 8 6 2 -1 8 6 5 )

Dr. sc. Hatice Oru?

SEOBA MUSLIMANA IZ KNEEVINE SRBIJE I FORMIRANJE NOVIH NASELJA U BOSNI (1862-1865)

Srbi su 1830. god. izborili autonomnost, da bi nakon Parikog sporazuma koji je potpisan 1856. god. zapoeli sa pripremama za uspostavljanje potpune neovisnosti. Srbima na putu stvaranja samostalne drave nije bilo dovoljno samo uklanjanje osmanskih vojnika i uprave, ve je, da bi se realizirao krajnji cilj, bilo planirano i uklanjanje muslimanskog ivlja sa ove teritorije. Dolaskom srpskog kneza Mihaila Obrenovia na vlast 1860. god. ubrzana je realizacija ovog plana uz eskalaciju napetosti izmeu muslimanskog i hrianskog ivlja, koja, uprkos svim mjerama predostronosti, nije mogla biti sprijeena. Konano, na kraju meunarodne konferencije koja je odrana u Istanbulu u septembru 1862. god. potpisan je protokol kojim je odlueno da muslimani iz Srbije, napuste svoja vievijekovna ognjita i isele se u neka druga mjesta. Prema potpisanom protokolu, odmah se zapoelo sa iseljavanjem muslimana koji su ivjeli u varokim utvrenjima Beograd, Smederevo (Semendire), abac (Bogurdelen), Sokol, Uice i Kladovo (Fethulislam) i njihovim naseljavanjem u druge oblasti Osmanskog carstva. Muslimani ovih varokih utvrenja iseljavali su se u Bosnu, Ni i Vidin iz razloga to su se nalazili u njihovoj blizini. Za iseljavanje u Bosnu, pored njene blizine, postojao je i drugi razlog, a to je to su muhadiri govorili bosanski jezik . Najvei dio muslimanskog ivlja iz Beograda nastanio se u Niu; muslimani iz Smedereva i Kladova iselili su se u Vidin, dok je cjelokupni muslimanski ivalj Uica, Sokola, i apca sa dijelom Beogradskih muslimana doao na teritoriju Bosanskog vilajeta u Zvorniki sandak. Treba naglasiti da meu muhadirima nije bilo seljaka koji su obraivali zemlju, ve je bilo iskljuivo gradsko stanovnitvo trgovci, zanatlije i oni koji su imali prihode od timara ili neka druga redovna primanja. Muhadiri koji su doli na teritoriju Bosne privremeno su smjeteni u odgovarajue kasabe i sela. Uz dozvolu i naredbu Sultana, u proljee 1863. god. za
203

ZB O R N IK RADOVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

muhadire je zapoeta, a iste godine i zavrena izgradnja novih kasaba i sela, te je na ovaj nain u Bosni osnovano est novih naselja. U ovom izlaganju osvrnuemo se na iseljavanje muslimana iz Srbije sa naglaskom na osnivanje novih naselja i naseljavanje istih muhadirima i to na osnovu dokumenata iz Osmanskog arhiva koji su od neizmjerne vanosti za posmatranje itavog procesa iseljenja. Zahvaljujui ovim dokumentima mogue je dobiti podrobnije informacije o realizaciji samog iseljavanja muslimanskog ivlja, naseljavanju muhadira, o njihovim dobrim i loim iskustvima tokom ovog procesa, o dravnim stavovima po ovom pitanju, kao i o mnogim drugim temama. Seobe muslimana iz Kneevine Srbije Srbi su od dobijanja autonomnosti, 1830. god., konstantno pokuavali da isele muslimanski ivalj koji je ivio u Kneevini Srbiji. Konano su im i dogaaji koji su se odigrali u Beogradu u mjesecu junu 1862. god. bili izvanredna podloga za pripremanje terena za ostvarivanje ove namjere. U Beogradu je 15. juna izbio veliki sukob izmeu Srba i muslimana. Nakon izazivanja muslimanskog ivlja i osmanskih vojnika od strane Srba, kao i bezrazlonog napada na policijske stanice, muslimanski ivalj i osmanski vojnici bili su primorani na povlaenje unutar tvrave. 16. juna iste godine postignut je prijelazni sporazum sa Srbima, koji su Srbi ubrzo pogazili, to je rezultiralo time daje po nareenju komandanta Air-pae sa tvrave iz topa pucano na grad. Konzulati inostranih drava u Beogradu protestovali su protiv Air-pae i prekinuli su sve odnose sa njim odmah poslije bombardovanja predgraa Beograda. Ovaj dogaaj koji se u arhivskim graama pominje kao beogradski dogaaj ili jo i srpsko pitanje, okonan je nakon meunarodne konferencije u Istanbulu i to na tetu muslimana. Konferencija je odrana u Istanbulskom predgrau Kanlida uz prisustvo izaslanika Velike Britanije, Francuske, Austrije, Rusije, Prusije i Italije, zemalja potpisnika Parikog sporazuma iz 1856. god. Nakon konferencije u septembru 1862. god. potpisan je protokol koji u sebi sadri 12 taaka. Sultan Abdulaziz je fermanom koji datira izmeu 15-30. septembra 1862. god. (u drugoj polovini mjeseca rebiu-l-evvela 1279. god.) obavjestio srpskog Kneza Mihaila Obrenovia, a istovremeno i beogradskog komandanta Raid-pau o donijetim odlukama. Srpski Knez Mihailo Obrenovi je, po prijemu Sultanovog fermana, 6. oktobra 1862. god. zvanino prihvatio odluke sa konferencije i objavio ih u beogradskim novinama, u broju od 7. oktobra 1862. god. Beogradske novine su osim obznane priznanja
204

D r.sc. H A T IC E O R U C - S eo b a m uslim ana iz K n eeevin e S rbiie i form iranje novih n a selja a B osni (1 8 6 2 -1 8 6 5 )

objavile i prijevod carskog fermana, odnosno prijevod odluka sa konferencije. Meu objavljenim odlukama 1. i 8. taka se naroito odnose na seobe muslimana iz Kneevine Srbije, kao i na posjede i imanja koja su ostavili za sobom. Ove dvije take ukratko u sebi sadre sljedee: Taka 1: Da bi se u mjeovitim sredinama izbjegla mogunost sukoba izmeu muslimana i Srba, Osmanska drava srpskoj upravi preputa svu imovinu, kue i zemlje koju muslimani posjeduje u varoi Beograd, pod uslovom da Kneevina Srbija vlasnicima posjeda nadoknadi navedeno. Damije, mezarja i ostale svetinje koje ostaju iza muslimana nipoto se nee dirati ve e se potivati. Taka 8: Osmanska drava se obavezuje da e poduzeti niz mjera kako bi muslimanski ivalj pet utvrenih mjesta koja su spomenuta u prethodnim takama protokola to prije rasprodao svoju imovinu i iselio iz Srbije. Osmanski komesar koji je poslan u Beograd radi rjeavanja ovoga pitanja trebao bi okonati svoj zadatak za etiri mjeseca. U osmoj taki se objavljuje da e se iseliti ivalj iz pet utvrenih mjesta, te da imena tih utvrenja nisu navedena u ovoj taki, ve u prethodnim takama. Zapravo, u prethodnim takama protokola ne spominje se pet, ve est utvrenih mjesta. Meutim, prilikom uporeivanja datuma iseljenja muslimana iz est tvrava uviamo da se broj pet u ovoj taki odnosi na tvrave Beograd, Smederevo, Uice, Sokol i abac. Muslimanski ivalj pomenutih pet tvrava je prema protokolu iseljen za svega nekoliko mjeseci, prije kraja 1862. god., dok muslimanski ivalj tvrave Kladovo nije diran, ve je nastavio tu da ivi jo nekoliko godina. On je poslije toga, krajem 1865. god., po sopstvenoj elji i zahtjevu iseljen o emu emo kasnije neto vie govoriti. Osmanska drava je za pravac seobe odredila vilajete Ni, Vidin i Bosna, jer se pretpostavljalo da e ivalj htjeti da ide tamo zbog blizine tih mjesta. Za iseljavanje ivlja prema Bosni pored ovog postojao je i drugi veoma bitan razlog, a to je taj da je ivalj koji se iseljavao govorio bosanski jezik. Uostalom, ivalj je bio slobodan da, ukoliko eli, ide i u neka druga mjesta. Odluka u vezi s iseljavanjem prenijeta je valijama Nia, Vidina i Bosne fermanom od 22. i 23. septembra 1862. god. (27. i 28. rebiulevel 1279. god.). Prema ovoj odluci valije su bile dune da u to veoj mjeri pomognu pridolazeim muhadirima, da za njih obezbijede dovoljno prostora i zemlje za obraivanje, kao i da im prue potpunu zatitu. U fermanu koji je poslat beogradskom komandantu nareuje se da se muhadirima koji e se iseljavati u Ni, Vidin i Bosnu olaka putovanje, te da se, u
205

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

zavisnosti od mjesta gdje e ii, odmah obavijesti tamonja lokalna vlast o njihovom dolasku. Nakon to je srpski knez Mihailo Obrenovi 6. oktobra 1862. god. slubeno priznao zakljuke konferencije i objavio ih u beogradskim novinama sljedeeg dana, dolo je vrijeme realizacije odredbi Protokola, odnosno iseljavanje muslimana iz Srbije. Beogradsko stanovnitvo koje je bilo slobodno u izboru mjesta u koje e se iseliti i nastaniti, odluilo je da ide prema Niu. Tokom mjeseca oktobra 1862. god. muslimani su u povorci koju su inile tri grupe brodovima i tegljaima kroz Dunav doli do skele Lom i odatle kopnenim putom stigli u Ni. U prvoj povorci nalazilo se: 550, u drugoj 700, a u treoj 600 osoba. Tako je i u izvjetaju Mithad-pae, od 9. novembra 1862. god., zapisano d aje u toku oktobra iz Beograda u Ni pristiglo 376 porodica sa 1852 lana. Istovremeno je i grupa od 270 osoba preko rijeke Save pristigla u mjesto Brko u Bosni. U Beogradu je ostalo svega oko 30 istaknutih osoba, trgovaca i lanova medlisa koji su imali opunomoenje za rjeavanje pitanja imovinskog poravnanja. Muslimansko ivlje Smedereva u poetku se nije eljelo iseliti i zahtijevali su od drave da dozvoli da ostanu na mjestima na kojima su nastanjeni. Prema njihovom miljenju, posjedovali su prirodno pravo za ovakav zahtjev, jer je u Smederevu unutar tvrave nastanjeno 135 muslimanskih domainstava, dok je ivalj drugih tvrava za koji je donesena odluka da se iseli nastanjen izvan tvrave. Otuda ivalj Smedereva, s obzirom da nema kua i imovine izvan tvrave, moli da bude izuzet od ove odluke i da ostane na svojim mjestima, odnosno da se ne iseljavaju. Meutim, drava je odbila ovaj zahtjev jer je bio suprotan potpisanom Protokolu u kome se zahtijeva iseljavanje svih muslimana u i izvan tvrava. Na posljetku je i muslimansko ivlje iz Smedereva, u petak 15. novembra 1862. god., penjui se na posebno iznajmljene brodove i tegljae krenulo ka Vidinu. Posebnu panju privlai iseljavanje muslimanskog ivlja iz Uica. Naime, 8. septembra 1862. god. Srbi su zapalili ariju u Uicu u kojoj je najvie duana pripadalo muslimanima. Ilija Garaanin je 8. septembra 1862. god. obavijestio beogradskog komandanta Raid-pau da je arija u ovom trenutku u plamenu i da muslimani pod prijetnjom orujem onemoguavaju Srbe iz oblinje okoline da gase poar. Iako su Srbi prouzrokovali poar, raeno je na tome da se krivica prebaci na muslimane, tako da su muslimani optueni za izbijanje poara. Srbi su injenicu da su muslimani zabranili pridolim Srbima da gase poar iskoristili kao
206

D r.sc. H A T IC E O R U C - S eo b a m uslim ana iz K n eeevin e S rb ije i form iranje novih n a se lja u B o sn i (1 8 6 2 -1 8 6 5 )

argument u tvrdnji da su ga muslimani podmetnuli. Meutim, muslimanski ivalj Uica se pribojavao otimaine i pljake imovine od strane Srba, kao to se to desilo u Beogradu, te je iz tog razloga odbio ulazak Srba u ariju. U ovom poaru izgorjela je i pokradena je sva roba i imovina muslimana u Uicu, te se muslimanski ivalj ovog grada naao u veoma tekoj situaciji. Drava je zbog toga, prije nego to je knez Mihailo prihvatio odluke Konferencije, fermanom od 22. septembra, naredila hitno iseljavanje muslimana iz ovog u druga mjesta, dok e prodaju imovine pratiti nekoliko osoba koje e biti opunomoene od strane naroda. Iseljavanje muslimana iz Uica okonano je prije 10. oktobra 1862. god. Na osnovu arhivskih dokumenata saznajemo da je muslimansko ivlje i prije ove seobe, odmah nakon poara, svojevoljno u grupama, poelo sa iseljavanjem iz Uica u Bosnu. Iseljavanje muslimanskog ivlja iz Srbije nastavljeno je iseljavanjem ivlja iz Sokola koji se, meutim, u poetku nije htio iseliti. Bosanski valija Osman erifpaa je u jednom podnesku vladi od 13. oktobra 1862. god. napisao ivalj Sokola oklijeva u naputanju ognjita i preseljenju, te je na posljetku Osman erif-paa, razgovarajui uspio ubijediti ugledne ljude Sokola da se isele. Prevoz muslimana brodom iz Sokola i iseljenje u Bosnu desio se prije 15. novembra 1862. Ubrzo su i muslimani apca zajedno sa stvarima, u petak 22. novembra 1862. god., brodom i tegljaem preko skele Brko iselili u Bosnu. Dakle, u oktobru i novembru 1862. god. okonano je iseljenje muslimanskog ivlja iz pet gradova - Beograd, Smederevo, Uice, Sokol i abac, dok je iseljavanje muslimana Kladova dolo na red tek tri godine kasnije, negdje pred kraj 1865. god. Naime, Srbi su sprijeavali trgovinu muslimana iz ove tvrave i sprovodili su politiku izolacije prema njima. Muslimani ovog mjesta su, da bi opstali na ovom prostoru, postali ovisni od drave. Na kraju su, da bi se izbavili iz ove situacije, zatraili da i oni poput muslimanskog ivlja u drugim tvravama budu iseljeni. Prema istraivanju koje je napravljeno prilikom priprema za iseljenje i molbi koje su upuivali stanovnici tvrave saznajemo da je u Kladovu ivjelo 87 domainstava, od kojih je njih 13 ranije napustilo tvravu i uputilo se ka Vidinu, a 17 je izrazilo elju da ostane. Tako je na kraju 1865. god., obavljeno iseljenje 58 porodica sa ukupno 270 lanova u Vidin.

207

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Naseljavanje muhadira u Bosni Iseljavanje muslimanskog ivlja Uica, Sokola, apca, kao i jednog dijela muslimanskog ivlja iz Beograda u Zvorniki sandak koji je pripadao Bosanskom vilajetu, okonano je prije kraja novembra 1862. god. Bosanski valija Osman erifpaaje u podnesku od 18. novembra 1862. god. (26 dumadel-evvel 1279) koji je poslao Uredu Velikog vezira, naveo d a je u Bosnu pristiglo 1300 domainstava sa vie od 7000 lanova. Zbog zime muhadiri su privremeno smjeteni u odgovarajue kasabe i sela Bosanskog vilajeta, a u proljee e za muhadire biti izgraene kue u kojima e moi stalno i odvojeno boraviti. iftluci Husejin Kapetana Gradaevia koji su bili u dravnom vlasnitvu odreeni su kao najpogodnije mjesto za izgradnju potrebnog broja kua, jer je povrina njegovih ifluka bila neuporedivo vea od svih drugih ifluka u Bosni. Nakon preispitivanja zemljita zakljueno je da e, i poto se izuzmu povrine potrebne za poljoprivredne i stoarske aktivnosti zakupnika ifluka, preostati prostor dovoljan za izgradnju jo 600 do 700 kua. Poslije izvrenog premjer i raspodjele zemlje spomenutim zakupcima, utvreno je da e ostati dovoljno zemljita za izgradnju kasabe od 200 domainstava i nekoliko sela sa po 30-40 kua. Predvieno je da svako domainstvo, u skladu sa stanjem, dobije izmeu 40 i 100 dunuma zemlje za obraivanje. Pretpostavlja se da e za izgradnju ovih kua bosanski muslimani sigurno uputiti znatnu materijalnu pomo. Za pojedine dijelove projekta izgradnje, kao to su javni objekti poput damija, kola, kao i nekih kua, smatralo se da nee moi biti izgraeni doniranim novcem, te su trebali biti izgraeni iznosom od 400 hiljada groa koje je Osman-paa traio i dobio od drave za tu svrhu. Za nastanjivanje muhadira zaduen je Bedri-beg. Meutim, ukupan broj muhadira upuivao je na to da ifluci Husejin Kapetana Gradaevia nee biti dovoljni za potpunu realizaciju ovog projekta. Kajmakam Zvomika, Muhijudin-paa je u jednom svom dopisu od 8. februara 1863. god. (19. abana 1279) obavijestio Osman erif-pau da e biti teko nastaniti svih hiljadu domainstava sa preko 5000 stanovnika na jedno mjesto u tom sandaku i svima pruiti potrebnu pomo o emu je valija Osman erif-paa obavijestio Ured Velikog vezira. Kako bi se rijeio ovaj problem, Osman-paa je dravi predloio da se zemljite u dravnom vlasnitvu, kao i zemljite koje su ranije posjedovali ljudi koji su umrli, a za sobom nisu ostavili nasljednike, iskoristi za izgradnju kua.
208

D r.sc. H ATICE O R U C S eo b a m uslim ana iz K n eeevin e S rbije i form iranje novih n a selja u B osni (186 2 -1 8 6 5 )

Sa dolaskom proljea, 1863. god., ba kao sto je i bilo planirano zapoele su pripreme za izgradnju novih kasaba. Osman-paa je u aprilu mjesecu krenuo u ekspediciju iz pravca Sarajeva ka sjevernim dijelovima Bosne, kako bi u Zvorniku i drugim mjestima odredio zemljita za podizanje novih kasaba i sela. Nekoliko dana prije njega su Bedri-beg, koji je bio zaduen za poslove naseljena, i jedan ininjer krenuli iz drugog pravca. Osman-paa se prilikom ovog istraivakog pohoda za pronalaenje zemljita za izgradnju novih kua susreo sa bosanskim mufetiom Devdet-paom koji je doao u Brko i proveo ga kroz mjesta koja je lino odredio za ovaj posao. U podnesku koji je Devdet-paa uputio Vladi od 10. maja 1863. god., izmeu ostalog, zapisano je da e u toku sljedeih 20 dana biti pripremljen materijal, nakon ega e zapoeti izgradnja kua. Devdet-pae je takoer saoptio da su, prema rijeima Osman-pae, neki muhadiri zasijali kukuruz na zemljitu koje im je dodijeljeno. Kao to je Devdet-paa i predvidio pripreme za izgradnju novih kua brzo su okonane. Iz podneska koji je Bedri-beg poslao Uredu Velikog vezira od 21. juna 1863. god. razumije se da se zapoelo sa poslovima izgradnje objekata i kua za smjetaj muhadira, osnivanjem gradova i procesom smjetaja stanovnitva. Bedri-beg je u ovom podnesku istakao da je Bosanski valija Osman-paa odredio odgovarajua mjesta za izgradnju novih kasaba i pretpostavio koliko e kua biti izgraeno. Prema ovom dokumentu: - U mjestu Oraje koje se nalazi na obali rijeke Save mogua je gradnja 200-300 kua, te e zbog toga biti napravljen predvieni broj objekata. - Na uu rijeke Bosne u rijeku Savu, na etiri sata od Oraja, s desne strane nalazi se mjesto Samac. Drava e vlasnicima zemljita u ovom mjestu, kao zamjenu za izuzetu zemlju, dati imovinu na drugom mjestu te e na ovim parcelama biti izgraeno 200-300 kua. - U Banjalukom sandaku, na pola sata od rijeke Save, nalazi se selo Orahova ija je zemlja izuzetno plodna, a koju vlasnici ne obrauju. U selu Orahova e se za muhadire iz Sokola napraviti 100 kua. - U selu Kostajnica koje pripada kadiluku Kozarac u Bihakom sandaku bie sagraeno 200 kua - U selu Brezevo Polje koje pripada Bijeljinskom kadiluku u Zvomikom sandaku izgradie se 350 kua.
209

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

- U iftluku Kozluk koji je ostao od preminulog Osman Mazhar-pae, koji se nalazi u Zvornikom kadiluku, bie podignuto 100 kua. U Bedri-begovom podnesku takoer je zabiljeeno da e Kostajnica, amac, Oraje i Brezovo polje biti izgraeni kao kasabe, dok e Orahova i Kozluk biti izgraeni kao sela. Na osnovu ovog podneska moe se shvatiti daje Osman-paa za izgradnju novih kasaba izabrao mjesta od velikog stratekog znaaja. Prema tome, nije pogreno miljenje koje je austrijski konzul dao u svom izvjetaju da se naseljavanje vri planski i sistematski. Bedri-beg je istakao da u mjestima Oraje, amac, Orahovo i Kostajnica nije bilo muslimana i da e masovno naseljavanje ovih mjesta biti od velike koristi za dravu i narod. Meutim, Bedri-beg u ovom podnesku javlja da su muhadiri odbijali i oklijevali da se smjeste u kue koje su izgraene za njih, te se zbog toga oduio i posao naseljavanja. Kajmakam Zvomika Muhijudin-paa razgovarao je s muhadirima s ciljem slamanja njihovog otpora i pristanka na useljavanje u kue, te je na kraju ovaj problem prevazien uz njegove napore i napore Bosanskog valije Osman erif-pae. Osman-paa je sa Muhijudin-paom ujesen 1863. god. krenuo na putovanje kako bi ustanovili stepen izgraenosti kua i osnivanja kasaba i sela za muhadire. erif-paa je u vezi ovog putovanja sastavio izvjetaj koji datira od 10. novembra 1863. god. (29 dumadel-evvel 1280) u kome je naveo ta je uraeno i iznio svoja zapaanja. U izvjetaju se navodi sljedee: Kozluk: Kozluk je iftluk Osman Mazhar-pae koji je njegova supruga nakon njegove smrti, bez ikakve nadoknade napustila radi naseljavanja muhadira. Ovdje je pod pokroviteljstvom Bedri-bega zavrena izgradnja kua u koje je useljeno 120 muhadirskih domainstava iz Sokola, te je svakoj porodici zavisno od broja lanova i snage data i po jedna njiva. Brezevo polje: Osman erif-paa je, kreui se iz Kozluka, stigao u Brezevo polje koje pripada kadiluku Bijeljina. Brezovo polje, prazan prostor izmeu kadiluka Brko i pristanita Raa, na obali rijeke Save, procijenjeno je od strane Osman-pae kao mjesto za formiranje kasabe i razvoj trgovine u kratkom vremenskom periodu. Parcele na ovim mjestima su, uslijed toga to nije bilo onih koje pripadaju dravi, uz pristanak njihovih vlasnika zamijenjene za druge odgovarajue parcele. Na kraju, okonana je gradnja 300 kua za muhadire iz apca i Uica, i ove porodice su se ve uselile u novoizgraene objekte.
210

D r.sc. H A T IC E O R U C - S e o b a m uslim ana iz K n eeevin e S rbije i form iranje novih n a selja u B osni (1 8 6 2 -1 8 6 5 )

Oraje/ Donja Azizija (Aziziye-i Zir): Slijedea stanica od Brezovog polja je Oraje, koje se nalazi u kadiluku Gradaac i koje se pominje kao Azizije-i Zir (Donja Azizija) na osnovu imena Sultana Abdulaziza. Oraje je krajnje lijepo i plodno mjesto koje je smjeteno na 6 sati sjeverno od Brkog, na obali rijeke Save. Ovdje je, kako je i planirano okonana gradnja 200 kua uglednih muhadira iz Beograda, Uica i apca, te je izvreno i njihovo useljavanje. Poto je raspoloivo zemljite bilo nedovoljno za poljoprivredu, parcele pored njih su postupkom razmijene uzete od vlasnika i podijeljene muhadirima. Samac/ Gornja Azizija (Aziziye-i Bala): Na etiri sata iznad Oraja, na uu rijeke Bosne i Save nalazi se mjesto amac, koje se takoer, zbog Sultana Abdulaziza pominje imenom Azizije-i Bala (Gornja Azizija). Poto je ovaj prostor bio pogodan za izgradnju kasabe napravljene su kue u koje je useljeno 250 muhadira iz Uica i Sokola. Poto u ovom mjestu nije bilo zemljita u dravnoj svojini, obavljena je razmjena privatnog zemljita odavdje za zemljite na nekom drugom mjestu. Naseljenim muhadirima dodijeljen je i dio obradive zemlje. Za sluaj izlivanja rijeke Bosne i Save u amac, radi potpune zatite od ove prirodne nepogode, pravio se zatitni pojas od zemlje. Udaljenost izmeu kasabe amac i kasabe Modri je 4 sata i u vrijeme bujice voda poplavi 50 000 dunuma. Iz tog razloga je izmeu ove dvije kasabe napravljen makadamski put, kako da bi se omoguilo kretanje kola, ali i da bi se u vrijeme poplave napravio veliki zatitni pojas. Orahovo: Osman erif-paa je iz amca stigao u kasabu Orahovo u Banjalukom sandaku. Zbog pozicije koju zauzima, u Orahovu je za 225 muhadira iz Sokola osnovano prilino veliko selo koje je sainjavalo pet mahala. U ovom mjestu kue su potpuno zavrene, naseljavanje okonano, a potrebna zemlja data na obradu. Kostajnica: Stanica nakon Orahova, koja se nalazi u Bihakom sandaku i koja ima veoma vaan geografski poloaj je Kostajnica. Nekada se ovdje nalazila velika kasaba koja je s vremenom u potpunosti propala. Iz razloga to je ovo mjesto pogodno za trgovinu u njemu je zavrena izgradnja kua i naseljeno je 180 porodica muhadira iz Uica, te je i ovdje, ba kao i u drugim mjestima, muhadirima podijeljena obradiva zemlja. U periodu osnivanja kasaba i sela u Bosni zapoela je i izgradnja puteva. U ovom izvjetaju Osman-paa je obavijestio da je okonana izgradnja predvienih
211

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

kua i naseljavanje muhadira, kao i da je u isto vrijeme okonana i izgradnja puteva i mostova. Na ovaj nain, za muhadire Uica, Sokola, apca i Beograda, u Bosanskom ejaletu izgraeno je 6 naseobina - 4 kasabe i 2 sela za manje od jedne godine. Velika veina muhadira se u ovom periodu u navedenim mjestima za stalno nastanila. Pitanje imovinskog poravnanja izmeu Osmanske drave i Kneevine Srbije dogovoreno je potpisivanjem sporazuma 17. decembra 1865. god., dakle tri godine posle poetka iseljavanja muslimanskog ivlja iz Kneevine Srbije. Iz tog razloga izgradnja kua za muhadire uglavnom je finansirana od strane Osmanske drave i muslimanskog stanovnitva iz Bosne, kao i okolnih mjesta.

212

D r. sc. E D IN M U T A P 1 - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e p riie m uhadirske k o lon izacije 1862. zo d in e

Dr. sc. Edin M utapi Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli

DEMOGRAFSKE SPECIFINOSTI BOSANSKE POSAVINE PRIJE MUHADIRSKE KOLONIZACIJE 1862. GODINE


Sadraj: Bosanska Posavina predstavlja ravniarsko zemljite na junoj strani rijeke Save, i to prostor od Bosanskog Samca, odnosno od donjeg toka rijeke Bosne , pa dalje na istok, do Brkog. Ovo veoma plodno zemljite u minulim vremenima iz dva razloga nije bilo povoljno za izgradnju znaajnijih naselja. Prvi razlog lei u injenici, da je to sa stratekog aspekta vrlo nesigurno podruje koje je najveim tokom dosadanje historije bilo na granici izmeu razliitih drava, kultura, pa i civilizacija. Drugi razlog za raniju konstataciju jeste injenica da je ovo plovno podruje bez znaajnijih agrikulturnih mjera dosta nepovoljno za ivot. Meutim, i pored navedenih injenica tragovi ivota se mogu pronai jo od prethistorije. Ipak, kao generalan zakljuak kada je u pitanju navedeni prostor moe se izvui injenica da politike krize, koje su svakako na ovim perifernim balkanskim prostorima vrlo este, ostavljale ogromne demografske posljedice po stanovnike ovog podruja. U radu smo pokuali pratiti te demografske oscilacije od srednjeg vijeka do muhadirske kolonizacije 1862. godine kada pored perifernih varoica Brkog i Broda (Bosanskog) nastaju dvije nove od tih prognanika iz Srbije, a to su Oraje i Bosanski Samac. Kljune rijei: Bosanska posavina, stanovnitvo, granica

Bosna,

Osmansko carstvo,

Habsburka

carstvo,

Uvod Za navedeno podruje danas se upotrebljava naziv Bosanska Posavina. Pod ovim nazivom se podrazumijeva uopte nisko zemljite na desnoj strani Save poevi od Bosanskog amca, odnosno od donjeg toka rijeke Bosne, pa dalje na istok. Meutim, u samoj Posavini kau da je Posavina samo ona povrina to je plavi Sava, dakle, pojas niskog zemljita pored Save, a izmeu Bosanskog Samca i Brkog. Na sjeveru, Posavina u irem smislu se prostire od Save pa sve do Trebave i Majevice planine na jugu. Stanovnike predjela na lijevoj strani Bosne
213

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

ovi iz Bosanske Posavine zovu Prekobonjaci ili Prekobosanci, a taj kraj je Vujak; juno od Posavine su im, u Trebavi i podgorini Majevice uopte, Brani, Brdnjaci ili Brnjaci, ija se oblast uopte zove Brda.1 Ovaj prostor iako je naseljen od prethistorije ipak sa aspekta znaajnijih urbanih centara ima specifinu prolost. Ona je u vrijeme odreenih mirnijih perioda predstavljala demografski popunjen prostor, ali ipak kroz historiju uloga granice, kakvu je imala najee unazad posljednjeg milenijuma uvjetovala je da ovaj prostor postane dosta turbulentnim, ali i nenaseljenim. Ipak ono to je od najstarijih vremena osobenost Bosanske Posavine to je zasigurno njegova komunikacijska uloga. Jo u antiko doba preko ovog prostora vodili su znaajne komunikacije. Ipak, ne moemo se otrgnuti zakljuku da u vrijeme nesigurnih vremena, estih uskoko-hajduko-krajikih najezda ivot na ovom prostoru je bio dosta nepovoljan i rizian. Sama rijeka Sava koja u tim vremenima nije bila zahvaena nekim znaajnijim irigaciono-tehnikim mjerama nije davala sigurnost ovdanjim stanovnicima. Ipak, sama granica i ta konstantna potreba za kontrolu iste su svakako uvjetovali tokom historije posebne stimulativne mjere koje bi zadravali ovjeka na ovom prostoru. Ipak potreba da prikaemo najznaajnije demografske crte od srednjeg vijeka pa do muhadiske kolonizacije 1862. godine se namee kao svojevrstan imperativ u ovom radu.

Srednji vijek Arheoloki i pisani tragovi nas upuuju da se jo u ranom srednjem vijeku na rijeci Savi formirala granica srednjovjekovne bosanske drave. Upravo iz tog razloga podruje Bosanske Posavine ima veoma znaajnu strateku ulogu, kao pogranino podruje prema rijeci Savi, odnosno susjednom ugarsko-hrvatskom kraljevstvu. Navedeno podruje se u najveem dijelu nalazilo u upi Nenavite, te rubni istoni dio pripadao je upi Koraj (obje su pripadale ,,zemlji Usori). upa Nenavite se spominje na samom poetku vladavine bosanskog bana Stjepana II (iza 1323. godine). Dakle, kao to smo konstatovali, u regionalnom smislu ovaj prostor je pripadao oblasti Usore za koju znamo d aje jo od 1225. godine zaraena herezom.

1 Milenko S. Filipovi, Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistone Bosne, ANU BiH, Graa, Knjiga XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 12, Sarajevo, 1969., 111-112. 214

D r. sc. E D IN M U TAPJ - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e v r iie m uhadirske kolon izacije 1862. zo d in e

To vidimo iz pismima pape Honorija III kalokom nadbiskupu Ugrinu.2 Iz svega se jasno vidi da ove sjeverne bosanske zemlje4 4 imaju zajedniki vjerski izraz s zemljom maticom4 4 i da su zaraene herezom4 4 . To ipak govori o teritorijalnom prisustvu srednjovjekovne bosanske drave juno od rijeke Save jo od ranog srednjeg vijeka. To svakako potvruje i mrea4 4 ranosrednjovjekovnih utvrenja koncentriranih uz rijeku Savu.3 Na poslijetku to e potvrditi i bosanski ban Stjepan II u svojoj povelji konstatovavi da vlada od Save do mora i od Drine do Cetine4 4 .4 U nekoliko uvodnih reenica eljeli smo ukazati da podruje dananje Bosanske Posavine se jo od ranog srednjeg vijeka nalazila u okviru zemlje4 4 Usore, odnosno srednjovjekovne bosanske drave. U ve spomenutoj povelji bana Stjepana II (1314 - 1353) meu darovanim selima, u navedenoj povelji se pominju Modrib (dananja Modria na desnoj obali donje Bosne i selo) Jakb (dananje selo Jake na lijevoj obali Bosne, nasuprot Modrie). Za selo Jake, a svakako i Modriu, naglaava se da su u ,JVenavii.5 U tradicionalnoj historiografiji prvim spomenom ovog podruja smatrala se Belina darovnica iz 1244. godine. Navedeni dokument donedavno je smatran temeljnim dokumentom ugarskog patronata4 4 nad Bosnom. Meutim, hrvatska historiarka Nada Klai je uspjeno dokazala da se radi o falsifikatu4 4 .6 Naravno, prihvaajui navedeno miljenje vrlo je bitan vremenski okvir nastanka (krivotvorenja) jer svakako se radi o srednjem vijeku te nam navedeni dokument (krivotvorina) ostavlja znaajne tragove o geografskim nazivima mjesta u podruju
2 T. Smiiklas, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU, Zagreb, 1906., svezak III, dalje: T. Smiiklas, CD., 242-243; Jelena Mrgi, upe i naselja zem lje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000., 29. U prvom pismu je papa zahvalio ugarskom prelatu na njegovoj rijeenosti da uniti heretike ,,de Bosna, Soy, et Wossora4 4 dok je drugim pismom potvrdio odluku kralja Andrije II da kalokom nadbiskupu preda terras quasdam, videlicet Bosnam, Soy et Wossora, da bi ih oistio od heretika. 3 Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo, 1988 4 Ludwig Von T h a l l o c z y ; Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Miinchen und Leipzig 1914., dalje: T h a l l o c z y , S t u d i e n , 1 3 - 1 5 . 5T h a l l o c z y , S t udi e n, 13- 15. 6 Belina darovnica danas se smatra grubim falsifikatom koji nema nikakve veze bilo s kraljem Belom IV ili s banom Ninoslavom4 4 (kako to konstatuje znamenita hrvatska historiarka Nada Klai. Meutim, uzmemo li u obzir prilike u bosanskoj biskupiji i u samoj Bosni u drugom i treem desetljeu XIV. stoljea kad nastaje rat4 4 izmeu franjevaca i dominikanaca, onda naravno se ne ini iskljuenim da se u bosanskoj biskupiji, dakle u akovu, sastavlja spomenuta krivotvorina. Ona je trebala vratiti4 4 dominikancima ona prava u Bosni koja tada uivaju od njih mnogo spretniji franjevci. Najzad, nije iskljueno niti to da falsifikat naruuje Peregrin kad iz Bosne odlazi na biskupsku stolicu u akovo. On je imao dosta razloga da se u tom trenutku dakle kao bosanski biskup, bori za izmiljena prava bosanske biskupije (Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb, 1994., 112-115. 215

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

Bosanske Posavine. Tako se u navedenom dokumentu ..u Usori potvruje kralj bosanskoj biskupiji one posjede, koje jo j je darovao Ban Ninoslav radi raznih nepravdi i teta Biskup i njegov kaptol imaju pravo pobirati desetinu, kunovinu i druge poreze u Usori, Solima, Donjim Krajevima i drugim nespomenutim upama na nain ugarskih biskupa. Taj je posjed takoer prostoran i ako manji od onog u Slavoniji. On ide od ua rijeke Tolise u Savu Tolisom i Suhom Tolisom do izvora rijeke zatim brdom do izvora Modrie te niz taj potok do rijeke Bosne, zatim Bosnom do njezina ua u Savu i konano Savom, dok ne primi Tolise.7 Pored toga, navedeni falsifikat svakako potvruje tendenciju da crkva ima svoju domenu na navedenom podruju to ide u prilog da se radi o prostoru koji je ivotan i kao takav interesantan crkvenim krugovima. Dakle, tokom XIII i XIV stoljea teritorij Bosanske posavine u skromnim pisanim dokumentima, daje nam sliku naseljenog podruja za koga pokazuju interesa feudalni velikodostojnici. krugovi ondanjeg bosanskog drutva, ali i crkveni

Demografsko pustoenje XIV i XV stoljee Prvi bosanski kralj Tvrtko I (153-1391) je kao vjet dravnik, pronalazio saveznike i izvan ranijih bosanskih teritorija. Tako je negdje oko 1387. godine svojim saveznicima u borbama u Hrvatskoj brai Horvat dodijelio grad Dobor u Usori. Oni ubrzo poinju organizovati svoje pohode prema sjeveru, odnosno Sremu.8 Meutim, ovoj uspjenoj epizodi Tvrtkove vladavine dolazi kraj njegovom smru 1391. godine. Na prijestolju ga zamjenjuje stari Stjepan Dabia. Dolazi do ponovnog zatezanja situacije, posebno na sjeveru Bosne, oko Dobora, kojeg su drala ve spomenuta braa Horvat.9 To je dovelo do otvorenog sukoba u kojem su ugarske snage osvojili ovaj tvrdi bedem Bosne u neposrednoj blizini dananje Modrie. Nakon osvajanja utvrde Sigismund ju je spalio, napustio i povukao se iz ovog podruja. U razdoblju poslije 1398. godine, kada je Hrvoje Vuki Hrvatini pristao uz kralja Ladislava Napuljskog i time ponovno postao neprijatelj
7 Grupa autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga Prva, HKD Napredak, Sarajevo, 1942 (dalje: Napretkova Poviest)., 745-746; Uporedit: T. Smiiklas, CD, IV, 236-240. 8 Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave , Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1964., 158-160. 9 Pavo ivkovi, Usora i Soli - poprite znaajnih dogaanja u XIV i XV stoljeu, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne u Tuzli, knjiga XV, Tuzla, 1984., 35. 216

Dr. sc. E D IN M U T A P I - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e v riie m uhadirske k o lon izacije 1862. zo d in e

Sigismunda, u izvorima o imamo podatke o nizu manjih sukoba izmeu njih. Iz svih vijesti u tim izvorima jasno proizlazi da je ugarska granica tada ila du Save. Upravo na tom podruju Ugarska podie jednu liniju manjih utvrda, uglavnom poznatih kao castella, koji su, kao mostobrani, trebali sluiti u obrani od Hrvojevih napadaja.10 U tim pograninim sukobima najvie su stradali posjedi Nikole Gorjanskog. Tako je 1398. godine u Bosnu bila upuena jo jedna ugarska vojska, ija je odrednica napada bila Usora, odnosno prostor Bosanske posavine. Bosanci, predvoeni kraljem Stjepanom Ostojom, spremno su je doekali.1 1 Ni u toku naredne dvije godine (1400. i 1401.) sjever Bosne nije bila poteena ugarskih pljaki i napada. Ovoga puta inili su to odredi Nikole Gorjanskog i Ivana Morovikog. Tek poslije 1401. godine moe se rei da su nastupili mirniji dani za ovo podruje. Ugarska je bila zaokupljena unutranjim previranjem, pa je Sigismund morao za izvjesno vrijeme napustiti aktivnu politiku prema Bosni, sve do 1404. godine.1 2 U samoj Bosni dolazi do pojaane feudalne anarhije. Upravo to je imalo za posljedicu da se stvaraju razliite unutarnje i spoljne koalicije koje e esto prouzrokovati i smjene bosanskih vladara. Jaanje krupnih feudalaca i njihovo samostalnije istupanje zahvatilo je i sjeverne krajeve Bosne. Tamo su vodeu ulogu 1^ u drutvenom i politikom ivotu zemlje imali Zlatonosovii. Smirivanju unutranjih prilika u Ugarskoj i pobjeda Sigismundove struje dovodi do novih sukoba 1405. godine, tako da se sa ugarskom opasnou ubrzo suoio i novi bosanski kralj Tvrtko II Tvrtkovi. Te godine dolazi do ugarskih napada iz dva pravca, tako je Ivan Moroviki sa svojim odredima provalio u
1 0 Pal Engel, Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa , Zbornik odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Volumen 16, Zagreb 1998., 67. Nekoliko decenija kasnije, u julu 1394. godine, kada je, nakon dugotrajnih sukoba, dolo do sklapanja mira izmeu kralja igmunda Luksemburkog i Tvrtkovog nasljednika Dabie, ranija praksa je obnovljena. Vjerojatno je dio ugovora bila i pogodba da kralj Dabia dobije upravu nad upanijom Somo (ma. Somogy) kao ugarski dostojanstvenik. Ovu je slubu obnaao do svoje smrti u septembru 1395. godine. 1 1 P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja , 36. 1 2 Vidi: S. irkovi, Istorija , 174. Ovo datiranje sada se moe potvrditi prema jednom neobjavljenom pismu koje je kralj sastavio 20. srpnja 1394. godine sub castro Dobro (P. Engel, Neki problemi, 67). 1 3 P. ivkovi, Usora i Soli - poprite historijskih dogaaja , 35. U drugoj deceniji XV stoljea, usorski vojvoda Vukmir Zlatonosovi (maj 1415. do august 1420. godine) on je posjedovao, iako ne kao nasljedno dobro ve kao kraljevski honor, tvrdi grad urevac (ma. Szentgyorgy), kojem je pripadao jedan od najveih posjeda u Slavoniji. Kao njegovi katelani spominju se u tri isprave Franko, odnosno Vukain i Radoin. Ne zna se kada i zato je Vukmir dobio ovaj posjed, ali je poznato daje grad bio u njegovom posjedu i nakon 1420. godine, vjerojatno do njegove smrti 1425. godine, kada gaje kralj poklonio jednom ugarskom velikau. (P. Engel, Neki problemi, 61) 217

Z B O R N IK RAD OVA SA NA UNOC, SIM POZIJUM A

sjeverne dijelove Bosne, te u prodoru dolinom Bosne vezao dio bosanskih snaga u ovom dijelu. Drugi dio ugarske vojske, koju su predvodili Nikola Gorazdi i Ladislav Silagy, prodro je u sjeveroistone dijelove Usore (dananje Bosanske posavine), zahvativi sigurno i podruje upe Nenavite na svom putu, i krenuo do Srebmika, kao glavni cilj ovog osvajakog pohoda.1 4 Kratkotrajnost njihovih uspjeha ogleda se u tome da se u ljeto 1407. godine kralj Sigismund ponovo priprema za napad na Bosnu.1 5 Krajem maja 1408. godine, Sigismund sa vojskom prolazi kroz sjeverne dijelove Usore i zaustavlja se u utvrenom Doboru. Tu boravi i poetkom juna, a onda se iznenada vraa u Ugarsku preko Srijema i Bake.16 Tamo g aje ekala sakupljena nova vojska, koja je brojala blizu 60.000 vojnika. Sa cjelokupnom vojskom, Sigismund je septembra te godine provalio u Usoru dolinom rijeke Bosne. Prodor je iao ubrzanim tempom, tako da je ve 20. septembra bio sa logorom pod Maglajom. Potkraj toga mjeseca bila je ugarska vojska na povratku prema Doboru, koji je Sigismund napustio sredinom oktobra 1408. godine. Jedan dio vojnih formacija zasigurno je ostao u Bosni da uva novoosvojena podruja, meu kojima i teritorij Bosanske posavine.1 7 Svakako da tada nastaje izraenija demografska pusto na navedenom teritoriju. O tome govori jedan ugarski izvor, darovnica ugarskog kralja Sigismunda, sa poetka XV stoljea u kojoj on nagrauje Ivana Morovikog. U navedenom dokumentu se pored ostalog govori o opustjelim krajevima u districtum Wzura, poto su oni (Ugri) u jednoj akciji popalili, raselili i unitili ( omni sui parte coneremavit, depopulavit et devastavit'j navedeno podruje .1 8 Ugarska kontrola nad ovim podrujem trajala je do 1443. godine, kada je ponovo vraeno pod okrilje matine bosanske drave. Dakle, na poetku vladavine bana Stjepana Tomaa (1443-1461), vladara koji je objavio rat pripadnicima Crkve bosanske ovo podruje je vraeno u njegovo kraljevstvo. Ovo napominjemo iz razloga to pomenuta njegova akcija u cilju dodvoravanja Zapadu i Vatikanu nije mogla imati pozitivne demografske efekte na podruju Bosanske posavine, tako da e ona poprilino ostati ,,prazna do vojnog sloma srednjovjekovne Bosne 1463. godine. Tako se sasvim opravdanim moe prihvatiti zakljuak Taiba Okia, da ,,u predjelima koji su bili pod vlau Maarske tj. u sjevernim dijelovima Bosne ne
14 Ferdo ii, Vojvoda Hrvoje Vuki- Hrvatini i njegovo doba (1350-1416), Zagreb, 1902., 185. 1 5 S. irkovi, Istorija, 207-210. 16 S. irkovi, Istorija, 207-210; P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja, 38. 1 7 P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja, 38-39. 1 8 Ferdo Sii, Nekoliko isprava iz poetka XV st., Starine, JAZU, Knjiga XXXIX, Zagreb, 1938., 259-263. 218

D r. sc. E D IN M U TAP1 - D em ografske sp ecifin osti B osanske P o sa vin e p riie m uhadirske k o lon izacije 1862. zo d in e

spominju se pristalice Crkve bosanske (,,bogumili). Prema navedenom miljenju ova utnja moe se objasniti represivnim mjerama protiv 'bogumila' od strane maarsko-hrvatskog kraljevstva i Vatikana. Nije sporno da su kraljevi te carevine i Vatikan pokretali krstake vojne pohode i inkvizicijske reperkusije protiv 'bogumila'.19 Navedena pusto e trajati kontinuirano tokom XV i prvoj polovini XVI stoljea. Navedeno podruje je poslije pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine jedno kratko vrijeme bilo pod osmanskom vlau da bi ga ve naredne godine preuzeli Maari i tu instalirali Srebreniku banovinu. Ova banovina u ugarskim koncepcijama odbrane nije imala primarnu ulogu. To se najbolje moe vidjeti iz trokovnika za finansiranje ugarskog vojnikog i inovnikog aparata na podruju Srebrenike i Jajake banovine (iz 1494. godine).
70

Navedenoj demografskoj praznini4 4 zasigurno je doprinijela i snana inkvizicijska djelatnost Ivanovaca (Hospitalaca) koji su svoje posjede imali i juno od Save, uz privilegiju oslobaanja od dravnih poreza uslijed neprestanih haranja Turaka4 4 . Od kada je prisutan ovaj red na prostoru Bosanske Posavine teko je odgonetnut. U Ugarskoj prisutan je od 1169. godine pod okriljem tzv. Vranskog priorata4 4 . Oni su u Ugarskoj predstavljali veoma mone zemljoposjednike, ali i prepoznatljive ratnike i graditelje. Upravo ove dvije karakteristike su bile veoma potrebne Ugarskoj ali katolikoj crkvi jer ostaci nekadanje bosanske kraljevine, odnosno Srebrenike banovine predstavljali su svojevrsno predzie kranstva (ante muralis Christianitatis) i svakako je trailo jedan odluan vjerski red kao to su bili Ivanovci - koji bi se otro suprotstavili svakom vidu opozicije u navedenim krajevima gdje su prisutni neposredno pred kraj Srebrenike banovine kojoj je svakako pripadao i najvei dio Bosanske Posavine.21

19 Tajib Oki, Bosanski kristijani (bogumili) prema nekim neobjavljenim osmanskim izvorima (prevod: Kemal Basic), Anali, Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XXI-XXII, Sarajevo, 2003., 147; 20 Ljudevit pl. Thall6czy, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450 -1572, (prevod Milan pl. uffllay) Zagreb, 1916., 150-157. Tako je za izdravanje inovnikog aparata u Srebrenikoj banovini izdvajano 3.000 forinti, dok je za Jajce i ostale gradove Jajake banovine taj iznos bio 19.860 forinti. Istovremeno za izdvajanje posada (pjeatva i konjanitva) u gradovima Jajake banovine troeno je 25.697 forinti, a u Srebrenikoj taj iznos je samo 3.000 forinti za bana Srebrenike banovine. Tako trokovi Srebrenike banovine u forintama iznose. 21 Nedim Rabi, Rubnost kao sudbina - Gradaac na prijelazu epoha (1463-1520), Nauni skup Gradaac kroz vjekove, Gradaac, 22. 10. 2011. godine, (rukopis); Pal Engel, Posjedi ivanovaca u Ugarskoj potkraj srednjeg vijeka, Scrinia slavonica 2, Slavonski Brod 2002., 473-485. 219

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Kao konaan epilog svih navedenih dogaanja, te kao ishod vojnih akcija i demografskih pomjeranja imamo situaciju da najvei dio Bosanske Posavine na poetku osmanske uprave je demografski prazan, o emu svjedoe defterski popisi iz 1533. i 1548. godine.22

Vlaka kolonizacija i demografsko popunjavanje Bosanske posavine u XVI i XVII stoljeu Ve smo konstatovali da za pregledanje demografskih prilika u Bosanskoj Posavini najadekvatnije je praenje srednjovjekovne upe, a kasnije osmanske nahije Nenavite. Ova nahija je u svom obuhvata inila najvei dio Bosanske Posavine. Upravo, ukoliko uzmemo da kada je u pitanju ovaj nivo organizovanja imamo tendenciju na cijelom bosanskom prostoru da se srednjovjekovne upe potpadanjem pod osmansku upravu transformiu u nahije. Na taj nain podsredstvom osmanskih izvora dobij amo formu organizacionog ustrojstva ovog podruja tokom srednjeg vijeka, odnosno prostornoj pripadnosti upi Nenavite. Ovo je svakako jedna od najsjevernijih bosanskih upa i obuhvaala je podruje neposredno uz sjevernu bosansku granicu, odnosno rijeku Savu.23 Prostrana nahija Nenavite (Gradaac), koja se prostirala zapadno od nahije Koraja, a sjeverno od Srebrenika i Sokola, tj. podruje koje su zatvarale rijeke Tinja, Sava i Bosna, ije je sjedite bio grad Gradaac, koji se u prvim osmanskim izvorima obino nazivao kala-i Graac4 4 dugo je vremena zadrala raniju nenaseljenost. Tako saznajemo da je jo 1533. godine ta nahija pusta. Postojala su u njoj tada samo 4 slabo naseljena mjesta: varo grada Graaca4 4 , Biha Glavica, Koprivnica i Modria - sa svega 49 kua poreskih obveznika sa 10 mudereda.24 U toj varoi grada Graaca4 4 evidentirano je bilo svega 11 muslimanskih kua i 6 kranskih, sa 2 mudereda, a u dananjoj Modrii 2 muslimanske i 14 kranskih kua sa 4 mudereda. Navedeni popis biljei i franjevakog samostan Sv. Ilije4 4u * 25 Modrici. Tih 13 kua (u Gracu i Modrii) predstavljalo je cjelokupno oporezovano muslimansko stanovnitvo u toj nahiji (muslimani 26,5%).26

22 Adem Handi, Tuzla i njena okolina trXVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 23 Isto 24 Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine), ANU BiH SANU, Sarajevo, 1986., 154-167, 201. 25 Isto, 154; Mezra crkve Ilinska Polja4 4 26 A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, Studije u Bosni"4 , Instambul, 1994., 61-63. Rad je objavljen i u Prilozi za orijentalnu filologiju, br. XVI-XVII, Sarajevo, 1977. Isti, Tuzla, 5-48.

220

Dr. sc. ED1N M U TAP1 - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e v r iie m uhadirske kolon izacije 1862. godine

Osmanski defteri iz 1533. godine registruje Gradaac kao samostalnu nahiju koja je najveim dijelom nenaseljena.27 Meutim, u popisu iz 1548. godine Gradaac se nalazi u nahiji Nenavite, i to je naziv nahije i u kasnijim popisima. N. Filipovi je miljenja d aje do uspostavljanja nahije Nenavite dolo ve u toku 1536. g., ,,u koju su ule zemlje i naselja koji su zbog ranijih prilika bili u sastavu nahije Gradaac, a nahija Nenavite je inicijativom zvornikog sandak-bega Dafer-bega naseljena velikom grupacijom Vlaha. Tako je osmanska vlast navedeno podruje zatekla opustjelim, to je svakako rezultat brojnih etnikih promjena u minulom periodu. O demografskim promjenama kao rezultat uspostave osmanske vlasti govore mnoga pusta, kasnije kultivirana zemljita (mezre) u cijeloj nahiji, oito, ranija naseljena mjesta. Te godine spominje se 13 takvih nenaseljenih mezri. 29 Za nesigurnost u nahiji Nenavite na poetku osmanskog perioda i vrlo kasno sistematsko naseljavanje koje su Osmanlije inile u novoosvojenim krajevima razloge treba traiti i u injenici da se oblinja tvrava Dobor sve do 1535. godine nalazila van osmanskih ruku, kada ju je zaposjeo bosanski sandak-beg Gazi Husrev-beg nakon to je u borbi sa Husrev-begom poginuo njen posjednik despot Stefan Berislavi. Ubrzo iza toga, vjerovatno ve u toku 1536. g., uspostavljena je nahija Nenavite, u koju su ule zemlje i naselja, koji su zbog ranijih prilika bili u
JA

sastavu nahije Gradaac.

Naredni period obiljeava vlaka kolonizacija. Tako jo

1548. godine Dafer-beg (zvorniki sandak-beg) je pozivao vlake knezove i primiure da nasele ovo podruje svojom rajom, uz znatne poreske povlastice. Do te godine nahija je bila, ipak, uglavnom nenaseljena, a spomenuti poziv odnosio se, bez sumnje, na ravniarska i vodoplavna podruja prema Savi u koja se nitko nije urio. To se vidi i po tome to je taj sandak-begov poziv prilikom popisa evidentiran uz selo Hajsie (Hasii), koje se nalazi blizu utoka Bosne u Savu. Do te godine nastala su u nahiji sljedea nova, odnosno naseljena stara opustjela naselja

27 Dva prva popisa Zvornikog sandaka ,146, 154, 167. 28 Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje Teanj, Teanj, 2005. (nadalje: N. Filipovi, n. d j.\ 315. 29 A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u X V i XVI vijeku , 61-63.; Isti, 138-140. Te mezre su: mezra Dvorska kog grada Graaca4 4 , Sapna, Dolska, Mihaljevac, Moranica, Dinica, mezra Tolisa i Vrbina Lokva4 4 (kod dananjeg Oraja), Gornji i Donji Skugrii, Nenaviko Polje (Nenavite ovasi), koja se mezra, odnosno nekadanje naselje i sjedite ranije upe Nenavita nalazilo kod dananjeg sela Skugria, zapadno od Gradaca,4 4 mezra Brestovo Polje u blizini sela Modrie4 4 , mezra crkve Ilinska Polja4 4 , Rajska i mezra Dubrave. Neke od tih mezri kasnije su ponovo naseljene i tako postale sela, dok neke nisu, pa im kasnije i imena iezavaju. 30 N. Filipovi, n. dj., 314-316. 221

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

(sela): Crkvica ili Krievac (vjerovatno dananje selo Crkvina, jugozapadno od Bosanskog amca), Vukovac ili Tinjica (vjerovatno dananje selo Vukovci, jugoistono od Gradaca), Slatina, selo Slatnica sa bunarom Svibovac (vjerovatno dananje selo Sibovac), remonica (danas Tramonica), abar, Orahova Rika, Milutinovo Selite4 4 , Petrosalii, Domanovci (Domaljevac), Ledenice, Poznojevii, Koprivna, Hajsii, selo Gornji i Donji Boki4 4 (danas selo Bok, jugozapadno od Oraja), Jakii, Rupanovii (upanovii?), Kojasii, selo Ogudovac sa Orlovim Poljem4 4 (danas Obudovac), Babenica, Rajska, selo Brestovo Polje, blizu sela Modrie4 4 , Tolisa (kod Oraja), Gornji i Donji Skugrii, selo Skugrii saNenavikim Poljem4 4 , i Tolisa (kod Skugria).3 1

Karta br. 2. Nahija Nenavite polovinom XV stoljea

Da su tu nahiju zaista naselili vlasi, svjedoi vie naziva novih sela, koja se ranije ne spominju ni kao mezre, a koja nose isto rodovska imena vlaha (Poznojevii, Petrosalii, Jakii, Kojasii, Skugrii; posljednje nalazimo i istono od Vlasenice), kao i to to je veina tih sela bila ili carski ili sandak-begov has. Vlaki knezovi kao sitne spahije imali su tu i svoje timare, u koje su spadala sela: remonica, Hajsii i Petrosalii, Ogudovac sa Orlovim Poljem4 4 , mezra Tvrdkovite kod Save4 4 , Skugrii, Tolisa (kod Skugria), dok je u nekim od tih sela
3 1 A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI v., 61-63.

222

D r. sc. E D IN M U TAP1 - D em o zra fsk e specifin osti B osanske P o sa vin e p rije m uhadirske k o lon izacije 1862. godine

jo i 1548. godine naplaivana filurija (vlaki porez), umjesto ispende (Tolisa, Ogudovac, Orlovo Polje, Hajsii i Petrosalii).32 Tako dolazi u narednom periodu do demografskog, ali i ekonomskog oivljavanja. U narednih pola stoljea dolazi do izraenijeg napredovanja Modrie, koja do poetka XVII stoljea, ili tanije do 1600. godine, prerasta u kasabu. Naime, tada je u kasabi Modrii bilo 97 muslimanskih i 107 kranskih kua. U navedenoj kasabi odravan je pazami dan, dok se u njenoj gradskoj damiji petkom odravala molitva. Status stanovnika kasabe uivao je kvart oko damije sa arijom - demat muslimanske asne damije sa 50 kua, a ostalo stanovnitvo i dalje je imalo status seoskoga rajinskog stanovnitva.
'l ' l

Na drugoj strani u navedenom periodu Gradaac

jo uvijek stagnira, zadravi status varoi. Navedene demografske okolnosti su uticale da od svih nahija na podruju sjeverne Bosne proces prihvatanja islama je najslabije izraen u ovoj nahiji.34 Oivljavanjem tranzita robe i ljudi na branskoj skeli u drugoj polovini XVI stoljea dovodi do irenja podgraa pored branske tvrave. Ono, istina, jo ni 1600. godine nije bilo steklo sve uslove da bude proglaeno kasabom; nominalno je jo ostalo varo, ali je Muslimanski demat u njoj, koji je brojio 35 kua, bio dobio privilegij kasablija, tj. osnovni uvjeti su ipak postojali, bila je podignuta damija, a postojao je i pazami dan, samo je muslimansko stanovnitvo bilo malobrojno. U popisu iz te godine izriito stoji: Muslimanski demat u toj varoi ima isti status kao i muslimani u drugim muslimanskim gradskim naseljima - ne daju rajinske pristojbe. Daljnji urbani razvitak i podizanje drugih kultnih objekata pada u kasniji period. Austrougarska je u Brkom zatekla (1879) etiri damije.35 Dakle, urbana naselja se u periodu do Bekog rata uglavnom javljaju na periferiji Bosanske posavine, a to su: Modria, Brko, Gradaac i Derventa. Uz ovu ,,organizovanu osmansku kolonizaciju podruja Bosanske posavine ipak moramo se suoit sa jo jednom vrlo znaajnom injenicom. Naime, poslije osmanlijske pobjede na Mohakom polju 1526. godine, odnosno ostalih vojnih uspjeha do sredine XVI stoljea dolazi do njihovog prodora u Podunavlju i prostore dananje Maarske. Naravno sve to uzrokuje i znaajna migraciona kretanja. Svakako da dio tih demografskih promjena se odvijaju i na raun novodoseljenog stanovnitva sa podruja Bosanske posavine. Sasvim logino, da to pridolo uglavnom Vlako stanovnitvo trai uvjete za ouvanje

32 A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, 61-63. 33 A. Handi, Tuzla, 160-161. 34 A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u X V iX V I vijeku, 138-140. 35 A. Handi, Tuzla, 160-161. 223

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

svojih privilegija izraenih kroz krajiki nain ivota i to im svakako omoguava migracija prema sjeveru, odnosno novoosvojenim krajevima. Koliko je intenzitet tih migracionih kretanja najbolje potvruje injenica da je na podruju dananje Slavonije (na prostoru izmeu Drave, Dunava, Save i Ilove), oko 1580. godine, dakle pred Beki rat, prema istraivanjima Stjepana Paviia i Josipa Buturca na navedenom prostoru ivjelo: oko 115.000 muslimana, meu kojima dominiraju Bonjaci i domae starosjedilako stanovnitvo koje je prihvatilo islam. Katolika ima oko 72.000., Srba (pravoslavaca) oko 33.000. i 2.000 M aara36 Znaajan udio muslimanske doseljenike populacije nastanio se i u Ugarskoj.37 O demografskoj strukturi Bosanskog ejaleta u XVII stoljeu govore vizitatori katolike crkve: Petra Masarechija, Atanasija Grgievia i Ivana Tomka Mmavia, dvotreinsku muslimansku veinu, od ukupnog broja stanovnika. koji istiu

Meu jednom treinom hriana brojniji su oni istonog obreda.38 Poslije spomenute pobjede na Mohakom polju, pod osmanlijsku vlast doli su Srijem, Baka i Banat. To podruje je od ranije zbog velike nesigurnosti bilo slabo nastanjeno39. Ta okolnost je bila jo izraenija poslije osmanlijskih osvajanja kada jedan dio starosjedilaca bjei, pred njima, na sjever. U novonastalim okolnostima osmanlijska vlast je vrila organizovano naseljavanje kolonizatora, meu kojima su dominirali Vlasi-stoari, kao ijedan dio muslimanske populacije. To stanovnitvo

36 Grupa autora, Islam i muslimani u BiH , Sarajevo, 1977., 203.; Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Bosna, Sarajevo 1990., 119-120. 37 Tako znameniti putopisac Evlija elebi, putujui 1660. i 1661.godine osmanskom Ugarskom biljei: da se bosanskim jezikom govori u Peuju. Stanovnici Budima su Bonjaci,kao i bijeli stanovnici Sigestvara.Istovremeno stanovnici Kanie govore vie jezika,od kojih je bosanski na prvom mjestu, dok u iklou se govori poturski (M.Hadijahi, n.dj.,1 19-120). 38 Prema apostolskom vizitatoru Peter Masarechiju, 1624.godine, u Bosni ukljuujui i dio Slavonije, ali bez Huma i Popovog polja, muslimana ima oko 675.000.,katolika oko 150.000. i 75.000. pravoslavnih. Muhamed Hadijahi, koji se kod nas svakako najvie bavio ovom problematikom smatra da Masarechi jedino grijei kod broja pravoslavnih. Kao razlog za takav zakljuak je izvjetaj Atanasija Grgievia, koji je raspolagao i slubenom beglerbegovom dokumentacijom, te kae da katolika ima u Bosni oko 250 000., dok pravoslavnih ima vie, dok su najbrojniji muslimani koji ine apsolutnu veinu stanovnitva u Bosni. Ivan Tomak Mmavi, 1627.godine vidi u Bosni dvotreinsku muslimansku veinu,dok od jedne treine hriana su brojniji oni grkog obreda.Sline podatke daje i fra Marijan Mrnavi. (M.Hadijahi, n.dj., 155158). Treba napomenuti da podruija koja je zaobiao u svom izvjetaju Masarechi,su tada bila vrlo slabo nastanjena. Tu nenaseljenost e kasnije neto ublaiti dolazak hrianskih kolonizatora. 39 Starosjedioci su pod raznim propagandnim pritiscima dobrovoljno naputali svoja ognjita. (Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, knjiga //, Zagreb, 1959., 626). 224

Dr. sc. E D IN M U T A P 1 - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e p rije m u h adirske ko lo n iza cije 1862. zo d in e

imalo je zadatak da, kao krajinici, brane granice Carstva. 40 Upravo nedostatak te vlake doseljenike mase uvjetovao je na dalje demografsko (ne)popunjavanje Bosanske posavine.

Demografsko pustoenje Bosanske Posavine (1699-1739) Navedeni prostor Bosanske posavine je relativno slabo naseljen do druge polovine XVII stoljea. Vojni uspjesi Habsburke monarhije u tzv. Bekom ratu (1683-1699) ostavili su tragine demografske posljedice po prostor i tako naseljene Bosanske Posavine. Naime, ratne operacije su uinile da se upravo na rijeci Savi formira granica izmeu Osmanskih (Bosanskih) i Habsburkih (Slavonskih) teritorija. Naime, katoliko stanovnitvo je u ovom ratu uslijed prodora Eugena Savojskog duboko na teritorij Bosanskog ejaleta, zbog vjerske solidarnosti, prualo podrku Savojskom koja je praena velikim razaranjem i pustoenjem svih gradova koji su bili na meti austrijskog prodora do Sarajeva, tako da je kod katolikog stanovnitva zavladao strah za odmazdom te je dolo do masovnog emigriranja prema sjeveru, odnosno habsburkim teritorijima41 Naravno, u svemu tome glavnu ulogu, kao svojevrsne voe katolikog korpusa, imali su franjevci, to je imalo za posljedicu i zatvaranje znaajnog broja samostana. U Bosanskom paaluku ostala su tri samostana (Sutjeska, Kreevo i Fojnica) i svega 26 sveenika. Prema pisanju biskupa fra Pakala Vujiia, broj katolika u Bosni i Hercegovini spao je na 17.000 dua.42 Naalost, u novonastaloj situaciji pozicija katolikog stanovnitva je bila dosta nezavidna jer je to bilo pravo demografsko desetkovanje.43 Sa druge strane, nastavlja se i kontinuirana propaganda sa Habsburkih teritorija. Sve to je imalo ogroman demografski odraz na podruje Bosanske Posavine. U tom trenutku gubi se uloga ranijeg komunikacijskog sjedita koje je vodilo prema osmanskim prostorima Slavonije i Ugarske i dobija se uloga pograninog podruja koja trai sistem razgranienja od neprijatelja sa druge strane rijeke Save. Ipak ne smijemo zanemariti injenicu
40Tako je na selu dominiralo pravoslavno stanovnitvo, riiada je bio i veliki broj muslimanskih sela, dok u gradovima, kao i drugdje uglavnom ive muslimani. To pridolo stanovnitvo imalo je poreske olakice i druge povoljnosti u novoosvojenim podrujima. Muslimansko stanovnitvo dolazilo je iz Srbije, dok je i veliki broj starosjedilaca prihvata islam (Historija naroda Jugoslavije II, 181-184. i 626). 41 Hamdija Kreevljakovi, Bitka pod Banjalukom 4. VIII1737., Izabrana djela IV, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991., 7. 42 Fra Stanko Miji, Vremeplov Bosanske posavine crkava i samostana na Raici u Tolisi, Franjevaki samostan u Tolisi, Tolisa, 2001., 97. vidjeti nap. 2. 43 H. Kreevljakovi, n.dj., 7. 225

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

da znaajan dio muslimanske populacije, koji je prognan sa ugarskih i hrvatskih teritorija, je svoje utoite naao u Bosni, a svakako dio njih i u neposrednom prisavskom okruenju. Upravo iz tog razloga miljenja smo da je za podruje Bosanske Posavine puno traginiji rat koji je voen na ovim prostorima izmeu 1716-1718. godine. Habsburka carevina je raunala na potporu preostaloga katolikog stanovnitva u Bosni koji je ve otprije najavio Austriji pokornost te koje u samom toku rata prelazi preko granice (Save), te se naseljavao na podrujima pod austrijskom vlau.44 Ratna akcija habsburke vojske na junoj obali Save teila je da uspostavi odbrambenu liniju dalje od Save pomou utvrda, ardaka, anaca. Ta planirana linija je trebala imati pod kontrolom najznaajnije utvrde sjeverne Bosne (Zvomik, Gradaac, Graanica, Doboj, Banja Luka, da se kasnije produi do Bihaa).45 U toj namjeri dolazi do prebacivanja habsburke vojske iz podruja Broda (Slavonski Brod; pod kontrolom komandanta - baruna Petraa) laama u jesen 1716. godine na desnu obalu Save. Prvobitni uspjesi cesarove vojske doveli su do zauzimanja Bosanskoga Broda, Dervente i Doboja, te je princ Eugen Savojski naredio, da se marljivo uredi dostignuta granina linija.46 Mirovnim ugovorom u Poarevcu, 21. jula 1718., Habsburko carstvo je kao rezultat vojnih uspjeha izvojevalo novi prodor prema ranijim teritorijama Osmanskog carstva. Ona je po principu "uli possidetis dobila Banat i sjevernu Srbiju sa gradovima: Beograd, Parain, Stala i abac. Na prostoru Bosanskog paaluka taj dobitak se ogledao u dobijanju Bijeljine i Brkog. Za realizaciju na terenu odreene su mjeovite komisije da provedu razgranienja.47 Taj novodobijeni habsburki posjed, koji je po prvi jedini puta

44 S. Miji, Vremeplov Bosanske posavine, 97-98. 45 S. Miji, Vremeplov Bosanske posavine, 98. 46 S. Miji, Vremeplov Bosanske posavine, 98. 47 Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Kalovakog do Poarevakog 1699-1718, Veselin Maslea, Sarajevo, 1989, 251-252).; Prema Poarevakom mirovnom ugovoru, Habsburkoj carevini su potvrena osvojena teritorija, to je dovelo do uspostavljanja nove Osmansko-habsburke granice, koja je ila rijekom Oltom (u dananjoj Rumuniji) sve do ua Dunava, a odatle Dunavom do ua Timoka. Zatim se granica protezala uz Timok do sela Trnavca, povijajui se desnom planinskom kosom izmeu starog crnorekog i krajinskog okruga (Deli Jovan, Sto, Gavran planina) i poarevakog (Crni Vrh) i moravskog (Beljanice, estobradice) do blizu Cievca idui odavde junom Moravom do ispod Stalaa. Dalje je nova granica trebalo da od Stalaa ide prema zapadnoj Moravi do vie aka, a onda rijekom Kamenicom do njenog izvora. Odale se produava planinskom kosom izmeu rudnikog i uikog kraja i izbija vie Lenice na Drini, te prelazi ovu rijeku ispod Bijeljine i produava pored Save do Une. Na tom dijelu obje obale Save su u sastavu habsburke drave. Habsburkom carstvu su pripali Banat, Mala Vlaka i Beogradski paaluk (osim cmogorekog, knjaevakog, aleksinakog, uikog i jednog dijela podrinjskog okruga, kao i Krupanj s okolinom). 226

D r. sc. E D IN M U T A P I - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e p riie m uhadirske k olon izacije 1862. godine

ugrozio bosansku granicu na rijeci Savi,

protezao se juno od Save i to kod

Bijeljine do 30 km (obuhvatajui i Bijeljinu)48, onda dalje do rijeke Bosne oko 5 kilometara, te od Bosne do Novoga na Uni se proirivao na 10 kilometara 49 Ratne operacije koje je provodila habsburka vojska jo u vrijeme trajanja mirovnih pregovora u Poarevcu uspjela je privremeno ovladati i najsjevernijim takama, gradovima Doboj i Derventa.50 Do kakvih demografskih promjena dolazi u navedenom periodu najbolje pokazuje jedan habsburki popis iz 1725. godine, koga je jo 1907. godine objavio Bodenstein , koji opisujui Brko konstatuje predio je na Savi na lijepoj uzvisini i ima ime po potoku Brko, koji tee kroz tursku varo, koja je tu bila. Tu se mogu vidjeti pored potoka s istoka jo neoteeni zidovi tu postojee turske damije, a preko potoka prema zapadu oteeni zidovi dviju turskih kupaonica i jedna kula ili toranj. Ulice su poploane, ali tlo (na kojima su bile kue) preorano je i zasijano. Ima obilje ljiva, a drugog voa manje. Podruje obrauju graniari iz Rajeva sela, Kune i Rainovacaf 5 1 Opisujui Gorice (Goricza) navedeni popisiva konstatuje predio prema sjeveru i

48 Po dogovoru, predstavnici dviju drava sastali su se 14. septembra 1718. godine kod Bijeljine radi utvrivanja nove granice. Na samom poetku zbog odreivanja pozicije Bijeljine nastaju prvi problemi. General Petra je smatrao da Bijeljina treba da pripadne habsburkoj carevini, iako u gradu nije bilo carske posade. Tome se zahtjevu usprotivio voa osmanske strane Mustafa-paa (raniji bosanski beglerbeg, koji je u tom trenutku obnaao dunost beglerbega od Adane). Meutim, poslije konsultacija sa Carigradom i Beom odlueno je da Bijeljina bude pod vlau habsburkog cara (E. Pelidija, n.dj., 254-255) 49 Regulacija granice poela je 14. septembra 1718., ali problemi su nastali na samom poetku zbog Bijeljine, tako je zapoeti proces nastavljen mjesec dana poslije 17.oktobra 1718. godine. Navedeno razgranienje je u poetku ilo veoma sporo dnevno 5-15 kilometara. Da bi pojednostavili postupak, navedena Komisija je odredila da se granica povue paralelno sa Savom. Bilo je, naime, dosta osvojenog zemljita koje je lealo duboko u osmanskom podruju, a ponegdje je linija razgranienja bila na rijeci Save, te bi takva granica bila vijugava. Stoga Austrija nije insistirala na traenju zemljita koje se uvlailo duboko u tursko podruje, a radi te susretljivosti, Turska je svoje zemljite koje se prostiralo do Save, predala Austriji, makar i u uskom pojasu zemlje. Razgranienje se vrilo uz pomo poznavalaca terena iza kojih su ili habsburki i osmanski oficiri i koji su kontrolirali udaljenost granice od Save. Princip za odreivanje granice sa dananjeg aspekta je dosta udan. Naime, oni su sa satom u ruci jaui na konjima od rijeke Save prema unutranjosti odreivali granicu. Tako bi u prostoru Bosanske posavine granica ustanovljena poslije pola sata jahanja, dok zapadno od rijeke Bosne nakon jednog sahata jahanja. Zaustavljali bi se na nekom mjestu koje bi moglo biti uoljivo kao gibanica (npr. pored nekog drveta), ali ako na otvorenom prostoru nisu mogli imati prirodni orijentir razgranienja nasipali bi humke i zasadili banderu (zastavu). Na linijama razgranienja kao oznaka teritorija sa jedne strane su stavljali kii, a s druge polumjesec .Udaljenost od humaka nije uvijek bila jednaka. Kada su lanovi Komisije jahali na konjima ravnicom, a pogotovo kada su podmitljivi osmanski lanovi podmieni (kako pie barun Petra) - prelazili bi vei prostor, nego kada se radilo o movarnom ili umskom kraju. 50 E. Pelidija, n. dj 255. 5 1 Gustav Bodenstein, Povijest naselja u Posavini 1718.-1739 , Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, broj IX, Sarajevo 1907, 155-190; 359-390.; S. Miji, Vremeplov, 97-110. 227

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

to pokraj Save, ima lijepe ume, a prema jugu lijepa poviena polja koja nisu jako obrasla, ali su od svinja razrovana. Polje, proarano hrastovim umarcima obuhvaa Szeliche ili staru postaju (taciju) i ifluk (feudalni posjed). Sa istoka se granii s potokom Lukavac (Lukavacz), na jugu s turskim terenom i humkom kod spomenutog potoka, na zapadu s rijekom Tinjom, a na sjeveru sa Savom . Naravno sline izvjetaje o pustim i nenaseljenim podrujima susreemo i u ostalim naseljima koja se obrauju u navedenom popisu. Navedeno zemljite obrauju tek doseljeni" uskoci ili graniari iz prekosavskih mjesta. Ovi primjeri dokazuju da je prostor u potpunosti ostao demografski prazan" bez ranijeg stanovnitva. Ono to je primjetno da dolazi do naseljavanja uskokih i slinih porodica sa ranijih habsburkih teritorija, dok prema navedenom izvjetaju nema posebnih dokaza koji bi govorili da se stanovnitvo koje je prije Bekog i Osmanko-Habsburko-Mletakog rata (1714-1718) ivjelo na podrujima Bosanskog paaluka, svoje utoite nalo ovdje na podruju svoje ranije domovine. Period kada je Bosanska Posavina bila podijeljena na dio koji je pripadao Osmanskom carstvu i dio koji je pripadao Habsburgovcima, kao jedan kratkoroni period kako je pokazalo nastupajue vrijeme nije doveo do nekog izrazitijeg demografskog popunjavanja tog podruja. Bez obzira to su namjere Habsburgovaca bile usmjerene ka daljem osvajanju teritorija Bosanskog paaluka ipak najznaajnija naselja su ipak bila sjeverno od Save odakle se opsluivalo i ono malobrojno stanovnitvo koje je ivjelo na lijevoj obali. S druge strane, glavna osmanska naselja, ostala su ipak na periferiji Bosanske Posavine, a to su vrlo znaajni urbani centri Gradaac, Modria i Derventa. Istovremeno se ovaj pojas pokuava osigurati gradnjom palanki i kula kao nova fortifikacijska naselja. U ovom meuratnom periodu (1718-1736) godine teritorij Bosne se suoio sa jo jednim demografskim izazovom koji je u narednih stotinjak godina ostavio traginije posljedice po strukturu stanovnitva gotovo vie nego svi ratovi sa Habsburkim carstvom. Rije je kugi koja je u nekoliko intervala doslovno desetkovala stanovnitvo (posebno gradsko) Bosanskog ejaleta.53 Od toga posebne
52 G. Bodenstein, Povijest naselja u Posavini, 155-190; 359-390.; S. Miji, Vremeplov, 97-110. 53 1731. /bis/ ,,U Fojnici poe kuga. I prvo eljade umri na 19. studenoga, krstjansko, u varou. A prvo toga, na godinu, poela je morit u Sarajevu i u Jajcu." /1732/ ,,A kad nasta godite 1732. otrova se sva Bosna. Za upisati koliko gdi pomri, hotilo bi se mlogo karte i vrimena. U Fojnici eljad se utekoe Bogu i svetim njegovim i ne pomr od kuge nego, mala i velika, pedesetero i sedmero krstjanske eljadi a turske hiljadu i dvisti..." Sto od ove kuge pomr, muno je znat broj. Ovo znam da u velikih misti kakono u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci... na dan bi se po trista mrtaca kopalo. I u svoj Bosni nit usta grad, varo, ni selo, gdi ne pomori (Fra Nikola Lavanin, Ljetopis, Veselin Maslea, Sarajevo, 1981., 171-173. 228
52

D r. sc. E D IN M U T A P l D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e v r ije m u h adirske k o lon izacije 1862. godin e

su posljedice ostavila dva vala, ovaj spomenuti (1732-1734), a jo traginiji je bio val od 1813. do 1817. godine.54 Habsburke vlasti su kontinuirano u vrijeme ovih zdravstvenih kriza uspostavljali sanitarne kordone.55 Upravo, u vrijeme kad su kod stanovnika ove osmanske provincije jo bile svjee uspomene na ovu tragediju (1832-1834), dolazi do novog habsburkoosmanskog rata (1736-1739) u kome upravo bosanske snage poslije velike pobjede u Banjalukom boju 4. augusta 1737. godine predstavljaju ustvari prekretnicu koja je omoguila povoljan ishod rata za sultanovu vojsku. Naime, Osmanskog carstva koje je kao poetni autsajder poslije bitke kod Grocke 23. jula 1739. godine zavrilo ovaj rat kao pobjednik. Mirovnim ugovorom koji je potpisan u Beogradu 18. septembra 1739. godine bosanska granica se ,,trajno vraa na rijeku Savu u podruju Bosanske Posavine, dok teritorijalni dobici Osmanskog carstva su ostvareni i na podruju dananje Srbije gdje je sjeverni dio do Zapadne Morave pripao Osmanskom carstvu. Granica je faktiki na rijekama Savi i Dunavu, pri emu se u okviru mirovnog sporazuma ukljuuje i plovnost navedenih rijeka. Iako podruje Bosanske Posavine nije bilo neposredno ratno poprite u vrijeme Dubikog rata (1789-1791) ipak su prisutne demografske posljedice jer dio pogotovo katolikog stanovnitva ponovo emigrira sjeverno od Save.56

Ponovno naseljavanje Bosanske Posavine Naravno da je u narednom periodu potrebno bilo demografski popuniti ovaj ,,prazni prostor Bosanske Posavine. Meutim, vrlo je teko doi do nove kolonizacione mase, a ista ukoliko bi i doseljavala na podruja Bosanskog paaluka svakako da bi se radije opredjeljivala za ona kugom opustoena podruja koja su bila kultivirana i blia urbanim centrima. S druge strane, Osmansko carstvo ipak u dekadentnoj situaciji nije vie raspolagalo sa ranijom organizacionom strukturom koja bi tako jednostavno mogla podizati nova naselja kao to je to bio sluaj u minulim stoljeima. Ipak, u narednom periodu kako to navode franjevaki izvori dolazi do naseljavanja pravoslavnog stanovnitva (Cincara i dr.), a dio katolikog

54 Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, 172-173. 55 Miro Garda, Sanitarne mjere austrijskih vlasti na granici prema Turskoj u 18. i 19. stoljeu , Zbonik radova sa Meunarodnog znanstvenog skupa, Pravne i povijesne odrednice granica srednje i jugoistone Evrope, Osijek, 2011., 355-361. 56 Pavo ivkovi, Prilozi za povijest Usore i Soli, HKD Napredak, Zagreb, 2008, 157. 229

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

stanovnitva iz Dalmacije dolazi u ova opustoena ravniarska podruja. Katoliki sveenici kod lokalnog stanovnitva vre agitaciju da se naselja razvijaju upravo prema rijeci Savi. Tako nam Milenko Filipovi biljei za susjednu varo Modriu da je u XIX stoljeu pa sve do pred kraj osmanske uprave u Bosni, bila pravoslavno-muslimansko naselje4 4 dok naseljavanje katolikog stanovnitva zapoinje neposredno pred okupaciju Bosne od strane Austro-Ugarske monarhije.57 Ipak ne moemo se otrgnuti da na cijelom ovom podruju naroito u urbanim centrima dominira muslimansko stanovnitvo. To svakako svojim istraivanjima potvruje i ve spomenuti M. Filipovi koji biljei da tokom celog XVIII stoljea u Modrii nema drugog stanovnitva osim muslimana4 4 . Tek krajem ovog stoljea Modriu poinju da naseljavaju pravoslavci cincarskog porekla4 458 Za pravoslavno stanovnitvo svojim istraivanjima Filipovi kae da su svi poreklom doseljenika ne ba tako davnog vremena4 4 . To doseljavanje prema njemu zapoinje krajem XVIII stoljea. 59 Ivan Franjo Juki govorei o Modrii kazuje da se grad nalazi u plodnoj ravnici. Za navedenu varo kae da ima tri damije sa oko 160. muslimanskih kua, dok je u navedenoj varoi4 4 bilo 150. kua pravoslavnih hriana koje opsluuje i jedan pop.60 Meu veim pravoslavnim selima u okolini Modrie (koja imaju popa) Juki spominje: M iloevac, Berdjani, Osieani, Trebava, Koprivno, Skipovac, To lisa, Skugri, obi-polje, Obudovac, Bervnik i abar. Meu katolika naselja Juki ubraja Tramonicu, Garevac i Tiinu (sa upnicim a), kao i Domaljevac, Turi i Donja Mahala. U dananjem branskom podruju Juki spominje varo Barki4 4 (Brko) na uu Tinje u Savu sa 300. muslimanskih kua, etiri damije, te ezdeset pravoslavnih kua meu kojima i jedan pop.61 U okolini Brkog znaajnija hrianska naselja su: Bijela (varoica na Tinji, gdje ive i pravoslavni i katolici, meu kojima pravoslavne opsluuje i jedan pop), Zovik i Ulice (znaajnija katolika sela), dok u Skakavi sa 50. kua ima i samostan. Znaajnija muslimanska naselja su varoica Barka4 4 (Brka; sa 50. muslimanskih

57 Milenko S. Filipovi, Modria, Skoplje, 1932. godine., 12. 58 M.Filipovi, Modria, 31. 59 M. Filipovi, Modria, 42. 60 Slavoljub Bonjak (Ivan Franjo Juki), Zemljopis ipoviestnica Bosne, Zagreb, 1851., 41. 61 S. Bonjak, n.dj., 43.; Tri decenije kasnije V. Klai istie daje to mnogo ljepi grad od ostalih bosanskih varoi jer su graevine zidane opekom. Varo ima oko 3000. stanovnika (Vjekoslav Klai, Bosna podatci o zemljopisu poviesti Bosne i Hercegovine, Matica Hrvatske, Zagreb, 1878., 172-173. 230

D r. sc. E D IN M U T A P I - D em ografske specifin osti B osanske P o sa vin e p r iie m uhadirske k o lon izacije 1862. zo d in e

kua i damijom), te varoica ,,Rai (Rahi; 150. muslimanskih kua, 2. damije, te etrdesetak kua pravoslavnih koji imaju i svog popa).62 Upravo u ovakvom ambijentu Bosanska Posavine doekala je drugu polovinu XIX stoljea, gdje onaj neposredni dio Bosanske Posavine izmeu Bosanskog Broda63 i Brkog faktiki bio slabo naseljen. U Bosanskoj Posavini su Odak, Gradaac, Derventa64, Bos. Brod, Brko i Modria slovili kao palanke na poetku XIX. stoljea. Uloga im je porasla otvaranjem nekoliko skela na rijeci Savi i Bosni. Osim skele kod Dobora radile su i one kod Pruda i Bosanskog Samca na rijeci Bosni, te skele na Savi kod Broda i Brkog. Uz skele su se razvijale znaajne saobraajnice koje su od Brkog, amca i Broda vodile u unutranjost Bosne iz Hrvatske. Posebno je bio znaajan put koji je vodio iz Odaka i skelom povezivao lijevu i desnu obalu Bosne. Zahvaljujui njoj naglo je porastao znaaju Odaka i u privrednom smislu. Brojni trgovci iz Doboja, Tenja, Modrie i drugih mjesta ili su tim putem u Slavoniju.65 Naravno, nametala se potreba izgradnja novih znaajnih urbanih centara na ovom podruja. Svakako d aje u vrijeme tanzimata na ovom ogromnom podruju gdje se konfiskacijom imovine Husjen-kapetana Gradaevia ukazala ogromna podruja zemljita pod neposrednom dravnom vlau, tako da je podruje vrlo pogodno za podizanje novih naselja. O naseljavanju Oraja ostavio je zabiljeke Ibrahim Hadiomerovi. Iz njih je vidljivo da je svakom iseljeniku napravljena kua srazmjerno broju lanova porodice, tako da su oni koji su imali vei broj djece dobili veu kuu. Trgovcima i zanatlijama podignuti su duani66 Upravo sve ovo nam govori da u tranzicijskim4 4vremenima Osmanskog carstva dravna politika je osmiljenom politikom naseljavalo prognano stanovnitvo iz dananjih srbijanskih gradova (Uice, Soko, abac, Beograd, Valjevo i dr.) na podruje Bosanske Posavine (Brezovo polje, Oraje i Bosanski Samac).
v fin

62 S. Bonjak, n.dj., 43. 63 Bosanski Brod - varoica na Savi prema Brodu slavonskome4 4 , ima 40. kua, jednu damiju i do dvadesetak hrianskih kua (S. Bonjak, n.dj., 40). 64 Derventski grad je postao sjedite vrandukog kapetana od 1773. godine ime je svakako porasla njegova vanost. 65 Pavo ivkovi, Napuenost i okruenje u razdoblju Osmanske prevlasti, Hrvatska misao, 3-4., Matica Hrvatska, Sarajevo, 1997., 18. 66 M. Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, 123, nap. 14. Ostalo je zapisano daje znameniti historiar Muvekkit dao ideju o izgradnji Oraja. 67 Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo, 2005., 39-77; Galib ljivo, Oraje 18631995, Oraje, 2001., 5-68; Grupa autora, Brko i okolina u radnikom pokretu i NOB-u, Tuzla, 1985., 34-54. 231

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

Zakljuak Bosanska Posavina predstavlja ravniarsko zemljite na junoj strani rijeke Save. Navedeni prostor tokom svoje historije imao je razliite intezitete naseljenosti. Tako u vrijeme uspona srednjovjekovne Bosanske drave, u periodu vladavine Stjepana II (1314-1353) i Tvrtka I (1353-1391) imamo pokazan ,,interes za ovaj prostor to svakako prema vrlo skromnim pisanim dokumentima stvara sliku naseljenog prostora. Meutim, u tim novonastalim okolnostima prostor postaje interesantan i susjednoj Ugarskoj, koja u sukobima sa srednjovjekovnom Bosnom, s kraja XIV i poetka XV stoljea, uspijeva privremeno isti zauzeti, ali i demografski ga oistit1 1 . Takvo stanje e trajati faktiki sve do okonanja osmanskih osvajanja na ovim prostorima u drugoj i treoj deceniji XVI stoljea. Meutim, osmanske vlasti, uspjenom vlakom kolonizacijom od sredine XVI stoljea stimulativnim mjerama4 1 naseljavaju ovaj prostor. Ipak, ta kolonizacija nee doivjeti puni intenzitet jer upravo vojni uspjesi na sjeveru traili su novu kolonizacionu masu tako da znaajan dio ranijih kolonizatora, ali i domaeg stanovnitva prihvataju dravne stimulativne mjere i sele se prema sjeveru gdje je status krajikog ivotu obezbjeivao zasigurno bolju egzistenciju. Beki rat i dekadencija Osmanskog carstva ostavili su tragine1 1

demografske posljedice po navedeni prostor. Katoliko stanovnitvo seli na teritorij pod habsburkom kontrolom, a dolazi i do opehrianske1 1 propagande koja od navedenog rata sve vie pravoslavno stanovnitvo veu za interese Habsburkog carstva. esti ratovi u XVIII stoljeu nisu stvarali povoljne uvjete1 1 za demografsko popunjavanje ovog podruja. Tako da poetak demografskog oporavka1 1 ovog podruja datira u prvu polovinu XIX stoljea kada uz starosjedilako muslimansko, te dijelom katolikog stanovnitvo dolazi do kolonizacije pravoslavnog stanovnitva. Meutim, ipak neposredno priobalje ostaje demografski prazno do kolonizacije1 1 u novonastajua naselja Oraje, Bosanski amac, pa i Brezovo Polje, u vrijeme progona muslimanskog stanovnitva iz Srbije 1862. godine.

232

Prof.dr. A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom eialetu /vila ietu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/B onjaka.

Prof.dr. Azem Koar Drutvo historiara Tuzla

PRILIKE U BOSANSKOM EJALETU/VILAJETU U VRIJEME DOSELJAVANJA MUSLIMANA/BONJAKA IZ SRBIJANSKIH GRADOVA TOKOM SEDME DECENIJE 19. STOLJEA

Saetak: U radu se govori o jednoj od najznaajnijih decenija u historiji Bosne i Hercegovine 19-tog stoljea, u kojoj je dolo do doseljavanja muslimanskog stanovnitva prognanog iz nekoliko srbijanskih gradova. To je vrijeme namjesnikovanja valije erif Osman-pae (1861-1869), u kojem je Bosanski ejalet/vilajet ostvario znaajan napredak u svim oblastima. Izvrena je administrativna reforma, potom reforma vojske, te znaajno poboljane privredne, obrazovne i kulturne prilike. Zasluga je to, izmeu ostaloga, i agilnosti, znanja i umijea uzoritog valije erif Osman-pae. Time su stvorene mogunosti za odgovarajui prihvat i razmjetaj vie hiljada muslimanskih muhadira u vie novoizgraenih naselja u Podrinju i Posavini, kao i u drugim gradovima ondanjeg Zvornikog sandaka.

Kljune rijei: Osmansko carstvo, Uzviena Porta, Bosanski ejalet, Bosanski vilajet, valija,Zvorniki sandak, Kneevina Srbija, Podrinje, Posavina, tanzimatske reforme, administrativne reforme, vojne reforme, privreda, obrazovanje, kultura, naselja, kue, putna infrastruktura, muhadiri, prognanici.

233

ZB O R N IK RADOVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Osvrt na prilike u Bosanskom ejaletu do 1860. godine Bosanski ejalet/vilajet je do kraja osmanske uprave u 19. stoljeu1 proao kroz dvije prepoznatljive faze razvoja: prva , koja poinje vladavinom refermskog sultana Selima III (1789-1807) i traje do 1851. godine, tj. do slamanja otpora reformama na podruju Ejaleta, i druga, od 1851. godine pa do kraja osmanske vladavine 28.7.1878. godine, odnosno do poetka austrougarske vojne okupacije Bosne i Hercegovine. U prvoj fazi stanje u Bosanskom ejaletu karakteriu anarhija, bune hrianskih seljaka i borbe muslimanskog begovata (kapetana, ajana, spahija i dr.) protiv refomi centralnih vlasti usmjerenih na spaavanje Osmanskog carstva od propadanja. Takvo stanje je bilo dodatan povod intenziviranju aspiracija bosanskih susjeda, prije svih Austrije i Francuske , te nacionalnih pokreta sa prostora Srbije i Crne Gore, da ovladaju ovim prostorom, te, s druge strane generator stalnih sukoba sa centralnom vladom, koja nastoji provoditi reformske zahvate i na prostoru Bosanskog ejaleta. Visoka Porta je 1850. godine uputila u Bosanski ejalet jake vojne snage na elu sa Omer Lutfi-paom sa zadatkom da skre otpor provoenju tanzimatskih reformi. U brojnim bitkama Omer-paa je uspio savladati otpor bosanske vojske, zarobiti ili likvidirati njihove voe, pri emu je stradalo oko 2.500 muslimana. Nakon toga okrenuo se i protiv hriana, traei od njih da poloe oruje. Kada je uguio pobune i muslimana i hriana izvrio je reforme: sandake je pretvorio u kajmakamluke a zabitluke i nahije u mudirluke, Upravno vijee je preimenovao u Veliko Vijee, na glavne poloaje postavio je strance, ukinuo je spahijki sistem i esnafsku organizaciju, te prenio sjedite Ejaleta iz Travnika u Sarajevo. U sastav
1 Na poetku 19. stoljea u Bosanskom ejaletu je ivjelo oko milion stanovnika. Prema osmanskom popisu iz 1851. godine u Ejaletu je bilo oko 37,30% muslimana, 44,40% pravoslavnih i 18,50% katolika, dok je prema osmanskom proraunu iz 1871. godine u Bosanskom vilajetu ivjelo 42,85% muslimana, 42,14% pravoslavnih , 15% katolika, te 0,10% ostalih. Oko 90% stanovnitva ivjelo je na selu, a oko 10% u gradovima. (Ibrahim Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja 18. stoljea do austrougarske okupacije 1878. godine4 4 , u : Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata , Sarajevo, 1997. (dalje: I.Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja 18. stoljea ), 173-174). Meutim, do kraja osmanske vladavine dogodile su se brojne demografske i druge promjene u strukturi bosanskohercegovakog stanovnitvnitva. Prema podacima iz prvog austrougarskog popisa iz 1879. godine, u Bosni i Hercegovini je bilo: 38,73% muslimana, 42,88 % pravoslavnih , 18,08% katolika, te 0,31% ostalih.(Statistika mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine, araj evo, 1880.). 2 Vie o tome vidi: Avdo Sueska, Ajani. Prilog izuavanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo, 1965.; Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Husein-kapetana Gradaevia , Sarajevo, 1996; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980. 234

P rof.dr. A Z E M K O A R - P rilike ii B osanskom ei a k tu /v ila je tu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/Bonjaka.

Bosanskog ejaleta uao je i novoformirani Novopazarski sandak kao sedmi kajmakamluk. Ovim reformama je skren otpor muslimanskog plemstva, ali time nisu konano stabilizirane prilike u Ejaletu. Pod uticajem brojnih unutarnjih i vanjskih okolnosti nastupilo je razdoblje seljakih ustanaka i buna hrianskog stanovnitva.3 Drugu fazu stanja u toku 19. stoljea u Bosanskom ejaletu/vilajetu (od 1851. do 1878.), karakteriu nastojanja Osmanskog carstva da provede tanzimatske ferorme i time ublai nezadovoljstvo zavisnog agrarnog stanovnitva ( uglavnom hriana). Porta je nastojala da stanje u agraru uredi novim propisima: Ramazanskim zakonom iz 1858. godine, kojim je izvrena kategorizacija zemlje i kodifikacija ivijskih odnosa, i Saferskom naredbom, kojom su ozakonjeni odnosi izmeu ifluk-sahibije i kmeta. Osim toga, ukidanjem spahijske organizacije drava je nastojala osigurati poreze od agrara putem desetine. Meutim, ta nastojanja Carstva se nisu ostvarila. Usljed neprovoenja tih novih propisa i zloupotreba u prikupljanju desetine, dolo je do eskalacije nezadovoljstva zavisnog agrarnog (dominantno hrianskog) stanovnitva.Nezadovoljstvo je kulminiralo izbijanjem ustanka pravoslavnog stanovnitva u razdoblju od 1875. do 1878. naziva Bosansko-hercegovakim ustankom.4 godine, koji se u historiografiji

Ustanak su organizirale, podravale i usmjeravale susjedne kneevine Srbija i Crna Gora, odnosno Rusija. Njime je pokrenuto sloeno Istono pitanje,5 tj. pitanje dalje sudbine evropskih prostora Osmanskog carstva, tako da su socijalni i politiki zahtjevi ustanika postali sporedni u odnosu na interese evropskih sila, koje su budno pratile stanje i vrile intenzivne diplomatske aktivnosti za konaan epilog. U tome su prednjaile Austrija (od 1867. Austro-Ugarska), Francuska i Rusija. Naime, prvo diplomatsko predstavnitvo u Bosanskom ejaletu osnovala je Francuska 1793. godine, iz stratekih, vojno-politikih i privrednih razloga, u vrijeme kada je Napoleonovim osvajanjima okruivala njegove granice. Ovaj konzulat je radio do 1797. godine kada je prestao sa radom. Iz istih razloga Francuska je ponovo 1807. godine otvorila konzulat u Travniku, koji je prestao sa

3 Vie o tome: Galib ljivo, Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovim 1850.-1852.,Sarajevo, 1977; Isti, Omer Lutfi-paa u Bosni i Hercegovini 1850.-1852., Teanj, 2007. 4 O socijalnim i politikim ciljevima Bosansko-hercegovakog ustanka vie vidi: Vaso ubrilovi, Bosanskohercegovaki ustanak 1875.-1878., Beograd, 1930; Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni 1875.-1878., Sarajevo, 1973. Takoer treba ukazati na veoma opirnu naunu literaturu o diplomatskim zbivanjima u vezi sa Istonim pitanjem. 5 Vasilj Popovi, Istono pitanje. Istorijski pregled borbe oko opstanka osmanske carevine u Levantu i na Balkanu, Sarajevo, 1965. 235

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

radom 1814. gidine. U ovom razdoblju je i Austrija 1808. godine osnovala konzulat u Travniku, koji je prestao sa radom 1921. godine. Meutim, konstantno uslonjavanje prilika u Osmanskom carstvu dramatino se manifestovalo na stanje u Bosanskom ejaletu, stoje povealo interesovanja evropskih sila za ta zbivanja. U tome je prednjaila Austrija po ijem je spoljnopolitikom programu Bosna i Hercegovina mogla biti samo ili turska ili austrijska.6 Tako je Austrija prva polovinom 19. stoljea, osnovala konzulat u Travniku (1850.), potom vicekonzulat u Mostaru koji je 1853. prerastao u konzulat, te konzularne agencije u Banjaluci 1852. (koja je od 1863. do 1865. izmjetena u Biha da bi potom ponovo bila vraena u Banjaluku u rangu vicekonzulata), potom konzularne agencije u Livnu 1853, te u Tuzli 1854. (koja je 1865. premjetena u Brko i djelovala kao vicekonzulat do austrougarske okupacije 1878.), te naposljetku i u Trebinju 1873. godine. Osnivanje austrougarske diplomatske mree u Bosni pratile su i druge evropske zemlje: Francuska je otvorila vicekonzulat u Sarajevu 1853. koji je 1862. godine prerastao u konzulat. Engleska i Rusija su otvorile svoje konzulate u Sarajevu 1857. godine, potom Italija 1863. te Kraljevina Pruska 1864. godine.7 Kako se iz naznaenog vidi, diplomatska mrea na podruju Bosanskog ejaleta je definitivno oformljena ba u toku sedme decenije 19. stoljea, u vrijeme kada se dogodio progon muslimanskog stanovnitva iz susjedne Kneevine Srbije. Sve te strane diplomate (konzuli, vicekonzuli i drugi) bili su veoma obrazovani ljudi, odani interesima svojih zemalja, odgovorni u izvravanju svojih zadataka, koji su redovno podnosili izvjetaje svojim vladama, ne samo o politikim i vojnim pitanjima ve i o svim drugim koja su bila predmet njihovog interesovanja. To su svojevrsna diplomatska otimanja o Bosnu, koja e se okonati prevagom austrougarske diplomatije na Berlinskom kongresu 1878. godine.

6 Vasilj Popovi, Politika Francuske i Austrije na Balkanu u vreme Napoleona III, Beograd-Zemun, 1925., 17. 7 Galib ljivo, Velike sile i susjedi prema Bosanskom ejaletu u vrijeme osnivanja konzulata (1850.-1863.), Stav, asopis za drutvena pitanja, kulturu i umjetnost, br. 2, Graanica, 2003, 3840; Rudolf Zaplata, Strani konzuli u Bosni i Hercegovini za turske vlade, 123-124; Azem Koar, Osnivanje i djelovanje diplomatskih predstavnitava evropskih sila na podruju Bosne i Hercegovine tokom 19. stoljea1 4 , Zbornik radova, Tuzla, 2010., 229-236. 236

P rof.dr. A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom eialetii/vila ietu u vrijem e d o selja va n ja tnuslim ana/Boniaka.

Stanje u Bosanskom ejaletu/vilajetu u vrijeme doseljavanja muslimanskih muhadira iz Kneevine Srbije 1862-1867. godine Sedma decenija 19. stoljea u Bosanskom ejaletu/vilajetu ini posebno vano razdoblje koje je obiljeila uspjena vladavina valije erif Osman-pae (18611869)8. Radi se o vremenskom periodu u kojem su, u okviru sveopih tanzimatskih reformi na prostoru Bosanskog ejaleta uspjeno provedene brojne reforme i uinjen krupan privredni i drutveni napredak. Ovo je vrijeme stabilizacije prilika u Bosanskom ejaletu, nastalo uglavnom mjerama i aktivnostima koje su rezultat znatno bolje saradnje centralne vlasti sa bosanskim plemstvom.9 Naime, ezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljea dolo je do oblikovanja nacionalnih pokreta kod bosanskih susjeda, posebno kod Srba, koji su koristei socijalno nezadovoljstvo hrianskog stanovnitva nastojali destabilizirati prilike u Bosanskom ejaletu, izraavajui svoje otvorene teritorijalne pretenzije (Srbija prema Bosni a Crna Gora prema Hercegovini). I velike sile su, javno ili tajno, nastojale na razliite naine, da pripreme teren za ostvaranje svojih dalekosenih planova u rjeavanju Istonog pitanja, a u kojem je prostor Bosanskog ejaleta bio prvi na udaru. Uzviena Porta je za sve to znala i zbog toga nastojala da nizom mjera pobolja prilike u Bosanskom ejaletu, poboljavajui tako njegove odbrambene mehanizme10. Postavljanje agilnog erif Osman-pae na mjesto bosanskog valije je bio vaan potez Porte u ostvarenju tih svojih planova. erif Osman-paa je sa poloaja muhafiza Beograda imenovan za bosanskog valiju, tako d aje tu dunost preuzeo 17. ffebruara 1861. godine11, umjesto ranijeg (oboljelog) valije Osman-pae Sulejmanpaia12. Spadao je u red sposobnih osmanskih velikodostojnika, plemikog porijekla (otac mu je bio kapudan paa), vrlo obrazovan i dobar poznavalac politikih zbivanja u Ejaletu, Osmanskom carstvu i cijeloj Evropi. Period njegovog namjesnikovanja je bio neobino dug za ono vrijeme, to povruje injenica da je bio uvaavan od strane svoje vlade
8 Hans Hof und Staatsarchiv Wien (dalje - HHStA W), P. A. XXXVIII/GKS, K 144, Giorgi Rechbergu, Sarajevo, 20. 2. 1861. U literaturi se pominje vie datuma njegovog dolaska. Po Vladislavu Sakriu (Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sarajevo, 1937., 222) erif Osman-paa je doao u Sarajevo 18. 2. 1861. To isto smatra i Hazim abanovi ( Bosanski paaluk , Sarajevo, 1982., 96), dok S. S. Hadihuseinovi Muvekkit ( Povijest Bosne, 2, Sarajevo, 1999., 1095) smatra da je to bilo 18. 12. 1861.godine. 9 1. Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja 18. stoljea , 199-203. 10 Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1 8 6 1 .-1 8 6 9 Oraje, 2005., 5-7. (dalje: G. ljivo, Bosna i Hercegovina). 1 1 Hanns Hof und Staatsarchiv Wien (dalje - HHStA W), P. A., XXXVIII, GKS, K 157, potpukovnik Jovanovi grofu Rechbergu, Sarajevo, 16. 5.1863. 1 2 G. ljivo, Bosna i Hercegovina , 5-7. 237

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Uzviene Porte. I strani predstavnici u ovom Ejaletu su ga cijenili kao ovjeka obimne rutine u dravnim poslovima prema hrianskom stanovnitvu blagonaklon i ima najbolje namjere da uredi provincijsku administraciju i uvede mjere za ope dobro pokrajine13. Vrijeme njegovog namesnikovanja je doktor Keet, koji je inae bio dobro upuen u prilike, nazvao sjajnim dobom bosanske prolosti, uporeujui ga sa francuskim kraljem Lujem XIV.14 Bosanski ejalet je, prema jednom izvjetaju Ruskog konzula u Sarajevu, krajem 1861. godine imao 900.600 itelja i to: 350.000 muslimana, 420.000 pravoslavnih, 125.000 katolika, 4.600 Cigana i 1.000 Jevreja. Veinu zemljoposjednika inili su muslimani a veina zavisnog stanovnitva (kmetova) bili su hriani. Ukupan prihod Ejaleta iznosio je oko 40 miliona pjastera. Imao je sedam sandaka (kajmakamluka): Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Biha, Zvomik, Hercegovina i Novi Pazar.1 5 Valija erif Osman-paa je, nakon sreivanja stanja na bosanskocmogorskoj granici, pristupio intenzivnom provoenju reformi u ovom dijelu Carstva. Proveo je administrativnu (upravnu), vojnu, privrednu i kultumoprosvjetnu reformu. Reforma uprave izvrena je 1865. godine donoenjem Uredbe o organizaciji Bosanskog vilajeta ( Vilajetski ustavni zakon). Ovim zakonom je Ejalet preimenovan u Vilajet kojim upravlja valija kao namjesnik Uzviene Porte. U tome su mu pomagali: upravnik finansija (muhasebedija, odnosno defterdar), generalni sekretar (mektubdija), zatim naelnici za vanjske poslove, poljoprivredu i trgovinu, prosvjetu i javne radove, kao i upravnik katastra, referent za statistiku, upravnik vakufa i komandant andarmerije. Vladu Vilajeta inilo je Upravno vijee (Idare Medlis), sastavljeno od osam lanova: etiri virilna (po poloaju) i etiri izabrana lana, tako da je polovina
1 3 G. ljivo, Bosna i Hercegovina, 9-10. Zbog toga to je usljed ranjavanja epao na jednu nogu erif Osman-paa dobio je nadimak Topal. Bio je ovjek krupan, dobro sijed, mogao bi da ima oko ezdeset godina, vie srednjeg rasta i nosi bradu. Maloreiv a u kretanjih, pogledih je dobrostiv, te rado je koliko kome moe, ugodnim se ukazati. Zato je nauio prilino serbski, tako da moe govoriti s narodom, a niekoliko je pohvatao i od franceskoga, tako da ide u kazalite, koje ovdje konzuli igraju na ffancezkom jeziku. On ivi u jelu po evropejsku, prilagouje se obiajima zapadnim, vozi se u karucah, ide u makare i oblai se, kad konzuli maskerate prave i rado se sa konzulskinjami zabavlja'*. (Narodne novine, br. 75, Zagreb, 1. 4. 1865., 3). 1 4 Josef Koetschet, Osman Pascha, der letzte grosse Wesier Bosniens, und seine Nochfolger, Sarajevo, 1909., 31. (dalje: J. Koetschet, Osman Pascha). 1 5 Oslobodilaka borba naroda Bosne i Hercegovine i Rusija 1850.-1865., Dokumenti, Moskva, 1965., 320-328. 238

P rof.dr, A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom eialetii/vila ietu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/B onjaka.

lanova bila iz reda muslimana a polovina iz reda nemuslimana. Predsjednik Upravnog vijea bio je valija. Osim toga, po prvi put je oformljena skuptina Vilajeta nazvana Ope vilajetsko vijee (Medlisi umumii vilayet), koje su inila po etiri poslanika iz sandaka (ukupno 28) sa mandatom od jedne godine, i to pola muslimana a pola nemuslimana. Sandacima (livama) su upravljala upravna vijea ( Medlisi idarei liva) sa kajmakamom (od 1867. mutesarifom) kao izvrnim organom. I ova vijea su inili virilni i izabrani lanovi (po etiri) od kojih su polovinu inili nemuslimani. Mandat im je trajao etiri godine, s tim d aje polovina lanova birana svake druge godine. U kazama su birana upravna vijea kaze a u selima seoska vijea (Ihtijar medlisy), koja su se takoe sastojala od muslimana i nemuslimana. Ovim su se nastojali izjednaiti u graanskim pravima nemuslimani sa muslimanima (u duhu odredaba Hatierifa od Gilhane), mada je u praksi na svim nivoima vlasti ipak postojala muslimanska veina.16 Posebno osjetljivo je bilo provoenje vojne reforme. Osmanske vlasti, nakon kaznene ekspedicije (i reformi) Omer Lutfi-pae, nisu se usuivale izvriti regrutaciju bosanskih Muslimana, tako da su za uspostavu reda koristile neregularne vojne jedinice nazivane baibozluk. Meutim, dolaskom valije Osmanpae, a uz pomo za ova pitanja od Porte posebno zaduenog Devdet-pae, tokom 1864. i 1865. provedena je i vojna reforma. Naime, Porta je udovoljila bosanskim begovima regrutaciju dva puka bosanskih vojnika, to je inilo oko etvrtine ukupno stacioniranih osmanskih vojnih snaga u Vilajetu, ali pod odreenim uslovima: da se vojni rok ogranii na tri godine, da se ova dva puka vojske mogu angaovati samo na teritoriji Vilajeta, da polovina oficirskog kadra bude iz reda bosanskih Muslimana, te da se viak regruta angauje u dobrovoljakoj miliciji. Vojnim poslovima u Vilajetu je upravljalo Vojno vijee, a vojskom je upravljao starjeina u inu generala (ferika).1 7 Iako znatno sporije, reforme su provedene i u oblasti sudstva. Uveden je Vrhovni vilajetski sud, na elu sa mufetiom koga je na prijedlog ejhul-islama

16 Ahmet Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983., 81-128 (dalje: A. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta ); I. Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja 18. stoljea , 204; G. ljivo, Bosna i Hercegovina, 341-364. 17 Ahmet Devdet-paa, Iz posmrtnih rukopisa Ahmet Devdet-pae, preveo Glia Elezovi, Prilozi za orjentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda, II, 1951., Sarajevo, 1952., 259-314; G. ljivo, Bosna i Hercegovina, 292-299. 239

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

postavljao sultan. Imao je ulogu apelacionog (drugostepenog) suda. inila su ga tri muslimana i tri nemuslimana. Slini sudovi osnovani su u sandacima i kazama. 18 Liberalizacija privrednih odnosa, zapoeta ukidanjem esnafske organizacije, ponajvie se odrazila na procvat trgovine (zanatski proizvodi tradicionalnih zanata zamijenjeni su industrijskom robom iz uvoza), a to je rezultiralo nastankom posebnog trgovakog sloja meu mladom graanskom klasom koja je tek nastajala, a u emu su ponajvie particpirali Srbi. Razvoj trgovine i drugih privrednih tokova (pojaana eksploatacija uma i ruda) potpomagani su izgradnjom mree putnih komunikacija - posebno onih dolinama rijeka Bosne i Neretve (pravac sjever jug). Ovdje se ponajvie radi o mrei kolskih puteva, uglavnom popravljanjem postojeih putnih pravaca. Pravljeni su sistemom kuluenja i znatno su unaprijedili trgovake tokove. Zapoeta je i izgradnja prve faze trans-bosanske eljeznice (od Bosanskog Novog - preko Banjaluke, Sarajeva i Novog Pazara do Kosovske Mitrovice). Znaajno je unaprijeen i telegrafski saobraaj. Gotovo svi vei gradovi povezani su telegrafskim linijama. Formirana su i prva akcionarska drutva.1 9 Znaajne promjene nastale su na prosvjetnom i kulturnom planu.

Intenzivirano je osnivanje kola za nemuslimansko stanovnitvo, te obnavljanje starih i izgradnja novih vjerskih objekata. Obrazovanjem nemuslimanskog stanovnitva su se bavili svetenici, koji osim toga, posebno kada je u pitanju pravoslavno svetvenstvo, vri intenzivno i politiko- propagandnu funkciju na pripajanju Bosne Srbiji i si. I na kulturnom planu je uinjen vidan napredak. Vilajetskim zakonom je u svakom sandaku trebala postojati tamparija. Sam Osman-paa je krajem 1865. potpisao ugovor sa zemunskim tipografom Ignjatom Sopronom o otvaranju tamparije u Sarajevu, to je realizirano naredne 1866. godine. U ovoj tampariji je prvo tampan Bosanski vjesnik a potom i vladin list Bosna i to dvojezino - na turskom i bosanskom jeziku. Ve 1868. poeo je izlaziti i Sarajevski cvjetnik, a neto kasnije u Mostaru i list Neretva.20 Posebno vano pitanje koje je valija erif Osman-paa uspjeno rijeio je prihvat muslimanskih prognanika iz Srbije koji su se u periodu od 1862. do 1867.,
1 8 Isto, Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, 2, Sarajevo, 1999., 1116-1125. (dalje: S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne). 19 S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne, 1105; HHStA W, P. A. XXXVIII/GK S, K 151, potpukovnik Jovanovi Reshbergu, Sarajevo, 30. jula 1862; Midhat ami, Francuski putnici u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeu (1836.-1878.) i njihovi utisci o njoj, Sarajevo, 1981., 55-70; G. ljivo, Bosna i Hercegovina , 157-169. 20 Isto. 240

Prof.dr. A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom e ia k tu /v ila je tu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/Bonjaka.

po odluci meunarodne konferencije u Kalnidi, iselili iz nekoliko gradova Kneevine Srbije. Razmjeteni su najvie na prostoru istone i sjeverne Bosne, manji broj u postojeim gradovima a znatno vei dio u vie novoizgraenih 2 1 naselja. Valija erif Osman-paa je dao veliki doprinos konkretizaciji ideje integralnog bonjatva koja se pojavila neto ranije u krugu bosanskih franjevaca, a koju je provodila i centralna vlast u Ejaletu od vremena Omer Lutfi-pae. Ona se zasnivala na shvatanju da su itelji Bosanskog vilajeta Bonjaci kao jedinstven vie religijski bosanski narod vezan za osmansku dravu, kojeg odlikuju neke genetike bosanske osobenosti, a koji govori jedinstvenim bosanskim jezikom (ovaj naziv je uveden 1869. godine). Bili su to novi atributi bosanske nacionalne ideologije, koji su i kasnije razvijani, ali usljed niza okolnosti: sa jedne strane zbog neprihvatanja od strane bosanskog muslimanskog plemstva, a sa druge strane zbog razvoja srpske i hrvatske nacionalne misli na prostoru Srbije i Hrvatske, ova ideologija je potisnuta.22 Onovremena tampa je o erif Osman-pai izmeu ostalog zapisala: Osman erif-paa je za vrijeme svog bavljenja u ovom vilajetu nebrojena dobra uinio kako dravi tako i narodu: - Ustanovio redovnu bosansku vojsku ..., - Otvorio dobre kolske puteve na sve strane ovoga vilajeta, a poznato je da takvoga druma prije njega nije u Bosni nijedan sahat hoda b ilo ,... - Podigao je na sve strane ovoga vilajeta telegrafske ice, - Pod njim su dograene tvrdinje, kasarne, magazini za municiju, ambari, bolnice i damije. Mnogi mostovi, kole i ostale graevine za moralnu i materijalnu korist naroda..., - Za familije preseljene iz Uica i Sokola podignuto je est novih varoica. U Sarajevu je ustanovljena suknarska zadruga, koja je za kratko vrijeme dotle uspjela, da moe po dozvoljenju carske vlade dovoljno sukna za odijelo zaptija i vojnika izraiavati..., - U prosvjetnoj radnji takoe je za ovo vrijeme mnogo uinjeno tako da su mnoga djeca nauila nauke da se rrlogu u carsku slubu u kancelariuje u zeti..., - Na Miljacki, rijeci kroz Sarajevo tekuoj, nainjena je vrlo tvrda ustava ...,

2 1 Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovina od 1853.-1870., Sarajevo, 1956., 306-309; aban Hodi, Migracija muslimanskog stanovnitva iz Srbije izmeu 1788.-1862., lanci i graa, II, Tuzla, 1958., 65-143; G. ljivo, Bosna i Hercegovina, 197-230. 221. Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja 18. stoljea, 207; J. Koetschet, Osman Pascha, 31-95. 241

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

- Na sve strane ovog vilajeta posaene su mnoge ljive, a d aje to narodu od velike koristi, vidi se otuda, to su u proloj godini mnogi novci za ljive iz Austrije u ovu zemlju uneeni, - iteljstvo je za ovo vrijeme u svakom pogledu milovao i svakoga maloga i velikoga, siromanog i bogatog obradovao i obdario ....23 O napretku koji je u Bosanskom ejaletu/vilajetu uinjen za vrijeme valije erif Osman-pae, najbolje svjedoi izvjetaj austrougarskog generalnog konzula u Sarajevu Soretia od 17.7.1869. godine. Naime, generalkonzul Soreti je prije deset godina bio u Bosanskom ejaletu tako da je dobro poznavao prilike prije 1861. godine, pa je mogao uporeivati stanje onda i sada. O tome Soreti izvjetava sljedee: U protekloj deceniji dolo je do velikih promjena u spoljnom obliku ivota zemlje. Dok se ranije moglo s mukom saobraati jedino brdskim stazama, sada se, bar djelomino, proteu udobni drumovi. Dok ranije nije bilo drugih prevoznih sredstava osim haremskih kola s volovskom zapregom, koja su strahivito kripala, sada putovima u gradu i oko njega neprekidno idu modema evropska kola, a iz susjedne Slavonije u pravcu Brod-Sarajevo idu duge kolone teretnih vozila. U Sarajevu su bijedne drvene kuerke nadvisivali samo minareti njihovih stotinu damija, a bilo je nekoliko runih kasarni. Sada ovdje stoji jedna lijepa grko-pravoslavna crkva ukraena kupolom i tomjevima, dvije bolnice sagraene po evropskom uzom, a ima i nekoliko zgrada od masivnog kamena ili cigle. Katolici nose na glavama fesove, a pravoslavni okrugle crne filcane eire bez oboda, koji podsjeaju na turbane.24Nedjelju dana kasnije generalkonzul Soreti dopunjava prethodni izvjetaj i, izmeu ostaloga, konstatuje: Iako se jo uvijek ne mogu upustiti u neki detaljniji opis prilika u Bosni, koju nisam vidio 10 godina, ipak, ve sada mogu da uoim da je zemlja zabiljeila veliki napredak u pravcu civilizacije, i d aje za to najvie , ako ne i iskljuivo, zasluan erif Osman-paa.25 Na zahtjev Uzviene Porte erif Osman-paa je napustio dunost valije i uputio se u Istanbul ne saekavi da preda dunost novom valiji Safvet-pai, koji je u Sarajevo stigao 23.6.1869. godine. Prema onovremenim diplomatskim izvorima Safvet-paa je imao solidno obrazovanje, lijepo ophoenje, dobro je govorio francuski, a u pratnji su mu bili kolovani ljudi 26 Poto su se u to vrijeme u

23 ,,Bosna, br. 135 od 30. 12. 1868./11. 1. 1869. 24 Haus Hof und Staatsarcshiv Wien (dalje:HHStA W),Politisches Arcshiv (dalje:P.A.), XXXVIII/GK Sarajevo, K 186. Soreti - Beustu. Sarajevo, 17.5.1869. 25 HHStA W, P.A., XXXVIII/GK Sarajevo, K 186, Soreti - Beustu. Sarajevo, 24.5.1869. 26 HHStA W, P.A.,XXXVIII/GK Sarajevo, K 186, Soreti - Beustu. Sarajevo 26.6. 1869. 242

P rof.dr. A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom eialetu /vila ietu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/B onjaka.

Bosanskom vilajetu pojavljivale odmetnike bande koje su upadale iz Srbije radi pljake i propagande, valija je ve 11.8. 1969. godine krenuo u obilazak pogranikih sandaka: Zvornikog, Banjalukog i Bihakog, kako bi uticao na poveanje mobilnosti mjesnih vlasti na zatiti sigurnosti stanovnitva i time ojaao stabilizaciju stanja.27 Tako se iz decenije sigurnosti i napretka postepeno ulazilo u vrijeme destabilizacije prilika od strane srbijanske politike propagande, sa ciljem da se ostvari uticaj na pravoslavno stanovnitvo i Bosna prikljui Srbiji. Ipak, spretniji i moniji su bili austrougarski planovi, to e se potvrditi odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine.

O nekim aktivnostima vilajetskih vlasti na prihvatu muhadira iz Srbije Stoljeima se, posebno nakon poraza Osmanlija pod Beom 1699. godine, muslimansko stanovnitvo, dobrovoljno ili prisilno, doseljavalo na prostor Bosanskog ejaleta, uglavnom sa onih evropskih prostora sa kojih se Osmansko carstvo povlailo.Tu su, mada je to bio pogranini prostor - tj. najzapadnija osmanska provincija (ejalet), osjeali vjersku i linu sigurnost, ime je ovo podruje postajalo neka vrsta matine (sredine) zemlje uglavnom sjeverobalkanskih muslimana, kao slavenskog naroda koji je prihvatio islam. Ta vrsta matinosti Bosne i Hercegovine je sve vie jaala, to je posebno dolo do izraaja u toku 19. stoljea, do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, kada su se nezadovoljni stanjem i odatle bili prinueni seliti - uglavnom prema evropskim i azijskim prostorima Osmanskog carstva. Austro-osmanski ratovi u 18. stoljeu doveli su do migriranja dijela pravoslavnog stanovnitva iz Bosanskog ejaleta u Smederevski sandak (tj. iz Bosne, mada je Bosanski ejalet obuhvatao i nekoliko kadiluka istono od Drine). Pobunjeniki srpski pokret je od izbijanja 1804. do sticanja odreene autonomije Kneevine Srbije 1830., a posebno nakon toga, uticao na migracije a potom i na prisilno iseljavanje muslimana sa tog prostora, bez obzira to se uglavnom radilo o autohtonom stanovnitvu koje je prije vie stoljea prelo na islam. U skladu sa odredbama Akermanske konvencije iz 1826. i Jedrenskog mira iz 1830., sklopljenog izmeu Rusije i Osmanskog carstva, kojima je priznata unutranja politika autonomija Kneevini Srbiji, sultan je 29. 8. 1830. godine objavio hatierif (a potom i 1833.) po kojem su se muslimani iz sela, osim onih koja su se

27 HHStA W, P.A-,XXXVIII/GK Sarajevo, K 190, Soreti - Beustu. Sarajevo 27.8.1869. 243

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

nalazila uz gradove, imali iseliti iz Kneevine Srbije do kraja 1834. godine. Muslimani su tada du Drine naseljavali 34 vea i 55 manjih sela i bili su veinsko stanovnitvo na tom prostoru. Iseljavanje se odvijalo uz brojne otpore i potekoe koji se tiu pitanja nekretnina koje prognanici nisu uspjeli da prodaju, a koje su kasnije bile predmetom rada posebnih komisija.Veina tih muhadira doselila se na prostor Zvornikog sandaka, na teritoriju tuzlanskog i branskog sreza (Tuzla, Brko, Bijeljina, Janja, Kozluk, Zvomik, Brezovo Polje, amac, Oraje, Srebrenica, Vlasenica, Graanica, Kladanj i dr., i to uglavnom na seoskim podrujima).28 Muslimansko stanovnitvo je ostalo samo u jedmom broju sela u okolini Sokola i Malog Zvomika i Sakara u Sokolskoj nahiji, te u nekoliko gradova Srbije koji nisu bili obuhvaeni planovima ovih iseljavanja. Iako se oni nisu selili u veim skupinama, ipak su politiki, psihovoki, ekonomski i drugi razlozi uticali na kontinuirano iseljavanje muslimana i sa ovih prostora i u narednom vremenskom razdoblju. Tome su bitno doprinosili sve zategnutiji srpsko-osmanski odnosi. Sporovi meu njima su kulminirali sukobom od 15. juna 1862. godine u Beogradu (na ukur-esmi), nakon ega je osmanska artiljerija granatirala grad, to je dovelo do eskalacije sukoba. To je bio povod da se evropske sile, kao garanti srpske autonomije, umijeaju u ovaj sukob. Sazvana je meunarodna konferencija u carigradskom predgrau Kanlidi poetkom septembra 1862. godine. Potpisanim protokolom je predvieno: da se tvrave Soko i Uice porue, da se muslimani isele iz svih srbijanskih gradova, te da se to uradi to je mogue bre. Porta je jedino zadrala svoje posade u Beogradu, apcu, Smederevu i Kladovu (Fetislamu). Utvreno je i da se damije u naputenim gradovima ne smiju ruiti. Meutim, dogodilo se neto sasvim suprotno Iseljavanja su se odvijala uz otpore, poare, pljake, ubistva, ruenja damija i druge mjere prisile i ponienja prognanika.29 Iseljavanje je teklo u vie pravaca: u Rumeliju, Vidin, Ni, Anadoliju, ali se najvei broj prognanih muslimanskih muhadira ipak doselio u Bosanski ejalet, i to
28 Ovu iseljeniku etapu je, izmeu ostalih, meu prvima na osnovu osmanskih dokumenata prilino detaljno istraio Saban Hodi i objavio u asopisu lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knjiga II, Tuzla, 1958., str. 65-141, a pod nazivom Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u istonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine. Ovim pitanjem se bavio i dr.Safet Bandovi, izmeu ostalih i u radu: Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije u Bosanski ejalet (1804.-1862.), Stav, br. 4/5, Graanica, 2003, 44-60; te posebno prof. dr. Galib ljivo u radovima: Oraje 1863.-1995., Oraje, 2001.; Isti, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi, br. 30, Sarajevo, 2001., 89-116. 29 G. ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, 92-93. 244

P rof.dr. A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom eialetu /vila ietu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/Bonjaka.

posebno na podruje Zvornikog sandaka. Jedan broj je naseljen u postojeim gradovima, ali je veina smjetena u novoizgraenim naseljima: Kozluk, Brezovo Polje, Gornja Azizija (Oraje), Donja Azizija (amac), Kostajnica, Orahova. Prema podacima ruskog konzulata iz Sarajeva iz Srbije se do 1867.-1868. godine u Bosanski ejalet preselilo oko 30.000 muslimana.30Meutim, drugi izvori navode neke druge brojke, uglavnom znatno manje od naznaenih.3 1 Muhadiri su poeli neorganizovano pristizati u Bosnu u drugoj polovini 1862. godine. Njima je odredjivan privremeni smjetaj i osiguravane najnunije potrebtine. Glavna doseljavanja su se dogodila u jesen 1862. i u proljee i ljeto 1863. godine. Doseljenici su traili da se smjeste u gradovima kako bi se i dalje mogli baviti zanastvom i trgovinom. Neki su traili isplate u novcu kako bi sami tragali za mjestom trajnog boravka. Ipak, nakon duih traganja za odgovarajuim rjeenjima, bosanski valija erif Osman-paa je odluio da se za veinu muhadira osigura smjetaj u namjenski graenim naseljima, uglavnom na podruju Zvornikog kajmakamluka. Posebno imenovane komisije a i sam valija krenuli su na sjever Ejaleta da utvrde lokacije za gradnju naselja. Valija je krenuo iz Sarajeva 14. aprila 1863. godine i preko Maglaja, Doboja i Modrie stigao u Gradaac 19. aprila, gdje se sastao sa posebnom strunom komisijom na ijem je elu bio ininjer Bedri-beg, koja je iz Sarajeva pola nekoliko dana prije pravcem preko Zvomika, Kozluka i Brezova Polja. Tu su na ranijem imanju Husein-kapetana Gradaevia odredili lokaciju za izgradnju naselja. Valija je obiao i sva druga mjesta odredjena za gradnju naselja. Potom je preko nadlenih dunosnika vilajetske uprave redovno pratio dinamiku izgradnje naselja, koja se uglavnom odvijala predvienom tempom.32 Prema raspoloivim podacima izgraeno je est novih naselja i to: Kozluk (zvomika kaza) 118 kua u kojima je smjeten 571 stanovnik, Brezovo Polje (bijeljinska kaza) 300 kua (1.555 stanovnika), Donja Azizija (gradaaka kaza) 200 kua (963 stanovnika), Gornja Azizija (gradaaka kaza) 260 kua (1.180 stanovnika), Orahova (gradika kaza) 225 kua (1.090 stanovnika),Kostajnica (kozaraka kaza) 182 kue (728 stanovnika). Sva naselja su sagraena po istom planu i rasporedu kua, sa pravim i irokim ulicama, sa po jednom damijom, sa
30 Ibrahim Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878., araj evo, 1978., 91. 31 Zbog vanosti ovog pitanja podatke o broju prognanih muslimana iz Srbije naseljenih na podruje Bosanskog ejaleta sadre svi izvjetaji onovremenih diplomatskih predstavnitava evropskih sila, stacioniranih u Sarajevu i nekoliko veih gradova. 32 G. ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz susjedne Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, 92-102. 245

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

dovoljnim koliinama pitke vode, sa po 2,5 do 4 hektara obradive zemlje po porodici. Trgovci i zanatlije dobili su izgraene duane. Muhadiri su dobijali dnevnice u iznosu od po 1 gro po osobi, osloboeni su vojne obaveze u narednih 20 godina, plaanja poreza itd. Ipak, i pored svega toga javljala su se sporadina nezadovoljstva, koja su vlasti uspjeno rjeavale. Za Osmansko carstvo je bila od znaaja i injenica to su naselja za muhadire locirana uz austrougarsku granicu, dok je za vilajetsku upravu i same muhadire od velikog znaaja bila mogunost da se to uglavnom gradsko stanovnitvo naseli u urbanim naseljima (postojeim ili novoizgraenim) kako bi se moglo i dalje baviti trgovinom i zanatstvom, to se uglavnom i dogodilo.

Zakljuak Bosanski ejalet je u sedmoj deceniji 19. stoljea zahvatio opi,

administrativni, privredni i drutveni napredak. Veliki doprinos tome dao je agilni valija erif Osman-paa, koji je njime upravljao od 1861. do 1869. godine. Ovaj sposobni valija je po prvi put na ope zadovoljstvo svih itelja Vilajeta (muslimana i nemuslimana), Uzviene Porte, te susjednih i evropskih drava, proveo veoma znaajne administrativne, privredne i drutvene reforme, kojima su bitno poboljane ukupne prilike i izvrena stabilizacija ove nemirne pokrajine Osmanskog carstva. Bosanski vilajet je oblikovan u ureenu administrativnu jedinicu, uspostavljeni su novi privredni tokovi (putna imffastruktutra, trgovina, zanati i dr.), nove prosvjetne (otvorene su nove kole i dr.) i kulturne (osnovana vilajetska tamparija, tampani prvi listovi, uveden naziv Bosanski jezik i si.) aktivnosti. I diplomatski predstavnici evropskih sila su zapazili njegov doprinos provoenju reformi i unapreenju ukupnog stanja u Ejaletu i o tome su redovno izvjetravali svoje vlade. Pogodne politike i drutveno-ekonomske prilike u Bosanskom ejaletu, imale su veoma pozitivan, ako ne i odluujui, uticaj na mogunost prihvata prognanih muslimana (muhadira), posebno na njihov odgovarajui smjetaj i osiguranje osnovnih ivotnih potreba, kako sa kratkoronog tako i sa dugoronog aspekta. To je, bez sumnje, uticalo da se najvei broj muhadira doseli ba na prostor

33 G. ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u Zvorniki kajmakamluk 1863. godine, 103; P. Mitrovi, H. Kreevljakovi, Izvjetaji italijanskog konzulata u Sarajevu (1863-1870), Sarajevo, 1958., 50-54; S.Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Uica i Sokolske nahije ,55. 246

P rof.dr. A Z E M K O A R - P rilike u B osanskom eialetn /vila ietu u vrijem e d o selja va n ja m uslim ana/B onjaka.

Bosanskog ejaleta. Sobzirom i na obavezu koju je na meunarodnoj konferenciji prihvatila Uzviena Porta, iz raspoloivih izvora i literature je prepoznatljivo njeno nastojanje da se iseljavanje izvri u duhu tih odredaba. Zbog togaje i drava muhadirima dala odreene olakicepo mnogim pitanjima, te je insistirala kod ejaletske uprave da se njihovim zahtjevima to je mogue vie udovolji. Ejaletska uprava je takoer uredno obavila svoje zadatke, koji nisu bili ni mali ni jednostavni. Podignuto je est novih urbanih naselja austrougarsku granicu) i u njima naseljeno (od ega je pet uz

1.315 domainstava sa 6.087

stanovnika. Osim kue prognanici su (po porodici) dobili i 2.5 do 4 hektara obradive zemlje. Omogueno je da se i dalje mogu baviti zanatstvom i trgovinom. Za jedan broj muhadira izgraene su kue u vie bosanskih gradova. Sve je to doprinijelo da se muhadiri lake prilagode novim uslovima, tako da je relativno mali broj bio nezadovoljan novim stanjem. Plansko naseljavanje muhadira uz granicu imalo je strateki znaaj za Osmansko carstvo.

247

D r.sc. AM IRA TVRBI H A D A G I - A n tro po n im ija G o rn je A ziziie iz 1292. g. A .H : /1 8 7 5 . A.D.

Dr. sc. Amira Turbi-Hadagi, vanr. prof. Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

ANTROPONIMIJA GORNJE AZIZIJE IZ 1292. g. A.H. /1875. A.D.

Prezimena su selilaki spomenici. Svjedoci nacionalnog protega u prostoru i svojih sudbina u vremenu. (Simunovi, 2008)

U radu se obrauju osobitosti bonjaka imena i prezimena u Gornjoj Aziziji iz 1292. g. A.H. / 1875. A.D. vlasnika posjeda i uivaoca posjeda. Analiziraju se i etimologiziraju imena te motivacijsko-tvorbene osobine gomjoazizijskih prezimena i njihovo jezino porijeklo. U analiziranome povijesnom izvoru iz 19. stoljea pronaene su potvrde imena i prezimena brojnih prognanika iz kneevine Srbije kada je i dolo do unosa veeg broja novih imena i prezimena na podruje Gornje Azizije, kasnije Bosanskoga Samca, a danas samo Samca. Cilj je rada analizom imena i prezimena dati povijesnu antroponimijsku sliku jezino neistraenoga gomjoazizijskog prostora iz 1292. g. A.H. / 1875. A.D.

1. Uvod Prezimena, zajedno s linim imenima i nadimcima ine antroponimiju nekog naselja, kraja, drave i si. Prouavanjem antroponimije bavi se grana onomastike koja se zove antroponomastika (gr. anthropos 'ovjek' + topos 'mjesto'). Antroponomastika je grana onomastike, a onomastika.je grana lingvistike koja izuava etimologiju, znaenje i tvorbu imena. Prezimena se najranije javljaju u ekonomski i kulturno razvijenijim srednjovjekovnim dravama. Tako prema Superanskoj u 8. stoljeu, prema Dudenu u 9. stoljeu, a prema Nikonovu prezimena se javljaju u l i . stoljeu. Uvijek ih najprije dobivaju vii drutveni slojevi, plemstvo i bogato graanstvo, a tek onda kmetovi i seljaci u siromanim i nerazvijenim podrujima (Duden 2000).
249

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM POZ1JUM A

U Bosni i Hercegovini zaetke svojih prezimena, kao jedan od slavenskih naroda, nalazimo u 13. Stoljeu: Adamovi, Dobromiri, Pavlovi, Radovani, Turbi, Vukovi, Zloevi (Turbi-Hadagi 2011: 25). Prema pisanoj grai koju smo uzbatinili u svojoj historiji dominacija tzv. jednoimenske formule trajala je jo nekoliko stoljea. U srednjovjekovnom periodu prezimena se najranije javljaju u gradovima koji su bili sredita ekonomskoga i kulturnoga razvoja. Prema Aneli Frani "prezimena su prvo ponijeli povlateni, a posljednji oni ije je jedino pravo (i obveza) bilo pravo na rad i sluenje, graani ih dobivaju prije seljaka, mukarci prije ena (Frani 2002: 15). Prema dosadanjim spoznajama intenzivnije e se prezimena u prolosti Bosne i Hercegovine pojaviti u ranome 16. stoljeu: Skenderpai, Bajezidagi, Dugali, Sokolovi (Baagi 1900). O bosanskohercegovakim prezimenima dosad je iznimno malo napisano i ta dosad sauvana svjedoanstva o minulome vremenu jo nisu ni odkrinuta kad je u pitanju njihovo nauno prouavanje, iako su prezimena jezini spomenici koji pruaju spoznaje i znanja o naoj bremenitoj jezinoj starini, seobama i tekoj vievjekovnoj prolosti u emu ni Gornja Azizija nije iznimka. U Slubenim novinama od 25. 1. 2012. objavljen je novi Zakon o linom imenu. U lanu 4 pie: Lino ime se sastoji od imena i prezimena. Ime, odnosno prezime moe se sastojati od vie rijei. U l. 5 istoga Zakona stoji: Dravljanin Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije obavezan je u pravnom saobraaju sluiti se linim imenom koje je upisano u matinu knjigu roenih. Lice ije se ime ili prezime ili i ime i prezime sastoji od vie rijei, a upisano je u matinu knjigu roenih obavezno e se u pravnom saobraaju sluiti linim imenom koje je upisano u matinu knjigu roenih. Meutim, ovim Zakonom nije regulirano od koliko rijei se moe sastojati ime, odnosno prezime. Da li Zakom o linom imenu omoguava bezbroj linih imena ili prezimena, ako to neko lice eli, tj. ta znai: Ime, odnosno prezime moe se sastojati od vie rijei. Kod nas najee imamo samo jedno ime i samo jedno prezime ili dva imena i jedno prezime ili jedno ime i dva prezimena.

250

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n trop on im ija G orn ie A ziziie iz 1292.2. A :H : /1 8 7 5 . A.D.

2. Lina imena Prve zapise o prilagodbi muslimanskih imena orijentalnog porijekla bosanskome jeziku ostavio nam je turski pisac Evlija elebija iz 1660. godine kada u svome Putopisu biljei: Narod u ovoj zemlji svoja imena izgovara skraeno, pa mjesto Mehmed kae Meho, mjesto Ahmed - Ahmo, aban - abo, Ibrahim - Ibro, Zulfikar - Zuko, Hasan - Haso, Husein - Huso, Sulejman - Suljo, Ramadan Ramo, A lija-A ljo . (elebija 1957: 129). Prema Smailoviu muslimanska su imena orijentalnoga porijekla i vrlo su raznovrsna. Najvie linih imena u popisu vrste posjeda koja se granii sa uivaocima posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. po H. ili 1875. g. potie iz arapskoga, manje iz turskoga, perzijskga te starohebrejskoga jezika, a koja su, uglavnom, preko turskoga jezika prenesena u imenski sistem bosanskoga jezika.

Lina smo imena klasificirali na: a) Lina imena koja su motivirana, tj. davana djeci da svojim znaenjem kazuju neku lijepu ljudsku osobinu, sa lijepim znaenjem. Meu njima su muka imena: Ahmed (pohvaljen, najpohvaljeniji), Alija (uzvien, odlian), Arif (znalac), BeTr (donosilac radosne vijesti), Emin (estit, poten), Hasan (lijep, izvrstan), Mehmed (hvaljen, slavljen), Salih (dobar, estit), Naza (graciozna), Nefisa (dragocjena). b) Imena koja znae neku funkciju, cijenjen ili visok poloaj u drutvu te titulu: Agan (starjeina), Began (dostojanstvenik, plemi), Dervi (skroman i poboan ovjek), Haflza (uvarica, ona koja zna sav Kur'an napamet). c) Imena koja su motivirana pripadnou religiji, npr. Abdulah (Boiji rob), Seidulah (Allahova blagost), Sejfulah (Allahova sablja). d) Raznorodna imena sa titulama koje esto postanu sastavni dio imena: Ali aga, Emin aga, Halll aga, Husejn aga (kasnije ova imena postaju prava lina imena: Alibeg/Alajbeg, Eminaga, Halilaga, Husejnaga/Huseinaga). e) Imena motivirana imenima Boijih vjerovjesnika: Ismail (ime jednog vjero vjesnika, sina Ibrahimova (Abrahama), Jusuf (ime jednoga vjerovjesnika koji se spominje u Kur'anu, a to je u Bibliji Jona).
251

Sulejman (miroljubiv), akir

(blagodaran), zatim enska imena: Devahira (dragulj), Emina (potena, asna),

Z B O R N IK R A D O VA SA NA U N O G S IM P O Z IJ IM A

f) Lina imena motivirana zanimanjima: Sajko hipok. od Saik (vodi; voa; voza; ofer; pilot). g) Imena motivirana nazivima ivotinja: Osman (mladune ptice zmija). h) Imena motivirana nazivima cvijea ili bilja: Aul (rua), Rejhan (bosiljak). 2.1. 2.1.1. Etimologija imena Muka imena: ili mlada

Aul < tur. ak = bijel i perz. gul = rua, cvijet. Znaenje = bijeli cvijet, bijela rua. Glasovni proces: Akgul > Aggul > Agul > Aul (u bos. se jez. perz. palatalno g izgovara kao ) (Smailovi 1990: 131-132). hadi Abdija < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + hipok. od Abdulah Abdujlah < ar. 'Abdullah, sloeno od ar. 'abd = rob, sluga i Allah = Bog / Allahov rob ili sluga; Boiji rob (Smailovi 1990: 122). Nap. Kod ovoga vlastitog imena vjerovatno je dolo do pogreke pri upisivanju u popisu vrste posjeda koja se granii sa vlasnikom posjeda i uivaocem posjeda. Abdulah < ar. Abdullah, sloeno od ar. 'abd = rob, sluga i Allah = Bog / Allahov rob ili sluga; Boiji rob (Smailovi 1990: 122). Abdulhan sloeno od ar. 'abd = rob, sluga + tur. han < perz. han, hane = kua Abid < ar. 'Abid = poboan (Smailovi 1990: 128). Adem < Adam < sthbr. Adham = ljudska vrsta (Smailovi 1990: 129). Agan < tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji", kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula" (kalji 1989: 72) + na nast. an. Ahmed < ar. Ahmad = mnogo pohvaljen, najpohvaljeniji (Smailovi 1977: 134). Ahmed efendija < ar. Ahmad = mnogo pohvaljen, najpohvaljeniji (Smailovi 1977: 134) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262-263). Ali < ar. 'Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140). 252

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n tro po n im ija G orn je A ziziie iz 1292.2. A :H : / 1875. A.D.

Ali aga < ar. 'Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140) + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula (kalji 1989: 72). Hadi Ali < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + ar. Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140). Alija < ar. Aliyy = visok, uzvien, odlian, plemenit + na nastanak -(j)a radi deklinacije; (Smailovi 1977: 140). hadi Alija < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + ar. Aliyy = visok, uzvien, odlian, plemenit + na nastanak (j)a radi deklinacije; (Smailovi 1977: 140) Hadi Alija efendija < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + ar. Aliyy = visok, uzvien, odlian, plemenit + na nastanak (j)a radi deklinacije; (Smailovi 1977: 140) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262-263). hadi Alija Agi < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + ar. Aliyy = visok, uzvien, odlian, plemenit + na nastanak (j)a radi deklinacije; (Smailovi 1977: 140) + Agi < tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula (kalji 1989: 72), te se dodaje na nastavak -i. hafiz Ali efendija < tur. hafiz < ar. hafiz (V. kalji 1989: 297) + ar. Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262263). hafiz Alija efendija < tur. hafiz < ar. hafiz (V. kalji 1989: 297) + ar. Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262263). Hafiz Alija Efendi < tur. hafiz < ar. hafiz (V. kalji 1989: 297) + ar. Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262263).
253

ZB O R N IK RAD OVA SA N J U N O G S1M POZIJUM A

M ula Alija < miilla, miinla < ar. mawla = gospodar; gospodin; uen ovjek teolog; kadija u veim gradovima (kalji 1989: 472) + ar. Aliyy = visok, uzvien, odlian, plemenit + na nastanak (j)a radi deklinacije (Smailovi 1977: 140). A rif < ar. Arif = znalac, uenjak, srunjak, dobar poznavalac (Smailovi 1977: 146). Aziz < ar. AzTz = moan, silan; slavan; potovan, cijenjen; drag, mio (Smailovi 1990: 156). Began < tur. bey + bos. nast. -an = titula za ugledna ovjeka, velikaa, dostojanstvenika; civilna i vojna titula u starijoj vojnoj organizaciji (kalji 1989: 129). Bego < tur. bey + bos. nast. -o Bekir < tur. Bekir < ar. Bakr = ranoranilac; prvoroeno dijete (Smailovi 1990: 171). BeTr < tur. BeTr < ar. baTr = donosilac radosne vijesti; vjesnik radosti (Smailovi 1990: 176). Beo; hipok. od BeTr Dervi < tur. Dervi < perz. DenvT = skroman i poboan ovjek; siromah (Smailovi 1990: 191). Emin aga < tur. Emin < ar. amTn = poten; siguran; povjerljiv; astan; vjeran; privren; estit (Smailovi 1990: 222) + < tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula (kalji 1989: 72). Hafiz Emin < tur. hafiz < ar. hafiz = onaj koji zna itav Kuran napamet (kalji 1989: 297) + tur. Emin < ar. amTn = poten; siguran; povjerljiv; astan; vjeran; privren; estit (Smailovi 1990: 222). Haim / hakim, haim m (ar.) sudija, kadija. < tur. hakim onaj koji sudi, sudija1 1 (kalji 1989: 302) U prilagodbi imena sistemu bosanskoga jezika dolo je do zamjene zadnjonepanog suglasnika k sa afrikatom ili je dolo do pogrenoga biljeenja ovoga vlastitoga imena. Halll aga < tur. HalTl < ar. HalTl = vjeran prijatelj; srce; sablja (Smailovi 1990: 266) + < tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji1 4 , kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula1 1(kalji 1989: 72).
254

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n tro po n im ija G o rn je A zizije iz 1292.2. A:H : / 1875. A.D.

Hafiz Hamid < tur. hafiz < ar. hafiz (V. kalji 1989: 297) + tur. Hamid = onaj koji slavi i hvali Boga; zahvalan Bogu (Smailovi 1990: 268). Hamza < tur. Hamza < ar. Hamza = lav; otar; ljut; jak; estok (Smailovi 1990: 269) Hasan < tur. Hasan < ar. Hasan = lijep, krasan, ljubak, izvrstan (Smailovi 1977: 273). Hadi Hasan efendija < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + tur. Hasan < ar. Hasan = lijep, krasan, ljubak, izvrstan (Smailovi 1977: 273) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262-263). Haim < tur. Haim < ar. Haim = onaj koji drobi, mrvi hljeb (Smailovi 1990: 277). Husejn < tur. Hiisayn < ar. Husayn = ljepukast, polijep; (Smailovi 1977: 288). Husejn aga < tur. Husayn < ar. Husayn = ljepukast, polijep; (Smailovi 1977: 288) + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula (kalji 1989: 72). Husejn efendi < tur. Hiisayn < ar. Husayn (lino m. ime) = ljepukast, polijep; (Smailovi 1977: 288) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262-263). Ibi aga < m. ime, modificirani hipokoristik od Ibrahim i Ibriim + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula (kalji 1989: 72). Ibrahim < tur. Ibrahim < ar. Ibrahim < st. hebr. Abraham = otac naroda; otac mnotva (Smailovi 1977: 291). Hadi Ibrahim < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + tur. Ibrahim < ar. Ibrahim < st. hebr. Abraham = otac naroda; otac mnotva (Smailovi 1977: 291). Ismail < tur. Ismail < ar. Isma'll = lino m. ime jednog vjerovjesnika, sina Ibrahimova (Abrahama), < sthebr. Ismae'l (Samuel) = Bog slua; Bog uje; Bog je usliao (Smailovi 1990: 299). Jaar < tur. yaar = on ivi (Smailovi 1990: 299).
255

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM P0Z 1JU M A

Junus < tur. Yuni)s < ar. Yunus = ime jednoga vjerovjesnika koji se spominje u Kur'anu, a to je u Bibliji Jona < sthbr. Jonas = golub (Smailovi 1990: 307). Jusuf < tur. Yusuf < ar. Yusuf = ime jednog vjerovjesnika koji se spominje u Kur'anu, a to je u Bibliji Josip ili Josif (sin jakoba, Jakova) < sthebr. Johosef = neka Jahve (bog) povea, pridoda (Smailovi 1990: 308). Lutfulah < ar. lutf = dobrota, a sloeno od ar. lutf = dobrota i Allah = Bog. Znaenje = Allahova (Boija) dobrota. Mahmud < tur. Mahmud < ar. Mahmud = hvaljen; pohvaljen (Smailovi 1990: 326) Mehmed efendija < tur. Mehmed < ar. Muhammad = hvaljen, slavljen, dostojan svake hvale (Smailovi 1990: 333) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262-263). Hafiz Mehmed < tur. hafiz < ar. hafiz (V. kalji 1989: 297) + tur. Mehmed (lino m. ime) < ar. Muhammad = hvaljen, slavljen, dostojan svake hvale (Smailovi 1990: 333). Muharem < tur. Muharrem < ar. Muharram = sauvan; zabranjen; zatien; nepovrediv; svet; ime prvoga mjeseca po islamskome kalendaru (Smailovi 1990: 364). Muharem aga < tur. Muharrem < ar. Muharram (lino m. ime) = sauvan; zabranjen; zatien; nepovrediv; svet; ime prvoga mjeseca po islamskome kalendaru (Smailovi 1990: 364) + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula (kalji 1989: 72). Mustafa < tur. Mustafa <ar. Mustafa = izabrani; odabrani; odlikovani (Smailovi 1990: 379). Omer < tur. Omer < ar. Umar; ime drugog halife iza Muhammeda (Smailovi 1977: 413). Hadi Om er < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + tur. Omer < ar. Umar; ime drugog halife iza Muhammeda (kalji 1989: 502). Osman < tur. Osman < ar. Utman = mladune ptice ili mlada zmija (Smailovi 1977: 415). 256

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I A n tropo n im ija G o m ie A ziziie iz 1292.2. A :H : / 1875. A.D.

hadi Osman < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + tur. Ramo hipok. od Ramadan < tur. Ramadan < ar. ramadan = ime devetoga mjeseca Hidretske lunarne godine; mjesec posta (Smailovi 1990: 424). Raid < tur. Rasid < ar. Raid = onaj koji ide pravim putem; pametan; mudar; pravovjeran (Smailovi 1990: 426). Rejhan efendija < tur. Reyhan < ar. Rayhan = bosiljak; dobar; blag; ugodan (Smailovi 1990: 431) + tur. efendi < ngr. authentes, odnosno od vokativa afthendi i afendi = gospodin, gospodar (kalji 1989: 262-263). Sajko hipok. od Saik < ar. sa'iq = vodi; voa; voza; ofer; pilot (Smailovi 1990: 450) Hadi ali Salih < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + ar. al = rod, porodica + Salih < tur. Salih < ar. aih = dobar, valjan, solidan, estit, poten, uredan; (Smailovi 1977: 453). hadi Salih < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + tur. Salih < ar. Salih (lino m, ime) = dobar, valjan, solidan, estit, poten, uredan; (Smailovi 1977: 453). Salko hipok. od Salih Seld < tur. Sald < ar. Sa'Id = sretan; blaen (Smailovi 1990: 460). Seidulah < tur. SaTd < ar. Sald = sretan; blaen, a sloeno od ar. Sald = sretan; blaen i Allah = Bog. Znaenje = Allahova (Boija) blagost. Sejdo hipok. od Sejdalija; (ar.) gospodin; tur. Seyyid-Ali < ar. sayyid (kaliji 1966: 555). Sejfulah < tur. Seyfullah < ar. Sayfullah, sloeno od ar. sayf = sablja; ma i Allah = Bog. Znaenje = Allahova (Boija) sablja (Smailovi 1990: 461). Mula Selim < milila, munla < ar. mawla = gospodar; gospodin; uen ovjek teolog; kadija u veim gradovima (kalji 1989: 472) + tur. Selim < ar. SalTm = zdrav; sauvan; potpun; siguran; dobar (Smailovi 1990: 463). Sulejman < tur. Si)leyman < ar. Sulayman < sthebr. elomoh = miroljubiv . Sulejman je ime vjerovjesnika u Kur'anu ( Smailovi 1990: 475). akir < tur. akir < ar. akir = zahvalan, blagodaran; (Smailovi 1977: 481). Tahir < tur. Tahir < ar. tahir = ist; nevin; poten; astan (Smailovi 1990: 502).
257

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

2.1.2.

enska imena

enskih linih imena nema mnogo. U popisu vrste posjeda koja se granii sa uivaocima posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. po H. ili 1875. g., a koji se odnosi na lina imena dominiraju imenske formule za mukarce. To objanjavamo patrijarhalnom strukturom porodinih zajednica u kojima je mukarac jo uvijek glava kue. Dalje, pojavnost enskih imena u popisu uivaoca posjeda kao i vlasnika vrste posjeda razvidan je iz porodine strukture kada najee nosilac porodice (glava kue) nije iv ili je rije o nasljeivanju, pa imamo daje uivalac posjeda npr. Aziza kerka Alije age, zatim Azija kerka Haima, itd., te imamo i primjer daje vlasnik vrste posjeda npr. hadi Saliha iji se posjed granii posjedom Bee age i Devahirom (Mehmedovom djecom), ali i primjer da su vlasnici vrste posjeda Sulejman, Abdulah i Hasan, ija se zemlja granii sa uivaocima posjeda koji su nasljednici izvjesnoga Bajraktarevia (naznaeno je da su u pitanju djeca: Abdulhan, Sejfulah i Fatima). Aja < modif. od Aia; Aia < ar. A'ia = iva; postojea; koja dobro ivi (Smailovi 1990: 137; 135). Azija < ar. 'aziyya = strpljiva; utjena (Smailovi 1990: 155). Aziza < ar. 'aziza - mona, silna; slavna; potovana, cijenjena; draga, mila (Smailovi 1990: 156). Devahira < tur. cevahir < ar. gavvahir + bos. nastavak za . rod -a (Smailovi 1990: 206; kalji 1989: 239). Dehva hipok. od Devahira Emina < tur. Emine < ar. amlna = potena; sigurna; povjerljiva; asna; vjerna; privrena; estita (Smailovi 1990: 222). Fatima < tur. Fatime < ar. Fatima = u doslovnom prijevodu znai odbijena od sise (dojenja) (Smailovi 1977: 236). Hafiza < tur. Hafiza < ar. hafiza uvarica; zatitnica; ona koja zna sav Kur'an napamet (Smailovi 1990: 261). Hanifa < tur. Hanife < ar. HanTfa vjeri privrena, prava muslimanka (kalji 1989: 310). Hatida < tur. Hadice < ar. HadTga = ensko nedonoe; ensko dijete roeno prije vremena (Smailovi 1990: 279).
258

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n tropon im ija G orn je A zizije iz 1292.2. A :H : / 1875. A .D .

mati Hava < tur. Havva < ar. Hawwa < sthbr. Havvah, Havva = majka ivota; ona koja daje ivot. Hava je po isl. religiji ime prve ene na svijetu i odgovara biblijskom imenu Eva (Adamova ena) (Smailovi 1990: 280). Hadi Kulsuma < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + tur. Gulsum < ar. Kultum (lino ime) = debelih obraza; bucmastog lica + bos. nast. - a za enski rod (Smailovi 1990: 213). Merjema < tur. Meryem < ar. Maryam = lino me majke vjerovjesnika Isaa, isto to je u Bibliji Marija, Majka isusova + bos. nast. - a za en. rod (Smailovi 1990: 343). Naza < perz. naz = ljupkost; ar; gracioznost; nakienost + na nast. - a za enski rod (Smailovi 1990: 391). Nefisa < tur. Neflse < ar. nafisa = skupocjena; dragocjena; dopadljiva (Smailovi 1990: 398) Paa < m. imena Paa < tur. pasa (basa) = titula visokih dostojanstvenika u Turskome Carstvu; visoki turski vojni i civilni in; general (Smailovi 1990: 417). Rukija < tur. Rukayye < ar. Ruqayya/ruqiyya = napredovanje; uspon; penjanje (Smailovi1990: 438). Umihana < tur. UmmbhanT < ar. Ummu-hanI = poasni nadimak sestre etvrtoga halife Alije + na nast. - a za en. rod (Smailovi 1990: 515). Zahida < tur. Zahide < ar. zahida = pobona; odana Bogu; skromna; isposnica; asket; suzdrljiva od zemaljskih uivanja (Smailovi 1990: 528).

3. Prezimena 3.1. Motivacijsko-tvorbena analiza gomjoazizijskih prezimena Prema A. Frani kada se kombinira motivacijski i tvorbeni kriterij, po ugledu na meimurska prezimena, sistem se gomjoazizijskih prezimena moe svesti na dva obrasca: I. Asufiksalna prezimena: prezime = motivirajui leksem II. Sufiksalna prezimena: prezime = osnova (motivirajui leksem) + (prezimenski) sufiks

259

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

3.1.2. Asufiksalna su prezimena nastala bez (pravog) tvorbenog ina, tj. onimizacijom i transonimizacijom, a sufiksalna su prezimena nastala tvorbenim inom. U popisu vlasnika vrste posjeda koji se granie sa uivaocima posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. po H. ili 1875. g. asufiksalna prezimena motivirana su etnonimom u osnovi prezimena: Arnavut < tur. Amaut, Amavut < gr. AmabitTs = Albanac, Arbanas (kalji 1989: 98).

3.1.3. Sufiksalna prezimena u popisu vlasnika vrste posjeda koji se granie sa uivaocima posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. po H. ili 1875. g. motivirana su: linim imenom u osnovi prezimena; nadimkom u osnovi prezimena; zanimanjem u osnovi prezimena (zanimanje=prezime); kombiniranim prezimenom (drutveni poloaj, funkcija ili titula + lino ime ili lino ime + drutveni poloaj, funkcija ili titula); titulom ili funkcijom u osnovi prezimena; skraenim linim imenom u prezimenskoj osnovi; opom imenicom, pridjevom ili prilogom u osnovi prezimena i skraenim linim imenom u osnovi prezimena.

3.1.3.1. a. Lino ime u osnovi prezimena + nast. -i: Ahmedi < ar. Ahmad = mnogo pohvaljen, najpohvaljeniji (Smailovi 1977: 134) + nast.-i Emini < tur. Emin < ar. amTn = poten; siguran; povjerljiv; astan; vjeran;

privren; estit (Smailovi 1990: 222) + nast. -i Husejni < tur. Husayn < ar. Husayn (lino m. ime) = ljepukast, polijep; (Smailovi 1977: 288) + nast. -i Mehmedi < tur. Mehmed < ar. Muhammad = hvaljen, slavljen, dostojan svake hvale (Smailovi 1990: 333) + nast. -i Mustafi < tur. Mustafa <ar. Mustafa = izabrani; odabrani; odlikovani (Smailovi 1990: 379) + nast. -i Omeri < tur. Omer < ar. Umar; ime drugog halife iza Muhammeda (kalji 1989: 502) + nast. -i
260

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n tropon im ija G orn je A ziziie iz 1292.2. A:H : / 1875. A .D .

Salihi < tur. Salih < ar. Salih = dobar, valjan, solidan, estit, poten, uredan (Smailovi 1977: 453) + nast.-i Zaimi < tur. Zaim < ar. zalm = voa (Smailovi 1977: 644) + nast. -i Ova prezimena u osnovi imaju muko osobno ime pa ih nazivamo patronimima.

1. b. Lino ime u osnovi prezimena + nast. -ovi: Ahmedovi < ar. Ahmad = mnogo pohvaljen, najpohvaljeniji; (Smailovi 1977: 134) + nast. -ovi Ismailovi < tur. Ismail < ar. Isma'll = lino m. ime jednog vjerovjesnika, sina Ibrahimova (Abrahama), < sthebr. Ismae'l (Samuel) = Bog slua; Bog uje; Bog je usliao (Smailovi 1990: 299) + nast. -ovi Sulejmanovi < tur. Sbleyman < ar. Sulayman < sthebr. elomoh = miroljubiv. Sulejman je ime vjerovjesnika u Kur'anu (Smailovi 1990: 475) + nast. -ovi

3.1.3.2. Nadimkom u osnovi prezimena + nast. -i Cori < tur. kor < perz. kur = slijep, orav (kalji 1989: 195) + nast. -i

3.1.3.3. Zanimanjem (prezime = zanimanje + nast. -evi) Bai < tur. baa = starjeina, poglavar, prvak, odlinik; kao titula odlinijim ili imunijim graanima (kalji 1989: 122) + nast. -i Bajraktarevi < tur. bayraktar < perz. bayrakdar = zastavnik, onaj koji nosi bajrak (kalji 1989: 114) + nast. -evi Berbi < tur. berber < perz. berber < tal. barbiere zanatlija koji brije, ia, brija, brico (kalji 1989: 138). Berbo hipokor. < berber + nast. -i Ceribai < tur. feri + ba = vojska + glava; vrh, poetak; starjeina; prvi (kalji 1989: 158; 122) + nast. -i Kadi < tur. kadi < ar. qadl, qadin = suditi (kalji 1989: 378) + nast. -i Odabai < tur. oda bai = portir u hanu; upravnik odjeljenja (kalji 1989: 498) + nast. -i
261

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G S1M PO ZU U M A

Saraevi < tur. sara < ar. sarrag = zanatlija koji pravi i prodaje razne predmete od koe (kalji 1989: 549) + nast. -evi. Topagi < tur. top?u agasi (topija + aga) = zapovjednik odreda topija (kalji 1989: 619) + nast. -i 3.1.3.4. Kombinirana prezimena (drutveni poloaj, funkcija ili titula + lino ime ili lino ime + drutveni poloaj, funkcija ili titula) + suf. Nast. -i/-ovi Alijagi < ar. 'Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140) + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji, kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula" (kalji 1989: 72) + nast. -i Bekirbegovi < tur. Bekir < ar. Bakr = prvijenac, prvoroeno dijete (kalji 1989: 133) + tur. bey = beg + nast. -ovi Hadiabdi < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + hipok. od Abdulah + nast. -i Hadialijagi < tur. haci < ar. hagg = onaj koji je izvrio had (kalji 1989: 296) + ar. 'Aliyy = visok, uzvien; odlian (Smailovi 1990: 140) + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji", kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula" (kalji 1989: 72) + nast. -i Ismailagi < tur. Ismail < ar. Isma'll = lino m. ime jednog vjerovjesnika, sina Ibrahimova (Abrahama), < sthebr. Ismae'l (Samuel) = Bog slua; Bog uje; Bog je usliao (Smailovi 1990: 299) + tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji", kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula" (kalji 1989: 72) + nast. -i

3.1.3.5. Titula ili funkcij a u osnovi prezimena + nast. i/-ovi Agi < tur. aga, prvobitno znaenje: veliki, stariji", kasnije: gospodin, starjeina, zapovjednik, prvak i zvanina civilna i vojna titula" (kalji 1989: 72), te se dodaje na nastavak -i. Alajbegovi < tur. alaybeyi (alay-beyi) = (zapovjednik spahija u sandaku); beg alaja, izft. od alaj < tur. alay = svjetina, mnotvo; puk vojske i beg (kalji 1989: 83-84) + nast. -ovi

262

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n trovo n im iia G orn je A zizije iz 1292.2. A :H : /1 8 7 5 . A.D.

3.1.3.6.

Skraeno lino ime u prezimenskoj osnovi

Abdi < hipok. od Abdulah + nast. -i Bei < Beo; hipok. od BeTr + nast. -i Hilmo < hipok. od Hilmija < tur. Hilmi = blagi + na nast. -ja. Mai hipok. od Mahmud (< tur. Mahmud < ar. Mahmud = hvaljen; pohvaljen (Smailovi 1990: 326) + nast. -i evki < tur. Sefik, muko ime < ar. afiq = milostiv; evko (kalji 1989: 589); hipok. od efik + nast. -i.

3.1.3.7. Opa imenica, pridjev ili prilog u osnovi prezimena + nast. -i/-ovi: Ali < tur. al < pers. al = otvoreno crven, rumen, ruiast (kalji 1989: 80) + nast. -i Caki < tur. ?ak = daleko, sve do + nast. -i Cizmi < tur. 5 izme = izma, postola (kalji 1989: 178) + nast. -i Tabakovi < tur. tabak < ar. tabaq = zdjela, tanjir; arak papira (kalji 1989: 592) + nast. -ovi

4. Zakljuak Rijei orijentalnog porjekla u bosanskome su jeziku najznaajniji sloj meu rijeima neslavenskog porijekla. Tako je i sa imenima i prezimenima. Muka lina imena u Popisu vlasnika posjeda i uivaoca posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. A.H. / 1875. A.D. preovladavaju u odnosu na enska lina imena. Meu mukim linim imenima najvie je onih koja su po etimologiji iz arapaskoga jezika, a u bosanski su jezik unesena preko turskoga jezika (Bekir, Dervi, Emin, HalTl, Husejn, Muharem, itd.). Takoer, ima i onih linih imena koja su po etimologiji iz arapskoga jezika i prilagoena su sistemu imena bosanskoga jezika bez posredstva turskoga jezika (Abdulah, Abid, Ahmed). Rijetka su hipokoristina imena, kao to su: Abdija Beo Ibi Sajko Salko Sejdo. Od enskih linih imena koja su prilagoena bosanskome jezika iz arapskoga jezika je iznimno malo (Azija, Aziza), dok je puno vie onih koja su se bosanskome imenskom sistemu prilagodila a dola su preko turskoga iz arapskoga jezika (Emina, Fatima, 263

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Hani'fa, Hati'da, Merjema, Umihana). Iznimno su rijetka lina imena iz perzijskoga jezika (Naza), kao i ona iju etimologiju preko arapskoga nalazimo u starohebrejskome jeziku (Adem, Ismail). Da su titule, status u drutvu ili funkcija bili sastavni dio imena pokazuju primjeri, ali samo kod mukih imena: Hadi Hasan efendija Husejn aga Mehmed efendija Hafiz Mehmed Muharem aga Hadi Omer. U tzv. gomjoazizijska prezimena koja su predmet ove analize uvrstili smo samo ona bonjaka prezimena koja su potvrena u Popisu vlasnika posjeda i uivaoca posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. A.H. / 1875. A.D. Asufiksalna su prezimena rijetka. Pronali samo jedno asufiksalno prezime koje je motivirano etnonimom u osnovi prezimena (Amavut). iroka je lepeza razliitih motiva u osnovi prezimena. Kod sufiksalnih prezimena u kojima je lino ime u osnovi prezimena preovladava tvorba sufiksom -i: Ahmedi, Emini, Husejni, Mehmedi, Omeri, Salihi, a prezimena sa sufikosom -ivi je znatno manje: Ahmedovi, Ismailovi i Sulejmanovi. Prezimena od nadimaka je malo, i to samo jedno prema tjelesnoj mani ili bolesti, zato to nije svojstvena ni veini, ni svima: ori. Postojanou razliitih zanimanja motivirana su i takva prezimena: Bai, Bajraktarevi, Odabai. Zamjetna su kombinirana prezimena (drutveni poloaj, funkcija ili titula + lino ime ili lino ime + drutveni poloaj, funkcija ili titula): Alijagi, Bekirbegovi. Dva su prezimena koja su motivirana titulom ili funkcijom u osnovi: Agi i Alajbegovi. Vie je skraenih linih imena u prezimenskoj osnovi u odnosu na titulu ili funkciju u osnovi prezimena: Abdi, Bei, evki, kao i da se opa imenica, pridjev ili prilog nau u osnovi prezimena: Ali, aki, Tabakovi. U cijelosti dominiraju prezimena sufiksalne tvorbe nad prezimenima asufiksalne tvorbe. Lino ime preovladava u osnovi gomjoazizijskih prezimena.

IZVOR: Popis vlasnika posjeda i uivaoca posjeda Gornje Azizije iz 1292. g. A.H. / 1875. A.D. (Transliterirao: mr. sc. Kemal Nurki)

264

D r.sc. AM IRA TU RBI H A D A G I - A n tro po n im ija G orn je A zizije iz 1292.2. A:H : / 1875. A .D .

LITERATURA: BAAGI, Safvet beg 1900. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.-1850.). Sarajevo: Vlastita naklada. BROZOVI RONEVI, Dunja; VAJS, Nada 2002. Zoonimi u hrvatskim prezimenima. Folia onomastica Croatica, 11, Zagreb, 223-238. ELEBIJA, Evlija, 1954. i 1957. Putopis, knj. I i II. Sarajevo: Svjetlost. DUDEN 2000, Familiennamen - Herkunft und Bedeutung von 20 000 Nachnamen. Mannheim, Leipzig, Wien, Ziirich: Dudenverlag. FRANI, Anela 2002. Meimurska prezimena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. JAHI, Devad 1999. Trilogija o bosanskom jeziku. Sarajevo: Liljan. JAHI, Devad, HALILOVI, Senahid, PALI, Ismail 2000. Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom tampe. SUPERANSKAJA, Aleksandra Vasilevna 1973. Obaja teorija imeni sobstvennogo. Moskva: Izdatelstvo Nauka. SKOK, Petar 1971-1973. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I-III. Zagreb: JAZU. SMAILOVI, Ismet 1977. Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom jeziku. Radovi Instituta za jezik u Sarajevu, knj. IV. Sarajevo SMAILOVI, Ismet 1977. i 1990. Muslimanska imena orijentalnoga porijekla u Bosni i Hercegovini. Sarajevo SMAILOVI, Ismet 2003. Bosansko-turski rjenik. Sarajevo: El-Kalem. SUPERANSKAJA, Aleksandra Vasilevna 1973. Obaja teorija imeni sobstvennogo. Moskva: Izdatelstvo Nauka. IMUNDI, Mate 2006. Rjenik osobnih imena. Zagreb: Matica hrvatska. IMUNOVI, Petar 2001. Dugopoljska prezimena. Dugopolje - zbornik radova opine Dugopolje. Zagreb - Dugopolje, 533-544. IMUNOVI, Petar 2008. Hrvatska u prezimenima. Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga. IMUNOVI, Petar 1982. Razvitak imenske formule u Hrvata. Onomastica Jugoslavica, 9. Zagreb, 283-293. KALJI, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost. TURBI-HADAGI, Amira, 2011. Bosanini pravni tekstovi u srednjovjekovnoj Bosni, Gradaac: JU Javna biblioteka Alija Isakovi.

265

M r.sc. M IRSAD ARNAUTAL1 - S piskovi protjeran ih m uslim ana 186 2 /6 3 zo d in e iz B eograda. apca. U zica i Sokola.

Mr.sc. Mirsad Arnautali Medlis islamske zajednice Oraje

SPISKOVI PROTJERANIH MUSLIMANA 1862/63. GODINE IZ BEOGRADA, APCA, UICAI SOKOLA, A KOJI SU SE NASELILI U DANANJOJ DONJOJ AZIZIJI - ORAJU

U drugoj polovini 18. stoljea desio se jedan od najveih egzodusa muslimanskog stanovnita iz tadanje Kneevine Srbije. Protjerivanje muslimanskog ivlja je bio osmiljen proces koga je izmeu ostalih vodio i knez Milo. On je preko svojih poslanika na osmanskom dvoru, pored ostalih zahtjeva, poeo traiti i iseljavanje svih ,,Turaka iz Srbije, osim gradskih posada. Osmanski sultanat je, to stalno odbijao, do 1830. godine prema odredbama Jedrenskog mira sklopljenog izmeu Osmanskog sultanata i Rusije i konano je morao biti prihvaen ovaj srpski zahtjev. Sultan svojim ,,hatti-erifom1 od 29.VIII.1830. godine objavi da muslimani iz svih srbijanskih sela, osim onih koja su direktno vezana za gradove, imaju napustiti tlo Srbije.2 Tada im je i odreen konani termin njihovog iseljenja, a to je 1834. godina. Muslimani su tada masovno poeli seliti iz Srbije i vrlo mali broj ih je doekao 1834. godinu. Kasnije, politike prilike i odnosi izmeu Osmanskog sultanata i Srbije su jo napetiji. Knez Mihajlo alje svoje izaslanike sa srpskim zahtjevima u Carigrad, ali se oni redovno vraaju neobavljenog posla. Mogli bismo kazati da ta napetost i zaotrenost izmeu jednih i drugih dostie vrhunac 15. juna 1862. godine kod Cukur-esme u Beogradu, kada je dolo do krvavih sukoba izmeu osmanskih vojnika i pobunjenih Srba i srpske andarmerije.3 Zbog ovih sukoba dolo je do hitnog sastanka izmeu beogradskog pae i srpske vlade i kada je izgledalo daje mir uspostavljen, 17. juna izbie novi sukobi koji dadoe povoda evropskim garantnim silama4 da se i one umijeaju u spor i odluie da se u Carigradu odri zajednika konferencija s ciljem da se jasno i precizno uredi ovo pitanje kao i sva pitanja prava Osmanskog sultanata i
1 Dekret, ferman. 2 Nova Srbija od Jelenia, str. 97. s.l., s.a. 3 Srpski izvori navode daje tu ubijen njihov vojnik ili andar, ali se pouzdano zna da niko nije bio ubijen, nego je ranjen srpski zanatlija (egrt), po imenu Sava Petrovi. 4 Evropske garantne sile su inile: Engleska, Rusija, Francuska, Austrija, Pruska i Italija. 267

JI

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S IM P O Z IJ IM A

privilegija Srbije. Nakon zavretka konferencije u septembru mjesecu 1862. godine potpisan je i protokol od 12 lanova. Prema tom protokolu Osmanlije su trebale da napuste cijelu Srbiju, da se sokolski i uiki gradovi razrue, a da u Beogradu, apcu, Smederevu i Kladovu ostanu jo samo osmanske utvrde.

Protjerivanje muslimana se desilo u tri etape i to: 1. Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz sela po Srbiji izmeu 1788. i 1834. godine; 2. Protjerivanje muslimana iz jo neiseljenih muslimanskih sela iz Srbije u Bosnu 1834. godine i 3. Konano protjerivanje muslimanskih stanovnika iz srbijanskih gradova 1862. godine.5

Ovim protjerivanjima muslimana iz Srbije ostalo je nerijeeno pitanje njihove nepokretne imovine i nekretnina koje su ostavili iza sebe, a naroito onih muslimana koji su morali naglo iseliti, kakav je bio sluaj 1834. godine iz jo neiseljenih muslimanskih sela, kao i 1862. godine iz gradova gdje su ivjeli muslimani. Nakon nekog vremena, pa i nekoliko godina poslije njihovog protjerivanja dolo je do formiranja vie komisija6 koje su imale zadau da izvre popis i procjenu cjelokupne imovine i nekretnina koje su protjerani muslimani, a koji su doli u Bosnu, ostavili za sobom u Srbiji. Kako je protjerivanje muslimana iz srbijanskih sela vreno postepeno i dui niz godina, njihov smjetaj osmanskoj Porti nije predstavljao naroite probleme. Slobodne zemlje je bilo dosta, a zahtjevi protjeranih minimalni, te se nisu osjeale naroite potekoe. Meutim, kada je dolo do protjerivanja gradova, i to naglo, sa

muslimanskim stanovnitvom koje je ivjelo u gradovima, iji su uslovi ivota i prohtjevi bili daleko vei od seoskog stanovnitva, osmanska vlada se morala ozbiljno pozabaviti i povesti rauna o njihovom smjetaju. Najvei broj ih je, naroito iz Beogradskog paaluka, naseljen na teritorij zvomikog sandaka i to u:
5 Ti gradovi su bili: Beograd, abac, Uice, Soko, itd. 6 Komisije su formirane kao mjeovite - ,,turski i srpski lanovi. 268

M r.sc. M IRSAD AR N A U T A LI - S pisk ovi protjera n ih m uslim ana 186 2 /6 3 zo d in e iz B eo g ra d a . a p ca . U ica i Sokola.

Zvomiku,

Srebrenici, Vlasenici,

Tuzli, Kozluku, Janji, Bijeljini, Brkom,

Graanici, Kladnju, a za neke su osnovana i posebna nova naselja za takozane sultanove musafire kao to su: Kozluk (novi), Brezovo Polje (novo), Gornja Azizija (Bosanski Samaca) i Donja Azizija (Oraje).7

U daljnem dijelu rada se nalaze spiskovi protjeranih muslimana iz Beograda, apca Uica i Sokola, koji su se tada naselili u novoizgraeno naselje Donju Aziziju, a dananje Oraje. Originalni dokumenti se nalaze u zbirci turskih dokumenata Orijentalnog instituta u Sarajevu.8 U spiskovima su evidentirani samo muki lanovi porodice, ali prema drugim spiskovima na kojima se biljeilo davanje pomoi nalaze se sva imena, pa tako i enska. Zbog toga su ovi spiskovi manji u odnosu na druge.

7 To se moe vidjeti iz izvjetaja austrijskog konzula u Bosni Jovanovia baronu Mamuli u Zadru. Gavranovi, B; Zbirka dokumenata: Bosna i Hercegovina od 1853.-1870. godine, str. 299-315.; izdava Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, s.a. 8 Ovi dokumenti i spiskovi nisu objavljivani do momenta kada ih je objavio Hodi aban u radu Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine. lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knjiga II, Zaviajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1958. god., str. 65-143. 269

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Spisak protjeranih muslimana-muhadira iz BEOGRADA (iseljavanje se desilo u toku oktobra 1862. god.)
R.br. 1. Ime i prezime (ili ime oca) muhadira Mehmedbeg sin Ahmedbegov brat mu Hasanbeg 2. 3. Abdulkerim sin Bajrambegov Edhembeg sin Abdulkerimagin sin mu Salih 4. 5. Abdulkerimbeg sin Sulejmanbegov Ahmedaga sin hadi Mehmedov sin Mula Biirov sin mu Hasan 6. Idris sin Mula Beirov sin mu Hasan 7. 8. 11. Ahmed sin Mehmedalijin Osman efendija sin hadi Sulejmanov Ahmed sin Mustafa efendijin brat mu Hasan brat mu Abdulah 12. Salih sin Mustafa efendijin sin mu Redep Sin mu Ibrahim 13. 14. 15. Hasan sin Alije Handija Mahmut sin Alije Bakal Jusuf sin Husejnov pastorak mu Alija sin Mahmutov 16. 17. 18. Kara Ibrahim sin Alije Muhamed efendija sin hadi Mehmed ef. Sulejman sin Husejnov brat mu Ahmed 19. Biakija Emin sin Husejnov sin mu Jusuf sin mu Alija 20. 270 Berber Beir sin Hasanefendijin Star. dob 24 god. 12 god. 11 god. 29 god. 5 god. 45 god. 40 god. 23 god. 1 god. 23 god. 1 god. 21 god. 21 god. 21 god. 18 god. 5 god. 23 god. 3 god. 1 god 42 god. 30 god. 40 god. 16 god. 32 god. 30 god. 20 god. 16 god. 30 god. 6 god. 2 god. 20 god. Napomena

M r.sc. M IRSAD ARN AUTAL1 - S piskovi protjeran ih m uslim ana 1 8 6 2 /6 3 zo d in e iz B eograda. apca. U ica i S okola.

brat mu Alija 21. 22. Hadi Ali efendija sin Omer efendijin Osman sin Usta-Mehmedov sin mu Omer 23. 24. Mehmed sin Osmanov Muradbeg sin Adembegov sin mu Abdija 25. Ibrahimbeg sin Adembegov sin mu Adem 26. 27. 28. Hasan sin Ahmedov Mula Arif sin Mehmedov Bakal Omer sin Osmanov sin mu Husejn sin mu Osman sin mu Mustafa sin mu Alija sin mu Salih 29. 30. Redep sin Haimov Alija sin Ahmedov brat mu Mehmed 32. Derrah Osmanaga sin Abdulahov sin mu Sai sin mu Alija sin mu Sidkija 33. Sarajlija Mustafa sin Mehmedov sin mu Mehmed 34. 35. 36. Bahrija sin Selimagin Alija sin Mustafin Sarajlija Mustafa sin Hasanov pastorak mu Osman pastorak mu Mehmed 37. Pireli Hasan sin Sulejmanov sura mu Salih sin Ahmedov sura mu Ejub sin Ahmedov 38. Vejsil sin Salihov

13 god. 40 god. 30 god. 12 god. 35 god. 45 god. 11 god. 45 god. 10 god. 35 god. 45 god. 40 god. 14 god. 12 god. 8 god. 6 god. 4 god. 6 god. 7 god. 1 god. 60 god. 20 god. 18 god. 14 god. 47 god. 7 god. 23 god. 12 god. 35 god. 20 god. 16 god. 35 god. 12 god. 6 god. 35 god. 271

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

sin mu Islam 39. 40. Hasan sin Izetbegov Murat efendija sin Ibrahimagin sin mu Hasan sin mu Samit sin mu Bajram 41. 42. H. Ridalovi Ahmed ef. sin Mehmedov Osman sin Kara Husejnov brat mu Salih Salihov sin Saban 43. 44. 45. Sulejmanaga sin Husejnagin Bakal Agan sin Mehmedov Berber Emin sin hadi Alije brat mu Mahmut 47. 48. Mehmedalija ef. sin Ibrahim-Spahijin Usta Ibi sin Rain sinmuNurija sin mu Mustafa sin mu Ahmed sin mu Redep 49. 50. Osman sin hadi Alije Nurudin sin Mehmedov brat mu Mustafa 51. 52. 53. Usta Ahmed sin Nurijin Usta Osman sin Nurijin Hamal Hasan sin Ibrahimov sin mu Bego sin mu Mustafa 54. Hamal Salih sin Ibrahimov sin mu Mustafa 55. 56. Abdul-Aziz sin Mustafin Usta Mehmed sin Husejnov brat mu Dervi brat nu Alija 57. 272 Topal Osman sin Husejnov

6 god. 2 god. 40 god. 14 god. 11 god. 8 god. 25 god. 22 god. 25 god. 2 god. 40 god. 30 god. 29 god. 24 god. 42 god. 42 god. 16 god. 14 god. 9 god. 1 god. 25 god. 20 god. 10 god. 40 god. 38 god. 50 god. 20 god. 18 god. 38 god. 12 god. 13 god. 9 god. 5 god. 3 god. 55 god. nalazi se u Sarajevu

M r.sc. M IRSAD ARN AUTAL1 - S piskovi protjeran ih m uslim ana 1 8 6 2 /6 3 zo d in e iz B e o z r a d a . a p ca . U ica i Sokola.

pastorak mu erif sin Hasanov 59. Ibrahim sin Hasanov pastorak mu Mehmed sin Sadijin 60. Timur Ibrahim sin Mehmedov brat mu Ramadan brat mu Muhamed 61. Kasap Murat sin Salihov sin mu Ahmed sin mu Mehmed ura mu Edhem Abdulahov 62. Hasan sin Mehmedov sin mu Ibrahim 63. 64. 65. Ahmed sin Husejnov Usta Alija sin Mehmedov Alija sin Cau-Mehmedov sin mu erif brat mu Jusuf 66. 67. Sarajlija Mustafa sin Mehmedov Mustafa sin Alibegov brat mu Ahmed brat mu Beir 68. 69. 70. 71. 72. 73. 75. 76. Sara Hasan sin Beirov Abdij a sin Sulejmanov Ibi sin Osmanov Sarajlija Ahmed sin Abdulahov Mehmed sin Alije Salih sin Hasanov Dervibegovi Ahmed sin Hasanov Sulej man sin B irsimov sin mu Osman 77. Omer efendija Ibrahim efendijin sin mu Ibrahim sin mu Mehmed sin mu Beir 78. Ahmed sin Beir efendijin

28 god. 3 god. 8 god. 18 god. 12 god. 10 god. 48 god. 11 god. 2 god. 20 god. 35 god. 5 god. 9 god. 38 god. 40 god. 8 god. 24 god. 60 god. 12 god. 9 god. 7 god. 25 god. 30 god. 16 god. 35 god. 38 god. 30 god. 15 god. 28 god. 2 god. 40 god. 10 god. 6 god. roen 5. III 1870. god. 50 god. 273

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM P0Z 1JU M A

brat mu Mehmed brat mu hafiz Osman efendija Broj domova9: 78

25 god. 9 god. Broj osoba1 Ubeogradskih muhadira (doseljenika): 144

V Spisak protjeranih muslimana-muhadira iz SAPCA


*

(iseljavanje se desilo 22. novembra 1862.)


R.br. 1. 2. Ime i prezime (ili ime oca) muhadira Mula Sadik sin Mustafin Sejdija sin Osmanagin sin mu Husejn sin mu Mehmed 3. Softi Salihaga sin Hasanagin sin mu Selim sin mu Nezir sin mu Husejn 4. Softi Ahmed sin Hasanov sin mu Sulejman sin mu Nezir sin mu Mehmed 5. 6. 7. Sadulah sin Sadulahov Hasan efendija sin Mehmed-Eminov Mula Hasib sin hadi Mehmedov sin mu Mehmed Hasibov 8. Junus sin Jahjaov sin mu Mehmed sin mu Hasan 9. Usta Hasan sin Salihov sin mu Reid sin mu Mehmed 45 god. 17 god. 15 god. Star. dob 45 god. 50 god. 16 god. 13 god. 43 god. 13 god. 7 god. 5 god. 35 god. 13 god. 7 god. 5 god. 5 god. 55 god. 33 god. 11 god. 50 god. 14 god. roen 19. VII 1870. god. danas familija Amautali Napomena nalazi se u Brkom

9 U spisku nedostaju domovi broj: 9, 10, 31, 46, 58 i 74. 1 0 Na spisku se nalazi i jedno ime osobe pod rednim brojem 77, a protjerivanja i to 1870. godine. 274

koja je roena poslije

M r.sc. M IRSAD A R N A U T A LIC - S piskovi protjeran ih m uslim ana 1 8 6 2 /6 3 godine iz B eo era d a . a p ca . U ica i Sokola.

10. 11.

Muharem sin Ibrahimov Terzija Dervi sin Ibrahimov sin mu Ahmed

2 god. 35 god. 13 god. 41 god. 25 god. 45 god. 6 god. 4 god. 7 god. 25 god. 18 god. 35 god. 6 god. 3 god. 30 god. 1 god. 7 god. 3 god. 15 god. 7 god. 30 god.

12. 13.

Hadi Dervievi Salih sin Ibrahimov Alibegovi Mehmed sin Alije brat mu Esad

14.

Muratagi erif sin Muratov brat mu Salih

15. 16.

Ibrahim sin Mehmedov Berber Sulejman sin Mula Ibiov sestri mu Mehmed sin Osmanov

17.

Salihbai Omer sin Salihov sin mu Salih sin mu Osman

18.

Osman sin Mustafin sin mu Mustafa

19. 20. 21.

Ibrahim sin Mehmedov Osman sin Abdijin Mehmed sin Sulejmanov brat mu Selim

22.

Hadi Dervievi Alija sin Ibrahimov sin mu Ibrahim sin mu Mustafa

23. 24.

Tuzlali Sulejman sin Salihov Sirovica Salih sin Ibrahimov sin mu Ibrahim

22 god. 40 god. 6 god. 22 god. Broj osoba1 1 abakih muhadira (doseljenika): 49

25.

Ati Osman sin Ataulahov Broj domova: 25

1 1 Pod rednim brojem 8 se nalazi osoba koja je roena nakon protjerivanja i to 1870. godine i pod rednim brojem 22 se nalaze dvije muke osobe koje su vjerovatno roene po dolasku u Donju Aziziju - Oraje ili nekad kasnije. 275

ZB O R N IK RAD OVA SA N J U N O G SIM PO ZIJU M A

Spisak protjeranih muslimana-muhadira iz UICA (iseljavanje je okonano do 10. oktobra 1862. godine)
R.br. 1. Ime i prezime (ili ime oca) muhadira Hasievi Mula Hasan sin Mula Sulejman sin mu Mehmed 2. HadiOmerovi Sulejman sin Mula Ibrahi brat mu Salih brat mu Agan 3. Muji Hamid sin Mustafm sin mu Isa Hamidov sin mu Sair sin mu Zahir 4. 5. Arif sin Hadi Reidov Emrulah sin Mustafa efendijin brat nu Salih 6. Tupaja Jusuf sin Mustafm sin mu Salih sin mu Osman 7. Ibrahim sin Mula Mahmutov brat mu Mustafa sin mu Abdulah 8. Alispahi Sulejman sin Husejnov sin mu Alija sin mu Ibrahim 9. Tupaji Mehmed sin Ibrahimov brat mu Abdija brat mu Hasan sestri mu Mustafa sin Mehmedov 10. 11. Corhasanovi Fejzija sin Hasanov Heimovi Alija sin Sulejmanov sin mu Dervi1 2 40 god. 12 god. 2 god. 48 god. 16 god. 6 god. 24 god. 24 god. 38 god. (4)9 god. zabuna, vjerovatno je 9 god. Star. dob 40 god. 2 god. 24 god. 20 god. 12 god. 49 god. 19 god. 8 god. 5 god. 30 god. 14 god. 8 god. 38 god. 15 god. 2 god. 18 god. 4 god. roen 5. V 1870.god. nalaze se u Janji Napomena

1 2 Ovdje je vjerovatno dolo do greke u evidentiranju spiskova, jer Heimovi Alija sin Sulejmanov star 38 godina, nije mogao imati sina Dervia starog 49 godina. Drugi mlai sin mu Sulejman je imao 4 godine prilikom protjerivanja, s toga je vjerovatno grekom dopisan broj 4 ispred broja 9. Stariji sin Dervi je mogao imati 9 godina, (autor teksta mr.sc. Mirsad Arnautali) 276

M r.sc. M IRSAD ARN A U T A LIC - S piskovi protjeran ih m uslim ana 186 2 /6 3 zo d in e iz B eograda. a v c a , U zica i Sokola.

sin mu Sulejman 12. Saletovi Omer sin Ademov sin mu Hasan 13. Pehlevi Sulejman sin Alije materin mu pastorak Alija sin Mustafm ouh mu Mehmed sin Abdulahov drugimaterin pastorakAbdulah Mehmedov 14. Tutunovi Mustafa sin Sulejmanov brat mu Alija 15. 16. Beirevi Hafiz Hasan sin Jusufov Beirevi Beir sin Salihov sin mu Husejn 17. 18. 19. 20. 21. Beirevi Mehmed sin Jusufov Kudulovi alija sin Mustafin Beirevi Husejn sin Jusufov Beirbai Mehmed sin Husejnov Barii Mustafa sin Mehmedov sin mu Hasan amidi mu Osman sin Hasanov sin mu Samit 23. Sarajlija Sulejman sin Salihov sin mu Abdulah 24. 25. Ikovi Osman sin Hasanov Sei Adem sin Mustafm brat mu Mehmed brat mu Salih 26. Coli Mehmed sin Ibrahimov sin mu Salih sin mu Osman sin mu Omer 27. Kabakli Mehmed sin Mustafin brat mu Iris 28. 29. Sadulah sin Osmana Jasina Emin sin Ahmeda Saaije sin mu Mustafa

4 god. 40 god. 13 god. 2 god. 10 god. 35 god. 3 god. 20 god. 12 god. 32 god. 32 god. roen 5. IV 1870. god. 45 god. 28 god. 30 god. 22 god. 32 god. 5 god. 17 god. roen 5. III 1867. god. 32 god. roen 1867. god. 32 god. 12 god. 10 god. 2 god. 45 god. 12 god. 6 god. 6 god. 15 god. 12 god. 32 god. 27 god. roen 1870.god. 277

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM P0Z 1JU M A

30.

Topagi Mahmut sin Mehmedov sin mu Ibrahim

40 god. 12 god. 40 god. 40 god. 10 god. 21 god. 18 god. 15 god. 12 god. 9 god. 6 god. 40 god. 16 god. 8 god. 30 god. 10 god. roen 1870. god. 28 god. 22 god. 40 god. 12 god. 2 god. 35 god. 10 god. 13 god. 41 god. 18 god. 12 god. 32 god. 13 god. 1 god. 24 god. 7 god. 17 god. 7 god.

31. 32.

Bonjak Alija sin Ahmedov Cati Sulejman sin Ibrahimov sin mu Omer

33.

Jusufbegovi Sulejman sin Mustafin brat mu Hasan brat mu Uzejr brat mu Ibrahim brat mu Salih brat mu Mehmed

34.

Tucovi Ibrahim sin Mustafin sin mu Mustafa sin mu Abdurahman

35.

Saraevi Mehmed sin Omerov sin mu Ibrahim sin mu Mustafa

36.

Saraevi Osman sin Omerov brat mu Salih

37.

Daki Ibrahim sin Hasanov sin mu Hasan

39. 40.

Isi Osman sin Ibrahimov Saletovi Ismail sin Mehmedov sin mu Nazif

41. 42.

Gunjaa Reid sin Hasanov Ogievi Mustafa sin Hasanov sin mu Mehmed sin mu Sulejman

43.

Ogievi Ibrahim sin Hasanov sin mu Adem sin mu Arif

44.

Daka Abdija sin Mehmedov sestri mu Husejn sin Osmanov

45.

Daka Mahmud sin Mustafin brat mu Salih

278

M r.sc. M IRSAD A RN AU TALI - S piskovi protjeran ih m uslim ana 186 2 /6 3 so d in e iz B eograda. apca. U ica i Sokola.

46.

ii Ibrahim sin Mustafin brat mu Mehmed brat mu Abdija

35 god. 25 god. 16 god. 21 god. 25 god. roen 1870. god. 40 god. 41 god. 60 god. 27 god. 3 god. 40 god. 25 god. 22 god. 15 god. 10 god. 45 god. 30 god. 10 god. 3 god. 20 god. 30 god. 35 god. 7 god. 5 god. 19 god. 10 god. 8 god. 40 god. 13 god. 19 god. 6 god. 4 god. 50 god. 12 god. 279

47. 48.

Kulani Ibrahim sin Mehmedov Sahai Ibrahim sin Mehmedov sin mu Ibrahim

49. 50. 51.

Paanovi Alija sin hadi Osmanov Gunjac Ibrahim sin Mustafin Habspahi Mehmed sin Ahmedov brat mu Murat brat mu Sulejman

52. 53. 54.

Aligavasovi Salih sin Alije Dolani Salih sin Salihov Kulani Hasan sin Halilov bratmuReid brat mu Mehmed

55. 56.

Hasanovi Salih sin Hasanov Daji Abdija sin Sulejmanov sin mu Omer sin mu Ahmed

57. 58. 59.

Daka Alijaga sin Mehmedov Hasanovi Ismail sin Hasanov Hasanovi Sulejman sin Hasanov sin mu Ibrahim sin mu Hasan

60.

Mei Arif sin Mehmedov brat mu Mustafa brat mu Sulejman

61.

Karahodi Mehmed sin Jusufov sin mu Ibrahim

62.

Sirui Hasan sin Ibrahimov brat mu Mustafa brat mu Salih

63.

Hasanjamakovi Ibrahim sin Ibrahimov sin mu Sulejman

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G S1M P0Z1JU M A

sin mu Mustafa 64. Kasumovi Mustafa sin Jusufov brat mu Beir brat mu Abdurahman sin mu Salih 65. Rami Reid sin Ramadanov sin mu Mehmed sin mu Salih 66. Beirovi Zulfikar sin Mustafin sin mu Mehmed 67. Heim Abdulah sin hadi Nurijin sin mu Sulejman sin mu Omer 68. Abdurahman sin hadi Nurijin sin mu Abdulah 69. 70. Nurko sin hadi Nurijin Isi Mustafa sin Isaov sin mu Abdulah sin mu Hasan sin mu Reid sin mu Salih 71. Isi Mehmed sin Isaov sin mu Omer 72. Bai Agan sin Ibrahimov sin mu Mehmed sin mu Salih 73. Saletovi Mustabeg sin Mehmedov sin mu Mehmed sin mu Sulejman sin mu Salih 75. Biakija Mustafa sin Mehmedov sin mu Ahmed sin mu Salih 76. Gogievi Muharem sin Omerov brat mu Jusuf 280

2 god. 30 god. 27 god. 25 god. roen 1870. god. 22 god. 8 god. 5 god. 35 god. 5 god. 40 god. 4 god. roen 1870. god. 25 god. roen 1870.god. 17 god. 38 god. 14 god. 12 god. 10 god. 7 god. 36 god. roen 1870. god. 40 god. 7 god. 2 god. 42 god. 22 god. 14 god. 7 god. 38 god. 15 god. 8 god. 18 god. 12 god.

M r.sc. M IRSAD ARN AUTAL1 - Spiskovi protjeran ih m uslim ana 1 8 6 2 /6 3 g odin e iz B eograda. a p ca , U ica i Sokola.

77.

Hajdarbai Mustafa sin hadi Ismailov brat mu Husejn brat mu Mahmut

31 god. 25 god. 20 god. 40 god. 20 god. 17 god. 15 god. 8 god. 2 god. 32 god. 11 god. 24 god. 45 god. 14 god. 12 god. 10 god. 7 god. 32 god. 35 god. 30 god. 2 god. 37 god. 1 god. 16 god. 18 god. 15 god. 45 god. 45 god. 1 god. 5 god. 32 god. 38 god. 12 god. 45 god. 6 god. 281 nalazi se u B. Kostajnici nalazi se u Tuzli

78.

Berbi Sulejman sin hadi Ibrahimov sin mu Hasan sin mu Mustafa sin mu Ibrahim sin mu Salih

79. 80.

Berbi Ibrahim sin Mehmedov Berbi Alija sin hadi Ibrahimov sin mu Ibrahim

81. 82.

Berbi Abdija sin hadi Ibrahimov HadiHalilovi Sulejman sin hadi Halila sin mu Ibrahim sin mu Mehmed sin mu Tahir sin mu Salih

83. 84.

Hadi Halilovi Ibrahim sin hadi Halilov Zlatki Omer sin Salihov brat mu Mehmed Mehmedov sin Sulejman

85.

Hmji Sinan sin Mustafin sin mu Ibrahim sura mu Haim Salihov

86.

Gaji Ibrahim sin Abdijin brat mu Mustafa

87. 88. 89.

Dafi Mula Mustafa sin Hasanov Hadi Omerovi Mustafa sin Sulejmanov Bajri Husejn sin Ahmedov ouhov mu sin Halil Jakubov

90. 91.

Saletovi Alija sin Ademov Alijagi Mehmed sin Abdulahov brat mu Jusuf

92.

Dervi Mula Sulejman sin Dervin sin mu Nurija

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

sin mu Abdija 93. Saletovi Cato Ibrahim sin Ademov sin mu Arif sin mu Abdurahman 94. 95. Malagi Ago sin Malagin Saletovi Reid sin Hasanbegov brat mu Abdulah 96. 97. erifovi Mula Adem sin Mustafm Daki Mustafa sin Ahmetov brat mu Husejn brat mu Mehmed 98. Jungi Selim sin Ibrahimov brat mu Sems brat mu Halil 99. Jungi Mehmed sin Ibrahimov brat mu Mustafa sestri mu Mustafa sin Sejfe Prcia 100. Hasi Mustafa sin Ibrahimov brat mu Abdija 102. ati Redep sin Ibrahimov sin mu Salih sin mu Alija 103. Tucovi Mehmed sin Husejnov sin mu Salih 104. urtovi Mustafa sin Turtin sin mu Mehmed sin mu Ahmed 105. Bonjak Haim sin Sulejmanov sin mu Alija 106. Jungi Muharem sin Ahmetov brat mu Ahmed 107. 108. 109. 110.
282

2 god. 39 god. 15 god. 9 god. 60 god. 22 god. 15 god. 40 god. 20 god. 16 god. 8 god. 24 god. 20 god. 15 god. 12 god. 7 god. 6 god. 18 god. 6 god. 36 god. 13 god. 1 god. 45 god. 19 god. 50 god. 21 god. 18 god. 25 god. 5 god. 29 god. 19 god. 35 god. 15 god. 28 god. 14 god. nalazi se u Tuzli G. Aziziji (B. Samac)

Jaarevi Mustafa sin Mustafm Prci hafiz Hamid sin hadi Sulejmanov Prci Mustafa sin Mehmedov Dolandi Ahmed sin Abdijin

M r.sc. M IRSAD ARN A U T A LI - S piskovi protjeran ih m uslim ana 18 6 2 /6 3 so d in e iz B eo g ra d a . a p ca , U ica i Sokola.

brat mu Salih brat mu Sulejman 112. Reid sin Salih efendijin brat mu Abdija 113. 114. 115. 116. Meava Salih sin Husejnov Malobara Sulejman sin Salihov Delali Hasan sin Mustafin Graanica Mustafa sin Ahmedov otac mu Kozara Ahmed sin Abdijin 117. Karahodi Salih sin Mahmutov brat mu Mustafa 118. Serifovi Murat sin Mustafin brat mu Ahmed brati mu Mehmed Osmanov 119. Mali Husejn sin Salihov brat mu Mehmed 120. Hadi Paanovi Halil sin Osmanov sin mu Hasan 121. Abdi Ibrahim sin Abdijin brat mu Sulejman 122. Malobara Sair sin Mehmedov sin mu Ibrahim sin mu Mustafa sin mu Halil sin mu Hasan 123. 124. Mehmed sin Mustafin Mei Mehmed sin Mustafm brat mu Sulejman brat mu Alija brat mu Omer 125. 126. Rami Husejn sin Alije Hadi Omerovi Abdija sin Mehmedov brat mu Zulfikar brat mu Sejfija brat mu Ahmed

12 god. 6 god. 25 god. 30 god. 35 god. 2 god. 36 god. 22 god. 80 god. 23 god. 18 god. 35 god. 30 god. 2 god. 15 god. 4 god. 45 god. 12 god. 30 god. 22 god. 40 god. 10 god. 8 god. 6 god. 2 god. 7 god. 7 god. 15 god. 1 god. 1 god. 30 god. 19 god. 15 god. 12 god. 11 god. 283

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM P0Z 1JU M A

127. 128. 129. 130. 131.

Drljac Husejn sin hadi Sulejmanov Sarai Mehmed sin Hasanov Sulejman sin Ismailov Lazovi Haim sin Omerov Adi Ibrahim sin Mustafin brat mu Sulejman brat mu Jusuf brat mu Fejzija

35 god. 11 god. 25 god. 50 god. 24 god. 18 god. 12 god. 10 god. 25 god. 20 god. 3 god.

132.

Sulejman sin Ibrahimov brat mu Jusuf brat mu Ibrahim sin Mustafin

Broj domova13: 132

Broj osoba14 uikih muhadira (doseljenika): 289

Iz Uica u Donju Aziziju (Oraje) tada je doselio ijedan odreen broj familija uikih Roma-cigana, a to su bile sljedee porodice:
R.br. Ime i prezime (ili ime oca) muhadira Salih sin Mehmed Berbera sin mu Sulejman sin mu Imir Sulejmanov sin Osman 2. Husejn sin Mustafm sin mu Hasan 3. Omer sin Salihov brat mu Alija 4. Sulejman sin Civin brat mu Salih brat mu Heim brat mu Ibrahim brati mu Dervi sin Muratov Star. dob 60 god. 30 god. 16 god. 3 god. 35 god. 7 god. 13 god. 10 god. 16 god. 10 god. 4 god. 1 god. 20 god. Napomena

1.

1 3 U spisku nedostaju domovi broj: 22, 38, 74,101 i 111. 14 Na spisku se nalazi i 11 imena osoba, a koja je roene poslije protjerivanja i to pod rednim brojem 21 i 23 su roene 1867. godine, a pod rednim brojevima 7, 16, 29, 35, 48, 64, 67, 68 i 71 su roene 1870. godine. 284

M r.sc. M IRSAD A RN AU TALI - S piskovi protjeran ih m uslim ana 186 2 /6 3 zo d in e iz B eograda. a p ca , U zica i Sokola.

5.

Abdulatif sin Abdulahov brat mu Miralem brat mu Muharem brat mu Mehmed brat mu Sair brat mu Sejdo

21 god. 13 god. 11 god. 7 god. 5 god. 1 god. 25 god. 41 god. 1 god. 40 god. 20 god. 15 god. 12 god. Broj uikih muhadira (doseljenika) Roma-cigana: 26

6. 7.

Sejdi Abas sin Abdijin Pervanovi Alija sin Salihov sin mu Ibrahim

8.

Pervanovi Husejn sin Salihov sin mu Hasan Salihov sin mu Salih sin mu Sunbul Broj domova: 8

Spisak muslimana-muhadira protjeranih iz utvrde Soko (iseljavanje je okonano do 15. novembra 1862.)
R.br. Ime i prezime (ili ime oca) muhadira Mii Mehmed sin Salihov brat mu Ibrahim Mehmedov sin Omer Mehmedov sin Sulejman Star. dob 40 god. 30 god. 12 god. 10 god. Napomena

1.

285

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Izvori i literatura: - Privatna arhiva autora mr.sc. Mirsad ef. Amautali-a i oca Ekrema, gra.ing. iz Oraja - Gavranovi, B; Zbirka dokumenata: Bosna i Hercegovina od 1853-1870. god.; izdava Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, s.a. - Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, br. 3-4, 2000. god. - Suljki Hifzija; Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu 1862. Godine Glasnik Rijaseta islamske zajednice u SFRJ, br. 2, 1991. Godina. - Hodi, aban; Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine. lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knjiga II, Zaviajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1958. god.

286

M r.sc. KE M A L BASIC - V iersko-vrosvietn e prilik e m uslim ana B osne i H erceg o vin e d o seljen ih iz Srbii.

Mr. Kemal Bai

VJERSKO-PROSVJETNE PRILIKE MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE DOSELJENIH IZ SRBIJE SREDINOM XIX. STOLJEA
Saetak: U ovom radu dat je presjek vjersko-prosvjetnih prilika muslimana Bosne i Hercegovine doseljenih iz Srbije sredinom X IX stoljea. Rad see odprilike od sredine X IX vijeka pa do poetka Prvog svjetskog rata. U njemu su obraeni vakufi, mektebi, rudije, ali date i natuknice o drugim stvarima vezanim za datu temu. Pregledom relevantne literature dolazi se do saznanja o ivom vjerskoprosvjetnom djelovanju muslimana koji su se doselili iz Srbije sredinom X IX stoljea a naselili se prvenstveno u Bos. Samac, Oraje, Bos. Kostajnicu, Brezovo Polje kod Brkog, Orahovu kod. Bos. Gradike ali i u druga mjesta. Bio je znaajan broj vjerski obrazovanih ljudi koji su doli iz iseljenih mjesta koji su se ukljuili u vjersko-prosvjetni ivot u svojim novim mjestima boravka, ljudi koji su se rodili u novim mjestima a stekli vjersko obrazovanje, vakufa i vakifa, koji su odigrali znaajnu ulogu u vjersko-prosvjetnim prilikama tih doseljenika, elje kod njih i u tom smislu predstavke da im se grade kole za njihovu djecu. Sve e to bitno utjecati na njihovo bre privikavanje na novonastalu situaciju.

Uvod Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije koje se poele krajem XVIII stoljea a svoj puni intenzitet dostigle u periodu prve dvije decenije druge polovine XIX stoljea kretale su se u pravcu Bosne i Hercegovine i u pravcu ostalih dijelova Osmanske imperije. Za nas je ovom prilikom vrlo zanimljiva migracija tog stanovnitva u Bosnu i Hercegovinu i njihove vjersko-prosvjetne prilike. Smatramo da ova tema zasluuje dunu panju. Ovo jo vie dobija na znaaju ako znamo injenicu da su tada nastali itavi novi gradovi u Bosni i Hercegovini ali i vei broj mjesta, da su neki gradovi i neka mjesta u bitnoj mjeri izmjenili svoju demografsku strukturu. Ti ljudi su bili organizovani u svojim ranijim mjestima boravka u mnogim vidovima svakodnevnog ivota pa tako i u pitanju prosvjete i vjere. Kao primjer moemo navesti situaciju sa muslimanima Uica koji su tamo imali damije i zemljita koji su bili predmet novane procjene njihove vrijednosti zajedno sa imanjima muslimana koji su se iseljavali:
287

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

Damija Medrese je procjenjena na 1 660 groa, zemlja damijska koja je procjenjena na 160 groa, Damija Uice koja je procjenjena na 20 groa, Damija Terazijska koja je procjenjena na 130 groa, Batal Damija na Kuki koja je procjenjena na 10 groa, Damija na Lipi koja je procjenjena na 400 groa, Damija Klisurska koja je procjenjena na 540 groa, Damija Zmajevaka koja je procjenjena na 100 groa, Damija Kotika koja je procjenjena na 80 groa, vakufsko imanje koje je procjenjeno na 27 440 groa, damija kod medrese koja je procjenjena na 80 groa, Damija Sehova koja je procjenjena na 1 500 groa, Damija Fukare koja je procjenjena na 3 900 groa i damija ne znamo koja a koja je prpcjenjena na 400 groa.1 Sve preostale damije u ovom gradu su ubrzo poruene nakon odlaska muslimana. Oni su se organizovali na najbolji mogui nain i u svojim novim mjestima boravka. Meutim, vrlo je vano napomenuti da su ove migracije bile prisilne jer e ti ljudi u vrlo kratkom roku ostati bez igdje iega, bar veliki broj njih, to e itekako utjecati i na njihovo ponovno snalaenje u novim mjestima boravka jer e oni morati od poetka sticati ono to su ve imali starosjedioci. Ipak, oni e pokazati izuzetnu ivotnu energiju tako da su uz manju pomo drave uspjeti stati na noge tako da se poslije izvjesnog vremena ta razlika nee ni primjetiti.

Vakufi

Godine 1889. vakuf u Oraju se vodi kao: Dolnja Azizija damije vakuf u Oraju. Njegov mutevelija je bio Aliaga Mahmudspahi. Vakuf je kao i svi ostali vakufi imao svoje prihode i svoje rashode. Prihodi su bili podijeljeni u tri grupe: Musakafat, Mustagelat i Murabehat. U Musakafat su dolazili: kirija za 1 kuu, bau i bostan je donosila 140 forinti, kirija za jednu pekaru i ahar je donosila 15 forinti i dohodak od zgrada koje je erimagi H. Mehmedbeg u vakuf zapisao je donosio 60 forinti. To znai d aje Musakafat donosio 215 forinti. U Mustagelat su spadali: mukata od 5 mileva je donosila 35 forinti i krija za 4 njive je donosila 50 forinti tp znai da je mustagelat ukupno donosio 85 forinti. Murabehat je imao
1 Hifzija Suljki, Iseljavanje muslimana iz Uica u Bosnu 1862. godine, Glasnik VIS-a br. 2, Sarajevo 1991., str. 171-178. 2 Vidjeti: Safet Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije u Bosanski vilajet (1862-1867 ), Znakovi vremena br. 12, Sarajevo 2001., str. 162 i fus nota 57. 288

M r.sc. KEM AL BA1 - V iersko-prosvietne prilik e m uslim ana B osne i H e rc e 20vine d o seljen ih iz Srbii.

samo jednu stavku i to: kamate od glavnice u iznosu od 200 forinti to znai da su ukupni prihodi vakufa iznosili 500 forinti. Od toga iznosa troeno je na plae i stvarne izdatke. Za plae je odlazilo: imamu 100 forinti, za plau muallimu 50 forinti, za plau enskog muallima je odlazilo 25 forinti, za plau mujezina su odlazile 83 i po forinte, za plau atibu su odlazile 36 forinte i za plau ferau je odlazilo 10 forinti to znai d a je za plae ukupno odlazilo 304 i po forinte. Za stvarne izdatke je odlazilo ukupno 85 forinti i to: za popravak damije i vakufskih zgrada je odlazilo 20 forinti, za rasvjetu damije je odlazilo 40 forinti i za porez je odlazilo 25 forinti. Znai, ukupni prihodi su kao to smo rekli bili 500 forinti a rashodi 389i po forinti tako daje vakuf iskazao viak od 110 i po forinti. Situacija sa vakufom Azizije damije u Oraju 1913. godine je bila neto drugaija. Vakuf je oznaen kao: Vakuf Azizije damije u Oraju. Mutevelija je bio inac Ibrahimaga. Kao i u drugim sluajevima novani iznosi su se djelili na prihode i rashode. U stvaku prihoda su potpadali: Murabeha od glavnice je donosila 166 kruna i dohodak od nekretnina je donosio 2 830 kruna. To znai d aje ukupni dohodak iznosio 2 996 kruna. U stavku rashoda su dolazili slijedei dijelovi: za plau muteveliji se davalo 290 kruna, za plau imamu se davalo 600 kruna, za plau muezinu se davalo 240 kruna, za porez se davalo 266 kruna, za rasvjetu se izdvajalo 100 kruna, za popravke se izdvajalo 200 kruna i za isplatu zajma K 540 se izdvajalo 400 kruna. To znai da su ukupni rashodi iznosili 2 096 kruna. Kao to smo rekli ukupni prihodi su iznosili 2 996 kruna, rashodi 2 096 kruna tako da se iskazao viak od 901 krune. Godine 1889. stanje sa Azizijom damijom i njenim vakufom u Bos. Samcu je bilo slijedee: za plau imamu se izdvajalo 144 forinte, za plau muezina je izdvajano 96 forinti tako da je ukupni rashod u tom pom pogledu iznosio 240 forinti. Osim plata imamu i muezinu bilo je jo nekih izdataka koji se broje kao: stvarni izdaci u koje je ulazilo, popravci vakufskih zgrada, 50 forinti i rasvjeta damije 20 forinti. To znai da je ukupni rashod u ovome iznosio 70 forinti a ukupni rashod za sve je iznosio 310 forinti. Kada su u pitanju prihodi onda tu imamo dvije grupe a prva je Musakafat. U ovu stavku su ulazile kirije od kojih je prihod bio 650 forinti, to znai da je od musakafata ukupni prihod bio 650 forinti. U prihode je ubrajan i Mustagelat. U ovu stavku su ulazili prihodi od Mukate koji su iznosili 35 forinti i dohotci od groblja koji su iznosili 25 forinti. To znai da su ukupni prihodi iznosili 710 forinti. Potreba je bila 310 forinti tako da seje iskazao viak od 400 forinti.
289

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Situacija sa ovim vakufom u 1913. godini je bila neto drugaija. Ovaj vakuf se oznaava kao: Vakuf Careve damije u Samcu. Mutevelija vakufa je bio: Mustafa ef. Fitozovi. Vakuf je imao slijedee prihode: od kirije hana i odaja prihod je bio 742 krune, prihod od kirije odaja je bio 150 kruna, kirija od pekare je iznosio 7 kruna, kirija od magaze je iznosila 105 kruna, kirija od magaze je iznosila 120 kruna, kirija od odaja je iznosila 72 krune, kirija od odaja je iznosila 120 kruna, kirija od odaja je donosila 60 kruna, kirija od kue je iznosila 180 kruna, kirija od kue je iznosila 132 krune, kirija od duana je donosila 200 kruna, kirija od duana je iznosila 250 kruna, kirija od duana je iznosila 150 kruna, kirija od kahve na Savi je donosila 240 kruna i kirija od odaja je iznosila od 123 krune. To znai daje ukupni prihod iznosio 3 344 krune. Jednog od velikih vakifa damije Azizije u Bos. Samcu otkriva nam kamena ploa, veliine 23 X 54 cm, koja se nalazila uzidana nad uulazom u damiju i na kojoj je isklesan natpis na turskom jeziku. Pismo je obini nesh-talik. Teks natpisa glasi: Mir Ahmed, sin Abdulkerim-age, doselivi ovamo iz Beograda, za boije zadovoljstvo nije alio sredstva pa je uvakufio treinu svoga imetka i ovu asnu damiju u Azizji podigao (oivio). 3. Rebiul ahir 1286. (13. VII 1869). I damija Azizija u Bos. Kostajnici je 1889. godine imala svoj vakuf. On je naveden kao: Azizije damije vakuf u Orahovu-Kostajnica. Njegov mutevelija je bio Sulejmanaga Biogradlija. Vakuf je od prihoda imao samo Mustagelat i to: kirija za zemljite kod starog i novog konaka je donosila 150 forinti, treina od ifluka u Mrakodolu i Taviji je donosila 100 forinti i kirija za marvinsko sajmite od beledije je donosila 20 forinti to znai da su ukupni prihodi vakufa iznosili 270 forinti. Rashodi su imali takoer samo jednu stavku i to plae. Za plau prvom imamu je odlazilo 180 forinti, za plau drugom imamu je odlazilo 45 forinti i za plau mujezinu je odlazilo 45 forinti to znai da su ukupni rashodi vakufa iznosili 270 forinti pa prema tome vakuf nije imao svojih vikova i poslovao je sa pozitivnom nulom. Stanje sa vakufom Azizije damije u Bos. Kostajnici 1913. godine je bilo drugaije. Ono se izraavalo u dvije uobiajene grupe: primitak i izdatak. U rubrici primitak od zakupnine se uzimalo 1 300 kruna, od murabehe od glavnice prihod je iznosio 22 krune, to znai da je ukupni prihod iznosio 1 322 krune. Kada su u pitanju rashodi onda je situacija slijedea: za plau muteveliji je odlazilo 130 kruna, za porez je odlazilo 150 kruna, za osobnu berivu damijskih slubenika je odlazilo 700 kruna, za stvarne izdatke za vjerske sveanosti je odlazilo 54 krune i
290

M r.sc. KEM AL B A I - V iersko-prosvietne p rilik e m uslim ana B o sn e i H erceg o vin e d o seljen ih iz Srbii.

za otplatu zajma zakladi je odlazilo 207 kruna. To znai da su ukupni rashodi iznosili 1241 krunu, a u konanici prihodi su kao to smo ve naprijed rekli iznosili 1322 krune, rashodi 1241 krunu tako da je ukupni viak iznosio 81 krunu. Mutevelija vakufa je bio Mehmedaga Kazaz. Kada je u pitanju saznanje o vakufu Azizije damije u Brezovom Polju onda moemo rei da je situacija povoljnija zbog istraivanja nekadanjeg dugogodinjeg imama u ovom mjestu Osman ef. Kavazovia. Tako on pored ostalog navodi: Na osnovu izvoda iz Gruntovnice u Brkom 1888. godine, gruntovni uloak broj 134 ima etiri estice koje su vlasnitvo Vakufa Azizije damije-ljivik ispod damije i to: 12/9, baa-ljivik ispod damije Azizije, 4 295 m2; 12/10, dvorite oko Azizije damije 1 290 m2; 12/11 Azizija damija s damijtem 260 m2, i 12/12, baa kod kue 350 m2. P.S. Spomenute parcele ukupne povrine 6 195 m2 vlasnitvo su Azizije damije od 1862./3. Godine. Na ovim parcelama je 1863. godine poela izgradnja Azizije damije u Brezovom Polju. Na dan osnivanja Gruntovnice 1888. Godine, vlasnik parcela iz gruntovnog uloka 128, koji ima pet estica, i to: 12/6, kua do Azizije damije, kuni broj 128 s kuitem i dvoritem 620 m2, 12/7, baa ( vr t ) kraj kue 440 m2, 12/8, baa ispod 2 340 m2; 12/13, baa kraj mekteba 660 m2, i 12/21, baa-ljivik sa kuom 1 220m2 ukupne povrine 5 280 m2, bio je Jusuf Smajlovi, zv. Arnaut, sin Smaila. Na osnovu kupoprodajnog ugovora od 05. Novembra 1889. Godine broj: 8 747 spomenute parcele iz gruntovnog uloka 128 postale su vlasnitvo Vakufa Azizije damije. 3 Slijedee 1889. godine vakuf pod imenom Azizije damije nije naveden u Proraunu vakufa u Bosni i Hercegovini nego je vakuf u ovom mjestu oznaen kao: Brezovopolje damije vakuf. Nije jasno da li je u pitanju vakuf Azizije damije ili vakuf begove damije u ovom mjestu ili su obje zajedno voene. Radi ilustracije ali i mogunosti da je u pitanju i ovaj vakuf navodimo njegovo stanje. Mutevelija vakufa je bio Mula Mustafa abanovi. Vakuf je imao svoje prihode koji su se ogledali u: Muskafatu i Mustagelatu. U ovu prvu skupnu prihoda spadali su: kirija za jednu kuu i duan koji su donosili prihod od 40 forinti i kirija za jednu

3 Osman Kavazovi, Vakuf Azizije i Begove damije u Brezovom Polju kod Brkog, Glasnik VIS-a br. 3-4, Sarajevo 2009., str. 307-308. P.S. Iz naslova samog rada vidi se da je on u velikoj mjeri posveen i vakufu damije Azizije u Brezovom Polju pa ga zbog toga toplo preporouujemo. Rad zauzima str. 304-325. Nap. K. B. 291

ZB O R N IK RAD OVA SA NA UNOC, SIM PO ZIJU M A

magazu koja je donosila prihod od 80 forinti. U mustagelatu je bila samo jedna stavka i to: dohodak od vakufskih njiva, livada, baa itd. Koji je donosio prihod od 400 forinti tako da je ukupni prihod vakufa iznosio 520 forinti. Rashodi su takoer imali dvije stavke: plae i stvarni izdatci. Na plae je ilo: za plau muteveliji je odlazilo 58 forinti, za plau imamu i hatibu je odlazilo 100 forinti, za plau muallimu je odlazilo 50 forinti, za plau enskog muallima su odlazile 24 forinte i za plau mujezina je odlazilo 48 forinti tako da je ukupno na plae odlazilo 280 forinti. Stvarni izdatci su imali etiri stavke i to: za uenje hatme je odlazilo 20 forinti, za popravak vakufskih zgrada i damije je odlazilo 30 forinti, za rasvjetu damije je troeno 25 forinti i za porez je davano 20 forinti tako da su ukupni rashodi iznosili 375 forinti. Ako se sjetimo da je vakuf imao prihod od 520 forinti onda emo vidjeti d aje iskazao viak od 145 forinti. Situacija sa vakufom Azizije damije u Bezovom polju 1913. godine bila je drugaija. Ovaj vakuf je te godine oznaen posebno kao: Vakuf Azizije damije u Novom Brezovom polju. Mutevelija ovog vakufa je bio: Dobajli Salih ef. Kao i u drugim sluajevima i ovdje su iznosi podijeljeni na prihode i rashode. Ono to je ovdje karakteristino jeste da se ovdje nalazi samo jedna vrsta prihoda. To je: kirija od vakufskih zemalja koja je donosila 3 000 kruna. To znai da je ukupan prihod iznosio 3 000 kruna. Kada su u pitanju rashodi tu imamo vie stavki: za platu imamu je odlazilo 600 kruna, za plau muezinu je odlazilo 230 kruna, za plau ferau je odlazilo 60 kruna, za plau mualimu enskog mekteba je odlazilo 300 kruna, za plau muteveliji je odlazilo 300 kruna, za poreze je odlazilo 380 kruna, za rasvjetu je odlazilo 90 kruna, za otplatu zajma je odlazilo 500 kruna i za popravke je odlazilo 200 kruna. To znai da su ukupni rashodi iznosili 2 660 kruna. Kao to smo ve prije spomenuli ukupni rashodi su oznosili 3 000 kruna, a rashodi 2 660 kruna tako da se iskazao viak od 340 kruna. Iza hafiza Saliha ef. Dobojlia koji je kao to emo to vidjeti doao u Brezovo Polje kao hafiz i djearac od 15 godina iz abca je ostao rukopis Mushafa i nekoliko knjiga s njegovim potpisom. Mogli bismo rei da je nastavljena porodina tradicija i u Bosni i Hercegovini jer je njegov sin muderris hafiz Sulejman ef. Dobojli koji je isto tako imao bogatu biblioteku orjentalnih rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom a koji su pisani u apcu, Uicu, Sokolu i drugim mjestima. U damiji u Oraju se nalazi etrdeset manjih i veih iraka. Na jednom od njih je zapis iz kojeg se vidi d aje irak uvakufio Aga-beg, doseljenik iz Beograda,
292

M r.sc. KEM AL BASIC - V iersko-vrosvietn e p rilike m uslim ana B osne i H erceg o vin e d o seljen ih iz Srbii.

u mjesecu redebu 1285 ( izmeu 18. X i 16. XI 1868. ) godine. U Aziziji damiji se uva i jedan rukopis Kur'ana, to ga je, prema zapisu na poslednjoj stranici njegovoj, prepisao Ibrahim, sin Salihov, iz Uica. Prepis je dovren mjeseca evala 1248 ( izmeu 26. I - 23. II 1868 ) godine. Drugi primjerak Kur'ana uvakufio je 1874. godine za Aziziju damiju neki Nilija, doseljenik iz Beograda. Rukopisu nedostaje poetak. U malom haremu koji se nalazi s june strane Azizije damije damije sahranjeni su i slijedei doseljenici Biogradlije: Biogradlija Bajram-beg, sin Abdulkerim-agin, umro 1285 ( 1869 ); Biogradlija Hadi Bekir efendija, sin Mustafin, koji je umro 1287 ( 1870 ) godine; kerka ( ime umrle oteeno i neitko ) Biogradlije Ahmed Zaim bega, umrla 1292 ( 1875 ); Halida hanuma, ki Kasimbegova, ena Biogradlije Bajram age, umrla 1296 ( 1878 ) i Biogradlija hadi Ibrahim Edhem beg, sin Abdulkerimagin, koji je umro takoe 1296 ( 1878 ) godine. U Memorandumu koji su Bonjaci uputili 1900. godine Benjaminu Kalaju i 1901. godine meu otuenom vakufskom zemljite u Oraju gdje se kae: .. U Oraju je oduzeto vakufsko zemljite i dato na upravu financijskoj strai. 4 Jedna od zanimljivosti i bitnih znaajki vjerskog ivota muslimana u gradu Oraju je dogaaj vezan za dlaku Muhammed a.s. Ovu dlaku spominje i ueni H. Mehmed ef. Handi koji navodi kako je ona dospojela u ovaj grad. I prema navodima koje on donosi ona je tu dola prije dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, to jest u periodu nakon dolaska muslimana na ovo podruje, negdje u periodu tih petnaestak godina. Handi navodi: I osim u Sarajevu u ovoj maloj Bosni nalazi se taj amanet jo na dva mjesta. Prvo je u vezirskom gradu Travniku. Kad je to tamo stiglo i od kada datira, nijesam imao prilike ni vremena da se sada raspitam. Drugo mjesto je malo Oraje u Posavini. uo sam da se govori, a ukoliko je istina, to ne znam, da je neki hadija poodavno na hadu kupio od nekog Arapina dlaku iz Sveeve brade i donio je u svoje malo Oraje, nek i ono ima to ima u Sarajevu i Stambolu. 5 Osim ovoga vrlo je vana fus nota H. Mehmed ef. Handia u istom tekstu u kojoj on kae: imovinom se spominje i vakufsko

4 Dr. Fahira Fejzi-engi,Vakufi i mediji, Nauni skup Vakufi u Bosni i Hercegovini-Zbomik radova, Sarajevo, 2011., str. 109. 5 Mehmed Handi, Izabrana djela, knjiga III,Sarajevo 1999., str. 344. 293

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S1MPOZ1JUMA

Nakon to sam je ovaj lanak napisan, a prije negoli je tampan priao mi je Ibrahim-beg Hadiomerovi iz Oraja, da je prije okupacije Bosne od Austrije otiao njegov otac sa jo desetak ljudi iz Oraja na had. Meu njima je bio bogata Cerimagi. UM ekki su im priali da u nekog ,,Kurejevia ima dlaka iz Alejhisselamove brade, te su otili i vidjeli je. Mehmed-beg Cerimagi je traio da je kupi, ali je to vlasnik odbio. Sjutri dan vlasnik doe njima i kae im da je u snu vidio Alejhisselama i da mu je naredio da im tu dlaku pokloni, to ovaj i uini. Mehmed-beg da mu se uzvrati dadne mu stotinu dukata. Ostale hadije htjednu da i oni u tom dobru sudjeluju, te dadnu Mehmed-begu pola tih novaca. Tako je ta dlaka stigla u Oraje. 6 Kao primjer navodimo i situaciju sa vakufom damije u Kozluku iz 1889. godine koji je u znatnoj mjeri izmjenio svoju demografsku sliku doseljavanjem muslimana u periodu o kojem govorimo. Vakuf je oznaen kao vakuf Kozluk damije. Mutevelija vakufa je bio H. Mustafa aga. Vakuf je imao prihod od dvije njive u iznosu od 45 forinti. One su troene na dvije vrste izdataka i to: za plau imamu je ilo 30 forinti a za plau mujezinu je odlazilo preostalih 15 forinti. Prema tome vakuf nije imao svojih vikova. Stanje je u 1913. godini bilo neto drugaije. Vakuf je naveden kao: Vakuf Kozluk damije u Kozluku. Mutevelija vakufa je H. Mujaga Suljagi. Kao i u drugim sluajevima ovdje su iznosi oznaeni u stavkama: prihodi i rashodi. Kada su u pitanju prihodi situacija je slijedea: mukata od kue H. Sulje Banjanovia je donosila 5 kruna, mukata od 4 duana H. Sulje Banjanovia je donosila 20 kruna, zakup njive H. Sulje Banjanovia je donosio 60 kruna, zakup 1 njive; dri hafiz Nurija Velagi koji je donosio 30 kruna, Mukata mila Omera H. Maravia je donosila 10 kruna, Mukata od jednog mila Hasana Alispahia je donosila 10 kruna, mukata mila Omera Omerovia je donosila 5 kruna, mukata mila Hasan Mula Ibiovia je donosila 5 kruna, mukata od jednog duana Mahmed ef. Jukia je donosila 5 kruna, mukata duana H. Sulje Banjanovia je donosila 5 kruna, mukata duana hafiz Nurije Velagia je donosila je donosila 5 kruna i mukata kahve i duana H. Salihage Suljagia je donosila 10 kruna. To znai da je ukupni prihod vakufa iznosio 170 kruna. Na rashode je odlazilo: za plau imamo je odlazilo 60 kruna, za plau muezinu je odlazilo 30 kruna, za porez suodlazile 4 krune i za popravke je odlazilo 60 kruna. To znai da

6 Mehmed Handi, Navedeno djelo, fus nota 2, str. 344-345. P.S. Ove predaje od Mehmeda Handia navodi i Prof. Dr. Galib ljivo u svojoj knjizi, Oraje 1863-1995, Oraje, 2001., str. 61. Ovu knjigu i za nau temu toplo preporuujemo. 294

M r.sc. K EM AL B A S I C - V iersko-prosvietne p rilike m uslim ana B osne i H erceg o vin e d oseljen ih iz Srbii.

je ukupni rashod iznosio 154 krune. Ako se sjetimo d aje ukupni prihod iznosio 170 kruna to znai d aje vakuf iskazao viak od 16 kruna. O stanju vakufa i drugih stvari vezanh za vjerski ivot na ovom podruju moemo saznati i na osnovu nekih drugih izvora kao to su dokumenti Zemaljske vakufske komisije u Sarajevu godine 1883-1894. Tako se tu navodi: Izvjetaj Sulejmana Biogradlije, mutevelije vakufa Azizije damije u Kostajnici, o objektima damije koji su pod mukatom, molba stanovnika Kostajnice da se imenuje muetevlija damijskog vakufa, alba mutevelije Careve damije u Oraju Alije Mahmutspahia protiv odmjerene pristojbe za 1878.1 1879. godinu, izvjetaj Vakufske komisije u Bosanskoj Kostajnici o postavljenju Hasana Pane za muteveliju vakufa Carijske damije u Kostajnici, prijedlog Vakufskog ureda u Kostajnici da se Mustafa Tuti imenuje mutevelijom vakufa arijske damije, vakufski ured u Gradacu izvjetava da stanovnici amca ele podignuti izgorjelu damiju u Samcu, odbijena molba Adema Jahia iz Bos. Samca da mu se brat Abdulkerim primi za vakufskog pitomca, opomena Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu u Kostajnicu da se ne ine smetnje ejhu tekije Omeru Dujkoviu za vrenje obreda, tuba Vakufske komisije u Brkom protiv Ibrahima Mustafia iz Brezova polja za preuzimanje vlasnitva na vakuf damije u Brezovom polju, zahtjev Vakufske komisije u Kostajnici za ostavkom mutevelije Gradske damije Mehmeda Alagia, saopenje eramog odvjetnika da je podnio tubu u ime vakufa damije u Brezovom Polju protiv Jusufa Amauta, Kotarski ured u Kostajnici alje vakufske raune od 1880. do 1883. godine i moli za otpis pristojbi, dopis eramog odvjetnika Poltzela o parnici damije u Brezovom Polju protiv Jusufa Amauta, molba Sulejmana Ikia i drugih radi naplate duga vakufa u Kostajnici, izvjetaj Vakufske komisije u Kostajnici o dugu Mustafe Rakanovia, izvjetaj Sulejmana Ikia o dugu Beira Ahmedpaia, izvjetaj eramog odvjetnika Poltzela o parnici damije u Brezovom Polju, radi priznanja prava na zemljite Brdo, izvjetaj eramog odvjetnika Poltzela da je Ibrahim Mustafi-Poturkovi priznao pravo vlasnitva na zemljite damije u Brezovom Polju, molba Vakufske komisije u Kostajnici da se poalju formulari za sastavljanje vakufskih rauna, zahtjev Bemhata Neubacha za iznajmljivanje i prodaju vakufskog zemljita, vlasnitvo Azizije damije u Kostajnici, vakufska komisija Bosanska Kostajnica dostavlja raune za vakuf Azizije damije, vakufska komisija u Brkom dostavlja vakufske raune za vakuf damije u Brezovom polju za 1888. godinu, vakufska komisija u Gradacu dostavlja raune vakufa Careve damije u Bosanskom Samcu, izvjetaj Vakufske komisije u Gradacu da je Mehaga Beirbegovi izabran za
295

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

muteveliju Careve damije u Bosanskom amcu, tuba Omera Peze i drugova protiv mutevelije arijske damije u Kostajnici Hasan-age Peze, Ulema-medlis alje dekret za Huseina Baagia u Kostajnicu, izvjetaj Vakufske komisije u Gradacu o popravku Careve damije u Bosanskom amcu, molba Vakufske komisije u Gradacu da se iz vika vakufa Careve damije u Bosanskom amcu isplati 300 forinti, Vakufska komisija u Kostajnici saopava d aje dostavljen raun vakufa arijske damije u Kostajnici, vakufska komisija iz Gradaca dostavlja raun vakufa Careve damije iz Bosanskog amca, vakufska komisija u Kostajnici dostavlja raune Azizije damije, molba mutevelije Azizije damije u Kostajnici Sulejmana Biogradlia za isplatu plaa damijskim slubenicima, vakufska komisija u Kostajnici dostavlja oitovanje mutevelije vakufa Azizije damije o utroku sredstava vakufa, vakufska komisija u Brkom dostavlja novi raun za 1888. godinu za vakuf damije u Brezovom Polju, izvjetaj Vakufske komisije u Brkom o vlasnitvu vakufa Azizije damije u Brezovom Polju na neke estice, molba vakufske komisije u Kostajnici da se Ibrahim Vueti imenuje mutevelijom vakufa Azizije damije u Kostajnici i dopis Okrunog suda u Tuzli da se hulasa tefter za Aziziju damiju iz Brezovog Polja nalazi u Kotarskom uredu u Brkom. Prosvjetne ustanove: Uvodni dio Meu doseljenicima koji su doli u Bosnu i Hercegovinu bio je znaajan broj osoba koje su bile vjerski obrazovane. To znai da su te osobe i u svojim ranijim mjestima boravka sigurno bile vjerski aktivne ali da su vjerovano veina od njih nastavile da vre vjerske obrede i u svojim novim mjestima boravka. Meu doseljenim osobama vei broj njih sa ostalim svojim generalijama nosi i titulu hadi-to znai da su izvrile petu islamsku dunost ali zbog ogranienosti vremena i prostora njih neemo navoditi. Tako se spominju: Mustafa ef. sin Abdurahmanov kao ijedan od njegove brae Mehhmed ef. koji su se doselili u Bijeljinu, tu je zatim Berbi-Uianin Mustafa ef. sin Jusufov koji se takoe doselio u Bijeljinu, iz apca se u Brezovo Polje doselio Mula Osman sin Ahmetov koji je umro 22. decembra 1863. godine, ali se sa njim doselio i njegov unuk Hafiz Salih sin Alije koji je tada imao 15 godina to bi znailo da je roen 1848. godine, u Janju se doselio i Mustafa sin Husejn-Hodin koji je imao 30 godina a umro je 7. septembra 1871. godine, u Bos. amcu se nastanio Hafiz Ali ef. sin Ibrahimov kao i njegovi sinovi
7 Vie podataka o hafizu Salihu ef. Dobojliu vidjeti u: Hfz. Dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Flercegovini u poslednjih 150 godina, Sarajevo, 2006. str. 252. 296
7 * R

M r.sc. KEM AL BASIC V iersko-prosvietne prilik e m uslim ana B osne i H e rc e 20 vine d o seljen ih iz Srbii.

Ibrahim koji je imao 15 godina i Mustafa koji je imao 9 godina. Hafiz Ali je u to vrijeme imao 45 godina, u Bos. amcu se nastanio i Hasan ef. sin Hadi Mehmed ef. koji je tada imao 40 godina ivota, u tom gradu se nastanio i Hafiz Mehmed sin Hadi Hafizov koji je tada imao 30 godina ivota, u Oraje se iz Beograda doselio Osman ef. sin Hadi Sulejmanov koji je tada imao 21 godinu, iz Beograda se u Oraje doselio i Ahmed sin Mustafa ef. koji je tada imao 21 godinu, kao i Salih sin Mustafa ef. koji je tada imao 23 godine, iz Beograda se u Oraje doselio i Muhamed ef. sin Hadi Mehmed ef. koji je tada imao 30 godina, doselio se i Hadi Ali ef. sin Omer ef. koji je tada imao 40 godina starosti, Murat ef. sin Ibrahimagin sa sinovima. Murat ef. je tada imao 40 godina ivota a njegovi sinovi Hasan 14 godina, Samit 11 godina i Bajram 8 godina, doselio se i Hadi Ridalovi Ahmed ef. sin Mehmedbegov koji je tada imao 25 godina starosti, doselio se i Mehmedali ef. sin Ibrahim-Spahijin koji je tada imao 42 godine ivota kao i Omer ef. sin Ibrahim ef. koji je tada imao 40 godina ivota, oito se u Oraje doselio i Biogradlija Hadi Bekir efendija, sin Mustafin-koga smo ve spomenuli- koji je umro 1287 ( 1870 ) godine i iji se nian nalazi u haremu damije u Oraju. U ovaj grad se iz apca doselio Hasan ef. sin Mehmed-Eminov koji je tada imao 55 godina ivota, iz Uica se u Oraje naselio: Emrulah sin Mustafa ef. koji je tada imao 14 godina, Beirevi Hafiz Hasan sin Jusufov koji je tada imao 32 godine ivota, doselio se i Prci Hafiz Hamid sin Hadi Sulejmanov koji je tada imao 15 godina starosti a za koga se tada kae da se nalazi u Tuzli. To znai da je samo doao u Oraje a ubrzo se preselio u Tuzlu. 9 Neto podataka o vjerskim slubenicima i posjedima damija posebno kada je u pitanju Bos. amac moemo saznati na osonovu nekih drugih izvora. Tako se meu vlasnicima nekretnina u 1875. godini spominju i: Rejhan ef. koji je vlasnik vie objekata u ovom gradu: ak pet magaza, dvije kue i jedne tale. Jedna njegova kua i tala se granie sa posjedima hafiza Alije ef., hadi Alija ef. je vlasnik jedne magaze a ona se granii sa posjedom Mehmed ef., Ibi aga je vlasnik dijela imovine koja se pored ostalog granii i sa damijom, Hasan i Abdulah su vlasnici jednog duana koji se pored ostalog granii i sa damijom, Mustafa i Salih su vlasnici jednog duana sa dva ulaza koji se granii i sa damijom, Mustafa je vlasnik jednog duana koji se pored ostalog granii sa posjedom Rejhan ef., Sulejman i Hamza Hadiabdi i mati im Devahira su posjednici jednog duana
9 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, lanci i graa za kulturnu istoriju Istone Bosne, knjiga II, Tuzla 1958., str. 65148. 297

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G S1MPOZIJUM A

koji se pored ostalog granii i sa posjedom Rejhan ef., Tahir avu je vlasnik dijela imovine koja se granii sa imovinom Rejhan ef., Mehmed Mahridanovi je vlasnik jedne pekare koja se pored ostalih granii i sa posjedima Rejhan ef. i Hasan ef., Rejhan ef. je vlasnik jedne magaze sa tri ulaza, Salih, Bekir, hadi Ahmed aga i hadi Ahmed su vlasnici kahvane i duana sa tri ulaza koja se granii pored ostalog i sa posjedom Ahmed ef., hafiz Abdulah je vlasnik kue i okunice, Sulejman, Atija i Aja djeca Haimia i mati Kulsuma su vlasnici kue i okunice koja se pored ostalog granii i sa damijom, Mustafa... je vlasnik kue i okunice koja se pored ostalog granii i sa damijskom njivom, Mehmed sin Ebu Bekra je vlasnik kue i okunice koja se pored ostalog granii i sa posjedom hafiza Hamida, hafiz Alija efendija je vlasnik jedne kue i okunice, Salih i Mehmed Fejsovi su vlasnici kue i okunice a jedan od vlasnika posjeda koji se sa njom granie je i hafiz Ali efendija, imam Hasan efendija je vlasnik kue i okunice,posjed Rejhan ef. se pored ostalih granii sa kuom iji su vlasnici Hasan, Ahmed, Nazifa i Abida, Rejhan ef. je vlasnik kue, Kujundija Ibrahim ef. je vlasnik kue, Hasan Abdulhan je vlasnik kue koja se granii i sa posjedom Rejhan ef., Abdulah i Mehmed, djeca Ahmed efendije su vlasnici kue, imam mula Alija je vlasnik kue, hadi Alija je vlasnik kue koja se granii i sa posjedom hafiza Ali efendije, hadi Alija efendija je vlasnik kue koja se granii i sa posjedom Mehmed efendije, Mehmed Abdulah je vlasnik kue koja se granii i sa posjedom Alije efndije, hadi Alija i Hasan Hadialibegovi su vlasnici kue koja se granii i sa posjedom Mehmed efendije, Ibrahim sin Jusufov je vlasnik kue koja se granii i sa damijom, Rejhan ef. je vlasnik dijela okunice, Hasan, Ahmed, Nazif i Abida Brii su vlasnici dijela imovine koji se granii i sa posjedom Rejhan ef., Sulejman, Abdija, Musfaf, Hanija i majka Aia su vlasnici dijela imovine koja se granii i sa posjedom hadi Hasan ef., imam Ahmed efendija je vlasnik duana sa dijelom imovine, Simo Petrovi je vlasnik dijela okunice koja se granii i sa posjedom hafiza Alije efendije, hafiz Alija efendija je vlasnik dijela imovine, hadi Alija Sulejmanovi ima imovinu koja se granii i sa imovinom hafiza Alije efendije, hafiz Mehmed ( Biberi ? ) je vlasnik duana i dijela imovine a sa njom se granii i posjed hafiza Emina, hadi Alija Sulejmanovi je vlasnik duana i dijela imovine a ona se granii i sa posjedom hafiza Alije efendije, hafiz Alija efendija je vlasnik duana i dijela imovine, Sulejman, Abdija, Mustafa, Hanija i mati Aia su vlasnici duana i dijela imovine koja se granii i sa posjedom hafiza Alije efendije, hafiz hadi Emin je

298

M r.sc. K EM AL BASIC V jersko-prosvjetne prilike m uslim ana B osne i H erceg o vin e do seljen ih iz Srbii.

vlasnik duana i dijela imovine, imam Hasan efendija je vlasnik duana i dijela imovine i Mustafa sin imama Hasana je vlasnik kue. 1 0

Mektebi Mektebi su vrlo vaan dio-mnogi bi rekli krucijalan-u okviru islamskog obrazovanja, zbog toga su muslimani uvijek obraali veliku panju uenju u mektebima i u njihovoj izgradnji. Takva situacija je bila sigurno i sa muslimanima u periodu u kome mi govorimo. Tako npr. moemo sa sigurnou rei da je postojao mekteb u Oraju 1889. godine i to i muki i enski jer je kako smo to vidjeli kada smo govorili o vakufima u ovom gradu te godine izriito se spominje plaa muallima koja je iznosila 50 forinti pa je to vjerovatno za muki mekteb ali se eksplicitno navodi i enski muallim ija je plaa iznosila 25 forinti. Ista situacija je i u Brezovom Polju s tim to ne znamo da li se to odnosi na Aziziju damiju. Tu je plaa muallimuvjerovatno mukog mekteba- takoer 50 forinti a plaa enskog muallima neto manja nego u Oraju i iznosi 24 forinte. Godine 1913. iskazana je potreba za razne izdatke pa prema tome i za mektebi ibtidaije: mektebi ibtidaiju-oito muku- jer se enska spominje posebno: za plau I muallimu 600 kruna, za plau II muallimu 480 kruna, za bevaba plaa od 120 kruna i paual za mektebske potrebe 100 kruna, u enskoj mektebi ibtidaiji potrebe su bile: za plau I muallimu 600 kruna, za plau podvomiku 100 kruna i za paual za mektebske potrebe 80 kruna. I u Brezovom Polju su bila oba mekteba i muki i enski jer se enski spominje posebno. Oni su imali potrebe kako slijedi: muki: za plau I muallimu 600 kruna, za plau bevabu 120 kruna, paual za mektebske potrebe 100 kruna; enski: plaa I muallima 300 kruna. Ovdje postoji jedna zanimljivost jer se u napomeni kae da se ovih 300 kruna prima iz samostalnog vakufa. Nakon toga slijedi 100 kruna za podvomika i paual za mektebske potrebe 80 kruna. Poetkom XX stoljea u Oraju je dunost imama ali i vjerouitelja obavljao hafiz Ahmet ef. Hodi. U ovom gradu je ivio i radio i hafiz Muminovi jer se spominje na jednoj mevludskoj sveanosti u ovom gradu 1930. godine.

10 Kemal Nurki, Izet aboti, Tapu zabit defter Gradacac-Defter nekretnina Gradaac iz 1875. ( 1292. h. godine), Tuzla, 2011., str. 60-66. 299

ZB O R N IK RAD O VA SA NA UNOC, S IM PO ZU U M A

U ovom gradu je u petak 27. augusta 1937. godine odrana hafiska dova Ibrahimu Goraku sinu Ibrahim ef. Goraka imama u Oraju. Zanimljiva je reenica u tom tekstu u kojoj se kae: Kako od 42 godine unazad nije u Oraju postao nijedan hafiz, to se nastojalo da se ova dova obavi na to sveaniji nain. 1 1 To znai daje poslednja hafiska dova u ovom gradu odrana 1895. godine. U Bosanskom amcu je pred kraj osmanske vladavine postojao mekteb. Njega je pohaalo otprilike 100-120 uenika. Oni su uili iz sufara, Kur'ana, Tedvida i Ilmihala. Od uitelja pominju se: Mulalija Aliefendi, Fehim Hafiz Fisovi, Mula Ibrahim Kasumovi i Husein Hafiz H. Jusufovi. O pohaanju mekteba vodili su rauna, pored uitelja, takozvane ehaj-bae, koji su morali da saznaju od roditelja ili staratelja za uzrok eventualnog nedolaska djeteta. Mjetani su rado slali djecu u mekteb, brinuli se za njegove potrebe, plaali uitelje i nabavljali odjeu i obuu siromanim uenicima. I 1913. godine su iskazane potrebe za mektebi ibtidaije i u amcu ali se ovdje spominje samo jedan jer se enska mektebi ibtidaija ali se u njemu spominju ak tri muallima to u krajnjem sluaju govori o veliini mekteba. Potrebe su iskazane na slijedei nain: za plau prvom muallimu 720 kruna, za plau drugom muallima 480 kruna, za plau treem muallimu 360 kruna, bevabu 120 kruna i paual za mektebske potrebe. Iskazane su potrebe za mektebi ibtidaiju i u Orahovoj koja je takoer samo jedna: za kiriju kruna. I za mektebi ibtidaiju u Kozluku su te godine iskazane potrebe i ona je samo jedna: za plau jednom (prvom) muallimu 600 kruna, za plau bevabu 80 kruna, za paual za mektebske potrebe 60 kruna ali i jedan planirani izvanredni izdatak od 144 krune za nabavku mektebskog namjetaja. za mektebsku zgradu 240 kruna, za plau jednom (prvom) muallimu 600 kruna, za plau bevabu 60 kruna i paual za mektebske potrebe 80

Rutije Zvanini vilajtski list je donio vijest o elji stanovnika Bos. amca i Oraja o gradnji po jedne kole u oba mjesta ne navodei koje su kole u pitanju. Ipak,

1 1 Hafiska dova u Oraju, E1 Hidaje, God. I, br. 11, Sarajevo 1937., str. 180. 300

M r.sc. K EM AL B A S I C - V iersko-vrosvietn e prilike m uslim ana B osne i H erceg o vin e d o seljen ih iz Srbii.

saznajemo daje odlueno da se dvije kole grade i da su za njih izdvojena sredstva. Tu se navodi: Doseljenici, nastanjeni u gornjoj i donjoj Aziziji molili su vladu vilajetsku, da im se naini u svakom od ova dva mjesta po jedna kola, i da im se uitelji za izte kole poalju. Po procjeni doznalo se je, da e se kole u reena dva mjesta imati potroiti jedanaest tisua groa. Od strane nj. vel. Sultana da nam ga Bog pozivi za mnogo godina odobren je ovaj troak, i tako e se, kao to se u odgovoru velikoga vezira vladi vilajetskoj nalae, reene dvije kole odmah graditi i dva uitelja tamo poslati. itelji reenijeh mjesta ovijem su pobueni moliti se Bogu za sretni i mnogoljetni ivot nj. v. Sultana.
12

Neki nai relevantni istraivai muslimanskog kolstva u Bosni i Hercegovini pred kraj osmanske uprave uope ne spominju rutiju u Oraju. 1 3 Meutim, neki drugi istraivai donose broj uenika rutije u ovom gradu tako d aje ona oigledno postojala. Tako se za godinu 1872. navodi 21 uenik ove kole, taj broj za 1873. godinu je ostao nepromjenjen tj. je i te godine je bio 21 polaznik ove kole, ve slijedee godine broj uenika rutije u Oraju je bitno porastao tako da je iznosio 57 uenika. Ve slijedee godine 1875. taj broj se ponovo smanjuje i iznosi 16 uenika. Broj uenika rutije u Oraju se uope ne spominje 1876. godine. Vjerujemo d aje ona bila jer se spominje broj uenika te kole 1877. ali d aje bitno smanjen broj polaznika jer je ve spomenute 1877. godine bilo samo 7 polaznika ove kole.14 I u Bosanskom amcu je pred kraj osmanske vladavine postojala rutija. Prema nekim navodima u njoj je bilo oko 60-70 uenika. Kao uitelji u ovoj rudiji spominju se: Hafiz kiljo, zatim neki Turkua i Foak, ijih se imena mjetani ne sjeaju. Pored predmeta iz oblasti vjeronauke i gramatike, uilo se sastavljanje pisama i slubenih podnesaka i kaligrafski zadatci. Uitelje je plaala drava 100120 groa mjeseno. Prema nekim istraivaima stanje sa brojem uenika u rutijom u Bos. amcu je u posljednjim godinama osmanske uprave u Bosni i Hercegovini izgledalo malo drugaije: godine 1873 broj uenika je bio 32, godine

12 List ,,Bosna broj 100 od 11. maja 1868. godine. 1 3 Npr. Dr. Hajrudin uri, kolstvo u sjeveroistonoj Bosni poslednjih decenija turske vladavine1 1 , lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knjiga II, Tuzla 1958, str. 149-198. 14 Zafer Golen,Tanzimat Doneminde Bosna Hersekte egitim, Prilozi POF-a, br. 52-53/2002-03, Sarajevo 2004., str. 213-266. 301

ZB O R N IK R A D O VA SA NA U N O G S IM PO ZU U M A

1874. taj broj je iznosio 30, 1875. godine taj broj je takoer iznosio 30 uenika 1876. godine bilo ih je samo 20 a 1877. godine bilo je samo 13 uenika. Meu svrenicima erijatske sudake kole u Sarajevu bilo je i osoba iz krajeva o kojima mi govorimo. Tako je 1896. godine ovu kolu zavrio H. Egri Salih iz Brezova Polja koji je kasnije umro kao erijatski sudija u penziji. Prema godini zavretka to je Ergi moga biti roen prije dolaska Austro-Ugarske. Godine 1900. ovu koluje zavrio Hadiomerovi Sadik iz Oraja koji je kasnije umro kao erijatski sudija. Prije zavretka studija na ovoj koli preminuo je Halilbai iak Smajl iz Orahove kod Bos. Gradike 1908. godine. Meu svrenicima ove kole je i Softi Seid ije mjesto roenja je Bos. Gradika i vjerovatno je iz sela Orahove kod ovog grada a zavrio je ovu kolu 1893. godine to znai da je mogao biti roen nekih 20 godina prije. Kasnije je umro kao erijatski sudija. Godine 1970. 11. augusta u Oraju je umro Ibrahim ef. Hadiomerovi koji je roen i osnovno vjersko obrazovanje stekao u svom rodnom mjestu. Ibrahim ef. je roen 1878. godine i bio je viedecenijski muezin u ovom gradu. Ovu dunost je naslijedio od svoga oca koji je oito bio doseljenik u ovaj grad i koji je umro na hadu. On je bio muezin da bi ouvao porodinu tradiciju ove dunosti jo iz Uica gdje su mu i djedovi bili muezini, imami i kadije. 1 5 Jo neto je za nas vrlo zanimljivo u vezi ove osobe jer je on bio i pripadnik Kaderijskog dervikog reda jer je i tako nastavio porodinu tradiciju. Naime, njegov otac je bio ejh ovog dervikog reda. Vjerovatno je pripadnik ovog dervikog reda bio i u Uicu a onda samo nastavio sa tim nakon dolaska u Oraje.

Umjesto zakljuka Ovako samo taksativno bavljenje vjersko-prosvjetnim prilikama muslimana BiH doseljenih iz Srbije polovinom XIX vijeka ukazuje na vrlo bogat vjerskoprosvjetni ivot muslimana koji su nekada ivjeli u raznim mjestima dananje Srbije a onda se silom prilika doselili u razna mjesta Bosne i Hercegovine ali najveim dijelom u ona koja su za njih izgraivana i gdje su oni bili dominantniOraje, Bos. amac, Bos. Kostajnica, Novo Brezovo Polje, Kozluk, Orahova.

1 5 M. D., Umro je najstariji muezin Jugoslavije, Glasnik VIS-a, br. 11-12, Sarajevo 1970., str. 667-

668.
302

D r.sc. SALIH K U L E N O V IC i dr. - B osniako-m u slim an ske fam ilije O sata. n ek a d i d a n a s

Dr. sc. Salih Kulenovi, red. prof., Dr. sc. Alija Sulji, vanr. prof., Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Tuzli, Sead Jahi, profesor geografije

BOSNJACKO-MUSLIMANSKE FAMILIJE OSATA NEKAD I DANAS

Saetak: U radu su prezentirani rezultati antropogeografskih istraivanja bonjakomuslimanskih familija na podruju Osata u opini Srebrenica. Istraivanja su obuhvatila 13 osaanskih naselja u kojima je do agresije na R BiH, 1992-1995. godine i genocida u Srebrenici, jula 1995. godine, ivjelo vie od 6400 osoba bonjake nacionalnosti. Istraivanja se odnose na sljedea naselja: Beirevii, Gladovi, Karaii, Klotijevac, Ljeskovik, Nogaevii, Osatica, Prohii, Radovii, Raenovii, Sulice, Tokoljak i Urisii. Znatan dio bonjakih familija na podruju opine Srebrenica, a time i predione cjeline Osat porijeklom su iz zapadne Srbije, tj. potomci su Bonjaka koji su protjeranih tokom 19. stoljea. Na istraivanom podruju prije rata, 1992-1995. godine, ivjelo je oko 1200 bonjakih domainstava, uglavnom porodinih i vie od 100 familija. Tokom agresije na R BiH, 1992-1995. godine, ubijeno je oko 225 osoba, a oko 100 ena ostalo je hudovica i 200 djece siroadi. U toku zloina genocida, jula 1995. godine, s podruja Osata ubijeno je oko 1100 osoba, uglavnom, mukaraca, a iza ubijenih ostalo je preko 700 ena hudovica i preko 1000 djece siroadi. U poslijeratnom periodu vrlo mali broj Bonjaka vratio se u prijeratna prebivalita, a znatan dio se iselio izvan granica Bosne i Hercegovine, uglavnom u SAD-a, zemlje zapadne i sjeverne Evrope i dijelom u Australiju.

Kljune rijei: Bonjaci, muslimani, Osat, Srebrenica, Podrinje, familije, migracije, progon, zloini, genocid, rtve rata, poginuli, hudovice i siroad.

303

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

1. Uvod Formiranje bonjako-muslimanskih porodica podruja Osata odvijalo se u nekoliko faza tokom posljednja dva stoljea, uglavnom pod utjecajem vanjskih faktora. Presudnu ulogu imale su migracije i progon Bonjaka iz Srbije tokom 18. i 19. stoljea, kao posljedica slabljenja osmanskog carstva i zahtjevom velikih sila, prije svega Rusije, Francuske i Engleske, kao i srpske podanike vlasti, da muslimansko stanovnitvo napusti podruje kneevine Srbije. Znaajan dio muslimana s podruja Sokolske nahije, kao i djela Uike nahije, naselio se na podruje Osata. Mirovnim sporazumom Turske i Rusije u Jedrenu 1829. godine, Turska je morala priznati nezavisnosti Grke, a i obavezala se, na zahtjev kneevine Srbije koju su podupirale velike sile, da iseli svo muslimansko stanovnitvo iz Srbije do 1834. godine, osim vojnih posada u gradovima. Sultan je 29.08.1930. godine izdao hatti-erif kojim se nareuje iseljavanje muslimana iz Srbije koji su ivjeli na selu. Nisu se iseljavali muslimani iz onih sela koja su direktno bila vezana za gradove i vojne posade u njima. Naredbom sultana muslimansko seosko stanovnitvo u Srbiji moralo Muslimansko stanovnitvo u Srbiji bilo je preteno Makedoniju, Sandak i na podruje dananje Turske. U periodu 1788-1862. godine na podruje srebrenikog kadiluka doselilo se 1771 osoba, od toga odraslih je bilo 1121 osoba, a djece je bilo 650. U ovim spiskovima koje su izvrile komisije imenovane od strane turskih vlasti nema broja ena koje su se iselile. Meutim, ako uzmemo u odnos isti omjer mukog i enskog stanovnitva u ukupnom doseljenom stanovnitvu na podruje Srebrenikog kadiluka onda dolazimo do dvostruko vee brojke doseljenog bonjakog stanovnitva iz Srbije, odnosno oko 3540 osoba. Veina doseljenika iz Srbije ivjela je u sljedeim gradovima i njihovoj okolini: Beogradu, Sokolu, apcu, Uicu, Valjevu i dr. Veina bonjakog stanovnitva koja se doselila na podruje Srebrenikog kadiluka naselila se u sela koja su bila u dolini rijeke Drine ili u okolini. Iz Sokolske nahije veina bonjakog stanovnitva naselila se u sela na podruju Osata. (Sulji, 2003: 45-6). Krajem 20. stoljea, kao posljedica jaanja velikosrpskog nacionalizma, dolazi do raspada SFRJ i rata SRJ (biva dravna zajednica Srbije i Crne Gore) protiv Bosne i Hercegovine. Ponovo je dolo do stradanja Bonjaka diljem Bosne i Hercegovine, a posebno u Podrinju, Posavini i Bosanskoj krajini. Tokom agresije 304 se iseliti bonjako do 1834.godine. tako da se veina

njih iselila u Bosnu, na podruje Zvomikog sandaka, a manji dio njih iselio se u

D r.sc. SA LIH K U L E N 0 V 1C i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . nek a d i dan as

na Bosnu i Hercegovinu, Srbije i Crne Gore, uz preutno odobravanje Engleske, Francuske i Rusije, srpske snage izvrile su masovne zloine nad Bonjacima Podrinja, a u julu 1995. godine i najtei oblik zloina, genocid. Pored masovnog ubijanja Bonjaka Podrinja, agresorske snage protjerale su cjelokupno bonjako stanovnitvo iz srednjeg Podrinja, ukljuujui i podruje Osata. Nepuna dva stoljea potomci prognanih Bonjaka iz Srbije doivjeli su jo straniju sudbinu od potomaka onih koji su prognali njihove pretke iz Srbije, a kraj tome se ne nazire.

1.1. Geografsko poimanje podruja Osata Podruje Osata zahvata juni i istoni dio opine Srebrenica. U

fizikogeografskom pogledu podruje Osata obuhvata istoimeni planinski masiv. Topografski posmatrano, podruje Osata omeeno je planinom Ludmer na sjeveru, planinskim masivom Crna Gora na istoku (R Srbija), planinama Tarom i Zvijezdom na jugu i planinom Bira na zapadu. Ovakav pristup teritorijalnog omeavanja podruja Osata je openit i temelji se na topografskom smjetaju planinskog masiva Osata u odnosu na ostale orografske objekte koji ga okruuju. Preciznije definisanje podruja planine Osat moralo bi u obzir uzeti i ostale fizikogeografske faktore kao to su: geoloka graa i tektonika terena, geomorfoloka obiljeja, hidrografska i biogeografska obiljeja Osata i susjednih oblasti. S obzirom da to nije tema ovog rada, mi emo pokuati teritorijalno odrediti podruje osata na osnovu vanijih antropogeogafskih faktora, kao to su: historijski razvoj, kultumo-antropoloke i etnike osobenosti podruja i savremeno poimanje podruja Osata. Uzimajui u obzir historijski razvoj ovog dijela srednjeg Podrinja, u Zemlji Kovaevia, podruja Osata zahvatalo je juni, jugoistoni i istoni dio opine Srebrenica te jugoistoni dio opine Bratunac, na bosanskoj strani i sjeverozapadni i sjeverni dio opine Bajina Bata u Srbiji. U 15. stoljeu u upi Osat nalazi se grad urevac i trg Petri (danjanje naselje Petria) na rijeci Drini. Ovakvo teritorijalno poimanje srednjovjekovne upe, odnosno nahije Osat temelji se na miljenju abanovia (abanovi, 1959: 135-136) d a je podruje Osata zahvatalo teritorij s obe strane rijeke Drine. Podruje Osata na desnoj strani rijeke Drine pripojeno je Smederevskom sandaku, odnosno Brevnikom kadiluku, a dio podruja Osata na lijevoj strani rijeke Drine pripojeno je Bosanskom sandaku i bilo je u sastavu Viegradskog kadiluka (abanovi, 1959: 136). Poetkom 16. stoljea podruje nahije Osat pripojeno je Srebrenikom kadiluku. U kultumo305

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G S1M POZIJUM A

antropolokom pogledu podruje Osata odgovaralo bi nahiji Osat iz turskog perioda. Ovo podruje nastanjivali su u srednjem vijeku, a i kasnije veinom Bonjaci, pripadnici dvije kranske jeresi; crkve bosanske i pravoslavci. Dananje poimanje podruja Osata svodi se na jugoistoni teritoriji opina Srebrenica i Bratunac, u irem smislu, a u uem smislu to je podruje koje zahvata teritoriju sljedeih mjesnih zajednica u opini Srebrenica s pripadajuim naseljima: MZ ,,Radoevii, MZ ,,Osatica i dio MZ ,,Krnjii i MZ Toplica4 4 . Veinaka bonjaka naselja opine Srebrenica koja pripadaju predionoj cjelini Osat su sljedea: Beirevii, Gladovi, Koraii, Klotijevac, Ljeskovih, Nogaevii, Osatica, Prohii, Radovii, Raenovii, Sulice, Tokoljak i Urisii. 1. Bonjako-muslimansko stanovnitvo podruja Osata

2.1. Beirevii 2.1.1. Ope geografske karakteristike Seosko naselje Beirevii smjeteno je u junom, odnosno jugoistonom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 25 kilometara. Sa gradom je povezano dijelom asfaltnog puta do Kragljivode (21,5 km), a ostali dio puta ini makadam (3,5 km). Vei dio naselja smjeten je u gornjem lijevom dijelu sliva vodotoka Rijeka, odnosno na zapadnoj padini gorske kose Vijenac. Dijelovi ovog naselja nalaze se na razliitim nadmorskim visinama od 420 do 700 metara: zaseok Skejii (480 m.n.v.), zaseok ljivica (660 m.n.v.) itd. Naselje je razbijenog tipa sa sljedeim zaseocima: Muhia-Ravan, Skejii i ljivica.1 Povrina katastarske opine Beirevii iznosi oko 5,2 km2, a od toga je 55,7% u privatnom vlasnitvu. Gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 106 stan./km2, to je iznad gustine naseljenosti opine Srebrenica (Sulji, 2006: 237). Naselje Beirevii se pod dananjim imenom ne spominje
V O

u ranijim

historijskim izvorima. Meutim, u turskom defteru iz 1604. godine spominje se selo ljivica koje je zaseok dananjeg naselja Beirevii.

1 Sistematski spisak naseljenih mjesta BiH, 1991. 2 Prema ovom defteru u naselju ljivice (nahija Osat) bilo je 11 muslimana sa batinama i 1 nemusliman sa polovinom ifta. Takoe, u naselju je bilo i 12 neoenjenih muslimana. Vidi: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine , svezak 1/2, Bonjaki institut Zlirich - Odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str., 605. 306

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - B onjako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , n ek a d i dan as

2. 1.2. Antropogeografski razvoj

Vanije demografske, ali i druge podatke za naselje Beirevii, imamo tek od vremena austrougarske okupacije BiH. Te podatke za ovo naselje prezentirat emo u narednom dijelu (tabela br. 1). Rast ukupnog stanovnitva Beirevia u periodu od 1879. do 1991. godine bio je vei od ukupnog rasta stanovnitva na podruju opine Srebrenica u istom periodu, a iznosio je 253%. Iako je ovo naselje bilo multietniko, autohtono stanovnitvo inili su Bonjaci, a ostalo stanovnitvo inili su potomci srpskih doseljenika. Ukupan rast broja domainstava u periodu od 1895. do 1991. godine iznosio je 197%, a prosjena veliina domainstava u navedenom periodu poveala se sa 4,1 lana (1895.) na 4,8 lanova (1991.). Broj kua (stanova) se od 1879. do 1991. godine poveao 4,8 puta (Sulji, 2006: 238). Do 1991. godine veina stanovnitva Beirevia privreivala je iz

sekundarnog sektora djelatnosti, uglavnom graevinarstva (47 osoba) i industrije i rudarstva (16 osoba), a samo 39 osoba, ili 33% od ukupnog aktivnog stanovnitva privreivalo je iz poljoprivrede. Organizovano graansko opismenjavanje stanovnitva Beirevia zapoelo je poslije Drugog svjetskog rata odnosno, 50-ih godina 20. vijeka. Prema popisu stanovnitva iz 1953. godine u ovom naselju je bilo samo 22,3% pismenih u ukupnom stanovnitvu3, a prema popisu iz 1991. godine u ovom naselju je bilo preko 87% pismenih u ukupnom stanovnitvu Beirevia. Osnovno obrazovanje zavrilo je 135 osoba (45 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrila je 31 osoba (5 ena), a vie i visoko obrazovanje zavrile su po 2 osobe mukog spola. Kod 19 osoba iz ovog naselja (6 ena) nije bila poznata kolska sprema (Sulji, 2011:89).

3 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 307

Z B O R N IK RAD OVA SA N J U N O G SIM PO ZIJU M A

Tabela 1. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju ________ Beirevii u periodu od 1879. do 1991. godine ___________ Broj Nacionalnost Domainstva Broj stanovnika Indeks Godina kua popisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 81 1879. 156 100 155 1 25 1885. 170 96 109,0 170 31 1895. 81 101,9 159 159 31 39 4,1 1910. 195 104 125,0 178 17 34 30 6,5 78 1921. 151 96,8 130 18 3 29 5,2 1948. 262 118 167,9 50 5,2 1953. 300 135 192,3 49 6,1 1961. 181 353 226,3 306 34 13 57 6,2 1971. 211 245,5 358 5 64 383 20 64 6,0 1981. 526 337,2 2 275 508 16 96 95 5,5 353,2 1991. 551 277 543 2 4,8 6 119 116 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Do 1992. godine u ovom naselju je bila etverogodinja osnovna kola (centralna O Osatica) koju su pohaala djeca iz ovog kao i naselja Gladovii i Sulice. U kolskoj 1991/92. godini ovu kolu je pohaalo ukupno 110 uenika.4 Ostale razrede osnovne kole (5-8 razreda) djeca iz ovog sela pohaala su u centralnoj O Osatica. Pripadnici islamske vjeroispovijesti mogli su izvravati svoje vjerske obaveze (duma i bajram namazi) u damiji koja je bila u Osatici. Do kraja 2005. godine u ovo naselje vratilo se samo 11 domainstava s ukupno 33 lana, a obnovljeno je 10 kua. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 33 osobe.5 S obzirom da je ovo naselje bilo srednje veliine i da su u njemu uglavnom ivjeli Bonjaci, moemo konstatovati d aje srpski agresor postigao svoj cilj kada je izvrio genocid nad Bonjacima UN sigurne zone Srebrenica u kojem je stradao i znatan broj stanovnika ovog naselja. Prema istraivanjima autora vie od 250 prijeratnih stanovnika naselja Beirevii ivi na podruju FBiH, uglavnom u sljedeim opinama: Banovii, Graanica, Ilija, Kalesija, Lukavac, Novi Grad Sarajevo, Srebrenik, Tuzla, Vogoa, Zenica i Zivinice. Vie od 50 osoba iz ovog naselja napustilo je BiH i
4 Odjeljenje za privredu i drutvene djelatnosti, Optina Srebrenica, 2006. 5 Izvor: Sluba za povratak optine Srebrenica, 2006. 308

D r.sc. SALIH K U L E N O VI i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , nekad i dan as

naselilo se u zemljama zapadne Evrope, odnosno SAD-a. Samo 17 punoljetnih osoba iz ovog naselja prijavilo se za glasanje u Beireviima na lokalnim izborima u 2008. godini6 (Sulji, 2011: 95). 2.1.3. Bonjake familije naselja Beirevii Na podruju naselja Beirevii ivjelo je ukupno 27 bonjakih familija7 koje su bile rasporeene u 114 domainstava koja su ukupno imala 544 lana. To su sljedee familije: Dananovii, Halilovii, Hamzii, Hrustii, Hukii, Jusii, Kalii, Kastrat, Leme, Mehii, Menzilovii, Musii, Mustafii, Nuhanovii, Nukii, Omerovii, Osmanovii, Palalii, Ramii, Salihovii, Salkii, Selimovii, Smajlovii, Uzunovii i Zukanovii. Veina ovih familija porijeklom je iz zapadne Srbije, iz okoline Uica i Valjeva. Preci ovih familija nisu se svi direktno doselili u ovo naselja, ve su se postepeno doseljavali iz ostalih osaanskih naselja. Hamzii su iz Gladovia, a preci su ima od Uica. Hukii su iz Osmaa, a daljnje porijeklo i okoline Uica. Kastrati su sa Kosova, albanske nacionalnosti. Halilovii su iz Klotijevca. Menzilovii su iz istoimenog naselja u opini Viegrad. Mehii su iz Osatice, zaseoka Ritaii. Nuhanovii su iz Sulica. Salihovii su iz Tokoljaka. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida u naselja Beirevii. Tokom trajanja agresije na RBiH ubijene su ukupno 24 osobe iz naselja Beirevii, prosjene starosti 33,2 godine. Meu kojima 5 osoba enskog spola, kao i dvije maloljetne osobe. Iza ubijenih ostalo je 12 hudovica i jedan hudovac, kao i 32 djeteta siroeta, prosjene starosti 9,0 godina, meu kojima i 17-ero djece mlae od 10 godina, kao i 11-ero djece bez oba roditelja. U toku zloina genocida ubijeno je 110 osoba iz ovog naselja, prosjene starosti 36,1 godina, meu kojima i jedna vrlo stara osoba enskog spola. Iza ubijenih ostalo je 70 hudovica i 110-ero djece siroadi, prosjene starosti 9,3 godine, meu kojima i 32 djeteta siroeta koja su bila mlaa od 5 godina. Naselje Beirevii, prema broju rtava agresije i genocida, u samom je vrhu na podruju opine Srebrenica {Sulji, 2011: 94).

6 Biraki spiskovi za lokalne izbore u BiH 2008. godine, CIK BiH, Sarajevo, 2008. godine. 7 Jedna familija kod koje je osniva albanske nacionalnosti, prezime Kastrat, izjasnila se 1991. godine kao Muslimani, odnosno Bonjaci. 309

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

2.2. 2.2.1.

Gladovii Ope geografske karakteristike

Seosko naselje Gladovii smjeteno je u jugoistonom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 23,7 kilometara i povezano je asfaltnim putem. Naselje je smjeteno u gornjem dijelu sliva vodotoka Rijeke koja se ulijeva u Peruako jezero (oko 1 km uzvodno od brane). Naselje ustvari lei na padini poluovalnog oblika koju tvore padine brda Zlatovo (992 m.n.v.), brda Kaljina (920 m.n.v.) i brda Tmi (966 m.n.v.). Dijelovi naselja smjeteni su na razliitim nadmorskim visinama od 500 do 750 metara. Gladovii pripadaju naseljima razbijenog tipa, sa sljedeim zaseocima: Borbaii, ici, Gladovii, Mehmedovii i Omerii.8 Povrina katastarske opine Gladovii iznosi oko 4,8 km2, a od toga je 62% u privatnom vlasnitvu. Opa gustina naseljenosti u 1991. godine iznosila je 110,7 stan./km2, to je znatno iznad opinskog prosjeka9 ( Sulji, 2006: 255-6). 2.2.2. Antropogeografski razvoj

Vanije demografske, ali i druge podatke za naselje Gladovii, imamo tek od vremena austrougarske okupacije BiH. Te podatke za ovo naselje prezentirat emo u narednom dijelu (tabela br. 2). U periodu od 1879. do 1991. godine stanovnitvo Gladovia je ukupno poraslo za 188,5 %, to je neznatno vie u odnosu na ukupni rast stanovnitva opine Srebrenica u istom periodu. Veinu stanovnitva ovog naselja inili su Bonjaci. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava se poveao za 66 %, a prosjena veliina domainstava poveala se sa 4,2 lana (1895.) na 5,7 lanova (1991. g.). Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se 3 puta {Sulji, 2006: 256).

8 Sistematski spisak naseljenih mjesta BiH, 1991., str. 202. 9 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 310

D r.sc. S A L IH K U L E N O V I i dr. - B oniako-m u slim an ske fa m ilije O sa ta , n ekad i dan as

Tabela 2. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju _______ Gladovii u periodu od 1879. do 1991. godine ___________ Nacionalnost Domainstva Broj Broj stanovnika Godina Indeks kua prosjena popisa svega muki rasta Bonjaci Srbi Ostali broj stanova veliina 1879. 87 183 100 183 28 105 34 1885. 207 113,1 207 22 4.2 1895. 235 118 128,4 212 45 56 232 125 126,8 206 26 46 5,5 1910. 46 1921. 211 22 109 115,3 189 38 5,6 1948. 330 160 180,3 61 5,4 1953. 350 171 191,3 58 6,0 220 1961. 185,2 60 59 54 6,3 339 168 1971. 172 194,0 4 61 355 351 63 5,6 1981. 238 253,0 463 463 79 79 5,9 2 1991. 528 271 288,5 528 87 93 5,7 Izvor. Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
... -

Veina aktivnog stanovnitva Gladovia privreivala je iz grana djelatnosti u okviru sekundarnog sektora. Najvei broj uposlenih bio je u graevinarstvu - 45 osoba, zatim u industriji i rudarstvu - 14 osoba. Aktivnom poljoprivrednom stanovnitvu pripadalo je 56 osoba, ili 42,4% od ukupnog aktivnog stanovnitva. Obuhvatniji proces opismenjavanja stanovnitva na ovom podruju zapoeo je poslije Drugog svjetskog rata, tj. sredinom 20 vijeka. Prema popisu iz 1953. godine u ovom naselju je bilo 20,3 % pismenog u ukupnom stanovnitvu.1 0 Nepune etiri decenije kasnije - 1991. godini je u ovom naselju bilo 85,5% pismenog u ukupnom stanovnitvu. Veinu nepismenog stanovnitva inile su ene. Osnovno obrazovanje zavrilo je 115 osoba (40 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrila je 21 osoba (3 ene), vie obrazovanje zavrile su 3 osobe mukog spola, a visoko obrazovanje zavrilo je 6 osoba iz Gladovia (2 ene). Kod 10 osoba iz ovog naselja (5 ena) nije bila poznata kolska sprema1 1 (Sulji, 2011: 211). etverogodinju osnovnu kolu djeca iz ovog naselja pohaala su u Beireviima, a vie razrede osnovne kole (V-VIII razred) pohaala su u naselju Osatica, u kojem je bila centralna osnovna kola za vie naselja na podruju mjesnih zajednica Osatica i Radoevii.
1 0 Popis 1953., knjiga X IV , str. 457. 1 1 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 311

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G S1M POZIJUM A

Pripadnici islamske vjeroispovijesti izvravali su svoje vjerske obaveze, prije svega dumu i bajram namaze, u damiji u Osatici koju je srpski agresor poruio 1993. godine. Prema podacima Slube za povratak opine Srebrenica do kraja 2005. godine u ovo naselje vratila su se 33 domainstva s ukupno 82 lana, a obnovljeno je 35 kua. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 23 osobe.1 2 Meutim, prema podacima iz Centralnog birakog spiska za izbore u BiH 2006. godine, samo 28 punoljetnih osoba iz ovog naselja imalo je prijavljeno mjesto prebivalita u Gladoviima.13 Slino je bilo i za lokalne izbore u 2008. godini. Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine, prema podacima resornog Ministarstva, ivi 57 porodica s ukupno 158 lanova protjeranih iz naselja Gladovii. Najvei broj protjeranih osoba iz ovog naselja ivi na podruju Tuzlanskog kantona, tj. 32 porodice s ukupno 87 lanova, zatim na podruju Kantona Sarajevo 22 porodice s ukupno 63 lana, a najmanje ih ivi na podruju Zeniko-Dobojskog kantona, tj. tri porodice s ukupno 8 lanova.14 Do 2009. godine, na podruju Federacije BiH ivi preko 220 osoba iz naselja Gladovii (Sulji, 2011: 215). 2.2.3. Bonjake familije naselja Gladovii

Na podruju naselja Gladovii ivjelo je ukupno 20 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 93 domainstva koja su ukupno imala 528 lanova. To su sljedee familije: Avdii, Danii, Gabeljii, Halilovii, Hamzii, Hrustanovii, Hukii, Izmirlii, Jaarevii, Kadrii, Kardaevii, Malatii, Mandii, Mehanovii, Mehii, Mehmedovii, Mustajii, Okanovii, Pilav i Ridii. Veina familija u naselju Gladovii pripada doseljenikoj populaciji. Pouzdano se zna da su Kadrii protjerani iz okoline Valjeva, a ostale familije, koje su veinom iz zapadne Srbije protjerane, nisu se direktno naselile u Gladovie. Danii su iz Klotijevca; Gabeljii iz Viegrada; Halilovii iz Klotijevca; Hrustanovii iz Miholjevina; Hukii iz Osmaa; Izmirlii iz Klotijevca; Jaarevii su iz Han Pijeska; Karadaevii, daljim porijeklom iz okoline Uica. Mandii su, takoe, iz okoline Uica; Mehanovii su iz Osatice, a dalji preci iz Srbije; Mehii su daljim porijeklom iz okoline Uica; Mehmedovii i Okanovii su starosjedilake
1 2 Sluba za povratka opine Srebrenica, 2006. godine. Napomena: podaci koje je formirala i aurirala opinska uprava su netani jer se odnose na osobe koje su se prijavile za obnovu kua, a ne na stvarne povratnike. (Primjedba autora). 1 3 Izvor: Centralni biraki spisak za izbore u BiH 2006. godine (Izborna j edinica 105). 14 Izvor: Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 312

D r.sc. SALIH K U LE N O V I i dr. - B osniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . n ekad i dan as

familije. Familija Pilav porijeklom je iz Foe, a Ridii su porijeklom iz Miholjevina. Hamzii su, takoe, iz Srbije, vjerovatno s podruja Bajine Bate. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Gladovii. U toku agresije na RBiH ubijeno je 16 osoba iz ovog naselja, meu kojima i 4 ene, prosjene starosti 35,8 godina. Iza ubijenih, oenjenih mukaraca, ostalo je 7 hudovica i 11-ero djece siroadi, prosjene starosti 8,8 godina. Tokom zloina genocida ubijene su 94 osobe iz ovog naselja, meu kojima su 3 starije ene i 11 maloljetnih osoba - djece. Prosjena starost ubijenih osoba mukog spola bila je 35,1 godina, a prosjena starost ubijenih ena bila je 86,0 godina. Iza ubijenih osoba, oenjenih mukaraca, ostalo je 59 hudovica i 92 djeteta - siroeta, prosjene starosti 9,4 godine. Polovina djece siroadi bila je mlaa od 10 godina u vrijeme ubistva njihovih oeva (Sulji, 2011: 214). 2.3. 2.3.1. Karaii Ope geografske karakteristike

Seosko naselje Karaii smjeteno je u junom dijelu opine Srebrenica, jugoistono od grada Srebrenice od kojeg je udaljeno oko 19,5 kilometra. Sa gradom Srebrenicom povezano je dijelom asfaltnog puta (7A6) u duini od 16,4 km, a drugi dio puta ini loiji makadamski put u duini od 3,1 km. Naselje je smjeteno na padinama brda Bukvice (932 m.n.v.) i brda Cura (915 m.n.v.), odnosno na zaravnjenim stepeniastim padinama koje vjerovatno predstavljaju fosilna klizita. Dijelovi naselja nalaze se na razliitim nadmorskim visinama, uglavnom, izmeu 700 i 860 metara. Karaii su s obzirom na veliinu pripadali grupi malih naselja, a prema obliku pripadali su naseljima razbijenog tipa koje je imalo dva zaseoka: Karaii i Tihnii.1 5 Povrina naselja Karaii iznosi oko 5,6 km2, a od te povrine 33,4 % je privatno vlasnitvo. Opa gustina naseljenosti 1991. godine iznosila je 73,6 stan./km2, to je neznatno vie od opinskog prosjeka16 {Sulji, 2006: 183-4). Podruje naselja Karaii bilo je naseljeno u srednjem vijeku, a vjerovatno i ranije. Na dva lokaliteta koja se nalaze na brdima iznad sela postoji 30 srednje vjekovnih nadgrobnih spomenika, odnosno steaka.17
15 Sistematski spisak naseljenih mjesta BiH, 1991., str. 202. 16 FAO projekat, opina Srebrenica, 2004. 313

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G S1M P0Z1JUM A

2.3.2.

Antropogeografski razvoj

Prve demografske, ali i druge podatke za naselje Karaii, imamo tek od vremena austrougarske okupacije BiH (tabela br. 3). U periodu od 1879. do 1991. godine stanovnitvo Karaia poraslo je 2,4 puta, to je neznatno manje od ukupnog rasta stanovnitva opine Srebrenica, koje je u istom periodu poraslo 2,7 puta. Ovo naselje pripada manjem broju naselja u opini Srebrenica gdje je stanovnitvo od 1879. do 1991. godine bilo iskljuivo bonjako. U odnosu na ukupan rast stanovnitva Karaia, ukupan rast broja domainstava bio je neto manji i u periodu od 1895. do 1991. godine iznosio je 97%, a prosjena veliina domainstava poveala se sa 4,8 lanova (1895. g.) na 6,1 lan (1991. g.). Najvei rast zabiljeen je kod broja kua (stanova) koji je u periodu od 1897. do 1991. godine porastao 3,4 puta {Sulji, 2006: 184-5).

Tabela 3. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Karaii u periodu od 1879. do 1991. godine_______ Broj Nacionalnost Domainstva Broj Godina stanovnika Indeks kua popisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 86 100 172 22 1879. 172 1885. 182 95 105,8 182 28 32 34 1895. 162 87 94,2 162 4,8 194 32 1910. 194 92 112,8 32 6,1 1921. 160 160 28 5,7 89 93,0 36 6,2 1948. 224 114 130,2 1953. 237 114 137,8 36 6,6 1961. 258 129 150,0 256 2 35 7,4 48 1971. 303 144 176,2 303 48 6,3 374 62 6,8 1981. 374 185 217,4 55 74 6,1 1991. 410 215 238,4 410 67 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

1 7 Na lokalitetu Cura sjeverno od sela nalazi se srednjevjekovna nekropola sa 27 steaka, a na lokalitetu Gragir, sjeverozapadno od sela nalazi se 5 steaka. Vidjeti: Belagi, .: Steci, ibidem, str., 236.

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , n ek a d i da n a s

Prema popisu stanovnitva 1991. godine naselju je bio ukupno 91 privredno aktivan stanovnik, meu kojima je najvei broj bio aktivan u industriji i rudarstvu 45 osoba, zatim u poljoprivredi - 27 osoba (ili 29,7% od ukupnog aktivnog stanovnitva), kao i u umarstvu - 12 osoba, a najmanje aktivnih osoba iz Karaia bilo je uposleno u graevinarstvu - 6 osoba, odnosno u saobraaju (i veze) - 1 osoba.1 8 Proces opismenjavanja stanovnitva Karaia poslije Drugog svjetskog rata imao je uzlazan trend. Tako je na primjer 1953. godine u ovom selu bilo 59 pismenih osoba, ili 25% od ukupnog stanovnitva19, a nepune etiri decenije kasnije, u 1991. godini je bilo 92,2 % pismenih u ukupnom stanovnitvu. I u ovom naselju su, kao i u ostalim naseljima opine Srebrenica, veinu nepismenih inile ene, te su i u manjini kada se radi o viim nivoima obrazovanja. Osnovno obrazovanje zavrilo je 60 osoba (12 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrilo je 28 osoba (3 ene), a kod 4 osobe mukog spola iz Karaia nije bila poznata kolska sprema.20 Djeca kolskog uzrasta pohaala su osnovnu kolu (etverogodinju) u naselju Radoevii, a vie razrede osnovne kole (V-VIII razreda) pohaala su u Osatici21 {Sulji, 2006:186). U ovom naselju bio je mesdid i damija koje su Srbi unitili 1993. godine.22 Do kraja 2005. godine u ovo naselje se vratilo 19 domainstava sa ukupno 39 lanova, a obnovljeno je 13 kua. Za povratak u 2006. godini prijavila su se 34 prognanika.23 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ivi 70 preivjelih porodica sa ukupno 198 lanova protjeranih iz naselja Karaii. Na podruju Tuzlanskog kantona ive 54 porodice sa ukupno 154 lana, na podruju Kantona Sarajevo ivi 11 porodica sa ukupno 28 lanova, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona ivi 5 porodica sa 16 lanova24 (Sulji, 2006: 186).

1 8 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 1 9 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 20 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 2 1 U kolskoj 1991/92. godini etverogodinju osnovnu kolu u Radoeviima pohaalo je ukupno 117 uenika (iz naselja Karaii, Ljeskovik, Radoevii i Urisii). Izvor: Odjeljenje za privredu i drutvene djelatnosti, Optina Srebrenica, 2006. 22 Vidi: Omerdi, M.: Prilozi prouavanja genocida nad Bonjacima (1992-1995.), ibidem, str. 134. 23 Sluba za povratka opine Srebrenica, 2005. godine. 24 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 315

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM P0Z 1JV M A

2.3.3.

Bonjake familije naselja Karaii

Na podruju naselja Karaii ivjelo je 12 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 67 porodinih domainstava koja su ukupno imala 410 lanova. To su sljedee familije: Beii, Bektii, Camdii, Hasanovii, Ibievii, Jusufovii, Kabilovii, Kadrii, Kahrii, Mehanovii, Ramii i Zukii. Veina familija Karaia porijeklom su iz Srbije, s podruja Uica i Bajine Bate. Bektii i Ibievii su bili jedna familija, a potiu iz okoline Uica. Zukii su iz Crne Gore, a Beii iz Zvomika. Hasanovii su iz Raenovia. Kadrii su iz okoline Valjeva.

Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Karaii. Tokom agresije na RBiH ubijeno je 18 osoba iz ovog naselja, prosjene starosti 26,2 godine, meu kojima ijedna osoba enskog spola. Iza ubijenih tokom agresije ostale su 4 hudovice i 12-ero djece siroadi, prosjene starosti 6,8 godina, meu kojima i dvoje djece bez oba roditelja. U toku zloina genocida ubijene su 62 osobe mukog spola iz ovog naselja, prosjene starosti 38,2 godine, meu kojima i jedna maloljetna osoba. Meu ubijenima su otac sa 4 sina, odnosno tri oca s po dva sina, kao i 4 oca s po jednim sinom. Masovno ubijanje mukog, uglavnom oenjenog stanovnitva iz Karaia, prouzrokovalo je nastanak veeg broja nepotpunih porodica, tj. hudovica i djece siroadi. Iza ubijenih u genocidu, u julu 1995. godine, ostalo je 46 hudovica i 73 djeteta siroeta, prosjene starosti 9,4 godine {Sulji, 2011: 247).

2.4. 2.4.1.

Klotijevac Ope geografske karakteristike

Seosko naselje Klotijevac nalazi se u junom, odnosno jugozapadnom dijelu opine Srebrenica. Ovo naselje je od grada Srebrenice udaljeno oko 25 km (Srebrenica - Z. Jadar - Ljeskovik - Klotjevac). Naselje je smjeteno na padinama, odnosno u podnoju brda Ovrak (715 m.n.v.). Nalazi se na lijevoj obali Peruakog jezera, odnosno na rubu kanjona rijeke Drine. Nadmorska visina na kojoj je smjeteno naselje kree se u intervalu izmeu 300 i 400 metara. Klotijevac je pripadao grupi malih naselja razbijenog tipa.
316

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - B osniako-m u slim an ske fa m ilije O sata, n ek a d i da n a s

Povrina naselja Klotijevac iznosi oko 8,0 km2, a od te povrine 27% pripada privatnom sektoru. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 38,4 stan./km , to je ispod ope gustoe naseljenosti opine.
2 25

Podruje naselja Klotijevac bilo je naseljeno u starom vijeku, a vjerovatno i ranije. Na nekoliko lokaliteta postoje srednjevjekovne nekropole - steci. Na nekropoli u Petkoviima postoje dva rimska spomenika koji su ugraeni kao nadgrobni spomenici 2.4.2.
96

{Sulji, 2006: 186-7).

Antropogeografski razvoj

Prve demografske, ali i druge podatke za naselje Klotijevac, imamo tek od vremena austrougarske okupacije BiH (tabela br. 4). Ukupan porast stanovnitva Klotijevca u periodu od 1879. do 1991. godine iznosio je 80%, a najvei rast od 112 % zabiljeen je u periodu od 1879. do 1961. godine. Na smanjenje ukupnog rasta stanovnitva Klotijevca poslije 1961. godine uticala je hidro-akumulacija Peruakog jezera koja je poslije probnog isputanja vode uzrokovala klizita u ovom naselju i oteenje veeg broja kua. Od dijela materijalne odtete koju su dobili za oteene kue, stanovnici ovog naselja kupili su kue ili stanove na podruju gradskih naselja Bratunac i Srebrenica. Naselje je bilo multietniko, a veinsko stanovnitvo bili su Bonjaci. U skladu sa ukupnim rastom broja stanovnika, rastao je i broj domainstava koja su u periodu od 1895. do 1991. godine porasla za 63%, a njihova prosjena veliina smanjivala se sa 5,3 lana (u 1895. g.) na 4,7 lanova (u 1991. g.). Najvei rast zabiljeen je kod broja kua (stanova) koji se u periodu od 1897. do 1991. godine poveao 3,6 puta {Sulji, 2006:188).

25 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 26 U zaseoku Babajii, u blizini oble Peruakog jezera, nalazi se srednjevjekovna nekropola sa 35 steaka u obliku ploa, sanduka i sarkofaga i amorfnih blokova. Vidi: Belagi, .: Steci kataloko -topografski pregled, Sarajevo, 1971. str., 237. U zaseoku Petkovii, u blizini poruene zgrade osnovne kole, nalazi se nekropola sa 54 steka (18 ploa, 25 sanduka, 7 sljemenjaka i 4 stuba). Nekropola je potopljena akumulacijom vode jezera Peruac. Bojanovski, I.: Rimska stela iz Klotjevca na Drini, Nae starine IX, 189-192. Sjeverozapadno od Klotjevca nalazi se srednjevjekovni grad, na vrhu strme stijene - uke, koja se izdie iznad korita rijeke Drine. U blizini ovog grada postoji manja srednjevjekovna nekropola.

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Tabela 4. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Klotijevac u periodu od 1879. do 1991. godine______ Broj Nacionalnost Domainstva Broj Godina stanovnika Indeks kuapopisa rasta prosjena Bonjaci Srbi Ostali stanova broj svega muki veliina 93 171 22 1879. 171 100 192 30 1885. 198 108 115,8 3 3 5,3 200 10 38 40 1895. 210 110 122,8 216 16 35 31 7,5 1910. 232 124 135,7 5,2 198 42 1921. 218 118 127,5 20 55 1948. 322 161 188,3 5,9 61 5,6 1953. 341 171 199,4 299 54 9 64 5,7 1961. 362 181 211,7 2 1971. 318 158 186,0 309 7 63 65 4,9 54 312 10 2 57 1981. 324 167 189,5 5,7 1991. 308 149 180,1 299 9 80 65 4,7 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Do

1991. godine veina stanovnitva Klotijevca privreivala je

iz

nepoljoprivrednih djelatnosti. U naselju je bio ukupno 71 privredno aktivan stanovnik, meu kojima je najvei broj bio aktivan u industriji i rudarstvu - 21 osoba, zatim u graevinarstvu - 18 osoba, kao i u poljoprivredi - 8 osoba (ili 11,3% od ukupnog aktivnog stanovnitva) i umarstvu, takoe 8 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo Klotijevca bilo je uposleno u sljedeim djelatnostima: obrazovanje - 4 osobe, saobraaj - 3 osobe, zanatstvo - takoe 3 osobe, trgovina 2 osobe i ugostiteljstvo - 1 osoba. Kod 3 privredno aktivne osobe iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost. Na privremenom radu u inostranstvu bila su 2 osobe iz Klotijevca.
27

Proces opismenjavanja stanovnitva Klotijevca poslije Drugog svjetskog rata je tekao pozitivno, to se moe vidjeti iz komparacije podataka za 1953. i 1991. godinu. Tako je, na primjer 1953. godine u ovom selu bila 101 pismena osoba, ili 29,6% od ukupnog stanovnitva ovog naselja,28 a prema popisu iz 1991. godine bilo je 84,7% pismenog u odnosu na ukupno stanovnitvo. Veinu nepismenog stanovnitva inile su ene. Osnovno obrazovanje zavrilo je 79 osoba (33 osobe enskog spola), srednje obrazovanje zavrile su 34 osobe (10 ena), vie obrazovanje zavrile su 4 osobe (1 ena), a visoko obrazovanje zavrila je jedna
27 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 28 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 318

D r.sc. SALIH K U L E N O VI i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , n ek a d i dan as

osoba enskog spola. Kod 9 osoba (5 ena) iz Klotijevca nije bila poznata kolska sprema. 29 U ovom naselju, zaseok Petkovii, bila je etverogodinja osnovna kola koju su pohaala djeca iz ovog, kao i naselja Prohii. U kolskoj 1991/92. godini ovu kolu je pohaalo 36 uenika.30 U Klotijevcu je bila damija3 1 koju je poruio velikosrpski agresor 1993. godine. Ova damija sluila je za vjerske obrede, prije svega dumu-namaz, za vjernike iz ovog, kao i naselja Prohii, Ljeskovik i Urisii (Sulji, 2006: 189). Do kraja 2005. godine u ovo naselje se vratilo 16 domainstava sa ukupno 50 lanova, a obnovljeno je 12 kua. Za povratak u 2006. godini prijavilo se 30 osoba.32 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ivi 47 porodica sa ukupno 108 lanova, koje su protjerane iz naselja Klotijevac. Na podruju Kantona Sarajevo ivi 27 porodica sa ukupno 61 lanom, na podruju Tuzlanskog kantona ivi 16 porodica sa 41 lanom, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona ive etiri porodice sa 6 lanova33 {Sulji, 2006:190). 2.4.3. Bonjake familije naselja Klotijevac

Na podruju naselja Klotijevac ivjelo je 13 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 63 domainstva koja su ukupno imala 300 lanova. To su sljedee familije: Beii, Danii, Halilovii, Husejinagii, Ibrii, Idrizovii, Izmirlii, Jugovii, Meanovii, Muharemovii, Salihovii, Selimovii i Sulejmanovii. Prema kazivanju starijih mjetana naselja Klotijevac, sve familije iz ovog naselja, osim familije Jugovi koja je iz Prohia, a daljim porijeklom iz okoline Bajine Bate, su starosjedilake.

29 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 30 Odjeljenje za privredu i drutvene djelatnosti, Optina Srebrenica, 2006. 3 1 Unitena od strane srpskih snaga u martu 1993. godine. Vidi: Omerdi,. M.: Prilozi prouavanja genocida nad Bonjacima (1992-1995.), ibidem, str. 133. 32 Sluba za povratka opine Srebrenica, 2006. godine. 33 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 319

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G S1MPOZ1JUMA

Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Klotijevac. Tokom agresije na RBiH ubijeno je 9 osoba mukog spola iz ovog naselja, prosjene starosti 38,1 godina. Iza ubijenih ostalo je 7 hudovica i 15-ero djece siroadi, prosjene starosti 10,2 godine; jedna hudovica ostala je sa etvero siroadi, tri hudovice s po tri djeteta siroeta i jedna hudovica s dva djeteta siroeta. U toku zloina genocida ubijena je 51. osoba mukog spla iz ovog naselja, prosjene starosti 36,8 godina, meu kojima su i 4 maloljetne osobe. Najmlaa ubijena osoba imala je 16 godina, a najstarija 75 godina. Kao posljedica navedenog, tj. ubijanja mukog stanovnitva, ostale su 33 hudovice i 47-ero djece siroadi, prosjene starosti 9,6 godina. U vrijeme ubistva njihovih oeva 36-ero djece siroadi bilo je mlae od 15 godina, odnosno 24-ero djece bilo je mlae od 10 godina {Sulji, 2011: 255). 2.5. 2.5.1. Ljeskovik Ope geografske karakteristike

Seosko naselje Ljeskovik smjeteno je u jugozapadnom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 23,6 kilometara. Sa gradom Srebrenicom naselje je povezano dijelom asfaltnog puta (Srebrenica Zeleni Jadar - Podravanje) u duini od 18 km, a drugi dio puta Ljeljendo - Ljeskovik (5,6 km) ini bolji makadamski put. Naselje je smjeteno u gornjem, stepenastom dijelu padine planinske kose Glize. Stepenasti dio padine predstavlja vjerovatno fosilni ostatak klizita koje danas predstavlja vrlo stabilnu padinu. Dijelovi naselja smjeteni su na razliitim nadmorskim visinama od 810 do 950 metara. Vei dio naselja smjeten je na 850 metara nadmorske visine. Naselje je sastavljeno iz dva dijela: Ljeskovika i Markovia.34 Povrina katastarske opine Ljeskovik iznosi oko 20,1 km2, a udio privatnog zemljita u ukupnoj povrini iznosi 18,7%. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 26,8 stan/km2, to je znatno manje u odnosu na gustou naseljenosti opine.35

34 Sistematski spisak naselja i dijelova naselja BiH. Stanje 1.1. 1991. 35 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004.. 320

D r.sc. SALIH K U L E N O V IC i dr. B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , n ek a d i d an as

Podruje ovog naselja bilo je naseljeno u srednjem vijeku, a vjerovatno i ranije. U blizini naselja nalaze se tri srednjovjekovne nekropole sa stecima na lokalitetu Mramoije, Zaelisije i Zlatovo.36 Naselje Ljeskovik spominje se u osmanskim popisima, tj. defterima, kao npr. u Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine {Sulji, 2006: 196).
2.5.2.

Antropogeografski razvoj

Prve savremene demogeografske, ali i druge podatke za naselje Ljeskovik, imamo tek od vremena austrougarske okupacije BiH (tabela br. 5). Ukupan rast stanovnitva Ljeskovika u periodu od 1879. do 1991. godine iznosio je 188% i bio je neto vei od ukupnog rasta stanovnitva opine Srebrenica. Stanovnitvo ovog naselja bilo je nacionalno homogeno sve do 70-ih godina 20. vijeka, a ta homogenost datira jo od 17. stoljea. Rast broja domainstava u periodu od 1895. do 1991. godine iznosio je 88% i bio je neto manji od ukupnog rasta stanovnitva Ljeskovika, dok se prosjena veliina domainstava poveavala od 4,9 lanova (1895.) do 5,6 lanova (1991. g.). Najvei rast zabiljeen je kod broja kua (stanova) iji se broj, od 1879. do 1991. godine, poveao za 326% (Sulji, 2006: 197-8).

36 Na lokalitetu Mramorje (pokraj puta Ljeskovik Klotjevac) nalazi se srednjevjekovna bonjaka nekropola sa 18 steaka u obliku sanduka i sarkofaga, koji su orijentisani u pravcu Z-I. Na lokalitetu Zaelisije (u blizini starog mezarja zaseoka Markovii) nalazi se srednjevjekovna nekropola sa 4 steka u obliku sanduka i sarkofaga. Na lokalitetu Zlatovo, nedaleko od lokaliteta Mramorje, nalazi se srednjevjekovna nekropola sa 8 steaka u obliku sanduka. Vidi: Belagi, .: Steci: katalokotopografski pregled, ibidem, str. 236-237.; Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Arheoloka nalazita regija 16, tom 3, str. 82. 37 Prema podacima iz navedenog eftera, u selu Ljeskovik bilo je 45 muslimana sa batinama i 8 nemuslimana (Bogumila), takoe sa batinama. Vidi: Opirni popis Bosanskog sandaka i: 1604. godine, ibidem, str. 593. 321

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

Tabela 5. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Ljeskovik u periodu od 1879. do 1991. godine_______ Broj Domainstva Nacionalnost Broj Godina stanovnika Indeks kuarasta popisa prosjena Bonjaci Srbi Ostali stanova broj svega muki veliina 1879. 187 106 100 187 23 218 28 1885. 218 114 116,6 41 51 4,9 1895. 248 131 132,6 248 41 6 1910. 248 133 132,6 248 45 41 1921. 202 103 108,0 202 4,9 46 5,8 1948. 269 139 143,9 5,7 1953. 287 152 153,5 50 5,1 1961. 336 179 179,7 336 66 406 1 73 5,6 1971. 407 211 217,6 73 4 92 86 1981. 511 270 273,3 507 5,9 536 2 98 96 5,6 1991. 538 288 287,7 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Privreivanje stanovnitva Ljeskovika do 1991. U ovom naselju bilo je ukupno 113 privredno aktivnih stanovnika, meu kojima je najvei broj bio aktivan u poljoprivredi - 48 osoba, ili 42,5% od ukupnog aktivnog stanovnitva, kao i u industriji i rudarstvu - 39 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo se sljedeim djelatnostima: graevinarstvo - 7 osoba, umarstvo - 4 osobe, trgovina 4 osobe, vodoprivreda 1 osoba, zanatstvo (i line usluge) - takoe 1 osoba. Kod 9 osoba iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost.38 Proces opismenjavanja stanovnitva Ljeskovika poslije Drugog svjetskog rata tekao je u pozitivnom smjeru kao i u ostalim naseljima opine Srebrenica. Udio pismenih u ukupnom stanovnitvu poveao se sa 16%, koliko ih je bilo 1953. godine , na 85% u 1991. godini. I pored visokog udjela pismenog stanovnitva u Ljeskoviku, veina ih je bila bez kolske spreme, ili samo sa zavrenom osnovnom kolom. Osnovno obrazovanje zavrile su 104 osobe (12 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrile su 32 osobe (3 ene), a visoko obrazovanje imala je samo jedna osoba mukog spola iz ovog naselja. Kod 4 osobe iz ovog naselja (2 ene) nije bila poznata kolska sprema.40

38 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 39 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 40 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 322

D r.sc. SA LIH K U L E N O VI i dr. - B onjako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , n ek a d i dan as

Djeca kolskog uzrasta (obavezno obrazovanje) pohaala su osnovnu kolu u Radoeviima (etverogodinja) i Osatici (od 5 do 8 razreda). Nekoliko godina poslije prvih povrataka stanovnitva ovog naselja - 2003. godine je u ovom naselju izgraena etverogodinja osnovan kola.41 Stanovnitvo ovog naselja prije agresije na RBiH -1992. godine je obavljalo svoje zajednike vjerske obrede (duma i bajramski namazi) u damiji u Klotijevcu (Sulji, 2006: 198-9). U periodu od 2000. do 2005. godine u Ljeskovik se vratilo 36 domainstava s ukupno 120 lanova, a obnovljene su 33 kue. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 33 osobe.42 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine nastanila se 61 porodica s ukupno 175 lanova porijeklom iz Ljeskovika. Na podruju Tuzlanskog kantona ivi 38 porodica sa 114 lanova, na podruju Kantona Sarajevo ivi 20 porodica s 53 lana, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona, u opini Zavidovii (Vozua), ive 3 porodice sa 8 lanova 43 Znaajan dio stanovnika Ljeskovika iselio se u zapadnoevropske i prekomorske zemlje. Prema terenskim istraivanjima u julu 2005. godine i kazivanju sredovjenih stanovnika Ljeskovika koji su se vratili u ovo naselje, u SAD-u su bila 122 stanovnika, u Njemakoj 4, u Francuskoj 17, u vedskoj 38, u Danskoj 19 i u ostalim evropskim zemljama - 14 osoba44 (Sulji, 2011: 325). Prema Centralnom birakom spisku za lokalne izbore u BiH 2008. godine u ovom naselju bile su prijavljene 23 osobe.45 2.5.3. Bonjake familije naselja Ljeskovik

Na podruju naselja Ljeskovik ivjelo je 16 familija, 15 bonjakih ijedna albanska, koje su bile rasporeene u 96 domainstava koja su ukupno imala 538 lanova.

41 U kolskoj 2005/06. godini ovu koluje pohaalo 13 uenika od I-IV razreda. Izvor: Odjeljenje za privredu i drutvene djelatnosti, Optina Srebrenica, 2006. 42 Sluba za povratak opine Srebrenica, 2005. 43 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 44 Ovi podaci su aproksimativni jer su prikupljeni kroz razgovor s roacima i komijama emigranata. Meutim, iako nepouzdani - daju nam priblian uvid u razmjere tragedije bonjakog stanovnitva u cjelini, a prije svega na podruju opine Srebrenica. 45 Izvor: Centralni biraki spisak za lokalne izbore u BiH 2008. godine (Izborna jedinica 105). 323

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S1MPOZ1JUMA

Bonjake familije su: Avdii, Buljubaii, Dervievii, Hasanovii, Hodii, Ibrahimovii, Mehmedovii, Memii, Mujii, Numanovii, Omerovii, Osmanovii, Salkii, Smajlovii i Suljii. Veina ovih familija porijeklom su iz Sokolske nahije. Pouzdano se zna da su starosjedilake familije Hasanovii i Omerovii. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Ljeskovik. Tokom agresije na RBiH, od 1992. do 1995. godine, ubijena je 21 osoba iz ovog naselja, prosjene starosti 30,0 godina, meu kojima i dvije osobe enskog spola. Iza rtava agresije ostalo je 8 hudovica i 24-ero djece siroadi, prosjene starosti 8,5 godina. U toku genocida ubijeno je 96 osoba mukog spola, prosjene starosti 34,3 godine, meu kojima i 14 maloljetnih osoba. Vie od polovine rtava genocida bilo je oenjeno, odnosno imali su djecu, tako da su 52 ene ostale hudovice i 108-ero djece siroadi, prosjene starosti 8,7 godina. Vie od 60-ero djece siroadi bilo je mlae od 10 godina u vrijeme ubistva njihovih oeva, a etvero djece ostalo je bez oba roditelja. Najvei broj hudovica ostao je s po 3 djeteta 12 hudovica, zatim s po 1 djetetom - 11 hudovica, kao i s po 2 djeteta - 8 hudovica, a sa 4-ero djece ostale su 4 hudovice. Po dvije hudovice ostale su s po 5-ero djece, odnosno 6-ero djece siroadi, a jedna hudovica ostala je sa 7-ero djece siroadi (Sulji, 2011: 324).
2.6.

Nogaevii Ope geografske karakteristike

2.6.1.

Seosko naselje Nogaevii smjeteno je u jugoistonom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 31,5 kilometara. Naselje je smjeteno na lijevoj obali rijeke Drine, odnosno jedan kilometar nizvodno od hidroelektrane ,,Peruac. Naselje je razbijenog tipa sa sjeverozapadnimjugoistonim pravcem pruanja, odnosno naselje s obzirom na oblik pripada drumskom tipu. Naselje se nalazi na izohipsi sa nadmorskom visinom od 350 metara, a kue su bile izgraene uglavnom du te izohipse i okomito na nju. Naselje se nalazi na pedimentu (podnoju) oblinje gorske kose, po emu je vjerovatno i dobilo ime. Naselje ima jugozapadnu ekspoziciju. Povrina katastarske opme Nogaevii iznosi 1,7 km , a od toga je 44,4% privatno zemljite. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 101,2
324

D r.sc. SALIH K U L E N O VI i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sata. n ekad i dan as

stan./km , to je znatno vie u odnosu na gustou naseljenosti opine {Sulji, 2006: 279).
2.6.2.

Antropogeografski razvoj

Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Nogaevii u periodu od 1879. do 1991. godine prikazan je u tabeli br. 6. Rast ukupnog stanovnitva Nogaevia u periodu od 1879. do 1991. godine bio je pozitivan i iznosio je 166%. Naselje je bilo multietniko, u njemu su ivjeli Bonjaci i Srbi. U periodu od 1981. do 1991. godine broj Bonjaka se poveao vie od 3 puta, vjerovatno doseljavanjem iz okolnih naselja. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 208%, a prosjena veliina domainstava smanjila se sa 5,8 lanova (1895.) na 4,7 lanova (1991. g.). Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se 2,9 puta {Sulji, 2006: 279).

Tabela 6. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Nogaevii u periodu od 1879. do 1991. godine______ Broj Nacionalnost Domainstva Broj Godina stanovnika Indeks kuapopisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 1879. 65 35 100 19 46 13 1885. 68 35 104,6 18 50 13 1895. 70 33 107,7 20 50 11 12 5,8 1910. 72 37 110,8 18 54 14 11 6,5 1921. 64 25 10 54 6,4 98,5 10 1948. 107 52 164,6 16 6,7 1953. 111 51 170,8 16 6,9 1961. 146 68 224,6 25 121 23 6,4 1971. 128 59 196,9 43 85 25 25 5,0 1981. 109 62 167,7 36 24 70 3 25 4,5 1991. 173 90 266,2 112 58 3 38 37 4,7 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Nogaevii bilo je ukupno 50 privredno aktivnih stanovnika, meu kojima je najvei broj bio aktivan u graevinarstvu - 35 osoba, a znatno manje u poljoprivredi - 6 osoba (12,0% od ukupnog aktivnog stanovnitva). Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo
325

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

se industrijom i rudarstvom - 4 osobe, trgovinom - 2 osobe, umarstvom - 1 osoba, saobraajem - 1 osoba i zanatstvom (i line usluge) takoe 1 osoba.46 Proces opismenjavanja stanovnitva ovog i okolnih naselja zapoeo je 30-ih godina 20. vijeka, tanije 1932. godine, kada je u urevcu (zaselak Osatice) poela sa radom osnovna kola. Ova kola nije radila u tokom Drugog svjetskog rata, a odmah poslije toga, tj. krajem 1945. godine kola poinje sa radom. Prema popisu stanovnitva iz 1953. godine u ovom naselju je bilo 37% pismenog u ukupnom stanovnitvu 47 Nepune etiri decenije kasnije, tj. 1991. godine, u ovom naselju je bilo 84,4% pismenog u ukupnom stanovnitvu. Osnovno obrazovanje zavrile su 43 osobe (18 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrile su 22 osobe (5 osoba enskog spola), a vie obrazovanje zavrila je samo jedna osoba mukog spola iz Nogaevia. Kod 4 osobe iz ovog naselja (2 enske osobe) nije bila poznata kolska sprema.48 Djeca kolskog uzrasta iz Nogaevia pohaala su osnovnu kolu u naselju Pei (centralna OS Skelani). U kolskoj 1991/92. godini ovu koluje pohaao 71 uenik iz Nogaevia i Pei.49 Do kraja 2005. godine u ovo naselje se vratilo 10 domainstava s ukupno 25 lanova, a obnovljene su samo 2 kue. Za povratak u 2006. godini prijavilo se 15 osoba.50 Do 2008. godine u Nogaevie se nije vratila niti jedna osoba bonjake nacionalnosti koja je imala prijeratno prebivalite u ovom naselju. Danas u ovom naselju ivi oko 40 stanovnika srpske nacionalnosti.5 1 Opine Federacije BiH u kojima se nastanila veina preivjelih i prognanih stanovnika iz Nogaevia su: Graanica, Ilida, Ilija, Lukavac, Novo Sarajevo, Srebrenik, Tuzla i Vogoa. Najvei broj prognanika nastanio se u opinama Ilija i Srebrenik.

46 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 47 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 48 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 49 Odjeljenje za privredu i drutvene djelatnosti, Optina Srebrenica, 2006. 50 U 2004. godini bila su samo 2 domainstva sa 6 lanova. Sluba za povratak opine Srebrenica, 2006. 5 1 Prema birakom spisku za lokalne izbore u BiH 2008. godine u ovom naselju bilo je prijavljeno 29 osoba srpske nacionalnosti. Izvor: Centralni biraki spisak za lokalne izbore u BiH 2008. godine (Izborna jedinica 105). 326

D r.sc. SALIH K U L E N O VI i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sata, n ek a d i dan as

Jedan dio prijeratnih stanovnika Nogaevia napustio je podruje BiH i nastanio se u drugim dravama, kao to su Austrija, Danska, vicarska i dr. {Sulji, 2011: 372). 2.6.3. Bonjake familije naselja Nogaevii

Na podruju naselja Nogaevii ivjelo je ukupno 14 familija, 6 bonjakih i 8 srpskih, koje su bile rasporeene u 37 domainstava koja su imala ukupno 173 lana. Bonjake familije, koje su imale 22 domainstva s ukupno 115 lanova, su: A Ui. Hasanovii, Ibievii, Nuhanovii, Omerovii i Salihovii. Sve ove porodice doselile su se iz okolnih naselja podruja Osata, a prije toga veina njih iz Srbije. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Nogaevii. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijena je jedna osoba mukog spola, roena 1950. godine, a iza ubijenog ostala je hudovica i 8-ero djece siroadi, prosjene starosti 11,8 godina. U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijeno je 19 osoba mukog spola, prosjene starosti 32,0 godina, meu kojima i jedna maloljetna osoba. Iza rtava genocida ostalo je 13 hudovica i 14-ero djece siroadi, prosjene starosti 6,9 godina, meu kojima i 9-ero djece koja su bila mlaa od 9 godina u vrijeme ubistva njihovih oeva. Sa troje djece siroadi ostala je jedna hudovica, s po dva siroeta ostale su tri hudovice, a s po jednim djetetom siroetom ostalo je 5 hudovica {Sulji, 2011: 372). 2.7. 2.7.1. Osatica Ope geografske karakteristike

Seosko naselje Osatica smjeteno je u junom dijelu opine Srebrenica. Sa gradom Srebrenicom od kojeg je udaljeno oko 26,3 kilometara naselje je povezano veim dijelom regionalnim putem Srebrenica-Kragljivoda (21,5 km) i manjim dijelom asfaltnog puta. Vei dio naselja smjeten je na istonoj padini jedne o mnogobrojnih gorskih kosa planine Osat. Ova zaobljena gorska kosa prua se u pravcu sjever-jug, i junim dijelom kao zub prodire u dolinu rijeke Drine, odnosno dio jezera ,,Peruac. Razmjetaj dijelova naselja, odnosno zaseoka, prilagoen je
327

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZ1JUM A

topografiji terena (pravac sjever-jug), a nalaze se na razliitim nadmorskim visinama, kao npr. zaseok urevac (310 m.n.v.), Ritoii (350 m.n.v.), Rabadii, (440 m.n.v.), Otmanovii (530 m.n.v.), a glavni dio naselja, Osatica, nalazi se na 580 metara nadmorske visine. Naselje je razbijenog tipa s obzirom na fizionomiju i razmjetaj zaseoka. Dijelovi naselja su: urevac, Rabadii, Ritoii, Osatica i Otmanovii.52 Povrina katastarske opine Osatica iznosi oko 2,5 km2, a od te povrine 49% pripada privatnom vlasnitvu. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 185 stan./km2, to je gotovo tri puta vie od prosjene gustine naseljenosti opine Srebrenica53 {Sulji, 2006: 281-2). Ovo je naselje, pored stambene i agramo-privredne funkcije, imalo i druge funkcije koje su bile gravitacioni centar za vie naselja na podruju dvije mjesne zajednice (MZ Osatica i MZ Radoevii) koje su brojale oko 5 hiljada stanovnika. U naselju je bila osnovna osmogodinja kola, Mjesni matini ured, ambulanta, damija54 i otkupna stanica za ljekovito bilje, gljive i dr. Podruje naselja Osatica bilo je naseljeno jo u starom vijeku, a vjerovatno i ranije. Na lokalitetu Mataruzi pronaeni su Rimski nadgrobni spomenici55, a u zaseoku urevac nalazi se srednjevjekovni grad u ijoj blizini se nalazi srednjevjekovna nekropola sa 6 steaka.56 U turskim defterima spominje se nabija Osat (ranije upa Osat) i selo Osatnica u kojem su bile 23 kue sa 20 stanovnika.57

52 Sistematski spisak naselja i dijelova naselja BiH. Stanje 1.1. 1991., str. 202. 53 FAO projekat, opina Srebrenica, 2004.. 54 etnici su je minirali 1993. godine. Vidi: Omerdi,. M.: Prilozi prouavanja genocida nad Bonjacima (1992-1995.), ibidem, str. 133. 55 Dvije Rimske stele sa figuralnim predstavama (3 st.). Vidi: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Arheoloka nalazita - regija 16. ibidem, str. 69. 56 Na brdu (ukara) Gradina (463 m.n.v.), koje se okomito uzdie iznad korita rijeke Drine, nalaze se ostaci srednjevjekovnog bosanskog grada urevca (upa Osat). Danas postoje ostaci kule, kvadratne osnove, sa dvoritem (dimenzije 30,5x7 m), kao i djelimino ouvan vanjski bedem (25 m). Grad se prvi put spominje 1444. godine, a nazvan je po svetom Grguru. Vidi: Vego, M.: Naselja Bosanske srednjovjekovne drave. Svjetlost, Sarajevo, 1957., str. 38-39.; Belagi, .: Novopronaeni natpisi na stecima, Nae starine IX, 137-138. 57 U selu Osatnica bilo je 10 muslimana sa batinom, kao i 10 nemuslimana (pripadnika Crkve bosanske). Meu muslimanima 6 osoba nije bilo oenjeno. U istom defteru spominje se selo Rabonice, koje je bilo eifluk Petra i Novaka. Miljenja smo da se radi o dananjem zaseoku Rabadii, jer se isto spominje u blizini sela Peruac. Vidi: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, ibidem, str. 580, 582 i 609.; Etimologija toponima Rabadii je turska, od rijei araba = teretna zaprena kola, od ega i naa rije arabadija ili rabadija (kalji, A.: Rjenik, ibidem, str. 96). Vjerovatno je u blizini ovog zaseoka, u srednjem vijeku, bila skela pomou koje su prevozili robu sa desne strane Drine, tj. iz sela Peruac, a kasnije je kolima razvlaili dalje. Nije ovo prvi primjer gdje se imena naselja (domicilionim) povezuju sa glavnim zanimanjem njegovog stanovnitva. 328

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . n ek a d i dan as

2.7.2.

Antropogeografski razvoj

Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Osatica u periodu od 1879. do 1991. godine prikazanje u tabeli br. 7. Ukupan rast stanovnitva Osatice u periodu od 1879. do 1991. godine bio je pozitivan i iznosio je 218,5%. Naselje je bilo multietniko, a veinsko stanovnitvo bilo je bonjako, dok su Srbi bili u manjini. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 188,6%, a prosjena veliina domainstava nije se znatno mijenjala, tj. smanjila se sa 4,9 lanova (1895.) na 4,6 lanova (1991. g.). Broj kua (stanova), od 1879. do 1991. godine, poveao se za 4,9 puta. Tabela 7. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Osatica u periodu od 1879. do 1991. godine ______ Broj Nacionalnost Broj Domainstva Godina stanovnika Indeks kua popisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 1879. 146 83 100 26 146 1 1885. 171 98 117,1 4 32 166 1895. 172 97 117,8 172 37 35 4,9 1910. 196 107 134,2 196 43 40 4,9 1921. 138 79 94,5 138 30 4,6 1948. 229 119 156,8 46 5 1953. 234 129 160,3 48 4,9 1 1961. 259 142 177,4 258 50 5,2 1971. 404 205 276,7 379 8 17 73 74 5,5 1981. 443 220 303,4 426 1 96 84 16 5,3 1991. 465 253 318,5 5 127 447 13 101 4,6 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Osatica bilo je ukupno 127 privredno aktivnih stanovnika, meu kojima je najvei broj bio aktivan u graevinarstvu - 60 osoba, a znatno manje u poljoprivredi - 11 osoba (8,7% od ukupnog aktivnog stanovnitva). Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo se industrijom i rudarstvom - 20 osoba, trgovinom - 9 osoba, vodoprivredom - 1 osoba, saobraajem i ugostiteljstvom po 3 osobe i obrazovanjem 18 osoba.58

58 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 329

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G S1M P0Z1JU M A

Proces opismenjavanja stanovnitva ovog i okolnih naselja zapoeo je 30-ih godina 20. vijeka, tj. 1932. godine kada je u urevcu (zaseok Osatice) poela sa radom osnovna kola. Ova kola nije radila u toku Drugog svjetskog rata, a odmah poslije toga, tj. krajem 1945. godine kola poinje sa radom. Krajem 60-ih godina 20. vijeka u naselju Osatica izgraena je osmogodinja kola. Prema popisu stanovnitva 1953. godine u ovom naselju je bilo samo 30% pismenog u ukupnom stanovnitvu.59 Nepune etiri decenije kasnije, tj. 1991. godine je u ovom naselju bilo 88,2% pismenog u ukupnom stanovnitvu. Osnovno obrazovanje zavrile su 143 osobe (53 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrilo je 47 osoba (12 osoba enskog spola), vie obrazovanje zavrilo je 10 osoba (4 osobe enskog spola) i visoko obrazovanje imale su tri osobe mukog spola iz Osatice. Kod 7 osoba iz ovog naselja (3 enske osobe) nije bila poznata kolska sprema.60 U kolskoj 1991/92. godini ovu kolu sa podrunim etverogodinjim osnovnim kolama pohaalo je 879 uenika, a u samoj centralnoj koli Osatica bilo je 577 uenika. Dio kolske zgrade obnovljen je u 2003. godini, a u kolskoj 2005/06. godini kolu su pohaala 22 uenika i svi su bili Bonjaci.6 1 Do kraja 2005. godine u naselje Osatica vratila su se 23 bonjaka domainstva sa ukupno 46 lanova, a obnovljeno je 15 kua. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 43 osobe.62 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine nalazi se 90 porodica sa ukupno 238 lanova porijeklom iz naselja Osatica. Na podruju Tuzlanskog kantona ive 53 porodice sa ukupno 134 lana, na podruju Kantona Sarajevo ivi 30 porodica sa ukupno 84 lana, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona ivi 7 porodica sa ukupno 20 lanova63 (Sulji, 2006: 284). 2.7.3. Bonjake familije naselja Osatica

Na podruju naselja Osatica ivjelo je ukupno 20 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 96 domainstava koja su imala ukupno 452 lana. To su sljedee familije: Alii, Avdii, Delii, Dananovii, Emkii, Halilovii, Hrustii, Hukii, Jahii, Kadrii, Kolainac, Malkii, Mehanovii, Mehii, Muharemovii, Mustafii, Omerovii, Salkii, Selimovii i Sumbulovii.
59 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 60 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 6 1 Sluba za upravu i drutvene djelatnosti opine Srebrenica, 2006. 62 Sluba za povratak opine Srebrenica, 2006. 63 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 330

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - Boniako-m u slim an ske fam ilije O sata, n ekad i dan as

Mustafii su iz Klotijevca i Radovia (jedna porodica). Dananovii i Hrastii su iz Beirevia. Hukii i Jahii iz Osmaa. Kadrii i Sumbulovii su iz Pei. Kolainci su iz Kolaina, Crna Gora. Jedna porodica Avdia je iz Raenovia. U svom djelu Sokolska nahija, Ljuba Pavlovi64 esto navodi da su se prognani muslimani iselili iz okolnih naselja Bajine Bate na podruje Osata. Tako, na primjer, spominje rodove (familije) Airovie, Beirovie, Veratovie (vjerovatno Ferhatovii), iz mahale Milatovii i Mustafie i Muratovie, iz mahale Nerandii, koji su prisilno iseljeni iz naselja Svojdrug, koje se nalazi sjeveroistono od Bajine Bate, da su se naselili na podruju Osata (Pavlovi, 1930: 403). Takoer, isti autor navodi da su se neke familije iz Hrastita naselile u uevcu (Pavlovi, 1930: 371), dananji zaseok naselja Osatica. Iako su dananje familije na podruju Osata, uglavnom, potomci prognanih Bonjaka iz Srbije, ipak je teko rei koje su to familije Osatice iji su preci prognani iz Srbije. Naime, esto se mijenjalo rodovsko ime, odnosno prezime prognanih, ali i konano mjesto preseljenja. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Osatica. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijena je 31 osoba iz ovog naselja, prosjene starosti 32,3 godine, meu kojima i 6 ena. Iza ubijenih mukaraca ostalo je 14 hudovica i 23 djeteta siroeta, prosjene starosti 8,4 godine. U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijena je 91 osoba mukog spola, prosjene starosti 36,6 godina, meu kojima i 7 maloljetnih osoba, uglavnom djeaka. Iza ubijenih ostale su 54 hudovice i 63 siroeta, prosjene starosti 8,6 godina. 2.8. 2.8.1. Prohii Ope geografske karakteristike

Seosko naselje Prohii smjeteno je u junom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 31,5 kilometara (Srebrenica-Kragljivoda-OsaticaRaenovii-Prohii). Jugozapadni, nii dio ovog naselja nalazi se u priobalju Peraakog jezera, odnosno u donjem dijelu padine Zabra, a gornji dio naselja (zaseok Grujiii) smjeten je u podnoju brda Karan-gaj (997 m.n.v.). Manji dio teritorije ovog naselja potopljen je hidro-akumulacijom Peraakog jezera. Zaseoci se nalaze na stepenastim zatalasanim padinama lokanih breuljaka. Priobalni
64 Ljuba Pavlovi: Sokolska nahija .- Ko smo mi Podrinci nai koreni, Zbornik Srpske kraljevske akademije, Naselja i poreklo stanovnitva", knjiga 26., Beograd, 1930. (Reprint, 2003.). 331

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZ1JUM A

dijelovi naselja (Kovaii, Prohii i Zagaj) smjeteni su nadmorskoj visini od 300 do 350, a gornji dio naselja (zaseok Grujii), smjeten je na oko 650 metara nadmorske visine. Naselje je razbijenog tipa sa sljedeim zaseocima: Grujiii, Kovaii, Prohii, Rauii, Vuica i Zagaj.65 Teritorija naselja Prohii zahvata dvije katastarske opine: k/o Prohii (1,65 km2) i k/o Vuica (1,66 km2). Ukupna povrina ovog naselja iznosi 3,3 km2, a od te povrine 43 % pripada privatnom vlasnitvu. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 122,4 stan./km2, to je znatno vie od prosjene gustine naseljenosti opine Srebrenica (Sulji, 2006: 297-8).

2,8.2.

Antropogeografski razvoj

Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Prohii u periodu od 1879. do 1991. godine prikazanje u tabeli br. 8. Tabela 8. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju u Prohii periodu od 1879. do 1991. godine________ Broj Domainstva Nacionalnost Broj Godina stanovnika Indeks kua popisa rasta prosjena Bonjaci Srbi Ostali stanova broj svega muki veliina 100 20 1879. 119 61 119 122 50 24 1885. 172 83 144,5 4 4,2 1895. 81 123,5 113 30 27 35 147 52 8 34 5,2 1910. 178 107 149,6 118 40 1 1921. 88 137,0 119 43 34 4,8 163 1948. 42 6,5 273 135 229,4 1953. 44 7,0 312 144 262,2 70 51 7,0 1961. 346 177 290,8 225 49 1 5,6 1971. 358 173 300,8 357 63 64 1 420 1 79 74 5,7 1981. 422 214 354,6 404 1 95 88 1991. 405 208 340,3 4,6 Izvor. Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Ukupan rast stanovnitva Prohia u periodu od 1879. do 1991. godine iznosio je 240% i bio je vei od ukupnog rasta stanovnitva na podruju opine Srebrenica u istom periodu (tabela 93). Najvei rast stanovnitva u ovom naselju (254%) zabiljeen je u periodu od 1879. do 1981. godine, a poslije toga dolazi do

65 Sistematski spisak naselja i dijelova naselja BiH. Stanje 1.1. 1991., str. 203. 332

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. B osniako-m u slim an ske fam ilije O sata. n ek a d i dan as

smanjenja ukupnog rasta stanovnitva. Negativan rast stanovnitva uslovljen je prije svega emigracijom mlaeg i obrazovanijeg stanovnitva sa ovog podruja. Naselje je bilo multietniko, a veinsko stanovnitvo bilo je bonjako. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 151%, a prosjena veliina domainstava u navedenom periodu nije se bitno mijenjala. Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se 4,8 puta.

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Prohii privredno aktivne su bile 93 osobe b, meu kojima je najvei broj bio aktivan u graevinarstvu - 33 osobe, zatim u poljoprivredi 25 osoba (26,9% od ukupnog aktivnog stanovnitva), kao i u industriji i rudarstvu - 9 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo se trgovinom i stambeno-komunalnom djelatnou - po 4 osobe, po 2 osobe bavile su se saobraajem i ugostiteljstvom, a po jedna osoba ovog naselja bavile su se umarstvom i drutveno-politikom djelatnou. Kod 11 osoba nije bila poznata djelatnost.66 Proces opismenjavanja stanovnitva Prohia zapoeo je kasnih 50-ih godina 20. vijeka kada je na podruju naselja Klotijevac, izmeu Prohia i Klotijevca, izgraena etverogodinja osnovna kola. Prema popisu iz 1953. godine u ovom naselju je bilo 41% pismenog u ukupnom stanovnitvu.67 Za nepune etiri decenije, tj. do 1991. godine se udio pismenog u ukupnom stanovnitvu poveao na 87,9%, to je dvostruko vie u odnosu na 1953. godinu. Osnovno obrazovanje zavrilo je 87 osoba (31 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrilo je 35 osoba (1 osoba enskog spola), visoko obrazovanje imala je samo jedna osoba mukog spola, a kod 9 osoba (3 osobe enskog spola) nije bila poznata kolska sprema.68 U kolskoj 1991/92. godini, etverogodinju osnovnu kolu u Klotijevcu pohaalo je 36 uenika sa podruja Prohia i Klotijevca.69 Stanovnitvo islamske vjeroispovijesti iz ovog naselja obavljalo je svoje zajednike vjerske obaveze u damiji u Klotijevcu koju su srpski vojnici sruili 1993. godine.

66 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 67 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 68 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 69 Izvor: Sluba za upravu i privredne djelatnosti optine Srebrenica, 2006. 333

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Do kraja 2005. godine na podruje Prohia vratilo se 31 domainstvo sa ukupno 107 lanova, a obnovljene su 23 kue. Za povratak u 2006. godini prijavilo se 38 osoba.70 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ivi 76 porodica sa ukupno 210 lanova protjeranih iz naselja Prohii u toku agresije na nezavisnu i suverenu dravu Bosnu i Hercegovinu. Na podruju Tuzlanskog kantona ivi 38 porodica sa ukupno 117 lanova, na podruju Kantona Sarajevo ivi 35 porodica sa ukupno 86 lanova, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona, u opini Visoko, ive tri porodice sa ukupno 7 lanova71 {Sulji, 2006: 300). 2.8.3. Bonjake familije naselja Prohii Na podruju naselja Prohii ivjelo je ukupno 13 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 88 domainstava koja su imala ukupno 405 lanova. To su sljedee familije: AI ii. Hamzii, Hasanovii, Hodii, Ibrahimovii, Jugovii, Jusii, Meanovii, Muminovii, Sejdinovii, Smajlovii, Vejzovii i Zukanovii. Vei dio familije Ali je iz Srbije, s podruja Bajine Bate (zaseok Jagotica u Hrastitu) i Uica, a dio iz Viegrada. Hamzii su iz Gladovia, a daljnjim porijeklom s podruja Bajine Bate ili Uica. Hodii su iz okoline B. Bate ili Uica, kao i Ibrahimovii. Jugovii su s podruja B. Bate, vjerovatno dananji Peruac. I ostale familije; Jusii, Meanovii, Muminovii, Sejdinovii, Smajlovii, Vejzovii i Zukanovii, su takoe iz okoline B. Bate i Uica. Vejzovii su iz Hrastita i Bajine Bate, vjerovatno iz naselja Viesava ili Ljetansko
1930: 588 i 413).
79

{Pavlovi,

Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Prohii. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijeno je 9 osoba, prosjene starosti 26,7 godina, meu kojima dvije ene i 12-godinje dijete. Iza ubijenih mukaraca ostale su 4 hudovice i 14-ero djece siroadi, prosjene starosti 8,8 godina.
70 U Prohie se vratilo 15 domainstava sa ukupno 53 lana, a obnovljeno je 9 kua. U zaseok Grujiie vratilo se 16 domainstava sa ukupno 54 lana, a obnovljeno je 14 kua. Izvor: Sluba za povratak optine Srebrenica, 2005. Prema naim istraivanjima, koja smo obavili u augustu 2005. godine, a po kazivanju povratnika u Prohie, u inostranstvu je bilo vie od 30 stanovnika iz ovog naselja. U SAD-a bilo je 14, Njemakoj 5, a u vedskoj bilo je 12 stanovnika iz Prohia. 7 1 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 72 Prema pisanju Pavlovia {Pavlovi, 1930: 413) u zaseoku Bratievii ivjelo je veliko bratstvo (familija) Vejzovia koje se 1810. godine iselilo u Bosnu i nije se vie vraalo. 334

D r.sc. SALIH K U L E N O VI i dr. - B onjako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . n ek a d i d a n a s

U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijene su 82 osobe mukog spola, prosjene starosti 37,4 godine, meu kojima i 3 maloljetne osobe. Iza ubijenih ostale su 63 hudovice i 89-ero djece siroadi, prosjene starosti 7,4 godine. 2.9. Radovii 2.9.1. Ope geografske karakteristike Radovii su smjeteni u jugoistonom dijelu opine Srebrenica, odnosno jugoistono od grada Srebrenice na udaljenosti od 31,7 kilometara. Najvei dio Radovia smjeten je u srednjem lijevom dijelu sliva Tokoljake rijeke. Ovaj dio naselja nalazi se na jugozapadnoj padini planinske kose ilii, odnosno na sjeverozapadnoj padini brda Skora (735 m.n.v.). Vei dio naselje izgraen je du lokalnog puta (drumski tip naselja) koji se uglavnom prua izohipsom sa nadmorskom visinom od 600 metara. Drugi dio naselja Radovii, tj. zaseok Trubari, nalazi se na junoj padini gorske kose Gradina, odnosno na padini planinskog vrha (870 m.n.v.). Povratkom dijela stanovnitva Radovia u Trubare u periodu od 2000. do 2005. godine izgraene su nove kue na lokalitetu Jezero koji se nalazi zapadno od Trubara, na udaljenosti manjoj od 1 kilometra. Radovii pripadaju naseljima razbijenog tipa, a sastoje se od sljedeih zaseoka: Jezero, Radovii i Trubari73 ( Sulji, 2006: 301). Povrina katastarske opine Radovii iznosi oko 4,9 km2, a od te povrine 40,5% je u privatnom vlasnitvu. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 132,3 stan./km , to je gotovo dvostruko vie od prosjene gustine naseljenosti opine Srebrenica.74 Podruje ovog naselja bilo je naseljeno jo u srednjem vijeku to potvruje omanja srednjevjekovna nekropola steaka koja se nalazi nedaleko od zaseoka Trubari.75 2.9.2. Antropogeografski razvoj Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Radovii u periodu od 1879. do 1991. godine prikazanje u tabeli br. 9.

73 Sistematski spisak naselja i dijelova naselja BiH. Stanje 1.1. 1991., str. 203. 74 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 75 U blizini zaseoka Trubari nalazi se srednjovjekovna nekropola sa 5 steaka u obliku sljemenjaka. Vidi: Belagi, .: Steci, ibidem, str. 238. 335

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

Tabela 9. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Radovii u periodu od 1879. do 1991. godine. Broj Nacionalnost Domainstva Broj Godina stanovnika Indeks kua rasta popisa prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 100 171 24 1879. 171 100 216 29 1885. 216 119 126,3 34 226 36 6,6 1895. 226 122 132,2 268 37 7,2 1910. 268 142 156,7 46 233 46 5,0 1921. 233 118 136,3 67 6,3 1948. 424 213 248,0 71 6,6 1953. 469 238 274,3 415 2 6,6 18 70 1961. 465 243 271,9 530 84 6,3 1971. 530 268 309,9 81 610 5,9 1981. 610 305 356,7 105 103 568 1991. 643 334 376,0 65 139 125 5 Izvor:Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

U periodu od 1879. do 1991. godine stanovnitvo Radovia ukupno je poraslo za 276 %, to je znatno vie od ukupnog rasta stanovnitva na podruju opine Srebrenica u istom periodu. Naselje je bilo nastanjeno bonjakim stanovnitvom, a kasnije, tj. 1961. i 1991. godine, dio stanovnitva ovog naselja izjanjava se kao Romi. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava Radovia poveao se za 268%, a prosjena veliina domainstava smanjila se sa 6,6 lanova (1895.) na 5,0 lanova (1991. g.). Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se 5,8 puta.

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Radovii privredno aktivna bila je 231 osoba, meu kojima je najvei broj bio aktivan u poljoprivredi - 98 osoba (42,4% od ukupnog aktivnog stanovnitva), zatim u industriji i rudarstvu - 35 osoba, kao i graevinarstvu - 13 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo zanatstvom - 7 osoba, obrazovanjem, saobraajem i ugostiteljstvom - po 4 osobe, trgovinom i komunalnim djelatnostima - po 2 osobe, a umarskom djelatnou bavila se jedna osoba. Kod 61 osobe iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost.76

76 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 336

D r.sc. SALIH K U L E N 0V 1C i dr. B oniako-m u slim an ske fam ilije O sata. nekad i dan as

Proces opismenjavanja stanovnitva Radovia u socijalistikoj Jugoslaviji zapoeo je 1946. godine kada je u Kmjiima obnovljen rad nie osnovne kole. Prema rezultatima popisa stanovnitva iz 1953. godine u ovom naselju je bilo 20% pismenog u ukupnom stanovnitvu, a u 1991. godini se udio pismenog u ukupnom stanovnitvu znatno poveao i iznosio je 84,9%. Osnovno obrazovanje zavrilo je 158 osoba (50 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrilo zavrile su 43 osobe (5 osoba enskog spola), a vie obrazovanje zavrile su 3 osobe, meu kojima su 2 osobe enskog spola. Kod 11 osoba ovog naselja nije bila poznata kolska sprema (4 osobe enskog spola).77 Djeca kolskog uzrasta pohaala su osnovnu kolu u Kmjiima. Do 1993. godine u ovom naselju je bila damija u kojoj su stanovnici islamske vjeroispovijesti iz ovog naselja izvravali svoje vjerske obaveze. Do kraja 2005. godine u Radovie se vratilo 13 domainstava sa ukupno 17 lanova, a obnovljeno je 26 kua. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 43 osobe. U zaseoku Jezero obnovljena je niskonaponska elektromrea.78 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ivi 106 porodica sa ukupno 276 lanova protjeranih iz naselja Radovii. Na podruju Tuzlanskog kantona ivi 76 porodica sa ukupno 205 lanova, na podruju Kantona Sarajevo ivi 27 porodica sa ukupno 66 lanova, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona ive tri porodice sa ukupno 5 lanova79 {Sulji, 2006: 303). 2.9.3. Bonjake familije naselja Radovia

Na podruju naselja Radovii ivjelo je ukupno 20 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 110 domainstava koja su ukupno imala 560 lanova. To su sljedee familije: Abdurahmanovii, Alii, Aljii, Avdii, Begii, Frina, Gurdi, Halilovii, Hodii, Ibievii, Jahii, Muhii, Mujinovii, Mustafii, Nukii, Pudilovii, Ramii, Selimovii, Suljanovii i abanovii.80 Veina familija naselja Radovii potomci su prognanih Bonjaka iz Kneevine Srbije tokom 18. i 19. stoljea.

77 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 78 Sluba za povratak optine Srebrenica, 2006. 79 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 80 U zaseocima Jezero i Ljutovo ivjele su 3 romske familije: Feratovii, Halilovii i Muratovii, koje su imale ukupno 64 lana, a koje su se do popisa stanovnitva 1991. godine izjanjavale kao Muslimani, u smislu narodnosti. 337

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Radovii. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijeno je 20 osoba, prosjene starosti 29,5 godina, meu kojima 3 ene i 4 maloljetne osobe. Iza ubijenih, oenjenih mukaraca, ostalo je 10 hudovica i 28-ero djece, prosjene starosti 9,5 godina. U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijeno je 111 osobe mukog spola, prosjene starosti 38,6 godine, meu kojima i 5 maloljetnih osoba. Iza ubijenih ostalo je 70 hudovica i 84-ero djece siroadi, prosjene starosti 9,5 godina, meu kojima i 44-ero djece mlae od 11 godina. 2.10. Raenovii

2.10.1. Ope geografske karakteristike Seosko naselje Raenovii smjeteno je u junom dijelu opine Srebrenica, a nalazi se jugoistono od grada Srebrenice od kojeg je udaljeno oko 29 kilometara. Vei dio ovog naselja smjeten je u priobalnom dijelu jezera Peruac, odnosno na jugozapadnoj padini planinske kose koja se prua pravcem sjever-jug. Manji dio ovog naselja, zaseok Karino Brdo, lei na jugozapadnoj padini planinskog vrha Karan - gaj (788 m.n.v.), po emu je ovaj zaseok i dobio ime. Priobalni dio ovog naselja, tj. Raenovii i Sjedae, nalazi se izmeu 300 i 400 metara nadmorske visine, a manji dio ovog naselja, zaseok Karino Brdo, nalazi se na oko 700 metara nadmorske visine. Naselje je razbijenog tipa sa sljedeim zaseocima: Karino Brdo, Raenovii i Sjedae.81 Povrina katastarske opine Raenovii iznosi oko 4,3 km2, a od te povrine 43,2% je privatno vlasnitvo. Poljoprivredno zemljite zahvata 56%, a obradivo 34% od ukupne povrine katastarske opine. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 120 stan./km , to je znatno vie od prosjene gustine naseljenosti opine Srebrenica82 {Sulji, 2006: 303-4). Dijelovi ovog naselja bili su naseljeni poetkom 17. vijeka, to se moe vidjeti iz opirnih turskih deftera.83

8 1 Sistematski spisak naselja i dijelova naselja BiH. Stanje 1.1. 1991., str. 203. 82 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 83 U Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine spominje se selo Sedae (dananje Sjedae) u kojemu je ivjelo 7 muslimana sa batinom, od kojih je jedan bio neoenjen u vrijeme popisa, kao i jedan nemusliman. Ukupan prihod ovog sela iznosio je 1000 aki. U selu su bila 3 vinograda i 1 skela na rijeci Drini, koja je pripadala Osatu. Vidi: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, ibidem, str. 604. 338

D r.sc. SA LIH K U L E N O V I i dr. - B onjako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . n ek a d i dan as

2.10.2. Antropogeografski razvoj Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Raenovii u periodu od 1879. do 1991. godine prikazanje u tabeli br. 10.

Tabela 10. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju u Raenovii periodu od 1879. do 1991. godine_______ Broj Nacionalnost Broj Domainstva Godina stanovnika Indeks kua popisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 1879. 229 117 100 229 35 1885. 218 114 95,2 218 34 I 1895. 228 115 99,6 41 227 51 4,5 1910. 210 115 91,7 210 41 38 5,5 1921. 143 64 62,4 143 31 4,6 1948. 252 133 110,0 43 5,9 1953. 250 135 109,2 41 6,0 1961. 292 157 127,5 290 2 56 5,2 1971. 360 176 157,2 1 358 1 67 67 5,4 1981. 411 223 179,5 399 1 11 85 82 5 1991. 510 277 222,7 510 112 109 4,7 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Rast stanovnitva Raenovia u periodu od 1879. do 1991. godine iznosio je 122,7% i bio je manji od ukupnog rasta stanovnitva na podruju opine Srebrenica u istom periodu. Veinsko stanovnitvo ovog naselja bilo je bonjako. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 114%, a prosjena veliina domainstava u navedenom periodu neznatno se poveala, tj. sa 4,5 lanova (u 1895. g.) na 4,7 lanova (u 1991. g.). Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se 3,2 puta (Sulji, 2006: 305).

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Raenovii privredno aktivne su bile 153 osobe, meu kojima je najvei broj bio aktivan u graevinarstvu - 77 osobe, zatim u poljoprivredi 18 osoba (11,8% od ukupnog aktivnog stanovnitva), kao i u industriji i rudarstvu - 16 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo se trgovinom - 5 osoba, vodoprivredom, zanatstvom i
339

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S1MPOZ1JUMA

obrazovanjem - po 2 osobe, saobraajem, finasijama i zdravstvom - po 1 osoba, a kod 28 aktivnih osoba iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost.84 Proces opismenjavanja stanovnitva Raenovia zapoeo je 30-ih godina 20. vijeka, tj. 1932. godine kada je u urevcu (zaselak Osatice) poela sa radom osnovna kola. kola je ponovo zapoela sa radom krajem 1945. godine. Prema popisu stanovnitva iz 1953. godine u Raenoviima je bilo 25% pismenog u ukupnom stanovnitvu.85 Do 1991. godine udio pismenog u ukupnom stanovnitvu ovog naselja poveao se vie od 3 puta i iznosio je 90,4%. Osnovno obrazovanje zavrilo je 156 osoba (61 osoba enskog spola) i srednje obrazovanje zavrilo je 45 osoba (4 osobe enskog spola). Kod 12 osoba (3 osobe enskog spola) nije bila poznata kolska sprema.86 Do agresije na dravu Bosnu i Hercegovinu 1992. godine djeca kolskog uzrasta pohaala su osnovnu kolu u Osatici. Stanovnitvo islamske vjeroispovijesti moglo je izvravati svoje vjerske obaveze, prije svega zajednike, u damiji u Osatici. Do kraja 2005. godine na podruje Raenovia vratilo se 26 domainstava sa ukupno 49 lanova, a obnovljeno je 26 kua. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 43 osobe. U Raenoviima i Sjedaama obnovljena niskonaponska elektromrea.87 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ivi 75 porodica sa ukupno 208 lanova koje je srpski agresor protjerao u periodu od 1992. do 1995. godine iz naselja Raenovii. Na podruju Tuzlanskog kantona ivi 39 porodica sa ukupno 106 lanova, na podruju Kantona Sarajevo ivi 31 porodica sa ukupno 80 lanova, a na podruju Zeniko-Dobojskog kantona ivi 5 porodica sa ukupno 22 lana88 (Sulji, 2006: 305-6).

84 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 85 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 86 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 87 U Raenovie se vratilo 8 samakih domainstava, a obnovljene su samo 2 kue. U zaseok Sjedae vratilo se 15 domainstava sa ukupno 35 lanova, a obnovljeno je 14 kua. U zaseok Karino Brdo vratila su se 3 domainstva sa 6 lanova, a obnovljene su 2 kue. Izvor: Sluba za povratak optine Srebrenica, 2006. 88 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 340

D r.sc. SA LIH K U L E N O V I i dr. - B on iako -m u slim a n sk efa m ilije O sa ta . n ek a d i dan as

2.10.3. Bonjake familije naselja Raenovii Na podruju naselja Raenovii ivjelo je ukupno 11 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 109 domainstava koja su imala ukupno 510 lanova. To su sljedee familije: Al ii. Avdii, Beganovii, Delii, Hasanovii, Ibrahimovii, Jaarevii, Mehanovii, Omerovii, Sulejmanovii i Zilii. Veina familija naselja Raenovii porijeklom su iz Srbije. To se pouzdano moe tvrditi za familije Ali, Avdi, Deli i Ibrahimovi. Ve smo ranije naveli da Pavlovi (Pavlovi, 19309 u svom radu Sokolska nahija... esto navodi da su se prognani muslimani iz Bajine Bate i Uica naseljavali, uglavnom, u naselja na podruju Osata, uz Drinu. Mehanovii i Jaarevii su iz Gladovia, a daljnje porijeklo Jaarevia je iz Podeplja, opina Han Pijesak. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Raenovii. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijeno je 11 osoba, prosjene starosti 27,2 godine, meu kojima i 4-ero maloljetne djece, odnosno dva djeteta enskog spola; 12-godinje i 6-godinje dijete. Iza ubijenih mukaraca ostale su 4 hudovice i 4-ero djece siroadi, prosjene starosti 14,0 godina. U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijeno je 75 osoba, meu kojima dvije ene i 4 maloljetne osobe, prosjene starosti 39,5 godina. Iza ubijenih ostalo je 57 hudovica i 74-ero djece siroadi, prosjene starosti 8,0 godina. 2.11. Sulice

2.11.1. Ope geografske karakteristike Ovo seosko naselje smjeteno je u jugoistonom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 25 kilometara (3,5 km od Kragljivode). U topografskom pogledu naselje je situirano u gornjem i srednjem, desnom dijelu sliva Toplike rijeke. Dijelovi naselja smjeteni su na istonim i junim padinama izduene planinske kose (povijarac) Vijenac, izmeu 500 i 700 metara nadmorske visine. Oblik naselja prilagoen je orografiji terena, odnosno naselje je izdueno u pravcu sjever-jug. Naselje je razbijenog tipa, a inili su ga sljedei zaseoci: Knezovi, Milievii, Poljak, Sarvani, Stop i Sulice.89 Povrina katastarske opine
89 Sistematski spisak naseljenih mjesta BiH, 1991. 341

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Sulice iznosi oko 6,7 km2, a od te povrine 77,2% je privatno vlasnitvo. Poljoprivredno zemljite ini 56%, a obradivo 46,3% od ukupne povrine katastarske opine. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 106,3 stan./km2, to je znatno vie od prosjene gustine naseljenosti opine Srebrenica90 (Sulji, 2006: 310). Podruje ovog naselja bilo je naseljeno u kasnom srednjem vijeku, to potvruju srednjevjekovne nekropole steaka.9 1 2.11.2. Antropogeografski razvoj Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Sulice u periodu od 1879. do 1991. godine prikazan je u tabeli br. 11. Tabela 11. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Sulice u periodu od 1879. do 1991. godine_________ Broj Nacionalnost Domainstva Broj Godina stanovnika Indeks kuarasta popisa prosjena Bonjaci Srbi Ostali stanova broj svega muki veliina 221 36 1879. 221 110 100 277 7 51 1885. 284 144 128,5 252 66 64 1895. 259 134 117,2 7 4,0 64 295 8 67 1910. 303 162 137,1 4,7 27 49 1921. 259 138 117,2 229 3 5,3 5,2 1948. 371 167 167,9 71 81 5,5 1953. 445 202 201,4 2 484 91 5,6 1961. 509 250 230,3 23 96 564 3 2 96 5,9 1971. 569 293 257,5 732 2 127 127 5,8 1981. 734 378 332,1 2 148 147 4,8 1991. 712 363 322,2 710 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Ukupno kretanje stanovnitva Sulica u periodu od 1879. do 1991. godine bilo je pozitivno, a ukupni rast u navedenom periodu iznosio je 222%. Najvei rast zabiljeen je u periodu od 1879. do 1981. godine (232%), a poslije tog dolazi do

90 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 9 1 U selu Sulice nalaze se dvije srednjevjekovne nekropole sa stecima. Na lokalitetu Kamenje nalazi se nekropola sa 21 stekom (15 sanduka i 6 sljemenjaka), a na lokalitetu Vitez nalazi se nekropola sa 6 steaka (sljemenjaka). U zaseoku Poljak, lokalitet Gaj, nalazi se nekropola sa 44 steka (3 ploe, 12 sanduka i 29 sljemenjaka). U zaseoku Stop, lokalitet Kosa, nalazi se nekropola sa 13 steaka, u obliku sanduka. Belagi, S.: Steci, ibidem, str. 238. 342

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . n ekad i dan as

smanjenja ukupnog broja stanovnika. Naselje je bilo multietniko, a veinsko stanovnitvo bilo je bonjako. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 129,7%, a prosjena veliina domainstava neznatno se poveala, tj. sa 4,0 lana (u 1895. g.) na 4,8 lanova (u 1991. g.). Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se 4 puta (Sulji, 2006: 311).

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Sulice privredno aktivne bilo je 167 osoba, meu kojima je najvei broj bio aktivan u graevinarstvu - 70 osoba, zatim u poljoprivredi - 47 osoba (28,1% od ukupnog aktivnog stanovnitva), kao i u industriji i rudarstvu - 27 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo ovog naselja bavilo se trgovinom - 3 osobe, ugostiteljstvom i finansijama po 2 osobe, umarstvom, stambenom, zdravstvenom i drutvenom djelatnou bavile su se po jedna osoba iz Sulica.92 Organizovani proces opismenjavanja stanovnitva Sulica zapoeo je poslije Drugog svjetskog rata. Poetkom druge polovine 20. vijeka, tj. 1953. godine je u ovom naselju bilo samo 15% pismenog u ukupnom stanovnitvu.
Q1

Nepune etiri

decenije kasnije, tj. 1991. godine se udio pismenog u ukupnom stanovnitvu poveao vie od 5 puta i iznosio je 86,2%. Osnovno obrazovanje zavrile su 182 osobe (73 osobe enskog spola), srednje obrazovanje zavrile su 62 osobe (8 osoba enskog spola), vie obrazovanje zavrile su 2 osobe mukog spola i visoko obrazovanje zavrile su 3 osobe (1 osoba enskog spola). Kod 21 osobe (9 osoba enskog spola) nije bila poznata kolska sprema.94 Djeca kolskog uzrasta pohaala su etverogodinju osnovnu kolu na podruju naselja Beirevii, a vie razrede osnovne kole (V-VIII razreda) pohaala su u Osatici. Nije nam poznato u kojoj su damiji (vjerovatno Osatica) stanovnici islamske vjeroispovijesti iz ovog naselja obavljali vjerske dunosti. Do kraja 2005. godine na podruje naselja Sulice vratilo se 14 domainstava sa ukupno 29 lanova, a obnovljeno je 12 kua. Za povratak u 2006. godini prijavile su se 54 osobe.95
92 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 93 Popis 1953., knjiga XIV., str. 457. 94 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 95 Sluba za povratak optine Srebrenica, 2006. 343

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ivi 118 porodica sa ukupno 332 lana koje je srpski agresor protjerao 1993. godine iz naselja Sulice. Na podruju Tuzlanskog kantona ivi 76 porodica sa ukupno 215 lanova, na podruju Kantona Sarajevo ivi 38 porodica sa ukupno 100 lanova, a na podruju ZenikoDobojskog kantona ive etiri porodice sa ukupno 17 lanova96 {Sulji, 2006: 312). 2.11.3. Bonjake familije naselja Sulice Na podruju naselja Sulice ivjelo je 27 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 147 domainstava koja su imala ukupno 712 lanova. To su sljedee familije: Abdurahmanovi, Ali, Aljkanovi, Avdi, Bajramovi, Bekti, Dudi, Fejzi, Halilovi, Hasanovi, Haski, Jusi, Kandetovi, Leme, Mai, Mehanovi, Mehmedovi, Muharemovi, Mustafi, Nuhanovi, Nuki, Osmanovi, Pejmanovi, Sahadi, Selimovi, Sulji i Spijodi. Veina familija naselja Sulice porijeklom su iz Srbije. To se pouzdano moe tvrditi za familije Ali i Avdi, Ve smo ranije naveli da Pavlovi (Pavlovi, 1930j u svom radu Sokolska nahija...u esto navodi da su se prognani muslimani iz Bajine Bate i Uica naseljavali, uglavnom, u naselja na podruju Osata, uz Drinu. Pored ranije navedenih naselja to se posebno odnosi na naselje Sulice jer je u neposrednoj blizini rijeke Drine. Dudii i Maii su iz Osmaa. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Sulice. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijeno je 20 osoba, prosjene starosti 40,6 godina, meu kojima su i 4 starije ene. Iza ubijenih mukaraca ostalo je 10 hudovica i 25-ero siroadi, prosjene starosti 8,9 godina. U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijene su 123 osobe, prosjene starosti 35,5 godina, meu kojima dvije osobe enskog spola - jedna maloljetna, kao i 8 djeaka. Iza ubijenih, oenjenih mukaraca, ostale su 84 hudovice i 118 djece siroadi, prosjene starosti 8,8 godina; vie od 72 djeteta siroeta bilo je mlae od 11 godina.

96 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 344

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - B osniako-m u slim an ske fam ilije O sata. n ekad i dan as

2.12.

Tokoljak

2.12.1. Ope geografske karakteristike Naselje Tokoljak smjeteno je u jugoistonom dijelu opine Srebrenica. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 28 kilometara (6 km od Kragljivode). Topografski smjetaj ovog naselja situiran je u srednjem, lijevom dijelu sliva Tokoljake rijeke, odnosno naselje se nalazi na junoj padini Tokoljakog brda (1023 m.n.v.). Dijelovi ovog naselja bili su razmjeteni izmeu 700 i 850 metara nadmorske visine. Naselje je razbijenog tipa, a sastoji se iz dva zaseoka: Rulovci i Tokoljak.97 Povrina katastarske opine Tokoljak iznosi oko 3,8 km2, a od te povrine 68,2% pripada privatnom vlasnitvu. Poljoprivredno zemljite zahvata 77%, a obradivo 61% od ukupne povrine katastarske opine. Opa gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 148 stan./km , to je znatno vie od prosjene gustine naseljenosti opine Srebrenica98 {Sulji, 2006: 313). 2.12.2. Antropogeografski razvoj Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Tokoljak u periodu od 1879. do 1991. godine prikazanje u tabeli br. 12. Tabela 12. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u naselju Tokoljak u periodu od 1879. do 1991. godine Broj Nacionalnost Broj Domainstva Godina stanovnika Indeks kua popisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 1879. 252 124 12 35 100 240 1885. 290 155 115,1 290 43 1895. 270 152 107,1 270 47 49 5,5 1910. 296 147 117,5 44 296 53 6,7 1921. 288 144 114,3 288 51 5,6 1948. 442 222 175,4 65 6,8 1953. 492 253 195,2 71 6,9 1961. 486 255 192,9 16 467 3 72 6,8 1971. 519 290 206,0 515 4 78 78 6,7 1981. 568 304 225,4 554 12 2 98 85 6,7 1991. 567 292 225,0 558 9 104 96 5,9 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

97 Sistematski spisak naseljenih mjesta BiH, 1991. 98 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 345

ZBO R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

U periodu od 1879. do 1991. godine stanovnitvo ovog naselja ukupno je poraslo za 125%, to je neznatno manje od ukupnog rasta stanovnitva na podruju opine Srebrenica u istom periodu. Naselje je bilo bonjako. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 96%, a prosjena veliina domainstava neznatno se poveala, tj. sa 5,5 lanova (1895.) na 5,9 lanova (1991. g.). Broj kua (stanova) od 1879. do 1991. godine poveao se tri puta. (> Sulji, 2006: 314).

Privreivanje stanovnitva 1991. U naselju Tokoljak privredno su bile aktivne 153 osobe, meu kojima je najvei broj bio aktivan u poljoprivredi - 59 osoba (38,6% od ukupnog aktivnog stanovnitva), zatim u industriji i rudarstvu 38 osoba, kao i u obrazovanju - 8 osoba. Ostalo aktivno stanovnitvo privreivalo je iz graevinarstva - 3 osobe, zatim iz umarstva, trgovine, ugostiteljstva i SlZ-a po 2 osobe i po jedna osoba privreivala je iz zanatske, odnosno komunalne djelatnosti. Kod 35 privredno aktivnih osoba iz ovog naselja nije bila poznata pretena djelatnost privreivanja." Proces opismenjvanja stanovnitva Tokoljaka zapoeo je 30-ih godina 20. vijeka, odnosno 1931. godine, kada je u Kmjiima sa radom poela osnovna kola. Sa ponovnim radom kola u Kmjiima poela je 1946. godine. Prema popisu stanovnitva 1953. godine u Tokoljacima je bilo 23,6% pismenog u ukupnom stanovnitvu, a 1991. godine taj se udio poveao na 89,9% pismenog u ukupnom stanovnitvu. Osnovno obrazovanje zavrilo je 129 osoba (41 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrile su 63 osobe (15 osoba enskog spola), vie obrazovanje zavrilo je 5 osoba (1 osoba enskog spola) i visoko obrazovanje zavrile su 4 osobe mukog spola. Kod 23 osobe (12 osoba enskog spola) nije bila poznata kolska sprema.100 Djeca kolskog uzrasta iz Tokoljaka pohaala su osnovnu kolu u Kmjiima. U kolskoj 1991/92. godini ovu koluje pohaalo ukupno 258 uenika.10 1 U ovom naselju bile su dvije damije, od kojih jedna starija, koje su Srbi poruili u martu 1993. godine.102

99 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 100 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 1 0 1 Odjeljenje za privredu i drutvene djelatnosti, Optina Srebrenica, 2006. 1 02 Omerdi, M.: Prilozi prouavanja genocida nad Bonjacima (1992-1995.), ibidem, str. 133. 346

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta , n ekad i dan as

Do kraja 2005. godine na podruje naselja Tokoljak vratilo se 11 domainstava sa ukupno 29 lanova, a obnovljeno je 13 kua. Za povratak u 2006. godini prijavilo se 59 osoba.103 Na podruju Federacije Bosne i Hercegovine ive 104 porodice sa ukupno 284 lana koje je srpski agresor protjerao 1993. godine iz naselja Tokoljak. Na podruju Tuzlanskog kantona ive 72 porodice sa ukupno 205 lanova, na podruju Kantona Sarajevo ivi 29 porodica sa ukupno 74 lana, a na podruju ZenikoDobojskog kantona ive tri domainstva sa ukupno 5 lanova (1 trolana porodica i 2 samaka domainstva)104 {Sulji, 2006: 315). 2.12.3. Bonjake familije naselja Tokoljak Na podruju naselja Tokoljak ivjelo je 14 bonjakih familija koje su bile rasporeene u 96 domainstava koja su imala ukupno 567 lanova. To su sljedee familije: Civi, Deli, Dananovi, Hasanovi, Imirovi, Kadri, Mustafi, Osmanovi, Salihovi, Salimovi, Salki, Selimovi, Smaji i Smajlovi. Veina familija iz naselja Tokoljak daljnjeg je porijekla iz Srbije, uglavnom iz okoline Bajine Bate i Uica. Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Tokoljak. Tokom agresije na RBiH, 1992.-1995. godine, ubijeno je 26 osoba, prosjene starosti 41,5 godina, meu kojima je i 6 ena. Iza ubijenih mukaraca ostalo je 9 hudovica i 18-ero djece siroadi, prosjene starosti 12,4 godine. U toku genocida u tzv. UN zatienoj zoni Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijeno je 112 osoba mukog spola, prosjene starosti 40,5 godina, meu kojima i 6 maloljetnika. Iza ubijenih, oenjenih mukaraca, ostalo je 76 hudovica i 90-ero djece siroadi, prosjene starosti 9,4 godine; vie od 50-ero djece siroadi bilo je mlae od 11 godina.

103 Sluba za povratak optine Srebrenica, 2006. 104 Baza FMROI, Sarajevo, 2005. 347

Z B O R N IK R A D O VA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

2.13.

Urisii

2.13.1. Ope geografske karakteristike Naselje Urisii smjeteno je u junom dijelu opine Srebrenica, nedaleko od vodne akumulacije jezera Peruac na rijeci Drini. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 27 kilometara. Glavni dio ovog naselja, topografski gledano, smjeten je u donjem dijelu istone padine gorske kose Glize, odnosno na pedimentima ove gore (oko 420 m.n.v.). S obzirom da se radi o naselju razbijenog tipa u iji sastav ulaze i zaseoci ili dijelovi naselja: Porobii (450 m.n.v.), Mujii (620 m.n.v.) i Greben (720 m.n.v.), moemo konstatirati d aje ovo naselje, u odnosu na hipsometrijske i orografske karakteristike - brdsko-planinskog tipa. Relativna visina izmeu najniih i najviih dijelova naselja kree se izmeu 170 i 270 metara. Povrina katastarske opine Urisii iznosi oko 2,9 km2, a od toga je 74,4% privatno vlasnitvo. Poljoprivredno zemljite zahvata 59%, a obradivo 46,7% od ukupne povrine katastarske opine. Gustina naseljenosti na podruju katastarske opine Urisii iznosila je u 1991. godini 115 stan./ km2, to je iznad opinskog prosjeka105 (Sulji, 2006: 317-8). U ovom se naselju nalaze nekropole vie od 200 steaka106 (u blizini naselja Urisii i zaseoku Greben) koje su nastale u srednjem vijeku, najkasnije u 15 stoljeu, iz ega moemo zakljuiti da je podruje ovog naselja bilo nastanjeno u srednjem vijeku, ili jo i prije. Vea nekropola (preko 100 steaka) nalazi se u dolini Rijeke na njenoj lijevoj obali. U blizini te nekropole steaka smjeteno je lokalno seosko muslimansko groblje. Pojedini ouvani nadgrobni spomenici potiu jo iz 16 vijeka. To nam svakako govori d a je tu ivjelo bonjako stanovnitvo koje je pripadalo Bosanskoj crkvi (Bogumilima), a koje je ve na poetku osmanske okupacije BiH prihvatilo vjeru osvajaa - islam. Druga nekropola (79 steaka) nalazi se sjeveroistono od Urisia u zaseoku Greben. (Sulji, 2006: 319). 2.13.2. Antropogeografski razvoj Ukupan rast stanovnitva, kua i domainstava u naselju Urisii u periodu od 1879. do 1991. godine prikazanje u tabeli br. 13.

105 FAOprojekat, opina Srebrenica, 2004. 106 Dio steaka u selu Urisii koji se nalaze neposredno uz lokalni vodotok Rijeka - nisu evidentirani u djelu . Belagia.: Steci - kataloko topografski pregled.. Najei oblik steka je ploa i sanduk, rijedak je sarkofag i obelisk. 348

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . n ekad i dan as

Tabela 13. Kretanje broja stanovnika, domainstava i kua (stanova) u Broj Nacionalnost Domainstva Broj Godina stanovnika Indeks kuapopisa rasta prosjena svega muki Bonjaci Srbi Ostali stanova broj veliina 1879. 156 85 100 156 24 1885. 175 86 112,2 175 31 23 1895. 145 72 92,9 29 5,0 145 121 1910. 72 77,6 121 26 24 5,0 54 22 1921. 105 67,3 105 4,8 94 1948. 185 118,6 31 6,0 . 31 6,6 1953. 206 104 132,1 224 1 1961. 226 119 144,9 1 39 5,8 1971. 253 141 162,2 252 1 42 42 6,0 1981. 297 166 190,4 6 291 60 56 5,3 1 62 1991. 327 185 209,6 326 71 5,3 Izvor: Popisi stanovnitva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
-

Stanovnitvo naselja Urisii u periodu od 1879. do 1991. godine je ukupno poraslo za 109%, to je manje od ukupnog rasta stanovnitva na podruju opine Srebrenica. Naselje je bilo bonjako. U periodu od 1895. do 1991. godine broj domainstava ovog naselja poveao se za 114 %, a prosjena veliina domainstava neznatno se poveala, tj. sa 5,0 lanova (u 1895. g.) na 5,3 lana (u 1991. g.). Ukupan broju kua (stanova) u periodu od 1879. do 1991. godine, poveao se za 195,8 %, tj. gotovo 3 puta (Sulji, 2006: 319).

Privreivanje stanovnitva 1991. Od ukupno 71. privredno aktivne osobe, poljoprivredom su se bavile 23 osobe, ili 32,4% od ukupnog aktivnog stanovnitva Urisia. Ostalo aktivno stanovnitvo bilo je uposleno u sljedeim djelatnostima: graevinarstvo 29 osoba, industrija i rudarstvo - 11 osoba, umarstvo 5 osoba, saobraaj - 1 osoba i trgovina, takoe 1 osoba. Kod jedne privredno aktivne osobe iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost107 (Sulji: 2008: 164). Proces organizovanog opismenjavanja stanovnitva Urisia zapoeo je 30-ih godina 20. vijeka, tanije 1932. godine kada je u susjednom selu (Meama) otvorena etverorazredna osnovna kola. kola nije radila za vrijeme Drugog svjetskog, ali je sa radom zapoela 1946. godine. Sredinom 50-ih godina 20. vijeka,
107 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 349

ZB O R N IK R AD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

tj. 1953. godine je u ovom naselju bilo 30% pismenog u ukupnom stanovnitvu.

1GR

Nepune etiri decenije kasnije, tj. 1991. godine, u ovom je naselju bilo 87,8% pismenih u ukupnom stanovnitvu. Osnovno obrazovanje zavrilo je 56 osoba (12 osoba enskog spola), srednje obrazovanje zavrilo je 18 osoba - sve mukarci, a kod 9 osoba (6 osoba enskog spola) iz ovog naselja nije bila poznata kolska sprema. 109 Djeca kolskog uzrasta iz Urisia pohaala su etverogodinju osnovnu kolu u Radoeviima, a vie razrede osnovne kole (V-VIII razreda) pohaala su u Osatici. Pripadnici islamske vjeroispovijesti iz ovog naselja obavljali su svoje vjerske dunosti (duma i bajram namaz) u Klotjevakoj damiji. U naselju Urisii bila je 71 kua (popis iz 1991. g.) i sve su u potpunosti devastirane ili unitene. U periodu od 2002. do 2005 godine uz pomo vlade Federacije BiH, kao i nekih nevladinih organizacija, obnovljeno je 19 kua. Do agresije na RBiH u naselju su ivjela 62 domainstva, odnosno 327 stanovnika. Do 2005. godine u naselje se vratilo 14 domainstava sa ukupno 40 lanova. Prema istraivanju koje smo obavili na terenu u 2005. godini - 69 stanovnika ovog naselja ivi izvan teritorije BiH. Najvei broj migranata ivi u Americi - 52 osobe, zatim u Austriji, Holandiji i Njemakoj po 4 osobe, u Kanadi i Danskoj po 1 osoba, a 3 osobe ive u ostalim evropskim zemljama. Dio stanovnitva ovog naselja danas ivi na podruju opina u Federaciji BiH. Prema podacima Federalnog ministarstva raseljenih lica i osoba, 30 domainstava sa ukupno 100 lanova ivi na podruju Federacije BiH.110 Najvei broj raseljenih osoba iz Urisia ivi na podruju opina Tuzlanskog kantona - 27 domainstava sa ukupno 88 lanova111 (Sulji, 2006: 321), 2.13.3. Bonjake familije naselja Urisii Na podruju naselja Urisii, prema popisu stanovnitva 1991. godine, ivjelo je ukupno 14 familija koje su bile grupisane u 62 domainstva, meu kojima i 3

1 08 Popis 1953., knjiga XIV., str. 458. 109 Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. 110 Baza FMROl, Sarajevo, 2005. 1 1 1 Prema terenskim istraivanjima, koja smo obavili u ovom naselju u 2005. godini, na podruju opina Federacije BiH ivi oko 70 osoba porijeklom iz ovog naselja. Najvie ih je na podruju Tuzlanskog kantona - oko 60 osoba. 350

D r.sc. SALIH K U L E N O VI i dr. - Bosniako-m u slim an ske fam ilije O sata, n ek a d i da n a s

neporoina (samaka) domainstva. To su sljedee familije: Efendii, Hrustii, Ibievii, Ibrahimovii, Karamehmedovii, Mehmedovii, Memievii, Mujii, Mujii, Porobii, Sinanovii, Siruii, Suljii i Zukii.112 Sumarni prikaz rtava agresije i genocida nad Bonjacima naselja Urisii. Tokom agresije na RBiH, u periodu 1992-1993. godine, ubijeno je ukupno 16 osoba iz ovog naselja, prosjene starosti 34,3 godine, meu kojima i tri osobe enskog spola, kao i tri maloljetne osobe. Iza ubijenih, odnosno rtava agresije, ostalo je 7 hudovica i 10. djece siroadi - prosjene starosti 7,0 godina. U toku genocida u tzv. zatienoj zoni UN Srebrenica, jula 1995. godine, ubijeno je ukupno 65 osoba mukog spola iz ovog naselja, prosjene starosti 37,3 godine, meu kojima i 7 maloljetnih osoba - djece. Iza ubijenih, oenjenih mukaraca, ostalo je 40 ena hudovica i 55-ero djece siroadi, prosjene starosti 8,7 godina. Dakle, tokom agresije i genocida ukupno je ubijena 81 osoba iz ovog naselja, ili 25% od ukupnog prijeratnog stanovnitva. 3. Zakljuak Savremene bonjake familije koje su ivjele na podruju Osata u opini Srebrenica, do agresije i genocida 1992-1995. godine, veim dijelom su formirane od potomaka prognanih Bonjaka iz Srbije, s podruja Sokolske i Uike nahije. Ratovi izmeu Osmanskog carstva s jedne i Austro-Ugarskog i Ruskog carstva s druge strane, tokom 18. i 19. stoljea, bili su pogubni za muslimansko stanovnitvo na podruju Bosanskog ejaleta, ali i izvan njega. To se posebno odnosi na bonjako stanovnitvo koje je nastanjivalo podruje zapadne Srbije, ali i ire. Za naa istraivanja posebno su vana protjerivanja Bonjaka s podruja Sokolske, a dijelom i Uike nahije. Pri kraju 18. stoljea Sokolska nahija imama je gotovo 70 naselja, gotovo polovina velikih, u kojima su ivjeli iskljuivo muslimani, odnosno Bonjaci. Veina prognanih muslimana iz naselja koja su bila smjetena u junom dijelu Sokolske nahije nastanila se na podruju osaanskih naselja. Bonjakemuslimanske familije koje su protjerane iz Sokolske nahije, a nastanile su se na podruju Osata potjeu iz sljedeih naselja: Aluge sa Sedaljkom u Hrastitu, Beslovi, Babin, Baevci, Bajina Bata, Beserovina, Bratievii, Crvia, itluk, Dobrotin, Drljae, G. Bukovica, G. Krapina, Gaoi, Kosjerii, Kostojevii, Laze,

112 Detaljnije podatke o porijeklu familija naselja Urisii vidjeti u: Sulji, A.:Neke antropogeografske odlike naselja Urisii, Zbornik radova PMF-a, vol. 4 i 5., Tuzla 2008., str. 165-169. 351

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G S1MPOZ1JUMA

Lepenka, Lonjin, Loznica, Ljetansko, Ljubovida, Neranii, Peruac (Banja), Planina, Plijeskovo, Rogaice, apari, Tutin, Tepavac, Viesava, Vele, Vri uz Lipo vicu, Velika Rijeka, Urovnica i dr. Danas, 2012. godine, na podruju Osata u opini Srebrenica ima manje od 500 stanovnika bonjake nacionalnosti, to je manje od 10% prijeratne bonjake populacije. Takoer, mali je broj prijeratnih familija koje su se vratile na podruje Osata, a uglavnom su to starije osobe enskog spola.

BOSNIAK MUSLIMS FAMILIES OF OSAT - ONCE AND NOWADAYS


Abstract: In this paper results o f anthropgeographical researches o f Bosniak Muslim 's families in the area o f Osat in Srebrenica municipalities are presented. Researchers included 13 Osat 's settlements in which lived more than 6400 persons o f Bosniak nationality until the aggression on Bosnia and Herzegovina, 1992 to 1995 genocide in Srebrenica in July 1995. Researchers are referred to the next settlements: Beirevii, Gladovi, Karaii, Klotijevac, Ljeskovik, Nogaevii, Osatica, Prohii, Radovii, Raenovii, Sulice, Tokoljak and Urisii. Significant number o f Bosniak families in the area o f Srebrenica municipality and unit area o f Osat are origin from West Serbia so they are the ancestry o f Bosniaks that exiled during 19th century. Before the war 1992 to 1995 around 1200 Bosniak's households and more than 100 families lived in the investigated area. During the aggression on the Bosnia and Herzegovina from 1992 to 1995 around 225 persons are killed and around 100 women remained widows and around 200 children remained orphans. During the aggression in July 1995 in the area o f Osat around 1100 persons, mostly man, are killed. Behind them remained over 700 widows and over 1000 orphans. In the after war period a really small number o f Bosniak returned to the pre war residents and significant number o f them moved out o f Bosnia and Herzegovina \s orders, mostly in United States o f America, countries o f Western Europe and Australia.

Key words: Bosniaks, Muslims, Osat, Srebrenica, Podrinje, families, Migration, Persecution, crimes, genocide, war victims, killed, widows and orphans

352

D r.sc. SALIH K U L E N O V I i dr. - B oniako-m u slim an ske fam ilije O sa ta . nek a d i dan as

Literatura i izvori: Izvori 1. Popisi stanovnitva Bosne i Hercegovine od 1879. do 1991. godine. 2. Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. Literatura 1. 2. Adem Handi: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. Alija Sulji: Stanovnitvo i naselja opine Srebrenica.- Antropogeografska monografija, Geografsko drutvo Tuzlanskog kantona i JU Narodna i univerzitetska biblioteka Dervi Sui Tuzla, Tuzla, 2011. Alija Sulji: Neke antropogeografske odlike naselja Urisii, Zbornik radova PMF-a, vol. 4 i 5., Tuzla 2008., str. 165-169. Alija Sulji: Stanovnitvo i naselja opine Srebrenica Univerzitet u Tuzli, 2006. (Doktorska disertacija). Alija Sulji: Demogeografske promjene u opini Srebrenica, Sarajevo, 2003. (Magistarski rad). ore Pejanovi: Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, SANU, Posebna izdanja, knj. CCXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, Nova serija, knj. XII, Beograd, 1955. Evlija elebi: Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. (Prevod i komentar H. abanovi), Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996. Hazim abanovi: Bosanski Paaluk. Postanak i upravna podjela, Nauno drutvo NRBiH, Sarajevo, 1959. Hifzija Suljki: Iseljavanje Muslimana iz Uica u Bosnu 1862. godine, Glasnik Rijaseta IZ SFRJ br. 2, Sarajevo, 1991., str. 161-179. Ljuba Pavlovi: Sokolska nahija. - Ko smo mi Podrinci - nai koreni, Zbornik Srpske kraljevske akademije, Naselja i poreklo stanovnitva4 1 , knjiga 26., Beograd, 1930. (Reprint, 2003.). Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, svezak 1/2, Bonjaki institut Ziirich - Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. aban Hodi: Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u Sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788.-1862. godine. lanci i graa za kulturnu istoriju Istone Bosne, Knjiga II, Zaviajni Muzej u Tuzli, Tuzla, 1958. efik Belagi: Steci. - Kataloko-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

3. 4. 5. 6.

7. 8. 9. 10.

11.

12.

13.

353

M r.sc. N U S R E T K U JR A K O V I - Vakuf A zizija da m iiau P ra iti, B osanskom am cu . B rezovom polili novom.

Mr. Nusret Kujrakovi Medlis Islamske zajednice Gradaac

VAKUF AZIZIJA DAMIJA U ORAJU, BOSANSKOM AMCU, BREZOVOM POLJU NOVOM PO POPISU IZ 1911. GODINE
Saetak: Ovaj uradak obrauje povrine vakufa Azizija damija u Oraju, Bosanskom amcu i Brezovom Polju Novom kod Brkog po popisu iz 1911. godine. Najvei vakuf imala je Azizija u Brezovom Polju Novom (857. 646 m2), zatim Azizija u Oraju (173. 751 m2), a najmanji Azizija u Bosanskom amcu (16. 745 m2). Zbirna ukupna povrina vakufa sve tri spomenute damije iznosi 1. 048. 142 m2 ili preko 104,8 hektara. Prihodi od ovih vakufa bili su glavni izvor fmansiranja trokova organizacije i funkcioniranja vjerskog ivota od plaa vjerskih slubenika do izgradnje, popravka i odravanja damija, mekteba, duana, kua i vakufskog zemljita. Kljune rijei: vakuf, popis, Oraje, Bosanski amac, Brezovo Polje Novo.

1. Uvod Ovaj rad je nastao povodom manifestacije obiljeavanja prisilnog progona muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije 1862. godine, a za potrebe naunog simpozija koji je odran u Oraju od 7-8. septembra 2012. godine. Predmet ovog istraivanja determiniran je samom spomenutom manifestacijom, jer su upravo Oraje, Bosanski amac i Brezovo Polje Novo kod Brkog nastali progonom i doseljavanjem prognanih muslimana iz Srbije. Rad je fokusiran na vjerski ivot doseljenih muslimana, a odnosi se na vakuf Azizija damija u navedenim mjestima po popisu iz 1911. godine. Ostale Azizije damije u Bosni i Hercegovini nisu obuhvaene ovim uratkom. Vakuf je naveden po vrstama vakufskih objekata i kulture vakufskog zemljita. Povrine vakufa date su u kvadratnim metrima. Pitanja kao to su upravljanje vakufom, prihodi i rashodi, vakifi i mutevelije, historijat izgradnje damija i biografije vjerskih slubenika nisu
355

ZB O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

bila predmetom ovog istraivakog projekta.

Takoer, sudbina ovih vakufa u

kasnijem periodu nije tretirana u ovom radu. To su teme za posebnu obradu.

2. Vakuf Azizije damije u Oraju Vakuf Azizije damije u Oraju sastoji se od vakufskih objekata i zemljinih parcela. Od vakufskih objekata evidentirana je jedna damija i etiri kue. Jedna kua je bila namijenjena za stanovanje imama, dok su ostale bile ustvari poslovni prostori koji su izdavani pod kiriju. U jednu kuu bila je smjetena gradska kola, a u drugu pekara. Ostalo vakufsko zemljite bile su oranice, dvorita, bae i mezarja. Procjena vrijednosti i kvalitete ovih vakufa nije razmatrana u ovom istraivanju. Povrine vakufskih objekata i zemljita date su u kvadratnim metrima. To jasno ilustrira sljedea tabela:

Tabela 1: Vakuf Azizije damije u Oraju damija Kue oranice bae Dvorita mezarja ukupno

1.353

1.427

157.770

3.929

952

8.320

173.751

Iz tabele se vidi da da je ukupna povrina vakufa u metrima kvadratnim bila 173.751 m2. Treba konstatirati da su od ovih vakufskih zemljita i poslovnih objekata ubirani znaajni prihodi koji su sluili za pokrivanje svih trokova vjerskog ivota. Prihodi su koriteni za plae imama, hatiba, mujezina, vaiza, muallima i odravanje i popravke damija, mekteba i drugih vakufskih objekata.

3. Vakuf Azizije damije u Brezovom Polju Novom Vakuf Azizije damije u Brezovom Polju Novom sastoji se od vakufskih objekata i zemljinih parcela. Od vakufskih objekata evidentirana je jedna damija, mekteb, tri duana i tri kue. Jedna kua je bila namijenjena za stanovanje imama, dok su ostale bile ustvari poslovni prostori koji su izdavani pod kiriju. Ostalo vakufsko zemljite bile su oranice, panjak, ume, dvorita, bae i mezarja. Procjena vrijednosti i kvalitete ovih vakufa nije razmatrana u ovom istraivanju.
356

M r.sc. N U S R E T K U J R A K O V I - V aku fA ziziia d am iiau P ra iti, B osanskom amcu, B rezovom po liu novom.

Povrine vakufskih objekata i zemljita date su u kvadratnim metrima. To jasno ilustrira sljedea tabela:

Tabela 2: Vakuf Azizije damije u Brezovom polju Novom


damija kua oranica baa gradi lite uma panjak mezarje mekteb ukupno

1.550

2.146

553.260

48.015

730

116.280

1.220

25.185

350

748.736

Navedenim povrinama u tabeli treba prododati i nekadanje kmetsko selite Muhtarevi u povrini od m2. 108.910 m2, koje je prelo u vakuf 1889. godine. Raunajui i ovu povrinu ukupna povrina vakufa ove damije iznosi 857.646 Pozamani prihodi od ovih vakufa koriteni su za plae imama, hatiba, i odravanje i popravke damija, mekteba i drugih mujezina, vaiza, muallima vakufskih objekata.

4. Vakuf Azizije damije u Bosanskom amcu Vakuf Azizije damije u Bosanskom amcu sastoji se od vakufskih objekata i zemljinih parcela. Od vakufskih objekata evidentirana je jedna damija, mekteb, rudija i deset kua. Jedna kua je bila namijenjena za stanovanje imama, dok su ostale bile ustvari poslovni prostori koji su izdavani pod kiriju. Ostalo vakufsko zemljite bila su dvorita, bae i mezarja. Procjena vrijednosti i kvalitete ovih vakufa nije razmatrana u ovom istraivanju. Povrine vakufskih objekata i zemljita date su u kvadratnim metrima. To prikazuje sljedea tabela:
V

Tabela 3: Vakuf Azizije damije u Bosanskom Samcu Damija mekteb rudija kua dvorite baa mezarje ukupno

3.777

125

160

1. 193

2. 300

820

8.370

16. 745

357

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

Navedeni vakufi koji su osiguravali dobre prihode bili su glavni izvor finansiranja svih trokova vjerskog ivota. Prihodi su koriteni za plae imama, hatiba, mujezina, vaiza, muallima drugih vakufskih objekata. i odravanje i popravke damija, mekteba i

5. Rekapitulacija vakufa Azizija damija u navedenim mjestima Nakon prikaza povrina vakufa Azizija damija u Oraju, Bosanskom amcu i Brezovom Polju Novom, slijedi rekapitulacija i zbirna obrada tih vakufskih povrina. Ovakav vid rekapitulacije daje mogunost meusobne komparacije vakufa po razliitim osnovama. Tabelarni zbirni prikaz vakufa Azizija damija izgleda ovako:

Tabela 4: Zbirna tabela vakufa Azizija damija P O D R U J E Vakuf Bosanski Samac


V

Oraje

Damija mekteb rudija kua oranica baa uma dvorite gradilite panjak mezarje kmetsko selite ukupno m2:

3.777 125 160 1.193 0 820 0 2.300 0 0 8.370 0

1.353 0 0 1.427 157.770 3.929 0 952 0 0 8.320 0

Brezovo Polje Novo kod Brkog 1.550 350 0 2.146 553.260 48.015 116.280 0 730 1.220 25.185 108.910

ukupno

6. 680 475 160 4. 766 711.030 52.764 116.280 3. 252 730 1.220 41. 875 108.910

16. 745

173.751

857. 646

1. 048.142

358

M r.sc. N U S R E T K U JR A K O V I - V aku fA ziziia d am iia u P r a ili . B osanskom S am cu , B rezo vo m politi novom .

Na osnove prikazane zbirne tabele moe se osnovano izvesti nekoliko zakljuaka: Ukupna zbirna povrina vakufa ove tri Azizije damije iznosi 1. 048. 142 m2. Daleko najvei vakuf imala je Azizija u Brezovom Polju Novom, zatim u Oraju, a najmanji u Bosanskom amcu. Oranice ine najvei dio vakufa pojedinano i zbirno. Ukupna zbirna povrina oranica iznosi 711. 030 m2. Po veliini povrine vakufa iza oranica slijede ume ija povrina iznosi 116.280 m2. Samo damija u Brezovom Polju Novom posjeduje vakufske umske povrine. Zbirna povrina vakufske zemlje pod baama iznosi 52. 764 m2. Bae su uglavnom bile ljivici ili drugi vonjaci. Znaajnu povrinu u vakufima tretiranih damija ine mezarja, ak 41. 875 m2. Povrine ostalih vakufskih objekata i zemljita su daleko manje, ali ne i beznaajnije s aspekta prihoda, jer se radi o jednom broju poslovnih prostora. 6. Zakljuak Oraje, Bosanski amac i Brezovo Polje Novo kod Brkog formirani se tek prisilnim progonom muslimana raznih nacionalnosti iz Kneevine Srbije 1862. godine. S obzirom na veoma razvijen vjerski ivot u svojim ranijim prebivalitima doseljeni muslimani su lake i efikasnije organizirali vjerski ivot na svojim novim odreditima u Bosni i Hercegovini. Pristupili su izgradnji damija, mekteba, vakufskih poslovnih objekata i uvakufljenju imovine. Tri damije Azizije posjedovale su zbirno preko 104,8 hektara vakufskog zemljita. Prihodi od ovih vakufa poboljali su kvalitet ivotnog standarda i olakali cjelokupno funkcioniranje vjerskog ivota, a, takoer, omoguili privredni i graditeljski razvoj navedenih mjesta.

7. Izvori i literatura Arhiva Medlisa Islamske zajednice Bosanski amac. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Brko. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Oraje. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu. Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, br. 3-4, 2000.
359

O SM A N KA VAZOV1 - Im am i A ziziia da m ija u B osni i H erceg o vin i

Osman Kavazovi

IMAMI AZIZIJA DAMIJA U BOSNI I HERCEGOVINI


to se zapie - ostaje, to se pamti iezne. **

Uvod Sretan sam i zahvalan na ukazanoj asti da prisustvujem i uestvujem na naunom simpozijumu pod nazivom Progon muslimanskog stanovnitva iz Srbije 1862. godine, i datoj prilici da kaem nekoliko rijei na temu Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini. Dozvolite mi da se na poetku ovog izlaganja iskreno zahvalim svima koji su mi nesebino pomogli u istraivanju u vezi sa ovom temom. Posebno se zahvaljujem imamima Azizija damija. Neka je Allahov rahmet na sve one koji su prije mene biljeili i pisali o imamima i Azizijama u Bosni i Hercegovini. Amin, ja Rabbi. Potovani prisutni, u drugoj polovini ove, 2012. godine navrava se 150 godina od surguna progona muslimana Bonjaka iz Srbije 1862. godine iz gradova: Beograd, abac, Uice, Sokol i mnogobrojnih drugih naselja i demata sa desne obale rijeke Drine, koji su protjerani i nastanili se u bosanskim kasabama: Kozluk, Janja, Bijeljina, Brezovo Polje, Oraje (Donja Azizija), Bosanski Samac (Gornja Azizija), Orahova, Bosanska Kostajnica i drugim mjestima. U radu koji je nastao na pomenutu temu i koji ima preko 100 (sto) stranica kucanog teksta formata A4, koristio sam raznu literaturu, i to: oko 30 knjiga, preko 200 asopisa i novina, dokumente (molbe i dekrete) koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i Arhivu BiH, dostupnu, ali oskudnu grau Medlisa, zapisnike damijskih odbora, dematske ljetopise, matine knjige: roenih, vjenanih, umrlih i domovnice, pisma, zatim mnogobrojna kazivanja lanova porodica (hanuma, djece, unuka, brae, sestara i roaka imama), te velikog broja dematlija. Kljune rijei: Azizija, imam, hafiz, ulema, kasaba, progon, Srbija, Brezovo Polje, Oraje, Bosanski amac, Orahova, Bosanska Kostajnica.

1 Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1997. 361

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

IMAMI PROGNANI IZ SRBIJE 1862. GODINE U ovom radu, podatke o prognanim imamima i drugim uenim ljudima iz Srbije 1862. godine, koji su se naselili u Brezovom Polju, Oraju i Bosanskom amcu koristio sam iz separata profesora abana Hodia, rahmetullahi alejhi, pod nazivom Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, dok naalost, nisam uspio doi do podataka o prognanim imamima (ulemi) koji su 1862/63. godine nastanili se u kasabama Orahova i Bosanska Kostajnica. ast mi je to u znak sjeanja na prognane hafize, imame, hatibe, muallime i druge uene ljude toga vremena, na ovom Naunom simpoziju, mogu oivjeti uspomene na njihova imena, posebno na imena imama Azizija damija u Bosni i Hercegovini, jer sudbina prognanih hafiza, imama, hatiba, muallima, muderrisa, kadija, mula, dervia, jednom rijeju uleme (ulema su poznavaoci Allahovog eri'ata; ulema su imami i voe vjere...) u pomenutim gradovima i dematima sudbina je naroda kojem su pripadali.
V

U Brezovo Polje su iz Sapca 1862. godine protjerana dva imama, i to: hafiz Salih, sin Alije i Husejn Hoda, sin Mustafe. U Brezovo Polje je iz Sokola protjeran jedan imam, Ibrahim-efendija, sin Salihov. U Brezovom Polju utoite su nala tri protjerana imama. U Oraje je iz Beograda 1862. godine protjerano osam imama: Osmanefendija, sin hadi Sulejmana, Muhamed-efendija, sin hadi Mehmed-efendije, hadi Ali-efendija, sin Omer-efendije, Murat-efendija, sin Ibrahimagin, hadi Ridalovi Ahmed-efendija, sin Mehmedbegov, Mehmed ali-efendija, sin Ibrahim-Spahijin, Omer-efendija, sin Ibrahim-efendije, hafiz Osman-efendija, sin Beir-efendije. U Oraje je iz apca 1862. godine protjeran jedan imam: Hasan-efendija, sin Mehmed-Eminov. U Oraje su iz Uica 1862. godine protjerana dva imama: Beirevi hafiz Hasan, sin Jusufa, Prci hafiz Hamid, sin hadi Sulejmana. U Oraju - Donjoj Aziziji utoite je nalo jedanaest imama. U amac su iz Uica 1862. godine protjerana esterica imama, i to: hafiz Ali-efendija, sin Ibrahimov, Hasan-efendija, sin hadi Mehmed-efendije, hafiz Mehmed, sin Hasana, hafiz Mehmed, sin hadi Hafiza, Arap Rejhan-efendija, Riza-efendija, sin Abdulaha. U Bosanskom amcu - Gornjoj Aziziji utoite je nalo est imama.
362

O SM A N KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

Ako ovome spisku dodamo i imena ljudi sa titulom MULA to znai: uen ovjek, teolog, kadija u veim gradovima; titula koju je sultan dodjeljivao uenim ljudima kao odlikovanje; titula koja se dodaje ispred imena ovjeka koji je uio vjerske kole, pa makar bio i sa manjom spremom, onda u popisu protjeranih muslimana iz Srbije 1862. godine u Brezovo Polje, Oraje i Bosanski Samac sa titulom mula susreemo 8 (osam) protjeranih muslimana: U Brezovo Polje iz apca 1862. godine sa titulom mula protjerani su: Mula Osman, sin Ahmetov, Mula Sulejman, sin Husejnov. Iz Sokola 1862. godine sa titulom mula protjeran je Mula Husejn, sin Mula Salihov. U Brezovom Polju su sa titulom mula tri uena muslimana nala utoite. U Oraje iz apca 1862. godine sa titulom mula protjerani su: Mula Sadik, sin Mustafin, i Mula Hasib, sin hadi Mehmedov. Iz Uica su 1862. godine sa titulom mula protjerani i u Oraju se nastanili: Hasievi Mula Hasan i erifovi Mula Adem, sin Mustafe. U Oraju - Donjoj Aziziji sa titulom mula etiri su uena muslimana nala utoite. U amac je iz apca 1862. godine sa titulom mula protjeran: Prci Mula Mehmed, sin Sulejmanov. U Bosanskom amcu - Gornjoj Aziziji sa titulom mula jedan musliman je naao utoite. *2 Dakle, za vrijeme progona muslimana 1862. godine iz Srbije, samo u prvom valu 20 imama i 8 uenih ljudi sa titulom mula skupa sa svojim dematlijama protjerani su preko Drine i u novoformiranim kasabama Brezovo Polje, Donja Azizija (Oraje) i Gornja Azizija (Bosanski amac) nastavili da rade u duhu propisa svoje vjere.

Brezovo Polje, Oraje, Bosanski amac, Orahova i Bosanska Kostajnica BREZOVO POLJE Nema pouzdanih podataka o vremenu nastanka naselja Brezovo Polje, ali se pretpostavlja da je nastalo poslije poraza i povlaenja turske vojske iz Maarske, odnosno poslije pada Budima i niza drugih gradova i naselja dolinom rijeka Dunava i Tise 1686. godine. U pisanim dokumentima Brezovo Polje se prvi put

aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne 1958., str. 89-128. 363

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZ1JUM A

spominje 1742. godine. *3 Po predanju mjetana, Brezovo Polje su naselili Bonjaci iz okoline grada Baa, prije potpisivanja Karlovakog mira 1699. godine. Odmah poslije protjerivanja Bonjaka iz Baa i naseljavanja na desnoj obali rijeke Save nastalo je naselje Brezovo Polje. Na blagoj uzviici napravljena je damija. Na osnovu kazivanja mjetana, damiju je sagradio Salih-beg Zaimovi (Altomanovi). Damija je po vakifu (osnivau) dobila ime Salih-begova damija. U narodu je poznatija kao Begova damija. Od 1862. godine u Brezovom Polju egzistiraju dva demata, i to: Brezovo Polje-Atik (demat Begove damije) i Brezovo Polje-Dedid (demat Azizije damije). Protokom vremena nazivi Atik i Dedid u narodu e biti poznatiji kao Staro i Novo - Brezovo Polje. Imami Begove damije u Brezovom Polju-Starom od 20. februara 1899. do 23. januara 1973. godine, bili su: hadi Mula Mujo-efendija abanovi, *4 Jusuf-efendija Raidovi, *5 Numan-efendija Imamovi-Hadiefendi *6 i hafiz Sulejman-efendija Piskavica. *7 Nakon smrti hafiza Sulejman-efendije Piskavice, 23. januara 1973. godine, objedinjeni su demati Begove i Azizije damije u jedan demat - demat Brezovo Polje. Isto tako, svakako, vrijedi zabiljeiti podatak, da mjetani Brezovog PoljaStarog sebe nazivaju Starobavanima, dok protjerane Bonjake iz Srbije 1862. godine iz gradova: abac, Uice i Sokol, koji su naselili Brezovo Polje-Novo, nazivaju Muhadirima. Na drugom kilometru nizvodno od Brezovog Polja, na desnoj obali rijeke Save, nalazi se izvor pitke i hladne vode po kojem je i izletite dobilo naziv Izvorac. Nizvodno etiri kilometra dalje nalaze se ostaci Kule Husejna Nakia, u narodu poznatije pod nazivom Djevojaka kula. *8 Na imanju Hadibrahimovia, istono od harema Dudara nalaze se dva ehidska kabura, koje dematlije zijarete. *9 Vakuf Azizije damije u Brezovom Polju sigurno spada u red najveih vakufa u Bosni i Hercegovini. Na osnovu izvoda iz Gruntovnice i skica iz Katastra

3 Biskup fra Pavao Dragievi (Izvjetaj, 9. srpnja 1742.), L. akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau BiH, Sarajevo, 1979., 307-313., i 575-619., J. Babi, Posavina i upa Poljaci 1991., 25-87; J. Jeleni, Spomenici kulturnog rada (1699.-1835.), 93-94. Internet izdanje, www.zovik.com/povijest_skakava. 4 Arhiv BiH, ZVS-8-36/1899. 5 Arhiv BiH, ZVS . 97 - l2/1906' 6 Enver Mulahalilovi, pismo autoru ovog teksta od 17. marta 1990., Enver Mulahalilovi, Imami i hatibi damije u Gornjem Rahiu, Glasnik VIS, 1982., broj 4., str. 393-417. 7 H. Ramiz Dobraa, Merhum hafiz Sulejman ef. Piskavica, Glasnik, VIS, 1973., broj 9-10., str. 470-471. 8 Osman Kavazovi, Novi i kula Husejna Nakia, Preporod, 1. februar 2005., broj 5/197., str. 35. 9 Osman Kavazovi, Legenda o dva ehidska mezara, Preporod, 1. februar 2004., broj 3/773., str. 37. 364

O SM AN KA V A Z0V1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

Brko od 1888. do 1992. godine jasno se vidi da je Vakuf Azizije damije u Brezovom Polju raspolagao imanjem povrine 904.617 m2 koje se sastoji od oranica, panjaka, vonjaka, uma, ikara, placeva, kuita, gradilita i mezarja, te objekata kao to su: Azizija, mekteb-imamski stan, pet kua, mutvak, han, kolara, tala, mlin, ko, radionica, tri duana, kokoinjac i poljski zahod. Vakuf Begove damije u Brezovom Polju je na osnovu spomenutih dokumenata iz gruntovnice i katastra od 1888. do 1992. posjedovao 82.616 m2 zemlje, koju sainjavaju: oranice, bae, vonjaci, ume, placevi, kuita i dva mezaija, zatim objekte: Begovu damiju, mekteb, bunar, dvije kue, talu, ko, kokoinjac i poljski zahod. *10 Naalost, u svim drutveno-politikim i pravnim sistemima od 1878. do 1992. godine vakufska imovina u Brezovom Polju je oduzimana - otimana. AZIZIJA DAMIJA U BREZOVOM POLJU Na osnovu kazivanja mjetana, kamen temeljac za gradnju Azizije damije postavio je bosanski valija Topal Osman-paa. U naunim radovima uvaenog profesora dr. Galiba ljive da se vidjeti daje pomenuti valija dva puta u toku 1863. godine prolazio kroz Brezovo Polje. *n Iako nema pouzdanih podataka koji bi upuivali na graditelje, meu dematlijama se spominju neimari iz Turske i Bugarske. Azizija damija dobila je ime po sultanu Abdul-Azizu. U Slubenom listu NR BiH broj 19. od 30. aprila 1947. godine stoji da je Zavod donio sljedee rjeenje: Damija Azizija u Brezovom Polju, srez branski, vlasnitvo vakufa, br. kat. est. 12/11 zemlj. knji. uloka 134, stavlja se pod zatitu drave. *12 U toku agresije na nau zemlju etnici su u noi 6. na 7. januar 1993. godine (dakle, na pravoslavni Boi) zapalili Aziziju i Begovu damiju, a onda 21. i 22. maja iste godine minirali i sruili damije. *13 Sveano otvorenje obnovljene Begove damije bilo je 30. jula 2005. godine. *14 Od 4. septembra 2007. godine do danas traju radovi na izgradnji Azizije damije. Uoi ramazana, 29. abana 1433. hidretske, odnosno 19. jula 2012. godine, nakon vie od 20 godina u Aziziji damiji je

10 Osman Kavazovi, Vakuf Azizije i Begove damije u Brezovom Polju kod Brkog, Glasnik, 2009., broj 3-4., str. 304-325., i Vakufska direkcija, Glavna arhiva, broj 1044/08., 31. 12. 2008. 1 1 Galib ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u zvomiki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi, 30, Sarajevo, 2001., str. 89-116. 1 2 Slubeni list NR BiH broj 19., od 30. aprila 1947. godine. 1 3 Na osnovu podataka iz Ratnog dnevnika Hrvatske vojske. Podatke prepisao Idriz-efendija Bei iz Gunje, te na osnovu kazivanja oevidaca koji ele ostati anonimni. 14 Osman Kavazovi, Snagom imana do obnovljene Begove damije, Preporod, 1. 9. 2005., broj 17/811, str. 17. 365

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

klanjana jacija i teravih-namaz - bilo je ovo radno otvorenje, *1 5 dok se sveano otvorenje oekuje naredne 2013. godine. ORAJE Kraj u kome je osnovana kasaba Oraje pripadao je Graanikom kadiluku, a u sastav ovog kadiluka ulazili su Gradaac i Brko.*16 Oraje, ili Donja Azizija ili Azizija izgraeno je 1863. godine. Prema sauvanim spiskovima naseljenih porodica, u Oraju je naseljeno 249 kua, i to: 140 domova sa 304 muka doseljenika iz Uica, 75 domova sa 134 muka doseljenika iz Beograda, 25 domova sa 47 mukih doseljenika iz apca, 1 dom sa 4 muka doseljenika iz Sokola, i 8 domova sa 26 mukih doseljenika-Cigana iz Uica. Dakle, naseljeno je 249 kua u kojima je smjeteno 515 mukaraca, pa ako tome dodamo, u prosjeku, isto toliko i enskih, onda je u Oraju bilo naseljeno 1.030 stanovnika. * U biljekama koje posjeduje profesor hadi Salim-efendija Kanli, imam Azizije damije u Oraju, stoji: Prema historijskim podacima Oraje je naseljeno najveim brojem iz Uica i okoline Uike nahije, zatim iz apca. Desnu stranu su naseljavali apani, a lijevu Uiani. Samo tri porodice doseljene su sa podruja Nia i etiri porodice iz Beograda. Doseljeni iz Beograda bili su porijeklom Turci. Vrlo su slabo govorili bosanski jezik. Netrpeljivost i odbojnost bila je prisutna, naroito izmedju Uiana i apana. Uiani su bili uglavnom zemljoradnici i graevinci, a apani trgovci i zanatlije. Prepriava se da su Uiani kao instrumente donijeli saz, frulu, bubanj i duduk, dok su apani donijeli violinu, harmoniku, tamburu i def. AZIZIJA DAMIJA U ORAJU Azizija damija u Oraju smjetena je u sredini naselja i prozvana Azizijom, jer je podignuta u ime tadanjeg sultana Abdul-Aziza, a sagraena je 1863. godine. Graena je od cigle i kamena i spada meu prostorno vee damije u Bosni (unutranje dimenzije 1 6 x 1 6 m). Njezina masivna i zdepasta munara je solidno zdanje od kamena ispod ije erefe postoje dosta skromni stalaktiti. Trijem damije poiva na est masivnih stubova zidanih od cigle i spojenih lukovima... *1 8 Vjerski obiaj Zijaret a'ri se'adet praktikuje se u Oraju vie od jednog stoljea u
1 5 Osman Kavazovi, arija koja ima duu, Preporod, 1. august 2012., broj 15/977., str. 17. 1 6 Prof. dr. Galib ljivo, Oraje 1863.-1995., Oraje, 2001., str. 7-9. 1 7 Prof. dr. Galib ljivo, Oraje 1863.-1995., Oraje, 2001., str. 30-32. 1 8 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo-Publishing., 1998., str. 167. 366

O SM AN KA VA Z0V 1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vim

mubarek noi Lejletu-l-Kadr - 27. no ramazana. *1 9 Hvala Allahu delle anuhu, Azizija damija u Oraju - jedina je Azizija do koje etnici nisu doli u toku agresije na R BIH, te ista nije sruena, ali je usljed granatiranja i raketiranja naselja teko oteena. BOSANSKI AMAC Naselje Bosanski amac nalazi se na uu Bosne u Savu. Prema narodnom predanju naselje amac dobilo je naziv po ancu - kanalu. *20 U pisanim dokumentima naselje se prvi put spominje 1725. godine kao Lukaev anac. Prema nekim predanjima, prije doseljavanja muslimana, u amcu je bilo nekoliko kua u kojima su stanovali skeledije i ribari, a bio je podignut han i granina karaula. Kao naselje razvija se istom od 1863. godine kada su se ovamo doselili muslimani iz Srbije. *21 Iz Uica se doselilo 440 mukih lica sa vjerovatno isto tolikim brojem enskih lica, koja su smjetena u 214 domova; iz Sokola je stiglo 63 muka stanovnika, koji su zajedno sa enskim lanovima svojih porodica smjeteni u 32 kue; iz apca 57 mukih stanovnika, koji su sa svojim porodicama smjeteni u 27 domova. U spisku doseljenika, koji je aban Hodi objavio u svojoj studiji, posebno je navedeno 58 mukaraca - Roma iz Uica, koji su smjeteni u 21 kuu. Znai da je sve naseljeno stanovnitvo smjeteno u 294 doma. O graenju naselja Bosanski amac prvi je pisao Salih-efendija Husejnovi-Muvekit (...) Savremeni plan naselja, po uzoru na srednjoevropska naselja u ravnici izradio je francuski arhitekta, kapetan an Dark (Jean D'Arque). *22 Islamska zajednica u Bosanskom amcu datira od druge polovine 19. stoljea. I pored injenice da na podruju Bosanskog amca islam egzistira 150 godina, podaci o ranijem periodu, posebno tursko-osmanskom i austro-ugarskom, veoma su oskudni, pa ak i oni iz novije prolosti. Arhiva Islamske zajednice u Bosanskom amcu nekoliko puta je stradala, a potkraj 1992. godine, od strane Vojske Republike Srpske, u potpunosti je unitena zajedno sa damijom i drugim objektima Islamske zajednice. *23

1 9 Enver Mulahalilovi, Vjerski obiaji muslimana/Bonjaka, El-Kalem, Sarajevo, 1426. h.g./2002., str. 138-143. 20 Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo, 2005., str. 14. 2 1 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, Knjiga II, arajevo-Publishing, 1998., str. 165. 22 Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo, 2005., str. 52-54. 23 prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, 25. 7. 2008., broj 183/08., str. 1-3. 367

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

AZIZIJA DAMIJA U BOSANSKOM AMCU Po dolasku u novo naselje, muslimanski stanovnici Bosanskog Samca su u dananjoj Donjoj Mahali (gdje se sada nalazi kua Salke Tiria), sagradili damiju sa drvenim minaretom. Kada je austrougarska vojska 1878. godine prelazila Savu u cilju okupacije bosanskohercegovake teritorije, ona je topovskim granatama poruila munaru. *24 Austrougarska vojska je 1878. godine topovima sruila munaru damije. *25 Vakufski ured u Gradacu izvjetava 1886. godine da stanovnici amca ele podignuti izgorjelu damiju u amcu. *26 Vjerovatno je pomenuta damija nosila naziv Azizija, jer su sve damije u novoizgraenim kasabama dobile ime po sultanu Abdul-Azizu. Osniva i graditelj, nama poznate damije u Bosanskom amcu, je Mir Ahmed, sin Abdu-l-Kerim age, porijeklom iz Beograda. Azizija damija u Bosanskom amcu sruena je od strane Srba - etnika 1992. godine. *27 Kada je rije o damiji u Bosanskom amcu - Mehmed Mujezinovi je zabiljeio sljedee: ,,U centru grada, u neposrednoj blizini gradskog parka, nalazi se damija sa sljedeim natpisom o njenoj izgradnji. Na kamenoj ploi, veliine 23 x 54 cm, uzidanoj nad ulazom u damiju isklesan je ovaj natpis na turskom jeziku. Pismo: obini nesh-talik: 'Mir Ahmed, sin Abdulkerim-age, doselivi ovamo iz Beograda, za Boije zadovoljstvo nije alio sredstava, pa je zavjetao treinu svoga imetka, i ovu asnu damiju u Aziziji podigao (oivio). 3. rebiul-ahir 1286. (13. VII 1869).' Mir Ahmedova damija po svom arhitektonskom rjeenju slina je Aziziji damiji u Oraju, ali je neto manjih dimenzija. Zidana je od kamena i cigle, a portal joj je vrlo ukusno izraen. I njezina unutranjost je slina Aziziji damiji u Oraju. Mahfil damije poiva na est drvenih stubova sa izrezbarenim bazama i kapitelima. Oko ove damije nema niana/4* ORAHOVA Orahova je jedno od najveih naselja na podruju opine Bosanska Gradika. Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu opine na obroncima planine Prosare u blizini rijeke Save, dvadesetak kilometara od Gradike na putu za Bosansku Dubicu. Husref Hadialagi i Senad Reki izmeu ostalog biljee daje kasaba Orahova kao
24 Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo, 2005., str. 75. 25 mr. Nusret Kujrakovi, Okrugli sto u Bosanskom amcu, 4. jula 2012., Tema: Organizacija vjerskog ivota muslimana u Bosanskom amcu (1863.-1878.). 26 Muhamed Hodi, Zemaljska vakufska komisija za BiH (1883.-1894.), Analitiki inventar, Izdanje Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2006. 27 prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, 25. 7. 2008., broj 183/08., str. 1-3. 28 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, Knjiga II, arajevo-Publishing, 1998., str. 165. 368

O SM AN KA VAZ0V1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

urbana cjelina u sadanjem obliku, nastala za vrijeme Osmanlijskog carstva 1862763. godine, izgradnjom novog naselja u koje su dovedeni protjerani muslimani iz zapadne Srbije. U Orahovi je sauvano nekoliko razliitih pria o dolasku Orahovaca u novoizgraeno naselje u kadiluku Berbir, u blizini rijeke Save. Meutim, najblia istini je pria starog Selima Softia, koji je 1935. godine ispriao svoja sjeanja novinaru iz Banjaluke, kada je kao mladi doao u Orahovu. Razgovor s ovim, vjerovatno u ono vrijeme najstarim Orahovcem, objavljen je u Vrbaskim novinama pod naslovom Naselje Orahovo. (...) Na osnovu popisa stanovnitva 1895. godine pored tri damije spominju se i tri mekteba. Meutim, sada se sa sigurnou moe tvrditi da je kasaba Orahova u tursko doba, osim vie mekteba, imala i svoju Medresu, koja je radila sve do 1930. godine, kada je veina medresa u Bosni i Hercegovini prestala s radom. *29 Kada je naselje Orahova u pitanju veoma je zanimljivo i narodno kazivanje: Mjetani Orahove gotovo uglas priaju da su njihovi djedovi i pradjedovi u Orahovu doli u treem valu - treem konvoju, te da su u najveem dijelu ivjeli na prostoru Soko Grada u blizini Krupnja. Kau da postoji predaja da su doselili iz azbukovakih sela: Graanice, Aluge, Male, Donjeg Potenja, Laza, Kozla, zatim da je jedan dio muhadira doao iz Uica, apca i Beograda. Tada je prema predanju u naselju Orahova sagraeno 220 kua za 1090 stanovnika koji su iz Srbije u konvoju putovali tri sedmice do Orahove. Svako domainstvo je dobilo po 40 duluma plodne zemlje. Islamska zajednica u naselju Orahova imala je tri damije (Azizija, Sokolska i Haluka), vakufe, hareme-mezarja, imamske kue, mektebe i tzv. Malu medresu koja je bila ispostava medrese iz Bosanske Gradike. Do sedamdesetih godina prolog stoljea u ovom mjestu su egzistirala tri demata koji su pripadali Medlisu Islamske zajednice Bosanska Gradika. *30 AZIZIJA DAMIJA U ORAHOVI Azizija damija u naselju Orahova u narodu je poznata kao Careva i Mahalska damija. O ovoj damiji profesor Asim-efendija Hodi, biljei: Careva damija ili Azizija je izgraena 1863. godine, u vrijeme vladavine osmanskog sultana Abdul-Aziza (1861-1876), po kome je i dobila ime. Izgraena je zajedno sa naseljem Orahova koje je izgraeno za muhadire (protjerane) iz Kneevine Srbije.

29 Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 5-48. 30 Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31.8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine razgovor sa dematlijama Orahove, i http://orahova.hostzi.com/orahova.html 369

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

Azizija je u narodu poznata i kao Mahalska damija prema zaseoku Mahala u kome se nalazi. Pored sebe je imala izgraenu i zgradu mejtefa, u ijem sklopu je bila vjerovatno i tekija, za koju se pretpostavlja da je bila u Orahovi. Ova damija je imala drvenu munaru, a smatrana je uvijek glavnom orahovskom damijom. *3 1U knjizi Bosanska Gradika - Zaboravljena batina, o dematu Orahova i Aziziji damiji, pie: Damija Azizija ili Careva damija, koju su Orahovci zvali i Mahalska, najstarija je damija u Orahovi. Izgraena je zajedno s naseljem 1862. ili 1863. godine. Sruena je 1993. godine. Poslije zavretka agresije na nau zemlju u rekordnom vremenu je obnovljena i sveano otvorena 26. 7. 2003. godine. *
32

BOSANSKA KOSTAJNICA Kostajnica se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1258. godine. Bosanski beg Malko je 1556. godine opsjedao Kostajnicu (...), pa je od tog vremena Kostajnica ostala pod upravom Bosanskog paaluka. uveni turski putopisac Evlija elebija je 1660. doao u Kostajnicu i izmeu ostalog zapisao Ovaj grad je podigao Zrinjski uz pomo ugarskog kralja Ferdinanda. Njegova nahija ima 40 sela. Gradsko stanovnitvo ine borci koji dan i no vode borbe sa Hrvatima gubei uzajamno glave. Kostajnica je veliki grad, sagraen od tvrdog materijala. Oblik mu je petougaoni, a lei na obali rijeke Une, na teritoriji Banje Luke. (...) Godine 1862. u Bosansku Kostajnicu migriraju muslimani iz okoline Valjeva i apca, a posebno ih je mnogo dolo iz Uica. Tu formiraju naselje koje i danas nosi ime Uica po njihovom starom zaviaju. Za vrijeme Austrije Kostajnica je prvo bila kotar, a kasnije kotarska ispostava, Bosanskonovskog kotara, a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije sreska ispostava Bosanskonovskog sreza. (...) Poslije Drugog svjetskog rata Bosanska Kostajnica egzistira kao opina u sastavu Bosanskonovskog sreza, a kasnije Prijedorskog sreza. *33 Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, srpske vlasti u Bosanskoj Kostajnici provode etniko ienje nesrpskog stanovnitva. Rue damije i druge vjerske objekte. Opina Bosanska Kostajnca mijenja ime u Kostajnica, po uzoru na druge opine

3 1 prof. Asim Hodi, Diplomski rad, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Tema: Vjerskoprosvjetni objekti Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gradika (Postanak, razvoj i rad), Bosanska Gradika 2005. godine, mentor doc. dr. Ismet Buatli, Dio diplomskog rada - Azizija ili Careva damija u Orahovi. Usmeni razgovor profesora Asima Hodia sa Nazom Halilovi, ro. 1905. godine, najstarijim ivim stanovnikom Orahove. 32 Husref Hadialagi i Senad Reki, Bosanska Gradika - Zaboravljena batina, Rijeka, 2004., str. 42-43. 33 prof. ivko urija, Optina Srpska Kostajnica Monografija, Srpska Kostajnica, mart 1995., i Bego Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. 370

O SM AN KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija n B osni i H ercegovin i

pod srpskom kontrolom. Tokom agresije, srpske vlasti u Bosanskoj Kostajnici izbacile su pridjev ,,bosanski iz naziva, kao to je uinjeno i u sluaju ostalih opina koje su sadravale pridjev ,,bosanski. Meutim, u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH, U 44/01 od 22. septembra 2004. godine, dok se ne otklone utvrene nesaglasnosti, a u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj U 44/01 od 27. februara 2004. godine, naziv Kostajnica je proglaen neustavnim i privremeno se vraa stari naziv Bosanska Kostajnica. *34 AZIZIJA DAMIJA U BOSANSKOJ KOSTAJNICI Azizija damija na podruju Medlisa Islamske zajednice Bosanska Kostajnica izgraena je nakon progona muslimana iz Srbije 1862. godine. Nakon dolaska Bonjaka na ovo podruje poela je izgradnja Azizije damije 1863. godine koja e dobiti ime Azizija po sultanu Abdul-Azizu. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Aziziju damiju su sruili etnici u vremenu od 10. do 12. jula 1992. godine. Za dva dana nestala je sa lica zemlje - prostorno jedna od najveih damija u naoj zemlji. Azizija je ponovno izgraena u periodu 2003.-2008. godine. Nakon punih esnaest godina, na isti dan kad je i sruena, uprilieno je sveano otvorenje Azizije damije u Bosanskoj Kostajnici - 12. jula 2008. godine. *35
V

Azizije damije u Brezovom Polju, Bosanskom Samcu, Orahovi i Bosanskoj Kostajnici nisu sruene u izravnim ratnim dejstvima, nego su sruene ciljano, organizovano, planski, namjenski u svrhu zatiranja islamske kulutre i tradicije na ovim prostorima, koje su osnova nacionalnog i vjerskog identiteta Bonjaka. Azizije damije su gradili, odravali i uvali od zuba vremena - ljudi. Pored Azizija damija prohujala su carstva, kraljevstva i razne vojske sve do dolaska - neljudi u liku srpskih spodoba (etnika) koji su Azizije damije, kao izuzetno vrijedne arhitektonske spomenike islamske kulture i batine, sravnili sa zemljom u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995., tanije u toku 1992. i 1993. godine.

34 http://bs.wikipedia.org/ 35 Senad Reki, Otvorena Azizija damija, Preporod, 15. 8. 2003., broj 16/761., str. 32., i Mesud Hrusti, Otvorena Azizija damija (e-mail, Haris-efendija Ahmi). 371

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

IMAMI AZIZIJA DAMIJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1862-2012. U novoformiranim naseljima, odnosno u novonastalim dematima, vjerski ivot je organizovan kako su vrijeme i date prilike dozvoljavale. Ulema (ueni ljudi) koja je protjerana iz Srbije 1862. godine: hafizi, muderrisi, imami, muallimi, mule, vaizi, sa bogatim ivotnim i radnim iskustvom, te vjerskom naobrazbom i autoritetom olakali su organizovanje vjerskog ivota u novoformiranim naseljima. Prvi imami, hatibi, muallimi, vaizi i mujezini bili su iz redova muhadiradoseljenika. Protokom vremena, imami su radili u veoma sloenim drutvenopolitikim i pravnim sistemima od 1862. do 2012. godine, te se susretali i suoavali sa raznim izazovima. Imami Azizija pamte egzodus iz Srbije 1862., pamte vrijeme Turske, dolazak Austrougarske, iseljavanje Bonjaka u Tursku, Balkanske ratove, Prvi svjetski rat, formiranje Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, zatim nastanak Nezavisne drave Hrvatske, Drugi svjetski rat, pamte zatvaranje i zabranu rada medresa, zabranu rada u mektebima, nacionalizaciju vakufa, suenja, zatvaranja, ivo se sjeaju policijske drave i djelovanja OZNE i UDBE, te raznih poniavanja i maltretiranja pripadnika Mladih muslimana, pamte kad su u nacionalnom smislu bili neopredijeljeni, pamte suenje muslimanskim intelektualcima 1983. godine i otvorenu hajku po mjesnim zajednicama na imame tih godina, zatim pamte agresiju, ubistva, progone, logore, silovanja, pljaku, ranjavanja, asnu borbu u redovima Armije R BiH kada su rame uz rame sa svojim narodom branili i uvali domovinu, narod, vjeru, ast i dostojanstvo i po cijenu vlastitih ivota. U svim ivotnim prilikama i neprilikama bili su uz narod i dijelili sudbinu naroda kojem pripadaju. Jo se mnogi imami ivo sjeaju vremena poslije Drugog svjetskog rata kad im je vlast, kao obrazovanim i pismenim ljudima, nudila dravne poslove i lagodniji ivot, ali su oni ostajali u mihrabu i mektebu, ostajali uz svoje dematlije vjerno uvajui emanet ehadeta i radili za skromnu naknadu u naturi (itarice i ogrev). Protokom vremena, gotovo svi imami su uestvovali u adaptaciji i rekonstrukciji damija, izgradnji mekteba, imamskih stanova, bili su nosioci i aktivni sudionici u mjesnim zajednicama - dematima na poslovima izgradnje kola, domova kulture, ambulanti, vodovoda, elektrifikacije, asfaltiranja ulica i drugih korisnih poslova u mjestima gdje su ivjeli i radili. Uz rad mnogi su imami kolovali se na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, kasnije na univerzitetima u bivoj dravi, ali i odlazili na univerzitete u Tursku, Irak, Egipat, Libiju, Tunis, Maroko i Saudijsku Arabiju. Vrijeme mi ne dozvoljava da govorim o svakom imamu pojedinano, jer radi se o 62 (ezdeset dva) imama, opirnije biografije bit e ponuene za Zbornik radova, zato u na ovom Naunom simpoziju
372

O SM AN KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

pomenuti samo njihova imena i prezimena i to po mjestima od Brezovog Polja do Bosanske Kostajnice, ili kako bi rekli, uzvodno uz Savu, ba onako kako su pomenuta mjesta muhadiri naseljavali nakon progona iz Srbije 1862. godine. IMAMI AZIZIJE DAMIJE - BREZOVO POLJE 1862-2012. *36 Nakon progona muslimana iz Srbije 1862. godine, iz gradova Sabac, Uice i Sokol - u Brezovom Polju su iz reda uleme nastanili se: hafiz Salih, sin Alije, Husejn Hoda, sin Mustafe, Ibrahim-efendija, sin Salihov, Mula Osman, sin Ahmetov, Mula Sulejman, sin Husejnov i Mula Husejn, sin Mula Salihov. Na osnovu kazivanja mjetana naselja Brezovo Polje, s koljena na koljeno, koja sam godinama sluao i biljeio, prvi imam Azizije damije je hafiz muderris Mula Sulejman, sin Husejna, Dobojli. Isto tako dematlije ovog naselja su spominjale i mladog hafiza Salih-efendiju, za kojeg jedni kau da je bio imam Azizije damije, odnosno drugi imam Azizije, meutim, jedni ga spominju samo kao mujezina. Naravno, mogue su obadvije verzije. HAFIZ MUDERRIS MULA SULEJMAN-EFENDIJA DOBOJLI Sulejman-efendija Dobojli roenje 1832. godine u apcu. Kada je u pitanju hafiz muderris Mula Sulejman-efendija, bilo je veoma teko utvrditi njegovo pravo prezime. U mnogim aktima susreemo nekoliko njegovih razliitih prezimena, kao: Duboji, a moe se proitati i kao Dubaji, zatim i kao Dubojli, *37 i Dudojli, *38 te Dubolji.*39 Meutim, na osnovu dekreta Medlis-ulema za Bosnu i Hercegovinu, koji je pisan na turskom jeziku (staro osmansko pismo), kojeg je 21. 8. 2012. godine preveo magistar Kemal-efendija Nurki i koji navodi da se na temelju vokalne harmonije turskog jezika iz tog perioda sasvim sigurno moe tvrditi da se ovo prezime ita kao Dobojli. Naime, u dekretu broj 1004 na strani 2. stoji: Sulejman, sin Husejna. U daljnjem tekstu u istom dekretu koji je u turskim

36 Podatke o imamima Azizije damije u Brezovom Polju za/biljeio sam na osnovu dokumenata iz Arhiva Bosne i Hercegovine, matinih knjiga: roenih, vjenanih, umrlih i domovnica za Brezovo Polje, zapisnika Damijskog odbora Brezovo Polje, separata Sabana Hodia, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne - 1958., nekrologa objavljenih u glasilima Islamske zajednice, objavljenih radova Envera Mulahalilovia i njegovog pisma od 17. marta 1990. autoru ovog teksta, zatim prema kazivanjima hanuma, djece, unuka, brae, sestara i roaka imama, te velikog broja dematlija Brezova Polja. 37 Arhiv BiH, ZV-8-59/1901. (Bezirksamt Brka, Zahl 8134, str. 1., Brka, am 25. juni 1901. 38 Arhiv BiH, ZV-8-59/1901. (Bezirksamt Brka, Zahl 8134, str. 1., Brka, am 25. juni 1901. 39 Arhiv BiH, ZV-8-59/1901. 373

ZBO R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

dokumentima zabiljeen pod brojem 2050, kako navodi magistar Kemal Nurki, stoji: Sulejman, sin Husejna, Dobojli, postavljen je za imama u kazi Brko, u Dedid Brezovom Polju (Novom Brezovom Polju, op.a.), 30. muharrema 1288. hidretske godine, to odgovara 1871/2. godini po Miladu. *40 Sasvim je mogue, i vjerovatno jeste hafiz muderris Mula Sulejman-efendija Dobojli prvi zvanini imam Azizije damije u Brezovom Polju, jer na osnovu kazivanja mjetana Azizija damija je graena u periodu od 1863. do 1871. godine. U separatu profesora abana Hodia, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, stoji: Mula Sulejman, sin Husejnov, starost 30 godina i sin mu Mustafa roen 15. augusta 1869. godine. Redni broj doma 3. *4 1 Ako je na dan progona iz apca Mula Sulejman, sin Husejnov, imao trideset godina - onda je roen 1832. godine. U toku istraivanja ustanovio sam da je Mula Sulejman-efendija bio hafiz i muderris, te da je u prvom braku imao tri sina i kerku.*42 U drugom braku sa Zada-hanumom imao je sina Saliha i kerku Mukadesu.*43 Preselio je na ahiret 19. maja 1901. godine *44 i ukopan je u haremu kod Azizije damije. HAFIZ SALIH-EFENDIJA Salih-efendija roenje 1847. godine u apcu. U separatu profesora abana Hodia, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, pie: Hafiz Salih, sin Alije, unuk Mula Osmana, praunuk Ahmeta, starost 15 godina. Redni broj doma 1. *45 Ako je na dan progona iz apca hafiz Salih imao petnaest godina - onda je roen 1847. godine. Zatim, ako je Azizija damija graena oko sedam godina, onda je hafiz Salih na dan sveanog otvorenja Azizije imao oko 22 godine. Iako nema drugih pouzdanih podataka o hafizu Salihu, pojedine dematlije Brezovog Polja spominju ga kao imama Azizije damije, dok ga drugi zbog njegove mladosti spominju kao mujezina pomenute
40 Dekret ovjeren peatom Predsjednitva Medlis-ulema za Bosnu i Hercegovinu, broj 1004 od 1. 5. 1888., i broj 2050., u prevodu mr. KemalaNurkia od 21. augusta 2012. godine. 41 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne 1958., str. 92. 42 Salko Satari, sin Adema, zv. Hedep, iz Brezovog Polja. Kazivanje zabiljeio Osman Kavazovi 19.9. 1982. 43 Arhiv BH, ZV-8-59/i9oi.,i Salko Satari, sin Adema, zv. Hedep, iz Brezovog Polja. (19. 9. 1982.). 44 Arhiv BH ,ZV-8-59/)901 45 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne 1958., str. 92. 374

O SM AN KA VAZ0V1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

damije. Ipak, ako je hafiz Salih-efendija bio imam Azizije damije onda je ovu dunost obavljao skupa sa hafizom muderrisom Mula Sulejman-efendijom Dobojliem. Sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine u Aziziji damiji su uvani rukom pisani duzovi Kurana (30 duzova) hafiza Saliha i nekoliko knjiga s potpisom hafiz Salih. HAFIZ ABAN-EFENDIJA KANTARDI-RAIDOVI aban-efendija Kantardi-Raidovi roenje 1855. godine u apcu od oca Raida Kantardia. *46 Po njegovom ocu Raidu, familija Kantardia preuzela je prezime Raidovi. aban je imao sedam godina kada je sa roditeljima i braom: Sulejmanom, Mustafom, Salihom i Mehmedom protjeran iz rodnog apca 1862. godine i doselio se u Dedid-Brezovo Polje. U aktu koji je u vidu molbe napisan Vakufskoj komisiji Brko pod brojem 66., od 31. 5. 1887. godine pie da se hafiz aban Kantari imenuje mujezinom, te da ovu slubu vri ima 11 godina. Isti akt je kod Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu evidentiran pod brojem 2051, 10. 7. 1887. godine (kasnije spis pod brojem 1003-88). U dekretu od 1. 5. 1988. godine broj 1003., koji je ovjeren od strane Predsjednitva Medlis-ulema za Bosnu i Hercegovinu stoji aban Kantardi. *47 O njegovom radu na mjestu imama Azizije damije ne zna se mnogo. Ipak, Brezopoljci spominju da je hafiz aban-efendija, u toku bolesti i poslije smrti hafiza mudenisa Mula Sulejmanefendije Dobojlia, jedno krae vrijeme bio imam ove damije. Hafiz abanefendija je imao tri sina: Saliha, Akiba i Jusufa. Salih je oenjen Zejna-hanumom Dui iz Brezovog Polja. Akib je bio mujezin Azizije damije. Jusuf je bio imam Begove damije u Brezovom Polju. Hafiz aban-efendija je ukopan kod Azizije damije. Za mezar se zna, ali je bez niana. *48 HAFIZ MUDERRIS MUSTAFA-EFENDIJAIBRIIMOVI Mustafa-efendija Ibriimovi rodom je iz Gornjeg Rahia. Poetno vjersko obrazovanje stekao je pred uvaenim rahikim muallimima. Zavrio je Bransku
46 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne 1958., str. 96. 47 Dekret ovjeren peatom Predsjednitva Medlis-ulema za Bosnu i Hercegovinu broj 1003 od 1. 5. 1888. 48 Kazivanja: Salko Satari, sin Ademov, zv. Hedep iz Brezova Polja, 19. septembra 1982., Aja Muhtarevi - unuka hafiza abana, 20. januara 1975., aban Raidovi - praunuk hafiza abana, 5. septembra 1989., i 27. maja 1995., te kazivanja Avde Agia, Mustafe Mekovia, Numana i Mehmedalije Kukia. Kazivanja zabiljeio Osman Kavazovi. 375

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G SIM POZIJUM A

medresu, a vie teoloko zvanje stekao je u Istanbulu gdje je zavrio i hifz. Bio je imam Azizije damije, iako su ga pojedine dematlije spominjale i kao imama Begove damije u Brezovom Polju. *49 Meutim, zahvaljujui pouzdanim izvorima do kojih sam doao u Arhivu Bosne i Hercegovine, ispravio sam kazivanja dematlija, jer hafiz muderris Mustafa-efendija Ibriimovi nije bio imam Begove, nego imam Azizije damije. Zahvaljujui arhivskoj grai koja se uva u navedenoj instituciji, akt Arhiv BiH, ZVS . 142/os-560 Iskazi predavaa vjeronauke u osnovnim kolama od 31. januara 1904. godine, kojeg je potpisao Sefko Husakovi, uitelj Narodne osnovne kole u Brezovom Polju, jasno se vidi da je muderris Mustafa-efendija Ibriimovi 1904. godine bio vjerouitelj u ovoj koli. U istom svojstvu i u istoj koli muderris Ibriimovi se spominje sve do kolske 1909./1910. godine. U Arhivu BiH postoji i dokument od 16. septembra 1905. godine u kojem stoji da je Jusuf-efendija Raidovi isto tako bio vjerouitelj u pomenutoj koli i da je u toku 1905. i 1906. godine kao vjerouitelj primao platu 120 K. *50 Dakle, ako se pouzdano zna daje u pomenutom vremenu Jusuf-efendija Raidovi, sin hafiza abana, bio imam Begove damije, onda se sa sigurnou moe rei da hafiz muderris Mustafa-efendija Ibriimovi u tom vremenu nije mogao biti imam Begove, nego imam Azizije damije. Za njega dematlije kau da je danonono bdio nad dematom. Za vrijeme njegovog boravka u dematu Azizije damije osposobio je veliki broj djece da ue u Kuranu, to su dematlije posebno cijenile. Sa posebnim potovanjem uvaavale su ga njegove kolege u ovom dijelu Bosne. Dematlije priaju da je postio Davudov, alejhisselam, post i da je svako jutro, bez obzira na vremenske uslove, abdest uzimao na Savi. Hafiz, muderris Mustafa-efendija je bio veoma obrazovan, strog i pravian. U njega je sve bilo po eri'atu. Rije je bila djelo, a djelo rije. Nije htio da zbog ovozemaljskih hatera ugaa dematlijama, nego je direktno i beskompromisno ukazivao na greke i propuste. Njegovi vazovi bili su britka sablja - kau dematlije. Imao je sina Delala i tri kerke. Na osnovu kazivanja dematlija, kao i na osnovu pisma Envera Mulahalilovia iz Gornjeg Rahia od 17. marta 1990. godine, hafiz muderris Mustafa-efendija Ibriimovi je iz Brezovog Polja otiao na podruje Medlisa Islamske zajednice Prijedor. Nedugo zatim, u Prijedoru gaje ubio sin Delal koji je bolovao od izofrenije. *51 Pred uvaenim hafizom, muderrisom Mustafa49 Osman Kavazovi, Preporod, 15. 12. 2002., broj 24/745., str. 33., i Preporod, 15. 4. 2003., broj 8/753., str. 9. 50 Arhiv BiH, ZVS . 97 6/12 1906. 51 Enver Mulahalilovi, Pismo Osman-efendiji Kavazoviu napisano 17. marta 1990. godine. Pismo se nalazi u biblioteci kod hadi Osman-efendije Kavazovia. 376

O SM AN KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m iia u B osni i H erceg o vin i

efendijom Ibriimoviem poetne islamske nauke i uenje hifza zapoeo je hafiz Abdurrahman-efendija Smaji, kasnije imam, hatib i muallim Azizije damije u Brezovom Polju. * SALIH-EFENDIJA DOBOJLI Salih-efendija Dobojli, sin hafiza muderrisa Mula Sulejmana i Zadahanume, roenje 1882. godine u Brezovom Polju. Osnovno vjersko znanje sticao je pred ocem. Pohaao je aak medresu u Brkom. Veoma kratko bio je mujezin Azizije damije za vrijeme hafiza muderrisa Mustafe-efendije Ibriimovia. kolovanje je nastavio u Sarajevu gdje pohaa Darul-muallimin. Nakon sticanja znanja na ovoj ustanovi, te odlaska iz Brezovog Polja hafiza muderrisa Mustafeefendije Ibriimovia, postavljen je za imama Azizije damije. Kuni broj Salihefendije Dobojlia u Brezovom Polju bio je 115. enio se dva puta. Prva ena je Safija-hanuma, a druga Elfa-hanuma. Ni sa jednom enom nije imao djece. Na osnovu nekoliko dokumenata koje sam pronaao dalo se vidjeti daje Salih-efendija imao lijep rukopis. Dematlije ovog demata priaju daje bio dobar imam, hatib i muallim. Redovno je itao knjige i novine. Bio je veliki zagovornik i pokreta osnivanja kiraethane muslimanske itaonice. Imao je veoma irok krug prijatelja u Sarajevu, Tuzli, Brkom, Bijeljini i Janji koji su ga redovno posjeivali, kao i on njih. Umro je 24. februara 1922. godine u Brezovom Polju, bolujui od suice. Denazu mu je klanjao hafiz Abdurrahman-efendija Smaji. Ukopan je u haremu Azizije damije. *53 HAFIZ ABDURAHMAN-EFENDIJA SMAJI Abdurahman-efendija Smaji, sin Zahira i Behara-hanume, roen je u Brezovom Polju kod Brkog 1889. godine. *54 Poetne nauke kao i hifz uio je u rodnom mjestu pred hafizom muderrisom Mustafa-efendijom Ibriimoviem, imamom Azizije damije. Zavrio je aak medresu u Brkom. *55 Hifz je poloio 1924. godine. Dekretom broj 1765/919. postavljen je za drugog muallima i
52 H. hafiz Zaim Huskanovi, Merhum hafiz Abdurahman ef. Smaji, Glasnik VIS-a u SFRJ, XXX, 1967., broj 11-12, str. 583. 5 3 Zapisnici Damijskog odbora Azizije damije Brezovo Polje 1920.-1922, Kazivanja: Osman Delali, zv. Tetak, Muharem Kuki, sin Arifa, i Sulejman Fazli 27. januara 1974, Numan Kuki mujezin Azizije damije 24. decembra 1974, Salko Satari, sin Ademov, zv. Hedep, 19. 9. 1982. Kazivanja zabiljeio Osman Kavazovi. 54 Izvod iz Matine knjige umrlih, Brko, str. 30 1, redni broj 294. 55 Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Popis vjerskih slubenika sreza Branskog oblasti Tuzlanske za 1929, broj 1883. 377

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S1M P0Z1JU M A

mujezina Azizije damije. *56 Kada se poetkom 1922. godine teko razbolio Salihefendija Dobojli, dekretom broj 1830/922. hafiz Abdurahman-efendija Smaji postavljen je na mjesto imama Azizije damije. Status imama-maticara dobio je 1928. godine. Na dunosti imama Azizije damije bio je pune 44 godine. Stupanjem na dunost imama, odmah je pokrenuo akciju za izgradnju novog mekteba. *57 U toku Drugog svjetskog rata Aziziju damiju su 22. oktobra 1943. godine iz slavonske ravnice gaali Bjelorusi (Kozaci, op.a.). Devet granata koje su ispaljene iz tekog artiljerijskog naoruanja direktno su pogodile i sruile minaret damije. Nastala su velika oteenja na kubetu, trijemu, mahfilu, sofi i istonoj fasadi damije. Poslije bombardovanja prilo se sanaciji najtee oteenih dijelova. Nakon rata hafiz Abdurahman-efendija pokrenuo je akciju na adaptaciji Azizije damije. Meutim, narodna vlast zaustavila je - zabranila je radove na damiji i jedan dio damije (prostor ispod mahfila) pretvorila u magacin. U ljeto 1945. godine nova vlast je donijela Zakon o agrarnoj reformi, a 1953. godine pristupila nacionalizaciji preko 700 duluma vakufskog zemljita i nekoliko zgrada. Sva ova deavanja drobila su duu i krhko tijelo hafiza Abdurahmana, koji vie nije mogao trpjeti razna maltretiranja, poniavanja i otimainu, te je podnio zahtjev za penzionisanje i 10. decembra 1954. godine otiao u mirovinu. Na molbu dematlija, nakon odlaska iz Brezovog Polja imama Mehmed-efendije Fazlia, hafiz Abdurahman od 1. juna 1956. godine honorarno radi kao penzionisani imam do 31. decembra 1962. godine. Uporedo sa dunou imama, hatiba i muallima vjerouitelja obavljao je i dunost mutevelije vakufa Azizije damije. Oko etrdeset godina bio je mutekif Azizije damije. Hafiz Abdurahman-efendija Smaji prvi put je bio oenjen ulsa-hanumom Deli iz Brezovog Polja sa kojom je imao pet sinova: Saliha, Ibrahima, Mustafii, Osmana i Ismaila. Poslije smrti prve supruge, drugi put je bio oenjen Fatima-hanumom Imi iz Brezovog Polja sa kojom je imao sina Ahmeda i dvije kerke Emiru i Hatidu. Preselio je na ahiret u bolnici u Brkom 7. novembra 1966. godine. *58 Denaza-namaz obavljena je 9. novembra 1966. godine. Hafiz Abdurahman-efendija Smaji ukopan je u haremu Azizije damije. Nad mezarom su mermemi niani s tarihom. *59
56 Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Popis vjerskih slubenika sreza Branskog, oblasti Tuzlanske za 1929., broj 1883. 57 Zapisnici Damijskog odbora Brezovo Polje 1925.-1992. 58 Matini ured Brezovo Polje, Izvod/Izvadak iz matine knjige umrlih za Brezovo Polje, str. 301., redni broj 294 godina 1966. 59 H. hafiz Zaim Huskanovi, Merhum hafiz Abdurahman ef. Smaji, Glasnik VIS-a u SFRJ, XXX, 1967., broj 11-12., str. 583.; Zapisnici Damijskog odbora Azizije damije. Kazivanja Ahmeda Smajia, sina hafiza Abdurahmana, koja sam nekoliko puta sluao i biljeio. 378

O SM AN KA VAZOV1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

HADI MEHMED-EFENDIJA FAZLI Mehmed-efendija Fazli, sin Saliha i Tifa-hanume, roenje 1911. godine u Maoi kod Brkog. Zavrio je aak medresu u gradu na Savi. Poslije zavrene medrese prva sluba Mehmed-efendije bila je u dematu Pribava kod Graanice, gdje se oenio Sabiha-hanumom Kapetani sa kojom je imao sinove: Tajiba, Fahrudina i Beriza, te kerke: Faketu, Sadetu, Sefiru, Zurijetu, Kanitu i Habibu. Iz Pribave se vraa za imama u Maou. U rodnom mjestu naputa slubu u Islamskoj zajednici i radi u Narodnom oslobodilakom odboru Maoa sve do gaenja ovog Odbora i formiranja opine Gornji Rahi. Mehmed-efendija se ponovo vraa u Islamsku zajednicu i radi kao imam u dematu Atmaii - Odbor Islamske zajednice Bijeljina. Za imama, hatiba i muallima Azizije damije u Brezovom Polju dolazi 10. decembra 1954. godine, gdje ostaje do 31. maja 1956. godine. *60 Bio je imam Azizije damije u veoma tekom i sloenom drutveno-politikom trenutku. Dematlije ga spominju kao vrijednog imama. Iz Brezovog Polja odlazi u demat Teoak (gdje ostaje oko pet godina), zatim dolazi za imama u demat Palanka kod Brkog. Iz Palanke Mehmed-efendija odlazi za imama u Lipnicu kod Tuzle. Od 1967. godine prestaje sa radom u Islamskoj zajednici. Mehmed-efendija je obavio had. Umro je 1989. godine i ukopan u rodnom mjestu Maoa. *6 1 JUSUF-EFENDIJA AVDI Jusuf-efendija Avdi, sin Avde i Aia-hanume iz familije Halilovi, roen je 10. juna 1932. godine u Kerepu kod Gradaca.*62 Zavrio je Svirac medresu u Gradacu. Oenjen je Kaduna-hanumom Suljkanovi iz Medie Gornje kod Gradaca sa kojom je imao tri sina, Avdu, Hasana i Fikreta i dvije kerke Hasiju i Nasihu. Bio je imam u dematima: Gornji Agii - Odbor IZ Bosanski Novi, Konjodor - Odbor IZ Buim i Bosanska Otoka - Odbor IZ Bosanska Krupa. Od 1. januara 1963. godine imam je Azizije damije u Brezovom Polju. Veoma brzo je uspostavio prisan kontakt sa dematlijama i mjesnim vlastima. Bio je veoma vrijedan i odluan kao imam, dobar hatib, izvanredan kao vaiz i muallim. Pokrenuo je prvu fazu adaptacije Azizije damije - izgradnju minareta. Oivio je uvakufljenje u novcu i prostirci, te poveao broj pretplatnika Glasnika i Takvima.

! i j |

60 Zapisnici Damijskog odbora Azizije damije 1954.-1956. 61 Tajib Fazli, sin hadi Mehmed-efendije, iz Maoe. Zabiljeku sainili hadi hafiz emsudinefendija Kavazovi i hadi Osman-efendija Kavazovi. 62 Matini ured Brezovo Polje, Izvod/Izvadak iz matine knjigeumrlih za Brezovo Polje, str. 100., redni broj 6, godina 1969. 379

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

Podravao je i aktivno se ukljuio u akcije koje je vodila Mjesna zajednica na asfaltiranju i rekonstrukciji elektromree. Dematlije sa posebnim potovanjem sjeaju se Jusuf-efendije Avdia. Preselio je na ahiret 13. aprila 1969. godine.*63 Ukopan je kod Azizije damije u Brezovom Polju. Nad mezarom je nian s tarihom. HADI DEVAD-EFENDIJA NUMANOVI Devad-efendija Numanovi, sin Hasiba i Muhiba-hanume Mujkanovi, roen je 20. juna 1950. godine u Maoi kod Brkog. Mekteb i osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu i Gornjem Rahiu. Bio je jedan od najboljih uenika Gazi Husrev-begove medrese u svojoj generaciji. Oenjen je Hidajeta-hanumom Kavazovi, kerkom hafiza emsudina iz Maoe, sa kojom ima sina Nihada i kerku Nerminu. Prva sluba u Islamskoj zajednici bila mu je na mjestu imama Azizije damije u Brezovom Polju od 1. jula 1969. do 31. augusta 1973. godine. Devad-efendija je veoma brzo stekao naklonost i potovanje demata, te pokrenuo drugu fazu adaptacije Azizije damije - prekirivanje kubeta. Dematlije ga pamte kao dobrog imama, muallima i vaiza. Nakon odlaska iz Brezovog Polja radi kao imam u dematima: Ograenovac, Brka Nova i Hadi-Paina damija u Brkom. U toku agresije ponovo je bio imam u dematu Brka Nova kod Brkog. Na slobodnim teritorijama opine Brko nesebino je pomagao Brezopoljcima, svojim bivim dematlijama, koji su punih deset godina kao prognanici ivjeli u izbjeglitvu. Poslije agresije vratio se u demat Hadi-Paine damije u Brkom, koji je preimenovan u demat Ivici gdje radi na izgradnji damije. Meu kolegama i dematlijama slovi kao vrijedan islamski radnik, a posebne uspjehe postie u radu kao muallim. Obavljao je niz odgovornih dunosti u Islamskoj zajednici. Bio je vjersko-prosvjetni referent - glavni imam i lan Odbora IZ Brko. U nekoliko mandata bio je sekretar Udruenja islamskih vjerskih slubenika Brko, odnosno Udruenja ilmije. Uz rad kao imam u dematu Ivici obavlja i dunost knjigovoe u Medlisu IZ Brko. Devad-efendija i Hidajeta-hanuma obavili su had 2010. godine. *64

63 Ramiz Dobraa, Merhum Avdi Jusuf ef., Glasnik, VIS-a SFRJ, Sarajevo, XXXII, 1969., broj 56., str. 286. 64 Devad Numanovi, Formular: Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini, 4. 9. 2012. 380

O SM AN KA V A Z0V1 Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

HADI OSMAN-EFENDIJA KAVAZOVI Osman-efendija Kavazovi, sin Hasana i Saima-hanume iz familije Djedovi, roenje 29. marta 1952. godine u Jelove Selu kod Gradaca. Mekteb je pohaao pred hafizom hadi Ejub-efendijom Kavazoviem. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu i Zelinji Donjoj. U Sarajevu je zavrio Gazi Husrev-begovu medresu. Prvo zaposlenje u svojstvu imama, hatiba i muallima (16.9.197112.8.1972) imao je u dematu Veliki Badi kod Bosanske Krupe. Poslije odsluenja vojnog roka, u Karlovcu i Zagrebu, dolazi u Brezovo Polje kod Brkog za imama Azizije damije gdje radi od 1. novembra 1973. do 17. juna 1992. godine, kada su ga etnici skupa sa dematlijama zarobili i odveli prvo u logor Luka u Brkom, zatim u logor Batkovi kod Bijeljine, gdje ostaje do razmjene 13. oktobra 1992. godine. Nakon izlaska iz logora, iako ivi na podruju opine Gradaac, sarauje sa Medlisom IZ Brko i odrava kontakte sa dematlijama iz Brezovog Polja u izbjeglitvu. Zavrio je posljednju fazu adaptacije Azizije damije, ije je otvorenje bilo 8. septembra 1974. godine. Uestvuje u izgradnji imamskog stana i mekteba 1976. godine, te adaptaciji Begove damije 1986. godine i ograivanju harema. U dva mandata obavljao je dunost predsjednika Udruenja islamskih vjerskih slubenika, odnosno Udruenja ilmije. Uz imamsku dunost u Brezovom Polju, bio je vrilac dunosti vjersko-prosvjetnog referenta glavnog imama Odbora IZ Brko. Bio je lan Odbora Islamske zajednice Brko u dva mandata. Autor je knjige Drugi korpus slobodi pjeva sa Hasibom Muinbegoviem koja je objavljena 2002. godine. Bio je lan redakcije Gradaakih novina. Saradnik je nekoliko novina, asopisa i magazina. Uesnik je na nekoliko naunih simpozija, tribina, predavanja i vjerskih skupova. Obavio je had 1998. godine. Oenjen je Hajrija-hanumom Kuki iz Brezovog Polja sa kojom ima dvije kerke, Lejlu i Lemanu. Nakon izlaska iz logora stupa u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine. Bio je pomonik komandanta za moral 107. viteke mtbr. Gradaac, 211. oslobodilake brigade, 21. divizije KoV, 2. korpusa i komandant 213. viteke brdske brigade KzR Gradaac. Dobitnik je ratnog priznanja znake Zlatni ljiljan. U toku agresije na nau zemlju na molbu dematlija Reuf-begove damije u Gradacu, uz obaveze u brigadi, bez postavljenja, obavlja dunost imama i hatiba ove damije dume i teravih-namaze. Od 30. aprila 2004. godine je u penziji u inu majora. *65

65 Osman Kavazovi, Formular: Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini, 30. 4. 2012. 381

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G S1M P 0ZIJU M A

SEAD-EFENDIJA HODI Sead-efendija Hodi, sin Halila i Nadira-hanume iz familije andi, roenje 7. oktobra 1974. godine u atoroviima kod Brkog. Mekteb je pohaao pred muallimom Muhamed-efendijom Baiem, kao i osnovnu kolu u rodnom mjestu. Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka zavrio je u Sarajevu. Diplomski rad na Fakultetu odbranio je na temu Sultan Abdul-Aziz, njegovo vrijeme i damije u Bosni i Hercegovini4 4 . Oenjen je Emina-hanumom Terzi sa kojom ima sina Haruna i kerku Nadiju. Emina-hanuma je zavrila Gazi Husrevbegovu medresu. Sead-efendija je radio, godinu dana, honorarno kao imam 1995/96. u dematu Avdibaii, Medlis IZ Tuzla, zatim dvije godine, od septembra 2000. do septembra 2002., kao vjerouitelj u osnovnim i srednjim kolama u Brko Distriktu. Prvi demat u kojem aktivno radi od 1. septembra 2002. godine u svojstvu imama, hatiba i muallima je Brezovo Polje. Naime, ovo je vrijeme povrataka Brezopoljaca u rodno mjesto, koji su punih deset godina kao prognanici ivjeli u izbjeglitvu. Sead-efendija se veoma brzo snaao u novoj sredini, te angaovao dematlije na mnogim poslovima, kao: renoviranje imamskog stana i mekteba u kojem e stanovati i organizovati vjerski ivot, ienje i otkopavanje temelja sruenih damija u toku agresije na R BiH, i to temelja Azizije 7. maja 2003., ija e izgradnja poeti 4. septembra 2007. godine. Za njegova vremena izgraena je, u toku agresije poruena, Begova damija koja je sveano otvorena 30. jula 2005. godine. Zatim, uestvuje u izgradnji gasul-hane, te ienju i ograivanju harema. Sead-efendija iz Brezovog Polja odlazi 31. jula 2010. godine na mjesto imama u demat Klanac - Brko. U novoformiranom dematu Klanac trenutno radi na izgradnji damije. *66 EMIR-EFENDIJA HASANOVI Emir-efendija Hasanovi, sin Refika i Izeta-hanume, roenje 2. marta 1986. godine u Brkom. Porijeklo Hasanovia je iz Lipja, opina Srebrenik. Mekteb je pohaao pred Ishak-efendijom Osmanoviem. Osnovnu kolu je zavrio u mjestu Duboki Potok kod Srebrenika. Zavrio je medresu Osman-efendija Redovi u Visokom. Student je Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Oenjen je Izetahanumom Halilovi sa kojom ima sina Dejlana. Izeta-hanuma je zavrila medresu Osman-efendija Redovi u Visokom. Hifz je poeo uiti 5. novembra 2008. godine, pred muhafizom hafiz Muriz-efendijom Meiem. U toku 2007/8. bio je
66 Prof. Sead Hodi, Ljetopis demata Brezovo Polje 2002.-2012., i Formular: Imami Azizija damija u BiH, 10. 7. 2012. 382

OSM AN KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

honorarni imam u Studentskom domu Nedarii. Zatim, 2008/9., honorarni imam u Buzadinoj damiji i 2009/10. honorarni imam u damiji Nadmlin - sve u Sarajevu. Jedan je od osnivaa hafiske mukabele u Bijeloj damiji u Brkom. lan je meureligijskog vijea - Mladi teolozi. Brezovo Polje je prvi demat u kojem poinje aktivno da radi u svojstvu imama, hatiba i muallima od 1. augusta 2010. godine.*67 Zapaen je njegov rad na vjerskom, kulturnom, sportskom i drutvenom planu. IMAMI AZIZIJE DAMIJE - ORAJE 1862-2012.*68 MEHMED-BEG EFENDIJA CERIMAGI Mehmed-beg efendija erimagi, prvi je imam Azizije damije u Oraju. Prvi mujezin bio je Mahmut Daka, porijeklom iz Uica.4 4 *69 MULA OSMAN-EFENDIJA BIDU-RUMAK Osman-efendija Bidu-Rumak, mogue je da je bio imam Azizije damije uporedo sa Mehmed-begom erimagiem, ili samostalno, ali ono to je sigurno, bio je imam Azizije damije u Oraju. Mula-Osman ili njegova ena, jedno od njih dvoje bilo je hafiz.*70 HAFIZ OSMAN-EFENDIJA, SIN BEIR-EFENDIJE Osman-efendija, sin Beir-efendije, je u toku progona muslimana iz Srbije u Bosnu doselio iz Beograda u Oraje.*71 U separatu profesora abana Hodia, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, spominje se hafiz Osman-efendija, sin Beir efendije, starost
67 Emir Hasanovi, Ljetopis demata Brezovo Polje 2002.-2012., Formular: Imami Azizija damija u BiH, 10.7.2012. 68 Zabiljeke hadi Hamde Mehmedalia iz Oraja i kazivanjaimama Azizijedamije profesora hadi Salim-efendije Kanlia., Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosnii Hercegoviniu posljednjih sto pedeset godina (1860.-2010), Drugo dopunjeno izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 401-402., profesor dr. Galib ljivo, Oraje 1863.-1995., Oraje, 2011., str. 38., Smajlovi Salih, Predstavljamo vam Odbor Islamske zajednice Oraje, Postoji mogunost za jo vee angaovanje, Preporod, 15. juni 1986., broj 12., str. 6., Islamska vjerska zajednica Kraljevine Jugoslavije, Slubeni list, imama Ibrahima Goraka., Ulema medlis u Sarajevu, 22. 2. 1938., broj 692/38., i 9. 3. 1938., akt pod istim brojem 692/38., Aktuelnosti Islamske zajednice, Kandidati za reis-ul-ulemu, Preporod. 30. januar 1991., broj 3/490., str. 10., i Islamska zajednica u BiH, Rijaset, Sarajevo, broj: 02-MO-292/2003., 21. zu-l-kade 1423./24. 1. 2003. 69 Prof. Salim-efendija Kanli imam Azizije damije u Oraju. 70 Prof. Salim-efendija Kanli imam Azizije damije u Oraju. 7 1 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010), Drugo dopunjeno izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 401-402. 383

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

9 godina. Redni broj doma 78.*72 Da li je hafiz Osman, sin Beir-efendije, kojeg u knjizi Oraje 1863-1995. pominje profesor dr. Galib ljivo, ve pomenuti Mula Osman Bidu-Rumak za sada nije poznato.*73 HAFIZ SALIH-EFENDIJA ALI, ZV. GARI Salih-efendija Ali, zv. Gari, iz Bosanskog amca, prvi je imam Azizje damije u Oraju, koji je angaovan uz naknadu (plau). *74 HAFIZ AHMED-EFENDIJA HADI, ZV. KOZARAC Ahmed-efendija Hadi, zv. hafiz Kozarac, roen je u Bosanskoj Krupi. Na osnovu zabiljeke hadi Hamde Mehmedalia iz Oraja i kazivanja imama hadi Salim-efendije Kanlia koje sam zabiljeio 7. jula 2012. godine u Oraju, hafiz Ahmed-efendija Hadi dolazi na mjesto imama nakon Salih-efendije Alia, zv. Gari iz Bosanskog amca. Doselio je u Oraje iz Kozarca, gdje je ranije bio na slubi, te ga je narod prozvao hafiz Kozarac. Inae, rodom je iz Bosanske Krupe. Hafiz Ahmed-efendija Hadi, zv. hafiz Kozarac, pojavljuje se u Oraju u ulozi mujezina, imama i muallima uporedo sa Kasim-efendijom, zv. Degenek, i Ibrahimefendijom Gorakom.*75 Radi buduih istraivaa o hafizima, elim prenijeti kazivanje profesora hadi Salim-efendije Kanlia da je u Oraju bio i radio kao mujezin, imam i vjerouitelj hafiz Ahmed-efendija Hadi, a ne hafiz Ahmetefendija Hodi, kako stoji u knjizi, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, hfz. dr. Fadila Fazlia: Hfz. Ahmet je obavljao dunost imama i vjerouitelja u Oraju poetkom 20. stoljea. O ovom hafizu nemamo drugih podataka/4 *76 Ipak, budui istraivai neka u Arhivu BiH pogledaju Ausweis od 16. septembra 1905. godine gdje pod rednim brojem 6 stoji Ahmet-efendija Hodi, te daje kao vjerouitelj radio u Oraju, i da je u toku 1905. i 1906. godine primao platu 300 K.*77

72 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788-1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne 1958., str. 123. 73 Prof. dr. Galib ljivo, Oraje 1863.-1995., Oraje, 2011., str. 38. 74 prof. Salim-efendija Kanli imam Azizije damije u Oraju. 75 Zabiljeke hadi Hamde Mehmedalia i kazivanja imama Azizije damije hadi Salim-efendije Kanlia. 76 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 296., i Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, k. 1905/6. 77 Arhiv BiH, ZVS . 97 12/1906. 384

O SM AN KA VA Z0V1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

KASIM-EFENDIJA, ZV. DEGENEK Kasim-efendija, zv. Degenek, bio je imam Azizije damije u Oraju poslije hafiza Ahmed-efendije Hadia, zv. hafiz Kozarac. Kasim-efendija, zv. Degenek,
no

zadro se u Oraju nekoliko godina.* IBRAHIM-EFENDIJA GORAK Ibrahim-efendija Gorak, sin Ibrahima, roen je 1884., u mjestu Gora kod atia (danas opina Kakanj),*79 sreza visokog, banovine drinske, zaviajan u mjestu Oraje, sreza brkog, banovine drinske, sadanje zvanje u autonomnoj slubi: Dematski imam, mualim i vjerouitelj u Oraju, sreza branskog, oenjen, djeca: Salih, Hasan, Demila, Ibrahim, Hajrija, Fatima, Mehmed i Mesrura. Zavrio je Kurumliju medresu i Darul mualim u Sarajevu. Znanje stranih jezika: turski i arapski. Po zavretku medrese stupio u autonomnu slubu kao I (prvi) mualim mektebi ibtidaije. (u drugim aktima stoji d a je roen 1883., op.a.).*80 Kretanje u slubi Ibrahim-efendije Goraka: Na osnovu evidencije u Slubenom listu, odnosno na osnovu dekreta Ulema medlisa Sarajevo, postavljen je za mualima 1. juna 1910. i ovu dunost obavlja do 26. jula 1928. godine kada je postavljen na mjesto imama, hatiba, mualima i vjerouitelja u Oraju gdje je obavezan voenjem matinih knjiga. Na ovoj dunosti ostaje do 1. maja 1938. godine.*8 1 Ibrahimefendija Gorak je nakon penzionisanja u Oraju, otiao u Zupu kod Breze i tamo jedno kratko vrijeme radio kao vjerouitelj. Umro je 1941. u Zupi gdje je i ukopan.*82 Na osnovu kazivanja hadi Salim-efendije Kanlia, Ibrahim-efendija Gorak predavao je vjeronauku i u Gimnaziji u upanji. Odlazio je u upanju na nastavu samo radi jednog uenika, Mustafe Redepovia. Na drugu obali rijeke Save prelazio je skelom, gdje ga je ekao fijaker koji ga vozio do kole i vraao nazad. Pria se da je bio veoma obrazovan imam, ozbiljan i strog muallim, te je ostalo kazivanje u narodu, ko je (na)uio pred Gorakom taj e pamtiti naueno dok je iv. Njegov sin po imenu Ibrahim, zavrio je Gimnaziju u Vinkovcima i hifz u Oraju. U toku Drugog svjetskog rata hafiz Ibrahim je otiao u Vinkovce po diplomu o zavrenoj gimnaziji. Naalost, ustae ga u toku racije hapse i od tada mu se gubi svaki trag. Kasnije se saznalo d aje odveden u logor Stara Gradika, gdje je

78 prof. Salim-efendija Kanli imam Azizije damije u Oraju. 79 Prof Haris-efendija Gorak, e-mail: harisgorak@yahoo.com, 15.9.2012., (vrijeme, 16:12:19). 80 Islamska vjerska zajednica Kraljevine Jugoslavije, Slubeni list, imama Ibrahima Goraka. 8 1 Slubeni list za Ibrahim Gorak, Obrazac XVIII. Tok cjelokupne autonomne slube. 82 Prof. Haris-efendija Gorak, e-mail: harisgorak@yahoo.com, 15.9.2012., (vrijeme, 16:12:19). 385

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

ubijen 1943. godine.*83 O hafiz Ibrahimu Goraku mlaem, u knjizi, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, hfz. dr. Fadila Fazlia, stoji: Sinje Ibrahim-ef., koji je 1936. godine obavljao dunost imama, hatiba i muallima u Oraju. Hafiska dova hafizu Ibrahimu prouena je u petak 27. augusta 1936. godine u Oraju. Damija je bila ukraena bajracima. Hafiz Sulejman-efendija Tabakovi prouio je hutbu u kojoj je govorio o Kur'anu. Poslije dume odrao je vaz istog sadraja muderris Ibrahimbegovi, a poslije toga je prouena hafiska dova. *84 NUMAN-EFENDIJA IMAMOVI-HADIEFENDI Numan-efendija Imamovi-Hadiefendi, sin Abdurrahmana i Musemahanume iz familije Sofi iz Janje, ne nalazi se u biljekama, hadi Hamde Mehmedalia i imama hadi Salim-efendije Kanlia, o imamima Azizije damije u Oraju. Meutim, naao sam podatke koje biljei Enver Mulahalilovi u kojima, izmeu ostalog, stoji da Numan-efendija osnovno vjersko znanje ui pored oca muderisa Abdurrahmana, koji je teoloke nauke zavrio u Istanbulu. Numanefendija potie iz poznate ulemanske porodice Imamovia iz Gornjeg Rahia kod Brkog. Njegov djed je hadi Numan-efendija Imamovi, u narodu poznatiji kao hadiefendija, te jedan ogranak ove familije, kako navodi Enver Halilovi, nosi prezime Hadiefendi. Enver Mulahalilovi, u radu koji je objavljen u Glasniku VIS-a 1982., broj 4., str. 393-417, pod naslovom Imami i hatibi damije u Gornjem Rahiu, te u pismu kojeg m ije lino Enver-efendija poslao 17. marta 1990. godine, izmeu ostalog pie da je Numan-efendija stekao teoloko obrazovanje i da je bio poznat kao vrstan pedagog i nastavnik (muallim). Numan-efendija je pohaao aak medresu u Brkom, zatim Kurumliju medresu i Darul-muallimin u Sarajevu. Kao imam, hatib i muallim radio je u Oraju, Brezovom Polju i Puraiu gdje je i umro. *85 ADEM-EFENDIJA SALKIEVI Adem-efendija Salkievi bio je imam Azizije damije u Oraju. U Glasniku Islamske zajednice objavljenje nekrolog o ovom imamu gdje izmeu ostalog stoji: Dematski imam u penziji Salkievi Adem ef. preselio je na ahiret u Doboju, dana

83 Zabiljeeno na osnovu kazivanja imama Salim-efendije Kanlia, 7. jula 2012. godine u Oraju. 84 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 295., i El-Hidaje, 1936./37., broj 11., str. 180. 85 Enver Mulahalilovi, Imami i hatibi damije u Gornjem Rahiu, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1982., broj 4., str. 393-417., i pismo Envera Mualhalilovia od 17. marta 1990., Osman-efendiji Kavazoviu. 386

O SM AN K A V AZO VI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

2. juna 1956. godine. Denazaje obavljena 3. VI 1956. uz uee mnotva graana. Rahmetlija je roen 1890. godine u Lepenici (Teanj), gdje je uio prve nauke. Kasnije je uio u medresi u Graanici i konano u Sarajevu. Prvo i glavno njegovo slubovanje u IVZ bio je Tesli, a potom Oraje na Savi, upa, Teanjka, Lastva, Mrkonji Grad, Doboj i Konjuhovci odakle se penzionisao. U narodu je poznat kao dobar i sposoban imam. *86 HAFIZ HADI MUHAMED-EFENDIJA KRPO Muhamed-efendija Krpo roen je u Mostaru 16. augusta 1897. godine. U rodnom gradu je zavrio mekteb, hifz i Koski Mehmed-painu medresu. Kasnije je poloio ispit za imama-matiara. Bio je imam i muallim u sljedeim mjestima: apcu (1921-1922), Mostaru (1923-1924) u H. Ahmed-aginoj ili Lakiia damiji, Oraju na Savi (1928-1929), Reicama na podruju apljine (1929-1931), mujezin u Sulejman-painoj damiji u Travniku (1931-1933), imam u Rizvanoviima i Bianima, opina Prijedor (1933-1934), u Hrasnici kod Sarajeva (1936-1940) i Konjicu 1940. godine. Tu je predavao kira'et u medresi. Od 1941. do 1945. b io je u dravnoj slubi i radio kao slubenik u Konjicu, Jajcu i Visokom. Uz to je oko 10 godina bio imam erefuddin (arijske) damije u Visokom. Istakao se kao pisac, a bio je i dobar govornik. Godine 1937. objavio je u Jugoslovenskom listu rad Put na had koji je separatno tampan. Bio je saradnik Glasnika IZ-e i nekih drugih
on

listova. Preselio je na ahiret u Visokom 15. marta 1965. godine.* MEHMED-EFENDIJA MUMINOVI Mehmed-efendija Muminovi, sin Alije i Mejrema-hanume, roen je 1. 1. 1910. godine u Vraiima kod elia. Zavrio je medresu u Brkom. U prvom braku bio je oenjen Safija-hanumom Imamovi, dok je u drugom braku bio oenjen Nazifa-hanumom Isi. Djeca Mehmed-efendije su: Sabira, Sead, Muhidin, Mejrema i Seid. Na Ahiret je preselio u julu 1976. godine i ukopan je u Oraju.*88 Mehmed-efendija se spominje u Oraju 1928/29. godine i ostaje kao imam u ovom gradu sve do penzionisanja 1971. godine. Ulema-i-medlis iz Sarajeva postavio je Mehmed-efendiju Muminovia za vjersko-prosvjetnog referenta (glavnog imama) 15. jula 1936. godine. U toku radnog vijeka obavljao je i dunost sekretara Odbora

86 Beir Jahi, Merhum Adem ef. Salkievi, Glasnik, 1957., broj 7-9., str. 383. 87 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 171-172., i Preporod, 1973., broj 10., str. 11. 88 Dino Arpadi, praunuk Mehmed-efendije Muminovia, e-mail, 10. 10.2012. 387

Z B O R N IK R A D O VA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

IZ Oraje. U Glasniku Islamske zajednice napisao je jedan rad o ureenju harema u Oraju.*89 EJUB-EFENDIJA GRABUS Ejub-efendija Grabus, sin hadi hafiza Hamze i hadi Hata-hanume iz familje Subai, roenje 1. maja 1950. godine u mjestu Krpeljii, Travnik. Pred ocem je pohaao mekteb. Osnovnu kolu je zavrio u Pazariu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Ima veoma lijep i prepoznatljiv mekam, te je kao uenik Medrese uestvovao na takmienjima uaa Kur'ana. Poslije zavretka Gazi Husrev-begove medrese bez postavljenja bio je mujezin Begove damije u Sarajevu. Vojni rok (JNA) sluio je u Poarevcu (Srbija). U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je organizator otpora i lan PL-a eli. Kao borac Armije R BiH bio je pripadnik 208/254. sbbr., kasnije PK za moral u eti. Ima nekoliko priznanja i pohvala sa nivoa brigade.*90 U prvom braku bio je oenjen Sabaha-hanumom Kasumovi, iz Gornjeg Vakufa, sa kojom ima sina Edaha. Iz drugog braka sa Zlata-hanumom adi ima kerku Lejlu i sina Adnana. Prvi demat u kojem radi u svojstvu imama, hatiba i muallima je Oraje od 16. 12. 1971. do 29. 8. 1973. godine, gdje je naslijedio imama Mehmed-efendiju Muminovia. Ejub-efendija je u Oraju zapoeo izgradnju stambene zgrade u kojoj su smjeteni Odbor Islamske zajednice, mekteb, imamski stan, abdesthana i druge prostorije. Nakon odlaska Ejub-efendije iz Oraja u demat arijske damije eli, na mjesto imama Azizije damije dolazi profesor Senahid-efendija Bristri. Ejub-efendija je bio nekoliko godina imam arijske damije u eliu i onda naputa Islamsku zajednicu i odlazi u Poljoprivrednu zadrugu Majevica Produkt, gdje radi od 1977-1992. godine. U eliu je Ejub-efendija bio aktivan drutveni radnik, te potpresjednik opine Lopare. Poslije izdvajanja Mjesnih zajednica sa Bonjakom veinom iz sastava Skuptine opine Lopare i tzv. SAO Semberije i Majevice, aktivno uestvuje u formiranju opine eli. U novoformiranoj opini bio je predsjednik Opinskog vijea u dva mandata i sekretar za obnovu, razvoj i prostorno ureenje. Nakon agresije na R BiH radi u Centru za socijalni rad - voditelj je Organa za starateljstvo, te obavlja niz drugih dunosti u Opinskom vijeu eli. *9 1

89 Mehmed Muminovi, Ureenje groblja u Oraju na Savi, Glasnik, 1967., broj 5-6., str. 259-260. 90 Monografija 208./254. sbbr. eli. 91 Ejub-efendija Grabus, kazivanje u eliu 6. jula 2012., Formular: Imami Azizija damija u BiH. 388

O SM AN KA VAZ0V1 - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

MAGISTAR HADI SENAHID-EFENDIJA BRISTRI Senahid-efendija Bristri, sin Ismeta i Nesiba-hanume iz familije Bilajac, roenje u Mionici kod Gradaca 12. maja 1946. godine. Nakon osnovne kole koju je pohaao u rodnom kraju, upisao je Gazi Husrev-begovu medresu 1961/62. kolske godine. Nakon zavrene Medrese i sluenja vojnog roka upisuje se na Teoloki odsjek Filozofskog fakulteta u Bagdadu i zavrava ga u redovnom roku. Poslije zavretka studija radio je kao imam i vjersko-prosvjetni referent u Oraju, a potom u Srebrenici. Godine 1978. Senahid-efendija Bristri je postavljen za profesora u Gazi Husrev-begovoj medresi. Nakon zapaenih uspjeha u radu izabran je 1985. godine za direktora Gazi Husrev-begove medrese.*
Q9

Senahid-efendija

Bristri bio je lan Republikog i Vrhovnog Sabora Islamske zajednice. Od 1985. godine lan je Predsjednitva Udruenja islamskih vjerskih slubenika u SR BiH i obavljao je sekretarsku dunost u tom tijelu. Na zasijedanju Vrhovnog Sabora Islamske zajednice odranom u Beogradu 30. marta 1989. godine izabran je za vrioca dunosti predsjednika Starjeinstva. Povjerenu dunost vrlo uspjeno je obavljao do 25. decembra 1990. Izvravajui obaveze na povjerenim funkcijama, pokazao je izuzetnu umjenost i sposobnost u rukovodeim poslovima. Meihat IZe u BiH upravo u toku njegovog mandata napravio je kvalitetno nove pomake u radu pa je naa zajednica po prvi put postala znaajan faktor sveukupnog drutveno-kultumog i politikog ivota jugoslovenskih muslimana. Na njegovu inicijativu organizirana je jubilarna proslava 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu (...) Na polju oivljavanja duhovno-folklome batine naih muslimana Hor Gazi Husrev-begove medrese je uz njegovu svestranu pomo i suradnju snimio vie audio i video-kaseta ime je iz zaborava istrgnuo najljepe bosanske bisere naeg duhovno-muzikog blaga i ostvario znaajnu materijalnu dobit. (...) Senahid-efendija je inicijator interdisciplinarnih i multikonfesionalnih znanstvenih skupova: Islamski fundamentalizam - ta je to?, Islamske znanosti i ulema u BIH, Dani islamske knjige, Vjera i sukob na Kosovu i Doba bosanskomuslimanskog knjievno-kultumog preporoda. Objavio je vie radova i tekstova u Preporodu, Islamskoj misli, Takvimu i Glasniku. Suvereno se slui arapskim jezikom i uestvovao je na nekoliko znanstvenih i vjerskih skupova u inostranstvu. Bio je kandidat Sabora BiH za reis-ul-ulemu.*93 Magistar Senahidefendija Bristri dugi je niz godina ambasador Bosne i Hercegovine u zemljama

92 Salih Smajlovi, Senahid ef. Bristri, Preporod, 1. 4. 1989., broj 7/447., str. 11. 93 Aktuelnosti Islamske zajednice, Kandidati za reis-ul-ulemu, Preporod. 30. januar 1991., broj 3/490., str. 10. 389

Z B O R N IK RAD OVA SA NA U N O G S1M POZIJUM A

Saudijska Arabija,*94 Islamska Republika Iran*95

i Kuvajt.*96 Bio je urednik

Glasnika Rijaseta Islamske zajednice u BiH. *97 Oenjen je Medhija-hanumom Tukulj iz Oraja sa kojom ima dva sina, Muamera i Muaza. Nakon odlaska Senahid-efendije iz Oraja u Srebrenicu, za imama u Oraje dolazi Jusuf-efendija ani. HADI JUSUF-EFENDIJA ANI Jusuf-efendija ani, sin Imira i Zilka-hanume, roenje 5. septembra 1937. godine u Donjim Raincima, Tojii - Kalesija. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Oenjen je emsa-hanumom Hadiefendi iz Divia kod Zvomika, sa kojom ima sina Nermina i dvije kerke, Nerminu i Eminu. Na osnovu slubenog akta Rijaseta IZ u BiH broj 02-MO-292/2003. od 21. zu-l-ka'de 1423. h. g., odnosno od 24. 1. 2003. godine, kretanje u slubi Islamske zajednice Jusufefendije je sljedee: Prvo je postavljen za imama u dematu Delija - Odbor Islamske zajednice Trnovo od 23. 7. 1963. godine, odakle je 2. augusta 1965. premjeten u demat Meevie, kod Zavidovia. Na dunosti u Zavidoviima ostao je do 1. septembra 1968. godine kada je 25. 9. 1968. godine postavljen u demat Lipnica, Odbor IZ Tuzla. Rjeenjem Strajeinstva IZ-e od 31. 3. 1976. premjeten je u demat Azizija, Odbor IZ Oraje. Rjeenjem Starjeinstva imenovani je primljen u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1. 9. 1979., te je u ovoj ustanovi radio do 31. 8. 1986. godine kada je postavljen za imama u Odboru Islamske zajednice Sarajevo na kojoj dunosti je ostao do 31. 12. 2002. godine.*98 Oko 30 godina je duz-han u Begovoj damiji u Sarajevu. Osam puta je obavio hadd. Jusuf-efendija je prije odlaska u JNA imamsku dunost obavljao u dematu Butmir - Sarajevo. Njegov rad sa djecom u mektebu u svakom dematu bio je uspjean i prepoznatljiv, tako su tri uenika mekteba iz Oraja zavrila Gazi Husrev-begovu medresu.*99 Danas je Jusuf-efendija u penziji i ivi u Sarajevu. Nakon odlaska iz Oraja Jusuf-efendije ania, prema kazivanju hadi Salimefendije Kanlia u julu i augustu 1979. godine, imamsku dunost obavlja, kao

94 unsa.ba/ 95 http://www.camo.ch/ambasade-bih.htm 96 http://www.idoconline.info/ i http://www.mfa.ba/aktuelnosti/saopstenja/ 97 http://www.rijaset.ba/index. 98 Islamska zajednica u BiH, Rijaset, Sarajevo, broj: 02-MO-292/2003., 21. zu-l-kade 1423./24. 1. 2003. 99 Nermina ani-Selimbegovi, Sarajevo, e-mail, 29. 8. 2012. (Nermina je kerka Jusuf-efendije ania). 390

O SM A N KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

ferijalnu i ramazansku praksu, uenik etvrtog razreda Gazi Husrev-begove medrese, Paali Enver, zv. Pao.*100 HADI RASIM-EFENDIJA SPAHI Rasim-efendija Spahi, sin efika i Izeta-hanume iz familije Bii, roenje 5. januara 1957. godine u Zenici. Mekteb je pohaao pred Nesib-efendijom Spahiem. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu Pojske kod Zenice, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Oenjen je Fatima-hanumom Alihodi, kerkom Ibrahima i Bademe, sa kojom ima tri sina: Farisa, Harisa i Haruna. Prvo zaposlenje u Islamskoj zajednici imao je u Oraju od poetka oktobra 1980. do sredine januara 1981. godine. Nakon odlaska iz Oraja, dolazi u novoformirani demat Han Bila na podruju Medlisa IZ Travnik, zatim odlazi na sluenje vojnog roka u Zrenjanin i Kikindu. U dematu Babina Rijeka i Crkvice na podruju Medlisa IZ Zenica, radi od 15. 11. 1984. godine do odlaska u redove Armije R BiH. Bio je jedan od osnivaa Patriotske lige u Zenici. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio je lan Optinskog taba TO i borac 1. Zenike brigade u kojoj je kasnije bio PK za moral i informisanje. Dobitnik je vie pohvala i priznanja. Proizveden je u in natporunika Armije RBiH. Nakon zavretka odbrambeno-oslobodilakog rata 1995. godine ponovo se vraa u isti demat, gdje radi do septembra 1996. godine. U toku 1996. godine osnovao je privatnu firmu BM radio doo Zenica. Osniva je hora En-Nur. Had je obavio 1991. godine. Pisao je za Zemzem i Preporod.*1 0 1 MAGISTAR HADI IBRAHIM-EFENDIJA HUSI Ibrahim-efendija Husi, sin Hadira i Demila-hanume iz familije Hodi, roen je 17. 2. 1959. u Lipovicama, opina Kalesija (u zvaninim dokumentima pie Ibro, op.a). Mekteb je pohaao u rodnom mjestu pred muallimom Ahmetefendijom Hodiem, a osnovnu kolu u Gornjim Raincima. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu zavrio je 1979. godine. Prvo zaposlenje imao je na podruju Medlisa IZ Brko, u dematu Brdo-eli, sada Medlis IZ eli, gdje radi od 1. juna 1979. do 10. septembra 1979. godine. Vojni rok je sluio u Bitoli (Bitolj) u Makedoniji, 1979. do 1981. godine u trajanju od 15 mjeseci. Drugi demat u kojem radi u svojstvu imama, hatiba i muallima je Oraje na Savi, od 15. januara 1981. do 10. septembra 1981. godine, dok je Salim-efendija Kanli bio na odsluenju vojnog
100 Zabiljeeno na osnovu kazivanja imama Salim-efendije Kanlia, 7. jula 2012. godine u Oraju. 1 0 1 Rasim Spahi, Formular: Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini, e-mail, 8. oktobar 2012. 391

Z B O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

roka. Oenjen je Rukija-hanumom, kerkom Kemala i Aja-hanume Pari, iz Oraja na Savi, sa kojom ima djecu: Abdurahmana, Muhameda, Halimu, Abdulaha, Hatidu i Abdulaziza. Iz Oraja odlazi na studije u Saudijsku Arabiju, gdje studira na islamskom univerzitetu Muhammed bin Saud u Rijadu. Na ovom univerzitetu je zavrio Fakultet islamskog prava (erijatski fakultet), i na istom fakultetu magistrirao. U toku 2004. godine vraa se u BiH. Trenutno radi kao direktor regionalnog ureda Nedwe-Wamya (Svjetske asocijacije muslimanske omladine) u BiH sa sjeditem u Sarajevu i spoljni je saradnik na Islamskom pedagokom fakultetu u Zenici na predmetu prevencija u islamskom pravu. Ibrahim-efendija u Uredu Nedwe radi od 1. 7. 2004. godine kao zamjenik direktora, a od 2. 1. 2009. godine je direktor ureda. Trenutno radi na izradi doktorata na temu Institucija prevencije u islamskom pravu na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru. Obavio je had svake godine od 1982. do danas, izuzev dvije godine kada je bio sprijeen. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu obustavio je studije za magistarski rad i ukljuio se da pomogne svom narodu u BiH. Sa kolegama studentima sakupljao je sredstva pomoi koja su distribuirali preko zvaninih organa. Putovao je u razne dijelove svijeta i skupljao humanitarnu pomo u veini evropskih i azijskih zemalja. Veoma aktivno radi i prevodi sa arapskog na bosanski jezik. Rukija-hanuma je svrenik pravnog fakulteta u BiH i Islamskog pedagokog fakulteta na Univerzitetu za ene u Rijadu. Djeca su roena u Rijadu i svi su uili u dravnim kolama za hifz Kur'ana, gdje se sa zavrenim devetim razredom naui napamet cijeli Kur'an, a ko hifz kasnije uva, Allah delle anuhu zna - kae Ibrahim-efendija. Najstariji sin Abdurahman je okonao studij arapskog jezika na Univerzitetu Melik Saud u Rijadu i radi magistrat iz arapskog jezika na istom univerzitetu i ujedno je sekretar u naoj ambasadi u S. Arabiji. Muhamed je zavrio studij medicine u Sudanu, stairao je u Rijadu i radi u jednoj privatnij bolnici u ovom gradu. Kerka Halima je ove godine okonala studij arapskog jezika u Rijadu na Univerzitetu Muhamed bin Saud - Odsjek za ene. Abdullah nakon zavrene gimnazije u Rijadu, studira stomatologiju u Sarajevu. Hatida je zavrila srednju kolu za hifz Kur'ana u Rijadu i vratila se u BiH gdje treba da upie fakultet. Najmlai, Abdulaziz je takoe nakon devetogodinje kole za hifz Kur'ana u Rijadu doao u BiH i upisao, ove godine, srednju kolu na Turskom koledu u Sarajevu. Ibrahim-efendija je kao uenik Gazi Husrev-begove medrese pisao za Zemzem. *102

102 mr. Ibrahim Husi, Formular: Imami Azizija damija u BiH, Sarajevo, 3. 9. 2012. 392

O SM AN K A V A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

PROFESOR HADI SALIM-EFENDIJA KANLI Salim-efendija Kanli, sin Sulje i Bija-hanume, roenje 10. februara 1954. godine u selu Kanlii kod Gorada. Osnovnu kolu od prvog do etvrtog razreda zavrio je u rodnim Kanliima, dok je ostale razrede osmoljetke pohaao u Goradu. kolske 1969/70. godine upisao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i istu zavrio 1973/74. godine. Nakon zavrene medrese, iste kalendarske godine, upisao je orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Pritini. Apsolvirao je 1978., a diplomirao je 25. 11. 1979. godine. Radio je est mjeseci kao pomoni prevodilac arapskoga jezika u Kasarni Maral Tito u Sarajevu za libijske oficire. U Oraje, na mjesto imama Azizije damije doao je 25. septembra 1979. godine, te iz ovog demata 30. aprila 1980. godine odlazi na odsluenje vojnog roka u Derventu. (Nakon odlaska Salim-efendije u JNA, demat Azizije damije od 1. maja 1980. godine po potrebi angauje penzionisane imame iz susjednih odbora IZ Gradaac i Brko, te uenike Gazi-Husrevbegove medrese. Ponovo je 1980. godine u Oraju na ljetnoj-ferijalnoj praksi bio uenik Gazi Husrev-begove medrese, Paali Enver, zv. Pao.*103 Imamsku dunost u Oraju od poetka oktobra 1980. do sredine januara 1981. godine obavlja Rasim-efendija Spahi. Zatim, na mjesto imama Azizije damije dolazi Ibrahim-efendija Husi koji radi od 15. 1. 1981. do 10. 9. 1981. godine.). Nakon zavrene vojne obuke u Derventi, Salim-efendija je poetkom jeseni 1980. godine prekomandovan u Banja Luku. Zbog neiskoritenog redovnog i nagradnog odsustva vraa se iz JNA 31. 3. 1981. godine i nastavlja raditi u Oraju od 1. aprila 1981. godine, te narednih pet mjeseci kao imam zajedno radi sa Ibrahim-efendijom Husiem - sve do njegovog odlaska na studije u Saudijsku Arabiju. Od poetka slube bio je vjersko-prosvjetni referent, a danas je glavni imam Medlisa IZ Oraje. Na Skuptini Udrenja islamskih vjerskih slubenika Brko, 25. jula 1989. godine, izabran je za predsjednika i tu dunost je obavljao do agresije na R BiH, odnosno do formiranja Udruenja ilmije Brko u ratnim uslovima. Trenutno je angaovan u Meureligijskom vijeu Bosne i Hercegovine za podrunicu Oraje. Oenjen je Sadija-hanumom, kerkom Kemala i Aja-hanume Pari, iz Oraja na Savi, sa kojom ima dva sina. Sinovi su trenutno apsolventi na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Ishak je zavrio Behram-begovu medresu u Tuzli, a Ahmed gimnaziju u Oraju. Salim-efendija je u toku agresije na Republiku BiH bio uz svoj narod u Oraju, te uz redovni posao imama opsluivao komande i jedinice est brigada koje su bile na ovom podruju. Bio je aktivan i u

103 Prof. alim Kanli, zabiljeeno 7. jula 2012. godine u Oraju. 393

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM POZIJUM A

humanitarnom radu, jer je IZ iz Oraja tokom agresije, podmirivala uglavnom sve potrebe Bonjaka iz Oraja, ali i Bonjaka prognanih iz Posavine, koji su bili nastanjeni u Slavoniji, najvie u Slavonskom Brodu. *104

IMAMI AZIZIJE DAMIJE - BOSANSKI AMAC 1862-2012. *105 MULA ALIJA-EFENDIJA HADIALIEFENDI Mula-Alija-efendija Hadialiefendi, u vrijeme turske i s poetka austrijske uprave, prvo je radio kao imam u damiji u Donjoj Mahali od 1863-1869. godine. Kada je izgraena nova Mir Ahmedova damija, Mula Alija-efendija je preuzeo dunost imama u novoj damiji, gdje ostaje na mjestu imama, hatiba i muallima sve do smrti 1900. godine. On se spominje i kao muallim u sibjan-mektebu koji je na zahtjev stanovnika Gornje i Donje Azizije i uz pomo vilajetske uprave osnovan u Bosanskom amcu.*106 HAFIZ HUSEIN-EFENDIJA H. JUSUFOVI Husein-efendija H. Jusufovi, rodom iz Gradaca, na dunosti imama u Bosanskom amcu naslijedio je umrlog imama Mula Aliju Hadialiefendia 1900. godine. Na dunosti je ostao do 1907. godine. Prije imamske dunosti bio je muallim mekteba i vjerouitelj u osnovnoj koli u Bosanskom amcu. Safetefendija Karahmetovi navodi da je podatak o njegovom boravku i imamskoj slubi u Bosanskom amcu, poetkom 20. stoljea, dobio od magistra Nusretefendije Kujrakovia, glavnog imama Medlisa IZ Gradaac. *107

104 Prof. alim Kanli, Formular: Imami Azizija damija u BiH. 105 Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo, 2005., str. 73-185., prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3., Hadi Eref Berberovi, Posjeta reis-ul-uleme vjernicima islamske vjerske zajednice u nekim mjestima Centralne Bosne i Posavine, Glasnik 1968., broj 9-10., str, 384-401., mr. Nusret Kujrakovi, Okrugli sto u Bosanskom amcu, 4. jula 2012., Tema: Organizacija vjerskog ivota muslimana u Bosanskom amcu (1863.-1878.)., Teaj vjerske obuke u Bosanskom amcu, Glasnik IZ 1969., broj 9-10., str. 434., Odbor IZ Bosanski amac, ivot i uspjeh Islamske zajednice u Bosanskom amcu, Glasnik VIS-a u SFRJ, 1972., broj 1-2, str. 83-84., i Ahmed Mehmedovi, Jedan odbor, jedan demat, Preporod, 15. april 1987., broj 8/400., str. 9. 106 Prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, od 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3. 107 Prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, od 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3. 394

O SM A N KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

IBRAHIM-EFENDIJA KASUMOVI, ZV. UL-BEG Ibrahim-efendija Kasumovi, zv. ul-beg, radio je kao pomoni imam, muallim i mujezin damije u Donjoj Mahali, a kasnije i u novoizgraenoj Mir Ahmedovoj damiji. Navedene poslove obavljao je u vremenskom periodu od 1863. do 1912. godine. Prema navedenim podacima i vremenskom periodu slubovanja, Ibrahim-efendija Kasumovi, zv. ul-beg radio je zajedno sa Mula Alijom u 19. stoljeu i hafiz Husein-efendijom H. Jusufoviem poetkom 20. stoljea. Ibrahim-efendija je najvjerovatnije, osim poslova pomonika imama, muallima i mujezina, obavljao i poslove imama demata u periodu 1907-1912. godine. Njega je zamijenio hadi Jusuf-efendija Kapetanovi.*108 HADI JUSUF-EFENDIJA KAPETANOVI Jusuf-efendija Kapetanovi je, prema istraivanju magistra Nusret-efendije Kujrakovia, bio imam i mekteb-hoda enskog mekteba damije u Donjoj Mahali od 1912. godine. Naslijedio je Ibrahim-efendiju Kasumovia. Lino nisam naao vie biografskih podataka, pie Safet-efendija, koji bi nam poblie predstavili lik i djelo Jusuf-efendije Kapetanovia.*109 MUHAREM-EFENDIJA HADIJUSUFOVI Muharem-efendija Hadijusufovi, sin hafiza Huseina, roenje 1884. godine u Bosanskom Samcu. Esad Tihi navodi da je Bosanski amac postao zaseban i samostalan demat tek 1921. godine, te d aje za imama demata i imama matiara imenovan Muharem-efendija Hadijusufovi. Bio je veoma obrazovan i vrijedan imam, posebno se isticao u jednostavnosti, lahkoi i ljepoti uenja Kur'ana. Isti izvor navodi da je bio dobar poznavalac arapskog i turskog jezika. U dva navrata je slubovao u Bosanskom amcu. Zbog zastupanja vlastitih stavova suprotnih politici Jugoslovenske muslimanske organizacije iji je predsjednik bio dr. Mehmed Spaho, a njegov brat Fehim reisu-l-ulema, potkraj tridesetih godina dvadesetog stoljea, uklonjen je iz bosanskoamake sredine i premjeten u Lastvu, a za novog imama matiara i predavaa vjeronauke u osnovnoj koli imenovan je hafiz Mustafa-efendija Leli. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, te nekoliko godina poslije, ponovo je radio kao imam Azizije damije u Bosanskom amcu, gdje je i
108 mr. Nusret Kujrakovi, Bosanski amac, Okrugli sto, 4. 7. 2012. 109 prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis Islamske zajednice Bosanski amac, od 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3., i mr. Nusret-efendija Kujrakovi na Okruglom stolu u Bosanskom amcu, 4. 7. 2012. 395

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

okonao svoj imamski rad. Na ahiret je preselio 1965. godine i ukopan je u dematskom mezarju u Bosanskom amcu. *110 HAFIZ MUSTAFA-EFENDIJA LELI Mustafa-efendija Leli radio je kao imam, matiar i vjerouitelj u osnovnoj koli. Pouzdano se zna da je na ovu dunost imenovan u vrijeme kada je reisu-1ulema bio Fehim-efendija Spaho (1938-1942.). Nisam naao podatak, kae Safetefendija Karahmetovi, koji precizno ukazuje na godinu postavljenja hafiza Mustafe-efendije Lelia za imama demata u Bosanskom amcu, ali se moe naslutiti da se radi o 1939. godini. Njegovom ustolienju prisustvovali su lanovi Ulema-medlisa, najvieg organa Islamske zajednice, Mehmed Handi, Muhamed Panda, Alija Aganovi i druga ulema Islamske zajednice. Bio je veoma obrazovan kako u vjerskom tako i u svjetovnom pogledu. Prema predanjima i kazivanjima dematlija nije dugo ostao na imamskoj dunosti u Bosanskom amcu. U knjizi Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010.), drugo dopunjeno izdanje, autora hafiza dr. Fadila Fazlia, napisan je sljedei tekst: Hafiz Mustafa-efendija Leli, bio je dematski imam u Bosanskom amcu. Dvanaestog januara 1937. godine postavljenje za vjerouitelja u enskoj zanatskoj i Strunoj produenoj koli u Bosanskom amcu, Srez gradaaki. Do 5. novembra 1935. godine bio je pomonik dematskog imama u Mrkonji Gradu kada je premjeten za dematskog imama, matiara, imama, hatiba i muallima u Livno umjesto Abdulatif-ef. omlagia. Rjeenjem Ulema-medlisa od 24. novembra 1942. god. unaprijeen je u 9. stepen osnovne plae 1. grupe II kategorije.*1 1 1 Meu hafizima koji su radili u Bijeljini, hafiz hadi Abdulah-efendija Budimlija, spominje i ime hafiza Mustafe-efendije Lelia.*112 ABDULLAH-EFENDIJA HUSKI Abdullah-efendija Huski, sin Mehmeda, roenje 15. juna 1927. godine u Mionici kod Gradaca. Imamsku naobrazbu stekao je u Svirac medresi u rodnom Gradacu. Prva sluba i imamski posao bio je na podruju Odbora Islamske zajednice Prnjavor. Krajem pedesetih godina prologa stoljea dolazi u Bosanski
110 Prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, od 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3. 1 1 1 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010), Drugo dopunjeno izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 379. (Glasnik IVZ, 1935., br. 12., str. 591., i Glasnik IVZ, 1937., br. 8., str. 261.; Glasnik IVZ 1942., br. 1., str. 30). 1 12 Nijaz ukri, Jedini hafiz Bijeljine, Preprod, 15-31. august 1979., broj 16 (216)., str. 6. 396

O SM A N K A V A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija n B osni i H erceg o vin i

amac. Prema usmenom predanju u poetku je bio mujezin, a kasnije je imenovan i postavljen za imama Azizije damije u Bosanskom amcu. Bio je vrijedan i cijenjen imam. ezdesetih godina dvadestog stoljea zajedno sa lanovima Odbora Islamske zajednice Bosanski amac, pokrenuo je akciju restauracije i generalne obnove Azizije damije koja je bila oteena usljed poplava koje su zadesile ovo podruje. Posebno je radio na organizaciji i rukovoenju teajeva vjerske obuke za mlae narataje.*113 U proljee 1970. godine smrtno je stradao u saobraajnoj nesrei prilikom prelaska pruge u pravcu naselja Tiina. Ukopan je u dematskom mezarju u Bosanskom amcu.*114 HADI OMER-EFENDIJA TALETOVI Omer-efendija Taletovi, roen je 1905. godine u ureviku kod ivinica. Medresu je pohaao i zavrio krajem dvadesetih godina prolog stoljea. Gotovo pedeset godina radio je kao imam i vjerouitelj u mnogim mjestima irom Bosne i Hercegovine. Po zavretku kolovanja, prvu slubu je obavljao u rodnim ivinicama, zatim u dematu Kotorsko kod Doboja, odakle odlazi u Bosansku Dubicu, iz koje se 1946. godine ponovo vraa u rodne ivinice. Kasnije svoj imaski rad nastavlja u dema'atima u Zvomiku, Bratuncu i Teoaku. Imenovan je 1959. godine za glavnog imama u gradskoj damiji u Bosanskoj Krupi, gdje ostaje do kraja maja 1970. godine, zatim dolazi u Bosanski amac gdje je zavrio svoj radni i ivotni vijek. Hadd je obavio 1967. godine. Na Ahiret je preselio 13. novembra 1976. godine i ukopan je u Bosanskom amcu. U Glasniku Islamske zajednice u rubrici, Primjer za ugled, susreemo ime Hadi Omer-efendije kao uglednog dobrotvora i vakifa.*115 PROFESOR HADI AVDO-EFENDIJAIMIROVI Avdo-efendija Imirovi, sin Rame i Derva-hanume iz familije Britvarevi, roen je 25. novembra 1950. godine u selu Gornja Media, opina Gradaac. U rodnom selu je zavrio etiri razreda osnovne kole, zatim peti i esti u susjednom selu, Zelinja Donja, te sedmi i osmi razred u Gradacu. Upisao je Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu, 1965/66. godine, koju je zavrio kolske 1969/70. godine. Iste godine u mjesecu augustu otiao je na odsluenje vojnog roka u Bitolu,
1 13 Teaj vjerske obuke u Bosanskom amcu, Glasnik IZ 1969., broj 9-10., str. 434 114 prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, od 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3. 115 Glasnik, VIS, SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 442-444. (Primjer za ugled). 397

ZB O R N IK RADOVA SA NA U N O G S1M P0Z1JU M A

Republika Makedonija. Od februara 1972. do aprila 1976. godine radio je kao imam na podruju Medlisa IZ Biha. Oenjen je Emina-hanumom Mahmutovi iz Bihaa sa kojom ima sina Ahmeda i kerke Fatimu i Selmu. Na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, kao vanredni student, 30. oktobara 1982. godine stekao je zvanje profesora sociologije. Od jula 1976. godine, imam je Azizije damije u Bosanskom amcu, gdje radi sve do agresije na ovaj grad 17. aprila 1992. godine. Istog dana srpski specijalci su teko ranili i uhapsili Avdu-efendiju. Poslije tue i maltretiranja uspio je pobjei iz ambulante, a sutradan iz Bosanskog amca u Brko gdje odlazi u bolnicu. Nakon tri dana lijeenja, sporednim seoskim putevima uspio je stii do Gradaca 21. aprila 1992. godine. Uz odobrenje Opinskog sekretarijata za narodnu odbranu Gradaac, dolazi u Zagreb 5. juna 1992. godine, gdje je na Traumatolokoj klinici operiran. Odmah po dolasku u Zagreb prijavio se u Meihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i stavio se Zajednici na raspolaganje. U Meihatu je bio rasporeen u novoformirani Ured za prosvjetu i kulturu koji je imao zadau raditi sa izbjeglicama. Ubrzo je imenovan sekretarom toga ureda i tu je dunost obnaao sve do 1995. godine kada je imenovan za koordinatora imama u Republici Hrvatskoj i na toj dunosti ostaje do 20. juna 1996., kada je imenovan za pedagoga u Zagrebakoj medresi Dr. Ahmed Smajlovi. Od augusta 1997. godine preuzeo je i dunost sekretara pomenute Medrese. Sve do prelaska na rad u Medresu vrio je i dunost koordinatora za vjeronauku i organizirao vjeronauku u kolama irom Hrvatske i sam uestvovao u izvoenju vjeronauka u kolama u Zagrebu. U Zagrebakoj medresi Dr. Ahmed Smajlovi od kolske 1994/95. godine predaje sociologiju, filozofiju, islamsku filozofiju, islamsku kulturu i civilizaciju, logiku i ahlak. Obavljao je i niz drugih dunosti. U aprilu 1997. godine obavio je had. Trenutno uz posao profesora u Islamskoj gimnaziji Dr. Ahmed Smajlovi, od 1.9. 2012. godine radi n Uredu za informiranje u Meihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj.*116

PROFESOR HADI SAFET-EFENDIJA KARAHMETOVI Safet-efendija Karahmetovi, sin Mehmedalije i Zlata-hanume iz familije Deli iz Srebrenika, roen je 30. juna 1975. godine u mjestu Zelinja Srednja, opina Gradaac. U rodnom mjestu zavrio je mekteb i osnovnu kolu. Mekteb je pohaao pred muallimima Kukuruz Jusuf-efendijom i Dervievi Sadik-efendijom. Gazi Husrev-begovu medresu upisao je 1990. godine. Usljed ratnih dejstava i
116 Prof. Avdo Imirovi, Moj ivotopis, (e-mail, 5. 9. 2012.) 398

O SM A N KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

agresije na R BiH privremeno je prekinuo kolovanje i prikljuio se Armiji RBiH. Potkraj 1994. godine vratio se u Medresu i okonao kolovanje 1996. godine. Zvanje profesora islamskih nauka stekao je na univerzitetu Ez-Zejtuna u Tunisu. Diplomirao je 2001. godine na Odsjeku za apologetiku i islamsku filozofiju. Po zavretku studija vratio se u BiH i stavio na raspolaganje Islamskoj zajednici. Iste godine imenovan je za glavnog imama Medlisa Islamske zajednice Bosanski Samac i imama Azizije damije. Oenjen je Jasmina-hanumom sa kojom ima sina Ahmeda i kerke Aminu i Fatimu. U organizaciji Rijaseta IZ BiH osam puta je obavio had. Kao jedini uposleni radnik sa stalnim radnim odnosom u periodu od 2001-2012. godine, osim dunosti imama, hatiba i muallima, obavlja i sve administrativno-pravne i raunovodstveno-finansijke poslove pri Medlisu. Od 2003. godine radi kao vjerouitelj i dri asove iz predmeta islamske vjeronauke u Osnovnoj koli ,,amac u Bosanskom amcu. Glavni je organizator i nosilac svih aktivnosti vezanih za izgradnju nove Azizije damije sa prateim sadrajima i stambeno-poslovne zgrade sa administrativnim sjeditem Medlisa IZ Bosanski amac. O tim aktivnostima, profesor hadi Safet-efendija izmeu ostalog je zabiljeio: ...Vrijeme u periodu od 2001-2004. godine potroeno je u svakodnevne sastanke i slubena dopisivanja na relaciji Medlis IZ Bosanski amac - Opina amac. Damijski harem u potpunosti je bio uzurpiran. Lokalne vlasti nisu bile raspoloene izdati dozvolu za gradnju objekta prema projektnoj dokumentaciji koji, osim damije ili musalle, u svom sastavu ima mektepsku uionicu, sobu za goste i odmor, ajnu kuhinju, odvojene abdesthane sa ulaznim holovima za mukarce i ene, mokre vorove, te stakleni trijem sa dvorinim zidom. Nakon skoro tri godine Medlis IZ Bosanski amac dobio je Rjeenje na osnovu kojeg je odobrena izgradnja damije. U meuvremenu uraeni su potrebni elaborati, idejno rjeenje i izvedbena projektna dokumentacija, te obezbijeena poetna sredstva od strane Ministarstva vakufa iz Kuvajta. U ljeto 2004. godine poeli su prvi graevinski radovi. Krajem 2005. godine damija je poela sluiti svojoj svrsi. U toku 2012. godine izvode se finalni radovi na potpunom zavretku i pripremi za sveano otvaranje."*117 Osim pomenutih imama, u Bosanskom amcu su ivjeli hafizi, mule i imami: hafiz Sulejman Hadisulejmanovi, hafiz Hasan Fai, hafiz Junuz Grabonji, hafiz Salih Ali, zv. Gari, hafiz Bekir Kovaevi, Mula Hasan Sejdi, Ragib-efendija
117 Prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, od 25. 7. 2008., broj 193/08., str. 1-3. 399

Z B O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S IM PO ZIJU MA

Biaki, Sadik-efendija Sendi, Ejub Hadi, Fehim Fisovi, Mustafa Jusufovi i Salih-efendija Zuki.*118

IMAMI AZIZIJE DAMIJE - ORAHOVA 1862-2012.*119 Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu profesor Asim-efendija Hodi, svojevremeno imam u dematu Orahova, uspjeno je prezentovao i odbranio Diplomski rad pod nazivom Vjersko-prosvjetni objekti Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gradika (Postanak, razvoj i rad) u kojem navodi da su imami Azizije damije u naselju Orahova bili: Smail-efendija Dudakovi do 1918. godine, zatim njegov sin Abdul-Aziz-efendija Dudakovi, te Fahrudin-efendija Halili, Esad-efendija Spahi i Mehemed-efendija Mehanovi. *120 Ovim imenima treba dodati i hadi Bahriju-efendiju Smajia, koji je bio imam Azizije damije prije Mehemed-efendije Mehanovia. SMAIL-EFENDIJA DUDAKOVI Smail-efendija Dudakovi, prvi je imam Azizije damije u naselju Orahova o kojem postoji pisani trag. Naime, u diplomskom radu profesor Asim-efendija Hodi, pie d a je Smail-efendija Dudakovi bio imam Azizije damije do 1918. godine.*121 Vjerovatno je Smail-efendija Dudakovi roen u Orahovi i potomak je muhadira koji su protjerani iz Srbije 1862. godine. Meutim, buduim istraivaima ostaje da pokuaju doi do podataka o prvim imamima Azizije damije u kasabi Orahova. Naravno, u tom istarivanju nezaobilazne su na prvom

118 Prof. Safet Karahmetovi, Izvjetaj, Medlis IZ Bosanski amac, od 25. 7. 2008,, broj 193/08., str. 1-3. 119 prof. Asim Hodi, Diplomski rad, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Tema: Vjerskoprosvjetni objekti Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gradika (Postanak, razvoj i rad), Bosanska Gradika 2005. godine, mentor doc. dr. Ismet Buatli, Dio diplomskog rada - Azizija ili Careva damija u Orahovi, i usmeni razgovor sa Nazom Halilovi, najstarijim ivim stanovnikom Orahove (ro. 1905. godine)., Besim eper, imam, Merhum Abdul-Aziz ef., Preporod, 1. juni 1975., broj 11 (114)., str. 14., Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31. 8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine - razgovor sa dematlijama Orahove. Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava., Fahrudin Halili, Formular: Imami Azizija damija u BiH, Bosanska Gardika, 31. 8. 2012., Mehmed Mei, Dobrotvori Islamske vjerske zajednice, Glasnik 1966., broj 3-4., str. 138., Alija Jugo, Sveano otvorenje novosagraene damije u Odaku kod Nevesinja, Preporod, 15. 4. 1974., broj 8 (87)., str. 7., i Islamska zajednica u SFRJ, Starjeinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije Sarajevo, broj 3255/83. od 29. 12. 1983. 120 Prof. Asim Hodi, isti rad. 1 2 1 Prof. Asim Hodi, isti rad. 400

O SM AN KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

mjestu Gazi Husrev-begova biblioteka, zatim Arhiv Bosne i Hercegovine, te arhivska graa Islamske zajednice i drugih institucija. ABDUL-AZIZ-EFENDIJA DUDAKOVI Abdul-Aziz-efendija je roen 1894. godine u Orahovi. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a potom se upisao na Darul-muallimin u Sarajevu. Osjeajui se dunim da pomogne svojim mjetanima, nakon zavretka Darulmuallimina dolazi u svoje rodno mjesto kao muallim i imam-matiar i tu dunost obavlja od 1918. do 1961. godine. (...) Na vjersko-prosvjetnom planu Abdul-Aziz ef. je bio neumoran borac. Mnoge generacije je poduio osnovnim vjerskim i moralnim naelima. Mnogo je takoer dao na izgradnji novih i opravci starih damija. Svojom skromnou, potenjem, lijepim ophoenjem i ponaanjem Abdul-Aziz kao vjernik moe nam biti lijep uzor u ivotu i u slubi. (...) Na preporuku svojih kolega u penziju odlazi 1962. godine. Svoju plemenitu duu ispustio je 11. marta 1975. godine. Denazu mu je klanjao Demil-efendija 199 Turanovi i biranim rijeima se oprostio od rahmetlije.* Na osnovu Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava, pod rednim brojem 18., pie d a je Dudakovi Abdul-Aziz-efendija u mjestu Orahovo, kotar Bosanska Gradika bio imam Azizije damije u dematu Orahova i II (drugi) muallim mektebi ibtidaije. U rubrici promjena stoji da je rjeenjem ministra vjera imenovan dravnim imamom. U daljnjem tekstu stoji d aje nastupio u slubu 1918. godine i da godinje berivo od centralne vakufske zaklade iznosi D-. 1200. *123 Na osnovu kazivanja mjetana Orahove, Abdul-Aziz Dudakovi, sin je Smail-efendije Dudakovia.*124 FAHRUDIN-EFENDIJA HALILI Fahrudin-efendija Halili, sin Alije i Senija-hanume iz familije Avdi, roen je 4. januara 1943. godine u Linji, opina Prnjavor. Mekteb je pohaao pred muallimom Atif-efendijom Baiem u Puraima kod Prnjavora, dok je osnovnu kolu avrio u Linji na podruju iste opine. Zavrio je Gazi Husrev-begovu

122 Besim eper, imam, Merhum Abdul-Aziz ef. Dudakovi, Preporod, 1. juni 1975., broj 11 (114)., str. 14. 1 23 Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava. 124 Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31.8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine razgovor sa dematlijama Orahove. 401

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G S IM P0Z1JU M A

medresu u Sarajevu, te upisao Pravni fakultet u Banjoj Luci i zavrio dvije godine fakulteta. Oenjen je Zehra-hanumom Vehabovi, iz Bosanske Gradike, sa kojom ima sina Almira i kerku Sabinu. Prvo zaposlenje u Islamskoj zajednici imao je u dematu Azizija damija u naselju Orahova kod Bosanske Gradike, gdje radi od septembra 1963. do augusta 1964. godine, kada odlazi na odsluenje vojnog roka u JNA u Kumanovo - Makedonija. Dok je bio u JNA, demat nije angaovo profesionalno drugog imama, jer su dematlije eljele da se Fahrudin-efendija nakod odsluenju vojnog roka vrati u demat Azizije damije. Odrao je rije i javio se u demat. Meutim, Odbor IZ Bosanska Gradika elio je da Fahrudinefendiju angauje u dematu Obradovac, koji je blie sjeditu Odbora kako bi svojim znanjem pomogao Odboru IZ u voenju administracije u to vrijeme. Umjesto Fahrudin-efendije na mjesto imama Azizije damije dolazi Esad-efendija Spahi. Iz Obradovca Fahrudin-efendija odlazi u Njemaku (Zapadna Njemaka) i radi 6 godina na poslovima koji nisu vezani za Islamsku zajednicu. Nakon povratka u zemlju zaposlio se u dematu Dubrave II (ranije Perino Polje, op.a.), Odbor IZ Bosanska Gradika, gdje radi od augusta 1976. do kraja 1978. godine. Uz rad u ovom dematu obavlja i poslove sekretara Odbora/Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gardika. Iz Dubrava prelazi za imama u Bosansku Gradiku, u demat damije Tekija, gdje radi od 1978. do 1981. godine. Iz Bosanske Gradike odlazi u demat Ljubija, gdje boravi od 1981. do 1991. godine. Had je obavio 1991. godine. *ns ESAD-EFENDIJA SPAHI Esad-efendija Spahi, sin hadi Saliha, roen je 25. jula 1933. godine u Puhovcu kod Zenice. Zavrio je medresu 20. 5. 1955. godine. Trideset prvog maja 2003. godine, nakon due i tee bolesti u Sarajevu je preselio na ahiret imam u penziji hadi Esad ef. Spahi. Denaza mu je klanjana dva dana kasnije (2. 06. 2003.) u rodnom Puhovcu kod Zenice. Imamio je zamjenik reisu-l-uleme hadi hafiz Ismet ef. Spahi, a velik broj musalija inili su mjetani, roaci, kolege, prijatelji rahmetlije kako iz zenike opine tako i iz mnogih drugih mjesta. Na kaburu je o ovodunjalukom putu rahmetlije govorio Mustafa ef. Spahi, muderris Gazi Husrev-begove medrese. Po zavretku etvrtog razreda, takozvane male mature, 1955., Esad-efendija se ukljuuje u rad Islamske zajednice i ostaje joj vjeran gotovo pola stoljea. *126 Prvo slubovanje u Islamskoj zejednici vezano je
125 Fahrudin Halili, Formular: Imami Azizija damija u BiH, Bosanska Gardika, 31.8. 2012. 126 M. S. (Mustafa Spahi-Mujki), Esad ef. Spahi, Preporod, 1. juli 2003., broj 13/758., str. 35. 402

O SM AN K AVAZO VI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

za Zenicu. Bio je mujezin u Sultan Ahmedovoj damiji, a potom je imamsku, hatibsku i muallimsku dunost obavljao u istom gradu, te u dematu Podhum kod Livna. Nakon odsluenja vojnog roka radi kao imam u gradskom dematu u Livnu. Na osnovu akta Islamske zajednice u SFRJ, Starjeinstva IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, broj 3255/83. od 29. 12. 1983. godine, u potpisu dr. Ahmed Smajlovi, koji je izdan na lini zahtjev Esad-efendije Spahia, stoji: Rjeenjem Staijeinstva broj 4319/64 od 30. 10. 1964. god. Esad-efendija je iz Livna premjeten u demat O rahovu-B . Gradika, gdje je slubovao od 1. 10. 1964. do 12. 3. 1968. god. kada je rjeenjem Starjeinstva broj 1328/68. od 25. 3. 1968. godine premjeten u Duvno... *127 Iz Orahove, Esad-efendija odlazi u Duvno. U svojstvu imama radio je u Nevesinju, Rogatici, Gornjoj Sanici i Trebinju. Na osnovu akta Penzijskoinvalidskog osiguranja, odnosno Izvoda iz matine evidencije da se vidjeti daje Esad-efendija radio u Upravi Gazi Husrev-begova vakufa u Sarajevu od 01. 01. 1974. do 15. 4. 1977. godine. U pomenutoj evidenciji stoji da je radio i pri Starjeinstvu IZ-e u SR BiH, Sarajevo od 01. 05. 1993. *128 O njegovom angamanu kao slubenika Begovog vakufa u Sarajevu nalazimo u Prepordu od 15. marta 1988. godine. *129 HADI BAHRIJA-EFENDIJA SMAJI Bahrija-efendija Smaji, sin Husejna i Aia-hanume iz familije Zlati, roen je 12. septembra 1947. godine u selu Raljani, opina Brko. Bahrija je najstarije od osmoro djece. Mekteb je zavrio pred muallimom Halil-efendijom Ravkiem. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu. Nakon kolovanja u Gazi Husrevbegovoj medresi 1966. godine odlazi u Tetovo na odsluenje vojnog roka, a nakon toga 1968. godine stupio je na dunost imama, hatiba i muallima Azizije damije u dematu Orahova - Medlis IZ Bosanska Gardika. Oenjen je Mina-hanumom Rami sa kojom ima sina Abedina i dvije kerke Almu i Selmu. O danima provedenim na podruju Medlisa IZ Bosanska Gradika u dematima Orahova 1968.-1969., i Rovine 1969.-1971. godine Bahrija-efendija je 3. jula 2012. godine zabiljeio sljedee: ,,U naselju Orahova postojale su tri damije, u tri mahale. Radio sam naizmjenino u dvije damije (sedam dana u jednoj, sedam dana u

1 27 Islamska zajednica u SFRj, Starjeinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 29. 12. 1983., broj 3255/83. 128 Penzijsko i invalidsko osiguranje BiH - Matina evidencija broj: 0001085241662., od 11. 9. 1997. 129 Meho Traki (Mustafa Spahi), Merhum hadi Muradif Spahi, Preporod, 15. 3. 1988., broj 6/422., str. 14. 403

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S1M P0Z1JU M A

drugoj damiji), jer su damije i mahale bile vrlo blizu. Glavna damija u Orahovi je Azizija. (...) U blizini ove damije je i imamski stan. Mutevelija je bio erif amdi. Bio je ugledan stariji ovjek. Iz Orahove sam preao u demat Rovine 1969. i radio do 1971. godine. Radio sam na poslovima blagajnika i sekretara u Odboru/Medlisu IZ Bosanska Gradika. Javio sam se na konkurs za popunu radnog mjesta imama, hatiba i muallima u Ljubiju - Medlis IZ Ljubija, gdje sam primljen 1971. godine, i tu sam slubovao punih 10 godina. U Ljubiji sam bio imam i vjersko-prosvjetni referent. Za vrijeme slubovanja u Ljubiji, vanredno sam studirao na banjalukom Pravnom fakultetu i stekao zvanje pravnika, to je verifikovano Rjeenjem Starjeinstva br. 1355/82, od 3. 8. 1982. godine. U aprilu 1981. godine dolazim na podruje Odbora IZ Brko, na mjesto imama Atik-savske damije, gdje uporedo radim i kao sekretar Odbora IZ Brko. Bio sam i v.d. vjersko-prosvjetni referent Odbora/Medlisa Islamske zajednice Brko. U gradu na Savi, Bahrija-efendija 1985. godine pokree rekonstrukciju Atik-savske damije. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu organizovao je rad Medlisa IZ Brko u ratnim uslovima. Nakon povratka u Brko uestvuje u obnovi infrastrukture Medlisa Islamske zajednice meu kojima je i pomenuta Atik-savska damija koja je sveano otvorena 2007. godine. U svim dematima ostvario je veoma zapaene i vrijedne rezultate. Had je obavio 2011. godine. *130 Bahrijaefendija je povremeno pisao za Glasnik i Preporod. *1 3 1 MEHEMED-EFENDIJA MEHANOVI Mehemed-efendija Mehanovi, sin je Mehmeda i Fatima-hanume iz familije Hamuli, roenje 3. 8. 1951. godine u Kamianima, Medlis IZ-e Kozare. Dolazi iz ugledne muslimanske porodice, koja je u ranijem vaktu bila opredijeljena i privrena svojoj vjeri i praktikovanju njenih propisa. Bili su vezani za damiju i redovno je posjeivali i na dnevnim vaktovima. Nakon zavrene osnovne kole u rodnom mjestu upisao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1966./1967. k. g. Nakon okonanja kolovanja u Medresi i uspjeno poloene mature 1971. godine odmah se upoljava i radi kao imam. Prema nepotpunim podacima, Mehemed ef. je krae ili due slubovao u dematima: Gornji Jakupovii (MIZ Kozarac), Bronzani Majdan (veoma kratko), Orahova (MIZ Bosanska Gradika), Gornji Agii (MIZ Bosanski Novi) ehovci i Naprelje (MIZ Sanski Most). U meuvremenu se oenio
1 30 Bahrija Smaji, Formular: Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini. 1 3 1 Glasnik, 1966, broj 3-4 , str. 175, Glasnik, VIS, 1970, broj 11-12, str. 668-669, Preporod, 15. 2. 1971., broj 11., str. 2., Preporod, 15. 3. 1971., broj 13., str. 2., Preporod, 15-30. 11. 1977., broj 22 (173)., str. 6. 404

O SM AN K A V AZO VI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H ercegovin i

Fatima-hanumom uski. Nastavio je kolovanje vanrednim studiranjem na pravnom fakultetu kojeg uspjeno zavrava. Denaza je obavljena u petak 16. 12. 2011. godine iza dume namaza u vedskoj u gradu Orebru. Pred agresiju na nau zemlju radio je u Prnjavoru. Tekom mukom sa porodicom i grupom dematlija, izlazi na slobodnu teritoriju Bosne. Posredstvom UN-a, na zahtjev rodbine iz Kozarca koja se ve nalazila u mjestu Luster-Harastolen u Norvekoj, prebacuje se u ovu zemlju, gdje ostaje do 1994. godine. Nakon toga prelazi u vedsku gdje su mu bili supruga Fatima, majka Fatima, kerka Emina, brat Jusuf i ostala porodica. U vedskoj nastavlja muallimsko-imamski posao, dok ga je zdravlje sluilo. Posljednje godine ovozemnog ivota, kako su mi prenijeli njegovi poznanici, proveo je povueno u ibadetu, zikru i uenju Kur'ana. (...) Denaza-namaz obavljena je u petak 16. decembra u gradu Orebru. *132 Mehemed-efendija
n i

Mehanovi bio je povremeni saradnik Preporoda. * IMAMI U KASABI ORAHOVA OD SEDAMDESETIH GODINA XX STOLJEA DO AGRESIJE 1992. ZAJEDNIKI IMAM - U TRI DAMIJE U ORAHOVI Orahova je po mnogo emu specifian demat. Ima tri damije. Od sedamdesetih godina dvadesetog stoljea u ovom naselju rade jedno vrijeme dva, a kasnije jedan imam. ,,U naselju Orahova postojale su tri damije, u tri mahale. Radio sam naizmjenino u dvije damije (sedam dana u jednoj, sedam dana u drugoj damiji), jer su damije i mahale bile vrlo blizu - kae Bahrija-efendija Smaji.*134 Naime, i na osnovu kazivanja mjetana, te iz diplomskog rada profesora Asim-efendije Hodia, i mojih linih zabiljeki 31. 8. 2012/13. evvala 1433. godine, doao sam do saznanja da od sedamdesetih godina dvadesetog stoljea imamsku dunost u Aziziji kao i u druge dvije damije (Sokolska i Haluka-Brdska) obavljaju dva imama, kasnije jedan imam. Namaski vaktovi se od petka do petka u damijama obavljaju naizmjenino. Imam svakog petka (dumanamaz) mijenja damije, te se tako naizmjenino i duma-namaz obavlja u sve tri pomenute damije. U ovom radu ja u imame koji su bili u Orahovi poslije sedamdesetih godina prolog stoljea i koji su rotirajui se iz demata u demat iz
132 Ishak Sedi, Na ahiret preselio Mehemed ef. Mehanovi, Preporod, 15. januar 2012., broj 2/964., str. 57. 1 33 Preporod, 1-31. januar 1980., broj 1-2., str. 12., Preporod, 1-29. februar 1980., broj 3-4., str. 6. 134 Bahrija Smaji, Osnovni lini podaci i osvrt na slubovanje u Islamskoj zajednici. Brko, 3. 7.

2012 .
405

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU MA

damije u damiju svakih sedam dana tretirati kao imame Azizije damije, jer su po ovom principu rada - bili i imami Azizije damije u naselju Orahova. U toku ramazana aktivne su sve tri damije u kojima teravih i druge namaze klanjaju softe koje mjetani angauju iz medresa. Istina, budui istraivai iz dekreta imama trebaju utvrditi da li su imami poslije sedamdesetih godina prolog stoljea postavljani kao imami Azizije damije ili openito kao imami u Orahovi, i to: DEMIL-EFENDIJA-TURANOVI Demil-efendija Turanovi je roen 15. 11. 1928. godine u Bugorovinama Jajce. Po zavretku osnovne kole upisuje se u medresu u Pojsku - Zenica, te uspjeno zavrava pred uvenim muderisom H. Dervi-efendijom Spahiem. ivotni put Demil-efendije, kao i slubovanje bili su burni. Prvo postavljanje za imama bilo je daleke 1946. godine, kao i postavljanje, od Starjeinstva u dematu Veii - Kotor Varo, da bi nakon dvije godine otiao na odsluenje vojnog roka. Iz JNA se ponovo vraa, ali u demat Kotor, gdje se i oenio, a poslije prelazi u demat D. Varo - Kotor Varo i tu ostaje deset godina. Poslije toga ivotni put ga vodi u demat Linja, kod Prnjavora, te nakon dvije godine, prelazi u demat Orahova, kod B. Gradike, gdje ostaje oko deset godina. Ponovo se vraa na podruje Kotor Varoi u demat Hadrovce, pa Vrani, da bi nafaka ponovo provrila u dematu Purai - Prnjavor, gdje poinje da osjea i prve igove srca. Manje-vie u svim dematima Demil ef. je uinio dosta na gradnji damija, imamskih stanova, a posebno u dematu Purai, gdje je i posljednja stanica njegova ivota. U prisustvu velikog broja dematlija, njegovih kolega imama, iz Kotor Varoi, B. Luke, B. Gradike i Prnjavora, te rodbine i prijatelja, obavljena je denaza-namaz, koju je klanjao hadi hafiz Mehmed-efendija Zahirovi, muftija u penziji iz Banja Luke. Njegovi sinovi su poklonili po jedan ilim pred duu rahm. babe i majke rahmetli Subhe za potrebe damije D. Varo.*
1

HADI REDIF-EFENDIJA METROVAC Redif-efendija Metrovac, sin Huse i Mina-hanume, roen je 12. februara 1958. godine u Lendiima, opina Jajce. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1987. godine. Radio je kao imam u dema'atu Orahova Medlis IZ Bosanska Gradika i dema'atu Gornja Mahala Medlis IZ Gornji Vakuf. Umro je 8. 8. 2005. godine. *136 Denazi namazu prisustvovalo je oko hiljadu ljudi, a uz
1 3 5 Hasan Halilovi, Demil ef. Turanovi, Preporod, 15. 1. 1987., broj 2., str. 14. 1 3 6 Enes Osmanovi, glavni imam Medlisa IZ Gornji Vakuf, e-mail, 11.9. 2012. 406

O SM A N KA VAZOV1 - Imami A ziziia d a m iia u B osni i H erceg o vin i

Muharema ef. Hasanbegovia, predsjednika Ilmijje, Muharema ef. Omerdia, rukovodioca vjersko-prosvjetne slube Rijaseta, profesor Ismeta ef. Buatlia, prodekana Fakulteta islamskih nauka prisutno je bilo i petnaestak medresanskih, razrednih kolega rahmetlije i stotinjak drugih kolega imama. (...) Po elji Dema'atskoga odbora ukopan je u haremu Memia-Gafia damije u kojoj je radio vie od dvadeset godina, a bio je i sudionikom njene obnove i izgradnje imamskoga stana. Oko hiljadu ljudi meu kojima je bilo vie od stotinu imama ispratilo je efendiju Metrovca na Vjeni svijet. Posebno je dirljivo bilo vidjeti njegove medresanske kolege koji su doli iz raznih dijelova BiH. *137 Redif-efendija Metrovac bio je povremeni saradnik Preporoda. *
138

HADI HAZIM-EFENDIJA ALI Hazim-efendija Ali, sin Hamde i ida-hanume iz familije Durmo, roen je 6. januara 1949. godine u Busovai. Mekteb je zavrio pred muallimom Ragibefendijom Mustajbegoviem. Osnovnu kolu pohaao je u rodnom mjestu. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Vojni rok je sluio u Zrenjaninu i Kraljevu (Srbija) 1971./72. godine. Oenjen je Sadika-hanumom Materi iz Riice kod Zenice, sa kojom ima tri kerke: Elmedinu, Naiu i Sanidu. Prvo zaposlenje u Islamskoj zajednici imao je u dematu Gostovi, Medlis IZ Zavidovii, gdje radi od 1. maja 1973. do juna 1974. godine. Zatim, radi u sljedeim dematima: Vesela, Medlis IZ Bugojno, od 1974. do 1979., Busovaa, Medlis IZ Busovaa, od 1979. do 1981., Voljevac, Medlis IZ Gornji Vakuf, od 1981. do 1983., Ahimbaii, Medlis IZ Doboj, od 1983. do 1986., Orahova, Medlis Islamske zajednice Bosanska Gardika, od septembra 1986. do oktobra, 1990. U dematu Orahova su tri damije, i to: Azizija, Sokolska i Haluka, ali je i ranije, pa i kasnije bio angaovan samo jedan imam, jer demat nije imao materijalnih mogunosti da plaa tri imama u isto vrijeme kae Hazim-efendija. Iz Orahove, Hazim-efendija odlazi u demat Poulia, Medlis IZ Travnik (sada Medlis IZ Vitez, op.a.), gdje radi od 1990. do oktobra, 1991., naredni demat u kojem Hazim-efendija najdue rad ije Velika Brijesnica, Medlis IZ Doboj, u kojem je bio imam od 2. 10. 1991. do 31. 12. 2009., te se ponovo vraa u demat Ahimbaie 1. januara 2010. godine i trenutno je aktuelni imam u pomenutom dematu. Had je obavio 1996. godine.

137 Bajro Perva, Umro hadi Redif ef. Metrovac, Preporod, 15. august 2005., broj 16/810, str. 48. 138 Preporod, 15. juli 1980., broj 14., str. 13., Preporod, 15. 9. 1980., broj 18., str. 12. 407

Z B O R N IK RA D O VA SA NA U N O G SIM P O Z IJU MA

*139 Na prijedlog Odbora Islamske zajednice Bosanska Gradika Hazim-efendija Ali, imam iz Orahove, proglaen je najboljim muallimom na ovom podruju, te je i od Staijeinstva IZ u Sarajevu 21. decembra 1988. godine dobio nagradu i priznanje. *140 MIDHAT-EFENDIJA KUPINI Midhat-efendija Kupini, sin Zilhije i Ferida-hanume iz familije Jahi, roen je 5. decembra 1965. godine u Orahovi kod Bosanske Gradike. Mekteb je pohaao pred muallimom Redif-efendijom Metrovcem. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu. Nakon osmogodinje kole upisao je i zavrio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Oenjen je Suada-hanumom, kerkom Latifa i Fatime Softi iz Orahove, sa kojom ima kerke Dejlanu i Medinu. Kako navodi Midhat-efendija, u pismu od 5. septembra 2012. godine, u vremenu od 1984. do 1987. godine zamjenjivao je imame na dunostima: imama, hatiba i muallima u Medlisu Islamske zajednice Bosanska Gradika. Prvi demat u kojem poinje da radi u svojstvu imama, hatiba i muallima je rodno mjesto Orahova, gdje je stupio na dunost 1987. godine i radio do 1991. godine, kada odlazi u Austriju i poinje da radi u dematu Enns. Midhat-efendija je prvi i trenutno aktuelni imam u pomenutom dematu ove, 2012. godine. Isto tako, Midhat-efendija radi kao vjerouitelj u svim kolama u gradu Ennsu, Austrija. Nakon njegovog odlaska iz Orahove, u ovaj demat dolazi profesor Nusret-efendija Imamovi. U vremenu od 1987. do 1991. godine, dok je bio imam u rodnom mjestu, obnovljene su i izgraene Haluka i Sokolska damija u naselju Orahova. U vremenu od 2011. do maja 2012. godine napravljena je i otvorena damija u gradu Ennsu. *1 4 1 Na osnovu kazivanja mjetana demata Orahova, Midhat-efendija je bio veoma dobar muallim i postizao je zapaene rezultate u radu sa djecom u mektebu. PROFESOR NUSRET-EFENDIJA IMAMO VI Nusret-efendija Imamovi, sin Sulejmana, roen je 26. septembra 1971. godine u Lipovici kod Kalesije. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Bio je pripadnik Armije BiH, a vei dio rata proveo je na prvim borbenim linijama. etiri puta je ranjavan. Veoma odgovorno i uspjeno obavljao
139 Hazim Ali, Formular: Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini. Ahimbaii, 14. septembra
2012 .

140 Nagraeni istaknuti imami muallimi, Preporod, 1. januar 1989., broj 1/441., str. 9. 1 4 1 Midhat Krupini, Formular: Imami Azizija damija u Bosni i Hercegovini., Enns, 5. 9. 2012., email. 408

O SM A N KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

je niz dunosti u jedinicama i komandama Armije Republike Bosne i Hercegovine.*142 Poslije potpisivanja Dejtonskog mira odlazi u Ujedinjene Arapske Emirate gdje je zavrio Fakultet erijatskog prava. Nakon zavrenog fakulteta, vratio se u domovinu. Danas je nastanjen u Gornjoj Maoi i u medijima vai za neformalnog vou tzv. vehabijske zajednice. Oko linosti Nusreta Imamovia krue razne prie. Novinari, obavjetajne slube, te njegovi vjerski oponenti nisu se ustruavali da, svako u svom domenu, o Nusretu Imamoviu iznosi razne informacije, potkrijepljene4 4 priama rekla-kazala, nagaanjima, te falsifikovanim informacijama.*143 Meutim, malo je kome poznato da je Nusretefendija Imamovi bio imam u dematu Orahova kod Bosanske Gradike i da je oenjen iz Orahove. Panju javnosti Imamovievo ime privuklo je krajem 2006. godine kada je otkriveno da u selu Gornja Maoa, gdje se Imamovi doselio, od 2005. godine funkcionie kola u kojoj se nastava odvija po jordanskom planu i programu.*144 U jednoj od optunica stoji d a je Imamovi po zanimanju imam4 4 , da ima etvero djece, pismen je, sluio JNA u akovici 1990/91. godine.*145 Nusret Imamovi bio je uhapen u akciji Svetlost4 4 , 3. februara 2010. godine u Gornjoj Maoi, u kojoj je uestvovalo vie od 600 policajaca.4 4 *146 Nakon nekoliko pritvaranja i istraga, Nusret-efendija Imamovi je zbog nedostatka dokaza puten na slobodu. ivi i radi u naselju Gornja Maoa, opina Srebrenik. IMAMI U NASELJU ORAHOVA - POSLIJE AGRESIJE NA R BiH U periodu od 1996. do 2001. godine, vjerske obrede u dematu Orahova (denaze-namaz, kasnije duma-namaze i druge usluge), po ukazanoj potrebi obavljaju imami Medlisa IZ Bosanska Gradika, Besim-efendija eper, Mehmedefendija Mei i drugi imami. Poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u ovom naselju, sa tri damije, imamsku dunost obavlja jedan imam. Prvi imam poslije agresije i povratka Bonjaka u Orahovu bio je profesor Asim-efendija Hodi, danas profesor na Eli Ibrahim-painoj medresi u Travniku, dok je trenutno aktuelni imam u Orahovi profesor Sair-efendija Kobilica, svrenik Univerziteta Al-Azhar u Kairu.

142 Jedinice Armije Republike BiH: OpTO Kalesija-205./245.bbr., 241.Spreansko-Muslimanska lahka brigada i 9. Muslimanska oslobodilaka brigada. 1 43 http://www.otisak.ba/index. Interview: Nusret Imamovi, petak, 17. februar 2012., (Islamski internet portal www.stazomislama.com). 144 http://www.e-novine.com/region/region-licnosti/ 145 http ://www.radiosaraj evo .ba/novost/ 146 http://www.naslovi.net/2012-01 -25/novi-magazin/uhapsen-vodj a-vehabija/ 409

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G S IM P O Z U U M 4

PROFESOR ASIM-EFENDIJA HODI Asim-efendija Hodi, sin Husejna i Murisa-hanume iz familije Sarajli, roen je 29. jula 1977. godine u Zenici. U vremenu dok je pohaao mekteb, muallimi su mu bili: Nesib-efendija Spahi, Munir-efendija Spahi, Devadefendija Grai i Mevludin-efendija Dizdarevi. Osnovnu kolu je zavrio u Stranjanima kod Zenice. Zatim pohaa Eli Ibrahim-painu medresu u Travniku, nakon koje zavrava Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i stie zvanje profesora. Oenjen je Azra-hanumom Paanovi, kerkom Fehima i Habiba-hanume, svrenicom Gazi Husrev-begove medrese, sa kojom ima sina Ibrahima i kerku Saru. Nakon zavrene medrese radi kao imam u dematu Orahova kod Bosanske Gradike od 15. 7. 2001. do 31. 8. 2006. godine. U ovom dematu je prije njegova dolaska kao honorarni imam radio Mehmed-efendija Mei, dok je nakon njegova odlaska iz Orahove na mjesto imama doao air-efendija Kobilica. Od aprila 2004. godine, profesor Asim efendija, bio je glavni imam Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gradika. Sa podruja pomenutog Medlisa odlazi u Eli Ibrahim-painu medresu u Travnik i preuzima dunost odgajatelja i profesora na predmetu akaid. Trenutno je na postdiplomskom studiju na Intmacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. U vremenu dok je bio im ami glavni imam uestvuje u izgradnji Azizije damije u dematu Orahova, te izgradnji damije u naselju Haluga, zv. Haluka damija koja jo nije dovrena, adaptaciji imamske kue i mekteba, te opremanju gasulhane, zatim je kao muallim kroz mekteb pripremio jednog polaznika (Sejki Sejfo) da upie medresu u Sarajevu i dvojicu (Dudakovi Anel i Loji Jasmin) koji su upisali medresu u Zagrebu. Kao istaknuti imam i muallim u mektebu uspjeno je priredio prve hatma-dove sa polaznicima vjerske pouke u Aziziji damiji 2005. godine. Bile su ovo prve hatma-dove u dematu nakon Midhat-efendije Kupinia. U periodu od aprila do augusta 2003. godine, dok je bio na osluenju vojne obaveze, u dematu Orahova mijenjao ga je Saudinefendija Sejdi.*147 PROFESOR AIR-EFENDIJA KOBILICA air-efendija Kobilica, sin Hakima i Rahima-hanume iz porodice Heki, roenje 1. 5. 1981. godine u selu Hrastovac kod Kaknja. Mektepsko znanje stekao je pred muallimom Muhamed-efendijom Podojkom. Osnovnu kolu je pohaao u mjestu Bmjic. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i Al-Azhar u Kairu, gdje stie zvanje profesora. Oenjen je Amina-hanumom Rami, roenom
1 47 Prof. Asim Hodi, Formular: Imami Azizija damija u BiH., Travnik, 27. august 2012. 410

O SM AN K A V AZO VI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

18. 8. 1989. godine u Zenici, kerkom Nume i Hasije Zahirovi, sa kojom ima sina Galiba i kerku Esmu. Nakon zavretka studija, na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu na Odsjeku Nauka o Kur'anu i tefsir, zaposlio se u dematu Orahova kod Bosanske Gradike, gdje radi od 2006. godine. Trenutno je aktuelni imam u ovom dematu. Veoma brzo je stekao povjerenje, naklonost i potovanje u dematu. Aktivno kao imam uestvuje i prati izgradnju Haluke damije - tree damija u dematu Orahova, zatim radi na renoviranju mekteba, imamske kue i izgradnji adrvana ispred Haluke damije. *148 IMAMI HALUKE-BRDSKE DAMIJE - ORAHOVA HAFIZ OMER-EFENDIJA SOFTI Omer-efendija Softi, sin je Mehe iz naselja Orahova. Na osnovu Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava, redni broj 21., pie d a je hafiz Omer-efendija Softi u mjestu Orahovo, kotar Bosanska Gradika bio imam Brdske damije. U daljnjem tekstu stoji d aje nastupio u slubu 1914. godine i da godinje berivo od centralne vakufske zaklade iznosi D-. 1417,44.*149 U knjizi Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... o hafizu Omer-efendiji Softiu, pie: Osman je uo da je hafiz Omer Softi zavrio teologiju.,.*150 libanovi Himzo (...) za hafiza Omera Softia je rekao da je bio najueniji hoda u Orahovi i daje radio kao imam u Sokolskoj damiji. Studirao je teologiju u Carigradu, zajedno sa banjalukim imamom Dinom, ali su kolovanje prekinuli zbog Balkanskih ratova u kojima je uestvovala i Turska (1912-1913. g.). Kasnije je htio nastaviti studije, ali g aje omeo poetak Prvog svjetskog rata. Umro je 1957. godine. Govorio je i o Maloj medresi koja je nekada radila u Orahovi. U njoj je sluio kao muderiz (prof. medrese) neki Kulenovi efendija iz Kobaa, koji je kasnije premjeten u Kostajnicu.*151 Ime hafiza Omer-efendije Softia, sina

148 Prof. air Kobilica, Formular: Imami Azizija damija u BiH, Orahova, 31. 8. 2012./13. evval 1433. 149 Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava. 150 Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 53. 1 5 1 Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 54. 411

Z B O R N IK R A D O VA SA NA UNOC, S IM P O Z IJU MA

Mehe, kao imama u dematu Orahova spominjale su dematlije Orahove 31. 8. 2012. godine.*152 EFIK-EFENDIJA RIBI efik-efendija Ribi, sin hadi Hasana i Zumra-hanume iz familije Beganovi, roenje 26. juna 1948. godine u Gunji, R Hrvatska. Mekteb je pohaao pred muallimom hadi Ibrahim-efendijom Malkiem. Osnovnu kolu je zavrio u atoroviima i Gornjem Rahiu. Pohaao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Nije sluio vojni rok. Iz prvog braka sa Hasna-hanumom Gloi ima dva sina Adnana i Admira i kerku Amilu. U drugom braku sa Mevluda-hanumom Mali iz Pritine ima sina Amila i kerku Almu. Prvo zaposlenje u svojstvu imama, hatiba i muallima imao je 1967. u naselju Orahova, demat Haluge, HalukaBrdska damija na podruju Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gardika, gdje radi do 1970. godine. efik-efendija se sjea hafiza Omer-efendije Softia i AbdulAziza Dudakovia - imama rodom iz Orahove. efik-efendiju, u dematu Orahova pamte i spominju kao vrijedna imama. Posebno je u lijepom sjeanju ostao polaznicima mekteba i omladini s kojom se druio. *153 Iz Orahove odlazi u Brane kod Kozarca, zatim iz ovog demata 1971. godine odlazi u Njemaku, gdje radi na poslovima koji nisu vezani za Islamsku zajednicu. Vratio se iz inostranstva 1975. godine i zaposlio se u dematu Gornja Puharska Medlis IZ Prijedor. Na podruju istog Medlisa bio je imam u dematu Hambarine, odakle odlazi u Garie kod Kotor Varoi. Nakon kraeg prekida u slubi Islamske zajednice efik-efendija dolazi na mjesto imama, hatiba i muallima u demat oseti na podruje Odbora/Medlisa IZ Brko. *154 Iz oseta odlazi na podruje Crne Gore (Sandak), gdje radi kao imam u dematima: Lozna, Sutivan i Gubavac kod Bijelog Polja. U toku agresije na R BiH odlazi u vedsku gdje radi kao imam od 1993. do 1997. godine u Bonjakoj islamskoj zajednici Jonkoping, gdje je oformio demat i prvi je imam u ovom dematu.*155 Zatim, radi u dematima Karlstad i Motala. Trenutno je u penziji i ivi u gradu Motola.*156

152 Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31.8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine razgovor sa dematlijama Orahove. 1 53 Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31. 8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine. 154 www.medzlisbrcko.ba/ 155 http://bizjo.se/o-nama/ 156 efik Ribi, telefonom iz Motole, 8. 11. 2012., i http://www.izb.se/, Ismail-ef. ahinovi, Tuzla, 4.9. 2012. 412

O SM A N KA VAZO VI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

IMAM SOKOLSKE DAMIJE - ORAHOVA ABAZ-EFENDIJA ALIMANOVI Na osnovu Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava, redni broj 17., pie d aje Alimanovi Abaz-efendija u mjestu Orahovo, kotar Bosanska Gradika bio imam Sokolske damije. U daljnjem tekstu stoji d aje nastupio u slubu 1920. godine, dok nema iznosa za godinje berivo od centralne vakufske zaklade ni ostalog honorara. *157 NEDOSTATAK PODATAKA Naalost, arhiva Medlisa Islamske zajednice Bosanska Gradika i demata Orahova unitena je u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. I pored posjete naselju Orahova i razgovora sa dematlijama nakon dume-namaza,*
158

te

dodatnih napora da neto vie saznam, posebno o imamima Azizije damije, u toku istraivanja nisam doao do podataka u kojim dematima i damijama su radili imami: MUDERRIS KULENOVI U knjizi Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... pie da je muderris Kulenovi iz Orahove premjeten na slubu u Bosansku Kostajnicu. Naravno, buduim istraivaima ostaje da pronau vie detalja o muderrisu Kulenoviu, koji je slubovao u Orahovi i Bosanskoj Kostajnici, odnosno da utvrde da li je muderris Kulenovi bio imam Azizija damija u ovim mjestima. U pomenutoj knjizi izmeu ostalog stoji: Govorio je i o Maloj medresi koja je nekada radila u Orahovi. U njoj je sluio kao muderiz (prof. medrese) neki Kulenovi efendija iz Kobaa, koji je kasnije premjeten u Kostajnicu. *159 SEJFUDIN-EFENDIJA KULAGLI Sejfudin-efendija Kulagli, sin Dervia i Zulejha-hanume, roen je 1890. godine u Prozoru. Zavrio je Darul mualimin u Sarajevu. *160 enio se tri puta. U

157 Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava. 158 Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31.8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine. 159 Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 54. 160 Aljovi Ramiz, Merhum Sejfudin ef. Kulagli, Glasnik VIS-a u SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 460. 413

Z B O R N IK RADOVA SA N A U N O G SIM POZ1JUM A

prvom braku, dok je bio imam u dematu Orahova kod Bosanske Gradike, oenio se Mina-hanumom i sa njom imao dvoje djece, sina Mustafu i kerku Raziju. Nakon preseljenja na ahiret Mina-hanume, dolaskom u Bosansku Kostajnicu, oenio se erifa-hanumom sa kojom je imao dva sina Asima i Dervia i etiri kerke: Seniju, Subhiju, Zinetu i Zulejhu. U poznim godinama ivota, nakon preseljenja na ahiret erifa-hanume, oenio se Isma-hanumom sa kojom nije imao djece.*1 61 Na osnovu Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava, redni broj 17., pie da je Sejfudin-efendija Kulagli u mjestu Orahovo, kotar Bosanska Gradika bio upravitelj muke mektebi ibtidaije. U daljnjem tekstu stoji daje nastupio u slubu 1912. godine i da godinje berivo od centralne vakufske zaklade iznosi D-. 1260.*162 Prve godine svoga slubovanja proveo je u Orahovoj kod Bos. Gradike, 1938. godine bio je premjeten za imama u Bos. Kostajnicu gdje je proveo 35 godina slubovanja kao imam, gdje se i penzionisao. (...) Denaza mu je klanjana 13. V 1973. god. u Bosanskoj Kostajnici.*163 SELIM -EFENDIJA DELI Selim-efendija Deli, na osnovu Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava, na popisu mualima mekteba u Orahovoj, srez Bosanska Gradika, redni broj 10., pie d a je Selim-efendija Deli sa slubenim inom mualim, na slubenom mjestu Orahovo, kotar Bosanska Gradika, bio mualim. U daljnjem tekstu stoji broj ijeenja 8855/38 od 8. 4. 1939., te da je godinje berivo od centralne vakufske zaklade mjeseno iznosilo D-. 400 *164 u knjizi Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... umjesto Selim Deli, stoji Salem Deli. Prema odluci Ulema Medlisa u Sarajevu od 04. 04. 1939. godine, Salem ef. Deli je premjeten iz Perinog Polja kod Dubrava u Orahovu (sve u opini Bosanska Gradika), gdje e vriti dunosti imama i mualima.1 1 *165
1 6 1 Haris Ahmi, zabiljeio podatke od lanova porodice Sejfuin-efenije. 162 Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava. 1 63 Aljovi Ramiz, Merhum Sejfudin ef. Kulagli, Glasnik VIS-a u SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 460. 164 Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava. 165 Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 48. 414

O SM AN KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

MUHAREM-EFENDIJA ALIBAI Muharem-efendija Alibai, roenje 20. novembra 1920. godine u Branima kod ipova. Osnovnu kolu pohaao je u ipovu, a vjersko obrazovanje sticao je u Travniku i Sarajevu kod poznatih alima. U slubu Islamske zajednice stupio je 1947. godine, uspjeno vrei imamsku dunost u Skender Vakufu, Gariima kod Kotor Varoi, Mehovcima kod elinca, te Orahovi i Liskovcu kod Bosanske Gradike. (...) Oenjen je Hajrija-hanumom. *166 Cio svoj radni i ivotni vijek Mu harem-efendija je radio za dobrobit i prosperitet ovjeka, Islamske i drutvene zajednice u svim sredinama u kojima je ivio i djelovao. U toku svog slubovanja uinio je dosta hajrata. Bio je jedan od zaetnika korisnih akcija izgradnje kola, puteva, damija, ograda oko harema, a i pojedinih humanitarnih akcija. Kao osvjedoeni aktivista biran je i u razne komisije pri Odboru i bio je sudionik gotovo svih akcija. (...) Dvadeset osmog februara 1985. godine u Beogradu na VMA zauvijek je prestalo da kuca plemenito srce Muharem-efendije Alibaia, vrijednog imama, hatiba i muallima iz Liskovca kod Bos. Gradike. U subotu, 2. marta 1985. godine sa tugom u srcu okupili su se kolege iz Banje Luke, Prnjavora, Skender Vakufa i Bosanske Gradke, roaci, prijatelji, poznanici i sve njegove dematlije da ga denazom i hatmom isprate na njegov posljednji put na ahiret. Muftija u penziji iz Banje Luke h. hafiz Mehmed-efendija Zahirovi kao imam klanjao mu je denazu.*167 SMAIL-EFENDIJA SINANOVI Smail-efendija Sinanovi, sin Mustafe i Hanifa-hanume iz familije Hrvat iz Sladne, roenje 13. juna 1939. godine u Gornjim Moranjcima, opina Srebrenik. Na osnovu kazivanja mjetana Orahove, koja sam zabiljeio 31. augusta 2012. godine, Smail-efendija je bio imam u kasabi Orahova kod Bosanske Gradike. *168 LEPIR-EFENDIJA Lepir-efendija je bio imam u naselju Orahova kod Bosanske Gradike. Na osnovu kazivanja dematlija Orahove, koja je zabiljeio profesor air-efendija Kobilica poetkom oktobra 2012. godine, imam Lepir-efendija je slubovao u Orahovi u toku Drugog svjetskog rata od 1941. do 1943. godine. Dematlije

166 Preporod, 1. 3. 1987., broj 5., str. 15. 167 . B. (eper Besim), Muharem ef. Alibai, Preporod, 1. april 1985., broj 7., str. 14. 1 68 Izvod iz matine knjige roenih, Mjesni ured Rapatnica, Srebrenik. 415

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Orahove sjeaju se d a je dobro poduio djecu u mektebu, zatim d aje imao kerku Razu i daje porijeklom iz Hercegovine, ali se ne sjeaju njegovog imena. *169 NEDOSTAJE BIOGARFIJA ABDULAH-EFENDIJA BRADARI, zv. KARAHODA Abdulah-efendija Bradari, zv. Karahoda, rodom je iz Orahove. Naalost, nisam uspio da neto vie saznam o imamu Abdulah-efendiji Bradariu, zv. Karahoda. Mjetani Orahove spominju Abdulah-efendiju kao imama u ovom naselju, ali ne spominju u kojoj je od tri pomenute damije bio imam. *170

IMAMI AZIZIJE DAMIJE - BOSANSKA KOSTAJNICA 1862- 2012*171 HAMID-EFENDIJA GAO Hamid-efendija Gao, potie iz poznate ulemanske familije Gao iz Konjica. Bio je imam Azizije damije u Bosanskoj Kostajnici. Na osnovu dostupne dokumentacije, te kazivanja dematlija Bosanke Kostajnice i Haris-efendije Ahmia, Hamid-efendija Gao je prvi imam Azizije damije o kojem postoji pisani dokumenti. *172 MUDERRIS KULENOVI U knjizi Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... izmeu ostalog pie d aje muderris Kulenovi iz Orahove premjeten na slubu u Bosansku Kostajnicu. Naravno, buduim istraivaima ostaje da pronau vie detalja o muderrisu Kulenoviu, koji je slubovao u Bosanskoj Kostajnici. U pomenutoj
169 Prof. air-efendija Kobilica, 3. oktobra 2012. (sms, 18:13:09). 170 Osman Kavazovi, Orahova, Sokolska damija, 31.8. 2012./13. evval 1433. hidretske godine. 1 7 1 Aljovi Ramiz, O ,,Aziziji u Bosanskoj Kostajnici, Glasnik VIS-a SFRJ, 1973., broj 3-4., str. 179., Salih Samjlovi, Ponovo izrasta Azizija, Preporod, 15. april 2004., broj 8/778., str. 14-15., Mesud Hrusti, Otvorena Azizija damija, i Senad Reki, Otvorena Azizija damija, Preporod, 15. 8. 2003., broj 16/761., str. 32., Haris Ahmi, podatke o imamima Azizije damije u B. Kostajnici dostavio e-mailom 18. juna 2012., Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 54., Aljovi Ramiz, Merhum Sejfudin ef. Kulagli, Glasnik VIS-a u SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 460., Nedad Lati, rtva krajikog tiranosaurusa, Preporod, 1. decembar 1990., broj 23/486., str. 8., Hamdija Nesimovi, Predbajramski razgovor sa glavnim imamom Harisom ef. Ahmiem - Cilj nam je da harem damije sa Azizijom bude centar duhovnog preporoda muslimana u Bos. Kostajnici i ire, Preporod, 15. 8. 2012., broj 16-17/978-979., str. 36., i Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 54. 1 72 Haris Ahmi, e-mail, 18. juna 2012. 416

O SM A N KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

knjizi izmeu ostalog stoji: Govorio je i o Maloj medresi koja je nekada radila u Orahovi. U njoj je sluio kao muderiz (prof. medrese) neki Kulenovi efendija iz Kobaa, koji je kasnije premjeten u Kostajnicu.*
173

MUSTAFA-EFENDIJA HARAMBAI Mustafa-efendija Harambai, roenje u Gornjoj Sanici 1890. godine. Nakon zavretka osnovne kole i mekteba otac ga je poslao u Banja Luku i upisao u medresu. Bio je jedan od najboljih uenika, te je nakon medrese upisao Darulmualimin u Sarajevu. Po zavretku kolovanja na Darul-mualiminu, kojeg je zavrio s odlinim uspjehom, odlazi 1917. godine na slubovanje u Bosansku Kostajnicu gdje radi kao imam i vjerouitelj. Poslije enidbe naputa mjesto vjerouitelja i posveuje se trgovini. Mustafa-efendija je bio primjer uzornog vjernika. (...) Uivao je veliko potovanje i ugled kod svih graana. Mustafaefendija je preselio na ahiret u petak 23. novembra 1972. godine. Poslije denaze namaza u kui rahmetlije prouena je i hatma dova. 174 Odgojio je djecu u pravom islamskom duhu, koja su pred duu oca poklonila dva velika i vrijedna ilima za damiju. Na stranicama Glasnika nalazimo da su veoma esto kerke Vahida i Tahira za njegovu duu uplaivale znaajne priloge za Islamsku zajednicu.*175 HASAN-EFENDIJA MURATOVI Hasan-efendija Muratovi, iz Kulen Vakufa bio je imam Azizije damije u Bosanskoj Kostajnici.*176 SEJFUDIN-EFENDIJA KULAGLI Sejfudin-efendija Kulagli, sin Dervia i Zulejha-hanume, roen je 1890. godine u Prozoru. Zavrio je Darul mualimin u Sarajevu.*177 Sejfudin-efendija Kulagli u slubuje stupio 1912. godine.*178 enio se tri puta. U prvom braku, dok je bio imam u dematu Orahova kod Bosanske Gradike, oenio se Mina-hanumom i sa njom imao dvoje djece, sina Mustafu i kerku Raziju. Nakon preseljenja na

1 73 Husref Hadialagi, Gradike istorijske teme Orahova, Dubrave, Gimnazija... Rijeka, 2007., str. 54. 174 Aljovi Ramiz, Merhum Mustafa Harambai, Glasnik, VIS-a u SFRJ, 1973., broj 9-10., str. 473. 175 Odbor IZ Bos. Kostajnica, Glasnik, 1973., broj 11-12., str. 567. 176 Haris Ahmi, dostavio podatke o imamima Azizije damije u B. Kostajnici, e-mail 18. juna
2012 .

177 Aljovi Ramiz, Merhum Sejfudin ef. Kulagli, Glasnik VIS-a u SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 460. 178 Popisa vjerskih, znanstvenih i upravnih slubenika koji su plaeni iz sredstava centralne vakufske zaklade, samostalnog vakufa, od ehalije ili iz zemaljskih sredstava. 417

Z B O R N IK RAD O VA SA N A U N O G S1MPOZIJUM A

ahiret Mina-hanume, dolaskom u Bosansku Kostajnicu, oenio se erifa-hanumom sa kojom je imao dva sina Asima i Dervia i etiri kerke: Seniju, Subhiju, Zinetu i Zulejhu. U poznim godinama ivota, nakon preseljenja na ahiret erifa-hanume, oenio se Isma-hanumom sa kojom nije imao djece.*179 O merhumu Sejfudinefendiji Kulagliu, njegov kolega Ramiz-efendija, u Glasniku, izmeu ostalog, pie: Iz svoje sredine izgubili smo vrijednog i omiljenog kolegu Sejfudin ef. Kulaglia koji je preao na bolji svijet 13. V 1973. god. nakon due bolesti. (...) Prve godine svoga slubovanja proveo je u Orahovoj kod Bos. Gradike, 1938. godine bio je premjeten za imama u Bos. Kostajnicu gdje je proveo 35. godina slubovanja kao imam, gdje se i penzionisao. (...) Denaza mu je klanjana 13. V 1973. god. u Bosanskoj Kostajnici na kojoj je prisustvovao velik broj njegovih prijatelja, poznanika svih vjeroispovijesti sa kojima je ivio i u ijoj je sredini djelovao kao istinski vjerski slubenik i uzoran graanin.*180 Na stranicama Glasnika nalazimo da su hanuma i djeca pred duu rahmetli Sejfudin-efendije kupili ilim za Aziziju damiju u vrijednosti 1.020,00 dinara i za Fond (Glasnika)
lOl

poslali 800,00 dinara.* Predaja kae da je Sejfudin-efendija u toku Drugog svjetskog rata izdano pomagao komije Srbe i njihovog svetenika. Istu priu, Haris-efendija je nedavno sluao i od pravoslavnog svetenika iz Bosanske Kostajnice, koji mu je rekao da je ovaj gest zabiljeen u Ljetopisu Pravoslavne crkve u ovom mjestu. Naime, 1942. godine u jeku Drugog svjetskog rata, kada su u pograninim dijelovima Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, pa tako i Bosanskom Kostajnicom, vladale ustae, Srbi su bili izloeni ubistvima i progonima. Sejfudinefendija je rtvujui svoj ivot, na tavanu vakufske kue (mekteba), gdje je i sam stanovao, krio pravoslavnog svetenika i njegovu enu. Na veoma zanimljiv nain uspio je obezbijediti fijaker, voznu kartu i poslati ih za Beograd. Ovaj gest se za/pamtio i prepriavao meu Srbima. Svi su govorili da je Sejfudin-efendija ovim inom spasio ivot popu i njegovoj eni. Nakon Drugog svjetskog rata u znak zahvalanosti ovaj svetenik je navraao kod Sejfudin-efendije. Javno je govorio o hrabrosti i odlunosti Sejfudin-efendije, koji je rtvujui svoj, spasio njegov i ivot njegove ene. Ovaj dogaaj pamte, i s koljena na koljeno prepriavaju, dematlije Bosanske Kostajnice, pamte i potomci Sejfudin-efendije. *182

179 Haris Ahmi, zabiljeio podatke od lanova porodice Sejfudin-efendije. 180 Aljovi Ramiz, Merhum Sejfudin ef. Kulagli, Glasnik VIS-a u SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 460. 1 8 1 Odbor IZ Bos. Kostajnica, Glasnik, 1973., broj 7-8., str. 372. 1 82 Haris Ahmi, glavni imam i imam Azizije damije u Bosanskoj Kostajnici. (9. jula 2012.). 418

O SM AN KAV A ZO V I - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

Naalost, samo zapisan. Dogaaji iz vremena agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine govore da su Srbi zaboravili ljudskost, hrabrost, odvanost i plemenitost Sejfudin-efendije. Naalost, Srbi su u toku agresije zapalili kuu u kojoj je Sejfudin-efendija krio popa i njegovu enu. Sruili su Aziziju damiju u kojoj je Sejfudin-efendija Kulagli bio imam i gdje je proveo gotovo itav svoj radni vijek. U logor su odveli i muili njegovog nasljednika u mihrabu Azizije damije, Ramiz-efendiju Aljovia. Isto tako, potomke Sejfudin-efendije i njegove dematlije zatvarali su i muili po logorima, zatim ih opljakali i na koncu protjerali iz rodne Bosanske Kostajnice. Ipak, ostalo je zapameno, pa eto i zapisano, d aje Sejfudin-efendija bio veliki ovjek. Molim Allaha delle anuhu da Sejfudin-efendiju obraduje Dennetom. Upuujem dovu - molbu Gospodara svjetova da ruiteljima damija zatre trag, rod i porod. Amin, ja Rabbi!*183 SMAIL-EFENDIJA SINANOVI Smail-efendija Sinanovi, sin Mustafe i Hanifa-hanume iz familije Hrvat iz Sladne, roenje 13. juna 1939. godine u Gornjim Moranjcima, opina Srebrenik. Na osnovu kazivanja mjetana Orahove 31. augusta 2012. godine, Smail-efendija je bio imam Azizija damija u Orahovi i Bosanskoj Kostajnici.*184 Nakon odlaska Smail-efendije Sinanovia iz Bosanske Kostajnice, ferijalnu praksu, u ovom mjestu, u toku juna, jula i augusta 1966. godine obavljao je uenik sedmog razreda
i or

Gazi Husrev-begove medrese, Fahrudin Katki.* OM ER-EFENDIJA TULANOVI Omer-efendija tulanovi, sin Nuhana i Hatida-hanume, roen je 2. maja 1945. godine u selu Rajinovci kod Velike Kladue. Poslije osnovne kole upisao je i zavrio Gazi Husrev-begovu medresu sa odlinim uspjehom.*186 Nastavio je kolovanje i stekao VSS. Oenjen je Sehija-hanumom sa kojom ima sina Mensura i kerku Mensuru. Kao imam slubovao je u Jabuci kod Foe od augusta 1964. do septembra 1965. godine. Zatim odlazi na sluenje vojnog roka. Od marta 1967. do poetka aprila 1968. godine radi kao imam Azizije damije u gradu Bosanska Kostajnica. Sa obala Une odlazi u Gornji Vakuf gdje radi kao imam Mehmedbegove damije od 1. aprila 1968. do septembra 1975. godine. Iz grada na Vrbasu,
1 83 Osman Kavazovi, Lini osvrt - hadi Osman-efendije Kavazovia. 184 Izvod iz matine knjige roenih, Mjesni ured Rapatnica, Srebrenik. 1 85 Osman Kavazovi, telefonski razgovor sa Fahrudin-efendijom Katkiem, 17. 10. 2012. 186 Hafiz Sinanudin Sokolovi, Ovogodinji maturanti Gazi Husrev-begove medrese, Glasnik, 1964., broj 10-11., str, 517-521. 419

1 1

ZBO R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

prelazi u Klju gdje radi do 1985. godine. Meutim, nakon izvjesnog vremena u Kljuu kree pravi komunistiki pogrom na Omer-efendiju. O tim burnim vremenima svjedoi i njegov intervju u Preporodu 1990. godine, gdje izmeu ostalog stoji: Komunistiku hajku na Omer ef. tulanovia na globalnom planu vodili su mikrofonski monici, a na lokalnom planu aktivisti SSRN, rezervni oficiri, borci, nastavnici i prvaci KP Kljua. (...) Diskreditaciju Omer ef. kao imama (zaudo!) poeli su profesori marksizma u SC Klju. (...) Moju su kuu pretresli bez mog prisustva jer sam bio na putu. Isprepadali su mi enu i djecu, i rekli da im se javim kad doem. (...) Kad je moj sluaj izbio u javnost, upoznao sam Starjeinstvo sa tim. Dr Smajlovi me je ljudski primio i sasluao. Rekao m ije da ako elim ostati u Kljuu, Starjeinstvo stoji iza mene. (...) Prihvatio sam soluciju godinjeg odmora a Starjeinstvo mi je davalo plau dok nisam dobio novo mjesto.*187 U Ilija dolazi u aprilu 1985. godine i radi sve do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U ovom gradu je od strane etnika zatoen u logor. Nakon izlaska iz logora odlazi u Kakanj i na slobodnim teritorijama radi kao imam i vjerouitelj u koli. U svim dematima Omer-efendija je ostvario veoma zapaene rezultate na svim poljima imamskog rada. (...) Na podruju opine Ilija, zloinci iz reda srpskog naroda u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu otvorili su vie koncentracionih logora u kojima su ubijali, muili i poniavali zatoene Bonjake. U ovim logorima zatoen je bio i imam Omer-efendija tulanovi, koji je bio imam u ovom gardu od 1985. godine.*188 Za svoj rad dobio je niz priznanja, plaketa, zahvalnica i nagrada od Udruenja ilmije*M 9 i opine Klju.*190 Omer-efendija je napisao prirunik Tedvid, nekoliko udbenika za vjeronauku, zatim pedagoko djelo Risala mualimu, uoi agresije na R BIH u pripremi mu je bila knjiga Index kuranskih ajeta po temama. */9/ Omer-efendija je povremeno pisao u Preporodu. *m Omer-efendija je penzionisan i ivi u Kljuu. HADI RAMIZ-EFENDIJA ALJOVI Ramiz-efendija Aljovi, roen je 25. novembra 1940. godine u Tuilima, opina Trnovo. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Prvo zaposlenje u svojstvu imama, hatiba i muallima imao je u dematu Domanovii,
187 Nedad Lati, rtva krajikog tiranosaurusa, Preporod, 1. decembar 1990., broj 23/486., str. 8. 18 8 www.camo.ch/ 189 http://rijaset.ba/ 190 http://www.kljuc.ba/ 1 9 1 Nedad Lati, rtva krajikog tiranosaurusa, Preporod, 1. decembar 1990., broj 23/486., str. 8. 192 Preporod, 1-15. 9. 1977., broj 17 (168)., str. 6., Preporod, 1-15. 9. 1977., broj 18 (169)., str. 16. 420

O SM A N KA VAZOVI - Im am i A ziziia da m ija u B osni i H erceg o vin i

Medlis Islamske zajednice apljina, odakle prelazi za imama Azizije damije u Bosansku Kostajnicu. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio je zatoenik u srpskim logorima. O boravku u logoru Ramiz-efendije Aljovia, u asopisu Saff, imam Abaz-efendija Muratehaji, imam u Branima kod Prijedora, zatoenik srpskih koncentracionih logora: Keraterm, Omarska, Tmopolje kod Prijedora i Manjae kod Banje Luke, kae: Cijelu no smo sluali muenja i stravine krikove muenih ljudi. Ujutro, od osam sati, ili smo na isljeivanje a potom rasporeivani po prostorijama. U logoru Omarska skupa sa mnom su bili i sljedei imami: Daferovi Sakib-ef., Dedi Jusuf-ef., Granov Husein-ef., Aljovi Ramiz-ef. i Mujkanovi Esad-ef.*193 Nakon izlaska iz logora, Ramiz-efendija je bio imam u dematima Detroit i New York. U Preporodu je objavljen nekrolog o Ramiz-efendiji u kojem izmeu ostalog pie: Ramiz-efendija Aljovi, imam i osniva Bosnasko-hercegovake Islamske zajednice u New Yorku. (...) U branoj zajednici sa hanumom Paom dobili su dva sina, Harisa koji ivi u New Yorku i Sabahudina koji ivi u vedskoj. (...) Dematlije su zavoljele Ramiza-ef., kao i on njih. I tako u dematskoj slozi su ivjeli 24 godine, odnosno do poetka agresije na nau domovinu Bosnu i Hercegovinu kada su se Bosanska Kostajnica i Bonjaci nali na udaru zloinakih etnikih hordi iz Srbije i Crne Gore. Tako su i ef. Aljovia liili slobode. Proveo je nekoliko mjeseci u nekoliko zatvora i srpskih logora gdje je preivio prave golgote. Premlaivan, bez hrane, vode... ope je poznato kakva je bila sudbina svih Bonjaka u srpskim logorima, njemu je bilo jo gore, jer je ipak bio imam. (...) Posredstvom humanitarnih organizacija nakon otputanja iz logora dolazi u SAD i nastanjuje se u Detroitu. U gradu Detroitu, odnosno Hamtraamcku, sa grupom Bonjaka pokree inicijativu i osniva dema'at. Nakon izvjesnog perioda sa pordicom doseljava u New York. Iako vidno naruenog zdravlja sa grupom Bonjaka iz Bosne i Hercegovine pokree inicijativu osnivanja jo jednog dema'ata, odnosno danas Bosansko-hercegovake Islamske zajednice u New Yorku. (...) Treeg novembra 2004/20. ramazana 1425., u 64. godini ivota prestalo je kucati plemenito srce hadi Ramiz-efendije Aljovia.*194 Nakon obavljene denaze-namaza u New Yorku, prema osobnoj elji Ramiz-efendije, njegovo tijelo je prebaeno u BiH kako bi se moglo pokopati pored njegovih roditelja u rodnim

193 Ramiz Hodi, Zatoeni imami i uenici Medrese u koncentracionim logorima, Saff, 8. 9. 2010., str. 44-45. 194 Esad Krci, Ramiz-ef. Aljovi preselio na ahiret, Preporod, 15. novembar 2004., broj 22/792., str. 43., i http://www.bosnjaci.net/ 421

ZB O R N IK RAD O VA SA NA U N O G SIM POZ1JUM A

Tuilima.*195 O liku i djelu Ramiz-efendije Aljovia dematlije su izmeu ostalog na portalima zapisale sljedee rijei: Bio je kostajniki imam pune 24 godine. S njegovim dolaskom u Bosansku Kostajnicu promijenili su se pogledi ne samo na vjeru - nego na ivot i svijet. Hadi Ramiz ef. Aljovi - plijenio je pozornost svojom pojavom, svojim postupcima, svojom plemenitou, ljudskim vrlinama, razboritou i djelima. Imao je magijsku sposobnost u oivljavanju tada ve duboko zakopanog - vjerskog ivota.*196 Ramiz-efendija je pisao za Glasnik i Preporod.*197 HADI HARIS-EFENDIJA AHMI Haris-efendija Ahmi, sin Nezira i Fatima-hanume iz familije Jusufovi, roen je 27. augusta 1979. godine u Travniku. Porijeklom je iz sela Ahmii kod Viteza. U rodnim Ahmiima sa nepunih etrnaest godina svjedok je genocida nad Bonjacima u ovom lijepom i pitomom naselju u dolini Lave. Mekteb je pohaao pred nekoliko muallima. Ipak, najdui vremenski period muallim mu je bio Ismetefendija Durakovi. etiri razreda osnovne kole zavrio je u rodnim Ahmiima, dok je ostala etiri razreda zavrio u muhadirluku, u Dubravici kod Viteza i ajdrau kod Zenice. Zavrio je Eli Ibrahim-painu medresu u Travniku. Apsolvent je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Prva sluba u svojstvu imama, hatiba i muallima od 2000-2002. godine bila je u dem'atu Vranduk, Medlis IZ Zenica. U Bosansku Kostajnicu dolazi 1. marta 2002. godine. Oenjen je Denana-hanumom Ikanovi, sa kojom ima sina Jusufa i kerku Fatimu.*198 Dolaskom na mjesto imama Azizija damije, zatie veoma teko i sloeno stanje u dematu u kojem su rane agresije na R BiH i nakon sedam godina bile svjee. U dematu je vladao strah, jer su u toku rata likvidirane cijele porodice. Bonjaci su osjeali strah bilo kakve javne manifestacije islama i nacionalne pripadnosti. Rijetko se, kao rije pozdrava, moglo uti merhaba, dok se pozdrav es-selamu alejkum uope nije javno izgovarao. Nakon napornog rada stanje se iz dana u dan popravljalo. Danas su Bonjaci u Bosanskoj Kostajnici ponosni, sigurni, odvani, te slobodno ispoljavaju svoju vjeru, kulturu i nacionalnu pripadnost. Vjerska pouka se obavlja nesmetano, postoje kvalitetni uslovi za njenu izvedbu, po standardima je opremljena mektepska uionica, meutim, mali je broj djece - mali je broj roene
1 95 Ramiz ef. Aljovi - ovjek kojeg emo pamtiti, http://www.bosanska-kostajnica.com/ 196 http://bksehara.blogger.ba/ 1 97 Preporod, 15-30. 8. 1977., broj 16 (167)., str. 7 i Glasnik VIS-a u SFRJ, 1974., broj 9-10., str. 460. 198 Haris-efendija Ahmi, e-mail, 3. 8. 2012./15. ramazan 1433. godine. 422

O SM A N KA VA Z O VI - Imami A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

djece.*199 Haris-efendija je dobitnik priznanja Medlisa IZ Bosanska Kostajnica, koje mu je urueno povodom desete godinjice uspjenog rada i nesebinog zalaganja na obnovi cjelokupne infrastrukture Islamske zajednice u gradu na Uni. Dobitnik je nagrade/priznanja Muftiluka bihakog za uspjean rad u podizanju i auriranju rada najmanjeg Medlisa na podruju muftijstva i za kvalitet vjerskog ivota. Zbog zapaenih rezultata na vjerskom i drugim poljima islamskog rada od strane pomenutog muftiluka nagraen je odlaskom na had 2007. godine. *200

REZIME Neprocjenjiv je doprinos imama Azizija damija na vjerskom, odgojnom, obrazovnom, kulturnom, naunom, drutvenom, vojnom, humanitarnom i politikom polju, te drugim sferama ivota i rada. Protokom vremena od 1862. do 2012. godine, prema meni dostupnim podacima, ukupno je 62 (ezdeset dva) imama koji su obavljali ili trenutno obavljaju asnu dunost imama Azizija damija u Bosni i Hercegovini. Muderris Kulenovi i Sejfudin-efendija Kulagli bili su imami Azizija damija u kasabama Orahova i Bosanska Kostajnica. Dozvolite mi da napravim krau analizu o imamima Azizija damija. U pomenutom vremenu od imama u Azizijama damijama kandidat za reisu-l-ulemu bio je jedan imam, direktor Gazi Husrev-begove medrese bio je jedan imam, predsjednik Starjeinstva IZ bio je jedan imam, lan vrhovnog i republikog Sabora IZ bio je jedan imam, ambasador BiH bio je jedan imam, urednik Glasnika IZ bio je jedan imam, sa titulom hafiz Kurana jedanaest je imama, pored hafiza koji su bili imami Azizija damija u pomenutim dematima je protokom vremena ivjelo i drugim poslovima se bavilo etrnaest hafiza Kur'ana, hifz trenutno ui jedan imam, sa titulom muderris etiri su imama, sa titulom mula tri su imama, sa titulom magistar dva su imama, sa titulom profesor deset je imama, sa titulom diplomirani pravnik tri su imama, sa viom strunom spremom tri su imama, trenutno su na zavrnoj godini studija dva imama, sa srednjom strunom spremom (SSS) trideset je imama, na Darul-mualiminu diplomiralo je est imama, dunost glavnog imama obavljalo je dvadeset imama, dunost predsjednika Umije obavljala su dva imama, dunost sekretara obavljalo je ili obavlja est imama, dunost direktora obavljalo je ili obavlja tri imama, dunost upravitelja obavljao je jedan imam, dunost imama199 Hamdija Nesimovi, Predbajramski razgovor sa glavnim imamom Harisom ef. Ahmiem - Cilj nam je da harem damije sa Azizijom bude centar duhovnog preporoda muslimana u Bos. Kostajnici i ire, Preporod, 15. 8. 2012., broj 16-17/978-979., str. 36. 200 Haris-efendija Ahmi, e-mail, 3. 8. 2012./15. ramazan 1433. godine. 423

Z B O R N IK R A D O VA SA NA U N O G SIM PO ZIJU MA

matiara obavljalo je pet imama, u glasilima Islamske zajednice povremeno je saraivalo ili sarauje etrnaest imama, knjige i vrijedne naune radove objavilo je est imama, status logoraa imaju tri imama, status gazije - borca imaju etiri imama, u borbama sa agresorom ranjen je jedan imam, kao civil ranjen je jedan imam, in oficira Armije R BiH imaju tri imama, komandant brigade bio je jedan imam, najvie vojniko priznanje, znaku Zlatni ljiljan dobio je jedan imam i had je obavilo dvadeset imama. U naseljima, sada ve gradovima: Oraje, Bosanski amac i Bosanska Kostajnica decenijama djeluju medlisi Islamske zajednice, tako da su imami Azizija damija u ovim mjestima bili ujedno i vjersko-prosvjetni referenti, odnosno glavni imami. Demat Brezovo Polje je kroz povijest jedno kratko vrijeme pripadao Medlisu IZ Bijeljina, dok je najdui vremenski period vezan za Medlis IZ Brko. Demat(i) naselja Orahova, pa tako i demat Azizije damije u ovom mjestu administrativno su vezani za Medlis IZ Bosanska Gradika. Imami Azizije damije Brezovo Polje u svom radnom vijeku, uz rad kao imami, obavljali su i dunost vjersko-prosvjetnog referenta, odnosno glavnog imama Odbora/Medlisa IZ Brko, i to hadi Devad-efendija Numanovi i hadi Osman-efendija Kavazovi. U vremenu od 28. aprila 1980. do 25. jula 1989., Osman-efendija je bio predsjednik, a Devad-efendija sekretar Udruenja ilmije Brko. Imam Azizije damije u Oraju, magistar Senahid-efendija Bristri bio je profesor i direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, zatim kandidat za izbor reisu-l-uleme 1991. godine u SFRJ, te ambasador nae zemlje u nekoliko nama prijateljskih drava. Zajednika sudbina imama Azizija: Osmana Kavazovia, Ramiza Aljovia i Omera tulanovia je ta da su u toku agrsije na R BiH od strane vojnih i civilnih vlasti tzv. RS privoeni, sasluavani, te proli razne torture i muenja, zatim skupa sa svojim dematlijama bili u logorima koje su organizovali Srbi u Brkom, Bijeljini, Bosanskoj Kostajnici, Prijedoru i Ilijau. U toku oslobodilakog rata imami Azizija: Nusret-efendija Imamovi, Safet-efendija Karahmetovi i Osmanefendija Kavazovi bili su borci na prvim linijama odbrane. Nusret-efendija je etiri puta ranjavan. Avdu-efendiju Imirovia etnici su kao civila ranili, tukli i maltretirali. Imami Azizija damija obnaali su visoke vojne dunosti u jedinicama i komandama Armije R BiH, te pohvaljivani, nagraivani i inovani kao gazije. Osman-efendija Kavazovi nosilac je vojnikog priznanja Zlatni ljiljan i penzionisan je u inu majora Armije Republike Bosne i Hercegovine. Imami Azizije iz Oraja, u toku agresije na R BiH, bavili su se humanitarnim radom i na taj nain pomagali svom narodu diljem BiH. U ovom radu posebno se istakao
424

O SM AN KA VAZOVI - Im am i A ziziia d a m ija u B osni i H erceg o vin i

magistar Ibrahim-efendija Husi koji je u to vrijeme ivio i djelovao u Saudijskoj Arabiji. elim posebno da istaknem imame Azizija damija: profesora Sead-efendiju Hodia i hafiza Emir-efendiju Hasanovia u Brezovom Polju, profesora Safetefendiju Karahmetovia u Bosanskom amcu, profesora Asim-efendiju Hodia i profesora air-efendiju Kobilicu u Orahovi i Haris-efendiju Ahmia u Bosanskoj Kostajnici, koji su poslije agresije hrabro, odvano i smjelo odazvali se pozivu i prihvatili dunost imama Azizija damija svjesni opasnosti i izazova da budu napadani, maltretirani i poniavani na prostoru entiteta RS. Ljubav prema Allahu delle anuhu, Poslaniku i pozivu imama bila je jaa, te su bez straha doli meu povratnike i pomogli svom narodu da se sigurnije osjea, oraganizuje i postepeno vraa na svoj toprak i zapone novi ivot. Nisu ih pokolebale svakodnevne provokacije od strane ekstremista iz reda srpskog naroda, nego su radili, okupljali dematlije, istili hareme, uspravljali niane, uili djecu u mektebu, klanjali dematile dnevne i druge namaze, pisali molbe, albe i druge dopise predstavnicima vlasti u RS-u, koji su ih odbijali. Bili su uporni i danonono su radili, otkopavali temelje damija i drugih objekata Islamske zajednice, zapoeli izgradnju poruenih damija i doekali da u njima okrenu svoje lice prema Kibli i padnu niice na seddu svome Gospodaru Allahu delle anuhu. I na kraju, iskreno se zahvaljujem svima koji su mi tokom istraivanja pomogli da ovaj rad ugleda svjetlo dana, a to su: muftija Edhem-efendija Camdi iz Banje Luke, profesor Eli Ibrahim-paine medrese u Travniku Asim-efendija Hodi, Muhamed Hodi arhivista Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, profesor Haris-efendija Gorak, glavni imami Medlisa Islamske zajednice: profesor hadi Ermin-efendija Vuki iz Kljua, profesor Samir-efendija Deli iz Kotor Varoi i profesor Enes-efendija Omerovi iz Gornjeg Vakufa, profesor Mesudefendija Muhi iz Jonkopinga, te hadi Besim-efendija eper, sekretar Medlisa IZ Bosanska Gradika Senad Reki, hadi Ismail-efendija ahinovi, Nermina aniSelimbegovi iz Sarajeva i dematlije Orahove. Posebno se zahvaljujem trenutno aktivnim imamima Azizija damija. Zatim, bivim imamima pomenutih damija, koji trenutno rade u drugim dematima ili su u penziji. Iskreno se zahvaljujem svima koji su kalemom, svih ovih godina, u knjigama, asopisima, novinama i ljetopisima, biljeili dogaaje od surguna progona muslimana iz Srbije 1862. godine, zatim o formiranju novonastalih naselja, o gradnji i obnovi Azizija, imamima i aktivnostima u dematima. Molim Allaha delle anuhu da ih nagradi. Amin, ja Rabbi.
425

D r.sc. S ea d S eliubac - H u tba - Tri H useina

Hutba odrana u petak 07.09.2012. god. / 20. evvala 1433. h.g. u sultanskoj damiji AZIZIJI ORAJU Dr.sc. Sead ef. Seljubac

TRI HUSEINA
Bismillah, vel-hamdulillah, ve selamun ala resulillah. ,,U Kanlidi, istanbulskom predgrau, odrana je u septembru 1862. godine meunarodna konferencija povodom rjeavanja nastalih srpsko-turskih sporova. Konferencija je zakljuena protokolom od 12 lanova, po kome se Soko i Uice rue, izuzimajui gradove, Turci izlaze iz Srbije od svuda, pa i iz varoi Beograda4 4 . Po prvom i estom lanu zakljuaka konferencije odlueno je da se muslimani imaju iseliti to je mogue bre4 4 . Prva grupa od 400 osoba iseljena je (iz Uica) 19. septembra. Druga grupa je brojala 600 osoba. Trei transport je otiao 28. septembra 1862. godine. Posljednji oprotaj od Uica napravile se muslimanke - mlade bule4 4 koje su se okupile u tuno kolo, ispred Belagia hana i sjetno zapjevale: Oj Uice, mali Carigrade, Dok bijae, dobro li bijae Po zapisima Miladina Radovia rastanak je bio tuan i teak: sve je otilo plaui4 4 , dodajui uz pratnju naih vojnika odoe u nedoin4 4 . Muslimani iz Uica su mahom otili ka Bosni, kao i drugim dijelovima osmanske drave, prema Albaniji i Makedoniji. Kada su krenuli put Bosne, elo kolone je bilo na Kadinjai, a rep u varoi4 4 . Srpska ih je vojska pratila pjevajui. Kad se opet stane selit - govorio je jedan era4 4 dojueranjim komijama nemoj drugoga traiti, no porui meni da doem da te opet selim4 4- na ta mu je muhadir nevoljno odmahnuo: Vala, Vlae, kako ste poeli, mueno emo se i u amu zadrati4 4 , pie dr. sc. Safet Bandovi, u svom radu: Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz kneevine Srbije u Bosanski vilajet (1862-1867)4 4 . Prema podacima koje navodi spomenuti autor tada su u Donju Aziziju (Oraje) dole 132 porodice muhadiri. Ovo je samo dio tematike koja e se ovdje u Oraju, u ova dva dana, razmatrati kroz izlaganja 17 eminentnih izlagaa na Naunom simpoziju naslovljenomsa: Progon muslimanskog stanovnitva iz Srbije 1862. godine4 4 . elei da nas ovom hutbom, kojoj sam s razlogom dao naslov Tri Huseina, uvedem u vrijeme dogaanja radnje, zamolit u vas za dodatno strpljenje.
427

ZB O R N IK R A D O VA SA NA UNOC, SIM PO ZIJU M A

Sadanji glavni imam Medlisa IZ Trebinje Husein-efendija Hodi pie svoje Pismo Korjenianima u kojem, izmeu ostalog, stoji i ovo: ...Ja sam sreo krajem osamdesetih prolog stoljea u Posavini kod Brkog u Gornjem Rahiu starinu rahmetli Husejna Cehajia. Divan ovjek i vjernik i poten bijae i dobronamjeran, a od svih osobina meni je bila ona njegova najdraa a to da je redovan bio u damiji u dematu na svim namazima pa i onda kad je poeo na pola da se rastaje sa svojom pameti. Zato ga spominjem? Zato to mi je vie puta priao priu o svom porijeklu tj. o tome da su njegovi, tanije njegov djed sa djecom doao ovdje u mahadirluktano iz Uica, iz Srbije, kad su muslimani masovno otuda protjerani i opljakani. Priao mi je o tome daje njegov djed donio sve tapije o imetku koji je tamo posjedovao ali pravo nikad nije ostvario. ak je, ree mi dobri rahmetli Husejn, da mu je djed donio i peat-muhur koji je svjedoio d aje tamo bio i muhtar, neto kao dananji naelnik. Sjeam se i njegova tri sina, svi odreda dobri i radnici i komije imali su onoliko koliko su poteno zaraivali a ne previe jer su oni potomci muhadira, prognanih... Neobino sam potovao ponos tih ljudi...Uistinu su bili dobri, radini, skromni, poteni, djeca za primjer u svemu... Ja zapamtih i ovu agresiju repriziranu hajduiju i ubistva i otimaine onih istih koji Husejnove protjerae. Ne znam danas ta se dogodilo sa potomstvom rahmetli Husejna ehajia, ali ja upoznah i sagledah sudbinu nas novih potomaka koji smo muhadiri po butum dunjaluku razbacani, muimo se, nadamo se, sanjamo, borimo se za svoj toprak, svoju djedovinu i oevinu i usput zaboravljamo ono prvo, ono uzrono, stalno se i opet iznova bavimo samo posljedicama... Dokle moja raspameena brao i sestre? Husejna, potomka muhadira iz Uica, uei mu Fatihu sjeam se ponovo ee od prole godine kad su mi prijatelji iz Bijeljine i Janje donijeli knjigu na poklon koja se zove GLUHO DOBA a koju napisa novinar Jusuf Trbi, roeni Bijeljinac, koji zapamti dogaaje pred i u toku agresije posebno se osvrui na Bijeljinu. Na kraju te knjige - pie trebinjski glavni imam- umjesto pogovora autor je objavio tekst staroga pisma nekog Husein-ef. Uianina napisanog u Turskoj 1887. godine aposlato izvjesnom Hafiz Ibrahim-ef. u Bijeljinu. Ako se tekst paljivo ita neemo ni osjetiti daje davno pisan ve kao d aje ovih godina. Molim brau i sestre da ga proitaju!, apeluje trebinjski glavni imam, i u prilogu daje tekst pisma. Tu sto ji:
428

D r.sc. S ea d S eliubac H u tba Tri H useina

Pismo Husein-efendije Uianina upueno hafizu Ibrahimu u Bijeljinu, 1887. godine Vrli moj i svake hvale vrijedni ahbabu, Evo se u neko doba i moja dua malo smiri, te uzeh kalem, divit i hartiju da ti habere poaljem iz ovoga novoga moga ivota, iz ovoga dunjaluka kojega do juer ne mogodoh ni zamisliti, a sad ga svojim prihvatam. Godine prooe otkad iz naega rodnog kraja odosmo, evo sad e punih dvaest i pet, i skoro dvaest i tri kako Bosnu nau napustismo, al opet, kad treba da se javim tebi ili kome drugome tamo, mene taka tuga spopane, takva slabost, ko morija kaka, kotehre najvee, da kalem jedva u ruku prifatim. Rane mi se otvore na srcu, ko da to jue bjee, ii ko da nikad bilo nije, ko da ruan san sanjam, pa jedva ekam da se probudim. Al se probuditi nikako ne umijem. Pa mi namah na oi Uice nae izae, sjajno i veliko, kako je i bilo, da mu je i Stambol mogo zavidjeti. Ko god u njega doe jedva iz njega ode, toliko mu se teko od one ljepote rastati. Diljem svijeta bijae Uice poznato koliko god nekad slavna Kordoba. Da se neumrli Abdel Rahman, Allah da mu osvijetli pute, pridigao iz groba, nikaki drugi grad na zemaljskom aru ne bi naao da u njem ivi, ve Uice, kad ve njegove Kordobe nema i ne more je biti. Samo Uice. Uice opjevano, Uice prelijepo. Da nas je grom udario, da nas je ejtan vrelom akom prignjeio, da se planina otvorila, ne bi nas nita toliko ojadilo ko vijest da ii moramo. Da ii moramo, da se halaliti moramo od onoga to bijae nae itavu jednu vjenost, dugu i neprekinutu. I oi im zatvorim, onaj mi silni plamen u glavi zaigra, kad nam Uice nae zapalie. I to oni isti to ih braom svojom prifatismo, s kojima hljeb i radost dijelismo, s kojima se pobratismo. Tri je dana Uice gorjelo dehenemskim plamom, tri su dana due nae umirale od tog plamena, tri dana se oni koje voljesmo naslaivahu naijem patnjama. I kada sve gotovo bjee, tamni se puti pred nama otvorie, no duboka to nam, evo, traje ve dvaes i pet predugih ljeta. Skupismo se tada ko pred Silah uprijom, da pogled najzadnji na popaljeno Uice bacimo. A evojke se nae, od silna prkosa i od ljuta oaja, u kolo ufatie, pa zapjevae: Oj Uice, mali Carigrade, dok bijae, dobro li bijae.
429

ZB O R N IK RAD OVA SA N A U N O G SIM PO ZIJU M A

I odosmo. Oni to nas, koliko jue, braom svojom nazivahu, ispratie nas halakanjem i pogrdama neuvenim. A za nekoliko mjeseci dooe do nas crni glasi. Ti isti sruie i sravnie sve to jo ostade, svaku gredu, svaki ubogi zid. Nestadoe, ko rukom dehenemskom izbrisane, i damije, i mektebi i hamami, i hanovi, sve kue nae zauzee i razvalie, sva turbeta u zemlju uerae, sve mezarja zaorae, ne ostade ni traga najmanjega, ni kamena na kamenu, ni glasa jednoga, ni travke to nae bijae. Niega, ko da niega nikad ni bilo nije. Ubie nas ive, i ubie sve nae mrtve, ni trunke od naijeh stotina godina ne ostade, moj hafize. Nita. Kao da naeg nikad ne bijae. Ne edoh tad u Aziju to nam nuae, na Savi, no se tvome domu zaputih. A ti me kao pravoga dosta primi, i s tobom, u tvojoj mudrosti i potenju, neto utjehe naoh, i smirenja neto. Dvije godine ostavljao si me u tvojoj bijeloj Bijeljini, al ja svome hastaluku dohakati ne mogodoh. I jo sam vidio one iste kako se i vama pod kou uvlae, kako vas braom svojom nazivaju, a u oima njihovijem poznadoh istu onu tminu akamsku koja nas prekri i udavi, e, ja te tada, ustraen pozvah da idemo skupa. Jer e taj mrak i tebe stii, kad-tad. No, ti mi nisi povjerovao, moj hafize. Ti ostade, a ja put pod noge. Ti svoj put odloi, a ja krenuh meu tui svijet da svoj mir susretnem. Ilahiretsku kapiju da naem. I kako mi je, pita, jesam li se konano naviko, jesam li na svoje noge stao za sve ove godine? Kako je naemu narodu, Bonjanima naim, u ovom vilajetu to nije na? Zna kako nam je? Ko da nas je ejtan svojeruno nebrojenim sihirima posuo, ko nekim pepelom, i mi, kad iz postojbine svoje krenusmo, ko da izaosmo iz svojijeh ivota, iz svega to smo znali, kontali i inili, i uniosmo u neije tue ivote. Pa nam u poetku udni ti tui ivoti, neudobni nekako, sve nas ulja, i lijepo i runo, i dobro i loe, sve nam smeta, ni al nam nije alna, ni radost rahatna, ni beriet, i kad ga ima, za srce nam prirastao nije. I dugo tako hodasmo uzdu i poprijeko tim tuim ivotima, kao ikmom, bez izlaza, traei sebe u toj pregustoj tmini, al sebe ne naosmo. Ne se, malo-pomalo, polagahno, kako je insanima jadnim sueno i dosueno u nekom kutku beskrajne i nemjerljive Allahove brige, svikasmo nekako i na tuu kou, i na tuu rije, i na tue adete, na sva taj ivot koji do jue ni zamisliti nismo mogli, i taj nam ivot postajae sve manje uljevit i muan, ko to nekad bijae. I eto, guramo nekako svoji tegobu uzbrdicom od sabaha do jacije, i nije nam vie tako zorli i turobno. Baca na sve milostivi Allah ljekovitu prainu zaborava.
430

D r.sc. S ea d S eliubac - H u tba - Tri H useina

Samo se nekad, u po noi, bez razloga, probudimo ustraeni. U mrak se zagledamo, pa se zapitamo: Boe milostivi, hoemo li se ikad vratiti u nae ivote, poharane? I kako god na tebe i na tvoje mislim, moj hafize, sve se na jedno vmem. Kako je rahmetli Evlija elebija, Allah mu dao svih sedam denneta, kako doe u na bosanski vilajet, u kojem se jo ni jedno nebo mimo ogledalo nije, pogodi i ta smo, i kakvi smo. I vako zapisa u svoj blagoslovljeni defter: Nisu oni glupi, samo im pamet sporo dolazi. I pogodi, vallahi billahi! I pogodi, dragoga mi Allaha! Kako nas vide, tako i pogodi Svi smo taki, od prvoga do zadnjega. Al mi sebe poznavali nismo, makar smo sami sa sobom ivjeli od kako je svijeta i vijeka. I vazda treba da nas planina u lice udari, pa da vidimo jasno one oko sebe. I sad se polahko, ko oni sa dna kace, ko prava hezela, ko da smo fukara u mozak ii hrsuzi najobiniji, sad se rekoh, mi proerani, u pamet vmusmo. I sve nam jasno postade. I bi nam lake na srcu naemu, ko da pregledasmo. Al kasno, moj hafize. Sad nam pamet i ne treba, sad sve to slobodno moremo u jaliju baciti. Mi znamo sad ko smo i ko su oni. I ta nam iza lea spremae, dok smo skupa, za jednom sofrom bili. A znate li vi, dobri moj hafize? Jes, belim je i to sueno, da neko zna namah, a neko podocnije - ako doivi. Pa se nadam: moda se i duama vaim jednom istina otvori, pa da se sami sa sobom susretnete, da samo sebeu oi pogledate, da znate ko ste i ta ste i ta vam valja initi. A ako toga ne bude - ostae vam samo da sami sebi katil-ferman ispiete i gajtanli smrt odaberete. Toga se bojim: da i vas jednom isto zlo od istijeh ljudi ne pogodi a da se ne nadate, pa da se ko i mi, nakon svega probudite i osvmete oko sebe. Al da vam bude kasno, ko nama, hafize. Pa te preklinjem: Budite se dok jo vremena ima, podzidajte svoje rabatne ivote, uspravite se, stanite na noge, hafize, due svoje operite, da ne morate, ko mi, glavu obarati onoga dana kad se svi budemo morali u dragoga Allaha zagledati. A za koga e na ovome svijetu sabaha biti, a za koga nee - to mi sami odreujemo, to mi sami moramo za sebe izboriti i zasluiti, moj hafize.
431

ZB O R N IK RAD OVA SA NA U N O G SIM PO ZIJU M A

Tako svoje pismo zavrava Husein-ef. Uianin. Na njega e dvije godine kasnije hafizAbdullah napisati odgovor i poslati ga u Adapazar. Kratko vrijeme hutbe nam ne doputa da ga u cijelosti iznesemo, ali izdvajamo ovo: (Hafiz Abdullah je posjetio Adapazar, vidio ahbaba i njegov hal, te mu pie) Pa se veseo i lagahan, koperka, zaputih nazad, u ovaj na hal, u ovu nau muku, pod ovo nae sunce, da reknem svojima, koji habere iz tvoga dunjaluka ekaju. Da im reknem da iu od nas svi nai sa sve etiri strane svijeta, da ostanemo, da se u kamen pretvorimo, da uvamo to je nae, da pamtimo, da sauvamo za njih ono to nam je dato. Bosna naa, Bijeljina naa, to je malehnasehara u kojoj dua naroda naega spava, to je naa krv iva, to u nama nie, u nama ustaje i u nama lijee, to je ono to niko pogubiti ne mere, kolku god silu da ima, to je ono to e u nama ivjeti i kad mi na ahiret odemo. I ne brini nita, dragi moj Husein-efendija, mi ostajemo ovdje, pa kako god da nam bude, mi ostajemo i s nama ostajete i vi, i svi to su bili i to e biti, svi ko jedan, ko jedna nevidljiva ordija koju niko pobijediti ne mere. I reci naima, ko god te bude pito, daje Bijeljina ta e je vazda bila, u nama i sa nama, i dok je nas, bie i nje, makar da je ko trunka. Mi ostajemo i za nas i za vas, i nek nas milijardu belaja jo potrefi, nek se nebo prevrne naopako, neka zemlja prokljua, nek se svako zlo podigne, mi ostajemo, jer to je nama sueno, to je nama namijenjeno, to je nama zadatak od kojega preega nema, to je bajrak kojeg emo dii kad nam svima Kijametski dan doe i kad se u dragog Allaha zagledamo. Onako kako Husein-ef. Trebinjski apeluje da se proita prvo pismo ja vas pozivam da u cijelosti proitate i ovo drugo. Oba pisma, uz ono efendije Hodia iz Trebinja, samo su mali pokuaj da se doaraju teki trenuci naputanja prisilnog svog kunog praga i odlaska negdje tamo, u tue, koliko god lijepo bilo. Mnogo vie o svemu ovo emo, ako Bog da, imati priliku sluati na Simpoziju u ova dva dana.

Ja Rabbi, Gospodaru na, budi uz nas a ne protiv nas, Ojaaj nas i nau vjeru u nama osnai, Da potraje u nama i oko nas u ovoj lijepoj zemlji Bosni, Do Dana Velikoga Suda,
A m in
432

You might also like