Iljas Hadžibegović Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20.

stoljeća

HISTORIJSKE MONOGRAFIJE Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik Dr. Husnija Kamberović Recenzenti: Dr. Husnija Kamberović Mr. Muhidin Pelesić

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 908 (497.15-21) “18/19” HADŽIBEGOVIĆ, Iljas Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća / Iljas Hadžibegović. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2004. - 354 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 1) Bibliografija: str. [333] - 338 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst ISBN 9958-9642-2-8 COBISS.BH-ID 12895494 Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-951/04 od 12. 03. 2004. godine na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 49/02 i 37/03), knjiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20 stoljeća” autora Iljasa Hadžibegovića je oslobođena poreza na promet.

ILJAS HADŽIBEGOVIĆ

BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2004.

Majci Behidži i ocu Sulejmanu

SADRŽAJ

Uvodne napomene ....................................................................... 7 Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća ....................................... 11 Foča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918................... 93 Fojnica 1878-1918 .................................................................... 143 Privredna i etnička struktura Tuzle za vrijeme austrougarske vladavine............................................. 187 Banjaluka na raskršću novih socijalnih ideja .............................. 215 Modriča 1878-1918 ................................................................... 227 Bugojno. Stanovništvo, privreda i društveni odnosi od 1878. do 1914........................................................................ 259 Zaključne napomene.................................................................. 293 Prilozi ........................................................................................ 299 Izvori i literatura ........................................................................ 333 Registar geografskih naziva........................................................ 339 Imenski registar.......................................................................... 346

UVODNE NAPOMENE

K

njiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća bavi se značajnim, a nedovoljno istraživanim fenomenima u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Istraživanja saobraćaja, privredne aktivnosti, socijalne, vjerske i etničke strukture, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, pored naslijeđenih društvenih struktura (klasa i slojeva) stvorene nove, domaćeg i stranog porijekla, s drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu, reformama zaokupljenu Osmansku carevinu zamijenila Austro-Ugarska monarhija, evropska birokratska pravna država, koja smišljeno i uporno gradi novi sistem vlasti, s ciljem da u svoj državni organizam ekonomski, politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Te namjere počela je ostvarivati još za vrijeme vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, a naročito poslije definitivno uspostavljenog mira i pravnog poretka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvoj nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene, prije svega zbog toga što nije stvarao domaću akumulaciju kapitala, odnosno, što eventualnog vlasnika nije motivirao da kapital stavi na raspolaganje domaćoj industrijalizaciji, ovdje se modernizacija proizvodnje i društva ne odvija unutrašnjim, domaćim razvojem nego podsticanjem s vana, inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Otuda su se na razmeđu XIX i XX stoljeća, gradovi u Bosni i Hercegovini

s dosta lokalnih i regionalnih obilježja. U svakom slučaju.8 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u svakom sluča- . odnosno gradske općine. Bez obzira na sve teškoće. napisane brojne monografije o pojedinim gradovima koje. Osim uvodne studije. godine stekla status gradova. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanoj trgovini i saobraćaju. ekonomski stagnira. manje vidljivim elementima. ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. godine. razvijali neravnomjerno. na kraju. ili unutrašnjim. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. pa čak ni u odnosu na razvoj jugoslovenskih sjevernih pokrajina. tu je Bugojno. Zenica). knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. gradovi su se učvrstili kao vitalna središta kulture i civilizacije Bosne i Hercegovine. Tuzla je primjer industrijskog grada. izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kome izrastaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. Foča je za osmanske vladavine. ali su. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. u stvari. ali s istaknutom vojnostrateškom funkcijom prema Crnoj Gori.. historija sukobljavanja tradicije i modernizacije. s različitim pristupima. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva.. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu i. bez pretenzija da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. dok je većina ostala na zanatstvu. koja sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. vidljivim. a krajem XIX i početkom XX stoljeća. Iz svega proizilazi da je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. bilo da se radi o njihovim vanjskim. Do sada nije napisana nijedna monografija o bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. nego fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama.

Radnički pokret Zenice do 1941.* Za temu ove knjige interesantne su brojne monografije gradova koje su pisali pojedinci ili grupe autora. Za pomoć koju su mi pružili prilikom rada na ovoj knjizi zahvaljujem se asistentu Edinu Radušiću te recenzentima dr. 1987. 1980. Hamdija Kreševljaković. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Zenica. Muhidinu Pelesiću. Modriča. u narodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalizma. 1943. uz želju da se u dogledno vrijeme pojavi još koja monografija sličnog sadržaja i historijske problematike. 1960. 1981. Zenica. 1986. Husniji Kamberoviću i mr. Modriča sa okolinom u prošlosti. čime bi bio započet i proces sistematskog rada na pisanju cjelovitog historijata bosanskohercegovačkih gradova. 1990. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Naprotiv. * Todor Kruševac. Fojnica – Sarajevo. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Sarajevo. Tu je i nekoliko autorskih monografija. 1969. Omer Hamzić. proširuju naša znanja o njihovom razvoju krajem XIX i početkom XX stoljeća. time se ne želi reći da će ta praznina u historiografiji biti ispunjena sadržajem ove knjige. Tuzla. Sarajevo. Pri tome su primjenjivana dva pristupa: prvi. s namjerom da obrade učešće i ulogu pojedinih gradova u revolucionarnom radničkom pokretu. Božo Jokanović. Travniku i Konjicu. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Jajce. Brčko. Sarajevo. Gračanica. Zagreb. 1966. Bihać i Bihaćka krajina. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. 1985. 1978. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Rogatica. Gračanica itd. . Među njima ističemo monografije o Sarajevu. 1988. Sarajevo. Martin Udovičić. i drugi. Grupa autora. njenu pojavu valja razumijevati samo kao pokušaj da se historiografska istraživanja ove vrste pokrenu s mrtve tačke. Fojnica kroz vijekove. III. Bihać. Esad Tihić. Hazim Eminefendić. Travnik. Konjic. Modriča. 1986. Rogatica. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB.UVODNE NAPOMENE 9 ju. kada historija grada obuhvata period od njegovog osnivanja do savremenosti. među kojima izdvajamo: Radoslav Lopašić. kada se ona usredsređuje samo na stotinu ili pedeset godina najnovije historije (Tuzla. Fojnica. na temelju čijih recenzija je Naučno vijeće Instituta za istoriju u Sarajevu prihvatilo da štampa ovu knjigu u okviru svoga izdavačkoga programa. Jajce. Banja Luka.)** Svakako. ** Grupe autora napisale su sljedeće monografije: Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945).

.

pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena. trgovine i razgranatog unutrašnjeg i međunarodnog saobraćaja između Istoka. odnosno.1 što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala. funkcije su im raznovrsne. etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. kakav je odnos bosanskohercegovačke urbane tradicije. U svakom slučaju. koja uzima maha nakon austrougarske okupacije 1878. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova. nego i u vjerskoj. Turci su donijeli nov tip grada. odnosno Mediterana i srednje Desanka Kovačević-Kojić. a ne načina života. po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli. 7. uglavnom. osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada. str. bilo da su igrali značajnu ulogu kao središta zanatstva. u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta. godine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUČAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH GRADOVA NA RAZMEĐU XIX I XX STOLJEĆA O snovno pitanje koje se nameće prilikom istraživanja bosanskohercegovačkog grada na razmeđu XIX i XX stoljeća jeste da li je on na pragu novog doba prerastao iz orijentalno-balkanskog u evropski grad. duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modernizacije. 1978. godine? Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. Sarajevo. 1 . Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699.

). stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo (najmanje jedan džemat). Sofija 1972. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Sintezu ove tematike dao je Radovan Samardžić u radu O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. tabaci itd.12 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 2. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. sarači. vojnim. Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama (dućanima). Zvornik i Derventu u 16. Balkanološki institut SANU. privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije. kasaba i šeher). Balkanološki institut. U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. Varoš je predstavljala gradsko naselje (ili dio naselja) koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom. Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. medrese. U našoj literaturi o pitanju razvoja gradova mnogo je citirano djelo bugarskog istoričara Nikolaja Todorova. kulturno-prosvjetnim i drugim funkcijama. bezistane. Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. 1977. Osmanska klasifikacija gradova razlikovala je utvrđena mjesta (palanka. Seriju članaka o formiranju gradova u Bosni i Hercegovini napisao je Adem Handžić. SANU. str. hanovi i Behija Zlatar. Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane. Beograd 1988. XXX/1981. XXV/1975. vjerskim.2 Veći bosanskohercegovački gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela: čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada. Posebna izdanja knj. hamami. bilo da se radilo o političkim. 20. mektebe. administrativnim. medrese. POF. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske. Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije. Sarajevo. 2 . Isti. vijeku). bravadžiluk. hisar i kale) i otvorena gradska naselja (varoš. Beograd 1974 (takođe je obradio gradove Tuzlu. privredne i kulturne pretpostavke: 1.. u zborniku radova Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Zbornik radova. Beograd 1984. bezistani. kazandžiluk. hamame. karavan-saraje i sl. tekije. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i 3. Uloga države i vakufa. POF. Isti. da ima čaršiju i sedmični pazarni dan. Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova. 63-71. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). 2.. Evrope i obratno. Posebna izdanja 36.

odista. a službeni jezik bio je turski. što je neposredno doprinosilo brzom razvoju gradova. Hrišćani nastanjeni u gradovima prihvatili su islamski stil života. 13. njegovim širenjem i prihvatanjem stvarana su uporišta osmanske vlasti.5 Milan Vasić. U ovom smislu ilustrativan je sljedeći zaključak R. Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu. vezu. porodičnom i društvenom životu. Islamizacija. dobrim dijelom čak i stare narodne običaje. br. čije je usvajanje vodilo velikim promjenama u njegovom svakodnevnom životu.. po ugledu na muslimanke. književnosti. 34/1986. kao i u drugim osvojenim zemljama nastupao kao religija.3 “Zajedničko življenje i usvojeni uticaj hrišćana i muslimana slivali su se često u lijepu uzajamnu harmoniju što se osjeća u: muzici. materijalne i socijalne kulture”. pripremanja hrane. Prihvatana je odjeća turskog kroja. 5 M. str. posebno usljed 3 . Svaka etnička grupa govorila je svojim jezikom. Vasić. pjesmi. 13-14. jevrejske sinagoge i vjerske škole. maja 1990. Samardžića: “Balkan je. jer je ona unosila novu podjelu unutar svakog etnosa i jer je prelazak na islam značio odvajanje od vlastitog etnosa. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. u mnogočemu postao područje jedne civilizacije zajedno sa zemljama istočnog Mediterana. zavisno od prisustva pripadnika raznih naroda. S obzirom na to da je islam u Bosni i Hercegovini. Zbornik Matice srpske za istoriju. običajima i sl. str. kultne predmete i dr. što se ogledalo u unutrašnjem opremanju kuća. pravoslavne i katoličke crkve. Vasić. 13 karavan-saraji. 13. 4 M. muzici itd.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. katolici) koji nisu primili islam nisu ostajali van uticaja ove kulture i civilizacije.. Ni dijelovi stanovništva (pravoslavni.4 Dalekosežne su bile i etničke posljedice islamizacije. načinu odijevanja. Islamizacija je odigrala prvorazrednu ulogu u širenju islamsko-orijentalne kulture i civilizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. mada su “muslimani balkanskih naroda (…) u većini očuvali svoj jezik. str. U okviru islamske kulture i civilizacije oni su izgrađivali svoju posebnost”. melosu i u mnogim drugim oblicima duhovne. godine str. održao 8. Čaršija je bila mjesto gdje se govorilo više jezika. kultura i civilizacija”. što je bilo izraženo u jeziku. Zapadnih uticaja nesumnjivo je bilo. Time je dio islamiziranog bosansko-hercegovačkog stanovništva uključen u tokove islamsko-orijentalne kulture. a mnoge hrišćanske žene skrivale su lice. Tu su bile džamije. 7-41. Isti. “politička ideologija. Islamizacija. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. Pristupno predavanje u ANUBiH.

sve to nije moglo osporiti u suštini levantski karakter gradske civilizacije na Balkanu. pa čak i kuće uglednih i bogatih ljudi bile su trošne građe. zavisno od vjerske i etničke tradicije i ekonomsko-socijalnog statusa u društvu. “bar prema sokaku skromni. godinu dana nakon okupacije. imareti. *** Od osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini iz XIX vijeka nisu naslijeđeni pouzdaniji statistički podaci o stanovnišvu uopšte. a siromašni građani nisu smjeli nositi skupocjenu nošnju. niti jahati dobrog konja. Stambena kultura bila je različita. podignuti u znaku prolaznosti svega što neposredno nije stavljeno pod božije okrilje”. javni hamami. vojnim i kulturnim središtima došle su do punog izraza i na bosanskohercegovačkom prostoru. ali i zbog političke i verske vezanosti pojedinih naroda Turske za taj deo sveta. u drugoj polovini XIX vijeka. O gradskoj civilizaciji. 5. ove građevine isticale su se ljepotom oblika.14 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Samardžić. Samardžić. . unošenja pojedinih elemenata materijalne kulture. Namijenjene opštem dobru i koristi (džamije.) i podizane od čvrstog materijala. O gradskoj civilizaciji. R. Posljednji osmanski i prvi austrougarski popisi stanovništva potvrđivali su osmansku fizionomiju grada.. 6 R. dok su u socijalnom sastavu većinu činili nosioci gradske privrede – zanatlije. privrednim. piti. zabilježeno i prisustvo velikog broja lica koja su živjela od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora egzistencije. s tim što je u većini gradova. medrese. trgovci i radnici. str. itd. zbog niza nepovoljnih okolnosti. mostovi. Ali. pa ni o gradskom jer su svi njeni popisi bili usmjereni na utvrđivanje poreskih i vojnih obaveza podanika. česme. koji je po vjerskoj strukturi ostao s apsolutnom muslimanskom većinom. samo djelimično uspjela. dućani. Ostali objekti. Posljedice stava osmanske države prema gradovima kao političkim. kao što su kuće za stanovanje. Zbog toga je Austro-Ugarska. Ni složeniji prodor tih uticaja u XIX veku kad su sa strane unošene političke ideje i knjige jednako kao namještaj i odeća. U osmanskoj tradiciji najcjenjenije su bile zadužbinske građevine u čijoj su sjeni nicali gradovi.6 Vlasti su propisale razlike u nošnji za muslimane i nemuslimane. nije narušio levantsku atmosferu po kućama i u porodičnim sredinama Balkana”. nastojala utvrditi statističku sliku svoje novostečene provincije – Bosne i Hercegovine – u čemu je..

nažalost. vjerskoj i etničkoj strukturi u ovoj studiji. iz 1879.7 Različiti popisni princip u sva četiri popisa čine osnovnu teškoću za proučavanje promjena u sastavu stanovništva uopšte. Sarajevo. Prije pristupanja trećem popisu stanovništva Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu osnovala je. Na osnovu ovih popisa izrađene su sve tabele o demografskim kretanjima. socijalnoj. dok je statistička slika ekonomsko-socijalnog stanja bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. a posebno za utvrđivanje promjena u vjerskom. trećem popisu bili primijenjeni najnoviji propisi koji su važili u Austro-Ugarskoj i uvažavani specifični bosankohercegovački odnosi. 1907. prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura. Sarajevo. godine. naročito kada je riječ o broju kuća i stanova. 1886. oktobra 1910. Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. maja 1885). Posljednji austrougarski popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1910. Izvjesne slabosti koje sadrže popisi stanovništva za proučavanje gradova ublažavaju podaci o privrednim aktivnostima u zemlji (1904. 7 . 1880). uzimati s izvjesnom rezervom. i nakon kritičkog ispitivanja. godine i nudi bogat i raznovrstan statistički materijal koji se. etničkom i ekonomsko-socijalnom sastavu gradskog stanovništva u pokrajini na razmeđu XIX i XX stoljeća. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. iz 1885. 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Zbog toga se podaci o gradovima moraju. broju stanovnika i njihovoj socijalnoj strukturi. i Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Ortschafts-und Bevölkesungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. godine. Sarajevo. 15 Prvim popisom stanovništva. ni tada nije dobiven potpuni statistički materijal. početkom 1894. godine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. kao i drugim. broj kuća.. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. 1896.. aprila 1895). samo djelimično može upoređivati s ranije prikupljenim podacima. 1912. Mada su u ovom. Sarajevo. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Uspostavljanje skupne rubrike za sva nepoljoprivredna zanimanja predstavlja gotovo nesavladivu prepreku za analizu socijalne strukture gradskog stanovništva. Sarajevo. U izučavanju gradova dodatnu teškoću predstavljaju njihove teritorijalne promjene koje se teško mogu pratiti i ukalkulirati u analize pojedinih pitanja. utvrđen je broj naselja i njihov status. Statističko odjeljenje koje je imalo zadatak da pripremi i provede popis stanovništva 1895.

Iljas Hadžibegović. ANUBiH. 188-202) on je analizirao razvoj gradova sa stanovišta moderne urbanizacije i produbljavanje diferencijacije između Fedinand Schmid. “Gajret” i “Napredak”. Papića itd. 18. Pejanovića. T. Besarovića. B. Mada se nijedan autor nije neposredno bavio historijatom bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. u širim aspektima ovog stanovništva. Schmida. dragocjena i nezaobilazna za izučavanje gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Zagreb 1978 (Dijelove koji se odnose na BiH uradio je mr Dušan Berić). knj. Kruševca.. Hadžibegovića. Bibliographia historico-oeceonomica Jugoslavie. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. godine. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji.9 U tematskoj cjelini Gradovi i gradsko stanovništvo (str. Begovića. Bogičevića. Šarca. jer sva ona.16 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. I. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Kraljačića. O ovom periodu bosanskohercegovačke historije postoje brojna vrijedna naučna historiografska i druga djela. str. trgovine i prometa njezinog područja u godinama 1911. potenciraju odnos tradicije i modernizacije. 1976. Posebna izdanja. 183-200.8 Ovdje ćemo pomenuti samo neke autore: F. M. godine. F. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. H. 1913. Imamovića. Leipzig. M. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. te kalendari i spomenice društava “Prosvjeta”. knj. Dušan Berić. do 1916. K. Sugar-a. te sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za BiH o stanju obrta. do 1918. str. Juzbašića. LXV. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Sarajevo 1987. Redžića. Đ. 8 . 99-211. Gerbel. do 1914. zatim izvještaji Trgovačke i obrtničke komore od 1910. veliki doprinos ovoj temi dao je Ferdo Hauptmann u studiji Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). 9 Ferdo Hauptmann. 11-12. Ekmečića. ističu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) i Bošnjak. LXXIX. Šehića. Hrelju. i 1912. Za proučavanje gradova posebnu vrijednost imaju onovremeni časopisi. 1914. M. Dž. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/ 1988. Sarajevo. godine) koje su Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu povremeno prikupljale i publikovale u zvaničnim Izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906. N. Kreševljakovića. T. V. Bosna i Hercegovina 1875-1914. koji je izlazio od 1898. 12. H. Sarajevo 1983. Prilozi Instituta za istoriju. ANUBiH. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. Kapidžića. svojevrsnim podacima. knj. N. Odjeljenje društvenih nauka knj. E. R. Posebna izdanja.. među kojima se. br. Hauptmana. Bosnien und die Herzegowina untver der Verwaltung Osterreich-Ungarns. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. M. P. Odjeljenje društvenih nauka.

“evropski” grad. pa njihove zanatlije i trgovci drže lokalnu trgovinu i domaću zanatsku proizvodnju ugroženu konkurencijom jeftinije industrijske robe i sputanu konzervativnim esnafskim mentalitetom. Socijalno.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u drugom srpska ili hrvatska. koji potiskuje čaršiju i kao mjesto informacija i komunikacija s njenog dotadašnjeg privilegiranog po- . jer je sve do 1918. bila ta u jednom slučaju muslimanska. kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon protjerivanja muslimanskog stanovništva iz gradova. u promjenama njihove socijalne strukture i narušavanju tradicionalnih okvira gradova. u gradovima ne dolazi do brze i radikalne promjene u socijalnoj strukturi. što u procjepu između naslijeđenog i modernog – ´evropskog´ . prirodno. već materijalno im za ovakvu vodeću ulogu nedostaju sva sredstva” (str. koja bi ubrzala promjene u naslijeđenoj socijalnoj strukturi gradova. No. Zbog toga znatan dio muslimanskog esnafskog građanstva razvojno počinje da stagnira. 196-197). prije svega. oni su najjača grupa i.. posebno u vanjskoj trgovini. traži očuvanje svog identiteta. što se. Mada se pojavljuju novi socijalni slojevi. 17 sela i grada. Industrijalizacija u Bosni i Hercegovini ne odvija se brzo. 193). takođe. Ovakav razvoj je otežavao i usporavao izrastanje domaće građanske klase na osnovama domaće zanatske i trgovačke djelatnosti. koji preuzimaju razne poslove. nema ni urbanizacije većih razmjera. Analizirajući ovaj razvoj Hauptmann konstatira da je “urbanizacija i prodor kapitalističke privrede nailazila na teško savladive prepreke u zaostaloj agrarnoj strukturi zemlje i da se prema tome građanska klasa – za razliku od stanovnika u gradovima u BiH – formira iz domaće podloge ne baš neznatnim dijelom na bazi poljoprivredne djelatnosti” (str. Hauptmann je ovdje ukazao na “dva glavna nosioca tradicionalizma u gradskoj privredi – agrarni i sitnozanatlijsko-trgovački elemenat – koji su još uvijek brojčano jaki i prisutni u gradovima da udaraju pečat svom gradu. najbrojnije gradsko stanovništvo. sporo se snalaze. Pored njih i mimo njih raste moderno građansko društvo. To se ne održava samo u opštem i neujednačenom porastu gradskog stanovništva. unutar gradskog stanovništva. vidljivih i spolja. odnosi na cjelokupnu trgovačko-zanatlijsku strukturu domaćeg građanstva. ili svima utoliko zajednička. u njima ostala agrarna većina. jer u njima nije napravljeno mjesto za migracije sa sela i stvaranje seljačkog temelja za razvoj nacionalnog građanstva. Priliv novca poslije okupacije unosi promjene u kojima su se najbolje snašli jevrejski doseljenici (aškenazi) i srpski trgovci.´švapskog´. podvrgavaju pojedinca normama svoje zajednice. nego.. Bošnjaci.

1948. Sarajevo. koje su nova vlast i privreda izbacili na površinu ili doveli u BiH” (str. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. knj. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. Od domaćih. 419-424. XXVIII-XXX. Za uspon novog građanstva nedostajala je privredna osnova. najbrojniji su Srbi i ima ih gotovo kao Hrvata i Bošnjaka zajedno.12 Hamdija Kreševljaković napisao je 147 historiografskih radova i većina ih se odnosi na razne aspekte izučavanja bosanskohercegovačkih gradova. Među novim građanstvom najjači su činovnici. Društvo. ona ga formira i podiže. 12 Đorđe Pejanović. Nosilac i reprezentant tog novog društva (pored daljeg postojanja brojčano jakog tradicionalnog sitnograđanskog sloja) “mogu biti samo homines novi – pojedinci. Sarajevo. među kojima domaći ljudi ne dostižu polovinu njihovog broja. Što se tiče preduzetničkog građanstva i tu je izostao domaći sloj aga i. 1972-1973. Kulturno-prosvetna. Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. Godišnjak Društva istoričara BiH.. zaključuje Hauptmann. pa zbog toga čitaoca upućujem na Bibliografiju istorijskih radova H. Zbog toga je mjesto prepustio stranom preduzetniku koji svojom firmom upravlja iz Trsta. XX. 197). str. 1983. Isti. Rezultatima svojih dugogodišnjih istraživanja bosanskohercegovačke historije za vrijeme austrougarske vladavine. 12).18 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Isti. 1979. 1977-1979. Sarajevo. Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. (Posebna izdanja. Minhena i sl.11 i Đorđe Pejanović. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Isti. Hauptmann. godine. “nema gotovo primjera da bi se bh aga pretvorio u industrijalca”. Sarajevo. Beča. Stanovništvo. godine. 83-104. godine X. Kreševljakovića koju je objavio Hamdija Kapidžić u: Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine. ložaja. 1939. Sarajevo. prema Hauptmannovom mišljenju. Isto.. zaključuje F. Beograd. god. ali omogućuje zaradu i diferencijaciju bosanskohercegovačkog društva. a ne privredni uspon zemlje. Tu se. 11 Milorad Ekmečić. 1974. činovnik. Isti. Isti. Historija srpskog naroda VI-1.10 Milorad Ekmečić. god. Među njima najviše je došljaka. 1955. Isti. 1930. Godišnjak Društva istoričara BiH. Sarajevo. 1989. značajan doprinos izučavanju ove naučne oblasti dali su u svojim radovima Hamdija Kreševljaković. preduzetnik i radnik. 1959. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. On nije prisutan u Bosni i Hercegovini i ne doprinosi formiranju domaće industrijske buržoazije. SANU. Drugačijim pristupima. 2. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. javljaju četiri kategorije: vojnik – oficir. ovaj ugledni historičar udario je temelje i za izučavanje bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. pa je njegova osobenost to da ono živi od države. Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. Beograd. godine. str. 10 . školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. 1953. Beograd.

imali su priraštaj ispod prosječnog. odnosno. do 1910. godine uticalo je više faktora. do 1910. Slavoniji i Dalmaciji. Od 1879. Izgradnja saobraćaja i učvršćivanje pravnog poretka u zemlji uslovili su ravnomjerniji priraštaj koji više nije zavisio od blizine austrijske granice nego od prirodnog priraštaja. pojačana privredna aktivnost i. razvoj saobraćaja. povratkom izbjeglica iz protekla dva ustanka (1875-1878. među kojima treba posebno istaknuti slijedeće: promjena vladajuće sile znatno drukčije od prethodne. godine pravoslavno stanovništvo zabilježilo je priraštaj od 328. Priraštaj iznad prosječnog za cijelu zemlju zabilježen je u sarajevskom gradskom srezu i u svim srezovima koji su se nalazili u graničnom pojasu prema Hrvatskoj. Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (Novopazarski sandžak).PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine) i naglo presijecanje trgovačkih veza s balkanskim tržištem. što je bilo uslovljeno nepotpunim prvim popisom stanovništva. Austro-Ugarskoj. uspostavljanje mira i pravnog poretka. ali s nejednakim intenzitetom u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Austrougarska vladavina u Bosni i Hercegovini nije jednako uticala na demografska kretanja kod pojedinih vjerskih i etničkih zajednica. ekonomskih. migracije stanovništva koje su najbolje odražavale nove društvene promjene. a BiH 1. Tome su doprinosili politički razlozi. od 1895. doseljavanjem stranaca i povećanim prirodnim priraštajem kao biološkom reakcijom na raniji period ustanaka i nesigurnosti.9%. Već u narednom desetogodišnjem razdoblju dolazi do mirnijeg priraštaja.. i 1882. godine.933 (66%). društvenih i političkih uslova koji su vodili jačim ili slabijim migracijama stanovništva. priraštaj stanovništva tekao je normalno i bio je veći od prosjeka u obje polovice Monarhije (u prvoj deceniji XX stoljeća Austrija i Mađarska imale su godišnji prirodni priraštaj po 0. a posebno srezovi uz granicu prema Srbiji. Unutrašnjost zemlje. godine). posebno. Sudeći prema rezultatima popisa stanovništva najsnažnija demografska ekspanzija zabilježena je u razdoblju između prvog i drugog popisa (1879-1885). musli- . uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje (1879.. 19 *** Na demografske promjene u Bosni i Hercegovini poslije 1878.34%). što će se posebno odraziti na strukturu gradova. U trećem periodu.

000) i useljavanjem isto toliko katolika raznih nacionalnosti iz Austro-Ugarske i drugih država.000 domaćinstava). među poljoprivrednim stanovništvom bili su najbrojniji kmetovi (oko 85.20 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. znatno zaostajali iza normalnog priraštaja. Ovaj . do Prvog svjetskog rata odnos slobodnih seljaka i kmetova bio je 2 : 1. a katolici (Hrvati i pripadnici drugih nacija) ga gotovo dvostruko premašivali. ali se još uvijek 79. koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske krajem Prvog svjetskog rata. Normalan priraštaj imalo je samo pravoslavno (srpsko) stanovništvo. u ovom razdoblju nijedna nije stekla apsolutnu većinu. razlikuje se više socijalnih skupina: zemljoposjednici sa kmetovima.500 kmetskih selišta.524 (36%) katoličko (domaći i hrvatski doseljenici) 224. zatim slobodni seljaci (oko 77. Pripadnici svih religija i nacija živjeli su izmiješani na cijeloj teritoriji pokrajine. Ipak. Na početku okupacije.000).442 lica (246%). umnožilo za oko dva i po puta.000-7.777 seljačkih domaćinstava nalazilo u potpunom kmetskom odnosu i 34. niti je živjela na kompaktno naseljenom teritoriju.. U zatečenoj agrarnoj strukturi. kmetovi. imali i koju parcelu vlastite zemlje. slobodni seljaci. koje se.670 (107%) i jevrejsko 8.. zemljoposjednici bez kmetova. Iako su bile naglašene razlike u demografskim kretanjima kod pojedinih vjerskih i etničkih grupacija. najveći priraštaj imalo je jevrejsko stanovništvo.416 domaćinstava koja su. Svi su oni zavisili od 10. kmetovi koji su slobodni seljaci i ostalo agarno stanovništvo – bezemljaši. osim kmetske. dok su muslimani. čineći pravi mozaik religija i naroda. Velike razlike u priraštaju muslimanskog i katoličkog stanovništva bile su uslovljene odlaskom osmanskog i dolaskom Habzburškog Carstva u Bosnu i Hercegovinu. *** Ekonomsko-socijalna struktura ove pokrajine nije bila manje mozaična i heterogena od njenog vjerskog i etničkog sastava. što je bilo praćeno iseljavanjem Bošnjaka u Osmansko carstvo (oko 140. U vrijeme okupacije. mansko bošnjačko 163.743 zemljoposjednika koji su ubirali prihode sa zemljišnih parcela. zbog brojnog iseljavanja i nižeg prirodnog priraštaja. Bosna i Hercegovina bila je izrazito agrarna zemlja u kojoj je oko 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora za izdržavanje. Otkupom 42.000) i zemljoposjednici (6. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine posebno je naglašena u njenim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. usljed useljavanja aškeneza (poljskih ili njemačkih Židova).

23% ukupnog agrarnog stanovništva.5 ha i tavori na rubu agrarnog minimuma. godine. Osim nepovoljne ekonomske strukture i vjerski i nacionalni sastav agrarnog stanovništva spadao je u okolnosti koje su stalno vodile socijalnim i nacionalno-političkim suprotnostima.25 0. Broj seoskih bezemljaša dostigao je iznos od 20. 1980. Stvaranjem ovako brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja je sve više postajala predmetom trgovine i raznih špekulacija.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. raspadanju patrijarhalne zadruge i doseljavanju stranih seljaka kolonista (oko 30.92 51.90 21.58 10..845 domaćinstva. Otuda se zaoštravanje suprotnosti između kmetova i zemljoposjednika prenosilo na sve sfere društvenog života i pogoršavalo ukupne odnose između Srba i Bošnjaka.21 45.63 54. godine na 136.49 38.70 22.01 3. 70% seljaka i 30% kmetova obrađuje posjed ili selište do 3.48 Ostali 0. pred Prvi svjetski rat.15% 70.12 6. zahvaljujući otkupu kmetskih selišta.450 domaćinstava.06 0.09 7. .64 Katolici 2. Sarajevo.87 73.83 20. str. Bosna i Hercegovina postaje zemlja sitnog seljačkog posjeda u kojoj. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914.55% 10. godine. Bošnjaci su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom.13 Ova okolnost znatno će uticati i na ekonomski i urbani razvoj i 13 Vjerska i socijalna struktura agrarnog stanovništva: Muslimani Pravoslavni 91. koja čine 7. što je ubrzalo ekonomsko-socijalno raslojavanje poljoprivrednog stanovništva.000).93 1.96 30. nego u njega ulaze srpski.62 56.65 4.05% 17. 101-109. Sloj slobodnih seljaka umnožio se do 1910. 21 društveni sloj više nije bio sastavljen isključivo od Bošnjaka kao prije 1878. a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetske i slične odnose.. hrvatski i drugi vlasnici koji do selišta dolaze kupovinom i raznim špekulacijama.28 37.76 Socijalna grupacija: Zemljoposjednici s kmetovima Zemljopososjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci Ujedno kmetovi Kmetovi ujedno Slobodni seljaci Bezemljaši Iljas Hadžibegović.75 25.

pa je prinuđena da sama traži kapital za početne investicije. Savremenici su zabilježili da je tada u ovoj pokrajini bilo svega 900 km kolskih puteva koji su povezivali . s prihodima iz agrara. *** Nakon okupacije 1878.22 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. posebno. vezano je za selište jer. koji je u većini seljak. Za iskorištavanje ovih bogatstava država nema vlastitih finansijskih sredstava. a strani se. što će ubrzati njegovu pokretljivost. sporo angažirao. kapitalistički društveni odnosi u Bosni i Hercegovini razvijali su se u uslovima naglašene uloge države kao prvorazrednog političkog i ekonomskog faktora u podizanju saobraćaja. mora ga obrađivati i redovno davati vlasniku zakupninu i državi porez. koja je dobila primat u bosanskohercegovačkoj trgovini s inostranstvom i postala odlučujući faktor u integraciji domaće trgovine i. stoljeća. Kapital je namican na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. a vraćao ga je domaći poreski obveznik. Otuda do Prvog svjetskog rata srpsko stanovništvo neće dostići 7% svoje populacije nastanjene u gradovima. u austrijskoj i ugarskoj privrednoj i tržišnoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini. Iz toga su proizišle dvije posljedice: kmet konzervira patrijarhalnu zadrugu i nije mobilan u smislu prelaska iz poljoprivrede u industriju. Brod – Sarajevo – Metković). zbog nepostojanja infrastrukture. Država raspolaže najvećim dijelom šuma i ukupnim rudnim blagom pokrajine. ne samo na slobodnom tržištu rada nego i u iseljeništvu. S druge strane. kada je povećanim značajem puta Sarajevo – Konjic – Mostar – Metković proradila magistralna saobraćajna linija dolinom rijeke Bosne i Neretve (Bos. ukoliko želi da ga zadrži. Saobraćajna modernizacija u Bosni i Hercegovini počela je sredinom 19. Zbog toga kmet nije mobilan i teško napušta selište. Prvi prikupljeni kapital država koristi za podizanje željezničkog i drugog saobraćaja koji omogućava iskorištavanje šuma i ruda i dalje podizanje industrije. Kod Bošnjaka će slobodno raspolaganje zemljom voditi bržem raslojavanju. proletariziranju dijela seoskog stanovništva. godine. Dodatne teškoće činila je okolnost da domaći privatni kapital gotovo i ne postoji. odnosno iz sela u gradove. iako lično slobodno.. neriješenog državnopravnog položaja okupiranog područja i nedostatka odgovarajuće radne snage. industrije i drugih privrednih grana izvan agrara.. pravoslavno stanovništvo u kmetskom odnosu. jedne i druge vjerske i etničke zajednice.

Kola koja su vozila robu od Sarajeva do Bos. s ciljem da. Za vrijeme najpreduzimljivijeg bosanskog valije Topal Osman-paše rađeno je na opravci glavnih putnih linija. Ako je prva željeznička pruga najavila revoluciju u prenosu ljudi i roba. ovom prugom bio je probijen led u smislu nagovještaja modernog doba u Bosni i Hercegovini.14 Ipak. Postanak radničke klase. Time je glavni teret eventualne izgradnje modernih cesta. ništa se nije promijenilo u bosanskohercegovačkom saobraćaju ni nakon izgradnje 104 km normalnotračne pruge koja je. str. Uvedena je obaveza kuluka za sve muške osobe od 16 do 60 godina starosti da u toku pet godina besplatno rade na cestama 20 do 30 dana i pri tome stave na raspolaganje vučnu i tovarnu stoku. O ovoj pruzi vidi opširnije: Dževad Juzbašić. jer od tada vijest od Sarajeva do Carigrada putuje nekoliko minuta. a 1869. zaobilazeći Beograd. 24. koje će nakon desetak godina postati bitan faktor u razvoju industrijskih i rudarskih pogona i trgovine. zavisno od meteoroloških uslova. godine i dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada označilo je novu eru u prenošenju vijesti i poruka. 1974. u ovu mrežu uključeno je 30 bosanskohercegovačkih gradova. str. Do kraja osmanske vladavine. 9-13. jer je njome na ovom tlu otpočeta era željeznice i parne mašine. pa je na kraju osmanske vladavine samo oko pet posto kopnene putne mreže bilo osposobljeno za kolski saobraćaj. Brodom i neka mjesta u Hercegovini i Posavini. Hadžibegović.. posebno trgovine u pokrajini.. izgrađena od Dobrljina do Banje Luke (1871-1872). njihove rekonstrukcije i održavanja bio prebačen na stanovništvo. Broda tovarila su 10 mc i bilo im je potrebno 44 sata da prevale ovaj put. a na nekoliko punktova bila je uspostavljena veza s međunaroI. umjesto ranijih 10-12 dana. ali nisu bili stvoreni i drugi uslovi za izgradnju puteva. 23 putnu osovinu Sarajevo s Metkovićem i Bos.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sporost tradicionalnog prenosa robe. 14 . stalna nesigurnost i uticaj klimatskih uslova bili su praćeni visokim cijenama i drugim efektima negativnim za razvoj privrednog života. poveže austrougarske pruge s Carigradom. uspostavljanje telegrafske linije između Metkovića i Mostara 1858. Sarajevo. u okviru Hiršovog plana. izrađen je Zakon o putevima kojim je izvršena kategorizacija cesta i uspostavljeni moderni saobraćajno-tehnički normativi po ugledu na francuski zakon. U suštini. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere.

Domovina im je bila Engleska (1861. godine). Ljiljak. dakle. godine. Ovo je bila i jedna od najvećih kulturnih i civilizacijskih tekovina austrougarske vladavine. Ukinuta je tatarska pošta. 17 M. 1981. novembra 1898. a onda u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti. u telefonsku mrežu uključeno je 30 gradova. Bela. od kojih je u 11 postojala samo javna govornica. prvo u važnijim vojnim garnizonima. Pošta. u Sarajevu je svečano pušten u pogon javni telefonski saobraćaj. Dobrljin. str. Tek 1895. godine Ratno ministarstvo odobrilo je da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli. Brčko i Zenica. Prva vijest o telefonu objavljena je u Bosni i Hercegovini 1877. S poštanskim saobraćajem razvile su se i poštanske štedionice.16 Nekoliko godina Sarajevo je bilo jedini grad sa telefonskom mrežom i do 1904. Napredak je naročito učinjen u razvoju poštanskog saobraćaja. Poslove tatara i kolskog poštanskog saobraćaja na svim glavnim putnim pravcima preuzela je željeznica. Tuzla. zatim ljudi i roba (željeznica) i. telegraf i telefon.24 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pošta. telegraf i telefon. Jajce. godine.17 Potrebe vojnih i civilnih vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. 184-185. 181182.. jer su izgradnja i opravka putne mreže i izgradnja željeznica omogućile razvoj modernog saobraćaja i poštanskog transporta. samo godinu dana nakon epohalnog otkrića A. Brod. II. jer je moderan način komunikacije imao dalekosežne pozitivne posljedice. na 50-godišnjicu vladavine cara Franje Josipa. dnim telegrafskim saobraćajem. Bos. Pošta. 16 M. str. Do 1913. 194-203. Sarajevo. u Austriji su prihvaćene od 1882. a u ostalim je bilo više pretplatnika. a prva primjena ovog otkrića na našem tlu pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882. a gdje nije bilo željeznice modernizovane su poštanske kočije. str. Prvo je unaprijeđeno prenošenje vijesti (telegraf ). Milan Ljiljak. su mu se pridružili: Banja Luka. Ljiljak.15 Od tada se dosta intenzivno radilo na pripremi uvođenja telefonske mreže za potrebe vojnih jedinica i državnih organa. posebno na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. Nakon izvršenih priprema. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. godine donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja. neposredni razgovor na daljinu (telefon). posebno trgovine i industrijskog preduzetništva širom su otvarale vrata civilizacijskim tekovinama bržeg komuniciranja. godine. 16. pa je 1889.. ukoliko se prijavi dovoljan broj interesenata.G. na kraju. 15 .

20 I. a do 1886.. jednim dijelom.018 km kotarskih cesta i 2. str.896 km puteva (1. 25 a 11. robota pretvorena u novčani porez-cestarinu. bio i prvi na jugoslavenskom prostoru. Postanak radničke klase. Pošta. vojne institucije koje kasnije..3 km) i spojena s prugama u Monarhiji. U njima je 1879. 224. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini bili su.18 Pošta. Iz sredstava tog poreza. juna 1908. taj broj je iznosio 868 civilnih i 490 vojnih lica). Kada je izgradnja i rekonstrukcija puteva dostigla zadovoljavajuće stanje. M. 77-78. ujedno. telegraf i telefon. a od septembra 1878. Izgradnja željeznica nametala se kao neodložan zadatak svih faktora u Monarhiji – od inženjerijskih jedinica do političkih i vojnih vrhova. postaju i civilne. ekonomskih i strateških ciljeva Monarhije. napušten je tradicionalni način njihove izgradnje. juna 1911. godine 1. Ljiljak.016 km kolskih i jahaćih puteva). Pošta.20 Izgradnja i rekonstrukcija putne mreže nije osiguravala brzu integraciju zemlje i ostvarivanje političkih. str. koji je bio fiksno utvrđen na 1.358 lica (godine 1898. 225.000 km puteva bilo je obuhvaćeno izgradnjom i rekonstrukcijom. godine još 1. 2. Angažiranjem znatnih sredstava iz vojnih okupacionih kredita aktivirana je normalnotračna pruga Dobrljin-Banjaluka (izgrađena (1871/72. a 1914. a 1880.000 km. 190 km uskotraM.962 km glavnih cesta. godine stupio je na snagu Zakon o Uredu bosanskohercegovačke poštanske štedionice u Sarajevu. bilo zaposleno 376 lica. telegraf i telefon. 1911. iz istih sredstava. – 921 lice i 1914. zemaljska uprava imala je da održava 6. godine počela je primjena modificiranog turskog zakona o putevima prema kojem je rukovođenje izgradnjom i rekonstrukcijom putne mreže preneseno s vojne na civilnu upravu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Tada je Zemaljska vlada dozvolila fakultativni otkup robote ljudi i njihove tegleće i tovarne stoke. str. U tom dvogodišnjem razdoblju 2. godine izgrađeno je. bilo je 186 civilnih i 287 vojnih službenika. u dužini od 104. koji je. 18 19 .19 U prve dvije godine austro-ugarske uprave izvršena je prava mobilizacija naroda na izgradnji i opravci puteva. pa je 20.5 miliona kruna godišnje. prvenstveno. Preostali putevi lokalnog značaja održavani su sreskom ili opštinskom robotom koja je trajala tri dana godišnje. Ljiljak. juna 1892. a 19. Hadžibegović. do jula 1879. ukinuta je robota za životinje i ublažene obaveze za ljude.

2 km). Na nju su bile priključene pruge Gabela – Dubrovnik (106. krajem 1910. Izgradnja željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini imala je veliki privredni. 332-334. Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini. 2. čne pruge od Bos. godine. godine.21 Dalja izgradnja željezničkih pruga bila je skopčana s nedostatkom finansijskih sredstava i stalnim traženjem zajmova na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. stvaranjem uslova za zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i da postepenim poboljšavanjem njegovog ekonomskog i društvenog položaja Vidi opširno: Dž. Kakanj – Zgošća (2.040.8 km). Iako je bosansko-hercegovački poreski obveznik otplaćivao zajmove za izgradnju pruga. Pod upravom ove direkcije nalazila se samo jedna trećina uskotračne željezničke mreže izgrađene do Prvog svjetskog rata. 1938. str. Juzbašić.002 km. godine iznosila je 999. Izgradnja željeznica. Podlugovi – Vareš (24. za čijeg je upravljanja Bosnom i Hercegovinom započeta i izgrađena većina pruga koje su se nalazile pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica. a isto toliko i 1914.9 km. krajem 1910. kulturni i opštecivilizacijski značaj.6 km). vojni. Dž. 103. Juzbašić. Druga glavna pruga koja je išla od Sarajeva do Metkovića (177 km) imala je prvorazredni privredni značaj.3 km).. Broda do Zenice. Okrenute na jugu prema moru i na sjeveru prema ugarskoj polovici Carstva. jer je povezivala s morem bogata šumska i rudna područja Bosne. velike zasluge za njihovu izgradnju imao je ministar Benjamin Kalaj (upravlja BiH 1882-1903).. Njihova dužina 1906. a zatim dolinom rijeke Rzava do Vardišta. godine 1. Sarajevo. Izgradnja željeznica. politički. Ivan Orvić. Najvećim dijelom išla je dolinom rijeka Prače i Drine do Višegrada. str. Na ovu bilo je priključeno više pruga koje su vodile u bogata šumska i rudna područja: Doboj – Simin-Han (67 km). str.26 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 7-18 i 49-50. ljudi i ideja. 21 . S političkog aspekta željeznici je bilo namijenjeno da ovu pokrajinu integrira u politički i privredni sistem Monarhije. Lašva – Jajce – Bugojno 104 km). Bosna i Hercegovina kao privredno područje. željeznice su imale zadatak da ubrzaju investiciona ulaganja u eksploataciju prirodnih bogatstava i da ožive cjelokupnu privrednu aktivnost okupiranog područja.96 km. Hum – Trebinje (17 km) i Uskoplje – Zelenika (66 km). Dužina šumsko-industrijskih pruga koje su gradile strane privatne firme iznosila je. Semizovac – Ivančići (22. Željeznička pruga Bosanski Brod – Sarajevo išla je dolinom rijeke Bosne u dužini 265 km i predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu sa Monarhijom. Treća glavna željeznička pruga Sarajevo – Vardište (228 km) imala je veliki strateški značaj za Monarhiju. Zavidovići – Han-Pijesak (116 km). U odnosu na tradicionalni karavanski i kolski saobraćaj mnogostruko je ubrzan promet roba.

str.077 na 45. industriji hrane i predmeta uživanja (83%) i trgovini (16%). jer dokle je dopirala željeznica narod je brže izlazio iz siromaštva.957 ili 9%. Gotovo sva velika preduzeća nalazila su se u rukama države. kapitalista.22 Od početka industrijalizacije država se pojavljuje kao najkrupniji vlasnik koji. 123. godine na 3. godine broj domaćih radnji i preduzeća porastao je od 40. Stenografski zapisnik sa sjednice Budžetskog odbora ugarske delegacije održane u Beču 6. Uz prethodno osigurane privilegije i garancije u podizanju industrije. njemačkih. koje nakon Kalaja teško prodire u Bosnu i Hercegovinu.8% svih radnji i preduzeća. godine na 4.. novembra 1883. Od 1907. Gledano u cjelini. Zadržavanjem tradicionalne privredne strukture i pod pritiskom nadmoćne strane konkurencije domaći kapital se sporo akumulirao. Državni i strani privatni kapital činio je preko 90% investiranih sredstava u privredi izvan agrara. Postanak radničke klase. što je činilo 83% povećanja svih preduzeća i radnji u pokrajini. 27 smanji u njoj socijalne napetosti.. godine. mađarskih. godine. državnom sektoru pridružuje se strani privatni kapital. austrijskih.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. koje su odigrale značajnu ulogu u smirivanju i političkom pridobijanju stanovništva. napomena 18. Tamo gdje je postojao ulagan je pretežno u trgovinu. najviše se povećao broj radnji u ugostiteljstvu (143%).924 ili 9.326. italijanskih. do 1913. mali gostioničar I. raspolaže sa 64 od ukupno 231 velikog preduzeća u Bosni i Hercegovini. ugostiteljstvo i razne nekretnine. a 1913. švedskih i dr. Za razliku od industrijskog preduzeća. 22 . pa su iščezavali i motivi za ustanke. Ministar Kalaj se nadao da će na taj način ovu pokrajinu ekonomski i politički vezati za Monarhiju i pri tome se rado služio primjerom francuskih željeznica u Alžiru i Tunisu. Temelji industrije koji su udareni za vrijeme Kalajeve uprave nisu se bitno mijenjali do Prvog svjetskog rata. 1907. Hadžibegović. a samo u malom obimu u industrijsku proizvodnju i novčane institucije. Uz angažiranje banaka i poduzetničkog kapitala broj vlasnika radnji i preduzeća porijeklom izvan Bosne i Hercegovine narastao je 1907.

28 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. i bakal doživljavaju veliku ekspanziju.5% svih preduzeća i radnji.923 u% 44. godine Pripadnici Godina BiH Austrija Mađarska Druge države 1907. . godine 47.4% 4.2% 1. nego.077 1.506 15. posebno industrije. godine 40. godine postaju stanovnici gradova. Postanak radničke klase.7% 1.0% 403 0. godinu nisu uračunata državna preduzeća. i 1913.5% 29. Ovakav put privrednog razvoja. posebno. Ugostiteljstvo i trgovina činili su 1907. a posebno njenih gradova. kućne radnje i pravna lica.127 594 u% 90.079 472 u% 91% 3. kao u klasičnim kapitalističkim zemljama.7% 3.0% 30.262 u% 45. U davanje zamašnih privilegija.2% 23 Vjerska struktura vlasnika preduzeća i radnji 1907.733 11. isključena su državna preduzeća i 32 akcionarska društva.0% 3.0% 21. u 1913.6% Ostali 306 1.3%. prvenstveno.2% 4.178 13.129 9. Privilegovano odjeljenje Unionbanke za Bosnu i Hercegovinu.0% 1913 23. osnovano je 1883. Koncentracija domaćeg kapitala nosila je obilježje vjerske i nacionalne Odnos domaćih i stranih vlasnika radnji i preduzeća 1907..2% 4.23 Iz navedenih podataka vidi se da je i u novim uslovima domaći vlasnik kapitala podržavao već tradicionalni rentijerski mentalitet.159 1. razvoj industrije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini nije bio zasnovan na domaćoj privrednoj aktivnosti i organskom prerastanju manufakture u fabričku industriju.406 2. koji postaje bitna osobina znatnog dijela domaćeg građanstva i. zemljoposjedničkog sloja čijih gotovo 60% pripadnika do 1910. 45. Te ekonomske i društvene okolnosti imale su dalekosežne posljedice na ukupan razvitak Bosne i Hercegovine. na angažiranju državnog i stranog privatnog kapitala. str.1% 1913. godine Godina Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 1907. Hadžibegović. i 1913.5% 21.326 2. prvi novčani zavod. 20.684 1. Zbog toga. Vidi opširnije: I. 40. u Bosni i Hercegovini odrazio se i na koncentraciju kapitala u novčanim zavodima.203 2. 94-100 i napomenu 102 uz II glavu.. godine. a šest godina kasnije (1889) u Brčkom je osnovan prvi novčani zavod s domaćim kapitalom. a 1913.7% Za 1907.

ali su najkompletniji urbani napredak imali oni centri koji su. Uglavnom su to bila naselja zanatlija i trgovaca i nicali su iz različitih historijskih korijena. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. Gojko Krulj. 10 hrvatskih. 1972/73. Sarajevo. vojno-strategijsku i kulturno-prosvjetnu funkciju. Pred prvi svjetski rat. koja bi obuhvatila grad sa svim njegovim različitim funkcijama u pojedinim historijskim epohama. str. tako da nema jedne opšteprihvaćene. 1919. feudalnom. Postanak radničke klase. pa otuda postoje različite definicije pojmovne predodžbe grada. Hadžibegović. buržoaskom i socijalističkom društvenom uređenju. 3. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. 1938.. Sarajevo.. 86-87. 79-81. dok su 4 bečko-peštanske banke imale 88 miliona kruna. Pojam i funkcija grada historijski su promjenjljive kategorije. ekonomski i kulturni centar nekog područja. str. bio je najznačajniji faktor modernizacije života u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. 102-121. ranija statistika prilikom utvrđivanja kategorije Vidi opširnije: Ferdo Hauptmann. Gradska privreda. Izgradnja željeznica. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. 29 podvojenosti i time nemoći u konkurentskoj borbi sa stranim kapitalom. uređeno ljudsko naselje politički (upravni). 50 domaćih novčanih zavoda (26 srpskih. Dž. prvenstveno fabričke industrije i novčanih zavoda.25 Za razliku od modernih shvatanja da brojnost populacije nije mjerilo da li se neko naselje može smatrati gradom. administrativnu. I. Mala enciklopedija Prosveta. Juzbašić. osim saobraćajne i privredne posjedovali i istaknutu političku. ponikao je s razvitkom klasnog društva i države”. 1. br. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. ali u svakom od njih u posebnim uslovima i s posebnim funkcijama. diferenciranu zajednicu – u gradsku opštinu koju čine stanovnici tog grada. Marko Marković. Broj stanovnika za pojam grada nije odlučujući i kroz historiju on se kreće od nekoliko stotina do nekoliko miliona. 8 muslimanskih i 6 mješovitih) raspolagalo je s 41. str. str.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. grad ovako definira: “Grad.24 *** Razvoj saobraćaja i kapitalističkih društvenih odnosa. Grad je veće naselje ljudi organizirano u više ili manje povezanu. 221. na str. Gradovi su postojali u robovlasničkom. XII-XIII.3 miliona kruna. 25 Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. 24 . 316. br.

U narednom popisu. godine. političkih. U tom slučaju. Broj novih urbanih središta je stalno rastao. Srebrenica. 20. bile male bosanskohercegovačke kasabe. Pojedinačna istraživanja pokazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva. mada brojke nisu spektakularne kao u razvijenim evropskim i prekomorskim zemljama. Prnjavor. a 27 naselja status trgovišta. Gacko i Ljubinje. Prema popisu stanovništva iz 1879. Sanski Most. od kojih je čak u deset bilo smješteno sjedište sreza (kotara). Na ove procese znatno su uticale migracije koje su iseljavanjem. pretežno domaćeg muslimanskog i srpskog stanovništva iz sela i gradova stvarale nove prostore za naseljavanje stranih seljaka-kolonista i novog stanovništva u industrijske gradove i trgovačka središta. godine (u stvari.28 Prema trećem popisu. Sanski Most. od 1895. godine. u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja. labava kategorija koja najviše zavisi od realnih životnih potreba: upravnih. Rogatica. u stvari. Iako je u dva navrata.. prema kome su od 1879. godine. Sela su prerastala u gradove. Ključ. s daljih osam naselja definitivno je zaokružen austrougarski bilans formiranja gradova u Bosni i Hercegovini. Otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća i stanovnika.27 S druge strane. Srebrenica. str. do Prvog Vidi: Mijo Mirković. Počitelj). među kojim je bilo 8 sreskih središta. Krupa. grada uzimala je u obzir i broj stanovnika. ona nije striktno propisala niti odredila fizionomiju gradskog naselja. Maglaj. Goražde. status grada imalo je 49 mjesta. donosila propise o organizaciji gradskih opština. godine.. status grada imalo je 46 mjesta u Bosni i Hercegovini. ima naselja koja su imala status grada. do 1910. 1936. i 1893. 1885. ali su gubila atribute grada i upravnu funkciju (Izačić-grad. Gornja Tuzla. Industrijska politika. a kasabe dobijale lik novih gradova. Status grada u prvim popisima stanovništva određen je prema naslijeđenoj urbanoj tradiciji i ukupnim potrebama okupacione uprave. Krupa. 28 Bos. ekonomskih i drugih. godine. Kostajnica. vojnih. 1880. Kostajnica. Bugojno i Ljubinje. ekonomskoj i društvenoj strukturi.000 stanovnika svrstavana su u gradove. status grada imalo je 58 naselja. a još 27 su upisana kao trgovišta ili trgovišne opštine koje su. Do 1910.26 Austrougarska administracija nije se posebno trudila definirati gradsko naselje. Beograd. 26 27 .30 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. sva naselja u kojima živi više od 2. Županjac (Duvno).

4%) i 1910.29 U ovoj studiji istraživano je 66 bosanskohercegovačkih naselja koja su 1910.273 (49%). Broj kuća u gradovima porastao je u ovom razdoblju s 37.7%) stanovnika.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.31 (Vidi tabelu br..788 (14.30 Priraštaj cijelog stanovništva u ovom razdoblju iznosio je 739. Maglaj. Čapljina i Ljubinje. godine. Srebrenica. 31 Ovo se objašnjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koja se računaju u nenastanjene kuće. Procent porasta kuća u gradovima i cijeloj pokrajini stoji u odnosu 38% : 67%. 30 Ako bi se uzeo oštriji kriterij grada i računalo s 50 gradskih naselja od 1879. Bileća.422 ili za 14. Goražde. vojnog. a broj stanova s 39. 1). godine 194.268 na 58. Modriča. godine. a u gradovima u takve se ubrajaju zanatske i trgovačke radnje. tako da je porast u naznačenim gradovima bio za 3% veći od prosjeka za cijelu zemlju. Dubica. privrednog. Porast broja kuća i stanova u gradovima znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine.619 ili 14.092 na 51. 1895. stanovništvo bi u njima raslo sa 148. od 1879. što u potpunosti odgovara prosječnom priraštaju cjelokupnog stanovništva u ovom razdoblju. Doboj. Gornja Tuzla i Počitelj). 31 svjetskog rata) status grada stekla 23 naselja. vjerskog i kulturno-prosvjetnog života čitave pokrajine. Vareš.158 (14. Bos.539 lica ili 67%.390 (15. godine 241. organizirane gradske opštine. Prnjavor. odnosno. Gacko.330 (38%). Krupa. saobraćajnog.4% ukupnog stanovništva pokrajine.780 lica na 244. u ovim naseljima uvećao se broj stanovnika za 111.6%). do 1910. 1885. Bos. ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo. U ovih 66 naselja živjelo je 1879. Županjac (Duvno).880 osoba ili 64%. 29 . Kulen-Vakuf. i ona naselja koja će to postati do 1910. Prema tome.. Bos.111 lica ili za 64%. što čini povećanje za 96. a tri ga izgubila (Izačić-grad. kroz čiji su se razvoj prelamali svi drijemeži tradicije i drame modernizacijskih promjena. Razlika je i u porastu stanova koji u gradu bilježe 49% a u cijeloj zemlji 61%. Sanski Most. Gornji Vakuf.891. godine 166. Time su obuhvaćeni svi gradovi od 1879. Drvar. Ova mjesta su bila glavna središta političkog (upravnog). do 1910. Kotor-Varoš. Kostajnica.541. Bugojno. Rogatica. godine 278. godine imala status grada. ili za 19.

U gradovima 4.95 1885...24 U BiH 5. a u cijeloj zemlji oko 6 osoba. 4.28 5. 4. na jedan stan otpada između 4 i 5 stanara. Pregled broja stanara u jednom stanu u gradovima i Bosni i Hercegovini Godina 1879.70 6. U oba slučaja .32 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.75 6. 4.09 1910.89 1895.12 S obzirom na prosjek stanovništva gradskih naselja.

01. u Mostaru 51 : 35. iz čega je proizilazio i karakter industrijalizacije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini. Ova okolnost podsticala je građevinsku aktivnost i špekulacije sa gradskim zemljištima. Interesantne omjere nudi poređenje rezultata posljednja dva popisa stanovništva. u Zenici 391 : 235 (4. naročito u gradovima gdje stanovništvo raste za 67%. godine.12 – 4. osim privredne.5 (4. Ova pojava.72) itd. Gotovo da nema primjera da je u nekom bosanskohercegovačkom gradu prirast stanovništva bio praćen odgovarajućom stambenom izgradnjom.28 – 4. U ova tri grada bila su smještena najznačajnija preduzeća prerađivačke industrije.78). održanih 1895. koji iznosi 1. najkompletniju urbanizaciju imali su okružni gradovi koji su.67). što je ispod prosjeka za cijelu zemlju. 33 tendencija je blagog povećanja broja članova domaćinstva. proizilazi prvenstveno iz hroničnog nedostatka domaćeg kapitala i stalne ovisnosti od evropskog novčanog tržišta. 2). Privredna aktivnost usmjerena je na proizvodnju sirovina i poluprerađevina. u odnosu na druge gradove. saobraćajnu.48 – 4. s tim što je po jednom stanu porast iznosio od 4. Ovdje je još nepovoljna i okolnost da se ovi procesi odvijaju u uslovima okupacionog sistema i nemogućnosti domaćeg stanovništva da ekonomski i politički značajnije utiče na ove procese. Očigledno je da proces industrijalizacije i privrednog uspona u Bosni i Hercegovini nije bio praćen odgovarajućim porastom gradova. (Vidi tabelu br. Veću koncentraciju kapitala i radne snage.. imali i istaknutu upravnu. Tuzla i Zenica. Na primjer. u Travniku 13 : 8. Mada su nova privredna aktivnost i izgradnja saobraćaja bili značajni faktori u razvoju gradova. u Sarajevu je u ovom razdoblju broj stanovništva rastao za 143%.19 osoba.23%.03 na 5. broj gradskog stanovništva porastao je za 36.. Rudarska i drvno-industrijska preduzeća bila su rasuta po cijeloj zemlji i daleko od većih gradskih središta.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u Banjoj Luci 55 : 35 (4.05). a broj stanova za 49%.0). Takvo stanje odražavalo se na pojedina naselja i na cijelu zemlju. kulturno- .768 lica ili 15. što ne održava pravo stanje izgradnje stanova. i 1910.86 – 5. a stanova za 119%. imali su Sarajevo. U Tuzli je taj omjer iznosio 121 : 115 (4.3 (4. trebalo bi očekivati ubrzaniji razvoj gradova i veći priliv ljudi sa sela i sa strane. na šta evidentno ukazuju i opšti prosjeci porasta. U tom razdoblju. inače karakteristična i za neke druge balkanske zemlje. vojnu.40% godišnje (vidi tabelu br. 1). što predstavlja godišnji prirast od oko 1. neprimjerene porastu stanovništva.93 – 5. S obzirom na to da se u ovom 15-godišnjem razdoblju najintenzivnije razvijala industrija.

333 14. Bihać 100%. od 1879. Bugojno 200%.506 7.933 12. samo je u 24 priraštaj bio veći od prosječnog za cijelu zemlju33. U njima je bilo smješteno dvije do tri petine ukupnog gradskog stanovništva u pokrajini. 26. Konjic 125%.887 5. Čapljina 111%. Doboj 150%. Gacku i Nevesinju – bio je uslovljen porastom njihovog vojnostrateškog značaja i proširenjem gradskog područja. a Travnik je pokazivao znatnu stagnaciju. prvenstveno trgovačkim 32 Broj stanovnika u okružnim gradovima kretao se ovako: 1879. Brčko 125%.32 Priraštaj u njima. Donji Vakuf 183%. godine. Po broju kuća i stanovnika. Zenica 391%. godine (vidi tabelu br. Trebinje 484%.214 121% + 5. Sarajevo 143%. prosvjetnu i vjersku funkciju.800 3.097 5.357 3. Tuzla 121%.848 55. Rogatica 84%. Tuzla i Brčko bili i prije okupacije 1878.116 91% 38. ova hercegovačka mjesta na početku austrougarske okupacije nisu mnogo odudarala od sela. 2).268 11.560 3. Brod 375%. Veliki priraštaj u Bihaću bio je posljedica proširenja gradskog područja.943 6.. imali su dvostruko veći priraštaj od prosječnog. Prnjavor 69%.888 1885. 12. Od 66 gradova uspoređenih kroz sva četiri popisa od 1879. do 1910. Gacko 156%.919 13.665 66..083 51. do 1910. Glamoč 160%.254 143% + 5.34 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.292 Priraštaj veći od prosječnog imali su gradovi: Ključ 914%.104 100% + 760 13% + 6.544 51% + 51.116 stanovnika ili 91%. Sanski Most 185%. Banja Luka i Mostar imali su priraštaj ispod prosječnog za cijelu zemlju.377 9. a u 8 je zabilježeno opadanje broja stanovnika. Bos.647 10.201 6.227 11. Goražde 122%.240 55% + 3. Šamac 117%.918 1895 1910 Okružni grad Sarajevo Banjaluka Bihać Travnik Tuzla Mostar Svega: 33 Priraštaj od 1879 – 1910 + 30. Bileći. samo su Sarajevo. Sarajevo i Tuzla. godine značajni gradski centri. što je za 24% više od prosječnog priraštaja gradskog i za 27% od ukupnog priraštaja stanovništva pokrajine.560 14.450 107. Bos.119 10.189 5. zahvaljujući brzom privrednom razvoju. Višegrad 122%. iznosio je 51.392 86. Stacioniranjem značajnih vojnih snaga ova mjesta su uobličavala svoju urbanu fizionomiju s neophodnim državnim-upravnim i vojnim institucijama i privrednim objektima. Nevesinje 157%. Bileća 611%.261 6. Od svih navedenih gradova s natprosječnim priraštajem. Veliki priraštaj stanovništva u hercegovačkim gradovima – Trebinju. .370 16.

Ostali gradovi. s napomenom da je slična sudbina zadesila i Bos.. Brod. koji je izrastao na trgovini krajiškim željezom. bili su 1879. Stari Majdan je opao za 14%. godine. Fojnica (-10%) i Visoko (-2. Brod – Sarajevo i aktiviranjem normalnotračne pruge Dobrljin – Banjaluka došlo je do stagnacije u razvoju Bos. godine imala 128 (3%) stanovnika više nego 1910. odnosno. osim Glamoča.3%). saobraćajnog i upravnog značaja. Kostajnicu. Izgradnjom željezničke veze Bos. koja je 1879. Mnogi gradovi koji su za vrijeme osmanske vladavine cvjetali zbog svog izuzetnog privrednog. nakon okupacije stagniraju i propadaju. prosperitet su zasnivali na pojačanoj privrednoj aktivnosti i upravnoj i saobraćajnoj funkciji. kao Drvar. za 31 godinu zabilježio je priraštaj od 503 lica (10. u kojima je 1910. a Prijedor. godine živjelo 534 stanovnika manje nego 1879. u onim gradovima u koje je sporo . Konjic i Doboj imali istaknutu saobraćajnu i stratešku funkciju.7%). Neznatno povećanje broja gradskog stanovništva zabilježeno je u svim gradovima u kojima su dominirala tradicionalna gradska privreda – sitno zanatstvo i trgovina.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine sela. Drvar se podigao na drvnoj. Ovo se. Gradiške. dok su Bos. Neki gradovi. a Ključ i Čapljina na upravnoj funkciji što vrijedi i za Bugojno. odnosi na ranije istaknute centre proizvodnje i obrade željeza. prvenstveno. 35 i zanatskim radnjama koje su podmirivale potrebe lokalnog stanovništva i vojske.. Čapljina i Ključ. kao što su Kreševo (-21%). u kome je zabilježen visok prirodni priraštaj.

a posebno industrijska proizvodnja. U takve gradove spadali su ranije veoma značajni upravni privredni i politički centri: Travnik (+13%). Livno (+3%). Od 66 analiziranih naselja bilo je: Godina 1879.001-10. Ti gradovi čine preko 83% svih gradova.000 stanovnika i da je samo 6 gradova premašilo taj broj. Iako ovaj popis ne nudi sasvim precizne podatke. Srebrenica (+32%).000 stanovnika. da je 90.000 5. od kojih je bilo 58. trgovci. statističku sliku za ova razmatranja dao je popis iz 1885. U skladu s raznim faktorima koji su uticali na priraštaj stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima. on jasno pokazuje da u socijalnoj strukturi gradova prevlađuju nosioci gradske privrede: zanatlije. došlo je i do promjena u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika. a najveći njihov broj zaustavio se u rasponu od 1. Početnu. Maglaj (-19%).000 čine manjinu od 6. trgovišta i gradovi).000. mada manjkavu.000 Preko 10. prodirala kapitalistička privreda. zajedno s onih 5 preko 10. Tešanj (-43%).000 17 11 6 0 Broj stanovnika 1. Tada je u navedenim naseljima živjelo 194. 1895. a nijedan drugi nije uspio da dostigne broj od 20.000 do 5. Stolac (+13%).000 stanovnika.9% naselja imalo do 5.354 kućnih domaćina i muških osoba koje privređuju. Do Prvog svjetskog rata. Varcar-Vakuf (+4%) i sl.001-2. Do 1.000 i 10.. Sarajevo ima preko 50. sva ova naselja premašila su brojku od 1. Zvornik (+27%). dok oni između 5. godine (vidi tabelu br. preduzetnici i najamni radnici koji su činili oko 55% svih koji privređuju. *** Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu XIX i XX stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije na ovom tlu. Socijalne . 1910..000 21 21 4 2 25 22 4 3 23 25 7 4 24 31 6 5 To znači da je na početku austrougarske okupacije preko četvrtine od 66 analiziranih naselja imalo do 1.788 stanovnika.001-5.000 2. 3).000.000 stanovnika (sela. 1885.36 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.000 stanovnika.

218 lica (9%). ono se u njima uvećalo za 8. Prnjavor – 37%. 37 skupine agrarnog stanovništva: zemljoposjednici. 87.35 Na primjer Bos. godine dostizalo je 38..2% učitelja. i 1910. zanatlija i trgovaca i 57. Dubica 32%. s druge strane. 5). Glamoču 696%. što se neminovno odražavalo i na gradove. Bugojnu 162%.3% rentijera.312%. u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta. učitelji i medicinsko osoblje – koje zajedno jedva dostižu 5% gradskog stanovništva koje privređuje. U njima se nalazi pravi mozaik socijalnih skupina u kojim su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda. Travniku 169%. a petnaest godina kasnije. 78. Agrarno stanovništvo u ispitivanim gradovima 1895.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Kreševo – 37%. pa će do Prvog svjetskog rata. Bos. Rogatici 188%. Kladanj – 41%. godine posvetili posebnu pažnju (vidi tabelu br. u istraživanim naseljima živjelo je 44. Gornjem Vakufu 123%. 9. Gacku 334%.2%. bez obzira na svu modernizaciju. Vareš – 46%. a samo 5 lica ove profesije nije bilo smješteno u gradu. 57% zemljoposjednika. Zvorniku 96%. zatim slijede rentijeri s preko 10% i manje brojne skupine – činovnici. u 37 naselja rastao procent agrarnog stanovništva. 94. 3).6% preduzetnika. 1910. Brod – 61%. Šamac – 81%. 79. Goražde – 45%. 34 . Bos. kojoj su popisi od 1895.3% slobodnih seljaka. 57. Maglaj – 45%.. Cazinu 277%. 1% kmetova.3% ukupnog medicinskog osoblja koje je smješteno u 31 gradu (35 nema medicinskog osoblja). Žepču 112%. Bileći 397%. Gradiška – 68%. slobodni seljaci i kmetovi činili su oko 30%. ali je njegovo učešće u ukupnom gradskom stanovništvu u odnosu na prethodni popis opalo i činilo 37%. Ljubinju 167%. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala. Tešanj – 67%.3% činovnika. Bos.7% pomoćnih radnika. U odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. 35 Bihaću za 73%. U 29 gradova agrarno stanovništvo bilježilo je opadanje od 1% do 81%34 dok je. Trebinju 2. Nevesinju 113%. sveštenici. a unutar gradske zanatstvo i trgovina. Kretanje agrarnog stanovništva u gradovima nije bilo ravnomjerno.5% sveštenika. Ključ – 79%. nadničara i slugu (vidi tabelu br. Ljubuški – 45% itd. Županjac (Duvno) – 36%. Brčko – 53%.

9% 36.8% 54.8% 40.1% 65.7% 13.0% 26. godine živjelo je 21. Krupa Bos.7% 56. ili koja su ostala izvan domašaja glavnih saobraćajnih linija.4% 50.4% 28. godine bilo je uslovljeno novom organizacijom gradskih opština 1897. Pregled 25 gradova u kojima je 1910.8% 54. Vakuf Konjic Mostar Stolac Bugojno Drvar 21. kojim je poljoprivreda bila glavni izvor egzistencije.. Petrovac 57.1% 55.5% 71.6% 41.8% 14.7% 21.4% 25.866 osoba u 5.7% 61.38 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 5) 76. godine agrarno stanovništvo činilo manje od polovine ukupnog gradskog stanovništva Sarajevo Visoko Višegrad Vareš Čajniče Goražde Brčko Bos.0% 21.5% Zvornik Banjaluka Bos. Dubica 57.8% 42.5% 36.9% 55. pa su u nekim slučajevima prigradska sela čak nekoliko puta . zavisilo od agrarne privrede.1% 75.3% 13.3% 67.3% zemljoposjednika bez kmetova.4% Povećanje agrarnog stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima od 1895-1910.3% 69.9% Prijedor Bos.3% 31. Veliki udio agrarnog stanovništva u gradskim naseljima pokazuje se naročito u onim mjestima u koja je sporo prodirala kapitalistička privreda.5% 8.2% Zenica Zavidovići Var. To znači da je još uvijek više od jedne petine stanovništva okružnih gradova.8% U šest okružnih gradova 1910. U njima je tada živjelo preko 23% svih zemljoposjednika s kmetovima i 19.6% 68. kao glavnih urbanih centara zemlje. Nekada značajni zanatsko-trgovački centri utapali su se u agrarnoj strukturi.0% 62. godine. Brod Doboj Livno Travnik Prnjavor (vidi tabelu br.0% 35. godine: Foča Rogatica Bijeljina Gračanica Gradačac Maglaj Bos.3% 54. Sljedeći pregled pokazuje procent agrarnog stanovništva u 20 gradskih centara 1910. kada su više proširivane nego sužavane gradske teritorije.0% 22.3% 37. Novi Derventa Tešanj Bihać Bos.0% 34.9% 50. Šamac Tuzla 6.781 domaćinstvu.6% 0.4% 61. Gradiška Bos.6% Cazin Jajce Žepče Trebinje Bileća Gacko (vidi tabelu br..7% 42.2% 8. 5) 31.

tako i za same zemljoposjednike.844 člana porodice.542 domaćinstava s 40. koji su bili predstavnici sela i uopšte poljoprivrednog stanovništva (vidi tabelu br.72%. 36 . Uporedo s njegovim napuštanjem sela teče proces osiromašenja ovog društvenog sloja. To znači da je 1895. pa su uskoro ekonomski.24% ove socijalne skupine u zemlji dok je u isto vrijeme 75% porodica zemljoposjednika bez kmetova živjelo u gradovima (vidi tabelu br. društveno i politički propadali. S druge strane. što čini 64.642 lica. Privreda i društvo. U susretu s tradicionalnim domaćim građanstvom – zanatlijama. To znači da je tradicionalni predstavnik sela i poljoprivrednog stanovništva. u gradovima je živjelo 3. Petnaest godina kasnije. do 1910.438 domaćinstva s 14. Od ovog broja.89% članova domaćinstva. Drugi faktor koji je uticao na povećanje agrarnog stanovništva u gradovima bio je prelazak zemljoposjednika sa i bez kmetova sa sela u urbana središta (vidi tabelu br. 6). kako za sela i gradove. str. 5.55%).90%) ukupnog agrarnog stanovništva u gradovima.744 domaćinstva (+252.1.. zemljoposjednici kao reprezentanti sela gube svoj raniji ugled i uporišta.899 članova porodice. a povećava sloj zemljoposjednika. Zemljoposjednički sloj s ukupno 18.. jer je od 1895. broj zemljoposjednika sa i bez kmetova se uvećao na 14. a zajedno s ukućanima oni su činili 50.833 domaćinstva zemljoposjednika sa i bez kmetova 1895. godine u gradovima živjelo ukupno 58.71% svih zemljoposjedničkih domaćinstava i 54. 148. 39 povećavala agrarno stanovništvo (vidi tabelu br. Ovaj proces imao je dalekosežne posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. Njihovim prelaskom u gradove sela su ostala bez najimućnijeg sloja koji je imao vodeću društvenu i političku ulogu. godine. 7).36 Tome su doprinosili ne samo ekonomsko nazadovanje zemljoposjednika.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u većini postao stanovnik grada.). a broj članova njihovih domaćinstava na 56. Zemljoposjednički sloj je u ukupnom agrarnom stanovništvu u bosanskohercegovačkim gradovima činio 39.2 na 9. a u novoj gradskoj sredini moraju počinjati ispočetka. trgovcima i rentijerima – i doseljenim modernim građanstvom mnogi od njih nisu se snalazili. koje se znatno umnožavaju.94% zemljoposjedničkih domaćinstava i 53. Smanjuju se druge kategorije agrarnog stanovništva. 7). F. nego i šerijatsko nasljedno pravo i diobe porodica. Na njihova mjesta uskakao je poduzimljivi stranac ili domaći skorojević koji će uskoro zakucati na vrata društvenog Od svih zemljoposjedničkih porodica s kmetovima. zemljoposjednik s kmetovima. u gradovima je 1910.35%. u gradovima je živjelo 9. godine bilo smješteno 54.377 lica činio je jednu petinu (19.45% svih članova porodice. godine prosječni broj kmetskih selišta po jednom zemljoposjedniku opao sa 17. Hauptmann. Od ukupno 5.

Prijedor 45. Statistika po zanimanju. Ni prva dva austrougarska popisa ne prave razliku između ove dvije kategorije gradskog stanovništva.927 “fabrikanata”.37 s već poznatim posljedicama i u drugim balkanskim zemljama. nije moguće utvrditi koliko je bilo takvih zanatlija – trgovaca. str. 439-447. u Bosni i Hercegovini bilo je 10. Banja Luka 67. Moguće je da su ovim brojem bile obuhvaćene gotovo sve zanatlijske i trgovačke radnje. Sarajevo.38 V. – Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. Gradiška 39. str. Travnik 45. u Bosni i Hercegovini. 3-4. Zagreb.. godine. godine njihov broj je narastao na 15. i Naredba o osnivanju i vođenju trgovačkih registara. Tuzla 68. a 1885. Bihać 35. str. a u ostalim mjestima 12 kruna. 37 38 . godine. s novopazarskim sandžakom bilo je 13. 126. Štatistika miesta i žiteljstva… 1885. godine. Nakon objavljivanja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. godine. 1883. Zvornik 56. Privreda i društvo. Visoko Vidi: F. do oktobra 1885. sloja zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. Livno 33. Na osnovu ove zakonske obaveze. Bosna. 40 Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina. 308-439. Hauptmann. trgovaca i zanatlija. što ni približno ne odgovara broju trgovačkih radnji koje su spadale pod ovu obavezu. 39 Štatistika miesta i pučanstva 1879. Bijeljina 84. a zatim slijede: Mostar 95. 1883.39 U sva tri navedena primjera podaci su nepotpuni i nije poznato kakvim su se kriterijima služili popisivači. a koliko trgovaca koji su samo prodavali kupljenu robu.40 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.40 Najveći broj upisanih firmi imalo je Sarajevo – 158. Prema popisu iz 1879. Podaci koje nude popisi stanovništva i drugi slični izvori ne dopuštaju da se utvrdi tačna socijalna struktura onog dijela gradskog stanovništva koji je osnovne izvore svoje egzistencije nalazio izvan poljoprivrede. Bos. Novi 41. 1883.656 trgovačkih firmi. u sudski trgovački registar upisano je 1. kada se u društvenom i ekonomskom životu susreću osiromašeni aristokratski sloj s obogaćenim skorojevićima. Zemaljski pregled domaćeg pučanstva. uspostavljen je sudski trgovački registar u koji su se bile obavezne upisati sve trgovačke firme koje u Sarajevu plaćaju 30 kruna godišnjeg poreza na čistu dobit..571 dućana. Prema službenim podacima iz 1876. Brčko 82. Vjekoslav Klaić. S obzirom na to da je veliki broj zanatlija bio istovremeno i trgovac koji je svoje proizvode prodavao neposredno kupcu. Bos. 147-161. 1878. Podaci o zemljopisu i poviesti. od novembra 1883. str. Klaić smatra da se isto toliko osoba bavilo trgovinom.454. str.

Brčko 1. Ogromna većina popisanih samostalnih obrtnika bila je smještena u gradskim naseljima.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 314-315. Popisom su bili obuhvaćeni zanatstvo. odnosno uz austrougarsku granicu. Sarajevo. Srebrenica 681. trgovina. Tešanj 30. Tuzla (seoski srez) 680. Ipak. godine nije odgovorio svojoj namjeni.. Banja Luka (grad) 905. Dubica 26. Gradiška 675. Bos. Bos. donekle. Bos. 41 . karakteristično je da je u prvim godinama okupacije najveći broj firmi protokoliran u gradovima uz rijeku Savu.. kreditni i osiguravajući zavodi. od kojih su 28. saobraćaj i novčani. ugostiteljstvo. Travnik. im Oktober 1886. Trebinje 26. Bijeljina 1. Banja Luka (seoski srez) 315. Gračanica 29. Jajce 647. Bos.42 Najveći broj samostalnih obrtnika bio je smješten u sljedećim srezovima: Sarajevo (grad) 2. Kostajnica 21. S obzirom na to da je u popisu iz 1895. Bugojno 969. Tuzla. Prijedor 680.102. Visoko 892.035.196. Žepče 20 itd. ali nije sasvim uspio. Zenica 21. Jedan takav popis je urađen 1904. Ključ 329. Zvornik 851. Mostar (grad) 977. Travnik 1.000 iz austrijske. Mostaru. 1907. godine pristupilo se detaljnom prebrojavanju kojim su bila Vidi: Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister.349 iz ugarske polovice Monarhije i 304 iz drugih država). 42 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906.675 samostalnih obrtnika.653 ili 11% doseljenici (2. Pri tome izuzetak čine samo Sarajevo. Derventa 999. Zvornik i. Banjoj Luci i Tuzli – bilo ih je 5. godine za čitavo nepoljoprivredno stanovništvo ustanovljena zajednička rubrika. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo upisano 32. Bugojno 21. Žepče 283 itd.078 ili 15.631. Tuzla (grad) 565. koristan je za stvaranje opšte predstave o broju i razmještaju zanatskih. Derventa 23. trgovačkih i drugih radnji u Bosni i Hercegovini. str. Zenica 478. nije moguće izdvojiti broj zanatlija i trgovaca. S obzirom na to da popis iz 1904. Dubica 424. a 3. trgovačkih i drugih radnji i preduzeća.022 bili pripadnici Bosne i Hercegovine. jer mu je sam pristup dopuštao netačnosti. 41 32. Fojnica 696. 1. Bos.41 Mada navedeni broj firmi i njihov razmještaj ne odražavaju potpuno vjerno sliku trgovačke aktivnosti u zemlji.5% svih upisanih. Tek nakon Kalajeve smrti socijalno-politički razlozi naveli su bosanskohercegovačku upravu da pristupi utvrđivanju broja zanatskih. Ovaj popis nalazi se u Biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Samo u četiri grada – Sarajevu. Tešanj 789. Šamac 27.

347 10.161 9. preduzeća i radnji 10.3%) radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima bilo je svega 231 ili 0.470 18. godine: Br.7%) radionica u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici.925 4.529 9. 43 Slijedeći pregled pokazuje broj preduzeća i radnji i broj zaposlenih osoba 1907. od čega je bilo 37.5% preduzeća koja su zapošljavala više od 20 radnika. obuhvaćena sva preduzeća.264 7.664 na 10. dok je broj zaposlenih lica na 10.000 stanovnika Radnji Zap.457 17. .593 preduzeća i radnji u državnom i privatnom vlasništvu.220 16. Tada je u Bosni i Hercegovini upisano 46.43 Najveći broj preduzeća i radnji bio je smješten u sarajevskom. str. lica 401 1.152 218 504 189 465 247 416 312 648 227 364 263 574 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Svega u BiH Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.833 (15. radnje i ustanove izvan poljoprivrede.593 Br.. 120-121.000 stanovnika bio najveći u sarajevskom i travničkom okrugu.016 46..558 (84.42 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.780 8.447 6.641 101. zaposlenih 29. tuzlanskom i travničkom. Među preostalih 6.

664 14 Razlika +. 43 Razvoj privredne aktivnosti (osim poljoprivrede) u Bosni i Hercegovini od 1907.178 63 -2 . 18. i 1913.752 21 4. 7. 19. 140-143. Sumarni izvještaj.006 388 6 89 433 -1 46. instrumenata i vozila Ind.431 70 8. Grupa djelatnosti Prvobitna proizvodnja Topioničarstvo Ind. 44 . 14. rezbarstvo Ind. sabiranje prir.231 15 1913. kože.090 3.008 981 104 243 2.24 _ 102 468 -138 -348 56 -812 30 679 49 3.416 39 4. košaričarstvo. U broj poduhvata 1907. 13. godine do Prvog svjetskog rata ne pokazuje nikakve bitne kvalitativne promjene. 16. 455 4 1. plodova Trgovina sa stalnim nastanom Trgovina bez stal. gline… Obrada metala Proizvodnja mašina.109 -1. Slijedeća tabela pokazuje broj preduzeća i radnji u Bosni i Hercegovini 1907. 479 4 1. str. 5.420 5.202). Usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioničara osnovna je karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti. 122. 6. 10.883 317 604 69 5. 17.181 2.659 1. 23. 21.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 15.409 303 6. kostrijeti. 12.192 3. str.438 109 8 20 14. hrane i predmeta uživanja Ugostiteljstvo Hemijska industrija Građevinarstvo Grafička industrija Centralni zavodi za davanje energije.042 1. godine nisu uračunate kućne radnje (2. poslova hodajući.231 261 1. godine. nisu uračunata akcionarska društva kojih je bilo 32.002 593 98 154 2. perja Tekstilna industrija Tapetarski zanat Ind.191 1.11 2.. a 1913.390 194 5.593 59.981 . 2. 3. 4. 8. 9. zemlje.962 13. 24. grijanja i rasvjete Obavljanje industr.. 20.616 46 10 31 12. nastana Novčani i osiguravajući zavodi Pomoćni trgovački poslovi Saobraćaj Njega tijela Ukupno u Bosni i Hercegovini 1907.063 13. kamena. 22. odijevanja i čišćenja Industrija papira Ind. razvrstanih u 24 grupe:44 1. drvene robe. 11.643 7.369 Izvještaj o upravi BiH 1908.

što ni u kom slučaju nije bilo na liniji modernizacije proizvodnje. što znači da u ukupnom povećanju ugostiteljstvo.) nije osvojila gradove i prije se ponaša kao društveno vođstvo seljaka. godinu. u nekim privrednim granama zabilježeno je opadanje broja radnji u odnosu na 1907. prim. da se uključi u konkurentsku borbu s nadmoćnim stranim i državnim kapitalom na ekonomskom i političkom planu. Ovakva struktura privredne aktivnosti sigurno nije obećavala brzu modernizaciju. str. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. trgovina i proizvodnja hrane i predmeta uživanja učestvuje s 83%. bez obzira M. Bošnjacima.. godine iznosi 13. godine čak zahtijevali povratak esnafa. M.178). a sve ostale 2. rezbarstva i košaričarstva (-348). tako da stvarno povećanje broja radnji od 1907. 4).833 radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima sačinjavali su svega 15. Društvo. One su činile 84. Iz podataka prikupljenih 1907. tekstilnoj industriji (-812).981 (147%).60% svih upisanih radnji. Stvaranje Jugoslavije. Međutim. Oba ova navoda potvrđuje čitava historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća.624. instrumenata i vozila (-139).40% upisanih. U odnosu na 1907. što je naročito naglašeno u građevinarstvu (-1.006 (16%). Broj radnji naročito se povećao u ugostiteljstvu za 7.. ona (srpska buržoazija..44 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. trgovačke i ugostiteljske radnje u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici. broj preduzeća i radnji povećao se 1913. godinu. nego upornog insistiranja na tradicionalnoj gradskoj privredi. str. To je odgovaralo konzervativnim shvatanjima najbrojnijih nosilaca gradske privrede. do 1913.643 (83%) i trgovini za 2.369. Vlasnik kapitala je još uvijek nejak i nespreman da postane važniji industrijski i finansijski faktor u društvu. hemijskoj industriji (-109) itd. Ekmečić.369 ili za 29%. Ekmečić navodi da su srpski trgovci vodeći sloj novog društva koji historijski nastaje na ruševinama osmanskog feudalizma. industriji hrane i predmeta uživanja za 3. 576. 2. proizvodnja mašina. I. ali oni nisu u stanju da sami nose proces društvene modernizacije. Samo ove tri grupe bilježe porast od 13. odnosno. H.630. koji su 1911. jer “ono nije u stanju da samo izgradi koncept stvaranja nove industrije”. a srpsko građanstvo planiralo je da preko srpskih zanatlijskih društava povlači sa sela i iz poljoprivrede u zanatstvo višak agrarnog stanovništva i da jača srpski elemenat u gradovima. 45 . godine vidi se da su u Bosni i Hercegovini dominirale male zanatske. koji je bio u manjini45 (vidi tabelu br.361 preduzeća i radnji. a ostatak od 6. Ekmečić dalje konstatira: “Iako najjača gradska klasa. 93. Ekmečić. Samo 0.52% upisanih firmi otpadalo je na velika preduzeća koja zapošljavaju više od 20 radnika. Ukupno smanjenje broja radnji u ovim i još nekim granama iznosi 2. industriji drvene robe. godine za 13.

45 na to koliko je domaćih ljudi počelo nositi evropsku odjeću.261) i trgovci stokom (2. saobraćaj.683 – 62. značajnu karakteristiku bosanskohercegovačke privredne aktivnosti (izvan agrara) pokazuje odnos između proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti. potkivače konja i proizvođače oruđa.097. Ove četiri grane proizvodne djelatnosti obuhvatale su 18.47 Ako način proizvodnje predstavlja osnovu društvene modernizacije.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.47%).619 ili 71.46 Među proizvodnim djelatnostima.409 ugostiteljskih firmi 4. novčani zavodi i osiguravajuća društva – 20. str.506.474 radnje i preduzeća.616.22% svih upisanih u Bosni i Hercegovini. 543-544. ugostiteljstvo je uračunato u proizvodne zanate. po broju upisanih preduzeća i radnji ističu se građevinska 6. Uporedi: F.619 – 74. a svega 34 preduzeća zapošljavala su više od 20 radnika. Trgovina i ugostiteljstvo sa 17. Od 5. U građevinarstvu dunđeri čine 67%. dok je u obradi metala od ukupno 3. u prehrambenoj industriji najbrojniji su mlinovi na vodeni pogon (2.. U ove četiri najrasprostranjenije grane proizvodnih djelatnosti (18. Ogromnu većinu činili su sitni trgovci životnim namirnicama i mješovitom robom (6. Bosnien und die Herzegowina. Ugostiteljstvo pokazuje veliku sličnost trgovini. odlaziti u činovničku kasinu ili posjećivati koncerte i pozorišne predstave. Mi smo ugostiteljstvo uvrstili u neproizvodne.450).446 radnji (uključujući 593 putujuća trgovca). obuće (1. Schmid. 46 . U oblasti neproizvodnih djelatnosti po broju upisanih preduzeća i radnji na prvo mjesto dolazi trgovina s 12.118 (89%) bez pomoćnih radnika.105 (56%) preduzeća i radnji. Prema tadašnjoj statistici..3% svih privrednih preduzeća i radnji. U proizvodnim djelatnostima – rudarstvu.299). industrija odijevanja 4.855 radnji činili su 40.238 (72%) otpadalo na kovače. Osim velike usitnjenosti.400 i obrade metala 3. industrija hrane i sredstava uživanja 4.438 (82%) nisu zapošljavali pomoćne radnike.482 (44%). a zapošljavali su svega oko 10% najamnih radnika. industriji i zanatstvu – upisano je 25.067) i opanaka (785). u industriji odijevanja najbrojnije su radnje za izradu muških i dječijih odijela (1. tako da se odnosi nešto razlikuju od onih koje daje statistika. što predstavlja 78% svih upisanih radnji i preduzeća u pokrajini. ugostiteljstvo.364). a u neproizvodnim – trgovina.16%) bile su dominantne male radionice bez pomoćnih radnika (15. U navedenih 6 grupa djelatnosti obuhvaćeni su 36. navedena struktura nije je nagovještavala.097 radnji 2. od kojih je 11. pekare (867) i mesare (717).

Od ukupnog broja privatnih preduzeća i radnji samo u 2. Tradicionalne forme privređivanja zadržalo je. Srbi 3. ćebedžije i kazazi. Nepovoljno stanje u tom pogledu pokazuju i državni pogoni. U svim grupama bile su naglašene ranije forme privređivanja. analiziranih 28 činili su 26% svih upisanih radnji i preduzeća u Bosni i Hercegovini. dok je 40 (62. str. prvenstveno jeftine radne snage i nedostatka kapitala za nabavku modernih mašina i druge opreme.5%) korištene mašine. s obzirom 47 I. kao na primjer bičakčije.. kafedžije i handžije. što ukazuje na to da se sitni zanatlija i trgovac u bosanskohercegovačkim gradovima sporo uklapao u nove tehničko-tehnološke promjene i novi način komercijalnog poslovanja. Mada su svi odreda ubrajani u velika preduzeća. motore i sl. To znači da je 6% svih privatnih radnji i preduzeća koristilo mašine u proizvodnom procesu i drugim radnim operacijama. Mada nisu obuhvaćeni svi stari zanati. Ovakvu situaciju ne ublažava podatak da je u deceniji pred Prvi svjetski rat u Bosnu i Hercegovinu uvezeno mašina u vrijednosti od 25 miliona kruna.980 ili 22% najamne radne snage. Mala upotreba mašina i nizak opšti tehničko-tehnološki nivo u bosanskohercegovačkoj privredi bili su odraz različitih faktora.153 (18%). od kojih po 3 miliona otpada na poljoprivredne mašine i lokomotive. a 18 miliona na parne mašine. Uvođenje tehnike koja bi racionalnije trošila vodenu paru i ugalj zahtijevalo je velike investicije za koje se stalno tvrdilo da su u Bosni i Hercegovini nerentabilne. Hadžibegović. zlatari. a u 41.686 radnji nisu korištene nikakve mašine. . dok su se relativno dobro držali kovači.5%) pogona radilo bez upotrebe mašina. na osnovu prikupljenih podataka iz 1907. Kao važan faktor često se navodila nepoželjna redukcija radne snage koja prati svako uvođenje mašina u proces proizvodnje. Analizom 28 vrsta starih orijentalno-balkanskih zanata. tabaci. 95-96.. uglavnom. a zapošljavali su 11. dunđeri. kazandžije. domaće stanovništvo i to Bošnjaci 5. opančari. mutapčije.46 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. sarači. kujundžije. godine. dok su doseljenici bili zastupljeni sa svega 3%. suknari.661 (31%) i Hrvati 2.641 korištene su mašine.48 Da su se teško i sporo probijale tehničko-tehnološke novine i da su mjere austrougarske vlasti u tom pogledu bile nedovoljne govore podaci o primjeni mašina u privredi Bosne i Hercegovine. jasno se vidi da su neki bili zastupljeni malim brojem radionica. samo su u 24 (37.739 (49%). 1 milion na šivaće mašine. Postanak radničke klase. lokomotive.

Radila je s 20 ručnih i 4 mehanička stana. 133.73 5.155 7. a električna energija bila je dva puta skuplja nego u Monarhiji. F.129 9. 543. Postanak radničke klase.262 505 757 306 Izraženo u procentima: U proizvodnim U neproizvodnim 41.974 Katolici Jevreji Drugi 247 59 Proizvodni Neproizvodni Ukupno 20. 1914. U svom izvještaju Trg i obrt.12 0.. str. 96-97. Gerber.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Schmid.84 0.191 1. pa konstatuje da je u Sarajevu tek krajem 1910.87 24. Bosnien und die Herzegowina. komora za BiH navodi teškoće bosanskohercegovačke industrije. njihovim prethodno istraženim karakteristikama treba dodati još dvije: vjersku strukturu i državnu pripadnost vlasnika preduzeća i radnji 1907. Hadžibegović.. I. M.50 Od ukupnog broja svih privatnih vlasnika muslimani su činili 45%. 47 na jeftini ugalj i radnu snagu. proizvodio kao 6-8 bosanskih.145 8.033 Pravoslavni 9. Fabrika je bila prisiljena da primjenjuje ručno tkanje.31 31. pravna lica i kućne radnje) bili su:50 Vrste djelatnosti Muslimani 12. Sumarni izvještaj. Od ukupno 44. pravoslavni 30%. str. bez teškoća. katolici 21%.968 1. dok je ista količina električne energije u Monarhiji plaćena najviše 20 helera.49 Za potpunije sagledavanje nosilaca privredne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima. Hadžibegović. 98. 26. Jevreji 3% i pripadnici drugih konfesija 1%. što ju je stavljalo u podređen položaj u odnosu na englesku. godine.53 54. Postanak radničke klase. str. 99. str.159 7. njemačku i češku tekstilnu industriju. Fabrika je plaćala 40 helera za 1 kč električne energije. godine osnovana prva bosanskohercegovačka mehanička tkaonica Salom i drug. 48 49 .178 13. I. str.034 privatna vlasnika (isključena su državna preduzeća.59 13. Berlin. gdje je jedan tkač. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Herzegovina in der letzten zehn Jahren.31 26. str. 50 Izvještaj o upravi BiH 1908. godine i razmještaj protokoliranih trgovačkih i drugih radnji 1912.30 1.

Mada se. a u drugim 93. kompas 1912/1913. Slijedeća tabela pokazuje broj protokoliranih firmi po okruzima.630 449 Druge države 228 244 neproizvodni U k u p n o: U procentima: 40.079 4.-herc. uglavnom. proizvodni Vrsta djelatnosti Pripadnici: BiH 26. 325-403.. struktura vlasnika 1907. radi o trgovačkim firmama.077 1. U ukupnom zbiru privatnih vlasnika na strance otpada 9%. Sarajevo. godinu o broju protokoliranih trgovačkih.243 13.1% U proizvodnim djelatnostima zabilježen je veći broj stranaca nego u neproizvodnim. pokazuju da je relativno visok procent upisanih radnji bio smješten u selima.7% stranih vlasnika.48 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1912.834 91% Austrije 1. srezovima.406 3. Iz sudskog registra trgovačkih firmi od 1886.7% 472 1.. godine: Sreska mjesta 698 Sreska mjesta 214 Sreska mjesta 467 51 Sarajevski okrug: Varoši 87 Bihaćki okrug: Varoši 45 Tuzlanski okrug: Varoši 68 Sela 144 Sela 205 Sela 237 Banjalučki okrug: Sreska Varoši mjesta 514 69 Sreska mjesta 401 Sreska mjesta 519 Travnički okrug: Varoši 34 Mostarski okrug: Varoši - Sela 314 Sela 88 Sela 10551 Financijalni ljetopis bo.142 264 Ugarske 1. U prvim. dok podaci za 1912. odnos je bio 89.53% domaćih i 6. među njima se nalazi i izvjestan broj zanatskih i saobraćajnih firmi. godine izgledala je ovako.25% stranih. str. III godište.2% 2. zanatskih i drugih radnji (osim dioničkih društava). . Prema državnoj pripadnosti. varošima i selima prema stanju iz 1912. godine vidi se da su one mahom bile smještene u gradovima.74% domaćih i 10.

Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku. pored starog.093 ili 26%. u varošima 303 (7%) i u selima 1.). koja su bila teško pristupačna i upućena. kulturnoprosvjetne i duhovne aktivnosti. U ovim oblastima sela su znatno veća. Moguće je da je blizina austrougarske granice uticala na brži prodor kapitala u sela navedenih oblasti.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. učitelji. te radnici modernih zanatskih struka. pripadnici okupacione vojske. pretežno. profesori.5%. Od konca XVII stoljeća do 1878. pa je i akumulacija kapitala u njima tekla brže nego u planinskim selima sarajevskog. kompaktnija i pristupačnija nego u preostala tri okruga.093 (26%) svih radnji. Karakteristično je da je visok procent seoskih radnji zabilježen u bihaćkom. banjalučkom i tuzlanskom okrugu. novih oblika proizvodnje i opšte privredne. Šef Zemaljske vlade bio je komandant 15. 49 U sreskim mjestima bilo je protokolirano 2. vojnog korpusa raspoređenog u Bosni . kao neophodni dio novog sistema vlasti. Posavine i Semberije. činovnici. što je identično broju protokoliranih u svim selima zemlje. travničkog i mostarskog okruga. Tu su.7% i mostarskom 16. Najveća koncentracija protokoliranih radnji bila je u šest okružnih gradova. u prvom redu. Iako austrougarska okupacija nije prekinula tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova u njima se. što je činilo 67% svih u Bosni i Hercegovini. U sarajevskom okrugu seoske radnje činile su 15. tuzlanskom 30. na bavljenje stočarstvom. Broj protokoliranih seoskih radnji bio je različit u pojedinim okruzima. tehnički i komercijalni stručnjaci. veterinari. privredni preduzetnici.5%. većinom doseljeničkog građanstva heterogene socijalne. koji obuhvataju ravničarske. Strateška važnost okupiranog područja uslovljavala je da i u mirnodopskim uslovima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. U njima je bilo smješteno 1. travničkom 16. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saživljava.8%. u banjalučkom 35%. a od 1878. poljoprivredne oblasti Pounja.811 radnji.. godine Bosna i Hercegovina bila je pogranična provincija Osmanskog carstva. inteligencija različitih zanimanja (ljekari. advokati i sl. godine dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji će biti jedino premašen u toku Prvog svjetskog rata. apotekari.. bihaćkom 44%. stvarao sloj novog. a kasnije i 16. Habsburške monarhije. vjerske i etničke strukture. I austrougarska okupacija 1878.

1910. Višegrad. zajedno s pomenutim istočnobosanskim i istočnohercegovačkim gradovima. godine 5. Goražde.000 zaptija u nadležnosti civilnih vlasti. zajedno s činovnicima.500 vojnika i 3.120 i Mostar s 4.52 U mirnodopskom sastavu.50 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno povećane vojne kontingente. godinu. od kojih je 17. a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%. nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. čije je sjedište bilo u Sarajevu. slično Osmanskom carstvu u posljednjim decenijama njene vladavine. Vojska je u bosanskohercegovačkim gradovima bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je.460 vojnika. što čini povećanje od 10. 8). zatim Bileća. naročito Foča. Bileći i Zelenici. na primjer.944 vojnika.120. Oni su imali da služe brzom prebacivanju trupa iz istočne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno.. 52 . To pokazuje skupa mreža strateških željezničkih pruga Sarajevo-Višegrad-Vardište.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu br. a 1910. Njima je. Austro-Ugarska je. istočno od tokova rijeka Bosne i Neretve. str.000 vojnika. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Sarajevo s 5. predu- Ibrahim Tepić. 1910. došlo ne samo do znatnog povećanja bosanskohercegovačkih okupacionih trupa. bila namijenjena posebna strateška funkcija. s krakovima prema Dubrovniku. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. Rogatica. jer se broj vojnika kretao od 9 – 12.777 ili 77. U mirnodopskim uslovima u njemu je 1895. godine broj vojnika u pokrajini je narastao na 33. godine 22. koje se u narednim decenijama pretvara u najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije.. Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je. Trebinje.5% bilo smješteno u gradovima. godine) uvrstili su se među najznačajnije vojne centre Austro-Ugarske. za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspoređeno 1895. i Hercegovini i Dalmaciji. godine bilo smješteno 3.758. U gradovima se nalazilo 27. Sarajevo. u Bileći bilo više vojnika nego civilnih lica. kao i pruge GabelaHum-Trebinje. 1989. koncentrirala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji. a petnaest godina kasnije. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predviđeno 28. 239.731 vojnika (1910.215 vojnika ili 57%.

jednako kao i Maglaja. koje nema kontinuiteta s osmanskom administracijom.54 Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama. Osim vojske važan faktor u gradovima bila je žandarmerija u čijim redovima je 1902. Rogatice i Foče. U početku je vojska vršila i civilnu vlast. godinu iznosili su 3. Početkom XX stoljeća. sredinu u najmanju ruku drugačiji način života”. da bi se u prvim godinama okupacije činovnička “Svojim prisustvom među građanstvom Trebinja. tako da su neki preko svojih opštinskih vijeća podnosili zahtjeve za povećanje vojnih garnizona. Nevesinja. Drugi predstavnik novog. 53 . Hauptmann. Kraljačić. 488-489. često zatvorenu. U to doba bilo je malo domaćih pismenih i sposobnih ljudi za vođenje nove administracije.95%. F.919 kruna što je činilo 7. odnosno za njihovo trošenje u zemlji. u većini doseljeničkog građanstva bilo je činovništvo. koji uživaju povjerenje nove vlasti. godine služilo 2. Neki bosanskohercegovački gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima. Među oficirima nije bilo nijednog pripadnika Bosne i Hercegovine.. dok je među žandarmima bilo 273 ili 11. str. Livna i Bileće unio je oficir u tu. Privreda i društvo. stvarana u Bosni i Hercegovini. I s tog stanovišta je građanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budžeta. pogotovu kada su ta sredstva. postao nosilac novog. a još manje je onih sa znanjem njemačkog jezika. 51 zetnicima. što je štetilo privrednom razvoju zemlje. Troškovi za njeno izdržavanje činili su jednu od najvećih stavki u zemaljskom budžetu.53 Preko oficirskih kasina. s motivacijom da se poveća promet životnim namirnicama. intelektualcima i radnicima. 54 T.284 žandarma i 52 oficira. Za 1903. str..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. drugačijeg načina života.418. vojnih orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. Zbog toga je od početka bila prisutna orijentacija na činovništvo dovedeno iz drugih zemalja Austro-Ugarske.5% svih izdataka zemaljskog budžeta za ovu godinu. trošena na vojsku dislociranu u Monarhiji. van bosanskohercegovačkih granica. Dervente i Tuzle. Jajca. 150. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihaću i Travniku direktno šefu Zemaljske vlade i komandantu bosanskohercegovačke vojske baronu Apelu. Bivši osmanski činovnici najvećim dijelom su napustili službu i odselili u Tursku. preko 10% bosanskohercegovačkih budžetskih sredstava trošeno je na vojsku. Kalajev režim.

55 Dalja izgradnja administrativne uprave u Bosni i Hercegovini bila je nužno orijentirana na doseljenike. 347 opštinskih i 498 učitelja i s 88 pripadnika zdravstvenog osoblja činili su 2. . zemaljske kase. 198.172. finan.084 (1. tako da će borba domaćeg građanstva za unosnija i uticajnija činovnička mjesta biti teško osvojiva tvrđava. Štamparije. mjesta popunjavala ljudima iz Monarhije.52 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. sud šerija. vlade (rač. Hauptmann. i srez. inspektorata. Privreda i društvo. prvog odjelj. Zem.. vlade i okružnih oblasti Nadzornici cesta Rudarski činovnici Šumarski činovnici 55 235 144 16 - 485 61 41 38 124 13 25 7 33 5 1 11 - 79 67 45 168 F. Činovnici su 1885. vlade (Vrh. četvrtog odj. sudije i vrh. pravobranilaštvo) Fina. direkcije duvan. ur. pores. Pregled porijekla činovnika u bosanskohercegovačkoj zemaljskoj upravi. a među njima bilo je svega 70 domaćih). “kuferaše”. okr. Zem. službe. Zem. godine Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države 3 91 218 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 2 75 96 21 78 Strane države Svega 5 187 392 Centralna uprava Zem. vlade Politički viši činov. godine bili malobrojni. okr. sud. Pravosudni činov. deparmenta. činovnici drugog odjelj. oblasti i srez.239 zemaljskih činovnika. Zem. i carin.. ekonomata. III odje. zem. jer ih je bilo svega 2. držav. službama ili ustanovama 1902. vlade. režije i otkupa) Građevinski čin.

ali hijerarhijski značajnijih čino56 T. str. škola. bogoslov.230 1 18 414 196 3. direkcija Zem.. Kraljačić. atelje za umjet. 10 zanate Manipulativni činovnici 75 Upravnici katastra 21 Učitelji srednjih škola 30 (gim. iz austrijske polovice dolazilo je nešto manje.284 2 126 633 889 8.99% činovnika. muzej. škola 4 Učitelji osnovnih škola 34 Državne željeznice: Činovnici 151 Niži službenici 224 Kandidati za niže služb.45%. teh. škola. šer. 34. sred.253 3 262 5 13 6 74 244 255 273 104 118 488 2.. Kalajev režim.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u Reljevu. Namještenici kategorije 178 poslužitelja Poslužitelji 35 Šumari i pomoćnici u 41 šumarskoj službi Žandarmerija: oficiri 21 ljudstvo 781 Državna ergela: oficiri 1 ljudstvo 4 Finansijska straža 101 Ostale ugovorno 192 namještene osobe Ukupno 2. i 55 kancelarijski pomoć.874 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 8 5 1 103 26 86 47 4 56 Strane države 2 1 Svega 8 18 225 51 173 1 32 229 58 77 51 156 70 57 31 1. sudačka škola pravos. .34356 Iz navedene tabele vidi se da su u ukupnom zbiru najbrojniji činovnici iz ugarske polovice Monarhije i da oni čine 38.191 4 1 2 13 25 13 39 529 214 314 113 408 349 355 52 2. učit. trgovačke škole) Učitelji zanatskih škola 12 Učitelji viših djevoj. 53 Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države Zemaljska vakuf. 438-439.

6% 1. 1910.54 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.00% 3. Privreda i društvo. Kalajev režim.23% u pokrajini).033 = 31.089 = 33..266 14.02% .559 = 41. podvornici u ustanovama.111 = 34. jer su u činovničkoj hijerarhiji u pokrajini zauzimali najniže položaje. 1909. Čeha i Poljaka). Učešće domaćih ljudi u činovničkim službama iznad Ľ nije obezbjeđivalo njihov odgovarajući uticaj u upravi. Odnos domaćih i doseljenih činovnika u Bosni i Hercegovini 1905-1914.462 = 37. lojalni građani.8% 3. str. Srbin po nacionalnosti.493 = 27. 1914. domaćih je bilo 26.024 = 36.619 = 17.58 Mada je rastao broj domaćih činovnika. U 1903.16% 4.385 = 38. na državnu činovničku službu mogli su računati samo novoj upravi odani ili.000 na preko 14. čistači ulica i sl. a domaći ljudi sve više završavali srednje škole i fakultete. str. vnika (većinom Nijemaca.= 26. manipulativni činovnici i niži poreski službenici.065 = 31. Ukupno 9.14% 3. bez obzira na to što su u statistiku domaćih činovnika uvršteni podvornici. Najviši domet im je bio položaj sekretara u Zemaljskoj vladi ili sreskog predstojnika.944 10.471 = 36. 1912.48% 4.56% 5.361 9. Privreda i društvo.90% 6.19% Iz BiH 3.248 = 32.791 = 29. najčešće.49% 3. 57 . str.370 13.045 = 42. 199. oni do Prvog svjetskog rata nisu uspjeli zaposjesti polovinu činovničkih radnih mjesta.97% .533 9.072 = 32.733 10.09% Iz Austrije 3.77% 4. 1907.. godini samo 2 Bošnjaka bili su sreski predstojnici.93% 3.057 = 27.016 9.920 = 34. za 700%”. Oni su.= 31.330 2.22% 3.00% 2.26% a iz drugih država svega 0. Kraljačić. 1906. a u Bosanskom birou nalazio se tada samo jedan predstavnik Bosne i Hercegovine. Hauptmann.76% 3.389 = 37.846 = 35.41% 3.30%. 59 F.000 dakle. šumari.57 Iako su se brzo množila nova činovnička mjesta. dijelom učitelji i sl. 58 F.22% 3.51% 3. 1908. godine izgledao je ovako:59 Godina 1905.076 = 31. 439.445 = 25.043 = 26.59% Iz Ugarske T.59% 3.18% 3. Samo vrlo rijetki domaći ljudi dospijevali su do višeg činovničkog ranga i prema navedenoj tabeli bilo ih je svega 21 (11. u najmanju ruku. Hauptmann. 199. ali ni oni nisu dobijali važne položaje u administraciji. “Od 80-ih godina do Prvog svjetskog rata broj činovnika porastao je od 2. U Bosanskom birou nalazio se Teodor Zurunić.

84%. čistači ulica).7%.77%. uz istovremeni porast domaćih od 31. godine 85. od 476 podčinovnika 32. Hrvati 29 (1.643 službenika.206 činovnika. Od 1905.60 Učešće domaćih Srba. Tako povećanje ukupnog broja službenika u 1909. 65. godine bilo je 11.. Ispada da je tada od ukupno 2.387 Slavena. Juzbašić navodi pokazuje položaj domaćih ljudi u državnim službama: “Pretežna većina namještenika na željeznici nije uopšte poznavala srpskohrvatski jezik.19%) Srbi 1.16%) 641 (17.63%.045 ili za 3. (Isto. 31. Prema podacima Zemaljske vlade iz 1910.736 (69. godini za 1. među njima su prevladavali oni sa srpskohrvatskog jezičkog područja i pripadnici drugih slavenskih naroda. i 1910. a “maternji jezik 8.792 (49. uglavnom. Oni su 1905.25% u roku od 7 godina potiče znatnim dijelom od toga što su bile uzete u obzir neke niže kategorije zaposlenih koje nisu ranije tretirane kao činovnici i namještenici. godine na bh. nego uvođenjem u statistiku činovništva nekih zanimanja koja su obavljali. godine na 41. pripadnika. službenicima raznih vrsta. Sarajevo. carinske i finansijske straže. 61 “Među svim namještenicima.94%) Očigledno je da među domaćim činovnicima dominiraju Srbi koji su činili dvije trećine domaćih činovnika. godine činili 82.58%.493 na 6. jer su brojem prednjačili u gotovo svim srednjim školama i na fakultetima. 1910. Od toga bili su 1905. godine: 1905.47%. a među nižim osobljem 45%.41%. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. 19. 55 Mada su činovnici bili većinom doseljenici. do 1914. I drugi primjer koji Dž.61 Ovakvih primjera Vidi opširnije: Dževad Juzbašić. godine 83. 19). pripadnika žandarmerijskog korpusa. domaći ljudi (npr. Ni u najnižim zvanjima domaći nemaju većinu. Hrvata i Bošnjaka u činovništvu zemlje bilo je različito. bh. godine samo 27. a 1912. broj domaćih činovnika povećao se od 2.. od civilnih činovnika i pomoćnog osoblja do učitelja.552 (142.16% na 36.64%) 1. a od 1446 nižih 11%. Učešće Bošnjaka i domaćih Hrvata u činovništvu statistički se naglo povećava.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1973.90%.155 (32. 1908.20%) 1.87%) Bošnjaci 728 (29.321 namještenika na zemaljskim željeznicama bilo 733 zemaljska pripadnika tj. str. koji je prema statističkim podacima iznosio krajem 1905. 1912. ali ne intenzivnijim zapošljavanjem. Ovo povećanje od 14. tj. dok je glavninu višeg činovništva činio njemački elemenat.5%). procent domaćih.211 u odnosu na 1908.65% povećao se do kraja 1912. bilo je u prvom redu rezultat okolnosti što u ranije izvještaje nisu bili uključeni čistači ulica”. godine. Od ukupno 13. među podčinovnicima 6. U kojoj je mjeri jezik bio prepreka za domaće ljude govori podatak 60 . str.08% bio je srpskohrvatski”. a od toga odpadalo je 657 na niže osoblje (služitelje) ili 89. zemaljskim željeznicama od 399 tehničkih činovnika 44 su bili pripadnici Bosne i Hercegovine.

Jezičko pitanje. ali primjer zapošljavanja u državnoj upravi i na željeznicama ima specifičan status.52 31 0.37 295 2. u Bosni i Hercegovini62 Slovenci Nijemci Bosanci domaći Italijani 47 0. morao da potpuno vlada njemačkim jezikom. a kasnije prvorazredni ekonomski faktor u Bosni i Hercegovini. bilo da se javljaju kao vlasnici kapitala koji osnivaju industrijska preduzeća.56 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. % br %. Poznavanje njemačkog jezika postavljalo se čak kao uslov i za prijem u željezničku radionicu u Sarajevu gdje su svi glavni majstori bili Nijemci.77 347 3..51 3588 855 31. apotekarima i drugim intelektualnim zanimanjima. koji je inače spadao u podčinovnike.63 1247 10. 30-31).79 74 0.35 588 5.23 331 3.05 482 5. vjerske i etničke promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. 44% (Isto. jer su. str.66 Česi 1905. Posebno mjesto među doseljenim preduzetnicima imali su najkrupniji industrijalci koji su ovdje plasirali kapital pretežno u drvnu. dobar ugled poslovnih ljudi stekli su i Jevreji (sefardi) koji su u ovoj pokrajini imali dugu tradiciju. godine 310 domaćih. br.27 Mađari Hrvati Poljaci Rusini Ostali 71 0. 1910. uz pripadnike drugih naroda. 1162 12. među preduzetnicima i trgovcima prednjačili su Jevreji aškenezi koji su od same okupacije postali važan. . Dok su u činovničkim službama među doseljenicima najznačajnija mjesta dobijali austrijski Nijemci i Mađari.56 7. Juzbašić.. moglo bi se navesti za gotovo sve struke u Bosni i Hercegovini.49 405 4.65 3.89 1277 11. posebno Čeha i Poljaka.17 214 2. u željezničkim radionicama od 790 zanatlija i radnika bilo je 1910. bili zastupljeni među ljekarima. i 1910. str.49 399 3. Prije njih. da je na primjer vlakovođa.51 Nacionalna struktura činovnika koji s porodicama u bosanskohercegovačkim gradovima čine značajan društveni sloj pokazuje koliko je austrougarska uprava uticala na socijalne. ili kao trgovci različitog formata – od sitnog bakala do grosiste. Nacionalna struktura činovnika 1905. 24-25.59 1049 11. Svi nalozi. nego je Evropa otkrivala ovu pokrajinu. tj.97 2493 316 27. 62 Dž. Otuda treba podržati one autore koji kažu da Bosna i Hercegovina nije otkrivala Evropu. takođe.50 Srbi 2437 27.03 2671 23. Inače. Time se njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini nije iscrpljivalo. formulari i izvještaji bili su na njemačkom jeziku.

u većini zadržali svoje tradicionalne odnose.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. činovnici. Trsta. preduzetnici. Oni su činili oko 1/3 ukupnog građanstva koje se po mnogo čemu razlikovalo od domaćeg tradicionalnog građanstva i bilo je nosilac procesa evropeizacije i modernizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. U socijalnoj strukturi prevlađuju zanatlije. ali kapital stvoren u Bosni i Hercegovini vlasnici velikih firmi trošili su u svojim gradovima i zemljama. koji se kreće od 4. str. Iz izloženog se jasno vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. dok samo Sarajevo početkom XX stoljeća okuplja veći broj radnika. intelektualci i radnici. koja se samo djelimično nastanjivala u gradovima. jer je iz vlastitog egoizma preuzimala snabdijevanje radnika preko konzumnih magacina i na taj način uticala na sporiju akumulaciju domaćeg trgovačkog kapitala. Zenice. Takvi primjeri zabilježeni su kod firmi Ajzler i Ortlib u Zavidovićima... Velika preduzeća drvne industrije i rudnici smješteni su izvan gradova. Hadžibegović. još uvijek.0005. trgovci. Investirani kapital pomagao je da se zaposli dio domaćeg stanovništva. Postanak radničke klase. Oto Štambajs u Drvaru i niza drugih. a i brojna preduzeća locirana u gradovima zapošljavala su veći dio radne snage sa sela. Banje Luke i sl. najamni radnici i razne kategorije doseljenika – vojnici. Prije bi se reklo da je ta vrsta preduzetnika usporavala razvoj domaće buržoazije. u ovom razdoblju radništvo nije postalo snažan društveni sloj u bosanskohercegovačkim gradovima. godine). s kojima lokalni trgovci imaju stalne sporove oko snabdijevanja radnika. a ne u Bosni i Hercegovini. prehrambenu i druge grane industrije i svojim preduzećima upravljali iz Beča. Na taj način vlasnici ovih preduzeća nisu izvršili onaj uticaj koji vrši krupna industrijska i finansijska buržoazija na ukupni društveni razvoj u evropskim zemljama i gradovima. Takve primjere nudi privreda Tuzle.63 S obzirom na karakter industrijskog i opšteg privrednog razvoja Bosne i Hercegovine.000 (1906. .. 57 hemijsku. *** 63 I. Minhena itd. rentijeri. 246-250. s bliže i dalje gradske periferije.

60% Pravoslavni 32.5 18.854 augzburške i 488 helvetske konfesije.58 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 64 . Mađari.330 16. Bošnjaci i Jevreji) ulaze pripadnici protestantske (augzburške i helvetske) vjeroispovijesti i grkokatolici (unijati) u malom broju nazareni.78% Muslimani Katolici Jevreji Procent u ukupnom gradskom stanovništvu 69.3 3.17% 227% 71.284 68. U tradicionalni vjerski i etnički mozaik (pravoslavni. evangelici augzburške i helvetske konfesije i drugih. 387.831 1885 139.731 38. od kojih 5.115 1910 +23.3 50.136 lica.342. odnosno. Promjene koje su se dogodile na razmeđu XIX i XX stoljeća bitno su uticale na formiranje drukčije vjerske i etničke strukture u bosanskohercegovačkim gradovima.399 5.018 27.3 20. godine.6 4. katolici. Italijani itd.871 312.816 43.588 7.834 1879-1910. 10. ako se istovremeno ne učvrsti i njihov ekonomski Ovom tabelom nisu obuhvaćeni grko-katolici (unijati).0 64.816 56. Rusini.1 20.6 19. 20.0 2. godine pokazalo se da nije bilo dovoljno međunarodnim pravom zaštititi muslimansku manjinu izvan Osmanskog Carstva.959 1895 139. bilo je 19 bez vjere. iako su 1910.. str. Rezultati popisa stanovništva 1910.2 24. Slovenci. muslimani i jevreji. Vjerska struktura u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća 64 Konfesija Muslimani Katolici Jevreji 115.6 19.9 Pravoslavni 57. godine oni još uvijek imali neznatnu natpolovičnu većinu.854 + 7. Poljaci.064 (Vidi tabele 9. Česi. a etnički mozaik proširuju pripadnici brojnih naroda – Nijemci.4 10. 11 i 12) Iz pregleda se vidi da su bosanskohercegovački gradovi dosta brzo gubili muslimansku većinu.936 1879 138.880 +23. Među “ostalih” 82. 39 nazarena itd.604 3.800 48. Nakon 1878. Grko-katolika bilo je 8.3 2..438 11. evangelika ukupno 6.716 +51. Srbi Hrvati.5 14.

Ipak se u okupiranoj provinciji stvaralo iseljeništvo podstaknuto vjerskom ili drugom propagandom.880 ili za 20. te novom organizacijom gradskih i seoskih opština.. Izvjesna ravnoteža unutar ove vjerske i etničke zajednice ipak se održava u omjeru gradskog i seoskog stanovništva 1 : 3.60%.3% ili za 19. a posebno u gradovima. 59 i društveni položaj.3%. To je vodilo demografskom nazadovanju Bošnjaka u pokrajini. broj Bošnjaka u gradovima rastao je u ovom razdoblju za 23. 9). novih socijalnih odnosa u agraru. pa su bili prinuđeni na masovna iseljavanja. Iz Bosne i Hercegovine muslimani su počeli seliti u Tursku godinu dana prije okupacije (1877). ali je u pravilu pretežno formirano od sitnih seljaka. a posebno zasnivanja agrarnih odnosa na osmanskom zakonodavstvu ogromna većina muslimana opredjelila da ostane u Bosni i Hercegovini. bezemljaša i sitnih gradskih zanatlija koje njihova mala imanja. Iseljavanjem i nešto manjim prirodnim priraštajem. posebno.6% na 50.. škrta nadnica i zastarjela zanatska radionica nisu mogli prehraniti. ali se nakon uspostavljanja austrougarske vlasti i zadržavanja starih socijalnih odnosa.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. . U svim osmanskim provincijama koje su formirale nezavisne nacionalne države muslimansko stanovništvo došlo je pod udar novog sistema vlasti i. (vidi tabelu br. ali je u ukupnim odnosima gradskog stanovništva u ovom razdoblju procent muslimana opao sa 69.

a 1910. 66 Porast iznad prosjeka priraštaja svih gradova u pokrajini imali su: Foča 902.32% ukupnog stanovništva. Nevesinje 401 i Trebinje 1522. Mađari 2. Gradačac 833. Gacko 440.058 osoba. znatno iznad prosjeka raslo je pravoslavno stanovništvo u SaOpadanje broja muslimana zabilježeno je u sljedećim gradovima: Fojnica 103. Sarajevo i Tuzla. 2. Stranci su u Sarajevu 1895. Bos. Brčko 1. godinu. Osim oko 30. 9). ili je izvršena nova organizacija gradskih opština. Kostajnica 32. u Bihaćkoj krajini i samo pojedini u srednjoj Bosni. Glamoč 64. Bijeljina 1. Stari Majdan 259. Ključ 961. godine Nijemci su činili 10%. kao što su. osim Hrvata. istočna Hercegovina).11% Nijemaca. Novi 524. Ljubinje 23. U gradu Tuzli 1910. npr. Ova pojava prisutna je u svim graničnim oblastima Bosne i Hercegovine. Pravoslavno stanovništvo (tabela 10) bilo je nastanjeno u svim gradovima Bosne i Hercegovine i imalo je u ovom razdoblju priraštaj prosječno 73. Goražde 501. pa se stanovništvo selilo u druge krajeve. pri čemu su otpali neki dijelovi (sela) naseljeni pravoslavnim stanovništvom. Varcar-Vakuf 828.914. To su gradovi uz crnogorsku i srpsku granicu (istočna Bosna. Bihać 1. (vidi tabelu br. Kladanj 90.28% Čeha. itd. Sanski Most 695. Bileća 632. Gradiška 79. Rogatica 642.000 stranih koloniziranih seljaka i nekoliko hiljada stranih radnika koji su privremeno ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini. Doboj 825. Srba. Bos.336. Opadanje pravoslavnog stanovništva zabilježeno je u šest gradova: Visoko 481. godine do opadanja muslimana za 5. Brod 270. Gračanica 581. Ovakvo kretanje bilo je uslovljeno i useljavanjem velikog broja stranaca koji su kao nosioci administracije i nove privredne aktivnosti bili vezani pretežno za gradske centre. godine. Bugojno 377.787 osoba ili 28.223. U istom razdoblju.37%. godine brojali 10. Gradiška 315. Bos. 3. godine premašivalo je 1/5 ukupnog gradskog stanovništva. U odnosu na 1879. svi drugi doseljenici pretežno su smješteni u gradskim naseljima.65 dok je u isto vrijeme oko 25 gradova66 bilježilo znatno veći priraštaj od prosječnog za sve gradove.78% i 1910. Ova pojava može se objasniti time što su navedena mjesta izgubila raniji privredni i saobraćajni značaj.. Česi 3. u trinaest bosanskohercegovačkih gradova došlo je 1910. 9). većina gradova duž Save. Travnik 732. Bošnjaka i Jevreja.567. Zenica 1. Cazin 618. u njemu je živjelo 10.60 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tešanj 1.. 15).301. (vidi tabelu br.69% Mađara itd. Bos.183. Ova pojava naglašena je naročito u većim gradskim središtima. 65 . Jajce 3. Županjac 45. Višegrad 369. Varcar-Vakuf 814. Derventa 798. Tuzla 1. Tešanj 530.22%. Gornji Vakuf 77. Prijedor 419. Maglaj 771. Krupa 634. Ljubuški 88 (vidi tabelu br.

Izgradnja saobraćaja i nova privredna aktivnost. Derventi 137%. a samo po jedan zabilježen je u Foči. Slovenaca. Tuzli. katolici nisu zabilježeni u Čajniču. Varešu 131%. značajan priraštaj zabilježen je u Sarajevu. Nijemaca. gdje je 1910.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Ključu. Goraždu 197%. da bi već u slijedećem (1885. Bihaću 716%. Broj katolika povećao se u Bileći za gotovo 10 puta. To su bili glavni trgovački i saobraćajni punktovi u pokrajini. Rogatici 550%. Mostaru 2. Bos. Konjicu 717%. Italijana itd. Bijeljini 1. godine u odnosu na 1879. Bihaću 1. Do najvećeg priraštaja došlo je u gradovima istočne Hercegovine. Katoličko stanovništvo u bosanskohercegovačkim gradovima poraslo je preko 3 puta i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. Šamcu itd. Brčkom. Nevesinju 24 puta. 11). Tuzli 3.191 (1. godine) bili prisutni u svim gradovima pokrajine.924 (291%). Višegradu.132%). Brodu 272%. Brčkom 1. Srebrenici. Pravoslavno stanovništvo uvećavalo se najčešće proširenjem gradskih opština i novim privrednim. Banjoj Luci 2.000 (1. Goraždu. stokom. Bos.729 (2. Zenici. Brodu. Starom Majdanu i Kotor-Varošu. šljivama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Krupi 164%. saobraćajnim i vojnim značajem pojedinih gradova. Bos. Konjicu preko 31 put. Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije.375%).. Mađara. Bosanske krajine i duž rijeke Save. Zenici 2. godine. Rogatici.8%). godine (vidi tabelu br. Nevesinju 450%. 10). Čapljini 183%. Višegradu 232%. Doboju 815%. Ljubuškom preko 11 puta. katoličko stanovništvo nije bilo prisutno u jedanaest gradova.224 osobe (2. Ključu 156%.536 (88.681%). Gacku 420%. a u četiri grada bio je upisan samo po jedan. 67 . 61 rajevu za 126%.941 (215%). Zenici 394%. prije svih Hrvata iz hrvatskih zemalja. Sanskom Mostu 103%. Ljubinju 112%.. Prilikom popisa stanovništva 1879. Trebinju gotovo 7 puta Godine 1879. Pod uticajem razvoja. tako da su gotovo iz temelja uzdrmali tradicionalnu vjersku i etničku strukturu bosanskohercegovačkih gradova. Izuzetno visok procent porasta pravoslavnog stanovništva u nekim gradovima za 5-10 puta nije bio uslovljen samo razvojem nego i posebnim uslovima u kojima su se našli pojedini gradovi. kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti. Cazinu. (vidi tabelu br.191%) itd. Čeha. Visokom i Bijeljini.468%).279 (1.266%). Poljaka. Trebinju 781% i Drvaru 291%. Bijeljini. Vlasenici.67 Broj katolika naročito je porastao u Sarajevu. Prijedoru 555 (1. kao i potrebe nove vlasti uslovili su i novi raspored stanovništva.. Drvaru. Derventi. gdje se razvija trgovina žitom. godinu priraštaj iznosio 17.

. Žepču 101. jer se od 1878. Bijeljini 429. Zvorniku 148. Doboju 101. uglavnom. Čapljina i Kreševo). Glamoč. sefardima pridodaju aškenazi. Derventi 136. a osim Sarajeva posebno su bili prisutni u slijedećim gradovima: Travniku 472. U ovom razdoblju (1879-1910) njihov broj u gradovima porastao je za 227%. Iako je u više gradova broj katolika rastao za 10-20 puta. Tuzli 348. 12). Bosanskom Brodu 163. Kreševo 459 (35%). Dakle. Prema popisima stanovništva. a zatim i sve brojniji aškenazi) 1879. 1885. što donekle vrijedi i za Jevreje. Bihaću 165. Jevreji (uglavnom sefardi. Mostaru 254.55%) bilo je nastanjeno u Sarajevu. godini (Gornji Vakuf.. Brčkom 182. U svim ostalim gradovima broj Jevreja nigdje nije dostigao 100 osoba. Tešanj 262 (63%) i Donji Vakuf 16 (13%). godine u 62 bosanskohercegovačka grada.. Visokom 186. gradski elemenat i više od polovine svih (6. glavnom gradu pokrajine i činili su 12.62 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. nije ih bilo samo u 4 od ukupno 66 gradskih opština u 1910. Jevreji su bili. u 50.32% njegovog ukupnog stanovništva (vidi tabelu br.397 osoba ili 57. u 58 i 1910. Višegradu 265. itd. Priraštaj domaćih katolika – Hrvata u bosanskohercegovačkim gradovima teško se može utvrditi čak i pri pokušaju analize strukture doseljenika. 1895. u ovom razdoblju u četiri grada je zabilježeno opadanje: Fojnica 80 osoba (10%). Zenici 294. godine bili su nastanjeni u 30.

vjersku i nacionalnu skupinu. Nijemci. tako da je ono imalo normalna demografska kretanja u pokrajini. odnosno 46% žive u bosanskohercegovačkim gradovima.. zbog tačnosti podataka. banjalučki i tuzlanski – vidi tabelu br. Doseljeno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u historiografskoj literaturi naziva se doseljenicima i “strancima”. Općinari prinadležnici su ona lica koja su nadležna u gradu Mostaru i u ovoj općini imaju zavičajno pravo” (čl. ali i useljavalo iz drugih južnoslavenskih zemalja. koji su činili veoma šaroliku socijalnu. Italijani itd. prikupljeni popisom iz 1910. takođe. općinari – drugari.68 Njihov priraštaj u toj deceniji iznosio je 19. jer se kod njih ne događa useljavanje. 68 . 15). godine. Npr. i 1895. odnosno od useljavanja i iseljavanja. u visokom procentu od 42%. sve je drugo prepušteno proračunima istraživača i navođenju parcijalnih primjera koji često ne odražavaju suštinu promjena. 63 Vjerska i etnička struktura bosanskohercegovačkih gradova u istraživanom razdoblju u mnogome je zavisila od migracija stanovništva. ukoliko se ne računaju povratnici iz Osmanskog carstva. a kad je riječ o gradovima za blizu desetak procenata premašivali su opšti prosjek. Mađari. a što se tiče gradova to je moguće učiniti samo za četiri gradska sreza (sarajevski. s tim što se i tada javljaju teškoće u slučajevima kada različite nacionalne skupine govore istim jezikom (npr. i ovdje moralo biti primijenjeno. jedino su uporište koje omogućava utvrđivanje etničkog mozaika u Bosni i Hercegovini. Upravo ova kretanja nisu jednako zahvatala sve vjerske i etničke zajednice. Pravoslavno stanovništvo se iseljavalo. Utvrđivanje etničke strukture katolika predstavlja posebnu teškoću s obzirom na to da popisi stanovništva i statistika općenito ne dopuštaju potpuno razjašnjenje ovog fenomena. Osim opšte kategorije o vjerskoj pripadnosti. Religija i nacija se ne podudaraju u broju pa bi upotreba nacionalnog imena bila netačna. obuhvatajući pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine.. mostarski. Prema podacima iz 1885.985 osoba U austrougarskim popisima stanovništva svi statistički podaci dati su prema vjerskoj podjeli stanovništva. 13) doseljenici ili stranci. Ovdje navodimo primjer Općinskog reda sa izbornim redom za grad Mostar u kojem stoji: “Općinu sačinjavaju: općinari i stranci. Podaci o maternjem jeziku stanovništva. Jevreji aškenazi). općinari prinadležnici i 2. donošeni njihovi statuti i regulirana izborna prava. globalne raspodjele stanovništva po porijeklu. Srbi. pod oznakom katolici upisani su pripadnici raznih nacija: Hrvati. koja se obuhvata svim popisima i. Općinari su: 1. Hrvati i Bošnjaci. Muslimani su bili najviše zahvaćeni iseljavanjem i demografskim nazadovanjem.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine (vidi tabelu br. Pojam stranac počeo se pravno tretirati kada su se organizirale gradske opštine.. što je. 4).

str. 5). 7).715 1910. iz Austro-Ugarske ili za 189%. 1907. koji stanuju u mostarskom gradskom području i tu plaćaju izravan porez od svojeg nepokretnog posjeda.346 3. koja borave u općini. “Općinari-drugari su oni bosanskohercegovački zemaljski pripadnici.297 lica ili 136%. 483% 296% 520% 361% “Općinsko vijeće može odobriti zavičajno pravo u gradu Mostaru samo pripadnicima ovih zemalja”. zarade ili prihoda. Ova useljavanja vodila su značajnoj promjeni strukture stanovništva bosanskohercegovačkih gradova.787 1. a iz drugih država za 1.049 2. s tendencijom povećanja njihovog broja u gradovima. a nemaju zavičajnog prava u ovoj općini” (čl. koji su osobito zaslužni za ove zemlje. Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslovljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradove. austrijskim ili ugarskim državljanima. Mostar i Banja Luka stranci čine od 1/5 do preko 1/3 stanovništva (vidi tabelu br..425 1. 1910.234 4. tako da u nekim od njih. 46. 18. u kojim su katolici raznih nacija. a takođe može i druge primiti u zavičajnu zajednicu “ako mu zemaljska vlada podijeli bosanskohercegovačko pripadništvo” (čl. a naročito za grad Mostar. 10. Općinsko vijeće ovlašćeno je da bosanskohercegovačkim zemaljskim pripadnicima. “Počasni građanin ima sva prava općinara prinadležnika a nikakvije dužnosti” (čl. godine nije moguće utvrditi.. godine dostigli blizu 16% urbanog stanovništva pokrajine. 9). ali se na osnovu ukupnih podataka o broju stranaca po srezovima vidi da je nastavljen veliki priliv doseljenika. koji su 1879. “Stranci su ona lica. 2. kao što su Sarajevo. a nijesu ni općinari prinadležnici ni općinaridrugari” (čl. 8). za tijem austrijski i ugarski državljani.713 1885-1910. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu god. godine nudi slijedeći primjer: Grad Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar 1885. Priraštaj svih doseljenika u četiri gradska sreza 1885-1910.989 2.146 817 653 588 1895. podijeli počasno građansko pravo bez obzira na njihovu postojbinu.64 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tuzla. Koliko je doseljenika živjelo u ostalim gradovima 1910. . godine činili oko 8% građana. 14).

HS 70. godine (u procentima) 69 Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar Njemački Španski Češki Mađarski Slovenački 7. 15).85 13. 7.775 lica 2.343) U ova 4 okružna grada govorili su: Od ukupno 28.10 78.8%).244 lica 2.6% 9% 12% 28.80 (27. 70 Ova tabela izrađena je na osnovu austrougarskih popisa stanovništva.4%) (9. Banja Luka Mostar Iz tabele se vidi da su gradovi sa bržim industrijskim razvojem (Sarajevo i Tuzla) bili naseljeniji strancima dok su agrarna središta.928) ( 1.342 doseljenika.698) ( 1. dok je 6.00 91.3% 14.707 lica 5. 65 Procent doseljenika u ukupnom gradskom stanovništvu u navedenim gradovima: Sarajevo Tuzla 1885.17%) (4.032 lica 1.20 drugi jezici (15.00 8. Tuzli.69 Rezultati urbanizacije i promjene ukupne strukture bosanskohercegovačkih gradova odrazili su se i na ukupne odnose seoskog i gradskog stanovništva unutar svake pojedine vjerske zajednice. kao što su Banja Luka i Mostar nudili manje mjesta za doseljenike.854 (24.7% 23.6% 1910. Banjaluci i Mostaru 1910. bilo sa sh-hs jezičkog područja (vidi tabelu br.7% 12% 1895. u ove gradove za 21.15 87. .7% 16.181 lica SH .19%) (24. Sljedeći pregled pokazuje odnose gradskog i seoskog stanovništva unutar najbrojnijih konfesija u Bosni i Hercegovini.3% 21..70 Odnos srpskohrvaskog-hrvatskosrpskog jezika i drugih jezika u Sarajevu.16%) 29. 35.80%) (7.8% 35..90 21.2% 4.519) ( 2.488 sh-hs nije bio maternji jezik.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.

a mostarska 1890.604 192.16 22. Na toj osnovi su. nego ih imenuju vlasti.84 6.26 6.43 92.66 6.71 93. godine.992 366.47 96. Gradska zastupstva su cijelo vrijeme postojanja funkcionirala kao “produžena ruka” državnih organa. aprila 1879.577 125. godine.. avgusta 1878.623 11.57 7.959 285.936 332.446 48.438 365.20 84. koji je izdao general Filipović tri dana nakon zauzimanja grada 22.76 93. Tim statutom bilo je određeno da se gradski zastupnici i gradonačelnik ne biraju.957 5.800 629.816 472.115 753 115.84 15. pa je.901 139.78 Očigledno je da su neriješeni agrarni odnosi negativno uticali na mobilnost pravoslavnog stanovništva sa sela u gradove i da su doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu sa strane kod katolika bitno izmijenila njihovo učešće u urbanom stanovništvu pokrajine.399 27 1885 Grad Selo 38.787 3.24 6.66 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.71 “Bila su obavezna da u svemu izvršavaju naloge političkih vlasti.849 16.636 463.731 409. formirana sva gradska vijeća. godine.184 769. godine dobila svoj statut.50 74.43 93. Na tom principu izdata je naredba Zemaljske vlade od 16.84 6.35 4.018 533.74 25. *** Izgradnja gradskih opština i njihovih organa započela je Provizornim statutom za Sarajevo. da se staraju o školskim i komunalnim poslovima i dr. Sjednicama zastupstva obavezno je prisustvovao predstavnik vlasti i njihove odluke proglašavale su se 71 .183 7. da objavljuju građanima zakone i naredbe.810 342 1910 Grad Selo 56. po kojoj su sreski uredi dobili ovlaštenja da prema njemu osnivaju gradske opštine.321 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Pravoslavni 25.831 237.57 10.778 138.588 217 1895 Grad Selo 43.66 74.29 14..93 93.80 77.96 25.65 95.34 89.50 85.07 74. tako.16 93.34 99. u početku.53 3.232 27. sarajevska opština 1883. 1879 Grad Selo Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 32.22 0.234 68.

Relativno visoke plate gradonačelnika i funkcionalni dodaci podnačelnika bili su često važan motivacioni faktor punovažnim tek onda kada ih odobri nadležna državna vlast. a ako bi napravili kakav prekršaj političke ili druge prirode smjenjivani su” (T. ili pak. što je trebalo da odgovara konfesionalnoj zastupljenosti stanovništva u gradu.095 građana.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. str. 447-450).72 Mandat zastupstva trajao je tri godine. Da to nije bila demokratska institucija domaćeg stanovništva pokazuje činjenica da je na prvim gradskim izborima 1884. Zastupnici su obavezno morali biti pouzdani ljudi. Kalajev režim.224.1% od ukupnog broja stanovnika grada. Kalajev režim. godine odobren Normalni štatut sa izbornim redom za sve gradske općine u Bosni i Hercegovini izuzevši gradove Sarajevo i Mostar. ili 9 forinti dohodarine. 73 T. Prema ovoj naredbi. godine Sarajevo je kao glavni grad Bosne i Hercegovine dobilo gradsku upravu s veoma ograničenom autonomijom. godine na 2. 27 forinti dohodarine ili 75 forinti točarine” (T. a načelnika i podnačelnike imenovao je zemaljski poglavar na prijedlog civilnog adlatusa. godine pravo glasa imalo svega 1. 25 forinti točarine. Kraljačić. 67 Statutom iz 1883. . Kalajev režim. 72 “Za aktivno izborno pravo cenzus je iznosio 2 forinte zemljarine na području grada. Od predviđenih 24 opštinska zastupnika 12 su morali biti muslimani.344. a 1/3 imenuje Zemaljska vlada na prijedlog okružne oblasti. što se nastavljalo i na izborima 1893. koja je imala ingerencije da raspusti gradsko vijeće i da prekine njegovu sjednicu. godine. što je iznosilo 4. str. Kraljačić. Za pasivno pravo glasa cenzus je bio mnogo veći i iznosio je najmanje 6 forinti zemljarine. Zastupstvo je sastavljeno prema proporcionalnom odnosu konfesija. bira stanovništvo. a zaključke zastupstva potvrđivala okružna oblast ili Zemaljska vlada. uz veoma visok izborni cenzus. a izborni cenzus je zadržan i usklađen s mjesnim prilikama. 447-450. a 1902. str. kada se broj birača neznatno povećao na 1. jer su njene odluke bile punovažne pošto ih odobri Zemaljska vlada. 6 pravoslavni i po 3 katolici i Jevreji. Statutom je bila obezbijeđena puna kontrola nad radom ove institucije. Vlast je mogla u svako doba da raspusti zastupstvo i da diciplinski kazni zastupnike ako svoju dužnost ne vrše kako treba. Neposredni nadzor nad radom opštine obavljala je sreska vlast. a dvije trećine je birao narod. uključujući načelnike i podnačelnike. s tim što Vlada i dalje potvrđuje izabrane zastupnike. januara 1897. čiji mandat traje 3 godine. ako se bavi pitanjima izvan statuta.73 Dalji korak u organiziranju gradskih opština učinjen je kada je Carskom naredbom od 12. 447-450).. 2/3 zastupnika. Kraljačić. Jednu trećinu zastupnika imenovala je Zemaljska vlada iz reda uglednih i zaslužnih građana.

narušavaju panoramu ili sliku grada kojim su ranije dominirali čaršija s javnim objektima i jednofamilijarne kuće s baštama. da se među vodećim gradskim krugovima razvije konkurentska borba za zaposjedanje ovih funkcija. bolnica. II izdanje. 438.68 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. T. jer su bile ograničene kontrolom i odobrenjima austrougarskih organa vlasti. str.. str. kulturno-prosvjetnih i zdravstveno-sanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. Grad u historiji. 1988.76 Nove četvrti s višespratnicama Vidi opširnije: T. Vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bile su najizraženije kroz izgradnju vodovoda. Preveo Vladimir Ivir. Kraljačić. ali im se ne mogu osporiti rezultati u rješavanju čitavog niza komunalnih. jer se unutar i pored orijentalne arhitekture ubacuje više drugih arhitektonskih i građevinskih stilova koji. regulaciju gradskih rijeka i potoka. godini muslimani su bili gradonačelnici u 58 od ukupno 61 organizirane gradske opštine. između kojih su krivudali uski sokaci (uličice). U 1902. Sarajevo str. kanalizacije. Kalajev režim. škola. 58-63. Bosanski glasnik. u kojem je još živio bosanskohercegovački grad. Zahvaljujući radu opštinskih gradskih vijeća ostalo je zabilježeno kako su sredstvima građana.74 Iz svega se može zaključiti da gradska zastupstva nisu bila demokratske niti autonomne institucije domaćeg stanovništva.. 450. da je već “Unutar jedne generacije ova nova vrsta stanova počela se nuditi imućnim slojevima stanovništva kao najnoviji proizvod mode u Parizu”. Zapadni arhitektonski upliv sa svojom višespratnom. Izvještaj o upravi BiH 1906. godine. godine mijenjan izborni red u Sarajevu. Mamford kaže da je postala s jedne strane “neka vrsta uzora nezdravih i nehigijenskih uvjeta stanovanja”. godine”. modernizaciju gradske rasvjete. pa je zbog toga 1889. Primijenjivan je princip konfesionalnog ključa. organiziranje gradskog saobraćaja. Lewis Mumford. organa vlasti i vojske. promjene su uslijedile u sve većoj mjeri što se i u spoljašnjem izgledu zapažalo. iz tvrdog materijala građenom stam74 . željezničkih stanica. a 1914. Zagreb. pošta. 76 “No uprkos dosta jakog tradicionalnog okvira. bosanskohercegovački gradovi razvijali modernu infrastrukturu. godina 1914. hotela. a s druge. u 2 pravoslavni i u 4 katolici.75 Gradovi su počeli mijenjati svoju raniju fizionomiju. za koju L. vojnih kasarni. proširivanje i uređenje ulica. 56/57. izgradnju većeg broja javnih građevina (sreskih ureda. str. od 66 opština u 60 su bili muslimani. 75 “Prva stambena zgrada za više obitelji podignuta je za najsiromašnije u New Yorku u Cherry Streetu 1835. jer se u gradu povećao broj katolika. žandarmerijskih stanica) i novih stambenih četvrti u kojima su podizane kuće s više stanova (i više spratova). Kruševac. definitivno ili bespovratno.

Mumford navodi da je u 19.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. predstavlja nužno sanitarno poboljšanje u kući. Brod Livno Tuzla Čajniče Mostar Varcar Vakuf Foča Nevesinje Visoko Bos. u bosanskohercegovačkim gradovima to je obavljeno tek pred prvi austrougarski popis stanovništva 1879... godine. u mnoge kuće uvedena voda. Privreda i društvo.” L. Na razmeđu XIX i XX stoljeća. 69 namijenjenim za stanovanje više familija bitno su izmijenile raniji način stanovanja. saglasno svojoj orijentalno-islamskoj tradiciji.” F.78 Mada su neki gradovi za vrijeme benom kućom i službenim zgradama. tako da su stvorene mogućnosti za izgradnju kućnog kupatila i nužnika s vodom za ispiranje. komšijsku blizinu dotadašnjih kuća. 26 bosanskohercegovačkih gradova77 izgradilo je moderne vodovode. još u osamnaestom stoljeću u Francuskoj su se kao engleski novitet uvodili u kuće obični nužnici. 77 Prema podacima Bosanskog glasnika za 1914. Kostajnica Sarajevo Zenica Fojnica Stolac Zvornik Goražde Tešanj Županjac Glamoč Travnik 78 “Pronalazak nužnika sa vodom za ispiranje što ga je prvi uveo Sir John Haringon 1596. čime su za njihovo stanovništvo značajno izmijenjeni higijensko-sanitarni uslovi života. Krupa Rogatica Višegrad Bos. str. Hauptmann. javnim česmama i kupatilima (hamamima). no ta se moda nije proširila naročito brzo. uguravši se u svaki slobodni prostor. osim javnih česmi. trgova i čitavih mahala. s obzirom na to da je u više gradova. što im je davalo izvjesnu prednost u odnosu na evropske gradove sve do XIX stoljeća. crkvama i kasarnama. uličnih hidranata za polijevanje ulica i gašenje požara. uličica. Iako je za vrijeme osmanske vladavine bilo pokušaja da se u okviru uređenja poštanskog saobraćaja. prodirao je do dotadašnjih centara tih gradova. Bosanskohercegovački gradovi. čime su započete vidljive vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. uvođenje modernog vodovoda predstavljalo je značajnu civilizacijsku tekovinu koju su sebi mogli priuštiti samo dobro organizirani gradovi. Do izbijanja Prvog svjetskog rata. 190. 40-ih i 50-ih godina XIX stoljeća. veliku pažnju poklanjali su vodovodima. godine. vijeku iz Kine došla upotreba toaletnog . numerišu kuće i odrede nazivi ulica. godinu moderni vodovod imalo je 26 gradova: Banja Luka Ključ Trebinje Bos. kao što je i sa svojim zahtjevima za širokim i ravnim cestama i regulacionim planovima razbijao usku.

Grad u historiji. Dio sredstava prikupljala su gradska vijeća od građana. godine objavljen je Novi građevinski red za Sarajevo.. otpornog na vatru. Cijevi su bile plitko postavljene. značajnu prekretnicu u Sarajevu načinio je veliki požar od 8. Lewis Mumford. daleko premašuju investicije u bilo koji drugi grad. Sarajevo. a ponegdje prolazile kroz dvorišta i štale. građevinska linija i upotreba materijala za izgradnju kuća. a šteta je procijenjena na 23 miliona forinti. avgusta 1879. u kome su izgorjele 304 kuće. 80 Vidi opširnije: H. Kreševljaković. godine u Sarajevu je počela intenzivna građevinska djelatnost. Uz hvalospjeve tehničkom napretku 19. Njime su bile propisane širina ulica. U julu 1893. oni su krajem XIX stoljeća mahom bili dotrajali. te izgradnju i popravak mostova. Udovčić. a opština je dobila pravo eksproprijacije zemljišta potrebnog za proširenje ulica. vojni budžet i vjerske institucije i zajednice. str. koje su u zemlji trulile. a u nekim poduhvatima učestvovali su država. U maju naredne godine objavljen je Građevni red za Sarajevo i ostale gradove u zemlji po kome su sve nove gradnje za 30 godina oslobođene poreza.70 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. stoljeća. 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 ulica. 79 M. papira. od upotrebe tapeta na zidovima koje su uvedene manje-više istodobno. str. veli autor. str. ta suma se udvostručuje. 390. Ulaganja u Sarajevo.”79 Modernizacija bosanskohercegovačkih gradova iziskivala je velika finansijska sredstva koja su obezbjeđivana iz više izvora. godine. osmanske vladavine imali izgrađene vodovode.80 Već od 1880. pa je dovod vode često prekidan. Ako se ovim troškovima dodaju samo još investicije u vodovod. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. koji je obezbjeđivao dalji razvoj grada. kanalizaciju. Kreševljaković navodi da je za razne zgrade koje je podigla sarajevska opština 1878-1914. uređenje gradskih ulica i regulaciju gradskih voda. . pa čak i više gradova zajedno. gradsku rasvjetu i organizaciju gradskog saobraćaja (tramvaj). uvedeno je kupatilo u kuće. “Voda je dovođena kroz drvene cijevi (tomruke). I pored izgradnje novog vodovoda bio je održavan i turski vodovod za snabdijevanje starog dijela grada i varoške četvrti vodom. pa je voda bila izvor zaraze i epidemičnih bolesti. kao glavni zemaljski grad. godine utrošeno oko 20 miliona kruna.. 31-36. a one koje budu pregrađene za 5-15 godina. što je važnije za kućnu higijenu. U tom pogledu. 51.

pa su bili izvori čestih epidemija koje nisu mogle biti iskorijenjene. Regulacija Miljacke izvršena je 1886-1897. str.. godine grad uveo plinsku rasvjetu. godine. Kreševljaković navodi da je austrougarska okupacija zatekla u Sarajevu “58 starih primitivnih vodovoda. godine. trasirane su mnoge nove ulice. gradska vijećnica. godine uređena je Baščaršija. str. 1897. a duljina svih cijevi iznosila je preko 49 km”. 31-32. Električna centrala sagrađena je 1894. godine uvela “konjski tramvaj” od željezničke stanice do katedrale. Izgradnja modernog vodovoda dovršena je 1910. i 4. Drveni mostovi zamijenjeni su željeznim. godine počeo je rad na popravci starih i izgradnji novih kanala. u gradu je podignuto i 9 javnih nužnika. Sarajevo. To se 81 82 H. godine. godine na tramvajima je uveden električni pogon. 71 Zemaljska vlada je izgradila veliki broj građevina različite namjene. 25. Privreda i društvo. aprila 1895. a zatim je tramvajska pruga produžena na 5. godine u arapskom stilu. zgrada Vrhovnog suda u renesansnom stilu. a prve žarulje osvijetlile su Sarajevo 3. Hauptmann. a između 1911. F. a izgradnja moderne kanalizacione mreže u dužini od 45 km trajala je od 1896. Sarajevo. Pošta. Tvornica ćilima (1904). Velike ambicije u podizanju glavnog grada pokrajine pokazala je Zemaljska vlada kada je 1884. da bi od 1914. a neke su asfaltirane. tri zgrade Zemaljske vlade (1884-1886. tramvajske pruge i gradske vijećnice.82 Opšta je pojava u svijetu da razvoj industrije u XIX i XX stoljeću i borba za stanarinu i profit razaraju stare urbane cjeline i strukture.. a otpočela je i regulacija ulica i mostova i uređenje trgova. .81 Krupne građevinske poduhvate predstavljala je izgradnja gradskog vodovoda. Zemaljska bolnica paviljonskog tipa (1892-1897). i 1895. izgrađena 1892-1895. 190-191. i 1913.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine.000 kruna. do 1903. Gimnazija i Učiteljska škola (1891). kanalizacije.. Već 1879. maja 1895. Od 1. i 1905). Zemaljska štamparija. a zatim Velika realka. Šerijatska sudačka škola u arapskom stilu (1887-1889). Zemaljski muzej (završen 1913). Prema podacima iz 1880. str. Sudska palata. H. svakako. gradske rasvjete. Klaonica i stočna pijaca izgrađene su 1881. Jedna od reprezentativnih zgrada bila je. H. godine). Prije uvođenja moderne kanalizacije u gradu su postojali jednostavni jarci od kojih su neki bili otvoreni i zagađeni. Kreševljaković.7 km. kao što su Fabrika duhana (1880. Kreševljaković. Paralelno s izgradnjom kanalizacije. godine. centar grada bio je osvjetljavan sa 188 uličnih fenjera. koja je koštala 984.

Sarajevo 2003. Prvi je od njih bio Josip Vancaš. Iako su ostali bosanskohercegovački gradovi imali mnogo skromniji razvoj i u njima su se događale slične promjene. Bosni sasvim tuđe građevine elemente i za dvadesetak godina napraviše od Sarajeva izložbu raznih slogova. a ponegdje su primjenjivani i motivi antike.. Fin-de-siecle: Habsburška transformacija osmanskog grada. To se najbolje vidi u javnim građevinama koje država podiže – turske su u evropskom stilu. nego i drugih faktora. gotskom. gradske većnice. Ekmečić. a ne turske karakteristike i specifičnosti. javna kupatila i sve građevine koje izlaze iz državne ruke. str. dogodilo i bosanskohercegovačkim gradovima. a griješio sam i ja”. sasvim u duhu graditeljstva druge polovine XIX vijeka. 32. On je ovdje gradio punih trideset godina (1884-1914). građene su u pseudoislamskom stilu. Među raskošnim građevinama nalaze se Viša gimnazija. renesansnom. romansko-bizantijskom.”84 I arhitekta Vancaš je kasnije pisao: “Glede spoljašnosti novih zgrada u Bosni griješilo se dugo. nije bio tako snažan. On piše: “Poslije okupacije došli su ovamo mnogi arhitekti iz Monarhije. Usporedi Robert J. baroknom i turskom slogu. bosanski stil. a pored toga nestajalo je zgrada građenih na bosanski način. griješile su oblasti. dakle.. koji bi odrazio bosanske autohtone. nažalost. Bez ikakvog obzira na postojeću arhitekturu počeše oni unositi razne. 2. str. griješila je Zemaljska vlada. nastojala da ojača evropski duh u svim porama javnog života.”83 Hamdija Kreševljaković s negodovanjem opisuje novu arhitekturu Sarajeva. arapskom. M o s t a r je izgradio više objekata koji su imali dalekosežan kulturni i civilizacijski značaj. 83 84 . Prilozi Instituta za istoriju. 100. željezničke stanice. Gradilo se ovdje u romanskom. U Bosnu i Hercegovinu evropska civilizacija je sporo prodirala u svakodnevni život naroda: “Bilo je upadljivo da je turska reformna administracija do 1878. Sarajevo. Bilo je arhitekata koji su studirajući domaće građevine pokušali da izgrade tzv.72 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a austrougarska administracija posle okupacije je nastojala da vidljivo obeleži islamsku tradiciju. a austrougarske većinom u islamskom. 32-36. ali ne samo pod uticajem industrijskog razvoja koji. Na taj je način sasvim poremećen sklad u arhitekturi Sarajeva. Osim vladinih zgrada u Sarajevu je gradio bečki arhitekta Josip Vancaš po uzoru na italijanske renesansne građevine XV veka. ali se u tome nije daleko odmaklo. br. H. Kreševljaković. palata katoličkog M. jer su mnoge još u dobrom stanju rušene da bi se na njihovu mjestu podigle nove zgrade. Stvaranje Jugoslavije. Donia.

Kreševljaković. vojne upravne zgrade itd. Pred Prvi svjetski rat u gradu su izgrađena dva mosta preko Neretve i oba su 1913. Sarajevo. Sarajevo. sagrađena 1905. Viša djevojačka škola. U gradu je bilo nekoliko hotela: “Neretva”. 85 86 H.86 Ulaganja samo u dva poduhvata. imala je odjeljenje za infektivne bolesti i hirurgiju. uz angažiranje bečkog preduzeća “Öter Siemens-Schucker-Werke”.85 Gradska električna centrala u Mostaru izgrađena je 1911. “Bristol” i “Orijent”. a drugi gradonačelnika Mujage Komadine). 62. str.. jubilarna škola cara Franje Josipa. 75 uličnih hidranata. 439-444. godine. godine stavljena u promet (jedan je nosio ime cara Franje Josipa. 73 biskupa. Centralu su pokretala tri dizel-motora jačine 160 ks. a voda je uvedena u 787 stambenih zgrada.000 sijaličnih mjesta u kućama. . Saobraćaj u gradu obavljalo je blizu 30 fijakera. Bosnicher Bote (Bosanski glasnik). Pomoću pumpi voda je prebacivana u više zone grada. a 1902 /03. godine proširen je protočnom snagom od 50 l/sec. Izgradnja gradskog vodovoda i gradske električne centrale bile su dva velika finansijska i građevinska poduhvata.. paviljonskog tipa. a u gradu je bilo instalirano devet trafo-stanica koje su osiguravale gradsku rasvjetu i 3.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine. Vodovod je izgrađen na obje obale Neretve u dužini od 40 km. 1914. Gradska bolnica. godine na račun gradske opštine. Vodovod s izvora Radobolje izgrađen je 1885/86. str. U gradu je bilo 98 javnih česama.

9 boljih hotela. uz ulaganja od 900. Prema podacima Bosanskog glasnika (Bosnicher Bote) za 1914. Vodovod je bio najveća investicija. kanalizacija i električno i plinsko osvjetljenje. ali ona nisu bila dovoljna da bi se napravio onaj historijski skok koji bi razorio tradiciju. 6 apotekara. francuski i njemački. 6 zubara. Banjaluka je u urbanom smislu učinila značajan napredak. britanski. godine. jer je voda dovedena s udaljenosti od 25 km i završen je 1908. turski. 12 pisaca. 1914. 3 arhitekta. 12 štamparija. 43 ljekara. 7 babica. 12 advokata. Sarajevo. 7 modistkinja. 6 inostranih konzulata: italijanski. kao glavni grad Bosne i Hercegovine. od kojih 2 I kategorije. Za to su nedostajala neophodna finansijska sredstva. 8 hotela i hanova za domaći promet.. 5 trgovina muzičkih instrumenata. ruski. str.. Slične primjere nudi čitav niz gradova koji su ulagali velika sredstva u svoju modernizaciju. 4 praonice. električni tramvaj. 4 veterinara.000 k). Tuzla je imala prvorazredan industrijski i trgovački značaj. 3 vajara. Za razliku od Mostara koji se razvijao kao trgovački. 8 knjigoveznica. 2 šeširdžijske radnje (klobučari).87 moderni vodovod. Tek kad se izrade uporedni pokazatelji vidi se koliko se modernizacija teško probijala i prelazila prag većine bosanskohercegovačkih gradova. iznosila su blizu miliona kruna (centrala 500. Imala je izgrađenih i reguliranih ulica u dužini od 46 km i izgrađenih osam mostova. saobraćajni i agrarni centar Hercegovine. između ostalog. 40 agencija i komisionih radnji. 1 automobilsko preduzeće. 87 Bosnicher Bote. izgradnju električne centralne i vodovoda. u Sarajevu je. 97 različitih društava. 4 vrtlara i trgovine cvijećem. godinu.74 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. . a iza njega slijede Mostar. Sarajevo. čini izuzetak u svakom pogledu i ono se jedino svojim razvojem do Prvog svjetskog rata svrstalo među najrazvijenije južnoslavenske gradove. 8 urara. 527-535.000 kruna. 13 knjižara i papirnica. Osim pošte i telegrafa u gradu je funkcionirala javna telefonska mreža sa 72 pretplatnika. 2 naučne institucije: Zemaljski muzej (1889) i Institut za istraživanje Balkana (1904-1913). 3 pozorišne i kino-dvorane. bilo: 7 narodnih osnovnih škola sa 57 učitelja. 14 banaka i mjenjačnica. vodovod 470. 3 učitelja muzike. pa je njen čitav urbani razvoj dobijao fizionomiju industrijskog grada (vidi u knjizi tuzlanski primjer).000 k. 26 redakcija časopisa i novina. Njene ulice osvjetljavalo je 500 petrolejskih lampi. 3 vodoinstalatera. Zemaljska bolnica. 13 srednjih škola sa 195 profesora i stručnih nastavnika. Tuzla i Banja Luka.

Derventi. U ogromnoj većini upotrebljavani su petrolejski ulični fenjeri ili lampe. Do 1907. Sarajevo.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. Trebinju 2 i po jedna u Bihaću. 88 . To je pošlo za rukom Sarajevu. Brčkom. Briga oko osvjetljenja bosanskohercegovačkih gradova bila je nesrazmjerno veća od brige za gradsku čistoću. Prijedoru. posebno telegrafski saobraćaj ranije se i mnogo brže širio i povezivao gradove unutar pokrajine i uključivao u međunarodnu mrežu. a samo su neki gradovi. Kruševac.89 Ovo. godine. u Mostaru osnovao franjevac don Franjo Miličević. 69-71. Mostaru 5. Značajnu tekovinu na razmeđu XIX i XX stoljeća predstavlja uključivanje bosanskohercegovačkih gradova u moderni poštanski. Banjoj Luci. Novom.. Bos. Livnu i Travniku. Zenici. Mostaru. bilo ih je 25. H. Najviše štamparija nalazilo se u Sarajevu (9). 371-480. nego telefonski saobraćaj koji. Do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. Bihaću. str. str.. Sarajevo.88 Vlasnici štamparija često su posjedovali knjigoveznicu i knjižaru u kojoj su. Banja Luka i Bihać). Za razliku od vodovoda. Tuzli 4. osim knjiga. i br. Bos. Jajcu i Bihaću. Banjoj Luci 3. 213-214. 1975. od 8. izgradnja gradske kanalizacije nije bila prihvaćena i ostala je zabilježena izgradnja modernih kanalizacija u nekoliko gradova (Sarajevo. Novom. predstavlja napredak u odnosu na osmanski period. što se može smatrati bosanskohercegovačkim promotorima progresa dvadesetog stoljeća. od 6. a negdje i muzičke instrumente. Poštanski. i 527. prodavali pribor za pisanje. Grafički radnici Sarajeva 1903-1914. Travniku i Livnu. 1910. 170-171. O štamparijama u Sarajevu vidi opširnije: T. Kreševljaković. kada nije postojala nijedna specijalizirana trgovina knjigama i priborom za pisanje. str. 3. Sarajevo. Tuzli. telegrafski i telefonski saobraćaj. uz velika ulaganja. 1872. br. 75 Prvu štampariju u Bosni i Hercegovini osnovala je Vilajetska vlada u Sarajevu 1866. godine u više gradova: Sarajevu 13. a zatim u Mostaru (4). Poslije austrougarske okupacije osnovano je više privatnih štamparija čiji su vlasnici u početku bili doseljenici. str. a 1909. 1909. postaje određeno mjerilo modernizacijskog progresa pojedinih gradova i cijele pokrajine. Budimir Miličić. 89 Bosanski glasnik. takođe. Tuzli i Brčkom po dvije i po jedna mala štamparija u Bos. Hrvatski tipograf. Bijeljini. a drugu je. svakako. godine bilo je 12 privatnih štamparija. uspjeli izgraditi električne centrale i instalirati električnu javnu rasvjetu. a kasnije se pojavljuju i prve domaće štamparije. 1914. 5. Gradiški. od kojih samo tri imaju preko 20 zaposlenih radnika. 9. Takve kombinirane ili specijalizirane radnje i trgovine postojale su 1914. 5.

90 . 203. Ljiljak.92 Time je učinjen još jedan korak ka integraciji Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku. telegraf i telefon. Brčko i Dobrljin (1904). fabrike i druga preduzeća. str. Brod. pojačana je izgradnja međugradske mreže. Sarajevo je nekoliko godina bilo jedini grad s telefonskom vezom (od 16. Ljiljak. a preko Bosanskog i Slavonskog Broda i iz Dobrljina. 187-192). Šamcu i Bos. Dobrljin. Konjic. Stolac (1912). ljekari. advokati. Najveći broj vlasnika bili su institucije i organi vojne i civilne vlasti. Kiseljak. trgovine. Otoka i Široki Brijeg (1913). a od 931 pretplatnika u gradovima 332 su imala pravo da se uključe u međugradsku mrežu. Ljiljak. Stari Majdan. Brčko. politički i vojni krugovi nisu se zadovoljavali lokalnim i međugradskim telefonskim mrežama. Bos. Bosna i Hercegovina bila je uključena u ugarsku telefonsku mrežu. (M. Mostar i Banju Luku po 9%. Ljubinje. Čapljina. Zadra i Trsta povezano s Bečom.76 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. do 1914. Gornji Vakuf (1914). bila je najefikasnija. telegraf i telefon. Rača i Zavidovići (1912). Splita. Poslovni. Zenica. Jajce. jer je telegrafska i željeznička veza njenog glavnog grada s centrom Monarhije bila stara više decenija. Pošta. novembra 1898). ili preko dvije trećine svih u Bosni i Hercegovini. uz Sarajevo. Dubici (1908). Tuzlu 10%. vjerske ustanove i privatni stanovi. To znači da je na ova četiri grada otpadalo 71% svih gradskih telefonskih pretplatnika. 1914. Od ukupno 955 telefonskih pretplatnika u Bosni i Hercegovini samo 24 nisu bila u gradovima. II.. preko Metkovića. Ilidža (1909). Od svih vlasnika telefonskih aparata u gradovima na Sarajevo je otpadalo 43%. Brod. Novi (1911). telefonska mreža bila je uvedena u 32 grada. Zatim je uspostavljen telefonski saobraćaj u Mostaru (1906). pa je Sarajevo 1914. Pošta. Modriča. hoteli. Gračanica. II. Prijedor. Doboj. Domanovići.91 Od 1911. Gradačac. zbog nedostatka ljekara i drugog Do 1904. II. 91 M. Tuzla. Bos. Gradiška (1913).90 od kojih je u 12 bila instalirana samo javna govornica. godine. Na razmeđu XIX i XX stoljeća došlo je do značajne promjene u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. telegraf i telefon. Bos. Derventa. škole. str. zatim slijedi Banja Luka (1902). Pošta. Sarajevo i Zenica. a u 19 je bilo više abonenata. 92 M. Alipašin Most (1911). 196-197. Sanski Most. U toku naredne dvije godine novih osam mjesta uključeno je u telefonsku mrežu: Bihać. Osim gradova. telefon imaju: Dobrljin (1904). Bos. banke. telefonska. godine telefonsku mrežu ima osam mjesta u Bosni i Hercegovini: Banja Luka. Krupa. a ova posljednja.. bolnice. Bos. Bijeljina i Trebinje (1910). Orašje. Tuzla i Banja Luka. Bos. Franz-Josefsfeld. preko Siska. prednjače regionalni centri Mostar. godine. I ovdje se ocrtava neravnomjeran razvoj gradova među kojima. mada je. Travnik. str. Jajce i Tuzla (1903). Bos.

a u okviru bolnice radila je apoteka s dva apotekara. Lukavcu i Grahovu po jedan. kožne bolesti i sifilis. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. godine (na Koševu). a do 1914. Bijeljini. Brčkom. 1968/69. Sarajevo. Prnjavoru. str.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Ljekari su bili raspoređeni u bolnicama i ambulantama. 1885. samo su 24 grada. Vodeća medicinska i zdravstvena institucija bila je Zemaljska bolnica u Sarajevu.93 Iako se nakon osmanske vladavine postepeno poboljšavalo stanje u ovoj oblasti. apotekari i pomoćno osoblje) brojalo je 88 lica. da bi 1914. Sreske ili kotarske bolnice. počeo djelovati Zakon o obaveznom bolesničkom osiguranju koji je u početku obuhvatao samo zaposlene. jer su svoju profesiju obavljali za velike industrijske firme – u Zavidovićima 2. Ukupno zdravstveno osoblje 1885. Osim ovih. Bos. 185-204. osnovane u 9 gradova (Cazinu. Kotor Varoši. Od 66 istraživanih gradova. Tuzli i Višegradu. Goraždu. hirurgiju. Prijedoru. bile osnivane i finansijski potpomagane od strane gradskih opštinskih vijeća i imale funkciju gradske bolnice. Travniku. godine (ljekari. 77 medicinskog osoblja. ono se 1914. Dakle. koju je sačinjavalo 5 specijalističkih odjeljenja: za unutrašnje bolesti. u stvari. Konjicu. moderna medicinska nauka gubila bitku s tradicionalnim narodnim liječenjem. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. Opštinske bolnice osnovane su u Banjoj Luci. Izvan djelovanja ovog zakona ostalo je poljoprivredno stanovništvo. ženske bolesti i primaljstvo i odjeljenje za umobolne. godine ne može smatrati zadovoljavajućim. Tesliću. Vidi opširnije: Iljas Hadžibegović. godine u pokrajini bio zaposlen 141 ljekar. koje su. Mostaru. godine. Derventi. Bihaću.. Kladnju. izgrađena 1892-1897. Gacku. januara 1910.. još uvijek u 7 gradskih opština nije bilo ljekara. Novom. godine u 38 nije bilo medicinskog osoblja (samo 5 lica ove profesije tada nije smješteno u gradu). VIII-IX. 1914. ili nešto više od jedne trećine. 93 . od kojih samo 5 nije bilo smješteno u gradovima. Varešu i Ključu) imale su zadatak da pružaju medicinsku pomoć stanovništvu dotičnog sreza. a 1914. bilo je 14 opštinskih bolnica. Ostali gradovi imali su mjesne ambulante u kojima je ljekar bio stalno namješten ili je povremeno dolazio. Livnu. Srebrenici. U tom pogledu država je učinila krupan korak naprijed kada je 1. godine imali kakvu takvu bolnicu (najčešće sa jednim ljekarom i malim brojem kreveta). Ovim odjeljenjima rukovodili su najugledniji ljekari – primarijusi. Foči. godine se bolesnička zaštita proširila i na njihove porodice.

94 *** Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća bilježila izvjestan napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije. U 56 pravoslavnih škola bilo je obuhvaćeno 3. 1914. 32 katoličke i 4 privatne). što objašnjava procent od oko 3% pismenog stanovništva na kraju osmanske vladavine. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna škola koja se zvala još i komunalna. Travniku itd. a zatim u Mostaru. zatim opšta osnovna i na kraju narodna osnovna škola. godine u Sarajevu. godine broj osnovnih škola bio zaokružen na 300 (200 opštih. mektebi su smatrani osnovnom školom. Prema odredbama osmanskog zakonodavstva. da bi 1900/01. U Zakonu o osnovnim školama iz 1880. 153. str. Wien. dok je još svega 3. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. Bilo je ukupno 75 učitelja. kada se računalo da je svega 3% stanovništva znalo čitati i pisati ćirilicu i latinicu. str. u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom školom bilo je obuhvaćeno samo 5% djece dorasle za školu. od kojih 772 ženske. jer je do 1914. Bihaću.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 mekteba s 23. Školske 1882/83. računajući ćirilicu i latinicu. 1906.082 lica znalo samo čitati. U 54 katoličke konfesionalne škole s 56 učitelja bilo je obuhvaćeno 1. . Nepismenih je bilo 94 95 Bosanski glasnik.603 učenika.95 Dakle. godine oni gube taj status.643 učenika i 652 učenice.523 djece. 215-221. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906.78 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine u Bosni i Hercegovini bilo ukupno 46 apotekara (svi magistri farmacije). godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. godine već ih je bilo 42 s 51 učiteljem i 8 učiteljica.. Nije bila bolja situacija ni s apotekama.. Godine 1879. raspoređenih u 38 gradova. od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije. ali nakon 1878. Banjoj Luci. 64 pravoslavnih. U Bosni i Hercegovini je 1910. Osnivanje ovih škola počelo je 1879. što znači da je samo nešto preko polovine urbanih naselja imalo apoteku. što je predstavljalo 52% djece prispjele za školu.168 lica ili 11.

PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.578 učenika.33%. Vidi opširnije: Mitar Papić. Školi kao instituciji gdje se stiču nova znanja bila je namijenjena posebna vaspitna uloga. Statistikom je obuhvaćeno i seosko stanovništvo.06%. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. 1982. ali se može pretpostaviti da je seosko stanovništvo. Iako su broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rasli. na razmeđu XIX i XX stoljeća. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine) i demokratskih političkih ustanova stavljao je kulturne. stavljajući pod svoju izričitu kontrolu sve postojeće vaspitno-obrazovne institucije. 79 87. razvoj školskog sistema. Iste godine je u 331 opštoj.. One će kao nepolitičke imati da djeluju politički i izvršavaju zadatak nacionalnog pokreta.96 Stanovništvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica.. a osnivaju se i državne. Sarajevo. Broj nepismenih bio je naročito visok kod muslimanskog stanovništva. izuzev doseljnika.84%. Nedostatak osnovnih građanskih sloboda (sve do 1910. tuzlanskom 48. Ta tradicija je nastavljena i kasnije. pa se ne može utvrditi omjer pismenosti u gradovima i na selima. odnosno oblasti obrazovanja i vaspitanja.52% i banjalučkom 45.24%. godine. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. mostarskom 52. Nakon austrougarske okupacije 1878. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. 1910. koje nisu imale vjerska ili nacionalna ograničenja. uglavnom bilo nepismeno. 96 . 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo ukupno 42. godine. godine bilo je 87. u Bosni i Hercegovini tekao je tako da su zadržane ranije vjerske škole. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. zbog toga što se u tradicionalnom sibijan mektebu nije učilo ćirilično niti latinično pismo nego arebica.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Otuda će se u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća formirati vjerski i etnički mozaik koji će stvoriti svojevrsne institucije nacionalnih pokreta. narodne osnovne škole. prosvjetne i druge vjerske i nacionalne organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini u poseban položaj. Glavni cilj novog upravljača bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine.

204. od 90ih godina XIX stoljeća počela je reforma sibijan mekteba. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi.. reformirani mekteb trebalo je da bude prvi korak ka progresu. godine. nego “tursko pismo” prilagođeno za maternji jezik – “arebica”. Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. postojale su i druge muslimanske vjerske škole: ruždije – muslimanske niže srednje škole. niti pisma latinica i ćirilica. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca.97 Osim sibijan mekteba. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. “Ovi mektebi imali su za cilj da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. godine.. 97 . Sarajevo. i medrese – islamske škole koje su imale zadatak da obrazuju ulemu – hodže i imame. Pošto su Bošnjaci nerado slali djecu u svjetovne škole. kao i da nauče arapske molitve i obrede bogosluženja”. s dalekosežnim posljedicama za ekonomski i kulturni razvoj bosanskohercegovačkih Bošnjaka. str. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete u mektebe uvedu maternji jezik i račun. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Bošnjaci našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjerava- Vidi opširnije: Hajrudin Ćurić. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema na čije insistiranje je u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima nisu učeni svjetovni predmeti. Pritisnuti savremenim potrebama prilagođavanja novim uslovima.80 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pa čak ni maternji jezik. ukoliko prethodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. 1983. Reformirani mektebi (mekteb ibtidaije) počeli su da rade 1892. i 224. u poređenju s drugom djecom. Vjerski odgoj i obrazovanje imalo je uopšte kod Bošnjaka prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. 209.

99 Božo Madžar. Iako su imale atribut vjerske škole. Sarajevo. Sarajevo. pa i zabranama rada.. 1980. uglavnom. 1982. u njima je svetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. str. godine Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Gradovi Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Ukupno: Grad Selo Broj škola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 Broj učenika 100 61 64 66 36 46 65 93 60 48 58 107 373 283 90 804 383 421 Vidi opširnije: Nusret Šehić. godine. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. 98 . Otuda je srpsko građanstvo i sveštenstvo bilo prinuđeno da od početka povede borbu za očuvanje svoje vjersko-prosvjetne autonomije (1878-1905.99 Opšte narodne osnovne škole 1914. za gradske sredine i u njima se putem škole. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine nakon austrougarske okupacije bile često izlagane ograničenjima od strane vlasti. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest.. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. 378. 81 nje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. Vezane su bile. godine).98 Srpsko-pravoslavne osnovne škole razvijale su se slobodnije od sredine XIX stoljeća u okviru crkveno-školskih opština. Ove opštine imale su svoju autonomiju i sa srpske strane su smatrane “svojom državom u tuđoj državi”.

evropskoj Rusiji 4. Katoličke škole radile su. godine. Derventi. osnovan 1904. a i sve skupa zapošljavale su 35 profesora. Travniku i Banjoj Luci. 5 u Mostaru.. Portugalu i Srbiji 5. raznih stručnjaka i vjeroučitelja. obje su iza sebe ostavile značajne naučne rezultate koji su domaćoj i evropskoj javnosti saopštavani putem naučnih publikacija. osnovan 1889. Osim franjevaca. godine bilo je 66 gradova i 5. Holandiji. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. ili na 7 naselja 1 učitelj.27 mjesta (ili oko 5. u Bosni i Hercegovini nepuna 3. po 2 u Tuzli. bile su smještene u gradovima. Brčkom. Grčkoj 7.82 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tada je na 100 stanovnika dolazilo školske djece u: SAD 21. od kojih su dvije bile smještene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu. Engleskoj i Norveškoj 17. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bečkog izdanja Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Naučna saopštenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraživanje Balkana pod zajedničkim nazivom Zur . godine.697 nastanjenih mjesta 1910. katoličke osnovne škole osnivali su i milosrdne sestre svetog Vinka koje su u Sarajevo došle iz Zagreba 1871. Sve. Od 31 srednje škole 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu. Italiji 9. godine i proširile se i na druga mjesta. Livnu. Reljevu i Trebinju. U njima je bilo zaposleno u nastavi oko 350 profesora. Bosna i Hercegovina bila je na začelju. godine jedna opšta narodna osnovna škola dolazila na 15. osim srpskopravoslavnog bogoslovskog učilišta u Reljevu. a po jedna u Bihaću. Godine 1914. Njemačkoj 18. Švedskoj. također. Rumuniji. Francuskoj. tako da je 1914. Bijeljini. otvarajući u početku škole za žensku djecu.180 stanovnika). Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola. a kasnije i za mušku. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kuća. Od 5. Zemaljski muzej. U poređenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911. Iako su iza osnivanja ovih naučnih institucija stajale austrougarske političke namjere i planovi na širem balkanskom prostoru. u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naučne institucije..631 selo. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile su vezane za samostane i crkve. godine i Institut za istraživanje Balkana. Austriji i Švajcarskoj 11. u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje škole.

pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. zemljoposjedničkog i inteligencije. 100 . U okviru ostvarivanja ovog programa srpska “Prosvjeta” Hamdija Kapidžić.. državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja. bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). Sarajevo. prije svega trgovačkog. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). 83 Kunde der Balkanhalbinsel (Poznavanje Balkanskog poluostrva). II. Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama. 7-51. Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Pejanović. Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini.. a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih. inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Jedno je slijedila austrougarska vlast. Takva kultura. a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti. otuđena od naroda. 1964. Kulturno-prosvetna humana i socijalna društva. *** Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.101 Jačanje domaćeg građanstva. s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi. str. humanitarnih i sportskih društava. 1964.100 Na razmeđu dva stoljeća. Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata. sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902). 101 Đ. u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i časopisa. Knj. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

tehniku 12.90 kruna za stipendije i 107. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda.84 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica. pedagogiju 1). do 1914.542. medicinu 5. filozofiju 17. 103 Dvadeset pet godina rada “Prosvjete” 1902-1927.. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5..791. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci. stolarski. trgovačku akademiju 1. Srpsko Sarajevo. slikarsku akademiju 1. Sarajevo. antialkoholičarskih društava. godine studij završilo 92 lica (pravo 39. cipelarski i dr.103 Za školovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije. bravarski. osnivanje biblioteka itd.27 kruna za potpore. str. 2001. Prosvjeta. 20.060 osoba. farmaciju 3. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga. 1927. je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika. 1912. godine školovala oko 1. Sarajevo. Osim ovih stipendija.102 Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata. učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola. geodeziju 2.037 šegrta. pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. str. poljoprivredu 5.000 učenika. Banja Luka. Prednost su imali zanati: krojački. Usporedi: Božo Madžar. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. tako da je od osnivanja do 1914. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Od 1906. 23. U prvih deset godina pomagala je 1. a za stipendije i potpore davala je prosječno 50. 102 . pekarski. Spomenica o proslavi desetogodišnjice “Prosvjete”... tako da je do 1912.41 krunu godišnje ili ukupno 402.533.

Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. 1986. omlad. Do 1900.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sarajevo. Sarajevo. a u mostarskoj gimnaziji 1893. stekne zapadna pismenost. na škole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se. godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. tako da je do O problemu uključivanja Bošnjaka u evropske tokove života i prihvatanja zapadne kulture vidi opširnije: Ibrahim Kemura. 85 Pravoslavni su imali ukupno 396 raznih udruženja: Prosvjeta Pobratimstva Čitaonice i klubovi Sokolska društva Sportsko-turistička Pjevačko društvo Privreda Zanatlijska udruženja Udruženja trg. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4. To se odnosilo. 1899/1900. 1976. 13-27. str. prije svega. godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima.. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana BiH (1903-1941). godine.886 bošnjačke djece. “Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrstim i višestrukim nitima povezani”. umjesto mekteba.. str.104 Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama. Dobrotvorne zadruge Srpkinja Učiteljska društva Sveštenička udruženja Pozorišno društvo 99 79 76 64 1 27 5 13 4 25 1 1 1 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno: Grad 52 59 31 49 27 58 276 Selo 4 49 5 28 4 30 120 Bošnjačko stanovništvo u gradovima se najteže uključivalo u krupne promjene koje su rušile njegov tradicionalni društveni život i navike.105 Taj odnos je bio još nepovoljniji u srednjim školama. U državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. 284. Na primjer. a preko nje zapadna kultura i civilizacija. 104 . godine. od čega 12 ženske. 105 Vojislav Bogićević. od 42 učenika bio je samo 1 Bošnjak.

.86 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 223 na gimnazijama. 53 na drugim stručnim školama i 52 na zanatima. medicine (5). U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj studenata – 1900. Zbog svega ovoga osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” u Sarajevu sa zadatkom da pomaže školovanje i propagiranje novih ideja među Bošnjacima imalo je veliki društvenohistorijski značaj. 80 na trgovačkim školama. kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje. filozofije (6). ima ih 4. a povećava se i broj srednjoškolaca. Da se. Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Bošnjaka. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. što pokazuje novu duhovnu klimu među bošnjačkim stanovništvom i njegovo okretanje modernom obrazovanju. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja. i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje teško dolazilo do značajnijih rezultata govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. a od 1908. Zbog slabe materijalne podloge Društva. I kod Bošnjaka najveći broj opredijelio se za studij prava (12). Društvo je davalo stipendije.106 106 Bosanski glasnik. jer je za ovo društvo bilo nerazdvojno vezano srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine i u budućnosti. koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. Angažiranjem “Gajreta” do 1914. Čitavim radom ovog društva trebalo je stimulirati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete. veterine (4) itd. Sarajevo. godine djelimično ili potpuno se školovalo 545 učenika. potpore i zajmove. više od polovine interesenata nije moglo biti stipendirano. 87 na realkama. godine bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Bošnjaka na modernim univerzitetima. 1914. a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. “Gajret” je pomagao i studij teološkog pravca. godine među ljekarima bilo 8 Bošnjaka. 1910. a 1908/09. godine 15. od kojih 30 na fakultetima. te moderne zanate.. u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja). godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanimanja. .

“Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca. 2002. I kod Hrvata prednjače gimnazije. te 509 šegrta. učiteljske. godine stipendiralo 1. tehnike. Sarajevo. 107 .. godine. s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju. 21 studenta i 70 šegrta. 87 Bošnjaci su imali ukupno 187 udruženja: Čitaonice i klubovi Gajret Antialkoholno društvo Gimnastičko-sokoli Zanatlijsko društvo 119 21 13 12 10 1 6 3 2 Okrug Grad Selo Sarajevski Bihaćki Pjevačko i tamburaško društvo Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 32 28 19 31 32 30 2 3 3 1 6 _ Udruženje trgovačke omladine Dobrotvorno društvo Staleško društvo U k u p n o: 172 15 Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” nastalo je spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. 4-5. 1927. vidi i: Tomislav Išek. takođe 1902.. trgovačke i druge škole. godine. Sarajevo. u Sarajevu. Ova dva društva su se ujedinila 1907. str.). realke. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima.107 Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u kratkim crtama i slikama 1902-1927. a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava. Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902. medicine itd. odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. Ovo društvo je od osnivanja do 1914. filozofije.-1918.

2 košaričara. s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda. Vlada i Komora davale su. Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka. narod.030 kruna..108 Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi). Stipendije za usavršavanje u stranim radionicama dobilo je 8 krojača. Početkom XX stoljeća Zemaljska vlada dala je 14. i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. 155). (str. Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve.. takođe.170 kruna pomoći za naučnike. Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti. i 1912) Komora je dala 2. 328-329. među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. Vjerska udruženja Ukopna društva Hrvatsko radn. Budimpešti i Brnu dala je 3. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini. stoljeća organizirala povremene tečajeve za domaće zanatlije. a za kalfe i majstore koji su pohađali tečajeve u Beču. a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču. oml. Katolici su imali ukupno 223 udruženja: Napredak Hrv. u njeIzvještaj o upravi 1906.88 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1 kolar. 1911. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini. 2 kotlara. str. udruženje U k u p n o: Osim ovih matičnih nacionalnih društava. 113-120. stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. 108 . Pragu. U toku tri godine (1910. str. 1 cipelar. 3 urara. Zemaljska vlada je početkom 20. 1 bravar. zajednica Pjevačka društva Sokoli Čitaonice-klubovi Sportska 44 69 16 43 24 1 2 12 8 3 1 Sarajevski Bihaćki Okruzi Grad 30 38 15 28 45 175 19 Selo 11 8 1 Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 15 11 48 2 Zanatska udruženja Udruženja trg. koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. O ovim mjerama vidi takođe: Sumarni izvještaj.000 kruna pomoći za usavršavanje zanatlija.

Evangelisti su 1911. 4 vjersko-humana. Zenici i Zavidovićima po jedno. u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko. od kojih je jedan osnovan 1906. na selu 5). nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. kulturu i njemački duh. 2 kulturna. Bilo ih je u Sarajevu 7. Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci. Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po 1. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. “Sva su ova društva. rad sa djecom i omladinom. a u drugim mjestima: Tuzli 4. Internacionalna društva Pod “internacionalnim”. godine. “opštim”. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909. godine. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu. Brodu. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. izuzev . 1 društvo za druževnost. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub. Među njima bilo je 8 dobrotvornih. Bijeljini. Bos. 1 omladinsko i 2 gimnastička. s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. koja su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima. “narodnim” podrazumijevaju se ona društva koja svome članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde.. Banjoj Luci. “interkonfesionalnim”.. jezik i kulturu. Česi su imali dva društva: u Sarajevu i Zenici. Miješana društva bila su tri. Članovi su im bili većinom doseljenici. Tuzli 3. te propagiraju mađarski jezik i kulturu. Drvaru i Zenici (u gradu 16. 89 mu je bilo smješteno 14 društava. 1 pjevačko. godine. Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo. Travniku 2. Društva doseljenika – stranaca Njemačka društva. 3 nacionalna.

str. vatrogasna društva (32). pčelarska (29). Flottenverein i patriotska (17). br.(41). gimnastička. Kulturno-prosvetna. sportska. trgovačka (4). veteranska (7). među kojima su bila najbrojnija radnička (77). 110 Isto. Revija slobodne misli. klubovi. vjerska (5). 9 – 10.109 Ovakvih društava bilo je 391. 48-49. dobrotvorna (12). 13-14. socijaldemokratskih... . Pejanović. od strane 81-107. 99. humana i socijalna društva. sportska i turistička (28). Pejanović je objavio pregled svih društava u Bosni i Hercegovini po mjestima iz kojih se vidi odnos sela i grada. 48 – 56. zanatlijska (6). [Ovaj je rad preveden i objavljen i na engleskom jeziku pod naslovom: Organization of the Civil Society in Bosnia and Herzegovina – Origines and Context] . turistička Streljačka Ratna Patriotska Flottenverein Veteranska Razna društva Ženske zadruge Ukupno 109 12 32 29 3 3 6 4 5 78 63 27 2 41 17 7 3 2 391 Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno 130 57 30 43 55 62 377 9 1 1 3 14 Vidi: Đ. str. Husnija Kamberović. čitaonica 57 Okrug U gradu U selu Dobrotvorna Vatrogasna Pčelarska Ukopna Pjevačka Zanatlijska Trgovačka Vjerska Radnička Za zaštitu staleža Gimnastička. ženskih zadruga (2) i drugih (3). 28-29.Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige. septembar – decembar 1997.90 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pjevačka (3). klubovi.110 Internacionalna društva Kasine. ratna . Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63). str. 48-49. manje-više propagandistička i u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – denacionalistička”. Vidi i: Iljas Hadžibegović. kasine i čitaonice (57). pogrebna (3).

niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. institucije koje djeluju u narodu na provođenju državne politike. nacionalnih i političkih pokreta. . prije svega. ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. gradova 10 12 13 12 10 66 Br. Od početka. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Prema načinu izbora i savjetodavnim kompetencijama. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. Upravo zbog apsolutizma. s pravom da pokreću i organiziraju rješavanje određenih komunalnih.256 198 Banjalučki Tuzlanski Travnički Mostarski 9 Ukupno *** Politički odnosi u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije razvijali su se u dva pravca: prvi je bio usmjeren na uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. godine. 91 U Bosni i Hercegovini je bilo 1. pripadnike svih konfesija i nacija. školskih i zdravstvenosanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namiještan je na niža činovnička mjesta. Prvi je dolazio od države. a drugi na razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. sela 14 66 10 37 18 192 47 Br. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. društava 300 248 107 222 181 1. nego. Uspostavljeni Sabor. austrougarske vlasti su nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuglednije i najuticajnije domaće ljude u gradu i na selu.. nije imao zakonodavnu vlast. i oni su imali zadatak da smanje jaz između naroda i stranih činovnika.. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. u gradska i opštinska vijeća i sl.256 raznih društava smještenih u 258 naselja: Okruzi Sarajevski Bihaćki Br. a drugi inicijativom iz naroda.

gradovi su odigrali prvorazrednu ulogu. U tom smislu. Hrvati i Bošnjaci stvorili su matice nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. koji je nakon aneksije 1908.. politički život počeo se razvijati unutar vjerskih i nacionalnih “nepolitičkih” društava. . prosvjetne. težeći da svoj narod integriraju u modernu naciju. privredne i finansijske institucije ili organizacije.92 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a kada se od 1905. sportske. kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinog naroda.. Nacionalni pokreti i nacionalne političke stranke oslanjaju se na svoje vjerske. godine bio nešto ublažen. godine prešlo na političko organiziranje Srbi. jer je grad definitivno učvrstio svoje političko. kulturne.

imala je značajnu ulogu u produbljivanju te krize.FOČA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. od kojih je ustanak 1875-1878. približila Njemačkoj da bi u njoj dobila sigurno zaleđe za agresivniju politiku prema Balkanu. do 1851. S ekonomskog stanovišta. poslije francusko-pruskog rata. živu diplomatsku aktivnost velikih evropskih sila i doveo do Berlinskog kongresa. u kojoj je Bosna i Hercegovina imala veliki značaj – s političkog i strateškog stanovištva njeno posjedovanje i držanje garnizona u Novopazarskom sandžaku obezbjeđivalo je jači uticaj na Balkanu i prepreku formiranju snažnije južnoslavenske države privlačne južnoslavenskim podanicima Habsburškog carstva. posjedovanje Bosne i Hercegovine obezbjeđivalo je važne sirovine (rude i drvo) i proširenje tržišta za industrijsku robu iz Monarhije. ali nisu uspjeli uspostaviti čvršću integraciju Carstva. kao najisturenija pokrajina evropskog dijela Turske. radi kontrole nad željezničkim putem do Soluna. B rzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo. godine neprestane socijalne borbe. što je opet. izazvao dva rata. U diplomatskoj aktivnosti najviše se angažirala Austro-Ugarska. ekonomskog i kulturnog života. Bosna i Hercegovina. Za takvu kolonijalnu ekspanziju. značilo potiskivanje ruskog uticaja s Balkana. najprije zato što su još od ukidanja janjičara 1826. koja se. sračunatu na pribavljanje si- . a olakšavalo je i stvaranje jakih pozicija u Srbiji. godine bio presudan za dalju sudbinu osmanskih balkanskih posjeda jer je pokrenuo složeno istočno pitanje. koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog. godine u njoj vladali anarhija i sukobi feudalne aristokracije i privilegiranih društvenih slojeva s centralnom vlašću. a od 50-ih pa do 1883. Reformni pokušaji dali su izvjesne pozitivne rezultate.

bez razlike na vjeru. Novopazarski sandžak je zadržan u okviru Osmanskog carstva. posebno među bošnjačkim stanovništvom. vojnog komandanta Bosne. jula 1878. 15. Prve vijesti o mogućoj austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine.2 Bez obzira na to šta je nudila Austro-Ugarska. Time je jasno pokazao da će. Imamović. do 1914. general Josip Filipović. zbacio osmansku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu”. na kome su velike evropske sile skrojile novu političku kartu Balkana. str. Nade i želje austrougarske diplomacije ostvarile su se na Berlinskom kongresu 1878. 2 M. 15. godine. njene trupe su u svim krajevima Bosne naišle na oružani otpor. Sarajevo. pretežno bošnjačkog stanovništva. 1 Još u toku pripreme za oružani otpor okupaciji. suprotno naređenjima Porte. Vrgorca i Imotskog. 7. godine. trajao je od početka okupacije. ali s četiri garnizona austrougarske vojske. jeftina radna snaga i tržište. zakonsku ravnopravnost svih stanovnika.3 Otpor. uznemirile su stanovništvo. Pravni položaj. formiran je u Sarajevu odbor sa zadatkom da pripremi oružani otpor austrougarskim trupama. oktobra 1878. iznudio ostavku Veli-paše. juna 1878. jula. Komandant snaga otpora izdao je početkom avgusta Objavu kojom je pozvao svo stanovništvo. rovina i plasman industrijskih proizvoda. do 20. posebno bošnjačko. Bosna i Hercegovina je poslije trogodišnjeg ustanka protiv osmanske vlasti predana na upravljanje Austro-Ugarskoj. te da je komandant okupacione vojske. Mustafa Imamović. Bosanskog Broda i Bosanske Gradiške i nastupati preko Kostajnice. Od tada u svim krajevima Bosne praktično nisu prestajali nemiri. Sve je bilo nadomak ruke: sirovine. str. Čim se saznalo za odluku Berlinskog kongresa “Narodni odbor je. objavio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je naveo da austrougarska vojska dolazi uz suglasnost evropskih država i osmanskog sultana i obećava zaštitu života.. nije trebalo graditi prekomorsku flotu.94 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. s proljeća 1878. Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost. 29. 3 M. 29. stigle su vijesti da su austrougarske trupe počele prelaziti Savu kod Šamca. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. jula. vjere i imovine. str.. 16. jula. Već 5. te slobodu vjeroispovijesti i jezika. Pravni položaj. organizirati otpor okupaciji. 1 . Imamović. Narodni odbor je 27. da se “složno odupru neprijateljima”. 1976.

000 vojnika. 3. gdje se 6. Die Balkanpolitik. to je bio najveći gubitak okupatora na bosanskom ratištu. pa su na kraju brojale oko 200. Do žestoke borbe. Stuttgart und Berlin 1913. Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine austrougarska vojska je vodila oko 60 većih i manjih bitaka. u kojoj je izbačeno iz stroja 478 austrougarskih vojnika. kad je palo Sarajevo. s tim što je znatno oslabljen 19. oktobra 1878. Die Balkanpolitik Oesterreich-Ungarns seit 1866.000 vojnika. okupaciona vojska je zaposjela sva značajnija mjesta južne Bosne i istočne Hercegovine.000 boraca iz Bosne i Hercegovine. ka Glasincu. 258-259. 6 T. septembra kod Bandina Odžaka i Šenkovića. 8. od kojih su 87 poginuli. bez obzira na to šta je ona nudila i donosila. Ulaskom u Foču.600 vojnika krenule su 19. Pravni položaj. septembra preko Romanije. došlo je 29.500 – 9. kako je predviđao grof Andraši. Toj sili suprotstavilo se oko 93. *** M. str. bolje opremljena i organizirana okupaciona vojska dobila je odlučujuću bitku za jugoistočnu Bosnu. Neraspoloženje okupacijom će se produžiti i u narednih četrdeset godina i neprihvatanje tuđinske vlasti biće glavna karakteristika političkih odnosa u zemlji sve do 1918. austrougarski ministar vanjskih poslova.000 boraca otpora utvrdilo na brdima Mladi i Vitanj. ali su u toku borbi okupacione snage stalno pojačavane. eodor von Sosansky. koji nimalo nije ličio na “vojničku šetnju”. godine. U ispoljavanju tog neraspoloženja i otpora austrougarskoj vlasti značajnu ulogu imale su Foča i njena okolina.4 Borbe za južnu Bosnu i istočnu Hercegovinu počele su u drugoj polovini septembra. u tri kolone. von Sosansky. str.6 I najopštiji podaci o otporu domaćeg stanovništva okupacionoj vojsci pokazuju da se radilo o pravom tromjesečnom ratu. 95 godine. oktobra izbila na Drinu i narednih dana zauzela Višegrad. 4 5 . Stanovništvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne prihvata okupaciju niti tuđinsku vlast. Goražde i Čajniče. avgusta. Imamović. Bez daljeg otpora zaposjela je Rogaticu.5 Srazmjerno broju trupa.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.980 ranjenih i 72 nestalih). Okupacione snage od 7. u kojima je izgubila 6. Okupaciju je otpočela s 82. godine. 258-259. 16. Put do Drine bio je otvoren. str. Ali. a 4.000 vojnika i oficira (od toga je 946 poginulih. Erster Band.

U prvim godinama okupacije fočanski srez pripadao je mostarskom okrugu. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. sreski ljekar. *** Demografska kretanja. sudije (osim šerijatskih). Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija.8 Neposredno poslije okupacije. kao i svim srezovima postojao je sreski medžlis ili vijeće koje je birao narod. a još manje onih u koje je okupaciona vlast imala povjerenje. str. Zagreb. S obzirom na to da je u to doba bilo malo domaćih pismenih ljudi vičnih administraciji. sreski načelnici. 24. a sazivana su prema potrebi. a potom su slijedili politički činovnik. Zbog toga su. apotekari i sl. rukovodioci sreskih ispostava. Takvo stanje vladalo je i u Foči sve do kraja austrougarske vladavine. Od 1882. politički činovnici. kojoj su priključeni poreski i šumski uredi. kako je bilo i za vrijeme osmanske vladavine. karakteristična za cijelu Bosnu i Hercegovinu. .. bili porijeklom iz drugih zemalja Austro-Ugarske.. po pravilu. bivši osmanski činovnici uglavnom su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili u Osmansko carstvo. referenti za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. činovništvo je dovedeno iz Monarhije. a već 1. pripojen je sarajevskom okrugu. godine. godine. ljekari. godine sreski ured u Foči djeluje kao prva instanca političke i sudske vlasti. Fočanski srez imao je sresku ispostavu (ekspoziture) u Kalinoviku. sa zadatkom da rasterećuje sreski ured u Foči i olakšava kontakte stanovništva s administracijom. str. Na čelu sreske vlasti stajao je sreski načelnik (kotarski predstojnik). veterinari. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. koji obavlja vojne poslove. dešavala su se u Foči i njenoj okolini slijedećom dinamikom: 7 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 1906.96 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. jula 1880. sreski veterinar i vojni pomoćnik (obično podoficiri). 25.7 U fočanskom.

ono je u odnosu na prosječan priraštaj muslimanskog stanovništva u zemlji brže raslo za 2. Od početka okupacije to je bio značajan faktor u povećanju stvarno prisutnog stanovništva u gradu.670 76. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10.2 Priraštaj 1879-1910. Takav priraštaj u Foči bio je manji od prosječnog priraštaja gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za 15%. u njoj je bio smješten jak garnizon koji je 1910.1 1895.5 20 0. 12-13 (I dio).0 285 6.464 (49. str. 3. Pravoslavno stanovništvo imalo je priraštaj manji za 27% od prosječnog priraštaja pripadnika Ortschafts und Bevölkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine).0 75 37 7 2. 1880.464 osoba ili 49. Sarajevo. maja 1885).968 1885.7 742 20. Njeno civilno stanovništvo poraslo je u 30godišnjem razdoblju za 1. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. dvanaesti.32%. 1912.3 45 6 1.64%. 4. str. aprila 1895.5 1 1885.4 10 0.6%.2 1910 % 3. Oktobar 1910. godine9 Godina Broj stanovnika 1879. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1.7%. Sarajevo.842 76.329 78. + 901 + 249 + 284 + 20 + 10 % 8. 24-25. str.5 638 21. 1886. 1896.432 Priraštaj 1879-1910 1. % 2. 3.230 72.68 9. godine imao 1. 9 .1 0. 2.9 887 20. S obzirom na to da se Foča nalazila na granici prema Crnoj Gori i da je imala istaknuti vojnostrateški položaj. godine bila šesnaesti grad po broju stanovnika u Bosni i Hercegovini. 97 Priraštaj stanovništva u Foči 1879-1910.501 1895. str.705 1910.3 0.393 vojnika. Sarajevo. što čini godišnju stopu prirasta od 1. % 2.0 1.3 780 22. a 1910. Ortschafts zöhlungs – Ergebnisse vom 1. % 2.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 4. LIV.02 Mada je muslimansko stanovništvo u poređenju sa stanovništvom drugih konfesija opalo za 5. Vjerska struktura stanovništva u Foči Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Ostali 1879.32%) Foča je 1879. Sarajevo.

godine italijanski 1 mađarski slovenski njemački albanski rusinski 1 poljski 7 Porijeklo sh-hs češki 44 5 Austrija Druge države Svega Ugarska 150 13 214 51 64 29 93 41 47 6 6 - 49 7 12 1 1 1 2 Najveći broj doseljenika bio je smješten u gradu Foči.98 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.000 stanovnika).. u fočanskom srezu bilo je zabilježeno svega 50 doseljenika iz Monarhije. Katolici (pripadnici raznih nacija) i Jevreji u Foči se naseljavaju tek poslije austrougarske okupacije BiH i nikada nisu dostigli značajniji procent stanovništva. I pored izvjesnog razvoja industrije. 232 iz ugarske polovice Monarhije i 15 iz drugih država. godine. ove konfesije u zemlji. . Oni su bili. uglavnom. Srednja 11 Die Ergebnisse der Volkzahlung 1910. čiju socijalnu strukturu određuju sitni zanatlija i trgovac. bosanskohercegovački gradovi teško su se oslobađali svog zanatlijsko-trgovačkog i agrarnog karaktera. administracije i novih privrednih aktivnosti. rentijeri i različite skupine agrarnog stanovništva.. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovala od sličnih sreskih centara u zemlji. Sa izvjesnim izuzecima. Broj doseljenika se i dalje povećavao. Među njima najbrojniji su bili doseljenici sa srpskohrvatskog i slovenačkog jezičkog područja Austro-Ugarske Monarhije (53%). str. 44-45. bosanskohercegovački grad je ostao naselje s 2. 67 iz ugarske polovice Monarhije i 18 iz drugih država.11 Maternji jezik doseljenika u fočanskom srezu 1910. što ukupno iznosi 168 doseljenika. Prema popisu stanovništva od 1885. što ukupno iznosi 426. saobraćaja i trgovine. nosioci vlasti. U narednom popisu (1895) bilo ih je 73 iz austrijske. tako da je godine 1910. godine ima preko 5.000-5.000 stanovnika (svega 11 gradova 1910. zabilježeno 179 doseljenika iz austrijske.

95%) Posjednika kuća i rentijera Tvorničara. a većina domaće inteligencije pripada vjerskim zvanjima. živjelo je 1885.00%) 3. Bijokovo. Tabelarische Uebersischt über die durchshnitliche Dichte Bevolkerung in Bosnien und der Hercegovina auf eine Quadratmeile. Od ukupnog broja muških osoba koje su privređivale na činovnike.57%) 2 (0. Prevrač.3% i na nosioce gradske privrede 67.17%) 278 (0. str. uglavnom. 12 .53%) 50 (1.14%) 89 (2.805 (71. godine 3. na agrarne skupine 28.14%) 14 (0.01%) 8 (0. Barakovac.04%) 3. godine bilo privredno aktivnih lica 1.907 (13.11%) 17 (0.360 (100. 99 i krupnija buržoazija i radnička klasa čine tanke socijalne slojeve u našim gradovima.30%) 25 (0.97%.38%) 2. godine. godine u Foči je živjelo 4. koji je uzet 1895. Tada su u gradsku opštinu upisana neka okolna sela koja nisu uračunata u kasnijim popisima.03%.34%) 582 (13.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.04%) 6 (0. svjetovnu i vjersku inteligenciju otpadalo je 5%.179 ili 27. Na istom teritoriju gradske opštine. Prema popisu od 1885.00%) Iz navedenih podataka vidi se da je u Foči 1885. Činovništvo i inteligencija su.05%) 33 (0.32%) 143 (3. Glavni rezultati popisa 1895. stranog porijekla.73%) 310 (1.115 (71.7%. Tada su u gradsku opštinu upisana sela: Gradac.04%) 615 (2. XCII. a izgledala je ovako:12 Socijalna kategorija Državni činovnici Privatni činovnici Sveštenici Učitelji grad Foča fočanski srez 13 (0. Prvi podaci o socijalnoj strukturi u Foči zabilježeni su u popisu od 1885.44%) 29.186 (100. koja su izdržavala 3.09%) 20. XCVI. nadničara i sluga Ostalih muških osoba preko 16 godina Ostali (žene i djeca) Ukupno 4. Sukovac.638 (9.28%) 51 (0.80%) 67 (1.06%) 3 (0.34%) 166 (3. Brod i Zubovići.181 lice ili 72.11%) 507 (1.360 stanovnika. Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885.501 stanovnik.03%) Zdravstveno osoblje Slobodni seljaci Kmetovi Zemljoposjednici (begovi i age) 102 (2.

49 234 283 163 778 941 6 27 33 1 1 12 26 38 1910.3%) Povećanje agrarnog stanovništva u Foči 1910. godinu uslijedilo je zbog izvjesnog proširenja gradske opštine. U naredna dva popisa. godine 427 (od toga 35 pravoslavnih) imalo je kmetove.. 56 zemljoposjednika (od toga 20 pravoslavnih) nisu imali kmetska selišta. ali znatno više je bilo posljedica djelovanja društveno-ekonomskih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju. i 1910..7%) 2.0%) 1. str.100 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Od 483 pripadnika tog socijalnog sloja. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u Foči 1895.13 Socijalna kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega 1895.705 (100. Die Ergebnisse der Volkszählung 1910. str.492 1.0%) 2. 396397.296 (35%) 2.975 62 220 282 9 40 49 49 70 119 - 3.432 (100. socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči pokazuje izvjesna pomjeranja u korist agrarnih skupina stanovništva. U gradu se naročito namnožio socijalni sloj zemljoposjednika (sa i bez kmetova). u odnosu na 1885. 1910.409 (65%) 4. i 1895.425 (54. 13 . 40-42.007 (45. koji se za 15 godina (1895-1910) povećao za 10 puta. U isto vrijeme. nego Glavni rezultati popisa 1895. 483 1.

044 Ukupno poljoprivredno stanovništvo 24. 726 3. takođe.591 1. praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. godine po konfesijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici sa kmetovima Svega 654 Muslimani 619 Pravoslavni 35 20 641 222 183 12. a 1910.756 . u Foči je živjelo 22. Potpuniji podaci o tome daju se u naredne tri tabele. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva. Ta koncentracija zemljoposjednika u gradu nastala je prvenstveno stoga jer su pojedine građanske porodice kupovale kmetska selišta i slobodnu zemlju.440 368 522 Kmetovi ujedno sl. godine 66.638 - 2.472 1.950 Slobodni seljaci ujedno kmetovi i obratno Ostalo poljoprivredno stanovništvo 396 146 339 1. 1. 278 1895.440 363 522 37. 217 1910.591 1. stanovnici 2.5% zemljoposjednika u srezu.372 52 3. Godine 1895. 101 je njihove posjede obrađivao drugi.907 2. Ovaj proces bio je.616 Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 72 4.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. seljaci Ostali poljop. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1910. Agrarno stanovništvo u fočanskom srezu po godinama i socijalnim kategorijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi 1885.5%.421 610 301 4. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo agrarno stanovništvo na račun stanovništva koje se izdržava zanimanjima izvan poljoprivrede.

14 . 15 Pruge Sarajevo-Uvac (137. bilo daleko.2 km). nego su svi značajniji željeznički i cestovni pravci bili okrenuti prema Austriji i Mađarskoj. jula 1906. jer je promet sa Srbijom bio sveden na najmanju mjeru. koja je završena 1906. godine.89 0.3 km) puštene su u promet 4. 179.34 5.102 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Prosječan broj članova domaćinstva agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1895. a dva posljednja 1. avgusta 1906.0.28 5.83 2.46 2. br.53 4. 1895. Izgradnjom željezničke pruge Sarajevo-Višegrad.05 .48 6.73 6. Međeđa-Dobrun (24.88 *** Foča je nakon austrougarske okupacije izgubila svoj raniji privredni i saobraćajni značaj. O ovim pitanjima vidi: Iljas Hadžibegović.37 + 0. 1910. Foča se približila željezničkoj pruzi na 46 km.44 6.49 1. Stoga je privredni razvoj Foče u velikoj mjeri zavisio od privrede njene bliže i dalje okoline. i 1910.02 4. pa se nije moglo pozitivno odraziti na privredni razvoj fočanskog kraja.80 6.. 1-2.15 Ovi pregledi sačinjeni su na osnovu citiranih popisa stanovništva od 1885.83 6. 1.2) i Dobrun-Vardište (7.89 1. i 1910.. ali je dobila ulogu važnog vojnostrateškog punkta prema Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (u odnosu na Novopazarski sandžak). str. Jugoslavenski historijski časopis. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914.39 4. Promet ljudi i roba nije više išao “carigradskim drumom”. godine. Blizina srbijanske i crnogorske granice nije joj mnogo koristila. godine14 Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupan prosjek 1895. 1974. što je. ± 1910. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. ipak. 3.

Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90. 15. najamnim radom (1. Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna industrija Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj Proizvodnja pića i ugostiteljstvo 11. 4.88% stanovništva.146 U fočanskom srezu 1910. godine privređivalo je 13. 12. godine16 1. 7. 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272. 17. javnoj službi 95.324 lica ili 9. Poslije poljoprivrede. 11. str. 8. javnom službom (1.92% ukupnog stanovništva.38% zaposlenih ili 91. .08% stanovnika. Poljoprivreda. najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1. živinarstvo i vrtlarstvo Šumarstvo Industrija kamena i zemlje Obrada metala Proizvodnja strojeva. oruđa.53%). 2.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 6. Razdioba po zvanju uopće. 10.71%).822 9 3 94 11 52 4 4 47 110 156 246 202 178 56 4 23 67 Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Svega Slobodna zvanja 13.784 ili 67.35%) i obradom metala (0. koji su izdržavali 8. 103 Struktura stanovništva u fočanskom srezu prema glavnom zanimanju 1910. 14. 18.146 osoba ili 3. instrumenata i sl.12% ukupnog stanovništva u srezu. 16. 13. 5. 3.62% zaposlenih. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1. trgovini 68. 56-57. 9. Od ukupnog broja zaposlenih.87% zaposlenih). drvnoj in16 Die Ergebnisse der Volkszählung 1910. koje su izdržavale 26.

Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga. Fočanski srez imao je 1910. 1899.11%) (100. 282.00%) (1.889 37 403 8 (7. godine (km2)17 Njive Vrtovi 136 169 1.02% ukupne površine sreza.23%) (0.136 1.930 stanovnika. koji je imao 34. godine oko 1890 km2 površine. ugostiteljstvu 28. ili 21. Sarajevo. građevinarstvu 29 itd.43%) (21...33%) (60.17 na 1 km2. livade i pašnjaci činili svega 38. 17 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. ili od prosjeka za cijelu zemlju. Obradiva površina u fočanskom srezu 1895.104 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. .26 stanovnika na 1 km2. i 1910. Takva struktura obradive površine i udaljenost od željezničkog saobraćaja uslovila je da se 1895. dustriji i rezbarstvu 65. godine više od 91% stanovništva fočanskog sreza izdržava od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2. 284.97%) (8. kućnoj posluzi 45. vrtovi.93%) Livade Šume Pašnjaci Neobradive površine Svega Iz ovog pregleda vidi se da su njive. str. na kojoj je živjelo 39. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog.

277 4.570 67.244 6. godine 197 kg. 29.122 5.294 45. 105 Obim poljoprivredne proizvodnje u fočanskom srezu vidi se iz naredne tabele (u metričkim centima)18 Vrsta proizvoda Pšenica Ječam Raž Kukuruz Zob 1882-1886.154 4.783 4.433 Perica.426 4.507 317 82 290 1.481 407 4. a 1895.780 297 5.235 1892-1896.575 Proizvodnja žitarica u fočanskom srezu rasla je brže od priraštaja stanovništva.075 1. 18 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.536 6.289 2.270 2. 288-335. Godine 1885. a naročito duhana i krompira.539 125. str.119 1. lan i sl Ostalo koštunjavo voće Crne šljive Jezgričavo voć 428 176 5.573 3.618 36. U istom razdoblju stanovništvo je u srezu poraslo za 13.245 2. proizvodnja navedenih žitarica iznosila je 124 kg po glavi stanovnika.479 2.022 701 198 2. a krompira za nešto manje od pet puta.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. konoplja. a proizvodnja žita za 59%.994 1887-1891.587 Pirovina Heljda Ukupno žitarica Krompir Mahunarke 1. 21.785 2.482 2.785 4.955 408 710 Kesteni i orasi Sijeno Vrtno bilje i povrće Duhan 56.066 846 454 4.434 3.237 2.916 4. Značajan porast bilježila je i proizvodnja voća i povrća.332 515 178 8.500 2.65%.102 78. .232 1. Za 10 godina proizvodnja duhana povećana je za preko šest puta. 43.

kao i u cijeloj zemlji. godine ne prikazuje stvarno stanje. Die Ergebnisse der Viehzahlung. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. a vlasnici stoke su netačno prikazivali njen broj. zabilježeno je opadanje stočnog Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina str. Grad Foča 1910.106 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bilećki.7%.298 39.374 23.880 1.. XX-XXI.045 38.350 19. 18 142 307 214 5 1910. Broj stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika u fočanskom srezu 1895.621 1895. U fočanskom srezu. 355-356. godine20.8%. sarajevski (seoski).186 61. 6-7. 5. Od 1895. Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.181 60 1879. nevesinjski. 5.262 93. Stočni fond je značajno reduciran u prethodnim nemirnim godinama. 19 .050 ili 4.847 1910. magarci. 13 103 171 265 5 Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini. u vrijeme teških posljedica trogodišnjeg ustanka i austrougarskog zaposjedanja zemlje.660 ili 10.660 43. 252 872 688 364 94 Prvi popis stoke od 1879. a samo se broj svinja uvećao za 226 ili 14%. 20.408 64. ovaca za 29. Zbog toga su poređenja realna samo u posljednja dva popisa. goveda za 4.222 ili 31%. do 1910. livanjski. Vrsta stoke Konji. godine broj konja. jer je izvršen svega godinu dana poslije okupacije. Ispred njega bili su rogatički. magarci mule Goveda Ovca Koza Svinja 3.. jer su se bojali povećanja poreskih obaveza. gatački i stolački srez. i 1910. str.930 1.602 64. koza za 3. Broj stoke u fočanskom srezu po godinama19 Vrsta stoke Konji. 12. mule Goveda Ovaca Koza Svinja 1895.7%.

U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena. decembra 1909. Izvještaj o upravi BiH 1911. 96-97. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama.22 Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904. Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske. do 1910. Osim toga. godine. On je tumačio poljoprivredna pravna akta. 120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika. do 1908. obavio 36 službenih putovanja. uredio 4 vrta površine 4 dunuma. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga. godine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala. tako da se od 1907. te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika. str. koja je zvanično konstituirana 10. IX. a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. Već iduće godine zadruga je imala 6. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. godine broj konja. jula do 31. Potkraj 1908. Wien 1914. 23 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca. godine zabilježena Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. primjena modernih poljoprivrednih oruđa. 21 .8%. marta 1909. 24 Izvještaj o upravi BiH 1910. str. znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa. odabirao bikove i pastuhe za rasplod.21 Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje. str. 107 fonda u prvoj deceniji XX vijeka. boljih pasmina konja i goveda. 22 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1910. Die Ergebnisse Viehzahlung 1910. U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina. str. 92-93.700 članova. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči. str. vještačkih đubriva i sl.24 I u izvještaju za drugu polovinu 1910. izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu. 80-83. 61. godine. Od 1.23 Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909.

održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika. 2 vjetrenjače i 1 sječarica. Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. nije doprinosilo balkansko-orijentalnoj produkciji i trgovini. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju. jer je ostala izvan dometa željezničkog saobraćaja koji bi omogućio eksploataciju prirodnih bogatstava (prvenstveno šuma. fočansko gradsko stanovništvo postepeno se uklapalo u nove privredne tokove. Politički i drugi motivi vodili su zatvaranju granica prema susjednim balkanskim zemljama u kojima su bosanskohercegovačke zanatlije i trgovci imali svoje tradicionalno tržište..108 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.25 Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede. koje su prekrivale 60% fočanskog sreza) i privredno oživio čitav kraj. Stari zanati su 100 godina prije okupacije počeli polako nazadovati ili potpuno nestajati. njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi. Oslonjeno na bogatu zanatlijsko-trgovačku tradiciju. To uključivanje u razvijeniji privredni sistem i široko otvaranje vrata poslovnim ljudima sa strane dovelo je do ekspanzije tržišta i robnonovčanih odnosa. je njegova bogata aktivnost. izvršio 53 službena putovanja. a uporedo s tim i do razaranja esnafske i patrijarhalne tradicije. tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti. str. Od 15. međutim. Ova opšta privredna i društvena kretanja u zemlji nisu išla na ruku privrednom razvoju Foče i njene okoline. iako u cijelom ovom razdoblju u njoj nije podignuto nijedno značajnije industrijsko preduzeće. Zbog toga je Foča čitavo vrijeme austrougarske 25 Izvještaj o upravi BiH 1910. Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2. godine Bosna i Hercegovina uključena je (1879) u zajedničko carinsko područje Monarhije. 3 pluga. . 80-81. Ipak. Proširenje tržišta u okvirima Monarhije. godine nisu u potpunosti mimoišle Foču. ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. Iste godine za fočanski srez naručio je 2. Poslije 1878. a trgovina se sve više okretala prema Austro-Ugarskoj. uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane. održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca. koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja.200 voćnih sadnica. decembra on je riješio 158 predmeta.000-2.. jula do 31.500 kruna godišnje)..

FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. jer je proizvodnja handžara i jatagana bila zabranjena”. tehnički dobro opremiti i radnoj snazi dati moderno tehničko-tehnološko obrazovanje. Heinrich Renner. džepne noževe. 124-132. Berlin.. 109 vladavine zadržala karakter trgovačko-zanatlijskog centra s jakim vojnim garnizonom i sreskim administrativno-upravnim aparatom. Noževe su izrađivali muslimani. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male. Sarajevo. ali nikada nisu do kraja ostvarene.26 Kujundžijskim zanatom bavili su se Bošnjaci i Srbi. obezbijedila egzistencija izvjesnom broju domaćih porodica. Jaglučići i Kujundžići). 71. godine izvožene su i u Austriju. Tošovići. a kasnije samo Srbi. S druge strane. Polje i Redže. jer briga oko spasavanja nekih Hamdija Kreševljaković. koji su na balkanskom tržištu bili poznatiji od bilo kog drugog fočanskog proizvoda. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. zlatarski je obrt u Foči spao na desetak dućana. angažiranjem državnih sredstava. postali anahronizam. Namjere su bile dobre. Alija Bejtić. Jagnje. nova uprava nije pokazivala interesovanje i pustila ih je da propadaju. Kadribegovići. Hamdija Kreševljaković je o tome pisao sljedeće: “Foča je bila osobito poznata po izradi noževa i po zlatarskom obrtu. 59. Na taj način bi se. 1957. Tu su izrađivane sve vrste noževa. uz korištenje tradicije i domaćih sirovina. IV. Razvoj zanatstva u Foči imao je izuzetnu ulogu u njenoj historiji. Letići. Povijest i umjetnost Foče na Drini. a poslije 1878. ona je namjeravala iskoristiti tradicionalni smisao domaćeg stanovništva za neke vrste umjetnih zanata. Krame. Bilo je vrsnih majstora u raznim zanatima. uz modernu industrijsku proizvodnju. čime se osobito bavio fočanski trgovac Bećir Njuhović. Kolubare. Zanimanje se prenosilo s koljena na koljeno u više porodica ( Jeremići. str. 1896. Dragovići. počev od handžara i jatagana do malih šklopaca. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer.”27 Za veliki broj zanata koji su. str. str. 26 27 . Izrađevine fočanskih kujundžija su se raznosile po čitavoj Crnoj Gori i po dobrom dijelu Hercegovine. koje je trebalo organizirati na novim osnovama.) Važnije porodice koje su se bavile ovim obrtom jesu: Bičani. Naše starine. 1961. Kvalitetom i ljepotom izrade izdvajale su se sve vrste noževa. Esnafi i obrti. Kreševljaković.. str. ali je najviši domet postignut u obradi metala. Sarajevo. Masburi. U tom obrtu fočanski su se majstori mogli jedino uporediti s majstorima Carigrada (. Nikolići. Vidi takođe. Karabegovići. H. 72. “Poslije 1878.

Glasnik za umjetnost i obrt (Zagreb). 28 29 . Rečene se stvari provađaju po svoj Herceg-Bosni.. V. bila filijala Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. 58. a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza). Esnafi i obrti. cvjetićima. Ime ‘Vladina radionica’ dobio je jedino po tome. godine 600 kruna godišnje. što je Vlada davala neku potporu učenicima koji su učili zanat kod Riste i Arse. Povijest i umjetnost Foče. po svom ukusu.110 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 27. opisao je ovu radionicu u godini njenog osnivanja (1887) na slijedeći način: “Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Šundurika. nego obični dućan u Donjoj čaršiji kraj Šehove džamije (s lijeve strane idući od malog mosta). Šundurike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi. Arso je radio tu po starom načinu. Sada narod ne nosi oružje.. Iz Beča šalju preko obrtničkog referenta različitih prostih drvenih predmeta: ručica. Bejtić. te je taj zanat tjerao sve do okupacije. U okviru ove politike u Foči je 1887. sponama itd. Bejtić. Za izdržavanje radionice iz sredstava zemaljskog erara isplaćivana je dotacija. a da ih spomenuti Arso Šundurika napuni. u kojem su otac i sin i prije radili. 57.. A. te im je u radionici u okviru spomenica. 1910.. na osnovu postojećih može se pretpostaviti da je u ovoj radionici. III/1888.. do prvog svjetskog rata. kukama. 500 kruna. cigarluke. koja je do 1909. a od 1911. str. (vodicama. On je naučio zanat od oca.. Imala je funkciju škole za obučavanje mladog naraštaja. Vuletić-Vukasović. a u posljednje doba primaju narudžbine iz Beča itd.30 Mada nemamo tačne podatke. do 1914. O ovoj radionici Alija Bejtić piše: “Nije to bila neka savremeno opremljena radionica. str. Obrti u Foči. te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički.). babicama. Na čelo te radionice postavljeni su Risto Šundurika i njegov sin Arso. itd. Citirano prema A. koja je od 1892. godine iznosila 400 kruna.29 Iz opisa savremenika vidi se da je Radionica za inkrustaciju u Foči imala zanatski karakter. umjetnih zanata i kućne radinosti nije bila svestrana. pa eto Šundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape. a otac mu je pirlitao za turskog vakta oklope na puškama i na drugom oružju. a radila je prema porudžbinama Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. godine osnovana Vladina radionica za inkrustaciju. moglo biti osposobljeno oko 25-30 ljudi. nožica za kutije itd. U tome je bila njena osnovna namjena i značaj.”28 Jedan savremenik. narodnim motivima”. str. Vid Vuletić-Vukasović.

Poslije 1878. Prvi je otvorio radionicu u Foči 1912. koji su se i najduže održali. 6.32 Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Ćehotinu u samom gradu. br. Obojica su rođena u Foči. a treći u Trebinju.31 Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna. godine. Ovaj posljednji osposobio je trojicu naučnika – Avdu Balića. između Careve džamije i sahat-kule. godine. 30 . njihove izvozne mogućnosti ograničene. takođe 1912. Bejtić. 1907. drugi u Ustikolini. a drugu Smail Kašmo. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1908. sarači. tako da su proizvodili samo za podmirivanje lokalnih potreba. godine.000-1. 31 A. Memiša Kumru i Ahmeta Dizdarevića. smještenih u Prijekoj čaršiji. 71. Esnafi i obrti.). 321-323. Najbrojniji su bili tabaci. Vidi posebno za 1906. čizmadžije i ćurčije. “čuven na daleko” po svojoj vještini graviranja arabeski na gvožđu. jer su. kujundžijskim zanatom u Foči bavilo se svega desetak radnji. Za vrijeme austrougarske uprave u gradu postoje svega dvije kazandžijske radionice. To je bio siguran put da se sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. Povijest i umjetnost Foče. do 1914. Tim poslovima bavili su se tabaci. od tog prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču. godine otvorio Meho Hadžiahmetović. Srednje i stručne škole.000 ovčijih i kozijih koža. visočkih ili travničkih štavljača. 33 ABH. Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža. 32 Čizmedžijski i ćurčijski zanat počeo je znatno ranije propadati (H. str. 61.694/BH.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama. Pejanović. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih štavljača dadne predujam u iznosu od 1. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana. ZMF. 33 Đ. promjenom granice. pa kod njega niko nije izučavao zanat. Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom. 1981. str. a zanat su izučili u Sarajevu. 188-189. Kreševljaković. koje godišnje prerade 1. Ali. ali je ljubomorno čuvao svoju vještinu. ali poslije okupacije štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih. Prvu je 1889. godinu str. 111 Sličnim poslom bavio se u Foči i Mustafa Letić. Najveći broj kože otkupljivao je vojni garnizon u Foči. nedaleko od Aladža-džamije. str.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.000 goveđih i 5. U jednom izvještaju iz 1891.

Njena godišnja proizvodnja iznosila je 80. Zametice. Renner. 34 35 . ali od te tri dvije su bile pred potpunom obustavom rada. Foče i Jajca. Činilo se da je ta fabrika u Jeleču bila dobar poslovni potez nove uprave. Prema izvještaju iz 1891. Nišići. O jelečkim tabacima Hamdija Kreševljaković je zapisao slijedeće: “Zanimljivo je da je u svakoj tabhani bilo po devet suvlasnika (ortaka). Kreševljaković. Kreševljaković. U njemu se 1891. Šahbazi. Šljive.36 Prekidom rada fabrike u Jeleču nanesena je velika šteta lokalnom stanovništvu.000 kg vune. Jeleč je bio jedno od većih naselja u fočanskom srezu. Svaki zaposleni prerađivao je 600-700 koža godišnje. 6. 1981. a uz to se dobijalo 70. koji ih je instalirao na Mošćanicu kod Sarajeva. H.000 ovčijih i kozijih koža. godine. Po broju prerađenih koža nalazio se odmah iza Sarajeva i Visokog. Ovaj slučaj nije mi više nigdje poznat. koji su godišnje zarađivali ABH. Kazazići. str. 73. Tada je radilo svega devet štavljača i 15 radnika.000 ovčijih i kozijih koža. Lokalni štavljači napustili su stare tabhane i zaposlili se u fabrici kao najamni radnici.. a ispred Travnika.5 puta manje od najslabije plaćenih radnika u zemlji. ovaj je tabački odžak brojio 36 majstora. Bili su minimalno plaćeni. Esnafi i obrti. Esnafi i obrti. Omeragići. onda je u tom odžaku bilo zaposleno preko 200 osoba. br. Postrojenja su stajala neiskorištena punih 10 godina. godine.. Dvije godine kasnije fabrika je proširena. str. br. Uzmemo li da je svaki tabak imao po pet radnika. Tabačkim poslom bavile su se sljedeće porodice: Đoze. u Jeleču su radile tri tabhane sa 30 štavljača.112 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Drinjakovići i Husići.”35 Vjerovatno se većina ovih radnika samo uzgredno bavila preradom kože. 133-134. Tuzlaci. H. ZMF. Uz hranu su zarađivali svega 20 krajcera dnevno. str.000 koža)34 Do okupacije Bosne i Hercegovine u Jeleču su se održale 4 tabhane smještene uz Krupicu. dok je ranije prerađivano četiri puta više (24. što je bilo 2. Džinići. Palalije. a onda su ustupljena Ašeru Alkalaju. Poneki su majstori imali do 15 radnika. Prema tome. Ušte. Prijedlog je ostvaren 1892. predloženo je da se u Jeleču podigne moderna fabrika kože. 6. Hadžići. godine.694/BH. Kurtovići. Na pribavljanju sirovina i preradi kože imalo je posao oko 300 ljudi. ZMF. 36 ABH. ali je ona zbog slabog rukovođenja radila samo do 1898. S obzirom na to da su jelečki štavljači imali najbolje prirodne uslove i da su proizvodili najkvalitetniju kožu. H. Merdani. godine prerađivalo 6. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina. 74. a poznat je po kvalitetnoj preradi kože.694/BH 1891.

90.200 forinti. Već 1880. Poseban privredni značaj za Foču i njenu okolinu imalo je sađenje duhana i podizanje otkupne stanice. Uvođenjem monopola. prihod od duhana predstavljao je značajnu stavku u ukupnom prihodu čitavog kraja. Foča 1893. str. To znači da je prihod od duhana u fočanskom srezu bio jednak sumi od 93. 37 . godine podignute su fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru.5 krune. onda je bruto-prihod 1895. 76. Prosječna nadnica kopača u rudniku Kreka iznosila je tada oko 2. Takve filijale postojale su u više mjesta Bosne i Hercegovine. Osim njih. Nažalost. dok je čisti prihod čitave ranije produkcije iznosio 1. Broj sadilica duhana stalno se povećavao.000 forinti. i Srebrenica 1897). a na drugoj da što prije stvori uslove za fabričku preradu u zemlji. do 1896. a od 1892. 25. godine iznosio 234. jedna dobra tradicija nije prerasla u novi kvalitet. godine. ona je djelovala u dva pravca – na jednoj strani je nastojala da visokim otkupnim cijenama pridobije seljake za uzgoj duhana i da strogim mjerama spriječi njegovu privatnu preradu i krijumčarenja.910 kruna. čija je cijena prve klase iznosila 160 kruna po 1 q. godine svoju filijalu u Foči.37 U prvim godinama okupacije Austro-Ugarska je posvetila veliku pažnju uzgoju i fabričkoj preradi duhana. 113 20. Osnovane su dosta kasno i radile samo do izbijanja rata 1914. 1916. U fočanskom kraju proizvođen je duhan slabijeg kvaliteta. godine prosječno 1. Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila.840 nadnica rudara u Kreki.600 kruna. tako da je uprava mogla već 1883. a njihova dogradnja doBericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. Prva ulaganja u te poslove brzo su se isplatila. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. Wien. decembra 1879. Tvornica ćilima iz Sarajeva osnovala je 1912. Bez obzira na to. 1914.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. bis 1916. Iste godine kada je otvorena otkupna stanica u Foči izgrađeni su duhanski magacini u koje je uloženo 21. a kasnije još dvije – u Banjoj Luci (1888) i Travniku (1893).955 q godišnje. godine. str. Ako se uzme da je prosječna cijena duhana po 1 q bila 120 kruna. godine fočanski srez proizvodio je prosječno godišnje 317 kvintala. Od 1882. dok je ista količina i I klasa hercegovačkog duhana plaćana 300 kruna. znatno sniziti otkupne cijene i uvesti strožije klasiranje. podignuto je i osam otkupnih stanica i to pet u Hercegovini i tri u Bosni (Orašje 1888. do 1886. godine. Wien.

38 Izvanredni prirodni uslovi koje je imao fočanski kraj za razvoj šumske privrede i drvne industrije ostali su neiskorišteni za svo vrijeme austrougarske uprave. sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta. Ukupna investicija u njih iznosila je oko 8. dok se 1910. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 576. 224.. Ali. od kojih je samo jedna bila okrugla. godine uz ulaganje od 36.40 U privrednom životu Foče posebno i istaknuto mjesto pripadalo je trgovini. a 1885. sračunatog na podmirenje lokalnih potreba. godine zabilježeno je da fočanski srez ima 4 pilane na vodeni pogon. Tek 1913. Otuda je njeno stanovništvo. Hasan Pilav i Hasan Karahasanović). str. Goetz i komp. Smještena na trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu. Zemaljski pregled mjestopisa. dobilo je na submisijanskoj licitaciji dugoročnu eksploataciju šuma u fočanskom kraju. Foča je nekoliko stoljeća bila u središtu kopnene razmjene dobara između Levanta i zapadnih dijelova Balkanskog poluostrva. str. str. str. godine Akcionarsko društvo za iskorištavanje šuma i pogona parnih pilana. zaobilazio je fočanski kraj zbog udaljenosti od glavnih željezničkih pruga. Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918). a u sezoni i do 40-50. Sve pilane su radile s po jednom pilom. Branislav Begović.000 kruna.000 kruna. zapošljavala je 27 domaćih radnika. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. str. prolazeći sve periode prosperiteta i kriza ove razmjene. vršena je 1910. godine 47.. u fočanskom kraju bilo je podignuto nekoliko pilana potočara. i C. godine spominje 8 takvih pilana. otkupna stanica u Foči zapošljavala je izvjestan broj radnika u toku cijele godine.114 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 141. iako je bio veoma zainteresiran za bosanske šume. 38 . taj ugovor nije realiziran sve do kraja austrougarske vladavine. Godine 1904.000 kruna. Potkraj osmanske vladavine. Razvojni put šumske privrede.39 Strani kapital. izgradilo poseban smisao za trgovinu. Nazadovanje starih balkansko-orijentalnih zanata i okretanje trgovine prema Austro-Ugarskoj Monarhiji prisililo je Fočake da se prilagođavaju novim uslovima. 1978. riječ je o malim pilanama potočarama ograničenog proizvodnog kapaciteta. 118-119. Osim prihoda koje je donosilo uzgajanje duhana. 40 B. Sarajevo. a 1912. 39 Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. 91. Njihovi vlasnici bili su domaći ljudi ( Jovo i Aleksa Jeremić. prije P. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. tako da prosječno ulaganje po jednoj pilani iznosi oko 1. Begović. Očigledno.

2. jer su trgovci u cijeloj zemlji plaćali svega 3% poreza na čistu dobit. koji je raspolagao kapitalom od 9. 390. Salih Tataragić (1891). bogata okolina i prisustvo vojnog garnizona koji je djelimično snabdijevala. str. Njihova namjena je bila da kreditiraju zanatstvo i trgovinu. U popisu za 1910. značajniji od toga fonda bili su Sreski potporni fond.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Međutim. . U Foči je 1899. novembra 1883. 1912. 1910/11. godine 50. godine i to sa dva osnovna razloga: prvo. koga je 1904. str. s kapitalom od 400. godinu nedostaju neke trgovačke radnje koje se ranije javljaju. godine42 Naziv firme 1. a ovaj posljednji prvenstveno razvoj poljoprivrede. na inicijativu Zemaljske vlade. 1893. Osim toga. koji je stupio na snagu 1.000 kruna. Jovan Radošević (1891). godine u Sarajevu naslijedio Venzel Stjepan. 115 Izgledi za budućnost naročito su se pogoršali poslije okupacije 1878. Selim Šukalo (1891). Protokolirane trgovačke firme u Foči 1910. To znači da je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Foči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. Meho Hajrić i Šaćir Hajrić i Hermann Fusch (1891). godine bilo 35 takvih trgovaca. Tomo Tomašević (1891).41 Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Autoru nije poznato da li su one prestale raditi ili su njihovi vlasnici napustili Foču. uključivanjem Bosne i Hercegovine u carinsko područje Monarhije prekinuta je njihova veza s tradicionalnim tržištem u Crnoj Gori i Srbiji i drugo. 182. a u drugim mjestima najmanje 6 forinti (12 kruna). Razvoju fočanske trgovine išli su. str. 65 i Bosnischer Bote.050 kruna i Kreditni fond. naruku duga tradicija. u Foči je 1906. uvedena je obaveza sudskog protokoliranja za sve trgovačke radnje koje su u Sarajevu plaćale najmanje 15 forinti (30 kruna) poreza na čistu dobit. 41 42 Altarac Mayer Bajrović Rašidaga Godina protokoliranja 1884. Uporedi Bosnischer Bote. ipak. Kompas.000 kruna. Foča je ostala udaljena od glavnih željezničkih pruga koje su čitav promet okretale prema Austriji i Mađarskoj. godine. Ovome treba dodati da je razvoj trgovine stimulirao i poreski sistem. a 1910.-Herc. 1899. 403-404. Bosnischer Bote. godine osnovan Potporni fond za trgovinu i zanatstvo. preselio iz Kalinovika. s kapitalom od 83. To su sljedeće firme: Husein-beg Zulfikarpašić (1904). str. 1902. Ahmet Hanjalić (1892). Simo Sunarić. Finansijalni ljetopis Bos.

1891. 1905. 11. 26. 1907. 34.. 9. 36. 1900. 1905. 5. 20. 1906. 30. 27. 19. 6. 22. 31. 1905. 28. 1891. 1905.. 35. 1900. 1905. 1896. 18. 8. 14. 1894. 12. Bakić Hadži Ibrahim Bakić Jusufaga Ćehajić Mehmed Džindija Hasan Ekmečić Osman Đonlagić Mehmed i Hasan Glođalić. braća Hadžialić Bećır Hadžimešić Mehmed Kadribegović Edhem Karahasanović Hasan Karahasanović Šerif Karahodža Mušan Karahodža Salih Karavdić Avdo Kujundžić Vasilije i Pero Letić Murat Njuhović Jusuf Oković Omer Pandur Mehmed Pašović Avdo Pašović Ibraga Prepoljac Aleksije Selimović Ibrahim Šiljak Hasan Sirbubalo Salih i Mehmed Sokolović Simo i sinovı Sokolović Timotıje Spitzer Heinrich Stark Johann Šukalo Muhamed Tafro Muhamed Tafro Mustafa Tafro Salko Tataragić Hadži Ibrahim Godina protokoliranja 1891. 1905. . 1900 1905. 1891. 1905. 13. 1905. 1891. 32. 1893. 1893. 1893. 21. 23. 24.116 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1902. 37. 1891. 15. 16. 1891. 1910. 1910. 1891. Naziv firme 3. 25. 1891. 1891. 1891. 7. 1893. 1905. 17. 33. 10. 29. 4.

43 44 . Meho i Šaćir Bajrić. Milan i Todor Hadži-Vuković. Privredni razvoj Foče. svoje ciglane su imali Ahmet Đonlagić. 49. 1891. držao je Samuel Gerstl. Konstantin i Vladimir) Trhulj Alaga Trhulj Salih Tufekčić Gavro Tufekčić Mujo Tufekčić Tane Tulek Avdo Tuno Bećir Uzunović Halil Vuković Nike Hadži sinovi (Milan i Vasilije) Vuković Todo Hadži Godina protokoliranja 1891. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. 1891. 41. uslovili su stvaranje prvih novčanih zavoda. 39. 1891. Alaga Rodžo i Vlado Hadži-Vuković. Karakteristično je da su u Foči zabilježeni kao trgovci samo dva stranca i jedan Jevrejin. Milan Simić. Najpoznatiji trgovci drvetom bili su Jovo i Aleksije Jeremić i Šerif Karahasanović. Tomašević Simo Tomašević Tane Tošović Risto i sinovi (Risto. dok su vojničku kantinu držali Josef Gerstl i Maria Schlamp (Šlamp). 43. Đorđe Hadži-Vuković. uglavnom. Aleksije Jeremić. Salih i Mustafa Tafro. Jusuf Njuhović. Mara Jovović i Carl Herres. 1891.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Vlado Hadživuković. Bosnischer Bote. 47. 1891. najistaknutiji trgovci mješovitom robom bili su Niko Hadži-Vuković i sinovi. 48. str. 1892. 50. 1891. a vinariju su držala braća Caratan. koji su imali svoje filijale u Goraždu i Sarajevu. prema datom popisu. Todo Kočović. Simo Hadži Glođalić. 42. 1910. predsjednik. braća Glođajići. domaći ljudi i to 35 Muslimana i 12 Srba. Vasilije Kovačević i Vlado Hadži-Vuković. kožar i trgovac bio je Jusuf Njuhović. 43 Moderan hotel. Salih Tafro. Samo je kod nekih bilo naznačeno čime se bave. 46. 40. a hotelijerstvom su se još bavili Jakob Russ. braća Sokolović. Trgovinu su. 45. Godine 1906. 44. potpredsjednik. predsjednik. Među njima. 1892. 1893. Hadži Bećir Hadžialić. 1912. 1900. To su bile uglavnom trgovine mješovitom robom. vodili. s 24 sobe. 1891. 391. a posebno akumulacija kapitala koja je vršena u trgovini. Simo Sunarić. članovi direkcije. Nedjeljko Davidović. Bećir Tuno. 117 Naziv firme 38.

Đorđe Hadži-Vuković. Hasić. 126-128. Mustajbeg Prašo (Čajniče) i Alibeg Čengić – Borjanin iz Borja. likvidirana je Srpska štedionica.000 kruna u 10. 1911/12. Todo Kočović. članovi: Uzeiraga Njuhović. godine imala je 255 članova s 560 udjela po 50 helera nedjeljno. Rašidkadić.46 *** Foča i njena okolina ušli su u političku istoriju austrougarskog perioda po događajima koji su se zbili u ustanku 1882..000 dionica po 50 kruna. potpredsjednik (Foča). 226. godine.45 Muslimanska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom) osnovana je 1907. članovi: Salih ef. godine. Poslove direktora obavljao je Nikola Kovačević. potpredsjednik i članovi: Milan Simić.000 dionica po 100 kruna. 136-138. predsjednik. Salih ef. Rašidkadić..-Herc. Simo Glođajić. jula 1910. Ahmed ef. predsjednik i članovi: Husein-beg Zulfikarpašić. godine – 225 članova sa 619 udjela.000 dionica u vrijednosti 100. Kompas za godine 1910/11. Hasanbeg Alajbegović (svi iz Foče). godine i za vrijeme prvog Direkciju Srpske banke i štedionice sačinjavali su: Aleksije Jeremić. Osnovana je s dioničkim kapitalom od 500. maja 1911. a krajem 1910. data je saglasnost da se osnuje Muslimanska kreditna banka (dioničarsko društvo). i 170. Uplaćeno je bilo 2. Vasilije Popović. Rašidkadić. Milan Hadži-Vuković i dr. 46 Direkciju Muslimanske kreditne banke sačinjavali su: Ibrahim ef. Nadzorno vijeće: Mustajbeg Kršlak. Ibraga Selimović. Muslimanska kreditna banka preuzela je imovinu i dugove Muslimanske štedionice. januara 1910. Zaključak je proveden u djelo na glavnoj skupštini 19. Risto Jeremić (Tuzla).000 kruna. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. str. Mehmed ef.. osnovana je Srpska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom). Ali ef. Muftić. a osnovana Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo).44 Krajem 1909. Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo) započela je rad s dioničkim kapitalom od 200. 128-130.118 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 20. Vlado Hadži-Vuković. Odlukom glavne skupštine. Na njenom čelu stajali su najistaknutiji predstavnici srpskog trgovačkog građanstva. Manjo. 14. Kompas 1912/13. predsjednik. Todor Hadži-Vuković. str. Preuzimajući imovinu i dugove Srpske štedionice. str. Na glavnoj skupštini štedionice. Ahmedaga Hasić. godine bilo je uplaćeno 160. str. presjednik (iz Goražda). 1912-13.000 kruna u 2. Nedjeljko Davidović (Čajniče). Do 1. 45 . godine. novembra 1912. Vidi: Finansijalni ljetopis Bos. godine. Vidi: Financijalni ljetopis Bos-herc.000 kruna.

novembra 1881. godine. Proglašavanje vojnog zakona bio je dovoljan povod za to. koji je još 1878. Žalbe su naročito dolazile na šefa šumske uprave. turske i srpske granice. godine. okupljajući bošnjačko i srpsko stanovništvo. 4. Odmah je požurila da objasni razloge za takav stav stanovništva. a nezadovoljstvo se naročito ispoljilo prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. kao ni drugi gradovi jugoistočne Bosne. S obzirom na to da je nezadovoljstvo imalo dublje socijalne i političke korijene. 119 svjetskog rata 1914-1918. Predstavnici okupatorove vlasti izvještavaju iz Foče. tako da je vlast preduzimala prisilne mjere. godine. ekonomski i društveno izolirala od susjednih zemalja i uspostavila strogu birokratsku vlast s jakim vojnim garnizonom. Nisu se lahko mirili s nastalom situacijom. Hercegovački ustanak. Ustanak je počeo napadom na žandarmerijsku stanicu u Ulogu. str. januara 1882. ali je bilo Fočaka koji su učestvovali u odlučujućoj bitki na Glasincu. Foča. što nije bilo beznačajno za dalji tok ustanka. Na tom mjestu ukrštali su se putevi iz istočne Hercegovine i južne Bosne. godine imao svoju četu. nije pružila neposredan otpor kad ju je zaposjedala austrougarska vojska u oktobru 1878. da narod čitavog sreza pruža pasivan otpor koji se ispoljava u odbijanju da učestvuju u javnim radovima. plaćanju poreza. novembra 1881. i 11. Budući da je naseljen isključivo muslimanskim i srpskim stanovništvom.47 Iako su okupacione vlasti dobile naređenje da djeluju energično. Iz takvih reagiranja okupaciona vlast je zaključila da se u fočanskom srezu više nego i u jednom drugom može očekivati otpor vojnom zakonu. ipak su im preporučene taktičnost i obzirnost. Žandarmerijsku stanicu napala je grupa od 100 ustanika predvođenih podserdarom Perom Tunguzom. noću između 10. 80 muslimanskih porodica iz Foče podnijelo je zahtjeve za iseljenje. neprijavljivanju pred sudom i slično. nisu se mogli izbjeći sukobi između stanovništva i okupacione vlasti. U znak otpora vojnom zakonu. 93. U izvještaju kapetana Lukića stoji da su ustanike sačinjavali Bošnjaci i Srbi iz Borča i Foče. pa je konstatirala da je u srezu snažan pritisak poreskih i šumskih organa. u blizini crnogorske. godine. godine. Opšte nezadovoljstvo dostiglo je kulminaciju u prvoj dekadi januara 1882. Pripreme za ustanak počele su u čitavom kraju. Uz 47 H. koja ga je politički. . Kapidžić. Sve što se događalo između njih ne izlazi iz okvira političke istorije većine naših mjesta. fočanski kraj najteže je podnosio novu okupacionu vlast.

Kapidžić. Žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču tražile su. prema Crnoj Gori i Sandžaku. bogati zemljoposjednik. Jedna kolona pod komandom pukovnika Hacea stigla je u Foču 2. februara. Ustanici su zauzeli skele na Drini i počeli se prebacivati na desnu obalu. 114. ali im fočanski garnizon u tome nije mogao pomoći. februara 1882. ključnu ulogu u uloškom ustanku imao je Omer Šačić. Preduzeta koncentracija vojske i njeno stavljanje pod komandu jednog generala ukazuje na strategijski značaj Foče i ozbiljnost ustaničkih akcija. Stojan Kovačević i Salko Forta. 13. On je dobio tajnu poruku iz Crne Gore da zauzme Foču i prekine njenu vezu sa Sarajevom. Tom prilikom zarobljen je 21 žandarm i vojnik. Tako su glavni skelski prelazi na Drini došli u ruke ustanika. H. 16. preduzeo akciju dolinom Sutjeske. str. Kapidžić. čiji su glavni punktovi bili oko Huma i Broda. Hercegovački ustanak.. Hercegovački ustanak. februara već se bilo diglo na ustanak stanovništvo na lijevoj obali Drine.50 Do 1. 50 H.120 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. O ovim događajima Hamdija Kapidžić je pisao: “SituaH.48 Neposredno poslije izbijanja ustanka u Ulogu nezadovoljstvo se proširilo na Podrinje. ali su svi pušteni na slobodu. januara. Peru Tunguza. prema osmanskoj granici sve do Čajniča. godine zauzeli žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču. koji je s više sinova učestvovao u njegovoj pripremi i izvođenju. Neposredna posljedica toga bilo je ugrožavanje austrougarske vojske u Foči i napuštanje žandarmerijskih stanica u Čelebićima. str. Najaktivnije ustaničke vođe bili su Pero Tunguz. od kojih su 150 bili regruti. Hercegovački ustanak. Cilj im je bio da oslobode Foču. Vodio je grupu od 600 ustanika i 1. a poslije toga su svoje glavne napore prenijeli iz gornjeg Podrinja i Zagorja prema Foči. Najznačajniju ulogu u ostvarenju tog zadatka imao je Stojan Kovačević. str. U Foči je koncentrirana austrougarska vojska.. Komandant svih tih snaga bio je general Obadić. Kapidžić. a iz Sandžaka je upućen jedan bataljom u Čajniče i Foču. Garnizon u Foči imao je 300 vojnika. da im se uputi pomoć od 60 ljudi. 48 49 . januara 1882. 109-110. jer su se ustanici pojavili na Vučijem brdu i Vratlu. gdje je zauzeo žandarmerijsku stanicu u Tjentištu.49 Ustanici su 25. Mazoču i Bastasima.

Iako su pokazali izvanrednu preduzimljivost i hrabrost. H. zatim smo navalili na Foču sa svih strana. H. februara 1882. 51 52 . 164. Ustanička akcija počela je napadom na Brod. Do žestokih borbi došlo je 4.500 boraca. Hercegovački ustanak. a trećeg dana prekinuli borbu”. str. 52 General Obadić morao je prekinuti nastupanje prema Bastasima. u bitkama oko Foče učestvovalo je 1.54 Ustanici nisu zauzeli Foču. str. Kapidžić. U izvještaju stoji: “Sve je ustalo i opšta je revolucija. Hercegovački ustanak. 165. U austrougarskom izvještaju kaže se da su borbe za Foču bile žestoke. da su prekinute 4. februara kada je stigao general Obadić s pojačanjem i da je u njima poginulo 4. Stojanu su pristizale ustaničke čete iz područja desne obale Drine iz Sandžaka pod Tošićem. i 4. H. 121 cija između 2. str. a s trećim smo izvršili napad na Susječno kod Foče). stigao iz Kolašina”. tako da su oni treći dan morali prekinuti borbu.53 Očigledno je da su ustanici iskoristili momenat kada je general Obadić napustio Foču s dijelom trupa i na taj način oslabio odbranu. Kapidžić. 164. februara sa jednim dijelom vojske preduzeo izviđanje dolinom Drine i Sutjeske. Hercegovački ustanak. Kapidžić. Komanda u Foči javila je 2. iz borbi za Foču 3. i 4. Kapidžić. 53 H. Položaj okupatorske vojske u samom gradu otežao je pokret u srpskom dijelu varoši. Uspješne akcije ustanika vođene su sve do povratka i koncentracije svih trupa. rasporedili smo svoje snage (1500 i to tako što smo postavili jedan dio na Krbljinama prema Rogoju. Ustanici su imali 3 mrtva i 4 ranjena. slabo naoružani i bez artiljerije nisu se mogli suprotstaviti izvježbanoj vojsci u utvrdama.). 54 H. Sve snage morale su se koncentrirati na odbranu grada. a ranjeno 17 vojnika. Ipak. zauzeli sve kasarne. februara da su ustanici opkolili Foču. i 15.51 General Obadić je 4. februara postala je po austrijsku vojsku kritična. Prema ustaničkim izvještajima. sve je naoružano” (kurziv I. jer je bila dobro utvrđena i branjena s osam bataljona ojačanih artiljerijom. jer su ustanici zaprijetili da će ga odvojiti od Foče. Jovom Karovićem i Beširom Kaljačom. koji je prema konfidentskim izvještajima. februar). a ostatak vojnika rasporedio je na položaje oko Foče. drugi smo stavili u pokret prema Foči. da se kod Broda vode borbe i da kod Cvilina ustanici prelaze Drinu na više mjesta. 165. februara oko utvrđenog Susječna i Broda. U jednom izvještaju piše: “Kad smo saznali za tu namjeru (kretanje pukovnika Hacea prema Foči). str. Hercegovački ustanak.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Borili smo se dva dana (3.

str. godine Austro-Ugarskoj je uspjelo da okonča 50-godišnji nemirni period u Bosni i Hercegovini. godine fočanski kraj dao je izvanredan doprinos. . U gradu Foči je od amnestije bilo izuzeto 20 Bošnjaka i 8 Srba. Neuspjeli napad na Foču 2-4. Vikoč i Ljubina. Kapidžić. Među njima je bilo 187 Srba i 54 Bošnjaka. Sandžaku i dijelu Srbije posebna vojno-policijska formacija. Slamanjem ustanka iz 1882. Na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku je uspostavljen vojni kordon koji je potpomognut s devet žandarmerijski stanica: Foča. Previla. koji su se koristili svakom pogodnom prilikom da napadnu okupacionu vojsku. Kalinovik. Forta se sa svojim ljudima povukao u Borač. ni to nije bilo dovoljno da se uspostavi trajniji mir. Pomenutih 700 ustanika u fočanskom kraju vezalo je za sebe 18 četa austrijske vojske. boreći se protiv austrougarske vojske. februara u vrijeme austrougarske ofanzive na Zagorje. a Stojan Kovačević se sa manjom četom vratio u Gacko. Suha. Međutim. februara nije prekinuo dalje ustaničke akcije u fočanskom kraju. Za sređivanje prilika u krajevima koji su se digli na ustanak nova vlast se oslanjala na vojsku.122 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koji je komandovao s oko 600 ljudi.55 U borbama oko Foče istakao se Stojan Kovačević. Bastasi. ostalo je zabilježeno da je ustanicima pružilo pomoć svojom pobunom srpsko stanovništvo u gradu. Hercegovački ustanak. na čelu s generalom Obadićem.. policiju. godine. okupaciona vlast proglasila je amnestiju za ustanike. brojni birokratski aparat. koji je 55 56 H. H. takozvani štrajf-korpus (“Streif-korps”). str. Nakon ustanka. 217. ali je od toga bilo izuzeto 241 lice koje se istaklo u ustanku. 165. Ustanici više nisu bili u prilici da organiziraju veći napad na Foču. godine formirana je u graničnom pojasu prema Crnoj Gori. ali i na domaće ljude kojima je osiguravala privilegiran socijalni i politički položaj. Krajem 1882. Hercegovački ustanak.. Kapidžić. Žestok napad ustanika na Brod kod Foče zabilježen je 23.56 U čitavom Hercegovačkom ustanku 1882. Čelebić. Jeleč. U njemu su učestvovali zajedno Srbi i Bošnjaci. U okolini Foče zadržalo se oko 700 ustanika. jer je ona postala koncentracioni i polazni centar austrougarske vojske iz koga su išle sve akcije protiv ustanika u Ulogu i Zagorju. U narodu fočanskog kraja ovaj ustanak poznat je kao “Stojanov vakat”.

zastupnici: Muratbeg Čengić. zajednički ministar finansija i najodgovorniji funkcioner za vođenje austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. septembar 1882. 109. Salihbeg Čengić. Za podatak zahvaljujem dr. načelnik. Kako to treba praktično raditi pokazao je Benjamin Kalaj. Prilikom svog prvog obilaska Bosne i Hercegovine. Mehaga Hadžimešić. a da se istovremeno radi na pridobijanju naroda za prihvatanje okupacione vlasti. 10. Avdaga Muftić. Jusufaga Njuhović. podnačelnici. zastupnici: Vaso Tomašević. Jovo Jeremić i Todo Niković. Bajraga Tuno i Uzeiraga Njuhović. Tomislavu Kraljačiću. Iz Beča i Sarajeva stizale su instrukcije da se energično postupa protiv onih koji narušavaju red i sigurnost. neposredno poslije imenovanja za ministra. kome su “hajduci” zapalili han. Takođe se djelovalo preko vjerskih službenika i zemljoposjednika koji su već u početku probrani kao politički oslonac nove vlasti. Tada su ga sačinjavali: Huseinbeg Zulfikarpašić Čengić. podnačelnici: Vasilije Kujundžić i Ahmetaga Hasić. “što je među prisutnim muhamedancima pobudilo neobično radovanje i zahvaljivanje”. Husaga Pilav.58 Socijalni sastav gradskog vijeća nije se izmijenio ni 1912. on je posjetio fočanski kraj. načelnik. godine. godine u Foči sačinjavali. Idrizbeg Avdagić. Sulejmanbeg Pašić. br. Nikola Caratan. a Srbe trgovci.57 Posebnu funkciju u političkom djelovanju u narodu imalo je gradsko vijeće (Medžlis) sastavljeno od uglednih i lojalnih predstavnika građanstva. Aleksije Jovičić i Muhamedbeg Avdagić. Svaka dozvola za ugostiteljsku. uz garanciju da će zadržati ranije socijalne pozicije. Hadži Ibrahim Bekić. godine u vijeću su sjedili 9 Bošnjaka i 3 Srbina.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine 12 članova. U gradskom vijeću bilo je 1900. Bećiraga Tuno. U Ustikolini je dao 100 forinti za opravku džamije. Bošnjake su zastupali zemljoposjednici i trgovci. Vlado Glođajić. a jednom hadžiji. dao je 60 forinti. Sulejman-beg Pašić. trgovačku ili kakvu drugu radnju bila je uslovljena u najmanju ruku lojalnim držanjem prema vlastima. od kojih je bilo 7 Bošnjaka i 5 Srba. U gradu Foči je razdijelio 500 forinti sirotinji. Njega su 1900. a 1912. Tane Tomašević. u kojem je ustanak bio tek ugušen. 57 . Sarajevski list. a u mnogim slučajevima tražene su i druge usluge. 123 bio veoma pokretan i imao zadatak da u svakom momentu efikasno djeluje u slučaju lokalnih pobuna ili upada oružanih grupa preko granice.

što se vidi iz podatka da se u gradskom vijeću 1912. dr Luka Čabraić (II kurija. u deceniji pred Prvi svjetski rat. Imetak koji su stekli trgovinom i brojnim kmetskim selištima ulagali su dijelom u odlazak na hadžiluk (odatle uz imena i prezimena dodatak hadži) i dobrotvorne svrhe. nalaze samo tri Srbina (a ranije ih je bilo pet). maja 1913. pri čemu im je pravila razne ustupke. počelo stvaranje političkih grupa i stranaka. srpsko-pravoslavni izborni srez). Uspjesi Srbije i Crne Gore izazvali su oduševljenje srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i pojačali njegovo opoziciono raspoloženje prema Austro-Ugarskoj Monarhiji.. pokreti za crkveno-školsku autonomiju Srba i vjersko-školsku autonomiju Bošnjaka predstavljali su specifičan vid opozicionog političkog djelovanja. Zaoštravanje političkih odnosa u fočanskom srezu započelo je balkanskim ratovima. 15. katolički izborni srez). S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini sve do 1910. U Bosanskohercegovačkom saboru fočanski srez zastupali su Mustajbeg Mutevelić (II kurija. bilo je zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava. godine primjenjivani zakoni iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji. zatim Mahmud-beg Fadilpašić (III kurija. godine). Međutim. Zatim je. koje će ići od saradnje s austrougarskom vlašću. Iz straha pred tim raspoloženjem austrougarske vlasti iskoristile su skadarsku krizu da u Bosni i Hercegovini zavedu “iznimne mjere” (od 3. 2. Risto Hadžidamjanović (II kurija. koji se prelamao i u fočanskom srezu. do 15. izdvojio tanak sloj srpskog i bošnjačkog građanstva koje se stalno smjenjivalo u gradskom vijeću. mada se struktura stanovništva nije mijenjala u korist Bošnjaka. U tim svojim nastojanjima ona je uspijevala da pridobije samo dio građanstva i krupne zemljišne posjednike. Srpsko građanstvo u Foči bilo je opoziciono raspoloženo prema austrougarskoj politici. 9. vakufskom i crkveno-školskom odboru. 10.. kojim su zabranjene prvenstveno srpske nacionalne i vjerske organizacije i društva. islamski izborni srez).124 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. da bi i na taj način pribavljali društveni ugled. . islamski izborni srez) i Gavro Gašić (III kurija. kao i u odborima njihovih kulturno-prosvjetnih i potpornih društava. direkcijama srpske i muslimanske banke. U Foči se. srpsko-pravoslavni izborni srez). kao i u drugim našim gradovima. Austrougarska vlast je nastojala da upravo njih pridobije za svoju politiku. preko političkih kompromisa do otvorene opozicije. 21. organizacija i stranaka.

pop Vladimir Popović iz Čelebića i trgovac Niko Hadži-Vuković. tokom 1916. drugi strijeljani. 115. Zaveden je vojnookupacioni režim. a u Doboju. a na drugom ubila Maziju.). organizirane su u bosanskohercegovačkim gradovima protivsrpkse demonstracije. a treći otpremani u logore. politički sumnjivih ljudi. U Foči je 14. U zoru 9. od austrougarskih jedinica naročito su stradala pogranična područja prema Srbiji i Crnoj Gori. Doboj itd. Na prvom su bili pop Josif Kočović. 25. prvenstveno Srba. Bosna i Hercegovina postala je ratno područje. avgusta 1914. kada je Srbija odbila austrougarski ultimatum. 125 Obračun koji je počeo sa srpskim stanovništvom u vrijeme balkanskih ratova nastavljen je u drastičnoj formi poslije Sarajevskog atentata i u toku Prvog svjetskog rata. koje mu je bilo naklonjeno.000. Crna knjiga. Beograd-Sarajevo. jula 1914. Od atentata. a u toku 1915. a jedan je teško ranjen umakao sa strijeljanja. Komoran. Presude su. avgusta vojna patrola strijeljala je taoce na prvom mostu. Sarajevo. Prvih mjeseci rata. Travnik i Bihać). Tuzla. U Arad je internirano 5. raspuštena su sva srpska kulturno-prosvjetna i đačka društva. Još iste noći. Grac. bile takve da su jedni vješani. trojica su se uspjela spasiti bijegom. Srpsko stanovništvo je odvođeno u logore širom Monarhije (Arad. a ponegdje i bošnjačko i hrvatsko. Šopronj. 1920.000 lica. uglavnom. dok 59 Vladimir Ćorović. godine. U Foči je formiran ratni vojni sud koji je na suđenjima uhapšenim donosio presude koje su odmah izvršavane. u Foči su austrougarske vlasti kao taoce postavili šest uglednih Srba kod dva željezna mosta na Drini. str. Izbijanjem rata. u kojima su pljačkane i demolirane srpske trgovačke radnje i kuće. a na drugom pop Vasilije Kandić i trgovci Milan Hadži-Vuković i Nikola Mazija. od kojih je u logoru umrlo 2. dvojica mladića ispod 20.000 lica iz Bosne i Hercegovine. a dvojica ispod 18 godina. počela su hapšenja za austrougarske vojne i policijske organe. Iz čitave grupe. godine umrlo je oko 5. Zabranjen je veliki broj srpskih knjiga i časopisa. . godine strijeljano i povješano 126 osoba. koji je ukinuo većinu mirnodopskih i zaveo vojne zakone. godine inscenirano je niz političkih procesa protiv uglednih Srba (Banjaluka. a posebno poslije objave rata Srbiji. Masovno je hapšeno srpsko stanovništvo.59 Očekujući ofanzivu srpske i crnogorske vojske. Među njima bio je i starac s preko 80 godina.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. i 1917.

Zakmura – 24 itd. a prilikom njihovog odstupanja dio srpskog stanovništva i iz fočanskog sreza napuštao je domove i krenuo u Crnu Goru i Srbiju. str. trgovci i intelektualci. Srpska vrhovna komanda šalje Užičku vojsku. a crnogorska na liniju zapadne padine Romanije – selo Pale – Kalinovik. Direktivom od 27.421/Präs. septembra obje vojske su izbile na visinu Rogatice. učitelji. 95. godine. a 30. Užička vojska je do 25. Račići – 31. gdje se sastala sa Sandžačkom vojskom. 177 muških i 9 djece. str. Crna knjiga. a tri dana kasnije i kod Goražda. septembra pravcem Han-Pijesak-Vlasenica. U daljim borbama. Oktobar 1914. u sadejstvu s crnogorskom Sandžačkom vojskom.60 Iz navedenih primjera jasno se vidi da su u Foči i u drugim mjestima na najvećem udaru bili srpski sveštenici. godine nizvodno od Foče. septembra 1914. U ovom popisu navedena su sela i poimenice sva domaćinstva i lica. srpsko stanovništvo jugoistočne Bosne dočekalo je srpsku i crnogorsku vojsku kao oslobodilačku. u ofanzivu na Višegrad. dok je Užička vojska prešla Drinu 14. i 15. iz fočanskog sreza internirano je 58 domaćinstava s ukupno 356 lica srpske nacionalnosti. expatriirten bosnisch-herzegovinischen Landesangehörigen. radi obezbjeđenja lijevog boka Užičke vojske. Osim ovih. 31-36. Zahl 13. Krajem septembra. Fočanski kraj je na samom početku rata bio neposredno ratno područje i više od mjesec dana bio je u rukama crnogorske vojske. Miljevine – 49. Do 17. Užička vojska nastavila je ofanzivu 22.. 60 61 . u fočanskom i susjednim sreCrna knjiga. Višegrada i Međeđe. oktobra Užička vojska je odbačena na liniju Vratar – Vigova Gora – Šenković. str. 59-60. Od toga broja bilo je 170 ženskih. Oba teško ranjena taoca internirani su u logor u Arad. oktobra odstupila na desnu obalu Drine.126 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. oktobra isto je učinila i crnogorska vojska. Od 5. septembra kod Starog Broda. godine. do 10. Poslije terora koji je nad njim izvršila austrougarska vojska. krajem avgusta 1914. Još u vrijeme pripreme ofanzive srpske i crnogorske vojske na jugoistočnu Bosnu. avgusta 1914. Sandžačka vojska stupila je u dejstvo i prešla Drinu 11. srpska vojska je izbila pred Vlasenicu..61 Najveći broj interniranih bio je iz sela: Sijerča – 100. a Sandžačka je krenula preko Romanije i dolinom Prače prema Sarajevu. Sarajevo. Mrežica – 77. 1915. Vorzeichnis der auf Grund der Verordnung von 13. je dvojicu drugih teško ranila.

Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. čajnički. Kasnije. Mjesečni limit u Ugarskoj iznosio je 18 kg a u Austriji 10 kg po stanovniku. 127 zovima pojavljuje se izbjeglički pokret bošnjačkog stanovništva. ni tako strogo ograničene i nedovoljne količine stanovništvo nije redovno dobijalo zbog neredovnog saobraćaja u ratnim uslovima. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika i to 7.2 kg brašna ili 9 kg žita.63 Izuzetna stradanja koja je proživljavalo cjelokupno stanovništvo Foče i njene okoline. str. Nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama pokušalo se spriječiti maksimiranjem cijena žita i brašna. ječam. Mobilizacija najsposobnije radne snage i rekvizicije konja i volova za vojsku značajno su smanjile produktivnu snagu poljoprivrede i to upravo u vrijeme kada su njeni proizvodi bili najpotrebniji. što predstavlja dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Zemlju su najvećim dijelom obrađivali oni koji to nikada nisu radili. Već 3. raž. a među njima visok procent 63 Petar Tomac.000 Bošnjaka sa ženama i djecom. 29. Ovaj pokret bošnjačkog stanovništva brzo se proširio i na srezove jugoistočne Bosne: fočanski. Do konca oktobra 1914. Prilikom povlačenja austrougarskih trupa iz Novopazarskog sandžaka za njima je krenulo oko 9. donesen je zakon na osnovu koga je bio reguliran promet žitom i brašnom. avgusta 1914. proso. brašno i krompir. Normalna mjesečna potrošnja žita po jednom stanovniku uzima se 18 kg mjesečno. među kojima je bilo oko 20. kukuruz. ili o izbjegličkom pokretu bošnjačkog stanovništva. 1973. što znači da je bosanskohercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. 125-126. bilo da se radilo o teroru nad srpskim stanovništvom.000 žena. godine donesen je Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama. heljda.000 djece i oko 16.480. U svim mjestima vršene su rekvizicije i stvorene rezerve žita i brašna. Beograd. pojačavale su strahovita glad i epidemije koje su popratne pojave ovakvih vanrednih prilika. godine. broj izbjeglica (“muhadžera”) iz svih krajeva narastao je na 36. višegradski i rogatički. Njime je bio obuhvaćen veliki broj porodica koje su se kretale prema Sarajevu i drugim mjestima u unutrašnjosti. . Međutim. Zabranjen je izvoz iz Bosne i Hercegovine. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armije prema Srbiji. marta 1915. tako da se nije mogla završiti žetva niti naredna sjetva. godine na 46.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Prvi svetski rat 1914-1918. Rekvirirani su pšenica. ovas.000 lica. a do sredine januara 1915.

a uz saglasnost reis-ul-uleme i muslimanske žene. Ovaj podatak izgleda pretjeran. uže područje fočanskog sreza (bez ispostave Kalinovik) imalo je oko 38.500 lica (oko 20% stanovništva). na užem području sreza. bis 1916.35% ukupnog stanovništva. Wien. u aprilu 1915. Prema popisu iz 1910. dok je taj procent u Austriji iznosio 0. Cijene životnih namirnica od 1913. str. Cijene životnih namirnica koje je 1918. a nadziranje je vršila žandarmerija. godine. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. U nedostatku radne snage poljoprivredne radove su obavljali zatvorenici i ratni zarobljenici. mašine i druga oruđa i stavljeni na raspolaganje za zajedničku upotrebu. ali on je zvanično dat i u njega ne bi trebalo sumnjati. 65 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. godine. 1917.128 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bis 1916. godine utvrdila vlada bile su za 350% do 2. godine. 131-132.000 stanovnika. Rekvirirani su svi plugovi. Organizirane su prisilne “mobe” za žetvu i za sjetvu. str. u vojsku je regrutirano 7.65 Ishrana stanovništva postajala je sve teža. maja 1915. Radovima su rukovodili posebni odbori. Prema austrougarskim izvorima. Izbijanjem rata 1914. 66 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. bis 1916.. 141-142. godine izdate su karte za dodjelu hljeba i brašna. zatim školska djeca iz osnovne škole pod nadzorom učitelja. 56-57. godine. dok je gradsko stanovništvo.64 Da bi se uvela još oštrija kontrola snabdijevanja stanovništva. Dugi i iscrpljujući rat trošio je i posljednje rezerve hrane. Kakve je razmjere dobila nestašica i skupoća najbolje se vidi iz porasta cijena životnih namirnica u Sarajevu. jer se samo na taj način mogla obraditi zemlja. u posljednjim godinama rata (1916-1918) umrlo je od gladi i iznemoglosti 2. Tada je povećana količina žita za seosko stanovništvo sa 300 na 350 grama dnevno po stanovniku..200 lica ili oko 50 lica mjesečno. godine. godine vojnom mobilizacijom u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno 2.300% veće nego prosječne cijene istih artikala 1914. godine porasle su za tri puta.66 Prema izvještaju Sreskog ureda u Foči od 22. Kraj rata dočekan je sa značajnim gubicima stanovništva. a u Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. izuzimajući radnike na teškim poslovima dobilo svega 200 grama brašna na dan po stanovniku. 1917. do 1916.50%. 64 . maja 1919. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. str. činile su žene. a stupile su na snagu 11.

br. str. Nagomilani ekonomsko-socijalni problemi. 129 Mađarskoj 0. doveli su 1918. koji je bio povjerenik Sreske bolesničke blagajne. Izvjesni pokušaji da se ovo pitanje riješi za vrijeme rata nisu uspjeli. Popisom iz 1917. a da je stizalo jedva 8 vagona. Ove nemire je još više zaoštravala “boljševička agitacija koju provode i podstiču povratnici sa istočnog fronta i socijalistički agitatori”. 9. kao i odjeci Oktobarske revolucije. 73. zajedno s klasnim isprepliću se i zaoštravaju vjerski i nacionalni odnosi na selu. zatim internirani i prisiljeni da napuštaju vlastite domove i da ostavljaju imetak koji su mukotrpno i dugo sticali. a nova se nije konsolidirala. . U izvještaju Sreskog ureda kaže se da dvojica posljednjih “harangiraju masu”. pa su 1918. a 1918. 3. 67 Teškoće karakteristične za čitavu zemlju. jer je stara vlast bila na izmaku.984. U čitavom šarenilu antiratnih pojava naglašeno je dezerterstvo iz austrougarske vojske i stvaranje tzv. 18. a kao propagatori boljševičkih ideja student Pavle Kočović i stolar Gavro Vuković. godine seljaci pokušali da ga sami riješe. Zbog vjerske i nacionalne strukture zemljoposjednika (pretežno Bošnjaka) i kmetova (pretežno Srba). Neriješeno agrarno pitanje zaoštrilo je u toku rata socijalne odnose na selu.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. bivšim zarobljenicima i aktivnim učesnicima u oktobarskoj revoluciji. godine 30. Poslije Brest-Litovskog mira zeleni kadar se omasovljuje povratnicima s istočnog fronta. godine do naglog širenja antiratnog raspoloženja. koje je bilo izloženo uništavanju. Oni pale begovske kuće i imovinu. Kao vođa socijaldemokrata u fočanskom srezu spominje se cipelarski radnik Šćepan Nećić zvani Burilo. i 1919. koje su mjestimično bile praćene i ubistvima bošnjačkih zemljoposjednika. u fočanskom i susjednim pograničnim srezovima još su više pojačavali teror nad srpskim stanovništvom i teške uslove života izbjeglog muslimanskog stanovništva. zelenog kadra. Na ruku seljačkim nemirima išle su nesređene prilike. oba iz Foče. koje se izražavalo na različite načine.147 stanovnika. Vlasti su tražile izlaz u uspostavljanju 67 Glas slobode. godine utvrđeno je da na užem području sreza živi 28. 1918. a uskraćivanje trećine i uzurpiranje zemlje koju obrađuju uzima široke razmjere.45%. Sreski ured navodi da je za prehranu stanovništva u posljednjim godinama rata bilo potrebno 18-24 vagona žita mjesečno. Slab aparat vlasti nije se mogao suprotstaviti pljačkaškim akcijama seljaka. Likvidirani su naročito ugledni ljudi.

koje je imalo zadatak da zajedno s ostalim narodnim vijećima južnoslavenskih zemalja pripremi stvaranje zajedničke jugoslavenske države. 1.. vanrednog stanja u ugroženim srezovima. nov. Sve preduzete mjere nisu trajnije rješavale agrarno pitanje kao najteži socijalno-politički problem u zemlji.. 1918) da se preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične i imovinske sigurnosti. kada je vojni poglavar general Stjepan Sarkotić predao vlast Narodnoj vladi. došlo do formiranja Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme). mobilizaciji rezervista i obrazovanju poluvojnih formacija. Prve jedinice Druge srpske armije stigle su 6. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini prestala je definitivno 1. Podređenim vlastima bilo je naređeno (3. Poslije proboja Solunskog fronta (14-17. Ova. gdje je već došlo do nereda zbog upada komita iz Crne Gore. godine. tzv. Hrvata i Slovenaca uslijedilo je mjesec dana kasnije. septembra 1918) u Sarajevu je. koju je imenovalo Narodno vijeće Bosne i Hercegovine. novembra 1918. Tom prilikom naglašeno je da je stanje naročito teško u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. koji je kao i u drugim mjestima imao svoju narodnu gardu.130 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. XI 1918) da hitno dođe u Sarajevo. a zatim da se stara o razoružanju austrougarske vojske i da sprečava nerede i pljačke koje bi ta vojska činila u povlačenju. Iako je srpska vojska nastojala da uspostavi red i mir. 6. Najvažniji zadatak Narodnog vijeća i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu bio je da u prelaznom periodu sačuvaju red i mir i društveni poredak. decembra 1918. septembra. U toku oktobra. S obzirom na to da se u stari policijski i žandarmerijski aparat nije imalo povjerenja. narodnih gardi. Vlada je naredila da se formira narodna garda koja ima zadatak da “održi javni red i mir u mjestu i okolici”. nije imala dovoljno snage . Zvanično proglašenje Kraljevstva Srba. pa se u njegovo razrješavanje uključio sam državni vrh (Proglas regenta Aleksandra. I 1919. U tome je ležao i najveći značaj seljačkih nemira u vrijeme konsolidiranja novostvorene države. novembra 1918. 20. kao i neke druge mjere nisu bile dovoljne da se osiguraju red i mir. uspostavljanju prijekih sudova. preko Višegrada u Sarajevo. pa su Narodno vijeće i Zemaljska vlada za BiH pozvali srpsku vojsku (4. u Foči je stvoren odbor Narodnog vijeća.

Goražda i Čajniča. obavještava Zemaljsku vladu o ubistvu Nurbega Šadimlije i pljačkanju nekih Bošnjaka.67a U oktobru 1918. Pojedine grupe komita odvojile su se od srpske vojske i samostalno upadale u pogranična područja. septembra 1920. Milan Gaković. br. s kojom su sarađivale crnogorske ustaničke snage i crnogorske komite. pa navodi da je stanovništvo u velikom strahu i da je “naročito panika zavladala među muslimanskim svijetom. Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1918-1921. 25-26. 6. Drugi bi razlog bio. crnogorske komite i nepoznata lica učinili su kod 28 bošnjačkih (druga se ne spominju u izvještaju) domaćinstava štetu u iznosu od 110. Ovako nesređena organizacija vlasti ostavljala je prostor u fočanskom regionu za razne anarhične pojave koje su izazivale opštu nesigurnost i strah. godine Crnu Goru oslobodila je srpska vojska. Prema izvještaju Sreske ispostave u Kalinoviku od 30.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. srpske jedinice. Kotarski ured u Foči – Zemaljskoj vladi. Tamo su napadale austrougarsku vojsku ometajući joj odstupnicu. 22. br.) pa do danas među pograničnim pučanstvom poginulo od razbojničkih ruku šest viđenih Muslimana. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. odakle su upadale naoružane grupe komita i vršile razna nasilja i pljačkali stanovništvo. maja 1919. narodna garda kao poluvojna formacija sreskih narodnih vijeća. koji je nesnošljivost između Srba i Muslimana često bacio u nazadak. Naročito je tim poskočio broj varoške siročadi. jer je u prelaznom periodu u mnogim mjestima bilo uspostavljeno dvovlašće. Njihove pljačkaške akcije i ubistva uglednih Bošnjaka unosili su ABH. 1970. a ponegdje su upadale u gradove i uspostavljale vlast. koja je veliki broj aga i to isključivo Muslimana bacila na prosjački štap. 67a 67b .P. 3034/1919. da je od novembra one godine (1918 – A. koja se skoro isključivo regrutira iz bivših aga”. koji je do sada isključivo bio izložen razbojničkim ispadima. maja 1919. najnovija naredba o oduzimanju begluka. ZV.67b Upadi komita iz Crne Gore trajali su nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata i ugrožavali bošnjačko stanovništvo oko Foče. a negdje je djelovalo više faktora istovremeno: stari aparat vlasti. O tome svjedoči više izvještaja lokalnih vlasti koje su istraživale štete učinjene bošnjačkom stanovništvu.728 kruna. str. posebno kod bošnjačkog stanovništva. 131 da se osiguraju granična područja prema Crnoj Gori. a u pograničnim srezovima prema Crnoj Gori pojavljuju se kao faktor i crnogorske komite. Sreski ured u Foči. Sarajevo. kad se uoči. Prilike su bile veoma teške. Nije ni čudo da se sve to izrabljuje u političke svrhe i u raspirivanju vjerske mržnje.

posebno za vrijeme ratova i ustanaka.33%.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. Političke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. Iste godine. godine bili zaoštreni usljed samovoljnog raskidanja kmetskih i beglučkih odnosa. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta.67c *** Iako je u poređenju s osmanskim periodom postignut izvjesni napredak. kada se uskakalo i s jedne i s druge strane granice i vršile osvete.. svrstavaju ih u pljačkaše i izazivače nereda i nesigurnosti.578 učenika.84%. 1910.082 znalo samo čitati. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. pljačke i paljevine. pismenost u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine bila je privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. Crnogorske komite imali su progresivnu ulogu dok su se za vrijeme okupacije Crne Gore borili za oslobođenje svoje zemlje.24%. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. prirodno je što su postojale razlike u broju pismenih na početku i na kraju austrougarske vladavine. godine. mostarskom 52. tuzlanskom 48. nakon Prvog svjetskog rata. kao i razlike po pojedinim područjima i mjestima. nered i nesigurnost među stanovništvo i pogoršavali vjerske i nacionalne odnose na ovom području. U svim ostalim srezovima broj pismenih nigdje nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. Mada je broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rastao. ali zbog njihovih upada u granična područja Bosne i Hercegovine. u 331 opštoj.. dok je još svega 3. 67c . 94. 3 str. Njihove akcije imale su trajnije negativne posljedice na vjerske i nacionalne odnose u tim područjima.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti.132 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U Bosni i Hercegovini je 1910.52% i banjalučkom 45. nego i u gradovima. Nepismenost nije vladala samo na selu. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo je ukupno 42.06%. Nepismenih je bilo 87. godine bilo je 87. Uzrok pojave crnogorskih komita u ovom graničnom području historičari vide u nesređenim prilikama u Crnoj Gori poslije Prvog svjetskog rata.168 lica ili 11. takođe i u praksi iz ranijih vremena. Sarajevo 1967. S obzirom na to da je većina doseljenika Atif Purivatra. Međutim. III. koji su već od oktobra 1918.

XLII-XLIII.228 290 1. str. III odjeljenje. 14-15. 415-425. a još 9 ih je znalo samo čitati.877 9. onda je bilo pismeno jedva 5% stanovništva. Čitati i pisati znalo je svega 116. 70 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910. a ako se u tu grupu uključe i oni koji su znali samo čitati. 1978. U tom uzrastu znale su čitati i pisati 474 osobe. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je još nepovoljnije. To znači da je u fočanskom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati samo 590 lica.68 Pismenost u fočanskom srezu bila je ispod prosjeka za cijelu zemlju.749/1932. 133 u Bosnu i Hercegovinu bila pismena. Od ukupno 6. dobi i vjeri. a pogotovo sarajevskog okruga.070 9. 68 . godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Znaju čitati i pisati Znaju čitati Ne zna čitati ni pisati m. Pismenost po spolu.473 94 125 219 47 51 98 Ostali 9 13 22 7 4 11 1.35570 Svega Iz tabele se vidi da je pismenost različito izražena kod pripadnika raznih konfesija. 69 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910. broj 21.525 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 6. Sarajevo. samo čitati 9 i da je poSajma Sarić.020 14. Ukupno u fočanskom srezu bilo je pismeno 4.042.83%. str.403 19. Svega m. Podaci o tome daju se u narednoj tabeli. procent nepismenog domaćeg stanovništva bio je veći. Prilog proučavanju kolonizacije u Bosni i Hercegovini od 1918-1934.75%.91% stanovništva starijeg od 7 godina.896 4. str.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Prilozi Instituta za istoriju. 14-15. ž. muslimana 2. Svega m. Pravoslavnih je bilo pismeno 6. Vidi detaljnu tabelu: Arhiv Bosne i Hercegovine. Kraljevska banska uprava drinske banovine.09%.773 561 7 568 9 1 10 10. dok je nepismenih bilo 6. ž.351 lice. br. ostalih 66.335 29. ž. katolika 69.66%.69 Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fočanskom srezu 1910. godina XIV.518 20 1 21 15. Svega Pravoslavni Muslimani Katolici 564 145 709 11 11 4.

Najveći broj pismenih ljudi u srezu živio je u gradu Foči.. Poslije 1878. budnost i opreznost. koje bi bile potpuno u duhu te politike trebalo je osigurati materijalna sredstva i kadrove. 9. Čelebiću (1905/ 1906). 203. u fočanskom srezu nema podataka koliko je djece pohađalo mektebe poslije okupacije.17%. Izraženo u procentima. 1972.83%. za Austro-Ugarsku je najvažnije bilo izraditi takvu školu kao instituciju u čijim osnovama je kult prema Monarhiji primarni cilj vaspitanja. tpuno nepismenih bilo 12. ali je ostalo zabilježeno da je u fočanskoj medresi 1900/01. kojom se ona lažno hvalila pred Evropom. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. Za podizanje novih škola. 72 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. str.71 Osnovni cilj bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine.393 lica. Prema popisu od 1885. 71 . zanatlije i drugi rijetki pojedinci. str. što dovoljno govori o velikom nedostatku škola i kulturnoj misiji Austro-Ugarske. godine. političkim i vojnim ciljevima. a znatno kasnije u Bastasima (1904/1905).72 Zadržavajući i dalje zatečene konfesionalne škole.. a pismenih 4. Nažalost. godine radio jedan nastavnik s 38 učenika.134 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a u mektebima i medresama učilo se arapsko pismo. Ona je i školstvom htjela da u korijenu spriječi bilo kakve nacionalne i nacionalnooslobodilačke težnje. nepismenih je bilo 95. za Mitar Papić. 1902/3 – 61. Iz ovih opštih ciljeva austrougarska vaspitnoobrazovne politike izviralo je i stanje školstva u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. Ali. školske vlasti su svu svoju pažnju. u prvom redu usmjeravale na ovaj aspekt škole i njene uloge”. 1903/04 – 53 i 1904/5 – 67 učenika. a 1901/02 – 47. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918). U srpskoj osnovnoj školi 1891. prve državne ili narodne osnovne škole u srezu osnovane su u gradu Foči i Kalinoviku 1886/ 1887. godine bilo je 67 učenika. “Polazeći sa stanovišta da škola nije samo mjesto gdje se stiču znanja nego i izrazito vaspitna ustanova. godine). trgovci. godine Austro-Ugarska Monarhija je imala spreman plan stvaranja novog školskog sistema koji bi odgovarao njenim ekonomskim. godine. To su bili službenici u administraciji. učitelji. stavljanjem pod svoju kontrolu svih postojećih vaspitno-obrazovnih institucija. Jeleču (1909/1910) i Ustikolini (1909/1910.

str. rasvjeti. 1898. Taj procent u fočanskom srezu bio je sigurno znatno niži.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. konfesionalna podijeljenost i buđenje nacionalne svijesti imali su odraza na cjelokupnu oblast nadgradnje. postojale su dvije politike. Godine 1912. ogrjevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. pomoćni učitelj Jovo Gavrić. razvoj tekao u dva pravca: zadržane su ranije konfesionalne škole. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. mijenjajući ne samo pravac ranijeg privrednog komuniciranja bosanskohercegovačkog stanovništva sa susjednim zemljama. I u oblasti kulture i prosvjete. Glavne karavanske puteve zamijenio je željeznički saobraćaj. nego zemaljski erar. nego i tokove života u koji su znatno brže unošene savremene ideje i tekovine. Ranije smo vidjeli da je u školskom sistemu. str. Na taj način učitelji su bili direktno vezani za vlast i obavezni da provode njenu politiku. Jahrgang.74 Godine 1898. da se brinu o njihovom održavanju. svim državnim konfesionalnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno samo 26. 2. kao i socijalno raslojavanje. odnosno u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Sarajevo.75 Okupacijom Bosne i Hercegovine počele su značajne društveno-ekonomske promjene koje su bile posljedica vezivanja zaostale. koje je najčešće vodio po jedan učitelj. ali se osnivaju i državne. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. u Foči je bio učitelj Jusuf Bajrović. plate učiteljima (svjetovnim i vjeroučiteljima) nisu isplaćivale direktno opštine. Sve te promjene. u širem smislu. polufeudalne zemlje za razvijeniju državu. jer su većinu stanovništva činili Bošnjaci. 73 74 . 70. Školstvo. 46-48. Jednu je provodila austrougarska vlast. Interesi novog upravljača oživjeli su privrednu aktivnost i doveli do uspostavljanja modernije administracije. a osnovnu školu u Kalinoviku vodio je učitelj Nikola Tepavac. a drugu domaće stanovnišM. u fočanskoj školi radio je još i pomoćni učitelj. Opštine su bile dužne da za njih obezbijede potrebne prostorije. 135 sada ne raspolažemo podacima koliko je djece pohađalo te škole. Izvještaj o upravi BiH 1906. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno po 80-90 polaznika).75% djece. poslovnih ljudi i vojnika.73 Osnovne škole izdržavane su iz sredstava opština i zemaljskog erara. a kamoli žensku djecu u državne škole. koje nemaju vjerska ili nacionalna ograničenja. Međutim. koji su tada nerado slali mušku. Papić. priliva kapitala i doseljavanja relativno velikog broja stranaca – činovnika. 75 Bosnischer Bote.

pa i osnivanje biblioteke. Zemaljska vlada je predložila Zajedničkom ministarstvu finansija da odobri osnivanje društva. ono je osnovano 10 godina ranije. jer vlasti ABH. Prema ovom izvoru. Nadajući se da će im vlasti odobriti osnivanje Sokola. Pejanović navodi da je “Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo ‘Sv. Poslije toga nema vijesti o njegovom djelovanju. 1715/BH. i 5. postojala različita društva.136 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. iz redova srpskog građanstva pokrenuta je akcija za osnivanje “Pobratimstva” . a 1884. Nijedno od ove vrste društava nije postojalo u Bosni i Hercegovini. godine. Vlasti im tada nisu odobrile njegovo osnivanje. Zajedničko ministarstvo dalo je saglasnost za osnivanje društva. Oni su imali pet društava.srpskog antialkoholnog društva i Sokola zajedno. najaktivniji su bili Srbi. fočanski Srbi su. kultura i umjetnost bile jedine oblasti u kojima se mogla prikriveno ispoljiti politička i nacionalna misao. Bošnjaci tri. Njihova očekivanja se nisu ispunila. priređivao je zabavu na Arhanđelov dan. godine formiranjem Odbora za svetosavske zabave. Za razliku od sličnih odbora u nekim drugim gradovima. Za vrijeme austrougarske uprave. uz napomenu da svako proširenje njegove djelatnosti izvan odredbi statuta. ali je kasnije podnesen novi zahtjev i nacrt statuta po uzoru na statut mostarskog Srpskog crkveno-pjevačkog društva “Gusle”. br.. među prvima u zemlji. Uz zahtjev za osnivanje društva traženo je i osnivanje društvene biblioteke. uz uslov da se iz statuta izbaci izraz “Srbin pravoslavne vjere” i zamijeni izrazom “osoba pravoslavne vjere”. S obzirom na to da su prosvjeta. Tomi Kraljačiću. ali su vlasti to odbile i dozvolile nabavku knjiga za pjevanje (pjesmarice. fočanski se nešto duže održao. tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih sredina. Početni oblik društvenog organiziranja Srba u Foči javio se 1882. u Foči su. tako da se spominje i 1883. U tom pogledu. kao i u većini drugih gradova. Za podatak zahvaljujem dr.76 Ubrzo poslije osnivanja pjevačkog društva. 1887. II 1890. u Bosni i Hercegovini su austrougarske vlasti nastojale da ih stave pod strogu kontrolu i da ih integriraju u svoj društveno-politički sistem.. 1890. jer nije postojao razlog da poslije odobrenja statuta čeka čitavu deceniju. Gasangsbucher). Sava’“ osnovano 1900. godine. pa su Srbi iz Foče u tom svom pionirskom radu imali teškoća. ZMF. Nekoliko godina kasnije. 76 . formirali Odbor mladih Srba za osnivanje crkvenog pjevačkog društva. (28. nije dopušteno. nabavili su potrebne gimnastičke sprave. a isto toliko bilo je internacionalnih društava. V 1890).

a naredni pododbor činili su: Vaso Babić. 137 ne samo da nisu dozvolile osnivanje Sokola. treba ukazati da Fočaci nisu odustajali od svoje namjere. str. Nikola Marić. str. Besarović. Ovo društvo je 1912.79 Od posebnog značaja za kulturno-prosvjetni rad srpskog stanovništva u Foči i njenoj okolini bilo je osnivanje pododbora “Prosvjete” 13. koje je 1906. Kalendar Prosvjeta. str. g. u Foči je 1909. Jeftan Ognjenović. jer je prvo sokolsko društvo u zemlji osnovano u Mostaru 1903.80 Osim već spomenutih srpskih društava. Tako je 1893. 77 . Dvije godine poslije tog zahtjeva (1895). zamjenici: Miloš Tomašić i Pero Klarić.77 Ipak. R. I revizor. 227. 1910. Ocijenjeno je da je to nepoželjna politička djelatnost koja ide za tim da što jače apsorbira čitav duhovni život članova društva i da. dok. odvajajući ih od drugih. godine. Kultura. i tek 15 godina kasnije u Foči je bio osnovan srpski soko. Ovo društvo imalo je zadatak da pomaže školovanje đaka i studenata. predsjednik (veterinar). str.družina trezvenih Srba u Foči). 19. imalo 126 članova. II revizor. blagajnik. maja 1904. Nikola Marić. zamjenici: Stanko Poljašević i Jeftan Ognjenović. Đ. Bosnicher Bote. 234. ali je ubrzo razvilo bogatu aktivnost i na drugim područjima. Niko Grujičić. humana i socijalna društva. nego su naredile da se u roku od tri dana unište nabavljene gimnastičke sprave. razvija čistu srpsku kulturu i srpsko nacionalno osjećanje. 241. 620. i za 1912. sačinjavali: Vasilije Kandić.srpsko antialkoholno društvo.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine. 79 R. Milan Simić. Osnivanje sokola odgođeno je za čitavih 10 godina. 583. prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini (“Pobratimstvo” . Za vlasti se pokazala neobičnom ideja da se u okviru crkvenog pjevačkog društva uvodi gimnastika na spravama. godine u Foči osnovano samo “Pobratimstvo” . a njegov predsjednik bio je Nikola Kočović. Pejanović. godine preraslo u “Dobrotvornu zadrugu Srpkinja”. Kultura. 80 Pododbor su 1909. sekretar. godine osnovana “Dobrotvorna zadruga Srpkinja”. Imala su zadatak da pružaju svestranu pomoć srpskoj omladini i sirotinji. odbornici: Vaso Babić. Nikola Kočović. i 1910. Ova društva razvila su se iz “Krajcarskog štedovnog društva pravoslavnih Srpkinja u Sarajevu” osnovanog 1887. 390. u Ministarstvu u Beču je razmatrana molba fočanskog pjevačkog društva kojom su tražili da im se odobri uvođenje gimnastičkih sprava. Poslije ovakve ocjene uslijedilo je odbijanje molbe. Iz Statuta mostarskog društva “Gusle” koji je odobren 1888. Kulturno-prosvetna. dok. Besarović. Todo Tomašević. str. 305. predsjednik. str. 1912. 6.

sveštenici i intelektualci. avgusta. a osnovane su dvije čitaonice. Gajret. aprila 1909. 11209/BH. Tri godine kasnije.. odobrena pravila “Islamske kiraethane” (kiraethana – čitaonica). U jednom dopisu iz Foče. 1912. VI/1913. uglavnom omladinaca. 82 Đ. 390.138 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. hvali se društvo “Ittihadi muslimin” da ima preko 100 članova.82 Đ. ona su predstavljala jedini legalni oblik djelovanja u kojem se budila i razvijala nacionalna svijest i stvaralo raspoloženje za otpor tuđinskoj vlasti. U uslovima kada nije bilo dopušteno političko organiziranje i udruživanje. 1910. 13. godine. godine. Ono je 1912. 1-3. Njihove prostorije bile su zatvorene. 81 . 6565/BH. Njihovi osnivači pokazali su izuzetnu inicijativu i upornost. maja. a predsjednica je bila Jovanka Jeremić. str. Iako su radila kao nepolitička. Kulturno-prosvetna. Takođe se konstatira da ovo društvo priređuje zabave u dobrotvorne svrhe i da širi ideje “Gajreta”. bila su zabranjena za vrijeme iznimnih mjera u maju 1913. str. godine imalo 52 člana. gradilo je svoj društveni i politički ugled kod srpskog stanovništva i postalo njegov reprezentant. a zatim su. osnivanjem “Muslimanske čitaonice i dobrotvornog društva”. februara 1906. br. str. humana i socijalna društva. Ovo udruženje imalo je kulturno-prosvjetne i humane ciljeve. U jesen iste godine obnovila su rad i u otežanim uslovima djelovala do Sarajevskog atentata 1914. godine. Pejanović. humana i socijalna društva. objavljenom u “Gajretu” 1913. Zajedničko ministarstvo finansija br. prije svega trgovci. s obzirom na ograničenja i smetnje koje im je činila austrougarska vlast. Prvo je. koje je radilo do 1910.. 17. Upravo u radu tih društava srpsko građanstvo. br. Pejanović. Hafiz Abdulah Bušatlić osnovao čitaonicu “Ittihadi Muslimin”. Šefki-beg Avdagić osnovao je “Udruženje islamske mladeži ‘Sabur’“. godine.. Kulturno-prosvetna. 6381/BH 1909. kao i u cijeloj zemlji. sva su imala prvorazredan politički značaj. 88. Organizirani društveni život Bošnjaka u Foči za vrijeme austro-ugarske vladavine otpočeo je 7. Osnivač društva u Foči bila je Ana Hadži-Vuković. 1910. 29. prestali su da rade Muslimanska čitaonica i dobrotvorno društvo. Arhiv Bosne i Hercegovine. godine. Poslije toga. godine. 1910. godine. a arhiva zaplijenjena. pa se ubrzo očekuje osnivanje njegovog pododbora. 82. 14. str. Bosnischer Bote. Fočanska srpska društva.81 Do Prvog svjetskog rata u Foči je postojalo pet srpskih društava koja su spadala među najaktivnija u zemlji.

a brojni oficiri imali su u okviru garnizona svoju kasinu. godine opština ima 942 kuće. str. Kulturno-prosvetna. godine. u izgradnju terenske i artiljerijske kasarne. Ona je 1879. doseljeni činovnici i poslovni ljudi. pod malo neobičnim nazivom “Flottenverein” (Društvo za pomaganje ratne mornarice). osnovana 1904. uglavnom. U izgradnju svih civilnih objekata u gradu od 1878. godine. Ovaj oblik društvenog života najbolje je odgovarao njihovim navikama i načinu života. u kojoj se odvijao sav njihov društveni život. a poslije je osnovano i “Ratno dobrotvorno društvo”. 88. vojne bolnice. Najveća sredstva ulagana su u izgradnju i adaptaciju vojnih objekata. u čitaonicama koje su se bavile opismenjavanjem i praćenjem štampe. do 1896. administrativne i druge zgrade). a materijalna sredstva osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. godine. uglavnom. nego i proširenja gradske opštine. adaptaciju postojećih kasarni i muslimanskog groblja utrošeno je 282. . Ideje za osnivanje čitaonica davali su školovani ljudi. te prikupljanjem pomoći u humanitarne svrhe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.83 *** Foča za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela značajniji urbani razvoj ukoliko ne računamo izgradnju vojnih objekata. od kojih je 825 nastanjenih i 117 nenastanjenih (poslovne. Povećanje broja kuća nije samo rezultat građevinske aktivnosti. kasnije i hodže. godine do Prvog svjetskog rata utrošeno je znatno manje.230 kruna. humana i socijalna društva. U njoj su se okupljali. Sljedeće društvo osnovano je 1913. uglavnom. Prvo takvo društvo u Foči bila je “Građanska čitaonica”. osnivali doseljenici i činili većinu njegovog članstva. Pejanović. Od 1878-1905. godine iz sredstava opštine utrošeno je na razne građevine svega 44. godine imala 594 kuće sa 727 stanova. a 1910. U Foči su postojala i tri društva koja su. 139 Kulturno-prosvjetna i humanitarna aktivnost Bošnjaka u Foči odvijala se.068 kruna i to: 83 Vidi: Đ. Samo od 1885.

str. vojna uprava 4. i 1910. str. mjestu.5 litara u sekundi i rezervoarom obima 28 metara.910 kruna.200 kruna i državna uprava 6. str.204 kruna. i 1904. Radovi su počeli 1888. godine.800 kruna. propusne snage od 6 litara u sekundi i dužine cijevne mreže od 2. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 184-185. 124.530 m.85 U toku 1906. peći za sušenje šljiva i svinjski salaš Kuće u najam. Bericht 1914-1916. od kojih je opština platila 6. od čega je opština platila 31. regulacija grada.889 kruna 2. 20-21.200 kruna Objekti za sušenje kože. godine nalazila na 48. i nastavljeni su 1889.000 kruna84 760 kruna Od ukupno 96 organiziranih opština u zemlji. vojna uprava 17.. Od privrednih objekata u Foči najznačajnije je bilo podizanje magacina za duhan. a rekonstrukcija i dogradnja vršene su 1906. godine. godine.106 kruna 19. godine vršena je rekonstrukcija starog vodovoda od Kajnak-vrela. magaze itd Vodovod i bunari Kanalizacija Mostovi Ceste. godine investirano 57.100 kruna. Do 1905.000 kruna 2. 564-565. str. u izgradnju i rekonstrukciju gradskog vodovoda investirano je 101. Izgrađeno je 9 česama. trgovi 4. od čega je opština uložila 78.100 kruna i državna uprava 6. Građevinski troškovi iznosili su 44. jedan sabirni rezervoar zapremine 3. godine. i 1913.206 kruna 7. str. 87 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Na izgradnju škole Na izgradnju klaonica 4. Tada je uloženo 17. U ove radove gradska opština uložila je 29.87 Od okupacije do Prvog svjetskog rata.304 krune. ozidana tri vrela i instalirano 6 kućnih vodovoda. Dalja ulaganja na produženje vodovoda izvršena su 1913. Za razvoj Foče kao urbane sredine posebno je bila značajna izgradnja gradskog vodovoda. u koji je 1893. 84 85 .926 kruna. godine Foča je na izgradnju vodovoda i bunara utrošila 9.072 krune.646 kruna 1.304 krune.799 kruna. po uloženim sredstvima u različite gradnje Foča se 1905. propusne moći 4.86 U toku 1910.4 m3.140 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 86 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. vodovodne Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906.976 m. Tada je u gradu bilo 10 česama i 6 hidranata za gašenje požara. 8 vatrogasnih hidranata. godine izgrađena je vodovodna mreža u dužini od 3. Do 1912. a vojna uprava 13.826 kruna..647 kruna. 64-65.576 kruna. 1910.

a 1905. godine). Prvi je bio vlasništvo Gersl Samuela. To su bile reprezentativne zgrade kakve su podizane i u drugim našim mjestima toga doba. a takođe i sreski veterinar (1898. godine Bernard Pollaschek. što predstavlja značajan napredak u razvoju higijenskozdravstvene kulture gradskog stanovništva. čiji je vlasnik bio Josef Gerstl. takođe. 141 instalacije uvedene su u 40 privatnih kuća. U normalnim uslovima imala je 6 kreveta. a u nuždi je mogla primiti 11 bolesnika. godine Nikola Knez i Anton Balek 1913.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Mada su uoči rata postojali planovi da se izgradi električna centrala. Osim toga. godine apotekar je bio Andreas Botić. u Foči je postojala i apoteka (1898. u njoj se nalazio Muzej. Foču je za vrijeme austrougarske vladavine osvjetljavalo 85 petrolejskih U toj zgradi je 1942. imala moderan hotel sa 24 sobe. Foča je imala opštinsku bolnicu smještenu u iznajmljenoj kući. U njoj je radio sreski ljekar (1898. Zgrada je adaptirana i sve do 1992.* Ranije su postojala dva hotela koje su držali stranci i to “Kronprinz Rudolf ” i “Russ”. 1905. počela je izgradnja zgrade sreskog suda i gruntovnice. dok je boravio u Foči. a drugi Russ Jakoba. godine Julius Fehter). a grad je bio snabdjeven dovoljnim brojem česmi. U toku 1906. zgrade sreskog ureda. godine bilo sjedište Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske. godine Tomoviez Eudoxius). * . a 1908. Foča je.

svjetiljki. Na putu Foča-Kalinovik turistima su preporučivani kula Čengića i stjenoviti grob sv. udaljena od željeznice i bez industrije. koja je ležala na glavnom drumu za Sarajevo. ona nije mogla ostvariti spektakularniji razvoj kao neki gradovi koji su postali industrijski i saobraćajni centri. godine bilježila napredak u privrednom i kulturnom životu. do 1918. a isto tako i u razvijanju novih društvenih odnosa. Godine 1906. Odvojena od susjednih zemalja. izgrađena je nova cesta prema Gacku i željezni most na Drini koji je vodio u dolinu Sutjeske i do najisturenije žandarmerijske postaje Suha (32 km). Dobri putevi povezivali su Foču i s Kalinovikom (18 km) i Ustipračom (12 km). Sav razvoj tekao je u specifičnim uslovima koji su izvirali iz vojnostrateškog značaja ovog kraja i za čitavu Monarhiju.. ali se ne može osporiti da su u ovaj kraj počele prodirati moderne privredne i komercijalne ideje. . a u Ustikolini najstarija džamija u zemlji i Čengića odžak u dolini rječice Koline. kao i nova kulturno-nacionalna shvatanja. U tom periodu. Vasilija. preko Drine su izgrađena dva željezna mosta. Foča je za vrijeme austrougarske vladavine od 1878.142 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..

Milodraž. Busovača (trgovište). Busovača (vanjski džemat). Ostružnica. Šćitovo. godine. Orahovo. Prokos. Tetima. Gvožđani. Milodraž. Prokos. godine. Podstinje. . Fojnica (gradska opština).FOJNICA 1878-1918. a politička ispostava Kreševo sastojala se od opština Bukovica. Ostružnica. Dusina. Uži srez i političke ispostave bili su izdijeljeni u gradske i seoske opštine. Palež. Homolj. Orahovo. Prije drugog popisa stanovništva (1885. Politička ispostava Busovača obuhvatala je opštine Bakovići. stoljeća. Lugovi. spadale su sljedeće opštine: Brestovsko. Na taj način je kotarska ispostava u Kreševu imala sedam opština. Lugovi. Podstinje. To znači da je fojnički srez na početku austrougarske okupacije imao 2 gradske i 22 seoske opštine. Fojnica je bila sjedište sreza i u početku je imala dvije političke ispostave – u Kreševu i Busovači. Palež. U političkoj ispostavi Kreševo zadržane su sve ranije seoske opštine. a Tetima i Tješilo stekle su taj status tek prije posljednjeg austrougarskog popisa. ali je definitivno uređenje fojničkog sreza završeno tek organizacijom seoskih opština koncem 19. Bakovići su samo u prvom popisu 1879. Tada je uži fojnički srez imao jednu gradsku i 17 seoskih opština: Brestovsko. Kreševo (grad). Pridola. godine imali status opštine. Pridola i Rostovo. Martinići i Muslimin (trgovište). Šćitovo i Višnjica. Time je definitivno bila dovršena administrativna i politička podjela fojničkog sreza. Bukovica. koji je imao dvije gradske i 24 seoske opštine. a samo je formirana jedna nova i to odvajanjem seoskog područja od kreševske gradske opštine. Crniči. To stanje izraženo je u posljednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. 1879. Rostovo. U sastav užeg područja sreza. godine) ukinuta je politička ispostava u Busovači. Tješilo i Višnjica. Gvožđani. Busovača. Z a vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu.

kada je Tješilo izdvojeno u posebnu seosku opštinu. Na osnovu naredbe od 7. referent za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. Hrastina. jula iste godine odvojena je sudska od političke vlasti. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. 1 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. a kasnije jednu sresku ispostavu (ekspozituru). a grad Fojnica spadao je u mali broj gradova koji su poslije 1878. 1. a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. Gaja. osim gradskog područja i sljedeća sela: Banja. Fojnički srez imao je u početku dvije. str. 24-25. Pazarnice i Stoca. 464. kao i u svim ostalim srezovima. *** Demografska kretanja u fojničkom srezu za vrijeme austrougarske vladavine bila su veoma nepovoljna u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. godine bilježili demografsko nazadovanje. a uz njega su bili namješteni politički činovnik. Šavnik i Tješilo.1 Na čelu sreske vlasti nalazio se sreski načelnik (kotarski predstojnik). koji obavlja vojne poslove. Isti obim fojničke gradske opštine ostao je sve do kraja 19. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. pa su sreski sudovi izdvojeni iz kotarskih ureda i organizirani u samostalne institucije.144 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. godine. U fojničkom. Lučice. kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo. godine. sreski ljekar i vojni pomoćnik (obično podoficir). Gradska opština Fojnica obuhvatala je. 1879.. postojao je sreski medžlis ili vijeće. Mahmutove česme. Od 1882. stoljeća. čiji je zadatak bio da rastereti sreski ured u Fojnici i olakša kontakte stanovništva s administracijom. Luka. . Uže gradsko područje Fojnice sastojalo se od Fojnice (varoš).. II 1906. Dvije godine kasnije. Gradina. Selaković. Pavlovca. Administrativno i političko uređenje fojničkog sreza nije ni u čemu odudaralo od osnovnih principa administracije i politike koji su vrijedili za cijelu Bosnu i Hercegovinu. a sazivana su prema potrebi. godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti.

839 644 25 22 1910. . Takođe je razvoj željezničkog saobraćaja zaobišao Fojnicu i ostavio je udaljenu 33 km od najbliže željezničke stanice u Visokom. a grad Fojnica je.562 1895. a posebno u gradu Fojnici mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama. 1.94%) 3 (150%) 1885-1910.8%) Fojnički srez imao je manji priraštaj za oko 40% u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine. 1.58%) Priraštaj stanovništva u gradu Fojnici 1879-1910. a 1910. Od 50 gradskih naselja.94%) (8. 1.) 5. 2 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih popisa stanovništva. 0. godine bila 33. usljed opadanja stanovništva.530 1910. a prirodni uslovi i nedostaci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentira na novu privrednu aktivnost. 1. godine 46-ti. godine: Godina Broj stanovnika 1879. 13.544 1885.065 1895.392 Priraštaj (1879 -1910. 799 745 1885. 145 Priraštaj stanovništva u fojničkom srezu 1879-1910. Vjerska struktura stanovništva u Fojnici:2 Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 1879. odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja usljed konkurencije moderne proizvodnje željeza.33%) 9 (52.FOJNICA 1878-1918. 1.52%) 51 (7. spadala među najmanje gradove. Ovim ekonomskim razlozima treba dodati i nizak prirodni priraštaj stanovništva i migracije u druge krajeve.789 (24. 719 642 12 17 2 +126 (17.550 Priraštaj (1879-1910. Fojnica je 1879.481 1910. Godina Broj stanovnika 1879. 845 693 11 8 5 1895. grad po broju stanovnika.) 152 (9.761 1885. Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu. 7.

godine i u njoj nikad nisu činili značajniji procent stanovništva.32 1885. Iako je katoličko stanovništvo stalno opadalo. Maternji jezik doseljenika u fojničkom srezu 1910.43 1895.14 1910. što ukupno iznosi 424. godine. ono je u Fojnici kao i u srezu imalo apsolutnu većinu.63 1. godine.71 0.22 0..51 0. Pripadnici drugih konfesija i nacija počeli su se naseljavati u Fojnici poslije 1879. iz 1895.90 1. 18 iz ugarske polovice Monarhije i 6 iz drugih država. U narednom popisu. što ukupno iznosi 71 doseljenik. pokazivalo tendenciju opadanja. U narednom periodu njihov broj se znatno povećao. u procentima (%): Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 57.13 0. 54. godine Maternji jezik Srpskohrvatski-hrvatskosrpski Njemački Češki Austrija 74 40 33 9 3 9 Ugarska 133 15 1 Zemaljska pripadnost Druge države 11 1 Svega 218 55 33 10 76 22 4 Slovenački Poljski Italijanski Mađarski Slovački Arnautski Ukupno 13 1 76 5 93 5 1 168 163 424 .86 1.36 0..75 48.65 46. godine zabilježeno 168 doseljenika iz austrijske. 163 iz ugarske polovice Carstva i 93 iz drugih država.10 44.84 42. u fojničkom srezu bilo je zabilježeno 195 doseljenika iz Austro-Ugarske i 4 iz drugih država. 54. takođe. Prema popisu stanovništva 1885.146 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bilo ih je 47 iz austrijske.25 1879. pa je 1910. 51. dok je muslimansko činilo između 43 i 48 procenata ukupnog stanovništva grada i.

19 29.82% 19. privredno aktivnog stanovništva činili pomoćni radnici.11 1. nadničari i sluge.17% njenog odraslog.41 Zdravstveno osoblje Age i begovi Kmetovi Slobodni seljaci Posjednici kuća i rentijeri Pom.00% Ostali muškarci stariji od 16 godina Žene i djeca Od ukupno 1.82% 0.562 stanovnika Fojnice u pojedinim socijalnim kategorijama upisano je 486 lica ili 31.17% 0. a manji broj je bio smješten u Fojnici. trgovci i obrtnici 307 486 38 1.829 409 60 Tvorničari. 93 su bila iz Italije.278 6.06% 0.96% 63. Za socijalnu strukturu fojničkog stanovništva karakteristično je da su 63. što nije bio slučaj ni u jednom sreskom mjestu u Bo- .11% gradskog stanovništva.65% 7. 147 Izvan granica Bosne i Hercegovine bilo je ukupno 424 lica.70% 1.41% 3.04 0.FOJNICA 1878-1918.97 6. Od ukupnog broja stranaca.01 40. Kreševu i Busovači i obavljao poslove u administraciji.73 100. vojsci i drugim intelektualnim zanimanjima. nadničari i sluge Ukupno upisanih u zanimanju 38 2.67 0. radnici.23 0.00 100. Prvi službeni podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Fojnici dati su u popisu stanovništva iz 1885.478 1.64 0.729 20.165 171 13. Srbije i Turske. muškog. od kojih je 218 bilo sa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog područja (današnja Hrvatska i Vojvodina). godine i ona je tada izgledala ovako: Grad Fojnica 10 18 8 4 2 2 Fojnički srez 14 64 25 1 7 Socijalna kategorija Učitelji Činovnici (državni 8 opš. Najveći broj stranaca bio je vezan za šumsko-režijsko poslovanje u Busovači i eksploataciju šuma.038 97 1. 2) Sveštenici Broj Procenat 2.41% - Broj Procenat 0.

Ovaj proces u Fojnici. a 22 (22. pomoćni radnici. od ukupno 47. a 1910. preko 30% fojničkog stanovništva živjelo je od agrarne privrede. godine 31.22%) katolici. a 1910.50%. Koncentracija zemljoposjednika u gradu do 1910. Nju su sačinjavali: slobodni seljaci 27.. Od ukupno 6.59% stanovništva u srezu. kmetovi 61. učitelji i sveštenici). . čije posjede obrađuju drugi. u Fojnici je živjelo 26. bio je praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva. dok u sloju zemljoposjednika bez kmetova. Bliža okolina grada koja je spadala u fojničku opštinu imala je.148 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. i 1910. na katolike je otpadalo 26. godine u nju naseli ili unutra formira znatan broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. U fojničkom srezu dominantne su bile socijalne kategorije slobodnih seljaka. Očigledno je da ni Fojnicu nije mimoišla pojava da se između 1895. kmetova. sni i Hercegovini. Godine 1895. nadničari i sluge 51. kao i drugdje. godine 16. U svim njegovim kategorijama upisano je samo 50 lica ili 10. pomoćnih radnika. Prema navedenim podacima. 77 su bili muslimani. Slijedeća najbrojnija socijalna grupacija bili su vlasnici trgovačkih i zanatlijskih radnji i drugi preduzetnici. trgovci i obrtnici 2. Za razliku od mnogih naših gradova. a na muslimane 21..29%. To je bio tradicionalni građanski sloj.17%. nosilac gradske privrede. koji su činili jednu petinu upisanih u zanimanju. Od ukupno 99 takvih vlasnika. Karakteristično je da nakon okupacije u socijalni sloj zemljoposjednika s kmetovima u fojničkom srezu ulaze katoličke porodice. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo stanovništvo koje je živjelo od agrara. godine činili 7. godine nastala je useljavanjem i kupovinom kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane pojedinih građanskih porodica. Tu su dominirali kmetovi i bezemljaši koji su radili u najamnom odnosu. tvorničari. a ostatak od drugih zanimanja. nadničara i slugu. nepovoljnu socijalnu strukturu. u Fojnici se povećao udio agrarnog stanovništva.19% gradskog stanovništva.37%. Još tanji sloj obezbjeđivao je egzistenciju u tzv. takođe. Oni su 1895.165 upisanih u zanimanjima na ove socijalne slojeve otpadalo je 90. u Fojnici je agrarno stanovništvo bilo malobrojno. Prema naredna dva popisa stanovništva. intelektualnim zanimanjima (činovnici.76% svih zemljoposjednika u srezu. Njih je bilo svega 30 ili 6.

77%) (100. i 1910.88%) (16. Nekada čuveni centar proizvodnje i obrade željeza našao se poslije austrougarske okupacije izložen konkurenciji jeftinije industrijske robe. domać.530 46 182 228 36 144 180 1 13 10 9 13 22 440 952 1. Stari željezni majdani i brojne kovačnice. sigurno je da su njegovu osnovu činili zanatlije i trgovci kao nosioci gradske privrede i najamni radnici.00%) Iako u popisima iz 1895. Domaćina Čl.58%) (31. a posebno nakon puštanja u pogon prve visoke peći u vareškoj željezari 1891. 149 Struktura agrarnog stanovništva u Fojnici 1895. koje su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnom dijelu fojni- . domać. Svega 19 91 110 55 188 243 70 116 186 539 991 1.00%) (12. *** Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nisu doživjele privredni prosperitet kao oni gradovi koje su zahvatile industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti.61%) (68.39%) (100. i 1910.72%) (1. domać.392 1910.15%) (35.FOJNICA 1878-1918. Svega Domaćina Čl.23%) (64. godine. (7.37%) (12. Socijala -kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo svega 1895.19%) (15. domać. Svega Domaćina Čl.93%) (0. godine nema podataka o onom dijelu fojničkog stanovništva koje je svoju egzistenciju osiguravalo izvan agrarnog sektora. Svega Domaćina Čl.

Otuda su. .07%) bilo produktivnih lica. u iskorištavanju šuma i ruda.60% Livade Pašnjaci 33 192 46 Svega Na 1 km2 obradivog zemljišta dolazilo je 807 stanovnika. Od ukupne površine sreza. fojničko stanovništvo nije uspijevalo da se brže uključi u moderni privredni razvoj. dok je na šume otpadalo 606 km2 ili 75. Od ukupno 3.66%). fojničko stanovništvo moralo je potražiti izvore prihoda u onim privrednim granama koje bi se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog kraja. nestali su preko noći.09% i na neproduktivno zemljište 9 km2 ili 1.150 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.3 Obradive površine u fojničkom srezu 1895. Na jednog poljoprivrednog stanovnika u srezu otpadalo je 7. str. Udaljeno od glavnih privrednih i saobraćajnih tokova. godine. 282. godine površinu od 807 km2 sa 26.83%). Suočeno sa stalnim nedostatkom kapitala. dok je samo 14. za čitav period do 1918.96% 2.. 34.26%). na poljoprivredno zemljište otpadalo je 192 km2 ili 23.988 dunuma. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. 282.79%.34% : 11. u fojničkom kraju bili karakteristični sitni poduhvati. Fojnički srez imao je 1895. To znači da u fojničkom srezu kmetstvo nije imalo karakterističan 3 4 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. čkog stanovništva. tako da je 1895. mjestu (od 49 srezova) po površini obradive zemlje na jednog poljoprivrednog stanovnika.. a još svega 145 (4.25% 17.448 poljoprivrednih domaćinstava u kmetskom odnosu nalazilo se 802 (23. Manji procent obradivih površina u Bosni i Hercegovini imao je samo kladanjski srez (15. Gustina naseljenosti bila je manja od prosjeka sarajevskog okruga i Bosne i Hercegovine. prije svega.00% 23.57 stanovnika na jedan kilometar kvadratni. godine (u km2)4 Njive Vrtovi 108 5 56. 34.11% osiguravalo egzistenciju u drugim privrednim granama (u BiH je odnos 88.20%) bilo je samo dijelom u kmetskom odnosu. godine fojnički srez bio na 40.12% ukupne površine fojničkog sreza.89% ukupnog stanovništva.19% 100. od kojih je 146 (18. str. Tada je agrarno stanovništvo u srezu činilo 85.

godine bilo 419 domaćinstava ili 12. 9. 20. 3. 5. 17. 8. jer je tri četvrtine poljoprivrednih domaćinstava slobodno raspolagalo zemljom ili je spadalo u kategoriju bezemljaša. 11. 16. godine: 1. S obzirom na to da je pod uticajem prodora robnonovčanih odnosa slobodni seljački posjed postao predmet trgovine i špekulacija. 15. kojih je 1895. Privredna grupa Šumarstvo Ribarstvo Rudarstvo Poljoprivreda. 10.147 26 42 150 5 2 38 2 Uzgredno 89 67 10 12 41 2 7 Industrija kamena i zemlje Obrada metala Rasvjeta Proizvodnja strojeva. 13. mjestu po broju bezemljaša). 7. oruđa i instrumenata Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna proizvodnja Drvna industrija i rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj 114 142 53 85 128 245 117 11 54 29 99 1 26 51 33 149 22 39 17 66 39 66 31 19 11 - Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Slobodna zvanja . 151 odnos. Struktura stanovništva fojničkog sreza prema glavnom i uzgrednom zanimanju 1910. 21. godine. 14. vrtlarstvo Glavno 7. u ovom srezu se stvorio relativno brojan sloj seoskih proletera. Više uvida u privrednu aktivnost stanovništva fojničkog sreza nudi popis iz 1910.FOJNICA 1878-1918. 6.10% ukupnog poljoprivrednog stanovništva (od 49 srezova u BiH fojnički srez je bio na 12. 2. živinarstvo. 19. 4. 12. 18.

poljoprivreda.948 2.379) čine 15. Pomjeranje stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane u ovom srezu.84%.08% zaposlenih.757 4. Oni su izdržavali 15.533 1.717 14.42%.152 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.509 32. godine (u metričkim centama):5 Vrsta žitarica Kukuruz Ječam Zob Raž Pšenica Proso Ukupno Krompir Mahunarke Crna šljiva Sijeno I 1882-86 11.390 13. U fojničkom srezu.116 16.644 3. godine privređivalo je 8.880 + 4.350 II 1887-91 18.. od 1895. S obzirom na to da je fojnički srez imao malo obradive zemlje.639 I .615 10.147 lica ili 83.760 7. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 7. koji s 12.516 osoba ili 36.263 7.778 3.668 55.921 + 5.116 + 3.972 1.III + 7.238 2.094 5. 26.81% ukupnog stanovništva.084 70.614 73. dok su takva pomjeranja u Bosni i Hercegovini u istom periodu iznosila svega 0.653 2.163 + 38.459 + + 11.294 5 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.312 13.08% ukupnog stanovništva u srezu.938 51. šumarstvo.784 20. njegovo stanovništvo moralo je tražiti izvore prihoda izvan poljoprivrede.723 3.344 8.955 41.358 1.215 + 32.655 izdržavanih lica čine 84. do 1910. U uzgrednim zanimanjima prednjače drvna industrija.254 13.390 4..05% zaposlenih. To znači da gotovo svaki deseti zaposleni stanovnik ovog sreza nije mogao izdržavati svoju porodicu od glavnog zanimanja.051 816 Vrtno bilje i povrće 1. str.92% stanovništva.737 + + 1. godine. trgovina i najamni rad. iznosilo je 1. Prosječna godišnja proizvodnja žitarica u fojničkom srezu od 1882. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.090 21.034 lica ili 63.447 9. 290-334.16% ukupnog stanovništva.251 + 10.174 III 1892-96. do 1896. koji s izdržavanim licima (2.92% zaposlenih. 1910. . obrada metala. Raznim uzgrednim ili dopunskim zanimanjima bavilo se 771 lice ili 9.659 289 + 14.369 ili 16.224 12.258 1.

magarci.FOJNICA 1878-1918. To znači da je na jednog stanovnika u srezu 1885. Pri tome je racionalnija obrada imala značajnu ulogu.888 828 .451 8. mjestu u Bosni i Hercegovini po proizvodnji krompira.05% a proizvodnja navedenih žitarica za 78. primjena đubrenja zemlje. prije svega.065 1. 1895.645 976 1895.295 15. Tada se računalo da je za prehranu 1 stanovnika potrebno prosječno 18 kg žita mjesečno ili 216 kg godišnje.133 3. dok je to kasnije mogao.433 16. Uz obradu zemlje. 2.305 2. 291 3.409 11. 2.258 mc. mule Goveda i bivoli Ovce Koze Svinje Košnice pčela 1879.974 35. a prije svega. U istom razdoblju stanovništvo je poraslo za 7.215 342 . pa zemlja dobija veliku vrijednost. Znatno povećanje poljoprivredne proizvodnje karakteristično je za cijelu Bosnu i Hercegovinu i to se pripisuje. a u trećem je zabilježen porast na 73. 2. Za ovaj srez postaje karakteristično da se veliki broj ljudi javlja sa zahtjevima da krčenjem opštinskih i državnih površina prošire imetak i na njemu osiguraju egzistenciju svojim porodicama. primjeni agrotehničkih novina u poljoprivredi. jer nisu znatnije povećane obradive površine. Gajenje voća i povrća u ovom srezu takođe je stalno raslo i predstavljalo je veoma značajan dio poljoprivrednih prihoda.873 1. silom prilika.852 10. stočarstvo je davalo najveće prihode stanovnicima fojničkog sreza.681 20. okrenule poljoprivredi.459 mc više.569 21. a deset godina kasnije 3.724 19.43 mc.67%. kao i sijanje onih kultura koje daju najbolje prinose. pa prema tome fojnički srez u prvoj deceniji nakon okupacije nije mogao svojom proizvodnjom žita podmiriti potrebe stanovništva. napuštanje tropoljnog sistema i uvođenje plodoreda. Broj stoke u fojničkom srezu 1879.752 1895-1910. Upravo tada se u fojničkom srezu jako proširilo gajenje krompira. 153 Prosječna godišnja proizvodnja navedenih žitarica u prvom petogodištu iznosila je 41.410 1910.717 mc ili za 32. pa je proizvodnja za desetak godina bila povećana za oko četiri puta. Potkraj 19.05 mc žita.088 1. i 1910. godine Vrsta stoke Konji. U fojničkom srezu djelovali su i drugi faktori.523 26. godine dolazilo 2. Nakon propadanja proizvodnje i prerade željeza mnoge porodice su se. stoljeća fojnički srez je bio na 14.

12-13.154 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.785 ili za 358. pa se broj vlasnika stoke na 1. 96 526 365 535 210 55 1910. Od 1895. tako da ni fojnički srez nije bio nikakav izuzetak. stoljeća cijene mesa u Monarhiji su stalno rasle. U zvaničnim izvještajima smanjenje broja stoke nije uzimano kao nazadovanje stočarstva.. godine. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini zabilježeno je opadanje broja stoke. 89 382 620 633 167 1. S obzirom na to da prvi popis stoke ne odražava pravo stanje.50 vlasnika stoke. godine broj vlasnika stoke u fojničkom srezu povećao se s 3. do 1910. u prvoj deceniji 20. godine na 1. Ergebnisse 1910. 1896. a izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine udvostručio se od 1907. Od 1895. U fojničkom srezu je 1895. do 1910. Usljed carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije. U fojničkom srezu tada je uvedena rasa pincgaumeltalskog govečeta.60) i Bosnu i Hercegovinu (150..154 38 200 23 129 Poljoprivreda je igrala značajnu ulogu u privrednom životu gradskog stanovništva Fojnice. njegovo poređenje sa kasnijim popisima ne pruža realnu sliku o razvoju stočarstva u cijeloj zemlji. pa ni u fojničkom srezu. Broj stoke i peradi u Fojnici 1895. što je bilo iznad prosjeka za sarajevski okrug (133. str.96). 40-41.427 na 3.000 stanovnika dolazilo 159. i 1910. do 1910.72. str. s obzirom na to da su se u zemlji širile bolje i kvalitetnije stočne pasmine. mule i magarci Goveda Koze Ovce Svinje Kokoši Guske Patke Pure Košnica pčela 1895. Sarajevo. bez obzira na to što ni jedna trećina nije iz nje crpila Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895 (Rezultati popisa marve u Bosni i Heregovini od godine 1895).000 stanovnika pomjerio na 160. 6 . godine:6 Vrsta stoke i peradi Konji.

Kasnije se prešlo na šire organiziranje poljoprivrednika. godine. Za unapređenje pasmina konja i goveda u Fojnici je sagrađena štala za pastuhe i bikove koji su nabavljani iz drugih zemalja Monarhije. U isto vrijeme. koja je konstituirana 18. od kojih su svega 17 bile pletene. Njen osnovni zadatak bio je da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju racionalnijom obradom zemlje primjenom agrotehničkih novina (uvođenje plodoreda. godine.FOJNICA 1878-1918.)7 Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. povrća i krmnog bilja. pa i onima koji su živjeli od zanimanja izvan agrara. 92-93. godine 252. Zabilježeno je da je ova radionica. Počela je da radi 1910. 7 . Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. koja je imala 2. itd. podjelom boljih vrsta sjemena. uvođenjem novih kultura voća.225 ha površine sa rasadnikom od 3. što znači da je preko polovine fojničkih porodica odatle dopunjavalo svoje prihode. koje su sve više potiskivale stare pletene košnice (fojnički pčelari imali su 1910. godine dovele su do propadanja tradicionalne zanatske proizvodnje koja se nije mogla prilagoditi savremenim tehničko-teIzvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. te poboljšanjem domaćih pasmina konja. str. voća. godine. Škola je radila samo do 1906.911 članova. vrtnog bilja. 155 osnovne prihode za izdržavanje. str. koji je za to imao dobre prirodne uslove. U Fojnici je osnovana i radionica za izradu modernih košnica za pčele koja je stajala pod nadzorom Centralnog pčelarskog društva za Bosnu i Hercegovinu i uživala povlastice pri nabavci drveta iz državnih šuma. pčelarstvom se bavilo 12-14 ljudi u gradu. goveda i svinja. godine 129 košnica pčela. godine osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga. koji su plaćali članarinu u visini 2% od iznosa desetine. U Fojnici je osnovana erarna voćarska škola. novembra 1909. 1910. 105. U gradu je 1895.). gvozdenog pluga.500 m2. đubrenja. godine s 3. Imala je zadatak da unaprijedi gajenje i iskorištavanje voća u ovom kraju. prodavala 650 modernih košnica. Obrada zemlje na periferiji grada i gajenje povrća. 76. a 1910. Mjere koje su za unapređenje poljoprivrede provodile austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno su zahvatile i fojnički srez. godine stoku i perad držalo 208 domaćinstava. pa je 1909. stoke i peradi u gradu davali su značajan dopunski prihod većini građana Fojnice.

156 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. godine:8 1) U samoj Fojnici: “Majdan na Pazarnici” . 1980.pola Hadži Saliha Halve iz Sarajeva. gotovo preko noći. u čijim okvirima je Fojnica i njena okolina imala značajnog udjela. Te promjene naročito su pogađale srednjobosanske proizvođače željeza i kovače.u Zimijama.Ahmeda Salihagića. “Zaradijin majdan” . godine bila su širom otvorena vrata industrijskoj robi iz Monarhije. 130-140.. “Majdan u Zimijama” . hnološkim zahtjevima i zakonima liberalnog kapitalizma. a druga polovica Marka Kuliera i Muharema Barculije. godine. Bez kapitala za modernizaciju i proširenje proizvodnje. “Majdan na Bježanijima” . Sve je to djelovalo da su. političkim i drugim motivima koji su vodili zatvaranju granica prema balkanskim zemljama. Zenica. nestajali željezni majdani u srednjoj Bosni. 22-23. str. 8 . a pola Hasana Travljanina i Saliha Hrvića. a posebno prema Srbiji i Crnoj Gori. Luka Đaković. 1969. Tuzla.Muhamedage Salihagića. kojim su ukinute njihove dotadašnje privilegije. “Majdan u Ostružnici” . bosanski proizvođači željeza suočili su se s carinskim barijerama. Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini.pola Joze Zaradije i Fehima Čohadžića. Ulaskom Bosne i Hercegovine u zajedničko austro-ugarsko carinsko područje 1879.Mujage Salihagića i Ibrahima Numanagića. Željezni majdani u Fojnici i okolini 1878. 2) Na rijeci Fojnici ispod sastava potoka Dragače i Gvožđanke: “Majdan Hadžije Ibrahima Rezakovića”. Te teškoće još je zaoštrio Rudarski zakon iz 1881. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. “Majdan pod Crkovištem” . . a tradicionalna domaća proizvodnja i trgovina uvučeni u neravnopravnu konkurentsku borbu. koji su još za vrijeme osmanske vladavine doživljavali opadanje proizvodnje i socijalno raslojavanje.Huseina Čengića iz Sarajeva. str. gdje su imale svoje tradicionalno tržište. Vidi: Vinko Mikolji.

Do kraja 80-ih godina 19.Omera Musića. godine.Ibrahima Bećiragića. Vignjevi su najviše zauzeti izradom klinaca za nove željezni- .Ante Tješića u Sutješćini pod Bakovićima. 5 aktivnih duhaonica.Mahmutbega Buljine. 3) Na Zahorskom potoku: “Majdan Joze Zaradije i Ibrahima Ormana”. U vrijeme okupacije 1878.Osmana Huseinbašića i Derviša Salihagića. Posljednja.FOJNICA 1878-1918. “Majdan na Poroj potoku” . 157 “Majdan pod Pločarima” . 1882. O tome Vinko Mikolji piše slijedeće: “Duhaonice u Busovači prve propadoše.pola Marzina Bošnjaka. “Jasinbegov Majdan” pod Prokosom – Osmana i Hamida Šumeža. U to doba. “Majdan u Gvožđanima” .pola Tekije na Oglavku Nakšibendijskog derviškog reda. “Majdan pod Ragalama” . ostale na Ivanovici. stoljeća većina ih je prestala raditi. postoji oko Fojnice i Kreševa još 6 željeznih rudnika. 4) Uz rijeku Gvožđanku: “Majdan na Urlenikama” . i to donja duhaonica u Kozici pretvorena je god. 8 samokova i oko 100 vignjeva. “Majdan pod Bistricom” . 5) Na Kozici pod Štit-planinom: “Majdan Bećirbega Buljine” u selu Kozici. već god. 6) Na sastavcima potoka Borovnice i Jezernice : “Majdan pod Vaganima” . pretvorene su prije toga uglavnom u pilane.Latifa Mulle Čohadžića niz potok Dragaču. a druga pola Saliha Merdana i Muhameda Salihagića. u Fojnici i njenoj okolini bilo je 19 majdana i 58 vignjeva.Hadžije Ibrahima Rezakovića. “Čardin majdan” . a pola Beganović Ibrahima. 1888. “Šimšir majdan” . u stupu za valjanje sukna.

godine izvijestili su vladu da se u okolini ovih mjesta nalaze značajne količine željezne rude. pa su prvi koncesionari u ovom rudniku bili braća Došan (Doschan) iz Beča. Vrijednost osnovnih sredstava iznosila je 641. 133. godine. Prokosu. što čini blizu 6% ukupnog stanovništva). str.550 kruna.. godine upućena su 22 rudara u Kreševo i Fojnicu radi obavljanja istražnih radova i već sredinom 1880. Deževicama. Martinićima i Kreševu. Mikolji. godine. godine bilo je 1.. U novembru 1879. Druga žica je pokazala bolje rezultate. L. Rudarstvo. godine. nerado činili. pošto je Vareš s okolinom odabran za budući centar željezne industrije u Bosni i Hercegovini. Bistrici. Vrancima. Gvožđanima. Redovna proizvodnja otpočela je 1885. Rudnik je kasnije preuzelo mađarsko Gornjeugarsko rudarsko i topioničarsko akcionarsko društvo iz Budimpešte. Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu i njenu okolinu. Izrađuju ih u Fojnici. opao je dalji interes za fojničke rezerve željezne rude. Đaković. godine stoji da “gotovo sav narod Fojnice i Kreševa živi od kovačkog rada”. Kojsini. Procijenjeno je da je bakovićko rudište rentabilno za eksploataciju. 54-55. Među stanovništvom se počela širiti tuberkuloza. Sistematska geološka istraživanja nastavljena su samo na području Bakovića.”9 U službenim izvještajima rudarskih stručnjaka iz 1885. od koje je umrlo mnogo ljudi (od 17. koja je 9 10 V. . Rudnik je imao vlastitu električnu centralu s turbinom od 75 konjskih snaga. Propadanje majdandžija i kovača u fojničkom kraju bilo je praćeno velikom nezaposlenošću i oskudicom svake vrste. (“Oberungarische Berg und Huttenaktiengesellschaft”).057 obudovjelih.10 Ovo preduzeće otpočelo je eksploataciju 1894. str. bar u početku. 1894. Fojničke rudare srećemo u rudniku uglja u Kreki.761 stanovnika u fojničkom srezu. Mnogi rudari i kovači iz Kreševa zaposlili su se u rudnicima Bosne i Srbije.158 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. dok su Fojničani to. jer je sadržavala 15 grama zlata u jednoj toni rude. ce. a veći broj radnika Hrvata iz ovog kraja radi u sarajevskim ciglanama od proljeća do jeseni svake godine. Međutim. godine u Šemnicu (Chemnitz) pokazale da se u toni rude nalazi 8 grama zlata. 1879. gdje su prve analize piritne rude izvršene 1883. Povijest željeza. što predstavlja najveću investiciju u Fojnici i njenoj okolini za vrijeme austrougarske vladavine.

1906.626 80.450 113. 1911.808 100.652 571 52.905 122.602 28. Količina piritne rude Vrijednost rude (u kvintalima) (u krunama) 290.290 104. 1909. Proizvodnja u rudniku bila je promjenljiva i zavisila je od stanja na tržištu piritne rude.014 44. godine11 Godina 1905.479 741 67. odakle je otpremana u Mađarsku i tamo prerađivana.972 52.043 247. 1910.892 135. 1916. 56.FOJNICA 1878-1918. 1915. do 1917. 159 pokretala separaciju. str. 1917.024 72.118 57. 1908.286 94. 11 . 1912. 1961.713 Ruda iz Bakovića je odvožena kolima do željezničke stanice u Visokom (oko 35 km). 1914.594 40. Kemal Hrelja. Proizvodnja piritne rude i njena vrijednost u rudniku Bakovići od 1905.057 90.020 62. Beograd. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. 1907. 1913.932 190.074 636.160 77.474 72.585 192.

Osim radnika. str.. Postanak radničke klase.13 Otvaranje rudnika piritne rude u Bakovićima bilo je vrlo značajno za više rudara iz Fojnice i okoline. godine. godine kupiti 8-9 kg kukuruznog brašna ili 15 do 18 kg krompira. ili oko 15 kg krompira. 1915.77 1. to nije bio privredni poduhvat koji bi nadoknadio propadanje proizvođača željeza i privredno oživio cijeli kraj. 205-290. 1906. jer je bar izvjesnom broju osiguravao radna mjesta i nastavljao tradiciju njihovog zanimanja. godine. Vidi: I. do 1916. 1908. 12 .77 2. 13 Vidi opširnije: I. 9-10 kg kukuruznog brašna. Međutim.14 1. Hadžibegović. 232. Postanak radničke klase.160 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.96 1. str.)12 Godina 1905. Hadžibegović. Radnu snagu u rudniku činili su. a visina nadnica od ponude i potražnje radne snage. 1912. uglavnom. 1913. domaći ljudi. 1907.88 2. ili 7-8 kg crnog hljeba. Nadnice bakovićkih rudara bile su stalno ispod prosjeka nadnica u rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini. a 1914.46 2. 1910. 1916. Broj zaposlenih radnika i prosječna nadnica u rudniku Bakovići (19051916.. 1914.86 1. Udaljenost od glavnih saobraćajnica uticala Tabela je sačinjena na bazi izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. uz svega nekoliko stranaca. Za prosječnu nadnicu radnik u Bakovićima mogao je 1906. bila su zaposlena još dva činovnika i 3-5 nadglednika stranog porijekla.45 3. god. 1909.69 2.27 1. Broj radnika 342 200 164 181 114 114 161 161 129 81 44 Prosječna nadnica u krunama 1. 184.15 Iz ovih podataka jasno se vidi da je broj radnika u rudniku zavisio od trenutne konjukture.

godine zaključili ugovor o šestogodišnjoj eksploataciji (1895-1900) četinara u šumskom predjelu Požarnica u fojničkom srezu. Vlasnici pilane su 1894.15 Kasnije su se Alaupovići snabdijevali drvetom na bazi oferata i kratkoročnih ugovora i godišnje proizvodili oko 2. B. najznačajnija je bila pilana braće Alaupović podignuta na rijeci Fojnici. a kasnije s dva gatera. Ostale pilane proizvodile su znatno manje količine: Franjevački samostan u Fojnici 700-800 m3. str.000 m3 četinarskog drveta. u fojničkom kraju nije nastalo nijedno moderno preduzeće za eksploataciju i preradu drveta.14 Po investiranom kapitalu i obimu proizvodnje.150 m3 četinarskog drveta. Drvna industrija privredno je oživjela mnoge naše krajeve za vrijeme austrougarske vladavine.30 forinti za ogrevno drvo po 1 m3 u šumi na panju. I pored bogatstva šumom. na površini od 1. Godine 1901.270 ha. Rezaković u Gvožđanima.000 kruna. 161 je na to da se strani privatni kapital nije zainteresirao za šumska bogatstva koja su prekrivala tri četvrtine fojničkog sreza. a nekad i više. Godine 1910. u sarajevskom okrugu nalazilo se oko 68 malih pilana na vodeni pogon.000 m3. Mordo Alkalaj.000 m3 korisnog i ogrevnog drveta. . s 21 testerom i 6 okruglih testera.000 m3. U početku je radila s jednim.FOJNICA 1878-1918. U sve ove pilane bilo je investirano oko 30. Godišnji etat iznosio je 2.5 forinti (5 kruna) za korisno i 0. Ovdje se nastavljala tradicija malih pilana potočara lokalnog značaja. Edhem Salihagić u Ostružnici oko 14 15 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 118-119. 83-84. Polovina tih pilana bila je smještena u Fojnici i njenoj okolini. s povećanom godišnjom količinom od 4. Abid i Fehim Čohadžić. Begović. str. Nezir i Edhem Salihagić i Franjevački samostan u Fojnici. uz cijenu od 2. Na osnovu tih ugovora firma braće Alaupović realizirala je. odnosno zakupnik njegove pilane Alkalaj Mordo 800-1. zaključen je novi trogodišnji ugovor (1901-1903) o eksploataciji šumskog područja Malinska i Požarnica. Isti ugovor obnovljen je i za naredni trogodišnji period (1904-1906). Ugovorena je ista količina četinarskog drveta.000 kruna ili prosječno po jednoj pilani oko 3. Ona je izbila na prvo mjesto po broju zaposlenih izvan poljoprivrede. ukupno 38. fojnički srez imao je 10 takvih pilana na vodeni pogon. Ugovorena je količina od 12. Razvojni put šumske privrede.000 m3. Njihovi vlasnici bili su: Tomo i Franjo Alaupović. Za vrijeme austrougarske vladavine.

46. osam stipendija katoličkim djevojkama iz Fojnice koje su. jer se organizirano i na višem estetskom nivou njegovalo tkanje. godine..16 a naredne godine bilo ih je po 27. 62. koji je 1906/07.000 m3 drveta. do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. Gotovo čitava produkcija rezane građe plasirana je na tržištu u Hercegovini. pisanje i računanje. Srazmjerno proizvodnji u pilanama zapošljavana je i radna snaga. 16 . godine. 62. u trajanju od tri do šest mjeseci. vezenje i slično i prenosilo na buduća pokoljenja. To znači da je drvna industrija u Fojnici i okolini mogla ponuditi oko 100 radnih mjesta. Buduće radnice prethodno su pripremane na Tečaju za ručni rad. transportu i preradi 40-50 radnika. Savremenici iz prvih godina austrougarske okupacije zapažali su da gotovo čitav narod ovoga kraja živi od proizvodnje i obrade željeza.. na vlastiti zahtjev. Nezir Salihagić u Šćitovu 375 m3. Djevojke su nakon obuke bile dužne da ostanu u Tkaonici 2-3 godine. S obzirom na vjersku i društvenu tradiciju bilo je od posebnog značaja uključivanje muslimanskih djevojaka u ovaj rad. učile su čitanje. Muslimanske djevojke koje su pohađale tečaj. str. 300 m3. pletenje. 17 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909.162 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Alaupovići su u toku sezone zapošljavali na sječi. Na osnovu spiskova đaka u katoličkoj osnovnoj školi u Fojnici od 1879. početkom XX stoljeća počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica. godine pohađalo “20 katoličkih i 20 muslimanskih djevojaka”.17 Otvaranje filijale i tečaja za ručni rad imalo je dalekosežan društveni i kulturni značaj.000-15. Izgleda da su ovakva zapažanja više govorila o tradiciji nego o realnom životu. U ovaj tečaj država je ulagala 2. str. u Fojnici je 1908. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice. str. a svi ostali pilanari još toliko. Razvoj zanatstva u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine tekao je u sjenci prilagođavanja novim uslovima nakon propadanja starih majdandžija i kovača koji su davno u historiji stvorili tradiciju i mentalitet ovih zanimanja. učile tkanje perzijskih i bosanskih ćilima. S obzirom na to da je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja. koja je radila sve do 1918.000 kruna godišnje. To znači da su sve navedene fojničke pilane proizvodile godišnje 4..000-3. S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini. Tkaonica ćilima u Sarajevu dodijelila je. 1905. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909.

ali su činili svega 17. vidi da se hrvatsko stanovništvo u Fojnici bavilo ograničenim brojem zanata.52%. kovači su bili relativno najbrojniji. drvodjelski). Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. kafedžijski. aščije i sl. Najbrojniji su bili kovači 17. mada su se i ovdje stari trgovci morali prilagođavati novim uslovima.18 Od 14 raznih zanimanja. Iako ne raspolažemo s više konkretnih podataka. abadžijski. zlatari 2. godine utvrdili smo zanimanje 97 njihovih roditelja. krojači 4. kao i u drugim sličnim varošima. terzijski. godine obavezu sudskog protokoliranja u Fojnici imala je svaka radnja koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. sigurno je da su u Fojnici bili zastupljeni razni zanati koji su bili neophodni za podmirivanje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. 163 1882. Nekim zanatima su se bavili i jedni i drugi (kovački. u odnosu na zanatstvo. kolarski. šumari 2. došlo do propadanja nekih starih zanata i do pojave novih.. Iz navedenog pregleda se. kahvedžije. čizmar i kalajdžija. uz opančare cipelari. a zatim slijede trgovci 11. berbera. pekari 3. uz dunđere moderni zidari i tesari itd. opančarski. dok su se nekim zanatima bavili isključivo Hrvati ili Bošnjaci. te po jedan zidar. Zanatima u gradu su se bavili Hrvati i Bošnjaci i u tome su imali različitu tradiciju. O razvoju trgovine u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine ima više podataka i ona je. pekarski. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. takođe. Uz terzije i abadžije javljaju se krojači. cipelarski. berberski. aščijski. dok u ovo vrijeme među Bošnjacima nije bilo gostioničara. bilježila znatniji napredak. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. gostioničari 11.FOJNICA 1878-1918. 18 . teraceri 8. kočijaški itd. U Fojnici je. Te promjene tekle su postepeno i u skladu s promjenama načina života i navika. težaci 6. drvodjeljci 16 i nadničari 13. U navedenom pregledu među Hrvatima nema nijednog mesara.

4. 8. a od 1905. (1898) Gajić Milan i Risto (1905-1909) Iličić Mato (1890-1902) Iličić Anto (1900-1918) Iličić Niko (1911-1918) Kalamut Ivo (1911-1918) Karahmet Latif (1912-1918) Konjicija Mehmed (1893-1913) Kulijer Marko (1898-1918) Kulijer Mato (1884) Kulijer Ivo (1893-1918) Kulijer Zaharije (1916-1918) Vrsta trgovine Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom. 23. god. godine braća Marko i Frano Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom i drvetom Vlasnik pilane Trgovina drvetom Trgovina mješovitom robom u Gvožđanima Trgovina mješovitom robom Gostioničar (s 3 gostinske sobe) Protokolirana gostionica samo 1911. 9. 22. 16. 3. 24.. 13. godine i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom. nije protokolisana) Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina kolonijalnom robom. 14. Isak (1915-1918) Alkalaj Mordo i braća – Isak i Avram (1908-1918) Dragičević Ivo (1885) Čohadžić Fehim (1893-1918) Čohadžić Abid (1901-1905) Čunković Šefkija (1916-1918) Goldberger Bernhard (1898-1909) Goldberger R. Protokolirane trgovačke firme u Fojnici 1884-1918.. do 1914. Ivo i braća – Marko i Frano (1912-1918) Alkalaj Juda (1884-1912) Alkalaj L. 11. Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom (od 1911. 2. a od 1911. 6. Abdulvehab (19001910) Alaupović Tomo i Frano (18851912) Alaupović Frano i sinovi – Frano. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom 5. 15. a od 1891. 12. Naziv firme Ahmetović H. 20.164 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina galanterijskom robom. 19 Spisak trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) za godine 1898-1918. . a od 1917. 17.19 1. 19. Ivo i Andrija (1912-1918) Alaupović T. 10. 21. 18. 7.

27. u Fojnici je protokolirano pet trgovačkih radnji. godine 19. 28. U godini 1884. Trgovina mješovitom robom Trgovina manufakturnom robom Trgovina mješovitom robom Do 1901. U Fojnici je bio znatno veći broj ljudi koji su se bavili sitnom trgovinom i nisu potpadali pod obavezu sudskog protokoliranja. kada je Zakon stupio na snagu. Pred Prvi svjetski rat. do 1918. Muderizović Hakija i sinovi – Avan i Arif (1911-1918) Papo Mojse (1893-1909) Rezaković hadži Mujaga (1884) Salihagić Edhem (1884-1918) Salihagić braća – hadži Nezir i Ibrahim (1896-1918). koje su uz trgovine imali svoje pilane. do 1914. godine u Fojnici su bile sudski protokolirane ukupno 29 trgovačkih radnji i 3 gostionice. od 1901. do 1900. 31. godine protokolirano je 17 radnji. robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom nije naznačena vrsta trgovine hotel sa 1 sobom Od 1884. Neke od protokoliranih firmi nisu uspjele da se duže održe.FOJNICA 1878-1918. 29. Iz popisa trgovačkih radnji vidi se da su fojničku trgovinu držali hrvatski i bošnjački trgovci (po 12 protokolisanih firmi) i da su se trgovinom bavile jevrejske porodice Alkalaj i Papo i jedna srpska porodica Gjajić (vjerovatno Đajić). 32. Kulijera i Alkalaja. hadži Nezir i sinovi Tutnjević Avdo i sinovi – Hafiz. dok je samo 5 radnji bilo izvjesno vrijeme specijalizirano za kolonijalnu. 26. godine svega tri radnje. 30. galanterijsku. nekolicina se uz to bavila trgovinom drvetom. godine 11 i za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. a neke su mijenjale nazive kada su ih preuzimali nasljednici. manufakturnu i drugu robu. zemlju i sl. To nije bila specifičnost samo Fojnice nego i svih manjih gradova . godine bilo ih je 16. godine trgovina kolonijalnom robom. a 1918. Ovi podaci ukazuju da je fojnička trgovina u prvoj deceniji austrougarske vladavine znatno zaostajala iza sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini i da se od 90-ih godina 19. pa onda prelazilo na mješovitu. u gradu se formirao tanak sloj trgovaca među kojima su se isticale spomenute firme Alaupovića. god. 165 25. Salihagića. 1914. a od 1914. stoljeća postepeno razvijala. Od 1884. Gotovo sve protokolirane radnje bavile su se trgovinom mješovitom robom. a poslije mješ. Ibrahim i Reuf – (1911-1918) Vreto Ahmed i drug-Mujo Vreto (1913-1918) Schwarz Mathias.

politička i kulturna tradicija bila je vezana za Tursku i teško su podnosili inkorporiranje u evropsku katoličku državu u kojoj će činiti manjinu s neizvjesnom budućnošću. Razmjena dobara između sela i grada odvijala se na sedmični pijačni dan (srijeda) i na godišnjem vašaru koji se održavao na katoličke Duhove. te uživalo u vašarskim zabavama. gdje je tržište bilo nerazvijeno. zajedno s bošnjačkim stanovništvom. Ali. pa i u Fojnici..166 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Njihova vjerska. U svim našim gradovima. svrstalo u redove pokreta otpora okupaciji. Uz stvaranje poslovnih veza i razmjenu dobara. ono se. Za vašar su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. na vašaru su se učvršćivala stara i stvarala nova prijateljstva. Bošnjaci u Fojnici nisu mirno dočekali okupaciju. bez potresa i pustošenja koja su doživljavali krajevi zahvaćeni ustankom 1875-1878. *** Politički život u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine. ali u samom gradu nije bilo oružanog otpora. Njeno stanovništvo živjelo je mirno. Okupaciju i uspostavljanje austrougarske vlasti fojničko stanovništvo nije dočekalo mirno. U drugim pravcima roba je transportirana uglavnom tovarnim konjima i starim karavanskim putevima.. Hrvati su je. godine. predvođeni franjevačkim sveštenstvom. nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. godišnji vašar predstavljao je prvorazredan ekonomski i društveni događaj. izuzimajući događaje za vrijeme pokreta otpora okupaciji. Oni su bili uznemireni i nezadovoljni promjenom vlasti. Zbog toga je i vašar u Fojnici bio društveni događaj godine. Kada je okupacija okončana. Na vašare je donošena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. od kraja jula do sredine oktobra 1878. Roba se kolima mogla prevoziti samo do Visokog. u Bosni i Hercegovini. Iako su franjevci savjetovali hrvatsko stanovništvo da ostane mirno i dočeka austrougarsku vojsku kao oslobodioca. godine i pokretom otpora austrougarskoj okupaciji. prihvatili s nadom da će Bosna i Hercegovina biti priključena Hrvatskoj i da će njihov položaj u okviru jedne katoličke države biti povoljniji nego ranije. bez obzira na početna raspoloženja i jedni i drugi morali su se prilagođavati novoj vla- . Za veće trgovačke poslove nedostajale su im komunikacije. a odatle vozom na udaljenije tržište.

godine. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. a od 1914. nacionalnih i političkih pokreta. fojničko gradsko vijeće imalo je 7. 1 stranac) i 11 muslimana. Sudžuka Mulaga Alaupović Frano Kulijer Ivo Ivan Čohadžić Ruždija ef. a drugi. Kao i u drugim gradovima i u Fojnici su austrougarske vlasti nastojale da u svoj upravni i politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. . godine. godine birani su: Iličić Niko Ivica Kulijer Huzbašić Ibahim-aga Stojanović Mato Kulijer Marko Kulijer Ivo Salihagić hadži Nezir Čohadžić Fehim ef. Rezaković Asim ef. U toku 19 godina u gradsko vijeće Fojnice birano je ukupno 23 čovjeka. pripadnike svih konfesija. a kasnije 9 članova. Prvi je išao od države.3 i 5 . oni su stalno birali jednog predstavnika više (4 . a drugi inicijativom iz naroda. do 1918. do 1918. Mandat im je trajao tri godine i mogli su biti birani više puta. razvijanje inicijativa u okvirima svojih vjerskih. godine bio Bošnjak.20 S obzirom na to da su Hrvati imali većinu u gradu. od kojih su 12 bili katolici (11 Hrvati. ali je predsjednik gradskog vijeća (gradonačelnik) sve do 1914. Pajer Sivester Iličić Anto Salihagić Edhem-aga Dragičević Marija Konjicija Mušan Trogrančić Frano Polutan Mulaga Berberović Muharem-aga Huzbašić Mustafa ef. U Fojnici se radilo o katolicima i muslimanima. Jakšić Mato Santo Spisak je sačinjen na osnovu Bosnischer Bote 1898-1918. do 1918.4). U periodu od 1900. odozgo. Dužnosti predsjednika oba20 U Gradsko vijeće Fojnice od 1900. 167 sti. godine Hrvat. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika koji su jedva poznavali jezik naroda kojim su upravljali.FOJNICA 1878-1918. Njihov politički život odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti.

stoljeća. postala i u Fojnici glavni faktor nacionalno-političkog. vlasnici pilana i drugi bogatiji i ugledniji ljudi. Marko Kulijer i Mustafa ef. God. godine s oduševljenjem. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. u skladu s opštim političkim kretanjima kod bosanskohercegovačkih Hrvata. Aneksija je u Fojnici svečano proglašena 7. fojnički Hrvati i Bošnjaci slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta. Mada je u pravilima HNZ stajalo da ona ima zadatak da ekonomski i prosvjetno podiže hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Većinu članova ovog vijeća činili su trgovci. U skladu s političkim programom ove stranke (Bosna i Hercegovina je hrvatska zemlja i treba je priključiti Hrvatskoj). Čohadžić i Niko Iličić. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda uslovilo je specifičan razvoj političkog života u cijeloj zemlji. oktobra 1908. Zagreb. XIX-XX. kulturno-prosvjetnog. Historijski zbornik. Mirjana Gross. dok su potpredsjednici bili: Mato Stojanović. Početni oblici nacionalnog i političkog djelovanja hrvatskog stanovništva u Fojnici odvijali su se u okviru pjevačkog društva. a kada se prešlo na političko organiziranje. 21 .. zemljoposjednici. do 1912. Luka Đaković. a kada je. Zagreb. a 2/3 je birao narod). pa i u Fojnici. Politički život naroda počeo se razvijati u okviru različitih vjerskih i nacionalnih nepolitičkih udruženja. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. ona je. nego obrnuto od toga. 1935.. Huzbašić (predsjednika i potpredsjednika i 1/3 članova imenovala je Zemaljska vlada. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. ona su morala da djeluju u narodu na provođenju državne politike. ona se vrlo brzo razvila u vodeću političku stranku bosanskohercegovačkih Hrvata. 1985. fojnički Hrvati dočekali su Aneksiju 1908.168 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kada je 1907. Prema načinu izbora i njihovim ograničenim kompetencijama vidi se da ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi narod uticao na upravu i ukupnu politiku.21 Nosioci te aktivnosti bili su franjevci i tanak sloj trgovačkog i zanatlijskog građanstva koje se formira krajem 19. i početkom 20. krenula u Beč Vidi o tome opširnije: Berislav Gavranović. Godine. Beograd. vljali su: Ibrahim-aga Huzbašić. 1966-67. smatrajući je značajnim korakom u ostvarivanju svog političkog cilja. sredinom novembra. potpornog i ekonomskog organiziranja i djelovanja ovog dijela stanovništva. čitaonice i podružnice “Napretka”. Fehim ef. godine osnovana podružnica Hrvatske narodne zajednice (dalje HNZ). 1968. i tom prilikom održane su svečanosti u gradu i samostanu.

a HKU 5. u Bosnu stigao apostolski vizitator Bastien sa zadatkom da ispita sporove franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. godine. poslije Aneksije. 23 M. u januaru 1911. izbor saborskih poslanika nije morao zavisiti od glasova samo jednog sreza. Prvu su predvodili hrvatski intelektualci i tanak sloj građanstva potpomognut franjevcima. 22 . na kojem je od 16 katoličkih mandata HNZ dobila 11. stolici”.23 Time je definitivno bio podijeljen hrvatski nacionalno-politički pokret u Bosni i Hercegovini na liberalnograđansku i klerikalnu struju. Tako je bilo i s fojničkim srezom. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. a drugu nadbiskup Štadler s jakim krugom svjetovnog klera i doseljenih intelektualaca. koje je optužio kod pape. Batinić (u daljem tekstu Chronologia domus). U drugoj katoličkoj Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici. fra Mijo V. L. 24 M. Sabrao fra Mijo V. Političke organizacije. S obzirom na to da su izborni kotarevi bili mnogo širi od administrativnih. godine osnovao zasebnu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (dalje HKU). Đaković. U junu 1912. Gross. Borba između ove dvije političke stranke posebno se zaoštravala nakon donošenja Ustava i ulaska u predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Bosanskohercegovački sabor. da ih saopšti sv. Đaković. To su ubjedljivo pokazali saborski izbori 1910. Ubjedljiv politički neuspjeh HKU proizveo je oštar sukob između nadbiskupa Štadlera i franjevaca. župnik iz Fojnice. jer je izborni okrug druge katoličke kurije obuhvatao sve gradove sarajevskog okruga. Gross. L. a time su prestali i sukobi između HNZ i HNU. koji je u januaru 1910.FOJNICA 1878-1918. Chronologia domus od 1901-1928. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. godine raspuštena je HNU.24 Štadlerov politički program nije bio prihvatljiv za većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom Bastienu je uručena “latinska spomenica. Batinić. gdje su istaknuti ovdašnji nazori braće. godine. Zbog toga je. među deputatima su se nalazili fra Domin Gojsilović. On je posjetio Franjevački samostan u Fojnici i saslušao stavove sveštenika o crkvenim odnosima. u Fojnici je razvijena politička aktivnost na jačanju uticaja HNZ i njenom suprostavljanju sve agresivnijem klerikalnom krugu oko nadbiskupa Štadlera.22 U vrijeme pripremanja ustavnog i saborskog perioda. 169 katolička (hrvatska) deputacija iz Bosne i Heregovine da zahvali caru za izvršenu Aneksiju.25 Nakon toga došlo je do izmirenja svjetovnog klera i franjevaca. 25 Chronologia domus. Političke organizacije. gvardijan franjevačkog samostana i fra Ivo Vujičić.

I jedne i druge sputavao je apso26 27 Vidi opširnije: N. a zatim Edhem-aga Salihagić (1910-1918). radnik iz Vareša i pripadnik tamošnje hrišćansko-socijalne orgnizacije. . Fojnica je imala dobro organizirano kotarsko vakufsko povjerenstvo. župnik Anto Alaupović 1. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose.. a kasnije kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i stalno jednog predstavnika u Zemaljskom vakufsko-mearifskom saboru. urednik Hrvatskog dnevnika i istaknuti član Štadlerovog klerikalnog kruga. trgovac. umjesto njega izabran je Nikola Čurić.140 glasova. I ovdje se izdvaja tanak sloj bošnjačkog građanstva koji sačinjavaju zemljoposjednici. Dužnost predsjednika obavljali su: Ibrahim ef. Vidi takođe: Bosnischer Bote. Na naknadnim izborima.469 glasova. Politički život Bošnjaka u Fojnici nije izlazio iz okvira globalne politike ovog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine. veleposjednik iz Sarajeva i Suljaga Vajzović.26 Dok su u gradskom vijeću prednjačili predstavnici zemljoposjednika i trgovaca. iako su njihovi vjerski. Na naknadnim izborima 1913.27 Politički odnosi u Fojnici. razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. trgovac i poduzetnik iz Rogatice. a kandidat HKU. godine. trgovci i vjerski službenici (šerijatske sudije. Za podatke zahvaljujem dr. koji je dobio 2. Muftić (19031910). U Zemaljski vakufsko-mearifski sabor birani su Edhem-aga Salihagić (1910-1913) i Asim ef. Dževadu Juzbašiću. Kundurović (1898-1902).. umjesto Nikole Čurića izabran je Kalikst Tadin. upravitelj škole. Autonomni pokret. 3. Rezaković (1914-1918). str. a pred Prvi svjetski rat birano je 6 članova i uvedena funkcija potpredsjednika. godine. nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili. kuriji izabran je Petar Mrljić s liste HKU. Mada se u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju nije posebno isticao nijedan njihov predstavnik. a u trećoj kuriji izabran je dr Nikola Mandić s liste HNZ. 88. muderisi i imami). Šehić. do Prvog svjetskog rata. septembra 1910. Hifzi ef. koji je bio izabran u još dva izborna okruga. u povjerenstvu su glavnu riječ imali vjerski službenici. Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo u Fojnici imalo je 5. oba šerijatske sudije. U Bosanskohercegovačkom saboru fojničke Bošnjake zastupali su predstavnici MNO (Muslimanske narodne organizacije): Mustajbeg Mutevelić.170 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

juna 1915).190 domaćih izbjeglica (2. godine nastala je velika skupoća brašna. ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala. To je bio slučaj i u Bosni i Hercegovini. 680 Jevreja. Sakupljenim namirnicama prvo su podmirene potrebe državnih činovnika. U rat je stupila i Italija (22. juna kasno noću. a sutradan su se oglasila zvona i izvješene crne zastave. Izbijanjem Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno ratno područje sve do jeseni 1915. Nakon prve godine rata. decembra 1915. već početkom avgusta u Fojnici je otpočela mobilizacija i proglašen prijeki sud. 843 Hrvata. uz visoku cijenu.178 Bošnjaka i 12 Srba). Svečane zadušnice održane su 30. u avgustu 1915. 56 Srba i 164 Jevreja). Osim toga. a država je nastavljala sa zahtjevima za podmirenje ratnih potreba. godine u fojničkom srezu bilo je još uvijek 2. Čak su proljetni poljski blagoslovi bili preneseni u radne dane da se seljacima smanje troškovi za goste. Na pripremi zakona Sabor je mogao samo surađivati. Vojnički evakuisanih bilo je ukupno 467 (115 Bošnjaka.516 domaćih izbjeglica i to: 1. 132 Hrvata. Ustavom i pratećim zakonima garantirana građanska prava i političke slobode mogle su biti ukinute bez pitanja Sabora. 171 lutizam. Nakon objave rata Srbiji 28. a posebno izaslanstvo izrazilo je saučešće kotarskom predstojniku. a krajem avgusta popisani su prinosi živežnih namirnica i izvršene rekvizicije uz dosta nisku novčanu naknadu.28 Početkom 1915. 31. jula 1914. Vijest o atentatu u Sarajevu stigla je u Fojnicu 28. Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija. odjeće i obuće. u fojničkom srezu bilo je 2. koji svugdje gdje vlada umrtvljuje politički život. Prevaziđenim i zastarjelim izbornim sistemom Austro-Ugarska je učvrstila klasnu i vjersku podvojenost i na toj osnovi dalje izgrađivala svoju politiku u Bosni i Hercegovini.FOJNICA 1878-1918. pa je nastavljena mobilizacija novih godišta. Kao predstavničko tijelo. Sabor nije imao zakonodavnu vlast. niti je mogao uticati na upravne poslove. a ostalo je. Posao je obavljen tako temeljito da su te godine i katolički sveštenici i samostan ostali bez žitnih prinosa crkvi. Ukupan broj izbjeglica i vojnički evakuiranih popeo se na 2. . prodavano onima koji nisu sijali žito.983 lica. gdje ni za vrijeme ustavnog i saborskog perioda (1910-1914) apsolutizam nije bio ograničen. juna.002 Bošnjaka. 28 Chronologia domus. godine.

tako da je ukupan broj izbjeglica iznosio 2. Batinić navodi da je tada samostan utvrdio cijene namirnica: vino 1 kg=1 k. godine vojne vlasti skinule najveće zvono s crkve sv. sir l k. jabuke i šljive. 4. Ovogodišnja ljetina sijena i slame. U toku 1916. pršute i pšenice 5 k. stiglo je 10 ruskih Poljaka. 30 Chronologia domus. 1917. rakija 2 krune. dok vojnički evakuiranih više nije bilo. 406. Kotarski predstojnik tada je izvještavao Zemaljsku vladu: “Stanovništvo ovog siromašnog sreza nema stvarno ništa drugo nego nešto stoke od koje se mora izdržavati. U jesen 1916. koji su pribavljali drva i brinuli se oko konja i goveda. Samostan im je isplaćivao “zarobljeničku pristojbu”. Krajem januara 1918. godine. Dobar utisak izazvan mirovnim pregovorima pokvarila je naredba o rekviziciji sijena i slame na osnovu koje se zaključivalo da će rat još potrajati. pirinač 1. pa je i samostan u Fojnici zatražio zarobljenike za obavljanje određenih poslova.. plativši 4 k po kilogramu.29 Rat se nastavljao svom žestinom. mast 6 k. pastrma 3 k. potraživanja od naroda su nastavljena. zbog velike suše. raž 60 h. pšenica 60-70 helera.172 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. cijene su i dalje rasle. s. Fra Mijo V. Duha. Zbog toga je naredba o rekviziciji slame i sijena izazvala veliko neraspoloženje među stanovništvom.30 Stalne mobilizacije ljudi u rat ostavile su čitave krajeve bez radne snage. proizvodnja ratnog materijala nije podmirivala potrebe. zima sa velikim snijegom došla je šest nedjelja ranije tako da ljudi upiru sve snage da njihova stoka prezimi”. jer su u jesen te godine prestale ratne operacije na bosanskoj teritoriji.208 lica. bila je oko dvije trećine slabija nego prošle godine. uz diplomate i generali. Frane i najmanje s crkve sv. heljda 60 h. Naredne. grah 70 h. proha 30 h. jer vlastita ljetina žitarica ni u mirno doba ne pretekne iza Božića. K tome. pa su vojne vlasti svim sredstvima nastojale da dođu do sirovina neophodnih za ratnu industriju. Kotarski predstojnik nastavlja: “Prije nekoliko dana kod mene su došli svi najstariji ljudi iz mjesta i rekli Bericht über die Verwaltun von Bosnien und derHercegovina für die Jahre 1914 bis 1916. sirće 1 k. Naglašava se da su ovo srednje cijene između ratnih i uobičajenih. ali je ljetina u fojničkom kraju imala dobar urod. nadajući se da će iz njih proizaći opšti mir. 29 .60 k. bilo je 18 Bošnjaka iz Sandžaka. godine stanovništvo fojničkog kraja radosno je primilo vijesti o mirovnim pregovorima s Rusijom u Brest-Litovsku. decembra 1915. kukuruz 52-56 h. ulje 6 k. a naročito su bili na cijeni konji.. U Fojnici su 9. U štampi su praćene sve bilješke o ovim pregovorima i izraženo nezadovoljstvo što u njima učestvuju. posebno voće.

34. što će dovesti u pitanje proljetne poljoprivredne radove. a ne šutjeti. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. Ako se želi uzeti sijeno.) – Građa. Od ove zarazne bolesti umrlo je mnogo lica. koji su donijeli vojnici s frontova. dok. 173 da ne mogu dati sijeno i slamu jer će im inače sva stoka uginuti i da ovaj srez bez stoke ne može živjeti. godine stiglo 20 srpskih vojnika i jedan oficir koje je stanovništvo. novembra 1918) i formiranja narodnih vijeća koja su preuzela vlast u novoj državi. godine u Fojnici bio je obilježen povratkom vojnika s frontova. u Fojnicu je 7. Tada je kotarski predstojnik izvještavao vladu da će srez ostati bez tegleće stoke. 19.33 Nakon vojnog sloma Austro-Ugarske (3.FOJNICA 1878-1918. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije. od mraza su stradali usjevi i.32 U martu 1918. str. na čelu sa gvardijanom. VII 1967. knj. Isović. Kasim Isović. Kraj rata 1918. 24. str. godine obijelio je snijeg. onda prije toga treba uzeti svu stoku pa tek onda sijeno i slamu. Tada su se čule izjave: “Tako se mora s vladom govoriti. U međuvremenu u Fojnicu su stizale vijesti o radničkim štrajkovima u Monarhiji.” Opšte nezadovoljstvo stanovništva u fojničkom srezu nastavljalo se i u februaru 1918. a sutradan je održano sijelo u Hrvatskom domu u njihovu čast. 31 . voće. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. jer su rekvizicije tegleće stoke za Sarajevo (50 mc nedeljno) obuhvatile upravo onu stoku koja je prispijevala za proljetnu sjetvu. Nakon toga. Nakon dugotrajnih kiša. koji se vratiše uz razne bolesti donesoše socijalističke i boljševičke nazore koji u prvi mah zabrinuše bolje katolike”. 32 K. 325/6. To je moguće jer je naš Sabor raspušten. 348/9.-1921. “I oni. jer stanovništvo ne može to mirno gledati”. To je još više uticalo na raspoloženje stanovništva protiv vlasti i rata. Usljed mećave stoka je s planina bježala u ravnicu. pa ovdje uzimaju i ono posljednje što imamo. decembra 1918. dok. 33 Chronologia domus. osobito. juna 1918. Fojnica i okolina ponovo su bile zahvaćene epidemijom zaraznih bolesti (španjolska influenca i pjegavi tifus) koja je uzela takve razmjere da su sveštenici teško stizali da sahrane umrle. godine u fojničkom kraju pojavio se pjegavi tifus. svečano dočekalo.31 Stanovništvo je okolo pričalo da vladajuće klase Nijemaca i Mađara hoće Slovene da dovedu na prosjački štap. a svi ljudi služe vojsci pa se nema ko za nas zauzeti.

godine (latinica i ćirilica).28%.43%. muslimana 2. Kraj Prvog svjetskog rata bio je u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja koje su naročito zahvatile selo.48%. Ukupno u fojničkom srezu bilo je pismenih 7.861 86 633 1. u aprilu 1919. To znači da je u fojničkom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati svega 783 lica.831 48 36 8.20%.620 16.80%).20%). 3. samo čitati 19 i da je potpuno nepismenih bilo 6. Čitati i pisati znalo je svega 311 (još 6 zna čitati).033 4.801 6. U tom uzrastu znalo je čitati i pisati 472 osobe (12..245 lica ili 91. ž. Bila je pripremljena i jedna predstava uperena protiv sveštenstva.680 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 3. ali su je vlasti zabranile. odna je bilo pismeno ukupno 8. a još ih je 13 znalo čitati. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je nepovoljnije.68% ispod prosjeka Bosne i Hercegovine.481 7.182 svega 12 19 Iz tabele se vidi da je pismenost bila različita kod pripadnika pojedinih konfesija.77% stanovništva starijeg od 7 godina. ostalih 45. ž.859 9.560 Ne zna čitati ni pisati svega m. Katolika je bilo pismenih 10.174 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.303 (87. dok je nepismenih bilo 3. *** Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fojničkom srezu 1910.448 lica ili 88. Na kongresu ujedinjenja. a ako se ovima priključe i oni koji su znali samo čitati. svega: m. Od ukupno 3.20%.. iz Fojnice su učestvovala dva delegata – jedan iz grada. a materijal zaplijenjen.12% stanovništva.381 2.892 66 Muslimani 190 196 12 14 2 6 Pravoslavni 18 51 2 2 199 189 388 4 3 Ostali 10 14 24 7 Svega 1. pravoslavnih 9.198 1. Katolici 965 596 34 32 5. prema konfesionalnoj pripadnosti i spolu: Znaju čitati i pisati Znaju čitati m. drugi sa sela. ž.93% što je za 1. .

sveštenici i drugi rijetki pojedinci. Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. ručni rad. koju su vodili franjevci u okviru fojničkog samostana. učitelji.FOJNICA 1878-1918. usmenog i pismenog izražavanja misli. razni stručnjaci. gospodarstvo. prirodoslovlje. Kreševu i Busovači. povijest. pa je školske 1880/81. računstvo. osnovana 1847. među kojima je bilo i 1 jevrejsko dijete.34 Te godine došlo je do promjene u strukturi školskog programa i odvajanja vjeronauke od svjetovnih predmeta koji su ovako pobrojani: jezikoslovna obuka se sastoji od čitanja. 34 . Ova osnovna škola. Narodna učiona. geometrija. nego i odraz opšte zaostalosti i nepismenosti roditelja. za vrijeme čije vladavine se reproducirao izuzetno visok procent nepismene djece i omladine. krasnopis. zemljopis. Takođe je povećan broj djece iz okolnih sela. gimnastika i njemački. Već u prvim godinama poslije austrougarske okupacije škola je počela da mijenja svoj dotadašnji profil i postepeno prerasta u državnu školu. pa ih je te godine bilo 15. godine. Najveći broj pismenih ljudi bio je smješten u Fojnici. To su bili činovnici. prirodnopis. Nepismenost nije bila produkt samo tuđe vladavine. oblikoslovlje i risanje. Tada je došlo i do povećanog upisa učenika u prvi razred. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. slovnice. a iduće godine još jedno. radila je kontinuirano do austrougarske okupacije i spadala je među najuglednije škole ove vrste u Bosni i Hercegovini. U Fojnici je prije okupacije postojala četvororazredna katolička osnovna škola. Pohađala su je katolička djeca iz grada i okolnih sela. tzv. pjevanje. nezainteresiranih da djecu šalju u školu. godine promijenila naziv u Kotarska pučka škola u Fojnici. 175 Ovi podaci ukazuju na veliki nedostatak škola i “kulturnu misiju” AustroUgarske u Bosni i Hercegovini.

Time se definitivno ugasila osnovna škola u fojničkom samostalnu koju su franjevci uspješno vodili punih 40 godina i dali značajan doprinos kulturnom razvoju čitavog kraja. 35 . Slično je bilo stanje i narednih godina. Ovome su znatno doprinosili roditelji koji su nerado slali djecu u školu i odvajali ih od poslova na imanju. fra Dragutin Daniel Šumanović) i pomoćna učiteljica Kata Krilić. kada je odlukom Zemaljske vlade u školi postavljena diplomirana učiteljica Marija Trogrančić. god. fra Augustin Tadić. godine. a na kraju ih je bilo 55. pa su samo najupornija djeca prelazila u naredne razrede. Broj učenika u Kotarskoj pučkoj školi u Fojnici 1878-1882.176 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine35 Škol.. 7 15 6 8 7 4 8 IV r. 5 11 5 7 8 6 Svega 74 40 28 68 45 55 40 95 27 24 51 61 Ženski Muški Svega Ženski Muški Svega 1881/82 14 12 10 18 - 106 Ženski Muški Svega 1884. godine bilo je upisano 78 đaka. godine promijenila ime i odvojila vjeronauku od svjetovnih predmeta. Na primjer. školske 1878/79. 1878/79 1879/80 1880/81 Pol Muški Svega I r. Bez obzira na to što je škola već 1880/81.. Šumanović vodio je samo nastavu vjeronauka. Tabela je sastavljena na osnovu Ispitnog izvještaja za godinu 1879-1882. 11 Ženski Iz navedenih podataka vidi se da je broj učenika u školi jako oscilirao i da je u prvom razredu dolazilo do njihovog velikog osipanja. Takvo stanje potrajalo je sve do proljeća 1880. 23 29 37 23 60 28 18 46 6 II r. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. jer je 23 djece isključeno zbog neredovnog pohađanja škole. 5 13 13 20 12 20 8 7 8 III r. nastavu su i dalje vodili učitelji franjevci (fra Nikola Glavočević. fra Marijan Topić. Dotadašnji učitelj Dragutin D. udata Kulier.

Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete uvedu maternji jezik i račun. Reformirani mektebi počeli su da rade 1892. 204. str.FOJNICA 1878-1918. Šehić. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. To su bili sibijan mektebi. početne i najbrojnije muslimanske vjerske škole. str. jer je odlagao njihovo uključivanje u moderna zanimanja. stoljeća počelo se raditi na njihovoj reformi.37 Muslimansko vjersko školstvo u Fojnici razvijalo se brže nego u drugim mjestima. tako da nikada i nisu postali opšteobrazovne ustanove. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. kao i da nauče arapske molitve i obrade bogosluženja”. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema. ukoliko predhodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. 378. Godine 1904. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. koji u toku više stoljeća nisu mijenjali svoje sadržaje. Ćurić. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. na čije je insistiranje u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. stoljeća u Fojnici je postojalo više takvih škola koje su obuhvatale mušku i žensku djecu i omladinu. N. javno je 36 37 H. najčešće. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. godine. Muslimansko školstvo. ovakav profil mekteba imao je dalekosežne posljedice za ekonomski i kulturni razvoj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Autonomni pokret. kao što su bile narodne osnovne škole. 177 Na početku austrougarske vladavine muslimanska djeca u Fojnici učila su 2 ili 3 mekteba. Pošto su muslimani nerado slali djecu u svjetovne škole. Vjerski odgoj i obrazovanje imao je uopšte kod muslimana prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. koji su. Početkom 20. . Ovi mektebi imali su za cilj “da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. u poređenju s drugom djecom.36 Da bi sibijan mektebe prilagodili savremenim potrebama. od 90-ih godina 19. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Muslimani našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjeravanje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. bili vezani za pojedine džamije.

U službenim izvještajima stoji da je od 1886-1906. predvođeno uleH.178 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a broj učenika je bio promjenjiv: 1990/01. imame. predaju i svjetovni predmeti (“svjetska nastava”).137 muslimanske ženske djece i omladine ovog uzrasta samo je 2 znalo čitati i pisati. podaci o pismenosti (latinica i ćirilica) u fojničkom srezu 1910. godine u Bosni i Hercegovini izgrađeno 6 medresa. samo čitati 5. 232. među kojima i u fojničkoj. maulima (učitelja) reformiranog mekteba (mektebi ibtidaije). Od ukupno 1. 27 20 16 1903/04.257 muslimanske muške djece i omladine od 7-20 godina starosti. oktobra. a završavala 15. hvaljen rad Ibrahima ef. znalo je čitati i pisati svega 69. Takođe se navodi da je ovaj “revni mualim” poučavao djecu i “uljudnom i pristojnom ponašanju. 209. Školska godina počinjala je 1. godine. 40 H. a nepismenih je bilo 1. godine govore o velikoj prednosti prvih. 38 39 . učili Kur’an. Medresa je imala jednog nastavnika (muderisa). jula.40 S obzirom na to da ne raspolažemo podacima o tome koliko je muslimanske djece u Fojnici pohađalo vjerske i svjetovne škole. i ostalo “što svaki Musliman mora da zna”.. Školovanje se odvijalo u tri stepena i trajalo je 7-8 godina.”38 Osim reformiranog mekteba.. Ćurić. osim vjerskih predmeta i “istočnih jezika”.39 U izvještaju o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za godinu 1917. 1901/02. 224.11%. Bogrića. str. hatibe itd. Svi navedeni podaci jasno ukazuju da se muslimansko stanovništvo. Muslimansko školstvo. 1904/05 20 12 Medrese su bile “čisto islamska svećenička učilišta koja su pozvana da svoje pitomce (softe) potrebnim teološkim znanjem obrazuju za hodže. Ćurić. među kojima je i fojnička. jer se strogo držao “propisa svog zvanja” kod kojeg su djeca naučila “sasvim lijepo i pravilno tursko pismo”. str. u Fojnici su postojale druge muslimanske vjerske škole: ženski sibijan mekteb. 1902/03. 201. Muslimansko školstvo. 579. ženska ruždija (muslimanska niža srednja škola) i medresa. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. str. Sve ove škole osnovane su prije 1904. Od ukupno 1. 203. konstatirano je da se u nekim medresama.183 ili 94.

ostajući privrženo vjerskim školama u kojima se nije učila latinica i ćirilica. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. godine radili su 1-2 učitelja i jedan pomoćni učitelj. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. učitelj Učiteljica Učiteljica Šunjić Terezija Bjelobrk Josip Babić Anka Učiteljica Učiteljica Učiteljica Učitelj Pom. školske godine može govoriti o stvarnom početku rada Narodne osnovne škole u Fojnici. ogrevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike.FOJNICA 1878-1918. Međutim. do 1918. nego zemaljski erar. učiteljica Učitelj-suplement Divanefendić Smail Vrban Petar Bošković-Stipović Ana Pavić Vranjo Pom. učitelj Pom. godine. u najmanju ruku. Iako je 1880/81. učitelj Pom. njih je najčešće vodio učitelj. da se brinu o njenom održavanju. rasvjeti. možemo samo na osnovu broja učitelja pretpostaviti da se ona. odnosno opština i zemaljski erar. do 1918. učitelj Učitelj Stipić Marija Houska Emilija Učitelj-Suplement UčiteljicaSuplement Učiteljica Učiteljica Ladro Vjekoslav 41 Pom. tek se od 1887/88. . Tada je definitivnu brigu o njoj preuzela država. učitelj Trifković Draginja Spisak učitelja sastavljen je na osnovu Bosnischer Bote od 1898-1918. plate učitelja (svjetovnih i vjeroučitelja) nisu isplaćivale direktno opštine. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno 8090 polaznika). Učitelji i pomoćni učitelji u Narodnoj osnovnoj školi u Fojnici od 1898. godine41 Kulijer Marija Ninić Anton Arapović Vilhelm Pranjko Franjo Zdunić Emilie Adžija Zora Kordić Anto Miletić Mato Marković Jozef Učiteljica Učitelj Pom. Budući da ne raspolažemo podacima o broju učenika u ovoj školi. školske godine došlo do izmjene u bivšoj katoličkoj osnovnoj školi. veoma sporo uključivalo u moderne tokove obrazovanja i vaspitanja. 179 mom. uklapala u prosjek Bosne i Hercegovine. U fojničkoj Narodnoj osnovnoj školi za cijelo vrijeme od 1888. Opštine su bile dužne da za školu obezbijede potrebne prostorije. Na taj način učitelji su bili neposredno vezani za vlast i bili obavezni da provode njenu politiku.

Franjevci su još od ilirskog pokreta. 1933. rukovodilac izgradnje doma i učitelj omladine u pjevanju. str. Marko Kulier.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. tamburaško. godine i kasnije. Franjevci su 1896. tajnik. Za to vrijeme promijenila su se tri upravitelja škole: Anton Ninić (1898-1905). prva Fojničanka koja je završila učiteljsku školu u Zagrebu i u ovoj školi radila punih 30 godina. godine. potpredsjednik. godine osnovao Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”. Franjevački vjesnik. prosvjetnim i ekonomskim osnovama i u tim okvirima buđenje i razvijanje nacionalne svijesti. koji je sve do svoje smrti. pa je fra Alojz Cvitanović 1906. Ivo Knežević i Anto Iličić. 43 Chronologia domus. Za dvadeset godina u ovoj školi radilo je duže ili kraće vrijeme 20 učitelja i pomoćnih učitelja.43 Nakon njegove smrti franjevci su zadrFra Jozo Zvonigradski. uz velike materijalne žrtve. godine osnovali u Fojnici Hrvatsko čitalačko. sredinom 19. Centralna figura ovog društva bio je njegov osnivač fra Alojz Cvitanović. 175. društvo “Rodoljub” sagradilo je Hrvatski dom (prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini). Nakon nekoliko godina ovo društvo se ugasilo. fra Alojz Cvitanović. bio sekretar društva. Izuzetak među njima činila je Marija Kulijer. godine. koji je postao središte društvenog života i prosvjetnog rada hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. zamjenik Mato Trogrančić.42 Godinu dana nakon osnivanja.. sve do 1918. Uprava ovog društva sačinjavali su: fra Dominik Gojsilović. tako da su u fojničkim hrvatskim društvima. stoljeća. predsjednik. 92-94. odbornici: Marijan Dragičević. knjižničar. godine.. Osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva u Fojnici bilo je u skladu s opštim ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. Mato Miletić (1906-1909) i Petar Vrban (1910-1918). Ivan Kulier Matin. I ovdje je njihov osnovni cilj bio okupljanje svih Hrvata na kulturnim. str. do 1918. U okviru društva osnovao je biblioteku i čitaonicu. Beograd. pjevačko i zabavno društvo “Veselica”. blagajnik. 42 . Napredak . imali vodeću ulogu i u ovim oblastima života njihovih vjernika. bili naglašeni njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada vjerskim sadržajima i interesima Crkve. Niko Iličić. sviranju na tamburi i glumi. krajem 1911. Ivo Kalamut. Ovom aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina najuglednijih građana. koje je radilo sve do 1918.180 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub” u Fojnici. od njenog osnivanja 1888.

FOJNICA 1878-1918.56 kruna. od kraja 1908. odbornik. fra Alojz Cvitanović. 181 žali vodeću ulogu sve do 1918. učinjen je značajan napredak u čuvanju i dostupnosti bogatog knjižnog fonda. str. godine.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. 45 Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici: Marietta Matasović. tajnica. Njen upravni odbor sačinjavali su ugledni građani i dva franjevca. Osim pastoralnog i kulturno-prosvjetnog rada s djecom i omladinom. Tokom svoje duge historije ovaj samostan stekao je ugled jednog od najznačajnijih katoličkih (hrvatskih) kulturno-prosvjetnih središta u Bosni i Heregovini. Podružnica “Napretka” u Fojnici osnovana je 1907. Niko Oroz. 1913. blagajnica. revizorice: Berta Izrael. potpred. 46 L. koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na prikupljanju sredstava za školovanje đaka i studenata.. na čelu s predsjednicom Mariettom Matasović. zamjenice: Rifka Alkalaj i Ana Erber. godine. otkupljuju kmetove i kreditiraju zanatlije. godine. godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski pomažu siromašne seljake. Marija Stipić.. To su bile ustanove koje su imale da prikupljaju i organiziraju nacionalni kapital i da ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda. potpredsj. Đaković. U kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog stanovništva u fojničkom kraju posebno mjesto pripada Franjevačkom samostanu u Fojnici. 145-147. Njome su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana. str. revizor Mato Miletić.46 Hrvatska gospodarstvena zadruga u Fojnici osnovana je 6. 409. Napredak . 44 . Julka Vrban. Ivanka Alaupović i Kata Iličić. U toku 1912. Političke organizacije. Josip Bjelobrk. numizmatičke zbirke i drugih muzeoloških nalaza Upravni odbor sačinjavali su: Marko Kulier. Ivo Kulier. blagajnik. knjigovođa Tomo Filipović. tajnik.45 Na podsticaj Središnjeg odbora HNZ. Milka Mešeg.. arhivskog materijala. fra Vjekoslav Perčinlić. kada su “mladi članovi društva istisli franjevce iz odbora”. godine. Imala je ukupno 113 članova (4 utemeljitelja i 109 podudarajućih članova). jula 1911. predsjednica. 267. Napredak . str. odbornice: Malina Kulier. franjevci su i u ovom periodu još aktivnije radili na sakupljanju i čuvanju vrijednih djela iz gotovo svih naučnih oblasti i literarnog stvaralaštva. 36 kruna i od toga Središnjem odboru poslala 676. zamjednik. godine ova podružnica sakupila je 717.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1913.44 Dvije godine kasnije (1909) osnovana je Gospojinska podružnica “Napretka”. Preuređenjem prostorija. na raznim svjetskim jezicima. predsj. Angela pl Kugler.

89. godine. str. 8 IV reda – ukupno 22 člana. 1 član I reda.49 Ideje za osnivanje čitaonice i podružnice “Gajreta” dala je bošnjačka vjerska inteligencija (šerijatske sudije. 48 Đorđe Pejanović. 62.. humana i socijalna društva. humana i socijalna društva.48 Prema načinu okupljanja ove čitaonice imale su veći socijalno-politički nego kulturnoprosvjetni značaj. 17. Osim hrvatskih i bošnjačkih društava zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. godine znatno više: 3 utemeljitelja. Kulturno-prosvetna. Pejanović. Time se Franjevački samostan u Fojnici svrstao u red značajnih kulturnih institucija. bez čijih fondova bi naša ukupna kulturnohistorijska baština bila siromašnija. “Sakupljanje i razgovor-muhabet-sjedenje po kafanama i pretresanje svega i svačega.50 *** Vidi opširnije: Lamija Hadžiosmanović. a materijalnu osnovu osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. Sarajevo. 49 I. u Fojnici su osnivana i druga društva koja nisu imala takva ograničenja: Podružnica pčelara. 4 – 1912/13. Godine 1905. osnovanog 1902. 5 III. 10. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana str. 1980. Dobrovoljno vatrogasno društvo i Činovničko-građanska kasina.182 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 5 II. stipendije ovog društva dobilo je pet fojničkih đaka i studenata: 1 – 1908/09. Činovnička čitaonica. Ove ustanove su najbolje odgovarale tradiciji i navikama bošnjačkog stanovništva. a pored novina može se piti kava i igrati raznih igara”. str. 119. 69-99. Prema raspoloživim podacima. Mnogo konkretniji oblici rada nastali su nakon osnivanja kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret” (1903). U njima nema knjižica. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Ovi podaci ukazuju da je podružnica “Gajreta” u Fojnici nastala 1907. čije su ideje postepeno prihvatane i u Fojnici. godine. str. muderisi i imami). u gradu je zabilježen jedan član prvog reda.47 Društveni život bošnjačkog stanovništva u Fojnici odvijao se u okviru Islamskog društva “Kiraethana” (čitaonica). Kulturno-prosvjetna. 35. Kemura. 50 Đ.. a 1907. a osobito dnevne politike (i to spoljašnje) bio je omiljeni način društvenog ophođenja kod muslimana (…). iz okoline Fojnice. do Prvog svjetskog rata. godine. 47 .

391.000 kruna. 18-19. godine Osnovna škola u Gojevićima (1909) Izgradnja vodovoda u Fojnici 1912. Tada je u gradu izgrađeno 9 javnih česama i 4 vatrogasna hidranta. mostovi. 51 . str. 1910. Prema dostupnim podacima.800. Ostajući van dometa glavnih saobraćajnica. godine gradska opština ima 378 kuća. str. maltarnice Ceste. fojnička opština i zemaljska uprava na javnu građevinsku aktivnost uložile su sljedeća sredstva: Klaonica i tržnica 2. 21.840 kruna 21. a 1910. ekonomskom i strateškom značaju.864 kruna Štala za ždrijepce i bikove Sušare za kože i šljive Vodovod i bunari Kuće pod kiriju. str.745 kruna 1.15 m3. 1909. od 1878. a voda je uvedena u 8 fojničkih kuća. 20-21. upravne i dr. 1908. Ona je 1879.283 kruna 32. 223. 22-23. 1911. odrazio na druge oblasti života.FOJNICA 1878-1918. a zemaljska uprava 6. na odgovarajući način. godine 474 kruna 12. Prije prvog popisa stanovništva 1879. Za izgradnju vodovoda fojnička opština uložila je 15.800 kruna Izrađen je vodovod na gravitaciono vođenje od vrela Ščona u dužini od 1. str. str. 183 Fojnica je za vrijeme austrougarske vladavine imala urbani razvoj srazmjeran njenom političkom. nego i mijenjanja granica gradske opštine.51 Podaci o građevinskoj djelatnosti u Fojnici prikupljeni su na osnovu Izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine za godine: 1906.228 kruna 12. od kojih 325 nastanjenih (sa 383 stana) i 53 nenastanjenih (poslovne. propusne moći od 5 l u sekundi i rezervoarom zapremine 3. Fojnica u ovom periodu nije bilježila znatniji ekonomski napredak koji bi se. godine imala 347 kuća s 379 stanova. magacini.590 m. regulacija voda i grada Zgrade kotarskog ureda (1902) Opštinska zgrada 800 kruna 940 kruna Zgrada suda sa sporednom zgradom do 1910. 226. 16-17. str. 64-65. godine. str. godine u Fojnici su utvrđeni nazivi ulica i izvršeno numeriranje kuća.353 kruna 3. 1913.650 kruna 289. Povećanje broja kuća za 51 nije bio samo rezultat građevinske aktivnosti. zgrade). 1907. 390. 573. do 1914.

str.514 k ili 85% utrošenih sredstava. takođe. 52 .000 k. do 1888. godine.54 Njene cestovne veze bile su. kada je samostan renoviran i prostorije preuređene. 54 Dž. te nabavljen inventar za knjige i numizmatičku zbirku. 1 f = 2 k). 53 Chronologia domus. Vojna poštansko-telegrafska stanica u njoj osnovana je 1. od čega su vjernici dali 1... juna 1884. dobrovoljni prilozi sakupljeni (1886) po raznim centrima u Austriji. Hrvatskoj i Sloveniji (3. prinosi župnika susjednih župa (500 forinti=1. saobraćajnog i stateškog značaja.600 k. naturi i novcu (966 for). oba puta ostala van njihovog domašaja i time se za duže vrijeme svrstala u mjesta malog privrednog. pomoć Zemaljske vlade (2. a građevinskim radovima rukovodili su italijanski majstori. Izuzimajući tradicionalne karavanske puteve. Za sve druge građevinske radove plaćeno je 56.000 kruna. jer je tek pred Prvi svjetski rat započeta izgradnja puta od Fojnice prema Gornjem Vakufu. to je bio njen jedini izlaz u svijet. Crkvu je projektirao Josip pl. godine. Brod (1879/80) i Sarajevo-Mostar (1890/91). takođe. pomoć Zajedničkog ministarstva finansija (500 f ). arhitekta iz Sarajeva. doprins vjernika u radu. Duha u Fojnici. pa u čitavom srezu 1917. Sredstva za njenu izgradnju bila su iz raznih izvora: prihodi samostana. Vancaš. 75. saobraćajno-tehničkih i strateških razloga. kasnila i s uspostavljenjem poštansko-telegrafskog saobraćaja.52 Drugu značajnu investiciju samostan je izvršio 1913.977 kruna. godine.500 f ). Duha u Fojnici. a civilna pošta 1910. januara 1886.880. izgradnjom ceste od Fojnice prema Kiseljaku i Visokom. slabe i poboljšavane su tek otvaranjem rudnika u Bakovićima. na javnu građevinsku aktivnost u Fojnici utrošeno je ukupno 378. ali je i tada ostala van dometa telefonskog saobraćaja. Kolski poštanski prevoz na relaciji Kiseljak – Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. pomoć iz careve privatne i porodične zaklade (500 f ). U ove radove uloženo je 16. Juzbašić. Izgradnja željeznica 1974.463 k. od čega na izgradnju sreskog ureda i sudske zgrade otpada 322.53 Fojnica je dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo-Bos. Fojnica je. Značajan građevinski poduhvat bila je izgradnja nove samostanske crkve sv. ali je. 100. Prema navedenim podacima.184 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. godine postoje samo dva telefonska aparata u Busovači.25 f ). koja je trajala od 17. iz finansijskih.

telegraf i telefon. Tu dužnost obavljali su: Eduard Graff (do 1902. II. godine. dok se poštanska linija Visoko – Fojnica (priključak na željeznicu) nalazi u redu vožnje za 1913. 152.55 U Fojnici je radio sreski ljekar koji je građanstvo snabdijevao i lijekovima. Vladimir Stojić. jer u ovom periodu u gradu nije otvorena apoteka. dr Schiffer Moses (1905-1911) i dr Isak Izrael (1911-1918). Pošta. 198. Abraham Vay (1902-1906). godinu. Kao i ljekari. i kotarski predstojnici bili su stranci.). 185 Fojnica uspostavljen je 1892. 55 56 . str. Dužnost ljekara obavljali su: dr Tibor Braun (do 1899). dr Bernard Polaschek (1900-1905). godine. 98.56 M. Imena ljekara i kotarskih predstojnika utvrđena su na osnovi Bosnischer Bote od 18981918.FOJNICA 1878-1918. Ljiljak. Michael Matasović (1906-1918) i od kraja 1918. 92.

.

stanovništvo Tuzle živjelo je u odvojenim dijelovima grada. a građanstvo i seljaštvo iz okoline snabdijevalo potrebnom robom. Tuzla je od 16. katolička crkva i škola). pravoslavna crkva. Zavisno od konfesije. mitropolija i osnovna škola. U 19. godine. a izvjestan broj se bavio i zastarjelom eksploatacijom starih izvora. Njen privredni razvitak zasnivao se na bogatim ležištima soli i uglja i velikim mogućnostima poljoprivredne proizvodnje u širem području. saobraćajni. jer je bošnjačko stanovništvo činilo tri četvrtine tuzlanskog građanstva. privredni (zanatlijsko-trgovački). Njena etnička struktura tada nije odudarala od ostalih gradskih naselja u pokrajini. Zajednička im je bila čaršija (poslovni dio grada) u kojoj su zanatlije i trgovci obavljali svoje poslove.PRIVREDNA I ETNIČKA STRUKTURA TUZLE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE Z ahvaljujući pogodnom geografskom položaju i otkriću bogatih slanih izvora po kojima je dobila ime (turski tuz – so). uloga Tuzle u privrednom i političkom životu Bosne i Hercegovine u narednim decenijama postojala je sve značajnija. stoljeća bila povremeno sjedište zvorničkog sandžaka (okruga). Bez obzira na tradicionalnu osnovu koju je zatekla austrougarska okupacija 1878.000 stanovnika i spadala među nekoliko najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. srpsko se približavalo jednoj petini. gdje su se nalazile i njihove vjerske institucije (muslimanske džamije i mektebi. Njeno stanovništvo osiguravalo je izvore prihoda iz poljoprivrede. I po svojoj socijalnoj strukturi Tuzla se uklapala u opšti prosjek pokrajine. stoljeću ona je tu svoju funkciju potpuno učvrstila i postala najznačajniji politički. Politički i . vjerski i kulturni centar sjeveroistočne Bosne. Na kraju osmanske vladavine imala je oko 5. zanatstva i trgovine. a svo ostalo jedva je dostizalo pet procenata (u svim bosanskohercegovačkim gradovima tada bošnjačko stanovništvo čini preko 70%).

Jajce). proricala sjajna budućnost. Za novu upravu izuzetno značajna bila je eksploatacija soli. U Kreki su 1885. izdat je Rudarski zakon za Bosnu i Hercegovinu. U isto vrijeme zemaljski erar otkupljivao je slane izvore u okolini Tuzle i uspostavljao kontrolu nad zastarjelom proizvodnjom soli. godine otvoreni rudnik uglja i ciglana. godine da je uveden monopol soli u Bosni i Hercegovini i da će svako krijumčarenje ovog artikla biti kažnjavano globom od 25 do 200 forinti. godine. 1891. u dužini . odvijalo se još nekoliko izuzetno važnih poduhvata za budućnost tuzlanskog bazena. aprila 1880.. godine. Tek kad su izvršene sve potrebne predradnje.000 mtc soli godišnje. Ova pruga. u Simin-Hanu je počela izgradnja prve moderne solane u Bosni i Hercegovini. Rudna bogatstva Bosne i Hercegovine bila su poznata Austro-Ugarskoj i prije okupacije 1878. Paralelno s podizanjem prve moderne solane u Simin-Hanu. koristeći se ranijim rezultatima.188 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sve ove okolnosti značajno su uticale i na promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi stanovništva grada Tuzle. a 1881. 1884. Dok je izgradnjom ove solane gotovo prestao uvoz erdeljske kamene soli i smanjen odliv novca iz Bosne i Hercegovine. sa službene strane. imalo za cilj ne samo dalje radikalno smanjenje uvoza ovog artikla. pa otuda ona za nauku predstavlja veoma interesantan primjer u Bosni i Hercegovini.. znatno modernije solane u Kreki.000 mtc soli godišnje. Stručnjaci iz Beča pristupili su izradi rudarskog katastra. nego i osiguranje jeftine sirovine za potrebe domaće hemijske industrije (Lukavac. koja je puštena u pogon naredne godine. koja je cijelo vrijeme bila “kost u grlu” cjelokupne tadašnje jugoslavenske i balkanske politike Austro-Ugarske. Nakon vojnog zaposjedanja. a počela je i izgradnja uskotračne pruge Doboj–Simin-Han. Njen kapacitet iznosio je 70. Iste godine u Sarajevu je osnovano Rudarsko satništvo. nova uprava počela je sistematska geološka istraživanja. dotle je podizanje druge. sa zadatkom da rukovodi svim rudarskim poslovima. čijoj se eksploataciji. strateški značaj odredio joj je položaj najisturenijeg okružnog grada Dvojne Monarhije prema Srbiji. kojim su regulisani pravni i drugi odnosi u ovoj oblasti. Bosanskohercegovačke novine objavile su 1. kapaciteta od 300. *** Razvoj i struktura privrede u tuzlanskoj oblasti odredila su prirodna bogatstva (so i ugalj). godine.

godine 2 miliona mtc. koja je od 1893. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. koje su davale energiju za rasvjetu rudnika i solana. XII-XIII. Od 1885. Istovremeno s podizanjem prvih industrijskih preduzeća u neposrednoj okolini Tuzle. a njenu pilanu u Puračiću preuzima mješoviti konFerdo Hauptmann. aprila 1886. jedan parni mlin i dvije električne centrale. u Lukavcu 1893. godine proizvodnja se popela na 3 miliona mtc.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. do 1918.000 mtc amonijačne. koja je bila glavna saobraćajna veza s Monarhijom. godine na ovom području smijenilo se šest stranih firmi. 189 od 67 km. 1 . 1885. Ta fabrika godišnje je proizvodila 240. godine ova fabrika posluje pod nazivom Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija M. godine.000 mtc žitarica. počela je i eksploatacija šuma u području Oskova – Gostilja. Rudnik uglja u Kreki bio je najveći u Bosni i Hercegovini.d. godine. On je 1894.1 Od 1901. Uz izdašne olakšice i učešće Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. str. Prvi ugovor. Fischal i sinovi. S ovom proizvodnjom Fabrika špirita bila je najunosniji poreski objekat u Bosni i Hercegovini. U Tuzli su. jer je bogati tuzlanski bazen povezala sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne.000 hl špirita. a pred Prvi svjetski rat 3. godine podignuta Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug. Bosanski drvno-industrijski konzorcij. Pored privrednog. Osnovnu sirovinu dobijala je iz solane u Kreki. takođe. potpisala je mađarska privatna firma.. koja je godišnje proizvodila (sredinom devedesetih godina) 8. za koji je bilo potrebno oko 60. koja je već naredne godine prestala da radi. pruga je imala i veliki strateški i politički značaj u integraciji ovog pograničnog područja s ostalim dijelovima zemlje. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. a 1906. godine poslovala kao pogon sarajevske akcionarske pivare. godine. kaustične i kristalne sode. 1900. godine proizveo milion mtc uglja. u Tuzli je 1887/1888. završena je i puštena u javni saobraćaj 29. Svojim prirodnim bogatstvima tuzlanska oblast se sasvim uklapala u austrougarske privredne planove. uglavnom mađarskih. Od posebnog značaja za dalji industrijski razvoj tuzlanskog bazena bilo je podizanje Prve bosanske fabrike amonijačne sode d.. 79-81. U sastavu rudnika radila je i ciglana koja je u početku proizvodila milion komada cigli.5 miliona. 1972-73. Izgradnja ove pruge pokazala se kao vrlo korisna investicija. podignuti fabrika piva. grada Tuzle i drugih industrijskih objekata.

sve do 1918. Ova firma je 1912. godine. ugovor s peštanskom firmom Leonard Mor i kompanija. god. zdravstvene i vjerske institucije. 1900. Svih šest navedenih preduzeća.d.. Tuzlansko drvno-industrijsko a. a naslijedila ju je Ugarska industrija drveta a. *** Eksploatacija soli i uglja bila je osnova nove privredne aktivnosti u tuzlanskoj oblasti. Nakon ove. koja je i u dolini Oskove podigla parnu pilanu s 4 gatera i šumsku gravitacionu prugu u dužini od 12. zorcij. godine osnovan je Srpski kreditni zavod d. godine. U gradu Tuzli smještene su brojne administrativno-upravne. Mađarska firma Mihaly Piry i kompanija podigla je 1896. godine. a zatim je uz rijeku Oskovu izgradila 35. koja su se smjenjivala od 1885. koje nastavljaju rad kao jedinstveno preduzeće. koja prestaje da radi 1904. Ta bogatstva bila su značajan ekonomski motiv okupacije Bosne i Hercegovine.d.) otvara svoju filijalu u Tuzli. u Tuzli s glavnicom od 300... Pored akcije koju su u tom pravcu poveli Zajedničko ministarstvo finansija u Beču i Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kod odgovarajućih privrednih krugova u Austriji 2 B. godine. godine prepustila u zakup svoju pilanu u Živinicama dvjema mađarskim firmama. godine.000 m3 četinarske oblovine. ali ni ona nije radila duže od 4 godine. Ova firma radila je do 1902. Pred Prvi svjetski rat otvorena je i filijala Hrvatske centralne banke. Njenu pilanu u Oskovi otkupila je firma Mortz Lisska i prenijela u Živinice. vojne.2 Privredna ekspanzija u tuzlanskom bazenu nametala je i pojavu prvih novčanih zavoda u Tuzli. do 1918.190 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. posjekli su u šumama Oskove i Gostilje oko 400. uslijedio je.4 km šumske željezničke pruge. kulturno-prosvjetne. pa je njihovo iskorištavanje zahtijevalo savremeni tehničko-tehnološki pristup. Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (osnovana 1895. godine. godine na rijeci Gostilji pilanu s dva gatera na turbinski pogon.5 km. Razvojni put šumske privrede .000 kruna. jula 1907. Begović.. d. Privredni razvoj Tuzle i njene neposredne okoline bio je praćen razvojem urbanizacije i novih društvenih odnosa. koji radi do 1892. a 15. Za takav rad bilo je neophodno obezbijediti dovoljan broj iskusnih stručnjaka iz Monarhije.

s obzirom na to što im predstoji obaveza da domaće ljude osposobe za rudarsko zanimanje. br.921/BH. 1879.. Nakon pažljivog ispitivanja stručnosti. br. Iz dokumenata nešto kasnijeg datuma vidi se da Zemaljska vlada nije bila zadovoljna učinkom preskupih stranih rudara.. Zemaljska vlada nije imala izbora. narednih mjeseci stiglo je u Bosnu nekoliko grupa stranih rudara. 1879. godine Zajedničko ministarstvo finansija izvijestilo je Zemaljsku vladu u Sarajevu da se javilo 39 stručnjaka za predstojeće istražne rudarske radove u Bosni i Hercegovini. 1879. Oni su.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. egzotičnu i neotkrivenu zemlju. br.057/BH. nadglednici i kopači rude. 3 . ZMF. Udruženje za industriju uglja u Beču izrazilo je spremnost da dio svojih iskusnih rudara iz revira u Hrastniku pošalje u Bosnu. ZMF.312/BH. imali zadatak da rukovode istraživačkim radovima i otvaranjem prvih rudnika u područjima koja su ranije bila poznata po rudarstvu. Zemaljska vlada je pisala Zajedničkom ministarstvu finansija: “Što se tiče daljih potreba za austrougarskim rudarskim radnicima one će prije svega zavisiti od iskustva koje ćemo imati primjenom ovdašnjeg stanovništva pod sposobnim rukovodstvom”. septembra 1879. Pošto su uslovi Zemaljske vlade bili potpuno prihvatljivi. pa se orijentirala na zapošljavanje jeftine domaće radne snage. ZMF. iskustva i političke podobnosti svakog pojedinca u jesen 1879. U toku septembra i narednih mjeseci 1879. opisujući Bosnu i Hercegovinu kao bogatu. i štampa je sa svoje strane potpomogla čitav poduhvat. 2. radnoj snazi koja se ABH. zajedno s izvjesnim brojem iskusnih i probranih rudara. U svim navedenim slučajevima traženo je od Zemaljske vlade da utvrdi uslove pod kojim bi strani rudarski radnici bili angažirani za rad u Bosni. Već 4. a nešto kasnije to isto učinili su rudnici u Idriji i Šemnicu. godine Zemaljskoj vladi u Sarajevu stizale su povoljne vijesti o ponudama iskusnih rudara.3 Rudari iz Idrije tražili su da im se obezbijedi takva zarada kojom će moći zadovoljiti svoje normalne potrebe i izdržavati porodice koje ostanu u Idriji. godine počeli su pristizati rudarski stručnjaci u Bosnu i Hercegovinu. takođe iz Monarhije. koji poznaju jedan slavenski jezik. Ona je saopštila da su joj potrebni iskusni i povjerljivi rudari. Pošto su se istražni radovi odvijali u onim oblastima koje su imale dugu rudarsku tradiciju. 4. pa im je ponudila veoma povoljne uslove. 191 i Mađarskoj. 5.

Varešu i još nekim pogonima. samo u znatno izmijenjenim uslovima. Šef Zemaljske vlade pisao je. 1885. Početkom jula iste godine donesena je odluka o početku radova na izgradnji tuzlanskih solana. godine predlaže da se 4 domaća rudara postave za nadglednike. Tada su u Tuzli utvrđeni sljedeći odnosi za 1895. te da se za potrebne radove mogu angažirati i domaći radnici. a u Rudniku uglja u Kreki i ciglani takođe 34 radnika s 54 člana porodice. Za početne rudarske i solarske radove u tuzlanskoj oblasti angažirani su strani stručnjaci i iskusni rudarski radnici. godine. Vlada je ovaj prijedlog odbila pokazujući rezervu prema sposobnosti i marljivosti domaćih radnika. februara 1889. U maju 1894. godinu: 4 ABH.20 forinti. koji u aprilu 1880. stoljeća. Očigledno je da je praksa bila svuda ista. Okružni predstojnik iz D. br. ZMF. godine otkupljene su primitivne solane od tuzlanskih bošnjačkih porodica koje su za vrijeme osmanske vladavine imale koncesije za proizvodnju soli. 4. počele su pripreme za iskorištavanje soli i uglja u tuzlanskoj oblasti.50 forinti. U toku 1879. Problem odnosa domaće i strane radne snage u rudarstvu i metalurgiji sve se više nametao od sredine devedesetih godina 19. ministru Kalaju da su domaći radnici iz okoline Fojnice vrlo “upotrebljivi” i marljivi ljudi i da prednjače pred Austrijancima. godine Zemaljska vlada izvještava da u Tuzli nema dovoljno kvalificiranih kovača i da nadnice zidara i tesara iznose 2 do 2. pretežno seljaci koji su se i ranije bavili ovim poslovima. . Ovo potvrđuje izvještaj rukovodioca istražnih radova u Kreševu. U septembru 1879. Tradicija se nastavljala. a uporedo s njima u posao su postepeno uvođeni domaći ljudi. Tuzle izvijestio je. 2.000 forinti. Nedostatak stručne radne snage nametao se kao problem u prvim godinama rada u tuzlanskom bazenu. godine Rudarsko odjeljenje u Zajedničkom ministarstvu finansija zatražilo je statističke podatke o broju domaćih i stranih rudara u Tuzli.201/BH.. ZMF. 1879. br. godine Zajedničko ministarstvo finansija da u solanama u Simin-Hanu i Tuzli rade 34 strana radnika sa 62 člana porodice.4 Uporedo s rudarskim istraživanjima u srednjoj Bosni. 1880. za čije je početne bušotinske radove predviđena suma od 25. 12. a nadničara 1.192 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.539/BH.. tamo nalazila nije trebalo mnogo dopunskog obrazovanja.

400. koje je i pored relativno visokih nadnica bilo sve nezadovoljnije svojim položajem. plasman uglja nije bio povoljan.4%) 150 (44%) 8 (18. Vojislav Bogićević. U takve srezove spadali su: Prijedor. str. Uzrok ovako nepopularnog poteza Ministarstva bilo je “prekomjerno povećanje nadnica posljednjih godina”.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. do 1905. Da bi se ostvarili prvi praktični koraci.6%) 6 (35%) 7 (30%) 22 (12. nego i u onim srezovima gdje se stanovništvo bavilo rudarenjem i prije okupacije i gdje su nadnice niske. solanama i istražnim pogonima radila gotovo jedna trećina radnika porijeklom izvan Bosne i Hercegovine.5%) 409 (68%) 17 23 175 6025 Iz ovih podataka se vidi da je sredinom devedesetih godina 19. pa je proizvodnja premašivala potražnju. stoljeća u rudniku uglja u Kreki. 5 . Ministarstvo je savjetovalo upravi rudnika u Kreki da rudarske radnike traži. Osim toga. nego skupo strano radništvo.. Stari Majdan i Srebrenica. 193 Rudnik uglja Kreka Državna kružna peć Naziv preduzeća Domaći Bušotina (istraživanja) Jasenica Bušotina Majevica Solana Simin-Han (D.5%) 193 (32%) Strani Svega 344 43 11 (65%) 16 (70%) 153 (87. ne samo u srezovima tuzlanskog okruga. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. Trenutno slaba konjunktura uglja nije bila pravi razlog za preduzimanje mjera. Tuzla) Svega 194 (56%) 35 (81. 159. U pogledu angažiranja stranih radnika isticao se rudnik uglja u Kreki. dok. U toku 1894. Sniženje nadnica i orijentacija na jeftiniju domaću radnu snagu izazvalo je veliku fluktuaciju ljudstva u rudniku Kreka.. godine Zajedničko ministarstvo finansija naredilo je da se u njemu snize radničke nadnice. Sanski Most. Ministarstvo je ovlastilo Okružnu oblast u Tuzli da odmah stupi u kontakt sa spomenutim sreskim uredima i olakša upravi rudnika i solane da nabave što bolje i jeftinije domaće radnike. godine svakog mjeseca primano je i otpušteno oko 30 radnika. U toku 1894.. Da bi se riješio problem skupe strane radne snage. koje je izazvano “brojnom upotrebom stranih radnika”.

godine. godine procent stranih radnika opao je sa 31. Pored njih.. Osim stranaca. str. 439-440. U stanovima preduzeća bilo je još 30 mjesta koja su bila rezervirana i popunjena pristiglim rudarima iz Vareša. Bogićević. Milan Gavrić. 4 udovice i 324 djeteta.. Među domaćim radnicima bilo je oko 50 radnika koji su stanovali u selima udaljenim od rudnika više od dva sata hoda. Domaći 92 7 120 119 3 341 Strani 2 6 95 3 2 7 2 117 Svega 2 6 187 10 122 126 5 458 Broj stranih radnika nije značajnije opao. sredinom 1894. uprava rudnika u Kreki smanjila je broj stranih radnika. Jasenice i Fojnice. dok.7 Od ukupno 385 radnika bilo je 183 oženjenih i 189 neoženjenih.6 Sredinom 1894. 7 V. 6 pomoćnih kopača i 4 vozača).4 na 25. dok je 115 ili 90% stranaca bilo smješteno u gradu. tada su u rudniku radila i 324 domaća radnika. Samo u toku 1898. Od 275 domaćih radnika. Od sredine do kraja 1894.194 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Radna kategorija Nadglednici Dnevničari Kopači Zanatlije Vozači Radnici na separaciji i ostali radnici na površini Transportni radnici Svega Domaći 73 90 107 5 275 Strani 3 3 101 7 3 3 120 Svega 3 3 174 7 93 110 5 395 Krajem 1894. tako da ih je 1898. 9. ali je znatno porastao broj domaćih. 213. što čini 10% domaćih radnika (19 kopača. godine bilo uposleno svega 61 (16%). sredinom i krajem 1894. 6 . Građa o počecima radničkog pokreta. I/1965. str. godine. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. godine rudnik su napustila 33 strana kopača. Sarajevo 1965. u radničkim stanovima bilo je smješteno svega 29 ljudi. Slijedeći savjete Ministarstva. bilo je 183 udatih žena. ili gotovo polovina njihovog ukupnog broja. Naredna tabela pokazuje strukturu radne snage u Rudniku uglja u Kreki.2.

1912. 1913.5%) 205 (84. Hudeč. do 1916. . 1914. Husino. Najveći broj rudara davala su sela Lipnica. godine strana radna snaga nije nikada premašivala jednu petinu zaposlenih.5%) 38 (15.0%) 26 (10. Cerik. 1915. 1916. Druga karakteristika radne 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906.5%) 204 (85. 1911.0%) Svega 274 248 252 243 247 240 203 264 278 4448 364 - 1905. 1908.0%) 233 (88. Dobrnja i Bistarac. godine Godina Domaći 235 (80. Samo 1/3 radnika zaposlenih u rudniku mogla je biti smještena u stanove koje je podiglo preduzeće. Preostalih 248 radnika (101 oženjenih i 147 neoženjenih) stanovalo je kod svojih kuća u selima bliže i dalje okoline rudnika. 195 U stanovima koji su pripadali rudniku stanovala su 82 oženjena i 42 neoženjena radnika.0%) 219 (80. iz drugih srezova Bosne) koji su svoju egzistenciju vezivali isključivo za rad u rudniku.0%) 33 (19. uglavnom.0%) Strani 39 (19. 1906.5%) 33 (19.0%) 29 (14. Početkom XX stoljeća. Morančani.5%) 214 (80.0%) 30 (8.0%) 252 (90.0%) 80 (18. do 1916. To su bili. strani radnici i oni domaći radnici (uglavnom. godine. Bukinje. 1907.0%) 334 (82.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Iz tabele se vidi da od 1905. Struktura radne snage u solanama tuzlanskog bazena od 1905. do 1916.5%) 36 (15. 1909.0%) 364 (82.5%) 216 (88. Ljepunica..0%) 31 (12. Živinice. 1910. Pogorioc.0%) 274 (86..5%) 32 (12. solane i rudnik uglja prebrodili su početne teškoće oko obezbjeđenja dovoljnog broja radnika čija struktura odgovara potrebama rentabilnog poslovanja. Ljubače.

027 897 641 656 690 761 - 228 (15%) 9109 Tabela pokazuje da je broj stranih radnika u rudniku Kreki od 1905. 227 radnika u solanama imalo je kvalifikacije. Od tada njihov procent je u stalnom opadanju. do kraja 1916. 1909. Međutim. do 1916. katolici – 75 i ostali – 3 (u vjerskoj strukturi uračunati su svi zaposleni). godine broj radnika porastao je za 166. godine Godina 1905. godine činili većinu s 53%. a samo 2 radnika su vođeni kao nekvalificirani. a da od 1914. Struktura radne snage u rudniku uglja u Kreki od 1905. 1912. U aprilu 1907. .. godine broj stranaca se popeo na jednu četvrtinu zaposlenih. 1916. a 1916. 1906. godine. do 1906. 1908. 1907. U ovom rudniku stranci su 1890. godine. 1915. 1910. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata tuzlanske solane postaju prvorazredni privredni objekat u kojem broj radnika naglo raste. ili blizu 60%. snage u solanama jeste da se broj radnika od 1905. U prve dvije godine rata njihov broj je naglo opao. do Prvog svjetskog rata varirao između 10% i 16%. Domaći Strani Svega 478 (84%) 490 (86%) 545 (87%) 916 (89%) 808 (90%) 546 (85%) 563 (86%) 638 (87%) 706 (93%) 682 (75%) - 94 (16%) 93 (14%) 78 (13%) 111 (11%) - 572 583 623 - 89 (10%) 95 (15%) 93 (14%) 52 (13%) 55 (7%) 1. 1911. ovu stranu radnu snagu činili su. do 1914. 1914. Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su bili muslimani – 106. ratni zarobljenici koji su zapošljavani i u 9 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. pravoslavni – 48. Od 1914. uglavnom. 1913. godine značajnije ne mijenja..196 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

Istraživanje uglja u Jasenici 50.. 1892. trgovine i prometa njezinog područja za godinu 1911. 197 drugim rudarskim i šumarsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini. godine.. Razni pogoni firme Mortz Lisska zapošljavali su 31. nadničara i slugu. Fabrika špirita 80. I br. Drugi podatak potiče iz 1892. 10 . str. i to: rudnik uglja Kreka 451. d. 1892. Nakon aneksije postepeno se povećavao broj radnika i 1911. fabrika je zapošljavala 60-80 radnika. godine ukupno 593 radnika. 2. u Lukavcu zapošljavala je između 450 i 600 radnika. 4. Koliko je radnika bilo zaposleno u eksploataciji i preradi drveta u tuzlanskom bazenu za sada nije moguće utvrditi. tada je radilo 1.4%) radnici stranog porijekla. Sarajevo. od kojih 538 (74. Njihova struktura po pogonima i porijeklu izgledala je ovako: ABH.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Nova solana 88. Prvi podaci o broju radnika u Tuzli nalaze se u popisu stanovništva iz 1885. Tada je u Tuzli zabilježeno 679 pomoćnih radnika.8% domaćih i 182 (25. br.681/BH. u ovoj fabrici radili su uglavnom domaći ljudi i to pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. Balkanski ratovi nepovoljno su uticali na čitavu oblast hemijske industrije.456/BH. parna pilana Hraborskoga 10.579/BH. Ciglana 80. 1908.10 U prvoj bosanskoj fabrici i rafineriji špirita u Tuzli zapošljavana je. 4. uglavnom. i 1912. tako da je i broj radnika u ovoj fabrici naglo opao na 607 radnika. od kojih je oko 1⁄4 bilo sa strane. U početku. godine. ZMF. br. 1913. U fabrici piva radilo je 28-35 radnika. Prokosovića i Modraca.046 rudarskih i industrijskih radnika.2%) stranih. godine. Kolcmanova ciglana 16 radnika. Sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta. decembra 1911. solana “Franc Josip” 351. od kojih su 449 (73. 88. Prva bosanska fabrika amonijačne sode d. godine bilo ih je 720. a 158 (26. domaća nekvalificirana radna snaga.6%) bili domaći. Prema izvještaju Okružne oblasti u Tuzli. Banovića. od kojih je 8 imalo kvalifikacije. Prema jednom izvještaju iz 1908.

koji u ogromnoj većini privređuje sam ili uz pomoć članova svoje porodice.. ZVBH. 11 . Za čitavu Bosnu i Hercegovinu karakterističan je sitni zanatlija i trgovac.576/pr. Radnici Pilana u Živinicima Domaći Strani Šumski pogon Domaći Strani 186 (90%) 21 (10%) 300 (100%) 32 (94%) 2 (6%) 30 (90%) 3 (10%) 548 (95%) 26 (5%) Nadglednici 3 (43%) 4 (57%) 1 (33%) 3 (67%) 3 (50%) 3 (50%) 1 (50%) 1 (50%) 8 (42%) 11 (58%) Svega 189 (87%) 25 (13%) 301 (99%) 3 (1%) 35 (88%) 5 (12%) 31 (89%) 4 (11%) 556 (94%) 37 (6%)11 Željeznički pogon Domaći Strani Drugi pogon Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Preduzeće M. takođe. Lisska ubrajalo se među dvadesetak najvećih drvnoindustrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Za sada je nemoguće utvrditi broj i strukturu najamne radne snage u zanatstvu i trgovini. Zbog toga u Tuzli i njenoj okolini osnovni pečat radničkoj klasi daju rudarski i industrijski radnici. Iskaz o primjeni i obrazovanju domaćih radnika kod šumaskih preduzeće Bosne i Hercegovine. spadalo u ona preduzeća koja su se najmanje oslanjala na stranu radnu snagu. 2. Navedeni pregled radne snage odnosi se samo na rudarska i industrijska preduzeća u Tuzli i njenoj neposrednoj okolini. prema stanju od 31. kao i na drugim raznim poslovima neophodnim za jedan grad. 1912. XII 1911. može se pretpostaviti da ni u Tuzli.. Na osnovu istraživanja radne snage za čitavu Bosnu i Hercegovinu. br. ali je ono. kao ni u drugim većim gradovima. Iz svih navedenih podataka može se približno tačno utvrditi broj radnika i njihova struktura u Tuzli i njenoj okolini u godini 1912: ABH. nije bilo mnogo najamnih radnika u zanatstvu i trgovini.198 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

izvan poljoprivrede. ugostitelji. .d. Prema popisu stanovništva iz 1910. činovništvo i tanak sloj svjetovne i vjerske inteligencije. preduzeće Mortz Lisska Zanatstvo i trgovina 546 (85%) 155 (94%) 21 (75%) Domaći 95 (15%) Strani Svega 7 (25%) 29 (14%) 158 (27%) 37 (6%) - 9 (6%) 641 164 28 174 (86%) 449 (73%) 556 (94%) - 203 607 593 - oko 300 Na osnovu ovog pregleda i iz popisa stanovništva vidi se da su građani Tuzle zaposleni izvan poljoprivrede pripadali različitim socijalnim grupacijama.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. fabrika sode d. izgledao je ovako: Rudarstvo Obrada metala Hemijska industrija Građevinarstvo Drvna industrija Prehrambena industrija Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Prevoz ljudi i robe Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba 337 187 239 264 101 161 222 406 316 124 494 358 (Ovdje su pobrojane samo najznačajnije i najbrojnije grupacije zanimanja). Najbrojniji su bili pripadnici radničke klase. raspored zanimanja gradskog stanovništva Tuzle. a zatim zanatlije i trgovci. godine.. u Lukavcu Fabrika piva Šumsko-industr. 199 Rudnik uglja u Kreki Ciglana u Kreki Električna centrala u Kreki Solane Prva bos..

To znači. evropski zanatlija i trgovac koji svojim racionalnim poslovanjem postepeno potiskuju tradicionalne oblike proizvodnje i razmjene dobara. što znači da je gotovo dvostruko brže rastao broj stanovnika od broja kuća i stanova. koja su 1895. zatim različiti izvještaji organa vlasti. Rosovac.78 civilnih stanovnika. koji su imali ukupno 77 kuća sa 197 stanova (5 kuća nenastanjenih). godine 1. od tuzlanskog sreza osnovani su gradski i seoski srez. U navedenih 12 grupa zanimanja privređivalo je 3.72%. što pokazuje da su u industrijskim naseljima podizane kuće s više stanova. godine 66). te privrednokomercijalni listovi i kalendari.38%.053 kuće i 2. do 1910. 1895. 1885.920 kuća i 2. Te slabosti glavnih izvora otežavaju i izučavanje etničke strukture u Tuzli. godine 2. broj stanovnika je porastao za 5. Godine 1885. do 1910.902 stana. godine broj kuća se povećao za 343. Realan porast broja kuća od 1895. 1895. ima ih 43. iznosio je 227. godine broj kuća u Tuzli se uvećao za 570 ili 36.98 lica. Time je u gradu znatno povećana gustina naseljenosti i aktueli- . U isto vrijeme. a broj stanovnika za 730 ili 38. a 1910. jer ne prate dosljedno promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi. *** Za istraživanje etničke strukture stanovništva u Tuzli najznačajnije izvore predstavljaju austrougarski popisi stanovništva obavljeni 1879.084 ili 70.577 kuća i 1. i 1910. godine. Značajno je napomenuti da se uz balkansko-orijentalnog pojavljuju moderni. dobijeni podaci ne mogu se uvijek upoređivati. u gradsko područje uvrštena su industrijska naselja Lukavac i Simin-Han.. Nakon popisa 1895.14%. S obzirom na to da su spomenuti popisi vršeni po različitim principima i da je gotovo do posljednjeg dovršena organizacija gradskih opština (1879. a broj stanovnika je povećan za 30.. a 1910. Solina i Vršani. a 1910. godine 1. Ovom promjenom broj kuća u gradskom području je smanjen za 139. Od 1885. od 1885. iz kojeg su isključena četiri okolna sela: Grabovica Turska. godine imala 216 kuća sa 167 stanovnika (55 kuća nije nastanjeno).191 stan. na jedan stan dolazilo je prosječno 3. a stanova 441. a broj stnaova za 289. U istom razdoblju.465 stanova. pa je došlo do promjene teritorijalnog okvira gradskog područja. godine. do 1895.200 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. niti se odnose na isti teritorijalni okvir pojedinih gradova.209 lica. taj broj se povećao na 4. Gradska opština Tuzla imala je 1885.

Tada su doseljenici po porijeklu bili gotovo ravnomjerno raspoređeni na austrijsku (1. a broj iz drugih država povećao se na 150 ljudi. Priraštaj 1879-1910. vojnici. u najljepšim dijelovima grada podizane su činovničke i oficirske zgrade u pseudobaroknom i pseudorenesansnom stilu.154 = 140% Kao što se vidi iz ove tabele najveći priraštaj zabilježen je od 1885. Oni su 1895. 10. U narednoj deceniji. 12.1% tuzlanskog stanovništva. Za razliku od ovih. velikim doseljavanjem stanovništva koje je podstaknuto uspostavljanjem željezničke veze Doboj-Simin-Han.227 1895. 7. 201 zirana stambena izgradnja za smještaj velikog broja doseljenika (činovnici. Priraštaj stanovništva u Tuzli od 1879. godine. Demografska kretanja u Tuzli odvijala su se na sličan način kao i cijeloj Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave..13%). osim povećanjem prirodnog priraštaja.135) i ugarsku (1.140) polovicu Monarhije. orijentalna i evropska arhitektura. poslovni ljudi. a na periferiji. od kojih je 526 bilo iz austrijske i ugarske polovice Monarhije i 127 iz drugih država. “evropske” upravne. godine. poslovne i stambene zgrade. Simin-Hanu i Lukavcu). od 1895. a njegove četvrti nisu bile samo etnički i vjerski. u kojoj su se miješale autohtona bosanska. radnici i dr). intenzitet doseljavanja stranaca bio je znatno smanjen. otvaranjem solana i rudnika uglja u Kreki i drugih industrijskih preduzeća. broj stranaca . u industrijskim naseljima živjele su radničke porodice u jednostavno sagrađenim kućama (preko 70 u Kreki. Uz orijentalni izgled grada nicale su nove. broj stranaca u Tuzli povećao se za 1. nego i klasno strukturirane. do 1895. Na formiranje nove etničke strukture u Tuzli najsnažnije je djelovalo useljavanje stranaca.. godine činili 23.119 1879.273 1910. do 1910.772 (273. do 1910.7% tuzlanskih građana. 7. godine. s više malih stanova i spavaonica za neoženjene radnike. U narednom periodu. u Tuzli je živjelo 653 građanina porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine (statistika ih bilježi kao strance).189 1885. godine: Godina: Broj 5. Oni su tada činili 9.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Prema popisu iz 1885. što je bilo uslovljeno. Na taj način se postepeno formirala nova fizionomija grada. Za 15 godina.3%) ili godišnje prosječno za 177 ljudi (27. kada su oni prvi put popisani.

Pravoslavni 1.58 37.049 lica. što jasno ukazuje da je na demografski rast Tuzle u ovom razdoblju više uticao stranac – doseljenik nego domaća populacija. Ako se ovim doda još 1.171 1.482.72% 2.859 1.640=1.19 + 1.029=109.96 + 16. do 1910.38 + 2.447 2.54 18.877 269 292 priraštaj 1879-1910. Vjerska struktura stanovništva u Tuzli: 1879. Ovu pojavu uslovila .15% Od 1879. godine iznosio je 7.049 (56. 5.63 71. ono je u ukupnom procentu gradskog stanovništva Tuzle opalo sa 76. 5.76 234.202 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.74% i izgubilo apsolutnu većinu u gradu. nego i njenim političkim položajem. Iako je muslimansko stanovništvo imalo relativni priraštaj od 49.358 360 78 1910.52 0. odnosno 6 puta veće nego kod ukupnog gradskog stanovništva pokrajine. u % Prosjek. godine.51 14.. samo su razlike u povećanju katoličkog i jevrejskog stanovništva bile 4.87 0. sve konfesije u Tuzli bilježile su porast veći od prosječnog za sve gradove u Bosni i Hercegovini. 47.154 lica.93 14.46%).5%. iz ugarske 1. 5. Ukupni priraštaj u Tuzli od 1879.86 + 1. što je ukupno činilo 33% tuzlanskog stanovništva.74 – 28.3% - 3.975 3. okr.59 + 26.06 1.680 vojnika (1910). od kojih je bilo iz austrijske polovice Monarhije 1.80 – 19.535.984 1.072 795 134 17 1895. onda se dobija potpuna slika o prisustvu stranog elementa.105 (43. od čega je na strance otpadalo 4. Ova pojava nije bila uslovljena samo privrednim prosperitetom Tuzle. veoma heterogenog vjerskog.86 476.15 23.76 ± 1879 – 1910.0% 252=1.38 16.41% 2.23 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Ostali Pravoslavni 76.40 + 1.8% 102.50 0.94% 31.10 – 2.23 58. Muslimani Katolici Jevreji Ostali 3.06 3. etničkog i socijalnog sastava.624 (67%).965 i iz drugih država 353.941=49. smještenih u gradu. se povećao za 1.5% 1.54% na 47. ili prosječno godišnje 108 lica (4.918 947 237 17 1885.91 11.. do 1910.33 4.6%) i na domaće 3. Tada je broj doseljenika u Tuzli narastao na 4.731.gra.4%).

dok se. odnosno nacija. Na taj način je nova organizacija tuzlanskog gradskog sreza neposredno uticala na smanjenje muslimanskog stanovništva u njemu za 924 lica ili za preko 16%. katolika 602 i grko-katolika 31. nakon Aneksije Bosne i Hercegovine 1908. broj pravoslavnih povećao za 106. kojim je bio zahvaćen i dio tuzlanskog muslimanskog stanovništva. U ovim naseljima bilo je smješteno i 226 vojnika.234 . istovremeno. jer su oni pripadali raznim nacijama.020 lica. katolika za 602 i grko-katolika za 31 lice. 279 Porijeklo Ugarska pol. Iako je u Bosni i Hercegovini religija bila okvir za formiranje nacija.. godine došlo je do novog talasa iseljavanja u Tursku. Prema popisu iz 1910. U vjersku strukturu Tuzle ulaze protestanti (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolici (unijati). 203 su dva osnovna faktora – promjena teritorijalnog okvira grada i useljavanje velikog broja stranaca. od ukupno 1. godine. pripadnika raznih konfesija. 131 61 3 Svega 9. Pravoslavno stanovništvo imalo je relativno visok priraštaj..209 11 5 Austrijska pol. godine Maternji jezik Bosna i Hercegovina 8. ali je u ukupnom stanovništvu Tuzle opalo za blizu tri procenta. pravoslavni 28 i katolici 50. bilo: muslimana 27. Povećanje katoličkog i jevrejskog stanovništva u ovom gradu premašilo je sve okružne gradove u pokrajini. Njih je 1910. 1.036 587 19 Inostr. Maternji jezik i porijeklo tuzlanskog stanovništva 1910. godine bilo oko 15 puta više nego u prvim godinama austrougarske okupacije. podacima o vjerskoj strukturi moguće je pridodati i podatke o maternjem jeziku i porijeklu tuzlanskog građanstva. osim Sarajeva. Ovo se posebno odnosi na pripadnike katoličke i protestantske vjeroispovijesti. Isključivanjem četiri pomenuta sela iz gradskog sreza je otišlo ukupno 1. dok je u industrijskim naseljima koja su priključena gradu. Osim toga. od kojih su bili: muslimani 951. na osnovu vjerske strukture ne može se stvarati etnička slika gradskog stanovništva u Tuzli. pravoslavnih 134. tako da su dostigli jednu trećinu ukupnog gradskog stanovništva.655 415 Srpskohrvatskihrvatskosrpski Njemački Češki 575 388 1.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.029 lica.

731 - 353 Prema istom izvoru. engleski 1. mađarski 17. Iz navedenih podataka vidi se da je 1910. ruski 2.965 - Inostr. “katoličko”. italijanski 21. 14 . bili domaćeg porijekla (do tada su protekla oko tri i po stoljeća od njihovog dolaska iz Španije) znali su srpskohrvatski jezik. a još svega 55 lica naučilo je ovaj jezik. Tim jezikom su govorili Srbi.353 1 - 66 Bugarski Rusinski Turski Albanski Francuski Ruski - 30 1 16 14 Rumunski Svega 4 2 6 1 1 1 8. a španski Sefarda koji su. drugi 24.. godine 78. francuski 11. uža Hrvatska i Slovenija i Vojvodina 1.304 1. turski jezik bio je maternji samo za 7 lica.036. godine upisano je 170 sela od kojih 45 imaju takve naznake (22 “turska”.16% tuzlanskog građanstva govorilo srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik i da je od njihovog ukupnog broja 85% bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine. a 15% iz susjednih zemalja (Dalmacija 279. U tuzlanskom seoskom srezu 1910. “srpsko”. Srbija i Crna Gora 131). turski 55. izvjestan broj lica naučio je druge jezike: srpskohrvatski 102. 2 2 100 7 8 - Svega 280 212 180 180 80 44 16 27 14 7 5 3 12. U tom kontekstu interesantna je pojava u istočnobosanskim srezovima da mnoga sela i zaseoci uz ime nose i oznaku “tursko”. njemački 211. Osim Nijemaca. Maternji jezik Mađarski Poljski Slovenački Italijanski Španski Slovački Bosna i Hercegovina 9 2 1 Austrijska pol. Mada su Bošnjaci često nazivani “Turci”. uglavnom. 255 12 14 5 7 1.. njemački je bio maternji jezik za 269 Jevreja Aškenaza. od kojih su 6 porijeklom iz Turske. 196 166 74 6 27 14 Porijeklo Ugarska pol. arapski 15. Hrvati i Bošnjaci.204 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

1%) bavili su se raznim poslovima izvan poljoprivrede – zanatstvom.094 odraslih muškaraca koji su privređivali. godine 2. utvrdio je samo socijalnu strukturu agrarnog stanovništva. U oba popisa.9%). godine 3. Naredni popis.555 (20. Po socijalnoj strukturi stanovništva Tuzla je spadala među 25 gradova (od 66) u Bosni i Hercegovini u kojim je više od polovine građana nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. što je izraz tradicionalizma u pojmovnom aparatu. pa se ona može upoređivati s podacima iz 1910. 205 “srpska”. Od toga. najviše.8%). Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 1895. Nacionalna struktura agrarnog stanovništva u Tuzli 1910.345 lica ili 32. 9 “katolička”). dok u priključenim industrijskim naseljima nijedan stanovnik nije živio od poljoprivrede. domaćinstava 96 1 99 6 1 188 3 8 12 3 Br. slobodni seljaci i ostalo poljoprivredno stanovništvo (bezemljaši).425 (68. specifične zatvorenosti u vjerskim zajednicama i razlika u njihovoj prosvjetnoj i kulturnoj tradiciji sve do početka XX stoljeća. godine bilo 2.238 lica i približavao se polovini ukupnog stanovništva u gradu.9% nije bilo uslovljeno novom privrednom aktivnošću.979 lica (1895) od 72 na 203 domaćinstva. na agrarno stanovništvo otpadalo je 669 lica (31. godine.. godine Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Ostalo agrarno stanovništvo Muslimani Srbi Muslimani Srbi ostali Muslimani Srbi Hrvati Muslimani Srbi Hrvati Br. ili 366 na 1. Dok su se skupine slobodnih seljaka i bezemljaša u gradu smanjile s 2. a posebno naslijeđene. dok se naznake “muslimansko” i “hrvatsko” gotovo nikako ne pojavljuje. lica 589 6 618 22 3 1. a 1910. trgovinom i. godine. u kojim je 95% stanovnika živjelo od poljoprivrede i spadalo u kategoriju slobodnih seljaka. iz 1895. u Tuzli su zabilježene tri grupe agrarnog stanovništva: zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova. U njoj je 1885. Opadanje broja poljoprivrednog stanovništva u Tuzli za 11. nego znatno više isključivanjem pomenutih sela iz gradskog područja. najamnim radom. a 1..7% ukupnog gradskog stanovništva.087 21 48 85 40 36 .

Paralelno s agrarnom. Iako je naglo prekinuta trgovačka razmjena između Bosne i Hercegovine i Srbije (1882. u Tuzli se formirala sitnozanatlijska i trgovačka osnova bošnjačkog i srpskog građanstva. oni u Tuzli nisu bili najmoćniji ekonomski faktor.197 dinara ili preko deset puta manje) i eliminirane poslovne veze tuzlanskih trgovaca u oba pravca. Iako su bošnjačke zanatlije i trgovci bili najbrojniji. Uz bošnjačke zemljoposjednike. vodeći ekonomski sloj. formiralo velikim dijelom na osnovama agrarne privrede. da u Tuzli ima jedan Srbin koji posjeduje 40 kmetskih selišta. sanitarnim. srpski i bošnjački trgovci morali su se okrenuti domaćem tržištu.073 dinara. izuzimajući Bošnjake.. pa su ova ograničenja strogo provođena..206 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.615.60% ukupnog bošnjačkog. razmjena je iznosila 2. carinskim i svim drugim mjerama onemogući promet preko bosansko-srpske granice. godine. Bošnjaci su činili 93. Nakon okupacije 1878. čiji su reprezentanti zemljoposjednik i trgovac. što nikako nije bio slučaj kod drugih etničkih skupina u gradu Tuzli. tako da je ovdje. Očigledno je da su srpski trgovci zadnjih decenija osmanske vladavine kupovinom dolazili do kmetskih selišta. izuzimajući bošnjačko stanovništvo. srpsko i bošnjačko trgovačko građanstvo održalo se .50% srpskog. Navedeni podaci ukazuju da se bošnjačko građanstvo. Iza takvih instrukcija krio se strah nove vlasti od nacionalističke propagande iz Srbije u Bosni i Hercegovini. što ukazuje da je tada i u ovom kraju kmetsko selište donosilo solidne prihode. a 1903. Pavel Rovinjski navodi. Nakon austrougarske okupacije. “homines novi”. godine 236. izostao interes za zemljišni posjed. u Tuzli se prije okupacije formirala jaka srpska trgovačka čaršija. bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjedničkog sloja u ruke trgovačkog i drugog novog građanstva. godine. prije svega njegova građanska klasa. 1879. Interesantno je da je u Tuzli. 4. Na ovim vezama podizao se i izvjestan broj bošnjačkih trgovaca koji su se ranije doselili iz Srbije. jer je Zemaljska vlada izdala instrukcije pograničnim srezovima na Drini da se pasoškim. 2. koja je svoju ekonomsku snagu znatnim dijelom gradila na tradicionalnim poslovnim vezama sa susjednom Srbijom. Od poljoprivrede je živjelo 40. kojoj se vremenom pridružuje brojan sloj najamnih radnika. konak s vrtom i han i još četvorica koji imaju od jednog do pet kmetova. srpski i drugi trgovci nisu bili zainteresirani za kupovinu kmetskih selišta kao ni druge slobodne zemlje.11% gradskog agrarnog stanovništva.16% hrvatskog i 0.54% ostalog stanovništva.

presijecanje razmjene sa Srbijom. pretežno jevrejskih. Od ukupno 129 firmi koje su protokolirane do 1917. a posebno promjena navika i ukusa kod domaćeg stanovništva. To znači da većina tradicionalnih srpskih i bošnjačkih trgovaca nije izdržala konkurenciju doseljenika. hoteli i sl. Ogromna većina (oko 85%) radila je bez najamne radne snage i na stari način. 50 (38. veliki broj stranih zanatlija ostavljen je bez zarade i potisnut na periferiju privrednog života. bošnjačkih 43 i ostalih 41 (dominiraju jevrejske radnje – Sefardi i Aškenazi). Prema prvom popisu sudski protokoliranih trgovačkih firmi.6%) i ostalim 4 (7. Tradicionalno domaće bošnjačko. godine. godine u gradu je zabilježeno 565 samostalnih zanatlija. nadničara i sluga. Prema popisu iz 1885. koji je obavljen na osnovu Trgovačkog zakona iz 1883. godine bilo ih je 679 i činili su oko trećine svih lica koja privređuju. Od 1901. u Tuzli je 1885. manja preduzeća. a 1905. trgovaca i zanatlija”. na bošnjačke 17 (26. stoljeća kao vodeći trgovački sloj u gradu. godine bilo 353 “fabrikanata. Od tada se postepeno mijenja etnička struktura najznačajnijih protokoliranih firmi u Tuzli. 207 sve do kraja 19. srpsko i hrvatsko zanatlijsko građanstvo u Tuzli. među kojima su bili najbrojniji Bošnjaci (za koje je karakteristično da produžavaju tradiciju sitnog balkansko-orijentalnog zanatstva). naročito poslije Sarajevskog atentata 1914. među koje su. bilo je 36 (27. Izvjestan broj uglednih srpskih trgovaca.1%). konkurencija jeftinije industrijske robe.5%) i na sve ostale 6 (9. od ukupno 64 radnje (1883-1886) na srpske je otpadalo 41 (64.. samo se manjim dijelom uključivalo u nove privredne tokove i uspijevalo da svoju proizvodnju tehnički i komercijalno prilagodi novim zahtjevima tržišta. Prema zvaničnim podacima. osim trgovačkih. kao i u cijeloj pokrajini. godine. specijalizirane trgovine. Pod uticajem više faktora.1%). od kojih je bilo: srpskih 21. Potkraj stoljeća (1899). prisiljen da se ponudi kao najamni radnik ili iseli. Bošnjacima 22 (38.3%). Mnogi od njih .8%) bošnjačkih i 43 (36. apoteke. bilo da se radi o strancima ili domaćim ljudima koji su se brzo prilagođavali novim potrebama tržišta i postajali nosioci nove. uvršteni razni drugi poslovi – veće zanatske radnje. kao što su nedostatak kapitala i državnih mjera za unapređenje zanatstva.3%) ostalih.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. godine. godine protokolirano je 105 novih firmi.4%). Među tradicionalno tuzlansko gradsko stanovništvo spadao je brojan sloj pomoćnih radnika.9%) srpskih. koji su se isticali u nacionalno-političkom radu bio je na razne načine onemogućavan i uništen političkom represijom.. od 57 najznačajnijih trgovačkih radnji Srbima je pripadala 31 (54.

su.208 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a posebno poslije Aneksije Bosne i Hercegovine. rudare. Činovništvo u okupiranom području. među činovništvom prevladavali pripadnici slavenskih naroda – Česi. hrvatsko i bošnjačko stanovništvo zapošljavano je. a u manjoj mjeri doseljeni Hrvati i Srbi (do rata. Zbog izuzetnog strateškog značaja Tuzle prema Srbiji i jugoistoku. poslovnim ljudima i radnicima. koji je od 80-ih godina XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata iznosio 700%. 12 učitelja i 4 zdravstvena radnika. ako ga je uopšte bilo. gotovo isključivo. a drugi u ogromnoj većini. 21 sveštenik. U njoj je 1885. Mađarima.. Najviša činovnička mjesta popunjavana su austrijskim Nijemcima i. u gradu je bilo smješteno blizu jedne četvrtine ukupne austrougarske vojske stacionirane u Bosni i Hercegovini. moralo je znati njemački jezik. napustili svoje poluesnafsko privređivanje i uvrštavali se u moderne solare. pa se nova vlast nije mogla osloniti na bivše tursko niti na domaće činovništvo. godine broj aktivnih vojnika narastao je na 807. Prethodnicu su činili vojnici i činovnici koji su bili najvažniji faktor za uspostavljanje austrougarske vlasti u okupirnom području. kada je ovo pitanje postalo aktuelan politički zahtjev građanskih stranaka. na najniža mjesta u činovničkoj hijerarhiji. da bi se pred izbijanje rata enormno povećao.680. uz domaće. Domaće srpsko. oni su činili 82-85% ukupnog činovništva). Oficiri su u ekonomskom i društvenom smislu činili veoma značajan sloj novog građanstva. Prema popisu iz 1885. Novo. Prvi su u potpunosti bili porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine. Pod uticajem promjena vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. činovništvom. S obzirom na to da je novi upravni aparat morao saobraćati s domaćim stanovništvom. godine na 1. bilo je u socijalnom smislu predstavljeno vojskom. u manjoj mjeri. a 1910. rudnika i drugih industrijskih preduzeća. Poljaci. doseljeničko tuzlansko građanstvo. kao i u cijeloj pokrajini. Broj činovnika u Tuzli brzo se umnožavao i vjerovatno je premašivao prosjek pokrajine. Nešto povoljniji položaj domaćih ljudi u činovničkim zanimanjima nastupio je nakon izlaska prve generacije maturanata tuzlanske gimnazije (osnovana 1899). industrijske i druge radnike. a manjim dijelom i domaće. pripadnici raznih naroda iz Monarhije i drugih država. Slovenci i drugi. u Tuzli je bilo zaposleno 68 činovnika. godine bio smješten jedan od četiri bataljona. 1895. njegovi nosioci su bar donekle morali razumijevati njegov jezik. osim političke podobnosti. Zbog toga su u Tuzli. Ovim popisom bili su obu- . godine.. Tuzla je doživljavala modernizaciju koja se neminovno odražavala i na izmjene njene etničke strukture. nakon otvaranja modernih solana.

300 do 1. građevinskih firmi i uslužnih radionica. godine. tako da se pred Prvi svjetski rat računa s 2. To se događalo i u drugim krajevima i zemljama gdje industrijalizacija nije tekla na klasičan način. tako da njime nije obuhvaćen izvjestan broj činovnika iz erarnih i privatnih preduzeća. u zanatstvu su bili zastupljeni pripadnici više naroda – Česi. preduzeća su zavisila od kvalifikovane radne snage iz razvijenijih pokrajina Monarhije i drugih država. Poljaci. od kojih je na domaće otpadalo oko 85% i na strance oko 15%. apoteka i sl. gostioničari itd.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.. Carigrad) i uspješniji trgovci i poslovni ljudi.500-3. u Tuzlu su se useljavali zanatlije raznih struka: građevinari. bili glavni konzumenti “evropske” robe i nosioci evropskog društvenog i kulturnog života i uticaja u Tuzli. Privredni razvoj Tuzle bio je praćen koncentracijom najamne radne snage oko većih preduzeća. Radna mjesta nekvalificiranih i priučenih radnika popunjavana su gradskim pomoćnim radnicima i nadničarima i velikim brojem seljaka iz okoline. Sva značajnija tuzlanska preduzeća zapo- . pekari. u Tuzli je zabilježeno 679 pomoćnih radnika. Oni su. Pružana im je raznovrsna pomoć prilikom otvaranja trgovačkih i zanatlijskih radnji.000 radnika. uz koje su tuzlanski mladići izučavali moderne zanate. S obzirom na to da ne raspolažemo preciznim podacima. Bila je domaćeg i stranog porijekla i predstavljala je pravu mješavinu naroda i konfesija.. ali ne i selo. tapetari. Dok su u novoj trgovini prednjačili Jevreji. S obzirom na to da je nova privredna aktivnost zahtijevala niz novih zanimanja kojim se domaće stanovništvo nije bavilo. hotela. stolari. Mađari itd. nadničara i slugu. uz oficire i poslovne ljude. koji postepeno napuštaju poljoprivredu. Nijemci. mesari. 209 hvaćeni samo državni činovnici. koji su. kao i državni. limari.500 ljudi. nego se razvila kao novi kvalitet bez tradicije. Osim trgovaca. Kasnije evidencije o radnoj snazi u gradu i neposrednoj okolini pokazuju znatan porast. bili istog porijekla.. koji su otvarali specijalizirane radnje za podmirivanje potreba brojnih doseljenika i vojske. Treću grupu doseljeničkog građanstva činili su poslovni ljudi koje su u Tuzlu privukli privredni razvoj i brojne pogodnosti koje su im nudile austrougarske vlasti. može se pretpostaviti da je u raznim okružnim preduzećima bilo zaposleno od 1. Italijani. Prema popisu stanovništva iz 1885. U ovu “višu” kategoriju novog tuzlanskog građanstva ušao je izvjestan broj domaćih ljudi koji su se školovali u tuzlanskoj gimnaziji i na univerzitetu u Monarhiji i izvan nje (Beograd.

Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima se nisu učili svjetovni predmeti. Česi. koji se u njih uključuju s bliže ili dalje periferije. rudari iz Fojnice. Većina domaćih rudara dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. doseljenicima porijeklom izvan Bosne i Hercegovine i domaćim iz drugih bosanskih krajeva (npr. I na ovom primjeru se jasno vidi da su nova privredna aktivnost i ukupna modernizacija davale prednost doseljeniku i on više utiče na etničke promjene u gradu nego domaći ljudi. kopača i drugih kvalificiranih radnika raznih struka. dnevničara. pa čak ni maternji jezik. uglavnom. *** Tuzlansko stanovništvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost prosvjete i kulture u okviru vjerskih zajednica. I fabrika sode u Lukavcu zapošljavala je pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. nego “tursko pismo” prilagođeno za bosanski jezik. a nova radnička naselja pripadala su. U svim tuzlanskim preduzećima radilo je izvjestan broj stranih radnika koji su zauzimali radna mjesta nadglednika. Na taj način je nova privredna aktivnost samo dijelom uticala na promjenu etničke i socijalne strukture u samom gradu. Srpsko-pravoslavne škole razvijale su se u okviru crkveno-školskih opština i u njima je svjetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. Prokosovića i Modraca.). Ove opštine imale su svoju autonomiju i s pravom su . među kojima je. niti pisma latinica i ćirilica. Banovića. dok su svi ostali živjeli u okolnim selima i gradu. Slovenci. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. jer su u tom poslu imali najduže tradiciju. Većina radnika dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti.. takođe. dok su solarski radnici bili većinom Bošnjaci.. šljavala su promjenljiv broj radnika. Među njima bili su zastupljeni Nijemci. U radničkim stanovima najvećih tuzlanskih preduzeća moglo je biti smješteno samo oko jedne trećine radne snage. Kreševa i sl. Poljaci i dr. “arebica”. varirao odnos domaćih i stranih radnika od 60%:40% do 85% : 15%.210 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

nakon 1878. tako da su neposredno uticale na prosvjetu i kulturu pojedinih etničkih zajednica. 12 mekteba. Katoličke škole radile su. godine. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile vezane za samostane i crkve.30%) 2.40%) 579 (18.60%) Ćirilica 4.68%) 483 (88. U tom pogledu daleko je zaostajalo muslimansko stanovništvo. i početkom 20. U njima je bio naglašen vjerski odgoj.80%) 548 (31.. uglavnom. svaka sa svog stanovišta. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine za vrijeme austrougarske vladavine bile izložene stalnim ograničenjima od strane vlasti.32%) Tuzla je 1910. Za vrijeme austrougarske vladavine. Hrvatska nacionalna svijest u njima bila je dugo zanemarivana i počela se značajnije razvijati krajem 19. Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u Tuzli 1910.217 (51.70%) 5. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Konfesija Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Svega Latinica 1. formirao mozaik vjerskih (nacionalnih) i državnih osnovnih i srednjih škola koje su.025 (86. Trgovačka i Viša djevojačka škola.187 (68.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. imale i posebne obrazovne i vaspitne ciljeve.20%) 632 (13.203 muslimanki starijih od 7 godina samo je 15 (0. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. u Tuzli su postojale i narodne osnovne škole koje je osnivala država i bile su zasnovane na međukonfesionalnom principu.00%) 65 (11. 211 nazvane “svojom državom u tuđoj državi”. za gradske sredine i u njima se putem škole. a posebno njegov ženski dio.67%) bilo pismeno.. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. U gradu su postojale: 2 narodne osnovne škole. I kod drugih naroda. 1 pravoslavna i 2 katoličke osnovne škole. gdje je pismenost . takođe. stoljeća.933 (48. godine Gimnazija. Od 2.00%) 4.631 (82. Medresa i od 1899. Vezane su. Različita prosvjetna i kulturna tradicija pripadnika raznih naroda uslovila je nejednak procent pismenosti. Tako se i u Tuzli. godine bila treći grad (iza Sarajeva i Mostara) po procentu pismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini.

I u ovom gradu bila je naglašena zatvorenost u vjerske i nacionalne zajednice. 2 činovnička i 8 ostalih. ekonomska. kada su zavedene iznimne mjere. S obzirom na politički i strateški položaj Tuzle prema Srbiji. žene su zaostajale iza opšteg prosjeka svoje zajednice.. 4 jevrejska. a od 18 društava bez nacionalne naznake bilo je 8 radničkih. 2 njemačka i 1 češko.212 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine.. 5 bošnjačkih. – od kojih samo 18 nije bilo zasnovano na nacionalnoj osnovi. Do Prvog svjetskog rata u Tuzli su osnovana 43 različita udruženja – pjevačka. čitaonice. 5 hrvatskih. Osim smetnji pri osnivanju. bila izražena visokim procentom. ali su znatno premašivale prosjek pokrajine. antialkoholičarska. ukinuti svi listovi i časopisi i veliki broj knjiga koje su imale bilo kakve veze sa sr- . austrougarske su vlasti u njoj bile veoma osjetljive prema radu srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine i formiranju srpskih kulturno-prosvjetnih i drugih društava. a nakon Sarajevskog atentata bila su zabranjena sva srpska udruženja. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda u Bosni i Hercegovini uslovilo je specifičan razvoj kulturno-prosvjetnog i nacionalno-političkog života u Tuzli. strukovna itd. sportska. Među nacionalnim društvima bilo je: 8 srpskih. zatvorena škola. srpska udruženja su raspuštena u maju 1913. kulturno-prosvjetna.

otpremani u logore širom Monarhije. nije imao zakonodavnu vlast. U gradsko vijeće Tuzle birano je 5-11 članova. U početku se radilo o Bošnjacima i Srbima. nacionalnih i političkih pokreta. bio nešto ublažen. a drugi inicijativom iz naroda. Do atentata 1914. Na čelu gradskog vijeća nalazili su se načelnik i dva podnačelnika koje je. gradonačelnik je bio Bošnjak. a podnačelnici Srbin i Hrvat. prije svega. godine. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. Kao i u drugim gradovima i u Tuzli su austrougarske vlasti nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni. a drugi. Uspostavljeni Sabor. Upravo zbog apsolutizma. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji.. razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. takođe. *** Politički život u Tuzli odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. prema broju i konfesionalnoj strukturi građana. ovo vijeće nije bilo demokratska institucija preko koje bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. odozgo. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. Uporedo s tim vršena je snažna politička represija na političke protivnike. institucija koja djeluje u narodu na provođenju državne politike. Prema načinu izbora i sajvetodavnim kompentencijama. od kojih su mnogi uzimani u taoce. uglavnom srpske nacionalnosti. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koje su birani predstavnici svih konfesija. od kojih je jednu trećinu imenovala Zemaljska vlada. a kasnije i o brojnim doseljenicima raznih nacija. S obzirom na to da su Bošnjaci imali većinu u Tuzli. . pripadnike svih konfesija i nacija.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 213 pskim narodom i njegovom kulturom. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. a kroz tuzlanske vojne i civilne zatvore (1914-1918) prošlo je 3. nego. politički život počeo se razvijati unutar nacionalnih “nepolitičkih” društava. nakon atentata obješeno je 19 lica. a na veleizdajničkom procesu u Bihaću (septembra 1915) suđeno je 39 đaka tuzlanske gimnazije. imenovala Vlada.. koji je nakon aneksije 1908. za veleizdaju je suđeno 40 lica u Tuzli. Prvi je dolazio od države.420 lica.

godu. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Orijentalni karakter grada nije se izgubio. Srbi. 1914. Hauptmann. Sarajevo. S. Leipzig. u: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. I.12 Za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) Tuzla se postepeno mijenjala od tradicionalnog agrarno-zanatlijsko-trgovačkog u industrijski grad. 1880. Dž. II. Dragiša Trifković. Božo Madžar. vjerskim. Juzbašić.214 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. M. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine. Hadžibegović. Postanak radničke klase. električno osvjetljenje. nazivi ulica. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. III. Srbi i Hrvati. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Pod uticajem tih promjena. koje su bile moguće u postojećim društvenohistorijskim i političkim uslovima. ekonomskim i političkim institucijama.. Šehić. 1983. Kalajev režim. 1987. ali je dobio neke evropske karakteristike – numeracija kuća. protestantima (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolicima (unijati). Đ. socijalnim. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. 1979. Banjaluka. O političkim. Zbornik radova. Kulturno-prosvjetna. Vjerski mozaik (islam. 12 .. 1981. Petersburg. Slovencima. U tradicionalnu etničku. Tuzlanski vremeplov. Mađarima. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvetnu samoupravu. Autonomni pokret Muslimana. kanalizaciju. Poljacima. Ekmečić. sa svim etničkim. prosvjetnim. kulturno-prosvjetnim i socijalnim odnosima u Tuzli vidi: R. Hauptmann. Veleizdajnički proces u Banjaluci. Tuzla. Rovinskij. Hrvati i Bošnjaci u Tuzli slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. Nacionalni trougao (Bošnjaci. U gradu postepeno preovlađuje svijet vezan za moderna zanimanja – od vojnika i činovnika do intelektualaca. kulturnim i civilizacijskim posljedicama. Die Osterreichisch – Ungarische Herrschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. čast CCVIII. Pejanović. mart 1880. str. poslovnih ljudi i radnika koji postaju nosioci nove urbanizacije i evropskog načina života. većinom doseljenici) proširen je doseljenim Nijemcima. Ferdinand Schmid. humana i socijalna društva. arhitektura itd. Česima. M. vjersku i socijalnu strukturu ulazi veliki broj doseljenika iz razvijenih pokrajina Monarhije i drugih država. Besarović. vodovod. 1972. I. 1-71. N. pojedine vjerske zajednice u Tuzli prerastaju raniju historijsku fazu gotovo isključivo vjerskog uticaja i ulaze u eru stvaranja modernih nacija s kulturnim. 1982... Sarajevo. Nižnajja Tuzla (Dolnija Tuzla). F. Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine. Društvo. Mitar Papić. Pejanović. 1988. Knjiga prva. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Đ. Imamović. Hadžibegović. Jevrejima. F. I. Kraljačić. P. Tuzla. a kada se prešlo na političko organiziranje. Italijanima itd. T. Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Osterreich Ungars. pravoslavlje i katolicizam) popunjava se mojsijevcima.

kulturno-prosvjetnim i vjerskim institucijama koje su pripadale ovakvim centrima. direkcija vojne željeznice Banjaluka-Dobrljin. 371-377. godine izgrađena do Dobrljina (104 km). Sredinom 19. 1 viša državna djevojačka škola. zatim proizvodnja sira. vojnim. brigadno zapovjedništvo. građevinarstvo). garnizonski sud. 2 jevrejska hrama (sefardski i aškenaski). 1 osnovna škola sestara milosrdnica. franjevački samostan Petričevac. 1914. 3 opšte osnovne dječačke škole (od toga jedna muslimanska ruždija s podučavanjem u orijentalnim jezicima). evangelistička crkva. Fabrika piva. zajedno s državnim. finansijska uprava. Ona je bila središte okruga i tu funkciju je zadržala i kasnije. 2 opšte osnovne djevojačke škole. a u Sarajevo se putovalo samo radi nabavke orijentalne robe iz Carigrada i Rumelije. otvaranje zaU Banjaluci su bili sjedišta Okružnog i sreskih ureda (gradskog i seoskog sreza). 2 pravoslavne i 2 katoličke crkve. str. 32 džamije. Ona je prva dobila normalnotračnu željezničku prugu koja je 1871-72.BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA B anjaluka se davno razvila kao administrativno-politički i kulturni centar Bosanske krajine. Bosnischer Bote. 1 srpsko-pravoslavna osnovna škola. 18 mekteba. trgovačka škola. samostan milosrdnih sestara. Tu se nalazilo sjedište srpsko-pravoslavnog mitropolita. a od velikog privrednog značaja bilo je naseljavanje trapista 1870. snabdijevanje. Okružni i Sreski sud. blizina Save (osam sati hoda do Gradiške i pristaništa) i bogata okolina uslovili su da se Banjaluka razvije u značajan trgovački i zanatski centar u kome su se okolni srezovi snabdijevali evropskom manufakturom i kolonijalnom robom. djevojački konvikt milosrdnica u nazaretu. Škole: 1 osmorazredna velika realna gimnazija. 4 medrese. 1 osnovna škola sestara dragocjene krvi. godine i podizanje modernih privrednih objekata – Parni mlin. katoličkog biskupa i islamskog muftije. 1 . vojnički poštanski i telegrafski uredi i još neke vojne ustanove (za popunu.1 Takva njena uloga. zatim samostan Trapisti Marija Zvijezda.000 stanovnika i bila treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini. stoljeća imala je više od 10. vojna bolnica.

Prosječan prirast stanovništva u ovom razdoblju za cijelu zemlju iznosio je 64%.006 187 1885. pa zbog toga i radna snaga u njoj nema naglašena obilježja industrijskog radništva.930 421 107 60 Priraštaj 1879-1910 + 114 + 1.216 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. godine podignuta Fabrika duhana koja je zapošljavala 280-300 radnika. trgovac) tri ciglane i više modernih zanatskih radionica koje su poslije okupacije otvarale pretežno doseljene zanatlije. kuća 1.357 2. a u šest okružnih gradova. rudnik uglja sa 60-100 radnika. podignuta je Fabrika za izradu marama s bojadisaonicom vune i predionicom.037 1910.. podignute su još dvije pilane na vodeni pogon (vlasnici – samostan Trapisti i Spasoje Babić. a manje na razvoju industrije.474 1.694 3.893 1. 91%. u banjalučkoj čaršiji bilo je oko 500 dućana “zbitih po istočnom ukusu od dasaka”. 6.524 2.320 1879.560 na 14. Njen privredni razvoj zasnivao se i dalje na jakoj trgovačkoj tradiciji i zanatstvu.882 336 48 1 1910.801 + 95. godine broj stanovnika u njoj povećao se od 9.578 3. 11. kojima je i ona pripadala.2%) Vjerska struktura gradskog stanovništva u Banjoj Luci: Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Evangelici Ostali 1879 6.240 (55%) + 837 (48%) + 816 (35. + 5. 13.13% --- . stanova 2. 6. kuća i stanova u Banjaluci prema austrougarskim popisima stanovništva: 2 Br. Prema zapisima Vjekoslava Klaića iz 1878.775 2.136 Priraštaj 1879-1910. Čitava nova privredna aktivnost sporo je razarala tradicionalnu socijalnu strukturu stanovništva tako da je.879 2.385 3. godine. do 1910. Broj stanovnika.14% +2. 7.924 +290.566 2. 11.026 2. Osim ova dva preduzeća.240 ili 55%. a 1898. Poslije austrougarske okupacije 1878. pa zbog toga nije doživjela snažniji demografski i urbani razvoj.800 2. Od većih privrednih objekata u njoj je 1888.887 327 30 1895. godine. 1885.605 1895.65% + 234 +125. Banjaluka se nije privredno razvijala srazmjerno njenom značaju i bogatstvu. natskih radionica u kojima je omladina izučavala moderne zanate. većinom žena iz grada i okoline.741 Br.564 Br.76% +1.234 1.2 Od 1879.800. 1910. stanovnika 9. a 1897.588 3. što čini porast od 5.

Ohrabreni ovim uspje3 Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci 1885.935 Struktura agrarnog gradskog stanovništva u Banjaluci 1895. godine. Martin Zrelec iz Đurđevca (Hrvatska) i Julije Paloš iz Štajnmangera (Mađarska). Vođe ovog štrajka bila su dvojica doseljenih radnika.302 11. i 1910.330 9.169 136 869 161 1. godine: 1895 Vlasnika Rodbina 213 977 128 581 40 109 35 130 2.470 1910 Rodbina 1. novembra 1905. trgovci i obrtnici Nadničari i sluge Ostali muškarci preko 16 godina Ostale žene i djeca 95 49 8 7 320 221 38 114 1.586 = 36% = 64% Zemljoposjednici sa zakupnicima Zemljoposjednici bez zakupnika Seljaci Zakupnici Ostali (bezemljaši) Ponavljanje sa zakupnicima Ukupno živi od poljoprivrede Ostalo civilno stanovništvo .264 (17%) (83%) Vlasnika 374 40 199 30 766 5.157 1. godine: Sveštenici Činovnici Učitelji Zdravstveni radnici Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Posjednici kuća i rent Tvorničari. 10 radnika iste struke u radionici Save Miloševića stupili su u štrajk i nakon 14-dnevne uporne borbe okončali ga povećanjem zarada. godine. Nekoliko godina kasnije. radnički pokret u njoj razvio se u snažan centar socijalističkog djelovanja. koji se više nisu mirili s niskim nadnicama i grubim postupcima poslodavaca.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 217 godine. Simboličan početak predstavlja štrajk krojačkih radnika 1899.3 Bez obzira na to što Banjaluka nije imala značajniju koncentraciju industrije i radnika.301 112 7. još uvijek 36% gradskog stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.

Skupštini je prisustvovalo 150 radnika.218 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. sazvali javnu narodnu skupštinu. nego ka tradicionalnim granama gradske privrede.187 1.6% 3. Oni su 3. Na skupštini je izabran odbor kojem je povjeren zadatak da izradi pravila budućeg društva. a referent je bio Rudolf Cistler iz Zagreba. živinarstvo. godine: Poljoprivreda. zajedno s grupom banjalučkih radnika Lazarom Višekrunićem.. sredstava za uživanje i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Novčarstvo Saobraćaj Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostali Svega Zaposlenih Izdržavanih 1.5% 2.5% 2. 10. Predsjedavao je Martin Zrelec.076 34 358 409 1. vrtlarstvo Metalna industrija Građevinarstvo Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Proizvodnja pića.4% 9. na razmeđu dva stoljeća. To je karakteristika i drugih gradova gdje se naročito povećava broj zemljoposjednika sa i bez kmetova. slijedeća skupština održana je sedam dana kasnije.061 14.1% =100% 285 417 601 2 158 406 405 67 397 4.0% 7. pristupili su osnivanju prve radničke organizacije u Banjaluci. Uz prisustvo oko 200 radnika predložena pravila su jednoglasno usvojena. . s ciljem da osnuju radničko prosvjetno društvo. odnosno modernoj privrednoj aktivnosti.1% 7. Ivom Mrkonjićem i Josipom Franićem.5% 4.005 239 313 216 245 3.117 1.. Oko 30 pisara i nacionalistički orijentiranih đaka došli su na skupštinu da je razbiju.415 165 1.5% 5. S obzirom na to da je Zrelec imao već pripremljena pravila.5% 1. Otuda su ovi gradski slojevi nosioci konzervativnih političkih ideja.4% 3.772 902 700 1.028 Iz tabele se jasno vidi da je u Banjaluci. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci u 12 najzastupljenijih privrednih grana 1910.). socijalistički agitator. trgovini i kupovini nekretnina (zemlja. On je pozvao banjalučke radnike da se organiziraju “bez obzira na vjeru i naciju”. decembra 1905. decembra 1905. hom.901 130 354 188 212 4.010 98 667 10. čije je ime tijesno vezano za početke radničkog pokreta u Banjaluci.3% 0. Ovaj proces pokazuje da domaće građanstvo i zemljišni vlasnici svoju akumulaciju ne usmjeravaju ka industrijalizaciji.677 55 516 815 1. Zrelec i Paloš. kuće i sl.1% 8.5% 11.906 369 667 393 457 1.800 Svega 33. udvostručeno gradsko stanovništvo koje je svoju egzistenciju sticalo u agrarnoj privredi.

Pododbor društva “Prosvjete”. humana i socijalna društva. Podružnica saveza tvorničkih i nadničarskih nekvalificiranih radnika. Društvo je odobreno aktom od 2. 1914. Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke. nakon čega ih je privremena uprava preradila i ponovo predala na odobrenje 2. Njegovi osnivači imali su iskustva u tome. Vidi: Bosnischer Bote. Slarafija. od kojih su polovina otpadala na srpska društva koja su 1914. u Banjaluci. Hrvatski Sokol. banjalučko radništvo moralo je tražiti nepolitičke. Podružnica udruženja Nijemaca u Bosni i Hercegovini. Podružnica trgovačkih namještenika. juna 1906. Hrvatsko zanatlijsko obrtničko društvo. dozvoljene oblike organizovanja unutar kojih bi klasno djelovalo. ono nije dugo radilo. hrvatskih je bilo 10. Srpski Soko. Kulturno-prosvetna. avgusta 1906. Hrvatsko pjevačko društvo “Nada”. Hrvatsko radničko društvo. vratila na dopunu. 4 . Podružnica saveza građevinskih radnika u Bosni i Hercegovini.4 Banjalučko prosvjetno radničko društvo imalo je zadatak da radnike obrazuje i klasno vaspitava putem raznovrsnih obrazovnih i kulturno-zabavnih oblika rada. Njegovi članovi mogli su biti samo pripadnici “radničkog staleža”. kao i u svim značajnijim gradovima u Bosni i Hercegovini. Podružnica hrvatskog društva “Napredak”. marta 1906. str. jula 1907. osnivana su različita udruženja. Radnička socijalistička društva bila su zasnovana na internacionalizmu i ona su prva rušila nacionalne i vjerske ograde među ljudima. u Banjaluci je bilo 28 društava. godine zabranjena. Vlasti su izvještavale da su pravila banjalučkog društva kopija pravila jednog takvog društva iz Graca. Podružnica saveza kožarsko-prerađivačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Srpska čitaonica. jer Na prelasku dva stoljeća. Srpsko zanatlijsko udruženje. 377. Hrvatska katolička udruga. a muslimanskih 4. Bila su zasnovana na vjerskoj i etničkoj pripadnosti. Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Podružnica saveza krojačkih radnika u Bosni i Hercegovini.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 219 a privremena uprava je dobila zadatak da ih što prije preda vlastima na odobrenje. godine u Banjaluci su postojala sljedeća udruženja: Udruženje srpske trgovačke omladine. Židovsko društvo “Kadimah”. Predana pravila Zemaljska vlada je 8. Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo. Prema Pejanoviću. Činovničko udruženje. Učiteljsko društvo za Bosansku krajinu. Do 1914. Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki. a bilo je i međunacionalnih udruženja. Klub muslimanske omladine. godine. Mada je uloženo dosta truda u osnivanju ovog društva. Pejanović. a raspušteno je od osnivača 30. Lawn-Tennis-Klub. Đ. Martin Zrelec i Ivo Mrkonjić boravili su duže vremena u Gracu gdje su postojala slična južnoslavenska radnička društva. Banjalučki klub biciklista “Orao”. S obzirom na to da austrougarske vlasti tada nisu dozvoljavale političko organiziranje u Bosni i Hercegovini. Podružnica saveza drvodjeljskih radnika u Bosni i Hercegovini. Banjalučka Kiraethana. Vojničko-znanstveno društvo. Pčelarsko društvo.

delegatom iz Sarajeva i da su se dogovorili o zajedničkom radu i saradnji. a još tješnje veze uspostavljene su kada je Martin Zrelec u ime banjalučkih radnika prisustvovao III kongresu ove stranke.. Sutradan. Najznačajnija klasno-borbena akcija banjalučkih radnika bio je štrajk u maju 1906. Nešto kasnije u sindikalni pokret se uključuju pekarski i molerski radnici. U već zaoštrenoj situaciji. 1906. 319-320. . koji je održan u Zagrebu 24-26. kao mogući povod za štrajk. koji se manifestirao kao integralni dio pokreta bosanskohercegovačkog radništva. koja šalje svoje agitatore u Banjaluku.220 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. maja zahtjev za uvođenje nedjeljnog dana odmora. Novoosnovane sindikalne organizacije imale su uskoro po osnivanju dvije uspješne akcije. Značajno je da je upravo tada ostvarena veza i s radničkim pokretom u Sarajevu. držanje govora i demonstracije na ulicama. Radničke vođe pozvale su radnike da 21. a 1. Sljedećeg dana uhapšena su trojica najaktivnijih govornika: Mijo Ćosić.5 Aktivnost banjalučkih radnika započeta krajem 1905. U početnim naporima u organiziranju banjalučko radništvo imalo je značajnu pomoć od SDS Hrvatske i Slovenije. maja stupe u štrajk. Štrajk opančarskih radnika i proslava Prvoga maja. godine. marta osnovan je međustrukovni odbor koji je imao zadatak da objedinjava rad svih sindikalnih udruženja u Banjaluci. obućarski. te organizacija nekvalificiranih i monopolskih radnika. trgovački pomoćnici podnijeli su 19. decembra. otpočeli su okupljanje radnika. Postanak radničke klase.. U prvim mjesecima te godine sindikalno su se organizirali krojački. advokatski 5 I. Hadžibegović. bravarski i stolarski radnici. Ovaj zahtjev je. održana s nešto reduciranim programom. O putu u Zagreb Martin Zrelec je zapisao u svojim memoarima da se susreo sa Mićom Sokolovićem. uprkos zabrani od strane vlasti. Ipak. S prvim vijestima koje su stizale u štrajkovima u Sarajevu i drugim mjestima osjetila se aktivnost i gibanje među banjalučkim radnicima. koja je. građevinski. godine nastavljena je intenzivno naredne. str. odmah ispunjen. Policija i žandarmerija koje su bile u pripravnosti i pojačane snagama iz Prijedora i Kozarca rasturile su povorku. se paralelno s procedurom njegovog legaliziranja odvijala živa aktivnost na sindikalnom organiziranju radnika u Bosni i Hercegovini i Banjaluci. u svom listu bilježi akcije banjalučkih radnika. koje je predstavljalo viši i značajniji oblik klasnog radničkog udruživanja. štrajk se time nije odgodio.

tesari. Radnici su zahtijevali slobodu sakupljanja i udruživanja.). formulirani radnički zahtjevi i izabran odbor za pregovore s poslodavcima. kolari. Na Petričevcu se našao i izvjestan broj đaka iz Realke. Zenica. Mostar. Počeli su ga i vodili radnici. . pekari i obućari 30%. od radnika je zatraženo da prekinu štrajk i napuste Petričevac. Tu su se u zajedničkom logoru našli oko 700 radnika iz Fabrike duhana. grupa uglednih građana i gradskih vijećnika stupila je u pregovore sa štrajkačima. a pomoć mu je pružio dio srpskog građanstva. obućari. mesari.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 221 pisar. poljoprivredni radnici i nadničari. krojači. godine imao je elemenata generalnog štrajka. drugi im potajno davali novac u štrajkački fond. koje je i ovom prilikom pokazalo da ne prihvata austrougarsku vlast. Jedni su donosili štrajkačima hranu. garancije da neće biti kažnjavani zbog učešća u štrajku i povećanje nadnica u Fabrici duhana. da ne ometaju one koji žele raditi i da ne održavaju skupštinu bez odobrenja vlasti. Po načinu kako je vođen uklapa se u opštu atmosferu koja je stvorena i u drugim našim gradovima (Sarajevo. Nakon pregovora. trgovački pomoćnici. Štrajk banjalučkih radnika od 21. a profesor na Višoj realki Vladislav Skarić hrabrio je radnike da istraju u štrajku i bio izabran u pregovarački odbor. a krojačkim radnicima i trgovačkim pomoćnicima osiguran je dan odmora u nedjelji. tesar i Ćamil Kahrimanović. Time je štrajk okončan i 25. Radnici su tražili puštanje na slobodu uhapšenih drugova i održavanje skupštine na kojoj bi razmotrili svoje zahtjeve. S druge strane. Navečer su se radnici vratili kućama. maja radnici su se vratili na posao. strugari. a vlasti oslobodile 8 uhapšenih radnika. a profesor Skarić je “zbog lošeg uticaja na školsku omladinu” privremeno odstranjen iz Realke. zidari. zidar. Vareš i dr. Prilikom hapšenja Mrkonjića došlo je do sukoba između štrajkača i policije i tek kad su stigla pojačanja policiji je pošlo za rukom da potisne štrajkače prema brdu Petričevac na kome je nekoliko stotina radnika formiralo svoj logor. a zatim jednim dijelom pekari. stolari. a zatim Ivo Mrkonjić. Vlasti su energično reagirale na miješanje građanstva u radnički štrajk. do 24. brijači. ciglari. jer je u njemu učestvovala većina radnika svih struka. Na Petričevcu je održana skupština. Trgovci koji su pomagali štrajkače pozvani su na odgovornost. maja 1906. radnici Fabrike duhana dobili su povećanje nadnica (10-20%). staklari. tesar i još nekoliko radnika. I u naredna dva dana štrajka radnici su se okupljali na Petričevcu. Istog dana. a preduzete su posebne mjere da ne dođe do zajedničkog pokreta radnika i seljaka. Lazar Višekrunić.

Obje ove organizacije nisu imale mnogo uspjeha u borbi protiv socijalističkog radničkog pokreta. godine osnovano Društvo poslodavaca Bosne i Hercegovine koje je imalo zadatak da ujedini poslodavce protiv radničkih tarifno-štrajkačkih akcija. aprila 1906. Iako su banjalučki radnici počeli organizirani rad 1905. a 20. On upozorava na izvjestan broj doseljenih i domaćih radnika koji su u potrazi za poslom imali prilike da se upoznaju s radničkim pokretom u drugim dijelovima Monarhije. to je izazvalo uznemirenost bošnjačkih zemljoposjednika). godine osnovana je Podružnica saveza radnika Hrvata. Krajem 1906. Neposredno poslije osnivanja prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci je 15. ali da u tome nisu uspjeli. oni su tek majskim štrajkom pokazali snagu i solidarnost na koju se ubuduće mora računati. juna 1906. Pomoć koju je pružalo građanstvo ocijenio je kao pokušaj srpskih “subverzivnih elemenata” da štrajk iskoriste za svoje ciljeve.222 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Takođe je 1907. Ove činjenice bile su svjesne konzervativne snage. Otuda on procjenjuje da se radnici neće zadržati na zahtjevu za osnivanje prosvjetnog društva i povećanje nadnica.. godine osnovano Srpsko zanatlijsko udruženje sa 67 članova. Zanatlijsko obrtničko društvo je 13. u svom razvoju imao je izvjesnih oscilacija koje su bile uslovljene i međunarodnim odnosima. a zatim Muslimansko zanatlijsko udruženje “Fadilet” sa 153 člana.. godine i uspješno dalje radili. januara 1907 promijenilo ime u Hrvatsko obrničko društvo. I pored pritisaka koji su dolazili s više strana. Nastojanjima vlasti pridružile su se sve crkvene institucije i građanske političke partije. Takođe. Kotarski predstojnik izvjestio je. jer su se radnici zadržali isključivo na svojim zahtjevima i nisu pokušali da pokret prošire na seljaštvo (mada se u gradu o tome pričalo. Prirodno. socijalistički radnički pokret u Banjaluci uspješno se razvijao do Prvog svjetskog rata. Zemaljsku vladu o toku štrajka u Banjaluci i konstatirao da je on prirodna posljedica zrelih uslova za pojavu radničkog pokreta. maja 1911. prvenstveno ekonomskim i političkim krizama . nego će uskoro ovim zahtjevima dodati i druge socijalne i političke zahtjeve koje postavlja međunarodna socijalna demokratija. nisu uspjela ni zanatlijsko-radnička društva koja su stajala pod uticajem građanskih političkih grupacija koje su željele da radnike organiziraju na osnovama vjerske i nacionalne pripadnosti. pa su se ujedinile da ga onemoguće. godine osnovana je Organizacija radnika Hrvata koja je naredne godine prerasla u Maticu radnika Hrvata. 6.

i pored toga. u Banjaluci su izvršene pripreme za osnivanje mjesne organizacije SDS. mlinarsko-pekarskih i. juna 1909. nkv Brijačkih Tipografskih Društvo bolničara Trgovačkih namještenika Ukupno 1907/08 16 60 55 30 28 7 80 4 230 1908/09. metalskih radnika. godine. kojima je Bosna i Hercegovina bila neposredno pogođena. Neposredno poslije osnivačkog kongresa. a zatim kožarskih. Iz aktivnosti sindikalnog pokreta. 17 59 36 36 12 27 167 23 74 2 22 13 13 67 10 5 229 33 63 20 27 15 15 74 3 27 277 15 64 21 25 9 49 28 2 213 Iz tabele se vidi da je sindikalni pokret u Banjaluci imao najjače uporište u podružnicama ciglarskih i građevinskih. tvorničkih i nadničarskih radnika. Sarajevo 1985. krojačkih i drvodjeljskih. socijalistički karakter izrasla je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (dalje SDS BiH). 28. Milan KuVidi opširno: Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919). godine 6 Savezi radnika Drvodjeljskih Građevinskih Metalskih Kožarskih Krojačkih Mlin. kao politička partija radničke klase. koji je od početka imao klasni. 6 . Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović. 1911/12. usvajanje programa i statuta Stranke i izbor odbora mjesne organizacije. Na kraju. Ali. 1910/11. Osnivačka skupština održana je 15. radnički pokret u Banjaluci učvrstio se kao trajno uporište socijalističkog djelovanja.Građa – Priredili: Božo Madžar. pekarskih Tvorničkih i nadničarskih.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 223 (naročito Aneksija BiH i balkanski ratovi). Skupština je usvojila Program i Statut stranke i izabrala Mjesni odbor stranke u koji su ušli: Stanko Miletić. . kasnije. i 29. Na dnevnom redu bila su pitanja političkog položaja radničke klase. Sindikalne organizacije i broj članova u Banjaluci 1907-1912. 1909/10. avgusta 1909.

što nije bio slučaj ni s jednom drugom mjesnom organizacijom SDS u Bosni i Hercegovini. Ovoj drugoj prisustvovalo je oko 150 radnika. a drugu 15. II. Glišo Šunkić i Martin Zrelec. održavanje prethodne skupštine sa sljedećim dnevnim redom: Protest protiv Ustava. avgusta 1909. da su banjalučki radnici održali jednu skupštinu 11. raspuštena Mjesna organizacija SDS u Banjaluci. Agitatori za skupštinu upozoravala su pozvane radnike da sa sobom ponesu kratke komade drveta. Zrelec. septembra 1909. Nakon toga. 1910. S obzirom na to da je mjesna organizacija postavila sebi zadatak da širi socijalističke ideje u gradu i okolini. Kotarski ured izvjestio je Zemaljsku vladu. Novak Radić. Pokretači ove skupštine bili su Martin Zrelec i Tomo Besedić.. 21. Franc Rišner. ruzović. Dušan Žunić. pa je njenom odlukom od 9. za 13. Rišner i Biserčić. Filip Čondić. Protest protiv zlostavljanja radnika Josefa Langa od strane žandarmerije za vrijeme dobrljinskog štrajka koji je od zadobijenih povreda umro i demonstraciona povorka kroz grad. a govornici o pojedinim tačkama bili su: Miletić.224 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. mart. kotarski predstojnik je o njenom osnivanju zauzeo negativan stav. godine.. da odobri. reagirala je Zemaljska vlada. Rukovodstvo Mjesne organizacije zatražilo je od Kotarskog ureda. Ostoja Biserčić. kako bi imali oružja u slučaju sukoba s policijom. Marko Marjanović. Protest protiv raspuštanja mjesne organizacije SDS. Sve ovo govori . Tomo Milanović. 28. januara 1910.

7 . kada su raspuštene sve sindikalne organizacije. do Prvog svjetskog rata razvijao se u kratkotrajnim mirnim periodima. Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919. 339-360. To je bila opšta pojava u Bosni i Hercegovini. Krizu je još više zaoštravalo zavođenje iznimnih mjera od 2. jer se bez njih sužavala baza političkog djelovanja mjesnih organizacija SDS. kožarsko-prerađivačkih radnika.929 100 1919. godine bila je druga i činila blizu 15% članova SDS Bosne i Hercegovine. Zbog toga je raspuštanje sindikalnih organizacija bio težak udarac za čitav radnički pokret. a njihova imovina zaplijenjena. Podaci se odnose na stanje u februaru mjesecu navedenih godina. Sindikalne i političke organizacije djelovale su kao dva krila jednog jedinstvenog pokreta. Broj članova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci7 U Bosni i Hercegovini U Banjaluci 1910. ali je uskoro izbila nova balkanska kriza. pojačan je pritisak na socijalistički radnički pokret. Do 7. godine. kao i u čitavoj Bosni i Hercegovini. Postanak radničke klase. avgusta 1913.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 225 o velikom nezadovoljstvu banjalučkih radnika postupcima vlasti. str. što je izazvalo znatno osipanje sindikalnog i partijskog članstva.077 126 1912. 2. pa je fluktuacija radne snage dobila široke razmjere. 1951. 2. obnovljene su u Banjaluci sljedeće sindikalne organizacije: drvodjeljskih.704 1911. Tom II. 6. Poslije aneksione krize radnički pokret se naglo razvijao. Planirana skupština nije održana..075 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. Posljedice svih ovih okolnosti bile su da se neke sindikalne organizacije više nisu obnovile do Prvog svjetskog rata. Nezaposlenost je stalno rasla. a Mjesna organizacija aktivirana je tek nakon II kongresa SDS BiH. pa i u Banjaluci. Istovremeno. Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine. do 13. Radnički pokret u Banjaluci.445 168 1913. Balkanski ratovi pogoršali su privredne i političke odnose. radnika životnih namirnica. a 1919. maja 1913. U ofanzivu su krenuli i poslodavci koji su željeli da iskoriste teškoće i unište radnički pokret. Sarajevo. tvorničko-nadničarskih i nekvalificiranih radnika. koji je održan sredinom 1910. 1. Hadžibegović. 1. I. godine četvrta u Bosni i Hercegovini i činila je više od 6% ukupno politički organiziranih radnika u zemlji.

godine banjalučko radništvo slavi Prvi maj. buđenje klasne svijesti i podizanje kulturnog nivoa radničke klase. a posebno kritika rada buržoaskih političkih partija. Socijalistički radnički pokret u Banjaluci do Prvog svjetskog rata razvijao se kao integralni dio radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. Na tim manifestacijama okuplja se svake godine od 300 do 500 ljudi. do 1914... . godine Međustrukovni odbor u Banjaluci priredio je 15 zabava. ona nikad nije zapostavljala pitanje organiziranja proletarijata. Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog završetka kada dostižu do tada neslućen broj od 900 članova. Samo od sredine 1911. 15 predavanja iz oblasti ideološkog i političkog obrazovanja radnika sa 750 slušalaca i veliki broj odborskih sjednica. godine Mjesna organizacija SDS održala je. ostatka feudalizma. Borba za demokratski ustav i sabor zasnovan na opštem pravu glasa bila je nerazdvojno vezana s borbom za politička prava građana (sloboda sastajanja i udruživanja. predstavljala je značajan korektiv u političkom i socijalnom životu Banjaluke. Mada su svjetski i unutrašnjopolitički događaji pred Prvi svjetski rat bili u središtu interesovanja čitave socijalne demokracije. Od 1906. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radničkih organizacija u Banjaluci. njegovu ekonomsko-socijalnu borbu. održavane su javne narodne i radničke skupštine protiv skupoće. srpsko stanovništvo je odvođeno u logore i na prisilne radove na izgradnji puteva i vojnih objekata. loše komunalne politike gradskih vlasti. a u uslovima nepovoljne strukture radničke klase uokvirene agrarnim društvom i drugi konkretni oblici rada. Samo u toku 1911. i 1912. Osim mobilizacije radnika u vojsku. sloboda štampe i dr. Njegove sindikalne organizacije i mjesna organizacija bavile su se nizom pitanja koja su bila u središtu ekonomskog i političkog života u zemlji i izvan nje. koje zbog svog klasnog egoizma zapostavljaju interese naroda.). a u zajedničkoj biblioteci imao je 115 knjiga. U tom smislu poseban značaj imala su socijalistička štampa i literatura. agresivnog klerikalizma. Vođeno je više tarifno-štrajkačkih akcija. o uvođenju potpunijeg socijalnog osiguranja itd.000 ljudi. do sredine 1913. prema nepotpunim podacima. Njihova kritika apsolutističke vladavine. 10 javnih skupština kojim je prisustvovalo preko 4.226 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

ali za sada ne raspolažemo detaljnim podacima o tome. jula 1880. U okviru modričke političke ispostave tada se nalazilo više seoskih opština: Babešnica. str.”1 Pošto se Modriča nalazila na području najtežih borbi. opština i politička ispostava u gradačačkom srezu. pa se u popisu stanovništva 1885. avgusta do 5/6. godine. sa ukupno 25 sela. sigurno je da se bošnjačko stanovništvo uključilo u otpor okupaciji. pratile su teške borbe u dolini Bosne. i 5. godine Modriča je upisana kao trgovište. 7-9. godine javlja kao trgovište i katastarska opština s 13 seoskih opština i 34 sela. u Modriči je ukinuta politička ispostava. počevši od sukoba kod Maglaja (3. kao ni o držanju srpskog i hrvatskog stanovništva ovog kraja. Mrka Ada.MODRIČA 1878-1918. Graz. pod komandom generala Filipovića. godine tačno je precizirano koja naFerdinand Hauptmann. P rodiranje glavne kolone austrougarske vojske (VII divizije) od Broda i Šamca prema Sarajevu. septembra vodile teške borbe. tako da su se austrougarske čete morale povući u Doboj. Garevac. Miloševac. Tek nakon nove mobilizacije austrougarskih četa počinje drugo osvajanje Posavine uporedo iz Doboja i Šamca koje se završava krajem septembra izbijanjem na Drinu i zaposjedanjem Zvornika. Riječani i Vranjak. gdje su od 15. Uvođenjem nove administrativno-upravne podjele. Kladari. Die Osterreischisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. 1983. Tek u popisu stanovništva 1895. što je bilo samo uvod u bitke u kojima su najteže stradali bosanska Posavina i kraj oko Doboja (područje opercije XX divizije). VIII) bilo je ugroženo ustankom u Gračanici. 1 . U prvom austrougarskom popisu stanovništva 1879. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwicklung. 1. Dobrinja. “Napredovanje uz borbe iz Šamca do Gračanice (4. VIII 1878). koji je pripadao donjotuzlanskom okrugu. VIII) i Tuzle (9/10.

Stara Čaršija. jer su austrougarski popisi stanovništva obavljeni po različitim popisnim principima. za razliku od bliže okoline. godine Modriča dobija status gradske opštine. upisan u Modriču i Tarevce. godine najbliži osmanskom periodu.. 2264 487 1895. što znači da i pored svih nepreciznosti odražava trenutno stanje. Gaj. Izvjesna odstupanja izazvana su specifičnim razvojem ovoga mjesta nakon okupacije. 324. Katane. str. +577 = 23. doseljavanja i iseljavanja. Lug. Pošto je ovaj popis iz 1879. Od 1879.43% +145 = 33. i to Oteža koja je upisana i u Modriču i u Dobrinju. tako da su sva poređenja nesigurna. mi smo ga ovdje uzeli u obzir. Stanovništvo Modriče bilo je vjerski i nacionalno izmiješano. do 1910. te Gaj. Priraštaj stanovništva u Modriči 1879-1910. *** Demografska kretanja stanovništva u Modriči bila su slična globalnim kretanjima u Bosni i Hercegovini. selja obuhvata Modriča: Ciganluk. broj stanovnika se uvećao za 577 ili 2 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. oružnička postaja i vojna pošta – telegrafska i telefonska. U njoj je bio namješten opštinski bilježnik kao predstavnik vlasti.228 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..95% Ukupni broj stanovnika u Modriči bio je promjenljiv i uglavnom je zavisio od teritorijalnog obima prilikom popisa. Modriča više nije trgovište nego grad.2 Novom organizacijom gradskih opština 1897. Srpska Varoš. odnosno. Latini. uvrštena je u 66 gradskih opština Bosne i Hercegovine. . 2729 551 2462 572 1910. godine Godina Broj stanovnika Broj kuća 1985 427 1879. U ovom popisu sporna su dva sela. gdje su sela bila vjerski i nacionalno kompaktna. Priraštaj 1879-1910. Kretanja u strukturi stanovništva nije moguće precizno pratiti. 1885. prirodnog priraštaja. a mnogi autori prvi popis koji je obavljen godinu dana nakon okupacije smatraju manjkavim i gotovo neupotrebljivim. aprila 1895. Šić i Turska Varoš. Oteža.

913 1.78% godišnjeg prirasta.37 7. godine po broju stanovnika bila na 28. Više svjetla u kretanje stanovništva unosi pregled po konfesijama. broj stanovnika je opao za 258 ili za 9.62%.19 23. s obzirom na to da su pojedine vjerske grupacije imale nejednak demografski rast. Skoplje 1932. 1910.786 + 353 = 24. priraštaj iznosi 14. a 1910. 71.3 godišnje.88% Katolici 79 112 255 190 + 111= 139. Godina popisa 1879. što godišnje čini manjak od 0. Sarajevo.94 0.38 23.3 Tada se iz Modriče iselilo oko 30 Za proučavanje stanovništva u Modriči veliku zaslugu ima Milenko S.71 0. 229 23. što se odrazilo i u činjenici da je ona 1879.4%. godine na 30 mjestu u Bosni i Hercegovini. Priraštaj u Modriči bio je za oko 41% niži od prosječnog prirasta gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (64%).24% Jevreji 5 7 9 9 + 4 = 80% Konfesionalna struktura stanovništva Modriče izražena u procentima Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 72. stanovništvo se povećalo za 20% ili 2. Nešto vjernija statistička slika dobija se ako se uporede pojedini popisi: 1879-1885. koji je u dva navrata objavio monografije o ovom mjestu: Modriča. 1885-1895. Filipović.23 9.25 1879. Vjerska struktura stanovništva u Modriči 1879. 1958.31 1895.05% ili 2. 1895. što je iznosilo 0. 70.34 0.37 Na demografska kretanja muslimanskog stanovništva.01% godišnje i 1895-1910. godine. 3 . 1910.58 3.MODRIÈA 1878-1918. i Modriča nekad i sad.63% Pravoslavni 468 529 552 477 + 9 = 1. koje je u cijelom ovom periodu bilo najbrojnije u Modriči. naročito poslije Aneksije 1908. Muslimani 1.37 4.4%. ± 1879 – 1910. 72.10 20.616 1. 1885. 1885.98 0.433 1. 1895. uticalo je iseljavanje u Tursku.33 1910. 1885.55 19.

Bez obzira na to što se u razdoblju od 1878. broj katolika se povećao za 176 lica ili 222. godine. *** Prvi precizniji podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine dati su u popisu stanovništva iz 1885. 54. S. U tom razdoblju. tako da se u razdoblju 18951910. godine.5 Katoličko stanovništvo bilježilo je najveći rast 1879-1895. U narednom 15-godišnjem razdoblju broj katolika je opao za 65 lica ili za 25.. str.230 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 57.. go4 5 Vidi opširnije: M. U narednom popisu. godine. što se objašnjava odlaskom stranih doseljenika koji su radili na poljoprivrednoj stanici.49%. Tada je u Modriči bilo upisano 17 doseljenika iz Austro-Ugarske. koje su vodile porijeklo iz drugih krajeva Bosne i iz prečanskih mjesta. U razdoblju od 1878-1918. Modriča nekad i sad. godine u Modriču se iz okolnih sela i susjednih varoši uselilo svega 5 pravoslavnih rodova sa 6 domaćinstava. str.88% više nego 1879. a drugi doselili. porodica. godine. broj stranih doseljenika se znatno uvećao i tada ih je bilo 92 i to 7 iz austrijske polovice Monarhije. M.58%. iz 1895.4 Demografsko nazadovanje pravoslavnog stanovništva bilo je očigledno. Hadžići. jer su neki sasvim iselili (Vejzovići. godine u Modriču uselilo 18 rodova s 35 domaćinstava. pokazuje demografsko nazadovanje za 127 lica ili 6. . Golubovići. S. Modriča nekad i sad. Filipović.78%. Filipović.63%. 60-61. 83 iz ugarske i 2 iz drugih država. godine. Prvi podaci o broju stranih doseljenika u Modriču zabilježeni su u popisu stanovništva 1885. 69. Opadanje broja pravoslavnog stanovništva naročito se pokazuje u razdoblju 18951910. dok je prirodni priraštaj izostao. do 1918. bilo samo 9 lica ili 1. Useljavanje stranaca bilo je najviše uslovljeno osnivanjem poljoprivredne stanice u Modriči. kada se iselilo 75 lica ili 13. pošto je 1910. Avdići i Rustembegovići). Samim tim značajno se izmijenio sastav muslimanskih rodova u Modriči. uglavnom iz susjednih sela i obližnjih varoši. U cijelom austrougarskom periodu u Modriču se naselilo ukupno 9 rodova s 13 porodica. nije se mogao nadoknaditi manjak koji je nastao iseljavanjem nakon Aneksije 1908. 49.

dok na sva druga zanimanja otpada 46 lica ili 5.MODRIÈA 1878-1918.6 Tada je socijalna struktura privredno aktivnih muških lica izgledala ovako: Od ukupno 721 lica bilo je: Opštinskih činovnika Učitelja Sveštenika Aga i begova Slobodnih seljaka Kmetova Posjednika kuća i rente Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. U socijalnoj strukturi Modriče 1885.15%. Od poljoprivrede kao glavnog izvora egzistencije živjelo je 360 privredno aktivnih lica ili 49. godine data je samo struktura agrarnog stanovništva.55) 119 (16. sluga Ostalih muških stanovnika preko 16 godina starosti Žena i djece 1 (0.50%).57) 19 (2.543 članova domaćinstva. 144-145.14) 9 (1. godine. što u procentima iznosi: aktivnih 31. Prema popisu iz 1895. koja su izdržavala 1.543 Iz ovog pregleda vidi se da je 1885.54) 1 (0. a sve drugo je upisano u skupnu rubriku. .93%. (Ovdje su popisani samo muškarci koji privređuju u pojedinom zanimanju. izdržavanih 68. pomoćni radnici.50) 206 (28. U popisu od 1895.63) 1. tako da ovo ne pruža sasvim tačnu sliku privredno aktivnih lica).41) 9 (1. u Modriči je bilo: 6 Ortschafts und Bevolkerungs Statistik 1885. a od svih drugih zanimanja 361 ili 50. niti ih uporediti s prethodnim popisom. nadničara.25) 350 (48. godine u Modriči bilo 721 privredno aktivno lice. što ukupno iznosi 675 privredno aktivnih lica ili 93.25) 3 (0.07%. str. godine dominatne su tri socijalne skupine: slobodni seljaci 350 (48.14) 4 (0. 231 dine.54%).57%) i zanatlije i trgovci 119 (16.38%. tako da nije moguće utvrditi pojedine socijalne skupine. nadničari i sluge 206 (28.85%.62%.

605 857 Postotak od ukupnog stanovništva 2. godine. ali su očite izvjesne promjene unutar sloja agrarnog stanovništva zemljoposjednika i slobodnih seljaka. oko polovine modričkog stanovništva živjelo . godine.81% U toku 15-godišnjeg perioda (1895-1910)..73% 16. godine. što ne pokazuje bitna odstupanja u globalnoj socijalnoj podjeli iz 1885. u Modriči je došlo do znatnih pomjeranja u socijalnoj strukturi stanovništva u korist agrarnih skupina.333 Dakle. Socijalna skupina Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Domaćina 196 54 2 Rodbine 288 765 12 56 Ukupno 342 961 16 70 Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo 266 14 1. socijalna struktura u Modriči izgledala je ovako: Socijalna grupacija Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno popljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Domaćin 10 37 161 2 101 311 Rodbine 44 160 778 16 296 1.19% 8.12% 65.294 Svega 54 197 939 18 397 1.720 lica od poljoprivrede je živjelo 1. Prema popisu stanovništva 1910.121 1.19% 34.387 lica ili 50.14% 0. od ukupno 2.99%.01%. a od drugih zanimanja 1..333 ili 49.387 1.00% 38. Sve do 1895.232 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

da bi se do 1910. najveće promjene dogodile . druga polovina od zanimanja izvan agrarne privrede. Socijalna skupina zemljoposjednika uvećala se 1885-1895. njihov broj smanjio za 7 domaćinstava. 233 je od agrara. 9 1895. 47 10 161 101 2 37 Zemljoposjednici Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 350 1 196 14 2 Ostalo poljoprivredno stanovništvo - Iz navedenih podataka jasno se vidi da se u Modriči od 1885. Ipak. 54 1910. usljed iseljavanja bošnjačkih porodica u Osmansko carstvo. Unutar agrarne skupine dogodile su se sljedeće promjene: Socijalna skupina 1985. godine odvijala intenzivna ekonomsko-socijalna diferencijacija. godine za četiri puta. Ovaj proces doseljavanja i umnožavanja zemljoposjedničkih domaćinstava u grad nije nikakva osobenost Modriče. do 1910.MODRIÈA 1878-1918. koja je posebno zahvatila skupine zemljoposjednika i slobodnih seljaka. godine. nego naglašena pojava i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima u ovom razdoblju.

Svako treće domaćinstvo u Modriči koje je živjelo od agrara spadalo je u socijalnu skupinu bezemljaša.234 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. bitno su uticali na ovakva privredna i socijalna kretanja njenog stanovništva. Očigledno je da useljavanje u Modriču nije nadomještalo iseljena i izumrla domaćinstva. nadničari i sluge (206 aktivnih lica ili 28..03% svih zaposlenih izvan poljoprivrede. odnosno. u nešto blažem tempu i bilježio dalje opadanje ove socijalne skupine za 35 domaćinstava ili 17. Prema popisu stanovništva iz 1895. najbrojniju socijalnu skupinu unutar gradske privrede činili su pomoćni radnici. što je neminovno vodilo slabljenju socijalnih skupina unutar gradske privrede. da bi se taj proces nastavio do 1910. a posebno izgradnja željezničkog saobraćaja koji je zaobišao Modriču. sloj osiromašenih bivših kmetova ili slobodnih seljaka. koja nisu uspjela da se aktivnije uključe u nove privredne tokove. koja 1910. do 1910. Okupacija zemlje od strane Austro-Ugarske. a zatim trgovci i zanatlije kojih je bilo 119 ili 16.07% svih privredno aktivnih lica u Modriči ili 90. godine. do 1910. ono je opalo s 1. čine 32. pa se pouzdano može tvrditi da je socijalna diferencijacija u Modriči išla u pravcu osiromašenja brojnih domaćinstava. To znači da je od 1885. broj domaćinstava slobodnih seljaka umanjio se za 154 ili 44%. Od 1885. koju su ranije činili relativno razvijena trgovina i zanatstvo. godine u Modriči 67% slobodnih seljaka prešlo u druge socijalne skupine ili se iselilo. Osim ovih. Takva sudbina zadesila je i neka druga naselja u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. tako da se ona mora pratiti mimo službenih popisa stanovništva. Ove skupine činile su 40. na kojoj se zaposlio izvjestan broj ljudi koji su bili većinom doseljenici iz drugih zemalja Austro-Ugarske. Iz ovih kretanja jasno se vidi da je Modriča krajem 19.57% svih zaposlenih).85%.47% agrarnih domaćinstava Modriče. Globalni podaci pokazuju da se nakon 1895. . Godinu dana nakon ovog popisa (1886). godine. godine neagrarne skupine modričkog stanovništva brzo smanjuju. Treća socijalna skupina koja se u ovom periodu formirala i izbila na drugo mjesto – ostalo poljoprivredno stanovništvo – predstavljala je sloj bezemljaša. do 1895. stoljeća bila zahvaćena nazadovanjem gradske privrede. osnovana je u Modriči poljoprivredna stanica. godine. su se u skupini slobodnih seljaka.333 na 857 ili za 476 lica (35. u Modriču se doselio izvjestan broj zanatlija i trgovaca sa strane.70%). i u prvoj deceniji 20.50% svih zaposlenih. Socijalna struktura modričkog stanovništva koje je osiguravalo egzistenciju izvan agrarnog sektora nije detaljnije praćena nakon 1885. Od 1895.

MODRIÈA 1878-1918.50 + 16 .280 (16. ± 1895 – 1910. Rezultati popisa stoke u Bosni i Hercegovini od godine 1910. str. I Modriča. godine7 Broj vlasnika Konji Goveda Ovce Koze Svinje Ukupno 1895. 235 *** Privredni razvoj Modriče za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovao od mnogih gradskih opština u Bosni i Hercegovini u kojima je većina stanovništva svoju egzistenciju nalazila u poljoprivrednoj proizvodnji. osim rijetkih izuzetaka. Sarajevo.396 15 100 + 6 +54 (36 pomoćnih. godine agrarna privreda zapošljavala i izdržavala blizu dvije trećine modričkog stanovništva.209 134 4 187 1. perad i pčele. 43. str.26%) Broj pčelara Broj košnica 7 135 1. 75 (20. zbog čega poljoprivreda dobija dominantno mjesto u privrednom životu. mala varoš bosanske Posavine iz čije se glavne ulice izlazilo u njive i voćnjake.7 . 1912. Otuda je 1910. zanatlije i nadničare jer su svi.70%) Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od 1895. nego i za svo ostalo – trgovce.31 . nalazili značajne dopunske izvore prihoda u poljoprivredi. i 1910.676 9 46 372 297 1910.001 84 20 156 1. 1896. Osim obrade zemlje (proizvodnja žitarica i povrća). godine dogodilo onim varošicama i gradovima koje su zaobišle željeznički saobraćaj i industrijalizaciju. Sarajevo. .201 . 142 1. a mnoga domaćinstva držala su stoku. pa su u novim uslovima nastavljali da žive od tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja nazaduje. 184-185. To se nije odnosilo samo na onaj dio gradskog stanovništva koje se u statistikama vodi kao poljoprivredno.. 64 pletenih) . važne prihode donosilo je voćarstvo. To se poslije 1878. posebno uzgoj šljiva. gubila je svoj raniji trgovačko-zanatlijski značaj i sve više zavisila od poljoprivredne proizvodnje. Broj stoke u gradskoj opštini Modriča 1895.

Po jednom stanovniku opštine bilo je 1895. ambar za žito.9 ha. a srazmjerno njegovoj ulozi i stočarstvu je trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju. godine u Modriči smanjio i broj vlasnika stoke i broj grla. kovačnica i vešarnica.120 komada. 8 . Kao ogledno dobro imala je zadatak da primjenjuje savremene agrotehničke mjere i tekovine nauke.61 grlo. S obzirom na to da je stanica smještena u bosanskohercegovačkoj žitnici – Posavini – njen najvažniji zadatak bio je da se bavi racionalnom obradom zemlje.7 ha.50 grla. do 1910. Poljoprivredna stanica bila je podignuta u modričkom polju. 115-117.15 grla. štale za rasplodnu i tegleću stoku. godine 4. godine 0. Stanične zgrade bile su podignute oko prostranog dvorišta i sačinjavale su ih: stambene zgrade za upravnika.65. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. godine 0. poljoprivredna škola i poljoprivredni savjetnik za cijelu bosansku Posavinu. do 1911. s arondiranom površinom od oko 330 ha. *** Poljoprivredna stanica u Modriči osnovana je 1886. godine 4. a neproduktivno zemljište smanjeno je sa 9. formirani su pašnjaci na površini od 6. Površina stanične zemlje i njena namjenska struktura ostale su nepromijenjene sve do 1908. što ukupno iznosi 2. godine upisan i sljedeći broj peradi: gusaka 54. stručno osoblje i učenike. godine vrtovi prePoglavlje o poljoprivrednoj stanici u Modriči napisano je na osnovu slijedećih izvora: Die Landwirtschaft in Bosnien und der Herzegovina. godine. a 1910. a 1910. telad i perad. pekara. U Modriči je 1910. Opadanje broja vlasnika i broja grla stoke u gradskoj opštini bilo je u skladu sa ekonomsko-socijalnom diferencijacijom koja se odvijala u ovom razdoblju. dok su 1910.. tri sušare za kukuruz. godine.56. Iz gornje tabele vidi se da se od 1895. kokoši 1.. 103-107 i str. Po jednom vlasniku bilo je 1895. što čini neznatno povećanje od 0. gumno.5 ha na 7. pataka 117. str..5 ha. Zbog toga su na stanici uvedene u proizvodnju samo one mašine i alatke koje je mogao kupiti i koristiti prosječan poljoprivrednik. Tada se površina stanične zemlje povećala za 3. s tim što je primjena modernih tehničkih sredstava morala biti primjerena ekonomskim mogućnostima posavskih seljaka.236 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.8 sa zadatkom da djeluje kao ogledno dobro.896 i pura 53. godine.

Vajda Carl. osnovana je kao samostlno preduzeće na čijem čelu se nalazio teorijski i praktično obrazovan poljoprivredni stručnjak. između kojih su vodili široki putevi. Stoger Edmund. 1904. Poljoprivredna stanica u Modriči.). Ona je imala samo pravo nadzora nad raspolaganjem i čuvanjem erarnog (državnog) imetka. Pošto je stanična zemlja bila dobro arondirana. Stoka nije tovljena u te svrhe. a na rubovima je bilo zasađeno voće. stočna repa i dr. vrhovno vodstvo poljoprivrednih stanica u stručnom i administrativnom pogledu pripadalo je Poljoprivrednom birou administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Bosnischer Bote-Bosanski glasnik (adresar) za godine: 1900.MODRIÈA 1878-1918. kukuruz. Stanica je držala svinje berkširske rase. a za vlastite potrebe uzgajan je i izvjestan broj peradi. izdijeljena je na površine od po 10 ha. Lokalne vlasti i sreski uredi u čitavom regionu bili su dužni da veoma aktivno sarađuju sa stanicom u provođenju svih akcija oko raspodjele rasplodne stoke. Osnovno produktivno zemljište bile su njive i od početka do kraja ovog perioda njihova površina se kretala od 317 do 319 ha. Pošto je na cijelom području Posavine bilo rašireno goveče koje je bliski srodnik ugarskog stepskog govečeta. 9 . a ostatak mlijeka je prodavan ili pretvaran u kajmak i puter. kao i tri ostale u Bosni i Hercegovini. zob. stanica je nastojala da upravo uvozom iz Mađarske poboljša domaću pasminu goveda. 1907. Novak Slavoj. Politička vlast u čijoj se oblasti nalazila stanica nije imala nikakve ingerencije u stručnom vođenju stanice. koje je nadziralo i vodilo sve druge poljoprivredne poslove. Za obradu stanične zemlje korišteno je 5 do 7 pari konja i oko 20 pari volova. Save i Drine. Melchar Ladislaus. sjemena i provođenja drugih mjera koje vodi stanica. Kral Fridrich von Dobra Voda. 237 tvoreni u livade (1. Na njivama je uzgajana pšenica. raspolagala je izvjesnim brojem priplodne i radne stoke. Od osnivanja poljoprivredne stanice u Modriči do 1918. godine stručnim i administrativnim poslovima stanice rukovodili su stranci: Vybiral Anton. šećerna repa i krmno bilje (crvena djetelina. Sieber Vilhelm. 1909-1918. s obzirom na funkciju i zadatke.9 Ipak. Poljoprivredna stanica u Modriči. Proizvodnja mesa i mlijeka nije imala većeg značaja za ekonomiju stanice. posebno na prostoru između Bosne.90 ha). Starkowki Anton i Babić Stevan.

koji će nakon napuštanja stanice stečena znanja i vještine primijeniti na vlastitom imanju. Poljoprivredna stanica u Modriči imala je obavezu da osnuje 3-5 oglednih seoskih imanja. ili prema želji učenika. Za svoj rad učenici su bili plaćeni po jednu krunu dnevno. na prvoj godini. U tim poslovima vodili su ih poljoprivredni stručnjaci i iskusni “majstori u poljoprivrednim poslovima”. kako bi neposredno uticala na racionalniju obradu zemlje i uzgoj stoke. Kao odšteta za to davana je jednokratna subvencija u investicione svrhe i bolji prihodi imanja. Osim praktične. Briga oko odjeće. učenici su polagali praktični i teorijski ispit i dobijali svjedočanstvo.. s ciljem da praktičnom obukom mladih ljudi sa sela obrazuje dobre poljoprivrednike. . Sve što su radili imalo je da posluži racionalnijoj poljoprivrednoj proizvodnji primjerenoj širokim slojevima seoskog stanovništva. Sve što je preduzimano trebalo je da posluži glavnom cilju – da se seljaku ponudi primjer koji će ga pokrenuti i podsticati na racionalno privređivanje. ili 1 grlo rasplodne stoke. odgovarajuću količinu probranog sjemena. veša i posteljine išla je na račun stanice. Zbog toga je svaki učenik imao obavezu da prođe sve grane poljoprivrednih poslova i na kraju stekne kompletno znanje o ukupnom radu na stanici. Ovaj novac trošen je. To su trebali biti sinovi slobodnih seljaka i kmetova.. Poseban zadatak poljoprivredne stanice u Modriči bio je da djeluje kao poljoprivredna škola. održavana je i teorijska nastava. a isto tako i hrana koju su plaćali 25 krajcara od svoje nadnice. Vlasnici oglednih imanja obavezivali su se ugovorom da će svoje imanje urediti i voditi tri godine prema uputstvima rukovodioca stanice. Pažljivo odabrani učenici imali su radne zadatke. Broj učenika u poljoprivrednoj stanici Modriča bio je ograničen na 30 omladinaca između 16 i 20 godina starosti. Oni su na stanici ostajali tri godine. obuće. a jedno je morao donijeti od kuće. Zbog toga su sredstva za ogledna imanja iz zemaljskih sredstava bila ograničena na 100-150 guldena (200-300 kruna) za jedno imanje. a na drugoj i trećoj godini isplaćivan im je još dodatak od 6 kruna mjesečno.238 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Najbolji učenici dobijali su premiju u vrijednosti jednog kompletnog gvozdenog pluga. te da ulaganja ne budu nedostižna za normalno seosko domaćinstvo. Stan im je bio osiguran na stanici. koja se sastojala od stručnih predmeta i obuke u čitanju. Prilikom izbora oglednih imanja vodilo se računa da ona budu prosječna i tipična za cijeli kraj. Svaki učenik prilikom dolaska u poljoprivrednu stanicu dobijao je jedno novo odijelo. Nakon tri godine. kao i ostali radnici na stanici. uglavnom. pisanju i računanju.

Ipak. bio je obavezan da ga vrati od prve ljetine. obavlja blagovremeno. Međutim. finansijska sredstva nisu bila dovoljna da bi se u uslovima neznatne ekonomske snage seljaštva. te pripremanju i smještaju stočne hrane. godine povećala se za 224%. do 1914. morao je da obavi vlasnik imanja raspoloživom radnom snagom. Ako je vlasnik oglednog imanja dobio sjeme od stanice. jer je povećanim ulaganjem i naprezanjem povećavao prihode age i države na vlastiti račun. Njen učinak mora se posmatrati i kroz prizmu nekoliko ograničavajućih faktora. već i drugih institucija. naročito sjetvu i žetvu. Velika tekovina bila je primjena đubriva i prelazak s tropoljnog sistema na plodored. godine imali dalekosežan značaj ne samo za Modriču i njenu okolinu. Poljoprivredna stanica u Modriči bila je promotor racionalne obrade zemlje i uvođenja boljih pasmina stoke. Na oglednim imanjima bilo je obavezno gajenje krmnog bilja. na osnovu navedenih podataka može se zaključiti da su njeno osnivanje i rad do 1918. nego. poljoprivredne sprave i alat. djelimično. djeteline i repe. njegove konzervativnosti i kmetske nezainteresiranosti ostvarili veći rezultati. proizvodnja žitarica u Bosni i Hercegovini od 1882. prema uputama stanice. ni država nisu mogli prisiliti kmeta na bolju i racionalniju obradu zemlje. Sve ove poslove. Sve ostalo. sjeme i rasplodnu stoku vlasnik oglednog imanja kupovao je pod istim uslovima kao i drugi poljoprivrednici. Na zemlji su bili stvoreni takvi pravni odnosi da ni aga. bez obzira na sve navedene teškoće. Povećana proizvodnja nije bila rezultat znatnijeg povećanja obradivih površina. nego i za cijelu bosansku Posavinu. Bez obzira na to što je država sa svoje strane i iz vlastitog interesa imala dobre namjere i vršila izvjesna ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. 239 na adaptaciju i poboljšanje privrednih objekata. stanice i zaklade za bikove i slično. kao što su kmetski odnosi i nezainteresiranost kmeta za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. a isto tako voća i povrća.MODRIÈA 1878-1918. . kao što su putujući poljoprivredni učitelji. Od posebne važnosti za racionalno privređivanje bilo je da se seljak privikne na stalan rad i da sve poljoprivredne poslove. rasadnici. Uvođenje niza korisnih novina pozitivno se odrazilo na produktivnost. primjene novih agrotehničkih mjera. kotarske pripomoćne zadruge. ukoliko on sam nije prihvatao novine. Poklanjana je posebna pažnja ispravnom gajenju stoke. Mada se u ovom trenutku ne raspolaže svim detaljnim podacima o ukupnom učinku poljoprivredne stanice u Modriči. to nije bila zasluga samo poljoprivrednih stanica.

a na njihova mjesta postepeno dolaze drugi iz redova domaćih ljudi ili doseljenika. I jedni i drugi morali su se prilagođavati novom ukusu i navikama. Na osnovu tog zakona protokolisano je: 1884. Protokolirane trgovačke radnje u Modriči od 1884. modrička trgovina i zanatstvo su se još uvijek dobro držali. 1912. godine 15 trgovina. 1879. pokrenulo je tradicionalno bliske poslovne veze modričkih trgovaca i zanatlija s Beogradom i drugim srbijanskim gradovima. a zanatlije su. Kada su se uslovi u zemlji normalizirali i počeli djelovati novi tržišni odnosi. koji je stupio na snagu 1. Braća Nikolić 10 Godina protokol. 1906. pa stagniraju i propadaju. Stare zanate potiskuju novi. ograničene jakom esnafskom tradicijom. 1907. Trgovci su morali tražiti nove poslovne veze i odnose.. Krekić 2. ali sve nisu podlijegale obavezi protokoliranja. u Modriči su se počele osjećati posljedice prilagođavanja novim uslovima. a uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. godine10 Naziv firme 1. moderniji zanati većih tehničkih i tehnoloških zahtjeva. Do kada radi 1910. godine.. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. 1904. Sarajevo. *** Razvoj trgovine i zanatstva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije tekao uvijek ravnomjerno i uzlaznom linijom. Pojedini trgovci i zanatlije se ne snalaze u novim uslovima. trpjeli konkurenciju jeftinije industrijske robe iz Monarhije. a najveći broj – 23 firme – dostignut je 1918. U Modriči je postojalo više trgovina. 1884. godine. Braća J. Zahvaljujući dobroj tradiciji i opštoj konjukturi u prvim godinama okupacije. godine 17. Spisak trgovaca u Modriči sačinjen je na osnovu originalnog spiska sudskih protokoliranih trgovina od 1883-1886: Verzeichiss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina Models gerichlich zusammengestelt auf Grund der gerichtichen Handelsregister. 1909-1918. . jer su se obje ove grane gradske privrede morale prilagođavati novim uslovima. do 1918. Modriča je ostala izvan neposrednog željezničkog saobraćaja. godine 11.240 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. novembra 1883. 1886. za godine: 1900. 1884. godine u Modriči je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Modriči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda.

Majer Lövi 1884. Aleksić i Nikolić 28. Karabegović Dautbeg 23. 1918. 1898. 1913. 1918. i sin 1918. 1885. Jančo Janković 14. Braća Popović 6. Od 1890. Jovica Maksimović 16. Koljić Ilija 26. 1906. 1918. Joka do 1918. Pelesić Zaim 21. 1911. 1884. Marković Milan M. 1913. Pejić Marko Od 1906. 25. 1918. Mitrović braća 24. 1918. 1890. Đorđo Pere Mitrovića. 1918. 1918. Nikolić Pero i sin 18. 1884.MODRIÈA 1878-1918. 1910. Niko Mihajlović 10. Od 1913. 20. Đonlagić Ago 31. 1910. 1918 7. 1918. 1918. 1884. Hadži-Husejin Kovačević 15. Dimšo Marković 11. 1884. Lončarević Ilija . 1918. 241 3. 1884. 1908. Pero Mitrović 13. 1900. 1896. Braća Odžaković 5. Risto i Stevo Marković 4. Mitar Stojanović 9. Nikolić Simo (Pačulji) 27. Matić Niko 17. 1905. 1911. 1891. 1884. Nikolić Niko (Pačulji) i sin 29. Janković Janča sinovi. Blagojević Jovo 32. Jefto Janković 8. Od 1906. 1910. 1895. Mitrović Risto i Svetozar radi do 1918. 1918. 1884. 1884. Posluje do 1905. 1912. Uključuju se Alija i Omer i radi do 1912. Mehmed Alijagić 12. 1908. 1884. obnovljena – 1918 Od 1916. 1902. Patković Jovo 19. Ganibegović Mehmed i brat 30. radi do 1912. 1884. 1884. Petrović Niko 22. do 1918 Od 1906. 1918. 1884.

terzijski. Alijagić Omeraga 1913. 2 hrvatske i 1 jevrejska. Sve do 90-tih godina 19. Ugostiteljstvo u Modriči nije bilo razvijeno za vrijeme austrougarske uprave. 1918. godine. godine. abadžijski. Simo 35. Prestanak rada pojedinih trgovina. a do 1918. Na osnovu spiska skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Modriči. 1914. od 23 protokolirane firme bilo je 16 srpskih. 1917. a 1917. do kraja vijeka održalo se osam. Zečić Hakija 34. 33. Na kraju austrougarske vladavine. kolarski. esnafske majstore. godine). godine Jovo Janković. opančarski. godine da postoji gostionica s prenoćištem za 3-4 putnika. ćurčijski i dr. 36. dok su u toku rata osnovane samo dvije nove trgovine. J. čiji je vlasnik bila Mileva Trifunović. kalajdžijski. 1918. i 1913. što znači da se esnafska tradicija održala na osnovi slobodnog potčinjavanja zanatlija. može se objasniti iseljavanjem. zabilježeno je 1903. Podaci jasno pokazuju da su modričku trgovinu za vrijeme austrougarske vladavine držali srpski trgovci. 1918. 1918. jer je od 15 trgovina bilo 12 srpskih. Kao gostioničar spominje se 1915. krajem 19. Patković A. godine 4. godine u Modriči je sudski protokolirano ukupno 36 trgovačkih firmi. Prema broju protokoliranih firmi. Osim relativno brojnih tradicionalnih kafana i mehana. 4 bošnjačke. neophodni za podmirenje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. berberski.. do 1918. Od 15 trgovina protokoliranih 1884.242 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a njih je u ovom razdoblju bilo 13. a samo su dva bila specijalizirana za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Marković M.. Gotovo svi trgovci bavili su se trgovinom mješovitom robom. stoljeća modričke zanatlije imali su svoje ustabaše. modrička trgovina počinje da oživljava tek nakon Aneksije 1908. pekarski. 2 bošnjačke i 1 jevrejska. izumiranjem porodica i lošim poslovanjem. Malo je konkretnih podataka o razvoju zanata u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine. 1915. Sigurno je da su u njoj bili zastupljeni razni zanati. 1918. godine i to u godinama 1910. . 1911. kovački. Od 1884. Katarina Jovanović registrirala je gostionicu s prenoćištem za 2 putnika. cipelarski. oko četiri decenije nakon ukidanja esnafa (1851.

4. 26. 30. 16. 14. 15. 6. Spisak skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine Modriča. 7. 24. 2. 27. 3. 17. 243 i početkom 20.11 Ime i prezime Zanimanje 1. stoljeća. 20. 23. 22. 11 Savo Lazić Spasoje Božić Jovo Stjepić Risto Jovičić Todor Mikičić Simo Mikičić Kosta Kostić Niko Krekić Stavro Krekić Božo Milivojević Cvijan Stanišić Blagoje Marić Niko Jovanović Niko Mitrović Tuno Tanacković Miroslav Đurić Siniša Lulić Nikolić Mihajlo Mikičić Pero Božić Mihajlo Blagojević Marko Miličević Dušan Popović Simo Stokić Đorđe Josipović Krsto Petrović Cvijan Radovanović Ilija Ilić Cvijan Stojanović Stojan Jovanović Jakov Stojanović Abadžija Pekar Opančar Mehandžija Kočijaš Abadžija Opančar Abadžija Terzija Pekar Abadžija Kafedžija Mehandžija Abadžija Pekar Pekar Abadžija Opančar Opančar Opančar Pekar Cipelar Kočijaš Kafedžija Pekar i puškar Kafedžija Akindžija Terzija Pekar Opančar Regionalni arhiv Doboj. 13. 21. 25. 10. Fond Srpska pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. 18. 29. 28. 11.MODRIÈA 1878-1918. 8. . 19. 12. 5. 9. može se približno rekonstruirati broj i vrsta zanata kojima se bavilo srpsko stanovništvo u Modriči.

38. Filipović. Sedmični pazarni dan bio je petak. ali su i izvozili određene proizvode (naročito suhe šljive) i u druge krajeve. 32. 35. 37. Modrički trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu na lokalnom tržištu. juna sve do 1900. 39. 34.12 Bez obzira na to što nema konkretnih podataka o svim zanatima u Modriči. U Modriči je godišnji vašar ustanovljen 1896.244 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. terzije 3. 82. kafedžije i mehandžije 6. opančari 8. osim navedenih o srpskom stanovništvu. bio i pekar. Nestale su ćurčije. 12 . godine i održavao se 13.. uz to. kočijaši 2 i po jedan zidar. Na vašarima se vršila razmjena dobara. str. kolar i lončar.. održao se samo jedan puškar koji je. 40. Među njima nema kovača. Ime i prezime Risto Nikolić Trifko Jovanović Jovo Aleksić Mihajlo Ilić Toša Đorđević Simo Mirković Mihajlo Dujić Simo Simić Nikola Stefanović Lazo Stanišić Zanimanje Zidar Pekar Gostioničar Opančar Terzija Cipelar Opančar Lončar Kolar Cipelar Iz pregleda se vidi da se srpsko stanovništvo u Modriči bavilo ograničenim brojem zanata – pekari 8. a od 1906. mesara. septembar. Modriča nekad i sad. godine vašar je održavan i 21. pa i cijelih područja bili su godišnji vašari na koje je donesena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. S. abadžije 7. nego i mnogo širi društveni značaj. 31. brijača i slično. ali su se i M. godine. 33. terzije su potisnute od strane abadžija. Značajan vid razmjene dobara između sela i grada. vidi se da je ovo mjesto nakon austrougarske okupacije zahvatilo propadanje starih i pojava nekih novih zanata. cipelari 3. Roba je prenošena tovarnim konjima i otpremana na udaljenija tržišta. Za njih su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. novembra. Godišnji vašari nisu imali samo ekonomski. a uz opančare se pojavljuju i cipelari. kada je godišnji vašar pomjeren na 8. 36.

koja je dva puta osvajana. Pošto je bila samo dio jednog sreza. godine pretrpjela je bosanska Posavina. Koliki je bio udio bošnjačkog stanovništva Modriče i njene okoline u pružanju otpora okupaciji za sada nije moguće određenije utvrditi. ispoljila nezadovoljstva prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. U političkom izvještaju iz gradačačkog sreza zabilježeno je nezadovoljstvo srpskih kmetova i bogatih bošnjačkih i srpskih porodica zbog objavljivanja vojnog zakona. kao i cijela bosanska Posavina. jer se ulasku okupacionih četa suprotstavilo bošnjačko stanovništvo. 245 sklapala prijateljstva i uživalo u raznim vašarskim zabavama. deprimirajuće te je raspoloženje više rezignirano. Zbog njegovog žilavog otpora. Okupacijom 1878. koji je izbio u Ulogu 10/11. godine stanje u bosanskoj Posavini se bitno promijenilo. godine i za vrijeme hercegovačkog ustanka. Modriča. 4. imućni dio stanovništva dobro zna da u anarhičnim prilikama može da izgubi. januara 1882. a uskoro su se raspršile nade srpskih kmetova da će novi upravljač riješiti agrarno pitanje u njihovu korist. U jednom izvještaju iz Gradačca stoji: “Mnogobrojna pojačanja trupa u dolini Bosne kao i na putevima preko Brčkog i Bijeljine prema jugu djelovala su. novembra 1881. međutim. nezavisno od konteksta nekih opštih ili regionalnih zbivanja. Zbog toga su se vrlo brzo poslije okupacije. pa samim tim nije prije okupacije bila izložena pustošenjima koja su doživjeli ustanički krajevi. u svim manjim mjestima. do 1878. ali se sigurno može pretpostaviti da ono nije ostalo izolirano od ovog pokreta i posljedica koje su iza toga slijedile. na ovom terenu. na poziv . Grubi obračuni s učesnicima u otporu Okupaciji dugo su se pamtili i izazivali nezadovoljstvo bošnjačkog stanovništva prema novoj vlasti.MODRIÈA 1878-1918. godine. najteže posljedice vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. nije bila zahvaćena velikim i dugotrajnim ustankom od 1875. Otuda su oni postajali. kao i u cijeloj zemlji. pravi događaj godine. politička kretanja u Modriči nije moguće detaljnije pratiti. *** Politički život u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. Usljed toga pokazaće se samo nastojanje da se oteža regrutacija pasivnim otporom.

4. do 1918. u smislu prihvatanja njenih političkih i drugih mjera. prema mišljenju komandanta stanice. godine. 14 Spisak članova Opštinskog vijeća u Modriči sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. a imala su savjetodavni karakter u svim upravnim poslovima. 2. Munib Ganibegović i Nuri-beg Mahmutbegović.246 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. od 1896. bošnjački zemljoposjednici i srpski i bošnjački trgovci. Godišnjak istorijskog društva BiH. U tom razdoblju predsjednici su bili: Hadži-Huso Kovačević. Sačinjavali su ga. Ova vijeća postojala su i za vrijeme osmanske vladavine. 277. 3. Vijeća su imala savjetodavni karakter. uglavnom. 8. . Daut-beg Karabegović. do1918. postupno su izgrađivani politički odnosi koji su se reflektirali i u Modriči. Sarajevo. 11. ali ih je vlast mnogo više koristila. 7. ovdje je formirano i opštinsko vijeće (medžlis) koje je formalno birao narod. 6. 10.. će se javiti samo vrlo mali broj obveznika. 13 Hadži-Huso Kovačević Nikola Nikolić Daut-beg Karabegović Niko Mihajlović Jančo Janković Zemljoposjednik Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Trgovac Ali-beg Hadži-Alibegović Husein-aga Hadži-Alagić Niko Petrović 9. 1952. III.”13 Nakon zavođenja nove administracije i uspostavljanja reda i mira u zemlji. kao predstavnika vlasti. Članovi Opštinskog vijeća u Modriči 1889-1918. 5. U početku je Vijeće imalo 5-7. U vijeće su birani bogati i ugledni građani. Uz opštinskog bilježnika. a kasnije 9-11 članova.. str. lojalni austrougarskoj vlasti. djelujući preko njih na stanovništvo. Mahmut-beg Mahmutbegović Munib Ganibegović Muharem-beg Karabegović Zemljoposjednik Hamdija Kapidžić. Od 1889. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882.14 1. godine u opštinsko vijeće birano je ukupno 32 građanina. Opštinsko vijeće u Modriči po sastavu nije odudaralo od uspostavljenih principa.

15 Takođe je zabilježeno da je 15 N. 28. 17. a potpredsjednik Srbin. 15. 29. koji su 1907. 23.MODRIÈA 1878-1918. Autonomni pokret Muslimana. Najznačajnija politička ličnost u tom pokretu. zemljoposjednik i dugogodišnji član Opštinskog vijeća u Modriči. 24. bio je Ali-beg Hadži Alibegović. 216. Kasim Pelesić Atif Gušić Osmo Osmić Niko P. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Vijeću su bila samo dva Srbina i to Ljubo Janković i Nasto Nastić. Bošnjačko stanovništvo u Modriči aktivno je podržavalo autonomni pokret Bošnjaka. 32. 16. 25. 18. 247 12. 20. 31. iz redova modričkih Muslimana. 21. Šehić. On je bio izabran među 18 predstavnika Muslimanske narodne organizacije. Nikolić Jefto Janković Marko Pejić Simo Nikolić Matko Pejić Trgovac Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Trgovac Nuri-beg Mahmutbegović Risto Mitrović Mehmed Ganibegović Asim Dubinović Jovo Aleksić Mustafa Hadži-Dedić Ljubo Janković Hasan Žilić Trgovac Trgovac Marko Martinović Redžo Sadić Zaim Pelesić Nasto Nastić Trgovac Heinrich Pecsy Predsjednik Opštinskog vijeća bio je uvijek Bošnjak. str. 27. godine vodili pregovore sa Zemaljskom vladom oko uspostavljanja vjersko-školske autonomije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. 13. 14. 30. a završen krajem prve decenije 20. 26. stoljeća. započet u zadnjoj deceniji 19. 22. 19. .

16 Sve do početka 20. za vrijeme saborskih rasprava o fakultativnom i obligatnom otkupu kmetova i seljačkog pokreta u Bosanskoj krajini i Posavini. koja će i dalje biti u funkciji nacionalnog pokreta. pravoslavna crkveno-školska opština u Bosni i Hercegovini postala je osnovna institucija srpskog nacionalnog pokreta i sve do kraja Kalajevog režima (1903) bila “svoja država u tuđoj državi”. Nakon austrougarske okupacije. politički život Srba u Modriči odvijao se u okviru srpsko-pravoslavne crkvenoškolske opštine. 18 Regionalni arhiv Doboj.. a svake naredne godine nadzor vlasti bio je sve veći. VI-1. Tek sredinom prve decenije 20. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči organizirala je prvu svetosavsku zabavu 1886. godine srpsko-pravoslavnoj opštini u Modriči da je ministar Kalaj “poklonio M. 17. vijeka. godine. str. stoljeća.. Fond Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. da mu vraća raspored svetosavske zabave zakazane za 26. 617. odlazio u Bijeljinu da tamošnje zemljoposjednike nagovori da se izjasne za obligacioni (obavezni) otkup kmetova. kada je bila zabranjena upotreba nacionalnog imena. 11. 16 17 . godine. crkveno-školska opština izgubiće politički značaj. Ali-beg Hadži Alibegović. jer će osnivanjem srpskih političkih grupa i stranaka zadržati kulturno-prosvjetnu ulogu. str. koja je iz doba osmanske vladavine imala dugu tradiciju.248 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koja je okupljala srpsko gradsko stanovništvo. Imamović. Iz spiska skupštinara vidi se da u nju nije bilo uključeno seosko stanovništvo i da joj na čelu stoji odbor sastavljen od najuglednijih srpskih trgovaca. godine. januara 1888. godine. Kotarski ured u Gradačcu saopštio je 29. austrougarske vlasti radile su na pridobijanju srpskog stanovništva u Modriči. 241. Akt od 17. Kotarski ured u Gradačcu obavještava Crkveno-školski odbor u Modriči. Izgleda da je to činio diskretno. M. 1888. Historija srpskog naroda. Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak. pošto je većina zemljoposjednika bila za fakultativni otkup kmetova. januara 1892. januar 1888. s tim što od Odbora zahtijeva da svih 17 tačaka deklamacija i pjevanja naznači u rasporedu i ponovo podnese na odobrenje. 1911. jer se o tome nije javno izjašnjavalo. Po sastavu i vođstvu nije se razlikovala od drugih pravoslavnih crkveno-školskih opština u zemlji.17 Takvu nacionalno-političku ulogu imala je i crkveno-školska opština u Modriči.18 Uporedo s pojačanim nadzorom svetosavskih zabava. Ekmečić.

249 srpskoj pravoslavnoj crkvi u Modriči sve potrebne crkvene stvari i haljine koje su krasne i skupocjene”. godine izbio u Bosanskoj krajini i Posavini. došlo je do izražaja u vrijeme seljačkog pokreta protiv trećine. one u tome nisu uspjele. demonstrirajući svoje nezadovoljstvo postojećim zemljišnim odnosima. II/1950. pokret je nazvan “seljački štrajk”. Odgovor je brzo stigao i zatraženo je da Odbor osigura građevinski materijal u vrijednosti 600 forinti i da tada može računati na pomoć od 1. 21 Isto.23 Ovaj pokret nastao je u vrijeme diskusija oko izglasavanja Zakona o obligatnom ili fakultativnom otkupu čifluka. Akt od 15. posebno kmetova. Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. Akt kotarskog ureda Gradačac od 1. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči uključila se u borbu za vjersko-školsku autonomiju Srba u Bosni i Hercegovini. 23 Vojislav Bogićević. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine. uputila žalbu “na mitropolite i austrougarske vlasti” zbog ograničavanja njene samouprave i na taj način potpomagala predstavnike pokreta koji su se u to vrijeme nalazili u Carigradu. I 1892. a pripisuje se Kočićevoj propagandi koja je išla za tim da seljaci svojom demonstracijom izvrše pritisak na Sabor i austrougarske vlasti da se agrarni odnosi riješe obligatnim otkupom čifluka. Tada se oko Modriče “okupila velika masa seljaka”. autora Tajšanovića i Borića. 1899. U aktu se saopštava da će se svečana predaja poklona obaviti u dvorani Kotarskog ureda u Gradačcu i stavlja na znanje crkvenoj opštini da o ovom događaju “upozna tamošnji pravoslavni narod” i da na svečanu predaju poklona dođu članovi Crkvenog odbora u što većem broju. kada su u pitanju interesi ovog socijalnog sloja.900 forinti za opravku crkve. što je. 240. marta 1893) Crkveni odbor iz Modriče zatražio je 1. a preko njega i srpsko stanovništvo. preneseno Isto.19 U jesen iste godine. Isto. Akt od 29.300 forinti. Pokret je uznemirio bošnjačke zemljoposjednike. Kotarski ured obavještava srpsko-pravoslavnu opštinu u Modriči da je Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila ovoj opštini po jedan primjerak Pjenije i Osmoglasnik. 19 20 . godine. koji je u ljeto 1910. 270. 22 B. str.22 Opoziciono raspoloženje srpskog stanovništva prema austrougarskoj vlasti. godine.20 Iduće godine (14. Madžar.MODRIÈA 1878-1918. kao i obično. U odsudnom trenutku ona je. str. Pod uticajem radničkih štrajkova. XI 1892. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu.21 Bez obzira na to što su vlasti nastojale da pridobiju Odbor crkveno-školske opštine u Modriči. maja 1893.

U svim mjestima morale su se stvarati rezerve žita i brašna (bili su obuhvaćeni sljedeći artikli: pšenica. a kasnije se politički organiziraju u okviru svojih vjerskih i nacionalnih građanskih političkih stranaka koje kod Bošnjaka vode zemljoposjednici. avgusta 1914. a kod Srba trgovci i intelektualci.. Bilo je pokušaja. trgovine. Osnovu za to dao je Zakon od 7. Dušana Glumca. Iz navedenih primjera vidi se da se politički život u Modriči do Prvog svjetskog rata odvijao u znaku vjerskog i nacionalnog podvajanja koje austrougarske vlasti podržavaju i podstiču. zanatstva i snabdijevanja stanovništva. čija se eksploatacija pojačava naglim poskupljenjem životnih namirnica. da se u Modriči dobiju glasovi za kandidata Socijaldemokratske stranke. ali u konkurenciji s kandidatima srpskih građanskih stranaka nije imao uspjeha. ali su vojne rekvizicije brzo izazvale oskudicu žita. uslijedio je Zakon o aprovizaciji stanovništva. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika. proso. heljda. brašno i krompir). Zabranjen je svaki izvoz iz Bosne i Hercegovine. raž. ovas. Mjesečni limit u 24 Glas slobode. Ljetina je 1914.. godine.250 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. s klasnog na vjersko-nacionalni teren i plasirano kao misao o ugroženosti čitavog bošnjačkog stanovništva. godine. što znači dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. decembra 1914.2 kg brašna ili 9 kg žita. marta 1915. glavni teret privređivanja u zemlji padao je na žensku i dječiju radnu snagu. od 7. ječam. kojim je Zemaljska vlada bila ovlaštena da preduzima sve mjere u oblasti poljoprivrede. mada je njegov predizborni govor u Modriči bio primljen sa simapatijama. I bošnjačko i srpsko stanovništvo u Modriči podržavalo je svoje pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomiju. godine. 1913. br. rjeđe intelektualci i trgovci. Skupština birača Srba u Modriči. 193. koji su u osnovi bili opozicioni prema austrougarskoj vlasti. kojim je bio reguliran promet žita i brašna. Poslije toga. koje nalažu posebni ratni uslovi. industrije. kukuruz. bez posebnog odobrenja vojnih vlasti. Takođe se moralo spriječiti nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama određivanjem maksimalnih cijena žita i brašna. Već 3. 29. i to 7. XII 1913. .24 Izbijanjem Prvog svjetskog rata i mobilizacijom velikog broja najsposobnijih ljudi. godine. godine bila dobra i podignuta je bez većih šteta. godine donesen je zakon kojim je regulirano snabdijevanje stanovništva neophodnim životnim namirnicama u toku rata.

tako da se nije mogla završiti žetva. Većina ljudi sposobna za rad mobilizirana je u vojsku. Posljedice takvog stanja pokazale su se već u aprilu 1915. Ratna iskušenja i ovdje su najteže osjetili pripadnici srpskog naroda i siromašni slojevi stanovništva uopšte. str. Takvo stanje prinudno je uvlačilo u privredni život veliki broj žena i djece. koje je utvrdila vlada 1918. izuzimajući radnike na teškim poslovima. 3. industrijske centre i pasivne srezove. ishrana stanovništva postajala je sve teža. godine. određena je količina od 200 grama brašna po stanovniku. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armija prema Srbiji. godine. Modriča i njena okolina nisu bile nikakav izuzetak. 131-132. a 15 dana kasnije povećana je količina žita za seosko stanovništvo s 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. što znači da je bosansko-hercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine.5 kg po glavi stanovnika. Cijene osnovnih namirnica. bile su veće za 350-2. a u Austriji 10 kg po stanovniku. godine. 18.MODRIÈA 1878-1918. niti pripremati naredna sjetva. 251 Ugarskoj iznosio je 18 kg. U maju su uvedene karte za dodjelu hljeba i brašna. posebno u odnosu na slična posavska mjesta. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. Normalna mjesečna potrošnja žita po glavi stanovnika procjenjuje se na 18 kg mjesečno. a pomoć koju su njihove porodice dobijale ni izdaleka nije osiguravala egzistenciju. Težak i dugotrajan fizički rad. Dugi i iscrpljujući rat trošio je posljednje rezerve hrane. vodio je porastu raznovrsnih oboljenja i smrtnosti stanovništva.25 Mada je vlada imala sva ovlaštenja i obavezu da prikupi sve viškove žita i uzme u svoje ruke njegovu raspodjelu za gradove. U svim nedaćama koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata.300% nego prosječne cijene istih artikala 1914. Cijene životnih namirnica od 1913. kada se ustanovilo da do nove žetve ima rezervi žita od 42. septembra 1918. uz jednoličnu i nedovoljnu ishranu. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. Zadnje godine rata donosile su još veće teškoće. I u Modriči je bilo zabranjeno djelovanje svih srpskih udruženja i 25 26 Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1914-1916. broj 73. do 1916. . godine porasle su za tri puta. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. Glas slobode. a u gradovima. str.26 Rat je veliki broj siromašnih porodica uvukao u pravu borbu za opstanak.

65 Nepismenih 87. do 1918.695 Ostali 4 16. tako da je Modriča ulaskom u novoformiranu jugoslavensku državu u mnogo čemu morala krenuti od početka.019 44. str.312 17.465 1.480 3. a mlađi mobilizirani u vojsku.454 4. godine. Broj pismenih u gradačačkom srezu 1910.. rad srpske osnovne škole.156 542 545 Ostali 27 19 33 79 Svega 2.98 7. internirani u logore.20 88.400 5.02 92.785 Muslimani 5.074 13.102 2.095 Katolici 4.402 1.035 634 609 Muslimani 247 207 224 678 Katolici 1. 86.68% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina.893 5. *** Pismenost je u gradačačkom srezu 1910.80 11. godine (po godinama starosti i vjerskoj pripadnosti) 27 Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 1. Mnogi Srbi su uzeti za taoce.724 3.791 10.657 11. .411 5..35 Preko 30 Die Eregebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Herzegovina 1910.252 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pustošenja koja su ovi krajevi doživjeli na početku austrougarske vladavine ponavljala su se u još težem obliku od 1914.243 nepismenih Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 4.122 Svega Preko 30 26 13 43 Pismenost po godinama starosti (u procentima %) Godina starosti 21 do 30 27 7 do 20 Pismenih 12.278 2.278 Preko 30 2. godine bila ispod prosjeka za cijelu zemlju i iznosila je 10.135 13.

oni. pisaljke. Godišnje je trošila 1. dok je procent pismenosti katoličkog stanovništva premašivao prosjek zemlje za 4.48 95. Rad ove škole organizirala je i finansirala srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština.80%. što je odgovarajući rezultat otvaranja škola poslije okupacije 1878. 28 .).).MODRIÈA 1878-1918. Najveći broj pismenih ljudi živio je u gradskim opštinama gradačačkog sreza. učitelji. Skugrića 1) itd.058 doseljenika. trošak za opravke i druge školske potrebe (40 for.37 64. učila. No.75 4. trgovci. Srpska osnovna škola u Modriči imala je dugu tradiciju prije austrougarske okupacije. a ova pisma se nisu učila u mektebima. kada joj je. Krečana 3.65 Nepismenih 85. a kod muslimana je bila manja za 7. koje su davali članovi ove opštine. uređenje škole i plata podvornika (60 for. zanatlije i drugi pojedinci. Pismenost pravoslavnih bila je veća za 2.35 83. 253 Pismenost po vjerskim pripadnostima (u procentima %) Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Pismenih 14. a poslije nje radila je u kontinuitetu do 1914. takođe. Veći procent pismenog katoličkog stanovništva bio je rezultat useljavanja u gradačački srez pripadnika raznih nacija katoličke vjere. razni stručnjaci. za grijanje škole (20 for.63 35. a pohađala su je djeca iz Modriče i okolnih srpskih sela (1888/89. knjige. čišćenje.). nakon Sarajevskog atentata. a kod ostlih za 53. Tada je u ovom srezu bilo ukupno 1.57% od prosjeka pismenih u zemlji. Takođe su očigledne razlike u broju pismenih kod pripadnika pojedinih vjerskih grupacija.25 Iz navedenih podataka jasno se vidi da je nešto veći procent pismenih u dobi od 7 do 20 godina starosti nego kod starijih godišta. Tu su bili službenici u administraciji.52 16.30%. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice.). godine. trošak na siromašne učenike – knjige i haljine (40 for.20% nepismene djece i omladine (7-20 godine) gradačačkog sreza. Svi troškovi za ovu školu podmirivani su dobrovoljnim prilozima imućnih modričkih žitelja.000 kruna)28. godine. zabranjen rad.42%. od kojih je 649 bilo sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja.500 forinti (3. Iz Godišnje se troši 1500 forinti i to: kao plata učitelja. pokazuju da je mreža osnovnih škola bila toliko nerazvijena da je još uvijek reprodukovala 87. godine u školu su dolazila djeca iz Vranjaka 4.

godine. avgusta 1891. koliko primjeraka je naručeno i po kojoj cijeni. nego i mnogo širi koncept politike prema nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. godine 1893-94. S.. godine 1908-1914. Očigledno je da se preko ovih škola prelamala ne samo austrougarska prosvjetna politika. 97. Posebna pažnja posvećivana je izboru učitelja koji su se relativno brzo smjenjivali. a u više slučajeva kandidate nije prihvatila vlast. godine bilo ih je 13:30 1878-79. Modriča nekad i sad. Regionalni arhiv Doboj.. godine Josif Popović Vaso Pavković Milan Babić Kuzman Radoljević Luka Mačkić Vaso Popović Milan Šiljak Simo Popović Stevo Popović Nikola Milošević Đorđe Stoisavljević Milan Stambolija Dionisije Marković Iz navedenog redosljeda vidi se da su se u prve dvije decenije okupacije učitelji brzo smjenjivali. Od okupacije do 1914. koji je upućen Odboru srpskopravoslavne crkveno-školske opštine u Modriči. godine 1884-85. koji je od njenih članova zahtijevao i najveće materijalne izdatke. 29 . godine 1905-1908. godine 1889-91. Fond: Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča. godine 1885-87.254 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Iz malobrojnih sačuvanih dokumenata vidi se da je rad škole bio najznačajniji oblik djelovanja ove opštine. godine 1881-83. godine 1893-1900 godine 1900-905. ili nisu ispunjavali uslove crkveno-školskog odbora.29 Te godine. str. godine 1880-81. Filipović. vidi se koji su udžbenici korišteni. godine 1883-84. jednog računa od 22. godine 1891-93. 30 M. 1883-1910. četvororazredna osnovna škola imala je 64 učenika i jednog učitelja.

42 i 141. 1891/92. 1900/01. 1899/1900. godine u ovoj školi bilo 22 učenika i 1 učitelj. Zabilježeno je da je 1891. u Modriči je 1886/87.MODRIÈA 1878-1918. 1895/96. Sarajevo. Razred I-IV I-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV IV IV IV III-IV IV Broj učenika 104 109 22 21 42 56 31 45 45 40 38 51 47 39 40 42 46 46 52 18 34 31 82 23 Mitar Papić. 1906/07. 1902/03. 1911/12. 1916/17. 31 . 1917/18. 1903/04. 1912/13. 1918/19. 1913/14. 1893/94. 1914/15. Vidi i str. 1910/11. koje su prikupljali nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović. Zahvaljujući marljivom bilježenju podataka o ovoj školi. 41. 1905/06. 255 Srpsku osnovnu školu imao je Miloševac. moguće je bar približno rekonstruirati broj učenika od 1890. 1907/08. 1904/05. str. godine: Školska godina 1890/91. godine otvorena Državna osnovna škola koja je radila bez prestanka do 1918. do 1918. 1901/02. 1978. 1909/1910. 1896/97.31 Osim mekteba i Srpske osnovne škole. 1908/09. Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. godine. 133.

Jozefina Sarić. Učitelji u Državnoj osnovnoj školi u Modriču bili su: A. Nedeljko Stokić. godine na inicijativu Miška Jovanovića i po želji omladine. Makso Ivanetić. Do 1890. Učitelj je dugo bio Mato Sočo.. 33 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine za godine 1909. mada još uvijek osnovnom školom nije bio obuhvaćen veliki broj dece i omladine. podstarješina. koji je iznosio 80 do 90 učenika po jednoj školi. a poslije zatvaranja Srpske škole 1914. Dobrotvorna zadruga Srpkinja i Srpski soko. Narodnu osnovnu školu u Modriči pohađala su hrvatska i bošnjačka djeca. Milan Stambolija. a zatim su osnovani: Pododbor društva “Prosvjeta”. Nakon uključivanja u borbu Srba za crkveno-školsku samoupravu i održavanje svetosavskih zabava (od 1886). Vjerovatno je bilo još takvih primjera..33 Milenko Filipović navodi Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči koji su sastavili 1955. Srpsko pravoslavno pjevačko društvo “Zora”. Mitrović. godine i srpska. srpsko stanovništvo u Modriči prešlo je i na druge oblike društvenog organiziranja. Srpski soko osnovan je u jesen 1910. Većina djece u ovoj školi bila je iz okolnih sela. Simo Avakumović. U tom pogledu značajno je bilo osnivanje Srpske čitaonice 1908. Jovo Janković. Dvije spomenute škole uklapaju se u zemaljski prosjek. godine. Prvi upravni odbor sačinjavali su: Risto P. godine škola je radila u privatnoj (Ilija Koljić). je tada poslan Branko Čubrilović koji je osnovao Srpski soko. Milan Stambolija. Ema Vodopija. sekretar i odbornici: Jovo Blagojević. Iz navedenih podataka o školama u Modriči i njenoj okolini vidi se da je za vrijeme austrougarske vladavine učinjen izvjestan napredak. i 1912. O seoskim školama nema podataka. vođa. Za vrijeme austrougarske vladavine Modriča se uklapala u društveni život koji je odgovarao interesima i potrebama domaćeg stanovništva. koji je svojim radom stekao ugled i dugo ostao u sjećanju modričkog stnaovništva. Nema podataka koliko je muslimanske djece pohađalo mektebe. Anka Spasojević. starješina. a otad u novosagrađenoj školskoj zgradi. Trbuhović. Aleksandar Popović. a za Srpsku i Državnu osnovnu školu postoje samo fragmentarni podaci na osnovu kojih se može zaključiti da su obje škole mogle imati 150 do 180 đaka. Milan Janković. Živan Blagojević i Joso 32 .256 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pa se ne mogu stvarati bilo kakve pretpostavke.32 U okolini Modriče postojale su još dvije osnovne škole i to u selima Dugo Polje (od 1884) i Garevac (od 1909). godine nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović koristio sam u kopiji koju mi je dostavio Odbor za izradu monografije Modriča sa okolinom. Iz Tuzle. Mato Sočo.

Ipak.35 Hrvati su u Modriči bili malobrojni i ekonomski ne tako snažni da bi razvili veću društvenu aktivnost. 257 da je u Modriči osnovan prvi tamburaški zbor u Bosni i Hercegovini. mobilizacija). u Modriči je osnovano Povjereništvo društva “Napredak” i Rimokatoličko pogrebno društvo “Bosna”. godine. Tuzla. 34 Hakima Muratbegović. Društveni život bošnjačkog stanovništva u Modriči odvijao se u okviru Muslimanske čitaonice.5 kruna godišnje. Oba ova društva registrirana su 1912. U Modriči su rođena dva pjesnika koja pripadaju ovom dobu: Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo S. str. U tom smislu. Sva srpska društva radila su aktivno sve do Sarajevskog atentata.671 kruna prihoda.678. Hronika Tarevaca.410 kruna. 102-114. od čega su izdaci iznosili 186. 2/1926. Inicijativom ovog odbora osnovan je Srpski soko u selima Koprivni i Vranjaku.499 kruna. osnovane 1908. dakle bez oslonca na Odžaković. do 1916. od škole do čitaonice i drugih društava. br. godine. 1970. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. 21. Za otvaranje ambulante u Modriči i njen rad od 1911. . II. pa je 1906. U Modriči se dosta rano formirao sloj srpskog građanstva (trgovci i zanatlije). nema podataka. Karabegović (Halidbegov).MODRIÈA 1878-1918. godine zabilježeno da je izabran povjerenik ovog društva i da Povjereništvo ima 14 članova. Njihovi rukovodioci doživjeli su istu sudbinu kao i u drugim mjestima (taoci.34 U Modriči je bila prihvaćena ideja društva “Gajret”. Sarajevo. do 1916. 1973. internacija. Modrička opština ostvarila je od 1903. zasad. str. godine 252. na školstvo je utrošeno 51. godine utrošeno je 18. Od ukupno izdataka u ovom razdoblju. kad su zabranjena. Iz ovih podataka se vidi da su sve inicijative domaćeg stanovništva.300 kruna. ali o tome. 51. odigrala je značajnu ulogu u okupljanju napredne bošnjačke omladine. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac. koji je s velikim razumijevanjem i upornošću pratio duh svoga vremena. U dva navrata čitaonica je mijenjala ime – Čitaonica sokolske čete i Narodna čitaonica – ali joj je suština ostajala ista: da okuplja bošnjačko stanovništvo u onim formama društvenog života koje najbolje odgovaraju njegovim tradicijama i novim potrebama. Modriča. str. 35 Vidi opširnije: Muhsin Rizvić. Ovakva društvena organiziranost srpskog stanovništva u Modriči znatno premašuje njegov broj. ili 3. morale tražiti materijalno pokriće iz vlastitih izvora.

pojava novih zanata. trgovaca i intelektualaca i postali reprezentanti pojedinih vjerskih i nacionalnih sredina. godine nije doživjela prosperitet koji se očekivao nakon uključivanja u veći privredni sistem i uvođenja pravne sigurnosti u zemlji. U njoj nije podignuto nijedno industrijsko preduzeće koje bi bitnije mijenjalo naslijeđene privredne i društvene odnose. Međutim. U tim naporima gradili su svoj društveni ugled pojedinci iz redova zemljoposjednika.. ne može se osporiti izvjestan napredak. mjesne ambulante. osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava ipak je bilo na liniji ekonomskog i društvenog napretka Modriče i njene okoline. .258 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. poštanskog telefonskog i telegrafskog ureda. državnu blagajnu. otvaranje Narodne osnovne škole. Osnivanje poljoprivredne stanice. To daje poseban značaj naporima domaćeg stanovništva svih vjerskih i nacionalnih grupacija u razvijanju obrazovanja i vaspitanja i njihove nacionalno-političke emancipacije od tuđe vlasti. uprkos svemu tome.. Modriča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918.

To je u Bugojnu vidljivo i spolja i iznutra. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. U Bugojnu nije bilo ni apsolutne muslimanske većine među gradskim stanovništvom. Ovo je bilo očigledno i u historiji bosanskohercegovačkih gradova uopšte. što je u orijentalno-islamskoj urbanoj tradiciji bio jedan od osnovnih preduslova da jedno naselje dobije status grada. prema prvom austrougarskom popisu stanovništva. sa svojom podjelom rada i javnim – vjerskim i svjetovnim – institucijama i objektima. jer mu nedostaje čaršija (poslovni dio grada). tehnološki i komercijalno prilagode novim ukusima i navikama stanovništva. u svakom pogledu. STANOVNIŠTVO. potpuno okrenute ulici.BUGOJNO. Nisu postojale ni mahale. . zbog čega njegov razvoj krajem XIX i početkom XX stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalnoislamskog i orijentalno-balkanskog grada. podsjećale strance na kafeze u kojim sjede ljudi. što u Bugojnu nije bio slučaj. jer su. ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica. DO 1914. B ugojno spada u bosanskohercegovačke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije. nego starim i anahronim zanatima i profesijama koje su morale činiti velike napore da se tehnički. usporavala procese izrastanja tih naselja u moderne gradove. morali oslobađati tradicije kasabe koja je. ali skladno raspoređeni sokaci s malim. naročito u načinu proizvodnje i obrazovanja podmlatka. zbijenim drvenim dućanima i radnjama koje su. I u socijalnom smislu Bugojno je svojom strukturom bilo više okrenuto budućnosti i novim zanimanjima. U Bugojnu se zbog toga na pragu XX stoljeća drukčije mislilo nego u mnogo starijim gradovima koji su se. Tu nedostaju oni ležerno. u njima muslimani činili oko 70% svih građana.

put je u više pravaca vodio preko prevoja Komar prema Oborcima. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa).260 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Handžić je u ovu vrijednu naučnu raspravu uvrstio. Turci su održavali Prusac i Susjed. 1975. koja se. Bugojno je nastalo u prostranoj nahiji Uskoplje koja je dugo predstavljala istureno granično područje. Iz Sarajeva i Travnika. Tek oko tri stotine godina kasnije. između ostalih. godine. formirao se grad Bugojno. i osnivanje Gornjeg i Donjeg Vakufa. 2 A. O formiranju nekih gradskih naselja. s desne i s lijeve strane te rijeke sa tri zatečena srednjovjekovna grada: Susjed. str. Handžić. Sva tri pomenuta gradska naselja – Prusac (turski Akhisar). On piše: “Uskoplje je predstavljalo teritorijalnu veću nahiju koja se prostirala u dolini gornjeg Vrbasa. i sa trgom Gračanica. Kupresu. U Donjem Vakufu put se odvajao niz rijeku Vrbas u pravcu Jajca i Banja Luke. kao i puteve za zapadnu Bosnu i Dalmaciju. a uz Vrbas preko Gornjeg Vakufa i prevoja Makljen u Prozor i dolinu rijeke Neretve. pored ostalih. Donji Vakuf (Novosel ili Nev Abad) i Gornji Vakuf (Česta) formirala su se kao važne strateške tačke i putne postaje u gornjovrbaskom području u nahiji Uskoplje. Donjem Vakufu. 1 . Na bazi dobrog poznavanja turskih izvora i ukupne literature. Prilozi za orijentalnu filologiju. Vjerovatno je znatno starije od Adem Handžić. pa je u njoj razvoj orijentalno-islamskih gradskih naselja započeo s izvjesnim zakašnjenjem. dok je Vesela Straža od početka bila napuštena kao što je ubrzo zamro i trg Gračanica”. XXV. Livnu i dalje u Split i Dalmatinsku Zagoru. sv. i primjere iz ove nahije. tek u zadnjim decenijama XVI stoljeća. Bugojno ima čudno ime i koliko mi je poznato još nije utvrđeno kada se ono prvi put pominje i odakle potiče. Pruscu. Vrbasa i Neretve.. 143-156. a u sedmoj ili osmoj deceniji XVI stoljeća osnovana je kasaba Novosel (turski Nev Abad) ili Donji Vakuf i oko dvije decenije kasnije (1592/93) kasaba Česta (Gornji Vakuf ). Istražujući ulogu države i vakufa u nastajanju gradova dr Adem Handžić uzeo je. koji je zapravo predstavljao podgrađe Susjeda. krajem XIX stoljeća.. 143-144. godine Prusac upisan kao jedina varoš u nahiji Uskoplje. jer je u popisu 1550. A. prvi put spominje 1516. Bili su smješteni na putnom pravcu koji je povezivao nekoliko magistralnih puteva koji su integrirali doline rijeka Bosne. str. gdje su se formirali karavani. Vesela Straža i Prusac.1 Izgleda da ni Susjed nije dugo odolijevao novim uslovima. kao selo u osmanskim izvorima.2 Time je bilo završeno formiranje gradskih naselja u nahiji Uskoplje za vrijeme osmanske vladavine. Sarajevo 1977.

Vjekoslav Klaić. godine pominju tri trgovine (Solomon Altarac. Jukićeve podatke o Bugojnu. žito i stoka. str. godine. Podaci o zemljopisu i poviesti. oko 3 decenije kasnije. 261 Jukićevog Zemljopisa i poviestnice Bosne3 publicirane 1851. godine središte sreza preneseno Ivan Frano Jukić. 5 M. Zagreb 1878.5 U Joklama defteru za 1869. Iduće. kratko vrijeme i stvarni i formalni sreski centar kome su pripadale opštine Bugojno. Tako se u posljednjoj godini osmanske vladavine formirao administrativno-teritorijalni trougao Donji Vakuf – Gornji Vakuf – Kupres. Gornji Vakuf i Kupres. u čijem središtu je izrastao grad Bugojno. a 1868. od Gornjeg Vakufa 18 km. u toku XIX stoljeća. Prusac je i formalno prestao biti središte kadiluka ili kaze i od tada do uvođenja austrougarske političke i administrativne podjele Donji Vakuf je bio. udaljen od Donjeg Vakufa 12 km. a od Kupresa 27 km. STANOVNIŠTVO. 1870. smještena u lijepoj ravnici 3 sata od Donjeg Vakufa. Prvi dio: Zemljopis. a njegovi stanovnici su priznate kalajdžije “koji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju”. a onda se postepeno. godine. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. gdje se Bugojno pominje kao varošica kraj Vrbasa. u kazi Prusac 1876. Zagreb 1851.4 S obzirom na to da su se pomenuti gradovi u nahiji Uskoplje formirali kao putne postaje. Bugojno je upisano kao nahija (opština) u istoj kazi i takav status zadržalo je sve do kraja osmanske vladavine 1878. 3 4 .BUGOJNO. Hrvatsko školstvo. godine osnovana je franjevačka osnovna škola. Osim Bugojna. Ima 60 kuća i pravoslavnog popa. a kaza Prusac pripojena je nahija Gornji Vakuf. godinu Bugojno se spominje kao selo u kazi (srezu) Prusac (sa sjedištem u Donjem Vakufu). koju je 1872. Tada se u Malom Selu nalazio katolički župnik i kapela. smješten na ušću Poričnice u Vrbas. Sarajevo 1982. godine. nije bilo nikakve potrebe da se Bugojno formira na istoj osnovi. Papić. U njemu se 1855. Pred okupaciju 1878. DO 1914. uz hanove i trgovine formiralo gradsko jezgro koje izrasta u važno agrarno središte. Prozor je dobio rang kadiluka (sreza). godine. 76. Ono je nastalo kao trgovište u kome se prodaju poljoprivredni proizvodi. 1877. godine. a za Čipuljić Jukić navodi da je cincarska naseobina u kojoj još samo gdjekoja baba zna cincarski govoriti. Novom administrativnom podjelom izvršenom 1880. Zemljopis i poviestnica Bosne. godine pohađalo 30 djece. Anto Babić i Stipo Babić). poznata po trgovini žitom. godine upisane su još nahije Prozor i Kupres. preuzima i Vjekoslav Klaić. Bosna. koja je pripadala travničkom sandžaku (okrugu). a godinu dana kasnije.

Anto Čuturić 1909-1911.262 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Rustempašić 1914-1918. Bukvica 1910-1912. Hasan-beg Rustempašić 1914-1918. Balagija 1914-1918. pomoćnici i katehete u Bugojnu bili su: Župnici: Dominik Gojsilović 1900-1906. koji je bio paroh. Rašid ef. Rafo Ostojić 1900-1902. Mustaj-beg Avdalajbegović 1900-1909. Bajraktarević 1910-1913. Marko Trogrančić 1904-1906. finansijsko odjeljenje.. Ibrahim ef. gruntovnica i uprava puteva. Pomoćnici i katekete: Alojzije Perčinlić 1900. Pregled je sačinjen na bazi podataka objavljenih u Bosanskom glasniku 1899-1918. što je imalo dalekosežan značaj za razvoj grada. Mustafa ef. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910-1918.. Kundurović 19021904. Vinko Lalić 1911-1912. Karlo Šimunović 1911. zapovjedništvo oružničkog voda i zapovjedništvo kotarske oružničke postaje) i vjerske institucije (katolički župni ured). Mustafa ef. Tahirbeg Imširpašić 1914-1918. uvedeno je mjesto potpredsjednika. prvoslavni prezviterijat. hafiz Hajdar ef. 6 . do 1918. Bukvica 1913. Ašćerić 1900-1909. Mustafa ef. Marijan Lovrić 1907-1910. Blaž Pordušić 1912. Tu dužnost obavljali su Hamza-beg Miralem 1910-1912. Ibrahim ef. Mustafa ef. poreski ured. Katolički župnici. Bukvica 1905-1909. Muslimansko Kotarsko vakufsko povjereništvo Predsjednici: Hadži-Osman ef. Mijo Gujić 1909-1911. Silvije Franjković 1913-1918. Od 1910. šumska uprava. Mato Vujičić 1906-1907. zatim vojne ustanove (vojna poštansko-telegrafska stanica. U Bugojnu.6 *** U Bugojnu je bilo sjedište pravoslavnog prezviterijata na čelu s Lukom Lukićem. Anđeo Franjic 1913-1918. je iz Donjeg Vakufa u Bugojno. Hašim ef. kao sjedištu kotara ili sreza (zvanični naziv je kotar) bio je smješten kotarski ured u čijem sastavu su djelovali kotarski sud. proto od 1899. Mijo Šandrk 1901. Rustempašić 1910-1913. Auselmus Alaupović 1910. Mato Vujičić 1906-1907. Marko Trogrančić 1904-1906. Mutevelić 1913. Šahinović 1900-1901. Lončar 1900-1909. muslimansko kotarsko vakufsko povjereništvo i srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. Trto 1900-1909. Abdulah ef. Zastupnici sreskog vakufskog povjereništva: Hadži-Šerif ef. Kazimir Grozdanić 1902. Hafiz Hajdar ef. Dominik Galić 1907. Haki-beg Bušatlija 1910-1914. Mujaga Hadžić 1914-1918. Dominik Galić 1907.

takođe. što nije bio slučaj Prema austrougarskim popisima stanovništva teško je tačno utvrditi kako se sam grad Bugojno teritorijalno razvijao. 646 120 132 4.BUGOJNO.0% godišnje. 263 Računajući samo uže gradsko područje. godine. To su sljedeće mahale: Bugojno. Zbog svega ovoga vidi se da se teritorijalni okvir grada mijenjao. to ne znači da su podaci koje nam nude popisi neupotrebljivi. priraštaj stanovništva u 50 najznačajnijih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini iznosio je 64% ili 2. Ipak se u Bugojnu dosta skladno razvijao odnos između povećanja broja stanovnika i broja stanova. do 1910. Malo Selo. u njegovu opštinu spadala su još sela: Čaušlije. prirodnog priraštaja. Čaršija. str. osim Bugojna. * Od toga 34 nenastanjene ** Od toga 50 nenastanjenih 7 . 73).796 342* 380 4. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 180-181). Tek u trećem popisu. Ipak. broj stanovnika porastao je od 646 na 1. precizno se govori šta sačinjava grad Bugojno. Sećan.9 1895.936 404** 407 4. Tako je i u popisu iz 1885. 1. što znači da je Bugojno imalo dvostruko veći priraštaj od prosječnog za sve gradove u pokrajini. +1290 (200%) Demografski napredak posljedica je.7 1910. Ovako brz demografski i prostorni razvoj grada bio je uslovljen promijenjenim upravno-političkim statusom i pojačanom saobraćajnom i trgovačkom funkcijom. 8 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih austrougarskih popisa stanovništva. Broj stanovnika. 532-534). Donjići i Terzići (Popis iz 1879.7 broj kuća u Bugojnu povećao se od 1879. a samim tim se mijenjala socijalna i privredna struktura grada. nakon 1897.8 1885. proširenja gradske teritorije i znatnog useljavanja u grad izvan granica Bosne i Hercegovine i iz okolnih mjesta. jer odstupanja nisu takva da se ne bi mogli utvrditi osnovni pravci razvoja grada. godine8 Broj stanovnika Broj kuća Broj stanova Broj stanovnika na jedan stan 1879.936. str. Studenac i Terzić. pa je teško utvrditi stvarno kretanje stanovništva i broja kuća. Prema popisu iz 1879. godine od 120 na 404 ili za 237%. organizirano kao gradska opština.7 1879-1910.4%. iz 1895. Kada je Bugojno. U isto vrijeme. 1. STANOVNIŠTVO. U istom razdoblju. godine. kuća i stanova u Bugojnu od 1879. DO 1914. 932 226 189 4. godine (str. u njen sastav nisu ušli Malo Selo i Jaklić (Popis 1910. što čini prirast od 200% ili godišnje 6. Čelebija. godine. do 1910.

a muškarci samo 13. a 885.000 muških. u većini gradova i u cijeloj pokrajini.192 (47.264 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mumford.42%) muških stanovnika i 903. a služile su za stanovanje najsiromašnijeg stanovništva. godine. Tu je na 1. Ova razlika objašnjava se odlaskom muškaraca u Ameriku iz više hercegovačkih srezova. Muško stanovništvo je sve do popisa 1910. Muških je bilo više za 91. 9 10 . i 1910. Grad u historiji. 438.600. Bosna i Hercegovina imala je 994. U travničkom okrugu 1910.10 Vjerska i etnička struktura gradskog stanovništva u Bugojnu bitno se razlikovala od gradova nastalih na osmanskoj urbanoj tradiciji. koje su muško stanovništvo vodile u političku i ekonomsku emigraciju izvan Bosne i Hercegovine.75 osoba. dok je prosjek u 66 gradskih naselja bio nešto niži i iznosio 4. 4. što je rezultiralo viškom ženskog stanovništva. kada žene bilježe porast za 152 osobe. Kasnije se ovaj manir proširio i u evropskim gradovima. godine 893. jer se u njemu smanjuje pritisak na građevinsko zemljište i kuće. L. 1895. godine.010 žena. Prosjek po jednom stanu u Bugojnu iznosio je. Rezultati popisa žiteljstva 1910. Mostarski okrug (Hercegovina) brojem žena premašio je broj muških. Na 1.000 muških bilo 1. godine. I u drugim bosanskim okruzima nigdje žene nisu dostizale ni 900 na 1. u ovom razdoblju.9 Polna struktura stanovništva u gradu takođe se može označiti uravnoteženom. pa su ga uskoro prihvatili i imućni društveni slojevi. XXXII.000 muških dolazilo je 871 žena i u tom pogledu ovaj okrug imao je najmanje ženskog stanovništva u odnosu na muško. a preokret nastupa između 1895.58%) ženskih.. a špekulacije oko profita na promet nekretnina svode se na najmanju mjeru.50 osoba. U godini 1910. To je bio slučaj i u nekim hercegovačkim srezovima.000 muških stanovnika dolazilo je 908 ženskih. Ova razlika može se objasniti političkim i ekonomsko-socijalnim promjenama izazvanim Aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. str..852 (52. bilo brojnije od ženskog za 30-66 osoba. godine na 1. Povoljan odnos rasta stanovništva (200%) i stanova (230%) utiče na normalan razvoj grada. U modernoj historiji ovakav tip zgrada počeo se graditi u Njujorku 1835. str. Razlika između broja nastanjenih kuća i broja stanova ukazuje da se izgradnja kuća s više stanova nije zaustavila na pragu Bugojna. godine 895 žena.

8) 316 (33. % 399 (42.3%) 176 (27.5) 441 (22. uz prirodni priraštaj.2) --1885. .9) 22 (2. % 905(51.4) -1895.2%) Srez Bugojno 10. 265 Vjerska struktura gradskog stanovništva u Bugojnu 1879-1910. i Popis iz 1885.7%) 12.8) 533 (28.1) 14 (0.6) 344 (19.1) 436 (24. Najveći prirast bilježilo je katoličko stanovništvo (oko 400%) usljed doseljavanja većeg broja stranaca. 73. % 203 (31.BUGOJNO. Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Bugojno 339 316 195 22 Donji Vakuf 130 460 1.5) 267 (41.1%) 10. 180-188. % 822 (45. godine u Bugojnu postojao vjerski i etnički trougao – pravoslavni. godine. dok je kod drugih konfesija.4) 72 (4. Privredno i kulturno značajnu skupinu među doseljenicima činili su Jevreji (sefardi i aškenazi) koji u Bosni i Hercegovini žive gotovo isključivo u gradovima. godine11 Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali 1879. DO 1914. str. godine. 11 Vjerska struktura 1879.2%) - Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali Vjerska struktura 1885. str.3) 176 (27.315 - Popis stanovništva iz 1879.5%) 267 (41.8) 1910.6) 60 (4. STANOVNIŠTVO. Grad Bugojno 203 (31. značajnu ulogu imalo useljavanje. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. To je bila opšta pojava nakon austrougarske okupacije gdje se formirala nova administracija i stvarale potrebe ne samo za činovnicima nego i za raznim stručnjacima koji se nisu mogli naći među domaćim stanovništvom. prvenstveno katolika raznih nacija.490 (31. katolici i muslimani – i da se samo broj pravoslavnog stanovništva u gradu povećavao prirodnim priraštajem.548 (37.727 (31.361 7 Gornji Vakuf 365 14 1.9) 195 (20.1) -- Iz tabele se vidi da je 1879.

Čvoriščec Ivan Sanitetski činovnici: Goler Josip..293 stanovnika bugojanskog sreza 46. nadšumar i Prodanović Milan. Posljednji austrougarski popis stanovništva. Tada je znatan broj stranaca bio smješten i u Donjem Vakufu (215). nadgeometar.65% ukupnog gradskog stanovništva. Momčilović Vladimir. ugarske polovice (Hrvatska. Hanzal Karlo. obuhvatio je strance po srezovima. 12 . broj doseljenika popeo se na 295 (među kojima su 72 Jevreja) i tada su činili 16. Vojvodina) 142 i inostranstva (Srbija i Crna Gora) 18. Ipak. turski (2). Cestarnik: Stepanek Valentin Činovnik za vojnu evidenciju: Urbanek Ivan. rumunjski (4). Tešanović Dušan. Od toga bilo je po 137 iz austrijske i ugarske polovice i 21 pripadnik iz drugih država. Čurgus Nikola. njemački (53). lugar.266 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Od ukupno 46. Drugih stranaca. jer ih je bilo 22 od ukupno 36 stranaca. Njihovo interesiranje za Bugojno raslo je s izgradnjom cestovnog i željezničkog saobraćaja i jačanjem trgovine. godine najbrojniji među useljenicima. Iako 1879. U toku narednih 10 godina. kotarski nadveterinar. a ne po pojedinim mjestima kao do tada. ti podaci daju neke nove mogućnosti za sagledavanje nacionalne strukture stranaca. Porezni činovnici: Hawranek Ernest. oni su 1885. Tada su doseljenici činili 3. Činovnici za evidenciju: Metikoš Milan. To znači da je u bugojanskom srezu bilo 527 doseljenika izvan Bosne i Hercegovine. godine Kotarski predstojnik: Molnar Eugen Politički činovnici: Tomek Franz.. češki (37). mađarski (10).087 osoba govorilo je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Manipulativni činovnici: Đurđević Nikola. talijanski (2) i rusinski Državni činovnici u Bugojnu 1914. Haić Josip. Zeman Emanuel. Tuzlančić Stjepan. Maly Vinko. kotarski nadliječnik. Od toga je bilo 278 lica koja su se uselila sa srpskohrvatskog jezičkog područja izvan Bosne i Hercegovine i to iz austrijske polovice (Dalmacija) 118. a manji broj i u Gornjem Vakufu (17). godine. godine u cijelom srezu nije bio zabilježen nijedan Jevrej. Halama Jozef. Poljoprivredni činovnik: Bayer Zlatko. Slavonija. iz 1910.86% gradskog stanovništva i samo 3 stranca u srezu nisu bila smještena u gradu Bugojnu. poljski (8). slovenački (34). koji su pripadali raznim nacijama. Šumarski činovnici: Kubović Dragutin. bilo je 206 lica i njihovi maternji jezici bili su: španjolski (55).

2% na pomoćne radnike. S obzirom na to da su stranci. Od 307 domaćina i zaposlenih osoba u Bugojnu 1885. Bugojno je na razmeđu XIX i XX stoljeća spadalo među 25 gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je više od polovine njihovog stanovništva nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. a 108 ili 35. njemački 50. jasno je da su oni znatno uticali na vjersku. U mnogim gradovima umnožava se broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. do 1910. Mutevelić Jusuf. i pripadnici pravoslavne. Šiljković Mehmed. katoličke i drugih konfesija. prvenstveno Bugojna i Donjeg Vakufa.12 Prema istom popisu. Ova pojava bila je veoma prisutna i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. etničku (prije svega na katoličku i hrvatsku zajednicu).4% produktivnog muškog stanovništva. ali i prije nje. Iz navedenih podataka jasno se vidi da se na bugojanskim ulicama moglo čuti desetak evropskih jezika. godine u bugojanskom srezu došlo je do izvjesnog opadanja broja stranaca. Od poljoprivrede Sreski sud u Bugojnu: Ružička Eduard.2%. i socijalnu strukturu. U razdoblju od 1895. koji su još uvijek najbrojniji. osim muslimana. uglavnom. Vasilj Zvonimir (gruntovničar). turski 41 (rezultat otvaranja medrese). Vehabović Mustafa. Kock Josip (gruntovničar). *** I pored izrazite agrarne strukture čitavog sreza i potpune odsutnosti industrije. Hlavaty Josip. Krajnc Vjekoslav. do 1910. 67 lica su naučili srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Rustempašić Hajdar ef. nadničare i sluge. Mandušić Jelena. (šerijatski sudija). Prirast muslimanskog stanovništva u gradu Bugojnu bio je intenzivan u razdoblju od 1895. Opšta narodna osnovna škola – učitelji: Šimunac Stjepan. Kalaica Josip. godine. na zanatlije i trgovce otpadalo je 105 ili 34. a uslovljavan je. 267 (1).16%). mađarski 3 i francuski 1.BUGOJNO. Žalica Dragoljub. Željeznička stanica u Bugojnu: Onhajzer Karlo. Bukvica Mustafa (šerijatski sudija). činili značajnu skupinu od 527 lica. Kukura Mathias i 1 manipulant. Grgurić Jakov. posebno nakon Aneksije. Oni su 1895. uglavnom. godine bilo ih je manje za 43 (8. bili smješteni u Bugojnu i Donjem Vakufu i u manjem broju u Gornjem Vakufu i Kupresu. a u ovu socijalnu skupinu ulaze. Sedlecky Milan. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. . doseljavanjem zemljoposjednika iz okolnih sela. STANOVNIŠTVO. sekretar sreskog suda. Vojna pošta i telegraf: Muller Johann. DO 1914. a 1910. što ukupno iznosi 69. talijanski 5.

nadničara i slugu Ostalih muškaraca preko 16 godina Žena i djece Ukupno 121 162 27 625 932 1. Nakon deset godina (1895). kao glavnog izvora prihoda živjelo je samo oko 15% gradskog stanovništva.8%. godine Socijalna kategorija Činovnika Učitelja Sveštenika Zdravstvenog osoblja Zemljoposjednika Slobodnih seljaka Kmetova Bugojno 13 1 36 8 2 105 108 24 8 1 1 Donji Vakuf 3 5 28 18 61 41 281 7 2 Gornji Vakuf 13 4 - - 179 120 45 1 40 - Posjednika kuća i rentijera Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.694 1.2% stanovništva. 1910. domaćina Rodbine Zemljoposjednici sa kmetovima 3 3 81 154 Zemljoposjednici bez kmetova 132 368 Slobodni seljaci 27 133 4 10 Kmetovi 1 1 2 10 . Godine 1910.7% ukupnog stanovništva u gradu.. Od 1895. od poljoprivrede je živilo 800 osoba ili 41. Br. a od svih drugih grana privrede 1.161 Socijalna struktura agrarnog stanovništva u gradu Bugojnu 1895. i 1910.342 1.. a od drugih izvora prihoda 82. domaćina Rodbine Br. godine 1895. Socijalna struktura Bugojna. godine zabilježen je značajan priliv agrarnog stanovništva u grad. do 1910.3%.136 osoba ili 58. od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 305 osoba ili 17.967 1. Donjeg i Gornjeg Vakufa 1885.268 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno stanovništvo 2. 15 50 127 305 170 4 586 16 75 102 1 171 315 4 Gornji Vakuf 1895. Rod.286 (55. i 1910. preseljavanje zemljoposjednika sa sela u grad. 1910. pri čemu su negdje širene a negdje sužavane gradske opštine. do 1910.4%) 1719 2 193 832 1025 (65%) 548 (35%) 1578 . PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. kao što je uticaj šerijatskog nasljednog prava i dijeljenje posjeda. u nešto naglašenijem vidu odvijao se i u njegovim političkim ispostavama Donjem i Gornjem Vakufu. a djelovali su i drugi faktori. Dom Rod. 269 Ostale osobe koje se bave poljoprivredom (bezemljaši) Od poljoprivrede živi Ukupno Ostalo civilno stanovniš. u kome jača uloga agrarnog sektora. 17 74 48 191 76 210 1 142 4 637 - Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo polj.466 (83%) 29 250 1. domaćina Rodbine Br. S jedne strane. naročito poslije Aneksije i konačno. kupovina kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane imućnih građana. Isti proces kao u Bugojnu. tome je doprinosilo uređivanje gradskih opština nakon donošenja propisa 1897.329 63 139 253 791 1.3%) 29 64 324 859 1173 (58%) 834 (42%) 2027 30 51 123 335 458 (26.771 94 231 305 (17%) 1. tako da su se znatno umnožila oba zemljoposjednička sloja.6%) 1261 (73. 1910. 1910. Ukupno 1895. Rod.13 Iako se razvoj ova dva mjesta međusobno ra13 Struktura agrarnog stanovništva u Donjem i Gornjem Vakufu 1895. koji su 1910. Dom. domaćina Rodbine 43 74 1. DO 1914.BUGOJNO.043 (44. Dom.136 (58%) Ovakav razvoj Bugojna od 1895. stanovništvo Ukupno poljop. STANOVNIŠTVO.7%) 1.936 4 550 800 (42%) 1. Dom. bio je u skladu s opštom tendencijom u Bosni i Hercegovini. godine Donji Vakuf 1895. godine imali status grada. Br. godine. Rod.

Ovaj period u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini mogli bismo nazvati periodom svojevrsne agrarizacije gradova. tu se vide sve navedene posljedice. i 1913). godine svega šest.466. s druge strane.. Naročito se povećao broj činovnika.136 osoba nalazilo izvor sredstava za izdržavanje u zanimanjima izvan agrara. čitav srez imao je oko 15 državnih činovnika a 1908. svećenici. kapitalistički odnosi u kojim se vrši akumulacija kapitala i uvodi novi način proizvodnje. jer su paralelno postojali polufeudalni odnosi u agraru i. tako da oba ova grada dobivaju prevagu agrarnog stanovništva u svojoj socijalnoj strukturi. kada je zabilježen najveći talas kupovine kmetskih selišta uz državnu pomoć. Prenošenjem sreske administracije iz Donjeg Vakufa u Bugojno i stvaranjem u njemu političkog i upravnog Godine 1885. 1910. zanatlija i najamnih radnika. trgovci. a 1910. dobijaju i značajne urbane i modernizacijske odlike.14 *** Isti razlozi koji su podsticali demografski napredak Bugojna uslovljavali su i njegov privredni razvoj. Kontraverze su glavna odlika tog razvoja. najviše ih je bilo 1895. svi navedeni gradski slojevi su se umnožili. bili limitirani tadašnjim stepenom ukupnog razvoja. taj broj je porastao na 93. zdravstveno osoblje i sl. Osnova socijalne strukture dijela gradskog stanovništva u Bugojnu koje je izvore egzistencije nalazilo izvan poljoprivrede zabilježena je popisom iz 1885. godine 1. Tada su oko 85% gradskog stanovništva činili pripadnici gradske privrede. u srezu su protokolirane 21 trgovačka firma. sve veći broj ljudi zavisi od agrara. sveštenici. zanatlije i radnici obuhvaćeni raznim vidovima najamnog rada. učitelji i zdravstveno osoblje tada činili oko 5% tog dijela stanovništva. Seljak ima malo zemlje i pred Prvi svjetski rat (1912. kada su brojali 25 ljudi. Ne računajući rat. umjesto od gradske privrede. Vojnici u Bugojnu tada nisu činili brojnu skupinu. Do 1886.. U svemu tome zemlja je postala glavni kapital (što je karakteristično za cijeli Balkan) i sve se počelo oko nje vrtjeti. a 1910. zlikuje. 14 . dok su činovnici. godine 1. Dakle. istovremeno. ugostitelja. bez obzira na to što oni.270 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Nakon toga. rada na napolicu i sl. a još brže se umnožavaju razne ugostiteljske radnje (kafane i gostionice). godine. ima ih 48. odvija se proces novog ukmećivanja. trgovaca. tako da je 1895. dok su učitelji.

godine. a 12. Sljedeći važan događaj na polju moderne istorije ovog grada bila je odluka austrougarske uprave da željezničku prugu Sarajevo – Bos.66%. osim političkog.8 km i Donji Vakuf-Jajce (33. spojena normalnotračnom prugom sa zaleđem trebala je biti “kompenzacija” za riječku. kao krajnje tačke ove pruge. oktobra 1893. STANOVNIŠTVO. Glavni izvor prihoda stanovništva bugojanskog sreza dolazio je od agrarne privrede iz koje su svoju snagu crpila tri gradska naselja (prema statusu iz 1910. Izgradnja željeznice u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. prvenstveno iz političkih razloga. oktobra 1894. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda u pokrajini je živjelo 88. političkih i kulturnih veza čitavog gornjovrbaskog područja sa širim prostorima Bosne i Hercegovine i izvan nje. 14. a preko Gornjeg Vakufa i Prozora u dolinu rijeke Neretve. od poljoprivrede kao glavnog zanimanja živjelo je 87. 1974.34%. a od drugih zanimanja 11. ali su ostali neostvareni. Uključivanjem u željezničku mrežu Bugojno je znatno pojačalo svoju saobraćajnu i privrednu funkciju u čitavom regionu. što predstavlja rijetkost u cijeloj pokrajini. maja 1895. Godine 1910. a do Bugojna godinu dana kasnije. jer se sudbina ovog projekta vrtjela oko Rijeke i mađarskih. Donjeg Vakufa i Bugojna do Splita. 121-134.50% od drugih privrednih grana.50%. povećao se i njegov saobraćajni. Iz njega.15 Ostalo se pri skromnijem projektu. Od tada su ljudi i roba stizali u Bugojno neuporedivo brže i sigurnije nego tradicionalnim sredstvima (tovarnim konjima organiziranim u karavane i kolima s goveđom i konjskom zapregom). Sarajevo. 271 centra za cijelu gornjevrbasku regiju i kuprešku visoravan. Brod poveže s dolinom rijeke Vrbasa. privredni i kulturni značaj. str. Ovakva privredna struktura bila je nešto povoljnija od bosanskohercegovačkog prosjeka. Izgradnjom cesta i željezničkog saobraćaja stvorena je jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavljanje čvršćih privrednih. Godine 1895. 15 .6 km) građena u etapama. Splitska luka. Odvojak od Donjeg Vakufa do Jajca pušten je u saobraćaj 1. procent agrarnog stanovništva u bugojanskom Vidi opširnije o planovima za izgradnju ove pruge: Dževad Juzbašić. u dužini od 70. i 200-205. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. transporti su nastavljani preko Kupresa i Livna za Split i Dalmatinsku Zagoru. Od Lašve do Travnika pruga je završena 26. više puta su aktuelizirani. pa je uskotračna pruga od Lašve preko Travnika i Donjeg Vakufa do Bugojna. DO 1914. godine). gotovo preko noći.BUGOJNO. Planovi da se izgradi pruga od Lašve. odnosno talijanskih interesa u njoj. preko Travnika.

godine: Vrsta kulture Pšenice Ječma Zobi Raži Mješanca Prosa Kukuruza Heljde Sijena Šljive Krušaka Jabuka Krompira Kupus Količina u okama 1.000 10.576. heljda.000 48.000 4. Ovaj odnos prema kukuruzu odredili su geografski i klimatski uslovi dijelova bugojanskog sreza (planinski predjeli i kupreška visoravan).000 10.600 140.00 166.655.500 28. pa tek na četvrto mjesto dolazi kukuruz koji je u Bosni i Hercegovini bio najrasprostranjenija hljebna kultura.000 900.232. Početkom XX stoljeća vrijednost žetve glavnih ratarskih proizvoda (pšenica.57%. kukuruz. raž.000 54. raž. u Bosni i Hercegovini poljoprivredno stanovništvo činilo je 86.30% a nepoljoprivredno je poraslo na 15. Bugojanski srez je već tada stekao 16 Prosječna godišnja poljoprivredna proizvodnja u bugojanskom srezu u periodu 1902-1918..271. kruške.300 200.000 4. Računa se da je za normalnu ishranu jednog odraslog čovjeka (u to vrijeme) bilo potrebno 18 kg žita mjesečno. ječam. još uvijek je ostajalo dosta viškova žita koji su upravo Bugojnu davali atribut žitnog tržišta. ili 216 kg godišnje.600.000 700. Ako se odbiju sjeme i drugi rashodi. kupus. sijeno)16 u bugojanskom srezu iznosila je 2.000 Vrijednost u krunama 266. proso.20%. krompir.000 36. što je po jednom agrarnom stanovniku iznosilo 55 kruna (a ako se računa ukupno stanovništvo onda dohodak iznosi 47 kruna). Među žitaricama najviše se proizvodio ječam. ječam. jabuke. godine za 3. U isto vrijeme.000 630.290 522.600 12.380 1.000 1. proso i heljda) iznosila je oko 255 oka ili 326 kg po jednom stanovniku.00 400. Proizvodnja žitarica (pšenica. a nepoljoprivredno 13.000 33.000 226. napolica.000 100.710 405.43%.087. srezu smanjio se na 84. zatim napolica i pšenica.000. kukuruz.000 ..400 kruna. To znači da se procent nepoljoprivrednog stanovništva u bugojanskom srezu povećao 1895-1910. šljive.110 5.700 50.77%. zob.000 1. napolica.272 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a u Bosni i Hercegovini za svega 1.7%.

000 ovaca.586 6. 273 dobru reputaciju u gajenju krompira i na jednog stanovnika ovog sreza proizvođeno je preko 86 oka (118 kg). godine. te Kupres) 17 18 (Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom jahre 1895.7% . za unapređenje poljoprivrede.18 Prema cijenama iz 1908.000 grla rogate stoke. kao i u još nekim sreskim mjestima. posjednika stoke Konji Goveda Ovaca Koza Svinja Broj pčelara Broj košnica 1895.043 202 744 pletenih + 191 . voća i povrća u Skopaljskoj dolini.956 9. Br. brdoviti i planinski dijelovi bugojanskog sreza nudili su izvanredne mogućnosti za razvoj stočarstva i šumske privrede.26. STANOVNIŠTVO. imala zadatak da unapređuje duhovne i materijalne odnose seljaka i da potpomaže i štiti njihove interese.580 439 275 816 1910.13.692 7.5% . koje je imalo izvanredne prirodne uslove. Popis stoke u užem bugojanskom srezu (bez ispostava Gornji i Donji Vakuf. u Bugojnu je 1904.5% . 100.371 1. u Bugojnu je osnovana voćarska škola koja je na 3 ha površine svake godine uzgajala 8.52% + 10% + 137% . (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895). 13. što predstavlja sam vrh u pokrajini. DO 1914. Sarajevo 1912).23.73 . Seljaci su koristili ove prednosti.562 1.540 7.7.72 1895-1910 + 14% . vrijednost stočnog fonda iznosila je oko tri miliona kruna ili oko 67 kruna po jednom stanovniku. 1.228 13.039 6.046 + 670 + 604 .BUGOJNO. pa je početkom XX stoljeća bugojanski srez raspolagao s najmanje 9. 11. Od 90-ih godina XIX stoljeća u bugojanskom srezu uvodi se kultura repe koja je bila odličnog kvaliteta i davala je prihod od 960 kruna po hektaru.189 .000 koza i oko 900 svinja. Osim toga. Za unapređenje voćarstva. Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom Jahre 1910. koja je.17 Osim povoljnih prirodnih uslova za uzgoj gotovo svih vrsta žitarica.9% . osnovana sreska poljoprivredna zadruga.000 konja. Bosanski glasnik 1904.000 oplemenjenih sadnica koje su besplatno dijeljene stanovništvu. 1. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.2.264 .250 1.

izuzev željezne testere. bugojanski srez imao je dobre prirodne uslove i za razvoj šumske privrede. te rijeci Vitini (desna pritoka Vrbasa). uključujući i eksere. 197 103 489 193 33 109 5 28 pletenih 1895-1910.. ostalo je predanje o postojanju pilana potočara na Poričkoj i Prusačkoj rijeci i Šemešnici (lijeve pritoke Vrbasa). Vlasnik ove pilane bila je porodica Alibegovića iz Poriča.274 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U tom smislu. Broj stoke u gradu Bugojnu Br. ostalo zapamćeno. Izvoz stoke i mesa iz Bosne i Hercegovine se povećavao. + 12 (6.74 (211%) . Osim poljoprivredne proizvodnje. 1968-1969. 185 117 709 320 116 35 16 35 1910. da su za Dževad Juzbašić. prvenstveno za eksploataciju i preradu drveta. 550-551. Godišnjak DIBiH.5%) . osobena po tome što su svi njeni objekti i instalacije.14 (12%) . takođe. XVIII.11 (69%) Prema navedenim podacima vidi se da ni bugojanski srez. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. mada se nisu mogli prezentirati uvjerljivi podaci o modernizaciji stočarstva. a ni samo gradsko područje nisu bili pošteđeni opadanja stočnog fonda koje je u deceniji pred Prvi svjetski rat zahvatilo cijelu Bosnu i Hercegovinu.19 Veliki pad u broju stoke austrougarska statistika u Bosni i Hercegovini obrazlagala je i prelaskom s ekstenzivnog na intenzivno stočarenje. godine) i promjenâ u oblasti carinske i agrarne politike u Monarhiji. Jedna od tih pilana bila je podignuta na Poričkoj rijeci kod Ajkunića točila i ušla je u predanje kao jedna od najstarijih u pokrajini (II polovina XVIII stoljeća). 19 . Bosnien und die Herzegovina s. gdje su za to postojali veoma povoljni prirodni uslovi. bez obzira na to što su i u bugojanskom srezu postojali pokušaji uvođenja meltalske pasmine goveda. a na udaru su naročito bila goveda i ovce. a postoje i pisani tragovi. Schmid. F. bili izrađeni od drveta. naročito u okolini Kupresa. vlasnika stoke Konja Goveda Ovaca Koza Svinja Pčelara Košnica 1895. Sarajevo 1970.220 (31%) -127 (40%) . U narodu je..83 (72%) . To je bila posljedica carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije (1906-1911.

).20 Kasnije. Sarajevo 1960. br. godine ustupilo je u zakup svoja pilanska postrojenja bečkoj firmi Ujedinjena industrija drveta a. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnoj industriji u Sarajevu. godine posjekla i preuzela u ugovornom području 18.d. 275 vrijeme osmanske vladavine postojale dvije pilane na Prusačkoj rijeci. eksploatacija šuma i prerada drveta dobile su nove. STANOVNIŠTVO. DO 1914. Zbog finansijskih teškoća ovo preduzeće je 1912.000 m3 četinarskog drveta. kao što su ciglane i pilane potočare.BUGOJNO. ovo preduzeće je krajem 1914. godine. Ova firma je radila za vojne (ratne) potrebe. godine zakupio desetogodišnju eksploataciju šumskog područja Točilo-Raduša (500 ha). Pilane na Šemešnici posjedovale su porodice Vasića i Ilića iz Košćana. godine obustavilo sve radove u šumi.21 Ne računajući nekoliko sitnijih objekata. 20 . koji je 1910. V. B. Pilana je na taj način bila u pogonu sve do vojnog sloma Monarhije u jesen 1918. te porodice Džolića i Ponjavića iz Kutanje. godine u Trnovači (nedaleko od G. jer su veliki šumski kompleksi ostali netaknuti. 143. Neki Joca Milenković podigao je pilanu potočaru u Maškari (G. str. Begović. godine svoj ugovor prenijelo na firmu Adem-age Mešića i Jakoba Haima. ova pilana u Trnovači predstavlja prvo industrijsko preduzeće u bugojanskom srezu koje upotrebljava parnu pogonsku energiju. pa je u nedostatku lokalne radne snage u svojim pogonima za sječu i rad na pilani koristila ratne zarobljenike. To su bile male pilane potočare sa po jednom testerom koje su kovali kovači Cigani u Donjem Vakufu i nosile su ime “ciganske testere”. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Godina 5. krajem XIX i početkom XX stoljeća. Vakufa) izgradila parnu pilanu s dva gatera. s drvenom masom od 55. Ova firma je u toku 1913. 21 O eksploataciji i preradi drveta u bugojanskom srezu na razmeđu XIX I XX stoljeća vidi: B. koji nisu imali dovoljno obradive zemlje. Begović. 214. Vakuf ).300 m3 četinarskog drveta. Izuzetno značajno bilo je angažiranje privatnog preduzimača iz Zavidovića Felixa Cavallini-a. i 1914. (Vereinigte Holzindustrie A. 92. u pojedinim dijelovima bugojanskog sreza. a za izvoz drveta iz ugovornog područja 800 m suvih riža i 9 km puteva. a krajem 1916. koja je 1913. moderne oblike. 144. ali su znatno zaostajale iza stvarnih prirodnih uslova. Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine. četiri u slivu rijeke Šemešnice i jedna na rijeci Vitini. Zbog ratnih neprilika. Razvojni put šumske privrede. 127. a Feldbauer Samuel u Šemešnici (D.G. Vakuf ). str. Osim začetka industrijske eksploatacije i prerade drveta.

prosvjetne. Čitave porodice specijalizirale su se u proizvodnji drvenog posuđa (od kašike do kaca raznih veličina i namjena). Sarajevo.22 dakle isti broj kao stari trgovački centar na Savi Bos. dok su neke od njih. zatim držala za motike. kose. zdravstvene i vjerske institucije. kao što su Dalmatinska Zagora i kraški predjeli općenito davali vrsne majstore u građevinskom oblikovanju kamena. a svi ostali iz 1900. Kostajnica ili Zenica. U neproizvodnoj oblasti najviše radnih mjesta nudila je državna uprava. ugostiteljstvo. prestajale raditi ili su propale. tako da je 1886. a zatim vojne. u Bugojnu su trgovci Bošnjaci bili u manjini. i u bugojanskom srezu bilo je dosta vještih majstora tesara. sjekire. a u Hercegovini od kamena. 22 . im Oktober 1886. Do kraja Prvog svjetskog rata u Bugojnu su sudski protokolirane ukupno 61 firma. od kojih je većina stabilno radila. godine. Verzeichniss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina handelsgreichtlich protokolirten Handelsfirmen zausammengestellt auf Grund der gerichtlichen Handelsregister. ili 1907. Trgovina žitom. te sepeta. ali su predstavljale začetak najznačajnije privredne grane u gradu. u Bugojnu su zabilježene tri značajnije trgovine koje vjerovatno. kućna radinost i skromni začeci industrijske proizvodnje. Iz pregleda protokoliranih firmi vidi se da su najbrojniji hrvatski i srpski trgovci koji su zajednički i formirali bugojansku trgovačku čaršiju. iz različitih razloga. S obzirom na to da su u to vrijeme u Bosni kuće građene od drveta. dopunski izvor prihoda. Uz svega devet bošnjačkih dolazi i 5 jevrejskih protokoliranih trgovačkih firmi i one zajedno čine oko jedne četvrtine ukupno registriranih. lopate i sl. Osnovu privredne strukture grada Bugojna na razmeđu XIX i XX stoljeća činili su trgovina. nisu bile jedine. Među prvim protokoliranim firmama spominje se samo Meho Bevrnja (1886). brezovih metli itd. Za razliku od starih gradova. Godine 1855. zanatstvo..276 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. stokom i drugim poljoprivrednim proizvodima vodila je brzom porastu broja trgovaca. u Bugojnu bila sudski protokolirana 21 trgovačka firma. poljoprivrednih alatki (vila i grabalja). godine. tri godine nakon uvođenja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu.. razvijali su se kućne radinosti i razni zanati kao neophodni..

. 9. 1895. 1908. god. 4. 19. 17. 277 Spisak protokoliranih trgovačkih firmi u Bugojnu 1883-1918. 25. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 2. 16. Firma se prvi put spominje 1855. 14. 26. 1908. 23 Altarac Solomon Atijas Solomon Haim Atias S. 32. 6. 1907-1912. 1894. 7. 1886. 28. Spisak protokoliranih trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu podataka u Verzeichniss. 1885. 13. 10. 1900.BUGOJNO. god. 3. 1907-1912 1887. 30. 1886. Isidor Atijas S. 1885. 1908. 1886. 1886. 1894. 1908. 1900. 23. 1894. 1885. 8. Mordohaj Avdalajbegović Remzi beg Babić Anto Babić I. 1904. STANOVNIŠTVO. 1907. 11. 24. 1886. 22. Firma se prvi put spominje 1855. 5. 1885. 1904. Primjedba Firma se prvi put spominje 1855. 1914. 1901. 12. 20. Jozo Babić Stipo Balagija Abdulah Baltić i Dimić Braća Baltić Baruh Samuel Behara Krstan Bevrnja Meho Budimir Maranguz Pero Bušatlija Husein beg Čolić Nikola i Anto Dautbegović Mustajbeg Dilber Marko Dimić Perendić Marko Domaćinović braća Đurendić V. 15. protokol. Franjo Babić A. 27. 29. DO 1914. 1907.23 1. 1904. 1905. i časopisa Bošnjak i Bosanski glasnik. 18. 1907. 1884. 31. god. Risto Đurendić Vuko Freškura Franc Gaković Redžo Grof Ludwig Grof Rudolf Hadžiavdić Jusuf Heydušek eodor Ivičić Ilija Ivanković Ivić Stjepan Naziv firme God. 21.

1885. 50. 35. 1886. 33. 52. dok se vremenom braća dijele i stvaraju nove trgovine. mahom. 36. 40. što znači da su patrijarhalne veze brzo kidane nakon nestanka oca porodice. 1908. 1907-1913. Kolovrat i drug Krstanović braća Madunić Ivo Madunić Juko i Ivo Marinović r.. Druga karakteristika jeste da se na razmeđu dva stoljeća vrši diferencijacija između zanata i trgovine i da se počinje stvarati tip specijaliziranog trgovca. 1886. U početku se cijela familija javlja kao nosilac firme. 1885. 60. 1885. 49. 56. 37. 43. 1910. 1885. 47. 1904. 53.. 41. za razliku od ranijih trgovaca koji. Ilija Sinovi Nikole Pavlovića Subašić Ilija Subašić braća Šandrk Ivan Topić Tufekčić Tomo Trifković Lugušić Ilija Vasić Pero 1908. 55. 61. 42. 45. 1894. Jelić Čedomir L. 1913. 48. 1886. 38. 1894. 46. trguju mješovitom . Jelić Ilija Jelić Simo Jezidžić Stipo Karadža Abdul Rezak Kirlić Alija Kolovrat braća Kolovrat sinovi F. Sa filijalom u Kupresu Iz strukture trgovačkih radnji u Bugojnu vidi se da one ne odudaraju od drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini. 39. Jovo Radović Tomo Rustempašić Muhamed beg Salom Ušćuplija Abraham Sandić J. 59. 1912. 1886. 1885. Simo Pavlović Nine i brat Perković Ivanković Ivo Popadić Boško Popadić braća Praljak J. 1886.278 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 34. 1894-1913. 1885. 58. 1886. 1903. 1910. 1886. 57. 1907. 54. 51. 44. 1894-1914 1900-1914 1885.

26 Bosanski glasnik 1907. ali se uz ovaj vid trgovine pojavljuju godišnji vašari (sajmovi. varoša i sela. 18-19. str. Svi su nešto prodavali i kupovali i u tome uživali.BUGOJNO. Vidi takođe H. DO 1914. i br. to mu je dalo novi zamah za razvoj trgovine. 69.26 O odobravanju vašara u Bugojnu vidi list Bosna br. panađuri). Iste godine. kao i u drugim mjestima. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 9. aprila. 24 .24 Nakon austrougarske okupacije. 209. godine. a u 27 godišnji vašari. 13. Kreševljaković. što potvrđuje i navedeni spisak sudski protokoliranih firmi. Bosanski glasnik 1990-1918. Datumi godišnjeg vašara u Bugojnu bili su: 30. VI 1870. 600 komada sitne stoke i 20 svinja. 6. Trgovina s ćepenka bila je najvažniji oblik razmjene dobara. 25 Bošnjak 1886-1899. žito i proizvode kućne radinosti. – 8. septembra svake godine.000 grla sitne stoke i oko 100 svinja. oktobar. na godišnji vašar u Bugojnu dogonjeno je oko 2. i 21.25 Godišnji vašari u Bugojnu.400 grla rogate stoke. 30. Esnafi i obrti. str. Odobrenje datuma i trajanja vašara vršeno je posredstvom okružne oblasti u Carigradu. derneci. 279 robom. 275 14/26. 18. 400 konja. razni putujući zabavljači nudili su zabavu tako da se šarolika masa svijeta stapala u jedinstvenu sliku vašara i njegove neponovljive atmosfere. kao nezaobilazni i nezamjenjivi oblik razmjene dobara između sela i grada i širih oblasti međusobno. nedjeljni i pijačni dani. mutesarif travničkog sandžaka (okruga) objavio je da će se u Bugojnu održavati vašar u trajanju od tri dana. od kada se ustalio na 18. seljaci su dogonili stoku. datum održavanja godišnjeg vašara u Bugojnu bio je promjenljiv sve do 1907. maja. – 15. Na njima su trgovci i zanatlije iz raznih krajeva nudili svoju robu. predstavljali su najveći privredni i društveni događaj za koji su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i svi uzrasti stanovništva. STANOVNIŠTVO. 4. oktobra – 2. novembra. godine stanovnici Bugojna zatražili od osmanskih vlasti da im odobre održavanje trodnevnog godišnjeg vašara “u cilju povećanja trgovine i usljed toga što se nalazi na putu kuda mnogo putnika prolazi”. a na sedmični pijačni dan prosječno po 150 grla rogate stoke. oktobar. 50 konja. a do austrougarske okupacije 1878. S obzirom na to da se Bugojno našlo već tada među 27 mjesta koja su imala godišnji vašar. Prema podacima s početkom XX stoljeća. Zabilježeno je da su 1870. godine u Bosni i Hercegovini održavani su vašari u 87 raznih gradova. oktobar. IX 1871. s početkom 15. Od toga u 72 mjesta održavani su sedmični pijačni dani. – 21.

280 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. nego je odgovarala stvarnim potrebama stanovništva. Vlasnici prvih ciglana bili su Marko Ribičić. koji je proširio svoj hotel i dao mu ime “Grand hotel Grof ”. Struktura zanata nije bila opterećena tradicijom. u ovu socijalnu skupinu spadali su i sreski ljekar. zgrada sreskog suda. 212. godine 15 soba. narodne osnovne škole. koji su u većini bili dunđeri. osnovane su filijale Tkaonice ćilima iz Sarajeva. . 254. Osim nosilaca političke i vojne vlasti. Osim trgovina mješovitom robom. str. uredio restoran i promjenio ime u Hotel “Bosna”. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1913. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u ovoj oblasti. Stipo Šandrk i Pero Kolovrat. žitom i stokom. apotekar 27 28 Bosanski glasnik 1902. što je neminovan pratilac formiranja naših gradova. Na cijeni su bili kovači. Početkom XX stoljeća zabilježeno je da u Bugojnu uspješno rade dva hotela i jedno prenoćište. u Bugojnu je bilo više tradicionalnih bosanskih gostionica i kafana. koji je 1908. Potreban materijal i mustre radnice su dobijale od Tkaonice i naručene predmete izrađivale kod svojih kuća. željezničke stanice. građevinari. str.. kolari. Time je počela i u Bugojnu era modernog građevinarstva. Ovaj hotel imao je u početku šest. 109. javnih građevina. čiji je vlasnik bio Ludwig Grof. 76. 180. činovnika i zemljoposjednika koji useljavaju u grad. U gradu je bilo i jedno prenoćište sa 4 sobe. u Bugojnu počinju zidati veće i ljepše kuće za potrebe trgovaca. jer se osim državnih. Podignute su reprezentativne građevine. Oslanjajući se na bogatu tkačku tradiciju Skopaljske doline. veterinar. vojne pošte i telegrafa itd. a gotovu robu predavali su firmi i dobijale određenu platu. ili majstori opšteg profila koji su znali izgraditi bosansku kuću od temelja do useljenja. Dobar poslovni ugled imao je i drugi hotel “Zum schwarze Adler” (Kod crnog orla).. a 1918. 1918. Franc Freškura podigao je na željezničkoj stanici hotel “Vrbas” s deset soba. koji su gotovo isključivo bili doseljenici iz raznih pokrajina Monarhije i nosioci modernizacije i evropeizacije u gradu. kao što je zgrada kotarskog ureda u arapskom stilu (današnja gimnazija). Ove nove potrebe pratilo je podizanje prvih ciglana koje prave preokret u proizvodnji građevinskog materijala koji potiskuje drvo. str.27 U gradu je bilo smješteno više zanatskih radnji koje su podmirivale potrebe gradskog i okolnog seoskog stanovništva. str. čiji je vlasnik bila Ruža Grubeša.28 Važan ekonomski faktor u gradu činili su solidno plaćeni činovnici.

u biti.712 Izdržavanih 26. .581 Svega 41. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.BUGOJNO. vrtlarstvo Šumarstvo i ribolov Rudarstvo Ind. 281 te nekoliko učitelja i sveštenika koji su. rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Bankarstvo i krediti Saobraćaj Kućna posluga i razni posl. odnosno da je 89% ukupnog stanovništva sreza živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.. gline.293 Iz zvaničnog statističkog pregleda zanimanja stanovništva bugojanskog sreza 1910. DO 1914. činili i intelektualnu kremu grada. Struktura zanimanja u bugojanskom srezu 1910. svoju egzistenciju osiguravao izvan agrara.079 21 4 8 223 20 1 4 34 79 13 40 129 114 201 144 1 53 206 236 4 98 16. ujedno. stoč. vodovod i slično Građevinarstvo Tekstilna industrija Kožarska industrija Drvna industrija. kamena. za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostalih Svega Privređuje 15. proizvo29 Rezultati popisa stanovništva 1910.129 68 5 25 583 22 2 14 130 141 17 68 293 291 248 387 1 143 380 500 6 129 29. U vanagrarnim oblastima zanimanja prednjačili su obrada metala. godine29 Privredna grana Poljoprivreda. STANOVNIŠTVO. godine vidi se da je svaki deseti stanovnik koji privređuje. str. stakla Obrada metala Izrada oruđa i instrumenata Hemijska industrija Rasvjeta. nosilac bogatog društvenog i kulturno-prosvjetnog života. zemlje. koja je zajedno s domaćim trgovačkim slojem. 62-63.208 89 9 33 806 42 3 18 164 220 30 108 422 405 449 531 2 196 586 736 10 227 46.

Zbog toga se u njemu nije izvršila snažnija akumulacija i organizacija kapitala koja bi stvorila novčane institucije za finansiranje privrednog. godine. *** Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno se nije razvijalo samo kao politički i privredni centar sreza. ugostiteljstvo. Svi novčani zavodi koji su u Bugojnu formirani na razmeđu dva stoljeća (Srpska štedionica.253 lica (oko 77%) od ukupno 1. nego finansijske institucije koje bi vodile opštem privrednom progresu. nego je sve više preuzimalo i kulturnoprosvjetno i društveno vodstvo čitavog gornjovrbaskog kraja. dok je uz džamiju otvoren mekteb. osjećao potrebu za višestranim društvenim uticajem i potpunijim duhovnim i društvenim životom. ni grad Bugojno nije mogao promijeniti svoj trgovačko-agrarni karakter.282 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U ovim granama radilo je 1. kućna posluga i drugi poslovi za platu. jer je uslijedilo otvaranje Narodne osnovne škole koju su pohađala djeca svih konfesija. Kotarska pripomoćna zaklada).633 zaposlenih izvan agrara. dnja hrane. koji je. prije svega industrijskog razvoja čitavog kraja. U okviru srpsko-pravoslavne crkvene opštine osnovana je srpsko-pravoslavna osnovna škola. industrija odijevanja. ukinuta je 1883. godine. godine pohađalo 30 djece. te javna služba. kulturna i društveno-politička aktivnost.. U takvim uslovima. Ova škola. kao i svugdje gdje se javio. Hrvatska težačka blagajna. U njemu se relativno brzo formirao sloj imućnog građanstva činovničkog i trgovačkog porijekla. . Prvu osnovu školu u Bugojnu otvorili su franjevci 1868. kao i druge koje je osnivao ovaj red. Vinka” iz Zagreba otvorila u Bugojnu katoličku djevojačku školu. pripadnika raznih nacija i kultura.. Izostao je razvoj industrije i to se nije moglo nadomjestiti starim načinima proizvodnje izvan agrara. trgovina. To jasno pokazuje da je bila veoma spora dinamika privrednih i socijalnih promjena u srezu. u gradu je podignuta impozantna školska zgrada. Mreža osnovnih škola završena je 1893. Iz te potrebe nastala je višestrana i dosta intenzivna prosvjetna. kada je “Družba sestara milosrdnica sv. koju je 1872. bili su više nacionalne institucije stvorene da potpomognu razvoj poljoprivrede i seljaka vežu za moderne nacionalne institucije. a kasnije i medresa. koja je imala 114 učenica i 5 nastavnica. Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove. godine. a školske 1886/87.

1910. 1902-1903 1902-1903 1904-1910. 1889-1892. starješina Jelka Bilić Ljubomir Matulić. 31. 16. 7. 1895. 30 . 5. pom. 1904. DO 1914. 4. pom. pom. 1895. 17. 14. 1896-1899. 1911-1914. 1910-1916. 1896-1899. 1916-1918. 1911-1916. 1911-1916. 24. 20. 11. 1917-1918. upravitelj i učitelj škole Šiljković Mehmed Kalaica Josipa Vudanović Angelina Konig Elza Krešić Ivan. pom. učitelj Mulić Hamdija Bešlić Milan Vukelić Zora. 19. učitelj Đogo Husein. suplent učiteljica Šimunac Stjepan. 1909. učitelj Josip Rujić. 21. učitelj Palandžić Nikola. pom. STANOVNIŠTVO. 32. 283 Učitelji u narodnoj osnovnoj školi u Bugojnu 1886-1918. učitelj Josip Čurić. 29. upravitelj škole Miljušević Ida Čolić Stjepan. upravitelj Hvala Matilda Špez Marija Kaprikul Ana Spisak učitelja napravljen je na bazi podataka objavljenih u Bošnjaku i Bosanskom glasniku. 15. 25. 2. 22. 23. 1900-1901. 1917-1918. 28. 1904-1905. 1900-1903. 26. 1917-1918. 1916. 13. pom. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. P. godine30 Ime i prezime Godina službovanja 1886-1889. 27. 8. 12. 1906-1910. 1893-1895. 1896-1901. pom. 1. učiteljica Franić Danica Tomasović Andrras. 1905. suplent učiteljica Fejzagić Džemal Mandušić Jelena. učiteljica Erdosy Zora. 1917-1918. 6. 18. 1899. 30. 10. 3. 1907-1908.BUGOJNO. 1906-1909. Galcinja Tomljenović Tomislav Jefto Abramović Sofija Mandić Josip Brkić. starješina Knežević Anto Steinmetz Johanna. 9.

takođe.. Pismenost u bugojanskom srezu 1910.737 5.815 (88.2%. Iz tabele se.284 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.5%.24% i zaostajala je iza pismenosti u Bosni i Hercegovini. 30-31. Veoma nizak procent pismenih.6%) Katolici 909 447 1356 (11. Očigledna je razlika i u pismenosti po polovima.111 (93. naročito muslimanki.360 ili 9. a kasnije 2 ili 3 učitelja i jedan pomoćni učitelj. 20-21. nepismenost reproducirana s 91% tog uzrasta.373 djece i omladine od 7 do 20 godina znalo je čitati i pisati svega 1.406 33. muslimana 5.1%) Ostali 27 23 50 (71%) Ostali 1 19 20 (29%) Svega 2. ali o tome nema odvojenih podataka.6% i muslimana 9.4% : 7. Od ukupno 14.4%) Pravoslavni 5. i pored toga što su do 1912. kod katolika 14.14%.236 Iz tabele se vidi da je opšta pismenost u bugojanskom srezu izražena niskim procentom od 8.10%) Muslimani 5. zatim srpsko-pravoslavna osnovna škola. godine31 Znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Ne znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Pravoslavni 537 187 724 (6. bio je zbog toga što 31 Rezultati popisa stanovništva 1910. koja se kretala oko 12%. . Iz navedenog pregleda vidi se da su se učitelji često mijenjali i samo mali broj je ostajao po nekoliko godina.289 (5.057 680 2. Pravoslavnih je bilo pismenih 6.396 5. što znači da je.10% i ostalih 71%. Kod pravoslavnih odnos pismenih muškaraca i žena bio je 8. godine u srezu otvorene 4 narodne osnovne škole.41%. mektebi i medresa.396 10.552 11.737 Svega 16. Velike su razlike u pismenosti na selu i u gradu. vidi da je pismenost različita kod pripadnika pojedinih konfesija.2% : 0. str.696 5. katolička djevojačka škola milosrdnih sestara. U početku je u narodnoj osnovnoj školi bio zaposlen samo jedan učitelj.6% prema 2.830 16. Ovim treba dodati još ukupno 50 lica koja su znala samo čitati. katolika 11.14%) Katolici 5.415 11.9%) Muslimani 584 23 607 (5.4%..

DO 1914. 1900. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 285 su one vrlo rijetko pohađale narodne osnovne škole. u studiji Kulturno-prosvetna. 1900. 3. Pregled društava u Bugojnu sastavljen je u na bazi podataka koje je objavio Đ. kultura i umjetnost jedine su mogle progovoriti prikrivenim političkim i nacionalnim jezikom. socijalna i humanitarna društva u Bugojnu 1878-1914. humana i socijalna društva. 5. Otuda su sva udruženja. imala zadatke da se “nepolitički” bave političkim i nacionalnim radom. Društveno-ekonomske i druge promjene na razmeđu XIX i XX stoljeća podstakle su u Bugojnu bogatu i raznovrsnu kulturno-prosvjetnu i druge društvene aktivnosti. a u mektebima se nije učila latinica i ćirilica. bez obzira na to kakvi su im ciljevi bili i ko ih je osnovao. 32 Činovnička kasina – Beamten – Kasino Ukrašavajuće društvo – Verscönungsverein Pjevačko društvo Hrvatska narodna čitaonica Biciklističko društvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Godina osnivanja 1893. 2. 1895. str. Kao što je oblast obrazovanja i vaspitanja imala dva usmjerenja (konfesionalne škole. koje su nastavljale tradicionalnu zatvorenost obrazovanja i vaspitanja unutar vlastite vjerske zajednice i narodne osnovne škole. 100. Pejanović. 1898. a drugu domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. a pohađaju ih djeca bez ikakvih vjerskih i nacionalnih ograničenja) tako je i oblast kulturno-prosvjetnog i društvenog rada imala dvije tendencije: jednu je zastupala i provodila austrougarska vlast. prosvjeta. STANOVNIŠTVO. vjerskih i nacionalnih pokreta i modernih socijalno-političkih ideologija. . 1902. nego samo arebica i arapsko pismo. 6. koje osniva država. 4. Kulturno-prosvjetna. To je bilo vrijeme kada se u cijeloj Bosni i Hercegovini osnivalo mnogo raznovrsnih društava koja su odražavala potrebe i interese novih i starih društvenih snaga. koje su jedino bile obuhvaćene statistikom. Spisak je dopunjen podacima koje je objavio Bosanski glasnik. koje su svojim značajem premašivale ekonomsku snagu grada i brojnost njegovog stanovništva. U uslovima političke obespravljenosti.32 Naziv društva 1.BUGOJNO.

1907. 1907. Jedno od najinteresantnijih i jedinstvenih udruženja u Bosni i Hercegovini jeste udruženje za uljepšavanje grada koje je. Stipo Budimir.286 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. “Gajret” 1905. Stipo Domaćinović. Humanitarne ideje društava “Prosvjete”. s impozantnim brojem od 450 članova. naišle su na dobar prijem kod bugojanskog građanstva. što. Naziv društva 7. zajedno sa Stipom Domaćinovićem. U društvenom životu led je probijen osnivanjem Činovničke kasine. drukčiji društveni život. “Tursku čitaonicu” osnovao je odbor na čelu sa zemljoposjednikom Ahmed-begom Bušatlijom. 1906. 1914. 10. poslovni ljudi. između ostalog. 1905. fra Dominik Gojsilović i Nikola Dilber. s obzirom na to da “kasina” postaje mjesto gdje se okupljaju činovnici. Na primjer. Turska kiraethana – čitaonica Podružnica hrvatskog potpornog društva “Napredak” Srpsko pjevačko društvo “Javor” Pododbor srpskog potpornog društva “Prosvjeta” Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice Hrvatski sokol Srpski soko Pododbor potpornog društva “Gajret” Srpska narodna organizacija Muslimanski klub Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo Godina osnivanja 1904. a u njenom odboru sjede najugledniji hrvatski trgovci u gradu: Stipo Grgić. 15. humanitarnim. 9. sportskim i nacionalnopolitičkim idejama. Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Bugojna bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim. Anto Babić. vojnici. 11. 1913. godine . 1910.. Čitaonice su u Bugojnu imale obrazovne i humanističke ciljeve. Hrvatsku narodnu zajednicu vodi fra Marijan Lovrić. 1911.. Ono je interesantno i po tome što u njemu prednjače domaći ljudi svih konfesija. 17. pošumljava i podiže parkove. 14. Ilija Subašić. svakako. 13. uglavnom doseljeni svijet koji preko kasine stvara jedan novi. 1909. imalo zadatak da njeguje bilje. Hrvatska narodna čitaonica u početku ima 54 člana. 8. “Napredak” ima 51 člana. koja su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka. 1909. Stjepanom Subašićem i Ninom Pavlovićem. 12. a kasnije 78. “Gajreta” i “Napretka”. koja zaslužuje veliku pažnju. 16. predstavlja preteču ljubitelja prirode i modernih ekoloških udruženja.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

287

ima 10, a 1907 s članovima iz Gornjeg Vakufa ima 160 članova. “Prosvjeta” 1908. ima 70 članova,33 a njome rukovodi Risto Đurendić zajedno s Čedomirom Jovićem, Milanom Jovanovićem i Đorđom T. Radovićem. I kod Srba, kao i kod Hrvata, čitavim društvenim životom rukovode bogati ljudi – trgovci koji se nalaze u upravnim odborima od pjevačkih do sportskih i sokolskih društava. Pjevačka društva, hrvatska i srpska, oslonjena su na crkvu, a imaju značajnu nacionalnu funkciju, jer se iz tih vrsta okupljanja, kao i iz drugih, brzo prešlo na nacionalnopolitičke stranke. I sokolska udruženja, koja su nosila ideju “u zdravom tijelu zdrav duh”, imala su zadatak da razvijaju borbeni nacionalni duh. Ideju o Hrvatskom sokolu u Bugojnu uspešno su realizirali Franjo Vinter, Ilija M. Šandrk, Stjepan Jandrić, Vinko Šandrk, Stjepan Ubović i Stjepan Ivić (1909. ima 63 člana), a Srpski soko, koji je osnivan od 1. avgusta 1909. do 24. januara 1910. godine, vodili su ljudi iz uglednih srpskih porodica: Jovo Lukić, Mihajlo, Špiro i Ilija Marinović, Gojko Praljak, Vojo Brančić, Aleksa Đurić, Ljubo i Kosta Topić, Blagoje Krstanović, Milivoje Radović, Risto Đurendić i Stevo Kokotović.34 U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu bugojansko građanstvo osnivalo je ona udruženja koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda. Slijedili su jedni druge u ostvarivanju svojih potreba i bili upućeni jedni na druge. I tu se stvarala “čaršija”, ali nešto drukčija od one tradicionalne, jer je nacionalni trougao ostvarivao svoju nacionalnu integraciju u uslovima austrougarske vlasti i formiranja gradskog miljea u Bugojnu. Otuda je on dobio specifičnu mjesnu boju u kulturno-prosvjetnom, sportskom i drugom društvenom aktivitetu. *** Za razvoj Bugojna bila je posebno značajna aktivnost njegovog gradskog vijeća koje je imalo zadatak da se brine o zdravstvenim, komunalnim, školskim i drugim pitanjima vezanim za život građana. S obzirom na to
Kalendar Napredak 1909. str. 163-164, Bosanski glasnik 1909.; I. Kemura, Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana, Sarajevo 1986. tabela I. 34 ABH, ZV BiH 1909, š. 18 269/26, ABH, ZV BiH, 1909. Š. 18-26. Za podatke zahvaljujemo Sajmi Ajanović-Sarić i Matku Kovačeviću iz Arhiva Bosne i Hercegovine
33

288

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

da je opštinski budžet bio fiksiran na 95.200 kruna godišnje, tim novcem nisu se mogli praviti veliki poduhvati. U rashodima se navode sljedeći troškovi za 1905. godinu: troškovi klaonice 695 kruna i 80 helera, doprinos za zdravstvo 3.092 krune i 40 helera, doprinos za humanitarne svrhe 1.200 kruna, opštinski dugovi 99.275 kruna i 80 helera, troškovi za osnovne škole 5.897 kruna i 60 helera. U rashodima, cifre se iz godine u godinu neznatno mijenjaju. U Bugojnu je ordinirao sreski ljekar dr Jozef Fogler, koji je, prema podacima Bosanskog glasnika, tu službovao od 1899. do 1915. godine. Gradska ambulanta otvorena je 1906. Mjesto ljekara u gradu bilo je upražnjeno samo u toku ratne 1916. godine, a već 1917. i 1918. ordinira dr Leo Schonfeld. Bugojno je spadalo među 37 gradova u pokrajini koji su imali apoteku, koja je registrirana 1900. godine, a bila je vlasništvo magistra farmacije Theodora Heydušeka. Ostao je u Bugojnu do 1915. godine, a već 1916. apoteku je otvorio magistar farmacije Nikola Kuš, koji je ostao do 1918. godine. Njega je naslijedio magistar farmacije Ignatz Berger. Bugojno je relativno kasno, tek 1912. godine, dobilo sreskog veterinara i tu dužnost je obavljao Jozef Halama.35 Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno nije imalo moderni vo35

Podaci o zdravstvu u Bugojnu navedeni su prema Bosanskom glasniku.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

289

dovod i kanalizaciju. Grad se snabdijevao vodom iz oko 70 bunara i izvora, a isto toliko petrolejskih lampi osvjetljavalo je njegove ulice. Gradsko vijeće Bugojna (1886-1918)36 Načelnici: Tahir-aga Vidimlić 1886-1888. Pero Pavlović 1889-1908. Pero Šandrk 1909-1910. Salih-aga Mandžić 1911-1915. Remzi-beg Avdalajbegović 1917-1918. Od 1895. biraju se podnačelnici i tu dužnost su obavljali: Mitar Popadić 1895. Mustaj-beg Avdalajbegović 1895-1908. Vuk Đurendić 1896. Niko Marinović 1899-1908. Salih ef. Mandžić 1909-1910. Jovan Topić 1909-1910. Anto Babić 1911. Risto Đurendić 1911-1918. Nine Pavlović 1912-1918. Zastupnici:

Pero Pavlović 1886. Niko Grgić 1886-1889. Simo Jelić 1886-1892. 1900-1901. Tomo Topić 1886-1888. Ibrahim ef. Karadža 1886-1892.
Spisak članova Gradskog vijeća sačinjen je na osnovu podataka iz Bosanskog glasnika 1889-1918.
36

290

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hamid Lončar 1886-1892. Stipo Babić 1889-1892. Niko Grgić 1886-1892. Marko Popadić 1889-1892. Niko Mijatović 1889-1892. Ibrahim Hadžialić 1889-1892. Mustaj-beg Avdalajbegović 1893-1894. Meho Imamović 1893-1900. Petar Kutleša 1893-1901. Stipo Jezidžić 1893-1898. Vuko Đurendić 1893-1895. Jovo Praljak 1893-1898. Salih-aga Mandžić 1893-1908. Niko Marinović 1896-1898. Theodor Heydušek 1900-1901. 1905-1908. Juko Maduna 1899-1901. Marko Dilber 1899-1901. Salom Avram 1900-1908. Niko Dimić 1902-1908. Ivan Šandrk 1902-1904. Boško Popadić 1902-1903. Remzi-beg Avdalajbegović 1902-1908. Ivan Perković Ivanković 1902-1908. Ludwig Grof 1905-1911. Stipo Babić 1905-1908. Marko Dimić 1905-1908. Karadža Abdul Rezak 1909-1918. Tahir Bosto 1909-1918. Ante Babić 1909-1910. Stipo Domaćinović 1909-1914. Juko Madunić 1909-1911.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

291

Boško Topić 1909-1916. Ilija Trifković 1909-1910. Stipo Čolić 1909-1910. Stipo Grgić 1911.1916. Ivica Jozić – Baškarad 1911-1913. Niko Čolić 1911-1918. Zahid Šupa (Šupić) 1911-1918. Jovo Krstanović 1911-1913. Salih-beg Avdalajbegović 1915-1918. Frano Domaćinović 1915-1918. Stjepan Subašić 1915-1918. Anto Kolovrat 1915-1918. Đorđe Radović 1915-1918. Ilija Sandić 1917-1918. Na kraju ovog pregleda nekih pitanja u razvoju Bugojna kao grada koji nema dugu urbanu tradiciju, može se zaključiti da je njegov razvoj tekao u pravcu stvaranja jednog trgovačko-agrarnog središta. Prirodna bogatstva i dosta jaka poljoprivreda, s vrlo značajnom ulogom stočarstva, nisu mogle biti oplođene znatnijim industrijskim razvojem, jer za to nisu postojali neophodna infrastruktura i finansijska sredstva. U svojoj duhovnoj, kulturnoprosvjetnoj i društvenoj otvorenosti za moderne ideje Bugojno je pokazalo da se razlikuje od onih gradova koji su se borili s naslagama duge urbane tradicije.

ZAKLJUČNE NAPOMENE

K

njiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća” bavi se značajnim, a malo istraživanim fenomenima gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Osnovna studija ove knjige sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine stekla status grada (gradska opština). Od toga broja 1879. godine bilo je 46 gradova koji su imali osmansku urbanu tradiciju, a svi ostali su status grada stekli razvojem između vremenskih međaša 1879. i 1910. godine. Prilikom istraživanja, autoru se nametnulo osnovno pitanje da li je bosanskohercegovački grad na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad, odnosno kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije, duboko ukorijenjene u osmansko naslijeđe, i modernizacije, koja uzima maha nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine? Istraživanja vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, saobraćaja, privredne aktivnosti, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća, pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, uz naslijeđene društvene strukture (klase i slojeve) stvorene nove, stranog i domaćeg porijekla, sa drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu orijentalnu Osmansku carevinu zamijenila austrougarska evropska birokratska pravna država, koja sistematski i uporno gradi novi sistem vlasti, s

Otuda su se. gradovi su mijenjali i učvršćivali svoj etnički. posebno.. manje vidljivim elementima. najkompletniju urbanizaciju doživljavali su gradovi u kojim su bila sjedišta okružnih vlasti i. vidljivim ili unutrašnjim. Otuda je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu.294 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a krajem XIX . bez obzira na sve teškoće. kulturni i politički mozaik i postajali vitalna središta civilizacijskih i kulturnih promjena u pokrajini. ali s istaknutom vojno-strateškom funkcijom prema Crnoj Gori. na razmeđu XIX i XX stoljeća. inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvitak nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene. U svakom slučaju. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Ipak. vjerski. modernizacija proizvodnje i društva uopšte ovdje se ne odvija unutrašnjim. prije svega zbog toga što on nije stvarao domaću akumulaciju kapitala. domaćim razvojem nego podsticajem izvana. dok je većina ostala na zanatstvu. bez pretenzija da se uspostavlja određena čvršća tipologija gradova. bilo da se radi o njihovim vanjskim. u stvari. ciljem da u svoj državni organizam ekonomski. No. sa dosta lokalnih i regionalnih obilježja. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. historija sučeljavanja i sukobljavanja tradicije i modernizacije. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanim saobraćajem i trgovinom. Zenica). glavni grad pokrajine. pa ni u odnosu na razvoj južnoslavenskih sjevernih pokrajina. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. Tuzla je primjer industrijskog grada.. socijalni. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. Sarajevo. gradovi u Bosni i Hercegovini razvijali neravnomjerno. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. Osim osnovne studije. Foča je za vrijeme osmanske vladavine izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima.

godine. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu.ZAKLJUČNE NAPOMENE 295 i početkom XX stoljeća. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kojem se oplođavaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. nego svoju fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. . i na kraju. Bugojno. ekonomski stagnira.

Die Erforschungen der religiösen. dem Ausbau eines modernen Verkehrswesens und den Ergebnissen der Migration. daβ in all diesen Bereichen wesentliche Umwandlungspro- . des Verkehrswesens. zeigten. ethnischen und sozialen Struktur von Einwohnern. welche tief in das osmanische Erbe verankert ist und der Modernisierung. wie ist die Beziehung der bosnisch – herzegowinischen urbanen Tradition. Die Grundstudie dieses Buches enthält die Analyse von 66 Siedlungen. sowie der Funktion vom Bildungswesen der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. Dieser Prozeβ lief proportional zu der Entwicklung der neuen Produktionsweise. der administrativen. der Wirtschaft. Alle anderen erwarben den Städte – Status durch die Entwicklung in der Zeit von 1879 bis 1910.ZUSAMMENFASSUNG D as Buch “Die Städte in Bosnien und in der Herzegowina an der Wende vom 19. Im Laufe der Forschung warf sich die Grundfrage auf. zum 20. zum 20 Jhd. die eine osmanische urbane Tradition hatten. ob die bosnisch – herzegowinische Stadt an der Wende von zwei Jahrunderten aus einer orientalisch – islamischen in eine europäische Stadt gewachsen ist. Von dieser zahl waren im Jahr 1879 46 Städte. aber wenig erforschten Phänomene der Städte in Bosnien und in der Herzegowina zu der Zeit als auf diesem Gebiet die vierhundertjährige Epoche der orientalisch – balkanischen Sowie orientalisch – islamischen Urbanisierung beendet worden ist und die Ära der Modernisierung und Gestaltung von europäischen urbanen Modellen begonnen hat. die nach der österreichisch – ungarischen Okkupation im Jahre 1878 in Schwung gekommen ist. die bis zum Jahre 1910 den Status einer Stadt (Stadtgemeinde) erworben haben. kulturellen Funktion. Jahrhundert” handelt über die wichtigen. militärischen. bzw.

Produktion und Handel neben den vererbten gesellschaftlichen Strukturen (Klassen und Schichten) neue Formen geschaffen worden sind. Denkweise und Leben sweise. weil neben den traditionellen Formen von Verkehrswesen.ZAKLJUČNE NAPOMENE 297 zesse geschehen sind. daβ in Bosnien und in der Herzegowina das ungeordnete orientalische Osmanische Reich durch den österreichisch – ungarischen europäischen bürokratischen Rechtsstaat vertauscht war. daβ die heimische traditionelle wirtschaftliche aund gesellschaftliche Entwicklung keine neue Voraussetzungen für die Modernisierungsveränderungen geboten hat. in seinen staatlichen Organismus seine neue Provinz wirtschaftlich. Im Grunde all dieser Umwandlungen war der Umstand. sondern nach den Anregungen von auβen. wenig bemerkbare Elemente. weil sie keine heimische Akkumulation des Kapitals geschaffen hat. ob sie abseits von Verkehrs – und Wirtschaftsentwicklung lagen oder aber eine hervorragende Rolle in den Modernisierungsprozessen spielten. Daher entwickelten sich an der Wende vom 19. mit kleinen Unternehmungen (mit modernem Gewerbe). durch die staatliche Initiative und durch das Auslandskapital. fremder und heimischer herkunft mit einer anderen Art von Produktion. Unter der Berücksichtigung der Tatsache. mit dem Ziel. die zu Militärzentren und strategischen Stützpunkte der Monarchie gegen Südosten geworden sind. besonders die Hauptstadt der provinz. welcher systematisch und beharrlich ein neues System der Herrschaft gründete. Die spezifischen und sichtbaren Veränderungen erlebten diejenigen Städte. Die Veränderungen geschahen in allen Städten. zum 20. seien es äuβerliche. sowie nach dem äuβerlichen Aussehen – Tuzla. mit intensiviertem Verkehr und Handel geblieben sind. Die vollständigste Modernisierung erlebten jedoch die Städte in welchen der Sitz der Kreisbehörden war. vor allem deshalb. Jahrhundert die Städte in Bosnien und in der Herzegowina nicht gleichmäβig mit beträchtlichen Lokal – und Regionalmerkmalen. Zenica). während die meisten Städte mit dem Gewerbe. erfolgt die Modernisierung der Produktion und Gesellschaft im allgeminen nicht nach einheimischer Entwicklung. ohne Rücksicht darauf. Einige von ihnen sind zu den wichtigen industriellen Mittelpunkten geworden und bekamen allmählich die Formen einer europäischen Industriestadt (auch der sozialen Struktur nach. Diese Veränderungen waren jeden- . Nicht unberührt blieben auch diejenigen Städte. politisch und kulturell zu integrieren. Sarajevo. die ihre Bedeutung als Agrarzentren erwarben. bemerkbare oder innerliche.

soziales. . stagniert Fojnica in ökonomischer Hinsicht wegen der Konkurrenz der modernen Eisenwerke (Vareš und Zenica). ohne Rücksicht auf all die Schwierigkeiten haben die Städte ihr ethnisches. Banjaluka ist ein Beispiel der Stadt. das nicht auf der osmanischen urbanen Tradition gewachsen ist. Ende des 19. Fojnica war früher einer der bedeutenden Zentren der Bosnischen Stahlproduktion. falls nicht spektakulär wie in den westeuropäischen entwickelten Industrieländern. Modriča ist eine kleine Stadt in der Posavina. in welchem die modernen sozialen und national – politischen Ideen befruchtet werden. in derer Nähe eine landwirtschaftliche Versuchsstation als landwirtschaftliche Schule für ganz Posavina eröffnet worden ist und letztendlich Bugojno. kulturelles und politisches Mosaik geändert und gefestigt und zum vitalen Mittelpunkt der zivilisatorischen und kulturellen Umwandlung in der Provinz geworden.. religiöses. Auβer der Grundstudie enthält das Buch einige Beispiele von Städten mit verschiedenen Funktionen. eine bestimmte konsistente Typologisierung vorzunehmen. daβ die Geschichte der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. auch nicht in Bezug auf die Entwicklung von jugoslawischen nördlichen Provinzen.Daher muβ betont werden. Aber. sondern sein Aussehen und seine Bedeutung nach 1878 erwarb. Tuzla ist ein Beispiel einer Industriestadt. aber mit einer ausgeprägten militärischen und strathegischen Funktion gegen Montenegro. die demographisch wesentlich unter dem Durchschnitt der Städte in der Provinz wächst und ohne wesentlicherer Wirtschaftsexpansion zum wichtigen Mittelpunkt wird.. zum 20 Jhd. Foča war in der Zeit der Osmanischen Herrschaft eine Zeitlang das Zentrum des Paschaliks und nach der österreichisch – ungarischen Okkupation blieb es weit von de hauptverkehrspunkten entfernt. ohne Anspruch darauf.298 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Jahrhunderts und zu Beginn des 20. in der Wirklickeit eine Geschichte der Konfrotierung und des Konflikts von Tradition und Modernisierung war. Jhd.

P RI LO Z I .

.

GODINE TABELA 1 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� ����� ������������������������� ����� ����� ���������� � PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ��������� ������������ ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ����� ��������� ����� ��������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ��������� ���������� ������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������ ������� ������� ������� ��������� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ���� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������� 301 .BROJ KUÆA I STANOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879-1910.

. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ��������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� �������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ����������� � ��������� �������� ������� � ������� ������� ��������� ������ ������ �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� � ������ ������ ������� ������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ..TABELA 1 (NASTAVAK) 302 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ����� ����� ����� ���������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

TABELA 1 (NASTAVAK) ��� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� ���������� � �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������ ����� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ��� ��������� ��� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ����� ����� ����� ���������� ��� ����� ��� ����������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������ ������� ������� ��� ������ ��� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ��� ������ ��� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������ PRILOZI ��� ����� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������ �� ������ ������� ������ ��� �������� ����������� ��� ��������� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� �� 303 .

304 PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA OD 1879. DO 1910. GODINE TABELA 2 ���� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� �������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ������ �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ������ ������� ������ ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� ������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. �� �� �� �� �� �� �� �� � ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ..

TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ���������� ������� �������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� �������� 305 .

..306 TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ������� ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������������� �������������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� ���������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ��� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ���������������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� �������� �������������� ��������� .

GODINE TABELA 3 ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ��������� ���������� � ��������� ��������� �������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������ ��������� � �������� ������� ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ����� ������� �������� � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ��� ����� ����� ���� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ 307 .SOCIJALNA STRUKTURA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA PREMA POPISU 1885.

.308 TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ � ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� �������� ������ � ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� �������� � �������� � ������� ������� � ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� �������� �������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ���������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������ � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ����� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ����� ������ ������ .

TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ������ ������� �������� ������� ������ �������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� �������� �������� ������� ������� ������� � ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� �� ��� �� ����� ����� ������� ������� ������ ����� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� ��������� ������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ����� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ��������� ��������� �������� ������ ��������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������� �������� ������� ������ �������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������ �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� ������� ����� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� �������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ���������������� ����� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ����� ���������������� �� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ����� ����� ������������� ����� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� 309 .

MOSTARA I TUZLE 1910.310 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. BANJALUKE.. GODINE I BROJ LICA KOJA PRIVREÐUJU * TABELA 4 ��������������� �� ������������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ����������� �������������������� ������������������ ������������������������� �������������� �������������������� ������������������� �������������� ������������������ �������������������� ����������������� ��������������� ����������������������� ���������������� ����������������� ���������������� ��������������� �������������������� ��������������� �������������� ��������� � �������� ������ �������� �� �������� �������� ������������ ��������������� ������ ����������������� ������������������ ��������� �������� ������ ���� ������ ������ ������� ���������� ����������� ������� ������� ������� ���������� ������ ����������� ������ ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ���������� � ����� ��������� ����������� ��������� �������� �������� � ��������� ����������� ������ ������ ������� ���������� ������ ������ ������� ������ ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ������ ���������� ������������ ������� ������������ ��������� ��������� �������� �������� ����������� ������� ������� �������� ������������ �������� �������� �������� �������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� �������� ������������ ������������� ������ ������������ �������� ����������� �������� �������� � ����������� ������� ����������� ������� ����������� �������� ������� �������� ������� ����������� ����������� ����������� ������������ ����������� ������� ����������� ������������� ����������� ������������ ����������� ����������� ����������� ������� ������ ������������ ������������� ����������� ������������� ���������� ������������ ����������� ������������� ������������ ������������ ������� ������� ������ ������ ���������������������������������������������������������������������������������� � ������������������������������������������������� � ��������������������������������������������������������������� .. PRIVREDNA STRUKTURA SARAJEVA.

GODINE TABELA 5 ��� �� �� �� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���������� � ������ ������� �������� ������ ��������� �������� ������ ��������� �������� ���������� ������ ������� �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ��������� ������� � ������ ������ �������� ������ ������� ������� ����� �������� ������� �������� ������ ������ �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ � ������� . I 1910.PRILOZI 311 AGRARNO STANOVNIŠTVO U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895.

. TABELA 5 (NASTAVAK) ����������������������� ��������� ������ ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ���������� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ���� ����� �������� ������� ��������� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� �������� �������� ������� ������� �������� ������ �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� ������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ����� ������� ��������� ������ ����������������������������������������������������������������������������������������������� ..312 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

TABELA 6 � � ������ � � � ����� ���� �������� ����� ����� ������ ����� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������������� ����������������� ������������ �������� � � ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ������ ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ����� ���� ���� �� �� �� ��� �� ��� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ������ �������� ��� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ������� .PRILOZI 313 ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910.

.. TABELA 6 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ����������� ��������� ������������ ���� ���� � ���� ���� ���� �� ���� ���� ����� ��� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ���� ����� ���� ���� ���� ��� ����� ������ � ���� ���� ���� ��� ���� ��� ���� ����� ����� ������� ������� � ������ ������ ������ � ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ���� ����� ������ ����� ������� ������� ���� ������ ����� ����� ������� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������ ������ .314 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

PRILOZI

315

TABELA 7

������

����������������������������

���������������� ��� ���������� � ���������������������� ��������� ������������
�������� ��� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� �����

����������������������������� � ���������������������� ����������������������
������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������ �������� � �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ���� ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ��������

�� ��� ��� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ �������

316

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 7 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������������� �����

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������

������� ������

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������ ������

����� ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������� ��������� � ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ����� �������

������� �������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ������

������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������

PRILOZI

317

BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 8

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ��������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������

����� ������� �������� �������� ������� ���������� ���������� �������� ���������� �������������� � ����������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ������������� ���������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������� �������������

������������ ��������� ����������� ���������� ���������� ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ����������� ������������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ����������� �������������� ����������� ����������� ����������� �������������� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� ������������� �������������� ����������� ����������� ������������ ������������� �������������� �������� ��������� �������� ������� ��������� ��������� �������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��������� ����������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� � ������������ ���������� ���������� ���������� ����������� �����������

318

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 8 (NASTAVAK)

������������������ �������������

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ����������� ������������ ������������ ���������� ������������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� �������� ������ ������

������������� ������������� ����������� ������������ ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������ ������������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������

�������

�������������� �������������� ������������ ������������ �������������� �������������� ������������ ������������� �������������� ����������� ��������������� � ������������ �������������� ������������� �������������� ������������ ����������� �������������� �������������� ������������ ��������������� ����������� ����������� ��������������� ������������ �������������� ������������� ������������� ������������ ������������ ����������� �������� � �������

����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ���������� ������������ ������������ ���������� ������������ ����������� ���������� ������������� ��������� ������������ ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ������� �����

PRILOZI

319

MUSLIMANI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885��1895. I 1910. GODINE TABELA 9

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

��

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

�������������������� ����� ������� ������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

�����

������ �������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ����� �����

������

������ �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������� ����������

�������������

�������� �������� �������� �������� ��������� ������ �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ����������� ���������� ��������� ���������� ����������� ��������� ���������� ������������

320

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 9 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ �������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������ �������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� ��������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������� ������ �������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ������

��������

�������� ����������� ��������� ��������� �������� ������� ��������� ���������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������

��������� ����������� ��������� �������� ������� �������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ���������� ���������� �������� �������� �������

��������

PRILOZI

321

PRAVOSLAVNI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE TABELA 10

�� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���� ����� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������

������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������

�����

�����

����� ������� ������� ����� �������� ��������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������

������

������� � ������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������

����� ������� ������� ������� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������

�����

������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ���������

�������������

��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ��������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� �������� ���������

TABELA 10 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� �������� ����� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ���������� ����������� ���������� ������ ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ����������� ��������� ��������� ����������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ����������� � ����������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ������������ ���������� ��������� ������������ ��������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ����������� ��������� ������ ...322 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

PRILOZI 323 KATOLICI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. 1885. 1895. I 1910. TABELA 11 �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ������� ��������� �������� �������� ���������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ��������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� ����� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������ ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� � ����������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ����� ������ ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���� �������� ����������� ���������� ���������� ������������� � ������������ � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ��������� ���������� ������������ ����������� ���������� ����������� ������� ������� ������� �������� ���������� ���������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ �������� ��������� ������ ��������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ���������� ���������� �������� �������� �������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� .

324 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI... TABELA 11 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� ������ ������� ����� �������� ����� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� ��������� ����������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ��������� ���������� �������� ���������� ������� ���������� ��������� ������������ � �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ����������� �������� ����������� �������� ����������� ������ ������ �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ���������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ����������� ����������� ���������� ����������� ������ ���������� ����������� ���������� �������� ���������� ������ ��������� ������ ���������� ���������� ������ ������ ����������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ������ ����������� ���������� �������� ����������������� .

1885. I 1910.PRILOZI 325 JEVREJI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. ��� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� � � ���� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ � ����� ����� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� � ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� TABELA 12 ����� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� �������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ����� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ������� ����������� �������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� . 1895.

326 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. TABELA 12 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� �������� �������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������ ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������� ��������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ����� ..

PRILOZI 327 DOSELJENICI (STRANCI) U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1885-1910. TABELA 13 ����� ���������� ������� ����� ������ ������ ����� ���������� ������� �������� ������ ������ �� �������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ���������� ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ������� ����� ��� ����� ��� ��� ��� ��� ��������� ����� ��������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ������ ������ � ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� ����� ���� ����� ������ � ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �� �������� ����� ������ � ���������� ���������� ���������� ���������� �������������� ������������ ���������� ������ ������� ������ ������ ������� ����� �������� ��������� ��������� � �������� ��������� ��������� � �������� � ������ �������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ������� ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������� ����� ������ ����� ������ ������� �������� ������� ��� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ .

328
��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ���������� ��������� � ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� � ����� �� ���������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� �������� ������ ������� ������� �����

������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ���

������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� � ������� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ �����

����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������� ������������� ��� �������� ����� ����� ������������ ������������ ������������ ����������� ������������ ����������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������ ���

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ����� ��������� ������� ����� ����� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ � ����� ������� ����� �������� ������� ������ ������� ������

�������� �������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ��� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������ ������� �������� ��� ������ ������ ��������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �����

����������� ������������ ��������� �������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ���������� �����

PRILOZI

329

��� ��������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������� ����� ���������������� ������������������ ��������� �����������

��������� � ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �����

���������� � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��

������ � ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

������� ����� ����� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ���

����� ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

��������� ���������� ���������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ���������� ����������� ���������� ���

������ ������

��� �����

������ ������

����� �����

������� �������

����� �����

330

DOSELJENICI U ŠEST (6) OKRUŽNIH GRADOVA TABELA 14

����� ������� ������� ��� �� � ��� �� �� ��� ������ ����� ������ ����� ������ ������� ����� �� ����� ��� �� ����� �� ��� ����� ����� ����� ��� ����� ��� ��� �� ����� �� ����� ��� ����� ��� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� �������������� ��������������� ����� ����� ������ ����� �������������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ �������������� ������������

�����

����

������������

������������

������� �������

������ ������

��������

�����

������������� ���������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������� �������������

���������

���

�����

���

�����

���

�������

���

������

���

���������������� ���������

�����

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� �������������� ������

������

�����

DRŽAVNA PRIPADNOST I MATERNJI JEZIK STANOVNIŠTVA SARAJEVA, TUZLE, BANJALUKE I MOSTARA 1910. GODINE* TABELA 15

���� � � � � � �

������� ���������� �������
� ������� ��������

�������

��������

�����

�������

��������

���������� ��

������� �������� ���������� ������ �

��������

PRILOZI

�����

���������

������

��� �������� ������� �������� ����� ���� ��� �������� ������� �������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ �����

����� ������ ������ ������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ��������� ����� ����� �������� �������� ��������� �����

�������� ������� ������� �������� �� ���� ��������� �������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����� ���

������ �������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ����� ��

����������� ��������� �������� ����������� �������� ����������� ���������� ��������� ����������� ����� ��� ����������� ���������� ��������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ���������� ���������

����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ������������ ������������ ����������

����������� ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ����������� ���������� ������������ ������������ ���������� ���������� ����������� ������������ ������������ �����������

�������� ���������� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ���������� ������������

��������� �������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ������������ ������������ �����������

�����������������������������������������������������������

331

���������������������������������

332

TABELA 15 (NASTAVAK)

�������� �� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ������ �� �� �� �� �� �� ��

���������� ��������� �������� �

��������

�����

��������� �������� �

��������

������ ����� �

��������

���������

�����

������ ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ������ ������ ������� ������� �������� �����

�������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ������� ������� �������� ��������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������

��

��������� ������� �������� ������� �������

��

��������� �������� �������� �������� ��������

��

��

������ ������ ������ ������ ������

�������� ��������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� �������

��������� ������� �������� ������ ������

������� ��������� ������� ��������� ���������

������ ������ ������ ������ ������

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� ��������� ��������� ������� ��������

������ ������ ������ ������ ������

������� ������� ��������� ������� ���������

������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� �������� ��������

������� ������� ������� ������� �������

������� ������ ������� ������ ������

��������� ��������� ��������� �������� ��������

�������� ������� ������� ������� ��������

������ ������� ������� �������� �����

IZVORI I LITERATURA

Izvori
1. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): • Zajedničko ministarstvo finansija (ZMF) • Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBH) 2. Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici: • Chronologia domus od 1901-1928, Sabrao fra Mijo V. Batinić • Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. • Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. • Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici. 3. Regionalni arhiv Doboj: • Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča, 1883-1910. • • • • • • • • • • • • • •

A: Neobjavljeni izvori

B: Objavljeni izvori

Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919., Tom II, Sarajevo, 1951. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913-1917. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1899. Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895) Die Ergebnisse der Viehzalung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1910, Sarajevo, 1912. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1905., Priredio: Vojislav Bogićević, Sarajevo 1958. Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni I Hercegovini od 22. aprila 1895). Sarajevo, 1896; Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. do 1916. godine. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919), - građa – Priredili: Božo Madžar, Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović, Sarajevo 1985. Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880. Ortschaft-und Bevolkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885), Sarajevo, 1886. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo, 1912. Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur Bosnien und die Hercegovina, 1883. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883, Sarajevo Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich

334

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister, Sarajevo, im Oktober 1886., Biblioteka Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. • • • • • • • C: Štampa Bosanski glasnik (Bosnischer Bote) 1890-1918. Bosna. Bošnjak 1886-1899. Financijalni ljetopis bo.-herc. kompas 1912/1913. Glas slobode. Kalendar Napredak za godinu 1908, 1909, 1913. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac.

Literatura
• • • • • • • • • • • • • • • Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978. Branislav Begović, Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Godine 5, br. V, Sarajevo 1960. Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo 1978. Dušan Berić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/1988. Risto Besarović, Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Sarajevo 1987. Vojislav Bogićević, Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. godine, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1950. Vojislav Bogićević, Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. godine, Sarajevo 1976. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla 1985. Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Robert Donia Fin-de-siecle Sarajevo. Habsburška transformacijsa osmanskog grada. Prilozi Instituta za istoriju, br. 32, Sarajevo 2003, str. 149-179 Dvadeset pet godina rada «Prosvjete» 1902-1927., Sarajevo 1927. Luka Đaković, Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini, Tuzla 1980. Luka Đaković, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, Zagreb 1985. Milorad Ekmečić, Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XX, 1972-1973, Sarajevo 1974. Milorad Ekmečić, Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim

Filipović. Beograd 1935.IZVORI I LITERATURA 335 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. ANUBiH. Lamija Hadžiosmanović. Sarajevo. ANUBiH. Fojnica kroz vijekove. 1977-1979. LXXIX. Fojnica – Sarajevo 1987. knj. 1966-67. Godišnjak Društva istoričara BiH. knj. Prilozi. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. 9–10. God. Zagreb 1968. Modriča. Sarajevo 1980. XXVIII-XXX. Sarajevo 1979. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Revija slobodne misli. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Iljas Hadžibegović. Milorad Ekmečić. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Sarajevo 1973. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. LXV. Sarajevo 1977. Posebna izdanja. 99. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Hazim Eminefendić. Iljas Hadžibegović. Milenko S. Mirjana Gross. Milenko S. Sarajevo 1987. Adem Handžić. Modriča nekad i sad. 18. br. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. septembar – decembar 1997. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. knj. godine. POF XXV 1975. Institut za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. . Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. godine. do 1912. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Hercegovina in der letzten zehn Jahren. str. Adem Handžić. Milan Gavrić. Ferdo Hauptmann. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. 2. 1968/69. godine. Tuzla 1979. Iljas Hadžibegović. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914.. Sarajevo 1983. Berislav Gavranović. Odjeljenje društvenih nauka. POF. Jajce 1980. Iljas Hadžibegović. M. godine. VIII-IX. god.. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Beograd 1989. Historijski zbornik. Uloga države i vakufa. Skoplje 1932. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. Sarajevo 1958. Sarajevo 1965. Berlin 1914. Odjeljenje društvenih nauka knj. Beograd 1974. Filipović. 12. 1972/73. XII-XIII. Sarajevo 1980. I/1965. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. Iljas Hadžibegović i Husnija kamberović: Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. Posebna izdanja. Knjiga prva. XIX-XX. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. 48–56. Adem Handžić. Ferdo Hauptmann. Gerber. XXX/1981.

Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. Sarajevo 1927. II. Sarajevo 1973. knj. Sarajevo 2002. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Konjic 1990. Sarajevo 1967. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo 1974. Zagreb 1878. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. VII. Dževad Juzbašić. Rukopis. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Zemljopis i poviestnica Bosne. Ibrahim Kemura. Dževad Juzbašić. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ivan Frano Jukić. Hamdija Kapidžić. Mustafa Imamović Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Zagreb 1943. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Hamdija Kreševljaković.-1941. 1981. Zagreb 1851. Hamdija Kapidžić. Desanka Kovačević-Kojić. XVIII. III. 1968-1969. Istorija srpskog naroda VI-1. Odjeci i uticaji oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. Beograd 1961. 1902-1927. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. Vjekoslav Klaić. Bosna i Hercegovina 1875-1914.336 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. . Kasim Isović. Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» u kratkim crtama i slikama. Radnički pokret Zenice do 1941. Godišnjak istorijskog društva BiH.). Sarajevo 1976. Sastavili: Branko Simić i Halid Dubinović. Božo Jokanović. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1976. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić.. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Prilozi Instituta za istoriju. Sarajevo 1986. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. Uloga «Gajreta» u društvenom životu Muslimana BiH (19031941). Sarajevo. Glasnik arhivâ i društva arhivskih radnika BiH. Sarajevo 1952. Podaci o zemljopisu i poviesti.. Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči. Todor Kruševac. Pošta. Sarajevo 1978. Gojko Krulj. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat.. II. Dževad Juzbašić. Hamdija Kreševljaković. Bosna. Sarajevo 1961. Sarajevo 1964. Sarajevo 1969. Sarajevo 1960. Matica hrvatska. III. Sarajevo 1970. br. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. Zenica 1986.. Tomislav Išek: Mjesto i uloga «Napretka» u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1918. 11-12. Beograd 1983... • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kemal Hrelja. Radoslav Lopašić.. Sarajevo 1919.1921) – Građa. Bihać i Bihaćka krajina. Milan Ljiljak. knj. Godišnjak DIBiH. Gradska privreda.

O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. Posebna izdanja knj. godu. Beograd 1968. Nižnaja Tuzla (Dolnija Tuzla). školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. Vinko Mikolji. Sarajevo 1982. Sarajevo 1938. Sarajevo 1982. 12. Đorđe Pejanović. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Spomenica o proslavi desetogodišnjice «Prosvjete». Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Mitar Papić. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Lewis Mumford. Zenica 1969. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. Beograd 1984. Hakima Muratbegović. Odjeljenje društvenih nauka. Rogatica. Kulturno-prosvetna. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Svjetlost. Mijo Mirković... Posebna izdanja. čast CCVIII. Beograd 1936. Ibrahim Tepić. Leipzig 1914. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Modriča sa okolinom u prošlosti. Hronika Tarevaca. 20. P. Peterburg 1880. Sarajevo 1953. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Sarajevo 1966. Industrijska politika. Sarajevo 1980. Mitar Papić. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. S. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Radovan Samardžić. Ferdinand Schmid. Stanovništvo. Prosvjeta. Đorđe Pejanović. Marko Marković. Modriča 1986. Zagreb 1988. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Modriča 1970. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Đorđe Pejanović. Božo Madžar. . Đorđe Pejanović. Sarajevo 1912. Sarajevo 1930. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. SANU.IZVORI I LITERATURA 337 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Božo Madžar. Muhsin Rizvić. Mala enciklopedija Prosveta. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Banja Luka – Srpsko Sarajevo. Balkanološki institut SANU. Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. mart 1880. Sarajevo 1948. Rovinskij. Mitar Papić. Nusret Šehić. knj. Beograd 1955. Sarajevo 1972. Sarajevo 1973. Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich – Ungarns. Grad u historiji. Đorđe Pejanović. godine. Sarajevo 1989. Sarajevo 1978. knjiga V. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. 2001. Sarajevo 1939..

. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Pristupno predavanje u ANUBiH. I. Tuzla 1988. Milan Vasić. . Jozo Zvonigradski. Beograd 1933. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Omer Hamzić. Tuzla 1983. Beograd 1988. Behija Zlatar. Gračanica 1988. 2. Tuzlanski vremeplov. br. godine Veleizdajnički proces u Banjaluci. Zbornik radova SANU Balkanološki institut.. Dragiša Trifković. II. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. Posebna izdanja 36. Tuzlanski vremeplov. Tuzlanski vremeplov. Sofija 1972. Martin Udovičić. III. Franjevački vjesnik. Zbornik radova. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Zbornik Matice srpske za istoriju. Nikolaj Todorov. 34/1986. Dragiša Trifković. • • • • • • • • • • • Esad Tihić. Tuzla 1981. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo «Rodoljub» u Fojnici. Milan Vasić. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. održano 8. Travnik 1981. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. Banjaluka 1987. maja 1990.338 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Dragiša Trifković. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek).

175. 76. 158. 318. 94. 159. 14. 108. 137. 305. 306. 304. 64. 40. 319. 60. 61. 326 Bosanski Novi 38. 323. 304. 295. 60. 271. 305. 113. 184. 78. 318. 302. 326 Bosanski Petrovac 38. 25. 11. 82. 61. 75. 35. 312. 9. 302. 61. 330 Bihaćka krajina 9 Bijeljina 38. 40. 219. 330 Babešnica 227 Bakovići 143. 314. 109. 40. 325. 329 Bistarac 195 Bistrica 157. 320. 60. 312. 83. 331 Barakovac 99 Bastasi 120. 57. 217. 158. 311. 75. 157. 230. 316. 209. 127. 307. 41. 82. 320. 33. 326 Bosanska krajina 60. 158 Bježanije 156 Borač 119. 30. 76. 313. 180. 20. 322. 309. 214. 316. 305. 38. 160. 62. 128. 88. 61. 38. 311. 40. 318. 38. 74. 222. 37. 323. 76. 62. 311. 313. 308. 226. 327 Bijokovo 99 Bileća 31. 94. 326 Bosanska Krupa 31. 248. 98. 82. 251. 37. 215. 317. 324. 314. 94. 28. 312. 321. 35. 76. 61. 34. 69. 314. 313. 74. 31. 319. 220. 84. 69. 48. 327 Bosanska Rača 76 Bosanski Brod 22. 312. 210 Banja 114 Banja Luka 5. 173. 331 Austro-Ugarska 7. 317. 107. 305. 127. 23. 304. 89. 322. 51. 323. 54. 124. 76. 249 Bosanska Kostajnica 30. 274. 320. . 312. 24. 69. 190. 110. 316. 320. 61. 318. 76. 314. 298. 93. 146. 83. 219. 234. 38. 310. 113. 121. 302. 327 Bosanski Šamac 34. 24. 77. 313. 82. 122. 102. 76. 34. 114 Bandin Odžak 95 Banovići 197. 314. 318. 301. 123. 77. 260. 125. 62. 225. 312. 325. 314. 89. 13. 306. 318. 190. 223. 168. 301. 319. 77. 41. 19. 321. 37. 302. 9. 125. 38. 50. 41. 154. 320. 302. 216. 215. 51. 325. 60. 315. 307. 276. 122 Borje 118 Borovnica 157 Bosanska Dubica 31. 318. 125. 326 Bosanska Gradiška 35. 23. 60. 301. 171. 65. 184 Balkan 12. 37. 122. 18. 159. 75. 26. 314. 322. 111. 326. 35. 319. 134. 37. 322. 184. 89. 324. 109 Bihać 9. 324. 307. 317. 134 Beč 18. 61. 325. 245. 8. 37. 301. 78. 309. 303. 323. 315. 327. 82. 38. 320. 240 Berlin 47. 96. 324. 315. 327. 316. 188. 34. 95. 321. 191 Beograd 12. 330. 38. 248. 305. 98. 324. 70. 302. 322. 316. 77. 51. 23. 306. 315. 93. 76. 302. 146. 308. 304. 316. 270 Balkansko poluostrvo 13. 316.REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA Ajkunića točila 274 Alipašin Most 76 Alžir 27 Arad 125 Amerika 264 Austrija 19. 307. 60. 38. 322. 115. 321. 309. 60. 75. 311. 89. 83. 41. 309. 24. 14. 41. 69. 218. 224. 324. 213. 76. 320. 15. 75. 324. 312. 34. 317. 40. 322. 41. 57. 76. 94. 60. 309. 188.

121. 34. 245. 306. 119. 323. 202. 107. 140. 24. 215. 77. 289. 319. 227. 249. 12.340 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 26. 157. 174. 50. 154. 40. 250. 124. 308. 323. 178. 104. 212. 82. 8. 62. 208. 227 Brno 88 Budimpešta 88 Bugojno 5. 8. 264. 72. 279. 62. 265. 270. 320. 147. 34. 30. 130. 55. 323. 306. 24. 276. 43. 312. 60. 196.133. 307. 28. 77. 119. 325. 78. 152. 62. 261. 316. 66. 274. 268. 74. 134 Čelebija 263 Česta 260 Čipuljić 261 Ćehotina 111 Dalmacija 18. 95. 105. 37. 286. 329. 276. 156. 254. 311. 158. 198. 187. 144. 97. 9. 272. 109. 322. 20. 51. 94. 322. 175. 325 Bukinje 195 Bukovica 143 Busovača 143. 214. 158. 256. 61. 102. 235. 262. 248. 315. 204. 53. 28. 99. 87. 304. 320. 316. 280. 279. 257. 325. 33. 271. 16. 311. 284. 50. 40. 260. 271. 271. 278. 309. 291. 170. 317. 61. 301. 314. 191. 148. 122. 125. 156. 298. 125. 14. 59. 209. 226. 41. 321. 76. 38. 224. 120. 120. 302. 279. 308. 182. 61. 278. 22. 318. 160. 156. 317. 191. 65. 318. 219. 325. 187. 328 Bosna 12. 325. 307. 113. 311. 301. 86. 72. 305. 108. 50. 83. 301. 132. 283. 120. 314. 95. 34. 95. 169. 321. 94. 171. 159. 52. 245. 296. 203. 60. 319. 285. 323. 122. 294. 17. 225. 304. 223. 245. 122. 201. 67. 64. 114. 318. 151. 76. 40. 80. 181. 37. 125. 50. 189. 319. 138. 315. 303. 206. 183. 302. 315. 45. 303. 177. 37. 215. 309. 77. 30. 179. 131. 247. 321. 38. 162. 263. 54. 31. 126. 260 Bosna i Hercegovina 7. 313. 166. 41. 287. 109. 26. 306. 252. 315. 294 Crniči 143 Cvilin 121 Čajniče 38. 269. 317. 60. 314. 276. 86. 304. 122. 82. 48. 60. 172 Brestovsko 143 Brod 99. 131. 68. 35. 321. 261. 23. 153. 130. 97. 21. 214. 63. 315. 150. 24. 327 Čapljina 31. 279 Cazin 37. 42. 163. 195.. 46. 128. 313. 210. 49. 130. 317. 127. 168. 204. 313. 82. 88. 222. 205. 81. 173. 19. 297. 131. 313. 275. 280 Bosna (rijeka) 22. 331 Brčko 9. 282. 135. 114. 270. 319. 113. 89. 319. 136. 259. 240. 307. 274. 161. 69. 18. 51. 123. 237. 237. 330. 79. 118. 165. 94. 326 . 197. 26. 286. 38. 27. 329 Čaršija 263 Čaušlija 263 Čelebići 120. 293. 175. 184 Carigrad 23. 211. 118. 280. 272. 180.260 Dalmatinska Zagora 260. 229. 265. 269.102. 323. 25. 155. 93. 312. 309. 41. 295. 316. 228. 273. 137. 260. 75. 85. 251. 75. 15. 32. 132. 327 Brest-Litovsk 129. 236. 312. 189. 204. 106. 234. 220. 77. 169. 84. 313. 239. 317. 134. 255. 321. 61. 276 Derventa 12. 193. 324. 311. 26. 264. 60. 41. 96. 38. 35. 288. 76. 124. 195. 327 Cerik 195 Ciganluk 228 Ciglana 197 Crkovište 156 Crna Gora 8. 91. 57.. 249. 126. 230. 324.127. 90. 75. 263. 47. 311. 13. 192. 285. 29. 44. 60. 61. 56. 89. 145. 110. 146. 115. 115. 190. 109.

REGISTAR

341

Deževice 158 Doboj 26, 30, 34, 35, 38, 60, 61, 62, 125, 188, 201, 227, 243, 248, 254, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Dobrljin 23, 24, 25, 35, 76, 215 Dobrnja 195 Dobrinja 227, 228 Dobrun 102 Domanovići 76 Donja Tuzla 192, 193, 214 Donji Vakuf 34, 62, 260, 261, 262, 265, 268, 269, 270, 271, 273, 275, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 317, 319, 321, 323, 325 Donjići 263 Dragača 156, 157 Drina 26, 95, 109, 120, 121, 125, 126, 142, 206, 227, 237 Drvar 31, 35, 38, 57, 61, 89, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Dubrovnik 26, 50, 114 Dugo Polje 256 Dusina 143 Duvno 30, 31, 37 Đurđevac 217 Engleska 24, 82 Evropa 56, 134 Foča 5, 8, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 77, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114,

115, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129,130, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica 5, 8, 9, 35, 41, 60, 62, 69, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 192, 194, 210, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica (rijeka) 156, 161 Francuska 69, 82 Franz-Josefsfeld 76 Gabela 26, 50 Gacko 30, 31, 34, 37, 38, 50, 60, 61, 77, 122, 142, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Gaj 144, 228 Garevac 227, 256 Glamoč 34, 35, 37, 60, 62, 69, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 321, 323, 325 Glasinac 95, 119 Gojevići 183 Goražde 30, 31, 34, 37, 38,

50, 60, 61, 77, 95, 117, 118, 126, 131, 301, 304, 307,311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gornja Tuzla 30, 31 Gornji Vakuf 31, 37, 60, 62, 76, 184, 260, 261, 265, 268, 269, 273, 275, 287, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 318, 319, 321, 323, 325 Gostilja 189, 190 Grabovica Turska 200 Grac 125, 219, 227 Gračanica 9, 38, 41, 60, 227, 260, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradac 99 Gradačac 38, 60, 245, 248, 249, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradina 144 Gradiška 215 Grahovo 77 Grčka 82 Gvožđani 143, 157, 158, 161 Gvožđanka 156, 157 Han-Pijesak 26, 126 Hercegovina 23, 50, 60, 61, 74, 95, 109, 113, 130, 162, 264, 276 Holandija 82 Homolj 143 Hrastina 144 Hrastnik 191 Hrvatska 18, 147, 166, 168, 184, 204, 217, 220

342

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hudeč 195 Hum 26, 50, 120 Husino 195 Idrija 191 Ilidža 76 Imotski 94 Italija 82, 147, 171 Ivančići 26 Ivanovica 157 Izačić-grad 30, 31 Jajce 9, 24, 26, 38, 41, 51, 60, 75, 76, 112, 188, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Jaklić 263 Jasenica 193, 197 Jeleč 111, 112, 120, 122, 134 Jezernica 157 Jugoslavija 44 Kairo 86 Kajnak-vrelo 140 Kakanj 26 Kalinovik 96, 115, 120, 122, 126, 128, 131, ¸134, 135, 142 Katane 228 Kina 69 Kiseljak 76, 184 Kladanj 37, 60, 77, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Kladari 227 Ključ 30, 34, 35, 37, 41, 60, 61, 69, 77, 301, 304 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327

Kojsina 158 Kolašin 121 Kolina 142 Komar 260 Komoran 125 Konjic 9, 22, 34, 35, 38, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Koprivna 257 Kostajnica 30, 94 Košćani 275 Kotor-Varoš 31, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Kozarac 220 Kozica 157 Krbljine 121 Krečane 253 Kreka 188, 189, 192, 193, 194, 196, 197, 199, 201 Kreševo 35, 37, 62, 143, 147, 157, 158, 175, 192, 210, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Krupa 30 Krupica 112 Krupica 112 Kulen-Vakuf 31, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Kupres 260, 261, 271, 273, 274 Kutanja 276 Lašva 26, 271 Latini 228 Leipzig 16, 214 Levant 114

Lipnica 195 Livno 36, 38, 40, 51, 69, 75, 77, 82, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Lučice 144 Lug 228 Lugovi 143 Luka 144 Lukavac 77, 188, 197, 199, 200, 201, 210 Ljepunica 195 Ljubače 195 Ljubina 122 Ljubinje 30, 31, 37, 60, 61, 76, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Ljubuški 37, 60, 61, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Mađarska 19, 28, 102, 115, 129, 159, 191, 217, 237 Maglaj 30, 31, 36, 37, 38, 51, 60, 89, 227, 302, 305,308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Mahmutove česme 144 Majevica 193 Makljen 260 Malodraž 143 Malo Selo 261, 263 Malinska 161 Martinići 143, 158 Maškara 275 Mazoč 120 Mediteran 11 Međeđa 102, 126

REGISTAR

343

Metković 22, 23,26, 76 Miloševac 227, 255 Miljacka 71 Miljevina 126 Minhen 18, 57 Mladi 95 Modrac 197, 210 Modriča 5, 8, 9, 31, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 258, 295, 298, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Montenegro 298 Moračani 195 Mostar 22, 33, 34, 38, 40, 41, 50, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 69, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 82, 87, 89, 113, 137, 184, 211, 221, 303, 306, 309, 310, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329, 330, 331 Mošćanica 112 Mrežica 126 Mrka Ada 227 Muslimin 143 Neretva 50, 73, 260, 271 Nevesinje 34, 37, 50, 51, 60, 61, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 New York 68, 264 Norveška 82 Novosel (Nev Abad) 260

Njemačka 82, 89, 93 Oborci 260 Oglavak 157 Orahovo 143 Orašje 76, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Oskova 189, 190 Ostružnica 143, 156, 161 Oteža 228 Otoka 76 Pale 126 Palež 143 Pariz 68 Pavlovac 144 Pazarnica 144, 156 Peterburg 214 Petričevac 215, 220 Pločari 157 Počitelj 30, 31 Podgorioc 195 Podlugovi 26 Podrinje 120 Podstinje 143 Porič 274 Porička rijeka 274 Poričnica 261 Poroj-potok 157 Portugal 82 Posavina 8, 23, 49, 235, 236, 237, 239, 245, 248, 249, 251, 295, 298 Požarnica 161 Pounje 49 Prača (rijeka) 26, 126 Prag 88 Previla 122 Prevrač 99 Pridola 143 Prijedor 35, 38, 40, 41, 60, 61, 75, 76, 77, 193,

220, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prnjavor 30, 31, 34, 37, 38, 77, 89, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prokos 143, 157, 158 Prokosović 197, 210 Prozor 260, 261, 271, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prusac 260, 261 Prusačka rijeka 274, 275 Puračić 189 Račići 126 Raduša 275 Ragale 157 Reljevo 82 Rezaković 161 Riječani 227 Rijeka 271 Rogatica 9, 30, 31, 34, 37, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 95, 126, 170, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Rogoj 121 Romanija 95, 126 Rosovac 200 Rostovo 143 Rumelija 215 Rumunija 82 Rusija 82, 172 Rzav (rijeka) 26 SAD 82 Sandžak 120, 121, 122,172 Sanski Most 30, 31, 34, 60, 61, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315,

344

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

317, 319, 321, 323, 325, 327 Sarajevo 2, 3, 9, 11, 15, 16, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 34, 35, 38, 40, 41, 47, 48, 50, 55, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 102, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 123, 125, 126, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 142, 154, 156, 162, 171, 173, 182, 184, 188, 191, 194, 197, 203, 211, 214, 215, 220, 221, 223, 225, 227, 229, 235, 240, 246, 249, 255, 257, 260, 261, 271, 273, 275, 276, 280, 287, 294, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Sava 60, 61, 94, 215, 237, 276 Sećan 263 Selaković 144 Semberija 49, 251 Semizovac 26 Sijerač 126 Simin-Han 26, 188, 192, 193, 200, 201 Sisak 76 Skopljanska dolina 273, 280 Skoplje 229 Skugrići 253

Slavonija 18, 220 Slavonski Brod 76 Slovenija 184, 204 Sofija 12 Solina 200 Solun 93 Split 76, 260, 271 Srbija 17, 24, 50, 82, 93, 94, 102, 107, 115, 122, 124, 125, 126, 127, 147, 156, 158, 171, 188, 204, 206, 207, 208, 212, 251, 274 Srebrenica 30, 31, 36, 41, 61, 77, 113, 193, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 327, 328 Srpska Varoš 228 Stara Čaršija 228 Stari Brod 126 Stari Majdan 35, 60, 61, 76, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Stolac 36, 38, 69, 144, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Studenac 263 Stuttgart 95 Suha 122 Sukovac 99 Susječno 121 Susjed 260 Sutjeska 121, 142 Sutješćina 157 Šamac 94, 227 Ščon 183 Šavnik 144 Šćitovo 143, 162 Šemešnica 274, 275

Šemnic 158, 191 Šenković 95, 126 Šić 228 Široki Brijeg 76 Šopronj 125 Španija 204 Štajnmanger 217 Štit-planina 157 Švajcarska 82 Švedska 82 Tarevci 228, 257 Tekija 157 Terzići 263 Teslić 77 Tešanj 36, 37, 38, 41, 60, 62, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Tetima 143 Tjentište 120 Tješilo 143, 144 Točilo 275 Trapisti 215 Travnik 9, 33, 34, 36, 37, 38, 40, 41, 51, 60, 62, 69, 70, 75, 76, 77, 78, 82, 89, 112, 113, 125, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328, 330 Trebinje 26, 34, 37, 38, 41, 50, 51, 60, 61, 69, 75, 76, 82, 111, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Trnovača 275 Trst 18, 57, 76 Tunis 27 Turska 51, 59, 93, 147, 166, 229, 204 Turska Varoš 228

REGISTAR

345

Tuzla 5, 8, 9, 12, 24, 33, 34, 38, 40, 41, 51, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 69, 74, 75, 76, 77, 82, 89, 118, 125, 156, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 197, 198, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 213, 214, 227, 256, 257, 294, 297, 298, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Ugarska 48, 54, 98, 127, 146, 251, 331 Ulog 119, 120, 122, 245 Urlenike 157 Uskoplje 26, 261 Ustikolina 111, 123, 134, 142 Ustiprača 142 Uvac 102 Vagani 157 Varcar-Vakuf 36, 38, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Vardište 26, 50, 102 Vareš 8, 26, 31, 37, 38, 61, 77, 158, 170, 192, 194, 220, 295, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321,

323, 325, 327 Vesela Straža 260 Vikoč 122 Vigova Gora 126 Visoko 35, 38, 40, 41, 60, 61, 62, 69, 122, 145, 159, 166, 184, 185, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višegrad 26, 34, 38, 50, 60, 61, 62, 69, 77, 89, 95, 102, 126, 130, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višnjica 143 Vitanj 95 Vitina 274, 275 Vlasenica 61, 126, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Vojvodina 147, 204 Vranci 158 Vranjak 227, 253, 257 Vratar 126 Vratlo 120 Vrbas 260, 261, 271, 274, 280 Vrgorac 94 Vršani 200 Vučije brdo 120 Wien 78, 113, 128

Zadar 76 Zagorje 120, 122 Zagreb 9, 16, 68, 82, 96, 110, 168, 180, 218, 220, 261, 282 Zakmur 126 Zavidovići 26, 38, 57, 76, 77, 89, 275 Zelenika 26, 50 Zenica 8, 9, 24, 26, 33, 34, 38, 41, 57, 60, 61, 62, 69, 75, 76, 89, 156, 220, 276, 294, 295, 297, 298, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Zgošća 26 Zimije 156 Zubovići 99 Zvornik 12, 36, 37, 38, 40, 41, 62, 69, 227, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Žepče 37, 38, 41, 62, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Živinice 190, 198, 195 Županjac (Duvno) 30, 31, 37, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326

IMENSKI REGISTAR

Abramović, Jefto 283 Adžija, Zora 179 Ahmetović, Abdulvehab H. 164 Ajzler 57 Alajbegović Hasanbeg 118 Alaupović 162, 165 Alaupović, Anto 170 Alaupović, Andrija 164 Alaupović, Auselmus 262 Alaupović, Frano 161, 164, 167 Alaupović Ivanka 181 Alaupović, Ivo 164 Alaupović Marko 164 Alaupović, Tomo 161, 164 Aleksandar, regent 130 Aleksić 241 Aleksić, Jovo 244, 247 Alibegović 274 Alibegović, Ali-beg 246 Alijagić, Alija 241 Alijagić, Mehmed 241 Alijagić, Omer 241 Alkalaj 165 Alkalaj, Ašer 112 Alkalaj, Avram 164 Alkalaj, Isak L. 164 Alkalaj, Juda 164 Alkalaj, Mordo 161, 164 Alkalaj, Rifka 181 Altarac, Mayer 115 Altarac, Solomon 261, 277 Andraši 95 Apel, general 51 Arapović, Vilhelm 179 Aščerić, Hadži-Šerif ef. 262

Atias, Isidor S. 277 Atijas, Mordohaj S. 277 Atijas, Solomon Haim 277 Avakumović, Simo 256 Avdagić, Idrizbeg 123 Avdagić Muhamedbeg 123 Avdagić, Šefki-beg 138 Avdalajbegović, Mustajbeg 262, 289, 290 Avdalajbegović, Remzibeg 277, 289, 290 Avdalajbegović, Salih-beg 291 Avdić 230 Avram, Salom 290 Babić, Anka 179 Babić, Anto 261, 277, 286, 289, 290 Babić, Franjo I. 277 Babić, Jozo A. 277 Babić, Milan 254 Babić, Spasoje 216 Babić, Stevan 237 Babić, Stipo 261, 277, 290 Babić, Vaso 137 Bah 124 Bajraktarević Rašid ef. 262 Bajrić, Meho 117 Bajrić, Šaćir 117 Bajrović, Jusuf 135 Bajrović, Rašidaga 115 Bakić, Hadži-Ibrahim 116 Bakić, Jusufaga 116 Balagija, Abdulah 277 Balagija, Ibrahim ef. 262 Balek, Anton 141 Balić, Avdo 111

Baltić 277 Barculija, Muharem 156 Baruh Samuel 277 Bastien 169 Batinić, fra Mijo V. 169, 172 Bayer, Zlatko 266 Bećiragić, Ibrahim 157 Beganović, Ibrahim 157 Begović, Branislav 16, 114, 161, 190, 275 Behara, Krstan 277 Bejtić, Alija 109, 110, 111 Bekić, Hadži Ibrahim 123 Bel, A. G. 24 Berberović, Muharem-aga 167 Berger, Ignatz 288 Berić, Dušan 16 Besarović, Risto 16, 137, 214 Besedić, Tomo 224 Bešlić, Milan 283 Bevrnja, Meho 276, 277 Bičan 109 Bilić Jelka 283 Biserčić, Ostoja 224 Bjelobrk, Josip 179, 181 Blagojević, Jovo 241, 256 Blagojević, Mihajlo 243 Blagojević, Živan 256 Bogićević, Vojislav 16, 85, 193, 194, 249 Bogrić, Ibrahim ef. 178 Borić 249 Bošković, Stipović Ana 179 Bošnjak, Marzin 157

REGISTAR

347

Bosto, Tahir 290 Botić, Andreas 141 Božić, Pero 243 Božić, Spasoje 243 Brančić, Vojo 287 Braun, Tibor 185 Brkić, Josip 283 Budimir, Maranguz Pero 277 Budimir, Stipo 286 Bukvica, Mustafa ef. 262, 267 Buljina, Bećirbeg 157 Buljina, Mahmutbeg 157 Bušatlić, Hafiz Abdulah 138 Bušatlija, Ahmed-beg 286 Bušatlija, Haki-beg 262 Buštalija, Husein-beg 277 Caratan 117 Caratan, Nikola 123 Cavallini, Felix 275 Cistler, Rudolf 218 Cvitanović, fra Alojz 180, 181 Čabraić, Luka 124 Čehajić, Mehmed 116 Čengić 142 Čengić-Borjanin, Alibeg 118 Čengić,Husein 156 Čengić, Muratbeg 123 Čengić, Salihbeg 123 Čohadžić, Abid 161 Čohadžić, Fehim ef. 156, 161,164, 167, 168 Čohadžić, Latif Mulla 157 Čohadžić, Ruždija ef. 167 Čolić, Anto 277 Čolić, Nikola 277 Čolić, Nikola 291 Čolić, Stipo 291

Čolić, Stjepan 283 Čondić, Filip 224 Čubrilović, Branko 256 Čunković, Šefkija 164 Čurgus, Nikola 266 Čurić, Josip 283 Čurić, Nikola 170 Čuturić, Anto 262 Čvoriščec, Ivan 266 Ćorović, Vladimir 125 Ćosić, Mijo 220 Ćurić, Hajrudin 80, 177, 178 Dautbegović, Mustajbeg 277 Davidović, Nedjeljko 117, 118 Dilber, Marko 277, 290 Dilber, Nikola 286 Dimić 277 Dimić, Marko 290 Dimić, Niko 290 Dimić, Perendić Marko 277 Divanefendić, Smail 179 Dizdarević, Ahmet 111 Domaćinović 277 Domaćinović, Frano 291 Domaćinović, Stipo 286, 290 Donia Robert J. 72 Došan 158 Dragičević, Ivo 164 Dragičević, Marijan 167, 180 Dragović 109 Drinjaković 112 Dubinović, Asim 247 Dubinović, Halid 255 Dujić, Mihajlo 244 Džindija, Hasan 116

Džinić 112 Džolić 275 Đajić 165 Đaković, Luka 156, 158, 168, 169, 181 Đogo, Husein 283 Đonlagić, Ago 241 Đonlagić, Ahmed 117 Đonlagić, Hasan 116 Đonlagić, Mehmed 116 Đorđević, Toša 244 Đozo 112 Đurđević, Nikola 266 Đurendić, Risto V. 277, 287, 289 Đurendić, Vuk 277, 289, 290 Đurić, Aleksa 287 Đurić, Miroslav 243 Ekmečić, Milorad 16, 18, 44, 72, 214, 248 Ekmečić, Osman 116 Emiefendić, Hazim 9 Erber, Ana 181 Erdosy, Zora 283 Eudoxius, Tomoviecz 141 Fadilpašić Mahmudbeg 124 Fehter, Julius 141 Fejzagić, Džemal 283 Feldbauer, Samuel 275 Filipović, general 66, 227 Filipović, Josip 94 Filipović, Milenko S. 229, 230, 244, 254, 256 Filipović, Tomo 181 Fogler, Jozef 288 Forta, Salko 120, 122 Franić, Danica 283 Franić, Josip 218 Franjić, Anđeo 262

118 Hadži-Vuković. Redžo 277 Galcinja. . Risto 124 Hadžić 112. Đorđe 117. Vlado 117. 29. Mustafa 16. fra Dominik 169. 141 Gerstl. Berislav 168 Gavrić. 262 Hadžidamjanović. 280. Dušan 250 Gojsilović. Eduard 185 Grgić. Jakov 267 Grof. Munib 246 Gašić. Mihajlo 244 Imamović. Meho 111 Hadžialić. Ahmet 115 Haringon. M. Niko 164. Ibrahim 290 Hadžiavdić. 230 Hadžimešić. Todor 117. 52. Mirjana 168. Hermann 115 Gajić. 69. Dominik 262 Ganibegović. 17. 288. Rudolf 277 Gross. P. pukovnik 120. 180. 21. Mustafa ef. Lamija 182 Haić. Hadži Simo 117. Silvije 262 Freškura. Bernard 164 Goldberger. 220. 16. Mustafa 247 Hadži-Vuković. Salih ef. Josip 267 Houska. Karlo 266 Hanjalić. Mehmed 116 Hadžiosmanović. 118 Hauptmann. 260 Hanzal. Husein-aga 246 Hadži-Dedić.. 95. 180 Iličić Kata 181 Iličić. Ali-beg 247. 117 Hadžialić. Milan 131 Gaković. 227 Hawranek. 280 Fusch. 3. 214. H. 168 Huseinbašić. 90. 29. 51. 57. Kasim 173 . 71. 73. Vlado 123 Glođalić 116 Glumac. 164 Goler Josip 266 Golubović 230 Graff. Hadži-Bećir 116. Mehmed 241. Jovo 135 Gavrić. Ruža 280 Grujičić.). Ilija 243 Ilić. 214. 283 Galić. 168 Huzbašić. Meho 290 Imamović. eodor 277.). Salih 156 Huzbašić Ibrahim-aga 167. Meho 115 Hajrić. Šaćir 115 Halama. Niko 137 Gujić. 39. 290 Grof. 290 Grgić. 286 Goldberger. Ana 138 Hadži-Vuković. Atif 247 Hace. 290 Hirš 23 Hlavaty. 225 Hadžić. Ernest 266 Herres. 121 (I. Milan 194 Gerbel. 288 Halva. 168. 46. 16. 248 Imširpašić. Franjo Josip. Jusuf 277 Hadžibegović. 247 Ganibegović. Ahmetaga 118. 77. 189. 167. 47. Osman 157 Husić 112 Huzbašić. Josef 117.. Kazimir 262 Grubeša. Milan 117. Carl 117 Heydušek. Samuel 117. Niko 289. 223. car 24. 28. 118 Glođajić. 44 (I. Risto 164 Gaković. Anto 164. 94. Hadži-Salih 156 Hamzić. 118 Hadžiahmetović. sir John 69 Hasić. Ludvig 277. Niko 117 Hadži-Vuković. 160. Franc 277. R. Mato 164 Iličić. Jakob 275 Hajrić. Kemal 16. 18. 123 Hasić. 47 Gerstl. Gavro 124 Gavranović. Omer 9 Handžić. 54. Jozef 266. Tahir-beg 262 Isović. 214. 291 Grgurić. Emilija 179 Hraborski 197 Hrelja. 197 Franjković. Stipo 286. 248 Hadži-Alagić. Ibrahim-aga Hvala. 141 Gjajić 165 Glavočević. 262. fra Nikola 176 Glođajić 117 Glođajić. Ferdo 16. Mujaga 243. 27. 118 Hadži-Vuković. 118 Hadži-Vuković. Adem 12. Matilda 283 Iličić. 159 Hrvić. Milan 164 Gajić. 169 Grozdanić. 167. Mijo 262 Gušić. 121 Hadži-Alibegović. Josip 266 Haim. H.348 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 167. 102. Iljas 1. Mehaga 123 Hadžimešić. 180 Ilić 275 Ilić.

Milan 256 Jelić. Benjamin 23. Tomislav 16. 247 Janković. 248. 116 Karahasanović Šerif 116. Božo 9 Josipović. 287 Kirlić. 29. Ćamil 221 Kalaica. Vjekoslav 40. 118 Kokotović. 118. Vasilije 117 Kovačević. 51. Vladimir 68 Izrael Berta 181 Izrael. Pero 137 Knez Nikola 141 Knežević. 122. Katarina 242 Jovanović. Desanka 11 Krajnc. Ivica 291 Jukić. Stjepan 287 Janković. Nikola 118 Kovačević. pop Vasilije 125. Daut-beg 241. Nikola 137 Kočović. Ivo 164. Ibrahim 223 Karabegović. pop Josif 125 Kočović. 214. 118 Jeremić. 68. Pero 280 Kolubara 109 Koljić. Risto 243 Jović. 278 Kolovrat. 121. 136. 189. Ivić Stjepan 277 Ivičić. 90 Kandić. 27. Ivo 180 Kock. Jefto 241. Fridrich von Dobra Voda 237 Kraljačić. Abdul Rezak 278. Mušan 116 Karahodža. Milan 287 Jovanović. 216. Stjepan 287 Ivir. Vjekoslav 267 Kral. Stipo 278. 290 Karadža. Bešir 121 Kamberović Husnija 2. 283 Kalaj. 256 Komadina. Ibrahim ef. 41. Avdo S. 182. Latif 164 Karahodža. 83. Niko 243 Jovanović. 246 Janković. 120. Đorđe 243 Jovanović. 261 Klarić. 214 . Edhem 116 Kahrimanović. 117. 29. Trifko 244 Jovičić. 51. 170. Risto 118 Jezidžić. Makso 256 Ivanković. 23. Avdo Hasanbegov 257 Karabegović. Mato Santo 167 Jandrić. Ilija 278 Jelić. Avdo 116 Karović. Elza 283 Konjicija. Čedomir 287 Jozić-Baškarad. 180 Kaljača. Mehmed 164 Konjicija Mušan 167 Kordić. Hadži-Huso 246 Kovačević-Kojić. Ibrahim 85. Jovo 121 Kašmo. Simo 278. F. 55. Isak 185 Jaglučić 109 Jagnjo 109 Jakšić. Hadži Husejin 241 Kovačević. 67. 26. 256 Janković. 119. 271. 290 Jokanović. Halidbegov 257 Karabegović. Miško 256 Jovanović. 192. Aleksa 114 Jeremić. Petar 249 Kočović. Ilija 277 Ivić. Stojan 243 Jovanović. Ivan Frano 261 Juzbašić. Todo 117. Aleksije 117. Stojan 120. 289 Jeremić 109 Jeremić. Mujaga 73 Konig. Josipa 267. 122 Kovačević. Anto 291 Kolovrat. 274 Kadribegović 109. 9. 67. Jovanka 138 Jeremić. Kosta 243 Kovačević. Pavle 129 Kočović. 18. Jančo 241. 26. 54. Ljubo 247 Janković. 123 Jeremić. Salih 116 Karavdić. Anto 179 Kostić. Hasan 114. Aleksije 123 Jovović Mara 117 Jovičić. Smail 111 Kazazić 112 Kemura. 289 Karahasanović. Stevo 287 Kolcman 197 Kolovrat. 56. 123. 53. Anto 283 Knežević. 123. Kadribegović. Hamdija 16. Matko 287 Kovačević. Muharembeg 246 Karadža.REGISTAR 349 Išek Tomislav 87 Ivanetić. Ana 283 Karabegović 109 Karabegović. Dževad 16. Jovo 114. 246 Kaprikul. Alija 278 Klaić. 278 Jelić. Ilija 241. Josip 267 Kočić. Čedomir L. Jovo 242. 137 Kapidžić. 246 Karabegović. 53. 117 Karahmet. 271 Kalamut. 184.

Marko 247 Masbur 109 Matasović. Gojko 29 Kruševac. Todor 9. 16. 279 Krešić. Marko 224 Marković. J. 118 Marić. 180 Kulijer. Mathias 267 Kulijer 165. 73. 223. Ilija 287 Marinović. Pero 116 Kujundžić. Ilija 241 Lopašić. 123 Kukura. Vasilije 116. Jelena 267. Budimir 75 Milivojević. 72. Mustajbeg 118 Krulj. Simo M. Milan 24. Hamza-beg 262 Mirković. Murat 116 Letić. Simo 243 Mikičić. Milan 223. Salih 157 Mešeg. 70. Simo R. Salih-aga 289. Mijo 30 Mirković. Savo 217 Miljušević. 286 Lukić 119 Lukić. Mato 164. Hamid 290 Lončarević. Joca 275 Miletić. 167. 283 Mandžić. Blagoje 243 Marić. Juko 278. fra Marijan 262. Ivo 278 Madunić. Radoslav 9 Lövi. Nikola 125 Melchar. Marko 29 Marković. Abdulah ef. 180 Kulijer. Ivo 164. Božo 243 Milošević. 185 Mačkić. 224 Miličević. 262 Kurtović 112 Kuruzović. Josef 224 Lazić. 290 Madžar. Jovo 287 Lukić. Niko 241 Matulić. Božo 81. 16. 198. Dragutin 266 Kugler Angela 181 Kujundžić 109 Kujundžić. Mehmed ef. 290 Manjo. 109. Mato 179. Mihajlo 243 Mikičić. Milan M. Kata 176 Krstanović 278 Krstanović. Marko 243 Miličić.. Tomo 224 Milenković.350 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zaharije 164 Kumro. Milan 266 Mihajlović. Jovo 291 Kršlak. Ibrahim ef. Mustafa 111 Lissak Mortz 197. Nuri-beg 246. 242 Marković. Ivica 167 Kulijer. Michael 185 Matić. Kramo. 262 Lončar. 168 Kulijer. Jovica 241 Maly. Mahmutbeg 246 Mahmutbegović. Dimšo 241 Marković. Ademaga 275 Metikoš. 170. 71. Simo 244 . Stevo 241 Martinović. Nikola 254 Milošević. Hamdija 9. 164. 76. 157. Marietta 181 Matasović. 75. Blagoje 287 Krstanović. 181 Kulijer. Niko 241. 240 Krekić. Vjekoslav 179 Lalić. fra Franjo 75 Miličević. Marija 179. 290 Marinović. Nikola 137 Marinović. Dionisije 254 Marković. 68. Nikola 170 Mandić. Ljubomir 283 Mazija. 181 Kulijer. Joka 241 Mihajlović. Ivo Ivan 167 Kulijer Malina 181 Kulijer. Ladislaus 237 Merdan 112 Merdan. 241 Marković. Vinko 266 Mandić. Risto 241 Marković. 278 Marinović. 75 Kubović. 249 Mahmutbegović. 111. 247 Maksimović. Luka 262 Ljiljak. Marko 156. 180. Niko 289. 167. Ivan Matin 180 Kulijer. 181 Miletić. Sofija 283 Mandušić. Mihajlo 287 Marinović. 18. 84. Majer 241 Lovrić. Petar 290 Ladro. Niko 243 Krekić Stavro 243 Kreševljaković. 246 Mijatović. Milka 181 Mešić. Nikola 288 Kutleša. 199 Lončar. Luka 254 Madunić. Ivan 283 Krilić. Špiro 287 Marjanović. 158 Milanović. Niko 290 Mikčić. 224 Kuš. Memiš 111 Kundurović. Jozef 179 Marković. 119 Krekić. Vinko 156. Todor 243 Mikolji. Savo 243 Letić 109 Letić. 214.. 112. Ida 283 Miralem. Vinko 262 Lang. 180. Stanko 223.

Ibrahim 156 Njuhović. Marko 241. Jeftan 137 Omeragić 112 Oković. Anton 179. Pejić. 134. Stanko 137 Poljo 109 Ponjavić 275 Popadić. 221 Muderizović. Krsto 243 Petrović. Pero 241 Nikolić. 122 Odžaković 241 Odžaković. Omer 116 Onhajzer. Niko 241. Karlo 267 Orman. Hasan 114 Pilav. Petar 170 Mrkonjić. Hakima 257 Musić. 79.REGISTAR 351 Mitrović Đorđo 241 Mitrović Niko 243 Mitrović. 121. Mitar 289 Popović 241 Popović. Vjekoslav 181 Perčinlić. Johann 267 Mulić. 289 Pavlović. Hamdija 283 Mumford. Vaso 254 Popović. Nine 278. 219. 18. 256 Mitrović Svetozar 241 Molnar Eugen 266 Momčilović. 111. J. Vladimir 266 Moses. Rafo 262 Palalija 112 Paloš. Blaž 262 Praljak. Niko P. Alojzije 262 Perković. 214. Ibraga 116 Patković. 182. Marko 290 Popadić. Joso 256. 135. Arif 165 Muderizović. Avdaga 123 Muftić. Jovo 290 Praljak. Bećir 109 Njuhović. 247 Perčinlić. 90. Risto 244 Nikolić. Omer 157 Mutevelić. Husaga 123 Pollaschek. Stevo 254 Popović. Ivo 278. 241. 117 Njuhović. Heinrich 247 Pejanović Đorđe 16. Mehmed 116 Papić. Avdo 116 Pašović. Ibrahim 157 Oroz. Simo 254 Popović. A. Jusufaga 123 Njuhović. Ivan 26 Osmić. 262 Mutevelić. Hivzi ef. Mojse 165 Pašić. 278 Pranjko. Josif 254 Popović. Sulejmanbeg 123 Pašović. 137. Matko 247 Pelesić. Lewis 68. Vaso 254 Pavlović Niko 286 Pavlović. Zaim 241. Ivo 218. 219. Uzeiraga 118. Avan 165 Muderizović. Mustajbeg 118 . Šćepan-Burilo 129 Nikolić 109. 139. pop Vladimir 125 Pordušić. 70. Kasim 247 Pelesić Muhidin 2. Sivester 167 Palandžić. Nikola 246 Nikolić. Aleksandar 256 Popović. Nikola 283 Pandur. Mustajbeg 124. Simo (Pečulji) 241 Nikolić. 242 Patković. Gojko 287 Praljak. 264 Muratbegović. 118 Muller. Jusuf 116. Mulaga 167 Poljašević. Osmo 247 Ostojić. 170 Muftić. Vasilije 118 Popović. 170 Nastić. Jusuf 267 Mutevelić. Salih ef. Simo 247 Nikolić. Slavoj 237 Numanagić. 123 Obadić. 261 Papo 165 Papo. Julije 217. Franjo 179 Prašo. Hakija 165 Muftić. 214. 180 Nišić 112 Novak. Mitar 16. Bernard 141. Pero 289 Pecsy. 69. 185 Polutan. Siniša-Lulić 243 Nikolić. 290 Petar Veliki Oslobodilac 257 Petrović. 138. Jovo J. general 120. Niko 181 Ortlib 57 Orvić. Dušan 243 Popović. 257 Ognjenović. 247 Pejić. 9 Pelesić. 247. Pero 241 Mitrović Risto 241. 246 Pilav. Jovo 241 Pavić. 255. Ivanković. 83. Mustafa ef. Vranjo 179 Pavković. Todo Niković Todo 123 Ninić. Boško 278. Nikola 278 Pavlović. 218 Pajer. Schiffer 185 Mrljić. 247 Nikolić. 240 Nikolić. 136. 290 Popadić. Nasto 247 Nećić.

Milan 117. Mujaga 156 Salom. 256 Stanišić. Simo 116 Sokolović. Prepoljac. 291 Radović. Hadži-Osman ef. 118 Rašidkadić. Mijo 262 Šandrk. Rifat-beg 262 Sunarić. P. 117 Šačić. Salih 116 Skarić. Herman von 274 Schlamp. Ušćuplija Abraham 278 Samardžić.. Lazo 244 Stark. 214. 177. Simo 243 Subašić. Hasan 116 Šiljak. Stjepan 286. hadži Nezir 161. 162. 167 Salihagić. 141 Rustembegović 230 Rustempašić. Omer 120 Šadimlija. 112 Rezaković. 13. hadži Ibrahim 165 Salihagić. Vilhelm 237 Simić. 206. Kuzman 254 Radošević. 157 Salihagić. Vladislav 221 Sočo. Pero 289 Šandrk. 118. Jakov 243 Stojanović. Jozefina 256 Sarić. 256 Simić. Ferdinand 16. Mato 256 Sokolović 117 Sokolović. 291 Sarić. Hadžija Ibrahim 156. Anton 237 Stefanović. Edhem-aga 161. Marija 179 181 Stjepan. Franc 224 Rizvić. Heinrich 116 Stambolija. Timotije 116 Sosansky. Ivan 278. Mehmed 116 Sirbubalo. Simo 115. Stipo 280 Šandrk. Ahmed 156 Salihagić. Nikola 244 Steinmetz. Simo 244 Sirbubalo. Mitar 241 Stojić. Nedim 16 Šehić. Jakob 117. 165. Ahmed ef. Marko 280 Rišner. 118 Redžić. Milan 267 Selimović. Valentin 266 Stipić. Derviš 157 Salihagić. Alaga 117 Rovinskij. 290 Šandrk. Milan 254. Leo 288 Schwarz. Mato 167. Nedeljko 256 Stokić. 214 Rujić. 165. 262 Šandrk. Ilija M. Hasan-beg 262 Rustempašić. Jovan 115 Radovanović. Ibraga 118 Selimović. Mulaga 167 Sugar. 167. 137 Simić. Cvijan 243 Stanišić. Radovan 12. 81. Jovo 243 Stoger. 247 Šiljak. Ilija J. 262. Ajanović Sajma 133. Mićo 220 Sokolović. Johann 116 Starkowski. 170. Aleksije 116 Prodanović. Ilija 278. P. 47. 214. hadži Mujaga 165 Rezaković. Ibrahim ef. Muhamedaga 156. Atif 132 Radić. Mathias 165 Sedlecky. 45. Heinrich 109. 16 Sulejmanpašić. Branko 255. 287 Sarkotić Stjepan 130 Sauter. Milan 254 Šiljković. 291 Sudžuka. 287 Šandrk. Muhsin 257 Rodžo.. 157 Ribičić. Milivoje 287 Radović. Đorđe 254 Stojanović. eodor von 95 Spasojević. . 14 Sandić. Redžo 247 Salihagić 165 Salihagić. 278. Venzel Stjepić. 267 Rustempašić. Muhamed beg 278 Ružička. 167. Ali ef. Novak 224 Radoljević. hafiz Hajdar ef. 274 Schonfeld. Milan 266 Purivatra. Edmund 237 Stoisavljević. Cvijan 243 Radović. 286 Subašić. Cvijan 243 Stojanović. Nurbeg 131 Šahbaz 112 Šahinović. Nusret 16. Maria 117 Schmid. Josip 283 Russ. Tomo 278 Radušić Edin 9 Rašidkadić. Ibrahim 116 Sieber. 168 Stojanović. 118 Rašidkadić. 170 Salihagić. Anka 256 Spitzer. Enver 16 Redžo 109 Renner. Vladimir 185 Stokić. Eduard 267 Sadić. Asim ef. 170 Rezaković.352 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Johanna 283 Stepanek. Vinko 287 Šarac. Đorđe 287. Mehmed 267.

Julka 181 Vrban. Risto 117 Tošović. Ibrahim 50 Tešanović. Muhamed 116 Šukalo.REGISTAR 353 283 Šimunac. Marko 262 Trogrančić. 125 Vuković. Tuno 243 Tataragić. Marija 283 Štadler. Carl 237 Vajzović. Zahid 291 Tadić. Tufekčić Tomo 278 Tošić 121 Tošović 109 Tošović. Franz 266 Tomljenović. Alaga 117 Trhulj. 283 Šimunović. 180 Vreto. 262 Tufekčić. fra Augstin 176 Tadin Kalikst 170 Tafro. Dragiša 214 Trifković. Mustafa 116. Jovan 289 Topić. Hasan 156 Trbuhović. Salih 115 Tepavac. Ema 256 Vrban. Reuf 165 Tuzlak 112 Tuzlančić. Boško 291 Topić. fra Ivo 169 Vujičić. Martin 9. Andrras 283 Tomašić. Anton 237 Zametica 112 Zaradija. Pero 119. Hadži Ibrahim 116 Tataragić. Avdo 117 Tunguz. Gavro 117 Tufekčić. Tomo 115 Tomašević Vaso 123 Tomek. Selim 115 Šumanović. Terezija 179 Šupa (Šupić). Salih 117 Tafro. Kosta 287 Topić. Ivan 266 Ušto 112 Uzunović. Petar 127 Tomasović. Marija 176 Trogrančić. Lugušić Ilija 278 Trifunović. Zora 283 Vuković. Hadži Niko 117. Avdo 165 Tutnjević. Salih 117 Trifković. Mujo 117 Tufekčić. 184 Vasić 275 Vasić. 117 Tafro. fra Marijan 176 Topić. Nikola 135 Tepić. Risto 110 Šunkić. Osman 157 Šundurika. Halil 117 Vajda. Ahmed Vreto. Mileva 242 Trogrančić. Mato 180 Trto. Konstantin 117 Tošović. Ante 157 Todorov. Ljubo 287 Topić. Gavro 129 Vuković Hadži Milan 125 Vuković. Arso 110 Šundurika. Zvonimir 267 Vay. Franjo 287 Vodopija. Milan 117 Vuković. Oto 57 Šukalo. Hašim ef. Simo 117 Tomašević. Bećir 117 Tuno Bećiraga 123 Tutnjević. Ilija 291 Trifković. Tomo 289 Topić. Tahir-aga 289 Vinter. Karlo 262 Šljivo 112 Špez. Draginja 179 Trifković. 123 Tomašević. 142 Vehabović. Vid 110 Vybiral. Bajraga 123 Tuno. 170 Štambajs. Mustafa 267 Vejzović 230 Veli-paša 94 Venzel Sjepan 115 Višekrunić. Hadži Todo117 Vuković. Abraham 185 Vasilije sv. Mato 262 Vukelić. fra Dragutin Daniel 176 Šumež. Hafiz 165 Tutnjević. Osman-paša 23 Topić. Salko 116 Tajšanović 249 Tanacković. Pero 278 Vasilj. Esad 9 Tješić. Stjepan 267. Angelina 283 Vujičić. Petar 179. Milan 13 Vasić. Mujo Vudanović. Hamid 157 Šumež. 157 . Ibrahim 165 Tutnjević. 256 Trhulj. Lazar 218. Stjepan 266 Ubović. Frano 167 Trogrančić-Kulier. biskup 169. Muhamed 116 Tafro. 70 Urbanek. Stjepan 287 Udovičić. Tomislav 283 Topal. Tane 117. Vladimir 117 Travljanin. Nikolaj 12 Tomac. Tane 117 Tulek. Miloš 137 Tomašević. Todo 137 Tomašević. Suljaga 170 Vancaš Josip 72. Vasilije 117 Vuletić-Vukasović. Jozo 156. 120 Tuno. A. Dušan 266 Tihić. 221 Vidimlić. Glišo 224 Šunjić.

Husein-beg 115. Dušan 224 . 219. Emanuel 266 Zlatar. fra Jozo 180 0Žalica.354 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 218. Čengić Huseinbeg 123 Zurunić. Zdunić. Emilie 179 Zečić. 224 Zulfikarpašić.. 118 Zulfikarpašić. Hasan 247 Žunić. Hakija 242 Zeman. Teodor 54 Zvonigradski. Dragoljub 267 Žilić.. 220. Behija 12 Zrelec. Martin 217.

.

unsa. Husnija Kamberović Urednik: Dr.iis. Marija Bačvanski DTP Tarik Jesenković Štampa: DES. i 20. Sarajevo Alipašina 9.ba Za izdavača: Dr. 71000 Sarajevo. Husnija Kamberović Lektor: Mr.Iljas Hadžibegović: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. stoljeća Izdavač: Institut za istoriju. Bosna i Hercegovina www. Halima Sofradžija Prijevod rezimea na njemački jezik: Dr. Štampanje ove knjige pomogli su Fondacija za izdavaštvo-nakladništvo. Sarajevo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške . Sarajevo Za štampariju: Džemal Bašić Sarajevo 2004.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful