Iljas Hadžibegović Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20.

stoljeća

HISTORIJSKE MONOGRAFIJE Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik Dr. Husnija Kamberović Recenzenti: Dr. Husnija Kamberović Mr. Muhidin Pelesić

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 908 (497.15-21) “18/19” HADŽIBEGOVIĆ, Iljas Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća / Iljas Hadžibegović. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2004. - 354 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 1) Bibliografija: str. [333] - 338 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst ISBN 9958-9642-2-8 COBISS.BH-ID 12895494 Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-951/04 od 12. 03. 2004. godine na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 49/02 i 37/03), knjiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20 stoljeća” autora Iljasa Hadžibegovića je oslobođena poreza na promet.

ILJAS HADŽIBEGOVIĆ

BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2004.

Majci Behidži i ocu Sulejmanu

SADRŽAJ

Uvodne napomene ....................................................................... 7 Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća ....................................... 11 Foča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918................... 93 Fojnica 1878-1918 .................................................................... 143 Privredna i etnička struktura Tuzle za vrijeme austrougarske vladavine............................................. 187 Banjaluka na raskršću novih socijalnih ideja .............................. 215 Modriča 1878-1918 ................................................................... 227 Bugojno. Stanovništvo, privreda i društveni odnosi od 1878. do 1914........................................................................ 259 Zaključne napomene.................................................................. 293 Prilozi ........................................................................................ 299 Izvori i literatura ........................................................................ 333 Registar geografskih naziva........................................................ 339 Imenski registar.......................................................................... 346

UVODNE NAPOMENE

K

njiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća bavi se značajnim, a nedovoljno istraživanim fenomenima u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Istraživanja saobraćaja, privredne aktivnosti, socijalne, vjerske i etničke strukture, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, pored naslijeđenih društvenih struktura (klasa i slojeva) stvorene nove, domaćeg i stranog porijekla, s drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu, reformama zaokupljenu Osmansku carevinu zamijenila Austro-Ugarska monarhija, evropska birokratska pravna država, koja smišljeno i uporno gradi novi sistem vlasti, s ciljem da u svoj državni organizam ekonomski, politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Te namjere počela je ostvarivati još za vrijeme vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, a naročito poslije definitivno uspostavljenog mira i pravnog poretka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvoj nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene, prije svega zbog toga što nije stvarao domaću akumulaciju kapitala, odnosno, što eventualnog vlasnika nije motivirao da kapital stavi na raspolaganje domaćoj industrijalizaciji, ovdje se modernizacija proizvodnje i društva ne odvija unutrašnjim, domaćim razvojem nego podsticanjem s vana, inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Otuda su se na razmeđu XIX i XX stoljeća, gradovi u Bosni i Hercegovini

Osim uvodne studije. a krajem XIX i početkom XX stoljeća. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta.. s različitim pristupima. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanoj trgovini i saobraćaju. na kraju. nego fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. ali s istaknutom vojnostrateškom funkcijom prema Crnoj Gori. manje vidljivim elementima. dok je većina ostala na zanatstvu. tu je Bugojno. s dosta lokalnih i regionalnih obilježja. U svakom slučaju. pa čak ni u odnosu na razvoj jugoslovenskih sjevernih pokrajina. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza..8 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ekonomski stagnira. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. koja sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. godine stekla status gradova. ali su. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kome izrastaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. bilo da se radi o njihovim vanjskim. Zenica). u stvari. Bez obzira na sve teškoće. razvijali neravnomjerno. ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. u svakom sluča- . Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu i. gradovi su se učvrstili kao vitalna središta kulture i civilizacije Bosne i Hercegovine. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova. bez pretenzija da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. odnosno gradske općine. Foča je za osmanske vladavine. Iz svega proizilazi da je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Tuzla je primjer industrijskog grada. Do sada nije napisana nijedna monografija o bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. historija sukobljavanja tradicije i modernizacije. napisane brojne monografije o pojedinim gradovima koje. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. vidljivim. ili unutrašnjim. izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. godine.

Radnički pokret Zenice do 1941. Sarajevo. Grupa autora. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Zenica.)** Svakako. s namjerom da obrade učešće i ulogu pojedinih gradova u revolucionarnom radničkom pokretu. u narodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalizma. Među njima ističemo monografije o Sarajevu. Zagreb. 1981. čime bi bio započet i proces sistematskog rada na pisanju cjelovitog historijata bosanskohercegovačkih gradova. Bihać i Bihaćka krajina. na temelju čijih recenzija je Naučno vijeće Instituta za istoriju u Sarajevu prihvatilo da štampa ovu knjigu u okviru svoga izdavačkoga programa. Gračanica. Martin Udovičić. Sarajevo. Travnik. Husniji Kamberoviću i mr. Za pomoć koju su mi pružili prilikom rada na ovoj knjizi zahvaljujem se asistentu Edinu Radušiću te recenzentima dr. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. 1987. među kojima izdvajamo: Radoslav Lopašić. . Jajce. 1986. kada se ona usredsređuje samo na stotinu ili pedeset godina najnovije historije (Tuzla. Sarajevo. Omer Hamzić. Gračanica itd. 1978. Hazim Eminefendić. Pri tome su primjenjivana dva pristupa: prvi. Rogatica. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Tu je i nekoliko autorskih monografija. Esad Tihić. uz želju da se u dogledno vrijeme pojavi još koja monografija sličnog sadržaja i historijske problematike. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. * Todor Kruševac. Rogatica. Muhidinu Pelesiću. Fojnica kroz vijekove. Sarajevo. Tuzla. 1980. Banja Luka. Hamdija Kreševljaković. Modriča sa okolinom u prošlosti. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. 1966. 1985.UVODNE NAPOMENE 9 ju. i drugi. time se ne želi reći da će ta praznina u historiografiji biti ispunjena sadržajem ove knjige. Brčko. Zenica. 1988. 1990. 1969. Fojnica – Sarajevo. ** Grupe autora napisale su sljedeće monografije: Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945). Modriča. Jajce. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB. proširuju naša znanja o njihovom razvoju krajem XIX i početkom XX stoljeća. 1960.* Za temu ove knjige interesantne su brojne monografije gradova koje su pisali pojedinci ili grupe autora. 1986. Bihać. III. Konjic. Modriča. Naprotiv. 1943. njenu pojavu valja razumijevati samo kao pokušaj da se historiografska istraživanja ove vrste pokrenu s mrtve tačke. Fojnica. Božo Jokanović. Travniku i Konjicu. kada historija grada obuhvata period od njegovog osnivanja do savremenosti.

.

1978. duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modernizacije. funkcije su im raznovrsne. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. trgovine i razgranatog unutrašnjeg i međunarodnog saobraćaja između Istoka.PROBLEMSKI OKVIRI IZUČAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH GRADOVA NA RAZMEĐU XIX I XX STOLJEĆA O snovno pitanje koje se nameće prilikom istraživanja bosanskohercegovačkog grada na razmeđu XIX i XX stoljeća jeste da li je on na pragu novog doba prerastao iz orijentalno-balkanskog u evropski grad. Sarajevo. Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju. nego i u vjerskoj. pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena. a ne načina života. odnosno Mediterana i srednje Desanka Kovačević-Kojić. u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta. kakav je odnos bosanskohercegovačke urbane tradicije. etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699. 1 . Turci su donijeli nov tip grada. bilo da su igrali značajnu ulogu kao središta zanatstva. po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli. 7. uglavnom. godine. godine? Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. koja uzima maha nakon austrougarske okupacije 1878. odnosno. str. U svakom slučaju.1 što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala. Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova. osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada.

XXX/1981. Varoš je predstavljala gradsko naselje (ili dio naselja) koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom. tabaci itd. privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane. Posebna izdanja knj. Sofija 1972. mektebe. Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama (dućanima). Zbornik radova.12 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. administrativnim. Sarajevo. bezistani. u zborniku radova Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova.). da ima čaršiju i sedmični pazarni dan.2 Veći bosanskohercegovački gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela: čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada. Beograd 1988. hamami. Posebna izdanja 36. POF. 2. Balkanološki institut SANU. 20. stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo (najmanje jedan džemat). Zvornik i Derventu u 16. 2 . U našoj literaturi o pitanju razvoja gradova mnogo je citirano djelo bugarskog istoričara Nikolaja Todorova. bravadžiluk. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Uloga države i vakufa. 1977. kulturno-prosvjetnim i drugim funkcijama. Seriju članaka o formiranju gradova u Bosni i Hercegovini napisao je Adem Handžić. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i 3. hamame. Balkanološki institut. Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. str. Beograd 1974 (takođe je obradio gradove Tuzlu. vjerskim. XXV/1975. 2. vojnim. Isti. Osmanska klasifikacija gradova razlikovala je utvrđena mjesta (palanka. hanovi i Behija Zlatar. kasaba i šeher). Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. privredne i kulturne pretpostavke: 1. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. 63-71.. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske. U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Beograd 1984. bezistane. kazandžiluk. medrese. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. hisar i kale) i otvorena gradska naselja (varoš. Sintezu ove tematike dao je Radovan Samardžić u radu O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. POF. sarači. vijeku). Evrope i obratno.. tekije. Isti. karavan-saraje i sl. medrese. bilo da se radilo o političkim. SANU. Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije.

pravoslavne i katoličke crkve. str. mada su “muslimani balkanskih naroda (…) u većini očuvali svoj jezik. muzici itd. čije je usvajanje vodilo velikim promjenama u njegovom svakodnevnom životu. “politička ideologija. Islamizacija je odigrala prvorazrednu ulogu u širenju islamsko-orijentalne kulture i civilizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. str. 34/1986.5 Milan Vasić. Tu su bile džamije. godine str. odista. što je bilo izraženo u jeziku. u mnogočemu postao područje jedne civilizacije zajedno sa zemljama istočnog Mediterana. Ni dijelovi stanovništva (pravoslavni. a mnoge hrišćanske žene skrivale su lice. porodičnom i društvenom životu.4 Dalekosežne su bile i etničke posljedice islamizacije. načinu odijevanja. melosu i u mnogim drugim oblicima duhovne.. katolici) koji nisu primili islam nisu ostajali van uticaja ove kulture i civilizacije.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Prihvatana je odjeća turskog kroja. Pristupno predavanje u ANUBiH. Hrišćani nastanjeni u gradovima prihvatili su islamski stil života. U okviru islamske kulture i civilizacije oni su izgrađivali svoju posebnost”. 13. što se ogledalo u unutrašnjem opremanju kuća. S obzirom na to da je islam u Bosni i Hercegovini. 4 M. vezu. 13 karavan-saraji. Islamizacija. 13-14. materijalne i socijalne kulture”. 13. Svaka etnička grupa govorila je svojim jezikom. Zbornik Matice srpske za istoriju. književnosti. Samardžića: “Balkan je. maja 1990. Čaršija je bila mjesto gdje se govorilo više jezika. U ovom smislu ilustrativan je sljedeći zaključak R. pripremanja hrane. njegovim širenjem i prihvatanjem stvarana su uporišta osmanske vlasti. dobrim dijelom čak i stare narodne običaje. 5 M. zavisno od prisustva pripadnika raznih naroda. što je neposredno doprinosilo brzom razvoju gradova. kultne predmete i dr. kultura i civilizacija”. Isti. običajima i sl. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. Time je dio islamiziranog bosansko-hercegovačkog stanovništva uključen u tokove islamsko-orijentalne kulture.. a službeni jezik bio je turski.3 “Zajedničko življenje i usvojeni uticaj hrišćana i muslimana slivali su se često u lijepu uzajamnu harmoniju što se osjeća u: muzici. Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. po ugledu na muslimanke. Islamizacija. str. kao i u drugim osvojenim zemljama nastupao kao religija. jevrejske sinagoge i vjerske škole. jer je ona unosila novu podjelu unutar svakog etnosa i jer je prelazak na islam značio odvajanje od vlastitog etnosa. Vasić. posebno usljed 3 . 7-41. Zapadnih uticaja nesumnjivo je bilo. Vasić. br. pjesmi. održao 8.

Ali. ali i zbog političke i verske vezanosti pojedinih naroda Turske za taj deo sveta.14 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zbog niza nepovoljnih okolnosti. dok su u socijalnom sastavu većinu činili nosioci gradske privrede – zanatlije.. vojnim i kulturnim središtima došle su do punog izraza i na bosanskohercegovačkom prostoru. zavisno od vjerske i etničke tradicije i ekonomsko-socijalnog statusa u društvu. trgovci i radnici. 6 R. niti jahati dobrog konja. Zbog toga je Austro-Ugarska. Stambena kultura bila je različita. javni hamami. Ni složeniji prodor tih uticaja u XIX veku kad su sa strane unošene političke ideje i knjige jednako kao namještaj i odeća. kao što su kuće za stanovanje. pa čak i kuće uglednih i bogatih ljudi bile su trošne građe.6 Vlasti su propisale razlike u nošnji za muslimane i nemuslimane. ove građevine isticale su se ljepotom oblika. U osmanskoj tradiciji najcjenjenije su bile zadužbinske građevine u čijoj su sjeni nicali gradovi. sve to nije moglo osporiti u suštini levantski karakter gradske civilizacije na Balkanu. a siromašni građani nisu smjeli nositi skupocjenu nošnju. itd. samo djelimično uspjela. str. u drugoj polovini XIX vijeka.) i podizane od čvrstog materijala. R. unošenja pojedinih elemenata materijalne kulture. 5. zabilježeno i prisustvo velikog broja lica koja su živjela od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora egzistencije. godinu dana nakon okupacije. s tim što je u većini gradova. nastojala utvrditi statističku sliku svoje novostečene provincije – Bosne i Hercegovine – u čemu je. mostovi. “bar prema sokaku skromni. pa ni o gradskom jer su svi njeni popisi bili usmjereni na utvrđivanje poreskih i vojnih obaveza podanika. *** Od osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini iz XIX vijeka nisu naslijeđeni pouzdaniji statistički podaci o stanovnišvu uopšte. nije narušio levantsku atmosferu po kućama i u porodičnim sredinama Balkana”. Posljednji osmanski i prvi austrougarski popisi stanovništva potvrđivali su osmansku fizionomiju grada. Ostali objekti. privrednim. imareti. koji je po vjerskoj strukturi ostao s apsolutnom muslimanskom većinom. Posljedice stava osmanske države prema gradovima kao političkim. piti. česme. O gradskoj civilizaciji. dućani. Samardžić. O gradskoj civilizaciji.. medrese. podignuti u znaku prolaznosti svega što neposredno nije stavljeno pod božije okrilje”. . Samardžić. Namijenjene opštem dobru i koristi (džamije.

1896. Sarajevo. ni tada nije dobiven potpuni statistički materijal. Uspostavljanje skupne rubrike za sva nepoljoprivredna zanimanja predstavlja gotovo nesavladivu prepreku za analizu socijalne strukture gradskog stanovništva. a posebno za utvrđivanje promjena u vjerskom. utvrđen je broj naselja i njihov status. i nakon kritičkog ispitivanja. godine. samo djelimično može upoređivati s ranije prikupljenim podacima. kao i drugim. godine i nudi bogat i raznovrstan statistički materijal koji se.7 Različiti popisni princip u sva četiri popisa čine osnovnu teškoću za proučavanje promjena u sastavu stanovništva uopšte. Izvjesne slabosti koje sadrže popisi stanovništva za proučavanje gradova ublažavaju podaci o privrednim aktivnostima u zemlji (1904. dok je statistička slika ekonomsko-socijalnog stanja bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. 15 Prvim popisom stanovništva. Sarajevo. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. početkom 1894. godine. Sarajevo. i Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. nažalost. broju stanovnika i njihovoj socijalnoj strukturi. broj kuća. naročito kada je riječ o broju kuća i stanova. maja 1885). oktobra 1910. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. 1912. Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. vjerskoj i etničkoj strukturi u ovoj studiji.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sarajevo. Ortschafts-und Bevölkesungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. socijalnoj. trećem popisu bili primijenjeni najnoviji propisi koji su važili u Austro-Ugarskoj i uvažavani specifični bosankohercegovački odnosi. 1907. Sarajevo. etničkom i ekonomsko-socijalnom sastavu gradskog stanovništva u pokrajini na razmeđu XIX i XX stoljeća. Prije pristupanja trećem popisu stanovništva Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu osnovala je. prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura. 1880). Posljednji austrougarski popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1910. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. Na osnovu ovih popisa izrađene su sve tabele o demografskim kretanjima.. Statističko odjeljenje koje je imalo zadatak da pripremi i provede popis stanovništva 1895.. Mada su u ovom. 7 . godine. Zbog toga se podaci o gradovima moraju. uzimati s izvjesnom rezervom. 1886. iz 1885. 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. iz 1879. aprila 1895). U izučavanju gradova dodatnu teškoću predstavljaju njihove teritorijalne promjene koje se teško mogu pratiti i ukalkulirati u analize pojedinih pitanja.

svojevrsnim podacima. Redžića. ANUBiH. trgovine i prometa njezinog područja u godinama 1911. Juzbašića. H. 183-200. Posebna izdanja. veliki doprinos ovoj temi dao je Ferdo Hauptmann u studiji Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). knj. Dušan Berić. O ovom periodu bosanskohercegovačke historije postoje brojna vrijedna naučna historiografska i druga djela. Sarajevo 1987. godine) koje su Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu povremeno prikupljale i publikovale u zvaničnim Izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906. Bogičevića. Schmida. Odjeljenje društvenih nauka.8 Ovdje ćemo pomenuti samo neke autore: F. br. Zagreb 1978 (Dijelove koji se odnose na BiH uradio je mr Dušan Berić). E. M. potenciraju odnos tradicije i modernizacije. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/ 1988. P. F. Sarajevo 1983. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. 12. 9 Ferdo Hauptmann. V. Imamovića. Kruševca. Za proučavanje gradova posebnu vrijednost imaju onovremeni časopisi. Leipzig. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Begovića. Kreševljakovića. godine. M. Dž. str. Sarajevo. do 1918. M. Prilozi Instituta za istoriju. ističu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) i Bošnjak. Šarca. Odjeljenje društvenih nauka knj. 188-202) on je analizirao razvoj gradova sa stanovišta moderne urbanizacije i produbljavanje diferencijacije između Fedinand Schmid. te sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za BiH o stanju obrta. Đ. LXXIX. među kojima se. Pejanovića. 1914. knj. koji je izlazio od 1898. godine. Kraljačića. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. jer sva ona. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). LXV. Bosnien und die Herzegowina untver der Verwaltung Osterreich-Ungarns. zatim izvještaji Trgovačke i obrtničke komore od 1910. Šehića. dragocjena i nezaobilazna za izučavanje gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. str. T. Sugar-a. H. T. Mada se nijedan autor nije neposredno bavio historijatom bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Gerbel. i 1912.9 U tematskoj cjelini Gradovi i gradsko stanovništvo (str. 11-12. Bibliographia historico-oeceonomica Jugoslavie. Besarovića. N. 99-211. do 1916. u širim aspektima ovog stanovništva. Iljas Hadžibegović. 1976. 18. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. I. do 1914. “Gajret” i “Napredak”.. te kalendari i spomenice društava “Prosvjeta”. 1913. knj. Ekmečića.16 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bosna i Hercegovina 1875-1914. M. N. R. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Kapidžića. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Hrelju. ANUBiH.. Hadžibegovića. 8 . Hauptmana. K. B. Papića itd. Posebna izdanja.

u drugom srpska ili hrvatska. koji potiskuje čaršiju i kao mjesto informacija i komunikacija s njenog dotadašnjeg privilegiranog po- . posebno u vanjskoj trgovini. takođe. prirodno. u gradovima ne dolazi do brze i radikalne promjene u socijalnoj strukturi. kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon protjerivanja muslimanskog stanovništva iz gradova. traži očuvanje svog identiteta. 196-197). Ovakav razvoj je otežavao i usporavao izrastanje domaće građanske klase na osnovama domaće zanatske i trgovačke djelatnosti. Analizirajući ovaj razvoj Hauptmann konstatira da je “urbanizacija i prodor kapitalističke privrede nailazila na teško savladive prepreke u zaostaloj agrarnoj strukturi zemlje i da se prema tome građanska klasa – za razliku od stanovnika u gradovima u BiH – formira iz domaće podloge ne baš neznatnim dijelom na bazi poljoprivredne djelatnosti” (str. 193). unutar gradskog stanovništva. već materijalno im za ovakvu vodeću ulogu nedostaju sva sredstva” (str. u promjenama njihove socijalne strukture i narušavanju tradicionalnih okvira gradova. prije svega. oni su najjača grupa i. pa njihove zanatlije i trgovci drže lokalnu trgovinu i domaću zanatsku proizvodnju ugroženu konkurencijom jeftinije industrijske robe i sputanu konzervativnim esnafskim mentalitetom. jer u njima nije napravljeno mjesto za migracije sa sela i stvaranje seljačkog temelja za razvoj nacionalnog građanstva. nego. No. Bošnjaci. To se ne održava samo u opštem i neujednačenom porastu gradskog stanovništva. “evropski” grad. 17 sela i grada. sporo se snalaze. bila ta u jednom slučaju muslimanska. Hauptmann je ovdje ukazao na “dva glavna nosioca tradicionalizma u gradskoj privredi – agrarni i sitnozanatlijsko-trgovački elemenat – koji su još uvijek brojčano jaki i prisutni u gradovima da udaraju pečat svom gradu. podvrgavaju pojedinca normama svoje zajednice. Mada se pojavljuju novi socijalni slojevi. nema ni urbanizacije većih razmjera. koji preuzimaju razne poslove. u njima ostala agrarna većina. najbrojnije gradsko stanovništvo. što u procjepu između naslijeđenog i modernog – ´evropskog´ . Industrijalizacija u Bosni i Hercegovini ne odvija se brzo. Socijalno.´švapskog´. Priliv novca poslije okupacije unosi promjene u kojima su se najbolje snašli jevrejski doseljenici (aškenazi) i srpski trgovci.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. Pored njih i mimo njih raste moderno građansko društvo. što se. ili svima utoliko zajednička. Zbog toga znatan dio muslimanskog esnafskog građanstva razvojno počinje da stagnira. koja bi ubrzala promjene u naslijeđenoj socijalnoj strukturi gradova.. vidljivih i spolja. odnosi na cjelokupnu trgovačko-zanatlijsku strukturu domaćeg građanstva. jer je sve do 1918.

12 Hamdija Kreševljaković napisao je 147 historiografskih radova i većina ih se odnosi na razne aspekte izučavanja bosanskohercegovačkih gradova. Godišnjak Društva istoričara BiH. 1983. Stanovništvo. 2. Minhena i sl. zaključuje F. 1930. Kreševljakovića koju je objavio Hamdija Kapidžić u: Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine. Društvo. 1974. Rezultatima svojih dugogodišnjih istraživanja bosanskohercegovačke historije za vrijeme austrougarske vladavine. Sarajevo. Beograd. 1939. javljaju četiri kategorije: vojnik – oficir. Sarajevo. 1972-1973. 83-104. 419-424. str. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. 11 Milorad Ekmečić. 12 Đorđe Pejanović. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918.. Isti. 1989. činovnik. On nije prisutan u Bosni i Hercegovini i ne doprinosi formiranju domaće industrijske buržoazije. Sarajevo. (Posebna izdanja. Što se tiče preduzetničkog građanstva i tu je izostao domaći sloj aga i. 197). 1979. Isti. Historija srpskog naroda VI-1. koje su nova vlast i privreda izbacili na površinu ili doveli u BiH” (str. 10 . str. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. Beograd. ovaj ugledni historičar udario je temelje i za izučavanje bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Isti. Zbog toga je mjesto prepustio stranom preduzetniku koji svojom firmom upravlja iz Trsta.18 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sarajevo. 1955.11 i Đorđe Pejanović. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. 1953. Sarajevo. pa je njegova osobenost to da ono živi od države. godine X. Tu se. Godišnjak Društva istoričara BiH. najbrojniji su Srbi i ima ih gotovo kao Hrvata i Bošnjaka zajedno. ona ga formira i podiže. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Isti. Hauptmann. 1977-1979. preduzetnik i radnik. Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. Beča. Od domaćih. Isto. među kojima domaći ljudi ne dostižu polovinu njihovog broja.. Među novim građanstvom najjači su činovnici. Beograd. god. god. ložaja. “nema gotovo primjera da bi se bh aga pretvorio u industrijalca”. ali omogućuje zaradu i diferencijaciju bosanskohercegovačkog društva. XXVIII-XXX. SANU. Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini. Za uspon novog građanstva nedostajala je privredna osnova. Sarajevo. Kulturno-prosvetna. a ne privredni uspon zemlje.10 Milorad Ekmečić. 1948. Isti. pa zbog toga čitaoca upućujem na Bibliografiju istorijskih radova H. Nosilac i reprezentant tog novog društva (pored daljeg postojanja brojčano jakog tradicionalnog sitnograđanskog sloja) “mogu biti samo homines novi – pojedinci. Među njima najviše je došljaka. knj. godine. Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. 12). prema Hauptmannovom mišljenju. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. 1959. XX. godine. zaključuje Hauptmann. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. godine. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. Drugačijim pristupima. Isti. značajan doprinos izučavanju ove naučne oblasti dali su u svojim radovima Hamdija Kreševljaković.

Već u narednom desetogodišnjem razdoblju dolazi do mirnijeg priraštaja. a BiH 1. Sudeći prema rezultatima popisa stanovništva najsnažnija demografska ekspanzija zabilježena je u razdoblju između prvog i drugog popisa (1879-1885). razvoj saobraćaja. Priraštaj iznad prosječnog za cijelu zemlju zabilježen je u sarajevskom gradskom srezu i u svim srezovima koji su se nalazili u graničnom pojasu prema Hrvatskoj. U trećem periodu. posebno. do 1910. među kojima treba posebno istaknuti slijedeće: promjena vladajuće sile znatno drukčije od prethodne. uspostavljanje mira i pravnog poretka. godine) i naglo presijecanje trgovačkih veza s balkanskim tržištem. što je bilo uslovljeno nepotpunim prvim popisom stanovništva. 19 *** Na demografske promjene u Bosni i Hercegovini poslije 1878. musli- . Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (Novopazarski sandžak). pojačana privredna aktivnost i. godine.34%).. što će se posebno odraziti na strukturu gradova. Slavoniji i Dalmaciji. Austrougarska vladavina u Bosni i Hercegovini nije jednako uticala na demografska kretanja kod pojedinih vjerskih i etničkih zajednica. ekonomskih. imali su priraštaj ispod prosječnog. a posebno srezovi uz granicu prema Srbiji. doseljavanjem stranaca i povećanim prirodnim priraštajem kao biološkom reakcijom na raniji period ustanaka i nesigurnosti. godine). Tome su doprinosili politički razlozi. do 1910. ali s nejednakim intenzitetom u svim dijelovima Bosne i Hercegovine.9%.933 (66%). od 1895. odnosno. povratkom izbjeglica iz protekla dva ustanka (1875-1878. godine uticalo je više faktora. Unutrašnjost zemlje. Izgradnja saobraćaja i učvršćivanje pravnog poretka u zemlji uslovili su ravnomjerniji priraštaj koji više nije zavisio od blizine austrijske granice nego od prirodnog priraštaja. uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje (1879. Od 1879. i 1882. priraštaj stanovništva tekao je normalno i bio je veći od prosjeka u obje polovice Monarhije (u prvoj deceniji XX stoljeća Austrija i Mađarska imale su godišnji prirodni priraštaj po 0.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine pravoslavno stanovništvo zabilježilo je priraštaj od 328.. migracije stanovništva koje su najbolje odražavale nove društvene promjene. društvenih i političkih uslova koji su vodili jačim ili slabijim migracijama stanovništva. Austro-Ugarskoj.

442 lica (246%). ali se još uvijek 79. imali i koju parcelu vlastite zemlje. među poljoprivrednim stanovništvom bili su najbrojniji kmetovi (oko 85. koje se.670 (107%) i jevrejsko 8. najveći priraštaj imalo je jevrejsko stanovništvo. Pripadnici svih religija i nacija živjeli su izmiješani na cijeloj teritoriji pokrajine.743 zemljoposjednika koji su ubirali prihode sa zemljišnih parcela. umnožilo za oko dva i po puta. kmetovi koji su slobodni seljaci i ostalo agarno stanovništvo – bezemljaši.20 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zemljoposjednici bez kmetova. koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske krajem Prvog svjetskog rata.000) i zemljoposjednici (6.000) i useljavanjem isto toliko katolika raznih nacionalnosti iz Austro-Ugarske i drugih država. osim kmetske. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine posebno je naglašena u njenim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. *** Ekonomsko-socijalna struktura ove pokrajine nije bila manje mozaična i heterogena od njenog vjerskog i etničkog sastava. Otkupom 42. slobodni seljaci. usljed useljavanja aškeneza (poljskih ili njemačkih Židova).524 (36%) katoličko (domaći i hrvatski doseljenici) 224. Normalan priraštaj imalo je samo pravoslavno (srpsko) stanovništvo. što je bilo praćeno iseljavanjem Bošnjaka u Osmansko carstvo (oko 140. Iako su bile naglašene razlike u demografskim kretanjima kod pojedinih vjerskih i etničkih grupacija. Bosna i Hercegovina bila je izrazito agrarna zemlja u kojoj je oko 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora za izdržavanje. znatno zaostajali iza normalnog priraštaja. razlikuje se više socijalnih skupina: zemljoposjednici sa kmetovima. do Prvog svjetskog rata odnos slobodnih seljaka i kmetova bio je 2 : 1.000-7. U vrijeme okupacije. dok su muslimani.000). Ipak. U zatečenoj agrarnoj strukturi. zbog brojnog iseljavanja i nižeg prirodnog priraštaja. Na početku okupacije. zatim slobodni seljaci (oko 77..777 seljačkih domaćinstava nalazilo u potpunom kmetskom odnosu i 34. kmetovi. Ovaj . Svi su oni zavisili od 10.500 kmetskih selišta. Velike razlike u priraštaju muslimanskog i katoličkog stanovništva bile su uslovljene odlaskom osmanskog i dolaskom Habzburškog Carstva u Bosnu i Hercegovinu..000 domaćinstava). mansko bošnjačko 163. niti je živjela na kompaktno naseljenom teritoriju.416 domaćinstava koja su. čineći pravi mozaik religija i naroda. a katolici (Hrvati i pripadnici drugih nacija) ga gotovo dvostruko premašivali. u ovom razdoblju nijedna nije stekla apsolutnu većinu.

zahvaljujući otkupu kmetskih selišta.55% 10.25 0. Broj seoskih bezemljaša dostigao je iznos od 20.48 Ostali 0. Osim nepovoljne ekonomske strukture i vjerski i nacionalni sastav agrarnog stanovništva spadao je u okolnosti koje su stalno vodile socijalnim i nacionalno-političkim suprotnostima. što je ubrzalo ekonomsko-socijalno raslojavanje poljoprivrednog stanovništva. str.76 Socijalna grupacija: Zemljoposjednici s kmetovima Zemljopososjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci Ujedno kmetovi Kmetovi ujedno Slobodni seljaci Bezemljaši Iljas Hadžibegović.28 37. godine.92 51.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.000).62 56.63 54.09 7. godine na 136. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914.5 ha i tavori na rubu agrarnog minimuma.58 10. raspadanju patrijarhalne zadruge i doseljavanju stranih seljaka kolonista (oko 30.49 38.450 domaćinstava. Bosna i Hercegovina postaje zemlja sitnog seljačkog posjeda u kojoj. Otuda se zaoštravanje suprotnosti između kmetova i zemljoposjednika prenosilo na sve sfere društvenog života i pogoršavalo ukupne odnose između Srba i Bošnjaka.13 Ova okolnost znatno će uticati i na ekonomski i urbani razvoj i 13 Vjerska i socijalna struktura agrarnog stanovništva: Muslimani Pravoslavni 91.01 3.87 73.65 4.. godine.64 Katolici 2..90 21. pred Prvi svjetski rat.75 25. Bošnjaci su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom.93 1.21 45.70 22. koja čine 7. nego u njega ulaze srpski.06 0. a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetske i slične odnose. hrvatski i drugi vlasnici koji do selišta dolaze kupovinom i raznim špekulacijama.23% ukupnog agrarnog stanovništva.12 6.83 20. 1980. .96 30. Sloj slobodnih seljaka umnožio se do 1910.05% 17. 21 društveni sloj više nije bio sastavljen isključivo od Bošnjaka kao prije 1878. 101-109. Sarajevo. Stvaranjem ovako brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja je sve više postajala predmetom trgovine i raznih špekulacija.15% 70.845 domaćinstva. 70% seljaka i 30% kmetova obrađuje posjed ili selište do 3.

odnosno iz sela u gradove. ukoliko želi da ga zadrži. Za iskorištavanje ovih bogatstava država nema vlastitih finansijskih sredstava. pa je prinuđena da sama traži kapital za početne investicije. godine. proletariziranju dijela seoskog stanovništva. industrije i drugih privrednih grana izvan agrara. neriješenog državnopravnog položaja okupiranog područja i nedostatka odgovarajuće radne snage.. Otuda do Prvog svjetskog rata srpsko stanovništvo neće dostići 7% svoje populacije nastanjene u gradovima.22 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. s prihodima iz agrara.. kada je povećanim značajem puta Sarajevo – Konjic – Mostar – Metković proradila magistralna saobraćajna linija dolinom rijeke Bosne i Neretve (Bos. *** Nakon okupacije 1878. posebno. vezano je za selište jer. a strani se. Iz toga su proizišle dvije posljedice: kmet konzervira patrijarhalnu zadrugu i nije mobilan u smislu prelaska iz poljoprivrede u industriju. mora ga obrađivati i redovno davati vlasniku zakupninu i državi porez. koja je dobila primat u bosanskohercegovačkoj trgovini s inostranstvom i postala odlučujući faktor u integraciji domaće trgovine i. kapitalistički društveni odnosi u Bosni i Hercegovini razvijali su se u uslovima naglašene uloge države kao prvorazrednog političkog i ekonomskog faktora u podizanju saobraćaja. Savremenici su zabilježili da je tada u ovoj pokrajini bilo svega 900 km kolskih puteva koji su povezivali . sporo angažirao. Prvi prikupljeni kapital država koristi za podizanje željezničkog i drugog saobraćaja koji omogućava iskorištavanje šuma i ruda i dalje podizanje industrije. jedne i druge vjerske i etničke zajednice. u austrijskoj i ugarskoj privrednoj i tržišnoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini. što će ubrzati njegovu pokretljivost. koji je u većini seljak. Zbog toga kmet nije mobilan i teško napušta selište. ne samo na slobodnom tržištu rada nego i u iseljeništvu. Kod Bošnjaka će slobodno raspolaganje zemljom voditi bržem raslojavanju. Država raspolaže najvećim dijelom šuma i ukupnim rudnim blagom pokrajine. a vraćao ga je domaći poreski obveznik. S druge strane. Saobraćajna modernizacija u Bosni i Hercegovini počela je sredinom 19. pravoslavno stanovništvo u kmetskom odnosu. stoljeća. Kapital je namican na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. iako lično slobodno. zbog nepostojanja infrastrukture. Dodatne teškoće činila je okolnost da domaći privatni kapital gotovo i ne postoji. Brod – Sarajevo – Metković).

Sporost tradicionalnog prenosa robe. uspostavljanje telegrafske linije između Metkovića i Mostara 1858. 23 putnu osovinu Sarajevo s Metkovićem i Bos. u okviru Hiršovog plana. poveže austrougarske pruge s Carigradom. Hadžibegović.. 14 .. posebno trgovine u pokrajini.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Broda tovarila su 10 mc i bilo im je potrebno 44 sata da prevale ovaj put. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. koje će nakon desetak godina postati bitan faktor u razvoju industrijskih i rudarskih pogona i trgovine. u ovu mrežu uključeno je 30 bosanskohercegovačkih gradova. a 1869. ništa se nije promijenilo u bosanskohercegovačkom saobraćaju ni nakon izgradnje 104 km normalnotračne pruge koja je. 9-13. Ako je prva željeznička pruga najavila revoluciju u prenosu ljudi i roba. O ovoj pruzi vidi opširnije: Dževad Juzbašić. Do kraja osmanske vladavine. jer je njome na ovom tlu otpočeta era željeznice i parne mašine. str. Kola koja su vozila robu od Sarajeva do Bos. ovom prugom bio je probijen led u smislu nagovještaja modernog doba u Bosni i Hercegovini. godine i dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada označilo je novu eru u prenošenju vijesti i poruka. U suštini. umjesto ranijih 10-12 dana. Brodom i neka mjesta u Hercegovini i Posavini. izgrađena od Dobrljina do Banje Luke (1871-1872). zaobilazeći Beograd. str. pa je na kraju osmanske vladavine samo oko pet posto kopnene putne mreže bilo osposobljeno za kolski saobraćaj. 24. s ciljem da. izrađen je Zakon o putevima kojim je izvršena kategorizacija cesta i uspostavljeni moderni saobraćajno-tehnički normativi po ugledu na francuski zakon. stalna nesigurnost i uticaj klimatskih uslova bili su praćeni visokim cijenama i drugim efektima negativnim za razvoj privrednog života. njihove rekonstrukcije i održavanja bio prebačen na stanovništvo. Uvedena je obaveza kuluka za sve muške osobe od 16 do 60 godina starosti da u toku pet godina besplatno rade na cestama 20 do 30 dana i pri tome stave na raspolaganje vučnu i tovarnu stoku. 1974. Sarajevo. Za vrijeme najpreduzimljivijeg bosanskog valije Topal Osman-paše rađeno je na opravci glavnih putnih linija. Postanak radničke klase. ali nisu bili stvoreni i drugi uslovi za izgradnju puteva.14 Ipak. zavisno od meteoroloških uslova. a na nekoliko punktova bila je uspostavljena veza s međunaroI. Time je glavni teret eventualne izgradnje modernih cesta. jer od tada vijest od Sarajeva do Carigrada putuje nekoliko minuta.

neposredni razgovor na daljinu (telefon). godine. 16 M. jer su izgradnja i opravka putne mreže i izgradnja željeznica omogućile razvoj modernog saobraćaja i poštanskog transporta. Napredak je naročito učinjen u razvoju poštanskog saobraćaja.15 Od tada se dosta intenzivno radilo na pripremi uvođenja telefonske mreže za potrebe vojnih jedinica i državnih organa. 17 M. samo godinu dana nakon epohalnog otkrića A. Tek 1895. Dobrljin. na kraju. Pošta. u Sarajevu je svečano pušten u pogon javni telefonski saobraćaj. pa je 1889. Domovina im je bila Engleska (1861. telegraf i telefon. 1981. zatim ljudi i roba (željeznica) i. prvo u važnijim vojnim garnizonima.16 Nekoliko godina Sarajevo je bilo jedini grad sa telefonskom mrežom i do 1904. dnim telegrafskim saobraćajem. 194-203. novembra 1898. godine donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja. a prva primjena ovog otkrića na našem tlu pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882.G. godine. su mu se pridružili: Banja Luka. 181182. Ovo je bila i jedna od najvećih kulturnih i civilizacijskih tekovina austrougarske vladavine. Prva vijest o telefonu objavljena je u Bosni i Hercegovini 1877. str. Bos.24 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ukoliko se prijavi dovoljan broj interesenata. od kojih je u 11 postojala samo javna govornica. Nakon izvršenih priprema. Bela. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. 16. a onda u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti. 15 . na 50-godišnjicu vladavine cara Franje Josipa.. godine). S poštanskim saobraćajem razvile su se i poštanske štedionice. II. Ukinuta je tatarska pošta.17 Potrebe vojnih i civilnih vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. u Austriji su prihvaćene od 1882. Brod. godine. Ljiljak. 184-185. Brčko i Zenica. Prvo je unaprijeđeno prenošenje vijesti (telegraf ). godine Ratno ministarstvo odobrilo je da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli. Ljiljak. posebno trgovine i industrijskog preduzetništva širom su otvarale vrata civilizacijskim tekovinama bržeg komuniciranja. Do 1913. telegraf i telefon. dakle. Poslove tatara i kolskog poštanskog saobraćaja na svim glavnim putnim pravcima preuzela je željeznica. Pošta. str.. Sarajevo. Milan Ljiljak. Jajce. Pošta. posebno na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. Tuzla. str. jer je moderan način komunikacije imao dalekosežne pozitivne posljedice. a gdje nije bilo željeznice modernizovane su poštanske kočije. u telefonsku mrežu uključeno je 30 gradova. a u ostalim je bilo više pretplatnika.

koji je. 224.000 km puteva bilo je obuhvaćeno izgradnjom i rekonstrukcijom. do jula 1879. U tom dvogodišnjem razdoblju 2. godine još 1. str. Postanak radničke klase.20 Izgradnja i rekonstrukcija putne mreže nije osiguravala brzu integraciju zemlje i ostvarivanje političkih.18 Pošta. Kada je izgradnja i rekonstrukcija puteva dostigla zadovoljavajuće stanje. Angažiranjem znatnih sredstava iz vojnih okupacionih kredita aktivirana je normalnotračna pruga Dobrljin-Banjaluka (izgrađena (1871/72.962 km glavnih cesta. Iz sredstava tog poreza. Pošta. – 921 lice i 1914.. bio i prvi na jugoslavenskom prostoru. zemaljska uprava imala je da održava 6. jednim dijelom. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini bili su. juna 1892. robota pretvorena u novčani porez-cestarinu. godine počela je primjena modificiranog turskog zakona o putevima prema kojem je rukovođenje izgradnjom i rekonstrukcijom putne mreže preneseno s vojne na civilnu upravu. juna 1911. ukinuta je robota za životinje i ublažene obaveze za ljude.000 km. u dužini od 104.018 km kotarskih cesta i 2. str.016 km kolskih i jahaćih puteva). iz istih sredstava. str. napušten je tradicionalni način njihove izgradnje. vojne institucije koje kasnije. Ljiljak. 18 19 . a od septembra 1878. juna 1908. a 19. bilo zaposleno 376 lica. pa je 20.5 miliona kruna godišnje. telegraf i telefon. 190 km uskotraM. U njima je 1879. 225. ekonomskih i strateških ciljeva Monarhije. a 1914. taj broj je iznosio 868 civilnih i 490 vojnih lica). 2. godine izgrađeno je. Hadžibegović. a do 1886..3 km) i spojena s prugama u Monarhiji. a 1880.896 km puteva (1. 25 a 11. Tada je Zemaljska vlada dozvolila fakultativni otkup robote ljudi i njihove tegleće i tovarne stoke. telegraf i telefon. prvenstveno. Preostali putevi lokalnog značaja održavani su sreskom ili opštinskom robotom koja je trajala tri dana godišnje.19 U prve dvije godine austro-ugarske uprave izvršena je prava mobilizacija naroda na izgradnji i opravci puteva. M. Izgradnja željeznica nametala se kao neodložan zadatak svih faktora u Monarhiji – od inženjerijskih jedinica do političkih i vojnih vrhova.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. postaju i civilne. Pošta. 77-78. bilo je 186 civilnih i 287 vojnih službenika. 20 I.358 lica (godine 1898. koji je bio fiksno utvrđen na 1. godine stupio je na snagu Zakon o Uredu bosanskohercegovačke poštanske štedionice u Sarajevu. godine 1. Ljiljak. 1911. ujedno.

S političkog aspekta željeznici je bilo namijenjeno da ovu pokrajinu integrira u politički i privredni sistem Monarhije.96 km.2 km). Pod upravom ove direkcije nalazila se samo jedna trećina uskotračne željezničke mreže izgrađene do Prvog svjetskog rata. Željeznička pruga Bosanski Brod – Sarajevo išla je dolinom rijeke Bosne u dužini 265 km i predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu sa Monarhijom. U odnosu na tradicionalni karavanski i kolski saobraćaj mnogostruko je ubrzan promet roba. Druga glavna pruga koja je išla od Sarajeva do Metkovića (177 km) imala je prvorazredni privredni značaj. Lašva – Jajce – Bugojno 104 km).. str. krajem 1910. politički. godine. krajem 1910. Zavidovići – Han-Pijesak (116 km). Podlugovi – Vareš (24. 21 . željeznice su imale zadatak da ubrzaju investiciona ulaganja u eksploataciju prirodnih bogatstava i da ožive cjelokupnu privrednu aktivnost okupiranog područja. Dž. Sarajevo. kulturni i opštecivilizacijski značaj. 2. čne pruge od Bos. Juzbašić.26 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. velike zasluge za njihovu izgradnju imao je ministar Benjamin Kalaj (upravlja BiH 1882-1903). Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini. Hum – Trebinje (17 km) i Uskoplje – Zelenika (66 km). jer je povezivala s morem bogata šumska i rudna područja Bosne. Izgradnja željeznica. Treća glavna željeznička pruga Sarajevo – Vardište (228 km) imala je veliki strateški značaj za Monarhiju. Izgradnja željeznica. str.. Najvećim dijelom išla je dolinom rijeka Prače i Drine do Višegrada. Kakanj – Zgošća (2.21 Dalja izgradnja željezničkih pruga bila je skopčana s nedostatkom finansijskih sredstava i stalnim traženjem zajmova na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. za čijeg je upravljanja Bosnom i Hercegovinom započeta i izgrađena većina pruga koje su se nalazile pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica. Izgradnja željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini imala je veliki privredni. Na nju su bile priključene pruge Gabela – Dubrovnik (106.040.6 km). godine 1. str.9 km. vojni. 103. 1938. ljudi i ideja. Juzbašić. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. godine iznosila je 999.002 km.8 km). Semizovac – Ivančići (22. Dužina šumsko-industrijskih pruga koje su gradile strane privatne firme iznosila je. 332-334. Broda do Zenice. 7-18 i 49-50. a isto toliko i 1914. stvaranjem uslova za zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i da postepenim poboljšavanjem njegovog ekonomskog i društvenog položaja Vidi opširno: Dž. Njihova dužina 1906. godine. a zatim dolinom rijeke Rzava do Vardišta. Iako je bosansko-hercegovački poreski obveznik otplaćivao zajmove za izgradnju pruga.3 km). Okrenute na jugu prema moru i na sjeveru prema ugarskoj polovici Carstva. Na ovu bilo je priključeno više pruga koje su vodile u bogata šumska i rudna područja: Doboj – Simin-Han (67 km). Ivan Orvić.

Zadržavanjem tradicionalne privredne strukture i pod pritiskom nadmoćne strane konkurencije domaći kapital se sporo akumulirao. 22 . Uz angažiranje banaka i poduzetničkog kapitala broj vlasnika radnji i preduzeća porijeklom izvan Bosne i Hercegovine narastao je 1907. kapitalista.957 ili 9%. a 1913. novembra 1883. Od 1907.8% svih radnji i preduzeća. Stenografski zapisnik sa sjednice Budžetskog odbora ugarske delegacije održane u Beču 6. Hadžibegović. 1907. napomena 18. Uz prethodno osigurane privilegije i garancije u podizanju industrije. švedskih i dr. Gotovo sva velika preduzeća nalazila su se u rukama države.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine broj domaćih radnji i preduzeća porastao je od 40. koje su odigrale značajnu ulogu u smirivanju i političkom pridobijanju stanovništva. do 1913.. godine na 4. Postanak radničke klase.22 Od početka industrijalizacije država se pojavljuje kao najkrupniji vlasnik koji. austrijskih. državnom sektoru pridružuje se strani privatni kapital. a samo u malom obimu u industrijsku proizvodnju i novčane institucije. industriji hrane i predmeta uživanja (83%) i trgovini (16%). koje nakon Kalaja teško prodire u Bosnu i Hercegovinu. 123.077 na 45. ugostiteljstvo i razne nekretnine.326.. godine na 3. godine. njemačkih. Tamo gdje je postojao ulagan je pretežno u trgovinu. mali gostioničar I. godine. mađarskih. Temelji industrije koji su udareni za vrijeme Kalajeve uprave nisu se bitno mijenjali do Prvog svjetskog rata. jer dokle je dopirala željeznica narod je brže izlazio iz siromaštva. raspolaže sa 64 od ukupno 231 velikog preduzeća u Bosni i Hercegovini. najviše se povećao broj radnji u ugostiteljstvu (143%). što je činilo 83% povećanja svih preduzeća i radnji u pokrajini. pa su iščezavali i motivi za ustanke. Za razliku od industrijskog preduzeća. Ministar Kalaj se nadao da će na taj način ovu pokrajinu ekonomski i politički vezati za Monarhiju i pri tome se rado služio primjerom francuskih željeznica u Alžiru i Tunisu.924 ili 9. Gledano u cjelini. str. italijanskih. 27 smanji u njoj socijalne napetosti. Državni i strani privatni kapital činio je preko 90% investiranih sredstava u privredi izvan agrara.

23 Iz navedenih podataka vidi se da je i u novim uslovima domaći vlasnik kapitala podržavao već tradicionalni rentijerski mentalitet. U davanje zamašnih privilegija. Ovakav put privrednog razvoja. kao u klasičnim kapitalističkim zemljama.079 472 u% 91% 3. i bakal doživljavaju veliku ekspanziju.406 2.5% 21. godine postaju stanovnici gradova. u Bosni i Hercegovini odrazio se i na koncentraciju kapitala u novčanim zavodima.923 u% 44.262 u% 45.203 2. prvi novčani zavod.159 1.7% Za 1907. zemljoposjedničkog sloja čijih gotovo 60% pripadnika do 1910.28 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. posebno.7% 1. prvenstveno.506 15. i 1913. razvoj industrije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini nije bio zasnovan na domaćoj privrednoj aktivnosti i organskom prerastanju manufakture u fabričku industriju. osnovano je 1883. a 1913. Postanak radničke klase. nego.178 13.1% 1913. posebno industrije.0% 30.129 9. godinu nisu uračunata državna preduzeća. Ugostiteljstvo i trgovina činili su 1907. na angažiranju državnog i stranog privatnog kapitala.2% 4.0% 403 0.733 11. a šest godina kasnije (1889) u Brčkom je osnovan prvi novčani zavod s domaćim kapitalom. i 1913. Vidi opširnije: I. 20. Koncentracija domaćeg kapitala nosila je obilježje vjerske i nacionalne Odnos domaćih i stranih vlasnika radnji i preduzeća 1907.2% 4.6% Ostali 306 1. koji postaje bitna osobina znatnog dijela domaćeg građanstva i.4% 4. godine.5% 29.7% 3.2% 23 Vjerska struktura vlasnika preduzeća i radnji 1907.5% svih preduzeća i radnji.0% 21.2% 1.684 1.0% 1913 23.3%. str. godine 40. a posebno njenih gradova. Te ekonomske i društvene okolnosti imale su dalekosežne posljedice na ukupan razvitak Bosne i Hercegovine. Privilegovano odjeljenje Unionbanke za Bosnu i Hercegovinu.326 2. Hadžibegović.077 1. u 1913.127 594 u% 90. godine 47. 40. Zbog toga. 45.0% 3.. godine Pripadnici Godina BiH Austrija Mađarska Druge države 1907.. godine Godina Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 1907. isključena su državna preduzeća i 32 akcionarska društva. kućne radnje i pravna lica. 94-100 i napomenu 102 uz II glavu. .

Uglavnom su to bila naselja zanatlija i trgovaca i nicali su iz različitih historijskih korijena. br. feudalnom. 1972/73. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. 3. Gojko Krulj. vojno-strategijsku i kulturno-prosvjetnu funkciju. ponikao je s razvitkom klasnog društva i države”.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. Sarajevo. Gradovi su postojali u robovlasničkom. Postanak radničke klase. 221. tako da nema jedne opšteprihvaćene. str. 1. Sarajevo. ali su najkompletniji urbani napredak imali oni centri koji su. 25 Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. 24 . 1919. uređeno ljudsko naselje politički (upravni). Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. I. 50 domaćih novčanih zavoda (26 srpskih.24 *** Razvoj saobraćaja i kapitalističkih društvenih odnosa. 79-81.3 miliona kruna. dok su 4 bečko-peštanske banke imale 88 miliona kruna. Dž. ali u svakom od njih u posebnim uslovima i s posebnim funkcijama. prvenstveno fabričke industrije i novčanih zavoda. str.. bio je najznačajniji faktor modernizacije života u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. Juzbašić. 8 muslimanskih i 6 mješovitih) raspolagalo je s 41. 10 hrvatskih. Pred prvi svjetski rat. ranija statistika prilikom utvrđivanja kategorije Vidi opširnije: Ferdo Hauptmann. 102-121. Hadžibegović. Izgradnja željeznica. Gradska privreda. buržoaskom i socijalističkom društvenom uređenju. osim saobraćajne i privredne posjedovali i istaknutu političku. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Broj stanovnika za pojam grada nije odlučujući i kroz historiju on se kreće od nekoliko stotina do nekoliko miliona. 29 podvojenosti i time nemoći u konkurentskoj borbi sa stranim kapitalom. Grad je veće naselje ljudi organizirano u više ili manje povezanu. pa otuda postoje različite definicije pojmovne predodžbe grada. koja bi obuhvatila grad sa svim njegovim različitim funkcijama u pojedinim historijskim epohama. 86-87. grad ovako definira: “Grad. Mala enciklopedija Prosveta. 1938. diferenciranu zajednicu – u gradsku opštinu koju čine stanovnici tog grada. 316. administrativnu. str. Pojam i funkcija grada historijski su promjenjljive kategorije. XII-XIII. na str. str..25 Za razliku od modernih shvatanja da brojnost populacije nije mjerilo da li se neko naselje može smatrati gradom. ekonomski i kulturni centar nekog područja. Marko Marković. br.

26 Austrougarska administracija nije se posebno trudila definirati gradsko naselje. Krupa. Počitelj). 20. godine. ima naselja koja su imala status grada. Sanski Most. i 1893. 1936. ona nije striktno propisala niti odredila fizionomiju gradskog naselja. Sela su prerastala u gradove. a 27 naselja status trgovišta. grada uzimala je u obzir i broj stanovnika. godine (u stvari. status grada imalo je 58 naselja. pretežno domaćeg muslimanskog i srpskog stanovništva iz sela i gradova stvarale nove prostore za naseljavanje stranih seljaka-kolonista i novog stanovništva u industrijske gradove i trgovačka središta. Srebrenica. Maglaj. od 1895. donosila propise o organizaciji gradskih opština.. Industrijska politika. Kostajnica.. s daljih osam naselja definitivno je zaokružen austrougarski bilans formiranja gradova u Bosni i Hercegovini. Gacko i Ljubinje. Rogatica.000 stanovnika svrstavana su u gradove. Broj novih urbanih središta je stalno rastao. Sanski Most. godine.30 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 26 27 . ekonomskih i drugih. str. a kasabe dobijale lik novih gradova. Prema popisu stanovništva iz 1879. do Prvog Vidi: Mijo Mirković. sva naselja u kojima živi više od 2.28 Prema trećem popisu. ekonomskoj i društvenoj strukturi. političkih. 28 Bos. Iako je u dva navrata. vojnih. Prnjavor. Županjac (Duvno). od kojih je čak u deset bilo smješteno sjedište sreza (kotara). Status grada u prvim popisima stanovništva određen je prema naslijeđenoj urbanoj tradiciji i ukupnim potrebama okupacione uprave. status grada imalo je 49 mjesta. do 1910. godine. Srebrenica. Otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća i stanovnika. Gornja Tuzla. U narednom popisu. bile male bosanskohercegovačke kasabe. mada brojke nisu spektakularne kao u razvijenim evropskim i prekomorskim zemljama. u stvari. 1880. Na ove procese znatno su uticale migracije koje su iseljavanjem. Bugojno i Ljubinje. prema kome su od 1879. među kojim je bilo 8 sreskih središta. Krupa. Do 1910. Kostajnica. ali su gubila atribute grada i upravnu funkciju (Izačić-grad. U tom slučaju. labava kategorija koja najviše zavisi od realnih životnih potreba: upravnih. Pojedinačna istraživanja pokazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva. godine. Ključ. Goražde. status grada imalo je 46 mjesta u Bosni i Hercegovini. Beograd. a još 27 su upisana kao trgovišta ili trgovišne opštine koje su. u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja. 1885.27 S druge strane. godine.

Procent porasta kuća u gradovima i cijeloj pokrajini stoji u odnosu 38% : 67%. odnosno.6%). kroz čiji su se razvoj prelamali svi drijemeži tradicije i drame modernizacijskih promjena.31 (Vidi tabelu br. i ona naselja koja će to postati do 1910.7%) stanovnika. Županjac (Duvno). saobraćajnog.390 (15. Maglaj. Gornji Vakuf. Vareš. godine 194. do 1910. Srebrenica. 1895. vjerskog i kulturno-prosvjetnog života čitave pokrajine.539 lica ili 67%. Kulen-Vakuf. Krupa.788 (14. Bos. ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo.268 na 58. 31 svjetskog rata) status grada stekla 23 naselja. Kotor-Varoš.4%) i 1910.. što čini povećanje za 96.30 Priraštaj cijelog stanovništva u ovom razdoblju iznosio je 739. a tri ga izgubila (Izačić-grad. Time su obuhvaćeni svi gradovi od 1879. Bugojno.780 lica na 244. Razlika je i u porastu stanova koji u gradu bilježe 49% a u cijeloj zemlji 61%. U ovih 66 naselja živjelo je 1879. godine.273 (49%). organizirane gradske opštine. Dubica. do 1910. Bos. 31 Ovo se objašnjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koja se računaju u nenastanjene kuće. u ovim naseljima uvećao se broj stanovnika za 111.330 (38%). godine imala status grada.541. ili za 19. Bileća.29 U ovoj studiji istraživano je 66 bosanskohercegovačkih naselja koja su 1910.158 (14.422 ili za 14. Gornja Tuzla i Počitelj). Drvar. Goražde. a u gradovima u takve se ubrajaju zanatske i trgovačke radnje.619 ili 14. Modriča. Prema tome.880 osoba ili 64%. Prnjavor. 29 . stanovništvo bi u njima raslo sa 148. tako da je porast u naznačenim gradovima bio za 3% veći od prosjeka za cijelu zemlju. Ova mjesta su bila glavna središta političkog (upravnog). 1). Čapljina i Ljubinje.092 na 51. a broj stanova s 39. što u potpunosti odgovara prosječnom priraštaju cjelokupnog stanovništva u ovom razdoblju. Broj kuća u gradovima porastao je u ovom razdoblju s 37. od 1879. godine 166. Gacko. godine. godine 241. Rogatica.111 lica ili za 64%. 30 Ako bi se uzeo oštriji kriterij grada i računalo s 50 gradskih naselja od 1879.891. godine 278. Doboj. privrednog. Bos. Sanski Most.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.4% ukupnog stanovništva pokrajine. Kostajnica. 1885.. vojnog. Porast broja kuća i stanova u gradovima znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine.

28 5. Pregled broja stanara u jednom stanu u gradovima i Bosni i Hercegovini Godina 1879..75 6.70 6. 4. U oba slučaja .24 U BiH 5.32 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a u cijeloj zemlji oko 6 osoba. 4.95 1885. na jedan stan otpada između 4 i 5 stanara.12 S obzirom na prosjek stanovništva gradskih naselja. U gradovima 4. 4.09 1910.89 1895..

Veću koncentraciju kapitala i radne snage.48 – 4. a broj stanova za 49%.93 – 5.05). Interesantne omjere nudi poređenje rezultata posljednja dva popisa stanovništva. a stanova za 119%. Privredna aktivnost usmjerena je na proizvodnju sirovina i poluprerađevina. Ovdje je još nepovoljna i okolnost da se ovi procesi odvijaju u uslovima okupacionog sistema i nemogućnosti domaćeg stanovništva da ekonomski i politički značajnije utiče na ove procese.72) itd. neprimjerene porastu stanovništva.67). Tuzla i Zenica. naročito u gradovima gdje stanovništvo raste za 67%. proizilazi prvenstveno iz hroničnog nedostatka domaćeg kapitala i stalne ovisnosti od evropskog novčanog tržišta. 1). u Zenici 391 : 235 (4. godine.12 – 4.86 – 5. što je ispod prosjeka za cijelu zemlju. S obzirom na to da se u ovom 15-godišnjem razdoblju najintenzivnije razvijala industrija. Takvo stanje odražavalo se na pojedina naselja i na cijelu zemlju. Ova okolnost podsticala je građevinsku aktivnost i špekulacije sa gradskim zemljištima. iz čega je proizilazio i karakter industrijalizacije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini. inače karakteristična i za neke druge balkanske zemlje.03 na 5. u Mostaru 51 : 35. najkompletniju urbanizaciju imali su okružni gradovi koji su. imali su Sarajevo.. i 1910.23%. U Tuzli je taj omjer iznosio 121 : 115 (4. u Travniku 13 : 8.19 osoba. broj gradskog stanovništva porastao je za 36.28 – 4. trebalo bi očekivati ubrzaniji razvoj gradova i veći priliv ljudi sa sela i sa strane.. Gotovo da nema primjera da je u nekom bosanskohercegovačkom gradu prirast stanovništva bio praćen odgovarajućom stambenom izgradnjom.0). u Sarajevu je u ovom razdoblju broj stanovništva rastao za 143%. U ova tri grada bila su smještena najznačajnija preduzeća prerađivačke industrije. Na primjer. osim privredne. na šta evidentno ukazuju i opšti prosjeci porasta.78). Mada su nova privredna aktivnost i izgradnja saobraćaja bili značajni faktori u razvoju gradova. koji iznosi 1. s tim što je po jednom stanu porast iznosio od 4. imali i istaknutu upravnu. saobraćajnu. u Banjoj Luci 55 : 35 (4. 33 tendencija je blagog povećanja broja članova domaćinstva.40% godišnje (vidi tabelu br. Očigledno je da proces industrijalizacije i privrednog uspona u Bosni i Hercegovini nije bio praćen odgovarajućim porastom gradova. u odnosu na druge gradove. Rudarska i drvno-industrijska preduzeća bila su rasuta po cijeloj zemlji i daleko od većih gradskih središta. što ne održava pravo stanje izgradnje stanova.768 lica ili 15. 2). (Vidi tabelu br.5 (4. kulturno- . Ova pojava. vojnu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.01. što predstavlja godišnji prirast od oko 1. održanih 1895. U tom razdoblju.3 (4.

201 6.119 10.254 143% + 5. Gacku i Nevesinju – bio je uslovljen porastom njihovog vojnostrateškog značaja i proširenjem gradskog područja..214 121% + 5.097 5. imali su dvostruko veći priraštaj od prosječnog. što je za 24% više od prosječnog priraštaja gradskog i za 27% od ukupnog priraštaja stanovništva pokrajine. ova hercegovačka mjesta na početku austrougarske okupacije nisu mnogo odudarala od sela. Čapljina 111%. prvenstveno trgovačkim 32 Broj stanovnika u okružnim gradovima kretao se ovako: 1879. Bileća 611%.261 6.544 51% + 51.450 107. 26.104 100% + 760 13% + 6. Zenica 391%. 2).268 11.918 1895 1910 Okružni grad Sarajevo Banjaluka Bihać Travnik Tuzla Mostar Svega: 33 Priraštaj od 1879 – 1910 + 30.116 91% 38. do 1910..34 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. Bihać 100%. zahvaljujući brzom privrednom razvoju. godine značajni gradski centri. Od 66 gradova uspoređenih kroz sva četiri popisa od 1879. Bugojno 200%. Brčko 125%. Višegrad 122%.189 5.560 14. Tuzla 121%. godine (vidi tabelu br. Nevesinje 157%. od 1879.887 5.392 86. iznosio je 51. Konjic 125%. a u 8 je zabilježeno opadanje broja stanovnika. 12.943 6.377 9. Prnjavor 69%. Sanski Most 185%. Sarajevo 143%. Tuzla i Brčko bili i prije okupacije 1878. do 1910.32 Priraštaj u njima. Donji Vakuf 183%. Goražde 122%.240 55% + 3. prosvjetnu i vjersku funkciju. Šamac 117%. a Travnik je pokazivao znatnu stagnaciju. Bos. U njima je bilo smješteno dvije do tri petine ukupnog gradskog stanovništva u pokrajini.333 14.116 stanovnika ili 91%. Trebinje 484%. Gacko 156%.647 10. Brod 375%.848 55.888 1885. Veliki priraštaj stanovništva u hercegovačkim gradovima – Trebinju. Rogatica 84%.665 66. Doboj 150%. Banja Luka i Mostar imali su priraštaj ispod prosječnog za cijelu zemlju. Bileći.800 3. samo su Sarajevo. samo je u 24 priraštaj bio veći od prosječnog za cijelu zemlju33.560 3.933 12.227 11.370 16. Veliki priraštaj u Bihaću bio je posljedica proširenja gradskog područja. Stacioniranjem značajnih vojnih snaga ova mjesta su uobličavala svoju urbanu fizionomiju s neophodnim državnim-upravnim i vojnim institucijama i privrednim objektima.083 51.919 13.292 Priraštaj veći od prosječnog imali su gradovi: Ključ 914%.506 7.357 3. Bos. Glamoč 160%. Od svih navedenih gradova s natprosječnim priraštajem. . Sarajevo i Tuzla. Po broju kuća i stanovnika.

Brod. 35 i zanatskim radnjama koje su podmirivale potrebe lokalnog stanovništva i vojske. nakon okupacije stagniraju i propadaju. s napomenom da je slična sudbina zadesila i Bos. godine sela. Mnogi gradovi koji su za vrijeme osmanske vladavine cvjetali zbog svog izuzetnog privrednog. Čapljina i Ključ. Drvar se podigao na drvnoj. Neznatno povećanje broja gradskog stanovništva zabilježeno je u svim gradovima u kojima su dominirala tradicionalna gradska privreda – sitno zanatstvo i trgovina. koja je 1879. Gradiške.3%). Stari Majdan je opao za 14%. a Prijedor. Brod – Sarajevo i aktiviranjem normalnotračne pruge Dobrljin – Banjaluka došlo je do stagnacije u razvoju Bos. odnosi na ranije istaknute centre proizvodnje i obrade željeza. prosperitet su zasnivali na pojačanoj privrednoj aktivnosti i upravnoj i saobraćajnoj funkciji.. kao Drvar. saobraćajnog i upravnog značaja. odnosno. u kojima je 1910. Ostali gradovi. Konjic i Doboj imali istaknutu saobraćajnu i stratešku funkciju.7%).. Neki gradovi. Izgradnjom željezničke veze Bos. Ovo se. osim Glamoča. u kome je zabilježen visok prirodni priraštaj. za 31 godinu zabilježio je priraštaj od 503 lica (10. dok su Bos. u onim gradovima u koje je sporo . godine živjelo 534 stanovnika manje nego 1879. kao što su Kreševo (-21%). Kostajnicu. godine. bili su 1879. Fojnica (-10%) i Visoko (-2. godine imala 128 (3%) stanovnika više nego 1910.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a Ključ i Čapljina na upravnoj funkciji što vrijedi i za Bugojno. koji je izrastao na trgovini krajiškim željezom. prvenstveno.

statističku sliku za ova razmatranja dao je popis iz 1885. Zvornik (+27%).000 Preko 10. Stolac (+13%).001-5. Tešanj (-43%). U takve gradove spadali su ranije veoma značajni upravni privredni i politički centri: Travnik (+13%). Od 66 analiziranih naselja bilo je: Godina 1879.000 čine manjinu od 6. Maglaj (-19%). 3). sva ova naselja premašila su brojku od 1. U skladu s raznim faktorima koji su uticali na priraštaj stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima. prodirala kapitalistička privreda. Livno (+3%).000. dok oni između 5.36 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. mada manjkavu. Srebrenica (+32%). Varcar-Vakuf (+4%) i sl. godine (vidi tabelu br. 1895.000 stanovnika.001-2.000 stanovnika. došlo je i do promjena u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika. trgovišta i gradovi).000 5.000 21 21 4 2 25 22 4 3 23 25 7 4 24 31 6 5 To znači da je na početku austrougarske okupacije preko četvrtine od 66 analiziranih naselja imalo do 1. on jasno pokazuje da u socijalnoj strukturi gradova prevlađuju nosioci gradske privrede: zanatlije.9% naselja imalo do 5. Do Prvog svjetskog rata.788 stanovnika. Ti gradovi čine preko 83% svih gradova. 1885. a nijedan drugi nije uspio da dostigne broj od 20.000 i 10.000 do 5. Početnu. 1910.354 kućnih domaćina i muških osoba koje privređuju. trgovci. a najveći njihov broj zaustavio se u rasponu od 1.000 17 11 6 0 Broj stanovnika 1. Do 1.000. Iako ovaj popis ne nudi sasvim precizne podatke. od kojih je bilo 58. zajedno s onih 5 preko 10. preduzetnici i najamni radnici koji su činili oko 55% svih koji privređuju. *** Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu XIX i XX stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije na ovom tlu. da je 90.001-10..000 stanovnika i da je samo 6 gradova premašilo taj broj.000 2. Tada je u navedenim naseljima živjelo 194. Socijalne .. Sarajevo ima preko 50.000 stanovnika.000 stanovnika (sela. a posebno industrijska proizvodnja.

ono se u njima uvećalo za 8. Ključ – 79%. Prnjavor – 37%.7% pomoćnih radnika. nadničara i slugu (vidi tabelu br. Agrarno stanovništvo u ispitivanim gradovima 1895. Brod – 61%. 5). Dubica 32%. a unutar gradske zanatstvo i trgovina. a samo 5 lica ove profesije nije bilo smješteno u gradu. 1% kmetova. a petnaest godina kasnije. Tešanj – 67%. godine posvetili posebnu pažnju (vidi tabelu br. 57. zanatlija i trgovaca i 57. godine dostizalo je 38. 3). sveštenici. Zvorniku 96%. Maglaj – 45%.2%.. 57% zemljoposjednika. 78. bez obzira na svu modernizaciju.35 Na primjer Bos. 87. Bileći 397%. Gornjem Vakufu 123%. što se neminovno odražavalo i na gradove. Rogatici 188%. Bos. u 37 naselja rastao procent agrarnog stanovništva. 79. u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta. Kreševo – 37%. 1910.3% ukupnog medicinskog osoblja koje je smješteno u 31 gradu (35 nema medicinskog osoblja). Bugojnu 162%. Glamoču 696%. Bos. 37 skupine agrarnog stanovništva: zemljoposjednici. Brčko – 53%. Trebinju 2. Gradiška – 68%. Šamac – 81%. u istraživanim naseljima živjelo je 44. 34 . U odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu.218 lica (9%). Kladanj – 41%.2% učitelja. Županjac (Duvno) – 36%. Cazinu 277%.6% preduzetnika. U 29 gradova agrarno stanovništvo bilježilo je opadanje od 1% do 81%34 dok je. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala. učitelji i medicinsko osoblje – koje zajedno jedva dostižu 5% gradskog stanovništva koje privređuje. Vareš – 46%. Kretanje agrarnog stanovništva u gradovima nije bilo ravnomjerno. ali je njegovo učešće u ukupnom gradskom stanovništvu u odnosu na prethodni popis opalo i činilo 37%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 35 Bihaću za 73%. U njima se nalazi pravi mozaik socijalnih skupina u kojim su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda. zatim slijede rentijeri s preko 10% i manje brojne skupine – činovnici. kojoj su popisi od 1895. Ljubuški – 45% itd. Goražde – 45%. Ljubinju 167%. slobodni seljaci i kmetovi činili su oko 30%. Travniku 169%.312%. pa će do Prvog svjetskog rata.3% rentijera.. 94. Žepču 112%.3% slobodnih seljaka. 9. Nevesinju 113%. Bos. Gacku 334%.3% činovnika.5% sveštenika. s druge strane. i 1910.

5) 31. Vakuf Konjic Mostar Stolac Bugojno Drvar 21. 5) 76.866 osoba u 5.8% 42.1% 75. godine agrarno stanovništvo činilo manje od polovine ukupnog gradskog stanovništva Sarajevo Visoko Višegrad Vareš Čajniče Goražde Brčko Bos. Nekada značajni zanatsko-trgovački centri utapali su se u agrarnoj strukturi. Gradiška Bos.7% 56.6% 0.0% 62. Šamac Tuzla 6.2% 8.3% 54. godine: Foča Rogatica Bijeljina Gračanica Gradačac Maglaj Bos.38 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.5% 71.6% 41. Krupa Bos.781 domaćinstvu.5% 36.0% 26. Sljedeći pregled pokazuje procent agrarnog stanovništva u 20 gradskih centara 1910.8% 54. godine živjelo je 21.0% 22..9% Prijedor Bos.8% 40. Pregled 25 gradova u kojima je 1910.0% 21. pa su u nekim slučajevima prigradska sela čak nekoliko puta .4% 25. ili koja su ostala izvan domašaja glavnih saobraćajnih linija. kojim je poljoprivreda bila glavni izvor egzistencije.7% 13. zavisilo od agrarne privrede.3% 69.1% 65.9% 36.9% 55.1% 55. To znači da je još uvijek više od jedne petine stanovništva okružnih gradova. Petrovac 57.3% 13.4% 50. kao glavnih urbanih centara zemlje.3% zemljoposjednika bez kmetova. godine bilo je uslovljeno novom organizacijom gradskih opština 1897.3% 67. kada su više proširivane nego sužavane gradske teritorije.5% Zvornik Banjaluka Bos.3% 31.2% Zenica Zavidovići Var. U njima je tada živjelo preko 23% svih zemljoposjednika s kmetovima i 19. godine.7% 21.4% 61.3% 37.7% 61.6% Cazin Jajce Žepče Trebinje Bileća Gacko (vidi tabelu br. Novi Derventa Tešanj Bihać Bos.9% 50.0% 34.8% U šest okružnih gradova 1910.4% Povećanje agrarnog stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima od 1895-1910.8% 14.5% 8.4% 28.0% 35. Dubica 57.6% 68.7% 42. Veliki udio agrarnog stanovništva u gradskim naseljima pokazuje se naročito u onim mjestima u koja je sporo prodirala kapitalistička privreda.. Brod Doboj Livno Travnik Prnjavor (vidi tabelu br.8% 54.

Zemljoposjednički sloj s ukupno 18. trgovcima i rentijerima – i doseljenim modernim građanstvom mnogi od njih nisu se snalazili. godine bilo smješteno 54.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.899 članova porodice. str. društveno i politički propadali.55%). pa su uskoro ekonomski. 148.. što čini 64. godine.89% članova domaćinstva. godine prosječni broj kmetskih selišta po jednom zemljoposjedniku opao sa 17.36 Tome su doprinosili ne samo ekonomsko nazadovanje zemljoposjednika. broj zemljoposjednika sa i bez kmetova se uvećao na 14.377 lica činio je jednu petinu (19. tako i za same zemljoposjednike. Od ovog broja. To znači da je tradicionalni predstavnik sela i poljoprivrednog stanovništva. u gradovima je živjelo 3. U susretu s tradicionalnim domaćim građanstvom – zanatlijama. 7). a u novoj gradskoj sredini moraju počinjati ispočetka.). koji su bili predstavnici sela i uopšte poljoprivrednog stanovništva (vidi tabelu br.1. F. u gradovima je živjelo 9.542 domaćinstava s 40. 7).2 na 9. a povećava sloj zemljoposjednika.94% zemljoposjedničkih domaćinstava i 53.45% svih članova porodice. Ovaj proces imao je dalekosežne posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. zemljoposjednik s kmetovima. a broj članova njihovih domaćinstava na 56. 39 povećavala agrarno stanovništvo (vidi tabelu br.35%. 5.833 domaćinstva zemljoposjednika sa i bez kmetova 1895.24% ove socijalne skupine u zemlji dok je u isto vrijeme 75% porodica zemljoposjednika bez kmetova živjelo u gradovima (vidi tabelu br.90%) ukupnog agrarnog stanovništva u gradovima. Njihovim prelaskom u gradove sela su ostala bez najimućnijeg sloja koji je imao vodeću društvenu i političku ulogu. Smanjuju se druge kategorije agrarnog stanovništva. u gradovima je 1910. Drugi faktor koji je uticao na povećanje agrarnog stanovništva u gradovima bio je prelazak zemljoposjednika sa i bez kmetova sa sela u urbana središta (vidi tabelu br. To znači da je 1895. a zajedno s ukućanima oni su činili 50. Petnaest godina kasnije. do 1910. nego i šerijatsko nasljedno pravo i diobe porodica.844 člana porodice. Uporedo s njegovim napuštanjem sela teče proces osiromašenja ovog društvenog sloja. 6). godine u gradovima živjelo ukupno 58. Hauptmann.71% svih zemljoposjedničkih domaćinstava i 54.. zemljoposjednici kao reprezentanti sela gube svoj raniji ugled i uporišta. kako za sela i gradove.72%. Zemljoposjednički sloj je u ukupnom agrarnom stanovništvu u bosanskohercegovačkim gradovima činio 39. u većini postao stanovnik grada. koje se znatno umnožavaju. Na njihova mjesta uskakao je poduzimljivi stranac ili domaći skorojević koji će uskoro zakucati na vrata društvenog Od svih zemljoposjedničkih porodica s kmetovima.744 domaćinstva (+252.642 lica. S druge strane. Od ukupno 5. 36 . jer je od 1895.438 domaćinstva s 14. Privreda i društvo.

126. Brčko 82. 3-4. Zvornik 56. Sarajevo. Gradiška 39. Ni prva dva austrougarska popisa ne prave razliku između ove dvije kategorije gradskog stanovništva.927 “fabrikanata”. a zatim slijede: Mostar 95. 439-447. godine. u Bosni i Hercegovini. u sudski trgovački registar upisano je 1.40 Najveći broj upisanih firmi imalo je Sarajevo – 158. Prema popisu iz 1879.. Podaci o zemljopisu i poviesti. 40 Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina. u Bosni i Hercegovini bilo je 10. i Naredba o osnivanju i vođenju trgovačkih registara. Vjekoslav Klaić. Visoko Vidi: F. do oktobra 1885. Tuzla 68. Prijedor 45.38 V. godine. Banja Luka 67. 39 Štatistika miesta i pučanstva 1879. Zemaljski pregled domaćeg pučanstva. što ni približno ne odgovara broju trgovačkih radnji koje su spadale pod ovu obavezu.40 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a koliko trgovaca koji su samo prodavali kupljenu robu. Livno 33. 1878.454. Moguće je da su ovim brojem bile obuhvaćene gotovo sve zanatlijske i trgovačke radnje. str. Bos. Klaić smatra da se isto toliko osoba bavilo trgovinom. S obzirom na to da je veliki broj zanatlija bio istovremeno i trgovac koji je svoje proizvode prodavao neposredno kupcu. – Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. 1883. Privreda i društvo. godine. godine njihov broj je narastao na 15. Na osnovu ove zakonske obaveze. 147-161. trgovaca i zanatlija. 1883. str. Hauptmann. Travnik 45. Bosna.39 U sva tri navedena primjera podaci su nepotpuni i nije poznato kakvim su se kriterijima služili popisivači. a u ostalim mjestima 12 kruna. Bos. Prema službenim podacima iz 1876.571 dućana. uspostavljen je sudski trgovački registar u koji su se bile obavezne upisati sve trgovačke firme koje u Sarajevu plaćaju 30 kruna godišnjeg poreza na čistu dobit. Novi 41. str. Bihać 35. sloja zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. a 1885. Bijeljina 84. nije moguće utvrditi koliko je bilo takvih zanatlija – trgovaca.656 trgovačkih firmi. 1883. godine.. od novembra 1883.37 s već poznatim posljedicama i u drugim balkanskim zemljama. Statistika po zanimanju. Zagreb. str. s novopazarskim sandžakom bilo je 13. 37 38 . str. 308-439. Štatistika miesta i žiteljstva… 1885. Nakon objavljivanja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Podaci koje nude popisi stanovništva i drugi slični izvori ne dopuštaju da se utvrdi tačna socijalna struktura onog dijela gradskog stanovništva koji je osnovne izvore svoje egzistencije nalazio izvan poljoprivrede. kada se u društvenom i ekonomskom životu susreću osiromašeni aristokratski sloj s obogaćenim skorojevićima.

Bugojno 969. Tek nakon Kalajeve smrti socijalno-politički razlozi naveli su bosanskohercegovačku upravu da pristupi utvrđivanju broja zanatskih. 1. koristan je za stvaranje opšte predstave o broju i razmještaju zanatskih. Bugojno 21. Tuzla (seoski srez) 680. godine nije odgovorio svojoj namjeni. Žepče 283 itd. trgovačkih i drugih radnji i preduzeća. Jajce 647.42 Najveći broj samostalnih obrtnika bio je smješten u sljedećim srezovima: Sarajevo (grad) 2. Fojnica 696. Jedan takav popis je urađen 1904.675 samostalnih obrtnika. nije moguće izdvojiti broj zanatlija i trgovaca. Tuzla. Popisom su bili obuhvaćeni zanatstvo. Pri tome izuzetak čine samo Sarajevo. Ovaj popis nalazi se u Biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Bos.035. godine za čitavo nepoljoprivredno stanovništvo ustanovljena zajednička rubrika. Ogromna većina popisanih samostalnih obrtnika bila je smještena u gradskim naseljima. Zenica 478. Žepče 20 itd.653 ili 11% doseljenici (2. Travnik 1. 42 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Gračanica 29. Trebinje 26.. 1907. jer mu je sam pristup dopuštao netačnosti. Gradiška 675.022 bili pripadnici Bosne i Hercegovine. karakteristično je da je u prvim godinama okupacije najveći broj firmi protokoliran u gradovima uz rijeku Savu.349 iz ugarske polovice Monarhije i 304 iz drugih država). str. ali nije sasvim uspio. odnosno uz austrougarsku granicu.000 iz austrijske. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo upisano 32. Mostar (grad) 977.078 ili 15. Tešanj 789. Dubica 26. Derventa 23. Zenica 21.. a 3. 314-315.196. Visoko 892. od kojih su 28. Srebrenica 681. trgovina. Banja Luka (grad) 905. kreditni i osiguravajući zavodi. Ključ 329. im Oktober 1886. Zvornik 851. Samo u četiri grada – Sarajevu. Ipak. Kostajnica 21. S obzirom na to da popis iz 1904. Zvornik i. Bos. saobraćaj i novčani. Bijeljina 1. 41 32. 41 . Bos. Bos. trgovačkih i drugih radnji u Bosni i Hercegovini. donekle. ugostiteljstvo. Sarajevo.102. Derventa 999. Banjoj Luci i Tuzli – bilo ih je 5.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Tešanj 30.5% svih upisanih. Brčko 1. Travnik. Bos. S obzirom na to da je u popisu iz 1895. Mostaru. Prijedor 680. godine pristupilo se detaljnom prebrojavanju kojim su bila Vidi: Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister. Banja Luka (seoski srez) 315. Dubica 424. Šamac 27.631.41 Mada navedeni broj firmi i njihov razmještaj ne odražavaju potpuno vjerno sliku trgovačke aktivnosti u zemlji. Tuzla (grad) 565.

161 9. Tada je u Bosni i Hercegovini upisano 46. godine: Br.558 (84.593 Br.447 6.529 9.000 stanovnika Radnji Zap.220 16. lica 401 1.43 Najveći broj preduzeća i radnji bio je smješten u sarajevskom.42 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.7%) radionica u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici.593 preduzeća i radnji u državnom i privatnom vlasništvu. .347 10. 43 Slijedeći pregled pokazuje broj preduzeća i radnji i broj zaposlenih osoba 1907.664 na 10. obuhvaćena sva preduzeća. tuzlanskom i travničkom. zaposlenih 29..780 8. od čega je bilo 37.5% preduzeća koja su zapošljavala više od 20 radnika.016 46.457 17. radnje i ustanove izvan poljoprivrede.152 218 504 189 465 247 416 312 648 227 364 263 574 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Svega u BiH Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.3%) radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima bilo je svega 231 ili 0. preduzeća i radnji 10. dok je broj zaposlenih lica na 10. 120-121. Među preostalih 6..264 7.000 stanovnika bio najveći u sarajevskom i travničkom okrugu.641 101. str.833 (15.470 18.925 4.

416 39 4. gline… Obrada metala Proizvodnja mašina. godine.981 . Sumarni izvještaj. 20. kože.002 593 98 154 2. 16. 44 . 18. sabiranje prir.24 _ 102 468 -138 -348 56 -812 30 679 49 3. drvene robe. perja Tekstilna industrija Tapetarski zanat Ind. str. 140-143. 17.063 13. 10. 7.593 59. Grupa djelatnosti Prvobitna proizvodnja Topioničarstvo Ind.202). godine nisu uračunate kućne radnje (2.191 1. instrumenata i vozila Ind. košaričarstvo.11 2..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 479 4 1. 19.178 63 -2 .409 303 6. 122. 22. hrane i predmeta uživanja Ugostiteljstvo Hemijska industrija Građevinarstvo Grafička industrija Centralni zavodi za davanje energije.643 7. 12.883 317 604 69 5.231 261 1. zemlje. 3. 23. nisu uračunata akcionarska društva kojih je bilo 32. Slijedeća tabela pokazuje broj preduzeća i radnji u Bosni i Hercegovini 1907. 6.109 -1.431 70 8.369 Izvještaj o upravi BiH 1908. 5. Usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioničara osnovna je karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti.659 1.664 14 Razlika +.. U broj poduhvata 1907. razvrstanih u 24 grupe:44 1. kostrijeti.962 13. 11. 9. 14.090 3.231 15 1913. 43 Razvoj privredne aktivnosti (osim poljoprivrede) u Bosni i Hercegovini od 1907.181 2. 2.616 46 10 31 12. grijanja i rasvjete Obavljanje industr. kamena. 4.008 981 104 243 2. 21.390 194 5. str. 13. 8. rezbarstvo Ind.042 1.192 3. plodova Trgovina sa stalnim nastanom Trgovina bez stal.438 109 8 20 14.752 21 4. 15. poslova hodajući.006 388 6 89 433 -1 46. 24. 455 4 1. a 1913. i 1913.420 5. nastana Novčani i osiguravajući zavodi Pomoćni trgovački poslovi Saobraćaj Njega tijela Ukupno u Bosni i Hercegovini 1907. godine do Prvog svjetskog rata ne pokazuje nikakve bitne kvalitativne promjene. odijevanja i čišćenja Industrija papira Ind.

M. Ukupno smanjenje broja radnji u ovim i još nekim granama iznosi 2.40% upisanih.361 preduzeća i radnji. 93. Samo ove tri grupe bilježe porast od 13.643 (83%) i trgovini za 2. trgovačke i ugostiteljske radnje u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici. Ekmečić navodi da su srpski trgovci vodeći sloj novog društva koji historijski nastaje na ruševinama osmanskog feudalizma. trgovina i proizvodnja hrane i predmeta uživanja učestvuje s 83%. a sve ostale 2. tako da stvarno povećanje broja radnji od 1907. Iz podataka prikupljenih 1907. str. nego upornog insistiranja na tradicionalnoj gradskoj privredi. prim.44 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u nekim privrednim granama zabilježeno je opadanje broja radnji u odnosu na 1907.. str. Ovakva struktura privredne aktivnosti sigurno nije obećavala brzu modernizaciju. H.369. hemijskoj industriji (-109) itd. a ostatak od 6. I. Ekmečić.624.60% svih upisanih radnji.006 (16%). godine iznosi 13. industriji hrane i predmeta uživanja za 3.. ali oni nisu u stanju da sami nose proces društvene modernizacije. što je naročito naglašeno u građevinarstvu (-1. godinu. Samo 0. Ekmečić.178). što znači da u ukupnom povećanju ugostiteljstvo.52% upisanih firmi otpadalo je na velika preduzeća koja zapošljavaju više od 20 radnika. One su činile 84.. koji je bio u manjini45 (vidi tabelu br. rezbarstva i košaričarstva (-348). do 1913.630. Oba ova navoda potvrđuje čitava historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. godinu.833 radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima sačinjavali su svega 15. Vlasnik kapitala je još uvijek nejak i nespreman da postane važniji industrijski i finansijski faktor u društvu. da se uključi u konkurentsku borbu s nadmoćnim stranim i državnim kapitalom na ekonomskom i političkom planu. U odnosu na 1907.) nije osvojila gradove i prije se ponaša kao društveno vođstvo seljaka. godine za 13.369 ili za 29%. instrumenata i vozila (-139). 2. godine vidi se da su u Bosni i Hercegovini dominirale male zanatske. broj preduzeća i radnji povećao se 1913. To je odgovaralo konzervativnim shvatanjima najbrojnijih nosilaca gradske privrede. bez obzira M. godine čak zahtijevali povratak esnafa.981 (147%). odnosno. Međutim. a srpsko građanstvo planiralo je da preko srpskih zanatlijskih društava povlači sa sela i iz poljoprivrede u zanatstvo višak agrarnog stanovništva i da jača srpski elemenat u gradovima. ona (srpska buržoazija. Broj radnji naročito se povećao u ugostiteljstvu za 7. koji su 1911. Bošnjacima. Stvaranje Jugoslavije. jer “ono nije u stanju da samo izgradi koncept stvaranja nove industrije”. 45 . tekstilnoj industriji (-812). Društvo. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. što ni u kom slučaju nije bilo na liniji modernizacije proizvodnje. proizvodnja mašina. 576. industriji drvene robe. 4). Ekmečić dalje konstatira: “Iako najjača gradska klasa.

. a zapošljavali su svega oko 10% najamnih radnika. 543-544.261) i trgovci stokom (2. navedena struktura nije je nagovještavala. Od 5.097 radnji 2. U građevinarstvu dunđeri čine 67%.3% svih privrednih preduzeća i radnji.619 – 74.47%). ugostiteljstvo. u industriji odijevanja najbrojnije su radnje za izradu muških i dječijih odijela (1. što predstavlja 78% svih upisanih radnji i preduzeća u pokrajini.238 (72%) otpadalo na kovače. 45 na to koliko je domaćih ljudi počelo nositi evropsku odjeću. Mi smo ugostiteljstvo uvrstili u neproizvodne. tako da se odnosi nešto razlikuju od onih koje daje statistika. odlaziti u činovničku kasinu ili posjećivati koncerte i pozorišne predstave. Bosnien und die Herzegowina. saobraćaj.097. pekare (867) i mesare (717). novčani zavodi i osiguravajuća društva – 20.22% svih upisanih u Bosni i Hercegovini. U ove četiri najrasprostranjenije grane proizvodnih djelatnosti (18.474 radnje i preduzeća. dok je u obradi metala od ukupno 3. U oblasti neproizvodnih djelatnosti po broju upisanih preduzeća i radnji na prvo mjesto dolazi trgovina s 12. od kojih je 11. ugostiteljstvo je uračunato u proizvodne zanate.46 Među proizvodnim djelatnostima. Ogromnu većinu činili su sitni trgovci životnim namirnicama i mješovitom robom (6. U navedenih 6 grupa djelatnosti obuhvaćeni su 36.118 (89%) bez pomoćnih radnika. Schmid. Uporedi: F. 46 .409 ugostiteljskih firmi 4.855 radnji činili su 40. industrija hrane i sredstava uživanja 4. Osim velike usitnjenosti.47 Ako način proizvodnje predstavlja osnovu društvene modernizacije.364). industrija odijevanja 4. značajnu karakteristiku bosanskohercegovačke privredne aktivnosti (izvan agrara) pokazuje odnos između proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a u neproizvodnim – trgovina. str.450). potkivače konja i proizvođače oruđa. u prehrambenoj industriji najbrojniji su mlinovi na vodeni pogon (2.506. U proizvodnim djelatnostima – rudarstvu. Ugostiteljstvo pokazuje veliku sličnost trgovini.616.446 radnji (uključujući 593 putujuća trgovca).067) i opanaka (785).. Trgovina i ugostiteljstvo sa 17. obuće (1. po broju upisanih preduzeća i radnji ističu se građevinska 6.105 (56%) preduzeća i radnji.438 (82%) nisu zapošljavali pomoćne radnike.619 ili 71. industriji i zanatstvu – upisano je 25. a svega 34 preduzeća zapošljavala su više od 20 radnika.683 – 62.482 (44%).400 i obrade metala 3.299). Ove četiri grane proizvodne djelatnosti obuhvatale su 18. Prema tadašnjoj statistici.16%) bile su dominantne male radionice bez pomoćnih radnika (15.

95-96. jasno se vidi da su neki bili zastupljeni malim brojem radionica. uglavnom. . od kojih po 3 miliona otpada na poljoprivredne mašine i lokomotive. što ukazuje na to da se sitni zanatlija i trgovac u bosanskohercegovačkim gradovima sporo uklapao u nove tehničko-tehnološke promjene i novi način komercijalnog poslovanja. Od ukupnog broja privatnih preduzeća i radnji samo u 2. str. Mala upotreba mašina i nizak opšti tehničko-tehnološki nivo u bosanskohercegovačkoj privredi bili su odraz različitih faktora. prvenstveno jeftine radne snage i nedostatka kapitala za nabavku modernih mašina i druge opreme.. godine. tabaci.153 (18%).641 korištene su mašine. Mada nisu obuhvaćeni svi stari zanati. a zapošljavali su 11. dok je 40 (62. Tradicionalne forme privređivanja zadržalo je. Hadžibegović. Analizom 28 vrsta starih orijentalno-balkanskih zanata. Uvođenje tehnike koja bi racionalnije trošila vodenu paru i ugalj zahtijevalo je velike investicije za koje se stalno tvrdilo da su u Bosni i Hercegovini nerentabilne. motore i sl. dunđeri. kao na primjer bičakčije.. dok su doseljenici bili zastupljeni sa svega 3%.48 Da su se teško i sporo probijale tehničko-tehnološke novine i da su mjere austrougarske vlasti u tom pogledu bile nedovoljne govore podaci o primjeni mašina u privredi Bosne i Hercegovine. s obzirom 47 I. U svim grupama bile su naglašene ranije forme privređivanja.686 radnji nisu korištene nikakve mašine. sarači.661 (31%) i Hrvati 2. Srbi 3.980 ili 22% najamne radne snage.5%) korištene mašine. na osnovu prikupljenih podataka iz 1907. dok su se relativno dobro držali kovači. lokomotive. kafedžije i handžije. kazandžije. samo su u 24 (37. Ovakvu situaciju ne ublažava podatak da je u deceniji pred Prvi svjetski rat u Bosnu i Hercegovinu uvezeno mašina u vrijednosti od 25 miliona kruna. analiziranih 28 činili su 26% svih upisanih radnji i preduzeća u Bosni i Hercegovini.46 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.5%) pogona radilo bez upotrebe mašina. a u 41. Kao važan faktor često se navodila nepoželjna redukcija radne snage koja prati svako uvođenje mašina u proces proizvodnje. opančari. 1 milion na šivaće mašine. ćebedžije i kazazi. Mada su svi odreda ubrajani u velika preduzeća. kujundžije. mutapčije. Nepovoljno stanje u tom pogledu pokazuju i državni pogoni. Postanak radničke klase. suknari. domaće stanovništvo i to Bošnjaci 5.739 (49%). a 18 miliona na parne mašine. zlatari. To znači da je 6% svih privatnih radnji i preduzeća koristilo mašine u proizvodnom procesu i drugim radnim operacijama.

njemačku i češku tekstilnu industriju. 47 na jeftini ugalj i radnu snagu. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Herzegovina in der letzten zehn Jahren. 543. Postanak radničke klase.59 13. 98. 99. 96-97.84 0.129 9. pa konstatuje da je u Sarajevu tek krajem 1910.31 26. što ju je stavljalo u podređen položaj u odnosu na englesku. Fabrika je bila prisiljena da primjenjuje ručno tkanje. godine osnovana prva bosanskohercegovačka mehanička tkaonica Salom i drug. M. str. 26. 133. Hadžibegović. Fabrika je plaćala 40 helera za 1 kč električne energije. komora za BiH navodi teškoće bosanskohercegovačke industrije. str. Hadžibegović.31 31.73 5. godine i razmještaj protokoliranih trgovačkih i drugih radnji 1912. njihovim prethodno istraženim karakteristikama treba dodati još dvije: vjersku strukturu i državnu pripadnost vlasnika preduzeća i radnji 1907. Berlin. Postanak radničke klase..12 0.53 54. gdje je jedan tkač. I. str.191 1.034 privatna vlasnika (isključena su državna preduzeća.974 Katolici Jevreji Drugi 247 59 Proizvodni Neproizvodni Ukupno 20. str. pravna lica i kućne radnje) bili su:50 Vrste djelatnosti Muslimani 12.033 Pravoslavni 9. 48 49 .87 24.262 505 757 306 Izraženo u procentima: U proizvodnim U neproizvodnim 41.968 1. U svom izvještaju Trg i obrt. Sumarni izvještaj. proizvodio kao 6-8 bosanskih. Bosnien und die Herzegowina. Gerber.178 13. Schmid. pravoslavni 30%. dok je ista količina električne energije u Monarhiji plaćena najviše 20 helera. bez teškoća. godine.159 7. a električna energija bila je dva puta skuplja nego u Monarhiji. Od ukupno 44. katolici 21%.50 Od ukupnog broja svih privatnih vlasnika muslimani su činili 45%. 50 Izvještaj o upravi BiH 1908. str. 1914.155 7.. F.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.30 1. Radila je s 20 ručnih i 4 mehanička stana. str. Jevreji 3% i pripadnici drugih konfesija 1%.49 Za potpunije sagledavanje nosilaca privredne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima. I.145 8.

834 91% Austrije 1. godine: Sreska mjesta 698 Sreska mjesta 214 Sreska mjesta 467 51 Sarajevski okrug: Varoši 87 Bihaćki okrug: Varoši 45 Tuzlanski okrug: Varoši 68 Sela 144 Sela 205 Sela 237 Banjalučki okrug: Sreska Varoši mjesta 514 69 Sreska mjesta 401 Sreska mjesta 519 Travnički okrug: Varoši 34 Mostarski okrug: Varoši - Sela 314 Sela 88 Sela 10551 Financijalni ljetopis bo.74% domaćih i 10. a u drugim 93. varošima i selima prema stanju iz 1912. Mada se. godinu o broju protokoliranih trgovačkih.630 449 Druge države 228 244 neproizvodni U k u p n o: U procentima: 40.243 13. odnos je bio 89.406 3. proizvodni Vrsta djelatnosti Pripadnici: BiH 26.-herc. godine vidi se da su one mahom bile smještene u gradovima. dok podaci za 1912.079 4. uglavnom. str.25% stranih.. 1912. Prema državnoj pripadnosti.1% U proizvodnim djelatnostima zabilježen je veći broj stranaca nego u neproizvodnim. struktura vlasnika 1907. srezovima.7% 472 1.2% 2.077 1.7% stranih vlasnika.53% domaćih i 6..48 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. među njima se nalazi i izvjestan broj zanatskih i saobraćajnih firmi. U ukupnom zbiru privatnih vlasnika na strance otpada 9%. U prvim. kompas 1912/1913. pokazuju da je relativno visok procent upisanih radnji bio smješten u selima. Sarajevo.142 264 Ugarske 1. radi o trgovačkim firmama. 325-403. Iz sudskog registra trgovačkih firmi od 1886. . godine izgledala je ovako. III godište. Slijedeća tabela pokazuje broj protokoliranih firmi po okruzima. zanatskih i drugih radnji (osim dioničkih društava).

5%. Šef Zemaljske vlade bio je komandant 15. U njima je bilo smješteno 1.. stvarao sloj novog. u varošima 303 (7%) i u selima 1. u prvom redu. U ovim oblastima sela su znatno veća. pored starog. a kasnije i 16.8%. većinom doseljeničkog građanstva heterogene socijalne.7% i mostarskom 16. Karakteristično je da je visok procent seoskih radnji zabilježen u bihaćkom. Najveća koncentracija protokoliranih radnji bila je u šest okružnih gradova. Broj protokoliranih seoskih radnji bio je različit u pojedinim okruzima. u banjalučkom 35%. privredni preduzetnici. Od konca XVII stoljeća do 1878. Tu su.811 radnji.093 ili 26%. kompaktnija i pristupačnija nego u preostala tri okruga. banjalučkom i tuzlanskom okrugu. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saživljava. Posavine i Semberije. godine dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji će biti jedino premašen u toku Prvog svjetskog rata. bihaćkom 44%. travničkog i mostarskog okruga. godine Bosna i Hercegovina bila je pogranična provincija Osmanskog carstva.). Habsburške monarhije.5%. apotekari. 49 U sreskim mjestima bilo je protokolirano 2. Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku. pretežno. poljoprivredne oblasti Pounja. I austrougarska okupacija 1878. što je identično broju protokoliranih u svim selima zemlje. veterinari. učitelji. U sarajevskom okrugu seoske radnje činile su 15. Strateška važnost okupiranog područja uslovljavala je da i u mirnodopskim uslovima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. pa je i akumulacija kapitala u njima tekla brže nego u planinskim selima sarajevskog. tehnički i komercijalni stručnjaci. činovnici. na bavljenje stočarstvom. što je činilo 67% svih u Bosni i Hercegovini. a od 1878. Moguće je da je blizina austrougarske granice uticala na brži prodor kapitala u sela navedenih oblasti. advokati i sl.. tuzlanskom 30. Iako austrougarska okupacija nije prekinula tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova u njima se. te radnici modernih zanatskih struka. vjerske i etničke strukture. inteligencija različitih zanimanja (ljekari. koji obuhvataju ravničarske. kao neophodni dio novog sistema vlasti. profesori. novih oblika proizvodnje i opšte privredne. pripadnici okupacione vojske. koja su bila teško pristupačna i upućena. kulturnoprosvjetne i duhovne aktivnosti. travničkom 16.093 (26%) svih radnji. vojnog korpusa raspoređenog u Bosni .

Trebinje. Rogatica. a 1910. Austro-Ugarska je. Višegrad. istočno od tokova rijeka Bosne i Neretve.000 vojnika. godine bilo smješteno 3.758. i Hercegovini i Dalmaciji. 239. predu- Ibrahim Tepić.944 vojnika.5% bilo smješteno u gradovima.215 vojnika ili 57%. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Sarajevo. za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspoređeno 1895. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno povećane vojne kontingente. U mirnodopskim uslovima u njemu je 1895. bila namijenjena posebna strateška funkcija. 1989. koje se u narednim decenijama pretvara u najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije. godine) uvrstili su se među najznačajnije vojne centre Austro-Ugarske.120.. kao i pruge GabelaHum-Trebinje. godine broj vojnika u pokrajini je narastao na 33.120 i Mostar s 4. Bileći i Zelenici.500 vojnika i 3. a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%.460 vojnika. naročito Foča.777 ili 77.. zajedno s činovnicima.000 zaptija u nadležnosti civilnih vlasti. što čini povećanje od 10. 52 .52 U mirnodopskom sastavu. Sarajevo s 5. s krakovima prema Dubrovniku. u Bileći bilo više vojnika nego civilnih lica. a petnaest godina kasnije. od kojih je 17. Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je. godine 5. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. na primjer. 1910. koncentrirala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji. Njima je. slično Osmanskom carstvu u posljednjim decenijama njene vladavine.50 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 8). godine 22.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu br. Oni su imali da služe brzom prebacivanju trupa iz istočne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. 1910. godinu. str.731 vojnika (1910. nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. To pokazuje skupa mreža strateških željezničkih pruga Sarajevo-Višegrad-Vardište. Vojska je u bosanskohercegovačkim gradovima bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je. jer se broj vojnika kretao od 9 – 12. U gradovima se nalazilo 27. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predviđeno 28. čije je sjedište bilo u Sarajevu. Goražde. zatim Bileća. zajedno s pomenutim istočnobosanskim i istočnohercegovačkim gradovima. došlo ne samo do znatnog povećanja bosanskohercegovačkih okupacionih trupa.

koji uživaju povjerenje nove vlasti. 51 zetnicima. Hauptmann. Osim vojske važan faktor u gradovima bila je žandarmerija u čijim redovima je 1902. često zatvorenu. sredinu u najmanju ruku drugačiji način života”. F. Privreda i društvo.54 Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama.5% svih izdataka zemaljskog budžeta za ovu godinu. I s tog stanovišta je građanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budžeta. pogotovu kada su ta sredstva. godinu iznosili su 3. 488-489. jednako kao i Maglaja. u većini doseljeničkog građanstva bilo je činovništvo.95%. Bivši osmanski činovnici najvećim dijelom su napustili službu i odselili u Tursku.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. preko 10% bosanskohercegovačkih budžetskih sredstava trošeno je na vojsku.919 kruna što je činilo 7. Livna i Bileće unio je oficir u tu. Neki bosanskohercegovački gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima. tako da su neki preko svojih opštinskih vijeća podnosili zahtjeve za povećanje vojnih garnizona. dok je među žandarmima bilo 273 ili 11. van bosanskohercegovačkih granica. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihaću i Travniku direktno šefu Zemaljske vlade i komandantu bosanskohercegovačke vojske baronu Apelu. Jajca. drugačijeg načina života. U to doba bilo je malo domaćih pismenih i sposobnih ljudi za vođenje nove administracije. da bi se u prvim godinama okupacije činovnička “Svojim prisustvom među građanstvom Trebinja. odnosno za njihovo trošenje u zemlji.53 Preko oficirskih kasina.. 54 T. Rogatice i Foče. 53 . Među oficirima nije bilo nijednog pripadnika Bosne i Hercegovine. Za 1903. Nevesinja. Drugi predstavnik novog. stvarana u Bosni i Hercegovini. trošena na vojsku dislociranu u Monarhiji. Kalajev režim. str. postao nosilac novog. što je štetilo privrednom razvoju zemlje. s motivacijom da se poveća promet životnim namirnicama. Dervente i Tuzle. U početku je vojska vršila i civilnu vlast.. koje nema kontinuiteta s osmanskom administracijom. Troškovi za njeno izdržavanje činili su jednu od najvećih stavki u zemaljskom budžetu. vojnih orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. Početkom XX stoljeća. Zbog toga je od početka bila prisutna orijentacija na činovništvo dovedeno iz drugih zemalja Austro-Ugarske. Kraljačić.284 žandarma i 52 oficira. a još manje je onih sa znanjem njemačkog jezika.418. 150. intelektualcima i radnicima. str. godine služilo 2.

Pregled porijekla činovnika u bosanskohercegovačkoj zemaljskoj upravi. tako da će borba domaćeg građanstva za unosnija i uticajnija činovnička mjesta biti teško osvojiva tvrđava. jer ih je bilo svega 2. okr. “kuferaše”. zem. vlade (Vrh. finan. direkcije duvan. oblasti i srez. deparmenta. vlade i okružnih oblasti Nadzornici cesta Rudarski činovnici Šumarski činovnici 55 235 144 16 - 485 61 41 38 124 13 25 7 33 5 1 11 - 79 67 45 168 F. Hauptmann. a među njima bilo je svega 70 domaćih). i srez. vlade Politički viši činov. sud. III odje.52 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zem. Zem.084 (1. prvog odjelj.55 Dalja izgradnja administrativne uprave u Bosni i Hercegovini bila je nužno orijentirana na doseljenike. Štamparije. pores.. ekonomata. mjesta popunjavala ljudima iz Monarhije. inspektorata. službama ili ustanovama 1902. Zem. Privreda i društvo.172. sud šerija. režije i otkupa) Građevinski čin. godine Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države 3 91 218 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 2 75 96 21 78 Strane države Svega 5 187 392 Centralna uprava Zem. 198. Zem. četvrtog odj.. vlade (rač. i carin.239 zemaljskih činovnika. vlade. 347 opštinskih i 498 učitelja i s 88 pripadnika zdravstvenog osoblja činili su 2. sudije i vrh. godine bili malobrojni. Pravosudni činov. činovnici drugog odjelj. držav. pravobranilaštvo) Fina. okr. službe. . Činovnici su 1885. str. ur. zemaljske kase.

str. sudačka škola pravos. Kalajev režim. šer. učit.191 4 1 2 13 25 13 39 529 214 314 113 408 349 355 52 2. sred. 53 Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države Zemaljska vakuf.253 3 262 5 13 6 74 244 255 273 104 118 488 2.284 2 126 633 889 8. škola 4 Učitelji osnovnih škola 34 Državne željeznice: Činovnici 151 Niži službenici 224 Kandidati za niže služb.230 1 18 414 196 3. i 55 kancelarijski pomoć. 10 zanate Manipulativni činovnici 75 Upravnici katastra 21 Učitelji srednjih škola 30 (gim.. direkcija Zem. u Reljevu. atelje za umjet. teh. ali hijerarhijski značajnijih čino56 T.45%.34356 Iz navedene tabele vidi se da su u ukupnom zbiru najbrojniji činovnici iz ugarske polovice Monarhije i da oni čine 38. Namještenici kategorije 178 poslužitelja Poslužitelji 35 Šumari i pomoćnici u 41 šumarskoj službi Žandarmerija: oficiri 21 ljudstvo 781 Državna ergela: oficiri 1 ljudstvo 4 Finansijska straža 101 Ostale ugovorno 192 namještene osobe Ukupno 2. .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.99% činovnika. muzej. 34. 438-439. škola.874 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 8 5 1 103 26 86 47 4 56 Strane države 2 1 Svega 8 18 225 51 173 1 32 229 58 77 51 156 70 57 31 1. škola.. iz austrijske polovice dolazilo je nešto manje. bogoslov. trgovačke škole) Učitelji zanatskih škola 12 Učitelji viših djevoj. Kraljačić.

za 700%”.045 = 42. str.= 26.23% u pokrajini).54 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1906. na državnu činovničku službu mogli su računati samo novoj upravi odani ili. šumari.58 Mada je rastao broj domaćih činovnika.= 31.6% 1. oni do Prvog svjetskog rata nisu uspjeli zaposjesti polovinu činovničkih radnih mjesta.09% Iz Austrije 3. Kraljačić.14% 3. 439. Učešće domaćih ljudi u činovničkim službama iznad Ľ nije obezbjeđivalo njihov odgovarajući uticaj u upravi. 199.16% 4.076 = 31.330 2.089 = 33.846 = 35.30%.76% 3. Oni su. 57 . jer su u činovničkoj hijerarhiji u pokrajini zauzimali najniže položaje. lojalni građani.057 = 27. 1907. Srbin po nacionalnosti. str. manipulativni činovnici i niži poreski službenici. godine izgledao je ovako:59 Godina 1905. 1910.389 = 37. domaćih je bilo 26.370 13. Najviši domet im je bio položaj sekretara u Zemaljskoj vladi ili sreskog predstojnika.533 9.51% 3. 1914.445 = 25.043 = 26..471 = 36.072 = 32. Čeha i Poljaka). a u Bosanskom birou nalazio se tada samo jedan predstavnik Bosne i Hercegovine.77% 4.18% 3. “Od 80-ih godina do Prvog svjetskog rata broj činovnika porastao je od 2.248 = 32.385 = 38. dijelom učitelji i sl. 199. godini samo 2 Bošnjaka bili su sreski predstojnici. 59 F.462 = 37.90% 6.48% 4. podvornici u ustanovama.065 = 31.97% .57 Iako su se brzo množila nova činovnička mjesta. str.033 = 31. Hauptmann. 1908. u najmanju ruku.22% 3.22% 3.361 9. Hauptmann.19% Iz BiH 3. najčešće. Privreda i društvo.. Privreda i društvo. 1909. čistači ulica i sl. Kalajev režim. U Bosanskom birou nalazio se Teodor Zurunić.111 = 34.41% 3.024 = 36.00% 2.016 9. bez obzira na to što su u statistiku domaćih činovnika uvršteni podvornici.000 dakle.559 = 41.619 = 17.00% 3.920 = 34. Samo vrlo rijetki domaći ljudi dospijevali su do višeg činovničkog ranga i prema navedenoj tabeli bilo ih je svega 21 (11. a domaći ljudi sve više završavali srednje škole i fakultete.02% .59% Iz Ugarske T.733 10.93% 3.8% 3. U 1903. 58 F.000 na preko 14.266 14. vnika (većinom Nijemaca. Ukupno 9.59% 3. 1912.56% 5.791 = 29.26% a iz drugih država svega 0. ali ni oni nisu dobijali važne položaje u administraciji.944 10.493 = 27. Odnos domaćih i doseljenih činovnika u Bosni i Hercegovini 1905-1914.49% 3.

61 Ovakvih primjera Vidi opširnije: Dževad Juzbašić. bilo je u prvom redu rezultat okolnosti što u ranije izvještaje nisu bili uključeni čistači ulica”. 61 “Među svim namještenicima. a među nižim osobljem 45%.58%.47%. nego uvođenjem u statistiku činovništva nekih zanimanja koja su obavljali. godine: 1905.5%).552 (142. uz istovremeni porast domaćih od 31.155 (32. 65..84%. 19). tj. 19. Juzbašić navodi pokazuje položaj domaćih ljudi u državnim službama: “Pretežna većina namještenika na željeznici nije uopšte poznavala srpskohrvatski jezik. ali ne intenzivnijim zapošljavanjem. Ni u najnižim zvanjima domaći nemaju većinu. do 1914. dok je glavninu višeg činovništva činio njemački elemenat.792 (49.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Hrvati 29 (1.045 ili za 3. Hrvata i Bošnjaka u činovništvu zemlje bilo je različito. Tako povećanje ukupnog broja službenika u 1909.16% na 36.25% u roku od 7 godina potiče znatnim dijelom od toga što su bile uzete u obzir neke niže kategorije zaposlenih koje nisu ranije tretirane kao činovnici i namještenici. U kojoj je mjeri jezik bio prepreka za domaće ljude govori podatak 60 . od 476 podčinovnika 32.77%. godine samo 27. Sarajevo. od civilnih činovnika i pomoćnog osoblja do učitelja. 1910. str.321 namještenika na zemaljskim željeznicama bilo 733 zemaljska pripadnika tj. (Isto.16%) 641 (17. godini za 1. godine činili 82.08% bio je srpskohrvatski”. bh. broj domaćih činovnika povećao se od 2.63%..87%) Bošnjaci 728 (29. pripadnika žandarmerijskog korpusa. a od 1446 nižih 11%. Učešće Bošnjaka i domaćih Hrvata u činovništvu statistički se naglo povećava. a od toga odpadalo je 657 na niže osoblje (služitelje) ili 89. Oni su 1905.387 Slavena. godine 83. 31. zemaljskim željeznicama od 399 tehničkih činovnika 44 su bili pripadnici Bosne i Hercegovine. Ovo povećanje od 14.41%. godine. 1908.60 Učešće domaćih Srba. str. Ispada da je tada od ukupno 2. godine bilo je 11.493 na 6.90%. godine na bh. procent domaćih. domaći ljudi (npr.20%) 1. 1973. a “maternji jezik 8. 1912. Od ukupno 13.94%) Očigledno je da među domaćim činovnicima dominiraju Srbi koji su činili dvije trećine domaćih činovnika. Od toga bili su 1905. Od 1905.65% povećao se do kraja 1912. službenicima raznih vrsta. jer su brojem prednjačili u gotovo svim srednjim školama i na fakultetima. koji je prema statističkim podacima iznosio krajem 1905. među podčinovnicima 6. Prema podacima Zemaljske vlade iz 1910. godine na 41.7%. godine 85.64%) 1. uglavnom. među njima su prevladavali oni sa srpskohrvatskog jezičkog područja i pripadnici drugih slavenskih naroda.206 činovnika. a 1912. carinske i finansijske straže. čistači ulica). I drugi primjer koji Dž. 55 Mada su činovnici bili većinom doseljenici. pripadnika.736 (69. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat.19%) Srbi 1. i 1910.211 u odnosu na 1908.643 službenika.

takođe. a kasnije prvorazredni ekonomski faktor u Bosni i Hercegovini.56 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.17 214 2.27 Mađari Hrvati Poljaci Rusini Ostali 71 0.. 1910.23 331 3.59 1049 11. morao da potpuno vlada njemačkim jezikom. uz pripadnike drugih naroda. Dok su u činovničkim službama među doseljenicima najznačajnija mjesta dobijali austrijski Nijemci i Mađari. .. Juzbašić. Otuda treba podržati one autore koji kažu da Bosna i Hercegovina nije otkrivala Evropu.49 405 4. Inače. tj. bili zastupljeni među ljekarima.37 295 2. str. 30-31). koji je inače spadao u podčinovnike.51 3588 855 31. godine 310 domaćih. Svi nalozi. ili kao trgovci različitog formata – od sitnog bakala do grosiste.35 588 5. 62 Dž. vjerske i etničke promjene u bosanskohercegovačkim gradovima.66 Česi 1905. Jezičko pitanje.05 482 5. nego je Evropa otkrivala ovu pokrajinu. Nacionalna struktura činovnika 1905. bilo da se javljaju kao vlasnici kapitala koji osnivaju industrijska preduzeća.97 2493 316 27. u Bosni i Hercegovini62 Slovenci Nijemci Bosanci domaći Italijani 47 0. apotekarima i drugim intelektualnim zanimanjima. str.51 Nacionalna struktura činovnika koji s porodicama u bosanskohercegovačkim gradovima čine značajan društveni sloj pokazuje koliko je austrougarska uprava uticala na socijalne. u željezničkim radionicama od 790 zanatlija i radnika bilo je 1910. da je na primjer vlakovođa. formulari i izvještaji bili su na njemačkom jeziku. 44% (Isto.49 399 3.77 347 3. 24-25. br. dobar ugled poslovnih ljudi stekli su i Jevreji (sefardi) koji su u ovoj pokrajini imali dugu tradiciju. Poznavanje njemačkog jezika postavljalo se čak kao uslov i za prijem u željezničku radionicu u Sarajevu gdje su svi glavni majstori bili Nijemci. jer su.50 Srbi 2437 27. Time se njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini nije iscrpljivalo. posebno Čeha i Poljaka. i 1910. Prije njih.63 1247 10. % br %.89 1277 11.56 7.79 74 0. moglo bi se navesti za gotovo sve struke u Bosni i Hercegovini. među preduzetnicima i trgovcima prednjačili su Jevreji aškenezi koji su od same okupacije postali važan.52 31 0. Posebno mjesto među doseljenim preduzetnicima imali su najkrupniji industrijalci koji su ovdje plasirali kapital pretežno u drvnu.65 3.03 2671 23. 1162 12. ali primjer zapošljavanja u državnoj upravi i na željeznicama ima specifičan status.

ali kapital stvoren u Bosni i Hercegovini vlasnici velikih firmi trošili su u svojim gradovima i zemljama. trgovci.. s kojima lokalni trgovci imaju stalne sporove oko snabdijevanja radnika. dok samo Sarajevo početkom XX stoljeća okuplja veći broj radnika. Takvi primjeri zabilježeni su kod firmi Ajzler i Ortlib u Zavidovićima. godine). Velika preduzeća drvne industrije i rudnici smješteni su izvan gradova. u većini zadržali svoje tradicionalne odnose. str.000 (1906. 57 hemijsku. U socijalnoj strukturi prevlađuju zanatlije. Takve primjere nudi privreda Tuzle. Trsta. a ne u Bosni i Hercegovini. Na taj način vlasnici ovih preduzeća nisu izvršili onaj uticaj koji vrši krupna industrijska i finansijska buržoazija na ukupni društveni razvoj u evropskim zemljama i gradovima. 246-250. a i brojna preduzeća locirana u gradovima zapošljavala su veći dio radne snage sa sela. Hadžibegović. koji se kreće od 4. Investirani kapital pomagao je da se zaposli dio domaćeg stanovništva. rentijeri. . Postanak radničke klase. činovnici. *** 63 I. Prije bi se reklo da je ta vrsta preduzetnika usporavala razvoj domaće buržoazije..63 S obzirom na karakter industrijskog i opšteg privrednog razvoja Bosne i Hercegovine. prehrambenu i druge grane industrije i svojim preduzećima upravljali iz Beča.0005. Banje Luke i sl. Minhena itd. u ovom razdoblju radništvo nije postalo snažan društveni sloj u bosanskohercegovačkim gradovima. intelektualci i radnici. preduzetnici. Zenice. još uvijek. s bliže i dalje gradske periferije. najamni radnici i razne kategorije doseljenika – vojnici. Oni su činili oko 1/3 ukupnog građanstva koje se po mnogo čemu razlikovalo od domaćeg tradicionalnog građanstva i bilo je nosilac procesa evropeizacije i modernizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. Iz izloženog se jasno vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća u ekonomskoj i socijalnoj strukturi.. koja se samo djelimično nastanjivala u gradovima. jer je iz vlastitog egoizma preuzimala snabdijevanje radnika preko konzumnih magacina i na taj način uticala na sporiju akumulaciju domaćeg trgovačkog kapitala.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Oto Štambajs u Drvaru i niza drugih.

0 2.330 16.834 1879-1910.0 64.604 3.4 10. Italijani itd.3 2.78% Muslimani Katolici Jevreji Procent u ukupnom gradskom stanovništvu 69. ako se istovremeno ne učvrsti i njihov ekonomski Ovom tabelom nisu obuhvaćeni grko-katolici (unijati). Slovenci.731 38. Promjene koje su se dogodile na razmeđu XIX i XX stoljeća bitno su uticale na formiranje drukčije vjerske i etničke strukture u bosanskohercegovačkim gradovima.588 7. Vjerska struktura u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća 64 Konfesija Muslimani Katolici Jevreji 115.3 20.. 11 i 12) Iz pregleda se vidi da su bosanskohercegovački gradovi dosta brzo gubili muslimansku većinu. evangelika ukupno 6.871 312.959 1895 139. Poljaci.854 + 7. Mađari. iako su 1910..816 56.716 +51. Nakon 1878. Bošnjaci i Jevreji) ulaze pripadnici protestantske (augzburške i helvetske) vjeroispovijesti i grkokatolici (unijati) u malom broju nazareni. katolici.115 1910 +23. 10.064 (Vidi tabele 9. Srbi Hrvati.800 48. U tradicionalni vjerski i etnički mozaik (pravoslavni. evangelici augzburške i helvetske konfesije i drugih. str. godine. Među “ostalih” 82. od kojih 5. bilo je 19 bez vjere.399 5. godine oni još uvijek imali neznatnu natpolovičnu većinu. Rusini.5 14.284 68. odnosno. godine pokazalo se da nije bilo dovoljno međunarodnim pravom zaštititi muslimansku manjinu izvan Osmanskog Carstva.3 50. Rezultati popisa stanovništva 1910. a etnički mozaik proširuju pripadnici brojnih naroda – Nijemci.816 43.136 lica.9 Pravoslavni 57.60% Pravoslavni 32. 20.854 augzburške i 488 helvetske konfesije.1 20.5 18.6 19.936 1879 138. 64 . muslimani i jevreji. 39 nazarena itd. 387.6 19.438 11.2 24.6 4.831 1885 139.3 3.342.880 +23. Česi.58 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Grko-katolika bilo je 8.17% 227% 71.018 27.

.3%. broj Bošnjaka u gradovima rastao je u ovom razdoblju za 23. (vidi tabelu br. Iz Bosne i Hercegovine muslimani su počeli seliti u Tursku godinu dana prije okupacije (1877). ali je u ukupnim odnosima gradskog stanovništva u ovom razdoblju procent muslimana opao sa 69. škrta nadnica i zastarjela zanatska radionica nisu mogli prehraniti.6% na 50. 9). Iseljavanjem i nešto manjim prirodnim priraštajem. . Ipak se u okupiranoj provinciji stvaralo iseljeništvo podstaknuto vjerskom ili drugom propagandom..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. posebno. te novom organizacijom gradskih i seoskih opština. a posebno zasnivanja agrarnih odnosa na osmanskom zakonodavstvu ogromna većina muslimana opredjelila da ostane u Bosni i Hercegovini. novih socijalnih odnosa u agraru. pa su bili prinuđeni na masovna iseljavanja. a posebno u gradovima. ali se nakon uspostavljanja austrougarske vlasti i zadržavanja starih socijalnih odnosa. bezemljaša i sitnih gradskih zanatlija koje njihova mala imanja. U svim osmanskim provincijama koje su formirale nezavisne nacionalne države muslimansko stanovništvo došlo je pod udar novog sistema vlasti i.60%. ali je u pravilu pretežno formirano od sitnih seljaka. Izvjesna ravnoteža unutar ove vjerske i etničke zajednice ipak se održava u omjeru gradskog i seoskog stanovništva 1 : 3.880 ili za 20. To je vodilo demografskom nazadovanju Bošnjaka u pokrajini.3% ili za 19. 59 i društveni položaj.

Županjac 45. Ključ 961.. u njemu je živjelo 10. Zenica 1.301. Kladanj 90. Cazin 618. pa se stanovništvo selilo u druge krajeve. Rogatica 642.11% Nijemaca.69% Mađara itd. Mađari 2. Sarajevo i Tuzla. Gornji Vakuf 77. Srba. 9). Ova pojava može se objasniti time što su navedena mjesta izgubila raniji privredni i saobraćajni značaj. Varcar-Vakuf 828. Sanski Most 695. godine premašivalo je 1/5 ukupnog gradskog stanovništva.60 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bijeljina 1. Tuzla 1. Ova pojava prisutna je u svim graničnim oblastima Bosne i Hercegovine. 65 . Česi 3. Bošnjaka i Jevreja. u Bihaćkoj krajini i samo pojedini u srednjoj Bosni. Prijedor 419.336. Varcar-Vakuf 814.28% Čeha. Krupa 634. Bihać 1. Bos. Opadanje pravoslavnog stanovništva zabilježeno je u šest gradova: Visoko 481.37%. Ljubinje 23. Derventa 798.223. npr. 2. u trinaest bosanskohercegovačkih gradova došlo je 1910. Gradačac 833. godine Nijemci su činili 10%.183. svi drugi doseljenici pretežno su smješteni u gradskim naseljima.22%. Višegrad 369. (vidi tabelu br.787 osoba ili 28. pri čemu su otpali neki dijelovi (sela) naseljeni pravoslavnim stanovništvom.. itd. osim Hrvata. Ljubuški 88 (vidi tabelu br. U odnosu na 1879. a 1910. U istom razdoblju. Ova pojava naglašena je naročito u većim gradskim središtima. 15).65 dok je u isto vrijeme oko 25 gradova66 bilježilo znatno veći priraštaj od prosječnog za sve gradove. Novi 524. Bileća 632. ili je izvršena nova organizacija gradskih opština. godinu. 3.058 osoba.32% ukupnog stanovništva.000 stranih koloniziranih seljaka i nekoliko hiljada stranih radnika koji su privremeno ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini. 66 Porast iznad prosjeka priraštaja svih gradova u pokrajini imali su: Foča 902. Brčko 1. godine. Tešanj 1. većina gradova duž Save. Gračanica 581. Stari Majdan 259. Kostajnica 32. Ovakvo kretanje bilo je uslovljeno i useljavanjem velikog broja stranaca koji su kao nosioci administracije i nove privredne aktivnosti bili vezani pretežno za gradske centre. Gacko 440.78% i 1910. Bos. Gradiška 79.567. Stranci su u Sarajevu 1895. istočna Hercegovina). To su gradovi uz crnogorsku i srpsku granicu (istočna Bosna.914. godine do opadanja muslimana za 5. znatno iznad prosjeka raslo je pravoslavno stanovništvo u SaOpadanje broja muslimana zabilježeno je u sljedećim gradovima: Fojnica 103. Brod 270. Goražde 501. Maglaj 771. Osim oko 30. Tešanj 530. Travnik 732. godine brojali 10. Bos. Gradiška 315. Glamoč 64. Nevesinje 401 i Trebinje 1522. U gradu Tuzli 1910. Jajce 3. Bugojno 377. kao što su. Pravoslavno stanovništvo (tabela 10) bilo je nastanjeno u svim gradovima Bosne i Hercegovine i imalo je u ovom razdoblju priraštaj prosječno 73. Doboj 825. 9). (vidi tabelu br. Bos.

Poljaka.8%).468%). Bihaću 716%. gdje je 1910.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. saobraćajnim i vojnim značajem pojedinih gradova. Ključu 156%. a samo po jedan zabilježen je u Foči. šljivama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Rogatici 550%. godinu priraštaj iznosio 17. Goraždu 197%. Konjicu preko 31 put. Prijedoru 555 (1. Italijana itd. Brčkom 1. da bi već u slijedećem (1885. Bos. Ljubuškom preko 11 puta. Starom Majdanu i Kotor-Varošu.266%). Nijemaca. gdje se razvija trgovina žitom. Bos. Trebinju 781% i Drvaru 291%. tako da su gotovo iz temelja uzdrmali tradicionalnu vjersku i etničku strukturu bosanskohercegovačkih gradova. Do najvećeg priraštaja došlo je u gradovima istočne Hercegovine. a u četiri grada bio je upisan samo po jedan.681%).729 (2. Bijeljini. katoličko stanovništvo nije bilo prisutno u jedanaest gradova. Goraždu. 61 rajevu za 126%.224 osobe (2. Doboju 815%. Zenici 2. Mađara. godine u odnosu na 1879. Pod uticajem razvoja. Bihaću 1. Višegradu 232%. Ljubinju 112%. Brodu. katolici nisu zabilježeni u Čajniču.924 (291%). Izuzetno visok procent porasta pravoslavnog stanovništva u nekim gradovima za 5-10 puta nije bio uslovljen samo razvojem nego i posebnim uslovima u kojima su se našli pojedini gradovi. Cazinu. Gacku 420%. Krupi 164%. Vlasenici. To su bili glavni trgovački i saobraćajni punktovi u pokrajini. Varešu 131%. Trebinju gotovo 7 puta Godine 1879.941 (215%). Slovenaca. 10). Brčkom. Bos. značajan priraštaj zabilježen je u Sarajevu. prije svih Hrvata iz hrvatskih zemalja. Bosanske krajine i duž rijeke Save. Izgradnja saobraćaja i nova privredna aktivnost. Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije. Brodu 272%. Tuzli 3. stokom. Srebrenici. Šamcu itd.67 Broj katolika naročito je porastao u Sarajevu.191 (1. Ključu. Čeha. Derventi. Pravoslavno stanovništvo uvećavalo se najčešće proširenjem gradskih opština i novim privrednim. godine.000 (1. 67 . Zenici.191%) itd. Bijeljini 1. Sanskom Mostu 103%. Nevesinju 450%.. Tuzli.. Čapljini 183%. 11). Zenici 394%. kao i potrebe nove vlasti uslovili su i novi raspored stanovništva. godine) bili prisutni u svim gradovima pokrajine. Broj katolika povećao se u Bileći za gotovo 10 puta. Višegradu. Banjoj Luci 2. Prilikom popisa stanovništva 1879. Mostaru 2.132%).279 (1..536 (88. Drvaru. godine (vidi tabelu br. (vidi tabelu br. kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti. Derventi 137%. Nevesinju 24 puta. Konjicu 717%.375%). Visokom i Bijeljini. Rogatici. Katoličko stanovništvo u bosanskohercegovačkim gradovima poraslo je preko 3 puta i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910.

Čapljina i Kreševo). godine u 62 bosanskohercegovačka grada.32% njegovog ukupnog stanovništva (vidi tabelu br. jer se od 1878. što donekle vrijedi i za Jevreje. u 58 i 1910. 12). u 50. Glamoč. 1895. Zenici 294. Zvorniku 148. U svim ostalim gradovima broj Jevreja nigdje nije dostigao 100 osoba. Derventi 136. 1885. Bijeljini 429.55%) bilo je nastanjeno u Sarajevu. uglavnom. Doboju 101. Prema popisima stanovništva. sefardima pridodaju aškenazi. Žepču 101. Priraštaj domaćih katolika – Hrvata u bosanskohercegovačkim gradovima teško se može utvrditi čak i pri pokušaju analize strukture doseljenika. Visokom 186. godine bili su nastanjeni u 30. Brčkom 182. a zatim i sve brojniji aškenazi) 1879. Tuzli 348. .. gradski elemenat i više od polovine svih (6. Jevreji (uglavnom sefardi. Višegradu 265. Kreševo 459 (35%).62 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a osim Sarajeva posebno su bili prisutni u slijedećim gradovima: Travniku 472. Dakle. Bihaću 165. glavnom gradu pokrajine i činili su 12. itd. Iako je u više gradova broj katolika rastao za 10-20 puta. U ovom razdoblju (1879-1910) njihov broj u gradovima porastao je za 227%. Jevreji su bili.. godini (Gornji Vakuf. Bosanskom Brodu 163.397 osoba ili 57. Tešanj 262 (63%) i Donji Vakuf 16 (13%). Mostaru 254. u ovom razdoblju u četiri grada je zabilježeno opadanje: Fojnica 80 osoba (10%). nije ih bilo samo u 4 od ukupno 66 gradskih opština u 1910.

Jevreji aškenazi). odnosno 46% žive u bosanskohercegovačkim gradovima. Nijemci. takođe. sve je drugo prepušteno proračunima istraživača i navođenju parcijalnih primjera koji često ne odražavaju suštinu promjena. koja se obuhvata svim popisima i. ali i useljavalo iz drugih južnoslavenskih zemalja. 4). prikupljeni popisom iz 1910. Ovdje navodimo primjer Općinskog reda sa izbornim redom za grad Mostar u kojem stoji: “Općinu sačinjavaju: općinari i stranci. općinari prinadležnici i 2. Muslimani su bili najviše zahvaćeni iseljavanjem i demografskim nazadovanjem. Pravoslavno stanovništvo se iseljavalo. Italijani itd. vjersku i nacionalnu skupinu. a što se tiče gradova to je moguće učiniti samo za četiri gradska sreza (sarajevski. Hrvati i Bošnjaci. tako da je ono imalo normalna demografska kretanja u pokrajini. Utvrđivanje etničke strukture katolika predstavlja posebnu teškoću s obzirom na to da popisi stanovništva i statistika općenito ne dopuštaju potpuno razjašnjenje ovog fenomena. odnosno od useljavanja i iseljavanja. Osim opšte kategorije o vjerskoj pripadnosti. koji su činili veoma šaroliku socijalnu. globalne raspodjele stanovništva po porijeklu. općinari – drugari. zbog tačnosti podataka. banjalučki i tuzlanski – vidi tabelu br.985 osoba U austrougarskim popisima stanovništva svi statistički podaci dati su prema vjerskoj podjeli stanovništva. Prema podacima iz 1885..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Općinari su: 1. Npr. i 1895. Religija i nacija se ne podudaraju u broju pa bi upotreba nacionalnog imena bila netačna. Pojam stranac počeo se pravno tretirati kada su se organizirale gradske opštine..68 Njihov priraštaj u toj deceniji iznosio je 19. i ovdje moralo biti primijenjeno. mostarski. donošeni njihovi statuti i regulirana izborna prava. 63 Vjerska i etnička struktura bosanskohercegovačkih gradova u istraživanom razdoblju u mnogome je zavisila od migracija stanovništva. jer se kod njih ne događa useljavanje. Doseljeno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u historiografskoj literaturi naziva se doseljenicima i “strancima”. Upravo ova kretanja nisu jednako zahvatala sve vjerske i etničke zajednice. Podaci o maternjem jeziku stanovništva. godine (vidi tabelu br.. Općinari prinadležnici su ona lica koja su nadležna u gradu Mostaru i u ovoj općini imaju zavičajno pravo” (čl. ukoliko se ne računaju povratnici iz Osmanskog carstva. 15). Srbi. jedino su uporište koje omogućava utvrđivanje etničkog mozaika u Bosni i Hercegovini. 68 . obuhvatajući pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine. što je. godine. pod oznakom katolici upisani su pripadnici raznih nacija: Hrvati. 13) doseljenici ili stranci. s tim što se i tada javljaju teškoće u slučajevima kada različite nacionalne skupine govore istim jezikom (npr. a kad je riječ o gradovima za blizu desetak procenata premašivali su opšti prosjek. Mađari. u visokom procentu od 42%.

koja borave u općini. 8). Ova useljavanja vodila su značajnoj promjeni strukture stanovništva bosanskohercegovačkih gradova. 18. godine nije moguće utvrditi. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu god. austrijskim ili ugarskim državljanima. Priraštaj svih doseljenika u četiri gradska sreza 1885-1910. koji su osobito zaslužni za ove zemlje. a takođe može i druge primiti u zavičajnu zajednicu “ako mu zemaljska vlada podijeli bosanskohercegovačko pripadništvo” (čl.425 1.049 2.64 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 9). a naročito za grad Mostar. Mostar i Banja Luka stranci čine od 1/5 do preko 1/3 stanovništva (vidi tabelu br. tako da u nekim od njih. 2.146 817 653 588 1895. godine dostigli blizu 16% urbanog stanovništva pokrajine. Općinsko vijeće ovlašćeno je da bosanskohercegovačkim zemaljskim pripadnicima. Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslovljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradove. 46. a nemaju zavičajnog prava u ovoj općini” (čl.715 1910. 1910. 14). str. . zarade ili prihoda. Tuzla.297 lica ili 136%..713 1885-1910. 7). “Stranci su ona lica. za tijem austrijski i ugarski državljani. godine nudi slijedeći primjer: Grad Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar 1885. Koliko je doseljenika živjelo u ostalim gradovima 1910. ali se na osnovu ukupnih podataka o broju stranaca po srezovima vidi da je nastavljen veliki priliv doseljenika. 10. koji stanuju u mostarskom gradskom području i tu plaćaju izravan porez od svojeg nepokretnog posjeda. iz Austro-Ugarske ili za 189%.989 2. “Počasni građanin ima sva prava općinara prinadležnika a nikakvije dužnosti” (čl.234 4. u kojim su katolici raznih nacija. s tendencijom povećanja njihovog broja u gradovima. koji su 1879. “Općinari-drugari su oni bosanskohercegovački zemaljski pripadnici. a nijesu ni općinari prinadležnici ni općinaridrugari” (čl.. podijeli počasno građansko pravo bez obzira na njihovu postojbinu.346 3. godine činili oko 8% građana.787 1. a iz drugih država za 1. 5). 1907. kao što su Sarajevo. 483% 296% 520% 361% “Općinsko vijeće može odobriti zavičajno pravo u gradu Mostaru samo pripadnicima ovih zemalja”.

10 78.032 lica 1. .854 (24.2% 4.181 lica SH . 70 Ova tabela izrađena je na osnovu austrougarskih popisa stanovništva. Sljedeći pregled pokazuje odnose gradskog i seoskog stanovništva unutar najbrojnijih konfesija u Bosni i Hercegovini.4%) (9. kao što su Banja Luka i Mostar nudili manje mjesta za doseljenike..519) ( 2.80%) (7.00 91.00 8.20 drugi jezici (15.HS 70.698) ( 1.6% 9% 12% 28.775 lica 2.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.7% 23.19%) (24.707 lica 5.343) U ova 4 okružna grada govorili su: Od ukupno 28.928) ( 1. 35.15 87. Banja Luka Mostar Iz tabele se vidi da su gradovi sa bržim industrijskim razvojem (Sarajevo i Tuzla) bili naseljeniji strancima dok su agrarna središta.8% 35.7% 12% 1895.80 (27.3% 14.17%) (4.69 Rezultati urbanizacije i promjene ukupne strukture bosanskohercegovačkih gradova odrazili su se i na ukupne odnose seoskog i gradskog stanovništva unutar svake pojedine vjerske zajednice.488 sh-hs nije bio maternji jezik. bilo sa sh-hs jezičkog područja (vidi tabelu br. u ove gradove za 21. 7.85 13.16%) 29.90 21. 65 Procent doseljenika u ukupnom gradskom stanovništvu u navedenim gradovima: Sarajevo Tuzla 1885. Banjaluci i Mostaru 1910. 15).70 Odnos srpskohrvaskog-hrvatskosrpskog jezika i drugih jezika u Sarajevu.8%).7% 16.342 doseljenika.244 lica 2.6% 1910. Tuzli.3% 21.. godine (u procentima) 69 Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar Njemački Španski Češki Mađarski Slovenački 7. dok je 6.

992 366. Na tom principu izdata je naredba Zemaljske vlade od 16. Na toj osnovi su.810 342 1910 Grad Selo 56.71 “Bila su obavezna da u svemu izvršavaju naloge političkih vlasti.604 192.84 6.957 5.43 92. koji je izdao general Filipović tri dana nakon zauzimanja grada 22. Gradska zastupstva su cijelo vrijeme postojanja funkcionirala kao “produžena ruka” državnih organa.849 16.66 6.66 74.50 74.232 27.959 285.34 99. godine. a mostarska 1890. godine.018 533. u početku.80 77. da objavljuju građanima zakone i naredbe.76 93.29 14. sarajevska opština 1883.93 93.636 463.16 93.16 22.66 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.43 93.22 0. da se staraju o školskim i komunalnim poslovima i dr.53 3.623 11.84 6.787 3. avgusta 1878.446 48. 1879 Grad Selo Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 32.588 217 1895 Grad Selo 43. aprila 1879. *** Izgradnja gradskih opština i njihovih organa započela je Provizornim statutom za Sarajevo.65 95.26 6.184 769.57 10. pa je.234 68.321 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Pravoslavni 25.84 15. Sjednicama zastupstva obavezno je prisustvovao predstavnik vlasti i njihove odluke proglašavale su se 71 .35 4.731 409.74 25. tako.816 472. po kojoj su sreski uredi dobili ovlaštenja da prema njemu osnivaju gradske opštine.96 25.57 7. Tim statutom bilo je određeno da se gradski zastupnici i gradonačelnik ne biraju.20 84. godine.78 Očigledno je da su neriješeni agrarni odnosi negativno uticali na mobilnost pravoslavnog stanovništva sa sela u gradove i da su doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu sa strane kod katolika bitno izmijenila njihovo učešće u urbanom stanovništvu pokrajine.831 237.183 7.07 74.800 629..901 139.50 85..438 365. formirana sva gradska vijeća.71 93.34 89.47 96.115 753 115.577 125.24 6.778 138. nego ih imenuju vlasti. godine dobila svoj statut.936 332.399 27 1885 Grad Selo 38.

Od predviđenih 24 opštinska zastupnika 12 su morali biti muslimani. 447-450). uz veoma visok izborni cenzus. 73 T. str. a ako bi napravili kakav prekršaj političke ili druge prirode smjenjivani su” (T.224. Statutom je bila obezbijeđena puna kontrola nad radom ove institucije. Jednu trećinu zastupnika imenovala je Zemaljska vlada iz reda uglednih i zaslužnih građana. 6 pravoslavni i po 3 katolici i Jevreji. 27 forinti dohodarine ili 75 forinti točarine” (T. a izborni cenzus je zadržan i usklađen s mjesnim prilikama. Zastupnici su obavezno morali biti pouzdani ljudi. 67 Statutom iz 1883.344.73 Dalji korak u organiziranju gradskih opština učinjen je kada je Carskom naredbom od 12. jer su njene odluke bile punovažne pošto ih odobri Zemaljska vlada. a dvije trećine je birao narod. što je iznosilo 4. 2/3 zastupnika. ili pak.095 građana.. što se nastavljalo i na izborima 1893. uključujući načelnike i podnačelnike. Prema ovoj naredbi. godine. Kraljačić. januara 1897. Zastupstvo je sastavljeno prema proporcionalnom odnosu konfesija. kada se broj birača neznatno povećao na 1. ili 9 forinti dohodarine. 25 forinti točarine. bira stanovništvo. 447-450. Da to nije bila demokratska institucija domaćeg stanovništva pokazuje činjenica da je na prvim gradskim izborima 1884.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a načelnika i podnačelnike imenovao je zemaljski poglavar na prijedlog civilnog adlatusa.. a zaključke zastupstva potvrđivala okružna oblast ili Zemaljska vlada. godine Sarajevo je kao glavni grad Bosne i Hercegovine dobilo gradsku upravu s veoma ograničenom autonomijom. 447-450). Kalajev režim. godine pravo glasa imalo svega 1. s tim što Vlada i dalje potvrđuje izabrane zastupnike. str. Vlast je mogla u svako doba da raspusti zastupstvo i da diciplinski kazni zastupnike ako svoju dužnost ne vrše kako treba. 72 “Za aktivno izborno pravo cenzus je iznosio 2 forinte zemljarine na području grada. . a 1/3 imenuje Zemaljska vlada na prijedlog okružne oblasti. Za pasivno pravo glasa cenzus je bio mnogo veći i iznosio je najmanje 6 forinti zemljarine. koja je imala ingerencije da raspusti gradsko vijeće i da prekine njegovu sjednicu. godine na 2. što je trebalo da odgovara konfesionalnoj zastupljenosti stanovništva u gradu. Relativno visoke plate gradonačelnika i funkcionalni dodaci podnačelnika bili su često važan motivacioni faktor punovažnim tek onda kada ih odobri nadležna državna vlast.72 Mandat zastupstva trajao je tri godine.1% od ukupnog broja stanovnika grada. čiji mandat traje 3 godine. Neposredni nadzor nad radom opštine obavljala je sreska vlast. str. Kalajev režim. ako se bavi pitanjima izvan statuta. Kraljačić. godine odobren Normalni štatut sa izbornim redom za sve gradske općine u Bosni i Hercegovini izuzevši gradove Sarajevo i Mostar. a 1902. Kalajev režim. Kraljačić.

jer su bile ograničene kontrolom i odobrenjima austrougarskih organa vlasti. u 2 pravoslavni i u 4 katolici. str. regulaciju gradskih rijeka i potoka. da se među vodećim gradskim krugovima razvije konkurentska borba za zaposjedanje ovih funkcija. bosanskohercegovački gradovi razvijali modernu infrastrukturu. za koju L. između kojih su krivudali uski sokaci (uličice).76 Nove četvrti s višespratnicama Vidi opširnije: T.. kulturno-prosvjetnih i zdravstveno-sanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. pošta. modernizaciju gradske rasvjete. godini muslimani su bili gradonačelnici u 58 od ukupno 61 organizirane gradske opštine. da je već “Unutar jedne generacije ova nova vrsta stanova počela se nuditi imućnim slojevima stanovništva kao najnoviji proizvod mode u Parizu”. Zahvaljujući radu opštinskih gradskih vijeća ostalo je zabilježeno kako su sredstvima građana. promjene su uslijedile u sve većoj mjeri što se i u spoljašnjem izgledu zapažalo. Vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bile su najizraženije kroz izgradnju vodovoda. vojnih kasarni. Primijenjivan je princip konfesionalnog ključa.. željezničkih stanica. Sarajevo str. 438. 56/57. narušavaju panoramu ili sliku grada kojim su ranije dominirali čaršija s javnim objektima i jednofamilijarne kuće s baštama.75 Gradovi su počeli mijenjati svoju raniju fizionomiju. ali im se ne mogu osporiti rezultati u rješavanju čitavog niza komunalnih. proširivanje i uređenje ulica. izgradnju većeg broja javnih građevina (sreskih ureda. Kraljačić. iz tvrdog materijala građenom stam74 . 450. str. godine. Zapadni arhitektonski upliv sa svojom višespratnom. škola. jer se unutar i pored orijentalne arhitekture ubacuje više drugih arhitektonskih i građevinskih stilova koji. godina 1914. organa vlasti i vojske. 58-63. Izvještaj o upravi BiH 1906. godine”. Zagreb. str. Kruševac. od 66 opština u 60 su bili muslimani. Preveo Vladimir Ivir. a s druge. 1988. godine mijenjan izborni red u Sarajevu. bolnica. Grad u historiji. Kalajev režim. Mamford kaže da je postala s jedne strane “neka vrsta uzora nezdravih i nehigijenskih uvjeta stanovanja”. jer se u gradu povećao broj katolika. Bosanski glasnik. a 1914.68 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.74 Iz svega se može zaključiti da gradska zastupstva nisu bila demokratske niti autonomne institucije domaćeg stanovništva. definitivno ili bespovratno. T. 75 “Prva stambena zgrada za više obitelji podignuta je za najsiromašnije u New Yorku u Cherry Streetu 1835. u kojem je još živio bosanskohercegovački grad. II izdanje. U 1902. 76 “No uprkos dosta jakog tradicionalnog okvira. kanalizacije. Lewis Mumford. žandarmerijskih stanica) i novih stambenih četvrti u kojima su podizane kuće s više stanova (i više spratova). organiziranje gradskog saobraćaja. pa je zbog toga 1889. hotela.

69 namijenjenim za stanovanje više familija bitno su izmijenile raniji način stanovanja. godinu moderni vodovod imalo je 26 gradova: Banja Luka Ključ Trebinje Bos. 77 Prema podacima Bosanskog glasnika za 1914. Brod Livno Tuzla Čajniče Mostar Varcar Vakuf Foča Nevesinje Visoko Bos. vijeku iz Kine došla upotreba toaletnog . uguravši se u svaki slobodni prostor. Kostajnica Sarajevo Zenica Fojnica Stolac Zvornik Goražde Tešanj Županjac Glamoč Travnik 78 “Pronalazak nužnika sa vodom za ispiranje što ga je prvi uveo Sir John Haringon 1596. čime su za njihovo stanovništvo značajno izmijenjeni higijensko-sanitarni uslovi života.” L. crkvama i kasarnama. Krupa Rogatica Višegrad Bos. godine. Na razmeđu XIX i XX stoljeća. Hauptmann.. veliku pažnju poklanjali su vodovodima. komšijsku blizinu dotadašnjih kuća. uličica. saglasno svojoj orijentalno-islamskoj tradiciji. u bosanskohercegovačkim gradovima to je obavljeno tek pred prvi austrougarski popis stanovništva 1879. kao što je i sa svojim zahtjevima za širokim i ravnim cestama i regulacionim planovima razbijao usku. osim javnih česmi. što im je davalo izvjesnu prednost u odnosu na evropske gradove sve do XIX stoljeća. Privreda i društvo. u mnoge kuće uvedena voda. godine. Mumford navodi da je u 19. s obzirom na to da je u više gradova. str. no ta se moda nije proširila naročito brzo. Iako je za vrijeme osmanske vladavine bilo pokušaja da se u okviru uređenja poštanskog saobraćaja. čime su započete vidljive vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima.” F. 26 bosanskohercegovačkih gradova77 izgradilo je moderne vodovode. prodirao je do dotadašnjih centara tih gradova. Do izbijanja Prvog svjetskog rata.. predstavlja nužno sanitarno poboljšanje u kući.78 Mada su neki gradovi za vrijeme benom kućom i službenim zgradama. uvođenje modernog vodovoda predstavljalo je značajnu civilizacijsku tekovinu koju su sebi mogli priuštiti samo dobro organizirani gradovi. javnim česmama i kupatilima (hamamima). tako da su stvorene mogućnosti za izgradnju kućnog kupatila i nužnika s vodom za ispiranje. još u osamnaestom stoljeću u Francuskoj su se kao engleski novitet uvodili u kuće obični nužnici. numerišu kuće i odrede nazivi ulica. Bosanskohercegovački gradovi. uličnih hidranata za polijevanje ulica i gašenje požara. 190. 40-ih i 50-ih godina XIX stoljeća. trgova i čitavih mahala.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.

31-36. godine objavljen je Novi građevinski red za Sarajevo. kao glavni zemaljski grad. pa čak i više gradova zajedno. 51. a opština je dobila pravo eksproprijacije zemljišta potrebnog za proširenje ulica. 79 M. oni su krajem XIX stoljeća mahom bili dotrajali. Cijevi su bile plitko postavljene. I pored izgradnje novog vodovoda bio je održavan i turski vodovod za snabdijevanje starog dijela grada i varoške četvrti vodom. Grad u historiji.80 Već od 1880. te izgradnju i popravak mostova. U maju naredne godine objavljen je Građevni red za Sarajevo i ostale gradove u zemlji po kome su sve nove gradnje za 30 godina oslobođene poreza. kanalizaciju. vojni budžet i vjerske institucije i zajednice. papira. osmanske vladavine imali izgrađene vodovode. “Voda je dovođena kroz drvene cijevi (tomruke). što je važnije za kućnu higijenu. godine u Sarajevu je počela intenzivna građevinska djelatnost. Kreševljaković navodi da je za razne zgrade koje je podigla sarajevska opština 1878-1914. Njime su bile propisane širina ulica. koji je obezbjeđivao dalji razvoj grada. str. ta suma se udvostručuje. a one koje budu pregrađene za 5-15 godina.. 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 ulica. godine. Ako se ovim troškovima dodaju samo još investicije u vodovod. avgusta 1879. Sarajevo. značajnu prekretnicu u Sarajevu načinio je veliki požar od 8. Kreševljaković. . Dio sredstava prikupljala su gradska vijeća od građana. otpornog na vatru. U tom pogledu.”79 Modernizacija bosanskohercegovačkih gradova iziskivala je velika finansijska sredstva koja su obezbjeđivana iz više izvora. uvedeno je kupatilo u kuće. Uz hvalospjeve tehničkom napretku 19. stoljeća. a ponegdje prolazile kroz dvorišta i štale. daleko premašuju investicije u bilo koji drugi grad. Ulaganja u Sarajevo. uređenje gradskih ulica i regulaciju gradskih voda. veli autor. U julu 1893. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. Lewis Mumford. str. od upotrebe tapeta na zidovima koje su uvedene manje-više istodobno. gradsku rasvjetu i organizaciju gradskog saobraćaja (tramvaj). 80 Vidi opširnije: H. pa je voda bila izvor zaraze i epidemičnih bolesti. koje su u zemlji trulile. a šteta je procijenjena na 23 miliona forinti.. pa je dovod vode često prekidan. str. Udovčić. u kome su izgorjele 304 kuće. a u nekim poduhvatima učestvovali su država. godine utrošeno oko 20 miliona kruna.70 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. građevinska linija i upotreba materijala za izgradnju kuća. 390.

Kreševljaković. i 1905). Izgradnja modernog vodovoda dovršena je 1910. a otpočela je i regulacija ulica i mostova i uređenje trgova. Privreda i društvo. a izgradnja moderne kanalizacione mreže u dužini od 45 km trajala je od 1896.. pa su bili izvori čestih epidemija koje nisu mogle biti iskorijenjene. godine. da bi od 1914. Šerijatska sudačka škola u arapskom stilu (1887-1889). godine). Paralelno s izgradnjom kanalizacije. godine. Sarajevo. Sarajevo. godine. str. F. str. tri zgrade Zemaljske vlade (1884-1886. Jedna od reprezentativnih zgrada bila je.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a neke su asfaltirane. tramvajske pruge i gradske vijećnice. kao što su Fabrika duhana (1880. godine. svakako. centar grada bio je osvjetljavan sa 188 uličnih fenjera.7 km. H. aprila 1895. To se 81 82 H. do 1903. Kreševljaković navodi da je austrougarska okupacija zatekla u Sarajevu “58 starih primitivnih vodovoda. godine uređena je Baščaršija. 190-191. a između 1911. Prema podacima iz 1880. Od 1. 25.81 Krupne građevinske poduhvate predstavljala je izgradnja gradskog vodovoda. i 4. Drveni mostovi zamijenjeni su željeznim. Električna centrala sagrađena je 1894. godine na tramvajima je uveden električni pogon. koja je koštala 984. godine u arapskom stilu. H. izgrađena 1892-1895. Zemaljska bolnica paviljonskog tipa (1892-1897). a prve žarulje osvijetlile su Sarajevo 3. Gimnazija i Učiteljska škola (1891). a duljina svih cijevi iznosila je preko 49 km”. Već 1879. Regulacija Miljacke izvršena je 1886-1897. a zatim je tramvajska pruga produžena na 5. godine grad uveo plinsku rasvjetu. gradske rasvjete. a zatim Velika realka. godine. Hauptmann. Kreševljaković. Sudska palata. Klaonica i stočna pijaca izgrađene su 1881. trasirane su mnoge nove ulice. godine počeo je rad na popravci starih i izgradnji novih kanala. kanalizacije. u gradu je podignuto i 9 javnih nužnika. Velike ambicije u podizanju glavnog grada pokrajine pokazala je Zemaljska vlada kada je 1884. zgrada Vrhovnog suda u renesansnom stilu. godine uvela “konjski tramvaj” od željezničke stanice do katedrale. Tvornica ćilima (1904). str.. Zemaljski muzej (završen 1913). gradska vijećnica. 71 Zemaljska vlada je izgradila veliki broj građevina različite namjene. 1897.. Zemaljska štamparija. 31-32.000 kruna. Prije uvođenja moderne kanalizacije u gradu su postojali jednostavni jarci od kojih su neki bili otvoreni i zagađeni.82 Opšta je pojava u svijetu da razvoj industrije u XIX i XX stoljeću i borba za stanarinu i profit razaraju stare urbane cjeline i strukture. . Pošta. i 1895. maja 1895. i 1913.

83 84 . On je ovdje gradio punih trideset godina (1884-1914). 100. sasvim u duhu graditeljstva druge polovine XIX vijeka. bosanski stil. renesansnom. Kreševljaković. M o s t a r je izgradio više objekata koji su imali dalekosežan kulturni i civilizacijski značaj. 32-36.. To se najbolje vidi u javnim građevinama koje država podiže – turske su u evropskom stilu. dogodilo i bosanskohercegovačkim gradovima. ali se u tome nije daleko odmaklo. dakle. Ekmečić. griješile su oblasti. Iako su ostali bosanskohercegovački gradovi imali mnogo skromniji razvoj i u njima su se događale slične promjene. gotskom.”83 Hamdija Kreševljaković s negodovanjem opisuje novu arhitekturu Sarajeva. 32. građene su u pseudoislamskom stilu. arapskom. palata katoličkog M. a austrougarska administracija posle okupacije je nastojala da vidljivo obeleži islamsku tradiciju. Među raskošnim građevinama nalaze se Viša gimnazija. Usporedi Robert J. griješila je Zemaljska vlada. Bilo je arhitekata koji su studirajući domaće građevine pokušali da izgrade tzv. Sarajevo.”84 I arhitekta Vancaš je kasnije pisao: “Glede spoljašnosti novih zgrada u Bosni griješilo se dugo. a ne turske karakteristike i specifičnosti. U Bosnu i Hercegovinu evropska civilizacija je sporo prodirala u svakodnevni život naroda: “Bilo je upadljivo da je turska reformna administracija do 1878. Prilozi Instituta za istoriju. H. ali ne samo pod uticajem industrijskog razvoja koji. 2. gradske većnice. koji bi odrazio bosanske autohtone. Sarajevo 2003. Osim vladinih zgrada u Sarajevu je gradio bečki arhitekta Josip Vancaš po uzoru na italijanske renesansne građevine XV veka. a ponegdje su primjenjivani i motivi antike. str. nažalost. jer su mnoge još u dobrom stanju rušene da bi se na njihovu mjestu podigle nove zgrade. br. a pored toga nestajalo je zgrada građenih na bosanski način. nije bio tako snažan. nego i drugih faktora. Bez ikakvog obzira na postojeću arhitekturu počeše oni unositi razne.. Gradilo se ovdje u romanskom. Na taj je način sasvim poremećen sklad u arhitekturi Sarajeva. Donia. željezničke stanice. romansko-bizantijskom. a griješio sam i ja”. Stvaranje Jugoslavije. Fin-de-siecle: Habsburška transformacija osmanskog grada. str. Prvi je od njih bio Josip Vancaš. nastojala da ojača evropski duh u svim porama javnog života. On piše: “Poslije okupacije došli su ovamo mnogi arhitekti iz Monarhije. javna kupatila i sve građevine koje izlaze iz državne ruke.72 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bosni sasvim tuđe građevine elemente i za dvadesetak godina napraviše od Sarajeva izložbu raznih slogova. baroknom i turskom slogu. a austrougarske većinom u islamskom.

. a u gradu je bilo instalirano devet trafo-stanica koje su osiguravale gradsku rasvjetu i 3.000 sijaličnih mjesta u kućama. 85 86 H. U gradu je bilo nekoliko hotela: “Neretva”.86 Ulaganja samo u dva poduhvata. Sarajevo. Vodovod je izgrađen na obje obale Neretve u dužini od 40 km. paviljonskog tipa. Pred Prvi svjetski rat u gradu su izgrađena dva mosta preko Neretve i oba su 1913.. U gradu je bilo 98 javnih česama. Viša djevojačka škola. Centralu su pokretala tri dizel-motora jačine 160 ks. godine stavljena u promet (jedan je nosio ime cara Franje Josipa.. uz angažiranje bečkog preduzeća “Öter Siemens-Schucker-Werke”. str. vojne upravne zgrade itd. jubilarna škola cara Franje Josipa. str. 439-444. a 1902 /03. Sarajevo. Gradska bolnica. godine. Izgradnja gradskog vodovoda i gradske električne centrale bile su dva velika finansijska i građevinska poduhvata. 73 biskupa. “Bristol” i “Orijent”. Kreševljaković. Pomoću pumpi voda je prebacivana u više zone grada. a drugi gradonačelnika Mujage Komadine). Bosnicher Bote (Bosanski glasnik). Saobraćaj u gradu obavljalo je blizu 30 fijakera. godine na račun gradske opštine. a voda je uvedena u 787 stambenih zgrada. 75 uličnih hidranata.85 Gradska električna centrala u Mostaru izgrađena je 1911. imala je odjeljenje za infektivne bolesti i hirurgiju. godine proširen je protočnom snagom od 50 l/sec. sagrađena 1905.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 62. 1914. Vodovod s izvora Radobolje izgrađen je 1885/86. godine.

4 veterinara. a iza njega slijede Mostar. kao glavni grad Bosne i Hercegovine. 13 srednjih škola sa 195 profesora i stručnih nastavnika. kanalizacija i električno i plinsko osvjetljenje. 97 različitih društava. Tek kad se izrade uporedni pokazatelji vidi se koliko se modernizacija teško probijala i prelazila prag većine bosanskohercegovačkih gradova. 7 babica. 1914. 3 vajara. Osim pošte i telegrafa u gradu je funkcionirala javna telefonska mreža sa 72 pretplatnika. 87 Bosnicher Bote. 12 pisaca. godinu. od kojih 2 I kategorije. iznosila su blizu miliona kruna (centrala 500. 3 vodoinstalatera. 4 praonice. str. 8 knjigoveznica.. uz ulaganja od 900. 3 arhitekta. u Sarajevu je. 43 ljekara. 3 učitelja muzike.000 k. Slične primjere nudi čitav niz gradova koji su ulagali velika sredstva u svoju modernizaciju. 14 banaka i mjenjačnica. vodovod 470. Imala je izgrađenih i reguliranih ulica u dužini od 46 km i izgrađenih osam mostova. Sarajevo. Njene ulice osvjetljavalo je 500 petrolejskih lampi. Za to su nedostajala neophodna finansijska sredstva.000 k). 7 modistkinja. 5 trgovina muzičkih instrumenata. između ostalog. jer je voda dovedena s udaljenosti od 25 km i završen je 1908. 3 pozorišne i kino-dvorane. Za razliku od Mostara koji se razvijao kao trgovački. turski. 1 automobilsko preduzeće. čini izuzetak u svakom pogledu i ono se jedino svojim razvojem do Prvog svjetskog rata svrstalo među najrazvijenije južnoslavenske gradove. 9 boljih hotela. . bilo: 7 narodnih osnovnih škola sa 57 učitelja. ali ona nisu bila dovoljna da bi se napravio onaj historijski skok koji bi razorio tradiciju.. Zemaljska bolnica. Vodovod je bio najveća investicija. izgradnju električne centralne i vodovoda. 12 advokata. ruski.87 moderni vodovod. 6 inostranih konzulata: italijanski. saobraćajni i agrarni centar Hercegovine. Prema podacima Bosanskog glasnika (Bosnicher Bote) za 1914. 2 šeširdžijske radnje (klobučari). električni tramvaj. 527-535. britanski.74 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 8 hotela i hanova za domaći promet. 2 naučne institucije: Zemaljski muzej (1889) i Institut za istraživanje Balkana (1904-1913). francuski i njemački. 26 redakcija časopisa i novina. 12 štamparija. Banjaluka je u urbanom smislu učinila značajan napredak. godine. Sarajevo. Tuzla i Banja Luka. 40 agencija i komisionih radnji. Tuzla je imala prvorazredan industrijski i trgovački značaj. 6 apotekara.000 kruna. pa je njen čitav urbani razvoj dobijao fizionomiju industrijskog grada (vidi u knjizi tuzlanski primjer). 6 zubara. 13 knjižara i papirnica. 4 vrtlara i trgovine cvijećem. 8 urara.

88 Vlasnici štamparija često su posjedovali knjigoveznicu i knjižaru u kojoj su. Banjoj Luci. 69-71. kada nije postojala nijedna specijalizirana trgovina knjigama i priborom za pisanje. Hrvatski tipograf. uz velika ulaganja. H. 5. Budimir Miličić. Do 1907. a negdje i muzičke instrumente. predstavlja napredak u odnosu na osmanski period. 371-480. Zenici. 89 Bosanski glasnik. 5. To je pošlo za rukom Sarajevu. Poštanski. posebno telegrafski saobraćaj ranije se i mnogo brže širio i povezivao gradove unutar pokrajine i uključivao u međunarodnu mrežu. Tuzli i Brčkom po dvije i po jedna mala štamparija u Bos. i br.. godine. i 527.89 Ovo. str. 9. takođe. u Mostaru osnovao franjevac don Franjo Miličević. Brčkom. str. uspjeli izgraditi električne centrale i instalirati električnu javnu rasvjetu. Kreševljaković. telegrafski i telefonski saobraćaj. Do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. a kasnije se pojavljuju i prve domaće štamparije. Grafički radnici Sarajeva 1903-1914. Briga oko osvjetljenja bosanskohercegovačkih gradova bila je nesrazmjerno veća od brige za gradsku čistoću. O štamparijama u Sarajevu vidi opširnije: T. Sarajevo. Prijedoru. osim knjiga.. Novom. Bos. što se može smatrati bosanskohercegovačkim promotorima progresa dvadesetog stoljeća. godine bilo je 12 privatnih štamparija. 75 Prvu štampariju u Bosni i Hercegovini osnovala je Vilajetska vlada u Sarajevu 1866. 1914. 213-214. a zatim u Mostaru (4). Tuzli. a 1909. 1872. Travniku i Livnu. Trebinju 2 i po jedna u Bihaću. svakako. Bijeljini. Kruševac. od 6. Novom. Mostaru. od kojih samo tri imaju preko 20 zaposlenih radnika. Tuzli 4. Banjoj Luci 3. Jajcu i Bihaću. Za razliku od vodovoda. Gradiški.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. od 8. br. 88 . Sarajevo. a drugu je. 1909. 3. Značajnu tekovinu na razmeđu XIX i XX stoljeća predstavlja uključivanje bosanskohercegovačkih gradova u moderni poštanski. U ogromnoj većini upotrebljavani su petrolejski ulični fenjeri ili lampe. Bihaću. 170-171. Najviše štamparija nalazilo se u Sarajevu (9). 1975. Derventi. 1910. Mostaru 5. prodavali pribor za pisanje. Sarajevo. str. str. Livnu i Travniku. Bos. a samo su neki gradovi. Takve kombinirane ili specijalizirane radnje i trgovine postojale su 1914. godine u više gradova: Sarajevu 13. nego telefonski saobraćaj koji. Poslije austrougarske okupacije osnovano je više privatnih štamparija čiji su vlasnici u početku bili doseljenici. Banja Luka i Bihać).. postaje određeno mjerilo modernizacijskog progresa pojedinih gradova i cijele pokrajine. bilo ih je 25. izgradnja gradske kanalizacije nije bila prihvaćena i ostala je zabilježena izgradnja modernih kanalizacija u nekoliko gradova (Sarajevo.

a u 19 je bilo više abonenata. jer je telegrafska i željeznička veza njenog glavnog grada s centrom Monarhije bila stara više decenija. Doboj. Brčko. Bos. 187-192). Sarajevo je nekoliko godina bilo jedini grad s telefonskom vezom (od 16. Ljiljak. Prijedor. Krupa. Brod. telefonska. ljekari. banke. Bosna i Hercegovina bila je uključena u ugarsku telefonsku mrežu. Zatim je uspostavljen telefonski saobraćaj u Mostaru (1906). Ljubinje. Pošta. Konjic. uz Sarajevo. Šamcu i Bos. 196-197. II. novembra 1898). 91 M. Osim gradova. Ljiljak. preko Siska. godine telefonsku mrežu ima osam mjesta u Bosni i Hercegovini: Banja Luka. godine. Tuzla. 92 M. mada je. Sarajevo i Zenica. Bos. Stolac (1912). U toku naredne dvije godine novih osam mjesta uključeno je u telefonsku mrežu: Bihać. advokati. Bijeljina i Trebinje (1910). bila je najefikasnija. Gračanica. Bos.. Sanski Most. a od 931 pretplatnika u gradovima 332 su imala pravo da se uključe u međugradsku mrežu. Brčko i Dobrljin (1904). zbog nedostatka ljekara i drugog Do 1904. trgovine. I ovdje se ocrtava neravnomjeran razvoj gradova među kojima. Bos. škole. str. Derventa. Gornji Vakuf (1914). II. Franz-Josefsfeld. 203. Mostar i Banju Luku po 9%. Ilidža (1909). Stari Majdan. vjerske ustanove i privatni stanovi. politički i vojni krugovi nisu se zadovoljavali lokalnim i međugradskim telefonskim mrežama. Gradačac. preko Metkovića. 90 . Novi (1911). Jajce. Brod. Pošta. Od svih vlasnika telefonskih aparata u gradovima na Sarajevo je otpadalo 43%. Tuzlu 10%. Alipašin Most (1911). godine.76 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Poslovni. 1914. fabrike i druga preduzeća. Dubici (1908). Domanovići. Od ukupno 955 telefonskih pretplatnika u Bosni i Hercegovini samo 24 nisu bila u gradovima. a preko Bosanskog i Slavonskog Broda i iz Dobrljina. hoteli. prednjače regionalni centri Mostar. Otoka i Široki Brijeg (1913). Čapljina. pa je Sarajevo 1914. zatim slijedi Banja Luka (1902). str. Rača i Zavidovići (1912). Ljiljak. bolnice. Tuzla i Banja Luka. Splita. telegraf i telefon. To znači da je na ova četiri grada otpadalo 71% svih gradskih telefonskih pretplatnika. Bos. Zenica. telefon imaju: Dobrljin (1904). Modriča. pojačana je izgradnja međugradske mreže. a ova posljednja. Kiseljak. telegraf i telefon.90 od kojih je u 12 bila instalirana samo javna govornica. Bos. Dobrljin. str. Na razmeđu XIX i XX stoljeća došlo je do značajne promjene u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. do 1914. (M. ili preko dvije trećine svih u Bosni i Hercegovini. Travnik. II. telegraf i telefon. telefonska mreža bila je uvedena u 32 grada. Najveći broj vlasnika bili su institucije i organi vojne i civilne vlasti. Orašje. Jajce i Tuzla (1903). Zadra i Trsta povezano s Bečom. Bos. Gradiška (1913).. Pošta.91 Od 1911.92 Time je učinjen još jedan korak ka integraciji Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku.

. godine (ljekari. 1914. osnovane u 9 gradova (Cazinu. VIII-IX. Brčkom. jer su svoju profesiju obavljali za velike industrijske firme – u Zavidovićima 2.. Derventi. godine se bolesnička zaštita proširila i na njihove porodice. još uvijek u 7 gradskih opština nije bilo ljekara. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Kladnju. Izvan djelovanja ovog zakona ostalo je poljoprivredno stanovništvo. a do 1914. Novom. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. počeo djelovati Zakon o obaveznom bolesničkom osiguranju koji je u početku obuhvatao samo zaposlene. Ljekari su bili raspoređeni u bolnicama i ambulantama. Kotor Varoši. Ovim odjeljenjima rukovodili su najugledniji ljekari – primarijusi. Travniku. ono se 1914. Ostali gradovi imali su mjesne ambulante u kojima je ljekar bio stalno namješten ili je povremeno dolazio. str. izgrađena 1892-1897. Bihaću. Vodeća medicinska i zdravstvena institucija bila je Zemaljska bolnica u Sarajevu. koje su. godine. Ukupno zdravstveno osoblje 1885. Konjicu. 93 . od kojih samo 5 nije bilo smješteno u gradovima. godine ne može smatrati zadovoljavajućim. u stvari. U tom pogledu država je učinila krupan korak naprijed kada je 1. godine u 38 nije bilo medicinskog osoblja (samo 5 lica ove profesije tada nije smješteno u gradu). januara 1910. Tuzli i Višegradu. hirurgiju. Varešu i Ključu) imale su zadatak da pružaju medicinsku pomoć stanovništvu dotičnog sreza. kožne bolesti i sifilis. 185-204.93 Iako se nakon osmanske vladavine postepeno poboljšavalo stanje u ovoj oblasti. Livnu. apotekari i pomoćno osoblje) brojalo je 88 lica. godine u pokrajini bio zaposlen 141 ljekar. Sreske ili kotarske bolnice. Gacku. Foči. bilo je 14 opštinskih bolnica. a 1914. Bos. Sarajevo. Lukavcu i Grahovu po jedan. Srebrenici. ili nešto više od jedne trećine. Prnjavoru. 1968/69.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. da bi 1914. 1885. moderna medicinska nauka gubila bitku s tradicionalnim narodnim liječenjem. 77 medicinskog osoblja. Opštinske bolnice osnovane su u Banjoj Luci. godine imali kakvu takvu bolnicu (najčešće sa jednim ljekarom i malim brojem kreveta). Dakle. ženske bolesti i primaljstvo i odjeljenje za umobolne. koju je sačinjavalo 5 specijalističkih odjeljenja: za unutrašnje bolesti. a u okviru bolnice radila je apoteka s dva apotekara. Vidi opširnije: Iljas Hadžibegović. Goraždu. Osim ovih. godine (na Koševu). Mostaru. Prijedoru. Bijeljini. Tesliću. bile osnivane i finansijski potpomagane od strane gradskih opštinskih vijeća i imale funkciju gradske bolnice. samo su 24 grada. Od 66 istraživanih gradova.

Nije bila bolja situacija ni s apotekama. Godine 1879. ali nakon 1878. u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom školom bilo je obuhvaćeno samo 5% djece dorasle za školu. što je predstavljalo 52% djece prispjele za školu.523 djece. str. U Bosni i Hercegovini je 1910. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 mekteba s 23. od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije.94 *** Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća bilježila izvjestan napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije. 1906. 153. U 56 pravoslavnih škola bilo je obuhvaćeno 3.603 učenika. računajući ćirilicu i latinicu. 32 katoličke i 4 privatne). raspoređenih u 38 gradova. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. godine u Bosni i Hercegovini bilo ukupno 46 apotekara (svi magistri farmacije). kada se računalo da je svega 3% stanovništva znalo čitati i pisati ćirilicu i latinicu. U 54 katoličke konfesionalne škole s 56 učitelja bilo je obuhvaćeno 1. 1914.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. Wien.78 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. od kojih 772 ženske. jer je do 1914. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna škola koja se zvala još i komunalna. Bilo je ukupno 75 učitelja. da bi 1900/01. 215-221. str.95 Dakle.. Nepismenih je bilo 94 95 Bosanski glasnik. što objašnjava procent od oko 3% pismenog stanovništva na kraju osmanske vladavine. mektebi su smatrani osnovnom školom. Travniku itd. zatim opšta osnovna i na kraju narodna osnovna škola.. Prema odredbama osmanskog zakonodavstva. godine već ih je bilo 42 s 51 učiteljem i 8 učiteljica. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. 64 pravoslavnih. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906. a zatim u Mostaru. . godine broj osnovnih škola bio zaokružen na 300 (200 opštih. Školske 1882/83. godine oni gube taj status. dok je još svega 3. Osnivanje ovih škola počelo je 1879.082 lica znalo samo čitati. Banjoj Luci. godine u Sarajevu. što znači da je samo nešto preko polovine urbanih naselja imalo apoteku. U Zakonu o osnovnim školama iz 1880.168 lica ili 11. Bihaću.643 učenika i 652 učenice.

Otuda će se u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća formirati vjerski i etnički mozaik koji će stvoriti svojevrsne institucije nacionalnih pokreta. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918.33%. godine) i demokratskih političkih ustanova stavljao je kulturne. uglavnom bilo nepismeno. 96 .84%. godine. stavljajući pod svoju izričitu kontrolu sve postojeće vaspitno-obrazovne institucije. godine bilo je 87. Glavni cilj novog upravljača bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. zbog toga što se u tradicionalnom sibijan mektebu nije učilo ćirilično niti latinično pismo nego arebica. 1982. narodne osnovne škole.96 Stanovništvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. prosvjetne i druge vjerske i nacionalne organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini u poseban položaj...25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Školi kao instituciji gdje se stiču nova znanja bila je namijenjena posebna vaspitna uloga. Iako su broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rasli. ali se može pretpostaviti da je seosko stanovništvo. u Bosni i Hercegovini tekao je tako da su zadržane ranije vjerske škole. Iste godine je u 331 opštoj. mostarskom 52. izuzev doseljnika. Statistikom je obuhvaćeno i seosko stanovništvo. Nedostatak osnovnih građanskih sloboda (sve do 1910.24%. Vidi opširnije: Mitar Papić.578 učenika. 1910. Ta tradicija je nastavljena i kasnije. na razmeđu XIX i XX stoljeća.52% i banjalučkom 45. pa se ne može utvrditi omjer pismenosti u gradovima i na selima. odnosno oblasti obrazovanja i vaspitanja. 79 87. Broj nepismenih bio je naročito visok kod muslimanskog stanovništva. godine. Sarajevo.06%. tuzlanskom 48. koje nisu imale vjerska ili nacionalna ograničenja. Nakon austrougarske okupacije 1878. razvoj školskog sistema. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. a osnivaju se i državne. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo ukupno 42. One će kao nepolitičke imati da djeluju politički i izvršavaju zadatak nacionalnog pokreta.

Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Bošnjaci našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjerava- Vidi opširnije: Hajrudin Ćurić. niti pisma latinica i ćirilica. postojale su i druge muslimanske vjerske škole: ruždije – muslimanske niže srednje škole. Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. 1983. nego “tursko pismo” prilagođeno za maternji jezik – “arebica”..80 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. s dalekosežnim posljedicama za ekonomski i kulturni razvoj bosanskohercegovačkih Bošnjaka. Reformirani mektebi (mekteb ibtidaije) počeli su da rade 1892. u poređenju s drugom djecom. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. Pošto su Bošnjaci nerado slali djecu u svjetovne škole. str. godine. kao i da nauče arapske molitve i obrede bogosluženja”. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. pa čak ni maternji jezik.. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. Sarajevo. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima nisu učeni svjetovni predmeti. “Ovi mektebi imali su za cilj da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise.97 Osim sibijan mekteba. od 90ih godina XIX stoljeća počela je reforma sibijan mekteba. Vjerski odgoj i obrazovanje imalo je uopšte kod Bošnjaka prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. ukoliko prethodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. i medrese – islamske škole koje su imale zadatak da obrazuju ulemu – hodže i imame. i 224. reformirani mekteb trebalo je da bude prvi korak ka progresu. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. godine. 97 . Pritisnuti savremenim potrebama prilagođavanja novim uslovima. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete u mektebe uvedu maternji jezik i račun. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema na čije insistiranje je u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. 204. 209.

378. 81 nje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. godine Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Gradovi Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Ukupno: Grad Selo Broj škola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 Broj učenika 100 61 64 66 36 46 65 93 60 48 58 107 373 283 90 804 383 421 Vidi opširnije: Nusret Šehić. Sarajevo. godine. str. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine nakon austrougarske okupacije bile često izlagane ograničenjima od strane vlasti. Ove opštine imale su svoju autonomiju i sa srpske strane su smatrane “svojom državom u tuđoj državi”.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu.99 Opšte narodne osnovne škole 1914. za gradske sredine i u njima se putem škole. Sarajevo. u njima je svetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. Otuda je srpsko građanstvo i sveštenstvo bilo prinuđeno da od početka povede borbu za očuvanje svoje vjersko-prosvjetne autonomije (1878-1905. 98 .98 Srpsko-pravoslavne osnovne škole razvijale su se slobodnije od sredine XIX stoljeća u okviru crkveno-školskih opština. Iako su imale atribut vjerske škole. godine). uglavnom. 99 Božo Madžar. Vezane su bile. 1982. 1980. pa i zabranama rada. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest.

Grčkoj 7. u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje škole. U poređenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911. godine i proširile se i na druga mjesta. Derventi.. Bosna i Hercegovina bila je na začelju. Osim franjevaca. Livnu. Švedskoj. Njemačkoj 18. evropskoj Rusiji 4. godine i Institut za istraživanje Balkana. Engleskoj i Norveškoj 17. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. godine. Godine 1914.82 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naučne institucije. osnovan 1889. raznih stručnjaka i vjeroučitelja. Brčkom. osim srpskopravoslavnog bogoslovskog učilišta u Reljevu. Bijeljini. 5 u Mostaru. Italiji 9. katoličke osnovne škole osnivali su i milosrdne sestre svetog Vinka koje su u Sarajevo došle iz Zagreba 1871. a po jedna u Bihaću. godine bilo je 66 gradova i 5.180 stanovnika). Holandiji. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile su vezane za samostane i crkve. Francuskoj. Sve. otvarajući u početku škole za žensku djecu.631 selo. Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola. Austriji i Švajcarskoj 11. kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bečkog izdanja Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Naučna saopštenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraživanje Balkana pod zajedničkim nazivom Zur . Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kuća. Travniku i Banjoj Luci. a kasnije i za mušku. Zemaljski muzej. U njima je bilo zaposleno u nastavi oko 350 profesora. Portugalu i Srbiji 5. obje su iza sebe ostavile značajne naučne rezultate koji su domaćoj i evropskoj javnosti saopštavani putem naučnih publikacija.27 mjesta (ili oko 5.697 nastanjenih mjesta 1910. od kojih su dvije bile smještene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu. Od 31 srednje škole 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu. Od 5. godine. bile su smještene u gradovima.. Katoličke škole radile su. također. Iako su iza osnivanja ovih naučnih institucija stajale austrougarske političke namjere i planovi na širem balkanskom prostoru. u Bosni i Hercegovini nepuna 3. godine jedna opšta narodna osnovna škola dolazila na 15. Reljevu i Trebinju. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. tako da je 1914. po 2 u Tuzli. Tada je na 100 stanovnika dolazilo školske djece u: SAD 21. Rumuniji. osnovan 1904. ili na 7 naselja 1 učitelj. a i sve skupa zapošljavale su 35 profesora.

Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda. s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.101 Jačanje domaćeg građanstva. 1964. u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. 101 Đ. sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine.. a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog. otuđena od naroda. humanitarnih i sportskih društava.. zemljoposjedničkog i inteligencije. u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i časopisa. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. II. str. prije svega trgovačkog.100 Na razmeđu dva stoljeća. Sarajevo. 100 . Knj. 83 Kunde der Balkanhalbinsel (Poznavanje Balkanskog poluostrva). Takva kultura. Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska “Prosvjeta” Hamdija Kapidžić. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih. 7-51. Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti. bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). Jedno je slijedila austrougarska vlast. Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama. Kulturno-prosvetna humana i socijalna društva. Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902). Pejanović. 1964. državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja. *** Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.

tako da je do 1912. pedagogiju 1). stolarski. Srpsko Sarajevo. Od 1906. 20.791. bravarski. 1912. str.. pekarski. 103 Dvadeset pet godina rada “Prosvjete” 1902-1927.542. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica. Sarajevo. geodeziju 2.41 krunu godišnje ili ukupno 402. osnivanje biblioteka itd... Usporedi: Božo Madžar. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba. godine studij završilo 92 lica (pravo 39.84 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda.90 kruna za stipendije i 107. tehniku 12. 1927. do 1914. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci. pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. 2001. cipelarski i dr. poljoprivredu 5. Prosvjeta. antialkoholičarskih društava. a za stipendije i potpore davala je prosječno 50. U prvih deset godina pomagala je 1. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika.037 šegrta. farmaciju 3. Sarajevo.27 kruna za potpore.. medicinu 5. godine školovala oko 1. trgovačku akademiju 1.533.000 učenika. filozofiju 17.060 osoba. Prednost su imali zanati: krojački. 23. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5. učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola. tako da je od osnivanja do 1914. str. Osim ovih stipendija. Spomenica o proslavi desetogodišnjice “Prosvjete”. slikarsku akademiju 1. 102 .102 Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata.103 Za školovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije. Banja Luka.

godine. Sarajevo. a u mostarskoj gimnaziji 1893. godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4. godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. 284. 13-27. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana BiH (1903-1941).105 Taj odnos je bio još nepovoljniji u srednjim školama. 85 Pravoslavni su imali ukupno 396 raznih udruženja: Prosvjeta Pobratimstva Čitaonice i klubovi Sokolska društva Sportsko-turistička Pjevačko društvo Privreda Zanatlijska udruženja Udruženja trg. 1899/1900. str. 1976. To se odnosilo. godine. Sarajevo. prije svega. Na primjer. od 42 učenika bio je samo 1 Bošnjak. “Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrstim i višestrukim nitima povezani”. 1986. U državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879.. tako da je do O problemu uključivanja Bošnjaka u evropske tokove života i prihvatanja zapadne kulture vidi opširnije: Ibrahim Kemura.. stekne zapadna pismenost. 105 Vojislav Bogićević. omlad. a preko nje zapadna kultura i civilizacija. na škole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se. od čega 12 ženske. umjesto mekteba.104 Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama.886 bošnjačke djece. 104 .PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Dobrotvorne zadruge Srpkinja Učiteljska društva Sveštenička udruženja Pozorišno društvo 99 79 76 64 1 27 5 13 4 25 1 1 1 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno: Grad 52 59 31 49 27 58 276 Selo 4 49 5 28 4 30 120 Bošnjačko stanovništvo u gradovima se najteže uključivalo u krupne promjene koje su rušile njegov tradicionalni društveni život i navike. str. Do 1900.

Sarajevo. a povećava se i broj srednjoškolaca. 53 na drugim stručnim školama i 52 na zanatima. Društvo je davalo stipendije. 87 na realkama. a 1908/09. kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Bošnjaka. 1914. Zbog svega ovoga osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” u Sarajevu sa zadatkom da pomaže školovanje i propagiranje novih ideja među Bošnjacima imalo je veliki društvenohistorijski značaj. od kojih 30 na fakultetima.106 106 Bosanski glasnik. Čitavim radom ovog društva trebalo je stimulirati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete. Zbog slabe materijalne podloge Društva.. Da se. a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. a od 1908. “Gajret” je pomagao i studij teološkog pravca. godine među ljekarima bilo 8 Bošnjaka. Angažiranjem “Gajreta” do 1914. medicine (5). Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja). filozofije (6). Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja. godine djelimično ili potpuno se školovalo 545 učenika. potpore i zajmove. veterine (4) itd. i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje teško dolazilo do značajnijih rezultata govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija. godine bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Bošnjaka na modernim univerzitetima. ima ih 4. 1910. U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj studenata – 1900. . 223 na gimnazijama. te moderne zanate. više od polovine interesenata nije moglo biti stipendirano. I kod Bošnjaka najveći broj opredijelio se za studij prava (12).. što pokazuje novu duhovnu klimu među bošnjačkim stanovništvom i njegovo okretanje modernom obrazovanju. godine 15. jer je za ovo društvo bilo nerazdvojno vezano srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine i u budućnosti. 80 na trgovačkim školama. godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanimanja.86 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

87 Bošnjaci su imali ukupno 187 udruženja: Čitaonice i klubovi Gajret Antialkoholno društvo Gimnastičko-sokoli Zanatlijsko društvo 119 21 13 12 10 1 6 3 2 Okrug Grad Selo Sarajevski Bihaćki Pjevačko i tamburaško društvo Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 32 28 19 31 32 30 2 3 3 1 6 _ Udruženje trgovačke omladine Dobrotvorno društvo Staleško društvo U k u p n o: 172 15 Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” nastalo je spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. vidi i: Tomislav Išek. filozofije. Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902. 107 .). a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava. takođe 1902. 1927. I kod Hrvata prednjače gimnazije.107 Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u kratkim crtama i slikama 1902-1927. 4-5. s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju.. učiteljske. godine. Sarajevo. godine stipendiralo 1.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima. 2002. trgovačke i druge škole. medicine itd. u Sarajevu. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog. Sarajevo. 21 studenta i 70 šegrta.. “Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca. odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. te 509 šegrta.-1918. realke. godine. Ova dva društva su se ujedinila 1907. str. Ovo društvo je od osnivanja do 1914.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. tehnike.

među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. 1 kolar.. 113-120. udruženje U k u p n o: Osim ovih matičnih nacionalnih društava. 108 . str. Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve. 328-329. Zemaljska vlada je početkom 20. (str. a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču.000 kruna pomoći za usavršavanje zanatlija. 3 urara. 155). a za kalfe i majstore koji su pohađali tečajeve u Beču.108 Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi). Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka. i 1912) Komora je dala 2. 1 bravar. s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda. str. i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica.170 kruna pomoći za naučnike. O ovim mjerama vidi takođe: Sumarni izvještaj. 2 kotlara. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini. koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. Stipendije za usavršavanje u stranim radionicama dobilo je 8 krojača. Vjerska udruženja Ukopna društva Hrvatsko radn. Početkom XX stoljeća Zemaljska vlada dala je 14. 1911. Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti. Budimpešti i Brnu dala je 3. stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. Katolici su imali ukupno 223 udruženja: Napredak Hrv. stoljeća organizirala povremene tečajeve za domaće zanatlije. Pragu. narod. Vlada i Komora davale su.88 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u njeIzvještaj o upravi 1906. oml. 1 cipelar.030 kruna. 2 košaričara. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini. takođe.. U toku tri godine (1910. zajednica Pjevačka društva Sokoli Čitaonice-klubovi Sportska 44 69 16 43 24 1 2 12 8 3 1 Sarajevski Bihaćki Okruzi Grad 30 38 15 28 45 175 19 Selo 11 8 1 Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 15 11 48 2 Zanatska udruženja Udruženja trg.

Travniku 2. 1 pjevačko. te propagiraju mađarski jezik i kulturu. Drvaru i Zenici (u gradu 16. izuzev . a u drugim mjestima: Tuzli 4. kulturu i njemački duh. Članovi su im bili većinom doseljenici. Brodu. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. 2 kulturna. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909. Bijeljini. nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo. Internacionalna društva Pod “internacionalnim”.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 3 nacionalna. Banjoj Luci. Među njima bilo je 8 dobrotvornih. 89 mu je bilo smješteno 14 društava. u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko. 1 društvo za druževnost. Bilo ih je u Sarajevu 7. Društva doseljenika – stranaca Njemačka društva. godine. “Sva su ova društva. Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po 1. “narodnim” podrazumijevaju se ona društva koja svome članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde.. rad sa djecom i omladinom. 1 omladinsko i 2 gimnastička. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu. koja su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima. jezik i kulturu. Zenici i Zavidovićima po jedno. Tuzli 3. Bos. od kojih je jedan osnovan 1906. Miješana društva bila su tri. Česi su imali dva društva: u Sarajevu i Zenici. na selu 5). 4 vjersko-humana. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju.. godine. Evangelisti su 1911. “opštim”. “interkonfesionalnim”. godine. s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest.

109 Ovakvih društava bilo je 391. klubovi. str. 13-14. Kulturno-prosvetna. 48-49. pogrebna (3). str. . vatrogasna društva (32). turistička Streljačka Ratna Patriotska Flottenverein Veteranska Razna društva Ženske zadruge Ukupno 109 12 32 29 3 3 6 4 5 78 63 27 2 41 17 7 3 2 391 Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno 130 57 30 43 55 62 377 9 1 1 3 14 Vidi: Đ. socijaldemokratskih. vjerska (5). Flottenverein i patriotska (17). Vidi i: Iljas Hadžibegović. sportska..90 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pejanović je objavio pregled svih društava u Bosni i Hercegovini po mjestima iz kojih se vidi odnos sela i grada. čitaonica 57 Okrug U gradu U selu Dobrotvorna Vatrogasna Pčelarska Ukopna Pjevačka Zanatlijska Trgovačka Vjerska Radnička Za zaštitu staleža Gimnastička. zanatlijska (6).. pjevačka (3). 48 – 56. 9 – 10. 28-29. od strane 81-107. 110 Isto. trgovačka (4). sportska i turistička (28).(41). veteranska (7). Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. pčelarska (29). ženskih zadruga (2) i drugih (3). Pejanović. Revija slobodne misli. br. a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63). kasine i čitaonice (57). [Ovaj je rad preveden i objavljen i na engleskom jeziku pod naslovom: Organization of the Civil Society in Bosnia and Herzegovina – Origines and Context] . Husnija Kamberović. dobrotvorna (12). 99. ratna . manje-više propagandistička i u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – denacionalistička”. gimnastička. septembar – decembar 1997. među kojima su bila najbrojnija radnička (77).110 Internacionalna društva Kasine.Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige. klubovi. 48-49. humana i socijalna društva. str.

nacionalnih i političkih pokreta. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. a drugi na razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. nije imao zakonodavnu vlast.. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. Upravo zbog apsolutizma. institucije koje djeluju u narodu na provođenju državne politike. a drugi inicijativom iz naroda. godine. Od početka. pripadnike svih konfesija i nacija. . Prvi je dolazio od države. 91 U Bosni i Hercegovini je bilo 1. austrougarske vlasti su nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuglednije i najuticajnije domaće ljude u gradu i na selu.. i oni su imali zadatak da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema.256 raznih društava smještenih u 258 naselja: Okruzi Sarajevski Bihaćki Br. prije svega. sela 14 66 10 37 18 192 47 Br. u gradska i opštinska vijeća i sl. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namiještan je na niža činovnička mjesta.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. društava 300 248 107 222 181 1. Uspostavljeni Sabor. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. školskih i zdravstvenosanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. Prema načinu izbora i savjetodavnim kompetencijama. gradova 10 12 13 12 10 66 Br.256 198 Banjalučki Tuzlanski Travnički Mostarski 9 Ukupno *** Politički odnosi u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije razvijali su se u dva pravca: prvi je bio usmjeren na uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. s pravom da pokreću i organiziraju rješavanje određenih komunalnih. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. nego.

Nacionalni pokreti i nacionalne političke stranke oslanjaju se na svoje vjerske. jer je grad definitivno učvrstio svoje političko.. . kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinog naroda. sportske. gradovi su odigrali prvorazrednu ulogu. koji je nakon aneksije 1908. godine bio nešto ublažen. a kada se od 1905.. godine prešlo na političko organiziranje Srbi. Hrvati i Bošnjaci stvorili su matice nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. prosvjetne. težeći da svoj narod integriraju u modernu naciju. U tom smislu. privredne i finansijske institucije ili organizacije. politički život počeo se razvijati unutar vjerskih i nacionalnih “nepolitičkih” društava.92 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kulturne.

živu diplomatsku aktivnost velikih evropskih sila i doveo do Berlinskog kongresa. godine u njoj vladali anarhija i sukobi feudalne aristokracije i privilegiranih društvenih slojeva s centralnom vlašću. sračunatu na pribavljanje si- . U diplomatskoj aktivnosti najviše se angažirala Austro-Ugarska. izazvao dva rata. koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog. Za takvu kolonijalnu ekspanziju. najprije zato što su još od ukidanja janjičara 1826. a od 50-ih pa do 1883.FOČA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. približila Njemačkoj da bi u njoj dobila sigurno zaleđe za agresivniju politiku prema Balkanu. B rzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo. S ekonomskog stanovišta. ekonomskog i kulturnog života. Bosna i Hercegovina. posjedovanje Bosne i Hercegovine obezbjeđivalo je važne sirovine (rude i drvo) i proširenje tržišta za industrijsku robu iz Monarhije. koja se. što je opet. značilo potiskivanje ruskog uticaja s Balkana. Reformni pokušaji dali su izvjesne pozitivne rezultate. godine bio presudan za dalju sudbinu osmanskih balkanskih posjeda jer je pokrenuo složeno istočno pitanje. u kojoj je Bosna i Hercegovina imala veliki značaj – s političkog i strateškog stanovištva njeno posjedovanje i držanje garnizona u Novopazarskom sandžaku obezbjeđivalo je jači uticaj na Balkanu i prepreku formiranju snažnije južnoslavenske države privlačne južnoslavenskim podanicima Habsburškog carstva. radi kontrole nad željezničkim putem do Soluna. kao najisturenija pokrajina evropskog dijela Turske. godine neprestane socijalne borbe. od kojih je ustanak 1875-1878. poslije francusko-pruskog rata. imala je značajnu ulogu u produbljivanju te krize. a olakšavalo je i stvaranje jakih pozicija u Srbiji. do 1851. ali nisu uspjeli uspostaviti čvršću integraciju Carstva.

29. Pravni položaj. suprotno naređenjima Porte. jeftina radna snaga i tržište. do 20. general Josip Filipović. 1 Još u toku pripreme za oružani otpor okupaciji. Od tada u svim krajevima Bosne praktično nisu prestajali nemiri. Narodni odbor je 27. posebno bošnjačko. te da je komandant okupacione vojske. s proljeća 1878. Vrgorca i Imotskog. te slobodu vjeroispovijesti i jezika. zakonsku ravnopravnost svih stanovnika. jula 1878. 15. 1976. do 1914. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. 16. Time je jasno pokazao da će. Pravni položaj. 15. Sarajevo. organizirati otpor okupaciji. njene trupe su u svim krajevima Bosne naišle na oružani otpor. Već 5. oktobra 1878. 3 M. Bosna i Hercegovina je poslije trogodišnjeg ustanka protiv osmanske vlasti predana na upravljanje Austro-Ugarskoj. trajao je od početka okupacije. str. stigle su vijesti da su austrougarske trupe počele prelaziti Savu kod Šamca. str. Imamović. juna 1878. iznudio ostavku Veli-paše. Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost. objavio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je naveo da austrougarska vojska dolazi uz suglasnost evropskih država i osmanskog sultana i obećava zaštitu života. godine. pretežno bošnjačkog stanovništva.3 Otpor. Komandant snaga otpora izdao je početkom avgusta Objavu kojom je pozvao svo stanovništvo. Imamović. Čim se saznalo za odluku Berlinskog kongresa “Narodni odbor je. 1 . Prve vijesti o mogućoj austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. Nade i želje austrougarske diplomacije ostvarile su se na Berlinskom kongresu 1878.. formiran je u Sarajevu odbor sa zadatkom da pripremi oružani otpor austrougarskim trupama. Sve je bilo nadomak ruke: sirovine. rovina i plasman industrijskih proizvoda. nije trebalo graditi prekomorsku flotu. 2 M. uznemirile su stanovništvo.. Bosanskog Broda i Bosanske Gradiške i nastupati preko Kostajnice. bez razlike na vjeru. 29. Novopazarski sandžak je zadržan u okviru Osmanskog carstva. jula. Mustafa Imamović. jula. vojnog komandanta Bosne. vjere i imovine. 7. da se “složno odupru neprijateljima”. godine.94 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ali s četiri garnizona austrougarske vojske. zbacio osmansku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu”.2 Bez obzira na to šta je nudila Austro-Ugarska. str. na kome su velike evropske sile skrojile novu političku kartu Balkana. posebno među bošnjačkim stanovništvom. jula.

5 Srazmjerno broju trupa. s tim što je znatno oslabljen 19. 8. godine. gdje se 6. avgusta. 6 T. Stuttgart und Berlin 1913.6 I najopštiji podaci o otporu domaćeg stanovništva okupacionoj vojsci pokazuju da se radilo o pravom tromjesečnom ratu. a 4. godine. Okupaciju je otpočela s 82. to je bio najveći gubitak okupatora na bosanskom ratištu. Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine austrougarska vojska je vodila oko 60 većih i manjih bitaka. Imamović.000 vojnika. bez obzira na to šta je ona nudila i donosila. Stanovništvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne prihvata okupaciju niti tuđinsku vlast.600 vojnika krenule su 19. Do žestoke borbe. Ali. 258-259.980 ranjenih i 72 nestalih). pa su na kraju brojale oko 200. Bez daljeg otpora zaposjela je Rogaticu. Goražde i Čajniče. ali su u toku borbi okupacione snage stalno pojačavane. 258-259. str. septembra kod Bandina Odžaka i Šenkovića.4 Borbe za južnu Bosnu i istočnu Hercegovinu počele su u drugoj polovini septembra. septembra preko Romanije. kad je palo Sarajevo. Ulaskom u Foču. oktobra izbila na Drinu i narednih dana zauzela Višegrad.000 boraca iz Bosne i Hercegovine. 16. okupaciona vojska je zaposjela sva značajnija mjesta južne Bosne i istočne Hercegovine. koji nimalo nije ličio na “vojničku šetnju”. Toj sili suprotstavilo se oko 93. u kojima je izgubila 6. eodor von Sosansky. *** M.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. u kojoj je izbačeno iz stroja 478 austrougarskih vojnika. 95 godine. Die Balkanpolitik Oesterreich-Ungarns seit 1866. došlo je 29. U ispoljavanju tog neraspoloženja i otpora austrougarskoj vlasti značajnu ulogu imale su Foča i njena okolina. von Sosansky. Pravni položaj. str. Neraspoloženje okupacijom će se produžiti i u narednih četrdeset godina i neprihvatanje tuđinske vlasti biće glavna karakteristika političkih odnosa u zemlji sve do 1918. ka Glasincu. austrougarski ministar vanjskih poslova.000 vojnika i oficira (od toga je 946 poginulih. 4 5 . u tri kolone.000 vojnika. 3. Erster Band. Die Balkanpolitik. str. bolje opremljena i organizirana okupaciona vojska dobila je odlučujuću bitku za jugoistočnu Bosnu. oktobra 1878. Okupacione snage od 7. od kojih su 87 poginuli. kako je predviđao grof Andraši. Put do Drine bio je otvoren.500 – 9.000 boraca otpora utvrdilo na brdima Mladi i Vitanj.

bivši osmanski činovnici uglavnom su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili u Osmansko carstvo.. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. činovništvo je dovedeno iz Monarhije. str. a sazivana su prema potrebi. str.96 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Na čelu sreske vlasti stajao je sreski načelnik (kotarski predstojnik). kojoj su priključeni poreski i šumski uredi. sa zadatkom da rasterećuje sreski ured u Foči i olakšava kontakte stanovništva s administracijom. 1906. a već 1. sudije (osim šerijatskih). rukovodioci sreskih ispostava. *** Demografska kretanja. sreski ljekar. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. bili porijeklom iz drugih zemalja Austro-Ugarske. Takvo stanje vladalo je i u Foči sve do kraja austrougarske vladavine.8 Neposredno poslije okupacije. 24. kao i svim srezovima postojao je sreski medžlis ili vijeće koje je birao narod. jula 1880. 25. Od 1882. S obzirom na to da je u to doba bilo malo domaćih pismenih ljudi vičnih administraciji. koji obavlja vojne poslove. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. referenti za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. . godine sreski ured u Foči djeluje kao prva instanca političke i sudske vlasti. U prvim godinama okupacije fočanski srez pripadao je mostarskom okrugu. sreski načelnici. veterinari. Zagreb. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. Zbog toga su. po pravilu.. dešavala su se u Foči i njenoj okolini slijedećom dinamikom: 7 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. pripojen je sarajevskom okrugu. a još manje onih u koje je okupaciona vlast imala povjerenje. apotekari i sl. godine. sreski veterinar i vojni pomoćnik (obično podoficiri). ljekari. godine. politički činovnici. a potom su slijedili politički činovnik. Fočanski srez imao je sresku ispostavu (ekspoziture) u Kalinoviku. kako je bilo i za vrijeme osmanske vladavine.7 U fočanskom. karakteristična za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

64%. 4. 4. Sarajevo.329 78.32%. Takav priraštaj u Foči bio je manji od prosječnog priraštaja gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za 15%.464 (49. % 2. Njeno civilno stanovništvo poraslo je u 30godišnjem razdoblju za 1.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. u njoj je bio smješten jak garnizon koji je 1910. 1880. 97 Priraštaj stanovništva u Foči 1879-1910. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. str. Vjerska struktura stanovništva u Foči Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Ostali 1879. Pravoslavno stanovništvo imalo je priraštaj manji za 27% od prosječnog priraštaja pripadnika Ortschafts und Bevölkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine).432 Priraštaj 1879-1910 1. 3.5 638 21. str.0 285 6.4 10 0.3 0. 24-25. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.0 75 37 7 2. str. % 2. Sarajevo. maja 1885). a 1910.7 742 20.3 45 6 1. godine9 Godina Broj stanovnika 1879.1 0.2 Priraštaj 1879-1910. 1912.1 1895. Sarajevo.393 vojnika.230 72.501 1895.9 887 20. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10.68 9. aprila 1895.705 1910.3 780 22. Od početka okupacije to je bio značajan faktor u povećanju stvarno prisutnog stanovništva u gradu.6%.5 20 0. Oktobar 1910. S obzirom na to da se Foča nalazila na granici prema Crnoj Gori i da je imala istaknuti vojnostrateški položaj.464 osoba ili 49. godine imao 1. dvanaesti. godine bila šesnaesti grad po broju stanovnika u Bosni i Hercegovini. Ortschafts zöhlungs – Ergebnisse vom 1.2 1910 % 3. 12-13 (I dio).02 Mada je muslimansko stanovništvo u poređenju sa stanovništvom drugih konfesija opalo za 5.0 1. 3.7%. ono je u odnosu na prosječan priraštaj muslimanskog stanovništva u zemlji brže raslo za 2.32%) Foča je 1879. 1896.670 76. 2. što čini godišnju stopu prirasta od 1. Sarajevo. 1886. 9 .5 1 1885. % 2. LIV. + 901 + 249 + 284 + 20 + 10 % 8. str.968 1885.842 76.

98 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Broj doseljenika se i dalje povećavao. godine ima preko 5. . tako da je godine 1910. čiju socijalnu strukturu određuju sitni zanatlija i trgovac.. što ukupno iznosi 168 doseljenika. 232 iz ugarske polovice Monarhije i 15 iz drugih država.. 44-45. Srednja 11 Die Ergebnisse der Volkzahlung 1910. saobraćaja i trgovine. Oni su bili.000 stanovnika (svega 11 gradova 1910. Katolici (pripadnici raznih nacija) i Jevreji u Foči se naseljavaju tek poslije austrougarske okupacije BiH i nikada nisu dostigli značajniji procent stanovništva. zabilježeno 179 doseljenika iz austrijske. bosanskohercegovački grad je ostao naselje s 2. uglavnom. 67 iz ugarske polovice Monarhije i 18 iz drugih država. Sa izvjesnim izuzecima. Prema popisu stanovništva od 1885. rentijeri i različite skupine agrarnog stanovništva. Među njima najbrojniji su bili doseljenici sa srpskohrvatskog i slovenačkog jezičkog područja Austro-Ugarske Monarhije (53%). bosanskohercegovački gradovi teško su se oslobađali svog zanatlijsko-trgovačkog i agrarnog karaktera. I pored izvjesnog razvoja industrije.11 Maternji jezik doseljenika u fočanskom srezu 1910. nosioci vlasti. U narednom popisu (1895) bilo ih je 73 iz austrijske. što ukupno iznosi 426. godine italijanski 1 mađarski slovenski njemački albanski rusinski 1 poljski 7 Porijeklo sh-hs češki 44 5 Austrija Druge države Svega Ugarska 150 13 214 51 64 29 93 41 47 6 6 - 49 7 12 1 1 1 2 Najveći broj doseljenika bio je smješten u gradu Foči. u fočanskom srezu bilo je zabilježeno svega 50 doseljenika iz Monarhije. godine.000 stanovnika). administracije i novih privrednih aktivnosti. str.000-5. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovala od sličnih sreskih centara u zemlji. ove konfesije u zemlji.

XCVI.805 (71.17%) 278 (0. a izgledala je ovako:12 Socijalna kategorija Državni činovnici Privatni činovnici Sveštenici Učitelji grad Foča fočanski srez 13 (0. 12 .32%) 143 (3. godine u Foči je živjelo 4. nadničara i sluga Ostalih muških osoba preko 16 godina Ostali (žene i djeca) Ukupno 4. Sukovac.501 stanovnik. Tabelarische Uebersischt über die durchshnitliche Dichte Bevolkerung in Bosnien und der Hercegovina auf eine Quadratmeile.907 (13. Prema popisu od 1885. Brod i Zubovići. 99 i krupnija buržoazija i radnička klasa čine tanke socijalne slojeve u našim gradovima. Tada su u gradsku opštinu upisana sela: Gradac.186 (100. godine 3.04%) 6 (0. uglavnom.80%) 67 (1. na agrarne skupine 28.638 (9.73%) 310 (1. godine bilo privredno aktivnih lica 1. živjelo je 1885.03%) Zdravstveno osoblje Slobodni seljaci Kmetovi Zemljoposjednici (begovi i age) 102 (2. svjetovnu i vjersku inteligenciju otpadalo je 5%. str.115 (71.360 stanovnika. stranog porijekla.14%) 14 (0. Prevrač. Činovništvo i inteligencija su. Tada su u gradsku opštinu upisana neka okolna sela koja nisu uračunata u kasnijim popisima.11%) 17 (0.04%) 615 (2.44%) 29.7%.30%) 25 (0.95%) Posjednika kuća i rentijera Tvorničara. Bijokovo.181 lice ili 72.97%.05%) 33 (0. XCII. koja su izdržavala 3. trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.04%) 3. godine.34%) 166 (3.00%) Iz navedenih podataka vidi se da je u Foči 1885. koji je uzet 1895.03%.14%) 89 (2.28%) 51 (0.53%) 50 (1.09%) 20.34%) 582 (13.00%) 3. Barakovac.360 (100.06%) 3 (0.57%) 2 (0.01%) 8 (0.11%) 507 (1. Prvi podaci o socijalnoj strukturi u Foči zabilježeni su u popisu od 1885. Od ukupnog broja muških osoba koje su privređivale na činovnike.38%) 2. Glavni rezultati popisa 1895. a većina domaće inteligencije pripada vjerskim zvanjima. Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885.179 ili 27.3% i na nosioce gradske privrede 67. Na istom teritoriju gradske opštine.

007 (45.13 Socijalna kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega 1895..425 (54.975 62 220 282 9 40 49 49 70 119 - 3. 483 1.705 (100. U naredna dva popisa. str.100 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 13 .432 (100. U gradu se naročito namnožio socijalni sloj zemljoposjednika (sa i bez kmetova). 1910.409 (65%) 4. i 1895.7%) 2. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u Foči 1895. godine 427 (od toga 35 pravoslavnih) imalo je kmetove. u odnosu na 1885.492 1. nego Glavni rezultati popisa 1895. socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči pokazuje izvjesna pomjeranja u korist agrarnih skupina stanovništva. koji se za 15 godina (1895-1910) povećao za 10 puta.3%) Povećanje agrarnog stanovništva u Foči 1910.0%) 1. 396397.. Die Ergebnisse der Volkszählung 1910.296 (35%) 2. ali znatno više je bilo posljedica djelovanja društveno-ekonomskih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju. Od 483 pripadnika tog socijalnog sloja. str. 40-42. U isto vrijeme. 49 234 283 163 778 941 6 27 33 1 1 12 26 38 1910.0%) 2. 56 zemljoposjednika (od toga 20 pravoslavnih) nisu imali kmetska selišta. i 1910. godinu uslijedilo je zbog izvjesnog proširenja gradske opštine.

440 368 522 Kmetovi ujedno sl. godine po konfesijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici sa kmetovima Svega 654 Muslimani 619 Pravoslavni 35 20 641 222 183 12.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine 66.421 610 301 4. 101 je njihove posjede obrađivao drugi. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva.472 1.616 Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 72 4.950 Slobodni seljaci ujedno kmetovi i obratno Ostalo poljoprivredno stanovništvo 396 146 339 1.5%. Ta koncentracija zemljoposjednika u gradu nastala je prvenstveno stoga jer su pojedine građanske porodice kupovale kmetska selišta i slobodnu zemlju.044 Ukupno poljoprivredno stanovništvo 24. u Foči je živjelo 22. stanovnici 2.591 1. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1910.5% zemljoposjednika u srezu. 1.591 1. Potpuniji podaci o tome daju se u naredne tri tabele. 278 1895.440 363 522 37. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo agrarno stanovništvo na račun stanovništva koje se izdržava zanimanjima izvan poljoprivrede. praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. a 1910. seljaci Ostali poljop. Godine 1895. Agrarno stanovništvo u fočanskom srezu po godinama i socijalnim kategorijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi 1885. Ovaj proces bio je.372 52 3. 726 3.907 2.638 - 2. 217 1910. takođe.756 .

15 Ovi pregledi sačinjeni su na osnovu citiranih popisa stanovništva od 1885. Blizina srbijanske i crnogorske granice nije joj mnogo koristila.39 4.0. Međeđa-Dobrun (24. ± 1910.46 2. 179. pa se nije moglo pozitivno odraziti na privredni razvoj fočanskog kraja. Prosječan broj članova domaćinstva agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1895. što je.44 6. Stoga je privredni razvoj Foče u velikoj mjeri zavisio od privrede njene bliže i dalje okoline.05 . ipak.48 6. 1. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907.89 1.37 + 0. str. 3..83 2. koja je završena 1906. jula 1906.2) i Dobrun-Vardište (7. 1910.3 km) puštene su u promet 4.80 6. Promet ljudi i roba nije više išao “carigradskim drumom”. ali je dobila ulogu važnog vojnostrateškog punkta prema Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (u odnosu na Novopazarski sandžak). 15 Pruge Sarajevo-Uvac (137. 1974.88 *** Foča je nakon austrougarske okupacije izgubila svoj raniji privredni i saobraćajni značaj. Jugoslavenski historijski časopis. jer je promet sa Srbijom bio sveden na najmanju mjeru. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914.34 5. i 1910.02 4. Izgradnjom željezničke pruge Sarajevo-Višegrad. godine. godine.83 6.2 km). Foča se približila željezničkoj pruzi na 46 km. 1895.102 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine14 Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupan prosjek 1895.. avgusta 1906.49 1. a dva posljednja 1. O ovim pitanjima vidi: Iljas Hadžibegović. nego su svi značajniji željeznički i cestovni pravci bili okrenuti prema Austriji i Mađarskoj.28 5. 14 .73 6. bilo daleko.89 0. 1-2.53 4. br. i 1910.

53%).324 lica ili 9. str.62% zaposlenih. Razdioba po zvanju uopće. 17. najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1.71%). 103 Struktura stanovništva u fočanskom srezu prema glavnom zanimanju 1910. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90. 56-57.08% stanovnika. 7. instrumenata i sl. 6.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Od ukupnog broja zaposlenih.822 9 3 94 11 52 4 4 47 110 156 246 202 178 56 4 23 67 Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Svega Slobodna zvanja 13. Poljoprivreda. 16. koje su izdržavale 26. . Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna industrija Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj Proizvodnja pića i ugostiteljstvo 11. najamnim radom (1. javnom službom (1.784 ili 67. koji su izdržavali 8. 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272.88% stanovništva. 2.35%) i obradom metala (0. Poslije poljoprivrede. 14. oruđa. 8. trgovini 68.12% ukupnog stanovništva u srezu.146 U fočanskom srezu 1910. drvnoj in16 Die Ergebnisse der Volkszählung 1910. 9. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1. 13. 18. živinarstvo i vrtlarstvo Šumarstvo Industrija kamena i zemlje Obrada metala Proizvodnja strojeva. 3. 15.92% ukupnog stanovništva. 10. 4. 12. 11. javnoj službi 95.87% zaposlenih). godine16 1. 5.38% zaposlenih ili 91. godine privređivalo je 13.146 osoba ili 3.

1899.93%) Livade Šume Pašnjaci Neobradive površine Svega Iz ovog pregleda vidi se da su njive. godine više od 91% stanovništva fočanskog sreza izdržava od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. str.11%) (100. ili od prosjeka za cijelu zemlju.02% ukupne površine sreza.33%) (60.00%) (1. vrtovi.26 stanovnika na 1 km2. koji je imao 34. 284. građevinarstvu 29 itd. dustriji i rezbarstvu 65.136 1. ugostiteljstvu 28. 17 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. i 1910. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog.. Obradiva površina u fočanskom srezu 1895. . 282.889 37 403 8 (7. Takva struktura obradive površine i udaljenost od željezničkog saobraćaja uslovila je da se 1895. Sarajevo. na kojoj je živjelo 39.930 stanovnika. livade i pašnjaci činili svega 38. godine oko 1890 km2 površine.23%) (0.17 na 1 km2. godine (km2)17 Njive Vrtovi 136 169 1.104 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.97%) (8.43%) (21. Fočanski srez imao je 1910.. kućnoj posluzi 45. koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2. ili 21. Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga.

102 78.122 5.785 4. Godine 1885. 105 Obim poljoprivredne proizvodnje u fočanskom srezu vidi se iz naredne tabele (u metričkim centima)18 Vrsta proizvoda Pšenica Ječam Raž Kukuruz Zob 1882-1886. U istom razdoblju stanovništvo je u srezu poraslo za 13. str.066 846 454 4.426 4. 18 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.154 4.235 1892-1896. a 1895. 288-335. a naročito duhana i krompira. godine 197 kg.277 4. Značajan porast bilježila je i proizvodnja voća i povrća. a krompira za nešto manje od pet puta.270 2.481 407 4.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.587 Pirovina Heljda Ukupno žitarica Krompir Mahunarke 1.570 67.575 Proizvodnja žitarica u fočanskom srezu rasla je brže od priraštaja stanovništva.237 2. lan i sl Ostalo koštunjavo voće Crne šljive Jezgričavo voć 428 176 5. 43.780 297 5.994 1887-1891.539 125. proizvodnja navedenih žitarica iznosila je 124 kg po glavi stanovnika.785 2. Za 10 godina proizvodnja duhana povećana je za preko šest puta.482 2. konoplja.434 3. 29.65%.536 6.507 317 82 290 1.245 2.916 4.075 1. .955 408 710 Kesteni i orasi Sijeno Vrtno bilje i povrće Duhan 56.500 2.618 36.573 3.332 515 178 8.289 2.294 45.479 2.244 6. 21.022 701 198 2.783 4. a proizvodnja žita za 59%.433 Perica.119 1.232 1.

19 .602 64. do 1910.930 1. jer je izvršen svega godinu dana poslije okupacije. koza za 3. 252 872 688 364 94 Prvi popis stoke od 1879. 355-356.050 ili 4. i 1910. gatački i stolački srez.350 19. U fočanskom srezu. livanjski.. Broj stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika u fočanskom srezu 1895. godine ne prikazuje stvarno stanje.. a samo se broj svinja uvećao za 226 ili 14%. a vlasnici stoke su netačno prikazivali njen broj. 6-7. ovaca za 29.660 ili 10. mule Goveda Ovaca Koza Svinja 1895. goveda za 4. 12. Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.106 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.880 1. Die Ergebnisse der Viehzahlung. Stočni fond je značajno reduciran u prethodnim nemirnim godinama.186 61. u vrijeme teških posljedica trogodišnjeg ustanka i austrougarskog zaposjedanja zemlje. Zbog toga su poređenja realna samo u posljednja dva popisa.262 93. godine20. 18 142 307 214 5 1910.847 1910. godine broj konja. 5.660 43.045 38. Od 1895.181 60 1879. kao i u cijeloj zemlji. 5. zabilježeno je opadanje stočnog Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina str.298 39.408 64.7%. magarci mule Goveda Ovca Koza Svinja 3. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. nevesinjski. jer su se bojali povećanja poreskih obaveza. bilećki. sarajevski (seoski). 13 103 171 265 5 Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini. Grad Foča 1910. Broj stoke u fočanskom srezu po godinama19 Vrsta stoke Konji. XX-XXI.222 ili 31%. magarci. str. Ispred njega bili su rogatički.8%.7%. 20. Vrsta stoke Konji.621 1895.374 23.

22 Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. tako da se od 1907. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči. obavio 36 službenih putovanja. Die Ergebnisse Viehzahlung 1910. jula do 31. str. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. godine. godine. a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. decembra 1909. godine broj konja. Od 1. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala. 92-93.8%. U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez. Wien 1914. Potkraj 1908. 22 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1910. koja je zvanično konstituirana 10.21 Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje. boljih pasmina konja i goveda. 120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika. do 1910. 80-83. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena. Izvještaj o upravi BiH 1911. održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca. Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske. 107 fonda u prvoj deceniji XX vijeka. U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina. do 1908. 61. primjena modernih poljoprivrednih oruđa. 21 . IX. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga. Već iduće godine zadruga je imala 6. 24 Izvještaj o upravi BiH 1910. izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu. znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa. 23 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. Osim toga. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. On je tumačio poljoprivredna pravna akta.23 Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama. str. odabirao bikove i pastuhe za rasplod.24 I u izvještaju za drugu polovinu 1910. te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. str. vještačkih đubriva i sl. godine zabilježena Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. str. 96-97. uredio 4 vrta površine 4 dunuma. održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika. marta 1909. str. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10.700 članova. godine.

Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2. Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. je njegova bogata aktivnost. 3 pluga. koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja. a trgovina se sve više okretala prema Austro-Ugarskoj. 80-81.108 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane. Poslije 1878. godine Bosna i Hercegovina uključena je (1879) u zajedničko carinsko područje Monarhije. nije doprinosilo balkansko-orijentalnoj produkciji i trgovini. a uporedo s tim i do razaranja esnafske i patrijarhalne tradicije. str. njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi. 2 vjetrenjače i 1 sječarica. fočansko gradsko stanovništvo postepeno se uklapalo u nove privredne tokove. Politički i drugi motivi vodili su zatvaranju granica prema susjednim balkanskim zemljama u kojima su bosanskohercegovačke zanatlije i trgovci imali svoje tradicionalno tržište. . izvršio 53 službena putovanja.200 voćnih sadnica.000-2. koje su prekrivale 60% fočanskog sreza) i privredno oživio čitav kraj. ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. Iste godine za fočanski srez naručio je 2. Stari zanati su 100 godina prije okupacije počeli polako nazadovati ili potpuno nestajati. Ipak. tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti. decembra on je riješio 158 predmeta.. Oslonjeno na bogatu zanatlijsko-trgovačku tradiciju. jula do 31. Zbog toga je Foča čitavo vrijeme austrougarske 25 Izvještaj o upravi BiH 1910. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju... godine nisu u potpunosti mimoišle Foču.500 kruna godišnje). jer je ostala izvan dometa željezničkog saobraćaja koji bi omogućio eksploataciju prirodnih bogatstava (prvenstveno šuma. održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca. Proširenje tržišta u okvirima Monarhije. održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika. Od 15. međutim. iako u cijelom ovom razdoblju u njoj nije podignuto nijedno značajnije industrijsko preduzeće. Ova opšta privredna i društvena kretanja u zemlji nisu išla na ruku privrednom razvoju Foče i njene okoline.25 Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede. To uključivanje u razvijeniji privredni sistem i široko otvaranje vrata poslovnim ljudima sa strane dovelo je do ekspanzije tržišta i robnonovčanih odnosa.

počev od handžara i jatagana do malih šklopaca. Jaglučići i Kujundžići). 72. džepne noževe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Hamdija Kreševljaković je o tome pisao sljedeće: “Foča je bila osobito poznata po izradi noževa i po zlatarskom obrtu. S druge strane. koji su na balkanskom tržištu bili poznatiji od bilo kog drugog fočanskog proizvoda. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. obezbijedila egzistencija izvjesnom broju domaćih porodica. Letići. Zanimanje se prenosilo s koljena na koljeno u više porodica ( Jeremići. 109 vladavine zadržala karakter trgovačko-zanatlijskog centra s jakim vojnim garnizonom i sreskim administrativno-upravnim aparatom. 124-132. Berlin. Sarajevo. a kasnije samo Srbi.. Nikolići. Izrađevine fočanskih kujundžija su se raznosile po čitavoj Crnoj Gori i po dobrom dijelu Hercegovine. Dragovići. 1896.) Važnije porodice koje su se bavile ovim obrtom jesu: Bičani. Heinrich Renner. Namjere su bile dobre. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. 26 27 . čime se osobito bavio fočanski trgovac Bećir Njuhović. Kvalitetom i ljepotom izrade izdvajale su se sve vrste noževa. 1961. koje je trebalo organizirati na novim osnovama. Kadribegovići. str.26 Kujundžijskim zanatom bavili su se Bošnjaci i Srbi. Povijest i umjetnost Foče na Drini. U tom obrtu fočanski su se majstori mogli jedino uporediti s majstorima Carigrada (. Kolubare. uz korištenje tradicije i domaćih sirovina. Jagnje. jer je proizvodnja handžara i jatagana bila zabranjena”.. str. Tu su izrađivane sve vrste noževa. tehnički dobro opremiti i radnoj snazi dati moderno tehničko-tehnološko obrazovanje. Polje i Redže. Krame. postali anahronizam. Masburi. Noževe su izrađivali muslimani. Alija Bejtić. Tošovići. jer briga oko spasavanja nekih Hamdija Kreševljaković. Karabegovići. H. zlatarski je obrt u Foči spao na desetak dućana. 71. nova uprava nije pokazivala interesovanje i pustila ih je da propadaju. Kreševljaković. str. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male. str. Esnafi i obrti. godine izvožene su i u Austriju. Sarajevo. ali je najviši domet postignut u obradi metala. Vidi takođe. “Poslije 1878. Bilo je vrsnih majstora u raznim zanatima. 1957. Na taj način bi se. 59. ali nikada nisu do kraja ostvarene. a poslije 1878. Razvoj zanatstva u Foči imao je izuzetnu ulogu u njenoj historiji. Naše starine. IV. uz modernu industrijsku proizvodnju. angažiranjem državnih sredstava. ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena.”27 Za veliki broj zanata koji su. ona je namjeravala iskoristiti tradicionalni smisao domaćeg stanovništva za neke vrste umjetnih zanata.

U tome je bila njena osnovna namjena i značaj. Arso je radio tu po starom načinu. 58. sponama itd. Vid Vuletić-Vukasović. 1910. koja je od 1892. a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza). V. godine iznosila 400 kruna. godine osnovana Vladina radionica za inkrustaciju. U okviru ove politike u Foči je 1887. u kojem su otac i sin i prije radili. str.). koja je do 1909.. cigarluke. 57. cvjetićima. opisao je ovu radionicu u godini njenog osnivanja (1887) na slijedeći način: “Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Šundurika. Sada narod ne nosi oružje. Obrti u Foči. a od 1911. umjetnih zanata i kućne radinosti nije bila svestrana. nego obični dućan u Donjoj čaršiji kraj Šehove džamije (s lijeve strane idući od malog mosta). a radila je prema porudžbinama Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. babicama. Vuletić-Vukasović. do prvog svjetskog rata. na osnovu postojećih može se pretpostaviti da je u ovoj radionici. po svom ukusu. Glasnik za umjetnost i obrt (Zagreb). Rečene se stvari provađaju po svoj Herceg-Bosni.. On je naučio zanat od oca.”28 Jedan savremenik. Povijest i umjetnost Foče. kukama. Na čelo te radionice postavljeni su Risto Šundurika i njegov sin Arso. moglo biti osposobljeno oko 25-30 ljudi. bila filijala Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. Citirano prema A. str. III/1888. što je Vlada davala neku potporu učenicima koji su učili zanat kod Riste i Arse. te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički. Bejtić. Esnafi i obrti. a otac mu je pirlitao za turskog vakta oklope na puškama i na drugom oružju. 28 29 . 500 kruna.29 Iz opisa savremenika vidi se da je Radionica za inkrustaciju u Foči imala zanatski karakter. narodnim motivima”. O ovoj radionici Alija Bejtić piše: “Nije to bila neka savremeno opremljena radionica. te im je u radionici u okviru spomenica. A. str. a da ih spomenuti Arso Šundurika napuni. Iz Beča šalju preko obrtničkog referenta različitih prostih drvenih predmeta: ručica. pa eto Šundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape.. a u posljednje doba primaju narudžbine iz Beča itd... nožica za kutije itd. Imala je funkciju škole za obučavanje mladog naraštaja.110 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bejtić. 27. Šundurike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi.. do 1914.30 Mada nemamo tačne podatke. (vodicama. Za izdržavanje radionice iz sredstava zemaljskog erara isplaćivana je dotacija. te je taj zanat tjerao sve do okupacije. Ime ‘Vladina radionica’ dobio je jedino po tome. godine 600 kruna godišnje. itd.

Bejtić. godine otvorio Meho Hadžiahmetović.31 Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama. 321-323. drugi u Ustikolini. Najbrojniji su bili tabaci.000 goveđih i 5. ZMF. čizmadžije i ćurčije. takođe 1912. tako da su proizvodili samo za podmirivanje lokalnih potreba. Najveći broj kože otkupljivao je vojni garnizon u Foči. Obojica su rođena u Foči. Memiša Kumru i Ahmeta Dizdarevića.694/BH. promjenom granice. koje godišnje prerade 1. “čuven na daleko” po svojoj vještini graviranja arabeski na gvožđu. sarači. Poslije 1878. 61. koji su se i najduže održali. 33 ABH.32 Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Ćehotinu u samom gradu. jer su. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1908. str. Prvu je 1889. a drugu Smail Kašmo. ali poslije okupacije štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih. Za vrijeme austrougarske uprave u gradu postoje svega dvije kazandžijske radionice. 71. a zanat su izučili u Sarajevu. nedaleko od Aladža-džamije. Povijest i umjetnost Foče. godine. kujundžijskim zanatom u Foči bavilo se svega desetak radnji. Ovaj posljednji osposobio je trojicu naučnika – Avdu Balića. Prvi je otvorio radionicu u Foči 1912. visočkih ili travničkih štavljača. njihove izvozne mogućnosti ograničene. do 1914. 33 Đ. Srednje i stručne škole. 1907. U jednom izvještaju iz 1891. str. Tim poslovima bavili su se tabaci. 111 Sličnim poslom bavio se u Foči i Mustafa Letić. a treći u Trebinju. godine.000 ovčijih i kozijih koža. pa kod njega niko nije izučavao zanat. između Careve džamije i sahat-kule. smještenih u Prijekoj čaršiji. Esnafi i obrti. 31 A. 6. Kreševljaković. br. Vidi posebno za 1906. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih štavljača dadne predujam u iznosu od 1. Ali. 188-189. godine. od tog prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.).000-1. Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom. ali je ljubomorno čuvao svoju vještinu. Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža. godinu str. 30 . 1981. To je bio siguran put da se sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. str. Pejanović. 32 Čizmedžijski i ćurčijski zanat počeo je znatno ranije propadati (H.

Jeleč je bio jedno od većih naselja u fočanskom srezu. a uz to se dobijalo 70. Hadžići.694/BH 1891. 133-134. ovaj je tabački odžak brojio 36 majstora. Bili su minimalno plaćeni. Uzmemo li da je svaki tabak imao po pet radnika. ali je ona zbog slabog rukovođenja radila samo do 1898. Šahbazi. koji ih je instalirao na Mošćanicu kod Sarajeva.000 ovčijih i kozijih koža. Šljive. Palalije. Kurtovići. Njena godišnja proizvodnja iznosila je 80. a ispred Travnika. str. Tada je radilo svega devet štavljača i 15 radnika. 73. Kreševljaković. ali od te tri dvije su bile pred potpunom obustavom rada. H. predloženo je da se u Jeleču podigne moderna fabrika kože. Esnafi i obrti.. Tuzlaci. Na pribavljanju sirovina i preradi kože imalo je posao oko 300 ljudi. Postrojenja su stajala neiskorištena punih 10 godina. H. godine. 1981. Poneki su majstori imali do 15 radnika. godine. Svaki zaposleni prerađivao je 600-700 koža godišnje.36 Prekidom rada fabrike u Jeleču nanesena je velika šteta lokalnom stanovništvu.694/BH.5 puta manje od najslabije plaćenih radnika u zemlji. Ovaj slučaj nije mi više nigdje poznat. a poznat je po kvalitetnoj preradi kože. ZMF. Lokalni štavljači napustili su stare tabhane i zaposlili se u fabrici kao najamni radnici.000 koža)34 Do okupacije Bosne i Hercegovine u Jeleču su se održale 4 tabhane smještene uz Krupicu. 36 ABH. H. Ušte. Omeragići.112 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Dvije godine kasnije fabrika je proširena. godine prerađivalo 6. S obzirom na to da su jelečki štavljači imali najbolje prirodne uslove i da su proizvodili najkvalitetniju kožu. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina. Kazazići. Merdani. u Jeleču su radile tri tabhane sa 30 štavljača. 74. Zametice.000 ovčijih i kozijih koža. Po broju prerađenih koža nalazio se odmah iza Sarajeva i Visokog. Kreševljaković. U njemu se 1891. Renner. Drinjakovići i Husići. dok je ranije prerađivano četiri puta više (24. Tabačkim poslom bavile su se sljedeće porodice: Đoze. onda je u tom odžaku bilo zaposleno preko 200 osoba.000 kg vune. br.”35 Vjerovatno se većina ovih radnika samo uzgredno bavila preradom kože. Nišići. što je bilo 2. Prema izvještaju iz 1891. br.. Esnafi i obrti. Činilo se da je ta fabrika u Jeleču bila dobar poslovni potez nove uprave. Prijedlog je ostvaren 1892. Foče i Jajca. str. Džinići. 6. 34 35 . 6. str. Uz hranu su zarađivali svega 20 krajcera dnevno. koji su godišnje zarađivali ABH. ZMF. O jelečkim tabacima Hamdija Kreševljaković je zapisao slijedeće: “Zanimljivo je da je u svakoj tabhani bilo po devet suvlasnika (ortaka). a onda su ustupljena Ašeru Alkalaju. godine. Prema tome.

5 krune. U fočanskom kraju proizvođen je duhan slabijeg kvaliteta. do 1896. godine fočanski srez proizvodio je prosječno godišnje 317 kvintala. Nažalost. 1916. Bez obzira na to. Takve filijale postojale su u više mjesta Bosne i Hercegovine. Osim njih.600 kruna. podignuto je i osam otkupnih stanica i to pet u Hercegovini i tri u Bosni (Orašje 1888. godine prosječno 1.910 kruna. Wien. 1914. Iste godine kada je otvorena otkupna stanica u Foči izgrađeni su duhanski magacini u koje je uloženo 21. Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila. str. a njihova dogradnja doBericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913.37 U prvim godinama okupacije Austro-Ugarska je posvetila veliku pažnju uzgoju i fabričkoj preradi duhana. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. Ako se uzme da je prosječna cijena duhana po 1 q bila 120 kruna. godine. do 1886.000 forinti. Broj sadilica duhana stalno se povećavao. Poseban privredni značaj za Foču i njenu okolinu imalo je sađenje duhana i podizanje otkupne stanice. 76. dok je ista količina i I klasa hercegovačkog duhana plaćana 300 kruna. bis 1916. Već 1880. godine svoju filijalu u Foči. jedna dobra tradicija nije prerasla u novi kvalitet. tako da je uprava mogla već 1883.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.840 nadnica rudara u Kreki. Uvođenjem monopola. prihod od duhana predstavljao je značajnu stavku u ukupnom prihodu čitavog kraja. 113 20. Od 1882. godine podignute su fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru. dok je čisti prihod čitave ranije produkcije iznosio 1. Wien. čija je cijena prve klase iznosila 160 kruna po 1 q. onda je bruto-prihod 1895. Prosječna nadnica kopača u rudniku Kreka iznosila je tada oko 2. 90.200 forinti.955 q godišnje. znatno sniziti otkupne cijene i uvesti strožije klasiranje. godine. godine. a od 1892. str. Foča 1893. To znači da je prihod od duhana u fočanskom srezu bio jednak sumi od 93. a na drugoj da što prije stvori uslove za fabričku preradu u zemlji. godine iznosio 234. i Srebrenica 1897). Prva ulaganja u te poslove brzo su se isplatila. Osnovane su dosta kasno i radile samo do izbijanja rata 1914. 25. 37 . decembra 1879. ona je djelovala u dva pravca – na jednoj strani je nastojala da visokim otkupnim cijenama pridobije seljake za uzgoj duhana i da strogim mjerama spriječi njegovu privatnu preradu i krijumčarenja. a kasnije još dvije – u Banjoj Luci (1888) i Travniku (1893). Tvornica ćilima iz Sarajeva osnovala je 1912.

Osim prihoda koje je donosilo uzgajanje duhana. otkupna stanica u Foči zapošljavala je izvjestan broj radnika u toku cijele godine. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 576. prolazeći sve periode prosperiteta i kriza ove razmjene. str. godine Akcionarsko društvo za iskorištavanje šuma i pogona parnih pilana. dobilo je na submisijanskoj licitaciji dugoročnu eksploataciju šuma u fočanskom kraju. godine spominje 8 takvih pilana. taj ugovor nije realiziran sve do kraja austrougarske vladavine. u fočanskom kraju bilo je podignuto nekoliko pilana potočara. 39 Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. godine zabilježeno je da fočanski srez ima 4 pilane na vodeni pogon. 118-119. godine 47.000 kruna. i C. Potkraj osmanske vladavine. Ali. izgradilo poseban smisao za trgovinu. 38 . str. Zemaljski pregled mjestopisa. a u sezoni i do 40-50. prije P. Hasan Pilav i Hasan Karahasanović). Njihovi vlasnici bili su domaći ljudi ( Jovo i Aleksa Jeremić.. Begović.39 Strani kapital. 1978. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. a 1912. Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918). a 1885.000 kruna. Očigledno. dok se 1910. Ukupna investicija u njih iznosila je oko 8. Sarajevo. zapošljavala je 27 domaćih radnika. Tek 1913. zaobilazio je fočanski kraj zbog udaljenosti od glavnih željezničkih pruga. Foča je nekoliko stoljeća bila u središtu kopnene razmjene dobara između Levanta i zapadnih dijelova Balkanskog poluostrva. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. iako je bio veoma zainteresiran za bosanske šume. riječ je o malim pilanama potočarama ograničenog proizvodnog kapaciteta. 40 B. godine uz ulaganje od 36. tako da prosječno ulaganje po jednoj pilani iznosi oko 1. 141. Godine 1904. str.. Branislav Begović. Sve pilane su radile s po jednom pilom. od kojih je samo jedna bila okrugla. Smještena na trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu. Nazadovanje starih balkansko-orijentalnih zanata i okretanje trgovine prema Austro-Ugarskoj Monarhiji prisililo je Fočake da se prilagođavaju novim uslovima. Goetz i komp. 224. sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta. Razvojni put šumske privrede. Otuda je njeno stanovništvo. str. vršena je 1910.114 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.40 U privrednom životu Foče posebno i istaknuto mjesto pripadalo je trgovini. sračunatog na podmirenje lokalnih potreba.38 Izvanredni prirodni uslovi koje je imao fočanski kraj za razvoj šumske privrede i drvne industrije ostali su neiskorišteni za svo vrijeme austrougarske uprave. str. 91.000 kruna.

000 kruna. bogata okolina i prisustvo vojnog garnizona koji je djelimično snabdijevala. To su sljedeće firme: Husein-beg Zulfikarpašić (1904). u Foči je 1906. U Foči je 1899. str. str. s kapitalom od 83. Ahmet Hanjalić (1892). Salih Tataragić (1891).41 Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. novembra 1883. godine. godine42 Naziv firme 1. godinu nedostaju neke trgovačke radnje koje se ranije javljaju. godine osnovan Potporni fond za trgovinu i zanatstvo. Autoru nije poznato da li su one prestale raditi ili su njihovi vlasnici napustili Foču. na inicijativu Zemaljske vlade. a ovaj posljednji prvenstveno razvoj poljoprivrede. U popisu za 1910. s kapitalom od 400. Meho Hajrić i Šaćir Hajrić i Hermann Fusch (1891). Jovan Radošević (1891). 1910/11. 41 42 Altarac Mayer Bajrović Rašidaga Godina protokoliranja 1884. a u drugim mjestima najmanje 6 forinti (12 kruna). str.000 kruna. . ipak. str.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine bilo 35 takvih trgovaca. uključivanjem Bosne i Hercegovine u carinsko područje Monarhije prekinuta je njihova veza s tradicionalnim tržištem u Crnoj Gori i Srbiji i drugo. Razvoju fočanske trgovine išli su. 1899. Finansijalni ljetopis Bos. naruku duga tradicija. godine u Sarajevu naslijedio Venzel Stjepan. 115 Izgledi za budućnost naročito su se pogoršali poslije okupacije 1878. 1902. 1893. 182. Foča je ostala udaljena od glavnih željezničkih pruga koje su čitav promet okretale prema Austriji i Mađarskoj. a 1910. uvedena je obaveza sudskog protokoliranja za sve trgovačke radnje koje su u Sarajevu plaćale najmanje 15 forinti (30 kruna) poreza na čistu dobit. Kompas. 2. To znači da je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Foči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. Tomo Tomašević (1891). 1912. Simo Sunarić. Osim toga. koji je raspolagao kapitalom od 9. Bosnischer Bote. Protokolirane trgovačke firme u Foči 1910. Ovome treba dodati da je razvoj trgovine stimulirao i poreski sistem. godine i to sa dva osnovna razloga: prvo. Međutim. Njihova namjena je bila da kreditiraju zanatstvo i trgovinu. preselio iz Kalinovika. 65 i Bosnischer Bote. koji je stupio na snagu 1. Selim Šukalo (1891).050 kruna i Kreditni fond. 403-404.-Herc. jer su trgovci u cijeloj zemlji plaćali svega 3% poreza na čistu dobit. 390. koga je 1904. značajniji od toga fonda bili su Sreski potporni fond. Uporedi Bosnischer Bote. godine 50.

1891. 37. 1891. 16. 32. 1900. 1905. 1905. 1907. 33. 1896. 1905. 29. 31. 1891. 14. 1905. 1891. Bakić Hadži Ibrahim Bakić Jusufaga Ćehajić Mehmed Džindija Hasan Ekmečić Osman Đonlagić Mehmed i Hasan Glođalić. 34. 8. . 10. 1906. 1891. 18. 21. 1893.116 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1905. 35. 1893. braća Hadžialić Bećır Hadžimešić Mehmed Kadribegović Edhem Karahasanović Hasan Karahasanović Šerif Karahodža Mušan Karahodža Salih Karavdić Avdo Kujundžić Vasilije i Pero Letić Murat Njuhović Jusuf Oković Omer Pandur Mehmed Pašović Avdo Pašović Ibraga Prepoljac Aleksije Selimović Ibrahim Šiljak Hasan Sirbubalo Salih i Mehmed Sokolović Simo i sinovı Sokolović Timotıje Spitzer Heinrich Stark Johann Šukalo Muhamed Tafro Muhamed Tafro Mustafa Tafro Salko Tataragić Hadži Ibrahim Godina protokoliranja 1891. 27. 1891. 20. 1891. 1905. 19. 23. 1905. 1910. 15. 1900 1905.. 5. 22. 1893. 25. 1902. 4. 1891. 7. 13. Naziv firme 3. 9. 24. 30. 1891. 6. 12. 28.. 1900. 36. 1893. 26. 1894. 1905. 1910. 1891. 1905. 17. 11.

42. Meho i Šaćir Bajrić. 46. a posebno akumulacija kapitala koja je vršena u trgovini. Milan i Todor Hadži-Vuković. Nedjeljko Davidović. 43 Moderan hotel. dok su vojničku kantinu držali Josef Gerstl i Maria Schlamp (Šlamp). Hadži Bećir Hadžialić. 1891. 44. Milan Simić. 43. Vlado Hadživuković. Mara Jovović i Carl Herres.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. predsjednik. držao je Samuel Gerstl. a vinariju su držala braća Caratan. 1891. 39. koji su imali svoje filijale u Goraždu i Sarajevu. 1893. To su bile uglavnom trgovine mješovitom robom. Simo Hadži Glođalić. 43 44 . 1892. domaći ljudi i to 35 Muslimana i 12 Srba. uglavnom. Trgovinu su. 1891. Tomašević Simo Tomašević Tane Tošović Risto i sinovi (Risto. Jusuf Njuhović. Samo je kod nekih bilo naznačeno čime se bave. Bosnischer Bote. Karakteristično je da su u Foči zabilježeni kao trgovci samo dva stranca i jedan Jevrejin. 1891. kožar i trgovac bio je Jusuf Njuhović. 1900. 1891. svoje ciglane su imali Ahmet Đonlagić. Bećir Tuno. 45. Među njima. Todo Kočović. braća Glođajići. Simo Sunarić. Alaga Rodžo i Vlado Hadži-Vuković. str. a hotelijerstvom su se još bavili Jakob Russ. uslovili su stvaranje prvih novčanih zavoda. Salih i Mustafa Tafro. najistaknutiji trgovci mješovitom robom bili su Niko Hadži-Vuković i sinovi. predsjednik. prema datom popisu. 117 Naziv firme 38. Godine 1906. 1912. 40. Aleksije Jeremić. 49. Salih Tafro. 1892. 47. 1891. Najpoznatiji trgovci drvetom bili su Jovo i Aleksije Jeremić i Šerif Karahasanović. potpredsjednik. 1910. članovi direkcije. 391. vodili. Konstantin i Vladimir) Trhulj Alaga Trhulj Salih Tufekčić Gavro Tufekčić Mujo Tufekčić Tane Tulek Avdo Tuno Bećir Uzunović Halil Vuković Nike Hadži sinovi (Milan i Vasilije) Vuković Todo Hadži Godina protokoliranja 1891. Privredni razvoj Foče. s 24 sobe. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. 48. Vasilije Kovačević i Vlado Hadži-Vuković. braća Sokolović. 1891. 50. 41. Đorđe Hadži-Vuković.

Rašidkadić. 1911/12..000 dionica po 100 kruna. Vasilije Popović. godine bilo je uplaćeno 160. godine. 226. Simo Glođajić. Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo) započela je rad s dioničkim kapitalom od 200.-Herc. Kompas za godine 1910/11. str.45 Muslimanska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom) osnovana je 1907. Risto Jeremić (Tuzla). Milan Hadži-Vuković i dr.000 kruna u 10. Nadzorno vijeće: Mustajbeg Kršlak. Đorđe Hadži-Vuković. Na glavnoj skupštini štedionice. maja 1911. Hasić.44 Krajem 1909.000 dionica po 50 kruna. potpredsjednik (Foča). Salih ef. predsjednik i članovi: Husein-beg Zulfikarpašić. Do 1. 136-138.. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. str. data je saglasnost da se osnuje Muslimanska kreditna banka (dioničarsko društvo). 128-130.. Nedjeljko Davidović (Čajniče). i 170. godine – 225 članova sa 619 udjela. Rašidkadić. Na njenom čelu stajali su najistaknutiji predstavnici srpskog trgovačkog građanstva. Manjo. presjednik (iz Goražda). Uplaćeno je bilo 2. str. godine. godine. Todor Hadži-Vuković. predsjednik. Preuzimajući imovinu i dugove Srpske štedionice. Osnovana je s dioničkim kapitalom od 500. 20. Ali ef. Kompas 1912/13. Vidi: Financijalni ljetopis Bos-herc. Mustajbeg Prašo (Čajniče) i Alibeg Čengić – Borjanin iz Borja. potpredsjednik i članovi: Milan Simić. Rašidkadić. jula 1910.000 kruna. likvidirana je Srpska štedionica. godine i za vrijeme prvog Direkciju Srpske banke i štedionice sačinjavali su: Aleksije Jeremić. 126-128. članovi: Uzeiraga Njuhović. Poslove direktora obavljao je Nikola Kovačević. Ahmedaga Hasić. 1912-13. Todo Kočović. 14. 45 . Muslimanska kreditna banka preuzela je imovinu i dugove Muslimanske štedionice. Odlukom glavne skupštine.118 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. članovi: Salih ef. Zaključak je proveden u djelo na glavnoj skupštini 19. Vlado Hadži-Vuković. Mehmed ef. januara 1910. str. Ibraga Selimović.000 kruna. godine imala je 255 članova s 560 udjela po 50 helera nedjeljno. Hasanbeg Alajbegović (svi iz Foče). predsjednik. osnovana je Srpska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom). 46 Direkciju Muslimanske kreditne banke sačinjavali su: Ibrahim ef.46 *** Foča i njena okolina ušli su u političku istoriju austrougarskog perioda po događajima koji su se zbili u ustanku 1882. Ahmed ef. novembra 1912. Muftić. a krajem 1910.000 dionica u vrijednosti 100. godine. a osnovana Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo).000 kruna u 2. Vidi: Finansijalni ljetopis Bos.

. turske i srpske granice. Odmah je požurila da objasni razloge za takav stav stanovništva. Pripreme za ustanak počele su u čitavom kraju. U izvještaju kapetana Lukića stoji da su ustanike sačinjavali Bošnjaci i Srbi iz Borča i Foče. fočanski kraj najteže je podnosio novu okupacionu vlast. neprijavljivanju pred sudom i slično. Ustanak je počeo napadom na žandarmerijsku stanicu u Ulogu. Uz 47 H. Nisu se lahko mirili s nastalom situacijom. ipak su im preporučene taktičnost i obzirnost. plaćanju poreza. kao ni drugi gradovi jugoistočne Bosne. novembra 1881. str. okupljajući bošnjačko i srpsko stanovništvo. Sve što se događalo između njih ne izlazi iz okvira političke istorije većine naših mjesta. 119 svjetskog rata 1914-1918. Hercegovački ustanak. januara 1882. ali je bilo Fočaka koji su učestvovali u odlučujućoj bitki na Glasincu.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Opšte nezadovoljstvo dostiglo je kulminaciju u prvoj dekadi januara 1882. Žalbe su naročito dolazile na šefa šumske uprave. godine. godine. godine. 4. Budući da je naseljen isključivo muslimanskim i srpskim stanovništvom. koji je još 1878. da narod čitavog sreza pruža pasivan otpor koji se ispoljava u odbijanju da učestvuju u javnim radovima. S obzirom na to da je nezadovoljstvo imalo dublje socijalne i političke korijene. što nije bilo beznačajno za dalji tok ustanka. godine. Kapidžić. i 11. Iz takvih reagiranja okupaciona vlast je zaključila da se u fočanskom srezu više nego i u jednom drugom može očekivati otpor vojnom zakonu. noću između 10. ekonomski i društveno izolirala od susjednih zemalja i uspostavila strogu birokratsku vlast s jakim vojnim garnizonom. 93. Žandarmerijsku stanicu napala je grupa od 100 ustanika predvođenih podserdarom Perom Tunguzom. novembra 1881. tako da je vlast preduzimala prisilne mjere. Foča. koja ga je politički. Proglašavanje vojnog zakona bio je dovoljan povod za to. a nezadovoljstvo se naročito ispoljilo prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Predstavnici okupatorove vlasti izvještavaju iz Foče. U znak otpora vojnom zakonu. godine. nije pružila neposredan otpor kad ju je zaposjedala austrougarska vojska u oktobru 1878. nisu se mogli izbjeći sukobi između stanovništva i okupacione vlasti. u blizini crnogorske. 80 muslimanskih porodica iz Foče podnijelo je zahtjeve za iseljenje. pa je konstatirala da je u srezu snažan pritisak poreskih i šumskih organa. godine imao svoju četu. Na tom mjestu ukrštali su se putevi iz istočne Hercegovine i južne Bosne.47 Iako su okupacione vlasti dobile naređenje da djeluju energično.

50 H. U Foči je koncentrirana austrougarska vojska. Mazoču i Bastasima. Kapidžić. Stojan Kovačević i Salko Forta. Najaktivnije ustaničke vođe bili su Pero Tunguz. 114. str. H. Peru Tunguza. koji je s više sinova učestvovao u njegovoj pripremi i izvođenju. da im se uputi pomoć od 60 ljudi. od kojih su 150 bili regruti.49 Ustanici su 25. februara. Preduzeta koncentracija vojske i njeno stavljanje pod komandu jednog generala ukazuje na strategijski značaj Foče i ozbiljnost ustaničkih akcija.. prema osmanskoj granici sve do Čajniča. preduzeo akciju dolinom Sutjeske. Komandant svih tih snaga bio je general Obadić. gdje je zauzeo žandarmerijsku stanicu u Tjentištu. 48 49 . Garnizon u Foči imao je 300 vojnika. Tom prilikom zarobljen je 21 žandarm i vojnik.120 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ključnu ulogu u uloškom ustanku imao je Omer Šačić. 109-110. januara. 13. Neposredna posljedica toga bilo je ugrožavanje austrougarske vojske u Foči i napuštanje žandarmerijskih stanica u Čelebićima. Jedna kolona pod komandom pukovnika Hacea stigla je u Foču 2. februara 1882.50 Do 1. februara već se bilo diglo na ustanak stanovništvo na lijevoj obali Drine. Ustanici su zauzeli skele na Drini i počeli se prebacivati na desnu obalu. prema Crnoj Gori i Sandžaku. On je dobio tajnu poruku iz Crne Gore da zauzme Foču i prekine njenu vezu sa Sarajevom. godine zauzeli žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču. januara 1882. Vodio je grupu od 600 ustanika i 1. Najznačajniju ulogu u ostvarenju tog zadatka imao je Stojan Kovačević. ali im fočanski garnizon u tome nije mogao pomoći. Hercegovački ustanak. Hercegovački ustanak. a iz Sandžaka je upućen jedan bataljom u Čajniče i Foču. Cilj im je bio da oslobode Foču. O ovim događajima Hamdija Kapidžić je pisao: “SituaH. Hercegovački ustanak. Tako su glavni skelski prelazi na Drini došli u ruke ustanika. a poslije toga su svoje glavne napore prenijeli iz gornjeg Podrinja i Zagorja prema Foči.48 Neposredno poslije izbijanja ustanka u Ulogu nezadovoljstvo se proširilo na Podrinje.. Žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču tražile su. Kapidžić. čiji su glavni punktovi bili oko Huma i Broda. str. bogati zemljoposjednik. jer su se ustanici pojavili na Vučijem brdu i Vratlu. 16. Kapidžić. ali su svi pušteni na slobodu. str.

Ustanici su imali 3 mrtva i 4 ranjena. U austrougarskom izvještaju kaže se da su borbe za Foču bile žestoke. iz borbi za Foču 3. jer su ustanici zaprijetili da će ga odvojiti od Foče. Kapidžić. Uspješne akcije ustanika vođene su sve do povratka i koncentracije svih trupa. str. i 4. da se kod Broda vode borbe i da kod Cvilina ustanici prelaze Drinu na više mjesta.53 Očigledno je da su ustanici iskoristili momenat kada je general Obadić napustio Foču s dijelom trupa i na taj način oslabio odbranu. Prema ustaničkim izvještajima. a ostatak vojnika rasporedio je na položaje oko Foče. tako da su oni treći dan morali prekinuti borbu. Hercegovački ustanak. februara oko utvrđenog Susječna i Broda.51 General Obadić je 4. februara kada je stigao general Obadić s pojačanjem i da je u njima poginulo 4. Borili smo se dva dana (3. 165. Stojanu su pristizale ustaničke čete iz područja desne obale Drine iz Sandžaka pod Tošićem. Do žestokih borbi došlo je 4. Jovom Karovićem i Beširom Kaljačom. februar). 53 H. rasporedili smo svoje snage (1500 i to tako što smo postavili jedan dio na Krbljinama prema Rogoju. drugi smo stavili u pokret prema Foči. Iako su pokazali izvanrednu preduzimljivost i hrabrost. H. i 15. jer je bila dobro utvrđena i branjena s osam bataljona ojačanih artiljerijom. str. Hercegovački ustanak. H. a s trećim smo izvršili napad na Susječno kod Foče). str. 54 H. U jednom izvještaju piše: “Kad smo saznali za tu namjeru (kretanje pukovnika Hacea prema Foči). februara 1882. 51 52 . Hercegovački ustanak. H.500 boraca. 164. da su prekinute 4. U izvještaju stoji: “Sve je ustalo i opšta je revolucija. februara da su ustanici opkolili Foču. Ustanička akcija počela je napadom na Brod. 164. Kapidžić. Ipak. Hercegovački ustanak. Položaj okupatorske vojske u samom gradu otežao je pokret u srpskom dijelu varoši. 165. stigao iz Kolašina”. str. i 4. februara sa jednim dijelom vojske preduzeo izviđanje dolinom Drine i Sutjeske.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. zatim smo navalili na Foču sa svih strana. u bitkama oko Foče učestvovalo je 1. 121 cija između 2. a ranjeno 17 vojnika. koji je prema konfidentskim izvještajima. slabo naoružani i bez artiljerije nisu se mogli suprotstaviti izvježbanoj vojsci u utvrdama. Kapidžić.). sve je naoružano” (kurziv I. februara postala je po austrijsku vojsku kritična. Kapidžić. zauzeli sve kasarne. Komanda u Foči javila je 2.54 Ustanici nisu zauzeli Foču. 52 General Obadić morao je prekinuti nastupanje prema Bastasima. a trećeg dana prekinuli borbu”. Sve snage morale su se koncentrirati na odbranu grada.

brojni birokratski aparat.55 U borbama oko Foče istakao se Stojan Kovačević. Na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku je uspostavljen vojni kordon koji je potpomognut s devet žandarmerijski stanica: Foča.. koji su se koristili svakom pogodnom prilikom da napadnu okupacionu vojsku. policiju.56 U čitavom Hercegovačkom ustanku 1882. na čelu s generalom Obadićem. Međutim. Hercegovački ustanak. Forta se sa svojim ljudima povukao u Borač. ali i na domaće ljude kojima je osiguravala privilegiran socijalni i politički položaj. boreći se protiv austrougarske vojske. Čelebić. Neuspjeli napad na Foču 2-4. Jeleč. str. Vikoč i Ljubina. Krajem 1882. Pomenutih 700 ustanika u fočanskom kraju vezalo je za sebe 18 četa austrijske vojske. Slamanjem ustanka iz 1882. Kapidžić. februara nije prekinuo dalje ustaničke akcije u fočanskom kraju. 217. Nakon ustanka. Suha. jer je ona postala koncentracioni i polazni centar austrougarske vojske iz koga su išle sve akcije protiv ustanika u Ulogu i Zagorju. takozvani štrajf-korpus (“Streif-korps”). . U gradu Foči je od amnestije bilo izuzeto 20 Bošnjaka i 8 Srba. a Stojan Kovačević se sa manjom četom vratio u Gacko. godine Austro-Ugarskoj je uspjelo da okonča 50-godišnji nemirni period u Bosni i Hercegovini. U okolini Foče zadržalo se oko 700 ustanika. ostalo je zabilježeno da je ustanicima pružilo pomoć svojom pobunom srpsko stanovništvo u gradu. U njemu su učestvovali zajedno Srbi i Bošnjaci. okupaciona vlast proglasila je amnestiju za ustanike.122 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kalinovik. 165. H. koji je komandovao s oko 600 ljudi. Među njima je bilo 187 Srba i 54 Bošnjaka. U narodu fočanskog kraja ovaj ustanak poznat je kao “Stojanov vakat”. Za sređivanje prilika u krajevima koji su se digli na ustanak nova vlast se oslanjala na vojsku. str. Previla. Žestok napad ustanika na Brod kod Foče zabilježen je 23. Ustanici više nisu bili u prilici da organiziraju veći napad na Foču. Kapidžić. godine fočanski kraj dao je izvanredan doprinos. godine formirana je u graničnom pojasu prema Crnoj Gori.. februara u vrijeme austrougarske ofanzive na Zagorje. Bastasi. Hercegovački ustanak. koji je 55 56 H. godine. Sandžaku i dijelu Srbije posebna vojno-policijska formacija. ni to nije bilo dovoljno da se uspostavi trajniji mir. ali je od toga bilo izuzeto 241 lice koje se istaklo u ustanku.

Takođe se djelovalo preko vjerskih službenika i zemljoposjednika koji su već u početku probrani kao politički oslonac nove vlasti. 10. zastupnici: Vaso Tomašević. trgovačku ili kakvu drugu radnju bila je uslovljena u najmanju ruku lojalnim držanjem prema vlastima. Tada su ga sačinjavali: Huseinbeg Zulfikarpašić Čengić. a 1912. a u mnogim slučajevima tražene su i druge usluge. Sarajevski list.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Vlado Glođajić. on je posjetio fočanski kraj. godine u Foči sačinjavali. Jusufaga Njuhović. U Ustikolini je dao 100 forinti za opravku džamije. Prilikom svog prvog obilaska Bosne i Hercegovine. Tomislavu Kraljačiću. u kojem je ustanak bio tek ugušen. Nikola Caratan. Tane Tomašević. Bošnjake su zastupali zemljoposjednici i trgovci. Bajraga Tuno i Uzeiraga Njuhović. a Srbe trgovci. 123 bio veoma pokretan i imao zadatak da u svakom momentu efikasno djeluje u slučaju lokalnih pobuna ili upada oružanih grupa preko granice. neposredno poslije imenovanja za ministra. Husaga Pilav. Sulejman-beg Pašić. septembar 1882. godine u vijeću su sjedili 9 Bošnjaka i 3 Srbina.58 Socijalni sastav gradskog vijeća nije se izmijenio ni 1912. Mehaga Hadžimešić. dao je 60 forinti. Svaka dozvola za ugostiteljsku. Bećiraga Tuno. od kojih je bilo 7 Bošnjaka i 5 Srba. zajednički ministar finansija i najodgovorniji funkcioner za vođenje austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. Hadži Ibrahim Bekić. zastupnici: Muratbeg Čengić. br. Za podatak zahvaljujem dr. Jovo Jeremić i Todo Niković. Avdaga Muftić. a da se istovremeno radi na pridobijanju naroda za prihvatanje okupacione vlasti. “što je među prisutnim muhamedancima pobudilo neobično radovanje i zahvaljivanje”. Sulejmanbeg Pašić. kome su “hajduci” zapalili han. Iz Beča i Sarajeva stizale su instrukcije da se energično postupa protiv onih koji narušavaju red i sigurnost. godine. Aleksije Jovičić i Muhamedbeg Avdagić. 57 . načelnik. podnačelnici. Salihbeg Čengić. uz garanciju da će zadržati ranije socijalne pozicije. a jednom hadžiji.57 Posebnu funkciju u političkom djelovanju u narodu imalo je gradsko vijeće (Medžlis) sastavljeno od uglednih i lojalnih predstavnika građanstva. načelnik. U gradskom vijeću bilo je 1900. U gradu Foči je razdijelio 500 forinti sirotinji. Idrizbeg Avdagić. Kako to treba praktično raditi pokazao je Benjamin Kalaj. podnačelnici: Vasilije Kujundžić i Ahmetaga Hasić. 109. godine 12 članova. Njega su 1900.

što se vidi iz podatka da se u gradskom vijeću 1912. . da bi i na taj način pribavljali društveni ugled. islamski izborni srez) i Gavro Gašić (III kurija. Imetak koji su stekli trgovinom i brojnim kmetskim selištima ulagali su dijelom u odlazak na hadžiluk (odatle uz imena i prezimena dodatak hadži) i dobrotvorne svrhe. U Foči se. koje će ići od saradnje s austrougarskom vlašću. 2. maja 1913. zatim Mahmud-beg Fadilpašić (III kurija. u deceniji pred Prvi svjetski rat.. 21. do 15. 9. kojim su zabranjene prvenstveno srpske nacionalne i vjerske organizacije i društva. islamski izborni srez). godine). kao i u drugim našim gradovima. počelo stvaranje političkih grupa i stranaka. direkcijama srpske i muslimanske banke. Risto Hadžidamjanović (II kurija. nalaze samo tri Srbina (a ranije ih je bilo pet). izdvojio tanak sloj srpskog i bošnjačkog građanstva koje se stalno smjenjivalo u gradskom vijeću. Uspjesi Srbije i Crne Gore izazvali su oduševljenje srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i pojačali njegovo opoziciono raspoloženje prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. U Bosanskohercegovačkom saboru fočanski srez zastupali su Mustajbeg Mutevelić (II kurija. Zaoštravanje političkih odnosa u fočanskom srezu započelo je balkanskim ratovima. pokreti za crkveno-školsku autonomiju Srba i vjersko-školsku autonomiju Bošnjaka predstavljali su specifičan vid opozicionog političkog djelovanja. 15. srpsko-pravoslavni izborni srez). dr Luka Čabraić (II kurija. koji se prelamao i u fočanskom srezu. Zatim je. godine primjenjivani zakoni iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji. mada se struktura stanovništva nije mijenjala u korist Bošnjaka.. vakufskom i crkveno-školskom odboru. preko političkih kompromisa do otvorene opozicije. 10. bilo je zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava. Srpsko građanstvo u Foči bilo je opoziciono raspoloženo prema austrougarskoj politici. Međutim.124 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pri čemu im je pravila razne ustupke. kao i u odborima njihovih kulturno-prosvjetnih i potpornih društava. organizacija i stranaka. Austrougarska vlast je nastojala da upravo njih pridobije za svoju politiku. S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini sve do 1910. srpsko-pravoslavni izborni srez). Iz straha pred tim raspoloženjem austrougarske vlasti iskoristile su skadarsku krizu da u Bosni i Hercegovini zavedu “iznimne mjere” (od 3. U tim svojim nastojanjima ona je uspijevala da pridobije samo dio građanstva i krupne zemljišne posjednike. katolički izborni srez).

dok 59 Vladimir Ćorović. raspuštena su sva srpska kulturno-prosvjetna i đačka društva. U Foči je 14. Na prvom su bili pop Josif Kočović. Tuzla. U Arad je internirano 5. . trojica su se uspjela spasiti bijegom. Beograd-Sarajevo. Crna knjiga. 125 Obračun koji je počeo sa srpskim stanovništvom u vrijeme balkanskih ratova nastavljen je u drastičnoj formi poslije Sarajevskog atentata i u toku Prvog svjetskog rata. avgusta vojna patrola strijeljala je taoce na prvom mostu. kada je Srbija odbila austrougarski ultimatum. Izbijanjem rata. a treći otpremani u logore. počela su hapšenja za austrougarske vojne i policijske organe. Presude su. Zaveden je vojnookupacioni režim.000. a ponegdje i bošnjačko i hrvatsko. a u Doboju. Među njima bio je i starac s preko 80 godina. od kojih je u logoru umrlo 2. godine umrlo je oko 5. U Foči je formiran ratni vojni sud koji je na suđenjima uhapšenim donosio presude koje su odmah izvršavane. U zoru 9.000 lica. a u toku 1915. Još iste noći. Komoran.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Sarajevo. Travnik i Bihać). koji je ukinuo većinu mirnodopskih i zaveo vojne zakone. u kojima su pljačkane i demolirane srpske trgovačke radnje i kuće. u Foči su austrougarske vlasti kao taoce postavili šest uglednih Srba kod dva željezna mosta na Drini. tokom 1916. Grac. Zabranjen je veliki broj srpskih knjiga i časopisa. politički sumnjivih ljudi. uglavnom. Iz čitave grupe. Šopronj. a jedan je teško ranjen umakao sa strijeljanja. str. a na drugom pop Vasilije Kandić i trgovci Milan Hadži-Vuković i Nikola Mazija. Doboj itd. avgusta 1914.000 lica iz Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina postala je ratno područje. organizirane su u bosanskohercegovačkim gradovima protivsrpkse demonstracije. jula 1914. Prvih mjeseci rata. Srpsko stanovništvo je odvođeno u logore širom Monarhije (Arad. a posebno poslije objave rata Srbiji. godine. prvenstveno Srba. godine inscenirano je niz političkih procesa protiv uglednih Srba (Banjaluka. godine strijeljano i povješano 126 osoba. od austrougarskih jedinica naročito su stradala pogranična područja prema Srbiji i Crnoj Gori.). Masovno je hapšeno srpsko stanovništvo.59 Očekujući ofanzivu srpske i crnogorske vojske. i 1917. 115. koje mu je bilo naklonjeno. dvojica mladića ispod 20. a dvojica ispod 18 godina. drugi strijeljani. Od atentata. a na drugom ubila Maziju. 1920. 25. pop Vladimir Popović iz Čelebića i trgovac Niko Hadži-Vuković. bile takve da su jedni vješani.

expatriirten bosnisch-herzegovinischen Landesangehörigen. je dvojicu drugih teško ranila. u fočanskom i susjednim sreCrna knjiga. a crnogorska na liniju zapadne padine Romanije – selo Pale – Kalinovik.60 Iz navedenih primjera jasno se vidi da su u Foči i u drugim mjestima na najvećem udaru bili srpski sveštenici. Direktivom od 27. Miljevine – 49.. Višegrada i Međeđe. Krajem septembra. radi obezbjeđenja lijevog boka Užičke vojske. 1915. godine. Crna knjiga. Zahl 13. str. 60 61 .. avgusta 1914. Užička vojska nastavila je ofanzivu 22. u sadejstvu s crnogorskom Sandžačkom vojskom. Do 17. Sarajevo. U daljim borbama. U ovom popisu navedena su sela i poimenice sva domaćinstva i lica. Mrežica – 77. a tri dana kasnije i kod Goražda. str. učitelji. 31-36. septembra 1914. Još u vrijeme pripreme ofanzive srpske i crnogorske vojske na jugoistočnu Bosnu.61 Najveći broj interniranih bio je iz sela: Sijerča – 100.421/Präs. 59-60. oktobra isto je učinila i crnogorska vojska. Od 5. Užička vojska je do 25. srpsko stanovništvo jugoistočne Bosne dočekalo je srpsku i crnogorsku vojsku kao oslobodilačku. i 15. a prilikom njihovog odstupanja dio srpskog stanovništva i iz fočanskog sreza napuštao je domove i krenuo u Crnu Goru i Srbiju. Zakmura – 24 itd. trgovci i intelektualci. oktobra Užička vojska je odbačena na liniju Vratar – Vigova Gora – Šenković. Poslije terora koji je nad njim izvršila austrougarska vojska. Srpska vrhovna komanda šalje Užičku vojsku. Od toga broja bilo je 170 ženskih. do 10. septembra pravcem Han-Pijesak-Vlasenica. Oktobar 1914. septembra obje vojske su izbile na visinu Rogatice. Fočanski kraj je na samom početku rata bio neposredno ratno područje i više od mjesec dana bio je u rukama crnogorske vojske. u ofanzivu na Višegrad. iz fočanskog sreza internirano je 58 domaćinstava s ukupno 356 lica srpske nacionalnosti. godine. Sandžačka vojska stupila je u dejstvo i prešla Drinu 11. Oba teško ranjena taoca internirani su u logor u Arad. str. a Sandžačka je krenula preko Romanije i dolinom Prače prema Sarajevu. gdje se sastala sa Sandžačkom vojskom. oktobra odstupila na desnu obalu Drine. srpska vojska je izbila pred Vlasenicu. Vorzeichnis der auf Grund der Verordnung von 13. 177 muških i 9 djece. a 30. Račići – 31. dok je Užička vojska prešla Drinu 14. 95. Osim ovih.126 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. krajem avgusta 1914. godine nizvodno od Foče. septembra kod Starog Broda.

Mobilizacija najsposobnije radne snage i rekvizicije konja i volova za vojsku značajno su smanjile produktivnu snagu poljoprivrede i to upravo u vrijeme kada su njeni proizvodi bili najpotrebniji. Zabranjen je izvoz iz Bosne i Hercegovine. proso. Rekvirirani su pšenica. kukuruz.000 Bošnjaka sa ženama i djecom. 127 zovima pojavljuje se izbjeglički pokret bošnjačkog stanovništva. bilo da se radilo o teroru nad srpskim stanovništvom. godine na 46. 125-126. Prilikom povlačenja austrougarskih trupa iz Novopazarskog sandžaka za njima je krenulo oko 9.000 djece i oko 16. među kojima je bilo oko 20. 1973. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. što znači da je bosanskohercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. Kasnije. godine.000 žena. Međutim. Već 3.63 Izuzetna stradanja koja je proživljavalo cjelokupno stanovništvo Foče i njene okoline.000 lica. što predstavlja dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armije prema Srbiji. marta 1915. heljda. godine donesen je Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama. Do konca oktobra 1914. ili o izbjegličkom pokretu bošnjačkog stanovništva. ovas. Beograd. ni tako strogo ograničene i nedovoljne količine stanovništvo nije redovno dobijalo zbog neredovnog saobraćaja u ratnim uslovima. a do sredine januara 1915. Prvi svetski rat 1914-1918. raž. pojačavale su strahovita glad i epidemije koje su popratne pojave ovakvih vanrednih prilika. Mjesečni limit u Ugarskoj iznosio je 18 kg a u Austriji 10 kg po stanovniku. tako da se nije mogla završiti žetva niti naredna sjetva. str. Nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama pokušalo se spriječiti maksimiranjem cijena žita i brašna.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. višegradski i rogatički. Zemlju su najvećim dijelom obrađivali oni koji to nikada nisu radili. brašno i krompir.480. avgusta 1914. ječam. Ovaj pokret bošnjačkog stanovništva brzo se proširio i na srezove jugoistočne Bosne: fočanski. . 29. broj izbjeglica (“muhadžera”) iz svih krajeva narastao je na 36. Njime je bio obuhvaćen veliki broj porodica koje su se kretale prema Sarajevu i drugim mjestima u unutrašnjosti. a među njima visok procent 63 Petar Tomac. U svim mjestima vršene su rekvizicije i stvorene rezerve žita i brašna. čajnički. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika i to 7.2 kg brašna ili 9 kg žita. Normalna mjesečna potrošnja žita po jednom stanovniku uzima se 18 kg mjesečno. donesen je zakon na osnovu koga je bio reguliran promet žitom i brašnom.

Izbijanjem rata 1914. a nadziranje je vršila žandarmerija. mašine i druga oruđa i stavljeni na raspolaganje za zajedničku upotrebu. Ovaj podatak izgleda pretjeran. u posljednjim godinama rata (1916-1918) umrlo je od gladi i iznemoglosti 2. godine. godine porasle su za tri puta. maja 1919.200 lica ili oko 50 lica mjesečno.64 Da bi se uvela još oštrija kontrola snabdijevanja stanovništva..65 Ishrana stanovništva postajala je sve teža.500 lica (oko 20% stanovništva). 56-57. Rekvirirani su svi plugovi. bis 1916. Wien. ali on je zvanično dat i u njega ne bi trebalo sumnjati.128 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. dok je taj procent u Austriji iznosio 0. 1917. 65 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. 66 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. u aprilu 1915. str. Dugi i iscrpljujući rat trošio je i posljednje rezerve hrane. godine vojnom mobilizacijom u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno 2.000 stanovnika.300% veće nego prosječne cijene istih artikala 1914. bis 1916. Tada je povećana količina žita za seosko stanovništvo sa 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. a stupile su na snagu 11. godine. Prema popisu iz 1910.50%. godine. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. U nedostatku radne snage poljoprivredne radove su obavljali zatvorenici i ratni zarobljenici.. izuzimajući radnike na teškim poslovima dobilo svega 200 grama brašna na dan po stanovniku. Kakve je razmjere dobila nestašica i skupoća najbolje se vidi iz porasta cijena životnih namirnica u Sarajevu. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. 64 . činile su žene. godine. Radovima su rukovodili posebni odbori.35% ukupnog stanovništva. u vojsku je regrutirano 7. dok je gradsko stanovništvo. maja 1915. 131-132. jer se samo na taj način mogla obraditi zemlja. a uz saglasnost reis-ul-uleme i muslimanske žene. Organizirane su prisilne “mobe” za žetvu i za sjetvu. bis 1916. do 1916. 141-142. Cijene životnih namirnica koje je 1918. str. na užem području sreza. Prema austrougarskim izvorima. godine utvrdila vlada bile su za 350% do 2. uže područje fočanskog sreza (bez ispostave Kalinovik) imalo je oko 38. godine. godine izdate su karte za dodjelu hljeba i brašna. Kraj rata dočekan je sa značajnim gubicima stanovništva. Cijene životnih namirnica od 1913. zatim školska djeca iz osnovne škole pod nadzorom učitelja. 1917. str.66 Prema izvještaju Sreskog ureda u Foči od 22. a u Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914.

Kao vođa socijaldemokrata u fočanskom srezu spominje se cipelarski radnik Šćepan Nećić zvani Burilo. 129 Mađarskoj 0. Likvidirani su naročito ugledni ljudi. Ove nemire je još više zaoštravala “boljševička agitacija koju provode i podstiču povratnici sa istočnog fronta i socijalistički agitatori”. 73. U izvještaju Sreskog ureda kaže se da dvojica posljednjih “harangiraju masu”. a nova se nije konsolidirala. zelenog kadra. . koje je bilo izloženo uništavanju. Slab aparat vlasti nije se mogao suprotstaviti pljačkaškim akcijama seljaka. Vlasti su tražile izlaz u uspostavljanju 67 Glas slobode.147 stanovnika. Na ruku seljačkim nemirima išle su nesređene prilike.45%. 9. koje se izražavalo na različite načine. a 1918. kao i odjeci Oktobarske revolucije. u fočanskom i susjednim pograničnim srezovima još su više pojačavali teror nad srpskim stanovništvom i teške uslove života izbjeglog muslimanskog stanovništva. godine 30. 3. koje su mjestimično bile praćene i ubistvima bošnjačkih zemljoposjednika. Popisom iz 1917. Oni pale begovske kuće i imovinu. a kao propagatori boljševičkih ideja student Pavle Kočović i stolar Gavro Vuković. zatim internirani i prisiljeni da napuštaju vlastite domove i da ostavljaju imetak koji su mukotrpno i dugo sticali. a da je stizalo jedva 8 vagona. Sreski ured navodi da je za prehranu stanovništva u posljednjim godinama rata bilo potrebno 18-24 vagona žita mjesečno. Poslije Brest-Litovskog mira zeleni kadar se omasovljuje povratnicima s istočnog fronta. str.984. Neriješeno agrarno pitanje zaoštrilo je u toku rata socijalne odnose na selu. a uskraćivanje trećine i uzurpiranje zemlje koju obrađuju uzima široke razmjere. koji je bio povjerenik Sreske bolesničke blagajne. godine do naglog širenja antiratnog raspoloženja. bivšim zarobljenicima i aktivnim učesnicima u oktobarskoj revoluciji.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. i 1919. Nagomilani ekonomsko-socijalni problemi. 1918. zajedno s klasnim isprepliću se i zaoštravaju vjerski i nacionalni odnosi na selu. godine utvrđeno je da na užem području sreza živi 28. jer je stara vlast bila na izmaku. pa su 1918. 67 Teškoće karakteristične za čitavu zemlju. U čitavom šarenilu antiratnih pojava naglašeno je dezerterstvo iz austrougarske vojske i stvaranje tzv. doveli su 1918. Izvjesni pokušaji da se ovo pitanje riješi za vrijeme rata nisu uspjeli. br. oba iz Foče. godine seljaci pokušali da ga sami riješe. Zbog vjerske i nacionalne strukture zemljoposjednika (pretežno Bošnjaka) i kmetova (pretežno Srba). 18.

uspostavljanju prijekih sudova. decembra 1918. nije imala dovoljno snage .130 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini prestala je definitivno 1. vanrednog stanja u ugroženim srezovima. septembra 1918) u Sarajevu je. septembra. 1. mobilizaciji rezervista i obrazovanju poluvojnih formacija. pa su Narodno vijeće i Zemaljska vlada za BiH pozvali srpsku vojsku (4. narodnih gardi. Hrvata i Slovenaca uslijedilo je mjesec dana kasnije. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme). Prve jedinice Druge srpske armije stigle su 6. U tome je ležao i najveći značaj seljačkih nemira u vrijeme konsolidiranja novostvorene države. gdje je već došlo do nereda zbog upada komita iz Crne Gore. Ova. Poslije proboja Solunskog fronta (14-17. u Foči je stvoren odbor Narodnog vijeća. kao i neke druge mjere nisu bile dovoljne da se osiguraju red i mir. godine. tzv. 6. a zatim da se stara o razoružanju austrougarske vojske i da sprečava nerede i pljačke koje bi ta vojska činila u povlačenju. U toku oktobra. pa se u njegovo razrješavanje uključio sam državni vrh (Proglas regenta Aleksandra. novembra 1918. koje je imalo zadatak da zajedno s ostalim narodnim vijećima južnoslavenskih zemalja pripremi stvaranje zajedničke jugoslavenske države. koju je imenovalo Narodno vijeće Bosne i Hercegovine.. Iako je srpska vojska nastojala da uspostavi red i mir. Najvažniji zadatak Narodnog vijeća i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu bio je da u prelaznom periodu sačuvaju red i mir i društveni poredak. došlo do formiranja Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. Sve preduzete mjere nisu trajnije rješavale agrarno pitanje kao najteži socijalno-politički problem u zemlji. preko Višegrada u Sarajevo. Podređenim vlastima bilo je naređeno (3. kada je vojni poglavar general Stjepan Sarkotić predao vlast Narodnoj vladi. I 1919. S obzirom na to da se u stari policijski i žandarmerijski aparat nije imalo povjerenja. 1918) da se preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične i imovinske sigurnosti. 20. novembra 1918. Tom prilikom naglašeno je da je stanje naročito teško u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. koji je kao i u drugim mjestima imao svoju narodnu gardu. Vlada je naredila da se formira narodna garda koja ima zadatak da “održi javni red i mir u mjestu i okolici”. XI 1918) da hitno dođe u Sarajevo.. nov. Zvanično proglašenje Kraljevstva Srba.

Naročito je tim poskočio broj varoške siročadi. Njihove pljačkaške akcije i ubistva uglednih Bošnjaka unosili su ABH. maja 1919. 25-26. a u pograničnim srezovima prema Crnoj Gori pojavljuju se kao faktor i crnogorske komite.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Sreski ured u Foči. O tome svjedoči više izvještaja lokalnih vlasti koje su istraživale štete učinjene bošnjačkom stanovništvu. da je od novembra one godine (1918 – A. Ovako nesređena organizacija vlasti ostavljala je prostor u fočanskom regionu za razne anarhične pojave koje su izazivale opštu nesigurnost i strah. Goražda i Čajniča. s kojom su sarađivale crnogorske ustaničke snage i crnogorske komite. Tamo su napadale austrougarsku vojsku ometajući joj odstupnicu. Pojedine grupe komita odvojile su se od srpske vojske i samostalno upadale u pogranična područja. 6. odakle su upadale naoružane grupe komita i vršile razna nasilja i pljačkali stanovništvo.728 kruna.) pa do danas među pograničnim pučanstvom poginulo od razbojničkih ruku šest viđenih Muslimana. obavještava Zemaljsku vladu o ubistvu Nurbega Šadimlije i pljačkanju nekih Bošnjaka. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. Drugi bi razlog bio. Prilike su bile veoma teške. 3034/1919. a negdje je djelovalo više faktora istovremeno: stari aparat vlasti. Kotarski ured u Foči – Zemaljskoj vladi. 22.67b Upadi komita iz Crne Gore trajali su nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata i ugrožavali bošnjačko stanovništvo oko Foče. godine Crnu Goru oslobodila je srpska vojska. crnogorske komite i nepoznata lica učinili su kod 28 bošnjačkih (druga se ne spominju u izvještaju) domaćinstava štetu u iznosu od 110. maja 1919. br. posebno kod bošnjačkog stanovništva. br. Nije ni čudo da se sve to izrabljuje u političke svrhe i u raspirivanju vjerske mržnje. jer je u prelaznom periodu u mnogim mjestima bilo uspostavljeno dvovlašće. 131 da se osiguraju granična područja prema Crnoj Gori. srpske jedinice.P. str. koja je veliki broj aga i to isključivo Muslimana bacila na prosjački štap. septembra 1920. a ponegdje su upadale u gradove i uspostavljale vlast. kad se uoči. Milan Gaković. 1970.67a U oktobru 1918. pa navodi da je stanovništvo u velikom strahu i da je “naročito panika zavladala među muslimanskim svijetom. koji je do sada isključivo bio izložen razbojničkim ispadima. ZV. najnovija naredba o oduzimanju begluka. Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1918-1921. Sarajevo. koji je nesnošljivost između Srba i Muslimana često bacio u nazadak. 67a 67b . koja se skoro isključivo regrutira iz bivših aga”. narodna garda kao poluvojna formacija sreskih narodnih vijeća. Prema izvještaju Sreske ispostave u Kalinoviku od 30.

mostarskom 52.082 znalo samo čitati. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. koji su već od oktobra 1918.06%. nego i u gradovima. u 331 opštoj. pljačke i paljevine. pismenost u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine bila je privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. ali zbog njihovih upada u granična područja Bosne i Hercegovine. prirodno je što su postojale razlike u broju pismenih na početku i na kraju austrougarske vladavine. S obzirom na to da je većina doseljenika Atif Purivatra. posebno za vrijeme ratova i ustanaka. Uzrok pojave crnogorskih komita u ovom graničnom području historičari vide u nesređenim prilikama u Crnoj Gori poslije Prvog svjetskog rata. U Bosni i Hercegovini je 1910.132 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.52% i banjalučkom 45.168 lica ili 11. Međutim. godine bilo je 87. 1910. U svim ostalim srezovima broj pismenih nigdje nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. nakon Prvog svjetskog rata.578 učenika. Nepismenost nije vladala samo na selu. 3 str. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. 94. Sarajevo 1967. Nepismenih je bilo 87. 67c . kada se uskakalo i s jedne i s druge strane granice i vršile osvete. godine. Političke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. takođe i u praksi iz ranijih vremena. svrstavaju ih u pljačkaše i izazivače nereda i nesigurnosti.24%. Crnogorske komite imali su progresivnu ulogu dok su se za vrijeme okupacije Crne Gore borili za oslobođenje svoje zemlje. Iste godine..25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti.. dok je još svega 3.67c *** Iako je u poređenju s osmanskim periodom postignut izvjesni napredak. tuzlanskom 48.84%. III. Njihove akcije imale su trajnije negativne posljedice na vjerske i nacionalne odnose u tim područjima. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. Mada je broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rastao. nered i nesigurnost među stanovništvo i pogoršavali vjerske i nacionalne odnose na ovom području. kao i razlike po pojedinim područjima i mjestima. godine bili zaoštreni usljed samovoljnog raskidanja kmetskih i beglučkih odnosa.33%. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo je ukupno 42.

Prilog proučavanju kolonizacije u Bosni i Hercegovini od 1918-1934. 70 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.35570 Svega Iz tabele se vidi da je pismenost različito izražena kod pripadnika raznih konfesija. Pismenost po spolu. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Znaju čitati i pisati Znaju čitati Ne zna čitati ni pisati m. Vidi detaljnu tabelu: Arhiv Bosne i Hercegovine. dobi i vjeri. ž. str.518 20 1 21 15.75%.91% stanovništva starijeg od 7 godina.070 9. br. To znači da je u fočanskom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati samo 590 lica. U tom uzrastu znale su čitati i pisati 474 osobe. broj 21.473 94 125 219 47 51 98 Ostali 9 13 22 7 4 11 1. 415-425.69 Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fočanskom srezu 1910. Svega m. procent nepismenog domaćeg stanovništva bio je veći. str.525 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 6. Podaci o tome daju se u narednoj tabeli. Čitati i pisati znalo je svega 116.042.228 290 1. str. muslimana 2. Sarajevo. 14-15. Prilozi Instituta za istoriju.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. a još 9 ih je znalo samo čitati. 1978. XLII-XLIII. dok je nepismenih bilo 6.749/1932. Svega m. samo čitati 9 i da je poSajma Sarić.020 14.335 29. onda je bilo pismeno jedva 5% stanovništva. 14-15.877 9.68 Pismenost u fočanskom srezu bila je ispod prosjeka za cijelu zemlju.403 19.09%. godina XIV. katolika 69. ž. Kraljevska banska uprava drinske banovine. Pravoslavnih je bilo pismeno 6. Svega Pravoslavni Muslimani Katolici 564 145 709 11 11 4. Ukupno u fočanskom srezu bilo je pismeno 4.83%. a pogotovo sarajevskog okruga. ž. III odjeljenje.66%.773 561 7 568 9 1 10 10. a ako se u tu grupu uključe i oni koji su znali samo čitati. Od ukupno 6.896 4. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je još nepovoljnije. ostalih 66.351 lice. 68 . 133 u Bosnu i Hercegovinu bila pismena. 69 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.

koje bi bile potpuno u duhu te politike trebalo je osigurati materijalna sredstva i kadrove.83%. godine radio jedan nastavnik s 38 učenika. a 1901/02 – 47.134 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. U srpskoj osnovnoj školi 1891. u fočanskom srezu nema podataka koliko je djece pohađalo mektebe poslije okupacije. Iz ovih opštih ciljeva austrougarska vaspitnoobrazovne politike izviralo je i stanje školstva u Bosni i Hercegovini. Prema popisu od 1885. godine). godine Austro-Ugarska Monarhija je imala spreman plan stvaranja novog školskog sistema koji bi odgovarao njenim ekonomskim. zanatlije i drugi rijetki pojedinci. prve državne ili narodne osnovne škole u srezu osnovane su u gradu Foči i Kalinoviku 1886/ 1887. ali je ostalo zabilježeno da je u fočanskoj medresi 1900/01. Najveći broj pismenih ljudi u srezu živio je u gradu Foči. političkim i vojnim ciljevima. godine. Nažalost.71 Osnovni cilj bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. a pismenih 4. Izraženo u procentima. 1903/04 – 53 i 1904/5 – 67 učenika. “Polazeći sa stanovišta da škola nije samo mjesto gdje se stiču znanja nego i izrazito vaspitna ustanova. trgovci. 1972. To su bili službenici u administraciji. školske vlasti su svu svoju pažnju. stavljanjem pod svoju kontrolu svih postojećih vaspitno-obrazovnih institucija. tpuno nepismenih bilo 12. 71 . 1902/3 – 61. za Austro-Ugarsku je najvažnije bilo izraditi takvu školu kao instituciju u čijim osnovama je kult prema Monarhiji primarni cilj vaspitanja. budnost i opreznost. 9.. a znatno kasnije u Bastasima (1904/1905). a u mektebima i medresama učilo se arapsko pismo. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. u prvom redu usmjeravale na ovaj aspekt škole i njene uloge”. 72 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Sarajevo. Za podizanje novih škola. godine bilo je 67 učenika.393 lica.17%. Poslije 1878. učitelji. Čelebiću (1905/ 1906). 203.72 Zadržavajući i dalje zatečene konfesionalne škole. str. za Mitar Papić. Jeleču (1909/1910) i Ustikolini (1909/1910. kojom se ona lažno hvalila pred Evropom. godine. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918). str. što dovoljno govori o velikom nedostatku škola i kulturnoj misiji Austro-Ugarske. Ona je i školstvom htjela da u korijenu spriječi bilo kakve nacionalne i nacionalnooslobodilačke težnje. nepismenih je bilo 95. Ali.

odnosno u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Interesi novog upravljača oživjeli su privrednu aktivnost i doveli do uspostavljanja modernije administracije. Sarajevo. nego zemaljski erar. nego i tokove života u koji su znatno brže unošene savremene ideje i tekovine. Izvještaj o upravi BiH 1906. Godine 1912. razvoj tekao u dva pravca: zadržane su ranije konfesionalne škole. Školstvo. Glavne karavanske puteve zamijenio je željeznički saobraćaj. I u oblasti kulture i prosvjete. poslovnih ljudi i vojnika. Taj procent u fočanskom srezu bio je sigurno znatno niži. 75 Bosnischer Bote. pomoćni učitelj Jovo Gavrić. mijenjajući ne samo pravac ranijeg privrednog komuniciranja bosanskohercegovačkog stanovništva sa susjednim zemljama. Papić. jer su većinu stanovništva činili Bošnjaci. koje je najčešće vodio po jedan učitelj. ogrjevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. u fočanskoj školi radio je još i pomoćni učitelj. plate učiteljima (svjetovnim i vjeroučiteljima) nisu isplaćivale direktno opštine. u Foči je bio učitelj Jusuf Bajrović. konfesionalna podijeljenost i buđenje nacionalne svijesti imali su odraza na cjelokupnu oblast nadgradnje. Jahrgang. Jednu je provodila austrougarska vlast. str. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. Na taj način učitelji su bili direktno vezani za vlast i obavezni da provode njenu politiku. svim državnim konfesionalnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno samo 26. Međutim. Ranije smo vidjeli da je u školskom sistemu. 70. 2. 73 74 .75 Okupacijom Bosne i Hercegovine počele su značajne društveno-ekonomske promjene koje su bile posljedica vezivanja zaostale. Opštine su bile dužne da za njih obezbijede potrebne prostorije. a osnovnu školu u Kalinoviku vodio je učitelj Nikola Tepavac. kao i socijalno raslojavanje. Sve te promjene. u širem smislu. rasvjeti. koje nemaju vjerska ili nacionalna ograničenja.73 Osnovne škole izdržavane su iz sredstava opština i zemaljskog erara. a kamoli žensku djecu u državne škole. 135 sada ne raspolažemo podacima koliko je djece pohađalo te škole. postojale su dvije politike. 46-48. a drugu domaće stanovnišM.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno po 80-90 polaznika).74 Godine 1898. str. koji su tada nerado slali mušku. da se brinu o njihovom održavanju. 1898. polufeudalne zemlje za razvijeniju državu.75% djece. priliva kapitala i doseljavanja relativno velikog broja stranaca – činovnika. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. ali se osnivaju i državne.

136 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih sredina. br. iz redova srpskog građanstva pokrenuta je akcija za osnivanje “Pobratimstva” . Sava’“ osnovano 1900.. ono je osnovano 10 godina ranije. 1890. fočanski Srbi su. u Bosni i Hercegovini su austrougarske vlasti nastojale da ih stave pod strogu kontrolu i da ih integriraju u svoj društveno-politički sistem. Njihova očekivanja se nisu ispunila. uz uslov da se iz statuta izbaci izraz “Srbin pravoslavne vjere” i zamijeni izrazom “osoba pravoslavne vjere”. a 1884.srpskog antialkoholnog društva i Sokola zajedno. II 1890. Nadajući se da će im vlasti odobriti osnivanje Sokola. pa i osnivanje biblioteke. Gasangsbucher). godine formiranjem Odbora za svetosavske zabave. Poslije toga nema vijesti o njegovom djelovanju. ali je kasnije podnesen novi zahtjev i nacrt statuta po uzoru na statut mostarskog Srpskog crkveno-pjevačkog društva “Gusle”. (28. 76 .76 Ubrzo poslije osnivanja pjevačkog društva. jer vlasti ABH. Za podatak zahvaljujem dr. ZMF. Pejanović navodi da je “Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo ‘Sv. najaktivniji su bili Srbi. Bošnjaci tri. nabavili su potrebne gimnastičke sprave. Za razliku od sličnih odbora u nekim drugim gradovima. formirali Odbor mladih Srba za osnivanje crkvenog pjevačkog društva. a isto toliko bilo je internacionalnih društava. Za vrijeme austrougarske uprave. nije dopušteno.. jer nije postojao razlog da poslije odobrenja statuta čeka čitavu deceniju. Nijedno od ove vrste društava nije postojalo u Bosni i Hercegovini. Zajedničko ministarstvo dalo je saglasnost za osnivanje društva. 1715/BH. postojala različita društva. godine. 1887. Vlasti im tada nisu odobrile njegovo osnivanje. Prema ovom izvoru. priređivao je zabavu na Arhanđelov dan. godine. Oni su imali pet društava. Nekoliko godina kasnije. tako da se spominje i 1883. Tomi Kraljačiću. Zemaljska vlada je predložila Zajedničkom ministarstvu finansija da odobri osnivanje društva. kao i u većini drugih gradova. S obzirom na to da su prosvjeta. Uz zahtjev za osnivanje društva traženo je i osnivanje društvene biblioteke. u Foči su. U tom pogledu. pa su Srbi iz Foče u tom svom pionirskom radu imali teškoća. Početni oblik društvenog organiziranja Srba u Foči javio se 1882. i 5. ali su vlasti to odbile i dozvolile nabavku knjiga za pjevanje (pjesmarice. fočanski se nešto duže održao. uz napomenu da svako proširenje njegove djelatnosti izvan odredbi statuta. V 1890). među prvima u zemlji. kultura i umjetnost bile jedine oblasti u kojima se mogla prikriveno ispoljiti politička i nacionalna misao.

1910.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. nego su naredile da se u roku od tri dana unište nabavljene gimnastičke sprave. Besarović. str. godine. u Ministarstvu u Beču je razmatrana molba fočanskog pjevačkog društva kojom su tražili da im se odobri uvođenje gimnastičkih sprava. 305. Ocijenjeno je da je to nepoželjna politička djelatnost koja ide za tim da što jače apsorbira čitav duhovni život članova društva i da. i tek 15 godina kasnije u Foči je bio osnovan srpski soko. Imala su zadatak da pružaju svestranu pomoć srpskoj omladini i sirotinji.družina trezvenih Srba u Foči). 390. Poslije ovakve ocjene uslijedilo je odbijanje molbe. zamjenici: Miloš Tomašić i Pero Klarić. 620. godine. R. godine u Foči osnovano samo “Pobratimstvo” . g. 583. str. 227. sekretar. odvajajući ih od drugih. 79 R. dok. jer je prvo sokolsko društvo u zemlji osnovano u Mostaru 1903. razvija čistu srpsku kulturu i srpsko nacionalno osjećanje.77 Ipak.80 Osim već spomenutih srpskih društava. Kultura. Bosnicher Bote. dok. Jeftan Ognjenović. Pejanović. a njegov predsjednik bio je Nikola Kočović. humana i socijalna društva. 80 Pododbor su 1909. Za vlasti se pokazala neobičnom ideja da se u okviru crkvenog pjevačkog društva uvodi gimnastika na spravama. predsjednik (veterinar). i 1910. Nikola Marić. sačinjavali: Vasilije Kandić. str. str. i za 1912. Nikola Marić. 6. Ovo društvo imalo je zadatak da pomaže školovanje đaka i studenata. Nikola Kočović. str. Ova društva razvila su se iz “Krajcarskog štedovnog društva pravoslavnih Srpkinja u Sarajevu” osnovanog 1887. Ovo društvo je 1912.79 Od posebnog značaja za kulturno-prosvjetni rad srpskog stanovništva u Foči i njenoj okolini bilo je osnivanje pododbora “Prosvjete” 13. 137 ne samo da nisu dozvolile osnivanje Sokola. Tako je 1893. blagajnik. u Foči je 1909. a naredni pododbor činili su: Vaso Babić. 1912. odbornici: Vaso Babić. Kultura. treba ukazati da Fočaci nisu odustajali od svoje namjere. godine osnovana “Dobrotvorna zadruga Srpkinja”. predsjednik. ali je ubrzo razvilo bogatu aktivnost i na drugim područjima. str. 19. Iz Statuta mostarskog društva “Gusle” koji je odobren 1888. Todo Tomašević. godine preraslo u “Dobrotvornu zadrugu Srpkinja”. Niko Grujičić. Kalendar Prosvjeta. Kulturno-prosvetna.srpsko antialkoholno društvo. zamjenici: Stanko Poljašević i Jeftan Ognjenović. 241. Besarović. Osnivanje sokola odgođeno je za čitavih 10 godina. Milan Simić. Đ. prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini (“Pobratimstvo” . maja 1904. imalo 126 članova. I revizor. 234. Dvije godine poslije tog zahtjeva (1895). II revizor. 77 . koje je 1906.

Šefki-beg Avdagić osnovao je “Udruženje islamske mladeži ‘Sabur’“. a predsjednica je bila Jovanka Jeremić. hvali se društvo “Ittihadi muslimin” da ima preko 100 članova. 1912. a osnovane su dvije čitaonice. godine. br. pa se ubrzo očekuje osnivanje njegovog pododbora. godine imalo 52 člana. br. 390. odobrena pravila “Islamske kiraethane” (kiraethana – čitaonica). prije svega trgovci. 82. godine. osnivanjem “Muslimanske čitaonice i dobrotvornog društva”. Kulturno-prosvetna. avgusta. Pejanović. 6565/BH. Zajedničko ministarstvo finansija br.. 1910. a zatim su. U jednom dopisu iz Foče. 6381/BH 1909. 1910. Arhiv Bosne i Hercegovine. ona su predstavljala jedini legalni oblik djelovanja u kojem se budila i razvijala nacionalna svijest i stvaralo raspoloženje za otpor tuđinskoj vlasti. s obzirom na ograničenja i smetnje koje im je činila austrougarska vlast. godine. 13. 1910. aprila 1909. 14. kao i u cijeloj zemlji. humana i socijalna društva. Osnivač društva u Foči bila je Ana Hadži-Vuković. 1-3. 29. Takođe se konstatira da ovo društvo priređuje zabave u dobrotvorne svrhe i da širi ideje “Gajreta”. Gajret. gradilo je svoj društveni i politički ugled kod srpskog stanovništva i postalo njegov reprezentant. Prvo je.81 Do Prvog svjetskog rata u Foči je postojalo pet srpskih društava koja su spadala među najaktivnija u zemlji. Poslije toga. Pejanović. str. Ovo udruženje imalo je kulturno-prosvjetne i humane ciljeve. 81 . humana i socijalna društva.. Ono je 1912. U uslovima kada nije bilo dopušteno političko organiziranje i udruživanje. februara 1906. uglavnom omladinaca. godine. Upravo u radu tih društava srpsko građanstvo. VI/1913. prestali su da rade Muslimanska čitaonica i dobrotvorno društvo. Bosnischer Bote. Njihovi osnivači pokazali su izuzetnu inicijativu i upornost. godine. 17. Iako su radila kao nepolitička. bila su zabranjena za vrijeme iznimnih mjera u maju 1913. Kulturno-prosvetna. Hafiz Abdulah Bušatlić osnovao čitaonicu “Ittihadi Muslimin”. godine. Fočanska srpska društva. koje je radilo do 1910.138 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. objavljenom u “Gajretu” 1913. U jesen iste godine obnovila su rad i u otežanim uslovima djelovala do Sarajevskog atentata 1914. Njihove prostorije bile su zatvorene. a arhiva zaplijenjena. sveštenici i intelektualci. str. 11209/BH. str. maja.. sva su imala prvorazredan politički značaj. Organizirani društveni život Bošnjaka u Foči za vrijeme austro-ugarske vladavine otpočeo je 7. 82 Đ.82 Đ. godine. Tri godine kasnije. 88. str.

pod malo neobičnim nazivom “Flottenverein” (Društvo za pomaganje ratne mornarice). Sljedeće društvo osnovano je 1913. godine do Prvog svjetskog rata utrošeno je znatno manje. u izgradnju terenske i artiljerijske kasarne. godine opština ima 942 kuće. 139 Kulturno-prosvjetna i humanitarna aktivnost Bošnjaka u Foči odvijala se. a poslije je osnovano i “Ratno dobrotvorno društvo”. kasnije i hodže. godine imala 594 kuće sa 727 stanova. uglavnom. do 1896. Od 1878-1905. U Foči su postojala i tri društva koja su. uglavnom. godine. U njoj su se okupljali. str. administrativne i druge zgrade). Ovaj oblik društvenog života najbolje je odgovarao njihovim navikama i načinu života. osnivali doseljenici i činili većinu njegovog članstva. doseljeni činovnici i poslovni ljudi. u kojoj se odvijao sav njihov društveni život. u čitaonicama koje su se bavile opismenjavanjem i praćenjem štampe. Povećanje broja kuća nije samo rezultat građevinske aktivnosti. nego i proširenja gradske opštine. 88. uglavnom. humana i socijalna društva. osnovana 1904. godine.230 kruna. Prvo takvo društvo u Foči bila je “Građanska čitaonica”. U izgradnju svih civilnih objekata u gradu od 1878. Samo od 1885. Ona je 1879. a brojni oficiri imali su u okviru garnizona svoju kasinu. Najveća sredstva ulagana su u izgradnju i adaptaciju vojnih objekata. godine iz sredstava opštine utrošeno je na razne građevine svega 44. Kulturno-prosvetna. a materijalna sredstva osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. te prikupljanjem pomoći u humanitarne svrhe.83 *** Foča za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela značajniji urbani razvoj ukoliko ne računamo izgradnju vojnih objekata. vojne bolnice.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.068 kruna i to: 83 Vidi: Đ. adaptaciju postojećih kasarni i muslimanskog groblja utrošeno je 282. . od kojih je 825 nastanjenih i 117 nenastanjenih (poslovne. a 1910. godine. Pejanović. Ideje za osnivanje čitaonica davali su školovani ljudi.

magaze itd Vodovod i bunari Kanalizacija Mostovi Ceste.000 kruna 2. str. U ove radove gradska opština uložila je 29. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 8 vatrogasnih hidranata. mjestu. u izgradnju i rekonstrukciju gradskog vodovoda investirano je 101. od čega je opština platila 31. peći za sušenje šljiva i svinjski salaš Kuće u najam. po uloženim sredstvima u različite gradnje Foča se 1905. Građevinski troškovi iznosili su 44. godine vršena je rekonstrukcija starog vodovoda od Kajnak-vrela. godine investirano 57.826 kruna.576 kruna. Za razvoj Foče kao urbane sredine posebno je bila značajna izgradnja gradskog vodovoda.304 krune. str.204 kruna. od kojih je opština platila 6. godine nalazila na 48.86 U toku 1910. str. 564-565. Tada je uloženo 17. godine. 84 85 . jedan sabirni rezervoar zapremine 3. 1910.799 kruna.200 kruna Objekti za sušenje kože.530 m. 20-21.646 kruna 1. i 1904.800 kruna.100 kruna i državna uprava 6.100 kruna. Dalja ulaganja na produženje vodovoda izvršena su 1913. propusne snage od 6 litara u sekundi i dužine cijevne mreže od 2. 184-185.. i 1913. Do 1912.000 kruna84 760 kruna Od ukupno 96 organiziranih opština u zemlji. Tada je u gradu bilo 10 česama i 6 hidranata za gašenje požara. 87 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 124. Izgrađeno je 9 česama. a rekonstrukcija i dogradnja vršene su 1906. str. Na izgradnju škole Na izgradnju klaonica 4. Od privrednih objekata u Foči najznačajnije je bilo podizanje magacina za duhan. 64-65. str. godine. vodovodne Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. regulacija grada.072 krune.206 kruna 7.889 kruna 2. u koji je 1893. i 1910.87 Od okupacije do Prvog svjetskog rata.647 kruna.85 U toku 1906. godine izgrađena je vodovodna mreža u dužini od 3.4 m3. Do 1905. propusne moći 4. vojna uprava 4. trgovi 4. godine.200 kruna i državna uprava 6. i nastavljeni su 1889.106 kruna 19. godine Foča je na izgradnju vodovoda i bunara utrošila 9. od čega je opština uložila 78.976 m.304 krune.910 kruna. ozidana tri vrela i instalirano 6 kućnih vodovoda. 86 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. godine. Radovi su počeli 1888..926 kruna. vojna uprava 17.5 litara u sekundi i rezervoarom obima 28 metara. Bericht 1914-1916.140 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a vojna uprava 13.

Mada su uoči rata postojali planovi da se izgradi električna centrala. godine bilo sjedište Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske. takođe. a grad je bio snabdjeven dovoljnim brojem česmi. zgrade sreskog ureda. a drugi Russ Jakoba. 141 instalacije uvedene su u 40 privatnih kuća. godine Tomoviez Eudoxius). a 1905. a takođe i sreski veterinar (1898. * . što predstavlja značajan napredak u razvoju higijenskozdravstvene kulture gradskog stanovništva. u njoj se nalazio Muzej. Foča je. To su bile reprezentativne zgrade kakve su podizane i u drugim našim mjestima toga doba. čiji je vlasnik bio Josef Gerstl. počela je izgradnja zgrade sreskog suda i gruntovnice. Zgrada je adaptirana i sve do 1992. u Foči je postojala i apoteka (1898. Prvi je bio vlasništvo Gersl Samuela. U toku 1906. U normalnim uslovima imala je 6 kreveta. godine). a u nuždi je mogla primiti 11 bolesnika. Foču je za vrijeme austrougarske vladavine osvjetljavalo 85 petrolejskih U toj zgradi je 1942. godine Bernard Pollaschek. U njoj je radio sreski ljekar (1898. godine Nikola Knez i Anton Balek 1913. godine apotekar je bio Andreas Botić. Foča je imala opštinsku bolnicu smještenu u iznajmljenoj kući. dok je boravio u Foči. a 1908. 1905. godine Julius Fehter).* Ranije su postojala dva hotela koje su držali stranci i to “Kronprinz Rudolf ” i “Russ”. Osim toga. imala moderan hotel sa 24 sobe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.

U tom periodu. Odvojena od susjednih zemalja. kao i nova kulturno-nacionalna shvatanja. izgrađena je nova cesta prema Gacku i željezni most na Drini koji je vodio u dolinu Sutjeske i do najisturenije žandarmerijske postaje Suha (32 km). a u Ustikolini najstarija džamija u zemlji i Čengića odžak u dolini rječice Koline. a isto tako i u razvijanju novih društvenih odnosa. Sav razvoj tekao je u specifičnim uslovima koji su izvirali iz vojnostrateškog značaja ovog kraja i za čitavu Monarhiju. preko Drine su izgrađena dva željezna mosta. svjetiljki. ona nije mogla ostvariti spektakularniji razvoj kao neki gradovi koji su postali industrijski i saobraćajni centri. godine bilježila napredak u privrednom i kulturnom životu. Na putu Foča-Kalinovik turistima su preporučivani kula Čengića i stjenoviti grob sv. Foča je za vrijeme austrougarske vladavine od 1878. do 1918. .142 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ali se ne može osporiti da su u ovaj kraj počele prodirati moderne privredne i komercijalne ideje.. Vasilija. Godine 1906. Dobri putevi povezivali su Foču i s Kalinovikom (18 km) i Ustipračom (12 km). koja je ležala na glavnom drumu za Sarajevo.. udaljena od željeznice i bez industrije.

Prokos. Dusina. Busovača. godine imali status opštine. Na taj način je kotarska ispostava u Kreševu imala sedam opština. Šćitovo i Višnjica. spadale su sljedeće opštine: Brestovsko. Crniči. koji je imao dvije gradske i 24 seoske opštine. Šćitovo. Lugovi. Bakovići su samo u prvom popisu 1879. a politička ispostava Kreševo sastojala se od opština Bukovica. Palež. Gvožđani. U sastav užeg područja sreza. Prije drugog popisa stanovništva (1885. Palež. ali je definitivno uređenje fojničkog sreza završeno tek organizacijom seoskih opština koncem 19. Time je definitivno bila dovršena administrativna i politička podjela fojničkog sreza. Z a vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu. Bukovica. Pridola. Gvožđani. a samo je formirana jedna nova i to odvajanjem seoskog područja od kreševske gradske opštine. Busovača (vanjski džemat). Milodraž. Ostružnica. . Uži srez i političke ispostave bili su izdijeljeni u gradske i seoske opštine. Busovača (trgovište). godine) ukinuta je politička ispostava u Busovači. Homolj. Orahovo. Rostovo. godine. godine. Tješilo i Višnjica. Martinići i Muslimin (trgovište). Milodraž. Prokos. Kreševo (grad). To stanje izraženo je u posljednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. U političkoj ispostavi Kreševo zadržane su sve ranije seoske opštine. 1879. Pridola i Rostovo. Fojnica (gradska opština). To znači da je fojnički srez na početku austrougarske okupacije imao 2 gradske i 22 seoske opštine. Podstinje.FOJNICA 1878-1918. Tada je uži fojnički srez imao jednu gradsku i 17 seoskih opština: Brestovsko. Ostružnica. Tetima. Politička ispostava Busovača obuhvatala je opštine Bakovići. Podstinje. a Tetima i Tješilo stekle su taj status tek prije posljednjeg austrougarskog popisa. Lugovi. Orahovo. Fojnica je bila sjedište sreza i u početku je imala dvije političke ispostave – u Kreševu i Busovači. stoljeća.

a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. godine bilježili demografsko nazadovanje. Lučice. *** Demografska kretanja u fojničkom srezu za vrijeme austrougarske vladavine bila su veoma nepovoljna u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pavlovca. kao i u svim ostalim srezovima. godine. 1 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Gradina.1 Na čelu sreske vlasti nalazio se sreski načelnik (kotarski predstojnik). referent za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. koji obavlja vojne poslove. 1. jula iste godine odvojena je sudska od političke vlasti. Luka. sreski ljekar i vojni pomoćnik (obično podoficir). godine. Hrastina. Od 1882. Mahmutove česme. 1879. II 1906. str. Šavnik i Tješilo. Administrativno i političko uređenje fojničkog sreza nije ni u čemu odudaralo od osnovnih principa administracije i politike koji su vrijedili za cijelu Bosnu i Hercegovinu. U fojničkom. Gaja. godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti. kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo. 24-25. Uže gradsko područje Fojnice sastojalo se od Fojnice (varoš). Pazarnice i Stoca. Isti obim fojničke gradske opštine ostao je sve do kraja 19. pa su sreski sudovi izdvojeni iz kotarskih ureda i organizirani u samostalne institucije. stoljeća. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. .. osim gradskog područja i sljedeća sela: Banja.144 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a grad Fojnica spadao je u mali broj gradova koji su poslije 1878. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. a sazivana su prema potrebi. Gradska opština Fojnica obuhvatala je. Fojnički srez imao je u početku dvije. postojao je sreski medžlis ili vijeće. a kasnije jednu sresku ispostavu (ekspozituru). Na osnovu naredbe od 7. 464. čiji je zadatak bio da rastereti sreski ured u Fojnici i olakša kontakte stanovništva s administracijom. kada je Tješilo izdvojeno u posebnu seosku opštinu. Selaković.. a uz njega su bili namješteni politički činovnik. Dvije godine kasnije.

2 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih popisa stanovništva. 13.550 Priraštaj (1879-1910. godine: Godina Broj stanovnika 1879.58%) Priraštaj stanovništva u gradu Fojnici 1879-1910.94%) (8. usljed opadanja stanovništva. Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu.FOJNICA 1878-1918. godine bila 33.544 1885.) 5. 839 644 25 22 1910.481 1910. 1. a grad Fojnica je. godine 46-ti. spadala među najmanje gradove.94%) 3 (150%) 1885-1910.392 Priraštaj (1879 -1910. 799 745 1885.761 1885. 1.52%) 51 (7. a 1910.562 1895. 719 642 12 17 2 +126 (17.33%) 9 (52. Ovim ekonomskim razlozima treba dodati i nizak prirodni priraštaj stanovništva i migracije u druge krajeve. 7. 1.789 (24. 1. 145 Priraštaj stanovništva u fojničkom srezu 1879-1910. 845 693 11 8 5 1895.065 1895. Vjerska struktura stanovništva u Fojnici:2 Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 1879. Godina Broj stanovnika 1879. 1. odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja usljed konkurencije moderne proizvodnje željeza.8%) Fojnički srez imao je manji priraštaj za oko 40% u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine.) 152 (9.530 1910. 0. a prirodni uslovi i nedostaci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentira na novu privrednu aktivnost. Takođe je razvoj željezničkog saobraćaja zaobišao Fojnicu i ostavio je udaljenu 33 km od najbliže željezničke stanice u Visokom. a posebno u gradu Fojnici mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama. grad po broju stanovnika. Fojnica je 1879. Od 50 gradskih naselja. .

Pripadnici drugih konfesija i nacija počeli su se naseljavati u Fojnici poslije 1879. pokazivalo tendenciju opadanja. godine i u njoj nikad nisu činili značajniji procent stanovništva. bilo ih je 47 iz austrijske. 51.22 0. iz 1895.51 0. U narednom popisu. godine zabilježeno 168 doseljenika iz austrijske. što ukupno iznosi 71 doseljenik. dok je muslimansko činilo između 43 i 48 procenata ukupnog stanovništva grada i. pa je 1910. godine Maternji jezik Srpskohrvatski-hrvatskosrpski Njemački Češki Austrija 74 40 33 9 3 9 Ugarska 133 15 1 Zemaljska pripadnost Druge države 11 1 Svega 218 55 33 10 76 22 4 Slovenački Poljski Italijanski Mađarski Slovački Arnautski Ukupno 13 1 76 5 93 5 1 168 163 424 .36 0.43 1895. takođe.63 1.32 1885.75 48.10 44.14 1910.71 0. u procentima (%): Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 57. godine. ono je u Fojnici kao i u srezu imalo apsolutnu većinu. Prema popisu stanovništva 1885. Iako je katoličko stanovništvo stalno opadalo.13 0. Maternji jezik doseljenika u fojničkom srezu 1910.65 46. 18 iz ugarske polovice Monarhije i 6 iz drugih država.146 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 54.25 1879.84 42. U narednom periodu njihov broj se znatno povećao. 163 iz ugarske polovice Carstva i 93 iz drugih država.86 1. u fojničkom srezu bilo je zabilježeno 195 doseljenika iz Austro-Ugarske i 4 iz drugih država..90 1.. što ukupno iznosi 424. godine. 54.

96% 63. 93 su bila iz Italije.478 1.00 100. Najveći broj stranaca bio je vezan za šumsko-režijsko poslovanje u Busovači i eksploataciju šuma.829 409 60 Tvorničari. vojsci i drugim intelektualnim zanimanjima. 147 Izvan granica Bosne i Hercegovine bilo je ukupno 424 lica. Srbije i Turske.67 0. a manji broj je bio smješten u Fojnici.64 0.82% 19.278 6.65% 7. od kojih je 218 bilo sa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog područja (današnja Hrvatska i Vojvodina).73 100. muškog.11 1.038 97 1. godine i ona je tada izgledala ovako: Grad Fojnica 10 18 8 4 2 2 Fojnički srez 14 64 25 1 7 Socijalna kategorija Učitelji Činovnici (državni 8 opš.19 29. Od ukupnog broja stranaca.FOJNICA 1878-1918.82% 0. radnici. privredno aktivnog stanovništva činili pomoćni radnici. Za socijalnu strukturu fojničkog stanovništva karakteristično je da su 63. što nije bio slučaj ni u jednom sreskom mjestu u Bo- . Prvi službeni podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Fojnici dati su u popisu stanovništva iz 1885.41 Zdravstveno osoblje Age i begovi Kmetovi Slobodni seljaci Posjednici kuća i rentijeri Pom.41% - Broj Procenat 0.97 6.729 20. 2) Sveštenici Broj Procenat 2.23 0.17% 0.562 stanovnika Fojnice u pojedinim socijalnim kategorijama upisano je 486 lica ili 31. Kreševu i Busovači i obavljao poslove u administraciji.17% njenog odraslog.04 0.00% Ostali muškarci stariji od 16 godina Žene i djeca Od ukupno 1.11% gradskog stanovništva. nadničari i sluge Ukupno upisanih u zanimanju 38 2.41% 3.01 40.70% 1. trgovci i obrtnici 307 486 38 1.165 171 13. nadničari i sluge.06% 0.

nadničari i sluge 51. nosilac gradske privrede. Bliža okolina grada koja je spadala u fojničku opštinu imala je. od ukupno 47. nadničara i slugu. To je bio tradicionalni građanski sloj. godine 31. Očigledno je da ni Fojnicu nije mimoišla pojava da se između 1895. čije posjede obrađuju drugi. Još tanji sloj obezbjeđivao je egzistenciju u tzv. Prema navedenim podacima. a 1910. Njih je bilo svega 30 ili 6. kmetova..29%. trgovci i obrtnici 2.19% gradskog stanovništva. nepovoljnu socijalnu strukturu. Ovaj proces u Fojnici. godine nastala je useljavanjem i kupovinom kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane pojedinih građanskih porodica. koji su činili jednu petinu upisanih u zanimanju. U svim njegovim kategorijama upisano je samo 50 lica ili 10. Prema naredna dva popisa stanovništva. bio je praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. u Fojnici je agrarno stanovništvo bilo malobrojno.148 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. intelektualnim zanimanjima (činovnici. tvorničari. Tu su dominirali kmetovi i bezemljaši koji su radili u najamnom odnosu.165 upisanih u zanimanjima na ove socijalne slojeve otpadalo je 90.76% svih zemljoposjednika u srezu. Za razliku od mnogih naših gradova. Koncentracija zemljoposjednika u gradu do 1910. u Fojnici je živjelo 26. Godine 1895. Od ukupno 99 takvih vlasnika. godine činili 7. . preko 30% fojničkog stanovništva živjelo je od agrarne privrede. Od ukupno 6. pomoćni radnici. dok u sloju zemljoposjednika bez kmetova. a 22 (22. Nju su sačinjavali: slobodni seljaci 27. na katolike je otpadalo 26. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva. a na muslimane 21. kmetovi 61. takođe. učitelji i sveštenici).59% stanovništva u srezu. a ostatak od drugih zanimanja. Oni su 1895. 77 su bili muslimani. U fojničkom srezu dominantne su bile socijalne kategorije slobodnih seljaka. u Fojnici se povećao udio agrarnog stanovništva.. godine u nju naseli ili unutra formira znatan broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. a 1910. godine 16. Slijedeća najbrojnija socijalna grupacija bili su vlasnici trgovačkih i zanatlijskih radnji i drugi preduzetnici. pomoćnih radnika. sni i Hercegovini.37%. i 1910. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo stanovništvo koje je živjelo od agrara.50%.22%) katolici.17%. kao i drugdje. Karakteristično je da nakon okupacije u socijalni sloj zemljoposjednika s kmetovima u fojničkom srezu ulaze katoličke porodice.

93%) (0. a posebno nakon puštanja u pogon prve visoke peći u vareškoj željezari 1891. Svega Domaćina Čl. godine. domać. i 1910. Nekada čuveni centar proizvodnje i obrade željeza našao se poslije austrougarske okupacije izložen konkurenciji jeftinije industrijske robe.392 1910.FOJNICA 1878-1918. Svega 19 91 110 55 188 243 70 116 186 539 991 1. i 1910.88%) (16.58%) (31.37%) (12. godine nema podataka o onom dijelu fojničkog stanovništva koje je svoju egzistenciju osiguravalo izvan agrarnog sektora.77%) (100. domać.23%) (64. Socijala -kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo svega 1895. *** Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nisu doživjele privredni prosperitet kao oni gradovi koje su zahvatile industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti. Svega Domaćina Čl.39%) (100. Domaćina Čl. koje su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnom dijelu fojni- . domać.61%) (68.19%) (15. Stari željezni majdani i brojne kovačnice. Svega Domaćina Čl.00%) (12. 149 Struktura agrarnog stanovništva u Fojnici 1895.72%) (1.530 46 182 228 36 144 180 1 13 10 9 13 22 440 952 1.15%) (35. domać. (7.00%) Iako u popisima iz 1895. sigurno je da su njegovu osnovu činili zanatlije i trgovci kao nosioci gradske privrede i najamni radnici.

str.448 poljoprivrednih domaćinstava u kmetskom odnosu nalazilo se 802 (23.83%).89% ukupnog stanovništva.. dok je samo 14.79%. nestali su preko noći. dok je na šume otpadalo 606 km2 ili 75. u iskorištavanju šuma i ruda. Gustina naseljenosti bila je manja od prosjeka sarajevskog okruga i Bosne i Hercegovine. a još svega 145 (4. Od ukupne površine sreza. Otuda su. godine (u km2)4 Njive Vrtovi 108 5 56. fojničko stanovništvo moralo je potražiti izvore prihoda u onim privrednim granama koje bi se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog kraja.26%). 282. 34. Na jednog poljoprivrednog stanovnika u srezu otpadalo je 7.96% 2. str.00% 23.19% 100.66%). tako da je 1895.60% Livade Pašnjaci 33 192 46 Svega Na 1 km2 obradivog zemljišta dolazilo je 807 stanovnika. 34.20%) bilo je samo dijelom u kmetskom odnosu.57 stanovnika na jedan kilometar kvadratni.09% i na neproduktivno zemljište 9 km2 ili 1. godine.12% ukupne površine fojničkog sreza.3 Obradive površine u fojničkom srezu 1895. 282.07%) bilo produktivnih lica.11% osiguravalo egzistenciju u drugim privrednim granama (u BiH je odnos 88. u fojničkom kraju bili karakteristični sitni poduhvati. godine fojnički srez bio na 40.. Fojnički srez imao je 1895. prije svega. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. Tada je agrarno stanovništvo u srezu činilo 85. Manji procent obradivih površina u Bosni i Hercegovini imao je samo kladanjski srez (15.988 dunuma. čkog stanovništva. za čitav period do 1918. fojničko stanovništvo nije uspijevalo da se brže uključi u moderni privredni razvoj. Suočeno sa stalnim nedostatkom kapitala. Udaljeno od glavnih privrednih i saobraćajnih tokova. na poljoprivredno zemljište otpadalo je 192 km2 ili 23.25% 17. godine površinu od 807 km2 sa 26.34% : 11. To znači da u fojničkom srezu kmetstvo nije imalo karakterističan 3 4 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. Od ukupno 3. .150 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. mjestu (od 49 srezova) po površini obradive zemlje na jednog poljoprivrednog stanovnika. od kojih je 146 (18.

8. mjestu po broju bezemljaša). 13. godine. 17. 15. Više uvida u privrednu aktivnost stanovništva fojničkog sreza nudi popis iz 1910. godine: 1. 12. vrtlarstvo Glavno 7. 16. 2. 6. Privredna grupa Šumarstvo Ribarstvo Rudarstvo Poljoprivreda. Struktura stanovništva fojničkog sreza prema glavnom i uzgrednom zanimanju 1910. 18. 19. 3. 7.147 26 42 150 5 2 38 2 Uzgredno 89 67 10 12 41 2 7 Industrija kamena i zemlje Obrada metala Rasvjeta Proizvodnja strojeva. 10. 21. 4. 9. 14. 151 odnos. oruđa i instrumenata Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna proizvodnja Drvna industrija i rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj 114 142 53 85 128 245 117 11 54 29 99 1 26 51 33 149 22 39 17 66 39 66 31 19 11 - Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Slobodna zvanja . 11. S obzirom na to da je pod uticajem prodora robnonovčanih odnosa slobodni seljački posjed postao predmet trgovine i špekulacija. jer je tri četvrtine poljoprivrednih domaćinstava slobodno raspolagalo zemljom ili je spadalo u kategoriju bezemljaša.10% ukupnog poljoprivrednog stanovništva (od 49 srezova u BiH fojnički srez je bio na 12. godine bilo 419 domaćinstava ili 12. živinarstvo. 5. kojih je 1895. 20.FOJNICA 1878-1918. u ovom srezu se stvorio relativno brojan sloj seoskih proletera.

Prosječna godišnja proizvodnja žitarica u fojničkom srezu od 1882. njegovo stanovništvo moralo je tražiti izvore prihoda izvan poljoprivrede.263 7.08% zaposlenih.116 16.757 4.659 289 + 14.251 + 10.655 izdržavanih lica čine 84.08% ukupnog stanovništva u srezu.258 1..344 8. do 1910.938 51.644 3.723 3.174 III 1892-96. To znači da gotovo svaki deseti zaposleni stanovnik ovog sreza nije mogao izdržavati svoju porodicu od glavnog zanimanja.369 ili 16.955 41.948 2.784 20.653 2. str. od 1895.147 lica ili 83.639 I .81% ukupnog stanovništva.358 1.16% ukupnog stanovništva.516 osoba ili 36.880 + 4.084 70. dok su takva pomjeranja u Bosni i Hercegovini u istom periodu iznosila svega 0. poljoprivreda.350 II 1887-91 18.390 4. S obzirom na to da je fojnički srez imao malo obradive zemlje. koji s 12.224 12.42%.717 14.312 13. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 7.152 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.737 + + 1.84%.921 + 5.238 2.090 21.034 lica ili 63..459 + + 11. Raznim uzgrednim ili dopunskim zanimanjima bavilo se 771 lice ili 9. Pomjeranje stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane u ovom srezu. do 1896. . koji s izdržavanim licima (2. obrada metala. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.379) čine 15.972 1. U fojničkom srezu. 290-334.254 13.215 + 32.447 9. Oni su izdržavali 15.094 5.116 + 3. 1910. iznosilo je 1.778 3. 26. U uzgrednim zanimanjima prednjače drvna industrija. godine privređivalo je 8. godine. trgovina i najamni rad.III + 7.390 13.614 73.509 32. godine (u metričkim centama):5 Vrsta žitarica Kukuruz Ječam Zob Raž Pšenica Proso Ukupno Krompir Mahunarke Crna šljiva Sijeno I 1882-86 11.05% zaposlenih. šumarstvo.163 + 38.92% stanovništva.668 55.051 816 Vrtno bilje i povrće 1.760 7.92% zaposlenih.294 5 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.533 1.615 10.

05 mc žita. Znatno povećanje poljoprivredne proizvodnje karakteristično je za cijelu Bosnu i Hercegovinu i to se pripisuje. mjestu u Bosni i Hercegovini po proizvodnji krompira.752 1895-1910.451 8.065 1. mule Goveda i bivoli Ovce Koze Svinje Košnice pčela 1879. 2.215 342 . godine Vrsta stoke Konji.681 20. Gajenje voća i povrća u ovom srezu takođe je stalno raslo i predstavljalo je veoma značajan dio poljoprivrednih prihoda. Potkraj 19. a u trećem je zabilježen porast na 73. U istom razdoblju stanovništvo je poraslo za 7.724 19. Tada se računalo da je za prehranu 1 stanovnika potrebno prosječno 18 kg žita mjesečno ili 216 kg godišnje.409 11.569 21. 1895. Za ovaj srez postaje karakteristično da se veliki broj ljudi javlja sa zahtjevima da krčenjem opštinskih i državnih površina prošire imetak i na njemu osiguraju egzistenciju svojim porodicama. primjena đubrenja zemlje.523 26. pa zemlja dobija veliku vrijednost.133 3. pa je proizvodnja za desetak godina bila povećana za oko četiri puta. jer nisu znatnije povećane obradive površine. prije svega.258 mc. pa prema tome fojnički srez u prvoj deceniji nakon okupacije nije mogao svojom proizvodnjom žita podmiriti potrebe stanovništva. Broj stoke u fojničkom srezu 1879.852 10.FOJNICA 1878-1918.43 mc.295 15. 153 Prosječna godišnja proizvodnja navedenih žitarica u prvom petogodištu iznosila je 41. godine dolazilo 2. 2. stočarstvo je davalo najveće prihode stanovnicima fojničkog sreza. i 1910. a prije svega.305 2. okrenule poljoprivredi.67%. 291 3. a deset godina kasnije 3. To znači da je na jednog stanovnika u srezu 1885. 2. magarci.088 1.717 mc ili za 32.05% a proizvodnja navedenih žitarica za 78.433 16. Upravo tada se u fojničkom srezu jako proširilo gajenje krompira. stoljeća fojnički srez je bio na 14.888 828 . U fojničkom srezu djelovali su i drugi faktori.974 35. silom prilika.645 976 1895. kao i sijanje onih kultura koje daju najbolje prinose. Uz obradu zemlje. primjeni agrotehničkih novina u poljoprivredi.410 1910. napuštanje tropoljnog sistema i uvođenje plodoreda. dok je to kasnije mogao.873 1. Nakon propadanja proizvodnje i prerade željeza mnoge porodice su se.459 mc više. Pri tome je racionalnija obrada imala značajnu ulogu.

785 ili za 358.. 89 382 620 633 167 1.72. 1896. s obzirom na to da su se u zemlji širile bolje i kvalitetnije stočne pasmine.427 na 3. do 1910. godine:6 Vrsta stoke i peradi Konji. Od 1895. tako da ni fojnički srez nije bio nikakav izuzetak. pa ni u fojničkom srezu. Broj stoke i peradi u Fojnici 1895.154 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. stoljeća cijene mesa u Monarhiji su stalno rasle. njegovo poređenje sa kasnijim popisima ne pruža realnu sliku o razvoju stočarstva u cijeloj zemlji. u prvoj deceniji 20. U fojničkom srezu je 1895.154 38 200 23 129 Poljoprivreda je igrala značajnu ulogu u privrednom životu gradskog stanovništva Fojnice. Ergebnisse 1910. bez obzira na to što ni jedna trećina nije iz nje crpila Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895 (Rezultati popisa marve u Bosni i Heregovini od godine 1895).. Sarajevo. 96 526 365 535 210 55 1910. i 1910.000 stanovnika pomjerio na 160. a izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine udvostručio se od 1907. do 1910. do 1910. 6 .000 stanovnika dolazilo 159. godine broj vlasnika stoke u fojničkom srezu povećao se s 3. U zvaničnim izvještajima smanjenje broja stoke nije uzimano kao nazadovanje stočarstva. str. 40-41. što je bilo iznad prosjeka za sarajevski okrug (133. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini zabilježeno je opadanje broja stoke. Od 1895.50 vlasnika stoke. godine. str. godine na 1. 12-13. Usljed carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije. S obzirom na to da prvi popis stoke ne odražava pravo stanje. pa se broj vlasnika stoke na 1. U fojničkom srezu tada je uvedena rasa pincgaumeltalskog govečeta. mule i magarci Goveda Koze Ovce Svinje Kokoši Guske Patke Pure Košnica pčela 1895.60) i Bosnu i Hercegovinu (150.96).

povrća i krmnog bilja. 1910. Za unapređenje pasmina konja i goveda u Fojnici je sagrađena štala za pastuhe i bikove koji su nabavljani iz drugih zemalja Monarhije. stoke i peradi u gradu davali su značajan dopunski prihod većini građana Fojnice. što znači da je preko polovine fojničkih porodica odatle dopunjavalo svoje prihode. koja je konstituirana 18. godine s 3. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. koji su plaćali članarinu u visini 2% od iznosa desetine. U Fojnici je osnovana erarna voćarska škola. koji je za to imao dobre prirodne uslove.500 m2. godine 252. novembra 1909. itd.)7 Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. od kojih su svega 17 bile pletene. Zabilježeno je da je ova radionica. koja je imala 2. Kasnije se prešlo na šire organiziranje poljoprivrednika. godine. voća.911 članova. godine. koje su sve više potiskivale stare pletene košnice (fojnički pčelari imali su 1910. Počela je da radi 1910. 76. U gradu je 1895. podjelom boljih vrsta sjemena. đubrenja. gvozdenog pluga.). goveda i svinja. godine dovele su do propadanja tradicionalne zanatske proizvodnje koja se nije mogla prilagoditi savremenim tehničko-teIzvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. pa je 1909. 105. Njen osnovni zadatak bio je da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju racionalnijom obradom zemlje primjenom agrotehničkih novina (uvođenje plodoreda. vrtnog bilja. 7 . Mjere koje su za unapređenje poljoprivrede provodile austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno su zahvatile i fojnički srez. pa i onima koji su živjeli od zanimanja izvan agrara. prodavala 650 modernih košnica. U Fojnici je osnovana i radionica za izradu modernih košnica za pčele koja je stajala pod nadzorom Centralnog pčelarskog društva za Bosnu i Hercegovinu i uživala povlastice pri nabavci drveta iz državnih šuma. te poboljšanjem domaćih pasmina konja. Škola je radila samo do 1906.225 ha površine sa rasadnikom od 3. Obrada zemlje na periferiji grada i gajenje povrća. str. Imala je zadatak da unaprijedi gajenje i iskorištavanje voća u ovom kraju. a 1910. godine. str. godine 129 košnica pčela.FOJNICA 1878-1918. godine stoku i perad držalo 208 domaćinstava. pčelarstvom se bavilo 12-14 ljudi u gradu. 155 osnovne prihode za izdržavanje. 92-93. uvođenjem novih kultura voća. godine osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga. U isto vrijeme.

Mujage Salihagića i Ibrahima Numanagića.Muhamedage Salihagića. “Majdan na Bježanijima” .. “Majdan pod Crkovištem” . a druga polovica Marka Kuliera i Muharema Barculije. Željezni majdani u Fojnici i okolini 1878. hnološkim zahtjevima i zakonima liberalnog kapitalizma. a tradicionalna domaća proizvodnja i trgovina uvučeni u neravnopravnu konkurentsku borbu. 2) Na rijeci Fojnici ispod sastava potoka Dragače i Gvožđanke: “Majdan Hadžije Ibrahima Rezakovića”.Ahmeda Salihagića.. političkim i drugim motivima koji su vodili zatvaranju granica prema balkanskim zemljama. 8 . “Majdan u Ostružnici” . 1980.pola Hadži Saliha Halve iz Sarajeva. Te promjene naročito su pogađale srednjobosanske proizvođače željeza i kovače. 1969.Huseina Čengića iz Sarajeva. . Luka Đaković. Ulaskom Bosne i Hercegovine u zajedničko austro-ugarsko carinsko područje 1879. Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini. “Majdan u Zimijama” . Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. str.u Zimijama. u čijim okvirima je Fojnica i njena okolina imala značajnog udjela. godine bila su širom otvorena vrata industrijskoj robi iz Monarhije. 130-140. a posebno prema Srbiji i Crnoj Gori.156 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. godine:8 1) U samoj Fojnici: “Majdan na Pazarnici” .pola Joze Zaradije i Fehima Čohadžića. gdje su imale svoje tradicionalno tržište. kojim su ukinute njihove dotadašnje privilegije. Sve je to djelovalo da su. 22-23. gotovo preko noći. a pola Hasana Travljanina i Saliha Hrvića. Zenica. Bez kapitala za modernizaciju i proširenje proizvodnje. Vidi: Vinko Mikolji. “Zaradijin majdan” . Te teškoće još je zaoštrio Rudarski zakon iz 1881. koji su još za vrijeme osmanske vladavine doživljavali opadanje proizvodnje i socijalno raslojavanje. nestajali željezni majdani u srednjoj Bosni. godine. bosanski proizvođači željeza suočili su se s carinskim barijerama. Tuzla.

“Majdan na Poroj potoku” . 1888. a pola Beganović Ibrahima. 1882.Ibrahima Bećiragića. U vrijeme okupacije 1878. 8 samokova i oko 100 vignjeva. već god. stoljeća većina ih je prestala raditi. Vignjevi su najviše zauzeti izradom klinaca za nove željezni- . pretvorene su prije toga uglavnom u pilane. O tome Vinko Mikolji piše slijedeće: “Duhaonice u Busovači prve propadoše. Posljednja. “Majdan u Gvožđanima” . ostale na Ivanovici.pola Marzina Bošnjaka. 5 aktivnih duhaonica. 5) Na Kozici pod Štit-planinom: “Majdan Bećirbega Buljine” u selu Kozici. u stupu za valjanje sukna.Hadžije Ibrahima Rezakovića.Omera Musića. u Fojnici i njenoj okolini bilo je 19 majdana i 58 vignjeva.FOJNICA 1878-1918. postoji oko Fojnice i Kreševa još 6 željeznih rudnika.Mahmutbega Buljine. godine. 157 “Majdan pod Pločarima” .Latifa Mulle Čohadžića niz potok Dragaču. “Majdan pod Ragalama” .Osmana Huseinbašića i Derviša Salihagića. 4) Uz rijeku Gvožđanku: “Majdan na Urlenikama” . U to doba. “Jasinbegov Majdan” pod Prokosom – Osmana i Hamida Šumeža. i to donja duhaonica u Kozici pretvorena je god. 6) Na sastavcima potoka Borovnice i Jezernice : “Majdan pod Vaganima” . “Šimšir majdan” . 3) Na Zahorskom potoku: “Majdan Joze Zaradije i Ibrahima Ormana”. a druga pola Saliha Merdana i Muhameda Salihagića. Do kraja 80-ih godina 19. “Majdan pod Bistricom” .Ante Tješića u Sutješćini pod Bakovićima.pola Tekije na Oglavku Nakšibendijskog derviškog reda. “Čardin majdan” .

L. Vrijednost osnovnih sredstava iznosila je 641. Vrancima. pa su prvi koncesionari u ovom rudniku bili braća Došan (Doschan) iz Beča. 1879. gdje su prve analize piritne rude izvršene 1883. Mikolji. . jer je sadržavala 15 grama zlata u jednoj toni rude. godine. Povijest željeza. godine upućena su 22 rudara u Kreševo i Fojnicu radi obavljanja istražnih radova i već sredinom 1880.158 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mnogi rudari i kovači iz Kreševa zaposlili su se u rudnicima Bosne i Srbije. od koje je umrlo mnogo ljudi (od 17. Deževicama. godine. Kojsini. Fojničke rudare srećemo u rudniku uglja u Kreki. Rudnik je imao vlastitu električnu centralu s turbinom od 75 konjskih snaga. (“Oberungarische Berg und Huttenaktiengesellschaft”). str. Gvožđanima. Rudnik je kasnije preuzelo mađarsko Gornjeugarsko rudarsko i topioničarsko akcionarsko društvo iz Budimpešte. godine stoji da “gotovo sav narod Fojnice i Kreševa živi od kovačkog rada”.057 obudovjelih. Martinićima i Kreševu. Prokosu. Rudarstvo. Izrađuju ih u Fojnici. što čini blizu 6% ukupnog stanovništva). ce. godine bilo je 1.10 Ovo preduzeće otpočelo je eksploataciju 1894. Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu i njenu okolinu. Među stanovništvom se počela širiti tuberkuloza. opao je dalji interes za fojničke rezerve željezne rude. Sistematska geološka istraživanja nastavljena su samo na području Bakovića. koja je 9 10 V..”9 U službenim izvještajima rudarskih stručnjaka iz 1885. Bistrici. 1894. godine.. nerado činili.761 stanovnika u fojničkom srezu. Redovna proizvodnja otpočela je 1885. U novembru 1879. što predstavlja najveću investiciju u Fojnici i njenoj okolini za vrijeme austrougarske vladavine.550 kruna. str. Propadanje majdandžija i kovača u fojničkom kraju bilo je praćeno velikom nezaposlenošću i oskudicom svake vrste. 133. Međutim. godine u Šemnicu (Chemnitz) pokazale da se u toni rude nalazi 8 grama zlata. 54-55. Druga žica je pokazala bolje rezultate. dok su Fojničani to. a veći broj radnika Hrvata iz ovog kraja radi u sarajevskim ciglanama od proljeća do jeseni svake godine. bar u početku. Đaković. Procijenjeno je da je bakovićko rudište rentabilno za eksploataciju. godine izvijestili su vladu da se u okolini ovih mjesta nalaze značajne količine željezne rude. pošto je Vareš s okolinom odabran za budući centar željezne industrije u Bosni i Hercegovini.

594 40.FOJNICA 1878-1918.808 100.043 247.057 90.652 571 52.892 135. Kemal Hrelja.626 80. 159 pokretala separaciju. Proizvodnja piritne rude i njena vrijednost u rudniku Bakovići od 1905.479 741 67. 1915.713 Ruda iz Bakovića je odvožena kolima do željezničke stanice u Visokom (oko 35 km). 1914.290 104.118 57. 1907. str.972 52. 1910.474 72. Proizvodnja u rudniku bila je promjenljiva i zavisila je od stanja na tržištu piritne rude. godine11 Godina 1905.602 28. 1911.160 77. 1961. 56. Beograd. Količina piritne rude Vrijednost rude (u kvintalima) (u krunama) 290.286 94. 1906.932 190.074 636.585 192.014 44. 1909.905 122.024 72. 11 . Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. 1916.450 113. 1917. do 1917. 1912. 1908. 1913.020 62. odakle je otpremana u Mađarsku i tamo prerađivana.

13 Vidi opširnije: I. Međutim. ili 7-8 kg crnog hljeba. Hadžibegović.77 2. god. Broj zaposlenih radnika i prosječna nadnica u rudniku Bakovići (19051916.)12 Godina 1905. Postanak radničke klase.45 3. do 1916. Za prosječnu nadnicu radnik u Bakovićima mogao je 1906. Nadnice bakovićkih rudara bile su stalno ispod prosjeka nadnica u rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini.86 1. uglavnom. 1910. a visina nadnica od ponude i potražnje radne snage. Udaljenost od glavnih saobraćajnica uticala Tabela je sačinjena na bazi izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. 1914. 184. ili oko 15 kg krompira.. 232. 1913.15 Iz ovih podataka jasno se vidi da je broj radnika u rudniku zavisio od trenutne konjukture. Postanak radničke klase. 1908. Radnu snagu u rudniku činili su.77 1. str. Broj radnika 342 200 164 181 114 114 161 161 129 81 44 Prosječna nadnica u krunama 1. uz svega nekoliko stranaca. 12 . bila su zaposlena još dva činovnika i 3-5 nadglednika stranog porijekla.160 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1906.69 2. jer je bar izvjesnom broju osiguravao radna mjesta i nastavljao tradiciju njihovog zanimanja. godine. godine kupiti 8-9 kg kukuruznog brašna ili 15 do 18 kg krompira.96 1. 205-290. 1915. godine.46 2. 1909. 9-10 kg kukuruznog brašna. str. 1907.. Vidi: I. domaći ljudi. to nije bio privredni poduhvat koji bi nadoknadio propadanje proizvođača željeza i privredno oživio cijeli kraj. Hadžibegović. 1916.88 2. a 1914. 1912.14 1.27 1.13 Otvaranje rudnika piritne rude u Bakovićima bilo je vrlo značajno za više rudara iz Fojnice i okoline. Osim radnika.

15 Kasnije su se Alaupovići snabdijevali drvetom na bazi oferata i kratkoročnih ugovora i godišnje proizvodili oko 2. Nezir i Edhem Salihagić i Franjevački samostan u Fojnici. Edhem Salihagić u Ostružnici oko 14 15 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Drvna industrija privredno je oživjela mnoge naše krajeve za vrijeme austrougarske vladavine. fojnički srez imao je 10 takvih pilana na vodeni pogon.5 forinti (5 kruna) za korisno i 0.FOJNICA 1878-1918. Ona je izbila na prvo mjesto po broju zaposlenih izvan poljoprivrede. Begović. Godine 1910. Vlasnici pilane su 1894.150 m3 četinarskog drveta. a nekad i više. s povećanom godišnjom količinom od 4.14 Po investiranom kapitalu i obimu proizvodnje.000 m3. Na osnovu tih ugovora firma braće Alaupović realizirala je. Polovina tih pilana bila je smještena u Fojnici i njenoj okolini. Njihovi vlasnici bili su: Tomo i Franjo Alaupović. Godišnji etat iznosio je 2. godine zaključili ugovor o šestogodišnjoj eksploataciji (1895-1900) četinara u šumskom predjelu Požarnica u fojničkom srezu. . u fojničkom kraju nije nastalo nijedno moderno preduzeće za eksploataciju i preradu drveta. B. Godine 1901. Ostale pilane proizvodile su znatno manje količine: Franjevački samostan u Fojnici 700-800 m3.000 m3.000 m3 korisnog i ogrevnog drveta. zaključen je novi trogodišnji ugovor (1901-1903) o eksploataciji šumskog područja Malinska i Požarnica. a kasnije s dva gatera. str. Ugovorena je ista količina četinarskog drveta. U sve ove pilane bilo je investirano oko 30.000 m3. s 21 testerom i 6 okruglih testera.270 ha. 118-119. Mordo Alkalaj. Za vrijeme austrougarske vladavine. 161 je na to da se strani privatni kapital nije zainteresirao za šumska bogatstva koja su prekrivala tri četvrtine fojničkog sreza. Ovdje se nastavljala tradicija malih pilana potočara lokalnog značaja. na površini od 1. 83-84. Abid i Fehim Čohadžić. odnosno zakupnik njegove pilane Alkalaj Mordo 800-1. najznačajnija je bila pilana braće Alaupović podignuta na rijeci Fojnici. uz cijenu od 2. u sarajevskom okrugu nalazilo se oko 68 malih pilana na vodeni pogon. Isti ugovor obnovljen je i za naredni trogodišnji period (1904-1906). Ugovorena je količina od 12. ukupno 38. Razvojni put šumske privrede.000 m3 četinarskog drveta. Rezaković u Gvožđanima.000 kruna.000 kruna ili prosječno po jednoj pilani oko 3.30 forinti za ogrevno drvo po 1 m3 u šumi na panju. I pored bogatstva šumom. str. U početku je radila s jednim.

Savremenici iz prvih godina austrougarske okupacije zapažali su da gotovo čitav narod ovoga kraja živi od proizvodnje i obrade željeza.. Tkaonica ćilima u Sarajevu dodijelila je.162 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 17 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. učile su čitanje. 16 . Buduće radnice prethodno su pripremane na Tečaju za ručni rad. koji je 1906/07. Srazmjerno proizvodnji u pilanama zapošljavana je i radna snaga. str. Izgleda da su ovakva zapažanja više govorila o tradiciji nego o realnom životu. S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini.17 Otvaranje filijale i tečaja za ručni rad imalo je dalekosežan društveni i kulturni značaj. To znači da je drvna industrija u Fojnici i okolini mogla ponuditi oko 100 radnih mjesta. str. 300 m3. na vlastiti zahtjev. Muslimanske djevojke koje su pohađale tečaj. pletenje. U ovaj tečaj država je ulagala 2. str. transportu i preradi 40-50 radnika. To znači da su sve navedene fojničke pilane proizvodile godišnje 4. 62. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice. vezenje i slično i prenosilo na buduća pokoljenja. do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. godine. koja je radila sve do 1918. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909.. početkom XX stoljeća počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica.16 a naredne godine bilo ih je po 27. 1905.000-3. S obzirom na to da je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja. Gotovo čitava produkcija rezane građe plasirana je na tržištu u Hercegovini. S obzirom na vjersku i društvenu tradiciju bilo je od posebnog značaja uključivanje muslimanskih djevojaka u ovaj rad. osam stipendija katoličkim djevojkama iz Fojnice koje su. u Fojnici je 1908. Nezir Salihagić u Šćitovu 375 m3. jer se organizirano i na višem estetskom nivou njegovalo tkanje.000-15. 46. učile tkanje perzijskih i bosanskih ćilima. godine pohađalo “20 katoličkih i 20 muslimanskih djevojaka”.000 m3 drveta. Na osnovu spiskova đaka u katoličkoj osnovnoj školi u Fojnici od 1879. pisanje i računanje. Djevojke su nakon obuke bile dužne da ostanu u Tkaonici 2-3 godine. 62. godine. u trajanju od tri do šest mjeseci. Alaupovići su u toku sezone zapošljavali na sječi..000 kruna godišnje. a svi ostali pilanari još toliko. Razvoj zanatstva u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine tekao je u sjenci prilagođavanja novim uslovima nakon propadanja starih majdandžija i kovača koji su davno u historiji stvorili tradiciju i mentalitet ovih zanimanja.

kolarski. Te promjene tekle su postepeno i u skladu s promjenama načina života i navika. kahvedžije. šumari 2. bilježila znatniji napredak. O razvoju trgovine u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine ima više podataka i ona je. U Fojnici je. kafedžijski. uz opančare cipelari. dok u ovo vrijeme među Bošnjacima nije bilo gostioničara. kovači su bili relativno najbrojniji. zlatari 2. cipelarski. terzijski. kočijaški itd. Uz terzije i abadžije javljaju se krojači. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. mada su se i ovdje stari trgovci morali prilagođavati novim uslovima. godine obavezu sudskog protokoliranja u Fojnici imala je svaka radnja koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. došlo do propadanja nekih starih zanata i do pojave novih. Nekim zanatima su se bavili i jedni i drugi (kovački. uz dunđere moderni zidari i tesari itd. krojači 4.FOJNICA 1878-1918. 18 . abadžijski. Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. aščije i sl. godine utvrdili smo zanimanje 97 njihovih roditelja. pekari 3. U navedenom pregledu među Hrvatima nema nijednog mesara. ali su činili svega 17. gostioničari 11. pekarski. drvodjelski). dok su se nekim zanatima bavili isključivo Hrvati ili Bošnjaci. u odnosu na zanatstvo. Zanatima u gradu su se bavili Hrvati i Bošnjaci i u tome su imali različitu tradiciju. aščijski. teraceri 8. opančarski. Najbrojniji su bili kovači 17.. Iako ne raspolažemo s više konkretnih podataka. a zatim slijede trgovci 11.18 Od 14 raznih zanimanja. berbera. te po jedan zidar. takođe. težaci 6.52%. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. čizmar i kalajdžija. Iz navedenog pregleda se. 163 1882. vidi da se hrvatsko stanovništvo u Fojnici bavilo ograničenim brojem zanata. berberski. sigurno je da su u Fojnici bili zastupljeni razni zanati koji su bili neophodni za podmirivanje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. kao i u drugim sličnim varošima. drvodjeljci 16 i nadničari 13.

Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom (od 1911. (1898) Gajić Milan i Risto (1905-1909) Iličić Mato (1890-1902) Iličić Anto (1900-1918) Iličić Niko (1911-1918) Kalamut Ivo (1911-1918) Karahmet Latif (1912-1918) Konjicija Mehmed (1893-1913) Kulijer Marko (1898-1918) Kulijer Mato (1884) Kulijer Ivo (1893-1918) Kulijer Zaharije (1916-1918) Vrsta trgovine Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom. 4. 11. 13. 15. godine i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom. 6. 17. 19 Spisak trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) za godine 1898-1918. 12. 19. 14. 9. 20. 18. nije protokolisana) Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina kolonijalnom robom. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina galanterijskom robom. god. Ivo i braća – Marko i Frano (1912-1918) Alkalaj Juda (1884-1912) Alkalaj L. a od 1917. 8. . a od 1905. 7. Naziv firme Ahmetović H.164 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Protokolirane trgovačke firme u Fojnici 1884-1918. Isak (1915-1918) Alkalaj Mordo i braća – Isak i Avram (1908-1918) Dragičević Ivo (1885) Čohadžić Fehim (1893-1918) Čohadžić Abid (1901-1905) Čunković Šefkija (1916-1918) Goldberger Bernhard (1898-1909) Goldberger R. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom 5. a od 1911.19 1. 24. 23. 16. Ivo i Andrija (1912-1918) Alaupović T. a od 1891. 2. 10. Abdulvehab (19001910) Alaupović Tomo i Frano (18851912) Alaupović Frano i sinovi – Frano. do 1914. 22.. 21. godine braća Marko i Frano Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom i drvetom Vlasnik pilane Trgovina drvetom Trgovina mješovitom robom u Gvožđanima Trgovina mješovitom robom Gostioničar (s 3 gostinske sobe) Protokolirana gostionica samo 1911.. 3.

god. do 1900. 1914. u gradu se formirao tanak sloj trgovaca među kojima su se isticale spomenute firme Alaupovića. pa onda prelazilo na mješovitu. dok je samo 5 radnji bilo izvjesno vrijeme specijalizirano za kolonijalnu. Ibrahim i Reuf – (1911-1918) Vreto Ahmed i drug-Mujo Vreto (1913-1918) Schwarz Mathias. godine protokolirano je 17 radnji. do 1914. 27. od 1901. manufakturnu i drugu robu. koje su uz trgovine imali svoje pilane. 32. 30. 31. nekolicina se uz to bavila trgovinom drvetom. 29. Trgovina mješovitom robom Trgovina manufakturnom robom Trgovina mješovitom robom Do 1901. Neke od protokoliranih firmi nisu uspjele da se duže održe. godine bilo ih je 16. godine svega tri radnje. Gotovo sve protokolirane radnje bavile su se trgovinom mješovitom robom. a 1918. To nije bila specifičnost samo Fojnice nego i svih manjih gradova . Salihagića. Ovi podaci ukazuju da je fojnička trgovina u prvoj deceniji austrougarske vladavine znatno zaostajala iza sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini i da se od 90-ih godina 19. robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom nije naznačena vrsta trgovine hotel sa 1 sobom Od 1884. u Fojnici je protokolirano pet trgovačkih radnji. 165 25. Od 1884. hadži Nezir i sinovi Tutnjević Avdo i sinovi – Hafiz. U Fojnici je bio znatno veći broj ljudi koji su se bavili sitnom trgovinom i nisu potpadali pod obavezu sudskog protokoliranja. godine trgovina kolonijalnom robom. kada je Zakon stupio na snagu. zemlju i sl. Muderizović Hakija i sinovi – Avan i Arif (1911-1918) Papo Mojse (1893-1909) Rezaković hadži Mujaga (1884) Salihagić Edhem (1884-1918) Salihagić braća – hadži Nezir i Ibrahim (1896-1918). godine 19. Kulijera i Alkalaja. U godini 1884. galanterijsku. a poslije mješ. godine u Fojnici su bile sudski protokolirane ukupno 29 trgovačkih radnji i 3 gostionice.FOJNICA 1878-1918. a neke su mijenjale nazive kada su ih preuzimali nasljednici. 26. a od 1914. Pred Prvi svjetski rat. do 1918. 28. Iz popisa trgovačkih radnji vidi se da su fojničku trgovinu držali hrvatski i bošnjački trgovci (po 12 protokolisanih firmi) i da su se trgovinom bavile jevrejske porodice Alkalaj i Papo i jedna srpska porodica Gjajić (vjerovatno Đajić). godine 11 i za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. stoljeća postepeno razvijala.

*** Politički život u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine. od kraja jula do sredine oktobra 1878. Za veće trgovačke poslove nedostajale su im komunikacije. a odatle vozom na udaljenije tržište. Njeno stanovništvo živjelo je mirno. Za vašar su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. te uživalo u vašarskim zabavama. godine.. ali u samom gradu nije bilo oružanog otpora. Na vašare je donošena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. gdje je tržište bilo nerazvijeno. na vašaru su se učvršćivala stara i stvarala nova prijateljstva. ono se. Hrvati su je.166 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ali. godišnji vašar predstavljao je prvorazredan ekonomski i društveni događaj. Oni su bili uznemireni i nezadovoljni promjenom vlasti. Iako su franjevci savjetovali hrvatsko stanovništvo da ostane mirno i dočeka austrougarsku vojsku kao oslobodioca. zajedno s bošnjačkim stanovništvom. politička i kulturna tradicija bila je vezana za Tursku i teško su podnosili inkorporiranje u evropsku katoličku državu u kojoj će činiti manjinu s neizvjesnom budućnošću. svrstalo u redove pokreta otpora okupaciji. Roba se kolima mogla prevoziti samo do Visokog. Kada je okupacija okončana.. Okupaciju i uspostavljanje austrougarske vlasti fojničko stanovništvo nije dočekalo mirno. Zbog toga je i vašar u Fojnici bio društveni događaj godine. Razmjena dobara između sela i grada odvijala se na sedmični pijačni dan (srijeda) i na godišnjem vašaru koji se održavao na katoličke Duhove. U svim našim gradovima. bez obzira na početna raspoloženja i jedni i drugi morali su se prilagođavati novoj vla- . Uz stvaranje poslovnih veza i razmjenu dobara. u Bosni i Hercegovini. Njihova vjerska. Bošnjaci u Fojnici nisu mirno dočekali okupaciju. pa i u Fojnici. prihvatili s nadom da će Bosna i Hercegovina biti priključena Hrvatskoj i da će njihov položaj u okviru jedne katoličke države biti povoljniji nego ranije. bez potresa i pustošenja koja su doživljavali krajevi zahvaćeni ustankom 1875-1878. predvođeni franjevačkim sveštenstvom. U drugim pravcima roba je transportirana uglavnom tovarnim konjima i starim karavanskim putevima. godine i pokretom otpora austrougarskoj okupaciji. izuzimajući događaje za vrijeme pokreta otpora okupaciji.

. Mandat im je trajao tri godine i mogli su biti birani više puta. pripadnike svih konfesija. 167 sti. razvijanje inicijativa u okvirima svojih vjerskih. Prvi je išao od države. do 1918.3 i 5 . U toku 19 godina u gradsko vijeće Fojnice birano je ukupno 23 čovjeka. do 1918. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. od kojih su 12 bili katolici (11 Hrvati. Sudžuka Mulaga Alaupović Frano Kulijer Ivo Ivan Čohadžić Ruždija ef. godine. fojničko gradsko vijeće imalo je 7. ali je predsjednik gradskog vijeća (gradonačelnik) sve do 1914. oni su stalno birali jednog predstavnika više (4 . a drugi. a drugi inicijativom iz naroda. odozgo. godine Hrvat.FOJNICA 1878-1918. a kasnije 9 članova.4). nacionalnih i političkih pokreta. Kao i u drugim gradovima i u Fojnici su austrougarske vlasti nastojale da u svoj upravni i politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. U periodu od 1900. 1 stranac) i 11 muslimana. Jakšić Mato Santo Spisak je sačinjen na osnovu Bosnischer Bote 1898-1918. a od 1914. godine bio Bošnjak. godine birani su: Iličić Niko Ivica Kulijer Huzbašić Ibahim-aga Stojanović Mato Kulijer Marko Kulijer Ivo Salihagić hadži Nezir Čohadžić Fehim ef. do 1918. Njihov politički život odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. Dužnosti predsjednika oba20 U Gradsko vijeće Fojnice od 1900. godine. U Fojnici se radilo o katolicima i muslimanima. Rezaković Asim ef.20 S obzirom na to da su Hrvati imali većinu u gradu. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika koji su jedva poznavali jezik naroda kojim su upravljali. Pajer Sivester Iličić Anto Salihagić Edhem-aga Dragičević Marija Konjicija Mušan Trogrančić Frano Polutan Mulaga Berberović Muharem-aga Huzbašić Mustafa ef.

ona se vrlo brzo razvila u vodeću političku stranku bosanskohercegovačkih Hrvata.. vljali su: Ibrahim-aga Huzbašić.. 21 . nego obrnuto od toga. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda uslovilo je specifičan razvoj političkog života u cijeloj zemlji. Fehim ef. 1966-67. vlasnici pilana i drugi bogatiji i ugledniji ljudi. postala i u Fojnici glavni faktor nacionalno-političkog.21 Nosioci te aktivnosti bili su franjevci i tanak sloj trgovačkog i zanatlijskog građanstva koje se formira krajem 19. Mirjana Gross. ona su morala da djeluju u narodu na provođenju državne politike. Huzbašić (predsjednika i potpredsjednika i 1/3 članova imenovala je Zemaljska vlada. stoljeća. Kada je 1907.168 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. fojnički Hrvati dočekali su Aneksiju 1908. Čohadžić i Niko Iličić. Zagreb. Većinu članova ovog vijeća činili su trgovci. Mada je u pravilima HNZ stajalo da ona ima zadatak da ekonomski i prosvjetno podiže hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Zagreb. Politički život naroda počeo se razvijati u okviru različitih vjerskih i nacionalnih nepolitičkih udruženja. U skladu s političkim programom ove stranke (Bosna i Hercegovina je hrvatska zemlja i treba je priključiti Hrvatskoj). Aneksija je u Fojnici svečano proglašena 7. potpornog i ekonomskog organiziranja i djelovanja ovog dijela stanovništva. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. oktobra 1908. godine osnovana podružnica Hrvatske narodne zajednice (dalje HNZ). 1985. krenula u Beč Vidi o tome opširnije: Berislav Gavranović. godine s oduševljenjem. Početni oblici nacionalnog i političkog djelovanja hrvatskog stanovništva u Fojnici odvijali su se u okviru pjevačkog društva. Historijski zbornik. 1968. God. ona je. i tom prilikom održane su svečanosti u gradu i samostanu. čitaonice i podružnice “Napretka”. Beograd. kulturno-prosvjetnog. a 2/3 je birao narod). i početkom 20. a kada se prešlo na političko organiziranje. smatrajući je značajnim korakom u ostvarivanju svog političkog cilja. XIX-XX. do 1912. fojnički Hrvati i Bošnjaci slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. sredinom novembra. Godine. Luka Đaković. u skladu s opštim političkim kretanjima kod bosanskohercegovačkih Hrvata. 1935. pa i u Fojnici. Prema načinu izbora i njihovim ograničenim kompetencijama vidi se da ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi narod uticao na upravu i ukupnu politiku. zemljoposjednici. a kada je. Marko Kulijer i Mustafa ef. dok su potpredsjednici bili: Mato Stojanović.

Borba između ove dvije političke stranke posebno se zaoštravala nakon donošenja Ustava i ulaska u predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Bosanskohercegovački sabor. u Bosnu stigao apostolski vizitator Bastien sa zadatkom da ispita sporove franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. u januaru 1911. a HKU 5.23 Time je definitivno bio podijeljen hrvatski nacionalno-politički pokret u Bosni i Hercegovini na liberalnograđansku i klerikalnu struju. 24 M. da ih saopšti sv. Prvu su predvodili hrvatski intelektualci i tanak sloj građanstva potpomognut franjevcima. gdje su istaknuti ovdašnji nazori braće.24 Štadlerov politički program nije bio prihvatljiv za većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. L. koje je optužio kod pape. Gross. Sabrao fra Mijo V. stolici”. Političke organizacije. Đaković. godine osnovao zasebnu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (dalje HKU). fra Mijo V. poslije Aneksije. među deputatima su se nalazili fra Domin Gojsilović. godine raspuštena je HNU. Chronologia domus od 1901-1928. župnik iz Fojnice. 169 katolička (hrvatska) deputacija iz Bosne i Heregovine da zahvali caru za izvršenu Aneksiju. S obzirom na to da su izborni kotarevi bili mnogo širi od administrativnih. godine. koji je u januaru 1910. To su ubjedljivo pokazali saborski izbori 1910. 23 M. Tako je bilo i s fojničkim srezom. U drugoj katoličkoj Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici. u Fojnici je razvijena politička aktivnost na jačanju uticaja HNZ i njenom suprostavljanju sve agresivnijem klerikalnom krugu oko nadbiskupa Štadlera. Đaković. Zbog toga je. Batinić. godine. izbor saborskih poslanika nije morao zavisiti od glasova samo jednog sreza.22 U vrijeme pripremanja ustavnog i saborskog perioda. a drugu nadbiskup Štadler s jakim krugom svjetovnog klera i doseljenih intelektualaca. na kojem je od 16 katoličkih mandata HNZ dobila 11. Političke organizacije. jer je izborni okrug druge katoličke kurije obuhvatao sve gradove sarajevskog okruga. U junu 1912. gvardijan franjevačkog samostana i fra Ivo Vujičić.25 Nakon toga došlo je do izmirenja svjetovnog klera i franjevaca. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. On je posjetio Franjevački samostan u Fojnici i saslušao stavove sveštenika o crkvenim odnosima. Batinić (u daljem tekstu Chronologia domus). Gross. Ubjedljiv politički neuspjeh HKU proizveo je oštar sukob između nadbiskupa Štadlera i franjevaca. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. L. a time su prestali i sukobi između HNZ i HNU.FOJNICA 1878-1918. 25 Chronologia domus. 22 . Tom prilikom Bastienu je uručena “latinska spomenica.

u povjerenstvu su glavnu riječ imali vjerski službenici. Rezaković (1914-1918).26 Dok su u gradskom vijeću prednjačili predstavnici zemljoposjednika i trgovaca. Na naknadnim izborima 1913. godine. iako su njihovi vjerski. trgovac. razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. veleposjednik iz Sarajeva i Suljaga Vajzović. Autonomni pokret. septembra 1910. oba šerijatske sudije. Mada se u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju nije posebno isticao nijedan njihov predstavnik. koji je bio izabran u još dva izborna okruga.. a pred Prvi svjetski rat birano je 6 članova i uvedena funkcija potpredsjednika. Kundurović (1898-1902). I ovdje se izdvaja tanak sloj bošnjačkog građanstva koji sačinjavaju zemljoposjednici. Fojnica je imala dobro organizirano kotarsko vakufsko povjerenstvo. Na naknadnim izborima. godine. I jedne i druge sputavao je apso26 27 Vidi opširnije: N. radnik iz Vareša i pripadnik tamošnje hrišćansko-socijalne orgnizacije. župnik Anto Alaupović 1. str. urednik Hrvatskog dnevnika i istaknuti član Štadlerovog klerikalnog kruga. nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili. Dužnost predsjednika obavljali su: Ibrahim ef. Dževadu Juzbašiću. Šehić. . a kasnije kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i stalno jednog predstavnika u Zemaljskom vakufsko-mearifskom saboru. umjesto Nikole Čurića izabran je Kalikst Tadin. a u trećoj kuriji izabran je dr Nikola Mandić s liste HNZ. Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo u Fojnici imalo je 5.27 Politički odnosi u Fojnici. trgovci i vjerski službenici (šerijatske sudije. umjesto njega izabran je Nikola Čurić. 88. trgovac i poduzetnik iz Rogatice. koji je dobio 2. Vidi takođe: Bosnischer Bote. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose. Muftić (19031910).170 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.469 glasova. upravitelj škole. Hifzi ef. U Bosanskohercegovačkom saboru fojničke Bošnjake zastupali su predstavnici MNO (Muslimanske narodne organizacije): Mustajbeg Mutevelić. Za podatke zahvaljujem dr.140 glasova. muderisi i imami). a zatim Edhem-aga Salihagić (1910-1918). a kandidat HKU.. kuriji izabran je Petar Mrljić s liste HKU. Politički život Bošnjaka u Fojnici nije izlazio iz okvira globalne politike ovog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine. do Prvog svjetskog rata. U Zemaljski vakufsko-mearifski sabor birani su Edhem-aga Salihagić (1910-1913) i Asim ef. 3.

132 Hrvata.516 domaćih izbjeglica i to: 1. juna 1915). 31. koji svugdje gdje vlada umrtvljuje politički život. a sutradan su se oglasila zvona i izvješene crne zastave. decembra 1915. niti je mogao uticati na upravne poslove. odjeće i obuće. Nakon objave rata Srbiji 28. 171 lutizam. Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija. ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala. . Vijest o atentatu u Sarajevu stigla je u Fojnicu 28.190 domaćih izbjeglica (2. Kao predstavničko tijelo. Posao je obavljen tako temeljito da su te godine i katolički sveštenici i samostan ostali bez žitnih prinosa crkvi. a krajem avgusta popisani su prinosi živežnih namirnica i izvršene rekvizicije uz dosta nisku novčanu naknadu. Sakupljenim namirnicama prvo su podmirene potrebe državnih činovnika. Na pripremi zakona Sabor je mogao samo surađivati. već početkom avgusta u Fojnici je otpočela mobilizacija i proglašen prijeki sud. gdje ni za vrijeme ustavnog i saborskog perioda (1910-1914) apsolutizam nije bio ograničen.28 Početkom 1915.FOJNICA 1878-1918. godine. a ostalo je. jula 1914. 56 Srba i 164 Jevreja).178 Bošnjaka i 12 Srba). juna. Osim toga. u avgustu 1915. Sabor nije imao zakonodavnu vlast. pa je nastavljena mobilizacija novih godišta. u fojničkom srezu bilo je 2. a država je nastavljala sa zahtjevima za podmirenje ratnih potreba. Ustavom i pratećim zakonima garantirana građanska prava i političke slobode mogle su biti ukinute bez pitanja Sabora. uz visoku cijenu. Prevaziđenim i zastarjelim izbornim sistemom Austro-Ugarska je učvrstila klasnu i vjersku podvojenost i na toj osnovi dalje izgrađivala svoju politiku u Bosni i Hercegovini. 28 Chronologia domus. Izbijanjem Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno ratno područje sve do jeseni 1915. U rat je stupila i Italija (22. prodavano onima koji nisu sijali žito. To je bio slučaj i u Bosni i Hercegovini. juna kasno noću. Vojnički evakuisanih bilo je ukupno 467 (115 Bošnjaka. Nakon prve godine rata. 680 Jevreja.002 Bošnjaka. godine u fojničkom srezu bilo je još uvijek 2. Svečane zadušnice održane su 30. 843 Hrvata. godine nastala je velika skupoća brašna. Čak su proljetni poljski blagoslovi bili preneseni u radne dane da se seljacima smanje troškovi za goste. Ukupan broj izbjeglica i vojnički evakuiranih popeo se na 2.983 lica. a posebno izaslanstvo izrazilo je saučešće kotarskom predstojniku.

sir l k. uz diplomate i generali. zima sa velikim snijegom došla je šest nedjelja ranije tako da ljudi upiru sve snage da njihova stoka prezimi”. ali je ljetina u fojničkom kraju imala dobar urod. raž 60 h. heljda 60 h. Zbog toga je naredba o rekviziciji slame i sijena izazvala veliko neraspoloženje među stanovništvom. bilo je 18 Bošnjaka iz Sandžaka. tako da je ukupan broj izbjeglica iznosio 2. K tome. pirinač 1. dok vojnički evakuiranih više nije bilo. godine stanovništvo fojničkog kraja radosno je primilo vijesti o mirovnim pregovorima s Rusijom u Brest-Litovsku. nadajući se da će iz njih proizaći opšti mir. kukuruz 52-56 h. Frane i najmanje s crkve sv. pšenica 60-70 helera. jer vlastita ljetina žitarica ni u mirno doba ne pretekne iza Božića. jer su u jesen te godine prestale ratne operacije na bosanskoj teritoriji.172 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. potraživanja od naroda su nastavljena. Samostan im je isplaćivao “zarobljeničku pristojbu”. U toku 1916. Dobar utisak izazvan mirovnim pregovorima pokvarila je naredba o rekviziciji sijena i slame na osnovu koje se zaključivalo da će rat još potrajati. ulje 6 k. pa su vojne vlasti svim sredstvima nastojale da dođu do sirovina neophodnih za ratnu industriju. mast 6 k. Kotarski predstojnik tada je izvještavao Zemaljsku vladu: “Stanovništvo ovog siromašnog sreza nema stvarno ništa drugo nego nešto stoke od koje se mora izdržavati. godine vojne vlasti skinule najveće zvono s crkve sv. bila je oko dvije trećine slabija nego prošle godine. cijene su i dalje rasle. Fra Mijo V. stiglo je 10 ruskih Poljaka. Batinić navodi da je tada samostan utvrdio cijene namirnica: vino 1 kg=1 k. proha 30 h. pastrma 3 k. Ovogodišnja ljetina sijena i slame. 30 Chronologia domus. 4.. Kotarski predstojnik nastavlja: “Prije nekoliko dana kod mene su došli svi najstariji ljudi iz mjesta i rekli Bericht über die Verwaltun von Bosnien und derHercegovina für die Jahre 1914 bis 1916. godine.208 lica. a naročito su bili na cijeni konji. sirće 1 k. grah 70 h. Naglašava se da su ovo srednje cijene između ratnih i uobičajenih.30 Stalne mobilizacije ljudi u rat ostavile su čitave krajeve bez radne snage. koji su pribavljali drva i brinuli se oko konja i goveda. U štampi su praćene sve bilješke o ovim pregovorima i izraženo nezadovoljstvo što u njima učestvuju. zbog velike suše. proizvodnja ratnog materijala nije podmirivala potrebe. 29 . pa je i samostan u Fojnici zatražio zarobljenike za obavljanje određenih poslova. jabuke i šljive. Naredne.. s. rakija 2 krune. posebno voće.29 Rat se nastavljao svom žestinom. U jesen 1916. 406. Krajem januara 1918. pršute i pšenice 5 k. U Fojnici su 9. plativši 4 k po kilogramu.60 k. Duha. 1917. decembra 1915.

Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917.) – Građa. 34. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije.” Opšte nezadovoljstvo stanovništva u fojničkom srezu nastavljalo se i u februaru 1918.31 Stanovništvo je okolo pričalo da vladajuće klase Nijemaca i Mađara hoće Slovene da dovedu na prosjački štap. koji se vratiše uz razne bolesti donesoše socijalističke i boljševičke nazore koji u prvi mah zabrinuše bolje katolike”. godine u fojničkom kraju pojavio se pjegavi tifus. od mraza su stradali usjevi i. knj. VII 1967.33 Nakon vojnog sloma Austro-Ugarske (3. a svi ljudi služe vojsci pa se nema ko za nas zauzeti. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. Nakon dugotrajnih kiša. a ne šutjeti. onda prije toga treba uzeti svu stoku pa tek onda sijeno i slamu. 32 K. Isović. str. 24. svečano dočekalo. godine u Fojnici bio je obilježen povratkom vojnika s frontova. novembra 1918) i formiranja narodnih vijeća koja su preuzela vlast u novoj državi. voće. Nakon toga. Usljed mećave stoka je s planina bježala u ravnicu. “I oni. Fojnica i okolina ponovo su bile zahvaćene epidemijom zaraznih bolesti (španjolska influenca i pjegavi tifus) koja je uzela takve razmjere da su sveštenici teško stizali da sahrane umrle. Kraj rata 1918. osobito. 31 . Od ove zarazne bolesti umrlo je mnogo lica. Kasim Isović. Tada su se čule izjave: “Tako se mora s vladom govoriti. To je još više uticalo na raspoloženje stanovništva protiv vlasti i rata. na čelu sa gvardijanom.-1921. 33 Chronologia domus. godine stiglo 20 srpskih vojnika i jedan oficir koje je stanovništvo. koji su donijeli vojnici s frontova. U međuvremenu u Fojnicu su stizale vijesti o radničkim štrajkovima u Monarhiji. 325/6. 19. u Fojnicu je 7. 173 da ne mogu dati sijeno i slamu jer će im inače sva stoka uginuti i da ovaj srez bez stoke ne može živjeti. što će dovesti u pitanje proljetne poljoprivredne radove. jer su rekvizicije tegleće stoke za Sarajevo (50 mc nedeljno) obuhvatile upravo onu stoku koja je prispijevala za proljetnu sjetvu.32 U martu 1918. dok. Tada je kotarski predstojnik izvještavao vladu da će srez ostati bez tegleće stoke.FOJNICA 1878-1918. dok. To je moguće jer je naš Sabor raspušten. str. 348/9. Ako se želi uzeti sijeno. decembra 1918. pa ovdje uzimaju i ono posljednje što imamo. juna 1918. godine obijelio je snijeg. jer stanovništvo ne može to mirno gledati”. a sutradan je održano sijelo u Hrvatskom domu u njihovu čast.

174 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a materijal zaplijenjen.801 6. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je nepovoljnije. muslimana 2.12% stanovništva.448 lica ili 88.77% stanovništva starijeg od 7 godina.. Na kongresu ujedinjenja. Katolika je bilo pismenih 10. odna je bilo pismeno ukupno 8. Čitati i pisati znalo je svega 311 (još 6 zna čitati).560 Ne zna čitati ni pisati svega m. *** Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fojničkom srezu 1910.859 9.198 1. samo čitati 19 i da je potpuno nepismenih bilo 6. Bila je pripremljena i jedna predstava uperena protiv sveštenstva.831 48 36 8. dok je nepismenih bilo 3. Ukupno u fojničkom srezu bilo je pismenih 7. . a još ih je 13 znalo čitati.28%.861 86 633 1. a ako se ovima priključe i oni koji su znali samo čitati. 3.43%.381 2. Kraj Prvog svjetskog rata bio je u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja koje su naročito zahvatile selo.80%). ostalih 45. drugi sa sela.20%. svega: m.48%.20%.033 4. pravoslavnih 9. godine (latinica i ćirilica). U tom uzrastu znalo je čitati i pisati 472 osobe (12. Od ukupno 3.620 16. ž. ali su je vlasti zabranile.680 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 3.481 7. iz Fojnice su učestvovala dva delegata – jedan iz grada. To znači da je u fojničkom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati svega 783 lica. u aprilu 1919.93% što je za 1. prema konfesionalnoj pripadnosti i spolu: Znaju čitati i pisati Znaju čitati m.. ž.68% ispod prosjeka Bosne i Hercegovine.245 lica ili 91.20%).303 (87.182 svega 12 19 Iz tabele se vidi da je pismenost bila različita kod pripadnika pojedinih konfesija. ž. Katolici 965 596 34 32 5.892 66 Muslimani 190 196 12 14 2 6 Pravoslavni 18 51 2 2 199 189 388 4 3 Ostali 10 14 24 7 Svega 1.

34 Te godine došlo je do promjene u strukturi školskog programa i odvajanja vjeronauke od svjetovnih predmeta koji su ovako pobrojani: jezikoslovna obuka se sastoji od čitanja. radila je kontinuirano do austrougarske okupacije i spadala je među najuglednije škole ove vrste u Bosni i Hercegovini. povijest. pa ih je te godine bilo 15. nezainteresiranih da djecu šalju u školu. računstvo. pa je školske 1880/81. 34 . Kreševu i Busovači. Takođe je povećan broj djece iz okolnih sela. gimnastika i njemački. oblikoslovlje i risanje. usmenog i pismenog izražavanja misli. osnovana 1847. Najveći broj pismenih ljudi bio je smješten u Fojnici. Tada je došlo i do povećanog upisa učenika u prvi razred. među kojima je bilo i 1 jevrejsko dijete. geometrija. učitelji. razni stručnjaci. krasnopis.FOJNICA 1878-1918. zemljopis. Ova osnovna škola. Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. ručni rad. nego i odraz opšte zaostalosti i nepismenosti roditelja. sveštenici i drugi rijetki pojedinci. Pohađala su je katolička djeca iz grada i okolnih sela. gospodarstvo. prirodnopis. za vrijeme čije vladavine se reproducirao izuzetno visok procent nepismene djece i omladine. Nepismenost nije bila produkt samo tuđe vladavine. Već u prvim godinama poslije austrougarske okupacije škola je počela da mijenja svoj dotadašnji profil i postepeno prerasta u državnu školu. koju su vodili franjevci u okviru fojničkog samostana. a iduće godine još jedno. 175 Ovi podaci ukazuju na veliki nedostatak škola i “kulturnu misiju” AustroUgarske u Bosni i Hercegovini. U Fojnici je prije okupacije postojala četvororazredna katolička osnovna škola. prirodoslovlje. godine. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. pjevanje. slovnice. To su bili činovnici. tzv. godine promijenila naziv u Kotarska pučka škola u Fojnici. Narodna učiona.

godine bilo je upisano 78 đaka. godine promijenila ime i odvojila vjeronauku od svjetovnih predmeta. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. Na primjer. Tabela je sastavljena na osnovu Ispitnog izvještaja za godinu 1879-1882. godine35 Škol. Slično je bilo stanje i narednih godina.176 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Dotadašnji učitelj Dragutin D. god. školske 1878/79. Time se definitivno ugasila osnovna škola u fojničkom samostalnu koju su franjevci uspješno vodili punih 40 godina i dali značajan doprinos kulturnom razvoju čitavog kraja. 5 13 13 20 12 20 8 7 8 III r. 11 Ženski Iz navedenih podataka vidi se da je broj učenika u školi jako oscilirao i da je u prvom razredu dolazilo do njihovog velikog osipanja. nastavu su i dalje vodili učitelji franjevci (fra Nikola Glavočević. 7 15 6 8 7 4 8 IV r. fra Dragutin Daniel Šumanović) i pomoćna učiteljica Kata Krilić.. Broj učenika u Kotarskoj pučkoj školi u Fojnici 1878-1882. fra Augustin Tadić. pa su samo najupornija djeca prelazila u naredne razrede.. 5 11 5 7 8 6 Svega 74 40 28 68 45 55 40 95 27 24 51 61 Ženski Muški Svega Ženski Muški Svega 1881/82 14 12 10 18 - 106 Ženski Muški Svega 1884. 1878/79 1879/80 1880/81 Pol Muški Svega I r. Ovome su znatno doprinosili roditelji koji su nerado slali djecu u školu i odvajali ih od poslova na imanju. udata Kulier. kada je odlukom Zemaljske vlade u školi postavljena diplomirana učiteljica Marija Trogrančić. jer je 23 djece isključeno zbog neredovnog pohađanja škole. 23 29 37 23 60 28 18 46 6 II r. a na kraju ih je bilo 55. 35 . fra Marijan Topić. Bez obzira na to što je škola već 1880/81. Takvo stanje potrajalo je sve do proljeća 1880. godine. Šumanović vodio je samo nastavu vjeronauka.

koji u toku više stoljeća nisu mijenjali svoje sadržaje. koji su. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Muslimani našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjeravanje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. početne i najbrojnije muslimanske vjerske škole. Muslimansko školstvo. u poređenju s drugom djecom. 204. N. Godine 1904. Reformirani mektebi počeli su da rade 1892. Pošto su muslimani nerado slali djecu u svjetovne škole. ovakav profil mekteba imao je dalekosežne posljedice za ekonomski i kulturni razvoj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. Početkom 20.FOJNICA 1878-1918. str. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. str.37 Muslimansko vjersko školstvo u Fojnici razvijalo se brže nego u drugim mjestima. 177 Na početku austrougarske vladavine muslimanska djeca u Fojnici učila su 2 ili 3 mekteba. stoljeća počelo se raditi na njihovoj reformi. jer je odlagao njihovo uključivanje u moderna zanimanja.36 Da bi sibijan mektebe prilagodili savremenim potrebama. stoljeća u Fojnici je postojalo više takvih škola koje su obuhvatale mušku i žensku djecu i omladinu. Ovi mektebi imali su za cilj “da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. Šehić. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. . U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema. ukoliko predhodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete uvedu maternji jezik i račun. Vjerski odgoj i obrazovanje imao je uopšte kod muslimana prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. najčešće. tako da nikada i nisu postali opšteobrazovne ustanove. Ćurić. kao i da nauče arapske molitve i obrade bogosluženja”. od 90-ih godina 19. kao što su bile narodne osnovne škole. Autonomni pokret. To su bili sibijan mektebi. 378. na čije je insistiranje u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. javno je 36 37 H. godine. bili vezani za pojedine džamije.

maulima (učitelja) reformiranog mekteba (mektebi ibtidaije). jer se strogo držao “propisa svog zvanja” kod kojeg su djeca naučila “sasvim lijepo i pravilno tursko pismo”. među kojima i u fojničkoj. 1902/03. Muslimansko školstvo. Muslimansko školstvo. imame.183 ili 94. samo čitati 5. Školovanje se odvijalo u tri stepena i trajalo je 7-8 godina. 1904/05 20 12 Medrese su bile “čisto islamska svećenička učilišta koja su pozvana da svoje pitomce (softe) potrebnim teološkim znanjem obrazuju za hodže. Ćurić. jula. Takođe se navodi da je ovaj “revni mualim” poučavao djecu i “uljudnom i pristojnom ponašanju. str. predvođeno uleH. konstatirano je da se u nekim medresama. a nepismenih je bilo 1.137 muslimanske ženske djece i omladine ovog uzrasta samo je 2 znalo čitati i pisati. 1901/02. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 224. godine u Bosni i Hercegovini izgrađeno 6 medresa. a završavala 15.40 S obzirom na to da ne raspolažemo podacima o tome koliko je muslimanske djece u Fojnici pohađalo vjerske i svjetovne škole. str.39 U izvještaju o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za godinu 1917.”38 Osim reformiranog mekteba. 38 39 . ženska ruždija (muslimanska niža srednja škola) i medresa.178 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 201. 209. 40 H. podaci o pismenosti (latinica i ćirilica) u fojničkom srezu 1910. osim vjerskih predmeta i “istočnih jezika”. Školska godina počinjala je 1. str.257 muslimanske muške djece i omladine od 7-20 godina starosti. 579. 27 20 16 1903/04. 203. Od ukupno 1. 232. Ćurić.. Svi navedeni podaci jasno ukazuju da se muslimansko stanovništvo. učili Kur’an. Sve ove škole osnovane su prije 1904. i ostalo “što svaki Musliman mora da zna”. godine. godine govore o velikoj prednosti prvih. oktobra. u Fojnici su postojale druge muslimanske vjerske škole: ženski sibijan mekteb. Od ukupno 1. Bogrića. Medresa je imala jednog nastavnika (muderisa). a broj učenika je bio promjenjiv: 1990/01. hvaljen rad Ibrahima ef.. znalo je čitati i pisati svega 69. među kojima je i fojnička. U službenim izvještajima stoji da je od 1886-1906. hatibe itd.11%. predaju i svjetovni predmeti (“svjetska nastava”).

da se brinu o njenom održavanju. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno 8090 polaznika). školske godine može govoriti o stvarnom početku rada Narodne osnovne škole u Fojnici. Na taj način učitelji su bili neposredno vezani za vlast i bili obavezni da provode njenu politiku.FOJNICA 1878-1918. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. tek se od 1887/88. . godine. do 1918. ogrevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. U fojničkoj Narodnoj osnovnoj školi za cijelo vrijeme od 1888. Tada je definitivnu brigu o njoj preuzela država. učitelj Pom. 179 mom. njih je najčešće vodio učitelj. rasvjeti. do 1918. u najmanju ruku. odnosno opština i zemaljski erar. možemo samo na osnovu broja učitelja pretpostaviti da se ona. Budući da ne raspolažemo podacima o broju učenika u ovoj školi. nego zemaljski erar. godine radili su 1-2 učitelja i jedan pomoćni učitelj. veoma sporo uključivalo u moderne tokove obrazovanja i vaspitanja. Učitelji i pomoćni učitelji u Narodnoj osnovnoj školi u Fojnici od 1898. Međutim. učitelj Učitelj Stipić Marija Houska Emilija Učitelj-Suplement UčiteljicaSuplement Učiteljica Učiteljica Ladro Vjekoslav 41 Pom. ostajući privrženo vjerskim školama u kojima se nije učila latinica i ćirilica. učitelj Trifković Draginja Spisak učitelja sastavljen je na osnovu Bosnischer Bote od 1898-1918. školske godine došlo do izmjene u bivšoj katoličkoj osnovnoj školi. učitelj Učiteljica Učiteljica Šunjić Terezija Bjelobrk Josip Babić Anka Učiteljica Učiteljica Učiteljica Učitelj Pom. uklapala u prosjek Bosne i Hercegovine. plate učitelja (svjetovnih i vjeroučitelja) nisu isplaćivale direktno opštine. Opštine su bile dužne da za školu obezbijede potrebne prostorije. godine41 Kulijer Marija Ninić Anton Arapović Vilhelm Pranjko Franjo Zdunić Emilie Adžija Zora Kordić Anto Miletić Mato Marković Jozef Učiteljica Učitelj Pom. učitelj Pom. Iako je 1880/81. učiteljica Učitelj-suplement Divanefendić Smail Vrban Petar Bošković-Stipović Ana Pavić Vranjo Pom.

Beograd. U okviru društva osnovao je biblioteku i čitaonicu. pa je fra Alojz Cvitanović 1906. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub” u Fojnici.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. blagajnik. odbornici: Marijan Dragičević. zamjenik Mato Trogrančić. tako da su u fojničkim hrvatskim društvima. koji je sve do svoje smrti. predsjednik. Izuzetak među njima činila je Marija Kulijer. Marko Kulier. godine. fra Alojz Cvitanović. Nakon nekoliko godina ovo društvo se ugasilo. bili naglašeni njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada vjerskim sadržajima i interesima Crkve. društvo “Rodoljub” sagradilo je Hrvatski dom (prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini). sviranju na tamburi i glumi. godine. prva Fojničanka koja je završila učiteljsku školu u Zagrebu i u ovoj školi radila punih 30 godina. imali vodeću ulogu i u ovim oblastima života njihovih vjernika. godine i kasnije. Ivan Kulier Matin. koji je postao središte društvenog života i prosvjetnog rada hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. Niko Iličić. Franjevci su još od ilirskog pokreta. Franjevački vjesnik.42 Godinu dana nakon osnivanja. stoljeća.43 Nakon njegove smrti franjevci su zadrFra Jozo Zvonigradski. godine. str. Napredak . Ivo Kalamut. Ovom aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina najuglednijih građana. 92-94. 43 Chronologia domus. do 1918. knjižničar. godine osnovali u Fojnici Hrvatsko čitalačko. 175. Uprava ovog društva sačinjavali su: fra Dominik Gojsilović. Za dvadeset godina u ovoj školi radilo je duže ili kraće vrijeme 20 učitelja i pomoćnih učitelja. Ivo Knežević i Anto Iličić. rukovodilac izgradnje doma i učitelj omladine u pjevanju. Za to vrijeme promijenila su se tri upravitelja škole: Anton Ninić (1898-1905). sve do 1918. godine osnovao Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”. I ovdje je njihov osnovni cilj bio okupljanje svih Hrvata na kulturnim.. 42 . 1933.180 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. tajnik. sredinom 19. Centralna figura ovog društva bio je njegov osnivač fra Alojz Cvitanović. Osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva u Fojnici bilo je u skladu s opštim ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. krajem 1911. pjevačko i zabavno društvo “Veselica”. tamburaško. prosvjetnim i ekonomskim osnovama i u tim okvirima buđenje i razvijanje nacionalne svijesti.. uz velike materijalne žrtve. Mato Miletić (1906-1909) i Petar Vrban (1910-1918). koje je radilo sve do 1918. Franjevci su 1896. bio sekretar društva. od njenog osnivanja 1888. str. potpredsjednik.

str. Njome su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana.. Julka Vrban. Ivo Kulier.56 kruna. Imala je ukupno 113 članova (4 utemeljitelja i 109 podudarajućih članova).Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. Niko Oroz. godine.. revizorice: Berta Izrael. odbornik. 145-147. na raznim svjetskim jezicima. blagajnica. zamjenice: Rifka Alkalaj i Ana Erber.46 Hrvatska gospodarstvena zadruga u Fojnici osnovana je 6. 409. godine ova podružnica sakupila je 717. zamjednik. knjigovođa Tomo Filipović. Preuređenjem prostorija. To su bile ustanove koje su imale da prikupljaju i organiziraju nacionalni kapital i da ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda. franjevci su i u ovom periodu još aktivnije radili na sakupljanju i čuvanju vrijednih djela iz gotovo svih naučnih oblasti i literarnog stvaralaštva. jula 1911. blagajnik. Tokom svoje duge historije ovaj samostan stekao je ugled jednog od najznačajnijih katoličkih (hrvatskih) kulturno-prosvjetnih središta u Bosni i Heregovini. str. na čelu s predsjednicom Mariettom Matasović. Političke organizacije. godine. arhivskog materijala.FOJNICA 1878-1918. Josip Bjelobrk. fra Vjekoslav Perčinlić. godine. tajnica. godine. Njen upravni odbor sačinjavali su ugledni građani i dva franjevca. 1913.. revizor Mato Miletić. 45 Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici: Marietta Matasović. 44 . kada su “mladi članovi društva istisli franjevce iz odbora”. numizmatičke zbirke i drugih muzeoloških nalaza Upravni odbor sačinjavali su: Marko Kulier. potpredsj. predsjednica. koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na prikupljanju sredstava za školovanje đaka i studenata. Osim pastoralnog i kulturno-prosvjetnog rada s djecom i omladinom. U kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog stanovništva u fojničkom kraju posebno mjesto pripada Franjevačkom samostanu u Fojnici. Podružnica “Napretka” u Fojnici osnovana je 1907.45 Na podsticaj Središnjeg odbora HNZ. Angela pl Kugler. 267. tajnik. fra Alojz Cvitanović. Ivanka Alaupović i Kata Iličić. od kraja 1908. U toku 1912. 46 L. odbornice: Malina Kulier. predsj. učinjen je značajan napredak u čuvanju i dostupnosti bogatog knjižnog fonda. Đaković. potpred. Milka Mešeg. Napredak . otkupljuju kmetove i kreditiraju zanatlije. Napredak . 181 žali vodeću ulogu sve do 1918. 36 kruna i od toga Središnjem odboru poslala 676.44 Dvije godine kasnije (1909) osnovana je Gospojinska podružnica “Napretka”. str. godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski pomažu siromašne seljake.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1913. Marija Stipić.

Godine 1905. Ove ustanove su najbolje odgovarale tradiciji i navikama bošnjačkog stanovništva.48 Prema načinu okupljanja ove čitaonice imale su veći socijalno-politički nego kulturnoprosvjetni značaj. 5 III. Time se Franjevački samostan u Fojnici svrstao u red značajnih kulturnih institucija. 17. osnovanog 1902. Kemura. godine. godine. 1980. 47 . Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana str. Kulturno-prosvetna. 1 član I reda. 50 Đ.47 Društveni život bošnjačkog stanovništva u Fojnici odvijao se u okviru Islamskog društva “Kiraethana” (čitaonica). čije su ideje postepeno prihvatane i u Fojnici. str.. Dobrovoljno vatrogasno društvo i Činovničko-građanska kasina. 62. stipendije ovog društva dobilo je pet fojničkih đaka i studenata: 1 – 1908/09. 5 II. a materijalnu osnovu osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. muderisi i imami). u gradu je zabilježen jedan član prvog reda.50 *** Vidi opširnije: Lamija Hadžiosmanović. U njima nema knjižica. Sarajevo.. a pored novina može se piti kava i igrati raznih igara”. 8 IV reda – ukupno 22 člana. humana i socijalna društva. 89. humana i socijalna društva. 119. 35.182 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 4 – 1912/13. 49 I. a osobito dnevne politike (i to spoljašnje) bio je omiljeni način društvenog ophođenja kod muslimana (…). “Sakupljanje i razgovor-muhabet-sjedenje po kafanama i pretresanje svega i svačega. Mnogo konkretniji oblici rada nastali su nakon osnivanja kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret” (1903). godine. Činovnička čitaonica. 48 Đorđe Pejanović. str. Kulturno-prosvjetna. Pejanović. str. a 1907. Prema raspoloživim podacima.49 Ideje za osnivanje čitaonice i podružnice “Gajreta” dala je bošnjačka vjerska inteligencija (šerijatske sudije. do Prvog svjetskog rata. 69-99. bez čijih fondova bi naša ukupna kulturnohistorijska baština bila siromašnija. Osim hrvatskih i bošnjačkih društava zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Ovi podaci ukazuju da je podružnica “Gajreta” u Fojnici nastala 1907. godine znatno više: 3 utemeljitelja. iz okoline Fojnice. 10. u Fojnici su osnivana i druga društva koja nisu imala takva ograničenja: Podružnica pčelara. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918.

51 Podaci o građevinskoj djelatnosti u Fojnici prikupljeni su na osnovu Izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine za godine: 1906. fojnička opština i zemaljska uprava na javnu građevinsku aktivnost uložile su sljedeća sredstva: Klaonica i tržnica 2. godine Osnovna škola u Gojevićima (1909) Izgradnja vodovoda u Fojnici 1912. str.800. 64-65. godine u Fojnici su utvrđeni nazivi ulica i izvršeno numeriranje kuća. 21. 16-17. Prije prvog popisa stanovništva 1879. zgrade). str. a 1910. 183 Fojnica je za vrijeme austrougarske vladavine imala urbani razvoj srazmjeran njenom političkom. Tada je u gradu izgrađeno 9 javnih česama i 4 vatrogasna hidranta. Ona je 1879. godine imala 347 kuća s 379 stanova. 391. a voda je uvedena u 8 fojničkih kuća. godine. Prema dostupnim podacima. regulacija voda i grada Zgrade kotarskog ureda (1902) Opštinska zgrada 800 kruna 940 kruna Zgrada suda sa sporednom zgradom do 1910. maltarnice Ceste. 18-19. do 1914.353 kruna 3. nego i mijenjanja granica gradske opštine.590 m. str. 1911. propusne moći od 5 l u sekundi i rezervoarom zapremine 3.745 kruna 1. 22-23. 51 . ekonomskom i strateškom značaju.228 kruna 12. 226.800 kruna Izrađen je vodovod na gravitaciono vođenje od vrela Ščona u dužini od 1. Za izgradnju vodovoda fojnička opština uložila je 15. 1909. na odgovarajući način.15 m3.840 kruna 21.864 kruna Štala za ždrijepce i bikove Sušare za kože i šljive Vodovod i bunari Kuće pod kiriju. 20-21. 1910. od 1878. str. godine 474 kruna 12. 390. Ostajući van dometa glavnih saobraćajnica. godine gradska opština ima 378 kuća.FOJNICA 1878-1918. str. str. 573. str.650 kruna 289. Fojnica u ovom periodu nije bilježila znatniji ekonomski napredak koji bi se. a zemaljska uprava 6. mostovi. 1908. Povećanje broja kuća za 51 nije bio samo rezultat građevinske aktivnosti.283 kruna 32. 223. odrazio na druge oblasti života. 1913.000 kruna. magacini. od kojih 325 nastanjenih (sa 383 stana) i 53 nenastanjenih (poslovne. 1907. upravne i dr.

500 f ). Juzbašić. prinosi župnika susjednih župa (500 forinti=1. pomoć Zemaljske vlade (2. koja je trajala od 17. Vancaš. a građevinskim radovima rukovodili su italijanski majstori.600 k. na javnu građevinsku aktivnost u Fojnici utrošeno je ukupno 378. ali je. pomoć Zajedničkog ministarstva finansija (500 f ). godine postoje samo dva telefonska aparata u Busovači. Za sve druge građevinske radove plaćeno je 56..000 kruna. Izgradnja željeznica 1974. Duha u Fojnici. doprins vjernika u radu.25 f ). oba puta ostala van njihovog domašaja i time se za duže vrijeme svrstala u mjesta malog privrednog..52 Drugu značajnu investiciju samostan je izvršio 1913.184 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1 f = 2 k).977 kruna. U ove radove uloženo je 16. Kolski poštanski prevoz na relaciji Kiseljak – Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. takođe. januara 1886.53 Fojnica je dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo-Bos.463 k. Prema navedenim podacima.880. 53 Chronologia domus. juna 1884. Brod (1879/80) i Sarajevo-Mostar (1890/91). 75.514 k ili 85% utrošenih sredstava. Značajan građevinski poduhvat bila je izgradnja nove samostanske crkve sv. izgradnjom ceste od Fojnice prema Kiseljaku i Visokom. saobraćajno-tehničkih i strateških razloga. to je bio njen jedini izlaz u svijet. str. iz finansijskih. pa u čitavom srezu 1917. naturi i novcu (966 for). Fojnica je. godine. kada je samostan renoviran i prostorije preuređene.000 k.54 Njene cestovne veze bile su. od čega su vjernici dali 1. arhitekta iz Sarajeva. saobraćajnog i stateškog značaja. 54 Dž. ali je i tada ostala van dometa telefonskog saobraćaja. Crkvu je projektirao Josip pl. Sredstva za njenu izgradnju bila su iz raznih izvora: prihodi samostana. Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. a civilna pošta 1910. pomoć iz careve privatne i porodične zaklade (500 f ). Hrvatskoj i Sloveniji (3. Izuzimajući tradicionalne karavanske puteve. jer je tek pred Prvi svjetski rat započeta izgradnja puta od Fojnice prema Gornjem Vakufu. te nabavljen inventar za knjige i numizmatičku zbirku. godine. 52 . 100. do 1888. godine. Vojna poštansko-telegrafska stanica u njoj osnovana je 1. slabe i poboljšavane su tek otvaranjem rudnika u Bakovićima. dobrovoljni prilozi sakupljeni (1886) po raznim centrima u Austriji. Duha u Fojnici. takođe. kasnila i s uspostavljenjem poštansko-telegrafskog saobraćaja. od čega na izgradnju sreskog ureda i sudske zgrade otpada 322.

godine.). 152.55 U Fojnici je radio sreski ljekar koji je građanstvo snabdijevao i lijekovima. 185 Fojnica uspostavljen je 1892. godinu. Kao i ljekari. Abraham Vay (1902-1906). dok se poštanska linija Visoko – Fojnica (priključak na željeznicu) nalazi u redu vožnje za 1913. Pošta. Michael Matasović (1906-1918) i od kraja 1918. II. 55 56 .56 M. godine. 98. telegraf i telefon. jer u ovom periodu u gradu nije otvorena apoteka. Ljiljak. i kotarski predstojnici bili su stranci. Vladimir Stojić. str. dr Schiffer Moses (1905-1911) i dr Isak Izrael (1911-1918). dr Bernard Polaschek (1900-1905). 92. Imena ljekara i kotarskih predstojnika utvrđena su na osnovi Bosnischer Bote od 18981918. Dužnost ljekara obavljali su: dr Tibor Braun (do 1899).FOJNICA 1878-1918. Tu dužnost obavljali su: Eduard Graff (do 1902. 198.

.

Njena etnička struktura tada nije odudarala od ostalih gradskih naselja u pokrajini. srpsko se približavalo jednoj petini. U 19. Politički i . Bez obzira na tradicionalnu osnovu koju je zatekla austrougarska okupacija 1878. godine. Njeno stanovništvo osiguravalo je izvore prihoda iz poljoprivrede. jer je bošnjačko stanovništvo činilo tri četvrtine tuzlanskog građanstva.000 stanovnika i spadala među nekoliko najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. Tuzla je od 16. saobraćajni. Njen privredni razvitak zasnivao se na bogatim ležištima soli i uglja i velikim mogućnostima poljoprivredne proizvodnje u širem području. Na kraju osmanske vladavine imala je oko 5. gdje su se nalazile i njihove vjerske institucije (muslimanske džamije i mektebi. a izvjestan broj se bavio i zastarjelom eksploatacijom starih izvora. pravoslavna crkva. uloga Tuzle u privrednom i političkom životu Bosne i Hercegovine u narednim decenijama postojala je sve značajnija. a svo ostalo jedva je dostizalo pet procenata (u svim bosanskohercegovačkim gradovima tada bošnjačko stanovništvo čini preko 70%). Zajednička im je bila čaršija (poslovni dio grada) u kojoj su zanatlije i trgovci obavljali svoje poslove. vjerski i kulturni centar sjeveroistočne Bosne. zanatstva i trgovine. Zavisno od konfesije. I po svojoj socijalnoj strukturi Tuzla se uklapala u opšti prosjek pokrajine. mitropolija i osnovna škola. a građanstvo i seljaštvo iz okoline snabdijevalo potrebnom robom. stoljeća bila povremeno sjedište zvorničkog sandžaka (okruga). stanovništvo Tuzle živjelo je u odvojenim dijelovima grada.PRIVREDNA I ETNIČKA STRUKTURA TUZLE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE Z ahvaljujući pogodnom geografskom položaju i otkriću bogatih slanih izvora po kojima je dobila ime (turski tuz – so). privredni (zanatlijsko-trgovački). stoljeću ona je tu svoju funkciju potpuno učvrstila i postala najznačajniji politički. katolička crkva i škola).

koristeći se ranijim rezultatima. U isto vrijeme zemaljski erar otkupljivao je slane izvore u okolini Tuzle i uspostavljao kontrolu nad zastarjelom proizvodnjom soli. Bosanskohercegovačke novine objavile su 1. izdat je Rudarski zakon za Bosnu i Hercegovinu. godine otvoreni rudnik uglja i ciglana. Ova pruga. proricala sjajna budućnost. *** Razvoj i struktura privrede u tuzlanskoj oblasti odredila su prirodna bogatstva (so i ugalj). Rudna bogatstva Bosne i Hercegovine bila su poznata Austro-Ugarskoj i prije okupacije 1878.. Jajce). 1891. godine da je uveden monopol soli u Bosni i Hercegovini i da će svako krijumčarenje ovog artikla biti kažnjavano globom od 25 do 200 forinti. u Simin-Hanu je počela izgradnja prve moderne solane u Bosni i Hercegovini. kapaciteta od 300. nego i osiguranje jeftine sirovine za potrebe domaće hemijske industrije (Lukavac. U Kreki su 1885. odvijalo se još nekoliko izuzetno važnih poduhvata za budućnost tuzlanskog bazena. a počela je i izgradnja uskotračne pruge Doboj–Simin-Han. nova uprava počela je sistematska geološka istraživanja. kojim su regulisani pravni i drugi odnosi u ovoj oblasti. 1884. čijoj se eksploataciji. imalo za cilj ne samo dalje radikalno smanjenje uvoza ovog artikla. Paralelno s podizanjem prve moderne solane u Simin-Hanu.. aprila 1880. Tek kad su izvršene sve potrebne predradnje. Iste godine u Sarajevu je osnovano Rudarsko satništvo. strateški značaj odredio joj je položaj najisturenijeg okružnog grada Dvojne Monarhije prema Srbiji.000 mtc soli godišnje. sa zadatkom da rukovodi svim rudarskim poslovima. u dužini . znatno modernije solane u Kreki. pa otuda ona za nauku predstavlja veoma interesantan primjer u Bosni i Hercegovini. koja je cijelo vrijeme bila “kost u grlu” cjelokupne tadašnje jugoslavenske i balkanske politike Austro-Ugarske. Njen kapacitet iznosio je 70. a 1881. Nakon vojnog zaposjedanja. godine. dotle je podizanje druge.188 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koja je puštena u pogon naredne godine. Stručnjaci iz Beča pristupili su izradi rudarskog katastra.000 mtc soli godišnje. Za novu upravu izuzetno značajna bila je eksploatacija soli. godine. Sve ove okolnosti značajno su uticale i na promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi stanovništva grada Tuzle. sa službene strane. godine. Dok je izgradnjom ove solane gotovo prestao uvoz erdeljske kamene soli i smanjen odliv novca iz Bosne i Hercegovine.

godine proizvodnja se popela na 3 miliona mtc. XII-XIII. do 1918. počela je i eksploatacija šuma u području Oskova – Gostilja. Osnovnu sirovinu dobijala je iz solane u Kreki. završena je i puštena u javni saobraćaj 29. za koji je bilo potrebno oko 60. Od posebnog značaja za dalji industrijski razvoj tuzlanskog bazena bilo je podizanje Prve bosanske fabrike amonijačne sode d.. u Tuzli je 1887/1888.1 Od 1901.000 mtc amonijačne.d. Rudnik uglja u Kreki bio je najveći u Bosni i Hercegovini. U Tuzli su. jer je bogati tuzlanski bazen povezala sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne. godine na ovom području smijenilo se šest stranih firmi. godine. takođe. potpisala je mađarska privatna firma. kaustične i kristalne sode. aprila 1886. grada Tuzle i drugih industrijskih objekata. Svojim prirodnim bogatstvima tuzlanska oblast se sasvim uklapala u austrougarske privredne planove. jedan parni mlin i dvije električne centrale. a pred Prvi svjetski rat 3.5 miliona. godine ova fabrika posluje pod nazivom Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija M. godine 2 miliona mtc. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. a 1906. godine. koja je od 1893.000 hl špirita. 1972-73. 189 od 67 km. koje su davale energiju za rasvjetu rudnika i solana. godine poslovala kao pogon sarajevske akcionarske pivare. 1885. godine. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. koja je godišnje proizvodila (sredinom devedesetih godina) 8. uglavnom mađarskih. a njenu pilanu u Puračiću preuzima mješoviti konFerdo Hauptmann.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Ta fabrika godišnje je proizvodila 240.000 mtc žitarica. S ovom proizvodnjom Fabrika špirita bila je najunosniji poreski objekat u Bosni i Hercegovini. On je 1894. podignuti fabrika piva. Uz izdašne olakšice i učešće Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. pruga je imala i veliki strateški i politički značaj u integraciji ovog pograničnog područja s ostalim dijelovima zemlje. 1900. Istovremeno s podizanjem prvih industrijskih preduzeća u neposrednoj okolini Tuzle. Fischal i sinovi. koja je već naredne godine prestala da radi. str. Izgradnja ove pruge pokazala se kao vrlo korisna investicija. U sastavu rudnika radila je i ciglana koja je u početku proizvodila milion komada cigli. godine podignuta Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug. u Lukavcu 1893. koja je bila glavna saobraćajna veza s Monarhijom. godine proizveo milion mtc uglja. Od 1885. Bosanski drvno-industrijski konzorcij. Pored privrednog. 1 . 79-81. Prvi ugovor..

Pred Prvi svjetski rat otvorena je i filijala Hrvatske centralne banke. godine. a naslijedila ju je Ugarska industrija drveta a. koja su se smjenjivala od 1885. 1900. vojne. u Tuzli s glavnicom od 300. Mađarska firma Mihaly Piry i kompanija podigla je 1896. d. uslijedio je. koje nastavljaju rad kao jedinstveno preduzeće. sve do 1918. Razvojni put šumske privrede . ali ni ona nije radila duže od 4 godine. zorcij.d. koji radi do 1892. koja prestaje da radi 1904. Nakon ove.2 Privredna ekspanzija u tuzlanskom bazenu nametala je i pojavu prvih novčanih zavoda u Tuzli.. godine. Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (osnovana 1895. Svih šest navedenih preduzeća.4 km šumske željezničke pruge. Tuzlansko drvno-industrijsko a.000 kruna. *** Eksploatacija soli i uglja bila je osnova nove privredne aktivnosti u tuzlanskoj oblasti. posjekli su u šumama Oskove i Gostilje oko 400.000 m3 četinarske oblovine. godine na rijeci Gostilji pilanu s dva gatera na turbinski pogon. Begović.d. godine osnovan je Srpski kreditni zavod d. a 15. a zatim je uz rijeku Oskovu izgradila 35. Za takav rad bilo je neophodno obezbijediti dovoljan broj iskusnih stručnjaka iz Monarhije. pa je njihovo iskorištavanje zahtijevalo savremeni tehničko-tehnološki pristup. godine.. godine. godine prepustila u zakup svoju pilanu u Živinicama dvjema mađarskim firmama. Pored akcije koju su u tom pravcu poveli Zajedničko ministarstvo finansija u Beču i Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kod odgovarajućih privrednih krugova u Austriji 2 B. Ta bogatstva bila su značajan ekonomski motiv okupacije Bosne i Hercegovine. god. jula 1907.. ugovor s peštanskom firmom Leonard Mor i kompanija. U gradu Tuzli smještene su brojne administrativno-upravne. do 1918. Ova firma je 1912. kulturno-prosvjetne. godine.190 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ova firma radila je do 1902. Privredni razvoj Tuzle i njene neposredne okoline bio je praćen razvojem urbanizacije i novih društvenih odnosa. zdravstvene i vjerske institucije.) otvara svoju filijalu u Tuzli. Njenu pilanu u Oskovi otkupila je firma Mortz Lisska i prenijela u Živinice.5 km.. koja je i u dolini Oskove podigla parnu pilanu s 4 gatera i šumsku gravitacionu prugu u dužini od 12. godine.

pa im je ponudila veoma povoljne uslove. Nakon pažljivog ispitivanja stručnosti. br. 5. godine Zajedničko ministarstvo finansija izvijestilo je Zemaljsku vladu u Sarajevu da se javilo 39 stručnjaka za predstojeće istražne rudarske radove u Bosni i Hercegovini.312/BH.3 Rudari iz Idrije tražili su da im se obezbijedi takva zarada kojom će moći zadovoljiti svoje normalne potrebe i izdržavati porodice koje ostanu u Idriji. koji poznaju jedan slavenski jezik. a nešto kasnije to isto učinili su rudnici u Idriji i Šemnicu. Iz dokumenata nešto kasnijeg datuma vidi se da Zemaljska vlada nije bila zadovoljna učinkom preskupih stranih rudara. br. godine počeli su pristizati rudarski stručnjaci u Bosnu i Hercegovinu. opisujući Bosnu i Hercegovinu kao bogatu. br. iskustva i političke podobnosti svakog pojedinca u jesen 1879.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 4. Zemaljska vlada je pisala Zajedničkom ministarstvu finansija: “Što se tiče daljih potreba za austrougarskim rudarskim radnicima one će prije svega zavisiti od iskustva koje ćemo imati primjenom ovdašnjeg stanovništva pod sposobnim rukovodstvom”. pa se orijentirala na zapošljavanje jeftine domaće radne snage.. Udruženje za industriju uglja u Beču izrazilo je spremnost da dio svojih iskusnih rudara iz revira u Hrastniku pošalje u Bosnu. 2. Ona je saopštila da su joj potrebni iskusni i povjerljivi rudari. Oni su. Zemaljska vlada nije imala izbora. godine Zemaljskoj vladi u Sarajevu stizale su povoljne vijesti o ponudama iskusnih rudara. ZMF. i štampa je sa svoje strane potpomogla čitav poduhvat. 191 i Mađarskoj. ZMF. 1879. imali zadatak da rukovode istraživačkim radovima i otvaranjem prvih rudnika u područjima koja su ranije bila poznata po rudarstvu. narednih mjeseci stiglo je u Bosnu nekoliko grupa stranih rudara. takođe iz Monarhije. ZMF.921/BH. radnoj snazi koja se ABH.057/BH. 1879. U svim navedenim slučajevima traženo je od Zemaljske vlade da utvrdi uslove pod kojim bi strani rudarski radnici bili angažirani za rad u Bosni. nadglednici i kopači rude. 1879. Već 4. 3 . Pošto su se istražni radovi odvijali u onim oblastima koje su imale dugu rudarsku tradiciju. s obzirom na to što im predstoji obaveza da domaće ljude osposobe za rudarsko zanimanje. Pošto su uslovi Zemaljske vlade bili potpuno prihvatljivi. egzotičnu i neotkrivenu zemlju. septembra 1879. zajedno s izvjesnim brojem iskusnih i probranih rudara.. U toku septembra i narednih mjeseci 1879.

539/BH. Ovo potvrđuje izvještaj rukovodioca istražnih radova u Kreševu. . te da se za potrebne radove mogu angažirati i domaći radnici. godine. Vlada je ovaj prijedlog odbila pokazujući rezervu prema sposobnosti i marljivosti domaćih radnika. samo u znatno izmijenjenim uslovima. Tada su u Tuzli utvrđeni sljedeći odnosi za 1895. Šef Zemaljske vlade pisao je. a u Rudniku uglja u Kreki i ciglani takođe 34 radnika s 54 člana porodice. ZMF. U septembru 1879. a uporedo s njima u posao su postepeno uvođeni domaći ljudi. Početkom jula iste godine donesena je odluka o početku radova na izgradnji tuzlanskih solana.4 Uporedo s rudarskim istraživanjima u srednjoj Bosni. za čije je početne bušotinske radove predviđena suma od 25.201/BH. Za početne rudarske i solarske radove u tuzlanskoj oblasti angažirani su strani stručnjaci i iskusni rudarski radnici. Varešu i još nekim pogonima.20 forinti. 1885.192 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.000 forinti. 4. tamo nalazila nije trebalo mnogo dopunskog obrazovanja. ZMF. Problem odnosa domaće i strane radne snage u rudarstvu i metalurgiji sve se više nametao od sredine devedesetih godina 19. godine Rudarsko odjeljenje u Zajedničkom ministarstvu finansija zatražilo je statističke podatke o broju domaćih i stranih rudara u Tuzli... koji u aprilu 1880. stoljeća. godine predlaže da se 4 domaća rudara postave za nadglednike. 2. Okružni predstojnik iz D. počele su pripreme za iskorištavanje soli i uglja u tuzlanskoj oblasti. godine Zajedničko ministarstvo finansija da u solanama u Simin-Hanu i Tuzli rade 34 strana radnika sa 62 člana porodice. Nedostatak stručne radne snage nametao se kao problem u prvim godinama rada u tuzlanskom bazenu. pretežno seljaci koji su se i ranije bavili ovim poslovima. godine Zemaljska vlada izvještava da u Tuzli nema dovoljno kvalificiranih kovača i da nadnice zidara i tesara iznose 2 do 2. U toku 1879. ministru Kalaju da su domaći radnici iz okoline Fojnice vrlo “upotrebljivi” i marljivi ljudi i da prednjače pred Austrijancima. godine otkupljene su primitivne solane od tuzlanskih bošnjačkih porodica koje su za vrijeme osmanske vladavine imale koncesije za proizvodnju soli. U maju 1894.50 forinti. Tradicija se nastavljala. Očigledno je da je praksa bila svuda ista. 1880. 12. br. 1879. februara 1889. Tuzle izvijestio je. godinu: 4 ABH. br. a nadničara 1.

U toku 1894. godine Zajedničko ministarstvo finansija naredilo je da se u njemu snize radničke nadnice. 159. koje je izazvano “brojnom upotrebom stranih radnika”. ne samo u srezovima tuzlanskog okruga. nego i u onim srezovima gdje se stanovništvo bavilo rudarenjem i prije okupacije i gdje su nadnice niske. pa je proizvodnja premašivala potražnju.6%) 6 (35%) 7 (30%) 22 (12. Sniženje nadnica i orijentacija na jeftiniju domaću radnu snagu izazvalo je veliku fluktuaciju ljudstva u rudniku Kreka. Stari Majdan i Srebrenica. 5 . godine svakog mjeseca primano je i otpušteno oko 30 radnika.5%) 193 (32%) Strani Svega 344 43 11 (65%) 16 (70%) 153 (87. koje je i pored relativno visokih nadnica bilo sve nezadovoljnije svojim položajem. stoljeća u rudniku uglja u Kreki.4%) 150 (44%) 8 (18. Tuzla) Svega 194 (56%) 35 (81. Trenutno slaba konjunktura uglja nije bila pravi razlog za preduzimanje mjera. do 1905. U pogledu angažiranja stranih radnika isticao se rudnik uglja u Kreki. nego skupo strano radništvo.. Ministarstvo je ovlastilo Okružnu oblast u Tuzli da odmah stupi u kontakt sa spomenutim sreskim uredima i olakša upravi rudnika i solane da nabave što bolje i jeftinije domaće radnike.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. str.. 400. U takve srezove spadali su: Prijedor. plasman uglja nije bio povoljan. solanama i istražnim pogonima radila gotovo jedna trećina radnika porijeklom izvan Bosne i Hercegovine. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878.5%) 409 (68%) 17 23 175 6025 Iz ovih podataka se vidi da je sredinom devedesetih godina 19. U toku 1894. 193 Rudnik uglja Kreka Državna kružna peć Naziv preduzeća Domaći Bušotina (istraživanja) Jasenica Bušotina Majevica Solana Simin-Han (D. Da bi se riješio problem skupe strane radne snage. Da bi se ostvarili prvi praktični koraci. Ministarstvo je savjetovalo upravi rudnika u Kreki da rudarske radnike traži. Vojislav Bogićević. Sanski Most.. dok. Uzrok ovako nepopularnog poteza Ministarstva bilo je “prekomjerno povećanje nadnica posljednjih godina”. Osim toga.

Od 275 domaćih radnika. sredinom i krajem 1894. dok je 115 ili 90% stranaca bilo smješteno u gradu. I/1965.. U stanovima preduzeća bilo je još 30 mjesta koja su bila rezervirana i popunjena pristiglim rudarima iz Vareša. 6 . Milan Gavrić. 213. uprava rudnika u Kreki smanjila je broj stranih radnika. Jasenice i Fojnice. str. tako da ih je 1898.6 Sredinom 1894.4 na 25. Osim stranaca. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Samo u toku 1898. godine procent stranih radnika opao je sa 31. Slijedeći savjete Ministarstva. godine rudnik su napustila 33 strana kopača. Radna kategorija Nadglednici Dnevničari Kopači Zanatlije Vozači Radnici na separaciji i ostali radnici na površini Transportni radnici Svega Domaći 73 90 107 5 275 Strani 3 3 101 7 3 3 120 Svega 3 3 174 7 93 110 5 395 Krajem 1894. u radničkim stanovima bilo je smješteno svega 29 ljudi. 9.7 Od ukupno 385 radnika bilo je 183 oženjenih i 189 neoženjenih. što čini 10% domaćih radnika (19 kopača. Sarajevo 1965. 4 udovice i 324 djeteta. Građa o počecima radničkog pokreta.194 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 439-440.. ali je znatno porastao broj domaćih. Naredna tabela pokazuje strukturu radne snage u Rudniku uglja u Kreki. Pored njih. 7 V. str. godine bilo uposleno svega 61 (16%). godine. Bogićević. tada su u rudniku radila i 324 domaća radnika. Među domaćim radnicima bilo je oko 50 radnika koji su stanovali u selima udaljenim od rudnika više od dva sata hoda. Od sredine do kraja 1894. 6 pomoćnih kopača i 4 vozača). Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. bilo je 183 udatih žena.2. godine. dok. Domaći 92 7 120 119 3 341 Strani 2 6 95 3 2 7 2 117 Svega 2 6 187 10 122 126 5 458 Broj stranih radnika nije značajnije opao. sredinom 1894. ili gotovo polovina njihovog ukupnog broja.

0%) Strani 39 (19.5%) 38 (15. 1910.0%) 33 (19.. Bukinje. Živinice. Morančani. strani radnici i oni domaći radnici (uglavnom. do 1916.5%) 33 (19. Pogorioc.0%) 252 (90. Cerik. 1915.. solane i rudnik uglja prebrodili su početne teškoće oko obezbjeđenja dovoljnog broja radnika čija struktura odgovara potrebama rentabilnog poslovanja.0%) 219 (80.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.5%) 214 (80.0%) 274 (86.0%) 80 (18. 1913. 195 U stanovima koji su pripadali rudniku stanovala su 82 oženjena i 42 neoženjena radnika.5%) 204 (85.5%) 216 (88. 1912. iz drugih srezova Bosne) koji su svoju egzistenciju vezivali isključivo za rad u rudniku. Najveći broj rudara davala su sela Lipnica. Ljepunica. Struktura radne snage u solanama tuzlanskog bazena od 1905. do 1916. 1914. 1907. 1909.0%) Svega 274 248 252 243 247 240 203 264 278 4448 364 - 1905.0%) 31 (12. uglavnom.0%) 29 (14. 1911. Preostalih 248 radnika (101 oženjenih i 147 neoženjenih) stanovalo je kod svojih kuća u selima bliže i dalje okoline rudnika. Početkom XX stoljeća. godine Godina Domaći 235 (80.0%) 26 (10.0%) 364 (82. Ljubače. Hudeč.0%) 30 (8. do 1916. 1906. Iz tabele se vidi da od 1905. Husino. Samo 1/3 radnika zaposlenih u rudniku mogla je biti smještena u stanove koje je podiglo preduzeće. Druga karakteristika radne 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906.5%) 205 (84.0%) 334 (82. .0%) 233 (88. Dobrnja i Bistarac.5%) 36 (15. To su bili. godine. 1908. 1916.5%) 32 (12. godine strana radna snaga nije nikada premašivala jednu petinu zaposlenih.

do 1914. godine broj stranaca se popeo na jednu četvrtinu zaposlenih. uglavnom.196 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. do 1906. Domaći Strani Svega 478 (84%) 490 (86%) 545 (87%) 916 (89%) 808 (90%) 546 (85%) 563 (86%) 638 (87%) 706 (93%) 682 (75%) - 94 (16%) 93 (14%) 78 (13%) 111 (11%) - 572 583 623 - 89 (10%) 95 (15%) 93 (14%) 52 (13%) 55 (7%) 1. ratni zarobljenici koji su zapošljavani i u 9 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. katolici – 75 i ostali – 3 (u vjerskoj strukturi uračunati su svi zaposleni). godine. 1916. 1909. do kraja 1916. do 1916. godine značajnije ne mijenja. U ovom rudniku stranci su 1890. 227 radnika u solanama imalo je kvalifikacije. 1910. ili blizu 60%. a samo 2 radnika su vođeni kao nekvalificirani. godine Godina 1905. godine činili većinu s 53%. snage u solanama jeste da se broj radnika od 1905. Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su bili muslimani – 106. 1913. 1912. do Prvog svjetskog rata varirao između 10% i 16%.. pravoslavni – 48. ovu stranu radnu snagu činili su. a 1916. 1906. godine. 1914. 1915. . a da od 1914. Međutim. U prve dvije godine rata njihov broj je naglo opao. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata tuzlanske solane postaju prvorazredni privredni objekat u kojem broj radnika naglo raste. Od 1914. U aprilu 1907. 1911..027 897 641 656 690 761 - 228 (15%) 9109 Tabela pokazuje da je broj stranih radnika u rudniku Kreki od 1905. 1908. godine broj radnika porastao je za 166. Struktura radne snage u rudniku uglja u Kreki od 1905. Od tada njihov procent je u stalnom opadanju. 1907.

Koliko je radnika bilo zaposleno u eksploataciji i preradi drveta u tuzlanskom bazenu za sada nije moguće utvrditi. Prokosovića i Modraca. Sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta. tada je radilo 1. domaća nekvalificirana radna snaga. od kojih 538 (74. br. 4.681/BH. godine ukupno 593 radnika. Istraživanje uglja u Jasenici 50.2%) stranih. Sarajevo. I br. i to: rudnik uglja Kreka 451. Njihova struktura po pogonima i porijeklu izgledala je ovako: ABH. nadničara i slugu. 197 drugim rudarskim i šumarsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini.579/BH.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Prvi podaci o broju radnika u Tuzli nalaze se u popisu stanovništva iz 1885. str. i 1912. Ciglana 80. 1892. od kojih je oko 1⁄4 bilo sa strane. Prema izvještaju Okružne oblasti u Tuzli. Balkanski ratovi nepovoljno su uticali na čitavu oblast hemijske industrije. 88. 1913.10 U prvoj bosanskoj fabrici i rafineriji špirita u Tuzli zapošljavana je. godine. d.4%) radnici stranog porijekla. od kojih su 449 (73. godine. 1892. fabrika je zapošljavala 60-80 radnika.. od kojih je 8 imalo kvalifikacije. br. Banovića. uglavnom. 10 . Kolcmanova ciglana 16 radnika. solana “Franc Josip” 351. Fabrika špirita 80. Nova solana 88.8% domaćih i 182 (25.6%) bili domaći. godine.456/BH. Nakon aneksije postepeno se povećavao broj radnika i 1911. Prva bosanska fabrika amonijačne sode d. a 158 (26. Prema jednom izvještaju iz 1908. ZMF. u Lukavcu zapošljavala je između 450 i 600 radnika.. Drugi podatak potiče iz 1892. u ovoj fabrici radili su uglavnom domaći ljudi i to pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. godine bilo ih je 720. tako da je i broj radnika u ovoj fabrici naglo opao na 607 radnika.046 rudarskih i industrijskih radnika. trgovine i prometa njezinog područja za godinu 1911. U početku. U fabrici piva radilo je 28-35 radnika. decembra 1911. Tada je u Tuzli zabilježeno 679 pomoćnih radnika. Razni pogoni firme Mortz Lisska zapošljavali su 31. parna pilana Hraborskoga 10. 4. 2. 1908.

1912. spadalo u ona preduzeća koja su se najmanje oslanjala na stranu radnu snagu. koji u ogromnoj većini privređuje sam ili uz pomoć članova svoje porodice. takođe. može se pretpostaviti da ni u Tuzli.. prema stanju od 31. Iz svih navedenih podataka može se približno tačno utvrditi broj radnika i njihova struktura u Tuzli i njenoj okolini u godini 1912: ABH. kao i na drugim raznim poslovima neophodnim za jedan grad. 11 . ZVBH. Lisska ubrajalo se među dvadesetak najvećih drvnoindustrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. ali je ono. 2. Navedeni pregled radne snage odnosi se samo na rudarska i industrijska preduzeća u Tuzli i njenoj neposrednoj okolini.198 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kao ni u drugim većim gradovima. Na osnovu istraživanja radne snage za čitavu Bosnu i Hercegovinu. Za sada je nemoguće utvrditi broj i strukturu najamne radne snage u zanatstvu i trgovini. br.. XII 1911.576/pr. Za čitavu Bosnu i Hercegovinu karakterističan je sitni zanatlija i trgovac. Iskaz o primjeni i obrazovanju domaćih radnika kod šumaskih preduzeće Bosne i Hercegovine. nije bilo mnogo najamnih radnika u zanatstvu i trgovini. Zbog toga u Tuzli i njenoj okolini osnovni pečat radničkoj klasi daju rudarski i industrijski radnici. Radnici Pilana u Živinicima Domaći Strani Šumski pogon Domaći Strani 186 (90%) 21 (10%) 300 (100%) 32 (94%) 2 (6%) 30 (90%) 3 (10%) 548 (95%) 26 (5%) Nadglednici 3 (43%) 4 (57%) 1 (33%) 3 (67%) 3 (50%) 3 (50%) 1 (50%) 1 (50%) 8 (42%) 11 (58%) Svega 189 (87%) 25 (13%) 301 (99%) 3 (1%) 35 (88%) 5 (12%) 31 (89%) 4 (11%) 556 (94%) 37 (6%)11 Željeznički pogon Domaći Strani Drugi pogon Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Preduzeće M.

Najbrojniji su bili pripadnici radničke klase. ugostitelji.d. izvan poljoprivrede. činovništvo i tanak sloj svjetovne i vjerske inteligencije.. .PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. fabrika sode d. raspored zanimanja gradskog stanovništva Tuzle. Prema popisu stanovništva iz 1910. 199 Rudnik uglja u Kreki Ciglana u Kreki Električna centrala u Kreki Solane Prva bos. preduzeće Mortz Lisska Zanatstvo i trgovina 546 (85%) 155 (94%) 21 (75%) Domaći 95 (15%) Strani Svega 7 (25%) 29 (14%) 158 (27%) 37 (6%) - 9 (6%) 641 164 28 174 (86%) 449 (73%) 556 (94%) - 203 607 593 - oko 300 Na osnovu ovog pregleda i iz popisa stanovništva vidi se da su građani Tuzle zaposleni izvan poljoprivrede pripadali različitim socijalnim grupacijama.. godine. izgledao je ovako: Rudarstvo Obrada metala Hemijska industrija Građevinarstvo Drvna industrija Prehrambena industrija Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Prevoz ljudi i robe Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba 337 187 239 264 101 161 222 406 316 124 494 358 (Ovdje su pobrojane samo najznačajnije i najbrojnije grupacije zanimanja). a zatim zanatlije i trgovci. u Lukavcu Fabrika piva Šumsko-industr.

a 1910. i 1910. broj stanovnika je porastao za 5. godine. Od 1885. godine 2. a 1910. a broj stanovnika je povećan za 30.084 ili 70. U navedenih 12 grupa zanimanja privređivalo je 3. To znači.053 kuće i 2.38%. Solina i Vršani.902 stana. godine 1. Ovom promjenom broj kuća u gradskom području je smanjen za 139. Značajno je napomenuti da se uz balkansko-orijentalnog pojavljuju moderni. *** Za istraživanje etničke strukture stanovništva u Tuzli najznačajnije izvore predstavljaju austrougarski popisi stanovništva obavljeni 1879. do 1910. godine broj kuća se povećao za 343. godine 66). godine broj kuća u Tuzli se uvećao za 570 ili 36.920 kuća i 2. a broj stanovnika za 730 ili 38. od 1885. Rosovac.78 civilnih stanovnika. evropski zanatlija i trgovac koji svojim racionalnim poslovanjem postepeno potiskuju tradicionalne oblike proizvodnje i razmjene dobara.577 kuća i 1. zatim različiti izvještaji organa vlasti. S obzirom na to da su spomenuti popisi vršeni po različitim principima i da je gotovo do posljednjeg dovršena organizacija gradskih opština (1879. godine imala 216 kuća sa 167 stanovnika (55 kuća nije nastanjeno). pa je došlo do promjene teritorijalnog okvira gradskog područja. Nakon popisa 1895. što pokazuje da su u industrijskim naseljima podizane kuće s više stanova. a 1910. te privrednokomercijalni listovi i kalendari.. niti se odnose na isti teritorijalni okvir pojedinih gradova.14%. iz kojeg su isključena četiri okolna sela: Grabovica Turska. a stanova 441. godine. 1895. jer ne prate dosljedno promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi. ima ih 43. 1885.209 lica. dobijeni podaci ne mogu se uvijek upoređivati.465 stanova. godine 1. taj broj se povećao na 4. na jedan stan dolazilo je prosječno 3. iznosio je 227. do 1910. 1895. a broj stnaova za 289. do 1895.98 lica. u gradsko područje uvrštena su industrijska naselja Lukavac i Simin-Han. U istom razdoblju. koji su imali ukupno 77 kuća sa 197 stanova (5 kuća nenastanjenih).72%..191 stan. što znači da je gotovo dvostruko brže rastao broj stanovnika od broja kuća i stanova. Realan porast broja kuća od 1895. Te slabosti glavnih izvora otežavaju i izučavanje etničke strukture u Tuzli.200 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gradska opština Tuzla imala je 1885. od tuzlanskog sreza osnovani su gradski i seoski srez. Time je u gradu znatno povećana gustina naseljenosti i aktueli- . U isto vrijeme. koja su 1895. Godine 1885.

. u industrijskim naseljima živjele su radničke porodice u jednostavno sagrađenim kućama (preko 70 u Kreki. a na periferiji. otvaranjem solana i rudnika uglja u Kreki i drugih industrijskih preduzeća. kada su oni prvi put popisani. do 1910. godine činili 23. a njegove četvrti nisu bile samo etnički i vjerski. U narednoj deceniji. Uz orijentalni izgled grada nicale su nove.3%) ili godišnje prosječno za 177 ljudi (27. 201 zirana stambena izgradnja za smještaj velikog broja doseljenika (činovnici. Demografska kretanja u Tuzli odvijala su se na sličan način kao i cijeloj Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave.154 = 140% Kao što se vidi iz ove tabele najveći priraštaj zabilježen je od 1885. godine. Za 15 godina. Na formiranje nove etničke strukture u Tuzli najsnažnije je djelovalo useljavanje stranaca. broj stranaca .140) polovicu Monarhije. od 1895. Oni su 1895. vojnici. što je bilo uslovljeno. Oni su tada činili 9. od kojih je 526 bilo iz austrijske i ugarske polovice Monarhije i 127 iz drugih država. u najljepšim dijelovima grada podizane su činovničke i oficirske zgrade u pseudobaroknom i pseudorenesansnom stilu. u kojoj su se miješale autohtona bosanska. osim povećanjem prirodnog priraštaja. Na taj način se postepeno formirala nova fizionomija grada. 10. do 1910. 7. Priraštaj stanovništva u Tuzli od 1879. godine. Simin-Hanu i Lukavcu).1% tuzlanskog stanovništva. godine: Godina: Broj 5.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. do 1895.7% tuzlanskih građana. intenzitet doseljavanja stranaca bio je znatno smanjen.135) i ugarsku (1. poslovne i stambene zgrade. U narednom periodu. radnici i dr)..189 1885.13%). “evropske” upravne. 12. 7. poslovni ljudi.273 1910. nego i klasno strukturirane. u Tuzli je živjelo 653 građanina porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine (statistika ih bilježi kao strance). orijentalna i evropska arhitektura. Tada su doseljenici po porijeklu bili gotovo ravnomjerno raspoređeni na austrijsku (1.227 1895. a broj iz drugih država povećao se na 150 ljudi. s više malih stanova i spavaonica za neoženjene radnike.119 1879.772 (273. velikim doseljavanjem stanovništva koje je podstaknuto uspostavljanjem željezničke veze Doboj-Simin-Han. Prema popisu iz 1885. Za razliku od ovih. Priraštaj 1879-1910. godine. broj stranaca u Tuzli povećao se za 1.

Muslimani Katolici Jevreji Ostali 3.10 – 2.76 ± 1879 – 1910.640=1.96 + 16.049 (56.482. veoma heterogenog vjerskog.5% 1. do 1910.859 1.049 lica.5%. Ukupni priraštaj u Tuzli od 1879.105 (43. ono je u ukupnom procentu gradskog stanovništva Tuzle opalo sa 76. samo su razlike u povećanju katoličkog i jevrejskog stanovništva bile 4.63 71.74 – 28. iz ugarske 1. od kojih je bilo iz austrijske polovice Monarhije 1.41% 2. ili prosječno godišnje 108 lica (4.38 16.918 947 237 17 1885.46%).76 234.15% Od 1879.86 + 1. 5.965 i iz drugih država 353.6%) i na domaće 3.86 476.154 lica.06 3. okr.0% 252=1. godine iznosio je 7. Pravoslavni 1. 5. Ovu pojavu uslovila .33 4..4%).58 37.941=49.06 1. Vjerska struktura stanovništva u Tuzli: 1879.15 23. odnosno 6 puta veće nego kod ukupnog gradskog stanovništva pokrajine. godine. 5.984 1.975 3. onda se dobija potpuna slika o prisustvu stranog elementa.23 58.38 + 2.029=109.91 11.40 + 1.680 vojnika (1910).59 + 26.93 14.94% 31. nego i njenim političkim položajem.358 360 78 1910. Ako se ovim doda još 1. što jasno ukazuje da je na demografski rast Tuzle u ovom razdoblju više uticao stranac – doseljenik nego domaća populacija.52 0. smještenih u gradu. Tada je broj doseljenika u Tuzli narastao na 4. do 1910.50 0.54% na 47.624 (67%).23 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Ostali Pravoslavni 76.80 – 19. u % Prosjek.171 1.gra.54 18.72% 2.877 269 292 priraštaj 1879-1910..8% 102. etničkog i socijalnog sastava.731.87 0. 47. sve konfesije u Tuzli bilježile su porast veći od prosječnog za sve gradove u Bosni i Hercegovini.51 14.447 2. se povećao za 1.535.202 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.19 + 1. Ova pojava nije bila uslovljena samo privrednim prosperitetom Tuzle.3% - 3.072 795 134 17 1895. Iako je muslimansko stanovništvo imalo relativni priraštaj od 49. od čega je na strance otpadalo 4.74% i izgubilo apsolutnu većinu u gradu. što je ukupno činilo 33% tuzlanskog stanovništva.

. dok se.655 415 Srpskohrvatskihrvatskosrpski Njemački Češki 575 388 1. U ovim naseljima bilo je smješteno i 226 vojnika. 279 Porijeklo Ugarska pol. Iako je u Bosni i Hercegovini religija bila okvir za formiranje nacija. ali je u ukupnom stanovništvu Tuzle opalo za blizu tri procenta. Pravoslavno stanovništvo imalo je relativno visok priraštaj. istovremeno. od ukupno 1. Isključivanjem četiri pomenuta sela iz gradskog sreza je otišlo ukupno 1. Ovo se posebno odnosi na pripadnike katoličke i protestantske vjeroispovijesti. Povećanje katoličkog i jevrejskog stanovništva u ovom gradu premašilo je sve okružne gradove u pokrajini. pravoslavni 28 i katolici 50. kojim je bio zahvaćen i dio tuzlanskog muslimanskog stanovništva. Njih je 1910. pripadnika raznih konfesija. dok je u industrijskim naseljima koja su priključena gradu. jer su oni pripadali raznim nacijama. Prema popisu iz 1910. bilo: muslimana 27. godine došlo je do novog talasa iseljavanja u Tursku.029 lica. godine bilo oko 15 puta više nego u prvim godinama austrougarske okupacije. pravoslavnih 134. tako da su dostigli jednu trećinu ukupnog gradskog stanovništva. podacima o vjerskoj strukturi moguće je pridodati i podatke o maternjem jeziku i porijeklu tuzlanskog građanstva.209 11 5 Austrijska pol. od kojih su bili: muslimani 951. 1.234 . na osnovu vjerske strukture ne može se stvarati etnička slika gradskog stanovništva u Tuzli.036 587 19 Inostr. katolika za 602 i grko-katolika za 31 lice. osim Sarajeva. broj pravoslavnih povećao za 106. odnosno nacija. nakon Aneksije Bosne i Hercegovine 1908. U vjersku strukturu Tuzle ulaze protestanti (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolici (unijati). Maternji jezik i porijeklo tuzlanskog stanovništva 1910. godine Maternji jezik Bosna i Hercegovina 8. Na taj način je nova organizacija tuzlanskog gradskog sreza neposredno uticala na smanjenje muslimanskog stanovništva u njemu za 924 lica ili za preko 16%. katolika 602 i grko-katolika 31.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Osim toga. godine. 203 su dva osnovna faktora – promjena teritorijalnog okvira grada i useljavanje velikog broja stranaca. 131 61 3 Svega 9..020 lica.

304 1. mađarski 17. Srbija i Crna Gora 131). njemački je bio maternji jezik za 269 Jevreja Aškenaza. U tom kontekstu interesantna je pojava u istočnobosanskim srezovima da mnoga sela i zaseoci uz ime nose i oznaku “tursko”. Iz navedenih podataka vidi se da je 1910. uglavnom. 255 12 14 5 7 1. bili domaćeg porijekla (do tada su protekla oko tri i po stoljeća od njihovog dolaska iz Španije) znali su srpskohrvatski jezik. francuski 11. njemački 211.. a 15% iz susjednih zemalja (Dalmacija 279. Hrvati i Bošnjaci. godine upisano je 170 sela od kojih 45 imaju takve naznake (22 “turska”. godine 78. uža Hrvatska i Slovenija i Vojvodina 1. Mada su Bošnjaci često nazivani “Turci”.204 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. turski jezik bio je maternji samo za 7 lica. od kojih su 6 porijeklom iz Turske.965 - Inostr. Maternji jezik Mađarski Poljski Slovenački Italijanski Španski Slovački Bosna i Hercegovina 9 2 1 Austrijska pol. italijanski 21. 2 2 100 7 8 - Svega 280 212 180 180 80 44 16 27 14 7 5 3 12. turski 55. Tim jezikom su govorili Srbi. Osim Nijemaca. 196 166 74 6 27 14 Porijeklo Ugarska pol. izvjestan broj lica naučio je druge jezike: srpskohrvatski 102. ruski 2..16% tuzlanskog građanstva govorilo srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik i da je od njihovog ukupnog broja 85% bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.036.731 - 353 Prema istom izvoru.353 1 - 66 Bugarski Rusinski Turski Albanski Francuski Ruski - 30 1 16 14 Rumunski Svega 4 2 6 1 1 1 8. U tuzlanskom seoskom srezu 1910. drugi 24. “srpsko”. “katoličko”. engleski 1. arapski 15. a još svega 55 lica naučilo je ovaj jezik. a španski Sefarda koji su. 14 .

Po socijalnoj strukturi stanovništva Tuzla je spadala među 25 gradova (od 66) u Bosni i Hercegovini u kojim je više od polovine građana nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede.087 21 48 85 40 36 . utvrdio je samo socijalnu strukturu agrarnog stanovništva. iz 1895. U oba popisa.555 (20.. dok se naznake “muslimansko” i “hrvatsko” gotovo nikako ne pojavljuje.9% nije bilo uslovljeno novom privrednom aktivnošću. na agrarno stanovništvo otpadalo je 669 lica (31. trgovinom i.8%).979 lica (1895) od 72 na 203 domaćinstva. slobodni seljaci i ostalo poljoprivredno stanovništvo (bezemljaši). a 1910. godine. godine 2.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Nacionalna struktura agrarnog stanovništva u Tuzli 1910. 9 “katolička”). ili 366 na 1. godine Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Ostalo agrarno stanovništvo Muslimani Srbi Muslimani Srbi ostali Muslimani Srbi Hrvati Muslimani Srbi Hrvati Br.345 lica ili 32.7% ukupnog gradskog stanovništva. Naredni popis. u Tuzli su zabilježene tri grupe agrarnog stanovništva: zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova. Dok su se skupine slobodnih seljaka i bezemljaša u gradu smanjile s 2. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 1895.. najviše. a 1. u kojim je 95% stanovnika živjelo od poljoprivrede i spadalo u kategoriju slobodnih seljaka. godine bilo 2.9%). a posebno naslijeđene.425 (68. specifične zatvorenosti u vjerskim zajednicama i razlika u njihovoj prosvjetnoj i kulturnoj tradiciji sve do početka XX stoljeća.1%) bavili su se raznim poslovima izvan poljoprivrede – zanatstvom. domaćinstava 96 1 99 6 1 188 3 8 12 3 Br. najamnim radom. dok u priključenim industrijskim naseljima nijedan stanovnik nije živio od poljoprivrede. godine 3. pa se ona može upoređivati s podacima iz 1910.238 lica i približavao se polovini ukupnog stanovništva u gradu. što je izraz tradicionalizma u pojmovnom aparatu. godine. Od toga. 205 “srpska”.094 odraslih muškaraca koji su privređivali. U njoj je 1885. Opadanje broja poljoprivrednog stanovništva u Tuzli za 11. nego znatno više isključivanjem pomenutih sela iz gradskog područja. lica 589 6 618 22 3 1.

pa su ova ograničenja strogo provođena. 2. oni u Tuzli nisu bili najmoćniji ekonomski faktor. Uz bošnjačke zemljoposjednike.197 dinara ili preko deset puta manje) i eliminirane poslovne veze tuzlanskih trgovaca u oba pravca. vodeći ekonomski sloj. bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjedničkog sloja u ruke trgovačkog i drugog novog građanstva. čiji su reprezentanti zemljoposjednik i trgovac.. jer je Zemaljska vlada izdala instrukcije pograničnim srezovima na Drini da se pasoškim. Na ovim vezama podizao se i izvjestan broj bošnjačkih trgovaca koji su se ranije doselili iz Srbije. što nikako nije bio slučaj kod drugih etničkih skupina u gradu Tuzli. tako da je ovdje. formiralo velikim dijelom na osnovama agrarne privrede. Interesantno je da je u Tuzli. 1879. godine 236. izostao interes za zemljišni posjed. izuzimajući bošnjačko stanovništvo. u Tuzli se formirala sitnozanatlijska i trgovačka osnova bošnjačkog i srpskog građanstva. Očigledno je da su srpski trgovci zadnjih decenija osmanske vladavine kupovinom dolazili do kmetskih selišta.11% gradskog agrarnog stanovništva. Iako su bošnjačke zanatlije i trgovci bili najbrojniji. carinskim i svim drugim mjerama onemogući promet preko bosansko-srpske granice. prije svega njegova građanska klasa. Navedeni podaci ukazuju da se bošnjačko građanstvo. kojoj se vremenom pridružuje brojan sloj najamnih radnika. Nakon okupacije 1878. a 1903. konak s vrtom i han i još četvorica koji imaju od jednog do pet kmetova. Iza takvih instrukcija krio se strah nove vlasti od nacionalističke propagande iz Srbije u Bosni i Hercegovini.615.16% hrvatskog i 0. Iako je naglo prekinuta trgovačka razmjena između Bosne i Hercegovine i Srbije (1882. razmjena je iznosila 2. Nakon austrougarske okupacije. da u Tuzli ima jedan Srbin koji posjeduje 40 kmetskih selišta. srpski i drugi trgovci nisu bili zainteresirani za kupovinu kmetskih selišta kao ni druge slobodne zemlje.073 dinara.. Od poljoprivrede je živjelo 40. koja je svoju ekonomsku snagu znatnim dijelom gradila na tradicionalnim poslovnim vezama sa susjednom Srbijom.50% srpskog.54% ostalog stanovništva. 4.206 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. srpski i bošnjački trgovci morali su se okrenuti domaćem tržištu. godine. što ukazuje da je tada i u ovom kraju kmetsko selište donosilo solidne prihode. “homines novi”. u Tuzli se prije okupacije formirala jaka srpska trgovačka čaršija. Bošnjaci su činili 93. sanitarnim. izuzimajući Bošnjake. Pavel Rovinjski navodi. srpsko i bošnjačko trgovačko građanstvo održalo se . Paralelno s agrarnom.60% ukupnog bošnjačkog.

Pod uticajem više faktora. Prema zvaničnim podacima.8%) bošnjačkih i 43 (36. 50 (38. presijecanje razmjene sa Srbijom.4%). među kojima su bili najbrojniji Bošnjaci (za koje je karakteristično da produžavaju tradiciju sitnog balkansko-orijentalnog zanatstva). Mnogi od njih . kao što su nedostatak kapitala i državnih mjera za unapređenje zanatstva. godine. bošnjačkih 43 i ostalih 41 (dominiraju jevrejske radnje – Sefardi i Aškenazi). na bošnjačke 17 (26. godine bilo ih je 679 i činili su oko trećine svih lica koja privređuju. Među tradicionalno tuzlansko gradsko stanovništvo spadao je brojan sloj pomoćnih radnika. To znači da većina tradicionalnih srpskih i bošnjačkih trgovaca nije izdržala konkurenciju doseljenika. godine bilo 353 “fabrikanata. a 1905. u Tuzli je 1885.5%) i na sve ostale 6 (9. uvršteni razni drugi poslovi – veće zanatske radnje. bilo da se radi o strancima ili domaćim ljudima koji su se brzo prilagođavali novim potrebama tržišta i postajali nosioci nove. bilo je 36 (27.. od 57 najznačajnijih trgovačkih radnji Srbima je pripadala 31 (54. a posebno promjena navika i ukusa kod domaćeg stanovništva. trgovaca i zanatlija”. veliki broj stranih zanatlija ostavljen je bez zarade i potisnut na periferiju privrednog života. Izvjestan broj uglednih srpskih trgovaca. koji su se isticali u nacionalno-političkom radu bio je na razne načine onemogućavan i uništen političkom represijom. od kojih je bilo: srpskih 21. Od tada se postepeno mijenja etnička struktura najznačajnijih protokoliranih firmi u Tuzli. godine u gradu je zabilježeno 565 samostalnih zanatlija. kao i u cijeloj pokrajini. godine protokolirano je 105 novih firmi. Potkraj stoljeća (1899). Od 1901.3%) ostalih. stoljeća kao vodeći trgovački sloj u gradu. prisiljen da se ponudi kao najamni radnik ili iseli. srpsko i hrvatsko zanatlijsko građanstvo u Tuzli. koji je obavljen na osnovu Trgovačkog zakona iz 1883. pretežno jevrejskih. od ukupno 64 radnje (1883-1886) na srpske je otpadalo 41 (64. apoteke. nadničara i sluga.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Prema prvom popisu sudski protokoliranih trgovačkih firmi.9%) srpskih. Tradicionalno domaće bošnjačko. Prema popisu iz 1885. hoteli i sl.1%).3%).6%) i ostalim 4 (7. naročito poslije Sarajevskog atentata 1914.1%).. samo se manjim dijelom uključivalo u nove privredne tokove i uspijevalo da svoju proizvodnju tehnički i komercijalno prilagodi novim zahtjevima tržišta. godine. godine. konkurencija jeftinije industrijske robe. specijalizirane trgovine. Od ukupno 129 firmi koje su protokolirane do 1917. manja preduzeća. osim trgovačkih. među koje su. Ogromna većina (oko 85%) radila je bez najamne radne snage i na stari način. 207 sve do kraja 19. Bošnjacima 22 (38.

oni su činili 82-85% ukupnog činovništva). Najviša činovnička mjesta popunjavana su austrijskim Nijemcima i. Domaće srpsko. ako ga je uopšte bilo. u Tuzli je bilo zaposleno 68 činovnika. u manjoj mjeri. a drugi u ogromnoj većini. Oficiri su u ekonomskom i društvenom smislu činili veoma značajan sloj novog građanstva. Ovim popisom bili su obu- . među činovništvom prevladavali pripadnici slavenskih naroda – Česi. godine. 12 učitelja i 4 zdravstvena radnika. Slovenci i drugi. u gradu je bilo smješteno blizu jedne četvrtine ukupne austrougarske vojske stacionirane u Bosni i Hercegovini. 21 sveštenik. Prema popisu iz 1885. godine bio smješten jedan od četiri bataljona. gotovo isključivo. njegovi nosioci su bar donekle morali razumijevati njegov jezik. na najniža mjesta u činovničkoj hijerarhiji. poslovnim ljudima i radnicima. kada je ovo pitanje postalo aktuelan politički zahtjev građanskih stranaka. godine broj aktivnih vojnika narastao je na 807. rudnika i drugih industrijskih preduzeća. Pod uticajem promjena vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. osim političke podobnosti. Prethodnicu su činili vojnici i činovnici koji su bili najvažniji faktor za uspostavljanje austrougarske vlasti u okupirnom području. Nešto povoljniji položaj domaćih ljudi u činovničkim zanimanjima nastupio je nakon izlaska prve generacije maturanata tuzlanske gimnazije (osnovana 1899). da bi se pred izbijanje rata enormno povećao. Tuzla je doživljavala modernizaciju koja se neminovno odražavala i na izmjene njene etničke strukture.208 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pripadnici raznih naroda iz Monarhije i drugih država. rudare. bilo je u socijalnom smislu predstavljeno vojskom. pa se nova vlast nije mogla osloniti na bivše tursko niti na domaće činovništvo. hrvatsko i bošnjačko stanovništvo zapošljavano je. industrijske i druge radnike. su. Poljaci. Broj činovnika u Tuzli brzo se umnožavao i vjerovatno je premašivao prosjek pokrajine. uz domaće. a u manjoj mjeri doseljeni Hrvati i Srbi (do rata. Činovništvo u okupiranom području. Prvi su u potpunosti bili porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine. činovništvom. Zbog izuzetnog strateškog značaja Tuzle prema Srbiji i jugoistoku. Novo. 1895. nakon otvaranja modernih solana. moralo je znati njemački jezik. godine na 1.. koji je od 80-ih godina XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata iznosio 700%. S obzirom na to da je novi upravni aparat morao saobraćati s domaćim stanovništvom.680.. Mađarima. doseljeničko tuzlansko građanstvo. U njoj je 1885. a manjim dijelom i domaće. a 1910. kao i u cijeloj pokrajini. Zbog toga su u Tuzli. napustili svoje poluesnafsko privređivanje i uvrštavali se u moderne solare. a posebno poslije Aneksije Bosne i Hercegovine.

od kojih je na domaće otpadalo oko 85% i na strance oko 15%.500 ljudi. bili glavni konzumenti “evropske” robe i nosioci evropskog društvenog i kulturnog života i uticaja u Tuzli. građevinskih firmi i uslužnih radionica. hotela. To se događalo i u drugim krajevima i zemljama gdje industrijalizacija nije tekla na klasičan način. 209 hvaćeni samo državni činovnici. uz oficire i poslovne ljude. tapetari. bili istog porijekla. koji su otvarali specijalizirane radnje za podmirivanje potreba brojnih doseljenika i vojske. kao i državni. S obzirom na to da je nova privredna aktivnost zahtijevala niz novih zanimanja kojim se domaće stanovništvo nije bavilo. apoteka i sl. Oni su. limari. nadničara i slugu. u Tuzlu su se useljavali zanatlije raznih struka: građevinari. u zanatstvu su bili zastupljeni pripadnici više naroda – Česi. godine. koji postepeno napuštaju poljoprivredu. gostioničari itd..300 do 1. Osim trgovaca.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.000 radnika. tako da njime nije obuhvaćen izvjestan broj činovnika iz erarnih i privatnih preduzeća. mesari. Sva značajnija tuzlanska preduzeća zapo- . Carigrad) i uspješniji trgovci i poslovni ljudi.500-3. Treću grupu doseljeničkog građanstva činili su poslovni ljudi koje su u Tuzlu privukli privredni razvoj i brojne pogodnosti koje su im nudile austrougarske vlasti. stolari. Privredni razvoj Tuzle bio je praćen koncentracijom najamne radne snage oko većih preduzeća. Nijemci. U ovu “višu” kategoriju novog tuzlanskog građanstva ušao je izvjestan broj domaćih ljudi koji su se školovali u tuzlanskoj gimnaziji i na univerzitetu u Monarhiji i izvan nje (Beograd. Radna mjesta nekvalificiranih i priučenih radnika popunjavana su gradskim pomoćnim radnicima i nadničarima i velikim brojem seljaka iz okoline. koji su. Dok su u novoj trgovini prednjačili Jevreji. Poljaci. tako da se pred Prvi svjetski rat računa s 2.. S obzirom na to da ne raspolažemo preciznim podacima. Prema popisu stanovništva iz 1885. Italijani. Kasnije evidencije o radnoj snazi u gradu i neposrednoj okolini pokazuju znatan porast. pekari. nego se razvila kao novi kvalitet bez tradicije. Bila je domaćeg i stranog porijekla i predstavljala je pravu mješavinu naroda i konfesija. uz koje su tuzlanski mladići izučavali moderne zanate. može se pretpostaviti da je u raznim okružnim preduzećima bilo zaposleno od 1. preduzeća su zavisila od kvalifikovane radne snage iz razvijenijih pokrajina Monarhije i drugih država. ali ne i selo. u Tuzli je zabilježeno 679 pomoćnih radnika. Pružana im je raznovrsna pomoć prilikom otvaranja trgovačkih i zanatlijskih radnji. Mađari itd..

šljavala su promjenljiv broj radnika. Većina domaćih rudara dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. Ove opštine imale su svoju autonomiju i s pravom su . I fabrika sode u Lukavcu zapošljavala je pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. Većina radnika dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. Kreševa i sl.210 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima se nisu učili svjetovni predmeti. U radničkim stanovima najvećih tuzlanskih preduzeća moglo je biti smješteno samo oko jedne trećine radne snage. *** Tuzlansko stanovništvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost prosvjete i kulture u okviru vjerskih zajednica. a nova radnička naselja pripadala su. U svim tuzlanskim preduzećima radilo je izvjestan broj stranih radnika koji su zauzimali radna mjesta nadglednika. dok su solarski radnici bili većinom Bošnjaci. uglavnom. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine. doseljenicima porijeklom izvan Bosne i Hercegovine i domaćim iz drugih bosanskih krajeva (npr. varirao odnos domaćih i stranih radnika od 60%:40% do 85% : 15%. Poljaci i dr. Među njima bili su zastupljeni Nijemci. među kojima je. “arebica”. Banovića... takođe. I na ovom primjeru se jasno vidi da su nova privredna aktivnost i ukupna modernizacija davale prednost doseljeniku i on više utiče na etničke promjene u gradu nego domaći ljudi. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi.). rudari iz Fojnice. dok su svi ostali živjeli u okolnim selima i gradu. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. Na taj način je nova privredna aktivnost samo dijelom uticala na promjenu etničke i socijalne strukture u samom gradu. niti pisma latinica i ćirilica. Slovenci. koji se u njih uključuju s bliže ili dalje periferije. pa čak ni maternji jezik. kopača i drugih kvalificiranih radnika raznih struka. dnevničara. nego “tursko pismo” prilagođeno za bosanski jezik. jer su u tom poslu imali najduže tradiciju. Prokosovića i Modraca. Srpsko-pravoslavne škole razvijale su se u okviru crkveno-školskih opština i u njima je svjetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. Česi.

takođe.933 (48. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Konfesija Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Svega Latinica 1. godine Gimnazija.203 muslimanki starijih od 7 godina samo je 15 (0.00%) 65 (11. a posebno njegov ženski dio. gdje je pismenost . formirao mozaik vjerskih (nacionalnih) i državnih osnovnih i srednjih škola koje su. Trgovačka i Viša djevojačka škola.30%) 2. Različita prosvjetna i kulturna tradicija pripadnika raznih naroda uslovila je nejednak procent pismenosti. tako da su neposredno uticale na prosvjetu i kulturu pojedinih etničkih zajednica.. nakon 1878. Od 2.187 (68. Hrvatska nacionalna svijest u njima bila je dugo zanemarivana i počela se značajnije razvijati krajem 19. 211 nazvane “svojom državom u tuđoj državi”. Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u Tuzli 1910.217 (51.025 (86.68%) 483 (88. I kod drugih naroda.70%) 5. za gradske sredine i u njima se putem škole.40%) 579 (18. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine za vrijeme austrougarske vladavine bile izložene stalnim ograničenjima od strane vlasti. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti.80%) 548 (31. godine bila treći grad (iza Sarajeva i Mostara) po procentu pismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini.67%) bilo pismeno. Katoličke škole radile su. u Tuzli su postojale i narodne osnovne škole koje je osnivala država i bile su zasnovane na međukonfesionalnom principu. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile vezane za samostane i crkve. U njima je bio naglašen vjerski odgoj.. Za vrijeme austrougarske vladavine. Vezane su.32%) Tuzla je 1910. Medresa i od 1899. uglavnom. U gradu su postojale: 2 narodne osnovne škole. U tom pogledu daleko je zaostajalo muslimansko stanovništvo. i početkom 20.00%) 4.631 (82. Tako se i u Tuzli. svaka sa svog stanovišta. 12 mekteba. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. 1 pravoslavna i 2 katoličke osnovne škole. godine. stoljeća. imale i posebne obrazovne i vaspitne ciljeve.60%) Ćirilica 4.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.20%) 632 (13.

kulturno-prosvjetna. 2 činovnička i 8 ostalih. 5 bošnjačkih. ukinuti svi listovi i časopisi i veliki broj knjiga koje su imale bilo kakve veze sa sr- . Među nacionalnim društvima bilo je: 8 srpskih. čitaonice.. 4 jevrejska. zatvorena škola. austrougarske su vlasti u njoj bile veoma osjetljive prema radu srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine i formiranju srpskih kulturno-prosvjetnih i drugih društava. a od 18 društava bez nacionalne naznake bilo je 8 radničkih. bila izražena visokim procentom. a nakon Sarajevskog atentata bila su zabranjena sva srpska udruženja. sportska.212 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ekonomska.. Do Prvog svjetskog rata u Tuzli su osnovana 43 različita udruženja – pjevačka. I u ovom gradu bila je naglašena zatvorenost u vjerske i nacionalne zajednice. kada su zavedene iznimne mjere. srpska udruženja su raspuštena u maju 1913. S obzirom na politički i strateški položaj Tuzle prema Srbiji. 2 njemačka i 1 češko. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda u Bosni i Hercegovini uslovilo je specifičan razvoj kulturno-prosvjetnog i nacionalno-političkog života u Tuzli. godine. – od kojih samo 18 nije bilo zasnovano na nacionalnoj osnovi. 5 hrvatskih. antialkoholičarska. strukovna itd. ali su znatno premašivale prosjek pokrajine. žene su zaostajale iza opšteg prosjeka svoje zajednice. Osim smetnji pri osnivanju.

Kao i u drugim gradovima i u Tuzli su austrougarske vlasti nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. Do atentata 1914. Prvi je dolazio od države. godine. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni. sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koje su birani predstavnici svih konfesija. imenovala Vlada. bio nešto ublažen. S obzirom na to da su Bošnjaci imali većinu u Tuzli. ovo vijeće nije bilo demokratska institucija preko koje bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. nije imao zakonodavnu vlast. a kasnije i o brojnim doseljenicima raznih nacija. a podnačelnici Srbin i Hrvat.. 213 pskim narodom i njegovom kulturom. gradonačelnik je bio Bošnjak. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. od kojih su mnogi uzimani u taoce. politički život počeo se razvijati unutar nacionalnih “nepolitičkih” društava.420 lica. takođe. pripadnike svih konfesija i nacija. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. a kroz tuzlanske vojne i civilne zatvore (1914-1918) prošlo je 3. a na veleizdajničkom procesu u Bihaću (septembra 1915) suđeno je 39 đaka tuzlanske gimnazije. nakon atentata obješeno je 19 lica. institucija koja djeluje u narodu na provođenju državne politike. razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. Prema načinu izbora i sajvetodavnim kompentencijama.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Na čelu gradskog vijeća nalazili su se načelnik i dva podnačelnika koje je. prije svega. *** Politički život u Tuzli odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. od kojih je jednu trećinu imenovala Zemaljska vlada. U početku se radilo o Bošnjacima i Srbima. U gradsko vijeće Tuzle birano je 5-11 članova. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. za veleizdaju je suđeno 40 lica u Tuzli. . nego. nacionalnih i političkih pokreta. koji je nakon aneksije 1908. uglavnom srpske nacionalnosti.. Uspostavljeni Sabor. Uporedo s tim vršena je snažna politička represija na političke protivnike. prema broju i konfesionalnoj strukturi građana. otpremani u logore širom Monarhije. a drugi inicijativom iz naroda. odozgo. a drugi. Upravo zbog apsolutizma.

P. Tuzla. električno osvjetljenje. Vjerski mozaik (islam. Božo Madžar. vodovod. Leipzig. protestantima (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolicima (unijati). kulturnim i civilizacijskim posljedicama. Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine. Pejanović. Kraljačić. 1983. S.12 Za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) Tuzla se postepeno mijenjala od tradicionalnog agrarno-zanatlijsko-trgovačkog u industrijski grad. kanalizaciju. Jevrejima. Postanak radničke klase. Tuzlanski vremeplov. Ferdinand Schmid. Kulturno-prosvjetna. Rovinskij. arhitektura itd. Sarajevo. Dž. koje su bile moguće u postojećim društvenohistorijskim i političkim uslovima. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak. II. Die Osterreichisch – Ungarische Herrschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. Đ.. I. Orijentalni karakter grada nije se izgubio. 1988. 1972. 1914. Knjiga prva. Pejanović. Imamović. Kalajev režim. ali je dobio neke evropske karakteristike – numeracija kuća. Hadžibegović. III. prosvjetnim. 1979. Poljacima. Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Osterreich Ungars. Društvo. O političkim. u: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. vjersku i socijalnu strukturu ulazi veliki broj doseljenika iz razvijenih pokrajina Monarhije i drugih država.. T. Nižnajja Tuzla (Dolnija Tuzla). 1880. 1981. Slovencima. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvetnu samoupravu. 1982. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. F. nazivi ulica. I. čast CCVIII. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine.. Zbornik radova. većinom doseljenici) proširen je doseljenim Nijemcima. godu. M. Pod uticajem tih promjena. Autonomni pokret Muslimana. Petersburg. U tradicionalnu etničku. I. Hrvati i Bošnjaci u Tuzli slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. socijalnim. F. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. Nacionalni trougao (Bošnjaci. 1987. humana i socijalna društva. Tuzla. Srbi i Hrvati. 12 . Česima. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. N. U gradu postepeno preovlađuje svijet vezan za moderna zanimanja – od vojnika i činovnika do intelektualaca. 1-71. sa svim etničkim. Šehić. ekonomskim i političkim institucijama. Hauptmann. Hadžibegović. poslovnih ljudi i radnika koji postaju nosioci nove urbanizacije i evropskog načina života. Besarović. kulturno-prosvjetnim i socijalnim odnosima u Tuzli vidi: R. Veleizdajnički proces u Banjaluci. Mitar Papić. pravoslavlje i katolicizam) popunjava se mojsijevcima. Đ. vjerskim. Banjaluka. a kada se prešlo na političko organiziranje. Ekmečić. Italijanima itd. pojedine vjerske zajednice u Tuzli prerastaju raniju historijsku fazu gotovo isključivo vjerskog uticaja i ulaze u eru stvaranja modernih nacija s kulturnim. Dragiša Trifković. Mađarima.214 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Juzbašić.. M. Srbi. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. Hauptmann. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). mart 1880. str. Sarajevo. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici.

32 džamije. garnizonski sud. Okružni i Sreski sud. Ona je bila središte okruga i tu funkciju je zadržala i kasnije. građevinarstvo). str. a od velikog privrednog značaja bilo je naseljavanje trapista 1870. 1 srpsko-pravoslavna osnovna škola. 2 pravoslavne i 2 katoličke crkve. godine i podizanje modernih privrednih objekata – Parni mlin. Škole: 1 osmorazredna velika realna gimnazija. samostan milosrdnih sestara. 371-377. blizina Save (osam sati hoda do Gradiške i pristaništa) i bogata okolina uslovili su da se Banjaluka razvije u značajan trgovački i zanatski centar u kome su se okolni srezovi snabdijevali evropskom manufakturom i kolonijalnom robom. zatim samostan Trapisti Marija Zvijezda. Tu se nalazilo sjedište srpsko-pravoslavnog mitropolita. Ona je prva dobila normalnotračnu željezničku prugu koja je 1871-72.BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA B anjaluka se davno razvila kao administrativno-politički i kulturni centar Bosanske krajine. Fabrika piva. snabdijevanje. 1 osnovna škola sestara milosrdnica. franjevački samostan Petričevac. 3 opšte osnovne dječačke škole (od toga jedna muslimanska ruždija s podučavanjem u orijentalnim jezicima). 1 . 2 jevrejska hrama (sefardski i aškenaski). zajedno s državnim. stoljeća imala je više od 10. 18 mekteba. a u Sarajevo se putovalo samo radi nabavke orijentalne robe iz Carigrada i Rumelije. 2 opšte osnovne djevojačke škole. kulturno-prosvjetnim i vjerskim institucijama koje su pripadale ovakvim centrima. evangelistička crkva. katoličkog biskupa i islamskog muftije. direkcija vojne željeznice Banjaluka-Dobrljin. brigadno zapovjedništvo. 4 medrese. vojna bolnica. Sredinom 19. Bosnischer Bote. vojnički poštanski i telegrafski uredi i još neke vojne ustanove (za popunu. zatim proizvodnja sira.1 Takva njena uloga. godine izgrađena do Dobrljina (104 km). trgovačka škola. djevojački konvikt milosrdnica u nazaretu. 1 viša državna djevojačka škola. finansijska uprava. 1 osnovna škola sestara dragocjene krvi. 1914. otvaranje zaU Banjaluci su bili sjedišta Okružnog i sreskih ureda (gradskog i seoskog sreza).000 stanovnika i bila treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini. vojnim.

godine podignuta Fabrika duhana koja je zapošljavala 280-300 radnika. a 1898.65% + 234 +125. godine.893 1.800. a manje na razvoju industrije. Osim ova dva preduzeća. + 5. Broj stanovnika. 6. 7. stanovnika 9.801 + 95. do 1910. Od većih privrednih objekata u njoj je 1888.216 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Prema zapisima Vjekoslava Klaića iz 1878. kuća i stanova u Banjaluci prema austrougarskim popisima stanovništva: 2 Br.560 na 14.741 Br. a u šest okružnih gradova.136 Priraštaj 1879-1910.026 2. rudnik uglja sa 60-100 radnika. što čini porast od 5.2%) Vjerska struktura gradskog stanovništva u Banjoj Luci: Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Evangelici Ostali 1879 6. 91%. godine.887 327 30 1895. pa zbog toga nije doživjela snažniji demografski i urbani razvoj. trgovac) tri ciglane i više modernih zanatskih radionica koje su poslije okupacije otvarale pretežno doseljene zanatlije..037 1910.879 2.800 2.566 2.775 2. Njen privredni razvoj zasnivao se i dalje na jakoj trgovačkoj tradiciji i zanatstvu.605 1895. podignute su još dvije pilane na vodeni pogon (vlasnici – samostan Trapisti i Spasoje Babić. većinom žena iz grada i okoline. Poslije austrougarske okupacije 1878. 13.234 1. natskih radionica u kojima je omladina izučavala moderne zanate.14% +2. Prosječan prirast stanovništva u ovom razdoblju za cijelu zemlju iznosio je 64%.564 Br.320 1879.882 336 48 1 1910.578 3.006 187 1885. 6.. kuća 1.240 (55%) + 837 (48%) + 816 (35. pa zbog toga i radna snaga u njoj nema naglašena obilježja industrijskog radništva. 1910.930 421 107 60 Priraštaj 1879-1910 + 114 + 1.524 2. 1885. stanova 2. Čitava nova privredna aktivnost sporo je razarala tradicionalnu socijalnu strukturu stanovništva tako da je.694 3. u banjalučkoj čaršiji bilo je oko 500 dućana “zbitih po istočnom ukusu od dasaka”.924 +290.385 3.13% --- .2 Od 1879.588 3.474 1. 11. podignuta je Fabrika za izradu marama s bojadisaonicom vune i predionicom. a 1897. godine broj stanovnika u njoj povećao se od 9. 11. kojima je i ona pripadala.76% +1.357 2.240 ili 55%. Banjaluka se nije privredno razvijala srazmjerno njenom značaju i bogatstvu.

330 9. Martin Zrelec iz Đurđevca (Hrvatska) i Julije Paloš iz Štajnmangera (Mađarska). koji se više nisu mirili s niskim nadnicama i grubim postupcima poslodavaca. trgovci i obrtnici Nadničari i sluge Ostali muškarci preko 16 godina Ostale žene i djeca 95 49 8 7 320 221 38 114 1. i 1910. Nekoliko godina kasnije.301 112 7. novembra 1905. Vođe ovog štrajka bila su dvojica doseljenih radnika.264 (17%) (83%) Vlasnika 374 40 199 30 766 5. radnički pokret u njoj razvio se u snažan centar socijalističkog djelovanja. Ohrabreni ovim uspje3 Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci 1885. godine. 10 radnika iste struke u radionici Save Miloševića stupili su u štrajk i nakon 14-dnevne uporne borbe okončali ga povećanjem zarada.3 Bez obzira na to što Banjaluka nije imala značajniju koncentraciju industrije i radnika. godine: 1895 Vlasnika Rodbina 213 977 128 581 40 109 35 130 2. još uvijek 36% gradskog stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.586 = 36% = 64% Zemljoposjednici sa zakupnicima Zemljoposjednici bez zakupnika Seljaci Zakupnici Ostali (bezemljaši) Ponavljanje sa zakupnicima Ukupno živi od poljoprivrede Ostalo civilno stanovništvo . godine.169 136 869 161 1.470 1910 Rodbina 1.302 11.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 217 godine.157 1.935 Struktura agrarnog gradskog stanovništva u Banjaluci 1895. godine: Sveštenici Činovnici Učitelji Zdravstveni radnici Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Posjednici kuća i rent Tvorničari. Simboličan početak predstavlja štrajk krojačkih radnika 1899.

4% 3. Predsjedavao je Martin Zrelec.1% 8. Zrelec i Paloš. a referent je bio Rudolf Cistler iz Zagreba. pristupili su osnivanju prve radničke organizacije u Banjaluci. udvostručeno gradsko stanovništvo koje je svoju egzistenciju sticalo u agrarnoj privredi. 10. . To je karakteristika i drugih gradova gdje se naročito povećava broj zemljoposjednika sa i bez kmetova. slijedeća skupština održana je sedam dana kasnije.5% 11..187 1.677 55 516 815 1.117 1. živinarstvo. godine: Poljoprivreda. Ovaj proces pokazuje da domaće građanstvo i zemljišni vlasnici svoju akumulaciju ne usmjeravaju ka industrijalizaciji.1% 7. Uz prisustvo oko 200 radnika predložena pravila su jednoglasno usvojena. On je pozvao banjalučke radnike da se organiziraju “bez obzira na vjeru i naciju”. vrtlarstvo Metalna industrija Građevinarstvo Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Proizvodnja pića.906 369 667 393 457 1.). odnosno modernoj privrednoj aktivnosti. nego ka tradicionalnim granama gradske privrede. na razmeđu dva stoljeća. Oni su 3.5% 4. čije je ime tijesno vezano za početke radničkog pokreta u Banjaluci. kuće i sl. S obzirom na to da je Zrelec imao već pripremljena pravila. Na skupštini je izabran odbor kojem je povjeren zadatak da izradi pravila budućeg društva. Skupštini je prisustvovalo 150 radnika.800 Svega 33. hom. decembra 1905.3% 0.772 902 700 1. socijalistički agitator.4% 9. Oko 30 pisara i nacionalistički orijentiranih đaka došli su na skupštinu da je razbiju..1% =100% 285 417 601 2 158 406 405 67 397 4. zajedno s grupom banjalučkih radnika Lazarom Višekrunićem.415 165 1.010 98 667 10.5% 5. decembra 1905. s ciljem da osnuju radničko prosvjetno društvo.5% 2. trgovini i kupovini nekretnina (zemlja.061 14.901 130 354 188 212 4. Otuda su ovi gradski slojevi nosioci konzervativnih političkih ideja. sredstava za uživanje i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Novčarstvo Saobraćaj Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostali Svega Zaposlenih Izdržavanih 1.5% 2.5% 1.076 34 358 409 1. Ivom Mrkonjićem i Josipom Franićem. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci u 12 najzastupljenijih privrednih grana 1910.028 Iz tabele se jasno vidi da je u Banjaluci.0% 7.6% 3.218 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.005 239 313 216 245 3. sazvali javnu narodnu skupštinu.

godine zabranjena. Hrvatsko radničko društvo. banjalučko radništvo moralo je tražiti nepolitičke. Podružnica trgovačkih namještenika. Vojničko-znanstveno društvo. jer Na prelasku dva stoljeća. vratila na dopunu. Predana pravila Zemaljska vlada je 8. Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Srpsko zanatlijsko udruženje. a raspušteno je od osnivača 30. Bila su zasnovana na vjerskoj i etničkoj pripadnosti. a muslimanskih 4. Pčelarsko društvo. Đ. nakon čega ih je privremena uprava preradila i ponovo predala na odobrenje 2. Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke. 1914. Hrvatsko pjevačko društvo “Nada”. Podružnica saveza drvodjeljskih radnika u Bosni i Hercegovini. Srpska čitaonica. Kulturno-prosvetna. ono nije dugo radilo. Društvo je odobreno aktom od 2. Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki. 377. Pododbor društva “Prosvjete”. 4 .BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 219 a privremena uprava je dobila zadatak da ih što prije preda vlastima na odobrenje. juna 1906. a bilo je i međunacionalnih udruženja. Hrvatsko zanatlijsko obrtničko društvo. Hrvatska katolička udruga. u Banjaluci. Njegovi članovi mogli su biti samo pripadnici “radničkog staleža”. str. Mada je uloženo dosta truda u osnivanju ovog društva. Do 1914. Podružnica saveza krojačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Pejanović. Radnička socijalistička društva bila su zasnovana na internacionalizmu i ona su prva rušila nacionalne i vjerske ograde među ljudima. Podružnica saveza tvorničkih i nadničarskih nekvalificiranih radnika. S obzirom na to da austrougarske vlasti tada nisu dozvoljavale političko organiziranje u Bosni i Hercegovini. Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo. Slarafija. Njegovi osnivači imali su iskustva u tome. dozvoljene oblike organizovanja unutar kojih bi klasno djelovalo. u Banjaluci je bilo 28 društava. Vidi: Bosnischer Bote. godine u Banjaluci su postojala sljedeća udruženja: Udruženje srpske trgovačke omladine. Podružnica hrvatskog društva “Napredak”. Vlasti su izvještavale da su pravila banjalučkog društva kopija pravila jednog takvog društva iz Graca. osnivana su različita udruženja. Podružnica saveza kožarsko-prerađivačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Banjalučki klub biciklista “Orao”. Banjalučka Kiraethana. godine. Podružnica udruženja Nijemaca u Bosni i Hercegovini. Prema Pejanoviću. marta 1906. od kojih su polovina otpadala na srpska društva koja su 1914. jula 1907. Klub muslimanske omladine. humana i socijalna društva. Učiteljsko društvo za Bosansku krajinu. Podružnica saveza građevinskih radnika u Bosni i Hercegovini. hrvatskih je bilo 10.4 Banjalučko prosvjetno radničko društvo imalo je zadatak da radnike obrazuje i klasno vaspitava putem raznovrsnih obrazovnih i kulturno-zabavnih oblika rada. Hrvatski Sokol. avgusta 1906. Činovničko udruženje. Martin Zrelec i Ivo Mrkonjić boravili su duže vremena u Gracu gdje su postojala slična južnoslavenska radnička društva. Židovsko društvo “Kadimah”. Srpski Soko. Lawn-Tennis-Klub. kao i u svim značajnijim gradovima u Bosni i Hercegovini.

. Ipak. godine. držanje govora i demonstracije na ulicama. Najznačajnija klasno-borbena akcija banjalučkih radnika bio je štrajk u maju 1906. kao mogući povod za štrajk. decembra. Postanak radničke klase. U prvim mjesecima te godine sindikalno su se organizirali krojački. Štrajk opančarskih radnika i proslava Prvoga maja. godine nastavljena je intenzivno naredne. koji se manifestirao kao integralni dio pokreta bosanskohercegovačkog radništva. maja stupe u štrajk. uprkos zabrani od strane vlasti. advokatski 5 I. trgovački pomoćnici podnijeli su 19. str. Radničke vođe pozvale su radnike da 21. koji je održan u Zagrebu 24-26. 1906. koja je. 319-320. građevinski. Sljedećeg dana uhapšena su trojica najaktivnijih govornika: Mijo Ćosić. maja zahtjev za uvođenje nedjeljnog dana odmora. se paralelno s procedurom njegovog legaliziranja odvijala živa aktivnost na sindikalnom organiziranju radnika u Bosni i Hercegovini i Banjaluci. štrajk se time nije odgodio. u svom listu bilježi akcije banjalučkih radnika. Sutradan. Policija i žandarmerija koje su bile u pripravnosti i pojačane snagama iz Prijedora i Kozarca rasturile su povorku.220 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bravarski i stolarski radnici. delegatom iz Sarajeva i da su se dogovorili o zajedničkom radu i saradnji. održana s nešto reduciranim programom. a 1. koja šalje svoje agitatore u Banjaluku. marta osnovan je međustrukovni odbor koji je imao zadatak da objedinjava rad svih sindikalnih udruženja u Banjaluci. godine. obućarski. Novoosnovane sindikalne organizacije imale su uskoro po osnivanju dvije uspješne akcije. Značajno je da je upravo tada ostvarena veza i s radničkim pokretom u Sarajevu. Hadžibegović. U početnim naporima u organiziranju banjalučko radništvo imalo je značajnu pomoć od SDS Hrvatske i Slovenije.. Ovaj zahtjev je. otpočeli su okupljanje radnika. Nešto kasnije u sindikalni pokret se uključuju pekarski i molerski radnici. koje je predstavljalo viši i značajniji oblik klasnog radničkog udruživanja. O putu u Zagreb Martin Zrelec je zapisao u svojim memoarima da se susreo sa Mićom Sokolovićem. S prvim vijestima koje su stizale u štrajkovima u Sarajevu i drugim mjestima osjetila se aktivnost i gibanje među banjalučkim radnicima. odmah ispunjen. U već zaoštrenoj situaciji. te organizacija nekvalificiranih i monopolskih radnika. a još tješnje veze uspostavljene su kada je Martin Zrelec u ime banjalučkih radnika prisustvovao III kongresu ove stranke.5 Aktivnost banjalučkih radnika započeta krajem 1905. .

pekari i obućari 30%. . tesar i još nekoliko radnika. tesari.). Radnici su zahtijevali slobodu sakupljanja i udruživanja. tesar i Ćamil Kahrimanović. Mostar. Prilikom hapšenja Mrkonjića došlo je do sukoba između štrajkača i policije i tek kad su stigla pojačanja policiji je pošlo za rukom da potisne štrajkače prema brdu Petričevac na kome je nekoliko stotina radnika formiralo svoj logor. Time je štrajk okončan i 25. a preduzete su posebne mjere da ne dođe do zajedničkog pokreta radnika i seljaka. S druge strane. garancije da neće biti kažnjavani zbog učešća u štrajku i povećanje nadnica u Fabrici duhana. Trgovci koji su pomagali štrajkače pozvani su na odgovornost. Zenica. drugi im potajno davali novac u štrajkački fond. da ne ometaju one koji žele raditi i da ne održavaju skupštinu bez odobrenja vlasti. poljoprivredni radnici i nadničari. a profesor na Višoj realki Vladislav Skarić hrabrio je radnike da istraju u štrajku i bio izabran u pregovarački odbor. jer je u njemu učestvovala većina radnika svih struka. a pomoć mu je pružio dio srpskog građanstva. brijači. Vlasti su energično reagirale na miješanje građanstva u radnički štrajk. od radnika je zatraženo da prekinu štrajk i napuste Petričevac. staklari. Lazar Višekrunić. zidari. a zatim jednim dijelom pekari. stolari. Na Petričevcu je održana skupština. maja 1906. godine imao je elemenata generalnog štrajka. Istog dana. zidar. Vareš i dr. a profesor Skarić je “zbog lošeg uticaja na školsku omladinu” privremeno odstranjen iz Realke. Na Petričevcu se našao i izvjestan broj đaka iz Realke. Nakon pregovora. I u naredna dva dana štrajka radnici su se okupljali na Petričevcu. Radnici su tražili puštanje na slobodu uhapšenih drugova i održavanje skupštine na kojoj bi razmotrili svoje zahtjeve. formulirani radnički zahtjevi i izabran odbor za pregovore s poslodavcima. radnici Fabrike duhana dobili su povećanje nadnica (10-20%). do 24. Po načinu kako je vođen uklapa se u opštu atmosferu koja je stvorena i u drugim našim gradovima (Sarajevo. obućari. maja radnici su se vratili na posao. a vlasti oslobodile 8 uhapšenih radnika. Navečer su se radnici vratili kućama. a zatim Ivo Mrkonjić. a krojačkim radnicima i trgovačkim pomoćnicima osiguran je dan odmora u nedjelji. trgovački pomoćnici. Jedni su donosili štrajkačima hranu. ciglari. koje je i ovom prilikom pokazalo da ne prihvata austrougarsku vlast. Počeli su ga i vodili radnici. grupa uglednih građana i gradskih vijećnika stupila je u pregovore sa štrajkačima. krojači. mesari. Štrajk banjalučkih radnika od 21. strugari.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 221 pisar. Tu su se u zajedničkom logoru našli oko 700 radnika iz Fabrike duhana. kolari.

Pomoć koju je pružalo građanstvo ocijenio je kao pokušaj srpskih “subverzivnih elemenata” da štrajk iskoriste za svoje ciljeve. Otuda on procjenjuje da se radnici neće zadržati na zahtjevu za osnivanje prosvjetnog društva i povećanje nadnica. socijalistički radnički pokret u Banjaluci uspješno se razvijao do Prvog svjetskog rata.222 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a 20. Nastojanjima vlasti pridružile su se sve crkvene institucije i građanske političke partije. januara 1907 promijenilo ime u Hrvatsko obrničko društvo. Krajem 1906. nisu uspjela ni zanatlijsko-radnička društva koja su stajala pod uticajem građanskih političkih grupacija koje su željele da radnike organiziraju na osnovama vjerske i nacionalne pripadnosti. maja 1911. juna 1906. nego će uskoro ovim zahtjevima dodati i druge socijalne i političke zahtjeve koje postavlja međunarodna socijalna demokratija. Kotarski predstojnik izvjestio je. aprila 1906. I pored pritisaka koji su dolazili s više strana. pa su se ujedinile da ga onemoguće. On upozorava na izvjestan broj doseljenih i domaćih radnika koji su u potrazi za poslom imali prilike da se upoznaju s radničkim pokretom u drugim dijelovima Monarhije. godine osnovano Društvo poslodavaca Bosne i Hercegovine koje je imalo zadatak da ujedini poslodavce protiv radničkih tarifno-štrajkačkih akcija.. u svom razvoju imao je izvjesnih oscilacija koje su bile uslovljene i međunarodnim odnosima.. godine i uspješno dalje radili. Obje ove organizacije nisu imale mnogo uspjeha u borbi protiv socijalističkog radničkog pokreta. 6. godine osnovana je Organizacija radnika Hrvata koja je naredne godine prerasla u Maticu radnika Hrvata. to je izazvalo uznemirenost bošnjačkih zemljoposjednika). godine osnovana je Podružnica saveza radnika Hrvata. Prirodno. jer su se radnici zadržali isključivo na svojim zahtjevima i nisu pokušali da pokret prošire na seljaštvo (mada se u gradu o tome pričalo. Zemaljsku vladu o toku štrajka u Banjaluci i konstatirao da je on prirodna posljedica zrelih uslova za pojavu radničkog pokreta. Takođe je 1907. Zanatlijsko obrtničko društvo je 13. Ove činjenice bile su svjesne konzervativne snage. oni su tek majskim štrajkom pokazali snagu i solidarnost na koju se ubuduće mora računati. ali da u tome nisu uspjeli. Neposredno poslije osnivanja prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci je 15. Iako su banjalučki radnici počeli organizirani rad 1905. Takođe. godine osnovano Srpsko zanatlijsko udruženje sa 67 članova. prvenstveno ekonomskim i političkim krizama . a zatim Muslimansko zanatlijsko udruženje “Fadilet” sa 153 člana.

BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 223 (naročito Aneksija BiH i balkanski ratovi). Osnivačka skupština održana je 15. usvajanje programa i statuta Stranke i izbor odbora mjesne organizacije. u Banjaluci su izvršene pripreme za osnivanje mjesne organizacije SDS.Građa – Priredili: Božo Madžar. krojačkih i drvodjeljskih. pekarskih Tvorničkih i nadničarskih. kao politička partija radničke klase. Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović. i 29. Ali. a zatim kožarskih. juna 1909. Na kraju. godine. Sindikalne organizacije i broj članova u Banjaluci 1907-1912. Sarajevo 1985. nkv Brijačkih Tipografskih Društvo bolničara Trgovačkih namještenika Ukupno 1907/08 16 60 55 30 28 7 80 4 230 1908/09. 1911/12. tvorničkih i nadničarskih radnika. Skupština je usvojila Program i Statut stranke i izabrala Mjesni odbor stranke u koji su ušli: Stanko Miletić. mlinarsko-pekarskih i. Neposredno poslije osnivačkog kongresa. 1910/11. i pored toga. godine 6 Savezi radnika Drvodjeljskih Građevinskih Metalskih Kožarskih Krojačkih Mlin. metalskih radnika. . radnički pokret u Banjaluci učvrstio se kao trajno uporište socijalističkog djelovanja. Na dnevnom redu bila su pitanja političkog položaja radničke klase. koji je od početka imao klasni. Milan KuVidi opširno: Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919). 6 . kasnije. avgusta 1909. 17 59 36 36 12 27 167 23 74 2 22 13 13 67 10 5 229 33 63 20 27 15 15 74 3 27 277 15 64 21 25 9 49 28 2 213 Iz tabele se vidi da je sindikalni pokret u Banjaluci imao najjače uporište u podružnicama ciglarskih i građevinskih. Iz aktivnosti sindikalnog pokreta. 1909/10. socijalistički karakter izrasla je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (dalje SDS BiH). kojima je Bosna i Hercegovina bila neposredno pogođena. 28.

Rišner i Biserčić. a drugu 15. Zrelec. Nakon toga. da su banjalučki radnici održali jednu skupštinu 11. kako bi imali oružja u slučaju sukoba s policijom. S obzirom na to da je mjesna organizacija postavila sebi zadatak da širi socijalističke ideje u gradu i okolini. Tomo Milanović. Novak Radić. Ostoja Biserčić. januara 1910. Ovoj drugoj prisustvovalo je oko 150 radnika. Protest protiv raspuštanja mjesne organizacije SDS. kotarski predstojnik je o njenom osnivanju zauzeo negativan stav.224 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pokretači ove skupštine bili su Martin Zrelec i Tomo Besedić. održavanje prethodne skupštine sa sljedećim dnevnim redom: Protest protiv Ustava. 1910. Rukovodstvo Mjesne organizacije zatražilo je od Kotarskog ureda. Franc Rišner. mart. Protest protiv zlostavljanja radnika Josefa Langa od strane žandarmerije za vrijeme dobrljinskog štrajka koji je od zadobijenih povreda umro i demonstraciona povorka kroz grad. da odobri. godine. 28. a govornici o pojedinim tačkama bili su: Miletić. Agitatori za skupštinu upozoravala su pozvane radnike da sa sobom ponesu kratke komade drveta. Marko Marjanović. septembra 1909. Dušan Žunić. ruzović. avgusta 1909. godine. Sve ovo govori .. II. Filip Čondić. reagirala je Zemaljska vlada. Kotarski ured izvjestio je Zemaljsku vladu.. što nije bio slučaj ni s jednom drugom mjesnom organizacijom SDS u Bosni i Hercegovini. 21. za 13. raspuštena Mjesna organizacija SDS u Banjaluci. pa je njenom odlukom od 9. Glišo Šunkić i Martin Zrelec.

str. ali je uskoro izbila nova balkanska kriza. Istovremeno. 1. što je izazvalo znatno osipanje sindikalnog i partijskog članstva. Posljedice svih ovih okolnosti bile su da se neke sindikalne organizacije više nisu obnovile do Prvog svjetskog rata. avgusta 1913. do 13. Hadžibegović. pa i u Banjaluci. 2. Krizu je još više zaoštravalo zavođenje iznimnih mjera od 2. obnovljene su u Banjaluci sljedeće sindikalne organizacije: drvodjeljskih. kada su raspuštene sve sindikalne organizacije. 1951.445 168 1913. Tom II. Broj članova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci7 U Bosni i Hercegovini U Banjaluci 1910. Do 7. Radnički pokret u Banjaluci. To je bila opšta pojava u Bosni i Hercegovini. Planirana skupština nije održana. godine četvrta u Bosni i Hercegovini i činila je više od 6% ukupno politički organiziranih radnika u zemlji. kožarsko-prerađivačkih radnika.704 1911. 7 .BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 225 o velikom nezadovoljstvu banjalučkih radnika postupcima vlasti. radnika životnih namirnica. maja 1913. Poslije aneksione krize radnički pokret se naglo razvijao.075 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. 1. Zbog toga je raspuštanje sindikalnih organizacija bio težak udarac za čitav radnički pokret. Postanak radničke klase.. 6. Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919. Balkanski ratovi pogoršali su privredne i političke odnose.929 100 1919. a 1919. 339-360. koji je održan sredinom 1910. a njihova imovina zaplijenjena. Nezaposlenost je stalno rasla. Podaci se odnose na stanje u februaru mjesecu navedenih godina. godine. tvorničko-nadničarskih i nekvalificiranih radnika. jer se bez njih sužavala baza političkog djelovanja mjesnih organizacija SDS. pa je fluktuacija radne snage dobila široke razmjere. I. a Mjesna organizacija aktivirana je tek nakon II kongresa SDS BiH. godine bila je druga i činila blizu 15% članova SDS Bosne i Hercegovine. kao i u čitavoj Bosni i Hercegovini. 2. do Prvog svjetskog rata razvijao se u kratkotrajnim mirnim periodima. pojačan je pritisak na socijalistički radnički pokret.077 126 1912. Sarajevo. U ofanzivu su krenuli i poslodavci koji su željeli da iskoriste teškoće i unište radnički pokret. Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine. Sindikalne i političke organizacije djelovale su kao dva krila jednog jedinstvenog pokreta.

a u uslovima nepovoljne strukture radničke klase uokvirene agrarnim društvom i drugi konkretni oblici rada.226 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Njegove sindikalne organizacije i mjesna organizacija bavile su se nizom pitanja koja su bila u središtu ekonomskog i političkog života u zemlji i izvan nje. i 1912. o uvođenju potpunijeg socijalnog osiguranja itd. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radničkih organizacija u Banjaluci. srpsko stanovništvo je odvođeno u logore i na prisilne radove na izgradnji puteva i vojnih objekata. godine Međustrukovni odbor u Banjaluci priredio je 15 zabava.. do sredine 1913. Samo u toku 1911.000 ljudi. 10 javnih skupština kojim je prisustvovalo preko 4. Mada su svjetski i unutrašnjopolitički događaji pred Prvi svjetski rat bili u središtu interesovanja čitave socijalne demokracije. prema nepotpunim podacima. predstavljala je značajan korektiv u političkom i socijalnom životu Banjaluke. Borba za demokratski ustav i sabor zasnovan na opštem pravu glasa bila je nerazdvojno vezana s borbom za politička prava građana (sloboda sastajanja i udruživanja. Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog završetka kada dostižu do tada neslućen broj od 900 članova. Vođeno je više tarifno-štrajkačkih akcija. do 1914.. godine Mjesna organizacija SDS održala je. njegovu ekonomsko-socijalnu borbu. a u zajedničkoj biblioteci imao je 115 knjiga. održavane su javne narodne i radničke skupštine protiv skupoće. Na tim manifestacijama okuplja se svake godine od 300 do 500 ljudi. a posebno kritika rada buržoaskih političkih partija. buđenje klasne svijesti i podizanje kulturnog nivoa radničke klase. 15 predavanja iz oblasti ideološkog i političkog obrazovanja radnika sa 750 slušalaca i veliki broj odborskih sjednica. sloboda štampe i dr.). Samo od sredine 1911. . Od 1906. loše komunalne politike gradskih vlasti. Socijalistički radnički pokret u Banjaluci do Prvog svjetskog rata razvijao se kao integralni dio radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. Osim mobilizacije radnika u vojsku. U tom smislu poseban značaj imala su socijalistička štampa i literatura. koje zbog svog klasnog egoizma zapostavljaju interese naroda. agresivnog klerikalizma. godine banjalučko radništvo slavi Prvi maj. ona nikad nije zapostavljala pitanje organiziranja proletarijata. Njihova kritika apsolutističke vladavine. ostatka feudalizma.

što je bilo samo uvod u bitke u kojima su najteže stradali bosanska Posavina i kraj oko Doboja (područje opercije XX divizije). koji je pripadao donjotuzlanskom okrugu. sa ukupno 25 sela. Tek nakon nove mobilizacije austrougarskih četa počinje drugo osvajanje Posavine uporedo iz Doboja i Šamca koje se završava krajem septembra izbijanjem na Drinu i zaposjedanjem Zvornika. Mrka Ada. str. Miloševac. i 5. počevši od sukoba kod Maglaja (3. P rodiranje glavne kolone austrougarske vojske (VII divizije) od Broda i Šamca prema Sarajevu. pa se u popisu stanovništva 1885. 1. godine. VIII 1878). godine tačno je precizirano koja naFerdinand Hauptmann. tako da su se austrougarske čete morale povući u Doboj. ali za sada ne raspolažemo detaljnim podacima o tome. kao ni o držanju srpskog i hrvatskog stanovništva ovog kraja. pod komandom generala Filipovića. jula 1880. “Napredovanje uz borbe iz Šamca do Gračanice (4.”1 Pošto se Modriča nalazila na području najtežih borbi.MODRIČA 1878-1918. VIII) i Tuzle (9/10. Kladari. godine Modriča je upisana kao trgovište. opština i politička ispostava u gradačačkom srezu. U okviru modričke političke ispostave tada se nalazilo više seoskih opština: Babešnica. Dobrinja. Die Osterreischisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. gdje su od 15. Tek u popisu stanovništva 1895. pratile su teške borbe u dolini Bosne. sigurno je da se bošnjačko stanovništvo uključilo u otpor okupaciji. VIII) bilo je ugroženo ustankom u Gračanici. Garevac. 1 . avgusta do 5/6. 7-9. godine javlja kao trgovište i katastarska opština s 13 seoskih opština i 34 sela. U prvom austrougarskom popisu stanovništva 1879. u Modriči je ukinuta politička ispostava. Riječani i Vranjak. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwicklung. 1983. septembra vodile teške borbe. Uvođenjem nove administrativno-upravne podjele. Graz.

2264 487 1895. Priraštaj stanovništva u Modriči 1879-1910. 324. Stara Čaršija.228 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. broj stanovnika se uvećao za 577 ili 2 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Gaj. jer su austrougarski popisi stanovništva obavljeni po različitim popisnim principima.. mi smo ga ovdje uzeli u obzir. godine Modriča dobija status gradske opštine. 2729 551 2462 572 1910. U ovom popisu sporna su dva sela. Pošto je ovaj popis iz 1879. Katane. 1885. Stanovništvo Modriče bilo je vjerski i nacionalno izmiješano. Modriča više nije trgovište nego grad.95% Ukupni broj stanovnika u Modriči bio je promjenljiv i uglavnom je zavisio od teritorijalnog obima prilikom popisa.43% +145 = 33. Oteža.. Latini. godine najbliži osmanskom periodu.2 Novom organizacijom gradskih opština 1897. aprila 1895. za razliku od bliže okoline. gdje su sela bila vjerski i nacionalno kompaktna. do 1910. te Gaj. godine Godina Broj stanovnika Broj kuća 1985 427 1879. Šić i Turska Varoš. Srpska Varoš. Kretanja u strukturi stanovništva nije moguće precizno pratiti. Izvjesna odstupanja izazvana su specifičnim razvojem ovoga mjesta nakon okupacije. tako da su sva poređenja nesigurna. a mnogi autori prvi popis koji je obavljen godinu dana nakon okupacije smatraju manjkavim i gotovo neupotrebljivim. +577 = 23. *** Demografska kretanja stanovništva u Modriči bila su slična globalnim kretanjima u Bosni i Hercegovini. U njoj je bio namješten opštinski bilježnik kao predstavnik vlasti. . selja obuhvata Modriča: Ciganluk. doseljavanja i iseljavanja. Lug. oružnička postaja i vojna pošta – telegrafska i telefonska. i to Oteža koja je upisana i u Modriču i u Dobrinju. str. Od 1879. prirodnog priraštaja. upisan u Modriču i Tarevce. što znači da i pored svih nepreciznosti odražava trenutno stanje. Priraštaj 1879-1910. odnosno. uvrštena je u 66 gradskih opština Bosne i Hercegovine.

Sarajevo. Priraštaj u Modriči bio je za oko 41% niži od prosječnog prirasta gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (64%). 1885-1895.4%.616 1.31 1895.88% Katolici 79 112 255 190 + 111= 139.3 godišnje. 3 .433 1.05% ili 2. 1885. Skoplje 1932. Godina popisa 1879.98 0. stanovništvo se povećalo za 20% ili 2.37 4.37 Na demografska kretanja muslimanskog stanovništva. Vjerska struktura stanovništva u Modriči 1879. što se odrazilo i u činjenici da je ona 1879. 71. Filipović.94 0. naročito poslije Aneksije 1908. a 1910. priraštaj iznosi 14. koje je u cijelom ovom periodu bilo najbrojnije u Modriči. 70.4%.19 23. godine. Muslimani 1. 1885.58 3. 229 23. uticalo je iseljavanje u Tursku.38 23.63% Pravoslavni 468 529 552 477 + 9 = 1.34 0. što je iznosilo 0. i Modriča nekad i sad. 72.MODRIÈA 1878-1918.24% Jevreji 5 7 9 9 + 4 = 80% Konfesionalna struktura stanovništva Modriče izražena u procentima Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 72. Nešto vjernija statistička slika dobija se ako se uporede pojedini popisi: 1879-1885.3 Tada se iz Modriče iselilo oko 30 Za proučavanje stanovništva u Modriči veliku zaslugu ima Milenko S.78% godišnjeg prirasta. godine po broju stanovnika bila na 28. 1885. s obzirom na to da su pojedine vjerske grupacije imale nejednak demografski rast. ± 1879 – 1910. broj stanovnika je opao za 258 ili za 9.55 19.37 7. 1958.10 20. 1910.25 1879.786 + 353 = 24.71 0.62%. 1895.01% godišnje i 1895-1910. 1895.23 9.913 1. što godišnje čini manjak od 0. Više svjetla u kretanje stanovništva unosi pregled po konfesijama. godine na 30 mjestu u Bosni i Hercegovini. 1910.33 1910. koji je u dva navrata objavio monografije o ovom mjestu: Modriča.

a drugi doselili. 49. Bez obzira na to što se u razdoblju od 1878. Useljavanje stranaca bilo je najviše uslovljeno osnivanjem poljoprivredne stanice u Modriči. godine. M. broj stranih doseljenika se znatno uvećao i tada ih je bilo 92 i to 7 iz austrijske polovice Monarhije. *** Prvi precizniji podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine dati su u popisu stanovništva iz 1885. U razdoblju od 1878-1918. go4 5 Vidi opširnije: M. U narednom popisu. Hadžići. broj katolika se povećao za 176 lica ili 222. str.63%. Prvi podaci o broju stranih doseljenika u Modriču zabilježeni su u popisu stanovništva 1885. iz 1895. do 1918. što se objašnjava odlaskom stranih doseljenika koji su radili na poljoprivrednoj stanici. porodica. Avdići i Rustembegovići). S. tako da se u razdoblju 18951910. Tada je u Modriči bilo upisano 17 doseljenika iz Austro-Ugarske..5 Katoličko stanovništvo bilježilo je najveći rast 1879-1895. 69. godine. nije se mogao nadoknaditi manjak koji je nastao iseljavanjem nakon Aneksije 1908. S. Filipović. Modriča nekad i sad. U narednom 15-godišnjem razdoblju broj katolika je opao za 65 lica ili za 25.78%. kada se iselilo 75 lica ili 13. 60-61.4 Demografsko nazadovanje pravoslavnog stanovništva bilo je očigledno.58%. . Filipović. godine. dok je prirodni priraštaj izostao. U cijelom austrougarskom periodu u Modriču se naselilo ukupno 9 rodova s 13 porodica.88% više nego 1879. 57.49%.230 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. Samim tim značajno se izmijenio sastav muslimanskih rodova u Modriči. koje su vodile porijeklo iz drugih krajeva Bosne i iz prečanskih mjesta. 83 iz ugarske i 2 iz drugih država. godine. Golubovići. 54. pokazuje demografsko nazadovanje za 127 lica ili 6.. Modriča nekad i sad. Opadanje broja pravoslavnog stanovništva naročito se pokazuje u razdoblju 18951910. uglavnom iz susjednih sela i obližnjih varoši. U tom razdoblju. jer su neki sasvim iselili (Vejzovići. pošto je 1910. godine. godine u Modriču se iz okolnih sela i susjednih varoši uselilo svega 5 pravoslavnih rodova sa 6 domaćinstava. bilo samo 9 lica ili 1. godine u Modriču uselilo 18 rodova s 35 domaćinstava.

38%. tako da ovo ne pruža sasvim tačnu sliku privredno aktivnih lica).07%. a sve drugo je upisano u skupnu rubriku. što ukupno iznosi 675 privredno aktivnih lica ili 93.543 članova domaćinstva. niti ih uporediti s prethodnim popisom.25) 3 (0. tako da nije moguće utvrditi pojedine socijalne skupine.85%. U popisu od 1895. .50) 206 (28. pomoćni radnici. dok na sva druga zanimanja otpada 46 lica ili 5. str.543 Iz ovog pregleda vidi se da je 1885. godine. 231 dine.54%).50%). (Ovdje su popisani samo muškarci koji privređuju u pojedinom zanimanju. Prema popisu iz 1895.57) 19 (2. sluga Ostalih muških stanovnika preko 16 godina starosti Žena i djece 1 (0.62%. 144-145.54) 1 (0. nadničari i sluge 206 (28. a od svih drugih zanimanja 361 ili 50.MODRIÈA 1878-1918. koja su izdržavala 1.15%.14) 9 (1. Od poljoprivrede kao glavnog izvora egzistencije živjelo je 360 privredno aktivnih lica ili 49. U socijalnoj strukturi Modriče 1885. godine u Modriči bilo 721 privredno aktivno lice.93%.57%) i zanatlije i trgovci 119 (16. izdržavanih 68. nadničara.55) 119 (16.14) 4 (0.63) 1.6 Tada je socijalna struktura privredno aktivnih muških lica izgledala ovako: Od ukupno 721 lica bilo je: Opštinskih činovnika Učitelja Sveštenika Aga i begova Slobodnih seljaka Kmetova Posjednika kuća i rente Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. u Modriči je bilo: 6 Ortschafts und Bevolkerungs Statistik 1885. godine dominatne su tri socijalne skupine: slobodni seljaci 350 (48.41) 9 (1. godine data je samo struktura agrarnog stanovništva.25) 350 (48. što u procentima iznosi: aktivnih 31.

što ne pokazuje bitna odstupanja u globalnoj socijalnoj podjeli iz 1885.81% U toku 15-godišnjeg perioda (1895-1910).99%. a od drugih zanimanja 1. u Modriči je došlo do znatnih pomjeranja u socijalnoj strukturi stanovništva u korist agrarnih skupina. Socijalna skupina Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Domaćina 196 54 2 Rodbine 288 765 12 56 Ukupno 342 961 16 70 Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo 266 14 1.121 1.232 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.387 lica ili 50. Prema popisu stanovništva 1910.. godine. godine.73% 16.19% 34.294 Svega 54 197 939 18 397 1.605 857 Postotak od ukupnog stanovništva 2. oko polovine modričkog stanovništva živjelo .720 lica od poljoprivrede je živjelo 1.12% 65. od ukupno 2.14% 0. ali su očite izvjesne promjene unutar sloja agrarnog stanovništva zemljoposjednika i slobodnih seljaka.01%.333 ili 49.387 1.333 Dakle. Sve do 1895.19% 8.. socijalna struktura u Modriči izgledala je ovako: Socijalna grupacija Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno popljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Domaćin 10 37 161 2 101 311 Rodbine 44 160 778 16 296 1. godine.00% 38.

njihov broj smanjio za 7 domaćinstava. Ipak. Unutar agrarne skupine dogodile su se sljedeće promjene: Socijalna skupina 1985. koja je posebno zahvatila skupine zemljoposjednika i slobodnih seljaka. godine odvijala intenzivna ekonomsko-socijalna diferencijacija. najveće promjene dogodile . da bi se do 1910. 9 1895. godine za četiri puta. 47 10 161 101 2 37 Zemljoposjednici Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 350 1 196 14 2 Ostalo poljoprivredno stanovništvo - Iz navedenih podataka jasno se vidi da se u Modriči od 1885. druga polovina od zanimanja izvan agrarne privrede. Socijalna skupina zemljoposjednika uvećala se 1885-1895. 54 1910. usljed iseljavanja bošnjačkih porodica u Osmansko carstvo. Ovaj proces doseljavanja i umnožavanja zemljoposjedničkih domaćinstava u grad nije nikakva osobenost Modriče. 233 je od agrara.MODRIÈA 1878-1918. godine. nego naglašena pojava i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima u ovom razdoblju. do 1910.

234 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. do 1910. a zatim trgovci i zanatlije kojih je bilo 119 ili 16. Prema popisu stanovništva iz 1895. koja 1910. tako da se ona mora pratiti mimo službenih popisa stanovništva. sloj osiromašenih bivših kmetova ili slobodnih seljaka. i u prvoj deceniji 20. Globalni podaci pokazuju da se nakon 1895. ono je opalo s 1. Od 1885. što je neminovno vodilo slabljenju socijalnih skupina unutar gradske privrede. do 1910. Takva sudbina zadesila je i neka druga naselja u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. broj domaćinstava slobodnih seljaka umanjio se za 154 ili 44%. ..333 na 857 ili za 476 lica (35. koju su ranije činili relativno razvijena trgovina i zanatstvo. Ove skupine činile su 40. pa se pouzdano može tvrditi da je socijalna diferencijacija u Modriči išla u pravcu osiromašenja brojnih domaćinstava.70%). čine 32. Socijalna struktura modričkog stanovništva koje je osiguravalo egzistenciju izvan agrarnog sektora nije detaljnije praćena nakon 1885. godine.57% svih zaposlenih). u nešto blažem tempu i bilježio dalje opadanje ove socijalne skupine za 35 domaćinstava ili 17.. su se u skupini slobodnih seljaka. godine u Modriči 67% slobodnih seljaka prešlo u druge socijalne skupine ili se iselilo. odnosno. To znači da je od 1885. da bi se taj proces nastavio do 1910. godine neagrarne skupine modričkog stanovništva brzo smanjuju. a posebno izgradnja željezničkog saobraćaja koji je zaobišao Modriču. na kojoj se zaposlio izvjestan broj ljudi koji su bili većinom doseljenici iz drugih zemalja Austro-Ugarske. Treća socijalna skupina koja se u ovom periodu formirala i izbila na drugo mjesto – ostalo poljoprivredno stanovništvo – predstavljala je sloj bezemljaša. Iz ovih kretanja jasno se vidi da je Modriča krajem 19.07% svih privredno aktivnih lica u Modriči ili 90. do 1895. Svako treće domaćinstvo u Modriči koje je živjelo od agrara spadalo je u socijalnu skupinu bezemljaša. u Modriču se doselio izvjestan broj zanatlija i trgovaca sa strane. stoljeća bila zahvaćena nazadovanjem gradske privrede. koja nisu uspjela da se aktivnije uključe u nove privredne tokove. Od 1895. Osim ovih. Godinu dana nakon ovog popisa (1886).85%. Okupacija zemlje od strane Austro-Ugarske. nadničari i sluge (206 aktivnih lica ili 28. Očigledno je da useljavanje u Modriču nije nadomještalo iseljena i izumrla domaćinstva. godine.47% agrarnih domaćinstava Modriče.50% svih zaposlenih. bitno su uticali na ovakva privredna i socijalna kretanja njenog stanovništva. najbrojniju socijalnu skupinu unutar gradske privrede činili su pomoćni radnici.03% svih zaposlenih izvan poljoprivrede. osnovana je u Modriči poljoprivredna stanica.

perad i pčele.50 + 16 . 1896.396 15 100 + 6 +54 (36 pomoćnih.280 (16. zbog čega poljoprivreda dobija dominantno mjesto u privrednom životu. mala varoš bosanske Posavine iz čije se glavne ulice izlazilo u njive i voćnjake. To se nije odnosilo samo na onaj dio gradskog stanovništva koje se u statistikama vodi kao poljoprivredno.26%) Broj pčelara Broj košnica 7 135 1.676 9 46 372 297 1910. Sarajevo. 235 *** Privredni razvoj Modriče za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovao od mnogih gradskih opština u Bosni i Hercegovini u kojima je većina stanovništva svoju egzistenciju nalazila u poljoprivrednoj proizvodnji. godine7 Broj vlasnika Konji Goveda Ovce Koze Svinje Ukupno 1895. 75 (20. 43. godine agrarna privreda zapošljavala i izdržavala blizu dvije trećine modričkog stanovništva.MODRIÈA 1878-1918. zanatlije i nadničare jer su svi. Broj stoke u gradskoj opštini Modriča 1895. To se poslije 1878.209 134 4 187 1.70%) Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od 1895.201 . a mnoga domaćinstva držala su stoku.001 84 20 156 1. str. Osim obrade zemlje (proizvodnja žitarica i povrća). Sarajevo. str.. gubila je svoj raniji trgovačko-zanatlijski značaj i sve više zavisila od poljoprivredne proizvodnje.31 . Otuda je 1910. . osim rijetkih izuzetaka. i 1910. nalazili značajne dopunske izvore prihoda u poljoprivredi. 184-185. 142 1. 64 pletenih) . pa su u novim uslovima nastavljali da žive od tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja nazaduje. 1912. važne prihode donosilo je voćarstvo. ± 1895 – 1910. nego i za svo ostalo – trgovce.7 . posebno uzgoj šljiva. godine dogodilo onim varošicama i gradovima koje su zaobišle željeznički saobraćaj i industrijalizaciju. Rezultati popisa stoke u Bosni i Hercegovini od godine 1910. I Modriča.

telad i perad.15 grla. kokoši 1. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. gumno. dok su 1910. a neproduktivno zemljište smanjeno je sa 9. Opadanje broja vlasnika i broja grla stoke u gradskoj opštini bilo je u skladu sa ekonomsko-socijalnom diferencijacijom koja se odvijala u ovom razdoblju. godine.120 komada. Površina stanične zemlje i njena namjenska struktura ostale su nepromijenjene sve do 1908. godine 0. a srazmjerno njegovoj ulozi i stočarstvu je trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju. štale za rasplodnu i tegleću stoku. kovačnica i vešarnica. Tada se površina stanične zemlje povećala za 3. do 1911. do 1910. U Modriči je 1910.236 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.50 grla.5 ha.56. *** Poljoprivredna stanica u Modriči osnovana je 1886.896 i pura 53. godine u Modriči smanjio i broj vlasnika stoke i broj grla. Poljoprivredna stanica bila je podignuta u modričkom polju.65. a 1910. 103-107 i str.61 grlo. pekara. stručno osoblje i učenike. godine. Zbog toga su na stanici uvedene u proizvodnju samo one mašine i alatke koje je mogao kupiti i koristiti prosječan poljoprivrednik. Po jednom stanovniku opštine bilo je 1895. što ukupno iznosi 2. Kao ogledno dobro imala je zadatak da primjenjuje savremene agrotehničke mjere i tekovine nauke. s arondiranom površinom od oko 330 ha. pataka 117.5 ha na 7. poljoprivredna škola i poljoprivredni savjetnik za cijelu bosansku Posavinu. godine 0. Iz gornje tabele vidi se da se od 1895... godine 4. S obzirom na to da je stanica smještena u bosanskohercegovačkoj žitnici – Posavini – njen najvažniji zadatak bio je da se bavi racionalnom obradom zemlje. a 1910. str. 115-117. 8 . s tim što je primjena modernih tehničkih sredstava morala biti primjerena ekonomskim mogućnostima posavskih seljaka. tri sušare za kukuruz. Stanične zgrade bile su podignute oko prostranog dvorišta i sačinjavale su ih: stambene zgrade za upravnika.8 sa zadatkom da djeluje kao ogledno dobro. što čini neznatno povećanje od 0.7 ha. ambar za žito. godine upisan i sljedeći broj peradi: gusaka 54. godine. godine 4. formirani su pašnjaci na površini od 6. Po jednom vlasniku bilo je 1895..9 ha. godine vrtovi prePoglavlje o poljoprivrednoj stanici u Modriči napisano je na osnovu slijedećih izvora: Die Landwirtschaft in Bosnien und der Herzegovina.

MODRIÈA 1878-1918. Novak Slavoj. Poljoprivredna stanica u Modriči. Melchar Ladislaus. Na njivama je uzgajana pšenica. vrhovno vodstvo poljoprivrednih stanica u stručnom i administrativnom pogledu pripadalo je Poljoprivrednom birou administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Lokalne vlasti i sreski uredi u čitavom regionu bili su dužni da veoma aktivno sarađuju sa stanicom u provođenju svih akcija oko raspodjele rasplodne stoke. između kojih su vodili široki putevi.90 ha). Save i Drine. 1909-1918. s obzirom na funkciju i zadatke. posebno na prostoru između Bosne. a ostatak mlijeka je prodavan ili pretvaran u kajmak i puter. osnovana je kao samostlno preduzeće na čijem čelu se nalazio teorijski i praktično obrazovan poljoprivredni stručnjak. sjemena i provođenja drugih mjera koje vodi stanica. zob. izdijeljena je na površine od po 10 ha. koje je nadziralo i vodilo sve druge poljoprivredne poslove. Pošto je stanična zemlja bila dobro arondirana. Politička vlast u čijoj se oblasti nalazila stanica nije imala nikakve ingerencije u stručnom vođenju stanice. Starkowki Anton i Babić Stevan. Od osnivanja poljoprivredne stanice u Modriči do 1918. raspolagala je izvjesnim brojem priplodne i radne stoke. stočna repa i dr. 237 tvoreni u livade (1. šećerna repa i krmno bilje (crvena djetelina. stanica je nastojala da upravo uvozom iz Mađarske poboljša domaću pasminu goveda. Proizvodnja mesa i mlijeka nije imala većeg značaja za ekonomiju stanice. Sieber Vilhelm. Poljoprivredna stanica u Modriči. Pošto je na cijelom području Posavine bilo rašireno goveče koje je bliski srodnik ugarskog stepskog govečeta. a na rubovima je bilo zasađeno voće. Stanica je držala svinje berkširske rase.). Za obradu stanične zemlje korišteno je 5 do 7 pari konja i oko 20 pari volova. Stoka nije tovljena u te svrhe.9 Ipak. Bosnischer Bote-Bosanski glasnik (adresar) za godine: 1900. Ona je imala samo pravo nadzora nad raspolaganjem i čuvanjem erarnog (državnog) imetka. kao i tri ostale u Bosni i Hercegovini. Vajda Carl. kukuruz. 1904. 9 . Stoger Edmund. Kral Fridrich von Dobra Voda. godine stručnim i administrativnim poslovima stanice rukovodili su stranci: Vybiral Anton. 1907. Osnovno produktivno zemljište bile su njive i od početka do kraja ovog perioda njihova površina se kretala od 317 do 319 ha. a za vlastite potrebe uzgajan je i izvjestan broj peradi.

uglavnom. a na drugoj i trećoj godini isplaćivan im je još dodatak od 6 kruna mjesečno. Osim praktične. U tim poslovima vodili su ih poljoprivredni stručnjaci i iskusni “majstori u poljoprivrednim poslovima”. Broj učenika u poljoprivrednoj stanici Modriča bio je ograničen na 30 omladinaca između 16 i 20 godina starosti. održavana je i teorijska nastava. Zbog toga je svaki učenik imao obavezu da prođe sve grane poljoprivrednih poslova i na kraju stekne kompletno znanje o ukupnom radu na stanici. s ciljem da praktičnom obukom mladih ljudi sa sela obrazuje dobre poljoprivrednike. odgovarajuću količinu probranog sjemena. kao i ostali radnici na stanici. Sve što su radili imalo je da posluži racionalnijoj poljoprivrednoj proizvodnji primjerenoj širokim slojevima seoskog stanovništva. koja se sastojala od stručnih predmeta i obuke u čitanju.238 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Poljoprivredna stanica u Modriči imala je obavezu da osnuje 3-5 oglednih seoskih imanja. Sve što je preduzimano trebalo je da posluži glavnom cilju – da se seljaku ponudi primjer koji će ga pokrenuti i podsticati na racionalno privređivanje. kako bi neposredno uticala na racionalniju obradu zemlje i uzgoj stoke. Za svoj rad učenici su bili plaćeni po jednu krunu dnevno. koji će nakon napuštanja stanice stečena znanja i vještine primijeniti na vlastitom imanju. te da ulaganja ne budu nedostižna za normalno seosko domaćinstvo. Svaki učenik prilikom dolaska u poljoprivrednu stanicu dobijao je jedno novo odijelo. ili prema želji učenika. Poseban zadatak poljoprivredne stanice u Modriči bio je da djeluje kao poljoprivredna škola. To su trebali biti sinovi slobodnih seljaka i kmetova. ili 1 grlo rasplodne stoke.. a isto tako i hrana koju su plaćali 25 krajcara od svoje nadnice. a jedno je morao donijeti od kuće. Kao odšteta za to davana je jednokratna subvencija u investicione svrhe i bolji prihodi imanja. na prvoj godini. Pažljivo odabrani učenici imali su radne zadatke. Nakon tri godine. Ovaj novac trošen je. Oni su na stanici ostajali tri godine. Stan im je bio osiguran na stanici. Prilikom izbora oglednih imanja vodilo se računa da ona budu prosječna i tipična za cijeli kraj. . obuće. veša i posteljine išla je na račun stanice.. učenici su polagali praktični i teorijski ispit i dobijali svjedočanstvo. Vlasnici oglednih imanja obavezivali su se ugovorom da će svoje imanje urediti i voditi tri godine prema uputstvima rukovodioca stanice. Najbolji učenici dobijali su premiju u vrijednosti jednog kompletnog gvozdenog pluga. Briga oko odjeće. pisanju i računanju. Zbog toga su sredstva za ogledna imanja iz zemaljskih sredstava bila ograničena na 100-150 guldena (200-300 kruna) za jedno imanje.

proizvodnja žitarica u Bosni i Hercegovini od 1882. ukoliko on sam nije prihvatao novine. Velika tekovina bila je primjena đubriva i prelazak s tropoljnog sistema na plodored. a isto tako voća i povrća. bez obzira na sve navedene teškoće. Sve ove poslove. Međutim. Povećana proizvodnja nije bila rezultat znatnijeg povećanja obradivih površina. godine povećala se za 224%. prema uputama stanice. Sve ostalo. Ipak. kao što su putujući poljoprivredni učitelji. kao što su kmetski odnosi i nezainteresiranost kmeta za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. Bez obzira na to što je država sa svoje strane i iz vlastitog interesa imala dobre namjere i vršila izvjesna ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. naročito sjetvu i žetvu. nego i za cijelu bosansku Posavinu. obavlja blagovremeno. djelimično. djeteline i repe. finansijska sredstva nisu bila dovoljna da bi se u uslovima neznatne ekonomske snage seljaštva. nego. njegove konzervativnosti i kmetske nezainteresiranosti ostvarili veći rezultati. to nije bila zasluga samo poljoprivrednih stanica. sjeme i rasplodnu stoku vlasnik oglednog imanja kupovao je pod istim uslovima kao i drugi poljoprivrednici. Od posebne važnosti za racionalno privređivanje bilo je da se seljak privikne na stalan rad i da sve poljoprivredne poslove. Poklanjana je posebna pažnja ispravnom gajenju stoke. na osnovu navedenih podataka može se zaključiti da su njeno osnivanje i rad do 1918. Njen učinak mora se posmatrati i kroz prizmu nekoliko ograničavajućih faktora. kotarske pripomoćne zadruge. 239 na adaptaciju i poboljšanje privrednih objekata. te pripremanju i smještaju stočne hrane. morao je da obavi vlasnik imanja raspoloživom radnom snagom. jer je povećanim ulaganjem i naprezanjem povećavao prihode age i države na vlastiti račun. Uvođenje niza korisnih novina pozitivno se odrazilo na produktivnost. primjene novih agrotehničkih mjera. Na oglednim imanjima bilo je obavezno gajenje krmnog bilja. .MODRIÈA 1878-1918. do 1914. godine imali dalekosežan značaj ne samo za Modriču i njenu okolinu. već i drugih institucija. Poljoprivredna stanica u Modriči bila je promotor racionalne obrade zemlje i uvođenja boljih pasmina stoke. ni država nisu mogli prisiliti kmeta na bolju i racionalniju obradu zemlje. Mada se u ovom trenutku ne raspolaže svim detaljnim podacima o ukupnom učinku poljoprivredne stanice u Modriči. Na zemlji su bili stvoreni takvi pravni odnosi da ni aga. bio je obavezan da ga vrati od prve ljetine. Ako je vlasnik oglednog imanja dobio sjeme od stanice. stanice i zaklade za bikove i slično. rasadnici. poljoprivredne sprave i alat.

Pojedini trgovci i zanatlije se ne snalaze u novim uslovima. a zanatlije su. a uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje. Krekić 2. koji je stupio na snagu 1. 1884. ograničene jakom esnafskom tradicijom. Stare zanate potiskuju novi. I jedni i drugi morali su se prilagođavati novom ukusu i navikama. 1904. moderniji zanati većih tehničkih i tehnoloških zahtjeva. godine..240 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 11. Braća Nikolić 10 Godina protokol. 1884. Na osnovu tog zakona protokolisano je: 1884. novembra 1883. *** Razvoj trgovine i zanatstva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije tekao uvijek ravnomjerno i uzlaznom linijom. godine. pokrenulo je tradicionalno bliske poslovne veze modričkih trgovaca i zanatlija s Beogradom i drugim srbijanskim gradovima. Sarajevo. 1912.. Zahvaljujući dobroj tradiciji i opštoj konjukturi u prvim godinama okupacije. 1909-1918. 1879. Braća J. Kada su se uslovi u zemlji normalizirali i počeli djelovati novi tržišni odnosi. a najveći broj – 23 firme – dostignut je 1918. Protokolirane trgovačke radnje u Modriči od 1884. godine 17. ali sve nisu podlijegale obavezi protokoliranja. . do 1918. U Modriči je postojalo više trgovina. Modriča je ostala izvan neposrednog željezničkog saobraćaja. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. modrička trgovina i zanatstvo su se još uvijek dobro držali. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Do kada radi 1910. u Modriči su se počele osjećati posljedice prilagođavanja novim uslovima. a na njihova mjesta postepeno dolaze drugi iz redova domaćih ljudi ili doseljenika. trpjeli konkurenciju jeftinije industrijske robe iz Monarhije. 1886. jer su se obje ove grane gradske privrede morale prilagođavati novim uslovima. godine 15 trgovina. godine u Modriči je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Modriči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. Spisak trgovaca u Modriči sačinjen je na osnovu originalnog spiska sudskih protokoliranih trgovina od 1883-1886: Verzeichiss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina Models gerichlich zusammengestelt auf Grund der gerichtichen Handelsregister. Trgovci su morali tražiti nove poslovne veze i odnose. 1906. 1907. pa stagniraju i propadaju. godine10 Naziv firme 1. za godine: 1900.

1884. Mehmed Alijagić 12. 1898. Mitrović braća 24. 1900. Aleksić i Nikolić 28. Hadži-Husejin Kovačević 15. i sin 1918. 1884. 1884. 1884. Majer Lövi 1884. Pejić Marko Od 1906. Janković Janča sinovi. Pelesić Zaim 21. Braća Popović 6. Marković Milan M. 1884. Od 1913. obnovljena – 1918 Od 1916. Karabegović Dautbeg 23. 1902. Mitar Stojanović 9. 1908. Od 1890. 1918. 1918. Blagojević Jovo 32. 1884. Uključuju se Alija i Omer i radi do 1912. 1908. 1890. Matić Niko 17. 1911. Nikolić Niko (Pačulji) i sin 29. Petrović Niko 22. 20. Ganibegović Mehmed i brat 30. Mitrović Risto i Svetozar radi do 1918. 1918. 241 3. Patković Jovo 19. Niko Mihajlović 10. Dimšo Marković 11. 1906.MODRIÈA 1878-1918. 1918. 1910. Od 1906. Koljić Ilija 26. 1895. 1884. 25. Pero Mitrović 13. Risto i Stevo Marković 4. 1885. Đonlagić Ago 31. Jančo Janković 14. radi do 1912. 1884. 1912. Joka do 1918. 1918. 1884. Posluje do 1905. 1884. 1918 7. Đorđo Pere Mitrovića. 1910. 1918. 1918. Jovica Maksimović 16. Jefto Janković 8. 1918. 1918. 1884. 1918. 1910. 1905. 1918. 1913. 1896. Braća Odžaković 5. Lončarević Ilija . 1913. Nikolić Pero i sin 18. 1884. 1891. Nikolić Simo (Pačulji) 27. do 1918 Od 1906. 1918. 1911.

godine u Modriči je sudski protokolirano ukupno 36 trgovačkih firmi. 1911. do kraja vijeka održalo se osam. Marković M. 1918. Kao gostioničar spominje se 1915. 1915. a njih je u ovom razdoblju bilo 13. godine. Osim relativno brojnih tradicionalnih kafana i mehana.242 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 33. Od 15 trgovina protokoliranih 1884. izumiranjem porodica i lošim poslovanjem. kalajdžijski. . neophodni za podmirenje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. 1918. Patković A. oko četiri decenije nakon ukidanja esnafa (1851. cipelarski. 2 bošnjačke i 1 jevrejska. ćurčijski i dr. 1918. godine. Sve do 90-tih godina 19. Prema broju protokoliranih firmi. a samo su dva bila specijalizirana za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. a do 1918. berberski. 36. Podaci jasno pokazuju da su modričku trgovinu za vrijeme austrougarske vladavine držali srpski trgovci. krajem 19. 1918. dok su u toku rata osnovane samo dvije nove trgovine. i 1913. Malo je konkretnih podataka o razvoju zanata u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine. kolarski. zabilježeno je 1903. može se objasniti iseljavanjem. Alijagić Omeraga 1913. esnafske majstore. Prestanak rada pojedinih trgovina. opančarski. Zečić Hakija 34. J. modrička trgovina počinje da oživljava tek nakon Aneksije 1908. 4 bošnjačke. 1917. što znači da se esnafska tradicija održala na osnovi slobodnog potčinjavanja zanatlija. Na kraju austrougarske vladavine. do 1918. Ugostiteljstvo u Modriči nije bilo razvijeno za vrijeme austrougarske uprave. od 23 protokolirane firme bilo je 16 srpskih. Na osnovu spiska skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Modriči. Od 1884. čiji je vlasnik bila Mileva Trifunović. jer je od 15 trgovina bilo 12 srpskih. 1914. a 1917. kovački. Katarina Jovanović registrirala je gostionicu s prenoćištem za 2 putnika. godine Jovo Janković. Simo 35. 2 hrvatske i 1 jevrejska. stoljeća modričke zanatlije imali su svoje ustabaše. Gotovo svi trgovci bavili su se trgovinom mješovitom robom. godine i to u godinama 1910. godine 4. godine). 1918. Sigurno je da su u njoj bili zastupljeni razni zanati. pekarski.. godine da postoji gostionica s prenoćištem za 3-4 putnika. abadžijski. terzijski..

13. 20. 2. 243 i početkom 20. 8. 25. 4. 23. . 11. 12. 30. 10. 19. 5. 3. stoljeća. 16. 22.MODRIÈA 1878-1918. 6. može se približno rekonstruirati broj i vrsta zanata kojima se bavilo srpsko stanovništvo u Modriči. 18. 28. 24. 27. Fond Srpska pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. 15. 11 Savo Lazić Spasoje Božić Jovo Stjepić Risto Jovičić Todor Mikičić Simo Mikičić Kosta Kostić Niko Krekić Stavro Krekić Božo Milivojević Cvijan Stanišić Blagoje Marić Niko Jovanović Niko Mitrović Tuno Tanacković Miroslav Đurić Siniša Lulić Nikolić Mihajlo Mikičić Pero Božić Mihajlo Blagojević Marko Miličević Dušan Popović Simo Stokić Đorđe Josipović Krsto Petrović Cvijan Radovanović Ilija Ilić Cvijan Stojanović Stojan Jovanović Jakov Stojanović Abadžija Pekar Opančar Mehandžija Kočijaš Abadžija Opančar Abadžija Terzija Pekar Abadžija Kafedžija Mehandžija Abadžija Pekar Pekar Abadžija Opančar Opančar Opančar Pekar Cipelar Kočijaš Kafedžija Pekar i puškar Kafedžija Akindžija Terzija Pekar Opančar Regionalni arhiv Doboj. 9. 21. 7.11 Ime i prezime Zanimanje 1. 17. 14. 26. Spisak skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine Modriča. 29.

novembra. terzije 3. 39. Među njima nema kovača. Godišnji vašari nisu imali samo ekonomski. Roba je prenošena tovarnim konjima i otpremana na udaljenija tržišta. Za njih su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. vidi se da je ovo mjesto nakon austrougarske okupacije zahvatilo propadanje starih i pojava nekih novih zanata. 37. juna sve do 1900. mesara. 33. Modriča nekad i sad. 36. septembar.244 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. 32. opančari 8. nego i mnogo širi društveni značaj. Na vašarima se vršila razmjena dobara. bio i pekar. 40. cipelari 3. ali su se i M.. kolar i lončar. Modrički trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu na lokalnom tržištu.. godine. kočijaši 2 i po jedan zidar. a uz opančare se pojavljuju i cipelari.12 Bez obzira na to što nema konkretnih podataka o svim zanatima u Modriči. ali su i izvozili određene proizvode (naročito suhe šljive) i u druge krajeve. Filipović. osim navedenih o srpskom stanovništvu. S. abadžije 7. kada je godišnji vašar pomjeren na 8. 34. uz to. godine i održavao se 13. 31. brijača i slično. a od 1906. Ime i prezime Risto Nikolić Trifko Jovanović Jovo Aleksić Mihajlo Ilić Toša Đorđević Simo Mirković Mihajlo Dujić Simo Simić Nikola Stefanović Lazo Stanišić Zanimanje Zidar Pekar Gostioničar Opančar Terzija Cipelar Opančar Lončar Kolar Cipelar Iz pregleda se vidi da se srpsko stanovništvo u Modriči bavilo ograničenim brojem zanata – pekari 8. pa i cijelih područja bili su godišnji vašari na koje je donesena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. 12 . održao se samo jedan puškar koji je. godine vašar je održavan i 21. Sedmični pazarni dan bio je petak. U Modriči je godišnji vašar ustanovljen 1896. 35. terzije su potisnute od strane abadžija. Značajan vid razmjene dobara između sela i grada. 82. 38. kafedžije i mehandžije 6. Nestale su ćurčije.

Zbog toga su se vrlo brzo poslije okupacije. u svim manjim mjestima. najteže posljedice vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. Pošto je bila samo dio jednog sreza. pa samim tim nije prije okupacije bila izložena pustošenjima koja su doživjeli ustanički krajevi. novembra 1881. a uskoro su se raspršile nade srpskih kmetova da će novi upravljač riješiti agrarno pitanje u njihovu korist. deprimirajuće te je raspoloženje više rezignirano. 245 sklapala prijateljstva i uživalo u raznim vašarskim zabavama. na poziv . pravi događaj godine. U političkom izvještaju iz gradačačkog sreza zabilježeno je nezadovoljstvo srpskih kmetova i bogatih bošnjačkih i srpskih porodica zbog objavljivanja vojnog zakona. godine. kao i u cijeloj zemlji. nezavisno od konteksta nekih opštih ili regionalnih zbivanja. međutim. kao i cijela bosanska Posavina. do 1878. jer se ulasku okupacionih četa suprotstavilo bošnjačko stanovništvo. Zbog njegovog žilavog otpora. Modriča. *** Politički život u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. politička kretanja u Modriči nije moguće detaljnije pratiti. Okupacijom 1878. Usljed toga pokazaće se samo nastojanje da se oteža regrutacija pasivnim otporom. na ovom terenu. godine pretrpjela je bosanska Posavina. Otuda su oni postajali. godine i za vrijeme hercegovačkog ustanka. koja je dva puta osvajana. koji je izbio u Ulogu 10/11. januara 1882. ali se sigurno može pretpostaviti da ono nije ostalo izolirano od ovog pokreta i posljedica koje su iza toga slijedile.MODRIÈA 1878-1918. Koliki je bio udio bošnjačkog stanovništva Modriče i njene okoline u pružanju otpora okupaciji za sada nije moguće određenije utvrditi. imućni dio stanovništva dobro zna da u anarhičnim prilikama može da izgubi. Grubi obračuni s učesnicima u otporu Okupaciji dugo su se pamtili i izazivali nezadovoljstvo bošnjačkog stanovništva prema novoj vlasti. 4. godine stanje u bosanskoj Posavini se bitno promijenilo. nije bila zahvaćena velikim i dugotrajnim ustankom od 1875. ispoljila nezadovoljstva prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. U jednom izvještaju iz Gradačca stoji: “Mnogobrojna pojačanja trupa u dolini Bosne kao i na putevima preko Brčkog i Bijeljine prema jugu djelovala su.

do 1918. 13 Hadži-Huso Kovačević Nikola Nikolić Daut-beg Karabegović Niko Mihajlović Jančo Janković Zemljoposjednik Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Trgovac Ali-beg Hadži-Alibegović Husein-aga Hadži-Alagić Niko Petrović 9. postupno su izgrađivani politički odnosi koji su se reflektirali i u Modriči. ali ih je vlast mnogo više koristila. lojalni austrougarskoj vlasti. prema mišljenju komandanta stanice. 5. 3. a kasnije 9-11 članova. Vijeća su imala savjetodavni karakter. str. Sarajevo. 277. 11. uglavnom. Uz opštinskog bilježnika. U tom razdoblju predsjednici su bili: Hadži-Huso Kovačević. 14 Spisak članova Opštinskog vijeća u Modriči sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. 6. od 1896. Munib Ganibegović i Nuri-beg Mahmutbegović.14 1. . 8. 7. 2. U vijeće su birani bogati i ugledni građani. do1918. u smislu prihvatanja njenih političkih i drugih mjera. U početku je Vijeće imalo 5-7. ovdje je formirano i opštinsko vijeće (medžlis) koje je formalno birao narod. III. godine.246 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ova vijeća postojala su i za vrijeme osmanske vladavine. godine u opštinsko vijeće birano je ukupno 32 građanina. Godišnjak istorijskog društva BiH.. Opštinsko vijeće u Modriči po sastavu nije odudaralo od uspostavljenih principa.”13 Nakon zavođenja nove administracije i uspostavljanja reda i mira u zemlji. 4.. Članovi Opštinskog vijeća u Modriči 1889-1918. Od 1889. kao predstavnika vlasti. 10. 1952. će se javiti samo vrlo mali broj obveznika. Daut-beg Karabegović. Sačinjavali su ga. Mahmut-beg Mahmutbegović Munib Ganibegović Muharem-beg Karabegović Zemljoposjednik Hamdija Kapidžić. djelujući preko njih na stanovništvo. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. bošnjački zemljoposjednici i srpski i bošnjački trgovci. a imala su savjetodavni karakter u svim upravnim poslovima.

zemljoposjednik i dugogodišnji član Opštinskog vijeća u Modriči. Kasim Pelesić Atif Gušić Osmo Osmić Niko P. 31. 19. stoljeća. 28. a završen krajem prve decenije 20. iz redova modričkih Muslimana. bio je Ali-beg Hadži Alibegović. 20. 30. Nikolić Jefto Janković Marko Pejić Simo Nikolić Matko Pejić Trgovac Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Trgovac Nuri-beg Mahmutbegović Risto Mitrović Mehmed Ganibegović Asim Dubinović Jovo Aleksić Mustafa Hadži-Dedić Ljubo Janković Hasan Žilić Trgovac Trgovac Marko Martinović Redžo Sadić Zaim Pelesić Nasto Nastić Trgovac Heinrich Pecsy Predsjednik Opštinskog vijeća bio je uvijek Bošnjak. str. 23. koji su 1907. 27. 17. 13. započet u zadnjoj deceniji 19. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Vijeću su bila samo dva Srbina i to Ljubo Janković i Nasto Nastić. 22. 32. 24. 247 12. 15. Autonomni pokret Muslimana. On je bio izabran među 18 predstavnika Muslimanske narodne organizacije. a potpredsjednik Srbin. Šehić. 26. 18. . 29. Najznačajnija politička ličnost u tom pokretu.MODRIÈA 1878-1918. 216. Bošnjačko stanovništvo u Modriči aktivno je podržavalo autonomni pokret Bošnjaka. 16. 25. 14. godine vodili pregovore sa Zemaljskom vladom oko uspostavljanja vjersko-školske autonomije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. 21.15 Takođe je zabilježeno da je 15 N.

odlazio u Bijeljinu da tamošnje zemljoposjednike nagovori da se izjasne za obligacioni (obavezni) otkup kmetova. 16 17 . Fond Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. Tek sredinom prve decenije 20. januar 1888.18 Uporedo s pojačanim nadzorom svetosavskih zabava. januara 1888. crkveno-školska opština izgubiće politički značaj. M. VI-1. Iz spiska skupštinara vidi se da u nju nije bilo uključeno seosko stanovništvo i da joj na čelu stoji odbor sastavljen od najuglednijih srpskih trgovaca. da mu vraća raspored svetosavske zabave zakazane za 26. za vrijeme saborskih rasprava o fakultativnom i obligatnom otkupu kmetova i seljačkog pokreta u Bosanskoj krajini i Posavini. Historija srpskog naroda. 617. 241. Kotarski ured u Gradačcu saopštio je 29. str. austrougarske vlasti radile su na pridobijanju srpskog stanovništva u Modriči. 18 Regionalni arhiv Doboj. Po sastavu i vođstvu nije se razlikovala od drugih pravoslavnih crkveno-školskih opština u zemlji. 11.248 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1911. s tim što od Odbora zahtijeva da svih 17 tačaka deklamacija i pjevanja naznači u rasporedu i ponovo podnese na odobrenje. Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak.16 Sve do početka 20. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči organizirala je prvu svetosavsku zabavu 1886. Nakon austrougarske okupacije. koja će i dalje biti u funkciji nacionalnog pokreta. Akt od 17. Ali-beg Hadži Alibegović. Izgleda da je to činio diskretno. 17. pošto je većina zemljoposjednika bila za fakultativni otkup kmetova. jer se o tome nije javno izjašnjavalo. godine. Kotarski ured u Gradačcu obavještava Crkveno-školski odbor u Modriči. politički život Srba u Modriči odvijao se u okviru srpsko-pravoslavne crkvenoškolske opštine. jer će osnivanjem srpskih političkih grupa i stranaka zadržati kulturno-prosvjetnu ulogu. 1888. vijeka. Ekmečić. kada je bila zabranjena upotreba nacionalnog imena. Imamović. koja je okupljala srpsko gradsko stanovništvo.17 Takvu nacionalno-političku ulogu imala je i crkveno-školska opština u Modriči.. stoljeća. godine. godine srpsko-pravoslavnoj opštini u Modriči da je ministar Kalaj “poklonio M. a svake naredne godine nadzor vlasti bio je sve veći. godine. godine. pravoslavna crkveno-školska opština u Bosni i Hercegovini postala je osnovna institucija srpskog nacionalnog pokreta i sve do kraja Kalajevog režima (1903) bila “svoja država u tuđoj državi”. januara 1892.. koja je iz doba osmanske vladavine imala dugu tradiciju. str.

U aktu se saopštava da će se svečana predaja poklona obaviti u dvorani Kotarskog ureda u Gradačcu i stavlja na znanje crkvenoj opštini da o ovom događaju “upozna tamošnji pravoslavni narod” i da na svečanu predaju poklona dođu članovi Crkvenog odbora u što većem broju. godine izbio u Bosanskoj krajini i Posavini. autora Tajšanovića i Borića. kao i obično. koji je u ljeto 1910. 240. Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. kada su u pitanju interesi ovog socijalnog sloja. str.22 Opoziciono raspoloženje srpskog stanovništva prema austrougarskoj vlasti. Pokret je uznemirio bošnjačke zemljoposjednike.21 Bez obzira na to što su vlasti nastojale da pridobiju Odbor crkveno-školske opštine u Modriči. 21 Isto. Pod uticajem radničkih štrajkova. Madžar. one u tome nisu uspjele.23 Ovaj pokret nastao je u vrijeme diskusija oko izglasavanja Zakona o obligatnom ili fakultativnom otkupu čifluka. što je. a preko njega i srpsko stanovništvo. došlo je do izražaja u vrijeme seljačkog pokreta protiv trećine. U odsudnom trenutku ona je. pokret je nazvan “seljački štrajk”.300 forinti. Tada se oko Modriče “okupila velika masa seljaka”. godine. Kotarski ured obavještava srpsko-pravoslavnu opštinu u Modriči da je Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila ovoj opštini po jedan primjerak Pjenije i Osmoglasnik. 19 20 . Odgovor je brzo stigao i zatraženo je da Odbor osigura građevinski materijal u vrijednosti 600 forinti i da tada može računati na pomoć od 1. 270. I 1892.19 U jesen iste godine. demonstrirajući svoje nezadovoljstvo postojećim zemljišnim odnosima. a pripisuje se Kočićevoj propagandi koja je išla za tim da seljaci svojom demonstracijom izvrše pritisak na Sabor i austrougarske vlasti da se agrarni odnosi riješe obligatnim otkupom čifluka. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine. str. godine. preneseno Isto. 23 Vojislav Bogićević. 1899. uputila žalbu “na mitropolite i austrougarske vlasti” zbog ograničavanja njene samouprave i na taj način potpomagala predstavnike pokreta koji su se u to vrijeme nalazili u Carigradu. Akt od 29. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči uključila se u borbu za vjersko-školsku autonomiju Srba u Bosni i Hercegovini. 22 B. posebno kmetova. Isto.20 Iduće godine (14. marta 1893) Crkveni odbor iz Modriče zatražio je 1. II/1950. 249 srpskoj pravoslavnoj crkvi u Modriči sve potrebne crkvene stvari i haljine koje su krasne i skupocjene”.MODRIÈA 1878-1918. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Akt kotarskog ureda Gradačac od 1.900 forinti za opravku crkve. XI 1892. Akt od 15. maja 1893.

što znači dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Već 3. . ovas. Takođe se moralo spriječiti nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama određivanjem maksimalnih cijena žita i brašna. i to 7. koji su u osnovi bili opozicioni prema austrougarskoj vlasti. marta 1915. a kod Srba trgovci i intelektualci. čija se eksploatacija pojačava naglim poskupljenjem životnih namirnica. godine. Iz navedenih primjera vidi se da se politički život u Modriči do Prvog svjetskog rata odvijao u znaku vjerskog i nacionalnog podvajanja koje austrougarske vlasti podržavaju i podstiču. Ljetina je 1914. XII 1913. godine. Osnovu za to dao je Zakon od 7. kojim je bio reguliran promet žita i brašna. godine donesen je zakon kojim je regulirano snabdijevanje stanovništva neophodnim životnim namirnicama u toku rata. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika. U svim mjestima morale su se stvarati rezerve žita i brašna (bili su obuhvaćeni sljedeći artikli: pšenica..2 kg brašna ili 9 kg žita. Zabranjen je svaki izvoz iz Bosne i Hercegovine. godine bila dobra i podignuta je bez većih šteta.24 Izbijanjem Prvog svjetskog rata i mobilizacijom velikog broja najsposobnijih ljudi. Bilo je pokušaja. koje nalažu posebni ratni uslovi. Mjesečni limit u 24 Glas slobode. mada je njegov predizborni govor u Modriči bio primljen sa simapatijama. uslijedio je Zakon o aprovizaciji stanovništva. 193. brašno i krompir).. zanatstva i snabdijevanja stanovništva. raž. bez posebnog odobrenja vojnih vlasti. industrije. I bošnjačko i srpsko stanovništvo u Modriči podržavalo je svoje pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomiju. glavni teret privređivanja u zemlji padao je na žensku i dječiju radnu snagu. trgovine. 29. a kasnije se politički organiziraju u okviru svojih vjerskih i nacionalnih građanskih političkih stranaka koje kod Bošnjaka vode zemljoposjednici. od 7. decembra 1914. heljda. 1913. s klasnog na vjersko-nacionalni teren i plasirano kao misao o ugroženosti čitavog bošnjačkog stanovništva.250 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ječam. Dušana Glumca. ali su vojne rekvizicije brzo izazvale oskudicu žita. godine. br. avgusta 1914. rjeđe intelektualci i trgovci. kukuruz. proso. kojim je Zemaljska vlada bila ovlaštena da preduzima sve mjere u oblasti poljoprivrede. Skupština birača Srba u Modriči. da se u Modriči dobiju glasovi za kandidata Socijaldemokratske stranke. Poslije toga. ali u konkurenciji s kandidatima srpskih građanskih stranaka nije imao uspjeha. godine.

godine. Dugi i iscrpljujući rat trošio je posljednje rezerve hrane. 18. godine porasle su za tri puta. Cijene osnovnih namirnica.300% nego prosječne cijene istih artikala 1914. Posljedice takvog stanja pokazale su se već u aprilu 1915. uz jednoličnu i nedovoljnu ishranu. septembra 1918. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. Normalna mjesečna potrošnja žita po glavi stanovnika procjenjuje se na 18 kg mjesečno. Zadnje godine rata donosile su još veće teškoće. niti pripremati naredna sjetva.MODRIÈA 1878-1918. što znači da je bosansko-hercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. kada se ustanovilo da do nove žetve ima rezervi žita od 42. str. a u Austriji 10 kg po stanovniku. I u Modriči je bilo zabranjeno djelovanje svih srpskih udruženja i 25 26 Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1914-1916.26 Rat je veliki broj siromašnih porodica uvukao u pravu borbu za opstanak. godine. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armija prema Srbiji. . a pomoć koju su njihove porodice dobijale ni izdaleka nije osiguravala egzistenciju. koje je utvrdila vlada 1918. izuzimajući radnike na teškim poslovima. do 1916. Ratna iskušenja i ovdje su najteže osjetili pripadnici srpskog naroda i siromašni slojevi stanovništva uopšte. Takvo stanje prinudno je uvlačilo u privredni život veliki broj žena i djece. Glas slobode. 3. Težak i dugotrajan fizički rad. a u gradovima. ishrana stanovništva postajala je sve teža. posebno u odnosu na slična posavska mjesta.5 kg po glavi stanovnika. broj 73. Cijene životnih namirnica od 1913. godine. Većina ljudi sposobna za rad mobilizirana je u vojsku. određena je količina od 200 grama brašna po stanovniku. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. U svim nedaćama koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata. a 15 dana kasnije povećana je količina žita za seosko stanovništvo s 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. 251 Ugarskoj iznosio je 18 kg. industrijske centre i pasivne srezove. Modriča i njena okolina nisu bile nikakav izuzetak. U maju su uvedene karte za dodjelu hljeba i brašna.25 Mada je vlada imala sva ovlaštenja i obavezu da prikupi sve viškove žita i uzme u svoje ruke njegovu raspodjelu za gradove. bile su veće za 350-2. vodio je porastu raznovrsnih oboljenja i smrtnosti stanovništva. tako da se nije mogla završiti žetva. 131-132. str.

156 542 545 Ostali 27 19 33 79 Svega 2.02 92. Broj pismenih u gradačačkom srezu 1910.. *** Pismenost je u gradačačkom srezu 1910.074 13. do 1918.252 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 86.411 5.095 Katolici 4.312 17.893 5. Mnogi Srbi su uzeti za taoce.102 2. .68% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina.35 Preko 30 Die Eregebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Herzegovina 1910. internirani u logore.98 7.122 Svega Preko 30 26 13 43 Pismenost po godinama starosti (u procentima %) Godina starosti 21 do 30 27 7 do 20 Pismenih 12. a mlađi mobilizirani u vojsku.135 13.724 3. str. rad srpske osnovne škole.20 88.791 10.695 Ostali 4 16. Pustošenja koja su ovi krajevi doživjeli na početku austrougarske vladavine ponavljala su se u još težem obliku od 1914.035 634 609 Muslimani 247 207 224 678 Katolici 1. tako da je Modriča ulaskom u novoformiranu jugoslavensku državu u mnogo čemu morala krenuti od početka.278 2.454 4.243 nepismenih Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 4. godine.657 11.402 1.480 3.019 44. godine (po godinama starosti i vjerskoj pripadnosti) 27 Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 1.400 5.278 Preko 30 2.65 Nepismenih 87.465 1.80 11..785 Muslimani 5. godine bila ispod prosjeka za cijelu zemlju i iznosila je 10.

čišćenje. koje su davali članovi ove opštine. zabranjen rad. što je odgovarajući rezultat otvaranja škola poslije okupacije 1878.000 kruna)28.). godine.). Tada je u ovom srezu bilo ukupno 1. pokazuju da je mreža osnovnih škola bila toliko nerazvijena da je još uvijek reprodukovala 87.75 4.). Krečana 3. Najveći broj pismenih ljudi živio je u gradskim opštinama gradačačkog sreza. No. oni. zanatlije i drugi pojedinci. pisaljke. nakon Sarajevskog atentata. dok je procent pismenosti katoličkog stanovništva premašivao prosjek zemlje za 4.). trošak za opravke i druge školske potrebe (40 for. trošak na siromašne učenike – knjige i haljine (40 for.63 35.058 doseljenika. godine u školu su dolazila djeca iz Vranjaka 4. razni stručnjaci.80%. učitelji. za grijanje škole (20 for. od kojih je 649 bilo sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja. Skugrića 1) itd.42%.500 forinti (3. kada joj je. a poslije nje radila je u kontinuitetu do 1914.57% od prosjeka pismenih u zemlji. Iz Godišnje se troši 1500 forinti i to: kao plata učitelja. a kod ostlih za 53. Svi troškovi za ovu školu podmirivani su dobrovoljnim prilozima imućnih modričkih žitelja. Pismenost pravoslavnih bila je veća za 2.25 Iz navedenih podataka jasno se vidi da je nešto veći procent pismenih u dobi od 7 do 20 godina starosti nego kod starijih godišta. a kod muslimana je bila manja za 7. Tu su bili službenici u administraciji.37 64.MODRIÈA 1878-1918. Godišnje je trošila 1. uređenje škole i plata podvornika (60 for.48 95.30%.20% nepismene djece i omladine (7-20 godine) gradačačkog sreza. 253 Pismenost po vjerskim pripadnostima (u procentima %) Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Pismenih 14. Takođe su očigledne razlike u broju pismenih kod pripadnika pojedinih vjerskih grupacija. a pohađala su je djeca iz Modriče i okolnih srpskih sela (1888/89. a ova pisma se nisu učila u mektebima. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice.35 83. takođe. Rad ove škole organizirala je i finansirala srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. učila. godine.65 Nepismenih 85. trgovci. knjige. Veći procent pismenog katoličkog stanovništva bio je rezultat useljavanja u gradačački srez pripadnika raznih nacija katoličke vjere.52 16. Srpska osnovna škola u Modriči imala je dugu tradiciju prije austrougarske okupacije. 28 .

godine bilo ih je 13:30 1878-79. godine 1889-91. 30 M. godine 1880-81.29 Te godine. Posebna pažnja posvećivana je izboru učitelja koji su se relativno brzo smjenjivali. vidi se koji su udžbenici korišteni. Fond: Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča. S. koliko primjeraka je naručeno i po kojoj cijeni. koji je upućen Odboru srpskopravoslavne crkveno-školske opštine u Modriči. Očigledno je da se preko ovih škola prelamala ne samo austrougarska prosvjetna politika. jednog računa od 22. četvororazredna osnovna škola imala je 64 učenika i jednog učitelja. avgusta 1891. godine 1893-1900 godine 1900-905. 1883-1910. godine Josif Popović Vaso Pavković Milan Babić Kuzman Radoljević Luka Mačkić Vaso Popović Milan Šiljak Simo Popović Stevo Popović Nikola Milošević Đorđe Stoisavljević Milan Stambolija Dionisije Marković Iz navedenog redosljeda vidi se da su se u prve dvije decenije okupacije učitelji brzo smjenjivali. nego i mnogo širi koncept politike prema nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini.. godine 1893-94.254 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Filipović. Modriča nekad i sad. 97. godine 1905-1908. godine 1885-87.. godine 1891-93. Iz malobrojnih sačuvanih dokumenata vidi se da je rad škole bio najznačajniji oblik djelovanja ove opštine. 29 . godine 1908-1914. ili nisu ispunjavali uslove crkveno-školskog odbora. godine. Od okupacije do 1914. str. Regionalni arhiv Doboj. a u više slučajeva kandidate nije prihvatila vlast. godine 1881-83. koji je od njenih članova zahtijevao i najveće materijalne izdatke. godine 1884-85. godine 1883-84.

Zabilježeno je da je 1891. 1914/15. 1891/92. 1918/19. 1910/11. 1893/94. 1916/17. 1906/07. 1902/03.31 Osim mekteba i Srpske osnovne škole. 1911/12. 1978. Zahvaljujući marljivom bilježenju podataka o ovoj školi. godine otvorena Državna osnovna škola koja je radila bez prestanka do 1918. 1903/04. 41. Sarajevo. 42 i 141. 1907/08. godine. 1895/96. str. 1917/18. moguće je bar približno rekonstruirati broj učenika od 1890. 1909/1910. 1896/97. 1912/13. Razred I-IV I-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV IV IV IV III-IV IV Broj učenika 104 109 22 21 42 56 31 45 45 40 38 51 47 39 40 42 46 46 52 18 34 31 82 23 Mitar Papić.MODRIÈA 1878-1918. 1901/02. Vidi i str. koje su prikupljali nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović. 1913/14. u Modriči je 1886/87. godine u ovoj školi bilo 22 učenika i 1 učitelj. 31 . 255 Srpsku osnovnu školu imao je Miloševac. 1908/09. 1899/1900. 1905/06. godine: Školska godina 1890/91. 133. 1900/01. Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. do 1918. 1904/05.

a poslije zatvaranja Srpske škole 1914. a zatim su osnovani: Pododbor društva “Prosvjeta”. Anka Spasojević. godine. U tom pogledu značajno je bilo osnivanje Srpske čitaonice 1908. a za Srpsku i Državnu osnovnu školu postoje samo fragmentarni podaci na osnovu kojih se može zaključiti da su obje škole mogle imati 150 do 180 đaka. Vjerovatno je bilo još takvih primjera. starješina. Učitelj je dugo bio Mato Sočo. Za vrijeme austrougarske vladavine Modriča se uklapala u društveni život koji je odgovarao interesima i potrebama domaćeg stanovništva. Mitrović. Narodnu osnovnu školu u Modriči pohađala su hrvatska i bošnjačka djeca. Živan Blagojević i Joso 32 . Prvi upravni odbor sačinjavali su: Risto P. 33 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine za godine 1909. Nedeljko Stokić. godine nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović koristio sam u kopiji koju mi je dostavio Odbor za izradu monografije Modriča sa okolinom. Simo Avakumović. podstarješina. Jozefina Sarić.256 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Srpski soko osnovan je u jesen 1910. a otad u novosagrađenoj školskoj zgradi. Aleksandar Popović. vođa. Do 1890. i 1912. Srpsko pravoslavno pjevačko društvo “Zora”. Makso Ivanetić. Većina djece u ovoj školi bila je iz okolnih sela. Iz Tuzle. pa se ne mogu stvarati bilo kakve pretpostavke.. Trbuhović. Dvije spomenute škole uklapaju se u zemaljski prosjek. Nema podataka koliko je muslimanske djece pohađalo mektebe. je tada poslan Branko Čubrilović koji je osnovao Srpski soko. Ema Vodopija. godine i srpska.33 Milenko Filipović navodi Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči koji su sastavili 1955. koji je svojim radom stekao ugled i dugo ostao u sjećanju modričkog stnaovništva. Milan Stambolija. Nakon uključivanja u borbu Srba za crkveno-školsku samoupravu i održavanje svetosavskih zabava (od 1886). Iz navedenih podataka o školama u Modriči i njenoj okolini vidi se da je za vrijeme austrougarske vladavine učinjen izvjestan napredak. mada još uvijek osnovnom školom nije bio obuhvaćen veliki broj dece i omladine. O seoskim školama nema podataka..32 U okolini Modriče postojale su još dvije osnovne škole i to u selima Dugo Polje (od 1884) i Garevac (od 1909). srpsko stanovništvo u Modriči prešlo je i na druge oblike društvenog organiziranja. godine škola je radila u privatnoj (Ilija Koljić). Učitelji u Državnoj osnovnoj školi u Modriču bili su: A. godine na inicijativu Miška Jovanovića i po želji omladine. Jovo Janković. sekretar i odbornici: Jovo Blagojević. Dobrotvorna zadruga Srpkinja i Srpski soko. Mato Sočo. Milan Stambolija. Milan Janković. koji je iznosio 80 do 90 učenika po jednoj školi.

U Modriči se dosta rano formirao sloj srpskog građanstva (trgovci i zanatlije). godine utrošeno je 18.678. U tom smislu.499 kruna. morale tražiti materijalno pokriće iz vlastitih izvora. koji je s velikim razumijevanjem i upornošću pratio duh svoga vremena. mobilizacija).34 U Modriči je bila prihvaćena ideja društva “Gajret”.5 kruna godišnje. Sva srpska društva radila su aktivno sve do Sarajevskog atentata. Oba ova društva registrirana su 1912. 21. na školstvo je utrošeno 51. godine 252. Inicijativom ovog odbora osnovan je Srpski soko u selima Koprivni i Vranjaku. Sarajevo. zasad. str. Karabegović (Halidbegov). 1973. 51. 34 Hakima Muratbegović. br. nema podataka. str. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac. 35 Vidi opširnije: Muhsin Rizvić. odigrala je značajnu ulogu u okupljanju napredne bošnjačke omladine. .300 kruna. do 1916. 1970. 2/1926. Ipak. Društveni život bošnjačkog stanovništva u Modriči odvijao se u okviru Muslimanske čitaonice. U dva navrata čitaonica je mijenjala ime – Čitaonica sokolske čete i Narodna čitaonica – ali joj je suština ostajala ista: da okuplja bošnjačko stanovništvo u onim formama društvenog života koje najbolje odgovaraju njegovim tradicijama i novim potrebama. osnovane 1908. dakle bez oslonca na Odžaković. u Modriči je osnovano Povjereništvo društva “Napredak” i Rimokatoličko pogrebno društvo “Bosna”. Ovakva društvena organiziranost srpskog stanovništva u Modriči znatno premašuje njegov broj. U Modriči su rođena dva pjesnika koja pripadaju ovom dobu: Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo S. Njihovi rukovodioci doživjeli su istu sudbinu kao i u drugim mjestima (taoci. Modrička opština ostvarila je od 1903. Tuzla. do 1916. godine zabilježeno da je izabran povjerenik ovog društva i da Povjereništvo ima 14 članova. ali o tome. str. Iz ovih podataka se vidi da su sve inicijative domaćeg stanovništva. godine. Za otvaranje ambulante u Modriči i njen rad od 1911.35 Hrvati su u Modriči bili malobrojni i ekonomski ne tako snažni da bi razvili veću društvenu aktivnost. pa je 1906. II. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. kad su zabranjena. od čega su izdaci iznosili 186. 102-114. od škole do čitaonice i drugih društava.410 kruna. internacija. 257 da je u Modriči osnovan prvi tamburaški zbor u Bosni i Hercegovini. Hronika Tarevaca. Od ukupno izdataka u ovom razdoblju. Modriča. godine.671 kruna prihoda. ili 3.MODRIÈA 1878-1918.

poštanskog telefonskog i telegrafskog ureda.. godine nije doživjela prosperitet koji se očekivao nakon uključivanja u veći privredni sistem i uvođenja pravne sigurnosti u zemlji. osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava ipak je bilo na liniji ekonomskog i društvenog napretka Modriče i njene okoline. To daje poseban značaj naporima domaćeg stanovništva svih vjerskih i nacionalnih grupacija u razvijanju obrazovanja i vaspitanja i njihove nacionalno-političke emancipacije od tuđe vlasti. . Modriča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Osnivanje poljoprivredne stanice. ne može se osporiti izvjestan napredak. otvaranje Narodne osnovne škole.. mjesne ambulante. Međutim. trgovaca i intelektualaca i postali reprezentanti pojedinih vjerskih i nacionalnih sredina. pojava novih zanata. U tim naporima gradili su svoj društveni ugled pojedinci iz redova zemljoposjednika. uprkos svemu tome. državnu blagajnu. U njoj nije podignuto nijedno industrijsko preduzeće koje bi bitnije mijenjalo naslijeđene privredne i društvene odnose.258 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

potpuno okrenute ulici. zbijenim drvenim dućanima i radnjama koje su. sa svojom podjelom rada i javnim – vjerskim i svjetovnim – institucijama i objektima. U Bugojnu nije bilo ni apsolutne muslimanske većine među gradskim stanovništvom. ali skladno raspoređeni sokaci s malim. jer mu nedostaje čaršija (poslovni dio grada). usporavala procese izrastanja tih naselja u moderne gradove. B ugojno spada u bosanskohercegovačke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije. To je u Bugojnu vidljivo i spolja i iznutra. . u svakom pogledu. morali oslobađati tradicije kasabe koja je. što u Bugojnu nije bio slučaj. prema prvom austrougarskom popisu stanovništva. DO 1914. naročito u načinu proizvodnje i obrazovanja podmlatka. STANOVNIŠTVO. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. u njima muslimani činili oko 70% svih građana. jer su. Ovo je bilo očigledno i u historiji bosanskohercegovačkih gradova uopšte. što je u orijentalno-islamskoj urbanoj tradiciji bio jedan od osnovnih preduslova da jedno naselje dobije status grada. Tu nedostaju oni ležerno. nego starim i anahronim zanatima i profesijama koje su morale činiti velike napore da se tehnički. podsjećale strance na kafeze u kojim sjede ljudi. zbog čega njegov razvoj krajem XIX i početkom XX stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalnoislamskog i orijentalno-balkanskog grada. Nisu postojale ni mahale. U Bugojnu se zbog toga na pragu XX stoljeća drukčije mislilo nego u mnogo starijim gradovima koji su se. I u socijalnom smislu Bugojno je svojom strukturom bilo više okrenuto budućnosti i novim zanimanjima.BUGOJNO. ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica. tehnološki i komercijalno prilagode novim ukusima i navikama stanovništva.

Sarajevo 1977. Kupresu. A. Sva tri pomenuta gradska naselja – Prusac (turski Akhisar). godine Prusac upisan kao jedina varoš u nahiji Uskoplje. U Donjem Vakufu put se odvajao niz rijeku Vrbas u pravcu Jajca i Banja Luke. koji je zapravo predstavljao podgrađe Susjeda. sv. Bugojno ima čudno ime i koliko mi je poznato još nije utvrđeno kada se ono prvi put pominje i odakle potiče. 2 A. kao selo u osmanskim izvorima. gdje su se formirali karavani. jer je u popisu 1550. s desne i s lijeve strane te rijeke sa tri zatečena srednjovjekovna grada: Susjed. Handžić. i osnivanje Gornjeg i Donjeg Vakufa. Vjerovatno je znatno starije od Adem Handžić. između ostalih. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa). Donjem Vakufu. Livnu i dalje u Split i Dalmatinsku Zagoru. godine. Tek oko tri stotine godina kasnije. Vrbasa i Neretve.. i primjere iz ove nahije. krajem XIX stoljeća. dok je Vesela Straža od početka bila napuštena kao što je ubrzo zamro i trg Gračanica”. str. str. Turci su održavali Prusac i Susjed. Bili su smješteni na putnom pravcu koji je povezivao nekoliko magistralnih puteva koji su integrirali doline rijeka Bosne. pa je u njoj razvoj orijentalno-islamskih gradskih naselja započeo s izvjesnim zakašnjenjem. a u sedmoj ili osmoj deceniji XVI stoljeća osnovana je kasaba Novosel (turski Nev Abad) ili Donji Vakuf i oko dvije decenije kasnije (1592/93) kasaba Česta (Gornji Vakuf ). formirao se grad Bugojno.260 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bugojno je nastalo u prostranoj nahiji Uskoplje koja je dugo predstavljala istureno granično područje. Prilozi za orijentalnu filologiju. Vesela Straža i Prusac. pored ostalih. tek u zadnjim decenijama XVI stoljeća. Handžić je u ovu vrijednu naučnu raspravu uvrstio. put je u više pravaca vodio preko prevoja Komar prema Oborcima. 143-156. a uz Vrbas preko Gornjeg Vakufa i prevoja Makljen u Prozor i dolinu rijeke Neretve. XXV. kao i puteve za zapadnu Bosnu i Dalmaciju. 1975.. koja se. 143-144. Pruscu. i sa trgom Gračanica. Iz Sarajeva i Travnika. Na bazi dobrog poznavanja turskih izvora i ukupne literature. O formiranju nekih gradskih naselja. prvi put spominje 1516. Istražujući ulogu države i vakufa u nastajanju gradova dr Adem Handžić uzeo je. Donji Vakuf (Novosel ili Nev Abad) i Gornji Vakuf (Česta) formirala su se kao važne strateške tačke i putne postaje u gornjovrbaskom području u nahiji Uskoplje.2 Time je bilo završeno formiranje gradskih naselja u nahiji Uskoplje za vrijeme osmanske vladavine. On piše: “Uskoplje je predstavljalo teritorijalnu veću nahiju koja se prostirala u dolini gornjeg Vrbasa.1 Izgleda da ni Susjed nije dugo odolijevao novim uslovima. 1 .

godine. godine pohađalo 30 djece. Bosna. godine. a onda se postepeno. DO 1914. godine. Prusac je i formalno prestao biti središte kadiluka ili kaze i od tada do uvođenja austrougarske političke i administrativne podjele Donji Vakuf je bio. Jukićeve podatke o Bugojnu. a od Kupresa 27 km. Prozor je dobio rang kadiluka (sreza). smješten na ušću Poričnice u Vrbas. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Hrvatsko školstvo. Ima 60 kuća i pravoslavnog popa. udaljen od Donjeg Vakufa 12 km. U njemu se 1855. godine. Pred okupaciju 1878. godine. Ono je nastalo kao trgovište u kome se prodaju poljoprivredni proizvodi. gdje se Bugojno pominje kao varošica kraj Vrbasa. 1877. 76.5 U Joklama defteru za 1869. kratko vrijeme i stvarni i formalni sreski centar kome su pripadale opštine Bugojno. godine središte sreza preneseno Ivan Frano Jukić. u kazi Prusac 1876. godine pominju tri trgovine (Solomon Altarac. a godinu dana kasnije. Novom administrativnom podjelom izvršenom 1880. koja je pripadala travničkom sandžaku (okrugu). Tako se u posljednjoj godini osmanske vladavine formirao administrativno-teritorijalni trougao Donji Vakuf – Gornji Vakuf – Kupres. a kaza Prusac pripojena je nahija Gornji Vakuf. Tada se u Malom Selu nalazio katolički župnik i kapela. Anto Babić i Stipo Babić). godinu Bugojno se spominje kao selo u kazi (srezu) Prusac (sa sjedištem u Donjem Vakufu). str.BUGOJNO. a 1868. od Gornjeg Vakufa 18 km. a njegovi stanovnici su priznate kalajdžije “koji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju”. Zagreb 1878. koju je 1872. STANOVNIŠTVO. u toku XIX stoljeća. 261 Jukićevog Zemljopisa i poviestnice Bosne3 publicirane 1851. 1870. Sarajevo 1982. žito i stoka.4 S obzirom na to da su se pomenuti gradovi u nahiji Uskoplje formirali kao putne postaje. Gornji Vakuf i Kupres. a za Čipuljić Jukić navodi da je cincarska naseobina u kojoj još samo gdjekoja baba zna cincarski govoriti. uz hanove i trgovine formiralo gradsko jezgro koje izrasta u važno agrarno središte. Osim Bugojna. u čijem središtu je izrastao grad Bugojno. nije bilo nikakve potrebe da se Bugojno formira na istoj osnovi. Iduće. Bugojno je upisano kao nahija (opština) u istoj kazi i takav status zadržalo je sve do kraja osmanske vladavine 1878. 5 M. godine osnovana je franjevačka osnovna škola. Zagreb 1851. Zemljopis i poviestnica Bosne. Podaci o zemljopisu i poviesti. 3 4 . godine upisane su još nahije Prozor i Kupres. preuzima i Vjekoslav Klaić. oko 3 decenije kasnije. Prvi dio: Zemljopis. smještena u lijepoj ravnici 3 sata od Donjeg Vakufa. Papić. poznata po trgovini žitom. Vjekoslav Klaić.

Auselmus Alaupović 1910. Mustaj-beg Avdalajbegović 1900-1909. Bukvica 1910-1912. finansijsko odjeljenje. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910-1918. Hasan-beg Rustempašić 1914-1918. do 1918. prvoslavni prezviterijat. zatim vojne ustanove (vojna poštansko-telegrafska stanica. uvedeno je mjesto potpredsjednika. Mijo Gujić 1909-1911. Marijan Lovrić 1907-1910. koji je bio paroh. Silvije Franjković 1913-1918. Hašim ef. Mutevelić 1913. Dominik Galić 1907. Šahinović 1900-1901. što je imalo dalekosežan značaj za razvoj grada. Dominik Galić 1907. Balagija 1914-1918. Zastupnici sreskog vakufskog povjereništva: Hadži-Šerif ef. Bajraktarević 1910-1913. Ibrahim ef. Trto 1900-1909. Mijo Šandrk 1901. Mato Vujičić 1906-1907. Ibrahim ef. Mustafa ef. Mustafa ef. gruntovnica i uprava puteva.262 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Marko Trogrančić 1904-1906. Od 1910.. Mujaga Hadžić 1914-1918. je iz Donjeg Vakufa u Bugojno. poreski ured. proto od 1899. zapovjedništvo oružničkog voda i zapovjedništvo kotarske oružničke postaje) i vjerske institucije (katolički župni ured). kao sjedištu kotara ili sreza (zvanični naziv je kotar) bio je smješten kotarski ured u čijem sastavu su djelovali kotarski sud. Vinko Lalić 1911-1912. Rafo Ostojić 1900-1902. 6 . Mato Vujičić 1906-1907. Anto Čuturić 1909-1911. Rustempašić 1914-1918. Anđeo Franjic 1913-1918. Hafiz Hajdar ef. Tahirbeg Imširpašić 1914-1918. hafiz Hajdar ef. pomoćnici i katehete u Bugojnu bili su: Župnici: Dominik Gojsilović 1900-1906.6 *** U Bugojnu je bilo sjedište pravoslavnog prezviterijata na čelu s Lukom Lukićem. Mustafa ef.. Haki-beg Bušatlija 1910-1914. Blaž Pordušić 1912. Pomoćnici i katekete: Alojzije Perčinlić 1900. Karlo Šimunović 1911. Tu dužnost obavljali su Hamza-beg Miralem 1910-1912. Katolički župnici. Bukvica 1913. U Bugojnu. Bukvica 1905-1909. Rustempašić 1910-1913. Kazimir Grozdanić 1902. Kundurović 19021904. Marko Trogrančić 1904-1906. muslimansko kotarsko vakufsko povjereništvo i srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. Rašid ef. Abdulah ef. Ašćerić 1900-1909. Pregled je sačinjen na bazi podataka objavljenih u Bosanskom glasniku 1899-1918. Lončar 1900-1909. Mustafa ef. šumska uprava. Muslimansko Kotarsko vakufsko povjereništvo Predsjednici: Hadži-Osman ef.

str. Malo Selo. Ovako brz demografski i prostorni razvoj grada bio je uslovljen promijenjenim upravno-političkim statusom i pojačanom saobraćajnom i trgovačkom funkcijom. osim Bugojna. U istom razdoblju. Tako je i u popisu iz 1885. STANOVNIŠTVO. Studenac i Terzić. 180-181). Tek u trećem popisu. godine od 120 na 404 ili za 237%.796 342* 380 4. To su sljedeće mahale: Bugojno. što znači da je Bugojno imalo dvostruko veći priraštaj od prosječnog za sve gradove u pokrajini.8 1885.936. Ipak. u njen sastav nisu ušli Malo Selo i Jaklić (Popis 1910. str. a samim tim se mijenjala socijalna i privredna struktura grada. u njegovu opštinu spadala su još sela: Čaušlije. godine. organizirano kao gradska opština. 646 120 132 4. 8 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih austrougarskih popisa stanovništva. U isto vrijeme. do 1910. Kada je Bugojno. Zbog svega ovoga vidi se da se teritorijalni okvir grada mijenjao.0% godišnje.BUGOJNO. 1. * Od toga 34 nenastanjene ** Od toga 50 nenastanjenih 7 . 532-534). do 1910. 73).7 1879-1910. proširenja gradske teritorije i znatnog useljavanja u grad izvan granica Bosne i Hercegovine i iz okolnih mjesta. jer odstupanja nisu takva da se ne bi mogli utvrditi osnovni pravci razvoja grada. precizno se govori šta sačinjava grad Bugojno.7 1910. Broj stanovnika. DO 1914. 1.9 1895. +1290 (200%) Demografski napredak posljedica je. pa je teško utvrditi stvarno kretanje stanovništva i broja kuća. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. kuća i stanova u Bugojnu od 1879. što čini prirast od 200% ili godišnje 6. godine. nakon 1897. Donjići i Terzići (Popis iz 1879.7 broj kuća u Bugojnu povećao se od 1879. takođe. prirodnog priraštaja. Ipak se u Bugojnu dosta skladno razvijao odnos između povećanja broja stanovnika i broja stanova.4%.936 404** 407 4. što nije bio slučaj Prema austrougarskim popisima stanovništva teško je tačno utvrditi kako se sam grad Bugojno teritorijalno razvijao. 932 226 189 4. 263 Računajući samo uže gradsko područje. Sećan. to ne znači da su podaci koje nam nude popisi neupotrebljivi. iz 1895. priraštaj stanovništva u 50 najznačajnijih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini iznosio je 64% ili 2. godine (str. Čaršija. godine8 Broj stanovnika Broj kuća Broj stanova Broj stanovnika na jedan stan 1879. broj stanovnika porastao je od 646 na 1. godine. Čelebija. Prema popisu iz 1879.

Prosjek po jednom stanu u Bugojnu iznosio je. U godini 1910.264 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kasnije se ovaj manir proširio i u evropskim gradovima.000 muških bilo 1.192 (47.10 Vjerska i etnička struktura gradskog stanovništva u Bugojnu bitno se razlikovala od gradova nastalih na osmanskoj urbanoj tradiciji. godine. str. 438. godine. Na 1. str. To je bio slučaj i u nekim hercegovačkim srezovima. U modernoj historiji ovakav tip zgrada počeo se graditi u Njujorku 1835. godine 893. Tu je na 1.000 muških stanovnika dolazilo je 908 ženskih.50 osoba. I u drugim bosanskim okruzima nigdje žene nisu dostizale ni 900 na 1.9 Polna struktura stanovništva u gradu takođe se može označiti uravnoteženom. godine na 1. Mostarski okrug (Hercegovina) brojem žena premašio je broj muških. a služile su za stanovanje najsiromašnijeg stanovništva. 9 10 . jer se u njemu smanjuje pritisak na građevinsko zemljište i kuće. Grad u historiji. godine 895 žena. Bosna i Hercegovina imala je 994. a špekulacije oko profita na promet nekretnina svode se na najmanju mjeru. Povoljan odnos rasta stanovništva (200%) i stanova (230%) utiče na normalan razvoj grada. XXXII.000 muških. U travničkom okrugu 1910. u ovom razdoblju.852 (52.600.000 muških dolazilo je 871 žena i u tom pogledu ovaj okrug imao je najmanje ženskog stanovništva u odnosu na muško. 1895. dok je prosjek u 66 gradskih naselja bio nešto niži i iznosio 4. godine. Mumford. Ova razlika objašnjava se odlaskom muškaraca u Ameriku iz više hercegovačkih srezova.42%) muških stanovnika i 903. što je rezultiralo viškom ženskog stanovništva.58%) ženskih. a preokret nastupa između 1895. bilo brojnije od ženskog za 30-66 osoba.010 žena.. i 1910. L. Muških je bilo više za 91. Rezultati popisa žiteljstva 1910. 4.. a 885. koje su muško stanovništvo vodile u političku i ekonomsku emigraciju izvan Bosne i Hercegovine. Ova razlika može se objasniti političkim i ekonomsko-socijalnim promjenama izazvanim Aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. u većini gradova i u cijeloj pokrajini. pa su ga uskoro prihvatili i imućni društveni slojevi.75 osoba. a muškarci samo 13. Muško stanovništvo je sve do popisa 1910. kada žene bilježe porast za 152 osobe. Razlika između broja nastanjenih kuća i broja stanova ukazuje da se izgradnja kuća s više stanova nije zaustavila na pragu Bugojna.

značajnu ulogu imalo useljavanje. i Popis iz 1885. godine11 Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali 1879.5) 267 (41. str.727 (31.5%) 267 (41. Najveći prirast bilježilo je katoličko stanovništvo (oko 400%) usljed doseljavanja većeg broja stranaca. STANOVNIŠTVO. str.7%) 12.BUGOJNO.5) 441 (22. % 203 (31. dok je kod drugih konfesija. .8) 316 (33.490 (31.6) 60 (4. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.8) 533 (28. prvenstveno katolika raznih nacija. godine u Bugojnu postojao vjerski i etnički trougao – pravoslavni. % 905(51.361 7 Gornji Vakuf 365 14 1. uz prirodni priraštaj. godine. Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Bugojno 339 316 195 22 Donji Vakuf 130 460 1. 11 Vjerska struktura 1879.315 - Popis stanovništva iz 1879.2) --1885. 73.1) -- Iz tabele se vidi da je 1879.1%) 10. 265 Vjerska struktura gradskog stanovništva u Bugojnu 1879-1910. godine. DO 1914.548 (37. Privredno i kulturno značajnu skupinu među doseljenicima činili su Jevreji (sefardi i aškenazi) koji u Bosni i Hercegovini žive gotovo isključivo u gradovima.3) 176 (27.1) 14 (0.1) 436 (24.8) 1910. To je bila opšta pojava nakon austrougarske okupacije gdje se formirala nova administracija i stvarale potrebe ne samo za činovnicima nego i za raznim stručnjacima koji se nisu mogli naći među domaćim stanovništvom.9) 22 (2.9) 195 (20. Grad Bugojno 203 (31.2%) - Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali Vjerska struktura 1885. % 399 (42. % 822 (45.4) 72 (4.6) 344 (19. 180-188.4) -1895. katolici i muslimani – i da se samo broj pravoslavnog stanovništva u gradu povećavao prirodnim priraštajem.3%) 176 (27.2%) Srez Bugojno 10.

jer ih je bilo 22 od ukupno 36 stranaca. Slavonija. lugar. Činovnici za evidenciju: Metikoš Milan. ti podaci daju neke nove mogućnosti za sagledavanje nacionalne strukture stranaca. Tada je znatan broj stranaca bio smješten i u Donjem Vakufu (215). turski (2).087 osoba govorilo je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik.65% ukupnog gradskog stanovništva.266 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Porezni činovnici: Hawranek Ernest. Halama Jozef. nadšumar i Prodanović Milan. Poljoprivredni činovnik: Bayer Zlatko. Hanzal Karlo. njemački (53). Posljednji austrougarski popis stanovništva. 12 . kotarski nadliječnik. Od toga je bilo 278 lica koja su se uselila sa srpskohrvatskog jezičkog područja izvan Bosne i Hercegovine i to iz austrijske polovice (Dalmacija) 118. Manipulativni činovnici: Đurđević Nikola. a manji broj i u Gornjem Vakufu (17).. mađarski (10). Tada su doseljenici činili 3. poljski (8). Od toga bilo je po 137 iz austrijske i ugarske polovice i 21 pripadnik iz drugih država. Cestarnik: Stepanek Valentin Činovnik za vojnu evidenciju: Urbanek Ivan. broj doseljenika popeo se na 295 (među kojima su 72 Jevreja) i tada su činili 16. Ipak. Čvoriščec Ivan Sanitetski činovnici: Goler Josip. godine. kotarski nadveterinar.. bilo je 206 lica i njihovi maternji jezici bili su: španjolski (55). talijanski (2) i rusinski Državni činovnici u Bugojnu 1914. Haić Josip.293 stanovnika bugojanskog sreza 46. godine Kotarski predstojnik: Molnar Eugen Politički činovnici: Tomek Franz. rumunjski (4). Iako 1879. Drugih stranaca. slovenački (34). Maly Vinko. iz 1910. obuhvatio je strance po srezovima. nadgeometar. Zeman Emanuel. Šumarski činovnici: Kubović Dragutin. koji su pripadali raznim nacijama. Tuzlančić Stjepan. To znači da je u bugojanskom srezu bilo 527 doseljenika izvan Bosne i Hercegovine. ugarske polovice (Hrvatska. Njihovo interesiranje za Bugojno raslo je s izgradnjom cestovnog i željezničkog saobraćaja i jačanjem trgovine.86% gradskog stanovništva i samo 3 stranca u srezu nisu bila smještena u gradu Bugojnu. U toku narednih 10 godina. godine najbrojniji među useljenicima. a ne po pojedinim mjestima kao do tada. Vojvodina) 142 i inostranstva (Srbija i Crna Gora) 18. oni su 1885. češki (37). Momčilović Vladimir. Čurgus Nikola. Tešanović Dušan. Od ukupno 46. godine u cijelom srezu nije bio zabilježen nijedan Jevrej.

Vojna pošta i telegraf: Muller Johann. Šiljković Mehmed.BUGOJNO. U mnogim gradovima umnožava se broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. turski 41 (rezultat otvaranja medrese). etničku (prije svega na katoličku i hrvatsku zajednicu). Rustempašić Hajdar ef. uglavnom. jasno je da su oni znatno uticali na vjersku. koji su još uvijek najbrojniji. što ukupno iznosi 69. mađarski 3 i francuski 1. doseljavanjem zemljoposjednika iz okolnih sela. a u ovu socijalnu skupinu ulaze. godine. njemački 50. bili smješteni u Bugojnu i Donjem Vakufu i u manjem broju u Gornjem Vakufu i Kupresu. uglavnom. Kock Josip (gruntovničar). Grgurić Jakov. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. prvenstveno Bugojna i Donjeg Vakufa. 267 (1). Kukura Mathias i 1 manipulant. Željeznička stanica u Bugojnu: Onhajzer Karlo. a 108 ili 35. Sedlecky Milan.16%). sekretar sreskog suda. *** I pored izrazite agrarne strukture čitavog sreza i potpune odsutnosti industrije. a uslovljavan je. činili značajnu skupinu od 527 lica. Od 307 domaćina i zaposlenih osoba u Bugojnu 1885.2%. U razdoblju od 1895. . Od poljoprivrede Sreski sud u Bugojnu: Ružička Eduard. (šerijatski sudija). osim muslimana. Kalaica Josip.2% na pomoćne radnike. Opšta narodna osnovna škola – učitelji: Šimunac Stjepan.12 Prema istom popisu. posebno nakon Aneksije. na zanatlije i trgovce otpadalo je 105 ili 34. 67 lica su naučili srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Hlavaty Josip. do 1910. DO 1914. Vehabović Mustafa. Bugojno je na razmeđu XIX i XX stoljeća spadalo među 25 gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je više od polovine njihovog stanovništva nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. Vasilj Zvonimir (gruntovničar). STANOVNIŠTVO. i pripadnici pravoslavne. do 1910. Prirast muslimanskog stanovništva u gradu Bugojnu bio je intenzivan u razdoblju od 1895. Ova pojava bila je veoma prisutna i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. a 1910. Oni su 1895. talijanski 5. Žalica Dragoljub. nadničare i sluge. godine u bugojanskom srezu došlo je do izvjesnog opadanja broja stranaca. Bukvica Mustafa (šerijatski sudija). godine bilo ih je manje za 43 (8.4% produktivnog muškog stanovništva. katoličke i drugih konfesija. i socijalnu strukturu. Krajnc Vjekoslav. ali i prije nje. Mandušić Jelena. S obzirom na to da su stranci. Iz navedenih podataka jasno se vidi da se na bugojanskim ulicama moglo čuti desetak evropskih jezika. Mutevelić Jusuf.

godine Socijalna kategorija Činovnika Učitelja Sveštenika Zdravstvenog osoblja Zemljoposjednika Slobodnih seljaka Kmetova Bugojno 13 1 36 8 2 105 108 24 8 1 1 Donji Vakuf 3 5 28 18 61 41 281 7 2 Gornji Vakuf 13 4 - - 179 120 45 1 40 - Posjednika kuća i rentijera Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.3%. a od drugih izvora prihoda 82. domaćina Rodbine Br.. Donjeg i Gornjeg Vakufa 1885. godine 1895. i 1910.694 1. domaćina Rodbine Zemljoposjednici sa kmetovima 3 3 81 154 Zemljoposjednici bez kmetova 132 368 Slobodni seljaci 27 133 4 10 Kmetovi 1 1 2 10 .136 osoba ili 58. Nakon deset godina (1895). a od svih drugih grana privrede 1. od poljoprivrede je živilo 800 osoba ili 41. godine zabilježen je značajan priliv agrarnog stanovništva u grad. do 1910.2% stanovništva. kao glavnog izvora prihoda živjelo je samo oko 15% gradskog stanovništva. Godine 1910.342 1. Socijalna struktura Bugojna. 1910. Od 1895. Br.7% ukupnog stanovništva u gradu..8%. nadničara i slugu Ostalih muškaraca preko 16 godina Žena i djece Ukupno 121 162 27 625 932 1.268 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.161 Socijalna struktura agrarnog stanovništva u gradu Bugojnu 1895. od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 305 osoba ili 17.967 1.

286 (55. i 1910. 17 74 48 191 76 210 1 142 4 637 - Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo polj. Dom. tome je doprinosilo uređivanje gradskih opština nakon donošenja propisa 1897. preseljavanje zemljoposjednika sa sela u grad. stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno stanovništvo 2. Ukupno 1895.13 Iako se razvoj ova dva mjesta međusobno ra13 Struktura agrarnog stanovništva u Donjem i Gornjem Vakufu 1895. u kome jača uloga agrarnog sektora. STANOVNIŠTVO.6%) 1261 (73. Dom. Br. naročito poslije Aneksije i konačno. kupovina kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane imućnih građana.329 63 139 253 791 1. Rod. tako da su se znatno umnožila oba zemljoposjednička sloja. u nešto naglašenijem vidu odvijao se i u njegovim političkim ispostavama Donjem i Gornjem Vakufu. Rod. Dom. 1910. S jedne strane.466 (83%) 29 250 1. Isti proces kao u Bugojnu.936 4 550 800 (42%) 1. kao što je uticaj šerijatskog nasljednog prava i dijeljenje posjeda.136 (58%) Ovakav razvoj Bugojna od 1895. godine imali status grada. godine Donji Vakuf 1895.7%) 1.BUGOJNO. domaćina Rodbine Br. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. bio je u skladu s opštom tendencijom u Bosni i Hercegovini. 1910. a djelovali su i drugi faktori. Rod. do 1910. 269 Ostale osobe koje se bave poljoprivredom (bezemljaši) Od poljoprivrede živi Ukupno Ostalo civilno stanovniš. stanovništvo Ukupno poljop. DO 1914. pri čemu su negdje širene a negdje sužavane gradske opštine. domaćina Rodbine 43 74 1.3%) 29 64 324 859 1173 (58%) 834 (42%) 2027 30 51 123 335 458 (26. godine.771 94 231 305 (17%) 1. 1910.043 (44. koji su 1910. 15 50 127 305 170 4 586 16 75 102 1 171 315 4 Gornji Vakuf 1895.4%) 1719 2 193 832 1025 (65%) 548 (35%) 1578 . Dom Rod.

466. dok su učitelji. Seljak ima malo zemlje i pred Prvi svjetski rat (1912.. svećenici. godine 1. godine. najviše ih je bilo 1895. jer su paralelno postojali polufeudalni odnosi u agraru i. tako da je 1895.. čitav srez imao je oko 15 državnih činovnika a 1908. kapitalistički odnosi u kojim se vrši akumulacija kapitala i uvodi novi način proizvodnje. Osnova socijalne strukture dijela gradskog stanovništva u Bugojnu koje je izvore egzistencije nalazilo izvan poljoprivrede zabilježena je popisom iz 1885. Vojnici u Bugojnu tada nisu činili brojnu skupinu. umjesto od gradske privrede. taj broj je porastao na 93. Ne računajući rat. sve veći broj ljudi zavisi od agrara. kada je zabilježen najveći talas kupovine kmetskih selišta uz državnu pomoć. Prenošenjem sreske administracije iz Donjeg Vakufa u Bugojno i stvaranjem u njemu političkog i upravnog Godine 1885. 1910. ima ih 48. 14 . a 1910. učitelji i zdravstveno osoblje tada činili oko 5% tog dijela stanovništva. rada na napolicu i sl. bili limitirani tadašnjim stepenom ukupnog razvoja. s druge strane.14 *** Isti razlozi koji su podsticali demografski napredak Bugojna uslovljavali su i njegov privredni razvoj. godine 1. dok su činovnici. Naročito se povećao broj činovnika. kada su brojali 25 ljudi. tako da oba ova grada dobivaju prevagu agrarnog stanovništva u svojoj socijalnoj strukturi. Ovaj period u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini mogli bismo nazvati periodom svojevrsne agrarizacije gradova. Do 1886. Nakon toga. zdravstveno osoblje i sl. zanatlije i radnici obuhvaćeni raznim vidovima najamnog rada.136 osoba nalazilo izvor sredstava za izdržavanje u zanimanjima izvan agrara. Tada su oko 85% gradskog stanovništva činili pripadnici gradske privrede. zanatlija i najamnih radnika. trgovci. bez obzira na to što oni. i 1913).270 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u srezu su protokolirane 21 trgovačka firma. a 1910. godine svega šest. svi navedeni gradski slojevi su se umnožili. Dakle. trgovaca. odvija se proces novog ukmećivanja. dobijaju i značajne urbane i modernizacijske odlike. zlikuje. sveštenici. istovremeno. tu se vide sve navedene posljedice. ugostitelja. U svemu tome zemlja je postala glavni kapital (što je karakteristično za cijeli Balkan) i sve se počelo oko nje vrtjeti. a još brže se umnožavaju razne ugostiteljske radnje (kafane i gostionice). Kontraverze su glavna odlika tog razvoja.

i 200-205.6 km) građena u etapama. godine. ali su ostali neostvareni. str. a preko Gornjeg Vakufa i Prozora u dolinu rijeke Neretve. Sljedeći važan događaj na polju moderne istorije ovog grada bila je odluka austrougarske uprave da željezničku prugu Sarajevo – Bos. oktobra 1894. Izgradnja željeznice u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. 271 centra za cijelu gornjevrbasku regiju i kuprešku visoravan. 1974. Ovakva privredna struktura bila je nešto povoljnija od bosanskohercegovačkog prosjeka. maja 1895. Godine 1895. više puta su aktuelizirani. odnosno talijanskih interesa u njoj. političkih i kulturnih veza čitavog gornjovrbaskog područja sa širim prostorima Bosne i Hercegovine i izvan nje. DO 1914.15 Ostalo se pri skromnijem projektu. Splitska luka. Godine 1910. Planovi da se izgradi pruga od Lašve. Uključivanjem u željezničku mrežu Bugojno je znatno pojačalo svoju saobraćajnu i privrednu funkciju u čitavom regionu. privredni i kulturni značaj. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda u pokrajini je živjelo 88. Od Lašve do Travnika pruga je završena 26. gotovo preko noći. 15 . Iz njega. preko Travnika. osim političkog. jer se sudbina ovog projekta vrtjela oko Rijeke i mađarskih. spojena normalnotračnom prugom sa zaleđem trebala je biti “kompenzacija” za riječku. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.8 km i Donji Vakuf-Jajce (33. Odvojak od Donjeg Vakufa do Jajca pušten je u saobraćaj 1. od poljoprivrede kao glavnog zanimanja živjelo je 87. 121-134. oktobra 1893. Brod poveže s dolinom rijeke Vrbasa.66%.50% od drugih privrednih grana. STANOVNIŠTVO. a do Bugojna godinu dana kasnije. što predstavlja rijetkost u cijeloj pokrajini. povećao se i njegov saobraćajni. a od drugih zanimanja 11. Donjeg Vakufa i Bugojna do Splita. godine). procent agrarnog stanovništva u bugojanskom Vidi opširnije o planovima za izgradnju ove pruge: Dževad Juzbašić.BUGOJNO. pa je uskotračna pruga od Lašve preko Travnika i Donjeg Vakufa do Bugojna. u dužini od 70. kao krajnje tačke ove pruge. Od tada su ljudi i roba stizali u Bugojno neuporedivo brže i sigurnije nego tradicionalnim sredstvima (tovarnim konjima organiziranim u karavane i kolima s goveđom i konjskom zapregom). Izgradnjom cesta i željezničkog saobraćaja stvorena je jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavljanje čvršćih privrednih. Glavni izvor prihoda stanovništva bugojanskog sreza dolazio je od agrarne privrede iz koje su svoju snagu crpila tri gradska naselja (prema statusu iz 1910.50%. 14. prvenstveno iz političkih razloga.34%. transporti su nastavljani preko Kupresa i Livna za Split i Dalmatinsku Zagoru. Sarajevo. a 12.

godine za 3. napolica. kukuruz. heljda.000 100.232.400 kruna.000 54. u Bosni i Hercegovini poljoprivredno stanovništvo činilo je 86.000 33.710 405.77%.000 4. ječam. još uvijek je ostajalo dosta viškova žita koji su upravo Bugojnu davali atribut žitnog tržišta. kukuruz.600. Među žitaricama najviše se proizvodio ječam. ječam..600 12.700 50. pa tek na četvrto mjesto dolazi kukuruz koji je u Bosni i Hercegovini bio najrasprostranjenija hljebna kultura.000 10.000 48.110 5. što je po jednom agrarnom stanovniku iznosilo 55 kruna (a ako se računa ukupno stanovništvo onda dohodak iznosi 47 kruna). kupus. Računa se da je za normalnu ishranu jednog odraslog čovjeka (u to vrijeme) bilo potrebno 18 kg žita mjesečno. zatim napolica i pšenica.00 400. sijeno)16 u bugojanskom srezu iznosila je 2.43%.000 10. U isto vrijeme.576.7%. proso i heljda) iznosila je oko 255 oka ili 326 kg po jednom stanovniku. Proizvodnja žitarica (pšenica.00 166.271.000 900.000. Ovaj odnos prema kukuruzu odredili su geografski i klimatski uslovi dijelova bugojanskog sreza (planinski predjeli i kupreška visoravan).000 1.. srezu smanjio se na 84.000 630. Ako se odbiju sjeme i drugi rashodi.380 1.57%.300 200. To znači da se procent nepoljoprivrednog stanovništva u bugojanskom srezu povećao 1895-1910.655. kruške.000 1.000 226.272 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ili 216 kg godišnje. Bugojanski srez je već tada stekao 16 Prosječna godišnja poljoprivredna proizvodnja u bugojanskom srezu u periodu 1902-1918. šljive.000 700. raž. jabuke.000 Vrijednost u krunama 266. napolica. proso. godine: Vrsta kulture Pšenice Ječma Zobi Raži Mješanca Prosa Kukuruza Heljde Sijena Šljive Krušaka Jabuka Krompira Kupus Količina u okama 1.290 522. raž.500 28. zob.000 36.20%.000 4.087. Početkom XX stoljeća vrijednost žetve glavnih ratarskih proizvoda (pšenica.600 140. a nepoljoprivredno 13. krompir.000 .30% a nepoljoprivredno je poraslo na 15. a u Bosni i Hercegovini za svega 1.

osnovana sreska poljoprivredna zadruga.956 9. Za unapređenje voćarstva.046 + 670 + 604 .26. što predstavlja sam vrh u pokrajini. za unapređenje poljoprivrede.5% .23.2. 11.000 ovaca.72 1895-1910 + 14% . STANOVNIŠTVO.9% .17 Osim povoljnih prirodnih uslova za uzgoj gotovo svih vrsta žitarica. te Kupres) 17 18 (Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom jahre 1895.250 1. vrijednost stočnog fonda iznosila je oko tri miliona kruna ili oko 67 kruna po jednom stanovniku. 100. Osim toga.000 grla rogate stoke. kao i u još nekim sreskim mjestima.562 1.7.000 konja. DO 1914. 273 dobru reputaciju u gajenju krompira i na jednog stanovnika ovog sreza proizvođeno je preko 86 oka (118 kg).586 6. godine.BUGOJNO. koje je imalo izvanredne prirodne uslove. 1. Br.692 7. posjednika stoke Konji Goveda Ovaca Koza Svinja Broj pčelara Broj košnica 1895. u Bugojnu je osnovana voćarska škola koja je na 3 ha površine svake godine uzgajala 8. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895). Popis stoke u užem bugojanskom srezu (bez ispostava Gornji i Donji Vakuf. Sarajevo 1912).580 439 275 816 1910.5% .043 202 744 pletenih + 191 . u Bugojnu je 1904. brdoviti i planinski dijelovi bugojanskog sreza nudili su izvanredne mogućnosti za razvoj stočarstva i šumske privrede. pa je početkom XX stoljeća bugojanski srez raspolagao s najmanje 9. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.540 7.000 oplemenjenih sadnica koje su besplatno dijeljene stanovništvu.039 6. Od 90-ih godina XIX stoljeća u bugojanskom srezu uvodi se kultura repe koja je bila odličnog kvaliteta i davala je prihod od 960 kruna po hektaru.264 .189 . imala zadatak da unapređuje duhovne i materijalne odnose seljaka i da potpomaže i štiti njihove interese. Bosanski glasnik 1904.18 Prema cijenama iz 1908. Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom Jahre 1910.7% .000 koza i oko 900 svinja.13. Seljaci su koristili ove prednosti.52% + 10% + 137% . 13. koja je. voća i povrća u Skopaljskoj dolini.371 1.228 13. 1.73 .

ostalo je predanje o postojanju pilana potočara na Poričkoj i Prusačkoj rijeci i Šemešnici (lijeve pritoke Vrbasa).. U tom smislu. bugojanski srez imao je dobre prirodne uslove i za razvoj šumske privrede. Izvoz stoke i mesa iz Bosne i Hercegovine se povećavao.14 (12%) . Jedna od tih pilana bila je podignuta na Poričkoj rijeci kod Ajkunića točila i ušla je u predanje kao jedna od najstarijih u pokrajini (II polovina XVIII stoljeća). bez obzira na to što su i u bugojanskom srezu postojali pokušaji uvođenja meltalske pasmine goveda. mada se nisu mogli prezentirati uvjerljivi podaci o modernizaciji stočarstva. 550-551.274 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. vlasnika stoke Konja Goveda Ovaca Koza Svinja Pčelara Košnica 1895. prvenstveno za eksploataciju i preradu drveta. 197 103 489 193 33 109 5 28 pletenih 1895-1910. godine) i promjenâ u oblasti carinske i agrarne politike u Monarhiji. + 12 (6. Osim poljoprivredne proizvodnje. U narodu je. 1968-1969.220 (31%) -127 (40%) . Sarajevo 1970.19 Veliki pad u broju stoke austrougarska statistika u Bosni i Hercegovini obrazlagala je i prelaskom s ekstenzivnog na intenzivno stočarenje. gdje su za to postojali veoma povoljni prirodni uslovi. a postoje i pisani tragovi. izuzev željezne testere.5%) . Godišnjak DIBiH. Vlasnik ove pilane bila je porodica Alibegovića iz Poriča. a na udaru su naročito bila goveda i ovce. da su za Dževad Juzbašić. uključujući i eksere. a ni samo gradsko područje nisu bili pošteđeni opadanja stočnog fonda koje je u deceniji pred Prvi svjetski rat zahvatilo cijelu Bosnu i Hercegovinu. 185 117 709 320 116 35 16 35 1910. To je bila posljedica carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije (1906-1911. Broj stoke u gradu Bugojnu Br.83 (72%) . XVIII. Schmid. te rijeci Vitini (desna pritoka Vrbasa). naročito u okolini Kupresa. ostalo zapamćeno..74 (211%) . 19 . Bosnien und die Herzegovina s. bili izrađeni od drveta. osobena po tome što su svi njeni objekti i instalacije. takođe. F. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti.11 (69%) Prema navedenim podacima vidi se da ni bugojanski srez.

Sarajevo 1960. 214. koji nisu imali dovoljno obradive zemlje. 144. 21 O eksploataciji i preradi drveta u bugojanskom srezu na razmeđu XIX I XX stoljeća vidi: B. Pilana je na taj način bila u pogonu sve do vojnog sloma Monarhije u jesen 1918. Zbog finansijskih teškoća ovo preduzeće je 1912. godine u Trnovači (nedaleko od G. pa je u nedostatku lokalne radne snage u svojim pogonima za sječu i rad na pilani koristila ratne zarobljenike. DO 1914. Begović. STANOVNIŠTVO. ova pilana u Trnovači predstavlja prvo industrijsko preduzeće u bugojanskom srezu koje upotrebljava parnu pogonsku energiju. Osim začetka industrijske eksploatacije i prerade drveta. moderne oblike. B. godine obustavilo sve radove u šumi. a za izvoz drveta iz ugovornog područja 800 m suvih riža i 9 km puteva. ali su znatno zaostajale iza stvarnih prirodnih uslova. br. V. str. Vakufa) izgradila parnu pilanu s dva gatera. jer su veliki šumski kompleksi ostali netaknuti. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 143. ovo preduzeće je krajem 1914. godine. 127. i 1914. s drvenom masom od 55. To su bile male pilane potočare sa po jednom testerom koje su kovali kovači Cigani u Donjem Vakufu i nosile su ime “ciganske testere”.20 Kasnije. Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine. te porodice Džolića i Ponjavića iz Kutanje. godine zakupio desetogodišnju eksploataciju šumskog područja Točilo-Raduša (500 ha). Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnoj industriji u Sarajevu. Vakuf ). Ova firma je radila za vojne (ratne) potrebe. 275 vrijeme osmanske vladavine postojale dvije pilane na Prusačkoj rijeci. godine ustupilo je u zakup svoja pilanska postrojenja bečkoj firmi Ujedinjena industrija drveta a.BUGOJNO. godine svoj ugovor prenijelo na firmu Adem-age Mešića i Jakoba Haima. Pilane na Šemešnici posjedovale su porodice Vasića i Ilića iz Košćana. eksploatacija šuma i prerada drveta dobile su nove. krajem XIX i početkom XX stoljeća. Razvojni put šumske privrede. Godina 5.d. u pojedinim dijelovima bugojanskog sreza.000 m3 četinarskog drveta.21 Ne računajući nekoliko sitnijih objekata. kao što su ciglane i pilane potočare. godine posjekla i preuzela u ugovornom području 18. Vakuf ). Zbog ratnih neprilika. Begović. a Feldbauer Samuel u Šemešnici (D.). (Vereinigte Holzindustrie A.300 m3 četinarskog drveta. 20 . četiri u slivu rijeke Šemešnice i jedna na rijeci Vitini.G. koji je 1910. Izuzetno značajno bilo je angažiranje privatnog preduzimača iz Zavidovića Felixa Cavallini-a. str. a krajem 1916. 92. koja je 1913. Ova firma je u toku 1913. Neki Joca Milenković podigao je pilanu potočaru u Maškari (G.

iz različitih razloga. tri godine nakon uvođenja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Verzeichniss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina handelsgreichtlich protokolirten Handelsfirmen zausammengestellt auf Grund der gerichtlichen Handelsregister.276 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u Bugojnu bila sudski protokolirana 21 trgovačka firma. ali su predstavljale začetak najznačajnije privredne grane u gradu. kao što su Dalmatinska Zagora i kraški predjeli općenito davali vrsne majstore u građevinskom oblikovanju kamena. U neproizvodnoj oblasti najviše radnih mjesta nudila je državna uprava.22 dakle isti broj kao stari trgovački centar na Savi Bos.. im Oktober 1886. Trgovina žitom. u Bugojnu su zabilježene tri značajnije trgovine koje vjerovatno. lopate i sl. Sarajevo. stokom i drugim poljoprivrednim proizvodima vodila je brzom porastu broja trgovaca. te sepeta. poljoprivrednih alatki (vila i grabalja). 22 . Čitave porodice specijalizirale su se u proizvodnji drvenog posuđa (od kašike do kaca raznih veličina i namjena). Kostajnica ili Zenica. a svi ostali iz 1900. od kojih je većina stabilno radila. prosvjetne. razvijali su se kućne radinosti i razni zanati kao neophodni. Godine 1855.. tako da je 1886. nisu bile jedine. brezovih metli itd. dok su neke od njih. zanatstvo. godine. i u bugojanskom srezu bilo je dosta vještih majstora tesara. ugostiteljstvo. Iz pregleda protokoliranih firmi vidi se da su najbrojniji hrvatski i srpski trgovci koji su zajednički i formirali bugojansku trgovačku čaršiju. zdravstvene i vjerske institucije.. a u Hercegovini od kamena. godine. Osnovu privredne strukture grada Bugojna na razmeđu XIX i XX stoljeća činili su trgovina. Među prvim protokoliranim firmama spominje se samo Meho Bevrnja (1886). kose. u Bugojnu su trgovci Bošnjaci bili u manjini. prestajale raditi ili su propale. sjekire. Do kraja Prvog svjetskog rata u Bugojnu su sudski protokolirane ukupno 61 firma. kućna radinost i skromni začeci industrijske proizvodnje. dopunski izvor prihoda. ili 1907. a zatim vojne. S obzirom na to da su u to vrijeme u Bosni kuće građene od drveta. Uz svega devet bošnjačkih dolazi i 5 jevrejskih protokoliranih trgovačkih firmi i one zajedno čine oko jedne četvrtine ukupno registriranih. Za razliku od starih gradova. zatim držala za motike.

1895. 4. 29. 1886. i časopisa Bošnjak i Bosanski glasnik. 24. god. 7. Risto Đurendić Vuko Freškura Franc Gaković Redžo Grof Ludwig Grof Rudolf Hadžiavdić Jusuf Heydušek eodor Ivičić Ilija Ivanković Ivić Stjepan Naziv firme God. 1905. DO 1914. 1900. 1908. 16. 21. . Firma se prvi put spominje 1855. 5. Primjedba Firma se prvi put spominje 1855. god. 1904. 31. 2. 277 Spisak protokoliranih trgovačkih firmi u Bugojnu 1883-1918. 1907. 1908. 1914. 26. 1901. 15. 1908. 1885. 1886. 28.23 1. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 1894. 3. god. 1886. 1907-1912 1887. 1885. 32. 1907. Franjo Babić A. 6. Jozo Babić Stipo Balagija Abdulah Baltić i Dimić Braća Baltić Baruh Samuel Behara Krstan Bevrnja Meho Budimir Maranguz Pero Bušatlija Husein beg Čolić Nikola i Anto Dautbegović Mustajbeg Dilber Marko Dimić Perendić Marko Domaćinović braća Đurendić V. Isidor Atijas S. 27. 25. Firma se prvi put spominje 1855. 1904. 9. Mordohaj Avdalajbegović Remzi beg Babić Anto Babić I. 1894. protokol. 18. 1884. 1904. 17. 1908. 1900. 10. 11. 23 Altarac Solomon Atijas Solomon Haim Atias S. 12. Spisak protokoliranih trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu podataka u Verzeichniss. 22. 1907-1912. 1907. 23. 8. 1894. STANOVNIŠTVO. 20. 14. 1886. 30. 19.BUGOJNO. 1885. 13. 1886. 1885.

dok se vremenom braća dijele i stvaraju nove trgovine. 1886. 38. Druga karakteristika jeste da se na razmeđu dva stoljeća vrši diferencijacija između zanata i trgovine i da se počinje stvarati tip specijaliziranog trgovca. 44. 1904. Kolovrat i drug Krstanović braća Madunić Ivo Madunić Juko i Ivo Marinović r. 47. 51. 1886. 49. 58. 1886. 50. 41. Jovo Radović Tomo Rustempašić Muhamed beg Salom Ušćuplija Abraham Sandić J. 1894. 1885. U početku se cijela familija javlja kao nosilac firme. što znači da su patrijarhalne veze brzo kidane nakon nestanka oca porodice. za razliku od ranijih trgovaca koji. 1913. 1894-1913. Jelić Ilija Jelić Simo Jezidžić Stipo Karadža Abdul Rezak Kirlić Alija Kolovrat braća Kolovrat sinovi F.278 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1885. 1885. 1910. 1894-1914 1900-1914 1885. 34. 1886. Sa filijalom u Kupresu Iz strukture trgovačkih radnji u Bugojnu vidi se da one ne odudaraju od drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini. 56.. 1894. 46. 1886. 54. 55. 37. Ilija Sinovi Nikole Pavlovića Subašić Ilija Subašić braća Šandrk Ivan Topić Tufekčić Tomo Trifković Lugušić Ilija Vasić Pero 1908. 48. mahom. 52. 57. 1903. 43. 1907. 1907-1913. 1885. trguju mješovitom . 42. Simo Pavlović Nine i brat Perković Ivanković Ivo Popadić Boško Popadić braća Praljak J.. 1910. 40. 61. 1886. 45. 33. 39. 1908. 1885. Jelić Čedomir L. 1912. 36. 60. 59. 35. 1885. 53. 1886.

Odobrenje datuma i trajanja vašara vršeno je posredstvom okružne oblasti u Carigradu. 25 Bošnjak 1886-1899. VI 1870. Bosanski glasnik 1990-1918. mutesarif travničkog sandžaka (okruga) objavio je da će se u Bugojnu održavati vašar u trajanju od tri dana. – 15. 279 robom. Vidi takođe H. Trgovina s ćepenka bila je najvažniji oblik razmjene dobara. 400 konja. Esnafi i obrti. predstavljali su najveći privredni i društveni događaj za koji su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i svi uzrasti stanovništva.25 Godišnji vašari u Bugojnu. panađuri). s početkom 15. što potvrđuje i navedeni spisak sudski protokoliranih firmi. 13. DO 1914. varoša i sela. 4. na godišnji vašar u Bugojnu dogonjeno je oko 2. 69. STANOVNIŠTVO. IX 1871. žito i proizvode kućne radinosti. a na sedmični pijačni dan prosječno po 150 grla rogate stoke. seljaci su dogonili stoku. 26 Bosanski glasnik 1907.26 O odobravanju vašara u Bugojnu vidi list Bosna br. Kreševljaković. 600 komada sitne stoke i 20 svinja. 24 . Iste godine. razni putujući zabavljači nudili su zabavu tako da se šarolika masa svijeta stapala u jedinstvenu sliku vašara i njegove neponovljive atmosfere. maja. 50 konja. str. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. – 21. kao i u drugim mjestima. Od toga u 72 mjesta održavani su sedmični pijačni dani. 275 14/26. Datumi godišnjeg vašara u Bugojnu bili su: 30. oktobra – 2. kao nezaobilazni i nezamjenjivi oblik razmjene dobara između sela i grada i širih oblasti međusobno. oktobar. 18. 30. godine. to mu je dalo novi zamah za razvoj trgovine. aprila. od kada se ustalio na 18. Zabilježeno je da su 1870. i 21. godine u Bosni i Hercegovini održavani su vašari u 87 raznih gradova. – 8. 209. 6. septembra svake godine. Na njima su trgovci i zanatlije iz raznih krajeva nudili svoju robu. godine stanovnici Bugojna zatražili od osmanskih vlasti da im odobre održavanje trodnevnog godišnjeg vašara “u cilju povećanja trgovine i usljed toga što se nalazi na putu kuda mnogo putnika prolazi”. a u 27 godišnji vašari. nedjeljni i pijačni dani.400 grla rogate stoke. oktobar. 9. str.000 grla sitne stoke i oko 100 svinja. S obzirom na to da se Bugojno našlo već tada među 27 mjesta koja su imala godišnji vašar.BUGOJNO. ali se uz ovaj vid trgovine pojavljuju godišnji vašari (sajmovi. Svi su nešto prodavali i kupovali i u tome uživali. novembra.24 Nakon austrougarske okupacije. oktobar. Prema podacima s početkom XX stoljeća. derneci. a do austrougarske okupacije 1878. 18-19. datum održavanja godišnjeg vašara u Bugojnu bio je promjenljiv sve do 1907. i br.

koji je proširio svoj hotel i dao mu ime “Grand hotel Grof ”. Stipo Šandrk i Pero Kolovrat. Na cijeni su bili kovači. 254. Osim trgovina mješovitom robom. u ovu socijalnu skupinu spadali su i sreski ljekar. str. ili majstori opšteg profila koji su znali izgraditi bosansku kuću od temelja do useljenja. a 1918. 180.. str. Početkom XX stoljeća zabilježeno je da u Bugojnu uspješno rade dva hotela i jedno prenoćište. 109. Podignute su reprezentativne građevine. željezničke stanice. Struktura zanata nije bila opterećena tradicijom. što je neminovan pratilac formiranja naših gradova. kao što je zgrada kotarskog ureda u arapskom stilu (današnja gimnazija).28 Važan ekonomski faktor u gradu činili su solidno plaćeni činovnici. koji je 1908. 76. vojne pošte i telegrafa itd. apotekar 27 28 Bosanski glasnik 1902. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u ovoj oblasti. Potreban materijal i mustre radnice su dobijale od Tkaonice i naručene predmete izrađivale kod svojih kuća. Franc Freškura podigao je na željezničkoj stanici hotel “Vrbas” s deset soba.. činovnika i zemljoposjednika koji useljavaju u grad. u Bugojnu je bilo više tradicionalnih bosanskih gostionica i kafana. uredio restoran i promjenio ime u Hotel “Bosna”. Ovaj hotel imao je u početku šest. zgrada sreskog suda. Dobar poslovni ugled imao je i drugi hotel “Zum schwarze Adler” (Kod crnog orla). . čiji je vlasnik bila Ruža Grubeša. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1913. Vlasnici prvih ciglana bili su Marko Ribičić. koji su u većini bili dunđeri. str. žitom i stokom. kolari. 212. jer se osim državnih. str. građevinari. Oslanjajući se na bogatu tkačku tradiciju Skopaljske doline.280 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. javnih građevina.27 U gradu je bilo smješteno više zanatskih radnji koje su podmirivale potrebe gradskog i okolnog seoskog stanovništva. koji su gotovo isključivo bili doseljenici iz raznih pokrajina Monarhije i nosioci modernizacije i evropeizacije u gradu. U gradu je bilo i jedno prenoćište sa 4 sobe. a gotovu robu predavali su firmi i dobijale određenu platu. Time je počela i u Bugojnu era modernog građevinarstva. veterinar. čiji je vlasnik bio Ludwig Grof. u Bugojnu počinju zidati veće i ljepše kuće za potrebe trgovaca. osnovane su filijale Tkaonice ćilima iz Sarajeva. narodne osnovne škole. Ove nove potrebe pratilo je podizanje prvih ciglana koje prave preokret u proizvodnji građevinskog materijala koji potiskuje drvo. godine 15 soba. Osim nosilaca političke i vojne vlasti. nego je odgovarala stvarnim potrebama stanovništva. 1918.

proizvo29 Rezultati popisa stanovništva 1910.079 21 4 8 223 20 1 4 34 79 13 40 129 114 201 144 1 53 206 236 4 98 16. za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostalih Svega Privređuje 15. ujedno. STANOVNIŠTVO. Struktura zanimanja u bugojanskom srezu 1910.581 Svega 41. zemlje. stakla Obrada metala Izrada oruđa i instrumenata Hemijska industrija Rasvjeta. rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Bankarstvo i krediti Saobraćaj Kućna posluga i razni posl.. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 281 te nekoliko učitelja i sveštenika koji su. vodovod i slično Građevinarstvo Tekstilna industrija Kožarska industrija Drvna industrija. godine29 Privredna grana Poljoprivreda. odnosno da je 89% ukupnog stanovništva sreza živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. U vanagrarnim oblastima zanimanja prednjačili su obrada metala.712 Izdržavanih 26. DO 1914. . u biti. činili i intelektualnu kremu grada. svoju egzistenciju osiguravao izvan agrara. vrtlarstvo Šumarstvo i ribolov Rudarstvo Ind.208 89 9 33 806 42 3 18 164 220 30 108 422 405 449 531 2 196 586 736 10 227 46.129 68 5 25 583 22 2 14 130 141 17 68 293 291 248 387 1 143 380 500 6 129 29. str. 62-63. gline. nosilac bogatog društvenog i kulturno-prosvjetnog života. kamena.BUGOJNO. godine vidi se da je svaki deseti stanovnik koji privređuje.293 Iz zvaničnog statističkog pregleda zanimanja stanovništva bugojanskog sreza 1910. stoč. koja je zajedno s domaćim trgovačkim slojem.

trgovina.633 zaposlenih izvan agrara. a kasnije i medresa. Svi novčani zavodi koji su u Bugojnu formirani na razmeđu dva stoljeća (Srpska štedionica. Vinka” iz Zagreba otvorila u Bugojnu katoličku djevojačku školu. u gradu je podignuta impozantna školska zgrada. ukinuta je 1883. nego je sve više preuzimalo i kulturnoprosvjetno i društveno vodstvo čitavog gornjovrbaskog kraja. koju je 1872. godine. godine. U okviru srpsko-pravoslavne crkvene opštine osnovana je srpsko-pravoslavna osnovna škola. Mreža osnovnih škola završena je 1893. Zbog toga se u njemu nije izvršila snažnija akumulacija i organizacija kapitala koja bi stvorila novčane institucije za finansiranje privrednog. . Hrvatska težačka blagajna. dnja hrane. godine. ugostiteljstvo. *** Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno se nije razvijalo samo kao politički i privredni centar sreza. kulturna i društveno-politička aktivnost. jer je uslijedilo otvaranje Narodne osnovne škole koju su pohađala djeca svih konfesija. osjećao potrebu za višestranim društvenim uticajem i potpunijim duhovnim i društvenim životom. dok je uz džamiju otvoren mekteb.253 lica (oko 77%) od ukupno 1. Prvu osnovu školu u Bugojnu otvorili su franjevci 1868. industrija odijevanja. kućna posluga i drugi poslovi za platu. ni grad Bugojno nije mogao promijeniti svoj trgovačko-agrarni karakter.. godine pohađalo 30 djece. kada je “Družba sestara milosrdnica sv. te javna služba. bili su više nacionalne institucije stvorene da potpomognu razvoj poljoprivrede i seljaka vežu za moderne nacionalne institucije. Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove. U ovim granama radilo je 1. Izostao je razvoj industrije i to se nije moglo nadomjestiti starim načinima proizvodnje izvan agrara. kao i druge koje je osnivao ovaj red. Ova škola. kao i svugdje gdje se javio. prije svega industrijskog razvoja čitavog kraja.. To jasno pokazuje da je bila veoma spora dinamika privrednih i socijalnih promjena u srezu. nego finansijske institucije koje bi vodile opštem privrednom progresu.282 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Iz te potrebe nastala je višestrana i dosta intenzivna prosvjetna. pripadnika raznih nacija i kultura. U takvim uslovima. a školske 1886/87. U njemu se relativno brzo formirao sloj imućnog građanstva činovničkog i trgovačkog porijekla. koji je. Kotarska pripomoćna zaklada). koja je imala 114 učenica i 5 nastavnica.

8. starješina Jelka Bilić Ljubomir Matulić. 1905. 7. 32. pom. 1904. 18. godine30 Ime i prezime Godina službovanja 1886-1889. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.BUGOJNO. 1910-1916. 1900-1903. Galcinja Tomljenović Tomislav Jefto Abramović Sofija Mandić Josip Brkić. upravitelj škole Miljušević Ida Čolić Stjepan. 283 Učitelji u narodnoj osnovnoj školi u Bugojnu 1886-1918. 1906-1909. učiteljica Erdosy Zora. učitelj Palandžić Nikola. 1911-1916. 1917-1918. učitelj Josip Rujić. P. 1893-1895. 1906-1910. 26. 1889-1892. 2. 28. STANOVNIŠTVO. 1907-1908. 11. 1917-1918. pom. pom. 1896-1899. 22. 1911-1914. 1902-1903 1902-1903 1904-1910. 5. pom. 1. 1917-1918. 1896-1901. 14. 29. učitelj Đogo Husein. 25. 3. 30 . 10. 6. 1904-1905. učitelj Josip Čurić. učitelj Mulić Hamdija Bešlić Milan Vukelić Zora. 9. 30. 1900-1901. 15. 27. pom. suplent učiteljica Fejzagić Džemal Mandušić Jelena. upravitelj Hvala Matilda Špez Marija Kaprikul Ana Spisak učitelja napravljen je na bazi podataka objavljenih u Bošnjaku i Bosanskom glasniku. 12. 13. 4. 21. 24. učiteljica Franić Danica Tomasović Andrras. pom. pom. 1896-1899. 1917-1918. suplent učiteljica Šimunac Stjepan. 1916. 16. 19. 1909. 1916-1918. 1910. upravitelj i učitelj škole Šiljković Mehmed Kalaica Josipa Vudanović Angelina Konig Elza Krešić Ivan. 17. 1899. 1911-1916. 20. starješina Knežević Anto Steinmetz Johanna. 1895. DO 1914. 23. 31. 1895.

ali o tome nema odvojenih podataka. bio je zbog toga što 31 Rezultati popisa stanovništva 1910.2% : 0. takođe. muslimana 5. koja se kretala oko 12%. mektebi i medresa.24% i zaostajala je iza pismenosti u Bosni i Hercegovini. . vidi da je pismenost različita kod pripadnika pojedinih konfesija. katolička djevojačka škola milosrdnih sestara.696 5. Ovim treba dodati još ukupno 50 lica koja su znala samo čitati. naročito muslimanki.057 680 2. što znači da je. godine u srezu otvorene 4 narodne osnovne škole.236 Iz tabele se vidi da je opšta pismenost u bugojanskom srezu izražena niskim procentom od 8.9%) Muslimani 584 23 607 (5.1%) Ostali 27 23 50 (71%) Ostali 1 19 20 (29%) Svega 2.830 16.360 ili 9.289 (5.41%.4% : 7.552 11. nepismenost reproducirana s 91% tog uzrasta. Od ukupno 14. godine31 Znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Ne znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Pravoslavni 537 187 724 (6.6% i muslimana 9. katolika 11.373 djece i omladine od 7 do 20 godina znalo je čitati i pisati svega 1. kod katolika 14. 20-21. Pismenost u bugojanskom srezu 1910. U početku je u narodnoj osnovnoj školi bio zaposlen samo jedan učitelj.111 (93.815 (88.10% i ostalih 71%.6% prema 2. 30-31. Pravoslavnih je bilo pismenih 6.14%) Katolici 5. Očigledna je razlika i u pismenosti po polovima.415 11. Kod pravoslavnih odnos pismenih muškaraca i žena bio je 8. zatim srpsko-pravoslavna osnovna škola. Iz tabele se. Iz navedenog pregleda vidi se da su se učitelji često mijenjali i samo mali broj je ostajao po nekoliko godina.4%. Veoma nizak procent pismenih. i pored toga što su do 1912.737 Svega 16.6%) Katolici 909 447 1356 (11.10%) Muslimani 5.396 5.396 10..284 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Velike su razlike u pismenosti na selu i u gradu.5%.14%.2%. str.406 33. a kasnije 2 ili 3 učitelja i jedan pomoćni učitelj.4%) Pravoslavni 5..737 5.

4. prosvjeta. 1898. koje su svojim značajem premašivale ekonomsku snagu grada i brojnost njegovog stanovništva. DO 1914. 1902.32 Naziv društva 1. 32 Činovnička kasina – Beamten – Kasino Ukrašavajuće društvo – Verscönungsverein Pjevačko društvo Hrvatska narodna čitaonica Biciklističko društvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Godina osnivanja 1893. str. koje su jedino bile obuhvaćene statistikom. U uslovima političke obespravljenosti. socijalna i humanitarna društva u Bugojnu 1878-1914. 285 su one vrlo rijetko pohađale narodne osnovne škole. Pejanović. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Kulturno-prosvjetna. bez obzira na to kakvi su im ciljevi bili i ko ih je osnovao. Pregled društava u Bugojnu sastavljen je u na bazi podataka koje je objavio Đ. 1900. 6. a drugu domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica.BUGOJNO. humana i socijalna društva. STANOVNIŠTVO. nego samo arebica i arapsko pismo. 2. vjerskih i nacionalnih pokreta i modernih socijalno-političkih ideologija. Kao što je oblast obrazovanja i vaspitanja imala dva usmjerenja (konfesionalne škole. koje su nastavljale tradicionalnu zatvorenost obrazovanja i vaspitanja unutar vlastite vjerske zajednice i narodne osnovne škole. a pohađaju ih djeca bez ikakvih vjerskih i nacionalnih ograničenja) tako je i oblast kulturno-prosvjetnog i društvenog rada imala dvije tendencije: jednu je zastupala i provodila austrougarska vlast. 1900. Spisak je dopunjen podacima koje je objavio Bosanski glasnik. 3. 1895. . 100. u studiji Kulturno-prosvetna. To je bilo vrijeme kada se u cijeloj Bosni i Hercegovini osnivalo mnogo raznovrsnih društava koja su odražavala potrebe i interese novih i starih društvenih snaga. a u mektebima se nije učila latinica i ćirilica. imala zadatke da se “nepolitički” bave političkim i nacionalnim radom. Društveno-ekonomske i druge promjene na razmeđu XIX i XX stoljeća podstakle su u Bugojnu bogatu i raznovrsnu kulturno-prosvjetnu i druge društvene aktivnosti. Otuda su sva udruženja. koje osniva država. kultura i umjetnost jedine su mogle progovoriti prikrivenim političkim i nacionalnim jezikom. 5.

1910. Hrvatska narodna čitaonica u početku ima 54 člana. Anto Babić. 1913. “Tursku čitaonicu” osnovao je odbor na čelu sa zemljoposjednikom Ahmed-begom Bušatlijom. Hrvatsku narodnu zajednicu vodi fra Marijan Lovrić. “Gajret” 1905. 13.. Jedno od najinteresantnijih i jedinstvenih udruženja u Bosni i Hercegovini jeste udruženje za uljepšavanje grada koje je. Stjepanom Subašićem i Ninom Pavlovićem. 15. pošumljava i podiže parkove. 1905. koja zaslužuje veliku pažnju. drukčiji društveni život. 10. naišle su na dobar prijem kod bugojanskog građanstva. između ostalog. a kasnije 78.. Na primjer. što. koja su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka. Humanitarne ideje društava “Prosvjete”. 16. Naziv društva 7. humanitarnim. s obzirom na to da “kasina” postaje mjesto gdje se okupljaju činovnici. Turska kiraethana – čitaonica Podružnica hrvatskog potpornog društva “Napredak” Srpsko pjevačko društvo “Javor” Pododbor srpskog potpornog društva “Prosvjeta” Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice Hrvatski sokol Srpski soko Pododbor potpornog društva “Gajret” Srpska narodna organizacija Muslimanski klub Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo Godina osnivanja 1904. s impozantnim brojem od 450 članova. U društvenom životu led je probijen osnivanjem Činovničke kasine. sportskim i nacionalnopolitičkim idejama. 11. 8. fra Dominik Gojsilović i Nikola Dilber. 17. 1914. a u njenom odboru sjede najugledniji hrvatski trgovci u gradu: Stipo Grgić. uglavnom doseljeni svijet koji preko kasine stvara jedan novi. Ilija Subašić. 12. godine . Ono je interesantno i po tome što u njemu prednjače domaći ljudi svih konfesija. Čitaonice su u Bugojnu imale obrazovne i humanističke ciljeve. 1909.286 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. “Gajreta” i “Napretka”. 1911. imalo zadatak da njeguje bilje. Stipo Budimir. predstavlja preteču ljubitelja prirode i modernih ekoloških udruženja. “Napredak” ima 51 člana. vojnici. 14. 1907. 1907. poslovni ljudi. svakako. 1906. zajedno sa Stipom Domaćinovićem. 9. Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Bugojna bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim. 1909. Stipo Domaćinović.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

287

ima 10, a 1907 s članovima iz Gornjeg Vakufa ima 160 članova. “Prosvjeta” 1908. ima 70 članova,33 a njome rukovodi Risto Đurendić zajedno s Čedomirom Jovićem, Milanom Jovanovićem i Đorđom T. Radovićem. I kod Srba, kao i kod Hrvata, čitavim društvenim životom rukovode bogati ljudi – trgovci koji se nalaze u upravnim odborima od pjevačkih do sportskih i sokolskih društava. Pjevačka društva, hrvatska i srpska, oslonjena su na crkvu, a imaju značajnu nacionalnu funkciju, jer se iz tih vrsta okupljanja, kao i iz drugih, brzo prešlo na nacionalnopolitičke stranke. I sokolska udruženja, koja su nosila ideju “u zdravom tijelu zdrav duh”, imala su zadatak da razvijaju borbeni nacionalni duh. Ideju o Hrvatskom sokolu u Bugojnu uspešno su realizirali Franjo Vinter, Ilija M. Šandrk, Stjepan Jandrić, Vinko Šandrk, Stjepan Ubović i Stjepan Ivić (1909. ima 63 člana), a Srpski soko, koji je osnivan od 1. avgusta 1909. do 24. januara 1910. godine, vodili su ljudi iz uglednih srpskih porodica: Jovo Lukić, Mihajlo, Špiro i Ilija Marinović, Gojko Praljak, Vojo Brančić, Aleksa Đurić, Ljubo i Kosta Topić, Blagoje Krstanović, Milivoje Radović, Risto Đurendić i Stevo Kokotović.34 U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu bugojansko građanstvo osnivalo je ona udruženja koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda. Slijedili su jedni druge u ostvarivanju svojih potreba i bili upućeni jedni na druge. I tu se stvarala “čaršija”, ali nešto drukčija od one tradicionalne, jer je nacionalni trougao ostvarivao svoju nacionalnu integraciju u uslovima austrougarske vlasti i formiranja gradskog miljea u Bugojnu. Otuda je on dobio specifičnu mjesnu boju u kulturno-prosvjetnom, sportskom i drugom društvenom aktivitetu. *** Za razvoj Bugojna bila je posebno značajna aktivnost njegovog gradskog vijeća koje je imalo zadatak da se brine o zdravstvenim, komunalnim, školskim i drugim pitanjima vezanim za život građana. S obzirom na to
Kalendar Napredak 1909. str. 163-164, Bosanski glasnik 1909.; I. Kemura, Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana, Sarajevo 1986. tabela I. 34 ABH, ZV BiH 1909, š. 18 269/26, ABH, ZV BiH, 1909. Š. 18-26. Za podatke zahvaljujemo Sajmi Ajanović-Sarić i Matku Kovačeviću iz Arhiva Bosne i Hercegovine
33

288

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

da je opštinski budžet bio fiksiran na 95.200 kruna godišnje, tim novcem nisu se mogli praviti veliki poduhvati. U rashodima se navode sljedeći troškovi za 1905. godinu: troškovi klaonice 695 kruna i 80 helera, doprinos za zdravstvo 3.092 krune i 40 helera, doprinos za humanitarne svrhe 1.200 kruna, opštinski dugovi 99.275 kruna i 80 helera, troškovi za osnovne škole 5.897 kruna i 60 helera. U rashodima, cifre se iz godine u godinu neznatno mijenjaju. U Bugojnu je ordinirao sreski ljekar dr Jozef Fogler, koji je, prema podacima Bosanskog glasnika, tu službovao od 1899. do 1915. godine. Gradska ambulanta otvorena je 1906. Mjesto ljekara u gradu bilo je upražnjeno samo u toku ratne 1916. godine, a već 1917. i 1918. ordinira dr Leo Schonfeld. Bugojno je spadalo među 37 gradova u pokrajini koji su imali apoteku, koja je registrirana 1900. godine, a bila je vlasništvo magistra farmacije Theodora Heydušeka. Ostao je u Bugojnu do 1915. godine, a već 1916. apoteku je otvorio magistar farmacije Nikola Kuš, koji je ostao do 1918. godine. Njega je naslijedio magistar farmacije Ignatz Berger. Bugojno je relativno kasno, tek 1912. godine, dobilo sreskog veterinara i tu dužnost je obavljao Jozef Halama.35 Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno nije imalo moderni vo35

Podaci o zdravstvu u Bugojnu navedeni su prema Bosanskom glasniku.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

289

dovod i kanalizaciju. Grad se snabdijevao vodom iz oko 70 bunara i izvora, a isto toliko petrolejskih lampi osvjetljavalo je njegove ulice. Gradsko vijeće Bugojna (1886-1918)36 Načelnici: Tahir-aga Vidimlić 1886-1888. Pero Pavlović 1889-1908. Pero Šandrk 1909-1910. Salih-aga Mandžić 1911-1915. Remzi-beg Avdalajbegović 1917-1918. Od 1895. biraju se podnačelnici i tu dužnost su obavljali: Mitar Popadić 1895. Mustaj-beg Avdalajbegović 1895-1908. Vuk Đurendić 1896. Niko Marinović 1899-1908. Salih ef. Mandžić 1909-1910. Jovan Topić 1909-1910. Anto Babić 1911. Risto Đurendić 1911-1918. Nine Pavlović 1912-1918. Zastupnici:

Pero Pavlović 1886. Niko Grgić 1886-1889. Simo Jelić 1886-1892. 1900-1901. Tomo Topić 1886-1888. Ibrahim ef. Karadža 1886-1892.
Spisak članova Gradskog vijeća sačinjen je na osnovu podataka iz Bosanskog glasnika 1889-1918.
36

290

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hamid Lončar 1886-1892. Stipo Babić 1889-1892. Niko Grgić 1886-1892. Marko Popadić 1889-1892. Niko Mijatović 1889-1892. Ibrahim Hadžialić 1889-1892. Mustaj-beg Avdalajbegović 1893-1894. Meho Imamović 1893-1900. Petar Kutleša 1893-1901. Stipo Jezidžić 1893-1898. Vuko Đurendić 1893-1895. Jovo Praljak 1893-1898. Salih-aga Mandžić 1893-1908. Niko Marinović 1896-1898. Theodor Heydušek 1900-1901. 1905-1908. Juko Maduna 1899-1901. Marko Dilber 1899-1901. Salom Avram 1900-1908. Niko Dimić 1902-1908. Ivan Šandrk 1902-1904. Boško Popadić 1902-1903. Remzi-beg Avdalajbegović 1902-1908. Ivan Perković Ivanković 1902-1908. Ludwig Grof 1905-1911. Stipo Babić 1905-1908. Marko Dimić 1905-1908. Karadža Abdul Rezak 1909-1918. Tahir Bosto 1909-1918. Ante Babić 1909-1910. Stipo Domaćinović 1909-1914. Juko Madunić 1909-1911.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

291

Boško Topić 1909-1916. Ilija Trifković 1909-1910. Stipo Čolić 1909-1910. Stipo Grgić 1911.1916. Ivica Jozić – Baškarad 1911-1913. Niko Čolić 1911-1918. Zahid Šupa (Šupić) 1911-1918. Jovo Krstanović 1911-1913. Salih-beg Avdalajbegović 1915-1918. Frano Domaćinović 1915-1918. Stjepan Subašić 1915-1918. Anto Kolovrat 1915-1918. Đorđe Radović 1915-1918. Ilija Sandić 1917-1918. Na kraju ovog pregleda nekih pitanja u razvoju Bugojna kao grada koji nema dugu urbanu tradiciju, može se zaključiti da je njegov razvoj tekao u pravcu stvaranja jednog trgovačko-agrarnog središta. Prirodna bogatstva i dosta jaka poljoprivreda, s vrlo značajnom ulogom stočarstva, nisu mogle biti oplođene znatnijim industrijskim razvojem, jer za to nisu postojali neophodna infrastruktura i finansijska sredstva. U svojoj duhovnoj, kulturnoprosvjetnoj i društvenoj otvorenosti za moderne ideje Bugojno je pokazalo da se razlikuje od onih gradova koji su se borili s naslagama duge urbane tradicije.

ZAKLJUČNE NAPOMENE

K

njiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća” bavi se značajnim, a malo istraživanim fenomenima gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Osnovna studija ove knjige sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine stekla status grada (gradska opština). Od toga broja 1879. godine bilo je 46 gradova koji su imali osmansku urbanu tradiciju, a svi ostali su status grada stekli razvojem između vremenskih međaša 1879. i 1910. godine. Prilikom istraživanja, autoru se nametnulo osnovno pitanje da li je bosanskohercegovački grad na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad, odnosno kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije, duboko ukorijenjene u osmansko naslijeđe, i modernizacije, koja uzima maha nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine? Istraživanja vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, saobraćaja, privredne aktivnosti, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća, pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, uz naslijeđene društvene strukture (klase i slojeve) stvorene nove, stranog i domaćeg porijekla, sa drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu orijentalnu Osmansku carevinu zamijenila austrougarska evropska birokratska pravna država, koja sistematski i uporno gradi novi sistem vlasti, s

sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanim saobraćajem i trgovinom. modernizacija proizvodnje i društva uopšte ovdje se ne odvija unutrašnjim. Zenica). Foča je za vrijeme osmanske vladavine izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. gradovi u Bosni i Hercegovini razvijali neravnomjerno. Ipak. bilo da se radi o njihovim vanjskim. Osim osnovne studije. historija sučeljavanja i sukobljavanja tradicije i modernizacije. vidljivim ili unutrašnjim. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. ali s istaknutom vojno-strateškom funkcijom prema Crnoj Gori. na razmeđu XIX i XX stoljeća. prije svega zbog toga što on nije stvarao domaću akumulaciju kapitala. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. inicijativom države i stranog privatnog kapitala. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvitak nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene. socijalni. dok je većina ostala na zanatstvu. vjerski. pa ni u odnosu na razvoj južnoslavenskih sjevernih pokrajina. Otuda je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva.. No. politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Otuda su se. U svakom slučaju. a krajem XIX . Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. bez obzira na sve teškoće. gradovi su mijenjali i učvršćivali svoj etnički. kulturni i politički mozaik i postajali vitalna središta civilizacijskih i kulturnih promjena u pokrajini. najkompletniju urbanizaciju doživljavali su gradovi u kojim su bila sjedišta okružnih vlasti i.. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku.294 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sarajevo. Tuzla je primjer industrijskog grada. ciljem da u svoj državni organizam ekonomski. glavni grad pokrajine. manje vidljivim elementima. posebno. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. sa dosta lokalnih i regionalnih obilježja. u stvari. domaćim razvojem nego podsticajem izvana. bez pretenzija da se uspostavlja određena čvršća tipologija gradova.

koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kojem se oplođavaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. .ZAKLJUČNE NAPOMENE 295 i početkom XX stoljeća. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). godine. Bugojno. nego svoju fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. ekonomski stagnira. i na kraju.

aber wenig erforschten Phänomene der Städte in Bosnien und in der Herzegowina zu der Zeit als auf diesem Gebiet die vierhundertjährige Epoche der orientalisch – balkanischen Sowie orientalisch – islamischen Urbanisierung beendet worden ist und die Ära der Modernisierung und Gestaltung von europäischen urbanen Modellen begonnen hat. zum 20. Die Grundstudie dieses Buches enthält die Analyse von 66 Siedlungen. die eine osmanische urbane Tradition hatten. militärischen. daβ in all diesen Bereichen wesentliche Umwandlungspro- . welche tief in das osmanische Erbe verankert ist und der Modernisierung. der Wirtschaft. Dieser Prozeβ lief proportional zu der Entwicklung der neuen Produktionsweise. wie ist die Beziehung der bosnisch – herzegowinischen urbanen Tradition. Alle anderen erwarben den Städte – Status durch die Entwicklung in der Zeit von 1879 bis 1910. bzw. dem Ausbau eines modernen Verkehrswesens und den Ergebnissen der Migration. sowie der Funktion vom Bildungswesen der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. zeigten. zum 20 Jhd. ob die bosnisch – herzegowinische Stadt an der Wende von zwei Jahrunderten aus einer orientalisch – islamischen in eine europäische Stadt gewachsen ist. kulturellen Funktion. Jahrhundert” handelt über die wichtigen. Die Erforschungen der religiösen. die nach der österreichisch – ungarischen Okkupation im Jahre 1878 in Schwung gekommen ist. des Verkehrswesens. der administrativen. ethnischen und sozialen Struktur von Einwohnern.ZUSAMMENFASSUNG D as Buch “Die Städte in Bosnien und in der Herzegowina an der Wende vom 19. Im Laufe der Forschung warf sich die Grundfrage auf. die bis zum Jahre 1910 den Status einer Stadt (Stadtgemeinde) erworben haben. Von dieser zahl waren im Jahr 1879 46 Städte.

Sarajevo. erfolgt die Modernisierung der Produktion und Gesellschaft im allgeminen nicht nach einheimischer Entwicklung. zum 20. bemerkbare oder innerliche. sondern nach den Anregungen von auβen. ob sie abseits von Verkehrs – und Wirtschaftsentwicklung lagen oder aber eine hervorragende Rolle in den Modernisierungsprozessen spielten. seien es äuβerliche. Zenica). politisch und kulturell zu integrieren. Jahrhundert die Städte in Bosnien und in der Herzegowina nicht gleichmäβig mit beträchtlichen Lokal – und Regionalmerkmalen. Im Grunde all dieser Umwandlungen war der Umstand. mit intensiviertem Verkehr und Handel geblieben sind. Daher entwickelten sich an der Wende vom 19. Die vollständigste Modernisierung erlebten jedoch die Städte in welchen der Sitz der Kreisbehörden war. Die Veränderungen geschahen in allen Städten. während die meisten Städte mit dem Gewerbe. die ihre Bedeutung als Agrarzentren erwarben. Einige von ihnen sind zu den wichtigen industriellen Mittelpunkten geworden und bekamen allmählich die Formen einer europäischen Industriestadt (auch der sozialen Struktur nach. besonders die Hauptstadt der provinz. weil sie keine heimische Akkumulation des Kapitals geschaffen hat. sowie nach dem äuβerlichen Aussehen – Tuzla. mit dem Ziel. vor allem deshalb. Nicht unberührt blieben auch diejenigen Städte. Die spezifischen und sichtbaren Veränderungen erlebten diejenigen Städte. weil neben den traditionellen Formen von Verkehrswesen. daβ in Bosnien und in der Herzegowina das ungeordnete orientalische Osmanische Reich durch den österreichisch – ungarischen europäischen bürokratischen Rechtsstaat vertauscht war. Diese Veränderungen waren jeden- . in seinen staatlichen Organismus seine neue Provinz wirtschaftlich. welcher systematisch und beharrlich ein neues System der Herrschaft gründete. Unter der Berücksichtigung der Tatsache. die zu Militärzentren und strategischen Stützpunkte der Monarchie gegen Südosten geworden sind. wenig bemerkbare Elemente. Produktion und Handel neben den vererbten gesellschaftlichen Strukturen (Klassen und Schichten) neue Formen geschaffen worden sind. daβ die heimische traditionelle wirtschaftliche aund gesellschaftliche Entwicklung keine neue Voraussetzungen für die Modernisierungsveränderungen geboten hat. Denkweise und Leben sweise. fremder und heimischer herkunft mit einer anderen Art von Produktion.ZAKLJUČNE NAPOMENE 297 zesse geschehen sind. ohne Rücksicht darauf. mit kleinen Unternehmungen (mit modernem Gewerbe). durch die staatliche Initiative und durch das Auslandskapital.

zum 20 Jhd. Auβer der Grundstudie enthält das Buch einige Beispiele von Städten mit verschiedenen Funktionen. sondern sein Aussehen und seine Bedeutung nach 1878 erwarb. Jahrhunderts und zu Beginn des 20.. soziales. kulturelles und politisches Mosaik geändert und gefestigt und zum vitalen Mittelpunkt der zivilisatorischen und kulturellen Umwandlung in der Provinz geworden. Aber. daβ die Geschichte der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. in welchem die modernen sozialen und national – politischen Ideen befruchtet werden. auch nicht in Bezug auf die Entwicklung von jugoslawischen nördlichen Provinzen. Banjaluka ist ein Beispiel der Stadt.Daher muβ betont werden. ohne Rücksicht auf all die Schwierigkeiten haben die Städte ihr ethnisches. falls nicht spektakulär wie in den westeuropäischen entwickelten Industrieländern. die demographisch wesentlich unter dem Durchschnitt der Städte in der Provinz wächst und ohne wesentlicherer Wirtschaftsexpansion zum wichtigen Mittelpunkt wird. . religiöses. Jhd. das nicht auf der osmanischen urbanen Tradition gewachsen ist.. Modriča ist eine kleine Stadt in der Posavina. ohne Anspruch darauf. aber mit einer ausgeprägten militärischen und strathegischen Funktion gegen Montenegro. in der Wirklickeit eine Geschichte der Konfrotierung und des Konflikts von Tradition und Modernisierung war. eine bestimmte konsistente Typologisierung vorzunehmen. Fojnica war früher einer der bedeutenden Zentren der Bosnischen Stahlproduktion. Tuzla ist ein Beispiel einer Industriestadt. Foča war in der Zeit der Osmanischen Herrschaft eine Zeitlang das Zentrum des Paschaliks und nach der österreichisch – ungarischen Okkupation blieb es weit von de hauptverkehrspunkten entfernt.298 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ende des 19. in derer Nähe eine landwirtschaftliche Versuchsstation als landwirtschaftliche Schule für ganz Posavina eröffnet worden ist und letztendlich Bugojno. stagniert Fojnica in ökonomischer Hinsicht wegen der Konkurrenz der modernen Eisenwerke (Vareš und Zenica).

P RI LO Z I .

.

GODINE TABELA 1 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� ����� ������������������������� ����� ����� ���������� � PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ��������� ������������ ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ����� ��������� ����� ��������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ��������� ���������� ������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������ ������� ������� ������� ��������� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ���� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������� 301 .BROJ KUÆA I STANOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879-1910.

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ��������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� �������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ����������� � ��������� �������� ������� � ������� ������� ��������� ������ ������ �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� � ������ ������ ������� ������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� .TABELA 1 (NASTAVAK) 302 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ����� ����� ����� ���������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 1 (NASTAVAK) ��� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� ���������� � �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������ ����� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ��� ��������� ��� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ����� ����� ����� ���������� ��� ����� ��� ����������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������ ������� ������� ��� ������ ��� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ��� ������ ��� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������ PRILOZI ��� ����� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������ �� ������ ������� ������ ��� �������� ����������� ��� ��������� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� �� 303 .

�� �� �� �� �� �� �� �� � ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� .. DO 1910. GODINE TABELA 2 ���� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� �������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ������ �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ������ ������� ������ ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� ������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..304 PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA OD 1879.

TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ���������� ������� �������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� �������� 305 .

.. ���������������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� �������� �������������� ��������� .306 TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ������� ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������������� �������������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� ���������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ��� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

GODINE TABELA 3 ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ��������� ���������� � ��������� ��������� �������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������ ��������� � �������� ������� ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ����� ������� �������� � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ��� ����� ����� ���� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ 307 .SOCIJALNA STRUKTURA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA PREMA POPISU 1885.

308 TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ � ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� �������� ������ � ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� �������� � �������� � ������� ������� � ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� �������� �������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ���������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������ � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ����� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ����� ������ ������ ...

TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ������ ������� �������� ������� ������ �������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� �������� �������� ������� ������� ������� � ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� �� ��� �� ����� ����� ������� ������� ������ ����� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� ��������� ������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ����� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ��������� ��������� �������� ������ ��������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������� �������� ������� ������ �������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������ �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� ������� ����� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� �������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ���������������� ����� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ����� ���������������� �� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ����� ����� ������������� ����� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� 309 .

PRIVREDNA STRUKTURA SARAJEVA.310 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. BANJALUKE. MOSTARA I TUZLE 1910.. GODINE I BROJ LICA KOJA PRIVREÐUJU * TABELA 4 ��������������� �� ������������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ����������� �������������������� ������������������ ������������������������� �������������� �������������������� ������������������� �������������� ������������������ �������������������� ����������������� ��������������� ����������������������� ���������������� ����������������� ���������������� ��������������� �������������������� ��������������� �������������� ��������� � �������� ������ �������� �� �������� �������� ������������ ��������������� ������ ����������������� ������������������ ��������� �������� ������ ���� ������ ������ ������� ���������� ����������� ������� ������� ������� ���������� ������ ����������� ������ ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ���������� � ����� ��������� ����������� ��������� �������� �������� � ��������� ����������� ������ ������ ������� ���������� ������ ������ ������� ������ ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ������ ���������� ������������ ������� ������������ ��������� ��������� �������� �������� ����������� ������� ������� �������� ������������ �������� �������� �������� �������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� �������� ������������ ������������� ������ ������������ �������� ����������� �������� �������� � ����������� ������� ����������� ������� ����������� �������� ������� �������� ������� ����������� ����������� ����������� ������������ ����������� ������� ����������� ������������� ����������� ������������ ����������� ����������� ����������� ������� ������ ������������ ������������� ����������� ������������� ���������� ������������ ����������� ������������� ������������ ������������ ������� ������� ������ ������ ���������������������������������������������������������������������������������� � ������������������������������������������������� � ��������������������������������������������������������������� ..

PRILOZI 311 AGRARNO STANOVNIŠTVO U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. GODINE TABELA 5 ��� �� �� �� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���������� � ������ ������� �������� ������ ��������� �������� ������ ��������� �������� ���������� ������ ������� �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ��������� ������� � ������ ������ �������� ������ ������� ������� ����� �������� ������� �������� ������ ������ �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ � ������� . I 1910.

TABELA 5 (NASTAVAK) ����������������������� ��������� ������ ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ���������� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ���� ����� �������� ������� ��������� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� �������� �������� ������� ������� �������� ������ �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� ������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ����� ������� ��������� ������ ����������������������������������������������������������������������������������������������� .312 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

PRILOZI 313 ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. TABELA 6 � � ������ � � � ����� ���� �������� ����� ����� ������ ����� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������������� ����������������� ������������ �������� � � ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ������ ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ����� ���� ���� �� �� �� ��� �� ��� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ������ �������� ��� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ������� . I 1910.

314 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. TABELA 6 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ����������� ��������� ������������ ���� ���� � ���� ���� ���� �� ���� ���� ����� ��� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ���� ����� ���� ���� ���� ��� ����� ������ � ���� ���� ���� ��� ���� ��� ���� ����� ����� ������� ������� � ������ ������ ������ � ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ���� ����� ������ ����� ������� ������� ���� ������ ����� ����� ������� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������ ������ ..

PRILOZI

315

TABELA 7

������

����������������������������

���������������� ��� ���������� � ���������������������� ��������� ������������
�������� ��� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� �����

����������������������������� � ���������������������� ����������������������
������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������ �������� � �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ���� ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ��������

�� ��� ��� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ �������

316

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 7 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������������� �����

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������

������� ������

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������ ������

����� ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������� ��������� � ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ����� �������

������� �������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ������

������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������

PRILOZI

317

BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 8

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ��������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������

����� ������� �������� �������� ������� ���������� ���������� �������� ���������� �������������� � ����������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ������������� ���������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������� �������������

������������ ��������� ����������� ���������� ���������� ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ����������� ������������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ����������� �������������� ����������� ����������� ����������� �������������� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� ������������� �������������� ����������� ����������� ������������ ������������� �������������� �������� ��������� �������� ������� ��������� ��������� �������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��������� ����������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� � ������������ ���������� ���������� ���������� ����������� �����������

318

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 8 (NASTAVAK)

������������������ �������������

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ����������� ������������ ������������ ���������� ������������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� �������� ������ ������

������������� ������������� ����������� ������������ ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������ ������������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������

�������

�������������� �������������� ������������ ������������ �������������� �������������� ������������ ������������� �������������� ����������� ��������������� � ������������ �������������� ������������� �������������� ������������ ����������� �������������� �������������� ������������ ��������������� ����������� ����������� ��������������� ������������ �������������� ������������� ������������� ������������ ������������ ����������� �������� � �������

����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ���������� ������������ ������������ ���������� ������������ ����������� ���������� ������������� ��������� ������������ ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ������� �����

PRILOZI

319

MUSLIMANI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885��1895. I 1910. GODINE TABELA 9

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

��

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

�������������������� ����� ������� ������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

�����

������ �������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ����� �����

������

������ �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������� ����������

�������������

�������� �������� �������� �������� ��������� ������ �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ����������� ���������� ��������� ���������� ����������� ��������� ���������� ������������

320

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 9 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ �������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������ �������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� ��������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������� ������ �������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ������

��������

�������� ����������� ��������� ��������� �������� ������� ��������� ���������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������

��������� ����������� ��������� �������� ������� �������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ���������� ���������� �������� �������� �������

��������

PRILOZI

321

PRAVOSLAVNI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE TABELA 10

�� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���� ����� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������

������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������

�����

�����

����� ������� ������� ����� �������� ��������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������

������

������� � ������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������

����� ������� ������� ������� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������

�����

������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ���������

�������������

��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ��������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� �������� ���������

. TABELA 10 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� �������� ����� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ���������� ����������� ���������� ������ ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ����������� ��������� ��������� ����������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ����������� � ����������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ������������ ���������� ��������� ������������ ��������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ����������� ��������� ������ .322 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..

1895. I 1910.PRILOZI 323 KATOLICI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. 1885. TABELA 11 �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ������� ��������� �������� �������� ���������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ��������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� ����� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������ ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� � ����������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ����� ������ ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���� �������� ����������� ���������� ���������� ������������� � ������������ � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ��������� ���������� ������������ ����������� ���������� ����������� ������� ������� ������� �������� ���������� ���������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ �������� ��������� ������ ��������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ���������� ���������� �������� �������� �������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� .

..324 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 11 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� ������ ������� ����� �������� ����� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� ��������� ����������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ��������� ���������� �������� ���������� ������� ���������� ��������� ������������ � �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ����������� �������� ����������� �������� ����������� ������ ������ �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ���������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ����������� ����������� ���������� ����������� ������ ���������� ����������� ���������� �������� ���������� ������ ��������� ������ ���������� ���������� ������ ������ ����������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ������ ����������� ���������� �������� ����������������� .

��� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� � � ���� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ � ����� ����� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� � ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� TABELA 12 ����� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� �������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ����� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ������� ����������� �������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� . 1895.PRILOZI 325 JEVREJI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. I 1910. 1885.

..326 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 12 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� �������� �������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������ ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������� ��������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ����� .

PRILOZI 327 DOSELJENICI (STRANCI) U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1885-1910. TABELA 13 ����� ���������� ������� ����� ������ ������ ����� ���������� ������� �������� ������ ������ �� �������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ���������� ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ������� ����� ��� ����� ��� ��� ��� ��� ��������� ����� ��������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ������ ������ � ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� ����� ���� ����� ������ � ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �� �������� ����� ������ � ���������� ���������� ���������� ���������� �������������� ������������ ���������� ������ ������� ������ ������ ������� ����� �������� ��������� ��������� � �������� ��������� ��������� � �������� � ������ �������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ������� ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������� ����� ������ ����� ������ ������� �������� ������� ��� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ .

328
��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ���������� ��������� � ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� � ����� �� ���������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� �������� ������ ������� ������� �����

������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ���

������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� � ������� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ �����

����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������� ������������� ��� �������� ����� ����� ������������ ������������ ������������ ����������� ������������ ����������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������ ���

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ����� ��������� ������� ����� ����� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ � ����� ������� ����� �������� ������� ������ ������� ������

�������� �������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ��� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������ ������� �������� ��� ������ ������ ��������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �����

����������� ������������ ��������� �������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ���������� �����

PRILOZI

329

��� ��������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������� ����� ���������������� ������������������ ��������� �����������

��������� � ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �����

���������� � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��

������ � ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

������� ����� ����� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ���

����� ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

��������� ���������� ���������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ���������� ����������� ���������� ���

������ ������

��� �����

������ ������

����� �����

������� �������

����� �����

330

DOSELJENICI U ŠEST (6) OKRUŽNIH GRADOVA TABELA 14

����� ������� ������� ��� �� � ��� �� �� ��� ������ ����� ������ ����� ������ ������� ����� �� ����� ��� �� ����� �� ��� ����� ����� ����� ��� ����� ��� ��� �� ����� �� ����� ��� ����� ��� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� �������������� ��������������� ����� ����� ������ ����� �������������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ �������������� ������������

�����

����

������������

������������

������� �������

������ ������

��������

�����

������������� ���������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������� �������������

���������

���

�����

���

�����

���

�������

���

������

���

���������������� ���������

�����

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� �������������� ������

������

�����

DRŽAVNA PRIPADNOST I MATERNJI JEZIK STANOVNIŠTVA SARAJEVA, TUZLE, BANJALUKE I MOSTARA 1910. GODINE* TABELA 15

���� � � � � � �

������� ���������� �������
� ������� ��������

�������

��������

�����

�������

��������

���������� ��

������� �������� ���������� ������ �

��������

PRILOZI

�����

���������

������

��� �������� ������� �������� ����� ���� ��� �������� ������� �������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ �����

����� ������ ������ ������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ��������� ����� ����� �������� �������� ��������� �����

�������� ������� ������� �������� �� ���� ��������� �������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����� ���

������ �������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ����� ��

����������� ��������� �������� ����������� �������� ����������� ���������� ��������� ����������� ����� ��� ����������� ���������� ��������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ���������� ���������

����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ������������ ������������ ����������

����������� ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ����������� ���������� ������������ ������������ ���������� ���������� ����������� ������������ ������������ �����������

�������� ���������� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ���������� ������������

��������� �������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ������������ ������������ �����������

�����������������������������������������������������������

331

���������������������������������

332

TABELA 15 (NASTAVAK)

�������� �� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ������ �� �� �� �� �� �� ��

���������� ��������� �������� �

��������

�����

��������� �������� �

��������

������ ����� �

��������

���������

�����

������ ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ������ ������ ������� ������� �������� �����

�������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ������� ������� �������� ��������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������

��

��������� ������� �������� ������� �������

��

��������� �������� �������� �������� ��������

��

��

������ ������ ������ ������ ������

�������� ��������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� �������

��������� ������� �������� ������ ������

������� ��������� ������� ��������� ���������

������ ������ ������ ������ ������

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� ��������� ��������� ������� ��������

������ ������ ������ ������ ������

������� ������� ��������� ������� ���������

������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� �������� ��������

������� ������� ������� ������� �������

������� ������ ������� ������ ������

��������� ��������� ��������� �������� ��������

�������� ������� ������� ������� ��������

������ ������� ������� �������� �����

IZVORI I LITERATURA

Izvori
1. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): • Zajedničko ministarstvo finansija (ZMF) • Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBH) 2. Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici: • Chronologia domus od 1901-1928, Sabrao fra Mijo V. Batinić • Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. • Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. • Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici. 3. Regionalni arhiv Doboj: • Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča, 1883-1910. • • • • • • • • • • • • • •

A: Neobjavljeni izvori

B: Objavljeni izvori

Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919., Tom II, Sarajevo, 1951. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913-1917. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1899. Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895) Die Ergebnisse der Viehzalung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1910, Sarajevo, 1912. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1905., Priredio: Vojislav Bogićević, Sarajevo 1958. Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni I Hercegovini od 22. aprila 1895). Sarajevo, 1896; Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. do 1916. godine. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919), - građa – Priredili: Božo Madžar, Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović, Sarajevo 1985. Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880. Ortschaft-und Bevolkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885), Sarajevo, 1886. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo, 1912. Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur Bosnien und die Hercegovina, 1883. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883, Sarajevo Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich

334

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister, Sarajevo, im Oktober 1886., Biblioteka Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. • • • • • • • C: Štampa Bosanski glasnik (Bosnischer Bote) 1890-1918. Bosna. Bošnjak 1886-1899. Financijalni ljetopis bo.-herc. kompas 1912/1913. Glas slobode. Kalendar Napredak za godinu 1908, 1909, 1913. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac.

Literatura
• • • • • • • • • • • • • • • Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978. Branislav Begović, Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Godine 5, br. V, Sarajevo 1960. Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo 1978. Dušan Berić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/1988. Risto Besarović, Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Sarajevo 1987. Vojislav Bogićević, Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. godine, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1950. Vojislav Bogićević, Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. godine, Sarajevo 1976. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla 1985. Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Robert Donia Fin-de-siecle Sarajevo. Habsburška transformacijsa osmanskog grada. Prilozi Instituta za istoriju, br. 32, Sarajevo 2003, str. 149-179 Dvadeset pet godina rada «Prosvjete» 1902-1927., Sarajevo 1927. Luka Đaković, Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini, Tuzla 1980. Luka Đaković, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, Zagreb 1985. Milorad Ekmečić, Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XX, 1972-1973, Sarajevo 1974. Milorad Ekmečić, Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim

Modriča. 1968/69. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. do 1912. Godišnjak Društva istoričara BiH. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. XXX/1981. Lamija Hadžiosmanović. Beograd 1935. Odjeljenje društvenih nauka knj.IZVORI I LITERATURA 335 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Milorad Ekmečić. Beograd 1989. Sarajevo 1977. Posebna izdanja. Filipović. Sarajevo. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. godine. ANUBiH. Iljas Hadžibegović. Milan Gavrić. 18. 1966-67. god. Prilozi. Zagreb 1968. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Knjiga prva. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). XII-XIII. Adem Handžić. septembar – decembar 1997. Sarajevo 1973. XXVIII-XXX. XIX-XX. Institut za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Sarajevo 1983. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. Odjeljenje društvenih nauka. POF. Adem Handžić. Historijski zbornik. POF XXV 1975. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. I/1965. Modriča nekad i sad. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). . LXV. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. 9–10. Beograd 1974. 12. Sarajevo 1979. knj. Berlin 1914. M. knj. Revija slobodne misli. 99. LXXIX. Sarajevo 1965. godine. Sarajevo 1980. 1977-1979. 2. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918).. Iljas Hadžibegović. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. Uloga države i vakufa. Gerber. Berislav Gavranović. Sarajevo 1980. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Mirjana Gross. Ferdo Hauptmann. Jajce 1980. Iljas Hadžibegović. godine. Ferdo Hauptmann. 48–56. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Hercegovina in der letzten zehn Jahren. VIII-IX. Filipović. Milenko S. br. Posebna izdanja.. Fojnica – Sarajevo 1987. knj. Skoplje 1932. God. Iljas Hadžibegović. 1972/73. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. Hazim Eminefendić. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. Adem Handžić. Milenko S. Sarajevo 1958. Tuzla 1979. Sarajevo 1987. str. Iljas Hadžibegović i Husnija kamberović: Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). ANUBiH. Fojnica kroz vijekove.

Odjeci i uticaji oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. Todor Kruševac. Godišnjak DIBiH. Sarajevo 1974. Zenica 1986. 11-12. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Beograd 1961. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. VII. III. Ibrahim Kemura. Rukopis. 1968-1969. Radoslav Lopašić. Istorija srpskog naroda VI-1. Hamdija Kreševljaković. Sarajevo 1964. Hamdija Kapidžić. Beograd 1983. Sarajevo 1969. Bosna. knj. 1981. Sarajevo 1960. br. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. Hamdija Kreševljaković. • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kemal Hrelja. Vjekoslav Klaić. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Desanka Kovačević-Kojić. Sarajevo 1967. Sarajevo 1978.1921) – Građa. III. Mustafa Imamović Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914. Milan Ljiljak. Matica hrvatska. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Kasim Isović. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Gradska privreda. Konjic 1990. Pošta. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. Dževad Juzbašić. Tomislav Išek: Mjesto i uloga «Napretka» u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1918. 1902-1927. Sarajevo 1927.-1941.. Sarajevo 1976. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina.336 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Sarajevo 1970. Prilozi Instituta za istoriju. Sarajevo 1961. Glasnik arhivâ i društva arhivskih radnika BiH..). II. Sarajevo 1986. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. Sarajevo 1973. Zagreb 1878. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. Sastavili: Branko Simić i Halid Dubinović. Gojko Krulj. Radnički pokret Zenice do 1941. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» u kratkim crtama i slikama. Zemljopis i poviestnica Bosne. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. Sarajevo. Zagreb 1943. Podaci o zemljopisu i poviesti. Sarajevo 1952. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Ivan Frano Jukić. Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči. Uloga «Gajreta» u društvenom životu Muslimana BiH (19031941). XVIII. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Sarajevo 1976. Hamdija Kapidžić.. Zagreb 1851. Bihać i Bihaćka krajina. . Božo Jokanović. Dževad Juzbašić. knj.. Sarajevo 2002.. Dževad Juzbašić. II. Sarajevo 1919.. Godišnjak istorijskog društva BiH.

Radovan Samardžić. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Zenica 1969. Sarajevo 1939. Sarajevo 1930. O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. . Rovinskij. Đorđe Pejanović. Đorđe Pejanović. Mijo Mirković. Sarajevo 1973. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Božo Madžar. Modriča 1986. Posebna izdanja knj. Sarajevo 1980. Sarajevo 1982. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. Peterburg 1880. Ibrahim Tepić. Mitar Papić. čast CCVIII. Nusret Šehić. Beograd 1968. Sarajevo 1989. Kulturno-prosvetna. Sarajevo 1978. Mala enciklopedija Prosveta. Prosvjeta. Modriča 1970. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Vinko Mikolji. Grad u historiji. Stanovništvo. S. Sarajevo 1966. Sarajevo 1972. 2001. 20. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Đorđe Pejanović. Mitar Papić. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Svjetlost. Mitar Papić. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Muhsin Rizvić.IZVORI I LITERATURA 337 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Božo Madžar. P. Odjeljenje društvenih nauka. Sarajevo 1938. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Modriča sa okolinom u prošlosti. Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich – Ungarns. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Sarajevo 1912. Leipzig 1914. Nižnaja Tuzla (Dolnija Tuzla). mart 1880. SANU. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. Sarajevo 1948. Rogatica. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Zagreb 1988. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine.. Hakima Muratbegović. Beograd 1984. 12. Posebna izdanja. Sarajevo 1982. Balkanološki institut SANU. godu. Beograd 1936. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. knj. Đorđe Pejanović. Ferdinand Schmid.. Đorđe Pejanović. Industrijska politika. Beograd 1955.. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Sarajevo 1953. Hronika Tarevaca. godine. Lewis Mumford. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. Marko Marković. knjiga V. Banja Luka – Srpsko Sarajevo. Spomenica o proslavi desetogodišnjice «Prosvjete».

Banjaluka 1987. Posebna izdanja 36. Omer Hamzić.. Franjevački vjesnik. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu.. Tuzlanski vremeplov. Jozo Zvonigradski. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku.. Tuzla 1983. Martin Udovičić. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. I. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo «Rodoljub» u Fojnici. Beograd 1933. 2. Nikolaj Todorov. Tuzlanski vremeplov. Zbornik radova. Gračanica 1988. Dragiša Trifković. Zbornik radova SANU Balkanološki institut. Travnik 1981. br. Tuzla 1981. II. Tuzla 1988. održano 8. Zbornik Matice srpske za istoriju. . Behija Zlatar. III. Dragiša Trifković. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Beograd 1988. godine Veleizdajnički proces u Banjaluci. Sofija 1972. Milan Vasić. Milan Vasić.338 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. maja 1990. • • • • • • • • • • • Esad Tihić. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. 34/1986. Pristupno predavanje u ANUBiH. Tuzlanski vremeplov. Dragiša Trifković.

38. 61. 224. 319. 301. 41. 314. 301. 89. 321. 75. 26. 34. 61. 312. 316. 41. 324. 209. 321. 76. 76. 78. 62. 317. 326 Bosanska Krupa 31. 230. 77. 62. 98. 312. 159. 317. 115. 305. 320. 313. 75. 330. 314. 60. 312. 318. . 60. 302. 306. 319. 125. 322. 245. 314. 184. 314. 11. 314. 61. 157. 31. 295. 312. 24. 318. 9. 159. 324. 325. 78. 316. 301. 48. 38. 215. 240 Berlin 47. 54. 180. 249 Bosanska Kostajnica 30. 109. 38. 319. 51. 83. 125. 76. 188. 175. 184. 308. 76. 260. 82. 25. 134. 158. 158 Bježanije 156 Borač 119. 94. 311. 325. 214. 114 Bandin Odžak 95 Banovići 197. 74. 322. 95. 40. 76. 322. 324. 316. 8. 302. 234. 77. 30. 122 Borje 118 Borovnica 157 Bosanska Dubica 31. 122. 160. 329 Bistarac 195 Bistrica 157. 308. 61. 94. 320. 76. 41. 23. 307. 217. 40. 317. 322. 122. 311. 62. 60. 60. 96. 40. 38. 60. 60. 60. 318.REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA Ajkunića točila 274 Alipašin Most 76 Alžir 27 Arad 125 Amerika 264 Austrija 19. 9. 248. 41. 83. 190. 70. 218. 331 Austro-Ugarska 7. 316. 108. 274. 327 Bosanska Rača 76 Bosanski Brod 22. 311. 315. 158. 316. 322. 137. 324. 271. 57. 309. 326 Bosanska Gradiška 35. 38. 69. 35. 57. 298. 184 Balkan 12. 270 Balkansko poluostrvo 13. 314. 213. 110. 306. 304. 307. 326 Bosanski Petrovac 38. 317. 330 Babešnica 227 Bakovići 143. 14. 324. 323. 315. 23. 102. 37. 171. 313. 327. 24. 75. 127. 323. 98. 109 Bihać 9. 89. 94. 305. 318. 316. 40. 327. 323. 33. 37. 320. 64. 322. 314. 60. 34. 305. 173. 320. 61. 220. 326 Bosanski Novi 38. 134 Beč 18. 20. 188. 309. 125. 330 Bihaćka krajina 9 Bijeljina 38. 219. 34. 88. 302. 61. 65. 320. 18. 316. 331 Barakovac 99 Bastasi 120. 124. 41. 77. 302. 276. 304. 312. 14. 168. 313. 154. 304. 315. 302. 69. 113. 37. 307. 123. 216. 146. 305. 82. 35. 321. 248. 107. 325. 89. 322. 94. 38. 324. 23. 318. 38. 306. 303. 38. 51. 309. 304. 321. 309. 69. 93. 318. 325. 28. 311. 128. 111. 310. 320. 301. 82. 61. 302. 210 Banja 114 Banja Luka 5. 69. 190. 226. 77. 313. 215. 82. 76. 34. 320. 24. 74. 302. 191 Beograd 12. 40. 219. 121. 19. 324. 326. 223. 75. 93. 37. 76. 76. 37. 315. 146. 15. 318. 37. 327 Bijokovo 99 Bileća 31. 76. 307. 222. 251. 319. 84. 13. 89. 50. 326 Bosanska krajina 60. 312. 41. 75. 225. 51. 323. 305. 83. 35. 327 Bosanski Šamac 34. 309. 127. 312. 82. 113.

205. 311. 37. 25. 50. 148. 275. 304. 245. 202. 298. 47. 61. 324. 24. 282. 115. 313. 215. 268. 109. 296. 60. 306. 43. 59. 75. 41. 320. 30.. 28. 94. 130. 189. 48. 78. 316. 319. 34. 181.. 68. 105. 177. 125. 109. 91. 88. 136. 183. 247. 22. 66. 40. 263. 140. 152. 271. 131. 256. 276. 171. 51. 60. 151. 315. 119. 301. 30.133. 95. 175. 37. 63. 276. 67. 311. 61. 264. 134 Čelebija 263 Česta 260 Čipuljić 261 Ćehotina 111 Dalmacija 18. 245. 40. 115. 294 Crniči 143 Cvilin 121 Čajniče 38. 97. 198. 303. 323. 288. 169. 154. 55. 192. 316. 249. 317. 189. 260. 227 Brno 88 Budimpešta 88 Bugojno 5. 35. 224. 34. 215. 321. 324. 314. 311. 77. 280 Bosna (rijeka) 22. 294. 228. 327 Čapljina 31. 156. 325 Bukinje 195 Bukovica 143 Busovača 143. 309. 62. 313. 80. 114. 13. 85. 220. 257. 174. 53. 175. 61. 271. 308. 64. 162. 237. 60. 169. 191. 28. 72. 137. 323. 225. 279. 94. 196. 211. 236. 172 Brestovsko 143 Brod 99. 240. 278. 315. 89.102. 178. 307. 274. 285. 276. 318. 284. 261. 325. 138. 297. 301. 23. 62. 312. 119. 330. 251. 325. 307. 274. 29. 272. 49. 322. 52. 306. 273. 27. 204. 37. 315. 235. 150.127. 209. 50. 187. 182. 134. 97. 319. 104. 262. 114. 31. 179. 121. 126. 132. 285. 319. 308. 313. 326 . 107. 38. 190. 219. 214. 16. 311. 322. 82. 293. 153. 245. 26. 82. 60. 8. 222. 15. 45. 127. 113. 84. 328 Bosna 12. 279.260 Dalmatinska Zagora 260. 131. 318. 187. 315. 26. 146. 166. 237. 270. 313. 124. 50. 264. 250. 163. 307. 252. 26. 42. 287. 289. 9. 170. 318. 126. 280. 317. 303. 306. 263. 193. 108. 106. 118. 165. 120. 168.340 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 283. 191. 130. 94. 76. 323. 86. 69. 208. 21. 93. 161. 223. 131. 204. 61. 113. 327 Brest-Litovsk 129. 269. 234. 260 Bosna i Hercegovina 7. 145. 314. 195. 95. 144. 83. 331 Brčko 9. 75. 147. 302. 155. 313. 255. 130. 118. 77. 95. 76. 279. 230. 325. 122. 24. 206. 99. 44. 20. 270. 24. 317. 156. 159. 312. 8. 90. 122. 82. 65. 75. 60. 265. 41. 12. 41. 210. 279 Cazin 37. 32. 132. 51. 72. 19. 38. 323. 38. 204. 79. 56. 317. 125. 319. 259. 316. 54. 120. 278. 86. 61. 309. 33. 110. 304. 286. 135. 125. 304. 17. 329. 301. 319. 226. 309. 269. 122. 40. 173. 26. 320. 74. 311. 201. 89. 305. 321. 77. 197. 261. 124. 158. 249. 214. 158. 314. 57. 271. 128. 156. 34. 122. 123. 295. 157. 184 Carigrad 23. 62. 81. 180. 160. 317. 229. 77. 120. 265. 109. 286. 102. 14. 239. 254. 96. 321. 35. 321. 321. 315. 276 Derventa 12. 323. 38. 312. 212. 227. 60. 302. 272. 76. 203. 195. 280. 291. 248. 327 Cerik 195 Ciganluk 228 Ciglana 197 Crkovište 156 Crna Gora 8. 87. 325. 50. 18. 46. 41. 329 Čaršija 263 Čaušlija 263 Čelebići 120. 260.

REGISTAR

341

Deževice 158 Doboj 26, 30, 34, 35, 38, 60, 61, 62, 125, 188, 201, 227, 243, 248, 254, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Dobrljin 23, 24, 25, 35, 76, 215 Dobrnja 195 Dobrinja 227, 228 Dobrun 102 Domanovići 76 Donja Tuzla 192, 193, 214 Donji Vakuf 34, 62, 260, 261, 262, 265, 268, 269, 270, 271, 273, 275, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 317, 319, 321, 323, 325 Donjići 263 Dragača 156, 157 Drina 26, 95, 109, 120, 121, 125, 126, 142, 206, 227, 237 Drvar 31, 35, 38, 57, 61, 89, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Dubrovnik 26, 50, 114 Dugo Polje 256 Dusina 143 Duvno 30, 31, 37 Đurđevac 217 Engleska 24, 82 Evropa 56, 134 Foča 5, 8, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 77, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114,

115, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129,130, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica 5, 8, 9, 35, 41, 60, 62, 69, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 192, 194, 210, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica (rijeka) 156, 161 Francuska 69, 82 Franz-Josefsfeld 76 Gabela 26, 50 Gacko 30, 31, 34, 37, 38, 50, 60, 61, 77, 122, 142, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Gaj 144, 228 Garevac 227, 256 Glamoč 34, 35, 37, 60, 62, 69, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 321, 323, 325 Glasinac 95, 119 Gojevići 183 Goražde 30, 31, 34, 37, 38,

50, 60, 61, 77, 95, 117, 118, 126, 131, 301, 304, 307,311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gornja Tuzla 30, 31 Gornji Vakuf 31, 37, 60, 62, 76, 184, 260, 261, 265, 268, 269, 273, 275, 287, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 318, 319, 321, 323, 325 Gostilja 189, 190 Grabovica Turska 200 Grac 125, 219, 227 Gračanica 9, 38, 41, 60, 227, 260, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradac 99 Gradačac 38, 60, 245, 248, 249, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradina 144 Gradiška 215 Grahovo 77 Grčka 82 Gvožđani 143, 157, 158, 161 Gvožđanka 156, 157 Han-Pijesak 26, 126 Hercegovina 23, 50, 60, 61, 74, 95, 109, 113, 130, 162, 264, 276 Holandija 82 Homolj 143 Hrastina 144 Hrastnik 191 Hrvatska 18, 147, 166, 168, 184, 204, 217, 220

342

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hudeč 195 Hum 26, 50, 120 Husino 195 Idrija 191 Ilidža 76 Imotski 94 Italija 82, 147, 171 Ivančići 26 Ivanovica 157 Izačić-grad 30, 31 Jajce 9, 24, 26, 38, 41, 51, 60, 75, 76, 112, 188, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Jaklić 263 Jasenica 193, 197 Jeleč 111, 112, 120, 122, 134 Jezernica 157 Jugoslavija 44 Kairo 86 Kajnak-vrelo 140 Kakanj 26 Kalinovik 96, 115, 120, 122, 126, 128, 131, ¸134, 135, 142 Katane 228 Kina 69 Kiseljak 76, 184 Kladanj 37, 60, 77, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Kladari 227 Ključ 30, 34, 35, 37, 41, 60, 61, 69, 77, 301, 304 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327

Kojsina 158 Kolašin 121 Kolina 142 Komar 260 Komoran 125 Konjic 9, 22, 34, 35, 38, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Koprivna 257 Kostajnica 30, 94 Košćani 275 Kotor-Varoš 31, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Kozarac 220 Kozica 157 Krbljine 121 Krečane 253 Kreka 188, 189, 192, 193, 194, 196, 197, 199, 201 Kreševo 35, 37, 62, 143, 147, 157, 158, 175, 192, 210, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Krupa 30 Krupica 112 Krupica 112 Kulen-Vakuf 31, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Kupres 260, 261, 271, 273, 274 Kutanja 276 Lašva 26, 271 Latini 228 Leipzig 16, 214 Levant 114

Lipnica 195 Livno 36, 38, 40, 51, 69, 75, 77, 82, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Lučice 144 Lug 228 Lugovi 143 Luka 144 Lukavac 77, 188, 197, 199, 200, 201, 210 Ljepunica 195 Ljubače 195 Ljubina 122 Ljubinje 30, 31, 37, 60, 61, 76, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Ljubuški 37, 60, 61, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Mađarska 19, 28, 102, 115, 129, 159, 191, 217, 237 Maglaj 30, 31, 36, 37, 38, 51, 60, 89, 227, 302, 305,308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Mahmutove česme 144 Majevica 193 Makljen 260 Malodraž 143 Malo Selo 261, 263 Malinska 161 Martinići 143, 158 Maškara 275 Mazoč 120 Mediteran 11 Međeđa 102, 126

REGISTAR

343

Metković 22, 23,26, 76 Miloševac 227, 255 Miljacka 71 Miljevina 126 Minhen 18, 57 Mladi 95 Modrac 197, 210 Modriča 5, 8, 9, 31, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 258, 295, 298, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Montenegro 298 Moračani 195 Mostar 22, 33, 34, 38, 40, 41, 50, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 69, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 82, 87, 89, 113, 137, 184, 211, 221, 303, 306, 309, 310, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329, 330, 331 Mošćanica 112 Mrežica 126 Mrka Ada 227 Muslimin 143 Neretva 50, 73, 260, 271 Nevesinje 34, 37, 50, 51, 60, 61, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 New York 68, 264 Norveška 82 Novosel (Nev Abad) 260

Njemačka 82, 89, 93 Oborci 260 Oglavak 157 Orahovo 143 Orašje 76, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Oskova 189, 190 Ostružnica 143, 156, 161 Oteža 228 Otoka 76 Pale 126 Palež 143 Pariz 68 Pavlovac 144 Pazarnica 144, 156 Peterburg 214 Petričevac 215, 220 Pločari 157 Počitelj 30, 31 Podgorioc 195 Podlugovi 26 Podrinje 120 Podstinje 143 Porič 274 Porička rijeka 274 Poričnica 261 Poroj-potok 157 Portugal 82 Posavina 8, 23, 49, 235, 236, 237, 239, 245, 248, 249, 251, 295, 298 Požarnica 161 Pounje 49 Prača (rijeka) 26, 126 Prag 88 Previla 122 Prevrač 99 Pridola 143 Prijedor 35, 38, 40, 41, 60, 61, 75, 76, 77, 193,

220, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prnjavor 30, 31, 34, 37, 38, 77, 89, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prokos 143, 157, 158 Prokosović 197, 210 Prozor 260, 261, 271, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prusac 260, 261 Prusačka rijeka 274, 275 Puračić 189 Račići 126 Raduša 275 Ragale 157 Reljevo 82 Rezaković 161 Riječani 227 Rijeka 271 Rogatica 9, 30, 31, 34, 37, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 95, 126, 170, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Rogoj 121 Romanija 95, 126 Rosovac 200 Rostovo 143 Rumelija 215 Rumunija 82 Rusija 82, 172 Rzav (rijeka) 26 SAD 82 Sandžak 120, 121, 122,172 Sanski Most 30, 31, 34, 60, 61, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315,

344

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

317, 319, 321, 323, 325, 327 Sarajevo 2, 3, 9, 11, 15, 16, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 34, 35, 38, 40, 41, 47, 48, 50, 55, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 102, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 123, 125, 126, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 142, 154, 156, 162, 171, 173, 182, 184, 188, 191, 194, 197, 203, 211, 214, 215, 220, 221, 223, 225, 227, 229, 235, 240, 246, 249, 255, 257, 260, 261, 271, 273, 275, 276, 280, 287, 294, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Sava 60, 61, 94, 215, 237, 276 Sećan 263 Selaković 144 Semberija 49, 251 Semizovac 26 Sijerač 126 Simin-Han 26, 188, 192, 193, 200, 201 Sisak 76 Skopljanska dolina 273, 280 Skoplje 229 Skugrići 253

Slavonija 18, 220 Slavonski Brod 76 Slovenija 184, 204 Sofija 12 Solina 200 Solun 93 Split 76, 260, 271 Srbija 17, 24, 50, 82, 93, 94, 102, 107, 115, 122, 124, 125, 126, 127, 147, 156, 158, 171, 188, 204, 206, 207, 208, 212, 251, 274 Srebrenica 30, 31, 36, 41, 61, 77, 113, 193, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 327, 328 Srpska Varoš 228 Stara Čaršija 228 Stari Brod 126 Stari Majdan 35, 60, 61, 76, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Stolac 36, 38, 69, 144, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Studenac 263 Stuttgart 95 Suha 122 Sukovac 99 Susječno 121 Susjed 260 Sutjeska 121, 142 Sutješćina 157 Šamac 94, 227 Ščon 183 Šavnik 144 Šćitovo 143, 162 Šemešnica 274, 275

Šemnic 158, 191 Šenković 95, 126 Šić 228 Široki Brijeg 76 Šopronj 125 Španija 204 Štajnmanger 217 Štit-planina 157 Švajcarska 82 Švedska 82 Tarevci 228, 257 Tekija 157 Terzići 263 Teslić 77 Tešanj 36, 37, 38, 41, 60, 62, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Tetima 143 Tjentište 120 Tješilo 143, 144 Točilo 275 Trapisti 215 Travnik 9, 33, 34, 36, 37, 38, 40, 41, 51, 60, 62, 69, 70, 75, 76, 77, 78, 82, 89, 112, 113, 125, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328, 330 Trebinje 26, 34, 37, 38, 41, 50, 51, 60, 61, 69, 75, 76, 82, 111, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Trnovača 275 Trst 18, 57, 76 Tunis 27 Turska 51, 59, 93, 147, 166, 229, 204 Turska Varoš 228

REGISTAR

345

Tuzla 5, 8, 9, 12, 24, 33, 34, 38, 40, 41, 51, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 69, 74, 75, 76, 77, 82, 89, 118, 125, 156, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 197, 198, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 213, 214, 227, 256, 257, 294, 297, 298, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Ugarska 48, 54, 98, 127, 146, 251, 331 Ulog 119, 120, 122, 245 Urlenike 157 Uskoplje 26, 261 Ustikolina 111, 123, 134, 142 Ustiprača 142 Uvac 102 Vagani 157 Varcar-Vakuf 36, 38, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Vardište 26, 50, 102 Vareš 8, 26, 31, 37, 38, 61, 77, 158, 170, 192, 194, 220, 295, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321,

323, 325, 327 Vesela Straža 260 Vikoč 122 Vigova Gora 126 Visoko 35, 38, 40, 41, 60, 61, 62, 69, 122, 145, 159, 166, 184, 185, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višegrad 26, 34, 38, 50, 60, 61, 62, 69, 77, 89, 95, 102, 126, 130, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višnjica 143 Vitanj 95 Vitina 274, 275 Vlasenica 61, 126, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Vojvodina 147, 204 Vranci 158 Vranjak 227, 253, 257 Vratar 126 Vratlo 120 Vrbas 260, 261, 271, 274, 280 Vrgorac 94 Vršani 200 Vučije brdo 120 Wien 78, 113, 128

Zadar 76 Zagorje 120, 122 Zagreb 9, 16, 68, 82, 96, 110, 168, 180, 218, 220, 261, 282 Zakmur 126 Zavidovići 26, 38, 57, 76, 77, 89, 275 Zelenika 26, 50 Zenica 8, 9, 24, 26, 33, 34, 38, 41, 57, 60, 61, 62, 69, 75, 76, 89, 156, 220, 276, 294, 295, 297, 298, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Zgošća 26 Zimije 156 Zubovići 99 Zvornik 12, 36, 37, 38, 40, 41, 62, 69, 227, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Žepče 37, 38, 41, 62, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Živinice 190, 198, 195 Županjac (Duvno) 30, 31, 37, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326

IMENSKI REGISTAR

Abramović, Jefto 283 Adžija, Zora 179 Ahmetović, Abdulvehab H. 164 Ajzler 57 Alajbegović Hasanbeg 118 Alaupović 162, 165 Alaupović, Anto 170 Alaupović, Andrija 164 Alaupović, Auselmus 262 Alaupović, Frano 161, 164, 167 Alaupović Ivanka 181 Alaupović, Ivo 164 Alaupović Marko 164 Alaupović, Tomo 161, 164 Aleksandar, regent 130 Aleksić 241 Aleksić, Jovo 244, 247 Alibegović 274 Alibegović, Ali-beg 246 Alijagić, Alija 241 Alijagić, Mehmed 241 Alijagić, Omer 241 Alkalaj 165 Alkalaj, Ašer 112 Alkalaj, Avram 164 Alkalaj, Isak L. 164 Alkalaj, Juda 164 Alkalaj, Mordo 161, 164 Alkalaj, Rifka 181 Altarac, Mayer 115 Altarac, Solomon 261, 277 Andraši 95 Apel, general 51 Arapović, Vilhelm 179 Aščerić, Hadži-Šerif ef. 262

Atias, Isidor S. 277 Atijas, Mordohaj S. 277 Atijas, Solomon Haim 277 Avakumović, Simo 256 Avdagić, Idrizbeg 123 Avdagić Muhamedbeg 123 Avdagić, Šefki-beg 138 Avdalajbegović, Mustajbeg 262, 289, 290 Avdalajbegović, Remzibeg 277, 289, 290 Avdalajbegović, Salih-beg 291 Avdić 230 Avram, Salom 290 Babić, Anka 179 Babić, Anto 261, 277, 286, 289, 290 Babić, Franjo I. 277 Babić, Jozo A. 277 Babić, Milan 254 Babić, Spasoje 216 Babić, Stevan 237 Babić, Stipo 261, 277, 290 Babić, Vaso 137 Bah 124 Bajraktarević Rašid ef. 262 Bajrić, Meho 117 Bajrić, Šaćir 117 Bajrović, Jusuf 135 Bajrović, Rašidaga 115 Bakić, Hadži-Ibrahim 116 Bakić, Jusufaga 116 Balagija, Abdulah 277 Balagija, Ibrahim ef. 262 Balek, Anton 141 Balić, Avdo 111

Baltić 277 Barculija, Muharem 156 Baruh Samuel 277 Bastien 169 Batinić, fra Mijo V. 169, 172 Bayer, Zlatko 266 Bećiragić, Ibrahim 157 Beganović, Ibrahim 157 Begović, Branislav 16, 114, 161, 190, 275 Behara, Krstan 277 Bejtić, Alija 109, 110, 111 Bekić, Hadži Ibrahim 123 Bel, A. G. 24 Berberović, Muharem-aga 167 Berger, Ignatz 288 Berić, Dušan 16 Besarović, Risto 16, 137, 214 Besedić, Tomo 224 Bešlić, Milan 283 Bevrnja, Meho 276, 277 Bičan 109 Bilić Jelka 283 Biserčić, Ostoja 224 Bjelobrk, Josip 179, 181 Blagojević, Jovo 241, 256 Blagojević, Mihajlo 243 Blagojević, Živan 256 Bogićević, Vojislav 16, 85, 193, 194, 249 Bogrić, Ibrahim ef. 178 Borić 249 Bošković, Stipović Ana 179 Bošnjak, Marzin 157

REGISTAR

347

Bosto, Tahir 290 Botić, Andreas 141 Božić, Pero 243 Božić, Spasoje 243 Brančić, Vojo 287 Braun, Tibor 185 Brkić, Josip 283 Budimir, Maranguz Pero 277 Budimir, Stipo 286 Bukvica, Mustafa ef. 262, 267 Buljina, Bećirbeg 157 Buljina, Mahmutbeg 157 Bušatlić, Hafiz Abdulah 138 Bušatlija, Ahmed-beg 286 Bušatlija, Haki-beg 262 Buštalija, Husein-beg 277 Caratan 117 Caratan, Nikola 123 Cavallini, Felix 275 Cistler, Rudolf 218 Cvitanović, fra Alojz 180, 181 Čabraić, Luka 124 Čehajić, Mehmed 116 Čengić 142 Čengić-Borjanin, Alibeg 118 Čengić,Husein 156 Čengić, Muratbeg 123 Čengić, Salihbeg 123 Čohadžić, Abid 161 Čohadžić, Fehim ef. 156, 161,164, 167, 168 Čohadžić, Latif Mulla 157 Čohadžić, Ruždija ef. 167 Čolić, Anto 277 Čolić, Nikola 277 Čolić, Nikola 291 Čolić, Stipo 291

Čolić, Stjepan 283 Čondić, Filip 224 Čubrilović, Branko 256 Čunković, Šefkija 164 Čurgus, Nikola 266 Čurić, Josip 283 Čurić, Nikola 170 Čuturić, Anto 262 Čvoriščec, Ivan 266 Ćorović, Vladimir 125 Ćosić, Mijo 220 Ćurić, Hajrudin 80, 177, 178 Dautbegović, Mustajbeg 277 Davidović, Nedjeljko 117, 118 Dilber, Marko 277, 290 Dilber, Nikola 286 Dimić 277 Dimić, Marko 290 Dimić, Niko 290 Dimić, Perendić Marko 277 Divanefendić, Smail 179 Dizdarević, Ahmet 111 Domaćinović 277 Domaćinović, Frano 291 Domaćinović, Stipo 286, 290 Donia Robert J. 72 Došan 158 Dragičević, Ivo 164 Dragičević, Marijan 167, 180 Dragović 109 Drinjaković 112 Dubinović, Asim 247 Dubinović, Halid 255 Dujić, Mihajlo 244 Džindija, Hasan 116

Džinić 112 Džolić 275 Đajić 165 Đaković, Luka 156, 158, 168, 169, 181 Đogo, Husein 283 Đonlagić, Ago 241 Đonlagić, Ahmed 117 Đonlagić, Hasan 116 Đonlagić, Mehmed 116 Đorđević, Toša 244 Đozo 112 Đurđević, Nikola 266 Đurendić, Risto V. 277, 287, 289 Đurendić, Vuk 277, 289, 290 Đurić, Aleksa 287 Đurić, Miroslav 243 Ekmečić, Milorad 16, 18, 44, 72, 214, 248 Ekmečić, Osman 116 Emiefendić, Hazim 9 Erber, Ana 181 Erdosy, Zora 283 Eudoxius, Tomoviecz 141 Fadilpašić Mahmudbeg 124 Fehter, Julius 141 Fejzagić, Džemal 283 Feldbauer, Samuel 275 Filipović, general 66, 227 Filipović, Josip 94 Filipović, Milenko S. 229, 230, 244, 254, 256 Filipović, Tomo 181 Fogler, Jozef 288 Forta, Salko 120, 122 Franić, Danica 283 Franić, Josip 218 Franjić, Anđeo 262

Jakov 267 Grof. R. Karlo 266 Hanjalić. 214. Meho 290 Imamović. Samuel 117. Mehmed 241. 29. 121 (I. 159 Hrvić. Mato 164 Iličić. 54. Ana 138 Hadži-Vuković. Mehmed 116 Hadžiosmanović. Jovo 135 Gavrić. Ibrahim 290 Hadžiavdić. 46. 169 Grozdanić. 77. Meho 115 Hajrić. Niko 117 Hadži-Vuković. 164 Goler Josip 266 Golubović 230 Graff. Ferdo 16. Rudolf 277 Gross. 121 Hadži-Alibegović. Kasim 173 . H. 197 Franjković. Hadži Simo 117. 290 Hirš 23 Hlavaty. 47. 180 Ilić 275 Ilić. 280. 290 Grof. Osman 157 Husić 112 Huzbašić. 39. Ernest 266 Herres. 118 Hadži-Vuković. 118 Hadžiahmetović.). Milan 131 Gaković. Franjo Josip. 57. P. Niko 164. 51.. 168 Huseinbašić. Dušan 250 Gojsilović. 102. 29. 44 (I. Milan 194 Gerbel. . M. Gavro 124 Gavranović. Ilija 243 Ilić. sir John 69 Hasić. Mirjana 168. 123 Hasić. Carl 117 Heydušek. Matilda 283 Iličić. Ibrahim-aga Hvala. 288. 71. Vlado 123 Glođalić 116 Glumac. Bernard 164 Goldberger. Iljas 1. Mustafa 16. Ahmetaga 118. Anto 164. Adem 12. Mihajlo 244 Imamović. Salih 156 Huzbašić Ibrahim-aga 167. fra Dominik 169. 3. 167. 291 Grgurić. 21. Risto 164 Gaković. 167. Ahmet 115 Haringon. Jusuf 277 Hadžibegović. 27. 290 Grgić. Emilija 179 Hraborski 197 Hrelja. 69. Ludvig 277. 280 Fusch. 214. 168 Huzbašić. 118 Hauptmann. Mehaga 123 Hadžimešić. 223. Stipo 286. 168. Kemal 16. 28. Husein-aga 246 Hadži-Dedić. Šaćir 115 Halama. Milan 117. fra Nikola 176 Glođajić 117 Glođajić. 288 Halva. 141 Gerstl. Mujaga 243. Todor 117. 118 Hadži-Vuković. Meho 111 Hadžialić. car 24. 167. 141 Gjajić 165 Glavočević.348 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 118 Hadži-Vuković. 214. Hadži-Bećir 116. Josef 117. Milan 164 Gajić. Munib 246 Gašić. Ali-beg 247. 17. Dominik 262 Ganibegović. Vlado 117. 286 Goldberger. Kazimir 262 Grubeša. 117 Hadžialić. Jakob 275 Hajrić. Eduard 185 Grgić. Salih ef. Tahir-beg 262 Isović. 180. 95. Niko 289. Niko 137 Gujić.. 230 Hadžimešić. 52. pukovnik 120. 220. 160. 18. 16. Lamija 182 Haić. Atif 247 Hace. 16. Silvije 262 Freškura. Ruža 280 Grujičić. 94. Franc 277. 227 Hawranek. 248 Imširpašić. 262. Hermann 115 Gajić. 180 Iličić Kata 181 Iličić. 225 Hadžić.). Omer 9 Handžić. eodor 277. Hadži-Salih 156 Hamzić. Đorđe 117. Risto 124 Hadžić 112. 189. 118 Glođajić. Mustafa ef. Berislav 168 Gavrić. 47 Gerstl. 260 Hanzal. 262 Hadžidamjanović. Mijo 262 Gušić. 248 Hadži-Alagić. H. Josip 266 Haim. 247 Ganibegović. Mustafa 247 Hadži-Vuković. Josip 267 Houska. 90. 283 Galić. 73. Redžo 277 Galcinja. Jozef 266.

53. Abdul Rezak 278. 246 Kaprikul. 68. 26. Jovo 242. Ljubo 247 Janković. 90 Kandić. Aleksije 123 Jovović Mara 117 Jovičić. Todo 117. Đorđe 243 Jovanović. Stojan 120. 290 Karadža. Isak 185 Jaglučić 109 Jagnjo 109 Jakšić. Aleksije 117. Ilija 277 Ivić. Ivica 291 Jukić. 118. Aleksa 114 Jeremić. Vladimir 68 Izrael Berta 181 Izrael. 122 Kovačević. Hadži-Huso 246 Kovačević-Kojić. 9. Ibrahim 85. 117 Karahmet. 246 Karabegović. Mušan 116 Karahodža. 184. 53. Stjepan 287 Janković. 214. Petar 249 Kočović. Ana 283 Karabegović 109 Karabegović. 123 Jeremić. 246 Janković. Makso 256 Ivanković. Vjekoslav 40. 83. 290 Jokanović. Ćamil 221 Kalaica. Ivić Stjepan 277 Ivičić. 54. Nikola 118 Kovačević. 23. Kadribegović. Desanka 11 Krajnc. Fridrich von Dobra Voda 237 Kraljačić. Avdo Hasanbegov 257 Karabegović. 136. Ivo 180 Kock. Salih 116 Karavdić. 118 Kokotović. Ibrahim 223 Karabegović. Benjamin 23. Dževad 16. Avdo S. Hasan 114. Ibrahim ef. Mujaga 73 Konig. Hamdija 16. 274 Kadribegović 109. Halidbegov 257 Karabegović. Pavle 129 Kočović. Daut-beg 241. Nikola 137 Kočović. Anto 283 Knežević. F. Risto 243 Jović. Katarina 242 Jovanović. 67. 67. 122. Stipo 278. Božo 9 Josipović. 117. Ivan Frano 261 Juzbašić. 180 Kaljača. Mato Santo 167 Jandrić. Avdo 116 Karović. Stojan 243 Jovanović. 289 Jeremić 109 Jeremić. Jovanka 138 Jeremić. 189. Vjekoslav 267 Kral. Kosta 243 Kovačević. Latif 164 Karahodža. 27. 278 Kolovrat. 137 Kapidžić. 26. 29. 18. Ilija 278 Jelić. 287 Kirlić. Hadži Husejin 241 Kovačević. Anto 291 Kolovrat. 216. Mehmed 164 Konjicija Mušan 167 Kordić. Milan 287 Jovanović. Niko 243 Jovanović. Alija 278 Klaić. 120. 170. 256 Komadina. 247 Janković. 51. 283 Kalaj. Ivo 164. 278 Jelić. Risto 118 Jezidžić. Jovo 121 Kašmo. Vasilije 117 Kovačević. Simo 278. Bešir 121 Kamberović Husnija 2. 123. 121. Elza 283 Konjicija. 51. pop Vasilije 125. 123. 271. Miško 256 Jovanović. 119. Matko 287 Kovačević. 248. 256 Janković. Jovo 114. Trifko 244 Jovičić. 56. pop Josif 125 Kočović. Jančo 241. Smail 111 Kazazić 112 Kemura. Stjepan 287 Ivir. 289 Karahasanović. Josipa 267. Jefto 241. Pero 280 Kolubara 109 Koljić. 116 Karahasanović Šerif 116. 29. 41. Tomislav 16. 271 Kalamut. Ilija 241. Stevo 287 Kolcman 197 Kolovrat. Josip 267 Kočić. Pero 137 Knez Nikola 141 Knežević. Muharembeg 246 Karadža. Čedomir 287 Jozić-Baškarad.REGISTAR 349 Išek Tomislav 87 Ivanetić. Čedomir L. Edhem 116 Kahrimanović. 182. 55. 192. Anto 179 Kostić. 118 Jeremić. Milan 256 Jelić. 214 . 261 Klarić.

Salih-aga 289. Nikola 254 Milošević. 168 Kulijer. Juko 278. 119 Krekić. Vinko 266 Mandić. Božo 243 Milošević. Marietta 181 Matasović. Radoslav 9 Lövi. Ivan 283 Krilić. Budimir 75 Milivojević. 73. Ademaga 275 Metikoš. Ilija 287 Marinović. 199 Lončar. 214. J. Memiš 111 Kundurović. Risto 241 Marković. Marija 179. 223. 70. 167. Niko 241. Savo 243 Letić 109 Letić. 180. Hamid 290 Lončarević. Marko 247 Masbur 109 Matasović. Josef 224 Lazić. Petar 290 Ladro. Ljubomir 283 Mazija. Špiro 287 Marjanović. Ilija 241 Lopašić. Ivo 278 Madunić. 290 Marinović. Mihajlo 243 Mikičić. 224 Kuš. 181 Kulijer. Marko 29 Marković. Marko 243 Miličić. Mato 164. 68. Mato 179. Luka 262 Ljiljak. 240 Krekić. Gojko 29 Kruševac. Vasilije 116. 158 Milanović. 76. 164. 246 Mijatović. 279 Krešić.. Mathias 267 Kulijer 165.350 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mahmutbeg 246 Mahmutbegović. 157. Ivo 164. Niko 289. 75. Hamdija 9. Niko 243 Krekić Stavro 243 Kreševljaković. Niko 241 Matulić. Todor 243 Mikolji. Salih 157 Mešeg. Michael 185 Matić. Jelena 267. 180 Kulijer. Jovo 291 Kršlak. 262 Kurtović 112 Kuruzović. Jovica 241 Maly. Mustafa 111 Lissak Mortz 197. Mijo 30 Mirković. Marko 224 Marković. 181 Miletić. Simo 244 . Mihajlo 287 Marinović. 111. 16. 170. fra Marijan 262. Vinko 156. 290 Madžar. 241 Marković. 249 Mahmutbegović. 286 Lukić 119 Lukić. 262 Lončar. Nikola 125 Melchar. 123 Kukura. Božo 81. 180 Kulijer. Joka 241 Mihajlović. 18. 181 Kulijer. Majer 241 Lovrić. Nikola 288 Kutleša. Dimšo 241 Marković. Kata 176 Krstanović 278 Krstanović. Jozef 179 Marković. Milka 181 Mešić. Simo M. Stanko 223. Nikola 137 Marinović. 75 Kubović. Simo R. Milan 24. Blagoje 243 Marić. Simo 243 Mikičić. 283 Mandžić. 198. Ivo Ivan 167 Kulijer Malina 181 Kulijer. Ivan Matin 180 Kulijer. Milan M. Hamza-beg 262 Mirković. Ida 283 Miralem. Savo 217 Miljušević. Sofija 283 Mandušić. Abdulah ef.. Mehmed ef. 118 Marić. Todor 9. 71. Marko 156. 278 Marinović. Ladislaus 237 Merdan 112 Merdan. Nikola 170 Mandić. Joca 275 Miletić. Milan 223. fra Franjo 75 Miličević. 180. Zaharije 164 Kumro. Dragutin 266 Kugler Angela 181 Kujundžić 109 Kujundžić. Pero 116 Kujundžić. Ivica 167 Kulijer. Vinko 262 Lang. 185 Mačkić. Jovo 287 Lukić. Dionisije 254 Marković. Nuri-beg 246. Blagoje 287 Krstanović. Tomo 224 Milenković. Kramo. Ibrahim ef. Milan 266 Mihajlović. 247 Maksimović. Niko 290 Mikčić. 167. Stevo 241 Martinović. 112. 72. 109. Mustajbeg 118 Krulj. 242 Marković. 224 Miličević. 16. Vjekoslav 179 Lalić. 84. 290 Manjo. Murat 116 Letić. Luka 254 Madunić.

247 Nikolić. Schiffer 185 Mrljić. Nikola 278 Pavlović. 170 Nastić. Ibrahim 157 Oroz. 134. Pero 241 Mitrović Risto 241. 182. 261 Papo 165 Papo. Aleksandar 256 Popović. general 120. Nikola 283 Pandur. Ibrahim 156 Njuhović. Slavoj 237 Numanagić. Nasto 247 Nećić. Karlo 267 Orman. 111. Petar 170 Mrkonjić. 278 Pranjko. Lewis 68. Mulaga 167 Poljašević. Hasan 114 Pilav. Nikola 246 Nikolić. Vasilije 118 Popović. Dušan 243 Popović. Sulejmanbeg 123 Pašović. Jovo J. Arif 165 Muderizović. Ibraga 116 Patković. Jeftan 137 Omeragić 112 Oković. Avdaga 123 Muftić. Niko P. Vranjo 179 Pavković. 255. 214. Avdo 116 Pašović. 121. Simo (Pečulji) 241 Nikolić. Josif 254 Popović. Hamdija 283 Mumford. Bećir 109 Njuhović. 185 Polutan. Hakima 257 Musić. Jovo 290 Praljak. Simo 254 Popović. Bernard 141. Osmo 247 Ostojić. Marko 241. 122 Odžaković 241 Odžaković. Johann 267 Mulić. Jusufaga 123 Njuhović. Marko 290 Popadić. 135. 262 Mutevelić. Franjo 179 Prašo. 247. 69. 257 Ognjenović. 221 Muderizović. Stanko 137 Poljo 109 Ponjavić 275 Popadić. Vjekoslav 181 Perčinlić. Omer 116 Onhajzer. Blaž 262 Praljak. 118 Muller. 9 Pelesić. Rafo 262 Palalija 112 Paloš. Ivo 278. J. Mustajbeg 124. 240 Nikolić. Niko 181 Ortlib 57 Orvić. Kasim 247 Pelesić Muhidin 2. A. Salih ef. Ivan 26 Osmić. 247 Perčinlić. 289 Pavlović. pop Vladimir 125 Pordušić. Vaso 254 Popović. 139. Todo Niković Todo 123 Ninić. 90. 83. Mojse 165 Pašić. Boško 278. Julije 217. 246 Pilav. Šćepan-Burilo 129 Nikolić 109. 242 Patković. 138. Pero 289 Pecsy. Pero 241 Nikolić. Mehmed 116 Papić. 218 Pajer. Alojzije 262 Perković. Vaso 254 Pavlović Niko 286 Pavlović. Jusuf 116. Siniša-Lulić 243 Nikolić. Jusuf 267 Mutevelić. 70. Nine 278. 214. 290 Petar Veliki Oslobodilac 257 Petrović. Stevo 254 Popović. Niko 241. 219. 170 Muftić.REGISTAR 351 Mitrović Đorđo 241 Mitrović Niko 243 Mitrović. Heinrich 247 Pejanović Đorđe 16. Ivanković. Omer 157 Mutevelić. Hivzi ef. 264 Muratbegović. 123 Obadić. Matko 247 Pelesić. Gojko 287 Praljak. Mitar 16. Mustajbeg 118 . Avan 165 Muderizović. 256 Mitrović Svetozar 241 Molnar Eugen 266 Momčilović. 290 Popadić. 247 Pejić. 18. Ivo 218. 137. Mustafa ef. Mitar 289 Popović 241 Popović. 79. 180 Nišić 112 Novak. Jovo 241 Pavić. Anton 179. 117 Njuhović. Pejić. Sivester 167 Palandžić. Simo 247 Nikolić. Hakija 165 Muftić. Vladimir 266 Moses. Krsto 243 Petrović. Joso 256. 219. Husaga 123 Pollaschek. Risto 244 Nikolić. 241. Uzeiraga 118. 136. Zaim 241.

267 Rustempašić. Stjepan 286. Vinko 287 Šarac. Franc 224 Rizvić. Asim ef. 170. Milan 254. Muhamedaga 156. Nedim 16 Šehić. Josip 283 Russ. Milan 266 Purivatra. Đorđe 254 Stojanović. 141 Rustembegović 230 Rustempašić. Ahmed ef. eodor von 95 Spasojević. Prepoljac. hafiz Hajdar ef. Aleksije 116 Prodanović. Johann 116 Starkowski. Mehmed 267. Simo 115. Ilija M. Ivan 278. 287 Šandrk. Mulaga 167 Sugar. 112 Rezaković.352 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 117 Šačić. Mujaga 156 Salom. 287 Sarkotić Stjepan 130 Sauter. Branko 255. Nikola 244 Steinmetz. Johanna 283 Stepanek. Cvijan 243 Radović. 170 Rezaković. 256 Stanišić. Maria 117 Schmid. 274 Schonfeld. 157 Salihagić. Valentin 266 Stipić. 165. 262. Nusret 16. Venzel Stjepić. 291 Sarić. Muhamed beg 278 Ružička. Mitar 241 Stojić. Jozefina 256 Sarić. P. Anton 237 Stefanović. Ilija 278. Vilhelm 237 Simić. 167 Salihagić. 45. 291 Radović. Ali ef. 256 Simić. Mato 167. Milan 254 Šiljković. Kuzman 254 Radošević. 214 Rujić. Milan 117. 290 Šandrk. Heinrich 109. Jakov 243 Stojanović. Rifat-beg 262 Sunarić. Marko 280 Rišner. hadži Ibrahim 165 Salihagić. Leo 288 Schwarz. Heinrich 116 Stambolija. Salih 116 Skarić. Jovo 243 Stoger. Atif 132 Radić. 81. 177. Ilija J. Eduard 267 Sadić. 214. Ušćuplija Abraham 278 Samardžić. Omer 120 Šadimlija. 206. 118 Rašidkadić. 118 Rašidkadić. Ibrahim 116 Sieber. Milivoje 287 Radović. Enver 16 Redžo 109 Renner. 118 Redžić. 170 Salihagić. Alaga 117 Rovinskij. Cvijan 243 Stojanović. Muhsin 257 Rodžo. Pero 289 Šandrk. 278. 16 Sulejmanpašić. Radovan 12. Vladislav 221 Sočo. Hasan-beg 262 Rustempašić. hadži Nezir 161. Ibrahim ef. 118. 247 Šiljak. Hadžija Ibrahim 156. 291 Sudžuka.. Nedeljko 256 Stokić. 262 Šandrk. 167. Jovan 115 Radovanović. Simo 243 Subašić. Ibraga 118 Selimović. Marija 179 181 Stjepan. Lazo 244 Stark. Novak 224 Radoljević. Ajanović Sajma 133. Edmund 237 Stoisavljević. Simo 116 Sokolović. 157 Ribičić. P. 13. Nurbeg 131 Šahbaz 112 Šahinović. Jakob 117. 47. 162. Tomo 278 Radušić Edin 9 Rašidkadić. 165. Milan 267 Selimović. Mato 256 Sokolović 117 Sokolović. Derviš 157 Salihagić. 14 Sandić. . Mehmed 116 Sirbubalo. Mićo 220 Sokolović. Đorđe 287. 168 Stojanović. Stipo 280 Šandrk. 286 Subašić. 167. Ahmed 156 Salihagić. Edhem-aga 161. 214. Timotije 116 Sosansky. Simo 244 Sirbubalo. Vladimir 185 Stokić. 137 Simić. Mathias 165 Sedlecky. Redžo 247 Salihagić 165 Salihagić. Ferdinand 16. Cvijan 243 Stanišić. hadži Mujaga 165 Rezaković. Anka 256 Spitzer. Mijo 262 Šandrk. Hadži-Osman ef. Herman von 274 Schlamp.. Hasan 116 Šiljak.

Tufekčić Tomo 278 Tošić 121 Tošović 109 Tošović. Mato 180 Trto. Salih 115 Tepavac. Franz 266 Tomljenović. Selim 115 Šumanović. Frano 167 Trogrančić-Kulier. Hašim ef. Tomo 115 Tomašević Vaso 123 Tomek. Dušan 266 Tihić. Zora 283 Vuković. Hadži Ibrahim 116 Tataragić. Mujo Vudanović. Kosta 287 Topić. Muhamed 116 Tafro. Ljubo 287 Topić. 283 Šimunović. 170 Štambajs. Pero 278 Vasilj. Marija 176 Trogrančić. 117 Tafro. Tomislav 283 Topal. Ema 256 Vrban. Stjepan 267. Lazar 218. Suljaga 170 Vancaš Josip 72. 184 Vasić 275 Vasić. fra Ivo 169 Vujičić. Mustafa 267 Vejzović 230 Veli-paša 94 Venzel Sjepan 115 Višekrunić. 120 Tuno. Zvonimir 267 Vay. Miloš 137 Tomašević. Hamid 157 Šumež. Konstantin 117 Tošović. Vladimir 117 Travljanin. Pero 119. Arso 110 Šundurika. Salih 117 Tafro. Risto 117 Tošović. 221 Vidimlić. A. Todo 137 Tomašević. Abraham 185 Vasilije sv. Terezija 179 Šupa (Šupić). Jozo 156. fra Marijan 176 Topić. Avdo 117 Tunguz. Tane 117 Tulek. Ahmed Vreto. fra Dragutin Daniel 176 Šumež. Andrras 283 Tomašić. Ilija 291 Trifković. Nikola 135 Tepić. Carl 237 Vajzović. 180 Vreto. biskup 169. Boško 291 Topić. Mato 262 Vukelić. Oto 57 Šukalo. Tomo 289 Topić. Hadži Todo117 Vuković. Marko 262 Trogrančić. Ivan 266 Ušto 112 Uzunović. Draginja 179 Trifković. Jovan 289 Topić. Ibrahim 50 Tešanović. 157 . Tahir-aga 289 Vinter. Vasilije 117 Vuletić-Vukasović. Reuf 165 Tuzlak 112 Tuzlančić. Petar 179. 142 Vehabović. Hafiz 165 Tutnjević. Simo 117 Tomašević. Salko 116 Tajšanović 249 Tanacković. Anton 237 Zametica 112 Zaradija. 256 Trhulj. Ibrahim 165 Tutnjević. Angelina 283 Vujičić. Marija 283 Štadler.REGISTAR 353 283 Šimunac. Petar 127 Tomasović. Salih 117 Trifković. Gavro 129 Vuković Hadži Milan 125 Vuković. 262 Tufekčić. 70 Urbanek. Risto 110 Šunkić. Bećir 117 Tuno Bećiraga 123 Tutnjević. Martin 9. Gavro 117 Tufekčić. Tuno 243 Tataragić. Lugušić Ilija 278 Trifunović. Avdo 165 Tutnjević. fra Augstin 176 Tadin Kalikst 170 Tafro. Alaga 117 Trhulj. Dragiša 214 Trifković. 123 Tomašević. Franjo 287 Vodopija. Milan 117 Vuković. Stjepan 266 Ubović. Stjepan 287 Udovičić. Tane 117. Osman 157 Šundurika. Zahid 291 Tadić. Halil 117 Vajda. Karlo 262 Šljivo 112 Špez. Esad 9 Tješić. Glišo 224 Šunjić. Mustafa 116. Vid 110 Vybiral. Hasan 156 Trbuhović. Nikolaj 12 Tomac. Mujo 117 Tufekčić. Ante 157 Todorov. Bajraga 123 Tuno. Mileva 242 Trogrančić. Hadži Niko 117. Milan 13 Vasić. 125 Vuković. Muhamed 116 Šukalo. Julka 181 Vrban. Osman-paša 23 Topić.

. 118 Zulfikarpašić. Husein-beg 115. 224 Zulfikarpašić. Hakija 242 Zeman. fra Jozo 180 0Žalica. Zdunić. Dušan 224 . Teodor 54 Zvonigradski. 220. 219. Emanuel 266 Zlatar.. Dragoljub 267 Žilić. Hasan 247 Žunić. Behija 12 Zrelec. Emilie 179 Zečić. Čengić Huseinbeg 123 Zurunić.354 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Martin 217. 218.

.

Štampanje ove knjige pomogli su Fondacija za izdavaštvo-nakladništvo.Iljas Hadžibegović: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. Marija Bačvanski DTP Tarik Jesenković Štampa: DES. Sarajevo Za štampariju: Džemal Bašić Sarajevo 2004. Halima Sofradžija Prijevod rezimea na njemački jezik: Dr.ba Za izdavača: Dr.iis. Bosna i Hercegovina www. Husnija Kamberović Urednik: Dr. Sarajevo Alipašina 9. stoljeća Izdavač: Institut za istoriju. 71000 Sarajevo. i 20. Husnija Kamberović Lektor: Mr.unsa. Sarajevo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful