Iljas Hadžibegović Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20.

stoljeća

HISTORIJSKE MONOGRAFIJE Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik Dr. Husnija Kamberović Recenzenti: Dr. Husnija Kamberović Mr. Muhidin Pelesić

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 908 (497.15-21) “18/19” HADŽIBEGOVIĆ, Iljas Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća / Iljas Hadžibegović. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2004. - 354 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 1) Bibliografija: str. [333] - 338 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst ISBN 9958-9642-2-8 COBISS.BH-ID 12895494 Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-951/04 od 12. 03. 2004. godine na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 49/02 i 37/03), knjiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20 stoljeća” autora Iljasa Hadžibegovića je oslobođena poreza na promet.

ILJAS HADŽIBEGOVIĆ

BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2004.

Majci Behidži i ocu Sulejmanu

SADRŽAJ

Uvodne napomene ....................................................................... 7 Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća ....................................... 11 Foča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918................... 93 Fojnica 1878-1918 .................................................................... 143 Privredna i etnička struktura Tuzle za vrijeme austrougarske vladavine............................................. 187 Banjaluka na raskršću novih socijalnih ideja .............................. 215 Modriča 1878-1918 ................................................................... 227 Bugojno. Stanovništvo, privreda i društveni odnosi od 1878. do 1914........................................................................ 259 Zaključne napomene.................................................................. 293 Prilozi ........................................................................................ 299 Izvori i literatura ........................................................................ 333 Registar geografskih naziva........................................................ 339 Imenski registar.......................................................................... 346

UVODNE NAPOMENE

K

njiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća bavi se značajnim, a nedovoljno istraživanim fenomenima u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Istraživanja saobraćaja, privredne aktivnosti, socijalne, vjerske i etničke strukture, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, pored naslijeđenih društvenih struktura (klasa i slojeva) stvorene nove, domaćeg i stranog porijekla, s drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu, reformama zaokupljenu Osmansku carevinu zamijenila Austro-Ugarska monarhija, evropska birokratska pravna država, koja smišljeno i uporno gradi novi sistem vlasti, s ciljem da u svoj državni organizam ekonomski, politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Te namjere počela je ostvarivati još za vrijeme vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, a naročito poslije definitivno uspostavljenog mira i pravnog poretka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvoj nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene, prije svega zbog toga što nije stvarao domaću akumulaciju kapitala, odnosno, što eventualnog vlasnika nije motivirao da kapital stavi na raspolaganje domaćoj industrijalizaciji, ovdje se modernizacija proizvodnje i društva ne odvija unutrašnjim, domaćim razvojem nego podsticanjem s vana, inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Otuda su se na razmeđu XIX i XX stoljeća, gradovi u Bosni i Hercegovini

bilo da se radi o njihovim vanjskim. Osim uvodne studije. razvijali neravnomjerno. bez pretenzija da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. godine stekla status gradova. pa čak ni u odnosu na razvoj jugoslovenskih sjevernih pokrajina. U svakom slučaju. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. koja sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. Bez obzira na sve teškoće. izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. u svakom sluča- . nego fizionomiju i značaj stiče nakon 1878.8 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. s različitim pristupima. Do sada nije napisana nijedna monografija o bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. dok je većina ostala na zanatstvu. u stvari. historija sukobljavanja tradicije i modernizacije. a krajem XIX i početkom XX stoljeća. napisane brojne monografije o pojedinim gradovima koje. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. odnosno gradske općine. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. gradovi su se učvrstili kao vitalna središta kulture i civilizacije Bosne i Hercegovine. ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. godine.. na kraju. Zenica). sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanoj trgovini i saobraćaju. ekonomski stagnira. Tuzla je primjer industrijskog grada. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kome izrastaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. Iz svega proizilazi da je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. ali s istaknutom vojnostrateškom funkcijom prema Crnoj Gori. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. tu je Bugojno. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. Foča je za osmanske vladavine. ili unutrašnjim.. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu i. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova. ali su. vidljivim. manje vidljivim elementima. s dosta lokalnih i regionalnih obilježja. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama.

1966. Martin Udovičić. 1969. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). 1960. čime bi bio započet i proces sistematskog rada na pisanju cjelovitog historijata bosanskohercegovačkih gradova. 1986. Zenica. Omer Hamzić. Sarajevo. Jajce. Modriča. Fojnica – Sarajevo. Božo Jokanović. s namjerom da obrade učešće i ulogu pojedinih gradova u revolucionarnom radničkom pokretu. Za pomoć koju su mi pružili prilikom rada na ovoj knjizi zahvaljujem se asistentu Edinu Radušiću te recenzentima dr. Bihać i Bihaćka krajina. kada se ona usredsređuje samo na stotinu ili pedeset godina najnovije historije (Tuzla. kada historija grada obuhvata period od njegovog osnivanja do savremenosti. Rogatica. 1987. Travniku i Konjicu. ** Grupe autora napisale su sljedeće monografije: Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945). Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. proširuju naša znanja o njihovom razvoju krajem XIX i početkom XX stoljeća. 1980. Hazim Eminefendić. III. time se ne želi reći da će ta praznina u historiografiji biti ispunjena sadržajem ove knjige.UVODNE NAPOMENE 9 ju. Husniji Kamberoviću i mr. Sarajevo. Rogatica. Bihać.)** Svakako. Gračanica. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB. 1978. Tuzla. Esad Tihić. Gračanica itd. 1988. Grupa autora. uz želju da se u dogledno vrijeme pojavi još koja monografija sličnog sadržaja i historijske problematike. Sarajevo. 1981. Fojnica. Fojnica kroz vijekove. * Todor Kruševac. Tu je i nekoliko autorskih monografija. Brčko. Među njima ističemo monografije o Sarajevu. njenu pojavu valja razumijevati samo kao pokušaj da se historiografska istraživanja ove vrste pokrenu s mrtve tačke. među kojima izdvajamo: Radoslav Lopašić. 1986. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. 1985. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. 1943. Hamdija Kreševljaković. 1990.* Za temu ove knjige interesantne su brojne monografije gradova koje su pisali pojedinci ili grupe autora. Travnik. Pri tome su primjenjivana dva pristupa: prvi. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Banja Luka. na temelju čijih recenzija je Naučno vijeće Instituta za istoriju u Sarajevu prihvatilo da štampa ovu knjigu u okviru svoga izdavačkoga programa. Konjic. u narodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalizma. Modriča. Zenica. Sarajevo. Naprotiv. . i drugi. Zagreb. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Modriča sa okolinom u prošlosti. Jajce. Radnički pokret Zenice do 1941. Muhidinu Pelesiću.

.

pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena.PROBLEMSKI OKVIRI IZUČAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH GRADOVA NA RAZMEĐU XIX I XX STOLJEĆA O snovno pitanje koje se nameće prilikom istraživanja bosanskohercegovačkog grada na razmeđu XIX i XX stoljeća jeste da li je on na pragu novog doba prerastao iz orijentalno-balkanskog u evropski grad. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. koja uzima maha nakon austrougarske okupacije 1878. godine? Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. a ne načina života. kakav je odnos bosanskohercegovačke urbane tradicije. 7. uglavnom. u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta. Turci su donijeli nov tip grada. trgovine i razgranatog unutrašnjeg i međunarodnog saobraćaja između Istoka. odnosno Mediterana i srednje Desanka Kovačević-Kojić. bilo da su igrali značajnu ulogu kao središta zanatstva. nego i u vjerskoj. etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. U svakom slučaju. str. godine. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699. odnosno. 1978.1 što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala. 1 . osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada. duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modernizacije. funkcije su im raznovrsne. Sarajevo. Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova. Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju. po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli.

O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Posebna izdanja 36. 2 . str. Beograd 1988. u zborniku radova Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). administrativnim. Seriju članaka o formiranju gradova u Bosni i Hercegovini napisao je Adem Handžić. sarači.). kulturno-prosvjetnim i drugim funkcijama. Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane. Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. Evrope i obratno. bezistane. U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk. bilo da se radilo o političkim. Balkanološki institut SANU. POF. XXX/1981. medrese. Posebna izdanja knj. tabaci itd. Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo (najmanje jedan džemat).. XXV/1975. tekije. Beograd 1974 (takođe je obradio gradove Tuzlu. Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije. Sarajevo. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Isti. Isti. privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije. Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. POF. 2. mektebe. vijeku). U našoj literaturi o pitanju razvoja gradova mnogo je citirano djelo bugarskog istoričara Nikolaja Todorova. vjerskim. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. SANU. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske. bezistani. kasaba i šeher). O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Sintezu ove tematike dao je Radovan Samardžić u radu O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Balkanološki institut. 20. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i 3. hisar i kale) i otvorena gradska naselja (varoš. Varoš je predstavljala gradsko naselje (ili dio naselja) koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom.12 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Uloga države i vakufa. 63-71. hamame. Osmanska klasifikacija gradova razlikovala je utvrđena mjesta (palanka. Zvornik i Derventu u 16. da ima čaršiju i sedmični pazarni dan. bravadžiluk.2 Veći bosanskohercegovački gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela: čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada. 2. vojnim. 1977. kazandžiluk. Beograd 1984. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. hanovi i Behija Zlatar. hamami. karavan-saraje i sl.. Zbornik radova. Sofija 1972. privredne i kulturne pretpostavke: 1. Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama (dućanima). medrese.

4 Dalekosežne su bile i etničke posljedice islamizacije. 13-14. U okviru islamske kulture i civilizacije oni su izgrađivali svoju posebnost”.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. katolici) koji nisu primili islam nisu ostajali van uticaja ove kulture i civilizacije. Ni dijelovi stanovništva (pravoslavni. 7-41. Svaka etnička grupa govorila je svojim jezikom. u mnogočemu postao područje jedne civilizacije zajedno sa zemljama istočnog Mediterana. mada su “muslimani balkanskih naroda (…) u većini očuvali svoj jezik. Prihvatana je odjeća turskog kroja. čije je usvajanje vodilo velikim promjenama u njegovom svakodnevnom životu. književnosti. načinu odijevanja. održao 8. Samardžića: “Balkan je. što je neposredno doprinosilo brzom razvoju gradova. 13. pripremanja hrane. jer je ona unosila novu podjelu unutar svakog etnosa i jer je prelazak na islam značio odvajanje od vlastitog etnosa. kao i u drugim osvojenim zemljama nastupao kao religija.. kultne predmete i dr. odista. Isti. 4 M. S obzirom na to da je islam u Bosni i Hercegovini. str. njegovim širenjem i prihvatanjem stvarana su uporišta osmanske vlasti. dobrim dijelom čak i stare narodne običaje. Islamizacija je odigrala prvorazrednu ulogu u širenju islamsko-orijentalne kulture i civilizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. materijalne i socijalne kulture”. jevrejske sinagoge i vjerske škole. str. 13 karavan-saraji. Zbornik Matice srpske za istoriju. a službeni jezik bio je turski. vezu. Islamizacija. Zapadnih uticaja nesumnjivo je bilo.. Islamizacija. Vasić. Pristupno predavanje u ANUBiH. str. a mnoge hrišćanske žene skrivale su lice. godine str. zavisno od prisustva pripadnika raznih naroda. 34/1986. 5 M. Tu su bile džamije. posebno usljed 3 . što se ogledalo u unutrašnjem opremanju kuća. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. U ovom smislu ilustrativan je sljedeći zaključak R. melosu i u mnogim drugim oblicima duhovne. kultura i civilizacija”. pjesmi. Time je dio islamiziranog bosansko-hercegovačkog stanovništva uključen u tokove islamsko-orijentalne kulture. Hrišćani nastanjeni u gradovima prihvatili su islamski stil života. muzici itd.5 Milan Vasić. Vasić. što je bilo izraženo u jeziku. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. porodičnom i društvenom životu.3 “Zajedničko življenje i usvojeni uticaj hrišćana i muslimana slivali su se često u lijepu uzajamnu harmoniju što se osjeća u: muzici. pravoslavne i katoličke crkve. “politička ideologija. Čaršija je bila mjesto gdje se govorilo više jezika. maja 1990. 13. po ugledu na muslimanke. običajima i sl. br. Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu.

ove građevine isticale su se ljepotom oblika. godinu dana nakon okupacije. U osmanskoj tradiciji najcjenjenije su bile zadužbinske građevine u čijoj su sjeni nicali gradovi. mostovi. trgovci i radnici. O gradskoj civilizaciji. Namijenjene opštem dobru i koristi (džamije. javni hamami.) i podizane od čvrstog materijala. u drugoj polovini XIX vijeka. zavisno od vjerske i etničke tradicije i ekonomsko-socijalnog statusa u društvu. R. imareti. samo djelimično uspjela. nastojala utvrditi statističku sliku svoje novostečene provincije – Bosne i Hercegovine – u čemu je.6 Vlasti su propisale razlike u nošnji za muslimane i nemuslimane. Samardžić. Stambena kultura bila je različita. piti. pa čak i kuće uglednih i bogatih ljudi bile su trošne građe. . česme. itd. niti jahati dobrog konja. medrese. Posljednji osmanski i prvi austrougarski popisi stanovništva potvrđivali su osmansku fizionomiju grada. sve to nije moglo osporiti u suštini levantski karakter gradske civilizacije na Balkanu. kao što su kuće za stanovanje. privrednim. Posljedice stava osmanske države prema gradovima kao političkim. ali i zbog političke i verske vezanosti pojedinih naroda Turske za taj deo sveta. *** Od osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini iz XIX vijeka nisu naslijeđeni pouzdaniji statistički podaci o stanovnišvu uopšte. str. zbog niza nepovoljnih okolnosti. O gradskoj civilizaciji. Zbog toga je Austro-Ugarska. vojnim i kulturnim središtima došle su do punog izraza i na bosanskohercegovačkom prostoru. Ni složeniji prodor tih uticaja u XIX veku kad su sa strane unošene političke ideje i knjige jednako kao namještaj i odeća. Ali. nije narušio levantsku atmosferu po kućama i u porodičnim sredinama Balkana”. dućani. podignuti u znaku prolaznosti svega što neposredno nije stavljeno pod božije okrilje”. “bar prema sokaku skromni.. unošenja pojedinih elemenata materijalne kulture..14 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zabilježeno i prisustvo velikog broja lica koja su živjela od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora egzistencije. pa ni o gradskom jer su svi njeni popisi bili usmjereni na utvrđivanje poreskih i vojnih obaveza podanika. 5. Ostali objekti. s tim što je u većini gradova. a siromašni građani nisu smjeli nositi skupocjenu nošnju. 6 R. dok su u socijalnom sastavu većinu činili nosioci gradske privrede – zanatlije. Samardžić. koji je po vjerskoj strukturi ostao s apsolutnom muslimanskom većinom.

godine. iz 1879. i nakon kritičkog ispitivanja. Sarajevo. godine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura. Sarajevo. trećem popisu bili primijenjeni najnoviji propisi koji su važili u Austro-Ugarskoj i uvažavani specifični bosankohercegovački odnosi. 7 . broju stanovnika i njihovoj socijalnoj strukturi. Na osnovu ovih popisa izrađene su sve tabele o demografskim kretanjima. Sarajevo. kao i drugim. etničkom i ekonomsko-socijalnom sastavu gradskog stanovništva u pokrajini na razmeđu XIX i XX stoljeća. socijalnoj. broj kuća. 15 Prvim popisom stanovništva. uzimati s izvjesnom rezervom. i Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Uspostavljanje skupne rubrike za sva nepoljoprivredna zanimanja predstavlja gotovo nesavladivu prepreku za analizu socijalne strukture gradskog stanovništva. 1880). godine. Prije pristupanja trećem popisu stanovništva Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu osnovala je. Ortschafts-und Bevölkesungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. nažalost. samo djelimično može upoređivati s ranije prikupljenim podacima. 1907. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. početkom 1894. vjerskoj i etničkoj strukturi u ovoj studiji. oktobra 1910. dok je statistička slika ekonomsko-socijalnog stanja bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. U izučavanju gradova dodatnu teškoću predstavljaju njihove teritorijalne promjene koje se teško mogu pratiti i ukalkulirati u analize pojedinih pitanja. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. naročito kada je riječ o broju kuća i stanova. Izvjesne slabosti koje sadrže popisi stanovništva za proučavanje gradova ublažavaju podaci o privrednim aktivnostima u zemlji (1904. Posljednji austrougarski popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1910. Zbog toga se podaci o gradovima moraju. aprila 1895). 1912. ni tada nije dobiven potpuni statistički materijal.. Sarajevo. maja 1885). Sarajevo. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. utvrđen je broj naselja i njihov status.7 Različiti popisni princip u sva četiri popisa čine osnovnu teškoću za proučavanje promjena u sastavu stanovništva uopšte. 1886. Mada su u ovom. a posebno za utvrđivanje promjena u vjerskom.. godine i nudi bogat i raznovrstan statistički materijal koji se. Statističko odjeljenje koje je imalo zadatak da pripremi i provede popis stanovništva 1895. iz 1885. 1896.

1913. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. do 1918.9 U tematskoj cjelini Gradovi i gradsko stanovništvo (str. Juzbašića. Odjeljenje društvenih nauka. Za proučavanje gradova posebnu vrijednost imaju onovremeni časopisi. 183-200. Posebna izdanja. do 1916. B. K. među kojima se. 1914.16 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Leipzig. Begovića. i 1912. Dž. 11-12. godine. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Hrelju. Besarovića. te sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za BiH o stanju obrta. Zagreb 1978 (Dijelove koji se odnose na BiH uradio je mr Dušan Berić). M. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/ 1988. Bibliographia historico-oeceonomica Jugoslavie. do 1914. Gerbel. Sarajevo 1983. F. 188-202) on je analizirao razvoj gradova sa stanovišta moderne urbanizacije i produbljavanje diferencijacije između Fedinand Schmid. M. T.. knj.8 Ovdje ćemo pomenuti samo neke autore: F. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. 12. Papića itd. ANUBiH. Bogičevića. knj. ističu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) i Bošnjak. Prilozi Instituta za istoriju. veliki doprinos ovoj temi dao je Ferdo Hauptmann u studiji Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). LXXIX. Bosnien und die Herzegowina untver der Verwaltung Osterreich-Ungarns. zatim izvještaji Trgovačke i obrtničke komore od 1910.. jer sva ona. koji je izlazio od 1898. Mada se nijedan autor nije neposredno bavio historijatom bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Kapidžića. E. 18. knj. ANUBiH. Hadžibegovića. T. Posebna izdanja. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). godine. Redžića. N. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Hauptmana. Sugar-a. Đ. Dušan Berić. Šehića. P. dragocjena i nezaobilazna za izučavanje gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Ekmečića. 8 . br. godine) koje su Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu povremeno prikupljale i publikovale u zvaničnim Izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906. Odjeljenje društvenih nauka knj. LXV. Iljas Hadžibegović. Imamovića. str. 9 Ferdo Hauptmann. N. 99-211. u širim aspektima ovog stanovništva. te kalendari i spomenice društava “Prosvjeta”. svojevrsnim podacima. R. trgovine i prometa njezinog područja u godinama 1911. Kreševljakovića. Schmida. O ovom periodu bosanskohercegovačke historije postoje brojna vrijedna naučna historiografska i druga djela. Sarajevo. 1976. H. Sarajevo 1987. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. str. M. Kraljačića. Pejanovića. M. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. V. Šarca. H. Kruševca. I. potenciraju odnos tradicije i modernizacije. “Gajret” i “Napredak”.

jer u njima nije napravljeno mjesto za migracije sa sela i stvaranje seljačkog temelja za razvoj nacionalnog građanstva. To se ne održava samo u opštem i neujednačenom porastu gradskog stanovništva. Mada se pojavljuju novi socijalni slojevi. što u procjepu između naslijeđenog i modernog – ´evropskog´ . unutar gradskog stanovništva. ili svima utoliko zajednička. najbrojnije gradsko stanovništvo. Pored njih i mimo njih raste moderno građansko društvo. prirodno. takođe. Industrijalizacija u Bosni i Hercegovini ne odvija se brzo. već materijalno im za ovakvu vodeću ulogu nedostaju sva sredstva” (str. posebno u vanjskoj trgovini. oni su najjača grupa i. u gradovima ne dolazi do brze i radikalne promjene u socijalnoj strukturi. u drugom srpska ili hrvatska. Priliv novca poslije okupacije unosi promjene u kojima su se najbolje snašli jevrejski doseljenici (aškenazi) i srpski trgovci. koji preuzimaju razne poslove. u promjenama njihove socijalne strukture i narušavanju tradicionalnih okvira gradova. koja bi ubrzala promjene u naslijeđenoj socijalnoj strukturi gradova. odnosi na cjelokupnu trgovačko-zanatlijsku strukturu domaćeg građanstva.. koji potiskuje čaršiju i kao mjesto informacija i komunikacija s njenog dotadašnjeg privilegiranog po- . u njima ostala agrarna većina. traži očuvanje svog identiteta. prije svega. Hauptmann je ovdje ukazao na “dva glavna nosioca tradicionalizma u gradskoj privredi – agrarni i sitnozanatlijsko-trgovački elemenat – koji su još uvijek brojčano jaki i prisutni u gradovima da udaraju pečat svom gradu. “evropski” grad. Ovakav razvoj je otežavao i usporavao izrastanje domaće građanske klase na osnovama domaće zanatske i trgovačke djelatnosti. podvrgavaju pojedinca normama svoje zajednice. 196-197). vidljivih i spolja. nego.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Bošnjaci. pa njihove zanatlije i trgovci drže lokalnu trgovinu i domaću zanatsku proizvodnju ugroženu konkurencijom jeftinije industrijske robe i sputanu konzervativnim esnafskim mentalitetom. No. sporo se snalaze. 17 sela i grada. kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon protjerivanja muslimanskog stanovništva iz gradova.. Analizirajući ovaj razvoj Hauptmann konstatira da je “urbanizacija i prodor kapitalističke privrede nailazila na teško savladive prepreke u zaostaloj agrarnoj strukturi zemlje i da se prema tome građanska klasa – za razliku od stanovnika u gradovima u BiH – formira iz domaće podloge ne baš neznatnim dijelom na bazi poljoprivredne djelatnosti” (str. nema ni urbanizacije većih razmjera. jer je sve do 1918. 193). Zbog toga znatan dio muslimanskog esnafskog građanstva razvojno počinje da stagnira. bila ta u jednom slučaju muslimanska. što se.´švapskog´. Socijalno.

. XXVIII-XXX. 197). najbrojniji su Srbi i ima ih gotovo kao Hrvata i Bošnjaka zajedno. ona ga formira i podiže. Društvo. 11 Milorad Ekmečić. godine. a ne privredni uspon zemlje. javljaju četiri kategorije: vojnik – oficir. Među njima najviše je došljaka. 83-104.11 i Đorđe Pejanović. Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. 1955. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija..12 Hamdija Kreševljaković napisao je 147 historiografskih radova i većina ih se odnosi na razne aspekte izučavanja bosanskohercegovačkih gradova. činovnik. knj. 1983. Nosilac i reprezentant tog novog društva (pored daljeg postojanja brojčano jakog tradicionalnog sitnograđanskog sloja) “mogu biti samo homines novi – pojedinci. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. 419-424. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Društva istoričara BiH. Za uspon novog građanstva nedostajala je privredna osnova. Isti. 1979. 1977-1979.10 Milorad Ekmečić. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. zaključuje F. značajan doprinos izučavanju ove naučne oblasti dali su u svojim radovima Hamdija Kreševljaković. Drugačijim pristupima. 1939. godine. ložaja. Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini. str. On nije prisutan u Bosni i Hercegovini i ne doprinosi formiranju domaće industrijske buržoazije. Kulturno-prosvetna. Isti. Isti. Što se tiče preduzetničkog građanstva i tu je izostao domaći sloj aga i. 1972-1973. godine. Historija srpskog naroda VI-1. Među novim građanstvom najjači su činovnici. 12 Đorđe Pejanović. Hauptmann. Od domaćih. 1959. zaključuje Hauptmann. Kreševljakovića koju je objavio Hamdija Kapidžić u: Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Sarajevo. Isti. Minhena i sl. Isto. pa je njegova osobenost to da ono živi od države. 12). SANU. XX. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. preduzetnik i radnik. god. Beograd. Godišnjak Društva istoričara BiH. 10 . Sarajevo. koje su nova vlast i privreda izbacili na površinu ili doveli u BiH” (str. među kojima domaći ljudi ne dostižu polovinu njihovog broja. Sarajevo. 1948. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. godine X. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. Isti. god. 1974. (Posebna izdanja. ovaj ugledni historičar udario je temelje i za izučavanje bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. str. Tu se. Beča. Sarajevo. Beograd. Isti. 1930.18 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ali omogućuje zaradu i diferencijaciju bosanskohercegovačkog društva. 1953. pa zbog toga čitaoca upućujem na Bibliografiju istorijskih radova H. Beograd. Sarajevo. “nema gotovo primjera da bi se bh aga pretvorio u industrijalca”. prema Hauptmannovom mišljenju. Zbog toga je mjesto prepustio stranom preduzetniku koji svojom firmom upravlja iz Trsta. Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. Stanovništvo. Rezultatima svojih dugogodišnjih istraživanja bosanskohercegovačke historije za vrijeme austrougarske vladavine. 1989. Sarajevo. 2.

Izgradnja saobraćaja i učvršćivanje pravnog poretka u zemlji uslovili su ravnomjerniji priraštaj koji više nije zavisio od blizine austrijske granice nego od prirodnog priraštaja. godine pravoslavno stanovništvo zabilježilo je priraštaj od 328.. Unutrašnjost zemlje. godine. Priraštaj iznad prosječnog za cijelu zemlju zabilježen je u sarajevskom gradskom srezu i u svim srezovima koji su se nalazili u graničnom pojasu prema Hrvatskoj. uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje (1879. godine) i naglo presijecanje trgovačkih veza s balkanskim tržištem. od 1895. priraštaj stanovništva tekao je normalno i bio je veći od prosjeka u obje polovice Monarhije (u prvoj deceniji XX stoljeća Austrija i Mađarska imale su godišnji prirodni priraštaj po 0. među kojima treba posebno istaknuti slijedeće: promjena vladajuće sile znatno drukčije od prethodne. posebno. povratkom izbjeglica iz protekla dva ustanka (1875-1878. Već u narednom desetogodišnjem razdoblju dolazi do mirnijeg priraštaja. do 1910. godine uticalo je više faktora. što će se posebno odraziti na strukturu gradova. Slavoniji i Dalmaciji. doseljavanjem stranaca i povećanim prirodnim priraštajem kao biološkom reakcijom na raniji period ustanaka i nesigurnosti. Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (Novopazarski sandžak).933 (66%). ali s nejednakim intenzitetom u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. musli- .34%). Austro-Ugarskoj. godine). Od 1879. što je bilo uslovljeno nepotpunim prvim popisom stanovništva. pojačana privredna aktivnost i. uspostavljanje mira i pravnog poretka. ekonomskih. i 1882. odnosno. imali su priraštaj ispod prosječnog. U trećem periodu. Sudeći prema rezultatima popisa stanovništva najsnažnija demografska ekspanzija zabilježena je u razdoblju između prvog i drugog popisa (1879-1885).PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a posebno srezovi uz granicu prema Srbiji. Austrougarska vladavina u Bosni i Hercegovini nije jednako uticala na demografska kretanja kod pojedinih vjerskih i etničkih zajednica. 19 *** Na demografske promjene u Bosni i Hercegovini poslije 1878. društvenih i političkih uslova koji su vodili jačim ili slabijim migracijama stanovništva. migracije stanovništva koje su najbolje odražavale nove društvene promjene. a BiH 1.. Tome su doprinosili politički razlozi.9%. do 1910. razvoj saobraćaja.

. Normalan priraštaj imalo je samo pravoslavno (srpsko) stanovništvo. znatno zaostajali iza normalnog priraštaja. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine posebno je naglašena u njenim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. Na početku okupacije. što je bilo praćeno iseljavanjem Bošnjaka u Osmansko carstvo (oko 140. zbog brojnog iseljavanja i nižeg prirodnog priraštaja. koje se. koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske krajem Prvog svjetskog rata. slobodni seljaci. čineći pravi mozaik religija i naroda.000 domaćinstava). zatim slobodni seljaci (oko 77. Ovaj . ali se još uvijek 79. dok su muslimani.000) i useljavanjem isto toliko katolika raznih nacionalnosti iz Austro-Ugarske i drugih država.416 domaćinstava koja su.670 (107%) i jevrejsko 8. u ovom razdoblju nijedna nije stekla apsolutnu većinu.442 lica (246%).000-7. najveći priraštaj imalo je jevrejsko stanovništvo.20 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. *** Ekonomsko-socijalna struktura ove pokrajine nije bila manje mozaična i heterogena od njenog vjerskog i etničkog sastava.743 zemljoposjednika koji su ubirali prihode sa zemljišnih parcela. U zatečenoj agrarnoj strukturi.000). osim kmetske.500 kmetskih selišta. Otkupom 42.. umnožilo za oko dva i po puta. Bosna i Hercegovina bila je izrazito agrarna zemlja u kojoj je oko 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora za izdržavanje. Pripadnici svih religija i nacija živjeli su izmiješani na cijeloj teritoriji pokrajine. zemljoposjednici bez kmetova.777 seljačkih domaćinstava nalazilo u potpunom kmetskom odnosu i 34. razlikuje se više socijalnih skupina: zemljoposjednici sa kmetovima. kmetovi koji su slobodni seljaci i ostalo agarno stanovništvo – bezemljaši. niti je živjela na kompaktno naseljenom teritoriju. Iako su bile naglašene razlike u demografskim kretanjima kod pojedinih vjerskih i etničkih grupacija. Velike razlike u priraštaju muslimanskog i katoličkog stanovništva bile su uslovljene odlaskom osmanskog i dolaskom Habzburškog Carstva u Bosnu i Hercegovinu. usljed useljavanja aškeneza (poljskih ili njemačkih Židova). a katolici (Hrvati i pripadnici drugih nacija) ga gotovo dvostruko premašivali. do Prvog svjetskog rata odnos slobodnih seljaka i kmetova bio je 2 : 1.524 (36%) katoličko (domaći i hrvatski doseljenici) 224. mansko bošnjačko 163. među poljoprivrednim stanovništvom bili su najbrojniji kmetovi (oko 85. kmetovi. Svi su oni zavisili od 10. U vrijeme okupacije.000) i zemljoposjednici (6. Ipak. imali i koju parcelu vlastite zemlje.

koja čine 7.06 0. Otuda se zaoštravanje suprotnosti između kmetova i zemljoposjednika prenosilo na sve sfere društvenog života i pogoršavalo ukupne odnose između Srba i Bošnjaka. hrvatski i drugi vlasnici koji do selišta dolaze kupovinom i raznim špekulacijama.62 56.90 21. Bosna i Hercegovina postaje zemlja sitnog seljačkog posjeda u kojoj. godine.70 22.09 7. godine na 136. Sloj slobodnih seljaka umnožio se do 1910.64 Katolici 2.49 38. 101-109.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.75 25.48 Ostali 0.450 domaćinstava.000).25 0.87 73.12 6. zahvaljujući otkupu kmetskih selišta.. Osim nepovoljne ekonomske strukture i vjerski i nacionalni sastav agrarnog stanovništva spadao je u okolnosti koje su stalno vodile socijalnim i nacionalno-političkim suprotnostima. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914.01 3.13 Ova okolnost znatno će uticati i na ekonomski i urbani razvoj i 13 Vjerska i socijalna struktura agrarnog stanovništva: Muslimani Pravoslavni 91.845 domaćinstva. što je ubrzalo ekonomsko-socijalno raslojavanje poljoprivrednog stanovništva.15% 70.55% 10. 70% seljaka i 30% kmetova obrađuje posjed ili selište do 3. pred Prvi svjetski rat.23% ukupnog agrarnog stanovništva. Sarajevo.65 4.93 1.5 ha i tavori na rubu agrarnog minimuma. a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetske i slične odnose.76 Socijalna grupacija: Zemljoposjednici s kmetovima Zemljopososjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci Ujedno kmetovi Kmetovi ujedno Slobodni seljaci Bezemljaši Iljas Hadžibegović.05% 17.58 10..92 51. raspadanju patrijarhalne zadruge i doseljavanju stranih seljaka kolonista (oko 30. Broj seoskih bezemljaša dostigao je iznos od 20. Stvaranjem ovako brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja je sve više postajala predmetom trgovine i raznih špekulacija.28 37. 1980.96 30. Bošnjaci su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom. 21 društveni sloj više nije bio sastavljen isključivo od Bošnjaka kao prije 1878. str.83 20. .21 45. nego u njega ulaze srpski. godine.63 54.

Saobraćajna modernizacija u Bosni i Hercegovini počela je sredinom 19. koji je u većini seljak. pa je prinuđena da sama traži kapital za početne investicije. Za iskorištavanje ovih bogatstava država nema vlastitih finansijskih sredstava. vezano je za selište jer. odnosno iz sela u gradove. Prvi prikupljeni kapital država koristi za podizanje željezničkog i drugog saobraćaja koji omogućava iskorištavanje šuma i ruda i dalje podizanje industrije. S druge strane. godine. što će ubrzati njegovu pokretljivost. ukoliko želi da ga zadrži. Dodatne teškoće činila je okolnost da domaći privatni kapital gotovo i ne postoji. mora ga obrađivati i redovno davati vlasniku zakupninu i državi porez. posebno. Država raspolaže najvećim dijelom šuma i ukupnim rudnim blagom pokrajine. jedne i druge vjerske i etničke zajednice. Kod Bošnjaka će slobodno raspolaganje zemljom voditi bržem raslojavanju. Kapital je namican na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. s prihodima iz agrara. Iz toga su proizišle dvije posljedice: kmet konzervira patrijarhalnu zadrugu i nije mobilan u smislu prelaska iz poljoprivrede u industriju. sporo angažirao. iako lično slobodno. pravoslavno stanovništvo u kmetskom odnosu. u austrijskoj i ugarskoj privrednoj i tržišnoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini. Otuda do Prvog svjetskog rata srpsko stanovništvo neće dostići 7% svoje populacije nastanjene u gradovima. *** Nakon okupacije 1878. stoljeća. neriješenog državnopravnog položaja okupiranog područja i nedostatka odgovarajuće radne snage.. zbog nepostojanja infrastrukture. proletariziranju dijela seoskog stanovništva. Zbog toga kmet nije mobilan i teško napušta selište. koja je dobila primat u bosanskohercegovačkoj trgovini s inostranstvom i postala odlučujući faktor u integraciji domaće trgovine i.22 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a strani se. industrije i drugih privrednih grana izvan agrara. Savremenici su zabilježili da je tada u ovoj pokrajini bilo svega 900 km kolskih puteva koji su povezivali . ne samo na slobodnom tržištu rada nego i u iseljeništvu. a vraćao ga je domaći poreski obveznik. kapitalistički društveni odnosi u Bosni i Hercegovini razvijali su se u uslovima naglašene uloge države kao prvorazrednog političkog i ekonomskog faktora u podizanju saobraćaja. kada je povećanim značajem puta Sarajevo – Konjic – Mostar – Metković proradila magistralna saobraćajna linija dolinom rijeke Bosne i Neretve (Bos. Brod – Sarajevo – Metković)..

ništa se nije promijenilo u bosanskohercegovačkom saobraćaju ni nakon izgradnje 104 km normalnotračne pruge koja je.14 Ipak. poveže austrougarske pruge s Carigradom. Time je glavni teret eventualne izgradnje modernih cesta. u ovu mrežu uključeno je 30 bosanskohercegovačkih gradova. izgrađena od Dobrljina do Banje Luke (1871-1872). O ovoj pruzi vidi opširnije: Dževad Juzbašić. str. Do kraja osmanske vladavine. a 1869. 1974. godine i dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada označilo je novu eru u prenošenju vijesti i poruka. Za vrijeme najpreduzimljivijeg bosanskog valije Topal Osman-paše rađeno je na opravci glavnih putnih linija.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 9-13. jer od tada vijest od Sarajeva do Carigrada putuje nekoliko minuta. stalna nesigurnost i uticaj klimatskih uslova bili su praćeni visokim cijenama i drugim efektima negativnim za razvoj privrednog života. pa je na kraju osmanske vladavine samo oko pet posto kopnene putne mreže bilo osposobljeno za kolski saobraćaj. str. Hadžibegović. Sarajevo. Uvedena je obaveza kuluka za sve muške osobe od 16 do 60 godina starosti da u toku pet godina besplatno rade na cestama 20 do 30 dana i pri tome stave na raspolaganje vučnu i tovarnu stoku. zavisno od meteoroloških uslova. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. 14 . Ako je prva željeznička pruga najavila revoluciju u prenosu ljudi i roba.. koje će nakon desetak godina postati bitan faktor u razvoju industrijskih i rudarskih pogona i trgovine. Sporost tradicionalnog prenosa robe. a na nekoliko punktova bila je uspostavljena veza s međunaroI. jer je njome na ovom tlu otpočeta era željeznice i parne mašine. ovom prugom bio je probijen led u smislu nagovještaja modernog doba u Bosni i Hercegovini. u okviru Hiršovog plana. Broda tovarila su 10 mc i bilo im je potrebno 44 sata da prevale ovaj put. Postanak radničke klase. Brodom i neka mjesta u Hercegovini i Posavini.. ali nisu bili stvoreni i drugi uslovi za izgradnju puteva. Kola koja su vozila robu od Sarajeva do Bos. uspostavljanje telegrafske linije između Metkovića i Mostara 1858. U suštini. 24. njihove rekonstrukcije i održavanja bio prebačen na stanovništvo. izrađen je Zakon o putevima kojim je izvršena kategorizacija cesta i uspostavljeni moderni saobraćajno-tehnički normativi po ugledu na francuski zakon. s ciljem da. posebno trgovine u pokrajini. zaobilazeći Beograd. 23 putnu osovinu Sarajevo s Metkovićem i Bos. umjesto ranijih 10-12 dana.

jer su izgradnja i opravka putne mreže i izgradnja željeznica omogućile razvoj modernog saobraćaja i poštanskog transporta. su mu se pridružili: Banja Luka. Brod. Bos. Dobrljin. na kraju. jer je moderan način komunikacije imao dalekosežne pozitivne posljedice. telegraf i telefon. 181182. ukoliko se prijavi dovoljan broj interesenata. godine donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja. S poštanskim saobraćajem razvile su se i poštanske štedionice. Tuzla.15 Od tada se dosta intenzivno radilo na pripremi uvođenja telefonske mreže za potrebe vojnih jedinica i državnih organa. 16. samo godinu dana nakon epohalnog otkrića A. Nakon izvršenih priprema. a prva primjena ovog otkrića na našem tlu pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882. novembra 1898. prvo u važnijim vojnim garnizonima. str. u Sarajevu je svečano pušten u pogon javni telefonski saobraćaj. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. pa je 1889.G. Pošta. 17 M. dnim telegrafskim saobraćajem.17 Potrebe vojnih i civilnih vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. telegraf i telefon. Milan Ljiljak. Sarajevo. Bela. Pošta.16 Nekoliko godina Sarajevo je bilo jedini grad sa telefonskom mrežom i do 1904. godine. posebno trgovine i industrijskog preduzetništva širom su otvarale vrata civilizacijskim tekovinama bržeg komuniciranja. Prvo je unaprijeđeno prenošenje vijesti (telegraf ). na 50-godišnjicu vladavine cara Franje Josipa. a gdje nije bilo željeznice modernizovane su poštanske kočije. a onda u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti. neposredni razgovor na daljinu (telefon). 184-185. posebno na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. dakle. str. godine. od kojih je u 11 postojala samo javna govornica. Ukinuta je tatarska pošta. 15 . Ljiljak. Prva vijest o telefonu objavljena je u Bosni i Hercegovini 1877. Pošta.. Tek 1895. 1981. godine.. Domovina im je bila Engleska (1861. 16 M. str. Ovo je bila i jedna od najvećih kulturnih i civilizacijskih tekovina austrougarske vladavine. a u ostalim je bilo više pretplatnika. godine Ratno ministarstvo odobrilo je da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli. u Austriji su prihvaćene od 1882. Napredak je naročito učinjen u razvoju poštanskog saobraćaja. Ljiljak. Poslove tatara i kolskog poštanskog saobraćaja na svim glavnim putnim pravcima preuzela je željeznica. zatim ljudi i roba (željeznica) i. II. Do 1913. Jajce. godine). u telefonsku mrežu uključeno je 30 gradova. Brčko i Zenica. 194-203.24 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

ekonomskih i strateških ciljeva Monarhije. ujedno. bilo zaposleno 376 lica. str. a do 1886. a od septembra 1878. juna 1892. Tada je Zemaljska vlada dozvolila fakultativni otkup robote ljudi i njihove tegleće i tovarne stoke. 2. godine još 1.3 km) i spojena s prugama u Monarhiji. a 1880. taj broj je iznosio 868 civilnih i 490 vojnih lica). Pošta. Preostali putevi lokalnog značaja održavani su sreskom ili opštinskom robotom koja je trajala tri dana godišnje. 18 19 . prvenstveno. Ljiljak. juna 1911. postaju i civilne. godine stupio je na snagu Zakon o Uredu bosanskohercegovačke poštanske štedionice u Sarajevu. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini bili su. 1911. a 19.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. napušten je tradicionalni način njihove izgradnje.000 km puteva bilo je obuhvaćeno izgradnjom i rekonstrukcijom. jednim dijelom. 190 km uskotraM. do jula 1879. bio i prvi na jugoslavenskom prostoru. str. vojne institucije koje kasnije. U njima je 1879. U tom dvogodišnjem razdoblju 2.. telegraf i telefon. robota pretvorena u novčani porez-cestarinu. Izgradnja željeznica nametala se kao neodložan zadatak svih faktora u Monarhiji – od inženjerijskih jedinica do političkih i vojnih vrhova. telegraf i telefon. Ljiljak.962 km glavnih cesta. koji je bio fiksno utvrđen na 1.18 Pošta. godine 1. Postanak radničke klase. godine počela je primjena modificiranog turskog zakona o putevima prema kojem je rukovođenje izgradnjom i rekonstrukcijom putne mreže preneseno s vojne na civilnu upravu.5 miliona kruna godišnje.20 Izgradnja i rekonstrukcija putne mreže nije osiguravala brzu integraciju zemlje i ostvarivanje političkih. M. Kada je izgradnja i rekonstrukcija puteva dostigla zadovoljavajuće stanje.000 km. Iz sredstava tog poreza.. 77-78. pa je 20. Pošta. ukinuta je robota za životinje i ublažene obaveze za ljude.018 km kotarskih cesta i 2. 25 a 11.896 km puteva (1. bilo je 186 civilnih i 287 vojnih službenika. – 921 lice i 1914. koji je. a 1914. str. 20 I.19 U prve dvije godine austro-ugarske uprave izvršena je prava mobilizacija naroda na izgradnji i opravci puteva. iz istih sredstava. Angažiranjem znatnih sredstava iz vojnih okupacionih kredita aktivirana je normalnotračna pruga Dobrljin-Banjaluka (izgrađena (1871/72. godine izgrađeno je. zemaljska uprava imala je da održava 6. 225.016 km kolskih i jahaćih puteva). Hadžibegović.358 lica (godine 1898. u dužini od 104. juna 1908. 224.

a isto toliko i 1914. Iako je bosansko-hercegovački poreski obveznik otplaćivao zajmove za izgradnju pruga.002 km. godine. Ivan Orvić. Na nju su bile priključene pruge Gabela – Dubrovnik (106. str. 332-334. vojni.26 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. čne pruge od Bos. Izgradnja željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini imala je veliki privredni. krajem 1910. politički. Na ovu bilo je priključeno više pruga koje su vodile u bogata šumska i rudna područja: Doboj – Simin-Han (67 km). željeznice su imale zadatak da ubrzaju investiciona ulaganja u eksploataciju prirodnih bogatstava i da ožive cjelokupnu privrednu aktivnost okupiranog područja. a zatim dolinom rijeke Rzava do Vardišta. Zavidovići – Han-Pijesak (116 km).6 km). Pod upravom ove direkcije nalazila se samo jedna trećina uskotračne željezničke mreže izgrađene do Prvog svjetskog rata.96 km.. godine 1. Druga glavna pruga koja je išla od Sarajeva do Metkovića (177 km) imala je prvorazredni privredni značaj. Kakanj – Zgošća (2. godine iznosila je 999. Juzbašić. Hum – Trebinje (17 km) i Uskoplje – Zelenika (66 km). jer je povezivala s morem bogata šumska i rudna područja Bosne. za čijeg je upravljanja Bosnom i Hercegovinom započeta i izgrađena većina pruga koje su se nalazile pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica.8 km). Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Semizovac – Ivančići (22. Broda do Zenice. Lašva – Jajce – Bugojno 104 km).21 Dalja izgradnja željezničkih pruga bila je skopčana s nedostatkom finansijskih sredstava i stalnim traženjem zajmova na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. Podlugovi – Vareš (24. str. 103.040. velike zasluge za njihovu izgradnju imao je ministar Benjamin Kalaj (upravlja BiH 1882-1903).9 km. Najvećim dijelom išla je dolinom rijeka Prače i Drine do Višegrada. Okrenute na jugu prema moru i na sjeveru prema ugarskoj polovici Carstva. 21 . str. Dž. Treća glavna željeznička pruga Sarajevo – Vardište (228 km) imala je veliki strateški značaj za Monarhiju. U odnosu na tradicionalni karavanski i kolski saobraćaj mnogostruko je ubrzan promet roba.. krajem 1910. 7-18 i 49-50. stvaranjem uslova za zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i da postepenim poboljšavanjem njegovog ekonomskog i društvenog položaja Vidi opširno: Dž. Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini. S političkog aspekta željeznici je bilo namijenjeno da ovu pokrajinu integrira u politički i privredni sistem Monarhije. Izgradnja željeznica.3 km). Sarajevo. Njihova dužina 1906. Dužina šumsko-industrijskih pruga koje su gradile strane privatne firme iznosila je. kulturni i opštecivilizacijski značaj. Juzbašić. Željeznička pruga Bosanski Brod – Sarajevo išla je dolinom rijeke Bosne u dužini 265 km i predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu sa Monarhijom. ljudi i ideja. Izgradnja željeznica.2 km). 2. godine. 1938.

pa su iščezavali i motivi za ustanke.924 ili 9. godine. godine broj domaćih radnji i preduzeća porastao je od 40. Postanak radničke klase. njemačkih. državnom sektoru pridružuje se strani privatni kapital.326. Ministar Kalaj se nadao da će na taj način ovu pokrajinu ekonomski i politički vezati za Monarhiju i pri tome se rado služio primjerom francuskih željeznica u Alžiru i Tunisu. austrijskih. Od 1907. str. Uz angažiranje banaka i poduzetničkog kapitala broj vlasnika radnji i preduzeća porijeklom izvan Bosne i Hercegovine narastao je 1907.8% svih radnji i preduzeća. 123. a samo u malom obimu u industrijsku proizvodnju i novčane institucije. 22 . godine na 3. Zadržavanjem tradicionalne privredne strukture i pod pritiskom nadmoćne strane konkurencije domaći kapital se sporo akumulirao. švedskih i dr. što je činilo 83% povećanja svih preduzeća i radnji u pokrajini. italijanskih. koje nakon Kalaja teško prodire u Bosnu i Hercegovinu. Za razliku od industrijskog preduzeća. 1907. Uz prethodno osigurane privilegije i garancije u podizanju industrije. Stenografski zapisnik sa sjednice Budžetskog odbora ugarske delegacije održane u Beču 6. kapitalista. mali gostioničar I.. 27 smanji u njoj socijalne napetosti. koje su odigrale značajnu ulogu u smirivanju i političkom pridobijanju stanovništva. jer dokle je dopirala željeznica narod je brže izlazio iz siromaštva. najviše se povećao broj radnji u ugostiteljstvu (143%). Gledano u cjelini. a 1913. napomena 18. industriji hrane i predmeta uživanja (83%) i trgovini (16%). godine. Tamo gdje je postojao ulagan je pretežno u trgovinu. Hadžibegović. godine na 4. mađarskih.. ugostiteljstvo i razne nekretnine. Temelji industrije koji su udareni za vrijeme Kalajeve uprave nisu se bitno mijenjali do Prvog svjetskog rata.077 na 45. novembra 1883. Gotovo sva velika preduzeća nalazila su se u rukama države. do 1913. Državni i strani privatni kapital činio je preko 90% investiranih sredstava u privredi izvan agrara.957 ili 9%.22 Od početka industrijalizacije država se pojavljuje kao najkrupniji vlasnik koji.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. raspolaže sa 64 od ukupno 231 velikog preduzeća u Bosni i Hercegovini.

i 1913.923 u% 44.684 1. isključena su državna preduzeća i 32 akcionarska društva. kao u klasičnim kapitalističkim zemljama. posebno industrije. nego. koji postaje bitna osobina znatnog dijela domaćeg građanstva i. Vidi opširnije: I.0% 3. na angažiranju državnog i stranog privatnog kapitala. godine Pripadnici Godina BiH Austrija Mađarska Druge države 1907.4% 4.3%. a 1913. godinu nisu uračunata državna preduzeća. razvoj industrije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini nije bio zasnovan na domaćoj privrednoj aktivnosti i organskom prerastanju manufakture u fabričku industriju.0% 30.262 u% 45.. godine postaju stanovnici gradova.2% 23 Vjerska struktura vlasnika preduzeća i radnji 1907.326 2.0% 21. .2% 4. prvi novčani zavod.2% 4.7% Za 1907. godine 47.23 Iz navedenih podataka vidi se da je i u novim uslovima domaći vlasnik kapitala podržavao već tradicionalni rentijerski mentalitet.077 1.6% Ostali 306 1.7% 1. godine. 45.0% 1913 23.506 15.079 472 u% 91% 3.7% 3. 40.159 1. Ovakav put privrednog razvoja. U davanje zamašnih privilegija. i 1913.203 2. a posebno njenih gradova.28 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.733 11. osnovano je 1883. zemljoposjedničkog sloja čijih gotovo 60% pripadnika do 1910. Postanak radničke klase. Hadžibegović. u Bosni i Hercegovini odrazio se i na koncentraciju kapitala u novčanim zavodima.. 20.5% svih preduzeća i radnji.2% 1.406 2.129 9. Koncentracija domaćeg kapitala nosila je obilježje vjerske i nacionalne Odnos domaćih i stranih vlasnika radnji i preduzeća 1907. Privilegovano odjeljenje Unionbanke za Bosnu i Hercegovinu. kućne radnje i pravna lica. 94-100 i napomenu 102 uz II glavu. prvenstveno. godine 40. a šest godina kasnije (1889) u Brčkom je osnovan prvi novčani zavod s domaćim kapitalom.127 594 u% 90. Te ekonomske i društvene okolnosti imale su dalekosežne posljedice na ukupan razvitak Bosne i Hercegovine. i bakal doživljavaju veliku ekspanziju. godine Godina Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 1907. Zbog toga.1% 1913. str. posebno.5% 29. u 1913.0% 403 0. Ugostiteljstvo i trgovina činili su 1907.5% 21.178 13.

3. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Mala enciklopedija Prosveta. 24 . grad ovako definira: “Grad. 86-87. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. str. Gradovi su postojali u robovlasničkom. Gradska privreda. str. Pojam i funkcija grada historijski su promjenjljive kategorije. 102-121. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. 8 muslimanskih i 6 mješovitih) raspolagalo je s 41. Sarajevo. 25 Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. Postanak radničke klase. Marko Marković. Dž. Grad je veće naselje ljudi organizirano u više ili manje povezanu.25 Za razliku od modernih shvatanja da brojnost populacije nije mjerilo da li se neko naselje može smatrati gradom. vojno-strategijsku i kulturno-prosvjetnu funkciju. 1972/73. bio je najznačajniji faktor modernizacije života u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. ranija statistika prilikom utvrđivanja kategorije Vidi opširnije: Ferdo Hauptmann. Juzbašić. feudalnom. administrativnu. 221. 79-81. osim saobraćajne i privredne posjedovali i istaknutu političku. 1938.3 miliona kruna. 10 hrvatskih. dok su 4 bečko-peštanske banke imale 88 miliona kruna. buržoaskom i socijalističkom društvenom uređenju. 50 domaćih novčanih zavoda (26 srpskih. Izgradnja željeznica. uređeno ljudsko naselje politički (upravni). br.. Hadžibegović. Gojko Krulj. 29 podvojenosti i time nemoći u konkurentskoj borbi sa stranim kapitalom. 1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sarajevo. Pred prvi svjetski rat. br. str.. ekonomski i kulturni centar nekog područja. 1919. Broj stanovnika za pojam grada nije odlučujući i kroz historiju on se kreće od nekoliko stotina do nekoliko miliona.24 *** Razvoj saobraćaja i kapitalističkih društvenih odnosa. ali u svakom od njih u posebnim uslovima i s posebnim funkcijama. ali su najkompletniji urbani napredak imali oni centri koji su. I. ponikao je s razvitkom klasnog društva i države”. Uglavnom su to bila naselja zanatlija i trgovaca i nicali su iz različitih historijskih korijena. XII-XIII. 316. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. str. pa otuda postoje različite definicije pojmovne predodžbe grada. diferenciranu zajednicu – u gradsku opštinu koju čine stanovnici tog grada. tako da nema jedne opšteprihvaćene. koja bi obuhvatila grad sa svim njegovim različitim funkcijama u pojedinim historijskim epohama. na str. prvenstveno fabričke industrije i novčanih zavoda.

Iako je u dva navrata. do 1910. Maglaj.. Srebrenica. ona nije striktno propisala niti odredila fizionomiju gradskog naselja. Kostajnica. 1885. Sanski Most. Počitelj). 20. Sanski Most. ekonomskih i drugih. prema kome su od 1879.27 S druge strane. status grada imalo je 49 mjesta. Bugojno i Ljubinje. u stvari. a 27 naselja status trgovišta. ekonomskoj i društvenoj strukturi. Status grada u prvim popisima stanovništva određen je prema naslijeđenoj urbanoj tradiciji i ukupnim potrebama okupacione uprave. godine. Na ove procese znatno su uticale migracije koje su iseljavanjem. ali su gubila atribute grada i upravnu funkciju (Izačić-grad.30 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U narednom popisu. Sela su prerastala u gradove. Industrijska politika. Beograd. Krupa. Prema popisu stanovništva iz 1879. str. a kasabe dobijale lik novih gradova. godine.. 1880. 28 Bos. od kojih je čak u deset bilo smješteno sjedište sreza (kotara). Broj novih urbanih središta je stalno rastao. Goražde. Srebrenica. Pojedinačna istraživanja pokazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva. mada brojke nisu spektakularne kao u razvijenim evropskim i prekomorskim zemljama. Gacko i Ljubinje. 1936. do Prvog Vidi: Mijo Mirković. grada uzimala je u obzir i broj stanovnika. Krupa. status grada imalo je 46 mjesta u Bosni i Hercegovini. ima naselja koja su imala status grada. status grada imalo je 58 naselja. Prnjavor. labava kategorija koja najviše zavisi od realnih životnih potreba: upravnih. godine (u stvari. Ključ. Otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća i stanovnika. vojnih. Kostajnica. među kojim je bilo 8 sreskih središta. pretežno domaćeg muslimanskog i srpskog stanovništva iz sela i gradova stvarale nove prostore za naseljavanje stranih seljaka-kolonista i novog stanovništva u industrijske gradove i trgovačka središta. sva naselja u kojima živi više od 2. U tom slučaju. Rogatica.000 stanovnika svrstavana su u gradove. Županjac (Duvno). a još 27 su upisana kao trgovišta ili trgovišne opštine koje su. političkih. 26 27 . u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja. s daljih osam naselja definitivno je zaokružen austrougarski bilans formiranja gradova u Bosni i Hercegovini. godine. Do 1910. bile male bosanskohercegovačke kasabe. godine.26 Austrougarska administracija nije se posebno trudila definirati gradsko naselje.28 Prema trećem popisu. godine. donosila propise o organizaciji gradskih opština. i 1893. od 1895. Gornja Tuzla.

330 (38%). Doboj. Razlika je i u porastu stanova koji u gradu bilježe 49% a u cijeloj zemlji 61%.29 U ovoj studiji istraživano je 66 bosanskohercegovačkih naselja koja su 1910. Bos. Time su obuhvaćeni svi gradovi od 1879. a broj stanova s 39.268 na 58. godine 278. godine 241. i ona naselja koja će to postati do 1910.788 (14. Srebrenica. 1885. u ovim naseljima uvećao se broj stanovnika za 111. privrednog. Gornja Tuzla i Počitelj). godine. Porast broja kuća i stanova u gradovima znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine.422 ili za 14. Procent porasta kuća u gradovima i cijeloj pokrajini stoji u odnosu 38% : 67%. godine 194. Drvar.6%). Dubica. Gornji Vakuf. Kostajnica. Ova mjesta su bila glavna središta političkog (upravnog). Čapljina i Ljubinje. saobraćajnog. 1895. Bos. U ovih 66 naselja živjelo je 1879. a tri ga izgubila (Izačić-grad.880 osoba ili 64%. Modriča.273 (49%). Bileća. Rogatica. do 1910. Sanski Most. godine 166. Prema tome. Vareš.541.. do 1910.7%) stanovnika. 31 svjetskog rata) status grada stekla 23 naselja. Prnjavor. od 1879. odnosno.619 ili 14. 29 . Kotor-Varoš. što u potpunosti odgovara prosječnom priraštaju cjelokupnog stanovništva u ovom razdoblju. Krupa.111 lica ili za 64%. godine.390 (15. godine imala status grada.092 na 51. Goražde. 1).PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.30 Priraštaj cijelog stanovništva u ovom razdoblju iznosio je 739. Kulen-Vakuf. Maglaj.158 (14. Broj kuća u gradovima porastao je u ovom razdoblju s 37. a u gradovima u takve se ubrajaju zanatske i trgovačke radnje. vojnog.. ili za 19.539 lica ili 67%. što čini povećanje za 96.4%) i 1910. organizirane gradske opštine. vjerskog i kulturno-prosvjetnog života čitave pokrajine.780 lica na 244. Bos. kroz čiji su se razvoj prelamali svi drijemeži tradicije i drame modernizacijskih promjena. ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo.31 (Vidi tabelu br. tako da je porast u naznačenim gradovima bio za 3% veći od prosjeka za cijelu zemlju. Bugojno. 31 Ovo se objašnjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koja se računaju u nenastanjene kuće.4% ukupnog stanovništva pokrajine.891. Županjac (Duvno). 30 Ako bi se uzeo oštriji kriterij grada i računalo s 50 gradskih naselja od 1879. Gacko. stanovništvo bi u njima raslo sa 148.

.32 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.24 U BiH 5.75 6. Pregled broja stanara u jednom stanu u gradovima i Bosni i Hercegovini Godina 1879.89 1895.28 5.09 1910. U gradovima 4. 4.95 1885.12 S obzirom na prosjek stanovništva gradskih naselja. U oba slučaja . na jedan stan otpada između 4 i 5 stanara.70 6. 4. a u cijeloj zemlji oko 6 osoba.. 4.

86 – 5. saobraćajnu. Ova okolnost podsticala je građevinsku aktivnost i špekulacije sa gradskim zemljištima. Veću koncentraciju kapitala i radne snage.01. Ovdje je još nepovoljna i okolnost da se ovi procesi odvijaju u uslovima okupacionog sistema i nemogućnosti domaćeg stanovništva da ekonomski i politički značajnije utiče na ove procese. imali su Sarajevo. proizilazi prvenstveno iz hroničnog nedostatka domaćeg kapitala i stalne ovisnosti od evropskog novčanog tržišta. (Vidi tabelu br.93 – 5.0).67). u odnosu na druge gradove.78).5 (4. Gotovo da nema primjera da je u nekom bosanskohercegovačkom gradu prirast stanovništva bio praćen odgovarajućom stambenom izgradnjom.40% godišnje (vidi tabelu br. i 1910.28 – 4. Rudarska i drvno-industrijska preduzeća bila su rasuta po cijeloj zemlji i daleko od većih gradskih središta.23%. u Sarajevu je u ovom razdoblju broj stanovništva rastao za 143%. broj gradskog stanovništva porastao je za 36. 2). što predstavlja godišnji prirast od oko 1.768 lica ili 15. kulturno- . koji iznosi 1. vojnu.. Na primjer. Interesantne omjere nudi poređenje rezultata posljednja dva popisa stanovništva. a stanova za 119%. Takvo stanje odražavalo se na pojedina naselja i na cijelu zemlju. U ova tri grada bila su smještena najznačajnija preduzeća prerađivačke industrije. Privredna aktivnost usmjerena je na proizvodnju sirovina i poluprerađevina. u Mostaru 51 : 35. 33 tendencija je blagog povećanja broja članova domaćinstva. godine. inače karakteristična i za neke druge balkanske zemlje.72) itd.48 – 4. u Banjoj Luci 55 : 35 (4. naročito u gradovima gdje stanovništvo raste za 67%. a broj stanova za 49%. 1).PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. neprimjerene porastu stanovništva. trebalo bi očekivati ubrzaniji razvoj gradova i veći priliv ljudi sa sela i sa strane. što je ispod prosjeka za cijelu zemlju. u Travniku 13 : 8.12 – 4. S obzirom na to da se u ovom 15-godišnjem razdoblju najintenzivnije razvijala industrija. U tom razdoblju.. U Tuzli je taj omjer iznosio 121 : 115 (4.3 (4. iz čega je proizilazio i karakter industrijalizacije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini. održanih 1895.19 osoba. Tuzla i Zenica. Očigledno je da proces industrijalizacije i privrednog uspona u Bosni i Hercegovini nije bio praćen odgovarajućim porastom gradova. u Zenici 391 : 235 (4. Mada su nova privredna aktivnost i izgradnja saobraćaja bili značajni faktori u razvoju gradova.05). najkompletniju urbanizaciju imali su okružni gradovi koji su. osim privredne. imali i istaknutu upravnu. što ne održava pravo stanje izgradnje stanova.03 na 5. na šta evidentno ukazuju i opšti prosjeci porasta. s tim što je po jednom stanu porast iznosio od 4. Ova pojava.

Tuzla 121%. što je za 24% više od prosječnog priraštaja gradskog i za 27% od ukupnog priraštaja stanovništva pokrajine. prosvjetnu i vjersku funkciju.888 1885. Sarajevo i Tuzla. 26. Od 66 gradova uspoređenih kroz sva četiri popisa od 1879.665 66. Trebinje 484%. Banja Luka i Mostar imali su priraštaj ispod prosječnog za cijelu zemlju. Donji Vakuf 183%. godine značajni gradski centri. Konjic 125%.450 107. zahvaljujući brzom privrednom razvoju. iznosio je 51.240 55% + 3. samo je u 24 priraštaj bio veći od prosječnog za cijelu zemlju33. prvenstveno trgovačkim 32 Broj stanovnika u okružnim gradovima kretao se ovako: 1879.116 stanovnika ili 91%. Po broju kuća i stanovnika.104 100% + 760 13% + 6.214 121% + 5.254 143% + 5.647 10. Glamoč 160%.506 7. Nevesinje 157%.083 51. Veliki priraštaj stanovništva u hercegovačkim gradovima – Trebinju. godine. Goražde 122%. U njima je bilo smješteno dvije do tri petine ukupnog gradskog stanovništva u pokrajini. Tuzla i Brčko bili i prije okupacije 1878.943 6.292 Priraštaj veći od prosječnog imali su gradovi: Ključ 914%.268 11. 2).116 91% 38. do 1910.370 16. Veliki priraštaj u Bihaću bio je posljedica proširenja gradskog područja. .189 5.919 13. od 1879. 12. Bileća 611%. Bos.333 14. godine (vidi tabelu br. Gacko 156%.933 12. Zenica 391%.32 Priraštaj u njima.. do 1910.800 3. Brčko 125%.261 6.097 5.887 5. Bihać 100%. Šamac 117%.357 3. Sanski Most 185%.. a Travnik je pokazivao znatnu stagnaciju. Čapljina 111%. Od svih navedenih gradova s natprosječnim priraštajem. imali su dvostruko veći priraštaj od prosječnog. Bugojno 200%.544 51% + 51. Bos.392 86.918 1895 1910 Okružni grad Sarajevo Banjaluka Bihać Travnik Tuzla Mostar Svega: 33 Priraštaj od 1879 – 1910 + 30.377 9.201 6.848 55. Brod 375%.34 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Doboj 150%.560 3. Bileći.560 14. Rogatica 84%. Prnjavor 69%. a u 8 je zabilježeno opadanje broja stanovnika.227 11.119 10. Višegrad 122%. samo su Sarajevo. ova hercegovačka mjesta na početku austrougarske okupacije nisu mnogo odudarala od sela. Stacioniranjem značajnih vojnih snaga ova mjesta su uobličavala svoju urbanu fizionomiju s neophodnim državnim-upravnim i vojnim institucijama i privrednim objektima. Gacku i Nevesinju – bio je uslovljen porastom njihovog vojnostrateškog značaja i proširenjem gradskog područja. Sarajevo 143%.

Čapljina i Ključ. Drvar se podigao na drvnoj.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Brod. godine živjelo 534 stanovnika manje nego 1879. godine imala 128 (3%) stanovnika više nego 1910. odnosi na ranije istaknute centre proizvodnje i obrade željeza. Konjic i Doboj imali istaknutu saobraćajnu i stratešku funkciju. u kojima je 1910.. godine. koja je 1879. Mnogi gradovi koji su za vrijeme osmanske vladavine cvjetali zbog svog izuzetnog privrednog.3%). osim Glamoča. Fojnica (-10%) i Visoko (-2. Brod – Sarajevo i aktiviranjem normalnotračne pruge Dobrljin – Banjaluka došlo je do stagnacije u razvoju Bos. u onim gradovima u koje je sporo . a Prijedor. a Ključ i Čapljina na upravnoj funkciji što vrijedi i za Bugojno. Neznatno povećanje broja gradskog stanovništva zabilježeno je u svim gradovima u kojima su dominirala tradicionalna gradska privreda – sitno zanatstvo i trgovina. Neki gradovi.. Ostali gradovi. saobraćajnog i upravnog značaja. Kostajnicu. 35 i zanatskim radnjama koje su podmirivale potrebe lokalnog stanovništva i vojske. nakon okupacije stagniraju i propadaju. dok su Bos. Izgradnjom željezničke veze Bos. prvenstveno.7%). koji je izrastao na trgovini krajiškim željezom. Ovo se. kao što su Kreševo (-21%). kao Drvar. prosperitet su zasnivali na pojačanoj privrednoj aktivnosti i upravnoj i saobraćajnoj funkciji. Gradiške. za 31 godinu zabilježio je priraštaj od 503 lica (10. Stari Majdan je opao za 14%. s napomenom da je slična sudbina zadesila i Bos. bili su 1879. godine sela. odnosno. u kome je zabilježen visok prirodni priraštaj.

354 kućnih domaćina i muških osoba koje privređuju. Sarajevo ima preko 50.000 5. *** Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu XIX i XX stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije na ovom tlu.000 stanovnika i da je samo 6 gradova premašilo taj broj. 1885.000 stanovnika. a nijedan drugi nije uspio da dostigne broj od 20. Srebrenica (+32%).9% naselja imalo do 5.000 stanovnika.000. Livno (+3%).000 21 21 4 2 25 22 4 3 23 25 7 4 24 31 6 5 To znači da je na početku austrougarske okupacije preko četvrtine od 66 analiziranih naselja imalo do 1.000 čine manjinu od 6. Maglaj (-19%). dok oni između 5. Iako ovaj popis ne nudi sasvim precizne podatke.000 stanovnika (sela. da je 90. od kojih je bilo 58. 1895.000 2.000 17 11 6 0 Broj stanovnika 1.000 i 10. Do Prvog svjetskog rata. on jasno pokazuje da u socijalnoj strukturi gradova prevlađuju nosioci gradske privrede: zanatlije. Od 66 analiziranih naselja bilo je: Godina 1879.000 stanovnika. Zvornik (+27%).000 do 5. Početnu.001-2.001-10. Stolac (+13%). Do 1. U takve gradove spadali su ranije veoma značajni upravni privredni i politički centri: Travnik (+13%). U skladu s raznim faktorima koji su uticali na priraštaj stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima. trgovišta i gradovi).36 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a najveći njihov broj zaustavio se u rasponu od 1.788 stanovnika.000 Preko 10. mada manjkavu. prodirala kapitalistička privreda. sva ova naselja premašila su brojku od 1. Tada je u navedenim naseljima živjelo 194. 3). zajedno s onih 5 preko 10. preduzetnici i najamni radnici koji su činili oko 55% svih koji privređuju. došlo je i do promjena u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika.000. Ti gradovi čine preko 83% svih gradova. statističku sliku za ova razmatranja dao je popis iz 1885. trgovci. a posebno industrijska proizvodnja.001-5. Varcar-Vakuf (+4%) i sl... godine (vidi tabelu br. Socijalne . 1910. Tešanj (-43%).

79. 87. Kreševo – 37%.5% sveštenika. Vareš – 46%. zanatlija i trgovaca i 57. Kladanj – 41%. 35 Bihaću za 73%. 1910. Kretanje agrarnog stanovništva u gradovima nije bilo ravnomjerno. 78. U odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. 57% zemljoposjednika.. Županjac (Duvno) – 36%. Šamac – 81%. U njima se nalazi pravi mozaik socijalnih skupina u kojim su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda. godine posvetili posebnu pažnju (vidi tabelu br. Bos. 1% kmetova. pa će do Prvog svjetskog rata.2% učitelja.3% ukupnog medicinskog osoblja koje je smješteno u 31 gradu (35 nema medicinskog osoblja). Žepču 112%. 94. a petnaest godina kasnije. zatim slijede rentijeri s preko 10% i manje brojne skupine – činovnici. godine dostizalo je 38. što se neminovno odražavalo i na gradove. Gradiška – 68%. Maglaj – 45%. Ljubuški – 45% itd. sveštenici.3% rentijera. Dubica 32%. Bos. Trebinju 2. Gornjem Vakufu 123%. 34 . nadničara i slugu (vidi tabelu br. Bugojnu 162%.3% slobodnih seljaka. slobodni seljaci i kmetovi činili su oko 30%. 3). Zvorniku 96%. 9. Goražde – 45%.3% činovnika. Glamoču 696%. 37 skupine agrarnog stanovništva: zemljoposjednici. u 37 naselja rastao procent agrarnog stanovništva.6% preduzetnika. Rogatici 188%. Gacku 334%. Brčko – 53%. a samo 5 lica ove profesije nije bilo smješteno u gradu. Ključ – 79%. učitelji i medicinsko osoblje – koje zajedno jedva dostižu 5% gradskog stanovništva koje privređuje. Bileći 397%.312%.. Ljubinju 167%. Agrarno stanovništvo u ispitivanim gradovima 1895. 57. bez obzira na svu modernizaciju. Brod – 61%. 5). u istraživanim naseljima živjelo je 44. kojoj su popisi od 1895. s druge strane.2%. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala. Nevesinju 113%. Cazinu 277%.7% pomoćnih radnika. i 1910. Bos.35 Na primjer Bos. U 29 gradova agrarno stanovništvo bilježilo je opadanje od 1% do 81%34 dok je. a unutar gradske zanatstvo i trgovina. ono se u njima uvećalo za 8.218 lica (9%). Prnjavor – 37%. u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. ali je njegovo učešće u ukupnom gradskom stanovništvu u odnosu na prethodni popis opalo i činilo 37%. Tešanj – 67%. Travniku 169%.

7% 42. Krupa Bos. godine. godine: Foča Rogatica Bijeljina Gračanica Gradačac Maglaj Bos..3% 13. Petrovac 57.6% Cazin Jajce Žepče Trebinje Bileća Gacko (vidi tabelu br.4% 50. To znači da je još uvijek više od jedne petine stanovništva okružnih gradova.7% 13.8% 40. 5) 76.8% 54.3% 37.3% zemljoposjednika bez kmetova.0% 62.0% 26. Veliki udio agrarnog stanovništva u gradskim naseljima pokazuje se naročito u onim mjestima u koja je sporo prodirala kapitalistička privreda.866 osoba u 5.3% 69. Novi Derventa Tešanj Bihać Bos. Šamac Tuzla 6. Nekada značajni zanatsko-trgovački centri utapali su se u agrarnoj strukturi.5% 8. godine agrarno stanovništvo činilo manje od polovine ukupnog gradskog stanovništva Sarajevo Visoko Višegrad Vareš Čajniče Goražde Brčko Bos.4% 28.8% U šest okružnih gradova 1910. pa su u nekim slučajevima prigradska sela čak nekoliko puta .8% 54.9% Prijedor Bos. Sljedeći pregled pokazuje procent agrarnog stanovništva u 20 gradskih centara 1910.0% 34.2% 8. ili koja su ostala izvan domašaja glavnih saobraćajnih linija.3% 67.3% 54.3% 31.5% 36. kojim je poljoprivreda bila glavni izvor egzistencije.2% Zenica Zavidovići Var. Dubica 57. 5) 31.4% 61.6% 0.1% 75.38 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.8% 42. godine bilo je uslovljeno novom organizacijom gradskih opština 1897.9% 36.7% 21. zavisilo od agrarne privrede.4% 25. Gradiška Bos. Pregled 25 gradova u kojima je 1910.5% 71.9% 50.5% Zvornik Banjaluka Bos.0% 22.0% 35. kao glavnih urbanih centara zemlje.0% 21.7% 61.1% 55.4% Povećanje agrarnog stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima od 1895-1910. Vakuf Konjic Mostar Stolac Bugojno Drvar 21.6% 41. U njima je tada živjelo preko 23% svih zemljoposjednika s kmetovima i 19. Brod Doboj Livno Travnik Prnjavor (vidi tabelu br.1% 65. godine živjelo je 21.781 domaćinstvu.9% 55.7% 56. kada su više proširivane nego sužavane gradske teritorije.8% 14.6% 68..

36 Tome su doprinosili ne samo ekonomsko nazadovanje zemljoposjednika. str. 39 povećavala agrarno stanovništvo (vidi tabelu br. F. što čini 64. godine.24% ove socijalne skupine u zemlji dok je u isto vrijeme 75% porodica zemljoposjednika bez kmetova živjelo u gradovima (vidi tabelu br. Od ovog broja.833 domaćinstva zemljoposjednika sa i bez kmetova 1895. kako za sela i gradove.844 člana porodice. Drugi faktor koji je uticao na povećanje agrarnog stanovništva u gradovima bio je prelazak zemljoposjednika sa i bez kmetova sa sela u urbana središta (vidi tabelu br. godine u gradovima živjelo ukupno 58. To znači da je 1895.). koji su bili predstavnici sela i uopšte poljoprivrednog stanovništva (vidi tabelu br. Uporedo s njegovim napuštanjem sela teče proces osiromašenja ovog društvenog sloja.71% svih zemljoposjedničkih domaćinstava i 54. Hauptmann. Smanjuju se druge kategorije agrarnog stanovništva. pa su uskoro ekonomski. u gradovima je živjelo 9.55%). Zemljoposjednički sloj s ukupno 18. tako i za same zemljoposjednike.542 domaćinstava s 40. Zemljoposjednički sloj je u ukupnom agrarnom stanovništvu u bosanskohercegovačkim gradovima činio 39..45% svih članova porodice. a povećava sloj zemljoposjednika. broj zemljoposjednika sa i bez kmetova se uvećao na 14. zemljoposjednici kao reprezentanti sela gube svoj raniji ugled i uporišta. a u novoj gradskoj sredini moraju počinjati ispočetka.94% zemljoposjedničkih domaćinstava i 53.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u većini postao stanovnik grada. 7). zemljoposjednik s kmetovima. trgovcima i rentijerima – i doseljenim modernim građanstvom mnogi od njih nisu se snalazili. Njihovim prelaskom u gradove sela su ostala bez najimućnijeg sloja koji je imao vodeću društvenu i političku ulogu. do 1910. Petnaest godina kasnije. koje se znatno umnožavaju. godine bilo smješteno 54. Ovaj proces imao je dalekosežne posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. U susretu s tradicionalnim domaćim građanstvom – zanatlijama. jer je od 1895.72%. To znači da je tradicionalni predstavnik sela i poljoprivrednog stanovništva. a zajedno s ukućanima oni su činili 50.1. a broj članova njihovih domaćinstava na 56.899 članova porodice.35%.. 148.89% članova domaćinstva.377 lica činio je jednu petinu (19. 6). S druge strane.90%) ukupnog agrarnog stanovništva u gradovima. 5. Privreda i društvo. Od ukupno 5. godine prosječni broj kmetskih selišta po jednom zemljoposjedniku opao sa 17.744 domaćinstva (+252. u gradovima je živjelo 3. 7).438 domaćinstva s 14. u gradovima je 1910. društveno i politički propadali.2 na 9.642 lica. 36 . Na njihova mjesta uskakao je poduzimljivi stranac ili domaći skorojević koji će uskoro zakucati na vrata društvenog Od svih zemljoposjedničkih porodica s kmetovima. nego i šerijatsko nasljedno pravo i diobe porodica.

Prema službenim podacima iz 1876. a zatim slijede: Mostar 95. 439-447. str.37 s već poznatim posljedicama i u drugim balkanskim zemljama. Bos.39 U sva tri navedena primjera podaci su nepotpuni i nije poznato kakvim su se kriterijima služili popisivači. – Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. godine njihov broj je narastao na 15. str. a koliko trgovaca koji su samo prodavali kupljenu robu. trgovaca i zanatlija.40 Najveći broj upisanih firmi imalo je Sarajevo – 158. 40 Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina. nije moguće utvrditi koliko je bilo takvih zanatlija – trgovaca. Gradiška 39. u sudski trgovački registar upisano je 1.38 V. Banja Luka 67. 1883.927 “fabrikanata”. Nakon objavljivanja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. str. Sarajevo. 1878. a 1885. Tuzla 68. godine. Prijedor 45. 126.40 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Na osnovu ove zakonske obaveze. Bosna. 147-161. Novi 41. u Bosni i Hercegovini bilo je 10. godine. kada se u društvenom i ekonomskom životu susreću osiromašeni aristokratski sloj s obogaćenim skorojevićima. Brčko 82.454. Privreda i društvo. Klaić smatra da se isto toliko osoba bavilo trgovinom. Prema popisu iz 1879. str. sloja zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. Zagreb. Livno 33. Statistika po zanimanju. 39 Štatistika miesta i pučanstva 1879. Hauptmann. godine. od novembra 1883.. Zvornik 56. Travnik 45. što ni približno ne odgovara broju trgovačkih radnji koje su spadale pod ovu obavezu. Podaci o zemljopisu i poviesti. a u ostalim mjestima 12 kruna. do oktobra 1885. Podaci koje nude popisi stanovništva i drugi slični izvori ne dopuštaju da se utvrdi tačna socijalna struktura onog dijela gradskog stanovništva koji je osnovne izvore svoje egzistencije nalazio izvan poljoprivrede. S obzirom na to da je veliki broj zanatlija bio istovremeno i trgovac koji je svoje proizvode prodavao neposredno kupcu. 3-4. uspostavljen je sudski trgovački registar u koji su se bile obavezne upisati sve trgovačke firme koje u Sarajevu plaćaju 30 kruna godišnjeg poreza na čistu dobit. Ni prva dva austrougarska popisa ne prave razliku između ove dvije kategorije gradskog stanovništva. Bos. Štatistika miesta i žiteljstva… 1885. Bijeljina 84. godine. Vjekoslav Klaić.571 dućana. 37 38 . Moguće je da su ovim brojem bile obuhvaćene gotovo sve zanatlijske i trgovačke radnje. 1883. u Bosni i Hercegovini. 308-439. s novopazarskim sandžakom bilo je 13. str.. 1883. Zemaljski pregled domaćeg pučanstva.656 trgovačkih firmi. Bihać 35. i Naredba o osnivanju i vođenju trgovačkih registara. Visoko Vidi: F.

. Travnik 1. Tuzla. S obzirom na to da popis iz 1904. Tešanj 789. odnosno uz austrougarsku granicu. Derventa 23. Zenica 478. trgovačkih i drugih radnji u Bosni i Hercegovini. ugostiteljstvo. Banja Luka (grad) 905. godine za čitavo nepoljoprivredno stanovništvo ustanovljena zajednička rubrika. Šamac 27.035. Zenica 21. trgovina. od kojih su 28. Srebrenica 681. Banja Luka (seoski srez) 315. Kostajnica 21. Travnik. 314-315. godine nije odgovorio svojoj namjeni.349 iz ugarske polovice Monarhije i 304 iz drugih država). Ključ 329. Trebinje 26. Brčko 1.631. Žepče 20 itd. Bugojno 21. nije moguće izdvojiti broj zanatlija i trgovaca. Dubica 424.41 Mada navedeni broj firmi i njihov razmještaj ne odražavaju potpuno vjerno sliku trgovačke aktivnosti u zemlji. Pri tome izuzetak čine samo Sarajevo. Ovaj popis nalazi se u Biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Mostar (grad) 977.196.653 ili 11% doseljenici (2.022 bili pripadnici Bosne i Hercegovine. Bijeljina 1.675 samostalnih obrtnika. jer mu je sam pristup dopuštao netačnosti. Tešanj 30. Bos. karakteristično je da je u prvim godinama okupacije najveći broj firmi protokoliran u gradovima uz rijeku Savu.. Tuzla (seoski srez) 680. Bugojno 969.078 ili 15.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Popisom su bili obuhvaćeni zanatstvo. 1. kreditni i osiguravajući zavodi. Bos. Bos. Fojnica 696. Prijedor 680.000 iz austrijske.42 Najveći broj samostalnih obrtnika bio je smješten u sljedećim srezovima: Sarajevo (grad) 2. Ipak. Gračanica 29. Jedan takav popis je urađen 1904. Ogromna većina popisanih samostalnih obrtnika bila je smještena u gradskim naseljima. Gradiška 675. Banjoj Luci i Tuzli – bilo ih je 5. Žepče 283 itd. Derventa 999. saobraćaj i novčani. Tuzla (grad) 565. Zvornik i. a 3. 41 32. Bos. Zvornik 851. godine pristupilo se detaljnom prebrojavanju kojim su bila Vidi: Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister. koristan je za stvaranje opšte predstave o broju i razmještaju zanatskih. im Oktober 1886. S obzirom na to da je u popisu iz 1895. Mostaru. 42 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. donekle. Tek nakon Kalajeve smrti socijalno-politički razlozi naveli su bosanskohercegovačku upravu da pristupi utvrđivanju broja zanatskih. Bos. Visoko 892. Jajce 647. Dubica 26. Samo u četiri grada – Sarajevu. 1907. 41 . Tada je u Bosni i Hercegovini bilo upisano 32. Sarajevo. ali nije sasvim uspio.5% svih upisanih. trgovačkih i drugih radnji i preduzeća. str.102.

obuhvaćena sva preduzeća. dok je broj zaposlenih lica na 10. zaposlenih 29. Tada je u Bosni i Hercegovini upisano 46.5% preduzeća koja su zapošljavala više od 20 radnika.593 Br.016 46.347 10.264 7.833 (15. 43 Slijedeći pregled pokazuje broj preduzeća i radnji i broj zaposlenih osoba 1907.42 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.447 6.664 na 10. od čega je bilo 37.3%) radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima bilo je svega 231 ili 0. str.000 stanovnika Radnji Zap. 120-121.000 stanovnika bio najveći u sarajevskom i travničkom okrugu.641 101. lica 401 1.470 18.925 4..161 9.529 9.152 218 504 189 465 247 416 312 648 227 364 263 574 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Svega u BiH Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.780 8. . godine: Br.593 preduzeća i radnji u državnom i privatnom vlasništvu.7%) radionica u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici. radnje i ustanove izvan poljoprivrede. Među preostalih 6.43 Najveći broj preduzeća i radnji bio je smješten u sarajevskom.558 (84. tuzlanskom i travničkom.220 16.457 17. preduzeća i radnji 10..

13. grijanja i rasvjete Obavljanje industr. 11. Usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioničara osnovna je karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti.431 70 8.438 109 8 20 14. 10.. 140-143.664 14 Razlika +.191 1.390 194 5. str. 6.002 593 98 154 2. 479 4 1. godine do Prvog svjetskog rata ne pokazuje nikakve bitne kvalitativne promjene. poslova hodajući.752 21 4. perja Tekstilna industrija Tapetarski zanat Ind. Grupa djelatnosti Prvobitna proizvodnja Topioničarstvo Ind.981 . košaričarstvo. 8. Slijedeća tabela pokazuje broj preduzeća i radnji u Bosni i Hercegovini 1907. odijevanja i čišćenja Industrija papira Ind. Sumarni izvještaj. 7. hrane i predmeta uživanja Ugostiteljstvo Hemijska industrija Građevinarstvo Grafička industrija Centralni zavodi za davanje energije.962 13. 23. 2.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.11 2. 44 .090 3. str.369 Izvještaj o upravi BiH 1908.593 59.192 3.231 261 1. i 1913.181 2. godine nisu uračunate kućne radnje (2.659 1. kostrijeti. 43 Razvoj privredne aktivnosti (osim poljoprivrede) u Bosni i Hercegovini od 1907. 5.178 63 -2 . 20.416 39 4. 455 4 1.420 5. 12. 19.883 317 604 69 5. rezbarstvo Ind. kože. nisu uračunata akcionarska društva kojih je bilo 32. 9. 3. plodova Trgovina sa stalnim nastanom Trgovina bez stal. gline… Obrada metala Proizvodnja mašina.008 981 104 243 2.616 46 10 31 12. U broj poduhvata 1907. 18.409 303 6. 15. 24. nastana Novčani i osiguravajući zavodi Pomoćni trgovački poslovi Saobraćaj Njega tijela Ukupno u Bosni i Hercegovini 1907. zemlje. razvrstanih u 24 grupe:44 1. 4. 122. a 1913.063 13.643 7. 14. godine.24 _ 102 468 -138 -348 56 -812 30 679 49 3.231 15 1913. kamena.109 -1. 22.042 1. 16. 21.202). sabiranje prir. 17.. drvene robe. instrumenata i vozila Ind.006 388 6 89 433 -1 46.

ali oni nisu u stanju da sami nose proces društvene modernizacije.. što znači da u ukupnom povećanju ugostiteljstvo. Međutim.52% upisanih firmi otpadalo je na velika preduzeća koja zapošljavaju više od 20 radnika. H. One su činile 84. 4). tako da stvarno povećanje broja radnji od 1907. prim. Ekmečić.. Samo 0. godine čak zahtijevali povratak esnafa. Ekmečić. Oba ova navoda potvrđuje čitava historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. u nekim privrednim granama zabilježeno je opadanje broja radnji u odnosu na 1907..981 (147%). trgovina i proizvodnja hrane i predmeta uživanja učestvuje s 83%. Iz podataka prikupljenih 1907. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. a sve ostale 2.630. M. koji su 1911.361 preduzeća i radnji. nego upornog insistiranja na tradicionalnoj gradskoj privredi.006 (16%). Vlasnik kapitala je još uvijek nejak i nespreman da postane važniji industrijski i finansijski faktor u društvu. tekstilnoj industriji (-812). instrumenata i vozila (-139). proizvodnja mašina. što ni u kom slučaju nije bilo na liniji modernizacije proizvodnje. rezbarstva i košaričarstva (-348).178). što je naročito naglašeno u građevinarstvu (-1.624.369. koji je bio u manjini45 (vidi tabelu br. bez obzira M. 93. industriji hrane i predmeta uživanja za 3. 2. godine za 13. Ukupno smanjenje broja radnji u ovim i još nekim granama iznosi 2.44 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. industriji drvene robe. ona (srpska buržoazija. jer “ono nije u stanju da samo izgradi koncept stvaranja nove industrije”.369 ili za 29%.833 radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima sačinjavali su svega 15. Stvaranje Jugoslavije. str. Bošnjacima. broj preduzeća i radnji povećao se 1913. odnosno. godinu. Broj radnji naročito se povećao u ugostiteljstvu za 7. 45 .60% svih upisanih radnji. Ovakva struktura privredne aktivnosti sigurno nije obećavala brzu modernizaciju. str. godine iznosi 13. hemijskoj industriji (-109) itd. Ekmečić dalje konstatira: “Iako najjača gradska klasa. trgovačke i ugostiteljske radnje u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici. da se uključi u konkurentsku borbu s nadmoćnim stranim i državnim kapitalom na ekonomskom i političkom planu. I. U odnosu na 1907. a ostatak od 6.40% upisanih.643 (83%) i trgovini za 2. godine vidi se da su u Bosni i Hercegovini dominirale male zanatske.) nije osvojila gradove i prije se ponaša kao društveno vođstvo seljaka. a srpsko građanstvo planiralo je da preko srpskih zanatlijskih društava povlači sa sela i iz poljoprivrede u zanatstvo višak agrarnog stanovništva i da jača srpski elemenat u gradovima. godinu. 576. To je odgovaralo konzervativnim shvatanjima najbrojnijih nosilaca gradske privrede. Samo ove tri grupe bilježe porast od 13. do 1913. Ekmečić navodi da su srpski trgovci vodeći sloj novog društva koji historijski nastaje na ruševinama osmanskog feudalizma. Društvo.

683 – 62. Od 5.446 radnji (uključujući 593 putujuća trgovca). od kojih je 11.619 ili 71. pekare (867) i mesare (717). 45 na to koliko je domaćih ljudi počelo nositi evropsku odjeću. a svega 34 preduzeća zapošljavala su više od 20 radnika.619 – 74.474 radnje i preduzeća. industrija odijevanja 4. Ugostiteljstvo pokazuje veliku sličnost trgovini.3% svih privrednih preduzeća i radnji.299).616. 46 .482 (44%). po broju upisanih preduzeća i radnji ističu se građevinska 6. odlaziti u činovničku kasinu ili posjećivati koncerte i pozorišne predstave.067) i opanaka (785).46 Među proizvodnim djelatnostima. tako da se odnosi nešto razlikuju od onih koje daje statistika. Ove četiri grane proizvodne djelatnosti obuhvatale su 18. novčani zavodi i osiguravajuća društva – 20.22% svih upisanih u Bosni i Hercegovini. industriji i zanatstvu – upisano je 25. Schmid.400 i obrade metala 3.47%)..855 radnji činili su 40. u prehrambenoj industriji najbrojniji su mlinovi na vodeni pogon (2. ugostiteljstvo. Bosnien und die Herzegowina.450). navedena struktura nije je nagovještavala. Trgovina i ugostiteljstvo sa 17. dok je u obradi metala od ukupno 3.16%) bile su dominantne male radionice bez pomoćnih radnika (15.364). što predstavlja 78% svih upisanih radnji i preduzeća u pokrajini.097 radnji 2. a u neproizvodnim – trgovina. Osim velike usitnjenosti.47 Ako način proizvodnje predstavlja osnovu društvene modernizacije. Uporedi: F.409 ugostiteljskih firmi 4.097. Mi smo ugostiteljstvo uvrstili u neproizvodne. u industriji odijevanja najbrojnije su radnje za izradu muških i dječijih odijela (1. U navedenih 6 grupa djelatnosti obuhvaćeni su 36.. potkivače konja i proizvođače oruđa. str. saobraćaj. značajnu karakteristiku bosanskohercegovačke privredne aktivnosti (izvan agrara) pokazuje odnos između proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti. Prema tadašnjoj statistici. industrija hrane i sredstava uživanja 4.238 (72%) otpadalo na kovače.118 (89%) bez pomoćnih radnika.261) i trgovci stokom (2. U oblasti neproizvodnih djelatnosti po broju upisanih preduzeća i radnji na prvo mjesto dolazi trgovina s 12. U građevinarstvu dunđeri čine 67%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. ugostiteljstvo je uračunato u proizvodne zanate. Ogromnu većinu činili su sitni trgovci životnim namirnicama i mješovitom robom (6.506. U proizvodnim djelatnostima – rudarstvu.438 (82%) nisu zapošljavali pomoćne radnike.105 (56%) preduzeća i radnji. U ove četiri najrasprostranjenije grane proizvodnih djelatnosti (18. 543-544. obuće (1. a zapošljavali su svega oko 10% najamnih radnika.

dunđeri.5%) korištene mašine.5%) pogona radilo bez upotrebe mašina.. . opančari. To znači da je 6% svih privatnih radnji i preduzeća koristilo mašine u proizvodnom procesu i drugim radnim operacijama. prvenstveno jeftine radne snage i nedostatka kapitala za nabavku modernih mašina i druge opreme. motore i sl. na osnovu prikupljenih podataka iz 1907. sarači. uglavnom. kazandžije. Mada su svi odreda ubrajani u velika preduzeća. mutapčije. dok je 40 (62. Tradicionalne forme privređivanja zadržalo je. a 18 miliona na parne mašine. kao na primjer bičakčije. 95-96. Postanak radničke klase. Hadžibegović.686 radnji nisu korištene nikakve mašine. Nepovoljno stanje u tom pogledu pokazuju i državni pogoni. tabaci. samo su u 24 (37. U svim grupama bile su naglašene ranije forme privređivanja.980 ili 22% najamne radne snage. suknari. Mala upotreba mašina i nizak opšti tehničko-tehnološki nivo u bosanskohercegovačkoj privredi bili su odraz različitih faktora. dok su se relativno dobro držali kovači. što ukazuje na to da se sitni zanatlija i trgovac u bosanskohercegovačkim gradovima sporo uklapao u nove tehničko-tehnološke promjene i novi način komercijalnog poslovanja. Analizom 28 vrsta starih orijentalno-balkanskih zanata. Srbi 3.46 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.48 Da su se teško i sporo probijale tehničko-tehnološke novine i da su mjere austrougarske vlasti u tom pogledu bile nedovoljne govore podaci o primjeni mašina u privredi Bosne i Hercegovine. Mada nisu obuhvaćeni svi stari zanati. ćebedžije i kazazi. analiziranih 28 činili su 26% svih upisanih radnji i preduzeća u Bosni i Hercegovini. dok su doseljenici bili zastupljeni sa svega 3%. s obzirom 47 I. Od ukupnog broja privatnih preduzeća i radnji samo u 2. jasno se vidi da su neki bili zastupljeni malim brojem radionica. Kao važan faktor često se navodila nepoželjna redukcija radne snage koja prati svako uvođenje mašina u proces proizvodnje.661 (31%) i Hrvati 2. 1 milion na šivaće mašine.153 (18%).. domaće stanovništvo i to Bošnjaci 5. lokomotive. Uvođenje tehnike koja bi racionalnije trošila vodenu paru i ugalj zahtijevalo je velike investicije za koje se stalno tvrdilo da su u Bosni i Hercegovini nerentabilne. kujundžije. zlatari. Ovakvu situaciju ne ublažava podatak da je u deceniji pred Prvi svjetski rat u Bosnu i Hercegovinu uvezeno mašina u vrijednosti od 25 miliona kruna. str. od kojih po 3 miliona otpada na poljoprivredne mašine i lokomotive. a u 41. kafedžije i handžije.739 (49%). godine.641 korištene su mašine. a zapošljavali su 11.

159 7. 543. 99.129 9. 98. M. Od ukupno 44. str. Fabrika je bila prisiljena da primjenjuje ručno tkanje. godine. što ju je stavljalo u podređen položaj u odnosu na englesku. 96-97.31 26. Gerber.87 24. Fabrika je plaćala 40 helera za 1 kč električne energije. Postanak radničke klase. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Herzegovina in der letzten zehn Jahren. godine osnovana prva bosanskohercegovačka mehanička tkaonica Salom i drug.59 13. I. pa konstatuje da je u Sarajevu tek krajem 1910.178 13. 48 49 .53 54. a električna energija bila je dva puta skuplja nego u Monarhiji.49 Za potpunije sagledavanje nosilaca privredne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima. 26. F. str.. Bosnien und die Herzegowina. Radila je s 20 ručnih i 4 mehanička stana. Postanak radničke klase.. 1914. njemačku i češku tekstilnu industriju. komora za BiH navodi teškoće bosanskohercegovačke industrije.73 5. proizvodio kao 6-8 bosanskih.84 0. dok je ista količina električne energije u Monarhiji plaćena najviše 20 helera. Schmid. 50 Izvještaj o upravi BiH 1908. str.12 0. U svom izvještaju Trg i obrt. Jevreji 3% i pripadnici drugih konfesija 1%. I. 133. Hadžibegović.033 Pravoslavni 9.31 31.974 Katolici Jevreji Drugi 247 59 Proizvodni Neproizvodni Ukupno 20.034 privatna vlasnika (isključena su državna preduzeća.191 1. pravna lica i kućne radnje) bili su:50 Vrste djelatnosti Muslimani 12. godine i razmještaj protokoliranih trgovačkih i drugih radnji 1912. 47 na jeftini ugalj i radnu snagu. bez teškoća.968 1.155 7.50 Od ukupnog broja svih privatnih vlasnika muslimani su činili 45%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.262 505 757 306 Izraženo u procentima: U proizvodnim U neproizvodnim 41. Sumarni izvještaj. njihovim prethodno istraženim karakteristikama treba dodati još dvije: vjersku strukturu i državnu pripadnost vlasnika preduzeća i radnji 1907. gdje je jedan tkač. Berlin.145 8. katolici 21%. pravoslavni 30%. str. str. str.30 1. Hadžibegović.

077 1. godinu o broju protokoliranih trgovačkih. varošima i selima prema stanju iz 1912. zanatskih i drugih radnji (osim dioničkih društava).2% 2.1% U proizvodnim djelatnostima zabilježen je veći broj stranaca nego u neproizvodnim. godine: Sreska mjesta 698 Sreska mjesta 214 Sreska mjesta 467 51 Sarajevski okrug: Varoši 87 Bihaćki okrug: Varoši 45 Tuzlanski okrug: Varoši 68 Sela 144 Sela 205 Sela 237 Banjalučki okrug: Sreska Varoši mjesta 514 69 Sreska mjesta 401 Sreska mjesta 519 Travnički okrug: Varoši 34 Mostarski okrug: Varoši - Sela 314 Sela 88 Sela 10551 Financijalni ljetopis bo. pokazuju da je relativno visok procent upisanih radnji bio smješten u selima.. radi o trgovačkim firmama. Sarajevo.243 13. a u drugim 93. U ukupnom zbiru privatnih vlasnika na strance otpada 9%. godine izgledala je ovako. struktura vlasnika 1907. III godište. Mada se.7% 472 1. Iz sudskog registra trgovačkih firmi od 1886. proizvodni Vrsta djelatnosti Pripadnici: BiH 26. kompas 1912/1913.142 264 Ugarske 1.834 91% Austrije 1. uglavnom. U prvim. odnos je bio 89.7% stranih vlasnika. dok podaci za 1912. srezovima. godine vidi se da su one mahom bile smještene u gradovima. . među njima se nalazi i izvjestan broj zanatskih i saobraćajnih firmi.74% domaćih i 10.630 449 Druge države 228 244 neproizvodni U k u p n o: U procentima: 40. 325-403.406 3.25% stranih. Prema državnoj pripadnosti.. str. 1912.48 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.53% domaćih i 6.-herc. Slijedeća tabela pokazuje broj protokoliranih firmi po okruzima.079 4.

8%.093 ili 26%. u varošima 303 (7%) i u selima 1. stvarao sloj novog. bihaćkom 44%. Moguće je da je blizina austrougarske granice uticala na brži prodor kapitala u sela navedenih oblasti. Habsburške monarhije.). Najveća koncentracija protokoliranih radnji bila je u šest okružnih gradova. u banjalučkom 35%. što je identično broju protokoliranih u svim selima zemlje. U njima je bilo smješteno 1. većinom doseljeničkog građanstva heterogene socijalne. Karakteristično je da je visok procent seoskih radnji zabilježen u bihaćkom.. Posavine i Semberije. I austrougarska okupacija 1878.. koji obuhvataju ravničarske. Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku.7% i mostarskom 16. te radnici modernih zanatskih struka.5%. vjerske i etničke strukture. vojnog korpusa raspoređenog u Bosni . Od konca XVII stoljeća do 1878. tehnički i komercijalni stručnjaci. pored starog. činovnici. a kasnije i 16. U sarajevskom okrugu seoske radnje činile su 15. apotekari. godine Bosna i Hercegovina bila je pogranična provincija Osmanskog carstva. kulturnoprosvjetne i duhovne aktivnosti. U ovim oblastima sela su znatno veća. advokati i sl. 49 U sreskim mjestima bilo je protokolirano 2. učitelji. pretežno. banjalučkom i tuzlanskom okrugu. novih oblika proizvodnje i opšte privredne. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saživljava. Iako austrougarska okupacija nije prekinula tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova u njima se.811 radnji. Tu su. Strateška važnost okupiranog područja uslovljavala je da i u mirnodopskim uslovima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. poljoprivredne oblasti Pounja.093 (26%) svih radnji. pripadnici okupacione vojske. travničkom 16. kao neophodni dio novog sistema vlasti. veterinari. privredni preduzetnici. inteligencija različitih zanimanja (ljekari. travničkog i mostarskog okruga. a od 1878. kompaktnija i pristupačnija nego u preostala tri okruga. koja su bila teško pristupačna i upućena. u prvom redu. na bavljenje stočarstvom. godine dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji će biti jedino premašen u toku Prvog svjetskog rata. što je činilo 67% svih u Bosni i Hercegovini.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Broj protokoliranih seoskih radnji bio je različit u pojedinim okruzima. pa je i akumulacija kapitala u njima tekla brže nego u planinskim selima sarajevskog. profesori.5%. Šef Zemaljske vlade bio je komandant 15. tuzlanskom 30.

čije je sjedište bilo u Sarajevu. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predviđeno 28. koje se u narednim decenijama pretvara u najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije. s krakovima prema Dubrovniku.5% bilo smješteno u gradovima. godinu. godine) uvrstili su se među najznačajnije vojne centre Austro-Ugarske.50 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. i Hercegovini i Dalmaciji. 52 . Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno povećane vojne kontingente. To pokazuje skupa mreža strateških željezničkih pruga Sarajevo-Višegrad-Vardište. Sarajevo. U gradovima se nalazilo 27. godine broj vojnika u pokrajini je narastao na 33. 8).120 i Mostar s 4. str. Sarajevo s 5. Bileći i Zelenici. slično Osmanskom carstvu u posljednjim decenijama njene vladavine. Oni su imali da služe brzom prebacivanju trupa iz istočne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. naročito Foča. na primjer. Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je.777 ili 77. za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspoređeno 1895. kao i pruge GabelaHum-Trebinje. Višegrad. 1989.500 vojnika i 3. od kojih je 17. bila namijenjena posebna strateška funkcija. Rogatica. godine bilo smješteno 3.460 vojnika. godine 22. Austro-Ugarska je. predu- Ibrahim Tepić. a petnaest godina kasnije. Njima je. a 1910.758. U mirnodopskim uslovima u njemu je 1895. što čini povećanje od 10. zajedno s činovnicima. godine 5. Goražde.. u Bileći bilo više vojnika nego civilnih lica.000 vojnika.944 vojnika. jer se broj vojnika kretao od 9 – 12. Trebinje. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. 1910. 1910. istočno od tokova rijeka Bosne i Neretve. koncentrirala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji. a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%. zajedno s pomenutim istočnobosanskim i istočnohercegovačkim gradovima.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu br..215 vojnika ili 57%. došlo ne samo do znatnog povećanja bosanskohercegovačkih okupacionih trupa. 239. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878).120. zatim Bileća. Vojska je u bosanskohercegovačkim gradovima bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je.52 U mirnodopskom sastavu.000 zaptija u nadležnosti civilnih vlasti.731 vojnika (1910.

Dervente i Tuzle. Bivši osmanski činovnici najvećim dijelom su napustili službu i odselili u Tursku.. tako da su neki preko svojih opštinskih vijeća podnosili zahtjeve za povećanje vojnih garnizona. Kalajev režim.284 žandarma i 52 oficira. godinu iznosili su 3. Nevesinja. Drugi predstavnik novog. koji uživaju povjerenje nove vlasti. Za 1903. Rogatice i Foče. Privreda i društvo. 54 T. Među oficirima nije bilo nijednog pripadnika Bosne i Hercegovine. a još manje je onih sa znanjem njemačkog jezika..95%. trošena na vojsku dislociranu u Monarhiji. odnosno za njihovo trošenje u zemlji.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Osim vojske važan faktor u gradovima bila je žandarmerija u čijim redovima je 1902. vojnih orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. Hauptmann.53 Preko oficirskih kasina. stvarana u Bosni i Hercegovini. 51 zetnicima. jednako kao i Maglaja. sredinu u najmanju ruku drugačiji način života”. intelektualcima i radnicima. Početkom XX stoljeća. str. I s tog stanovišta je građanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budžeta. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihaću i Travniku direktno šefu Zemaljske vlade i komandantu bosanskohercegovačke vojske baronu Apelu. 53 . Livna i Bileće unio je oficir u tu. Kraljačić. Jajca. da bi se u prvim godinama okupacije činovnička “Svojim prisustvom među građanstvom Trebinja. što je štetilo privrednom razvoju zemlje. postao nosilac novog. dok je među žandarmima bilo 273 ili 11. U to doba bilo je malo domaćih pismenih i sposobnih ljudi za vođenje nove administracije. preko 10% bosanskohercegovačkih budžetskih sredstava trošeno je na vojsku. 488-489. koje nema kontinuiteta s osmanskom administracijom. van bosanskohercegovačkih granica. drugačijeg načina života. str.919 kruna što je činilo 7. pogotovu kada su ta sredstva. Troškovi za njeno izdržavanje činili su jednu od najvećih stavki u zemaljskom budžetu. F. često zatvorenu. Zbog toga je od početka bila prisutna orijentacija na činovništvo dovedeno iz drugih zemalja Austro-Ugarske. 150.418.54 Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama. u većini doseljeničkog građanstva bilo je činovništvo.5% svih izdataka zemaljskog budžeta za ovu godinu. s motivacijom da se poveća promet životnim namirnicama. godine služilo 2. Neki bosanskohercegovački gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima. U početku je vojska vršila i civilnu vlast.

198. okr. .. sudije i vrh. ur. Pregled porijekla činovnika u bosanskohercegovačkoj zemaljskoj upravi. ekonomata. činovnici drugog odjelj. vlade (rač. zem.. Privreda i društvo.084 (1. “kuferaše”. i carin. režije i otkupa) Građevinski čin. Činovnici su 1885. četvrtog odj. jer ih je bilo svega 2. vlade Politički viši činov. godine bili malobrojni.239 zemaljskih činovnika. Pravosudni činov. vlade i okružnih oblasti Nadzornici cesta Rudarski činovnici Šumarski činovnici 55 235 144 16 - 485 61 41 38 124 13 25 7 33 5 1 11 - 79 67 45 168 F. službe. a među njima bilo je svega 70 domaćih). držav. prvog odjelj. Hauptmann. Zem.55 Dalja izgradnja administrativne uprave u Bosni i Hercegovini bila je nužno orijentirana na doseljenike.52 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države 3 91 218 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 2 75 96 21 78 Strane države Svega 5 187 392 Centralna uprava Zem. pores. finan. 347 opštinskih i 498 učitelja i s 88 pripadnika zdravstvenog osoblja činili su 2. inspektorata. Zem. tako da će borba domaćeg građanstva za unosnija i uticajnija činovnička mjesta biti teško osvojiva tvrđava. direkcije duvan. vlade. i srez. mjesta popunjavala ljudima iz Monarhije. sud. III odje. sud šerija. Zem. str. zemaljske kase. vlade (Vrh.172. deparmenta. Zem. službama ili ustanovama 1902. Štamparije. okr. oblasti i srez. pravobranilaštvo) Fina.

direkcija Zem.34356 Iz navedene tabele vidi se da su u ukupnom zbiru najbrojniji činovnici iz ugarske polovice Monarhije i da oni čine 38. iz austrijske polovice dolazilo je nešto manje.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Kalajev režim. škola 4 Učitelji osnovnih škola 34 Državne željeznice: Činovnici 151 Niži službenici 224 Kandidati za niže služb. str. sred. učit. ..191 4 1 2 13 25 13 39 529 214 314 113 408 349 355 52 2. teh. i 55 kancelarijski pomoć. škola. Kraljačić. 10 zanate Manipulativni činovnici 75 Upravnici katastra 21 Učitelji srednjih škola 30 (gim.. muzej. ali hijerarhijski značajnijih čino56 T. sudačka škola pravos. šer.45%. u Reljevu.99% činovnika.874 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 8 5 1 103 26 86 47 4 56 Strane države 2 1 Svega 8 18 225 51 173 1 32 229 58 77 51 156 70 57 31 1.230 1 18 414 196 3. bogoslov. 53 Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države Zemaljska vakuf. Namještenici kategorije 178 poslužitelja Poslužitelji 35 Šumari i pomoćnici u 41 šumarskoj službi Žandarmerija: oficiri 21 ljudstvo 781 Državna ergela: oficiri 1 ljudstvo 4 Finansijska straža 101 Ostale ugovorno 192 namještene osobe Ukupno 2. 438-439. škola.284 2 126 633 889 8. atelje za umjet.253 3 262 5 13 6 74 244 255 273 104 118 488 2. 34. trgovačke škole) Učitelji zanatskih škola 12 Učitelji viših djevoj.

920 = 34. Privreda i društvo. 57 . Privreda i društvo.54 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.462 = 37.043 = 26.26% a iz drugih država svega 0. godine izgledao je ovako:59 Godina 1905.22% 3. Hauptmann.51% 3.445 = 25.619 = 17.471 = 36.024 = 36.493 = 27.389 = 37.59% 3.56% 5. na državnu činovničku službu mogli su računati samo novoj upravi odani ili. Kalajev režim. 1914. Ukupno 9. najčešće.076 = 31.76% 3. domaćih je bilo 26.072 = 32.30%. str.00% 2.111 = 34. 439. 1910. 58 F.385 = 38.944 10. Srbin po nacionalnosti. podvornici u ustanovama.41% 3. Odnos domaćih i doseljenih činovnika u Bosni i Hercegovini 1905-1914.370 13.90% 6. za 700%”.000 dakle.09% Iz Austrije 3. 1909.14% 3.361 9. 1908.= 31. Oni su. Hauptmann..48% 4.057 = 27. 1907. a u Bosanskom birou nalazio se tada samo jedan predstavnik Bosne i Hercegovine. čistači ulica i sl.8% 3.000 na preko 14.330 2.02% . “Od 80-ih godina do Prvog svjetskog rata broj činovnika porastao je od 2. oni do Prvog svjetskog rata nisu uspjeli zaposjesti polovinu činovničkih radnih mjesta.49% 3. u najmanju ruku. a domaći ljudi sve više završavali srednje škole i fakultete.= 26. str. 199. manipulativni činovnici i niži poreski službenici. dijelom učitelji i sl.533 9.16% 4.016 9.266 14.065 = 31.93% 3.045 = 42.846 = 35.23% u pokrajini).58 Mada je rastao broj domaćih činovnika. Kraljačić. jer su u činovničkoj hijerarhiji u pokrajini zauzimali najniže položaje.18% 3. Učešće domaćih ljudi u činovničkim službama iznad Ľ nije obezbjeđivalo njihov odgovarajući uticaj u upravi.6% 1.00% 3.559 = 41. Samo vrlo rijetki domaći ljudi dospijevali su do višeg činovničkog ranga i prema navedenoj tabeli bilo ih je svega 21 (11.57 Iako su se brzo množila nova činovnička mjesta.97% .089 = 33.033 = 31. šumari.19% Iz BiH 3. U 1903.59% Iz Ugarske T.791 = 29. Čeha i Poljaka). ali ni oni nisu dobijali važne položaje u administraciji.77% 4. U Bosanskom birou nalazio se Teodor Zurunić. 1912.22% 3.. bez obzira na to što su u statistiku domaćih činovnika uvršteni podvornici. str. vnika (većinom Nijemaca. 199. godini samo 2 Bošnjaka bili su sreski predstojnici. 1906. lojalni građani. Najviši domet im je bio položaj sekretara u Zemaljskoj vladi ili sreskog predstojnika. 59 F.248 = 32.733 10.

045 ili za 3. (Isto. pripadnika.19%) Srbi 1. Juzbašić navodi pokazuje položaj domaćih ljudi u državnim službama: “Pretežna većina namještenika na željeznici nije uopšte poznavala srpskohrvatski jezik. među njima su prevladavali oni sa srpskohrvatskog jezičkog područja i pripadnici drugih slavenskih naroda.58%.65% povećao se do kraja 1912.90%. godine činili 82. a od toga odpadalo je 657 na niže osoblje (služitelje) ili 89. i 1910. od civilnih činovnika i pomoćnog osoblja do učitelja.87%) Bošnjaci 728 (29. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. Ni u najnižim zvanjima domaći nemaju većinu. Sarajevo.643 službenika. 19. a među nižim osobljem 45%.63%. ali ne intenzivnijim zapošljavanjem.94%) Očigledno je da među domaćim činovnicima dominiraju Srbi koji su činili dvije trećine domaćih činovnika. godine. godine samo 27.206 činovnika. među podčinovnicima 6. broj domaćih činovnika povećao se od 2. 65.25% u roku od 7 godina potiče znatnim dijelom od toga što su bile uzete u obzir neke niže kategorije zaposlenih koje nisu ranije tretirane kao činovnici i namještenici. dok je glavninu višeg činovništva činio njemački elemenat. Od toga bili su 1905.41%.211 u odnosu na 1908..77%.60 Učešće domaćih Srba. 1973. uglavnom. Od ukupno 13.321 namještenika na zemaljskim željeznicama bilo 733 zemaljska pripadnika tj. bilo je u prvom redu rezultat okolnosti što u ranije izvještaje nisu bili uključeni čistači ulica”.84%. a od 1446 nižih 11%. godine na bh.64%) 1.736 (69.155 (32.08% bio je srpskohrvatski”. 1908. bh. jer su brojem prednjačili u gotovo svim srednjim školama i na fakultetima.61 Ovakvih primjera Vidi opširnije: Dževad Juzbašić.552 (142. Tako povećanje ukupnog broja službenika u 1909. 1912.5%). U kojoj je mjeri jezik bio prepreka za domaće ljude govori podatak 60 . tj. čistači ulica).792 (49. koji je prema statističkim podacima iznosio krajem 1905. Ispada da je tada od ukupno 2. Prema podacima Zemaljske vlade iz 1910. 1910.493 na 6.387 Slavena. godine: 1905. procent domaćih. do 1914. zemaljskim željeznicama od 399 tehničkih činovnika 44 su bili pripadnici Bosne i Hercegovine.7%. carinske i finansijske straže.47%. 55 Mada su činovnici bili većinom doseljenici.. pripadnika žandarmerijskog korpusa. 19). Oni su 1905. godine 85. Od 1905. nego uvođenjem u statistiku činovništva nekih zanimanja koja su obavljali. godine na 41. domaći ljudi (npr.20%) 1. Hrvata i Bošnjaka u činovništvu zemlje bilo je različito. Hrvati 29 (1. a “maternji jezik 8. uz istovremeni porast domaćih od 31. godini za 1. 61 “Među svim namještenicima. a 1912.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. I drugi primjer koji Dž. godine 83. str.16% na 36. Ovo povećanje od 14. od 476 podčinovnika 32. godine bilo je 11. službenicima raznih vrsta. str. 31. Učešće Bošnjaka i domaćih Hrvata u činovništvu statistički se naglo povećava.16%) 641 (17.

77 347 3. apotekarima i drugim intelektualnim zanimanjima.59 1049 11. 1910. u željezničkim radionicama od 790 zanatlija i radnika bilo je 1910. Nacionalna struktura činovnika 1905.50 Srbi 2437 27. među preduzetnicima i trgovcima prednjačili su Jevreji aškenezi koji su od same okupacije postali važan. bili zastupljeni među ljekarima. Juzbašić.23 331 3. % br %. moglo bi se navesti za gotovo sve struke u Bosni i Hercegovini. str. Poznavanje njemačkog jezika postavljalo se čak kao uslov i za prijem u željezničku radionicu u Sarajevu gdje su svi glavni majstori bili Nijemci.66 Česi 1905. uz pripadnike drugih naroda. formulari i izvještaji bili su na njemačkom jeziku. 44% (Isto.. ali primjer zapošljavanja u državnoj upravi i na željeznicama ima specifičan status. da je na primjer vlakovođa. 1162 12. tj.89 1277 11. takođe.79 74 0. str. bilo da se javljaju kao vlasnici kapitala koji osnivaju industrijska preduzeća. Dok su u činovničkim službama među doseljenicima najznačajnija mjesta dobijali austrijski Nijemci i Mađari.35 588 5. vjerske i etničke promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. godine 310 domaćih. i 1910. koji je inače spadao u podčinovnike. morao da potpuno vlada njemačkim jezikom. Otuda treba podržati one autore koji kažu da Bosna i Hercegovina nije otkrivala Evropu. Time se njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini nije iscrpljivalo. . ili kao trgovci različitog formata – od sitnog bakala do grosiste. dobar ugled poslovnih ljudi stekli su i Jevreji (sefardi) koji su u ovoj pokrajini imali dugu tradiciju.. jer su.56 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.03 2671 23. Svi nalozi. Prije njih.49 399 3. Posebno mjesto među doseljenim preduzetnicima imali su najkrupniji industrijalci koji su ovdje plasirali kapital pretežno u drvnu.37 295 2. nego je Evropa otkrivala ovu pokrajinu. a kasnije prvorazredni ekonomski faktor u Bosni i Hercegovini.97 2493 316 27.05 482 5.52 31 0. u Bosni i Hercegovini62 Slovenci Nijemci Bosanci domaći Italijani 47 0. posebno Čeha i Poljaka.51 Nacionalna struktura činovnika koji s porodicama u bosanskohercegovačkim gradovima čine značajan društveni sloj pokazuje koliko je austrougarska uprava uticala na socijalne.56 7. Jezičko pitanje.49 405 4. br. 62 Dž. Inače. 24-25.51 3588 855 31. 30-31).63 1247 10.65 3.17 214 2.27 Mađari Hrvati Poljaci Rusini Ostali 71 0.

rentijeri. Prije bi se reklo da je ta vrsta preduzetnika usporavala razvoj domaće buržoazije. trgovci. Velika preduzeća drvne industrije i rudnici smješteni su izvan gradova. s bliže i dalje gradske periferije. još uvijek. preduzetnici. činovnici.. jer je iz vlastitog egoizma preuzimala snabdijevanje radnika preko konzumnih magacina i na taj način uticala na sporiju akumulaciju domaćeg trgovačkog kapitala. Takvi primjeri zabilježeni su kod firmi Ajzler i Ortlib u Zavidovićima.63 S obzirom na karakter industrijskog i opšteg privrednog razvoja Bosne i Hercegovine.. *** 63 I. Zenice.000 (1906. 246-250. Postanak radničke klase. Trsta. Iz izloženog se jasno vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. Banje Luke i sl. Oto Štambajs u Drvaru i niza drugih. 57 hemijsku. u ovom razdoblju radništvo nije postalo snažan društveni sloj u bosanskohercegovačkim gradovima. U socijalnoj strukturi prevlađuju zanatlije. Na taj način vlasnici ovih preduzeća nisu izvršili onaj uticaj koji vrši krupna industrijska i finansijska buržoazija na ukupni društveni razvoj u evropskim zemljama i gradovima. Investirani kapital pomagao je da se zaposli dio domaćeg stanovništva.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Minhena itd. godine). Takve primjere nudi privreda Tuzle. . Hadžibegović. najamni radnici i razne kategorije doseljenika – vojnici. koja se samo djelimično nastanjivala u gradovima. dok samo Sarajevo početkom XX stoljeća okuplja veći broj radnika. koji se kreće od 4.0005.. a i brojna preduzeća locirana u gradovima zapošljavala su veći dio radne snage sa sela. intelektualci i radnici. prehrambenu i druge grane industrije i svojim preduzećima upravljali iz Beča. s kojima lokalni trgovci imaju stalne sporove oko snabdijevanja radnika. u većini zadržali svoje tradicionalne odnose. a ne u Bosni i Hercegovini. ali kapital stvoren u Bosni i Hercegovini vlasnici velikih firmi trošili su u svojim gradovima i zemljama. Oni su činili oko 1/3 ukupnog građanstva koje se po mnogo čemu razlikovalo od domaćeg tradicionalnog građanstva i bilo je nosilac procesa evropeizacije i modernizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. str.

Slovenci.716 +51. ako se istovremeno ne učvrsti i njihov ekonomski Ovom tabelom nisu obuhvaćeni grko-katolici (unijati)..2 24.959 1895 139.6 19. 20.3 2.871 312.3 3.6 4.9 Pravoslavni 57. godine oni još uvijek imali neznatnu natpolovičnu većinu.831 1885 139.1 20.588 7. str.800 48.136 lica. Među “ostalih” 82. iako su 1910.731 38.5 18. Promjene koje su se dogodile na razmeđu XIX i XX stoljeća bitno su uticale na formiranje drukčije vjerske i etničke strukture u bosanskohercegovačkim gradovima. bilo je 19 bez vjere. Mađari.0 2. U tradicionalni vjerski i etnički mozaik (pravoslavni.854 augzburške i 488 helvetske konfesije. a etnički mozaik proširuju pripadnici brojnih naroda – Nijemci.0 64.438 11. Rezultati popisa stanovništva 1910.399 5. 11 i 12) Iz pregleda se vidi da su bosanskohercegovački gradovi dosta brzo gubili muslimansku većinu. muslimani i jevreji. evangelika ukupno 6.936 1879 138..604 3.834 1879-1910.854 + 7. Poljaci.78% Muslimani Katolici Jevreji Procent u ukupnom gradskom stanovništvu 69. godine pokazalo se da nije bilo dovoljno međunarodnim pravom zaštititi muslimansku manjinu izvan Osmanskog Carstva. Vjerska struktura u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća 64 Konfesija Muslimani Katolici Jevreji 115. odnosno. 64 .5 14.880 +23.816 43.115 1910 +23. godine. 387.342.3 20. evangelici augzburške i helvetske konfesije i drugih. od kojih 5. Italijani itd.3 50.58 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. katolici. Srbi Hrvati. Bošnjaci i Jevreji) ulaze pripadnici protestantske (augzburške i helvetske) vjeroispovijesti i grkokatolici (unijati) u malom broju nazareni.60% Pravoslavni 32.17% 227% 71. Česi.284 68. 39 nazarena itd.064 (Vidi tabele 9. Grko-katolika bilo je 8. 10. Rusini.4 10. Nakon 1878.018 27.816 56.330 16.6 19.

bezemljaša i sitnih gradskih zanatlija koje njihova mala imanja. pa su bili prinuđeni na masovna iseljavanja. Iz Bosne i Hercegovine muslimani su počeli seliti u Tursku godinu dana prije okupacije (1877).3%.3% ili za 19. broj Bošnjaka u gradovima rastao je u ovom razdoblju za 23. te novom organizacijom gradskih i seoskih opština.. (vidi tabelu br. a posebno u gradovima. ali se nakon uspostavljanja austrougarske vlasti i zadržavanja starih socijalnih odnosa. 59 i društveni položaj. Izvjesna ravnoteža unutar ove vjerske i etničke zajednice ipak se održava u omjeru gradskog i seoskog stanovništva 1 : 3. novih socijalnih odnosa u agraru. posebno. Ipak se u okupiranoj provinciji stvaralo iseljeništvo podstaknuto vjerskom ili drugom propagandom. škrta nadnica i zastarjela zanatska radionica nisu mogli prehraniti. Iseljavanjem i nešto manjim prirodnim priraštajem. ali je u pravilu pretežno formirano od sitnih seljaka.60%. .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 9).. U svim osmanskim provincijama koje su formirale nezavisne nacionalne države muslimansko stanovništvo došlo je pod udar novog sistema vlasti i.880 ili za 20. ali je u ukupnim odnosima gradskog stanovništva u ovom razdoblju procent muslimana opao sa 69.6% na 50. a posebno zasnivanja agrarnih odnosa na osmanskom zakonodavstvu ogromna većina muslimana opredjelila da ostane u Bosni i Hercegovini. To je vodilo demografskom nazadovanju Bošnjaka u pokrajini.

Nevesinje 401 i Trebinje 1522. istočna Hercegovina). Bileća 632. Ključ 961. Tešanj 530. To su gradovi uz crnogorsku i srpsku granicu (istočna Bosna. u trinaest bosanskohercegovačkih gradova došlo je 1910.336. Osim oko 30. Stranci su u Sarajevu 1895. (vidi tabelu br.787 osoba ili 28.223. Jajce 3. 2. Sanski Most 695. u njemu je živjelo 10.058 osoba. godine. Prijedor 419. Ljubinje 23. Županjac 45. kao što su. Višegrad 369. Travnik 732.22%. godine premašivalo je 1/5 ukupnog gradskog stanovništva. Bihać 1.000 stranih koloniziranih seljaka i nekoliko hiljada stranih radnika koji su privremeno ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini. Goražde 501.78% i 1910. godine Nijemci su činili 10%. znatno iznad prosjeka raslo je pravoslavno stanovništvo u SaOpadanje broja muslimana zabilježeno je u sljedećim gradovima: Fojnica 103. Tuzla 1. Gradačac 833. većina gradova duž Save.37%. pri čemu su otpali neki dijelovi (sela) naseljeni pravoslavnim stanovništvom. 66 Porast iznad prosjeka priraštaja svih gradova u pokrajini imali su: Foča 902. Srba. 65 .. itd.183. Bos. Glamoč 64. Pravoslavno stanovništvo (tabela 10) bilo je nastanjeno u svim gradovima Bosne i Hercegovine i imalo je u ovom razdoblju priraštaj prosječno 73. Ova pojava može se objasniti time što su navedena mjesta izgubila raniji privredni i saobraćajni značaj. godine do opadanja muslimana za 5. Gračanica 581. Maglaj 771. Tešanj 1. Gradiška 315. Bošnjaka i Jevreja. 3. npr. a 1910. Bos. U odnosu na 1879. Opadanje pravoslavnog stanovništva zabilježeno je u šest gradova: Visoko 481.567. u Bihaćkoj krajini i samo pojedini u srednjoj Bosni.65 dok je u isto vrijeme oko 25 gradova66 bilježilo znatno veći priraštaj od prosječnog za sve gradove. ili je izvršena nova organizacija gradskih opština. Ova pojava prisutna je u svim graničnim oblastima Bosne i Hercegovine. pa se stanovništvo selilo u druge krajeve. godinu. Česi 3.11% Nijemaca.32% ukupnog stanovništva. Novi 524. Stari Majdan 259. U gradu Tuzli 1910. Sarajevo i Tuzla. Brod 270. Mađari 2. Bijeljina 1. Kladanj 90.301. Bos. Brčko 1. Derventa 798. osim Hrvata.914. godine brojali 10. Ovakvo kretanje bilo je uslovljeno i useljavanjem velikog broja stranaca koji su kao nosioci administracije i nove privredne aktivnosti bili vezani pretežno za gradske centre.28% Čeha. Doboj 825. Kostajnica 32. Rogatica 642. 9). (vidi tabelu br.69% Mađara itd. Krupa 634. Varcar-Vakuf 828.60 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gornji Vakuf 77. Ova pojava naglašena je naročito u većim gradskim središtima.. Ljubuški 88 (vidi tabelu br. Gradiška 79. 15). Varcar-Vakuf 814. Zenica 1. U istom razdoblju. Bugojno 377. 9). Bos. Cazin 618. svi drugi doseljenici pretežno su smješteni u gradskim naseljima. Gacko 440.

536 (88. katolici nisu zabilježeni u Čajniču. Šamcu itd.191%) itd. Mađara.729 (2. Vlasenici.375%). Goraždu 197%.266%). godinu priraštaj iznosio 17.681%). Katoličko stanovništvo u bosanskohercegovačkim gradovima poraslo je preko 3 puta i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. a samo po jedan zabilježen je u Foči. Drvaru. gdje se razvija trgovina žitom. Rogatici. Sanskom Mostu 103%.8%). Zenici 2. Nevesinju 450%. Srebrenici. Tuzli 3.468%).000 (1. Brčkom 1. Brodu 272%.941 (215%).132%). Rogatici 550%. Zenici.924 (291%). Cazinu. godine (vidi tabelu br. (vidi tabelu br. Izuzetno visok procent porasta pravoslavnog stanovništva u nekim gradovima za 5-10 puta nije bio uslovljen samo razvojem nego i posebnim uslovima u kojima su se našli pojedini gradovi. Brčkom. Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije. Konjicu preko 31 put.279 (1. Tuzli. Do najvećeg priraštaja došlo je u gradovima istočne Hercegovine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. da bi već u slijedećem (1885. prije svih Hrvata iz hrvatskih zemalja. Trebinju 781% i Drvaru 291%. Ključu 156%. Konjicu 717%. 10). Derventi. stokom. godine) bili prisutni u svim gradovima pokrajine. Doboju 815%.191 (1. Krupi 164%. Višegradu. katoličko stanovništvo nije bilo prisutno u jedanaest gradova. Brodu. Bos. Bosanske krajine i duž rijeke Save. Bihaću 1. saobraćajnim i vojnim značajem pojedinih gradova. kao i potrebe nove vlasti uslovili su i novi raspored stanovništva. Banjoj Luci 2. Pod uticajem razvoja. Italijana itd. Bos. Ljubinju 112%. 61 rajevu za 126%. Slovenaca. Trebinju gotovo 7 puta Godine 1879. To su bili glavni trgovački i saobraćajni punktovi u pokrajini.. Goraždu. Starom Majdanu i Kotor-Varošu. Bos. Gacku 420%. šljivama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Čeha. Zenici 394%. značajan priraštaj zabilježen je u Sarajevu.. 67 . Bijeljini 1. godine u odnosu na 1879. Broj katolika povećao se u Bileći za gotovo 10 puta.67 Broj katolika naročito je porastao u Sarajevu. godine. Varešu 131%. Čapljini 183%.. Izgradnja saobraćaja i nova privredna aktivnost.224 osobe (2. Višegradu 232%. Poljaka. Prilikom popisa stanovništva 1879. Nijemaca. Visokom i Bijeljini. Ključu. 11). kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti. gdje je 1910. Nevesinju 24 puta. Ljubuškom preko 11 puta. Bihaću 716%. Prijedoru 555 (1. Pravoslavno stanovništvo uvećavalo se najčešće proširenjem gradskih opština i novim privrednim. tako da su gotovo iz temelja uzdrmali tradicionalnu vjersku i etničku strukturu bosanskohercegovačkih gradova. Derventi 137%. Mostaru 2. Bijeljini. a u četiri grada bio je upisan samo po jedan.

godini (Gornji Vakuf. Žepču 101.397 osoba ili 57. Glamoč. Tuzli 348. U ovom razdoblju (1879-1910) njihov broj u gradovima porastao je za 227%. Bihaću 165.32% njegovog ukupnog stanovništva (vidi tabelu br. godine bili su nastanjeni u 30. uglavnom. u 58 i 1910. a osim Sarajeva posebno su bili prisutni u slijedećim gradovima: Travniku 472. Prema popisima stanovništva. u 50. sefardima pridodaju aškenazi. Čapljina i Kreševo). Brčkom 182.. itd. Dakle. Visokom 186. nije ih bilo samo u 4 od ukupno 66 gradskih opština u 1910. a zatim i sve brojniji aškenazi) 1879. što donekle vrijedi i za Jevreje. . glavnom gradu pokrajine i činili su 12.62 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bosanskom Brodu 163. Tešanj 262 (63%) i Donji Vakuf 16 (13%). Doboju 101.. Iako je u više gradova broj katolika rastao za 10-20 puta. 12). Priraštaj domaćih katolika – Hrvata u bosanskohercegovačkim gradovima teško se može utvrditi čak i pri pokušaju analize strukture doseljenika. gradski elemenat i više od polovine svih (6. Bijeljini 429. jer se od 1878. 1895. Jevreji (uglavnom sefardi. Zenici 294. U svim ostalim gradovima broj Jevreja nigdje nije dostigao 100 osoba. Kreševo 459 (35%). Jevreji su bili.55%) bilo je nastanjeno u Sarajevu. 1885. godine u 62 bosanskohercegovačka grada. Višegradu 265. Derventi 136. Mostaru 254. Zvorniku 148. u ovom razdoblju u četiri grada je zabilježeno opadanje: Fojnica 80 osoba (10%).

globalne raspodjele stanovništva po porijeklu. što je.68 Njihov priraštaj u toj deceniji iznosio je 19. u visokom procentu od 42%. mostarski. 4). ukoliko se ne računaju povratnici iz Osmanskog carstva. općinari – drugari. s tim što se i tada javljaju teškoće u slučajevima kada različite nacionalne skupine govore istim jezikom (npr. Upravo ova kretanja nisu jednako zahvatala sve vjerske i etničke zajednice. Hrvati i Bošnjaci. sve je drugo prepušteno proračunima istraživača i navođenju parcijalnih primjera koji često ne odražavaju suštinu promjena. takođe.. općinari prinadležnici i 2. Jevreji aškenazi). godine. banjalučki i tuzlanski – vidi tabelu br. Npr. a što se tiče gradova to je moguće učiniti samo za četiri gradska sreza (sarajevski. zbog tačnosti podataka.985 osoba U austrougarskim popisima stanovništva svi statistički podaci dati su prema vjerskoj podjeli stanovništva. Srbi.. Doseljeno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u historiografskoj literaturi naziva se doseljenicima i “strancima”. jedino su uporište koje omogućava utvrđivanje etničkog mozaika u Bosni i Hercegovini.. Općinari su: 1. pod oznakom katolici upisani su pripadnici raznih nacija: Hrvati. Pravoslavno stanovništvo se iseljavalo. Religija i nacija se ne podudaraju u broju pa bi upotreba nacionalnog imena bila netačna. obuhvatajući pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine. Muslimani su bili najviše zahvaćeni iseljavanjem i demografskim nazadovanjem. Mađari. koji su činili veoma šaroliku socijalnu. jer se kod njih ne događa useljavanje. Ovdje navodimo primjer Općinskog reda sa izbornim redom za grad Mostar u kojem stoji: “Općinu sačinjavaju: općinari i stranci. a kad je riječ o gradovima za blizu desetak procenata premašivali su opšti prosjek. Pojam stranac počeo se pravno tretirati kada su se organizirale gradske opštine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Prema podacima iz 1885. Italijani itd. 15). 13) doseljenici ili stranci. donošeni njihovi statuti i regulirana izborna prava. 63 Vjerska i etnička struktura bosanskohercegovačkih gradova u istraživanom razdoblju u mnogome je zavisila od migracija stanovništva. koja se obuhvata svim popisima i. Utvrđivanje etničke strukture katolika predstavlja posebnu teškoću s obzirom na to da popisi stanovništva i statistika općenito ne dopuštaju potpuno razjašnjenje ovog fenomena. tako da je ono imalo normalna demografska kretanja u pokrajini. odnosno od useljavanja i iseljavanja. i ovdje moralo biti primijenjeno. i 1895. odnosno 46% žive u bosanskohercegovačkim gradovima. prikupljeni popisom iz 1910. 68 . Nijemci. Osim opšte kategorije o vjerskoj pripadnosti. godine (vidi tabelu br. vjersku i nacionalnu skupinu. Podaci o maternjem jeziku stanovništva. ali i useljavalo iz drugih južnoslavenskih zemalja. Općinari prinadležnici su ona lica koja su nadležna u gradu Mostaru i u ovoj općini imaju zavičajno pravo” (čl.

1910.297 lica ili 136%.. ali se na osnovu ukupnih podataka o broju stranaca po srezovima vidi da je nastavljen veliki priliv doseljenika. . 46. tako da u nekim od njih.049 2. podijeli počasno građansko pravo bez obzira na njihovu postojbinu. 483% 296% 520% 361% “Općinsko vijeće može odobriti zavičajno pravo u gradu Mostaru samo pripadnicima ovih zemalja”.787 1. a naročito za grad Mostar. iz Austro-Ugarske ili za 189%. austrijskim ili ugarskim državljanima. godine dostigli blizu 16% urbanog stanovništva pokrajine. Tuzla. godine nudi slijedeći primjer: Grad Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar 1885. 7). a iz drugih država za 1. godine činili oko 8% građana. koja borave u općini.989 2. s tendencijom povećanja njihovog broja u gradovima.713 1885-1910. 8). koji stanuju u mostarskom gradskom području i tu plaćaju izravan porez od svojeg nepokretnog posjeda. u kojim su katolici raznih nacija. a nemaju zavičajnog prava u ovoj općini” (čl. 14). zarade ili prihoda. 2.. a nijesu ni općinari prinadležnici ni općinaridrugari” (čl. Mostar i Banja Luka stranci čine od 1/5 do preko 1/3 stanovništva (vidi tabelu br. Ova useljavanja vodila su značajnoj promjeni strukture stanovništva bosanskohercegovačkih gradova.146 817 653 588 1895. Priraštaj svih doseljenika u četiri gradska sreza 1885-1910. godine nije moguće utvrditi. a takođe može i druge primiti u zavičajnu zajednicu “ako mu zemaljska vlada podijeli bosanskohercegovačko pripadništvo” (čl. “Stranci su ona lica. 18. 9). koji su 1879. Općinsko vijeće ovlašćeno je da bosanskohercegovačkim zemaljskim pripadnicima. Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslovljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradove. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu god.715 1910.346 3.64 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koji su osobito zaslužni za ove zemlje. 5). str. “Počasni građanin ima sva prava općinara prinadležnika a nikakvije dužnosti” (čl. 1907. 10. kao što su Sarajevo. Koliko je doseljenika živjelo u ostalim gradovima 1910. za tijem austrijski i ugarski državljani.425 1. “Općinari-drugari su oni bosanskohercegovački zemaljski pripadnici.234 4.

15 87.244 lica 2.519) ( 2.6% 1910. godine (u procentima) 69 Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar Njemački Španski Češki Mađarski Slovenački 7. 65 Procent doseljenika u ukupnom gradskom stanovništvu u navedenim gradovima: Sarajevo Tuzla 1885. Sljedeći pregled pokazuje odnose gradskog i seoskog stanovništva unutar najbrojnijih konfesija u Bosni i Hercegovini. Tuzli. 35.20 drugi jezici (15.2% 4. Banjaluci i Mostaru 1910.488 sh-hs nije bio maternji jezik.7% 12% 1895.90 21.707 lica 5.80%) (7.00 8. u ove gradove za 21.342 doseljenika.70 Odnos srpskohrvaskog-hrvatskosrpskog jezika i drugih jezika u Sarajevu.3% 21.032 lica 1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.6% 9% 12% 28.3% 14. . 70 Ova tabela izrađena je na osnovu austrougarskih popisa stanovništva.854 (24.69 Rezultati urbanizacije i promjene ukupne strukture bosanskohercegovačkih gradova odrazili su se i na ukupne odnose seoskog i gradskog stanovništva unutar svake pojedine vjerske zajednice.00 91.HS 70.8% 35. 15)..85 13.80 (27.7% 16. 7. bilo sa sh-hs jezičkog područja (vidi tabelu br.698) ( 1. kao što su Banja Luka i Mostar nudili manje mjesta za doseljenike.775 lica 2.4%) (9.16%) 29.7% 23..19%) (24. Banja Luka Mostar Iz tabele se vidi da su gradovi sa bržim industrijskim razvojem (Sarajevo i Tuzla) bili naseljeniji strancima dok su agrarna središta. dok je 6.10 78.928) ( 1.343) U ova 4 okružna grada govorili su: Od ukupno 28.8%).17%) (4.181 lica SH .

992 366.50 85.438 365. *** Izgradnja gradskih opština i njihovih organa započela je Provizornim statutom za Sarajevo.115 753 115.20 84.787 3. Na toj osnovi su.71 “Bila su obavezna da u svemu izvršavaju naloge političkih vlasti.65 95.959 285.71 93.80 77.84 6.24 6.34 89. da objavljuju građanima zakone i naredbe.816 472. formirana sva gradska vijeća.57 10. koji je izdao general Filipović tri dana nakon zauzimanja grada 22.50 74. u početku.26 6.623 11.66 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.636 463.232 27.. Tim statutom bilo je određeno da se gradski zastupnici i gradonačelnik ne biraju.957 5.. sarajevska opština 1883.93 93.399 27 1885 Grad Selo 38.66 6.16 22.07 74.16 93.936 332.831 237.66 74. nego ih imenuju vlasti. po kojoj su sreski uredi dobili ovlaštenja da prema njemu osnivaju gradske opštine. da se staraju o školskim i komunalnim poslovima i dr. godine. aprila 1879.778 138.234 68.183 7. Gradska zastupstva su cijelo vrijeme postojanja funkcionirala kao “produžena ruka” državnih organa.321 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Pravoslavni 25.901 139.35 4.184 769. Na tom principu izdata je naredba Zemaljske vlade od 16. tako.34 99.810 342 1910 Grad Selo 56.849 16.29 14.96 25.47 96.22 0. godine.800 629.446 48. godine.76 93.57 7. avgusta 1878. godine dobila svoj statut. a mostarska 1890.53 3.018 533.577 125.84 6.731 409.604 192.43 92.43 93.74 25.84 15. Sjednicama zastupstva obavezno je prisustvovao predstavnik vlasti i njihove odluke proglašavale su se 71 . pa je.78 Očigledno je da su neriješeni agrarni odnosi negativno uticali na mobilnost pravoslavnog stanovništva sa sela u gradove i da su doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu sa strane kod katolika bitno izmijenila njihovo učešće u urbanom stanovništvu pokrajine.588 217 1895 Grad Selo 43. 1879 Grad Selo Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 32.

godine na 2. uz veoma visok izborni cenzus. što je trebalo da odgovara konfesionalnoj zastupljenosti stanovništva u gradu. 2/3 zastupnika. čiji mandat traje 3 godine.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.72 Mandat zastupstva trajao je tri godine. str. a ako bi napravili kakav prekršaj političke ili druge prirode smjenjivani su” (T. 67 Statutom iz 1883. str. Kraljačić. Kalajev režim. Vlast je mogla u svako doba da raspusti zastupstvo i da diciplinski kazni zastupnike ako svoju dužnost ne vrše kako treba. 447-450). uključujući načelnike i podnačelnike.. a izborni cenzus je zadržan i usklađen s mjesnim prilikama. ili 9 forinti dohodarine. Relativno visoke plate gradonačelnika i funkcionalni dodaci podnačelnika bili su često važan motivacioni faktor punovažnim tek onda kada ih odobri nadležna državna vlast. Kalajev režim. str. 447-450). Od predviđenih 24 opštinska zastupnika 12 su morali biti muslimani. Neposredni nadzor nad radom opštine obavljala je sreska vlast. Jednu trećinu zastupnika imenovala je Zemaljska vlada iz reda uglednih i zaslužnih građana. godine pravo glasa imalo svega 1. godine Sarajevo je kao glavni grad Bosne i Hercegovine dobilo gradsku upravu s veoma ograničenom autonomijom. 27 forinti dohodarine ili 75 forinti točarine” (T. Kalajev režim. a 1902. Statutom je bila obezbijeđena puna kontrola nad radom ove institucije. kada se broj birača neznatno povećao na 1. 6 pravoslavni i po 3 katolici i Jevreji. godine. a 1/3 imenuje Zemaljska vlada na prijedlog okružne oblasti. Za pasivno pravo glasa cenzus je bio mnogo veći i iznosio je najmanje 6 forinti zemljarine.1% od ukupnog broja stanovnika grada. godine odobren Normalni štatut sa izbornim redom za sve gradske općine u Bosni i Hercegovini izuzevši gradove Sarajevo i Mostar. 73 T. što je iznosilo 4. bira stanovništvo. Kraljačić. jer su njene odluke bile punovažne pošto ih odobri Zemaljska vlada.. Prema ovoj naredbi. s tim što Vlada i dalje potvrđuje izabrane zastupnike. Kraljačić. januara 1897. a dvije trećine je birao narod. 447-450. ili pak. .224.344. Zastupnici su obavezno morali biti pouzdani ljudi. Zastupstvo je sastavljeno prema proporcionalnom odnosu konfesija. koja je imala ingerencije da raspusti gradsko vijeće i da prekine njegovu sjednicu. ako se bavi pitanjima izvan statuta.095 građana. 72 “Za aktivno izborno pravo cenzus je iznosio 2 forinte zemljarine na području grada.73 Dalji korak u organiziranju gradskih opština učinjen je kada je Carskom naredbom od 12. što se nastavljalo i na izborima 1893. a načelnika i podnačelnike imenovao je zemaljski poglavar na prijedlog civilnog adlatusa. a zaključke zastupstva potvrđivala okružna oblast ili Zemaljska vlada. Da to nije bila demokratska institucija domaćeg stanovništva pokazuje činjenica da je na prvim gradskim izborima 1884. 25 forinti točarine.

str. a 1914. u 2 pravoslavni i u 4 katolici. Primijenjivan je princip konfesionalnog ključa. od 66 opština u 60 su bili muslimani. str. godine mijenjan izborni red u Sarajevu. pa je zbog toga 1889. iz tvrdog materijala građenom stam74 . Lewis Mumford.74 Iz svega se može zaključiti da gradska zastupstva nisu bila demokratske niti autonomne institucije domaćeg stanovništva. Grad u historiji. pošta. žandarmerijskih stanica) i novih stambenih četvrti u kojima su podizane kuće s više stanova (i više spratova). jer se u gradu povećao broj katolika. da je već “Unutar jedne generacije ova nova vrsta stanova počela se nuditi imućnim slojevima stanovništva kao najnoviji proizvod mode u Parizu”. regulaciju gradskih rijeka i potoka. ali im se ne mogu osporiti rezultati u rješavanju čitavog niza komunalnih.76 Nove četvrti s višespratnicama Vidi opširnije: T.75 Gradovi su počeli mijenjati svoju raniju fizionomiju. U 1902. Bosanski glasnik.. za koju L. Izvještaj o upravi BiH 1906. Vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bile su najizraženije kroz izgradnju vodovoda. Zapadni arhitektonski upliv sa svojom višespratnom. narušavaju panoramu ili sliku grada kojim su ranije dominirali čaršija s javnim objektima i jednofamilijarne kuće s baštama. 56/57. Zagreb. izgradnju većeg broja javnih građevina (sreskih ureda. bosanskohercegovački gradovi razvijali modernu infrastrukturu. Sarajevo str. kanalizacije. godine”. godini muslimani su bili gradonačelnici u 58 od ukupno 61 organizirane gradske opštine. Preveo Vladimir Ivir. organa vlasti i vojske. hotela. 58-63. 438. vojnih kasarni. godine. II izdanje. Kruševac. između kojih su krivudali uski sokaci (uličice). promjene su uslijedile u sve većoj mjeri što se i u spoljašnjem izgledu zapažalo. 450. 76 “No uprkos dosta jakog tradicionalnog okvira. da se među vodećim gradskim krugovima razvije konkurentska borba za zaposjedanje ovih funkcija. proširivanje i uređenje ulica. u kojem je još živio bosanskohercegovački grad. jer su bile ograničene kontrolom i odobrenjima austrougarskih organa vlasti. T. Kalajev režim. jer se unutar i pored orijentalne arhitekture ubacuje više drugih arhitektonskih i građevinskih stilova koji. škola. organiziranje gradskog saobraćaja. godina 1914. kulturno-prosvjetnih i zdravstveno-sanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. definitivno ili bespovratno. modernizaciju gradske rasvjete. Kraljačić. Zahvaljujući radu opštinskih gradskih vijeća ostalo je zabilježeno kako su sredstvima građana. Mamford kaže da je postala s jedne strane “neka vrsta uzora nezdravih i nehigijenskih uvjeta stanovanja”.68 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bolnica. str.. 75 “Prva stambena zgrada za više obitelji podignuta je za najsiromašnije u New Yorku u Cherry Streetu 1835. a s druge. 1988. željezničkih stanica.

Mumford navodi da je u 19. u mnoge kuće uvedena voda. uvođenje modernog vodovoda predstavljalo je značajnu civilizacijsku tekovinu koju su sebi mogli priuštiti samo dobro organizirani gradovi. godine.78 Mada su neki gradovi za vrijeme benom kućom i službenim zgradama. Privreda i društvo. vijeku iz Kine došla upotreba toaletnog .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u bosanskohercegovačkim gradovima to je obavljeno tek pred prvi austrougarski popis stanovništva 1879. čime su za njihovo stanovništvo značajno izmijenjeni higijensko-sanitarni uslovi života. no ta se moda nije proširila naročito brzo. predstavlja nužno sanitarno poboljšanje u kući. crkvama i kasarnama. Brod Livno Tuzla Čajniče Mostar Varcar Vakuf Foča Nevesinje Visoko Bos. 26 bosanskohercegovačkih gradova77 izgradilo je moderne vodovode.” F. uličica. trgova i čitavih mahala. uguravši se u svaki slobodni prostor. prodirao je do dotadašnjih centara tih gradova. saglasno svojoj orijentalno-islamskoj tradiciji. Do izbijanja Prvog svjetskog rata. str. tako da su stvorene mogućnosti za izgradnju kućnog kupatila i nužnika s vodom za ispiranje. osim javnih česmi. javnim česmama i kupatilima (hamamima). 190. Iako je za vrijeme osmanske vladavine bilo pokušaja da se u okviru uređenja poštanskog saobraćaja. uličnih hidranata za polijevanje ulica i gašenje požara. Kostajnica Sarajevo Zenica Fojnica Stolac Zvornik Goražde Tešanj Županjac Glamoč Travnik 78 “Pronalazak nužnika sa vodom za ispiranje što ga je prvi uveo Sir John Haringon 1596.. veliku pažnju poklanjali su vodovodima. Na razmeđu XIX i XX stoljeća. čime su započete vidljive vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. još u osamnaestom stoljeću u Francuskoj su se kao engleski novitet uvodili u kuće obični nužnici. kao što je i sa svojim zahtjevima za širokim i ravnim cestama i regulacionim planovima razbijao usku. Hauptmann.. Krupa Rogatica Višegrad Bos. godinu moderni vodovod imalo je 26 gradova: Banja Luka Ključ Trebinje Bos. godine. što im je davalo izvjesnu prednost u odnosu na evropske gradove sve do XIX stoljeća. s obzirom na to da je u više gradova. numerišu kuće i odrede nazivi ulica.” L. Bosanskohercegovački gradovi. 40-ih i 50-ih godina XIX stoljeća. komšijsku blizinu dotadašnjih kuća. 69 namijenjenim za stanovanje više familija bitno su izmijenile raniji način stanovanja. 77 Prema podacima Bosanskog glasnika za 1914.

”79 Modernizacija bosanskohercegovačkih gradova iziskivala je velika finansijska sredstva koja su obezbjeđivana iz više izvora. 31-36. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. otpornog na vatru. 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 ulica. oni su krajem XIX stoljeća mahom bili dotrajali. Ako se ovim troškovima dodaju samo još investicije u vodovod. godine utrošeno oko 20 miliona kruna. Kreševljaković. a one koje budu pregrađene za 5-15 godina. u kome su izgorjele 304 kuće. godine. U maju naredne godine objavljen je Građevni red za Sarajevo i ostale gradove u zemlji po kome su sve nove gradnje za 30 godina oslobođene poreza. pa čak i više gradova zajedno. avgusta 1879. str. godine u Sarajevu je počela intenzivna građevinska djelatnost. I pored izgradnje novog vodovoda bio je održavan i turski vodovod za snabdijevanje starog dijela grada i varoške četvrti vodom. Grad u historiji. Ulaganja u Sarajevo. uvedeno je kupatilo u kuće. ta suma se udvostručuje. koji je obezbjeđivao dalji razvoj grada. U tom pogledu. što je važnije za kućnu higijenu. građevinska linija i upotreba materijala za izgradnju kuća. str. stoljeća. pa je voda bila izvor zaraze i epidemičnih bolesti. Njime su bile propisane širina ulica. “Voda je dovođena kroz drvene cijevi (tomruke)..80 Već od 1880. 390.70 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 79 M. veli autor. Kreševljaković navodi da je za razne zgrade koje je podigla sarajevska opština 1878-1914. značajnu prekretnicu u Sarajevu načinio je veliki požar od 8.. osmanske vladavine imali izgrađene vodovode. a u nekim poduhvatima učestvovali su država. U julu 1893. Sarajevo. Lewis Mumford. a šteta je procijenjena na 23 miliona forinti. uređenje gradskih ulica i regulaciju gradskih voda. Uz hvalospjeve tehničkom napretku 19. . 80 Vidi opširnije: H. 51. str. papira. Dio sredstava prikupljala su gradska vijeća od građana. gradsku rasvjetu i organizaciju gradskog saobraćaja (tramvaj). a ponegdje prolazile kroz dvorišta i štale. godine objavljen je Novi građevinski red za Sarajevo. te izgradnju i popravak mostova. vojni budžet i vjerske institucije i zajednice. a opština je dobila pravo eksproprijacije zemljišta potrebnog za proširenje ulica. kao glavni zemaljski grad. od upotrebe tapeta na zidovima koje su uvedene manje-više istodobno. Udovčić. kanalizaciju. Cijevi su bile plitko postavljene. koje su u zemlji trulile. daleko premašuju investicije u bilo koji drugi grad. pa je dovod vode često prekidan.

Sarajevo. godine u arapskom stilu. 71 Zemaljska vlada je izgradila veliki broj građevina različite namjene. godine. Paralelno s izgradnjom kanalizacije. str. Sarajevo.000 kruna. Šerijatska sudačka škola u arapskom stilu (1887-1889). godine počeo je rad na popravci starih i izgradnji novih kanala. godine. a neke su asfaltirane. koja je koštala 984. Sudska palata. i 1895.. 31-32. H. Privreda i društvo. kao što su Fabrika duhana (1880.82 Opšta je pojava u svijetu da razvoj industrije u XIX i XX stoljeću i borba za stanarinu i profit razaraju stare urbane cjeline i strukture. Prije uvođenja moderne kanalizacije u gradu su postojali jednostavni jarci od kojih su neki bili otvoreni i zagađeni. aprila 1895. a prve žarulje osvijetlile su Sarajevo 3.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. trasirane su mnoge nove ulice. svakako. godine na tramvajima je uveden električni pogon. Zemaljski muzej (završen 1913). da bi od 1914. str. godine uvela “konjski tramvaj” od željezničke stanice do katedrale. str. Kreševljaković navodi da je austrougarska okupacija zatekla u Sarajevu “58 starih primitivnih vodovoda. F. Od 1. Već 1879. i 4. Prema podacima iz 1880. godine. a između 1911. Zemaljska štamparija. H.. Klaonica i stočna pijaca izgrađene su 1881. To se 81 82 H. zgrada Vrhovnog suda u renesansnom stilu. 1897. pa su bili izvori čestih epidemija koje nisu mogle biti iskorijenjene. a duljina svih cijevi iznosila je preko 49 km”. Hauptmann. Električna centrala sagrađena je 1894.7 km. Kreševljaković. godine. do 1903. Velike ambicije u podizanju glavnog grada pokrajine pokazala je Zemaljska vlada kada je 1884. Regulacija Miljacke izvršena je 1886-1897. a zatim Velika realka. i 1905). Tvornica ćilima (1904). i 1913. tramvajske pruge i gradske vijećnice. centar grada bio je osvjetljavan sa 188 uličnih fenjera. godine). Gimnazija i Učiteljska škola (1891). tri zgrade Zemaljske vlade (1884-1886. Zemaljska bolnica paviljonskog tipa (1892-1897). godine uređena je Baščaršija. a otpočela je i regulacija ulica i mostova i uređenje trgova. 25. Pošta. maja 1895. kanalizacije. Drveni mostovi zamijenjeni su željeznim. a izgradnja moderne kanalizacione mreže u dužini od 45 km trajala je od 1896. 190-191. Izgradnja modernog vodovoda dovršena je 1910. izgrađena 1892-1895.. Jedna od reprezentativnih zgrada bila je. Kreševljaković. a zatim je tramvajska pruga produžena na 5. u gradu je podignuto i 9 javnih nužnika.81 Krupne građevinske poduhvate predstavljala je izgradnja gradskog vodovoda. godine. gradske rasvjete. . godine grad uveo plinsku rasvjetu. gradska vijećnica.

Fin-de-siecle: Habsburška transformacija osmanskog grada. Bilo je arhitekata koji su studirajući domaće građevine pokušali da izgrade tzv. romansko-bizantijskom. sasvim u duhu graditeljstva druge polovine XIX vijeka. a griješio sam i ja”. On je ovdje gradio punih trideset godina (1884-1914). 100. dogodilo i bosanskohercegovačkim gradovima. gradske većnice. To se najbolje vidi u javnim građevinama koje država podiže – turske su u evropskom stilu. Sarajevo 2003. 32. jer su mnoge još u dobrom stanju rušene da bi se na njihovu mjestu podigle nove zgrade. 32-36. Stvaranje Jugoslavije. Sarajevo. 2. U Bosnu i Hercegovinu evropska civilizacija je sporo prodirala u svakodnevni život naroda: “Bilo je upadljivo da je turska reformna administracija do 1878.”84 I arhitekta Vancaš je kasnije pisao: “Glede spoljašnosti novih zgrada u Bosni griješilo se dugo. gotskom. br.. Iako su ostali bosanskohercegovački gradovi imali mnogo skromniji razvoj i u njima su se događale slične promjene. bosanski stil. a ne turske karakteristike i specifičnosti. renesansnom. str. Bosni sasvim tuđe građevine elemente i za dvadesetak godina napraviše od Sarajeva izložbu raznih slogova. Usporedi Robert J. Prvi je od njih bio Josip Vancaš. građene su u pseudoislamskom stilu. griješile su oblasti.. željezničke stanice. nije bio tako snažan.72 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.”83 Hamdija Kreševljaković s negodovanjem opisuje novu arhitekturu Sarajeva. a pored toga nestajalo je zgrada građenih na bosanski način. koji bi odrazio bosanske autohtone. 83 84 . Ekmečić. Bez ikakvog obzira na postojeću arhitekturu počeše oni unositi razne. str. ali ne samo pod uticajem industrijskog razvoja koji. Kreševljaković. Na taj je način sasvim poremećen sklad u arhitekturi Sarajeva. nego i drugih faktora. a austrougarska administracija posle okupacije je nastojala da vidljivo obeleži islamsku tradiciju. nažalost. On piše: “Poslije okupacije došli su ovamo mnogi arhitekti iz Monarhije. H. baroknom i turskom slogu. dakle. Među raskošnim građevinama nalaze se Viša gimnazija. javna kupatila i sve građevine koje izlaze iz državne ruke. Prilozi Instituta za istoriju. arapskom. a austrougarske većinom u islamskom. Donia. palata katoličkog M. ali se u tome nije daleko odmaklo. griješila je Zemaljska vlada. nastojala da ojača evropski duh u svim porama javnog života. Gradilo se ovdje u romanskom. M o s t a r je izgradio više objekata koji su imali dalekosežan kulturni i civilizacijski značaj. Osim vladinih zgrada u Sarajevu je gradio bečki arhitekta Josip Vancaš po uzoru na italijanske renesansne građevine XV veka. a ponegdje su primjenjivani i motivi antike.

PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Centralu su pokretala tri dizel-motora jačine 160 ks. 439-444. 75 uličnih hidranata. Pomoću pumpi voda je prebacivana u više zone grada. . godine..85 Gradska električna centrala u Mostaru izgrađena je 1911. a u gradu je bilo instalirano devet trafo-stanica koje su osiguravale gradsku rasvjetu i 3. str. 62. Vodovod je izgrađen na obje obale Neretve u dužini od 40 km. paviljonskog tipa. Kreševljaković. vojne upravne zgrade itd. Viša djevojačka škola. jubilarna škola cara Franje Josipa. godine na račun gradske opštine. Sarajevo. godine. U gradu je bilo nekoliko hotela: “Neretva”. 1914. godine stavljena u promet (jedan je nosio ime cara Franje Josipa.. a voda je uvedena u 787 stambenih zgrada. sagrađena 1905. Vodovod s izvora Radobolje izgrađen je 1885/86. str. Pred Prvi svjetski rat u gradu su izgrađena dva mosta preko Neretve i oba su 1913. uz angažiranje bečkog preduzeća “Öter Siemens-Schucker-Werke”. Gradska bolnica. Izgradnja gradskog vodovoda i gradske električne centrale bile su dva velika finansijska i građevinska poduhvata. a drugi gradonačelnika Mujage Komadine).000 sijaličnih mjesta u kućama. a 1902 /03. 73 biskupa. Bosnicher Bote (Bosanski glasnik). imala je odjeljenje za infektivne bolesti i hirurgiju. Sarajevo. godine proširen je protočnom snagom od 50 l/sec. “Bristol” i “Orijent”. Saobraćaj u gradu obavljalo je blizu 30 fijakera. 85 86 H. U gradu je bilo 98 javnih česama.86 Ulaganja samo u dva poduhvata.

12 pisaca. britanski. 12 advokata. ruski. 527-535.. 4 vrtlara i trgovine cvijećem.000 k. 13 srednjih škola sa 195 profesora i stručnih nastavnika. Slične primjere nudi čitav niz gradova koji su ulagali velika sredstva u svoju modernizaciju. 6 inostranih konzulata: italijanski. iznosila su blizu miliona kruna (centrala 500. str. 3 vajara. kao glavni grad Bosne i Hercegovine. čini izuzetak u svakom pogledu i ono se jedino svojim razvojem do Prvog svjetskog rata svrstalo među najrazvijenije južnoslavenske gradove. 8 knjigoveznica. izgradnju električne centralne i vodovoda. 26 redakcija časopisa i novina. jer je voda dovedena s udaljenosti od 25 km i završen je 1908. od kojih 2 I kategorije.000 kruna. 4 praonice. turski. 5 trgovina muzičkih instrumenata. ali ona nisu bila dovoljna da bi se napravio onaj historijski skok koji bi razorio tradiciju. električni tramvaj. Tuzla je imala prvorazredan industrijski i trgovački značaj. u Sarajevu je. Sarajevo. kanalizacija i električno i plinsko osvjetljenje. Tuzla i Banja Luka. a iza njega slijede Mostar.000 k).. Vodovod je bio najveća investicija. uz ulaganja od 900. 1 automobilsko preduzeće. francuski i njemački.87 moderni vodovod. Imala je izgrađenih i reguliranih ulica u dužini od 46 km i izgrađenih osam mostova. 2 naučne institucije: Zemaljski muzej (1889) i Institut za istraživanje Balkana (1904-1913). 97 različitih društava. 9 boljih hotela. godinu. 7 modistkinja. 40 agencija i komisionih radnji. pa je njen čitav urbani razvoj dobijao fizionomiju industrijskog grada (vidi u knjizi tuzlanski primjer).74 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 87 Bosnicher Bote. Zemaljska bolnica. Njene ulice osvjetljavalo je 500 petrolejskih lampi. 3 arhitekta. 6 zubara. 4 veterinara. 3 pozorišne i kino-dvorane. godine. Tek kad se izrade uporedni pokazatelji vidi se koliko se modernizacija teško probijala i prelazila prag većine bosanskohercegovačkih gradova. 8 urara. . 43 ljekara. 8 hotela i hanova za domaći promet. saobraćajni i agrarni centar Hercegovine. 3 učitelja muzike. 12 štamparija. 14 banaka i mjenjačnica. Za to su nedostajala neophodna finansijska sredstva. 1914. 7 babica. 3 vodoinstalatera. Prema podacima Bosanskog glasnika (Bosnicher Bote) za 1914. 2 šeširdžijske radnje (klobučari). Za razliku od Mostara koji se razvijao kao trgovački. bilo: 7 narodnih osnovnih škola sa 57 učitelja. između ostalog. vodovod 470. 13 knjižara i papirnica. Sarajevo. 6 apotekara. Banjaluka je u urbanom smislu učinila značajan napredak. Osim pošte i telegrafa u gradu je funkcionirala javna telefonska mreža sa 72 pretplatnika.

Bos. a 1909. 1909. i br. Do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. 371-480. Poštanski. H. 89 Bosanski glasnik. Jajcu i Bihaću. Briga oko osvjetljenja bosanskohercegovačkih gradova bila je nesrazmjerno veća od brige za gradsku čistoću. Značajnu tekovinu na razmeđu XIX i XX stoljeća predstavlja uključivanje bosanskohercegovačkih gradova u moderni poštanski. Do 1907. Bijeljini. U ogromnoj većini upotrebljavani su petrolejski ulični fenjeri ili lampe. Grafički radnici Sarajeva 1903-1914. Livnu i Travniku. i 527. str. Sarajevo. Sarajevo. Tuzli. str. Zenici. 88 . godine. str. kada nije postojala nijedna specijalizirana trgovina knjigama i priborom za pisanje.. Mostaru. 1914. postaje određeno mjerilo modernizacijskog progresa pojedinih gradova i cijele pokrajine. 170-171. Najviše štamparija nalazilo se u Sarajevu (9). Tuzli 4. 5. Takve kombinirane ili specijalizirane radnje i trgovine postojale su 1914. Banja Luka i Bihać). Banjoj Luci 3. O štamparijama u Sarajevu vidi opširnije: T. a drugu je. Sarajevo. što se može smatrati bosanskohercegovačkim promotorima progresa dvadesetog stoljeća. Novom.88 Vlasnici štamparija često su posjedovali knjigoveznicu i knjižaru u kojoj su. Travniku i Livnu. 75 Prvu štampariju u Bosni i Hercegovini osnovala je Vilajetska vlada u Sarajevu 1866. Mostaru 5. nego telefonski saobraćaj koji. Budimir Miličić. Derventi. uz velika ulaganja.. osim knjiga. Hrvatski tipograf. Poslije austrougarske okupacije osnovano je više privatnih štamparija čiji su vlasnici u početku bili doseljenici. 1975. izgradnja gradske kanalizacije nije bila prihvaćena i ostala je zabilježena izgradnja modernih kanalizacija u nekoliko gradova (Sarajevo. Tuzli i Brčkom po dvije i po jedna mala štamparija u Bos. godine u više gradova: Sarajevu 13..89 Ovo. 213-214. Novom. Za razliku od vodovoda. a zatim u Mostaru (4). Prijedoru. predstavlja napredak u odnosu na osmanski period. od kojih samo tri imaju preko 20 zaposlenih radnika. prodavali pribor za pisanje. a kasnije se pojavljuju i prve domaće štamparije. br.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. takođe. 69-71. uspjeli izgraditi električne centrale i instalirati električnu javnu rasvjetu. Brčkom. To je pošlo za rukom Sarajevu. telegrafski i telefonski saobraćaj. Trebinju 2 i po jedna u Bihaću. Kruševac. a samo su neki gradovi. u Mostaru osnovao franjevac don Franjo Miličević. 3. posebno telegrafski saobraćaj ranije se i mnogo brže širio i povezivao gradove unutar pokrajine i uključivao u međunarodnu mrežu. Banjoj Luci. str. Kreševljaković. od 6. Gradiški. bilo ih je 25. 5. Bihaću. 9. 1872. Bos. a negdje i muzičke instrumente. svakako. od 8. 1910. godine bilo je 12 privatnih štamparija.

hoteli. preko Metkovića. telegraf i telefon. Od svih vlasnika telefonskih aparata u gradovima na Sarajevo je otpadalo 43%. pojačana je izgradnja međugradske mreže. bila je najefikasnija. Modriča.76 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a ova posljednja. Jajce i Tuzla (1903). To znači da je na ova četiri grada otpadalo 71% svih gradskih telefonskih pretplatnika.90 od kojih je u 12 bila instalirana samo javna govornica. politički i vojni krugovi nisu se zadovoljavali lokalnim i međugradskim telefonskim mrežama. Gradiška (1913). vjerske ustanove i privatni stanovi. Dubici (1908). Bos. godine. Otoka i Široki Brijeg (1913). banke. Sanski Most. a od 931 pretplatnika u gradovima 332 su imala pravo da se uključe u međugradsku mrežu. Franz-Josefsfeld. zbog nedostatka ljekara i drugog Do 1904. a u 19 je bilo više abonenata. 1914. Ilidža (1909). Prijedor. telegraf i telefon. Brod. Bosna i Hercegovina bila je uključena u ugarsku telefonsku mrežu. Osim gradova. ili preko dvije trećine svih u Bosni i Hercegovini. godine telefonsku mrežu ima osam mjesta u Bosni i Hercegovini: Banja Luka. Najveći broj vlasnika bili su institucije i organi vojne i civilne vlasti. 196-197. Stari Majdan. Derventa. Jajce. Brčko. (M. II. 90 . zatim slijedi Banja Luka (1902). Poslovni. pa je Sarajevo 1914. str. fabrike i druga preduzeća. Ljiljak. Sarajevo je nekoliko godina bilo jedini grad s telefonskom vezom (od 16. Šamcu i Bos. Dobrljin. Od ukupno 955 telefonskih pretplatnika u Bosni i Hercegovini samo 24 nisu bila u gradovima. 187-192). advokati. uz Sarajevo. Gradačac. bolnice.91 Od 1911. Tuzla. telefonska mreža bila je uvedena u 32 grada. Konjic. Bos. Ljubinje. Gornji Vakuf (1914). Alipašin Most (1911). Pošta. Bos. Bos. mada je. 91 M. Domanovići. Pošta. prednjače regionalni centri Mostar. telefon imaju: Dobrljin (1904). ljekari. Mostar i Banju Luku po 9%. I ovdje se ocrtava neravnomjeran razvoj gradova među kojima. godine. Travnik. Bos. Orašje. Novi (1911).. Zatim je uspostavljen telefonski saobraćaj u Mostaru (1906). Brčko i Dobrljin (1904). Ljiljak. II. a preko Bosanskog i Slavonskog Broda i iz Dobrljina. do 1914. Zenica. str. str. novembra 1898). Sarajevo i Zenica. 92 M.. Bos. telefonska. Splita. Brod. Kiseljak. Bos. Pošta. trgovine. Tuzlu 10%. preko Siska. Bijeljina i Trebinje (1910). 203. Rača i Zavidovići (1912). Čapljina.92 Time je učinjen još jedan korak ka integraciji Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku. Krupa. Ljiljak. jer je telegrafska i željeznička veza njenog glavnog grada s centrom Monarhije bila stara više decenija. Tuzla i Banja Luka. Na razmeđu XIX i XX stoljeća došlo je do značajne promjene u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. U toku naredne dvije godine novih osam mjesta uključeno je u telefonsku mrežu: Bihać. Stolac (1912). telegraf i telefon. II. škole. Gračanica. Zadra i Trsta povezano s Bečom. Doboj.

Bos. od kojih samo 5 nije bilo smješteno u gradovima. Brčkom. bilo je 14 opštinskih bolnica. 93 . Tesliću. str. Mostaru. počeo djelovati Zakon o obaveznom bolesničkom osiguranju koji je u početku obuhvatao samo zaposlene. apotekari i pomoćno osoblje) brojalo je 88 lica. 1885. Gacku. a u okviru bolnice radila je apoteka s dva apotekara. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. koje su. Sreske ili kotarske bolnice. Ljekari su bili raspoređeni u bolnicama i ambulantama. Kotor Varoši. Dakle. Livnu. Ostali gradovi imali su mjesne ambulante u kojima je ljekar bio stalno namješten ili je povremeno dolazio. osnovane u 9 gradova (Cazinu. Goraždu. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Ukupno zdravstveno osoblje 1885. Prnjavoru. godine ne može smatrati zadovoljavajućim. U tom pogledu država je učinila krupan korak naprijed kada je 1. bile osnivane i finansijski potpomagane od strane gradskih opštinskih vijeća i imale funkciju gradske bolnice. 1968/69. moderna medicinska nauka gubila bitku s tradicionalnim narodnim liječenjem. Foči. Izvan djelovanja ovog zakona ostalo je poljoprivredno stanovništvo. ženske bolesti i primaljstvo i odjeljenje za umobolne. godine imali kakvu takvu bolnicu (najčešće sa jednim ljekarom i malim brojem kreveta). 1914. 77 medicinskog osoblja. da bi 1914. samo su 24 grada. Srebrenici. januara 1910. Prijedoru. Opštinske bolnice osnovane su u Banjoj Luci. godine u 38 nije bilo medicinskog osoblja (samo 5 lica ove profesije tada nije smješteno u gradu). ono se 1914. Travniku. godine (ljekari. Od 66 istraživanih gradova.93 Iako se nakon osmanske vladavine postepeno poboljšavalo stanje u ovoj oblasti. godine (na Koševu). Tuzli i Višegradu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Bihaću. godine. jer su svoju profesiju obavljali za velike industrijske firme – u Zavidovićima 2. u stvari. Vidi opširnije: Iljas Hadžibegović. godine u pokrajini bio zaposlen 141 ljekar. a do 1914. VIII-IX. Konjicu. Lukavcu i Grahovu po jedan. Novom. Vodeća medicinska i zdravstvena institucija bila je Zemaljska bolnica u Sarajevu. Derventi. još uvijek u 7 gradskih opština nije bilo ljekara... ili nešto više od jedne trećine. 185-204. a 1914. hirurgiju. koju je sačinjavalo 5 specijalističkih odjeljenja: za unutrašnje bolesti. Sarajevo. kožne bolesti i sifilis. godine se bolesnička zaštita proširila i na njihove porodice. Varešu i Ključu) imale su zadatak da pružaju medicinsku pomoć stanovništvu dotičnog sreza. izgrađena 1892-1897. Kladnju. Ovim odjeljenjima rukovodili su najugledniji ljekari – primarijusi. Osim ovih. Bijeljini.

računajući ćirilicu i latinicu. Banjoj Luci.082 lica znalo samo čitati. 32 katoličke i 4 privatne). U 56 pravoslavnih škola bilo je obuhvaćeno 3. Bihaću.. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna škola koja se zvala još i komunalna. Wien.168 lica ili 11. 1906. u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom školom bilo je obuhvaćeno samo 5% djece dorasle za školu. godine u Bosni i Hercegovini bilo ukupno 46 apotekara (svi magistri farmacije). godine već ih je bilo 42 s 51 učiteljem i 8 učiteljica. mektebi su smatrani osnovnom školom. str. 153. da bi 1900/01. U Zakonu o osnovnim školama iz 1880. kada se računalo da je svega 3% stanovništva znalo čitati i pisati ćirilicu i latinicu. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 mekteba s 23. jer je do 1914. godine u Sarajevu. 215-221. što objašnjava procent od oko 3% pismenog stanovništva na kraju osmanske vladavine.. Travniku itd. ali nakon 1878.94 *** Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća bilježila izvjestan napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije.95 Dakle. Nije bila bolja situacija ni s apotekama. godine broj osnovnih škola bio zaokružen na 300 (200 opštih. 1914.523 djece. raspoređenih u 38 gradova. . od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije. od kojih 772 ženske. Godine 1879.78 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906. zatim opšta osnovna i na kraju narodna osnovna škola. str. Bilo je ukupno 75 učitelja.603 učenika. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. dok je još svega 3. U Bosni i Hercegovini je 1910. U 54 katoličke konfesionalne škole s 56 učitelja bilo je obuhvaćeno 1. Osnivanje ovih škola počelo je 1879. a zatim u Mostaru. godine oni gube taj status. 64 pravoslavnih.643 učenika i 652 učenice. Nepismenih je bilo 94 95 Bosanski glasnik. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. što je predstavljalo 52% djece prispjele za školu. što znači da je samo nešto preko polovine urbanih naselja imalo apoteku. Školske 1882/83. Prema odredbama osmanskog zakonodavstva.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina.

tuzlanskom 48.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1910. Broj nepismenih bio je naročito visok kod muslimanskog stanovništva. Glavni cilj novog upravljača bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. Nakon austrougarske okupacije 1878. 79 87. mostarskom 52. izuzev doseljnika.06%. Otuda će se u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća formirati vjerski i etnički mozaik koji će stvoriti svojevrsne institucije nacionalnih pokreta.33%. Školi kao instituciji gdje se stiču nova znanja bila je namijenjena posebna vaspitna uloga. Statistikom je obuhvaćeno i seosko stanovništvo.. a osnivaju se i državne. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine) i demokratskih političkih ustanova stavljao je kulturne.52% i banjalučkom 45. stavljajući pod svoju izričitu kontrolu sve postojeće vaspitno-obrazovne institucije. 96 .24%. prosvjetne i druge vjerske i nacionalne organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini u poseban položaj. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. godine. pa se ne može utvrditi omjer pismenosti u gradovima i na selima. godine bilo je 87. Iako su broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rasli. ali se može pretpostaviti da je seosko stanovništvo. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo ukupno 42. zbog toga što se u tradicionalnom sibijan mektebu nije učilo ćirilično niti latinično pismo nego arebica.578 učenika. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. Ta tradicija je nastavljena i kasnije. Iste godine je u 331 opštoj. na razmeđu XIX i XX stoljeća.. narodne osnovne škole. koje nisu imale vjerska ili nacionalna ograničenja. u Bosni i Hercegovini tekao je tako da su zadržane ranije vjerske škole. Nedostatak osnovnih građanskih sloboda (sve do 1910. razvoj školskog sistema. 1982.84%. One će kao nepolitičke imati da djeluju politički i izvršavaju zadatak nacionalnog pokreta. Sarajevo.96 Stanovništvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. uglavnom bilo nepismeno. odnosno oblasti obrazovanja i vaspitanja.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. godine. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. Vidi opširnije: Mitar Papić.

Pritisnuti savremenim potrebama prilagođavanja novim uslovima. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. i 224. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete u mektebe uvedu maternji jezik i račun. Vjerski odgoj i obrazovanje imalo je uopšte kod Bošnjaka prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. niti pisma latinica i ćirilica. godine. s dalekosežnim posljedicama za ekonomski i kulturni razvoj bosanskohercegovačkih Bošnjaka. 97 . i medrese – islamske škole koje su imale zadatak da obrazuju ulemu – hodže i imame.80 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u poređenju s drugom djecom. kao i da nauče arapske molitve i obrede bogosluženja”. 1983. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema na čije insistiranje je u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi.97 Osim sibijan mekteba. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima nisu učeni svjetovni predmeti. nego “tursko pismo” prilagođeno za maternji jezik – “arebica”. Pošto su Bošnjaci nerado slali djecu u svjetovne škole. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. pa čak ni maternji jezik. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Bošnjaci našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjerava- Vidi opširnije: Hajrudin Ćurić. str. ukoliko prethodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. od 90ih godina XIX stoljeća počela je reforma sibijan mekteba. 209. “Ovi mektebi imali su za cilj da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. reformirani mekteb trebalo je da bude prvi korak ka progresu. Sarajevo.. Reformirani mektebi (mekteb ibtidaije) počeli su da rade 1892. godine. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. 204. postojale su i druge muslimanske vjerske škole: ruždije – muslimanske niže srednje škole..

.98 Srpsko-pravoslavne osnovne škole razvijale su se slobodnije od sredine XIX stoljeća u okviru crkveno-školskih opština. 1980. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine nakon austrougarske okupacije bile često izlagane ograničenjima od strane vlasti. Sarajevo. 98 . Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. za gradske sredine i u njima se putem škole. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. 99 Božo Madžar. 81 nje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. uglavnom.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. godine Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Gradovi Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Ukupno: Grad Selo Broj škola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 Broj učenika 100 61 64 66 36 46 65 93 60 48 58 107 373 283 90 804 383 421 Vidi opširnije: Nusret Šehić. Otuda je srpsko građanstvo i sveštenstvo bilo prinuđeno da od početka povede borbu za očuvanje svoje vjersko-prosvjetne autonomije (1878-1905. u njima je svetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. pa i zabranama rada. Sarajevo. Ove opštine imale su svoju autonomiju i sa srpske strane su smatrane “svojom državom u tuđoj državi”. 378. Vezane su bile.. Iako su imale atribut vjerske škole. 1982.99 Opšte narodne osnovne škole 1914. str. godine).

Od 31 srednje škole 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu.697 nastanjenih mjesta 1910. kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bečkog izdanja Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Naučna saopštenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraživanje Balkana pod zajedničkim nazivom Zur . Bosna i Hercegovina bila je na začelju. Brčkom. ili na 7 naselja 1 učitelj.82 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tada je na 100 stanovnika dolazilo školske djece u: SAD 21.. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje škole. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile su vezane za samostane i crkve.. Italiji 9. Osim franjevaca. Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola. godine bilo je 66 gradova i 5. katoličke osnovne škole osnivali su i milosrdne sestre svetog Vinka koje su u Sarajevo došle iz Zagreba 1871. Livnu. od kojih su dvije bile smještene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu. Travniku i Banjoj Luci. Od 5. Holandiji. osnovan 1889. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. Engleskoj i Norveškoj 17. 5 u Mostaru. otvarajući u početku škole za žensku djecu. U poređenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911.180 stanovnika). Njemačkoj 18. Iako su iza osnivanja ovih naučnih institucija stajale austrougarske političke namjere i planovi na širem balkanskom prostoru. bile su smještene u gradovima. Rumuniji. u Bosni i Hercegovini nepuna 3. Bijeljini. godine i proširile se i na druga mjesta. Francuskoj. osim srpskopravoslavnog bogoslovskog učilišta u Reljevu. tako da je 1914. a kasnije i za mušku. Godine 1914. u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naučne institucije. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kuća. obje su iza sebe ostavile značajne naučne rezultate koji su domaćoj i evropskoj javnosti saopštavani putem naučnih publikacija. godine. Derventi. Portugalu i Srbiji 5.631 selo. Katoličke škole radile su. evropskoj Rusiji 4.27 mjesta (ili oko 5. godine. U njima je bilo zaposleno u nastavi oko 350 profesora. raznih stručnjaka i vjeroučitelja. godine i Institut za istraživanje Balkana. Austriji i Švajcarskoj 11. Švedskoj. a i sve skupa zapošljavale su 35 profesora. Sve. Reljevu i Trebinju. a po jedna u Bihaću. Zemaljski muzej. Grčkoj 7. osnovan 1904. po 2 u Tuzli. također. godine jedna opšta narodna osnovna škola dolazila na 15.

prije svega trgovačkog. Pejanović. humanitarnih i sportskih društava. Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama. Kulturno-prosvetna humana i socijalna društva. inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast..100 Na razmeđu dva stoljeća. II. 7-51. *** Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. 101 Đ. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska “Prosvjeta” Hamdija Kapidžić. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902). Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda.. Jedno je slijedila austrougarska vlast. 83 Kunde der Balkanhalbinsel (Poznavanje Balkanskog poluostrva). 100 . 1964. državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja. bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine. u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i časopisa. pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. zemljoposjedničkog i inteligencije.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog. a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih. odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata. Sarajevo. bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi. Knj. otuđena od naroda. str. 1964. Takva kultura.101 Jačanje domaćeg građanstva.

godine školovala oko 1. je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5.41 krunu godišnje ili ukupno 402. Srpsko Sarajevo. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. tako da je od osnivanja do 1914. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica. 2001.060 osoba. str.84 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 23.103 Za školovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije.. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga. pekarski. pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. filozofiju 17.90 kruna za stipendije i 107. trgovačku akademiju 1.102 Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata. Prosvjeta.000 učenika. U prvih deset godina pomagala je 1. Banja Luka. 102 . slikarsku akademiju 1. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci. medicinu 5. geodeziju 2. Usporedi: Božo Madžar. str. Prednost su imali zanati: krojački. Sarajevo. poljoprivredu 5. cipelarski i dr. godine studij završilo 92 lica (pravo 39. 1927. tako da je do 1912. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda..27 kruna za potpore. farmaciju 3.. pedagogiju 1). do 1914. stolarski. Osim ovih stipendija. a za stipendije i potpore davala je prosječno 50. učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola.542. Od 1906. osnivanje biblioteka itd. 20. antialkoholičarskih društava. Sarajevo. Spomenica o proslavi desetogodišnjice “Prosvjete”. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949.037 šegrta.. tehniku 12. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba. 1912. bravarski.533.791. 103 Dvadeset pet godina rada “Prosvjete” 1902-1927.

284. 104 . “Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrstim i višestrukim nitima povezani”. stekne zapadna pismenost.886 bošnjačke djece. od 42 učenika bio je samo 1 Bošnjak. U državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. od čega 12 ženske.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1986. godine. umjesto mekteba. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana BiH (1903-1941). godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. str. Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. Sarajevo. tako da je do O problemu uključivanja Bošnjaka u evropske tokove života i prihvatanja zapadne kulture vidi opširnije: Ibrahim Kemura. a u mostarskoj gimnaziji 1893. a preko nje zapadna kultura i civilizacija.105 Taj odnos je bio još nepovoljniji u srednjim školama. Dobrotvorne zadruge Srpkinja Učiteljska društva Sveštenička udruženja Pozorišno društvo 99 79 76 64 1 27 5 13 4 25 1 1 1 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno: Grad 52 59 31 49 27 58 276 Selo 4 49 5 28 4 30 120 Bošnjačko stanovništvo u gradovima se najteže uključivalo u krupne promjene koje su rušile njegov tradicionalni društveni život i navike. Sarajevo. To se odnosilo. godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima. 1976. str. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4. omlad.104 Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama.. prije svega. Na primjer. Do 1900.. na škole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se. 1899/1900. godine. 85 Pravoslavni su imali ukupno 396 raznih udruženja: Prosvjeta Pobratimstva Čitaonice i klubovi Sokolska društva Sportsko-turistička Pjevačko društvo Privreda Zanatlijska udruženja Udruženja trg. 13-27. 105 Vojislav Bogićević.

Zbog svega ovoga osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” u Sarajevu sa zadatkom da pomaže školovanje i propagiranje novih ideja među Bošnjacima imalo je veliki društvenohistorijski značaj. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Bošnjaka. 80 na trgovačkim školama. I kod Bošnjaka najveći broj opredijelio se za studij prava (12). Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija. potpore i zajmove. a od 1908. Angažiranjem “Gajreta” do 1914. koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. . 87 na realkama. a 1908/09. više od polovine interesenata nije moglo biti stipendirano. te moderne zanate. 1914. kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje. godine među ljekarima bilo 8 Bošnjaka. Sarajevo. Zbog slabe materijalne podloge Društva.106 106 Bosanski glasnik. Da se. a povećava se i broj srednjoškolaca. “Gajret” je pomagao i studij teološkog pravca. godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanimanja. godine bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Bošnjaka na modernim univerzitetima. U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj studenata – 1900. veterine (4) itd. od kojih 30 na fakultetima.. jer je za ovo društvo bilo nerazdvojno vezano srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine i u budućnosti. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. Društvo je davalo stipendije. a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. godine 15. Čitavim radom ovog društva trebalo je stimulirati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete.. ima ih 4. 53 na drugim stručnim školama i 52 na zanatima. medicine (5). 1910.86 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 223 na gimnazijama. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja. i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje teško dolazilo do značajnijih rezultata govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja). filozofije (6). što pokazuje novu duhovnu klimu među bošnjačkim stanovništvom i njegovo okretanje modernom obrazovanju. godine djelimično ili potpuno se školovalo 545 učenika.

godine. a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava. takođe 1902. vidi i: Tomislav Išek.107 Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u kratkim crtama i slikama 1902-1927. Sarajevo.). odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. 2002. učiteljske. Ova dva društva su se ujedinila 1907. realke. Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902. str. te 509 šegrta. filozofije. trgovačke i druge škole..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. medicine itd. 107 .. Sarajevo. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog. 1927. u Sarajevu. Ovo društvo je od osnivanja do 1914.-1918. “Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca. s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju. godine stipendiralo 1.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima. 4-5. 87 Bošnjaci su imali ukupno 187 udruženja: Čitaonice i klubovi Gajret Antialkoholno društvo Gimnastičko-sokoli Zanatlijsko društvo 119 21 13 12 10 1 6 3 2 Okrug Grad Selo Sarajevski Bihaćki Pjevačko i tamburaško društvo Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 32 28 19 31 32 30 2 3 3 1 6 _ Udruženje trgovačke omladine Dobrotvorno društvo Staleško društvo U k u p n o: 172 15 Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” nastalo je spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. tehnike. godine. 21 studenta i 70 šegrta. I kod Hrvata prednjače gimnazije.

1911. oml. Pragu.. 155).88 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. 3 urara. Početkom XX stoljeća Zemaljska vlada dala je 14. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini. 108 . Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti. Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka. Vjerska udruženja Ukopna društva Hrvatsko radn. među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. str. Katolici su imali ukupno 223 udruženja: Napredak Hrv. Vlada i Komora davale su. Budimpešti i Brnu dala je 3. takođe.030 kruna. a za kalfe i majstore koji su pohađali tečajeve u Beču. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini. 1 cipelar. 328-329. koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. stoljeća organizirala povremene tečajeve za domaće zanatlije. Stipendije za usavršavanje u stranim radionicama dobilo je 8 krojača. s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda. 113-120. (str. a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču. Zemaljska vlada je početkom 20.. 1 kolar. Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve. U toku tri godine (1910. i 1912) Komora je dala 2. O ovim mjerama vidi takođe: Sumarni izvještaj. 2 košaričara.000 kruna pomoći za usavršavanje zanatlija.108 Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi). i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. 2 kotlara. udruženje U k u p n o: Osim ovih matičnih nacionalnih društava.170 kruna pomoći za naučnike. narod. u njeIzvještaj o upravi 1906. zajednica Pjevačka društva Sokoli Čitaonice-klubovi Sportska 44 69 16 43 24 1 2 12 8 3 1 Sarajevski Bihaćki Okruzi Grad 30 38 15 28 45 175 19 Selo 11 8 1 Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 15 11 48 2 Zanatska udruženja Udruženja trg. stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. 1 bravar.

godine. Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po 1. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze. 89 mu je bilo smješteno 14 društava.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Društva doseljenika – stranaca Njemačka društva. 2 kulturna. Među njima bilo je 8 dobrotvornih. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. 1 omladinsko i 2 gimnastička. Članovi su im bili većinom doseljenici. nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. izuzev . 4 vjersko-humana. “Sva su ova društva. s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest. godine.. “interkonfesionalnim”. Bos. jezik i kulturu. Travniku 2. Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci. Banjoj Luci. u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko. od kojih je jedan osnovan 1906. Zenici i Zavidovićima po jedno. kulturu i njemački duh. Brodu. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu. “opštim”. Internacionalna društva Pod “internacionalnim”. koja su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub. a u drugim mjestima: Tuzli 4. godine. Bijeljini. 1 društvo za druževnost. “narodnim” podrazumijevaju se ona društva koja svome članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. Česi su imali dva društva: u Sarajevu i Zenici. Bilo ih je u Sarajevu 7.. Tuzli 3. 3 nacionalna. Evangelisti su 1911. rad sa djecom i omladinom. Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo. na selu 5). 1 pjevačko. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. te propagiraju mađarski jezik i kulturu. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju. Miješana društva bila su tri. Drvaru i Zenici (u gradu 16.

septembar – decembar 1997.110 Internacionalna društva Kasine. pčelarska (29). str. br. klubovi. 48-49. pjevačka (3). 28-29. sportska i turistička (28). str. veteranska (7). Pejanović je objavio pregled svih društava u Bosni i Hercegovini po mjestima iz kojih se vidi odnos sela i grada. 48-49. humana i socijalna društva. Husnija Kamberović. trgovačka (4). vatrogasna društva (32). str. ratna . među kojima su bila najbrojnija radnička (77). [Ovaj je rad preveden i objavljen i na engleskom jeziku pod naslovom: Organization of the Civil Society in Bosnia and Herzegovina – Origines and Context] . kasine i čitaonice (57). socijaldemokratskih. Pejanović. Vidi i: Iljas Hadžibegović. zanatlijska (6). 99. klubovi. vjerska (5). Kulturno-prosvetna. čitaonica 57 Okrug U gradu U selu Dobrotvorna Vatrogasna Pčelarska Ukopna Pjevačka Zanatlijska Trgovačka Vjerska Radnička Za zaštitu staleža Gimnastička. Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. turistička Streljačka Ratna Patriotska Flottenverein Veteranska Razna društva Ženske zadruge Ukupno 109 12 32 29 3 3 6 4 5 78 63 27 2 41 17 7 3 2 391 Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno 130 57 30 43 55 62 377 9 1 1 3 14 Vidi: Đ. gimnastička. od strane 81-107.. a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63).(41). Revija slobodne misli. Flottenverein i patriotska (17). pogrebna (3). 9 – 10. ženskih zadruga (2) i drugih (3). 110 Isto. manje-više propagandistička i u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – denacionalistička”.. dobrotvorna (12). 48 – 56.Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige.109 Ovakvih društava bilo je 391. sportska.90 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 13-14. .

a drugi na razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih.. institucije koje djeluju u narodu na provođenju državne politike.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. školskih i zdravstvenosanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. . gradova 10 12 13 12 10 66 Br.256 198 Banjalučki Tuzlanski Travnički Mostarski 9 Ukupno *** Politički odnosi u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije razvijali su se u dva pravca: prvi je bio usmjeren na uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. godine. Uspostavljeni Sabor.256 raznih društava smještenih u 258 naselja: Okruzi Sarajevski Bihaćki Br. pripadnike svih konfesija i nacija. društava 300 248 107 222 181 1. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. prije svega. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. s pravom da pokreću i organiziraju rješavanje određenih komunalnih. i oni su imali zadatak da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namiještan je na niža činovnička mjesta. a drugi inicijativom iz naroda. 91 U Bosni i Hercegovini je bilo 1. ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. nije imao zakonodavnu vlast. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. austrougarske vlasti su nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuglednije i najuticajnije domaće ljude u gradu i na selu. Od početka. nego. sela 14 66 10 37 18 192 47 Br. Prema načinu izbora i savjetodavnim kompetencijama. Upravo zbog apsolutizma. nacionalnih i političkih pokreta. u gradska i opštinska vijeća i sl.. Prvi je dolazio od države.

U tom smislu. prosvjetne. sportske. privredne i finansijske institucije ili organizacije. .. kulturne. politički život počeo se razvijati unutar vjerskih i nacionalnih “nepolitičkih” društava. težeći da svoj narod integriraju u modernu naciju. godine bio nešto ublažen. jer je grad definitivno učvrstio svoje političko. koji je nakon aneksije 1908. gradovi su odigrali prvorazrednu ulogu.92 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. a kada se od 1905. kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinog naroda. godine prešlo na političko organiziranje Srbi. Nacionalni pokreti i nacionalne političke stranke oslanjaju se na svoje vjerske. Hrvati i Bošnjaci stvorili su matice nacionalnih i političkih pokreta i stranaka.

Za takvu kolonijalnu ekspanziju. do 1851. kao najisturenija pokrajina evropskog dijela Turske. radi kontrole nad željezničkim putem do Soluna. živu diplomatsku aktivnost velikih evropskih sila i doveo do Berlinskog kongresa. U diplomatskoj aktivnosti najviše se angažirala Austro-Ugarska. koja se.FOČA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. B rzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo. godine bio presudan za dalju sudbinu osmanskih balkanskih posjeda jer je pokrenuo složeno istočno pitanje. godine neprestane socijalne borbe. od kojih je ustanak 1875-1878. godine u njoj vladali anarhija i sukobi feudalne aristokracije i privilegiranih društvenih slojeva s centralnom vlašću. posjedovanje Bosne i Hercegovine obezbjeđivalo je važne sirovine (rude i drvo) i proširenje tržišta za industrijsku robu iz Monarhije. najprije zato što su još od ukidanja janjičara 1826. približila Njemačkoj da bi u njoj dobila sigurno zaleđe za agresivniju politiku prema Balkanu. poslije francusko-pruskog rata. Reformni pokušaji dali su izvjesne pozitivne rezultate. ekonomskog i kulturnog života. sračunatu na pribavljanje si- . a olakšavalo je i stvaranje jakih pozicija u Srbiji. a od 50-ih pa do 1883. što je opet. koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog. izazvao dva rata. S ekonomskog stanovišta. Bosna i Hercegovina. imala je značajnu ulogu u produbljivanju te krize. ali nisu uspjeli uspostaviti čvršću integraciju Carstva. u kojoj je Bosna i Hercegovina imala veliki značaj – s političkog i strateškog stanovištva njeno posjedovanje i držanje garnizona u Novopazarskom sandžaku obezbjeđivalo je jači uticaj na Balkanu i prepreku formiranju snažnije južnoslavenske države privlačne južnoslavenskim podanicima Habsburškog carstva. značilo potiskivanje ruskog uticaja s Balkana.

Bosanskog Broda i Bosanske Gradiške i nastupati preko Kostajnice. jeftina radna snaga i tržište. vjere i imovine. nije trebalo graditi prekomorsku flotu. Već 5. te da je komandant okupacione vojske. zbacio osmansku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu”. suprotno naređenjima Porte. posebno među bošnjačkim stanovništvom.2 Bez obzira na to šta je nudila Austro-Ugarska. formiran je u Sarajevu odbor sa zadatkom da pripremi oružani otpor austrougarskim trupama. Novopazarski sandžak je zadržan u okviru Osmanskog carstva. bez razlike na vjeru. godine. Komandant snaga otpora izdao je početkom avgusta Objavu kojom je pozvao svo stanovništvo..3 Otpor. s proljeća 1878. na kome su velike evropske sile skrojile novu političku kartu Balkana. 29. 1 . ali s četiri garnizona austrougarske vojske. do 20. 15. 3 M. Vrgorca i Imotskog. Mustafa Imamović. jula. str. 7. godine. 2 M. 16. Pravni položaj. str. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. juna 1878. Pravni položaj. jula 1878. Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost. Prve vijesti o mogućoj austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. rovina i plasman industrijskih proizvoda. do 1914. Sarajevo. iznudio ostavku Veli-paše. jula. objavio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je naveo da austrougarska vojska dolazi uz suglasnost evropskih država i osmanskog sultana i obećava zaštitu života. str. zakonsku ravnopravnost svih stanovnika. Bosna i Hercegovina je poslije trogodišnjeg ustanka protiv osmanske vlasti predana na upravljanje Austro-Ugarskoj. Imamović. pretežno bošnjačkog stanovništva. Sve je bilo nadomak ruke: sirovine. 1976.94 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Imamović. da se “složno odupru neprijateljima”. 1 Još u toku pripreme za oružani otpor okupaciji. Čim se saznalo za odluku Berlinskog kongresa “Narodni odbor je. vojnog komandanta Bosne. Od tada u svim krajevima Bosne praktično nisu prestajali nemiri. trajao je od početka okupacije.. njene trupe su u svim krajevima Bosne naišle na oružani otpor. 15. uznemirile su stanovništvo. organizirati otpor okupaciji. stigle su vijesti da su austrougarske trupe počele prelaziti Savu kod Šamca. Narodni odbor je 27. Time je jasno pokazao da će. te slobodu vjeroispovijesti i jezika. posebno bošnjačko. Nade i želje austrougarske diplomacije ostvarile su se na Berlinskom kongresu 1878. oktobra 1878. general Josip Filipović. jula. 29.

258-259. oktobra izbila na Drinu i narednih dana zauzela Višegrad. u kojima je izgubila 6. septembra preko Romanije. Stuttgart und Berlin 1913. Goražde i Čajniče. Neraspoloženje okupacijom će se produžiti i u narednih četrdeset godina i neprihvatanje tuđinske vlasti biće glavna karakteristika političkih odnosa u zemlji sve do 1918. ali su u toku borbi okupacione snage stalno pojačavane. Die Balkanpolitik. Imamović. oktobra 1878. Stanovništvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne prihvata okupaciju niti tuđinsku vlast.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 8. pa su na kraju brojale oko 200. *** M. Okupaciju je otpočela s 82. septembra kod Bandina Odžaka i Šenkovića.000 boraca iz Bosne i Hercegovine.500 – 9. koji nimalo nije ličio na “vojničku šetnju”. str. Okupacione snage od 7. Put do Drine bio je otvoren.600 vojnika krenule su 19. 4 5 . to je bio najveći gubitak okupatora na bosanskom ratištu.000 vojnika. 258-259. von Sosansky. u tri kolone. s tim što je znatno oslabljen 19. od kojih su 87 poginuli. U ispoljavanju tog neraspoloženja i otpora austrougarskoj vlasti značajnu ulogu imale su Foča i njena okolina. kad je palo Sarajevo.5 Srazmjerno broju trupa. Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine austrougarska vojska je vodila oko 60 većih i manjih bitaka. a 4.000 vojnika i oficira (od toga je 946 poginulih. gdje se 6. avgusta.6 I najopštiji podaci o otporu domaćeg stanovništva okupacionoj vojsci pokazuju da se radilo o pravom tromjesečnom ratu. eodor von Sosansky. Erster Band. Die Balkanpolitik Oesterreich-Ungarns seit 1866. Ulaskom u Foču. bez obzira na to šta je ona nudila i donosila. Do žestoke borbe. 95 godine. došlo je 29. kako je predviđao grof Andraši. bolje opremljena i organizirana okupaciona vojska dobila je odlučujuću bitku za jugoistočnu Bosnu.000 boraca otpora utvrdilo na brdima Mladi i Vitanj. 6 T. Ali.000 vojnika. u kojoj je izbačeno iz stroja 478 austrougarskih vojnika. austrougarski ministar vanjskih poslova. ka Glasincu. 16. Toj sili suprotstavilo se oko 93. str. 3. godine.980 ranjenih i 72 nestalih). Pravni položaj. okupaciona vojska je zaposjela sva značajnija mjesta južne Bosne i istočne Hercegovine. Bez daljeg otpora zaposjela je Rogaticu. godine.4 Borbe za južnu Bosnu i istočnu Hercegovinu počele su u drugoj polovini septembra. str.

politički činovnici. Fočanski srez imao je sresku ispostavu (ekspoziture) u Kalinoviku. karakteristična za cijelu Bosnu i Hercegovinu. a sazivana su prema potrebi. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. str. godine. pripojen je sarajevskom okrugu. koji obavlja vojne poslove. *** Demografska kretanja. Na čelu sreske vlasti stajao je sreski načelnik (kotarski predstojnik). godine. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. veterinari. kako je bilo i za vrijeme osmanske vladavine.7 U fočanskom. str. 1906. sreski veterinar i vojni pomoćnik (obično podoficiri).96 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. sreski ljekar. rukovodioci sreskih ispostava. dešavala su se u Foči i njenoj okolini slijedećom dinamikom: 7 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. kao i svim srezovima postojao je sreski medžlis ili vijeće koje je birao narod. kojoj su priključeni poreski i šumski uredi. sa zadatkom da rasterećuje sreski ured u Foči i olakšava kontakte stanovništva s administracijom. referenti za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. Od 1882. po pravilu. apotekari i sl. Takvo stanje vladalo je i u Foči sve do kraja austrougarske vladavine. S obzirom na to da je u to doba bilo malo domaćih pismenih ljudi vičnih administraciji. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine sreski ured u Foči djeluje kao prva instanca političke i sudske vlasti. Zbog toga su. bivši osmanski činovnici uglavnom su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili u Osmansko carstvo. činovništvo je dovedeno iz Monarhije. bili porijeklom iz drugih zemalja Austro-Ugarske. 25. 24. U prvim godinama okupacije fočanski srez pripadao je mostarskom okrugu. . Zagreb. sudije (osim šerijatskih).. a potom su slijedili politički činovnik. ljekari. a još manje onih u koje je okupaciona vlast imala povjerenje. jula 1880.8 Neposredno poslije okupacije. sreski načelnici. a već 1. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija..

97 Priraštaj stanovništva u Foči 1879-1910.393 vojnika.32%. 4. godine bila šesnaesti grad po broju stanovnika u Bosni i Hercegovini. aprila 1895. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. Ortschafts zöhlungs – Ergebnisse vom 1. a 1910. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. Takav priraštaj u Foči bio je manji od prosječnog priraštaja gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za 15%.2 1910 % 3. 1880.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.670 76.1 1895. str.230 72.7%.2 Priraštaj 1879-1910.432 Priraštaj 1879-1910 1. 1896. maja 1885). Njeno civilno stanovništvo poraslo je u 30godišnjem razdoblju za 1.705 1910.3 780 22. str.5 20 0. Vjerska struktura stanovništva u Foči Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Ostali 1879.64%.464 (49.968 1885. ono je u odnosu na prosječan priraštaj muslimanskog stanovništva u zemlji brže raslo za 2. 3. dvanaesti. str.842 76.5 638 21.329 78. godine9 Godina Broj stanovnika 1879. u njoj je bio smješten jak garnizon koji je 1910.1 0. 9 .3 45 6 1.5 1 1885.68 9. što čini godišnju stopu prirasta od 1. str. 1912. 12-13 (I dio). S obzirom na to da se Foča nalazila na granici prema Crnoj Gori i da je imala istaknuti vojnostrateški položaj. 1886. + 901 + 249 + 284 + 20 + 10 % 8.0 1.4 10 0.464 osoba ili 49.6%. 24-25. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Sarajevo. % 2.0 285 6.3 0.9 887 20.501 1895. Sarajevo.0 75 37 7 2. Sarajevo. Pravoslavno stanovništvo imalo je priraštaj manji za 27% od prosječnog priraštaja pripadnika Ortschafts und Bevölkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine). Od početka okupacije to je bio značajan faktor u povećanju stvarno prisutnog stanovništva u gradu. % 2. LIV. 4. Oktobar 1910. % 2. godine imao 1.02 Mada je muslimansko stanovništvo u poređenju sa stanovništvom drugih konfesija opalo za 5.7 742 20.32%) Foča je 1879. Sarajevo. 3. 2.

zabilježeno 179 doseljenika iz austrijske. rentijeri i različite skupine agrarnog stanovništva. I pored izvjesnog razvoja industrije.000-5. u fočanskom srezu bilo je zabilježeno svega 50 doseljenika iz Monarhije.. čiju socijalnu strukturu određuju sitni zanatlija i trgovac. ove konfesije u zemlji. 232 iz ugarske polovice Monarhije i 15 iz drugih država. bosanskohercegovački gradovi teško su se oslobađali svog zanatlijsko-trgovačkog i agrarnog karaktera. Srednja 11 Die Ergebnisse der Volkzahlung 1910. uglavnom. U narednom popisu (1895) bilo ih je 73 iz austrijske. 67 iz ugarske polovice Monarhije i 18 iz drugih država. bosanskohercegovački grad je ostao naselje s 2. str. . Socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovala od sličnih sreskih centara u zemlji. administracije i novih privrednih aktivnosti.000 stanovnika).. Katolici (pripadnici raznih nacija) i Jevreji u Foči se naseljavaju tek poslije austrougarske okupacije BiH i nikada nisu dostigli značajniji procent stanovništva. Prema popisu stanovništva od 1885. godine ima preko 5. Sa izvjesnim izuzecima. nosioci vlasti. što ukupno iznosi 426. saobraćaja i trgovine.11 Maternji jezik doseljenika u fočanskom srezu 1910. godine italijanski 1 mađarski slovenski njemački albanski rusinski 1 poljski 7 Porijeklo sh-hs češki 44 5 Austrija Druge države Svega Ugarska 150 13 214 51 64 29 93 41 47 6 6 - 49 7 12 1 1 1 2 Najveći broj doseljenika bio je smješten u gradu Foči. tako da je godine 1910. Broj doseljenika se i dalje povećavao. godine.000 stanovnika (svega 11 gradova 1910. 44-45.98 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Među njima najbrojniji su bili doseljenici sa srpskohrvatskog i slovenačkog jezičkog područja Austro-Ugarske Monarhije (53%). što ukupno iznosi 168 doseljenika. Oni su bili.

godine 3. Činovništvo i inteligencija su. trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.360 (100. godine.00%) Iz navedenih podataka vidi se da je u Foči 1885.04%) 615 (2. 99 i krupnija buržoazija i radnička klasa čine tanke socijalne slojeve u našim gradovima.907 (13. Na istom teritoriju gradske opštine.53%) 50 (1. godine u Foči je živjelo 4.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.638 (9.06%) 3 (0. Sukovac.34%) 582 (13. godine bilo privredno aktivnih lica 1. str. Prema popisu od 1885. svjetovnu i vjersku inteligenciju otpadalo je 5%. živjelo je 1885.360 stanovnika.57%) 2 (0.04%) 3. Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. koji je uzet 1895.73%) 310 (1. XCVI. Tada su u gradsku opštinu upisana sela: Gradac.34%) 166 (3.181 lice ili 72.11%) 17 (0.80%) 67 (1.03%.04%) 6 (0. nadničara i sluga Ostalih muških osoba preko 16 godina Ostali (žene i djeca) Ukupno 4. XCII. a većina domaće inteligencije pripada vjerskim zvanjima. Tabelarische Uebersischt über die durchshnitliche Dichte Bevolkerung in Bosnien und der Hercegovina auf eine Quadratmeile.03%) Zdravstveno osoblje Slobodni seljaci Kmetovi Zemljoposjednici (begovi i age) 102 (2. Prevrač. uglavnom. Glavni rezultati popisa 1895. 12 .805 (71. Tada su u gradsku opštinu upisana neka okolna sela koja nisu uračunata u kasnijim popisima.05%) 33 (0.09%) 20.95%) Posjednika kuća i rentijera Tvorničara.32%) 143 (3. Bijokovo.3% i na nosioce gradske privrede 67.14%) 14 (0.30%) 25 (0. Prvi podaci o socijalnoj strukturi u Foči zabilježeni su u popisu od 1885.14%) 89 (2. stranog porijekla.186 (100.38%) 2. Brod i Zubovići.97%. a izgledala je ovako:12 Socijalna kategorija Državni činovnici Privatni činovnici Sveštenici Učitelji grad Foča fočanski srez 13 (0.11%) 507 (1. Od ukupnog broja muških osoba koje su privređivale na činovnike.00%) 3.179 ili 27.28%) 51 (0.7%. na agrarne skupine 28.01%) 8 (0.115 (71. Barakovac.501 stanovnik.17%) 278 (0. koja su izdržavala 3.44%) 29.

koji se za 15 godina (1895-1910) povećao za 10 puta..492 1. godine 427 (od toga 35 pravoslavnih) imalo je kmetove. str.7%) 2. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u Foči 1895. i 1895. U isto vrijeme.3%) Povećanje agrarnog stanovništva u Foči 1910.409 (65%) 4.425 (54. 13 . 49 234 283 163 778 941 6 27 33 1 1 12 26 38 1910. U naredna dva popisa.007 (45.975 62 220 282 9 40 49 49 70 119 - 3. nego Glavni rezultati popisa 1895. 396397.100 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 56 zemljoposjednika (od toga 20 pravoslavnih) nisu imali kmetska selišta. godinu uslijedilo je zbog izvjesnog proširenja gradske opštine. 40-42.. socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči pokazuje izvjesna pomjeranja u korist agrarnih skupina stanovništva.432 (100. 483 1.705 (100. i 1910.296 (35%) 2.13 Socijalna kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega 1895. str. ali znatno više je bilo posljedica djelovanja društveno-ekonomskih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju.0%) 2. Die Ergebnisse der Volkszählung 1910. U gradu se naročito namnožio socijalni sloj zemljoposjednika (sa i bez kmetova). Od 483 pripadnika tog socijalnog sloja.0%) 1. u odnosu na 1885. 1910.

421 610 301 4. godine po konfesijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici sa kmetovima Svega 654 Muslimani 619 Pravoslavni 35 20 641 222 183 12.044 Ukupno poljoprivredno stanovništvo 24. takođe. a 1910. praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga.591 1. 278 1895. seljaci Ostali poljop.756 . Godine 1895.472 1. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo agrarno stanovništvo na račun stanovništva koje se izdržava zanimanjima izvan poljoprivrede.5% zemljoposjednika u srezu.372 52 3.907 2. godine 66. Ovaj proces bio je. Ta koncentracija zemljoposjednika u gradu nastala je prvenstveno stoga jer su pojedine građanske porodice kupovale kmetska selišta i slobodnu zemlju. 1. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva.638 - 2. 217 1910. u Foči je živjelo 22.950 Slobodni seljaci ujedno kmetovi i obratno Ostalo poljoprivredno stanovništvo 396 146 339 1. stanovnici 2.616 Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 72 4.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Potpuniji podaci o tome daju se u naredne tri tabele. 726 3. Agrarno stanovništvo u fočanskom srezu po godinama i socijalnim kategorijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi 1885.5%. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1910.440 368 522 Kmetovi ujedno sl.440 363 522 37.591 1. 101 je njihove posjede obrađivao drugi.

ipak. bilo daleko. pa se nije moglo pozitivno odraziti na privredni razvoj fočanskog kraja. 1. Foča se približila željezničkoj pruzi na 46 km. i 1910. a dva posljednja 1. str.83 2.39 4. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. koja je završena 1906. 1895. 1910. Blizina srbijanske i crnogorske granice nije joj mnogo koristila.2) i Dobrun-Vardište (7.15 Ovi pregledi sačinjeni su na osnovu citiranih popisa stanovništva od 1885. O ovim pitanjima vidi: Iljas Hadžibegović. nego su svi značajniji željeznički i cestovni pravci bili okrenuti prema Austriji i Mađarskoj. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914. br.0. godine14 Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupan prosjek 1895. godine.102 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.2 km).48 6.02 4.89 0. Prosječan broj članova domaćinstva agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1895.37 + 0. avgusta 1906. ali je dobila ulogu važnog vojnostrateškog punkta prema Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (u odnosu na Novopazarski sandžak).88 *** Foča je nakon austrougarske okupacije izgubila svoj raniji privredni i saobraćajni značaj.73 6.80 6.83 6. 14 .49 1. Međeđa-Dobrun (24.53 4. Promet ljudi i roba nije više išao “carigradskim drumom”. 3. jula 1906.28 5. Jugoslavenski historijski časopis. 1-2...05 . 1974.3 km) puštene su u promet 4. jer je promet sa Srbijom bio sveden na najmanju mjeru. 15 Pruge Sarajevo-Uvac (137.44 6. i 1910. 179.46 2. Stoga je privredni razvoj Foče u velikoj mjeri zavisio od privrede njene bliže i dalje okoline. Izgradnjom željezničke pruge Sarajevo-Višegrad. što je.34 5. godine. ± 1910.89 1.

12% ukupnog stanovništva u srezu. oruđa.146 osoba ili 3. trgovini 68. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90. 12.53%). drvnoj in16 Die Ergebnisse der Volkszählung 1910.784 ili 67.87% zaposlenih). javnom službom (1.324 lica ili 9. 15. 56-57. koji su izdržavali 8.822 9 3 94 11 52 4 4 47 110 156 246 202 178 56 4 23 67 Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Svega Slobodna zvanja 13. 8.92% ukupnog stanovništva. instrumenata i sl. javnoj službi 95. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.62% zaposlenih. 10. 9. 18. godine16 1. Od ukupnog broja zaposlenih. 16. 13. 4.71%).38% zaposlenih ili 91. 11.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272. živinarstvo i vrtlarstvo Šumarstvo Industrija kamena i zemlje Obrada metala Proizvodnja strojeva. Poslije poljoprivrede. 14. 17.08% stanovnika. 103 Struktura stanovništva u fočanskom srezu prema glavnom zanimanju 1910. Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna industrija Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj Proizvodnja pića i ugostiteljstvo 11.146 U fočanskom srezu 1910. 7. koje su izdržavale 26. . Poljoprivreda. 6.35%) i obradom metala (0. 5. najamnim radom (1. godine privređivalo je 13.88% stanovništva. Razdioba po zvanju uopće. najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1. 3. str. 2.

. vrtovi.43%) (21. koji je imao 34.97%) (8. godine više od 91% stanovništva fočanskog sreza izdržava od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. Sarajevo.11%) (100. Takva struktura obradive površine i udaljenost od željezničkog saobraćaja uslovila je da se 1895. str.136 1.104 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. livade i pašnjaci činili svega 38. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog.889 37 403 8 (7.26 stanovnika na 1 km2. Obradiva površina u fočanskom srezu 1895. dustriji i rezbarstvu 65. 284. kućnoj posluzi 45.93%) Livade Šume Pašnjaci Neobradive površine Svega Iz ovog pregleda vidi se da su njive.33%) (60. godine oko 1890 km2 površine.02% ukupne površine sreza. 1899. Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga. 17 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. Fočanski srez imao je 1910. i 1910.00%) (1.17 na 1 km2. ili 21. ili od prosjeka za cijelu zemlju.. ugostiteljstvu 28. godine (km2)17 Njive Vrtovi 136 169 1.930 stanovnika. građevinarstvu 29 itd. na kojoj je živjelo 39.. 282.23%) (0. koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2.

Za 10 godina proizvodnja duhana povećana je za preko šest puta.481 407 4.075 1.237 2.536 6. 43.433 Perica.277 4.618 36.994 1887-1891. Godine 1885.270 2. lan i sl Ostalo koštunjavo voće Crne šljive Jezgričavo voć 428 176 5. U istom razdoblju stanovništvo je u srezu poraslo za 13.482 2. a krompira za nešto manje od pet puta.022 701 198 2.507 317 82 290 1.332 515 178 8.479 2.785 4. 288-335.244 6. 105 Obim poljoprivredne proizvodnje u fočanskom srezu vidi se iz naredne tabele (u metričkim centima)18 Vrsta proizvoda Pšenica Ječam Raž Kukuruz Zob 1882-1886.245 2.232 1.119 1.573 3.955 408 710 Kesteni i orasi Sijeno Vrtno bilje i povrće Duhan 56.294 45. godine 197 kg. proizvodnja navedenih žitarica iznosila je 124 kg po glavi stanovnika. 18 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. 21.575 Proizvodnja žitarica u fočanskom srezu rasla je brže od priraštaja stanovništva. a naročito duhana i krompira.785 2.539 125.783 4.289 2.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. konoplja.587 Pirovina Heljda Ukupno žitarica Krompir Mahunarke 1.65%. 29.780 297 5. Značajan porast bilježila je i proizvodnja voća i povrća. str.434 3.154 4.570 67.102 78.916 4.426 4. .500 2.122 5.066 846 454 4.235 1892-1896. a 1895. a proizvodnja žita za 59%.

5. 12. 355-356. 20. koza za 3.298 39. godine20.045 38. Grad Foča 1910. goveda za 4. u vrijeme teških posljedica trogodišnjeg ustanka i austrougarskog zaposjedanja zemlje. livanjski.186 61. a samo se broj svinja uvećao za 226 ili 14%.050 ili 4. jer je izvršen svega godinu dana poslije okupacije. Broj stoke u fočanskom srezu po godinama19 Vrsta stoke Konji. zabilježeno je opadanje stočnog Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina str. Die Ergebnisse der Viehzahlung..621 1895. jer su se bojali povećanja poreskih obaveza.374 23.350 19.. U fočanskom srezu. Broj stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika u fočanskom srezu 1895. kao i u cijeloj zemlji. godine broj konja. 19 . do 1910. sarajevski (seoski).8%. 18 142 307 214 5 1910. a vlasnici stoke su netačno prikazivali njen broj.930 1. Zbog toga su poređenja realna samo u posljednja dva popisa. XX-XXI. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. magarci mule Goveda Ovca Koza Svinja 3. 252 872 688 364 94 Prvi popis stoke od 1879. 5.847 1910.7%. godine ne prikazuje stvarno stanje. ovaca za 29. Od 1895.262 93. Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.106 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. magarci.880 1. Vrsta stoke Konji. 6-7. 13 103 171 265 5 Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini.660 ili 10.602 64. Ispred njega bili su rogatički.408 64. Stočni fond je značajno reduciran u prethodnim nemirnim godinama.181 60 1879. gatački i stolački srez.222 ili 31%. str. mule Goveda Ovaca Koza Svinja 1895.660 43. i 1910. bilećki. nevesinjski.7%.

U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala. Već iduće godine zadruga je imala 6. tako da se od 1907. te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama. On je tumačio poljoprivredna pravna akta. str. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči. obavio 36 službenih putovanja. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena. str. godine. a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. 80-83. Od 1. jula do 31. Die Ergebnisse Viehzahlung 1910. godine.22 Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904. znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa. boljih pasmina konja i goveda. U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez. Osim toga. primjena modernih poljoprivrednih oruđa. godine. 120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika.8%. 22 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1910. 61. decembra 1909. godine broj konja. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. 21 . do 1908. do 1910. str.700 članova.24 I u izvještaju za drugu polovinu 1910. koja je zvanično konstituirana 10. Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske. Wien 1914. održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika. Potkraj 1908. 92-93. vještačkih đubriva i sl. 96-97. marta 1909. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga. odabirao bikove i pastuhe za rasplod. U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. str. IX.23 Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909. godine zabilježena Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. uredio 4 vrta površine 4 dunuma. održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca. 23 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Izvještaj o upravi BiH 1911.21 Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje. str. 24 Izvještaj o upravi BiH 1910. 107 fonda u prvoj deceniji XX vijeka.

Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2.500 kruna godišnje). str. Iste godine za fočanski srez naručio je 2. godine Bosna i Hercegovina uključena je (1879) u zajedničko carinsko područje Monarhije. 2 vjetrenjače i 1 sječarica. a uporedo s tim i do razaranja esnafske i patrijarhalne tradicije. a trgovina se sve više okretala prema Austro-Ugarskoj. Politički i drugi motivi vodili su zatvaranju granica prema susjednim balkanskim zemljama u kojima su bosanskohercegovačke zanatlije i trgovci imali svoje tradicionalno tržište.. ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju. koje su prekrivale 60% fočanskog sreza) i privredno oživio čitav kraj. jula do 31. iako u cijelom ovom razdoblju u njoj nije podignuto nijedno značajnije industrijsko preduzeće. Ipak.000-2. jer je ostala izvan dometa željezničkog saobraćaja koji bi omogućio eksploataciju prirodnih bogatstava (prvenstveno šuma. Poslije 1878. godine nisu u potpunosti mimoišle Foču. je njegova bogata aktivnost. međutim. fočansko gradsko stanovništvo postepeno se uklapalo u nove privredne tokove. uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane.25 Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede. Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878.200 voćnih sadnica. koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja.. njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi. decembra on je riješio 158 predmeta. To uključivanje u razvijeniji privredni sistem i široko otvaranje vrata poslovnim ljudima sa strane dovelo je do ekspanzije tržišta i robnonovčanih odnosa. . 3 pluga. 80-81. Zbog toga je Foča čitavo vrijeme austrougarske 25 Izvještaj o upravi BiH 1910. tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti. Stari zanati su 100 godina prije okupacije počeli polako nazadovati ili potpuno nestajati. Od 15.. Oslonjeno na bogatu zanatlijsko-trgovačku tradiciju. izvršio 53 službena putovanja. nije doprinosilo balkansko-orijentalnoj produkciji i trgovini. Proširenje tržišta u okvirima Monarhije. Ova opšta privredna i društvena kretanja u zemlji nisu išla na ruku privrednom razvoju Foče i njene okoline.108 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca.

S druge strane. IV. Tošovići. 124-132. 71. Krame. Jaglučići i Kujundžići). str. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. 1896. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male. angažiranjem državnih sredstava.. Karabegovići. Vidi takođe. Masburi. Naše starine.. Tu su izrađivane sve vrste noževa. a kasnije samo Srbi. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. 109 vladavine zadržala karakter trgovačko-zanatlijskog centra s jakim vojnim garnizonom i sreskim administrativno-upravnim aparatom. Polje i Redže. jer je proizvodnja handžara i jatagana bila zabranjena”. tehnički dobro opremiti i radnoj snazi dati moderno tehničko-tehnološko obrazovanje. Dragovići. Alija Bejtić. 1957. uz modernu industrijsku proizvodnju. ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. Kadribegovići. Razvoj zanatstva u Foči imao je izuzetnu ulogu u njenoj historiji.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 72. Noževe su izrađivali muslimani. Letići.) Važnije porodice koje su se bavile ovim obrtom jesu: Bičani. Hamdija Kreševljaković je o tome pisao sljedeće: “Foča je bila osobito poznata po izradi noževa i po zlatarskom obrtu. str. koji su na balkanskom tržištu bili poznatiji od bilo kog drugog fočanskog proizvoda. počev od handžara i jatagana do malih šklopaca. jer briga oko spasavanja nekih Hamdija Kreševljaković. Kvalitetom i ljepotom izrade izdvajale su se sve vrste noževa. obezbijedila egzistencija izvjesnom broju domaćih porodica.26 Kujundžijskim zanatom bavili su se Bošnjaci i Srbi. koje je trebalo organizirati na novim osnovama. Namjere su bile dobre. 26 27 . Sarajevo. Esnafi i obrti. Nikolići. str. Izrađevine fočanskih kujundžija su se raznosile po čitavoj Crnoj Gori i po dobrom dijelu Hercegovine. a poslije 1878. ona je namjeravala iskoristiti tradicionalni smisao domaćeg stanovništva za neke vrste umjetnih zanata. uz korištenje tradicije i domaćih sirovina. Kreševljaković. Heinrich Renner.”27 Za veliki broj zanata koji su. ali je najviši domet postignut u obradi metala. Na taj način bi se. Kolubare. Povijest i umjetnost Foče na Drini. “Poslije 1878. čime se osobito bavio fočanski trgovac Bećir Njuhović. H. Zanimanje se prenosilo s koljena na koljeno u više porodica ( Jeremići. Berlin. nova uprava nije pokazivala interesovanje i pustila ih je da propadaju. godine izvožene su i u Austriju. Sarajevo. str. 1961. zlatarski je obrt u Foči spao na desetak dućana. 59. ali nikada nisu do kraja ostvarene. Jagnje. U tom obrtu fočanski su se majstori mogli jedino uporediti s majstorima Carigrada (. džepne noževe. Bilo je vrsnih majstora u raznim zanatima. postali anahronizam.

itd. te im je u radionici u okviru spomenica. 1910.110 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. O ovoj radionici Alija Bejtić piše: “Nije to bila neka savremeno opremljena radionica. u kojem su otac i sin i prije radili. Rečene se stvari provađaju po svoj Herceg-Bosni.. narodnim motivima”. str. Bejtić. U okviru ove politike u Foči je 1887. Povijest i umjetnost Foče. a od 1911.. te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički. Citirano prema A. pa eto Šundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape.. III/1888. do prvog svjetskog rata. a da ih spomenuti Arso Šundurika napuni. sponama itd. Ime ‘Vladina radionica’ dobio je jedino po tome. 500 kruna. 57. Za izdržavanje radionice iz sredstava zemaljskog erara isplaćivana je dotacija. Vid Vuletić-Vukasović. Na čelo te radionice postavljeni su Risto Šundurika i njegov sin Arso. godine osnovana Vladina radionica za inkrustaciju. po svom ukusu. a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza). 28 29 . U tome je bila njena osnovna namjena i značaj. Arso je radio tu po starom načinu. Bejtić. Iz Beča šalju preko obrtničkog referenta različitih prostih drvenih predmeta: ručica. do 1914. a radila je prema porudžbinama Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. moglo biti osposobljeno oko 25-30 ljudi. str. str. kukama. V. godine 600 kruna godišnje.30 Mada nemamo tačne podatke. Vuletić-Vukasović. cigarluke. A.”28 Jedan savremenik. koja je od 1892.. opisao je ovu radionicu u godini njenog osnivanja (1887) na slijedeći način: “Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Šundurika. koja je do 1909. 58. Obrti u Foči. (vodicama.29 Iz opisa savremenika vidi se da je Radionica za inkrustaciju u Foči imala zanatski karakter.). 27. Šundurike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi. a otac mu je pirlitao za turskog vakta oklope na puškama i na drugom oružju. umjetnih zanata i kućne radinosti nije bila svestrana. babicama. što je Vlada davala neku potporu učenicima koji su učili zanat kod Riste i Arse. nego obični dućan u Donjoj čaršiji kraj Šehove džamije (s lijeve strane idući od malog mosta). Glasnik za umjetnost i obrt (Zagreb). na osnovu postojećih može se pretpostaviti da je u ovoj radionici. cvjetićima.. Esnafi i obrti. Imala je funkciju škole za obučavanje mladog naraštaja. godine iznosila 400 kruna. bila filijala Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu.. te je taj zanat tjerao sve do okupacije. a u posljednje doba primaju narudžbine iz Beča itd. nožica za kutije itd. Sada narod ne nosi oružje. On je naučio zanat od oca.

pa kod njega niko nije izučavao zanat. Bejtić. Ovaj posljednji osposobio je trojicu naučnika – Avdu Balića. do 1914.). čizmadžije i ćurčije. takođe 1912. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana. njihove izvozne mogućnosti ograničene. a treći u Trebinju. str. visočkih ili travničkih štavljača. 32 Čizmedžijski i ćurčijski zanat počeo je znatno ranije propadati (H. ZMF. 61.31 Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna. 111 Sličnim poslom bavio se u Foči i Mustafa Letić. str. ali poslije okupacije štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih. Poslije 1878. str. 6. tako da su proizvodili samo za podmirivanje lokalnih potreba.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. “čuven na daleko” po svojoj vještini graviranja arabeski na gvožđu. koji su se i najduže održali. Srednje i stručne škole.694/BH. Vidi posebno za 1906. između Careve džamije i sahat-kule. 188-189. Pejanović. sarači. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1908. Prvi je otvorio radionicu u Foči 1912. 33 ABH.000 ovčijih i kozijih koža.32 Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Ćehotinu u samom gradu. godine otvorio Meho Hadžiahmetović. kujundžijskim zanatom u Foči bavilo se svega desetak radnji.000-1. godinu str. drugi u Ustikolini. Povijest i umjetnost Foče. 321-323. Prvu je 1889. ali je ljubomorno čuvao svoju vještinu. Ali. To je bio siguran put da se sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. a zanat su izučili u Sarajevu. godine. Obojica su rođena u Foči.000 goveđih i 5. br. jer su. koje godišnje prerade 1. 30 . Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža. 1981. Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama. nedaleko od Aladža-džamije. Esnafi i obrti. godine. 1907. U jednom izvještaju iz 1891. Memiša Kumru i Ahmeta Dizdarevića. Tim poslovima bavili su se tabaci. promjenom granice. 71. Najveći broj kože otkupljivao je vojni garnizon u Foči. smještenih u Prijekoj čaršiji. a drugu Smail Kašmo. godine. Kreševljaković. 31 A. 33 Đ. Za vrijeme austrougarske uprave u gradu postoje svega dvije kazandžijske radionice. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih štavljača dadne predujam u iznosu od 1. Najbrojniji su bili tabaci. od tog prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču.

Kreševljaković. ali je ona zbog slabog rukovođenja radila samo do 1898. predloženo je da se u Jeleču podigne moderna fabrika kože. ovaj je tabački odžak brojio 36 majstora. Tabačkim poslom bavile su se sljedeće porodice: Đoze. 36 ABH. Uzmemo li da je svaki tabak imao po pet radnika. Prijedlog je ostvaren 1892. 6. dok je ranije prerađivano četiri puta više (24. ZMF. Na pribavljanju sirovina i preradi kože imalo je posao oko 300 ljudi.000 koža)34 Do okupacije Bosne i Hercegovine u Jeleču su se održale 4 tabhane smještene uz Krupicu. u Jeleču su radile tri tabhane sa 30 štavljača.. 6. Foče i Jajca. Tuzlaci. H. br. O jelečkim tabacima Hamdija Kreševljaković je zapisao slijedeće: “Zanimljivo je da je u svakoj tabhani bilo po devet suvlasnika (ortaka). Tada je radilo svega devet štavljača i 15 radnika. Renner. Esnafi i obrti. Lokalni štavljači napustili su stare tabhane i zaposlili se u fabrici kao najamni radnici. Omeragići. S obzirom na to da su jelečki štavljači imali najbolje prirodne uslove i da su proizvodili najkvalitetniju kožu. Ovaj slučaj nije mi više nigdje poznat. str.5 puta manje od najslabije plaćenih radnika u zemlji. a onda su ustupljena Ašeru Alkalaju. što je bilo 2. a poznat je po kvalitetnoj preradi kože. Kreševljaković. onda je u tom odžaku bilo zaposleno preko 200 osoba. ZMF. str. Esnafi i obrti. Bili su minimalno plaćeni. str.. koji su godišnje zarađivali ABH. godine.36 Prekidom rada fabrike u Jeleču nanesena je velika šteta lokalnom stanovništvu. Prema izvještaju iz 1891. koji ih je instalirao na Mošćanicu kod Sarajeva.694/BH. Hadžići. 34 35 . H. H. Merdani. Palalije. godine prerađivalo 6. godine. 73. Postrojenja su stajala neiskorištena punih 10 godina. 1981. a ispred Travnika.”35 Vjerovatno se većina ovih radnika samo uzgredno bavila preradom kože. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina.000 ovčijih i kozijih koža. Kazazići. Džinići. godine. Jeleč je bio jedno od većih naselja u fočanskom srezu.000 ovčijih i kozijih koža.000 kg vune. Njena godišnja proizvodnja iznosila je 80. Šljive. Ušte. Zametice. 133-134. Nišići. Šahbazi. Svaki zaposleni prerađivao je 600-700 koža godišnje. U njemu se 1891. a uz to se dobijalo 70. Kurtovići. Prema tome. Dvije godine kasnije fabrika je proširena. Uz hranu su zarađivali svega 20 krajcera dnevno. br. ali od te tri dvije su bile pred potpunom obustavom rada. Po broju prerađenih koža nalazio se odmah iza Sarajeva i Visokog. Drinjakovići i Husići. Činilo se da je ta fabrika u Jeleču bila dobar poslovni potez nove uprave.694/BH 1891. 74.112 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Poneki su majstori imali do 15 radnika.

onda je bruto-prihod 1895. a njihova dogradnja doBericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. To znači da je prihod od duhana u fočanskom srezu bio jednak sumi od 93. godine svoju filijalu u Foči. a na drugoj da što prije stvori uslove za fabričku preradu u zemlji. Prva ulaganja u te poslove brzo su se isplatila. dok je čisti prihod čitave ranije produkcije iznosio 1.840 nadnica rudara u Kreki.5 krune. Wien. Takve filijale postojale su u više mjesta Bosne i Hercegovine. a kasnije još dvije – u Banjoj Luci (1888) i Travniku (1893). znatno sniziti otkupne cijene i uvesti strožije klasiranje. U fočanskom kraju proizvođen je duhan slabijeg kvaliteta. 1914. i Srebrenica 1897). 90. Prosječna nadnica kopača u rudniku Kreka iznosila je tada oko 2. tako da je uprava mogla već 1883. Poseban privredni značaj za Foču i njenu okolinu imalo je sađenje duhana i podizanje otkupne stanice. jedna dobra tradicija nije prerasla u novi kvalitet. Uvođenjem monopola. str. Od 1882. decembra 1879. Iste godine kada je otvorena otkupna stanica u Foči izgrađeni su duhanski magacini u koje je uloženo 21. Ako se uzme da je prosječna cijena duhana po 1 q bila 120 kruna. čija je cijena prve klase iznosila 160 kruna po 1 q. Tvornica ćilima iz Sarajeva osnovala je 1912. do 1886. Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila.955 q godišnje.37 U prvim godinama okupacije Austro-Ugarska je posvetila veliku pažnju uzgoju i fabričkoj preradi duhana. Wien. 37 . Osnovane su dosta kasno i radile samo do izbijanja rata 1914. bis 1916. str.910 kruna. godine iznosio 234.600 kruna. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. Već 1880. a od 1892. Nažalost. 76. godine prosječno 1. godine. podignuto je i osam otkupnih stanica i to pet u Hercegovini i tri u Bosni (Orašje 1888. 113 20. 1916. Bez obzira na to. do 1896. Foča 1893.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.200 forinti. godine. 25. godine fočanski srez proizvodio je prosječno godišnje 317 kvintala.000 forinti. Broj sadilica duhana stalno se povećavao. prihod od duhana predstavljao je značajnu stavku u ukupnom prihodu čitavog kraja. Osim njih. godine. ona je djelovala u dva pravca – na jednoj strani je nastojala da visokim otkupnim cijenama pridobije seljake za uzgoj duhana i da strogim mjerama spriječi njegovu privatnu preradu i krijumčarenja. dok je ista količina i I klasa hercegovačkog duhana plaćana 300 kruna. godine podignute su fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru.

91. iako je bio veoma zainteresiran za bosanske šume. prije P. Sarajevo. Ukupna investicija u njih iznosila je oko 8. prolazeći sve periode prosperiteta i kriza ove razmjene. 39 Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 38 . Branislav Begović. Njihovi vlasnici bili su domaći ljudi ( Jovo i Aleksa Jeremić. 224. godine 47. taj ugovor nije realiziran sve do kraja austrougarske vladavine. godine zabilježeno je da fočanski srez ima 4 pilane na vodeni pogon. sračunatog na podmirenje lokalnih potreba. Foča je nekoliko stoljeća bila u središtu kopnene razmjene dobara između Levanta i zapadnih dijelova Balkanskog poluostrva. Razvojni put šumske privrede. zaobilazio je fočanski kraj zbog udaljenosti od glavnih željezničkih pruga. zapošljavala je 27 domaćih radnika. 576. str.39 Strani kapital.000 kruna. Godine 1904.. 141. tako da prosječno ulaganje po jednoj pilani iznosi oko 1. dok se 1910. a u sezoni i do 40-50. od kojih je samo jedna bila okrugla. sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta.38 Izvanredni prirodni uslovi koje je imao fočanski kraj za razvoj šumske privrede i drvne industrije ostali su neiskorišteni za svo vrijeme austrougarske uprave. Nazadovanje starih balkansko-orijentalnih zanata i okretanje trgovine prema Austro-Ugarskoj Monarhiji prisililo je Fočake da se prilagođavaju novim uslovima. Begović. 118-119. otkupna stanica u Foči zapošljavala je izvjestan broj radnika u toku cijele godine. vršena je 1910. Otuda je njeno stanovništvo. Zemaljski pregled mjestopisa.000 kruna. Goetz i komp. Ali. Smještena na trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu. riječ je o malim pilanama potočarama ograničenog proizvodnog kapaciteta.. godine uz ulaganje od 36. Osim prihoda koje je donosilo uzgajanje duhana.000 kruna. i C. str. str. str. Hasan Pilav i Hasan Karahasanović). Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. a 1885.40 U privrednom životu Foče posebno i istaknuto mjesto pripadalo je trgovini. Potkraj osmanske vladavine. Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918). dobilo je na submisijanskoj licitaciji dugoročnu eksploataciju šuma u fočanskom kraju. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 40 B. Očigledno. godine Akcionarsko društvo za iskorištavanje šuma i pogona parnih pilana. izgradilo poseban smisao za trgovinu. a 1912. godine spominje 8 takvih pilana. 1978. u fočanskom kraju bilo je podignuto nekoliko pilana potočara.114 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sve pilane su radile s po jednom pilom. str. Tek 1913.

Selim Šukalo (1891). 1893. godine osnovan Potporni fond za trgovinu i zanatstvo.050 kruna i Kreditni fond. Simo Sunarić. naruku duga tradicija. jer su trgovci u cijeloj zemlji plaćali svega 3% poreza na čistu dobit. Ovome treba dodati da je razvoj trgovine stimulirao i poreski sistem. Protokolirane trgovačke firme u Foči 1910. 1902. godine bilo 35 takvih trgovaca. 2. Jovan Radošević (1891). 41 42 Altarac Mayer Bajrović Rašidaga Godina protokoliranja 1884. značajniji od toga fonda bili su Sreski potporni fond. 1899. godinu nedostaju neke trgovačke radnje koje se ranije javljaju.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Osim toga. Bosnischer Bote. na inicijativu Zemaljske vlade.41 Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Razvoju fočanske trgovine išli su. To znači da je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Foči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. str. koga je 1904. a 1910. ipak. 1910/11. preselio iz Kalinovika. 390. koji je raspolagao kapitalom od 9. Ahmet Hanjalić (1892). Njihova namjena je bila da kreditiraju zanatstvo i trgovinu. Međutim. Uporedi Bosnischer Bote. bogata okolina i prisustvo vojnog garnizona koji je djelimično snabdijevala.000 kruna. s kapitalom od 400. godine i to sa dva osnovna razloga: prvo. godine. str. Tomo Tomašević (1891). Kompas. Finansijalni ljetopis Bos. u Foči je 1906. 65 i Bosnischer Bote. koji je stupio na snagu 1. U popisu za 1910. 182. str. a u drugim mjestima najmanje 6 forinti (12 kruna). godine u Sarajevu naslijedio Venzel Stjepan. novembra 1883. godine42 Naziv firme 1. To su sljedeće firme: Husein-beg Zulfikarpašić (1904). str.000 kruna. uključivanjem Bosne i Hercegovine u carinsko područje Monarhije prekinuta je njihova veza s tradicionalnim tržištem u Crnoj Gori i Srbiji i drugo. godine 50. a ovaj posljednji prvenstveno razvoj poljoprivrede. Meho Hajrić i Šaćir Hajrić i Hermann Fusch (1891). 115 Izgledi za budućnost naročito su se pogoršali poslije okupacije 1878. Salih Tataragić (1891). Foča je ostala udaljena od glavnih željezničkih pruga koje su čitav promet okretale prema Austriji i Mađarskoj. U Foči je 1899. . Autoru nije poznato da li su one prestale raditi ili su njihovi vlasnici napustili Foču. 1912. uvedena je obaveza sudskog protokoliranja za sve trgovačke radnje koje su u Sarajevu plaćale najmanje 15 forinti (30 kruna) poreza na čistu dobit.-Herc. 403-404. s kapitalom od 83.

29. braća Hadžialić Bećır Hadžimešić Mehmed Kadribegović Edhem Karahasanović Hasan Karahasanović Šerif Karahodža Mušan Karahodža Salih Karavdić Avdo Kujundžić Vasilije i Pero Letić Murat Njuhović Jusuf Oković Omer Pandur Mehmed Pašović Avdo Pašović Ibraga Prepoljac Aleksije Selimović Ibrahim Šiljak Hasan Sirbubalo Salih i Mehmed Sokolović Simo i sinovı Sokolović Timotıje Spitzer Heinrich Stark Johann Šukalo Muhamed Tafro Muhamed Tafro Mustafa Tafro Salko Tataragić Hadži Ibrahim Godina protokoliranja 1891. 1905. 1891. 5. 1902. 1893. 35. 4. 1906. Bakić Hadži Ibrahim Bakić Jusufaga Ćehajić Mehmed Džindija Hasan Ekmečić Osman Đonlagić Mehmed i Hasan Glođalić. 28. 1910. 1905. 32. 1900 1905. 10. 1893. 37. 1891. 1900. 8. 15. 1905. 30. 1905. 1910. 1893. 20. 1891. 27. 1905. 1891. 1891. 14. 1891. 1891. 1900. 1907. 23. 17. 33. 26.. 1894.. 21. 6. 18. 1893. 16. 25. 1896. 24. 34. 19. 1905. 13. 7. 9. 11. 1891. 22.116 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1891. . 1905. 1905. 1905. 1891. 12. 31. 36. Naziv firme 3.

a posebno akumulacija kapitala koja je vršena u trgovini. Nedjeljko Davidović. 1891. 1891. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. Bećir Tuno. Todo Kočović. 1891. braća Sokolović. Alaga Rodžo i Vlado Hadži-Vuković. Đorđe Hadži-Vuković. 43 44 . Jusuf Njuhović. 41. 1891. potpredsjednik. 43 Moderan hotel. 1891. 49. 47. svoje ciglane su imali Ahmet Đonlagić. Simo Sunarić. prema datom popisu. 1892. Milan Simić. Karakteristično je da su u Foči zabilježeni kao trgovci samo dva stranca i jedan Jevrejin. najistaknutiji trgovci mješovitom robom bili su Niko Hadži-Vuković i sinovi. Hadži Bećir Hadžialić. 45. To su bile uglavnom trgovine mješovitom robom. Samo je kod nekih bilo naznačeno čime se bave. Tomašević Simo Tomašević Tane Tošović Risto i sinovi (Risto. a hotelijerstvom su se još bavili Jakob Russ. 46. Salih Tafro. vodili. kožar i trgovac bio je Jusuf Njuhović. članovi direkcije. Konstantin i Vladimir) Trhulj Alaga Trhulj Salih Tufekčić Gavro Tufekčić Mujo Tufekčić Tane Tulek Avdo Tuno Bećir Uzunović Halil Vuković Nike Hadži sinovi (Milan i Vasilije) Vuković Todo Hadži Godina protokoliranja 1891. Među njima. uglavnom. 42. 43. Meho i Šaćir Bajrić. Vlado Hadživuković. 1892. Vasilije Kovačević i Vlado Hadži-Vuković. držao je Samuel Gerstl. Bosnischer Bote. braća Glođajići. predsjednik. 1912. 1900. dok su vojničku kantinu držali Josef Gerstl i Maria Schlamp (Šlamp). str. 391. 1910. Salih i Mustafa Tafro. Aleksije Jeremić. Mara Jovović i Carl Herres. predsjednik. 39. 1893. 48. Godine 1906. 50. 117 Naziv firme 38. Milan i Todor Hadži-Vuković. koji su imali svoje filijale u Goraždu i Sarajevu. domaći ljudi i to 35 Muslimana i 12 Srba. 44. 1891. uslovili su stvaranje prvih novčanih zavoda. s 24 sobe. Trgovinu su. 40. Najpoznatiji trgovci drvetom bili su Jovo i Aleksije Jeremić i Šerif Karahasanović. Privredni razvoj Foče.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 1891. a vinariju su držala braća Caratan. Simo Hadži Glođalić.

Nadzorno vijeće: Mustajbeg Kršlak. 136-138. Uplaćeno je bilo 2. 226.000 kruna u 2. Poslove direktora obavljao je Nikola Kovačević. str. Vasilije Popović. godine imala je 255 članova s 560 udjela po 50 helera nedjeljno. Mustajbeg Prašo (Čajniče) i Alibeg Čengić – Borjanin iz Borja. Ahmedaga Hasić.000 dionica po 50 kruna. Ali ef. Preuzimajući imovinu i dugove Srpske štedionice. 45 . 14. Rašidkadić. predsjednik. Mehmed ef. Muslimanska kreditna banka preuzela je imovinu i dugove Muslimanske štedionice. godine. Todor Hadži-Vuković.45 Muslimanska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom) osnovana je 1907.000 dionica u vrijednosti 100. Vidi: Finansijalni ljetopis Bos. predsjednik i članovi: Husein-beg Zulfikarpašić.-Herc. Simo Glođajić. Zaključak je proveden u djelo na glavnoj skupštini 19. 1911/12. predsjednik. 128-130. godine – 225 članova sa 619 udjela. 46 Direkciju Muslimanske kreditne banke sačinjavali su: Ibrahim ef.. Salih ef. Muftić. i 170. godine i za vrijeme prvog Direkciju Srpske banke i štedionice sačinjavali su: Aleksije Jeremić.. Na glavnoj skupštini štedionice. potpredsjednik i članovi: Milan Simić.118 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a osnovana Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo). 20.. a krajem 1910. str.46 *** Foča i njena okolina ušli su u političku istoriju austrougarskog perioda po događajima koji su se zbili u ustanku 1882. Hasić. Manjo.44 Krajem 1909. maja 1911. potpredsjednik (Foča). osnovana je Srpska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom). članovi: Salih ef. Milan Hadži-Vuković i dr. Odlukom glavne skupštine.000 kruna u 10. članovi: Uzeiraga Njuhović. likvidirana je Srpska štedionica. Rašidkadić. Hasanbeg Alajbegović (svi iz Foče).000 kruna. Đorđe Hadži-Vuković.000 kruna. godine bilo je uplaćeno 160. str. Ahmed ef. Osnovana je s dioničkim kapitalom od 500. Na njenom čelu stajali su najistaknutiji predstavnici srpskog trgovačkog građanstva. Risto Jeremić (Tuzla). 1912-13. Vidi: Financijalni ljetopis Bos-herc. str. Ibraga Selimović. presjednik (iz Goražda). godine. jula 1910. Kompas za godine 1910/11. godine. Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo) započela je rad s dioničkim kapitalom od 200. Rašidkadić. Nedjeljko Davidović (Čajniče). Vlado Hadži-Vuković. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. godine. januara 1910. 126-128. data je saglasnost da se osnuje Muslimanska kreditna banka (dioničarsko društvo). Kompas 1912/13.000 dionica po 100 kruna. Do 1. novembra 1912. Todo Kočović.

da narod čitavog sreza pruža pasivan otpor koji se ispoljava u odbijanju da učestvuju u javnim radovima. Nisu se lahko mirili s nastalom situacijom. novembra 1881. nije pružila neposredan otpor kad ju je zaposjedala austrougarska vojska u oktobru 1878. Žandarmerijsku stanicu napala je grupa od 100 ustanika predvođenih podserdarom Perom Tunguzom. godine. Iz takvih reagiranja okupaciona vlast je zaključila da se u fočanskom srezu više nego i u jednom drugom može očekivati otpor vojnom zakonu. koja ga je politički. . koji je još 1878. 80 muslimanskih porodica iz Foče podnijelo je zahtjeve za iseljenje. turske i srpske granice. S obzirom na to da je nezadovoljstvo imalo dublje socijalne i političke korijene. 119 svjetskog rata 1914-1918. novembra 1881. Foča.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. U znak otpora vojnom zakonu. a nezadovoljstvo se naročito ispoljilo prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. i 11. str. noću između 10. Ustanak je počeo napadom na žandarmerijsku stanicu u Ulogu. ekonomski i društveno izolirala od susjednih zemalja i uspostavila strogu birokratsku vlast s jakim vojnim garnizonom. godine. Sve što se događalo između njih ne izlazi iz okvira političke istorije većine naših mjesta. okupljajući bošnjačko i srpsko stanovništvo. nisu se mogli izbjeći sukobi između stanovništva i okupacione vlasti. Uz 47 H. Na tom mjestu ukrštali su se putevi iz istočne Hercegovine i južne Bosne. što nije bilo beznačajno za dalji tok ustanka. 4. kao ni drugi gradovi jugoistočne Bosne. ali je bilo Fočaka koji su učestvovali u odlučujućoj bitki na Glasincu. ipak su im preporučene taktičnost i obzirnost. januara 1882. 93. U izvještaju kapetana Lukića stoji da su ustanike sačinjavali Bošnjaci i Srbi iz Borča i Foče. godine imao svoju četu. u blizini crnogorske. Žalbe su naročito dolazile na šefa šumske uprave. pa je konstatirala da je u srezu snažan pritisak poreskih i šumskih organa. neprijavljivanju pred sudom i slično. Pripreme za ustanak počele su u čitavom kraju. Odmah je požurila da objasni razloge za takav stav stanovništva. godine. Hercegovački ustanak. Proglašavanje vojnog zakona bio je dovoljan povod za to. godine.47 Iako su okupacione vlasti dobile naređenje da djeluju energično. Predstavnici okupatorove vlasti izvještavaju iz Foče. Opšte nezadovoljstvo dostiglo je kulminaciju u prvoj dekadi januara 1882. Budući da je naseljen isključivo muslimanskim i srpskim stanovništvom. plaćanju poreza. Kapidžić. tako da je vlast preduzimala prisilne mjere. godine. fočanski kraj najteže je podnosio novu okupacionu vlast.

ključnu ulogu u uloškom ustanku imao je Omer Šačić. Ustanici su zauzeli skele na Drini i počeli se prebacivati na desnu obalu. U Foči je koncentrirana austrougarska vojska. preduzeo akciju dolinom Sutjeske. da im se uputi pomoć od 60 ljudi. 109-110. Hercegovački ustanak. Vodio je grupu od 600 ustanika i 1. godine zauzeli žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču.. gdje je zauzeo žandarmerijsku stanicu u Tjentištu. a poslije toga su svoje glavne napore prenijeli iz gornjeg Podrinja i Zagorja prema Foči. On je dobio tajnu poruku iz Crne Gore da zauzme Foču i prekine njenu vezu sa Sarajevom. ali im fočanski garnizon u tome nije mogao pomoći. Najaktivnije ustaničke vođe bili su Pero Tunguz. str. Žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču tražile su. čiji su glavni punktovi bili oko Huma i Broda. koji je s više sinova učestvovao u njegovoj pripremi i izvođenju. februara. Cilj im je bio da oslobode Foču. februara već se bilo diglo na ustanak stanovništvo na lijevoj obali Drine. Mazoču i Bastasima. Garnizon u Foči imao je 300 vojnika. Tako su glavni skelski prelazi na Drini došli u ruke ustanika.48 Neposredno poslije izbijanja ustanka u Ulogu nezadovoljstvo se proširilo na Podrinje. Preduzeta koncentracija vojske i njeno stavljanje pod komandu jednog generala ukazuje na strategijski značaj Foče i ozbiljnost ustaničkih akcija. Stojan Kovačević i Salko Forta. Neposredna posljedica toga bilo je ugrožavanje austrougarske vojske u Foči i napuštanje žandarmerijskih stanica u Čelebićima. Kapidžić. 114.120 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. bogati zemljoposjednik. ali su svi pušteni na slobodu. O ovim događajima Hamdija Kapidžić je pisao: “SituaH. 48 49 . Tom prilikom zarobljen je 21 žandarm i vojnik. 50 H. str. od kojih su 150 bili regruti.49 Ustanici su 25. str. Najznačajniju ulogu u ostvarenju tog zadatka imao je Stojan Kovačević. Hercegovački ustanak. Jedna kolona pod komandom pukovnika Hacea stigla je u Foču 2. jer su se ustanici pojavili na Vučijem brdu i Vratlu. januara. H. a iz Sandžaka je upućen jedan bataljom u Čajniče i Foču. Komandant svih tih snaga bio je general Obadić.50 Do 1. Hercegovački ustanak. prema Crnoj Gori i Sandžaku. januara 1882. februara 1882. Kapidžić. 16. Kapidžić. 13. Peru Tunguza. prema osmanskoj granici sve do Čajniča.

Hercegovački ustanak. Ustanička akcija počela je napadom na Brod. rasporedili smo svoje snage (1500 i to tako što smo postavili jedan dio na Krbljinama prema Rogoju. a ranjeno 17 vojnika. Kapidžić. Hercegovački ustanak. Stojanu su pristizale ustaničke čete iz područja desne obale Drine iz Sandžaka pod Tošićem. i 15. Ipak. februara da su ustanici opkolili Foču. i 4. februara oko utvrđenog Susječna i Broda. Iako su pokazali izvanrednu preduzimljivost i hrabrost. Kapidžić. 164. Jovom Karovićem i Beširom Kaljačom. tako da su oni treći dan morali prekinuti borbu. Hercegovački ustanak. koji je prema konfidentskim izvještajima. U austrougarskom izvještaju kaže se da su borbe za Foču bile žestoke. Uspješne akcije ustanika vođene su sve do povratka i koncentracije svih trupa. Prema ustaničkim izvještajima. Komanda u Foči javila je 2. str. drugi smo stavili u pokret prema Foči. H. februara kada je stigao general Obadić s pojačanjem i da je u njima poginulo 4. Hercegovački ustanak. sve je naoružano” (kurziv I.). da su prekinute 4. U jednom izvještaju piše: “Kad smo saznali za tu namjeru (kretanje pukovnika Hacea prema Foči). slabo naoružani i bez artiljerije nisu se mogli suprotstaviti izvježbanoj vojsci u utvrdama. da se kod Broda vode borbe i da kod Cvilina ustanici prelaze Drinu na više mjesta. str.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 165. jer su ustanici zaprijetili da će ga odvojiti od Foče. februara postala je po austrijsku vojsku kritična. 164. jer je bila dobro utvrđena i branjena s osam bataljona ojačanih artiljerijom. H. februar). zauzeli sve kasarne. Do žestokih borbi došlo je 4. februara sa jednim dijelom vojske preduzeo izviđanje dolinom Drine i Sutjeske. Kapidžić. Sve snage morale su se koncentrirati na odbranu grada. stigao iz Kolašina”. 121 cija između 2. u bitkama oko Foče učestvovalo je 1. 165. Položaj okupatorske vojske u samom gradu otežao je pokret u srpskom dijelu varoši. 54 H. Kapidžić. 51 52 .54 Ustanici nisu zauzeli Foču.500 boraca. str. a s trećim smo izvršili napad na Susječno kod Foče). U izvještaju stoji: “Sve je ustalo i opšta je revolucija. a ostatak vojnika rasporedio je na položaje oko Foče.53 Očigledno je da su ustanici iskoristili momenat kada je general Obadić napustio Foču s dijelom trupa i na taj način oslabio odbranu. iz borbi za Foču 3. i 4. str. 53 H.51 General Obadić je 4. zatim smo navalili na Foču sa svih strana. Borili smo se dva dana (3. Ustanici su imali 3 mrtva i 4 ranjena. a trećeg dana prekinuli borbu”. 52 General Obadić morao je prekinuti nastupanje prema Bastasima. februara 1882. H.

Neuspjeli napad na Foču 2-4. Jeleč. takozvani štrajf-korpus (“Streif-korps”). februara nije prekinuo dalje ustaničke akcije u fočanskom kraju.122 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kalinovik. koji je 55 56 H. Čelebić. koji je komandovao s oko 600 ljudi. Među njima je bilo 187 Srba i 54 Bošnjaka. a Stojan Kovačević se sa manjom četom vratio u Gacko. okupaciona vlast proglasila je amnestiju za ustanike. jer je ona postala koncentracioni i polazni centar austrougarske vojske iz koga su išle sve akcije protiv ustanika u Ulogu i Zagorju. koji su se koristili svakom pogodnom prilikom da napadnu okupacionu vojsku. na čelu s generalom Obadićem. U okolini Foče zadržalo se oko 700 ustanika. ostalo je zabilježeno da je ustanicima pružilo pomoć svojom pobunom srpsko stanovništvo u gradu. godine Austro-Ugarskoj je uspjelo da okonča 50-godišnji nemirni period u Bosni i Hercegovini. Suha. boreći se protiv austrougarske vojske. Slamanjem ustanka iz 1882. Kapidžić. U njemu su učestvovali zajedno Srbi i Bošnjaci.55 U borbama oko Foče istakao se Stojan Kovačević. godine formirana je u graničnom pojasu prema Crnoj Gori. brojni birokratski aparat. godine fočanski kraj dao je izvanredan doprinos. str. Za sređivanje prilika u krajevima koji su se digli na ustanak nova vlast se oslanjala na vojsku. Sandžaku i dijelu Srbije posebna vojno-policijska formacija. 165. ali je od toga bilo izuzeto 241 lice koje se istaklo u ustanku. H. Hercegovački ustanak. str. Previla.. ni to nije bilo dovoljno da se uspostavi trajniji mir.56 U čitavom Hercegovačkom ustanku 1882. Bastasi. Krajem 1882. Ustanici više nisu bili u prilici da organiziraju veći napad na Foču. Nakon ustanka. Vikoč i Ljubina. Na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku je uspostavljen vojni kordon koji je potpomognut s devet žandarmerijski stanica: Foča. Međutim. U narodu fočanskog kraja ovaj ustanak poznat je kao “Stojanov vakat”. Hercegovački ustanak. . policiju. 217. U gradu Foči je od amnestije bilo izuzeto 20 Bošnjaka i 8 Srba. Pomenutih 700 ustanika u fočanskom kraju vezalo je za sebe 18 četa austrijske vojske. Forta se sa svojim ljudima povukao u Borač. Žestok napad ustanika na Brod kod Foče zabilježen je 23. ali i na domaće ljude kojima je osiguravala privilegiran socijalni i politički položaj. februara u vrijeme austrougarske ofanzive na Zagorje.. Kapidžić. godine.

a Srbe trgovci. 109. on je posjetio fočanski kraj. Sarajevski list. u kojem je ustanak bio tek ugušen. godine u vijeću su sjedili 9 Bošnjaka i 3 Srbina. Svaka dozvola za ugostiteljsku. 10. trgovačku ili kakvu drugu radnju bila je uslovljena u najmanju ruku lojalnim držanjem prema vlastima. a u mnogim slučajevima tražene su i druge usluge. Tane Tomašević. Idrizbeg Avdagić. Bošnjake su zastupali zemljoposjednici i trgovci. Sulejmanbeg Pašić.57 Posebnu funkciju u političkom djelovanju u narodu imalo je gradsko vijeće (Medžlis) sastavljeno od uglednih i lojalnih predstavnika građanstva. Prilikom svog prvog obilaska Bosne i Hercegovine. Jovo Jeremić i Todo Niković. Bajraga Tuno i Uzeiraga Njuhović. Aleksije Jovičić i Muhamedbeg Avdagić. Jusufaga Njuhović. septembar 1882. Salihbeg Čengić. godine 12 članova. a jednom hadžiji. Vlado Glođajić. načelnik. a 1912. Husaga Pilav. Za podatak zahvaljujem dr. podnačelnici: Vasilije Kujundžić i Ahmetaga Hasić. Kako to treba praktično raditi pokazao je Benjamin Kalaj. godine. Hadži Ibrahim Bekić. U gradu Foči je razdijelio 500 forinti sirotinji. od kojih je bilo 7 Bošnjaka i 5 Srba. Mehaga Hadžimešić.58 Socijalni sastav gradskog vijeća nije se izmijenio ni 1912. Nikola Caratan. zajednički ministar finansija i najodgovorniji funkcioner za vođenje austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. “što je među prisutnim muhamedancima pobudilo neobično radovanje i zahvaljivanje”. dao je 60 forinti. br. Sulejman-beg Pašić. Tomislavu Kraljačiću.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. U Ustikolini je dao 100 forinti za opravku džamije. zastupnici: Muratbeg Čengić. godine u Foči sačinjavali. Takođe se djelovalo preko vjerskih službenika i zemljoposjednika koji su već u početku probrani kao politički oslonac nove vlasti. Avdaga Muftić. kome su “hajduci” zapalili han. a da se istovremeno radi na pridobijanju naroda za prihvatanje okupacione vlasti. zastupnici: Vaso Tomašević. uz garanciju da će zadržati ranije socijalne pozicije. 123 bio veoma pokretan i imao zadatak da u svakom momentu efikasno djeluje u slučaju lokalnih pobuna ili upada oružanih grupa preko granice. Iz Beča i Sarajeva stizale su instrukcije da se energično postupa protiv onih koji narušavaju red i sigurnost. neposredno poslije imenovanja za ministra. Bećiraga Tuno. U gradskom vijeću bilo je 1900. načelnik. Tada su ga sačinjavali: Huseinbeg Zulfikarpašić Čengić. podnačelnici. Njega su 1900. 57 .

U Bosanskohercegovačkom saboru fočanski srez zastupali su Mustajbeg Mutevelić (II kurija. Srpsko građanstvo u Foči bilo je opoziciono raspoloženo prema austrougarskoj politici.. S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini sve do 1910. da bi i na taj način pribavljali društveni ugled. pri čemu im je pravila razne ustupke. U tim svojim nastojanjima ona je uspijevala da pridobije samo dio građanstva i krupne zemljišne posjednike. Austrougarska vlast je nastojala da upravo njih pridobije za svoju politiku. organizacija i stranaka. dr Luka Čabraić (II kurija. nalaze samo tri Srbina (a ranije ih je bilo pet). u deceniji pred Prvi svjetski rat. bilo je zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava. koji se prelamao i u fočanskom srezu. Uspjesi Srbije i Crne Gore izazvali su oduševljenje srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i pojačali njegovo opoziciono raspoloženje prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. islamski izborni srez) i Gavro Gašić (III kurija. koje će ići od saradnje s austrougarskom vlašću.124 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 9. 15. pokreti za crkveno-školsku autonomiju Srba i vjersko-školsku autonomiju Bošnjaka predstavljali su specifičan vid opozicionog političkog djelovanja. vakufskom i crkveno-školskom odboru. . 10. direkcijama srpske i muslimanske banke. srpsko-pravoslavni izborni srez). što se vidi iz podatka da se u gradskom vijeću 1912. mada se struktura stanovništva nije mijenjala u korist Bošnjaka. katolički izborni srez). izdvojio tanak sloj srpskog i bošnjačkog građanstva koje se stalno smjenjivalo u gradskom vijeću. preko političkih kompromisa do otvorene opozicije. Zaoštravanje političkih odnosa u fočanskom srezu započelo je balkanskim ratovima. Zatim je.. kojim su zabranjene prvenstveno srpske nacionalne i vjerske organizacije i društva. Iz straha pred tim raspoloženjem austrougarske vlasti iskoristile su skadarsku krizu da u Bosni i Hercegovini zavedu “iznimne mjere” (od 3. godine). islamski izborni srez). 21. počelo stvaranje političkih grupa i stranaka. srpsko-pravoslavni izborni srez). maja 1913. Imetak koji su stekli trgovinom i brojnim kmetskim selištima ulagali su dijelom u odlazak na hadžiluk (odatle uz imena i prezimena dodatak hadži) i dobrotvorne svrhe. U Foči se. Risto Hadžidamjanović (II kurija. 2. zatim Mahmud-beg Fadilpašić (III kurija. kao i u drugim našim gradovima. do 15. kao i u odborima njihovih kulturno-prosvjetnih i potpornih društava. Međutim. godine primjenjivani zakoni iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji.

raspuštena su sva srpska kulturno-prosvjetna i đačka društva. organizirane su u bosanskohercegovačkim gradovima protivsrpkse demonstracije. Iz čitave grupe. Tuzla. a na drugom ubila Maziju. . u kojima su pljačkane i demolirane srpske trgovačke radnje i kuće. godine strijeljano i povješano 126 osoba. drugi strijeljani. 115. Srpsko stanovništvo je odvođeno u logore širom Monarhije (Arad.59 Očekujući ofanzivu srpske i crnogorske vojske. Grac. Beograd-Sarajevo. i 1917. a jedan je teško ranjen umakao sa strijeljanja. U Arad je internirano 5. a ponegdje i bošnjačko i hrvatsko. Travnik i Bihać). a treći otpremani u logore. uglavnom. godine. a u Doboju.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Doboj itd. od kojih je u logoru umrlo 2. 1920. Izbijanjem rata.000. koji je ukinuo većinu mirnodopskih i zaveo vojne zakone. jula 1914. a dvojica ispod 18 godina. avgusta 1914. Još iste noći. avgusta vojna patrola strijeljala je taoce na prvom mostu. Sarajevo. trojica su se uspjela spasiti bijegom. 25. godine inscenirano je niz političkih procesa protiv uglednih Srba (Banjaluka. koje mu je bilo naklonjeno. Presude su.). Šopronj. Masovno je hapšeno srpsko stanovništvo. a posebno poslije objave rata Srbiji. 125 Obračun koji je počeo sa srpskim stanovništvom u vrijeme balkanskih ratova nastavljen je u drastičnoj formi poslije Sarajevskog atentata i u toku Prvog svjetskog rata. dvojica mladića ispod 20. počela su hapšenja za austrougarske vojne i policijske organe. politički sumnjivih ljudi. Zaveden je vojnookupacioni režim. Prvih mjeseci rata. tokom 1916. pop Vladimir Popović iz Čelebića i trgovac Niko Hadži-Vuković. a na drugom pop Vasilije Kandić i trgovci Milan Hadži-Vuković i Nikola Mazija. godine umrlo je oko 5. a u toku 1915. kada je Srbija odbila austrougarski ultimatum.000 lica iz Bosne i Hercegovine. u Foči su austrougarske vlasti kao taoce postavili šest uglednih Srba kod dva željezna mosta na Drini. Bosna i Hercegovina postala je ratno područje. prvenstveno Srba. Komoran. Od atentata.000 lica. U Foči je formiran ratni vojni sud koji je na suđenjima uhapšenim donosio presude koje su odmah izvršavane. Crna knjiga. Među njima bio je i starac s preko 80 godina. dok 59 Vladimir Ćorović. U zoru 9. Zabranjen je veliki broj srpskih knjiga i časopisa. Na prvom su bili pop Josif Kočović. str. od austrougarskih jedinica naročito su stradala pogranična područja prema Srbiji i Crnoj Gori. U Foči je 14. bile takve da su jedni vješani.

krajem avgusta 1914. a crnogorska na liniju zapadne padine Romanije – selo Pale – Kalinovik. srpsko stanovništvo jugoistočne Bosne dočekalo je srpsku i crnogorsku vojsku kao oslobodilačku. radi obezbjeđenja lijevog boka Užičke vojske. Od toga broja bilo je 170 ženskih. a tri dana kasnije i kod Goražda. u ofanzivu na Višegrad. Užička vojska je do 25. Od 5. Još u vrijeme pripreme ofanzive srpske i crnogorske vojske na jugoistočnu Bosnu. a prilikom njihovog odstupanja dio srpskog stanovništva i iz fočanskog sreza napuštao je domove i krenuo u Crnu Goru i Srbiju. Oba teško ranjena taoca internirani su u logor u Arad. oktobra odstupila na desnu obalu Drine. str. Do 17. Sarajevo. Mrežica – 77. gdje se sastala sa Sandžačkom vojskom. 31-36. Fočanski kraj je na samom početku rata bio neposredno ratno područje i više od mjesec dana bio je u rukama crnogorske vojske. Vorzeichnis der auf Grund der Verordnung von 13. Miljevine – 49. a Sandžačka je krenula preko Romanije i dolinom Prače prema Sarajevu.60 Iz navedenih primjera jasno se vidi da su u Foči i u drugim mjestima na najvećem udaru bili srpski sveštenici. septembra 1914. Krajem septembra. avgusta 1914. u fočanskom i susjednim sreCrna knjiga.. 1915. septembra obje vojske su izbile na visinu Rogatice. a 30. Direktivom od 27. u sadejstvu s crnogorskom Sandžačkom vojskom. Osim ovih. septembra kod Starog Broda.61 Najveći broj interniranih bio je iz sela: Sijerča – 100. godine. Zakmura – 24 itd. do 10. oktobra Užička vojska je odbačena na liniju Vratar – Vigova Gora – Šenković. Crna knjiga. Užička vojska nastavila je ofanzivu 22. godine. septembra pravcem Han-Pijesak-Vlasenica.. U ovom popisu navedena su sela i poimenice sva domaćinstva i lica. trgovci i intelektualci. godine nizvodno od Foče. učitelji. expatriirten bosnisch-herzegovinischen Landesangehörigen. oktobra isto je učinila i crnogorska vojska. i 15. 59-60. U daljim borbama. str. Višegrada i Međeđe. 60 61 . Srpska vrhovna komanda šalje Užičku vojsku. str. dok je Užička vojska prešla Drinu 14. Račići – 31. Sandžačka vojska stupila je u dejstvo i prešla Drinu 11. Poslije terora koji je nad njim izvršila austrougarska vojska. Zahl 13. je dvojicu drugih teško ranila.421/Präs. iz fočanskog sreza internirano je 58 domaćinstava s ukupno 356 lica srpske nacionalnosti. Oktobar 1914. 177 muških i 9 djece. 95.126 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. srpska vojska je izbila pred Vlasenicu.

000 lica. Beograd. Ovaj pokret bošnjačkog stanovništva brzo se proširio i na srezove jugoistočne Bosne: fočanski. pojačavale su strahovita glad i epidemije koje su popratne pojave ovakvih vanrednih prilika. bilo da se radilo o teroru nad srpskim stanovništvom. čajnički. heljda. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika i to 7. među kojima je bilo oko 20.63 Izuzetna stradanja koja je proživljavalo cjelokupno stanovništvo Foče i njene okoline. 125-126. Prvi svetski rat 1914-1918.000 djece i oko 16. marta 1915. Do konca oktobra 1914. ječam. donesen je zakon na osnovu koga je bio reguliran promet žitom i brašnom. godine na 46. ili o izbjegličkom pokretu bošnjačkog stanovništva. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. Međutim. 1973. proso. ni tako strogo ograničene i nedovoljne količine stanovništvo nije redovno dobijalo zbog neredovnog saobraćaja u ratnim uslovima. a među njima visok procent 63 Petar Tomac. Normalna mjesečna potrošnja žita po jednom stanovniku uzima se 18 kg mjesečno. Već 3. str.000 Bošnjaka sa ženama i djecom. tako da se nije mogla završiti žetva niti naredna sjetva. godine.000 žena. Prilikom povlačenja austrougarskih trupa iz Novopazarskog sandžaka za njima je krenulo oko 9. višegradski i rogatički.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. . što predstavlja dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. broj izbjeglica (“muhadžera”) iz svih krajeva narastao je na 36. Rekvirirani su pšenica. kukuruz. U svim mjestima vršene su rekvizicije i stvorene rezerve žita i brašna. avgusta 1914. raž.480. brašno i krompir. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armije prema Srbiji. što znači da je bosanskohercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. a do sredine januara 1915. 127 zovima pojavljuje se izbjeglički pokret bošnjačkog stanovništva. Mjesečni limit u Ugarskoj iznosio je 18 kg a u Austriji 10 kg po stanovniku.2 kg brašna ili 9 kg žita. 29. Kasnije. Mobilizacija najsposobnije radne snage i rekvizicije konja i volova za vojsku značajno su smanjile produktivnu snagu poljoprivrede i to upravo u vrijeme kada su njeni proizvodi bili najpotrebniji. Zabranjen je izvoz iz Bosne i Hercegovine. Njime je bio obuhvaćen veliki broj porodica koje su se kretale prema Sarajevu i drugim mjestima u unutrašnjosti. Nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama pokušalo se spriječiti maksimiranjem cijena žita i brašna. ovas. godine donesen je Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama. Zemlju su najvećim dijelom obrađivali oni koji to nikada nisu radili.

na užem području sreza.300% veće nego prosječne cijene istih artikala 1914.50%. godine utvrdila vlada bile su za 350% do 2. godine.500 lica (oko 20% stanovništva).. 141-142. bis 1916. godine izdate su karte za dodjelu hljeba i brašna. godine vojnom mobilizacijom u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno 2. str. izuzimajući radnike na teškim poslovima dobilo svega 200 grama brašna na dan po stanovniku. bis 1916.000 stanovnika. 1917. dok je gradsko stanovništvo.35% ukupnog stanovništva. Rekvirirani su svi plugovi.65 Ishrana stanovništva postajala je sve teža. bis 1916. str. Prema austrougarskim izvorima. godine. činile su žene. 64 . dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. godine. godine. a u Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. a stupile su na snagu 11. godine porasle su za tri puta. Cijene životnih namirnica koje je 1918. maja 1915. Tada je povećana količina žita za seosko stanovništvo sa 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. maja 1919. Organizirane su prisilne “mobe” za žetvu i za sjetvu.200 lica ili oko 50 lica mjesečno. Kakve je razmjere dobila nestašica i skupoća najbolje se vidi iz porasta cijena životnih namirnica u Sarajevu.64 Da bi se uvela još oštrija kontrola snabdijevanja stanovništva. 56-57. a uz saglasnost reis-ul-uleme i muslimanske žene. a nadziranje je vršila žandarmerija. do 1916. ali on je zvanično dat i u njega ne bi trebalo sumnjati. uže područje fočanskog sreza (bez ispostave Kalinovik) imalo je oko 38. u posljednjim godinama rata (1916-1918) umrlo je od gladi i iznemoglosti 2. Ovaj podatak izgleda pretjeran. 1917. dok je taj procent u Austriji iznosio 0. zatim školska djeca iz osnovne škole pod nadzorom učitelja. Wien.. Izbijanjem rata 1914. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. u aprilu 1915. mašine i druga oruđa i stavljeni na raspolaganje za zajedničku upotrebu. 65 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. Prema popisu iz 1910. jer se samo na taj način mogla obraditi zemlja.66 Prema izvještaju Sreskog ureda u Foči od 22. Cijene životnih namirnica od 1913. u vojsku je regrutirano 7. 131-132. str. Kraj rata dočekan je sa značajnim gubicima stanovništva. U nedostatku radne snage poljoprivredne radove su obavljali zatvorenici i ratni zarobljenici. 66 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914.128 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Radovima su rukovodili posebni odbori. Dugi i iscrpljujući rat trošio je i posljednje rezerve hrane. godine.

jer je stara vlast bila na izmaku. Slab aparat vlasti nije se mogao suprotstaviti pljačkaškim akcijama seljaka. Popisom iz 1917. Vlasti su tražile izlaz u uspostavljanju 67 Glas slobode. a da je stizalo jedva 8 vagona. . str. br. U čitavom šarenilu antiratnih pojava naglašeno je dezerterstvo iz austrougarske vojske i stvaranje tzv. a kao propagatori boljševičkih ideja student Pavle Kočović i stolar Gavro Vuković. a nova se nije konsolidirala. oba iz Foče. pa su 1918. Kao vođa socijaldemokrata u fočanskom srezu spominje se cipelarski radnik Šćepan Nećić zvani Burilo. Poslije Brest-Litovskog mira zeleni kadar se omasovljuje povratnicima s istočnog fronta. 3. Na ruku seljačkim nemirima išle su nesređene prilike. Izvjesni pokušaji da se ovo pitanje riješi za vrijeme rata nisu uspjeli. 9. 18. Ove nemire je još više zaoštravala “boljševička agitacija koju provode i podstiču povratnici sa istočnog fronta i socijalistički agitatori”. 1918. a 1918. 129 Mađarskoj 0. bivšim zarobljenicima i aktivnim učesnicima u oktobarskoj revoluciji. godine 30. doveli su 1918. godine do naglog širenja antiratnog raspoloženja. zelenog kadra. zajedno s klasnim isprepliću se i zaoštravaju vjerski i nacionalni odnosi na selu. godine utvrđeno je da na užem području sreza živi 28.147 stanovnika. Likvidirani su naročito ugledni ljudi. u fočanskom i susjednim pograničnim srezovima još su više pojačavali teror nad srpskim stanovništvom i teške uslove života izbjeglog muslimanskog stanovništva. a uskraćivanje trećine i uzurpiranje zemlje koju obrađuju uzima široke razmjere. 73. godine seljaci pokušali da ga sami riješe. Oni pale begovske kuće i imovinu.984. koji je bio povjerenik Sreske bolesničke blagajne. zatim internirani i prisiljeni da napuštaju vlastite domove i da ostavljaju imetak koji su mukotrpno i dugo sticali. koje je bilo izloženo uništavanju. kao i odjeci Oktobarske revolucije. Neriješeno agrarno pitanje zaoštrilo je u toku rata socijalne odnose na selu. Sreski ured navodi da je za prehranu stanovništva u posljednjim godinama rata bilo potrebno 18-24 vagona žita mjesečno.45%. koje se izražavalo na različite načine. Zbog vjerske i nacionalne strukture zemljoposjednika (pretežno Bošnjaka) i kmetova (pretežno Srba). koje su mjestimično bile praćene i ubistvima bošnjačkih zemljoposjednika. i 1919. U izvještaju Sreskog ureda kaže se da dvojica posljednjih “harangiraju masu”. 67 Teškoće karakteristične za čitavu zemlju. Nagomilani ekonomsko-socijalni problemi.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.

1. Prve jedinice Druge srpske armije stigle su 6.130 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koji je kao i u drugim mjestima imao svoju narodnu gardu. novembra 1918. 20. Tom prilikom naglašeno je da je stanje naročito teško u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. pa su Narodno vijeće i Zemaljska vlada za BiH pozvali srpsku vojsku (4. pa se u njegovo razrješavanje uključio sam državni vrh (Proglas regenta Aleksandra. Hrvata i Slovenaca uslijedilo je mjesec dana kasnije. I 1919. Zvanično proglašenje Kraljevstva Srba. preko Višegrada u Sarajevo. kada je vojni poglavar general Stjepan Sarkotić predao vlast Narodnoj vladi. nije imala dovoljno snage . godine. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme). Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini prestala je definitivno 1. U tome je ležao i najveći značaj seljačkih nemira u vrijeme konsolidiranja novostvorene države. septembra 1918) u Sarajevu je. koje je imalo zadatak da zajedno s ostalim narodnim vijećima južnoslavenskih zemalja pripremi stvaranje zajedničke jugoslavenske države. gdje je već došlo do nereda zbog upada komita iz Crne Gore. kao i neke druge mjere nisu bile dovoljne da se osiguraju red i mir. narodnih gardi. mobilizaciji rezervista i obrazovanju poluvojnih formacija. U toku oktobra. Poslije proboja Solunskog fronta (14-17. uspostavljanju prijekih sudova. Podređenim vlastima bilo je naređeno (3. 1918) da se preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične i imovinske sigurnosti. Vlada je naredila da se formira narodna garda koja ima zadatak da “održi javni red i mir u mjestu i okolici”. došlo do formiranja Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. septembra. nov. novembra 1918.. a zatim da se stara o razoružanju austrougarske vojske i da sprečava nerede i pljačke koje bi ta vojska činila u povlačenju. u Foči je stvoren odbor Narodnog vijeća. tzv. decembra 1918. Najvažniji zadatak Narodnog vijeća i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu bio je da u prelaznom periodu sačuvaju red i mir i društveni poredak. S obzirom na to da se u stari policijski i žandarmerijski aparat nije imalo povjerenja. 6. XI 1918) da hitno dođe u Sarajevo. koju je imenovalo Narodno vijeće Bosne i Hercegovine. vanrednog stanja u ugroženim srezovima. Iako je srpska vojska nastojala da uspostavi red i mir. Sve preduzete mjere nisu trajnije rješavale agrarno pitanje kao najteži socijalno-politički problem u zemlji. Ova..

godine Crnu Goru oslobodila je srpska vojska.728 kruna. a u pograničnim srezovima prema Crnoj Gori pojavljuju se kao faktor i crnogorske komite. najnovija naredba o oduzimanju begluka. Nije ni čudo da se sve to izrabljuje u političke svrhe i u raspirivanju vjerske mržnje. br.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Naročito je tim poskočio broj varoške siročadi.67b Upadi komita iz Crne Gore trajali su nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata i ugrožavali bošnjačko stanovništvo oko Foče. ZV. posebno kod bošnjačkog stanovništva. Prema izvještaju Sreske ispostave u Kalinoviku od 30.P. narodna garda kao poluvojna formacija sreskih narodnih vijeća. Sreski ured u Foči. koja se skoro isključivo regrutira iz bivših aga”.) pa do danas među pograničnim pučanstvom poginulo od razbojničkih ruku šest viđenih Muslimana. 67a 67b . odakle su upadale naoružane grupe komita i vršile razna nasilja i pljačkali stanovništvo. Kotarski ured u Foči – Zemaljskoj vladi. Goražda i Čajniča. a negdje je djelovalo više faktora istovremeno: stari aparat vlasti. Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1918-1921. 3034/1919. koji je nesnošljivost između Srba i Muslimana često bacio u nazadak. jer je u prelaznom periodu u mnogim mjestima bilo uspostavljeno dvovlašće. koji je do sada isključivo bio izložen razbojničkim ispadima. maja 1919. Pojedine grupe komita odvojile su se od srpske vojske i samostalno upadale u pogranična područja. br. kad se uoči. Sarajevo. obavještava Zemaljsku vladu o ubistvu Nurbega Šadimlije i pljačkanju nekih Bošnjaka. Prilike su bile veoma teške. Tamo su napadale austrougarsku vojsku ometajući joj odstupnicu. 25-26. Njihove pljačkaške akcije i ubistva uglednih Bošnjaka unosili su ABH. a ponegdje su upadale u gradove i uspostavljale vlast. septembra 1920. 6. maja 1919. Ovako nesređena organizacija vlasti ostavljala je prostor u fočanskom regionu za razne anarhične pojave koje su izazivale opštu nesigurnost i strah. srpske jedinice. 1970.67a U oktobru 1918. Milan Gaković. 22. O tome svjedoči više izvještaja lokalnih vlasti koje su istraživale štete učinjene bošnjačkom stanovništvu. str. 131 da se osiguraju granična područja prema Crnoj Gori. koja je veliki broj aga i to isključivo Muslimana bacila na prosjački štap. Drugi bi razlog bio. s kojom su sarađivale crnogorske ustaničke snage i crnogorske komite. da je od novembra one godine (1918 – A. crnogorske komite i nepoznata lica učinili su kod 28 bošnjačkih (druga se ne spominju u izvještaju) domaćinstava štetu u iznosu od 110. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. pa navodi da je stanovništvo u velikom strahu i da je “naročito panika zavladala među muslimanskim svijetom.

. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. koji su već od oktobra 1918. pismenost u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine bila je privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika.168 lica ili 11.52% i banjalučkom 45. 67c . Uzrok pojave crnogorskih komita u ovom graničnom području historičari vide u nesređenim prilikama u Crnoj Gori poslije Prvog svjetskog rata. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. U svim ostalim srezovima broj pismenih nigdje nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. nakon Prvog svjetskog rata. u 331 opštoj. Međutim. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo je ukupno 42. dok je još svega 3. godine. nered i nesigurnost među stanovništvo i pogoršavali vjerske i nacionalne odnose na ovom području. Sarajevo 1967.082 znalo samo čitati. posebno za vrijeme ratova i ustanaka. Mada je broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rastao.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina.06%. III. 1910..33%. Iste godine. 3 str. kao i razlike po pojedinim područjima i mjestima.132 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.67c *** Iako je u poređenju s osmanskim periodom postignut izvjesni napredak. Političke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. takođe i u praksi iz ranijih vremena. kada se uskakalo i s jedne i s druge strane granice i vršile osvete. Nepismenih je bilo 87. Njihove akcije imale su trajnije negativne posljedice na vjerske i nacionalne odnose u tim područjima. U Bosni i Hercegovini je 1910.24%. godine bilo je 87. pljačke i paljevine. ali zbog njihovih upada u granična područja Bosne i Hercegovine. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. Crnogorske komite imali su progresivnu ulogu dok su se za vrijeme okupacije Crne Gore borili za oslobođenje svoje zemlje. svrstavaju ih u pljačkaše i izazivače nereda i nesigurnosti. S obzirom na to da je većina doseljenika Atif Purivatra. nego i u gradovima. tuzlanskom 48.578 učenika. mostarskom 52. prirodno je što su postojale razlike u broju pismenih na početku i na kraju austrougarske vladavine.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. 94. godine bili zaoštreni usljed samovoljnog raskidanja kmetskih i beglučkih odnosa. Nepismenost nije vladala samo na selu.84%.

broj 21. samo čitati 9 i da je poSajma Sarić. ostalih 66. Sarajevo. ž. str.877 9.75%.403 19. Svega Pravoslavni Muslimani Katolici 564 145 709 11 11 4.83%. Svega m. Vidi detaljnu tabelu: Arhiv Bosne i Hercegovine.773 561 7 568 9 1 10 10. Od ukupno 6.228 290 1. 133 u Bosnu i Hercegovinu bila pismena. a ako se u tu grupu uključe i oni koji su znali samo čitati. Pravoslavnih je bilo pismeno 6. dobi i vjeri. ž. Prilog proučavanju kolonizacije u Bosni i Hercegovini od 1918-1934. To znači da je u fočanskom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati samo 590 lica. 14-15.518 20 1 21 15.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godina XIV.473 94 125 219 47 51 98 Ostali 9 13 22 7 4 11 1. br. onda je bilo pismeno jedva 5% stanovništva.69 Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fočanskom srezu 1910. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Znaju čitati i pisati Znaju čitati Ne zna čitati ni pisati m.525 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 6. procent nepismenog domaćeg stanovništva bio je veći.042. 69 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910. dok je nepismenih bilo 6. Svega m.896 4. 1978. str. 415-425.66%. str. a pogotovo sarajevskog okruga. III odjeljenje. XLII-XLIII.35570 Svega Iz tabele se vidi da je pismenost različito izražena kod pripadnika raznih konfesija. 68 .070 9. ž.68 Pismenost u fočanskom srezu bila je ispod prosjeka za cijelu zemlju.351 lice. U tom uzrastu znale su čitati i pisati 474 osobe. Podaci o tome daju se u narednoj tabeli.91% stanovništva starijeg od 7 godina.020 14. Pismenost po spolu. katolika 69. 14-15. Čitati i pisati znalo je svega 116. Kraljevska banska uprava drinske banovine. 70 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910. Ukupno u fočanskom srezu bilo je pismeno 4.335 29. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je još nepovoljnije.749/1932.09%. Prilozi Instituta za istoriju. a još 9 ih je znalo samo čitati. muslimana 2.

što dovoljno govori o velikom nedostatku škola i kulturnoj misiji Austro-Ugarske. 71 . Ona je i školstvom htjela da u korijenu spriječi bilo kakve nacionalne i nacionalnooslobodilačke težnje. U srpskoj osnovnoj školi 1891.. 203. “Polazeći sa stanovišta da škola nije samo mjesto gdje se stiču znanja nego i izrazito vaspitna ustanova. 72 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. budnost i opreznost. To su bili službenici u administraciji..71 Osnovni cilj bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. str. koje bi bile potpuno u duhu te politike trebalo je osigurati materijalna sredstva i kadrove. stavljanjem pod svoju kontrolu svih postojećih vaspitno-obrazovnih institucija. Iz ovih opštih ciljeva austrougarska vaspitnoobrazovne politike izviralo je i stanje školstva u Bosni i Hercegovini. str. Izraženo u procentima.83%.134 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Za podizanje novih škola. prve državne ili narodne osnovne škole u srezu osnovane su u gradu Foči i Kalinoviku 1886/ 1887. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918). Sarajevo. 1902/3 – 61. a u mektebima i medresama učilo se arapsko pismo.72 Zadržavajući i dalje zatečene konfesionalne škole. 1903/04 – 53 i 1904/5 – 67 učenika. Ali. u fočanskom srezu nema podataka koliko je djece pohađalo mektebe poslije okupacije. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. 1972. Poslije 1878. trgovci. ali je ostalo zabilježeno da je u fočanskoj medresi 1900/01. zanatlije i drugi rijetki pojedinci. kojom se ona lažno hvalila pred Evropom. Najveći broj pismenih ljudi u srezu živio je u gradu Foči. Nažalost. Čelebiću (1905/ 1906). tpuno nepismenih bilo 12. godine. godine bilo je 67 učenika. godine radio jedan nastavnik s 38 učenika.17%. godine. političkim i vojnim ciljevima. za Austro-Ugarsku je najvažnije bilo izraditi takvu školu kao instituciju u čijim osnovama je kult prema Monarhiji primarni cilj vaspitanja. školske vlasti su svu svoju pažnju. za Mitar Papić. u prvom redu usmjeravale na ovaj aspekt škole i njene uloge”. a 1901/02 – 47. godine). 9. Prema popisu od 1885. Jeleču (1909/1910) i Ustikolini (1909/1910. godine Austro-Ugarska Monarhija je imala spreman plan stvaranja novog školskog sistema koji bi odgovarao njenim ekonomskim.393 lica. a pismenih 4. nepismenih je bilo 95. a znatno kasnije u Bastasima (1904/1905). učitelji.

Jahrgang. svim državnim konfesionalnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno samo 26. Jednu je provodila austrougarska vlast. konfesionalna podijeljenost i buđenje nacionalne svijesti imali su odraza na cjelokupnu oblast nadgradnje. jer su većinu stanovništva činili Bošnjaci. u Foči je bio učitelj Jusuf Bajrović.75% djece.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. a drugu domaće stanovnišM. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. ogrjevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. Godine 1912. priliva kapitala i doseljavanja relativno velikog broja stranaca – činovnika. I u oblasti kulture i prosvjete. 73 74 . Školstvo. pomoćni učitelj Jovo Gavrić. postojale su dvije politike. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva.75 Okupacijom Bosne i Hercegovine počele su značajne društveno-ekonomske promjene koje su bile posljedica vezivanja zaostale. ali se osnivaju i državne. Sarajevo.74 Godine 1898. 75 Bosnischer Bote. 1898. Opštine su bile dužne da za njih obezbijede potrebne prostorije. Sve te promjene. Ranije smo vidjeli da je u školskom sistemu. str. nego zemaljski erar. Papić. rasvjeti. a kamoli žensku djecu u državne škole.73 Osnovne škole izdržavane su iz sredstava opština i zemaljskog erara. 135 sada ne raspolažemo podacima koliko je djece pohađalo te škole. kao i socijalno raslojavanje. da se brinu o njihovom održavanju. polufeudalne zemlje za razvijeniju državu. Glavne karavanske puteve zamijenio je željeznički saobraćaj. 70. Na taj način učitelji su bili direktno vezani za vlast i obavezni da provode njenu politiku. poslovnih ljudi i vojnika. nego i tokove života u koji su znatno brže unošene savremene ideje i tekovine. koje nemaju vjerska ili nacionalna ograničenja. u širem smislu. Izvještaj o upravi BiH 1906. mijenjajući ne samo pravac ranijeg privrednog komuniciranja bosanskohercegovačkog stanovništva sa susjednim zemljama. Taj procent u fočanskom srezu bio je sigurno znatno niži. a osnovnu školu u Kalinoviku vodio je učitelj Nikola Tepavac. str. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno po 80-90 polaznika). odnosno u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Interesi novog upravljača oživjeli su privrednu aktivnost i doveli do uspostavljanja modernije administracije. u fočanskoj školi radio je još i pomoćni učitelj. 2. 46-48. plate učiteljima (svjetovnim i vjeroučiteljima) nisu isplaćivale direktno opštine. koje je najčešće vodio po jedan učitelj. koji su tada nerado slali mušku. razvoj tekao u dva pravca: zadržane su ranije konfesionalne škole. Međutim.

Nadajući se da će im vlasti odobriti osnivanje Sokola. jer vlasti ABH. Gasangsbucher). najaktivniji su bili Srbi. uz uslov da se iz statuta izbaci izraz “Srbin pravoslavne vjere” i zamijeni izrazom “osoba pravoslavne vjere”. ZMF. Sava’“ osnovano 1900. (28. Nijedno od ove vrste društava nije postojalo u Bosni i Hercegovini. V 1890). Uz zahtjev za osnivanje društva traženo je i osnivanje društvene biblioteke. Vlasti im tada nisu odobrile njegovo osnivanje. Početni oblik društvenog organiziranja Srba u Foči javio se 1882. priređivao je zabavu na Arhanđelov dan. Oni su imali pet društava. Za vrijeme austrougarske uprave.136 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. II 1890. pa i osnivanje biblioteke. godine formiranjem Odbora za svetosavske zabave.srpskog antialkoholnog društva i Sokola zajedno. S obzirom na to da su prosvjeta. Pejanović navodi da je “Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo ‘Sv. 1715/BH. 76 . tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih sredina. nije dopušteno.76 Ubrzo poslije osnivanja pjevačkog društva. 1887. Bošnjaci tri. U tom pogledu. ali je kasnije podnesen novi zahtjev i nacrt statuta po uzoru na statut mostarskog Srpskog crkveno-pjevačkog društva “Gusle”. formirali Odbor mladih Srba za osnivanje crkvenog pjevačkog društva. u Bosni i Hercegovini su austrougarske vlasti nastojale da ih stave pod strogu kontrolu i da ih integriraju u svoj društveno-politički sistem. Nekoliko godina kasnije.. Njihova očekivanja se nisu ispunila. a isto toliko bilo je internacionalnih društava. godine. Poslije toga nema vijesti o njegovom djelovanju. ono je osnovano 10 godina ranije. fočanski Srbi su. i 5. Za razliku od sličnih odbora u nekim drugim gradovima. iz redova srpskog građanstva pokrenuta je akcija za osnivanje “Pobratimstva” . Prema ovom izvoru. u Foči su. pa su Srbi iz Foče u tom svom pionirskom radu imali teškoća. Zajedničko ministarstvo dalo je saglasnost za osnivanje društva. tako da se spominje i 1883. fočanski se nešto duže održao. Tomi Kraljačiću. postojala različita društva. godine. ali su vlasti to odbile i dozvolile nabavku knjiga za pjevanje (pjesmarice. uz napomenu da svako proširenje njegove djelatnosti izvan odredbi statuta. br. kao i u većini drugih gradova. Za podatak zahvaljujem dr. među prvima u zemlji. a 1884. kultura i umjetnost bile jedine oblasti u kojima se mogla prikriveno ispoljiti politička i nacionalna misao. 1890. jer nije postojao razlog da poslije odobrenja statuta čeka čitavu deceniju. Zemaljska vlada je predložila Zajedničkom ministarstvu finansija da odobri osnivanje društva.. nabavili su potrebne gimnastičke sprave.

Iz Statuta mostarskog društva “Gusle” koji je odobren 1888. nego su naredile da se u roku od tri dana unište nabavljene gimnastičke sprave. godine. Kulturno-prosvetna. Ocijenjeno je da je to nepoželjna politička djelatnost koja ide za tim da što jače apsorbira čitav duhovni život članova društva i da.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 390. Nikola Kočović. Ova društva razvila su se iz “Krajcarskog štedovnog društva pravoslavnih Srpkinja u Sarajevu” osnovanog 1887. 241. i za 1912. treba ukazati da Fočaci nisu odustajali od svoje namjere. Bosnicher Bote. str. II revizor. Jeftan Ognjenović. zamjenici: Miloš Tomašić i Pero Klarić. Kultura. i 1910. sekretar. 6. prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini (“Pobratimstvo” . Osnivanje sokola odgođeno je za čitavih 10 godina. zamjenici: Stanko Poljašević i Jeftan Ognjenović. odvajajući ih od drugih. 227. g.77 Ipak.80 Osim već spomenutih srpskih društava. ali je ubrzo razvilo bogatu aktivnost i na drugim područjima. predsjednik (veterinar). odbornici: Vaso Babić. 79 R. dok. dok. Tako je 1893. str. koje je 1906. i tek 15 godina kasnije u Foči je bio osnovan srpski soko. 80 Pododbor su 1909. Todo Tomašević. 583. Nikola Marić. str. Ovo društvo je 1912. jer je prvo sokolsko društvo u zemlji osnovano u Mostaru 1903. 1912. godine preraslo u “Dobrotvornu zadrugu Srpkinja”. Ovo društvo imalo je zadatak da pomaže školovanje đaka i studenata. R.družina trezvenih Srba u Foči). Za vlasti se pokazala neobičnom ideja da se u okviru crkvenog pjevačkog društva uvodi gimnastika na spravama.srpsko antialkoholno društvo. Kultura. Milan Simić. Besarović. imalo 126 članova. 234. I revizor. 77 . Poslije ovakve ocjene uslijedilo je odbijanje molbe. Niko Grujičić. blagajnik. maja 1904. razvija čistu srpsku kulturu i srpsko nacionalno osjećanje. godine.79 Od posebnog značaja za kulturno-prosvjetni rad srpskog stanovništva u Foči i njenoj okolini bilo je osnivanje pododbora “Prosvjete” 13. str. Dvije godine poslije tog zahtjeva (1895). 305. u Ministarstvu u Beču je razmatrana molba fočanskog pjevačkog društva kojom su tražili da im se odobri uvođenje gimnastičkih sprava. humana i socijalna društva. a naredni pododbor činili su: Vaso Babić. predsjednik. str. 19. 1910. 137 ne samo da nisu dozvolile osnivanje Sokola. sačinjavali: Vasilije Kandić. Besarović. godine osnovana “Dobrotvorna zadruga Srpkinja”. str. Imala su zadatak da pružaju svestranu pomoć srpskoj omladini i sirotinji. 620. u Foči je 1909. Pejanović. godine u Foči osnovano samo “Pobratimstvo” . Kalendar Prosvjeta. Đ. Nikola Marić. a njegov predsjednik bio je Nikola Kočović.

1910. 14. 11209/BH. 81 . Kulturno-prosvetna. Takođe se konstatira da ovo društvo priređuje zabave u dobrotvorne svrhe i da širi ideje “Gajreta”. a osnovane su dvije čitaonice. 1910. Pejanović. godine. 1-3. 6381/BH 1909. ona su predstavljala jedini legalni oblik djelovanja u kojem se budila i razvijala nacionalna svijest i stvaralo raspoloženje za otpor tuđinskoj vlasti. hvali se društvo “Ittihadi muslimin” da ima preko 100 članova. aprila 1909. objavljenom u “Gajretu” 1913. Njihove prostorije bile su zatvorene. Upravo u radu tih društava srpsko građanstvo. kao i u cijeloj zemlji. str. str. a predsjednica je bila Jovanka Jeremić. Fočanska srpska društva. Iako su radila kao nepolitička. U uslovima kada nije bilo dopušteno političko organiziranje i udruživanje. godine. 6565/BH. 82 Đ. februara 1906.. Pejanović. sveštenici i intelektualci. humana i socijalna društva. 82.138 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gajret. Prvo je. godine imalo 52 člana. Tri godine kasnije. godine. Njihovi osnivači pokazali su izuzetnu inicijativu i upornost. gradilo je svoj društveni i politički ugled kod srpskog stanovništva i postalo njegov reprezentant. humana i socijalna društva. koje je radilo do 1910. bila su zabranjena za vrijeme iznimnih mjera u maju 1913. 29. 1910. Hafiz Abdulah Bušatlić osnovao čitaonicu “Ittihadi Muslimin”. U jednom dopisu iz Foče. prije svega trgovci. uglavnom omladinaca. Zajedničko ministarstvo finansija br. sva su imala prvorazredan politički značaj. prestali su da rade Muslimanska čitaonica i dobrotvorno društvo. 17. Arhiv Bosne i Hercegovine. Organizirani društveni život Bošnjaka u Foči za vrijeme austro-ugarske vladavine otpočeo je 7. godine.82 Đ. 390. avgusta. Ovo udruženje imalo je kulturno-prosvjetne i humane ciljeve. str. Ono je 1912.. br. s obzirom na ograničenja i smetnje koje im je činila austrougarska vlast. Osnivač društva u Foči bila je Ana Hadži-Vuković. maja. pa se ubrzo očekuje osnivanje njegovog pododbora. Poslije toga. Šefki-beg Avdagić osnovao je “Udruženje islamske mladeži ‘Sabur’“. godine. Kulturno-prosvetna. osnivanjem “Muslimanske čitaonice i dobrotvornog društva”. godine. godine. a zatim su. VI/1913. odobrena pravila “Islamske kiraethane” (kiraethana – čitaonica). U jesen iste godine obnovila su rad i u otežanim uslovima djelovala do Sarajevskog atentata 1914. br. a arhiva zaplijenjena. 1912. str.. 88. 13.81 Do Prvog svjetskog rata u Foči je postojalo pet srpskih društava koja su spadala među najaktivnija u zemlji. Bosnischer Bote.

a poslije je osnovano i “Ratno dobrotvorno društvo”. U izgradnju svih civilnih objekata u gradu od 1878. godine opština ima 942 kuće. 88. Ideje za osnivanje čitaonica davali su školovani ljudi. Povećanje broja kuća nije samo rezultat građevinske aktivnosti. a brojni oficiri imali su u okviru garnizona svoju kasinu. nego i proširenja gradske opštine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Od 1878-1905. do 1896.83 *** Foča za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela značajniji urbani razvoj ukoliko ne računamo izgradnju vojnih objekata. administrativne i druge zgrade). godine do Prvog svjetskog rata utrošeno je znatno manje. U njoj su se okupljali. vojne bolnice. a 1910. Samo od 1885. uglavnom. 139 Kulturno-prosvjetna i humanitarna aktivnost Bošnjaka u Foči odvijala se. Kulturno-prosvetna. u izgradnju terenske i artiljerijske kasarne. u čitaonicama koje su se bavile opismenjavanjem i praćenjem štampe. humana i socijalna društva. Najveća sredstva ulagana su u izgradnju i adaptaciju vojnih objekata. uglavnom. Ovaj oblik društvenog života najbolje je odgovarao njihovim navikama i načinu života. Pejanović. pod malo neobičnim nazivom “Flottenverein” (Društvo za pomaganje ratne mornarice). godine. osnivali doseljenici i činili većinu njegovog članstva. Ona je 1879. uglavnom. . doseljeni činovnici i poslovni ljudi. godine imala 594 kuće sa 727 stanova. godine. godine iz sredstava opštine utrošeno je na razne građevine svega 44. od kojih je 825 nastanjenih i 117 nenastanjenih (poslovne. a materijalna sredstva osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici.230 kruna. U Foči su postojala i tri društva koja su. Sljedeće društvo osnovano je 1913. godine.068 kruna i to: 83 Vidi: Đ. osnovana 1904. kasnije i hodže. u kojoj se odvijao sav njihov društveni život. Prvo takvo društvo u Foči bila je “Građanska čitaonica”. str. adaptaciju postojećih kasarni i muslimanskog groblja utrošeno je 282. te prikupljanjem pomoći u humanitarne svrhe.

str. u koji je 1893.530 m. Do 1905. 84 85 . godine. vodovodne Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine. Dalja ulaganja na produženje vodovoda izvršena su 1913. u izgradnju i rekonstrukciju gradskog vodovoda investirano je 101. godine. od kojih je opština platila 6. str. godine investirano 57. od čega je opština uložila 78. vojna uprava 17. godine Foča je na izgradnju vodovoda i bunara utrošila 9.976 m.647 kruna.87 Od okupacije do Prvog svjetskog rata.140 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.5 litara u sekundi i rezervoarom obima 28 metara. str. Od privrednih objekata u Foči najznačajnije je bilo podizanje magacina za duhan.86 U toku 1910.. Radovi su počeli 1888. 1910. propusne moći 4. godine.826 kruna.576 kruna. magaze itd Vodovod i bunari Kanalizacija Mostovi Ceste. 564-565.000 kruna 2. regulacija grada. a vojna uprava 13. Tada je u gradu bilo 10 česama i 6 hidranata za gašenje požara. 86 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. i 1913. i 1910. mjestu.206 kruna 7. ozidana tri vrela i instalirano 6 kućnih vodovoda.4 m3. od čega je opština platila 31.799 kruna. Bericht 1914-1916. i 1904. 124. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 184-185.106 kruna 19. 64-65. Građevinski troškovi iznosili su 44. 87 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Izgrađeno je 9 česama. trgovi 4.304 krune. str.646 kruna 1. i nastavljeni su 1889.85 U toku 1906. a rekonstrukcija i dogradnja vršene su 1906. Tada je uloženo 17. Za razvoj Foče kao urbane sredine posebno je bila značajna izgradnja gradskog vodovoda.072 krune. peći za sušenje šljiva i svinjski salaš Kuće u najam. po uloženim sredstvima u različite gradnje Foča se 1905.889 kruna 2.. 20-21.926 kruna.800 kruna.304 krune. vojna uprava 4. Do 1912.910 kruna. godine nalazila na 48. str. godine vršena je rekonstrukcija starog vodovoda od Kajnak-vrela. 8 vatrogasnih hidranata. U ove radove gradska opština uložila je 29.204 kruna.200 kruna Objekti za sušenje kože. jedan sabirni rezervoar zapremine 3.000 kruna84 760 kruna Od ukupno 96 organiziranih opština u zemlji. propusne snage od 6 litara u sekundi i dužine cijevne mreže od 2.100 kruna i državna uprava 6.100 kruna.200 kruna i državna uprava 6. godine izgrađena je vodovodna mreža u dužini od 3. Na izgradnju škole Na izgradnju klaonica 4.

takođe. godine). godine Julius Fehter). Zgrada je adaptirana i sve do 1992. a 1905. godine Nikola Knez i Anton Balek 1913. Prvi je bio vlasništvo Gersl Samuela. To su bile reprezentativne zgrade kakve su podizane i u drugim našim mjestima toga doba. u njoj se nalazio Muzej. Foča je. Foča je imala opštinsku bolnicu smještenu u iznajmljenoj kući. 1905. godine apotekar je bio Andreas Botić.* Ranije su postojala dva hotela koje su držali stranci i to “Kronprinz Rudolf ” i “Russ”. čiji je vlasnik bio Josef Gerstl. Foču je za vrijeme austrougarske vladavine osvjetljavalo 85 petrolejskih U toj zgradi je 1942. 141 instalacije uvedene su u 40 privatnih kuća. počela je izgradnja zgrade sreskog suda i gruntovnice. a u nuždi je mogla primiti 11 bolesnika. a takođe i sreski veterinar (1898. U toku 1906. godine Tomoviez Eudoxius). a grad je bio snabdjeven dovoljnim brojem česmi. godine Bernard Pollaschek.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. * . U njoj je radio sreski ljekar (1898. godine bilo sjedište Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske. što predstavlja značajan napredak u razvoju higijenskozdravstvene kulture gradskog stanovništva. Mada su uoči rata postojali planovi da se izgradi električna centrala. U normalnim uslovima imala je 6 kreveta. a drugi Russ Jakoba. u Foči je postojala i apoteka (1898. zgrade sreskog ureda. Osim toga. imala moderan hotel sa 24 sobe. a 1908. dok je boravio u Foči.

142 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ona nije mogla ostvariti spektakularniji razvoj kao neki gradovi koji su postali industrijski i saobraćajni centri. a u Ustikolini najstarija džamija u zemlji i Čengića odžak u dolini rječice Koline. izgrađena je nova cesta prema Gacku i željezni most na Drini koji je vodio u dolinu Sutjeske i do najisturenije žandarmerijske postaje Suha (32 km). Foča je za vrijeme austrougarske vladavine od 1878. do 1918. U tom periodu. preko Drine su izgrađena dva željezna mosta. Dobri putevi povezivali su Foču i s Kalinovikom (18 km) i Ustipračom (12 km). Godine 1906. kao i nova kulturno-nacionalna shvatanja.. Odvojena od susjednih zemalja. Sav razvoj tekao je u specifičnim uslovima koji su izvirali iz vojnostrateškog značaja ovog kraja i za čitavu Monarhiju. Vasilija. a isto tako i u razvijanju novih društvenih odnosa. udaljena od željeznice i bez industrije. godine bilježila napredak u privrednom i kulturnom životu. koja je ležala na glavnom drumu za Sarajevo. ali se ne može osporiti da su u ovaj kraj počele prodirati moderne privredne i komercijalne ideje. svjetiljki. Na putu Foča-Kalinovik turistima su preporučivani kula Čengića i stjenoviti grob sv. ..

Prokos. Orahovo. Busovača (trgovište). Tješilo i Višnjica. To stanje izraženo je u posljednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. Tetima. Bukovica. godine. a politička ispostava Kreševo sastojala se od opština Bukovica. Šćitovo. Šćitovo i Višnjica. a samo je formirana jedna nova i to odvajanjem seoskog područja od kreševske gradske opštine. Gvožđani. Pridola i Rostovo. Dusina. Gvožđani. Uži srez i političke ispostave bili su izdijeljeni u gradske i seoske opštine. Milodraž. Podstinje. ali je definitivno uređenje fojničkog sreza završeno tek organizacijom seoskih opština koncem 19. a Tetima i Tješilo stekle su taj status tek prije posljednjeg austrougarskog popisa. Lugovi. Busovača (vanjski džemat). U sastav užeg područja sreza. Prokos. koji je imao dvije gradske i 24 seoske opštine. Milodraž. 1879. Na taj način je kotarska ispostava u Kreševu imala sedam opština.FOJNICA 1878-1918. Palež. Time je definitivno bila dovršena administrativna i politička podjela fojničkog sreza. U političkoj ispostavi Kreševo zadržane su sve ranije seoske opštine. Pridola. Fojnica (gradska opština). Palež. Homolj. stoljeća. Rostovo. godine) ukinuta je politička ispostava u Busovači. Bakovići su samo u prvom popisu 1879. Podstinje. Crniči. To znači da je fojnički srez na početku austrougarske okupacije imao 2 gradske i 22 seoske opštine. godine. Kreševo (grad). spadale su sljedeće opštine: Brestovsko. Z a vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu. Politička ispostava Busovača obuhvatala je opštine Bakovići. godine imali status opštine. Lugovi. Busovača. Fojnica je bila sjedište sreza i u početku je imala dvije političke ispostave – u Kreševu i Busovači. Prije drugog popisa stanovništva (1885. Ostružnica. Martinići i Muslimin (trgovište). Tada je uži fojnički srez imao jednu gradsku i 17 seoskih opština: Brestovsko. Orahovo. . Ostružnica.

Hrastina. Uže gradsko područje Fojnice sastojalo se od Fojnice (varoš). a kasnije jednu sresku ispostavu (ekspozituru). a grad Fojnica spadao je u mali broj gradova koji su poslije 1878. Dvije godine kasnije. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. 24-25. referent za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. Od 1882.144 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. Administrativno i političko uređenje fojničkog sreza nije ni u čemu odudaralo od osnovnih principa administracije i politike koji su vrijedili za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Gradska opština Fojnica obuhvatala je. sreski ljekar i vojni pomoćnik (obično podoficir). 1 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. a sazivana su prema potrebi. str. kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo. Pazarnice i Stoca. 1879. Pavlovca. čiji je zadatak bio da rastereti sreski ured u Fojnici i olakša kontakte stanovništva s administracijom.. jula iste godine odvojena je sudska od političke vlasti. Isti obim fojničke gradske opštine ostao je sve do kraja 19. Fojnički srez imao je u početku dvije. 464. Šavnik i Tješilo. Lučice. godine. postojao je sreski medžlis ili vijeće.. kao i u svim ostalim srezovima. a uz njega su bili namješteni politički činovnik. a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. koji obavlja vojne poslove. Luka. Gradina. stoljeća. godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti. Gaja.1 Na čelu sreske vlasti nalazio se sreski načelnik (kotarski predstojnik). godine bilježili demografsko nazadovanje. U fojničkom. 1. pa su sreski sudovi izdvojeni iz kotarskih ureda i organizirani u samostalne institucije. . *** Demografska kretanja u fojničkom srezu za vrijeme austrougarske vladavine bila su veoma nepovoljna u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu naredbe od 7. Selaković. kada je Tješilo izdvojeno u posebnu seosku opštinu. II 1906. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. Mahmutove česme. osim gradskog područja i sljedeća sela: Banja. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine.

789 (24.8%) Fojnički srez imao je manji priraštaj za oko 40% u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine. Takođe je razvoj željezničkog saobraćaja zaobišao Fojnicu i ostavio je udaljenu 33 km od najbliže željezničke stanice u Visokom. .) 5.544 1885. a posebno u gradu Fojnici mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama. godine: Godina Broj stanovnika 1879.761 1885. Fojnica je 1879. Ovim ekonomskim razlozima treba dodati i nizak prirodni priraštaj stanovništva i migracije u druge krajeve. usljed opadanja stanovništva. grad po broju stanovnika.530 1910. 2 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih popisa stanovništva. a 1910. Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu. 145 Priraštaj stanovništva u fojničkom srezu 1879-1910. godine 46-ti. 1.94%) (8. 799 745 1885. 1. a prirodni uslovi i nedostaci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentira na novu privrednu aktivnost. 839 644 25 22 1910. 845 693 11 8 5 1895. 1.550 Priraštaj (1879-1910. Od 50 gradskih naselja. 719 642 12 17 2 +126 (17.94%) 3 (150%) 1885-1910.562 1895. spadala među najmanje gradove. 0.392 Priraštaj (1879 -1910.) 152 (9.FOJNICA 1878-1918. odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja usljed konkurencije moderne proizvodnje željeza.481 1910. 7. 13.065 1895. Vjerska struktura stanovništva u Fojnici:2 Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 1879. 1. a grad Fojnica je. 1. Godina Broj stanovnika 1879.52%) 51 (7. godine bila 33.58%) Priraštaj stanovništva u gradu Fojnici 1879-1910.33%) 9 (52.

25 1879. 51. što ukupno iznosi 424. u fojničkom srezu bilo je zabilježeno 195 doseljenika iz Austro-Ugarske i 4 iz drugih država. U narednom periodu njihov broj se znatno povećao.84 42. godine. dok je muslimansko činilo između 43 i 48 procenata ukupnog stanovništva grada i. Prema popisu stanovništva 1885. ono je u Fojnici kao i u srezu imalo apsolutnu većinu.32 1885. Pripadnici drugih konfesija i nacija počeli su se naseljavati u Fojnici poslije 1879.71 0. Iako je katoličko stanovništvo stalno opadalo. 18 iz ugarske polovice Monarhije i 6 iz drugih država. takođe..75 48.10 44. 54.14 1910. 163 iz ugarske polovice Carstva i 93 iz drugih država. U narednom popisu. 54. godine Maternji jezik Srpskohrvatski-hrvatskosrpski Njemački Češki Austrija 74 40 33 9 3 9 Ugarska 133 15 1 Zemaljska pripadnost Druge države 11 1 Svega 218 55 33 10 76 22 4 Slovenački Poljski Italijanski Mađarski Slovački Arnautski Ukupno 13 1 76 5 93 5 1 168 163 424 . Maternji jezik doseljenika u fojničkom srezu 1910.51 0. godine i u njoj nikad nisu činili značajniji procent stanovništva. iz 1895. pa je 1910. što ukupno iznosi 71 doseljenik.43 1895. u procentima (%): Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 57.22 0. godine zabilježeno 168 doseljenika iz austrijske.63 1.146 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.13 0. godine. bilo ih je 47 iz austrijske.86 1.65 46.90 1. pokazivalo tendenciju opadanja..36 0.

11% gradskog stanovništva. Od ukupnog broja stranaca.278 6.65% 7.038 97 1.67 0. nadničari i sluge.82% 19. godine i ona je tada izgledala ovako: Grad Fojnica 10 18 8 4 2 2 Fojnički srez 14 64 25 1 7 Socijalna kategorija Učitelji Činovnici (državni 8 opš. vojsci i drugim intelektualnim zanimanjima.829 409 60 Tvorničari.478 1.96% 63. od kojih je 218 bilo sa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog područja (današnja Hrvatska i Vojvodina).23 0.04 0.11 1.73 100. što nije bio slučaj ni u jednom sreskom mjestu u Bo- .41% - Broj Procenat 0.19 29. 2) Sveštenici Broj Procenat 2.82% 0. nadničari i sluge Ukupno upisanih u zanimanju 38 2. Za socijalnu strukturu fojničkog stanovništva karakteristično je da su 63. radnici.729 20. 93 su bila iz Italije. 147 Izvan granica Bosne i Hercegovine bilo je ukupno 424 lica. a manji broj je bio smješten u Fojnici.00 100.97 6.41% 3. privredno aktivnog stanovništva činili pomoćni radnici.00% Ostali muškarci stariji od 16 godina Žene i djeca Od ukupno 1.165 171 13.70% 1.17% 0.01 40.64 0. Najveći broj stranaca bio je vezan za šumsko-režijsko poslovanje u Busovači i eksploataciju šuma. trgovci i obrtnici 307 486 38 1. Srbije i Turske. Prvi službeni podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Fojnici dati su u popisu stanovništva iz 1885. muškog.FOJNICA 1878-1918.06% 0.17% njenog odraslog.41 Zdravstveno osoblje Age i begovi Kmetovi Slobodni seljaci Posjednici kuća i rentijeri Pom. Kreševu i Busovači i obavljao poslove u administraciji.562 stanovnika Fojnice u pojedinim socijalnim kategorijama upisano je 486 lica ili 31.

148 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 77 su bili muslimani.59% stanovništva u srezu. Karakteristično je da nakon okupacije u socijalni sloj zemljoposjednika s kmetovima u fojničkom srezu ulaze katoličke porodice. u Fojnici je agrarno stanovništvo bilo malobrojno.. Oni su 1895. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva. Bliža okolina grada koja je spadala u fojničku opštinu imala je. a na muslimane 21. pomoćni radnici. Od ukupno 99 takvih vlasnika. koji su činili jednu petinu upisanih u zanimanju. Još tanji sloj obezbjeđivao je egzistenciju u tzv. kmetovi 61. Prema naredna dva popisa stanovništva. Za razliku od mnogih naših gradova. tvorničari. sni i Hercegovini. trgovci i obrtnici 2. kmetova. Od ukupno 6. dok u sloju zemljoposjednika bez kmetova.37%. pomoćnih radnika. a 22 (22. nadničari i sluge 51. Slijedeća najbrojnija socijalna grupacija bili su vlasnici trgovačkih i zanatlijskih radnji i drugi preduzetnici.22%) katolici.19% gradskog stanovništva.165 upisanih u zanimanjima na ove socijalne slojeve otpadalo je 90. Tu su dominirali kmetovi i bezemljaši koji su radili u najamnom odnosu. . Ovaj proces u Fojnici. Njih je bilo svega 30 ili 6.76% svih zemljoposjednika u srezu. godine 31. učitelji i sveštenici). godine u nju naseli ili unutra formira znatan broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. godine nastala je useljavanjem i kupovinom kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane pojedinih građanskih porodica. i 1910. a 1910.29%. Prema navedenim podacima. Očigledno je da ni Fojnicu nije mimoišla pojava da se između 1895. To je bio tradicionalni građanski sloj. u Fojnici je živjelo 26. u Fojnici se povećao udio agrarnog stanovništva. nadničara i slugu. U svim njegovim kategorijama upisano je samo 50 lica ili 10. takođe. na katolike je otpadalo 26. a ostatak od drugih zanimanja.17%. godine 16. nepovoljnu socijalnu strukturu. čije posjede obrađuju drugi. kao i drugdje.50%.. od ukupno 47. nosilac gradske privrede. U fojničkom srezu dominantne su bile socijalne kategorije slobodnih seljaka. intelektualnim zanimanjima (činovnici. Koncentracija zemljoposjednika u gradu do 1910. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo stanovništvo koje je živjelo od agrara. Godine 1895. preko 30% fojničkog stanovništva živjelo je od agrarne privrede. Nju su sačinjavali: slobodni seljaci 27. godine činili 7. a 1910. bio je praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga.

39%) (100. i 1910.37%) (12. Svega Domaćina Čl.72%) (1. Stari željezni majdani i brojne kovačnice. godine nema podataka o onom dijelu fojničkog stanovništva koje je svoju egzistenciju osiguravalo izvan agrarnog sektora.15%) (35.88%) (16.530 46 182 228 36 144 180 1 13 10 9 13 22 440 952 1. godine. a posebno nakon puštanja u pogon prve visoke peći u vareškoj željezari 1891. domać. Svega Domaćina Čl. 149 Struktura agrarnog stanovništva u Fojnici 1895. i 1910.58%) (31.FOJNICA 1878-1918.61%) (68.93%) (0. Nekada čuveni centar proizvodnje i obrade željeza našao se poslije austrougarske okupacije izložen konkurenciji jeftinije industrijske robe.392 1910. Domaćina Čl. koje su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnom dijelu fojni- .19%) (15.00%) Iako u popisima iz 1895. domać. (7. domać. sigurno je da su njegovu osnovu činili zanatlije i trgovci kao nosioci gradske privrede i najamni radnici.23%) (64. Svega 19 91 110 55 188 243 70 116 186 539 991 1. Svega Domaćina Čl.00%) (12. *** Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nisu doživjele privredni prosperitet kao oni gradovi koje su zahvatile industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti. domać. Socijala -kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo svega 1895.77%) (100.

od kojih je 146 (18. Fojnički srez imao je 1895.89% ukupnog stanovništva.96% 2.988 dunuma.20%) bilo je samo dijelom u kmetskom odnosu.07%) bilo produktivnih lica. za čitav period do 1918.57 stanovnika na jedan kilometar kvadratni.3 Obradive površine u fojničkom srezu 1895. nestali su preko noći. Tada je agrarno stanovništvo u srezu činilo 85.66%).12% ukupne površine fojničkog sreza. 282. godine fojnički srez bio na 40. na poljoprivredno zemljište otpadalo je 192 km2 ili 23.83%).. godine površinu od 807 km2 sa 26. Na jednog poljoprivrednog stanovnika u srezu otpadalo je 7. Udaljeno od glavnih privrednih i saobraćajnih tokova.79%. fojničko stanovništvo moralo je potražiti izvore prihoda u onim privrednim granama koje bi se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog kraja. Suočeno sa stalnim nedostatkom kapitala. . str.34% : 11. prije svega. To znači da u fojničkom srezu kmetstvo nije imalo karakterističan 3 4 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. Manji procent obradivih površina u Bosni i Hercegovini imao je samo kladanjski srez (15.150 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.09% i na neproduktivno zemljište 9 km2 ili 1. 34. čkog stanovništva. dok je samo 14. godine (u km2)4 Njive Vrtovi 108 5 56.60% Livade Pašnjaci 33 192 46 Svega Na 1 km2 obradivog zemljišta dolazilo je 807 stanovnika. godine. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.. u fojničkom kraju bili karakteristični sitni poduhvati.25% 17.26%). a još svega 145 (4. Od ukupne površine sreza. tako da je 1895. 34.00% 23.448 poljoprivrednih domaćinstava u kmetskom odnosu nalazilo se 802 (23. Od ukupno 3. fojničko stanovništvo nije uspijevalo da se brže uključi u moderni privredni razvoj. u iskorištavanju šuma i ruda. mjestu (od 49 srezova) po površini obradive zemlje na jednog poljoprivrednog stanovnika. 282. Gustina naseljenosti bila je manja od prosjeka sarajevskog okruga i Bosne i Hercegovine. Otuda su. str. dok je na šume otpadalo 606 km2 ili 75.11% osiguravalo egzistenciju u drugim privrednim granama (u BiH je odnos 88.19% 100.

16. 8. kojih je 1895. 5. 6. 151 odnos. 17. Više uvida u privrednu aktivnost stanovništva fojničkog sreza nudi popis iz 1910. 19. 21. u ovom srezu se stvorio relativno brojan sloj seoskih proletera.10% ukupnog poljoprivrednog stanovništva (od 49 srezova u BiH fojnički srez je bio na 12. oruđa i instrumenata Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna proizvodnja Drvna industrija i rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj 114 142 53 85 128 245 117 11 54 29 99 1 26 51 33 149 22 39 17 66 39 66 31 19 11 - Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Slobodna zvanja . 2. 14. mjestu po broju bezemljaša).147 26 42 150 5 2 38 2 Uzgredno 89 67 10 12 41 2 7 Industrija kamena i zemlje Obrada metala Rasvjeta Proizvodnja strojeva. 20. 11. 18. Struktura stanovništva fojničkog sreza prema glavnom i uzgrednom zanimanju 1910. vrtlarstvo Glavno 7.FOJNICA 1878-1918. Privredna grupa Šumarstvo Ribarstvo Rudarstvo Poljoprivreda. 9. 10. 13. 15. jer je tri četvrtine poljoprivrednih domaćinstava slobodno raspolagalo zemljom ili je spadalo u kategoriju bezemljaša. 12. godine. S obzirom na to da je pod uticajem prodora robnonovčanih odnosa slobodni seljački posjed postao predmet trgovine i špekulacija. 3. godine bilo 419 domaćinstava ili 12. živinarstvo. 7. 4. godine: 1.

08% zaposlenih.921 + 5. njegovo stanovništvo moralo je tražiti izvore prihoda izvan poljoprivrede.116 16. U uzgrednim zanimanjima prednjače drvna industrija. Prosječna godišnja proizvodnja žitarica u fojničkom srezu od 1882. obrada metala. od 1895.938 51.723 3.655 izdržavanih lica čine 84. poljoprivreda.390 13. dok su takva pomjeranja u Bosni i Hercegovini u istom periodu iznosila svega 0.447 9.224 12.215 + 32. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1. . godine privređivalo je 8. iznosilo je 1.948 2.090 21.16% ukupnog stanovništva.644 3.254 13.42%. str.84%. S obzirom na to da je fojnički srez imao malo obradive zemlje.147 lica ili 83. šumarstvo.757 4. U fojničkom srezu.717 14.152 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 26.238 2.258 1. koji s izdržavanim licima (2.639 I .379) čine 15.344 8.784 20.094 5.084 70.533 1. godine.034 lica ili 63.509 32. To znači da gotovo svaki deseti zaposleni stanovnik ovog sreza nije mogao izdržavati svoju porodicu od glavnog zanimanja.312 13. koji s 12.92% zaposlenih.350 II 1887-91 18. trgovina i najamni rad.668 55.051 816 Vrtno bilje i povrće 1..174 III 1892-96. godine (u metričkim centama):5 Vrsta žitarica Kukuruz Ječam Zob Raž Pšenica Proso Ukupno Krompir Mahunarke Crna šljiva Sijeno I 1882-86 11.615 10.516 osoba ili 36. Pomjeranje stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane u ovom srezu.81% ukupnog stanovništva.116 + 3.659 289 + 14. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 7. Raznim uzgrednim ili dopunskim zanimanjima bavilo se 771 lice ili 9.263 7.459 + + 11.737 + + 1.05% zaposlenih.III + 7.251 + 10.358 1.614 73.778 3.390 4.163 + 38. 1910. do 1896. 290-334.92% stanovništva.369 ili 16.880 + 4.972 1. Oni su izdržavali 15.294 5 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.760 7. do 1910.955 41.653 2.08% ukupnog stanovništva u srezu..

silom prilika.724 19.295 15.888 828 . prije svega. Upravo tada se u fojničkom srezu jako proširilo gajenje krompira. Tada se računalo da je za prehranu 1 stanovnika potrebno prosječno 18 kg žita mjesečno ili 216 kg godišnje.67%.681 20.645 976 1895.258 mc.451 8. godine dolazilo 2.065 1. napuštanje tropoljnog sistema i uvođenje plodoreda.974 35. Gajenje voća i povrća u ovom srezu takođe je stalno raslo i predstavljalo je veoma značajan dio poljoprivrednih prihoda.43 mc. kao i sijanje onih kultura koje daju najbolje prinose. jer nisu znatnije povećane obradive površine. pa zemlja dobija veliku vrijednost. primjena đubrenja zemlje. Nakon propadanja proizvodnje i prerade željeza mnoge porodice su se. a prije svega.717 mc ili za 32.133 3. Broj stoke u fojničkom srezu 1879.409 11.523 26. magarci.569 21. 2.433 16. U istom razdoblju stanovništvo je poraslo za 7.852 10. Pri tome je racionalnija obrada imala značajnu ulogu.305 2. Za ovaj srez postaje karakteristično da se veliki broj ljudi javlja sa zahtjevima da krčenjem opštinskih i državnih površina prošire imetak i na njemu osiguraju egzistenciju svojim porodicama.05% a proizvodnja navedenih žitarica za 78. 2. pa prema tome fojnički srez u prvoj deceniji nakon okupacije nije mogao svojom proizvodnjom žita podmiriti potrebe stanovništva. mule Goveda i bivoli Ovce Koze Svinje Košnice pčela 1879. stočarstvo je davalo najveće prihode stanovnicima fojničkog sreza.215 342 . okrenule poljoprivredi. Potkraj 19.088 1. primjeni agrotehničkih novina u poljoprivredi. 1895. a deset godina kasnije 3. godine Vrsta stoke Konji. Znatno povećanje poljoprivredne proizvodnje karakteristično je za cijelu Bosnu i Hercegovinu i to se pripisuje. 2. a u trećem je zabilježen porast na 73.05 mc žita.459 mc više. 291 3. mjestu u Bosni i Hercegovini po proizvodnji krompira. U fojničkom srezu djelovali su i drugi faktori.410 1910.752 1895-1910. i 1910.FOJNICA 1878-1918. Uz obradu zemlje. To znači da je na jednog stanovnika u srezu 1885.873 1. pa je proizvodnja za desetak godina bila povećana za oko četiri puta. stoljeća fojnički srez je bio na 14. 153 Prosječna godišnja proizvodnja navedenih žitarica u prvom petogodištu iznosila je 41. dok je to kasnije mogao.

mule i magarci Goveda Koze Ovce Svinje Kokoši Guske Patke Pure Košnica pčela 1895.. Od 1895. do 1910. Od 1895. U zvaničnim izvještajima smanjenje broja stoke nije uzimano kao nazadovanje stočarstva. s obzirom na to da su se u zemlji širile bolje i kvalitetnije stočne pasmine. tako da ni fojnički srez nije bio nikakav izuzetak.. u prvoj deceniji 20.154 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bez obzira na to što ni jedna trećina nije iz nje crpila Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895 (Rezultati popisa marve u Bosni i Heregovini od godine 1895). a izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine udvostručio se od 1907. godine na 1. godine. U fojničkom srezu je 1895. Broj stoke i peradi u Fojnici 1895. str.96). pa ni u fojničkom srezu. do 1910. U fojničkom srezu tada je uvedena rasa pincgaumeltalskog govečeta.427 na 3. 89 382 620 633 167 1. do 1910. stoljeća cijene mesa u Monarhiji su stalno rasle. 40-41. 12-13. str. godine broj vlasnika stoke u fojničkom srezu povećao se s 3. Ergebnisse 1910. godine:6 Vrsta stoke i peradi Konji. i 1910. 96 526 365 535 210 55 1910. Sarajevo. njegovo poređenje sa kasnijim popisima ne pruža realnu sliku o razvoju stočarstva u cijeloj zemlji.72. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini zabilježeno je opadanje broja stoke.000 stanovnika pomjerio na 160. Usljed carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije. 1896.50 vlasnika stoke.60) i Bosnu i Hercegovinu (150.154 38 200 23 129 Poljoprivreda je igrala značajnu ulogu u privrednom životu gradskog stanovništva Fojnice. pa se broj vlasnika stoke na 1.785 ili za 358. 6 . S obzirom na to da prvi popis stoke ne odražava pravo stanje. što je bilo iznad prosjeka za sarajevski okrug (133.000 stanovnika dolazilo 159.

koji je za to imao dobre prirodne uslove. voća. Počela je da radi 1910. pčelarstvom se bavilo 12-14 ljudi u gradu. novembra 1909. podjelom boljih vrsta sjemena. koja je konstituirana 18.500 m2. Kasnije se prešlo na šire organiziranje poljoprivrednika. itd.). Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 155 osnovne prihode za izdržavanje. godine 129 košnica pčela. 105. pa je 1909. U isto vrijeme. pa i onima koji su živjeli od zanimanja izvan agrara. koji su plaćali članarinu u visini 2% od iznosa desetine. vrtnog bilja. koje su sve više potiskivale stare pletene košnice (fojnički pčelari imali su 1910. povrća i krmnog bilja. 1910. godine.225 ha površine sa rasadnikom od 3. godine. godine 252. te poboljšanjem domaćih pasmina konja.FOJNICA 1878-1918.911 članova. Za unapređenje pasmina konja i goveda u Fojnici je sagrađena štala za pastuhe i bikove koji su nabavljani iz drugih zemalja Monarhije. U Fojnici je osnovana erarna voćarska škola. a 1910. što znači da je preko polovine fojničkih porodica odatle dopunjavalo svoje prihode. godine s 3. prodavala 650 modernih košnica. od kojih su svega 17 bile pletene. str. 76. gvozdenog pluga. stoke i peradi u gradu davali su značajan dopunski prihod većini građana Fojnice. Njen osnovni zadatak bio je da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju racionalnijom obradom zemlje primjenom agrotehničkih novina (uvođenje plodoreda. U gradu je 1895. Zabilježeno je da je ova radionica. Škola je radila samo do 1906. 92-93. uvođenjem novih kultura voća. godine osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga. U Fojnici je osnovana i radionica za izradu modernih košnica za pčele koja je stajala pod nadzorom Centralnog pčelarskog društva za Bosnu i Hercegovinu i uživala povlastice pri nabavci drveta iz državnih šuma. godine. koja je imala 2. 7 . đubrenja. str. godine dovele su do propadanja tradicionalne zanatske proizvodnje koja se nije mogla prilagoditi savremenim tehničko-teIzvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. Imala je zadatak da unaprijedi gajenje i iskorištavanje voća u ovom kraju.)7 Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. Obrada zemlje na periferiji grada i gajenje povrća. Mjere koje su za unapređenje poljoprivrede provodile austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno su zahvatile i fojnički srez. goveda i svinja. godine stoku i perad držalo 208 domaćinstava.

1980.pola Joze Zaradije i Fehima Čohadžića. Bez kapitala za modernizaciju i proširenje proizvodnje. hnološkim zahtjevima i zakonima liberalnog kapitalizma. Luka Đaković. str. Vidi: Vinko Mikolji. 1969. gdje su imale svoje tradicionalno tržište. u čijim okvirima je Fojnica i njena okolina imala značajnog udjela. 22-23.Ahmeda Salihagića. “Majdan na Bježanijima” . 130-140. godine bila su širom otvorena vrata industrijskoj robi iz Monarhije. godine:8 1) U samoj Fojnici: “Majdan na Pazarnici” . nestajali željezni majdani u srednjoj Bosni. Tuzla. godine. a tradicionalna domaća proizvodnja i trgovina uvučeni u neravnopravnu konkurentsku borbu. 8 .Huseina Čengića iz Sarajeva. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. “Zaradijin majdan” . koji su još za vrijeme osmanske vladavine doživljavali opadanje proizvodnje i socijalno raslojavanje. a pola Hasana Travljanina i Saliha Hrvića. 2) Na rijeci Fojnici ispod sastava potoka Dragače i Gvožđanke: “Majdan Hadžije Ibrahima Rezakovića”.Muhamedage Salihagića. Zenica. Te promjene naročito su pogađale srednjobosanske proizvođače željeza i kovače. Ulaskom Bosne i Hercegovine u zajedničko austro-ugarsko carinsko područje 1879. a druga polovica Marka Kuliera i Muharema Barculije. Željezni majdani u Fojnici i okolini 1878. a posebno prema Srbiji i Crnoj Gori. Sve je to djelovalo da su. “Majdan u Zimijama” ... Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini. “Majdan pod Crkovištem” .pola Hadži Saliha Halve iz Sarajeva.u Zimijama. bosanski proizvođači željeza suočili su se s carinskim barijerama.Mujage Salihagića i Ibrahima Numanagića.156 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Te teškoće još je zaoštrio Rudarski zakon iz 1881. str. “Majdan u Ostružnici” . gotovo preko noći. političkim i drugim motivima koji su vodili zatvaranju granica prema balkanskim zemljama. kojim su ukinute njihove dotadašnje privilegije. .

pola Marzina Bošnjaka. Do kraja 80-ih godina 19.Ibrahima Bećiragića. 157 “Majdan pod Pločarima” .FOJNICA 1878-1918. postoji oko Fojnice i Kreševa još 6 željeznih rudnika. “Šimšir majdan” . “Jasinbegov Majdan” pod Prokosom – Osmana i Hamida Šumeža. U to doba.pola Tekije na Oglavku Nakšibendijskog derviškog reda. u stupu za valjanje sukna. U vrijeme okupacije 1878. već god. “Majdan pod Ragalama” . u Fojnici i njenoj okolini bilo je 19 majdana i 58 vignjeva. “Majdan u Gvožđanima” . 1882. ostale na Ivanovici. Posljednja.Omera Musića. 8 samokova i oko 100 vignjeva.Mahmutbega Buljine.Osmana Huseinbašića i Derviša Salihagića. 5) Na Kozici pod Štit-planinom: “Majdan Bećirbega Buljine” u selu Kozici. O tome Vinko Mikolji piše slijedeće: “Duhaonice u Busovači prve propadoše. godine. i to donja duhaonica u Kozici pretvorena je god. pretvorene su prije toga uglavnom u pilane. “Majdan na Poroj potoku” . 1888. 4) Uz rijeku Gvožđanku: “Majdan na Urlenikama” .Latifa Mulle Čohadžića niz potok Dragaču. Vignjevi su najviše zauzeti izradom klinaca za nove željezni- .Hadžije Ibrahima Rezakovića. “Majdan pod Bistricom” .Ante Tješića u Sutješćini pod Bakovićima. 5 aktivnih duhaonica. “Čardin majdan” . a druga pola Saliha Merdana i Muhameda Salihagića. a pola Beganović Ibrahima. 6) Na sastavcima potoka Borovnice i Jezernice : “Majdan pod Vaganima” . 3) Na Zahorskom potoku: “Majdan Joze Zaradije i Ibrahima Ormana”. stoljeća većina ih je prestala raditi.

Vrijednost osnovnih sredstava iznosila je 641. godine u Šemnicu (Chemnitz) pokazale da se u toni rude nalazi 8 grama zlata. od koje je umrlo mnogo ljudi (od 17. godine. a veći broj radnika Hrvata iz ovog kraja radi u sarajevskim ciglanama od proljeća do jeseni svake godine. gdje su prve analize piritne rude izvršene 1883. dok su Fojničani to. pošto je Vareš s okolinom odabran za budući centar željezne industrije u Bosni i Hercegovini. Martinićima i Kreševu. L. Vrancima. Mnogi rudari i kovači iz Kreševa zaposlili su se u rudnicima Bosne i Srbije. Rudarstvo. jer je sadržavala 15 grama zlata u jednoj toni rude. Deževicama. godine. str. pa su prvi koncesionari u ovom rudniku bili braća Došan (Doschan) iz Beča.057 obudovjelih. godine. Propadanje majdandžija i kovača u fojničkom kraju bilo je praćeno velikom nezaposlenošću i oskudicom svake vrste. koja je 9 10 V. Rudnik je kasnije preuzelo mađarsko Gornjeugarsko rudarsko i topioničarsko akcionarsko društvo iz Budimpešte.10 Ovo preduzeće otpočelo je eksploataciju 1894. . Redovna proizvodnja otpočela je 1885. što predstavlja najveću investiciju u Fojnici i njenoj okolini za vrijeme austrougarske vladavine. nerado činili. Fojničke rudare srećemo u rudniku uglja u Kreki. godine izvijestili su vladu da se u okolini ovih mjesta nalaze značajne količine željezne rude. Među stanovništvom se počela širiti tuberkuloza.. Međutim. str. Gvožđanima. 54-55. Bistrici. Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu i njenu okolinu. 1879.761 stanovnika u fojničkom srezu. (“Oberungarische Berg und Huttenaktiengesellschaft”).158 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kojsini. Sistematska geološka istraživanja nastavljena su samo na području Bakovića.”9 U službenim izvještajima rudarskih stručnjaka iz 1885. što čini blizu 6% ukupnog stanovništva). bar u početku. Izrađuju ih u Fojnici. godine stoji da “gotovo sav narod Fojnice i Kreševa živi od kovačkog rada”.550 kruna. Rudnik je imao vlastitu električnu centralu s turbinom od 75 konjskih snaga. 1894. Povijest željeza.. opao je dalji interes za fojničke rezerve željezne rude. Đaković. ce. Druga žica je pokazala bolje rezultate. U novembru 1879. Mikolji. godine bilo je 1. godine upućena su 22 rudara u Kreševo i Fojnicu radi obavljanja istražnih radova i već sredinom 1880. 133. Procijenjeno je da je bakovićko rudište rentabilno za eksploataciju. Prokosu.

892 135. 1907. 1908.972 52.FOJNICA 1878-1918.118 57.057 90.932 190.290 104. 11 . 159 pokretala separaciju. Proizvodnja u rudniku bila je promjenljiva i zavisila je od stanja na tržištu piritne rude. Količina piritne rude Vrijednost rude (u kvintalima) (u krunama) 290. 1906.808 100.594 40.020 62.014 44.602 28. 1916. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata.474 72. Proizvodnja piritne rude i njena vrijednost u rudniku Bakovići od 1905.652 571 52.626 80.043 247. godine11 Godina 1905. Kemal Hrelja.585 192.286 94.074 636. 1911. 1913. Beograd. odakle je otpremana u Mađarsku i tamo prerađivana. 1915. 56. 1961.450 113.905 122. do 1917.160 77. 1914. 1917. 1912.024 72.479 741 67.713 Ruda iz Bakovića je odvožena kolima do željezničke stanice u Visokom (oko 35 km). str. 1909. 1910.

uz svega nekoliko stranaca. godine kupiti 8-9 kg kukuruznog brašna ili 15 do 18 kg krompira.160 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Postanak radničke klase.77 2. 1914. str. Za prosječnu nadnicu radnik u Bakovićima mogao je 1906.)12 Godina 1905. Hadžibegović. 232.45 3. do 1916. domaći ljudi. Broj radnika 342 200 164 181 114 114 161 161 129 81 44 Prosječna nadnica u krunama 1. uglavnom. god. Nadnice bakovićkih rudara bile su stalno ispod prosjeka nadnica u rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini. Postanak radničke klase. Radnu snagu u rudniku činili su.. bila su zaposlena još dva činovnika i 3-5 nadglednika stranog porijekla. a visina nadnica od ponude i potražnje radne snage.69 2. 1913. godine. 9-10 kg kukuruznog brašna.77 1..15 Iz ovih podataka jasno se vidi da je broj radnika u rudniku zavisio od trenutne konjukture. Međutim. 1906.86 1. ili oko 15 kg krompira. 13 Vidi opširnije: I. Broj zaposlenih radnika i prosječna nadnica u rudniku Bakovići (19051916. Hadžibegović.88 2. ili 7-8 kg crnog hljeba. 1912. Udaljenost od glavnih saobraćajnica uticala Tabela je sačinjena na bazi izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. 1909.13 Otvaranje rudnika piritne rude u Bakovićima bilo je vrlo značajno za više rudara iz Fojnice i okoline. a 1914. Vidi: I.46 2. 205-290. 1916. godine. 1907.14 1.27 1.96 1. Osim radnika. 12 . str. to nije bio privredni poduhvat koji bi nadoknadio propadanje proizvođača željeza i privredno oživio cijeli kraj. 1910. jer je bar izvjesnom broju osiguravao radna mjesta i nastavljao tradiciju njihovog zanimanja. 184. 1908. 1915.

zaključen je novi trogodišnji ugovor (1901-1903) o eksploataciji šumskog područja Malinska i Požarnica. str. Rezaković u Gvožđanima. Nezir i Edhem Salihagić i Franjevački samostan u Fojnici. Drvna industrija privredno je oživjela mnoge naše krajeve za vrijeme austrougarske vladavine.000 kruna ili prosječno po jednoj pilani oko 3.30 forinti za ogrevno drvo po 1 m3 u šumi na panju. 161 je na to da se strani privatni kapital nije zainteresirao za šumska bogatstva koja su prekrivala tri četvrtine fojničkog sreza.270 ha. Ona je izbila na prvo mjesto po broju zaposlenih izvan poljoprivrede.000 m3. Abid i Fehim Čohadžić. Godine 1910. Na osnovu tih ugovora firma braće Alaupović realizirala je. Isti ugovor obnovljen je i za naredni trogodišnji period (1904-1906). Mordo Alkalaj.000 kruna. Razvojni put šumske privrede. Vlasnici pilane su 1894.150 m3 četinarskog drveta. u sarajevskom okrugu nalazilo se oko 68 malih pilana na vodeni pogon.5 forinti (5 kruna) za korisno i 0. U početku je radila s jednim. Ugovorena je količina od 12. Begović. Ovdje se nastavljala tradicija malih pilana potočara lokalnog značaja. str. na površini od 1.15 Kasnije su se Alaupovići snabdijevali drvetom na bazi oferata i kratkoročnih ugovora i godišnje proizvodili oko 2. Ostale pilane proizvodile su znatno manje količine: Franjevački samostan u Fojnici 700-800 m3.000 m3.000 m3. ukupno 38. fojnički srez imao je 10 takvih pilana na vodeni pogon. U sve ove pilane bilo je investirano oko 30.14 Po investiranom kapitalu i obimu proizvodnje. Edhem Salihagić u Ostružnici oko 14 15 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 118-119. a kasnije s dva gatera. godine zaključili ugovor o šestogodišnjoj eksploataciji (1895-1900) četinara u šumskom predjelu Požarnica u fojničkom srezu.000 m3 četinarskog drveta. uz cijenu od 2. I pored bogatstva šumom. Polovina tih pilana bila je smještena u Fojnici i njenoj okolini. . Godišnji etat iznosio je 2. s 21 testerom i 6 okruglih testera. 83-84. Ugovorena je ista količina četinarskog drveta. s povećanom godišnjom količinom od 4.000 m3 korisnog i ogrevnog drveta. Za vrijeme austrougarske vladavine. Njihovi vlasnici bili su: Tomo i Franjo Alaupović. a nekad i više.FOJNICA 1878-1918. Godine 1901. najznačajnija je bila pilana braće Alaupović podignuta na rijeci Fojnici. odnosno zakupnik njegove pilane Alkalaj Mordo 800-1. u fojničkom kraju nije nastalo nijedno moderno preduzeće za eksploataciju i preradu drveta. B.

na vlastiti zahtjev. Izgleda da su ovakva zapažanja više govorila o tradiciji nego o realnom životu. do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. Alaupovići su u toku sezone zapošljavali na sječi. 62. str.16 a naredne godine bilo ih je po 27. Tkaonica ćilima u Sarajevu dodijelila je. koja je radila sve do 1918. S obzirom na to da je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja.. 1905. 16 . pisanje i računanje. str. pletenje. transportu i preradi 40-50 radnika. To znači da su sve navedene fojničke pilane proizvodile godišnje 4. str. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice. 62.000-15. U ovaj tečaj država je ulagala 2. 46. početkom XX stoljeća počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica. Na osnovu spiskova đaka u katoličkoj osnovnoj školi u Fojnici od 1879. Srazmjerno proizvodnji u pilanama zapošljavana je i radna snaga. 17 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. To znači da je drvna industrija u Fojnici i okolini mogla ponuditi oko 100 radnih mjesta.. vezenje i slično i prenosilo na buduća pokoljenja. godine.. S obzirom na vjersku i društvenu tradiciju bilo je od posebnog značaja uključivanje muslimanskih djevojaka u ovaj rad. Buduće radnice prethodno su pripremane na Tečaju za ručni rad. koji je 1906/07. a svi ostali pilanari još toliko. godine. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. Djevojke su nakon obuke bile dužne da ostanu u Tkaonici 2-3 godine. Razvoj zanatstva u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine tekao je u sjenci prilagođavanja novim uslovima nakon propadanja starih majdandžija i kovača koji su davno u historiji stvorili tradiciju i mentalitet ovih zanimanja. Nezir Salihagić u Šćitovu 375 m3. učile tkanje perzijskih i bosanskih ćilima. Savremenici iz prvih godina austrougarske okupacije zapažali su da gotovo čitav narod ovoga kraja živi od proizvodnje i obrade željeza.17 Otvaranje filijale i tečaja za ručni rad imalo je dalekosežan društveni i kulturni značaj. u trajanju od tri do šest mjeseci. u Fojnici je 1908. jer se organizirano i na višem estetskom nivou njegovalo tkanje. S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini. učile su čitanje. Muslimanske djevojke koje su pohađale tečaj.000-3. godine pohađalo “20 katoličkih i 20 muslimanskih djevojaka”.162 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 300 m3. osam stipendija katoličkim djevojkama iz Fojnice koje su. Gotovo čitava produkcija rezane građe plasirana je na tržištu u Hercegovini.000 m3 drveta.000 kruna godišnje.

Nekim zanatima su se bavili i jedni i drugi (kovački. aščijski. 18 . Zanatima u gradu su se bavili Hrvati i Bošnjaci i u tome su imali različitu tradiciju. berbera. Te promjene tekle su postepeno i u skladu s promjenama načina života i navika.. mada su se i ovdje stari trgovci morali prilagođavati novim uslovima. bilježila znatniji napredak. Iako ne raspolažemo s više konkretnih podataka. U Fojnici je. abadžijski.52%. težaci 6. pekarski. berberski. kafedžijski.FOJNICA 1878-1918. čizmar i kalajdžija. gostioničari 11. dok su se nekim zanatima bavili isključivo Hrvati ili Bošnjaci. vidi da se hrvatsko stanovništvo u Fojnici bavilo ograničenim brojem zanata. sigurno je da su u Fojnici bili zastupljeni razni zanati koji su bili neophodni za podmirivanje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. kovači su bili relativno najbrojniji. šumari 2.18 Od 14 raznih zanimanja. u odnosu na zanatstvo. kao i u drugim sličnim varošima. pekari 3. 163 1882. cipelarski. uz opančare cipelari. O razvoju trgovine u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine ima više podataka i ona je. terzijski. U navedenom pregledu među Hrvatima nema nijednog mesara. teraceri 8. drvodjeljci 16 i nadničari 13. kočijaški itd. godine obavezu sudskog protokoliranja u Fojnici imala je svaka radnja koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. Iz navedenog pregleda se. dok u ovo vrijeme među Bošnjacima nije bilo gostioničara. došlo do propadanja nekih starih zanata i do pojave novih. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. uz dunđere moderni zidari i tesari itd. kolarski. drvodjelski). godine utvrdili smo zanimanje 97 njihovih roditelja. kahvedžije. aščije i sl. Najbrojniji su bili kovači 17. opančarski. takođe. ali su činili svega 17. Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. a zatim slijede trgovci 11. zlatari 2. krojači 4. Uz terzije i abadžije javljaju se krojači. te po jedan zidar. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici.

a od 1891. godine i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom. 6. 12. Ivo i braća – Marko i Frano (1912-1918) Alkalaj Juda (1884-1912) Alkalaj L. Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom (od 1911. 10.. godine braća Marko i Frano Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom i drvetom Vlasnik pilane Trgovina drvetom Trgovina mješovitom robom u Gvožđanima Trgovina mješovitom robom Gostioničar (s 3 gostinske sobe) Protokolirana gostionica samo 1911. a od 1911. Isak (1915-1918) Alkalaj Mordo i braća – Isak i Avram (1908-1918) Dragičević Ivo (1885) Čohadžić Fehim (1893-1918) Čohadžić Abid (1901-1905) Čunković Šefkija (1916-1918) Goldberger Bernhard (1898-1909) Goldberger R. 15. 11. 2. (1898) Gajić Milan i Risto (1905-1909) Iličić Mato (1890-1902) Iličić Anto (1900-1918) Iličić Niko (1911-1918) Kalamut Ivo (1911-1918) Karahmet Latif (1912-1918) Konjicija Mehmed (1893-1913) Kulijer Marko (1898-1918) Kulijer Mato (1884) Kulijer Ivo (1893-1918) Kulijer Zaharije (1916-1918) Vrsta trgovine Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom. 16. 24. 23. a od 1905. 8. a od 1917. 17. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom 5. Protokolirane trgovačke firme u Fojnici 1884-1918. 19 Spisak trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) za godine 1898-1918. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina galanterijskom robom. god. 14. Abdulvehab (19001910) Alaupović Tomo i Frano (18851912) Alaupović Frano i sinovi – Frano. 18. 21.19 1. 4. 19.. Ivo i Andrija (1912-1918) Alaupović T. 3. 9. 20. 7. 13. .164 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. do 1914. nije protokolisana) Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina kolonijalnom robom. Naziv firme Ahmetović H. 22.

27. Ibrahim i Reuf – (1911-1918) Vreto Ahmed i drug-Mujo Vreto (1913-1918) Schwarz Mathias. 165 25. koje su uz trgovine imali svoje pilane. god. To nije bila specifičnost samo Fojnice nego i svih manjih gradova . 29. 28. od 1901. do 1914. 31. a neke su mijenjale nazive kada su ih preuzimali nasljednici. do 1900. Gotovo sve protokolirane radnje bavile su se trgovinom mješovitom robom. godine svega tri radnje. 1914. Salihagića. Iz popisa trgovačkih radnji vidi se da su fojničku trgovinu držali hrvatski i bošnjački trgovci (po 12 protokolisanih firmi) i da su se trgovinom bavile jevrejske porodice Alkalaj i Papo i jedna srpska porodica Gjajić (vjerovatno Đajić). 32. nekolicina se uz to bavila trgovinom drvetom. do 1918. Pred Prvi svjetski rat. a od 1914. u gradu se formirao tanak sloj trgovaca među kojima su se isticale spomenute firme Alaupovića. stoljeća postepeno razvijala. 30. dok je samo 5 radnji bilo izvjesno vrijeme specijalizirano za kolonijalnu. zemlju i sl. pa onda prelazilo na mješovitu. manufakturnu i drugu robu. godine 19. Kulijera i Alkalaja. galanterijsku. godine protokolirano je 17 radnji. u Fojnici je protokolirano pet trgovačkih radnji. U godini 1884. a poslije mješ. hadži Nezir i sinovi Tutnjević Avdo i sinovi – Hafiz. godine u Fojnici su bile sudski protokolirane ukupno 29 trgovačkih radnji i 3 gostionice. a 1918. robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom nije naznačena vrsta trgovine hotel sa 1 sobom Od 1884. godine 11 i za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. Muderizović Hakija i sinovi – Avan i Arif (1911-1918) Papo Mojse (1893-1909) Rezaković hadži Mujaga (1884) Salihagić Edhem (1884-1918) Salihagić braća – hadži Nezir i Ibrahim (1896-1918). Od 1884. godine bilo ih je 16.FOJNICA 1878-1918. kada je Zakon stupio na snagu. U Fojnici je bio znatno veći broj ljudi koji su se bavili sitnom trgovinom i nisu potpadali pod obavezu sudskog protokoliranja. Neke od protokoliranih firmi nisu uspjele da se duže održe. Trgovina mješovitom robom Trgovina manufakturnom robom Trgovina mješovitom robom Do 1901. godine trgovina kolonijalnom robom. 26. Ovi podaci ukazuju da je fojnička trgovina u prvoj deceniji austrougarske vladavine znatno zaostajala iza sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini i da se od 90-ih godina 19.

Razmjena dobara između sela i grada odvijala se na sedmični pijačni dan (srijeda) i na godišnjem vašaru koji se održavao na katoličke Duhove.. *** Politički život u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine. te uživalo u vašarskim zabavama. u Bosni i Hercegovini. izuzimajući događaje za vrijeme pokreta otpora okupaciji. zajedno s bošnjačkim stanovništvom. Oni su bili uznemireni i nezadovoljni promjenom vlasti. Uz stvaranje poslovnih veza i razmjenu dobara. bez obzira na početna raspoloženja i jedni i drugi morali su se prilagođavati novoj vla- . na vašaru su se učvršćivala stara i stvarala nova prijateljstva. Na vašare je donošena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. a odatle vozom na udaljenije tržište. Iako su franjevci savjetovali hrvatsko stanovništvo da ostane mirno i dočeka austrougarsku vojsku kao oslobodioca. Ali. Njihova vjerska.166 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je i vašar u Fojnici bio društveni događaj godine. od kraja jula do sredine oktobra 1878. predvođeni franjevačkim sveštenstvom. pa i u Fojnici. svrstalo u redove pokreta otpora okupaciji. Za vašar su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. U drugim pravcima roba je transportirana uglavnom tovarnim konjima i starim karavanskim putevima. Roba se kolima mogla prevoziti samo do Visokog. prihvatili s nadom da će Bosna i Hercegovina biti priključena Hrvatskoj i da će njihov položaj u okviru jedne katoličke države biti povoljniji nego ranije. ali u samom gradu nije bilo oružanog otpora. U svim našim gradovima. Za veće trgovačke poslove nedostajale su im komunikacije. Kada je okupacija okončana. gdje je tržište bilo nerazvijeno. godine i pokretom otpora austrougarskoj okupaciji. godišnji vašar predstavljao je prvorazredan ekonomski i društveni događaj. bez potresa i pustošenja koja su doživljavali krajevi zahvaćeni ustankom 1875-1878. Okupaciju i uspostavljanje austrougarske vlasti fojničko stanovništvo nije dočekalo mirno. Hrvati su je. godine. Bošnjaci u Fojnici nisu mirno dočekali okupaciju. ono se. politička i kulturna tradicija bila je vezana za Tursku i teško su podnosili inkorporiranje u evropsku katoličku državu u kojoj će činiti manjinu s neizvjesnom budućnošću.. Njeno stanovništvo živjelo je mirno.

fojničko gradsko vijeće imalo je 7. ali je predsjednik gradskog vijeća (gradonačelnik) sve do 1914. do 1918. do 1918. Kao i u drugim gradovima i u Fojnici su austrougarske vlasti nastojale da u svoj upravni i politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. godine. 1 stranac) i 11 muslimana. a drugi. godine Hrvat. Rezaković Asim ef.4). Pajer Sivester Iličić Anto Salihagić Edhem-aga Dragičević Marija Konjicija Mušan Trogrančić Frano Polutan Mulaga Berberović Muharem-aga Huzbašić Mustafa ef.3 i 5 . od kojih su 12 bili katolici (11 Hrvati. Mandat im je trajao tri godine i mogli su biti birani više puta. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika koji su jedva poznavali jezik naroda kojim su upravljali. godine birani su: Iličić Niko Ivica Kulijer Huzbašić Ibahim-aga Stojanović Mato Kulijer Marko Kulijer Ivo Salihagić hadži Nezir Čohadžić Fehim ef. godine bio Bošnjak. nacionalnih i političkih pokreta. Dužnosti predsjednika oba20 U Gradsko vijeće Fojnice od 1900. odozgo.FOJNICA 1878-1918. Sudžuka Mulaga Alaupović Frano Kulijer Ivo Ivan Čohadžić Ruždija ef.20 S obzirom na to da su Hrvati imali većinu u gradu. do 1918. Njihov politički život odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. oni su stalno birali jednog predstavnika više (4 . razvijanje inicijativa u okvirima svojih vjerskih. a drugi inicijativom iz naroda. Prvi je išao od države. pripadnike svih konfesija. U Fojnici se radilo o katolicima i muslimanima. a kasnije 9 članova. a od 1914. U toku 19 godina u gradsko vijeće Fojnice birano je ukupno 23 čovjeka. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. 167 sti. U periodu od 1900. godine. Jakšić Mato Santo Spisak je sačinjen na osnovu Bosnischer Bote 1898-1918. .

a kada se prešlo na političko organiziranje. Zagreb. Marko Kulijer i Mustafa ef. pa i u Fojnici. oktobra 1908. Politički život naroda počeo se razvijati u okviru različitih vjerskih i nacionalnih nepolitičkih udruženja. 1966-67. Beograd. 1985. potpornog i ekonomskog organiziranja i djelovanja ovog dijela stanovništva. a kada je. ona je. Historijski zbornik. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. Fehim ef. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. fojnički Hrvati dočekali su Aneksiju 1908. fojnički Hrvati i Bošnjaci slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta. kulturno-prosvjetnog. Većinu članova ovog vijeća činili su trgovci. Luka Đaković. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. ona su morala da djeluju u narodu na provođenju državne politike. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda uslovilo je specifičan razvoj političkog života u cijeloj zemlji.. Aneksija je u Fojnici svečano proglašena 7. 1935. Mada je u pravilima HNZ stajalo da ona ima zadatak da ekonomski i prosvjetno podiže hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. U skladu s političkim programom ove stranke (Bosna i Hercegovina je hrvatska zemlja i treba je priključiti Hrvatskoj). godine s oduševljenjem. zemljoposjednici. Čohadžić i Niko Iličić. stoljeća. u skladu s opštim političkim kretanjima kod bosanskohercegovačkih Hrvata. nego obrnuto od toga. krenula u Beč Vidi o tome opširnije: Berislav Gavranović. a 2/3 je birao narod). Početni oblici nacionalnog i političkog djelovanja hrvatskog stanovništva u Fojnici odvijali su se u okviru pjevačkog društva. i početkom 20. Huzbašić (predsjednika i potpredsjednika i 1/3 članova imenovala je Zemaljska vlada. dok su potpredsjednici bili: Mato Stojanović.21 Nosioci te aktivnosti bili su franjevci i tanak sloj trgovačkog i zanatlijskog građanstva koje se formira krajem 19. i tom prilikom održane su svečanosti u gradu i samostanu. ona se vrlo brzo razvila u vodeću političku stranku bosanskohercegovačkih Hrvata. XIX-XX.168 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. vljali su: Ibrahim-aga Huzbašić. do 1912. 1968. 21 . Prema načinu izbora i njihovim ograničenim kompetencijama vidi se da ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi narod uticao na upravu i ukupnu politiku. vlasnici pilana i drugi bogatiji i ugledniji ljudi. godine osnovana podružnica Hrvatske narodne zajednice (dalje HNZ). Godine. Zagreb. sredinom novembra. Kada je 1907. postala i u Fojnici glavni faktor nacionalno-političkog. God. smatrajući je značajnim korakom u ostvarivanju svog političkog cilja.. čitaonice i podružnice “Napretka”. Mirjana Gross.

a drugu nadbiskup Štadler s jakim krugom svjetovnog klera i doseljenih intelektualaca. godine osnovao zasebnu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (dalje HKU). koji je u januaru 1910. a time su prestali i sukobi između HNZ i HNU. Tom prilikom Bastienu je uručena “latinska spomenica. na kojem je od 16 katoličkih mandata HNZ dobila 11. godine. Gross. L. među deputatima su se nalazili fra Domin Gojsilović. izbor saborskih poslanika nije morao zavisiti od glasova samo jednog sreza. Batinić. Batinić (u daljem tekstu Chronologia domus).25 Nakon toga došlo je do izmirenja svjetovnog klera i franjevaca. 25 Chronologia domus. a HKU 5. poslije Aneksije. Političke organizacije. župnik iz Fojnice. 22 . godine. godine raspuštena je HNU. u Bosnu stigao apostolski vizitator Bastien sa zadatkom da ispita sporove franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. Sabrao fra Mijo V. jer je izborni okrug druge katoličke kurije obuhvatao sve gradove sarajevskog okruga.24 Štadlerov politički program nije bio prihvatljiv za većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ubjedljiv politički neuspjeh HKU proizveo je oštar sukob između nadbiskupa Štadlera i franjevaca. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini.22 U vrijeme pripremanja ustavnog i saborskog perioda. 24 M. 23 M. gdje su istaknuti ovdašnji nazori braće. Đaković. Tako je bilo i s fojničkim srezom. koje je optužio kod pape. Gross. Političke organizacije. Chronologia domus od 1901-1928. da ih saopšti sv. Borba između ove dvije političke stranke posebno se zaoštravala nakon donošenja Ustava i ulaska u predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Bosanskohercegovački sabor. S obzirom na to da su izborni kotarevi bili mnogo širi od administrativnih. Đaković. On je posjetio Franjevački samostan u Fojnici i saslušao stavove sveštenika o crkvenim odnosima. u januaru 1911. 169 katolička (hrvatska) deputacija iz Bosne i Heregovine da zahvali caru za izvršenu Aneksiju. Prvu su predvodili hrvatski intelektualci i tanak sloj građanstva potpomognut franjevcima. Zbog toga je. L. U drugoj katoličkoj Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici. fra Mijo V. u Fojnici je razvijena politička aktivnost na jačanju uticaja HNZ i njenom suprostavljanju sve agresivnijem klerikalnom krugu oko nadbiskupa Štadlera. stolici”. U junu 1912.FOJNICA 1878-1918. To su ubjedljivo pokazali saborski izbori 1910. gvardijan franjevačkog samostana i fra Ivo Vujičić.23 Time je definitivno bio podijeljen hrvatski nacionalno-politički pokret u Bosni i Hercegovini na liberalnograđansku i klerikalnu struju.

U Bosanskohercegovačkom saboru fojničke Bošnjake zastupali su predstavnici MNO (Muslimanske narodne organizacije): Mustajbeg Mutevelić. trgovac i poduzetnik iz Rogatice. Politički život Bošnjaka u Fojnici nije izlazio iz okvira globalne politike ovog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine.. župnik Anto Alaupović 1. Autonomni pokret. Rezaković (1914-1918). veleposjednik iz Sarajeva i Suljaga Vajzović. Kundurović (1898-1902). umjesto njega izabran je Nikola Čurić. Muftić (19031910). a zatim Edhem-aga Salihagić (1910-1918). Mada se u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju nije posebno isticao nijedan njihov predstavnik. iako su njihovi vjerski.170 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. septembra 1910. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose. U Zemaljski vakufsko-mearifski sabor birani su Edhem-aga Salihagić (1910-1913) i Asim ef.. a kasnije kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i stalno jednog predstavnika u Zemaljskom vakufsko-mearifskom saboru. Dužnost predsjednika obavljali su: Ibrahim ef. muderisi i imami). Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo u Fojnici imalo je 5. Šehić. radnik iz Vareša i pripadnik tamošnje hrišćansko-socijalne orgnizacije. nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili.26 Dok su u gradskom vijeću prednjačili predstavnici zemljoposjednika i trgovaca. a u trećoj kuriji izabran je dr Nikola Mandić s liste HNZ. 88. Fojnica je imala dobro organizirano kotarsko vakufsko povjerenstvo. koji je bio izabran u još dva izborna okruga. I ovdje se izdvaja tanak sloj bošnjačkog građanstva koji sačinjavaju zemljoposjednici. str. razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. godine. I jedne i druge sputavao je apso26 27 Vidi opširnije: N. Vidi takođe: Bosnischer Bote. upravitelj škole. Za podatke zahvaljujem dr.27 Politički odnosi u Fojnici. 3. koji je dobio 2. trgovci i vjerski službenici (šerijatske sudije.469 glasova. trgovac. godine. a kandidat HKU. u povjerenstvu su glavnu riječ imali vjerski službenici. do Prvog svjetskog rata. Hifzi ef. urednik Hrvatskog dnevnika i istaknuti član Štadlerovog klerikalnog kruga.140 glasova. Na naknadnim izborima. kuriji izabran je Petar Mrljić s liste HKU. umjesto Nikole Čurića izabran je Kalikst Tadin. Na naknadnim izborima 1913. Dževadu Juzbašiću. a pred Prvi svjetski rat birano je 6 članova i uvedena funkcija potpredsjednika. . oba šerijatske sudije.

pa je nastavljena mobilizacija novih godišta. 132 Hrvata. Ukupan broj izbjeglica i vojnički evakuiranih popeo se na 2.FOJNICA 1878-1918. a posebno izaslanstvo izrazilo je saučešće kotarskom predstojniku. godine. Osim toga. a sutradan su se oglasila zvona i izvješene crne zastave. Čak su proljetni poljski blagoslovi bili preneseni u radne dane da se seljacima smanje troškovi za goste. 56 Srba i 164 Jevreja). . godine nastala je velika skupoća brašna. Ustavom i pratećim zakonima garantirana građanska prava i političke slobode mogle su biti ukinute bez pitanja Sabora. Izbijanjem Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno ratno područje sve do jeseni 1915. To je bio slučaj i u Bosni i Hercegovini. U rat je stupila i Italija (22. Sakupljenim namirnicama prvo su podmirene potrebe državnih činovnika. odjeće i obuće. prodavano onima koji nisu sijali žito. 28 Chronologia domus. juna. koji svugdje gdje vlada umrtvljuje politički život. 680 Jevreja.516 domaćih izbjeglica i to: 1. a država je nastavljala sa zahtjevima za podmirenje ratnih potreba.190 domaćih izbjeglica (2. godine u fojničkom srezu bilo je još uvijek 2. 843 Hrvata.983 lica.178 Bošnjaka i 12 Srba). Nakon objave rata Srbiji 28. Vojnički evakuisanih bilo je ukupno 467 (115 Bošnjaka. uz visoku cijenu. Svečane zadušnice održane su 30. Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija. a ostalo je. Posao je obavljen tako temeljito da su te godine i katolički sveštenici i samostan ostali bez žitnih prinosa crkvi. juna 1915). 31. u avgustu 1915. već početkom avgusta u Fojnici je otpočela mobilizacija i proglašen prijeki sud. 171 lutizam. decembra 1915. juna kasno noću.002 Bošnjaka.28 Početkom 1915. gdje ni za vrijeme ustavnog i saborskog perioda (1910-1914) apsolutizam nije bio ograničen. Prevaziđenim i zastarjelim izbornim sistemom Austro-Ugarska je učvrstila klasnu i vjersku podvojenost i na toj osnovi dalje izgrađivala svoju politiku u Bosni i Hercegovini. Na pripremi zakona Sabor je mogao samo surađivati. u fojničkom srezu bilo je 2. Nakon prve godine rata. niti je mogao uticati na upravne poslove. Kao predstavničko tijelo. ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala. Sabor nije imao zakonodavnu vlast. Vijest o atentatu u Sarajevu stigla je u Fojnicu 28. jula 1914. a krajem avgusta popisani su prinosi živežnih namirnica i izvršene rekvizicije uz dosta nisku novčanu naknadu.

U jesen 1916. koji su pribavljali drva i brinuli se oko konja i goveda. 30 Chronologia domus. bilo je 18 Bošnjaka iz Sandžaka. Kotarski predstojnik nastavlja: “Prije nekoliko dana kod mene su došli svi najstariji ljudi iz mjesta i rekli Bericht über die Verwaltun von Bosnien und derHercegovina für die Jahre 1914 bis 1916. raž 60 h. Naredne. Naglašava se da su ovo srednje cijene između ratnih i uobičajenih. sir l k. kukuruz 52-56 h. Samostan im je isplaćivao “zarobljeničku pristojbu”. jabuke i šljive. s. K tome. ulje 6 k.172 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. potraživanja od naroda su nastavljena. godine vojne vlasti skinule najveće zvono s crkve sv. 406. rakija 2 krune. zbog velike suše. pa su vojne vlasti svim sredstvima nastojale da dođu do sirovina neophodnih za ratnu industriju. pšenica 60-70 helera. bila je oko dvije trećine slabija nego prošle godine. sirće 1 k.. dok vojnički evakuiranih više nije bilo. godine. pastrma 3 k.. 1917. U štampi su praćene sve bilješke o ovim pregovorima i izraženo nezadovoljstvo što u njima učestvuju. Krajem januara 1918. Fra Mijo V.29 Rat se nastavljao svom žestinom. nadajući se da će iz njih proizaći opšti mir. heljda 60 h. plativši 4 k po kilogramu. zima sa velikim snijegom došla je šest nedjelja ranije tako da ljudi upiru sve snage da njihova stoka prezimi”. jer su u jesen te godine prestale ratne operacije na bosanskoj teritoriji. godine stanovništvo fojničkog kraja radosno je primilo vijesti o mirovnim pregovorima s Rusijom u Brest-Litovsku. decembra 1915. ali je ljetina u fojničkom kraju imala dobar urod. uz diplomate i generali. Dobar utisak izazvan mirovnim pregovorima pokvarila je naredba o rekviziciji sijena i slame na osnovu koje se zaključivalo da će rat još potrajati. posebno voće. proha 30 h. tako da je ukupan broj izbjeglica iznosio 2. Batinić navodi da je tada samostan utvrdio cijene namirnica: vino 1 kg=1 k. pršute i pšenice 5 k. 29 . Duha.60 k. grah 70 h. 4.30 Stalne mobilizacije ljudi u rat ostavile su čitave krajeve bez radne snage. U toku 1916. Frane i najmanje s crkve sv.208 lica. pa je i samostan u Fojnici zatražio zarobljenike za obavljanje određenih poslova. cijene su i dalje rasle. U Fojnici su 9. proizvodnja ratnog materijala nije podmirivala potrebe. Ovogodišnja ljetina sijena i slame. stiglo je 10 ruskih Poljaka. Kotarski predstojnik tada je izvještavao Zemaljsku vladu: “Stanovništvo ovog siromašnog sreza nema stvarno ništa drugo nego nešto stoke od koje se mora izdržavati. Zbog toga je naredba o rekviziciji slame i sijena izazvala veliko neraspoloženje među stanovništvom. mast 6 k. pirinač 1. jer vlastita ljetina žitarica ni u mirno doba ne pretekne iza Božića. a naročito su bili na cijeni konji.

juna 1918. Kraj rata 1918. onda prije toga treba uzeti svu stoku pa tek onda sijeno i slamu. godine u fojničkom kraju pojavio se pjegavi tifus. u Fojnicu je 7. 19.33 Nakon vojnog sloma Austro-Ugarske (3. Usljed mećave stoka je s planina bježala u ravnicu. Ako se želi uzeti sijeno. na čelu sa gvardijanom. koji se vratiše uz razne bolesti donesoše socijalističke i boljševičke nazore koji u prvi mah zabrinuše bolje katolike”. To je moguće jer je naš Sabor raspušten. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. a sutradan je održano sijelo u Hrvatskom domu u njihovu čast. koji su donijeli vojnici s frontova. 34. 33 Chronologia domus. 24. a ne šutjeti. a svi ljudi služe vojsci pa se nema ko za nas zauzeti. decembra 1918. godine u Fojnici bio je obilježen povratkom vojnika s frontova.) – Građa. Od ove zarazne bolesti umrlo je mnogo lica. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije. str. pa ovdje uzimaju i ono posljednje što imamo. Tada su se čule izjave: “Tako se mora s vladom govoriti. od mraza su stradali usjevi i. Nakon dugotrajnih kiša. Kasim Isović. jer stanovništvo ne može to mirno gledati”. 348/9. godine stiglo 20 srpskih vojnika i jedan oficir koje je stanovništvo. 173 da ne mogu dati sijeno i slamu jer će im inače sva stoka uginuti i da ovaj srez bez stoke ne može živjeti. Fojnica i okolina ponovo su bile zahvaćene epidemijom zaraznih bolesti (španjolska influenca i pjegavi tifus) koja je uzela takve razmjere da su sveštenici teško stizali da sahrane umrle.-1921. 325/6. To je još više uticalo na raspoloženje stanovništva protiv vlasti i rata. dok. Tada je kotarski predstojnik izvještavao vladu da će srez ostati bez tegleće stoke. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917.31 Stanovništvo je okolo pričalo da vladajuće klase Nijemaca i Mađara hoće Slovene da dovedu na prosjački štap.32 U martu 1918. jer su rekvizicije tegleće stoke za Sarajevo (50 mc nedeljno) obuhvatile upravo onu stoku koja je prispijevala za proljetnu sjetvu. Nakon toga. novembra 1918) i formiranja narodnih vijeća koja su preuzela vlast u novoj državi. dok. U međuvremenu u Fojnicu su stizale vijesti o radničkim štrajkovima u Monarhiji. Isović. svečano dočekalo. osobito. “I oni.” Opšte nezadovoljstvo stanovništva u fojničkom srezu nastavljalo se i u februaru 1918. knj. 32 K. što će dovesti u pitanje proljetne poljoprivredne radove. 31 . VII 1967. godine obijelio je snijeg.FOJNICA 1878-1918. voće. str.

20%. Bila je pripremljena i jedna predstava uperena protiv sveštenstva.182 svega 12 19 Iz tabele se vidi da je pismenost bila različita kod pripadnika pojedinih konfesija. Čitati i pisati znalo je svega 311 (još 6 zna čitati). Od ukupno 3. muslimana 2. *** Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fojničkom srezu 1910.448 lica ili 88.620 16.801 6.198 1.. . ostalih 45. dok je nepismenih bilo 3.48%. ž.861 86 633 1.831 48 36 8. ali su je vlasti zabranile.033 4.245 lica ili 91.560 Ne zna čitati ni pisati svega m.859 9.892 66 Muslimani 190 196 12 14 2 6 Pravoslavni 18 51 2 2 199 189 388 4 3 Ostali 10 14 24 7 Svega 1. godine (latinica i ćirilica).80%). odna je bilo pismeno ukupno 8. ž. a materijal zaplijenjen.68% ispod prosjeka Bosne i Hercegovine.481 7. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je nepovoljnije.43%. samo čitati 19 i da je potpuno nepismenih bilo 6.93% što je za 1.20%. prema konfesionalnoj pripadnosti i spolu: Znaju čitati i pisati Znaju čitati m. pravoslavnih 9. Katolici 965 596 34 32 5. Katolika je bilo pismenih 10. svega: m.174 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..12% stanovništva. a još ih je 13 znalo čitati. 3. U tom uzrastu znalo je čitati i pisati 472 osobe (12.381 2. a ako se ovima priključe i oni koji su znali samo čitati. ž. To znači da je u fojničkom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati svega 783 lica. u aprilu 1919.303 (87.20%). Ukupno u fojničkom srezu bilo je pismenih 7.28%.77% stanovništva starijeg od 7 godina. Na kongresu ujedinjenja. drugi sa sela. iz Fojnice su učestvovala dva delegata – jedan iz grada.680 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 3. Kraj Prvog svjetskog rata bio je u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja koje su naročito zahvatile selo.

razni stručnjaci. godine. gimnastika i njemački. računstvo. To su bili činovnici. usmenog i pismenog izražavanja misli. oblikoslovlje i risanje. godine promijenila naziv u Kotarska pučka škola u Fojnici. Već u prvim godinama poslije austrougarske okupacije škola je počela da mijenja svoj dotadašnji profil i postepeno prerasta u državnu školu. Ova osnovna škola. Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. prirodnopis. U Fojnici je prije okupacije postojala četvororazredna katolička osnovna škola. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. a iduće godine još jedno. tzv. pjevanje. nezainteresiranih da djecu šalju u školu. 175 Ovi podaci ukazuju na veliki nedostatak škola i “kulturnu misiju” AustroUgarske u Bosni i Hercegovini.FOJNICA 1878-1918. Takođe je povećan broj djece iz okolnih sela. povijest. Nepismenost nije bila produkt samo tuđe vladavine. ručni rad. koju su vodili franjevci u okviru fojničkog samostana. Pohađala su je katolička djeca iz grada i okolnih sela. za vrijeme čije vladavine se reproducirao izuzetno visok procent nepismene djece i omladine. krasnopis. pa ih je te godine bilo 15. slovnice. među kojima je bilo i 1 jevrejsko dijete. učitelji. Najveći broj pismenih ljudi bio je smješten u Fojnici. Narodna učiona. pa je školske 1880/81. sveštenici i drugi rijetki pojedinci. geometrija. nego i odraz opšte zaostalosti i nepismenosti roditelja. 34 . Kreševu i Busovači.34 Te godine došlo je do promjene u strukturi školskog programa i odvajanja vjeronauke od svjetovnih predmeta koji su ovako pobrojani: jezikoslovna obuka se sastoji od čitanja. gospodarstvo. prirodoslovlje. Tada je došlo i do povećanog upisa učenika u prvi razred. radila je kontinuirano do austrougarske okupacije i spadala je među najuglednije škole ove vrste u Bosni i Hercegovini. osnovana 1847. zemljopis.

fra Augustin Tadić. Dotadašnji učitelj Dragutin D. godine bilo je upisano 78 đaka. godine. 11 Ženski Iz navedenih podataka vidi se da je broj učenika u školi jako oscilirao i da je u prvom razredu dolazilo do njihovog velikog osipanja. god.176 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1878/79 1879/80 1880/81 Pol Muški Svega I r. Na primjer. udata Kulier. godine35 Škol.. 5 13 13 20 12 20 8 7 8 III r. Takvo stanje potrajalo je sve do proljeća 1880. Bez obzira na to što je škola već 1880/81. godine promijenila ime i odvojila vjeronauku od svjetovnih predmeta. školske 1878/79. 5 11 5 7 8 6 Svega 74 40 28 68 45 55 40 95 27 24 51 61 Ženski Muški Svega Ženski Muški Svega 1881/82 14 12 10 18 - 106 Ženski Muški Svega 1884. kada je odlukom Zemaljske vlade u školi postavljena diplomirana učiteljica Marija Trogrančić. 23 29 37 23 60 28 18 46 6 II r. Time se definitivno ugasila osnovna škola u fojničkom samostalnu koju su franjevci uspješno vodili punih 40 godina i dali značajan doprinos kulturnom razvoju čitavog kraja. Ovome su znatno doprinosili roditelji koji su nerado slali djecu u školu i odvajali ih od poslova na imanju. jer je 23 djece isključeno zbog neredovnog pohađanja škole. pa su samo najupornija djeca prelazila u naredne razrede. Slično je bilo stanje i narednih godina. Broj učenika u Kotarskoj pučkoj školi u Fojnici 1878-1882. Tabela je sastavljena na osnovu Ispitnog izvještaja za godinu 1879-1882. 7 15 6 8 7 4 8 IV r. fra Marijan Topić. fra Dragutin Daniel Šumanović) i pomoćna učiteljica Kata Krilić. Šumanović vodio je samo nastavu vjeronauka. a na kraju ih je bilo 55. nastavu su i dalje vodili učitelji franjevci (fra Nikola Glavočević. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. 35 ..

“To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. jer je odlagao njihovo uključivanje u moderna zanimanja. str. Ćurić. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. 378. kao što su bile narodne osnovne škole. kao i da nauče arapske molitve i obrade bogosluženja”. Šehić. na čije je insistiranje u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Muslimani našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjeravanje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. godine. Reformirani mektebi počeli su da rade 1892. Pošto su muslimani nerado slali djecu u svjetovne škole. Godine 1904. u poređenju s drugom djecom. Vjerski odgoj i obrazovanje imao je uopšte kod muslimana prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. ovakav profil mekteba imao je dalekosežne posljedice za ekonomski i kulturni razvoj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. 204. ukoliko predhodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima.FOJNICA 1878-1918. najčešće. od 90-ih godina 19. Autonomni pokret.36 Da bi sibijan mektebe prilagodili savremenim potrebama. . N. koji su. Početkom 20. str. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. Muslimansko školstvo. tako da nikada i nisu postali opšteobrazovne ustanove. javno je 36 37 H. bili vezani za pojedine džamije.37 Muslimansko vjersko školstvo u Fojnici razvijalo se brže nego u drugim mjestima. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete uvedu maternji jezik i račun. Ovi mektebi imali su za cilj “da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. koji u toku više stoljeća nisu mijenjali svoje sadržaje. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema. To su bili sibijan mektebi. stoljeća u Fojnici je postojalo više takvih škola koje su obuhvatale mušku i žensku djecu i omladinu. stoljeća počelo se raditi na njihovoj reformi. početne i najbrojnije muslimanske vjerske škole. 177 Na početku austrougarske vladavine muslimanska djeca u Fojnici učila su 2 ili 3 mekteba.

1904/05 20 12 Medrese su bile “čisto islamska svećenička učilišta koja su pozvana da svoje pitomce (softe) potrebnim teološkim znanjem obrazuju za hodže. predvođeno uleH. znalo je čitati i pisati svega 69. a broj učenika je bio promjenjiv: 1990/01. Muslimansko školstvo. oktobra. imame. a završavala 15. 27 20 16 1903/04. podaci o pismenosti (latinica i ćirilica) u fojničkom srezu 1910. 1902/03. među kojima i u fojničkoj. Muslimansko školstvo. Školska godina počinjala je 1. 40 H. jer se strogo držao “propisa svog zvanja” kod kojeg su djeca naučila “sasvim lijepo i pravilno tursko pismo”. učili Kur’an. godine. 209. str. Bogrića.11%. Od ukupno 1. samo čitati 5. predaju i svjetovni predmeti (“svjetska nastava”). Od ukupno 1. 203. 232.. maulima (učitelja) reformiranog mekteba (mektebi ibtidaije). Svi navedeni podaci jasno ukazuju da se muslimansko stanovništvo. Takođe se navodi da je ovaj “revni mualim” poučavao djecu i “uljudnom i pristojnom ponašanju. Školovanje se odvijalo u tri stepena i trajalo je 7-8 godina. U službenim izvještajima stoji da je od 1886-1906. hatibe itd. a nepismenih je bilo 1. osim vjerskih predmeta i “istočnih jezika”. među kojima je i fojnička. 38 39 .183 ili 94. ženska ruždija (muslimanska niža srednja škola) i medresa. hvaljen rad Ibrahima ef. Medresa je imala jednog nastavnika (muderisa).137 muslimanske ženske djece i omladine ovog uzrasta samo je 2 znalo čitati i pisati. str. u Fojnici su postojale druge muslimanske vjerske škole: ženski sibijan mekteb. 201. 1901/02. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine govore o velikoj prednosti prvih. 579.39 U izvještaju o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za godinu 1917.257 muslimanske muške djece i omladine od 7-20 godina starosti.. Sve ove škole osnovane su prije 1904.178 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. jula. Ćurić.”38 Osim reformiranog mekteba.40 S obzirom na to da ne raspolažemo podacima o tome koliko je muslimanske djece u Fojnici pohađalo vjerske i svjetovne škole. 224. i ostalo “što svaki Musliman mora da zna”. Ćurić. konstatirano je da se u nekim medresama. godine u Bosni i Hercegovini izgrađeno 6 medresa. str.

učitelj Učitelj Stipić Marija Houska Emilija Učitelj-Suplement UčiteljicaSuplement Učiteljica Učiteljica Ladro Vjekoslav 41 Pom. Budući da ne raspolažemo podacima o broju učenika u ovoj školi. veoma sporo uključivalo u moderne tokove obrazovanja i vaspitanja. uklapala u prosjek Bosne i Hercegovine. do 1918. 179 mom. ostajući privrženo vjerskim školama u kojima se nije učila latinica i ćirilica. učitelj Pom. ogrevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. godine radili su 1-2 učitelja i jedan pomoćni učitelj. Tada je definitivnu brigu o njoj preuzela država. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. Iako je 1880/81. tek se od 1887/88. nego zemaljski erar. rasvjeti. Opštine su bile dužne da za školu obezbijede potrebne prostorije. u najmanju ruku. učitelj Učiteljica Učiteljica Šunjić Terezija Bjelobrk Josip Babić Anka Učiteljica Učiteljica Učiteljica Učitelj Pom. Učitelji i pomoćni učitelji u Narodnoj osnovnoj školi u Fojnici od 1898. Međutim. Na taj način učitelji su bili neposredno vezani za vlast i bili obavezni da provode njenu politiku.FOJNICA 1878-1918. školske godine može govoriti o stvarnom početku rada Narodne osnovne škole u Fojnici. možemo samo na osnovu broja učitelja pretpostaviti da se ona. odnosno opština i zemaljski erar. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno 8090 polaznika). učitelj Pom. plate učitelja (svjetovnih i vjeroučitelja) nisu isplaćivale direktno opštine. učitelj Trifković Draginja Spisak učitelja sastavljen je na osnovu Bosnischer Bote od 1898-1918. do 1918. njih je najčešće vodio učitelj. godine. učiteljica Učitelj-suplement Divanefendić Smail Vrban Petar Bošković-Stipović Ana Pavić Vranjo Pom. . da se brinu o njenom održavanju. godine41 Kulijer Marija Ninić Anton Arapović Vilhelm Pranjko Franjo Zdunić Emilie Adžija Zora Kordić Anto Miletić Mato Marković Jozef Učiteljica Učitelj Pom. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. U fojničkoj Narodnoj osnovnoj školi za cijelo vrijeme od 1888. školske godine došlo do izmjene u bivšoj katoličkoj osnovnoj školi.

Za to vrijeme promijenila su se tri upravitelja škole: Anton Ninić (1898-1905). pjevačko i zabavno društvo “Veselica”. 175. Uprava ovog društva sačinjavali su: fra Dominik Gojsilović. godine. Beograd. Izuzetak među njima činila je Marija Kulijer. Franjevci su 1896. krajem 1911. potpredsjednik. godine osnovali u Fojnici Hrvatsko čitalačko. I ovdje je njihov osnovni cilj bio okupljanje svih Hrvata na kulturnim. sviranju na tamburi i glumi. stoljeća. odbornici: Marijan Dragičević.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. imali vodeću ulogu i u ovim oblastima života njihovih vjernika.42 Godinu dana nakon osnivanja.180 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. fra Alojz Cvitanović. društvo “Rodoljub” sagradilo je Hrvatski dom (prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini). knjižničar. 1933. tako da su u fojničkim hrvatskim društvima. Napredak . 92-94. bio sekretar društva. Franjevački vjesnik. godine osnovao Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”. uz velike materijalne žrtve. koji je sve do svoje smrti. bili naglašeni njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada vjerskim sadržajima i interesima Crkve. rukovodilac izgradnje doma i učitelj omladine u pjevanju. 43 Chronologia domus. tamburaško.. str. godine. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub” u Fojnici. Ivan Kulier Matin. Ivo Knežević i Anto Iličić. Franjevci su još od ilirskog pokreta. koji je postao središte društvenog života i prosvjetnog rada hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. Ovom aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina najuglednijih građana. sredinom 19.43 Nakon njegove smrti franjevci su zadrFra Jozo Zvonigradski. tajnik. godine i kasnije. Za dvadeset godina u ovoj školi radilo je duže ili kraće vrijeme 20 učitelja i pomoćnih učitelja. zamjenik Mato Trogrančić. Ivo Kalamut. blagajnik.. Nakon nekoliko godina ovo društvo se ugasilo. koje je radilo sve do 1918. Marko Kulier. 42 . Osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva u Fojnici bilo je u skladu s opštim ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. str. do 1918. Centralna figura ovog društva bio je njegov osnivač fra Alojz Cvitanović. prosvjetnim i ekonomskim osnovama i u tim okvirima buđenje i razvijanje nacionalne svijesti. Mato Miletić (1906-1909) i Petar Vrban (1910-1918). U okviru društva osnovao je biblioteku i čitaonicu. predsjednik. Niko Iličić. od njenog osnivanja 1888. pa je fra Alojz Cvitanović 1906. sve do 1918. godine. prva Fojničanka koja je završila učiteljsku školu u Zagrebu i u ovoj školi radila punih 30 godina.

Julka Vrban. potpred. predsj.44 Dvije godine kasnije (1909) osnovana je Gospojinska podružnica “Napretka”. franjevci su i u ovom periodu još aktivnije radili na sakupljanju i čuvanju vrijednih djela iz gotovo svih naučnih oblasti i literarnog stvaralaštva. predsjednica. blagajnik. Đaković. revizor Mato Miletić. 181 žali vodeću ulogu sve do 1918. tajnica.46 Hrvatska gospodarstvena zadruga u Fojnici osnovana je 6. godine. učinjen je značajan napredak u čuvanju i dostupnosti bogatog knjižnog fonda. 45 Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici: Marietta Matasović. Niko Oroz. godine. revizorice: Berta Izrael. 409. odbornik. numizmatičke zbirke i drugih muzeoloških nalaza Upravni odbor sačinjavali su: Marko Kulier. godine ova podružnica sakupila je 717. tajnik. odbornice: Malina Kulier. Preuređenjem prostorija. blagajnica. koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na prikupljanju sredstava za školovanje đaka i studenata. jula 1911. kada su “mladi članovi društva istisli franjevce iz odbora”. na raznim svjetskim jezicima. arhivskog materijala. To su bile ustanove koje su imale da prikupljaju i organiziraju nacionalni kapital i da ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda. godine. Napredak . otkupljuju kmetove i kreditiraju zanatlije. 44 . fra Alojz Cvitanović.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908.45 Na podsticaj Središnjeg odbora HNZ. od kraja 1908. potpredsj. knjigovođa Tomo Filipović. Njen upravni odbor sačinjavali su ugledni građani i dva franjevca. Angela pl Kugler. U toku 1912. fra Vjekoslav Perčinlić. Josip Bjelobrk. Njome su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana. U kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog stanovništva u fojničkom kraju posebno mjesto pripada Franjevačkom samostanu u Fojnici.FOJNICA 1878-1918. godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski pomažu siromašne seljake. 1913. Napredak . Podružnica “Napretka” u Fojnici osnovana je 1907.. str. 267. Tokom svoje duge historije ovaj samostan stekao je ugled jednog od najznačajnijih katoličkih (hrvatskih) kulturno-prosvjetnih središta u Bosni i Heregovini.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1913. Osim pastoralnog i kulturno-prosvjetnog rada s djecom i omladinom. Marija Stipić. 46 L. str. godine. Imala je ukupno 113 članova (4 utemeljitelja i 109 podudarajućih članova). zamjenice: Rifka Alkalaj i Ana Erber. Političke organizacije.. str. Milka Mešeg. Ivo Kulier. zamjednik. na čelu s predsjednicom Mariettom Matasović. 145-147.56 kruna. 36 kruna i od toga Središnjem odboru poslala 676.. Ivanka Alaupović i Kata Iličić.

8 IV reda – ukupno 22 člana. a 1907. Time se Franjevački samostan u Fojnici svrstao u red značajnih kulturnih institucija. 48 Đorđe Pejanović. humana i socijalna društva. godine. 69-99. 50 Đ. 35. Godine 1905. čije su ideje postepeno prihvatane i u Fojnici. a osobito dnevne politike (i to spoljašnje) bio je omiljeni način društvenog ophođenja kod muslimana (…). a materijalnu osnovu osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. “Sakupljanje i razgovor-muhabet-sjedenje po kafanama i pretresanje svega i svačega. Kulturno-prosvjetna. 5 III. Kemura.49 Ideje za osnivanje čitaonice i podružnice “Gajreta” dala je bošnjačka vjerska inteligencija (šerijatske sudije. 62. 4 – 1912/13. Ovi podaci ukazuju da je podružnica “Gajreta” u Fojnici nastala 1907. stipendije ovog društva dobilo je pet fojničkih đaka i studenata: 1 – 1908/09.182 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sarajevo.50 *** Vidi opširnije: Lamija Hadžiosmanović. u gradu je zabilježen jedan član prvog reda. Ove ustanove su najbolje odgovarale tradiciji i navikama bošnjačkog stanovništva... 49 I. u Fojnici su osnivana i druga društva koja nisu imala takva ograničenja: Podružnica pčelara.48 Prema načinu okupljanja ove čitaonice imale su veći socijalno-politički nego kulturnoprosvjetni značaj. U njima nema knjižica. 5 II. str. 17. 1980. muderisi i imami). do Prvog svjetskog rata. 119. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. a pored novina može se piti kava i igrati raznih igara”. godine. godine znatno više: 3 utemeljitelja. osnovanog 1902. 1 član I reda. 89. Kulturno-prosvetna. godine. Pejanović. 47 . Osim hrvatskih i bošnjačkih društava zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. 10. Činovnička čitaonica.47 Društveni život bošnjačkog stanovništva u Fojnici odvijao se u okviru Islamskog društva “Kiraethana” (čitaonica). str. iz okoline Fojnice. humana i socijalna društva. Mnogo konkretniji oblici rada nastali su nakon osnivanja kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret” (1903). Prema raspoloživim podacima. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana str. Dobrovoljno vatrogasno društvo i Činovničko-građanska kasina. bez čijih fondova bi naša ukupna kulturnohistorijska baština bila siromašnija. str.

226. str. str. 1910. Ostajući van dometa glavnih saobraćajnica.864 kruna Štala za ždrijepce i bikove Sušare za kože i šljive Vodovod i bunari Kuće pod kiriju. nego i mijenjanja granica gradske opštine. Prije prvog popisa stanovništva 1879.283 kruna 32. propusne moći od 5 l u sekundi i rezervoarom zapremine 3. Za izgradnju vodovoda fojnička opština uložila je 15. 51 . godine Osnovna škola u Gojevićima (1909) Izgradnja vodovoda u Fojnici 1912. 21. odrazio na druge oblasti života.800 kruna Izrađen je vodovod na gravitaciono vođenje od vrela Ščona u dužini od 1. godine gradska opština ima 378 kuća. Tada je u gradu izgrađeno 9 javnih česama i 4 vatrogasna hidranta. 223. 390.228 kruna 12. ekonomskom i strateškom značaju. godine imala 347 kuća s 379 stanova. 391. 573. 1908. 22-23. godine u Fojnici su utvrđeni nazivi ulica i izvršeno numeriranje kuća. str. regulacija voda i grada Zgrade kotarskog ureda (1902) Opštinska zgrada 800 kruna 940 kruna Zgrada suda sa sporednom zgradom do 1910. Povećanje broja kuća za 51 nije bio samo rezultat građevinske aktivnosti. na odgovarajući način. 1907. str.51 Podaci o građevinskoj djelatnosti u Fojnici prikupljeni su na osnovu Izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine za godine: 1906. 64-65. zgrade). a zemaljska uprava 6.FOJNICA 1878-1918. od kojih 325 nastanjenih (sa 383 stana) i 53 nenastanjenih (poslovne.353 kruna 3. maltarnice Ceste. Ona je 1879. str.800. 183 Fojnica je za vrijeme austrougarske vladavine imala urbani razvoj srazmjeran njenom političkom. 20-21. mostovi. magacini. Fojnica u ovom periodu nije bilježila znatniji ekonomski napredak koji bi se. fojnička opština i zemaljska uprava na javnu građevinsku aktivnost uložile su sljedeća sredstva: Klaonica i tržnica 2.000 kruna. godine. Prema dostupnim podacima. upravne i dr. 1909. str. do 1914. a 1910. 18-19. a voda je uvedena u 8 fojničkih kuća.745 kruna 1.15 m3.590 m. godine 474 kruna 12. 1913. 1911.650 kruna 289.840 kruna 21. 16-17. str. od 1878.

doprins vjernika u radu. Duha u Fojnici. Vancaš. a civilna pošta 1910. januara 1886.000 kruna. godine postoje samo dva telefonska aparata u Busovači. kada je samostan renoviran i prostorije preuređene. Kolski poštanski prevoz na relaciji Kiseljak – Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. Crkvu je projektirao Josip pl. ali je i tada ostala van dometa telefonskog saobraćaja. do 1888. koja je trajala od 17. a građevinskim radovima rukovodili su italijanski majstori. od čega na izgradnju sreskog ureda i sudske zgrade otpada 322. Sredstva za njenu izgradnju bila su iz raznih izvora: prihodi samostana. prinosi župnika susjednih župa (500 forinti=1. kasnila i s uspostavljenjem poštansko-telegrafskog saobraćaja.184 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. dobrovoljni prilozi sakupljeni (1886) po raznim centrima u Austriji.880. Izgradnja željeznica 1974.54 Njene cestovne veze bile su.000 k. takođe.977 kruna. te nabavljen inventar za knjige i numizmatičku zbirku. Vojna poštansko-telegrafska stanica u njoj osnovana je 1. slabe i poboljšavane su tek otvaranjem rudnika u Bakovićima.53 Fojnica je dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo-Bos. Hrvatskoj i Sloveniji (3. 75.463 k. izgradnjom ceste od Fojnice prema Kiseljaku i Visokom.514 k ili 85% utrošenih sredstava. saobraćajno-tehničkih i strateških razloga. od čega su vjernici dali 1. Juzbašić. pomoć iz careve privatne i porodične zaklade (500 f ). 1 f = 2 k). pomoć Zajedničkog ministarstva finansija (500 f ). to je bio njen jedini izlaz u svijet. godine. iz finansijskih. takođe. godine. 54 Dž.52 Drugu značajnu investiciju samostan je izvršio 1913. Fojnica je. Duha u Fojnici. Za sve druge građevinske radove plaćeno je 56. str. pomoć Zemaljske vlade (2. 100. pa u čitavom srezu 1917. U ove radove uloženo je 16.25 f ). 53 Chronologia domus. godine. Brod (1879/80) i Sarajevo-Mostar (1890/91). jer je tek pred Prvi svjetski rat započeta izgradnja puta od Fojnice prema Gornjem Vakufu. ali je. Prema navedenim podacima. Značajan građevinski poduhvat bila je izgradnja nove samostanske crkve sv. naturi i novcu (966 for). Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. oba puta ostala van njihovog domašaja i time se za duže vrijeme svrstala u mjesta malog privrednog.500 f ). juna 1884.. Izuzimajući tradicionalne karavanske puteve. na javnu građevinsku aktivnost u Fojnici utrošeno je ukupno 378. 52 . arhitekta iz Sarajeva. saobraćajnog i stateškog značaja.600 k.

str. Imena ljekara i kotarskih predstojnika utvrđena su na osnovi Bosnischer Bote od 18981918. dr Schiffer Moses (1905-1911) i dr Isak Izrael (1911-1918). Pošta. 92.). 98.FOJNICA 1878-1918. Dužnost ljekara obavljali su: dr Tibor Braun (do 1899). godine.55 U Fojnici je radio sreski ljekar koji je građanstvo snabdijevao i lijekovima. Vladimir Stojić. i kotarski predstojnici bili su stranci. 152. godine. Abraham Vay (1902-1906).56 M. Kao i ljekari. 198. telegraf i telefon. jer u ovom periodu u gradu nije otvorena apoteka. Tu dužnost obavljali su: Eduard Graff (do 1902. II. Ljiljak. 55 56 . Michael Matasović (1906-1918) i od kraja 1918. 185 Fojnica uspostavljen je 1892. dr Bernard Polaschek (1900-1905). dok se poštanska linija Visoko – Fojnica (priključak na željeznicu) nalazi u redu vožnje za 1913. godinu.

.

a svo ostalo jedva je dostizalo pet procenata (u svim bosanskohercegovačkim gradovima tada bošnjačko stanovništvo čini preko 70%). mitropolija i osnovna škola. Na kraju osmanske vladavine imala je oko 5. U 19. pravoslavna crkva. srpsko se približavalo jednoj petini. Politički i .000 stanovnika i spadala među nekoliko najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. stoljeću ona je tu svoju funkciju potpuno učvrstila i postala najznačajniji politički.PRIVREDNA I ETNIČKA STRUKTURA TUZLE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE Z ahvaljujući pogodnom geografskom položaju i otkriću bogatih slanih izvora po kojima je dobila ime (turski tuz – so). uloga Tuzle u privrednom i političkom životu Bosne i Hercegovine u narednim decenijama postojala je sve značajnija. I po svojoj socijalnoj strukturi Tuzla se uklapala u opšti prosjek pokrajine. Zajednička im je bila čaršija (poslovni dio grada) u kojoj su zanatlije i trgovci obavljali svoje poslove. Njena etnička struktura tada nije odudarala od ostalih gradskih naselja u pokrajini. gdje su se nalazile i njihove vjerske institucije (muslimanske džamije i mektebi. Zavisno od konfesije. saobraćajni. Bez obzira na tradicionalnu osnovu koju je zatekla austrougarska okupacija 1878. Njen privredni razvitak zasnivao se na bogatim ležištima soli i uglja i velikim mogućnostima poljoprivredne proizvodnje u širem području. Njeno stanovništvo osiguravalo je izvore prihoda iz poljoprivrede. zanatstva i trgovine. a izvjestan broj se bavio i zastarjelom eksploatacijom starih izvora. godine. Tuzla je od 16. stoljeća bila povremeno sjedište zvorničkog sandžaka (okruga). a građanstvo i seljaštvo iz okoline snabdijevalo potrebnom robom. privredni (zanatlijsko-trgovački). vjerski i kulturni centar sjeveroistočne Bosne. stanovništvo Tuzle živjelo je u odvojenim dijelovima grada. katolička crkva i škola). jer je bošnjačko stanovništvo činilo tri četvrtine tuzlanskog građanstva.

godine. strateški značaj odredio joj je položaj najisturenijeg okružnog grada Dvojne Monarhije prema Srbiji. godine otvoreni rudnik uglja i ciglana. Sve ove okolnosti značajno su uticale i na promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi stanovništva grada Tuzle. koristeći se ranijim rezultatima.. U Kreki su 1885. koja je puštena u pogon naredne godine. čijoj se eksploataciji.000 mtc soli godišnje.188 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U isto vrijeme zemaljski erar otkupljivao je slane izvore u okolini Tuzle i uspostavljao kontrolu nad zastarjelom proizvodnjom soli. Za novu upravu izuzetno značajna bila je eksploatacija soli. Paralelno s podizanjem prve moderne solane u Simin-Hanu. Jajce). Njen kapacitet iznosio je 70. sa službene strane. aprila 1880. dotle je podizanje druge.. Nakon vojnog zaposjedanja. godine. znatno modernije solane u Kreki. godine. imalo za cilj ne samo dalje radikalno smanjenje uvoza ovog artikla. kojim su regulisani pravni i drugi odnosi u ovoj oblasti. proricala sjajna budućnost. Bosanskohercegovačke novine objavile su 1. Stručnjaci iz Beča pristupili su izradi rudarskog katastra. nova uprava počela je sistematska geološka istraživanja. u dužini . godine da je uveden monopol soli u Bosni i Hercegovini i da će svako krijumčarenje ovog artikla biti kažnjavano globom od 25 do 200 forinti. 1884. *** Razvoj i struktura privrede u tuzlanskoj oblasti odredila su prirodna bogatstva (so i ugalj). pa otuda ona za nauku predstavlja veoma interesantan primjer u Bosni i Hercegovini. a počela je i izgradnja uskotračne pruge Doboj–Simin-Han. nego i osiguranje jeftine sirovine za potrebe domaće hemijske industrije (Lukavac. Dok je izgradnjom ove solane gotovo prestao uvoz erdeljske kamene soli i smanjen odliv novca iz Bosne i Hercegovine. u Simin-Hanu je počela izgradnja prve moderne solane u Bosni i Hercegovini. Iste godine u Sarajevu je osnovano Rudarsko satništvo. odvijalo se još nekoliko izuzetno važnih poduhvata za budućnost tuzlanskog bazena. a 1881. Ova pruga. kapaciteta od 300. Tek kad su izvršene sve potrebne predradnje. koja je cijelo vrijeme bila “kost u grlu” cjelokupne tadašnje jugoslavenske i balkanske politike Austro-Ugarske. izdat je Rudarski zakon za Bosnu i Hercegovinu. Rudna bogatstva Bosne i Hercegovine bila su poznata Austro-Ugarskoj i prije okupacije 1878. sa zadatkom da rukovodi svim rudarskim poslovima. 1891.000 mtc soli godišnje.

000 mtc amonijačne. Od posebnog značaja za dalji industrijski razvoj tuzlanskog bazena bilo je podizanje Prve bosanske fabrike amonijačne sode d. godine ova fabrika posluje pod nazivom Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija M. Istovremeno s podizanjem prvih industrijskih preduzeća u neposrednoj okolini Tuzle. podignuti fabrika piva. u Tuzli je 1887/1888. koja je već naredne godine prestala da radi. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika.1 Od 1901. počela je i eksploatacija šuma u području Oskova – Gostilja.d. Ta fabrika godišnje je proizvodila 240. pruga je imala i veliki strateški i politički značaj u integraciji ovog pograničnog područja s ostalim dijelovima zemlje. 79-81. U Tuzli su. Rudnik uglja u Kreki bio je najveći u Bosni i Hercegovini. str. za koji je bilo potrebno oko 60.000 hl špirita. a pred Prvi svjetski rat 3.5 miliona. Pored privrednog. koja je od 1893.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. do 1918. a 1906. godine proizveo milion mtc uglja. koja je bila glavna saobraćajna veza s Monarhijom.. Od 1885. 1972-73. a njenu pilanu u Puračiću preuzima mješoviti konFerdo Hauptmann. Uz izdašne olakšice i učešće Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. godine na ovom području smijenilo se šest stranih firmi. 1 .. uglavnom mađarskih. godine poslovala kao pogon sarajevske akcionarske pivare. potpisala je mađarska privatna firma. Svojim prirodnim bogatstvima tuzlanska oblast se sasvim uklapala u austrougarske privredne planove. XII-XIII. godine podignuta Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug. U sastavu rudnika radila je i ciglana koja je u početku proizvodila milion komada cigli. S ovom proizvodnjom Fabrika špirita bila je najunosniji poreski objekat u Bosni i Hercegovini. u Lukavcu 1893. 1885. koje su davale energiju za rasvjetu rudnika i solana. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. Bosanski drvno-industrijski konzorcij. jedan parni mlin i dvije električne centrale. koja je godišnje proizvodila (sredinom devedesetih godina) 8. godine. Prvi ugovor. On je 1894. godine 2 miliona mtc. Izgradnja ove pruge pokazala se kao vrlo korisna investicija. godine. godine proizvodnja se popela na 3 miliona mtc. godine. Fischal i sinovi. jer je bogati tuzlanski bazen povezala sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne. aprila 1886. 1900. kaustične i kristalne sode. 189 od 67 km. završena je i puštena u javni saobraćaj 29. takođe.000 mtc žitarica. grada Tuzle i drugih industrijskih objekata. Osnovnu sirovinu dobijala je iz solane u Kreki.

Privredni razvoj Tuzle i njene neposredne okoline bio je praćen razvojem urbanizacije i novih društvenih odnosa..2 Privredna ekspanzija u tuzlanskom bazenu nametala je i pojavu prvih novčanih zavoda u Tuzli. Svih šest navedenih preduzeća. Pored akcije koju su u tom pravcu poveli Zajedničko ministarstvo finansija u Beču i Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kod odgovarajućih privrednih krugova u Austriji 2 B. koja je i u dolini Oskove podigla parnu pilanu s 4 gatera i šumsku gravitacionu prugu u dužini od 12. u Tuzli s glavnicom od 300.190 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Razvojni put šumske privrede . godine. Za takav rad bilo je neophodno obezbijediti dovoljan broj iskusnih stručnjaka iz Monarhije. god. Mađarska firma Mihaly Piry i kompanija podigla je 1896.d. d. Nakon ove. ugovor s peštanskom firmom Leonard Mor i kompanija. godine.. a zatim je uz rijeku Oskovu izgradila 35.5 km. godine na rijeci Gostilji pilanu s dva gatera na turbinski pogon. godine. godine osnovan je Srpski kreditni zavod d. godine. uslijedio je. do 1918. godine. sve do 1918. jula 1907. posjekli su u šumama Oskove i Gostilje oko 400. zorcij.d..) otvara svoju filijalu u Tuzli. Ova firma radila je do 1902. koja su se smjenjivala od 1885. Begović.000 kruna. Njenu pilanu u Oskovi otkupila je firma Mortz Lisska i prenijela u Živinice.. kulturno-prosvjetne. koji radi do 1892. koja prestaje da radi 1904. pa je njihovo iskorištavanje zahtijevalo savremeni tehničko-tehnološki pristup.4 km šumske željezničke pruge. Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (osnovana 1895. Ova firma je 1912. koje nastavljaju rad kao jedinstveno preduzeće. vojne. ali ni ona nije radila duže od 4 godine. godine prepustila u zakup svoju pilanu u Živinicama dvjema mađarskim firmama. a naslijedila ju je Ugarska industrija drveta a. Tuzlansko drvno-industrijsko a. zdravstvene i vjerske institucije. godine.000 m3 četinarske oblovine. Pred Prvi svjetski rat otvorena je i filijala Hrvatske centralne banke. Ta bogatstva bila su značajan ekonomski motiv okupacije Bosne i Hercegovine. a 15. U gradu Tuzli smještene su brojne administrativno-upravne. 1900. *** Eksploatacija soli i uglja bila je osnova nove privredne aktivnosti u tuzlanskoj oblasti.

ZMF. Zemaljska vlada je pisala Zajedničkom ministarstvu finansija: “Što se tiče daljih potreba za austrougarskim rudarskim radnicima one će prije svega zavisiti od iskustva koje ćemo imati primjenom ovdašnjeg stanovništva pod sposobnim rukovodstvom”. U svim navedenim slučajevima traženo je od Zemaljske vlade da utvrdi uslove pod kojim bi strani rudarski radnici bili angažirani za rad u Bosni. godine Zajedničko ministarstvo finansija izvijestilo je Zemaljsku vladu u Sarajevu da se javilo 39 stručnjaka za predstojeće istražne rudarske radove u Bosni i Hercegovini. zajedno s izvjesnim brojem iskusnih i probranih rudara. takođe iz Monarhije. Zemaljska vlada nije imala izbora. pa im je ponudila veoma povoljne uslove. br. egzotičnu i neotkrivenu zemlju. opisujući Bosnu i Hercegovinu kao bogatu. s obzirom na to što im predstoji obaveza da domaće ljude osposobe za rudarsko zanimanje. godine počeli su pristizati rudarski stručnjaci u Bosnu i Hercegovinu.312/BH.. 1879. ZMF. Oni su. pa se orijentirala na zapošljavanje jeftine domaće radne snage. 2. koji poznaju jedan slavenski jezik. 1879. 191 i Mađarskoj. nadglednici i kopači rude. Ona je saopštila da su joj potrebni iskusni i povjerljivi rudari. Udruženje za industriju uglja u Beču izrazilo je spremnost da dio svojih iskusnih rudara iz revira u Hrastniku pošalje u Bosnu. Nakon pažljivog ispitivanja stručnosti. imali zadatak da rukovode istraživačkim radovima i otvaranjem prvih rudnika u područjima koja su ranije bila poznata po rudarstvu. Pošto su se istražni radovi odvijali u onim oblastima koje su imale dugu rudarsku tradiciju. br. br. 3 . 4. i štampa je sa svoje strane potpomogla čitav poduhvat. narednih mjeseci stiglo je u Bosnu nekoliko grupa stranih rudara. 1879. Već 4. U toku septembra i narednih mjeseci 1879. a nešto kasnije to isto učinili su rudnici u Idriji i Šemnicu. radnoj snazi koja se ABH.. 5. iskustva i političke podobnosti svakog pojedinca u jesen 1879. Iz dokumenata nešto kasnijeg datuma vidi se da Zemaljska vlada nije bila zadovoljna učinkom preskupih stranih rudara. ZMF.057/BH. septembra 1879. godine Zemaljskoj vladi u Sarajevu stizale su povoljne vijesti o ponudama iskusnih rudara.921/BH. Pošto su uslovi Zemaljske vlade bili potpuno prihvatljivi.3 Rudari iz Idrije tražili su da im se obezbijedi takva zarada kojom će moći zadovoljiti svoje normalne potrebe i izdržavati porodice koje ostanu u Idriji.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.

stoljeća. 1879. Nedostatak stručne radne snage nametao se kao problem u prvim godinama rada u tuzlanskom bazenu. za čije je početne bušotinske radove predviđena suma od 25. Vlada je ovaj prijedlog odbila pokazujući rezervu prema sposobnosti i marljivosti domaćih radnika. Tuzle izvijestio je. a u Rudniku uglja u Kreki i ciglani takođe 34 radnika s 54 člana porodice. godine Zajedničko ministarstvo finansija da u solanama u Simin-Hanu i Tuzli rade 34 strana radnika sa 62 člana porodice. br.000 forinti.. februara 1889. tamo nalazila nije trebalo mnogo dopunskog obrazovanja. godine Rudarsko odjeljenje u Zajedničkom ministarstvu finansija zatražilo je statističke podatke o broju domaćih i stranih rudara u Tuzli.201/BH. Za početne rudarske i solarske radove u tuzlanskoj oblasti angažirani su strani stručnjaci i iskusni rudarski radnici. godine Zemaljska vlada izvještava da u Tuzli nema dovoljno kvalificiranih kovača i da nadnice zidara i tesara iznose 2 do 2. U septembru 1879. a uporedo s njima u posao su postepeno uvođeni domaći ljudi. 1885. godine. te da se za potrebne radove mogu angažirati i domaći radnici.4 Uporedo s rudarskim istraživanjima u srednjoj Bosni. br. ZMF. ministru Kalaju da su domaći radnici iz okoline Fojnice vrlo “upotrebljivi” i marljivi ljudi i da prednjače pred Austrijancima. počele su pripreme za iskorištavanje soli i uglja u tuzlanskoj oblasti. Tada su u Tuzli utvrđeni sljedeći odnosi za 1895. Očigledno je da je praksa bila svuda ista. Tradicija se nastavljala. 1880. U toku 1879. godine otkupljene su primitivne solane od tuzlanskih bošnjačkih porodica koje su za vrijeme osmanske vladavine imale koncesije za proizvodnju soli. 12.20 forinti.539/BH. pretežno seljaci koji su se i ranije bavili ovim poslovima. koji u aprilu 1880. 4. Šef Zemaljske vlade pisao je. godine predlaže da se 4 domaća rudara postave za nadglednike. Ovo potvrđuje izvještaj rukovodioca istražnih radova u Kreševu. ZMF. a nadničara 1. U maju 1894.192 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 2.. .50 forinti. samo u znatno izmijenjenim uslovima. Početkom jula iste godine donesena je odluka o početku radova na izgradnji tuzlanskih solana. Problem odnosa domaće i strane radne snage u rudarstvu i metalurgiji sve se više nametao od sredine devedesetih godina 19. godinu: 4 ABH. Varešu i još nekim pogonima. Okružni predstojnik iz D.

godine svakog mjeseca primano je i otpušteno oko 30 radnika. 400. Sanski Most. 193 Rudnik uglja Kreka Državna kružna peć Naziv preduzeća Domaći Bušotina (istraživanja) Jasenica Bušotina Majevica Solana Simin-Han (D. koje je i pored relativno visokih nadnica bilo sve nezadovoljnije svojim položajem. pa je proizvodnja premašivala potražnju. Da bi se ostvarili prvi praktični koraci. do 1905. solanama i istražnim pogonima radila gotovo jedna trećina radnika porijeklom izvan Bosne i Hercegovine. Vojislav Bogićević. U takve srezove spadali su: Prijedor. 5 .PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Ministarstvo je ovlastilo Okružnu oblast u Tuzli da odmah stupi u kontakt sa spomenutim sreskim uredima i olakša upravi rudnika i solane da nabave što bolje i jeftinije domaće radnike. Uzrok ovako nepopularnog poteza Ministarstva bilo je “prekomjerno povećanje nadnica posljednjih godina”. ne samo u srezovima tuzlanskog okruga. godine Zajedničko ministarstvo finansija naredilo je da se u njemu snize radničke nadnice... Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. Osim toga. stoljeća u rudniku uglja u Kreki.6%) 6 (35%) 7 (30%) 22 (12. dok.5%) 409 (68%) 17 23 175 6025 Iz ovih podataka se vidi da je sredinom devedesetih godina 19. nego skupo strano radništvo. nego i u onim srezovima gdje se stanovništvo bavilo rudarenjem i prije okupacije i gdje su nadnice niske. U pogledu angažiranja stranih radnika isticao se rudnik uglja u Kreki. str. Stari Majdan i Srebrenica.5%) 193 (32%) Strani Svega 344 43 11 (65%) 16 (70%) 153 (87. Sniženje nadnica i orijentacija na jeftiniju domaću radnu snagu izazvalo je veliku fluktuaciju ljudstva u rudniku Kreka. plasman uglja nije bio povoljan. 159. Tuzla) Svega 194 (56%) 35 (81.4%) 150 (44%) 8 (18. U toku 1894. U toku 1894. koje je izazvano “brojnom upotrebom stranih radnika”. Ministarstvo je savjetovalo upravi rudnika u Kreki da rudarske radnike traži.. Trenutno slaba konjunktura uglja nije bila pravi razlog za preduzimanje mjera. Da bi se riješio problem skupe strane radne snage.

tako da ih je 1898. godine procent stranih radnika opao je sa 31.4 na 25. 439-440. 4 udovice i 324 djeteta.. 6 . sredinom 1894.194 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. Od 275 domaćih radnika. Slijedeći savjete Ministarstva.. 6 pomoćnih kopača i 4 vozača). Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. I/1965. Od sredine do kraja 1894. Građa o počecima radničkog pokreta. godine rudnik su napustila 33 strana kopača. Bogićević. godine bilo uposleno svega 61 (16%).2.6 Sredinom 1894. uprava rudnika u Kreki smanjila je broj stranih radnika. Domaći 92 7 120 119 3 341 Strani 2 6 95 3 2 7 2 117 Svega 2 6 187 10 122 126 5 458 Broj stranih radnika nije značajnije opao. Osim stranaca. Među domaćim radnicima bilo je oko 50 radnika koji su stanovali u selima udaljenim od rudnika više od dva sata hoda. U stanovima preduzeća bilo je još 30 mjesta koja su bila rezervirana i popunjena pristiglim rudarima iz Vareša. Naredna tabela pokazuje strukturu radne snage u Rudniku uglja u Kreki. sredinom i krajem 1894. str. Milan Gavrić. Pored njih. 9. bilo je 183 udatih žena. Radna kategorija Nadglednici Dnevničari Kopači Zanatlije Vozači Radnici na separaciji i ostali radnici na površini Transportni radnici Svega Domaći 73 90 107 5 275 Strani 3 3 101 7 3 3 120 Svega 3 3 174 7 93 110 5 395 Krajem 1894. ili gotovo polovina njihovog ukupnog broja. Jasenice i Fojnice. ali je znatno porastao broj domaćih. dok je 115 ili 90% stranaca bilo smješteno u gradu. tada su u rudniku radila i 324 domaća radnika. u radničkim stanovima bilo je smješteno svega 29 ljudi. 213. godine. dok. godine. Sarajevo 1965. 7 V. Samo u toku 1898.7 Od ukupno 385 radnika bilo je 183 oženjenih i 189 neoženjenih. str. što čini 10% domaćih radnika (19 kopača.

.5%) 33 (19. 195 U stanovima koji su pripadali rudniku stanovala su 82 oženjena i 42 neoženjena radnika.0%) 33 (19. Hudeč. iz drugih srezova Bosne) koji su svoju egzistenciju vezivali isključivo za rad u rudniku. 1908. 1907.0%) 364 (82. 1914. strani radnici i oni domaći radnici (uglavnom..PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.0%) 29 (14. godine Godina Domaći 235 (80.5%) 32 (12.0%) Svega 274 248 252 243 247 240 203 264 278 4448 364 - 1905. Početkom XX stoljeća. do 1916.0%) 233 (88. godine. Druga karakteristika radne 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906.0%) 219 (80. 1910.0%) 274 (86.5%) 205 (84. Živinice.5%) 216 (88. Bukinje. Ljepunica. Pogorioc.0%) 80 (18.0%) Strani 39 (19. Struktura radne snage u solanama tuzlanskog bazena od 1905.5%) 36 (15.0%) 252 (90.5%) 214 (80. Morančani. Ljubače. Dobrnja i Bistarac.5%) 38 (15. Cerik. do 1916. uglavnom. godine strana radna snaga nije nikada premašivala jednu petinu zaposlenih. Iz tabele se vidi da od 1905. Samo 1/3 radnika zaposlenih u rudniku mogla je biti smještena u stanove koje je podiglo preduzeće. 1913. Husino. 1911.0%) 30 (8. 1916. solane i rudnik uglja prebrodili su početne teškoće oko obezbjeđenja dovoljnog broja radnika čija struktura odgovara potrebama rentabilnog poslovanja. 1909.0%) 31 (12. 1906. 1912..5%) 204 (85. Najveći broj rudara davala su sela Lipnica. do 1916. Preostalih 248 radnika (101 oženjenih i 147 neoženjenih) stanovalo je kod svojih kuća u selima bliže i dalje okoline rudnika. To su bili.0%) 334 (82.0%) 26 (10. 1915.

a samo 2 radnika su vođeni kao nekvalificirani. pravoslavni – 48. a 1916. U ovom rudniku stranci su 1890. 1911. do Prvog svjetskog rata varirao između 10% i 16%. 1909. godine značajnije ne mijenja. do 1914. 227 radnika u solanama imalo je kvalifikacije. 1910. godine broj stranaca se popeo na jednu četvrtinu zaposlenih. godine broj radnika porastao je za 166. 1908. do 1916. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata tuzlanske solane postaju prvorazredni privredni objekat u kojem broj radnika naglo raste. godine činili većinu s 53%. do kraja 1916. uglavnom. 1906.027 897 641 656 690 761 - 228 (15%) 9109 Tabela pokazuje da je broj stranih radnika u rudniku Kreki od 1905. godine. godine Godina 1905. . Struktura radne snage u rudniku uglja u Kreki od 1905. ratni zarobljenici koji su zapošljavani i u 9 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. godine. Domaći Strani Svega 478 (84%) 490 (86%) 545 (87%) 916 (89%) 808 (90%) 546 (85%) 563 (86%) 638 (87%) 706 (93%) 682 (75%) - 94 (16%) 93 (14%) 78 (13%) 111 (11%) - 572 583 623 - 89 (10%) 95 (15%) 93 (14%) 52 (13%) 55 (7%) 1. do 1906. ili blizu 60%. 1914.. 1916. U prve dvije godine rata njihov broj je naglo opao. Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su bili muslimani – 106. a da od 1914. 1907. katolici – 75 i ostali – 3 (u vjerskoj strukturi uračunati su svi zaposleni). snage u solanama jeste da se broj radnika od 1905.196 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1913.. Od 1914. U aprilu 1907. 1915. ovu stranu radnu snagu činili su. Od tada njihov procent je u stalnom opadanju. Međutim. 1912.

Prema jednom izvještaju iz 1908. Prema izvještaju Okružne oblasti u Tuzli. godine. 1892. Prva bosanska fabrika amonijačne sode d. uglavnom. Ciglana 80.. tako da je i broj radnika u ovoj fabrici naglo opao na 607 radnika. Drugi podatak potiče iz 1892. br. u ovoj fabrici radili su uglavnom domaći ljudi i to pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. nadničara i slugu. Banovića. od kojih 538 (74. Balkanski ratovi nepovoljno su uticali na čitavu oblast hemijske industrije. br. godine bilo ih je 720. U fabrici piva radilo je 28-35 radnika. i to: rudnik uglja Kreka 451. Istraživanje uglja u Jasenici 50. od kojih su 449 (73. od kojih je 8 imalo kvalifikacije. Prokosovića i Modraca. Razni pogoni firme Mortz Lisska zapošljavali su 31. 1892.8% domaćih i 182 (25. trgovine i prometa njezinog područja za godinu 1911. fabrika je zapošljavala 60-80 radnika. godine ukupno 593 radnika. Nova solana 88. a 158 (26. I br. 88.4%) radnici stranog porijekla. godine. Sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta.579/BH. 4.10 U prvoj bosanskoj fabrici i rafineriji špirita u Tuzli zapošljavana je. Nakon aneksije postepeno se povećavao broj radnika i 1911. 10 . 2. od kojih je oko 1⁄4 bilo sa strane. Koliko je radnika bilo zaposleno u eksploataciji i preradi drveta u tuzlanskom bazenu za sada nije moguće utvrditi. godine. Njihova struktura po pogonima i porijeklu izgledala je ovako: ABH.2%) stranih. i 1912. d. str. 1913. Fabrika špirita 80.456/BH. decembra 1911. tada je radilo 1. Prvi podaci o broju radnika u Tuzli nalaze se u popisu stanovništva iz 1885. Tada je u Tuzli zabilježeno 679 pomoćnih radnika.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Kolcmanova ciglana 16 radnika. 1908. U početku. parna pilana Hraborskoga 10. 4.681/BH. domaća nekvalificirana radna snaga. ZMF..6%) bili domaći. 197 drugim rudarskim i šumarsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini. solana “Franc Josip” 351. Sarajevo. u Lukavcu zapošljavala je između 450 i 600 radnika.046 rudarskih i industrijskih radnika.

prema stanju od 31. Za čitavu Bosnu i Hercegovinu karakterističan je sitni zanatlija i trgovac. ZVBH. Iskaz o primjeni i obrazovanju domaćih radnika kod šumaskih preduzeće Bosne i Hercegovine.. Radnici Pilana u Živinicima Domaći Strani Šumski pogon Domaći Strani 186 (90%) 21 (10%) 300 (100%) 32 (94%) 2 (6%) 30 (90%) 3 (10%) 548 (95%) 26 (5%) Nadglednici 3 (43%) 4 (57%) 1 (33%) 3 (67%) 3 (50%) 3 (50%) 1 (50%) 1 (50%) 8 (42%) 11 (58%) Svega 189 (87%) 25 (13%) 301 (99%) 3 (1%) 35 (88%) 5 (12%) 31 (89%) 4 (11%) 556 (94%) 37 (6%)11 Željeznički pogon Domaći Strani Drugi pogon Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Preduzeće M.576/pr. Lisska ubrajalo se među dvadesetak najvećih drvnoindustrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini.. nije bilo mnogo najamnih radnika u zanatstvu i trgovini. može se pretpostaviti da ni u Tuzli. br. koji u ogromnoj većini privređuje sam ili uz pomoć članova svoje porodice. Za sada je nemoguće utvrditi broj i strukturu najamne radne snage u zanatstvu i trgovini. kao i na drugim raznim poslovima neophodnim za jedan grad. takođe.198 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Iz svih navedenih podataka može se približno tačno utvrditi broj radnika i njihova struktura u Tuzli i njenoj okolini u godini 1912: ABH. 11 . kao ni u drugim većim gradovima. Na osnovu istraživanja radne snage za čitavu Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga u Tuzli i njenoj okolini osnovni pečat radničkoj klasi daju rudarski i industrijski radnici. 2. Navedeni pregled radne snage odnosi se samo na rudarska i industrijska preduzeća u Tuzli i njenoj neposrednoj okolini. 1912. spadalo u ona preduzeća koja su se najmanje oslanjala na stranu radnu snagu. XII 1911. ali je ono.

ugostitelji. Prema popisu stanovništva iz 1910.. izvan poljoprivrede. izgledao je ovako: Rudarstvo Obrada metala Hemijska industrija Građevinarstvo Drvna industrija Prehrambena industrija Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Prevoz ljudi i robe Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba 337 187 239 264 101 161 222 406 316 124 494 358 (Ovdje su pobrojane samo najznačajnije i najbrojnije grupacije zanimanja). preduzeće Mortz Lisska Zanatstvo i trgovina 546 (85%) 155 (94%) 21 (75%) Domaći 95 (15%) Strani Svega 7 (25%) 29 (14%) 158 (27%) 37 (6%) - 9 (6%) 641 164 28 174 (86%) 449 (73%) 556 (94%) - 203 607 593 - oko 300 Na osnovu ovog pregleda i iz popisa stanovništva vidi se da su građani Tuzle zaposleni izvan poljoprivrede pripadali različitim socijalnim grupacijama. 199 Rudnik uglja u Kreki Ciglana u Kreki Električna centrala u Kreki Solane Prva bos. činovništvo i tanak sloj svjetovne i vjerske inteligencije. . fabrika sode d. Najbrojniji su bili pripadnici radničke klase. a zatim zanatlije i trgovci.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. u Lukavcu Fabrika piva Šumsko-industr.d.. raspored zanimanja gradskog stanovništva Tuzle. godine.

920 kuća i 2. To znači. što pokazuje da su u industrijskim naseljima podizane kuće s više stanova. taj broj se povećao na 4. a 1910. do 1895. godine 1. godine. što znači da je gotovo dvostruko brže rastao broj stanovnika od broja kuća i stanova. broj stanovnika je porastao za 5.465 stanova. U istom razdoblju. do 1910. godine broj kuća se povećao za 343. godine. a broj stanovnika za 730 ili 38. godine 2.084 ili 70.98 lica. Te slabosti glavnih izvora otežavaju i izučavanje etničke strukture u Tuzli.72%. godine 66). 1885. koja su 1895.78 civilnih stanovnika. a stanova 441. evropski zanatlija i trgovac koji svojim racionalnim poslovanjem postepeno potiskuju tradicionalne oblike proizvodnje i razmjene dobara. niti se odnose na isti teritorijalni okvir pojedinih gradova.38%. iznosio je 227. od 1885. godine imala 216 kuća sa 167 stanovnika (55 kuća nije nastanjeno).053 kuće i 2.191 stan.14%. pa je došlo do promjene teritorijalnog okvira gradskog područja..209 lica.200 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.577 kuća i 1. do 1910. S obzirom na to da su spomenuti popisi vršeni po različitim principima i da je gotovo do posljednjeg dovršena organizacija gradskih opština (1879. i 1910. Time je u gradu znatno povećana gustina naseljenosti i aktueli- . iz kojeg su isključena četiri okolna sela: Grabovica Turska. Značajno je napomenuti da se uz balkansko-orijentalnog pojavljuju moderni. 1895. Gradska opština Tuzla imala je 1885. jer ne prate dosljedno promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi. U navedenih 12 grupa zanimanja privređivalo je 3. 1895. ima ih 43. *** Za istraživanje etničke strukture stanovništva u Tuzli najznačajnije izvore predstavljaju austrougarski popisi stanovništva obavljeni 1879.902 stana. Ovom promjenom broj kuća u gradskom području je smanjen za 139. Godine 1885. zatim različiti izvještaji organa vlasti. U isto vrijeme. a 1910. na jedan stan dolazilo je prosječno 3. u gradsko područje uvrštena su industrijska naselja Lukavac i Simin-Han.. a broj stanovnika je povećan za 30. od tuzlanskog sreza osnovani su gradski i seoski srez. Solina i Vršani. a 1910. Rosovac. Realan porast broja kuća od 1895. te privrednokomercijalni listovi i kalendari. godine 1. koji su imali ukupno 77 kuća sa 197 stanova (5 kuća nenastanjenih). godine broj kuća u Tuzli se uvećao za 570 ili 36. dobijeni podaci ne mogu se uvijek upoređivati. Od 1885. a broj stnaova za 289. Nakon popisa 1895.

vojnici..154 = 140% Kao što se vidi iz ove tabele najveći priraštaj zabilježen je od 1885. što je bilo uslovljeno.140) polovicu Monarhije.3%) ili godišnje prosječno za 177 ljudi (27. intenzitet doseljavanja stranaca bio je znatno smanjen. u kojoj su se miješale autohtona bosanska.7% tuzlanskih građana.135) i ugarsku (1. Oni su 1895.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.1% tuzlanskog stanovništva. s više malih stanova i spavaonica za neoženjene radnike. Priraštaj stanovništva u Tuzli od 1879. Oni su tada činili 9. Za razliku od ovih.. a na periferiji. do 1910. “evropske” upravne. poslovne i stambene zgrade. Priraštaj 1879-1910. kada su oni prvi put popisani. a njegove četvrti nisu bile samo etnički i vjerski. broj stranaca . 12.189 1885.13%). U narednom periodu. od kojih je 526 bilo iz austrijske i ugarske polovice Monarhije i 127 iz drugih država. u industrijskim naseljima živjele su radničke porodice u jednostavno sagrađenim kućama (preko 70 u Kreki. otvaranjem solana i rudnika uglja u Kreki i drugih industrijskih preduzeća. Prema popisu iz 1885. orijentalna i evropska arhitektura.119 1879.227 1895. godine. Simin-Hanu i Lukavcu). radnici i dr). 7. broj stranaca u Tuzli povećao se za 1. poslovni ljudi. U narednoj deceniji. Na formiranje nove etničke strukture u Tuzli najsnažnije je djelovalo useljavanje stranaca.273 1910. 10. Na taj način se postepeno formirala nova fizionomija grada.772 (273. u Tuzli je živjelo 653 građanina porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine (statistika ih bilježi kao strance). godine. 201 zirana stambena izgradnja za smještaj velikog broja doseljenika (činovnici. 7. Tada su doseljenici po porijeklu bili gotovo ravnomjerno raspoređeni na austrijsku (1. a broj iz drugih država povećao se na 150 ljudi. do 1895. Za 15 godina. od 1895. do 1910. godine činili 23. Uz orijentalni izgled grada nicale su nove. godine. nego i klasno strukturirane. osim povećanjem prirodnog priraštaja. u najljepšim dijelovima grada podizane su činovničke i oficirske zgrade u pseudobaroknom i pseudorenesansnom stilu. Demografska kretanja u Tuzli odvijala su se na sličan način kao i cijeloj Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave. velikim doseljavanjem stanovništva koje je podstaknuto uspostavljanjem željezničke veze Doboj-Simin-Han. godine: Godina: Broj 5.

godine iznosio je 7.23 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Ostali Pravoslavni 76.33 4..731.049 (56.447 2. od čega je na strance otpadalo 4.877 269 292 priraštaj 1879-1910. nego i njenim političkim položajem.0% 252=1.202 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.049 lica.23 58.105 (43.38 16.38 + 2. samo su razlike u povećanju katoličkog i jevrejskog stanovništva bile 4. okr. ono je u ukupnom procentu gradskog stanovništva Tuzle opalo sa 76.94% 31.859 1. veoma heterogenog vjerskog. smještenih u gradu.54 18.59 + 26.4%).3% - 3.15 23.10 – 2.680 vojnika (1910).965 i iz drugih država 353.41% 2.918 947 237 17 1885.06 1.76 ± 1879 – 1910.535.86 + 1.154 lica. od kojih je bilo iz austrijske polovice Monarhije 1. odnosno 6 puta veće nego kod ukupnog gradskog stanovništva pokrajine. do 1910.171 1. do 1910.76 234. iz ugarske 1.51 14.624 (67%). 5. onda se dobija potpuna slika o prisustvu stranog elementa. Ukupni priraštaj u Tuzli od 1879.72% 2.80 – 19.640=1.93 14.50 0. ili prosječno godišnje 108 lica (4. Tada je broj doseljenika u Tuzli narastao na 4. što jasno ukazuje da je na demografski rast Tuzle u ovom razdoblju više uticao stranac – doseljenik nego domaća populacija.52 0.5% 1.984 1. što je ukupno činilo 33% tuzlanskog stanovništva.19 + 1. u % Prosjek.58 37.gra. etničkog i socijalnog sastava.54% na 47. 5. Ako se ovim doda još 1. 47.072 795 134 17 1895.941=49. Ovu pojavu uslovila .482. Iako je muslimansko stanovništvo imalo relativni priraštaj od 49.029=109. se povećao za 1.87 0.358 360 78 1910. godine..46%). 5.74% i izgubilo apsolutnu većinu u gradu.6%) i na domaće 3. Vjerska struktura stanovništva u Tuzli: 1879.06 3.8% 102.74 – 28. Ova pojava nije bila uslovljena samo privrednim prosperitetom Tuzle.96 + 16.5%.91 11. Pravoslavni 1. Muslimani Katolici Jevreji Ostali 3.86 476.40 + 1. sve konfesije u Tuzli bilježile su porast veći od prosječnog za sve gradove u Bosni i Hercegovini.63 71.15% Od 1879.975 3.

broj pravoslavnih povećao za 106.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. pravoslavnih 134. katolika za 602 i grko-katolika za 31 lice. dok je u industrijskim naseljima koja su priključena gradu. pravoslavni 28 i katolici 50.655 415 Srpskohrvatskihrvatskosrpski Njemački Češki 575 388 1. od ukupno 1. 131 61 3 Svega 9. Povećanje katoličkog i jevrejskog stanovništva u ovom gradu premašilo je sve okružne gradove u pokrajini.020 lica. od kojih su bili: muslimani 951. bilo: muslimana 27. katolika 602 i grko-katolika 31. U vjersku strukturu Tuzle ulaze protestanti (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolici (unijati). 279 Porijeklo Ugarska pol.029 lica. jer su oni pripadali raznim nacijama. dok se. godine Maternji jezik Bosna i Hercegovina 8.209 11 5 Austrijska pol. podacima o vjerskoj strukturi moguće je pridodati i podatke o maternjem jeziku i porijeklu tuzlanskog građanstva. osim Sarajeva. godine bilo oko 15 puta više nego u prvim godinama austrougarske okupacije. Prema popisu iz 1910.. Njih je 1910. godine. Ovo se posebno odnosi na pripadnike katoličke i protestantske vjeroispovijesti. 1. na osnovu vjerske strukture ne može se stvarati etnička slika gradskog stanovništva u Tuzli. kojim je bio zahvaćen i dio tuzlanskog muslimanskog stanovništva. pripadnika raznih konfesija.. Iako je u Bosni i Hercegovini religija bila okvir za formiranje nacija. tako da su dostigli jednu trećinu ukupnog gradskog stanovništva. Pravoslavno stanovništvo imalo je relativno visok priraštaj. ali je u ukupnom stanovništvu Tuzle opalo za blizu tri procenta. Na taj način je nova organizacija tuzlanskog gradskog sreza neposredno uticala na smanjenje muslimanskog stanovništva u njemu za 924 lica ili za preko 16%. Maternji jezik i porijeklo tuzlanskog stanovništva 1910. odnosno nacija.036 587 19 Inostr. U ovim naseljima bilo je smješteno i 226 vojnika. Osim toga. 203 su dva osnovna faktora – promjena teritorijalnog okvira grada i useljavanje velikog broja stranaca. Isključivanjem četiri pomenuta sela iz gradskog sreza je otišlo ukupno 1. nakon Aneksije Bosne i Hercegovine 1908. istovremeno. godine došlo je do novog talasa iseljavanja u Tursku.234 .

“srpsko”. Iz navedenih podataka vidi se da je 1910. 2 2 100 7 8 - Svega 280 212 180 180 80 44 16 27 14 7 5 3 12. francuski 11.731 - 353 Prema istom izvoru. 196 166 74 6 27 14 Porijeklo Ugarska pol. Maternji jezik Mađarski Poljski Slovenački Italijanski Španski Slovački Bosna i Hercegovina 9 2 1 Austrijska pol.965 - Inostr. godine 78.353 1 - 66 Bugarski Rusinski Turski Albanski Francuski Ruski - 30 1 16 14 Rumunski Svega 4 2 6 1 1 1 8. Srbija i Crna Gora 131). Tim jezikom su govorili Srbi.304 1. a španski Sefarda koji su.16% tuzlanskog građanstva govorilo srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik i da je od njihovog ukupnog broja 85% bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Hrvati i Bošnjaci. mađarski 17. “katoličko”. U tom kontekstu interesantna je pojava u istočnobosanskim srezovima da mnoga sela i zaseoci uz ime nose i oznaku “tursko”. uglavnom. od kojih su 6 porijeklom iz Turske. bili domaćeg porijekla (do tada su protekla oko tri i po stoljeća od njihovog dolaska iz Španije) znali su srpskohrvatski jezik. ruski 2. 14 . turski 55. a 15% iz susjednih zemalja (Dalmacija 279. U tuzlanskom seoskom srezu 1910. Osim Nijemaca.204 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine upisano je 170 sela od kojih 45 imaju takve naznake (22 “turska”. turski jezik bio je maternji samo za 7 lica. a još svega 55 lica naučilo je ovaj jezik.036. drugi 24. uža Hrvatska i Slovenija i Vojvodina 1. italijanski 21. engleski 1. njemački je bio maternji jezik za 269 Jevreja Aškenaza.. 255 12 14 5 7 1. njemački 211. arapski 15. izvjestan broj lica naučio je druge jezike: srpskohrvatski 102. Mada su Bošnjaci često nazivani “Turci”..

godine 2.. na agrarno stanovništvo otpadalo je 669 lica (31. domaćinstava 96 1 99 6 1 188 3 8 12 3 Br. Od toga.345 lica ili 32. nego znatno više isključivanjem pomenutih sela iz gradskog područja. Nacionalna struktura agrarnog stanovništva u Tuzli 1910.094 odraslih muškaraca koji su privređivali. u kojim je 95% stanovnika živjelo od poljoprivrede i spadalo u kategoriju slobodnih seljaka. godine 3. dok u priključenim industrijskim naseljima nijedan stanovnik nije živio od poljoprivrede.8%). utvrdio je samo socijalnu strukturu agrarnog stanovništva. 9 “katolička”). godine. najviše. pa se ona može upoređivati s podacima iz 1910. lica 589 6 618 22 3 1.425 (68.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Naredni popis.555 (20. 205 “srpska”. ili 366 na 1. što je izraz tradicionalizma u pojmovnom aparatu. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 1895.7% ukupnog gradskog stanovništva. trgovinom i. dok se naznake “muslimansko” i “hrvatsko” gotovo nikako ne pojavljuje. specifične zatvorenosti u vjerskim zajednicama i razlika u njihovoj prosvjetnoj i kulturnoj tradiciji sve do početka XX stoljeća. a 1.9%). godine.9% nije bilo uslovljeno novom privrednom aktivnošću.1%) bavili su se raznim poslovima izvan poljoprivrede – zanatstvom.979 lica (1895) od 72 na 203 domaćinstva.. Po socijalnoj strukturi stanovništva Tuzla je spadala među 25 gradova (od 66) u Bosni i Hercegovini u kojim je više od polovine građana nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. U njoj je 1885. Opadanje broja poljoprivrednog stanovništva u Tuzli za 11. slobodni seljaci i ostalo poljoprivredno stanovništvo (bezemljaši).238 lica i približavao se polovini ukupnog stanovništva u gradu. najamnim radom. Dok su se skupine slobodnih seljaka i bezemljaša u gradu smanjile s 2. u Tuzli su zabilježene tri grupe agrarnog stanovništva: zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova. a posebno naslijeđene. a 1910. U oba popisa.087 21 48 85 40 36 . iz 1895. godine Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Ostalo agrarno stanovništvo Muslimani Srbi Muslimani Srbi ostali Muslimani Srbi Hrvati Muslimani Srbi Hrvati Br. godine bilo 2.

godine. sanitarnim. srpsko i bošnjačko trgovačko građanstvo održalo se . “homines novi”. 2. srpski i bošnjački trgovci morali su se okrenuti domaćem tržištu. što ukazuje da je tada i u ovom kraju kmetsko selište donosilo solidne prihode. Pavel Rovinjski navodi. koja je svoju ekonomsku snagu znatnim dijelom gradila na tradicionalnim poslovnim vezama sa susjednom Srbijom. u Tuzli se prije okupacije formirala jaka srpska trgovačka čaršija. jer je Zemaljska vlada izdala instrukcije pograničnim srezovima na Drini da se pasoškim. godine.073 dinara. formiralo velikim dijelom na osnovama agrarne privrede. carinskim i svim drugim mjerama onemogući promet preko bosansko-srpske granice. razmjena je iznosila 2. Iako su bošnjačke zanatlije i trgovci bili najbrojniji. 1879. pa su ova ograničenja strogo provođena. Iako je naglo prekinuta trgovačka razmjena između Bosne i Hercegovine i Srbije (1882... izostao interes za zemljišni posjed.615. tako da je ovdje. godine 236. Nakon austrougarske okupacije. Paralelno s agrarnom. izuzimajući Bošnjake.54% ostalog stanovništva. Očigledno je da su srpski trgovci zadnjih decenija osmanske vladavine kupovinom dolazili do kmetskih selišta. u Tuzli se formirala sitnozanatlijska i trgovačka osnova bošnjačkog i srpskog građanstva. Interesantno je da je u Tuzli. Bošnjaci su činili 93. 4. konak s vrtom i han i još četvorica koji imaju od jednog do pet kmetova. srpski i drugi trgovci nisu bili zainteresirani za kupovinu kmetskih selišta kao ni druge slobodne zemlje. kojoj se vremenom pridružuje brojan sloj najamnih radnika. da u Tuzli ima jedan Srbin koji posjeduje 40 kmetskih selišta. izuzimajući bošnjačko stanovništvo. Navedeni podaci ukazuju da se bošnjačko građanstvo.206 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.11% gradskog agrarnog stanovništva. vodeći ekonomski sloj. Iza takvih instrukcija krio se strah nove vlasti od nacionalističke propagande iz Srbije u Bosni i Hercegovini. prije svega njegova građanska klasa. oni u Tuzli nisu bili najmoćniji ekonomski faktor. Uz bošnjačke zemljoposjednike. što nikako nije bio slučaj kod drugih etničkih skupina u gradu Tuzli.197 dinara ili preko deset puta manje) i eliminirane poslovne veze tuzlanskih trgovaca u oba pravca.50% srpskog. Od poljoprivrede je živjelo 40. Nakon okupacije 1878. a 1903. Na ovim vezama podizao se i izvjestan broj bošnjačkih trgovaca koji su se ranije doselili iz Srbije. bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjedničkog sloja u ruke trgovačkog i drugog novog građanstva. čiji su reprezentanti zemljoposjednik i trgovac.16% hrvatskog i 0.60% ukupnog bošnjačkog.

207 sve do kraja 19. Od tada se postepeno mijenja etnička struktura najznačajnijih protokoliranih firmi u Tuzli.3%). Bošnjacima 22 (38. godine bilo ih je 679 i činili su oko trećine svih lica koja privređuju. godine. na bošnjačke 17 (26. Potkraj stoljeća (1899).4%). Izvjestan broj uglednih srpskih trgovaca. godine protokolirano je 105 novih firmi. kao što su nedostatak kapitala i državnih mjera za unapređenje zanatstva. kao i u cijeloj pokrajini. stoljeća kao vodeći trgovački sloj u gradu.3%) ostalih. konkurencija jeftinije industrijske robe. specijalizirane trgovine. koji su se isticali u nacionalno-političkom radu bio je na razne načine onemogućavan i uništen političkom represijom. godine.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. godine bilo 353 “fabrikanata. To znači da većina tradicionalnih srpskih i bošnjačkih trgovaca nije izdržala konkurenciju doseljenika. manja preduzeća. nadničara i sluga. prisiljen da se ponudi kao najamni radnik ili iseli.6%) i ostalim 4 (7. naročito poslije Sarajevskog atentata 1914. hoteli i sl. Mnogi od njih . godine. od ukupno 64 radnje (1883-1886) na srpske je otpadalo 41 (64. uvršteni razni drugi poslovi – veće zanatske radnje. Među tradicionalno tuzlansko gradsko stanovništvo spadao je brojan sloj pomoćnih radnika. a 1905. godine u gradu je zabilježeno 565 samostalnih zanatlija. u Tuzli je 1885. a posebno promjena navika i ukusa kod domaćeg stanovništva. među koje su. presijecanje razmjene sa Srbijom. Prema popisu iz 1885. samo se manjim dijelom uključivalo u nove privredne tokove i uspijevalo da svoju proizvodnju tehnički i komercijalno prilagodi novim zahtjevima tržišta.1%). srpsko i hrvatsko zanatlijsko građanstvo u Tuzli.9%) srpskih. pretežno jevrejskih. bilo da se radi o strancima ili domaćim ljudima koji su se brzo prilagođavali novim potrebama tržišta i postajali nosioci nove. Pod uticajem više faktora. Tradicionalno domaće bošnjačko. Prema prvom popisu sudski protokoliranih trgovačkih firmi. bilo je 36 (27. od kojih je bilo: srpskih 21.. trgovaca i zanatlija”. Prema zvaničnim podacima. Ogromna većina (oko 85%) radila je bez najamne radne snage i na stari način.1%). veliki broj stranih zanatlija ostavljen je bez zarade i potisnut na periferiju privrednog života.. od 57 najznačajnijih trgovačkih radnji Srbima je pripadala 31 (54. apoteke. 50 (38.5%) i na sve ostale 6 (9. koji je obavljen na osnovu Trgovačkog zakona iz 1883. osim trgovačkih.8%) bošnjačkih i 43 (36. među kojima su bili najbrojniji Bošnjaci (za koje je karakteristično da produžavaju tradiciju sitnog balkansko-orijentalnog zanatstva). bošnjačkih 43 i ostalih 41 (dominiraju jevrejske radnje – Sefardi i Aškenazi). Od ukupno 129 firmi koje su protokolirane do 1917. Od 1901.

su. Mađarima. godine bio smješten jedan od četiri bataljona. a 1910.208 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Novo. u Tuzli je bilo zaposleno 68 činovnika. Slovenci i drugi. među činovništvom prevladavali pripadnici slavenskih naroda – Česi. U njoj je 1885. Zbog toga su u Tuzli. doseljeničko tuzlansko građanstvo. Prema popisu iz 1885. godine na 1. a manjim dijelom i domaće. Domaće srpsko. Ovim popisom bili su obu- . gotovo isključivo. 1895. industrijske i druge radnike. Poljaci. Nešto povoljniji položaj domaćih ljudi u činovničkim zanimanjima nastupio je nakon izlaska prve generacije maturanata tuzlanske gimnazije (osnovana 1899). da bi se pred izbijanje rata enormno povećao. Oficiri su u ekonomskom i društvenom smislu činili veoma značajan sloj novog građanstva. na najniža mjesta u činovničkoj hijerarhiji. njegovi nosioci su bar donekle morali razumijevati njegov jezik. kao i u cijeloj pokrajini. rudare. Zbog izuzetnog strateškog značaja Tuzle prema Srbiji i jugoistoku. u gradu je bilo smješteno blizu jedne četvrtine ukupne austrougarske vojske stacionirane u Bosni i Hercegovini. a drugi u ogromnoj većini. osim političke podobnosti. činovništvom. ako ga je uopšte bilo. koji je od 80-ih godina XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata iznosio 700%. Činovništvo u okupiranom području. poslovnim ljudima i radnicima. oni su činili 82-85% ukupnog činovništva). hrvatsko i bošnjačko stanovništvo zapošljavano je. pa se nova vlast nije mogla osloniti na bivše tursko niti na domaće činovništvo. Tuzla je doživljavala modernizaciju koja se neminovno odražavala i na izmjene njene etničke strukture. Prvi su u potpunosti bili porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine. nakon otvaranja modernih solana. godine broj aktivnih vojnika narastao je na 807. 12 učitelja i 4 zdravstvena radnika.. Najviša činovnička mjesta popunjavana su austrijskim Nijemcima i. a u manjoj mjeri doseljeni Hrvati i Srbi (do rata. Prethodnicu su činili vojnici i činovnici koji su bili najvažniji faktor za uspostavljanje austrougarske vlasti u okupirnom području. Pod uticajem promjena vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. uz domaće. a posebno poslije Aneksije Bosne i Hercegovine. pripadnici raznih naroda iz Monarhije i drugih država. godine. moralo je znati njemački jezik. kada je ovo pitanje postalo aktuelan politički zahtjev građanskih stranaka. Broj činovnika u Tuzli brzo se umnožavao i vjerovatno je premašivao prosjek pokrajine. u manjoj mjeri. S obzirom na to da je novi upravni aparat morao saobraćati s domaćim stanovništvom. rudnika i drugih industrijskih preduzeća. napustili svoje poluesnafsko privređivanje i uvrštavali se u moderne solare.. bilo je u socijalnom smislu predstavljeno vojskom.680. 21 sveštenik.

500-3. Osim trgovaca.500 ljudi. U ovu “višu” kategoriju novog tuzlanskog građanstva ušao je izvjestan broj domaćih ljudi koji su se školovali u tuzlanskoj gimnaziji i na univerzitetu u Monarhiji i izvan nje (Beograd. bili istog porijekla. Dok su u novoj trgovini prednjačili Jevreji. nego se razvila kao novi kvalitet bez tradicije. hotela. od kojih je na domaće otpadalo oko 85% i na strance oko 15%. tako da se pred Prvi svjetski rat računa s 2. gostioničari itd.000 radnika. Radna mjesta nekvalificiranih i priučenih radnika popunjavana su gradskim pomoćnim radnicima i nadničarima i velikim brojem seljaka iz okoline. ali ne i selo.. nadničara i slugu. S obzirom na to da je nova privredna aktivnost zahtijevala niz novih zanimanja kojim se domaće stanovništvo nije bavilo. tapetari.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. bili glavni konzumenti “evropske” robe i nosioci evropskog društvenog i kulturnog života i uticaja u Tuzli. Italijani. Oni su. limari. u Tuzli je zabilježeno 679 pomoćnih radnika.300 do 1. Pružana im je raznovrsna pomoć prilikom otvaranja trgovačkih i zanatlijskih radnji. koji postepeno napuštaju poljoprivredu. koji su otvarali specijalizirane radnje za podmirivanje potreba brojnih doseljenika i vojske. može se pretpostaviti da je u raznim okružnim preduzećima bilo zaposleno od 1. To se događalo i u drugim krajevima i zemljama gdje industrijalizacija nije tekla na klasičan način. apoteka i sl. Prema popisu stanovništva iz 1885. koji su. Sva značajnija tuzlanska preduzeća zapo- . pekari. preduzeća su zavisila od kvalifikovane radne snage iz razvijenijih pokrajina Monarhije i drugih država. uz oficire i poslovne ljude. tako da njime nije obuhvaćen izvjestan broj činovnika iz erarnih i privatnih preduzeća. kao i državni. godine. 209 hvaćeni samo državni činovnici. Bila je domaćeg i stranog porijekla i predstavljala je pravu mješavinu naroda i konfesija. Poljaci. Treću grupu doseljeničkog građanstva činili su poslovni ljudi koje su u Tuzlu privukli privredni razvoj i brojne pogodnosti koje su im nudile austrougarske vlasti. u Tuzlu su se useljavali zanatlije raznih struka: građevinari.. stolari. građevinskih firmi i uslužnih radionica. S obzirom na to da ne raspolažemo preciznim podacima. Kasnije evidencije o radnoj snazi u gradu i neposrednoj okolini pokazuju znatan porast. Mađari itd. mesari. uz koje su tuzlanski mladići izučavali moderne zanate. u zanatstvu su bili zastupljeni pripadnici više naroda – Česi. Nijemci.. Privredni razvoj Tuzle bio je praćen koncentracijom najamne radne snage oko većih preduzeća. Carigrad) i uspješniji trgovci i poslovni ljudi.

nego “tursko pismo” prilagođeno za bosanski jezik. Prokosovića i Modraca. I na ovom primjeru se jasno vidi da su nova privredna aktivnost i ukupna modernizacija davale prednost doseljeniku i on više utiče na etničke promjene u gradu nego domaći ljudi. pa čak ni maternji jezik. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. kopača i drugih kvalificiranih radnika raznih struka. Ove opštine imale su svoju autonomiju i s pravom su .210 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kreševa i sl. dok su solarski radnici bili većinom Bošnjaci.. niti pisma latinica i ćirilica. šljavala su promjenljiv broj radnika. Većina domaćih rudara dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine. rudari iz Fojnice. među kojima je. “arebica”. varirao odnos domaćih i stranih radnika od 60%:40% do 85% : 15%. a nova radnička naselja pripadala su. Među njima bili su zastupljeni Nijemci. Banovića. U radničkim stanovima najvećih tuzlanskih preduzeća moglo je biti smješteno samo oko jedne trećine radne snage.. jer su u tom poslu imali najduže tradiciju. dok su svi ostali živjeli u okolnim selima i gradu. U svim tuzlanskim preduzećima radilo je izvjestan broj stranih radnika koji su zauzimali radna mjesta nadglednika. Slovenci. Na taj način je nova privredna aktivnost samo dijelom uticala na promjenu etničke i socijalne strukture u samom gradu. dnevničara. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima se nisu učili svjetovni predmeti.). uglavnom. Česi. *** Tuzlansko stanovništvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost prosvjete i kulture u okviru vjerskih zajednica. koji se u njih uključuju s bliže ili dalje periferije. Većina radnika dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. I fabrika sode u Lukavcu zapošljavala je pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. takođe. Srpsko-pravoslavne škole razvijale su se u okviru crkveno-školskih opština i u njima je svjetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. doseljenicima porijeklom izvan Bosne i Hercegovine i domaćim iz drugih bosanskih krajeva (npr. Poljaci i dr.

godine Gimnazija.20%) 632 (13. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Konfesija Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Svega Latinica 1.. Hrvatska nacionalna svijest u njima bila je dugo zanemarivana i počela se značajnije razvijati krajem 19. nakon 1878.68%) 483 (88. formirao mozaik vjerskih (nacionalnih) i državnih osnovnih i srednjih škola koje su. Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u Tuzli 1910. Od 2. godine. stoljeća. i početkom 20. U tom pogledu daleko je zaostajalo muslimansko stanovništvo..187 (68. Vezane su. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile vezane za samostane i crkve.30%) 2.00%) 4. Katoličke škole radile su. U njima je bio naglašen vjerski odgoj.631 (82.67%) bilo pismeno. I kod drugih naroda.933 (48. 1 pravoslavna i 2 katoličke osnovne škole. za gradske sredine i u njima se putem škole.40%) 579 (18. 12 mekteba.00%) 65 (11. svaka sa svog stanovišta. godine bila treći grad (iza Sarajeva i Mostara) po procentu pismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini.60%) Ćirilica 4. a posebno njegov ženski dio. Medresa i od 1899. gdje je pismenost . tako da su neposredno uticale na prosvjetu i kulturu pojedinih etničkih zajednica. takođe. Trgovačka i Viša djevojačka škola.32%) Tuzla je 1910.70%) 5. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. uglavnom. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine za vrijeme austrougarske vladavine bile izložene stalnim ograničenjima od strane vlasti.203 muslimanki starijih od 7 godina samo je 15 (0.217 (51. u Tuzli su postojale i narodne osnovne škole koje je osnivala država i bile su zasnovane na međukonfesionalnom principu. Različita prosvjetna i kulturna tradicija pripadnika raznih naroda uslovila je nejednak procent pismenosti.80%) 548 (31.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. U gradu su postojale: 2 narodne osnovne škole. Tako se i u Tuzli. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. imale i posebne obrazovne i vaspitne ciljeve. Za vrijeme austrougarske vladavine. 211 nazvane “svojom državom u tuđoj državi”.025 (86.

antialkoholičarska. čitaonice. ekonomska. strukovna itd. S obzirom na politički i strateški položaj Tuzle prema Srbiji. 2 njemačka i 1 češko. bila izražena visokim procentom. I u ovom gradu bila je naglašena zatvorenost u vjerske i nacionalne zajednice. a nakon Sarajevskog atentata bila su zabranjena sva srpska udruženja. Osim smetnji pri osnivanju. kada su zavedene iznimne mjere... 2 činovnička i 8 ostalih. 4 jevrejska. ali su znatno premašivale prosjek pokrajine. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda u Bosni i Hercegovini uslovilo je specifičan razvoj kulturno-prosvjetnog i nacionalno-političkog života u Tuzli. ukinuti svi listovi i časopisi i veliki broj knjiga koje su imale bilo kakve veze sa sr- . 5 bošnjačkih. Među nacionalnim društvima bilo je: 8 srpskih. – od kojih samo 18 nije bilo zasnovano na nacionalnoj osnovi.212 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Do Prvog svjetskog rata u Tuzli su osnovana 43 različita udruženja – pjevačka. srpska udruženja su raspuštena u maju 1913. austrougarske su vlasti u njoj bile veoma osjetljive prema radu srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine i formiranju srpskih kulturno-prosvjetnih i drugih društava. zatvorena škola. žene su zaostajale iza opšteg prosjeka svoje zajednice. 5 hrvatskih. godine. kulturno-prosvjetna. a od 18 društava bez nacionalne naznake bilo je 8 radničkih. sportska.

pripadnike svih konfesija i nacija. S obzirom na to da su Bošnjaci imali većinu u Tuzli.420 lica. imenovala Vlada. politički život počeo se razvijati unutar nacionalnih “nepolitičkih” društava.. uglavnom srpske nacionalnosti. a kasnije i o brojnim doseljenicima raznih nacija. Do atentata 1914.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. ovo vijeće nije bilo demokratska institucija preko koje bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana.. koji je nakon aneksije 1908. a na veleizdajničkom procesu u Bihaću (septembra 1915) suđeno je 39 đaka tuzlanske gimnazije. a kroz tuzlanske vojne i civilne zatvore (1914-1918) prošlo je 3. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. godine. Kao i u drugim gradovima i u Tuzli su austrougarske vlasti nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. nacionalnih i političkih pokreta. razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. prije svega. nije imao zakonodavnu vlast. Uspostavljeni Sabor. za veleizdaju je suđeno 40 lica u Tuzli. Prvi je dolazio od države. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni. U početku se radilo o Bošnjacima i Srbima. otpremani u logore širom Monarhije. prema broju i konfesionalnoj strukturi građana. . takođe. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. a podnačelnici Srbin i Hrvat. od kojih je jednu trećinu imenovala Zemaljska vlada. a drugi. nakon atentata obješeno je 19 lica. U gradsko vijeće Tuzle birano je 5-11 članova. gradonačelnik je bio Bošnjak. odozgo. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. bio nešto ublažen. od kojih su mnogi uzimani u taoce. a drugi inicijativom iz naroda. Upravo zbog apsolutizma. institucija koja djeluje u narodu na provođenju državne politike. 213 pskim narodom i njegovom kulturom. nego. Na čelu gradskog vijeća nalazili su se načelnik i dva podnačelnika koje je. sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Prema načinu izbora i sajvetodavnim kompentencijama. *** Politički život u Tuzli odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. Uporedo s tim vršena je snažna politička represija na političke protivnike. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koje su birani predstavnici svih konfesija. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji.

Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Đ. Tuzla. O političkim. Pejanović. Srbi. III. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine. I. Društvo.. Veleizdajnički proces u Banjaluci. Božo Madžar. Nacionalni trougao (Bošnjaci. U gradu postepeno preovlađuje svijet vezan za moderna zanimanja – od vojnika i činovnika do intelektualaca. Vjerski mozaik (islam. Tuzla. humana i socijalna društva. P. protestantima (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolicima (unijati). Ferdinand Schmid. sa svim etničkim. ali je dobio neke evropske karakteristike – numeracija kuća. 1981. Banjaluka. 1979. Postanak radničke klase. Hadžibegović. Kraljačić. arhitektura itd. Besarović.. Italijanima itd. Kulturno-prosvjetna. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. vjerskim. čast CCVIII. Nižnajja Tuzla (Dolnija Tuzla). F. Knjiga prva. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Poljacima.. S. pojedine vjerske zajednice u Tuzli prerastaju raniju historijsku fazu gotovo isključivo vjerskog uticaja i ulaze u eru stvaranja modernih nacija s kulturnim. 1880. 1972. Die Osterreichisch – Ungarische Herrschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. a kada se prešlo na političko organiziranje. u: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Ekmečić. Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine. Dragiša Trifković. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. II. F. Leipzig. Slovencima. ekonomskim i političkim institucijama. M. Imamović. vjersku i socijalnu strukturu ulazi veliki broj doseljenika iz razvijenih pokrajina Monarhije i drugih država. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Tuzlanski vremeplov. N. Pejanović. Kalajev režim. Mitar Papić. Petersburg. 1987. Zbornik radova. prosvjetnim. Mađarima. godu. vodovod.214 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pod uticajem tih promjena. Rovinskij. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici. I. mart 1880. Šehić.. Orijentalni karakter grada nije se izgubio. Sarajevo. Jevrejima. Autonomni pokret Muslimana. T. 12 . Česima. kulturnim i civilizacijskim posljedicama. Sarajevo. Đ. Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Osterreich Ungars. koje su bile moguće u postojećim društvenohistorijskim i političkim uslovima. većinom doseljenici) proširen je doseljenim Nijemcima. Hauptmann. Hrvati i Bošnjaci u Tuzli slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. I. socijalnim. poslovnih ljudi i radnika koji postaju nosioci nove urbanizacije i evropskog načina života. Dž. 1983. M. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvetnu samoupravu. kanalizaciju. str. Srbi i Hrvati. Hadžibegović. 1-71. kulturno-prosvjetnim i socijalnim odnosima u Tuzli vidi: R. nazivi ulica. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini.12 Za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) Tuzla se postepeno mijenjala od tradicionalnog agrarno-zanatlijsko-trgovačkog u industrijski grad. Hauptmann. 1988. 1914. 1982. U tradicionalnu etničku. pravoslavlje i katolicizam) popunjava se mojsijevcima. Juzbašić. električno osvjetljenje.

1 srpsko-pravoslavna osnovna škola. direkcija vojne željeznice Banjaluka-Dobrljin. Tu se nalazilo sjedište srpsko-pravoslavnog mitropolita. vojnim. 1914. 2 opšte osnovne djevojačke škole. Fabrika piva. građevinarstvo). samostan milosrdnih sestara. 2 jevrejska hrama (sefardski i aškenaski). evangelistička crkva. trgovačka škola. 2 pravoslavne i 2 katoličke crkve. a u Sarajevo se putovalo samo radi nabavke orijentalne robe iz Carigrada i Rumelije.1 Takva njena uloga. 1 .000 stanovnika i bila treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini. 4 medrese. vojnički poštanski i telegrafski uredi i još neke vojne ustanove (za popunu. otvaranje zaU Banjaluci su bili sjedišta Okružnog i sreskih ureda (gradskog i seoskog sreza). 32 džamije. Škole: 1 osmorazredna velika realna gimnazija.BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA B anjaluka se davno razvila kao administrativno-politički i kulturni centar Bosanske krajine. Ona je bila središte okruga i tu funkciju je zadržala i kasnije. str. 18 mekteba. 1 osnovna škola sestara dragocjene krvi. zajedno s državnim. stoljeća imala je više od 10. blizina Save (osam sati hoda do Gradiške i pristaništa) i bogata okolina uslovili su da se Banjaluka razvije u značajan trgovački i zanatski centar u kome su se okolni srezovi snabdijevali evropskom manufakturom i kolonijalnom robom. 1 viša državna djevojačka škola. Sredinom 19. Bosnischer Bote. godine i podizanje modernih privrednih objekata – Parni mlin. zatim proizvodnja sira. brigadno zapovjedništvo. Ona je prva dobila normalnotračnu željezničku prugu koja je 1871-72. djevojački konvikt milosrdnica u nazaretu. zatim samostan Trapisti Marija Zvijezda. 3 opšte osnovne dječačke škole (od toga jedna muslimanska ruždija s podučavanjem u orijentalnim jezicima). katoličkog biskupa i islamskog muftije. kulturno-prosvjetnim i vjerskim institucijama koje su pripadale ovakvim centrima. Okružni i Sreski sud. vojna bolnica. 371-377. garnizonski sud. a od velikog privrednog značaja bilo je naseljavanje trapista 1870. snabdijevanje. franjevački samostan Petričevac. 1 osnovna škola sestara milosrdnica. godine izgrađena do Dobrljina (104 km). finansijska uprava.

a 1897.136 Priraštaj 1879-1910. kuća i stanova u Banjaluci prema austrougarskim popisima stanovništva: 2 Br.006 187 1885. pa zbog toga nije doživjela snažniji demografski i urbani razvoj. pa zbog toga i radna snaga u njoj nema naglašena obilježja industrijskog radništva.605 1895.879 2.234 1.564 Br. a manje na razvoju industrije. Od većih privrednih objekata u njoj je 1888.924 +290.216 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.887 327 30 1895. 11. 11.801 + 95. + 5. godine broj stanovnika u njoj povećao se od 9. kojima je i ona pripadala. Osim ova dva preduzeća.560 na 14.800.385 3.741 Br.320 1879. kuća 1. 91%. 1910.240 ili 55%. godine. a u šest okružnih gradova. 7. u banjalučkoj čaršiji bilo je oko 500 dućana “zbitih po istočnom ukusu od dasaka”.76% +1.474 1.524 2. 6. godine. Prosječan prirast stanovništva u ovom razdoblju za cijelu zemlju iznosio je 64%. stanova 2. stanovnika 9.882 336 48 1 1910. a 1898. 1885.578 3.240 (55%) + 837 (48%) + 816 (35. trgovac) tri ciglane i više modernih zanatskih radionica koje su poslije okupacije otvarale pretežno doseljene zanatlije.14% +2. Poslije austrougarske okupacije 1878.13% --- .357 2. Njen privredni razvoj zasnivao se i dalje na jakoj trgovačkoj tradiciji i zanatstvu. 13. Banjaluka se nije privredno razvijala srazmjerno njenom značaju i bogatstvu. Čitava nova privredna aktivnost sporo je razarala tradicionalnu socijalnu strukturu stanovništva tako da je.588 3.694 3.. 6.893 1. do 1910.775 2. većinom žena iz grada i okoline. godine podignuta Fabrika duhana koja je zapošljavala 280-300 radnika.2%) Vjerska struktura gradskog stanovništva u Banjoj Luci: Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Evangelici Ostali 1879 6. Prema zapisima Vjekoslava Klaića iz 1878.2 Od 1879. Broj stanovnika. što čini porast od 5.037 1910. natskih radionica u kojima je omladina izučavala moderne zanate.800 2..026 2. rudnik uglja sa 60-100 radnika. podignute su još dvije pilane na vodeni pogon (vlasnici – samostan Trapisti i Spasoje Babić.65% + 234 +125.566 2.930 421 107 60 Priraštaj 1879-1910 + 114 + 1. podignuta je Fabrika za izradu marama s bojadisaonicom vune i predionicom.

koji se više nisu mirili s niskim nadnicama i grubim postupcima poslodavaca. godine: Sveštenici Činovnici Učitelji Zdravstveni radnici Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Posjednici kuća i rent Tvorničari. Simboličan početak predstavlja štrajk krojačkih radnika 1899. Nekoliko godina kasnije.302 11.586 = 36% = 64% Zemljoposjednici sa zakupnicima Zemljoposjednici bez zakupnika Seljaci Zakupnici Ostali (bezemljaši) Ponavljanje sa zakupnicima Ukupno živi od poljoprivrede Ostalo civilno stanovništvo . 10 radnika iste struke u radionici Save Miloševića stupili su u štrajk i nakon 14-dnevne uporne borbe okončali ga povećanjem zarada.301 112 7.157 1. godine: 1895 Vlasnika Rodbina 213 977 128 581 40 109 35 130 2. trgovci i obrtnici Nadničari i sluge Ostali muškarci preko 16 godina Ostale žene i djeca 95 49 8 7 320 221 38 114 1. Ohrabreni ovim uspje3 Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci 1885. još uvijek 36% gradskog stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. radnički pokret u njoj razvio se u snažan centar socijalističkog djelovanja.935 Struktura agrarnog gradskog stanovništva u Banjaluci 1895.470 1910 Rodbina 1. godine. i 1910. novembra 1905. Vođe ovog štrajka bila su dvojica doseljenih radnika. Martin Zrelec iz Đurđevca (Hrvatska) i Julije Paloš iz Štajnmangera (Mađarska).330 9. godine.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 217 godine.3 Bez obzira na to što Banjaluka nije imala značajniju koncentraciju industrije i radnika.169 136 869 161 1.264 (17%) (83%) Vlasnika 374 40 199 30 766 5.

živinarstvo. a referent je bio Rudolf Cistler iz Zagreba. slijedeća skupština održana je sedam dana kasnije..677 55 516 815 1. decembra 1905. Uz prisustvo oko 200 radnika predložena pravila su jednoglasno usvojena.218 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.800 Svega 33. Predsjedavao je Martin Zrelec.5% 2.1% =100% 285 417 601 2 158 406 405 67 397 4.1% 8. godine: Poljoprivreda.5% 1. s ciljem da osnuju radničko prosvjetno društvo. On je pozvao banjalučke radnike da se organiziraju “bez obzira na vjeru i naciju”. socijalistički agitator. sazvali javnu narodnu skupštinu. To je karakteristika i drugih gradova gdje se naročito povećava broj zemljoposjednika sa i bez kmetova.901 130 354 188 212 4.415 165 1. čije je ime tijesno vezano za početke radničkog pokreta u Banjaluci.010 98 667 10.5% 11. vrtlarstvo Metalna industrija Građevinarstvo Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Proizvodnja pića. na razmeđu dva stoljeća..0% 7.005 239 313 216 245 3. Otuda su ovi gradski slojevi nosioci konzervativnih političkih ideja. decembra 1905. Oni su 3. hom. Ivom Mrkonjićem i Josipom Franićem.906 369 667 393 457 1.4% 3. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci u 12 najzastupljenijih privrednih grana 1910. Skupštini je prisustvovalo 150 radnika.6% 3.187 1. Oko 30 pisara i nacionalistički orijentiranih đaka došli su na skupštinu da je razbiju. odnosno modernoj privrednoj aktivnosti.3% 0.1% 7. trgovini i kupovini nekretnina (zemlja.4% 9. sredstava za uživanje i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Novčarstvo Saobraćaj Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostali Svega Zaposlenih Izdržavanih 1.5% 4.5% 2. udvostručeno gradsko stanovništvo koje je svoju egzistenciju sticalo u agrarnoj privredi. .061 14. Na skupštini je izabran odbor kojem je povjeren zadatak da izradi pravila budućeg društva.772 902 700 1. Zrelec i Paloš.028 Iz tabele se jasno vidi da je u Banjaluci. 10. S obzirom na to da je Zrelec imao već pripremljena pravila. Ovaj proces pokazuje da domaće građanstvo i zemljišni vlasnici svoju akumulaciju ne usmjeravaju ka industrijalizaciji. kuće i sl. nego ka tradicionalnim granama gradske privrede. pristupili su osnivanju prve radničke organizacije u Banjaluci.076 34 358 409 1. zajedno s grupom banjalučkih radnika Lazarom Višekrunićem.).5% 5.117 1.

str. hrvatskih je bilo 10.4 Banjalučko prosvjetno radničko društvo imalo je zadatak da radnike obrazuje i klasno vaspitava putem raznovrsnih obrazovnih i kulturno-zabavnih oblika rada. ono nije dugo radilo. Podružnica trgovačkih namještenika. Židovsko društvo “Kadimah”. kao i u svim značajnijim gradovima u Bosni i Hercegovini. Radnička socijalistička društva bila su zasnovana na internacionalizmu i ona su prva rušila nacionalne i vjerske ograde među ljudima. Kulturno-prosvetna. Hrvatski Sokol. Banjalučka Kiraethana. a muslimanskih 4. Srpski Soko. 4 . Slarafija. Podružnica hrvatskog društva “Napredak”. 377. Društvo je odobreno aktom od 2. a raspušteno je od osnivača 30. Hrvatska katolička udruga. Podružnica saveza građevinskih radnika u Bosni i Hercegovini. u Banjaluci je bilo 28 društava. Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke. Vojničko-znanstveno društvo. jula 1907. Mada je uloženo dosta truda u osnivanju ovog društva. od kojih su polovina otpadala na srpska društva koja su 1914. marta 1906. Do 1914. Podružnica saveza kožarsko-prerađivačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki. Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo. Hrvatsko radničko društvo. osnivana su različita udruženja. Njegovi osnivači imali su iskustva u tome. Hrvatsko pjevačko društvo “Nada”. Lawn-Tennis-Klub. Đ. Učiteljsko društvo za Bosansku krajinu. Hrvatsko zanatlijsko obrtničko društvo. dozvoljene oblike organizovanja unutar kojih bi klasno djelovalo. Podružnica saveza krojačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Podružnica saveza drvodjeljskih radnika u Bosni i Hercegovini. Pododbor društva “Prosvjete”. Martin Zrelec i Ivo Mrkonjić boravili su duže vremena u Gracu gdje su postojala slična južnoslavenska radnička društva. humana i socijalna društva. godine. Banjalučki klub biciklista “Orao”. Predana pravila Zemaljska vlada je 8. S obzirom na to da austrougarske vlasti tada nisu dozvoljavale političko organiziranje u Bosni i Hercegovini. Činovničko udruženje. Srpsko zanatlijsko udruženje. Klub muslimanske omladine. nakon čega ih je privremena uprava preradila i ponovo predala na odobrenje 2. vratila na dopunu. u Banjaluci. jer Na prelasku dva stoljeća. Srpska čitaonica. Pčelarsko društvo.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 219 a privremena uprava je dobila zadatak da ih što prije preda vlastima na odobrenje. Vidi: Bosnischer Bote. godine u Banjaluci su postojala sljedeća udruženja: Udruženje srpske trgovačke omladine. Podružnica udruženja Nijemaca u Bosni i Hercegovini. godine zabranjena. Vlasti su izvještavale da su pravila banjalučkog društva kopija pravila jednog takvog društva iz Graca. Njegovi članovi mogli su biti samo pripadnici “radničkog staleža”. Pejanović. Bila su zasnovana na vjerskoj i etničkoj pripadnosti. Prema Pejanoviću. Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. juna 1906. banjalučko radništvo moralo je tražiti nepolitičke. a bilo je i međunacionalnih udruženja. Podružnica saveza tvorničkih i nadničarskih nekvalificiranih radnika. 1914. avgusta 1906.

marta osnovan je međustrukovni odbor koji je imao zadatak da objedinjava rad svih sindikalnih udruženja u Banjaluci. Najznačajnija klasno-borbena akcija banjalučkih radnika bio je štrajk u maju 1906. Nešto kasnije u sindikalni pokret se uključuju pekarski i molerski radnici. kao mogući povod za štrajk. građevinski. Značajno je da je upravo tada ostvarena veza i s radničkim pokretom u Sarajevu. koja šalje svoje agitatore u Banjaluku. U prvim mjesecima te godine sindikalno su se organizirali krojački. Ipak. advokatski 5 I. Sutradan. delegatom iz Sarajeva i da su se dogovorili o zajedničkom radu i saradnji. koje je predstavljalo viši i značajniji oblik klasnog radničkog udruživanja. održana s nešto reduciranim programom.. maja zahtjev za uvođenje nedjeljnog dana odmora. odmah ispunjen. koji se manifestirao kao integralni dio pokreta bosanskohercegovačkog radništva. . Postanak radničke klase. godine.. Radničke vođe pozvale su radnike da 21. Hadžibegović. te organizacija nekvalificiranih i monopolskih radnika. Policija i žandarmerija koje su bile u pripravnosti i pojačane snagama iz Prijedora i Kozarca rasturile su povorku. godine. 1906. a još tješnje veze uspostavljene su kada je Martin Zrelec u ime banjalučkih radnika prisustvovao III kongresu ove stranke. decembra. trgovački pomoćnici podnijeli su 19. a 1.220 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. držanje govora i demonstracije na ulicama. Štrajk opančarskih radnika i proslava Prvoga maja. Ovaj zahtjev je. 319-320. U već zaoštrenoj situaciji. koja je. uprkos zabrani od strane vlasti. otpočeli su okupljanje radnika. u svom listu bilježi akcije banjalučkih radnika. O putu u Zagreb Martin Zrelec je zapisao u svojim memoarima da se susreo sa Mićom Sokolovićem. Novoosnovane sindikalne organizacije imale su uskoro po osnivanju dvije uspješne akcije. obućarski.5 Aktivnost banjalučkih radnika započeta krajem 1905. Sljedećeg dana uhapšena su trojica najaktivnijih govornika: Mijo Ćosić. koji je održan u Zagrebu 24-26. str. maja stupe u štrajk. U početnim naporima u organiziranju banjalučko radništvo imalo je značajnu pomoć od SDS Hrvatske i Slovenije. S prvim vijestima koje su stizale u štrajkovima u Sarajevu i drugim mjestima osjetila se aktivnost i gibanje među banjalučkim radnicima. štrajk se time nije odgodio. godine nastavljena je intenzivno naredne. se paralelno s procedurom njegovog legaliziranja odvijala živa aktivnost na sindikalnom organiziranju radnika u Bosni i Hercegovini i Banjaluci. bravarski i stolarski radnici.

maja radnici su se vratili na posao. tesar i još nekoliko radnika. da ne ometaju one koji žele raditi i da ne održavaju skupštinu bez odobrenja vlasti. Vlasti su energično reagirale na miješanje građanstva u radnički štrajk. grupa uglednih građana i gradskih vijećnika stupila je u pregovore sa štrajkačima. Radnici su zahtijevali slobodu sakupljanja i udruživanja. Na Petričevcu se našao i izvjestan broj đaka iz Realke. strugari. koje je i ovom prilikom pokazalo da ne prihvata austrougarsku vlast. Mostar. Jedni su donosili štrajkačima hranu. a preduzete su posebne mjere da ne dođe do zajedničkog pokreta radnika i seljaka. Radnici su tražili puštanje na slobodu uhapšenih drugova i održavanje skupštine na kojoj bi razmotrili svoje zahtjeve. pekari i obućari 30%. Istog dana. Po načinu kako je vođen uklapa se u opštu atmosferu koja je stvorena i u drugim našim gradovima (Sarajevo. godine imao je elemenata generalnog štrajka. obućari. Time je štrajk okončan i 25. poljoprivredni radnici i nadničari. Nakon pregovora. a vlasti oslobodile 8 uhapšenih radnika. Počeli su ga i vodili radnici. garancije da neće biti kažnjavani zbog učešća u štrajku i povećanje nadnica u Fabrici duhana. do 24. jer je u njemu učestvovala većina radnika svih struka. kolari.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 221 pisar. a zatim Ivo Mrkonjić. Prilikom hapšenja Mrkonjića došlo je do sukoba između štrajkača i policije i tek kad su stigla pojačanja policiji je pošlo za rukom da potisne štrajkače prema brdu Petričevac na kome je nekoliko stotina radnika formiralo svoj logor. I u naredna dva dana štrajka radnici su se okupljali na Petričevcu. a profesor Skarić je “zbog lošeg uticaja na školsku omladinu” privremeno odstranjen iz Realke. ciglari. mesari. Tu su se u zajedničkom logoru našli oko 700 radnika iz Fabrike duhana. formulirani radnički zahtjevi i izabran odbor za pregovore s poslodavcima. brijači. tesari. radnici Fabrike duhana dobili su povećanje nadnica (10-20%). Štrajk banjalučkih radnika od 21. Na Petričevcu je održana skupština. drugi im potajno davali novac u štrajkački fond. a profesor na Višoj realki Vladislav Skarić hrabrio je radnike da istraju u štrajku i bio izabran u pregovarački odbor. zidar. Navečer su se radnici vratili kućama. Zenica. staklari. zidari. trgovački pomoćnici. a krojačkim radnicima i trgovačkim pomoćnicima osiguran je dan odmora u nedjelji. tesar i Ćamil Kahrimanović. . Vareš i dr. krojači. od radnika je zatraženo da prekinu štrajk i napuste Petričevac.). maja 1906. stolari. Trgovci koji su pomagali štrajkače pozvani su na odgovornost. Lazar Višekrunić. a pomoć mu je pružio dio srpskog građanstva. S druge strane. a zatim jednim dijelom pekari.

nego će uskoro ovim zahtjevima dodati i druge socijalne i političke zahtjeve koje postavlja međunarodna socijalna demokratija.. Prirodno. jer su se radnici zadržali isključivo na svojim zahtjevima i nisu pokušali da pokret prošire na seljaštvo (mada se u gradu o tome pričalo. nisu uspjela ni zanatlijsko-radnička društva koja su stajala pod uticajem građanskih političkih grupacija koje su željele da radnike organiziraju na osnovama vjerske i nacionalne pripadnosti. Krajem 1906. u svom razvoju imao je izvjesnih oscilacija koje su bile uslovljene i međunarodnim odnosima. Neposredno poslije osnivanja prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci je 15. a zatim Muslimansko zanatlijsko udruženje “Fadilet” sa 153 člana. Takođe je 1907. oni su tek majskim štrajkom pokazali snagu i solidarnost na koju se ubuduće mora računati. a 20. maja 1911. I pored pritisaka koji su dolazili s više strana. Pomoć koju je pružalo građanstvo ocijenio je kao pokušaj srpskih “subverzivnih elemenata” da štrajk iskoriste za svoje ciljeve. juna 1906.222 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine osnovana je Podružnica saveza radnika Hrvata. Kotarski predstojnik izvjestio je. Obje ove organizacije nisu imale mnogo uspjeha u borbi protiv socijalističkog radničkog pokreta. januara 1907 promijenilo ime u Hrvatsko obrničko društvo. godine osnovana je Organizacija radnika Hrvata koja je naredne godine prerasla u Maticu radnika Hrvata. Zanatlijsko obrtničko društvo je 13. to je izazvalo uznemirenost bošnjačkih zemljoposjednika). socijalistički radnički pokret u Banjaluci uspješno se razvijao do Prvog svjetskog rata. ali da u tome nisu uspjeli. Otuda on procjenjuje da se radnici neće zadržati na zahtjevu za osnivanje prosvjetnog društva i povećanje nadnica. aprila 1906. Zemaljsku vladu o toku štrajka u Banjaluci i konstatirao da je on prirodna posljedica zrelih uslova za pojavu radničkog pokreta. On upozorava na izvjestan broj doseljenih i domaćih radnika koji su u potrazi za poslom imali prilike da se upoznaju s radničkim pokretom u drugim dijelovima Monarhije. Takođe. godine osnovano Društvo poslodavaca Bosne i Hercegovine koje je imalo zadatak da ujedini poslodavce protiv radničkih tarifno-štrajkačkih akcija. 6.. Nastojanjima vlasti pridružile su se sve crkvene institucije i građanske političke partije. godine i uspješno dalje radili. godine osnovano Srpsko zanatlijsko udruženje sa 67 članova. Iako su banjalučki radnici počeli organizirani rad 1905. pa su se ujedinile da ga onemoguće. Ove činjenice bile su svjesne konzervativne snage. prvenstveno ekonomskim i političkim krizama .

Neposredno poslije osnivačkog kongresa.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 223 (naročito Aneksija BiH i balkanski ratovi). koji je od početka imao klasni. tvorničkih i nadničarskih radnika. i 29. radnički pokret u Banjaluci učvrstio se kao trajno uporište socijalističkog djelovanja. kasnije. 1909/10. i pored toga. Sindikalne organizacije i broj članova u Banjaluci 1907-1912. u Banjaluci su izvršene pripreme za osnivanje mjesne organizacije SDS. mlinarsko-pekarskih i. usvajanje programa i statuta Stranke i izbor odbora mjesne organizacije. kao politička partija radničke klase. Ali. socijalistički karakter izrasla je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (dalje SDS BiH). Osnivačka skupština održana je 15. a zatim kožarskih. metalskih radnika. Skupština je usvojila Program i Statut stranke i izabrala Mjesni odbor stranke u koji su ušli: Stanko Miletić. Iz aktivnosti sindikalnog pokreta. juna 1909. 6 . krojačkih i drvodjeljskih. avgusta 1909. 28. 17 59 36 36 12 27 167 23 74 2 22 13 13 67 10 5 229 33 63 20 27 15 15 74 3 27 277 15 64 21 25 9 49 28 2 213 Iz tabele se vidi da je sindikalni pokret u Banjaluci imao najjače uporište u podružnicama ciglarskih i građevinskih. Na dnevnom redu bila su pitanja političkog položaja radničke klase. godine 6 Savezi radnika Drvodjeljskih Građevinskih Metalskih Kožarskih Krojačkih Mlin. godine. Milan KuVidi opširno: Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919). 1911/12. nkv Brijačkih Tipografskih Društvo bolničara Trgovačkih namještenika Ukupno 1907/08 16 60 55 30 28 7 80 4 230 1908/09. .Građa – Priredili: Božo Madžar. 1910/11. Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović. Sarajevo 1985. kojima je Bosna i Hercegovina bila neposredno pogođena. Na kraju. pekarskih Tvorničkih i nadničarskih.

septembra 1909. Tomo Milanović. a govornici o pojedinim tačkama bili su: Miletić. Kotarski ured izvjestio je Zemaljsku vladu. Marko Marjanović. 28. godine. Rukovodstvo Mjesne organizacije zatražilo je od Kotarskog ureda. avgusta 1909. 1910. Pokretači ove skupštine bili su Martin Zrelec i Tomo Besedić. što nije bio slučaj ni s jednom drugom mjesnom organizacijom SDS u Bosni i Hercegovini. Protest protiv raspuštanja mjesne organizacije SDS. Franc Rišner. 21. ruzović. Ovoj drugoj prisustvovalo je oko 150 radnika. raspuštena Mjesna organizacija SDS u Banjaluci.. II. godine. Novak Radić. kotarski predstojnik je o njenom osnivanju zauzeo negativan stav. Sve ovo govori . S obzirom na to da je mjesna organizacija postavila sebi zadatak da širi socijalističke ideje u gradu i okolini. da su banjalučki radnici održali jednu skupštinu 11. Nakon toga. reagirala je Zemaljska vlada. za 13. Agitatori za skupštinu upozoravala su pozvane radnike da sa sobom ponesu kratke komade drveta. održavanje prethodne skupštine sa sljedećim dnevnim redom: Protest protiv Ustava. Glišo Šunkić i Martin Zrelec. Rišner i Biserčić. da odobri. januara 1910. Filip Čondić. kako bi imali oružja u slučaju sukoba s policijom.. mart. Ostoja Biserčić. Protest protiv zlostavljanja radnika Josefa Langa od strane žandarmerije za vrijeme dobrljinskog štrajka koji je od zadobijenih povreda umro i demonstraciona povorka kroz grad. pa je njenom odlukom od 9. Zrelec. Dušan Žunić. a drugu 15.224 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

Podaci se odnose na stanje u februaru mjesecu navedenih godina. a 1919. a Mjesna organizacija aktivirana je tek nakon II kongresa SDS BiH. godine. kada su raspuštene sve sindikalne organizacije. koji je održan sredinom 1910. pa je fluktuacija radne snage dobila široke razmjere. godine četvrta u Bosni i Hercegovini i činila je više od 6% ukupno politički organiziranih radnika u zemlji. To je bila opšta pojava u Bosni i Hercegovini. kao i u čitavoj Bosni i Hercegovini. U ofanzivu su krenuli i poslodavci koji su željeli da iskoriste teškoće i unište radnički pokret. I. 1. 2. Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919.704 1911. Planirana skupština nije održana. pa i u Banjaluci. Sarajevo. 2. pojačan je pritisak na socijalistički radnički pokret. što je izazvalo znatno osipanje sindikalnog i partijskog članstva.929 100 1919. Tom II. 7 . do Prvog svjetskog rata razvijao se u kratkotrajnim mirnim periodima. radnika životnih namirnica. maja 1913. Broj članova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci7 U Bosni i Hercegovini U Banjaluci 1910.077 126 1912. Istovremeno. a njihova imovina zaplijenjena. str. 6. Balkanski ratovi pogoršali su privredne i političke odnose. Radnički pokret u Banjaluci. Zbog toga je raspuštanje sindikalnih organizacija bio težak udarac za čitav radnički pokret. tvorničko-nadničarskih i nekvalificiranih radnika.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 225 o velikom nezadovoljstvu banjalučkih radnika postupcima vlasti. ali je uskoro izbila nova balkanska kriza. Posljedice svih ovih okolnosti bile su da se neke sindikalne organizacije više nisu obnovile do Prvog svjetskog rata. Krizu je još više zaoštravalo zavođenje iznimnih mjera od 2.075 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. Do 7. Postanak radničke klase. obnovljene su u Banjaluci sljedeće sindikalne organizacije: drvodjeljskih. 1..445 168 1913. 1951. kožarsko-prerađivačkih radnika. do 13. Hadžibegović. 339-360. godine bila je druga i činila blizu 15% članova SDS Bosne i Hercegovine. Poslije aneksione krize radnički pokret se naglo razvijao. Nezaposlenost je stalno rasla. jer se bez njih sužavala baza političkog djelovanja mjesnih organizacija SDS. Sindikalne i političke organizacije djelovale su kao dva krila jednog jedinstvenog pokreta. avgusta 1913. Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine.

ostatka feudalizma.). do 1914. godine Mjesna organizacija SDS održala je. Socijalistički radnički pokret u Banjaluci do Prvog svjetskog rata razvijao se kao integralni dio radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. buđenje klasne svijesti i podizanje kulturnog nivoa radničke klase. koje zbog svog klasnog egoizma zapostavljaju interese naroda. Na tim manifestacijama okuplja se svake godine od 300 do 500 ljudi. održavane su javne narodne i radničke skupštine protiv skupoće. agresivnog klerikalizma. prema nepotpunim podacima. Vođeno je više tarifno-štrajkačkih akcija. godine banjalučko radništvo slavi Prvi maj. Borba za demokratski ustav i sabor zasnovan na opštem pravu glasa bila je nerazdvojno vezana s borbom za politička prava građana (sloboda sastajanja i udruživanja. Mada su svjetski i unutrašnjopolitički događaji pred Prvi svjetski rat bili u središtu interesovanja čitave socijalne demokracije.. srpsko stanovništvo je odvođeno u logore i na prisilne radove na izgradnji puteva i vojnih objekata.226 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a u zajedničkoj biblioteci imao je 115 knjiga. predstavljala je značajan korektiv u političkom i socijalnom životu Banjaluke.. . Njegove sindikalne organizacije i mjesna organizacija bavile su se nizom pitanja koja su bila u središtu ekonomskog i političkog života u zemlji i izvan nje. Njihova kritika apsolutističke vladavine. Samo u toku 1911. njegovu ekonomsko-socijalnu borbu. loše komunalne politike gradskih vlasti. 10 javnih skupština kojim je prisustvovalo preko 4. U tom smislu poseban značaj imala su socijalistička štampa i literatura. do sredine 1913. i 1912. sloboda štampe i dr. godine Međustrukovni odbor u Banjaluci priredio je 15 zabava. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radničkih organizacija u Banjaluci.000 ljudi. a u uslovima nepovoljne strukture radničke klase uokvirene agrarnim društvom i drugi konkretni oblici rada. Od 1906. 15 predavanja iz oblasti ideološkog i političkog obrazovanja radnika sa 750 slušalaca i veliki broj odborskih sjednica. ona nikad nije zapostavljala pitanje organiziranja proletarijata. a posebno kritika rada buržoaskih političkih partija. Samo od sredine 1911. o uvođenju potpunijeg socijalnog osiguranja itd. Osim mobilizacije radnika u vojsku. Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog završetka kada dostižu do tada neslućen broj od 900 članova.

VIII 1878). koji je pripadao donjotuzlanskom okrugu. godine. Uvođenjem nove administrativno-upravne podjele. počevši od sukoba kod Maglaja (3. Mrka Ada. kao ni o držanju srpskog i hrvatskog stanovništva ovog kraja. Tek nakon nove mobilizacije austrougarskih četa počinje drugo osvajanje Posavine uporedo iz Doboja i Šamca koje se završava krajem septembra izbijanjem na Drinu i zaposjedanjem Zvornika. opština i politička ispostava u gradačačkom srezu. VIII) i Tuzle (9/10. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwicklung. septembra vodile teške borbe. pratile su teške borbe u dolini Bosne. Miloševac. Dobrinja. Tek u popisu stanovništva 1895. U prvom austrougarskom popisu stanovništva 1879. Kladari. 7-9. Riječani i Vranjak.”1 Pošto se Modriča nalazila na području najtežih borbi. 1983. godine Modriča je upisana kao trgovište. Graz. pod komandom generala Filipovića. 1 . Garevac. P rodiranje glavne kolone austrougarske vojske (VII divizije) od Broda i Šamca prema Sarajevu. godine javlja kao trgovište i katastarska opština s 13 seoskih opština i 34 sela. U okviru modričke političke ispostave tada se nalazilo više seoskih opština: Babešnica. avgusta do 5/6. i 5. u Modriči je ukinuta politička ispostava. gdje su od 15. pa se u popisu stanovništva 1885. 1. Die Osterreischisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. godine tačno je precizirano koja naFerdinand Hauptmann. što je bilo samo uvod u bitke u kojima su najteže stradali bosanska Posavina i kraj oko Doboja (područje opercije XX divizije). sa ukupno 25 sela. tako da su se austrougarske čete morale povući u Doboj. str. ali za sada ne raspolažemo detaljnim podacima o tome. “Napredovanje uz borbe iz Šamca do Gračanice (4. sigurno je da se bošnjačko stanovništvo uključilo u otpor okupaciji. VIII) bilo je ugroženo ustankom u Gračanici.MODRIČA 1878-1918. jula 1880.

mi smo ga ovdje uzeli u obzir. Pošto je ovaj popis iz 1879. te Gaj.. tako da su sva poređenja nesigurna. Od 1879. 2264 487 1895. Katane.43% +145 = 33. godine Modriča dobija status gradske opštine. Gaj. Izvjesna odstupanja izazvana su specifičnim razvojem ovoga mjesta nakon okupacije. selja obuhvata Modriča: Ciganluk. 324. gdje su sela bila vjerski i nacionalno kompaktna. Stara Čaršija. godine najbliži osmanskom periodu. Srpska Varoš. Šić i Turska Varoš. *** Demografska kretanja stanovništva u Modriči bila su slična globalnim kretanjima u Bosni i Hercegovini. za razliku od bliže okoline. 2729 551 2462 572 1910. a mnogi autori prvi popis koji je obavljen godinu dana nakon okupacije smatraju manjkavim i gotovo neupotrebljivim.2 Novom organizacijom gradskih opština 1897. Stanovništvo Modriče bilo je vjerski i nacionalno izmiješano. odnosno. U ovom popisu sporna su dva sela. U njoj je bio namješten opštinski bilježnik kao predstavnik vlasti. Lug. i to Oteža koja je upisana i u Modriču i u Dobrinju. aprila 1895. broj stanovnika se uvećao za 577 ili 2 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. . jer su austrougarski popisi stanovništva obavljeni po različitim popisnim principima. Oteža. što znači da i pored svih nepreciznosti odražava trenutno stanje. do 1910. godine Godina Broj stanovnika Broj kuća 1985 427 1879. Kretanja u strukturi stanovništva nije moguće precizno pratiti. Latini. Modriča više nije trgovište nego grad. doseljavanja i iseljavanja. upisan u Modriču i Tarevce..95% Ukupni broj stanovnika u Modriči bio je promjenljiv i uglavnom je zavisio od teritorijalnog obima prilikom popisa. oružnička postaja i vojna pošta – telegrafska i telefonska. +577 = 23. str. prirodnog priraštaja. uvrštena je u 66 gradskih opština Bosne i Hercegovine.228 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Priraštaj 1879-1910. Priraštaj stanovništva u Modriči 1879-1910. 1885.

10 20.38 23.88% Katolici 79 112 255 190 + 111= 139.05% ili 2. što je iznosilo 0.58 3. Priraštaj u Modriči bio je za oko 41% niži od prosječnog prirasta gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (64%). Vjerska struktura stanovništva u Modriči 1879.31 1895.616 1.19 23. ± 1879 – 1910. 70. 229 23. Nešto vjernija statistička slika dobija se ako se uporede pojedini popisi: 1879-1885. priraštaj iznosi 14.78% godišnjeg prirasta. naročito poslije Aneksije 1908.62%. a 1910. 71. što se odrazilo i u činjenici da je ona 1879.3 godišnje.913 1. Skoplje 1932.786 + 353 = 24.94 0.34 0. 1885-1895.433 1.55 19. i Modriča nekad i sad. 1895. stanovništvo se povećalo za 20% ili 2.24% Jevreji 5 7 9 9 + 4 = 80% Konfesionalna struktura stanovništva Modriče izražena u procentima Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 72. broj stanovnika je opao za 258 ili za 9. 3 . 1885.63% Pravoslavni 468 529 552 477 + 9 = 1. što godišnje čini manjak od 0. 1958.01% godišnje i 1895-1910.3 Tada se iz Modriče iselilo oko 30 Za proučavanje stanovništva u Modriči veliku zaslugu ima Milenko S.4%. godine po broju stanovnika bila na 28.33 1910. 1895. 72. koji je u dva navrata objavio monografije o ovom mjestu: Modriča. 1910. Muslimani 1. Filipović. Sarajevo.71 0.4%.37 4.25 1879.37 7.98 0. uticalo je iseljavanje u Tursku. 1885. koje je u cijelom ovom periodu bilo najbrojnije u Modriči.MODRIÈA 1878-1918. godine na 30 mjestu u Bosni i Hercegovini. 1910. s obzirom na to da su pojedine vjerske grupacije imale nejednak demografski rast. godine. 1885. Godina popisa 1879.23 9. Više svjetla u kretanje stanovništva unosi pregled po konfesijama.37 Na demografska kretanja muslimanskog stanovništva.

broj katolika se povećao za 176 lica ili 222. Filipović. a drugi doselili. U razdoblju od 1878-1918.88% više nego 1879. U narednom popisu. M. godine. *** Prvi precizniji podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine dati su u popisu stanovništva iz 1885..58%. U tom razdoblju. godine u Modriču se iz okolnih sela i susjednih varoši uselilo svega 5 pravoslavnih rodova sa 6 domaćinstava. . tako da se u razdoblju 18951910. jer su neki sasvim iselili (Vejzovići. S.4 Demografsko nazadovanje pravoslavnog stanovništva bilo je očigledno. porodica. Tada je u Modriči bilo upisano 17 doseljenika iz Austro-Ugarske. do 1918. kada se iselilo 75 lica ili 13. Golubovići. pošto je 1910. 57.78%. godine. Samim tim značajno se izmijenio sastav muslimanskih rodova u Modriči.63%. nije se mogao nadoknaditi manjak koji je nastao iseljavanjem nakon Aneksije 1908. go4 5 Vidi opširnije: M. Bez obzira na to što se u razdoblju od 1878. U cijelom austrougarskom periodu u Modriču se naselilo ukupno 9 rodova s 13 porodica. Modriča nekad i sad. str. Avdići i Rustembegovići). iz 1895. 49. godine. 60-61. bilo samo 9 lica ili 1.5 Katoličko stanovništvo bilježilo je najveći rast 1879-1895. U narednom 15-godišnjem razdoblju broj katolika je opao za 65 lica ili za 25. Opadanje broja pravoslavnog stanovništva naročito se pokazuje u razdoblju 18951910.. Useljavanje stranaca bilo je najviše uslovljeno osnivanjem poljoprivredne stanice u Modriči. godine. 54. Hadžići. str. 83 iz ugarske i 2 iz drugih država. koje su vodile porijeklo iz drugih krajeva Bosne i iz prečanskih mjesta. godine u Modriču uselilo 18 rodova s 35 domaćinstava. godine. uglavnom iz susjednih sela i obližnjih varoši. Modriča nekad i sad. Filipović.49%. što se objašnjava odlaskom stranih doseljenika koji su radili na poljoprivrednoj stanici. 69.230 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. S. Prvi podaci o broju stranih doseljenika u Modriču zabilježeni su u popisu stanovništva 1885. pokazuje demografsko nazadovanje za 127 lica ili 6. dok je prirodni priraštaj izostao. broj stranih doseljenika se znatno uvećao i tada ih je bilo 92 i to 7 iz austrijske polovice Monarhije.

50%).63) 1. godine dominatne su tri socijalne skupine: slobodni seljaci 350 (48. godine data je samo struktura agrarnog stanovništva.543 članova domaćinstva.15%.54%). 144-145. niti ih uporediti s prethodnim popisom. nadničari i sluge 206 (28.MODRIÈA 1878-1918. 231 dine. (Ovdje su popisani samo muškarci koji privređuju u pojedinom zanimanju.41) 9 (1. u Modriči je bilo: 6 Ortschafts und Bevolkerungs Statistik 1885.543 Iz ovog pregleda vidi se da je 1885.55) 119 (16. nadničara. što ukupno iznosi 675 privredno aktivnih lica ili 93.14) 9 (1.50) 206 (28. sluga Ostalih muških stanovnika preko 16 godina starosti Žena i djece 1 (0. a od svih drugih zanimanja 361 ili 50.62%.14) 4 (0. str. dok na sva druga zanimanja otpada 46 lica ili 5. pomoćni radnici. tako da nije moguće utvrditi pojedine socijalne skupine.25) 350 (48. Od poljoprivrede kao glavnog izvora egzistencije živjelo je 360 privredno aktivnih lica ili 49. U socijalnoj strukturi Modriče 1885.38%. što u procentima iznosi: aktivnih 31.07%.85%. koja su izdržavala 1.25) 3 (0.93%. .57%) i zanatlije i trgovci 119 (16. godine u Modriči bilo 721 privredno aktivno lice.57) 19 (2. Prema popisu iz 1895. tako da ovo ne pruža sasvim tačnu sliku privredno aktivnih lica). izdržavanih 68.6 Tada je socijalna struktura privredno aktivnih muških lica izgledala ovako: Od ukupno 721 lica bilo je: Opštinskih činovnika Učitelja Sveštenika Aga i begova Slobodnih seljaka Kmetova Posjednika kuća i rente Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. U popisu od 1895.54) 1 (0. godine. a sve drugo je upisano u skupnu rubriku.

294 Svega 54 197 939 18 397 1.. ali su očite izvjesne promjene unutar sloja agrarnog stanovništva zemljoposjednika i slobodnih seljaka.387 1.73% 16.333 Dakle. godine.19% 8. oko polovine modričkog stanovništva živjelo .232 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine.14% 0. socijalna struktura u Modriči izgledala je ovako: Socijalna grupacija Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno popljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Domaćin 10 37 161 2 101 311 Rodbine 44 160 778 16 296 1.01%. od ukupno 2. Socijalna skupina Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Domaćina 196 54 2 Rodbine 288 765 12 56 Ukupno 342 961 16 70 Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo 266 14 1.121 1. godine. u Modriči je došlo do znatnih pomjeranja u socijalnoj strukturi stanovništva u korist agrarnih skupina. Sve do 1895. Prema popisu stanovništva 1910. što ne pokazuje bitna odstupanja u globalnoj socijalnoj podjeli iz 1885. a od drugih zanimanja 1.12% 65.720 lica od poljoprivrede je živjelo 1.387 lica ili 50.19% 34.99%.333 ili 49..605 857 Postotak od ukupnog stanovništva 2.81% U toku 15-godišnjeg perioda (1895-1910).00% 38.

najveće promjene dogodile . 233 je od agrara. godine odvijala intenzivna ekonomsko-socijalna diferencijacija. koja je posebno zahvatila skupine zemljoposjednika i slobodnih seljaka. 9 1895. do 1910. Ipak. usljed iseljavanja bošnjačkih porodica u Osmansko carstvo. Socijalna skupina zemljoposjednika uvećala se 1885-1895.MODRIÈA 1878-1918. 54 1910. druga polovina od zanimanja izvan agrarne privrede. Ovaj proces doseljavanja i umnožavanja zemljoposjedničkih domaćinstava u grad nije nikakva osobenost Modriče. nego naglašena pojava i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima u ovom razdoblju. godine. Unutar agrarne skupine dogodile su se sljedeće promjene: Socijalna skupina 1985. njihov broj smanjio za 7 domaćinstava. da bi se do 1910. 47 10 161 101 2 37 Zemljoposjednici Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 350 1 196 14 2 Ostalo poljoprivredno stanovništvo - Iz navedenih podataka jasno se vidi da se u Modriči od 1885. godine za četiri puta.

do 1910. Iz ovih kretanja jasno se vidi da je Modriča krajem 19. do 1910. . godine u Modriči 67% slobodnih seljaka prešlo u druge socijalne skupine ili se iselilo. godine. na kojoj se zaposlio izvjestan broj ljudi koji su bili većinom doseljenici iz drugih zemalja Austro-Ugarske. Takva sudbina zadesila je i neka druga naselja u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878.85%. godine neagrarne skupine modričkog stanovništva brzo smanjuju. Svako treće domaćinstvo u Modriči koje je živjelo od agrara spadalo je u socijalnu skupinu bezemljaša. čine 32.57% svih zaposlenih).47% agrarnih domaćinstava Modriče. ono je opalo s 1. godine. broj domaćinstava slobodnih seljaka umanjio se za 154 ili 44%. koja 1910. Prema popisu stanovništva iz 1895. Osim ovih.234 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pa se pouzdano može tvrditi da je socijalna diferencijacija u Modriči išla u pravcu osiromašenja brojnih domaćinstava.50% svih zaposlenih. godine. najbrojniju socijalnu skupinu unutar gradske privrede činili su pomoćni radnici. Treća socijalna skupina koja se u ovom periodu formirala i izbila na drugo mjesto – ostalo poljoprivredno stanovništvo – predstavljala je sloj bezemljaša. odnosno. nadničari i sluge (206 aktivnih lica ili 28. tako da se ona mora pratiti mimo službenih popisa stanovništva. osnovana je u Modriči poljoprivredna stanica. To znači da je od 1885..333 na 857 ili za 476 lica (35. stoljeća bila zahvaćena nazadovanjem gradske privrede. Godinu dana nakon ovog popisa (1886). Od 1895. da bi se taj proces nastavio do 1910.07% svih privredno aktivnih lica u Modriči ili 90. sloj osiromašenih bivših kmetova ili slobodnih seljaka. Očigledno je da useljavanje u Modriču nije nadomještalo iseljena i izumrla domaćinstva. Okupacija zemlje od strane Austro-Ugarske. u nešto blažem tempu i bilježio dalje opadanje ove socijalne skupine za 35 domaćinstava ili 17. i u prvoj deceniji 20.. a posebno izgradnja željezničkog saobraćaja koji je zaobišao Modriču. koju su ranije činili relativno razvijena trgovina i zanatstvo. što je neminovno vodilo slabljenju socijalnih skupina unutar gradske privrede. koja nisu uspjela da se aktivnije uključe u nove privredne tokove. do 1895.70%). Ove skupine činile su 40. Globalni podaci pokazuju da se nakon 1895. u Modriču se doselio izvjestan broj zanatlija i trgovaca sa strane. Socijalna struktura modričkog stanovništva koje je osiguravalo egzistenciju izvan agrarnog sektora nije detaljnije praćena nakon 1885. a zatim trgovci i zanatlije kojih je bilo 119 ili 16. bitno su uticali na ovakva privredna i socijalna kretanja njenog stanovništva. Od 1885. su se u skupini slobodnih seljaka.03% svih zaposlenih izvan poljoprivrede.

Rezultati popisa stoke u Bosni i Hercegovini od godine 1910.209 134 4 187 1.. perad i pčele. i 1910. posebno uzgoj šljiva. Otuda je 1910.MODRIÈA 1878-1918. 235 *** Privredni razvoj Modriče za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovao od mnogih gradskih opština u Bosni i Hercegovini u kojima je većina stanovništva svoju egzistenciju nalazila u poljoprivrednoj proizvodnji. ± 1895 – 1910.70%) Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od 1895. nalazili značajne dopunske izvore prihoda u poljoprivredi. 43. 1896. Broj stoke u gradskoj opštini Modriča 1895. zbog čega poljoprivreda dobija dominantno mjesto u privrednom životu. 64 pletenih) . godine agrarna privreda zapošljavala i izdržavala blizu dvije trećine modričkog stanovništva.280 (16. 184-185. 142 1.31 . 75 (20. Sarajevo. važne prihode donosilo je voćarstvo. gubila je svoj raniji trgovačko-zanatlijski značaj i sve više zavisila od poljoprivredne proizvodnje.50 + 16 .7 . pa su u novim uslovima nastavljali da žive od tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja nazaduje. I Modriča. To se nije odnosilo samo na onaj dio gradskog stanovništva koje se u statistikama vodi kao poljoprivredno. str. godine7 Broj vlasnika Konji Goveda Ovce Koze Svinje Ukupno 1895. osim rijetkih izuzetaka.396 15 100 + 6 +54 (36 pomoćnih.26%) Broj pčelara Broj košnica 7 135 1. To se poslije 1878. zanatlije i nadničare jer su svi.676 9 46 372 297 1910. nego i za svo ostalo – trgovce. a mnoga domaćinstva držala su stoku. . mala varoš bosanske Posavine iz čije se glavne ulice izlazilo u njive i voćnjake. Osim obrade zemlje (proizvodnja žitarica i povrća). str. godine dogodilo onim varošicama i gradovima koje su zaobišle željeznički saobraćaj i industrijalizaciju. Sarajevo.201 . 1912.001 84 20 156 1.

formirani su pašnjaci na površini od 6. kokoši 1.5 ha. do 1910.. godine. tri sušare za kukuruz.8 sa zadatkom da djeluje kao ogledno dobro. godine 4.236 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 0. pekara. 115-117. godine 4. Iz gornje tabele vidi se da se od 1895. a neproduktivno zemljište smanjeno je sa 9. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. Površina stanične zemlje i njena namjenska struktura ostale su nepromijenjene sve do 1908. Opadanje broja vlasnika i broja grla stoke u gradskoj opštini bilo je u skladu sa ekonomsko-socijalnom diferencijacijom koja se odvijala u ovom razdoblju. a 1910. Po jednom vlasniku bilo je 1895. što ukupno iznosi 2. godine 0. Poljoprivredna stanica bila je podignuta u modričkom polju. štale za rasplodnu i tegleću stoku.15 grla..65.50 grla. godine upisan i sljedeći broj peradi: gusaka 54. 103-107 i str. U Modriči je 1910. gumno. a srazmjerno njegovoj ulozi i stočarstvu je trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju. godine vrtovi prePoglavlje o poljoprivrednoj stanici u Modriči napisano je na osnovu slijedećih izvora: Die Landwirtschaft in Bosnien und der Herzegovina. s arondiranom površinom od oko 330 ha. godine. Kao ogledno dobro imala je zadatak da primjenjuje savremene agrotehničke mjere i tekovine nauke. kovačnica i vešarnica.9 ha.61 grlo. stručno osoblje i učenike. a 1910. str. što čini neznatno povećanje od 0. s tim što je primjena modernih tehničkih sredstava morala biti primjerena ekonomskim mogućnostima posavskih seljaka.5 ha na 7.120 komada. godine u Modriči smanjio i broj vlasnika stoke i broj grla.. telad i perad. Stanične zgrade bile su podignute oko prostranog dvorišta i sačinjavale su ih: stambene zgrade za upravnika. godine. poljoprivredna škola i poljoprivredni savjetnik za cijelu bosansku Posavinu. *** Poljoprivredna stanica u Modriči osnovana je 1886. pataka 117. Tada se površina stanične zemlje povećala za 3. dok su 1910. ambar za žito. 8 . Zbog toga su na stanici uvedene u proizvodnju samo one mašine i alatke koje je mogao kupiti i koristiti prosječan poljoprivrednik.896 i pura 53. S obzirom na to da je stanica smještena u bosanskohercegovačkoj žitnici – Posavini – njen najvažniji zadatak bio je da se bavi racionalnom obradom zemlje.7 ha.56. do 1911. Po jednom stanovniku opštine bilo je 1895.

a ostatak mlijeka je prodavan ili pretvaran u kajmak i puter. Pošto je stanična zemlja bila dobro arondirana. Stoka nije tovljena u te svrhe. a za vlastite potrebe uzgajan je i izvjestan broj peradi. Politička vlast u čijoj se oblasti nalazila stanica nije imala nikakve ingerencije u stručnom vođenju stanice.90 ha). koje je nadziralo i vodilo sve druge poljoprivredne poslove. stanica je nastojala da upravo uvozom iz Mađarske poboljša domaću pasminu goveda. posebno na prostoru između Bosne. 1904. između kojih su vodili široki putevi. izdijeljena je na površine od po 10 ha. godine stručnim i administrativnim poslovima stanice rukovodili su stranci: Vybiral Anton. Proizvodnja mesa i mlijeka nije imala većeg značaja za ekonomiju stanice. Od osnivanja poljoprivredne stanice u Modriči do 1918. Save i Drine. Poljoprivredna stanica u Modriči. Kral Fridrich von Dobra Voda. sjemena i provođenja drugih mjera koje vodi stanica. 9 . Osnovno produktivno zemljište bile su njive i od početka do kraja ovog perioda njihova površina se kretala od 317 do 319 ha. Lokalne vlasti i sreski uredi u čitavom regionu bili su dužni da veoma aktivno sarađuju sa stanicom u provođenju svih akcija oko raspodjele rasplodne stoke. Stoger Edmund. kukuruz. Sieber Vilhelm. 1907. zob. kao i tri ostale u Bosni i Hercegovini. stočna repa i dr. Vajda Carl. Za obradu stanične zemlje korišteno je 5 do 7 pari konja i oko 20 pari volova. Ona je imala samo pravo nadzora nad raspolaganjem i čuvanjem erarnog (državnog) imetka. šećerna repa i krmno bilje (crvena djetelina.). Novak Slavoj.9 Ipak. Starkowki Anton i Babić Stevan. s obzirom na funkciju i zadatke. 1909-1918. Na njivama je uzgajana pšenica. Pošto je na cijelom području Posavine bilo rašireno goveče koje je bliski srodnik ugarskog stepskog govečeta. Bosnischer Bote-Bosanski glasnik (adresar) za godine: 1900. 237 tvoreni u livade (1.MODRIÈA 1878-1918. Stanica je držala svinje berkširske rase. Melchar Ladislaus. Poljoprivredna stanica u Modriči. raspolagala je izvjesnim brojem priplodne i radne stoke. a na rubovima je bilo zasađeno voće. vrhovno vodstvo poljoprivrednih stanica u stručnom i administrativnom pogledu pripadalo je Poljoprivrednom birou administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. osnovana je kao samostlno preduzeće na čijem čelu se nalazio teorijski i praktično obrazovan poljoprivredni stručnjak.

To su trebali biti sinovi slobodnih seljaka i kmetova. na prvoj godini. Kao odšteta za to davana je jednokratna subvencija u investicione svrhe i bolji prihodi imanja. Pažljivo odabrani učenici imali su radne zadatke. Poljoprivredna stanica u Modriči imala je obavezu da osnuje 3-5 oglednih seoskih imanja. . Najbolji učenici dobijali su premiju u vrijednosti jednog kompletnog gvozdenog pluga. pisanju i računanju. kao i ostali radnici na stanici. Prilikom izbora oglednih imanja vodilo se računa da ona budu prosječna i tipična za cijeli kraj. obuće. održavana je i teorijska nastava. U tim poslovima vodili su ih poljoprivredni stručnjaci i iskusni “majstori u poljoprivrednim poslovima”.238 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. te da ulaganja ne budu nedostižna za normalno seosko domaćinstvo. odgovarajuću količinu probranog sjemena. Briga oko odjeće. veša i posteljine išla je na račun stanice. a jedno je morao donijeti od kuće. a na drugoj i trećoj godini isplaćivan im je još dodatak od 6 kruna mjesečno. Svaki učenik prilikom dolaska u poljoprivrednu stanicu dobijao je jedno novo odijelo.. koji će nakon napuštanja stanice stečena znanja i vještine primijeniti na vlastitom imanju. s ciljem da praktičnom obukom mladih ljudi sa sela obrazuje dobre poljoprivrednike. Broj učenika u poljoprivrednoj stanici Modriča bio je ograničen na 30 omladinaca između 16 i 20 godina starosti. Nakon tri godine. ili 1 grlo rasplodne stoke. Poseban zadatak poljoprivredne stanice u Modriči bio je da djeluje kao poljoprivredna škola. uglavnom. Osim praktične. Oni su na stanici ostajali tri godine. kako bi neposredno uticala na racionalniju obradu zemlje i uzgoj stoke. Ovaj novac trošen je. koja se sastojala od stručnih predmeta i obuke u čitanju. Sve što su radili imalo je da posluži racionalnijoj poljoprivrednoj proizvodnji primjerenoj širokim slojevima seoskog stanovništva. Vlasnici oglednih imanja obavezivali su se ugovorom da će svoje imanje urediti i voditi tri godine prema uputstvima rukovodioca stanice. a isto tako i hrana koju su plaćali 25 krajcara od svoje nadnice. ili prema želji učenika. Za svoj rad učenici su bili plaćeni po jednu krunu dnevno. Stan im je bio osiguran na stanici.. Zbog toga je svaki učenik imao obavezu da prođe sve grane poljoprivrednih poslova i na kraju stekne kompletno znanje o ukupnom radu na stanici. Zbog toga su sredstva za ogledna imanja iz zemaljskih sredstava bila ograničena na 100-150 guldena (200-300 kruna) za jedno imanje. Sve što je preduzimano trebalo je da posluži glavnom cilju – da se seljaku ponudi primjer koji će ga pokrenuti i podsticati na racionalno privređivanje. učenici su polagali praktični i teorijski ispit i dobijali svjedočanstvo.

Njen učinak mora se posmatrati i kroz prizmu nekoliko ograničavajućih faktora. Od posebne važnosti za racionalno privređivanje bilo je da se seljak privikne na stalan rad i da sve poljoprivredne poslove. do 1914. Poljoprivredna stanica u Modriči bila je promotor racionalne obrade zemlje i uvođenja boljih pasmina stoke. kao što su putujući poljoprivredni učitelji. godine imali dalekosežan značaj ne samo za Modriču i njenu okolinu. Ipak. nego i za cijelu bosansku Posavinu. obavlja blagovremeno. rasadnici. Na oglednim imanjima bilo je obavezno gajenje krmnog bilja. kotarske pripomoćne zadruge. Bez obzira na to što je država sa svoje strane i iz vlastitog interesa imala dobre namjere i vršila izvjesna ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. bio je obavezan da ga vrati od prve ljetine. to nije bila zasluga samo poljoprivrednih stanica. ni država nisu mogli prisiliti kmeta na bolju i racionalniju obradu zemlje. godine povećala se za 224%. njegove konzervativnosti i kmetske nezainteresiranosti ostvarili veći rezultati. Sve ove poslove. poljoprivredne sprave i alat. Uvođenje niza korisnih novina pozitivno se odrazilo na produktivnost. već i drugih institucija. te pripremanju i smještaju stočne hrane. prema uputama stanice. nego. a isto tako voća i povrća. . naročito sjetvu i žetvu. na osnovu navedenih podataka može se zaključiti da su njeno osnivanje i rad do 1918. proizvodnja žitarica u Bosni i Hercegovini od 1882. finansijska sredstva nisu bila dovoljna da bi se u uslovima neznatne ekonomske snage seljaštva. djeteline i repe. stanice i zaklade za bikove i slično. Na zemlji su bili stvoreni takvi pravni odnosi da ni aga. djelimično. sjeme i rasplodnu stoku vlasnik oglednog imanja kupovao je pod istim uslovima kao i drugi poljoprivrednici. Međutim. ukoliko on sam nije prihvatao novine. Poklanjana je posebna pažnja ispravnom gajenju stoke. Velika tekovina bila je primjena đubriva i prelazak s tropoljnog sistema na plodored. Ako je vlasnik oglednog imanja dobio sjeme od stanice.MODRIÈA 1878-1918. jer je povećanim ulaganjem i naprezanjem povećavao prihode age i države na vlastiti račun. kao što su kmetski odnosi i nezainteresiranost kmeta za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. bez obzira na sve navedene teškoće. Mada se u ovom trenutku ne raspolaže svim detaljnim podacima o ukupnom učinku poljoprivredne stanice u Modriči. primjene novih agrotehničkih mjera. Povećana proizvodnja nije bila rezultat znatnijeg povećanja obradivih površina. Sve ostalo. morao je da obavi vlasnik imanja raspoloživom radnom snagom. 239 na adaptaciju i poboljšanje privrednih objekata.

ograničene jakom esnafskom tradicijom. a zanatlije su. u Modriči su se počele osjećati posljedice prilagođavanja novim uslovima. novembra 1883.. U Modriči je postojalo više trgovina. Braća Nikolić 10 Godina protokol. Sarajevo. Do kada radi 1910. pa stagniraju i propadaju. Kada su se uslovi u zemlji normalizirali i počeli djelovati novi tržišni odnosi. Braća J. 1884. godine 17. a uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje. moderniji zanati većih tehničkih i tehnoloških zahtjeva. *** Razvoj trgovine i zanatstva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije tekao uvijek ravnomjerno i uzlaznom linijom. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. 1909-1918. a najveći broj – 23 firme – dostignut je 1918. 1884. pokrenulo je tradicionalno bliske poslovne veze modričkih trgovaca i zanatlija s Beogradom i drugim srbijanskim gradovima. 1879. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. za godine: 1900. 1906. 1912. Stare zanate potiskuju novi. godine 15 trgovina. 1907. modrička trgovina i zanatstvo su se još uvijek dobro držali. godine. 1904.. koji je stupio na snagu 1. . a na njihova mjesta postepeno dolaze drugi iz redova domaćih ljudi ili doseljenika. godine10 Naziv firme 1. trpjeli konkurenciju jeftinije industrijske robe iz Monarhije. Modriča je ostala izvan neposrednog željezničkog saobraćaja. Krekić 2. godine u Modriči je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Modriči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. jer su se obje ove grane gradske privrede morale prilagođavati novim uslovima. Spisak trgovaca u Modriči sačinjen je na osnovu originalnog spiska sudskih protokoliranih trgovina od 1883-1886: Verzeichiss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina Models gerichlich zusammengestelt auf Grund der gerichtichen Handelsregister. Pojedini trgovci i zanatlije se ne snalaze u novim uslovima. Trgovci su morali tražiti nove poslovne veze i odnose. do 1918. I jedni i drugi morali su se prilagođavati novom ukusu i navikama. Zahvaljujući dobroj tradiciji i opštoj konjukturi u prvim godinama okupacije.240 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 11. ali sve nisu podlijegale obavezi protokoliranja. 1886. Protokolirane trgovačke radnje u Modriči od 1884. godine. Na osnovu tog zakona protokolisano je: 1884.

1884. Nikolić Simo (Pačulji) 27. 241 3. Pejić Marko Od 1906. 1918. i sin 1918. 1911. 1900. Koljić Ilija 26. Đorđo Pere Mitrovića. 1918. Uključuju se Alija i Omer i radi do 1912. Matić Niko 17. 1884. 1908. 1918 7. Aleksić i Nikolić 28. do 1918 Od 1906. Majer Lövi 1884. Đonlagić Ago 31. 1918. radi do 1912. Pero Mitrović 13. 1918. 1918. Jovica Maksimović 16. Janković Janča sinovi. 1890. 1918. 1895. 1905. Risto i Stevo Marković 4. 1908. 1918. 1918. Od 1913. Mitar Stojanović 9. 1884. obnovljena – 1918 Od 1916. Petrović Niko 22. 1910. Braća Odžaković 5. Mitrović Risto i Svetozar radi do 1918. Blagojević Jovo 32. Braća Popović 6. 1884. Joka do 1918. 1918. Mehmed Alijagić 12. 1913. Karabegović Dautbeg 23. Jefto Janković 8. 1918. Nikolić Niko (Pačulji) i sin 29. 1884. Jančo Janković 14. 1891. 25. 1913. Niko Mihajlović 10. Dimšo Marković 11. 1902. 1884.MODRIÈA 1878-1918. 1884. 1906. 1912. Posluje do 1905. 1910. 1918. Od 1906. 1884. Patković Jovo 19. 1896. 1884. Nikolić Pero i sin 18. 1884. Marković Milan M. Lončarević Ilija . Pelesić Zaim 21. 1884. Mitrović braća 24. 1910. Hadži-Husejin Kovačević 15. 1885. 20. Od 1890. 1898. Ganibegović Mehmed i brat 30. 1918. 1911. 1884.

jer je od 15 trgovina bilo 12 srpskih.. 1918. Podaci jasno pokazuju da su modričku trgovinu za vrijeme austrougarske vladavine držali srpski trgovci. Patković A. neophodni za podmirenje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. 1918. Na osnovu spiska skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Modriči. ćurčijski i dr. Prema broju protokoliranih firmi. Sigurno je da su u njoj bili zastupljeni razni zanati. abadžijski. Prestanak rada pojedinih trgovina. modrička trgovina počinje da oživljava tek nakon Aneksije 1908. cipelarski. krajem 19. 1917. godine. 36. oko četiri decenije nakon ukidanja esnafa (1851. Alijagić Omeraga 1913. terzijski. zabilježeno je 1903. J. Zečić Hakija 34. Katarina Jovanović registrirala je gostionicu s prenoćištem za 2 putnika. godine Jovo Janković. godine u Modriči je sudski protokolirano ukupno 36 trgovačkih firmi. dok su u toku rata osnovane samo dvije nove trgovine. 2 bošnjačke i 1 jevrejska. godine i to u godinama 1910. može se objasniti iseljavanjem. Od 1884. stoljeća modričke zanatlije imali su svoje ustabaše. Sve do 90-tih godina 19. pekarski. 1911. kalajdžijski. i 1913. godine da postoji gostionica s prenoćištem za 3-4 putnika. 1915. 2 hrvatske i 1 jevrejska. do kraja vijeka održalo se osam. izumiranjem porodica i lošim poslovanjem. 1918. Ugostiteljstvo u Modriči nije bilo razvijeno za vrijeme austrougarske uprave. Simo 35. Marković M. od 23 protokolirane firme bilo je 16 srpskih. 33. 1914. . do 1918. Na kraju austrougarske vladavine. Gotovo svi trgovci bavili su se trgovinom mješovitom robom. berberski. godine). 4 bošnjačke. Od 15 trgovina protokoliranih 1884. a njih je u ovom razdoblju bilo 13. godine. Malo je konkretnih podataka o razvoju zanata u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine. a 1917. čiji je vlasnik bila Mileva Trifunović. esnafske majstore. kolarski. kovački. a samo su dva bila specijalizirana za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. što znači da se esnafska tradicija održala na osnovi slobodnog potčinjavanja zanatlija.242 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 4. 1918. opančarski. Osim relativno brojnih tradicionalnih kafana i mehana. a do 1918. 1918.. Kao gostioničar spominje se 1915.

11 Savo Lazić Spasoje Božić Jovo Stjepić Risto Jovičić Todor Mikičić Simo Mikičić Kosta Kostić Niko Krekić Stavro Krekić Božo Milivojević Cvijan Stanišić Blagoje Marić Niko Jovanović Niko Mitrović Tuno Tanacković Miroslav Đurić Siniša Lulić Nikolić Mihajlo Mikičić Pero Božić Mihajlo Blagojević Marko Miličević Dušan Popović Simo Stokić Đorđe Josipović Krsto Petrović Cvijan Radovanović Ilija Ilić Cvijan Stojanović Stojan Jovanović Jakov Stojanović Abadžija Pekar Opančar Mehandžija Kočijaš Abadžija Opančar Abadžija Terzija Pekar Abadžija Kafedžija Mehandžija Abadžija Pekar Pekar Abadžija Opančar Opančar Opančar Pekar Cipelar Kočijaš Kafedžija Pekar i puškar Kafedžija Akindžija Terzija Pekar Opančar Regionalni arhiv Doboj. 30. stoljeća. . 3. 13. Spisak skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine Modriča. može se približno rekonstruirati broj i vrsta zanata kojima se bavilo srpsko stanovništvo u Modriči. 5. 24. 14. 7. 18. 2. 4. 10. 22. 20. Fond Srpska pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. 28. 16. 29. 6. 243 i početkom 20. 25. 27. 21. 12. 8. 11. 17.11 Ime i prezime Zanimanje 1. 9.MODRIÈA 1878-1918. 19. 15. 23. 26.

godine vašar je održavan i 21. uz to. cipelari 3. str. 38. 36. kočijaši 2 i po jedan zidar. bio i pekar. godine. S. 40. kada je godišnji vašar pomjeren na 8. Među njima nema kovača. 32. novembra. juna sve do 1900. opančari 8. terzije 3. a od 1906. Roba je prenošena tovarnim konjima i otpremana na udaljenija tržišta. 37. Za njih su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. godine i održavao se 13. a uz opančare se pojavljuju i cipelari. ali su i izvozili određene proizvode (naročito suhe šljive) i u druge krajeve. Modrički trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu na lokalnom tržištu. Na vašarima se vršila razmjena dobara. 12 . održao se samo jedan puškar koji je. 31. Nestale su ćurčije. mesara. Filipović. nego i mnogo širi društveni značaj. 33. 82. pa i cijelih područja bili su godišnji vašari na koje je donesena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. Značajan vid razmjene dobara između sela i grada... vidi se da je ovo mjesto nakon austrougarske okupacije zahvatilo propadanje starih i pojava nekih novih zanata.244 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kolar i lončar. Modriča nekad i sad. septembar. Godišnji vašari nisu imali samo ekonomski. kafedžije i mehandžije 6. terzije su potisnute od strane abadžija.12 Bez obzira na to što nema konkretnih podataka o svim zanatima u Modriči. U Modriči je godišnji vašar ustanovljen 1896. osim navedenih o srpskom stanovništvu. 39. 34. Ime i prezime Risto Nikolić Trifko Jovanović Jovo Aleksić Mihajlo Ilić Toša Đorđević Simo Mirković Mihajlo Dujić Simo Simić Nikola Stefanović Lazo Stanišić Zanimanje Zidar Pekar Gostioničar Opančar Terzija Cipelar Opančar Lončar Kolar Cipelar Iz pregleda se vidi da se srpsko stanovništvo u Modriči bavilo ograničenim brojem zanata – pekari 8. brijača i slično. 35. abadžije 7. Sedmični pazarni dan bio je petak. ali su se i M.

godine pretrpjela je bosanska Posavina. pravi događaj godine. godine. najteže posljedice vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. koja je dva puta osvajana. U jednom izvještaju iz Gradačca stoji: “Mnogobrojna pojačanja trupa u dolini Bosne kao i na putevima preko Brčkog i Bijeljine prema jugu djelovala su. koji je izbio u Ulogu 10/11. novembra 1881. 245 sklapala prijateljstva i uživalo u raznim vašarskim zabavama. godine i za vrijeme hercegovačkog ustanka. nije bila zahvaćena velikim i dugotrajnim ustankom od 1875. Usljed toga pokazaće se samo nastojanje da se oteža regrutacija pasivnim otporom. međutim. Pošto je bila samo dio jednog sreza. U političkom izvještaju iz gradačačkog sreza zabilježeno je nezadovoljstvo srpskih kmetova i bogatih bošnjačkih i srpskih porodica zbog objavljivanja vojnog zakona. na ovom terenu. 4. Otuda su oni postajali. pa samim tim nije prije okupacije bila izložena pustošenjima koja su doživjeli ustanički krajevi. Grubi obračuni s učesnicima u otporu Okupaciji dugo su se pamtili i izazivali nezadovoljstvo bošnjačkog stanovništva prema novoj vlasti. Koliki je bio udio bošnjačkog stanovništva Modriče i njene okoline u pružanju otpora okupaciji za sada nije moguće određenije utvrditi. godine stanje u bosanskoj Posavini se bitno promijenilo. kao i cijela bosanska Posavina. Okupacijom 1878. na poziv . ali se sigurno može pretpostaviti da ono nije ostalo izolirano od ovog pokreta i posljedica koje su iza toga slijedile. Zbog njegovog žilavog otpora. januara 1882. Modriča. a uskoro su se raspršile nade srpskih kmetova da će novi upravljač riješiti agrarno pitanje u njihovu korist. u svim manjim mjestima. jer se ulasku okupacionih četa suprotstavilo bošnjačko stanovništvo. *** Politički život u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. nezavisno od konteksta nekih opštih ili regionalnih zbivanja. imućni dio stanovništva dobro zna da u anarhičnim prilikama može da izgubi. deprimirajuće te je raspoloženje više rezignirano. ispoljila nezadovoljstva prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. politička kretanja u Modriči nije moguće detaljnije pratiti. Zbog toga su se vrlo brzo poslije okupacije. kao i u cijeloj zemlji.MODRIÈA 1878-1918. do 1878.

prema mišljenju komandanta stanice. godine. postupno su izgrađivani politički odnosi koji su se reflektirali i u Modriči. 4. 14 Spisak članova Opštinskog vijeća u Modriči sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. Godišnjak istorijskog društva BiH. Vijeća su imala savjetodavni karakter. uglavnom. Opštinsko vijeće u Modriči po sastavu nije odudaralo od uspostavljenih principa. U tom razdoblju predsjednici su bili: Hadži-Huso Kovačević. do1918. 6. djelujući preko njih na stanovništvo.246 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. u smislu prihvatanja njenih političkih i drugih mjera. ali ih je vlast mnogo više koristila. U vijeće su birani bogati i ugledni građani. a kasnije 9-11 članova. ovdje je formirano i opštinsko vijeće (medžlis) koje je formalno birao narod. 11. Munib Ganibegović i Nuri-beg Mahmutbegović. Od 1889. 1952.. Daut-beg Karabegović. godine u opštinsko vijeće birano je ukupno 32 građanina. 7. .14 1. 10. će se javiti samo vrlo mali broj obveznika. 3. do 1918. bošnjački zemljoposjednici i srpski i bošnjački trgovci. od 1896. III. 2. Mahmut-beg Mahmutbegović Munib Ganibegović Muharem-beg Karabegović Zemljoposjednik Hamdija Kapidžić.”13 Nakon zavođenja nove administracije i uspostavljanja reda i mira u zemlji. 13 Hadži-Huso Kovačević Nikola Nikolić Daut-beg Karabegović Niko Mihajlović Jančo Janković Zemljoposjednik Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Trgovac Ali-beg Hadži-Alibegović Husein-aga Hadži-Alagić Niko Petrović 9. kao predstavnika vlasti. 5. Članovi Opštinskog vijeća u Modriči 1889-1918. Ova vijeća postojala su i za vrijeme osmanske vladavine. Sarajevo. lojalni austrougarskoj vlasti. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. Sačinjavali su ga. a imala su savjetodavni karakter u svim upravnim poslovima. U početku je Vijeće imalo 5-7.. Uz opštinskog bilježnika. 8. 277.

MODRIÈA 1878-1918. 247 12. a završen krajem prve decenije 20. Bošnjačko stanovništvo u Modriči aktivno je podržavalo autonomni pokret Bošnjaka. str. 18. Šehić. 24. 25. 31. bio je Ali-beg Hadži Alibegović. Autonomni pokret Muslimana. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Vijeću su bila samo dva Srbina i to Ljubo Janković i Nasto Nastić. 26. . Najznačajnija politička ličnost u tom pokretu. 16. 29. zemljoposjednik i dugogodišnji član Opštinskog vijeća u Modriči. 20. 17. 216. 22. 13.15 Takođe je zabilježeno da je 15 N. 15. stoljeća. 30. 21. 14. Nikolić Jefto Janković Marko Pejić Simo Nikolić Matko Pejić Trgovac Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Trgovac Nuri-beg Mahmutbegović Risto Mitrović Mehmed Ganibegović Asim Dubinović Jovo Aleksić Mustafa Hadži-Dedić Ljubo Janković Hasan Žilić Trgovac Trgovac Marko Martinović Redžo Sadić Zaim Pelesić Nasto Nastić Trgovac Heinrich Pecsy Predsjednik Opštinskog vijeća bio je uvijek Bošnjak. 19. iz redova modričkih Muslimana. 27. 28. započet u zadnjoj deceniji 19. On je bio izabran među 18 predstavnika Muslimanske narodne organizacije. Kasim Pelesić Atif Gušić Osmo Osmić Niko P. 23. 32. koji su 1907. a potpredsjednik Srbin. godine vodili pregovore sa Zemaljskom vladom oko uspostavljanja vjersko-školske autonomije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

18 Regionalni arhiv Doboj. crkveno-školska opština izgubiće politički značaj. Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak. Ekmečić. s tim što od Odbora zahtijeva da svih 17 tačaka deklamacija i pjevanja naznači u rasporedu i ponovo podnese na odobrenje. 1888. 17. januar 1888. da mu vraća raspored svetosavske zabave zakazane za 26. str. godine. Iz spiska skupštinara vidi se da u nju nije bilo uključeno seosko stanovništvo i da joj na čelu stoji odbor sastavljen od najuglednijih srpskih trgovaca. Kotarski ured u Gradačcu saopštio je 29. pravoslavna crkveno-školska opština u Bosni i Hercegovini postala je osnovna institucija srpskog nacionalnog pokreta i sve do kraja Kalajevog režima (1903) bila “svoja država u tuđoj državi”. jer će osnivanjem srpskih političkih grupa i stranaka zadržati kulturno-prosvjetnu ulogu.248 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 16 17 . VI-1. Historija srpskog naroda. koja će i dalje biti u funkciji nacionalnog pokreta. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči organizirala je prvu svetosavsku zabavu 1886. koja je iz doba osmanske vladavine imala dugu tradiciju.18 Uporedo s pojačanim nadzorom svetosavskih zabava. Izgleda da je to činio diskretno. godine srpsko-pravoslavnoj opštini u Modriči da je ministar Kalaj “poklonio M. M. 11. koja je okupljala srpsko gradsko stanovništvo. godine. stoljeća. godine. Nakon austrougarske okupacije. 1911. vijeka. januara 1888. 241. Fond Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. za vrijeme saborskih rasprava o fakultativnom i obligatnom otkupu kmetova i seljačkog pokreta u Bosanskoj krajini i Posavini. pošto je većina zemljoposjednika bila za fakultativni otkup kmetova. 617. austrougarske vlasti radile su na pridobijanju srpskog stanovništva u Modriči.16 Sve do početka 20. a svake naredne godine nadzor vlasti bio je sve veći. odlazio u Bijeljinu da tamošnje zemljoposjednike nagovori da se izjasne za obligacioni (obavezni) otkup kmetova. Akt od 17. str... Kotarski ured u Gradačcu obavještava Crkveno-školski odbor u Modriči. Imamović. januara 1892.17 Takvu nacionalno-političku ulogu imala je i crkveno-školska opština u Modriči. godine. jer se o tome nije javno izjašnjavalo. Ali-beg Hadži Alibegović. kada je bila zabranjena upotreba nacionalnog imena. Po sastavu i vođstvu nije se razlikovala od drugih pravoslavnih crkveno-školskih opština u zemlji. politički život Srba u Modriči odvijao se u okviru srpsko-pravoslavne crkvenoškolske opštine. Tek sredinom prve decenije 20.

godine izbio u Bosanskoj krajini i Posavini. one u tome nisu uspjele.23 Ovaj pokret nastao je u vrijeme diskusija oko izglasavanja Zakona o obligatnom ili fakultativnom otkupu čifluka. Tada se oko Modriče “okupila velika masa seljaka”.21 Bez obzira na to što su vlasti nastojale da pridobiju Odbor crkveno-školske opštine u Modriči. a preko njega i srpsko stanovništvo. 1899. Akt od 15. autora Tajšanovića i Borića. došlo je do izražaja u vrijeme seljačkog pokreta protiv trećine.MODRIÈA 1878-1918. II/1950. posebno kmetova.900 forinti za opravku crkve. uputila žalbu “na mitropolite i austrougarske vlasti” zbog ograničavanja njene samouprave i na taj način potpomagala predstavnike pokreta koji su se u to vrijeme nalazili u Carigradu.20 Iduće godine (14. str. demonstrirajući svoje nezadovoljstvo postojećim zemljišnim odnosima. preneseno Isto. 240. 23 Vojislav Bogićević. godine. 21 Isto. maja 1893. a pripisuje se Kočićevoj propagandi koja je išla za tim da seljaci svojom demonstracijom izvrše pritisak na Sabor i austrougarske vlasti da se agrarni odnosi riješe obligatnim otkupom čifluka. marta 1893) Crkveni odbor iz Modriče zatražio je 1. koji je u ljeto 1910. U aktu se saopštava da će se svečana predaja poklona obaviti u dvorani Kotarskog ureda u Gradačcu i stavlja na znanje crkvenoj opštini da o ovom događaju “upozna tamošnji pravoslavni narod” i da na svečanu predaju poklona dođu članovi Crkvenog odbora u što većem broju. Pod uticajem radničkih štrajkova. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Odgovor je brzo stigao i zatraženo je da Odbor osigura građevinski materijal u vrijednosti 600 forinti i da tada može računati na pomoć od 1.22 Opoziciono raspoloženje srpskog stanovništva prema austrougarskoj vlasti. Madžar. str. pokret je nazvan “seljački štrajk”. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine. U odsudnom trenutku ona je.19 U jesen iste godine. Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. I 1892. 19 20 . XI 1892. Akt od 29. Pokret je uznemirio bošnjačke zemljoposjednike. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči uključila se u borbu za vjersko-školsku autonomiju Srba u Bosni i Hercegovini. 22 B. kao i obično. Isto. 249 srpskoj pravoslavnoj crkvi u Modriči sve potrebne crkvene stvari i haljine koje su krasne i skupocjene”. godine. što je. Kotarski ured obavještava srpsko-pravoslavnu opštinu u Modriči da je Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila ovoj opštini po jedan primjerak Pjenije i Osmoglasnik. Akt kotarskog ureda Gradačac od 1. kada su u pitanju interesi ovog socijalnog sloja. 270.300 forinti.

trgovine.24 Izbijanjem Prvog svjetskog rata i mobilizacijom velikog broja najsposobnijih ljudi. da se u Modriči dobiju glasovi za kandidata Socijaldemokratske stranke. proso. Osnovu za to dao je Zakon od 7. Iz navedenih primjera vidi se da se politički život u Modriči do Prvog svjetskog rata odvijao u znaku vjerskog i nacionalnog podvajanja koje austrougarske vlasti podržavaju i podstiču. koje nalažu posebni ratni uslovi. raž. I bošnjačko i srpsko stanovništvo u Modriči podržavalo je svoje pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomiju. godine donesen je zakon kojim je regulirano snabdijevanje stanovništva neophodnim životnim namirnicama u toku rata. ovas. s klasnog na vjersko-nacionalni teren i plasirano kao misao o ugroženosti čitavog bošnjačkog stanovništva. Dušana Glumca. uslijedio je Zakon o aprovizaciji stanovništva. kukuruz. br. od 7. marta 1915. kojim je Zemaljska vlada bila ovlaštena da preduzima sve mjere u oblasti poljoprivrede. industrije. Skupština birača Srba u Modriči. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika. godine bila dobra i podignuta je bez većih šteta. decembra 1914. ali u konkurenciji s kandidatima srpskih građanskih stranaka nije imao uspjeha. mada je njegov predizborni govor u Modriči bio primljen sa simapatijama. U svim mjestima morale su se stvarati rezerve žita i brašna (bili su obuhvaćeni sljedeći artikli: pšenica.250 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ali su vojne rekvizicije brzo izazvale oskudicu žita. godine. što znači dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Takođe se moralo spriječiti nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama određivanjem maksimalnih cijena žita i brašna. a kasnije se politički organiziraju u okviru svojih vjerskih i nacionalnih građanskih političkih stranaka koje kod Bošnjaka vode zemljoposjednici. glavni teret privređivanja u zemlji padao je na žensku i dječiju radnu snagu. godine.2 kg brašna ili 9 kg žita. avgusta 1914. ječam.. . 193. i to 7. zanatstva i snabdijevanja stanovništva. kojim je bio reguliran promet žita i brašna. Mjesečni limit u 24 Glas slobode. bez posebnog odobrenja vojnih vlasti. a kod Srba trgovci i intelektualci. čija se eksploatacija pojačava naglim poskupljenjem životnih namirnica. heljda. koji su u osnovi bili opozicioni prema austrougarskoj vlasti. brašno i krompir). godine. Bilo je pokušaja. Poslije toga. 1913.. 29. godine. Već 3. XII 1913. Ljetina je 1914. Zabranjen je svaki izvoz iz Bosne i Hercegovine. rjeđe intelektualci i trgovci.

do 1916. Ratna iskušenja i ovdje su najteže osjetili pripadnici srpskog naroda i siromašni slojevi stanovništva uopšte. Težak i dugotrajan fizički rad. str. . 131-132. Normalna mjesečna potrošnja žita po glavi stanovnika procjenjuje se na 18 kg mjesečno. Zadnje godine rata donosile su još veće teškoće. U svim nedaćama koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata. a u Austriji 10 kg po stanovniku. septembra 1918. uz jednoličnu i nedovoljnu ishranu. godine. ishrana stanovništva postajala je sve teža. 251 Ugarskoj iznosio je 18 kg. što znači da je bosansko-hercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. niti pripremati naredna sjetva. određena je količina od 200 grama brašna po stanovniku. godine.300% nego prosječne cijene istih artikala 1914. Glas slobode. godine porasle su za tri puta.5 kg po glavi stanovnika. broj 73. koje je utvrdila vlada 1918. 18. tako da se nije mogla završiti žetva. Modriča i njena okolina nisu bile nikakav izuzetak. izuzimajući radnike na teškim poslovima. bile su veće za 350-2. a pomoć koju su njihove porodice dobijale ni izdaleka nije osiguravala egzistenciju. Cijene osnovnih namirnica. Cijene životnih namirnica od 1913. vodio je porastu raznovrsnih oboljenja i smrtnosti stanovništva. industrijske centre i pasivne srezove. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. Većina ljudi sposobna za rad mobilizirana je u vojsku. U maju su uvedene karte za dodjelu hljeba i brašna. godine. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armija prema Srbiji. kada se ustanovilo da do nove žetve ima rezervi žita od 42. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. a u gradovima. 3.25 Mada je vlada imala sva ovlaštenja i obavezu da prikupi sve viškove žita i uzme u svoje ruke njegovu raspodjelu za gradove.MODRIÈA 1878-1918. Dugi i iscrpljujući rat trošio je posljednje rezerve hrane. a 15 dana kasnije povećana je količina žita za seosko stanovništvo s 300 na 350 grama dnevno po stanovniku.26 Rat je veliki broj siromašnih porodica uvukao u pravu borbu za opstanak. Posljedice takvog stanja pokazale su se već u aprilu 1915. str. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. posebno u odnosu na slična posavska mjesta. Takvo stanje prinudno je uvlačilo u privredni život veliki broj žena i djece. I u Modriči je bilo zabranjeno djelovanje svih srpskih udruženja i 25 26 Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1914-1916.

480 3.893 5. *** Pismenost je u gradačačkom srezu 1910.156 542 545 Ostali 27 19 33 79 Svega 2. Mnogi Srbi su uzeti za taoce.454 4. godine.019 44. internirani u logore.65 Nepismenih 87.243 nepismenih Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 4. str. 86.278 Preko 30 2..402 1.252 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.102 2.68% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina..791 10. a mlađi mobilizirani u vojsku.095 Katolici 4.785 Muslimani 5. . Broj pismenih u gradačačkom srezu 1910.35 Preko 30 Die Eregebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Herzegovina 1910. tako da je Modriča ulaskom u novoformiranu jugoslavensku državu u mnogo čemu morala krenuti od početka.135 13.80 11. godine bila ispod prosjeka za cijelu zemlju i iznosila je 10.278 2. do 1918.312 17.465 1.035 634 609 Muslimani 247 207 224 678 Katolici 1.122 Svega Preko 30 26 13 43 Pismenost po godinama starosti (u procentima %) Godina starosti 21 do 30 27 7 do 20 Pismenih 12.400 5.98 7.02 92. Pustošenja koja su ovi krajevi doživjeli na početku austrougarske vladavine ponavljala su se u još težem obliku od 1914.695 Ostali 4 16.20 88. rad srpske osnovne škole.724 3.411 5.074 13. godine (po godinama starosti i vjerskoj pripadnosti) 27 Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 1.657 11.

80%. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. Svi troškovi za ovu školu podmirivani su dobrovoljnim prilozima imućnih modričkih žitelja.37 64. godine.20% nepismene djece i omladine (7-20 godine) gradačačkog sreza.058 doseljenika. kada joj je.75 4.30%. što je odgovarajući rezultat otvaranja škola poslije okupacije 1878.). Krečana 3. a pohađala su je djeca iz Modriče i okolnih srpskih sela (1888/89. Veći procent pismenog katoličkog stanovništva bio je rezultat useljavanja u gradačački srez pripadnika raznih nacija katoličke vjere. Tu su bili službenici u administraciji. zabranjen rad.000 kruna)28. Najveći broj pismenih ljudi živio je u gradskim opštinama gradačačkog sreza. 253 Pismenost po vjerskim pripadnostima (u procentima %) Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Pismenih 14.63 35. dok je procent pismenosti katoličkog stanovništva premašivao prosjek zemlje za 4. Tada je u ovom srezu bilo ukupno 1. Iz Godišnje se troši 1500 forinti i to: kao plata učitelja. a kod ostlih za 53. uređenje škole i plata podvornika (60 for.). a poslije nje radila je u kontinuitetu do 1914.25 Iz navedenih podataka jasno se vidi da je nešto veći procent pismenih u dobi od 7 do 20 godina starosti nego kod starijih godišta. knjige.48 95. a kod muslimana je bila manja za 7. Pismenost pravoslavnih bila je veća za 2. a ova pisma se nisu učila u mektebima. Godišnje je trošila 1. Srpska osnovna škola u Modriči imala je dugu tradiciju prije austrougarske okupacije. trošak na siromašne učenike – knjige i haljine (40 for. Takođe su očigledne razlike u broju pismenih kod pripadnika pojedinih vjerskih grupacija.57% od prosjeka pismenih u zemlji. Skugrića 1) itd.).35 83. razni stručnjaci. učila. oni. čišćenje. Rad ove škole organizirala je i finansirala srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština.MODRIÈA 1878-1918. takođe. pisaljke. za grijanje škole (20 for.). No. godine. pokazuju da je mreža osnovnih škola bila toliko nerazvijena da je još uvijek reprodukovala 87.500 forinti (3. od kojih je 649 bilo sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja. trgovci. nakon Sarajevskog atentata.42%.52 16. koje su davali članovi ove opštine. zanatlije i drugi pojedinci.65 Nepismenih 85. trošak za opravke i druge školske potrebe (40 for. 28 . učitelji. godine u školu su dolazila djeca iz Vranjaka 4.

koji je od njenih članova zahtijevao i najveće materijalne izdatke. str. Iz malobrojnih sačuvanih dokumenata vidi se da je rad škole bio najznačajniji oblik djelovanja ove opštine. godine. Modriča nekad i sad.. četvororazredna osnovna škola imala je 64 učenika i jednog učitelja. Od okupacije do 1914. godine 1893-94. godine 1905-1908. godine 1889-91.. godine 1908-1914. nego i mnogo širi koncept politike prema nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. 29 . S. jednog računa od 22. ili nisu ispunjavali uslove crkveno-školskog odbora. godine 1883-84. Filipović. koliko primjeraka je naručeno i po kojoj cijeni. avgusta 1891. Posebna pažnja posvećivana je izboru učitelja koji su se relativno brzo smjenjivali. godine Josif Popović Vaso Pavković Milan Babić Kuzman Radoljević Luka Mačkić Vaso Popović Milan Šiljak Simo Popović Stevo Popović Nikola Milošević Đorđe Stoisavljević Milan Stambolija Dionisije Marković Iz navedenog redosljeda vidi se da su se u prve dvije decenije okupacije učitelji brzo smjenjivali. godine 1885-87.29 Te godine. godine 1881-83. koji je upućen Odboru srpskopravoslavne crkveno-školske opštine u Modriči. a u više slučajeva kandidate nije prihvatila vlast. godine 1880-81. Očigledno je da se preko ovih škola prelamala ne samo austrougarska prosvjetna politika. 97. 1883-1910. godine 1893-1900 godine 1900-905. 30 M. Fond: Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča.254 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 1884-85. godine bilo ih je 13:30 1878-79. Regionalni arhiv Doboj. godine 1891-93. vidi se koji su udžbenici korišteni.

1896/97. 1904/05. Zahvaljujući marljivom bilježenju podataka o ovoj školi. 1913/14. 255 Srpsku osnovnu školu imao je Miloševac. Sarajevo. do 1918. 1907/08. 1906/07. moguće je bar približno rekonstruirati broj učenika od 1890. 1899/1900. 1978. 41. 1900/01. 42 i 141. godine.MODRIÈA 1878-1918. 1916/17. 31 . Vidi i str. 1914/15. 1895/96. 1918/19. 1909/1910. Razred I-IV I-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV IV IV IV III-IV IV Broj učenika 104 109 22 21 42 56 31 45 45 40 38 51 47 39 40 42 46 46 52 18 34 31 82 23 Mitar Papić.31 Osim mekteba i Srpske osnovne škole. godine u ovoj školi bilo 22 učenika i 1 učitelj. 1891/92. str. u Modriči je 1886/87. godine otvorena Državna osnovna škola koja je radila bez prestanka do 1918. 1910/11. 1893/94. Zabilježeno je da je 1891. 1917/18. 1901/02. 1903/04. 133. godine: Školska godina 1890/91. 1908/09. koje su prikupljali nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović. 1912/13. 1902/03. Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. 1905/06. 1911/12.

koji je svojim radom stekao ugled i dugo ostao u sjećanju modričkog stnaovništva.256 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Većina djece u ovoj školi bila je iz okolnih sela. Ema Vodopija. Srpsko pravoslavno pjevačko društvo “Zora”. Vjerovatno je bilo još takvih primjera. Mitrović. pa se ne mogu stvarati bilo kakve pretpostavke. Milan Stambolija. Jozefina Sarić. Simo Avakumović. Dobrotvorna zadruga Srpkinja i Srpski soko. a za Srpsku i Državnu osnovnu školu postoje samo fragmentarni podaci na osnovu kojih se može zaključiti da su obje škole mogle imati 150 do 180 đaka. a poslije zatvaranja Srpske škole 1914. U tom pogledu značajno je bilo osnivanje Srpske čitaonice 1908. Nema podataka koliko je muslimanske djece pohađalo mektebe. Anka Spasojević. godine. Nedeljko Stokić. Za vrijeme austrougarske vladavine Modriča se uklapala u društveni život koji je odgovarao interesima i potrebama domaćeg stanovništva. Prvi upravni odbor sačinjavali su: Risto P. koji je iznosio 80 do 90 učenika po jednoj školi. i 1912. Makso Ivanetić. Živan Blagojević i Joso 32 . Učitelji u Državnoj osnovnoj školi u Modriču bili su: A. Nakon uključivanja u borbu Srba za crkveno-školsku samoupravu i održavanje svetosavskih zabava (od 1886). godine nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović koristio sam u kopiji koju mi je dostavio Odbor za izradu monografije Modriča sa okolinom. O seoskim školama nema podataka. Iz navedenih podataka o školama u Modriči i njenoj okolini vidi se da je za vrijeme austrougarske vladavine učinjen izvjestan napredak. Do 1890.33 Milenko Filipović navodi Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči koji su sastavili 1955. a zatim su osnovani: Pododbor društva “Prosvjeta”. Trbuhović.. godine i srpska. godine škola je radila u privatnoj (Ilija Koljić). starješina. Milan Stambolija. a otad u novosagrađenoj školskoj zgradi. godine na inicijativu Miška Jovanovića i po želji omladine. Jovo Janković. mada još uvijek osnovnom školom nije bio obuhvaćen veliki broj dece i omladine. je tada poslan Branko Čubrilović koji je osnovao Srpski soko. sekretar i odbornici: Jovo Blagojević. podstarješina. Srpski soko osnovan je u jesen 1910. Milan Janković. Narodnu osnovnu školu u Modriči pohađala su hrvatska i bošnjačka djeca. Iz Tuzle. Aleksandar Popović. 33 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine za godine 1909. Dvije spomenute škole uklapaju se u zemaljski prosjek. vođa. Mato Sočo.32 U okolini Modriče postojale su još dvije osnovne škole i to u selima Dugo Polje (od 1884) i Garevac (od 1909). Učitelj je dugo bio Mato Sočo.. srpsko stanovništvo u Modriči prešlo je i na druge oblike društvenog organiziranja.

51. godine 252. zasad. dakle bez oslonca na Odžaković. 1973. U dva navrata čitaonica je mijenjala ime – Čitaonica sokolske čete i Narodna čitaonica – ali joj je suština ostajala ista: da okuplja bošnjačko stanovništvo u onim formama društvenog života koje najbolje odgovaraju njegovim tradicijama i novim potrebama. II. . Njihovi rukovodioci doživjeli su istu sudbinu kao i u drugim mjestima (taoci. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. ali o tome. Inicijativom ovog odbora osnovan je Srpski soko u selima Koprivni i Vranjaku. 35 Vidi opširnije: Muhsin Rizvić. Karabegović (Halidbegov). u Modriči je osnovano Povjereništvo društva “Napredak” i Rimokatoličko pogrebno društvo “Bosna”. godine. Modrička opština ostvarila je od 1903. 34 Hakima Muratbegović. koji je s velikim razumijevanjem i upornošću pratio duh svoga vremena.499 kruna. 257 da je u Modriči osnovan prvi tamburaški zbor u Bosni i Hercegovini. Hronika Tarevaca.34 U Modriči je bila prihvaćena ideja društva “Gajret”. 102-114. U Modriči su rođena dva pjesnika koja pripadaju ovom dobu: Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo S. od škole do čitaonice i drugih društava.671 kruna prihoda. Ipak.410 kruna. U tom smislu. Tuzla. do 1916. Iz ovih podataka se vidi da su sve inicijative domaćeg stanovništva. mobilizacija). pa je 1906. od čega su izdaci iznosili 186. internacija. Društveni život bošnjačkog stanovništva u Modriči odvijao se u okviru Muslimanske čitaonice. Sva srpska društva radila su aktivno sve do Sarajevskog atentata. do 1916. Oba ova društva registrirana su 1912. U Modriči se dosta rano formirao sloj srpskog građanstva (trgovci i zanatlije).MODRIÈA 1878-1918.35 Hrvati su u Modriči bili malobrojni i ekonomski ne tako snažni da bi razvili veću društvenu aktivnost.5 kruna godišnje. str. godine zabilježeno da je izabran povjerenik ovog društva i da Povjereništvo ima 14 članova. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac. nema podataka.300 kruna. na školstvo je utrošeno 51. morale tražiti materijalno pokriće iz vlastitih izvora. 2/1926.678. Sarajevo. br. Od ukupno izdataka u ovom razdoblju. godine. 21. godine utrošeno je 18. Za otvaranje ambulante u Modriči i njen rad od 1911. odigrala je značajnu ulogu u okupljanju napredne bošnjačke omladine. kad su zabranjena. ili 3. Ovakva društvena organiziranost srpskog stanovništva u Modriči znatno premašuje njegov broj. str. 1970. Modriča. str. osnovane 1908.

Modriča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Osnivanje poljoprivredne stanice. poštanskog telefonskog i telegrafskog ureda. U tim naporima gradili su svoj društveni ugled pojedinci iz redova zemljoposjednika. uprkos svemu tome..258 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. trgovaca i intelektualaca i postali reprezentanti pojedinih vjerskih i nacionalnih sredina. mjesne ambulante. godine nije doživjela prosperitet koji se očekivao nakon uključivanja u veći privredni sistem i uvođenja pravne sigurnosti u zemlji. državnu blagajnu. pojava novih zanata. U njoj nije podignuto nijedno industrijsko preduzeće koje bi bitnije mijenjalo naslijeđene privredne i društvene odnose. otvaranje Narodne osnovne škole. . osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava ipak je bilo na liniji ekonomskog i društvenog napretka Modriče i njene okoline. Međutim. ne može se osporiti izvjestan napredak. To daje poseban značaj naporima domaćeg stanovništva svih vjerskih i nacionalnih grupacija u razvijanju obrazovanja i vaspitanja i njihove nacionalno-političke emancipacije od tuđe vlasti..

ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica. zbijenim drvenim dućanima i radnjama koje su. ali skladno raspoređeni sokaci s malim. naročito u načinu proizvodnje i obrazovanja podmlatka. podsjećale strance na kafeze u kojim sjede ljudi. Tu nedostaju oni ležerno. Nisu postojale ni mahale. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. usporavala procese izrastanja tih naselja u moderne gradove. Ovo je bilo očigledno i u historiji bosanskohercegovačkih gradova uopšte. nego starim i anahronim zanatima i profesijama koje su morale činiti velike napore da se tehnički. STANOVNIŠTVO. morali oslobađati tradicije kasabe koja je. U Bugojnu nije bilo ni apsolutne muslimanske većine među gradskim stanovništvom. u njima muslimani činili oko 70% svih građana. To je u Bugojnu vidljivo i spolja i iznutra. tehnološki i komercijalno prilagode novim ukusima i navikama stanovništva. sa svojom podjelom rada i javnim – vjerskim i svjetovnim – institucijama i objektima. prema prvom austrougarskom popisu stanovništva. I u socijalnom smislu Bugojno je svojom strukturom bilo više okrenuto budućnosti i novim zanimanjima. U Bugojnu se zbog toga na pragu XX stoljeća drukčije mislilo nego u mnogo starijim gradovima koji su se. u svakom pogledu. jer mu nedostaje čaršija (poslovni dio grada). jer su. što u Bugojnu nije bio slučaj. B ugojno spada u bosanskohercegovačke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije. potpuno okrenute ulici. DO 1914.BUGOJNO. što je u orijentalno-islamskoj urbanoj tradiciji bio jedan od osnovnih preduslova da jedno naselje dobije status grada. zbog čega njegov razvoj krajem XIX i početkom XX stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalnoislamskog i orijentalno-balkanskog grada. .

prvi put spominje 1516. i sa trgom Gračanica. XXV. 143-156. Donjem Vakufu... i osnivanje Gornjeg i Donjeg Vakufa.1 Izgleda da ni Susjed nije dugo odolijevao novim uslovima.260 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bili su smješteni na putnom pravcu koji je povezivao nekoliko magistralnih puteva koji su integrirali doline rijeka Bosne. a uz Vrbas preko Gornjeg Vakufa i prevoja Makljen u Prozor i dolinu rijeke Neretve. koja se. Tek oko tri stotine godina kasnije. dok je Vesela Straža od početka bila napuštena kao što je ubrzo zamro i trg Gračanica”. a u sedmoj ili osmoj deceniji XVI stoljeća osnovana je kasaba Novosel (turski Nev Abad) ili Donji Vakuf i oko dvije decenije kasnije (1592/93) kasaba Česta (Gornji Vakuf ). Donji Vakuf (Novosel ili Nev Abad) i Gornji Vakuf (Česta) formirala su se kao važne strateške tačke i putne postaje u gornjovrbaskom području u nahiji Uskoplje. formirao se grad Bugojno. godine Prusac upisan kao jedina varoš u nahiji Uskoplje. Vjerovatno je znatno starije od Adem Handžić. sv. pored ostalih.2 Time je bilo završeno formiranje gradskih naselja u nahiji Uskoplje za vrijeme osmanske vladavine. koji je zapravo predstavljao podgrađe Susjeda. jer je u popisu 1550. Sva tri pomenuta gradska naselja – Prusac (turski Akhisar). kao i puteve za zapadnu Bosnu i Dalmaciju. krajem XIX stoljeća. 2 A. Kupresu. 1975. pa je u njoj razvoj orijentalno-islamskih gradskih naselja započeo s izvjesnim zakašnjenjem. godine. Prilozi za orijentalnu filologiju. str. Bugojno je nastalo u prostranoj nahiji Uskoplje koja je dugo predstavljala istureno granično područje. str. i primjere iz ove nahije. U Donjem Vakufu put se odvajao niz rijeku Vrbas u pravcu Jajca i Banja Luke. Vesela Straža i Prusac. put je u više pravaca vodio preko prevoja Komar prema Oborcima. Handžić. između ostalih. s desne i s lijeve strane te rijeke sa tri zatečena srednjovjekovna grada: Susjed. O formiranju nekih gradskih naselja. 143-144. kao selo u osmanskim izvorima. Istražujući ulogu države i vakufa u nastajanju gradova dr Adem Handžić uzeo je. Na bazi dobrog poznavanja turskih izvora i ukupne literature. Sarajevo 1977. On piše: “Uskoplje je predstavljalo teritorijalnu veću nahiju koja se prostirala u dolini gornjeg Vrbasa. gdje su se formirali karavani. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa). 1 . Turci su održavali Prusac i Susjed. tek u zadnjim decenijama XVI stoljeća. Handžić je u ovu vrijednu naučnu raspravu uvrstio. Livnu i dalje u Split i Dalmatinsku Zagoru. A. Pruscu. Vrbasa i Neretve. Bugojno ima čudno ime i koliko mi je poznato još nije utvrđeno kada se ono prvi put pominje i odakle potiče. Iz Sarajeva i Travnika.

Prozor je dobio rang kadiluka (sreza). Jukićeve podatke o Bugojnu. a za Čipuljić Jukić navodi da je cincarska naseobina u kojoj još samo gdjekoja baba zna cincarski govoriti. u toku XIX stoljeća. str. u čijem središtu je izrastao grad Bugojno. U njemu se 1855. Gornji Vakuf i Kupres. koju je 1872. Zagreb 1851. Papić. godine središte sreza preneseno Ivan Frano Jukić. godine osnovana je franjevačka osnovna škola. od Gornjeg Vakufa 18 km. Hrvatsko školstvo. DO 1914. žito i stoka. uz hanove i trgovine formiralo gradsko jezgro koje izrasta u važno agrarno središte.BUGOJNO. koja je pripadala travničkom sandžaku (okrugu). Podaci o zemljopisu i poviesti. Tada se u Malom Selu nalazio katolički župnik i kapela. a 1868. 1877. Anto Babić i Stipo Babić). Vjekoslav Klaić. godine. Bosna. Bugojno je upisano kao nahija (opština) u istoj kazi i takav status zadržalo je sve do kraja osmanske vladavine 1878. oko 3 decenije kasnije. godinu Bugojno se spominje kao selo u kazi (srezu) Prusac (sa sjedištem u Donjem Vakufu). godine upisane su još nahije Prozor i Kupres. a od Kupresa 27 km. godine. Sarajevo 1982. Prusac je i formalno prestao biti središte kadiluka ili kaze i od tada do uvođenja austrougarske političke i administrativne podjele Donji Vakuf je bio. Iduće. smješten na ušću Poričnice u Vrbas. Tako se u posljednjoj godini osmanske vladavine formirao administrativno-teritorijalni trougao Donji Vakuf – Gornji Vakuf – Kupres. Zemljopis i poviestnica Bosne. Ono je nastalo kao trgovište u kome se prodaju poljoprivredni proizvodi. STANOVNIŠTVO. Pred okupaciju 1878. a njegovi stanovnici su priznate kalajdžije “koji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju”. Osim Bugojna. godine pominju tri trgovine (Solomon Altarac. 3 4 . poznata po trgovini žitom. 76. godine pohađalo 30 djece.5 U Joklama defteru za 1869. u kazi Prusac 1876. 1870. Prvi dio: Zemljopis. Zagreb 1878. udaljen od Donjeg Vakufa 12 km. nije bilo nikakve potrebe da se Bugojno formira na istoj osnovi. kratko vrijeme i stvarni i formalni sreski centar kome su pripadale opštine Bugojno. godine. a kaza Prusac pripojena je nahija Gornji Vakuf. Novom administrativnom podjelom izvršenom 1880. 261 Jukićevog Zemljopisa i poviestnice Bosne3 publicirane 1851. preuzima i Vjekoslav Klaić. Ima 60 kuća i pravoslavnog popa. a godinu dana kasnije. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. gdje se Bugojno pominje kao varošica kraj Vrbasa. godine. a onda se postepeno.4 S obzirom na to da su se pomenuti gradovi u nahiji Uskoplje formirali kao putne postaje. godine. smještena u lijepoj ravnici 3 sata od Donjeg Vakufa. 5 M.

Mustafa ef. Silvije Franjković 1913-1918. Trto 1900-1909. Dominik Galić 1907. Tahirbeg Imširpašić 1914-1918. Bukvica 1913. Rafo Ostojić 1900-1902. U Bugojnu. Muslimansko Kotarsko vakufsko povjereništvo Predsjednici: Hadži-Osman ef.262 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Katolički župnici. Kazimir Grozdanić 1902. je iz Donjeg Vakufa u Bugojno. Ibrahim ef. Zastupnici sreskog vakufskog povjereništva: Hadži-Šerif ef. Bajraktarević 1910-1913. Blaž Pordušić 1912. Hašim ef. gruntovnica i uprava puteva. Pomoćnici i katekete: Alojzije Perčinlić 1900. Rustempašić 1910-1913. Vinko Lalić 1911-1912. Od 1910. Tu dužnost obavljali su Hamza-beg Miralem 1910-1912. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910-1918. Mijo Šandrk 1901. Balagija 1914-1918. prvoslavni prezviterijat. Abdulah ef. Mujaga Hadžić 1914-1918. finansijsko odjeljenje. Bukvica 1910-1912. šumska uprava. Rašid ef. Lončar 1900-1909. Šahinović 1900-1901. Ibrahim ef. Marijan Lovrić 1907-1910. pomoćnici i katehete u Bugojnu bili su: Župnici: Dominik Gojsilović 1900-1906. Mustaj-beg Avdalajbegović 1900-1909. do 1918. Karlo Šimunović 1911. Rustempašić 1914-1918.. Dominik Galić 1907. Haki-beg Bušatlija 1910-1914. koji je bio paroh. Kundurović 19021904. Pregled je sačinjen na bazi podataka objavljenih u Bosanskom glasniku 1899-1918. 6 . hafiz Hajdar ef. što je imalo dalekosežan značaj za razvoj grada.6 *** U Bugojnu je bilo sjedište pravoslavnog prezviterijata na čelu s Lukom Lukićem.. Mustafa ef. proto od 1899. Mijo Gujić 1909-1911. kao sjedištu kotara ili sreza (zvanični naziv je kotar) bio je smješten kotarski ured u čijem sastavu su djelovali kotarski sud. Mustafa ef. Ašćerić 1900-1909. Marko Trogrančić 1904-1906. Mutevelić 1913. uvedeno je mjesto potpredsjednika. Hafiz Hajdar ef. zatim vojne ustanove (vojna poštansko-telegrafska stanica. Mustafa ef. zapovjedništvo oružničkog voda i zapovjedništvo kotarske oružničke postaje) i vjerske institucije (katolički župni ured). Auselmus Alaupović 1910. Mato Vujičić 1906-1907. Hasan-beg Rustempašić 1914-1918. Anđeo Franjic 1913-1918. Bukvica 1905-1909. Anto Čuturić 1909-1911. muslimansko kotarsko vakufsko povjereništvo i srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. Mato Vujičić 1906-1907. Marko Trogrančić 1904-1906. poreski ured.

Ovako brz demografski i prostorni razvoj grada bio je uslovljen promijenjenim upravno-političkim statusom i pojačanom saobraćajnom i trgovačkom funkcijom. priraštaj stanovništva u 50 najznačajnijih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini iznosio je 64% ili 2. do 1910. Broj stanovnika. Sećan.7 broj kuća u Bugojnu povećao se od 1879. prirodnog priraštaja.8 1885. organizirano kao gradska opština.936. što nije bio slučaj Prema austrougarskim popisima stanovništva teško je tačno utvrditi kako se sam grad Bugojno teritorijalno razvijao. 8 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih austrougarskih popisa stanovništva. 646 120 132 4. a samim tim se mijenjala socijalna i privredna struktura grada. precizno se govori šta sačinjava grad Bugojno. STANOVNIŠTVO.7 1879-1910. Tek u trećem popisu. Zbog svega ovoga vidi se da se teritorijalni okvir grada mijenjao. u njen sastav nisu ušli Malo Selo i Jaklić (Popis 1910. 532-534). 73). proširenja gradske teritorije i znatnog useljavanja u grad izvan granica Bosne i Hercegovine i iz okolnih mjesta.936 404** 407 4.7 1910.9 1895. U istom razdoblju. broj stanovnika porastao je od 646 na 1. Tako je i u popisu iz 1885. Čelebija. * Od toga 34 nenastanjene ** Od toga 50 nenastanjenih 7 .BUGOJNO. Ipak se u Bugojnu dosta skladno razvijao odnos između povećanja broja stanovnika i broja stanova. godine. Prema popisu iz 1879. 1. Malo Selo. To su sljedeće mahale: Bugojno. kuća i stanova u Bugojnu od 1879. što znači da je Bugojno imalo dvostruko veći priraštaj od prosječnog za sve gradove u pokrajini.0% godišnje. Ipak. nakon 1897. to ne znači da su podaci koje nam nude popisi neupotrebljivi. 932 226 189 4. +1290 (200%) Demografski napredak posljedica je. osim Bugojna. iz 1895. godine od 120 na 404 ili za 237%. Čaršija. 180-181). Studenac i Terzić. pa je teško utvrditi stvarno kretanje stanovništva i broja kuća. godine8 Broj stanovnika Broj kuća Broj stanova Broj stanovnika na jedan stan 1879. DO 1914. u njegovu opštinu spadala su još sela: Čaušlije.796 342* 380 4. Donjići i Terzići (Popis iz 1879.4%. godine. str. str. 1. godine (str. do 1910. Kada je Bugojno. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. što čini prirast od 200% ili godišnje 6. 263 Računajući samo uže gradsko područje. takođe. U isto vrijeme. jer odstupanja nisu takva da se ne bi mogli utvrditi osnovni pravci razvoja grada. godine.

9 10 .10 Vjerska i etnička struktura gradskog stanovništva u Bugojnu bitno se razlikovala od gradova nastalih na osmanskoj urbanoj tradiciji.42%) muških stanovnika i 903. str. Muško stanovništvo je sve do popisa 1910. jer se u njemu smanjuje pritisak na građevinsko zemljište i kuće. To je bio slučaj i u nekim hercegovačkim srezovima. U modernoj historiji ovakav tip zgrada počeo se graditi u Njujorku 1835.58%) ženskih. godine. U travničkom okrugu 1910. str. L. a špekulacije oko profita na promet nekretnina svode se na najmanju mjeru. I u drugim bosanskim okruzima nigdje žene nisu dostizale ni 900 na 1. u većini gradova i u cijeloj pokrajini.. pa su ga uskoro prihvatili i imućni društveni slojevi. 4. 438. Grad u historiji.. Razlika između broja nastanjenih kuća i broja stanova ukazuje da se izgradnja kuća s više stanova nije zaustavila na pragu Bugojna. Na 1. što je rezultiralo viškom ženskog stanovništva. Mumford. dok je prosjek u 66 gradskih naselja bio nešto niži i iznosio 4. Kasnije se ovaj manir proširio i u evropskim gradovima. Ova razlika objašnjava se odlaskom muškaraca u Ameriku iz više hercegovačkih srezova. a služile su za stanovanje najsiromašnijeg stanovništva. 1895. bilo brojnije od ženskog za 30-66 osoba. Ova razlika može se objasniti političkim i ekonomsko-socijalnim promjenama izazvanim Aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. Muških je bilo više za 91. koje su muško stanovništvo vodile u političku i ekonomsku emigraciju izvan Bosne i Hercegovine. i 1910.264 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mostarski okrug (Hercegovina) brojem žena premašio je broj muških.000 muških dolazilo je 871 žena i u tom pogledu ovaj okrug imao je najmanje ženskog stanovništva u odnosu na muško. a muškarci samo 13.000 muških stanovnika dolazilo je 908 ženskih.600. Povoljan odnos rasta stanovništva (200%) i stanova (230%) utiče na normalan razvoj grada. U godini 1910.000 muških bilo 1.9 Polna struktura stanovništva u gradu takođe se može označiti uravnoteženom. Rezultati popisa žiteljstva 1910. godine 895 žena.50 osoba. Tu je na 1. godine na 1.010 žena. Bosna i Hercegovina imala je 994.75 osoba. godine. u ovom razdoblju. XXXII. a 885.852 (52.192 (47.000 muških. godine 893. kada žene bilježe porast za 152 osobe. a preokret nastupa između 1895. godine. Prosjek po jednom stanu u Bugojnu iznosio je.

5) 441 (22.727 (31.361 7 Gornji Vakuf 365 14 1.BUGOJNO.490 (31.8) 316 (33.5) 267 (41. godine. 73. dok je kod drugih konfesija. Privredno i kulturno značajnu skupinu među doseljenicima činili su Jevreji (sefardi i aškenazi) koji u Bosni i Hercegovini žive gotovo isključivo u gradovima. uz prirodni priraštaj.1) 14 (0.4) 72 (4.1%) 10. STANOVNIŠTVO.6) 344 (19. i Popis iz 1885. Grad Bugojno 203 (31. Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Bugojno 339 316 195 22 Donji Vakuf 130 460 1. prvenstveno katolika raznih nacija. str. 265 Vjerska struktura gradskog stanovništva u Bugojnu 1879-1910.6) 60 (4.2) --1885. Najveći prirast bilježilo je katoličko stanovništvo (oko 400%) usljed doseljavanja većeg broja stranaca. katolici i muslimani – i da se samo broj pravoslavnog stanovništva u gradu povećavao prirodnim priraštajem.1) -- Iz tabele se vidi da je 1879.2%) Srez Bugojno 10.4) -1895.7%) 12. godine11 Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali 1879.1) 436 (24.9) 22 (2. 180-188.5%) 267 (41. DO 1914.9) 195 (20.8) 533 (28.2%) - Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali Vjerska struktura 1885. godine u Bugojnu postojao vjerski i etnički trougao – pravoslavni.315 - Popis stanovništva iz 1879. % 399 (42. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. godine. To je bila opšta pojava nakon austrougarske okupacije gdje se formirala nova administracija i stvarale potrebe ne samo za činovnicima nego i za raznim stručnjacima koji se nisu mogli naći među domaćim stanovništvom. % 822 (45. str. . 11 Vjerska struktura 1879.8) 1910. % 905(51. % 203 (31.3) 176 (27.548 (37. značajnu ulogu imalo useljavanje.3%) 176 (27.

Čurgus Nikola.293 stanovnika bugojanskog sreza 46. turski (2). U toku narednih 10 godina. Tuzlančić Stjepan. godine. nadgeometar. Njihovo interesiranje za Bugojno raslo je s izgradnjom cestovnog i željezničkog saobraćaja i jačanjem trgovine. Haić Josip.. Zeman Emanuel. iz 1910. kotarski nadliječnik. Hanzal Karlo. ugarske polovice (Hrvatska.86% gradskog stanovništva i samo 3 stranca u srezu nisu bila smještena u gradu Bugojnu. Maly Vinko. kotarski nadveterinar. slovenački (34). Od toga je bilo 278 lica koja su se uselila sa srpskohrvatskog jezičkog područja izvan Bosne i Hercegovine i to iz austrijske polovice (Dalmacija) 118.65% ukupnog gradskog stanovništva. njemački (53). Halama Jozef. talijanski (2) i rusinski Državni činovnici u Bugojnu 1914. Manipulativni činovnici: Đurđević Nikola. ti podaci daju neke nove mogućnosti za sagledavanje nacionalne strukture stranaca. Ipak. a manji broj i u Gornjem Vakufu (17). koji su pripadali raznim nacijama. Tada je znatan broj stranaca bio smješten i u Donjem Vakufu (215). Vojvodina) 142 i inostranstva (Srbija i Crna Gora) 18. Porezni činovnici: Hawranek Ernest. Činovnici za evidenciju: Metikoš Milan.. jer ih je bilo 22 od ukupno 36 stranaca. godine u cijelom srezu nije bio zabilježen nijedan Jevrej. oni su 1885. To znači da je u bugojanskom srezu bilo 527 doseljenika izvan Bosne i Hercegovine. Poljoprivredni činovnik: Bayer Zlatko. Od ukupno 46. godine najbrojniji među useljenicima. broj doseljenika popeo se na 295 (među kojima su 72 Jevreja) i tada su činili 16. Tada su doseljenici činili 3.087 osoba govorilo je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Šumarski činovnici: Kubović Dragutin. češki (37). bilo je 206 lica i njihovi maternji jezici bili su: španjolski (55). obuhvatio je strance po srezovima. Cestarnik: Stepanek Valentin Činovnik za vojnu evidenciju: Urbanek Ivan. godine Kotarski predstojnik: Molnar Eugen Politički činovnici: Tomek Franz. lugar. 12 . mađarski (10). Momčilović Vladimir. Slavonija. Posljednji austrougarski popis stanovništva. a ne po pojedinim mjestima kao do tada. Drugih stranaca. poljski (8).266 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Od toga bilo je po 137 iz austrijske i ugarske polovice i 21 pripadnik iz drugih država. Čvoriščec Ivan Sanitetski činovnici: Goler Josip. Tešanović Dušan. rumunjski (4). nadšumar i Prodanović Milan. Iako 1879.

Mutevelić Jusuf. do 1910. a 1910. a uslovljavan je. Kalaica Josip. Mandušić Jelena. Hlavaty Josip. a 108 ili 35. Iz navedenih podataka jasno se vidi da se na bugojanskim ulicama moglo čuti desetak evropskih jezika. Od poljoprivrede Sreski sud u Bugojnu: Ružička Eduard. etničku (prije svega na katoličku i hrvatsku zajednicu). turski 41 (rezultat otvaranja medrese). 67 lica su naučili srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. što ukupno iznosi 69. godine. a u ovu socijalnu skupinu ulaze.BUGOJNO.12 Prema istom popisu. DO 1914. Kock Josip (gruntovničar).16%). bili smješteni u Bugojnu i Donjem Vakufu i u manjem broju u Gornjem Vakufu i Kupresu. S obzirom na to da su stranci.2% na pomoćne radnike. činili značajnu skupinu od 527 lica. uglavnom. Žalica Dragoljub. 267 (1). do 1910. Željeznička stanica u Bugojnu: Onhajzer Karlo. Šiljković Mehmed. U mnogim gradovima umnožava se broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. Opšta narodna osnovna škola – učitelji: Šimunac Stjepan. Krajnc Vjekoslav. Vasilj Zvonimir (gruntovničar). Prirast muslimanskog stanovništva u gradu Bugojnu bio je intenzivan u razdoblju od 1895. mađarski 3 i francuski 1. prvenstveno Bugojna i Donjeg Vakufa. nadničare i sluge. ali i prije nje. posebno nakon Aneksije. uglavnom. Vojna pošta i telegraf: Muller Johann. Od 307 domaćina i zaposlenih osoba u Bugojnu 1885. Kukura Mathias i 1 manipulant. doseljavanjem zemljoposjednika iz okolnih sela. Vehabović Mustafa. Oni su 1895. Rustempašić Hajdar ef. Ova pojava bila je veoma prisutna i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. na zanatlije i trgovce otpadalo je 105 ili 34. . osim muslimana. jasno je da su oni znatno uticali na vjersku. Sedlecky Milan. i socijalnu strukturu. Bukvica Mustafa (šerijatski sudija). PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.2%. *** I pored izrazite agrarne strukture čitavog sreza i potpune odsutnosti industrije. U razdoblju od 1895. Bugojno je na razmeđu XIX i XX stoljeća spadalo među 25 gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je više od polovine njihovog stanovništva nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. Grgurić Jakov. katoličke i drugih konfesija. (šerijatski sudija). sekretar sreskog suda. godine u bugojanskom srezu došlo je do izvjesnog opadanja broja stranaca. njemački 50. i pripadnici pravoslavne. koji su još uvijek najbrojniji.4% produktivnog muškog stanovništva. talijanski 5. STANOVNIŠTVO. godine bilo ih je manje za 43 (8.

i 1910.967 1. Godine 1910. Br.694 1..161 Socijalna struktura agrarnog stanovništva u gradu Bugojnu 1895. do 1910. nadničara i slugu Ostalih muškaraca preko 16 godina Žena i djece Ukupno 121 162 27 625 932 1. Socijalna struktura Bugojna. godine Socijalna kategorija Činovnika Učitelja Sveštenika Zdravstvenog osoblja Zemljoposjednika Slobodnih seljaka Kmetova Bugojno 13 1 36 8 2 105 108 24 8 1 1 Donji Vakuf 3 5 28 18 61 41 281 7 2 Gornji Vakuf 13 4 - - 179 120 45 1 40 - Posjednika kuća i rentijera Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.3%. a od drugih izvora prihoda 82. od poljoprivrede je živilo 800 osoba ili 41. Nakon deset godina (1895). domaćina Rodbine Zemljoposjednici sa kmetovima 3 3 81 154 Zemljoposjednici bez kmetova 132 368 Slobodni seljaci 27 133 4 10 Kmetovi 1 1 2 10 ..7% ukupnog stanovništva u gradu. kao glavnog izvora prihoda živjelo je samo oko 15% gradskog stanovništva. od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 305 osoba ili 17. domaćina Rodbine Br. Od 1895. godine 1895.268 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.8%. a od svih drugih grana privrede 1.2% stanovništva. 1910. Donjeg i Gornjeg Vakufa 1885. godine zabilježen je značajan priliv agrarnog stanovništva u grad.342 1.136 osoba ili 58.

bio je u skladu s opštom tendencijom u Bosni i Hercegovini. 1910. kao što je uticaj šerijatskog nasljednog prava i dijeljenje posjeda. Rod. Dom Rod.BUGOJNO. stanovništvo Ukupno poljop. Isti proces kao u Bugojnu.936 4 550 800 (42%) 1. godine imali status grada. 1910. preseljavanje zemljoposjednika sa sela u grad. Br. 15 50 127 305 170 4 586 16 75 102 1 171 315 4 Gornji Vakuf 1895.7%) 1. DO 1914. do 1910.13 Iako se razvoj ova dva mjesta međusobno ra13 Struktura agrarnog stanovništva u Donjem i Gornjem Vakufu 1895. naročito poslije Aneksije i konačno.3%) 29 64 324 859 1173 (58%) 834 (42%) 2027 30 51 123 335 458 (26. Rod. STANOVNIŠTVO. pri čemu su negdje širene a negdje sužavane gradske opštine. S jedne strane. i 1910.286 (55. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. a djelovali su i drugi faktori.329 63 139 253 791 1. koji su 1910. domaćina Rodbine 43 74 1. domaćina Rodbine Br. Dom. Dom.466 (83%) 29 250 1. tome je doprinosilo uređivanje gradskih opština nakon donošenja propisa 1897.043 (44. Ukupno 1895. u nešto naglašenijem vidu odvijao se i u njegovim političkim ispostavama Donjem i Gornjem Vakufu. 1910. Dom. godine Donji Vakuf 1895.136 (58%) Ovakav razvoj Bugojna od 1895. Rod. u kome jača uloga agrarnog sektora. stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno stanovništvo 2. 17 74 48 191 76 210 1 142 4 637 - Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo polj.4%) 1719 2 193 832 1025 (65%) 548 (35%) 1578 .6%) 1261 (73.771 94 231 305 (17%) 1. godine. tako da su se znatno umnožila oba zemljoposjednička sloja. kupovina kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane imućnih građana. 269 Ostale osobe koje se bave poljoprivredom (bezemljaši) Od poljoprivrede živi Ukupno Ostalo civilno stanovniš.

270 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.466. dobijaju i značajne urbane i modernizacijske odlike. Kontraverze su glavna odlika tog razvoja. taj broj je porastao na 93. godine 1. svećenici. a 1910. jer su paralelno postojali polufeudalni odnosi u agraru i. Osnova socijalne strukture dijela gradskog stanovništva u Bugojnu koje je izvore egzistencije nalazilo izvan poljoprivrede zabilježena je popisom iz 1885. a još brže se umnožavaju razne ugostiteljske radnje (kafane i gostionice).. godine svega šest. a 1910.136 osoba nalazilo izvor sredstava za izdržavanje u zanimanjima izvan agrara. sve veći broj ljudi zavisi od agrara. svi navedeni gradski slojevi su se umnožili. Ne računajući rat. Nakon toga. sveštenici. Vojnici u Bugojnu tada nisu činili brojnu skupinu. Prenošenjem sreske administracije iz Donjeg Vakufa u Bugojno i stvaranjem u njemu političkog i upravnog Godine 1885. i 1913). Tada su oko 85% gradskog stanovništva činili pripadnici gradske privrede. Ovaj period u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini mogli bismo nazvati periodom svojevrsne agrarizacije gradova. kada je zabilježen najveći talas kupovine kmetskih selišta uz državnu pomoć. najviše ih je bilo 1895. godine 1. trgovaca. zanatlije i radnici obuhvaćeni raznim vidovima najamnog rada. trgovci. ugostitelja. čitav srez imao je oko 15 državnih činovnika a 1908. rada na napolicu i sl. istovremeno. Seljak ima malo zemlje i pred Prvi svjetski rat (1912. dok su učitelji. 1910. dok su činovnici. zanatlija i najamnih radnika. bez obzira na to što oni.14 *** Isti razlozi koji su podsticali demografski napredak Bugojna uslovljavali su i njegov privredni razvoj. kapitalistički odnosi u kojim se vrši akumulacija kapitala i uvodi novi način proizvodnje. učitelji i zdravstveno osoblje tada činili oko 5% tog dijela stanovništva. Do 1886. tako da oba ova grada dobivaju prevagu agrarnog stanovništva u svojoj socijalnoj strukturi. tu se vide sve navedene posljedice. Dakle. zlikuje. U svemu tome zemlja je postala glavni kapital (što je karakteristično za cijeli Balkan) i sve se počelo oko nje vrtjeti. tako da je 1895. bili limitirani tadašnjim stepenom ukupnog razvoja. godine. zdravstveno osoblje i sl. ima ih 48. umjesto od gradske privrede. Naročito se povećao broj činovnika. kada su brojali 25 ljudi. s druge strane. 14 .. u srezu su protokolirane 21 trgovačka firma. odvija se proces novog ukmećivanja.

preko Travnika. osim političkog. spojena normalnotračnom prugom sa zaleđem trebala je biti “kompenzacija” za riječku. STANOVNIŠTVO. Godine 1910.50% od drugih privrednih grana. Od tada su ljudi i roba stizali u Bugojno neuporedivo brže i sigurnije nego tradicionalnim sredstvima (tovarnim konjima organiziranim u karavane i kolima s goveđom i konjskom zapregom). gotovo preko noći. Odvojak od Donjeg Vakufa do Jajca pušten je u saobraćaj 1. Iz njega. maja 1895. a preko Gornjeg Vakufa i Prozora u dolinu rijeke Neretve. str.15 Ostalo se pri skromnijem projektu. Planovi da se izgradi pruga od Lašve. procent agrarnog stanovništva u bugojanskom Vidi opširnije o planovima za izgradnju ove pruge: Dževad Juzbašić. Izgradnja željeznice u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. a do Bugojna godinu dana kasnije. i 200-205. 15 . što predstavlja rijetkost u cijeloj pokrajini. a od drugih zanimanja 11. Izgradnjom cesta i željezničkog saobraćaja stvorena je jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavljanje čvršćih privrednih.8 km i Donji Vakuf-Jajce (33. a 12. godine). privredni i kulturni značaj.34%. godine.50%. Uključivanjem u željezničku mrežu Bugojno je znatno pojačalo svoju saobraćajnu i privrednu funkciju u čitavom regionu. političkih i kulturnih veza čitavog gornjovrbaskog područja sa širim prostorima Bosne i Hercegovine i izvan nje. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.BUGOJNO. oktobra 1893. u dužini od 70. Godine 1895. Donjeg Vakufa i Bugojna do Splita. više puta su aktuelizirani. 14. od poljoprivrede kao glavnog zanimanja živjelo je 87. odnosno talijanskih interesa u njoj. Glavni izvor prihoda stanovništva bugojanskog sreza dolazio je od agrarne privrede iz koje su svoju snagu crpila tri gradska naselja (prema statusu iz 1910. 121-134. pa je uskotračna pruga od Lašve preko Travnika i Donjeg Vakufa do Bugojna.6 km) građena u etapama. Sarajevo. 271 centra za cijelu gornjevrbasku regiju i kuprešku visoravan. transporti su nastavljani preko Kupresa i Livna za Split i Dalmatinsku Zagoru. Brod poveže s dolinom rijeke Vrbasa.66%. prvenstveno iz političkih razloga. ali su ostali neostvareni. DO 1914. povećao se i njegov saobraćajni. jer se sudbina ovog projekta vrtjela oko Rijeke i mađarskih. kao krajnje tačke ove pruge. Sljedeći važan događaj na polju moderne istorije ovog grada bila je odluka austrougarske uprave da željezničku prugu Sarajevo – Bos. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda u pokrajini je živjelo 88. Od Lašve do Travnika pruga je završena 26. Ovakva privredna struktura bila je nešto povoljnija od bosanskohercegovačkog prosjeka. Splitska luka. 1974. oktobra 1894.

000 630. a nepoljoprivredno 13.000 10.000 10. Bugojanski srez je već tada stekao 16 Prosječna godišnja poljoprivredna proizvodnja u bugojanskom srezu u periodu 1902-1918. što je po jednom agrarnom stanovniku iznosilo 55 kruna (a ako se računa ukupno stanovništvo onda dohodak iznosi 47 kruna).000 100.000 Vrijednost u krunama 266. srezu smanjio se na 84. šljive. ječam.380 1.43%. proso i heljda) iznosila je oko 255 oka ili 326 kg po jednom stanovniku. Ovaj odnos prema kukuruzu odredili su geografski i klimatski uslovi dijelova bugojanskog sreza (planinski predjeli i kupreška visoravan).576.600. kruške. Računa se da je za normalnu ishranu jednog odraslog čovjeka (u to vrijeme) bilo potrebno 18 kg žita mjesečno.20%.000 700. u Bosni i Hercegovini poljoprivredno stanovništvo činilo je 86.655. sijeno)16 u bugojanskom srezu iznosila je 2.00 166. jabuke.57%. To znači da se procent nepoljoprivrednog stanovništva u bugojanskom srezu povećao 1895-1910. Početkom XX stoljeća vrijednost žetve glavnih ratarskih proizvoda (pšenica.232. pa tek na četvrto mjesto dolazi kukuruz koji je u Bosni i Hercegovini bio najrasprostranjenija hljebna kultura.300 200. godine: Vrsta kulture Pšenice Ječma Zobi Raži Mješanca Prosa Kukuruza Heljde Sijena Šljive Krušaka Jabuka Krompira Kupus Količina u okama 1.77%. krompir. U isto vrijeme.000 54. kupus. kukuruz.000 36.000 1..710 405.30% a nepoljoprivredno je poraslo na 15.272 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. još uvijek je ostajalo dosta viškova žita koji su upravo Bugojnu davali atribut žitnog tržišta.000 4.00 400.000 900.290 522. napolica.600 140.000. Proizvodnja žitarica (pšenica. ječam. zatim napolica i pšenica.000 .271.087.400 kruna. Među žitaricama najviše se proizvodio ječam. a u Bosni i Hercegovini za svega 1. raž.500 28. zob.110 5.000 226.700 50. raž.000 48.000 4. kukuruz.600 12. ili 216 kg godišnje.7%.000 1. napolica. godine za 3. Ako se odbiju sjeme i drugi rashodi.. heljda.000 33. proso.

koje je imalo izvanredne prirodne uslove.371 1. Seljaci su koristili ove prednosti.189 . posjednika stoke Konji Goveda Ovaca Koza Svinja Broj pčelara Broj košnica 1895. pa je početkom XX stoljeća bugojanski srez raspolagao s najmanje 9. 273 dobru reputaciju u gajenju krompira i na jednog stanovnika ovog sreza proizvođeno je preko 86 oka (118 kg). 13.26.73 .250 1.692 7. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895).5% . 1.228 13. Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom Jahre 1910.9% .046 + 670 + 604 .000 ovaca. Od 90-ih godina XIX stoljeća u bugojanskom srezu uvodi se kultura repe koja je bila odličnog kvaliteta i davala je prihod od 960 kruna po hektaru. godine. Popis stoke u užem bugojanskom srezu (bez ispostava Gornji i Donji Vakuf.956 9.000 grla rogate stoke. 11. Bosanski glasnik 1904.039 6.18 Prema cijenama iz 1908. Osim toga.562 1. kao i u još nekim sreskim mjestima.000 konja. što predstavlja sam vrh u pokrajini. za unapređenje poljoprivrede.7. STANOVNIŠTVO.043 202 744 pletenih + 191 . 1.540 7.580 439 275 816 1910.13.BUGOJNO. vrijednost stočnog fonda iznosila je oko tri miliona kruna ili oko 67 kruna po jednom stanovniku. Br. voća i povrća u Skopaljskoj dolini. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.52% + 10% + 137% . 100.2.5% .264 .7% . te Kupres) 17 18 (Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom jahre 1895. Sarajevo 1912).72 1895-1910 + 14% .586 6.23. Za unapređenje voćarstva. DO 1914. brdoviti i planinski dijelovi bugojanskog sreza nudili su izvanredne mogućnosti za razvoj stočarstva i šumske privrede.000 koza i oko 900 svinja. u Bugojnu je 1904.000 oplemenjenih sadnica koje su besplatno dijeljene stanovništvu.17 Osim povoljnih prirodnih uslova za uzgoj gotovo svih vrsta žitarica. koja je. imala zadatak da unapređuje duhovne i materijalne odnose seljaka i da potpomaže i štiti njihove interese. osnovana sreska poljoprivredna zadruga. u Bugojnu je osnovana voćarska škola koja je na 3 ha površine svake godine uzgajala 8.

+ 12 (6.74 (211%) . osobena po tome što su svi njeni objekti i instalacije. bili izrađeni od drveta. Sarajevo 1970. Schmid. Osim poljoprivredne proizvodnje.11 (69%) Prema navedenim podacima vidi se da ni bugojanski srez. Godišnjak DIBiH. U narodu je. Bosnien und die Herzegovina s. To je bila posljedica carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije (1906-1911. naročito u okolini Kupresa. Izvoz stoke i mesa iz Bosne i Hercegovine se povećavao. 197 103 489 193 33 109 5 28 pletenih 1895-1910..274 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Vlasnik ove pilane bila je porodica Alibegovića iz Poriča. XVIII.5%) . takođe. a ni samo gradsko područje nisu bili pošteđeni opadanja stočnog fonda koje je u deceniji pred Prvi svjetski rat zahvatilo cijelu Bosnu i Hercegovinu. 185 117 709 320 116 35 16 35 1910. vlasnika stoke Konja Goveda Ovaca Koza Svinja Pčelara Košnica 1895. prvenstveno za eksploataciju i preradu drveta. mada se nisu mogli prezentirati uvjerljivi podaci o modernizaciji stočarstva. ostalo je predanje o postojanju pilana potočara na Poričkoj i Prusačkoj rijeci i Šemešnici (lijeve pritoke Vrbasa). F.14 (12%) .220 (31%) -127 (40%) . 550-551. bugojanski srez imao je dobre prirodne uslove i za razvoj šumske privrede. a na udaru su naročito bila goveda i ovce.19 Veliki pad u broju stoke austrougarska statistika u Bosni i Hercegovini obrazlagala je i prelaskom s ekstenzivnog na intenzivno stočarenje. godine) i promjenâ u oblasti carinske i agrarne politike u Monarhiji. U tom smislu. Broj stoke u gradu Bugojnu Br. bez obzira na to što su i u bugojanskom srezu postojali pokušaji uvođenja meltalske pasmine goveda.83 (72%) . Jedna od tih pilana bila je podignuta na Poričkoj rijeci kod Ajkunića točila i ušla je u predanje kao jedna od najstarijih u pokrajini (II polovina XVIII stoljeća). uključujući i eksere. izuzev željezne testere. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti.. da su za Dževad Juzbašić. a postoje i pisani tragovi. te rijeci Vitini (desna pritoka Vrbasa). ostalo zapamćeno. 1968-1969. gdje su za to postojali veoma povoljni prirodni uslovi. 19 .

B. koji je 1910. Zbog finansijskih teškoća ovo preduzeće je 1912. Sarajevo 1960. Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine. četiri u slivu rijeke Šemešnice i jedna na rijeci Vitini. Vakuf ).300 m3 četinarskog drveta. Ova firma je u toku 1913. godine u Trnovači (nedaleko od G. DO 1914. ova pilana u Trnovači predstavlja prvo industrijsko preduzeće u bugojanskom srezu koje upotrebljava parnu pogonsku energiju. te porodice Džolića i Ponjavića iz Kutanje. godine svoj ugovor prenijelo na firmu Adem-age Mešića i Jakoba Haima. 214. str. Izuzetno značajno bilo je angažiranje privatnog preduzimača iz Zavidovića Felixa Cavallini-a. Vakuf ). Razvojni put šumske privrede. godine posjekla i preuzela u ugovornom području 18. jer su veliki šumski kompleksi ostali netaknuti. i 1914. Zbog ratnih neprilika. Vakufa) izgradila parnu pilanu s dva gatera. krajem XIX i početkom XX stoljeća.d. To su bile male pilane potočare sa po jednom testerom koje su kovali kovači Cigani u Donjem Vakufu i nosile su ime “ciganske testere”. eksploatacija šuma i prerada drveta dobile su nove. Begović. ovo preduzeće je krajem 1914. Neki Joca Milenković podigao je pilanu potočaru u Maškari (G. 92. V. str. godine ustupilo je u zakup svoja pilanska postrojenja bečkoj firmi Ujedinjena industrija drveta a. Begović.BUGOJNO. 127. a krajem 1916. br. 20 . Osim začetka industrijske eksploatacije i prerade drveta. moderne oblike. 143. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. s drvenom masom od 55. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnoj industriji u Sarajevu. (Vereinigte Holzindustrie A. godine. kao što su ciglane i pilane potočare.20 Kasnije. 275 vrijeme osmanske vladavine postojale dvije pilane na Prusačkoj rijeci. godine zakupio desetogodišnju eksploataciju šumskog područja Točilo-Raduša (500 ha). STANOVNIŠTVO.000 m3 četinarskog drveta.G. godine obustavilo sve radove u šumi.21 Ne računajući nekoliko sitnijih objekata. koja je 1913.). pa je u nedostatku lokalne radne snage u svojim pogonima za sječu i rad na pilani koristila ratne zarobljenike. koji nisu imali dovoljno obradive zemlje. ali su znatno zaostajale iza stvarnih prirodnih uslova. 144. Pilane na Šemešnici posjedovale su porodice Vasića i Ilića iz Košćana. 21 O eksploataciji i preradi drveta u bugojanskom srezu na razmeđu XIX I XX stoljeća vidi: B. a za izvoz drveta iz ugovornog područja 800 m suvih riža i 9 km puteva. u pojedinim dijelovima bugojanskog sreza. Pilana je na taj način bila u pogonu sve do vojnog sloma Monarhije u jesen 1918. a Feldbauer Samuel u Šemešnici (D. Ova firma je radila za vojne (ratne) potrebe. Godina 5.

. sjekire. godine. dok su neke od njih. zdravstvene i vjerske institucije. ali su predstavljale začetak najznačajnije privredne grane u gradu. u Bugojnu bila sudski protokolirana 21 trgovačka firma. Verzeichniss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina handelsgreichtlich protokolirten Handelsfirmen zausammengestellt auf Grund der gerichtlichen Handelsregister. 22 . kao što su Dalmatinska Zagora i kraški predjeli općenito davali vrsne majstore u građevinskom oblikovanju kamena. od kojih je većina stabilno radila. Među prvim protokoliranim firmama spominje se samo Meho Bevrnja (1886). Iz pregleda protokoliranih firmi vidi se da su najbrojniji hrvatski i srpski trgovci koji su zajednički i formirali bugojansku trgovačku čaršiju. a svi ostali iz 1900. stokom i drugim poljoprivrednim proizvodima vodila je brzom porastu broja trgovaca... u Bugojnu su trgovci Bošnjaci bili u manjini. godine. tako da je 1886. U neproizvodnoj oblasti najviše radnih mjesta nudila je državna uprava. lopate i sl. a u Hercegovini od kamena. iz različitih razloga. S obzirom na to da su u to vrijeme u Bosni kuće građene od drveta. Trgovina žitom. Sarajevo. Do kraja Prvog svjetskog rata u Bugojnu su sudski protokolirane ukupno 61 firma. zanatstvo. dopunski izvor prihoda. brezovih metli itd.276 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Za razliku od starih gradova. kose. prosvjetne. poljoprivrednih alatki (vila i grabalja). prestajale raditi ili su propale. i u bugojanskom srezu bilo je dosta vještih majstora tesara. kućna radinost i skromni začeci industrijske proizvodnje. ugostiteljstvo. razvijali su se kućne radinosti i razni zanati kao neophodni. zatim držala za motike. im Oktober 1886. u Bugojnu su zabilježene tri značajnije trgovine koje vjerovatno. ili 1907. Uz svega devet bošnjačkih dolazi i 5 jevrejskih protokoliranih trgovačkih firmi i one zajedno čine oko jedne četvrtine ukupno registriranih. Čitave porodice specijalizirale su se u proizvodnji drvenog posuđa (od kašike do kaca raznih veličina i namjena). nisu bile jedine. te sepeta.22 dakle isti broj kao stari trgovački centar na Savi Bos. a zatim vojne. Kostajnica ili Zenica. Osnovu privredne strukture grada Bugojna na razmeđu XIX i XX stoljeća činili su trgovina. tri godine nakon uvođenja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Godine 1855.

1885. 1907-1912. 1901. 1886. 4. DO 1914. 30. 8. Firma se prvi put spominje 1855. 13. 1908. 12. 1905. 22. 6. 20. 16. 10. 7. Isidor Atijas S. 18.BUGOJNO. protokol. 1895. 1900. god. 1900. 9. 1908. 21. Risto Đurendić Vuko Freškura Franc Gaković Redžo Grof Ludwig Grof Rudolf Hadžiavdić Jusuf Heydušek eodor Ivičić Ilija Ivanković Ivić Stjepan Naziv firme God. 1907. 1884. 1886. 1885. 1894.23 1. Franjo Babić A. 32. 1904. 28. 17. 14. 31. 5. 2. 1907. Mordohaj Avdalajbegović Remzi beg Babić Anto Babić I. 1907-1912 1887. 1894. 1904. god. 1886. 11. 1886. 277 Spisak protokoliranih trgovačkih firmi u Bugojnu 1883-1918. 1904. 23 Altarac Solomon Atijas Solomon Haim Atias S. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Firma se prvi put spominje 1855. 24. 27. Jozo Babić Stipo Balagija Abdulah Baltić i Dimić Braća Baltić Baruh Samuel Behara Krstan Bevrnja Meho Budimir Maranguz Pero Bušatlija Husein beg Čolić Nikola i Anto Dautbegović Mustajbeg Dilber Marko Dimić Perendić Marko Domaćinović braća Đurendić V. 29. 1907. 23. 1908. god. 1885. 15. 1894. STANOVNIŠTVO. 1908. . 1886. 26. 3. Primjedba Firma se prvi put spominje 1855. 19. i časopisa Bošnjak i Bosanski glasnik. 1914. 1885. 25. Spisak protokoliranih trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu podataka u Verzeichniss.

1894-1914 1900-1914 1885. 1907-1913. 54. 1886. 33. 48. 41. 1894-1913. 1885. 56. 1908. 55. 36. 1886. što znači da su patrijarhalne veze brzo kidane nakon nestanka oca porodice. 1885. 37. 40. 1894. 1885. 51. 49. 1886. Jelić Ilija Jelić Simo Jezidžić Stipo Karadža Abdul Rezak Kirlić Alija Kolovrat braća Kolovrat sinovi F. 1885. 44. 45. 52. 1886. Kolovrat i drug Krstanović braća Madunić Ivo Madunić Juko i Ivo Marinović r. 1894. 1910. Ilija Sinovi Nikole Pavlovića Subašić Ilija Subašić braća Šandrk Ivan Topić Tufekčić Tomo Trifković Lugušić Ilija Vasić Pero 1908. 57. 38. Sa filijalom u Kupresu Iz strukture trgovačkih radnji u Bugojnu vidi se da one ne odudaraju od drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini. 1886. 1907. 1886. 53. 58. Simo Pavlović Nine i brat Perković Ivanković Ivo Popadić Boško Popadić braća Praljak J. 1885. mahom. Jelić Čedomir L. 59. 1913. dok se vremenom braća dijele i stvaraju nove trgovine. 46. 1912. 42. 43. 1904. 50. 60. 39. 1886.. Jovo Radović Tomo Rustempašić Muhamed beg Salom Ušćuplija Abraham Sandić J.278 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 34.. 47. 1903. 35. 61. Druga karakteristika jeste da se na razmeđu dva stoljeća vrši diferencijacija između zanata i trgovine i da se počinje stvarati tip specijaliziranog trgovca. 1910. trguju mješovitom . 1885. U početku se cijela familija javlja kao nosilac firme. za razliku od ranijih trgovaca koji.

oktobar. septembra svake godine. 209. Esnafi i obrti. STANOVNIŠTVO. Na njima su trgovci i zanatlije iz raznih krajeva nudili svoju robu. godine u Bosni i Hercegovini održavani su vašari u 87 raznih gradova. 69. godine stanovnici Bugojna zatražili od osmanskih vlasti da im odobre održavanje trodnevnog godišnjeg vašara “u cilju povećanja trgovine i usljed toga što se nalazi na putu kuda mnogo putnika prolazi”. datum održavanja godišnjeg vašara u Bugojnu bio je promjenljiv sve do 1907.400 grla rogate stoke. 24 . – 21. žito i proizvode kućne radinosti. i br. Bosanski glasnik 1990-1918. što potvrđuje i navedeni spisak sudski protokoliranih firmi. Prema podacima s početkom XX stoljeća. seljaci su dogonili stoku. 6. oktobar.24 Nakon austrougarske okupacije. 50 konja.25 Godišnji vašari u Bugojnu. nedjeljni i pijačni dani. a na sedmični pijačni dan prosječno po 150 grla rogate stoke. VI 1870. 26 Bosanski glasnik 1907. Kreševljaković. Od toga u 72 mjesta održavani su sedmični pijačni dani. novembra. derneci. Datumi godišnjeg vašara u Bugojnu bili su: 30. maja. S obzirom na to da se Bugojno našlo već tada među 27 mjesta koja su imala godišnji vašar. 600 komada sitne stoke i 20 svinja. 13. na godišnji vašar u Bugojnu dogonjeno je oko 2. ali se uz ovaj vid trgovine pojavljuju godišnji vašari (sajmovi. 9. Zabilježeno je da su 1870. Trgovina s ćepenka bila je najvažniji oblik razmjene dobara. str. varoša i sela. od kada se ustalio na 18. predstavljali su najveći privredni i društveni događaj za koji su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i svi uzrasti stanovništva. i 21. – 8. s početkom 15. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Svi su nešto prodavali i kupovali i u tome uživali. Odobrenje datuma i trajanja vašara vršeno je posredstvom okružne oblasti u Carigradu. 279 robom. 25 Bošnjak 1886-1899. 30. str. a u 27 godišnji vašari. 18-19. Iste godine. 275 14/26. mutesarif travničkog sandžaka (okruga) objavio je da će se u Bugojnu održavati vašar u trajanju od tri dana.BUGOJNO. IX 1871. Vidi takođe H. to mu je dalo novi zamah za razvoj trgovine. godine. DO 1914. razni putujući zabavljači nudili su zabavu tako da se šarolika masa svijeta stapala u jedinstvenu sliku vašara i njegove neponovljive atmosfere. – 15. 18. kao i u drugim mjestima. aprila. oktobar. 4.000 grla sitne stoke i oko 100 svinja. panađuri). kao nezaobilazni i nezamjenjivi oblik razmjene dobara između sela i grada i širih oblasti međusobno. oktobra – 2.26 O odobravanju vašara u Bugojnu vidi list Bosna br. 400 konja. a do austrougarske okupacije 1878.

Stipo Šandrk i Pero Kolovrat. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u ovoj oblasti. Time je počela i u Bugojnu era modernog građevinarstva. kao što je zgrada kotarskog ureda u arapskom stilu (današnja gimnazija). 76. koji su u većini bili dunđeri. 254. Početkom XX stoljeća zabilježeno je da u Bugojnu uspješno rade dva hotela i jedno prenoćište. Struktura zanata nije bila opterećena tradicijom. čiji je vlasnik bila Ruža Grubeša. ili majstori opšteg profila koji su znali izgraditi bosansku kuću od temelja do useljenja.. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1913. žitom i stokom.27 U gradu je bilo smješteno više zanatskih radnji koje su podmirivale potrebe gradskog i okolnog seoskog stanovništva. a 1918. Franc Freškura podigao je na željezničkoj stanici hotel “Vrbas” s deset soba. koji su gotovo isključivo bili doseljenici iz raznih pokrajina Monarhije i nosioci modernizacije i evropeizacije u gradu. željezničke stanice. zgrada sreskog suda. u Bugojnu počinju zidati veće i ljepše kuće za potrebe trgovaca. Osim nosilaca političke i vojne vlasti. jer se osim državnih. str. U gradu je bilo i jedno prenoćište sa 4 sobe. osnovane su filijale Tkaonice ćilima iz Sarajeva. Dobar poslovni ugled imao je i drugi hotel “Zum schwarze Adler” (Kod crnog orla). Ovaj hotel imao je u početku šest. u Bugojnu je bilo više tradicionalnih bosanskih gostionica i kafana. 1918. uredio restoran i promjenio ime u Hotel “Bosna”. koji je 1908.280 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 15 soba. narodne osnovne škole. Vlasnici prvih ciglana bili su Marko Ribičić. str. 212. Na cijeni su bili kovači. 180. čiji je vlasnik bio Ludwig Grof. a gotovu robu predavali su firmi i dobijale određenu platu.28 Važan ekonomski faktor u gradu činili su solidno plaćeni činovnici. Ove nove potrebe pratilo je podizanje prvih ciglana koje prave preokret u proizvodnji građevinskog materijala koji potiskuje drvo. vojne pošte i telegrafa itd. koji je proširio svoj hotel i dao mu ime “Grand hotel Grof ”. veterinar. u ovu socijalnu skupinu spadali su i sreski ljekar. . Podignute su reprezentativne građevine. 109. kolari. činovnika i zemljoposjednika koji useljavaju u grad. str.. što je neminovan pratilac formiranja naših gradova. Osim trgovina mješovitom robom. Oslanjajući se na bogatu tkačku tradiciju Skopaljske doline. nego je odgovarala stvarnim potrebama stanovništva. str. Potreban materijal i mustre radnice su dobijale od Tkaonice i naručene predmete izrađivale kod svojih kuća. građevinari. apotekar 27 28 Bosanski glasnik 1902. javnih građevina.

proizvo29 Rezultati popisa stanovništva 1910. nosilac bogatog društvenog i kulturno-prosvjetnog života. .. zemlje. STANOVNIŠTVO.BUGOJNO. 281 te nekoliko učitelja i sveštenika koji su. godine29 Privredna grana Poljoprivreda.129 68 5 25 583 22 2 14 130 141 17 68 293 291 248 387 1 143 380 500 6 129 29.293 Iz zvaničnog statističkog pregleda zanimanja stanovništva bugojanskog sreza 1910. stakla Obrada metala Izrada oruđa i instrumenata Hemijska industrija Rasvjeta. U vanagrarnim oblastima zanimanja prednjačili su obrada metala. vodovod i slično Građevinarstvo Tekstilna industrija Kožarska industrija Drvna industrija.208 89 9 33 806 42 3 18 164 220 30 108 422 405 449 531 2 196 586 736 10 227 46. rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Bankarstvo i krediti Saobraćaj Kućna posluga i razni posl. DO 1914. gline.581 Svega 41. činili i intelektualnu kremu grada. vrtlarstvo Šumarstvo i ribolov Rudarstvo Ind.079 21 4 8 223 20 1 4 34 79 13 40 129 114 201 144 1 53 206 236 4 98 16. kamena. godine vidi se da je svaki deseti stanovnik koji privređuje. Struktura zanimanja u bugojanskom srezu 1910. za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostalih Svega Privređuje 15. odnosno da je 89% ukupnog stanovništva sreza živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.712 Izdržavanih 26. str. stoč. 62-63. koja je zajedno s domaćim trgovačkim slojem. ujedno. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. svoju egzistenciju osiguravao izvan agrara. u biti.

osjećao potrebu za višestranim društvenim uticajem i potpunijim duhovnim i društvenim životom. trgovina. *** Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno se nije razvijalo samo kao politički i privredni centar sreza. Zbog toga se u njemu nije izvršila snažnija akumulacija i organizacija kapitala koja bi stvorila novčane institucije za finansiranje privrednog. U ovim granama radilo je 1. kućna posluga i drugi poslovi za platu. a kasnije i medresa. te javna služba. kulturna i društveno-politička aktivnost.282 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pripadnika raznih nacija i kultura. ukinuta je 1883. kada je “Družba sestara milosrdnica sv.. godine. nego je sve više preuzimalo i kulturnoprosvjetno i društveno vodstvo čitavog gornjovrbaskog kraja. Hrvatska težačka blagajna.. koji je. ni grad Bugojno nije mogao promijeniti svoj trgovačko-agrarni karakter.633 zaposlenih izvan agrara. ugostiteljstvo. . a školske 1886/87. bili su više nacionalne institucije stvorene da potpomognu razvoj poljoprivrede i seljaka vežu za moderne nacionalne institucije. dok je uz džamiju otvoren mekteb. Prvu osnovu školu u Bugojnu otvorili su franjevci 1868. Kotarska pripomoćna zaklada). godine. U takvim uslovima. Izostao je razvoj industrije i to se nije moglo nadomjestiti starim načinima proizvodnje izvan agrara. jer je uslijedilo otvaranje Narodne osnovne škole koju su pohađala djeca svih konfesija. Ova škola. Iz te potrebe nastala je višestrana i dosta intenzivna prosvjetna. U njemu se relativno brzo formirao sloj imućnog građanstva činovničkog i trgovačkog porijekla. dnja hrane. U okviru srpsko-pravoslavne crkvene opštine osnovana je srpsko-pravoslavna osnovna škola. Mreža osnovnih škola završena je 1893. kao i svugdje gdje se javio. To jasno pokazuje da je bila veoma spora dinamika privrednih i socijalnih promjena u srezu. Svi novčani zavodi koji su u Bugojnu formirani na razmeđu dva stoljeća (Srpska štedionica. godine pohađalo 30 djece. prije svega industrijskog razvoja čitavog kraja. u gradu je podignuta impozantna školska zgrada. industrija odijevanja. koju je 1872. Vinka” iz Zagreba otvorila u Bugojnu katoličku djevojačku školu. kao i druge koje je osnivao ovaj red. koja je imala 114 učenica i 5 nastavnica. Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove. nego finansijske institucije koje bi vodile opštem privrednom progresu.253 lica (oko 77%) od ukupno 1. godine.

suplent učiteljica Fejzagić Džemal Mandušić Jelena. 11. 29. 1907-1908. učiteljica Franić Danica Tomasović Andrras. 13. 15. 6. 27. 1904. pom. 31. 1911-1916. 23. 1911-1914.BUGOJNO. 1899. 24. 28. P. upravitelj Hvala Matilda Špez Marija Kaprikul Ana Spisak učitelja napravljen je na bazi podataka objavljenih u Bošnjaku i Bosanskom glasniku. 1889-1892. 8. 3. 1916. 1895. 32. 7. 1906-1909. 19. starješina Knežević Anto Steinmetz Johanna. 22. pom. 4. učitelj Josip Rujić. starješina Jelka Bilić Ljubomir Matulić. 1917-1918. 1900-1903. 30 . 1917-1918. 1. 1895. pom. učitelj Mulić Hamdija Bešlić Milan Vukelić Zora. 30. 1905. 1916-1918. 26. godine30 Ime i prezime Godina službovanja 1886-1889. 1896-1899. 12. učiteljica Erdosy Zora. pom. 1917-1918. 17. 20. 1909. 1902-1903 1902-1903 1904-1910. upravitelj škole Miljušević Ida Čolić Stjepan. pom. 1911-1916. 1893-1895. 16. 1896-1899. učitelj Đogo Husein. 1910. 18. Galcinja Tomljenović Tomislav Jefto Abramović Sofija Mandić Josip Brkić. suplent učiteljica Šimunac Stjepan. pom. učitelj Palandžić Nikola. 9. 5. 10. 2. 21. 1906-1910. 1910-1916. 1900-1901. DO 1914. pom. 1917-1918. 1904-1905. 14. 1896-1901. učitelj Josip Čurić. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 283 Učitelji u narodnoj osnovnoj školi u Bugojnu 1886-1918. STANOVNIŠTVO. upravitelj i učitelj škole Šiljković Mehmed Kalaica Josipa Vudanović Angelina Konig Elza Krešić Ivan. 25.

Iz tabele se. Ovim treba dodati još ukupno 50 lica koja su znala samo čitati.1%) Ostali 27 23 50 (71%) Ostali 1 19 20 (29%) Svega 2.9%) Muslimani 584 23 607 (5. i pored toga što su do 1912. Od ukupno 14.2% : 0. godine u srezu otvorene 4 narodne osnovne škole. mektebi i medresa.. katolička djevojačka škola milosrdnih sestara.360 ili 9. Velike su razlike u pismenosti na selu i u gradu. a kasnije 2 ili 3 učitelja i jedan pomoćni učitelj.830 16.6% prema 2.6%) Katolici 909 447 1356 (11.14%) Katolici 5.4%) Pravoslavni 5.236 Iz tabele se vidi da je opšta pismenost u bugojanskom srezu izražena niskim procentom od 8. Pravoslavnih je bilo pismenih 6.4% : 7.373 djece i omladine od 7 do 20 godina znalo je čitati i pisati svega 1.4%. Pismenost u bugojanskom srezu 1910. U početku je u narodnoj osnovnoj školi bio zaposlen samo jedan učitelj. koja se kretala oko 12%.057 680 2..14%.10% i ostalih 71%.552 11. Veoma nizak procent pismenih. Iz navedenog pregleda vidi se da su se učitelji često mijenjali i samo mali broj je ostajao po nekoliko godina.5%. bio je zbog toga što 31 Rezultati popisa stanovništva 1910. 30-31. katolika 11.41%.737 Svega 16. Kod pravoslavnih odnos pismenih muškaraca i žena bio je 8.406 33. takođe. muslimana 5. Očigledna je razlika i u pismenosti po polovima.6% i muslimana 9.10%) Muslimani 5. zatim srpsko-pravoslavna osnovna škola.284 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.396 10.111 (93. godine31 Znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Ne znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Pravoslavni 537 187 724 (6. što znači da je. ali o tome nema odvojenih podataka.815 (88.396 5.289 (5.696 5.415 11. nepismenost reproducirana s 91% tog uzrasta. vidi da je pismenost različita kod pripadnika pojedinih konfesija.24% i zaostajala je iza pismenosti u Bosni i Hercegovini.737 5. naročito muslimanki. str. . kod katolika 14. 20-21.2%.

BUGOJNO. . 4. koje su nastavljale tradicionalnu zatvorenost obrazovanja i vaspitanja unutar vlastite vjerske zajednice i narodne osnovne škole. 32 Činovnička kasina – Beamten – Kasino Ukrašavajuće društvo – Verscönungsverein Pjevačko društvo Hrvatska narodna čitaonica Biciklističko društvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Godina osnivanja 1893. 5. 1902. Spisak je dopunjen podacima koje je objavio Bosanski glasnik. bez obzira na to kakvi su im ciljevi bili i ko ih je osnovao. a pohađaju ih djeca bez ikakvih vjerskih i nacionalnih ograničenja) tako je i oblast kulturno-prosvjetnog i društvenog rada imala dvije tendencije: jednu je zastupala i provodila austrougarska vlast. Kulturno-prosvjetna. vjerskih i nacionalnih pokreta i modernih socijalno-političkih ideologija. koje osniva država. Društveno-ekonomske i druge promjene na razmeđu XIX i XX stoljeća podstakle su u Bugojnu bogatu i raznovrsnu kulturno-prosvjetnu i druge društvene aktivnosti. Pejanović. socijalna i humanitarna društva u Bugojnu 1878-1914. humana i socijalna društva. Kao što je oblast obrazovanja i vaspitanja imala dva usmjerenja (konfesionalne škole. DO 1914. 1895. nego samo arebica i arapsko pismo. STANOVNIŠTVO. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. u studiji Kulturno-prosvetna. koje su svojim značajem premašivale ekonomsku snagu grada i brojnost njegovog stanovništva. Otuda su sva udruženja. imala zadatke da se “nepolitički” bave političkim i nacionalnim radom. 3. a u mektebima se nije učila latinica i ćirilica. U uslovima političke obespravljenosti. 1898. Pregled društava u Bugojnu sastavljen je u na bazi podataka koje je objavio Đ. str. 2.32 Naziv društva 1. To je bilo vrijeme kada se u cijeloj Bosni i Hercegovini osnivalo mnogo raznovrsnih društava koja su odražavala potrebe i interese novih i starih društvenih snaga. 1900. a drugu domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. koje su jedino bile obuhvaćene statistikom. 285 su one vrlo rijetko pohađale narodne osnovne škole. 1900. 100. kultura i umjetnost jedine su mogle progovoriti prikrivenim političkim i nacionalnim jezikom. 6. prosvjeta.

Hrvatska narodna čitaonica u početku ima 54 člana. Ono je interesantno i po tome što u njemu prednjače domaći ljudi svih konfesija. s impozantnim brojem od 450 članova. 8. s obzirom na to da “kasina” postaje mjesto gdje se okupljaju činovnici. 1913. zajedno sa Stipom Domaćinovićem. godine . “Gajret” 1905. fra Dominik Gojsilović i Nikola Dilber. koja zaslužuje veliku pažnju. Na primjer. Stjepanom Subašićem i Ninom Pavlovićem. 10. Hrvatsku narodnu zajednicu vodi fra Marijan Lovrić. a u njenom odboru sjede najugledniji hrvatski trgovci u gradu: Stipo Grgić. Čitaonice su u Bugojnu imale obrazovne i humanističke ciljeve. Turska kiraethana – čitaonica Podružnica hrvatskog potpornog društva “Napredak” Srpsko pjevačko društvo “Javor” Pododbor srpskog potpornog društva “Prosvjeta” Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice Hrvatski sokol Srpski soko Pododbor potpornog društva “Gajret” Srpska narodna organizacija Muslimanski klub Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo Godina osnivanja 1904. 17. 1906. 1909. 1909. poslovni ljudi. a kasnije 78. Jedno od najinteresantnijih i jedinstvenih udruženja u Bosni i Hercegovini jeste udruženje za uljepšavanje grada koje je.. 11. 14. “Napredak” ima 51 člana. imalo zadatak da njeguje bilje.286 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. uglavnom doseljeni svijet koji preko kasine stvara jedan novi.. 12. što. 1911. vojnici. Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Bugojna bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim. naišle su na dobar prijem kod bugojanskog građanstva. 13. 16. Ilija Subašić. U društvenom životu led je probijen osnivanjem Činovničke kasine. 15. 1905. humanitarnim. predstavlja preteču ljubitelja prirode i modernih ekoloških udruženja. drukčiji društveni život. Humanitarne ideje društava “Prosvjete”. 1907. Stipo Budimir. “Gajreta” i “Napretka”. sportskim i nacionalnopolitičkim idejama. 9. 1910. koja su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka. 1907. između ostalog. Stipo Domaćinović. Naziv društva 7. svakako. pošumljava i podiže parkove. “Tursku čitaonicu” osnovao je odbor na čelu sa zemljoposjednikom Ahmed-begom Bušatlijom. Anto Babić. 1914.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

287

ima 10, a 1907 s članovima iz Gornjeg Vakufa ima 160 članova. “Prosvjeta” 1908. ima 70 članova,33 a njome rukovodi Risto Đurendić zajedno s Čedomirom Jovićem, Milanom Jovanovićem i Đorđom T. Radovićem. I kod Srba, kao i kod Hrvata, čitavim društvenim životom rukovode bogati ljudi – trgovci koji se nalaze u upravnim odborima od pjevačkih do sportskih i sokolskih društava. Pjevačka društva, hrvatska i srpska, oslonjena su na crkvu, a imaju značajnu nacionalnu funkciju, jer se iz tih vrsta okupljanja, kao i iz drugih, brzo prešlo na nacionalnopolitičke stranke. I sokolska udruženja, koja su nosila ideju “u zdravom tijelu zdrav duh”, imala su zadatak da razvijaju borbeni nacionalni duh. Ideju o Hrvatskom sokolu u Bugojnu uspešno su realizirali Franjo Vinter, Ilija M. Šandrk, Stjepan Jandrić, Vinko Šandrk, Stjepan Ubović i Stjepan Ivić (1909. ima 63 člana), a Srpski soko, koji je osnivan od 1. avgusta 1909. do 24. januara 1910. godine, vodili su ljudi iz uglednih srpskih porodica: Jovo Lukić, Mihajlo, Špiro i Ilija Marinović, Gojko Praljak, Vojo Brančić, Aleksa Đurić, Ljubo i Kosta Topić, Blagoje Krstanović, Milivoje Radović, Risto Đurendić i Stevo Kokotović.34 U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu bugojansko građanstvo osnivalo je ona udruženja koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda. Slijedili su jedni druge u ostvarivanju svojih potreba i bili upućeni jedni na druge. I tu se stvarala “čaršija”, ali nešto drukčija od one tradicionalne, jer je nacionalni trougao ostvarivao svoju nacionalnu integraciju u uslovima austrougarske vlasti i formiranja gradskog miljea u Bugojnu. Otuda je on dobio specifičnu mjesnu boju u kulturno-prosvjetnom, sportskom i drugom društvenom aktivitetu. *** Za razvoj Bugojna bila je posebno značajna aktivnost njegovog gradskog vijeća koje je imalo zadatak da se brine o zdravstvenim, komunalnim, školskim i drugim pitanjima vezanim za život građana. S obzirom na to
Kalendar Napredak 1909. str. 163-164, Bosanski glasnik 1909.; I. Kemura, Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana, Sarajevo 1986. tabela I. 34 ABH, ZV BiH 1909, š. 18 269/26, ABH, ZV BiH, 1909. Š. 18-26. Za podatke zahvaljujemo Sajmi Ajanović-Sarić i Matku Kovačeviću iz Arhiva Bosne i Hercegovine
33

288

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

da je opštinski budžet bio fiksiran na 95.200 kruna godišnje, tim novcem nisu se mogli praviti veliki poduhvati. U rashodima se navode sljedeći troškovi za 1905. godinu: troškovi klaonice 695 kruna i 80 helera, doprinos za zdravstvo 3.092 krune i 40 helera, doprinos za humanitarne svrhe 1.200 kruna, opštinski dugovi 99.275 kruna i 80 helera, troškovi za osnovne škole 5.897 kruna i 60 helera. U rashodima, cifre se iz godine u godinu neznatno mijenjaju. U Bugojnu je ordinirao sreski ljekar dr Jozef Fogler, koji je, prema podacima Bosanskog glasnika, tu službovao od 1899. do 1915. godine. Gradska ambulanta otvorena je 1906. Mjesto ljekara u gradu bilo je upražnjeno samo u toku ratne 1916. godine, a već 1917. i 1918. ordinira dr Leo Schonfeld. Bugojno je spadalo među 37 gradova u pokrajini koji su imali apoteku, koja je registrirana 1900. godine, a bila je vlasništvo magistra farmacije Theodora Heydušeka. Ostao je u Bugojnu do 1915. godine, a već 1916. apoteku je otvorio magistar farmacije Nikola Kuš, koji je ostao do 1918. godine. Njega je naslijedio magistar farmacije Ignatz Berger. Bugojno je relativno kasno, tek 1912. godine, dobilo sreskog veterinara i tu dužnost je obavljao Jozef Halama.35 Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno nije imalo moderni vo35

Podaci o zdravstvu u Bugojnu navedeni su prema Bosanskom glasniku.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

289

dovod i kanalizaciju. Grad se snabdijevao vodom iz oko 70 bunara i izvora, a isto toliko petrolejskih lampi osvjetljavalo je njegove ulice. Gradsko vijeće Bugojna (1886-1918)36 Načelnici: Tahir-aga Vidimlić 1886-1888. Pero Pavlović 1889-1908. Pero Šandrk 1909-1910. Salih-aga Mandžić 1911-1915. Remzi-beg Avdalajbegović 1917-1918. Od 1895. biraju se podnačelnici i tu dužnost su obavljali: Mitar Popadić 1895. Mustaj-beg Avdalajbegović 1895-1908. Vuk Đurendić 1896. Niko Marinović 1899-1908. Salih ef. Mandžić 1909-1910. Jovan Topić 1909-1910. Anto Babić 1911. Risto Đurendić 1911-1918. Nine Pavlović 1912-1918. Zastupnici:

Pero Pavlović 1886. Niko Grgić 1886-1889. Simo Jelić 1886-1892. 1900-1901. Tomo Topić 1886-1888. Ibrahim ef. Karadža 1886-1892.
Spisak članova Gradskog vijeća sačinjen je na osnovu podataka iz Bosanskog glasnika 1889-1918.
36

290

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hamid Lončar 1886-1892. Stipo Babić 1889-1892. Niko Grgić 1886-1892. Marko Popadić 1889-1892. Niko Mijatović 1889-1892. Ibrahim Hadžialić 1889-1892. Mustaj-beg Avdalajbegović 1893-1894. Meho Imamović 1893-1900. Petar Kutleša 1893-1901. Stipo Jezidžić 1893-1898. Vuko Đurendić 1893-1895. Jovo Praljak 1893-1898. Salih-aga Mandžić 1893-1908. Niko Marinović 1896-1898. Theodor Heydušek 1900-1901. 1905-1908. Juko Maduna 1899-1901. Marko Dilber 1899-1901. Salom Avram 1900-1908. Niko Dimić 1902-1908. Ivan Šandrk 1902-1904. Boško Popadić 1902-1903. Remzi-beg Avdalajbegović 1902-1908. Ivan Perković Ivanković 1902-1908. Ludwig Grof 1905-1911. Stipo Babić 1905-1908. Marko Dimić 1905-1908. Karadža Abdul Rezak 1909-1918. Tahir Bosto 1909-1918. Ante Babić 1909-1910. Stipo Domaćinović 1909-1914. Juko Madunić 1909-1911.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

291

Boško Topić 1909-1916. Ilija Trifković 1909-1910. Stipo Čolić 1909-1910. Stipo Grgić 1911.1916. Ivica Jozić – Baškarad 1911-1913. Niko Čolić 1911-1918. Zahid Šupa (Šupić) 1911-1918. Jovo Krstanović 1911-1913. Salih-beg Avdalajbegović 1915-1918. Frano Domaćinović 1915-1918. Stjepan Subašić 1915-1918. Anto Kolovrat 1915-1918. Đorđe Radović 1915-1918. Ilija Sandić 1917-1918. Na kraju ovog pregleda nekih pitanja u razvoju Bugojna kao grada koji nema dugu urbanu tradiciju, može se zaključiti da je njegov razvoj tekao u pravcu stvaranja jednog trgovačko-agrarnog središta. Prirodna bogatstva i dosta jaka poljoprivreda, s vrlo značajnom ulogom stočarstva, nisu mogle biti oplođene znatnijim industrijskim razvojem, jer za to nisu postojali neophodna infrastruktura i finansijska sredstva. U svojoj duhovnoj, kulturnoprosvjetnoj i društvenoj otvorenosti za moderne ideje Bugojno je pokazalo da se razlikuje od onih gradova koji su se borili s naslagama duge urbane tradicije.

ZAKLJUČNE NAPOMENE

K

njiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća” bavi se značajnim, a malo istraživanim fenomenima gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Osnovna studija ove knjige sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine stekla status grada (gradska opština). Od toga broja 1879. godine bilo je 46 gradova koji su imali osmansku urbanu tradiciju, a svi ostali su status grada stekli razvojem između vremenskih međaša 1879. i 1910. godine. Prilikom istraživanja, autoru se nametnulo osnovno pitanje da li je bosanskohercegovački grad na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad, odnosno kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije, duboko ukorijenjene u osmansko naslijeđe, i modernizacije, koja uzima maha nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine? Istraživanja vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, saobraćaja, privredne aktivnosti, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća, pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, uz naslijeđene društvene strukture (klase i slojeve) stvorene nove, stranog i domaćeg porijekla, sa drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu orijentalnu Osmansku carevinu zamijenila austrougarska evropska birokratska pravna država, koja sistematski i uporno gradi novi sistem vlasti, s

gradovi u Bosni i Hercegovini razvijali neravnomjerno. pa ni u odnosu na razvoj južnoslavenskih sjevernih pokrajina. Foča je za vrijeme osmanske vladavine izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. ciljem da u svoj državni organizam ekonomski. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. dok je većina ostala na zanatstvu. sa dosta lokalnih i regionalnih obilježja. gradovi su mijenjali i učvršćivali svoj etnički. Ipak. bez pretenzija da se uspostavlja određena čvršća tipologija gradova. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. Zenica). politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. glavni grad pokrajine. manje vidljivim elementima. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. modernizacija proizvodnje i društva uopšte ovdje se ne odvija unutrašnjim. Sarajevo. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvitak nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene. u stvari. a krajem XIX . bez obzira na sve teškoće. vjerski. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanim saobraćajem i trgovinom. socijalni. Osim osnovne studije. Otuda su se. U svakom slučaju. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. vidljivim ili unutrašnjim. bilo da se radi o njihovim vanjskim. kulturni i politički mozaik i postajali vitalna središta civilizacijskih i kulturnih promjena u pokrajini. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. Tuzla je primjer industrijskog grada. inicijativom države i stranog privatnog kapitala. najkompletniju urbanizaciju doživljavali su gradovi u kojim su bila sjedišta okružnih vlasti i. posebno.. ali s istaknutom vojno-strateškom funkcijom prema Crnoj Gori. na razmeđu XIX i XX stoljeća. historija sučeljavanja i sukobljavanja tradicije i modernizacije.294 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla.. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. No. domaćim razvojem nego podsticajem izvana. prije svega zbog toga što on nije stvarao domaću akumulaciju kapitala. Otuda je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća.

godine. i na kraju.ZAKLJUČNE NAPOMENE 295 i početkom XX stoljeća. . zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kojem se oplođavaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. ekonomski stagnira. Bugojno. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. nego svoju fizionomiju i značaj stiče nakon 1878.

militärischen. der Wirtschaft. zum 20. Die Grundstudie dieses Buches enthält die Analyse von 66 Siedlungen. die nach der österreichisch – ungarischen Okkupation im Jahre 1878 in Schwung gekommen ist.ZUSAMMENFASSUNG D as Buch “Die Städte in Bosnien und in der Herzegowina an der Wende vom 19. die bis zum Jahre 1910 den Status einer Stadt (Stadtgemeinde) erworben haben. aber wenig erforschten Phänomene der Städte in Bosnien und in der Herzegowina zu der Zeit als auf diesem Gebiet die vierhundertjährige Epoche der orientalisch – balkanischen Sowie orientalisch – islamischen Urbanisierung beendet worden ist und die Ära der Modernisierung und Gestaltung von europäischen urbanen Modellen begonnen hat. Jahrhundert” handelt über die wichtigen. Alle anderen erwarben den Städte – Status durch die Entwicklung in der Zeit von 1879 bis 1910. dem Ausbau eines modernen Verkehrswesens und den Ergebnissen der Migration. die eine osmanische urbane Tradition hatten. des Verkehrswesens. Im Laufe der Forschung warf sich die Grundfrage auf. sowie der Funktion vom Bildungswesen der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. zeigten. der administrativen. kulturellen Funktion. welche tief in das osmanische Erbe verankert ist und der Modernisierung. ethnischen und sozialen Struktur von Einwohnern. zum 20 Jhd. Dieser Prozeβ lief proportional zu der Entwicklung der neuen Produktionsweise. Die Erforschungen der religiösen. bzw. daβ in all diesen Bereichen wesentliche Umwandlungspro- . Von dieser zahl waren im Jahr 1879 46 Städte. ob die bosnisch – herzegowinische Stadt an der Wende von zwei Jahrunderten aus einer orientalisch – islamischen in eine europäische Stadt gewachsen ist. wie ist die Beziehung der bosnisch – herzegowinischen urbanen Tradition.

daβ die heimische traditionelle wirtschaftliche aund gesellschaftliche Entwicklung keine neue Voraussetzungen für die Modernisierungsveränderungen geboten hat. während die meisten Städte mit dem Gewerbe. sowie nach dem äuβerlichen Aussehen – Tuzla. ohne Rücksicht darauf. Die Veränderungen geschahen in allen Städten. Diese Veränderungen waren jeden- . in seinen staatlichen Organismus seine neue Provinz wirtschaftlich. weil neben den traditionellen Formen von Verkehrswesen. mit dem Ziel. daβ in Bosnien und in der Herzegowina das ungeordnete orientalische Osmanische Reich durch den österreichisch – ungarischen europäischen bürokratischen Rechtsstaat vertauscht war. zum 20. ob sie abseits von Verkehrs – und Wirtschaftsentwicklung lagen oder aber eine hervorragende Rolle in den Modernisierungsprozessen spielten. sondern nach den Anregungen von auβen. weil sie keine heimische Akkumulation des Kapitals geschaffen hat. Nicht unberührt blieben auch diejenigen Städte. seien es äuβerliche. Einige von ihnen sind zu den wichtigen industriellen Mittelpunkten geworden und bekamen allmählich die Formen einer europäischen Industriestadt (auch der sozialen Struktur nach. durch die staatliche Initiative und durch das Auslandskapital. Zenica). welcher systematisch und beharrlich ein neues System der Herrschaft gründete. Die spezifischen und sichtbaren Veränderungen erlebten diejenigen Städte. Produktion und Handel neben den vererbten gesellschaftlichen Strukturen (Klassen und Schichten) neue Formen geschaffen worden sind. erfolgt die Modernisierung der Produktion und Gesellschaft im allgeminen nicht nach einheimischer Entwicklung. Denkweise und Leben sweise. vor allem deshalb. Die vollständigste Modernisierung erlebten jedoch die Städte in welchen der Sitz der Kreisbehörden war. wenig bemerkbare Elemente. die ihre Bedeutung als Agrarzentren erwarben. bemerkbare oder innerliche. besonders die Hauptstadt der provinz. mit kleinen Unternehmungen (mit modernem Gewerbe).ZAKLJUČNE NAPOMENE 297 zesse geschehen sind. Jahrhundert die Städte in Bosnien und in der Herzegowina nicht gleichmäβig mit beträchtlichen Lokal – und Regionalmerkmalen. Daher entwickelten sich an der Wende vom 19. Im Grunde all dieser Umwandlungen war der Umstand. Sarajevo. politisch und kulturell zu integrieren. Unter der Berücksichtigung der Tatsache. fremder und heimischer herkunft mit einer anderen Art von Produktion. die zu Militärzentren und strategischen Stützpunkte der Monarchie gegen Südosten geworden sind. mit intensiviertem Verkehr und Handel geblieben sind.

Auβer der Grundstudie enthält das Buch einige Beispiele von Städten mit verschiedenen Funktionen. religiöses. die demographisch wesentlich unter dem Durchschnitt der Städte in der Provinz wächst und ohne wesentlicherer Wirtschaftsexpansion zum wichtigen Mittelpunkt wird. Foča war in der Zeit der Osmanischen Herrschaft eine Zeitlang das Zentrum des Paschaliks und nach der österreichisch – ungarischen Okkupation blieb es weit von de hauptverkehrspunkten entfernt. auch nicht in Bezug auf die Entwicklung von jugoslawischen nördlichen Provinzen. in derer Nähe eine landwirtschaftliche Versuchsstation als landwirtschaftliche Schule für ganz Posavina eröffnet worden ist und letztendlich Bugojno. kulturelles und politisches Mosaik geändert und gefestigt und zum vitalen Mittelpunkt der zivilisatorischen und kulturellen Umwandlung in der Provinz geworden. zum 20 Jhd.298 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.Daher muβ betont werden.. ohne Anspruch darauf. Modriča ist eine kleine Stadt in der Posavina. daβ die Geschichte der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. sondern sein Aussehen und seine Bedeutung nach 1878 erwarb. aber mit einer ausgeprägten militärischen und strathegischen Funktion gegen Montenegro. Banjaluka ist ein Beispiel der Stadt. Jahrhunderts und zu Beginn des 20. Fojnica war früher einer der bedeutenden Zentren der Bosnischen Stahlproduktion. Tuzla ist ein Beispiel einer Industriestadt. das nicht auf der osmanischen urbanen Tradition gewachsen ist. stagniert Fojnica in ökonomischer Hinsicht wegen der Konkurrenz der modernen Eisenwerke (Vareš und Zenica). ohne Rücksicht auf all die Schwierigkeiten haben die Städte ihr ethnisches.. Ende des 19. Jhd. in welchem die modernen sozialen und national – politischen Ideen befruchtet werden. soziales. eine bestimmte konsistente Typologisierung vorzunehmen. Aber. falls nicht spektakulär wie in den westeuropäischen entwickelten Industrieländern. . in der Wirklickeit eine Geschichte der Konfrotierung und des Konflikts von Tradition und Modernisierung war.

P RI LO Z I .

.

GODINE TABELA 1 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� ����� ������������������������� ����� ����� ���������� � PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ��������� ������������ ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ����� ��������� ����� ��������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ��������� ���������� ������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������ ������� ������� ������� ��������� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ���� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������� 301 .BROJ KUÆA I STANOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879-1910.

.TABELA 1 (NASTAVAK) 302 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ����� ����� ����� ���������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ��������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� �������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ����������� � ��������� �������� ������� � ������� ������� ��������� ������ ������ �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� � ������ ������ ������� ������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ..

TABELA 1 (NASTAVAK) ��� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� ���������� � �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������ ����� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ��� ��������� ��� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ����� ����� ����� ���������� ��� ����� ��� ����������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������ ������� ������� ��� ������ ��� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ��� ������ ��� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������ PRILOZI ��� ����� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������ �� ������ ������� ������ ��� �������� ����������� ��� ��������� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� �� 303 .

GODINE TABELA 2 ���� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� �������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ������ �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ������ ������� ������ ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� ������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..304 PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA OD 1879.. �� �� �� �� �� �� �� �� � ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� . DO 1910.

TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ���������� ������� �������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� �������� 305 .

���������������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� �������� �������������� ��������� ..306 TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ������� ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������������� �������������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� ���������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ��� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..

GODINE TABELA 3 ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ��������� ���������� � ��������� ��������� �������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������ ��������� � �������� ������� ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ����� ������� �������� � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ��� ����� ����� ���� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ 307 .SOCIJALNA STRUKTURA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA PREMA POPISU 1885.

308 TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ � ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� �������� ������ � ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� �������� � �������� � ������� ������� � ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� �������� �������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ���������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������ � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ����� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ����� ������ ������ ..

TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ������ ������� �������� ������� ������ �������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� �������� �������� ������� ������� ������� � ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� �� ��� �� ����� ����� ������� ������� ������ ����� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� ��������� ������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ����� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ��������� ��������� �������� ������ ��������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������� �������� ������� ������ �������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������ �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� ������� ����� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� �������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ���������������� ����� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ����� ���������������� �� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ����� ����� ������������� ����� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� 309 .

MOSTARA I TUZLE 1910. PRIVREDNA STRUKTURA SARAJEVA. BANJALUKE. GODINE I BROJ LICA KOJA PRIVREÐUJU * TABELA 4 ��������������� �� ������������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ����������� �������������������� ������������������ ������������������������� �������������� �������������������� ������������������� �������������� ������������������ �������������������� ����������������� ��������������� ����������������������� ���������������� ����������������� ���������������� ��������������� �������������������� ��������������� �������������� ��������� � �������� ������ �������� �� �������� �������� ������������ ��������������� ������ ����������������� ������������������ ��������� �������� ������ ���� ������ ������ ������� ���������� ����������� ������� ������� ������� ���������� ������ ����������� ������ ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ���������� � ����� ��������� ����������� ��������� �������� �������� � ��������� ����������� ������ ������ ������� ���������� ������ ������ ������� ������ ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ������ ���������� ������������ ������� ������������ ��������� ��������� �������� �������� ����������� ������� ������� �������� ������������ �������� �������� �������� �������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� �������� ������������ ������������� ������ ������������ �������� ����������� �������� �������� � ����������� ������� ����������� ������� ����������� �������� ������� �������� ������� ����������� ����������� ����������� ������������ ����������� ������� ����������� ������������� ����������� ������������ ����������� ����������� ����������� ������� ������ ������������ ������������� ����������� ������������� ���������� ������������ ����������� ������������� ������������ ������������ ������� ������� ������ ������ ���������������������������������������������������������������������������������� � ������������������������������������������������� � ��������������������������������������������������������������� .310 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

GODINE TABELA 5 ��� �� �� �� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���������� � ������ ������� �������� ������ ��������� �������� ������ ��������� �������� ���������� ������ ������� �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ��������� ������� � ������ ������ �������� ������ ������� ������� ����� �������� ������� �������� ������ ������ �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ � ������� .PRILOZI 311 AGRARNO STANOVNIŠTVO U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910.

312 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 5 (NASTAVAK) ����������������������� ��������� ������ ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ���������� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ���� ����� �������� ������� ��������� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� �������� �������� ������� ������� �������� ������ �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� ������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ����� ������� ��������� ������ ����������������������������������������������������������������������������������������������� ...

PRILOZI 313 ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. TABELA 6 � � ������ � � � ����� ���� �������� ����� ����� ������ ����� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������������� ����������������� ������������ �������� � � ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ������ ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ����� ���� ���� �� �� �� ��� �� ��� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ������ �������� ��� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ������� .

.314 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 6 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ����������� ��������� ������������ ���� ���� � ���� ���� ���� �� ���� ���� ����� ��� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ���� ����� ���� ���� ���� ��� ����� ������ � ���� ���� ���� ��� ���� ��� ���� ����� ����� ������� ������� � ������ ������ ������ � ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ���� ����� ������ ����� ������� ������� ���� ������ ����� ����� ������� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������ ������ ..

PRILOZI

315

TABELA 7

������

����������������������������

���������������� ��� ���������� � ���������������������� ��������� ������������
�������� ��� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� �����

����������������������������� � ���������������������� ����������������������
������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������ �������� � �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ���� ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ��������

�� ��� ��� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ �������

316

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 7 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������������� �����

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������

������� ������

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������ ������

����� ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������� ��������� � ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ����� �������

������� �������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ������

������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������

PRILOZI

317

BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 8

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ��������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������

����� ������� �������� �������� ������� ���������� ���������� �������� ���������� �������������� � ����������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ������������� ���������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������� �������������

������������ ��������� ����������� ���������� ���������� ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ����������� ������������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ����������� �������������� ����������� ����������� ����������� �������������� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� ������������� �������������� ����������� ����������� ������������ ������������� �������������� �������� ��������� �������� ������� ��������� ��������� �������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��������� ����������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� � ������������ ���������� ���������� ���������� ����������� �����������

318

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 8 (NASTAVAK)

������������������ �������������

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ����������� ������������ ������������ ���������� ������������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� �������� ������ ������

������������� ������������� ����������� ������������ ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������ ������������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������

�������

�������������� �������������� ������������ ������������ �������������� �������������� ������������ ������������� �������������� ����������� ��������������� � ������������ �������������� ������������� �������������� ������������ ����������� �������������� �������������� ������������ ��������������� ����������� ����������� ��������������� ������������ �������������� ������������� ������������� ������������ ������������ ����������� �������� � �������

����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ���������� ������������ ������������ ���������� ������������ ����������� ���������� ������������� ��������� ������������ ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ������� �����

PRILOZI

319

MUSLIMANI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885��1895. I 1910. GODINE TABELA 9

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

��

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

�������������������� ����� ������� ������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

�����

������ �������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ����� �����

������

������ �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������� ����������

�������������

�������� �������� �������� �������� ��������� ������ �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ����������� ���������� ��������� ���������� ����������� ��������� ���������� ������������

320

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 9 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ �������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������ �������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� ��������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������� ������ �������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ������

��������

�������� ����������� ��������� ��������� �������� ������� ��������� ���������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������

��������� ����������� ��������� �������� ������� �������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ���������� ���������� �������� �������� �������

��������

PRILOZI

321

PRAVOSLAVNI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE TABELA 10

�� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���� ����� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������

������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������

�����

�����

����� ������� ������� ����� �������� ��������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������

������

������� � ������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������

����� ������� ������� ������� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������

�����

������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ���������

�������������

��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ��������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� �������� ���������

..322 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 10 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� �������� ����� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ���������� ����������� ���������� ������ ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ����������� ��������� ��������� ����������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ����������� � ����������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ������������ ���������� ��������� ������������ ��������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ����������� ��������� ������ .

1885. 1895. TABELA 11 �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ������� ��������� �������� �������� ���������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ��������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� ����� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������ ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� � ����������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ����� ������ ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���� �������� ����������� ���������� ���������� ������������� � ������������ � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ��������� ���������� ������������ ����������� ���������� ����������� ������� ������� ������� �������� ���������� ���������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ �������� ��������� ������ ��������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ���������� ���������� �������� �������� �������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� . I 1910.PRILOZI 323 KATOLICI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879.

.. TABELA 11 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� ������ ������� ����� �������� ����� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� ��������� ����������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ��������� ���������� �������� ���������� ������� ���������� ��������� ������������ � �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ����������� �������� ����������� �������� ����������� ������ ������ �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ���������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ����������� ����������� ���������� ����������� ������ ���������� ����������� ���������� �������� ���������� ������ ��������� ������ ���������� ���������� ������ ������ ����������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ������ ����������� ���������� �������� ����������������� .324 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

1885. ��� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� � � ���� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ � ����� ����� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� � ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� TABELA 12 ����� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� �������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ����� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ������� ����������� �������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� .PRILOZI 325 JEVREJI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. 1895. I 1910.

.326 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 12 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� �������� �������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������ ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������� ��������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ����� ..

PRILOZI 327 DOSELJENICI (STRANCI) U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1885-1910. TABELA 13 ����� ���������� ������� ����� ������ ������ ����� ���������� ������� �������� ������ ������ �� �������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ���������� ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ������� ����� ��� ����� ��� ��� ��� ��� ��������� ����� ��������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ������ ������ � ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� ����� ���� ����� ������ � ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �� �������� ����� ������ � ���������� ���������� ���������� ���������� �������������� ������������ ���������� ������ ������� ������ ������ ������� ����� �������� ��������� ��������� � �������� ��������� ��������� � �������� � ������ �������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ������� ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������� ����� ������ ����� ������ ������� �������� ������� ��� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ .

328
��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ���������� ��������� � ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� � ����� �� ���������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� �������� ������ ������� ������� �����

������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ���

������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� � ������� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ �����

����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������� ������������� ��� �������� ����� ����� ������������ ������������ ������������ ����������� ������������ ����������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������ ���

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ����� ��������� ������� ����� ����� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ � ����� ������� ����� �������� ������� ������ ������� ������

�������� �������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ��� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������ ������� �������� ��� ������ ������ ��������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �����

����������� ������������ ��������� �������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ���������� �����

PRILOZI

329

��� ��������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������� ����� ���������������� ������������������ ��������� �����������

��������� � ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �����

���������� � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��

������ � ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

������� ����� ����� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ���

����� ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

��������� ���������� ���������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ���������� ����������� ���������� ���

������ ������

��� �����

������ ������

����� �����

������� �������

����� �����

330

DOSELJENICI U ŠEST (6) OKRUŽNIH GRADOVA TABELA 14

����� ������� ������� ��� �� � ��� �� �� ��� ������ ����� ������ ����� ������ ������� ����� �� ����� ��� �� ����� �� ��� ����� ����� ����� ��� ����� ��� ��� �� ����� �� ����� ��� ����� ��� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� �������������� ��������������� ����� ����� ������ ����� �������������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ �������������� ������������

�����

����

������������

������������

������� �������

������ ������

��������

�����

������������� ���������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������� �������������

���������

���

�����

���

�����

���

�������

���

������

���

���������������� ���������

�����

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� �������������� ������

������

�����

DRŽAVNA PRIPADNOST I MATERNJI JEZIK STANOVNIŠTVA SARAJEVA, TUZLE, BANJALUKE I MOSTARA 1910. GODINE* TABELA 15

���� � � � � � �

������� ���������� �������
� ������� ��������

�������

��������

�����

�������

��������

���������� ��

������� �������� ���������� ������ �

��������

PRILOZI

�����

���������

������

��� �������� ������� �������� ����� ���� ��� �������� ������� �������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ �����

����� ������ ������ ������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ��������� ����� ����� �������� �������� ��������� �����

�������� ������� ������� �������� �� ���� ��������� �������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����� ���

������ �������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ����� ��

����������� ��������� �������� ����������� �������� ����������� ���������� ��������� ����������� ����� ��� ����������� ���������� ��������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ���������� ���������

����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ������������ ������������ ����������

����������� ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ����������� ���������� ������������ ������������ ���������� ���������� ����������� ������������ ������������ �����������

�������� ���������� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ���������� ������������

��������� �������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ������������ ������������ �����������

�����������������������������������������������������������

331

���������������������������������

332

TABELA 15 (NASTAVAK)

�������� �� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ������ �� �� �� �� �� �� ��

���������� ��������� �������� �

��������

�����

��������� �������� �

��������

������ ����� �

��������

���������

�����

������ ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ������ ������ ������� ������� �������� �����

�������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ������� ������� �������� ��������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������

��

��������� ������� �������� ������� �������

��

��������� �������� �������� �������� ��������

��

��

������ ������ ������ ������ ������

�������� ��������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� �������

��������� ������� �������� ������ ������

������� ��������� ������� ��������� ���������

������ ������ ������ ������ ������

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� ��������� ��������� ������� ��������

������ ������ ������ ������ ������

������� ������� ��������� ������� ���������

������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� �������� ��������

������� ������� ������� ������� �������

������� ������ ������� ������ ������

��������� ��������� ��������� �������� ��������

�������� ������� ������� ������� ��������

������ ������� ������� �������� �����

IZVORI I LITERATURA

Izvori
1. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): • Zajedničko ministarstvo finansija (ZMF) • Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBH) 2. Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici: • Chronologia domus od 1901-1928, Sabrao fra Mijo V. Batinić • Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. • Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. • Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici. 3. Regionalni arhiv Doboj: • Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča, 1883-1910. • • • • • • • • • • • • • •

A: Neobjavljeni izvori

B: Objavljeni izvori

Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919., Tom II, Sarajevo, 1951. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913-1917. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1899. Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895) Die Ergebnisse der Viehzalung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1910, Sarajevo, 1912. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1905., Priredio: Vojislav Bogićević, Sarajevo 1958. Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni I Hercegovini od 22. aprila 1895). Sarajevo, 1896; Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. do 1916. godine. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919), - građa – Priredili: Božo Madžar, Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović, Sarajevo 1985. Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880. Ortschaft-und Bevolkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885), Sarajevo, 1886. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo, 1912. Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur Bosnien und die Hercegovina, 1883. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883, Sarajevo Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich

334

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister, Sarajevo, im Oktober 1886., Biblioteka Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. • • • • • • • C: Štampa Bosanski glasnik (Bosnischer Bote) 1890-1918. Bosna. Bošnjak 1886-1899. Financijalni ljetopis bo.-herc. kompas 1912/1913. Glas slobode. Kalendar Napredak za godinu 1908, 1909, 1913. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac.

Literatura
• • • • • • • • • • • • • • • Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978. Branislav Begović, Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Godine 5, br. V, Sarajevo 1960. Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo 1978. Dušan Berić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/1988. Risto Besarović, Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Sarajevo 1987. Vojislav Bogićević, Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. godine, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1950. Vojislav Bogićević, Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. godine, Sarajevo 1976. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla 1985. Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Robert Donia Fin-de-siecle Sarajevo. Habsburška transformacijsa osmanskog grada. Prilozi Instituta za istoriju, br. 32, Sarajevo 2003, str. 149-179 Dvadeset pet godina rada «Prosvjete» 1902-1927., Sarajevo 1927. Luka Đaković, Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini, Tuzla 1980. Luka Đaković, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, Zagreb 1985. Milorad Ekmečić, Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XX, 1972-1973, Sarajevo 1974. Milorad Ekmečić, Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim

Odjeljenje društvenih nauka knj. Jajce 1980. Fojnica kroz vijekove. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. 2. Filipović. septembar – decembar 1997. POF XXV 1975. LXV. Iljas Hadžibegović. god. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Posebna izdanja. Knjiga prva. Milorad Ekmečić. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. 1966-67. Beograd 1989. XXX/1981. ANUBiH. Lamija Hadžiosmanović. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). knj. Iljas Hadžibegović. Filipović. Ferdo Hauptmann. Historijski zbornik. Uloga države i vakufa. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. I/1965. Adem Handžić. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). 48–56. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. Sarajevo 1973. Sarajevo 1983. Berlin 1914. godine. 18. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. Sarajevo 1958. Milan Gavrić. Milenko S. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. Adem Handžić. Sarajevo 1980. Milenko S. Ferdo Hauptmann. Tuzla 1979. XXVIII-XXX. Sarajevo. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Hercegovina in der letzten zehn Jahren. POF. XII-XIII. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. str. Institut za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. do 1912. Godišnjak Društva istoričara BiH. Posebna izdanja. Odjeljenje društvenih nauka. 1968/69.IZVORI I LITERATURA 335 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Sarajevo 1965. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Iljas Hadžibegović i Husnija kamberović: Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. br. ANUBiH. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Mirjana Gross. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Modriča. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. Skoplje 1932. VIII-IX. Sarajevo 1987. God. . M. godine. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Zagreb 1968. Beograd 1974. Hazim Eminefendić. Iljas Hadžibegović. Sarajevo 1979. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Prilozi. godine. Gerber. 1977-1979. Beograd 1935. Berislav Gavranović. 1972/73. 99. Fojnica – Sarajevo 1987. 9–10. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. knj. 12. Sarajevo 1980. Adem Handžić. knj. Iljas Hadžibegović.. LXXIX.. Sarajevo 1977. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. Modriča nekad i sad. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). XIX-XX. Revija slobodne misli.

Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči. Sarajevo. br. Dževad Juzbašić. Kasim Isović. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Ivan Frano Jukić. Sarajevo 1927. Sarajevo 1961. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. XVIII. Odjeci i uticaji oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. Dževad Juzbašić. Zagreb 1943. Sarajevo 1969. Konjic 1990.336 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Božo Jokanović. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. Godišnjak DIBiH. Bihać i Bihaćka krajina. Vjekoslav Klaić.. Tomislav Išek: Mjesto i uloga «Napretka» u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1918.. Sarajevo 1952. Pošta. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Matica hrvatska. Radnički pokret Zenice do 1941. Sarajevo 1967. Desanka Kovačević-Kojić. 1981. Hamdija Kapidžić. Todor Kruševac. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. 11-12.. Sarajevo 1964.. • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kemal Hrelja. knj. Godišnjak istorijskog društva BiH. Prilozi Instituta za istoriju. Beograd 1961. Podaci o zemljopisu i poviesti.-1941. Mustafa Imamović Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914. Beograd 1983. Sastavili: Branko Simić i Halid Dubinović. II.. Zagreb 1851. Radoslav Lopašić. VII. Sarajevo 1976. Sarajevo 1978. III. Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» u kratkim crtama i slikama.1921) – Građa. Sarajevo 1974. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Hamdija Kreševljaković.. Sarajevo 1919. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. 1968-1969. Sarajevo 1973. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. Ibrahim Kemura. II. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. III. . Zenica 1986. 1902-1927. Gradska privreda. Sarajevo 1970. Istorija srpskog naroda VI-1. Gojko Krulj.. Zemljopis i poviestnica Bosne. Milan Ljiljak. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Bosna. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Sarajevo 1976. Zagreb 1878. Hamdija Kreševljaković. knj. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. Dževad Juzbašić. Sarajevo 2002. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. Uloga «Gajreta» u društvenom životu Muslimana BiH (19031941). Sarajevo 1986. Rukopis. Hamdija Kapidžić. Glasnik arhivâ i društva arhivskih radnika BiH. Sarajevo 1960.).

Beograd 1936. Đorđe Pejanović. O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. Industrijska politika. Sarajevo 1980. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. Sarajevo 1938. Đorđe Pejanović. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. 12. Modriča 1970. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Zagreb 1988. čast CCVIII. Banja Luka – Srpsko Sarajevo. Leipzig 1914. Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich – Ungarns. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). 2001. Mitar Papić. Marko Marković. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Balkanološki institut SANU. Božo Madžar. Beograd 1955. Odjeljenje društvenih nauka. Sarajevo 1973. Sarajevo 1953. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Ibrahim Tepić. P. Vinko Mikolji. Prosvjeta. Peterburg 1880. Sarajevo 1972. Sarajevo 1978. Sarajevo 1948. godu. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Lewis Mumford. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Kulturno-prosvetna. Posebna izdanja knj. 20. Mala enciklopedija Prosveta. Hakima Muratbegović. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Đorđe Pejanović. Sarajevo 1939. Sarajevo 1982. S. Sarajevo 1989. Rogatica.. Đorđe Pejanović. knjiga V. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Hronika Tarevaca. Đorđe Pejanović. Beograd 1984. Radovan Samardžić. Sarajevo 1966. Sarajevo 1930. Zenica 1969. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Sarajevo 1982. . školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. Modriča sa okolinom u prošlosti. Mitar Papić. Sarajevo 1912. Nižnaja Tuzla (Dolnija Tuzla). Nusret Šehić. Svjetlost. SANU. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Mijo Mirković. Ferdinand Schmid. Posebna izdanja. Mitar Papić. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Modriča 1986. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. godine. Grad u historiji. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. knj. Stanovništvo.. mart 1880.IZVORI I LITERATURA 337 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Božo Madžar. Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Beograd 1968. Spomenica o proslavi desetogodišnjice «Prosvjete».. Muhsin Rizvić. Rovinskij.

Beograd 1988. Sofija 1972. . Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918.. Dragiša Trifković. Milan Vasić. Gračanica 1988. 2. Banjaluka 1987. Zbornik radova SANU Balkanološki institut. Posebna izdanja 36. Zbornik Matice srpske za istoriju. Tuzla 1988. Tuzla 1983.338 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Franjevački vjesnik.. Omer Hamzić. Milan Vasić. Travnik 1981. br.. Beograd 1933. • • • • • • • • • • • Esad Tihić. Martin Udovičić. 34/1986. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. Tuzlanski vremeplov. III. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Tuzla 1981. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. maja 1990. Zbornik radova. Tuzlanski vremeplov. I. Tuzlanski vremeplov. Behija Zlatar. Dragiša Trifković. Pristupno predavanje u ANUBiH. II. godine Veleizdajnički proces u Banjaluci. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo «Rodoljub» u Fojnici. Jozo Zvonigradski. održano 8. Dragiša Trifković. Nikolaj Todorov. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji.

325. 326 Bosanska krajina 60. 77. 77. 25. 75. 331 Austro-Ugarska 7. 75. 38. 190. 302. 15. 223. 37. 305. 327 Bijokovo 99 Bileća 31. 168. 251. 94. 311. . 314. 65. 316. 62. 215. 122 Borje 118 Borovnica 157 Bosanska Dubica 31. 323. 326. 316. 302. 310. 69. 14. 249 Bosanska Kostajnica 30. 324. 37. 312. 318. 184. 123. 109. 309. 326 Bosanski Petrovac 38. 219. 60. 215. 311. 305. 158. 128. 125. 82. 313. 61. 13. 51. 37. 24. 327. 84. 220. 301. 312. 108. 318. 316. 38. 89. 307. 93. 159. 40. 134 Beč 18. 322. 301. 318. 77. 40. 318. 35. 218. 175. 302. 324. 82. 307. 89. 184. 38. 38. 111. 82. 325. 222. 19. 321. 308. 225. 325. 93. 314. 321. 64. 61. 158 Bježanije 156 Borač 119. 18. 9. 210 Banja 114 Banja Luka 5. 51. 83. 125. 157. 320. 57. 320. 57. 312. 302. 314. 159. 323. 134. 318. 76. 319. 327 Bosanski Šamac 34. 304. 76. 38. 70. 330 Babešnica 227 Bakovići 143. 83. 330 Bihaćka krajina 9 Bijeljina 38. 313. 271. 312. 307. 146. 78. 30. 303. 322. 311. 320. 94. 115. 309. 160. 60. 327 Bosanska Rača 76 Bosanski Brod 22. 276. 60. 327. 314. 209. 24. 137. 230. 113. 312. 102. 61. 184 Balkan 12. 311. 314. 76. 60. 121. 304. 94. 323. 312. 40. 274. 110. 316. 305. 76. 33. 317. 248. 34. 124. 62. 98. 94. 313. 69. 171. 75. 213. 41. 122. 23. 76. 324. 322. 298. 316. 37. 319. 51. 240 Berlin 47. 326 Bosanska Krupa 31. 312. 34. 89. 302. 76. 69. 322. 188. 324. 219. 60. 82. 60. 304. 323. 248. 127. 61. 41. 306. 309. 77. 76. 98. 320. 331 Barakovac 99 Bastasi 120. 226. 260. 76. 173. 324. 317. 302. 317. 40. 322. 308. 190. 320. 35. 322. 316. 76. 14. 40. 41. 324. 96. 146. 302. 41. 320. 315. 31. 38. 329 Bistarac 195 Bistrica 157. 316. 88. 61. 314. 309. 60. 9. 326 Bosanska Gradiška 35. 304. 234. 125. 75. 191 Beograd 12. 127. 28. 315. 330. 23. 321. 37. 74. 301. 109 Bihać 9. 324. 295. 320. 95. 306. 301. 37. 107. 8. 307. 216. 41. 322. 26. 24. 314. 23. 313. 34. 78. 122. 305. 318. 38. 245. 180. 11. 305. 325. 319. 61. 321. 214. 61. 318. 50. 60. 217. 315. 89. 48. 306. 62. 76. 83. 41. 20. 326 Bosanski Novi 38. 113. 54. 317. 270 Balkansko poluostrvo 13. 75. 315.REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA Ajkunića točila 274 Alipašin Most 76 Alžir 27 Arad 125 Amerika 264 Austrija 19. 224. 309. 38. 114 Bandin Odžak 95 Banovići 197. 158. 319. 35. 82. 69. 188. 74. 154. 34.

160. 41. 304. 319. 72. 165. 183. 314. 325. 210. 61. 156. 84. 126. 276 Derventa 12. 323. 29. 95. 122. 132. 60. 106. 320. 114. 319. 273. 37. 279. 55. 132. 94. 228. 259. 325. 47. 271. 326 . 318. 77. 315. 88. 118. 130. 315. 260 Bosna i Hercegovina 7. 248. 322. 146. 28. 278. 327 Cerik 195 Ciganluk 228 Ciglana 197 Crkovište 156 Crna Gora 8. 107. 104. 115. 311. 313. 51. 38. 78. 172 Brestovsko 143 Brod 99. 115. 191. 195. 276.. 305. 61. 34. 208. 227. 189. 125. 309. 327 Brest-Litovsk 129.340 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 315. 80. 264. 251. 247. 324. 190. 131. 312. 317. 156. 329. 121. 175. 94. 23. 280. 254. 320. 85. 9. 89. 313. 325 Bukinje 195 Bukovica 143 Busovača 143. 302. 109. 76. 323. 301. 249. 215. 288. 28. 280. 65. 302. 311. 308. 30. 152. 74. 12. 293. 223. 86. 134. 77. 170. 198. 321. 279. 157. 37. 263. 222. 285. 109. 32. 40. 314. 308. 155. 279. 203. 315. 298. 61. 285. 263. 125. 33. 62. 131. 323. 60. 35. 321. 77. 317. 41. 19. 38. 265. 75. 311. 303. 61. 40.133. 24. 256. 134 Čelebija 263 Česta 260 Čipuljić 261 Ćehotina 111 Dalmacija 18. 319. 163. 319. 316. 49. 294 Crniči 143 Cvilin 121 Čajniče 38. 137. 175. 187. 46. 239. 102. 89. 169. 272. 209. 328 Bosna 12. 329 Čaršija 263 Čaušlija 263 Čelebići 120. 197. 278. 317. 264. 245. 169. 68. 140. 72. 323. 226. 119. 16. 177. 284. 15. 180. 306. 166. 131. 38. 240. 271. 229. 50. 261. 307. 161. 124. 37. 227 Brno 88 Budimpešta 88 Bugojno 5. 35. 327 Čapljina 31. 34. 99. 245. 24. 138. 83. 321. 257. 82. 179. 178. 17. 91. 69. 52. 145. 309. 60. 127. 312. 144. 192. 261. 187. 274. 260. 122. 18. 325. 156. 34. 30. 120. 56. 204. 184 Carigrad 23. 189. 40. 270. 269. 114. 60. 287. 82. 318. 63. 130. 235. 313. 325. 282. 113. 262. 97. 122. 162. 181. 64. 151. 237. 44. 94. 50. 225. 14. 147. 191. 319. 274. 120. 123. 195. 41. 26. 315. 136. 204. 312.260 Dalmatinska Zagora 260. 50. 291. 206. 196. 79. 60. 8. 21. 220. 75. 236. 53. 201. 215.102. 128. 31. 75. 307. 124. 61. 265. 294. 90. 25. 311. 135. 51. 214. 304. 276. 313. 289. 67. 283. 306. 153. 324. 93. 204.. 301. 95. 8. 154. 159. 118. 296. 314. 45. 96. 50. 148. 59. 224. 297. 110. 295. 22. 309. 286. 260. 81. 126. 268. 272. 43. 20. 307. 250. 271. 120. 255. 331 Brčko 9. 150. 38. 86. 330. 286. 109.127. 306. 41. 322. 82. 66. 62. 42. 130. 313. 219. 158. 24. 182. 193. 76. 237. 234. 301. 125. 304. 311. 54. 321. 174. 202. 26. 270. 57. 245. 87. 321. 318. 214. 280 Bosna (rijeka) 22. 205. 252. 168. 76. 122. 249. 173. 48. 323. 95. 158. 275. 212. 26. 211. 105. 77. 26. 171. 60. 303. 113. 230. 279 Cazin 37. 317. 269. 317. 276. 62. 13. 316. 27. 97. 119. 108. 316.

REGISTAR

341

Deževice 158 Doboj 26, 30, 34, 35, 38, 60, 61, 62, 125, 188, 201, 227, 243, 248, 254, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Dobrljin 23, 24, 25, 35, 76, 215 Dobrnja 195 Dobrinja 227, 228 Dobrun 102 Domanovići 76 Donja Tuzla 192, 193, 214 Donji Vakuf 34, 62, 260, 261, 262, 265, 268, 269, 270, 271, 273, 275, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 317, 319, 321, 323, 325 Donjići 263 Dragača 156, 157 Drina 26, 95, 109, 120, 121, 125, 126, 142, 206, 227, 237 Drvar 31, 35, 38, 57, 61, 89, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Dubrovnik 26, 50, 114 Dugo Polje 256 Dusina 143 Duvno 30, 31, 37 Đurđevac 217 Engleska 24, 82 Evropa 56, 134 Foča 5, 8, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 77, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114,

115, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129,130, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica 5, 8, 9, 35, 41, 60, 62, 69, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 192, 194, 210, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica (rijeka) 156, 161 Francuska 69, 82 Franz-Josefsfeld 76 Gabela 26, 50 Gacko 30, 31, 34, 37, 38, 50, 60, 61, 77, 122, 142, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Gaj 144, 228 Garevac 227, 256 Glamoč 34, 35, 37, 60, 62, 69, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 321, 323, 325 Glasinac 95, 119 Gojevići 183 Goražde 30, 31, 34, 37, 38,

50, 60, 61, 77, 95, 117, 118, 126, 131, 301, 304, 307,311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gornja Tuzla 30, 31 Gornji Vakuf 31, 37, 60, 62, 76, 184, 260, 261, 265, 268, 269, 273, 275, 287, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 318, 319, 321, 323, 325 Gostilja 189, 190 Grabovica Turska 200 Grac 125, 219, 227 Gračanica 9, 38, 41, 60, 227, 260, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradac 99 Gradačac 38, 60, 245, 248, 249, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradina 144 Gradiška 215 Grahovo 77 Grčka 82 Gvožđani 143, 157, 158, 161 Gvožđanka 156, 157 Han-Pijesak 26, 126 Hercegovina 23, 50, 60, 61, 74, 95, 109, 113, 130, 162, 264, 276 Holandija 82 Homolj 143 Hrastina 144 Hrastnik 191 Hrvatska 18, 147, 166, 168, 184, 204, 217, 220

342

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hudeč 195 Hum 26, 50, 120 Husino 195 Idrija 191 Ilidža 76 Imotski 94 Italija 82, 147, 171 Ivančići 26 Ivanovica 157 Izačić-grad 30, 31 Jajce 9, 24, 26, 38, 41, 51, 60, 75, 76, 112, 188, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Jaklić 263 Jasenica 193, 197 Jeleč 111, 112, 120, 122, 134 Jezernica 157 Jugoslavija 44 Kairo 86 Kajnak-vrelo 140 Kakanj 26 Kalinovik 96, 115, 120, 122, 126, 128, 131, ¸134, 135, 142 Katane 228 Kina 69 Kiseljak 76, 184 Kladanj 37, 60, 77, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Kladari 227 Ključ 30, 34, 35, 37, 41, 60, 61, 69, 77, 301, 304 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327

Kojsina 158 Kolašin 121 Kolina 142 Komar 260 Komoran 125 Konjic 9, 22, 34, 35, 38, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Koprivna 257 Kostajnica 30, 94 Košćani 275 Kotor-Varoš 31, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Kozarac 220 Kozica 157 Krbljine 121 Krečane 253 Kreka 188, 189, 192, 193, 194, 196, 197, 199, 201 Kreševo 35, 37, 62, 143, 147, 157, 158, 175, 192, 210, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Krupa 30 Krupica 112 Krupica 112 Kulen-Vakuf 31, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Kupres 260, 261, 271, 273, 274 Kutanja 276 Lašva 26, 271 Latini 228 Leipzig 16, 214 Levant 114

Lipnica 195 Livno 36, 38, 40, 51, 69, 75, 77, 82, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Lučice 144 Lug 228 Lugovi 143 Luka 144 Lukavac 77, 188, 197, 199, 200, 201, 210 Ljepunica 195 Ljubače 195 Ljubina 122 Ljubinje 30, 31, 37, 60, 61, 76, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Ljubuški 37, 60, 61, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Mađarska 19, 28, 102, 115, 129, 159, 191, 217, 237 Maglaj 30, 31, 36, 37, 38, 51, 60, 89, 227, 302, 305,308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Mahmutove česme 144 Majevica 193 Makljen 260 Malodraž 143 Malo Selo 261, 263 Malinska 161 Martinići 143, 158 Maškara 275 Mazoč 120 Mediteran 11 Međeđa 102, 126

REGISTAR

343

Metković 22, 23,26, 76 Miloševac 227, 255 Miljacka 71 Miljevina 126 Minhen 18, 57 Mladi 95 Modrac 197, 210 Modriča 5, 8, 9, 31, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 258, 295, 298, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Montenegro 298 Moračani 195 Mostar 22, 33, 34, 38, 40, 41, 50, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 69, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 82, 87, 89, 113, 137, 184, 211, 221, 303, 306, 309, 310, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329, 330, 331 Mošćanica 112 Mrežica 126 Mrka Ada 227 Muslimin 143 Neretva 50, 73, 260, 271 Nevesinje 34, 37, 50, 51, 60, 61, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 New York 68, 264 Norveška 82 Novosel (Nev Abad) 260

Njemačka 82, 89, 93 Oborci 260 Oglavak 157 Orahovo 143 Orašje 76, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Oskova 189, 190 Ostružnica 143, 156, 161 Oteža 228 Otoka 76 Pale 126 Palež 143 Pariz 68 Pavlovac 144 Pazarnica 144, 156 Peterburg 214 Petričevac 215, 220 Pločari 157 Počitelj 30, 31 Podgorioc 195 Podlugovi 26 Podrinje 120 Podstinje 143 Porič 274 Porička rijeka 274 Poričnica 261 Poroj-potok 157 Portugal 82 Posavina 8, 23, 49, 235, 236, 237, 239, 245, 248, 249, 251, 295, 298 Požarnica 161 Pounje 49 Prača (rijeka) 26, 126 Prag 88 Previla 122 Prevrač 99 Pridola 143 Prijedor 35, 38, 40, 41, 60, 61, 75, 76, 77, 193,

220, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prnjavor 30, 31, 34, 37, 38, 77, 89, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prokos 143, 157, 158 Prokosović 197, 210 Prozor 260, 261, 271, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prusac 260, 261 Prusačka rijeka 274, 275 Puračić 189 Račići 126 Raduša 275 Ragale 157 Reljevo 82 Rezaković 161 Riječani 227 Rijeka 271 Rogatica 9, 30, 31, 34, 37, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 95, 126, 170, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Rogoj 121 Romanija 95, 126 Rosovac 200 Rostovo 143 Rumelija 215 Rumunija 82 Rusija 82, 172 Rzav (rijeka) 26 SAD 82 Sandžak 120, 121, 122,172 Sanski Most 30, 31, 34, 60, 61, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315,

344

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

317, 319, 321, 323, 325, 327 Sarajevo 2, 3, 9, 11, 15, 16, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 34, 35, 38, 40, 41, 47, 48, 50, 55, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 102, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 123, 125, 126, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 142, 154, 156, 162, 171, 173, 182, 184, 188, 191, 194, 197, 203, 211, 214, 215, 220, 221, 223, 225, 227, 229, 235, 240, 246, 249, 255, 257, 260, 261, 271, 273, 275, 276, 280, 287, 294, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Sava 60, 61, 94, 215, 237, 276 Sećan 263 Selaković 144 Semberija 49, 251 Semizovac 26 Sijerač 126 Simin-Han 26, 188, 192, 193, 200, 201 Sisak 76 Skopljanska dolina 273, 280 Skoplje 229 Skugrići 253

Slavonija 18, 220 Slavonski Brod 76 Slovenija 184, 204 Sofija 12 Solina 200 Solun 93 Split 76, 260, 271 Srbija 17, 24, 50, 82, 93, 94, 102, 107, 115, 122, 124, 125, 126, 127, 147, 156, 158, 171, 188, 204, 206, 207, 208, 212, 251, 274 Srebrenica 30, 31, 36, 41, 61, 77, 113, 193, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 327, 328 Srpska Varoš 228 Stara Čaršija 228 Stari Brod 126 Stari Majdan 35, 60, 61, 76, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Stolac 36, 38, 69, 144, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Studenac 263 Stuttgart 95 Suha 122 Sukovac 99 Susječno 121 Susjed 260 Sutjeska 121, 142 Sutješćina 157 Šamac 94, 227 Ščon 183 Šavnik 144 Šćitovo 143, 162 Šemešnica 274, 275

Šemnic 158, 191 Šenković 95, 126 Šić 228 Široki Brijeg 76 Šopronj 125 Španija 204 Štajnmanger 217 Štit-planina 157 Švajcarska 82 Švedska 82 Tarevci 228, 257 Tekija 157 Terzići 263 Teslić 77 Tešanj 36, 37, 38, 41, 60, 62, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Tetima 143 Tjentište 120 Tješilo 143, 144 Točilo 275 Trapisti 215 Travnik 9, 33, 34, 36, 37, 38, 40, 41, 51, 60, 62, 69, 70, 75, 76, 77, 78, 82, 89, 112, 113, 125, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328, 330 Trebinje 26, 34, 37, 38, 41, 50, 51, 60, 61, 69, 75, 76, 82, 111, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Trnovača 275 Trst 18, 57, 76 Tunis 27 Turska 51, 59, 93, 147, 166, 229, 204 Turska Varoš 228

REGISTAR

345

Tuzla 5, 8, 9, 12, 24, 33, 34, 38, 40, 41, 51, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 69, 74, 75, 76, 77, 82, 89, 118, 125, 156, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 197, 198, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 213, 214, 227, 256, 257, 294, 297, 298, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Ugarska 48, 54, 98, 127, 146, 251, 331 Ulog 119, 120, 122, 245 Urlenike 157 Uskoplje 26, 261 Ustikolina 111, 123, 134, 142 Ustiprača 142 Uvac 102 Vagani 157 Varcar-Vakuf 36, 38, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Vardište 26, 50, 102 Vareš 8, 26, 31, 37, 38, 61, 77, 158, 170, 192, 194, 220, 295, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321,

323, 325, 327 Vesela Straža 260 Vikoč 122 Vigova Gora 126 Visoko 35, 38, 40, 41, 60, 61, 62, 69, 122, 145, 159, 166, 184, 185, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višegrad 26, 34, 38, 50, 60, 61, 62, 69, 77, 89, 95, 102, 126, 130, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višnjica 143 Vitanj 95 Vitina 274, 275 Vlasenica 61, 126, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Vojvodina 147, 204 Vranci 158 Vranjak 227, 253, 257 Vratar 126 Vratlo 120 Vrbas 260, 261, 271, 274, 280 Vrgorac 94 Vršani 200 Vučije brdo 120 Wien 78, 113, 128

Zadar 76 Zagorje 120, 122 Zagreb 9, 16, 68, 82, 96, 110, 168, 180, 218, 220, 261, 282 Zakmur 126 Zavidovići 26, 38, 57, 76, 77, 89, 275 Zelenika 26, 50 Zenica 8, 9, 24, 26, 33, 34, 38, 41, 57, 60, 61, 62, 69, 75, 76, 89, 156, 220, 276, 294, 295, 297, 298, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Zgošća 26 Zimije 156 Zubovići 99 Zvornik 12, 36, 37, 38, 40, 41, 62, 69, 227, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Žepče 37, 38, 41, 62, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Živinice 190, 198, 195 Županjac (Duvno) 30, 31, 37, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326

IMENSKI REGISTAR

Abramović, Jefto 283 Adžija, Zora 179 Ahmetović, Abdulvehab H. 164 Ajzler 57 Alajbegović Hasanbeg 118 Alaupović 162, 165 Alaupović, Anto 170 Alaupović, Andrija 164 Alaupović, Auselmus 262 Alaupović, Frano 161, 164, 167 Alaupović Ivanka 181 Alaupović, Ivo 164 Alaupović Marko 164 Alaupović, Tomo 161, 164 Aleksandar, regent 130 Aleksić 241 Aleksić, Jovo 244, 247 Alibegović 274 Alibegović, Ali-beg 246 Alijagić, Alija 241 Alijagić, Mehmed 241 Alijagić, Omer 241 Alkalaj 165 Alkalaj, Ašer 112 Alkalaj, Avram 164 Alkalaj, Isak L. 164 Alkalaj, Juda 164 Alkalaj, Mordo 161, 164 Alkalaj, Rifka 181 Altarac, Mayer 115 Altarac, Solomon 261, 277 Andraši 95 Apel, general 51 Arapović, Vilhelm 179 Aščerić, Hadži-Šerif ef. 262

Atias, Isidor S. 277 Atijas, Mordohaj S. 277 Atijas, Solomon Haim 277 Avakumović, Simo 256 Avdagić, Idrizbeg 123 Avdagić Muhamedbeg 123 Avdagić, Šefki-beg 138 Avdalajbegović, Mustajbeg 262, 289, 290 Avdalajbegović, Remzibeg 277, 289, 290 Avdalajbegović, Salih-beg 291 Avdić 230 Avram, Salom 290 Babić, Anka 179 Babić, Anto 261, 277, 286, 289, 290 Babić, Franjo I. 277 Babić, Jozo A. 277 Babić, Milan 254 Babić, Spasoje 216 Babić, Stevan 237 Babić, Stipo 261, 277, 290 Babić, Vaso 137 Bah 124 Bajraktarević Rašid ef. 262 Bajrić, Meho 117 Bajrić, Šaćir 117 Bajrović, Jusuf 135 Bajrović, Rašidaga 115 Bakić, Hadži-Ibrahim 116 Bakić, Jusufaga 116 Balagija, Abdulah 277 Balagija, Ibrahim ef. 262 Balek, Anton 141 Balić, Avdo 111

Baltić 277 Barculija, Muharem 156 Baruh Samuel 277 Bastien 169 Batinić, fra Mijo V. 169, 172 Bayer, Zlatko 266 Bećiragić, Ibrahim 157 Beganović, Ibrahim 157 Begović, Branislav 16, 114, 161, 190, 275 Behara, Krstan 277 Bejtić, Alija 109, 110, 111 Bekić, Hadži Ibrahim 123 Bel, A. G. 24 Berberović, Muharem-aga 167 Berger, Ignatz 288 Berić, Dušan 16 Besarović, Risto 16, 137, 214 Besedić, Tomo 224 Bešlić, Milan 283 Bevrnja, Meho 276, 277 Bičan 109 Bilić Jelka 283 Biserčić, Ostoja 224 Bjelobrk, Josip 179, 181 Blagojević, Jovo 241, 256 Blagojević, Mihajlo 243 Blagojević, Živan 256 Bogićević, Vojislav 16, 85, 193, 194, 249 Bogrić, Ibrahim ef. 178 Borić 249 Bošković, Stipović Ana 179 Bošnjak, Marzin 157

REGISTAR

347

Bosto, Tahir 290 Botić, Andreas 141 Božić, Pero 243 Božić, Spasoje 243 Brančić, Vojo 287 Braun, Tibor 185 Brkić, Josip 283 Budimir, Maranguz Pero 277 Budimir, Stipo 286 Bukvica, Mustafa ef. 262, 267 Buljina, Bećirbeg 157 Buljina, Mahmutbeg 157 Bušatlić, Hafiz Abdulah 138 Bušatlija, Ahmed-beg 286 Bušatlija, Haki-beg 262 Buštalija, Husein-beg 277 Caratan 117 Caratan, Nikola 123 Cavallini, Felix 275 Cistler, Rudolf 218 Cvitanović, fra Alojz 180, 181 Čabraić, Luka 124 Čehajić, Mehmed 116 Čengić 142 Čengić-Borjanin, Alibeg 118 Čengić,Husein 156 Čengić, Muratbeg 123 Čengić, Salihbeg 123 Čohadžić, Abid 161 Čohadžić, Fehim ef. 156, 161,164, 167, 168 Čohadžić, Latif Mulla 157 Čohadžić, Ruždija ef. 167 Čolić, Anto 277 Čolić, Nikola 277 Čolić, Nikola 291 Čolić, Stipo 291

Čolić, Stjepan 283 Čondić, Filip 224 Čubrilović, Branko 256 Čunković, Šefkija 164 Čurgus, Nikola 266 Čurić, Josip 283 Čurić, Nikola 170 Čuturić, Anto 262 Čvoriščec, Ivan 266 Ćorović, Vladimir 125 Ćosić, Mijo 220 Ćurić, Hajrudin 80, 177, 178 Dautbegović, Mustajbeg 277 Davidović, Nedjeljko 117, 118 Dilber, Marko 277, 290 Dilber, Nikola 286 Dimić 277 Dimić, Marko 290 Dimić, Niko 290 Dimić, Perendić Marko 277 Divanefendić, Smail 179 Dizdarević, Ahmet 111 Domaćinović 277 Domaćinović, Frano 291 Domaćinović, Stipo 286, 290 Donia Robert J. 72 Došan 158 Dragičević, Ivo 164 Dragičević, Marijan 167, 180 Dragović 109 Drinjaković 112 Dubinović, Asim 247 Dubinović, Halid 255 Dujić, Mihajlo 244 Džindija, Hasan 116

Džinić 112 Džolić 275 Đajić 165 Đaković, Luka 156, 158, 168, 169, 181 Đogo, Husein 283 Đonlagić, Ago 241 Đonlagić, Ahmed 117 Đonlagić, Hasan 116 Đonlagić, Mehmed 116 Đorđević, Toša 244 Đozo 112 Đurđević, Nikola 266 Đurendić, Risto V. 277, 287, 289 Đurendić, Vuk 277, 289, 290 Đurić, Aleksa 287 Đurić, Miroslav 243 Ekmečić, Milorad 16, 18, 44, 72, 214, 248 Ekmečić, Osman 116 Emiefendić, Hazim 9 Erber, Ana 181 Erdosy, Zora 283 Eudoxius, Tomoviecz 141 Fadilpašić Mahmudbeg 124 Fehter, Julius 141 Fejzagić, Džemal 283 Feldbauer, Samuel 275 Filipović, general 66, 227 Filipović, Josip 94 Filipović, Milenko S. 229, 230, 244, 254, 256 Filipović, Tomo 181 Fogler, Jozef 288 Forta, Salko 120, 122 Franić, Danica 283 Franić, Josip 218 Franjić, Anđeo 262

121 Hadži-Alibegović. 29. 214. Milan 164 Gajić. 51. Ruža 280 Grujičić. Ludvig 277. 280. Meho 115 Hajrić. Šaćir 115 Halama. 247 Ganibegović. Niko 164. 225 Hadžić. 220. 57. Meho 290 Imamović. M. 214. 286 Goldberger. Ferdo 16. 288. fra Nikola 176 Glođajić 117 Glođajić. 52. Hermann 115 Gajić. 94.). Rudolf 277 Gross. 290 Hirš 23 Hlavaty. P. Niko 117 Hadži-Vuković. Lamija 182 Haić. Redžo 277 Galcinja. Hadži-Salih 156 Hamzić. Mijo 262 Gušić. Mustafa ef. Jakob 275 Hajrić. Josef 117. Stipo 286. Ibrahim-aga Hvala. 283 Galić. 121 (I. Ilija 243 Ilić. 118 Hadži-Vuković. Husein-aga 246 Hadži-Dedić. Dušan 250 Gojsilović. 117 Hadžialić. Ali-beg 247. Ibrahim 290 Hadžiavdić. Hadži Simo 117. Niko 289. Jozef 266. Dominik 262 Ganibegović. Mihajlo 244 Imamović. 290 Grgić. 260 Hanzal. Milan 194 Gerbel. 54. 69. 167. Gavro 124 Gavranović. 44 (I. sir John 69 Hasić. Franjo Josip. 180 Ilić 275 Ilić. 180. 21. Osman 157 Husić 112 Huzbašić. Niko 137 Gujić. Adem 12. Emilija 179 Hraborski 197 Hrelja. Franc 277. Ahmetaga 118. Iljas 1. Kazimir 262 Grubeša. R. 164 Goler Josip 266 Golubović 230 Graff. Mehmed 241. Ernest 266 Herres. H. Salih ef.). Silvije 262 Freškura. 214. 39. eodor 277.. pukovnik 120.348 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 167. 223. Kasim 173 . 17. 141 Gjajić 165 Glavočević. Bernard 164 Goldberger. 118 Glođajić. Salih 156 Huzbašić Ibrahim-aga 167. 16. Samuel 117. . car 24. 18. Milan 131 Gaković. 180 Iličić Kata 181 Iličić. 280 Fusch. 168. 262 Hadžidamjanović. 168 Huzbašić. Mustafa 16. Jakov 267 Grof. Atif 247 Hace. Meho 111 Hadžialić. 77. 16. Vlado 117. 118 Hauptmann. 160. 95. 288 Halva. Jovo 135 Gavrić. 189. 167. 248 Hadži-Alagić. 47. 248 Imširpašić.. 73. 46. 169 Grozdanić. 90. 28. Anto 164. Tahir-beg 262 Isović. H. Eduard 185 Grgić. 47 Gerstl. Matilda 283 Iličić. Berislav 168 Gavrić. 3. 141 Gerstl. Mato 164 Iličić. 197 Franjković. Jusuf 277 Hadžibegović. 118 Hadži-Vuković. Ana 138 Hadži-Vuković. Mirjana 168. Mujaga 243. 290 Grof. Mustafa 247 Hadži-Vuković. 168 Huseinbašić. 230 Hadžimešić. Hadži-Bećir 116. Mehmed 116 Hadžiosmanović. 159 Hrvić. Carl 117 Heydušek. 227 Hawranek. Milan 117. 123 Hasić. 102. 29. 27. Josip 267 Houska. Risto 124 Hadžić 112. Đorđe 117. Kemal 16. Josip 266 Haim. Karlo 266 Hanjalić. 118 Hadžiahmetović. Ahmet 115 Haringon. Risto 164 Gaković. Omer 9 Handžić. 71. 291 Grgurić. 118 Hadži-Vuković. Munib 246 Gašić. Todor 117. Mehaga 123 Hadžimešić. fra Dominik 169. 262. Vlado 123 Glođalić 116 Glumac.

Ilija 277 Ivić. 287 Kirlić. 90 Kandić. 256 Janković. Niko 243 Jovanović. 118 Jeremić. Aleksa 114 Jeremić. Halidbegov 257 Karabegović. Stjepan 287 Ivir. Jančo 241. Pero 137 Knez Nikola 141 Knežević. 121. Vjekoslav 40. 23. 27. 136. Mujaga 73 Konig. Ilija 278 Jelić. Ivo 164. Simo 278. 290 Jokanović. Anto 283 Knežević. 289 Jeremić 109 Jeremić. Nikola 118 Kovačević. Ibrahim 223 Karabegović. pop Vasilije 125. 170. Trifko 244 Jovičić. Hadži-Huso 246 Kovačević-Kojić. 271. 117. 122. Čedomir 287 Jozić-Baškarad. 192. Božo 9 Josipović. F. Jovo 121 Kašmo. Milan 287 Jovanović. 216. Smail 111 Kazazić 112 Kemura. Makso 256 Ivanković. Salih 116 Karavdić. 123. Josip 267 Kočić. Ibrahim ef. Anto 291 Kolovrat. 67. Ibrahim 85. 29. 26. 68. Abdul Rezak 278. Ivić Stjepan 277 Ivičić. 289 Karahasanović. Jovo 242. 53. Mehmed 164 Konjicija Mušan 167 Kordić. 137 Kapidžić. 51. 119. Elza 283 Konjicija. Desanka 11 Krajnc. Jovanka 138 Jeremić. 56. pop Josif 125 Kočović. Hadži Husejin 241 Kovačević. Avdo 116 Karović. Josipa 267. Benjamin 23. Vjekoslav 267 Kral. 247 Janković. 9. Ana 283 Karabegović 109 Karabegović. Jefto 241. Ivo 180 Kock. 278 Kolovrat. Mato Santo 167 Jandrić. 120. 123 Jeremić. Hamdija 16. Ivica 291 Jukić. Stojan 120. 246 Karabegović. Tomislav 16. 214 . Kadribegović. Edhem 116 Kahrimanović. 246 Kaprikul. Anto 179 Kostić. 122 Kovačević. 261 Klarić. 83. Matko 287 Kovačević. 41. 51.REGISTAR 349 Išek Tomislav 87 Ivanetić. Jovo 114. Hasan 114. 116 Karahasanović Šerif 116. Miško 256 Jovanović. Vladimir 68 Izrael Berta 181 Izrael. Stojan 243 Jovanović. Aleksije 123 Jovović Mara 117 Jovičić. Alija 278 Klaić. Čedomir L. Vasilije 117 Kovačević. 290 Karadža. 117 Karahmet. 53. Latif 164 Karahodža. Stjepan 287 Janković. Stevo 287 Kolcman 197 Kolovrat. Ivan Frano 261 Juzbašić. Fridrich von Dobra Voda 237 Kraljačić. 283 Kalaj. Pero 280 Kolubara 109 Koljić. Daut-beg 241. Bešir 121 Kamberović Husnija 2. 180 Kaljača. Petar 249 Kočović. Muharembeg 246 Karadža. Nikola 137 Kočović. Đorđe 243 Jovanović. 271 Kalamut. Kosta 243 Kovačević. 214. Risto 243 Jović. Todo 117. Avdo Hasanbegov 257 Karabegović. Mušan 116 Karahodža. 248. Milan 256 Jelić. 26. Stipo 278. Isak 185 Jaglučić 109 Jagnjo 109 Jakšić. 118. Aleksije 117. 278 Jelić. Ćamil 221 Kalaica. 246 Janković. 67. 29. 189. 18. 54. Ilija 241. Katarina 242 Jovanović. 182. Pavle 129 Kočović. 256 Komadina. 184. 274 Kadribegović 109. Risto 118 Jezidžić. 118 Kokotović. Dževad 16. Ljubo 247 Janković. Avdo S. 55. 123.

Jovo 287 Lukić. 71. Michael 185 Matić. Hamdija 9. Vinko 266 Mandić. 170. Nikola 125 Melchar. 167.. Stanko 223. 290 Marinović. Niko 241. Budimir 75 Milivojević. 246 Mijatović. Ivica 167 Kulijer. Niko 289. Luka 254 Madunić. Simo M. Marko 247 Masbur 109 Matasović. Simo 243 Mikičić. Ivo 278 Madunić. 181 Kulijer. Marietta 181 Matasović. Tomo 224 Milenković. 279 Krešić. 180. 16. Božo 81. Ladislaus 237 Merdan 112 Merdan. Juko 278. Marko 243 Miličić. Niko 290 Mikčić. 75. 241 Marković. 109. 70. Vinko 262 Lang. Ibrahim ef. 84. 72. Nikola 288 Kutleša. Hamid 290 Lončarević. Nikola 137 Marinović. Milan M. Milan 24. Vjekoslav 179 Lalić. 167. Dimšo 241 Marković. Todor 9. 180 Kulijer. Mathias 267 Kulijer 165. Blagoje 287 Krstanović. Niko 241 Matulić. Majer 241 Lovrić. Ida 283 Miralem. Salih 157 Mešeg. 214. Nikola 170 Mandić. Ilija 241 Lopašić. Mustafa 111 Lissak Mortz 197. Ilija 287 Marinović. Jovica 241 Maly. 180. 286 Lukić 119 Lukić. Ivo 164. Savo 243 Letić 109 Letić. Dionisije 254 Marković. Milan 223. Ivan Matin 180 Kulijer. Mato 179. 73. Petar 290 Ladro. 168 Kulijer. 224 Kuš. Jozef 179 Marković. Memiš 111 Kundurović. Marko 156. Gojko 29 Kruševac. 278 Marinović. 198. Stevo 241 Martinović. 118 Marić. Joka 241 Mihajlović.350 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Savo 217 Miljušević. 111. Mijo 30 Mirković. 123 Kukura. Ivan 283 Krilić.. Hamza-beg 262 Mirković. 290 Manjo. 18. 242 Marković. 158 Milanović. Vinko 156. Špiro 287 Marjanović. Ademaga 275 Metikoš. 262 Kurtović 112 Kuruzović. Josef 224 Lazić. 290 Madžar. Risto 241 Marković. 185 Mačkić. Todor 243 Mikolji. Mustajbeg 118 Krulj. fra Marijan 262. Božo 243 Milošević. 181 Miletić. 16. Murat 116 Letić. Nuri-beg 246. Ivo Ivan 167 Kulijer Malina 181 Kulijer. 68. Ljubomir 283 Mazija. Pero 116 Kujundžić. Simo R. Vasilije 116. fra Franjo 75 Miličević. Simo 244 . 75 Kubović. Dragutin 266 Kugler Angela 181 Kujundžić 109 Kujundžić. Marko 29 Marković. Mihajlo 287 Marinović. Sofija 283 Mandušić. 283 Mandžić. Jovo 291 Kršlak. Kata 176 Krstanović 278 Krstanović. Salih-aga 289. 224 Miličević. 157. 249 Mahmutbegović. Mihajlo 243 Mikičić. Nikola 254 Milošević. 240 Krekić. 76. Luka 262 Ljiljak. Milan 266 Mihajlović. J. 199 Lončar. 180 Kulijer. 262 Lončar. Joca 275 Miletić. 119 Krekić. 181 Kulijer. Radoslav 9 Lövi. Mehmed ef. Milka 181 Mešić. 247 Maksimović. 223. Marija 179. Blagoje 243 Marić. Mahmutbeg 246 Mahmutbegović. Mato 164. Zaharije 164 Kumro. Jelena 267. Abdulah ef. Marko 224 Marković. Niko 243 Krekić Stavro 243 Kreševljaković. Kramo. 112. 164.

Jovo J. 185 Polutan. 221 Muderizović. Mojse 165 Pašić. Rafo 262 Palalija 112 Paloš. 69. 255. 90. A. 262 Mutevelić. 247 Nikolić. Mitar 289 Popović 241 Popović. Niko 181 Ortlib 57 Orvić. 257 Ognjenović. Ivanković. Anton 179. Ibrahim 157 Oroz. Avdo 116 Pašović. Marko 290 Popadić. 218 Pajer. 9 Pelesić. pop Vladimir 125 Pordušić. 121. 180 Nišić 112 Novak. Mitar 16. 135. Ibraga 116 Patković. Jovo 241 Pavić. Aleksandar 256 Popović. 139. 170 Nastić. 170 Muftić. Omer 157 Mutevelić. J. Josif 254 Popović. Pero 241 Mitrović Risto 241. Hasan 114 Pilav. Zaim 241. 247. 83. Simo 247 Nikolić. Simo (Pečulji) 241 Nikolić. Franjo 179 Prašo. Omer 116 Onhajzer. 214. Vranjo 179 Pavković. Bećir 109 Njuhović. 247 Pejić. general 120. Pejić. Jeftan 137 Omeragić 112 Oković. Sivester 167 Palandžić. Mustajbeg 118 . Stevo 254 Popović. Ivo 218. Vladimir 266 Moses. 123 Obadić. 134. Jusufaga 123 Njuhović. Ivan 26 Osmić. Hakima 257 Musić. Nasto 247 Nećić. Ivo 278. Dušan 243 Popović. Osmo 247 Ostojić. Šćepan-Burilo 129 Nikolić 109. Kasim 247 Pelesić Muhidin 2. 240 Nikolić. Ibrahim 156 Njuhović. Julije 217. 70. Simo 254 Popović. Jusuf 267 Mutevelić. Nikola 278 Pavlović. Nikola 246 Nikolić. 247 Perčinlić. Niko 241. 79. 138. Pero 241 Nikolić. Joso 256. Vjekoslav 181 Perčinlić. Jovo 290 Praljak. 256 Mitrović Svetozar 241 Molnar Eugen 266 Momčilović. Hamdija 283 Mumford. 136. 18. Johann 267 Mulić. Marko 241. Avan 165 Muderizović. Uzeiraga 118. 219. 219. Nikola 283 Pandur. Niko P. 261 Papo 165 Papo. 290 Petar Veliki Oslobodilac 257 Petrović. Vaso 254 Pavlović Niko 286 Pavlović. 289 Pavlović. Risto 244 Nikolić. Boško 278. Jusuf 116. 290 Popadić. 214. Husaga 123 Pollaschek. Schiffer 185 Mrljić. 246 Pilav. Mustafa ef. 118 Muller. Hivzi ef. Vaso 254 Popović. Mustajbeg 124. Mulaga 167 Poljašević. 137. Alojzije 262 Perković. 278 Pranjko. Pero 289 Pecsy. Petar 170 Mrkonjić. 241. Mehmed 116 Papić. Krsto 243 Petrović. Heinrich 247 Pejanović Đorđe 16. 264 Muratbegović. Todo Niković Todo 123 Ninić. Gojko 287 Praljak. Stanko 137 Poljo 109 Ponjavić 275 Popadić. 117 Njuhović. 182. 122 Odžaković 241 Odžaković. Nine 278. Karlo 267 Orman. 111. Lewis 68. Matko 247 Pelesić. Bernard 141. Sulejmanbeg 123 Pašović. Avdaga 123 Muftić. Salih ef. Vasilije 118 Popović. Blaž 262 Praljak. 242 Patković. Siniša-Lulić 243 Nikolić.REGISTAR 351 Mitrović Đorđo 241 Mitrović Niko 243 Mitrović. Slavoj 237 Numanagić. Hakija 165 Muftić. Arif 165 Muderizović.

137 Simić. Anton 237 Stefanović. Mato 167. 291 Sarić. Ahmed 156 Salihagić. 118 Rašidkadić. 256 Stanišić. 177. 170 Salihagić. Ilija J. Josip 283 Russ. Valentin 266 Stipić. Stipo 280 Šandrk. P. Rifat-beg 262 Sunarić. Branko 255. Mathias 165 Sedlecky. Jovo 243 Stoger. 141 Rustembegović 230 Rustempašić. 14 Sandić. Ahmed ef. Ali ef. Venzel Stjepić. Herman von 274 Schlamp. Vladislav 221 Sočo. Nedeljko 256 Stokić. 262 Šandrk. 165. Ilija M. Marija 179 181 Stjepan. 165. Marko 280 Rišner. 170. Alaga 117 Rovinskij. 278. Leo 288 Schwarz. Milan 117. Prepoljac. Cvijan 243 Radović. Hadži-Osman ef. hafiz Hajdar ef. 168 Stojanović. hadži Nezir 161. 287 Sarkotić Stjepan 130 Sauter. Hasan 116 Šiljak. 214 Rujić. Simo 244 Sirbubalo. Ibraga 118 Selimović. Ilija 278. Radovan 12. Anka 256 Spitzer. Ušćuplija Abraham 278 Samardžić. Pero 289 Šandrk. 291 Radović. Ajanović Sajma 133. Jozefina 256 Sarić. 47. 256 Simić. Jakob 117. Muhsin 257 Rodžo. 287 Šandrk. Hadžija Ibrahim 156. 45. Franc 224 Rizvić. 13. 262. 167 Salihagić. Enver 16 Redžo 109 Renner. Maria 117 Schmid. P. 290 Šandrk. Salih 116 Skarić. Johann 116 Starkowski. 170 Rezaković. hadži Ibrahim 165 Salihagić. Aleksije 116 Prodanović. Vinko 287 Šarac. Omer 120 Šadimlija.352 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mujaga 156 Salom. Atif 132 Radić. 157 Salihagić. Heinrich 116 Stambolija. . Hasan-beg 262 Rustempašić. Milan 266 Purivatra. Ferdinand 16. 16 Sulejmanpašić. Timotije 116 Sosansky. Nikola 244 Steinmetz. Milan 267 Selimović. Simo 115. Milan 254 Šiljković. 286 Subašić. Muhamedaga 156. Novak 224 Radoljević. Mehmed 116 Sirbubalo. Mehmed 267. Edhem-aga 161. 267 Rustempašić. 157 Ribičić. 291 Sudžuka. 117 Šačić. Milivoje 287 Radović. Kuzman 254 Radošević. 112 Rezaković. Jovan 115 Radovanović. Derviš 157 Salihagić. Muhamed beg 278 Ružička. Heinrich 109. 118 Redžić. Mulaga 167 Sugar. Asim ef. Eduard 267 Sadić. Simo 116 Sokolović. 162.. Ivan 278. 247 Šiljak. Ibrahim ef. Nedim 16 Šehić. Vladimir 185 Stokić. Đorđe 287. eodor von 95 Spasojević. Mićo 220 Sokolović. Milan 254. Nurbeg 131 Šahbaz 112 Šahinović. Johanna 283 Stepanek. 214. Vilhelm 237 Simić. 118. Redžo 247 Salihagić 165 Salihagić. Edmund 237 Stoisavljević. 274 Schonfeld. 167. Ibrahim 116 Sieber. 206. Mitar 241 Stojić. Đorđe 254 Stojanović. 214. Mijo 262 Šandrk. hadži Mujaga 165 Rezaković. Tomo 278 Radušić Edin 9 Rašidkadić. Jakov 243 Stojanović. Stjepan 286.. 167. Lazo 244 Stark. Cvijan 243 Stojanović. Nusret 16. 118 Rašidkadić. 81. Cvijan 243 Stanišić. Simo 243 Subašić. Mato 256 Sokolović 117 Sokolović.

Stjepan 266 Ubović. Todo 137 Tomašević. Mato 262 Vukelić. Angelina 283 Vujičić. Ilija 291 Trifković. Muhamed 116 Šukalo. Nikola 135 Tepić. Bajraga 123 Tuno. Frano 167 Trogrančić-Kulier. Zora 283 Vuković. Reuf 165 Tuzlak 112 Tuzlančić. Petar 127 Tomasović. Tomo 115 Tomašević Vaso 123 Tomek. Ibrahim 165 Tutnjević. fra Dragutin Daniel 176 Šumež.REGISTAR 353 283 Šimunac. Risto 117 Tošović. biskup 169. Suljaga 170 Vancaš Josip 72. Konstantin 117 Tošović. Ema 256 Vrban. Salih 117 Trifković. Salih 117 Tafro. Hašim ef. Halil 117 Vajda. Martin 9. Tufekčić Tomo 278 Tošić 121 Tošović 109 Tošović. fra Augstin 176 Tadin Kalikst 170 Tafro. 184 Vasić 275 Vasić. 262 Tufekčić. Hadži Niko 117. 221 Vidimlić. Mileva 242 Trogrančić. Lazar 218. Pero 278 Vasilj. Julka 181 Vrban. Muhamed 116 Tafro. Marko 262 Trogrančić. Anton 237 Zametica 112 Zaradija. Hamid 157 Šumež. Milan 13 Vasić. Franjo 287 Vodopija. Arso 110 Šundurika. Hadži Ibrahim 116 Tataragić. Stjepan 267. 283 Šimunović. Avdo 165 Tutnjević. Mustafa 116. Tomislav 283 Topal. Dušan 266 Tihić. Pero 119. Mustafa 267 Vejzović 230 Veli-paša 94 Venzel Sjepan 115 Višekrunić. Abraham 185 Vasilije sv. Oto 57 Šukalo. Avdo 117 Tunguz. 125 Vuković. Zvonimir 267 Vay. Tane 117 Tulek. 157 . Mato 180 Trto. Carl 237 Vajzović. Vid 110 Vybiral. 256 Trhulj. Hadži Todo117 Vuković. Salih 115 Tepavac. Kosta 287 Topić. Glišo 224 Šunjić. Bećir 117 Tuno Bećiraga 123 Tutnjević. Petar 179. Tomo 289 Topić. Terezija 179 Šupa (Šupić). Gavro 129 Vuković Hadži Milan 125 Vuković. Marija 283 Štadler. fra Ivo 169 Vujičić. Osman-paša 23 Topić. Vasilije 117 Vuletić-Vukasović. Karlo 262 Šljivo 112 Špez. A. Gavro 117 Tufekčić. Risto 110 Šunkić. Lugušić Ilija 278 Trifunović. Draginja 179 Trifković. Zahid 291 Tadić. Nikolaj 12 Tomac. Tane 117. Alaga 117 Trhulj. Mujo Vudanović. 70 Urbanek. 123 Tomašević. Tuno 243 Tataragić. Miloš 137 Tomašević. 142 Vehabović. Hafiz 165 Tutnjević. Jovan 289 Topić. 170 Štambajs. Ibrahim 50 Tešanović. Franz 266 Tomljenović. Stjepan 287 Udovičić. Milan 117 Vuković. Simo 117 Tomašević. Marija 176 Trogrančić. Hasan 156 Trbuhović. Osman 157 Šundurika. Tahir-aga 289 Vinter. Mujo 117 Tufekčić. Andrras 283 Tomašić. Boško 291 Topić. 120 Tuno. Salko 116 Tajšanović 249 Tanacković. Ahmed Vreto. Jozo 156. 117 Tafro. Vladimir 117 Travljanin. Esad 9 Tješić. Ante 157 Todorov. Ljubo 287 Topić. fra Marijan 176 Topić. 180 Vreto. Selim 115 Šumanović. Ivan 266 Ušto 112 Uzunović. Dragiša 214 Trifković.

118 Zulfikarpašić. Zdunić. Dušan 224 . Emilie 179 Zečić. Dragoljub 267 Žilić. 219. Behija 12 Zrelec. Teodor 54 Zvonigradski. 218. Hasan 247 Žunić.. 224 Zulfikarpašić. fra Jozo 180 0Žalica. Hakija 242 Zeman.354 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 220.. Martin 217. Husein-beg 115. Emanuel 266 Zlatar. Čengić Huseinbeg 123 Zurunić.

.

i 20. Bosna i Hercegovina www. Sarajevo Za štampariju: Džemal Bašić Sarajevo 2004.iis. Sarajevo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške . Husnija Kamberović Urednik: Dr. Husnija Kamberović Lektor: Mr. Štampanje ove knjige pomogli su Fondacija za izdavaštvo-nakladništvo.Iljas Hadžibegović: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. stoljeća Izdavač: Institut za istoriju.ba Za izdavača: Dr. Marija Bačvanski DTP Tarik Jesenković Štampa: DES. Sarajevo Alipašina 9.unsa. 71000 Sarajevo. Halima Sofradžija Prijevod rezimea na njemački jezik: Dr.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful