Iljas Hadžibegović Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20.

stoljeća

HISTORIJSKE MONOGRAFIJE Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik Dr. Husnija Kamberović Recenzenti: Dr. Husnija Kamberović Mr. Muhidin Pelesić

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 908 (497.15-21) “18/19” HADŽIBEGOVIĆ, Iljas Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća / Iljas Hadžibegović. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2004. - 354 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 1) Bibliografija: str. [333] - 338 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst ISBN 9958-9642-2-8 COBISS.BH-ID 12895494 Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-951/04 od 12. 03. 2004. godine na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 49/02 i 37/03), knjiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20 stoljeća” autora Iljasa Hadžibegovića je oslobođena poreza na promet.

ILJAS HADŽIBEGOVIĆ

BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2004.

Majci Behidži i ocu Sulejmanu

SADRŽAJ

Uvodne napomene ....................................................................... 7 Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća ....................................... 11 Foča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918................... 93 Fojnica 1878-1918 .................................................................... 143 Privredna i etnička struktura Tuzle za vrijeme austrougarske vladavine............................................. 187 Banjaluka na raskršću novih socijalnih ideja .............................. 215 Modriča 1878-1918 ................................................................... 227 Bugojno. Stanovništvo, privreda i društveni odnosi od 1878. do 1914........................................................................ 259 Zaključne napomene.................................................................. 293 Prilozi ........................................................................................ 299 Izvori i literatura ........................................................................ 333 Registar geografskih naziva........................................................ 339 Imenski registar.......................................................................... 346

UVODNE NAPOMENE

K

njiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća bavi se značajnim, a nedovoljno istraživanim fenomenima u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Istraživanja saobraćaja, privredne aktivnosti, socijalne, vjerske i etničke strukture, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, pored naslijeđenih društvenih struktura (klasa i slojeva) stvorene nove, domaćeg i stranog porijekla, s drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu, reformama zaokupljenu Osmansku carevinu zamijenila Austro-Ugarska monarhija, evropska birokratska pravna država, koja smišljeno i uporno gradi novi sistem vlasti, s ciljem da u svoj državni organizam ekonomski, politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Te namjere počela je ostvarivati još za vrijeme vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, a naročito poslije definitivno uspostavljenog mira i pravnog poretka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvoj nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene, prije svega zbog toga što nije stvarao domaću akumulaciju kapitala, odnosno, što eventualnog vlasnika nije motivirao da kapital stavi na raspolaganje domaćoj industrijalizaciji, ovdje se modernizacija proizvodnje i društva ne odvija unutrašnjim, domaćim razvojem nego podsticanjem s vana, inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Otuda su se na razmeđu XIX i XX stoljeća, gradovi u Bosni i Hercegovini

promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. Osim uvodne studije. godine stekla status gradova. Tuzla je primjer industrijskog grada. Iz svega proizilazi da je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. bilo da se radi o njihovim vanjskim. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. ali s istaknutom vojnostrateškom funkcijom prema Crnoj Gori. napisane brojne monografije o pojedinim gradovima koje. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kome izrastaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. u svakom sluča- . ili unutrašnjim. U svakom slučaju. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. ali su.8 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. vidljivim. bez pretenzija da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. manje vidljivim elementima. s dosta lokalnih i regionalnih obilježja. s različitim pristupima. odnosno gradske općine. koja sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. ekonomski stagnira. u stvari. ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. Zenica). pa čak ni u odnosu na razvoj jugoslovenskih sjevernih pokrajina. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza.. godine. dok je većina ostala na zanatstvu.. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Foča je za osmanske vladavine. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu i. tu je Bugojno. Do sada nije napisana nijedna monografija o bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. razvijali neravnomjerno. a krajem XIX i početkom XX stoljeća. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. nego fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanoj trgovini i saobraćaju. gradovi su se učvrstili kao vitalna središta kulture i civilizacije Bosne i Hercegovine. Bez obzira na sve teškoće. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova. historija sukobljavanja tradicije i modernizacije. na kraju.

Sarajevo. Tu je i nekoliko autorskih monografija. Među njima ističemo monografije o Sarajevu. Gračanica itd. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. 1987. time se ne želi reći da će ta praznina u historiografiji biti ispunjena sadržajem ove knjige. 1943. 1960. 1969. III. * Todor Kruševac. uz želju da se u dogledno vrijeme pojavi još koja monografija sličnog sadržaja i historijske problematike. Zenica. kada se ona usredsređuje samo na stotinu ili pedeset godina najnovije historije (Tuzla. čime bi bio započet i proces sistematskog rada na pisanju cjelovitog historijata bosanskohercegovačkih gradova. 1990. proširuju naša znanja o njihovom razvoju krajem XIX i početkom XX stoljeća. Jajce. Travnik. Bihać i Bihaćka krajina. 1985. s namjerom da obrade učešće i ulogu pojedinih gradova u revolucionarnom radničkom pokretu. Radnički pokret Zenice do 1941. Fojnica – Sarajevo. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. . među kojima izdvajamo: Radoslav Lopašić. u narodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalizma. Zenica. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Husniji Kamberoviću i mr. Božo Jokanović. Modriča sa okolinom u prošlosti. Fojnica. Sarajevo. 1986. Esad Tihić. Modriča. Hamdija Kreševljaković. Konjic. Omer Hamzić. 1988. 1981. Za pomoć koju su mi pružili prilikom rada na ovoj knjizi zahvaljujem se asistentu Edinu Radušiću te recenzentima dr. ** Grupe autora napisale su sljedeće monografije: Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945). Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Modriča. kada historija grada obuhvata period od njegovog osnivanja do savremenosti. i drugi. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Travniku i Konjicu. Rogatica. Banja Luka. Grupa autora. Sarajevo. Jajce. na temelju čijih recenzija je Naučno vijeće Instituta za istoriju u Sarajevu prihvatilo da štampa ovu knjigu u okviru svoga izdavačkoga programa. Bihać. Rogatica. Zagreb. Naprotiv.)** Svakako. Tuzla. 1980. 1978. 1966.UVODNE NAPOMENE 9 ju.* Za temu ove knjige interesantne su brojne monografije gradova koje su pisali pojedinci ili grupe autora. Brčko. Fojnica kroz vijekove. 1986. Martin Udovičić. Pri tome su primjenjivana dva pristupa: prvi. Hazim Eminefendić. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB. Muhidinu Pelesiću. Sarajevo. njenu pojavu valja razumijevati samo kao pokušaj da se historiografska istraživanja ove vrste pokrenu s mrtve tačke. Gračanica.

.

1978.PROBLEMSKI OKVIRI IZUČAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH GRADOVA NA RAZMEĐU XIX I XX STOLJEĆA O snovno pitanje koje se nameće prilikom istraživanja bosanskohercegovačkog grada na razmeđu XIX i XX stoljeća jeste da li je on na pragu novog doba prerastao iz orijentalno-balkanskog u evropski grad. koja uzima maha nakon austrougarske okupacije 1878. pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena. odnosno. Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju. Sarajevo. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. bilo da su igrali značajnu ulogu kao središta zanatstva. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699. 1 . Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova. a ne načina života. uglavnom. u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta. osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada. godine? Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modernizacije. funkcije su im raznovrsne. etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. Turci su donijeli nov tip grada. odnosno Mediterana i srednje Desanka Kovačević-Kojić. nego i u vjerskoj. 7. str.1 što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala. po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli. trgovine i razgranatog unutrašnjeg i međunarodnog saobraćaja između Istoka. kakav je odnos bosanskohercegovačke urbane tradicije. U svakom slučaju. godine.

Beograd 1984. bilo da se radilo o političkim. privredne i kulturne pretpostavke: 1. XXX/1981. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. Isti.). Uloga države i vakufa. Zvornik i Derventu u 16. Zbornik radova. Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije. Balkanološki institut SANU. da ima čaršiju i sedmični pazarni dan. 1977. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske. str. Sarajevo. bezistani. XXV/1975. Evrope i obratno.. karavan-saraje i sl. Beograd 1988. POF. tabaci itd. 63-71. Posebna izdanja 36. hamami. Sofija 1972. sarači. Beograd 1974 (takođe je obradio gradove Tuzlu. hanovi i Behija Zlatar. kulturno-prosvjetnim i drugim funkcijama. bravadžiluk. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova. mektebe. Osmanska klasifikacija gradova razlikovala je utvrđena mjesta (palanka. medrese. hisar i kale) i otvorena gradska naselja (varoš. Sintezu ove tematike dao je Radovan Samardžić u radu O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. administrativnim. medrese. 2. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i 3. hamame. Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). vjerskim.12 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Posebna izdanja knj. bezistane. Isti. Seriju članaka o formiranju gradova u Bosni i Hercegovini napisao je Adem Handžić. Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. u zborniku radova Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Balkanskijot grad XVI-XIX vek. 2. 20. 2 . vojnim. vijeku).2 Veći bosanskohercegovački gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela: čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada.. privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije. Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane. SANU. POF. Balkanološki institut. stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo (najmanje jedan džemat). Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama (dućanima). Varoš je predstavljala gradsko naselje (ili dio naselja) koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. tekije. U našoj literaturi o pitanju razvoja gradova mnogo je citirano djelo bugarskog istoričara Nikolaja Todorova. kazandžiluk. kasaba i šeher). U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk.

a službeni jezik bio je turski. kultura i civilizacija”. održao 8. Svaka etnička grupa govorila je svojim jezikom. što je bilo izraženo u jeziku. što se ogledalo u unutrašnjem opremanju kuća. zavisno od prisustva pripadnika raznih naroda. S obzirom na to da je islam u Bosni i Hercegovini. porodičnom i društvenom životu. katolici) koji nisu primili islam nisu ostajali van uticaja ove kulture i civilizacije. jevrejske sinagoge i vjerske škole. br. kultne predmete i dr. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. str.. Pristupno predavanje u ANUBiH. muzici itd. Zapadnih uticaja nesumnjivo je bilo. godine str. dobrim dijelom čak i stare narodne običaje.5 Milan Vasić. Vasić. kao i u drugim osvojenim zemljama nastupao kao religija. Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu. Vasić. 13. odista. Isti. vezu. književnosti. materijalne i socijalne kulture”. melosu i u mnogim drugim oblicima duhovne. Ni dijelovi stanovništva (pravoslavni. maja 1990. pripremanja hrane. pravoslavne i katoličke crkve. a mnoge hrišćanske žene skrivale su lice. u mnogočemu postao područje jedne civilizacije zajedno sa zemljama istočnog Mediterana. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. Samardžića: “Balkan je. 13-14. čije je usvajanje vodilo velikim promjenama u njegovom svakodnevnom životu. Islamizacija. po ugledu na muslimanke. str. običajima i sl. načinu odijevanja. mada su “muslimani balkanskih naroda (…) u većini očuvali svoj jezik. Tu su bile džamije. 5 M. 13 karavan-saraji. 13. 34/1986. posebno usljed 3 . 7-41. Islamizacija. Hrišćani nastanjeni u gradovima prihvatili su islamski stil života. što je neposredno doprinosilo brzom razvoju gradova. “politička ideologija. U okviru islamske kulture i civilizacije oni su izgrađivali svoju posebnost”..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. jer je ona unosila novu podjelu unutar svakog etnosa i jer je prelazak na islam značio odvajanje od vlastitog etnosa. 4 M. Time je dio islamiziranog bosansko-hercegovačkog stanovništva uključen u tokove islamsko-orijentalne kulture. Zbornik Matice srpske za istoriju. str. pjesmi.3 “Zajedničko življenje i usvojeni uticaj hrišćana i muslimana slivali su se često u lijepu uzajamnu harmoniju što se osjeća u: muzici. njegovim širenjem i prihvatanjem stvarana su uporišta osmanske vlasti. Čaršija je bila mjesto gdje se govorilo više jezika. Islamizacija je odigrala prvorazrednu ulogu u širenju islamsko-orijentalne kulture i civilizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. U ovom smislu ilustrativan je sljedeći zaključak R.4 Dalekosežne su bile i etničke posljedice islamizacije. Prihvatana je odjeća turskog kroja.

dok su u socijalnom sastavu većinu činili nosioci gradske privrede – zanatlije. s tim što je u većini gradova.6 Vlasti su propisale razlike u nošnji za muslimane i nemuslimane. pa čak i kuće uglednih i bogatih ljudi bile su trošne građe. Samardžić. Ostali objekti. javni hamami. medrese. zbog niza nepovoljnih okolnosti. unošenja pojedinih elemenata materijalne kulture. O gradskoj civilizaciji. R. nastojala utvrditi statističku sliku svoje novostečene provincije – Bosne i Hercegovine – u čemu je. Posljedice stava osmanske države prema gradovima kao političkim. 5. trgovci i radnici. dućani.. koji je po vjerskoj strukturi ostao s apsolutnom muslimanskom većinom. imareti. ove građevine isticale su se ljepotom oblika.14 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Namijenjene opštem dobru i koristi (džamije. nije narušio levantsku atmosferu po kućama i u porodičnim sredinama Balkana”. itd. česme. . *** Od osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini iz XIX vijeka nisu naslijeđeni pouzdaniji statistički podaci o stanovnišvu uopšte. Ali. mostovi. godinu dana nakon okupacije.. niti jahati dobrog konja. ali i zbog političke i verske vezanosti pojedinih naroda Turske za taj deo sveta. U osmanskoj tradiciji najcjenjenije su bile zadužbinske građevine u čijoj su sjeni nicali gradovi. Stambena kultura bila je različita. kao što su kuće za stanovanje. u drugoj polovini XIX vijeka. pa ni o gradskom jer su svi njeni popisi bili usmjereni na utvrđivanje poreskih i vojnih obaveza podanika. sve to nije moglo osporiti u suštini levantski karakter gradske civilizacije na Balkanu. O gradskoj civilizaciji. str. Posljednji osmanski i prvi austrougarski popisi stanovništva potvrđivali su osmansku fizionomiju grada. zabilježeno i prisustvo velikog broja lica koja su živjela od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora egzistencije. a siromašni građani nisu smjeli nositi skupocjenu nošnju. privrednim. Zbog toga je Austro-Ugarska. podignuti u znaku prolaznosti svega što neposredno nije stavljeno pod božije okrilje”. “bar prema sokaku skromni. Ni složeniji prodor tih uticaja u XIX veku kad su sa strane unošene političke ideje i knjige jednako kao namještaj i odeća. Samardžić. zavisno od vjerske i etničke tradicije i ekonomsko-socijalnog statusa u društvu. piti.) i podizane od čvrstog materijala. 6 R. samo djelimično uspjela. vojnim i kulturnim središtima došle su do punog izraza i na bosanskohercegovačkom prostoru.

početkom 1894. Zbog toga se podaci o gradovima moraju. godine i nudi bogat i raznovrstan statistički materijal koji se. trećem popisu bili primijenjeni najnoviji propisi koji su važili u Austro-Ugarskoj i uvažavani specifični bosankohercegovački odnosi. iz 1879. utvrđen je broj naselja i njihov status. Posljednji austrougarski popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1910. godine. Na osnovu ovih popisa izrađene su sve tabele o demografskim kretanjima. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. 1880). Sarajevo. ni tada nije dobiven potpuni statistički materijal. 1907. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. godine. 1886. nažalost. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. Uspostavljanje skupne rubrike za sva nepoljoprivredna zanimanja predstavlja gotovo nesavladivu prepreku za analizu socijalne strukture gradskog stanovništva. aprila 1895). maja 1885).PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Izvjesne slabosti koje sadrže popisi stanovništva za proučavanje gradova ublažavaju podaci o privrednim aktivnostima u zemlji (1904. dok je statistička slika ekonomsko-socijalnog stanja bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. etničkom i ekonomsko-socijalnom sastavu gradskog stanovništva u pokrajini na razmeđu XIX i XX stoljeća. 7 . samo djelimično može upoređivati s ranije prikupljenim podacima. Mada su u ovom. 15 Prvim popisom stanovništva. Statističko odjeljenje koje je imalo zadatak da pripremi i provede popis stanovništva 1895. iz 1885. uzimati s izvjesnom rezervom. i Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. socijalnoj. Sarajevo. kao i drugim. 1896.. Sarajevo.7 Različiti popisni princip u sva četiri popisa čine osnovnu teškoću za proučavanje promjena u sastavu stanovništva uopšte. U izučavanju gradova dodatnu teškoću predstavljaju njihove teritorijalne promjene koje se teško mogu pratiti i ukalkulirati u analize pojedinih pitanja. Sarajevo. naročito kada je riječ o broju kuća i stanova. vjerskoj i etničkoj strukturi u ovoj studiji.. prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura. broj kuća. oktobra 1910. Ortschafts-und Bevölkesungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. Prije pristupanja trećem popisu stanovništva Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu osnovala je. i nakon kritičkog ispitivanja. 1912. broju stanovnika i njihovoj socijalnoj strukturi. godine. Sarajevo. a posebno za utvrđivanje promjena u vjerskom.

knj. N. Pejanovića. M. str.9 U tematskoj cjelini Gradovi i gradsko stanovništvo (str. O ovom periodu bosanskohercegovačke historije postoje brojna vrijedna naučna historiografska i druga djela. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. T. Besarovića. ističu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) i Bošnjak. Zagreb 1978 (Dijelove koji se odnose na BiH uradio je mr Dušan Berić). 188-202) on je analizirao razvoj gradova sa stanovišta moderne urbanizacije i produbljavanje diferencijacije između Fedinand Schmid. ANUBiH. Gerbel.16 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Šehića. R.8 Ovdje ćemo pomenuti samo neke autore: F. među kojima se. i 1912. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u širim aspektima ovog stanovništva. V. 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Leipzig. H. 9 Ferdo Hauptmann. Kraljačića. ANUBiH. Bosna i Hercegovina 1875-1914. veliki doprinos ovoj temi dao je Ferdo Hauptmann u studiji Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). str. Bosnien und die Herzegowina untver der Verwaltung Osterreich-Ungarns.. knj. Sarajevo. do 1914. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/ 1988. Papića itd. Hadžibegovića. Šarca. I. N. Ekmečića. Bibliographia historico-oeceonomica Jugoslavie. jer sva ona. Iljas Hadžibegović. 1976. godine. 11-12. B. dragocjena i nezaobilazna za izučavanje gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Dušan Berić. T. 12. 99-211.. koji je izlazio od 1898. Sugar-a. 1913. Mada se nijedan autor nije neposredno bavio historijatom bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. LXXIX. Odjeljenje društvenih nauka knj. Hauptmana. K. P. Juzbašića. trgovine i prometa njezinog područja u godinama 1911. Posebna izdanja. Đ. te kalendari i spomenice društava “Prosvjeta”. Sarajevo 1987. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. 183-200. Kapidžića. LXV. Hrelju. Bogičevića. godine) koje su Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu povremeno prikupljale i publikovale u zvaničnim Izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906. Schmida. te sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za BiH o stanju obrta. “Gajret” i “Napredak”. svojevrsnim podacima. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). 18. F. godine. Dž. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). do 1918. Kruševca. Begovića. Prilozi Instituta za istoriju. E. M. br. Imamovića. knj. Redžića. Za proučavanje gradova posebnu vrijednost imaju onovremeni časopisi. M. potenciraju odnos tradicije i modernizacije. zatim izvještaji Trgovačke i obrtničke komore od 1910. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. H. Odjeljenje društvenih nauka. do 1916. Kreševljakovića. Sarajevo 1983. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. 8 . Posebna izdanja. M.

sporo se snalaze. nema ni urbanizacije većih razmjera. Socijalno. posebno u vanjskoj trgovini. traži očuvanje svog identiteta. nego. Analizirajući ovaj razvoj Hauptmann konstatira da je “urbanizacija i prodor kapitalističke privrede nailazila na teško savladive prepreke u zaostaloj agrarnoj strukturi zemlje i da se prema tome građanska klasa – za razliku od stanovnika u gradovima u BiH – formira iz domaće podloge ne baš neznatnim dijelom na bazi poljoprivredne djelatnosti” (str. koja bi ubrzala promjene u naslijeđenoj socijalnoj strukturi gradova. unutar gradskog stanovništva. što se. prirodno.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. koji potiskuje čaršiju i kao mjesto informacija i komunikacija s njenog dotadašnjeg privilegiranog po- . kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon protjerivanja muslimanskog stanovništva iz gradova. jer je sve do 1918. najbrojnije gradsko stanovništvo. što u procjepu između naslijeđenog i modernog – ´evropskog´ . No. koji preuzimaju razne poslove. odnosi na cjelokupnu trgovačko-zanatlijsku strukturu domaćeg građanstva. u drugom srpska ili hrvatska. 196-197)... Zbog toga znatan dio muslimanskog esnafskog građanstva razvojno počinje da stagnira. u njima ostala agrarna većina. 17 sela i grada. To se ne održava samo u opštem i neujednačenom porastu gradskog stanovništva. u gradovima ne dolazi do brze i radikalne promjene u socijalnoj strukturi. vidljivih i spolja. prije svega. Hauptmann je ovdje ukazao na “dva glavna nosioca tradicionalizma u gradskoj privredi – agrarni i sitnozanatlijsko-trgovački elemenat – koji su još uvijek brojčano jaki i prisutni u gradovima da udaraju pečat svom gradu. 193). “evropski” grad. Bošnjaci. Pored njih i mimo njih raste moderno građansko društvo. Mada se pojavljuju novi socijalni slojevi. već materijalno im za ovakvu vodeću ulogu nedostaju sva sredstva” (str. pa njihove zanatlije i trgovci drže lokalnu trgovinu i domaću zanatsku proizvodnju ugroženu konkurencijom jeftinije industrijske robe i sputanu konzervativnim esnafskim mentalitetom. podvrgavaju pojedinca normama svoje zajednice. ili svima utoliko zajednička.´švapskog´. Ovakav razvoj je otežavao i usporavao izrastanje domaće građanske klase na osnovama domaće zanatske i trgovačke djelatnosti. Industrijalizacija u Bosni i Hercegovini ne odvija se brzo. Priliv novca poslije okupacije unosi promjene u kojima su se najbolje snašli jevrejski doseljenici (aškenazi) i srpski trgovci. jer u njima nije napravljeno mjesto za migracije sa sela i stvaranje seljačkog temelja za razvoj nacionalnog građanstva. bila ta u jednom slučaju muslimanska. takođe. oni su najjača grupa i. u promjenama njihove socijalne strukture i narušavanju tradicionalnih okvira gradova.

1977-1979. 83-104. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. god. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Kulturno-prosvetna. Što se tiče preduzetničkog građanstva i tu je izostao domaći sloj aga i. Minhena i sl. Sarajevo. Isto. godine. Beča. Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. 1983. god. pa zbog toga čitaoca upućujem na Bibliografiju istorijskih radova H. XX. 197). Stanovništvo. Od domaćih. Sarajevo. Društvo. ovaj ugledni historičar udario je temelje i za izučavanje bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. (Posebna izdanja. XXVIII-XXX. činovnik. Beograd. 1948. godine X. Među njima najviše je došljaka. Za uspon novog građanstva nedostajala je privredna osnova. preduzetnik i radnik. značajan doprinos izučavanju ove naučne oblasti dali su u svojim radovima Hamdija Kreševljaković. javljaju četiri kategorije: vojnik – oficir. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. Kreševljakovića koju je objavio Hamdija Kapidžić u: Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine. Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini.11 i Đorđe Pejanović. 11 Milorad Ekmečić. “nema gotovo primjera da bi se bh aga pretvorio u industrijalca”. Isti. Historija srpskog naroda VI-1. Sarajevo. a ne privredni uspon zemlje. 1972-1973. Zbog toga je mjesto prepustio stranom preduzetniku koji svojom firmom upravlja iz Trsta. 2. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. knj. Isti. Isti. Beograd.12 Hamdija Kreševljaković napisao je 147 historiografskih radova i većina ih se odnosi na razne aspekte izučavanja bosanskohercegovačkih gradova. 1930. SANU.18 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zaključuje Hauptmann. pa je njegova osobenost to da ono živi od države. Sarajevo. Sarajevo. među kojima domaći ljudi ne dostižu polovinu njihovog broja. Drugačijim pristupima. Godišnjak Društva istoričara BiH. Isti. Rezultatima svojih dugogodišnjih istraživanja bosanskohercegovačke historije za vrijeme austrougarske vladavine. 1953. 1974. 1939. ali omogućuje zaradu i diferencijaciju bosanskohercegovačkog društva. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH. Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. 12). Nosilac i reprezentant tog novog društva (pored daljeg postojanja brojčano jakog tradicionalnog sitnograđanskog sloja) “mogu biti samo homines novi – pojedinci. On nije prisutan u Bosni i Hercegovini i ne doprinosi formiranju domaće industrijske buržoazije. ona ga formira i podiže. str.10 Milorad Ekmečić. prema Hauptmannovom mišljenju. zaključuje F. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. Hauptmann. Isti. koje su nova vlast i privreda izbacili na površinu ili doveli u BiH” (str. 1989.. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. 1979. Među novim građanstvom najjači su činovnici. str. Sarajevo. 1955. Tu se.. 419-424. najbrojniji su Srbi i ima ih gotovo kao Hrvata i Bošnjaka zajedno. Beograd. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. 1959. 10 . 12 Đorđe Pejanović. Isti. ložaja.

Sudeći prema rezultatima popisa stanovništva najsnažnija demografska ekspanzija zabilježena je u razdoblju između prvog i drugog popisa (1879-1885). doseljavanjem stranaca i povećanim prirodnim priraštajem kao biološkom reakcijom na raniji period ustanaka i nesigurnosti.34%).933 (66%). uspostavljanje mira i pravnog poretka. 19 *** Na demografske promjene u Bosni i Hercegovini poslije 1878. što će se posebno odraziti na strukturu gradova. među kojima treba posebno istaknuti slijedeće: promjena vladajuće sile znatno drukčije od prethodne. Slavoniji i Dalmaciji. godine). Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (Novopazarski sandžak). imali su priraštaj ispod prosječnog. što je bilo uslovljeno nepotpunim prvim popisom stanovništva. ekonomskih. društvenih i političkih uslova koji su vodili jačim ili slabijim migracijama stanovništva. godine pravoslavno stanovništvo zabilježilo je priraštaj od 328. godine uticalo je više faktora. Izgradnja saobraćaja i učvršćivanje pravnog poretka u zemlji uslovili su ravnomjerniji priraštaj koji više nije zavisio od blizine austrijske granice nego od prirodnog priraštaja. godine) i naglo presijecanje trgovačkih veza s balkanskim tržištem. od 1895. Priraštaj iznad prosječnog za cijelu zemlju zabilježen je u sarajevskom gradskom srezu i u svim srezovima koji su se nalazili u graničnom pojasu prema Hrvatskoj.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a posebno srezovi uz granicu prema Srbiji. musli- . Od 1879.. Tome su doprinosili politički razlozi. migracije stanovništva koje su najbolje odražavale nove društvene promjene. do 1910. Već u narednom desetogodišnjem razdoblju dolazi do mirnijeg priraštaja. priraštaj stanovništva tekao je normalno i bio je veći od prosjeka u obje polovice Monarhije (u prvoj deceniji XX stoljeća Austrija i Mađarska imale su godišnji prirodni priraštaj po 0. posebno. a BiH 1. Unutrašnjost zemlje. i 1882. Austro-Ugarskoj. odnosno. Austrougarska vladavina u Bosni i Hercegovini nije jednako uticala na demografska kretanja kod pojedinih vjerskih i etničkih zajednica. godine. povratkom izbjeglica iz protekla dva ustanka (1875-1878.9%. pojačana privredna aktivnost i. do 1910. razvoj saobraćaja. ali s nejednakim intenzitetom u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. U trećem periodu.. uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje (1879.

ali se još uvijek 79. Svi su oni zavisili od 10. Normalan priraštaj imalo je samo pravoslavno (srpsko) stanovništvo. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine posebno je naglašena u njenim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. do Prvog svjetskog rata odnos slobodnih seljaka i kmetova bio je 2 : 1. Velike razlike u priraštaju muslimanskog i katoličkog stanovništva bile su uslovljene odlaskom osmanskog i dolaskom Habzburškog Carstva u Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina bila je izrazito agrarna zemlja u kojoj je oko 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora za izdržavanje. *** Ekonomsko-socijalna struktura ove pokrajine nije bila manje mozaična i heterogena od njenog vjerskog i etničkog sastava. koje se. dok su muslimani. što je bilo praćeno iseljavanjem Bošnjaka u Osmansko carstvo (oko 140.000). U zatečenoj agrarnoj strukturi. U vrijeme okupacije. Iako su bile naglašene razlike u demografskim kretanjima kod pojedinih vjerskih i etničkih grupacija. niti je živjela na kompaktno naseljenom teritoriju. a katolici (Hrvati i pripadnici drugih nacija) ga gotovo dvostruko premašivali. Ipak. kmetovi koji su slobodni seljaci i ostalo agarno stanovništvo – bezemljaši. usljed useljavanja aškeneza (poljskih ili njemačkih Židova).777 seljačkih domaćinstava nalazilo u potpunom kmetskom odnosu i 34. zbog brojnog iseljavanja i nižeg prirodnog priraštaja. znatno zaostajali iza normalnog priraštaja. razlikuje se više socijalnih skupina: zemljoposjednici sa kmetovima. čineći pravi mozaik religija i naroda.524 (36%) katoličko (domaći i hrvatski doseljenici) 224. Pripadnici svih religija i nacija živjeli su izmiješani na cijeloj teritoriji pokrajine.. umnožilo za oko dva i po puta.000 domaćinstava).416 domaćinstava koja su. zatim slobodni seljaci (oko 77.670 (107%) i jevrejsko 8. slobodni seljaci.000) i zemljoposjednici (6.000-7.442 lica (246%). najveći priraštaj imalo je jevrejsko stanovništvo. Otkupom 42.500 kmetskih selišta. kmetovi. zemljoposjednici bez kmetova.000) i useljavanjem isto toliko katolika raznih nacionalnosti iz Austro-Ugarske i drugih država. osim kmetske.743 zemljoposjednika koji su ubirali prihode sa zemljišnih parcela. koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske krajem Prvog svjetskog rata. Ovaj . imali i koju parcelu vlastite zemlje. u ovom razdoblju nijedna nije stekla apsolutnu većinu. mansko bošnjačko 163.. Na početku okupacije. među poljoprivrednim stanovništvom bili su najbrojniji kmetovi (oko 85.20 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

450 domaćinstava.65 4. raspadanju patrijarhalne zadruge i doseljavanju stranih seljaka kolonista (oko 30. Bosna i Hercegovina postaje zemlja sitnog seljačkog posjeda u kojoj.28 37. .05% 17. Sloj slobodnih seljaka umnožio se do 1910.75 25.15% 70.21 45. hrvatski i drugi vlasnici koji do selišta dolaze kupovinom i raznim špekulacijama. nego u njega ulaze srpski. Otuda se zaoštravanje suprotnosti između kmetova i zemljoposjednika prenosilo na sve sfere društvenog života i pogoršavalo ukupne odnose između Srba i Bošnjaka.49 38.92 51..06 0.90 21.64 Katolici 2.70 22.83 20.09 7.55% 10. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. Sarajevo.845 domaćinstva. 70% seljaka i 30% kmetova obrađuje posjed ili selište do 3. što je ubrzalo ekonomsko-socijalno raslojavanje poljoprivrednog stanovništva. godine. Broj seoskih bezemljaša dostigao je iznos od 20. 21 društveni sloj više nije bio sastavljen isključivo od Bošnjaka kao prije 1878.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. zahvaljujući otkupu kmetskih selišta.12 6. koja čine 7. Osim nepovoljne ekonomske strukture i vjerski i nacionalni sastav agrarnog stanovništva spadao je u okolnosti koje su stalno vodile socijalnim i nacionalno-političkim suprotnostima.96 30. godine na 136.76 Socijalna grupacija: Zemljoposjednici s kmetovima Zemljopososjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci Ujedno kmetovi Kmetovi ujedno Slobodni seljaci Bezemljaši Iljas Hadžibegović. Bošnjaci su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom. Stvaranjem ovako brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja je sve više postajala predmetom trgovine i raznih špekulacija.000).62 56.63 54. pred Prvi svjetski rat. 101-109.58 10.01 3.25 0. 1980. a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetske i slične odnose.93 1.23% ukupnog agrarnog stanovništva. godine. str..87 73.13 Ova okolnost znatno će uticati i na ekonomski i urbani razvoj i 13 Vjerska i socijalna struktura agrarnog stanovništva: Muslimani Pravoslavni 91.5 ha i tavori na rubu agrarnog minimuma.48 Ostali 0.

pravoslavno stanovništvo u kmetskom odnosu. ukoliko želi da ga zadrži. S druge strane. godine. Savremenici su zabilježili da je tada u ovoj pokrajini bilo svega 900 km kolskih puteva koji su povezivali . *** Nakon okupacije 1878. vezano je za selište jer. kapitalistički društveni odnosi u Bosni i Hercegovini razvijali su se u uslovima naglašene uloge države kao prvorazrednog političkog i ekonomskog faktora u podizanju saobraćaja. Kapital je namican na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. a vraćao ga je domaći poreski obveznik. odnosno iz sela u gradove. proletariziranju dijela seoskog stanovništva. stoljeća. mora ga obrađivati i redovno davati vlasniku zakupninu i državi porez. s prihodima iz agrara. Država raspolaže najvećim dijelom šuma i ukupnim rudnim blagom pokrajine. što će ubrzati njegovu pokretljivost. posebno.. koji je u većini seljak. Kod Bošnjaka će slobodno raspolaganje zemljom voditi bržem raslojavanju. Saobraćajna modernizacija u Bosni i Hercegovini počela je sredinom 19. u austrijskoj i ugarskoj privrednoj i tržišnoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini. industrije i drugih privrednih grana izvan agrara.22 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Brod – Sarajevo – Metković). sporo angažirao. jedne i druge vjerske i etničke zajednice. Za iskorištavanje ovih bogatstava država nema vlastitih finansijskih sredstava. zbog nepostojanja infrastrukture. pa je prinuđena da sama traži kapital za početne investicije. kada je povećanim značajem puta Sarajevo – Konjic – Mostar – Metković proradila magistralna saobraćajna linija dolinom rijeke Bosne i Neretve (Bos. Zbog toga kmet nije mobilan i teško napušta selište. Prvi prikupljeni kapital država koristi za podizanje željezničkog i drugog saobraćaja koji omogućava iskorištavanje šuma i ruda i dalje podizanje industrije. neriješenog državnopravnog položaja okupiranog područja i nedostatka odgovarajuće radne snage. iako lično slobodno. Iz toga su proizišle dvije posljedice: kmet konzervira patrijarhalnu zadrugu i nije mobilan u smislu prelaska iz poljoprivrede u industriju. Dodatne teškoće činila je okolnost da domaći privatni kapital gotovo i ne postoji.. a strani se. ne samo na slobodnom tržištu rada nego i u iseljeništvu. koja je dobila primat u bosanskohercegovačkoj trgovini s inostranstvom i postala odlučujući faktor u integraciji domaće trgovine i. Otuda do Prvog svjetskog rata srpsko stanovništvo neće dostići 7% svoje populacije nastanjene u gradovima.

.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1974. jer je njome na ovom tlu otpočeta era željeznice i parne mašine. njihove rekonstrukcije i održavanja bio prebačen na stanovništvo. Time je glavni teret eventualne izgradnje modernih cesta. ovom prugom bio je probijen led u smislu nagovještaja modernog doba u Bosni i Hercegovini. u ovu mrežu uključeno je 30 bosanskohercegovačkih gradova. umjesto ranijih 10-12 dana. 24. s ciljem da. izrađen je Zakon o putevima kojim je izvršena kategorizacija cesta i uspostavljeni moderni saobraćajno-tehnički normativi po ugledu na francuski zakon.14 Ipak. Ako je prva željeznička pruga najavila revoluciju u prenosu ljudi i roba. Brodom i neka mjesta u Hercegovini i Posavini. pa je na kraju osmanske vladavine samo oko pet posto kopnene putne mreže bilo osposobljeno za kolski saobraćaj. u okviru Hiršovog plana. zaobilazeći Beograd. stalna nesigurnost i uticaj klimatskih uslova bili su praćeni visokim cijenama i drugim efektima negativnim za razvoj privrednog života. 14 . posebno trgovine u pokrajini. a na nekoliko punktova bila je uspostavljena veza s međunaroI. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. ništa se nije promijenilo u bosanskohercegovačkom saobraćaju ni nakon izgradnje 104 km normalnotračne pruge koja je. poveže austrougarske pruge s Carigradom. Sarajevo. godine i dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada označilo je novu eru u prenošenju vijesti i poruka. Hadžibegović. str. str. U suštini. Broda tovarila su 10 mc i bilo im je potrebno 44 sata da prevale ovaj put. Do kraja osmanske vladavine. Sporost tradicionalnog prenosa robe. koje će nakon desetak godina postati bitan faktor u razvoju industrijskih i rudarskih pogona i trgovine. zavisno od meteoroloških uslova. Uvedena je obaveza kuluka za sve muške osobe od 16 do 60 godina starosti da u toku pet godina besplatno rade na cestama 20 do 30 dana i pri tome stave na raspolaganje vučnu i tovarnu stoku.. Kola koja su vozila robu od Sarajeva do Bos. ali nisu bili stvoreni i drugi uslovi za izgradnju puteva. uspostavljanje telegrafske linije između Metkovića i Mostara 1858. Postanak radničke klase. izgrađena od Dobrljina do Banje Luke (1871-1872). jer od tada vijest od Sarajeva do Carigrada putuje nekoliko minuta. a 1869. 23 putnu osovinu Sarajevo s Metkovićem i Bos. Za vrijeme najpreduzimljivijeg bosanskog valije Topal Osman-paše rađeno je na opravci glavnih putnih linija. O ovoj pruzi vidi opširnije: Dževad Juzbašić. 9-13.

prvo u važnijim vojnim garnizonima. zatim ljudi i roba (željeznica) i. str. Bela. neposredni razgovor na daljinu (telefon). Brod. str.16 Nekoliko godina Sarajevo je bilo jedini grad sa telefonskom mrežom i do 1904. S poštanskim saobraćajem razvile su se i poštanske štedionice. jer je moderan način komunikacije imao dalekosežne pozitivne posljedice. 194-203. Ovo je bila i jedna od najvećih kulturnih i civilizacijskih tekovina austrougarske vladavine. Bos. godine). Napredak je naročito učinjen u razvoju poštanskog saobraćaja. Poslove tatara i kolskog poštanskog saobraćaja na svim glavnim putnim pravcima preuzela je željeznica. Pošta. na 50-godišnjicu vladavine cara Franje Josipa. Brčko i Zenica. Jajce. Tek 1895. 181182. Milan Ljiljak. Nakon izvršenih priprema. Ljiljak. Pošta. jer su izgradnja i opravka putne mreže i izgradnja željeznica omogućile razvoj modernog saobraćaja i poštanskog transporta.. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. pa je 1889.24 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. dnim telegrafskim saobraćajem. Do 1913. godine donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja. u telefonsku mrežu uključeno je 30 gradova. a gdje nije bilo željeznice modernizovane su poštanske kočije. novembra 1898. u Sarajevu je svečano pušten u pogon javni telefonski saobraćaj.. 16 M. samo godinu dana nakon epohalnog otkrića A. godine Ratno ministarstvo odobrilo je da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli. posebno trgovine i industrijskog preduzetništva širom su otvarale vrata civilizacijskim tekovinama bržeg komuniciranja. 1981. a u ostalim je bilo više pretplatnika. godine. Prva vijest o telefonu objavljena je u Bosni i Hercegovini 1877. Tuzla.17 Potrebe vojnih i civilnih vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. Ljiljak. u Austriji su prihvaćene od 1882. 16. 184-185. posebno na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. Prvo je unaprijeđeno prenošenje vijesti (telegraf ). na kraju. godine. II. godine. Dobrljin. Domovina im je bila Engleska (1861. Ukinuta je tatarska pošta. telegraf i telefon. a onda u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti. 15 . od kojih je u 11 postojala samo javna govornica. ukoliko se prijavi dovoljan broj interesenata.G. telegraf i telefon. 17 M.15 Od tada se dosta intenzivno radilo na pripremi uvođenja telefonske mreže za potrebe vojnih jedinica i državnih organa. Pošta. Sarajevo. su mu se pridružili: Banja Luka. a prva primjena ovog otkrića na našem tlu pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882. str. dakle.

bilo zaposleno 376 lica. Tada je Zemaljska vlada dozvolila fakultativni otkup robote ljudi i njihove tegleće i tovarne stoke. prvenstveno. 25 a 11. robota pretvorena u novčani porez-cestarinu. Postanak radničke klase. 224. godine još 1. u dužini od 104.3 km) i spojena s prugama u Monarhiji. godine 1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. U tom dvogodišnjem razdoblju 2. godine izgrađeno je. Kada je izgradnja i rekonstrukcija puteva dostigla zadovoljavajuće stanje. juna 1908. 190 km uskotraM. Pošta. Izgradnja željeznica nametala se kao neodložan zadatak svih faktora u Monarhiji – od inženjerijskih jedinica do političkih i vojnih vrhova. U njima je 1879. a 1880.5 miliona kruna godišnje.018 km kotarskih cesta i 2. godine počela je primjena modificiranog turskog zakona o putevima prema kojem je rukovođenje izgradnjom i rekonstrukcijom putne mreže preneseno s vojne na civilnu upravu. ujedno. godine stupio je na snagu Zakon o Uredu bosanskohercegovačke poštanske štedionice u Sarajevu. juna 1911. napušten je tradicionalni način njihove izgradnje. 1911. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini bili su.962 km glavnih cesta. Angažiranjem znatnih sredstava iz vojnih okupacionih kredita aktivirana je normalnotračna pruga Dobrljin-Banjaluka (izgrađena (1871/72. 2. 225. koji je bio fiksno utvrđen na 1. str. Hadžibegović. iz istih sredstava. a do 1886. 20 I.. juna 1892. ekonomskih i strateških ciljeva Monarhije. str.. koji je. taj broj je iznosio 868 civilnih i 490 vojnih lica). telegraf i telefon.000 km. zemaljska uprava imala je da održava 6. M.18 Pošta.000 km puteva bilo je obuhvaćeno izgradnjom i rekonstrukcijom. jednim dijelom. Ljiljak. Ljiljak. a 1914. vojne institucije koje kasnije.016 km kolskih i jahaćih puteva).896 km puteva (1.20 Izgradnja i rekonstrukcija putne mreže nije osiguravala brzu integraciju zemlje i ostvarivanje političkih. Preostali putevi lokalnog značaja održavani su sreskom ili opštinskom robotom koja je trajala tri dana godišnje. ukinuta je robota za životinje i ublažene obaveze za ljude. Iz sredstava tog poreza. bilo je 186 civilnih i 287 vojnih službenika. Pošta.358 lica (godine 1898.19 U prve dvije godine austro-ugarske uprave izvršena je prava mobilizacija naroda na izgradnji i opravci puteva. str. telegraf i telefon. postaju i civilne. bio i prvi na jugoslavenskom prostoru. a od septembra 1878. – 921 lice i 1914. a 19. do jula 1879. pa je 20. 77-78. 18 19 .

za čijeg je upravljanja Bosnom i Hercegovinom započeta i izgrađena većina pruga koje su se nalazile pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica. 103. stvaranjem uslova za zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i da postepenim poboljšavanjem njegovog ekonomskog i društvenog položaja Vidi opširno: Dž. Okrenute na jugu prema moru i na sjeveru prema ugarskoj polovici Carstva. Pod upravom ove direkcije nalazila se samo jedna trećina uskotračne željezničke mreže izgrađene do Prvog svjetskog rata. Najvećim dijelom išla je dolinom rijeka Prače i Drine do Višegrada. Juzbašić. kulturni i opštecivilizacijski značaj. Sarajevo. Treća glavna željeznička pruga Sarajevo – Vardište (228 km) imala je veliki strateški značaj za Monarhiju. str.. Zavidovići – Han-Pijesak (116 km).21 Dalja izgradnja željezničkih pruga bila je skopčana s nedostatkom finansijskih sredstava i stalnim traženjem zajmova na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. Iako je bosansko-hercegovački poreski obveznik otplaćivao zajmove za izgradnju pruga.9 km. S političkog aspekta željeznici je bilo namijenjeno da ovu pokrajinu integrira u politički i privredni sistem Monarhije. Željeznička pruga Bosanski Brod – Sarajevo išla je dolinom rijeke Bosne u dužini 265 km i predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu sa Monarhijom.002 km. str. željeznice su imale zadatak da ubrzaju investiciona ulaganja u eksploataciju prirodnih bogatstava i da ožive cjelokupnu privrednu aktivnost okupiranog područja. Hum – Trebinje (17 km) i Uskoplje – Zelenika (66 km).2 km). Izgradnja željeznica.6 km).96 km. vojni. 1938. Njihova dužina 1906. krajem 1910.040. Broda do Zenice. Izgradnja željeznica.3 km). a isto toliko i 1914. 332-334. Izgradnja željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini imala je veliki privredni. jer je povezivala s morem bogata šumska i rudna područja Bosne. Na nju su bile priključene pruge Gabela – Dubrovnik (106.. Juzbašić.26 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Lašva – Jajce – Bugojno 104 km). a zatim dolinom rijeke Rzava do Vardišta. Ivan Orvić. Kakanj – Zgošća (2. Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini. Na ovu bilo je priključeno više pruga koje su vodile u bogata šumska i rudna područja: Doboj – Simin-Han (67 km). godine. Semizovac – Ivančići (22. čne pruge od Bos.8 km). krajem 1910. Podlugovi – Vareš (24. politički. U odnosu na tradicionalni karavanski i kolski saobraćaj mnogostruko je ubrzan promet roba. 7-18 i 49-50. 21 . ljudi i ideja. Dužina šumsko-industrijskih pruga koje su gradile strane privatne firme iznosila je. godine iznosila je 999. str. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Dž. Druga glavna pruga koja je išla od Sarajeva do Metkovića (177 km) imala je prvorazredni privredni značaj. velike zasluge za njihovu izgradnju imao je ministar Benjamin Kalaj (upravlja BiH 1882-1903). godine 1. 2. godine.

Temelji industrije koji su udareni za vrijeme Kalajeve uprave nisu se bitno mijenjali do Prvog svjetskog rata. Postanak radničke klase.326.22 Od početka industrijalizacije država se pojavljuje kao najkrupniji vlasnik koji. kapitalista. najviše se povećao broj radnji u ugostiteljstvu (143%).PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Tamo gdje je postojao ulagan je pretežno u trgovinu. Gledano u cjelini. str.957 ili 9%. švedskih i dr. novembra 1883. koje nakon Kalaja teško prodire u Bosnu i Hercegovinu. mali gostioničar I. jer dokle je dopirala željeznica narod je brže izlazio iz siromaštva. 22 . a samo u malom obimu u industrijsku proizvodnju i novčane institucije. što je činilo 83% povećanja svih preduzeća i radnji u pokrajini. Uz prethodno osigurane privilegije i garancije u podizanju industrije. industriji hrane i predmeta uživanja (83%) i trgovini (16%). Ministar Kalaj se nadao da će na taj način ovu pokrajinu ekonomski i politički vezati za Monarhiju i pri tome se rado služio primjerom francuskih željeznica u Alžiru i Tunisu. Stenografski zapisnik sa sjednice Budžetskog odbora ugarske delegacije održane u Beču 6. do 1913. koje su odigrale značajnu ulogu u smirivanju i političkom pridobijanju stanovništva. godine broj domaćih radnji i preduzeća porastao je od 40. mađarskih. Zadržavanjem tradicionalne privredne strukture i pod pritiskom nadmoćne strane konkurencije domaći kapital se sporo akumulirao. Hadžibegović. Za razliku od industrijskog preduzeća. Uz angažiranje banaka i poduzetničkog kapitala broj vlasnika radnji i preduzeća porijeklom izvan Bosne i Hercegovine narastao je 1907. Gotovo sva velika preduzeća nalazila su se u rukama države. godine na 3.. ugostiteljstvo i razne nekretnine. pa su iščezavali i motivi za ustanke. 27 smanji u njoj socijalne napetosti. njemačkih. 123.8% svih radnji i preduzeća. 1907. godine.. Državni i strani privatni kapital činio je preko 90% investiranih sredstava u privredi izvan agrara. državnom sektoru pridružuje se strani privatni kapital. italijanskih. Od 1907. raspolaže sa 64 od ukupno 231 velikog preduzeća u Bosni i Hercegovini.077 na 45. godine. godine na 4.924 ili 9. a 1913. austrijskih. napomena 18.

326 2. a 1913. Privilegovano odjeljenje Unionbanke za Bosnu i Hercegovinu. godine 40. Koncentracija domaćeg kapitala nosila je obilježje vjerske i nacionalne Odnos domaćih i stranih vlasnika radnji i preduzeća 1907. razvoj industrije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini nije bio zasnovan na domaćoj privrednoj aktivnosti i organskom prerastanju manufakture u fabričku industriju.7% 1. i 1913.077 1. i 1913. prvi novčani zavod. . kućne radnje i pravna lica.2% 1. posebno industrije.684 1. i bakal doživljavaju veliku ekspanziju. a posebno njenih gradova.0% 21..159 1.6% Ostali 306 1. godine Godina Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 1907. 94-100 i napomenu 102 uz II glavu. na angažiranju državnog i stranog privatnog kapitala. prvenstveno. koji postaje bitna osobina znatnog dijela domaćeg građanstva i. Zbog toga. kao u klasičnim kapitalističkim zemljama. godine postaju stanovnici gradova. a šest godina kasnije (1889) u Brčkom je osnovan prvi novčani zavod s domaćim kapitalom. osnovano je 1883.4% 4. u Bosni i Hercegovini odrazio se i na koncentraciju kapitala u novčanim zavodima.127 594 u% 90.28 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.923 u% 44. Te ekonomske i društvene okolnosti imale su dalekosežne posljedice na ukupan razvitak Bosne i Hercegovine.733 11. Ovakav put privrednog razvoja.2% 4. Postanak radničke klase. 40. isključena su državna preduzeća i 32 akcionarska društva. zemljoposjedničkog sloja čijih gotovo 60% pripadnika do 1910..2% 4. godine Pripadnici Godina BiH Austrija Mađarska Druge države 1907. nego.203 2. U davanje zamašnih privilegija. str.0% 30. Ugostiteljstvo i trgovina činili su 1907.0% 3.129 9. 20.5% 21.0% 1913 23.1% 1913. Vidi opširnije: I.7% 3. godinu nisu uračunata državna preduzeća.406 2.5% svih preduzeća i radnji. posebno.2% 23 Vjerska struktura vlasnika preduzeća i radnji 1907. Hadžibegović.0% 403 0.7% Za 1907. godine 47. 45.262 u% 45.178 13. godine.079 472 u% 91% 3. u 1913.5% 29.23 Iz navedenih podataka vidi se da je i u novim uslovima domaći vlasnik kapitala podržavao već tradicionalni rentijerski mentalitet.3%.506 15.

. 1972/73. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. grad ovako definira: “Grad. str. administrativnu. Uglavnom su to bila naselja zanatlija i trgovaca i nicali su iz različitih historijskih korijena. str. 8 muslimanskih i 6 mješovitih) raspolagalo je s 41. Grad je veće naselje ljudi organizirano u više ili manje povezanu. Pred prvi svjetski rat. 50 domaćih novčanih zavoda (26 srpskih.. XII-XIII. br. 1938.25 Za razliku od modernih shvatanja da brojnost populacije nije mjerilo da li se neko naselje može smatrati gradom. str. Mala enciklopedija Prosveta. Pojam i funkcija grada historijski su promjenjljive kategorije.3 miliona kruna. osim saobraćajne i privredne posjedovali i istaknutu političku. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sarajevo. 24 . 316. 1919. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. I. ranija statistika prilikom utvrđivanja kategorije Vidi opširnije: Ferdo Hauptmann. Juzbašić. Izgradnja željeznica. 1. Postanak radničke klase. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Dž. ekonomski i kulturni centar nekog područja. buržoaskom i socijalističkom društvenom uređenju. na str. br. 79-81. str. dok su 4 bečko-peštanske banke imale 88 miliona kruna. Gojko Krulj.24 *** Razvoj saobraćaja i kapitalističkih društvenih odnosa. Gradska privreda. 102-121. prvenstveno fabričke industrije i novčanih zavoda. koja bi obuhvatila grad sa svim njegovim različitim funkcijama u pojedinim historijskim epohama. Sarajevo. Marko Marković. feudalnom. ali su najkompletniji urbani napredak imali oni centri koji su. 86-87. Broj stanovnika za pojam grada nije odlučujući i kroz historiju on se kreće od nekoliko stotina do nekoliko miliona. ali u svakom od njih u posebnim uslovima i s posebnim funkcijama. 221. tako da nema jedne opšteprihvaćene. uređeno ljudsko naselje politički (upravni). 29 podvojenosti i time nemoći u konkurentskoj borbi sa stranim kapitalom. diferenciranu zajednicu – u gradsku opštinu koju čine stanovnici tog grada. pa otuda postoje različite definicije pojmovne predodžbe grada. 10 hrvatskih. bio je najznačajniji faktor modernizacije života u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. Gradovi su postojali u robovlasničkom. 3. vojno-strategijsku i kulturno-prosvjetnu funkciju. ponikao je s razvitkom klasnog društva i države”. 25 Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. Hadžibegović.

U narednom popisu. pretežno domaćeg muslimanskog i srpskog stanovništva iz sela i gradova stvarale nove prostore za naseljavanje stranih seljaka-kolonista i novog stanovništva u industrijske gradove i trgovačka središta. godine. str. Prnjavor. labava kategorija koja najviše zavisi od realnih životnih potreba: upravnih. Bugojno i Ljubinje. među kojim je bilo 8 sreskih središta.. a 27 naselja status trgovišta. Gacko i Ljubinje. od kojih je čak u deset bilo smješteno sjedište sreza (kotara). u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja. Maglaj. status grada imalo je 49 mjesta. Broj novih urbanih središta je stalno rastao. 26 27 . godine. ali su gubila atribute grada i upravnu funkciju (Izačić-grad. bile male bosanskohercegovačke kasabe. Krupa. a još 27 su upisana kao trgovišta ili trgovišne opštine koje su. ima naselja koja su imala status grada. Kostajnica. Kostajnica. godine.28 Prema trećem popisu. godine. s daljih osam naselja definitivno je zaokružen austrougarski bilans formiranja gradova u Bosni i Hercegovini. Status grada u prvim popisima stanovništva određen je prema naslijeđenoj urbanoj tradiciji i ukupnim potrebama okupacione uprave. Županjac (Duvno). donosila propise o organizaciji gradskih opština. 1880. Do 1910. Srebrenica. i 1893. godine. status grada imalo je 58 naselja. U tom slučaju. Sanski Most.000 stanovnika svrstavana su u gradove. 1885. Beograd. Goražde. Na ove procese znatno su uticale migracije koje su iseljavanjem. Sanski Most. Pojedinačna istraživanja pokazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva. od 1895. do 1910. 1936. Industrijska politika.26 Austrougarska administracija nije se posebno trudila definirati gradsko naselje.30 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Krupa. Rogatica. a kasabe dobijale lik novih gradova. grada uzimala je u obzir i broj stanovnika. Otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća i stanovnika. prema kome su od 1879. 20. Počitelj). mada brojke nisu spektakularne kao u razvijenim evropskim i prekomorskim zemljama. Iako je u dva navrata.. Sela su prerastala u gradove. vojnih. političkih. Srebrenica. ekonomskih i drugih. Ključ. Prema popisu stanovništva iz 1879. sva naselja u kojima živi više od 2. ona nije striktno propisala niti odredila fizionomiju gradskog naselja. status grada imalo je 46 mjesta u Bosni i Hercegovini. ekonomskoj i društvenoj strukturi. 28 Bos. Gornja Tuzla. godine (u stvari. do Prvog Vidi: Mijo Mirković. u stvari.27 S druge strane.

31 svjetskog rata) status grada stekla 23 naselja. Drvar. Dubica. odnosno. Bileća. Čapljina i Ljubinje.422 ili za 14.268 na 58. Ova mjesta su bila glavna središta političkog (upravnog). do 1910. Bos. U ovih 66 naselja živjelo je 1879. godine 278. saobraćajnog. vojnog.788 (14. 1). Porast broja kuća i stanova u gradovima znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine. Broj kuća u gradovima porastao je u ovom razdoblju s 37. a broj stanova s 39. 1895.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine 241. 29 . u ovim naseljima uvećao se broj stanovnika za 111. godine. Bugojno.31 (Vidi tabelu br. Krupa. što čini povećanje za 96.29 U ovoj studiji istraživano je 66 bosanskohercegovačkih naselja koja su 1910. Bos. a tri ga izgubila (Izačić-grad.390 (15. Bos. Županjac (Duvno).619 ili 14.273 (49%). Maglaj. 1885.891.4%) i 1910. Gornja Tuzla i Počitelj).158 (14.780 lica na 244. do 1910.541.330 (38%). Modriča. tako da je porast u naznačenim gradovima bio za 3% veći od prosjeka za cijelu zemlju. Kulen-Vakuf. Vareš. i ona naselja koja će to postati do 1910.. Prnjavor. vjerskog i kulturno-prosvjetnog života čitave pokrajine. Goražde. kroz čiji su se razvoj prelamali svi drijemeži tradicije i drame modernizacijskih promjena. Srebrenica. od 1879. 31 Ovo se objašnjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koja se računaju u nenastanjene kuće. a u gradovima u takve se ubrajaju zanatske i trgovačke radnje. Kotor-Varoš. godine 194. Procent porasta kuća u gradovima i cijeloj pokrajini stoji u odnosu 38% : 67%. organizirane gradske opštine.6%). godine. godine imala status grada.111 lica ili za 64%. Razlika je i u porastu stanova koji u gradu bilježe 49% a u cijeloj zemlji 61%. Doboj. ili za 19.880 osoba ili 64%. godine 166. Gacko. stanovništvo bi u njima raslo sa 148.7%) stanovnika. 30 Ako bi se uzeo oštriji kriterij grada i računalo s 50 gradskih naselja od 1879.4% ukupnog stanovništva pokrajine.30 Priraštaj cijelog stanovništva u ovom razdoblju iznosio je 739. Prema tome. što u potpunosti odgovara prosječnom priraštaju cjelokupnog stanovništva u ovom razdoblju. Sanski Most.539 lica ili 67%. Gornji Vakuf.092 na 51. Kostajnica. privrednog. ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo.. Time su obuhvaćeni svi gradovi od 1879. Rogatica.

4.09 1910.70 6.95 1885.. a u cijeloj zemlji oko 6 osoba. 4.32 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pregled broja stanara u jednom stanu u gradovima i Bosni i Hercegovini Godina 1879.75 6.24 U BiH 5. na jedan stan otpada između 4 i 5 stanara. 4.89 1895.12 S obzirom na prosjek stanovništva gradskih naselja. U oba slučaja . U gradovima 4.28 5..

imali su Sarajevo. osim privredne. u Mostaru 51 : 35. u odnosu na druge gradove.12 – 4. Očigledno je da proces industrijalizacije i privrednog uspona u Bosni i Hercegovini nije bio praćen odgovarajućim porastom gradova. trebalo bi očekivati ubrzaniji razvoj gradova i veći priliv ljudi sa sela i sa strane. u Travniku 13 : 8. Ovdje je još nepovoljna i okolnost da se ovi procesi odvijaju u uslovima okupacionog sistema i nemogućnosti domaćeg stanovništva da ekonomski i politički značajnije utiče na ove procese.768 lica ili 15. što je ispod prosjeka za cijelu zemlju. U tom razdoblju. iz čega je proizilazio i karakter industrijalizacije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini. Veću koncentraciju kapitala i radne snage. broj gradskog stanovništva porastao je za 36.78).0). inače karakteristična i za neke druge balkanske zemlje. naročito u gradovima gdje stanovništvo raste za 67%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. kulturno- .3 (4. u Banjoj Luci 55 : 35 (4.03 na 5. Ova okolnost podsticala je građevinsku aktivnost i špekulacije sa gradskim zemljištima. Takvo stanje odražavalo se na pojedina naselja i na cijelu zemlju. održanih 1895. Gotovo da nema primjera da je u nekom bosanskohercegovačkom gradu prirast stanovništva bio praćen odgovarajućom stambenom izgradnjom. Mada su nova privredna aktivnost i izgradnja saobraćaja bili značajni faktori u razvoju gradova.5 (4.19 osoba.86 – 5. u Zenici 391 : 235 (4. i 1910. U ova tri grada bila su smještena najznačajnija preduzeća prerađivačke industrije. što predstavlja godišnji prirast od oko 1. a stanova za 119%. Rudarska i drvno-industrijska preduzeća bila su rasuta po cijeloj zemlji i daleko od većih gradskih središta.23%. 33 tendencija je blagog povećanja broja članova domaćinstva.48 – 4. S obzirom na to da se u ovom 15-godišnjem razdoblju najintenzivnije razvijala industrija. što ne održava pravo stanje izgradnje stanova.01..93 – 5. proizilazi prvenstveno iz hroničnog nedostatka domaćeg kapitala i stalne ovisnosti od evropskog novčanog tržišta.67).72) itd. a broj stanova za 49%. imali i istaknutu upravnu. godine. Tuzla i Zenica. u Sarajevu je u ovom razdoblju broj stanovništva rastao za 143%. (Vidi tabelu br.40% godišnje (vidi tabelu br..28 – 4. najkompletniju urbanizaciju imali su okružni gradovi koji su. neprimjerene porastu stanovništva. saobraćajnu. koji iznosi 1. vojnu. na šta evidentno ukazuju i opšti prosjeci porasta. 2). s tim što je po jednom stanu porast iznosio od 4. Na primjer. 1). Ova pojava. Interesantne omjere nudi poređenje rezultata posljednja dva popisa stanovništva.05). U Tuzli je taj omjer iznosio 121 : 115 (4. Privredna aktivnost usmjerena je na proizvodnju sirovina i poluprerađevina.

12. godine značajni gradski centri.943 6. Od svih navedenih gradova s natprosječnim priraštajem.560 3.104 100% + 760 13% + 6. Bos. Bileća 611%. Bihać 100%.34 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Brod 375%. Po broju kuća i stanovnika. Sanski Most 185%. Glamoč 160%.887 5. Goražde 122%.647 10. do 1910. samo su Sarajevo. Veliki priraštaj u Bihaću bio je posljedica proširenja gradskog područja. Višegrad 122%. zahvaljujući brzom privrednom razvoju. ova hercegovačka mjesta na početku austrougarske okupacije nisu mnogo odudarala od sela. Zenica 391%.254 143% + 5. imali su dvostruko veći priraštaj od prosječnog. Stacioniranjem značajnih vojnih snaga ova mjesta su uobličavala svoju urbanu fizionomiju s neophodnim državnim-upravnim i vojnim institucijama i privrednim objektima.665 66.800 3.116 91% 38.560 14.097 5. Rogatica 84%.214 121% + 5. . Čapljina 111%. 2).370 16.506 7.377 9. Prnjavor 69%. prosvjetnu i vjersku funkciju.292 Priraštaj veći od prosječnog imali su gradovi: Ključ 914%.261 6.083 51.240 55% + 3. Bileći. samo je u 24 priraštaj bio veći od prosječnog za cijelu zemlju33.888 1885.201 6. Bugojno 200%. Banja Luka i Mostar imali su priraštaj ispod prosječnog za cijelu zemlju.933 12. Doboj 150%. Bos. Tuzla 121%. Gacku i Nevesinju – bio je uslovljen porastom njihovog vojnostrateškog značaja i proširenjem gradskog područja.189 5. Šamac 117%. Sarajevo i Tuzla. Veliki priraštaj stanovništva u hercegovačkim gradovima – Trebinju..227 11.919 13. Od 66 gradova uspoređenih kroz sva četiri popisa od 1879. a Travnik je pokazivao znatnu stagnaciju.918 1895 1910 Okružni grad Sarajevo Banjaluka Bihać Travnik Tuzla Mostar Svega: 33 Priraštaj od 1879 – 1910 + 30.357 3.268 11.544 51% + 51. 26. Sarajevo 143%. a u 8 je zabilježeno opadanje broja stanovnika. Nevesinje 157%.32 Priraštaj u njima. iznosio je 51. Tuzla i Brčko bili i prije okupacije 1878..848 55. Gacko 156%. do 1910. U njima je bilo smješteno dvije do tri petine ukupnog gradskog stanovništva u pokrajini. Trebinje 484%.392 86. što je za 24% više od prosječnog priraštaja gradskog i za 27% od ukupnog priraštaja stanovništva pokrajine. Brčko 125%.450 107.333 14. od 1879.116 stanovnika ili 91%. prvenstveno trgovačkim 32 Broj stanovnika u okružnim gradovima kretao se ovako: 1879. godine (vidi tabelu br. Konjic 125%. godine.119 10. Donji Vakuf 183%.

Čapljina i Ključ. Ovo se. Ostali gradovi. dok su Bos. odnosno.3%). a Prijedor. s napomenom da je slična sudbina zadesila i Bos. Mnogi gradovi koji su za vrijeme osmanske vladavine cvjetali zbog svog izuzetnog privrednog. 35 i zanatskim radnjama koje su podmirivale potrebe lokalnog stanovništva i vojske. bili su 1879.. prvenstveno. Fojnica (-10%) i Visoko (-2. prosperitet su zasnivali na pojačanoj privrednoj aktivnosti i upravnoj i saobraćajnoj funkciji. u kojima je 1910. a Ključ i Čapljina na upravnoj funkciji što vrijedi i za Bugojno. Neznatno povećanje broja gradskog stanovništva zabilježeno je u svim gradovima u kojima su dominirala tradicionalna gradska privreda – sitno zanatstvo i trgovina. osim Glamoča. koji je izrastao na trgovini krajiškim željezom. Neki gradovi. Gradiške. za 31 godinu zabilježio je priraštaj od 503 lica (10. odnosi na ranije istaknute centre proizvodnje i obrade željeza.7%). godine. Brod – Sarajevo i aktiviranjem normalnotračne pruge Dobrljin – Banjaluka došlo je do stagnacije u razvoju Bos. kao što su Kreševo (-21%). Brod.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine sela. Kostajnicu. koja je 1879. saobraćajnog i upravnog značaja. u onim gradovima u koje je sporo . Stari Majdan je opao za 14%. Drvar se podigao na drvnoj. godine živjelo 534 stanovnika manje nego 1879. Izgradnjom željezničke veze Bos. godine imala 128 (3%) stanovnika više nego 1910. Konjic i Doboj imali istaknutu saobraćajnu i stratešku funkciju. nakon okupacije stagniraju i propadaju. kao Drvar. u kome je zabilježen visok prirodni priraštaj..

statističku sliku za ova razmatranja dao je popis iz 1885. prodirala kapitalistička privreda.001-10. godine (vidi tabelu br.001-5.788 stanovnika.000 do 5. a nijedan drugi nije uspio da dostigne broj od 20. mada manjkavu.000 stanovnika. od kojih je bilo 58. *** Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu XIX i XX stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije na ovom tlu. Iako ovaj popis ne nudi sasvim precizne podatke.000 Preko 10.000 stanovnika.. Livno (+3%). Do 1. Sarajevo ima preko 50. Stolac (+13%).9% naselja imalo do 5.000 2. došlo je i do promjena u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika.001-2. 3).000. Zvornik (+27%). Tešanj (-43%). Početnu. Srebrenica (+32%).354 kućnih domaćina i muških osoba koje privređuju.000 stanovnika (sela. zajedno s onih 5 preko 10. on jasno pokazuje da u socijalnoj strukturi gradova prevlađuju nosioci gradske privrede: zanatlije. trgovci. a najveći njihov broj zaustavio se u rasponu od 1.000 5. Varcar-Vakuf (+4%) i sl.000 i 10. dok oni između 5.36 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. preduzetnici i najamni radnici koji su činili oko 55% svih koji privređuju. U takve gradove spadali su ranije veoma značajni upravni privredni i politički centri: Travnik (+13%).000. Maglaj (-19%). 1910.000 čine manjinu od 6. 1895. Od 66 analiziranih naselja bilo je: Godina 1879. sva ova naselja premašila su brojku od 1. Ti gradovi čine preko 83% svih gradova. U skladu s raznim faktorima koji su uticali na priraštaj stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima.000 17 11 6 0 Broj stanovnika 1.000 21 21 4 2 25 22 4 3 23 25 7 4 24 31 6 5 To znači da je na početku austrougarske okupacije preko četvrtine od 66 analiziranih naselja imalo do 1. Do Prvog svjetskog rata.000 stanovnika. 1885. Tada je u navedenim naseljima živjelo 194. da je 90. Socijalne . trgovišta i gradovi).000 stanovnika i da je samo 6 gradova premašilo taj broj. a posebno industrijska proizvodnja.

3% činovnika.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. 79. Tešanj – 67%. Vareš – 46%. a unutar gradske zanatstvo i trgovina. 94.5% sveštenika. 35 Bihaću za 73%. Gornjem Vakufu 123%. u 37 naselja rastao procent agrarnog stanovništva. Maglaj – 45%. 87. Rogatici 188%. pa će do Prvog svjetskog rata. zanatlija i trgovaca i 57.7% pomoćnih radnika. sveštenici. Kretanje agrarnog stanovništva u gradovima nije bilo ravnomjerno. i 1910. 3). Agrarno stanovništvo u ispitivanim gradovima 1895. a samo 5 lica ove profesije nije bilo smješteno u gradu. 57. Županjac (Duvno) – 36%. 1% kmetova. slobodni seljaci i kmetovi činili su oko 30%. Prnjavor – 37%. Kreševo – 37%. Goražde – 45%. nadničara i slugu (vidi tabelu br. ali je njegovo učešće u ukupnom gradskom stanovništvu u odnosu na prethodni popis opalo i činilo 37%. U njima se nalazi pravi mozaik socijalnih skupina u kojim su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda. 57% zemljoposjednika. Trebinju 2. Žepču 112%. godine posvetili posebnu pažnju (vidi tabelu br. 78. Zvorniku 96%. Dubica 32%. s druge strane. Bos. Brod – 61%. bez obzira na svu modernizaciju. Glamoču 696%. Kladanj – 41%.218 lica (9%).3% slobodnih seljaka.6% preduzetnika. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala. Brčko – 53%. zatim slijede rentijeri s preko 10% i manje brojne skupine – činovnici. godine dostizalo je 38. Ljubinju 167%. Ključ – 79%. Nevesinju 113%. 9. učitelji i medicinsko osoblje – koje zajedno jedva dostižu 5% gradskog stanovništva koje privređuje. u istraživanim naseljima živjelo je 44.. Cazinu 277%. a petnaest godina kasnije.3% ukupnog medicinskog osoblja koje je smješteno u 31 gradu (35 nema medicinskog osoblja). Šamac – 81%. Gradiška – 68%. Bileći 397%. u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta.2%.35 Na primjer Bos. 1910. Ljubuški – 45% itd. Bugojnu 162%.2% učitelja. ono se u njima uvećalo za 8. što se neminovno odražavalo i na gradove. Travniku 169%. U odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Bos. 37 skupine agrarnog stanovništva: zemljoposjednici. Gacku 334%. 34 .312%. 5).3% rentijera. Bos. U 29 gradova agrarno stanovništvo bilježilo je opadanje od 1% do 81%34 dok je. kojoj su popisi od 1895.

Novi Derventa Tešanj Bihać Bos. Krupa Bos. godine agrarno stanovništvo činilo manje od polovine ukupnog gradskog stanovništva Sarajevo Visoko Višegrad Vareš Čajniče Goražde Brčko Bos.4% 25. Nekada značajni zanatsko-trgovački centri utapali su se u agrarnoj strukturi.6% 41.866 osoba u 5. 5) 76.4% 50. Petrovac 57.5% Zvornik Banjaluka Bos.7% 56.0% 22. 5) 31..2% Zenica Zavidovići Var. Sljedeći pregled pokazuje procent agrarnog stanovništva u 20 gradskih centara 1910.6% 0. Brod Doboj Livno Travnik Prnjavor (vidi tabelu br.7% 42.2% 8. To znači da je još uvijek više od jedne petine stanovništva okružnih gradova.0% 62. kojim je poljoprivreda bila glavni izvor egzistencije.3% 54.3% 13. godine..4% 28. Dubica 57.8% U šest okružnih gradova 1910.8% 40.8% 54.1% 55.9% 55.0% 26. godine živjelo je 21.5% 71.3% 69.0% 21. godine: Foča Rogatica Bijeljina Gračanica Gradačac Maglaj Bos. zavisilo od agrarne privrede.3% 31.38 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.7% 61.1% 75.781 domaćinstvu.3% 67. kada su više proširivane nego sužavane gradske teritorije.9% 50. Vakuf Konjic Mostar Stolac Bugojno Drvar 21.5% 36.4% 61.8% 42.5% 8. Šamac Tuzla 6. U njima je tada živjelo preko 23% svih zemljoposjednika s kmetovima i 19.3% zemljoposjednika bez kmetova. Gradiška Bos.3% 37. Veliki udio agrarnog stanovništva u gradskim naseljima pokazuje se naročito u onim mjestima u koja je sporo prodirala kapitalistička privreda. kao glavnih urbanih centara zemlje. ili koja su ostala izvan domašaja glavnih saobraćajnih linija.0% 35.1% 65.4% Povećanje agrarnog stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima od 1895-1910.8% 14. pa su u nekim slučajevima prigradska sela čak nekoliko puta .9% 36. Pregled 25 gradova u kojima je 1910.7% 13.6% 68.9% Prijedor Bos.0% 34.7% 21.8% 54.6% Cazin Jajce Žepče Trebinje Bileća Gacko (vidi tabelu br. godine bilo je uslovljeno novom organizacijom gradskih opština 1897.

148. 36 .55%). 5. To znači da je tradicionalni predstavnik sela i poljoprivrednog stanovništva. To znači da je 1895. Zemljoposjednički sloj je u ukupnom agrarnom stanovništvu u bosanskohercegovačkim gradovima činio 39. zemljoposjednik s kmetovima.1.642 lica. koji su bili predstavnici sela i uopšte poljoprivrednog stanovništva (vidi tabelu br.844 člana porodice. 7). 39 povećavala agrarno stanovništvo (vidi tabelu br. U susretu s tradicionalnim domaćim građanstvom – zanatlijama.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.542 domaćinstava s 40.. Hauptmann.899 članova porodice. S druge strane.94% zemljoposjedničkih domaćinstava i 53.438 domaćinstva s 14. u većini postao stanovnik grada. Od ovog broja.71% svih zemljoposjedničkih domaćinstava i 54.377 lica činio je jednu petinu (19. F. do 1910. Uporedo s njegovim napuštanjem sela teče proces osiromašenja ovog društvenog sloja.2 na 9. Privreda i društvo.). godine bilo smješteno 54. društveno i politički propadali.90%) ukupnog agrarnog stanovništva u gradovima. kako za sela i gradove. tako i za same zemljoposjednike. Petnaest godina kasnije. u gradovima je živjelo 3.744 domaćinstva (+252. broj zemljoposjednika sa i bez kmetova se uvećao na 14..72%. Na njihova mjesta uskakao je poduzimljivi stranac ili domaći skorojević koji će uskoro zakucati na vrata društvenog Od svih zemljoposjedničkih porodica s kmetovima. koje se znatno umnožavaju. a povećava sloj zemljoposjednika. pa su uskoro ekonomski. što čini 64. u gradovima je živjelo 9.833 domaćinstva zemljoposjednika sa i bez kmetova 1895. godine.35%.24% ove socijalne skupine u zemlji dok je u isto vrijeme 75% porodica zemljoposjednika bez kmetova živjelo u gradovima (vidi tabelu br. a zajedno s ukućanima oni su činili 50. u gradovima je 1910.36 Tome su doprinosili ne samo ekonomsko nazadovanje zemljoposjednika. Smanjuju se druge kategorije agrarnog stanovništva. trgovcima i rentijerima – i doseljenim modernim građanstvom mnogi od njih nisu se snalazili. Ovaj proces imao je dalekosežne posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. a u novoj gradskoj sredini moraju počinjati ispočetka.89% članova domaćinstva. godine prosječni broj kmetskih selišta po jednom zemljoposjedniku opao sa 17. a broj članova njihovih domaćinstava na 56. jer je od 1895. Zemljoposjednički sloj s ukupno 18. zemljoposjednici kao reprezentanti sela gube svoj raniji ugled i uporišta. str. godine u gradovima živjelo ukupno 58. Njihovim prelaskom u gradove sela su ostala bez najimućnijeg sloja koji je imao vodeću društvenu i političku ulogu. 6).45% svih članova porodice. 7). nego i šerijatsko nasljedno pravo i diobe porodica. Od ukupno 5. Drugi faktor koji je uticao na povećanje agrarnog stanovništva u gradovima bio je prelazak zemljoposjednika sa i bez kmetova sa sela u urbana središta (vidi tabelu br.

1883. Podaci o zemljopisu i poviesti. Banja Luka 67. godine. kada se u društvenom i ekonomskom životu susreću osiromašeni aristokratski sloj s obogaćenim skorojevićima. a koliko trgovaca koji su samo prodavali kupljenu robu. s novopazarskim sandžakom bilo je 13. 3-4. str. Gradiška 39. Bos. Na osnovu ove zakonske obaveze. 1883. a zatim slijede: Mostar 95. Novi 41. Privreda i društvo. Prema službenim podacima iz 1876. Ni prva dva austrougarska popisa ne prave razliku između ove dvije kategorije gradskog stanovništva.40 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Nakon objavljivanja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. godine. Podaci koje nude popisi stanovništva i drugi slični izvori ne dopuštaju da se utvrdi tačna socijalna struktura onog dijela gradskog stanovništva koji je osnovne izvore svoje egzistencije nalazio izvan poljoprivrede. 1878. Livno 33. Hauptmann. Moguće je da su ovim brojem bile obuhvaćene gotovo sve zanatlijske i trgovačke radnje. sloja zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. str. Zagreb. Zemaljski pregled domaćeg pučanstva. Bos. Prijedor 45. Visoko Vidi: F. i Naredba o osnivanju i vođenju trgovačkih registara. Klaić smatra da se isto toliko osoba bavilo trgovinom. Bihać 35. Brčko 82. Vjekoslav Klaić.. Travnik 45. 439-447.38 V. str. a 1885.37 s već poznatim posljedicama i u drugim balkanskim zemljama.454.39 U sva tri navedena primjera podaci su nepotpuni i nije poznato kakvim su se kriterijima služili popisivači. S obzirom na to da je veliki broj zanatlija bio istovremeno i trgovac koji je svoje proizvode prodavao neposredno kupcu. Tuzla 68. Štatistika miesta i žiteljstva… 1885. u Bosni i Hercegovini bilo je 10. godine. 1883.40 Najveći broj upisanih firmi imalo je Sarajevo – 158. 39 Štatistika miesta i pučanstva 1879.. Bosna. do oktobra 1885. – Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. Statistika po zanimanju. nije moguće utvrditi koliko je bilo takvih zanatlija – trgovaca. Bijeljina 84. od novembra 1883. trgovaca i zanatlija. 147-161. godine. u sudski trgovački registar upisano je 1. 37 38 . Zvornik 56. str. a u ostalim mjestima 12 kruna. u Bosni i Hercegovini. uspostavljen je sudski trgovački registar u koji su se bile obavezne upisati sve trgovačke firme koje u Sarajevu plaćaju 30 kruna godišnjeg poreza na čistu dobit. 308-439.656 trgovačkih firmi.927 “fabrikanata”. godine njihov broj je narastao na 15. Prema popisu iz 1879.571 dućana. str. Sarajevo. što ni približno ne odgovara broju trgovačkih radnji koje su spadale pod ovu obavezu. 40 Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina. 126.

Visoko 892. a 3. ugostiteljstvo. Brčko 1. Šamac 27.000 iz austrijske. odnosno uz austrougarsku granicu. 42 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Tek nakon Kalajeve smrti socijalno-politički razlozi naveli su bosanskohercegovačku upravu da pristupi utvrđivanju broja zanatskih.675 samostalnih obrtnika. Tuzla (grad) 565. Popisom su bili obuhvaćeni zanatstvo. Prijedor 680. ali nije sasvim uspio. Banja Luka (grad) 905. Sarajevo. Mostar (grad) 977. Jajce 647.035. Tešanj 30. donekle. Bugojno 21. Zvornik 851. jer mu je sam pristup dopuštao netačnosti. Derventa 999. Travnik 1. Srebrenica 681. godine pristupilo se detaljnom prebrojavanju kojim su bila Vidi: Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister. Bos. trgovačkih i drugih radnji u Bosni i Hercegovini. koristan je za stvaranje opšte predstave o broju i razmještaju zanatskih. Bos. Žepče 283 itd.022 bili pripadnici Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da je u popisu iz 1895. Travnik. saobraćaj i novčani. im Oktober 1886. Tuzla. 314-315.349 iz ugarske polovice Monarhije i 304 iz drugih država).653 ili 11% doseljenici (2.41 Mada navedeni broj firmi i njihov razmještaj ne odražavaju potpuno vjerno sliku trgovačke aktivnosti u zemlji. Bos. Banjoj Luci i Tuzli – bilo ih je 5. karakteristično je da je u prvim godinama okupacije najveći broj firmi protokoliran u gradovima uz rijeku Savu. 1. S obzirom na to da popis iz 1904. Zenica 478. od kojih su 28. Mostaru. Gradiška 675. 41 . trgovina..078 ili 15. Zvornik i. 1907. godine nije odgovorio svojoj namjeni.. Žepče 20 itd. Dubica 26. Ipak. Samo u četiri grada – Sarajevu. nije moguće izdvojiti broj zanatlija i trgovaca.42 Najveći broj samostalnih obrtnika bio je smješten u sljedećim srezovima: Sarajevo (grad) 2. Zenica 21. Dubica 424. Banja Luka (seoski srez) 315. Kostajnica 21. 41 32. trgovačkih i drugih radnji i preduzeća. Tešanj 789. Ključ 329.102. kreditni i osiguravajući zavodi. Pri tome izuzetak čine samo Sarajevo. Bugojno 969. Tuzla (seoski srez) 680. Ovaj popis nalazi se u Biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Gračanica 29. Bos. Ogromna većina popisanih samostalnih obrtnika bila je smještena u gradskim naseljima. Derventa 23. godine za čitavo nepoljoprivredno stanovništvo ustanovljena zajednička rubrika.5% svih upisanih. Bos.196. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo upisano 32.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Jedan takav popis je urađen 1904. str. Trebinje 26.631. Bijeljina 1. Fojnica 696.

42 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. od čega je bilo 37.447 6.264 7. 120-121.925 4.016 46.161 9. godine: Br.641 101. 43 Slijedeći pregled pokazuje broj preduzeća i radnji i broj zaposlenih osoba 1907.593 Br. tuzlanskom i travničkom.457 17.470 18.664 na 10.593 preduzeća i radnji u državnom i privatnom vlasništvu. zaposlenih 29.. dok je broj zaposlenih lica na 10. Među preostalih 6.000 stanovnika Radnji Zap.3%) radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima bilo je svega 231 ili 0. radnje i ustanove izvan poljoprivrede.5% preduzeća koja su zapošljavala više od 20 radnika.7%) radionica u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici.152 218 504 189 465 247 416 312 648 227 364 263 574 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Svega u BiH Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.529 9.220 16. lica 401 1. obuhvaćena sva preduzeća.347 10.558 (84.780 8.43 Najveći broj preduzeća i radnji bio je smješten u sarajevskom.000 stanovnika bio najveći u sarajevskom i travničkom okrugu.. preduzeća i radnji 10. Tada je u Bosni i Hercegovini upisano 46. str. .833 (15.

a 1913. 9. 11.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. razvrstanih u 24 grupe:44 1. 140-143.231 15 1913. 44 .24 _ 102 468 -138 -348 56 -812 30 679 49 3..231 261 1. 8. 3. U broj poduhvata 1907.664 14 Razlika +.438 109 8 20 14. 14.981 . instrumenata i vozila Ind. 22.11 2. kamena. 12. 6. Slijedeća tabela pokazuje broj preduzeća i radnji u Bosni i Hercegovini 1907. godine nisu uračunate kućne radnje (2.752 21 4.008 981 104 243 2. nisu uračunata akcionarska društva kojih je bilo 32. 10.420 5. 20.006 388 6 89 433 -1 46.659 1. 7. Grupa djelatnosti Prvobitna proizvodnja Topioničarstvo Ind.178 63 -2 .202).109 -1.409 303 6.431 70 8. 455 4 1. str. perja Tekstilna industrija Tapetarski zanat Ind. Sumarni izvještaj.042 1.593 59. 16.090 3.. zemlje. 17. 21. 122. 43 Razvoj privredne aktivnosti (osim poljoprivrede) u Bosni i Hercegovini od 1907. gline… Obrada metala Proizvodnja mašina. 19.063 13. godine do Prvog svjetskog rata ne pokazuje nikakve bitne kvalitativne promjene. kostrijeti.192 3.416 39 4. 479 4 1.191 1.962 13. 24. Usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioničara osnovna je karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti.002 593 98 154 2.643 7. sabiranje prir. i 1913. kože.181 2. hrane i predmeta uživanja Ugostiteljstvo Hemijska industrija Građevinarstvo Grafička industrija Centralni zavodi za davanje energije. odijevanja i čišćenja Industrija papira Ind. nastana Novčani i osiguravajući zavodi Pomoćni trgovački poslovi Saobraćaj Njega tijela Ukupno u Bosni i Hercegovini 1907. 15. grijanja i rasvjete Obavljanje industr. 2.883 317 604 69 5. str. plodova Trgovina sa stalnim nastanom Trgovina bez stal. godine. 18.369 Izvještaj o upravi BiH 1908.616 46 10 31 12. 13. poslova hodajući. košaričarstvo. 4. drvene robe. 5. rezbarstvo Ind.390 194 5. 23.

nego upornog insistiranja na tradicionalnoj gradskoj privredi. Ekmečić.361 preduzeća i radnji. tako da stvarno povećanje broja radnji od 1907. Ekmečić. Stvaranje Jugoslavije.52% upisanih firmi otpadalo je na velika preduzeća koja zapošljavaju više od 20 radnika. ona (srpska buržoazija.178). godine iznosi 13. Iz podataka prikupljenih 1907. odnosno.. Oba ova navoda potvrđuje čitava historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. One su činile 84. U odnosu na 1907. tekstilnoj industriji (-812). Vlasnik kapitala je još uvijek nejak i nespreman da postane važniji industrijski i finansijski faktor u društvu. Ekmečić navodi da su srpski trgovci vodeći sloj novog društva koji historijski nastaje na ruševinama osmanskog feudalizma. godine čak zahtijevali povratak esnafa. M.369.60% svih upisanih radnji. Samo ove tri grupe bilježe porast od 13.369 ili za 29%. str. bez obzira M.981 (147%). 4). str. I. Ovakva struktura privredne aktivnosti sigurno nije obećavala brzu modernizaciju. proizvodnja mašina. jer “ono nije u stanju da samo izgradi koncept stvaranja nove industrije”. instrumenata i vozila (-139).. Društvo. industriji drvene robe. a sve ostale 2. Ukupno smanjenje broja radnji u ovim i još nekim granama iznosi 2. Samo 0. Međutim.630.006 (16%). rezbarstva i košaričarstva (-348). što ni u kom slučaju nije bilo na liniji modernizacije proizvodnje. da se uključi u konkurentsku borbu s nadmoćnim stranim i državnim kapitalom na ekonomskom i političkom planu.. prim.833 radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima sačinjavali su svega 15. godine za 13. što znači da u ukupnom povećanju ugostiteljstvo. ali oni nisu u stanju da sami nose proces društvene modernizacije. 576. hemijskoj industriji (-109) itd. što je naročito naglašeno u građevinarstvu (-1. a ostatak od 6.) nije osvojila gradove i prije se ponaša kao društveno vođstvo seljaka. 93. To je odgovaralo konzervativnim shvatanjima najbrojnijih nosilaca gradske privrede. u nekim privrednim granama zabilježeno je opadanje broja radnji u odnosu na 1907.40% upisanih. Broj radnji naročito se povećao u ugostiteljstvu za 7.624. 45 . 2. trgovačke i ugostiteljske radnje u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici.643 (83%) i trgovini za 2. Bošnjacima.44 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. broj preduzeća i radnji povećao se 1913. do 1913. trgovina i proizvodnja hrane i predmeta uživanja učestvuje s 83%. Ekmečić dalje konstatira: “Iako najjača gradska klasa. godine vidi se da su u Bosni i Hercegovini dominirale male zanatske. industriji hrane i predmeta uživanja za 3. koji su 1911. godinu. a srpsko građanstvo planiralo je da preko srpskih zanatlijskih društava povlači sa sela i iz poljoprivrede u zanatstvo višak agrarnog stanovništva i da jača srpski elemenat u gradovima. koji je bio u manjini45 (vidi tabelu br. godinu. H.

Ove četiri grane proizvodne djelatnosti obuhvatale su 18.482 (44%). potkivače konja i proizvođače oruđa. po broju upisanih preduzeća i radnji ističu se građevinska 6.450). u prehrambenoj industriji najbrojniji su mlinovi na vodeni pogon (2. U proizvodnim djelatnostima – rudarstvu.47 Ako način proizvodnje predstavlja osnovu društvene modernizacije.446 radnji (uključujući 593 putujuća trgovca).616.3% svih privrednih preduzeća i radnji. industriji i zanatstvu – upisano je 25. Trgovina i ugostiteljstvo sa 17. Schmid. ugostiteljstvo je uračunato u proizvodne zanate. str.067) i opanaka (785). odlaziti u činovničku kasinu ili posjećivati koncerte i pozorišne predstave. U oblasti neproizvodnih djelatnosti po broju upisanih preduzeća i radnji na prvo mjesto dolazi trgovina s 12. obuće (1. U građevinarstvu dunđeri čine 67%. Prema tadašnjoj statistici. Osim velike usitnjenosti. 45 na to koliko je domaćih ljudi počelo nositi evropsku odjeću.400 i obrade metala 3. što predstavlja 78% svih upisanih radnji i preduzeća u pokrajini. 543-544.683 – 62. ugostiteljstvo. dok je u obradi metala od ukupno 3.619 ili 71.409 ugostiteljskih firmi 4. Ugostiteljstvo pokazuje veliku sličnost trgovini. Bosnien und die Herzegowina.619 – 74. Ogromnu većinu činili su sitni trgovci životnim namirnicama i mješovitom robom (6. 46 . a u neproizvodnim – trgovina.47%).16%) bile su dominantne male radionice bez pomoćnih radnika (15.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.474 radnje i preduzeća. u industriji odijevanja najbrojnije su radnje za izradu muških i dječijih odijela (1.118 (89%) bez pomoćnih radnika. a zapošljavali su svega oko 10% najamnih radnika. saobraćaj..46 Među proizvodnim djelatnostima. novčani zavodi i osiguravajuća društva – 20. a svega 34 preduzeća zapošljavala su više od 20 radnika.438 (82%) nisu zapošljavali pomoćne radnike. industrija odijevanja 4. od kojih je 11.364).506. pekare (867) i mesare (717).097. U navedenih 6 grupa djelatnosti obuhvaćeni su 36.22% svih upisanih u Bosni i Hercegovini.. značajnu karakteristiku bosanskohercegovačke privredne aktivnosti (izvan agrara) pokazuje odnos između proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti.097 radnji 2.855 radnji činili su 40. tako da se odnosi nešto razlikuju od onih koje daje statistika. Od 5. U ove četiri najrasprostranjenije grane proizvodnih djelatnosti (18.105 (56%) preduzeća i radnji. Uporedi: F. industrija hrane i sredstava uživanja 4.299). Mi smo ugostiteljstvo uvrstili u neproizvodne.261) i trgovci stokom (2. navedena struktura nije je nagovještavala.238 (72%) otpadalo na kovače.

mutapčije. str. zlatari. Analizom 28 vrsta starih orijentalno-balkanskih zanata. na osnovu prikupljenih podataka iz 1907. godine.153 (18%). . što ukazuje na to da se sitni zanatlija i trgovac u bosanskohercegovačkim gradovima sporo uklapao u nove tehničko-tehnološke promjene i novi način komercijalnog poslovanja. kazandžije. s obzirom 47 I. dok su doseljenici bili zastupljeni sa svega 3%.5%) korištene mašine. 95-96. Od ukupnog broja privatnih preduzeća i radnji samo u 2. kafedžije i handžije.661 (31%) i Hrvati 2. uglavnom. dunđeri.48 Da su se teško i sporo probijale tehničko-tehnološke novine i da su mjere austrougarske vlasti u tom pogledu bile nedovoljne govore podaci o primjeni mašina u privredi Bosne i Hercegovine.739 (49%). Ovakvu situaciju ne ublažava podatak da je u deceniji pred Prvi svjetski rat u Bosnu i Hercegovinu uvezeno mašina u vrijednosti od 25 miliona kruna. suknari. Hadžibegović.. Mada su svi odreda ubrajani u velika preduzeća. Mala upotreba mašina i nizak opšti tehničko-tehnološki nivo u bosanskohercegovačkoj privredi bili su odraz različitih faktora. Srbi 3. a zapošljavali su 11. Postanak radničke klase. dok je 40 (62.686 radnji nisu korištene nikakve mašine. Uvođenje tehnike koja bi racionalnije trošila vodenu paru i ugalj zahtijevalo je velike investicije za koje se stalno tvrdilo da su u Bosni i Hercegovini nerentabilne. U svim grupama bile su naglašene ranije forme privređivanja. opančari. tabaci. dok su se relativno dobro držali kovači.46 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kujundžije. Nepovoljno stanje u tom pogledu pokazuju i državni pogoni. kao na primjer bičakčije.980 ili 22% najamne radne snage. domaće stanovništvo i to Bošnjaci 5. jasno se vidi da su neki bili zastupljeni malim brojem radionica. To znači da je 6% svih privatnih radnji i preduzeća koristilo mašine u proizvodnom procesu i drugim radnim operacijama. Mada nisu obuhvaćeni svi stari zanati. samo su u 24 (37. lokomotive. od kojih po 3 miliona otpada na poljoprivredne mašine i lokomotive. analiziranih 28 činili su 26% svih upisanih radnji i preduzeća u Bosni i Hercegovini. Kao važan faktor često se navodila nepoželjna redukcija radne snage koja prati svako uvođenje mašina u proces proizvodnje. motore i sl.. sarači. prvenstveno jeftine radne snage i nedostatka kapitala za nabavku modernih mašina i druge opreme. Tradicionalne forme privređivanja zadržalo je. 1 milion na šivaće mašine. a u 41. ćebedžije i kazazi. a 18 miliona na parne mašine.641 korištene su mašine.5%) pogona radilo bez upotrebe mašina.

. Jevreji 3% i pripadnici drugih konfesija 1%.50 Od ukupnog broja svih privatnih vlasnika muslimani su činili 45%. Berlin.30 1.87 24.59 13.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.178 13. str. Schmid. godine osnovana prva bosanskohercegovačka mehanička tkaonica Salom i drug. pravoslavni 30%. 1914. str. 50 Izvještaj o upravi BiH 1908. 48 49 . Radila je s 20 ručnih i 4 mehanička stana. Fabrika je plaćala 40 helera za 1 kč električne energije. bez teškoća.53 54.129 9.145 8. 133. njemačku i češku tekstilnu industriju. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Herzegovina in der letzten zehn Jahren. 26. U svom izvještaju Trg i obrt. Hadžibegović.191 1. str. 99. godine.159 7. pravna lica i kućne radnje) bili su:50 Vrste djelatnosti Muslimani 12. 47 na jeftini ugalj i radnu snagu.974 Katolici Jevreji Drugi 247 59 Proizvodni Neproizvodni Ukupno 20. Sumarni izvještaj. godine i razmještaj protokoliranih trgovačkih i drugih radnji 1912. Postanak radničke klase. komora za BiH navodi teškoće bosanskohercegovačke industrije.73 5. gdje je jedan tkač. M. F. Gerber. str. 98. 543.84 0. njihovim prethodno istraženim karakteristikama treba dodati još dvije: vjersku strukturu i državnu pripadnost vlasnika preduzeća i radnji 1907. Hadžibegović. Fabrika je bila prisiljena da primjenjuje ručno tkanje.262 505 757 306 Izraženo u procentima: U proizvodnim U neproizvodnim 41.155 7. str. Bosnien und die Herzegowina. 96-97. I.033 Pravoslavni 9.034 privatna vlasnika (isključena su državna preduzeća. a električna energija bila je dva puta skuplja nego u Monarhiji. pa konstatuje da je u Sarajevu tek krajem 1910.31 26. I. Postanak radničke klase. katolici 21%. što ju je stavljalo u podređen položaj u odnosu na englesku.31 31. dok je ista količina električne energije u Monarhiji plaćena najviše 20 helera.12 0.49 Za potpunije sagledavanje nosilaca privredne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima. Od ukupno 44. proizvodio kao 6-8 bosanskih.968 1.. str.

. Slijedeća tabela pokazuje broj protokoliranih firmi po okruzima.630 449 Druge države 228 244 neproizvodni U k u p n o: U procentima: 40.-herc. srezovima. dok podaci za 1912.079 4. Prema državnoj pripadnosti. godine vidi se da su one mahom bile smještene u gradovima. među njima se nalazi i izvjestan broj zanatskih i saobraćajnih firmi. godine izgledala je ovako. godine: Sreska mjesta 698 Sreska mjesta 214 Sreska mjesta 467 51 Sarajevski okrug: Varoši 87 Bihaćki okrug: Varoši 45 Tuzlanski okrug: Varoši 68 Sela 144 Sela 205 Sela 237 Banjalučki okrug: Sreska Varoši mjesta 514 69 Sreska mjesta 401 Sreska mjesta 519 Travnički okrug: Varoši 34 Mostarski okrug: Varoši - Sela 314 Sela 88 Sela 10551 Financijalni ljetopis bo.243 13. zanatskih i drugih radnji (osim dioničkih društava). U ukupnom zbiru privatnih vlasnika na strance otpada 9%.834 91% Austrije 1. Iz sudskog registra trgovačkih firmi od 1886. proizvodni Vrsta djelatnosti Pripadnici: BiH 26. radi o trgovačkim firmama.2% 2. .74% domaćih i 10. struktura vlasnika 1907. Sarajevo. U prvim.7% 472 1.53% domaćih i 6. Mada se.406 3. odnos je bio 89.142 264 Ugarske 1. varošima i selima prema stanju iz 1912. pokazuju da je relativno visok procent upisanih radnji bio smješten u selima.25% stranih. str. uglavnom. 325-403. III godište. a u drugim 93. 1912. godinu o broju protokoliranih trgovačkih.1% U proizvodnim djelatnostima zabilježen je veći broj stranaca nego u neproizvodnim.7% stranih vlasnika. kompas 1912/1913..077 1.48 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

apotekari. Tu su.). travničkom 16. većinom doseljeničkog građanstva heterogene socijalne.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.093 (26%) svih radnji. te radnici modernih zanatskih struka.7% i mostarskom 16.. vjerske i etničke strukture. stvarao sloj novog. a od 1878. pa je i akumulacija kapitala u njima tekla brže nego u planinskim selima sarajevskog. Habsburške monarhije. advokati i sl. pored starog. Posavine i Semberije. koji obuhvataju ravničarske. profesori. travničkog i mostarskog okruga.093 ili 26%. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saživljava. u prvom redu. I austrougarska okupacija 1878. što je činilo 67% svih u Bosni i Hercegovini. učitelji. U njima je bilo smješteno 1. inteligencija različitih zanimanja (ljekari. kompaktnija i pristupačnija nego u preostala tri okruga. a kasnije i 16. godine Bosna i Hercegovina bila je pogranična provincija Osmanskog carstva.811 radnji.. U ovim oblastima sela su znatno veća. pretežno. Šef Zemaljske vlade bio je komandant 15. U sarajevskom okrugu seoske radnje činile su 15. pripadnici okupacione vojske. na bavljenje stočarstvom. bihaćkom 44%. poljoprivredne oblasti Pounja. novih oblika proizvodnje i opšte privredne. Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku. banjalučkom i tuzlanskom okrugu. činovnici. Iako austrougarska okupacija nije prekinula tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova u njima se. tehnički i komercijalni stručnjaci. koja su bila teško pristupačna i upućena. u varošima 303 (7%) i u selima 1.5%.5%. 49 U sreskim mjestima bilo je protokolirano 2. privredni preduzetnici. tuzlanskom 30. Broj protokoliranih seoskih radnji bio je različit u pojedinim okruzima. kao neophodni dio novog sistema vlasti. kulturnoprosvjetne i duhovne aktivnosti. Najveća koncentracija protokoliranih radnji bila je u šest okružnih gradova. u banjalučkom 35%. Strateška važnost okupiranog područja uslovljavala je da i u mirnodopskim uslovima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. što je identično broju protokoliranih u svim selima zemlje.8%. godine dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji će biti jedino premašen u toku Prvog svjetskog rata. Moguće je da je blizina austrougarske granice uticala na brži prodor kapitala u sela navedenih oblasti. Karakteristično je da je visok procent seoskih radnji zabilježen u bihaćkom. vojnog korpusa raspoređenog u Bosni . veterinari. Od konca XVII stoljeća do 1878.

Vojska je u bosanskohercegovačkim gradovima bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je.000 vojnika.758. U mirnodopskim uslovima u njemu je 1895. koje se u narednim decenijama pretvara u najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije. U gradovima se nalazilo 27. bila namijenjena posebna strateška funkcija.5% bilo smješteno u gradovima.000 zaptija u nadležnosti civilnih vlasti..944 vojnika. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. zajedno s pomenutim istočnobosanskim i istočnohercegovačkim gradovima. što čini povećanje od 10. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno povećane vojne kontingente. 1989. u Bileći bilo više vojnika nego civilnih lica.500 vojnika i 3.777 ili 77. Trebinje. 52 . naročito Foča. godine bilo smješteno 3. 8). zajedno s činovnicima.460 vojnika. godine 5. godine broj vojnika u pokrajini je narastao na 33. slično Osmanskom carstvu u posljednjim decenijama njene vladavine. godine 22. str.731 vojnika (1910. a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%. Bileći i Zelenici. Goražde.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu br. nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. i Hercegovini i Dalmaciji. jer se broj vojnika kretao od 9 – 12. Višegrad.215 vojnika ili 57%. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predviđeno 28. Rogatica. koncentrirala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji. istočno od tokova rijeka Bosne i Neretve. od kojih je 17. a 1910.120 i Mostar s 4.120. zatim Bileća. To pokazuje skupa mreža strateških željezničkih pruga Sarajevo-Višegrad-Vardište.50 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a petnaest godina kasnije.52 U mirnodopskom sastavu. za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspoređeno 1895. 1910. Sarajevo. čije je sjedište bilo u Sarajevu. Oni su imali da služe brzom prebacivanju trupa iz istočne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. 239. Njima je. Austro-Ugarska je. 1910. godine) uvrstili su se među najznačajnije vojne centre Austro-Ugarske. došlo ne samo do znatnog povećanja bosanskohercegovačkih okupacionih trupa. na primjer. godinu.. Sarajevo s 5. kao i pruge GabelaHum-Trebinje. s krakovima prema Dubrovniku. Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je. predu- Ibrahim Tepić.

godine služilo 2. 54 T. u većini doseljeničkog građanstva bilo je činovništvo. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihaću i Travniku direktno šefu Zemaljske vlade i komandantu bosanskohercegovačke vojske baronu Apelu. koje nema kontinuiteta s osmanskom administracijom. Hauptmann. Rogatice i Foče. U to doba bilo je malo domaćih pismenih i sposobnih ljudi za vođenje nove administracije.. što je štetilo privrednom razvoju zemlje.919 kruna što je činilo 7. sredinu u najmanju ruku drugačiji način života”.53 Preko oficirskih kasina. I s tog stanovišta je građanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budžeta. Troškovi za njeno izdržavanje činili su jednu od najvećih stavki u zemaljskom budžetu. Kraljačić. Nevesinja. tako da su neki preko svojih opštinskih vijeća podnosili zahtjeve za povećanje vojnih garnizona. Neki bosanskohercegovački gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima. Bivši osmanski činovnici najvećim dijelom su napustili službu i odselili u Tursku. Zbog toga je od početka bila prisutna orijentacija na činovništvo dovedeno iz drugih zemalja Austro-Ugarske. Osim vojske važan faktor u gradovima bila je žandarmerija u čijim redovima je 1902. godinu iznosili su 3. a još manje je onih sa znanjem njemačkog jezika. van bosanskohercegovačkih granica. str. Za 1903. s motivacijom da se poveća promet životnim namirnicama. 51 zetnicima. da bi se u prvim godinama okupacije činovnička “Svojim prisustvom među građanstvom Trebinja. preko 10% bosanskohercegovačkih budžetskih sredstava trošeno je na vojsku.54 Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama. Među oficirima nije bilo nijednog pripadnika Bosne i Hercegovine. str. Kalajev režim. stvarana u Bosni i Hercegovini. U početku je vojska vršila i civilnu vlast. trošena na vojsku dislociranu u Monarhiji..284 žandarma i 52 oficira. odnosno za njihovo trošenje u zemlji. vojnih orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. jednako kao i Maglaja. Početkom XX stoljeća. postao nosilac novog. F. Privreda i društvo.418. 150. intelektualcima i radnicima. Jajca. pogotovu kada su ta sredstva. često zatvorenu. Livna i Bileće unio je oficir u tu. Dervente i Tuzle. Drugi predstavnik novog.95%. koji uživaju povjerenje nove vlasti.5% svih izdataka zemaljskog budžeta za ovu godinu. 488-489. 53 . dok je među žandarmima bilo 273 ili 11. drugačijeg načina života.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.

vlade (rač. vlade (Vrh. jer ih je bilo svega 2. vlade. Pregled porijekla činovnika u bosanskohercegovačkoj zemaljskoj upravi. Zem. držav. službe. Hauptmann. ekonomata. zemaljske kase. činovnici drugog odjelj.52 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. sudije i vrh.239 zemaljskih činovnika. direkcije duvan. Štamparije. zem. Pravosudni činov.. Zem. 347 opštinskih i 498 učitelja i s 88 pripadnika zdravstvenog osoblja činili su 2. . vlade Politički viši činov. finan. str. sud. vlade i okružnih oblasti Nadzornici cesta Rudarski činovnici Šumarski činovnici 55 235 144 16 - 485 61 41 38 124 13 25 7 33 5 1 11 - 79 67 45 168 F. mjesta popunjavala ljudima iz Monarhije. tako da će borba domaćeg građanstva za unosnija i uticajnija činovnička mjesta biti teško osvojiva tvrđava. okr. Činovnici su 1885. Zem.172. 198. prvog odjelj. Zem. pores. inspektorata. režije i otkupa) Građevinski čin. oblasti i srez. sud šerija. i carin. deparmenta. ur. četvrtog odj.084 (1.. godine bili malobrojni. službama ili ustanovama 1902.55 Dalja izgradnja administrativne uprave u Bosni i Hercegovini bila je nužno orijentirana na doseljenike. pravobranilaštvo) Fina. a među njima bilo je svega 70 domaćih). “kuferaše”. godine Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države 3 91 218 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 2 75 96 21 78 Strane države Svega 5 187 392 Centralna uprava Zem. Privreda i društvo. i srez. okr. III odje.

direkcija Zem.99% činovnika. atelje za umjet. Namještenici kategorije 178 poslužitelja Poslužitelji 35 Šumari i pomoćnici u 41 šumarskoj službi Žandarmerija: oficiri 21 ljudstvo 781 Državna ergela: oficiri 1 ljudstvo 4 Finansijska straža 101 Ostale ugovorno 192 namještene osobe Ukupno 2.284 2 126 633 889 8. Kalajev režim.. škola.191 4 1 2 13 25 13 39 529 214 314 113 408 349 355 52 2. i 55 kancelarijski pomoć. 53 Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države Zemaljska vakuf. teh. Kraljačić. učit.34356 Iz navedene tabele vidi se da su u ukupnom zbiru najbrojniji činovnici iz ugarske polovice Monarhije i da oni čine 38. škola 4 Učitelji osnovnih škola 34 Državne željeznice: Činovnici 151 Niži službenici 224 Kandidati za niže služb. .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. sred. 10 zanate Manipulativni činovnici 75 Upravnici katastra 21 Učitelji srednjih škola 30 (gim. bogoslov.230 1 18 414 196 3. ali hijerarhijski značajnijih čino56 T.45%. u Reljevu. muzej. trgovačke škole) Učitelji zanatskih škola 12 Učitelji viših djevoj. 34.874 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 8 5 1 103 26 86 47 4 56 Strane države 2 1 Svega 8 18 225 51 173 1 32 229 58 77 51 156 70 57 31 1. 438-439. šer. str. iz austrijske polovice dolazilo je nešto manje. sudačka škola pravos.253 3 262 5 13 6 74 244 255 273 104 118 488 2. škola.

493 = 27.16% 4. Srbin po nacionalnosti.462 = 37.920 = 34. U 1903. dijelom učitelji i sl. Ukupno 9. čistači ulica i sl.= 31. u najmanju ruku. Oni su.111 = 34. Odnos domaćih i doseljenih činovnika u Bosni i Hercegovini 1905-1914.90% 6.330 2. Čeha i Poljaka). 1910. jer su u činovničkoj hijerarhiji u pokrajini zauzimali najniže položaje.26% a iz drugih država svega 0. a domaći ljudi sve više završavali srednje škole i fakultete. Kraljačić. 1909.385 = 38.944 10. 59 F. U Bosanskom birou nalazio se Teodor Zurunić.000 dakle.57 Iako su se brzo množila nova činovnička mjesta. 1912.14% 3.09% Iz Austrije 3. Najviši domet im je bio položaj sekretara u Zemaljskoj vladi ili sreskog predstojnika.51% 3.. bez obzira na to što su u statistiku domaćih činovnika uvršteni podvornici. manipulativni činovnici i niži poreski službenici.76% 3.445 = 25.97% . 57 . šumari. domaćih je bilo 26.56% 5. ali ni oni nisu dobijali važne položaje u administraciji. 439.033 = 31.. Privreda i društvo. na državnu činovničku službu mogli su računati samo novoj upravi odani ili.043 = 26.266 14.49% 3.8% 3.23% u pokrajini). Učešće domaćih ljudi u činovničkim službama iznad Ľ nije obezbjeđivalo njihov odgovarajući uticaj u upravi.30%.77% 4.045 = 42. 1907. “Od 80-ih godina do Prvog svjetskog rata broj činovnika porastao je od 2.619 = 17.41% 3.000 na preko 14. str.024 = 36. vnika (većinom Nijemaca.361 9. 199. Kalajev režim.18% 3.= 26.48% 4.59% 3.076 = 31. Samo vrlo rijetki domaći ljudi dospijevali su do višeg činovničkog ranga i prema navedenoj tabeli bilo ih je svega 21 (11. Hauptmann.065 = 31.58 Mada je rastao broj domaćih činovnika. podvornici u ustanovama.072 = 32.016 9.00% 3. 58 F. lojalni građani. 1908.00% 2. oni do Prvog svjetskog rata nisu uspjeli zaposjesti polovinu činovničkih radnih mjesta.248 = 32.02% . Privreda i društvo.791 = 29.533 9. a u Bosanskom birou nalazio se tada samo jedan predstavnik Bosne i Hercegovine.93% 3. str.846 = 35.089 = 33. 1914. 199.19% Iz BiH 3. str.370 13.54 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.559 = 41.22% 3. Hauptmann.6% 1.733 10.389 = 37.59% Iz Ugarske T. najčešće. godine izgledao je ovako:59 Godina 1905. 1906. godini samo 2 Bošnjaka bili su sreski predstojnici.471 = 36.22% 3. za 700%”.057 = 27.

nego uvođenjem u statistiku činovništva nekih zanimanja koja su obavljali.792 (49.736 (69.552 (142.321 namještenika na zemaljskim željeznicama bilo 733 zemaljska pripadnika tj. 55 Mada su činovnici bili većinom doseljenici. a među nižim osobljem 45%.41%. Sarajevo. među njima su prevladavali oni sa srpskohrvatskog jezičkog područja i pripadnici drugih slavenskih naroda.64%) 1. 1910. 19). među podčinovnicima 6. Hrvati 29 (1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. koji je prema statističkim podacima iznosio krajem 1905. Učešće Bošnjaka i domaćih Hrvata u činovništvu statistički se naglo povećava.155 (32. godine činili 82. str. str.84%. Juzbašić navodi pokazuje položaj domaćih ljudi u državnim službama: “Pretežna većina namještenika na željeznici nije uopšte poznavala srpskohrvatski jezik. godine na 41. I drugi primjer koji Dž. a 1912.211 u odnosu na 1908. godine 85.90%. ali ne intenzivnijim zapošljavanjem.643 službenika. a “maternji jezik 8.25% u roku od 7 godina potiče znatnim dijelom od toga što su bile uzete u obzir neke niže kategorije zaposlenih koje nisu ranije tretirane kao činovnici i namještenici.94%) Očigledno je da među domaćim činovnicima dominiraju Srbi koji su činili dvije trećine domaćih činovnika. jer su brojem prednjačili u gotovo svim srednjim školama i na fakultetima.61 Ovakvih primjera Vidi opširnije: Dževad Juzbašić. (Isto. procent domaćih.47%. 19... uz istovremeni porast domaćih od 31. broj domaćih činovnika povećao se od 2. od 476 podčinovnika 32.08% bio je srpskohrvatski”.65% povećao se do kraja 1912.20%) 1.493 na 6. 61 “Među svim namještenicima.77%. 1912. od civilnih činovnika i pomoćnog osoblja do učitelja. zemaljskim željeznicama od 399 tehničkih činovnika 44 su bili pripadnici Bosne i Hercegovine. Ovo povećanje od 14. čistači ulica). godine 83. 1973.63%. i 1910. uglavnom. godine: 1905. pripadnika. carinske i finansijske straže.58%. Od 1905. pripadnika žandarmerijskog korpusa. bilo je u prvom redu rezultat okolnosti što u ranije izvještaje nisu bili uključeni čistači ulica”. Oni su 1905. Hrvata i Bošnjaka u činovništvu zemlje bilo je različito. službenicima raznih vrsta. Od ukupno 13.5%). godine bilo je 11. Tako povećanje ukupnog broja službenika u 1909. bh. domaći ljudi (npr. godine. tj. U kojoj je mjeri jezik bio prepreka za domaće ljude govori podatak 60 .16% na 36. do 1914.87%) Bošnjaci 728 (29.7%. a od 1446 nižih 11%. Ni u najnižim zvanjima domaći nemaju većinu. 65. 1908. Od toga bili su 1905.60 Učešće domaćih Srba.206 činovnika. godine na bh. godini za 1.387 Slavena.19%) Srbi 1.045 ili za 3. a od toga odpadalo je 657 na niže osoblje (služitelje) ili 89.16%) 641 (17. 31. Ispada da je tada od ukupno 2. godine samo 27. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. dok je glavninu višeg činovništva činio njemački elemenat. Prema podacima Zemaljske vlade iz 1910.

56 7. Posebno mjesto među doseljenim preduzetnicima imali su najkrupniji industrijalci koji su ovdje plasirali kapital pretežno u drvnu. u Bosni i Hercegovini62 Slovenci Nijemci Bosanci domaći Italijani 47 0. godine 310 domaćih.77 347 3.37 295 2. ali primjer zapošljavanja u državnoj upravi i na željeznicama ima specifičan status. Juzbašić..23 331 3. 30-31).52 31 0. dobar ugled poslovnih ljudi stekli su i Jevreji (sefardi) koji su u ovoj pokrajini imali dugu tradiciju. str. bili zastupljeni među ljekarima. takođe.65 3. posebno Čeha i Poljaka. nego je Evropa otkrivala ovu pokrajinu.27 Mađari Hrvati Poljaci Rusini Ostali 71 0. da je na primjer vlakovođa. . u željezničkim radionicama od 790 zanatlija i radnika bilo je 1910. 44% (Isto.51 Nacionalna struktura činovnika koji s porodicama u bosanskohercegovačkim gradovima čine značajan društveni sloj pokazuje koliko je austrougarska uprava uticala na socijalne.35 588 5. 24-25. 1162 12. a kasnije prvorazredni ekonomski faktor u Bosni i Hercegovini.56 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Inače.66 Česi 1905. jer su. formulari i izvještaji bili su na njemačkom jeziku. moglo bi se navesti za gotovo sve struke u Bosni i Hercegovini. među preduzetnicima i trgovcima prednjačili su Jevreji aškenezi koji su od same okupacije postali važan. Poznavanje njemačkog jezika postavljalo se čak kao uslov i za prijem u željezničku radionicu u Sarajevu gdje su svi glavni majstori bili Nijemci.49 399 3. 1910. uz pripadnike drugih naroda. morao da potpuno vlada njemačkim jezikom.51 3588 855 31.49 405 4. Otuda treba podržati one autore koji kažu da Bosna i Hercegovina nije otkrivala Evropu.79 74 0. 62 Dž. koji je inače spadao u podčinovnike..50 Srbi 2437 27. % br %. vjerske i etničke promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. tj. Prije njih.97 2493 316 27. bilo da se javljaju kao vlasnici kapitala koji osnivaju industrijska preduzeća.59 1049 11.05 482 5. i 1910. Jezičko pitanje.03 2671 23. Svi nalozi. str. Nacionalna struktura činovnika 1905. ili kao trgovci različitog formata – od sitnog bakala do grosiste. br.63 1247 10.89 1277 11.17 214 2. Time se njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini nije iscrpljivalo. apotekarima i drugim intelektualnim zanimanjima. Dok su u činovničkim službama među doseljenicima najznačajnija mjesta dobijali austrijski Nijemci i Mađari.

u većini zadržali svoje tradicionalne odnose. ali kapital stvoren u Bosni i Hercegovini vlasnici velikih firmi trošili su u svojim gradovima i zemljama. .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. najamni radnici i razne kategorije doseljenika – vojnici. 57 hemijsku. koji se kreće od 4. u ovom razdoblju radništvo nije postalo snažan društveni sloj u bosanskohercegovačkim gradovima. U socijalnoj strukturi prevlađuju zanatlije. još uvijek. Postanak radničke klase... Hadžibegović. intelektualci i radnici. Minhena itd. Oto Štambajs u Drvaru i niza drugih. s kojima lokalni trgovci imaju stalne sporove oko snabdijevanja radnika. preduzetnici. trgovci.0005. prehrambenu i druge grane industrije i svojim preduzećima upravljali iz Beča. Oni su činili oko 1/3 ukupnog građanstva koje se po mnogo čemu razlikovalo od domaćeg tradicionalnog građanstva i bilo je nosilac procesa evropeizacije i modernizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. rentijeri.63 S obzirom na karakter industrijskog i opšteg privrednog razvoja Bosne i Hercegovine.. Investirani kapital pomagao je da se zaposli dio domaćeg stanovništva. a ne u Bosni i Hercegovini. Takvi primjeri zabilježeni su kod firmi Ajzler i Ortlib u Zavidovićima. Trsta. Iz izloženog se jasno vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. Na taj način vlasnici ovih preduzeća nisu izvršili onaj uticaj koji vrši krupna industrijska i finansijska buržoazija na ukupni društveni razvoj u evropskim zemljama i gradovima. *** 63 I. 246-250.000 (1906. Banje Luke i sl. Prije bi se reklo da je ta vrsta preduzetnika usporavala razvoj domaće buržoazije. str. činovnici. Takve primjere nudi privreda Tuzle. Zenice. dok samo Sarajevo početkom XX stoljeća okuplja veći broj radnika. godine). a i brojna preduzeća locirana u gradovima zapošljavala su veći dio radne snage sa sela. s bliže i dalje gradske periferije. jer je iz vlastitog egoizma preuzimala snabdijevanje radnika preko konzumnih magacina i na taj način uticala na sporiju akumulaciju domaćeg trgovačkog kapitala. Velika preduzeća drvne industrije i rudnici smješteni su izvan gradova. koja se samo djelimično nastanjivala u gradovima.

3 50. bilo je 19 bez vjere.284 68. str.438 11.800 48.604 3.6 19. katolici.78% Muslimani Katolici Jevreji Procent u ukupnom gradskom stanovništvu 69..6 19.854 augzburške i 488 helvetske konfesije. Srbi Hrvati.58 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.831 1885 139. Vjerska struktura u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća 64 Konfesija Muslimani Katolici Jevreji 115. Među “ostalih” 82.3 2. godine pokazalo se da nije bilo dovoljno međunarodnim pravom zaštititi muslimansku manjinu izvan Osmanskog Carstva.880 +23. Mađari. Grko-katolika bilo je 8.936 1879 138.0 64.0 2.854 + 7. Poljaci. 387.17% 227% 71. Rusini.816 43. Promjene koje su se dogodile na razmeđu XIX i XX stoljeća bitno su uticale na formiranje drukčije vjerske i etničke strukture u bosanskohercegovačkim gradovima. muslimani i jevreji. godine.115 1910 +23. U tradicionalni vjerski i etnički mozaik (pravoslavni. evangelika ukupno 6. iako su 1910.588 7. 20. Bošnjaci i Jevreji) ulaze pripadnici protestantske (augzburške i helvetske) vjeroispovijesti i grkokatolici (unijati) u malom broju nazareni. ako se istovremeno ne učvrsti i njihov ekonomski Ovom tabelom nisu obuhvaćeni grko-katolici (unijati). 11 i 12) Iz pregleda se vidi da su bosanskohercegovački gradovi dosta brzo gubili muslimansku većinu. odnosno.2 24.60% Pravoslavni 32. 10..136 lica. Nakon 1878. evangelici augzburške i helvetske konfesije i drugih.4 10.816 56. Slovenci.6 4. Italijani itd.9 Pravoslavni 57.1 20.5 14. Rezultati popisa stanovništva 1910. 64 .871 312. a etnički mozaik proširuju pripadnici brojnih naroda – Nijemci.330 16. Česi.731 38.834 1879-1910.342. godine oni još uvijek imali neznatnu natpolovičnu većinu.3 3.399 5. 39 nazarena itd.064 (Vidi tabele 9.716 +51.5 18. od kojih 5.018 27.3 20.959 1895 139.

ali je u ukupnim odnosima gradskog stanovništva u ovom razdoblju procent muslimana opao sa 69. (vidi tabelu br. ali je u pravilu pretežno formirano od sitnih seljaka. To je vodilo demografskom nazadovanju Bošnjaka u pokrajini.880 ili za 20. . pa su bili prinuđeni na masovna iseljavanja. Iz Bosne i Hercegovine muslimani su počeli seliti u Tursku godinu dana prije okupacije (1877). ali se nakon uspostavljanja austrougarske vlasti i zadržavanja starih socijalnih odnosa. Iseljavanjem i nešto manjim prirodnim priraštajem. 59 i društveni položaj. U svim osmanskim provincijama koje su formirale nezavisne nacionalne države muslimansko stanovništvo došlo je pod udar novog sistema vlasti i. Izvjesna ravnoteža unutar ove vjerske i etničke zajednice ipak se održava u omjeru gradskog i seoskog stanovništva 1 : 3. broj Bošnjaka u gradovima rastao je u ovom razdoblju za 23. bezemljaša i sitnih gradskih zanatlija koje njihova mala imanja.. a posebno zasnivanja agrarnih odnosa na osmanskom zakonodavstvu ogromna većina muslimana opredjelila da ostane u Bosni i Hercegovini.3%. te novom organizacijom gradskih i seoskih opština.3% ili za 19.60%.6% na 50. a posebno u gradovima. 9). Ipak se u okupiranoj provinciji stvaralo iseljeništvo podstaknuto vjerskom ili drugom propagandom. škrta nadnica i zastarjela zanatska radionica nisu mogli prehraniti. novih socijalnih odnosa u agraru.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. posebno..

32% ukupnog stanovništva. Županjac 45.914. pa se stanovništvo selilo u druge krajeve. (vidi tabelu br. godine do opadanja muslimana za 5. Varcar-Vakuf 828.22%. Kladanj 90. istočna Hercegovina). znatno iznad prosjeka raslo je pravoslavno stanovništvo u SaOpadanje broja muslimana zabilježeno je u sljedećim gradovima: Fojnica 103. godine Nijemci su činili 10%. Rogatica 642. pri čemu su otpali neki dijelovi (sela) naseljeni pravoslavnim stanovništvom. 2. Bos. Sarajevo i Tuzla. Varcar-Vakuf 814. Gradiška 315. u njemu je živjelo 10. Bihać 1. itd. Prijedor 419.183.37%. Gacko 440. Bos. osim Hrvata.. Derventa 798. Mađari 2.301. Višegrad 369. Tešanj 1. Ljubuški 88 (vidi tabelu br.567. (vidi tabelu br. Bošnjaka i Jevreja. godine premašivalo je 1/5 ukupnog gradskog stanovništva. godine brojali 10. ili je izvršena nova organizacija gradskih opština.11% Nijemaca. U gradu Tuzli 1910. Kostajnica 32. Ova pojava prisutna je u svim graničnim oblastima Bosne i Hercegovine. u trinaest bosanskohercegovačkih gradova došlo je 1910. 65 . Stari Majdan 259. Zenica 1.787 osoba ili 28.000 stranih koloniziranih seljaka i nekoliko hiljada stranih radnika koji su privremeno ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini.058 osoba. Novi 524. Goražde 501. Nevesinje 401 i Trebinje 1522. Srba. Cazin 618. u Bihaćkoj krajini i samo pojedini u srednjoj Bosni. Bos.65 dok je u isto vrijeme oko 25 gradova66 bilježilo znatno veći priraštaj od prosječnog za sve gradove. većina gradova duž Save. Tešanj 530.69% Mađara itd. Bileća 632. Glamoč 64. U odnosu na 1879. 15). 9). a 1910. Stranci su u Sarajevu 1895.28% Čeha. Osim oko 30. Gradiška 79. Travnik 732. npr. Brčko 1. Brod 270.. Maglaj 771. Bugojno 377. Ljubinje 23. godine. Opadanje pravoslavnog stanovništva zabilježeno je u šest gradova: Visoko 481. 66 Porast iznad prosjeka priraštaja svih gradova u pokrajini imali su: Foča 902. Ova pojava naglašena je naročito u većim gradskim središtima. svi drugi doseljenici pretežno su smješteni u gradskim naseljima. Česi 3. godinu.223. kao što su.336. Jajce 3. To su gradovi uz crnogorsku i srpsku granicu (istočna Bosna. Pravoslavno stanovništvo (tabela 10) bilo je nastanjeno u svim gradovima Bosne i Hercegovine i imalo je u ovom razdoblju priraštaj prosječno 73. U istom razdoblju. 9). Gornji Vakuf 77. Sanski Most 695.60 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gračanica 581.78% i 1910. Ova pojava može se objasniti time što su navedena mjesta izgubila raniji privredni i saobraćajni značaj. Bos. Gradačac 833. Ključ 961. 3. Tuzla 1. Doboj 825. Krupa 634. Ovakvo kretanje bilo je uslovljeno i useljavanjem velikog broja stranaca koji su kao nosioci administracije i nove privredne aktivnosti bili vezani pretežno za gradske centre. Bijeljina 1.

Ljubinju 112%. a u četiri grada bio je upisan samo po jedan. a samo po jedan zabilježen je u Foči. Sanskom Mostu 103%. Brodu 272%. Slovenaca. Goraždu 197%. Konjicu preko 31 put. Izgradnja saobraćaja i nova privredna aktivnost. šljivama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Brčkom. gdje se razvija trgovina žitom. saobraćajnim i vojnim značajem pojedinih gradova. Bihaću 716%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Prijedoru 555 (1. Čeha. Poljaka. Šamcu itd. Derventi 137%.681%). Ljubuškom preko 11 puta.191%) itd. Cazinu. Gacku 420%. tako da su gotovo iz temelja uzdrmali tradicionalnu vjersku i etničku strukturu bosanskohercegovačkih gradova. Čapljini 183%.279 (1. Do najvećeg priraštaja došlo je u gradovima istočne Hercegovine. godine (vidi tabelu br.. Broj katolika povećao se u Bileći za gotovo 10 puta. Drvaru. Rogatici. Bihaću 1.132%). Mostaru 2. Nijemaca. 61 rajevu za 126%. Bijeljini 1. stokom. Bos. gdje je 1910. Ključu. Rogatici 550%. Krupi 164%. Katoličko stanovništvo u bosanskohercegovačkim gradovima poraslo je preko 3 puta i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. Mađara. Bos. Zenici.224 osobe (2.266%). (vidi tabelu br. To su bili glavni trgovački i saobraćajni punktovi u pokrajini. Varešu 131%.729 (2. 10). Izuzetno visok procent porasta pravoslavnog stanovništva u nekim gradovima za 5-10 puta nije bio uslovljen samo razvojem nego i posebnim uslovima u kojima su se našli pojedini gradovi. Zenici 2. Trebinju gotovo 7 puta Godine 1879.. Starom Majdanu i Kotor-Varošu.941 (215%). Banjoj Luci 2. Konjicu 717%. katoličko stanovništvo nije bilo prisutno u jedanaest gradova. značajan priraštaj zabilježen je u Sarajevu. Nevesinju 24 puta. Višegradu. Derventi. kao i potrebe nove vlasti uslovili su i novi raspored stanovništva. Visokom i Bijeljini.67 Broj katolika naročito je porastao u Sarajevu. Doboju 815%. godine) bili prisutni u svim gradovima pokrajine. 67 . Brodu. Trebinju 781% i Drvaru 291%. Zenici 394%. godine u odnosu na 1879. Pravoslavno stanovništvo uvećavalo se najčešće proširenjem gradskih opština i novim privrednim.191 (1. Brčkom 1. Bijeljini. Tuzli. kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti. Bos. Nevesinju 450%. Srebrenici.924 (291%). Tuzli 3. Ključu 156%.000 (1. Italijana itd. Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije..375%). Goraždu. Višegradu 232%.468%).8%). Pod uticajem razvoja. Bosanske krajine i duž rijeke Save. Vlasenici. Prilikom popisa stanovništva 1879. godinu priraštaj iznosio 17. godine. prije svih Hrvata iz hrvatskih zemalja. katolici nisu zabilježeni u Čajniču. 11).536 (88. da bi već u slijedećem (1885.

sefardima pridodaju aškenazi.. Žepču 101. Tešanj 262 (63%) i Donji Vakuf 16 (13%). u 50. Zenici 294. glavnom gradu pokrajine i činili su 12. a zatim i sve brojniji aškenazi) 1879. Tuzli 348. 1885. godine u 62 bosanskohercegovačka grada. Brčkom 182. jer se od 1878. gradski elemenat i više od polovine svih (6. Kreševo 459 (35%). 12). Glamoč. Višegradu 265. Iako je u više gradova broj katolika rastao za 10-20 puta. Derventi 136.55%) bilo je nastanjeno u Sarajevu.397 osoba ili 57.62 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Priraštaj domaćih katolika – Hrvata u bosanskohercegovačkim gradovima teško se može utvrditi čak i pri pokušaju analize strukture doseljenika. Visokom 186. itd.32% njegovog ukupnog stanovništva (vidi tabelu br. 1895. Mostaru 254.. godini (Gornji Vakuf. Zvorniku 148. nije ih bilo samo u 4 od ukupno 66 gradskih opština u 1910. a osim Sarajeva posebno su bili prisutni u slijedećim gradovima: Travniku 472. Bosanskom Brodu 163. Doboju 101. U ovom razdoblju (1879-1910) njihov broj u gradovima porastao je za 227%. . Jevreji su bili. Jevreji (uglavnom sefardi. u 58 i 1910. Bihaću 165. u ovom razdoblju u četiri grada je zabilježeno opadanje: Fojnica 80 osoba (10%). što donekle vrijedi i za Jevreje. Čapljina i Kreševo). Dakle. Prema popisima stanovništva. godine bili su nastanjeni u 30. Bijeljini 429. uglavnom. U svim ostalim gradovima broj Jevreja nigdje nije dostigao 100 osoba.

mostarski. banjalučki i tuzlanski – vidi tabelu br. koja se obuhvata svim popisima i. pod oznakom katolici upisani su pripadnici raznih nacija: Hrvati. ali i useljavalo iz drugih južnoslavenskih zemalja. Pojam stranac počeo se pravno tretirati kada su se organizirale gradske opštine.. i 1895. Jevreji aškenazi). vjersku i nacionalnu skupinu. Npr. takođe. Pravoslavno stanovništvo se iseljavalo. odnosno 46% žive u bosanskohercegovačkim gradovima. Italijani itd.. Općinari prinadležnici su ona lica koja su nadležna u gradu Mostaru i u ovoj općini imaju zavičajno pravo” (čl. u visokom procentu od 42%. godine. Srbi.68 Njihov priraštaj u toj deceniji iznosio je 19. jer se kod njih ne događa useljavanje. što je. Upravo ova kretanja nisu jednako zahvatala sve vjerske i etničke zajednice. globalne raspodjele stanovništva po porijeklu. ukoliko se ne računaju povratnici iz Osmanskog carstva. s tim što se i tada javljaju teškoće u slučajevima kada različite nacionalne skupine govore istim jezikom (npr.985 osoba U austrougarskim popisima stanovništva svi statistički podaci dati su prema vjerskoj podjeli stanovništva. zbog tačnosti podataka. Muslimani su bili najviše zahvaćeni iseljavanjem i demografskim nazadovanjem. i ovdje moralo biti primijenjeno. Općinari su: 1. prikupljeni popisom iz 1910. općinari – drugari. Mađari. Nijemci. Ovdje navodimo primjer Općinskog reda sa izbornim redom za grad Mostar u kojem stoji: “Općinu sačinjavaju: općinari i stranci. a kad je riječ o gradovima za blizu desetak procenata premašivali su opšti prosjek. Religija i nacija se ne podudaraju u broju pa bi upotreba nacionalnog imena bila netačna. a što se tiče gradova to je moguće učiniti samo za četiri gradska sreza (sarajevski. donošeni njihovi statuti i regulirana izborna prava. Osim opšte kategorije o vjerskoj pripadnosti. sve je drugo prepušteno proračunima istraživača i navođenju parcijalnih primjera koji često ne odražavaju suštinu promjena. Prema podacima iz 1885. Doseljeno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u historiografskoj literaturi naziva se doseljenicima i “strancima”. Hrvati i Bošnjaci.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 63 Vjerska i etnička struktura bosanskohercegovačkih gradova u istraživanom razdoblju u mnogome je zavisila od migracija stanovništva.. obuhvatajući pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine. Podaci o maternjem jeziku stanovništva. 4). 68 . 13) doseljenici ili stranci. odnosno od useljavanja i iseljavanja. 15). godine (vidi tabelu br. Utvrđivanje etničke strukture katolika predstavlja posebnu teškoću s obzirom na to da popisi stanovništva i statistika općenito ne dopuštaju potpuno razjašnjenje ovog fenomena. jedino su uporište koje omogućava utvrđivanje etničkog mozaika u Bosni i Hercegovini. općinari prinadležnici i 2. koji su činili veoma šaroliku socijalnu. tako da je ono imalo normalna demografska kretanja u pokrajini.

146 817 653 588 1895. 10. a iz drugih država za 1. 5). a naročito za grad Mostar.989 2.713 1885-1910. godine nudi slijedeći primjer: Grad Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar 1885. iz Austro-Ugarske ili za 189%. 1910. 46.346 3. a nemaju zavičajnog prava u ovoj općini” (čl. s tendencijom povećanja njihovog broja u gradovima. 8). podijeli počasno građansko pravo bez obzira na njihovu postojbinu.64 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. za tijem austrijski i ugarski državljani. ali se na osnovu ukupnih podataka o broju stranaca po srezovima vidi da je nastavljen veliki priliv doseljenika. Ova useljavanja vodila su značajnoj promjeni strukture stanovništva bosanskohercegovačkih gradova. Općinsko vijeće ovlašćeno je da bosanskohercegovačkim zemaljskim pripadnicima.. zarade ili prihoda.787 1. Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslovljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradove. koja borave u općini.297 lica ili 136%.715 1910. koji su 1879. austrijskim ili ugarskim državljanima. a nijesu ni općinari prinadležnici ni općinaridrugari” (čl. a takođe može i druge primiti u zavičajnu zajednicu “ako mu zemaljska vlada podijeli bosanskohercegovačko pripadništvo” (čl. Koliko je doseljenika živjelo u ostalim gradovima 1910.. str.049 2. 7). “Počasni građanin ima sva prava općinara prinadležnika a nikakvije dužnosti” (čl.425 1. godine činili oko 8% građana. 9). “Stranci su ona lica. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu god. Tuzla. godine dostigli blizu 16% urbanog stanovništva pokrajine. 14). u kojim su katolici raznih nacija. “Općinari-drugari su oni bosanskohercegovački zemaljski pripadnici. . 1907. godine nije moguće utvrditi. koji su osobito zaslužni za ove zemlje. kao što su Sarajevo. Priraštaj svih doseljenika u četiri gradska sreza 1885-1910. Mostar i Banja Luka stranci čine od 1/5 do preko 1/3 stanovništva (vidi tabelu br. 483% 296% 520% 361% “Općinsko vijeće može odobriti zavičajno pravo u gradu Mostaru samo pripadnicima ovih zemalja”.234 4. 18. 2. tako da u nekim od njih. koji stanuju u mostarskom gradskom području i tu plaćaju izravan porez od svojeg nepokretnog posjeda.

032 lica 1.69 Rezultati urbanizacije i promjene ukupne strukture bosanskohercegovačkih gradova odrazili su se i na ukupne odnose seoskog i gradskog stanovništva unutar svake pojedine vjerske zajednice. 70 Ova tabela izrađena je na osnovu austrougarskih popisa stanovništva. .85 13. 7.00 91.80 (27.3% 14.7% 16.19%) (24.488 sh-hs nije bio maternji jezik.8% 35. 15).181 lica SH . kao što su Banja Luka i Mostar nudili manje mjesta za doseljenike. 35.7% 23.928) ( 1. Tuzli. Banja Luka Mostar Iz tabele se vidi da su gradovi sa bržim industrijskim razvojem (Sarajevo i Tuzla) bili naseljeniji strancima dok su agrarna središta. Sljedeći pregled pokazuje odnose gradskog i seoskog stanovništva unutar najbrojnijih konfesija u Bosni i Hercegovini.16%) 29.7% 12% 1895.854 (24.707 lica 5. dok je 6.6% 1910.8%).15 87.90 21.342 doseljenika.20 drugi jezici (15.698) ( 1.244 lica 2.17%) (4.. u ove gradove za 21. bilo sa sh-hs jezičkog područja (vidi tabelu br.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.80%) (7.10 78.4%) (9.6% 9% 12% 28.2% 4.HS 70.775 lica 2. Banjaluci i Mostaru 1910.3% 21.70 Odnos srpskohrvaskog-hrvatskosrpskog jezika i drugih jezika u Sarajevu. 65 Procent doseljenika u ukupnom gradskom stanovništvu u navedenim gradovima: Sarajevo Tuzla 1885. godine (u procentima) 69 Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar Njemački Španski Češki Mađarski Slovenački 7.519) ( 2..343) U ova 4 okružna grada govorili su: Od ukupno 28.00 8.

aprila 1879.66 6.84 6. nego ih imenuju vlasti.. Na toj osnovi su.778 138.24 6.588 217 1895 Grad Selo 43.93 93.234 68.66 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.959 285.810 342 1910 Grad Selo 56..184 769.183 7.71 93.16 22.65 95. godine.26 6.50 74.992 366. pa je. u početku.22 0. Sjednicama zastupstva obavezno je prisustvovao predstavnik vlasti i njihove odluke proglašavale su se 71 .816 472. *** Izgradnja gradskih opština i njihovih organa započela je Provizornim statutom za Sarajevo.831 237.20 84.34 89.34 99. po kojoj su sreski uredi dobili ovlaštenja da prema njemu osnivaju gradske opštine. sarajevska opština 1883.35 4.96 25.78 Očigledno je da su neriješeni agrarni odnosi negativno uticali na mobilnost pravoslavnog stanovništva sa sela u gradove i da su doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu sa strane kod katolika bitno izmijenila njihovo učešće u urbanom stanovništvu pokrajine. formirana sva gradska vijeća.43 93. tako. avgusta 1878.57 7.731 409.321 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Pravoslavni 25.623 11.849 16.577 125. koji je izdao general Filipović tri dana nakon zauzimanja grada 22.84 15.936 332.604 192.47 96.57 10.636 463.53 3. a mostarska 1890. da objavljuju građanima zakone i naredbe.80 77.43 92.71 “Bila su obavezna da u svemu izvršavaju naloge političkih vlasti.07 74.800 629.399 27 1885 Grad Selo 38.232 27. godine. Gradska zastupstva su cijelo vrijeme postojanja funkcionirala kao “produžena ruka” državnih organa.115 753 115.957 5.787 3.018 533.901 139. da se staraju o školskim i komunalnim poslovima i dr. Na tom principu izdata je naredba Zemaljske vlade od 16.16 93.84 6.446 48. godine. godine dobila svoj statut.74 25.29 14.50 85. 1879 Grad Selo Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 32.66 74.438 365.76 93. Tim statutom bilo je određeno da se gradski zastupnici i gradonačelnik ne biraju.

Kraljačić. godine pravo glasa imalo svega 1. Neposredni nadzor nad radom opštine obavljala je sreska vlast. ili pak. uz veoma visok izborni cenzus. 72 “Za aktivno izborno pravo cenzus je iznosio 2 forinte zemljarine na području grada.224. str. uključujući načelnike i podnačelnike. Relativno visoke plate gradonačelnika i funkcionalni dodaci podnačelnika bili su često važan motivacioni faktor punovažnim tek onda kada ih odobri nadležna državna vlast. godine. a dvije trećine je birao narod. Da to nije bila demokratska institucija domaćeg stanovništva pokazuje činjenica da je na prvim gradskim izborima 1884.1% od ukupnog broja stanovnika grada. a 1/3 imenuje Zemaljska vlada na prijedlog okružne oblasti. Kraljačić. 27 forinti dohodarine ili 75 forinti točarine” (T. što je trebalo da odgovara konfesionalnoj zastupljenosti stanovništva u gradu. a izborni cenzus je zadržan i usklađen s mjesnim prilikama. 25 forinti točarine. a ako bi napravili kakav prekršaj političke ili druge prirode smjenjivani su” (T.73 Dalji korak u organiziranju gradskih opština učinjen je kada je Carskom naredbom od 12. Prema ovoj naredbi.. godine na 2. Kalajev režim. godine odobren Normalni štatut sa izbornim redom za sve gradske općine u Bosni i Hercegovini izuzevši gradove Sarajevo i Mostar. ili 9 forinti dohodarine. koja je imala ingerencije da raspusti gradsko vijeće i da prekine njegovu sjednicu.344. Statutom je bila obezbijeđena puna kontrola nad radom ove institucije.72 Mandat zastupstva trajao je tri godine. 447-450). . jer su njene odluke bile punovažne pošto ih odobri Zemaljska vlada. str. godine Sarajevo je kao glavni grad Bosne i Hercegovine dobilo gradsku upravu s veoma ograničenom autonomijom. a načelnika i podnačelnike imenovao je zemaljski poglavar na prijedlog civilnog adlatusa. Kalajev režim.095 građana. 447-450. 73 T. Od predviđenih 24 opštinska zastupnika 12 su morali biti muslimani.. 2/3 zastupnika. Zastupnici su obavezno morali biti pouzdani ljudi. 447-450). ako se bavi pitanjima izvan statuta. s tim što Vlada i dalje potvrđuje izabrane zastupnike. str. Zastupstvo je sastavljeno prema proporcionalnom odnosu konfesija. što je iznosilo 4. Kalajev režim. kada se broj birača neznatno povećao na 1. a zaključke zastupstva potvrđivala okružna oblast ili Zemaljska vlada. a 1902. čiji mandat traje 3 godine. Kraljačić. januara 1897. Jednu trećinu zastupnika imenovala je Zemaljska vlada iz reda uglednih i zaslužnih građana. 6 pravoslavni i po 3 katolici i Jevreji. Vlast je mogla u svako doba da raspusti zastupstvo i da diciplinski kazni zastupnike ako svoju dužnost ne vrše kako treba. bira stanovništvo. Za pasivno pravo glasa cenzus je bio mnogo veći i iznosio je najmanje 6 forinti zemljarine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. što se nastavljalo i na izborima 1893. 67 Statutom iz 1883.

Grad u historiji. iz tvrdog materijala građenom stam74 . kulturno-prosvjetnih i zdravstveno-sanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. II izdanje. žandarmerijskih stanica) i novih stambenih četvrti u kojima su podizane kuće s više stanova (i više spratova). 75 “Prva stambena zgrada za više obitelji podignuta je za najsiromašnije u New Yorku u Cherry Streetu 1835.68 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Preveo Vladimir Ivir. Primijenjivan je princip konfesionalnog ključa. 76 “No uprkos dosta jakog tradicionalnog okvira. Bosanski glasnik. Sarajevo str. regulaciju gradskih rijeka i potoka. 450. da je već “Unutar jedne generacije ova nova vrsta stanova počela se nuditi imućnim slojevima stanovništva kao najnoviji proizvod mode u Parizu”. organiziranje gradskog saobraćaja. hotela. modernizaciju gradske rasvjete. definitivno ili bespovratno. 1988. Vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bile su najizraženije kroz izgradnju vodovoda. narušavaju panoramu ili sliku grada kojim su ranije dominirali čaršija s javnim objektima i jednofamilijarne kuće s baštama. Kraljačić. Zagreb. za koju L. a s druge. T. godina 1914. godini muslimani su bili gradonačelnici u 58 od ukupno 61 organizirane gradske opštine.76 Nove četvrti s višespratnicama Vidi opširnije: T. da se među vodećim gradskim krugovima razvije konkurentska borba za zaposjedanje ovih funkcija. između kojih su krivudali uski sokaci (uličice). u kojem je još živio bosanskohercegovački grad. jer se u gradu povećao broj katolika. vojnih kasarni. Kruševac. kanalizacije. str. str. 56/57. Zahvaljujući radu opštinskih gradskih vijeća ostalo je zabilježeno kako su sredstvima građana.. str. jer se unutar i pored orijentalne arhitekture ubacuje više drugih arhitektonskih i građevinskih stilova koji. pa je zbog toga 1889. godine”. željezničkih stanica. ali im se ne mogu osporiti rezultati u rješavanju čitavog niza komunalnih. pošta.. 58-63. godine mijenjan izborni red u Sarajevu. promjene su uslijedile u sve većoj mjeri što se i u spoljašnjem izgledu zapažalo. škola.75 Gradovi su počeli mijenjati svoju raniju fizionomiju. izgradnju većeg broja javnih građevina (sreskih ureda. u 2 pravoslavni i u 4 katolici. jer su bile ograničene kontrolom i odobrenjima austrougarskih organa vlasti. Kalajev režim. bolnica. Izvještaj o upravi BiH 1906. od 66 opština u 60 su bili muslimani. 438. Zapadni arhitektonski upliv sa svojom višespratnom. bosanskohercegovački gradovi razvijali modernu infrastrukturu.74 Iz svega se može zaključiti da gradska zastupstva nisu bila demokratske niti autonomne institucije domaćeg stanovništva. a 1914. Lewis Mumford. organa vlasti i vojske. proširivanje i uređenje ulica. U 1902. Mamford kaže da je postala s jedne strane “neka vrsta uzora nezdravih i nehigijenskih uvjeta stanovanja”. godine.

veliku pažnju poklanjali su vodovodima. Hauptmann. Do izbijanja Prvog svjetskog rata.” F. Iako je za vrijeme osmanske vladavine bilo pokušaja da se u okviru uređenja poštanskog saobraćaja. još u osamnaestom stoljeću u Francuskoj su se kao engleski novitet uvodili u kuće obični nužnici. komšijsku blizinu dotadašnjih kuća. prodirao je do dotadašnjih centara tih gradova. str. tako da su stvorene mogućnosti za izgradnju kućnog kupatila i nužnika s vodom za ispiranje. crkvama i kasarnama. uguravši se u svaki slobodni prostor. predstavlja nužno sanitarno poboljšanje u kući. s obzirom na to da je u više gradova. godine. Mumford navodi da je u 19. Bosanskohercegovački gradovi. godinu moderni vodovod imalo je 26 gradova: Banja Luka Ključ Trebinje Bos. trgova i čitavih mahala. 190. Krupa Rogatica Višegrad Bos.78 Mada su neki gradovi za vrijeme benom kućom i službenim zgradama. uličica. numerišu kuće i odrede nazivi ulica. Privreda i društvo. 69 namijenjenim za stanovanje više familija bitno su izmijenile raniji način stanovanja. što im je davalo izvjesnu prednost u odnosu na evropske gradove sve do XIX stoljeća. osim javnih česmi. Na razmeđu XIX i XX stoljeća. 77 Prema podacima Bosanskog glasnika za 1914. uličnih hidranata za polijevanje ulica i gašenje požara. saglasno svojoj orijentalno-islamskoj tradiciji. u bosanskohercegovačkim gradovima to je obavljeno tek pred prvi austrougarski popis stanovništva 1879. 26 bosanskohercegovačkih gradova77 izgradilo je moderne vodovode. javnim česmama i kupatilima (hamamima). Kostajnica Sarajevo Zenica Fojnica Stolac Zvornik Goražde Tešanj Županjac Glamoč Travnik 78 “Pronalazak nužnika sa vodom za ispiranje što ga je prvi uveo Sir John Haringon 1596. čime su za njihovo stanovništvo značajno izmijenjeni higijensko-sanitarni uslovi života. uvođenje modernog vodovoda predstavljalo je značajnu civilizacijsku tekovinu koju su sebi mogli priuštiti samo dobro organizirani gradovi. vijeku iz Kine došla upotreba toaletnog .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. no ta se moda nije proširila naročito brzo.” L. kao što je i sa svojim zahtjevima za širokim i ravnim cestama i regulacionim planovima razbijao usku.. godine. Brod Livno Tuzla Čajniče Mostar Varcar Vakuf Foča Nevesinje Visoko Bos. u mnoge kuće uvedena voda. 40-ih i 50-ih godina XIX stoljeća.. čime su započete vidljive vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima.

80 Već od 1880. Ako se ovim troškovima dodaju samo još investicije u vodovod. daleko premašuju investicije u bilo koji drugi grad. U tom pogledu. što je važnije za kućnu higijenu. Sarajevo. str. godine objavljen je Novi građevinski red za Sarajevo. pa je voda bila izvor zaraze i epidemičnih bolesti. Njime su bile propisane širina ulica. a one koje budu pregrađene za 5-15 godina. Dio sredstava prikupljala su gradska vijeća od građana. 79 M. pa je dovod vode često prekidan. Cijevi su bile plitko postavljene.. koje su u zemlji trulile. . ta suma se udvostručuje. 390. Uz hvalospjeve tehničkom napretku 19. stoljeća. a ponegdje prolazile kroz dvorišta i štale. a opština je dobila pravo eksproprijacije zemljišta potrebnog za proširenje ulica. građevinska linija i upotreba materijala za izgradnju kuća. u kome su izgorjele 304 kuće. Kreševljaković navodi da je za razne zgrade koje je podigla sarajevska opština 1878-1914. 51. 80 Vidi opširnije: H. te izgradnju i popravak mostova. koji je obezbjeđivao dalji razvoj grada.”79 Modernizacija bosanskohercegovačkih gradova iziskivala je velika finansijska sredstva koja su obezbjeđivana iz više izvora. oni su krajem XIX stoljeća mahom bili dotrajali.70 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. od upotrebe tapeta na zidovima koje su uvedene manje-više istodobno. Lewis Mumford. osmanske vladavine imali izgrađene vodovode. Udovčić. značajnu prekretnicu u Sarajevu načinio je veliki požar od 8. godine u Sarajevu je počela intenzivna građevinska djelatnost. a u nekim poduhvatima učestvovali su država. otpornog na vatru. U maju naredne godine objavljen je Građevni red za Sarajevo i ostale gradove u zemlji po kome su sve nove gradnje za 30 godina oslobođene poreza. avgusta 1879. I pored izgradnje novog vodovoda bio je održavan i turski vodovod za snabdijevanje starog dijela grada i varoške četvrti vodom. Ulaganja u Sarajevo. 31-36. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. veli autor. uvedeno je kupatilo u kuće. kanalizaciju. Kreševljaković. godine. U julu 1893. Grad u historiji. papira. str. a šteta je procijenjena na 23 miliona forinti. kao glavni zemaljski grad. uređenje gradskih ulica i regulaciju gradskih voda.. pa čak i više gradova zajedno. godine utrošeno oko 20 miliona kruna. “Voda je dovođena kroz drvene cijevi (tomruke). gradsku rasvjetu i organizaciju gradskog saobraćaja (tramvaj). str. vojni budžet i vjerske institucije i zajednice. 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 ulica.

7 km. Pošta. Gimnazija i Učiteljska škola (1891). zgrada Vrhovnog suda u renesansnom stilu. Paralelno s izgradnjom kanalizacije. 190-191. godine.. Šerijatska sudačka škola u arapskom stilu (1887-1889). 25. str. godine na tramvajima je uveden električni pogon. u gradu je podignuto i 9 javnih nužnika. i 1895. Već 1879. godine). a prve žarulje osvijetlile su Sarajevo 3. Prije uvođenja moderne kanalizacije u gradu su postojali jednostavni jarci od kojih su neki bili otvoreni i zagađeni. Kreševljaković. a između 1911. Kreševljaković navodi da je austrougarska okupacija zatekla u Sarajevu “58 starih primitivnih vodovoda. Sarajevo. izgrađena 1892-1895. godine u arapskom stilu. Regulacija Miljacke izvršena je 1886-1897. Prema podacima iz 1880. 31-32. H. F. H. Izgradnja modernog vodovoda dovršena je 1910. Zemaljska štamparija. i 1905). godine počeo je rad na popravci starih i izgradnji novih kanala. godine uređena je Baščaršija. Zemaljski muzej (završen 1913). Električna centrala sagrađena je 1894.000 kruna.82 Opšta je pojava u svijetu da razvoj industrije u XIX i XX stoljeću i borba za stanarinu i profit razaraju stare urbane cjeline i strukture. svakako. gradska vijećnica. Sarajevo. Klaonica i stočna pijaca izgrađene su 1881. do 1903. i 1913. 71 Zemaljska vlada je izgradila veliki broj građevina različite namjene. Od 1. To se 81 82 H. godine uvela “konjski tramvaj” od željezničke stanice do katedrale. tramvajske pruge i gradske vijećnice. str. Hauptmann. koja je koštala 984. 1897. a duljina svih cijevi iznosila je preko 49 km”. a neke su asfaltirane. kanalizacije. Kreševljaković. a izgradnja moderne kanalizacione mreže u dužini od 45 km trajala je od 1896.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine. a zatim Velika realka. centar grada bio je osvjetljavan sa 188 uličnih fenjera. kao što su Fabrika duhana (1880. . Tvornica ćilima (1904). i 4. a zatim je tramvajska pruga produžena na 5. Velike ambicije u podizanju glavnog grada pokrajine pokazala je Zemaljska vlada kada je 1884. str. maja 1895. aprila 1895. Sudska palata. godine.. pa su bili izvori čestih epidemija koje nisu mogle biti iskorijenjene. Drveni mostovi zamijenjeni su željeznim.81 Krupne građevinske poduhvate predstavljala je izgradnja gradskog vodovoda. Zemaljska bolnica paviljonskog tipa (1892-1897). gradske rasvjete. trasirane su mnoge nove ulice. Jedna od reprezentativnih zgrada bila je. godine. godine grad uveo plinsku rasvjetu.. Privreda i društvo. da bi od 1914. tri zgrade Zemaljske vlade (1884-1886. godine. a otpočela je i regulacija ulica i mostova i uređenje trgova.

a ne turske karakteristike i specifičnosti. a austrougarske većinom u islamskom. str. Prilozi Instituta za istoriju. palata katoličkog M. U Bosnu i Hercegovinu evropska civilizacija je sporo prodirala u svakodnevni život naroda: “Bilo je upadljivo da je turska reformna administracija do 1878. Ekmečić. a austrougarska administracija posle okupacije je nastojala da vidljivo obeleži islamsku tradiciju. 2. javna kupatila i sve građevine koje izlaze iz državne ruke. gotskom. 100. Bosni sasvim tuđe građevine elemente i za dvadesetak godina napraviše od Sarajeva izložbu raznih slogova. koji bi odrazio bosanske autohtone. Prvi je od njih bio Josip Vancaš. dogodilo i bosanskohercegovačkim gradovima. Stvaranje Jugoslavije. On piše: “Poslije okupacije došli su ovamo mnogi arhitekti iz Monarhije. željezničke stanice. Bilo je arhitekata koji su studirajući domaće građevine pokušali da izgrade tzv. Na taj je način sasvim poremećen sklad u arhitekturi Sarajeva. griješila je Zemaljska vlada. a ponegdje su primjenjivani i motivi antike. nije bio tako snažan.. Gradilo se ovdje u romanskom. bosanski stil. str. građene su u pseudoislamskom stilu. sasvim u duhu graditeljstva druge polovine XIX vijeka. a griješio sam i ja”. arapskom. M o s t a r je izgradio više objekata koji su imali dalekosežan kulturni i civilizacijski značaj. nastojala da ojača evropski duh u svim porama javnog života. Osim vladinih zgrada u Sarajevu je gradio bečki arhitekta Josip Vancaš po uzoru na italijanske renesansne građevine XV veka.. griješile su oblasti. 83 84 . To se najbolje vidi u javnim građevinama koje država podiže – turske su u evropskom stilu. gradske većnice. Sarajevo. Usporedi Robert J. nažalost. Iako su ostali bosanskohercegovački gradovi imali mnogo skromniji razvoj i u njima su se događale slične promjene. On je ovdje gradio punih trideset godina (1884-1914). H. br. baroknom i turskom slogu. Fin-de-siecle: Habsburška transformacija osmanskog grada. dakle. Bez ikakvog obzira na postojeću arhitekturu počeše oni unositi razne. Među raskošnim građevinama nalaze se Viša gimnazija. a pored toga nestajalo je zgrada građenih na bosanski način. ali ne samo pod uticajem industrijskog razvoja koji.72 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kreševljaković. ali se u tome nije daleko odmaklo. romansko-bizantijskom. 32. 32-36. Sarajevo 2003.”83 Hamdija Kreševljaković s negodovanjem opisuje novu arhitekturu Sarajeva. nego i drugih faktora.”84 I arhitekta Vancaš je kasnije pisao: “Glede spoljašnosti novih zgrada u Bosni griješilo se dugo. renesansnom. Donia. jer su mnoge još u dobrom stanju rušene da bi se na njihovu mjestu podigle nove zgrade.

Pred Prvi svjetski rat u gradu su izgrađena dva mosta preko Neretve i oba su 1913.. vojne upravne zgrade itd. Kreševljaković. Gradska bolnica. uz angažiranje bečkog preduzeća “Öter Siemens-Schucker-Werke”. Centralu su pokretala tri dizel-motora jačine 160 ks. Vodovod je izgrađen na obje obale Neretve u dužini od 40 km. Sarajevo. a drugi gradonačelnika Mujage Komadine). 85 86 H. Bosnicher Bote (Bosanski glasnik). godine proširen je protočnom snagom od 50 l/sec.. Saobraćaj u gradu obavljalo je blizu 30 fijakera. Pomoću pumpi voda je prebacivana u više zone grada. 1914. sagrađena 1905. str.86 Ulaganja samo u dva poduhvata. godine na račun gradske opštine. godine. a voda je uvedena u 787 stambenih zgrada. 73 biskupa. a 1902 /03. Vodovod s izvora Radobolje izgrađen je 1885/86.85 Gradska električna centrala u Mostaru izgrađena je 1911. paviljonskog tipa. U gradu je bilo nekoliko hotela: “Neretva”.000 sijaličnih mjesta u kućama. 75 uličnih hidranata. a u gradu je bilo instalirano devet trafo-stanica koje su osiguravale gradsku rasvjetu i 3. Izgradnja gradskog vodovoda i gradske električne centrale bile su dva velika finansijska i građevinska poduhvata. “Bristol” i “Orijent”. jubilarna škola cara Franje Josipa. Viša djevojačka škola. . 62. imala je odjeljenje za infektivne bolesti i hirurgiju. 439-444. Sarajevo. str. godine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. U gradu je bilo 98 javnih česama. godine stavljena u promet (jedan je nosio ime cara Franje Josipa.

87 moderni vodovod. ruski. 3 arhitekta. električni tramvaj. 8 hotela i hanova za domaći promet. kanalizacija i električno i plinsko osvjetljenje. 13 knjižara i papirnica. bilo: 7 narodnih osnovnih škola sa 57 učitelja. 3 vajara. 2 naučne institucije: Zemaljski muzej (1889) i Institut za istraživanje Balkana (1904-1913). 26 redakcija časopisa i novina. ali ona nisu bila dovoljna da bi se napravio onaj historijski skok koji bi razorio tradiciju. Sarajevo. 12 advokata. 6 inostranih konzulata: italijanski. britanski. jer je voda dovedena s udaljenosti od 25 km i završen je 1908. Slične primjere nudi čitav niz gradova koji su ulagali velika sredstva u svoju modernizaciju. 43 ljekara. Za razliku od Mostara koji se razvijao kao trgovački. 7 babica. 87 Bosnicher Bote. Imala je izgrađenih i reguliranih ulica u dužini od 46 km i izgrađenih osam mostova. Vodovod je bio najveća investicija. francuski i njemački. Tuzla je imala prvorazredan industrijski i trgovački značaj. 3 učitelja muzike. 527-535. godinu. 6 zubara. Osim pošte i telegrafa u gradu je funkcionirala javna telefonska mreža sa 72 pretplatnika. 7 modistkinja. Njene ulice osvjetljavalo je 500 petrolejskih lampi. 4 praonice. turski.74 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a iza njega slijede Mostar. godine. Za to su nedostajala neophodna finansijska sredstva.. Sarajevo. Banjaluka je u urbanom smislu učinila značajan napredak. Tuzla i Banja Luka. 8 urara. 97 različitih društava. pa je njen čitav urbani razvoj dobijao fizionomiju industrijskog grada (vidi u knjizi tuzlanski primjer).000 k. čini izuzetak u svakom pogledu i ono se jedino svojim razvojem do Prvog svjetskog rata svrstalo među najrazvijenije južnoslavenske gradove. 6 apotekara. 12 štamparija. 3 pozorišne i kino-dvorane. 9 boljih hotela. str. 5 trgovina muzičkih instrumenata. u Sarajevu je. izgradnju električne centralne i vodovoda. 1914. iznosila su blizu miliona kruna (centrala 500. vodovod 470. 4 veterinara. Zemaljska bolnica.000 kruna. 12 pisaca. kao glavni grad Bosne i Hercegovine.000 k). 1 automobilsko preduzeće. 13 srednjih škola sa 195 profesora i stručnih nastavnika. 8 knjigoveznica. 3 vodoinstalatera.. između ostalog. 40 agencija i komisionih radnji. 2 šeširdžijske radnje (klobučari). Tek kad se izrade uporedni pokazatelji vidi se koliko se modernizacija teško probijala i prelazila prag većine bosanskohercegovačkih gradova. . uz ulaganja od 900. saobraćajni i agrarni centar Hercegovine. Prema podacima Bosanskog glasnika (Bosnicher Bote) za 1914. od kojih 2 I kategorije. 4 vrtlara i trgovine cvijećem. 14 banaka i mjenjačnica.

Derventi. Značajnu tekovinu na razmeđu XIX i XX stoljeća predstavlja uključivanje bosanskohercegovačkih gradova u moderni poštanski. od kojih samo tri imaju preko 20 zaposlenih radnika. Budimir Miličić. Grafički radnici Sarajeva 1903-1914. 75 Prvu štampariju u Bosni i Hercegovini osnovala je Vilajetska vlada u Sarajevu 1866. izgradnja gradske kanalizacije nije bila prihvaćena i ostala je zabilježena izgradnja modernih kanalizacija u nekoliko gradova (Sarajevo. Gradiški. 3. godine. str. osim knjiga. Travniku i Livnu. Sarajevo. Tuzli. Novom. predstavlja napredak u odnosu na osmanski period. 5. od 8. Jajcu i Bihaću. Briga oko osvjetljenja bosanskohercegovačkih gradova bila je nesrazmjerno veća od brige za gradsku čistoću. telegrafski i telefonski saobraćaj. u Mostaru osnovao franjevac don Franjo Miličević. Takve kombinirane ili specijalizirane radnje i trgovine postojale su 1914. Livnu i Travniku. Za razliku od vodovoda.. Kreševljaković. Poštanski. Kruševac. 1914. 89 Bosanski glasnik. br.. takođe. Banjoj Luci 3. a zatim u Mostaru (4). Bijeljini. Hrvatski tipograf. kada nije postojala nijedna specijalizirana trgovina knjigama i priborom za pisanje. Prijedoru. 5. Brčkom. Sarajevo. a 1909. 88 . Mostaru 5. a drugu je. str. prodavali pribor za pisanje. posebno telegrafski saobraćaj ranije se i mnogo brže širio i povezivao gradove unutar pokrajine i uključivao u međunarodnu mrežu. H. Bos. To je pošlo za rukom Sarajevu. Najviše štamparija nalazilo se u Sarajevu (9). 1909. bilo ih je 25. od 6. i br. 1975. Poslije austrougarske okupacije osnovano je više privatnih štamparija čiji su vlasnici u početku bili doseljenici. Mostaru. godine bilo je 12 privatnih štamparija. Do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. U ogromnoj većini upotrebljavani su petrolejski ulični fenjeri ili lampe. a kasnije se pojavljuju i prve domaće štamparije. 170-171. Bos. 213-214.. svakako. 9. Sarajevo. 1910. postaje određeno mjerilo modernizacijskog progresa pojedinih gradova i cijele pokrajine. i 527. Banja Luka i Bihać). a negdje i muzičke instrumente. Tuzli i Brčkom po dvije i po jedna mala štamparija u Bos. str.89 Ovo.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a samo su neki gradovi. 1872. Novom. 69-71. Do 1907. str. godine u više gradova: Sarajevu 13. što se može smatrati bosanskohercegovačkim promotorima progresa dvadesetog stoljeća. Banjoj Luci.88 Vlasnici štamparija često su posjedovali knjigoveznicu i knjižaru u kojoj su. Bihaću. O štamparijama u Sarajevu vidi opširnije: T. nego telefonski saobraćaj koji. Trebinju 2 i po jedna u Bihaću. 371-480. Tuzli 4. Zenici. uspjeli izgraditi električne centrale i instalirati električnu javnu rasvjetu. uz velika ulaganja.

II. Na razmeđu XIX i XX stoljeća došlo je do značajne promjene u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. zatim slijedi Banja Luka (1902). str. Zatim je uspostavljen telefonski saobraćaj u Mostaru (1906). Ljubinje.. Ljiljak. pa je Sarajevo 1914. uz Sarajevo. Travnik. Mostar i Banju Luku po 9%. Od svih vlasnika telefonskih aparata u gradovima na Sarajevo je otpadalo 43%. Dubici (1908). godine. telegraf i telefon. telefon imaju: Dobrljin (1904). Poslovni. Najveći broj vlasnika bili su institucije i organi vojne i civilne vlasti. Dobrljin. Rača i Zavidovići (1912). Krupa. 90 . Bos. Orašje. ljekari. 196-197. Tuzlu 10%. Derventa. Tuzla. fabrike i druga preduzeća. Brčko. Prijedor.92 Time je učinjen još jedan korak ka integraciji Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku. Bos. Zadra i Trsta povezano s Bečom. str. novembra 1898). telegraf i telefon. a od 931 pretplatnika u gradovima 332 su imala pravo da se uključe u međugradsku mrežu. I ovdje se ocrtava neravnomjeran razvoj gradova među kojima. Otoka i Široki Brijeg (1913). (M. Zenica. Franz-Josefsfeld.91 Od 1911. Brod. U toku naredne dvije godine novih osam mjesta uključeno je u telefonsku mrežu: Bihać. telefonska. jer je telegrafska i željeznička veza njenog glavnog grada s centrom Monarhije bila stara više decenija. telegraf i telefon. politički i vojni krugovi nisu se zadovoljavali lokalnim i međugradskim telefonskim mrežama. do 1914. Bos. Sanski Most. preko Metkovića. Bos. Alipašin Most (1911). advokati. Gornji Vakuf (1914). Bos. To znači da je na ova četiri grada otpadalo 71% svih gradskih telefonskih pretplatnika. Jajce i Tuzla (1903). 92 M. 91 M. Čapljina.76 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Stolac (1912). bila je najefikasnija. Brod. 1914. banke. mada je. Ilidža (1909). Domanovići. Sarajevo je nekoliko godina bilo jedini grad s telefonskom vezom (od 16. vjerske ustanove i privatni stanovi. Tuzla i Banja Luka. škole. ili preko dvije trećine svih u Bosni i Hercegovini. Ljiljak. Modriča. godine. a u 19 je bilo više abonenata. Doboj. Novi (1911).. Kiseljak. prednjače regionalni centri Mostar. str. 203. Gradiška (1913). bolnice. Brčko i Dobrljin (1904). II. 187-192). a ova posljednja. Jajce. Splita. Sarajevo i Zenica. Šamcu i Bos. pojačana je izgradnja međugradske mreže. trgovine. Bosna i Hercegovina bila je uključena u ugarsku telefonsku mrežu. hoteli. zbog nedostatka ljekara i drugog Do 1904. telefonska mreža bila je uvedena u 32 grada. Pošta. Stari Majdan. Osim gradova. Pošta. Pošta. Konjic. a preko Bosanskog i Slavonskog Broda i iz Dobrljina. II. Gračanica. Ljiljak. Bijeljina i Trebinje (1910). Od ukupno 955 telefonskih pretplatnika u Bosni i Hercegovini samo 24 nisu bila u gradovima. Gradačac. godine telefonsku mrežu ima osam mjesta u Bosni i Hercegovini: Banja Luka. Bos. Bos. preko Siska.90 od kojih je u 12 bila instalirana samo javna govornica.

Bos. Izvan djelovanja ovog zakona ostalo je poljoprivredno stanovništvo. Novom. izgrađena 1892-1897. Varešu i Ključu) imale su zadatak da pružaju medicinsku pomoć stanovništvu dotičnog sreza. još uvijek u 7 gradskih opština nije bilo ljekara. koju je sačinjavalo 5 specijalističkih odjeljenja: za unutrašnje bolesti. 1914. koje su. bile osnivane i finansijski potpomagane od strane gradskih opštinskih vijeća i imale funkciju gradske bolnice.. Foči. VIII-IX. Kladnju. Ostali gradovi imali su mjesne ambulante u kojima je ljekar bio stalno namješten ili je povremeno dolazio. Tuzli i Višegradu. Gacku. Livnu. od kojih samo 5 nije bilo smješteno u gradovima. bilo je 14 opštinskih bolnica. Od 66 istraživanih gradova. Mostaru. hirurgiju. godine u 38 nije bilo medicinskog osoblja (samo 5 lica ove profesije tada nije smješteno u gradu). Prnjavoru. Konjicu. godine ne može smatrati zadovoljavajućim. godine imali kakvu takvu bolnicu (najčešće sa jednim ljekarom i malim brojem kreveta). 77 medicinskog osoblja. Ljekari su bili raspoređeni u bolnicama i ambulantama. 1968/69. januara 1910. samo su 24 grada. Kotor Varoši. godine se bolesnička zaštita proširila i na njihove porodice. moderna medicinska nauka gubila bitku s tradicionalnim narodnim liječenjem. osnovane u 9 gradova (Cazinu. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. godine (ljekari. str. a 1914. 185-204. Dakle. Sarajevo.. Derventi. Srebrenici. Vodeća medicinska i zdravstvena institucija bila je Zemaljska bolnica u Sarajevu. godine (na Koševu). 93 . Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. godine. Ukupno zdravstveno osoblje 1885. a u okviru bolnice radila je apoteka s dva apotekara. Bihaću. Opštinske bolnice osnovane su u Banjoj Luci. a do 1914. Ovim odjeljenjima rukovodili su najugledniji ljekari – primarijusi. godine u pokrajini bio zaposlen 141 ljekar. 1885. Osim ovih. Goraždu. u stvari. U tom pogledu država je učinila krupan korak naprijed kada je 1. Bijeljini. apotekari i pomoćno osoblje) brojalo je 88 lica. Brčkom. ili nešto više od jedne trećine. Lukavcu i Grahovu po jedan. Travniku. ono se 1914. Tesliću.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Prijedoru. Vidi opširnije: Iljas Hadžibegović. jer su svoju profesiju obavljali za velike industrijske firme – u Zavidovićima 2.93 Iako se nakon osmanske vladavine postepeno poboljšavalo stanje u ovoj oblasti. ženske bolesti i primaljstvo i odjeljenje za umobolne. počeo djelovati Zakon o obaveznom bolesničkom osiguranju koji je u početku obuhvatao samo zaposlene. Sreske ili kotarske bolnice. da bi 1914. kožne bolesti i sifilis.

od kojih 772 ženske.. ali nakon 1878. dok je još svega 3. računajući ćirilicu i latinicu. jer je do 1914. U Zakonu o osnovnim školama iz 1880. što znači da je samo nešto preko polovine urbanih naselja imalo apoteku.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906. Bilo je ukupno 75 učitelja. Godine 1879. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 mekteba s 23. godine u Sarajevu. Bihaću..643 učenika i 652 učenice. što objašnjava procent od oko 3% pismenog stanovništva na kraju osmanske vladavine. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. godine broj osnovnih škola bio zaokružen na 300 (200 opštih. od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije. str. godine oni gube taj status. U Bosni i Hercegovini je 1910. U 54 katoličke konfesionalne škole s 56 učitelja bilo je obuhvaćeno 1.523 djece. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika.95 Dakle. Banjoj Luci. U 56 pravoslavnih škola bilo je obuhvaćeno 3.94 *** Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća bilježila izvjestan napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije. 64 pravoslavnih. a zatim u Mostaru. godine već ih je bilo 42 s 51 učiteljem i 8 učiteljica.603 učenika. 1914. raspoređenih u 38 gradova. zatim opšta osnovna i na kraju narodna osnovna škola. kada se računalo da je svega 3% stanovništva znalo čitati i pisati ćirilicu i latinicu. 215-221. 153. Nepismenih je bilo 94 95 Bosanski glasnik. što je predstavljalo 52% djece prispjele za školu.78 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Osnivanje ovih škola počelo je 1879. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna škola koja se zvala još i komunalna. mektebi su smatrani osnovnom školom. str. 32 katoličke i 4 privatne). Prema odredbama osmanskog zakonodavstva. .168 lica ili 11. u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom školom bilo je obuhvaćeno samo 5% djece dorasle za školu. 1906.082 lica znalo samo čitati. Wien. Školske 1882/83. godine u Bosni i Hercegovini bilo ukupno 46 apotekara (svi magistri farmacije). Nije bila bolja situacija ni s apotekama. da bi 1900/01. Travniku itd.

U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina.84%. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. na razmeđu XIX i XX stoljeća. godine bilo je 87. Školi kao instituciji gdje se stiču nova znanja bila je namijenjena posebna vaspitna uloga. Vidi opširnije: Mitar Papić. Nedostatak osnovnih građanskih sloboda (sve do 1910. Ta tradicija je nastavljena i kasnije. uglavnom bilo nepismeno.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1982.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. Sarajevo. godine) i demokratskih političkih ustanova stavljao je kulturne. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. razvoj školskog sistema. Statistikom je obuhvaćeno i seosko stanovništvo. 1910. u Bosni i Hercegovini tekao je tako da su zadržane ranije vjerske škole. Glavni cilj novog upravljača bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine.578 učenika. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo ukupno 42. mostarskom 52.33%.06%... Iako su broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rasli. godine. Iste godine je u 331 opštoj. One će kao nepolitičke imati da djeluju politički i izvršavaju zadatak nacionalnog pokreta.52% i banjalučkom 45. zbog toga što se u tradicionalnom sibijan mektebu nije učilo ćirilično niti latinično pismo nego arebica. ali se može pretpostaviti da je seosko stanovništvo. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. prosvjetne i druge vjerske i nacionalne organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini u poseban položaj. narodne osnovne škole. odnosno oblasti obrazovanja i vaspitanja. pa se ne može utvrditi omjer pismenosti u gradovima i na selima. Otuda će se u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća formirati vjerski i etnički mozaik koji će stvoriti svojevrsne institucije nacionalnih pokreta. a osnivaju se i državne. tuzlanskom 48. 96 . godine. 79 87. stavljajući pod svoju izričitu kontrolu sve postojeće vaspitno-obrazovne institucije.24%. Nakon austrougarske okupacije 1878.96 Stanovništvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. izuzev doseljnika. koje nisu imale vjerska ili nacionalna ograničenja. Broj nepismenih bio je naročito visok kod muslimanskog stanovništva.

204. niti pisma latinica i ćirilica. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete u mektebe uvedu maternji jezik i račun. Sarajevo. godine..80 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi.97 Osim sibijan mekteba. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema na čije insistiranje je u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. pa čak ni maternji jezik. i 224. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. s dalekosežnim posljedicama za ekonomski i kulturni razvoj bosanskohercegovačkih Bošnjaka. godine. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. kao i da nauče arapske molitve i obrede bogosluženja”. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima nisu učeni svjetovni predmeti. Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Vjerski odgoj i obrazovanje imalo je uopšte kod Bošnjaka prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. 209. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. Reformirani mektebi (mekteb ibtidaije) počeli su da rade 1892. u poređenju s drugom djecom. reformirani mekteb trebalo je da bude prvi korak ka progresu. postojale su i druge muslimanske vjerske škole: ruždije – muslimanske niže srednje škole. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Bošnjaci našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjerava- Vidi opširnije: Hajrudin Ćurić. 1983. “Ovi mektebi imali su za cilj da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca.. Pritisnuti savremenim potrebama prilagođavanja novim uslovima. od 90ih godina XIX stoljeća počela je reforma sibijan mekteba. ukoliko prethodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. nego “tursko pismo” prilagođeno za maternji jezik – “arebica”. Pošto su Bošnjaci nerado slali djecu u svjetovne škole. i medrese – islamske škole koje su imale zadatak da obrazuju ulemu – hodže i imame. str. 97 .

str. godine). za gradske sredine i u njima se putem škole.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 81 nje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. uglavnom. Ove opštine imale su svoju autonomiju i sa srpske strane su smatrane “svojom državom u tuđoj državi”. pa i zabranama rada. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine nakon austrougarske okupacije bile često izlagane ograničenjima od strane vlasti. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. u njima je svetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. Sarajevo. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. Vezane su bile. 99 Božo Madžar..98 Srpsko-pravoslavne osnovne škole razvijale su se slobodnije od sredine XIX stoljeća u okviru crkveno-školskih opština. Otuda je srpsko građanstvo i sveštenstvo bilo prinuđeno da od početka povede borbu za očuvanje svoje vjersko-prosvjetne autonomije (1878-1905.99 Opšte narodne osnovne škole 1914. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. 1982. 98 . godine Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Gradovi Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Ukupno: Grad Selo Broj škola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 Broj učenika 100 61 64 66 36 46 65 93 60 48 58 107 373 283 90 804 383 421 Vidi opširnije: Nusret Šehić.. godine. Sarajevo. 1980. Iako su imale atribut vjerske škole. 378.

Bijeljini. u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje škole. Grčkoj 7.631 selo. Rumuniji.180 stanovnika). godine jedna opšta narodna osnovna škola dolazila na 15. ili na 7 naselja 1 učitelj. u Bosni i Hercegovini nepuna 3. godine i Institut za istraživanje Balkana. osnovan 1889. osnovan 1904. Livnu. kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bečkog izdanja Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Naučna saopštenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraživanje Balkana pod zajedničkim nazivom Zur .. Reljevu i Trebinju. od kojih su dvije bile smještene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu. Sve. Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola. Portugalu i Srbiji 5. Godine 1914. Travniku i Banjoj Luci. Bosna i Hercegovina bila je na začelju. Holandiji. Brčkom. Katoličke škole radile su. Engleskoj i Norveškoj 17. Derventi. Zemaljski muzej. katoličke osnovne škole osnivali su i milosrdne sestre svetog Vinka koje su u Sarajevo došle iz Zagreba 1871. raznih stručnjaka i vjeroučitelja. tako da je 1914. a po jedna u Bihaću. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. Francuskoj. Švedskoj. Austriji i Švajcarskoj 11.. godine i proširile se i na druga mjesta. Iako su iza osnivanja ovih naučnih institucija stajale austrougarske političke namjere i planovi na širem balkanskom prostoru. a kasnije i za mušku. u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naučne institucije. Osim franjevaca. 5 u Mostaru. Od 5. obje su iza sebe ostavile značajne naučne rezultate koji su domaćoj i evropskoj javnosti saopštavani putem naučnih publikacija.82 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Od 31 srednje škole 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu.27 mjesta (ili oko 5. U njima je bilo zaposleno u nastavi oko 350 profesora. Tada je na 100 stanovnika dolazilo školske djece u: SAD 21. Njemačkoj 18. također. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile su vezane za samostane i crkve. po 2 u Tuzli. otvarajući u početku škole za žensku djecu. godine. godine. godine bilo je 66 gradova i 5. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kuća. evropskoj Rusiji 4.697 nastanjenih mjesta 1910. Italiji 9. bile su smještene u gradovima. osim srpskopravoslavnog bogoslovskog učilišta u Reljevu. a i sve skupa zapošljavale su 35 profesora. U poređenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911.

otuđena od naroda. a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih. Sarajevo. a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. 83 Kunde der Balkanhalbinsel (Poznavanje Balkanskog poluostrva). Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama. str.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.101 Jačanje domaćeg građanstva. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog. bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine. u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. Pejanović.. odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja. Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti. inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. Kulturno-prosvetna humana i socijalna društva. 1964. zemljoposjedničkog i inteligencije. Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda. humanitarnih i sportskih društava. II. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902). Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata. *** Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. 101 Đ. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu.100 Na razmeđu dva stoljeća. 7-51. Jedno je slijedila austrougarska vlast. 1964. Takva kultura. u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i časopisa. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska “Prosvjeta” Hamdija Kapidžić. prije svega trgovačkog. Knj. pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. 100 .. bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi.

90 kruna za stipendije i 107. trgovačku akademiju 1.. Sarajevo.. 102 .. pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. Od 1906. cipelarski i dr. 1912.000 učenika. tehniku 12.102 Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata. godine školovala oko 1. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga. str.791. Prednost su imali zanati: krojački.41 krunu godišnje ili ukupno 402. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba. antialkoholičarskih društava. U prvih deset godina pomagala je 1. tako da je do 1912.27 kruna za potpore. Srpsko Sarajevo. bravarski. 2001. stolarski. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5.037 šegrta. slikarsku akademiju 1. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci. medicinu 5. filozofiju 17. tako da je od osnivanja do 1914. pedagogiju 1). farmaciju 3. Spomenica o proslavi desetogodišnjice “Prosvjete”. 23. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica. a za stipendije i potpore davala je prosječno 50. geodeziju 2. Usporedi: Božo Madžar. osnivanje biblioteka itd.060 osoba. 1927.533.84 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Prosvjeta. pekarski.. str. poljoprivredu 5. godine studij završilo 92 lica (pravo 39.103 Za školovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije. Banja Luka. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika.542. učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola. 20. 103 Dvadeset pet godina rada “Prosvjete” 1902-1927. Osim ovih stipendija. Sarajevo. do 1914.

105 Taj odnos je bio još nepovoljniji u srednjim školama. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4. 104 . 1976. Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. Na primjer.886 bošnjačke djece. Sarajevo. na škole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se. od 42 učenika bio je samo 1 Bošnjak.. 105 Vojislav Bogićević. prije svega. Dobrotvorne zadruge Srpkinja Učiteljska društva Sveštenička udruženja Pozorišno društvo 99 79 76 64 1 27 5 13 4 25 1 1 1 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno: Grad 52 59 31 49 27 58 276 Selo 4 49 5 28 4 30 120 Bošnjačko stanovništvo u gradovima se najteže uključivalo u krupne promjene koje su rušile njegov tradicionalni društveni život i navike.. 284. godine. 1986. stekne zapadna pismenost. str. godine. od čega 12 ženske. 1899/1900. godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima. a preko nje zapadna kultura i civilizacija. umjesto mekteba. 13-27. To se odnosilo.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sarajevo. U državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. tako da je do O problemu uključivanja Bošnjaka u evropske tokove života i prihvatanja zapadne kulture vidi opširnije: Ibrahim Kemura. 85 Pravoslavni su imali ukupno 396 raznih udruženja: Prosvjeta Pobratimstva Čitaonice i klubovi Sokolska društva Sportsko-turistička Pjevačko društvo Privreda Zanatlijska udruženja Udruženja trg. str. godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. a u mostarskoj gimnaziji 1893. “Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrstim i višestrukim nitima povezani”. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana BiH (1903-1941). Do 1900. omlad.104 Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama.

medicine (5). godine djelimično ili potpuno se školovalo 545 učenika. i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje teško dolazilo do značajnijih rezultata govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. 223 na gimnazijama. godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanimanja. te moderne zanate.86 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 15. 53 na drugim stručnim školama i 52 na zanatima. Zbog svega ovoga osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” u Sarajevu sa zadatkom da pomaže školovanje i propagiranje novih ideja među Bošnjacima imalo je veliki društvenohistorijski značaj. Angažiranjem “Gajreta” do 1914. od kojih 30 na fakultetima. U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj studenata – 1900. 1910. u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja). Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija. I kod Bošnjaka najveći broj opredijelio se za studij prava (12). kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje. 1914. više od polovine interesenata nije moglo biti stipendirano. a povećava se i broj srednjoškolaca. . što pokazuje novu duhovnu klimu među bošnjačkim stanovništvom i njegovo okretanje modernom obrazovanju. a od 1908. “Gajret” je pomagao i studij teološkog pravca. Da se. 80 na trgovačkim školama. a 1908/09.106 106 Bosanski glasnik. koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. jer je za ovo društvo bilo nerazdvojno vezano srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine i u budućnosti. Društvo je davalo stipendije. Sarajevo. a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. Zbog slabe materijalne podloge Društva.. filozofije (6). ima ih 4. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. veterine (4) itd.. 87 na realkama. godine bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Bošnjaka na modernim univerzitetima. Čitavim radom ovog društva trebalo je stimulirati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete. potpore i zajmove. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Bošnjaka. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja. godine među ljekarima bilo 8 Bošnjaka.

str. godine. 107 .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 2002. u Sarajevu. 4-5. s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju. 87 Bošnjaci su imali ukupno 187 udruženja: Čitaonice i klubovi Gajret Antialkoholno društvo Gimnastičko-sokoli Zanatlijsko društvo 119 21 13 12 10 1 6 3 2 Okrug Grad Selo Sarajevski Bihaćki Pjevačko i tamburaško društvo Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 32 28 19 31 32 30 2 3 3 1 6 _ Udruženje trgovačke omladine Dobrotvorno društvo Staleško društvo U k u p n o: 172 15 Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” nastalo je spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. učiteljske.). 1927. 21 studenta i 70 šegrta. Sarajevo. a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava. Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902. godine stipendiralo 1. medicine itd. filozofije. realke.107 Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u kratkim crtama i slikama 1902-1927.. I kod Hrvata prednjače gimnazije. Ovo društvo je od osnivanja do 1914.. “Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima. vidi i: Tomislav Išek. takođe 1902. godine.-1918. trgovačke i druge škole. Ova dva društva su se ujedinila 1907. Sarajevo. tehnike. odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. te 509 šegrta.

i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. stoljeća organizirala povremene tečajeve za domaće zanatlije. Vlada i Komora davale su. Katolici su imali ukupno 223 udruženja: Napredak Hrv. 1 cipelar.. 1 bravar. 155). zajednica Pjevačka društva Sokoli Čitaonice-klubovi Sportska 44 69 16 43 24 1 2 12 8 3 1 Sarajevski Bihaćki Okruzi Grad 30 38 15 28 45 175 19 Selo 11 8 1 Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 15 11 48 2 Zanatska udruženja Udruženja trg. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini. Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve. 2 kotlara.108 Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi). a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču. a za kalfe i majstore koji su pohađali tečajeve u Beču. 1911. u njeIzvještaj o upravi 1906. U toku tri godine (1910.000 kruna pomoći za usavršavanje zanatlija.88 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. takođe. Stipendije za usavršavanje u stranim radionicama dobilo je 8 krojača. Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti. narod. Budimpešti i Brnu dala je 3. među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. (str. oml. koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine.030 kruna. i 1912) Komora je dala 2. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini. Vjerska udruženja Ukopna društva Hrvatsko radn. stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi.. 113-120. 108 . 1 kolar. udruženje U k u p n o: Osim ovih matičnih nacionalnih društava. Pragu. 2 košaričara. O ovim mjerama vidi takođe: Sumarni izvještaj. 3 urara. Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka. str. Zemaljska vlada je početkom 20. 328-329. str. s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda.170 kruna pomoći za naučnike. Početkom XX stoljeća Zemaljska vlada dala je 14.

Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po 1. 2 kulturna. 1 društvo za druževnost. 1 pjevačko. Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci. koja su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima. izuzev . Travniku 2. “interkonfesionalnim”. a u drugim mjestima: Tuzli 4. jezik i kulturu. Česi su imali dva društva: u Sarajevu i Zenici. Drvaru i Zenici (u gradu 16. 89 mu je bilo smješteno 14 društava. nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Zenici i Zavidovićima po jedno. Društva doseljenika – stranaca Njemačka društva. te propagiraju mađarski jezik i kulturu. godine. Članovi su im bili većinom doseljenici. “opštim”. Bilo ih je u Sarajevu 7. Evangelisti su 1911. u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko. Banjoj Luci. Brodu. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub. 3 nacionalna. Među njima bilo je 8 dobrotvornih. kulturu i njemački duh. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. 4 vjersko-humana. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze. Bijeljini. “narodnim” podrazumijevaju se ona društva koja svome članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. na selu 5). godine. 1 omladinsko i 2 gimnastička. od kojih je jedan osnovan 1906. Internacionalna društva Pod “internacionalnim”. s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest.. Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909.. godine. “Sva su ova društva. Miješana društva bila su tri. Tuzli 3. rad sa djecom i omladinom. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu. Bos. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju.

septembar – decembar 1997. 110 Isto.Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige. turistička Streljačka Ratna Patriotska Flottenverein Veteranska Razna društva Ženske zadruge Ukupno 109 12 32 29 3 3 6 4 5 78 63 27 2 41 17 7 3 2 391 Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno 130 57 30 43 55 62 377 9 1 1 3 14 Vidi: Đ. br.(41).90 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 48 – 56. . Pejanović. 13-14. [Ovaj je rad preveden i objavljen i na engleskom jeziku pod naslovom: Organization of the Civil Society in Bosnia and Herzegovina – Origines and Context] . 48-49. klubovi. vatrogasna društva (32). gimnastička. klubovi. manje-više propagandistička i u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – denacionalistička”. str. 99. trgovačka (4). Kulturno-prosvetna. zanatlijska (6).110 Internacionalna društva Kasine.109 Ovakvih društava bilo je 391. socijaldemokratskih. humana i socijalna društva. 9 – 10. str. Revija slobodne misli. Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. veteranska (7). sportska i turistička (28). Husnija Kamberović. dobrotvorna (12). sportska. pogrebna (3). čitaonica 57 Okrug U gradu U selu Dobrotvorna Vatrogasna Pčelarska Ukopna Pjevačka Zanatlijska Trgovačka Vjerska Radnička Za zaštitu staleža Gimnastička.. ratna . 28-29. str.. pčelarska (29). Pejanović je objavio pregled svih društava u Bosni i Hercegovini po mjestima iz kojih se vidi odnos sela i grada. ženskih zadruga (2) i drugih (3). Flottenverein i patriotska (17). Vidi i: Iljas Hadžibegović. među kojima su bila najbrojnija radnička (77). 48-49. a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63). od strane 81-107. kasine i čitaonice (57). vjerska (5). pjevačka (3).

i oni su imali zadatak da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. školskih i zdravstvenosanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. institucije koje djeluju u narodu na provođenju državne politike. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. a drugi na razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Prema načinu izbora i savjetodavnim kompetencijama. a drugi inicijativom iz naroda. austrougarske vlasti su nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuglednije i najuticajnije domaće ljude u gradu i na selu. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji.. sela 14 66 10 37 18 192 47 Br. nego. društava 300 248 107 222 181 1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 91 U Bosni i Hercegovini je bilo 1.256 raznih društava smještenih u 258 naselja: Okruzi Sarajevski Bihaćki Br. godine.256 198 Banjalučki Tuzlanski Travnički Mostarski 9 Ukupno *** Politički odnosi u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije razvijali su se u dva pravca: prvi je bio usmjeren na uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. pripadnike svih konfesija i nacija. Od početka. gradova 10 12 13 12 10 66 Br.. nacionalnih i političkih pokreta. ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. Prvi je dolazio od države. Uspostavljeni Sabor. u gradska i opštinska vijeća i sl. s pravom da pokreću i organiziraju rješavanje određenih komunalnih. prije svega. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. Upravo zbog apsolutizma. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. nije imao zakonodavnu vlast. . Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namiještan je na niža činovnička mjesta.

92 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. privredne i finansijske institucije ili organizacije. sportske. Nacionalni pokreti i nacionalne političke stranke oslanjaju se na svoje vjerske. gradovi su odigrali prvorazrednu ulogu. prosvjetne. kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinog naroda. težeći da svoj narod integriraju u modernu naciju. . jer je grad definitivno učvrstio svoje političko. godine prešlo na političko organiziranje Srbi. Hrvati i Bošnjaci stvorili su matice nacionalnih i političkih pokreta i stranaka.. a kada se od 1905. politički život počeo se razvijati unutar vjerskih i nacionalnih “nepolitičkih” društava. kulturne. koji je nakon aneksije 1908. U tom smislu. godine bio nešto ublažen.

a od 50-ih pa do 1883. značilo potiskivanje ruskog uticaja s Balkana. godine u njoj vladali anarhija i sukobi feudalne aristokracije i privilegiranih društvenih slojeva s centralnom vlašću. ali nisu uspjeli uspostaviti čvršću integraciju Carstva. poslije francusko-pruskog rata.FOČA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. ekonomskog i kulturnog života. što je opet. godine neprestane socijalne borbe. U diplomatskoj aktivnosti najviše se angažirala Austro-Ugarska. do 1851. izazvao dva rata. B rzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo. radi kontrole nad željezničkim putem do Soluna. sračunatu na pribavljanje si- . koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog. Reformni pokušaji dali su izvjesne pozitivne rezultate. koja se. posjedovanje Bosne i Hercegovine obezbjeđivalo je važne sirovine (rude i drvo) i proširenje tržišta za industrijsku robu iz Monarhije. Bosna i Hercegovina. približila Njemačkoj da bi u njoj dobila sigurno zaleđe za agresivniju politiku prema Balkanu. živu diplomatsku aktivnost velikih evropskih sila i doveo do Berlinskog kongresa. S ekonomskog stanovišta. u kojoj je Bosna i Hercegovina imala veliki značaj – s političkog i strateškog stanovištva njeno posjedovanje i držanje garnizona u Novopazarskom sandžaku obezbjeđivalo je jači uticaj na Balkanu i prepreku formiranju snažnije južnoslavenske države privlačne južnoslavenskim podanicima Habsburškog carstva. Za takvu kolonijalnu ekspanziju. od kojih je ustanak 1875-1878. godine bio presudan za dalju sudbinu osmanskih balkanskih posjeda jer je pokrenuo složeno istočno pitanje. najprije zato što su još od ukidanja janjičara 1826. imala je značajnu ulogu u produbljivanju te krize. kao najisturenija pokrajina evropskog dijela Turske. a olakšavalo je i stvaranje jakih pozicija u Srbiji.

vojnog komandanta Bosne. trajao je od početka okupacije. formiran je u Sarajevu odbor sa zadatkom da pripremi oružani otpor austrougarskim trupama. general Josip Filipović. Bosanskog Broda i Bosanske Gradiške i nastupati preko Kostajnice. 1 . 7. iznudio ostavku Veli-paše. 16. Imamović. jula. godine.94 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. posebno među bošnjačkim stanovništvom. Pravni položaj. juna 1878. jula. na kome su velike evropske sile skrojile novu političku kartu Balkana. Bosna i Hercegovina je poslije trogodišnjeg ustanka protiv osmanske vlasti predana na upravljanje Austro-Ugarskoj. da se “složno odupru neprijateljima”. posebno bošnjačko. Prve vijesti o mogućoj austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost.. Od tada u svim krajevima Bosne praktično nisu prestajali nemiri. Novopazarski sandžak je zadržan u okviru Osmanskog carstva. str. Sve je bilo nadomak ruke: sirovine. Sarajevo. zakonsku ravnopravnost svih stanovnika.3 Otpor. bez razlike na vjeru. ali s četiri garnizona austrougarske vojske. 29. 1 Još u toku pripreme za oružani otpor okupaciji. Nade i želje austrougarske diplomacije ostvarile su se na Berlinskom kongresu 1878. Komandant snaga otpora izdao je početkom avgusta Objavu kojom je pozvao svo stanovništvo. Čim se saznalo za odluku Berlinskog kongresa “Narodni odbor je. Narodni odbor je 27. te slobodu vjeroispovijesti i jezika. Pravni položaj. oktobra 1878. suprotno naređenjima Porte. Mustafa Imamović. te da je komandant okupacione vojske. jula. 15. Već 5. rovina i plasman industrijskih proizvoda. stigle su vijesti da su austrougarske trupe počele prelaziti Savu kod Šamca. organizirati otpor okupaciji. njene trupe su u svim krajevima Bosne naišle na oružani otpor.2 Bez obzira na to šta je nudila Austro-Ugarska. 2 M. Vrgorca i Imotskog. 1976. str. 29. objavio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je naveo da austrougarska vojska dolazi uz suglasnost evropskih država i osmanskog sultana i obećava zaštitu života. pretežno bošnjačkog stanovništva. vjere i imovine. zbacio osmansku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu”. nije trebalo graditi prekomorsku flotu. uznemirile su stanovništvo. Imamović. s proljeća 1878.. jeftina radna snaga i tržište. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. 3 M. do 20. do 1914. 15. Time je jasno pokazao da će. godine. jula 1878.

Goražde i Čajniče. U ispoljavanju tog neraspoloženja i otpora austrougarskoj vlasti značajnu ulogu imale su Foča i njena okolina. to je bio najveći gubitak okupatora na bosanskom ratištu. septembra kod Bandina Odžaka i Šenkovića. str. eodor von Sosansky. oktobra izbila na Drinu i narednih dana zauzela Višegrad. godine. Ali. Toj sili suprotstavilo se oko 93. a 4. gdje se 6. ali su u toku borbi okupacione snage stalno pojačavane.000 boraca iz Bosne i Hercegovine. pa su na kraju brojale oko 200.500 – 9. Do žestoke borbe.4 Borbe za južnu Bosnu i istočnu Hercegovinu počele su u drugoj polovini septembra. str. kako je predviđao grof Andraši. avgusta.980 ranjenih i 72 nestalih). 3. Die Balkanpolitik Oesterreich-Ungarns seit 1866. došlo je 29. von Sosansky. Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine austrougarska vojska je vodila oko 60 većih i manjih bitaka. Imamović. Put do Drine bio je otvoren. *** M. okupaciona vojska je zaposjela sva značajnija mjesta južne Bosne i istočne Hercegovine.5 Srazmjerno broju trupa. kad je palo Sarajevo. Okupacione snage od 7. u kojima je izgubila 6. Stanovništvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne prihvata okupaciju niti tuđinsku vlast. 6 T. 258-259. Stuttgart und Berlin 1913. septembra preko Romanije. 8.000 vojnika i oficira (od toga je 946 poginulih.6 I najopštiji podaci o otporu domaćeg stanovništva okupacionoj vojsci pokazuju da se radilo o pravom tromjesečnom ratu. bolje opremljena i organizirana okupaciona vojska dobila je odlučujuću bitku za jugoistočnu Bosnu. bez obzira na to šta je ona nudila i donosila. u kojoj je izbačeno iz stroja 478 austrougarskih vojnika. Neraspoloženje okupacijom će se produžiti i u narednih četrdeset godina i neprihvatanje tuđinske vlasti biće glavna karakteristika političkih odnosa u zemlji sve do 1918. Pravni položaj. godine. koji nimalo nije ličio na “vojničku šetnju”.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Ulaskom u Foču.000 vojnika. oktobra 1878.600 vojnika krenule su 19. u tri kolone. s tim što je znatno oslabljen 19. austrougarski ministar vanjskih poslova. Okupaciju je otpočela s 82. Bez daljeg otpora zaposjela je Rogaticu. Erster Band. 95 godine. od kojih su 87 poginuli.000 vojnika.000 boraca otpora utvrdilo na brdima Mladi i Vitanj. 258-259. str. 16. 4 5 . Die Balkanpolitik. ka Glasincu.

Takvo stanje vladalo je i u Foči sve do kraja austrougarske vladavine. kojoj su priključeni poreski i šumski uredi. bivši osmanski činovnici uglavnom su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili u Osmansko carstvo. str. 24. Fočanski srez imao je sresku ispostavu (ekspoziture) u Kalinoviku. 25. U prvim godinama okupacije fočanski srez pripadao je mostarskom okrugu. pripojen je sarajevskom okrugu. Od 1882. sa zadatkom da rasterećuje sreski ured u Foči i olakšava kontakte stanovništva s administracijom. referenti za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. str. godine. Na čelu sreske vlasti stajao je sreski načelnik (kotarski predstojnik). sreski načelnici. rukovodioci sreskih ispostava. apotekari i sl. karakteristična za cijelu Bosnu i Hercegovinu. veterinari. a potom su slijedili politički činovnik. dešavala su se u Foči i njenoj okolini slijedećom dinamikom: 7 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. po pravilu. godine. jula 1880.. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. sreski veterinar i vojni pomoćnik (obično podoficiri). Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. kako je bilo i za vrijeme osmanske vladavine. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. .96 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. politički činovnici. sudije (osim šerijatskih). a sazivana su prema potrebi. bili porijeklom iz drugih zemalja Austro-Ugarske. koji obavlja vojne poslove. sreski ljekar. činovništvo je dovedeno iz Monarhije. 1906. godine sreski ured u Foči djeluje kao prva instanca političke i sudske vlasti. Zagreb.8 Neposredno poslije okupacije. kao i svim srezovima postojao je sreski medžlis ili vijeće koje je birao narod. a još manje onih u koje je okupaciona vlast imala povjerenje. *** Demografska kretanja. Zbog toga su.. S obzirom na to da je u to doba bilo malo domaćih pismenih ljudi vičnih administraciji. a već 1. ljekari.7 U fočanskom.

% 2. Takav priraštaj u Foči bio je manji od prosječnog priraštaja gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za 15%. Sarajevo. Sarajevo. Ortschafts zöhlungs – Ergebnisse vom 1.7 742 20.5 638 21. S obzirom na to da se Foča nalazila na granici prema Crnoj Gori i da je imala istaknuti vojnostrateški položaj.3 45 6 1. 1912.9 887 20. godine bila šesnaesti grad po broju stanovnika u Bosni i Hercegovini. 12-13 (I dio). + 901 + 249 + 284 + 20 + 10 % 8.329 78. Njeno civilno stanovništvo poraslo je u 30godišnjem razdoblju za 1. ono je u odnosu na prosječan priraštaj muslimanskog stanovništva u zemlji brže raslo za 2. godine9 Godina Broj stanovnika 1879. Oktobar 1910. % 2.842 76.464 osoba ili 49. LIV.68 9. 97 Priraštaj stanovništva u Foči 1879-1910.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.02 Mada je muslimansko stanovništvo u poređenju sa stanovništvom drugih konfesija opalo za 5.1 0.0 1.32%) Foča je 1879.705 1910. 1896.5 20 0. Sarajevo.464 (49. 9 .968 1885. Od početka okupacije to je bio značajan faktor u povećanju stvarno prisutnog stanovništva u gradu.3 780 22. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.2 Priraštaj 1879-1910. str.501 1895. 1880. maja 1885). u njoj je bio smješten jak garnizon koji je 1910.64%.393 vojnika. što čini godišnju stopu prirasta od 1. dvanaesti. str.7%. 1886. 24-25.32%. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. 2. Pravoslavno stanovništvo imalo je priraštaj manji za 27% od prosječnog priraštaja pripadnika Ortschafts und Bevölkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine). a 1910. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. str. str. Sarajevo.3 0.6%. 4.230 72. 4. godine imao 1. 3.670 76. 3. aprila 1895.0 285 6.432 Priraštaj 1879-1910 1.2 1910 % 3. % 2.4 10 0. Vjerska struktura stanovništva u Foči Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Ostali 1879.0 75 37 7 2.5 1 1885.1 1895.

Srednja 11 Die Ergebnisse der Volkzahlung 1910. 44-45. godine. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovala od sličnih sreskih centara u zemlji. Prema popisu stanovništva od 1885. . rentijeri i različite skupine agrarnog stanovništva. što ukupno iznosi 426. I pored izvjesnog razvoja industrije. U narednom popisu (1895) bilo ih je 73 iz austrijske. Oni su bili. Među njima najbrojniji su bili doseljenici sa srpskohrvatskog i slovenačkog jezičkog područja Austro-Ugarske Monarhije (53%). godine ima preko 5.000-5. administracije i novih privrednih aktivnosti. Katolici (pripadnici raznih nacija) i Jevreji u Foči se naseljavaju tek poslije austrougarske okupacije BiH i nikada nisu dostigli značajniji procent stanovništva. saobraćaja i trgovine.11 Maternji jezik doseljenika u fočanskom srezu 1910. ove konfesije u zemlji. 67 iz ugarske polovice Monarhije i 18 iz drugih država. nosioci vlasti. godine italijanski 1 mađarski slovenski njemački albanski rusinski 1 poljski 7 Porijeklo sh-hs češki 44 5 Austrija Druge države Svega Ugarska 150 13 214 51 64 29 93 41 47 6 6 - 49 7 12 1 1 1 2 Najveći broj doseljenika bio je smješten u gradu Foči.98 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. uglavnom. bosanskohercegovački grad je ostao naselje s 2. tako da je godine 1910. zabilježeno 179 doseljenika iz austrijske.. Sa izvjesnim izuzecima. 232 iz ugarske polovice Monarhije i 15 iz drugih država.000 stanovnika (svega 11 gradova 1910. str. čiju socijalnu strukturu određuju sitni zanatlija i trgovac. u fočanskom srezu bilo je zabilježeno svega 50 doseljenika iz Monarhije. što ukupno iznosi 168 doseljenika. bosanskohercegovački gradovi teško su se oslobađali svog zanatlijsko-trgovačkog i agrarnog karaktera.000 stanovnika).. Broj doseljenika se i dalje povećavao.

805 (71. godine u Foči je živjelo 4.03%) Zdravstveno osoblje Slobodni seljaci Kmetovi Zemljoposjednici (begovi i age) 102 (2.186 (100.3% i na nosioce gradske privrede 67.34%) 166 (3. a izgledala je ovako:12 Socijalna kategorija Državni činovnici Privatni činovnici Sveštenici Učitelji grad Foča fočanski srez 13 (0. 99 i krupnija buržoazija i radnička klasa čine tanke socijalne slojeve u našim gradovima.17%) 278 (0. stranog porijekla.30%) 25 (0.11%) 17 (0. Tada su u gradsku opštinu upisana neka okolna sela koja nisu uračunata u kasnijim popisima.00%) Iz navedenih podataka vidi se da je u Foči 1885.06%) 3 (0.03%.04%) 3. 12 . XCII. trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.73%) 310 (1. uglavnom.14%) 14 (0. na agrarne skupine 28. Bijokovo. godine bilo privredno aktivnih lica 1.05%) 33 (0. Od ukupnog broja muških osoba koje su privređivale na činovnike. godine.80%) 67 (1. Činovništvo i inteligencija su.95%) Posjednika kuća i rentijera Tvorničara. a većina domaće inteligencije pripada vjerskim zvanjima. str.360 (100. Na istom teritoriju gradske opštine.01%) 8 (0. Prevrač.501 stanovnik.181 lice ili 72.44%) 29.38%) 2.97%.179 ili 27. Prema popisu od 1885. koji je uzet 1895.04%) 615 (2. Tada su u gradsku opštinu upisana sela: Gradac.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.32%) 143 (3.57%) 2 (0. živjelo je 1885. svjetovnu i vjersku inteligenciju otpadalo je 5%.7%.34%) 582 (13. Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885.11%) 507 (1.09%) 20. Glavni rezultati popisa 1895.360 stanovnika. Brod i Zubovići.14%) 89 (2. Sukovac. Prvi podaci o socijalnoj strukturi u Foči zabilježeni su u popisu od 1885.53%) 50 (1.00%) 3.04%) 6 (0. koja su izdržavala 3. XCVI.28%) 51 (0. nadničara i sluga Ostalih muških osoba preko 16 godina Ostali (žene i djeca) Ukupno 4.907 (13.115 (71. Barakovac. godine 3. Tabelarische Uebersischt über die durchshnitliche Dichte Bevolkerung in Bosnien und der Hercegovina auf eine Quadratmeile.638 (9.

425 (54.492 1. u odnosu na 1885. 13 .296 (35%) 2. i 1895. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u Foči 1895.432 (100. godine 427 (od toga 35 pravoslavnih) imalo je kmetove.13 Socijalna kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega 1895. nego Glavni rezultati popisa 1895. 56 zemljoposjednika (od toga 20 pravoslavnih) nisu imali kmetska selišta.705 (100. 1910. str..7%) 2. 49 234 283 163 778 941 6 27 33 1 1 12 26 38 1910. koji se za 15 godina (1895-1910) povećao za 10 puta.0%) 1.3%) Povećanje agrarnog stanovništva u Foči 1910. U naredna dva popisa. i 1910. Od 483 pripadnika tog socijalnog sloja. godinu uslijedilo je zbog izvjesnog proširenja gradske opštine. 40-42. 483 1.409 (65%) 4. Die Ergebnisse der Volkszählung 1910.975 62 220 282 9 40 49 49 70 119 - 3. U gradu se naročito namnožio socijalni sloj zemljoposjednika (sa i bez kmetova).0%) 2.. ali znatno više je bilo posljedica djelovanja društveno-ekonomskih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju.007 (45. socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči pokazuje izvjesna pomjeranja u korist agrarnih skupina stanovništva. 396397.100 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U isto vrijeme. str.

seljaci Ostali poljop.616 Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 72 4. Ta koncentracija zemljoposjednika u gradu nastala je prvenstveno stoga jer su pojedine građanske porodice kupovale kmetska selišta i slobodnu zemlju. 1. praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. 278 1895. godine 66. Godine 1895.421 610 301 4.591 1.5%.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Agrarno stanovništvo u fočanskom srezu po godinama i socijalnim kategorijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi 1885. stanovnici 2. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo agrarno stanovništvo na račun stanovništva koje se izdržava zanimanjima izvan poljoprivrede. godine po konfesijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici sa kmetovima Svega 654 Muslimani 619 Pravoslavni 35 20 641 222 183 12. takođe. 101 je njihove posjede obrađivao drugi.472 1.5% zemljoposjednika u srezu.591 1. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1910.756 . u Foči je živjelo 22.638 - 2.044 Ukupno poljoprivredno stanovništvo 24. 217 1910. a 1910.372 52 3. 726 3. Ovaj proces bio je. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva.440 368 522 Kmetovi ujedno sl.907 2. Potpuniji podaci o tome daju se u naredne tri tabele.440 363 522 37.950 Slobodni seljaci ujedno kmetovi i obratno Ostalo poljoprivredno stanovništvo 396 146 339 1.

godine.3 km) puštene su u promet 4. 3. Prosječan broj članova domaćinstva agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1895.80 6. 1-2.48 6. Jugoslavenski historijski časopis.53 4. što je. nego su svi značajniji željeznički i cestovni pravci bili okrenuti prema Austriji i Mađarskoj. Izgradnjom željezničke pruge Sarajevo-Višegrad. jula 1906..46 2.83 2.0.44 6. koja je završena 1906. O ovim pitanjima vidi: Iljas Hadžibegović.02 4. Promet ljudi i roba nije više išao “carigradskim drumom”. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. Blizina srbijanske i crnogorske granice nije joj mnogo koristila.15 Ovi pregledi sačinjeni su na osnovu citiranih popisa stanovništva od 1885.37 + 0. str. i 1910. Međeđa-Dobrun (24.88 *** Foča je nakon austrougarske okupacije izgubila svoj raniji privredni i saobraćajni značaj. pa se nije moglo pozitivno odraziti na privredni razvoj fočanskog kraja.89 1.73 6. a dva posljednja 1. Foča se približila željezničkoj pruzi na 46 km. godine. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914. godine14 Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupan prosjek 1895. ± 1910. br. 1. Stoga je privredni razvoj Foče u velikoj mjeri zavisio od privrede njene bliže i dalje okoline.49 1. ipak.. 1895.39 4. 1974.05 .83 6.2 km).102 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1910.34 5. ali je dobila ulogu važnog vojnostrateškog punkta prema Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (u odnosu na Novopazarski sandžak). i 1910. bilo daleko. jer je promet sa Srbijom bio sveden na najmanju mjeru.89 0. avgusta 1906.28 5. 179.2) i Dobrun-Vardište (7. 15 Pruge Sarajevo-Uvac (137. 14 .

62% zaposlenih. 17.71%).92% ukupnog stanovništva. 15. 13. . Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90. najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1. 12. godine privređivalo je 13.53%).324 lica ili 9. 18. drvnoj in16 Die Ergebnisse der Volkszählung 1910.88% stanovništva. Poslije poljoprivrede. Poljoprivreda. koji su izdržavali 8.87% zaposlenih). 4.784 ili 67. Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna industrija Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj Proizvodnja pića i ugostiteljstvo 11. 5. 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272. trgovini 68. 11. 6. 56-57.146 osoba ili 3. instrumenata i sl. javnom službom (1.822 9 3 94 11 52 4 4 47 110 156 246 202 178 56 4 23 67 Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Svega Slobodna zvanja 13. najamnim radom (1. 8. javnoj službi 95. 9. Razdioba po zvanju uopće. koje su izdržavale 26.35%) i obradom metala (0. 14. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.08% stanovnika. 10. živinarstvo i vrtlarstvo Šumarstvo Industrija kamena i zemlje Obrada metala Proizvodnja strojeva. 7.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. oruđa.12% ukupnog stanovništva u srezu. 3. 16.146 U fočanskom srezu 1910. 103 Struktura stanovništva u fočanskom srezu prema glavnom zanimanju 1910. godine16 1. 2. Od ukupnog broja zaposlenih.38% zaposlenih ili 91. str.

na kojoj je živjelo 39. 284. livade i pašnjaci činili svega 38.26 stanovnika na 1 km2. ugostiteljstvu 28.93%) Livade Šume Pašnjaci Neobradive površine Svega Iz ovog pregleda vidi se da su njive..17 na 1 km2.11%) (100. kućnoj posluzi 45. građevinarstvu 29 itd. koji je imao 34. godine (km2)17 Njive Vrtovi 136 169 1. ili od prosjeka za cijelu zemlju. ili 21. str.33%) (60.43%) (21. 17 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2. i 1910. .02% ukupne površine sreza. godine oko 1890 km2 površine.23%) (0. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog. godine više od 91% stanovništva fočanskog sreza izdržava od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.930 stanovnika.97%) (8..00%) (1. Takva struktura obradive površine i udaljenost od željezničkog saobraćaja uslovila je da se 1895. Sarajevo. vrtovi. Fočanski srez imao je 1910. 282. 1899. Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga. dustriji i rezbarstvu 65.136 1.104 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Obradiva površina u fočanskom srezu 1895.889 37 403 8 (7.

500 2. 18 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.270 2.507 317 82 290 1. Za 10 godina proizvodnja duhana povećana je za preko šest puta.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.481 407 4. konoplja.332 515 178 8.785 2. 43.994 1887-1891.587 Pirovina Heljda Ukupno žitarica Krompir Mahunarke 1.575 Proizvodnja žitarica u fočanskom srezu rasla je brže od priraštaja stanovništva.783 4.426 4. 288-335. proizvodnja navedenih žitarica iznosila je 124 kg po glavi stanovnika.434 3. str. 29.573 3.119 1.237 2.780 297 5.277 4.244 6. a proizvodnja žita za 59%. Značajan porast bilježila je i proizvodnja voća i povrća.955 408 710 Kesteni i orasi Sijeno Vrtno bilje i povrće Duhan 56.65%. 105 Obim poljoprivredne proizvodnje u fočanskom srezu vidi se iz naredne tabele (u metričkim centima)18 Vrsta proizvoda Pšenica Ječam Raž Kukuruz Zob 1882-1886.154 4.245 2. 21.916 4.075 1.022 701 198 2.785 4. a naročito duhana i krompira. a krompira za nešto manje od pet puta.289 2. Godine 1885. a 1895.294 45.235 1892-1896.122 5.433 Perica. .536 6. lan i sl Ostalo koštunjavo voće Crne šljive Jezgričavo voć 428 176 5.066 846 454 4.232 1.539 125.479 2. U istom razdoblju stanovništvo je u srezu poraslo za 13.570 67. godine 197 kg.618 36.102 78.482 2.

Stočni fond je značajno reduciran u prethodnim nemirnim godinama.8%. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. Ispred njega bili su rogatički. godine ne prikazuje stvarno stanje.. str.262 93.. a vlasnici stoke su netačno prikazivali njen broj. koza za 3. 20. 252 872 688 364 94 Prvi popis stoke od 1879.847 1910. u vrijeme teških posljedica trogodišnjeg ustanka i austrougarskog zaposjedanja zemlje. XX-XXI. 5.880 1. nevesinjski. jer su se bojali povećanja poreskih obaveza.298 39. godine20. 12. U fočanskom srezu. 6-7.181 60 1879.7%.621 1895. 19 . goveda za 4.660 ili 10. sarajevski (seoski).660 43. 18 142 307 214 5 1910. zabilježeno je opadanje stočnog Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina str.050 ili 4. magarci. ovaca za 29.930 1. 355-356. Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. Od 1895. kao i u cijeloj zemlji.374 23. Grad Foča 1910. 13 103 171 265 5 Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini. do 1910. Vrsta stoke Konji.602 64. Broj stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika u fočanskom srezu 1895. Broj stoke u fočanskom srezu po godinama19 Vrsta stoke Konji.222 ili 31%. Zbog toga su poređenja realna samo u posljednja dva popisa. livanjski. jer je izvršen svega godinu dana poslije okupacije.186 61. Die Ergebnisse der Viehzahlung. i 1910. mule Goveda Ovaca Koza Svinja 1895. bilećki.045 38.350 19.7%.106 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.408 64. godine broj konja. magarci mule Goveda Ovca Koza Svinja 3. a samo se broj svinja uvećao za 226 ili 14%. 5. gatački i stolački srez.

120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika.23 Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. 23 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. godine.22 Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904. tako da se od 1907. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena. 22 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1910. godine. Wien 1914. str. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala. znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez. str. koja je zvanično konstituirana 10.700 članova. Osim toga. primjena modernih poljoprivrednih oruđa.24 I u izvještaju za drugu polovinu 1910. izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu. do 1910. Od 1. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina. Već iduće godine zadruga je imala 6. jula do 31. godine zabilježena Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. odabirao bikove i pastuhe za rasplod. 24 Izvještaj o upravi BiH 1910.8%. str. U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. 80-83. godine. te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama. do 1908. 61. str. obavio 36 službenih putovanja. Potkraj 1908. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga.21 Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje. uredio 4 vrta površine 4 dunuma. decembra 1909. održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika. održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca. 92-93.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 96-97. godine broj konja. IX. Izvještaj o upravi BiH 1911. Die Ergebnisse Viehzahlung 1910. 107 fonda u prvoj deceniji XX vijeka. 21 . Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske. marta 1909. boljih pasmina konja i goveda. vještačkih đubriva i sl. On je tumačio poljoprivredna pravna akta. str.

To uključivanje u razvijeniji privredni sistem i široko otvaranje vrata poslovnim ljudima sa strane dovelo je do ekspanzije tržišta i robnonovčanih odnosa. decembra on je riješio 158 predmeta. koje su prekrivale 60% fočanskog sreza) i privredno oživio čitav kraj. . njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi. Ova opšta privredna i društvena kretanja u zemlji nisu išla na ruku privrednom razvoju Foče i njene okoline. Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. nije doprinosilo balkansko-orijentalnoj produkciji i trgovini.25 Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede. godine nisu u potpunosti mimoišle Foču. Ipak. ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. 3 pluga. je njegova bogata aktivnost.108 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. a uporedo s tim i do razaranja esnafske i patrijarhalne tradicije. Od 15. uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane.000-2..500 kruna godišnje). Iste godine za fočanski srez naručio je 2. održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca. jula do 31. Zbog toga je Foča čitavo vrijeme austrougarske 25 Izvještaj o upravi BiH 1910. Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2. godine Bosna i Hercegovina uključena je (1879) u zajedničko carinsko područje Monarhije. održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika. izvršio 53 službena putovanja. Proširenje tržišta u okvirima Monarhije. koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja. fočansko gradsko stanovništvo postepeno se uklapalo u nove privredne tokove. Poslije 1878.200 voćnih sadnica. Stari zanati su 100 godina prije okupacije počeli polako nazadovati ili potpuno nestajati. jer je ostala izvan dometa željezničkog saobraćaja koji bi omogućio eksploataciju prirodnih bogatstava (prvenstveno šuma.. iako u cijelom ovom razdoblju u njoj nije podignuto nijedno značajnije industrijsko preduzeće. Politički i drugi motivi vodili su zatvaranju granica prema susjednim balkanskim zemljama u kojima su bosanskohercegovačke zanatlije i trgovci imali svoje tradicionalno tržište. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju.. tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti. 80-81. 2 vjetrenjače i 1 sječarica. međutim. a trgovina se sve više okretala prema Austro-Ugarskoj. Oslonjeno na bogatu zanatlijsko-trgovačku tradiciju.

Esnafi i obrti. godine izvožene su i u Austriju. koji su na balkanskom tržištu bili poznatiji od bilo kog drugog fočanskog proizvoda. Izrađevine fočanskih kujundžija su se raznosile po čitavoj Crnoj Gori i po dobrom dijelu Hercegovine. počev od handžara i jatagana do malih šklopaca. ali je najviši domet postignut u obradi metala. “Poslije 1878. Berlin. Hamdija Kreševljaković je o tome pisao sljedeće: “Foča je bila osobito poznata po izradi noževa i po zlatarskom obrtu.26 Kujundžijskim zanatom bavili su se Bošnjaci i Srbi. Naše starine. Karabegovići. Tošovići. Nikolići. zlatarski je obrt u Foči spao na desetak dućana. Sarajevo. 71. tehnički dobro opremiti i radnoj snazi dati moderno tehničko-tehnološko obrazovanje. Kvalitetom i ljepotom izrade izdvajale su se sve vrste noževa.) Važnije porodice koje su se bavile ovim obrtom jesu: Bičani. postali anahronizam. IV. Povijest i umjetnost Foče na Drini. ona je namjeravala iskoristiti tradicionalni smisao domaćeg stanovništva za neke vrste umjetnih zanata. nova uprava nije pokazivala interesovanje i pustila ih je da propadaju. ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. Heinrich Renner. str. Jagnje.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.. Masburi. Polje i Redže. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. ali nikada nisu do kraja ostvarene. H.”27 Za veliki broj zanata koji su. džepne noževe. str. 26 27 . 59. uz korištenje tradicije i domaćih sirovina. uz modernu industrijsku proizvodnju. Razvoj zanatstva u Foči imao je izuzetnu ulogu u njenoj historiji. Dragovići. jer je proizvodnja handžara i jatagana bila zabranjena”. Na taj način bi se. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. 72. str. Kadribegovići. 1896. koje je trebalo organizirati na novim osnovama. Letići. 1961. Krame.. jer briga oko spasavanja nekih Hamdija Kreševljaković. 124-132. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male. S druge strane. U tom obrtu fočanski su se majstori mogli jedino uporediti s majstorima Carigrada (. a kasnije samo Srbi. 109 vladavine zadržala karakter trgovačko-zanatlijskog centra s jakim vojnim garnizonom i sreskim administrativno-upravnim aparatom. Sarajevo. Kolubare. Zanimanje se prenosilo s koljena na koljeno u više porodica ( Jeremići. Noževe su izrađivali muslimani. Namjere su bile dobre. Vidi takođe. Kreševljaković. str. obezbijedila egzistencija izvjesnom broju domaćih porodica. Tu su izrađivane sve vrste noževa. Bilo je vrsnih majstora u raznim zanatima. angažiranjem državnih sredstava. Alija Bejtić. a poslije 1878. Jaglučići i Kujundžići). čime se osobito bavio fočanski trgovac Bećir Njuhović. 1957.

a radila je prema porudžbinama Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. (vodicama. Bejtić. str. Vid Vuletić-Vukasović. u kojem su otac i sin i prije radili. Šundurike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi. te je taj zanat tjerao sve do okupacije. Rečene se stvari provađaju po svoj Herceg-Bosni. str. do 1914. a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza). Vuletić-Vukasović. 28 29 . Bejtić. Iz Beča šalju preko obrtničkog referenta različitih prostih drvenih predmeta: ručica. Citirano prema A. itd.. 1910.. 58. nožica za kutije itd. po svom ukusu. a otac mu je pirlitao za turskog vakta oklope na puškama i na drugom oružju. cigarluke. 27. Obrti u Foči. na osnovu postojećih može se pretpostaviti da je u ovoj radionici. te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički. Za izdržavanje radionice iz sredstava zemaljskog erara isplaćivana je dotacija. Povijest i umjetnost Foče. babicama. sponama itd. a da ih spomenuti Arso Šundurika napuni. A.. godine iznosila 400 kruna. Na čelo te radionice postavljeni su Risto Šundurika i njegov sin Arso.”28 Jedan savremenik. Imala je funkciju škole za obučavanje mladog naraštaja. 500 kruna. godine 600 kruna godišnje. U okviru ove politike u Foči je 1887. Glasnik za umjetnost i obrt (Zagreb).110 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..29 Iz opisa savremenika vidi se da je Radionica za inkrustaciju u Foči imala zanatski karakter. a od 1911.. bila filijala Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. a u posljednje doba primaju narudžbine iz Beča itd. Esnafi i obrti. kukama. III/1888. O ovoj radionici Alija Bejtić piše: “Nije to bila neka savremeno opremljena radionica. narodnim motivima”. umjetnih zanata i kućne radinosti nije bila svestrana. pa eto Šundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape. opisao je ovu radionicu u godini njenog osnivanja (1887) na slijedeći način: “Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Šundurika.. 57. Arso je radio tu po starom načinu. te im je u radionici u okviru spomenica. što je Vlada davala neku potporu učenicima koji su učili zanat kod Riste i Arse. godine osnovana Vladina radionica za inkrustaciju. U tome je bila njena osnovna namjena i značaj. On je naučio zanat od oca. do prvog svjetskog rata. koja je do 1909. moglo biti osposobljeno oko 25-30 ljudi.). str. Sada narod ne nosi oružje. V. koja je od 1892. nego obični dućan u Donjoj čaršiji kraj Šehove džamije (s lijeve strane idući od malog mosta). Ime ‘Vladina radionica’ dobio je jedino po tome.30 Mada nemamo tačne podatke. cvjetićima.

Bejtić.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godinu str. a treći u Trebinju. drugi u Ustikolini. “čuven na daleko” po svojoj vještini graviranja arabeski na gvožđu. koje godišnje prerade 1. Poslije 1878. Vidi posebno za 1906. smještenih u Prijekoj čaršiji. sarači.000 goveđih i 5. 33 ABH. Tim poslovima bavili su se tabaci. 321-323. U jednom izvještaju iz 1891. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih štavljača dadne predujam u iznosu od 1. kujundžijskim zanatom u Foči bavilo se svega desetak radnji.32 Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Ćehotinu u samom gradu.). Obojica su rođena u Foči. Pejanović. 188-189. a zanat su izučili u Sarajevu. Ovaj posljednji osposobio je trojicu naučnika – Avdu Balića. njihove izvozne mogućnosti ograničene. Memiša Kumru i Ahmeta Dizdarevića. To je bio siguran put da se sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. Ali. str. ali poslije okupacije štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih. godine. tako da su proizvodili samo za podmirivanje lokalnih potreba. Za vrijeme austrougarske uprave u gradu postoje svega dvije kazandžijske radionice. 1981. godine otvorio Meho Hadžiahmetović. Najveći broj kože otkupljivao je vojni garnizon u Foči. 1907. str. Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža. Srednje i stručne škole. a drugu Smail Kašmo. 71. koji su se i najduže održali. Prvi je otvorio radionicu u Foči 1912. str. od tog prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču. ZMF. 33 Đ. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1908. do 1914. Kreševljaković. godine. 30 . godine. 31 A. visočkih ili travničkih štavljača.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama. br.000-1. Prvu je 1889. 61. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana. 6. promjenom granice. 111 Sličnim poslom bavio se u Foči i Mustafa Letić. nedaleko od Aladža-džamije.000 ovčijih i kozijih koža. pa kod njega niko nije izučavao zanat. 32 Čizmedžijski i ćurčijski zanat počeo je znatno ranije propadati (H. jer su. čizmadžije i ćurčije. Najbrojniji su bili tabaci. takođe 1912. između Careve džamije i sahat-kule.31 Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna. Povijest i umjetnost Foče. Esnafi i obrti. Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom. ali je ljubomorno čuvao svoju vještinu.694/BH.

str. Uz hranu su zarađivali svega 20 krajcera dnevno. a ispred Travnika. Džinići. Merdani. 6. str. godine prerađivalo 6. Kreševljaković. br. ovaj je tabački odžak brojio 36 majstora. 133-134. u Jeleču su radile tri tabhane sa 30 štavljača. H. što je bilo 2.694/BH. 34 35 . H. godine. Esnafi i obrti. ZMF. 74.. Nišići. Na pribavljanju sirovina i preradi kože imalo je posao oko 300 ljudi. Jeleč je bio jedno od većih naselja u fočanskom srezu. a poznat je po kvalitetnoj preradi kože. Šahbazi. Prema izvještaju iz 1891.112 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ZMF.. 73. br. 1981.36 Prekidom rada fabrike u Jeleču nanesena je velika šteta lokalnom stanovništvu. Tada je radilo svega devet štavljača i 15 radnika. Drinjakovići i Husići. Njena godišnja proizvodnja iznosila je 80. koji ih je instalirao na Mošćanicu kod Sarajeva.000 ovčijih i kozijih koža. 36 ABH. onda je u tom odžaku bilo zaposleno preko 200 osoba. a uz to se dobijalo 70. Kreševljaković. koji su godišnje zarađivali ABH. Kazazići. Prijedlog je ostvaren 1892. godine. Omeragići. Hadžići. S obzirom na to da su jelečki štavljači imali najbolje prirodne uslove i da su proizvodili najkvalitetniju kožu. Šljive.694/BH 1891. a onda su ustupljena Ašeru Alkalaju. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina. ali od te tri dvije su bile pred potpunom obustavom rada. Tabačkim poslom bavile su se sljedeće porodice: Đoze. Prema tome. 6. U njemu se 1891.”35 Vjerovatno se većina ovih radnika samo uzgredno bavila preradom kože.000 kg vune. Poneki su majstori imali do 15 radnika. Činilo se da je ta fabrika u Jeleču bila dobar poslovni potez nove uprave. godine. dok je ranije prerađivano četiri puta više (24. Bili su minimalno plaćeni. Kurtovići. Uzmemo li da je svaki tabak imao po pet radnika. H.000 koža)34 Do okupacije Bosne i Hercegovine u Jeleču su se održale 4 tabhane smještene uz Krupicu. Svaki zaposleni prerađivao je 600-700 koža godišnje.000 ovčijih i kozijih koža. ali je ona zbog slabog rukovođenja radila samo do 1898. Postrojenja su stajala neiskorištena punih 10 godina. Dvije godine kasnije fabrika je proširena. Esnafi i obrti. Ovaj slučaj nije mi više nigdje poznat. Zametice. predloženo je da se u Jeleču podigne moderna fabrika kože. Palalije. Lokalni štavljači napustili su stare tabhane i zaposlili se u fabrici kao najamni radnici. O jelečkim tabacima Hamdija Kreševljaković je zapisao slijedeće: “Zanimljivo je da je u svakoj tabhani bilo po devet suvlasnika (ortaka). Foče i Jajca. Renner. Ušte. str.5 puta manje od najslabije plaćenih radnika u zemlji. Po broju prerađenih koža nalazio se odmah iza Sarajeva i Visokog. Tuzlaci.

Već 1880. Osnovane su dosta kasno i radile samo do izbijanja rata 1914. godine fočanski srez proizvodio je prosječno godišnje 317 kvintala. Osim njih. 1916. To znači da je prihod od duhana u fočanskom srezu bio jednak sumi od 93. Bez obzira na to. godine iznosio 234.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine podignute su fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru. Ako se uzme da je prosječna cijena duhana po 1 q bila 120 kruna. Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila. godine. podignuto je i osam otkupnih stanica i to pet u Hercegovini i tri u Bosni (Orašje 1888. tako da je uprava mogla već 1883. bis 1916. Prva ulaganja u te poslove brzo su se isplatila. Broj sadilica duhana stalno se povećavao. Nažalost. a na drugoj da što prije stvori uslove za fabričku preradu u zemlji. Poseban privredni značaj za Foču i njenu okolinu imalo je sađenje duhana i podizanje otkupne stanice. Wien. i Srebrenica 1897). Prosječna nadnica kopača u rudniku Kreka iznosila je tada oko 2. decembra 1879. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. do 1886. čija je cijena prve klase iznosila 160 kruna po 1 q. Od 1882. str. Takve filijale postojale su u više mjesta Bosne i Hercegovine. znatno sniziti otkupne cijene i uvesti strožije klasiranje.600 kruna. prihod od duhana predstavljao je značajnu stavku u ukupnom prihodu čitavog kraja. a od 1892. Tvornica ćilima iz Sarajeva osnovala je 1912. a kasnije još dvije – u Banjoj Luci (1888) i Travniku (1893).910 kruna. dok je čisti prihod čitave ranije produkcije iznosio 1. 1914. godine. 90. 76.000 forinti.840 nadnica rudara u Kreki. godine svoju filijalu u Foči. ona je djelovala u dva pravca – na jednoj strani je nastojala da visokim otkupnim cijenama pridobije seljake za uzgoj duhana i da strogim mjerama spriječi njegovu privatnu preradu i krijumčarenja. Uvođenjem monopola. Wien.37 U prvim godinama okupacije Austro-Ugarska je posvetila veliku pažnju uzgoju i fabričkoj preradi duhana. U fočanskom kraju proizvođen je duhan slabijeg kvaliteta.5 krune. Iste godine kada je otvorena otkupna stanica u Foči izgrađeni su duhanski magacini u koje je uloženo 21. do 1896. dok je ista količina i I klasa hercegovačkog duhana plaćana 300 kruna. godine. godine prosječno 1. 113 20. jedna dobra tradicija nije prerasla u novi kvalitet. 37 . a njihova dogradnja doBericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. 25.955 q godišnje. Foča 1893. str. onda je bruto-prihod 1895.200 forinti.

godine uz ulaganje od 36.114 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. vršena je 1910. godine spominje 8 takvih pilana.. Očigledno. str. otkupna stanica u Foči zapošljavala je izvjestan broj radnika u toku cijele godine. godine 47. Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918). 224. dok se 1910. iako je bio veoma zainteresiran za bosanske šume. sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta. zapošljavala je 27 domaćih radnika.. tako da prosječno ulaganje po jednoj pilani iznosi oko 1. u fočanskom kraju bilo je podignuto nekoliko pilana potočara.40 U privrednom životu Foče posebno i istaknuto mjesto pripadalo je trgovini. a u sezoni i do 40-50. godine Akcionarsko društvo za iskorištavanje šuma i pogona parnih pilana.000 kruna. Sarajevo. Osim prihoda koje je donosilo uzgajanje duhana.000 kruna.38 Izvanredni prirodni uslovi koje je imao fočanski kraj za razvoj šumske privrede i drvne industrije ostali su neiskorišteni za svo vrijeme austrougarske uprave. a 1885. str. Nazadovanje starih balkansko-orijentalnih zanata i okretanje trgovine prema Austro-Ugarskoj Monarhiji prisililo je Fočake da se prilagođavaju novim uslovima. izgradilo poseban smisao za trgovinu. 40 B. taj ugovor nije realiziran sve do kraja austrougarske vladavine. str. 1978. str. a 1912. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. riječ je o malim pilanama potočarama ograničenog proizvodnog kapaciteta. 118-119. sračunatog na podmirenje lokalnih potreba. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Potkraj osmanske vladavine.000 kruna. i C. Branislav Begović. Hasan Pilav i Hasan Karahasanović). Begović. Godine 1904. Razvojni put šumske privrede. Ali. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. dobilo je na submisijanskoj licitaciji dugoročnu eksploataciju šuma u fočanskom kraju. Smještena na trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu. zaobilazio je fočanski kraj zbog udaljenosti od glavnih željezničkih pruga. Tek 1913. 576. Otuda je njeno stanovništvo. 91. Foča je nekoliko stoljeća bila u središtu kopnene razmjene dobara između Levanta i zapadnih dijelova Balkanskog poluostrva. 38 . 141. prolazeći sve periode prosperiteta i kriza ove razmjene. od kojih je samo jedna bila okrugla.39 Strani kapital. Njihovi vlasnici bili su domaći ljudi ( Jovo i Aleksa Jeremić. godine zabilježeno je da fočanski srez ima 4 pilane na vodeni pogon. prije P. 39 Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. Sve pilane su radile s po jednom pilom. Goetz i komp. str. Zemaljski pregled mjestopisa. Ukupna investicija u njih iznosila je oko 8.

Njihova namjena je bila da kreditiraju zanatstvo i trgovinu. Foča je ostala udaljena od glavnih željezničkih pruga koje su čitav promet okretale prema Austriji i Mađarskoj.050 kruna i Kreditni fond. Ovome treba dodati da je razvoj trgovine stimulirao i poreski sistem. u Foči je 1906. a u drugim mjestima najmanje 6 forinti (12 kruna). Međutim. Salih Tataragić (1891).000 kruna. 1910/11. . Uporedi Bosnischer Bote. 41 42 Altarac Mayer Bajrović Rašidaga Godina protokoliranja 1884.41 Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. 65 i Bosnischer Bote. U Foči je 1899. koji je stupio na snagu 1. bogata okolina i prisustvo vojnog garnizona koji je djelimično snabdijevala. str. 182. str. Ahmet Hanjalić (1892). godinu nedostaju neke trgovačke radnje koje se ranije javljaju. na inicijativu Zemaljske vlade. 1899. koga je 1904. jer su trgovci u cijeloj zemlji plaćali svega 3% poreza na čistu dobit.-Herc. godine42 Naziv firme 1. Osim toga. Finansijalni ljetopis Bos. 115 Izgledi za budućnost naročito su se pogoršali poslije okupacije 1878. a 1910. novembra 1883. Meho Hajrić i Šaćir Hajrić i Hermann Fusch (1891). str. Protokolirane trgovačke firme u Foči 1910. 390. ipak.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. naruku duga tradicija. 1893. koji je raspolagao kapitalom od 9. uvedena je obaveza sudskog protokoliranja za sve trgovačke radnje koje su u Sarajevu plaćale najmanje 15 forinti (30 kruna) poreza na čistu dobit. 2. godine bilo 35 takvih trgovaca. s kapitalom od 83. godine u Sarajevu naslijedio Venzel Stjepan. 1912. a ovaj posljednji prvenstveno razvoj poljoprivrede. Razvoju fočanske trgovine išli su. uključivanjem Bosne i Hercegovine u carinsko područje Monarhije prekinuta je njihova veza s tradicionalnim tržištem u Crnoj Gori i Srbiji i drugo. Selim Šukalo (1891). preselio iz Kalinovika. Jovan Radošević (1891). Autoru nije poznato da li su one prestale raditi ili su njihovi vlasnici napustili Foču. U popisu za 1910. godine osnovan Potporni fond za trgovinu i zanatstvo. godine i to sa dva osnovna razloga: prvo. To znači da je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Foči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. s kapitalom od 400.000 kruna. Bosnischer Bote. Kompas. značajniji od toga fonda bili su Sreski potporni fond. 403-404. Tomo Tomašević (1891). godine 50. str. To su sljedeće firme: Husein-beg Zulfikarpašić (1904). Simo Sunarić. 1902. godine.

24. 1893. 28. 37. 22. 4. 1893. 8. 18. 34. 1900 1905. 1891. 1905. 1905. Bakić Hadži Ibrahim Bakić Jusufaga Ćehajić Mehmed Džindija Hasan Ekmečić Osman Đonlagić Mehmed i Hasan Glođalić. 1905.116 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. 30. 1891. 9. 1900. 1891. 11. 5.. 12. 35. 7. 25. 15. 1891. 6. 1893. 19. 1894. 13. 17. 1891. Naziv firme 3. 1910. 1891. 1891. 1891. 1907. 1906. 31. 36. 29. 1891. 33. 1896. 10. 1910. . 1893. 32. 1905. 1891. braća Hadžialić Bećır Hadžimešić Mehmed Kadribegović Edhem Karahasanović Hasan Karahasanović Šerif Karahodža Mušan Karahodža Salih Karavdić Avdo Kujundžić Vasilije i Pero Letić Murat Njuhović Jusuf Oković Omer Pandur Mehmed Pašović Avdo Pašović Ibraga Prepoljac Aleksije Selimović Ibrahim Šiljak Hasan Sirbubalo Salih i Mehmed Sokolović Simo i sinovı Sokolović Timotıje Spitzer Heinrich Stark Johann Šukalo Muhamed Tafro Muhamed Tafro Mustafa Tafro Salko Tataragić Hadži Ibrahim Godina protokoliranja 1891. 1902. 26. 1905. 1905. 14. 1905. 1905. 20. 21. 27. 16. 1905. 23. 1900.

1900. 44. 48. 391. str. Alaga Rodžo i Vlado Hadži-Vuković. 1891. Đorđe Hadži-Vuković. prema datom popisu. potpredsjednik. 43. Trgovinu su. 39. 47. 1891. 1891. 43 44 . 50. kožar i trgovac bio je Jusuf Njuhović. koji su imali svoje filijale u Goraždu i Sarajevu. držao je Samuel Gerstl. 1892. Vlado Hadživuković. Vasilije Kovačević i Vlado Hadži-Vuković. Najpoznatiji trgovci drvetom bili su Jovo i Aleksije Jeremić i Šerif Karahasanović. a posebno akumulacija kapitala koja je vršena u trgovini. Bećir Tuno. braća Glođajići. 1891. predsjednik. 40. najistaknutiji trgovci mješovitom robom bili su Niko Hadži-Vuković i sinovi. Todo Kočović. Nedjeljko Davidović. Karakteristično je da su u Foči zabilježeni kao trgovci samo dva stranca i jedan Jevrejin. 1891. a vinariju su držala braća Caratan. Samo je kod nekih bilo naznačeno čime se bave. članovi direkcije. Hadži Bećir Hadžialić. 46. 49. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. To su bile uglavnom trgovine mješovitom robom. 1910.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Aleksije Jeremić. Salih Tafro. Salih i Mustafa Tafro. vodili. 43 Moderan hotel. 1891. Bosnischer Bote. 1912. Simo Hadži Glođalić. a hotelijerstvom su se još bavili Jakob Russ. 1892. uslovili su stvaranje prvih novčanih zavoda. Među njima. Privredni razvoj Foče. Meho i Šaćir Bajrić. Simo Sunarić. 117 Naziv firme 38. Jusuf Njuhović. 1893. 45. 1891. braća Sokolović. Konstantin i Vladimir) Trhulj Alaga Trhulj Salih Tufekčić Gavro Tufekčić Mujo Tufekčić Tane Tulek Avdo Tuno Bećir Uzunović Halil Vuković Nike Hadži sinovi (Milan i Vasilije) Vuković Todo Hadži Godina protokoliranja 1891. dok su vojničku kantinu držali Josef Gerstl i Maria Schlamp (Šlamp). domaći ljudi i to 35 Muslimana i 12 Srba. Milan i Todor Hadži-Vuković. uglavnom. Milan Simić. svoje ciglane su imali Ahmet Đonlagić. 42. Godine 1906. Mara Jovović i Carl Herres. s 24 sobe. 41. predsjednik. Tomašević Simo Tomašević Tane Tošović Risto i sinovi (Risto.

Nadzorno vijeće: Mustajbeg Kršlak. Na njenom čelu stajali su najistaknutiji predstavnici srpskog trgovačkog građanstva. Vlado Hadži-Vuković. Ahmedaga Hasić. godine. Odlukom glavne skupštine. Osnovana je s dioničkim kapitalom od 500. Rašidkadić. Ahmed ef. Vidi: Finansijalni ljetopis Bos. Muftić. Todo Kočović. presjednik (iz Goražda).118 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zaključak je proveden u djelo na glavnoj skupštini 19. 128-130. Mustajbeg Prašo (Čajniče) i Alibeg Čengić – Borjanin iz Borja. 136-138.44 Krajem 1909. godine. Preuzimajući imovinu i dugove Srpske štedionice. Ali ef. predsjednik. a osnovana Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo). i 170. 14. Poslove direktora obavljao je Nikola Kovačević. Vasilije Popović.000 dionica u vrijednosti 100. str. Nedjeljko Davidović (Čajniče).000 kruna u 10. 20. Milan Hadži-Vuković i dr. Muslimanska kreditna banka preuzela je imovinu i dugove Muslimanske štedionice. maja 1911. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. 1912-13. Kompas za godine 1910/11. Vidi: Financijalni ljetopis Bos-herc. Uplaćeno je bilo 2.. potpredsjednik i članovi: Milan Simić. godine imala je 255 članova s 560 udjela po 50 helera nedjeljno.. Đorđe Hadži-Vuković.000 kruna u 2. potpredsjednik (Foča). Rašidkadić. Rašidkadić. članovi: Uzeiraga Njuhović. osnovana je Srpska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom). Manjo. Mehmed ef.-Herc. Hasić. str. Todor Hadži-Vuković. str. jula 1910. članovi: Salih ef.45 Muslimanska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom) osnovana je 1907. Do 1. Salih ef. 45 . Ibraga Selimović. novembra 1912. a krajem 1910.46 *** Foča i njena okolina ušli su u političku istoriju austrougarskog perioda po događajima koji su se zbili u ustanku 1882. godine – 225 članova sa 619 udjela.000 kruna. godine bilo je uplaćeno 160. Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo) započela je rad s dioničkim kapitalom od 200. januara 1910.. Simo Glođajić. 126-128. Na glavnoj skupštini štedionice.000 dionica po 50 kruna. Kompas 1912/13. godine i za vrijeme prvog Direkciju Srpske banke i štedionice sačinjavali su: Aleksije Jeremić. 46 Direkciju Muslimanske kreditne banke sačinjavali su: Ibrahim ef.000 kruna. 226. likvidirana je Srpska štedionica. godine. str. 1911/12. predsjednik. data je saglasnost da se osnuje Muslimanska kreditna banka (dioničarsko društvo). Risto Jeremić (Tuzla). Hasanbeg Alajbegović (svi iz Foče). predsjednik i članovi: Husein-beg Zulfikarpašić. godine.000 dionica po 100 kruna.

. Odmah je požurila da objasni razloge za takav stav stanovništva. što nije bilo beznačajno za dalji tok ustanka. neprijavljivanju pred sudom i slično. i 11. turske i srpske granice. nije pružila neposredan otpor kad ju je zaposjedala austrougarska vojska u oktobru 1878. pa je konstatirala da je u srezu snažan pritisak poreskih i šumskih organa. godine. tako da je vlast preduzimala prisilne mjere. januara 1882. ipak su im preporučene taktičnost i obzirnost. Ustanak je počeo napadom na žandarmerijsku stanicu u Ulogu. 4. kao ni drugi gradovi jugoistočne Bosne. Žandarmerijsku stanicu napala je grupa od 100 ustanika predvođenih podserdarom Perom Tunguzom. Pripreme za ustanak počele su u čitavom kraju. Kapidžić.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Proglašavanje vojnog zakona bio je dovoljan povod za to. noću između 10. u blizini crnogorske. Predstavnici okupatorove vlasti izvještavaju iz Foče. godine imao svoju četu. U znak otpora vojnom zakonu. 80 muslimanskih porodica iz Foče podnijelo je zahtjeve za iseljenje. Na tom mjestu ukrštali su se putevi iz istočne Hercegovine i južne Bosne. Foča. S obzirom na to da je nezadovoljstvo imalo dublje socijalne i političke korijene. U izvještaju kapetana Lukića stoji da su ustanike sačinjavali Bošnjaci i Srbi iz Borča i Foče. Hercegovački ustanak. Uz 47 H. novembra 1881. nisu se mogli izbjeći sukobi između stanovništva i okupacione vlasti. novembra 1881.47 Iako su okupacione vlasti dobile naređenje da djeluju energično. godine. plaćanju poreza. Iz takvih reagiranja okupaciona vlast je zaključila da se u fočanskom srezu više nego i u jednom drugom može očekivati otpor vojnom zakonu. fočanski kraj najteže je podnosio novu okupacionu vlast. godine. 93. godine. ali je bilo Fočaka koji su učestvovali u odlučujućoj bitki na Glasincu. Žalbe su naročito dolazile na šefa šumske uprave. koji je još 1878. Sve što se događalo između njih ne izlazi iz okvira političke istorije većine naših mjesta. 119 svjetskog rata 1914-1918. koja ga je politički. str. Nisu se lahko mirili s nastalom situacijom. Opšte nezadovoljstvo dostiglo je kulminaciju u prvoj dekadi januara 1882. ekonomski i društveno izolirala od susjednih zemalja i uspostavila strogu birokratsku vlast s jakim vojnim garnizonom. da narod čitavog sreza pruža pasivan otpor koji se ispoljava u odbijanju da učestvuju u javnim radovima. a nezadovoljstvo se naročito ispoljilo prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. godine. okupljajući bošnjačko i srpsko stanovništvo. Budući da je naseljen isključivo muslimanskim i srpskim stanovništvom.

od kojih su 150 bili regruti.50 Do 1. Vodio je grupu od 600 ustanika i 1.120 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ustanici su zauzeli skele na Drini i počeli se prebacivati na desnu obalu. Tako su glavni skelski prelazi na Drini došli u ruke ustanika. Tom prilikom zarobljen je 21 žandarm i vojnik. a iz Sandžaka je upućen jedan bataljom u Čajniče i Foču. 16. Kapidžić. 114. Hercegovački ustanak. str. ali im fočanski garnizon u tome nije mogao pomoći. Peru Tunguza. 50 H. Cilj im je bio da oslobode Foču. 48 49 . jer su se ustanici pojavili na Vučijem brdu i Vratlu. 13. Najznačajniju ulogu u ostvarenju tog zadatka imao je Stojan Kovačević. 109-110. Mazoču i Bastasima. Preduzeta koncentracija vojske i njeno stavljanje pod komandu jednog generala ukazuje na strategijski značaj Foče i ozbiljnost ustaničkih akcija. februara već se bilo diglo na ustanak stanovništvo na lijevoj obali Drine. bogati zemljoposjednik. Garnizon u Foči imao je 300 vojnika. Jedna kolona pod komandom pukovnika Hacea stigla je u Foču 2. U Foči je koncentrirana austrougarska vojska.48 Neposredno poslije izbijanja ustanka u Ulogu nezadovoljstvo se proširilo na Podrinje. Stojan Kovačević i Salko Forta. str. a poslije toga su svoje glavne napore prenijeli iz gornjeg Podrinja i Zagorja prema Foči. gdje je zauzeo žandarmerijsku stanicu u Tjentištu. Žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču tražile su. čiji su glavni punktovi bili oko Huma i Broda. ključnu ulogu u uloškom ustanku imao je Omer Šačić. godine zauzeli žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču. Kapidžić. Kapidžić. preduzeo akciju dolinom Sutjeske. ali su svi pušteni na slobodu. Neposredna posljedica toga bilo je ugrožavanje austrougarske vojske u Foči i napuštanje žandarmerijskih stanica u Čelebićima. februara.. O ovim događajima Hamdija Kapidžić je pisao: “SituaH. Komandant svih tih snaga bio je general Obadić.49 Ustanici su 25. str. januara 1882. Hercegovački ustanak. koji je s više sinova učestvovao u njegovoj pripremi i izvođenju. H. On je dobio tajnu poruku iz Crne Gore da zauzme Foču i prekine njenu vezu sa Sarajevom. Hercegovački ustanak. prema Crnoj Gori i Sandžaku. prema osmanskoj granici sve do Čajniča. februara 1882.. januara. Najaktivnije ustaničke vođe bili su Pero Tunguz. da im se uputi pomoć od 60 ljudi.

Hercegovački ustanak. Položaj okupatorske vojske u samom gradu otežao je pokret u srpskom dijelu varoši. sve je naoružano” (kurziv I. Kapidžić. februara da su ustanici opkolili Foču. februara kada je stigao general Obadić s pojačanjem i da je u njima poginulo 4. da se kod Broda vode borbe i da kod Cvilina ustanici prelaze Drinu na više mjesta. Ipak. U austrougarskom izvještaju kaže se da su borbe za Foču bile žestoke. Hercegovački ustanak. drugi smo stavili u pokret prema Foči. Prema ustaničkim izvještajima. 165. 164.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. stigao iz Kolašina”. Jovom Karovićem i Beširom Kaljačom. koji je prema konfidentskim izvještajima. februara 1882. Komanda u Foči javila je 2. 51 52 . jer su ustanici zaprijetili da će ga odvojiti od Foče. a trećeg dana prekinuli borbu”. H. str. Uspješne akcije ustanika vođene su sve do povratka i koncentracije svih trupa.54 Ustanici nisu zauzeli Foču. Borili smo se dva dana (3. 53 H. Sve snage morale su se koncentrirati na odbranu grada.53 Očigledno je da su ustanici iskoristili momenat kada je general Obadić napustio Foču s dijelom trupa i na taj način oslabio odbranu. Hercegovački ustanak.500 boraca.). i 15. tako da su oni treći dan morali prekinuti borbu. u bitkama oko Foče učestvovalo je 1. Ustanici su imali 3 mrtva i 4 ranjena. februara sa jednim dijelom vojske preduzeo izviđanje dolinom Drine i Sutjeske. a ranjeno 17 vojnika. februar). Ustanička akcija počela je napadom na Brod. U jednom izvještaju piše: “Kad smo saznali za tu namjeru (kretanje pukovnika Hacea prema Foči).51 General Obadić je 4. februara oko utvrđenog Susječna i Broda. Kapidžić. 121 cija između 2. jer je bila dobro utvrđena i branjena s osam bataljona ojačanih artiljerijom. a ostatak vojnika rasporedio je na položaje oko Foče. 52 General Obadić morao je prekinuti nastupanje prema Bastasima. U izvještaju stoji: “Sve je ustalo i opšta je revolucija. H. Iako su pokazali izvanrednu preduzimljivost i hrabrost. da su prekinute 4. rasporedili smo svoje snage (1500 i to tako što smo postavili jedan dio na Krbljinama prema Rogoju. i 4. Do žestokih borbi došlo je 4. 165. str. a s trećim smo izvršili napad na Susječno kod Foče). februara postala je po austrijsku vojsku kritična. H. slabo naoružani i bez artiljerije nisu se mogli suprotstaviti izvježbanoj vojsci u utvrdama. zauzeli sve kasarne. Stojanu su pristizale ustaničke čete iz područja desne obale Drine iz Sandžaka pod Tošićem. iz borbi za Foču 3. Kapidžić. i 4. str. Hercegovački ustanak. str. zatim smo navalili na Foču sa svih strana. 164. 54 H. Kapidžić.

Jeleč. Suha. koji je 55 56 H. policiju. str. februara u vrijeme austrougarske ofanzive na Zagorje. Žestok napad ustanika na Brod kod Foče zabilježen je 23. a Stojan Kovačević se sa manjom četom vratio u Gacko. Nakon ustanka. str. Vikoč i Ljubina.56 U čitavom Hercegovačkom ustanku 1882. koji je komandovao s oko 600 ljudi. Slamanjem ustanka iz 1882. Neuspjeli napad na Foču 2-4. Bastasi. Sandžaku i dijelu Srbije posebna vojno-policijska formacija. koji su se koristili svakom pogodnom prilikom da napadnu okupacionu vojsku. Među njima je bilo 187 Srba i 54 Bošnjaka. ostalo je zabilježeno da je ustanicima pružilo pomoć svojom pobunom srpsko stanovništvo u gradu. Za sređivanje prilika u krajevima koji su se digli na ustanak nova vlast se oslanjala na vojsku. Kapidžić. H. 217. februara nije prekinuo dalje ustaničke akcije u fočanskom kraju. takozvani štrajf-korpus (“Streif-korps”). godine fočanski kraj dao je izvanredan doprinos. na čelu s generalom Obadićem.122 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Čelebić. boreći se protiv austrougarske vojske. 165. ni to nije bilo dovoljno da se uspostavi trajniji mir. . Ustanici više nisu bili u prilici da organiziraju veći napad na Foču. U gradu Foči je od amnestije bilo izuzeto 20 Bošnjaka i 8 Srba. U okolini Foče zadržalo se oko 700 ustanika. godine. Pomenutih 700 ustanika u fočanskom kraju vezalo je za sebe 18 četa austrijske vojske.. godine formirana je u graničnom pojasu prema Crnoj Gori. jer je ona postala koncentracioni i polazni centar austrougarske vojske iz koga su išle sve akcije protiv ustanika u Ulogu i Zagorju. Kapidžić. ali i na domaće ljude kojima je osiguravala privilegiran socijalni i politički položaj. Krajem 1882. okupaciona vlast proglasila je amnestiju za ustanike. Kalinovik. Previla. U njemu su učestvovali zajedno Srbi i Bošnjaci. Na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku je uspostavljen vojni kordon koji je potpomognut s devet žandarmerijski stanica: Foča. Hercegovački ustanak. Forta se sa svojim ljudima povukao u Borač. Hercegovački ustanak. brojni birokratski aparat. godine Austro-Ugarskoj je uspjelo da okonča 50-godišnji nemirni period u Bosni i Hercegovini.55 U borbama oko Foče istakao se Stojan Kovačević. ali je od toga bilo izuzeto 241 lice koje se istaklo u ustanku. U narodu fočanskog kraja ovaj ustanak poznat je kao “Stojanov vakat”. Međutim.

Bećiraga Tuno. U gradu Foči je razdijelio 500 forinti sirotinji. 57 . Svaka dozvola za ugostiteljsku. U Ustikolini je dao 100 forinti za opravku džamije. septembar 1882. Jovo Jeremić i Todo Niković. Hadži Ibrahim Bekić. godine. u kojem je ustanak bio tek ugušen. a da se istovremeno radi na pridobijanju naroda za prihvatanje okupacione vlasti. 123 bio veoma pokretan i imao zadatak da u svakom momentu efikasno djeluje u slučaju lokalnih pobuna ili upada oružanih grupa preko granice. Takođe se djelovalo preko vjerskih službenika i zemljoposjednika koji su već u početku probrani kao politički oslonac nove vlasti. godine 12 članova. zajednički ministar finansija i najodgovorniji funkcioner za vođenje austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. kome su “hajduci” zapalili han. Tomislavu Kraljačiću. podnačelnici: Vasilije Kujundžić i Ahmetaga Hasić. Sulejman-beg Pašić. Mehaga Hadžimešić. Vlado Glođajić. Nikola Caratan. Njega su 1900. Iz Beča i Sarajeva stizale su instrukcije da se energično postupa protiv onih koji narušavaju red i sigurnost. Sulejmanbeg Pašić. Jusufaga Njuhović. Bajraga Tuno i Uzeiraga Njuhović. Tada su ga sačinjavali: Huseinbeg Zulfikarpašić Čengić. Salihbeg Čengić. godine u vijeću su sjedili 9 Bošnjaka i 3 Srbina. br. “što je među prisutnim muhamedancima pobudilo neobično radovanje i zahvaljivanje”.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Idrizbeg Avdagić. a jednom hadžiji. uz garanciju da će zadržati ranije socijalne pozicije. godine u Foči sačinjavali. 109. Kako to treba praktično raditi pokazao je Benjamin Kalaj. Aleksije Jovičić i Muhamedbeg Avdagić.58 Socijalni sastav gradskog vijeća nije se izmijenio ni 1912. U gradskom vijeću bilo je 1900. Sarajevski list. dao je 60 forinti.57 Posebnu funkciju u političkom djelovanju u narodu imalo je gradsko vijeće (Medžlis) sastavljeno od uglednih i lojalnih predstavnika građanstva. neposredno poslije imenovanja za ministra. podnačelnici. zastupnici: Muratbeg Čengić. zastupnici: Vaso Tomašević. Tane Tomašević. Prilikom svog prvog obilaska Bosne i Hercegovine. od kojih je bilo 7 Bošnjaka i 5 Srba. načelnik. a 1912. načelnik. Husaga Pilav. on je posjetio fočanski kraj. a u mnogim slučajevima tražene su i druge usluge. trgovačku ili kakvu drugu radnju bila je uslovljena u najmanju ruku lojalnim držanjem prema vlastima. Avdaga Muftić. 10. Bošnjake su zastupali zemljoposjednici i trgovci. a Srbe trgovci. Za podatak zahvaljujem dr.

srpsko-pravoslavni izborni srez). . U Bosanskohercegovačkom saboru fočanski srez zastupali su Mustajbeg Mutevelić (II kurija. katolički izborni srez). 15. zatim Mahmud-beg Fadilpašić (III kurija. organizacija i stranaka. Austrougarska vlast je nastojala da upravo njih pridobije za svoju politiku. nalaze samo tri Srbina (a ranije ih je bilo pet). kojim su zabranjene prvenstveno srpske nacionalne i vjerske organizacije i društva.. pokreti za crkveno-školsku autonomiju Srba i vjersko-školsku autonomiju Bošnjaka predstavljali su specifičan vid opozicionog političkog djelovanja. vakufskom i crkveno-školskom odboru. 10. maja 1913. islamski izborni srez). što se vidi iz podatka da se u gradskom vijeću 1912. srpsko-pravoslavni izborni srez).. Zaoštravanje političkih odnosa u fočanskom srezu započelo je balkanskim ratovima. dr Luka Čabraić (II kurija. izdvojio tanak sloj srpskog i bošnjačkog građanstva koje se stalno smjenjivalo u gradskom vijeću. Uspjesi Srbije i Crne Gore izazvali su oduševljenje srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i pojačali njegovo opoziciono raspoloženje prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. kao i u drugim našim gradovima. Međutim. kao i u odborima njihovih kulturno-prosvjetnih i potpornih društava. direkcijama srpske i muslimanske banke. islamski izborni srez) i Gavro Gašić (III kurija. Srpsko građanstvo u Foči bilo je opoziciono raspoloženo prema austrougarskoj politici. u deceniji pred Prvi svjetski rat. godine primjenjivani zakoni iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji. U tim svojim nastojanjima ona je uspijevala da pridobije samo dio građanstva i krupne zemljišne posjednike. U Foči se. do 15. da bi i na taj način pribavljali društveni ugled. Risto Hadžidamjanović (II kurija. koji se prelamao i u fočanskom srezu. mada se struktura stanovništva nije mijenjala u korist Bošnjaka. preko političkih kompromisa do otvorene opozicije. Iz straha pred tim raspoloženjem austrougarske vlasti iskoristile su skadarsku krizu da u Bosni i Hercegovini zavedu “iznimne mjere” (od 3. godine). počelo stvaranje političkih grupa i stranaka. bilo je zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava. Zatim je. S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini sve do 1910. pri čemu im je pravila razne ustupke. 9. 2. 21.124 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koje će ići od saradnje s austrougarskom vlašću. Imetak koji su stekli trgovinom i brojnim kmetskim selištima ulagali su dijelom u odlazak na hadžiluk (odatle uz imena i prezimena dodatak hadži) i dobrotvorne svrhe.

godine umrlo je oko 5. a u Doboju. Travnik i Bihać). koje mu je bilo naklonjeno.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Izbijanjem rata. a na drugom pop Vasilije Kandić i trgovci Milan Hadži-Vuković i Nikola Mazija.59 Očekujući ofanzivu srpske i crnogorske vojske. Prvih mjeseci rata. a na drugom ubila Maziju. pop Vladimir Popović iz Čelebića i trgovac Niko Hadži-Vuković. U zoru 9. a posebno poslije objave rata Srbiji. u kojima su pljačkane i demolirane srpske trgovačke radnje i kuće. 115. U Foči je 14. Na prvom su bili pop Josif Kočović. U Arad je internirano 5. koji je ukinuo većinu mirnodopskih i zaveo vojne zakone. počela su hapšenja za austrougarske vojne i policijske organe. raspuštena su sva srpska kulturno-prosvjetna i đačka društva. a jedan je teško ranjen umakao sa strijeljanja. 125 Obračun koji je počeo sa srpskim stanovništvom u vrijeme balkanskih ratova nastavljen je u drastičnoj formi poslije Sarajevskog atentata i u toku Prvog svjetskog rata.000. Srpsko stanovništvo je odvođeno u logore širom Monarhije (Arad. Presude su. tokom 1916. a dvojica ispod 18 godina. Od atentata.). Zabranjen je veliki broj srpskih knjiga i časopisa.000 lica. Iz čitave grupe. trojica su se uspjela spasiti bijegom. od austrougarskih jedinica naročito su stradala pogranična područja prema Srbiji i Crnoj Gori. prvenstveno Srba. Komoran. a ponegdje i bošnjačko i hrvatsko. bile takve da su jedni vješani. Beograd-Sarajevo. Još iste noći. Bosna i Hercegovina postala je ratno područje. politički sumnjivih ljudi. a u toku 1915. Doboj itd. . 1920.000 lica iz Bosne i Hercegovine. dvojica mladića ispod 20. a treći otpremani u logore. Zaveden je vojnookupacioni režim. drugi strijeljani. avgusta vojna patrola strijeljala je taoce na prvom mostu. i 1917. kada je Srbija odbila austrougarski ultimatum. jula 1914. godine strijeljano i povješano 126 osoba. godine. str. u Foči su austrougarske vlasti kao taoce postavili šest uglednih Srba kod dva željezna mosta na Drini. godine inscenirano je niz političkih procesa protiv uglednih Srba (Banjaluka. Crna knjiga. dok 59 Vladimir Ćorović. uglavnom. Među njima bio je i starac s preko 80 godina. Masovno je hapšeno srpsko stanovništvo. 25. Šopronj. Grac. organizirane su u bosanskohercegovačkim gradovima protivsrpkse demonstracije. od kojih je u logoru umrlo 2. avgusta 1914. Sarajevo. Tuzla. U Foči je formiran ratni vojni sud koji je na suđenjima uhapšenim donosio presude koje su odmah izvršavane.

Vorzeichnis der auf Grund der Verordnung von 13. septembra pravcem Han-Pijesak-Vlasenica.. u fočanskom i susjednim sreCrna knjiga. a tri dana kasnije i kod Goražda. i 15. Direktivom od 27. Zahl 13. 95. Srpska vrhovna komanda šalje Užičku vojsku. iz fočanskog sreza internirano je 58 domaćinstava s ukupno 356 lica srpske nacionalnosti. Od toga broja bilo je 170 ženskih. U daljim borbama. gdje se sastala sa Sandžačkom vojskom. Užička vojska nastavila je ofanzivu 22. srpska vojska je izbila pred Vlasenicu. a crnogorska na liniju zapadne padine Romanije – selo Pale – Kalinovik.421/Präs. Osim ovih. septembra 1914. 60 61 . je dvojicu drugih teško ranila. krajem avgusta 1914.126 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. septembra obje vojske su izbile na visinu Rogatice. a prilikom njihovog odstupanja dio srpskog stanovništva i iz fočanskog sreza napuštao je domove i krenuo u Crnu Goru i Srbiju. godine. trgovci i intelektualci. str. Do 17. U ovom popisu navedena su sela i poimenice sva domaćinstva i lica. radi obezbjeđenja lijevog boka Užičke vojske. oktobra Užička vojska je odbačena na liniju Vratar – Vigova Gora – Šenković. str. Poslije terora koji je nad njim izvršila austrougarska vojska. u ofanzivu na Višegrad. Sandžačka vojska stupila je u dejstvo i prešla Drinu 11. septembra kod Starog Broda.. oktobra isto je učinila i crnogorska vojska. do 10. Višegrada i Međeđe. expatriirten bosnisch-herzegovinischen Landesangehörigen. 31-36.60 Iz navedenih primjera jasno se vidi da su u Foči i u drugim mjestima na najvećem udaru bili srpski sveštenici. srpsko stanovništvo jugoistočne Bosne dočekalo je srpsku i crnogorsku vojsku kao oslobodilačku. Krajem septembra. a 30. Oba teško ranjena taoca internirani su u logor u Arad. Miljevine – 49. Račići – 31. 1915. str. a Sandžačka je krenula preko Romanije i dolinom Prače prema Sarajevu. Užička vojska je do 25. Zakmura – 24 itd. 59-60. oktobra odstupila na desnu obalu Drine. učitelji. Mrežica – 77. godine nizvodno od Foče. Crna knjiga. Oktobar 1914. u sadejstvu s crnogorskom Sandžačkom vojskom. godine. 177 muških i 9 djece. Još u vrijeme pripreme ofanzive srpske i crnogorske vojske na jugoistočnu Bosnu. Fočanski kraj je na samom početku rata bio neposredno ratno područje i više od mjesec dana bio je u rukama crnogorske vojske. avgusta 1914. Sarajevo. dok je Užička vojska prešla Drinu 14.61 Najveći broj interniranih bio je iz sela: Sijerča – 100. Od 5.

među kojima je bilo oko 20. ovas. bilo da se radilo o teroru nad srpskim stanovništvom. čajnički. Ovaj pokret bošnjačkog stanovništva brzo se proširio i na srezove jugoistočne Bosne: fočanski. Rekvirirani su pšenica. što znači da je bosanskohercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. Kasnije. Beograd. 29. . Do konca oktobra 1914. godine. a među njima visok procent 63 Petar Tomac. donesen je zakon na osnovu koga je bio reguliran promet žitom i brašnom.000 djece i oko 16. heljda.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika i to 7. pojačavale su strahovita glad i epidemije koje su popratne pojave ovakvih vanrednih prilika. U svim mjestima vršene su rekvizicije i stvorene rezerve žita i brašna. brašno i krompir. Zemlju su najvećim dijelom obrađivali oni koji to nikada nisu radili.2 kg brašna ili 9 kg žita. raž. Međutim. marta 1915. 127 zovima pojavljuje se izbjeglički pokret bošnjačkog stanovništva. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armije prema Srbiji. višegradski i rogatički. tako da se nije mogla završiti žetva niti naredna sjetva. avgusta 1914. proso.63 Izuzetna stradanja koja je proživljavalo cjelokupno stanovništvo Foče i njene okoline.000 žena. Normalna mjesečna potrošnja žita po jednom stanovniku uzima se 18 kg mjesečno. Mobilizacija najsposobnije radne snage i rekvizicije konja i volova za vojsku značajno su smanjile produktivnu snagu poljoprivrede i to upravo u vrijeme kada su njeni proizvodi bili najpotrebniji. Njime je bio obuhvaćen veliki broj porodica koje su se kretale prema Sarajevu i drugim mjestima u unutrašnjosti. a do sredine januara 1915. str. Mjesečni limit u Ugarskoj iznosio je 18 kg a u Austriji 10 kg po stanovniku. Prvi svetski rat 1914-1918.000 lica. kukuruz. 125-126. ječam. godine donesen je Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama. Već 3. ili o izbjegličkom pokretu bošnjačkog stanovništva. ni tako strogo ograničene i nedovoljne količine stanovništvo nije redovno dobijalo zbog neredovnog saobraćaja u ratnim uslovima.480. Nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama pokušalo se spriječiti maksimiranjem cijena žita i brašna. što predstavlja dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Prilikom povlačenja austrougarskih trupa iz Novopazarskog sandžaka za njima je krenulo oko 9.000 Bošnjaka sa ženama i djecom. godine na 46. Zabranjen je izvoz iz Bosne i Hercegovine. broj izbjeglica (“muhadžera”) iz svih krajeva narastao je na 36. 1973.

141-142. Cijene životnih namirnica koje je 1918. Tada je povećana količina žita za seosko stanovništvo sa 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. Cijene životnih namirnica od 1913. u vojsku je regrutirano 7. Dugi i iscrpljujući rat trošio je i posljednje rezerve hrane. a nadziranje je vršila žandarmerija. uže područje fočanskog sreza (bez ispostave Kalinovik) imalo je oko 38. godine. Wien. godine. Izbijanjem rata 1914.66 Prema izvještaju Sreskog ureda u Foči od 22. Organizirane su prisilne “mobe” za žetvu i za sjetvu. dok je taj procent u Austriji iznosio 0. godine utvrdila vlada bile su za 350% do 2. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. 65 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. godine.128 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 64 .65 Ishrana stanovništva postajala je sve teža. 131-132. godine izdate su karte za dodjelu hljeba i brašna. Rekvirirani su svi plugovi. Radovima su rukovodili posebni odbori.64 Da bi se uvela još oštrija kontrola snabdijevanja stanovništva. Prema popisu iz 1910. godine. do 1916. bis 1916. bis 1916. zatim školska djeca iz osnovne škole pod nadzorom učitelja. maja 1919. 56-57. Kakve je razmjere dobila nestašica i skupoća najbolje se vidi iz porasta cijena životnih namirnica u Sarajevu. a uz saglasnost reis-ul-uleme i muslimanske žene. 66 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914.500 lica (oko 20% stanovništva). godine vojnom mobilizacijom u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno 2.35% ukupnog stanovništva. jer se samo na taj način mogla obraditi zemlja. Ovaj podatak izgleda pretjeran. mašine i druga oruđa i stavljeni na raspolaganje za zajedničku upotrebu. 1917. Prema austrougarskim izvorima... u posljednjim godinama rata (1916-1918) umrlo je od gladi i iznemoglosti 2. dok je gradsko stanovništvo. 1917. bis 1916. a stupile su na snagu 11. str. Kraj rata dočekan je sa značajnim gubicima stanovništva. str. U nedostatku radne snage poljoprivredne radove su obavljali zatvorenici i ratni zarobljenici. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. godine porasle su za tri puta. a u Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914.300% veće nego prosječne cijene istih artikala 1914. činile su žene. godine. u aprilu 1915.200 lica ili oko 50 lica mjesečno. na užem području sreza. ali on je zvanično dat i u njega ne bi trebalo sumnjati.000 stanovnika. str.50%. izuzimajući radnike na teškim poslovima dobilo svega 200 grama brašna na dan po stanovniku. maja 1915.

FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. str. 67 Teškoće karakteristične za čitavu zemlju. Nagomilani ekonomsko-socijalni problemi. Na ruku seljačkim nemirima išle su nesređene prilike. 73. Sreski ured navodi da je za prehranu stanovništva u posljednjim godinama rata bilo potrebno 18-24 vagona žita mjesečno. godine 30. Kao vođa socijaldemokrata u fočanskom srezu spominje se cipelarski radnik Šćepan Nećić zvani Burilo.984. Popisom iz 1917. 129 Mađarskoj 0. 3. U izvještaju Sreskog ureda kaže se da dvojica posljednjih “harangiraju masu”. 1918. Izvjesni pokušaji da se ovo pitanje riješi za vrijeme rata nisu uspjeli. godine seljaci pokušali da ga sami riješe. koje su mjestimično bile praćene i ubistvima bošnjačkih zemljoposjednika. u fočanskom i susjednim pograničnim srezovima još su više pojačavali teror nad srpskim stanovništvom i teške uslove života izbjeglog muslimanskog stanovništva. Ove nemire je još više zaoštravala “boljševička agitacija koju provode i podstiču povratnici sa istočnog fronta i socijalistički agitatori”. U čitavom šarenilu antiratnih pojava naglašeno je dezerterstvo iz austrougarske vojske i stvaranje tzv. br. koji je bio povjerenik Sreske bolesničke blagajne. Vlasti su tražile izlaz u uspostavljanju 67 Glas slobode. Neriješeno agrarno pitanje zaoštrilo je u toku rata socijalne odnose na selu. bivšim zarobljenicima i aktivnim učesnicima u oktobarskoj revoluciji. 9. pa su 1918. a kao propagatori boljševičkih ideja student Pavle Kočović i stolar Gavro Vuković. godine utvrđeno je da na užem području sreza živi 28. Oni pale begovske kuće i imovinu. a 1918. Zbog vjerske i nacionalne strukture zemljoposjednika (pretežno Bošnjaka) i kmetova (pretežno Srba). jer je stara vlast bila na izmaku. i 1919. . zatim internirani i prisiljeni da napuštaju vlastite domove i da ostavljaju imetak koji su mukotrpno i dugo sticali. a da je stizalo jedva 8 vagona. oba iz Foče.45%. kao i odjeci Oktobarske revolucije. a uskraćivanje trećine i uzurpiranje zemlje koju obrađuju uzima široke razmjere. a nova se nije konsolidirala. godine do naglog širenja antiratnog raspoloženja. koje se izražavalo na različite načine. doveli su 1918. Poslije Brest-Litovskog mira zeleni kadar se omasovljuje povratnicima s istočnog fronta. 18.147 stanovnika. zajedno s klasnim isprepliću se i zaoštravaju vjerski i nacionalni odnosi na selu. koje je bilo izloženo uništavanju. Slab aparat vlasti nije se mogao suprotstaviti pljačkaškim akcijama seljaka. zelenog kadra. Likvidirani su naročito ugledni ljudi.

novembra 1918. pa su Narodno vijeće i Zemaljska vlada za BiH pozvali srpsku vojsku (4. Podređenim vlastima bilo je naređeno (3. mobilizaciji rezervista i obrazovanju poluvojnih formacija.130 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ova. u Foči je stvoren odbor Narodnog vijeća. S obzirom na to da se u stari policijski i žandarmerijski aparat nije imalo povjerenja. Sve preduzete mjere nisu trajnije rješavale agrarno pitanje kao najteži socijalno-politički problem u zemlji. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme). septembra 1918) u Sarajevu je. Prve jedinice Druge srpske armije stigle su 6. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini prestala je definitivno 1. pa se u njegovo razrješavanje uključio sam državni vrh (Proglas regenta Aleksandra. godine. 1. Poslije proboja Solunskog fronta (14-17. koju je imenovalo Narodno vijeće Bosne i Hercegovine.. decembra 1918. I 1919. Vlada je naredila da se formira narodna garda koja ima zadatak da “održi javni red i mir u mjestu i okolici”. Hrvata i Slovenaca uslijedilo je mjesec dana kasnije. Najvažniji zadatak Narodnog vijeća i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu bio je da u prelaznom periodu sačuvaju red i mir i društveni poredak. koje je imalo zadatak da zajedno s ostalim narodnim vijećima južnoslavenskih zemalja pripremi stvaranje zajedničke jugoslavenske države. koji je kao i u drugim mjestima imao svoju narodnu gardu. XI 1918) da hitno dođe u Sarajevo.. narodnih gardi. kao i neke druge mjere nisu bile dovoljne da se osiguraju red i mir. tzv. kada je vojni poglavar general Stjepan Sarkotić predao vlast Narodnoj vladi. preko Višegrada u Sarajevo. U toku oktobra. 20. gdje je već došlo do nereda zbog upada komita iz Crne Gore. nov. novembra 1918. septembra. Tom prilikom naglašeno je da je stanje naročito teško u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. 6. Zvanično proglašenje Kraljevstva Srba. došlo do formiranja Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. vanrednog stanja u ugroženim srezovima. uspostavljanju prijekih sudova. U tome je ležao i najveći značaj seljačkih nemira u vrijeme konsolidiranja novostvorene države. Iako je srpska vojska nastojala da uspostavi red i mir. 1918) da se preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične i imovinske sigurnosti. a zatim da se stara o razoružanju austrougarske vojske i da sprečava nerede i pljačke koje bi ta vojska činila u povlačenju. nije imala dovoljno snage .

Naročito je tim poskočio broj varoške siročadi. a ponegdje su upadale u gradove i uspostavljale vlast. Goražda i Čajniča. str. odakle su upadale naoružane grupe komita i vršile razna nasilja i pljačkali stanovništvo. Kotarski ured u Foči – Zemaljskoj vladi. s kojom su sarađivale crnogorske ustaničke snage i crnogorske komite. Prilike su bile veoma teške. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. Drugi bi razlog bio. 1970. Sarajevo. 67a 67b . 25-26. Prema izvještaju Sreske ispostave u Kalinoviku od 30.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 22. jer je u prelaznom periodu u mnogim mjestima bilo uspostavljeno dvovlašće.728 kruna. maja 1919. maja 1919. Tamo su napadale austrougarsku vojsku ometajući joj odstupnicu. kad se uoči. crnogorske komite i nepoznata lica učinili su kod 28 bošnjačkih (druga se ne spominju u izvještaju) domaćinstava štetu u iznosu od 110. a negdje je djelovalo više faktora istovremeno: stari aparat vlasti. narodna garda kao poluvojna formacija sreskih narodnih vijeća. obavještava Zemaljsku vladu o ubistvu Nurbega Šadimlije i pljačkanju nekih Bošnjaka. br. br. koja se skoro isključivo regrutira iz bivših aga”. najnovija naredba o oduzimanju begluka. Sreski ured u Foči. Nije ni čudo da se sve to izrabljuje u političke svrhe i u raspirivanju vjerske mržnje. da je od novembra one godine (1918 – A. pa navodi da je stanovništvo u velikom strahu i da je “naročito panika zavladala među muslimanskim svijetom. koja je veliki broj aga i to isključivo Muslimana bacila na prosjački štap. godine Crnu Goru oslobodila je srpska vojska. O tome svjedoči više izvještaja lokalnih vlasti koje su istraživale štete učinjene bošnjačkom stanovništvu. Pojedine grupe komita odvojile su se od srpske vojske i samostalno upadale u pogranična područja.67a U oktobru 1918. Ovako nesređena organizacija vlasti ostavljala je prostor u fočanskom regionu za razne anarhične pojave koje su izazivale opštu nesigurnost i strah. koji je do sada isključivo bio izložen razbojničkim ispadima. a u pograničnim srezovima prema Crnoj Gori pojavljuju se kao faktor i crnogorske komite. Milan Gaković. 3034/1919.P. Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1918-1921.) pa do danas među pograničnim pučanstvom poginulo od razbojničkih ruku šest viđenih Muslimana. koji je nesnošljivost između Srba i Muslimana često bacio u nazadak. Njihove pljačkaške akcije i ubistva uglednih Bošnjaka unosili su ABH. septembra 1920. posebno kod bošnjačkog stanovništva. srpske jedinice. 6. ZV. 131 da se osiguraju granična područja prema Crnoj Gori.67b Upadi komita iz Crne Gore trajali su nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata i ugrožavali bošnjačko stanovništvo oko Foče.

U svim ostalim srezovima broj pismenih nigdje nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina.06%. Njihove akcije imale su trajnije negativne posljedice na vjerske i nacionalne odnose u tim područjima. Nepismenih je bilo 87.578 učenika.33%.132 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.24%. Sarajevo 1967. 94. godine bilo je 87. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. koji su već od oktobra 1918. prirodno je što su postojale razlike u broju pismenih na početku i na kraju austrougarske vladavine. nakon Prvog svjetskog rata. ali zbog njihovih upada u granična područja Bosne i Hercegovine. takođe i u praksi iz ranijih vremena. Iste godine. U Bosni i Hercegovini je 1910. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. 1910. 3 str.168 lica ili 11.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina.84%. Mada je broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rastao. kao i razlike po pojedinim područjima i mjestima. pljačke i paljevine.52% i banjalučkom 45. S obzirom na to da je većina doseljenika Atif Purivatra. u 331 opštoj. Nepismenost nije vladala samo na selu. Političke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918.67c *** Iako je u poređenju s osmanskim periodom postignut izvjesni napredak. nego i u gradovima. godine. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti.. Crnogorske komite imali su progresivnu ulogu dok su se za vrijeme okupacije Crne Gore borili za oslobođenje svoje zemlje. Međutim. svrstavaju ih u pljačkaše i izazivače nereda i nesigurnosti. posebno za vrijeme ratova i ustanaka. Uzrok pojave crnogorskih komita u ovom graničnom području historičari vide u nesređenim prilikama u Crnoj Gori poslije Prvog svjetskog rata. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo je ukupno 42. godine bili zaoštreni usljed samovoljnog raskidanja kmetskih i beglučkih odnosa. III. tuzlanskom 48. kada se uskakalo i s jedne i s druge strane granice i vršile osvete. mostarskom 52. dok je još svega 3. pismenost u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine bila je privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika.082 znalo samo čitati.. 67c . nered i nesigurnost među stanovništvo i pogoršavali vjerske i nacionalne odnose na ovom području.

Čitati i pisati znalo je svega 116. br. Vidi detaljnu tabelu: Arhiv Bosne i Hercegovine. procent nepismenog domaćeg stanovništva bio je veći. 415-425.896 4.91% stanovništva starijeg od 7 godina. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Znaju čitati i pisati Znaju čitati Ne zna čitati ni pisati m. Svega Pravoslavni Muslimani Katolici 564 145 709 11 11 4. a još 9 ih je znalo samo čitati. 133 u Bosnu i Hercegovinu bila pismena. XLII-XLIII. str. onda je bilo pismeno jedva 5% stanovništva. 14-15. Prilozi Instituta za istoriju. dobi i vjeri. Sarajevo. katolika 69.518 20 1 21 15. Kraljevska banska uprava drinske banovine.877 9.525 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 6.773 561 7 568 9 1 10 10. samo čitati 9 i da je poSajma Sarić.83%. Podaci o tome daju se u narednoj tabeli. U tom uzrastu znale su čitati i pisati 474 osobe.070 9.749/1932.403 19. To znači da je u fočanskom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati samo 590 lica. 69 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.35570 Svega Iz tabele se vidi da je pismenost različito izražena kod pripadnika raznih konfesija. a pogotovo sarajevskog okruga. Svega m.335 29. ostalih 66.228 290 1. str. Svega m. str. Pravoslavnih je bilo pismeno 6. godina XIV. dok je nepismenih bilo 6.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.473 94 125 219 47 51 98 Ostali 9 13 22 7 4 11 1. Pismenost po spolu.09%.68 Pismenost u fočanskom srezu bila je ispod prosjeka za cijelu zemlju. 68 . Ukupno u fočanskom srezu bilo je pismeno 4. 14-15. Prilog proučavanju kolonizacije u Bosni i Hercegovini od 1918-1934.69 Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fočanskom srezu 1910. ž.351 lice.75%. 1978. 70 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.66%. broj 21. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je još nepovoljnije.042. ž. Od ukupno 6. a ako se u tu grupu uključe i oni koji su znali samo čitati. muslimana 2.020 14. ž. III odjeljenje.

Sarajevo. 1903/04 – 53 i 1904/5 – 67 učenika. godine). 1972. školske vlasti su svu svoju pažnju. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. a u mektebima i medresama učilo se arapsko pismo. 203. 9. stavljanjem pod svoju kontrolu svih postojećih vaspitno-obrazovnih institucija. Prema popisu od 1885. tpuno nepismenih bilo 12. 1902/3 – 61. Nažalost. kojom se ona lažno hvalila pred Evropom. Izraženo u procentima. godine bilo je 67 učenika.. 72 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Najveći broj pismenih ljudi u srezu živio je u gradu Foči.393 lica. a 1901/02 – 47. godine radio jedan nastavnik s 38 učenika.134 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Čelebiću (1905/ 1906). str. a pismenih 4. učitelji. Poslije 1878.71 Osnovni cilj bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. za Mitar Papić..72 Zadržavajući i dalje zatečene konfesionalne škole. a znatno kasnije u Bastasima (1904/1905). str. U srpskoj osnovnoj školi 1891. Ali. što dovoljno govori o velikom nedostatku škola i kulturnoj misiji Austro-Ugarske.83%. zanatlije i drugi rijetki pojedinci. koje bi bile potpuno u duhu te politike trebalo je osigurati materijalna sredstva i kadrove. “Polazeći sa stanovišta da škola nije samo mjesto gdje se stiču znanja nego i izrazito vaspitna ustanova. godine Austro-Ugarska Monarhija je imala spreman plan stvaranja novog školskog sistema koji bi odgovarao njenim ekonomskim. ali je ostalo zabilježeno da je u fočanskoj medresi 1900/01. Jeleču (1909/1910) i Ustikolini (1909/1910. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918).17%. Iz ovih opštih ciljeva austrougarska vaspitnoobrazovne politike izviralo je i stanje školstva u Bosni i Hercegovini. u prvom redu usmjeravale na ovaj aspekt škole i njene uloge”. Ona je i školstvom htjela da u korijenu spriječi bilo kakve nacionalne i nacionalnooslobodilačke težnje. godine. za Austro-Ugarsku je najvažnije bilo izraditi takvu školu kao instituciju u čijim osnovama je kult prema Monarhiji primarni cilj vaspitanja. godine. budnost i opreznost. nepismenih je bilo 95. To su bili službenici u administraciji. političkim i vojnim ciljevima. u fočanskom srezu nema podataka koliko je djece pohađalo mektebe poslije okupacije. 71 . prve državne ili narodne osnovne škole u srezu osnovane su u gradu Foči i Kalinoviku 1886/ 1887. Za podizanje novih škola. trgovci.

postojale su dvije politike. Jahrgang. razvoj tekao u dva pravca: zadržane su ranije konfesionalne škole. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. plate učiteljima (svjetovnim i vjeroučiteljima) nisu isplaćivale direktno opštine. Glavne karavanske puteve zamijenio je željeznički saobraćaj. nego zemaljski erar. mijenjajući ne samo pravac ranijeg privrednog komuniciranja bosanskohercegovačkog stanovništva sa susjednim zemljama. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno po 80-90 polaznika). 2. koji su tada nerado slali mušku. Na taj način učitelji su bili direktno vezani za vlast i obavezni da provode njenu politiku. Sarajevo. polufeudalne zemlje za razvijeniju državu. 1898. 46-48. 135 sada ne raspolažemo podacima koliko je djece pohađalo te škole. a kamoli žensku djecu u državne škole. a osnovnu školu u Kalinoviku vodio je učitelj Nikola Tepavac. Izvještaj o upravi BiH 1906. Jednu je provodila austrougarska vlast. konfesionalna podijeljenost i buđenje nacionalne svijesti imali su odraza na cjelokupnu oblast nadgradnje. svim državnim konfesionalnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno samo 26. kao i socijalno raslojavanje. 73 74 . str. priliva kapitala i doseljavanja relativno velikog broja stranaca – činovnika. ogrjevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. nego i tokove života u koji su znatno brže unošene savremene ideje i tekovine. Papić. str. 70. jer su većinu stanovništva činili Bošnjaci. odnosno u oblasti obrazovanja i vaspitanja. rasvjeti. u fočanskoj školi radio je još i pomoćni učitelj. Školstvo. Ranije smo vidjeli da je u školskom sistemu. 75 Bosnischer Bote. Interesi novog upravljača oživjeli su privrednu aktivnost i doveli do uspostavljanja modernije administracije. Godine 1912. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. Sve te promjene.73 Osnovne škole izdržavane su iz sredstava opština i zemaljskog erara.74 Godine 1898. da se brinu o njihovom održavanju.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. u Foči je bio učitelj Jusuf Bajrović. koje je najčešće vodio po jedan učitelj.75 Okupacijom Bosne i Hercegovine počele su značajne društveno-ekonomske promjene koje su bile posljedica vezivanja zaostale. koje nemaju vjerska ili nacionalna ograničenja. u širem smislu. pomoćni učitelj Jovo Gavrić. poslovnih ljudi i vojnika. a drugu domaće stanovnišM. Opštine su bile dužne da za njih obezbijede potrebne prostorije. Međutim.75% djece. ali se osnivaju i državne. I u oblasti kulture i prosvjete. Taj procent u fočanskom srezu bio je sigurno znatno niži.

1890. Bošnjaci tri. 76 . a 1884. Za razliku od sličnih odbora u nekim drugim gradovima. godine formiranjem Odbora za svetosavske zabave. Njihova očekivanja se nisu ispunila.76 Ubrzo poslije osnivanja pjevačkog društva. ali je kasnije podnesen novi zahtjev i nacrt statuta po uzoru na statut mostarskog Srpskog crkveno-pjevačkog društva “Gusle”. tako da se spominje i 1883. Za vrijeme austrougarske uprave. u Bosni i Hercegovini su austrougarske vlasti nastojale da ih stave pod strogu kontrolu i da ih integriraju u svoj društveno-politički sistem. Nadajući se da će im vlasti odobriti osnivanje Sokola.srpskog antialkoholnog društva i Sokola zajedno. Uz zahtjev za osnivanje društva traženo je i osnivanje društvene biblioteke. postojala različita društva. fočanski Srbi su.. tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih sredina. Poslije toga nema vijesti o njegovom djelovanju. ono je osnovano 10 godina ranije. Za podatak zahvaljujem dr. iz redova srpskog građanstva pokrenuta je akcija za osnivanje “Pobratimstva” . Nekoliko godina kasnije. uz napomenu da svako proširenje njegove djelatnosti izvan odredbi statuta. Nijedno od ove vrste društava nije postojalo u Bosni i Hercegovini. V 1890). Oni su imali pet društava. ali su vlasti to odbile i dozvolile nabavku knjiga za pjevanje (pjesmarice.136 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. (28. Zemaljska vlada je predložila Zajedničkom ministarstvu finansija da odobri osnivanje društva. Početni oblik društvenog organiziranja Srba u Foči javio se 1882. pa i osnivanje biblioteke. formirali Odbor mladih Srba za osnivanje crkvenog pjevačkog društva. S obzirom na to da su prosvjeta. Tomi Kraljačiću. priređivao je zabavu na Arhanđelov dan. jer nije postojao razlog da poslije odobrenja statuta čeka čitavu deceniju. nije dopušteno. Pejanović navodi da je “Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo ‘Sv. br.. Gasangsbucher). Zajedničko ministarstvo dalo je saglasnost za osnivanje društva. najaktivniji su bili Srbi. U tom pogledu. kao i u većini drugih gradova. ZMF. Vlasti im tada nisu odobrile njegovo osnivanje. Prema ovom izvoru. a isto toliko bilo je internacionalnih društava. jer vlasti ABH. uz uslov da se iz statuta izbaci izraz “Srbin pravoslavne vjere” i zamijeni izrazom “osoba pravoslavne vjere”. i 5. 1715/BH. među prvima u zemlji. godine. godine. u Foči su. fočanski se nešto duže održao. 1887. II 1890. nabavili su potrebne gimnastičke sprave. kultura i umjetnost bile jedine oblasti u kojima se mogla prikriveno ispoljiti politička i nacionalna misao. pa su Srbi iz Foče u tom svom pionirskom radu imali teškoća. Sava’“ osnovano 1900.

Kultura. u Foči je 1909. nego su naredile da se u roku od tri dana unište nabavljene gimnastičke sprave. Todo Tomašević. Kultura. Nikola Marić. godine u Foči osnovano samo “Pobratimstvo” . Nikola Kočović. i tek 15 godina kasnije u Foči je bio osnovan srpski soko. jer je prvo sokolsko društvo u zemlji osnovano u Mostaru 1903. zamjenici: Miloš Tomašić i Pero Klarić. Za vlasti se pokazala neobičnom ideja da se u okviru crkvenog pjevačkog društva uvodi gimnastika na spravama. i za 1912. godine. koje je 1906. Tako je 1893. Nikola Marić. str. Niko Grujičić. i 1910. odvajajući ih od drugih. a naredni pododbor činili su: Vaso Babić. Bosnicher Bote. imalo 126 članova. predsjednik (veterinar). humana i socijalna društva. Dvije godine poslije tog zahtjeva (1895). 620. Imala su zadatak da pružaju svestranu pomoć srpskoj omladini i sirotinji. Đ. Ovo društvo je 1912. Pejanović. 241. dok. Kalendar Prosvjeta.srpsko antialkoholno društvo. sačinjavali: Vasilije Kandić. maja 1904. 305. Ova društva razvila su se iz “Krajcarskog štedovnog društva pravoslavnih Srpkinja u Sarajevu” osnovanog 1887. 583.80 Osim već spomenutih srpskih društava. 19. 77 . blagajnik. Ocijenjeno je da je to nepoželjna politička djelatnost koja ide za tim da što jače apsorbira čitav duhovni život članova društva i da. Ovo društvo imalo je zadatak da pomaže školovanje đaka i studenata. str. 79 R.družina trezvenih Srba u Foči). str. I revizor. godine preraslo u “Dobrotvornu zadrugu Srpkinja”. prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini (“Pobratimstvo” . odbornici: Vaso Babić. godine. 234. Poslije ovakve ocjene uslijedilo je odbijanje molbe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. sekretar. a njegov predsjednik bio je Nikola Kočović. 1910. Osnivanje sokola odgođeno je za čitavih 10 godina. 6. 390. g. str. R. 80 Pododbor su 1909. predsjednik. Besarović. str.79 Od posebnog značaja za kulturno-prosvjetni rad srpskog stanovništva u Foči i njenoj okolini bilo je osnivanje pododbora “Prosvjete” 13. razvija čistu srpsku kulturu i srpsko nacionalno osjećanje. u Ministarstvu u Beču je razmatrana molba fočanskog pjevačkog društva kojom su tražili da im se odobri uvođenje gimnastičkih sprava. Milan Simić. Besarović. Kulturno-prosvetna. ali je ubrzo razvilo bogatu aktivnost i na drugim područjima. 137 ne samo da nisu dozvolile osnivanje Sokola. dok. 227. 1912. treba ukazati da Fočaci nisu odustajali od svoje namjere. II revizor. Iz Statuta mostarskog društva “Gusle” koji je odobren 1888. Jeftan Ognjenović. zamjenici: Stanko Poljašević i Jeftan Ognjenović. godine osnovana “Dobrotvorna zadruga Srpkinja”.77 Ipak. str.

prije svega trgovci. godine. 1910. Organizirani društveni život Bošnjaka u Foči za vrijeme austro-ugarske vladavine otpočeo je 7. Bosnischer Bote. sva su imala prvorazredan politički značaj. 6381/BH 1909. godine. Takođe se konstatira da ovo društvo priređuje zabave u dobrotvorne svrhe i da širi ideje “Gajreta”. 11209/BH.81 Do Prvog svjetskog rata u Foči je postojalo pet srpskih društava koja su spadala među najaktivnija u zemlji. hvali se društvo “Ittihadi muslimin” da ima preko 100 članova. 14. avgusta. ona su predstavljala jedini legalni oblik djelovanja u kojem se budila i razvijala nacionalna svijest i stvaralo raspoloženje za otpor tuđinskoj vlasti. a arhiva zaplijenjena. Poslije toga. Prvo je. 6565/BH. Njihovi osnivači pokazali su izuzetnu inicijativu i upornost. 82 Đ. a osnovane su dvije čitaonice. 81 .. Šefki-beg Avdagić osnovao je “Udruženje islamske mladeži ‘Sabur’“. 1-3. Kulturno-prosvetna. Ovo udruženje imalo je kulturno-prosvjetne i humane ciljeve. Fočanska srpska društva. uglavnom omladinaca. s obzirom na ograničenja i smetnje koje im je činila austrougarska vlast. Ono je 1912. str. Tri godine kasnije. U jednom dopisu iz Foče. 17. VI/1913. objavljenom u “Gajretu” 1913. 82. prestali su da rade Muslimanska čitaonica i dobrotvorno društvo. str. U jesen iste godine obnovila su rad i u otežanim uslovima djelovala do Sarajevskog atentata 1914. humana i socijalna društva. kao i u cijeloj zemlji. Upravo u radu tih društava srpsko građanstvo. bila su zabranjena za vrijeme iznimnih mjera u maju 1913. Arhiv Bosne i Hercegovine.138 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. Osnivač društva u Foči bila je Ana Hadži-Vuković. Kulturno-prosvetna. gradilo je svoj društveni i politički ugled kod srpskog stanovništva i postalo njegov reprezentant. februara 1906. a predsjednica je bila Jovanka Jeremić. 1910. Hafiz Abdulah Bušatlić osnovao čitaonicu “Ittihadi Muslimin”.82 Đ. br.. Iako su radila kao nepolitička. maja. godine. godine. osnivanjem “Muslimanske čitaonice i dobrotvornog društva”. godine imalo 52 člana. 1910. Njihove prostorije bile su zatvorene.. humana i socijalna društva. odobrena pravila “Islamske kiraethane” (kiraethana – čitaonica). 88. aprila 1909. godine. Zajedničko ministarstvo finansija br. a zatim su. Gajret. str. Pejanović. Pejanović. sveštenici i intelektualci. br. 13. str. 29. koje je radilo do 1910. godine. 390. pa se ubrzo očekuje osnivanje njegovog pododbora. U uslovima kada nije bilo dopušteno političko organiziranje i udruživanje. 1912.

u čitaonicama koje su se bavile opismenjavanjem i praćenjem štampe. osnivali doseljenici i činili većinu njegovog članstva. te prikupljanjem pomoći u humanitarne svrhe. Sljedeće društvo osnovano je 1913. U Foči su postojala i tri društva koja su. uglavnom. kasnije i hodže. u izgradnju terenske i artiljerijske kasarne. vojne bolnice. Od 1878-1905. godine iz sredstava opštine utrošeno je na razne građevine svega 44. uglavnom. Ovaj oblik društvenog života najbolje je odgovarao njihovim navikama i načinu života. 139 Kulturno-prosvjetna i humanitarna aktivnost Bošnjaka u Foči odvijala se. U izgradnju svih civilnih objekata u gradu od 1878. pod malo neobičnim nazivom “Flottenverein” (Društvo za pomaganje ratne mornarice). 88. uglavnom.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine imala 594 kuće sa 727 stanova.230 kruna. Pejanović. od kojih je 825 nastanjenih i 117 nenastanjenih (poslovne. doseljeni činovnici i poslovni ljudi. Ona je 1879. Najveća sredstva ulagana su u izgradnju i adaptaciju vojnih objekata.83 *** Foča za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela značajniji urbani razvoj ukoliko ne računamo izgradnju vojnih objekata. administrativne i druge zgrade). Povećanje broja kuća nije samo rezultat građevinske aktivnosti. godine. u kojoj se odvijao sav njihov društveni život. a brojni oficiri imali su u okviru garnizona svoju kasinu. adaptaciju postojećih kasarni i muslimanskog groblja utrošeno je 282.068 kruna i to: 83 Vidi: Đ. humana i socijalna društva. godine. godine do Prvog svjetskog rata utrošeno je znatno manje. . a 1910. godine. Ideje za osnivanje čitaonica davali su školovani ljudi. U njoj su se okupljali. Kulturno-prosvetna. godine opština ima 942 kuće. nego i proširenja gradske opštine. str. a materijalna sredstva osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. do 1896. osnovana 1904. Prvo takvo društvo u Foči bila je “Građanska čitaonica”. a poslije je osnovano i “Ratno dobrotvorno društvo”. Samo od 1885.

5 litara u sekundi i rezervoarom obima 28 metara. i nastavljeni su 1889. ozidana tri vrela i instalirano 6 kućnih vodovoda. a vojna uprava 13. Bericht 1914-1916. a rekonstrukcija i dogradnja vršene su 1906.206 kruna 7. Tada je uloženo 17.106 kruna 19. godine vršena je rekonstrukcija starog vodovoda od Kajnak-vrela.976 m. od čega je opština platila 31. od čega je opština uložila 78. U ove radove gradska opština uložila je 29. Dalja ulaganja na produženje vodovoda izvršena su 1913. godine.889 kruna 2.826 kruna. str. str. peći za sušenje šljiva i svinjski salaš Kuće u najam.87 Od okupacije do Prvog svjetskog rata. Izgrađeno je 9 česama..072 krune. 86 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. godine Foča je na izgradnju vodovoda i bunara utrošila 9. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 20-21. u izgradnju i rekonstrukciju gradskog vodovoda investirano je 101. magaze itd Vodovod i bunari Kanalizacija Mostovi Ceste. propusne moći 4. godine investirano 57. 124. i 1910. Do 1912. Građevinski troškovi iznosili su 44.100 kruna. Tada je u gradu bilo 10 česama i 6 hidranata za gašenje požara. Za razvoj Foče kao urbane sredine posebno je bila značajna izgradnja gradskog vodovoda. jedan sabirni rezervoar zapremine 3.100 kruna i državna uprava 6.140 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. po uloženim sredstvima u različite gradnje Foča se 1905.200 kruna i državna uprava 6.910 kruna.647 kruna. vojna uprava 4. u koji je 1893. trgovi 4. od kojih je opština platila 6.576 kruna. Do 1905. 8 vatrogasnih hidranata. 1910. 87 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Od privrednih objekata u Foči najznačajnije je bilo podizanje magacina za duhan.530 m. i 1904. regulacija grada. 64-65. godine nalazila na 48.800 kruna.926 kruna. Na izgradnju škole Na izgradnju klaonica 4. str.799 kruna. 564-565.200 kruna Objekti za sušenje kože. mjestu. godine..000 kruna 2. vojna uprava 17.4 m3.86 U toku 1910.85 U toku 1906. i 1913.000 kruna84 760 kruna Od ukupno 96 organiziranih opština u zemlji. godine izgrađena je vodovodna mreža u dužini od 3. propusne snage od 6 litara u sekundi i dužine cijevne mreže od 2.646 kruna 1. Radovi su počeli 1888. 84 85 . str. godine.204 kruna. str. 184-185. godine. vodovodne Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906.304 krune.304 krune.

U normalnim uslovima imala je 6 kreveta. Foča je imala opštinsku bolnicu smještenu u iznajmljenoj kući. Foču je za vrijeme austrougarske vladavine osvjetljavalo 85 petrolejskih U toj zgradi je 1942. a drugi Russ Jakoba. Osim toga. 141 instalacije uvedene su u 40 privatnih kuća. * . To su bile reprezentativne zgrade kakve su podizane i u drugim našim mjestima toga doba. godine Tomoviez Eudoxius). godine Julius Fehter). a 1905. U njoj je radio sreski ljekar (1898. dok je boravio u Foči. Prvi je bio vlasništvo Gersl Samuela. imala moderan hotel sa 24 sobe. a 1908. čiji je vlasnik bio Josef Gerstl. u Foči je postojala i apoteka (1898. Zgrada je adaptirana i sve do 1992.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Mada su uoči rata postojali planovi da se izgradi električna centrala. zgrade sreskog ureda. U toku 1906. Foča je.* Ranije su postojala dva hotela koje su držali stranci i to “Kronprinz Rudolf ” i “Russ”. godine bilo sjedište Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske. godine Nikola Knez i Anton Balek 1913. a u nuždi je mogla primiti 11 bolesnika. što predstavlja značajan napredak u razvoju higijenskozdravstvene kulture gradskog stanovništva. počela je izgradnja zgrade sreskog suda i gruntovnice. a takođe i sreski veterinar (1898. a grad je bio snabdjeven dovoljnim brojem česmi. godine). takođe. godine apotekar je bio Andreas Botić. 1905. u njoj se nalazio Muzej. godine Bernard Pollaschek.

Sav razvoj tekao je u specifičnim uslovima koji su izvirali iz vojnostrateškog značaja ovog kraja i za čitavu Monarhiju. Odvojena od susjednih zemalja.. udaljena od željeznice i bez industrije.142 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. . do 1918. Dobri putevi povezivali su Foču i s Kalinovikom (18 km) i Ustipračom (12 km). a isto tako i u razvijanju novih društvenih odnosa. preko Drine su izgrađena dva željezna mosta. Na putu Foča-Kalinovik turistima su preporučivani kula Čengića i stjenoviti grob sv. ona nije mogla ostvariti spektakularniji razvoj kao neki gradovi koji su postali industrijski i saobraćajni centri. U tom periodu. Godine 1906. godine bilježila napredak u privrednom i kulturnom životu. koja je ležala na glavnom drumu za Sarajevo. kao i nova kulturno-nacionalna shvatanja. ali se ne može osporiti da su u ovaj kraj počele prodirati moderne privredne i komercijalne ideje. svjetiljki. izgrađena je nova cesta prema Gacku i željezni most na Drini koji je vodio u dolinu Sutjeske i do najisturenije žandarmerijske postaje Suha (32 km). Vasilija. Foča je za vrijeme austrougarske vladavine od 1878. a u Ustikolini najstarija džamija u zemlji i Čengića odžak u dolini rječice Koline..

Milodraž. . godine. a Tetima i Tješilo stekle su taj status tek prije posljednjeg austrougarskog popisa. Kreševo (grad). Fojnica (gradska opština). koji je imao dvije gradske i 24 seoske opštine. Crniči. Busovača (trgovište). 1879. Time je definitivno bila dovršena administrativna i politička podjela fojničkog sreza. Prokos. Na taj način je kotarska ispostava u Kreševu imala sedam opština. Šćitovo i Višnjica. Martinići i Muslimin (trgovište). Uži srez i političke ispostave bili su izdijeljeni u gradske i seoske opštine. a samo je formirana jedna nova i to odvajanjem seoskog područja od kreševske gradske opštine. Podstinje. Pridola i Rostovo. spadale su sljedeće opštine: Brestovsko. Pridola. To stanje izraženo je u posljednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. Politička ispostava Busovača obuhvatala je opštine Bakovići.FOJNICA 1878-1918. Palež. ali je definitivno uređenje fojničkog sreza završeno tek organizacijom seoskih opština koncem 19. Šćitovo. Homolj. Ostružnica. Fojnica je bila sjedište sreza i u početku je imala dvije političke ispostave – u Kreševu i Busovači. Prokos. Tješilo i Višnjica. Busovača. To znači da je fojnički srez na početku austrougarske okupacije imao 2 gradske i 22 seoske opštine. Lugovi. U političkoj ispostavi Kreševo zadržane su sve ranije seoske opštine. Palež. Bukovica. Gvožđani. Tetima. Z a vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu. Podstinje. Bakovići su samo u prvom popisu 1879. godine imali status opštine. Ostružnica. Gvožđani. Dusina. stoljeća. godine) ukinuta je politička ispostava u Busovači. Orahovo. Busovača (vanjski džemat). godine. Lugovi. Milodraž. Orahovo. Prije drugog popisa stanovništva (1885. U sastav užeg područja sreza. Tada je uži fojnički srez imao jednu gradsku i 17 seoskih opština: Brestovsko. a politička ispostava Kreševo sastojala se od opština Bukovica. Rostovo.

godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti. jula iste godine odvojena je sudska od političke vlasti. 1879. a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. Lučice. postojao je sreski medžlis ili vijeće. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima.144 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a kasnije jednu sresku ispostavu (ekspozituru). Administrativno i političko uređenje fojničkog sreza nije ni u čemu odudaralo od osnovnih principa administracije i politike koji su vrijedili za cijelu Bosnu i Hercegovinu. a uz njega su bili namješteni politički činovnik. Pavlovca. godine bilježili demografsko nazadovanje. Gradska opština Fojnica obuhvatala je. sreski ljekar i vojni pomoćnik (obično podoficir). Mahmutove česme. Šavnik i Tješilo. kada je Tješilo izdvojeno u posebnu seosku opštinu.. 464. Uže gradsko područje Fojnice sastojalo se od Fojnice (varoš).1 Na čelu sreske vlasti nalazio se sreski načelnik (kotarski predstojnik). . 1. Gaja. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. Hrastina. a sazivana su prema potrebi. Isti obim fojničke gradske opštine ostao je sve do kraja 19.. 24-25. osim gradskog područja i sljedeća sela: Banja. godine. II 1906. Od 1882. str. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. Pazarnice i Stoca. Dvije godine kasnije. *** Demografska kretanja u fojničkom srezu za vrijeme austrougarske vladavine bila su veoma nepovoljna u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Luka. referent za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. stoljeća. kao i u svim ostalim srezovima. koji obavlja vojne poslove. Selaković. 1 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Na osnovu naredbe od 7. kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo. pa su sreski sudovi izdvojeni iz kotarskih ureda i organizirani u samostalne institucije. Fojnički srez imao je u početku dvije. čiji je zadatak bio da rastereti sreski ured u Fojnici i olakša kontakte stanovništva s administracijom. godine. U fojničkom. a grad Fojnica spadao je u mali broj gradova koji su poslije 1878. Gradina.

33%) 9 (52. odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja usljed konkurencije moderne proizvodnje željeza.392 Priraštaj (1879 -1910.562 1895.544 1885. 145 Priraštaj stanovništva u fojničkom srezu 1879-1910. grad po broju stanovnika. Od 50 gradskih naselja. 2 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih popisa stanovništva.8%) Fojnički srez imao je manji priraštaj za oko 40% u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine. godine bila 33. 1. 719 642 12 17 2 +126 (17. 7. 799 745 1885. usljed opadanja stanovništva. Takođe je razvoj željezničkog saobraćaja zaobišao Fojnicu i ostavio je udaljenu 33 km od najbliže željezničke stanice u Visokom. spadala među najmanje gradove. Fojnica je 1879.761 1885. Vjerska struktura stanovništva u Fojnici:2 Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 1879.789 (24. 13. 839 644 25 22 1910.481 1910. godine: Godina Broj stanovnika 1879.) 5. . Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu. a 1910.94%) (8.550 Priraštaj (1879-1910. 1.530 1910. 1. Godina Broj stanovnika 1879.FOJNICA 1878-1918. a grad Fojnica je.58%) Priraštaj stanovništva u gradu Fojnici 1879-1910.065 1895.) 152 (9. 845 693 11 8 5 1895. 0. a posebno u gradu Fojnici mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama.52%) 51 (7. a prirodni uslovi i nedostaci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentira na novu privrednu aktivnost.94%) 3 (150%) 1885-1910. 1. godine 46-ti. 1. Ovim ekonomskim razlozima treba dodati i nizak prirodni priraštaj stanovništva i migracije u druge krajeve.

što ukupno iznosi 424. godine.63 1. Maternji jezik doseljenika u fojničkom srezu 1910. Iako je katoličko stanovništvo stalno opadalo. U narednom popisu. godine zabilježeno 168 doseljenika iz austrijske.22 0. što ukupno iznosi 71 doseljenik.25 1879. dok je muslimansko činilo između 43 i 48 procenata ukupnog stanovništva grada i. godine i u njoj nikad nisu činili značajniji procent stanovništva. takođe. u procentima (%): Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 57. 54..32 1885. ono je u Fojnici kao i u srezu imalo apsolutnu većinu.36 0.14 1910. Prema popisu stanovništva 1885. 54.51 0. godine.13 0. godine Maternji jezik Srpskohrvatski-hrvatskosrpski Njemački Češki Austrija 74 40 33 9 3 9 Ugarska 133 15 1 Zemaljska pripadnost Druge države 11 1 Svega 218 55 33 10 76 22 4 Slovenački Poljski Italijanski Mađarski Slovački Arnautski Ukupno 13 1 76 5 93 5 1 168 163 424 .71 0. 163 iz ugarske polovice Carstva i 93 iz drugih država. U narednom periodu njihov broj se znatno povećao. pa je 1910.84 42. bilo ih je 47 iz austrijske.43 1895. 18 iz ugarske polovice Monarhije i 6 iz drugih država. u fojničkom srezu bilo je zabilježeno 195 doseljenika iz Austro-Ugarske i 4 iz drugih država.86 1. 51..10 44. iz 1895.146 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.90 1. Pripadnici drugih konfesija i nacija počeli su se naseljavati u Fojnici poslije 1879.75 48. pokazivalo tendenciju opadanja.65 46.

06% 0.19 29.96% 63.70% 1. privredno aktivnog stanovništva činili pomoćni radnici.04 0.17% njenog odraslog.829 409 60 Tvorničari.73 100. 2) Sveštenici Broj Procenat 2. Kreševu i Busovači i obavljao poslove u administraciji.729 20.00% Ostali muškarci stariji od 16 godina Žene i djeca Od ukupno 1. od kojih je 218 bilo sa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog područja (današnja Hrvatska i Vojvodina). nadničari i sluge Ukupno upisanih u zanimanju 38 2.65% 7.562 stanovnika Fojnice u pojedinim socijalnim kategorijama upisano je 486 lica ili 31.97 6. Prvi službeni podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Fojnici dati su u popisu stanovništva iz 1885. Najveći broj stranaca bio je vezan za šumsko-režijsko poslovanje u Busovači i eksploataciju šuma. 93 su bila iz Italije.17% 0. vojsci i drugim intelektualnim zanimanjima.82% 0. godine i ona je tada izgledala ovako: Grad Fojnica 10 18 8 4 2 2 Fojnički srez 14 64 25 1 7 Socijalna kategorija Učitelji Činovnici (državni 8 opš.01 40.41 Zdravstveno osoblje Age i begovi Kmetovi Slobodni seljaci Posjednici kuća i rentijeri Pom.478 1.23 0. Srbije i Turske.64 0. trgovci i obrtnici 307 486 38 1.11% gradskog stanovništva. Za socijalnu strukturu fojničkog stanovništva karakteristično je da su 63.82% 19. muškog.165 171 13.11 1. 147 Izvan granica Bosne i Hercegovine bilo je ukupno 424 lica.67 0. a manji broj je bio smješten u Fojnici.00 100. što nije bio slučaj ni u jednom sreskom mjestu u Bo- .41% 3.278 6. nadničari i sluge.FOJNICA 1878-1918. radnici. Od ukupnog broja stranaca.41% - Broj Procenat 0.038 97 1.

Od ukupno 6.165 upisanih u zanimanjima na ove socijalne slojeve otpadalo je 90. Koncentracija zemljoposjednika u gradu do 1910. godine činili 7.22%) katolici. Prema naredna dva popisa stanovništva. a ostatak od drugih zanimanja.17%. godine 31. bio je praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. godine nastala je useljavanjem i kupovinom kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane pojedinih građanskih porodica. U svim njegovim kategorijama upisano je samo 50 lica ili 10. Još tanji sloj obezbjeđivao je egzistenciju u tzv. nosilac gradske privrede. To je bio tradicionalni građanski sloj. a 1910. Prema navedenim podacima.. Ovaj proces u Fojnici. godine u nju naseli ili unutra formira znatan broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova.29%.50%. kao i drugdje. Tu su dominirali kmetovi i bezemljaši koji su radili u najamnom odnosu. od ukupno 47. pomoćnih radnika. na katolike je otpadalo 26. Bliža okolina grada koja je spadala u fojničku opštinu imala je.37%. kmetovi 61. u Fojnici je živjelo 26. tvorničari. intelektualnim zanimanjima (činovnici. 77 su bili muslimani. čije posjede obrađuju drugi.19% gradskog stanovništva. Karakteristično je da nakon okupacije u socijalni sloj zemljoposjednika s kmetovima u fojničkom srezu ulaze katoličke porodice. U fojničkom srezu dominantne su bile socijalne kategorije slobodnih seljaka. učitelji i sveštenici). . kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva. sni i Hercegovini. a 1910. a 22 (22.. godine 16. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo stanovništvo koje je živjelo od agrara. Za razliku od mnogih naših gradova. nadničari i sluge 51. a na muslimane 21. i 1910.76% svih zemljoposjednika u srezu. kmetova. nadničara i slugu. takođe. Slijedeća najbrojnija socijalna grupacija bili su vlasnici trgovačkih i zanatlijskih radnji i drugi preduzetnici.59% stanovništva u srezu.148 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Oni su 1895. trgovci i obrtnici 2. nepovoljnu socijalnu strukturu. Od ukupno 99 takvih vlasnika. preko 30% fojničkog stanovništva živjelo je od agrarne privrede. Očigledno je da ni Fojnicu nije mimoišla pojava da se između 1895. Njih je bilo svega 30 ili 6. u Fojnici je agrarno stanovništvo bilo malobrojno. dok u sloju zemljoposjednika bez kmetova. u Fojnici se povećao udio agrarnog stanovništva. Nju su sačinjavali: slobodni seljaci 27. koji su činili jednu petinu upisanih u zanimanju. pomoćni radnici. Godine 1895.

58%) (31. i 1910.72%) (1.39%) (100. domać. domać. Nekada čuveni centar proizvodnje i obrade željeza našao se poslije austrougarske okupacije izložen konkurenciji jeftinije industrijske robe. 149 Struktura agrarnog stanovništva u Fojnici 1895. Svega Domaćina Čl. Svega 19 91 110 55 188 243 70 116 186 539 991 1.93%) (0.15%) (35. domać.88%) (16.00%) Iako u popisima iz 1895.23%) (64. godine nema podataka o onom dijelu fojničkog stanovništva koje je svoju egzistenciju osiguravalo izvan agrarnog sektora. (7.37%) (12.FOJNICA 1878-1918.61%) (68. a posebno nakon puštanja u pogon prve visoke peći u vareškoj željezari 1891. i 1910. Socijala -kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo svega 1895. sigurno je da su njegovu osnovu činili zanatlije i trgovci kao nosioci gradske privrede i najamni radnici. Domaćina Čl. Stari željezni majdani i brojne kovačnice. koje su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnom dijelu fojni- .77%) (100.530 46 182 228 36 144 180 1 13 10 9 13 22 440 952 1. Svega Domaćina Čl. *** Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nisu doživjele privredni prosperitet kao oni gradovi koje su zahvatile industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti. domać.00%) (12.392 1910. godine.19%) (15. Svega Domaćina Čl.

mjestu (od 49 srezova) po površini obradive zemlje na jednog poljoprivrednog stanovnika. str. Gustina naseljenosti bila je manja od prosjeka sarajevskog okruga i Bosne i Hercegovine. fojničko stanovništvo nije uspijevalo da se brže uključi u moderni privredni razvoj.. dok je samo 14.07%) bilo produktivnih lica. tako da je 1895.60% Livade Pašnjaci 33 192 46 Svega Na 1 km2 obradivog zemljišta dolazilo je 807 stanovnika.83%). godine (u km2)4 Njive Vrtovi 108 5 56. u iskorištavanju šuma i ruda. Na jednog poljoprivrednog stanovnika u srezu otpadalo je 7. godine. godine fojnički srez bio na 40. Suočeno sa stalnim nedostatkom kapitala.12% ukupne površine fojničkog sreza. To znači da u fojničkom srezu kmetstvo nije imalo karakterističan 3 4 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. od kojih je 146 (18. Manji procent obradivih površina u Bosni i Hercegovini imao je samo kladanjski srez (15. godine površinu od 807 km2 sa 26. nestali su preko noći. čkog stanovništva. Od ukupne površine sreza. fojničko stanovništvo moralo je potražiti izvore prihoda u onim privrednim granama koje bi se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog kraja.57 stanovnika na jedan kilometar kvadratni. dok je na šume otpadalo 606 km2 ili 75. u fojničkom kraju bili karakteristični sitni poduhvati.89% ukupnog stanovništva. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. na poljoprivredno zemljište otpadalo je 192 km2 ili 23.66%). Otuda su.. .448 poljoprivrednih domaćinstava u kmetskom odnosu nalazilo se 802 (23.3 Obradive površine u fojničkom srezu 1895. 282.19% 100.00% 23. 34.34% : 11. 34. Tada je agrarno stanovništvo u srezu činilo 85.09% i na neproduktivno zemljište 9 km2 ili 1.988 dunuma.20%) bilo je samo dijelom u kmetskom odnosu.79%. Udaljeno od glavnih privrednih i saobraćajnih tokova. prije svega.11% osiguravalo egzistenciju u drugim privrednim granama (u BiH je odnos 88. za čitav period do 1918.26%). 282. Fojnički srez imao je 1895.96% 2.150 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a još svega 145 (4.25% 17. str. Od ukupno 3.

FOJNICA 1878-1918. Privredna grupa Šumarstvo Ribarstvo Rudarstvo Poljoprivreda. 10. 5. 6. 16. živinarstvo. 9. 19. 151 odnos.10% ukupnog poljoprivrednog stanovništva (od 49 srezova u BiH fojnički srez je bio na 12. jer je tri četvrtine poljoprivrednih domaćinstava slobodno raspolagalo zemljom ili je spadalo u kategoriju bezemljaša. Više uvida u privrednu aktivnost stanovništva fojničkog sreza nudi popis iz 1910. mjestu po broju bezemljaša). Struktura stanovništva fojničkog sreza prema glavnom i uzgrednom zanimanju 1910. godine: 1. 8. vrtlarstvo Glavno 7. 17. 13. 18. godine. oruđa i instrumenata Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna proizvodnja Drvna industrija i rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj 114 142 53 85 128 245 117 11 54 29 99 1 26 51 33 149 22 39 17 66 39 66 31 19 11 - Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Slobodna zvanja . 14. 15. 2. 4. 21. u ovom srezu se stvorio relativno brojan sloj seoskih proletera. S obzirom na to da je pod uticajem prodora robnonovčanih odnosa slobodni seljački posjed postao predmet trgovine i špekulacija.147 26 42 150 5 2 38 2 Uzgredno 89 67 10 12 41 2 7 Industrija kamena i zemlje Obrada metala Rasvjeta Proizvodnja strojeva. 20. 7. 12. kojih je 1895. godine bilo 419 domaćinstava ili 12. 11. 3.

215 + 32.723 3. S obzirom na to da je fojnički srez imao malo obradive zemlje.84%.251 + 10. godine privređivalo je 8.084 70.08% ukupnog stanovništva u srezu.344 8.533 1.614 73.294 5 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.174 III 1892-96.051 816 Vrtno bilje i povrće 1.350 II 1887-91 18.390 4.760 7.92% stanovništva. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.III + 7.655 izdržavanih lica čine 84.737 + + 1.81% ukupnog stanovništva.717 14.238 2. njegovo stanovništvo moralo je tražiti izvore prihoda izvan poljoprivrede.42%.05% zaposlenih.224 12. poljoprivreda.147 lica ili 83.644 3.92% zaposlenih. godine. šumarstvo. . Pomjeranje stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane u ovom srezu. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 7.509 32.034 lica ili 63.254 13.659 289 + 14.116 16.312 13. To znači da gotovo svaki deseti zaposleni stanovnik ovog sreza nije mogao izdržavati svoju porodicu od glavnog zanimanja.938 51. Oni su izdržavali 15.447 9. koji s 12..163 + 38.116 + 3. U uzgrednim zanimanjima prednjače drvna industrija. Prosječna godišnja proizvodnja žitarica u fojničkom srezu od 1882.08% zaposlenih.094 5.390 13.639 I . 290-334.955 41.880 + 4. dok su takva pomjeranja u Bosni i Hercegovini u istom periodu iznosila svega 0.090 21. iznosilo je 1. godine (u metričkim centama):5 Vrsta žitarica Kukuruz Ječam Zob Raž Pšenica Proso Ukupno Krompir Mahunarke Crna šljiva Sijeno I 1882-86 11.778 3. 1910.615 10. koji s izdržavanim licima (2.948 2.369 ili 16.921 + 5.152 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. trgovina i najamni rad.972 1.653 2.516 osoba ili 36.. Raznim uzgrednim ili dopunskim zanimanjima bavilo se 771 lice ili 9.757 4.668 55.784 20.258 1.16% ukupnog stanovništva. od 1895. U fojničkom srezu.358 1. do 1896.263 7. str.379) čine 15. 26. obrada metala. do 1910.459 + + 11.

258 mc. pa je proizvodnja za desetak godina bila povećana za oko četiri puta. pa prema tome fojnički srez u prvoj deceniji nakon okupacije nije mogao svojom proizvodnjom žita podmiriti potrebe stanovništva.05 mc žita.681 20.459 mc više.305 2. primjeni agrotehničkih novina u poljoprivredi.724 19.088 1. a deset godina kasnije 3.133 3. 2.FOJNICA 1878-1918.717 mc ili za 32. napuštanje tropoljnog sistema i uvođenje plodoreda. U istom razdoblju stanovništvo je poraslo za 7. mule Goveda i bivoli Ovce Koze Svinje Košnice pčela 1879. magarci. Upravo tada se u fojničkom srezu jako proširilo gajenje krompira.065 1. Uz obradu zemlje.569 21. Tada se računalo da je za prehranu 1 stanovnika potrebno prosječno 18 kg žita mjesečno ili 216 kg godišnje.451 8.873 1. 1895. Za ovaj srez postaje karakteristično da se veliki broj ljudi javlja sa zahtjevima da krčenjem opštinskih i državnih površina prošire imetak i na njemu osiguraju egzistenciju svojim porodicama.523 26. 291 3. stoljeća fojnički srez je bio na 14. To znači da je na jednog stanovnika u srezu 1885. dok je to kasnije mogao. Nakon propadanja proizvodnje i prerade željeza mnoge porodice su se. mjestu u Bosni i Hercegovini po proizvodnji krompira. 2. i 1910. 2. Potkraj 19.67%. pa zemlja dobija veliku vrijednost. kao i sijanje onih kultura koje daju najbolje prinose. a prije svega.433 16.215 342 . godine Vrsta stoke Konji. jer nisu znatnije povećane obradive površine. silom prilika.43 mc. U fojničkom srezu djelovali su i drugi faktori.295 15. Gajenje voća i povrća u ovom srezu takođe je stalno raslo i predstavljalo je veoma značajan dio poljoprivrednih prihoda.888 828 .409 11. Broj stoke u fojničkom srezu 1879. a u trećem je zabilježen porast na 73.752 1895-1910.852 10.05% a proizvodnja navedenih žitarica za 78. 153 Prosječna godišnja proizvodnja navedenih žitarica u prvom petogodištu iznosila je 41. Pri tome je racionalnija obrada imala značajnu ulogu.410 1910.645 976 1895. stočarstvo je davalo najveće prihode stanovnicima fojničkog sreza. godine dolazilo 2. okrenule poljoprivredi. prije svega.974 35. primjena đubrenja zemlje. Znatno povećanje poljoprivredne proizvodnje karakteristično je za cijelu Bosnu i Hercegovinu i to se pripisuje.

godine na 1. stoljeća cijene mesa u Monarhiji su stalno rasle. s obzirom na to da su se u zemlji širile bolje i kvalitetnije stočne pasmine.000 stanovnika pomjerio na 160. S obzirom na to da prvi popis stoke ne odražava pravo stanje.000 stanovnika dolazilo 159. U fojničkom srezu je 1895. U zvaničnim izvještajima smanjenje broja stoke nije uzimano kao nazadovanje stočarstva. Od 1895. a izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine udvostručio se od 1907. Ergebnisse 1910. do 1910. tako da ni fojnički srez nije bio nikakav izuzetak.785 ili za 358.427 na 3. godine. godine broj vlasnika stoke u fojničkom srezu povećao se s 3. godine:6 Vrsta stoke i peradi Konji. i 1910. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini zabilježeno je opadanje broja stoke.96).72. 40-41. str. 12-13. 6 . u prvoj deceniji 20..50 vlasnika stoke.154 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bez obzira na to što ni jedna trećina nije iz nje crpila Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895 (Rezultati popisa marve u Bosni i Heregovini od godine 1895). njegovo poređenje sa kasnijim popisima ne pruža realnu sliku o razvoju stočarstva u cijeloj zemlji. pa ni u fojničkom srezu. pa se broj vlasnika stoke na 1. 89 382 620 633 167 1. Broj stoke i peradi u Fojnici 1895. što je bilo iznad prosjeka za sarajevski okrug (133. Sarajevo. 96 526 365 535 210 55 1910. mule i magarci Goveda Koze Ovce Svinje Kokoši Guske Patke Pure Košnica pčela 1895. Od 1895. Usljed carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije. str.60) i Bosnu i Hercegovinu (150. do 1910. do 1910. U fojničkom srezu tada je uvedena rasa pincgaumeltalskog govečeta.154 38 200 23 129 Poljoprivreda je igrala značajnu ulogu u privrednom životu gradskog stanovništva Fojnice. 1896..

koja je imala 2. godine dovele su do propadanja tradicionalne zanatske proizvodnje koja se nije mogla prilagoditi savremenim tehničko-teIzvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. goveda i svinja. godine. str. Obrada zemlje na periferiji grada i gajenje povrća. Počela je da radi 1910. što znači da je preko polovine fojničkih porodica odatle dopunjavalo svoje prihode. 92-93. godine s 3. Škola je radila samo do 1906. U Fojnici je osnovana erarna voćarska škola. 7 . prodavala 650 modernih košnica. Za unapređenje pasmina konja i goveda u Fojnici je sagrađena štala za pastuhe i bikove koji su nabavljani iz drugih zemalja Monarhije. 76. koji su plaćali članarinu u visini 2% od iznosa desetine. itd. koji je za to imao dobre prirodne uslove. U Fojnici je osnovana i radionica za izradu modernih košnica za pčele koja je stajala pod nadzorom Centralnog pčelarskog društva za Bosnu i Hercegovinu i uživala povlastice pri nabavci drveta iz državnih šuma. U gradu je 1895. str. godine 129 košnica pčela. godine osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga. te poboljšanjem domaćih pasmina konja. pa i onima koji su živjeli od zanimanja izvan agrara. godine 252. stoke i peradi u gradu davali su značajan dopunski prihod većini građana Fojnice. Kasnije se prešlo na šire organiziranje poljoprivrednika. koje su sve više potiskivale stare pletene košnice (fojnički pčelari imali su 1910. koja je konstituirana 18. 155 osnovne prihode za izdržavanje. godine. Imala je zadatak da unaprijedi gajenje i iskorištavanje voća u ovom kraju.FOJNICA 1878-1918. od kojih su svega 17 bile pletene. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. voća. gvozdenog pluga. a 1910. pčelarstvom se bavilo 12-14 ljudi u gradu. 1910.225 ha površine sa rasadnikom od 3.).500 m2. 105.911 članova. godine stoku i perad držalo 208 domaćinstava. podjelom boljih vrsta sjemena. U isto vrijeme. novembra 1909. uvođenjem novih kultura voća. Zabilježeno je da je ova radionica.)7 Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. godine. povrća i krmnog bilja. Njen osnovni zadatak bio je da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju racionalnijom obradom zemlje primjenom agrotehničkih novina (uvođenje plodoreda. Mjere koje su za unapređenje poljoprivrede provodile austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno su zahvatile i fojnički srez. vrtnog bilja. đubrenja. pa je 1909.

kojim su ukinute njihove dotadašnje privilegije. godine:8 1) U samoj Fojnici: “Majdan na Pazarnici” . “Majdan pod Crkovištem” .. nestajali željezni majdani u srednjoj Bosni. 1980. Ulaskom Bosne i Hercegovine u zajedničko austro-ugarsko carinsko područje 1879. godine.Ahmeda Salihagića. u čijim okvirima je Fojnica i njena okolina imala značajnog udjela. str.Muhamedage Salihagića. Te promjene naročito su pogađale srednjobosanske proizvođače željeza i kovače. “Majdan u Zimijama” . Vidi: Vinko Mikolji. a pola Hasana Travljanina i Saliha Hrvića. Bez kapitala za modernizaciju i proširenje proizvodnje. Željezni majdani u Fojnici i okolini 1878. Sve je to djelovalo da su.pola Joze Zaradije i Fehima Čohadžića..156 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. “Majdan na Bježanijima” . a posebno prema Srbiji i Crnoj Gori. 1969. Luka Đaković. gdje su imale svoje tradicionalno tržište. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni.u Zimijama.Huseina Čengića iz Sarajeva. “Majdan u Ostružnici” . koji su još za vrijeme osmanske vladavine doživljavali opadanje proizvodnje i socijalno raslojavanje. hnološkim zahtjevima i zakonima liberalnog kapitalizma. str. a druga polovica Marka Kuliera i Muharema Barculije. 130-140. Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini. gotovo preko noći. Tuzla. 2) Na rijeci Fojnici ispod sastava potoka Dragače i Gvožđanke: “Majdan Hadžije Ibrahima Rezakovića”. političkim i drugim motivima koji su vodili zatvaranju granica prema balkanskim zemljama. . 22-23.pola Hadži Saliha Halve iz Sarajeva.Mujage Salihagića i Ibrahima Numanagića. godine bila su širom otvorena vrata industrijskoj robi iz Monarhije. a tradicionalna domaća proizvodnja i trgovina uvučeni u neravnopravnu konkurentsku borbu. Zenica. Te teškoće još je zaoštrio Rudarski zakon iz 1881. bosanski proizvođači željeza suočili su se s carinskim barijerama. “Zaradijin majdan” . 8 .

Ibrahima Bećiragića. ostale na Ivanovici. i to donja duhaonica u Kozici pretvorena je god. Vignjevi su najviše zauzeti izradom klinaca za nove željezni- . “Majdan pod Bistricom” . 3) Na Zahorskom potoku: “Majdan Joze Zaradije i Ibrahima Ormana”.pola Marzina Bošnjaka. Posljednja. O tome Vinko Mikolji piše slijedeće: “Duhaonice u Busovači prve propadoše.Mahmutbega Buljine. u Fojnici i njenoj okolini bilo je 19 majdana i 58 vignjeva. 1888. 1882. “Šimšir majdan” . “Jasinbegov Majdan” pod Prokosom – Osmana i Hamida Šumeža. a druga pola Saliha Merdana i Muhameda Salihagića.Ante Tješića u Sutješćini pod Bakovićima. a pola Beganović Ibrahima.Osmana Huseinbašića i Derviša Salihagića. U vrijeme okupacije 1878. 5 aktivnih duhaonica. 4) Uz rijeku Gvožđanku: “Majdan na Urlenikama” .FOJNICA 1878-1918. Do kraja 80-ih godina 19. stoljeća većina ih je prestala raditi. U to doba. 6) Na sastavcima potoka Borovnice i Jezernice : “Majdan pod Vaganima” . “Majdan pod Ragalama” . već god. “Majdan u Gvožđanima” . postoji oko Fojnice i Kreševa još 6 željeznih rudnika.Hadžije Ibrahima Rezakovića.Omera Musića.Latifa Mulle Čohadžića niz potok Dragaču.pola Tekije na Oglavku Nakšibendijskog derviškog reda. “Čardin majdan” . 5) Na Kozici pod Štit-planinom: “Majdan Bećirbega Buljine” u selu Kozici. u stupu za valjanje sukna. “Majdan na Poroj potoku” . pretvorene su prije toga uglavnom u pilane. 157 “Majdan pod Pločarima” . 8 samokova i oko 100 vignjeva. godine.

opao je dalji interes za fojničke rezerve željezne rude. Procijenjeno je da je bakovićko rudište rentabilno za eksploataciju. Đaković. Propadanje majdandžija i kovača u fojničkom kraju bilo je praćeno velikom nezaposlenošću i oskudicom svake vrste. Međutim. Sistematska geološka istraživanja nastavljena su samo na području Bakovića.. godine upućena su 22 rudara u Kreševo i Fojnicu radi obavljanja istražnih radova i već sredinom 1880. L. pošto je Vareš s okolinom odabran za budući centar željezne industrije u Bosni i Hercegovini. U novembru 1879. gdje su prve analize piritne rude izvršene 1883. od koje je umrlo mnogo ljudi (od 17. Redovna proizvodnja otpočela je 1885.550 kruna. bar u početku. Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu i njenu okolinu. Rudnik je kasnije preuzelo mađarsko Gornjeugarsko rudarsko i topioničarsko akcionarsko društvo iz Budimpešte. Mnogi rudari i kovači iz Kreševa zaposlili su se u rudnicima Bosne i Srbije.10 Ovo preduzeće otpočelo je eksploataciju 1894. godine. pa su prvi koncesionari u ovom rudniku bili braća Došan (Doschan) iz Beča. 133. Rudarstvo. jer je sadržavala 15 grama zlata u jednoj toni rude. 1894. godine izvijestili su vladu da se u okolini ovih mjesta nalaze značajne količine željezne rude. godine stoji da “gotovo sav narod Fojnice i Kreševa živi od kovačkog rada”. što čini blizu 6% ukupnog stanovništva). dok su Fojničani to. Bistrici. Gvožđanima. a veći broj radnika Hrvata iz ovog kraja radi u sarajevskim ciglanama od proljeća do jeseni svake godine. nerado činili.”9 U službenim izvještajima rudarskih stručnjaka iz 1885. 1879. ce. godine bilo je 1. Povijest željeza. Mikolji. koja je 9 10 V.057 obudovjelih. . 54-55. godine. godine u Šemnicu (Chemnitz) pokazale da se u toni rude nalazi 8 grama zlata. str. godine. (“Oberungarische Berg und Huttenaktiengesellschaft”). Martinićima i Kreševu.. Vrancima. što predstavlja najveću investiciju u Fojnici i njenoj okolini za vrijeme austrougarske vladavine. Rudnik je imao vlastitu električnu centralu s turbinom od 75 konjskih snaga. Druga žica je pokazala bolje rezultate. Deževicama. Kojsini. str. Izrađuju ih u Fojnici. Fojničke rudare srećemo u rudniku uglja u Kreki.158 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Vrijednost osnovnih sredstava iznosila je 641. Među stanovništvom se počela širiti tuberkuloza. Prokosu.761 stanovnika u fojničkom srezu.

1914.932 190.057 90.626 80. 11 .024 72. odakle je otpremana u Mađarsku i tamo prerađivana.892 135.652 571 52. Proizvodnja u rudniku bila je promjenljiva i zavisila je od stanja na tržištu piritne rude.020 62.286 94. godine11 Godina 1905.808 100.602 28. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. Količina piritne rude Vrijednost rude (u kvintalima) (u krunama) 290. 1915.014 44. 1908. 1961. 1906.118 57. Proizvodnja piritne rude i njena vrijednost u rudniku Bakovići od 1905. Kemal Hrelja. 159 pokretala separaciju. 1912. 56. 1907.474 72.450 113.585 192.594 40. 1913.972 52. 1910. 1909. 1911. 1916.160 77.074 636.905 122. str.FOJNICA 1878-1918.713 Ruda iz Bakovića je odvožena kolima do željezničke stanice u Visokom (oko 35 km).479 741 67. do 1917.290 104. 1917.043 247. Beograd.

46 2. str. Postanak radničke klase. Vidi: I. Za prosječnu nadnicu radnik u Bakovićima mogao je 1906. Osim radnika. 1913. to nije bio privredni poduhvat koji bi nadoknadio propadanje proizvođača željeza i privredno oživio cijeli kraj. 1914. Broj zaposlenih radnika i prosječna nadnica u rudniku Bakovići (19051916. 232. Radnu snagu u rudniku činili su. 1910. bila su zaposlena još dva činovnika i 3-5 nadglednika stranog porijekla. godine. 13 Vidi opširnije: I. Broj radnika 342 200 164 181 114 114 161 161 129 81 44 Prosječna nadnica u krunama 1. 1908.14 1. Udaljenost od glavnih saobraćajnica uticala Tabela je sačinjena na bazi izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine od 1906.86 1. a visina nadnica od ponude i potražnje radne snage. jer je bar izvjesnom broju osiguravao radna mjesta i nastavljao tradiciju njihovog zanimanja. uz svega nekoliko stranaca.160 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Hadžibegović. uglavnom.96 1. do 1916.15 Iz ovih podataka jasno se vidi da je broj radnika u rudniku zavisio od trenutne konjukture.. ili oko 15 kg krompira. str.45 3. 12 . 1906. 1912. 1915.13 Otvaranje rudnika piritne rude u Bakovićima bilo je vrlo značajno za više rudara iz Fojnice i okoline. god.77 1. 1916.77 2.. domaći ljudi. Nadnice bakovićkih rudara bile su stalno ispod prosjeka nadnica u rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini.69 2. Međutim. ili 7-8 kg crnog hljeba. Hadžibegović.27 1. 9-10 kg kukuruznog brašna.)12 Godina 1905. 205-290. 1907. godine kupiti 8-9 kg kukuruznog brašna ili 15 do 18 kg krompira. a 1914. godine.88 2. 184. 1909. Postanak radničke klase.

Nezir i Edhem Salihagić i Franjevački samostan u Fojnici. Edhem Salihagić u Ostružnici oko 14 15 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Mordo Alkalaj.14 Po investiranom kapitalu i obimu proizvodnje. Razvojni put šumske privrede.000 m3. Ugovorena je ista količina četinarskog drveta. 83-84. u sarajevskom okrugu nalazilo se oko 68 malih pilana na vodeni pogon. Za vrijeme austrougarske vladavine.000 kruna. U sve ove pilane bilo je investirano oko 30. a nekad i više. Godišnji etat iznosio je 2. Vlasnici pilane su 1894. 118-119. zaključen je novi trogodišnji ugovor (1901-1903) o eksploataciji šumskog područja Malinska i Požarnica. Rezaković u Gvožđanima. na površini od 1. B. s povećanom godišnjom količinom od 4. a kasnije s dva gatera.150 m3 četinarskog drveta. odnosno zakupnik njegove pilane Alkalaj Mordo 800-1. 161 je na to da se strani privatni kapital nije zainteresirao za šumska bogatstva koja su prekrivala tri četvrtine fojničkog sreza. Isti ugovor obnovljen je i za naredni trogodišnji period (1904-1906). Godine 1910. str.000 m3. Godine 1901.000 m3. Abid i Fehim Čohadžić. I pored bogatstva šumom. Ostale pilane proizvodile su znatno manje količine: Franjevački samostan u Fojnici 700-800 m3. najznačajnija je bila pilana braće Alaupović podignuta na rijeci Fojnici. Na osnovu tih ugovora firma braće Alaupović realizirala je.FOJNICA 1878-1918.30 forinti za ogrevno drvo po 1 m3 u šumi na panju. U početku je radila s jednim. fojnički srez imao je 10 takvih pilana na vodeni pogon.15 Kasnije su se Alaupovići snabdijevali drvetom na bazi oferata i kratkoročnih ugovora i godišnje proizvodili oko 2.000 kruna ili prosječno po jednoj pilani oko 3. uz cijenu od 2. u fojničkom kraju nije nastalo nijedno moderno preduzeće za eksploataciju i preradu drveta. str. godine zaključili ugovor o šestogodišnjoj eksploataciji (1895-1900) četinara u šumskom predjelu Požarnica u fojničkom srezu. . ukupno 38. Begović. Polovina tih pilana bila je smještena u Fojnici i njenoj okolini. Ovdje se nastavljala tradicija malih pilana potočara lokalnog značaja. Ugovorena je količina od 12. Ona je izbila na prvo mjesto po broju zaposlenih izvan poljoprivrede. Njihovi vlasnici bili su: Tomo i Franjo Alaupović.270 ha. s 21 testerom i 6 okruglih testera.5 forinti (5 kruna) za korisno i 0.000 m3 korisnog i ogrevnog drveta. Drvna industrija privredno je oživjela mnoge naše krajeve za vrijeme austrougarske vladavine.000 m3 četinarskog drveta.

Izgleda da su ovakva zapažanja više govorila o tradiciji nego o realnom životu. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909.. str. Tkaonica ćilima u Sarajevu dodijelila je. S obzirom na vjersku i društvenu tradiciju bilo je od posebnog značaja uključivanje muslimanskih djevojaka u ovaj rad. Djevojke su nakon obuke bile dužne da ostanu u Tkaonici 2-3 godine.. Na osnovu spiskova đaka u katoličkoj osnovnoj školi u Fojnici od 1879. Gotovo čitava produkcija rezane građe plasirana je na tržištu u Hercegovini. transportu i preradi 40-50 radnika.000 kruna godišnje. učile tkanje perzijskih i bosanskih ćilima. Srazmjerno proizvodnji u pilanama zapošljavana je i radna snaga.000-15. Nezir Salihagić u Šćitovu 375 m3. To znači da su sve navedene fojničke pilane proizvodile godišnje 4. osam stipendija katoličkim djevojkama iz Fojnice koje su. početkom XX stoljeća počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica. 17 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. godine. 62. a svi ostali pilanari još toliko. Razvoj zanatstva u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine tekao je u sjenci prilagođavanja novim uslovima nakon propadanja starih majdandžija i kovača koji su davno u historiji stvorili tradiciju i mentalitet ovih zanimanja. učile su čitanje.17 Otvaranje filijale i tečaja za ručni rad imalo je dalekosežan društveni i kulturni značaj.16 a naredne godine bilo ih je po 27. godine pohađalo “20 katoličkih i 20 muslimanskih djevojaka”.. str. 1905. koji je 1906/07. Buduće radnice prethodno su pripremane na Tečaju za ručni rad. koja je radila sve do 1918. do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. pisanje i računanje. To znači da je drvna industrija u Fojnici i okolini mogla ponuditi oko 100 radnih mjesta. na vlastiti zahtjev. S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini. Savremenici iz prvih godina austrougarske okupacije zapažali su da gotovo čitav narod ovoga kraja živi od proizvodnje i obrade željeza. 62. 300 m3. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice. Alaupovići su u toku sezone zapošljavali na sječi. u Fojnici je 1908. 46. jer se organizirano i na višem estetskom nivou njegovalo tkanje.000 m3 drveta. vezenje i slično i prenosilo na buduća pokoljenja. pletenje. godine. U ovaj tečaj država je ulagala 2. str.162 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 16 . S obzirom na to da je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja.000-3. u trajanju od tri do šest mjeseci. Muslimanske djevojke koje su pohađale tečaj.

pekarski. ali su činili svega 17. Iako ne raspolažemo s više konkretnih podataka. gostioničari 11. drvodjeljci 16 i nadničari 13. zlatari 2. dok u ovo vrijeme među Bošnjacima nije bilo gostioničara. vidi da se hrvatsko stanovništvo u Fojnici bavilo ograničenim brojem zanata. mada su se i ovdje stari trgovci morali prilagođavati novim uslovima. U navedenom pregledu među Hrvatima nema nijednog mesara. godine utvrdili smo zanimanje 97 njihovih roditelja. 18 .FOJNICA 1878-1918. uz dunđere moderni zidari i tesari itd. cipelarski. Najbrojniji su bili kovači 17. težaci 6. U Fojnici je. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. berbera.. Uz terzije i abadžije javljaju se krojači. aščije i sl. terzijski. u odnosu na zanatstvo. sigurno je da su u Fojnici bili zastupljeni razni zanati koji su bili neophodni za podmirivanje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. uz opančare cipelari. bilježila znatniji napredak. godine obavezu sudskog protokoliranja u Fojnici imala je svaka radnja koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. 163 1882. kafedžijski. a zatim slijede trgovci 11. aščijski. berberski. Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. Iz navedenog pregleda se. abadžijski. Zanatima u gradu su se bavili Hrvati i Bošnjaci i u tome su imali različitu tradiciju. krojači 4. Nekim zanatima su se bavili i jedni i drugi (kovački. čizmar i kalajdžija. kahvedžije. dok su se nekim zanatima bavili isključivo Hrvati ili Bošnjaci. takođe. kočijaški itd. šumari 2. Te promjene tekle su postepeno i u skladu s promjenama načina života i navika. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. te po jedan zidar. kao i u drugim sličnim varošima.18 Od 14 raznih zanimanja. kovači su bili relativno najbrojniji. opančarski. došlo do propadanja nekih starih zanata i do pojave novih. O razvoju trgovine u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine ima više podataka i ona je. teraceri 8. drvodjelski). kolarski. pekari 3.52%.

164 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 11. 17. Ivo i Andrija (1912-1918) Alaupović T. 4. (1898) Gajić Milan i Risto (1905-1909) Iličić Mato (1890-1902) Iličić Anto (1900-1918) Iličić Niko (1911-1918) Kalamut Ivo (1911-1918) Karahmet Latif (1912-1918) Konjicija Mehmed (1893-1913) Kulijer Marko (1898-1918) Kulijer Mato (1884) Kulijer Ivo (1893-1918) Kulijer Zaharije (1916-1918) Vrsta trgovine Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom. 18. a od 1917. 9. godine i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom. 2. 8. Isak (1915-1918) Alkalaj Mordo i braća – Isak i Avram (1908-1918) Dragičević Ivo (1885) Čohadžić Fehim (1893-1918) Čohadžić Abid (1901-1905) Čunković Šefkija (1916-1918) Goldberger Bernhard (1898-1909) Goldberger R. 16. 3. 22. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina galanterijskom robom. Naziv firme Ahmetović H. 23. 24. . a od 1911. 7. 19. nije protokolisana) Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina kolonijalnom robom. 14. 6.. Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom (od 1911. a od 1891. 10. 19 Spisak trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) za godine 1898-1918. 20. 21. a od 1905. Abdulvehab (19001910) Alaupović Tomo i Frano (18851912) Alaupović Frano i sinovi – Frano. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom 5. godine braća Marko i Frano Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom i drvetom Vlasnik pilane Trgovina drvetom Trgovina mješovitom robom u Gvožđanima Trgovina mješovitom robom Gostioničar (s 3 gostinske sobe) Protokolirana gostionica samo 1911. Ivo i braća – Marko i Frano (1912-1918) Alkalaj Juda (1884-1912) Alkalaj L. 15. 12. do 1914..19 1. god. 13. Protokolirane trgovačke firme u Fojnici 1884-1918.

godine trgovina kolonijalnom robom. 1914. 32. do 1918. Ibrahim i Reuf – (1911-1918) Vreto Ahmed i drug-Mujo Vreto (1913-1918) Schwarz Mathias. god. 30. Muderizović Hakija i sinovi – Avan i Arif (1911-1918) Papo Mojse (1893-1909) Rezaković hadži Mujaga (1884) Salihagić Edhem (1884-1918) Salihagić braća – hadži Nezir i Ibrahim (1896-1918). godine 19. To nije bila specifičnost samo Fojnice nego i svih manjih gradova . Trgovina mješovitom robom Trgovina manufakturnom robom Trgovina mješovitom robom Do 1901. robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom nije naznačena vrsta trgovine hotel sa 1 sobom Od 1884. hadži Nezir i sinovi Tutnjević Avdo i sinovi – Hafiz. Od 1884. zemlju i sl. od 1901. Pred Prvi svjetski rat. 27. U godini 1884. do 1914. godine svega tri radnje. Gotovo sve protokolirane radnje bavile su se trgovinom mješovitom robom. manufakturnu i drugu robu. stoljeća postepeno razvijala. 165 25. a neke su mijenjale nazive kada su ih preuzimali nasljednici. Ovi podaci ukazuju da je fojnička trgovina u prvoj deceniji austrougarske vladavine znatno zaostajala iza sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini i da se od 90-ih godina 19. Salihagića. 31. dok je samo 5 radnji bilo izvjesno vrijeme specijalizirano za kolonijalnu. a 1918. godine bilo ih je 16. Neke od protokoliranih firmi nisu uspjele da se duže održe. godine u Fojnici su bile sudski protokolirane ukupno 29 trgovačkih radnji i 3 gostionice. U Fojnici je bio znatno veći broj ljudi koji su se bavili sitnom trgovinom i nisu potpadali pod obavezu sudskog protokoliranja. 29. a poslije mješ. galanterijsku. a od 1914. u Fojnici je protokolirano pet trgovačkih radnji. koje su uz trgovine imali svoje pilane. kada je Zakon stupio na snagu. 28. nekolicina se uz to bavila trgovinom drvetom. Kulijera i Alkalaja. Iz popisa trgovačkih radnji vidi se da su fojničku trgovinu držali hrvatski i bošnjački trgovci (po 12 protokolisanih firmi) i da su se trgovinom bavile jevrejske porodice Alkalaj i Papo i jedna srpska porodica Gjajić (vjerovatno Đajić). godine 11 i za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. 26.FOJNICA 1878-1918. pa onda prelazilo na mješovitu. u gradu se formirao tanak sloj trgovaca među kojima su se isticale spomenute firme Alaupovića. godine protokolirano je 17 radnji. do 1900.

a odatle vozom na udaljenije tržište.. Kada je okupacija okončana. Ali. Uz stvaranje poslovnih veza i razmjenu dobara. bez obzira na početna raspoloženja i jedni i drugi morali su se prilagođavati novoj vla- . politička i kulturna tradicija bila je vezana za Tursku i teško su podnosili inkorporiranje u evropsku katoličku državu u kojoj će činiti manjinu s neizvjesnom budućnošću. te uživalo u vašarskim zabavama. *** Politički život u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine. Okupaciju i uspostavljanje austrougarske vlasti fojničko stanovništvo nije dočekalo mirno. U drugim pravcima roba je transportirana uglavnom tovarnim konjima i starim karavanskim putevima. Zbog toga je i vašar u Fojnici bio društveni događaj godine. Na vašare je donošena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. zajedno s bošnjačkim stanovništvom. ali u samom gradu nije bilo oružanog otpora. prihvatili s nadom da će Bosna i Hercegovina biti priključena Hrvatskoj i da će njihov položaj u okviru jedne katoličke države biti povoljniji nego ranije. ono se. godine. gdje je tržište bilo nerazvijeno. Bošnjaci u Fojnici nisu mirno dočekali okupaciju. svrstalo u redove pokreta otpora okupaciji.166 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godišnji vašar predstavljao je prvorazredan ekonomski i društveni događaj.. na vašaru su se učvršćivala stara i stvarala nova prijateljstva. bez potresa i pustošenja koja su doživljavali krajevi zahvaćeni ustankom 1875-1878. Njihova vjerska. Roba se kolima mogla prevoziti samo do Visokog. Razmjena dobara između sela i grada odvijala se na sedmični pijačni dan (srijeda) i na godišnjem vašaru koji se održavao na katoličke Duhove. Za vašar su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. Za veće trgovačke poslove nedostajale su im komunikacije. izuzimajući događaje za vrijeme pokreta otpora okupaciji. predvođeni franjevačkim sveštenstvom. Iako su franjevci savjetovali hrvatsko stanovništvo da ostane mirno i dočeka austrougarsku vojsku kao oslobodioca. od kraja jula do sredine oktobra 1878. godine i pokretom otpora austrougarskoj okupaciji. Njeno stanovništvo živjelo je mirno. u Bosni i Hercegovini. nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. Hrvati su je. Oni su bili uznemireni i nezadovoljni promjenom vlasti. pa i u Fojnici. U svim našim gradovima.

nacionalnih i političkih pokreta. razvijanje inicijativa u okvirima svojih vjerskih. a kasnije 9 članova. oni su stalno birali jednog predstavnika više (4 . godine. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. . Sudžuka Mulaga Alaupović Frano Kulijer Ivo Ivan Čohadžić Ruždija ef. odozgo. Jakšić Mato Santo Spisak je sačinjen na osnovu Bosnischer Bote 1898-1918. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika koji su jedva poznavali jezik naroda kojim su upravljali. 1 stranac) i 11 muslimana. U Fojnici se radilo o katolicima i muslimanima. Pajer Sivester Iličić Anto Salihagić Edhem-aga Dragičević Marija Konjicija Mušan Trogrančić Frano Polutan Mulaga Berberović Muharem-aga Huzbašić Mustafa ef. do 1918.3 i 5 . godine bio Bošnjak. fojničko gradsko vijeće imalo je 7. Mandat im je trajao tri godine i mogli su biti birani više puta. Kao i u drugim gradovima i u Fojnici su austrougarske vlasti nastojale da u svoj upravni i politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude.20 S obzirom na to da su Hrvati imali većinu u gradu. do 1918. Dužnosti predsjednika oba20 U Gradsko vijeće Fojnice od 1900. U toku 19 godina u gradsko vijeće Fojnice birano je ukupno 23 čovjeka. 167 sti. od kojih su 12 bili katolici (11 Hrvati.FOJNICA 1878-1918. Prvi je išao od države. a drugi inicijativom iz naroda. ali je predsjednik gradskog vijeća (gradonačelnik) sve do 1914. godine birani su: Iličić Niko Ivica Kulijer Huzbašić Ibahim-aga Stojanović Mato Kulijer Marko Kulijer Ivo Salihagić hadži Nezir Čohadžić Fehim ef. U periodu od 1900. pripadnike svih konfesija. Rezaković Asim ef. a od 1914. godine. do 1918.4). godine Hrvat. a drugi. Njihov politički život odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti.

Godine. Zagreb.. pa i u Fojnici. u skladu s opštim političkim kretanjima kod bosanskohercegovačkih Hrvata. Početni oblici nacionalnog i političkog djelovanja hrvatskog stanovništva u Fojnici odvijali su se u okviru pjevačkog društva. godine osnovana podružnica Hrvatske narodne zajednice (dalje HNZ). Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda uslovilo je specifičan razvoj političkog života u cijeloj zemlji. krenula u Beč Vidi o tome opširnije: Berislav Gavranović. Fehim ef.168 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Većinu članova ovog vijeća činili su trgovci. Mirjana Gross. U skladu s političkim programom ove stranke (Bosna i Hercegovina je hrvatska zemlja i treba je priključiti Hrvatskoj). stoljeća. XIX-XX. Zagreb. a kada se prešlo na političko organiziranje. kulturno-prosvjetnog. a kada je. čitaonice i podružnice “Napretka”. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. 1968. dok su potpredsjednici bili: Mato Stojanović. Kada je 1907. Beograd. Luka Đaković. smatrajući je značajnim korakom u ostvarivanju svog političkog cilja. Marko Kulijer i Mustafa ef. Historijski zbornik. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. God. godine s oduševljenjem. ona se vrlo brzo razvila u vodeću političku stranku bosanskohercegovačkih Hrvata. Prema načinu izbora i njihovim ograničenim kompetencijama vidi se da ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi narod uticao na upravu i ukupnu politiku. Mada je u pravilima HNZ stajalo da ona ima zadatak da ekonomski i prosvjetno podiže hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. ona je. 1935. zemljoposjednici. 1985. Čohadžić i Niko Iličić. 21 . vlasnici pilana i drugi bogatiji i ugledniji ljudi. vljali su: Ibrahim-aga Huzbašić. ona su morala da djeluju u narodu na provođenju državne politike. 1966-67. nego obrnuto od toga. i tom prilikom održane su svečanosti u gradu i samostanu. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. Huzbašić (predsjednika i potpredsjednika i 1/3 članova imenovala je Zemaljska vlada..21 Nosioci te aktivnosti bili su franjevci i tanak sloj trgovačkog i zanatlijskog građanstva koje se formira krajem 19. postala i u Fojnici glavni faktor nacionalno-političkog. Politički život naroda počeo se razvijati u okviru različitih vjerskih i nacionalnih nepolitičkih udruženja. i početkom 20. fojnički Hrvati i Bošnjaci slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta. oktobra 1908. a 2/3 je birao narod). Aneksija je u Fojnici svečano proglašena 7. sredinom novembra. potpornog i ekonomskog organiziranja i djelovanja ovog dijela stanovništva. do 1912. fojnički Hrvati dočekali su Aneksiju 1908.

gvardijan franjevačkog samostana i fra Ivo Vujičić. Borba između ove dvije političke stranke posebno se zaoštravala nakon donošenja Ustava i ulaska u predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Bosanskohercegovački sabor. poslije Aneksije. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. da ih saopšti sv. U junu 1912. godine. To su ubjedljivo pokazali saborski izbori 1910. u Fojnici je razvijena politička aktivnost na jačanju uticaja HNZ i njenom suprostavljanju sve agresivnijem klerikalnom krugu oko nadbiskupa Štadlera. Prvu su predvodili hrvatski intelektualci i tanak sloj građanstva potpomognut franjevcima. Tom prilikom Bastienu je uručena “latinska spomenica. Političke organizacije. 169 katolička (hrvatska) deputacija iz Bosne i Heregovine da zahvali caru za izvršenu Aneksiju. Ubjedljiv politički neuspjeh HKU proizveo je oštar sukob između nadbiskupa Štadlera i franjevaca. na kojem je od 16 katoličkih mandata HNZ dobila 11. župnik iz Fojnice. Batinić (u daljem tekstu Chronologia domus). Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da su izborni kotarevi bili mnogo širi od administrativnih. Sabrao fra Mijo V.24 Štadlerov politički program nije bio prihvatljiv za većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Gross.25 Nakon toga došlo je do izmirenja svjetovnog klera i franjevaca. u januaru 1911. izbor saborskih poslanika nije morao zavisiti od glasova samo jednog sreza. U drugoj katoličkoj Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici.22 U vrijeme pripremanja ustavnog i saborskog perioda. Tako je bilo i s fojničkim srezom.FOJNICA 1878-1918. gdje su istaknuti ovdašnji nazori braće. koji je u januaru 1910. 23 M. a drugu nadbiskup Štadler s jakim krugom svjetovnog klera i doseljenih intelektualaca. godine raspuštena je HNU. On je posjetio Franjevački samostan u Fojnici i saslušao stavove sveštenika o crkvenim odnosima. stolici”. jer je izborni okrug druge katoličke kurije obuhvatao sve gradove sarajevskog okruga. 22 . Batinić. L. među deputatima su se nalazili fra Domin Gojsilović. fra Mijo V. Đaković. u Bosnu stigao apostolski vizitator Bastien sa zadatkom da ispita sporove franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. Političke organizacije. koje je optužio kod pape. 25 Chronologia domus. 24 M. a HKU 5.23 Time je definitivno bio podijeljen hrvatski nacionalno-politički pokret u Bosni i Hercegovini na liberalnograđansku i klerikalnu struju. godine. a time su prestali i sukobi između HNZ i HNU. Chronologia domus od 1901-1928. Gross. Đaković. L. godine osnovao zasebnu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (dalje HKU). Zbog toga je.

oba šerijatske sudije. urednik Hrvatskog dnevnika i istaknuti član Štadlerovog klerikalnog kruga. trgovci i vjerski službenici (šerijatske sudije. do Prvog svjetskog rata.140 glasova. Šehić.170 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U Bosanskohercegovačkom saboru fojničke Bošnjake zastupali su predstavnici MNO (Muslimanske narodne organizacije): Mustajbeg Mutevelić.27 Politički odnosi u Fojnici. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose. upravitelj škole. umjesto Nikole Čurića izabran je Kalikst Tadin. Autonomni pokret. iako su njihovi vjerski. Hifzi ef. umjesto njega izabran je Nikola Čurić. u povjerenstvu su glavnu riječ imali vjerski službenici. Mada se u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju nije posebno isticao nijedan njihov predstavnik. veleposjednik iz Sarajeva i Suljaga Vajzović..469 glasova. župnik Anto Alaupović 1. Fojnica je imala dobro organizirano kotarsko vakufsko povjerenstvo. I ovdje se izdvaja tanak sloj bošnjačkog građanstva koji sačinjavaju zemljoposjednici. . Na naknadnim izborima 1913. Vidi takođe: Bosnischer Bote. trgovac i poduzetnik iz Rogatice. str. Muftić (19031910). koji je bio izabran u još dva izborna okruga. koji je dobio 2. Dužnost predsjednika obavljali su: Ibrahim ef. a kasnije kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i stalno jednog predstavnika u Zemaljskom vakufsko-mearifskom saboru. kuriji izabran je Petar Mrljić s liste HKU. Kundurović (1898-1902). 88. Dževadu Juzbašiću. a pred Prvi svjetski rat birano je 6 članova i uvedena funkcija potpredsjednika. godine. 3. nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili. razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. a u trećoj kuriji izabran je dr Nikola Mandić s liste HNZ. I jedne i druge sputavao je apso26 27 Vidi opširnije: N. Za podatke zahvaljujem dr. godine. a zatim Edhem-aga Salihagić (1910-1918). muderisi i imami).. U Zemaljski vakufsko-mearifski sabor birani su Edhem-aga Salihagić (1910-1913) i Asim ef. trgovac. Rezaković (1914-1918).26 Dok su u gradskom vijeću prednjačili predstavnici zemljoposjednika i trgovaca. Na naknadnim izborima. Politički život Bošnjaka u Fojnici nije izlazio iz okvira globalne politike ovog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine. a kandidat HKU. septembra 1910. Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo u Fojnici imalo je 5. radnik iz Vareša i pripadnik tamošnje hrišćansko-socijalne orgnizacije.

28 Početkom 1915. 31. juna kasno noću. Ukupan broj izbjeglica i vojnički evakuiranih popeo se na 2. pa je nastavljena mobilizacija novih godišta. 132 Hrvata. ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala. uz visoku cijenu. prodavano onima koji nisu sijali žito. 28 Chronologia domus. 680 Jevreja. gdje ni za vrijeme ustavnog i saborskog perioda (1910-1914) apsolutizam nije bio ograničen.983 lica. jula 1914. Svečane zadušnice održane su 30. Kao predstavničko tijelo. Ustavom i pratećim zakonima garantirana građanska prava i političke slobode mogle su biti ukinute bez pitanja Sabora. juna 1915). Čak su proljetni poljski blagoslovi bili preneseni u radne dane da se seljacima smanje troškovi za goste. Sakupljenim namirnicama prvo su podmirene potrebe državnih činovnika.178 Bošnjaka i 12 Srba). a država je nastavljala sa zahtjevima za podmirenje ratnih potreba. u avgustu 1915. Na pripremi zakona Sabor je mogao samo surađivati. 56 Srba i 164 Jevreja). odjeće i obuće. a ostalo je. Posao je obavljen tako temeljito da su te godine i katolički sveštenici i samostan ostali bez žitnih prinosa crkvi.190 domaćih izbjeglica (2. Osim toga. To je bio slučaj i u Bosni i Hercegovini. Sabor nije imao zakonodavnu vlast. a posebno izaslanstvo izrazilo je saučešće kotarskom predstojniku. a krajem avgusta popisani su prinosi živežnih namirnica i izvršene rekvizicije uz dosta nisku novčanu naknadu. Prevaziđenim i zastarjelim izbornim sistemom Austro-Ugarska je učvrstila klasnu i vjersku podvojenost i na toj osnovi dalje izgrađivala svoju politiku u Bosni i Hercegovini. niti je mogao uticati na upravne poslove.002 Bošnjaka. Izbijanjem Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno ratno područje sve do jeseni 1915. Nakon prve godine rata. koji svugdje gdje vlada umrtvljuje politički život.516 domaćih izbjeglica i to: 1. 843 Hrvata. . juna. 171 lutizam. a sutradan su se oglasila zvona i izvješene crne zastave. u fojničkom srezu bilo je 2. decembra 1915. već početkom avgusta u Fojnici je otpočela mobilizacija i proglašen prijeki sud.FOJNICA 1878-1918. Vojnički evakuisanih bilo je ukupno 467 (115 Bošnjaka. Vijest o atentatu u Sarajevu stigla je u Fojnicu 28. godine u fojničkom srezu bilo je još uvijek 2. U rat je stupila i Italija (22. Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija. godine nastala je velika skupoća brašna. godine. Nakon objave rata Srbiji 28.

bila je oko dvije trećine slabija nego prošle godine. jabuke i šljive. tako da je ukupan broj izbjeglica iznosio 2. 29 . U toku 1916. pirinač 1. potraživanja od naroda su nastavljena. ali je ljetina u fojničkom kraju imala dobar urod. pšenica 60-70 helera.60 k. ulje 6 k. godine vojne vlasti skinule najveće zvono s crkve sv. Naglašava se da su ovo srednje cijene između ratnih i uobičajenih. pršute i pšenice 5 k. kukuruz 52-56 h.. Kotarski predstojnik tada je izvještavao Zemaljsku vladu: “Stanovništvo ovog siromašnog sreza nema stvarno ništa drugo nego nešto stoke od koje se mora izdržavati.29 Rat se nastavljao svom žestinom. a naročito su bili na cijeni konji. posebno voće. godine stanovništvo fojničkog kraja radosno je primilo vijesti o mirovnim pregovorima s Rusijom u Brest-Litovsku. jer su u jesen te godine prestale ratne operacije na bosanskoj teritoriji.208 lica. decembra 1915. U jesen 1916. nadajući se da će iz njih proizaći opšti mir. Samostan im je isplaćivao “zarobljeničku pristojbu”. godine. 30 Chronologia domus. 4. pa su vojne vlasti svim sredstvima nastojale da dođu do sirovina neophodnih za ratnu industriju. s. uz diplomate i generali. cijene su i dalje rasle. zima sa velikim snijegom došla je šest nedjelja ranije tako da ljudi upiru sve snage da njihova stoka prezimi”. jer vlastita ljetina žitarica ni u mirno doba ne pretekne iza Božića.. proha 30 h. Batinić navodi da je tada samostan utvrdio cijene namirnica: vino 1 kg=1 k. bilo je 18 Bošnjaka iz Sandžaka. Naredne. zbog velike suše. grah 70 h. sirće 1 k. plativši 4 k po kilogramu. U štampi su praćene sve bilješke o ovim pregovorima i izraženo nezadovoljstvo što u njima učestvuju. koji su pribavljali drva i brinuli se oko konja i goveda. stiglo je 10 ruskih Poljaka. raž 60 h.172 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Dobar utisak izazvan mirovnim pregovorima pokvarila je naredba o rekviziciji sijena i slame na osnovu koje se zaključivalo da će rat još potrajati. dok vojnički evakuiranih više nije bilo. rakija 2 krune. K tome. Zbog toga je naredba o rekviziciji slame i sijena izazvala veliko neraspoloženje među stanovništvom. sir l k. Duha. pa je i samostan u Fojnici zatražio zarobljenike za obavljanje određenih poslova. Krajem januara 1918. mast 6 k. U Fojnici su 9. Fra Mijo V. heljda 60 h.30 Stalne mobilizacije ljudi u rat ostavile su čitave krajeve bez radne snage. Ovogodišnja ljetina sijena i slame. 1917. Frane i najmanje s crkve sv. Kotarski predstojnik nastavlja: “Prije nekoliko dana kod mene su došli svi najstariji ljudi iz mjesta i rekli Bericht über die Verwaltun von Bosnien und derHercegovina für die Jahre 1914 bis 1916. proizvodnja ratnog materijala nije podmirivala potrebe. 406. pastrma 3 k.

34. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. Od ove zarazne bolesti umrlo je mnogo lica. “I oni. Tada su se čule izjave: “Tako se mora s vladom govoriti. voće. Kasim Isović. Tada je kotarski predstojnik izvještavao vladu da će srez ostati bez tegleće stoke.31 Stanovništvo je okolo pričalo da vladajuće klase Nijemaca i Mađara hoće Slovene da dovedu na prosjački štap. godine stiglo 20 srpskih vojnika i jedan oficir koje je stanovništvo. svečano dočekalo. 24.33 Nakon vojnog sloma Austro-Ugarske (3. što će dovesti u pitanje proljetne poljoprivredne radove. koji su donijeli vojnici s frontova. U međuvremenu u Fojnicu su stizale vijesti o radničkim štrajkovima u Monarhiji. To je moguće jer je naš Sabor raspušten. 325/6. VII 1967.FOJNICA 1878-1918.32 U martu 1918. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije. 33 Chronologia domus.” Opšte nezadovoljstvo stanovništva u fojničkom srezu nastavljalo se i u februaru 1918. Kraj rata 1918. koji se vratiše uz razne bolesti donesoše socijalističke i boljševičke nazore koji u prvi mah zabrinuše bolje katolike”. 31 . od mraza su stradali usjevi i. jer stanovništvo ne može to mirno gledati”. na čelu sa gvardijanom. godine obijelio je snijeg. dok. osobito. Usljed mećave stoka je s planina bježala u ravnicu. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. a sutradan je održano sijelo u Hrvatskom domu u njihovu čast. Nakon dugotrajnih kiša. jer su rekvizicije tegleće stoke za Sarajevo (50 mc nedeljno) obuhvatile upravo onu stoku koja je prispijevala za proljetnu sjetvu. Isović. a svi ljudi služe vojsci pa se nema ko za nas zauzeti.-1921. 19. decembra 1918. Ako se želi uzeti sijeno. onda prije toga treba uzeti svu stoku pa tek onda sijeno i slamu. str. 32 K. 348/9. To je još više uticalo na raspoloženje stanovništva protiv vlasti i rata. godine u fojničkom kraju pojavio se pjegavi tifus.) – Građa. 173 da ne mogu dati sijeno i slamu jer će im inače sva stoka uginuti i da ovaj srez bez stoke ne može živjeti. u Fojnicu je 7. novembra 1918) i formiranja narodnih vijeća koja su preuzela vlast u novoj državi. dok. Nakon toga. str. a ne šutjeti. knj. godine u Fojnici bio je obilježen povratkom vojnika s frontova. juna 1918. pa ovdje uzimaju i ono posljednje što imamo. Fojnica i okolina ponovo su bile zahvaćene epidemijom zaraznih bolesti (španjolska influenca i pjegavi tifus) koja je uzela takve razmjere da su sveštenici teško stizali da sahrane umrle.

560 Ne zna čitati ni pisati svega m.303 (87. muslimana 2.381 2. Ukupno u fojničkom srezu bilo je pismenih 7.43%. u aprilu 1919. a materijal zaplijenjen. pravoslavnih 9. a još ih je 13 znalo čitati.80%). godine (latinica i ćirilica).680 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 3. odna je bilo pismeno ukupno 8.93% što je za 1.481 7.20%). Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je nepovoljnije. prema konfesionalnoj pripadnosti i spolu: Znaju čitati i pisati Znaju čitati m. To znači da je u fojničkom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati svega 783 lica. Čitati i pisati znalo je svega 311 (još 6 zna čitati)..033 4. 3.48%. dok je nepismenih bilo 3. ali su je vlasti zabranile.20%. U tom uzrastu znalo je čitati i pisati 472 osobe (12. drugi sa sela. a ako se ovima priključe i oni koji su znali samo čitati. ž. Katolici 965 596 34 32 5.198 1.892 66 Muslimani 190 196 12 14 2 6 Pravoslavni 18 51 2 2 199 189 388 4 3 Ostali 10 14 24 7 Svega 1. .861 86 633 1.174 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.448 lica ili 88.20%.. Katolika je bilo pismenih 10. ž.12% stanovništva.831 48 36 8. ž. samo čitati 19 i da je potpuno nepismenih bilo 6.859 9. Bila je pripremljena i jedna predstava uperena protiv sveštenstva. *** Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fojničkom srezu 1910. Na kongresu ujedinjenja.801 6. Od ukupno 3.245 lica ili 91.182 svega 12 19 Iz tabele se vidi da je pismenost bila različita kod pripadnika pojedinih konfesija. ostalih 45.68% ispod prosjeka Bosne i Hercegovine.77% stanovništva starijeg od 7 godina.28%. svega: m. Kraj Prvog svjetskog rata bio je u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja koje su naročito zahvatile selo.620 16. iz Fojnice su učestvovala dva delegata – jedan iz grada.

Takođe je povećan broj djece iz okolnih sela. gospodarstvo. računstvo. učitelji. ručni rad. Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. pa je školske 1880/81. Ova osnovna škola. radila je kontinuirano do austrougarske okupacije i spadala je među najuglednije škole ove vrste u Bosni i Hercegovini. oblikoslovlje i risanje. Narodna učiona. 175 Ovi podaci ukazuju na veliki nedostatak škola i “kulturnu misiju” AustroUgarske u Bosni i Hercegovini. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. nego i odraz opšte zaostalosti i nepismenosti roditelja. U Fojnici je prije okupacije postojala četvororazredna katolička osnovna škola. a iduće godine još jedno. Kreševu i Busovači. tzv.FOJNICA 1878-1918. usmenog i pismenog izražavanja misli.34 Te godine došlo je do promjene u strukturi školskog programa i odvajanja vjeronauke od svjetovnih predmeta koji su ovako pobrojani: jezikoslovna obuka se sastoji od čitanja. zemljopis. Tada je došlo i do povećanog upisa učenika u prvi razred. koju su vodili franjevci u okviru fojničkog samostana. prirodoslovlje. među kojima je bilo i 1 jevrejsko dijete. osnovana 1847. pjevanje. prirodnopis. sveštenici i drugi rijetki pojedinci. Već u prvim godinama poslije austrougarske okupacije škola je počela da mijenja svoj dotadašnji profil i postepeno prerasta u državnu školu. To su bili činovnici. pa ih je te godine bilo 15. slovnice. geometrija. godine promijenila naziv u Kotarska pučka škola u Fojnici. gimnastika i njemački. Nepismenost nije bila produkt samo tuđe vladavine. 34 . povijest. Pohađala su je katolička djeca iz grada i okolnih sela. godine. krasnopis. za vrijeme čije vladavine se reproducirao izuzetno visok procent nepismene djece i omladine. razni stručnjaci. Najveći broj pismenih ljudi bio je smješten u Fojnici. nezainteresiranih da djecu šalju u školu.

Broj učenika u Kotarskoj pučkoj školi u Fojnici 1878-1882. Time se definitivno ugasila osnovna škola u fojničkom samostalnu koju su franjevci uspješno vodili punih 40 godina i dali značajan doprinos kulturnom razvoju čitavog kraja. Tabela je sastavljena na osnovu Ispitnog izvještaja za godinu 1879-1882. Na primjer. godine. a na kraju ih je bilo 55. Slično je bilo stanje i narednih godina. godine bilo je upisano 78 đaka. kada je odlukom Zemaljske vlade u školi postavljena diplomirana učiteljica Marija Trogrančić. Ovome su znatno doprinosili roditelji koji su nerado slali djecu u školu i odvajali ih od poslova na imanju. Dotadašnji učitelj Dragutin D. 35 . Takvo stanje potrajalo je sve do proljeća 1880. Bez obzira na to što je škola već 1880/81. školske 1878/79.. 7 15 6 8 7 4 8 IV r. 23 29 37 23 60 28 18 46 6 II r. jer je 23 djece isključeno zbog neredovnog pohađanja škole. 11 Ženski Iz navedenih podataka vidi se da je broj učenika u školi jako oscilirao i da je u prvom razredu dolazilo do njihovog velikog osipanja. god. Šumanović vodio je samo nastavu vjeronauka..176 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine35 Škol. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. udata Kulier. nastavu su i dalje vodili učitelji franjevci (fra Nikola Glavočević. 5 11 5 7 8 6 Svega 74 40 28 68 45 55 40 95 27 24 51 61 Ženski Muški Svega Ženski Muški Svega 1881/82 14 12 10 18 - 106 Ženski Muški Svega 1884. fra Marijan Topić. godine promijenila ime i odvojila vjeronauku od svjetovnih predmeta. fra Augustin Tadić. 1878/79 1879/80 1880/81 Pol Muški Svega I r. 5 13 13 20 12 20 8 7 8 III r. fra Dragutin Daniel Šumanović) i pomoćna učiteljica Kata Krilić. pa su samo najupornija djeca prelazila u naredne razrede.

godine. str. koji su. ovakav profil mekteba imao je dalekosežne posljedice za ekonomski i kulturni razvoj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. tako da nikada i nisu postali opšteobrazovne ustanove. Godine 1904. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Muslimani našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjeravanje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. jer je odlagao njihovo uključivanje u moderna zanimanja. Šehić. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema. 177 Na početku austrougarske vladavine muslimanska djeca u Fojnici učila su 2 ili 3 mekteba. od 90-ih godina 19. ukoliko predhodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. Autonomni pokret. koji u toku više stoljeća nisu mijenjali svoje sadržaje. na čije je insistiranje u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. 204. Ovi mektebi imali su za cilj “da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. N. Muslimansko školstvo. .36 Da bi sibijan mektebe prilagodili savremenim potrebama.37 Muslimansko vjersko školstvo u Fojnici razvijalo se brže nego u drugim mjestima. bili vezani za pojedine džamije. str. Vjerski odgoj i obrazovanje imao je uopšte kod muslimana prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. početne i najbrojnije muslimanske vjerske škole. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. u poređenju s drugom djecom. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. Reformirani mektebi počeli su da rade 1892. stoljeća počelo se raditi na njihovoj reformi.FOJNICA 1878-1918. javno je 36 37 H. kao što su bile narodne osnovne škole. Početkom 20. 378. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. kao i da nauče arapske molitve i obrade bogosluženja”. najčešće. Pošto su muslimani nerado slali djecu u svjetovne škole. Ćurić. stoljeća u Fojnici je postojalo više takvih škola koje su obuhvatale mušku i žensku djecu i omladinu. To su bili sibijan mektebi. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete uvedu maternji jezik i račun. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti.

Sve ove škole osnovane su prije 1904. 27 20 16 1903/04. a nepismenih je bilo 1. str.257 muslimanske muške djece i omladine od 7-20 godina starosti. Od ukupno 1. 40 H. godine. Takođe se navodi da je ovaj “revni mualim” poučavao djecu i “uljudnom i pristojnom ponašanju. predvođeno uleH. Svi navedeni podaci jasno ukazuju da se muslimansko stanovništvo. jer se strogo držao “propisa svog zvanja” kod kojeg su djeca naučila “sasvim lijepo i pravilno tursko pismo”.137 muslimanske ženske djece i omladine ovog uzrasta samo je 2 znalo čitati i pisati. oktobra. Medresa je imala jednog nastavnika (muderisa). str. znalo je čitati i pisati svega 69. Bogrića. 579. Ćurić. među kojima je i fojnička.40 S obzirom na to da ne raspolažemo podacima o tome koliko je muslimanske djece u Fojnici pohađalo vjerske i svjetovne škole. U službenim izvještajima stoji da je od 1886-1906. osim vjerskih predmeta i “istočnih jezika”. 232. Muslimansko školstvo.11%. Školovanje se odvijalo u tri stepena i trajalo je 7-8 godina.178 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine govore o velikoj prednosti prvih. 201. ženska ruždija (muslimanska niža srednja škola) i medresa. 224. godine u Bosni i Hercegovini izgrađeno 6 medresa. hatibe itd. maulima (učitelja) reformiranog mekteba (mektebi ibtidaije).”38 Osim reformiranog mekteba. Školska godina počinjala je 1.. a broj učenika je bio promjenjiv: 1990/01. imame. a završavala 15. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 203. konstatirano je da se u nekim medresama. podaci o pismenosti (latinica i ćirilica) u fojničkom srezu 1910. 1904/05 20 12 Medrese su bile “čisto islamska svećenička učilišta koja su pozvana da svoje pitomce (softe) potrebnim teološkim znanjem obrazuju za hodže.. 1902/03. str. 209. jula.39 U izvještaju o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za godinu 1917. predaju i svjetovni predmeti (“svjetska nastava”). među kojima i u fojničkoj. i ostalo “što svaki Musliman mora da zna”. hvaljen rad Ibrahima ef.183 ili 94. samo čitati 5. Ćurić. u Fojnici su postojale druge muslimanske vjerske škole: ženski sibijan mekteb. Od ukupno 1. 38 39 . 1901/02. učili Kur’an. Muslimansko školstvo.

da se brinu o njenom održavanju. ostajući privrženo vjerskim školama u kojima se nije učila latinica i ćirilica. Učitelji i pomoćni učitelji u Narodnoj osnovnoj školi u Fojnici od 1898. učitelj Učiteljica Učiteljica Šunjić Terezija Bjelobrk Josip Babić Anka Učiteljica Učiteljica Učiteljica Učitelj Pom. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno 8090 polaznika). rasvjeti. godine41 Kulijer Marija Ninić Anton Arapović Vilhelm Pranjko Franjo Zdunić Emilie Adžija Zora Kordić Anto Miletić Mato Marković Jozef Učiteljica Učitelj Pom. godine radili su 1-2 učitelja i jedan pomoćni učitelj. školske godine može govoriti o stvarnom početku rada Narodne osnovne škole u Fojnici. Iako je 1880/81. učiteljica Učitelj-suplement Divanefendić Smail Vrban Petar Bošković-Stipović Ana Pavić Vranjo Pom. možemo samo na osnovu broja učitelja pretpostaviti da se ona. Tada je definitivnu brigu o njoj preuzela država. plate učitelja (svjetovnih i vjeroučitelja) nisu isplaćivale direktno opštine. školske godine došlo do izmjene u bivšoj katoličkoj osnovnoj školi. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. učitelj Trifković Draginja Spisak učitelja sastavljen je na osnovu Bosnischer Bote od 1898-1918.FOJNICA 1878-1918. uklapala u prosjek Bosne i Hercegovine. Međutim. do 1918. njih je najčešće vodio učitelj. do 1918. odnosno opština i zemaljski erar. učitelj Pom. Na taj način učitelji su bili neposredno vezani za vlast i bili obavezni da provode njenu politiku. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. 179 mom. ogrevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. u najmanju ruku. godine. Opštine su bile dužne da za školu obezbijede potrebne prostorije. nego zemaljski erar. učitelj Pom. učitelj Učitelj Stipić Marija Houska Emilija Učitelj-Suplement UčiteljicaSuplement Učiteljica Učiteljica Ladro Vjekoslav 41 Pom. veoma sporo uključivalo u moderne tokove obrazovanja i vaspitanja. Budući da ne raspolažemo podacima o broju učenika u ovoj školi. . tek se od 1887/88. U fojničkoj Narodnoj osnovnoj školi za cijelo vrijeme od 1888.

Za to vrijeme promijenila su se tri upravitelja škole: Anton Ninić (1898-1905). sviranju na tamburi i glumi. Mato Miletić (1906-1909) i Petar Vrban (1910-1918). koje je radilo sve do 1918. uz velike materijalne žrtve. 175. prva Fojničanka koja je završila učiteljsku školu u Zagrebu i u ovoj školi radila punih 30 godina. godine osnovali u Fojnici Hrvatsko čitalačko. godine. Franjevci su 1896. Ivo Knežević i Anto Iličić. do 1918. Za dvadeset godina u ovoj školi radilo je duže ili kraće vrijeme 20 učitelja i pomoćnih učitelja. godine i kasnije. potpredsjednik. Ovom aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina najuglednijih građana. tamburaško. rukovodilac izgradnje doma i učitelj omladine u pjevanju. tajnik. 43 Chronologia domus. str. sredinom 19. pjevačko i zabavno društvo “Veselica”. društvo “Rodoljub” sagradilo je Hrvatski dom (prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini). imali vodeću ulogu i u ovim oblastima života njihovih vjernika. prosvjetnim i ekonomskim osnovama i u tim okvirima buđenje i razvijanje nacionalne svijesti. Franjevački vjesnik. Franjevci su još od ilirskog pokreta.42 Godinu dana nakon osnivanja. pa je fra Alojz Cvitanović 1906. knjižničar. Uprava ovog društva sačinjavali su: fra Dominik Gojsilović. Niko Iličić. Izuzetak među njima činila je Marija Kulijer.43 Nakon njegove smrti franjevci su zadrFra Jozo Zvonigradski. odbornici: Marijan Dragičević. Centralna figura ovog društva bio je njegov osnivač fra Alojz Cvitanović.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. Ivan Kulier Matin. Beograd. str.180 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. stoljeća. fra Alojz Cvitanović. godine. Osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva u Fojnici bilo je u skladu s opštim ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. bio sekretar društva. I ovdje je njihov osnovni cilj bio okupljanje svih Hrvata na kulturnim. Marko Kulier. krajem 1911. U okviru društva osnovao je biblioteku i čitaonicu. 42 . blagajnik. koji je postao središte društvenog života i prosvjetnog rada hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. 92-94.. zamjenik Mato Trogrančić. koji je sve do svoje smrti. sve do 1918. Ivo Kalamut. 1933. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub” u Fojnici. godine. Napredak . godine osnovao Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”. predsjednik. tako da su u fojničkim hrvatskim društvima. Nakon nekoliko godina ovo društvo se ugasilo. bili naglašeni njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada vjerskim sadržajima i interesima Crkve.. od njenog osnivanja 1888.

zamjednik. 409. godine. U toku 1912. Preuređenjem prostorija. 45 Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici: Marietta Matasović. arhivskog materijala. numizmatičke zbirke i drugih muzeoloških nalaza Upravni odbor sačinjavali su: Marko Kulier. Julka Vrban. Političke organizacije. str. blagajnica.56 kruna. koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na prikupljanju sredstava za školovanje đaka i studenata. blagajnik. odbornik. Milka Mešeg. 181 žali vodeću ulogu sve do 1918. 1913. 46 L. 267. revizor Mato Miletić. str. tajnik. otkupljuju kmetove i kreditiraju zanatlije. fra Alojz Cvitanović. Niko Oroz. godine.. kada su “mladi članovi društva istisli franjevce iz odbora”. potpredsj. Podružnica “Napretka” u Fojnici osnovana je 1907.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. Imala je ukupno 113 članova (4 utemeljitelja i 109 podudarajućih članova). Josip Bjelobrk. str. godine. potpred. revizorice: Berta Izrael.FOJNICA 1878-1918. Njome su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana. Ivo Kulier. na čelu s predsjednicom Mariettom Matasović. Angela pl Kugler. godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski pomažu siromašne seljake. 44 .. jula 1911. Napredak . Napredak .. To su bile ustanove koje su imale da prikupljaju i organiziraju nacionalni kapital i da ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda. predsjednica. Ivanka Alaupović i Kata Iličić. Đaković. na raznim svjetskim jezicima. Njen upravni odbor sačinjavali su ugledni građani i dva franjevca. fra Vjekoslav Perčinlić.45 Na podsticaj Središnjeg odbora HNZ.44 Dvije godine kasnije (1909) osnovana je Gospojinska podružnica “Napretka”. 145-147. godine ova podružnica sakupila je 717. predsj. Osim pastoralnog i kulturno-prosvjetnog rada s djecom i omladinom. zamjenice: Rifka Alkalaj i Ana Erber. od kraja 1908. godine.46 Hrvatska gospodarstvena zadruga u Fojnici osnovana je 6. franjevci su i u ovom periodu još aktivnije radili na sakupljanju i čuvanju vrijednih djela iz gotovo svih naučnih oblasti i literarnog stvaralaštva. odbornice: Malina Kulier. 36 kruna i od toga Središnjem odboru poslala 676. Marija Stipić. knjigovođa Tomo Filipović. U kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog stanovništva u fojničkom kraju posebno mjesto pripada Franjevačkom samostanu u Fojnici.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1913. Tokom svoje duge historije ovaj samostan stekao je ugled jednog od najznačajnijih katoličkih (hrvatskih) kulturno-prosvjetnih središta u Bosni i Heregovini. učinjen je značajan napredak u čuvanju i dostupnosti bogatog knjižnog fonda. tajnica.

Kulturno-prosvetna.. 17. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana str. 4 – 1912/13.47 Društveni život bošnjačkog stanovništva u Fojnici odvijao se u okviru Islamskog društva “Kiraethana” (čitaonica). 5 II. Kemura. Time se Franjevački samostan u Fojnici svrstao u red značajnih kulturnih institucija. a materijalnu osnovu osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. a pored novina može se piti kava i igrati raznih igara”. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. osnovanog 1902. Dobrovoljno vatrogasno društvo i Činovničko-građanska kasina. 89. Sarajevo.50 *** Vidi opširnije: Lamija Hadžiosmanović. Mnogo konkretniji oblici rada nastali su nakon osnivanja kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret” (1903). 50 Đ. 5 III. muderisi i imami). a 1907. 49 I. 35. 8 IV reda – ukupno 22 člana. a osobito dnevne politike (i to spoljašnje) bio je omiljeni način društvenog ophođenja kod muslimana (…). Činovnička čitaonica. u Fojnici su osnivana i druga društva koja nisu imala takva ograničenja: Podružnica pčelara. 119. u gradu je zabilježen jedan član prvog reda. Ovi podaci ukazuju da je podružnica “Gajreta” u Fojnici nastala 1907.182 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. 62. Godine 1905.48 Prema načinu okupljanja ove čitaonice imale su veći socijalno-politički nego kulturnoprosvjetni značaj. humana i socijalna društva. čije su ideje postepeno prihvatane i u Fojnici. humana i socijalna društva. U njima nema knjižica. 1980. godine. 48 Đorđe Pejanović. 10. 69-99. bez čijih fondova bi naša ukupna kulturnohistorijska baština bila siromašnija. str.. str. Ove ustanove su najbolje odgovarale tradiciji i navikama bošnjačkog stanovništva. do Prvog svjetskog rata. iz okoline Fojnice. Kulturno-prosvjetna. str. stipendije ovog društva dobilo je pet fojničkih đaka i studenata: 1 – 1908/09. “Sakupljanje i razgovor-muhabet-sjedenje po kafanama i pretresanje svega i svačega. Osim hrvatskih i bošnjačkih društava zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. godine. Pejanović. godine znatno više: 3 utemeljitelja. 47 .49 Ideje za osnivanje čitaonice i podružnice “Gajreta” dala je bošnjačka vjerska inteligencija (šerijatske sudije. Prema raspoloživim podacima. 1 član I reda.

864 kruna Štala za ždrijepce i bikove Sušare za kože i šljive Vodovod i bunari Kuće pod kiriju. na odgovarajući način. a zemaljska uprava 6. 573. mostovi. godine gradska opština ima 378 kuća. godine. zgrade). 390. maltarnice Ceste. 226. odrazio na druge oblasti života. 183 Fojnica je za vrijeme austrougarske vladavine imala urbani razvoj srazmjeran njenom političkom. str. godine 474 kruna 12. Prema dostupnim podacima. magacini. str. 391. godine u Fojnici su utvrđeni nazivi ulica i izvršeno numeriranje kuća. nego i mijenjanja granica gradske opštine.650 kruna 289. Prije prvog popisa stanovništva 1879.353 kruna 3. 20-21.283 kruna 32. Tada je u gradu izgrađeno 9 javnih česama i 4 vatrogasna hidranta.FOJNICA 1878-1918. str. a 1910.590 m. str. 1909.745 kruna 1. ekonomskom i strateškom značaju.840 kruna 21. 16-17. 223. propusne moći od 5 l u sekundi i rezervoarom zapremine 3. 51 . do 1914.000 kruna.51 Podaci o građevinskoj djelatnosti u Fojnici prikupljeni su na osnovu Izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine za godine: 1906. Fojnica u ovom periodu nije bilježila znatniji ekonomski napredak koji bi se. Ostajući van dometa glavnih saobraćajnica.15 m3. str. godine imala 347 kuća s 379 stanova. 18-19. 22-23. Za izgradnju vodovoda fojnička opština uložila je 15. 1910. Povećanje broja kuća za 51 nije bio samo rezultat građevinske aktivnosti.228 kruna 12. 64-65. str. godine Osnovna škola u Gojevićima (1909) Izgradnja vodovoda u Fojnici 1912.800.800 kruna Izrađen je vodovod na gravitaciono vođenje od vrela Ščona u dužini od 1. Ona je 1879. 21. 1911. str. regulacija voda i grada Zgrade kotarskog ureda (1902) Opštinska zgrada 800 kruna 940 kruna Zgrada suda sa sporednom zgradom do 1910. fojnička opština i zemaljska uprava na javnu građevinsku aktivnost uložile su sljedeća sredstva: Klaonica i tržnica 2. 1913. od 1878. a voda je uvedena u 8 fojničkih kuća. upravne i dr. 1908. od kojih 325 nastanjenih (sa 383 stana) i 53 nenastanjenih (poslovne. 1907.

te nabavljen inventar za knjige i numizmatičku zbirku.880. Crkvu je projektirao Josip pl. 54 Dž. 52 . juna 1884. takođe. saobraćajnog i stateškog značaja. naturi i novcu (966 for). prinosi župnika susjednih župa (500 forinti=1. kasnila i s uspostavljenjem poštansko-telegrafskog saobraćaja. Juzbašić. Značajan građevinski poduhvat bila je izgradnja nove samostanske crkve sv.463 k.. saobraćajno-tehničkih i strateških razloga. godine. takođe. od čega su vjernici dali 1. slabe i poboljšavane su tek otvaranjem rudnika u Bakovićima. iz finansijskih.184 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1 f = 2 k).53 Fojnica je dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo-Bos. Duha u Fojnici. Vancaš. na javnu građevinsku aktivnost u Fojnici utrošeno je ukupno 378. do 1888. ali je i tada ostala van dometa telefonskog saobraćaja. ali je.500 f ). Izuzimajući tradicionalne karavanske puteve. kada je samostan renoviran i prostorije preuređene.977 kruna. to je bio njen jedini izlaz u svijet. 53 Chronologia domus.000 kruna. pomoć Zajedničkog ministarstva finansija (500 f ). U ove radove uloženo je 16. izgradnjom ceste od Fojnice prema Kiseljaku i Visokom. arhitekta iz Sarajeva. godine postoje samo dva telefonska aparata u Busovači. Hrvatskoj i Sloveniji (3. koja je trajala od 17. 75. od čega na izgradnju sreskog ureda i sudske zgrade otpada 322. godine.54 Njene cestovne veze bile su. jer je tek pred Prvi svjetski rat započeta izgradnja puta od Fojnice prema Gornjem Vakufu. Izgradnja željeznica 1974. pomoć Zemaljske vlade (2. oba puta ostala van njihovog domašaja i time se za duže vrijeme svrstala u mjesta malog privrednog. Brod (1879/80) i Sarajevo-Mostar (1890/91). Fojnica je.000 k. pomoć iz careve privatne i porodične zaklade (500 f ). a građevinskim radovima rukovodili su italijanski majstori. Prema navedenim podacima. dobrovoljni prilozi sakupljeni (1886) po raznim centrima u Austriji. Kolski poštanski prevoz na relaciji Kiseljak – Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. str.514 k ili 85% utrošenih sredstava. pa u čitavom srezu 1917. Sredstva za njenu izgradnju bila su iz raznih izvora: prihodi samostana. Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici.25 f ).600 k.52 Drugu značajnu investiciju samostan je izvršio 1913. a civilna pošta 1910. Vojna poštansko-telegrafska stanica u njoj osnovana je 1. godine. Za sve druge građevinske radove plaćeno je 56.. januara 1886. doprins vjernika u radu. 100.

telegraf i telefon. Kao i ljekari. 185 Fojnica uspostavljen je 1892. dr Schiffer Moses (1905-1911) i dr Isak Izrael (1911-1918). Michael Matasović (1906-1918) i od kraja 1918. Dužnost ljekara obavljali su: dr Tibor Braun (do 1899). 152. dok se poštanska linija Visoko – Fojnica (priključak na željeznicu) nalazi u redu vožnje za 1913.). godine. Ljiljak. i kotarski predstojnici bili su stranci. str. godine. Tu dužnost obavljali su: Eduard Graff (do 1902. 55 56 .56 M. Imena ljekara i kotarskih predstojnika utvrđena su na osnovi Bosnischer Bote od 18981918.55 U Fojnici je radio sreski ljekar koji je građanstvo snabdijevao i lijekovima. godinu. Vladimir Stojić.FOJNICA 1878-1918. Abraham Vay (1902-1906). dr Bernard Polaschek (1900-1905). 198. 92. jer u ovom periodu u gradu nije otvorena apoteka. II. 98. Pošta.

.

gdje su se nalazile i njihove vjerske institucije (muslimanske džamije i mektebi. godine. a građanstvo i seljaštvo iz okoline snabdijevalo potrebnom robom. Njeno stanovništvo osiguravalo je izvore prihoda iz poljoprivrede. a svo ostalo jedva je dostizalo pet procenata (u svim bosanskohercegovačkim gradovima tada bošnjačko stanovništvo čini preko 70%). uloga Tuzle u privrednom i političkom životu Bosne i Hercegovine u narednim decenijama postojala je sve značajnija.PRIVREDNA I ETNIČKA STRUKTURA TUZLE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE Z ahvaljujući pogodnom geografskom položaju i otkriću bogatih slanih izvora po kojima je dobila ime (turski tuz – so). jer je bošnjačko stanovništvo činilo tri četvrtine tuzlanskog građanstva. saobraćajni. U 19. srpsko se približavalo jednoj petini. privredni (zanatlijsko-trgovački). a izvjestan broj se bavio i zastarjelom eksploatacijom starih izvora. katolička crkva i škola). I po svojoj socijalnoj strukturi Tuzla se uklapala u opšti prosjek pokrajine. mitropolija i osnovna škola. zanatstva i trgovine. stanovništvo Tuzle živjelo je u odvojenim dijelovima grada. Zajednička im je bila čaršija (poslovni dio grada) u kojoj su zanatlije i trgovci obavljali svoje poslove. Zavisno od konfesije. Na kraju osmanske vladavine imala je oko 5. Bez obzira na tradicionalnu osnovu koju je zatekla austrougarska okupacija 1878. Njen privredni razvitak zasnivao se na bogatim ležištima soli i uglja i velikim mogućnostima poljoprivredne proizvodnje u širem području. pravoslavna crkva. Njena etnička struktura tada nije odudarala od ostalih gradskih naselja u pokrajini. Tuzla je od 16. Politički i . stoljeća bila povremeno sjedište zvorničkog sandžaka (okruga).000 stanovnika i spadala među nekoliko najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. vjerski i kulturni centar sjeveroistočne Bosne. stoljeću ona je tu svoju funkciju potpuno učvrstila i postala najznačajniji politički.

Sve ove okolnosti značajno su uticale i na promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi stanovništva grada Tuzle. kojim su regulisani pravni i drugi odnosi u ovoj oblasti. u dužini . koja je cijelo vrijeme bila “kost u grlu” cjelokupne tadašnje jugoslavenske i balkanske politike Austro-Ugarske. čijoj se eksploataciji. godine. godine. *** Razvoj i struktura privrede u tuzlanskoj oblasti odredila su prirodna bogatstva (so i ugalj). sa službene strane. koja je puštena u pogon naredne godine.188 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. aprila 1880. nova uprava počela je sistematska geološka istraživanja. dotle je podizanje druge. Za novu upravu izuzetno značajna bila je eksploatacija soli. imalo za cilj ne samo dalje radikalno smanjenje uvoza ovog artikla. Tek kad su izvršene sve potrebne predradnje. Dok je izgradnjom ove solane gotovo prestao uvoz erdeljske kamene soli i smanjen odliv novca iz Bosne i Hercegovine. a 1881. a počela je i izgradnja uskotračne pruge Doboj–Simin-Han. pa otuda ona za nauku predstavlja veoma interesantan primjer u Bosni i Hercegovini. U Kreki su 1885. znatno modernije solane u Kreki. Bosanskohercegovačke novine objavile su 1. godine da je uveden monopol soli u Bosni i Hercegovini i da će svako krijumčarenje ovog artikla biti kažnjavano globom od 25 do 200 forinti. 1884. sa zadatkom da rukovodi svim rudarskim poslovima. Ova pruga. godine otvoreni rudnik uglja i ciglana. strateški značaj odredio joj je položaj najisturenijeg okružnog grada Dvojne Monarhije prema Srbiji. Nakon vojnog zaposjedanja. Stručnjaci iz Beča pristupili su izradi rudarskog katastra. proricala sjajna budućnost. izdat je Rudarski zakon za Bosnu i Hercegovinu. Rudna bogatstva Bosne i Hercegovine bila su poznata Austro-Ugarskoj i prije okupacije 1878. Njen kapacitet iznosio je 70. koristeći se ranijim rezultatima. Jajce). 1891.. Paralelno s podizanjem prve moderne solane u Simin-Hanu. nego i osiguranje jeftine sirovine za potrebe domaće hemijske industrije (Lukavac. odvijalo se još nekoliko izuzetno važnih poduhvata za budućnost tuzlanskog bazena. u Simin-Hanu je počela izgradnja prve moderne solane u Bosni i Hercegovini.000 mtc soli godišnje. U isto vrijeme zemaljski erar otkupljivao je slane izvore u okolini Tuzle i uspostavljao kontrolu nad zastarjelom proizvodnjom soli. Iste godine u Sarajevu je osnovano Rudarsko satništvo. kapaciteta od 300.. godine.000 mtc soli godišnje.

godine proizvodnja se popela na 3 miliona mtc. 1900. godine ova fabrika posluje pod nazivom Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija M. S ovom proizvodnjom Fabrika špirita bila je najunosniji poreski objekat u Bosni i Hercegovini. 79-81. Fischal i sinovi. u Tuzli je 1887/1888. uglavnom mađarskih. 1 . za koji je bilo potrebno oko 60. U sastavu rudnika radila je i ciglana koja je u početku proizvodila milion komada cigli.. Osnovnu sirovinu dobijala je iz solane u Kreki. koje su davale energiju za rasvjetu rudnika i solana. koja je od 1893. kaustične i kristalne sode. a pred Prvi svjetski rat 3. grada Tuzle i drugih industrijskih objekata.1 Od 1901. U Tuzli su. završena je i puštena u javni saobraćaj 29. Pored privrednog. do 1918. godine.000 mtc žitarica. Od 1885. str. Od posebnog značaja za dalji industrijski razvoj tuzlanskog bazena bilo je podizanje Prve bosanske fabrike amonijačne sode d. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika.. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. godine podignuta Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug. počela je i eksploatacija šuma u području Oskova – Gostilja.000 hl špirita. 189 od 67 km. 1885. a 1906. Bosanski drvno-industrijski konzorcij. koja je godišnje proizvodila (sredinom devedesetih godina) 8. u Lukavcu 1893. pruga je imala i veliki strateški i politički značaj u integraciji ovog pograničnog područja s ostalim dijelovima zemlje.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Ta fabrika godišnje je proizvodila 240. godine na ovom području smijenilo se šest stranih firmi.d. On je 1894. aprila 1886. koja je već naredne godine prestala da radi. godine poslovala kao pogon sarajevske akcionarske pivare. godine 2 miliona mtc. Istovremeno s podizanjem prvih industrijskih preduzeća u neposrednoj okolini Tuzle. Prvi ugovor. Svojim prirodnim bogatstvima tuzlanska oblast se sasvim uklapala u austrougarske privredne planove. koja je bila glavna saobraćajna veza s Monarhijom. Rudnik uglja u Kreki bio je najveći u Bosni i Hercegovini.000 mtc amonijačne. godine. podignuti fabrika piva. Uz izdašne olakšice i učešće Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Izgradnja ove pruge pokazala se kao vrlo korisna investicija. a njenu pilanu u Puračiću preuzima mješoviti konFerdo Hauptmann. jedan parni mlin i dvije električne centrale. godine. godine proizveo milion mtc uglja. potpisala je mađarska privatna firma. takođe.5 miliona. XII-XIII. jer je bogati tuzlanski bazen povezala sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne. 1972-73.

. godine. koja su se smjenjivala od 1885. Privredni razvoj Tuzle i njene neposredne okoline bio je praćen razvojem urbanizacije i novih društvenih odnosa. koji radi do 1892. Ova firma radila je do 1902. Begović. jula 1907. godine.. Pred Prvi svjetski rat otvorena je i filijala Hrvatske centralne banke. Ta bogatstva bila su značajan ekonomski motiv okupacije Bosne i Hercegovine. a 15. sve do 1918. a zatim je uz rijeku Oskovu izgradila 35.d. god. koja je i u dolini Oskove podigla parnu pilanu s 4 gatera i šumsku gravitacionu prugu u dužini od 12. Pored akcije koju su u tom pravcu poveli Zajedničko ministarstvo finansija u Beču i Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kod odgovarajućih privrednih krugova u Austriji 2 B.5 km. uslijedio je. Nakon ove. godine. ugovor s peštanskom firmom Leonard Mor i kompanija. U gradu Tuzli smještene su brojne administrativno-upravne. koje nastavljaju rad kao jedinstveno preduzeće. u Tuzli s glavnicom od 300. Njenu pilanu u Oskovi otkupila je firma Mortz Lisska i prenijela u Živinice.4 km šumske željezničke pruge. d. zdravstvene i vjerske institucije. godine. Razvojni put šumske privrede . godine prepustila u zakup svoju pilanu u Živinicama dvjema mađarskim firmama. koja prestaje da radi 1904. *** Eksploatacija soli i uglja bila je osnova nove privredne aktivnosti u tuzlanskoj oblasti.190 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.000 kruna. godine na rijeci Gostilji pilanu s dva gatera na turbinski pogon. Svih šest navedenih preduzeća. a naslijedila ju je Ugarska industrija drveta a.. Mađarska firma Mihaly Piry i kompanija podigla je 1896.d. godine. godine. godine osnovan je Srpski kreditni zavod d. zorcij. kulturno-prosvjetne.. 1900. Tuzlansko drvno-industrijsko a. pa je njihovo iskorištavanje zahtijevalo savremeni tehničko-tehnološki pristup.000 m3 četinarske oblovine. Ova firma je 1912. Za takav rad bilo je neophodno obezbijediti dovoljan broj iskusnih stručnjaka iz Monarhije. posjekli su u šumama Oskove i Gostilje oko 400.) otvara svoju filijalu u Tuzli. do 1918. Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (osnovana 1895. ali ni ona nije radila duže od 4 godine.2 Privredna ekspanzija u tuzlanskom bazenu nametala je i pojavu prvih novčanih zavoda u Tuzli. vojne.

s obzirom na to što im predstoji obaveza da domaće ljude osposobe za rudarsko zanimanje. Iz dokumenata nešto kasnijeg datuma vidi se da Zemaljska vlada nije bila zadovoljna učinkom preskupih stranih rudara. Pošto su se istražni radovi odvijali u onim oblastima koje su imale dugu rudarsku tradiciju.. Oni su. radnoj snazi koja se ABH. Zemaljska vlada je pisala Zajedničkom ministarstvu finansija: “Što se tiče daljih potreba za austrougarskim rudarskim radnicima one će prije svega zavisiti od iskustva koje ćemo imati primjenom ovdašnjeg stanovništva pod sposobnim rukovodstvom”. Zemaljska vlada nije imala izbora. 1879. nadglednici i kopači rude.312/BH. Udruženje za industriju uglja u Beču izrazilo je spremnost da dio svojih iskusnih rudara iz revira u Hrastniku pošalje u Bosnu. Nakon pažljivog ispitivanja stručnosti. takođe iz Monarhije. 191 i Mađarskoj. ZMF. 1879. 1879. 5. i štampa je sa svoje strane potpomogla čitav poduhvat. pa se orijentirala na zapošljavanje jeftine domaće radne snage. zajedno s izvjesnim brojem iskusnih i probranih rudara. pa im je ponudila veoma povoljne uslove. a nešto kasnije to isto učinili su rudnici u Idriji i Šemnicu. br.057/BH. U svim navedenim slučajevima traženo je od Zemaljske vlade da utvrdi uslove pod kojim bi strani rudarski radnici bili angažirani za rad u Bosni. narednih mjeseci stiglo je u Bosnu nekoliko grupa stranih rudara. Već 4. 2. br. egzotičnu i neotkrivenu zemlju. 3 . ZMF. U toku septembra i narednih mjeseci 1879. godine Zajedničko ministarstvo finansija izvijestilo je Zemaljsku vladu u Sarajevu da se javilo 39 stručnjaka za predstojeće istražne rudarske radove u Bosni i Hercegovini.3 Rudari iz Idrije tražili su da im se obezbijedi takva zarada kojom će moći zadovoljiti svoje normalne potrebe i izdržavati porodice koje ostanu u Idriji. koji poznaju jedan slavenski jezik. imali zadatak da rukovode istraživačkim radovima i otvaranjem prvih rudnika u područjima koja su ranije bila poznata po rudarstvu. br. iskustva i političke podobnosti svakog pojedinca u jesen 1879. Ona je saopštila da su joj potrebni iskusni i povjerljivi rudari. ZMF. godine Zemaljskoj vladi u Sarajevu stizale su povoljne vijesti o ponudama iskusnih rudara.. 4. godine počeli su pristizati rudarski stručnjaci u Bosnu i Hercegovinu.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. septembra 1879. Pošto su uslovi Zemaljske vlade bili potpuno prihvatljivi.921/BH. opisujući Bosnu i Hercegovinu kao bogatu.

godine Zemaljska vlada izvještava da u Tuzli nema dovoljno kvalificiranih kovača i da nadnice zidara i tesara iznose 2 do 2. Tuzle izvijestio je. počele su pripreme za iskorištavanje soli i uglja u tuzlanskoj oblasti. Šef Zemaljske vlade pisao je. a uporedo s njima u posao su postepeno uvođeni domaći ljudi.. 1880. stoljeća. Nedostatak stručne radne snage nametao se kao problem u prvim godinama rada u tuzlanskom bazenu. U toku 1879.201/BH.20 forinti. ZMF. 4. Za početne rudarske i solarske radove u tuzlanskoj oblasti angažirani su strani stručnjaci i iskusni rudarski radnici. 2. U maju 1894. 12. Problem odnosa domaće i strane radne snage u rudarstvu i metalurgiji sve se više nametao od sredine devedesetih godina 19. br. Tada su u Tuzli utvrđeni sljedeći odnosi za 1895.50 forinti. koji u aprilu 1880.. br. ZMF. Ovo potvrđuje izvještaj rukovodioca istražnih radova u Kreševu. Varešu i još nekim pogonima. godine otkupljene su primitivne solane od tuzlanskih bošnjačkih porodica koje su za vrijeme osmanske vladavine imale koncesije za proizvodnju soli. samo u znatno izmijenjenim uslovima. godine Rudarsko odjeljenje u Zajedničkom ministarstvu finansija zatražilo je statističke podatke o broju domaćih i stranih rudara u Tuzli.4 Uporedo s rudarskim istraživanjima u srednjoj Bosni. Početkom jula iste godine donesena je odluka o početku radova na izgradnji tuzlanskih solana. 1885. februara 1889. za čije je početne bušotinske radove predviđena suma od 25. a u Rudniku uglja u Kreki i ciglani takođe 34 radnika s 54 člana porodice. godine Zajedničko ministarstvo finansija da u solanama u Simin-Hanu i Tuzli rade 34 strana radnika sa 62 člana porodice. pretežno seljaci koji su se i ranije bavili ovim poslovima. te da se za potrebne radove mogu angažirati i domaći radnici. godine predlaže da se 4 domaća rudara postave za nadglednike. 1879. godine.192 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. . a nadničara 1. Tradicija se nastavljala.000 forinti. Okružni predstojnik iz D. godinu: 4 ABH.539/BH. tamo nalazila nije trebalo mnogo dopunskog obrazovanja. Vlada je ovaj prijedlog odbila pokazujući rezervu prema sposobnosti i marljivosti domaćih radnika. U septembru 1879. Očigledno je da je praksa bila svuda ista. ministru Kalaju da su domaći radnici iz okoline Fojnice vrlo “upotrebljivi” i marljivi ljudi i da prednjače pred Austrijancima.

nego skupo strano radništvo. Osim toga. do 1905. Sniženje nadnica i orijentacija na jeftiniju domaću radnu snagu izazvalo je veliku fluktuaciju ljudstva u rudniku Kreka. U pogledu angažiranja stranih radnika isticao se rudnik uglja u Kreki. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878.. stoljeća u rudniku uglja u Kreki. solanama i istražnim pogonima radila gotovo jedna trećina radnika porijeklom izvan Bosne i Hercegovine. pa je proizvodnja premašivala potražnju. Ministarstvo je ovlastilo Okružnu oblast u Tuzli da odmah stupi u kontakt sa spomenutim sreskim uredima i olakša upravi rudnika i solane da nabave što bolje i jeftinije domaće radnike.5%) 409 (68%) 17 23 175 6025 Iz ovih podataka se vidi da je sredinom devedesetih godina 19. Da bi se ostvarili prvi praktični koraci. Ministarstvo je savjetovalo upravi rudnika u Kreki da rudarske radnike traži.5%) 193 (32%) Strani Svega 344 43 11 (65%) 16 (70%) 153 (87. 193 Rudnik uglja Kreka Državna kružna peć Naziv preduzeća Domaći Bušotina (istraživanja) Jasenica Bušotina Majevica Solana Simin-Han (D. koje je izazvano “brojnom upotrebom stranih radnika”.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 5 . godine Zajedničko ministarstvo finansija naredilo je da se u njemu snize radničke nadnice. U toku 1894. Stari Majdan i Srebrenica. U toku 1894. Da bi se riješio problem skupe strane radne snage. Tuzla) Svega 194 (56%) 35 (81. Sanski Most.6%) 6 (35%) 7 (30%) 22 (12. godine svakog mjeseca primano je i otpušteno oko 30 radnika.. 400..4%) 150 (44%) 8 (18. nego i u onim srezovima gdje se stanovništvo bavilo rudarenjem i prije okupacije i gdje su nadnice niske. ne samo u srezovima tuzlanskog okruga. str. Vojislav Bogićević. plasman uglja nije bio povoljan. koje je i pored relativno visokih nadnica bilo sve nezadovoljnije svojim položajem. 159. Uzrok ovako nepopularnog poteza Ministarstva bilo je “prekomjerno povećanje nadnica posljednjih godina”. U takve srezove spadali su: Prijedor. Trenutno slaba konjunktura uglja nije bila pravi razlog za preduzimanje mjera. dok.

Građa o počecima radničkog pokreta. dok. tako da ih je 1898. str. 213. 6 pomoćnih kopača i 4 vozača). godine bilo uposleno svega 61 (16%). uprava rudnika u Kreki smanjila je broj stranih radnika.194 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u radničkim stanovima bilo je smješteno svega 29 ljudi. str.2.4 na 25.7 Od ukupno 385 radnika bilo je 183 oženjenih i 189 neoženjenih. godine. Bogićević.. Jasenice i Fojnice. ali je znatno porastao broj domaćih. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. I/1965. Od sredine do kraja 1894. 7 V. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Samo u toku 1898. Naredna tabela pokazuje strukturu radne snage u Rudniku uglja u Kreki. bilo je 183 udatih žena. Pored njih. ili gotovo polovina njihovog ukupnog broja.. godine rudnik su napustila 33 strana kopača. tada su u rudniku radila i 324 domaća radnika. Slijedeći savjete Ministarstva. Milan Gavrić. sredinom i krajem 1894. 439-440. godine. 6 . dok je 115 ili 90% stranaca bilo smješteno u gradu. 4 udovice i 324 djeteta. U stanovima preduzeća bilo je još 30 mjesta koja su bila rezervirana i popunjena pristiglim rudarima iz Vareša. Među domaćim radnicima bilo je oko 50 radnika koji su stanovali u selima udaljenim od rudnika više od dva sata hoda. Od 275 domaćih radnika.6 Sredinom 1894. što čini 10% domaćih radnika (19 kopača. Radna kategorija Nadglednici Dnevničari Kopači Zanatlije Vozači Radnici na separaciji i ostali radnici na površini Transportni radnici Svega Domaći 73 90 107 5 275 Strani 3 3 101 7 3 3 120 Svega 3 3 174 7 93 110 5 395 Krajem 1894. Sarajevo 1965. 9. Osim stranaca. sredinom 1894. Domaći 92 7 120 119 3 341 Strani 2 6 95 3 2 7 2 117 Svega 2 6 187 10 122 126 5 458 Broj stranih radnika nije značajnije opao. godine procent stranih radnika opao je sa 31.

solane i rudnik uglja prebrodili su početne teškoće oko obezbjeđenja dovoljnog broja radnika čija struktura odgovara potrebama rentabilnog poslovanja.5%) 214 (80.0%) 30 (8.0%) 31 (12.0%) 26 (10.0%) 233 (88.5%) 205 (84. 195 U stanovima koji su pripadali rudniku stanovala su 82 oženjena i 42 neoženjena radnika.5%) 32 (12. .5%) 36 (15.0%) 274 (86. do 1916. Hudeč. Struktura radne snage u solanama tuzlanskog bazena od 1905.0%) 364 (82. 1913. Dobrnja i Bistarac. Samo 1/3 radnika zaposlenih u rudniku mogla je biti smještena u stanove koje je podiglo preduzeće. 1914. 1910. 1907. Najveći broj rudara davala su sela Lipnica. do 1916. Bukinje.0%) 219 (80.0%) 33 (19.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 1915.5%) 204 (85. 1912. Husino.5%) 33 (19. 1911. Cerik. 1908. Iz tabele se vidi da od 1905. Preostalih 248 radnika (101 oženjenih i 147 neoženjenih) stanovalo je kod svojih kuća u selima bliže i dalje okoline rudnika. godine. uglavnom. do 1916.0%) 80 (18.0%) Strani 39 (19. 1906. strani radnici i oni domaći radnici (uglavnom. iz drugih srezova Bosne) koji su svoju egzistenciju vezivali isključivo za rad u rudniku. Ljubače.5%) 216 (88. Morančani. Živinice.0%) 252 (90.0%) 334 (82.0%) 29 (14.. Početkom XX stoljeća. Pogorioc. 1909. Ljepunica.5%) 38 (15. godine strana radna snaga nije nikada premašivala jednu petinu zaposlenih. 1916..0%) Svega 274 248 252 243 247 240 203 264 278 4448 364 - 1905. To su bili. Druga karakteristika radne 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. godine Godina Domaći 235 (80.

do 1906. snage u solanama jeste da se broj radnika od 1905. 1910. Od 1914. do Prvog svjetskog rata varirao između 10% i 16%. 1909. godine značajnije ne mijenja. godine Godina 1905. 1908.027 897 641 656 690 761 - 228 (15%) 9109 Tabela pokazuje da je broj stranih radnika u rudniku Kreki od 1905. ratni zarobljenici koji su zapošljavani i u 9 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. katolici – 75 i ostali – 3 (u vjerskoj strukturi uračunati su svi zaposleni). U ovom rudniku stranci su 1890. 1914. a samo 2 radnika su vođeni kao nekvalificirani. Međutim. Od tada njihov procent je u stalnom opadanju. godine broj radnika porastao je za 166. 1906. pravoslavni – 48. godine činili većinu s 53%. 1912. Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su bili muslimani – 106. U aprilu 1907. ili blizu 60%. Domaći Strani Svega 478 (84%) 490 (86%) 545 (87%) 916 (89%) 808 (90%) 546 (85%) 563 (86%) 638 (87%) 706 (93%) 682 (75%) - 94 (16%) 93 (14%) 78 (13%) 111 (11%) - 572 583 623 - 89 (10%) 95 (15%) 93 (14%) 52 (13%) 55 (7%) 1. godine broj stranaca se popeo na jednu četvrtinu zaposlenih. 1911. a 1916.. 1913. godine..196 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. U prve dvije godine rata njihov broj je naglo opao. Struktura radne snage u rudniku uglja u Kreki od 1905. a da od 1914. 1916. uglavnom. 1907. ovu stranu radnu snagu činili su. . do 1916. do 1914. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata tuzlanske solane postaju prvorazredni privredni objekat u kojem broj radnika naglo raste. 1915. 227 radnika u solanama imalo je kvalifikacije. do kraja 1916.

trgovine i prometa njezinog područja za godinu 1911. u ovoj fabrici radili su uglavnom domaći ljudi i to pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. godine bilo ih je 720. Prva bosanska fabrika amonijačne sode d. decembra 1911. Istraživanje uglja u Jasenici 50. i 1912.046 rudarskih i industrijskih radnika. 197 drugim rudarskim i šumarsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini. Razni pogoni firme Mortz Lisska zapošljavali su 31. Nakon aneksije postepeno se povećavao broj radnika i 1911. str. i to: rudnik uglja Kreka 451. Prvi podaci o broju radnika u Tuzli nalaze se u popisu stanovništva iz 1885. Prokosovića i Modraca. Fabrika špirita 80. tako da je i broj radnika u ovoj fabrici naglo opao na 607 radnika. Njihova struktura po pogonima i porijeklu izgledala je ovako: ABH. Nova solana 88. godine ukupno 593 radnika. Ciglana 80.681/BH. 88. I br. br. od kojih 538 (74. Drugi podatak potiče iz 1892. U početku. Tada je u Tuzli zabilježeno 679 pomoćnih radnika. U fabrici piva radilo je 28-35 radnika. Prema izvještaju Okružne oblasti u Tuzli.8% domaćih i 182 (25. godine. Sarajevo. solana “Franc Josip” 351.579/BH. br. Prema jednom izvještaju iz 1908. 10 . 4. Balkanski ratovi nepovoljno su uticali na čitavu oblast hemijske industrije. Kolcmanova ciglana 16 radnika.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 2. fabrika je zapošljavala 60-80 radnika. Banovića. od kojih je oko 1⁄4 bilo sa strane. a 158 (26.4%) radnici stranog porijekla. 1892. Sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta. od kojih je 8 imalo kvalifikacije. 4. uglavnom. ZMF. nadničara i slugu. tada je radilo 1. godine. d.6%) bili domaći.10 U prvoj bosanskoj fabrici i rafineriji špirita u Tuzli zapošljavana je.. parna pilana Hraborskoga 10. 1908. 1913..456/BH. u Lukavcu zapošljavala je između 450 i 600 radnika.2%) stranih. godine. 1892. domaća nekvalificirana radna snaga. od kojih su 449 (73. Koliko je radnika bilo zaposleno u eksploataciji i preradi drveta u tuzlanskom bazenu za sada nije moguće utvrditi.

kao ni u drugim većim gradovima. 11 . nije bilo mnogo najamnih radnika u zanatstvu i trgovini. Zbog toga u Tuzli i njenoj okolini osnovni pečat radničkoj klasi daju rudarski i industrijski radnici. Iz svih navedenih podataka može se približno tačno utvrditi broj radnika i njihova struktura u Tuzli i njenoj okolini u godini 1912: ABH. ZVBH. koji u ogromnoj većini privređuje sam ili uz pomoć članova svoje porodice.. 2. kao i na drugim raznim poslovima neophodnim za jedan grad. XII 1911.198 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ali je ono. može se pretpostaviti da ni u Tuzli. br. Navedeni pregled radne snage odnosi se samo na rudarska i industrijska preduzeća u Tuzli i njenoj neposrednoj okolini. spadalo u ona preduzeća koja su se najmanje oslanjala na stranu radnu snagu. Za čitavu Bosnu i Hercegovinu karakterističan je sitni zanatlija i trgovac.576/pr. Radnici Pilana u Živinicima Domaći Strani Šumski pogon Domaći Strani 186 (90%) 21 (10%) 300 (100%) 32 (94%) 2 (6%) 30 (90%) 3 (10%) 548 (95%) 26 (5%) Nadglednici 3 (43%) 4 (57%) 1 (33%) 3 (67%) 3 (50%) 3 (50%) 1 (50%) 1 (50%) 8 (42%) 11 (58%) Svega 189 (87%) 25 (13%) 301 (99%) 3 (1%) 35 (88%) 5 (12%) 31 (89%) 4 (11%) 556 (94%) 37 (6%)11 Željeznički pogon Domaći Strani Drugi pogon Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Preduzeće M. takođe. Na osnovu istraživanja radne snage za čitavu Bosnu i Hercegovinu. 1912. Lisska ubrajalo se među dvadesetak najvećih drvnoindustrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Iskaz o primjeni i obrazovanju domaćih radnika kod šumaskih preduzeće Bosne i Hercegovine. prema stanju od 31. Za sada je nemoguće utvrditi broj i strukturu najamne radne snage u zanatstvu i trgovini..

činovništvo i tanak sloj svjetovne i vjerske inteligencije.. izvan poljoprivrede. Najbrojniji su bili pripadnici radničke klase. u Lukavcu Fabrika piva Šumsko-industr. izgledao je ovako: Rudarstvo Obrada metala Hemijska industrija Građevinarstvo Drvna industrija Prehrambena industrija Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Prevoz ljudi i robe Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba 337 187 239 264 101 161 222 406 316 124 494 358 (Ovdje su pobrojane samo najznačajnije i najbrojnije grupacije zanimanja). ugostitelji.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. raspored zanimanja gradskog stanovništva Tuzle. godine.. 199 Rudnik uglja u Kreki Ciglana u Kreki Električna centrala u Kreki Solane Prva bos. Prema popisu stanovništva iz 1910.d. a zatim zanatlije i trgovci. fabrika sode d. . preduzeće Mortz Lisska Zanatstvo i trgovina 546 (85%) 155 (94%) 21 (75%) Domaći 95 (15%) Strani Svega 7 (25%) 29 (14%) 158 (27%) 37 (6%) - 9 (6%) 641 164 28 174 (86%) 449 (73%) 556 (94%) - 203 607 593 - oko 300 Na osnovu ovog pregleda i iz popisa stanovništva vidi se da su građani Tuzle zaposleni izvan poljoprivrede pripadali različitim socijalnim grupacijama.

084 ili 70.902 stana. evropski zanatlija i trgovac koji svojim racionalnim poslovanjem postepeno potiskuju tradicionalne oblike proizvodnje i razmjene dobara.577 kuća i 1.78 civilnih stanovnika. a broj stanovnika je povećan za 30. pa je došlo do promjene teritorijalnog okvira gradskog područja. godine. a stanova 441. Rosovac. a 1910. niti se odnose na isti teritorijalni okvir pojedinih gradova. 1895. koja su 1895. *** Za istraživanje etničke strukture stanovništva u Tuzli najznačajnije izvore predstavljaju austrougarski popisi stanovništva obavljeni 1879. što pokazuje da su u industrijskim naseljima podizane kuće s više stanova. 1895. Gradska opština Tuzla imala je 1885. godine 66). 1885.200 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Ovom promjenom broj kuća u gradskom području je smanjen za 139. do 1895. a broj stnaova za 289. na jedan stan dolazilo je prosječno 3. što znači da je gotovo dvostruko brže rastao broj stanovnika od broja kuća i stanova. broj stanovnika je porastao za 5. U isto vrijeme. Solina i Vršani. te privrednokomercijalni listovi i kalendari.98 lica. godine. S obzirom na to da su spomenuti popisi vršeni po različitim principima i da je gotovo do posljednjeg dovršena organizacija gradskih opština (1879. a 1910.209 lica.053 kuće i 2. do 1910. Od 1885.191 stan. godine broj kuća u Tuzli se uvećao za 570 ili 36. Time je u gradu znatno povećana gustina naseljenosti i aktueli- . ima ih 43. godine 2. dobijeni podaci ne mogu se uvijek upoređivati. iznosio je 227. To znači.38%. do 1910.. U istom razdoblju. a 1910. godine 1.72%.465 stanova. u gradsko područje uvrštena su industrijska naselja Lukavac i Simin-Han. taj broj se povećao na 4. godine 1. i 1910. Nakon popisa 1895. koji su imali ukupno 77 kuća sa 197 stanova (5 kuća nenastanjenih). Godine 1885.920 kuća i 2. U navedenih 12 grupa zanimanja privređivalo je 3. jer ne prate dosljedno promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi. Te slabosti glavnih izvora otežavaju i izučavanje etničke strukture u Tuzli. a broj stanovnika za 730 ili 38. iz kojeg su isključena četiri okolna sela: Grabovica Turska. godine imala 216 kuća sa 167 stanovnika (55 kuća nije nastanjeno).14%. od 1885. Realan porast broja kuća od 1895. od tuzlanskog sreza osnovani su gradski i seoski srez. godine broj kuća se povećao za 343. Značajno je napomenuti da se uz balkansko-orijentalnog pojavljuju moderni. zatim različiti izvještaji organa vlasti.

3%) ili godišnje prosječno za 177 ljudi (27. Simin-Hanu i Lukavcu). otvaranjem solana i rudnika uglja u Kreki i drugih industrijskih preduzeća. kada su oni prvi put popisani. velikim doseljavanjem stanovništva koje je podstaknuto uspostavljanjem željezničke veze Doboj-Simin-Han. godine. a broj iz drugih država povećao se na 150 ljudi.273 1910.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. U narednom periodu. godine činili 23. od kojih je 526 bilo iz austrijske i ugarske polovice Monarhije i 127 iz drugih država. što je bilo uslovljeno.227 1895. nego i klasno strukturirane. Uz orijentalni izgled grada nicale su nove.140) polovicu Monarhije. 10. U narednoj deceniji. poslovne i stambene zgrade. Za 15 godina. u Tuzli je živjelo 653 građanina porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine (statistika ih bilježi kao strance). do 1910. Za razliku od ovih. do 1895. radnici i dr). Na formiranje nove etničke strukture u Tuzli najsnažnije je djelovalo useljavanje stranaca. u najljepšim dijelovima grada podizane su činovničke i oficirske zgrade u pseudobaroknom i pseudorenesansnom stilu. Priraštaj 1879-1910. 7. vojnici. 201 zirana stambena izgradnja za smještaj velikog broja doseljenika (činovnici. Na taj način se postepeno formirala nova fizionomija grada. broj stranaca .7% tuzlanskih građana. intenzitet doseljavanja stranaca bio je znatno smanjen. Tada su doseljenici po porijeklu bili gotovo ravnomjerno raspoređeni na austrijsku (1. broj stranaca u Tuzli povećao se za 1. godine. Prema popisu iz 1885. godine: Godina: Broj 5.1% tuzlanskog stanovništva. s više malih stanova i spavaonica za neoženjene radnike. 7. a na periferiji. Oni su 1895. do 1910. Demografska kretanja u Tuzli odvijala su se na sličan način kao i cijeloj Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave.13%).. 12. osim povećanjem prirodnog priraštaja. poslovni ljudi. godine.135) i ugarsku (1.772 (273. u industrijskim naseljima živjele su radničke porodice u jednostavno sagrađenim kućama (preko 70 u Kreki. “evropske” upravne. od 1895.119 1879. Priraštaj stanovništva u Tuzli od 1879. Oni su tada činili 9. u kojoj su se miješale autohtona bosanska.154 = 140% Kao što se vidi iz ove tabele najveći priraštaj zabilježen je od 1885. a njegove četvrti nisu bile samo etnički i vjerski. orijentalna i evropska arhitektura.189 1885..

10 – 2.86 476.63 71.06 3. se povećao za 1. što je ukupno činilo 33% tuzlanskog stanovništva. Muslimani Katolici Jevreji Ostali 3. Ova pojava nije bila uslovljena samo privrednim prosperitetom Tuzle.859 1.447 2.94% 31. godine. etničkog i socijalnog sastava..8% 102. godine iznosio je 7. samo su razlike u povećanju katoličkog i jevrejskog stanovništva bile 4.15 23. Vjerska struktura stanovništva u Tuzli: 1879. veoma heterogenog vjerskog.46%). iz ugarske 1.105 (43.33 4.74 – 28.029=109. odnosno 6 puta veće nego kod ukupnog gradskog stanovništva pokrajine.93 14.731.74% i izgubilo apsolutnu većinu u gradu.049 (56. Iako je muslimansko stanovništvo imalo relativni priraštaj od 49.gra.96 + 16.86 + 1.3% - 3.59 + 26.80 – 19. 5. sve konfesije u Tuzli bilježile su porast veći od prosječnog za sve gradove u Bosni i Hercegovini.76 ± 1879 – 1910.15% Od 1879.51 14.680 vojnika (1910).0% 252=1. Tada je broj doseljenika u Tuzli narastao na 4. do 1910.23 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Ostali Pravoslavni 76.049 lica. ono je u ukupnom procentu gradskog stanovništva Tuzle opalo sa 76.482. u % Prosjek.6%) i na domaće 3.40 + 1. onda se dobija potpuna slika o prisustvu stranog elementa.941=49.38 16. Ukupni priraštaj u Tuzli od 1879. nego i njenim političkim položajem.202 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ako se ovim doda još 1.06 1. 47. što jasno ukazuje da je na demografski rast Tuzle u ovom razdoblju više uticao stranac – doseljenik nego domaća populacija. Ovu pojavu uslovila .91 11.624 (67%).358 360 78 1910. 5.984 1.877 269 292 priraštaj 1879-1910.87 0. ili prosječno godišnje 108 lica (4.5% 1.72% 2.23 58.41% 2.975 3. od čega je na strance otpadalo 4. od kojih je bilo iz austrijske polovice Monarhije 1. 5.58 37. do 1910.072 795 134 17 1895.965 i iz drugih država 353. smještenih u gradu.640=1.918 947 237 17 1885.76 234.54% na 47.54 18.50 0.38 + 2. okr.535.4%).52 0.. Pravoslavni 1.5%.154 lica.171 1.19 + 1.

. godine bilo oko 15 puta više nego u prvim godinama austrougarske okupacije. istovremeno. bilo: muslimana 27. ali je u ukupnom stanovništvu Tuzle opalo za blizu tri procenta. godine Maternji jezik Bosna i Hercegovina 8. 279 Porijeklo Ugarska pol. U vjersku strukturu Tuzle ulaze protestanti (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolici (unijati). osim Sarajeva. U ovim naseljima bilo je smješteno i 226 vojnika. pravoslavnih 134. podacima o vjerskoj strukturi moguće je pridodati i podatke o maternjem jeziku i porijeklu tuzlanskog građanstva. godine. tako da su dostigli jednu trećinu ukupnog gradskog stanovništva. jer su oni pripadali raznim nacijama. 1. broj pravoslavnih povećao za 106. nakon Aneksije Bosne i Hercegovine 1908.020 lica. odnosno nacija. dok se. Isključivanjem četiri pomenuta sela iz gradskog sreza je otišlo ukupno 1.029 lica. katolika za 602 i grko-katolika za 31 lice. godine došlo je do novog talasa iseljavanja u Tursku. od kojih su bili: muslimani 951. Maternji jezik i porijeklo tuzlanskog stanovništva 1910.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.. kojim je bio zahvaćen i dio tuzlanskog muslimanskog stanovništva. od ukupno 1.209 11 5 Austrijska pol. Osim toga. na osnovu vjerske strukture ne može se stvarati etnička slika gradskog stanovništva u Tuzli. Povećanje katoličkog i jevrejskog stanovništva u ovom gradu premašilo je sve okružne gradove u pokrajini.234 .036 587 19 Inostr. Pravoslavno stanovništvo imalo je relativno visok priraštaj. 131 61 3 Svega 9. dok je u industrijskim naseljima koja su priključena gradu. pripadnika raznih konfesija. 203 su dva osnovna faktora – promjena teritorijalnog okvira grada i useljavanje velikog broja stranaca. Prema popisu iz 1910. katolika 602 i grko-katolika 31. Njih je 1910.655 415 Srpskohrvatskihrvatskosrpski Njemački Češki 575 388 1. Iako je u Bosni i Hercegovini religija bila okvir za formiranje nacija. pravoslavni 28 i katolici 50. Ovo se posebno odnosi na pripadnike katoličke i protestantske vjeroispovijesti. Na taj način je nova organizacija tuzlanskog gradskog sreza neposredno uticala na smanjenje muslimanskog stanovništva u njemu za 924 lica ili za preko 16%.

U tom kontekstu interesantna je pojava u istočnobosanskim srezovima da mnoga sela i zaseoci uz ime nose i oznaku “tursko”.304 1. turski jezik bio je maternji samo za 7 lica. izvjestan broj lica naučio je druge jezike: srpskohrvatski 102. mađarski 17. uža Hrvatska i Slovenija i Vojvodina 1. 196 166 74 6 27 14 Porijeklo Ugarska pol. njemački 211. engleski 1. njemački je bio maternji jezik za 269 Jevreja Aškenaza. a još svega 55 lica naučilo je ovaj jezik. francuski 11.353 1 - 66 Bugarski Rusinski Turski Albanski Francuski Ruski - 30 1 16 14 Rumunski Svega 4 2 6 1 1 1 8. 255 12 14 5 7 1.16% tuzlanskog građanstva govorilo srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik i da je od njihovog ukupnog broja 85% bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Iz navedenih podataka vidi se da je 1910. od kojih su 6 porijeklom iz Turske. 14 . U tuzlanskom seoskom srezu 1910. italijanski 21.036. Hrvati i Bošnjaci. godine upisano je 170 sela od kojih 45 imaju takve naznake (22 “turska”. “katoličko”. “srpsko”. arapski 15...731 - 353 Prema istom izvoru. 2 2 100 7 8 - Svega 280 212 180 180 80 44 16 27 14 7 5 3 12. a 15% iz susjednih zemalja (Dalmacija 279. Osim Nijemaca. godine 78. Tim jezikom su govorili Srbi.204 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. turski 55. a španski Sefarda koji su. uglavnom. drugi 24.965 - Inostr. Srbija i Crna Gora 131). Mada su Bošnjaci često nazivani “Turci”. Maternji jezik Mađarski Poljski Slovenački Italijanski Španski Slovački Bosna i Hercegovina 9 2 1 Austrijska pol. bili domaćeg porijekla (do tada su protekla oko tri i po stoljeća od njihovog dolaska iz Španije) znali su srpskohrvatski jezik. ruski 2.

godine.7% ukupnog gradskog stanovništva. na agrarno stanovništvo otpadalo je 669 lica (31. pa se ona može upoređivati s podacima iz 1910. Naredni popis.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. a 1. godine Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Ostalo agrarno stanovništvo Muslimani Srbi Muslimani Srbi ostali Muslimani Srbi Hrvati Muslimani Srbi Hrvati Br. Dok su se skupine slobodnih seljaka i bezemljaša u gradu smanjile s 2.345 lica ili 32. iz 1895. 9 “katolička”).9% nije bilo uslovljeno novom privrednom aktivnošću.425 (68. godine 2. utvrdio je samo socijalnu strukturu agrarnog stanovništva. trgovinom i. Od toga. U njoj je 1885. Po socijalnoj strukturi stanovništva Tuzla je spadala među 25 gradova (od 66) u Bosni i Hercegovini u kojim je više od polovine građana nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede.. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 1895. najamnim radom. Nacionalna struktura agrarnog stanovništva u Tuzli 1910.094 odraslih muškaraca koji su privređivali.. specifične zatvorenosti u vjerskim zajednicama i razlika u njihovoj prosvjetnoj i kulturnoj tradiciji sve do početka XX stoljeća. ili 366 na 1. dok u priključenim industrijskim naseljima nijedan stanovnik nije živio od poljoprivrede. što je izraz tradicionalizma u pojmovnom aparatu. 205 “srpska”.238 lica i približavao se polovini ukupnog stanovništva u gradu.1%) bavili su se raznim poslovima izvan poljoprivrede – zanatstvom. a 1910.555 (20.8%). u kojim je 95% stanovnika živjelo od poljoprivrede i spadalo u kategoriju slobodnih seljaka.087 21 48 85 40 36 . lica 589 6 618 22 3 1. domaćinstava 96 1 99 6 1 188 3 8 12 3 Br. nego znatno više isključivanjem pomenutih sela iz gradskog područja. godine bilo 2.9%). u Tuzli su zabilježene tri grupe agrarnog stanovništva: zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova. najviše. U oba popisa. slobodni seljaci i ostalo poljoprivredno stanovništvo (bezemljaši). Opadanje broja poljoprivrednog stanovništva u Tuzli za 11. a posebno naslijeđene. godine 3. dok se naznake “muslimansko” i “hrvatsko” gotovo nikako ne pojavljuje. godine.979 lica (1895) od 72 na 203 domaćinstva.

615. u Tuzli se prije okupacije formirala jaka srpska trgovačka čaršija. srpski i drugi trgovci nisu bili zainteresirani za kupovinu kmetskih selišta kao ni druge slobodne zemlje. Od poljoprivrede je živjelo 40. vodeći ekonomski sloj. što ukazuje da je tada i u ovom kraju kmetsko selište donosilo solidne prihode. “homines novi”. kojoj se vremenom pridružuje brojan sloj najamnih radnika.206 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Paralelno s agrarnom.16% hrvatskog i 0. godine. Iza takvih instrukcija krio se strah nove vlasti od nacionalističke propagande iz Srbije u Bosni i Hercegovini.197 dinara ili preko deset puta manje) i eliminirane poslovne veze tuzlanskih trgovaca u oba pravca. bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjedničkog sloja u ruke trgovačkog i drugog novog građanstva. što nikako nije bio slučaj kod drugih etničkih skupina u gradu Tuzli. Nakon austrougarske okupacije. čiji su reprezentanti zemljoposjednik i trgovac. carinskim i svim drugim mjerama onemogući promet preko bosansko-srpske granice.54% ostalog stanovništva. jer je Zemaljska vlada izdala instrukcije pograničnim srezovima na Drini da se pasoškim. prije svega njegova građanska klasa. koja je svoju ekonomsku snagu znatnim dijelom gradila na tradicionalnim poslovnim vezama sa susjednom Srbijom. Nakon okupacije 1878. srpsko i bošnjačko trgovačko građanstvo održalo se . pa su ova ograničenja strogo provođena. da u Tuzli ima jedan Srbin koji posjeduje 40 kmetskih selišta.60% ukupnog bošnjačkog. Na ovim vezama podizao se i izvjestan broj bošnjačkih trgovaca koji su se ranije doselili iz Srbije. izostao interes za zemljišni posjed. Uz bošnjačke zemljoposjednike. Bošnjaci su činili 93. godine 236. tako da je ovdje. Iako je naglo prekinuta trgovačka razmjena između Bosne i Hercegovine i Srbije (1882. razmjena je iznosila 2. Interesantno je da je u Tuzli. godine. a 1903. izuzimajući Bošnjake..50% srpskog.. srpski i bošnjački trgovci morali su se okrenuti domaćem tržištu. 1879. Pavel Rovinjski navodi.11% gradskog agrarnog stanovništva. sanitarnim. oni u Tuzli nisu bili najmoćniji ekonomski faktor. u Tuzli se formirala sitnozanatlijska i trgovačka osnova bošnjačkog i srpskog građanstva. konak s vrtom i han i još četvorica koji imaju od jednog do pet kmetova. 2. Očigledno je da su srpski trgovci zadnjih decenija osmanske vladavine kupovinom dolazili do kmetskih selišta. Navedeni podaci ukazuju da se bošnjačko građanstvo. formiralo velikim dijelom na osnovama agrarne privrede.073 dinara. 4. izuzimajući bošnjačko stanovništvo. Iako su bošnjačke zanatlije i trgovci bili najbrojniji.

od ukupno 64 radnje (1883-1886) na srpske je otpadalo 41 (64. kao i u cijeloj pokrajini. u Tuzli je 1885.4%).. bošnjačkih 43 i ostalih 41 (dominiraju jevrejske radnje – Sefardi i Aškenazi). Prema zvaničnim podacima. a posebno promjena navika i ukusa kod domaćeg stanovništva. kao što su nedostatak kapitala i državnih mjera za unapređenje zanatstva. Od tada se postepeno mijenja etnička struktura najznačajnijih protokoliranih firmi u Tuzli. veliki broj stranih zanatlija ostavljen je bez zarade i potisnut na periferiju privrednog života. pretežno jevrejskih. bilo je 36 (27. prisiljen da se ponudi kao najamni radnik ili iseli. godine. To znači da većina tradicionalnih srpskih i bošnjačkih trgovaca nije izdržala konkurenciju doseljenika. godine. Izvjestan broj uglednih srpskih trgovaca.9%) srpskih.5%) i na sve ostale 6 (9.8%) bošnjačkih i 43 (36. godine bilo ih je 679 i činili su oko trećine svih lica koja privređuju. Prema prvom popisu sudski protokoliranih trgovačkih firmi. Od 1901. naročito poslije Sarajevskog atentata 1914. koji su se isticali u nacionalno-političkom radu bio je na razne načine onemogućavan i uništen političkom represijom. Ogromna većina (oko 85%) radila je bez najamne radne snage i na stari način. među koje su. specijalizirane trgovine. a 1905. godine.6%) i ostalim 4 (7.. Od ukupno 129 firmi koje su protokolirane do 1917. manja preduzeća. Tradicionalno domaće bošnjačko. srpsko i hrvatsko zanatlijsko građanstvo u Tuzli. konkurencija jeftinije industrijske robe. Među tradicionalno tuzlansko gradsko stanovništvo spadao je brojan sloj pomoćnih radnika. od kojih je bilo: srpskih 21. od 57 najznačajnijih trgovačkih radnji Srbima je pripadala 31 (54. Prema popisu iz 1885. hoteli i sl. godine u gradu je zabilježeno 565 samostalnih zanatlija. Mnogi od njih . Bošnjacima 22 (38.3%) ostalih. na bošnjačke 17 (26. nadničara i sluga. Pod uticajem više faktora. godine protokolirano je 105 novih firmi. trgovaca i zanatlija”. 50 (38.3%). stoljeća kao vodeći trgovački sloj u gradu. apoteke. među kojima su bili najbrojniji Bošnjaci (za koje je karakteristično da produžavaju tradiciju sitnog balkansko-orijentalnog zanatstva). Potkraj stoljeća (1899). osim trgovačkih.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. samo se manjim dijelom uključivalo u nove privredne tokove i uspijevalo da svoju proizvodnju tehnički i komercijalno prilagodi novim zahtjevima tržišta.1%). 207 sve do kraja 19. godine bilo 353 “fabrikanata. bilo da se radi o strancima ili domaćim ljudima koji su se brzo prilagođavali novim potrebama tržišta i postajali nosioci nove. koji je obavljen na osnovu Trgovačkog zakona iz 1883.1%). uvršteni razni drugi poslovi – veće zanatske radnje. presijecanje razmjene sa Srbijom.

moralo je znati njemački jezik. a 1910.. U njoj je 1885. poslovnim ljudima i radnicima. Zbog toga su u Tuzli. bilo je u socijalnom smislu predstavljeno vojskom. a posebno poslije Aneksije Bosne i Hercegovine. rudare. napustili svoje poluesnafsko privređivanje i uvrštavali se u moderne solare. Oficiri su u ekonomskom i društvenom smislu činili veoma značajan sloj novog građanstva. Pod uticajem promjena vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. da bi se pred izbijanje rata enormno povećao. uz domaće. ako ga je uopšte bilo.208 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a manjim dijelom i domaće. Slovenci i drugi. kada je ovo pitanje postalo aktuelan politički zahtjev građanskih stranaka. 12 učitelja i 4 zdravstvena radnika. činovništvom. 1895. S obzirom na to da je novi upravni aparat morao saobraćati s domaćim stanovništvom. a drugi u ogromnoj većini. godine na 1. godine. industrijske i druge radnike. godine broj aktivnih vojnika narastao je na 807..680. u Tuzli je bilo zaposleno 68 činovnika. godine bio smješten jedan od četiri bataljona. koji je od 80-ih godina XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata iznosio 700%. kao i u cijeloj pokrajini. pripadnici raznih naroda iz Monarhije i drugih država. Novo. među činovništvom prevladavali pripadnici slavenskih naroda – Česi. 21 sveštenik. Mađarima. Nešto povoljniji položaj domaćih ljudi u činovničkim zanimanjima nastupio je nakon izlaska prve generacije maturanata tuzlanske gimnazije (osnovana 1899). Poljaci. Domaće srpsko. gotovo isključivo. Zbog izuzetnog strateškog značaja Tuzle prema Srbiji i jugoistoku. Prethodnicu su činili vojnici i činovnici koji su bili najvažniji faktor za uspostavljanje austrougarske vlasti u okupirnom području. su. Tuzla je doživljavala modernizaciju koja se neminovno odražavala i na izmjene njene etničke strukture. hrvatsko i bošnjačko stanovništvo zapošljavano je. njegovi nosioci su bar donekle morali razumijevati njegov jezik. na najniža mjesta u činovničkoj hijerarhiji. nakon otvaranja modernih solana. Broj činovnika u Tuzli brzo se umnožavao i vjerovatno je premašivao prosjek pokrajine. Prvi su u potpunosti bili porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine. pa se nova vlast nije mogla osloniti na bivše tursko niti na domaće činovništvo. Ovim popisom bili su obu- . rudnika i drugih industrijskih preduzeća. doseljeničko tuzlansko građanstvo. u gradu je bilo smješteno blizu jedne četvrtine ukupne austrougarske vojske stacionirane u Bosni i Hercegovini. a u manjoj mjeri doseljeni Hrvati i Srbi (do rata. oni su činili 82-85% ukupnog činovništva). Prema popisu iz 1885. osim političke podobnosti. Najviša činovnička mjesta popunjavana su austrijskim Nijemcima i. Činovništvo u okupiranom području. u manjoj mjeri.

uz koje su tuzlanski mladići izučavali moderne zanate. ali ne i selo. u Tuzli je zabilježeno 679 pomoćnih radnika. koji su otvarali specijalizirane radnje za podmirivanje potreba brojnih doseljenika i vojske. S obzirom na to da ne raspolažemo preciznim podacima. Poljaci. tako da njime nije obuhvaćen izvjestan broj činovnika iz erarnih i privatnih preduzeća. bili istog porijekla. limari.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.. godine. Pružana im je raznovrsna pomoć prilikom otvaranja trgovačkih i zanatlijskih radnji. Dok su u novoj trgovini prednjačili Jevreji. stolari. To se događalo i u drugim krajevima i zemljama gdje industrijalizacija nije tekla na klasičan način. Carigrad) i uspješniji trgovci i poslovni ljudi. kao i državni. Treću grupu doseljeničkog građanstva činili su poslovni ljudi koje su u Tuzlu privukli privredni razvoj i brojne pogodnosti koje su im nudile austrougarske vlasti. Oni su.. Osim trgovaca. Nijemci. pekari. tapetari. Mađari itd. nego se razvila kao novi kvalitet bez tradicije. S obzirom na to da je nova privredna aktivnost zahtijevala niz novih zanimanja kojim se domaće stanovništvo nije bavilo. 209 hvaćeni samo državni činovnici. tako da se pred Prvi svjetski rat računa s 2. koji postepeno napuštaju poljoprivredu. u zanatstvu su bili zastupljeni pripadnici više naroda – Česi.500-3.000 radnika. u Tuzlu su se useljavali zanatlije raznih struka: građevinari. U ovu “višu” kategoriju novog tuzlanskog građanstva ušao je izvjestan broj domaćih ljudi koji su se školovali u tuzlanskoj gimnaziji i na univerzitetu u Monarhiji i izvan nje (Beograd.300 do 1. građevinskih firmi i uslužnih radionica. Radna mjesta nekvalificiranih i priučenih radnika popunjavana su gradskim pomoćnim radnicima i nadničarima i velikim brojem seljaka iz okoline. mesari. uz oficire i poslovne ljude. od kojih je na domaće otpadalo oko 85% i na strance oko 15%. može se pretpostaviti da je u raznim okružnim preduzećima bilo zaposleno od 1.. Sva značajnija tuzlanska preduzeća zapo- . nadničara i slugu. Kasnije evidencije o radnoj snazi u gradu i neposrednoj okolini pokazuju znatan porast. apoteka i sl. koji su. hotela. bili glavni konzumenti “evropske” robe i nosioci evropskog društvenog i kulturnog života i uticaja u Tuzli. gostioničari itd. Privredni razvoj Tuzle bio je praćen koncentracijom najamne radne snage oko većih preduzeća. Italijani. preduzeća su zavisila od kvalifikovane radne snage iz razvijenijih pokrajina Monarhije i drugih država. Bila je domaćeg i stranog porijekla i predstavljala je pravu mješavinu naroda i konfesija. Prema popisu stanovništva iz 1885.500 ljudi.

dnevničara. Poljaci i dr. doseljenicima porijeklom izvan Bosne i Hercegovine i domaćim iz drugih bosanskih krajeva (npr. Česi. jer su u tom poslu imali najduže tradiciju. nego “tursko pismo” prilagođeno za bosanski jezik.). Većina domaćih rudara dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. rudari iz Fojnice. U svim tuzlanskim preduzećima radilo je izvjestan broj stranih radnika koji su zauzimali radna mjesta nadglednika. Ove opštine imale su svoju autonomiju i s pravom su . takođe. U radničkim stanovima najvećih tuzlanskih preduzeća moglo je biti smješteno samo oko jedne trećine radne snage. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. dok su solarski radnici bili većinom Bošnjaci. kopača i drugih kvalificiranih radnika raznih struka. *** Tuzlansko stanovništvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost prosvjete i kulture u okviru vjerskih zajednica. “arebica”.. dok su svi ostali živjeli u okolnim selima i gradu. Prokosovića i Modraca. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima se nisu učili svjetovni predmeti. Među njima bili su zastupljeni Nijemci. niti pisma latinica i ćirilica. Srpsko-pravoslavne škole razvijale su se u okviru crkveno-školskih opština i u njima je svjetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim.210 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. među kojima je. uglavnom. Kreševa i sl. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine. Na taj način je nova privredna aktivnost samo dijelom uticala na promjenu etničke i socijalne strukture u samom gradu.. Većina radnika dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. I fabrika sode u Lukavcu zapošljavala je pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. varirao odnos domaćih i stranih radnika od 60%:40% do 85% : 15%. I na ovom primjeru se jasno vidi da su nova privredna aktivnost i ukupna modernizacija davale prednost doseljeniku i on više utiče na etničke promjene u gradu nego domaći ljudi. pa čak ni maternji jezik. Banovića. koji se u njih uključuju s bliže ili dalje periferije. Slovenci. šljavala su promjenljiv broj radnika. a nova radnička naselja pripadala su.

godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Konfesija Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Svega Latinica 1.217 (51.20%) 632 (13.187 (68. godine Gimnazija.80%) 548 (31.67%) bilo pismeno.60%) Ćirilica 4. formirao mozaik vjerskih (nacionalnih) i državnih osnovnih i srednjih škola koje su. 211 nazvane “svojom državom u tuđoj državi”. tako da su neposredno uticale na prosvjetu i kulturu pojedinih etničkih zajednica. svaka sa svog stanovišta. takođe. U gradu su postojale: 2 narodne osnovne škole. stoljeća. u Tuzli su postojale i narodne osnovne škole koje je osnivala država i bile su zasnovane na međukonfesionalnom principu.203 muslimanki starijih od 7 godina samo je 15 (0. i početkom 20. U tom pogledu daleko je zaostajalo muslimansko stanovništvo. Hrvatska nacionalna svijest u njima bila je dugo zanemarivana i počela se značajnije razvijati krajem 19. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. Medresa i od 1899. uglavnom.933 (48. Trgovačka i Viša djevojačka škola. 12 mekteba.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.025 (86. I kod drugih naroda.40%) 579 (18. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile vezane za samostane i crkve. Različita prosvjetna i kulturna tradicija pripadnika raznih naroda uslovila je nejednak procent pismenosti. Za vrijeme austrougarske vladavine. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine za vrijeme austrougarske vladavine bile izložene stalnim ograničenjima od strane vlasti.30%) 2. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. 1 pravoslavna i 2 katoličke osnovne škole. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. godine. Od 2. Tako se i u Tuzli..70%) 5. Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u Tuzli 1910. godine bila treći grad (iza Sarajeva i Mostara) po procentu pismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini.68%) 483 (88. a posebno njegov ženski dio. Katoličke škole radile su. imale i posebne obrazovne i vaspitne ciljeve. za gradske sredine i u njima se putem škole. Vezane su. nakon 1878.32%) Tuzla je 1910..631 (82.00%) 65 (11.00%) 4. gdje je pismenost .

5 bošnjačkih. 2 njemačka i 1 češko. Među nacionalnim društvima bilo je: 8 srpskih. bila izražena visokim procentom. 5 hrvatskih. srpska udruženja su raspuštena u maju 1913. sportska. godine. ali su znatno premašivale prosjek pokrajine. strukovna itd. 4 jevrejska. a nakon Sarajevskog atentata bila su zabranjena sva srpska udruženja. zatvorena škola. Do Prvog svjetskog rata u Tuzli su osnovana 43 različita udruženja – pjevačka. kada su zavedene iznimne mjere. 2 činovnička i 8 ostalih.. ukinuti svi listovi i časopisi i veliki broj knjiga koje su imale bilo kakve veze sa sr- . austrougarske su vlasti u njoj bile veoma osjetljive prema radu srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine i formiranju srpskih kulturno-prosvjetnih i drugih društava. I u ovom gradu bila je naglašena zatvorenost u vjerske i nacionalne zajednice. S obzirom na politički i strateški položaj Tuzle prema Srbiji.212 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kulturno-prosvjetna. a od 18 društava bez nacionalne naznake bilo je 8 radničkih. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda u Bosni i Hercegovini uslovilo je specifičan razvoj kulturno-prosvjetnog i nacionalno-političkog života u Tuzli. čitaonice. žene su zaostajale iza opšteg prosjeka svoje zajednice. – od kojih samo 18 nije bilo zasnovano na nacionalnoj osnovi. ekonomska. antialkoholičarska. Osim smetnji pri osnivanju..

nije imao zakonodavnu vlast. bio nešto ublažen. ovo vijeće nije bilo demokratska institucija preko koje bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. a kroz tuzlanske vojne i civilne zatvore (1914-1918) prošlo je 3. Kao i u drugim gradovima i u Tuzli su austrougarske vlasti nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. nakon atentata obješeno je 19 lica. odozgo.. otpremani u logore širom Monarhije. prema broju i konfesionalnoj strukturi građana. koji je nakon aneksije 1908. razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. a podnačelnici Srbin i Hrvat. U gradsko vijeće Tuzle birano je 5-11 članova.. gradonačelnik je bio Bošnjak. a kasnije i o brojnim doseljenicima raznih nacija. Do atentata 1914. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni. za veleizdaju je suđeno 40 lica u Tuzli. uglavnom srpske nacionalnosti. S obzirom na to da su Bošnjaci imali većinu u Tuzli. a drugi. 213 pskim narodom i njegovom kulturom. . takođe. nego. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. Upravo zbog apsolutizma. od kojih su mnogi uzimani u taoce. institucija koja djeluje u narodu na provođenju državne politike. Uporedo s tim vršena je snažna politička represija na političke protivnike. politički život počeo se razvijati unutar nacionalnih “nepolitičkih” društava. Prvi je dolazio od države. nacionalnih i političkih pokreta. prije svega.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. a na veleizdajničkom procesu u Bihaću (septembra 1915) suđeno je 39 đaka tuzlanske gimnazije. sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koje su birani predstavnici svih konfesija. pripadnike svih konfesija i nacija. *** Politički život u Tuzli odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. Uspostavljeni Sabor. imenovala Vlada. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. godine. Na čelu gradskog vijeća nalazili su se načelnik i dva podnačelnika koje je. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. Prema načinu izbora i sajvetodavnim kompentencijama. a drugi inicijativom iz naroda. U početku se radilo o Bošnjacima i Srbima.420 lica. od kojih je jednu trećinu imenovala Zemaljska vlada.

1972. 1987. Kalajev režim. Česima. Đ. Leipzig. Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvetnu samoupravu. 1-71. poslovnih ljudi i radnika koji postaju nosioci nove urbanizacije i evropskog načina života.. vjersku i socijalnu strukturu ulazi veliki broj doseljenika iz razvijenih pokrajina Monarhije i drugih država. Pod uticajem tih promjena. Pejanović. N. M. Hadžibegović. T. vjerskim. a kada se prešlo na političko organiziranje. Šehić. Orijentalni karakter grada nije se izgubio. I. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak. Tuzla. F. ali je dobio neke evropske karakteristike – numeracija kuća. protestantima (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolicima (unijati). pravoslavlje i katolicizam) popunjava se mojsijevcima. Hauptmann.. 1880. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Hadžibegović. 12 . Društvo. P. str. U tradicionalnu etničku. Božo Madžar. 1979. I. Poljacima. Kulturno-prosvjetna. Italijanima itd. Hrvati i Bošnjaci u Tuzli slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. godu. Ekmečić.214 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Juzbašić.. Vjerski mozaik (islam. S. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. 1981. Đ. 1983. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici. Nižnajja Tuzla (Dolnija Tuzla). Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. većinom doseljenici) proširen je doseljenim Nijemcima. Banjaluka. F. Rovinskij. kulturno-prosvjetnim i socijalnim odnosima u Tuzli vidi: R. 1982. Veleizdajnički proces u Banjaluci. Sarajevo. arhitektura itd. Tuzlanski vremeplov. Knjiga prva. Imamović. nazivi ulica. Autonomni pokret Muslimana. 1988. električno osvjetljenje. u: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Srbi i Hrvati. ekonomskim i političkim institucijama. Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Osterreich Ungars. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. Hauptmann. Besarović.12 Za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) Tuzla se postepeno mijenjala od tradicionalnog agrarno-zanatlijsko-trgovačkog u industrijski grad.. Zbornik radova. U gradu postepeno preovlađuje svijet vezan za moderna zanimanja – od vojnika i činovnika do intelektualaca. III. O političkim. Dž. kanalizaciju. Ferdinand Schmid. vodovod. Pejanović. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. kulturnim i civilizacijskim posljedicama. mart 1880. I. čast CCVIII. Nacionalni trougao (Bošnjaci. 1914. Dragiša Trifković. II. Srbi. socijalnim. Petersburg. Sarajevo. koje su bile moguće u postojećim društvenohistorijskim i političkim uslovima. humana i socijalna društva. Mitar Papić. Tuzla. Postanak radničke klase. Jevrejima. Slovencima. Mađarima. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine. M. prosvjetnim. pojedine vjerske zajednice u Tuzli prerastaju raniju historijsku fazu gotovo isključivo vjerskog uticaja i ulaze u eru stvaranja modernih nacija s kulturnim. Die Osterreichisch – Ungarische Herrschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. Kraljačić. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). sa svim etničkim.

garnizonski sud. kulturno-prosvjetnim i vjerskim institucijama koje su pripadale ovakvim centrima. evangelistička crkva. a u Sarajevo se putovalo samo radi nabavke orijentalne robe iz Carigrada i Rumelije. zatim proizvodnja sira. Fabrika piva. 1 osnovna škola sestara dragocjene krvi.000 stanovnika i bila treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini. zajedno s državnim. Okružni i Sreski sud. Sredinom 19. 1914. 371-377. građevinarstvo).1 Takva njena uloga. brigadno zapovjedništvo. katoličkog biskupa i islamskog muftije. Bosnischer Bote.BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA B anjaluka se davno razvila kao administrativno-politički i kulturni centar Bosanske krajine. str. godine i podizanje modernih privrednih objekata – Parni mlin. djevojački konvikt milosrdnica u nazaretu. Ona je prva dobila normalnotračnu željezničku prugu koja je 1871-72. 2 jevrejska hrama (sefardski i aškenaski). vojnim. 2 pravoslavne i 2 katoličke crkve. 1 viša državna djevojačka škola. 1 srpsko-pravoslavna osnovna škola. 3 opšte osnovne dječačke škole (od toga jedna muslimanska ruždija s podučavanjem u orijentalnim jezicima). Tu se nalazilo sjedište srpsko-pravoslavnog mitropolita. 1 . otvaranje zaU Banjaluci su bili sjedišta Okružnog i sreskih ureda (gradskog i seoskog sreza). Ona je bila središte okruga i tu funkciju je zadržala i kasnije. blizina Save (osam sati hoda do Gradiške i pristaništa) i bogata okolina uslovili su da se Banjaluka razvije u značajan trgovački i zanatski centar u kome su se okolni srezovi snabdijevali evropskom manufakturom i kolonijalnom robom. samostan milosrdnih sestara. snabdijevanje. 32 džamije. vojna bolnica. godine izgrađena do Dobrljina (104 km). 18 mekteba. 4 medrese. stoljeća imala je više od 10. finansijska uprava. 2 opšte osnovne djevojačke škole. 1 osnovna škola sestara milosrdnica. vojnički poštanski i telegrafski uredi i još neke vojne ustanove (za popunu. Škole: 1 osmorazredna velika realna gimnazija. zatim samostan Trapisti Marija Zvijezda. trgovačka škola. franjevački samostan Petričevac. direkcija vojne željeznice Banjaluka-Dobrljin. a od velikog privrednog značaja bilo je naseljavanje trapista 1870.

trgovac) tri ciglane i više modernih zanatskih radionica koje su poslije okupacije otvarale pretežno doseljene zanatlije. godine. podignuta je Fabrika za izradu marama s bojadisaonicom vune i predionicom. 1885. a u šest okružnih gradova.800 2. 11.694 3.566 2.006 187 1885. a manje na razvoju industrije.564 Br.76% +1.474 1. a 1897.741 Br.240 ili 55%.924 +290. podignute su još dvije pilane na vodeni pogon (vlasnici – samostan Trapisti i Spasoje Babić.887 327 30 1895.13% --- . Od većih privrednih objekata u njoj je 1888..800.2%) Vjerska struktura gradskog stanovništva u Banjoj Luci: Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Evangelici Ostali 1879 6.524 2. većinom žena iz grada i okoline. 6. Banjaluka se nije privredno razvijala srazmjerno njenom značaju i bogatstvu. 91%.879 2. 6.385 3.234 1.320 1879. godine broj stanovnika u njoj povećao se od 9. godine podignuta Fabrika duhana koja je zapošljavala 280-300 radnika. Čitava nova privredna aktivnost sporo je razarala tradicionalnu socijalnu strukturu stanovništva tako da je. pa zbog toga nije doživjela snažniji demografski i urbani razvoj.026 2. rudnik uglja sa 60-100 radnika.216 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.588 3. stanovnika 9. što čini porast od 5..240 (55%) + 837 (48%) + 816 (35.605 1895. 13. 7. godine.560 na 14. Osim ova dva preduzeća. u banjalučkoj čaršiji bilo je oko 500 dućana “zbitih po istočnom ukusu od dasaka”. + 5. Poslije austrougarske okupacije 1878.357 2. Prema zapisima Vjekoslava Klaića iz 1878.801 + 95.65% + 234 +125. do 1910. kojima je i ona pripadala.578 3.930 421 107 60 Priraštaj 1879-1910 + 114 + 1. natskih radionica u kojima je omladina izučavala moderne zanate. pa zbog toga i radna snaga u njoj nema naglašena obilježja industrijskog radništva.136 Priraštaj 1879-1910. kuća 1. a 1898. Prosječan prirast stanovništva u ovom razdoblju za cijelu zemlju iznosio je 64%.775 2. Broj stanovnika. kuća i stanova u Banjaluci prema austrougarskim popisima stanovništva: 2 Br.893 1. 1910. Njen privredni razvoj zasnivao se i dalje na jakoj trgovačkoj tradiciji i zanatstvu.037 1910.14% +2. stanova 2.2 Od 1879. 11.882 336 48 1 1910.

trgovci i obrtnici Nadničari i sluge Ostali muškarci preko 16 godina Ostale žene i djeca 95 49 8 7 320 221 38 114 1.169 136 869 161 1.3 Bez obzira na to što Banjaluka nije imala značajniju koncentraciju industrije i radnika. i 1910.302 11.301 112 7. još uvijek 36% gradskog stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.264 (17%) (83%) Vlasnika 374 40 199 30 766 5.330 9. Ohrabreni ovim uspje3 Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci 1885.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 217 godine. godine. Simboličan početak predstavlja štrajk krojačkih radnika 1899.157 1. novembra 1905.586 = 36% = 64% Zemljoposjednici sa zakupnicima Zemljoposjednici bez zakupnika Seljaci Zakupnici Ostali (bezemljaši) Ponavljanje sa zakupnicima Ukupno živi od poljoprivrede Ostalo civilno stanovništvo . Martin Zrelec iz Đurđevca (Hrvatska) i Julije Paloš iz Štajnmangera (Mađarska). koji se više nisu mirili s niskim nadnicama i grubim postupcima poslodavaca. 10 radnika iste struke u radionici Save Miloševića stupili su u štrajk i nakon 14-dnevne uporne borbe okončali ga povećanjem zarada. Nekoliko godina kasnije. godine: Sveštenici Činovnici Učitelji Zdravstveni radnici Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Posjednici kuća i rent Tvorničari. radnički pokret u njoj razvio se u snažan centar socijalističkog djelovanja. godine.935 Struktura agrarnog gradskog stanovništva u Banjaluci 1895.470 1910 Rodbina 1. godine: 1895 Vlasnika Rodbina 213 977 128 581 40 109 35 130 2. Vođe ovog štrajka bila su dvojica doseljenih radnika.

Ivom Mrkonjićem i Josipom Franićem.5% 1. vrtlarstvo Metalna industrija Građevinarstvo Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Proizvodnja pića. nego ka tradicionalnim granama gradske privrede.5% 2.5% 4.800 Svega 33. čije je ime tijesno vezano za početke radničkog pokreta u Banjaluci.). Na skupštini je izabran odbor kojem je povjeren zadatak da izradi pravila budućeg društva.076 34 358 409 1.. decembra 1905.6% 3. Skupštini je prisustvovalo 150 radnika. a referent je bio Rudolf Cistler iz Zagreba. s ciljem da osnuju radničko prosvjetno društvo.5% 5.117 1.028 Iz tabele se jasno vidi da je u Banjaluci. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci u 12 najzastupljenijih privrednih grana 1910. godine: Poljoprivreda. socijalistički agitator. Uz prisustvo oko 200 radnika predložena pravila su jednoglasno usvojena.906 369 667 393 457 1. Oko 30 pisara i nacionalistički orijentiranih đaka došli su na skupštinu da je razbiju. hom..061 14. Ovaj proces pokazuje da domaće građanstvo i zemljišni vlasnici svoju akumulaciju ne usmjeravaju ka industrijalizaciji. zajedno s grupom banjalučkih radnika Lazarom Višekrunićem. živinarstvo. To je karakteristika i drugih gradova gdje se naročito povećava broj zemljoposjednika sa i bez kmetova. sazvali javnu narodnu skupštinu. odnosno modernoj privrednoj aktivnosti.1% 8.5% 2. udvostručeno gradsko stanovništvo koje je svoju egzistenciju sticalo u agrarnoj privredi.010 98 667 10.218 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Otuda su ovi gradski slojevi nosioci konzervativnih političkih ideja. pristupili su osnivanju prve radničke organizacije u Banjaluci. Predsjedavao je Martin Zrelec. .187 1. Oni su 3.1% 7.677 55 516 815 1.901 130 354 188 212 4.5% 11.4% 3. S obzirom na to da je Zrelec imao već pripremljena pravila.415 165 1.772 902 700 1. slijedeća skupština održana je sedam dana kasnije. decembra 1905.3% 0. 10.0% 7. trgovini i kupovini nekretnina (zemlja. On je pozvao banjalučke radnike da se organiziraju “bez obzira na vjeru i naciju”. kuće i sl. na razmeđu dva stoljeća.4% 9. Zrelec i Paloš. sredstava za uživanje i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Novčarstvo Saobraćaj Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostali Svega Zaposlenih Izdržavanih 1.005 239 313 216 245 3.1% =100% 285 417 601 2 158 406 405 67 397 4.

Vlasti su izvještavale da su pravila banjalučkog društva kopija pravila jednog takvog društva iz Graca. Kulturno-prosvetna. banjalučko radništvo moralo je tražiti nepolitičke. Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki. Društvo je odobreno aktom od 2. a muslimanskih 4. Vidi: Bosnischer Bote. kao i u svim značajnijim gradovima u Bosni i Hercegovini. dozvoljene oblike organizovanja unutar kojih bi klasno djelovalo. str. Pčelarsko društvo. Podružnica trgovačkih namještenika. 1914. Martin Zrelec i Ivo Mrkonjić boravili su duže vremena u Gracu gdje su postojala slična južnoslavenska radnička društva. a bilo je i međunacionalnih udruženja. Hrvatski Sokol. Đ. vratila na dopunu. Njegovi osnivači imali su iskustva u tome. Radnička socijalistička društva bila su zasnovana na internacionalizmu i ona su prva rušila nacionalne i vjerske ograde među ljudima. Slarafija. Podružnica hrvatskog društva “Napredak”. Njegovi članovi mogli su biti samo pripadnici “radničkog staleža”. jula 1907. osnivana su različita udruženja. marta 1906. Podružnica saveza kožarsko-prerađivačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Srpsko zanatlijsko udruženje. juna 1906. Lawn-Tennis-Klub. Banjalučki klub biciklista “Orao”. Podružnica saveza građevinskih radnika u Bosni i Hercegovini. jer Na prelasku dva stoljeća. Mada je uloženo dosta truda u osnivanju ovog društva. u Banjaluci je bilo 28 društava. Podružnica udruženja Nijemaca u Bosni i Hercegovini. Hrvatska katolička udruga. Podružnica saveza krojačkih radnika u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da austrougarske vlasti tada nisu dozvoljavale političko organiziranje u Bosni i Hercegovini. Podružnica saveza tvorničkih i nadničarskih nekvalificiranih radnika. Učiteljsko društvo za Bosansku krajinu. humana i socijalna društva. godine u Banjaluci su postojala sljedeća udruženja: Udruženje srpske trgovačke omladine. Srpski Soko. Hrvatsko pjevačko društvo “Nada”. 4 . Pododbor društva “Prosvjete”. godine. Banjalučka Kiraethana. Srpska čitaonica. Hrvatsko zanatlijsko obrtničko društvo.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 219 a privremena uprava je dobila zadatak da ih što prije preda vlastima na odobrenje. Podružnica saveza drvodjeljskih radnika u Bosni i Hercegovini. u Banjaluci. avgusta 1906. 377. od kojih su polovina otpadala na srpska društva koja su 1914. Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo. Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke. Pejanović. Činovničko udruženje. nakon čega ih je privremena uprava preradila i ponovo predala na odobrenje 2. Židovsko društvo “Kadimah”.4 Banjalučko prosvjetno radničko društvo imalo je zadatak da radnike obrazuje i klasno vaspitava putem raznovrsnih obrazovnih i kulturno-zabavnih oblika rada. ono nije dugo radilo. a raspušteno je od osnivača 30. godine zabranjena. Prema Pejanoviću. Vojničko-znanstveno društvo. Hrvatsko radničko društvo. Klub muslimanske omladine. hrvatskih je bilo 10. Do 1914. Bila su zasnovana na vjerskoj i etničkoj pripadnosti. Predana pravila Zemaljska vlada je 8.

uprkos zabrani od strane vlasti. . obućarski. Novoosnovane sindikalne organizacije imale su uskoro po osnivanju dvije uspješne akcije. odmah ispunjen. koje je predstavljalo viši i značajniji oblik klasnog radničkog udruživanja.220 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. štrajk se time nije odgodio. 1906. U prvim mjesecima te godine sindikalno su se organizirali krojački. a 1. kao mogući povod za štrajk. Ipak. str. koji se manifestirao kao integralni dio pokreta bosanskohercegovačkog radništva. Značajno je da je upravo tada ostvarena veza i s radničkim pokretom u Sarajevu. U početnim naporima u organiziranju banjalučko radništvo imalo je značajnu pomoć od SDS Hrvatske i Slovenije. maja stupe u štrajk.. a još tješnje veze uspostavljene su kada je Martin Zrelec u ime banjalučkih radnika prisustvovao III kongresu ove stranke. godine. te organizacija nekvalificiranih i monopolskih radnika. koja šalje svoje agitatore u Banjaluku.5 Aktivnost banjalučkih radnika započeta krajem 1905. Nešto kasnije u sindikalni pokret se uključuju pekarski i molerski radnici. godine. se paralelno s procedurom njegovog legaliziranja odvijala živa aktivnost na sindikalnom organiziranju radnika u Bosni i Hercegovini i Banjaluci. Postanak radničke klase. U već zaoštrenoj situaciji. Hadžibegović. Sljedećeg dana uhapšena su trojica najaktivnijih govornika: Mijo Ćosić. delegatom iz Sarajeva i da su se dogovorili o zajedničkom radu i saradnji. Policija i žandarmerija koje su bile u pripravnosti i pojačane snagama iz Prijedora i Kozarca rasturile su povorku. Ovaj zahtjev je. 319-320. koji je održan u Zagrebu 24-26. građevinski. koja je. Radničke vođe pozvale su radnike da 21. održana s nešto reduciranim programom. decembra. držanje govora i demonstracije na ulicama. Najznačajnija klasno-borbena akcija banjalučkih radnika bio je štrajk u maju 1906. Sutradan. bravarski i stolarski radnici. u svom listu bilježi akcije banjalučkih radnika. advokatski 5 I. O putu u Zagreb Martin Zrelec je zapisao u svojim memoarima da se susreo sa Mićom Sokolovićem. maja zahtjev za uvođenje nedjeljnog dana odmora. S prvim vijestima koje su stizale u štrajkovima u Sarajevu i drugim mjestima osjetila se aktivnost i gibanje među banjalučkim radnicima.. godine nastavljena je intenzivno naredne. trgovački pomoćnici podnijeli su 19. otpočeli su okupljanje radnika. Štrajk opančarskih radnika i proslava Prvoga maja. marta osnovan je međustrukovni odbor koji je imao zadatak da objedinjava rad svih sindikalnih udruženja u Banjaluci.

garancije da neće biti kažnjavani zbog učešća u štrajku i povećanje nadnica u Fabrici duhana. Navečer su se radnici vratili kućama. obućari.). Istog dana.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 221 pisar. Počeli su ga i vodili radnici. a zatim Ivo Mrkonjić. I u naredna dva dana štrajka radnici su se okupljali na Petričevcu. Na Petričevcu je održana skupština. Zenica. jer je u njemu učestvovala većina radnika svih struka. maja radnici su se vratili na posao. Štrajk banjalučkih radnika od 21. brijači. a profesor Skarić je “zbog lošeg uticaja na školsku omladinu” privremeno odstranjen iz Realke. Trgovci koji su pomagali štrajkače pozvani su na odgovornost. do 24. stolari. tesar i Ćamil Kahrimanović. Time je štrajk okončan i 25. godine imao je elemenata generalnog štrajka. zidari. kolari. Na Petričevcu se našao i izvjestan broj đaka iz Realke. tesari. Po načinu kako je vođen uklapa se u opštu atmosferu koja je stvorena i u drugim našim gradovima (Sarajevo. Vareš i dr. S druge strane. tesar i još nekoliko radnika. Vlasti su energično reagirale na miješanje građanstva u radnički štrajk. strugari. mesari. drugi im potajno davali novac u štrajkački fond. Radnici su zahtijevali slobodu sakupljanja i udruživanja. da ne ometaju one koji žele raditi i da ne održavaju skupštinu bez odobrenja vlasti. Mostar. a krojačkim radnicima i trgovačkim pomoćnicima osiguran je dan odmora u nedjelji. grupa uglednih građana i gradskih vijećnika stupila je u pregovore sa štrajkačima. maja 1906. od radnika je zatraženo da prekinu štrajk i napuste Petričevac. poljoprivredni radnici i nadničari. staklari. a zatim jednim dijelom pekari. zidar. Tu su se u zajedničkom logoru našli oko 700 radnika iz Fabrike duhana. Jedni su donosili štrajkačima hranu. pekari i obućari 30%. a preduzete su posebne mjere da ne dođe do zajedničkog pokreta radnika i seljaka. koje je i ovom prilikom pokazalo da ne prihvata austrougarsku vlast. trgovački pomoćnici. krojači. a pomoć mu je pružio dio srpskog građanstva. a vlasti oslobodile 8 uhapšenih radnika. formulirani radnički zahtjevi i izabran odbor za pregovore s poslodavcima. a profesor na Višoj realki Vladislav Skarić hrabrio je radnike da istraju u štrajku i bio izabran u pregovarački odbor. radnici Fabrike duhana dobili su povećanje nadnica (10-20%). Lazar Višekrunić. Radnici su tražili puštanje na slobodu uhapšenih drugova i održavanje skupštine na kojoj bi razmotrili svoje zahtjeve. Prilikom hapšenja Mrkonjića došlo je do sukoba između štrajkača i policije i tek kad su stigla pojačanja policiji je pošlo za rukom da potisne štrajkače prema brdu Petričevac na kome je nekoliko stotina radnika formiralo svoj logor. ciglari. . Nakon pregovora.

Otuda on procjenjuje da se radnici neće zadržati na zahtjevu za osnivanje prosvjetnog društva i povećanje nadnica. januara 1907 promijenilo ime u Hrvatsko obrničko društvo. godine osnovana je Organizacija radnika Hrvata koja je naredne godine prerasla u Maticu radnika Hrvata. godine osnovano Društvo poslodavaca Bosne i Hercegovine koje je imalo zadatak da ujedini poslodavce protiv radničkih tarifno-štrajkačkih akcija. Kotarski predstojnik izvjestio je. godine osnovana je Podružnica saveza radnika Hrvata. to je izazvalo uznemirenost bošnjačkih zemljoposjednika). Zemaljsku vladu o toku štrajka u Banjaluci i konstatirao da je on prirodna posljedica zrelih uslova za pojavu radničkog pokreta.. On upozorava na izvjestan broj doseljenih i domaćih radnika koji su u potrazi za poslom imali prilike da se upoznaju s radničkim pokretom u drugim dijelovima Monarhije. u svom razvoju imao je izvjesnih oscilacija koje su bile uslovljene i međunarodnim odnosima. godine osnovano Srpsko zanatlijsko udruženje sa 67 članova. pa su se ujedinile da ga onemoguće. Pomoć koju je pružalo građanstvo ocijenio je kao pokušaj srpskih “subverzivnih elemenata” da štrajk iskoriste za svoje ciljeve. Iako su banjalučki radnici počeli organizirani rad 1905. nego će uskoro ovim zahtjevima dodati i druge socijalne i političke zahtjeve koje postavlja međunarodna socijalna demokratija. prvenstveno ekonomskim i političkim krizama . Takođe. a 20. maja 1911. Neposredno poslije osnivanja prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci je 15. Ove činjenice bile su svjesne konzervativne snage.222 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. socijalistički radnički pokret u Banjaluci uspješno se razvijao do Prvog svjetskog rata. oni su tek majskim štrajkom pokazali snagu i solidarnost na koju se ubuduće mora računati. aprila 1906. Zanatlijsko obrtničko društvo je 13. Prirodno. godine i uspješno dalje radili. Krajem 1906. jer su se radnici zadržali isključivo na svojim zahtjevima i nisu pokušali da pokret prošire na seljaštvo (mada se u gradu o tome pričalo. Nastojanjima vlasti pridružile su se sve crkvene institucije i građanske političke partije. juna 1906. Obje ove organizacije nisu imale mnogo uspjeha u borbi protiv socijalističkog radničkog pokreta.. ali da u tome nisu uspjeli. I pored pritisaka koji su dolazili s više strana. Takođe je 1907. 6. a zatim Muslimansko zanatlijsko udruženje “Fadilet” sa 153 člana. nisu uspjela ni zanatlijsko-radnička društva koja su stajala pod uticajem građanskih političkih grupacija koje su željele da radnike organiziraju na osnovama vjerske i nacionalne pripadnosti.

Iz aktivnosti sindikalnog pokreta. a zatim kožarskih. krojačkih i drvodjeljskih. metalskih radnika. u Banjaluci su izvršene pripreme za osnivanje mjesne organizacije SDS. 1910/11. kasnije. tvorničkih i nadničarskih radnika. Sindikalne organizacije i broj članova u Banjaluci 1907-1912. godine. i 29. Neposredno poslije osnivačkog kongresa. koji je od početka imao klasni. Na kraju. mlinarsko-pekarskih i. usvajanje programa i statuta Stranke i izbor odbora mjesne organizacije. nkv Brijačkih Tipografskih Društvo bolničara Trgovačkih namještenika Ukupno 1907/08 16 60 55 30 28 7 80 4 230 1908/09. Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović. Skupština je usvojila Program i Statut stranke i izabrala Mjesni odbor stranke u koji su ušli: Stanko Miletić. Osnivačka skupština održana je 15. 6 . Na dnevnom redu bila su pitanja političkog položaja radničke klase. i pored toga. Milan KuVidi opširno: Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919). socijalistički karakter izrasla je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (dalje SDS BiH). 28. .Građa – Priredili: Božo Madžar. kojima je Bosna i Hercegovina bila neposredno pogođena.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 223 (naročito Aneksija BiH i balkanski ratovi). Sarajevo 1985. pekarskih Tvorničkih i nadničarskih. 17 59 36 36 12 27 167 23 74 2 22 13 13 67 10 5 229 33 63 20 27 15 15 74 3 27 277 15 64 21 25 9 49 28 2 213 Iz tabele se vidi da je sindikalni pokret u Banjaluci imao najjače uporište u podružnicama ciglarskih i građevinskih. juna 1909. Ali. avgusta 1909. 1909/10. godine 6 Savezi radnika Drvodjeljskih Građevinskih Metalskih Kožarskih Krojačkih Mlin. radnički pokret u Banjaluci učvrstio se kao trajno uporište socijalističkog djelovanja. kao politička partija radničke klase. 1911/12.

održavanje prethodne skupštine sa sljedećim dnevnim redom: Protest protiv Ustava. reagirala je Zemaljska vlada. Kotarski ured izvjestio je Zemaljsku vladu. Marko Marjanović. Ovoj drugoj prisustvovalo je oko 150 radnika. da su banjalučki radnici održali jednu skupštinu 11. Franc Rišner. što nije bio slučaj ni s jednom drugom mjesnom organizacijom SDS u Bosni i Hercegovini. II. ruzović. Rukovodstvo Mjesne organizacije zatražilo je od Kotarskog ureda. Pokretači ove skupštine bili su Martin Zrelec i Tomo Besedić. Protest protiv raspuštanja mjesne organizacije SDS. avgusta 1909. Dušan Žunić. da odobri. Protest protiv zlostavljanja radnika Josefa Langa od strane žandarmerije za vrijeme dobrljinskog štrajka koji je od zadobijenih povreda umro i demonstraciona povorka kroz grad. 21.. Nakon toga. kako bi imali oružja u slučaju sukoba s policijom. 28. godine. Zrelec. za 13. 1910.. septembra 1909. pa je njenom odlukom od 9. S obzirom na to da je mjesna organizacija postavila sebi zadatak da širi socijalističke ideje u gradu i okolini. kotarski predstojnik je o njenom osnivanju zauzeo negativan stav. Ostoja Biserčić. Rišner i Biserčić. Agitatori za skupštinu upozoravala su pozvane radnike da sa sobom ponesu kratke komade drveta. Tomo Milanović. Sve ovo govori . a drugu 15. januara 1910. raspuštena Mjesna organizacija SDS u Banjaluci. godine. Filip Čondić. a govornici o pojedinim tačkama bili su: Miletić.224 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Glišo Šunkić i Martin Zrelec. mart. Novak Radić.

obnovljene su u Banjaluci sljedeće sindikalne organizacije: drvodjeljskih. 1951. Zbog toga je raspuštanje sindikalnih organizacija bio težak udarac za čitav radnički pokret.077 126 1912. radnika životnih namirnica. Radnički pokret u Banjaluci.. 339-360. a njihova imovina zaplijenjena. Istovremeno. Podaci se odnose na stanje u februaru mjesecu navedenih godina. pa i u Banjaluci. ali je uskoro izbila nova balkanska kriza. Posljedice svih ovih okolnosti bile su da se neke sindikalne organizacije više nisu obnovile do Prvog svjetskog rata. Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919. Hadžibegović. Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine. 1. godine četvrta u Bosni i Hercegovini i činila je više od 6% ukupno politički organiziranih radnika u zemlji. godine.704 1911. 2. kada su raspuštene sve sindikalne organizacije. To je bila opšta pojava u Bosni i Hercegovini. tvorničko-nadničarskih i nekvalificiranih radnika. do Prvog svjetskog rata razvijao se u kratkotrajnim mirnim periodima. Poslije aneksione krize radnički pokret se naglo razvijao. a 1919. pa je fluktuacija radne snage dobila široke razmjere. do 13.075 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. 7 . maja 1913. što je izazvalo znatno osipanje sindikalnog i partijskog članstva. avgusta 1913. str. godine bila je druga i činila blizu 15% članova SDS Bosne i Hercegovine. Sindikalne i političke organizacije djelovale su kao dva krila jednog jedinstvenog pokreta. pojačan je pritisak na socijalistički radnički pokret. Sarajevo. kožarsko-prerađivačkih radnika. koji je održan sredinom 1910.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 225 o velikom nezadovoljstvu banjalučkih radnika postupcima vlasti. jer se bez njih sužavala baza političkog djelovanja mjesnih organizacija SDS.929 100 1919. 1. Nezaposlenost je stalno rasla. a Mjesna organizacija aktivirana je tek nakon II kongresa SDS BiH.445 168 1913. Broj članova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci7 U Bosni i Hercegovini U Banjaluci 1910. Krizu je još više zaoštravalo zavođenje iznimnih mjera od 2. Balkanski ratovi pogoršali su privredne i političke odnose. Do 7. Tom II. Postanak radničke klase. kao i u čitavoj Bosni i Hercegovini. Planirana skupština nije održana. I. U ofanzivu su krenuli i poslodavci koji su željeli da iskoriste teškoće i unište radnički pokret. 2. 6.

226 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Vođeno je više tarifno-štrajkačkih akcija. Na tim manifestacijama okuplja se svake godine od 300 do 500 ljudi.. održavane su javne narodne i radničke skupštine protiv skupoće. srpsko stanovništvo je odvođeno u logore i na prisilne radove na izgradnji puteva i vojnih objekata. buđenje klasne svijesti i podizanje kulturnog nivoa radničke klase. Samo od sredine 1911. sloboda štampe i dr. Osim mobilizacije radnika u vojsku. njegovu ekonomsko-socijalnu borbu. o uvođenju potpunijeg socijalnog osiguranja itd. Samo u toku 1911. ostatka feudalizma.000 ljudi. godine Mjesna organizacija SDS održala je. U tom smislu poseban značaj imala su socijalistička štampa i literatura. 10 javnih skupština kojim je prisustvovalo preko 4. a posebno kritika rada buržoaskih političkih partija. ona nikad nije zapostavljala pitanje organiziranja proletarijata. Njihova kritika apsolutističke vladavine. Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog završetka kada dostižu do tada neslućen broj od 900 članova.). Mada su svjetski i unutrašnjopolitički događaji pred Prvi svjetski rat bili u središtu interesovanja čitave socijalne demokracije. do 1914. Od 1906. godine Međustrukovni odbor u Banjaluci priredio je 15 zabava. predstavljala je značajan korektiv u političkom i socijalnom životu Banjaluke. a u zajedničkoj biblioteci imao je 115 knjiga. do sredine 1913. loše komunalne politike gradskih vlasti. i 1912. Borba za demokratski ustav i sabor zasnovan na opštem pravu glasa bila je nerazdvojno vezana s borbom za politička prava građana (sloboda sastajanja i udruživanja. godine banjalučko radništvo slavi Prvi maj. a u uslovima nepovoljne strukture radničke klase uokvirene agrarnim društvom i drugi konkretni oblici rada. Socijalistički radnički pokret u Banjaluci do Prvog svjetskog rata razvijao se kao integralni dio radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. Njegove sindikalne organizacije i mjesna organizacija bavile su se nizom pitanja koja su bila u središtu ekonomskog i političkog života u zemlji i izvan nje. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radničkih organizacija u Banjaluci. koje zbog svog klasnog egoizma zapostavljaju interese naroda. . prema nepotpunim podacima.. agresivnog klerikalizma. 15 predavanja iz oblasti ideološkog i političkog obrazovanja radnika sa 750 slušalaca i veliki broj odborskih sjednica.

koji je pripadao donjotuzlanskom okrugu. godine. godine Modriča je upisana kao trgovište. pratile su teške borbe u dolini Bosne. godine javlja kao trgovište i katastarska opština s 13 seoskih opština i 34 sela. avgusta do 5/6. pod komandom generala Filipovića. str. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwicklung. VIII) i Tuzle (9/10. kao ni o držanju srpskog i hrvatskog stanovništva ovog kraja. 7-9. počevši od sukoba kod Maglaja (3. 1 . što je bilo samo uvod u bitke u kojima su najteže stradali bosanska Posavina i kraj oko Doboja (područje opercije XX divizije). pa se u popisu stanovništva 1885. P rodiranje glavne kolone austrougarske vojske (VII divizije) od Broda i Šamca prema Sarajevu. opština i politička ispostava u gradačačkom srezu. U prvom austrougarskom popisu stanovništva 1879. “Napredovanje uz borbe iz Šamca do Gračanice (4. ali za sada ne raspolažemo detaljnim podacima o tome. Miloševac. gdje su od 15. 1. U okviru modričke političke ispostave tada se nalazilo više seoskih opština: Babešnica. Mrka Ada. Uvođenjem nove administrativno-upravne podjele. tako da su se austrougarske čete morale povući u Doboj. Tek u popisu stanovništva 1895.MODRIČA 1878-1918. 1983. jula 1880. VIII) bilo je ugroženo ustankom u Gračanici. godine tačno je precizirano koja naFerdinand Hauptmann. Dobrinja. Kladari. Garevac. Die Osterreischisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. VIII 1878). septembra vodile teške borbe. u Modriči je ukinuta politička ispostava. sigurno je da se bošnjačko stanovništvo uključilo u otpor okupaciji.”1 Pošto se Modriča nalazila na području najtežih borbi. Tek nakon nove mobilizacije austrougarskih četa počinje drugo osvajanje Posavine uporedo iz Doboja i Šamca koje se završava krajem septembra izbijanjem na Drinu i zaposjedanjem Zvornika. i 5. Graz. sa ukupno 25 sela. Riječani i Vranjak.

Izvjesna odstupanja izazvana su specifičnim razvojem ovoga mjesta nakon okupacije. Gaj. Kretanja u strukturi stanovništva nije moguće precizno pratiti. Stanovništvo Modriče bilo je vjerski i nacionalno izmiješano. 2264 487 1895. tako da su sva poređenja nesigurna. Od 1879. upisan u Modriču i Tarevce. 324. mi smo ga ovdje uzeli u obzir. *** Demografska kretanja stanovništva u Modriči bila su slična globalnim kretanjima u Bosni i Hercegovini.43% +145 = 33. aprila 1895. Stara Čaršija.. Šić i Turska Varoš. oružnička postaja i vojna pošta – telegrafska i telefonska. te Gaj. što znači da i pored svih nepreciznosti odražava trenutno stanje. za razliku od bliže okoline. Oteža. prirodnog priraštaja. doseljavanja i iseljavanja. +577 = 23. godine Godina Broj stanovnika Broj kuća 1985 427 1879. str. Srpska Varoš. godine Modriča dobija status gradske opštine.95% Ukupni broj stanovnika u Modriči bio je promjenljiv i uglavnom je zavisio od teritorijalnog obima prilikom popisa. broj stanovnika se uvećao za 577 ili 2 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Priraštaj stanovništva u Modriči 1879-1910. U ovom popisu sporna su dva sela. selja obuhvata Modriča: Ciganluk. Priraštaj 1879-1910. 2729 551 2462 572 1910. odnosno. 1885. jer su austrougarski popisi stanovništva obavljeni po različitim popisnim principima. gdje su sela bila vjerski i nacionalno kompaktna. ..2 Novom organizacijom gradskih opština 1897. godine najbliži osmanskom periodu.228 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U njoj je bio namješten opštinski bilježnik kao predstavnik vlasti. Katane. Modriča više nije trgovište nego grad. Latini. i to Oteža koja je upisana i u Modriču i u Dobrinju. a mnogi autori prvi popis koji je obavljen godinu dana nakon okupacije smatraju manjkavim i gotovo neupotrebljivim. Lug. uvrštena je u 66 gradskih opština Bosne i Hercegovine. do 1910. Pošto je ovaj popis iz 1879.

37 Na demografska kretanja muslimanskog stanovništva.33 1910. Vjerska struktura stanovništva u Modriči 1879.616 1. uticalo je iseljavanje u Tursku. Godina popisa 1879. naročito poslije Aneksije 1908.786 + 353 = 24.23 9. što se odrazilo i u činjenici da je ona 1879. ± 1879 – 1910. 1885.98 0.24% Jevreji 5 7 9 9 + 4 = 80% Konfesionalna struktura stanovništva Modriče izražena u procentima Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 72. 1895. Skoplje 1932. 71. koji je u dva navrata objavio monografije o ovom mjestu: Modriča. 1910. Više svjetla u kretanje stanovništva unosi pregled po konfesijama. s obzirom na to da su pojedine vjerske grupacije imale nejednak demografski rast. što je iznosilo 0.01% godišnje i 1895-1910.25 1879. 1895. 1885.62%.55 19. a 1910.31 1895. godine na 30 mjestu u Bosni i Hercegovini. Filipović. i Modriča nekad i sad. godine po broju stanovnika bila na 28. 72.4%. 3 .37 4.37 7.19 23. priraštaj iznosi 14.78% godišnjeg prirasta. godine. broj stanovnika je opao za 258 ili za 9.10 20.MODRIÈA 1878-1918.63% Pravoslavni 468 529 552 477 + 9 = 1.913 1.4%. Priraštaj u Modriči bio je za oko 41% niži od prosječnog prirasta gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (64%). Muslimani 1.05% ili 2. 1885-1895.34 0.71 0. 229 23. koje je u cijelom ovom periodu bilo najbrojnije u Modriči. 1958. Sarajevo.38 23.3 Tada se iz Modriče iselilo oko 30 Za proučavanje stanovništva u Modriči veliku zaslugu ima Milenko S.88% Katolici 79 112 255 190 + 111= 139.94 0. stanovništvo se povećalo za 20% ili 2. 1885.58 3. što godišnje čini manjak od 0. Nešto vjernija statistička slika dobija se ako se uporede pojedini popisi: 1879-1885. 70. 1910.3 godišnje.433 1.

uglavnom iz susjednih sela i obližnjih varoši. Prvi podaci o broju stranih doseljenika u Modriču zabilježeni su u popisu stanovništva 1885. go4 5 Vidi opširnije: M. 54. str. Golubovići.58%. nije se mogao nadoknaditi manjak koji je nastao iseljavanjem nakon Aneksije 1908. S. jer su neki sasvim iselili (Vejzovići. broj katolika se povećao za 176 lica ili 222. M. Opadanje broja pravoslavnog stanovništva naročito se pokazuje u razdoblju 18951910. Avdići i Rustembegovići). 57. do 1918. *** Prvi precizniji podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine dati su u popisu stanovništva iz 1885. S. iz 1895. 69. U narednom popisu. tako da se u razdoblju 18951910.78%. broj stranih doseljenika se znatno uvećao i tada ih je bilo 92 i to 7 iz austrijske polovice Monarhije. Useljavanje stranaca bilo je najviše uslovljeno osnivanjem poljoprivredne stanice u Modriči. Samim tim značajno se izmijenio sastav muslimanskih rodova u Modriči. godine u Modriču uselilo 18 rodova s 35 domaćinstava. Tada je u Modriči bilo upisano 17 doseljenika iz Austro-Ugarske. Bez obzira na to što se u razdoblju od 1878. 60-61. a drugi doselili. koje su vodile porijeklo iz drugih krajeva Bosne i iz prečanskih mjesta. godine. godine. Modriča nekad i sad.63%.4 Demografsko nazadovanje pravoslavnog stanovništva bilo je očigledno.. godine.230 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 49. .. godine. godine u Modriču se iz okolnih sela i susjednih varoši uselilo svega 5 pravoslavnih rodova sa 6 domaćinstava. Filipović. U narednom 15-godišnjem razdoblju broj katolika je opao za 65 lica ili za 25. U tom razdoblju. 83 iz ugarske i 2 iz drugih država. Filipović. U cijelom austrougarskom periodu u Modriču se naselilo ukupno 9 rodova s 13 porodica. godine.5 Katoličko stanovništvo bilježilo je najveći rast 1879-1895. porodica. pokazuje demografsko nazadovanje za 127 lica ili 6. što se objašnjava odlaskom stranih doseljenika koji su radili na poljoprivrednoj stanici.88% više nego 1879. bilo samo 9 lica ili 1. U razdoblju od 1878-1918.49%. pošto je 1910. kada se iselilo 75 lica ili 13. Hadžići. str. Modriča nekad i sad. dok je prirodni priraštaj izostao.

25) 350 (48. . Od poljoprivrede kao glavnog izvora egzistencije živjelo je 360 privredno aktivnih lica ili 49. nadničara. a sve drugo je upisano u skupnu rubriku.55) 119 (16.62%. tako da ovo ne pruža sasvim tačnu sliku privredno aktivnih lica). godine data je samo struktura agrarnog stanovništva.57%) i zanatlije i trgovci 119 (16. str. sluga Ostalih muških stanovnika preko 16 godina starosti Žena i djece 1 (0.85%.41) 9 (1.25) 3 (0. 144-145.6 Tada je socijalna struktura privredno aktivnih muških lica izgledala ovako: Od ukupno 721 lica bilo je: Opštinskih činovnika Učitelja Sveštenika Aga i begova Slobodnih seljaka Kmetova Posjednika kuća i rente Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. u Modriči je bilo: 6 Ortschafts und Bevolkerungs Statistik 1885. (Ovdje su popisani samo muškarci koji privređuju u pojedinom zanimanju. godine. nadničari i sluge 206 (28. U popisu od 1895.07%.543 Iz ovog pregleda vidi se da je 1885. U socijalnoj strukturi Modriče 1885.MODRIÈA 1878-1918.14) 4 (0. godine dominatne su tri socijalne skupine: slobodni seljaci 350 (48. izdržavanih 68. što u procentima iznosi: aktivnih 31.38%.14) 9 (1. a od svih drugih zanimanja 361 ili 50.57) 19 (2. godine u Modriči bilo 721 privredno aktivno lice.93%.54%). što ukupno iznosi 675 privredno aktivnih lica ili 93.15%.50) 206 (28.543 članova domaćinstva. niti ih uporediti s prethodnim popisom. pomoćni radnici.50%). tako da nije moguće utvrditi pojedine socijalne skupine.54) 1 (0. Prema popisu iz 1895.63) 1. dok na sva druga zanimanja otpada 46 lica ili 5. 231 dine. koja su izdržavala 1.

333 Dakle.12% 65..387 lica ili 50.00% 38.387 1.232 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.19% 8. od ukupno 2. socijalna struktura u Modriči izgledala je ovako: Socijalna grupacija Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno popljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Domaćin 10 37 161 2 101 311 Rodbine 44 160 778 16 296 1. a od drugih zanimanja 1. Prema popisu stanovništva 1910. u Modriči je došlo do znatnih pomjeranja u socijalnoj strukturi stanovništva u korist agrarnih skupina.333 ili 49.99%.294 Svega 54 197 939 18 397 1.01%. što ne pokazuje bitna odstupanja u globalnoj socijalnoj podjeli iz 1885. oko polovine modričkog stanovništva živjelo .73% 16. Socijalna skupina Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Domaćina 196 54 2 Rodbine 288 765 12 56 Ukupno 342 961 16 70 Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo 266 14 1.605 857 Postotak od ukupnog stanovništva 2. ali su očite izvjesne promjene unutar sloja agrarnog stanovništva zemljoposjednika i slobodnih seljaka.. godine. godine.14% 0.121 1.720 lica od poljoprivrede je živjelo 1.81% U toku 15-godišnjeg perioda (1895-1910). Sve do 1895. godine.19% 34.

najveće promjene dogodile . 47 10 161 101 2 37 Zemljoposjednici Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 350 1 196 14 2 Ostalo poljoprivredno stanovništvo - Iz navedenih podataka jasno se vidi da se u Modriči od 1885. druga polovina od zanimanja izvan agrarne privrede. do 1910. nego naglašena pojava i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima u ovom razdoblju. usljed iseljavanja bošnjačkih porodica u Osmansko carstvo. Socijalna skupina zemljoposjednika uvećala se 1885-1895. 54 1910. godine. 9 1895. Unutar agrarne skupine dogodile su se sljedeće promjene: Socijalna skupina 1985.MODRIÈA 1878-1918. Ipak. da bi se do 1910. njihov broj smanjio za 7 domaćinstava. 233 je od agrara. Ovaj proces doseljavanja i umnožavanja zemljoposjedničkih domaćinstava u grad nije nikakva osobenost Modriče. godine odvijala intenzivna ekonomsko-socijalna diferencijacija. godine za četiri puta. koja je posebno zahvatila skupine zemljoposjednika i slobodnih seljaka.

godine. koja nisu uspjela da se aktivnije uključe u nove privredne tokove. pa se pouzdano može tvrditi da je socijalna diferencijacija u Modriči išla u pravcu osiromašenja brojnih domaćinstava.50% svih zaposlenih. sloj osiromašenih bivših kmetova ili slobodnih seljaka. i u prvoj deceniji 20. do 1910.57% svih zaposlenih). Ove skupine činile su 40. Osim ovih. nadničari i sluge (206 aktivnih lica ili 28.07% svih privredno aktivnih lica u Modriči ili 90. To znači da je od 1885.03% svih zaposlenih izvan poljoprivrede. Takva sudbina zadesila je i neka druga naselja u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. što je neminovno vodilo slabljenju socijalnih skupina unutar gradske privrede.47% agrarnih domaćinstava Modriče. Socijalna struktura modričkog stanovništva koje je osiguravalo egzistenciju izvan agrarnog sektora nije detaljnije praćena nakon 1885. stoljeća bila zahvaćena nazadovanjem gradske privrede.. Prema popisu stanovništva iz 1895. Od 1895. ono je opalo s 1. u nešto blažem tempu i bilježio dalje opadanje ove socijalne skupine za 35 domaćinstava ili 17. odnosno. u Modriču se doselio izvjestan broj zanatlija i trgovaca sa strane. tako da se ona mora pratiti mimo službenih popisa stanovništva. godine u Modriči 67% slobodnih seljaka prešlo u druge socijalne skupine ili se iselilo. Treća socijalna skupina koja se u ovom periodu formirala i izbila na drugo mjesto – ostalo poljoprivredno stanovništvo – predstavljala je sloj bezemljaša. do 1910.333 na 857 ili za 476 lica (35. broj domaćinstava slobodnih seljaka umanjio se za 154 ili 44%. Očigledno je da useljavanje u Modriču nije nadomještalo iseljena i izumrla domaćinstva.70%). koja 1910. da bi se taj proces nastavio do 1910. do 1895. su se u skupini slobodnih seljaka.85%. čine 32. bitno su uticali na ovakva privredna i socijalna kretanja njenog stanovništva. a posebno izgradnja željezničkog saobraćaja koji je zaobišao Modriču. Od 1885. Globalni podaci pokazuju da se nakon 1895. Svako treće domaćinstvo u Modriči koje je živjelo od agrara spadalo je u socijalnu skupinu bezemljaša.. a zatim trgovci i zanatlije kojih je bilo 119 ili 16. . na kojoj se zaposlio izvjestan broj ljudi koji su bili većinom doseljenici iz drugih zemalja Austro-Ugarske. godine.234 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Iz ovih kretanja jasno se vidi da je Modriča krajem 19. Godinu dana nakon ovog popisa (1886). najbrojniju socijalnu skupinu unutar gradske privrede činili su pomoćni radnici. godine. osnovana je u Modriči poljoprivredna stanica. godine neagrarne skupine modričkog stanovništva brzo smanjuju. Okupacija zemlje od strane Austro-Ugarske. koju su ranije činili relativno razvijena trgovina i zanatstvo.

To se poslije 1878. godine dogodilo onim varošicama i gradovima koje su zaobišle željeznički saobraćaj i industrijalizaciju. godine agrarna privreda zapošljavala i izdržavala blizu dvije trećine modričkog stanovništva.280 (16.70%) Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od 1895. Otuda je 1910. posebno uzgoj šljiva. 184-185. nalazili značajne dopunske izvore prihoda u poljoprivredi. Osim obrade zemlje (proizvodnja žitarica i povrća).209 134 4 187 1.201 . zbog čega poljoprivreda dobija dominantno mjesto u privrednom životu.31 .MODRIÈA 1878-1918. To se nije odnosilo samo na onaj dio gradskog stanovništva koje se u statistikama vodi kao poljoprivredno. godine7 Broj vlasnika Konji Goveda Ovce Koze Svinje Ukupno 1895. 1912. a mnoga domaćinstva držala su stoku. važne prihode donosilo je voćarstvo. gubila je svoj raniji trgovačko-zanatlijski značaj i sve više zavisila od poljoprivredne proizvodnje. mala varoš bosanske Posavine iz čije se glavne ulice izlazilo u njive i voćnjake. zanatlije i nadničare jer su svi. Rezultati popisa stoke u Bosni i Hercegovini od godine 1910. pa su u novim uslovima nastavljali da žive od tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja nazaduje.001 84 20 156 1. perad i pčele. str. str.676 9 46 372 297 1910.396 15 100 + 6 +54 (36 pomoćnih. 43. 235 *** Privredni razvoj Modriče za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovao od mnogih gradskih opština u Bosni i Hercegovini u kojima je većina stanovništva svoju egzistenciju nalazila u poljoprivrednoj proizvodnji. osim rijetkih izuzetaka. Broj stoke u gradskoj opštini Modriča 1895. . ± 1895 – 1910.50 + 16 . 75 (20. I Modriča. nego i za svo ostalo – trgovce..26%) Broj pčelara Broj košnica 7 135 1. i 1910. 64 pletenih) .7 . Sarajevo. Sarajevo. 1896. 142 1.

8 . kovačnica i vešarnica.896 i pura 53. Opadanje broja vlasnika i broja grla stoke u gradskoj opštini bilo je u skladu sa ekonomsko-socijalnom diferencijacijom koja se odvijala u ovom razdoblju. formirani su pašnjaci na površini od 6. pataka 117. dok su 1910.56. godine. a srazmjerno njegovoj ulozi i stočarstvu je trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju. Površina stanične zemlje i njena namjenska struktura ostale su nepromijenjene sve do 1908. Kao ogledno dobro imala je zadatak da primjenjuje savremene agrotehničke mjere i tekovine nauke. štale za rasplodnu i tegleću stoku. telad i perad. a neproduktivno zemljište smanjeno je sa 9.9 ha. s arondiranom površinom od oko 330 ha.8 sa zadatkom da djeluje kao ogledno dobro. U Modriči je 1910.. 103-107 i str.5 ha na 7. poljoprivredna škola i poljoprivredni savjetnik za cijelu bosansku Posavinu. godine 4. kokoši 1.61 grlo. što čini neznatno povećanje od 0. godine 0. gumno. Po jednom vlasniku bilo je 1895.7 ha. stručno osoblje i učenike. str. Poljoprivredna stanica bila je podignuta u modričkom polju. Iz gornje tabele vidi se da se od 1895.65. godine.5 ha. ambar za žito.50 grla.120 komada. godine upisan i sljedeći broj peradi: gusaka 54. do 1910. Stanične zgrade bile su podignute oko prostranog dvorišta i sačinjavale su ih: stambene zgrade za upravnika. a 1910. do 1911. godine 4.15 grla. što ukupno iznosi 2. pekara. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. tri sušare za kukuruz. godine 0. S obzirom na to da je stanica smještena u bosanskohercegovačkoj žitnici – Posavini – njen najvažniji zadatak bio je da se bavi racionalnom obradom zemlje. 115-117. Zbog toga su na stanici uvedene u proizvodnju samo one mašine i alatke koje je mogao kupiti i koristiti prosječan poljoprivrednik. godine vrtovi prePoglavlje o poljoprivrednoj stanici u Modriči napisano je na osnovu slijedećih izvora: Die Landwirtschaft in Bosnien und der Herzegovina. godine.. Tada se površina stanične zemlje povećala za 3. s tim što je primjena modernih tehničkih sredstava morala biti primjerena ekonomskim mogućnostima posavskih seljaka. godine u Modriči smanjio i broj vlasnika stoke i broj grla. a 1910. Po jednom stanovniku opštine bilo je 1895. *** Poljoprivredna stanica u Modriči osnovana je 1886..236 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

osnovana je kao samostlno preduzeće na čijem čelu se nalazio teorijski i praktično obrazovan poljoprivredni stručnjak. Vajda Carl. a ostatak mlijeka je prodavan ili pretvaran u kajmak i puter. zob. godine stručnim i administrativnim poslovima stanice rukovodili su stranci: Vybiral Anton. 1909-1918. Stoka nije tovljena u te svrhe. Kral Fridrich von Dobra Voda. kao i tri ostale u Bosni i Hercegovini. Save i Drine. između kojih su vodili široki putevi. Melchar Ladislaus. Ona je imala samo pravo nadzora nad raspolaganjem i čuvanjem erarnog (državnog) imetka. Poljoprivredna stanica u Modriči. Na njivama je uzgajana pšenica. stočna repa i dr. Stoger Edmund. Od osnivanja poljoprivredne stanice u Modriči do 1918. sjemena i provođenja drugih mjera koje vodi stanica. Starkowki Anton i Babić Stevan. koje je nadziralo i vodilo sve druge poljoprivredne poslove. Stanica je držala svinje berkširske rase. raspolagala je izvjesnim brojem priplodne i radne stoke. vrhovno vodstvo poljoprivrednih stanica u stručnom i administrativnom pogledu pripadalo je Poljoprivrednom birou administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Pošto je stanična zemlja bila dobro arondirana. Politička vlast u čijoj se oblasti nalazila stanica nije imala nikakve ingerencije u stručnom vođenju stanice. s obzirom na funkciju i zadatke. Sieber Vilhelm. Novak Slavoj. stanica je nastojala da upravo uvozom iz Mađarske poboljša domaću pasminu goveda. Za obradu stanične zemlje korišteno je 5 do 7 pari konja i oko 20 pari volova. šećerna repa i krmno bilje (crvena djetelina. 1907. a na rubovima je bilo zasađeno voće. Proizvodnja mesa i mlijeka nije imala većeg značaja za ekonomiju stanice. Lokalne vlasti i sreski uredi u čitavom regionu bili su dužni da veoma aktivno sarađuju sa stanicom u provođenju svih akcija oko raspodjele rasplodne stoke. Pošto je na cijelom području Posavine bilo rašireno goveče koje je bliski srodnik ugarskog stepskog govečeta. 237 tvoreni u livade (1. posebno na prostoru između Bosne. izdijeljena je na površine od po 10 ha. Poljoprivredna stanica u Modriči.90 ha).9 Ipak. 1904.MODRIÈA 1878-1918.). kukuruz. a za vlastite potrebe uzgajan je i izvjestan broj peradi. Bosnischer Bote-Bosanski glasnik (adresar) za godine: 1900. Osnovno produktivno zemljište bile su njive i od početka do kraja ovog perioda njihova površina se kretala od 317 do 319 ha. 9 .

To su trebali biti sinovi slobodnih seljaka i kmetova. na prvoj godini. kako bi neposredno uticala na racionalniju obradu zemlje i uzgoj stoke. Zbog toga su sredstva za ogledna imanja iz zemaljskih sredstava bila ograničena na 100-150 guldena (200-300 kruna) za jedno imanje.. Kao odšteta za to davana je jednokratna subvencija u investicione svrhe i bolji prihodi imanja. Pažljivo odabrani učenici imali su radne zadatke. kao i ostali radnici na stanici. održavana je i teorijska nastava. . te da ulaganja ne budu nedostižna za normalno seosko domaćinstvo. koji će nakon napuštanja stanice stečena znanja i vještine primijeniti na vlastitom imanju. s ciljem da praktičnom obukom mladih ljudi sa sela obrazuje dobre poljoprivrednike. pisanju i računanju. odgovarajuću količinu probranog sjemena. U tim poslovima vodili su ih poljoprivredni stručnjaci i iskusni “majstori u poljoprivrednim poslovima”. Poljoprivredna stanica u Modriči imala je obavezu da osnuje 3-5 oglednih seoskih imanja. ili 1 grlo rasplodne stoke. ili prema želji učenika. Stan im je bio osiguran na stanici. Osim praktične. Ovaj novac trošen je. obuće. Za svoj rad učenici su bili plaćeni po jednu krunu dnevno.238 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sve što je preduzimano trebalo je da posluži glavnom cilju – da se seljaku ponudi primjer koji će ga pokrenuti i podsticati na racionalno privređivanje. uglavnom. Svaki učenik prilikom dolaska u poljoprivrednu stanicu dobijao je jedno novo odijelo. koja se sastojala od stručnih predmeta i obuke u čitanju. Vlasnici oglednih imanja obavezivali su se ugovorom da će svoje imanje urediti i voditi tri godine prema uputstvima rukovodioca stanice. Sve što su radili imalo je da posluži racionalnijoj poljoprivrednoj proizvodnji primjerenoj širokim slojevima seoskog stanovništva. a isto tako i hrana koju su plaćali 25 krajcara od svoje nadnice. Broj učenika u poljoprivrednoj stanici Modriča bio je ograničen na 30 omladinaca između 16 i 20 godina starosti. učenici su polagali praktični i teorijski ispit i dobijali svjedočanstvo. a na drugoj i trećoj godini isplaćivan im je još dodatak od 6 kruna mjesečno. veša i posteljine išla je na račun stanice. Poseban zadatak poljoprivredne stanice u Modriči bio je da djeluje kao poljoprivredna škola. Nakon tri godine. Oni su na stanici ostajali tri godine. Briga oko odjeće.. a jedno je morao donijeti od kuće. Zbog toga je svaki učenik imao obavezu da prođe sve grane poljoprivrednih poslova i na kraju stekne kompletno znanje o ukupnom radu na stanici. Prilikom izbora oglednih imanja vodilo se računa da ona budu prosječna i tipična za cijeli kraj. Najbolji učenici dobijali su premiju u vrijednosti jednog kompletnog gvozdenog pluga.

Velika tekovina bila je primjena đubriva i prelazak s tropoljnog sistema na plodored. Bez obzira na to što je država sa svoje strane i iz vlastitog interesa imala dobre namjere i vršila izvjesna ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. Ipak. Poljoprivredna stanica u Modriči bila je promotor racionalne obrade zemlje i uvođenja boljih pasmina stoke. poljoprivredne sprave i alat. to nije bila zasluga samo poljoprivrednih stanica. Ako je vlasnik oglednog imanja dobio sjeme od stanice. Povećana proizvodnja nije bila rezultat znatnijeg povećanja obradivih površina. Uvođenje niza korisnih novina pozitivno se odrazilo na produktivnost. bez obzira na sve navedene teškoće. ukoliko on sam nije prihvatao novine. Na oglednim imanjima bilo je obavezno gajenje krmnog bilja. nego. nego i za cijelu bosansku Posavinu. godine imali dalekosežan značaj ne samo za Modriču i njenu okolinu. finansijska sredstva nisu bila dovoljna da bi se u uslovima neznatne ekonomske snage seljaštva. primjene novih agrotehničkih mjera. Međutim. već i drugih institucija. obavlja blagovremeno. 239 na adaptaciju i poboljšanje privrednih objekata. Sve ostalo. kotarske pripomoćne zadruge. rasadnici. do 1914. stanice i zaklade za bikove i slično. na osnovu navedenih podataka može se zaključiti da su njeno osnivanje i rad do 1918. ni država nisu mogli prisiliti kmeta na bolju i racionalniju obradu zemlje. njegove konzervativnosti i kmetske nezainteresiranosti ostvarili veći rezultati.MODRIÈA 1878-1918. Mada se u ovom trenutku ne raspolaže svim detaljnim podacima o ukupnom učinku poljoprivredne stanice u Modriči. bio je obavezan da ga vrati od prve ljetine. Poklanjana je posebna pažnja ispravnom gajenju stoke. te pripremanju i smještaju stočne hrane. prema uputama stanice. Sve ove poslove. proizvodnja žitarica u Bosni i Hercegovini od 1882. naročito sjetvu i žetvu. kao što su putujući poljoprivredni učitelji. godine povećala se za 224%. a isto tako voća i povrća. kao što su kmetski odnosi i nezainteresiranost kmeta za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. djelimično. jer je povećanim ulaganjem i naprezanjem povećavao prihode age i države na vlastiti račun. Njen učinak mora se posmatrati i kroz prizmu nekoliko ograničavajućih faktora. djeteline i repe. morao je da obavi vlasnik imanja raspoloživom radnom snagom. . Od posebne važnosti za racionalno privređivanje bilo je da se seljak privikne na stalan rad i da sve poljoprivredne poslove. Na zemlji su bili stvoreni takvi pravni odnosi da ni aga. sjeme i rasplodnu stoku vlasnik oglednog imanja kupovao je pod istim uslovima kao i drugi poljoprivrednici.

koji je stupio na snagu 1. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. U Modriči je postojalo više trgovina. 1884. Kada su se uslovi u zemlji normalizirali i počeli djelovati novi tržišni odnosi. godine 11. Zahvaljujući dobroj tradiciji i opštoj konjukturi u prvim godinama okupacije. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. novembra 1883. godine. modrička trgovina i zanatstvo su se još uvijek dobro držali. *** Razvoj trgovine i zanatstva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije tekao uvijek ravnomjerno i uzlaznom linijom. Trgovci su morali tražiti nove poslovne veze i odnose. ograničene jakom esnafskom tradicijom. godine 17. Braća Nikolić 10 Godina protokol. a uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje. Na osnovu tog zakona protokolisano je: 1884. Sarajevo. jer su se obje ove grane gradske privrede morale prilagođavati novim uslovima. godine10 Naziv firme 1. 1886. . 1879. godine u Modriči je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Modriči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. za godine: 1900. godine. Spisak trgovaca u Modriči sačinjen je na osnovu originalnog spiska sudskih protokoliranih trgovina od 1883-1886: Verzeichiss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina Models gerichlich zusammengestelt auf Grund der gerichtichen Handelsregister. Braća J. trpjeli konkurenciju jeftinije industrijske robe iz Monarhije. pokrenulo je tradicionalno bliske poslovne veze modričkih trgovaca i zanatlija s Beogradom i drugim srbijanskim gradovima. godine 15 trgovina. Protokolirane trgovačke radnje u Modriči od 1884. a zanatlije su. 1907. I jedni i drugi morali su se prilagođavati novom ukusu i navikama. u Modriči su se počele osjećati posljedice prilagođavanja novim uslovima. 1912. Krekić 2.240 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Modriča je ostala izvan neposrednog željezničkog saobraćaja. pa stagniraju i propadaju... 1909-1918. ali sve nisu podlijegale obavezi protokoliranja. 1884. moderniji zanati većih tehničkih i tehnoloških zahtjeva. a na njihova mjesta postepeno dolaze drugi iz redova domaćih ljudi ili doseljenika. 1906. do 1918. Do kada radi 1910. 1904. a najveći broj – 23 firme – dostignut je 1918. Pojedini trgovci i zanatlije se ne snalaze u novim uslovima. Stare zanate potiskuju novi.

Ganibegović Mehmed i brat 30. 1918. 1905. 1918. Karabegović Dautbeg 23. Joka do 1918. 1884. 1884. 1884. do 1918 Od 1906. 1898. Jefto Janković 8. 1884. 1918. Od 1913. Hadži-Husejin Kovačević 15. 25. 1885. 1884. 1910. Koljić Ilija 26. Pelesić Zaim 21. 1918. Marković Milan M. 1913. 1918. Pero Mitrović 13. 1918. Niko Mihajlović 10. Braća Popović 6. 1891. Blagojević Jovo 32. 1911. 1918. 1918. Uključuju se Alija i Omer i radi do 1912.MODRIÈA 1878-1918. Risto i Stevo Marković 4. 1884. Dimšo Marković 11. 241 3. 1912. 1895. 1884. obnovljena – 1918 Od 1916. 1884. Janković Janča sinovi. 1910. Mitrović braća 24. 1908. Od 1906. 1911. 1918. 1918. Nikolić Pero i sin 18. Petrović Niko 22. Mitrović Risto i Svetozar radi do 1918. 1900. Matić Niko 17. 1906. Mehmed Alijagić 12. Nikolić Niko (Pačulji) i sin 29. Đonlagić Ago 31. Đorđo Pere Mitrovića. 20. i sin 1918. Mitar Stojanović 9. Pejić Marko Od 1906. 1918 7. Jovica Maksimović 16. Lončarević Ilija . 1910. 1918. Jančo Janković 14. 1896. Patković Jovo 19. 1890. Nikolić Simo (Pačulji) 27. Majer Lövi 1884. 1918. 1884. 1884. Posluje do 1905. radi do 1912. 1913. 1884. Aleksić i Nikolić 28. Od 1890. 1908. 1884. Braća Odžaković 5. 1902.

Alijagić Omeraga 1913. godine). dok su u toku rata osnovane samo dvije nove trgovine.. do kraja vijeka održalo se osam. kovački. 2 hrvatske i 1 jevrejska. ćurčijski i dr. godine. modrička trgovina počinje da oživljava tek nakon Aneksije 1908. neophodni za podmirenje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. do 1918. a samo su dva bila specijalizirana za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Simo 35. godine i to u godinama 1910. 1915. 33. Kao gostioničar spominje se 1915.242 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zečić Hakija 34. što znači da se esnafska tradicija održala na osnovi slobodnog potčinjavanja zanatlija. jer je od 15 trgovina bilo 12 srpskih. Podaci jasno pokazuju da su modričku trgovinu za vrijeme austrougarske vladavine držali srpski trgovci. 1918. stoljeća modričke zanatlije imali su svoje ustabaše. cipelarski. a 1917. oko četiri decenije nakon ukidanja esnafa (1851. od 23 protokolirane firme bilo je 16 srpskih. Katarina Jovanović registrirala je gostionicu s prenoćištem za 2 putnika. 1914. esnafske majstore. Od 15 trgovina protokoliranih 1884. terzijski. . 1918. abadžijski. Osim relativno brojnih tradicionalnih kafana i mehana. a njih je u ovom razdoblju bilo 13. godine. 1917. čiji je vlasnik bila Mileva Trifunović. a do 1918. 36. pekarski. Na osnovu spiska skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Modriči. Malo je konkretnih podataka o razvoju zanata u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine. berberski. Patković A. Sigurno je da su u njoj bili zastupljeni razni zanati.. 2 bošnjačke i 1 jevrejska. opančarski. Prestanak rada pojedinih trgovina. Sve do 90-tih godina 19. 1918. Od 1884. kalajdžijski. zabilježeno je 1903. Prema broju protokoliranih firmi. Gotovo svi trgovci bavili su se trgovinom mješovitom robom. godine 4. 1918. godine Jovo Janković. kolarski. Na kraju austrougarske vladavine. krajem 19. godine da postoji gostionica s prenoćištem za 3-4 putnika. J. Marković M. Ugostiteljstvo u Modriči nije bilo razvijeno za vrijeme austrougarske uprave. 4 bošnjačke. može se objasniti iseljavanjem. i 1913. 1911. 1918. izumiranjem porodica i lošim poslovanjem. godine u Modriči je sudski protokolirano ukupno 36 trgovačkih firmi.

5. stoljeća. 30. 12. 25. 27. 19. 11. 29. 24. 18. 28. 17. 3. 20. Fond Srpska pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. 6. 2. 21. 15. Spisak skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine Modriča. . 243 i početkom 20. 22.MODRIÈA 1878-1918. može se približno rekonstruirati broj i vrsta zanata kojima se bavilo srpsko stanovništvo u Modriči. 8.11 Ime i prezime Zanimanje 1. 14. 23. 26. 10. 7. 9. 11 Savo Lazić Spasoje Božić Jovo Stjepić Risto Jovičić Todor Mikičić Simo Mikičić Kosta Kostić Niko Krekić Stavro Krekić Božo Milivojević Cvijan Stanišić Blagoje Marić Niko Jovanović Niko Mitrović Tuno Tanacković Miroslav Đurić Siniša Lulić Nikolić Mihajlo Mikičić Pero Božić Mihajlo Blagojević Marko Miličević Dušan Popović Simo Stokić Đorđe Josipović Krsto Petrović Cvijan Radovanović Ilija Ilić Cvijan Stojanović Stojan Jovanović Jakov Stojanović Abadžija Pekar Opančar Mehandžija Kočijaš Abadžija Opančar Abadžija Terzija Pekar Abadžija Kafedžija Mehandžija Abadžija Pekar Pekar Abadžija Opančar Opančar Opančar Pekar Cipelar Kočijaš Kafedžija Pekar i puškar Kafedžija Akindžija Terzija Pekar Opančar Regionalni arhiv Doboj. 13. 4. 16.

kada je godišnji vašar pomjeren na 8. godine. Na vašarima se vršila razmjena dobara. Filipović. brijača i slično. a od 1906. U Modriči je godišnji vašar ustanovljen 1896. Među njima nema kovača. 35. septembar. 40. godine vašar je održavan i 21. cipelari 3. 36. terzije 3. Roba je prenošena tovarnim konjima i otpremana na udaljenija tržišta. Godišnji vašari nisu imali samo ekonomski. 31.. Značajan vid razmjene dobara između sela i grada. 37. 33. str. 12 . pa i cijelih područja bili su godišnji vašari na koje je donesena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. vidi se da je ovo mjesto nakon austrougarske okupacije zahvatilo propadanje starih i pojava nekih novih zanata. Modriča nekad i sad. 34.. bio i pekar. abadžije 7. nego i mnogo širi društveni značaj. kafedžije i mehandžije 6. uz to. opančari 8. Za njih su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. osim navedenih o srpskom stanovništvu. ali su i izvozili određene proizvode (naročito suhe šljive) i u druge krajeve. 32. terzije su potisnute od strane abadžija. godine i održavao se 13. kolar i lončar. juna sve do 1900. kočijaši 2 i po jedan zidar. Modrički trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu na lokalnom tržištu. Nestale su ćurčije. a uz opančare se pojavljuju i cipelari.244 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. održao se samo jedan puškar koji je. novembra. 82. mesara.12 Bez obzira na to što nema konkretnih podataka o svim zanatima u Modriči. Sedmični pazarni dan bio je petak. ali su se i M. S. Ime i prezime Risto Nikolić Trifko Jovanović Jovo Aleksić Mihajlo Ilić Toša Đorđević Simo Mirković Mihajlo Dujić Simo Simić Nikola Stefanović Lazo Stanišić Zanimanje Zidar Pekar Gostioničar Opančar Terzija Cipelar Opančar Lončar Kolar Cipelar Iz pregleda se vidi da se srpsko stanovništvo u Modriči bavilo ograničenim brojem zanata – pekari 8. 39. 38.

u svim manjim mjestima. januara 1882. najteže posljedice vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. 245 sklapala prijateljstva i uživalo u raznim vašarskim zabavama. pravi događaj godine. U političkom izvještaju iz gradačačkog sreza zabilježeno je nezadovoljstvo srpskih kmetova i bogatih bošnjačkih i srpskih porodica zbog objavljivanja vojnog zakona. Usljed toga pokazaće se samo nastojanje da se oteža regrutacija pasivnim otporom. pa samim tim nije prije okupacije bila izložena pustošenjima koja su doživjeli ustanički krajevi. *** Politički život u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. Grubi obračuni s učesnicima u otporu Okupaciji dugo su se pamtili i izazivali nezadovoljstvo bošnjačkog stanovništva prema novoj vlasti. Okupacijom 1878. U jednom izvještaju iz Gradačca stoji: “Mnogobrojna pojačanja trupa u dolini Bosne kao i na putevima preko Brčkog i Bijeljine prema jugu djelovala su. ali se sigurno može pretpostaviti da ono nije ostalo izolirano od ovog pokreta i posljedica koje su iza toga slijedile. Koliki je bio udio bošnjačkog stanovništva Modriče i njene okoline u pružanju otpora okupaciji za sada nije moguće određenije utvrditi. međutim. politička kretanja u Modriči nije moguće detaljnije pratiti. nezavisno od konteksta nekih opštih ili regionalnih zbivanja. kao i cijela bosanska Posavina. godine.MODRIÈA 1878-1918. na ovom terenu. godine pretrpjela je bosanska Posavina. Modriča. ispoljila nezadovoljstva prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. novembra 1881. koji je izbio u Ulogu 10/11. nije bila zahvaćena velikim i dugotrajnim ustankom od 1875. do 1878. jer se ulasku okupacionih četa suprotstavilo bošnjačko stanovništvo. koja je dva puta osvajana. 4. godine i za vrijeme hercegovačkog ustanka. deprimirajuće te je raspoloženje više rezignirano. na poziv . Otuda su oni postajali. a uskoro su se raspršile nade srpskih kmetova da će novi upravljač riješiti agrarno pitanje u njihovu korist. godine stanje u bosanskoj Posavini se bitno promijenilo. Zbog toga su se vrlo brzo poslije okupacije. kao i u cijeloj zemlji. Pošto je bila samo dio jednog sreza. imućni dio stanovništva dobro zna da u anarhičnim prilikama može da izgubi. Zbog njegovog žilavog otpora.

lojalni austrougarskoj vlasti. 4. Ova vijeća postojala su i za vrijeme osmanske vladavine. će se javiti samo vrlo mali broj obveznika. Sarajevo. 11. ali ih je vlast mnogo više koristila. prema mišljenju komandanta stanice. Sačinjavali su ga. 10. uglavnom. 8.. do1918. Mahmut-beg Mahmutbegović Munib Ganibegović Muharem-beg Karabegović Zemljoposjednik Hamdija Kapidžić. Članovi Opštinskog vijeća u Modriči 1889-1918. str. U početku je Vijeće imalo 5-7. ovdje je formirano i opštinsko vijeće (medžlis) koje je formalno birao narod. a kasnije 9-11 članova. 3. Vijeća su imala savjetodavni karakter. od 1896. a imala su savjetodavni karakter u svim upravnim poslovima. bošnjački zemljoposjednici i srpski i bošnjački trgovci. Uz opštinskog bilježnika. U vijeće su birani bogati i ugledni građani. 1952. 14 Spisak članova Opštinskog vijeća u Modriči sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. 6. Daut-beg Karabegović. III. do 1918. godine. 2. djelujući preko njih na stanovništvo. Munib Ganibegović i Nuri-beg Mahmutbegović. 277.246 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Opštinsko vijeće u Modriči po sastavu nije odudaralo od uspostavljenih principa. u smislu prihvatanja njenih političkih i drugih mjera.”13 Nakon zavođenja nove administracije i uspostavljanja reda i mira u zemlji. Od 1889. 7.14 1. postupno su izgrađivani politički odnosi koji su se reflektirali i u Modriči. 13 Hadži-Huso Kovačević Nikola Nikolić Daut-beg Karabegović Niko Mihajlović Jančo Janković Zemljoposjednik Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Trgovac Ali-beg Hadži-Alibegović Husein-aga Hadži-Alagić Niko Petrović 9. kao predstavnika vlasti. . U tom razdoblju predsjednici su bili: Hadži-Huso Kovačević. Godišnjak istorijskog društva BiH.. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. 5. godine u opštinsko vijeće birano je ukupno 32 građanina.

14. 22. On je bio izabran među 18 predstavnika Muslimanske narodne organizacije. 247 12. 21. 13. str. 216. Bošnjačko stanovništvo u Modriči aktivno je podržavalo autonomni pokret Bošnjaka. zemljoposjednik i dugogodišnji član Opštinskog vijeća u Modriči. 28. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Vijeću su bila samo dva Srbina i to Ljubo Janković i Nasto Nastić. bio je Ali-beg Hadži Alibegović. 18. stoljeća. 23. . a potpredsjednik Srbin. Autonomni pokret Muslimana. 24. 32. Šehić. započet u zadnjoj deceniji 19. Nikolić Jefto Janković Marko Pejić Simo Nikolić Matko Pejić Trgovac Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Trgovac Nuri-beg Mahmutbegović Risto Mitrović Mehmed Ganibegović Asim Dubinović Jovo Aleksić Mustafa Hadži-Dedić Ljubo Janković Hasan Žilić Trgovac Trgovac Marko Martinović Redžo Sadić Zaim Pelesić Nasto Nastić Trgovac Heinrich Pecsy Predsjednik Opštinskog vijeća bio je uvijek Bošnjak. 31. Najznačajnija politička ličnost u tom pokretu. 26. a završen krajem prve decenije 20. 20. 30. godine vodili pregovore sa Zemaljskom vladom oko uspostavljanja vjersko-školske autonomije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. 29.MODRIÈA 1878-1918. 27. 25. iz redova modričkih Muslimana. koji su 1907. Kasim Pelesić Atif Gušić Osmo Osmić Niko P. 16. 17.15 Takođe je zabilježeno da je 15 N. 15. 19.

Kotarski ured u Gradačcu saopštio je 29. Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak. godine. za vrijeme saborskih rasprava o fakultativnom i obligatnom otkupu kmetova i seljačkog pokreta u Bosanskoj krajini i Posavini. kada je bila zabranjena upotreba nacionalnog imena. januar 1888. a svake naredne godine nadzor vlasti bio je sve veći. 17. Historija srpskog naroda. 241. politički život Srba u Modriči odvijao se u okviru srpsko-pravoslavne crkvenoškolske opštine. Fond Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. 11. pravoslavna crkveno-školska opština u Bosni i Hercegovini postala je osnovna institucija srpskog nacionalnog pokreta i sve do kraja Kalajevog režima (1903) bila “svoja država u tuđoj državi”. str. stoljeća. 16 17 . godine srpsko-pravoslavnoj opštini u Modriči da je ministar Kalaj “poklonio M. Ali-beg Hadži Alibegović.18 Uporedo s pojačanim nadzorom svetosavskih zabava. Po sastavu i vođstvu nije se razlikovala od drugih pravoslavnih crkveno-školskih opština u zemlji. koja je iz doba osmanske vladavine imala dugu tradiciju. jer se o tome nije javno izjašnjavalo. crkveno-školska opština izgubiće politički značaj. januara 1892. Nakon austrougarske okupacije. godine. 1888.. jer će osnivanjem srpskih političkih grupa i stranaka zadržati kulturno-prosvjetnu ulogu. godine.248 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči organizirala je prvu svetosavsku zabavu 1886. Iz spiska skupštinara vidi se da u nju nije bilo uključeno seosko stanovništvo i da joj na čelu stoji odbor sastavljen od najuglednijih srpskih trgovaca. 617. da mu vraća raspored svetosavske zabave zakazane za 26. s tim što od Odbora zahtijeva da svih 17 tačaka deklamacija i pjevanja naznači u rasporedu i ponovo podnese na odobrenje. odlazio u Bijeljinu da tamošnje zemljoposjednike nagovori da se izjasne za obligacioni (obavezni) otkup kmetova. 18 Regionalni arhiv Doboj.. Akt od 17. Izgleda da je to činio diskretno. austrougarske vlasti radile su na pridobijanju srpskog stanovništva u Modriči. Tek sredinom prve decenije 20. Kotarski ured u Gradačcu obavještava Crkveno-školski odbor u Modriči. M. vijeka. koja je okupljala srpsko gradsko stanovništvo. godine.16 Sve do početka 20.17 Takvu nacionalno-političku ulogu imala je i crkveno-školska opština u Modriči. Ekmečić. januara 1888. koja će i dalje biti u funkciji nacionalnog pokreta. 1911. VI-1. Imamović. pošto je većina zemljoposjednika bila za fakultativni otkup kmetova. str.

autora Tajšanovića i Borića. str. Akt od 15. Madžar. koji je u ljeto 1910. str.21 Bez obzira na to što su vlasti nastojale da pridobiju Odbor crkveno-školske opštine u Modriči. pokret je nazvan “seljački štrajk”. a preko njega i srpsko stanovništvo. 240. maja 1893. I 1892. Odgovor je brzo stigao i zatraženo je da Odbor osigura građevinski materijal u vrijednosti 600 forinti i da tada može računati na pomoć od 1. uputila žalbu “na mitropolite i austrougarske vlasti” zbog ograničavanja njene samouprave i na taj način potpomagala predstavnike pokreta koji su se u to vrijeme nalazili u Carigradu. 21 Isto.300 forinti. Pokret je uznemirio bošnjačke zemljoposjednike. U aktu se saopštava da će se svečana predaja poklona obaviti u dvorani Kotarskog ureda u Gradačcu i stavlja na znanje crkvenoj opštini da o ovom događaju “upozna tamošnji pravoslavni narod” i da na svečanu predaju poklona dođu članovi Crkvenog odbora u što većem broju. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine.20 Iduće godine (14. 19 20 . 23 Vojislav Bogićević. preneseno Isto. kada su u pitanju interesi ovog socijalnog sloja. one u tome nisu uspjele. XI 1892. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči uključila se u borbu za vjersko-školsku autonomiju Srba u Bosni i Hercegovini. posebno kmetova. Kotarski ured obavještava srpsko-pravoslavnu opštinu u Modriči da je Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila ovoj opštini po jedan primjerak Pjenije i Osmoglasnik.23 Ovaj pokret nastao je u vrijeme diskusija oko izglasavanja Zakona o obligatnom ili fakultativnom otkupu čifluka. godine. došlo je do izražaja u vrijeme seljačkog pokreta protiv trećine. 22 B. Isto. godine izbio u Bosanskoj krajini i Posavini.MODRIÈA 1878-1918. II/1950. što je. a pripisuje se Kočićevoj propagandi koja je išla za tim da seljaci svojom demonstracijom izvrše pritisak na Sabor i austrougarske vlasti da se agrarni odnosi riješe obligatnim otkupom čifluka. Akt od 29.22 Opoziciono raspoloženje srpskog stanovništva prema austrougarskoj vlasti. 1899. demonstrirajući svoje nezadovoljstvo postojećim zemljišnim odnosima. Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910.900 forinti za opravku crkve. marta 1893) Crkveni odbor iz Modriče zatražio je 1. Tada se oko Modriče “okupila velika masa seljaka”.19 U jesen iste godine. Akt kotarskog ureda Gradačac od 1. godine. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. 270. Pod uticajem radničkih štrajkova. 249 srpskoj pravoslavnoj crkvi u Modriči sve potrebne crkvene stvari i haljine koje su krasne i skupocjene”. kao i obično. U odsudnom trenutku ona je.

bez posebnog odobrenja vojnih vlasti. heljda. proso. Bilo je pokušaja. kukuruz. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika. marta 1915. I bošnjačko i srpsko stanovništvo u Modriči podržavalo je svoje pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomiju.. ječam. a kasnije se politički organiziraju u okviru svojih vjerskih i nacionalnih građanskih političkih stranaka koje kod Bošnjaka vode zemljoposjednici. godine. ali u konkurenciji s kandidatima srpskih građanskih stranaka nije imao uspjeha. godine. kojim je bio reguliran promet žita i brašna.250 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. . avgusta 1914. Dušana Glumca. Takođe se moralo spriječiti nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama određivanjem maksimalnih cijena žita i brašna. Ljetina je 1914.2 kg brašna ili 9 kg žita. koji su u osnovi bili opozicioni prema austrougarskoj vlasti. U svim mjestima morale su se stvarati rezerve žita i brašna (bili su obuhvaćeni sljedeći artikli: pšenica. od 7. raž. i to 7. što znači dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Poslije toga. trgovine. Mjesečni limit u 24 Glas slobode.24 Izbijanjem Prvog svjetskog rata i mobilizacijom velikog broja najsposobnijih ljudi. XII 1913. mada je njegov predizborni govor u Modriči bio primljen sa simapatijama. Iz navedenih primjera vidi se da se politički život u Modriči do Prvog svjetskog rata odvijao u znaku vjerskog i nacionalnog podvajanja koje austrougarske vlasti podržavaju i podstiču. s klasnog na vjersko-nacionalni teren i plasirano kao misao o ugroženosti čitavog bošnjačkog stanovništva.. Osnovu za to dao je Zakon od 7. 193. 29. kojim je Zemaljska vlada bila ovlaštena da preduzima sve mjere u oblasti poljoprivrede. brašno i krompir). Zabranjen je svaki izvoz iz Bosne i Hercegovine. a kod Srba trgovci i intelektualci. br. zanatstva i snabdijevanja stanovništva. 1913. uslijedio je Zakon o aprovizaciji stanovništva. godine. godine donesen je zakon kojim je regulirano snabdijevanje stanovništva neophodnim životnim namirnicama u toku rata. ovas. koje nalažu posebni ratni uslovi. industrije. godine bila dobra i podignuta je bez većih šteta. ali su vojne rekvizicije brzo izazvale oskudicu žita. Već 3. decembra 1914. rjeđe intelektualci i trgovci. Skupština birača Srba u Modriči. glavni teret privređivanja u zemlji padao je na žensku i dječiju radnu snagu. godine. čija se eksploatacija pojačava naglim poskupljenjem životnih namirnica. da se u Modriči dobiju glasovi za kandidata Socijaldemokratske stranke.

26 Rat je veliki broj siromašnih porodica uvukao u pravu borbu za opstanak. 3. . Zadnje godine rata donosile su još veće teškoće. bile su veće za 350-2. a 15 dana kasnije povećana je količina žita za seosko stanovništvo s 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. uz jednoličnu i nedovoljnu ishranu. Posljedice takvog stanja pokazale su se već u aprilu 1915.300% nego prosječne cijene istih artikala 1914.25 Mada je vlada imala sva ovlaštenja i obavezu da prikupi sve viškove žita i uzme u svoje ruke njegovu raspodjelu za gradove. Dugi i iscrpljujući rat trošio je posljednje rezerve hrane. broj 73. što znači da je bosansko-hercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. vodio je porastu raznovrsnih oboljenja i smrtnosti stanovništva. Normalna mjesečna potrošnja žita po glavi stanovnika procjenjuje se na 18 kg mjesečno. Modriča i njena okolina nisu bile nikakav izuzetak. Većina ljudi sposobna za rad mobilizirana je u vojsku.MODRIÈA 1878-1918. Glas slobode. godine. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. određena je količina od 200 grama brašna po stanovniku. str. a u Austriji 10 kg po stanovniku. 18. I u Modriči je bilo zabranjeno djelovanje svih srpskih udruženja i 25 26 Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1914-1916. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. U svim nedaćama koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata. tako da se nije mogla završiti žetva. ishrana stanovništva postajala je sve teža. Cijene životnih namirnica od 1913. Takvo stanje prinudno je uvlačilo u privredni život veliki broj žena i djece. str. septembra 1918. godine porasle su za tri puta. Cijene osnovnih namirnica.5 kg po glavi stanovnika. Težak i dugotrajan fizički rad. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armija prema Srbiji. izuzimajući radnike na teškim poslovima. Ratna iskušenja i ovdje su najteže osjetili pripadnici srpskog naroda i siromašni slojevi stanovništva uopšte. godine. a pomoć koju su njihove porodice dobijale ni izdaleka nije osiguravala egzistenciju. industrijske centre i pasivne srezove. koje je utvrdila vlada 1918. kada se ustanovilo da do nove žetve ima rezervi žita od 42. do 1916. 251 Ugarskoj iznosio je 18 kg. a u gradovima. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. niti pripremati naredna sjetva. godine. 131-132. U maju su uvedene karte za dodjelu hljeba i brašna. posebno u odnosu na slična posavska mjesta.

godine. Pustošenja koja su ovi krajevi doživjeli na početku austrougarske vladavine ponavljala su se u još težem obliku od 1914.724 3.454 4.465 1.102 2.. rad srpske osnovne škole.095 Katolici 4. .400 5.98 7.20 88.122 Svega Preko 30 26 13 43 Pismenost po godinama starosti (u procentima %) Godina starosti 21 do 30 27 7 do 20 Pismenih 12.02 92. Mnogi Srbi su uzeti za taoce. a mlađi mobilizirani u vojsku.278 Preko 30 2.893 5.411 5.65 Nepismenih 87. str. do 1918. tako da je Modriča ulaskom u novoformiranu jugoslavensku državu u mnogo čemu morala krenuti od početka.785 Muslimani 5.156 542 545 Ostali 27 19 33 79 Svega 2.35 Preko 30 Die Eregebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Herzegovina 1910.402 1.695 Ostali 4 16.312 17.074 13.035 634 609 Muslimani 247 207 224 678 Katolici 1.80 11.278 2. 86.68% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina.243 nepismenih Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 4. internirani u logore.657 11. *** Pismenost je u gradačačkom srezu 1910. Broj pismenih u gradačačkom srezu 1910. godine bila ispod prosjeka za cijelu zemlju i iznosila je 10..791 10.480 3.252 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.019 44.135 13. godine (po godinama starosti i vjerskoj pripadnosti) 27 Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 1.

Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. kada joj je. Tada je u ovom srezu bilo ukupno 1. Veći procent pismenog katoličkog stanovništva bio je rezultat useljavanja u gradačački srez pripadnika raznih nacija katoličke vjere.52 16.80%. No.35 83. dok je procent pismenosti katoličkog stanovništva premašivao prosjek zemlje za 4. 253 Pismenost po vjerskim pripadnostima (u procentima %) Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Pismenih 14. zanatlije i drugi pojedinci. Najveći broj pismenih ljudi živio je u gradskim opštinama gradačačkog sreza. čišćenje. trošak na siromašne učenike – knjige i haljine (40 for.57% od prosjeka pismenih u zemlji.37 64. Rad ove škole organizirala je i finansirala srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. što je odgovarajući rezultat otvaranja škola poslije okupacije 1878. Krečana 3. Pismenost pravoslavnih bila je veća za 2. godine. pokazuju da je mreža osnovnih škola bila toliko nerazvijena da je još uvijek reprodukovala 87. godine u školu su dolazila djeca iz Vranjaka 4.42%. zabranjen rad. a kod ostlih za 53. Srpska osnovna škola u Modriči imala je dugu tradiciju prije austrougarske okupacije. Takođe su očigledne razlike u broju pismenih kod pripadnika pojedinih vjerskih grupacija.30%. trošak za opravke i druge školske potrebe (40 for.000 kruna)28.). Iz Godišnje se troši 1500 forinti i to: kao plata učitelja.500 forinti (3. godine.48 95. a ova pisma se nisu učila u mektebima. a kod muslimana je bila manja za 7.).MODRIÈA 1878-1918. učitelji. trgovci. oni.). a poslije nje radila je u kontinuitetu do 1914. od kojih je 649 bilo sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja. uređenje škole i plata podvornika (60 for.63 35. takođe. knjige.058 doseljenika.25 Iz navedenih podataka jasno se vidi da je nešto veći procent pismenih u dobi od 7 do 20 godina starosti nego kod starijih godišta. koje su davali članovi ove opštine. razni stručnjaci. nakon Sarajevskog atentata.65 Nepismenih 85. a pohađala su je djeca iz Modriče i okolnih srpskih sela (1888/89. 28 .75 4. Skugrića 1) itd. Svi troškovi za ovu školu podmirivani su dobrovoljnim prilozima imućnih modričkih žitelja. učila.20% nepismene djece i omladine (7-20 godine) gradačačkog sreza. Godišnje je trošila 1. Tu su bili službenici u administraciji.). za grijanje škole (20 for. pisaljke.

ili nisu ispunjavali uslove crkveno-školskog odbora. 30 M. godine 1905-1908. godine Josif Popović Vaso Pavković Milan Babić Kuzman Radoljević Luka Mačkić Vaso Popović Milan Šiljak Simo Popović Stevo Popović Nikola Milošević Đorđe Stoisavljević Milan Stambolija Dionisije Marković Iz navedenog redosljeda vidi se da su se u prve dvije decenije okupacije učitelji brzo smjenjivali. Filipović. nego i mnogo širi koncept politike prema nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. str. godine 1889-91. godine 1891-93. a u više slučajeva kandidate nije prihvatila vlast. koji je upućen Odboru srpskopravoslavne crkveno-školske opštine u Modriči. godine. godine 1883-84. Posebna pažnja posvećivana je izboru učitelja koji su se relativno brzo smjenjivali. 1883-1910. Od okupacije do 1914. Očigledno je da se preko ovih škola prelamala ne samo austrougarska prosvjetna politika. godine 1908-1914.29 Te godine. godine 1893-1900 godine 1900-905. avgusta 1891. Iz malobrojnih sačuvanih dokumenata vidi se da je rad škole bio najznačajniji oblik djelovanja ove opštine. koliko primjeraka je naručeno i po kojoj cijeni. godine 1884-85. 97. četvororazredna osnovna škola imala je 64 učenika i jednog učitelja.254 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. jednog računa od 22. Regionalni arhiv Doboj. godine bilo ih je 13:30 1878-79. godine 1885-87.. koji je od njenih članova zahtijevao i najveće materijalne izdatke. S. Fond: Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča. vidi se koji su udžbenici korišteni. Modriča nekad i sad. godine 1880-81. godine 1893-94. 29 .. godine 1881-83.

Zabilježeno je da je 1891. moguće je bar približno rekonstruirati broj učenika od 1890. 1900/01. 1906/07. 1896/97. 1910/11. 1911/12. 1903/04.31 Osim mekteba i Srpske osnovne škole. Razred I-IV I-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV IV IV IV III-IV IV Broj učenika 104 109 22 21 42 56 31 45 45 40 38 51 47 39 40 42 46 46 52 18 34 31 82 23 Mitar Papić. godine u ovoj školi bilo 22 učenika i 1 učitelj. 1909/1910. 255 Srpsku osnovnu školu imao je Miloševac.MODRIÈA 1878-1918. koje su prikupljali nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović. Vidi i str. Zahvaljujući marljivom bilježenju podataka o ovoj školi. Sarajevo. 1907/08. 1901/02. 1914/15. 1912/13. 1899/1900. 1893/94. 1904/05. 1978. 1895/96. godine: Školska godina 1890/91. 31 . 42 i 141. 1913/14. do 1918. 1916/17. 41. 1918/19. 1891/92. str. Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. godine. 1908/09. u Modriči je 1886/87. 133. godine otvorena Državna osnovna škola koja je radila bez prestanka do 1918. 1902/03. 1905/06. 1917/18.

32 U okolini Modriče postojale su još dvije osnovne škole i to u selima Dugo Polje (od 1884) i Garevac (od 1909). Većina djece u ovoj školi bila je iz okolnih sela. Iz Tuzle. koji je iznosio 80 do 90 učenika po jednoj školi. pa se ne mogu stvarati bilo kakve pretpostavke. Živan Blagojević i Joso 32 . godine na inicijativu Miška Jovanovića i po želji omladine. a otad u novosagrađenoj školskoj zgradi. godine nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović koristio sam u kopiji koju mi je dostavio Odbor za izradu monografije Modriča sa okolinom. a zatim su osnovani: Pododbor društva “Prosvjeta”. sekretar i odbornici: Jovo Blagojević. starješina. Dvije spomenute škole uklapaju se u zemaljski prosjek. O seoskim školama nema podataka. Dobrotvorna zadruga Srpkinja i Srpski soko. godine i srpska. Trbuhović. koji je svojim radom stekao ugled i dugo ostao u sjećanju modričkog stnaovništva. Anka Spasojević. Makso Ivanetić. Milan Stambolija. Narodnu osnovnu školu u Modriči pohađala su hrvatska i bošnjačka djeca. Učitelji u Državnoj osnovnoj školi u Modriču bili su: A. podstarješina. Učitelj je dugo bio Mato Sočo. a poslije zatvaranja Srpske škole 1914. Srpsko pravoslavno pjevačko društvo “Zora”. srpsko stanovništvo u Modriči prešlo je i na druge oblike društvenog organiziranja. vođa. Nema podataka koliko je muslimanske djece pohađalo mektebe. mada još uvijek osnovnom školom nije bio obuhvaćen veliki broj dece i omladine. je tada poslan Branko Čubrilović koji je osnovao Srpski soko. Aleksandar Popović. Milan Stambolija. Simo Avakumović. godine škola je radila u privatnoj (Ilija Koljić). Za vrijeme austrougarske vladavine Modriča se uklapala u društveni život koji je odgovarao interesima i potrebama domaćeg stanovništva. Iz navedenih podataka o školama u Modriči i njenoj okolini vidi se da je za vrijeme austrougarske vladavine učinjen izvjestan napredak. U tom pogledu značajno je bilo osnivanje Srpske čitaonice 1908. Mato Sočo. Nedeljko Stokić.256 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 33 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine za godine 1909. Nakon uključivanja u borbu Srba za crkveno-školsku samoupravu i održavanje svetosavskih zabava (od 1886). Do 1890. Mitrović.. a za Srpsku i Državnu osnovnu školu postoje samo fragmentarni podaci na osnovu kojih se može zaključiti da su obje škole mogle imati 150 do 180 đaka. Vjerovatno je bilo još takvih primjera. godine. Jozefina Sarić.. Ema Vodopija. Prvi upravni odbor sačinjavali su: Risto P. i 1912. Milan Janković. Srpski soko osnovan je u jesen 1910.33 Milenko Filipović navodi Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči koji su sastavili 1955. Jovo Janković.

21. do 1916. u Modriči je osnovano Povjereništvo društva “Napredak” i Rimokatoličko pogrebno društvo “Bosna”. ili 3. Ovakva društvena organiziranost srpskog stanovništva u Modriči znatno premašuje njegov broj. Iz ovih podataka se vidi da su sve inicijative domaćeg stanovništva. 2/1926. na školstvo je utrošeno 51. od škole do čitaonice i drugih društava.671 kruna prihoda. Karabegović (Halidbegov). Sva srpska društva radila su aktivno sve do Sarajevskog atentata. 1973. Inicijativom ovog odbora osnovan je Srpski soko u selima Koprivni i Vranjaku. zasad. osnovane 1908. pa je 1906. dakle bez oslonca na Odžaković. 51. str. Ipak. Društveni život bošnjačkog stanovništva u Modriči odvijao se u okviru Muslimanske čitaonice. Njihovi rukovodioci doživjeli su istu sudbinu kao i u drugim mjestima (taoci. ali o tome. godine utrošeno je 18.34 U Modriči je bila prihvaćena ideja društva “Gajret”. U dva navrata čitaonica je mijenjala ime – Čitaonica sokolske čete i Narodna čitaonica – ali joj je suština ostajala ista: da okuplja bošnjačko stanovništvo u onim formama društvenog života koje najbolje odgovaraju njegovim tradicijama i novim potrebama. Za otvaranje ambulante u Modriči i njen rad od 1911. str. 35 Vidi opširnije: Muhsin Rizvić. mobilizacija). U Modriči su rođena dva pjesnika koja pripadaju ovom dobu: Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo S. morale tražiti materijalno pokriće iz vlastitih izvora. 34 Hakima Muratbegović. kad su zabranjena. do 1916. Sarajevo.678. 1970. U Modriči se dosta rano formirao sloj srpskog građanstva (trgovci i zanatlije).35 Hrvati su u Modriči bili malobrojni i ekonomski ne tako snažni da bi razvili veću društvenu aktivnost. II. 102-114. . Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac. koji je s velikim razumijevanjem i upornošću pratio duh svoga vremena. br.300 kruna. 257 da je u Modriči osnovan prvi tamburaški zbor u Bosni i Hercegovini.499 kruna. str. godine. godine 252. Hronika Tarevaca. Modrička opština ostvarila je od 1903. Modriča. Tuzla. Od ukupno izdataka u ovom razdoblju. nema podataka.410 kruna. U tom smislu. od čega su izdaci iznosili 186. godine zabilježeno da je izabran povjerenik ovog društva i da Povjereništvo ima 14 članova.MODRIÈA 1878-1918. godine.5 kruna godišnje. odigrala je značajnu ulogu u okupljanju napredne bošnjačke omladine. Oba ova društva registrirana su 1912. internacija.

pojava novih zanata. Osnivanje poljoprivredne stanice. osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava ipak je bilo na liniji ekonomskog i društvenog napretka Modriče i njene okoline. ne može se osporiti izvjestan napredak.. trgovaca i intelektualaca i postali reprezentanti pojedinih vjerskih i nacionalnih sredina. mjesne ambulante. uprkos svemu tome. . državnu blagajnu.258 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U tim naporima gradili su svoj društveni ugled pojedinci iz redova zemljoposjednika. Modriča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Međutim. poštanskog telefonskog i telegrafskog ureda.. otvaranje Narodne osnovne škole. godine nije doživjela prosperitet koji se očekivao nakon uključivanja u veći privredni sistem i uvođenja pravne sigurnosti u zemlji. U njoj nije podignuto nijedno industrijsko preduzeće koje bi bitnije mijenjalo naslijeđene privredne i društvene odnose. To daje poseban značaj naporima domaćeg stanovništva svih vjerskih i nacionalnih grupacija u razvijanju obrazovanja i vaspitanja i njihove nacionalno-političke emancipacije od tuđe vlasti.

prema prvom austrougarskom popisu stanovništva. DO 1914. sa svojom podjelom rada i javnim – vjerskim i svjetovnim – institucijama i objektima. naročito u načinu proizvodnje i obrazovanja podmlatka. u svakom pogledu. zbijenim drvenim dućanima i radnjama koje su. Nisu postojale ni mahale. što je u orijentalno-islamskoj urbanoj tradiciji bio jedan od osnovnih preduslova da jedno naselje dobije status grada. B ugojno spada u bosanskohercegovačke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije. ali skladno raspoređeni sokaci s malim.BUGOJNO. ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica. tehnološki i komercijalno prilagode novim ukusima i navikama stanovništva. potpuno okrenute ulici. što u Bugojnu nije bio slučaj. Tu nedostaju oni ležerno. To je u Bugojnu vidljivo i spolja i iznutra. morali oslobađati tradicije kasabe koja je. . STANOVNIŠTVO. U Bugojnu se zbog toga na pragu XX stoljeća drukčije mislilo nego u mnogo starijim gradovima koji su se. nego starim i anahronim zanatima i profesijama koje su morale činiti velike napore da se tehnički. u njima muslimani činili oko 70% svih građana. jer su. jer mu nedostaje čaršija (poslovni dio grada). zbog čega njegov razvoj krajem XIX i početkom XX stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalnoislamskog i orijentalno-balkanskog grada. podsjećale strance na kafeze u kojim sjede ljudi. usporavala procese izrastanja tih naselja u moderne gradove. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. U Bugojnu nije bilo ni apsolutne muslimanske većine među gradskim stanovništvom. Ovo je bilo očigledno i u historiji bosanskohercegovačkih gradova uopšte. I u socijalnom smislu Bugojno je svojom strukturom bilo više okrenuto budućnosti i novim zanimanjima.

On piše: “Uskoplje je predstavljalo teritorijalnu veću nahiju koja se prostirala u dolini gornjeg Vrbasa. sv. pa je u njoj razvoj orijentalno-islamskih gradskih naselja započeo s izvjesnim zakašnjenjem. 143-156. 1 . Pruscu. Donji Vakuf (Novosel ili Nev Abad) i Gornji Vakuf (Česta) formirala su se kao važne strateške tačke i putne postaje u gornjovrbaskom području u nahiji Uskoplje. Kupresu. gdje su se formirali karavani. Tek oko tri stotine godina kasnije. 143-144. Na bazi dobrog poznavanja turskih izvora i ukupne literature. pored ostalih. Iz Sarajeva i Travnika. str. O formiranju nekih gradskih naselja. A. godine. dok je Vesela Straža od početka bila napuštena kao što je ubrzo zamro i trg Gračanica”. Turci su održavali Prusac i Susjed. Bugojno je nastalo u prostranoj nahiji Uskoplje koja je dugo predstavljala istureno granično područje. Bili su smješteni na putnom pravcu koji je povezivao nekoliko magistralnih puteva koji su integrirali doline rijeka Bosne. Vesela Straža i Prusac. XXV. put je u više pravaca vodio preko prevoja Komar prema Oborcima. Vjerovatno je znatno starije od Adem Handžić. tek u zadnjim decenijama XVI stoljeća. Sva tri pomenuta gradska naselja – Prusac (turski Akhisar). Istražujući ulogu države i vakufa u nastajanju gradova dr Adem Handžić uzeo je. 1975. kao i puteve za zapadnu Bosnu i Dalmaciju. 2 A. Sarajevo 1977. između ostalih. i osnivanje Gornjeg i Donjeg Vakufa.. Vrbasa i Neretve. str. i primjere iz ove nahije. Prilozi za orijentalnu filologiju. koja se. godine Prusac upisan kao jedina varoš u nahiji Uskoplje. koji je zapravo predstavljao podgrađe Susjeda. Bugojno ima čudno ime i koliko mi je poznato još nije utvrđeno kada se ono prvi put pominje i odakle potiče.2 Time je bilo završeno formiranje gradskih naselja u nahiji Uskoplje za vrijeme osmanske vladavine. i sa trgom Gračanica. Livnu i dalje u Split i Dalmatinsku Zagoru. krajem XIX stoljeća. jer je u popisu 1550.260 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa). prvi put spominje 1516. U Donjem Vakufu put se odvajao niz rijeku Vrbas u pravcu Jajca i Banja Luke. formirao se grad Bugojno. kao selo u osmanskim izvorima. a uz Vrbas preko Gornjeg Vakufa i prevoja Makljen u Prozor i dolinu rijeke Neretve. a u sedmoj ili osmoj deceniji XVI stoljeća osnovana je kasaba Novosel (turski Nev Abad) ili Donji Vakuf i oko dvije decenije kasnije (1592/93) kasaba Česta (Gornji Vakuf ). Handžić je u ovu vrijednu naučnu raspravu uvrstio. s desne i s lijeve strane te rijeke sa tri zatečena srednjovjekovna grada: Susjed. Donjem Vakufu..1 Izgleda da ni Susjed nije dugo odolijevao novim uslovima. Handžić.

PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Zemljopis i poviestnica Bosne. u čijem središtu je izrastao grad Bugojno. Zagreb 1851. Zagreb 1878. Bugojno je upisano kao nahija (opština) u istoj kazi i takav status zadržalo je sve do kraja osmanske vladavine 1878. godine. Iduće. Prusac je i formalno prestao biti središte kadiluka ili kaze i od tada do uvođenja austrougarske političke i administrativne podjele Donji Vakuf je bio. kratko vrijeme i stvarni i formalni sreski centar kome su pripadale opštine Bugojno. u kazi Prusac 1876. a 1868. a za Čipuljić Jukić navodi da je cincarska naseobina u kojoj još samo gdjekoja baba zna cincarski govoriti. Ono je nastalo kao trgovište u kome se prodaju poljoprivredni proizvodi. str. a od Kupresa 27 km. a kaza Prusac pripojena je nahija Gornji Vakuf. godine. Papić. smješten na ušću Poričnice u Vrbas. koja je pripadala travničkom sandžaku (okrugu). a godinu dana kasnije. Prvi dio: Zemljopis. udaljen od Donjeg Vakufa 12 km. godine osnovana je franjevačka osnovna škola. žito i stoka. Ima 60 kuća i pravoslavnog popa. DO 1914. godine. Vjekoslav Klaić. Novom administrativnom podjelom izvršenom 1880. uz hanove i trgovine formiralo gradsko jezgro koje izrasta u važno agrarno središte. godine središte sreza preneseno Ivan Frano Jukić. 3 4 . Pred okupaciju 1878. 1877. Sarajevo 1982. koju je 1872. Anto Babić i Stipo Babić).BUGOJNO. Prozor je dobio rang kadiluka (sreza). poznata po trgovini žitom. u toku XIX stoljeća. preuzima i Vjekoslav Klaić. oko 3 decenije kasnije. godine. godine pohađalo 30 djece. Bosna. 1870.5 U Joklama defteru za 1869. godine pominju tri trgovine (Solomon Altarac. Podaci o zemljopisu i poviesti. godine upisane su još nahije Prozor i Kupres. 76. nije bilo nikakve potrebe da se Bugojno formira na istoj osnovi. smještena u lijepoj ravnici 3 sata od Donjeg Vakufa. 5 M. Osim Bugojna. Jukićeve podatke o Bugojnu. Tada se u Malom Selu nalazio katolički župnik i kapela. 261 Jukićevog Zemljopisa i poviestnice Bosne3 publicirane 1851. godine. a njegovi stanovnici su priznate kalajdžije “koji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju”. od Gornjeg Vakufa 18 km. a onda se postepeno. gdje se Bugojno pominje kao varošica kraj Vrbasa. Hrvatsko školstvo. STANOVNIŠTVO. U njemu se 1855. godinu Bugojno se spominje kao selo u kazi (srezu) Prusac (sa sjedištem u Donjem Vakufu).4 S obzirom na to da su se pomenuti gradovi u nahiji Uskoplje formirali kao putne postaje. Gornji Vakuf i Kupres. Tako se u posljednjoj godini osmanske vladavine formirao administrativno-teritorijalni trougao Donji Vakuf – Gornji Vakuf – Kupres.

U Bugojnu. poreski ured. Mijo Šandrk 1901. Mato Vujičić 1906-1907.6 *** U Bugojnu je bilo sjedište pravoslavnog prezviterijata na čelu s Lukom Lukićem. gruntovnica i uprava puteva. Pomoćnici i katekete: Alojzije Perčinlić 1900. Kazimir Grozdanić 1902. Od 1910. Rašid ef. Trto 1900-1909. Marko Trogrančić 1904-1906. Hasan-beg Rustempašić 1914-1918. što je imalo dalekosežan značaj za razvoj grada. Tahirbeg Imširpašić 1914-1918. Šahinović 1900-1901. Bukvica 1913. Rafo Ostojić 1900-1902. pomoćnici i katehete u Bugojnu bili su: Župnici: Dominik Gojsilović 1900-1906. Mujaga Hadžić 1914-1918. Bajraktarević 1910-1913. Anđeo Franjic 1913-1918. Silvije Franjković 1913-1918. Ibrahim ef. Rustempašić 1910-1913. Vinko Lalić 1911-1912. Haki-beg Bušatlija 1910-1914. Anto Čuturić 1909-1911. Karlo Šimunović 1911. zapovjedništvo oružničkog voda i zapovjedništvo kotarske oružničke postaje) i vjerske institucije (katolički župni ured).. 6 . Mijo Gujić 1909-1911. proto od 1899. hafiz Hajdar ef. Dominik Galić 1907. Ašćerić 1900-1909. Mustaj-beg Avdalajbegović 1900-1909. zatim vojne ustanove (vojna poštansko-telegrafska stanica. Pregled je sačinjen na bazi podataka objavljenih u Bosanskom glasniku 1899-1918. Mustafa ef. Bukvica 1910-1912. prvoslavni prezviterijat. Tu dužnost obavljali su Hamza-beg Miralem 1910-1912. Bukvica 1905-1909. šumska uprava. kao sjedištu kotara ili sreza (zvanični naziv je kotar) bio je smješten kotarski ured u čijem sastavu su djelovali kotarski sud. Lončar 1900-1909. Mato Vujičić 1906-1907. Mustafa ef. Dominik Galić 1907. Mutevelić 1913. Balagija 1914-1918. Kundurović 19021904. Katolički župnici. Auselmus Alaupović 1910. Mustafa ef. je iz Donjeg Vakufa u Bugojno. Rustempašić 1914-1918. Marijan Lovrić 1907-1910. do 1918. muslimansko kotarsko vakufsko povjereništvo i srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. Abdulah ef.. Zastupnici sreskog vakufskog povjereništva: Hadži-Šerif ef. Blaž Pordušić 1912. finansijsko odjeljenje. Hafiz Hajdar ef. uvedeno je mjesto potpredsjednika. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910-1918. Hašim ef. koji je bio paroh. Ibrahim ef. Muslimansko Kotarsko vakufsko povjereništvo Predsjednici: Hadži-Osman ef. Mustafa ef.262 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Marko Trogrančić 1904-1906.

Malo Selo. Sećan. Tako je i u popisu iz 1885. priraštaj stanovništva u 50 najznačajnijih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini iznosio je 64% ili 2. nakon 1897. Ipak. 532-534). što nije bio slučaj Prema austrougarskim popisima stanovništva teško je tačno utvrditi kako se sam grad Bugojno teritorijalno razvijao. godine (str. kuća i stanova u Bugojnu od 1879. 1.7 1879-1910. U isto vrijeme. str. pa je teško utvrditi stvarno kretanje stanovništva i broja kuća. str. proširenja gradske teritorije i znatnog useljavanja u grad izvan granica Bosne i Hercegovine i iz okolnih mjesta. godine. do 1910. prirodnog priraštaja. to ne znači da su podaci koje nam nude popisi neupotrebljivi.936. takođe.4%. To su sljedeće mahale: Bugojno. Čaršija. Ipak se u Bugojnu dosta skladno razvijao odnos između povećanja broja stanovnika i broja stanova.BUGOJNO. broj stanovnika porastao je od 646 na 1. Čelebija. DO 1914.0% godišnje. STANOVNIŠTVO. 180-181).9 1895. godine. godine8 Broj stanovnika Broj kuća Broj stanova Broj stanovnika na jedan stan 1879. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. * Od toga 34 nenastanjene ** Od toga 50 nenastanjenih 7 . osim Bugojna. Tek u trećem popisu. Zbog svega ovoga vidi se da se teritorijalni okvir grada mijenjao. a samim tim se mijenjala socijalna i privredna struktura grada.8 1885. precizno se govori šta sačinjava grad Bugojno. 8 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih austrougarskih popisa stanovništva. Kada je Bugojno. iz 1895. Studenac i Terzić. 646 120 132 4.7 broj kuća u Bugojnu povećao se od 1879. što znači da je Bugojno imalo dvostruko veći priraštaj od prosječnog za sve gradove u pokrajini. +1290 (200%) Demografski napredak posljedica je.936 404** 407 4. jer odstupanja nisu takva da se ne bi mogli utvrditi osnovni pravci razvoja grada. godine od 120 na 404 ili za 237%. Ovako brz demografski i prostorni razvoj grada bio je uslovljen promijenjenim upravno-političkim statusom i pojačanom saobraćajnom i trgovačkom funkcijom. Donjići i Terzići (Popis iz 1879. U istom razdoblju. 73). do 1910.7 1910. u njen sastav nisu ušli Malo Selo i Jaklić (Popis 1910. 263 Računajući samo uže gradsko područje. Broj stanovnika. organizirano kao gradska opština. 1.796 342* 380 4. Prema popisu iz 1879. 932 226 189 4. godine. u njegovu opštinu spadala su još sela: Čaušlije. što čini prirast od 200% ili godišnje 6.

koje su muško stanovništvo vodile u političku i ekonomsku emigraciju izvan Bosne i Hercegovine. U godini 1910.264 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a služile su za stanovanje najsiromašnijeg stanovništva. Muških je bilo više za 91.000 muških stanovnika dolazilo je 908 ženskih. bilo brojnije od ženskog za 30-66 osoba. godine.192 (47. 438. I u drugim bosanskim okruzima nigdje žene nisu dostizale ni 900 na 1. str. str. što je rezultiralo viškom ženskog stanovništva. XXXII. a 885. i 1910. Bosna i Hercegovina imala je 994.600. Mostarski okrug (Hercegovina) brojem žena premašio je broj muških. Kasnije se ovaj manir proširio i u evropskim gradovima.852 (52. godine. 9 10 . u ovom razdoblju. 4. U modernoj historiji ovakav tip zgrada počeo se graditi u Njujorku 1835. Grad u historiji. Razlika između broja nastanjenih kuća i broja stanova ukazuje da se izgradnja kuća s više stanova nije zaustavila na pragu Bugojna.9 Polna struktura stanovništva u gradu takođe se može označiti uravnoteženom.000 muških. pa su ga uskoro prihvatili i imućni društveni slojevi.. a preokret nastupa između 1895. godine na 1. dok je prosjek u 66 gradskih naselja bio nešto niži i iznosio 4. To je bio slučaj i u nekim hercegovačkim srezovima.010 žena. kada žene bilježe porast za 152 osobe.000 muških bilo 1.42%) muških stanovnika i 903. godine 893. godine. Muško stanovništvo je sve do popisa 1910. 1895. Povoljan odnos rasta stanovništva (200%) i stanova (230%) utiče na normalan razvoj grada.50 osoba. Na 1. Prosjek po jednom stanu u Bugojnu iznosio je. Rezultati popisa žiteljstva 1910. Ova razlika može se objasniti političkim i ekonomsko-socijalnim promjenama izazvanim Aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. Ova razlika objašnjava se odlaskom muškaraca u Ameriku iz više hercegovačkih srezova.75 osoba.10 Vjerska i etnička struktura gradskog stanovništva u Bugojnu bitno se razlikovala od gradova nastalih na osmanskoj urbanoj tradiciji. L.. a špekulacije oko profita na promet nekretnina svode se na najmanju mjeru. Tu je na 1. a muškarci samo 13.000 muških dolazilo je 871 žena i u tom pogledu ovaj okrug imao je najmanje ženskog stanovništva u odnosu na muško. u većini gradova i u cijeloj pokrajini. godine 895 žena. U travničkom okrugu 1910. jer se u njemu smanjuje pritisak na građevinsko zemljište i kuće.58%) ženskih. Mumford.

PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.8) 1910.727 (31. katolici i muslimani – i da se samo broj pravoslavnog stanovništva u gradu povećavao prirodnim priraštajem.1) 436 (24. To je bila opšta pojava nakon austrougarske okupacije gdje se formirala nova administracija i stvarale potrebe ne samo za činovnicima nego i za raznim stručnjacima koji se nisu mogli naći među domaćim stanovništvom.3%) 176 (27. godine. Grad Bugojno 203 (31.6) 60 (4.1) 14 (0.361 7 Gornji Vakuf 365 14 1. .BUGOJNO.9) 195 (20. Privredno i kulturno značajnu skupinu među doseljenicima činili su Jevreji (sefardi i aškenazi) koji u Bosni i Hercegovini žive gotovo isključivo u gradovima. % 905(51. uz prirodni priraštaj. str.4) -1895. Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Bugojno 339 316 195 22 Donji Vakuf 130 460 1.2%) Srez Bugojno 10. DO 1914. 180-188. značajnu ulogu imalo useljavanje.1%) 10.5) 441 (22. Najveći prirast bilježilo je katoličko stanovništvo (oko 400%) usljed doseljavanja većeg broja stranaca. % 399 (42. 11 Vjerska struktura 1879.8) 533 (28. godine11 Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali 1879.7%) 12.1) -- Iz tabele se vidi da je 1879.5) 267 (41.9) 22 (2.5%) 267 (41.315 - Popis stanovništva iz 1879.8) 316 (33.490 (31. 265 Vjerska struktura gradskog stanovništva u Bugojnu 1879-1910.2) --1885. % 822 (45. godine u Bugojnu postojao vjerski i etnički trougao – pravoslavni.6) 344 (19.3) 176 (27.2%) - Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali Vjerska struktura 1885. % 203 (31. str. prvenstveno katolika raznih nacija. dok je kod drugih konfesija. 73. STANOVNIŠTVO. godine.548 (37. i Popis iz 1885.4) 72 (4.

kotarski nadveterinar. talijanski (2) i rusinski Državni činovnici u Bugojnu 1914. Tada je znatan broj stranaca bio smješten i u Donjem Vakufu (215). iz 1910.266 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. njemački (53). Porezni činovnici: Hawranek Ernest. Tešanović Dušan. Iako 1879. 12 . a ne po pojedinim mjestima kao do tada.293 stanovnika bugojanskog sreza 46. turski (2). Od ukupno 46. Vojvodina) 142 i inostranstva (Srbija i Crna Gora) 18. Čvoriščec Ivan Sanitetski činovnici: Goler Josip. bilo je 206 lica i njihovi maternji jezici bili su: španjolski (55). godine. koji su pripadali raznim nacijama. godine u cijelom srezu nije bio zabilježen nijedan Jevrej. Njihovo interesiranje za Bugojno raslo je s izgradnjom cestovnog i željezničkog saobraćaja i jačanjem trgovine. Čurgus Nikola. obuhvatio je strance po srezovima. broj doseljenika popeo se na 295 (među kojima su 72 Jevreja) i tada su činili 16. Ipak. nadšumar i Prodanović Milan. Manipulativni činovnici: Đurđević Nikola. slovenački (34). To znači da je u bugojanskom srezu bilo 527 doseljenika izvan Bosne i Hercegovine. Poljoprivredni činovnik: Bayer Zlatko. a manji broj i u Gornjem Vakufu (17). ti podaci daju neke nove mogućnosti za sagledavanje nacionalne strukture stranaca. Posljednji austrougarski popis stanovništva.86% gradskog stanovništva i samo 3 stranca u srezu nisu bila smještena u gradu Bugojnu. Maly Vinko. ugarske polovice (Hrvatska. rumunjski (4). Tuzlančić Stjepan. Cestarnik: Stepanek Valentin Činovnik za vojnu evidenciju: Urbanek Ivan. Momčilović Vladimir. češki (37). Hanzal Karlo. Drugih stranaca. jer ih je bilo 22 od ukupno 36 stranaca. oni su 1885. Haić Josip.65% ukupnog gradskog stanovništva. mađarski (10). U toku narednih 10 godina. Od toga bilo je po 137 iz austrijske i ugarske polovice i 21 pripadnik iz drugih država.. Slavonija. godine najbrojniji među useljenicima.087 osoba govorilo je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Halama Jozef.. lugar. nadgeometar. Tada su doseljenici činili 3. kotarski nadliječnik. Od toga je bilo 278 lica koja su se uselila sa srpskohrvatskog jezičkog područja izvan Bosne i Hercegovine i to iz austrijske polovice (Dalmacija) 118. godine Kotarski predstojnik: Molnar Eugen Politički činovnici: Tomek Franz. Šumarski činovnici: Kubović Dragutin. poljski (8). Zeman Emanuel. Činovnici za evidenciju: Metikoš Milan.

267 (1). osim muslimana. Željeznička stanica u Bugojnu: Onhajzer Karlo. na zanatlije i trgovce otpadalo je 105 ili 34. Opšta narodna osnovna škola – učitelji: Šimunac Stjepan. Od poljoprivrede Sreski sud u Bugojnu: Ružička Eduard. a u ovu socijalnu skupinu ulaze. posebno nakon Aneksije. bili smješteni u Bugojnu i Donjem Vakufu i u manjem broju u Gornjem Vakufu i Kupresu.2%. Rustempašić Hajdar ef. (šerijatski sudija). što ukupno iznosi 69. do 1910. koji su još uvijek najbrojniji. Ova pojava bila je veoma prisutna i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. STANOVNIŠTVO. činili značajnu skupinu od 527 lica. *** I pored izrazite agrarne strukture čitavog sreza i potpune odsutnosti industrije. a 1910. godine bilo ih je manje za 43 (8. S obzirom na to da su stranci. DO 1914. turski 41 (rezultat otvaranja medrese). Mutevelić Jusuf. Kukura Mathias i 1 manipulant. Iz navedenih podataka jasno se vidi da se na bugojanskim ulicama moglo čuti desetak evropskih jezika. Vojna pošta i telegraf: Muller Johann. do 1910. Grgurić Jakov.2% na pomoćne radnike. Žalica Dragoljub. Hlavaty Josip. Kock Josip (gruntovničar). godine.16%). PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. a uslovljavan je.BUGOJNO. Vasilj Zvonimir (gruntovničar). Kalaica Josip. Krajnc Vjekoslav. i socijalnu strukturu. etničku (prije svega na katoličku i hrvatsku zajednicu). talijanski 5. Vehabović Mustafa. katoličke i drugih konfesija. prvenstveno Bugojna i Donjeg Vakufa. Sedlecky Milan. . doseljavanjem zemljoposjednika iz okolnih sela. Od 307 domaćina i zaposlenih osoba u Bugojnu 1885. nadničare i sluge. Prirast muslimanskog stanovništva u gradu Bugojnu bio je intenzivan u razdoblju od 1895. ali i prije nje. Šiljković Mehmed.12 Prema istom popisu. i pripadnici pravoslavne. Mandušić Jelena. a 108 ili 35. 67 lica su naučili srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Bugojno je na razmeđu XIX i XX stoljeća spadalo među 25 gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je više od polovine njihovog stanovništva nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. godine u bugojanskom srezu došlo je do izvjesnog opadanja broja stranaca. U razdoblju od 1895. Bukvica Mustafa (šerijatski sudija).4% produktivnog muškog stanovništva. njemački 50. uglavnom. jasno je da su oni znatno uticali na vjersku. U mnogim gradovima umnožava se broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. Oni su 1895. sekretar sreskog suda. mađarski 3 i francuski 1. uglavnom.

.2% stanovništva. Socijalna struktura Bugojna. a od svih drugih grana privrede 1.967 1. Br. Nakon deset godina (1895).136 osoba ili 58.268 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. do 1910. i 1910. a od drugih izvora prihoda 82. godine zabilježen je značajan priliv agrarnog stanovništva u grad. domaćina Rodbine Zemljoposjednici sa kmetovima 3 3 81 154 Zemljoposjednici bez kmetova 132 368 Slobodni seljaci 27 133 4 10 Kmetovi 1 1 2 10 . Donjeg i Gornjeg Vakufa 1885.161 Socijalna struktura agrarnog stanovništva u gradu Bugojnu 1895. kao glavnog izvora prihoda živjelo je samo oko 15% gradskog stanovništva.. 1910. domaćina Rodbine Br. od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 305 osoba ili 17.8%. godine 1895.7% ukupnog stanovništva u gradu. Od 1895.694 1. Godine 1910. od poljoprivrede je živilo 800 osoba ili 41.3%. nadničara i slugu Ostalih muškaraca preko 16 godina Žena i djece Ukupno 121 162 27 625 932 1.342 1. godine Socijalna kategorija Činovnika Učitelja Sveštenika Zdravstvenog osoblja Zemljoposjednika Slobodnih seljaka Kmetova Bugojno 13 1 36 8 2 105 108 24 8 1 1 Donji Vakuf 3 5 28 18 61 41 281 7 2 Gornji Vakuf 13 4 - - 179 120 45 1 40 - Posjednika kuća i rentijera Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.

u nešto naglašenijem vidu odvijao se i u njegovim političkim ispostavama Donjem i Gornjem Vakufu. 1910.6%) 1261 (73.13 Iako se razvoj ova dva mjesta međusobno ra13 Struktura agrarnog stanovništva u Donjem i Gornjem Vakufu 1895.3%) 29 64 324 859 1173 (58%) 834 (42%) 2027 30 51 123 335 458 (26.4%) 1719 2 193 832 1025 (65%) 548 (35%) 1578 . godine imali status grada. u kome jača uloga agrarnog sektora. preseljavanje zemljoposjednika sa sela u grad. do 1910. Br.7%) 1. stanovništvo Ukupno poljop. S jedne strane. Dom.329 63 139 253 791 1. 17 74 48 191 76 210 1 142 4 637 - Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo polj. 269 Ostale osobe koje se bave poljoprivredom (bezemljaši) Od poljoprivrede živi Ukupno Ostalo civilno stanovniš. domaćina Rodbine 43 74 1. a djelovali su i drugi faktori. stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno stanovništvo 2. kupovina kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane imućnih građana. 1910.286 (55. domaćina Rodbine Br.BUGOJNO. Dom. Rod. Isti proces kao u Bugojnu. naročito poslije Aneksije i konačno. pri čemu su negdje širene a negdje sužavane gradske opštine. tome je doprinosilo uređivanje gradskih opština nakon donošenja propisa 1897. godine Donji Vakuf 1895. DO 1914.466 (83%) 29 250 1. kao što je uticaj šerijatskog nasljednog prava i dijeljenje posjeda. Ukupno 1895. Rod. 15 50 127 305 170 4 586 16 75 102 1 171 315 4 Gornji Vakuf 1895. koji su 1910. Dom. Dom Rod. Rod. godine. i 1910.771 94 231 305 (17%) 1. 1910.136 (58%) Ovakav razvoj Bugojna od 1895.043 (44.936 4 550 800 (42%) 1. tako da su se znatno umnožila oba zemljoposjednička sloja. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. bio je u skladu s opštom tendencijom u Bosni i Hercegovini. STANOVNIŠTVO.

466. tako da je 1895. zlikuje. Ne računajući rat. svi navedeni gradski slojevi su se umnožili. istovremeno. bez obzira na to što oni. Tada su oko 85% gradskog stanovništva činili pripadnici gradske privrede. Osnova socijalne strukture dijela gradskog stanovništva u Bugojnu koje je izvore egzistencije nalazilo izvan poljoprivrede zabilježena je popisom iz 1885. godine 1. kapitalistički odnosi u kojim se vrši akumulacija kapitala i uvodi novi način proizvodnje. sveštenici. zdravstveno osoblje i sl. zanatlija i najamnih radnika. ugostitelja. 1910. kada je zabilježen najveći talas kupovine kmetskih selišta uz državnu pomoć.. godine 1. kada su brojali 25 ljudi. Kontraverze su glavna odlika tog razvoja. tako da oba ova grada dobivaju prevagu agrarnog stanovništva u svojoj socijalnoj strukturi. učitelji i zdravstveno osoblje tada činili oko 5% tog dijela stanovništva. Prenošenjem sreske administracije iz Donjeg Vakufa u Bugojno i stvaranjem u njemu političkog i upravnog Godine 1885. svećenici. odvija se proces novog ukmećivanja. Ovaj period u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini mogli bismo nazvati periodom svojevrsne agrarizacije gradova. 14 . Dakle. godine. tu se vide sve navedene posljedice. najviše ih je bilo 1895. umjesto od gradske privrede.14 *** Isti razlozi koji su podsticali demografski napredak Bugojna uslovljavali su i njegov privredni razvoj. sve veći broj ljudi zavisi od agrara. trgovaca. Naročito se povećao broj činovnika. Nakon toga. rada na napolicu i sl. dok su učitelji.. a još brže se umnožavaju razne ugostiteljske radnje (kafane i gostionice). zanatlije i radnici obuhvaćeni raznim vidovima najamnog rada. Do 1886.136 osoba nalazilo izvor sredstava za izdržavanje u zanimanjima izvan agrara. dobijaju i značajne urbane i modernizacijske odlike. jer su paralelno postojali polufeudalni odnosi u agraru i. trgovci.270 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ima ih 48. s druge strane. u srezu su protokolirane 21 trgovačka firma. a 1910. U svemu tome zemlja je postala glavni kapital (što je karakteristično za cijeli Balkan) i sve se počelo oko nje vrtjeti. Vojnici u Bugojnu tada nisu činili brojnu skupinu. taj broj je porastao na 93. i 1913). čitav srez imao je oko 15 državnih činovnika a 1908. a 1910. godine svega šest. Seljak ima malo zemlje i pred Prvi svjetski rat (1912. bili limitirani tadašnjim stepenom ukupnog razvoja. dok su činovnici.

odnosno talijanskih interesa u njoj.15 Ostalo se pri skromnijem projektu. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Brod poveže s dolinom rijeke Vrbasa. Od tada su ljudi i roba stizali u Bugojno neuporedivo brže i sigurnije nego tradicionalnim sredstvima (tovarnim konjima organiziranim u karavane i kolima s goveđom i konjskom zapregom). procent agrarnog stanovništva u bugojanskom Vidi opširnije o planovima za izgradnju ove pruge: Dževad Juzbašić. povećao se i njegov saobraćajni. maja 1895. transporti su nastavljani preko Kupresa i Livna za Split i Dalmatinsku Zagoru. 14. što predstavlja rijetkost u cijeloj pokrajini. pa je uskotračna pruga od Lašve preko Travnika i Donjeg Vakufa do Bugojna. Godine 1895. Izgradnja željeznice u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Izgradnjom cesta i željezničkog saobraćaja stvorena je jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavljanje čvršćih privrednih. od poljoprivrede kao glavnog zanimanja živjelo je 87. Sarajevo. Sljedeći važan događaj na polju moderne istorije ovog grada bila je odluka austrougarske uprave da željezničku prugu Sarajevo – Bos. Planovi da se izgradi pruga od Lašve. ali su ostali neostvareni. Iz njega. Glavni izvor prihoda stanovništva bugojanskog sreza dolazio je od agrarne privrede iz koje su svoju snagu crpila tri gradska naselja (prema statusu iz 1910. jer se sudbina ovog projekta vrtjela oko Rijeke i mađarskih. godine. kao krajnje tačke ove pruge. oktobra 1894. str.8 km i Donji Vakuf-Jajce (33.BUGOJNO. u dužini od 70. godine). Donjeg Vakufa i Bugojna do Splita. više puta su aktuelizirani. privredni i kulturni značaj. DO 1914.34%. gotovo preko noći. i 200-205. 15 . a od drugih zanimanja 11. Godine 1910.6 km) građena u etapama. Od Lašve do Travnika pruga je završena 26. preko Travnika. prvenstveno iz političkih razloga. spojena normalnotračnom prugom sa zaleđem trebala je biti “kompenzacija” za riječku.66%.50%. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda u pokrajini je živjelo 88. Uključivanjem u željezničku mrežu Bugojno je znatno pojačalo svoju saobraćajnu i privrednu funkciju u čitavom regionu. političkih i kulturnih veza čitavog gornjovrbaskog područja sa širim prostorima Bosne i Hercegovine i izvan nje. STANOVNIŠTVO.50% od drugih privrednih grana. 121-134. Ovakva privredna struktura bila je nešto povoljnija od bosanskohercegovačkog prosjeka. a do Bugojna godinu dana kasnije. a 12. osim političkog. a preko Gornjeg Vakufa i Prozora u dolinu rijeke Neretve. 1974. 271 centra za cijelu gornjevrbasku regiju i kuprešku visoravan. oktobra 1893. Splitska luka. Odvojak od Donjeg Vakufa do Jajca pušten je u saobraćaj 1.

000 630. ječam. a u Bosni i Hercegovini za svega 1. kukuruz. u Bosni i Hercegovini poljoprivredno stanovništvo činilo je 86.500 28. ili 216 kg godišnje.57%.30% a nepoljoprivredno je poraslo na 15. napolica.600.. godine: Vrsta kulture Pšenice Ječma Zobi Raži Mješanca Prosa Kukuruza Heljde Sijena Šljive Krušaka Jabuka Krompira Kupus Količina u okama 1. ječam.380 1.000 1. Početkom XX stoljeća vrijednost žetve glavnih ratarskih proizvoda (pšenica. Računa se da je za normalnu ishranu jednog odraslog čovjeka (u to vrijeme) bilo potrebno 18 kg žita mjesečno. godine za 3.00 166.087. napolica. proso. a nepoljoprivredno 13.000 4.000 226.700 50. šljive.576. sijeno)16 u bugojanskom srezu iznosila je 2.20%.77%. jabuke. raž.400 kruna.000 4.232.000 36.000 33. raž. To znači da se procent nepoljoprivrednog stanovništva u bugojanskom srezu povećao 1895-1910. još uvijek je ostajalo dosta viškova žita koji su upravo Bugojnu davali atribut žitnog tržišta.00 400.000 100. kruške.000. pa tek na četvrto mjesto dolazi kukuruz koji je u Bosni i Hercegovini bio najrasprostranjenija hljebna kultura.000 10. Među žitaricama najviše se proizvodio ječam.600 140.110 5. krompir.000 900. Ovaj odnos prema kukuruzu odredili su geografski i klimatski uslovi dijelova bugojanskog sreza (planinski predjeli i kupreška visoravan). proso i heljda) iznosila je oko 255 oka ili 326 kg po jednom stanovniku.000 . zatim napolica i pšenica.000 Vrijednost u krunama 266.000 48.300 200.43%. kupus.000 54.655.271.290 522. U isto vrijeme. srezu smanjio se na 84..600 12.7%.000 1.000 10. heljda. Ako se odbiju sjeme i drugi rashodi. Bugojanski srez je već tada stekao 16 Prosječna godišnja poljoprivredna proizvodnja u bugojanskom srezu u periodu 1902-1918. zob.000 700. što je po jednom agrarnom stanovniku iznosilo 55 kruna (a ako se računa ukupno stanovništvo onda dohodak iznosi 47 kruna).710 405. kukuruz.272 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Proizvodnja žitarica (pšenica.

046 + 670 + 604 .562 1. 11.9% . koja je. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. posjednika stoke Konji Goveda Ovaca Koza Svinja Broj pčelara Broj košnica 1895. Za unapređenje voćarstva. pa je početkom XX stoljeća bugojanski srez raspolagao s najmanje 9.17 Osim povoljnih prirodnih uslova za uzgoj gotovo svih vrsta žitarica.72 1895-1910 + 14% . 100.13. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895). Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom Jahre 1910.000 ovaca.5% .228 13.586 6.18 Prema cijenama iz 1908.250 1. STANOVNIŠTVO.7% .000 koza i oko 900 svinja. Seljaci su koristili ove prednosti. koje je imalo izvanredne prirodne uslove. Popis stoke u užem bugojanskom srezu (bez ispostava Gornji i Donji Vakuf. 13. te Kupres) 17 18 (Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom jahre 1895. 273 dobru reputaciju u gajenju krompira i na jednog stanovnika ovog sreza proizvođeno je preko 86 oka (118 kg). voća i povrća u Skopaljskoj dolini. imala zadatak da unapređuje duhovne i materijalne odnose seljaka i da potpomaže i štiti njihove interese. osnovana sreska poljoprivredna zadruga.BUGOJNO. 1. vrijednost stočnog fonda iznosila je oko tri miliona kruna ili oko 67 kruna po jednom stanovniku.956 9. u Bugojnu je osnovana voćarska škola koja je na 3 ha površine svake godine uzgajala 8.540 7.26. za unapređenje poljoprivrede.2. Sarajevo 1912).580 439 275 816 1910. brdoviti i planinski dijelovi bugojanskog sreza nudili su izvanredne mogućnosti za razvoj stočarstva i šumske privrede. što predstavlja sam vrh u pokrajini.000 grla rogate stoke.039 6.692 7.189 .371 1.000 konja.73 .000 oplemenjenih sadnica koje su besplatno dijeljene stanovništvu.52% + 10% + 137% . 1. Br. godine.5% . Od 90-ih godina XIX stoljeća u bugojanskom srezu uvodi se kultura repe koja je bila odličnog kvaliteta i davala je prihod od 960 kruna po hektaru.7.23.043 202 744 pletenih + 191 .264 . DO 1914. kao i u još nekim sreskim mjestima. Osim toga. u Bugojnu je 1904. Bosanski glasnik 1904.

ostalo zapamćeno. Jedna od tih pilana bila je podignuta na Poričkoj rijeci kod Ajkunića točila i ušla je u predanje kao jedna od najstarijih u pokrajini (II polovina XVIII stoljeća). a ni samo gradsko područje nisu bili pošteđeni opadanja stočnog fonda koje je u deceniji pred Prvi svjetski rat zahvatilo cijelu Bosnu i Hercegovinu. Osim poljoprivredne proizvodnje.274 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a postoje i pisani tragovi. 185 117 709 320 116 35 16 35 1910. bez obzira na to što su i u bugojanskom srezu postojali pokušaji uvođenja meltalske pasmine goveda. bili izrađeni od drveta. godine) i promjenâ u oblasti carinske i agrarne politike u Monarhiji. gdje su za to postojali veoma povoljni prirodni uslovi. Sarajevo 1970. 19 .19 Veliki pad u broju stoke austrougarska statistika u Bosni i Hercegovini obrazlagala je i prelaskom s ekstenzivnog na intenzivno stočarenje. U tom smislu.83 (72%) . takođe. osobena po tome što su svi njeni objekti i instalacije. Schmid. F. vlasnika stoke Konja Goveda Ovaca Koza Svinja Pčelara Košnica 1895.74 (211%) .5%) . Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. a na udaru su naročito bila goveda i ovce. mada se nisu mogli prezentirati uvjerljivi podaci o modernizaciji stočarstva. ostalo je predanje o postojanju pilana potočara na Poričkoj i Prusačkoj rijeci i Šemešnici (lijeve pritoke Vrbasa). XVIII. 550-551.. da su za Dževad Juzbašić.11 (69%) Prema navedenim podacima vidi se da ni bugojanski srez.220 (31%) -127 (40%) . te rijeci Vitini (desna pritoka Vrbasa).14 (12%) . izuzev željezne testere. Vlasnik ove pilane bila je porodica Alibegovića iz Poriča. Godišnjak DIBiH. + 12 (6. Izvoz stoke i mesa iz Bosne i Hercegovine se povećavao.. prvenstveno za eksploataciju i preradu drveta. bugojanski srez imao je dobre prirodne uslove i za razvoj šumske privrede. To je bila posljedica carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije (1906-1911. 197 103 489 193 33 109 5 28 pletenih 1895-1910. Broj stoke u gradu Bugojnu Br. uključujući i eksere. U narodu je. 1968-1969. Bosnien und die Herzegovina s. naročito u okolini Kupresa.

a za izvoz drveta iz ugovornog područja 800 m suvih riža i 9 km puteva. koji je 1910. Zbog ratnih neprilika. Ova firma je u toku 1913. To su bile male pilane potočare sa po jednom testerom koje su kovali kovači Cigani u Donjem Vakufu i nosile su ime “ciganske testere”. 214. godine zakupio desetogodišnju eksploataciju šumskog područja Točilo-Raduša (500 ha). godine svoj ugovor prenijelo na firmu Adem-age Mešića i Jakoba Haima. ali su znatno zaostajale iza stvarnih prirodnih uslova. u pojedinim dijelovima bugojanskog sreza. Pilane na Šemešnici posjedovale su porodice Vasića i Ilića iz Košćana. te porodice Džolića i Ponjavića iz Kutanje. moderne oblike. Neki Joca Milenković podigao je pilanu potočaru u Maškari (G. Osim začetka industrijske eksploatacije i prerade drveta. a Feldbauer Samuel u Šemešnici (D. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnoj industriji u Sarajevu. Pilana je na taj način bila u pogonu sve do vojnog sloma Monarhije u jesen 1918. V. STANOVNIŠTVO.d. jer su veliki šumski kompleksi ostali netaknuti. Begović.300 m3 četinarskog drveta. ova pilana u Trnovači predstavlja prvo industrijsko preduzeće u bugojanskom srezu koje upotrebljava parnu pogonsku energiju.20 Kasnije. str. br.). godine posjekla i preuzela u ugovornom području 18. B.21 Ne računajući nekoliko sitnijih objekata. 275 vrijeme osmanske vladavine postojale dvije pilane na Prusačkoj rijeci. Razvojni put šumske privrede.BUGOJNO. 21 O eksploataciji i preradi drveta u bugojanskom srezu na razmeđu XIX I XX stoljeća vidi: B. koja je 1913. kao što su ciglane i pilane potočare. godine ustupilo je u zakup svoja pilanska postrojenja bečkoj firmi Ujedinjena industrija drveta a. Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine. 92. Ova firma je radila za vojne (ratne) potrebe. Vakufa) izgradila parnu pilanu s dva gatera. (Vereinigte Holzindustrie A. DO 1914. eksploatacija šuma i prerada drveta dobile su nove. ovo preduzeće je krajem 1914. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. pa je u nedostatku lokalne radne snage u svojim pogonima za sječu i rad na pilani koristila ratne zarobljenike. godine u Trnovači (nedaleko od G. 144. 20 . godine. četiri u slivu rijeke Šemešnice i jedna na rijeci Vitini. Sarajevo 1960.G. 127. Izuzetno značajno bilo je angažiranje privatnog preduzimača iz Zavidovića Felixa Cavallini-a. Begović. godine obustavilo sve radove u šumi. koji nisu imali dovoljno obradive zemlje. i 1914. Zbog finansijskih teškoća ovo preduzeće je 1912. Vakuf ). a krajem 1916. s drvenom masom od 55. Vakuf ).000 m3 četinarskog drveta. 143. str. krajem XIX i početkom XX stoljeća. Godina 5.

. 22 . poljoprivrednih alatki (vila i grabalja). Kostajnica ili Zenica. S obzirom na to da su u to vrijeme u Bosni kuće građene od drveta. a zatim vojne. nisu bile jedine. u Bugojnu su trgovci Bošnjaci bili u manjini. a svi ostali iz 1900. i u bugojanskom srezu bilo je dosta vještih majstora tesara. stokom i drugim poljoprivrednim proizvodima vodila je brzom porastu broja trgovaca. Čitave porodice specijalizirale su se u proizvodnji drvenog posuđa (od kašike do kaca raznih veličina i namjena).22 dakle isti broj kao stari trgovački centar na Savi Bos. zdravstvene i vjerske institucije. iz različitih razloga.. Godine 1855. a u Hercegovini od kamena.276 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kućna radinost i skromni začeci industrijske proizvodnje. tri godine nakon uvođenja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. u Bugojnu bila sudski protokolirana 21 trgovačka firma. te sepeta. dopunski izvor prihoda.. Osnovu privredne strukture grada Bugojna na razmeđu XIX i XX stoljeća činili su trgovina. zatim držala za motike. dok su neke od njih. Trgovina žitom. zanatstvo. brezovih metli itd. Među prvim protokoliranim firmama spominje se samo Meho Bevrnja (1886). U neproizvodnoj oblasti najviše radnih mjesta nudila je državna uprava. u Bugojnu su zabilježene tri značajnije trgovine koje vjerovatno. kose. godine. Do kraja Prvog svjetskog rata u Bugojnu su sudski protokolirane ukupno 61 firma. Sarajevo. kao što su Dalmatinska Zagora i kraški predjeli općenito davali vrsne majstore u građevinskom oblikovanju kamena. lopate i sl. prosvjetne. razvijali su se kućne radinosti i razni zanati kao neophodni. sjekire. im Oktober 1886. Verzeichniss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina handelsgreichtlich protokolirten Handelsfirmen zausammengestellt auf Grund der gerichtlichen Handelsregister. prestajale raditi ili su propale. tako da je 1886. ali su predstavljale začetak najznačajnije privredne grane u gradu. ili 1907. godine. Iz pregleda protokoliranih firmi vidi se da su najbrojniji hrvatski i srpski trgovci koji su zajednički i formirali bugojansku trgovačku čaršiju. Za razliku od starih gradova. Uz svega devet bošnjačkih dolazi i 5 jevrejskih protokoliranih trgovačkih firmi i one zajedno čine oko jedne četvrtine ukupno registriranih. od kojih je većina stabilno radila. ugostiteljstvo.

2. 25. STANOVNIŠTVO. Spisak protokoliranih trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu podataka u Verzeichniss. 277 Spisak protokoliranih trgovačkih firmi u Bugojnu 1883-1918. 1885. protokol. 1907. 16. 15. 29. 1895. 24. Firma se prvi put spominje 1855. 1907-1912 1887. 14. 23. god. Risto Đurendić Vuko Freškura Franc Gaković Redžo Grof Ludwig Grof Rudolf Hadžiavdić Jusuf Heydušek eodor Ivičić Ilija Ivanković Ivić Stjepan Naziv firme God. 13. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 1907. 1886. 1884. 1886. 1894. Franjo Babić A. 26. 1886. 1900. 3. 32. 7. 23 Altarac Solomon Atijas Solomon Haim Atias S. 1914. 8. 6. 1904. 9. 1907. 1908. 1905. 11. 1907-1912. 5. Jozo Babić Stipo Balagija Abdulah Baltić i Dimić Braća Baltić Baruh Samuel Behara Krstan Bevrnja Meho Budimir Maranguz Pero Bušatlija Husein beg Čolić Nikola i Anto Dautbegović Mustajbeg Dilber Marko Dimić Perendić Marko Domaćinović braća Đurendić V. Firma se prvi put spominje 1855. 1885. 18. god. god. 1900. 1894. 21. 22. 1904. i časopisa Bošnjak i Bosanski glasnik. 30. DO 1914. 1904. 20. 12. 10. 4. Mordohaj Avdalajbegović Remzi beg Babić Anto Babić I. . 1885.BUGOJNO. 31.23 1. 1908. 1886. Isidor Atijas S. 19. 1901. 1885. 17. 28. 27. 1886. 1908. 1908. 1894. Primjedba Firma se prvi put spominje 1855.

54. 36. 59. 50. 1886. 48. 38. 40. Jelić Čedomir L. 46. 57. 1894. 1886.. Kolovrat i drug Krstanović braća Madunić Ivo Madunić Juko i Ivo Marinović r. 1894. 1885. Simo Pavlović Nine i brat Perković Ivanković Ivo Popadić Boško Popadić braća Praljak J. 39. 56. 1885. 1885. 61. 51. 60. Sa filijalom u Kupresu Iz strukture trgovačkih radnji u Bugojnu vidi se da one ne odudaraju od drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini. 1885. 42. 1886. U početku se cijela familija javlja kao nosilac firme. 55. 1886. 49. 1886. 1913. 52. 1907. 1886. 41. 35. 1885. dok se vremenom braća dijele i stvaraju nove trgovine. Druga karakteristika jeste da se na razmeđu dva stoljeća vrši diferencijacija između zanata i trgovine i da se počinje stvarati tip specijaliziranog trgovca. 1903. 1894-1913. Ilija Sinovi Nikole Pavlovića Subašić Ilija Subašić braća Šandrk Ivan Topić Tufekčić Tomo Trifković Lugušić Ilija Vasić Pero 1908. mahom. 47. 1894-1914 1900-1914 1885. 1904. Jovo Radović Tomo Rustempašić Muhamed beg Salom Ušćuplija Abraham Sandić J. 45. 1886. 1885. 1907-1913. 58.. Jelić Ilija Jelić Simo Jezidžić Stipo Karadža Abdul Rezak Kirlić Alija Kolovrat braća Kolovrat sinovi F. 37. 1910. 1912.278 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 44. 53. 1908. 34. 43. što znači da su patrijarhalne veze brzo kidane nakon nestanka oca porodice. trguju mješovitom . 1910. 33. za razliku od ranijih trgovaca koji.

s početkom 15. Kreševljaković. i 21. Esnafi i obrti. na godišnji vašar u Bugojnu dogonjeno je oko 2. IX 1871.24 Nakon austrougarske okupacije. Bosanski glasnik 1990-1918. godine u Bosni i Hercegovini održavani su vašari u 87 raznih gradova. Zabilježeno je da su 1870.26 O odobravanju vašara u Bugojnu vidi list Bosna br. 26 Bosanski glasnik 1907. Od toga u 72 mjesta održavani su sedmični pijačni dani. maja. a do austrougarske okupacije 1878. Svi su nešto prodavali i kupovali i u tome uživali. 6. godine. od kada se ustalio na 18. nedjeljni i pijačni dani. 13. varoša i sela. to mu je dalo novi zamah za razvoj trgovine. 4. Trgovina s ćepenka bila je najvažniji oblik razmjene dobara. 24 . 25 Bošnjak 1886-1899. oktobar. a u 27 godišnji vašari. str. oktobra – 2. derneci. Na njima su trgovci i zanatlije iz raznih krajeva nudili svoju robu. Iste godine. kao nezaobilazni i nezamjenjivi oblik razmjene dobara između sela i grada i širih oblasti međusobno. Datumi godišnjeg vašara u Bugojnu bili su: 30. i br. panađuri). Prema podacima s početkom XX stoljeća. razni putujući zabavljači nudili su zabavu tako da se šarolika masa svijeta stapala u jedinstvenu sliku vašara i njegove neponovljive atmosfere. ali se uz ovaj vid trgovine pojavljuju godišnji vašari (sajmovi. 50 konja. godine stanovnici Bugojna zatražili od osmanskih vlasti da im odobre održavanje trodnevnog godišnjeg vašara “u cilju povećanja trgovine i usljed toga što se nalazi na putu kuda mnogo putnika prolazi”. DO 1914.25 Godišnji vašari u Bugojnu. 69. žito i proizvode kućne radinosti. Vidi takođe H. 400 konja. – 21. što potvrđuje i navedeni spisak sudski protokoliranih firmi. Odobrenje datuma i trajanja vašara vršeno je posredstvom okružne oblasti u Carigradu. a na sedmični pijačni dan prosječno po 150 grla rogate stoke.BUGOJNO. 9. 30. seljaci su dogonili stoku. oktobar. STANOVNIŠTVO. datum održavanja godišnjeg vašara u Bugojnu bio je promjenljiv sve do 1907. predstavljali su najveći privredni i društveni događaj za koji su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i svi uzrasti stanovništva. 275 14/26. 600 komada sitne stoke i 20 svinja. – 8. 209. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. S obzirom na to da se Bugojno našlo već tada među 27 mjesta koja su imala godišnji vašar. – 15. oktobar. kao i u drugim mjestima. novembra. 279 robom. aprila. 18-19. 18.000 grla sitne stoke i oko 100 svinja. mutesarif travničkog sandžaka (okruga) objavio je da će se u Bugojnu održavati vašar u trajanju od tri dana. str.400 grla rogate stoke. septembra svake godine. VI 1870.

jer se osim državnih. nego je odgovarala stvarnim potrebama stanovništva.280 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koji su u većini bili dunđeri. žitom i stokom. 180.27 U gradu je bilo smješteno više zanatskih radnji koje su podmirivale potrebe gradskog i okolnog seoskog stanovništva.28 Važan ekonomski faktor u gradu činili su solidno plaćeni činovnici. Time je počela i u Bugojnu era modernog građevinarstva.. 109. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u ovoj oblasti. u Bugojnu počinju zidati veće i ljepše kuće za potrebe trgovaca. Početkom XX stoljeća zabilježeno je da u Bugojnu uspješno rade dva hotela i jedno prenoćište. Osim trgovina mješovitom robom. a 1918. javnih građevina. 254. 212. Struktura zanata nije bila opterećena tradicijom. Podignute su reprezentativne građevine. činovnika i zemljoposjednika koji useljavaju u grad. U gradu je bilo i jedno prenoćište sa 4 sobe. kolari. a gotovu robu predavali su firmi i dobijale određenu platu. 1918. koji je proširio svoj hotel i dao mu ime “Grand hotel Grof ”. apotekar 27 28 Bosanski glasnik 1902. str. str. koji su gotovo isključivo bili doseljenici iz raznih pokrajina Monarhije i nosioci modernizacije i evropeizacije u gradu. u Bugojnu je bilo više tradicionalnih bosanskih gostionica i kafana. Ove nove potrebe pratilo je podizanje prvih ciglana koje prave preokret u proizvodnji građevinskog materijala koji potiskuje drvo. str. kao što je zgrada kotarskog ureda u arapskom stilu (današnja gimnazija). Dobar poslovni ugled imao je i drugi hotel “Zum schwarze Adler” (Kod crnog orla). koji je 1908.. Osim nosilaca političke i vojne vlasti. uredio restoran i promjenio ime u Hotel “Bosna”. čiji je vlasnik bila Ruža Grubeša. građevinari. Ovaj hotel imao je u početku šest. željezničke stanice. u ovu socijalnu skupinu spadali su i sreski ljekar. čiji je vlasnik bio Ludwig Grof. što je neminovan pratilac formiranja naših gradova. Vlasnici prvih ciglana bili su Marko Ribičić. str. Oslanjajući se na bogatu tkačku tradiciju Skopaljske doline. osnovane su filijale Tkaonice ćilima iz Sarajeva. Stipo Šandrk i Pero Kolovrat. godine 15 soba. ili majstori opšteg profila koji su znali izgraditi bosansku kuću od temelja do useljenja. 76. zgrada sreskog suda. Na cijeni su bili kovači. veterinar. Potreban materijal i mustre radnice su dobijale od Tkaonice i naručene predmete izrađivale kod svojih kuća. Franc Freškura podigao je na željezničkoj stanici hotel “Vrbas” s deset soba. . Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1913. vojne pošte i telegrafa itd. narodne osnovne škole.

rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Bankarstvo i krediti Saobraćaj Kućna posluga i razni posl. ujedno. godine vidi se da je svaki deseti stanovnik koji privređuje.079 21 4 8 223 20 1 4 34 79 13 40 129 114 201 144 1 53 206 236 4 98 16. str. STANOVNIŠTVO. zemlje.129 68 5 25 583 22 2 14 130 141 17 68 293 291 248 387 1 143 380 500 6 129 29.BUGOJNO. činili i intelektualnu kremu grada. stakla Obrada metala Izrada oruđa i instrumenata Hemijska industrija Rasvjeta. u biti. koja je zajedno s domaćim trgovačkim slojem. stoč. godine29 Privredna grana Poljoprivreda. U vanagrarnim oblastima zanimanja prednjačili su obrada metala. . odnosno da je 89% ukupnog stanovništva sreza živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. 281 te nekoliko učitelja i sveštenika koji su. proizvo29 Rezultati popisa stanovništva 1910. vodovod i slično Građevinarstvo Tekstilna industrija Kožarska industrija Drvna industrija. nosilac bogatog društvenog i kulturno-prosvjetnog života.293 Iz zvaničnog statističkog pregleda zanimanja stanovništva bugojanskog sreza 1910. kamena. 62-63.712 Izdržavanih 26. za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostalih Svega Privređuje 15..208 89 9 33 806 42 3 18 164 220 30 108 422 405 449 531 2 196 586 736 10 227 46. DO 1914. gline. vrtlarstvo Šumarstvo i ribolov Rudarstvo Ind. Struktura zanimanja u bugojanskom srezu 1910. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. svoju egzistenciju osiguravao izvan agrara.581 Svega 41.

kao i svugdje gdje se javio. Prvu osnovu školu u Bugojnu otvorili su franjevci 1868. U ovim granama radilo je 1. kada je “Družba sestara milosrdnica sv.282 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koja je imala 114 učenica i 5 nastavnica.. dnja hrane. osjećao potrebu za višestranim društvenim uticajem i potpunijim duhovnim i društvenim životom. bili su više nacionalne institucije stvorene da potpomognu razvoj poljoprivrede i seljaka vežu za moderne nacionalne institucije. koju je 1872. pripadnika raznih nacija i kultura. Ova škola. trgovina. Hrvatska težačka blagajna. u gradu je podignuta impozantna školska zgrada. *** Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno se nije razvijalo samo kao politički i privredni centar sreza. ni grad Bugojno nije mogao promijeniti svoj trgovačko-agrarni karakter.. Kotarska pripomoćna zaklada). Vinka” iz Zagreba otvorila u Bugojnu katoličku djevojačku školu. nego finansijske institucije koje bi vodile opštem privrednom progresu. U okviru srpsko-pravoslavne crkvene opštine osnovana je srpsko-pravoslavna osnovna škola. . godine. Iz te potrebe nastala je višestrana i dosta intenzivna prosvjetna. prije svega industrijskog razvoja čitavog kraja. koji je. te javna služba. Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove. industrija odijevanja. kulturna i društveno-politička aktivnost. Izostao je razvoj industrije i to se nije moglo nadomjestiti starim načinima proizvodnje izvan agrara. kućna posluga i drugi poslovi za platu. a školske 1886/87. godine. Svi novčani zavodi koji su u Bugojnu formirani na razmeđu dva stoljeća (Srpska štedionica. ugostiteljstvo. godine. nego je sve više preuzimalo i kulturnoprosvjetno i društveno vodstvo čitavog gornjovrbaskog kraja. dok je uz džamiju otvoren mekteb. U takvim uslovima. To jasno pokazuje da je bila veoma spora dinamika privrednih i socijalnih promjena u srezu. Mreža osnovnih škola završena je 1893. kao i druge koje je osnivao ovaj red.253 lica (oko 77%) od ukupno 1. U njemu se relativno brzo formirao sloj imućnog građanstva činovničkog i trgovačkog porijekla. a kasnije i medresa.633 zaposlenih izvan agrara. Zbog toga se u njemu nije izvršila snažnija akumulacija i organizacija kapitala koja bi stvorila novčane institucije za finansiranje privrednog. godine pohađalo 30 djece. jer je uslijedilo otvaranje Narodne osnovne škole koju su pohađala djeca svih konfesija. ukinuta je 1883.

godine30 Ime i prezime Godina službovanja 1886-1889.BUGOJNO. 1917-1918. 1917-1918. starješina Knežević Anto Steinmetz Johanna. STANOVNIŠTVO. upravitelj škole Miljušević Ida Čolić Stjepan. 22. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 1906-1909. 13. 283 Učitelji u narodnoj osnovnoj školi u Bugojnu 1886-1918. 1896-1899. 1916. 20. učitelj Josip Čurić. 1916-1918. 15. starješina Jelka Bilić Ljubomir Matulić. pom. 1895. 23. 2. 14. 6. 25. 1910-1916. 1900-1903. Galcinja Tomljenović Tomislav Jefto Abramović Sofija Mandić Josip Brkić. 7. pom. 1917-1918. DO 1914. 1911-1914. 1909. 1899. 3. 1904. 17. 28. 1905. 24. 1911-1916. pom. 1910. 1896-1901. 18. 30. 1906-1910. 10. 1895. 1889-1892. 27. 19. učiteljica Franić Danica Tomasović Andrras. 11. P. 1896-1899. upravitelj Hvala Matilda Špez Marija Kaprikul Ana Spisak učitelja napravljen je na bazi podataka objavljenih u Bošnjaku i Bosanskom glasniku. 1893-1895. pom. učitelj Mulić Hamdija Bešlić Milan Vukelić Zora. 16. 32. 1902-1903 1902-1903 1904-1910. 8. učitelj Đogo Husein. 1900-1901. 29. upravitelj i učitelj škole Šiljković Mehmed Kalaica Josipa Vudanović Angelina Konig Elza Krešić Ivan. suplent učiteljica Šimunac Stjepan. pom. 21. učitelj Josip Rujić. pom. 1907-1908. 1904-1905. pom. 5. učiteljica Erdosy Zora. 1911-1916. 12. 30 . 1917-1918. 9. 1. 26. 4. 31. učitelj Palandžić Nikola. suplent učiteljica Fejzagić Džemal Mandušić Jelena.

što znači da je.406 33. katolika 11..2% : 0.1%) Ostali 27 23 50 (71%) Ostali 1 19 20 (29%) Svega 2. Velike su razlike u pismenosti na selu i u gradu.6%) Katolici 909 447 1356 (11. a kasnije 2 ili 3 učitelja i jedan pomoćni učitelj. .6% prema 2. kod katolika 14.9%) Muslimani 584 23 607 (5.415 11.6% i muslimana 9.10% i ostalih 71%.289 (5.815 (88. Veoma nizak procent pismenih.396 10.14%. katolička djevojačka škola milosrdnih sestara.236 Iz tabele se vidi da je opšta pismenost u bugojanskom srezu izražena niskim procentom od 8.2%. muslimana 5. bio je zbog toga što 31 Rezultati popisa stanovništva 1910.360 ili 9. naročito muslimanki.4%) Pravoslavni 5.552 11.284 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine u srezu otvorene 4 narodne osnovne škole. Iz navedenog pregleda vidi se da su se učitelji često mijenjali i samo mali broj je ostajao po nekoliko godina. Iz tabele se.737 Svega 16.373 djece i omladine od 7 do 20 godina znalo je čitati i pisati svega 1.696 5.. i pored toga što su do 1912. 20-21.396 5.057 680 2. Ovim treba dodati još ukupno 50 lica koja su znala samo čitati. Od ukupno 14. mektebi i medresa. nepismenost reproducirana s 91% tog uzrasta.5%. 30-31. Kod pravoslavnih odnos pismenih muškaraca i žena bio je 8. godine31 Znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Ne znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Pravoslavni 537 187 724 (6.111 (93.10%) Muslimani 5. U početku je u narodnoj osnovnoj školi bio zaposlen samo jedan učitelj.4%.4% : 7. Pismenost u bugojanskom srezu 1910. vidi da je pismenost različita kod pripadnika pojedinih konfesija. koja se kretala oko 12%. Pravoslavnih je bilo pismenih 6.14%) Katolici 5. ali o tome nema odvojenih podataka.41%.737 5. str. Očigledna je razlika i u pismenosti po polovima. takođe. zatim srpsko-pravoslavna osnovna škola.830 16.24% i zaostajala je iza pismenosti u Bosni i Hercegovini.

U uslovima političke obespravljenosti. u studiji Kulturno-prosvetna. nego samo arebica i arapsko pismo. 1895. Otuda su sva udruženja. 100. 3. prosvjeta. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Kao što je oblast obrazovanja i vaspitanja imala dva usmjerenja (konfesionalne škole. 4. vjerskih i nacionalnih pokreta i modernih socijalno-političkih ideologija. Spisak je dopunjen podacima koje je objavio Bosanski glasnik. 1898. koje su svojim značajem premašivale ekonomsku snagu grada i brojnost njegovog stanovništva. socijalna i humanitarna društva u Bugojnu 1878-1914. 32 Činovnička kasina – Beamten – Kasino Ukrašavajuće društvo – Verscönungsverein Pjevačko društvo Hrvatska narodna čitaonica Biciklističko društvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Godina osnivanja 1893. 1900. STANOVNIŠTVO. Kulturno-prosvjetna. bez obzira na to kakvi su im ciljevi bili i ko ih je osnovao. 285 su one vrlo rijetko pohađale narodne osnovne škole. 1902. a u mektebima se nije učila latinica i ćirilica. To je bilo vrijeme kada se u cijeloj Bosni i Hercegovini osnivalo mnogo raznovrsnih društava koja su odražavala potrebe i interese novih i starih društvenih snaga. a pohađaju ih djeca bez ikakvih vjerskih i nacionalnih ograničenja) tako je i oblast kulturno-prosvjetnog i društvenog rada imala dvije tendencije: jednu je zastupala i provodila austrougarska vlast. koje su jedino bile obuhvaćene statistikom. DO 1914. kultura i umjetnost jedine su mogle progovoriti prikrivenim političkim i nacionalnim jezikom. humana i socijalna društva. Pejanović. 6. koje su nastavljale tradicionalnu zatvorenost obrazovanja i vaspitanja unutar vlastite vjerske zajednice i narodne osnovne škole. 1900. Društveno-ekonomske i druge promjene na razmeđu XIX i XX stoljeća podstakle su u Bugojnu bogatu i raznovrsnu kulturno-prosvjetnu i druge društvene aktivnosti. str. .32 Naziv društva 1. 2.BUGOJNO. a drugu domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. imala zadatke da se “nepolitički” bave političkim i nacionalnim radom. koje osniva država. Pregled društava u Bugojnu sastavljen je u na bazi podataka koje je objavio Đ. 5.

Čitaonice su u Bugojnu imale obrazovne i humanističke ciljeve. 1906. sportskim i nacionalnopolitičkim idejama. 17. 12. imalo zadatak da njeguje bilje. koja su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka. Stjepanom Subašićem i Ninom Pavlovićem. s obzirom na to da “kasina” postaje mjesto gdje se okupljaju činovnici. 1914. 1913. svakako. “Napredak” ima 51 člana. 1909. što. 11.. “Gajreta” i “Napretka”. Naziv društva 7. humanitarnim. Stipo Domaćinović. Ilija Subašić. Na primjer. Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Bugojna bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim. koja zaslužuje veliku pažnju. Jedno od najinteresantnijih i jedinstvenih udruženja u Bosni i Hercegovini jeste udruženje za uljepšavanje grada koje je. U društvenom životu led je probijen osnivanjem Činovničke kasine. Turska kiraethana – čitaonica Podružnica hrvatskog potpornog društva “Napredak” Srpsko pjevačko društvo “Javor” Pododbor srpskog potpornog društva “Prosvjeta” Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice Hrvatski sokol Srpski soko Pododbor potpornog društva “Gajret” Srpska narodna organizacija Muslimanski klub Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo Godina osnivanja 1904. vojnici. zajedno sa Stipom Domaćinovićem. 1910. pošumljava i podiže parkove. Hrvatsku narodnu zajednicu vodi fra Marijan Lovrić. Anto Babić. a u njenom odboru sjede najugledniji hrvatski trgovci u gradu: Stipo Grgić. Hrvatska narodna čitaonica u početku ima 54 člana. 13. uglavnom doseljeni svijet koji preko kasine stvara jedan novi. između ostalog.286 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ono je interesantno i po tome što u njemu prednjače domaći ljudi svih konfesija. 1907. Humanitarne ideje društava “Prosvjete”. “Gajret” 1905. 16. 10. 14. poslovni ljudi. 15. “Tursku čitaonicu” osnovao je odbor na čelu sa zemljoposjednikom Ahmed-begom Bušatlijom. 1907.. 1909. fra Dominik Gojsilović i Nikola Dilber. a kasnije 78. predstavlja preteču ljubitelja prirode i modernih ekoloških udruženja. 9. s impozantnim brojem od 450 članova. godine . 1911. Stipo Budimir. 8. 1905. naišle su na dobar prijem kod bugojanskog građanstva. drukčiji društveni život.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

287

ima 10, a 1907 s članovima iz Gornjeg Vakufa ima 160 članova. “Prosvjeta” 1908. ima 70 članova,33 a njome rukovodi Risto Đurendić zajedno s Čedomirom Jovićem, Milanom Jovanovićem i Đorđom T. Radovićem. I kod Srba, kao i kod Hrvata, čitavim društvenim životom rukovode bogati ljudi – trgovci koji se nalaze u upravnim odborima od pjevačkih do sportskih i sokolskih društava. Pjevačka društva, hrvatska i srpska, oslonjena su na crkvu, a imaju značajnu nacionalnu funkciju, jer se iz tih vrsta okupljanja, kao i iz drugih, brzo prešlo na nacionalnopolitičke stranke. I sokolska udruženja, koja su nosila ideju “u zdravom tijelu zdrav duh”, imala su zadatak da razvijaju borbeni nacionalni duh. Ideju o Hrvatskom sokolu u Bugojnu uspešno su realizirali Franjo Vinter, Ilija M. Šandrk, Stjepan Jandrić, Vinko Šandrk, Stjepan Ubović i Stjepan Ivić (1909. ima 63 člana), a Srpski soko, koji je osnivan od 1. avgusta 1909. do 24. januara 1910. godine, vodili su ljudi iz uglednih srpskih porodica: Jovo Lukić, Mihajlo, Špiro i Ilija Marinović, Gojko Praljak, Vojo Brančić, Aleksa Đurić, Ljubo i Kosta Topić, Blagoje Krstanović, Milivoje Radović, Risto Đurendić i Stevo Kokotović.34 U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu bugojansko građanstvo osnivalo je ona udruženja koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda. Slijedili su jedni druge u ostvarivanju svojih potreba i bili upućeni jedni na druge. I tu se stvarala “čaršija”, ali nešto drukčija od one tradicionalne, jer je nacionalni trougao ostvarivao svoju nacionalnu integraciju u uslovima austrougarske vlasti i formiranja gradskog miljea u Bugojnu. Otuda je on dobio specifičnu mjesnu boju u kulturno-prosvjetnom, sportskom i drugom društvenom aktivitetu. *** Za razvoj Bugojna bila je posebno značajna aktivnost njegovog gradskog vijeća koje je imalo zadatak da se brine o zdravstvenim, komunalnim, školskim i drugim pitanjima vezanim za život građana. S obzirom na to
Kalendar Napredak 1909. str. 163-164, Bosanski glasnik 1909.; I. Kemura, Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana, Sarajevo 1986. tabela I. 34 ABH, ZV BiH 1909, š. 18 269/26, ABH, ZV BiH, 1909. Š. 18-26. Za podatke zahvaljujemo Sajmi Ajanović-Sarić i Matku Kovačeviću iz Arhiva Bosne i Hercegovine
33

288

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

da je opštinski budžet bio fiksiran na 95.200 kruna godišnje, tim novcem nisu se mogli praviti veliki poduhvati. U rashodima se navode sljedeći troškovi za 1905. godinu: troškovi klaonice 695 kruna i 80 helera, doprinos za zdravstvo 3.092 krune i 40 helera, doprinos za humanitarne svrhe 1.200 kruna, opštinski dugovi 99.275 kruna i 80 helera, troškovi za osnovne škole 5.897 kruna i 60 helera. U rashodima, cifre se iz godine u godinu neznatno mijenjaju. U Bugojnu je ordinirao sreski ljekar dr Jozef Fogler, koji je, prema podacima Bosanskog glasnika, tu službovao od 1899. do 1915. godine. Gradska ambulanta otvorena je 1906. Mjesto ljekara u gradu bilo je upražnjeno samo u toku ratne 1916. godine, a već 1917. i 1918. ordinira dr Leo Schonfeld. Bugojno je spadalo među 37 gradova u pokrajini koji su imali apoteku, koja je registrirana 1900. godine, a bila je vlasništvo magistra farmacije Theodora Heydušeka. Ostao je u Bugojnu do 1915. godine, a već 1916. apoteku je otvorio magistar farmacije Nikola Kuš, koji je ostao do 1918. godine. Njega je naslijedio magistar farmacije Ignatz Berger. Bugojno je relativno kasno, tek 1912. godine, dobilo sreskog veterinara i tu dužnost je obavljao Jozef Halama.35 Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno nije imalo moderni vo35

Podaci o zdravstvu u Bugojnu navedeni su prema Bosanskom glasniku.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

289

dovod i kanalizaciju. Grad se snabdijevao vodom iz oko 70 bunara i izvora, a isto toliko petrolejskih lampi osvjetljavalo je njegove ulice. Gradsko vijeće Bugojna (1886-1918)36 Načelnici: Tahir-aga Vidimlić 1886-1888. Pero Pavlović 1889-1908. Pero Šandrk 1909-1910. Salih-aga Mandžić 1911-1915. Remzi-beg Avdalajbegović 1917-1918. Od 1895. biraju se podnačelnici i tu dužnost su obavljali: Mitar Popadić 1895. Mustaj-beg Avdalajbegović 1895-1908. Vuk Đurendić 1896. Niko Marinović 1899-1908. Salih ef. Mandžić 1909-1910. Jovan Topić 1909-1910. Anto Babić 1911. Risto Đurendić 1911-1918. Nine Pavlović 1912-1918. Zastupnici:

Pero Pavlović 1886. Niko Grgić 1886-1889. Simo Jelić 1886-1892. 1900-1901. Tomo Topić 1886-1888. Ibrahim ef. Karadža 1886-1892.
Spisak članova Gradskog vijeća sačinjen je na osnovu podataka iz Bosanskog glasnika 1889-1918.
36

290

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hamid Lončar 1886-1892. Stipo Babić 1889-1892. Niko Grgić 1886-1892. Marko Popadić 1889-1892. Niko Mijatović 1889-1892. Ibrahim Hadžialić 1889-1892. Mustaj-beg Avdalajbegović 1893-1894. Meho Imamović 1893-1900. Petar Kutleša 1893-1901. Stipo Jezidžić 1893-1898. Vuko Đurendić 1893-1895. Jovo Praljak 1893-1898. Salih-aga Mandžić 1893-1908. Niko Marinović 1896-1898. Theodor Heydušek 1900-1901. 1905-1908. Juko Maduna 1899-1901. Marko Dilber 1899-1901. Salom Avram 1900-1908. Niko Dimić 1902-1908. Ivan Šandrk 1902-1904. Boško Popadić 1902-1903. Remzi-beg Avdalajbegović 1902-1908. Ivan Perković Ivanković 1902-1908. Ludwig Grof 1905-1911. Stipo Babić 1905-1908. Marko Dimić 1905-1908. Karadža Abdul Rezak 1909-1918. Tahir Bosto 1909-1918. Ante Babić 1909-1910. Stipo Domaćinović 1909-1914. Juko Madunić 1909-1911.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

291

Boško Topić 1909-1916. Ilija Trifković 1909-1910. Stipo Čolić 1909-1910. Stipo Grgić 1911.1916. Ivica Jozić – Baškarad 1911-1913. Niko Čolić 1911-1918. Zahid Šupa (Šupić) 1911-1918. Jovo Krstanović 1911-1913. Salih-beg Avdalajbegović 1915-1918. Frano Domaćinović 1915-1918. Stjepan Subašić 1915-1918. Anto Kolovrat 1915-1918. Đorđe Radović 1915-1918. Ilija Sandić 1917-1918. Na kraju ovog pregleda nekih pitanja u razvoju Bugojna kao grada koji nema dugu urbanu tradiciju, može se zaključiti da je njegov razvoj tekao u pravcu stvaranja jednog trgovačko-agrarnog središta. Prirodna bogatstva i dosta jaka poljoprivreda, s vrlo značajnom ulogom stočarstva, nisu mogle biti oplođene znatnijim industrijskim razvojem, jer za to nisu postojali neophodna infrastruktura i finansijska sredstva. U svojoj duhovnoj, kulturnoprosvjetnoj i društvenoj otvorenosti za moderne ideje Bugojno je pokazalo da se razlikuje od onih gradova koji su se borili s naslagama duge urbane tradicije.

ZAKLJUČNE NAPOMENE

K

njiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća” bavi se značajnim, a malo istraživanim fenomenima gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Osnovna studija ove knjige sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine stekla status grada (gradska opština). Od toga broja 1879. godine bilo je 46 gradova koji su imali osmansku urbanu tradiciju, a svi ostali su status grada stekli razvojem između vremenskih međaša 1879. i 1910. godine. Prilikom istraživanja, autoru se nametnulo osnovno pitanje da li je bosanskohercegovački grad na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad, odnosno kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije, duboko ukorijenjene u osmansko naslijeđe, i modernizacije, koja uzima maha nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine? Istraživanja vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, saobraćaja, privredne aktivnosti, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća, pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, uz naslijeđene društvene strukture (klase i slojeve) stvorene nove, stranog i domaćeg porijekla, sa drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu orijentalnu Osmansku carevinu zamijenila austrougarska evropska birokratska pravna država, koja sistematski i uporno gradi novi sistem vlasti, s

bilo da se radi o njihovim vanjskim. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Zenica). socijalni. vjerski. Otuda su se. Osim osnovne studije. kulturni i politički mozaik i postajali vitalna središta civilizacijskih i kulturnih promjena u pokrajini. Foča je za vrijeme osmanske vladavine izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. na razmeđu XIX i XX stoljeća. Sarajevo.294 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. manje vidljivim elementima. posebno. a krajem XIX . prije svega zbog toga što on nije stvarao domaću akumulaciju kapitala. No. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvitak nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene. Ipak. Tuzla je primjer industrijskog grada. domaćim razvojem nego podsticajem izvana. ali s istaknutom vojno-strateškom funkcijom prema Crnoj Gori.. glavni grad pokrajine. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. vidljivim ili unutrašnjim. najkompletniju urbanizaciju doživljavali su gradovi u kojim su bila sjedišta okružnih vlasti i. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanim saobraćajem i trgovinom.. gradovi u Bosni i Hercegovini razvijali neravnomjerno. U svakom slučaju. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. dok je većina ostala na zanatstvu. ciljem da u svoj državni organizam ekonomski. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. sa dosta lokalnih i regionalnih obilježja. historija sučeljavanja i sukobljavanja tradicije i modernizacije. bez pretenzija da se uspostavlja određena čvršća tipologija gradova. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. gradovi su mijenjali i učvršćivali svoj etnički. Otuda je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. inicijativom države i stranog privatnog kapitala. modernizacija proizvodnje i društva uopšte ovdje se ne odvija unutrašnjim. politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. pa ni u odnosu na razvoj južnoslavenskih sjevernih pokrajina. bez obzira na sve teškoće. u stvari.

godine. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu.ZAKLJUČNE NAPOMENE 295 i početkom XX stoljeća. . i na kraju. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. ekonomski stagnira. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). nego svoju fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kojem se oplođavaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. Bugojno.

der Wirtschaft. Alle anderen erwarben den Städte – Status durch die Entwicklung in der Zeit von 1879 bis 1910. bzw. dem Ausbau eines modernen Verkehrswesens und den Ergebnissen der Migration. sowie der Funktion vom Bildungswesen der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19.ZUSAMMENFASSUNG D as Buch “Die Städte in Bosnien und in der Herzegowina an der Wende vom 19. die bis zum Jahre 1910 den Status einer Stadt (Stadtgemeinde) erworben haben. des Verkehrswesens. Die Erforschungen der religiösen. zeigten. Jahrhundert” handelt über die wichtigen. daβ in all diesen Bereichen wesentliche Umwandlungspro- . welche tief in das osmanische Erbe verankert ist und der Modernisierung. zum 20 Jhd. ethnischen und sozialen Struktur von Einwohnern. ob die bosnisch – herzegowinische Stadt an der Wende von zwei Jahrunderten aus einer orientalisch – islamischen in eine europäische Stadt gewachsen ist. militärischen. zum 20. Im Laufe der Forschung warf sich die Grundfrage auf. Von dieser zahl waren im Jahr 1879 46 Städte. kulturellen Funktion. die eine osmanische urbane Tradition hatten. Dieser Prozeβ lief proportional zu der Entwicklung der neuen Produktionsweise. aber wenig erforschten Phänomene der Städte in Bosnien und in der Herzegowina zu der Zeit als auf diesem Gebiet die vierhundertjährige Epoche der orientalisch – balkanischen Sowie orientalisch – islamischen Urbanisierung beendet worden ist und die Ära der Modernisierung und Gestaltung von europäischen urbanen Modellen begonnen hat. wie ist die Beziehung der bosnisch – herzegowinischen urbanen Tradition. die nach der österreichisch – ungarischen Okkupation im Jahre 1878 in Schwung gekommen ist. Die Grundstudie dieses Buches enthält die Analyse von 66 Siedlungen. der administrativen.

Nicht unberührt blieben auch diejenigen Städte. zum 20.ZAKLJUČNE NAPOMENE 297 zesse geschehen sind. seien es äuβerliche. welcher systematisch und beharrlich ein neues System der Herrschaft gründete. Jahrhundert die Städte in Bosnien und in der Herzegowina nicht gleichmäβig mit beträchtlichen Lokal – und Regionalmerkmalen. sowie nach dem äuβerlichen Aussehen – Tuzla. Produktion und Handel neben den vererbten gesellschaftlichen Strukturen (Klassen und Schichten) neue Formen geschaffen worden sind. Daher entwickelten sich an der Wende vom 19. die zu Militärzentren und strategischen Stützpunkte der Monarchie gegen Südosten geworden sind. mit kleinen Unternehmungen (mit modernem Gewerbe). besonders die Hauptstadt der provinz. Die Veränderungen geschahen in allen Städten. Unter der Berücksichtigung der Tatsache. mit dem Ziel. wenig bemerkbare Elemente. die ihre Bedeutung als Agrarzentren erwarben. erfolgt die Modernisierung der Produktion und Gesellschaft im allgeminen nicht nach einheimischer Entwicklung. weil sie keine heimische Akkumulation des Kapitals geschaffen hat. weil neben den traditionellen Formen von Verkehrswesen. ob sie abseits von Verkehrs – und Wirtschaftsentwicklung lagen oder aber eine hervorragende Rolle in den Modernisierungsprozessen spielten. sondern nach den Anregungen von auβen. während die meisten Städte mit dem Gewerbe. Einige von ihnen sind zu den wichtigen industriellen Mittelpunkten geworden und bekamen allmählich die Formen einer europäischen Industriestadt (auch der sozialen Struktur nach. vor allem deshalb. durch die staatliche Initiative und durch das Auslandskapital. Denkweise und Leben sweise. Die vollständigste Modernisierung erlebten jedoch die Städte in welchen der Sitz der Kreisbehörden war. mit intensiviertem Verkehr und Handel geblieben sind. in seinen staatlichen Organismus seine neue Provinz wirtschaftlich. Sarajevo. fremder und heimischer herkunft mit einer anderen Art von Produktion. Im Grunde all dieser Umwandlungen war der Umstand. daβ die heimische traditionelle wirtschaftliche aund gesellschaftliche Entwicklung keine neue Voraussetzungen für die Modernisierungsveränderungen geboten hat. ohne Rücksicht darauf. daβ in Bosnien und in der Herzegowina das ungeordnete orientalische Osmanische Reich durch den österreichisch – ungarischen europäischen bürokratischen Rechtsstaat vertauscht war. politisch und kulturell zu integrieren. Die spezifischen und sichtbaren Veränderungen erlebten diejenigen Städte. bemerkbare oder innerliche. Diese Veränderungen waren jeden- . Zenica).

das nicht auf der osmanischen urbanen Tradition gewachsen ist. Foča war in der Zeit der Osmanischen Herrschaft eine Zeitlang das Zentrum des Paschaliks und nach der österreichisch – ungarischen Okkupation blieb es weit von de hauptverkehrspunkten entfernt. in welchem die modernen sozialen und national – politischen Ideen befruchtet werden.298 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. .. auch nicht in Bezug auf die Entwicklung von jugoslawischen nördlichen Provinzen. sondern sein Aussehen und seine Bedeutung nach 1878 erwarb. Jhd. in der Wirklickeit eine Geschichte der Konfrotierung und des Konflikts von Tradition und Modernisierung war.. Aber. Ende des 19. Fojnica war früher einer der bedeutenden Zentren der Bosnischen Stahlproduktion. religiöses. stagniert Fojnica in ökonomischer Hinsicht wegen der Konkurrenz der modernen Eisenwerke (Vareš und Zenica). Auβer der Grundstudie enthält das Buch einige Beispiele von Städten mit verschiedenen Funktionen. eine bestimmte konsistente Typologisierung vorzunehmen. Banjaluka ist ein Beispiel der Stadt. soziales. ohne Anspruch darauf. in derer Nähe eine landwirtschaftliche Versuchsstation als landwirtschaftliche Schule für ganz Posavina eröffnet worden ist und letztendlich Bugojno. falls nicht spektakulär wie in den westeuropäischen entwickelten Industrieländern. die demographisch wesentlich unter dem Durchschnitt der Städte in der Provinz wächst und ohne wesentlicherer Wirtschaftsexpansion zum wichtigen Mittelpunkt wird. Tuzla ist ein Beispiel einer Industriestadt. ohne Rücksicht auf all die Schwierigkeiten haben die Städte ihr ethnisches. daβ die Geschichte der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. Modriča ist eine kleine Stadt in der Posavina. aber mit einer ausgeprägten militärischen und strathegischen Funktion gegen Montenegro. Jahrhunderts und zu Beginn des 20.Daher muβ betont werden. kulturelles und politisches Mosaik geändert und gefestigt und zum vitalen Mittelpunkt der zivilisatorischen und kulturellen Umwandlung in der Provinz geworden. zum 20 Jhd.

P RI LO Z I .

.

GODINE TABELA 1 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� ����� ������������������������� ����� ����� ���������� � PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ��������� ������������ ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ����� ��������� ����� ��������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ��������� ���������� ������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������ ������� ������� ������� ��������� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ���� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������� 301 .BROJ KUÆA I STANOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879-1910.

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ��������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� �������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ����������� � ��������� �������� ������� � ������� ������� ��������� ������ ������ �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� � ������ ������ ������� ������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ..TABELA 1 (NASTAVAK) 302 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ����� ����� ����� ���������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..

TABELA 1 (NASTAVAK) ��� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� ���������� � �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������ ����� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ��� ��������� ��� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ����� ����� ����� ���������� ��� ����� ��� ����������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������ ������� ������� ��� ������ ��� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ��� ������ ��� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������ PRILOZI ��� ����� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������ �� ������ ������� ������ ��� �������� ����������� ��� ��������� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� �� 303 .

GODINE TABELA 2 ���� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� �������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ������ �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ������ ������� ������ ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� ������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. DO 1910.. �� �� �� �� �� �� �� �� � ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� .304 PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA OD 1879..

TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ���������� ������� �������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� �������� 305 .

306 TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ������� ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������������� �������������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� ���������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ��� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ���������������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� �������� �������������� ��������� ...

SOCIJALNA STRUKTURA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA PREMA POPISU 1885. GODINE TABELA 3 ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ��������� ���������� � ��������� ��������� �������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������ ��������� � �������� ������� ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ����� ������� �������� � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ��� ����� ����� ���� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ 307 .

.. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ � ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� �������� ������ � ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� �������� � �������� � ������� ������� � ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� �������� �������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ���������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������ � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ����� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ����� ������ ������ .308 TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ������ ������� �������� ������� ������ �������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� �������� �������� ������� ������� ������� � ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� �� ��� �� ����� ����� ������� ������� ������ ����� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� ��������� ������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ����� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ��������� ��������� �������� ������ ��������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������� �������� ������� ������ �������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������ �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� ������� ����� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� �������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ���������������� ����� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ����� ���������������� �� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ����� ����� ������������� ����� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� 309 .

GODINE I BROJ LICA KOJA PRIVREÐUJU * TABELA 4 ��������������� �� ������������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ����������� �������������������� ������������������ ������������������������� �������������� �������������������� ������������������� �������������� ������������������ �������������������� ����������������� ��������������� ����������������������� ���������������� ����������������� ���������������� ��������������� �������������������� ��������������� �������������� ��������� � �������� ������ �������� �� �������� �������� ������������ ��������������� ������ ����������������� ������������������ ��������� �������� ������ ���� ������ ������ ������� ���������� ����������� ������� ������� ������� ���������� ������ ����������� ������ ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ���������� � ����� ��������� ����������� ��������� �������� �������� � ��������� ����������� ������ ������ ������� ���������� ������ ������ ������� ������ ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ������ ���������� ������������ ������� ������������ ��������� ��������� �������� �������� ����������� ������� ������� �������� ������������ �������� �������� �������� �������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� �������� ������������ ������������� ������ ������������ �������� ����������� �������� �������� � ����������� ������� ����������� ������� ����������� �������� ������� �������� ������� ����������� ����������� ����������� ������������ ����������� ������� ����������� ������������� ����������� ������������ ����������� ����������� ����������� ������� ������ ������������ ������������� ����������� ������������� ���������� ������������ ����������� ������������� ������������ ������������ ������� ������� ������ ������ ���������������������������������������������������������������������������������� � ������������������������������������������������� � ��������������������������������������������������������������� .310 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. PRIVREDNA STRUKTURA SARAJEVA. MOSTARA I TUZLE 1910. BANJALUKE..

PRILOZI 311 AGRARNO STANOVNIŠTVO U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 5 ��� �� �� �� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���������� � ������ ������� �������� ������ ��������� �������� ������ ��������� �������� ���������� ������ ������� �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ��������� ������� � ������ ������ �������� ������ ������� ������� ����� �������� ������� �������� ������ ������ �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ � ������� .

TABELA 5 (NASTAVAK) ����������������������� ��������� ������ ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ���������� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ���� ����� �������� ������� ��������� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� �������� �������� ������� ������� �������� ������ �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� ������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ����� ������� ��������� ������ ����������������������������������������������������������������������������������������������� .312 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

I 1910.PRILOZI 313 ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. TABELA 6 � � ������ � � � ����� ���� �������� ����� ����� ������ ����� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������������� ����������������� ������������ �������� � � ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ������ ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ����� ���� ���� �� �� �� ��� �� ��� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ������ �������� ��� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ������� .

TABELA 6 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ����������� ��������� ������������ ���� ���� � ���� ���� ���� �� ���� ���� ����� ��� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ���� ����� ���� ���� ���� ��� ����� ������ � ���� ���� ���� ��� ���� ��� ���� ����� ����� ������� ������� � ������ ������ ������ � ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ���� ����� ������ ����� ������� ������� ���� ������ ����� ����� ������� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������ ������ .314 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

PRILOZI

315

TABELA 7

������

����������������������������

���������������� ��� ���������� � ���������������������� ��������� ������������
�������� ��� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� �����

����������������������������� � ���������������������� ����������������������
������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������ �������� � �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ���� ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ��������

�� ��� ��� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ �������

316

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 7 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������������� �����

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������

������� ������

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������ ������

����� ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������� ��������� � ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ����� �������

������� �������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ������

������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������

PRILOZI

317

BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 8

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ��������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������

����� ������� �������� �������� ������� ���������� ���������� �������� ���������� �������������� � ����������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ������������� ���������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������� �������������

������������ ��������� ����������� ���������� ���������� ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ����������� ������������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ����������� �������������� ����������� ����������� ����������� �������������� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� ������������� �������������� ����������� ����������� ������������ ������������� �������������� �������� ��������� �������� ������� ��������� ��������� �������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��������� ����������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� � ������������ ���������� ���������� ���������� ����������� �����������

318

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 8 (NASTAVAK)

������������������ �������������

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ����������� ������������ ������������ ���������� ������������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� �������� ������ ������

������������� ������������� ����������� ������������ ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������ ������������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������

�������

�������������� �������������� ������������ ������������ �������������� �������������� ������������ ������������� �������������� ����������� ��������������� � ������������ �������������� ������������� �������������� ������������ ����������� �������������� �������������� ������������ ��������������� ����������� ����������� ��������������� ������������ �������������� ������������� ������������� ������������ ������������ ����������� �������� � �������

����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ���������� ������������ ������������ ���������� ������������ ����������� ���������� ������������� ��������� ������������ ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ������� �����

PRILOZI

319

MUSLIMANI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885��1895. I 1910. GODINE TABELA 9

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

��

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

�������������������� ����� ������� ������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

�����

������ �������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ����� �����

������

������ �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������� ����������

�������������

�������� �������� �������� �������� ��������� ������ �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ����������� ���������� ��������� ���������� ����������� ��������� ���������� ������������

320

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 9 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ �������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������ �������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� ��������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������� ������ �������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ������

��������

�������� ����������� ��������� ��������� �������� ������� ��������� ���������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������

��������� ����������� ��������� �������� ������� �������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ���������� ���������� �������� �������� �������

��������

PRILOZI

321

PRAVOSLAVNI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE TABELA 10

�� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���� ����� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������

������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������

�����

�����

����� ������� ������� ����� �������� ��������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������

������

������� � ������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������

����� ������� ������� ������� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������

�����

������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ���������

�������������

��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ��������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� �������� ���������

.322 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. TABELA 10 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� �������� ����� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ���������� ����������� ���������� ������ ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ����������� ��������� ��������� ����������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ����������� � ����������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ������������ ���������� ��������� ������������ ��������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ����������� ��������� ������ .

1895. TABELA 11 �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ������� ��������� �������� �������� ���������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ��������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� ����� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������ ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� � ����������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ����� ������ ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���� �������� ����������� ���������� ���������� ������������� � ������������ � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ��������� ���������� ������������ ����������� ���������� ����������� ������� ������� ������� �������� ���������� ���������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ �������� ��������� ������ ��������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ���������� ���������� �������� �������� �������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� . 1885.PRILOZI 323 KATOLICI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. I 1910.

.324 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. TABELA 11 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� ������ ������� ����� �������� ����� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� ��������� ����������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ��������� ���������� �������� ���������� ������� ���������� ��������� ������������ � �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ����������� �������� ����������� �������� ����������� ������ ������ �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ���������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ����������� ����������� ���������� ����������� ������ ���������� ����������� ���������� �������� ���������� ������ ��������� ������ ���������� ���������� ������ ������ ����������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ������ ����������� ���������� �������� ����������������� .

��� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� � � ���� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ � ����� ����� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� � ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� TABELA 12 ����� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� �������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ����� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ������� ����������� �������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� .PRILOZI 325 JEVREJI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. 1895. 1885. I 1910.

..326 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 12 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� �������� �������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������ ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������� ��������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ����� .

TABELA 13 ����� ���������� ������� ����� ������ ������ ����� ���������� ������� �������� ������ ������ �� �������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ���������� ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ������� ����� ��� ����� ��� ��� ��� ��� ��������� ����� ��������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ������ ������ � ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� ����� ���� ����� ������ � ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �� �������� ����� ������ � ���������� ���������� ���������� ���������� �������������� ������������ ���������� ������ ������� ������ ������ ������� ����� �������� ��������� ��������� � �������� ��������� ��������� � �������� � ������ �������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ������� ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������� ����� ������ ����� ������ ������� �������� ������� ��� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ .PRILOZI 327 DOSELJENICI (STRANCI) U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1885-1910.

328
��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ���������� ��������� � ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� � ����� �� ���������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� �������� ������ ������� ������� �����

������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ���

������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� � ������� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ �����

����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������� ������������� ��� �������� ����� ����� ������������ ������������ ������������ ����������� ������������ ����������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������ ���

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ����� ��������� ������� ����� ����� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ � ����� ������� ����� �������� ������� ������ ������� ������

�������� �������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ��� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������ ������� �������� ��� ������ ������ ��������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �����

����������� ������������ ��������� �������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ���������� �����

PRILOZI

329

��� ��������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������� ����� ���������������� ������������������ ��������� �����������

��������� � ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �����

���������� � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��

������ � ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

������� ����� ����� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ���

����� ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

��������� ���������� ���������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ���������� ����������� ���������� ���

������ ������

��� �����

������ ������

����� �����

������� �������

����� �����

330

DOSELJENICI U ŠEST (6) OKRUŽNIH GRADOVA TABELA 14

����� ������� ������� ��� �� � ��� �� �� ��� ������ ����� ������ ����� ������ ������� ����� �� ����� ��� �� ����� �� ��� ����� ����� ����� ��� ����� ��� ��� �� ����� �� ����� ��� ����� ��� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� �������������� ��������������� ����� ����� ������ ����� �������������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ �������������� ������������

�����

����

������������

������������

������� �������

������ ������

��������

�����

������������� ���������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������� �������������

���������

���

�����

���

�����

���

�������

���

������

���

���������������� ���������

�����

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� �������������� ������

������

�����

DRŽAVNA PRIPADNOST I MATERNJI JEZIK STANOVNIŠTVA SARAJEVA, TUZLE, BANJALUKE I MOSTARA 1910. GODINE* TABELA 15

���� � � � � � �

������� ���������� �������
� ������� ��������

�������

��������

�����

�������

��������

���������� ��

������� �������� ���������� ������ �

��������

PRILOZI

�����

���������

������

��� �������� ������� �������� ����� ���� ��� �������� ������� �������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ �����

����� ������ ������ ������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ��������� ����� ����� �������� �������� ��������� �����

�������� ������� ������� �������� �� ���� ��������� �������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����� ���

������ �������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ����� ��

����������� ��������� �������� ����������� �������� ����������� ���������� ��������� ����������� ����� ��� ����������� ���������� ��������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ���������� ���������

����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ������������ ������������ ����������

����������� ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ����������� ���������� ������������ ������������ ���������� ���������� ����������� ������������ ������������ �����������

�������� ���������� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ���������� ������������

��������� �������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ������������ ������������ �����������

�����������������������������������������������������������

331

���������������������������������

332

TABELA 15 (NASTAVAK)

�������� �� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ������ �� �� �� �� �� �� ��

���������� ��������� �������� �

��������

�����

��������� �������� �

��������

������ ����� �

��������

���������

�����

������ ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ������ ������ ������� ������� �������� �����

�������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ������� ������� �������� ��������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������

��

��������� ������� �������� ������� �������

��

��������� �������� �������� �������� ��������

��

��

������ ������ ������ ������ ������

�������� ��������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� �������

��������� ������� �������� ������ ������

������� ��������� ������� ��������� ���������

������ ������ ������ ������ ������

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� ��������� ��������� ������� ��������

������ ������ ������ ������ ������

������� ������� ��������� ������� ���������

������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� �������� ��������

������� ������� ������� ������� �������

������� ������ ������� ������ ������

��������� ��������� ��������� �������� ��������

�������� ������� ������� ������� ��������

������ ������� ������� �������� �����

IZVORI I LITERATURA

Izvori
1. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): • Zajedničko ministarstvo finansija (ZMF) • Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBH) 2. Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici: • Chronologia domus od 1901-1928, Sabrao fra Mijo V. Batinić • Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. • Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. • Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici. 3. Regionalni arhiv Doboj: • Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča, 1883-1910. • • • • • • • • • • • • • •

A: Neobjavljeni izvori

B: Objavljeni izvori

Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919., Tom II, Sarajevo, 1951. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913-1917. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1899. Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895) Die Ergebnisse der Viehzalung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1910, Sarajevo, 1912. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1905., Priredio: Vojislav Bogićević, Sarajevo 1958. Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni I Hercegovini od 22. aprila 1895). Sarajevo, 1896; Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. do 1916. godine. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919), - građa – Priredili: Božo Madžar, Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović, Sarajevo 1985. Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880. Ortschaft-und Bevolkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885), Sarajevo, 1886. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo, 1912. Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur Bosnien und die Hercegovina, 1883. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883, Sarajevo Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich

334

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister, Sarajevo, im Oktober 1886., Biblioteka Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. • • • • • • • C: Štampa Bosanski glasnik (Bosnischer Bote) 1890-1918. Bosna. Bošnjak 1886-1899. Financijalni ljetopis bo.-herc. kompas 1912/1913. Glas slobode. Kalendar Napredak za godinu 1908, 1909, 1913. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac.

Literatura
• • • • • • • • • • • • • • • Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978. Branislav Begović, Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Godine 5, br. V, Sarajevo 1960. Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo 1978. Dušan Berić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/1988. Risto Besarović, Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Sarajevo 1987. Vojislav Bogićević, Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. godine, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1950. Vojislav Bogićević, Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. godine, Sarajevo 1976. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla 1985. Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Robert Donia Fin-de-siecle Sarajevo. Habsburška transformacijsa osmanskog grada. Prilozi Instituta za istoriju, br. 32, Sarajevo 2003, str. 149-179 Dvadeset pet godina rada «Prosvjete» 1902-1927., Sarajevo 1927. Luka Đaković, Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini, Tuzla 1980. Luka Đaković, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, Zagreb 1985. Milorad Ekmečić, Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XX, 1972-1973, Sarajevo 1974. Milorad Ekmečić, Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim

Iljas Hadžibegović. I/1965. VIII-IX. Knjiga prva. godine. ANUBiH. LXXIX. Uloga države i vakufa. Posebna izdanja. . M. Sarajevo 1965. Sarajevo 1980. XII-XIII. XXX/1981. god. Berislav Gavranović. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Beograd 1974. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Mirjana Gross. Beograd 1989.. Jajce 1980. Filipović. 99. Historijski zbornik. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Sarajevo 1980. God. Skoplje 1932. Adem Handžić. Sarajevo 1977. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. Fojnica kroz vijekove. 1968/69. Milenko S. godine. Fojnica – Sarajevo 1987. Sarajevo 1958. Modriča. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. 1977-1979. knj. Ferdo Hauptmann. Adem Handžić. Adem Handžić. Iljas Hadžibegović i Husnija kamberović: Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. Posebna izdanja. knj. Tuzla 1979. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. do 1912. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Milorad Ekmečić. Institut za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. Godišnjak Društva istoričara BiH. godine. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. 18. septembar – decembar 1997. Sarajevo 1979. XXVIII-XXX. Sarajevo. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. br. POF XXV 1975. ANUBiH. XIX-XX. 2. knj. 1972/73. 1966-67. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Hercegovina in der letzten zehn Jahren. Odjeljenje društvenih nauka knj. Zagreb 1968. Odjeljenje društvenih nauka. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Jugoslavenski historijski časopis 1-2.IZVORI I LITERATURA 335 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Sarajevo 1987. Milenko S. Iljas Hadžibegović. Lamija Hadžiosmanović. Hazim Eminefendić. 12. str. POF. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Sarajevo 1983. Ferdo Hauptmann. LXV. 48–56. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. Milan Gavrić. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. Prilozi. 9–10. Gerber. Beograd 1935. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Revija slobodne misli. Modriča nekad i sad.. Berlin 1914. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. Iljas Hadžibegović. Filipović. Sarajevo 1973. Iljas Hadžibegović.

Dževad Juzbašić. Bosna. Sarajevo 1978. Hamdija Kreševljaković. Konjic 1990.. Tomislav Išek: Mjesto i uloga «Napretka» u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1918.-1941. Sarajevo 1969. Milan Ljiljak. Sarajevo. Zagreb 1943. Godišnjak DIBiH. Sarajevo 1974. Zenica 1986.). Sarajevo 1961. II... Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Zagreb 1851. 1902-1927. Sastavili: Branko Simić i Halid Dubinović. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Dževad Juzbašić. Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» u kratkim crtama i slikama. br. Podaci o zemljopisu i poviesti. XVIII. Ibrahim Kemura. Zagreb 1878. 11-12. III. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kemal Hrelja. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Uloga «Gajreta» u društvenom životu Muslimana BiH (19031941). u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Glasnik arhivâ i društva arhivskih radnika BiH. knj. 1968-1969. Todor Kruševac. Božo Jokanović. Vjekoslav Klaić. knj. Mustafa Imamović Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914.336 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bihać i Bihaćka krajina. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Kasim Isović.. Pošta. 1981. Odjeci i uticaji oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917.. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Gradska privreda. Sarajevo 1986. Ivan Frano Jukić. Sarajevo 1927. Beograd 1961. Sarajevo 1952. Sarajevo 1976. VII. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. II. Gojko Krulj. Istorija srpskog naroda VI-1. Matica hrvatska. Hamdija Kapidžić. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. Rukopis. Sarajevo 1970. Radnički pokret Zenice do 1941. Dževad Juzbašić.. Sarajevo 2002. Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči. Sarajevo 1919. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. Sarajevo 1960. Desanka Kovačević-Kojić. Sarajevo 1973. Radoslav Lopašić. Sarajevo 1976. Zemljopis i poviestnica Bosne. . Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Hamdija Kapidžić.. Sarajevo 1964.1921) – Građa. Beograd 1983. Hamdija Kreševljaković. Prilozi Instituta za istoriju. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. III. Godišnjak istorijskog društva BiH. Sarajevo 1967.

O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. Modriča 1986. Mala enciklopedija Prosveta. Nusret Šehić. Posebna izdanja. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija.. Kulturno-prosvetna. Marko Marković. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Modriča sa okolinom u prošlosti. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. 2001. Svjetlost. Đorđe Pejanović. Beograd 1984. Industrijska politika. S. Rovinskij. Sarajevo 1973. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Vinko Mikolji. godine. Mitar Papić. Đorđe Pejanović. Mijo Mirković. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Stanovništvo. Rogatica.IZVORI I LITERATURA 337 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Božo Madžar. Balkanološki institut SANU. Sarajevo 1978. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. P. Sarajevo 1948. Sarajevo 1989. knj. čast CCVIII. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Mitar Papić. godu. Beograd 1955. Prosvjeta. Zagreb 1988. Lewis Mumford. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. Božo Madžar... Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich – Ungarns. Sarajevo 1966. Mitar Papić. Modriča 1970. Banja Luka – Srpsko Sarajevo. Ibrahim Tepić. Posebna izdanja knj. Đorđe Pejanović. Muhsin Rizvić. Leipzig 1914. 12. Peterburg 1880. Odjeljenje društvenih nauka. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Hronika Tarevaca. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). . Sarajevo 1953. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. 20. Đorđe Pejanović. Spomenica o proslavi desetogodišnjice «Prosvjete». Sarajevo 1982. Đorđe Pejanović. Beograd 1936. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. Sarajevo 1939. Ferdinand Schmid. SANU. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Sarajevo 1980. Hakima Muratbegović. Sarajevo 1982. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. knjiga V. Sarajevo 1930. Zenica 1969. Nižnaja Tuzla (Dolnija Tuzla). Radovan Samardžić. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Sarajevo 1938. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Sarajevo 1972. Grad u historiji. mart 1880. Sarajevo 1912. Beograd 1968.

III. Tuzlanski vremeplov. Gračanica 1988. Tuzla 1981. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. Dragiša Trifković. Tuzlanski vremeplov.338 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Travnik 1981. Zbornik Matice srpske za istoriju. 34/1986. Martin Udovičić. maja 1990. Zbornik radova SANU Balkanološki institut. Beograd 1988. br. Tuzla 1983. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). I. II. Sofija 1972. godine Veleizdajnički proces u Banjaluci. Tuzla 1988. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Posebna izdanja 36. Franjevački vjesnik. Dragiša Trifković. Pristupno predavanje u ANUBiH. Banjaluka 1987. Milan Vasić. Zbornik radova.. Omer Hamzić. Jozo Zvonigradski. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo «Rodoljub» u Fojnici. • • • • • • • • • • • Esad Tihić.. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu.. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Behija Zlatar. . Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. 2. Tuzlanski vremeplov. Nikolaj Todorov. Beograd 1933. Milan Vasić. Dragiša Trifković. održano 8.

307. 316. 70. 51. 78. 318. 331 Austro-Ugarska 7. 14. 14. 318. 82. 270 Balkansko poluostrvo 13. 9. 330 Babešnica 227 Bakovići 143. 320. 309. 312. 83. 60. 304. 51. 323. 318. 20. 191 Beograd 12. 321. 125. . 321. 76. 324. 321. 313. 298. 77. 315. 249 Bosanska Kostajnica 30. 302. 50. 40. 74. 322. 159. 34. 240 Berlin 47. 305. 331 Barakovac 99 Bastasi 120. 173. 114 Bandin Odžak 95 Banovići 197. 317. 109 Bihać 9. 28. 322. 76. 309. 41. 107. 325. 314. 127. 321. 40. 38. 57. 61. 75. 271. 93. 303. 69. 218. 213. 62. 128. 37. 123. 54. 313. 319. 41. 82. 61. 223. 305. 326 Bosanska krajina 60. 317. 302. 312. 314. 314. 124. 65. 304. 188. 168. 312. 37. 316. 18. 60. 41. 327 Bijokovo 99 Bileća 31. 314. 38. 89. 184. 301. 330 Bihaćka krajina 9 Bijeljina 38. 326 Bosanska Gradiška 35. 311. 137. 326 Bosanski Novi 38. 274.REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA Ajkunića točila 274 Alipašin Most 76 Alžir 27 Arad 125 Amerika 264 Austrija 19. 134. 61. 11. 306. 313. 41. 89. 305. 324. 320. 24. 83. 315. 308. 76. 115. 76. 38. 35. 61. 127. 217. 62. 77. 222. 23. 121. 57. 322. 40. 323. 61. 37. 302. 219. 84. 307. 125. 325. 327. 330. 220. 184 Balkan 12. 322. 210 Banja 114 Banja Luka 5. 316. 26. 312. 83. 314. 325. 76. 23. 324. 75. 76. 307. 60. 322. 248. 276. 320. 35. 154. 110. 318. 312. 111. 305. 159. 214. 314. 323. 188. 316. 37. 304. 125. 95. 324. 94. 190. 318. 24. 122. 226. 93. 301. 33. 48. 40. 98. 158. 158 Bježanije 156 Borač 119. 171. 313. 37. 122. 60. 34. 108. 316. 219. 312. 13. 326 Bosanski Petrovac 38. 8. 158. 316. 82. 76. 69. 60. 77. 216. 82. 324. 306. 94. 304. 41. 75. 318. 30. 302. 225. 301. 306. 295. 325. 320. 102. 38. 62. 190. 69. 302. 25. 89. 320. 61. 82. 40. 319. 31. 35. 75. 157. 215. 320. 322. 78. 310. 311. 317. 230. 38. 134 Beč 18. 38. 302. 146. 38. 175. 113. 41. 309. 76. 224. 326. 260. 51. 60. 160. 209. 245. 9. 302. 184. 94. 309. 248. 19. 324. 113. 94. 314. 307. 76. 34. 180. 315. 329 Bistarac 195 Bistrica 157. 326 Bosanska Krupa 31. 327. 308. 61. 323. 317. 77. 312. 34. 88. 60. 215. 311. 309. 122 Borje 118 Borovnica 157 Bosanska Dubica 31. 24. 109. 319. 146. 305. 319. 96. 327 Bosanski Šamac 34. 315. 98. 311. 251. 316. 234. 69. 15. 320. 60. 318. 324. 23. 301. 89. 76. 64. 38. 75. 327 Bosanska Rača 76 Bosanski Brod 22. 322. 74. 37.

99. 34. 26. 272. 136. 329 Čaršija 263 Čaušlija 263 Čelebići 120. 37. 41. 296. 81. 91. 77. 120. 265. 130. 130. 264. 178. 118. 319. 77. 76. 262.. 276. 321. 30. 38. 156. 34. 230. 328 Bosna 12. 308. 248. 245. 256. 312. 315. 177. 282. 317. 325 Bukinje 195 Bukovica 143 Busovača 143. 86. 26. 304. 317. 62. 276. 40. 279 Cazin 37. 169. 307. 317. 227 Brno 88 Budimpešta 88 Bugojno 5. 228. 311. 321. 47. 250. 219. 156. 280 Bosna (rijeka) 22. 276 Derventa 12. 94. 113. 108. 252. 115. 32. 301. 122. 323. 23. 166. 82. 9. 309. 327 Brest-Litovsk 129. 245. 321. 168. 27. 163. 249. 229. 254. 134. 155. 305. 37. 161. 175. 79. 201. 50. 315. 304. 126. 197. 48. 94. 273. 31. 137. 235. 45. 184 Carigrad 23. 154. 283. 67. 125. 315. 24. 122. 61. 28. 320. 321. 289. 38. 182. 206. 13. 153. 50. 131. 60. 222. 26. 227. 97. 61. 160. 89. 314. 110. 306. 41. 323. 212. 65. 311. 64. 327 Čapljina 31. 181. 260 Bosna i Hercegovina 7. 271. 35. 174. 106. 325. 152. 210. 279. 157. 96. 59. 22. 121. 319. 14. 158. 285. 124. 104. 8. 287. 209. 132. 51. 187. 179. 30. 38. 68. 130. 316. 261. 118. 198. 107. 302. 306. 56. 60. 302. 269. 109. 315. 193. 131. 274. 28. 95. 135. 260. 150. 330. 61. 278. 82. 280. 208. 288. 311. 159. 89. 274. 295. 42. 249. 109. 134 Čelebija 263 Česta 260 Čipuljić 261 Ćehotina 111 Dalmacija 18. 122. 286. 294. 127. 75. 265. 192. 90. 86. 317. 311. 189. 51. 286. 126. 214. 257. 19. 247. 270. 312. 105. 78. 313. 180. 24. 8. 204. 151. 46. 280. 62. 25. 322. 236. 269. 93. 223. 303. 240. 204. 195.340 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 87. 275. 53. 326 . 279. 84. 12. 260. 60. 294 Crniči 143 Cvilin 121 Čajniče 38. 196. 316. 113. 50. 225. 38. 156. 271. 57. 314. 203. 325. 80. 122. 204. 123. 318. 33. 41. 146. 62. 319. 323. 316. 304. 125. 76. 17. 75. 320. 94. 279. 301. 187. 114. 175. 264. 245. 324. 276. 40. 251. 263. 317. 140. 41. 120. 66. 183. 313. 97. 293. 331 Brčko 9. 95. 74. 303. 278. 220. 83. 191. 314. 315. 259. 311. 190. 72.127. 313. 215. 284. 132. 329. 85. 40. 319. 124. 16. 44. 52. 131. 109. 298. 15. 170. 50. 26. 61. 158. 148. 60. 102. 29. 125. 24. 189. 20. 145. 95. 173. 60. 128. 271. 270. 119. 309. 60. 49. 239. 318. 202. 115. 18. 237. 35. 297. 37. 69. 169. 226. 72. 21. 255. 215. 323. 307. 147. 237. 291. 138. 312. 54. 34. 75. 77. 214. 327 Cerik 195 Ciganluk 228 Ciglana 197 Crkovište 156 Crna Gora 8. 308. 323. 63. 261. 325. 211. 234. 307. 306. 301. 171. 263. 313. 309. 162. 321. 144. 205. 224. 191. 172 Brestovsko 143 Brod 99.. 61. 325. 285. 120. 268. 77.260 Dalmatinska Zagora 260. 322. 324. 318. 119. 313. 319. 76. 114.133. 195. 272. 165. 82. 43.102. 55. 88.

REGISTAR

341

Deževice 158 Doboj 26, 30, 34, 35, 38, 60, 61, 62, 125, 188, 201, 227, 243, 248, 254, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Dobrljin 23, 24, 25, 35, 76, 215 Dobrnja 195 Dobrinja 227, 228 Dobrun 102 Domanovići 76 Donja Tuzla 192, 193, 214 Donji Vakuf 34, 62, 260, 261, 262, 265, 268, 269, 270, 271, 273, 275, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 317, 319, 321, 323, 325 Donjići 263 Dragača 156, 157 Drina 26, 95, 109, 120, 121, 125, 126, 142, 206, 227, 237 Drvar 31, 35, 38, 57, 61, 89, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Dubrovnik 26, 50, 114 Dugo Polje 256 Dusina 143 Duvno 30, 31, 37 Đurđevac 217 Engleska 24, 82 Evropa 56, 134 Foča 5, 8, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 77, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114,

115, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129,130, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica 5, 8, 9, 35, 41, 60, 62, 69, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 192, 194, 210, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica (rijeka) 156, 161 Francuska 69, 82 Franz-Josefsfeld 76 Gabela 26, 50 Gacko 30, 31, 34, 37, 38, 50, 60, 61, 77, 122, 142, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Gaj 144, 228 Garevac 227, 256 Glamoč 34, 35, 37, 60, 62, 69, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 321, 323, 325 Glasinac 95, 119 Gojevići 183 Goražde 30, 31, 34, 37, 38,

50, 60, 61, 77, 95, 117, 118, 126, 131, 301, 304, 307,311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gornja Tuzla 30, 31 Gornji Vakuf 31, 37, 60, 62, 76, 184, 260, 261, 265, 268, 269, 273, 275, 287, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 318, 319, 321, 323, 325 Gostilja 189, 190 Grabovica Turska 200 Grac 125, 219, 227 Gračanica 9, 38, 41, 60, 227, 260, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradac 99 Gradačac 38, 60, 245, 248, 249, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradina 144 Gradiška 215 Grahovo 77 Grčka 82 Gvožđani 143, 157, 158, 161 Gvožđanka 156, 157 Han-Pijesak 26, 126 Hercegovina 23, 50, 60, 61, 74, 95, 109, 113, 130, 162, 264, 276 Holandija 82 Homolj 143 Hrastina 144 Hrastnik 191 Hrvatska 18, 147, 166, 168, 184, 204, 217, 220

342

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hudeč 195 Hum 26, 50, 120 Husino 195 Idrija 191 Ilidža 76 Imotski 94 Italija 82, 147, 171 Ivančići 26 Ivanovica 157 Izačić-grad 30, 31 Jajce 9, 24, 26, 38, 41, 51, 60, 75, 76, 112, 188, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Jaklić 263 Jasenica 193, 197 Jeleč 111, 112, 120, 122, 134 Jezernica 157 Jugoslavija 44 Kairo 86 Kajnak-vrelo 140 Kakanj 26 Kalinovik 96, 115, 120, 122, 126, 128, 131, ¸134, 135, 142 Katane 228 Kina 69 Kiseljak 76, 184 Kladanj 37, 60, 77, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Kladari 227 Ključ 30, 34, 35, 37, 41, 60, 61, 69, 77, 301, 304 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327

Kojsina 158 Kolašin 121 Kolina 142 Komar 260 Komoran 125 Konjic 9, 22, 34, 35, 38, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Koprivna 257 Kostajnica 30, 94 Košćani 275 Kotor-Varoš 31, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Kozarac 220 Kozica 157 Krbljine 121 Krečane 253 Kreka 188, 189, 192, 193, 194, 196, 197, 199, 201 Kreševo 35, 37, 62, 143, 147, 157, 158, 175, 192, 210, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Krupa 30 Krupica 112 Krupica 112 Kulen-Vakuf 31, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Kupres 260, 261, 271, 273, 274 Kutanja 276 Lašva 26, 271 Latini 228 Leipzig 16, 214 Levant 114

Lipnica 195 Livno 36, 38, 40, 51, 69, 75, 77, 82, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Lučice 144 Lug 228 Lugovi 143 Luka 144 Lukavac 77, 188, 197, 199, 200, 201, 210 Ljepunica 195 Ljubače 195 Ljubina 122 Ljubinje 30, 31, 37, 60, 61, 76, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Ljubuški 37, 60, 61, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Mađarska 19, 28, 102, 115, 129, 159, 191, 217, 237 Maglaj 30, 31, 36, 37, 38, 51, 60, 89, 227, 302, 305,308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Mahmutove česme 144 Majevica 193 Makljen 260 Malodraž 143 Malo Selo 261, 263 Malinska 161 Martinići 143, 158 Maškara 275 Mazoč 120 Mediteran 11 Međeđa 102, 126

REGISTAR

343

Metković 22, 23,26, 76 Miloševac 227, 255 Miljacka 71 Miljevina 126 Minhen 18, 57 Mladi 95 Modrac 197, 210 Modriča 5, 8, 9, 31, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 258, 295, 298, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Montenegro 298 Moračani 195 Mostar 22, 33, 34, 38, 40, 41, 50, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 69, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 82, 87, 89, 113, 137, 184, 211, 221, 303, 306, 309, 310, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329, 330, 331 Mošćanica 112 Mrežica 126 Mrka Ada 227 Muslimin 143 Neretva 50, 73, 260, 271 Nevesinje 34, 37, 50, 51, 60, 61, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 New York 68, 264 Norveška 82 Novosel (Nev Abad) 260

Njemačka 82, 89, 93 Oborci 260 Oglavak 157 Orahovo 143 Orašje 76, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Oskova 189, 190 Ostružnica 143, 156, 161 Oteža 228 Otoka 76 Pale 126 Palež 143 Pariz 68 Pavlovac 144 Pazarnica 144, 156 Peterburg 214 Petričevac 215, 220 Pločari 157 Počitelj 30, 31 Podgorioc 195 Podlugovi 26 Podrinje 120 Podstinje 143 Porič 274 Porička rijeka 274 Poričnica 261 Poroj-potok 157 Portugal 82 Posavina 8, 23, 49, 235, 236, 237, 239, 245, 248, 249, 251, 295, 298 Požarnica 161 Pounje 49 Prača (rijeka) 26, 126 Prag 88 Previla 122 Prevrač 99 Pridola 143 Prijedor 35, 38, 40, 41, 60, 61, 75, 76, 77, 193,

220, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prnjavor 30, 31, 34, 37, 38, 77, 89, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prokos 143, 157, 158 Prokosović 197, 210 Prozor 260, 261, 271, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prusac 260, 261 Prusačka rijeka 274, 275 Puračić 189 Račići 126 Raduša 275 Ragale 157 Reljevo 82 Rezaković 161 Riječani 227 Rijeka 271 Rogatica 9, 30, 31, 34, 37, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 95, 126, 170, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Rogoj 121 Romanija 95, 126 Rosovac 200 Rostovo 143 Rumelija 215 Rumunija 82 Rusija 82, 172 Rzav (rijeka) 26 SAD 82 Sandžak 120, 121, 122,172 Sanski Most 30, 31, 34, 60, 61, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315,

344

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

317, 319, 321, 323, 325, 327 Sarajevo 2, 3, 9, 11, 15, 16, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 34, 35, 38, 40, 41, 47, 48, 50, 55, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 102, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 123, 125, 126, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 142, 154, 156, 162, 171, 173, 182, 184, 188, 191, 194, 197, 203, 211, 214, 215, 220, 221, 223, 225, 227, 229, 235, 240, 246, 249, 255, 257, 260, 261, 271, 273, 275, 276, 280, 287, 294, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Sava 60, 61, 94, 215, 237, 276 Sećan 263 Selaković 144 Semberija 49, 251 Semizovac 26 Sijerač 126 Simin-Han 26, 188, 192, 193, 200, 201 Sisak 76 Skopljanska dolina 273, 280 Skoplje 229 Skugrići 253

Slavonija 18, 220 Slavonski Brod 76 Slovenija 184, 204 Sofija 12 Solina 200 Solun 93 Split 76, 260, 271 Srbija 17, 24, 50, 82, 93, 94, 102, 107, 115, 122, 124, 125, 126, 127, 147, 156, 158, 171, 188, 204, 206, 207, 208, 212, 251, 274 Srebrenica 30, 31, 36, 41, 61, 77, 113, 193, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 327, 328 Srpska Varoš 228 Stara Čaršija 228 Stari Brod 126 Stari Majdan 35, 60, 61, 76, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Stolac 36, 38, 69, 144, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Studenac 263 Stuttgart 95 Suha 122 Sukovac 99 Susječno 121 Susjed 260 Sutjeska 121, 142 Sutješćina 157 Šamac 94, 227 Ščon 183 Šavnik 144 Šćitovo 143, 162 Šemešnica 274, 275

Šemnic 158, 191 Šenković 95, 126 Šić 228 Široki Brijeg 76 Šopronj 125 Španija 204 Štajnmanger 217 Štit-planina 157 Švajcarska 82 Švedska 82 Tarevci 228, 257 Tekija 157 Terzići 263 Teslić 77 Tešanj 36, 37, 38, 41, 60, 62, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Tetima 143 Tjentište 120 Tješilo 143, 144 Točilo 275 Trapisti 215 Travnik 9, 33, 34, 36, 37, 38, 40, 41, 51, 60, 62, 69, 70, 75, 76, 77, 78, 82, 89, 112, 113, 125, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328, 330 Trebinje 26, 34, 37, 38, 41, 50, 51, 60, 61, 69, 75, 76, 82, 111, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Trnovača 275 Trst 18, 57, 76 Tunis 27 Turska 51, 59, 93, 147, 166, 229, 204 Turska Varoš 228

REGISTAR

345

Tuzla 5, 8, 9, 12, 24, 33, 34, 38, 40, 41, 51, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 69, 74, 75, 76, 77, 82, 89, 118, 125, 156, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 197, 198, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 213, 214, 227, 256, 257, 294, 297, 298, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Ugarska 48, 54, 98, 127, 146, 251, 331 Ulog 119, 120, 122, 245 Urlenike 157 Uskoplje 26, 261 Ustikolina 111, 123, 134, 142 Ustiprača 142 Uvac 102 Vagani 157 Varcar-Vakuf 36, 38, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Vardište 26, 50, 102 Vareš 8, 26, 31, 37, 38, 61, 77, 158, 170, 192, 194, 220, 295, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321,

323, 325, 327 Vesela Straža 260 Vikoč 122 Vigova Gora 126 Visoko 35, 38, 40, 41, 60, 61, 62, 69, 122, 145, 159, 166, 184, 185, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višegrad 26, 34, 38, 50, 60, 61, 62, 69, 77, 89, 95, 102, 126, 130, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višnjica 143 Vitanj 95 Vitina 274, 275 Vlasenica 61, 126, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Vojvodina 147, 204 Vranci 158 Vranjak 227, 253, 257 Vratar 126 Vratlo 120 Vrbas 260, 261, 271, 274, 280 Vrgorac 94 Vršani 200 Vučije brdo 120 Wien 78, 113, 128

Zadar 76 Zagorje 120, 122 Zagreb 9, 16, 68, 82, 96, 110, 168, 180, 218, 220, 261, 282 Zakmur 126 Zavidovići 26, 38, 57, 76, 77, 89, 275 Zelenika 26, 50 Zenica 8, 9, 24, 26, 33, 34, 38, 41, 57, 60, 61, 62, 69, 75, 76, 89, 156, 220, 276, 294, 295, 297, 298, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Zgošća 26 Zimije 156 Zubovići 99 Zvornik 12, 36, 37, 38, 40, 41, 62, 69, 227, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Žepče 37, 38, 41, 62, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Živinice 190, 198, 195 Županjac (Duvno) 30, 31, 37, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326

IMENSKI REGISTAR

Abramović, Jefto 283 Adžija, Zora 179 Ahmetović, Abdulvehab H. 164 Ajzler 57 Alajbegović Hasanbeg 118 Alaupović 162, 165 Alaupović, Anto 170 Alaupović, Andrija 164 Alaupović, Auselmus 262 Alaupović, Frano 161, 164, 167 Alaupović Ivanka 181 Alaupović, Ivo 164 Alaupović Marko 164 Alaupović, Tomo 161, 164 Aleksandar, regent 130 Aleksić 241 Aleksić, Jovo 244, 247 Alibegović 274 Alibegović, Ali-beg 246 Alijagić, Alija 241 Alijagić, Mehmed 241 Alijagić, Omer 241 Alkalaj 165 Alkalaj, Ašer 112 Alkalaj, Avram 164 Alkalaj, Isak L. 164 Alkalaj, Juda 164 Alkalaj, Mordo 161, 164 Alkalaj, Rifka 181 Altarac, Mayer 115 Altarac, Solomon 261, 277 Andraši 95 Apel, general 51 Arapović, Vilhelm 179 Aščerić, Hadži-Šerif ef. 262

Atias, Isidor S. 277 Atijas, Mordohaj S. 277 Atijas, Solomon Haim 277 Avakumović, Simo 256 Avdagić, Idrizbeg 123 Avdagić Muhamedbeg 123 Avdagić, Šefki-beg 138 Avdalajbegović, Mustajbeg 262, 289, 290 Avdalajbegović, Remzibeg 277, 289, 290 Avdalajbegović, Salih-beg 291 Avdić 230 Avram, Salom 290 Babić, Anka 179 Babić, Anto 261, 277, 286, 289, 290 Babić, Franjo I. 277 Babić, Jozo A. 277 Babić, Milan 254 Babić, Spasoje 216 Babić, Stevan 237 Babić, Stipo 261, 277, 290 Babić, Vaso 137 Bah 124 Bajraktarević Rašid ef. 262 Bajrić, Meho 117 Bajrić, Šaćir 117 Bajrović, Jusuf 135 Bajrović, Rašidaga 115 Bakić, Hadži-Ibrahim 116 Bakić, Jusufaga 116 Balagija, Abdulah 277 Balagija, Ibrahim ef. 262 Balek, Anton 141 Balić, Avdo 111

Baltić 277 Barculija, Muharem 156 Baruh Samuel 277 Bastien 169 Batinić, fra Mijo V. 169, 172 Bayer, Zlatko 266 Bećiragić, Ibrahim 157 Beganović, Ibrahim 157 Begović, Branislav 16, 114, 161, 190, 275 Behara, Krstan 277 Bejtić, Alija 109, 110, 111 Bekić, Hadži Ibrahim 123 Bel, A. G. 24 Berberović, Muharem-aga 167 Berger, Ignatz 288 Berić, Dušan 16 Besarović, Risto 16, 137, 214 Besedić, Tomo 224 Bešlić, Milan 283 Bevrnja, Meho 276, 277 Bičan 109 Bilić Jelka 283 Biserčić, Ostoja 224 Bjelobrk, Josip 179, 181 Blagojević, Jovo 241, 256 Blagojević, Mihajlo 243 Blagojević, Živan 256 Bogićević, Vojislav 16, 85, 193, 194, 249 Bogrić, Ibrahim ef. 178 Borić 249 Bošković, Stipović Ana 179 Bošnjak, Marzin 157

REGISTAR

347

Bosto, Tahir 290 Botić, Andreas 141 Božić, Pero 243 Božić, Spasoje 243 Brančić, Vojo 287 Braun, Tibor 185 Brkić, Josip 283 Budimir, Maranguz Pero 277 Budimir, Stipo 286 Bukvica, Mustafa ef. 262, 267 Buljina, Bećirbeg 157 Buljina, Mahmutbeg 157 Bušatlić, Hafiz Abdulah 138 Bušatlija, Ahmed-beg 286 Bušatlija, Haki-beg 262 Buštalija, Husein-beg 277 Caratan 117 Caratan, Nikola 123 Cavallini, Felix 275 Cistler, Rudolf 218 Cvitanović, fra Alojz 180, 181 Čabraić, Luka 124 Čehajić, Mehmed 116 Čengić 142 Čengić-Borjanin, Alibeg 118 Čengić,Husein 156 Čengić, Muratbeg 123 Čengić, Salihbeg 123 Čohadžić, Abid 161 Čohadžić, Fehim ef. 156, 161,164, 167, 168 Čohadžić, Latif Mulla 157 Čohadžić, Ruždija ef. 167 Čolić, Anto 277 Čolić, Nikola 277 Čolić, Nikola 291 Čolić, Stipo 291

Čolić, Stjepan 283 Čondić, Filip 224 Čubrilović, Branko 256 Čunković, Šefkija 164 Čurgus, Nikola 266 Čurić, Josip 283 Čurić, Nikola 170 Čuturić, Anto 262 Čvoriščec, Ivan 266 Ćorović, Vladimir 125 Ćosić, Mijo 220 Ćurić, Hajrudin 80, 177, 178 Dautbegović, Mustajbeg 277 Davidović, Nedjeljko 117, 118 Dilber, Marko 277, 290 Dilber, Nikola 286 Dimić 277 Dimić, Marko 290 Dimić, Niko 290 Dimić, Perendić Marko 277 Divanefendić, Smail 179 Dizdarević, Ahmet 111 Domaćinović 277 Domaćinović, Frano 291 Domaćinović, Stipo 286, 290 Donia Robert J. 72 Došan 158 Dragičević, Ivo 164 Dragičević, Marijan 167, 180 Dragović 109 Drinjaković 112 Dubinović, Asim 247 Dubinović, Halid 255 Dujić, Mihajlo 244 Džindija, Hasan 116

Džinić 112 Džolić 275 Đajić 165 Đaković, Luka 156, 158, 168, 169, 181 Đogo, Husein 283 Đonlagić, Ago 241 Đonlagić, Ahmed 117 Đonlagić, Hasan 116 Đonlagić, Mehmed 116 Đorđević, Toša 244 Đozo 112 Đurđević, Nikola 266 Đurendić, Risto V. 277, 287, 289 Đurendić, Vuk 277, 289, 290 Đurić, Aleksa 287 Đurić, Miroslav 243 Ekmečić, Milorad 16, 18, 44, 72, 214, 248 Ekmečić, Osman 116 Emiefendić, Hazim 9 Erber, Ana 181 Erdosy, Zora 283 Eudoxius, Tomoviecz 141 Fadilpašić Mahmudbeg 124 Fehter, Julius 141 Fejzagić, Džemal 283 Feldbauer, Samuel 275 Filipović, general 66, 227 Filipović, Josip 94 Filipović, Milenko S. 229, 230, 244, 254, 256 Filipović, Tomo 181 Fogler, Jozef 288 Forta, Salko 120, 122 Franić, Danica 283 Franić, Josip 218 Franjić, Anđeo 262

. 16. 197 Franjković. Iljas 1. 262 Hadžidamjanović. 29. 290 Grgić. Vlado 117. P. M. 90. 95. 57. car 24. Franjo Josip. 123 Hasić. H. 248 Imširpašić. Ibrahim 290 Hadžiavdić. 290 Hirš 23 Hlavaty. Vlado 123 Glođalić 116 Glumac. Mato 164 Iličić. 230 Hadžimešić. 168. pukovnik 120. 214. Ernest 266 Herres. Josip 267 Houska. 225 Hadžić. Tahir-beg 262 Isović. Mirjana 168. 47 Gerstl. Ali-beg 247. Redžo 277 Galcinja. sir John 69 Hasić. 28. 288. Ludvig 277. 159 Hrvić. Milan 164 Gajić. 167. Ruža 280 Grujičić. 167. 280 Fusch. Jusuf 277 Hadžibegović. Risto 124 Hadžić 112. 180 Iličić Kata 181 Iličić. 291 Grgurić. Osman 157 Husić 112 Huzbašić. 283 Galić. R. Omer 9 Handžić. Jakov 267 Grof. 164 Goler Josip 266 Golubović 230 Graff. Karlo 266 Hanjalić. 223. 189. 248 Hadži-Alagić. 290 Grof. Mehmed 116 Hadžiosmanović. 27. Hadži-Salih 156 Hamzić. 17. Josef 117. 94. Niko 137 Gujić. 73. Mehaga 123 Hadžimešić. 69. 260 Hanzal. Jakob 275 Hajrić. Risto 164 Gaković. Mijo 262 Gušić. Rudolf 277 Gross. 168 Huseinbašić. 180. Đorđe 117. Todor 117. Ahmetaga 118. Hadži-Bećir 116. Mustafa 16. eodor 277. 262. Mustafa ef. 167. Jovo 135 Gavrić. 169 Grozdanić. 3. Mustafa 247 Hadži-Vuković. Adem 12. 280.. 39. Munib 246 Gašić. Kazimir 262 Grubeša. 118 Hauptmann. 21. 141 Gjajić 165 Glavočević. Mujaga 243. Ilija 243 Ilić. 71. Anto 164. Ahmet 115 Haringon. 121 Hadži-Alibegović. Eduard 185 Grgić. Kasim 173 . 286 Goldberger.). Niko 289. 77. Salih 156 Huzbašić Ibrahim-aga 167.348 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 180 Ilić 275 Ilić. Stipo 286. Niko 164. Meho 290 Imamović. 220. 118 Hadži-Vuković. Carl 117 Heydušek. Niko 117 Hadži-Vuković. Jozef 266. Milan 131 Gaković. 44 (I. Hadži Simo 117. Ana 138 Hadži-Vuković. 54. 288 Halva. 51. 227 Hawranek. Samuel 117. 160. Ferdo 16. Atif 247 Hace. 102. Mihajlo 244 Imamović. 29. 168 Huzbašić. 118 Hadži-Vuković. 121 (I. Franc 277. Milan 194 Gerbel. Bernard 164 Goldberger. 47. Meho 111 Hadžialić. Gavro 124 Gavranović. Berislav 168 Gavrić. fra Nikola 176 Glođajić 117 Glođajić. 117 Hadžialić. 118 Glođajić. 247 Ganibegović. Mehmed 241. fra Dominik 169. 18. Matilda 283 Iličić. 16. Emilija 179 Hraborski 197 Hrelja. Lamija 182 Haić. 46. Kemal 16.). Dominik 262 Ganibegović. Dušan 250 Gojsilović. 214. 141 Gerstl. Milan 117. . 118 Hadžiahmetović. 52. 214. Josip 266 Haim. Meho 115 Hajrić. Šaćir 115 Halama. Silvije 262 Freškura. Husein-aga 246 Hadži-Dedić. Hermann 115 Gajić. Ibrahim-aga Hvala. Salih ef. H. 118 Hadži-Vuković.

Pero 280 Kolubara 109 Koljić. 246 Kaprikul. 26. Mušan 116 Karahodža. 56. 120. 290 Karadža. Anto 283 Knežević. 289 Jeremić 109 Jeremić. Halidbegov 257 Karabegović. Miško 256 Jovanović. Vasilije 117 Kovačević. Risto 243 Jović. Ivo 180 Kock. Risto 118 Jezidžić. Ćamil 221 Kalaica. Vjekoslav 267 Kral. 9. 67. Ibrahim ef. 170. Nikola 118 Kovačević. Smail 111 Kazazić 112 Kemura. Hamdija 16. Hadži-Huso 246 Kovačević-Kojić. 123 Jeremić. 68. 118 Kokotović. 261 Klarić. 51. Ivan Frano 261 Juzbašić. 180 Kaljača. Mato Santo 167 Jandrić. Matko 287 Kovačević. Stojan 120. Ilija 241. Abdul Rezak 278. 136. Jančo 241. 137 Kapidžić. Anto 291 Kolovrat. Latif 164 Karahodža. pop Josif 125 Kočović. Muharembeg 246 Karadža. 289 Karahasanović. 119. 247 Janković. Alija 278 Klaić. Avdo S. Kadribegović. Jovo 121 Kašmo. 189. Nikola 137 Kočović. 18. 121. 116 Karahasanović Šerif 116. Ivić Stjepan 277 Ivičić. Mehmed 164 Konjicija Mušan 167 Kordić. Avdo Hasanbegov 257 Karabegović. Stojan 243 Jovanović. Ibrahim 223 Karabegović. 83. 283 Kalaj. Isak 185 Jaglučić 109 Jagnjo 109 Jakšić. Božo 9 Josipović. Aleksije 117. 23. 246 Janković. Đorđe 243 Jovanović. Stevo 287 Kolcman 197 Kolovrat. Ivica 291 Jukić. 41. 278 Kolovrat. 214 . 118. 53. 182. Milan 287 Jovanović. Ivo 164. Elza 283 Konjicija. Stipo 278. Desanka 11 Krajnc. Petar 249 Kočović. Anto 179 Kostić. Vladimir 68 Izrael Berta 181 Izrael. Jovanka 138 Jeremić. Čedomir L. Tomislav 16. Katarina 242 Jovanović. Fridrich von Dobra Voda 237 Kraljačić. 122 Kovačević. Josip 267 Kočić. 216. 184. Salih 116 Karavdić. 271. 67. 256 Komadina. Stjepan 287 Ivir. Aleksije 123 Jovović Mara 117 Jovičić. pop Vasilije 125. 256 Janković. Simo 278. 27. Edhem 116 Kahrimanović. Josipa 267. 54. Benjamin 23. 246 Karabegović. Avdo 116 Karović. Pavle 129 Kočović. Kosta 243 Kovačević. 53. Aleksa 114 Jeremić. 274 Kadribegović 109. Jefto 241. Jovo 242. Ilija 277 Ivić. 117 Karahmet. Pero 137 Knez Nikola 141 Knežević. Dževad 16. Niko 243 Jovanović. 26. 287 Kirlić. Makso 256 Ivanković. 118 Jeremić. 278 Jelić. 271 Kalamut. 192. Daut-beg 241. Ilija 278 Jelić. Stjepan 287 Janković. Bešir 121 Kamberović Husnija 2.REGISTAR 349 Išek Tomislav 87 Ivanetić. Ljubo 247 Janković. Hasan 114. 248. Mujaga 73 Konig. 122. Ibrahim 85. 290 Jokanović. Hadži Husejin 241 Kovačević. 117. Jovo 114. F. 214. 29. Čedomir 287 Jozić-Baškarad. Todo 117. Ana 283 Karabegović 109 Karabegović. Milan 256 Jelić. Trifko 244 Jovičić. 90 Kandić. 51. 29. 55. Vjekoslav 40. 123. 123.

Savo 243 Letić 109 Letić. Simo 244 . Gojko 29 Kruševac. Ivan 283 Krilić. 224 Miličević. Abdulah ef. Mehmed ef. 180 Kulijer. fra Marijan 262. Simo M. Salih-aga 289. 199 Lončar. Jovica 241 Maly. Nikola 125 Melchar. Ladislaus 237 Merdan 112 Merdan. 290 Marinović. 109. Nikola 137 Marinović. Juko 278. Vinko 262 Lang. 181 Miletić. Jovo 287 Lukić. Milan 223. Niko 241. 279 Krešić. Risto 241 Marković. 241 Marković. Luka 262 Ljiljak. 72. Niko 289. Marko 156. Dragutin 266 Kugler Angela 181 Kujundžić 109 Kujundžić. Mato 179. 262 Lončar.. 168 Kulijer. Kramo. 71. Ida 283 Miralem. Jovo 291 Kršlak. 157. Michael 185 Matić. Todor 9. 170. Jelena 267. J. 214. 180.350 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 262 Kurtović 112 Kuruzović. Mustafa 111 Lissak Mortz 197. 242 Marković. 119 Krekić. 84. Vasilije 116. 158 Milanović. 278 Marinović. 76. 247 Maksimović. Simo 243 Mikičić. Mijo 30 Mirković. Mathias 267 Kulijer 165. 249 Mahmutbegović. Nuri-beg 246. Vinko 156. Milka 181 Mešić. Blagoje 243 Marić. 223. Marko 247 Masbur 109 Matasović. Murat 116 Letić. 73. Ivo 164. Mihajlo 243 Mikičić. Špiro 287 Marjanović. Niko 241 Matulić. Nikola 288 Kutleša. Josef 224 Lazić. Mihajlo 287 Marinović. 290 Madžar. Jozef 179 Marković. Pero 116 Kujundžić. 123 Kukura. Savo 217 Miljušević. Ljubomir 283 Mazija. Budimir 75 Milivojević. 180. Stevo 241 Martinović. Kata 176 Krstanović 278 Krstanović. 111. Petar 290 Ladro. 181 Kulijer. 181 Kulijer. 75. 70. Vjekoslav 179 Lalić. Blagoje 287 Krstanović. 283 Mandžić. Todor 243 Mikolji. Mato 164. Vinko 266 Mandić. Dimšo 241 Marković. 167. Zaharije 164 Kumro. Božo 243 Milošević. Mahmutbeg 246 Mahmutbegović. Milan M. 240 Krekić. 118 Marić. Radoslav 9 Lövi. Luka 254 Madunić. Joca 275 Miletić. Ivo Ivan 167 Kulijer Malina 181 Kulijer. 224 Kuš.. Nikola 170 Mandić. 198. Marko 224 Marković. Mustajbeg 118 Krulj. Ivan Matin 180 Kulijer. Niko 290 Mikčić. 75 Kubović. 16. Ademaga 275 Metikoš. 68. Marko 29 Marković. fra Franjo 75 Miličević. 185 Mačkić. Salih 157 Mešeg. Majer 241 Lovrić. Simo R. Hamdija 9. Dionisije 254 Marković. Ilija 287 Marinović. Niko 243 Krekić Stavro 243 Kreševljaković. 18. 164. Hamid 290 Lončarević. 167. Tomo 224 Milenković. 112. Hamza-beg 262 Mirković. Sofija 283 Mandušić. Marko 243 Miličić. Nikola 254 Milošević. Memiš 111 Kundurović. 180 Kulijer. 290 Manjo. Ibrahim ef. Ilija 241 Lopašić. Božo 81. Marija 179. Ivica 167 Kulijer. Marietta 181 Matasović. 16. Milan 266 Mihajlović. 246 Mijatović. 286 Lukić 119 Lukić. Stanko 223. Milan 24. Ivo 278 Madunić. Joka 241 Mihajlović.

218 Pajer. 122 Odžaković 241 Odžaković. Husaga 123 Pollaschek. 18. 256 Mitrović Svetozar 241 Molnar Eugen 266 Momčilović. Jovo J. 264 Muratbegović. 242 Patković. 257 Ognjenović. Marko 241. Risto 244 Nikolić. 118 Muller. Šćepan-Burilo 129 Nikolić 109. Hamdija 283 Mumford. 137. 246 Pilav. Nikola 283 Pandur. Osmo 247 Ostojić. 121. Pejić. 185 Polutan. Uzeiraga 118. J. Mojse 165 Pašić. 262 Mutevelić. Petar 170 Mrkonjić. Ibraga 116 Patković. Mustajbeg 118 . 9 Pelesić. Ibrahim 157 Oroz. Mulaga 167 Poljašević. 247 Perčinlić. 240 Nikolić. Blaž 262 Praljak. Jusuf 267 Mutevelić. Alojzije 262 Perković. 123 Obadić. Marko 290 Popadić. Nikola 246 Nikolić. Joso 256. 221 Muderizović. Pero 241 Nikolić. 290 Popadić. Johann 267 Mulić. Krsto 243 Petrović. Hasan 114 Pilav. Franjo 179 Prašo. Jusuf 116. Simo 254 Popović. Ivo 218. 138. 214. Gojko 287 Praljak. Vaso 254 Popović. Siniša-Lulić 243 Nikolić. 111. 214. Hakima 257 Musić. Zaim 241. Matko 247 Pelesić. 90. Sivester 167 Palandžić. 70. Vladimir 266 Moses. Salih ef. 180 Nišić 112 Novak. Simo (Pečulji) 241 Nikolić. 247 Nikolić. Mehmed 116 Papić. Heinrich 247 Pejanović Đorđe 16. Vasilije 118 Popović. Vaso 254 Pavlović Niko 286 Pavlović. pop Vladimir 125 Pordušić. Simo 247 Nikolić. Bećir 109 Njuhović. 261 Papo 165 Papo. Stanko 137 Poljo 109 Ponjavić 275 Popadić. 136. Avan 165 Muderizović. Arif 165 Muderizović. Josif 254 Popović. Slavoj 237 Numanagić. A. 247 Pejić. Mustajbeg 124. Nikola 278 Pavlović. Schiffer 185 Mrljić. 278 Pranjko. Aleksandar 256 Popović. Ivo 278. Vranjo 179 Pavković. Jovo 290 Praljak. Julije 217. 69. general 120. 79. Karlo 267 Orman. Ivan 26 Osmić. 219. 117 Njuhović. Nine 278. 83. Vjekoslav 181 Perčinlić. Mitar 289 Popović 241 Popović. Pero 289 Pecsy. Avdo 116 Pašović. Omer 116 Onhajzer. Kasim 247 Pelesić Muhidin 2. 134. Niko 181 Ortlib 57 Orvić. Jeftan 137 Omeragić 112 Oković. Sulejmanbeg 123 Pašović. 247. Todo Niković Todo 123 Ninić. Jusufaga 123 Njuhović. Rafo 262 Palalija 112 Paloš. 182. 135. 290 Petar Veliki Oslobodilac 257 Petrović. 139. 241. 170 Muftić. Hivzi ef. Niko 241. Mustafa ef. 170 Nastić. Anton 179. Niko P. Stevo 254 Popović. Avdaga 123 Muftić. Dušan 243 Popović. Bernard 141. Ivanković. Pero 241 Mitrović Risto 241. Omer 157 Mutevelić. 255. Hakija 165 Muftić. 219. 289 Pavlović.REGISTAR 351 Mitrović Đorđo 241 Mitrović Niko 243 Mitrović. Ibrahim 156 Njuhović. Mitar 16. Lewis 68. Jovo 241 Pavić. Boško 278. Nasto 247 Nećić.

Franc 224 Rizvić. 267 Rustempašić. Anton 237 Stefanović. Hasan 116 Šiljak. 45. 118. eodor von 95 Spasojević. Aleksije 116 Prodanović. Jovan 115 Radovanović. Johanna 283 Stepanek. 262 Šandrk. 287 Sarkotić Stjepan 130 Sauter. 118 Redžić. Cvijan 243 Stanišić. Nedeljko 256 Stokić. 291 Sarić. 13. Marija 179 181 Stjepan. 47. 165. Muhamed beg 278 Ružička. 274 Schonfeld. 81. Jozefina 256 Sarić. Lazo 244 Stark. 291 Radović. Milan 117. Jakov 243 Stojanović. Heinrich 109. 214. Stjepan 286. Ibrahim 116 Sieber. 247 Šiljak. 117 Šačić. Enver 16 Redžo 109 Renner. Ilija 278.352 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 214 Rujić. Mićo 220 Sokolović. Mulaga 167 Sugar. P. 137 Simić. 214. Rifat-beg 262 Sunarić. Nurbeg 131 Šahbaz 112 Šahinović. Mehmed 116 Sirbubalo. 256 Stanišić. 291 Sudžuka. Mato 256 Sokolović 117 Sokolović. 16 Sulejmanpašić. Marko 280 Rišner. 170 Rezaković. Muhamedaga 156. 168 Stojanović. Mijo 262 Šandrk. hadži Nezir 161. 157 Ribičić. Vinko 287 Šarac. 170. Hadži-Osman ef. 165. Nusret 16. Cvijan 243 Stojanović. Ibraga 118 Selimović. Vilhelm 237 Simić. 170 Salihagić. 162. 157 Salihagić. Salih 116 Skarić. 290 Šandrk. hadži Mujaga 165 Rezaković. Nedim 16 Šehić. Stipo 280 Šandrk. Kuzman 254 Radošević. Mitar 241 Stojić. 112 Rezaković. Ferdinand 16. Edhem-aga 161. Josip 283 Russ. Ibrahim ef. Simo 243 Subašić. Simo 244 Sirbubalo.. 262. Milan 266 Purivatra. . Milan 254. Hasan-beg 262 Rustempašić. 286 Subašić. P. Eduard 267 Sadić. Derviš 157 Salihagić. Nikola 244 Steinmetz. Maria 117 Schmid. Leo 288 Schwarz. Mato 167. Jovo 243 Stoger. Anka 256 Spitzer. Mathias 165 Sedlecky. 118 Rašidkadić. Ilija M. Timotije 116 Sosansky. Mujaga 156 Salom. Ahmed ef. Vladislav 221 Sočo. hafiz Hajdar ef. Simo 116 Sokolović. Ilija J. Ali ef. 141 Rustembegović 230 Rustempašić. Simo 115. Tomo 278 Radušić Edin 9 Rašidkadić. 167. 167 Salihagić. 206. Milan 254 Šiljković. Prepoljac. Radovan 12. Milivoje 287 Radović. Asim ef. Cvijan 243 Radović. hadži Ibrahim 165 Salihagić. Ahmed 156 Salihagić.. Alaga 117 Rovinskij. Edmund 237 Stoisavljević. Hadžija Ibrahim 156. Ivan 278. Muhsin 257 Rodžo. Herman von 274 Schlamp. Atif 132 Radić. Johann 116 Starkowski. Đorđe 287. Ušćuplija Abraham 278 Samardžić. Ajanović Sajma 133. 14 Sandić. Valentin 266 Stipić. Mehmed 267. 278. Jakob 117. Novak 224 Radoljević. Đorđe 254 Stojanović. 256 Simić. Venzel Stjepić. 167. Redžo 247 Salihagić 165 Salihagić. 177. Heinrich 116 Stambolija. Omer 120 Šadimlija. 287 Šandrk. Milan 267 Selimović. Vladimir 185 Stokić. Pero 289 Šandrk. 118 Rašidkadić. Branko 255.

Hamid 157 Šumež. Tomo 289 Topić. Andrras 283 Tomašić. Petar 179. Jovan 289 Topić. Abraham 185 Vasilije sv. Franz 266 Tomljenović. Muhamed 116 Tafro. 120 Tuno. Avdo 117 Tunguz. Kosta 287 Topić. Tane 117. Mato 180 Trto. Ibrahim 165 Tutnjević. Ilija 291 Trifković. Julka 181 Vrban. Suljaga 170 Vancaš Josip 72. Muhamed 116 Šukalo. Vladimir 117 Travljanin. Esad 9 Tješić. Tufekčić Tomo 278 Tošić 121 Tošović 109 Tošović. Stjepan 266 Ubović. 184 Vasić 275 Vasić. Milan 117 Vuković. 157 . 180 Vreto. 70 Urbanek. Alaga 117 Trhulj. Salko 116 Tajšanović 249 Tanacković. Tomislav 283 Topal. Glišo 224 Šunjić. Petar 127 Tomasović. Carl 237 Vajzović. Pero 278 Vasilj. Ema 256 Vrban. Risto 117 Tošović. Boško 291 Topić. Ljubo 287 Topić. Selim 115 Šumanović. Halil 117 Vajda. Bajraga 123 Tuno. Angelina 283 Vujičić. Avdo 165 Tutnjević. Tuno 243 Tataragić. Dušan 266 Tihić. Konstantin 117 Tošović. Hasan 156 Trbuhović. 221 Vidimlić. Salih 117 Trifković. Arso 110 Šundurika. biskup 169. Stjepan 287 Udovičić. Ante 157 Todorov. Ivan 266 Ušto 112 Uzunović. 256 Trhulj. Hadži Todo117 Vuković. 125 Vuković. 123 Tomašević. fra Augstin 176 Tadin Kalikst 170 Tafro. Anton 237 Zametica 112 Zaradija. Risto 110 Šunkić. Martin 9. Marija 176 Trogrančić. fra Ivo 169 Vujičić. 262 Tufekčić. Pero 119. Hadži Ibrahim 116 Tataragić. Mustafa 116. Ibrahim 50 Tešanović. Salih 115 Tepavac. Draginja 179 Trifković. Tomo 115 Tomašević Vaso 123 Tomek. Zahid 291 Tadić. Marija 283 Štadler. Tahir-aga 289 Vinter. A. Miloš 137 Tomašević. Stjepan 267. fra Dragutin Daniel 176 Šumež. Salih 117 Tafro. Gavro 129 Vuković Hadži Milan 125 Vuković. Simo 117 Tomašević. 117 Tafro. Oto 57 Šukalo. Frano 167 Trogrančić-Kulier. Dragiša 214 Trifković. Milan 13 Vasić. Ahmed Vreto. Osman-paša 23 Topić. 170 Štambajs. 283 Šimunović. 142 Vehabović. Jozo 156. Mujo Vudanović. Tane 117 Tulek. Karlo 262 Šljivo 112 Špez. Hašim ef. Mileva 242 Trogrančić. Zvonimir 267 Vay. Lugušić Ilija 278 Trifunović. Mustafa 267 Vejzović 230 Veli-paša 94 Venzel Sjepan 115 Višekrunić. Hafiz 165 Tutnjević. Nikolaj 12 Tomac.REGISTAR 353 283 Šimunac. Franjo 287 Vodopija. Gavro 117 Tufekčić. Mujo 117 Tufekčić. Terezija 179 Šupa (Šupić). Lazar 218. Reuf 165 Tuzlak 112 Tuzlančić. Osman 157 Šundurika. Hadži Niko 117. Mato 262 Vukelić. Bećir 117 Tuno Bećiraga 123 Tutnjević. Zora 283 Vuković. Marko 262 Trogrančić. Todo 137 Tomašević. Vid 110 Vybiral. fra Marijan 176 Topić. Vasilije 117 Vuletić-Vukasović. Nikola 135 Tepić.

fra Jozo 180 0Žalica. Hakija 242 Zeman. Dragoljub 267 Žilić. Dušan 224 . Husein-beg 115. 118 Zulfikarpašić. Teodor 54 Zvonigradski. Martin 217. Hasan 247 Žunić.. Behija 12 Zrelec. 224 Zulfikarpašić. 220. Zdunić.. Emanuel 266 Zlatar. Emilie 179 Zečić.354 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 219. 218. Čengić Huseinbeg 123 Zurunić.

.

Štampanje ove knjige pomogli su Fondacija za izdavaštvo-nakladništvo. i 20. Sarajevo Za štampariju: Džemal Bašić Sarajevo 2004.ba Za izdavača: Dr. 71000 Sarajevo. Husnija Kamberović Lektor: Mr. Sarajevo Alipašina 9. Bosna i Hercegovina www. Sarajevo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške . stoljeća Izdavač: Institut za istoriju.unsa.Iljas Hadžibegović: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. Halima Sofradžija Prijevod rezimea na njemački jezik: Dr. Husnija Kamberović Urednik: Dr. Marija Bačvanski DTP Tarik Jesenković Štampa: DES.iis.