P. 1
Hadzibegovic Bosanskohercegovacki Gradovi

Hadzibegovic Bosanskohercegovacki Gradovi

|Views: 29|Likes:
Published by Almira Mia Fejzić

More info:

Published by: Almira Mia Fejzić on Nov 25, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/18/2014

pdf

text

original

Sections

  • UVODNE NAPOMENE
  • FOJNICA 1878-1918
  • BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA
  • ZAKLJUČNE NAPOMENE
  • PRILOZI
  • IZVORI I LITERATURA
  • REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA
  • IMENSKI REGISTAR

Iljas Hadžibegović Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20.

stoljeća

HISTORIJSKE MONOGRAFIJE Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik Dr. Husnija Kamberović Recenzenti: Dr. Husnija Kamberović Mr. Muhidin Pelesić

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 908 (497.15-21) “18/19” HADŽIBEGOVIĆ, Iljas Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća / Iljas Hadžibegović. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2004. - 354 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 1) Bibliografija: str. [333] - 338 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst ISBN 9958-9642-2-8 COBISS.BH-ID 12895494 Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-951/04 od 12. 03. 2004. godine na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 49/02 i 37/03), knjiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20 stoljeća” autora Iljasa Hadžibegovića je oslobođena poreza na promet.

ILJAS HADŽIBEGOVIĆ

BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2004.

Majci Behidži i ocu Sulejmanu

SADRŽAJ

Uvodne napomene ....................................................................... 7 Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća ....................................... 11 Foča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918................... 93 Fojnica 1878-1918 .................................................................... 143 Privredna i etnička struktura Tuzle za vrijeme austrougarske vladavine............................................. 187 Banjaluka na raskršću novih socijalnih ideja .............................. 215 Modriča 1878-1918 ................................................................... 227 Bugojno. Stanovništvo, privreda i društveni odnosi od 1878. do 1914........................................................................ 259 Zaključne napomene.................................................................. 293 Prilozi ........................................................................................ 299 Izvori i literatura ........................................................................ 333 Registar geografskih naziva........................................................ 339 Imenski registar.......................................................................... 346

UVODNE NAPOMENE

K

njiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća bavi se značajnim, a nedovoljno istraživanim fenomenima u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Istraživanja saobraćaja, privredne aktivnosti, socijalne, vjerske i etničke strukture, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, pored naslijeđenih društvenih struktura (klasa i slojeva) stvorene nove, domaćeg i stranog porijekla, s drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu, reformama zaokupljenu Osmansku carevinu zamijenila Austro-Ugarska monarhija, evropska birokratska pravna država, koja smišljeno i uporno gradi novi sistem vlasti, s ciljem da u svoj državni organizam ekonomski, politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Te namjere počela je ostvarivati još za vrijeme vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, a naročito poslije definitivno uspostavljenog mira i pravnog poretka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvoj nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene, prije svega zbog toga što nije stvarao domaću akumulaciju kapitala, odnosno, što eventualnog vlasnika nije motivirao da kapital stavi na raspolaganje domaćoj industrijalizaciji, ovdje se modernizacija proizvodnje i društva ne odvija unutrašnjim, domaćim razvojem nego podsticanjem s vana, inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Otuda su se na razmeđu XIX i XX stoljeća, gradovi u Bosni i Hercegovini

ali su. historija sukobljavanja tradicije i modernizacije. na kraju. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova. U svakom slučaju.8 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pa čak ni u odnosu na razvoj jugoslovenskih sjevernih pokrajina. odnosno gradske općine.. Tuzla je primjer industrijskog grada. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). u stvari. manje vidljivim elementima. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu i. gradovi su se učvrstili kao vitalna središta kulture i civilizacije Bosne i Hercegovine. s različitim pristupima. Foča je za osmanske vladavine. ili unutrašnjim. Osim uvodne studije. s dosta lokalnih i regionalnih obilježja. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. godine stekla status gradova. ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. u svakom sluča- . Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. dok je većina ostala na zanatstvu. napisane brojne monografije o pojedinim gradovima koje. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. a krajem XIX i početkom XX stoljeća. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. Do sada nije napisana nijedna monografija o bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. ekonomski stagnira. Zenica). vidljivim. bez pretenzija da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. koja sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine. tu je Bugojno. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Iz svega proizilazi da je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kome izrastaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. nego fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji.. ali s istaknutom vojnostrateškom funkcijom prema Crnoj Gori. Bez obzira na sve teškoće. razvijali neravnomjerno. bilo da se radi o njihovim vanjskim. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanoj trgovini i saobraćaju.

Sarajevo. Pri tome su primjenjivana dva pristupa: prvi. Zagreb. Bihać. Rogatica. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. 1978. Travnik. 1981. Hazim Eminefendić. Modriča. među kojima izdvajamo: Radoslav Lopašić. Tuzla. III.)** Svakako. Modriča sa okolinom u prošlosti. Fojnica kroz vijekove. Naprotiv. Grupa autora. 1943. Jajce. Omer Hamzić. proširuju naša znanja o njihovom razvoju krajem XIX i početkom XX stoljeća. kada se ona usredsređuje samo na stotinu ili pedeset godina najnovije historije (Tuzla. Rogatica. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Među njima ističemo monografije o Sarajevu. s namjerom da obrade učešće i ulogu pojedinih gradova u revolucionarnom radničkom pokretu. na temelju čijih recenzija je Naučno vijeće Instituta za istoriju u Sarajevu prihvatilo da štampa ovu knjigu u okviru svoga izdavačkoga programa. u narodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalizma. 1988. Božo Jokanović. 1987. Tu je i nekoliko autorskih monografija. Modriča. Za pomoć koju su mi pružili prilikom rada na ovoj knjizi zahvaljujem se asistentu Edinu Radušiću te recenzentima dr. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB. time se ne želi reći da će ta praznina u historiografiji biti ispunjena sadržajem ove knjige. Jajce. čime bi bio započet i proces sistematskog rada na pisanju cjelovitog historijata bosanskohercegovačkih gradova. Konjic. * Todor Kruševac. Gračanica. Husniji Kamberoviću i mr. ** Grupe autora napisale su sljedeće monografije: Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945). Zenica. 1966.UVODNE NAPOMENE 9 ju. Radnički pokret Zenice do 1941.* Za temu ove knjige interesantne su brojne monografije gradova koje su pisali pojedinci ili grupe autora. Gračanica itd. Brčko. Esad Tihić. Sarajevo. Bihać i Bihaćka krajina. 1985. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Sarajevo. . uz želju da se u dogledno vrijeme pojavi još koja monografija sličnog sadržaja i historijske problematike. Sarajevo. Travniku i Konjicu. 1980. Zenica. 1960. Fojnica. Martin Udovičić. Hamdija Kreševljaković. Muhidinu Pelesiću. 1986. 1990. i drugi. kada historija grada obuhvata period od njegovog osnivanja do savremenosti. njenu pojavu valja razumijevati samo kao pokušaj da se historiografska istraživanja ove vrste pokrenu s mrtve tačke. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Banja Luka. 1969. Fojnica – Sarajevo. 1986.

.

u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta. 7. etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. nego i u vjerskoj. koja uzima maha nakon austrougarske okupacije 1878.PROBLEMSKI OKVIRI IZUČAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH GRADOVA NA RAZMEĐU XIX I XX STOLJEĆA O snovno pitanje koje se nameće prilikom istraživanja bosanskohercegovačkog grada na razmeđu XIX i XX stoljeća jeste da li je on na pragu novog doba prerastao iz orijentalno-balkanskog u evropski grad. odnosno Mediterana i srednje Desanka Kovačević-Kojić. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. 1 . funkcije su im raznovrsne. kakav je odnos bosanskohercegovačke urbane tradicije. Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju. str. godine. 1978. uglavnom. trgovine i razgranatog unutrašnjeg i međunarodnog saobraćaja između Istoka. godine? Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada. a ne načina života. Sarajevo.1 što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala. duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modernizacije. Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova. bilo da su igrali značajnu ulogu kao središta zanatstva. Turci su donijeli nov tip grada. po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli. odnosno. U svakom slučaju. pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena.

kulturno-prosvjetnim i drugim funkcijama. 2. 1977. Zbornik radova. kasaba i šeher). Jugoslavenski historijski časopis 1-2. POF. Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova. vijeku). sarači. hamame. Zvornik i Derventu u 16. Sintezu ove tematike dao je Radovan Samardžić u radu O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. vjerskim. administrativnim. Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. POF. 2. XXX/1981. da ima čaršiju i sedmični pazarni dan. Isti. tekije. Beograd 1984. Isti.2 Veći bosanskohercegovački gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela: čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada. kazandžiluk. Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane. bilo da se radilo o političkim. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Sofija 1972. Uloga države i vakufa. hisar i kale) i otvorena gradska naselja (varoš. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe.. medrese. u zborniku radova Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). privredne i kulturne pretpostavke: 1. Posebna izdanja knj. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i 3. U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk. Varoš je predstavljala gradsko naselje (ili dio naselja) koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom. Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije. Osmanska klasifikacija gradova razlikovala je utvrđena mjesta (palanka. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske. Sarajevo. Beograd 1974 (takođe je obradio gradove Tuzlu. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. hanovi i Behija Zlatar. U našoj literaturi o pitanju razvoja gradova mnogo je citirano djelo bugarskog istoričara Nikolaja Todorova. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije. 20. mektebe. bravadžiluk. bezistane.12 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. XXV/1975. Beograd 1988. stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo (najmanje jedan džemat). bezistani. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. Seriju članaka o formiranju gradova u Bosni i Hercegovini napisao je Adem Handžić. vojnim. SANU. medrese. Posebna izdanja 36. karavan-saraje i sl. Evrope i obratno. Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama (dućanima). O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. str.. tabaci itd. 63-71.). 2 . Balkanološki institut. Balkanološki institut SANU. hamami.

7-41. održao 8. po ugledu na muslimanke. Time je dio islamiziranog bosansko-hercegovačkog stanovništva uključen u tokove islamsko-orijentalne kulture. godine str. Islamizacija. 13. mada su “muslimani balkanskih naroda (…) u većini očuvali svoj jezik. Zapadnih uticaja nesumnjivo je bilo. materijalne i socijalne kulture”. Isti. kultura i civilizacija”.. U okviru islamske kulture i civilizacije oni su izgrađivali svoju posebnost”.5 Milan Vasić. Zbornik Matice srpske za istoriju. Prihvatana je odjeća turskog kroja. Islamizacija je odigrala prvorazrednu ulogu u širenju islamsko-orijentalne kulture i civilizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. zavisno od prisustva pripadnika raznih naroda. str. Pristupno predavanje u ANUBiH. kao i u drugim osvojenim zemljama nastupao kao religija. 13. Islamizacija. “politička ideologija. što je bilo izraženo u jeziku. Čaršija je bila mjesto gdje se govorilo više jezika. katolici) koji nisu primili islam nisu ostajali van uticaja ove kulture i civilizacije. vezu. što je neposredno doprinosilo brzom razvoju gradova. Svaka etnička grupa govorila je svojim jezikom. posebno usljed 3 . čije je usvajanje vodilo velikim promjenama u njegovom svakodnevnom životu. 13 karavan-saraji. pravoslavne i katoličke crkve. odista. jer je ona unosila novu podjelu unutar svakog etnosa i jer je prelazak na islam značio odvajanje od vlastitog etnosa. Tu su bile džamije. str. U ovom smislu ilustrativan je sljedeći zaključak R. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. porodičnom i društvenom životu. br. Vasić. 4 M. Vasić. jevrejske sinagoge i vjerske škole.. 34/1986. kultne predmete i dr. Ni dijelovi stanovništva (pravoslavni.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. pripremanja hrane. Hrišćani nastanjeni u gradovima prihvatili su islamski stil života. što se ogledalo u unutrašnjem opremanju kuća. dobrim dijelom čak i stare narodne običaje. njegovim širenjem i prihvatanjem stvarana su uporišta osmanske vlasti.3 “Zajedničko življenje i usvojeni uticaj hrišćana i muslimana slivali su se često u lijepu uzajamnu harmoniju što se osjeća u: muzici. muzici itd. običajima i sl. u mnogočemu postao područje jedne civilizacije zajedno sa zemljama istočnog Mediterana. str. maja 1990. 13-14.4 Dalekosežne su bile i etničke posljedice islamizacije. 5 M. književnosti. načinu odijevanja. a službeni jezik bio je turski. melosu i u mnogim drugim oblicima duhovne. a mnoge hrišćanske žene skrivale su lice. pjesmi. Samardžića: “Balkan je. S obzirom na to da je islam u Bosni i Hercegovini.

privrednim. R. zbog niza nepovoljnih okolnosti. O gradskoj civilizaciji. sve to nije moglo osporiti u suštini levantski karakter gradske civilizacije na Balkanu. dok su u socijalnom sastavu većinu činili nosioci gradske privrede – zanatlije. podignuti u znaku prolaznosti svega što neposredno nije stavljeno pod božije okrilje”. “bar prema sokaku skromni. Samardžić. ove građevine isticale su se ljepotom oblika. str. česme. samo djelimično uspjela. nije narušio levantsku atmosferu po kućama i u porodičnim sredinama Balkana”. imareti. javni hamami. Posljedice stava osmanske države prema gradovima kao političkim. unošenja pojedinih elemenata materijalne kulture. ali i zbog političke i verske vezanosti pojedinih naroda Turske za taj deo sveta. u drugoj polovini XIX vijeka. Stambena kultura bila je različita. Ni složeniji prodor tih uticaja u XIX veku kad su sa strane unošene političke ideje i knjige jednako kao namještaj i odeća. piti. Posljednji osmanski i prvi austrougarski popisi stanovništva potvrđivali su osmansku fizionomiju grada. koji je po vjerskoj strukturi ostao s apsolutnom muslimanskom većinom. niti jahati dobrog konja.14 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. s tim što je u većini gradova. Ostali objekti.. dućani. a siromašni građani nisu smjeli nositi skupocjenu nošnju. kao što su kuće za stanovanje. zabilježeno i prisustvo velikog broja lica koja su živjela od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora egzistencije. Namijenjene opštem dobru i koristi (džamije. . 6 R. 5. Samardžić. *** Od osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini iz XIX vijeka nisu naslijeđeni pouzdaniji statistički podaci o stanovnišvu uopšte. pa ni o gradskom jer su svi njeni popisi bili usmjereni na utvrđivanje poreskih i vojnih obaveza podanika.) i podizane od čvrstog materijala. mostovi. vojnim i kulturnim središtima došle su do punog izraza i na bosanskohercegovačkom prostoru. itd.. pa čak i kuće uglednih i bogatih ljudi bile su trošne građe. medrese. Ali. Zbog toga je Austro-Ugarska. nastojala utvrditi statističku sliku svoje novostečene provincije – Bosne i Hercegovine – u čemu je. godinu dana nakon okupacije.6 Vlasti su propisale razlike u nošnji za muslimane i nemuslimane. zavisno od vjerske i etničke tradicije i ekonomsko-socijalnog statusa u društvu. U osmanskoj tradiciji najcjenjenije su bile zadužbinske građevine u čijoj su sjeni nicali gradovi. O gradskoj civilizaciji. trgovci i radnici.

Sarajevo. trećem popisu bili primijenjeni najnoviji propisi koji su važili u Austro-Ugarskoj i uvažavani specifični bosankohercegovački odnosi. i Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. oktobra 1910. Sarajevo. Sarajevo.. 1880). Mada su u ovom. Izvjesne slabosti koje sadrže popisi stanovništva za proučavanje gradova ublažavaju podaci o privrednim aktivnostima u zemlji (1904.. aprila 1895). i nakon kritičkog ispitivanja. Na osnovu ovih popisa izrađene su sve tabele o demografskim kretanjima. maja 1885). Zbog toga se podaci o gradovima moraju. 7 . dok je statistička slika ekonomsko-socijalnog stanja bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. Ortschafts-und Bevölkesungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. godine i nudi bogat i raznovrstan statistički materijal koji se. socijalnoj. vjerskoj i etničkoj strukturi u ovoj studiji. godine. Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. utvrđen je broj naselja i njihov status. Sarajevo. nažalost.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine. naročito kada je riječ o broju kuća i stanova. broj kuća. 1912. početkom 1894. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. ni tada nije dobiven potpuni statistički materijal. Statističko odjeljenje koje je imalo zadatak da pripremi i provede popis stanovništva 1895. 15 Prvim popisom stanovništva. Prije pristupanja trećem popisu stanovništva Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu osnovala je. U izučavanju gradova dodatnu teškoću predstavljaju njihove teritorijalne promjene koje se teško mogu pratiti i ukalkulirati u analize pojedinih pitanja. 1896. prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura. etničkom i ekonomsko-socijalnom sastavu gradskog stanovništva u pokrajini na razmeđu XIX i XX stoljeća. 1886. iz 1879. iz 1885. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.7 Različiti popisni princip u sva četiri popisa čine osnovnu teškoću za proučavanje promjena u sastavu stanovništva uopšte. a posebno za utvrđivanje promjena u vjerskom. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. Sarajevo. kao i drugim. godine. broju stanovnika i njihovoj socijalnoj strukturi. samo djelimično može upoređivati s ranije prikupljenim podacima. Uspostavljanje skupne rubrike za sva nepoljoprivredna zanimanja predstavlja gotovo nesavladivu prepreku za analizu socijalne strukture gradskog stanovništva. uzimati s izvjesnom rezervom. Posljednji austrougarski popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1910. 1907.

N. Sugar-a. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. K. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. T. godine. LXXIX. Hauptmana. 99-211. br. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. Besarovića. 1913. te kalendari i spomenice društava “Prosvjeta”. I. godine) koje su Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu povremeno prikupljale i publikovale u zvaničnim Izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/ 1988. 188-202) on je analizirao razvoj gradova sa stanovišta moderne urbanizacije i produbljavanje diferencijacije između Fedinand Schmid. Kruševca. Kreševljakovića. do 1916. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Iljas Hadžibegović. i 1912. u širim aspektima ovog stanovništva. Hadžibegovića.9 U tematskoj cjelini Gradovi i gradsko stanovništvo (str. ANUBiH. Kapidžića. H.8 Ovdje ćemo pomenuti samo neke autore: F. M. 1976. Sarajevo 1983. do 1918. 12. H. “Gajret” i “Napredak”. Odjeljenje društvenih nauka. Gerbel. M. Odjeljenje društvenih nauka knj. godine. knj. do 1914. Sarajevo 1987. Schmida. P. ANUBiH. svojevrsnim podacima. Ekmečića. trgovine i prometa njezinog područja u godinama 1911. F. Posebna izdanja. Juzbašića.16 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sarajevo. str. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. T. jer sva ona. M. O ovom periodu bosanskohercegovačke historije postoje brojna vrijedna naučna historiografska i druga djela. N. M. Bibliographia historico-oeceonomica Jugoslavie. 1914. veliki doprinos ovoj temi dao je Ferdo Hauptmann u studiji Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). zatim izvještaji Trgovačke i obrtničke komore od 1910.. Pejanovića. Prilozi Instituta za istoriju. Bogičevića.. koji je izlazio od 1898. među kojima se. 183-200. Šehića. knj. te sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za BiH o stanju obrta. Dušan Berić. knj. 9 Ferdo Hauptmann. B. Leipzig. potenciraju odnos tradicije i modernizacije. Šarca. dragocjena i nezaobilazna za izučavanje gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Hrelju. Za proučavanje gradova posebnu vrijednost imaju onovremeni časopisi. str. Bosnien und die Herzegowina untver der Verwaltung Osterreich-Ungarns. 11-12. 18. R. Begovića. Papića itd. Zagreb 1978 (Dijelove koji se odnose na BiH uradio je mr Dušan Berić). Kraljačića. Mada se nijedan autor nije neposredno bavio historijatom bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Dž. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Posebna izdanja. LXV. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. E. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Redžića. Imamovića. V. 8 . Đ. ističu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) i Bošnjak.

prije svega. pa njihove zanatlije i trgovci drže lokalnu trgovinu i domaću zanatsku proizvodnju ugroženu konkurencijom jeftinije industrijske robe i sputanu konzervativnim esnafskim mentalitetom. 17 sela i grada.. u gradovima ne dolazi do brze i radikalne promjene u socijalnoj strukturi. Bošnjaci. u njima ostala agrarna većina. jer u njima nije napravljeno mjesto za migracije sa sela i stvaranje seljačkog temelja za razvoj nacionalnog građanstva. Mada se pojavljuju novi socijalni slojevi. Pored njih i mimo njih raste moderno građansko društvo. koji potiskuje čaršiju i kao mjesto informacija i komunikacija s njenog dotadašnjeg privilegiranog po- . nema ni urbanizacije većih razmjera. sporo se snalaze. jer je sve do 1918. koja bi ubrzala promjene u naslijeđenoj socijalnoj strukturi gradova. Socijalno. ili svima utoliko zajednička. posebno u vanjskoj trgovini. podvrgavaju pojedinca normama svoje zajednice.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Analizirajući ovaj razvoj Hauptmann konstatira da je “urbanizacija i prodor kapitalističke privrede nailazila na teško savladive prepreke u zaostaloj agrarnoj strukturi zemlje i da se prema tome građanska klasa – za razliku od stanovnika u gradovima u BiH – formira iz domaće podloge ne baš neznatnim dijelom na bazi poljoprivredne djelatnosti” (str. u promjenama njihove socijalne strukture i narušavanju tradicionalnih okvira gradova. Priliv novca poslije okupacije unosi promjene u kojima su se najbolje snašli jevrejski doseljenici (aškenazi) i srpski trgovci. takođe.´švapskog´. kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon protjerivanja muslimanskog stanovništva iz gradova. koji preuzimaju razne poslove. bila ta u jednom slučaju muslimanska. Hauptmann je ovdje ukazao na “dva glavna nosioca tradicionalizma u gradskoj privredi – agrarni i sitnozanatlijsko-trgovački elemenat – koji su još uvijek brojčano jaki i prisutni u gradovima da udaraju pečat svom gradu.. nego. najbrojnije gradsko stanovništvo. Zbog toga znatan dio muslimanskog esnafskog građanstva razvojno počinje da stagnira. To se ne održava samo u opštem i neujednačenom porastu gradskog stanovništva. odnosi na cjelokupnu trgovačko-zanatlijsku strukturu domaćeg građanstva. što u procjepu između naslijeđenog i modernog – ´evropskog´ . No. što se. u drugom srpska ili hrvatska. 196-197). 193). traži očuvanje svog identiteta. već materijalno im za ovakvu vodeću ulogu nedostaju sva sredstva” (str. Industrijalizacija u Bosni i Hercegovini ne odvija se brzo. “evropski” grad. prirodno. oni su najjača grupa i. Ovakav razvoj je otežavao i usporavao izrastanje domaće građanske klase na osnovama domaće zanatske i trgovačke djelatnosti. unutar gradskog stanovništva. vidljivih i spolja.

Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. 419-424. Beča. Minhena i sl. (Posebna izdanja. preduzetnik i radnik. god. zaključuje Hauptmann. Beograd. Drugačijim pristupima. 1959. 1989. Isti. Isti. Beograd. Stanovništvo. Godišnjak Društva istoričara BiH. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. Hauptmann. Kreševljakovića koju je objavio Hamdija Kapidžić u: Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine. 1979. 197). Sarajevo. koje su nova vlast i privreda izbacili na površinu ili doveli u BiH” (str. 10 . prema Hauptmannovom mišljenju. Sarajevo. Društvo. Nosilac i reprezentant tog novog društva (pored daljeg postojanja brojčano jakog tradicionalnog sitnograđanskog sloja) “mogu biti samo homines novi – pojedinci.11 i Đorđe Pejanović. među kojima domaći ljudi ne dostižu polovinu njihovog broja. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. ložaja. Isto. 11 Milorad Ekmečić. pa zbog toga čitaoca upućujem na Bibliografiju istorijskih radova H. najbrojniji su Srbi i ima ih gotovo kao Hrvata i Bošnjaka zajedno. str. godine. Sarajevo. Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. Isti. Rezultatima svojih dugogodišnjih istraživanja bosanskohercegovačke historije za vrijeme austrougarske vladavine. zaključuje F. Zbog toga je mjesto prepustio stranom preduzetniku koji svojom firmom upravlja iz Trsta. 1955. javljaju četiri kategorije: vojnik – oficir. Među novim građanstvom najjači su činovnici. 1939. Isti.. Kulturno-prosvetna. ovaj ugledni historičar udario je temelje i za izučavanje bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Što se tiče preduzetničkog građanstva i tu je izostao domaći sloj aga i.. Za uspon novog građanstva nedostajala je privredna osnova. Sarajevo. Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. 1977-1979. “nema gotovo primjera da bi se bh aga pretvorio u industrijalca”. značajan doprinos izučavanju ove naučne oblasti dali su u svojim radovima Hamdija Kreševljaković. XXVIII-XXX. 1948. 1974. Među njima najviše je došljaka. god. godine. Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini. 1983. Sarajevo. XX. Tu se. SANU.10 Milorad Ekmečić. ali omogućuje zaradu i diferencijaciju bosanskohercegovačkog društva. Isti. knj. ona ga formira i podiže. Sarajevo. 2. 1930. Od domaćih. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. 12 Đorđe Pejanović. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Historija srpskog naroda VI-1. pa je njegova osobenost to da ono živi od države. 83-104. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. 1953. činovnik. 12). a ne privredni uspon zemlje. Beograd. godine. str.12 Hamdija Kreševljaković napisao je 147 historiografskih radova i većina ih se odnosi na razne aspekte izučavanja bosanskohercegovačkih gradova. On nije prisutan u Bosni i Hercegovini i ne doprinosi formiranju domaće industrijske buržoazije. Isti.18 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. 1972-1973. Godišnjak Društva istoričara BiH. godine X.

uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje (1879. što je bilo uslovljeno nepotpunim prvim popisom stanovništva. odnosno. Slavoniji i Dalmaciji.34%). Izgradnja saobraćaja i učvršćivanje pravnog poretka u zemlji uslovili su ravnomjerniji priraštaj koji više nije zavisio od blizine austrijske granice nego od prirodnog priraštaja. godine) i naglo presijecanje trgovačkih veza s balkanskim tržištem. ali s nejednakim intenzitetom u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. povratkom izbjeglica iz protekla dva ustanka (1875-1878. a BiH 1. među kojima treba posebno istaknuti slijedeće: promjena vladajuće sile znatno drukčije od prethodne. razvoj saobraćaja. godine. što će se posebno odraziti na strukturu gradova. Unutrašnjost zemlje. posebno. uspostavljanje mira i pravnog poretka.. do 1910. a posebno srezovi uz granicu prema Srbiji. Tome su doprinosili politički razlozi. od 1895. i 1882. Austro-Ugarskoj. musli- . Već u narednom desetogodišnjem razdoblju dolazi do mirnijeg priraštaja. 19 *** Na demografske promjene u Bosni i Hercegovini poslije 1878. priraštaj stanovništva tekao je normalno i bio je veći od prosjeka u obje polovice Monarhije (u prvoj deceniji XX stoljeća Austrija i Mađarska imale su godišnji prirodni priraštaj po 0.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.9%. imali su priraštaj ispod prosječnog. U trećem periodu.. Sudeći prema rezultatima popisa stanovništva najsnažnija demografska ekspanzija zabilježena je u razdoblju između prvog i drugog popisa (1879-1885). migracije stanovništva koje su najbolje odražavale nove društvene promjene. Od 1879. do 1910.933 (66%). godine pravoslavno stanovništvo zabilježilo je priraštaj od 328. godine). ekonomskih. pojačana privredna aktivnost i. Priraštaj iznad prosječnog za cijelu zemlju zabilježen je u sarajevskom gradskom srezu i u svim srezovima koji su se nalazili u graničnom pojasu prema Hrvatskoj. Austrougarska vladavina u Bosni i Hercegovini nije jednako uticala na demografska kretanja kod pojedinih vjerskih i etničkih zajednica. godine uticalo je više faktora. Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (Novopazarski sandžak). društvenih i političkih uslova koji su vodili jačim ili slabijim migracijama stanovništva. doseljavanjem stranaca i povećanim prirodnim priraštajem kao biološkom reakcijom na raniji period ustanaka i nesigurnosti.

416 domaćinstava koja su. Iako su bile naglašene razlike u demografskim kretanjima kod pojedinih vjerskih i etničkih grupacija.777 seljačkih domaćinstava nalazilo u potpunom kmetskom odnosu i 34. najveći priraštaj imalo je jevrejsko stanovništvo. osim kmetske. Na početku okupacije.442 lica (246%). što je bilo praćeno iseljavanjem Bošnjaka u Osmansko carstvo (oko 140.000-7. kmetovi. u ovom razdoblju nijedna nije stekla apsolutnu većinu. usljed useljavanja aškeneza (poljskih ili njemačkih Židova).000 domaćinstava). U vrijeme okupacije. Velike razlike u priraštaju muslimanskog i katoličkog stanovništva bile su uslovljene odlaskom osmanskog i dolaskom Habzburškog Carstva u Bosnu i Hercegovinu. Svi su oni zavisili od 10.670 (107%) i jevrejsko 8.. zbog brojnog iseljavanja i nižeg prirodnog priraštaja. U zatečenoj agrarnoj strukturi. slobodni seljaci. mansko bošnjačko 163. umnožilo za oko dva i po puta. Normalan priraštaj imalo je samo pravoslavno (srpsko) stanovništvo. Otkupom 42.524 (36%) katoličko (domaći i hrvatski doseljenici) 224. kmetovi koji su slobodni seljaci i ostalo agarno stanovništvo – bezemljaši. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine posebno je naglašena u njenim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća.. imali i koju parcelu vlastite zemlje. čineći pravi mozaik religija i naroda. ali se još uvijek 79. dok su muslimani.000) i zemljoposjednici (6. do Prvog svjetskog rata odnos slobodnih seljaka i kmetova bio je 2 : 1.20 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ipak.000) i useljavanjem isto toliko katolika raznih nacionalnosti iz Austro-Ugarske i drugih država. Bosna i Hercegovina bila je izrazito agrarna zemlja u kojoj je oko 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora za izdržavanje. a katolici (Hrvati i pripadnici drugih nacija) ga gotovo dvostruko premašivali. Pripadnici svih religija i nacija živjeli su izmiješani na cijeloj teritoriji pokrajine. niti je živjela na kompaktno naseljenom teritoriju.743 zemljoposjednika koji su ubirali prihode sa zemljišnih parcela.500 kmetskih selišta. koje se. znatno zaostajali iza normalnog priraštaja. Ovaj . razlikuje se više socijalnih skupina: zemljoposjednici sa kmetovima. koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske krajem Prvog svjetskog rata.000). *** Ekonomsko-socijalna struktura ove pokrajine nije bila manje mozaična i heterogena od njenog vjerskog i etničkog sastava. među poljoprivrednim stanovništvom bili su najbrojniji kmetovi (oko 85. zemljoposjednici bez kmetova. zatim slobodni seljaci (oko 77.

Osim nepovoljne ekonomske strukture i vjerski i nacionalni sastav agrarnog stanovništva spadao je u okolnosti koje su stalno vodile socijalnim i nacionalno-političkim suprotnostima.05% 17.48 Ostali 0. godine na 136. hrvatski i drugi vlasnici koji do selišta dolaze kupovinom i raznim špekulacijama. Sloj slobodnih seljaka umnožio se do 1910.87 73.92 51.64 Katolici 2.65 4.25 0. Broj seoskih bezemljaša dostigao je iznos od 20.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.21 45.55% 10. a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetske i slične odnose. 70% seljaka i 30% kmetova obrađuje posjed ili selište do 3.15% 70.49 38.76 Socijalna grupacija: Zemljoposjednici s kmetovima Zemljopososjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci Ujedno kmetovi Kmetovi ujedno Slobodni seljaci Bezemljaši Iljas Hadžibegović.5 ha i tavori na rubu agrarnog minimuma. Sarajevo.09 7. 101-109.450 domaćinstava.23% ukupnog agrarnog stanovništva. koja čine 7.96 30. Bošnjaci su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom.83 20.845 domaćinstva.70 22. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. Stvaranjem ovako brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja je sve više postajala predmetom trgovine i raznih špekulacija. Otuda se zaoštravanje suprotnosti između kmetova i zemljoposjednika prenosilo na sve sfere društvenog života i pogoršavalo ukupne odnose između Srba i Bošnjaka.13 Ova okolnost znatno će uticati i na ekonomski i urbani razvoj i 13 Vjerska i socijalna struktura agrarnog stanovništva: Muslimani Pravoslavni 91. nego u njega ulaze srpski. raspadanju patrijarhalne zadruge i doseljavanju stranih seljaka kolonista (oko 30.63 54. pred Prvi svjetski rat.75 25. godine. zahvaljujući otkupu kmetskih selišta.06 0. Bosna i Hercegovina postaje zemlja sitnog seljačkog posjeda u kojoj. .62 56.12 6.28 37. što je ubrzalo ekonomsko-socijalno raslojavanje poljoprivrednog stanovništva.58 10. str.000). 21 društveni sloj više nije bio sastavljen isključivo od Bošnjaka kao prije 1878...90 21. godine.93 1. 1980.01 3.

zbog nepostojanja infrastrukture.22 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a strani se. ukoliko želi da ga zadrži. proletariziranju dijela seoskog stanovništva. Država raspolaže najvećim dijelom šuma i ukupnim rudnim blagom pokrajine. Saobraćajna modernizacija u Bosni i Hercegovini počela je sredinom 19. sporo angažirao. mora ga obrađivati i redovno davati vlasniku zakupninu i državi porez. koji je u većini seljak. koja je dobila primat u bosanskohercegovačkoj trgovini s inostranstvom i postala odlučujući faktor u integraciji domaće trgovine i. Iz toga su proizišle dvije posljedice: kmet konzervira patrijarhalnu zadrugu i nije mobilan u smislu prelaska iz poljoprivrede u industriju. u austrijskoj i ugarskoj privrednoj i tržišnoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini. pa je prinuđena da sama traži kapital za početne investicije. Za iskorištavanje ovih bogatstava država nema vlastitih finansijskih sredstava. S druge strane. pravoslavno stanovništvo u kmetskom odnosu. a vraćao ga je domaći poreski obveznik. iako lično slobodno. Otuda do Prvog svjetskog rata srpsko stanovništvo neće dostići 7% svoje populacije nastanjene u gradovima. što će ubrzati njegovu pokretljivost. ne samo na slobodnom tržištu rada nego i u iseljeništvu. s prihodima iz agrara. Brod – Sarajevo – Metković). posebno. odnosno iz sela u gradove. kada je povećanim značajem puta Sarajevo – Konjic – Mostar – Metković proradila magistralna saobraćajna linija dolinom rijeke Bosne i Neretve (Bos. industrije i drugih privrednih grana izvan agrara. neriješenog državnopravnog položaja okupiranog područja i nedostatka odgovarajuće radne snage. Prvi prikupljeni kapital država koristi za podizanje željezničkog i drugog saobraćaja koji omogućava iskorištavanje šuma i ruda i dalje podizanje industrije. kapitalistički društveni odnosi u Bosni i Hercegovini razvijali su se u uslovima naglašene uloge države kao prvorazrednog političkog i ekonomskog faktora u podizanju saobraćaja. Kapital je namican na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. godine. vezano je za selište jer.. Dodatne teškoće činila je okolnost da domaći privatni kapital gotovo i ne postoji. Savremenici su zabilježili da je tada u ovoj pokrajini bilo svega 900 km kolskih puteva koji su povezivali . jedne i druge vjerske i etničke zajednice. *** Nakon okupacije 1878. stoljeća. Zbog toga kmet nije mobilan i teško napušta selište. Kod Bošnjaka će slobodno raspolaganje zemljom voditi bržem raslojavanju..

posebno trgovine u pokrajini. Hadžibegović. 9-13. Za vrijeme najpreduzimljivijeg bosanskog valije Topal Osman-paše rađeno je na opravci glavnih putnih linija. str. ali nisu bili stvoreni i drugi uslovi za izgradnju puteva. Sarajevo. Kola koja su vozila robu od Sarajeva do Bos. izgrađena od Dobrljina do Banje Luke (1871-1872). ovom prugom bio je probijen led u smislu nagovještaja modernog doba u Bosni i Hercegovini. Sporost tradicionalnog prenosa robe. str. U suštini.. Brodom i neka mjesta u Hercegovini i Posavini. Do kraja osmanske vladavine. u okviru Hiršovog plana. izrađen je Zakon o putevima kojim je izvršena kategorizacija cesta i uspostavljeni moderni saobraćajno-tehnički normativi po ugledu na francuski zakon. Postanak radničke klase. pa je na kraju osmanske vladavine samo oko pet posto kopnene putne mreže bilo osposobljeno za kolski saobraćaj.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Broda tovarila su 10 mc i bilo im je potrebno 44 sata da prevale ovaj put. uspostavljanje telegrafske linije između Metkovića i Mostara 1858. O ovoj pruzi vidi opširnije: Dževad Juzbašić. Time je glavni teret eventualne izgradnje modernih cesta. a na nekoliko punktova bila je uspostavljena veza s međunaroI. zaobilazeći Beograd. koje će nakon desetak godina postati bitan faktor u razvoju industrijskih i rudarskih pogona i trgovine. Ako je prva željeznička pruga najavila revoluciju u prenosu ljudi i roba. ništa se nije promijenilo u bosanskohercegovačkom saobraćaju ni nakon izgradnje 104 km normalnotračne pruge koja je. stalna nesigurnost i uticaj klimatskih uslova bili su praćeni visokim cijenama i drugim efektima negativnim za razvoj privrednog života. umjesto ranijih 10-12 dana. a 1869.. 14 . njihove rekonstrukcije i održavanja bio prebačen na stanovništvo. jer od tada vijest od Sarajeva do Carigrada putuje nekoliko minuta. 23 putnu osovinu Sarajevo s Metkovićem i Bos. 24. Uvedena je obaveza kuluka za sve muške osobe od 16 do 60 godina starosti da u toku pet godina besplatno rade na cestama 20 do 30 dana i pri tome stave na raspolaganje vučnu i tovarnu stoku. godine i dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada označilo je novu eru u prenošenju vijesti i poruka. 1974. jer je njome na ovom tlu otpočeta era željeznice i parne mašine. u ovu mrežu uključeno je 30 bosanskohercegovačkih gradova. s ciljem da. poveže austrougarske pruge s Carigradom. zavisno od meteoroloških uslova. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere.14 Ipak.

a u ostalim je bilo više pretplatnika. od kojih je u 11 postojala samo javna govornica. Do 1913. godine Ratno ministarstvo odobrilo je da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli. ukoliko se prijavi dovoljan broj interesenata. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. jer su izgradnja i opravka putne mreže i izgradnja željeznica omogućile razvoj modernog saobraćaja i poštanskog transporta.15 Od tada se dosta intenzivno radilo na pripremi uvođenja telefonske mreže za potrebe vojnih jedinica i državnih organa. Pošta. Pošta. na 50-godišnjicu vladavine cara Franje Josipa. samo godinu dana nakon epohalnog otkrića A. 15 . prvo u važnijim vojnim garnizonima. Sarajevo. 181182. Ljiljak. 17 M. str. Milan Ljiljak.. str. Brčko i Zenica.24 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Poslove tatara i kolskog poštanskog saobraćaja na svim glavnim putnim pravcima preuzela je željeznica. novembra 1898. Bos. godine. jer je moderan način komunikacije imao dalekosežne pozitivne posljedice. a gdje nije bilo željeznice modernizovane su poštanske kočije. Prva vijest o telefonu objavljena je u Bosni i Hercegovini 1877. godine. 194-203. godine). Pošta. a onda u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti. godine donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja. telegraf i telefon. 16 M. Ukinuta je tatarska pošta. godine. Ovo je bila i jedna od najvećih kulturnih i civilizacijskih tekovina austrougarske vladavine.. Prvo je unaprijeđeno prenošenje vijesti (telegraf ). posebno na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. S poštanskim saobraćajem razvile su se i poštanske štedionice. Jajce. dakle. 1981. pa je 1889.16 Nekoliko godina Sarajevo je bilo jedini grad sa telefonskom mrežom i do 1904. str. Nakon izvršenih priprema. Domovina im je bila Engleska (1861. u Sarajevu je svečano pušten u pogon javni telefonski saobraćaj. Brod. Dobrljin. su mu se pridružili: Banja Luka. Tuzla. u Austriji su prihvaćene od 1882. 16. neposredni razgovor na daljinu (telefon). Napredak je naročito učinjen u razvoju poštanskog saobraćaja. Ljiljak. Tek 1895. telegraf i telefon.G. a prva primjena ovog otkrića na našem tlu pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882. dnim telegrafskim saobraćajem. posebno trgovine i industrijskog preduzetništva širom su otvarale vrata civilizacijskim tekovinama bržeg komuniciranja. u telefonsku mrežu uključeno je 30 gradova.17 Potrebe vojnih i civilnih vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. na kraju. 184-185. zatim ljudi i roba (željeznica) i. II. Bela.

ukinuta je robota za životinje i ublažene obaveze za ljude. 2. Angažiranjem znatnih sredstava iz vojnih okupacionih kredita aktivirana je normalnotračna pruga Dobrljin-Banjaluka (izgrađena (1871/72. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini bili su. a 1880. 20 I. u dužini od 104. koji je bio fiksno utvrđen na 1. Kada je izgradnja i rekonstrukcija puteva dostigla zadovoljavajuće stanje. ekonomskih i strateških ciljeva Monarhije. Pošta. juna 1908.3 km) i spojena s prugama u Monarhiji. ujedno. robota pretvorena u novčani porez-cestarinu. postaju i civilne. Iz sredstava tog poreza. Izgradnja željeznica nametala se kao neodložan zadatak svih faktora u Monarhiji – od inženjerijskih jedinica do političkih i vojnih vrhova. napušten je tradicionalni način njihove izgradnje. godine počela je primjena modificiranog turskog zakona o putevima prema kojem je rukovođenje izgradnjom i rekonstrukcijom putne mreže preneseno s vojne na civilnu upravu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. str.358 lica (godine 1898. godine stupio je na snagu Zakon o Uredu bosanskohercegovačke poštanske štedionice u Sarajevu. zemaljska uprava imala je da održava 6. U njima je 1879. bio i prvi na jugoslavenskom prostoru. str. juna 1911. iz istih sredstava. M. 225. U tom dvogodišnjem razdoblju 2. koji je. bilo je 186 civilnih i 287 vojnih službenika. Pošta. 1911. godine 1. str. 18 19 . godine još 1.000 km.5 miliona kruna godišnje. 25 a 11. Hadžibegović..962 km glavnih cesta. a od septembra 1878.18 Pošta. bilo zaposleno 376 lica. a 19. do jula 1879.. Tada je Zemaljska vlada dozvolila fakultativni otkup robote ljudi i njihove tegleće i tovarne stoke. prvenstveno. 224. 77-78. 190 km uskotraM. a do 1886. telegraf i telefon.000 km puteva bilo je obuhvaćeno izgradnjom i rekonstrukcijom. – 921 lice i 1914.20 Izgradnja i rekonstrukcija putne mreže nije osiguravala brzu integraciju zemlje i ostvarivanje političkih. pa je 20.19 U prve dvije godine austro-ugarske uprave izvršena je prava mobilizacija naroda na izgradnji i opravci puteva.896 km puteva (1. Ljiljak. vojne institucije koje kasnije. a 1914. juna 1892.016 km kolskih i jahaćih puteva). godine izgrađeno je. Postanak radničke klase. jednim dijelom. telegraf i telefon. taj broj je iznosio 868 civilnih i 490 vojnih lica).018 km kotarskih cesta i 2. Ljiljak. Preostali putevi lokalnog značaja održavani su sreskom ili opštinskom robotom koja je trajala tri dana godišnje.

vojni. godine. a isto toliko i 1914. Zavidovići – Han-Pijesak (116 km). krajem 1910. Iako je bosansko-hercegovački poreski obveznik otplaćivao zajmove za izgradnju pruga. 2. Podlugovi – Vareš (24. str. a zatim dolinom rijeke Rzava do Vardišta. 103. Izgradnja željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini imala je veliki privredni. kulturni i opštecivilizacijski značaj. Semizovac – Ivančići (22. Hum – Trebinje (17 km) i Uskoplje – Zelenika (66 km).26 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Njihova dužina 1906. Željeznička pruga Bosanski Brod – Sarajevo išla je dolinom rijeke Bosne u dužini 265 km i predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu sa Monarhijom. stvaranjem uslova za zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i da postepenim poboljšavanjem njegovog ekonomskog i društvenog položaja Vidi opširno: Dž. Najvećim dijelom išla je dolinom rijeka Prače i Drine do Višegrada.21 Dalja izgradnja željezničkih pruga bila je skopčana s nedostatkom finansijskih sredstava i stalnim traženjem zajmova na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu.040. godine iznosila je 999.. 21 . Dužina šumsko-industrijskih pruga koje su gradile strane privatne firme iznosila je.. Treća glavna željeznička pruga Sarajevo – Vardište (228 km) imala je veliki strateški značaj za Monarhiju. Druga glavna pruga koja je išla od Sarajeva do Metkovića (177 km) imala je prvorazredni privredni značaj. za čijeg je upravljanja Bosnom i Hercegovinom započeta i izgrađena većina pruga koje su se nalazile pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica. U odnosu na tradicionalni karavanski i kolski saobraćaj mnogostruko je ubrzan promet roba. Bosna i Hercegovina kao privredno područje.9 km. čne pruge od Bos. velike zasluge za njihovu izgradnju imao je ministar Benjamin Kalaj (upravlja BiH 1882-1903). S političkog aspekta željeznici je bilo namijenjeno da ovu pokrajinu integrira u politički i privredni sistem Monarhije. Broda do Zenice.3 km). Na nju su bile priključene pruge Gabela – Dubrovnik (106. str. Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini. Pod upravom ove direkcije nalazila se samo jedna trećina uskotračne željezničke mreže izgrađene do Prvog svjetskog rata. Juzbašić. Kakanj – Zgošća (2. Juzbašić. 7-18 i 49-50. Izgradnja željeznica. željeznice su imale zadatak da ubrzaju investiciona ulaganja u eksploataciju prirodnih bogatstava i da ožive cjelokupnu privrednu aktivnost okupiranog područja. ljudi i ideja. 1938.2 km). 332-334.002 km. godine 1. Dž. str. Na ovu bilo je priključeno više pruga koje su vodile u bogata šumska i rudna područja: Doboj – Simin-Han (67 km).6 km). Lašva – Jajce – Bugojno 104 km). Okrenute na jugu prema moru i na sjeveru prema ugarskoj polovici Carstva. Izgradnja željeznica. jer je povezivala s morem bogata šumska i rudna područja Bosne. krajem 1910. Sarajevo. godine. Ivan Orvić.96 km. politički.8 km).

924 ili 9. 27 smanji u njoj socijalne napetosti. Stenografski zapisnik sa sjednice Budžetskog odbora ugarske delegacije održane u Beču 6. Zadržavanjem tradicionalne privredne strukture i pod pritiskom nadmoćne strane konkurencije domaći kapital se sporo akumulirao. godine broj domaćih radnji i preduzeća porastao je od 40. švedskih i dr.077 na 45.326.. a 1913. pa su iščezavali i motivi za ustanke. 22 . 123. napomena 18. ugostiteljstvo i razne nekretnine. a samo u malom obimu u industrijsku proizvodnju i novčane institucije. Državni i strani privatni kapital činio je preko 90% investiranih sredstava u privredi izvan agrara.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.957 ili 9%. Uz prethodno osigurane privilegije i garancije u podizanju industrije. raspolaže sa 64 od ukupno 231 velikog preduzeća u Bosni i Hercegovini. 1907. kapitalista. industriji hrane i predmeta uživanja (83%) i trgovini (16%). Ministar Kalaj se nadao da će na taj način ovu pokrajinu ekonomski i politički vezati za Monarhiju i pri tome se rado služio primjerom francuskih željeznica u Alžiru i Tunisu. str. jer dokle je dopirala željeznica narod je brže izlazio iz siromaštva. Gledano u cjelini. italijanskih. do 1913. koje nakon Kalaja teško prodire u Bosnu i Hercegovinu. Uz angažiranje banaka i poduzetničkog kapitala broj vlasnika radnji i preduzeća porijeklom izvan Bosne i Hercegovine narastao je 1907.8% svih radnji i preduzeća. austrijskih.. mali gostioničar I. Od 1907. novembra 1883. Za razliku od industrijskog preduzeća. Gotovo sva velika preduzeća nalazila su se u rukama države. državnom sektoru pridružuje se strani privatni kapital. što je činilo 83% povećanja svih preduzeća i radnji u pokrajini. najviše se povećao broj radnji u ugostiteljstvu (143%). godine. Tamo gdje je postojao ulagan je pretežno u trgovinu. godine na 4. koje su odigrale značajnu ulogu u smirivanju i političkom pridobijanju stanovništva. Postanak radničke klase. godine na 3.22 Od početka industrijalizacije država se pojavljuje kao najkrupniji vlasnik koji. Hadžibegović. Temelji industrije koji su udareni za vrijeme Kalajeve uprave nisu se bitno mijenjali do Prvog svjetskog rata. mađarskih. godine. njemačkih.

077 1. godine Pripadnici Godina BiH Austrija Mađarska Druge države 1907.2% 1.0% 3.406 2. i bakal doživljavaju veliku ekspanziju.127 594 u% 90. posebno. a posebno njenih gradova.7% 3. a 1913.2% 4. str. Koncentracija domaćeg kapitala nosila je obilježje vjerske i nacionalne Odnos domaćih i stranih vlasnika radnji i preduzeća 1907. Privilegovano odjeljenje Unionbanke za Bosnu i Hercegovinu.7% Za 1907. nego.. 94-100 i napomenu 102 uz II glavu. osnovano je 1883. prvenstveno. kao u klasičnim kapitalističkim zemljama. kućne radnje i pravna lica. posebno industrije. godine 40.733 11. Ovakav put privrednog razvoja. u 1913.23 Iz navedenih podataka vidi se da je i u novim uslovima domaći vlasnik kapitala podržavao već tradicionalni rentijerski mentalitet. godine 47. 40.1% 1913.4% 4.0% 30. Zbog toga. godine. i 1913. i 1913.3%. .262 u% 45. godine postaju stanovnici gradova. U davanje zamašnih privilegija. a šest godina kasnije (1889) u Brčkom je osnovan prvi novčani zavod s domaćim kapitalom.7% 1. zemljoposjedničkog sloja čijih gotovo 60% pripadnika do 1910.178 13.203 2.5% svih preduzeća i radnji.2% 23 Vjerska struktura vlasnika preduzeća i radnji 1907.159 1.0% 21.28 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Postanak radničke klase. koji postaje bitna osobina znatnog dijela domaćeg građanstva i. godine Godina Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 1907.923 u% 44.6% Ostali 306 1.0% 403 0. u Bosni i Hercegovini odrazio se i na koncentraciju kapitala u novčanim zavodima.5% 21. Te ekonomske i društvene okolnosti imale su dalekosežne posljedice na ukupan razvitak Bosne i Hercegovine. prvi novčani zavod. razvoj industrije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini nije bio zasnovan na domaćoj privrednoj aktivnosti i organskom prerastanju manufakture u fabričku industriju.684 1. Vidi opširnije: I. isključena su državna preduzeća i 32 akcionarska društva..0% 1913 23.129 9. na angažiranju državnog i stranog privatnog kapitala. Hadžibegović. 45.5% 29.506 15. 20. godinu nisu uračunata državna preduzeća.326 2.079 472 u% 91% 3.2% 4. Ugostiteljstvo i trgovina činili su 1907.

br. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. 25 Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. 102-121. buržoaskom i socijalističkom društvenom uređenju. administrativnu. Hadžibegović. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. Postanak radničke klase..24 *** Razvoj saobraćaja i kapitalističkih društvenih odnosa. 79-81. ranija statistika prilikom utvrđivanja kategorije Vidi opširnije: Ferdo Hauptmann. Pred prvi svjetski rat. prvenstveno fabričke industrije i novčanih zavoda. 24 . Gradovi su postojali u robovlasničkom. uređeno ljudsko naselje politički (upravni). Bosna i Hercegovina kao privredno područje. 3. str. tako da nema jedne opšteprihvaćene. Uglavnom su to bila naselja zanatlija i trgovaca i nicali su iz različitih historijskih korijena. Mala enciklopedija Prosveta. Broj stanovnika za pojam grada nije odlučujući i kroz historiju on se kreće od nekoliko stotina do nekoliko miliona. osim saobraćajne i privredne posjedovali i istaknutu političku. Gojko Krulj. 1. 221. str. 50 domaćih novčanih zavoda (26 srpskih. na str. grad ovako definira: “Grad. Sarajevo. bio je najznačajniji faktor modernizacije života u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. ali su najkompletniji urbani napredak imali oni centri koji su. Marko Marković.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Grad je veće naselje ljudi organizirano u više ili manje povezanu. vojno-strategijsku i kulturno-prosvjetnu funkciju. str. ali u svakom od njih u posebnim uslovima i s posebnim funkcijama.3 miliona kruna. 86-87.25 Za razliku od modernih shvatanja da brojnost populacije nije mjerilo da li se neko naselje može smatrati gradom. koja bi obuhvatila grad sa svim njegovim različitim funkcijama u pojedinim historijskim epohama. str. dok su 4 bečko-peštanske banke imale 88 miliona kruna. Dž. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika.. diferenciranu zajednicu – u gradsku opštinu koju čine stanovnici tog grada. Gradska privreda. I. pa otuda postoje različite definicije pojmovne predodžbe grada. Izgradnja željeznica. 1972/73. 1938. 316. feudalnom. Sarajevo. br. 1919. ekonomski i kulturni centar nekog područja. ponikao je s razvitkom klasnog društva i države”. XII-XIII. Juzbašić. 29 podvojenosti i time nemoći u konkurentskoj borbi sa stranim kapitalom. 10 hrvatskih. Pojam i funkcija grada historijski su promjenjljive kategorije. 8 muslimanskih i 6 mješovitih) raspolagalo je s 41.

1880. Prema popisu stanovništva iz 1879. status grada imalo je 46 mjesta u Bosni i Hercegovini. Kostajnica. s daljih osam naselja definitivno je zaokružen austrougarski bilans formiranja gradova u Bosni i Hercegovini. ekonomskoj i društvenoj strukturi.000 stanovnika svrstavana su u gradove. Maglaj. Ključ..27 S druge strane. 20. 1936. političkih. status grada imalo je 49 mjesta. status grada imalo je 58 naselja. U tom slučaju.. i 1893. Kostajnica. ali su gubila atribute grada i upravnu funkciju (Izačić-grad. Sanski Most. Status grada u prvim popisima stanovništva određen je prema naslijeđenoj urbanoj tradiciji i ukupnim potrebama okupacione uprave. Srebrenica. Gornja Tuzla. Bugojno i Ljubinje. ekonomskih i drugih. Industrijska politika. pretežno domaćeg muslimanskog i srpskog stanovništva iz sela i gradova stvarale nove prostore za naseljavanje stranih seljaka-kolonista i novog stanovništva u industrijske gradove i trgovačka središta. u stvari.26 Austrougarska administracija nije se posebno trudila definirati gradsko naselje. 1885. donosila propise o organizaciji gradskih opština. godine. 28 Bos. Otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća i stanovnika. od 1895. Sanski Most. a 27 naselja status trgovišta. Krupa.28 Prema trećem popisu. mada brojke nisu spektakularne kao u razvijenim evropskim i prekomorskim zemljama. Pojedinačna istraživanja pokazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva. među kojim je bilo 8 sreskih središta. 26 27 . godine. Sela su prerastala u gradove. ona nije striktno propisala niti odredila fizionomiju gradskog naselja. Iako je u dva navrata. ima naselja koja su imala status grada. do 1910. bile male bosanskohercegovačke kasabe. Županjac (Duvno). Krupa. Broj novih urbanih središta je stalno rastao. labava kategorija koja najviše zavisi od realnih životnih potreba: upravnih. godine (u stvari. vojnih. Gacko i Ljubinje. a još 27 su upisana kao trgovišta ili trgovišne opštine koje su. Do 1910. Srebrenica. a kasabe dobijale lik novih gradova. sva naselja u kojima živi više od 2. str. Počitelj). godine. do Prvog Vidi: Mijo Mirković. Rogatica.30 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. od kojih je čak u deset bilo smješteno sjedište sreza (kotara). u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja. U narednom popisu. grada uzimala je u obzir i broj stanovnika. godine. godine. Goražde. Prnjavor. prema kome su od 1879. Na ove procese znatno su uticale migracije koje su iseljavanjem. Beograd.

do 1910.6%).788 (14. Kulen-Vakuf. Kostajnica.619 ili 14. u ovim naseljima uvećao se broj stanovnika za 111.422 ili za 14.891. Bos. i ona naselja koja će to postati do 1910. Srebrenica. što čini povećanje za 96. 1895. Maglaj. odnosno. ili za 19.780 lica na 244. Bos. Ova mjesta su bila glavna središta političkog (upravnog). što u potpunosti odgovara prosječnom priraštaju cjelokupnog stanovništva u ovom razdoblju. U ovih 66 naselja živjelo je 1879. vjerskog i kulturno-prosvjetnog života čitave pokrajine. tako da je porast u naznačenim gradovima bio za 3% veći od prosjeka za cijelu zemlju. privrednog. Prnjavor.273 (49%).7%) stanovnika. godine 166.. 31 svjetskog rata) status grada stekla 23 naselja. godine. Bugojno. godine 241. Županjac (Duvno). godine. 1885. Gornja Tuzla i Počitelj). Modriča.390 (15.539 lica ili 67%.541.092 na 51. od 1879. 30 Ako bi se uzeo oštriji kriterij grada i računalo s 50 gradskih naselja od 1879. 1).. Kotor-Varoš. Procent porasta kuća u gradovima i cijeloj pokrajini stoji u odnosu 38% : 67%. organizirane gradske opštine. Porast broja kuća i stanova u gradovima znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine. godine 278. Krupa.158 (14. Razlika je i u porastu stanova koji u gradu bilježe 49% a u cijeloj zemlji 61%. a broj stanova s 39. 31 Ovo se objašnjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koja se računaju u nenastanjene kuće. Bileća. Goražde. Dubica. do 1910. Doboj.30 Priraštaj cijelog stanovništva u ovom razdoblju iznosio je 739. Sanski Most. Time su obuhvaćeni svi gradovi od 1879.29 U ovoj studiji istraživano je 66 bosanskohercegovačkih naselja koja su 1910. Prema tome.4% ukupnog stanovništva pokrajine.31 (Vidi tabelu br. Gacko.111 lica ili za 64%. Rogatica. saobraćajnog.4%) i 1910. Vareš. Drvar.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. kroz čiji su se razvoj prelamali svi drijemeži tradicije i drame modernizacijskih promjena. stanovništvo bi u njima raslo sa 148. godine imala status grada. a u gradovima u takve se ubrajaju zanatske i trgovačke radnje. Bos. godine 194.268 na 58. 29 . Broj kuća u gradovima porastao je u ovom razdoblju s 37. Gornji Vakuf. ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo.880 osoba ili 64%.330 (38%). a tri ga izgubila (Izačić-grad. Čapljina i Ljubinje. vojnog.

U gradovima 4.12 S obzirom na prosjek stanovništva gradskih naselja.75 6.89 1895.70 6.95 1885. 4.. 4. na jedan stan otpada između 4 i 5 stanara.28 5.24 U BiH 5. Pregled broja stanara u jednom stanu u gradovima i Bosni i Hercegovini Godina 1879. U oba slučaja . 4.. a u cijeloj zemlji oko 6 osoba.09 1910.32 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

s tim što je po jednom stanu porast iznosio od 4. u Mostaru 51 : 35. proizilazi prvenstveno iz hroničnog nedostatka domaćeg kapitala i stalne ovisnosti od evropskog novčanog tržišta. Interesantne omjere nudi poređenje rezultata posljednja dva popisa stanovništva. i 1910.05). održanih 1895. 2).12 – 4.78). Rudarska i drvno-industrijska preduzeća bila su rasuta po cijeloj zemlji i daleko od većih gradskih središta.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 33 tendencija je blagog povećanja broja članova domaćinstva. Ova okolnost podsticala je građevinsku aktivnost i špekulacije sa gradskim zemljištima.0).86 – 5. godine. naročito u gradovima gdje stanovništvo raste za 67%. Mada su nova privredna aktivnost i izgradnja saobraćaja bili značajni faktori u razvoju gradova. Takvo stanje odražavalo se na pojedina naselja i na cijelu zemlju. što ne održava pravo stanje izgradnje stanova. Ovdje je još nepovoljna i okolnost da se ovi procesi odvijaju u uslovima okupacionog sistema i nemogućnosti domaćeg stanovništva da ekonomski i politički značajnije utiče na ove procese.. S obzirom na to da se u ovom 15-godišnjem razdoblju najintenzivnije razvijala industrija.48 – 4. imali su Sarajevo.768 lica ili 15.67). Ova pojava. a stanova za 119%. u Travniku 13 : 8. U tom razdoblju. Očigledno je da proces industrijalizacije i privrednog uspona u Bosni i Hercegovini nije bio praćen odgovarajućim porastom gradova. Veću koncentraciju kapitala i radne snage. Tuzla i Zenica. U Tuzli je taj omjer iznosio 121 : 115 (4. U ova tri grada bila su smještena najznačajnija preduzeća prerađivačke industrije.19 osoba. u Zenici 391 : 235 (4. Privredna aktivnost usmjerena je na proizvodnju sirovina i poluprerađevina. na šta evidentno ukazuju i opšti prosjeci porasta. najkompletniju urbanizaciju imali su okružni gradovi koji su. Gotovo da nema primjera da je u nekom bosanskohercegovačkom gradu prirast stanovništva bio praćen odgovarajućom stambenom izgradnjom.72) itd.28 – 4. kulturno- . inače karakteristična i za neke druge balkanske zemlje. imali i istaknutu upravnu.93 – 5. Na primjer. u Sarajevu je u ovom razdoblju broj stanovništva rastao za 143%. 1).. trebalo bi očekivati ubrzaniji razvoj gradova i veći priliv ljudi sa sela i sa strane.01. u Banjoj Luci 55 : 35 (4. saobraćajnu. što predstavlja godišnji prirast od oko 1.03 na 5. iz čega je proizilazio i karakter industrijalizacije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini.5 (4. osim privredne. vojnu.23%. broj gradskog stanovništva porastao je za 36. neprimjerene porastu stanovništva. (Vidi tabelu br. u odnosu na druge gradove.40% godišnje (vidi tabelu br. koji iznosi 1. a broj stanova za 49%. što je ispod prosjeka za cijelu zemlju.3 (4.

U njima je bilo smješteno dvije do tri petine ukupnog gradskog stanovništva u pokrajini.32 Priraštaj u njima. imali su dvostruko veći priraštaj od prosječnog. Gacku i Nevesinju – bio je uslovljen porastom njihovog vojnostrateškog značaja i proširenjem gradskog područja. Bihać 100%. zahvaljujući brzom privrednom razvoju.506 7. Od 66 gradova uspoređenih kroz sva četiri popisa od 1879. 26. Po broju kuća i stanovnika. Brod 375%.450 107. Glamoč 160%.665 66. 12. Sanski Most 185%.116 stanovnika ili 91%. Donji Vakuf 183%. Rogatica 84%.848 55. samo su Sarajevo.370 16.254 143% + 5. Bileća 611%. Od svih navedenih gradova s natprosječnim priraštajem. Bugojno 200%. Banja Luka i Mostar imali su priraštaj ispod prosječnog za cijelu zemlju. Tuzla 121%. a u 8 je zabilježeno opadanje broja stanovnika. Bos.933 12. Prnjavor 69%.083 51. prosvjetnu i vjersku funkciju. Bos. Gacko 156%.888 1885. Brčko 125%. Stacioniranjem značajnih vojnih snaga ova mjesta su uobličavala svoju urbanu fizionomiju s neophodnim državnim-upravnim i vojnim institucijama i privrednim objektima. Bileći.943 6.560 3. Nevesinje 157%.240 55% + 3.119 10. 2). ova hercegovačka mjesta na početku austrougarske okupacije nisu mnogo odudarala od sela.887 5.34 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.104 100% + 760 13% + 6. samo je u 24 priraštaj bio veći od prosječnog za cijelu zemlju33.333 14. Zenica 391%. Tuzla i Brčko bili i prije okupacije 1878. Veliki priraštaj stanovništva u hercegovačkim gradovima – Trebinju. do 1910..227 11. Sarajevo 143%.292 Priraštaj veći od prosječnog imali su gradovi: Ključ 914%. Sarajevo i Tuzla.800 3.201 6.377 9. što je za 24% više od prosječnog priraštaja gradskog i za 27% od ukupnog priraštaja stanovništva pokrajine.392 86. Konjic 125%. Čapljina 111%. od 1879.560 14.544 51% + 51. Šamac 117%.647 10. Veliki priraštaj u Bihaću bio je posljedica proširenja gradskog područja.097 5. prvenstveno trgovačkim 32 Broj stanovnika u okružnim gradovima kretao se ovako: 1879.357 3. . iznosio je 51. godine (vidi tabelu br.214 121% + 5.919 13. Trebinje 484%. godine.. Višegrad 122%. do 1910.268 11. Doboj 150%. godine značajni gradski centri.261 6.189 5. Goražde 122%. a Travnik je pokazivao znatnu stagnaciju.918 1895 1910 Okružni grad Sarajevo Banjaluka Bihać Travnik Tuzla Mostar Svega: 33 Priraštaj od 1879 – 1910 + 30.116 91% 38.

u kojima je 1910. prosperitet su zasnivali na pojačanoj privrednoj aktivnosti i upravnoj i saobraćajnoj funkciji. Neznatno povećanje broja gradskog stanovništva zabilježeno je u svim gradovima u kojima su dominirala tradicionalna gradska privreda – sitno zanatstvo i trgovina.. saobraćajnog i upravnog značaja. godine. Brod – Sarajevo i aktiviranjem normalnotračne pruge Dobrljin – Banjaluka došlo je do stagnacije u razvoju Bos. za 31 godinu zabilježio je priraštaj od 503 lica (10. Ovo se. Izgradnjom željezničke veze Bos. kao Drvar. Mnogi gradovi koji su za vrijeme osmanske vladavine cvjetali zbog svog izuzetnog privrednog. s napomenom da je slična sudbina zadesila i Bos. a Ključ i Čapljina na upravnoj funkciji što vrijedi i za Bugojno. Drvar se podigao na drvnoj. Stari Majdan je opao za 14%. Ostali gradovi. prvenstveno.3%). dok su Bos. Konjic i Doboj imali istaknutu saobraćajnu i stratešku funkciju. godine živjelo 534 stanovnika manje nego 1879.7%). godine imala 128 (3%) stanovnika više nego 1910. a Prijedor. osim Glamoča. Čapljina i Ključ.. u kome je zabilježen visok prirodni priraštaj. odnosno. u onim gradovima u koje je sporo . kao što su Kreševo (-21%). godine sela. koji je izrastao na trgovini krajiškim željezom. Kostajnicu. nakon okupacije stagniraju i propadaju. koja je 1879. Gradiške. Brod. Neki gradovi. Fojnica (-10%) i Visoko (-2. odnosi na ranije istaknute centre proizvodnje i obrade željeza. bili su 1879. 35 i zanatskim radnjama koje su podmirivale potrebe lokalnog stanovništva i vojske.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.

Tešanj (-43%).000 stanovnika i da je samo 6 gradova premašilo taj broj.9% naselja imalo do 5. trgovišta i gradovi). od kojih je bilo 58. dok oni između 5.000 2.788 stanovnika.000 do 5. prodirala kapitalistička privreda. on jasno pokazuje da u socijalnoj strukturi gradova prevlađuju nosioci gradske privrede: zanatlije. Maglaj (-19%).000 Preko 10. 1895.36 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Srebrenica (+32%).000 21 21 4 2 25 22 4 3 23 25 7 4 24 31 6 5 To znači da je na početku austrougarske okupacije preko četvrtine od 66 analiziranih naselja imalo do 1. Tada je u navedenim naseljima živjelo 194. Do 1. Zvornik (+27%).000 stanovnika (sela.000 5..000 stanovnika. 1885.001-5. a nijedan drugi nije uspio da dostigne broj od 20. Stolac (+13%). godine (vidi tabelu br. Do Prvog svjetskog rata. statističku sliku za ova razmatranja dao je popis iz 1885.001-10. mada manjkavu. a najveći njihov broj zaustavio se u rasponu od 1. da je 90.. *** Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu XIX i XX stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije na ovom tlu.000 stanovnika. trgovci.000. a posebno industrijska proizvodnja. sva ova naselja premašila su brojku od 1. U skladu s raznim faktorima koji su uticali na priraštaj stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima. Ti gradovi čine preko 83% svih gradova.000 stanovnika. Iako ovaj popis ne nudi sasvim precizne podatke. U takve gradove spadali su ranije veoma značajni upravni privredni i politički centri: Travnik (+13%). preduzetnici i najamni radnici koji su činili oko 55% svih koji privređuju. 3). Početnu.001-2. Socijalne . Sarajevo ima preko 50. zajedno s onih 5 preko 10.000 17 11 6 0 Broj stanovnika 1. došlo je i do promjena u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika. Od 66 analiziranih naselja bilo je: Godina 1879.000. 1910.000 čine manjinu od 6.000 i 10. Livno (+3%). Varcar-Vakuf (+4%) i sl.354 kućnih domaćina i muških osoba koje privređuju.

Gradiška – 68%. Kretanje agrarnog stanovništva u gradovima nije bilo ravnomjerno.3% ukupnog medicinskog osoblja koje je smješteno u 31 gradu (35 nema medicinskog osoblja). Vareš – 46%.2% učitelja. kojoj su popisi od 1895. Bugojnu 162%.. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala. Žepču 112%. Travniku 169%. Nevesinju 113%. Gacku 334%. Goražde – 45%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 57% zemljoposjednika. 9. 34 . a samo 5 lica ove profesije nije bilo smješteno u gradu. ali je njegovo učešće u ukupnom gradskom stanovništvu u odnosu na prethodni popis opalo i činilo 37%.35 Na primjer Bos. 1% kmetova. ono se u njima uvećalo za 8. Dubica 32%. i 1910.3% slobodnih seljaka. godine posvetili posebnu pažnju (vidi tabelu br. nadničara i slugu (vidi tabelu br. Šamac – 81%. Agrarno stanovništvo u ispitivanim gradovima 1895. u istraživanim naseljima živjelo je 44. 87. Kladanj – 41%. 35 Bihaću za 73%.6% preduzetnika. Glamoču 696%. Ljubinju 167%. učitelji i medicinsko osoblje – koje zajedno jedva dostižu 5% gradskog stanovništva koje privređuje. bez obzira na svu modernizaciju.7% pomoćnih radnika. 1910. U njima se nalazi pravi mozaik socijalnih skupina u kojim su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda. Brčko – 53%. 79. Bos.2%. što se neminovno odražavalo i na gradove. Bileći 397%.218 lica (9%). 94. Ključ – 79%. Rogatici 188%. u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta.. Kreševo – 37%. 57.3% činovnika. Prnjavor – 37%. zanatlija i trgovaca i 57. a unutar gradske zanatstvo i trgovina. u 37 naselja rastao procent agrarnog stanovništva. s druge strane. sveštenici. 78. slobodni seljaci i kmetovi činili su oko 30%. 37 skupine agrarnog stanovništva: zemljoposjednici. a petnaest godina kasnije. Trebinju 2. Bos. U 29 gradova agrarno stanovništvo bilježilo je opadanje od 1% do 81%34 dok je. Maglaj – 45%. Cazinu 277%.312%. Gornjem Vakufu 123%. Županjac (Duvno) – 36%. Zvorniku 96%. 5). U odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu.3% rentijera. 3). Tešanj – 67%. pa će do Prvog svjetskog rata. zatim slijede rentijeri s preko 10% i manje brojne skupine – činovnici.5% sveštenika. Bos. Brod – 61%. Ljubuški – 45% itd. godine dostizalo je 38.

godine. Novi Derventa Tešanj Bihać Bos. godine živjelo je 21.0% 34. Petrovac 57..0% 22.38 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine: Foča Rogatica Bijeljina Gračanica Gradačac Maglaj Bos. Sljedeći pregled pokazuje procent agrarnog stanovništva u 20 gradskih centara 1910.3% 37.5% 8.5% 71.8% 54. kada su više proširivane nego sužavane gradske teritorije. Veliki udio agrarnog stanovništva u gradskim naseljima pokazuje se naročito u onim mjestima u koja je sporo prodirala kapitalistička privreda. Brod Doboj Livno Travnik Prnjavor (vidi tabelu br.9% 36.4% Povećanje agrarnog stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima od 1895-1910.2% 8.3% zemljoposjednika bez kmetova.3% 31.0% 26.7% 13.8% U šest okružnih gradova 1910. ili koja su ostala izvan domašaja glavnih saobraćajnih linija.7% 21.2% Zenica Zavidovići Var.0% 62.7% 56. godine bilo je uslovljeno novom organizacijom gradskih opština 1897. kojim je poljoprivreda bila glavni izvor egzistencije.1% 55. Nekada značajni zanatsko-trgovački centri utapali su se u agrarnoj strukturi. Dubica 57. pa su u nekim slučajevima prigradska sela čak nekoliko puta . To znači da je još uvijek više od jedne petine stanovništva okružnih gradova.3% 69. Gradiška Bos.8% 14.781 domaćinstvu.6% 41.866 osoba u 5.6% 0. 5) 31. Pregled 25 gradova u kojima je 1910.4% 28.6% 68.5% 36.9% Prijedor Bos.3% 13.4% 61.8% 42.9% 55.6% Cazin Jajce Žepče Trebinje Bileća Gacko (vidi tabelu br. godine agrarno stanovništvo činilo manje od polovine ukupnog gradskog stanovništva Sarajevo Visoko Višegrad Vareš Čajniče Goražde Brčko Bos.0% 21.4% 50.7% 61.4% 25.3% 54. Vakuf Konjic Mostar Stolac Bugojno Drvar 21. kao glavnih urbanih centara zemlje..5% Zvornik Banjaluka Bos.7% 42. Šamac Tuzla 6. Krupa Bos. U njima je tada živjelo preko 23% svih zemljoposjednika s kmetovima i 19. zavisilo od agrarne privrede. 5) 76.1% 65.9% 50.0% 35.3% 67.8% 54.1% 75.8% 40.

broj zemljoposjednika sa i bez kmetova se uvećao na 14.744 domaćinstva (+252. 5. 148. jer je od 1895.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a zajedno s ukućanima oni su činili 50.).72%.377 lica činio je jednu petinu (19. 7). do 1910. 6). str. godine.35%. koje se znatno umnožavaju. Drugi faktor koji je uticao na povećanje agrarnog stanovništva u gradovima bio je prelazak zemljoposjednika sa i bez kmetova sa sela u urbana središta (vidi tabelu br. To znači da je tradicionalni predstavnik sela i poljoprivrednog stanovništva. kako za sela i gradove. što čini 64.438 domaćinstva s 14. godine prosječni broj kmetskih selišta po jednom zemljoposjedniku opao sa 17. u gradovima je živjelo 3.. Od ovog broja. 7). Na njihova mjesta uskakao je poduzimljivi stranac ili domaći skorojević koji će uskoro zakucati na vrata društvenog Od svih zemljoposjedničkih porodica s kmetovima. Privreda i društvo.45% svih članova porodice. Zemljoposjednički sloj s ukupno 18. zemljoposjednik s kmetovima. 36 . društveno i politički propadali.55%). u većini postao stanovnik grada. Njihovim prelaskom u gradove sela su ostala bez najimućnijeg sloja koji je imao vodeću društvenu i političku ulogu.71% svih zemljoposjedničkih domaćinstava i 54. a povećava sloj zemljoposjednika.2 na 9.36 Tome su doprinosili ne samo ekonomsko nazadovanje zemljoposjednika. F. u gradovima je živjelo 9. Hauptmann. To znači da je 1895.1.642 lica.899 članova porodice. Ovaj proces imao je dalekosežne posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. a u novoj gradskoj sredini moraju počinjati ispočetka. Zemljoposjednički sloj je u ukupnom agrarnom stanovništvu u bosanskohercegovačkim gradovima činio 39. koji su bili predstavnici sela i uopšte poljoprivrednog stanovništva (vidi tabelu br. trgovcima i rentijerima – i doseljenim modernim građanstvom mnogi od njih nisu se snalazili. U susretu s tradicionalnim domaćim građanstvom – zanatlijama.90%) ukupnog agrarnog stanovništva u gradovima. godine u gradovima živjelo ukupno 58. 39 povećavala agrarno stanovništvo (vidi tabelu br. u gradovima je 1910.24% ove socijalne skupine u zemlji dok je u isto vrijeme 75% porodica zemljoposjednika bez kmetova živjelo u gradovima (vidi tabelu br. zemljoposjednici kao reprezentanti sela gube svoj raniji ugled i uporišta. S druge strane. godine bilo smješteno 54.542 domaćinstava s 40.844 člana porodice. Smanjuju se druge kategorije agrarnog stanovništva. Od ukupno 5. nego i šerijatsko nasljedno pravo i diobe porodica. a broj članova njihovih domaćinstava na 56.833 domaćinstva zemljoposjednika sa i bez kmetova 1895..94% zemljoposjedničkih domaćinstava i 53. tako i za same zemljoposjednike.89% članova domaćinstva. Petnaest godina kasnije. Uporedo s njegovim napuštanjem sela teče proces osiromašenja ovog društvenog sloja. pa su uskoro ekonomski.

a u ostalim mjestima 12 kruna. godine njihov broj je narastao na 15. godine. Bos. Prijedor 45. S obzirom na to da je veliki broj zanatlija bio istovremeno i trgovac koji je svoje proizvode prodavao neposredno kupcu. Gradiška 39. kada se u društvenom i ekonomskom životu susreću osiromašeni aristokratski sloj s obogaćenim skorojevićima.927 “fabrikanata”. od novembra 1883. a koliko trgovaca koji su samo prodavali kupljenu robu. nije moguće utvrditi koliko je bilo takvih zanatlija – trgovaca. 126. Novi 41. i Naredba o osnivanju i vođenju trgovačkih registara.. 147-161. trgovaca i zanatlija. Privreda i društvo. Bosna. Zemaljski pregled domaćeg pučanstva. Podaci koje nude popisi stanovništva i drugi slični izvori ne dopuštaju da se utvrdi tačna socijalna struktura onog dijela gradskog stanovništva koji je osnovne izvore svoje egzistencije nalazio izvan poljoprivrede. 37 38 . Brčko 82. a 1885. Štatistika miesta i žiteljstva… 1885. Zagreb. 308-439. 3-4. 1883. a zatim slijede: Mostar 95.37 s već poznatim posljedicama i u drugim balkanskim zemljama. Travnik 45.571 dućana. što ni približno ne odgovara broju trgovačkih radnji koje su spadale pod ovu obavezu. Statistika po zanimanju. do oktobra 1885. Bos. godine.40 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ni prva dva austrougarska popisa ne prave razliku između ove dvije kategorije gradskog stanovništva. Prema popisu iz 1879. str. 1883. Na osnovu ove zakonske obaveze. Bihać 35. Prema službenim podacima iz 1876..40 Najveći broj upisanih firmi imalo je Sarajevo – 158. 439-447. Nakon objavljivanja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. sloja zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. 39 Štatistika miesta i pučanstva 1879. Moguće je da su ovim brojem bile obuhvaćene gotovo sve zanatlijske i trgovačke radnje. Hauptmann. – Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. str. u Bosni i Hercegovini bilo je 10.656 trgovačkih firmi. Sarajevo. Bijeljina 84. s novopazarskim sandžakom bilo je 13. str. Livno 33.38 V. Vjekoslav Klaić. u sudski trgovački registar upisano je 1. godine. Tuzla 68. uspostavljen je sudski trgovački registar u koji su se bile obavezne upisati sve trgovačke firme koje u Sarajevu plaćaju 30 kruna godišnjeg poreza na čistu dobit. str. 40 Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina. Klaić smatra da se isto toliko osoba bavilo trgovinom. Visoko Vidi: F. 1883. str. Zvornik 56. Banja Luka 67. godine.39 U sva tri navedena primjera podaci su nepotpuni i nije poznato kakvim su se kriterijima služili popisivači.454. Podaci o zemljopisu i poviesti. 1878. u Bosni i Hercegovini.

Travnik. Bos. str.000 iz austrijske. Bos.. godine za čitavo nepoljoprivredno stanovništvo ustanovljena zajednička rubrika. od kojih su 28. Zenica 21. Bugojno 21. Bos. trgovina. Banjoj Luci i Tuzli – bilo ih je 5. a 3. 1. Popisom su bili obuhvaćeni zanatstvo. Ovaj popis nalazi se u Biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.349 iz ugarske polovice Monarhije i 304 iz drugih država). kreditni i osiguravajući zavodi. Jedan takav popis je urađen 1904. Banja Luka (seoski srez) 315. Mostaru.653 ili 11% doseljenici (2.. Kostajnica 21. Šamac 27.41 Mada navedeni broj firmi i njihov razmještaj ne odražavaju potpuno vjerno sliku trgovačke aktivnosti u zemlji. im Oktober 1886. Gradiška 675. Bos.102.675 samostalnih obrtnika. Travnik 1. 1907. Tešanj 789. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo upisano 32. trgovačkih i drugih radnji u Bosni i Hercegovini. Samo u četiri grada – Sarajevu. ugostiteljstvo. Bos.035. Ključ 329. saobraćaj i novčani. Bijeljina 1. donekle. Dubica 26.022 bili pripadnici Bosne i Hercegovine. 42 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Gračanica 29. Tuzla (seoski srez) 680. Derventa 23. karakteristično je da je u prvim godinama okupacije najveći broj firmi protokoliran u gradovima uz rijeku Savu. Pri tome izuzetak čine samo Sarajevo. Zvornik i. ali nije sasvim uspio. 314-315. Ogromna većina popisanih samostalnih obrtnika bila je smještena u gradskim naseljima. Prijedor 680. Tešanj 30. Žepče 20 itd. koristan je za stvaranje opšte predstave o broju i razmještaju zanatskih. Trebinje 26. Banja Luka (grad) 905.42 Najveći broj samostalnih obrtnika bio je smješten u sljedećim srezovima: Sarajevo (grad) 2. Mostar (grad) 977. Žepče 283 itd.078 ili 15. Tuzla. godine pristupilo se detaljnom prebrojavanju kojim su bila Vidi: Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister. Tuzla (grad) 565. Tek nakon Kalajeve smrti socijalno-politički razlozi naveli su bosanskohercegovačku upravu da pristupi utvrđivanju broja zanatskih. S obzirom na to da je u popisu iz 1895. trgovačkih i drugih radnji i preduzeća.196. Visoko 892. 41 32.631. Jajce 647. nije moguće izdvojiti broj zanatlija i trgovaca. Ipak. godine nije odgovorio svojoj namjeni. Zvornik 851. Dubica 424. odnosno uz austrougarsku granicu. S obzirom na to da popis iz 1904. Sarajevo. Brčko 1. Derventa 999. jer mu je sam pristup dopuštao netačnosti.5% svih upisanih. 41 . Bugojno 969. Fojnica 696. Zenica 478. Srebrenica 681.

lica 401 1.447 6.925 4. tuzlanskom i travničkom.593 preduzeća i radnji u državnom i privatnom vlasništvu. Tada je u Bosni i Hercegovini upisano 46.7%) radionica u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici.470 18. 43 Slijedeći pregled pokazuje broj preduzeća i radnji i broj zaposlenih osoba 1907.347 10.152 218 504 189 465 247 416 312 648 227 364 263 574 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Svega u BiH Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.833 (15. preduzeća i radnji 10.000 stanovnika Radnji Zap.43 Najveći broj preduzeća i radnji bio je smješten u sarajevskom. Među preostalih 6.3%) radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima bilo je svega 231 ili 0.529 9.641 101.780 8. dok je broj zaposlenih lica na 10. .42 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str.593 Br. obuhvaćena sva preduzeća. zaposlenih 29. 120-121..558 (84.016 46..264 7.457 17.220 16.161 9. radnje i ustanove izvan poljoprivrede.5% preduzeća koja su zapošljavala više od 20 radnika.000 stanovnika bio najveći u sarajevskom i travničkom okrugu. godine: Br.664 na 10. od čega je bilo 37.

14. kostrijeti.181 2.109 -1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.202).390 194 5. 15.191 1. plodova Trgovina sa stalnim nastanom Trgovina bez stal.616 46 10 31 12. sabiranje prir.178 63 -2 . 4..409 303 6. 3. i 1913.006 388 6 89 433 -1 46. 21.192 3.752 21 4.981 .. 11. grijanja i rasvjete Obavljanje industr. rezbarstvo Ind. odijevanja i čišćenja Industrija papira Ind. 20.231 261 1. zemlje. Slijedeća tabela pokazuje broj preduzeća i radnji u Bosni i Hercegovini 1907. a 1913. perja Tekstilna industrija Tapetarski zanat Ind. 455 4 1. 44 . 7. poslova hodajući. 12. hrane i predmeta uživanja Ugostiteljstvo Hemijska industrija Građevinarstvo Grafička industrija Centralni zavodi za davanje energije.231 15 1913.659 1. 10.416 39 4. 2. košaričarstvo. 8. godine do Prvog svjetskog rata ne pokazuje nikakve bitne kvalitativne promjene.438 109 8 20 14. 24.431 70 8. 22. godine. nastana Novčani i osiguravajući zavodi Pomoćni trgovački poslovi Saobraćaj Njega tijela Ukupno u Bosni i Hercegovini 1907. 17.090 3.369 Izvještaj o upravi BiH 1908. 140-143.883 317 604 69 5.002 593 98 154 2.643 7.664 14 Razlika +. razvrstanih u 24 grupe:44 1. str. Grupa djelatnosti Prvobitna proizvodnja Topioničarstvo Ind.042 1. 479 4 1. 19. 5. nisu uračunata akcionarska društva kojih je bilo 32. 122. 9. gline… Obrada metala Proizvodnja mašina.11 2. godine nisu uračunate kućne radnje (2.420 5. 6. 13. 43 Razvoj privredne aktivnosti (osim poljoprivrede) u Bosni i Hercegovini od 1907. drvene robe.593 59. kože. kamena.962 13. Usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioničara osnovna je karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti. Sumarni izvještaj. U broj poduhvata 1907. 18.008 981 104 243 2.24 _ 102 468 -138 -348 56 -812 30 679 49 3. 16.063 13. instrumenata i vozila Ind. 23. str.

Ekmečić navodi da su srpski trgovci vodeći sloj novog društva koji historijski nastaje na ruševinama osmanskog feudalizma. hemijskoj industriji (-109) itd. M.630. Ekmečić dalje konstatira: “Iako najjača gradska klasa.981 (147%). što znači da u ukupnom povećanju ugostiteljstvo.44 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Vlasnik kapitala je još uvijek nejak i nespreman da postane važniji industrijski i finansijski faktor u društvu.006 (16%). godine čak zahtijevali povratak esnafa. str. godinu. 93.369 ili za 29%. instrumenata i vozila (-139). Samo ove tri grupe bilježe porast od 13. a ostatak od 6. Stvaranje Jugoslavije. Bošnjacima. Društvo. tako da stvarno povećanje broja radnji od 1907. 576. godine vidi se da su u Bosni i Hercegovini dominirale male zanatske. rezbarstva i košaričarstva (-348). u nekim privrednim granama zabilježeno je opadanje broja radnji u odnosu na 1907. Međutim. nego upornog insistiranja na tradicionalnoj gradskoj privredi. 45 .52% upisanih firmi otpadalo je na velika preduzeća koja zapošljavaju više od 20 radnika. tekstilnoj industriji (-812). Ekmečić. a sve ostale 2. Broj radnji naročito se povećao u ugostiteljstvu za 7. što ni u kom slučaju nije bilo na liniji modernizacije proizvodnje. bez obzira M. koji su 1911. 4).60% svih upisanih radnji.. Ovakva struktura privredne aktivnosti sigurno nije obećavala brzu modernizaciju. a srpsko građanstvo planiralo je da preko srpskih zanatlijskih društava povlači sa sela i iz poljoprivrede u zanatstvo višak agrarnog stanovništva i da jača srpski elemenat u gradovima.643 (83%) i trgovini za 2. Samo 0. Iz podataka prikupljenih 1907. godinu. Ekmečić. Oba ova navoda potvrđuje čitava historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća.. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. godine za 13. što je naročito naglašeno u građevinarstvu (-1.833 radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima sačinjavali su svega 15. industriji hrane i predmeta uživanja za 3.) nije osvojila gradove i prije se ponaša kao društveno vođstvo seljaka. trgovina i proizvodnja hrane i predmeta uživanja učestvuje s 83%. godine iznosi 13. da se uključi u konkurentsku borbu s nadmoćnim stranim i državnim kapitalom na ekonomskom i političkom planu. trgovačke i ugostiteljske radnje u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici. jer “ono nije u stanju da samo izgradi koncept stvaranja nove industrije”. H. broj preduzeća i radnji povećao se 1913. prim. do 1913. I. U odnosu na 1907. Ukupno smanjenje broja radnji u ovim i još nekim granama iznosi 2. To je odgovaralo konzervativnim shvatanjima najbrojnijih nosilaca gradske privrede.361 preduzeća i radnji. ali oni nisu u stanju da sami nose proces društvene modernizacije. ona (srpska buržoazija. koji je bio u manjini45 (vidi tabelu br..624. industriji drvene robe. proizvodnja mašina.178).369.40% upisanih. 2. odnosno. str. One su činile 84.

409 ugostiteljskih firmi 4.16%) bile su dominantne male radionice bez pomoćnih radnika (15. U ove četiri najrasprostranjenije grane proizvodnih djelatnosti (18.261) i trgovci stokom (2.506.482 (44%).067) i opanaka (785). 46 .616.855 radnji činili su 40. U građevinarstvu dunđeri čine 67%.683 – 62. ugostiteljstvo je uračunato u proizvodne zanate.47%). novčani zavodi i osiguravajuća društva – 20. u industriji odijevanja najbrojnije su radnje za izradu muških i dječijih odijela (1. str.438 (82%) nisu zapošljavali pomoćne radnike. Mi smo ugostiteljstvo uvrstili u neproizvodne. U proizvodnim djelatnostima – rudarstvu.238 (72%) otpadalo na kovače. Uporedi: F. Prema tadašnjoj statistici.. saobraćaj.400 i obrade metala 3. a svega 34 preduzeća zapošljavala su više od 20 radnika.47 Ako način proizvodnje predstavlja osnovu društvene modernizacije. U navedenih 6 grupa djelatnosti obuhvaćeni su 36. navedena struktura nije je nagovještavala.619 – 74.450).097 radnji 2. industriji i zanatstvu – upisano je 25. po broju upisanih preduzeća i radnji ističu se građevinska 6. ugostiteljstvo. industrija hrane i sredstava uživanja 4. a u neproizvodnim – trgovina. značajnu karakteristiku bosanskohercegovačke privredne aktivnosti (izvan agrara) pokazuje odnos između proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti. Ogromnu većinu činili su sitni trgovci životnim namirnicama i mješovitom robom (6. dok je u obradi metala od ukupno 3. Od 5. U oblasti neproizvodnih djelatnosti po broju upisanih preduzeća i radnji na prvo mjesto dolazi trgovina s 12. Bosnien und die Herzegowina. 45 na to koliko je domaćih ljudi počelo nositi evropsku odjeću. odlaziti u činovničku kasinu ili posjećivati koncerte i pozorišne predstave. u prehrambenoj industriji najbrojniji su mlinovi na vodeni pogon (2. tako da se odnosi nešto razlikuju od onih koje daje statistika. potkivače konja i proizvođače oruđa. a zapošljavali su svega oko 10% najamnih radnika. pekare (867) i mesare (717).446 radnji (uključujući 593 putujuća trgovca). što predstavlja 78% svih upisanih radnji i preduzeća u pokrajini.3% svih privrednih preduzeća i radnji. industrija odijevanja 4.097.474 radnje i preduzeća.46 Među proizvodnim djelatnostima. Ove četiri grane proizvodne djelatnosti obuhvatale su 18. 543-544.105 (56%) preduzeća i radnji. Schmid. od kojih je 11.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Trgovina i ugostiteljstvo sa 17.. Ugostiteljstvo pokazuje veliku sličnost trgovini.118 (89%) bez pomoćnih radnika.619 ili 71. obuće (1. Osim velike usitnjenosti.22% svih upisanih u Bosni i Hercegovini.299).364).

Hadžibegović. 95-96. jasno se vidi da su neki bili zastupljeni malim brojem radionica. motore i sl. a 18 miliona na parne mašine. str. dok je 40 (62. od kojih po 3 miliona otpada na poljoprivredne mašine i lokomotive.686 radnji nisu korištene nikakve mašine. kazandžije. ćebedžije i kazazi. opančari. kafedžije i handžije.980 ili 22% najamne radne snage. Mada su svi odreda ubrajani u velika preduzeća. lokomotive.641 korištene su mašine. sarači. U svim grupama bile su naglašene ranije forme privređivanja. dok su doseljenici bili zastupljeni sa svega 3%. analiziranih 28 činili su 26% svih upisanih radnji i preduzeća u Bosni i Hercegovini. Tradicionalne forme privređivanja zadržalo je. Postanak radničke klase. tabaci. Srbi 3.48 Da su se teško i sporo probijale tehničko-tehnološke novine i da su mjere austrougarske vlasti u tom pogledu bile nedovoljne govore podaci o primjeni mašina u privredi Bosne i Hercegovine. godine.661 (31%) i Hrvati 2. kujundžije.739 (49%). 1 milion na šivaće mašine. s obzirom 47 I. a u 41. Uvođenje tehnike koja bi racionalnije trošila vodenu paru i ugalj zahtijevalo je velike investicije za koje se stalno tvrdilo da su u Bosni i Hercegovini nerentabilne. prvenstveno jeftine radne snage i nedostatka kapitala za nabavku modernih mašina i druge opreme. kao na primjer bičakčije. a zapošljavali su 11. Nepovoljno stanje u tom pogledu pokazuju i državni pogoni. Ovakvu situaciju ne ublažava podatak da je u deceniji pred Prvi svjetski rat u Bosnu i Hercegovinu uvezeno mašina u vrijednosti od 25 miliona kruna. uglavnom. dunđeri.. Mada nisu obuhvaćeni svi stari zanati. na osnovu prikupljenih podataka iz 1907. Od ukupnog broja privatnih preduzeća i radnji samo u 2. suknari.5%) pogona radilo bez upotrebe mašina. što ukazuje na to da se sitni zanatlija i trgovac u bosanskohercegovačkim gradovima sporo uklapao u nove tehničko-tehnološke promjene i novi način komercijalnog poslovanja. Analizom 28 vrsta starih orijentalno-balkanskih zanata. Kao važan faktor često se navodila nepoželjna redukcija radne snage koja prati svako uvođenje mašina u proces proizvodnje. domaće stanovništvo i to Bošnjaci 5.46 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. mutapčije. zlatari.5%) korištene mašine. dok su se relativno dobro držali kovači. samo su u 24 (37.153 (18%). . Mala upotreba mašina i nizak opšti tehničko-tehnološki nivo u bosanskohercegovačkoj privredi bili su odraz različitih faktora.. To znači da je 6% svih privatnih radnji i preduzeća koristilo mašine u proizvodnom procesu i drugim radnim operacijama.

96-97.12 0. godine osnovana prva bosanskohercegovačka mehanička tkaonica Salom i drug.129 9.178 13. Hadžibegović. Radila je s 20 ručnih i 4 mehanička stana.968 1. Schmid. Berlin. 47 na jeftini ugalj i radnu snagu. I. 98. str. godine. U svom izvještaju Trg i obrt. njemačku i češku tekstilnu industriju. a električna energija bila je dva puta skuplja nego u Monarhiji. dok je ista količina električne energije u Monarhiji plaćena najviše 20 helera. što ju je stavljalo u podređen položaj u odnosu na englesku.145 8.50 Od ukupnog broja svih privatnih vlasnika muslimani su činili 45%. Hadžibegović. njihovim prethodno istraženim karakteristikama treba dodati još dvije: vjersku strukturu i državnu pripadnost vlasnika preduzeća i radnji 1907. 26.155 7.262 505 757 306 Izraženo u procentima: U proizvodnim U neproizvodnim 41. gdje je jedan tkač.53 54. str. Od ukupno 44.31 26. bez teškoća. str. Postanak radničke klase. str. Sumarni izvještaj.30 1. Postanak radničke klase.31 31..974 Katolici Jevreji Drugi 247 59 Proizvodni Neproizvodni Ukupno 20.84 0. pravna lica i kućne radnje) bili su:50 Vrste djelatnosti Muslimani 12.59 13. proizvodio kao 6-8 bosanskih. 1914. str.034 privatna vlasnika (isključena su državna preduzeća. Gerber. 50 Izvještaj o upravi BiH 1908.159 7. pa konstatuje da je u Sarajevu tek krajem 1910.73 5.191 1.87 24. pravoslavni 30%.49 Za potpunije sagledavanje nosilaca privredne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Herzegovina in der letzten zehn Jahren. 133. 543. M. komora za BiH navodi teškoće bosanskohercegovačke industrije. katolici 21%. F.. 48 49 . Jevreji 3% i pripadnici drugih konfesija 1%. 99. Fabrika je bila prisiljena da primjenjuje ručno tkanje.033 Pravoslavni 9. I. Bosnien und die Herzegowina. str. Fabrika je plaćala 40 helera za 1 kč električne energije.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine i razmještaj protokoliranih trgovačkih i drugih radnji 1912.

1% U proizvodnim djelatnostima zabilježen je veći broj stranaca nego u neproizvodnim. Iz sudskog registra trgovačkih firmi od 1886. a u drugim 93.834 91% Austrije 1. dok podaci za 1912.2% 2. Slijedeća tabela pokazuje broj protokoliranih firmi po okruzima.. godine vidi se da su one mahom bile smještene u gradovima.7% 472 1. među njima se nalazi i izvjestan broj zanatskih i saobraćajnih firmi.7% stranih vlasnika.077 1. godinu o broju protokoliranih trgovačkih.25% stranih..243 13. godine: Sreska mjesta 698 Sreska mjesta 214 Sreska mjesta 467 51 Sarajevski okrug: Varoši 87 Bihaćki okrug: Varoši 45 Tuzlanski okrug: Varoši 68 Sela 144 Sela 205 Sela 237 Banjalučki okrug: Sreska Varoši mjesta 514 69 Sreska mjesta 401 Sreska mjesta 519 Travnički okrug: Varoši 34 Mostarski okrug: Varoši - Sela 314 Sela 88 Sela 10551 Financijalni ljetopis bo. godine izgledala je ovako.48 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. proizvodni Vrsta djelatnosti Pripadnici: BiH 26.630 449 Druge države 228 244 neproizvodni U k u p n o: U procentima: 40.53% domaćih i 6. III godište. 325-403. srezovima. kompas 1912/1913.142 264 Ugarske 1. str. odnos je bio 89. Sarajevo.74% domaćih i 10. Mada se. struktura vlasnika 1907. uglavnom.406 3. Prema državnoj pripadnosti. U ukupnom zbiru privatnih vlasnika na strance otpada 9%. U prvim. pokazuju da je relativno visok procent upisanih radnji bio smješten u selima. 1912. zanatskih i drugih radnji (osim dioničkih društava).079 4. varošima i selima prema stanju iz 1912. radi o trgovačkim firmama.-herc. .

PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. te radnici modernih zanatskih struka. banjalučkom i tuzlanskom okrugu. godine dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji će biti jedino premašen u toku Prvog svjetskog rata.811 radnji. travničkom 16. pretežno. novih oblika proizvodnje i opšte privredne. a kasnije i 16.8%.. tehnički i komercijalni stručnjaci. bihaćkom 44%. u prvom redu. Karakteristično je da je visok procent seoskih radnji zabilježen u bihaćkom. godine Bosna i Hercegovina bila je pogranična provincija Osmanskog carstva. U sarajevskom okrugu seoske radnje činile su 15. vjerske i etničke strukture. Šef Zemaljske vlade bio je komandant 15.093 ili 26%.5%. kao neophodni dio novog sistema vlasti. koja su bila teško pristupačna i upućena. vojnog korpusa raspoređenog u Bosni . advokati i sl. koji obuhvataju ravničarske. na bavljenje stočarstvom. U njima je bilo smješteno 1. kompaktnija i pristupačnija nego u preostala tri okruga. Iako austrougarska okupacija nije prekinula tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova u njima se. apotekari. 49 U sreskim mjestima bilo je protokolirano 2.).. pripadnici okupacione vojske. što je identično broju protokoliranih u svim selima zemlje. Od konca XVII stoljeća do 1878. što je činilo 67% svih u Bosni i Hercegovini. činovnici.093 (26%) svih radnji. privredni preduzetnici. profesori. u banjalučkom 35%. većinom doseljeničkog građanstva heterogene socijalne. travničkog i mostarskog okruga. Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku. Najveća koncentracija protokoliranih radnji bila je u šest okružnih gradova. poljoprivredne oblasti Pounja.5%. I austrougarska okupacija 1878. Broj protokoliranih seoskih radnji bio je različit u pojedinim okruzima. stvarao sloj novog. inteligencija različitih zanimanja (ljekari. tuzlanskom 30. pa je i akumulacija kapitala u njima tekla brže nego u planinskim selima sarajevskog. Habsburške monarhije. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saživljava. pored starog. veterinari. Posavine i Semberije. U ovim oblastima sela su znatno veća. Moguće je da je blizina austrougarske granice uticala na brži prodor kapitala u sela navedenih oblasti. Strateška važnost okupiranog područja uslovljavala je da i u mirnodopskim uslovima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. a od 1878. u varošima 303 (7%) i u selima 1. Tu su. kulturnoprosvjetne i duhovne aktivnosti.7% i mostarskom 16. učitelji.

a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%.758. a 1910. od kojih je 17. s krakovima prema Dubrovniku. Višegrad.215 vojnika ili 57%.777 ili 77. Oni su imali da služe brzom prebacivanju trupa iz istočne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. čije je sjedište bilo u Sarajevu.944 vojnika. Austro-Ugarska je. što čini povećanje od 10.731 vojnika (1910.000 zaptija u nadležnosti civilnih vlasti. To pokazuje skupa mreža strateških željezničkih pruga Sarajevo-Višegrad-Vardište. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predviđeno 28.. zajedno s činovnicima. str. predu- Ibrahim Tepić.120. godinu. U mirnodopskim uslovima u njemu je 1895. 52 . za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspoređeno 1895. koje se u narednim decenijama pretvara u najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije. u Bileći bilo više vojnika nego civilnih lica. godine broj vojnika u pokrajini je narastao na 33. kao i pruge GabelaHum-Trebinje. istočno od tokova rijeka Bosne i Neretve. nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. godine 22. Sarajevo. Rogatica.460 vojnika. 1910. 1910. zajedno s pomenutim istočnobosanskim i istočnohercegovačkim gradovima. 8). došlo ne samo do znatnog povećanja bosanskohercegovačkih okupacionih trupa. a petnaest godina kasnije. Goražde. 1989. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). na primjer. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. slično Osmanskom carstvu u posljednjim decenijama njene vladavine.52 U mirnodopskom sastavu.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu br.000 vojnika.120 i Mostar s 4. godine 5. Sarajevo s 5. godine bilo smješteno 3. jer se broj vojnika kretao od 9 – 12. koncentrirala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji. Vojska je u bosanskohercegovačkim gradovima bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je. naročito Foča. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno povećane vojne kontingente.500 vojnika i 3.50 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. i Hercegovini i Dalmaciji. zatim Bileća. Njima je. godine) uvrstili su se među najznačajnije vojne centre Austro-Ugarske. 239.. bila namijenjena posebna strateška funkcija. U gradovima se nalazilo 27. Trebinje. Bileći i Zelenici.5% bilo smješteno u gradovima. Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je.

Livna i Bileće unio je oficir u tu. vojnih orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. str. Za 1903.418. pogotovu kada su ta sredstva. Drugi predstavnik novog. Među oficirima nije bilo nijednog pripadnika Bosne i Hercegovine. F. Kalajev režim. Osim vojske važan faktor u gradovima bila je žandarmerija u čijim redovima je 1902.. van bosanskohercegovačkih granica. drugačijeg načina života.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. jednako kao i Maglaja. Jajca. U početku je vojska vršila i civilnu vlast. koje nema kontinuiteta s osmanskom administracijom. 150.5% svih izdataka zemaljskog budžeta za ovu godinu. trošena na vojsku dislociranu u Monarhiji. godinu iznosili su 3. 54 T. Početkom XX stoljeća. koji uživaju povjerenje nove vlasti.95%. Dervente i Tuzle. stvarana u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je od početka bila prisutna orijentacija na činovništvo dovedeno iz drugih zemalja Austro-Ugarske.. što je štetilo privrednom razvoju zemlje. sredinu u najmanju ruku drugačiji način života”. u većini doseljeničkog građanstva bilo je činovništvo. 488-489. Neki bosanskohercegovački gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima. dok je među žandarmima bilo 273 ili 11. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihaću i Travniku direktno šefu Zemaljske vlade i komandantu bosanskohercegovačke vojske baronu Apelu. Kraljačić. Bivši osmanski činovnici najvećim dijelom su napustili službu i odselili u Tursku. 51 zetnicima. U to doba bilo je malo domaćih pismenih i sposobnih ljudi za vođenje nove administracije. Privreda i društvo. često zatvorenu.53 Preko oficirskih kasina. tako da su neki preko svojih opštinskih vijeća podnosili zahtjeve za povećanje vojnih garnizona. postao nosilac novog. Rogatice i Foče. 53 . godine služilo 2. intelektualcima i radnicima. str. odnosno za njihovo trošenje u zemlji. da bi se u prvim godinama okupacije činovnička “Svojim prisustvom među građanstvom Trebinja. Nevesinja. a još manje je onih sa znanjem njemačkog jezika.919 kruna što je činilo 7. Hauptmann. Troškovi za njeno izdržavanje činili su jednu od najvećih stavki u zemaljskom budžetu.284 žandarma i 52 oficira. s motivacijom da se poveća promet životnim namirnicama.54 Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama. I s tog stanovišta je građanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budžeta. preko 10% bosanskohercegovačkih budžetskih sredstava trošeno je na vojsku.

. inspektorata. pravobranilaštvo) Fina. a među njima bilo je svega 70 domaćih).239 zemaljskih činovnika. vlade (rač. III odje. držav. službama ili ustanovama 1902. Zem. vlade (Vrh.. i srez. Pravosudni činov. 347 opštinskih i 498 učitelja i s 88 pripadnika zdravstvenog osoblja činili su 2. sudije i vrh. godine Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države 3 91 218 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 2 75 96 21 78 Strane države Svega 5 187 392 Centralna uprava Zem. ekonomata. finan. prvog odjelj. Hauptmann. zemaljske kase. ur. režije i otkupa) Građevinski čin. . Zem. str. okr. okr.55 Dalja izgradnja administrativne uprave u Bosni i Hercegovini bila je nužno orijentirana na doseljenike. i carin. “kuferaše”. sud. vlade i okružnih oblasti Nadzornici cesta Rudarski činovnici Šumarski činovnici 55 235 144 16 - 485 61 41 38 124 13 25 7 33 5 1 11 - 79 67 45 168 F. mjesta popunjavala ljudima iz Monarhije. jer ih je bilo svega 2. oblasti i srez. godine bili malobrojni. vlade Politički viši činov. 198. Privreda i društvo.084 (1. službe. pores. zem. sud šerija. vlade. Činovnici su 1885.172. Zem.52 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pregled porijekla činovnika u bosanskohercegovačkoj zemaljskoj upravi. direkcije duvan. Štamparije. Zem. tako da će borba domaćeg građanstva za unosnija i uticajnija činovnička mjesta biti teško osvojiva tvrđava. četvrtog odj. deparmenta. činovnici drugog odjelj.

teh. bogoslov. atelje za umjet.253 3 262 5 13 6 74 244 255 273 104 118 488 2.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. ali hijerarhijski značajnijih čino56 T. škola. škola. škola 4 Učitelji osnovnih škola 34 Državne željeznice: Činovnici 151 Niži službenici 224 Kandidati za niže služb. u Reljevu. 438-439.284 2 126 633 889 8. sred. trgovačke škole) Učitelji zanatskih škola 12 Učitelji viših djevoj.191 4 1 2 13 25 13 39 529 214 314 113 408 349 355 52 2. šer. Kraljačić.. muzej.874 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 8 5 1 103 26 86 47 4 56 Strane države 2 1 Svega 8 18 225 51 173 1 32 229 58 77 51 156 70 57 31 1. Kalajev režim. Namještenici kategorije 178 poslužitelja Poslužitelji 35 Šumari i pomoćnici u 41 šumarskoj službi Žandarmerija: oficiri 21 ljudstvo 781 Državna ergela: oficiri 1 ljudstvo 4 Finansijska straža 101 Ostale ugovorno 192 namještene osobe Ukupno 2. i 55 kancelarijski pomoć.99% činovnika. 53 Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države Zemaljska vakuf. iz austrijske polovice dolazilo je nešto manje. 10 zanate Manipulativni činovnici 75 Upravnici katastra 21 Učitelji srednjih škola 30 (gim. direkcija Zem.45%. 34. sudačka škola pravos.34356 Iz navedene tabele vidi se da su u ukupnom zbiru najbrojniji činovnici iz ugarske polovice Monarhije i da oni čine 38.230 1 18 414 196 3. str. učit. .

791 = 29. Hauptmann. Kalajev režim.90% 6. jer su u činovničkoj hijerarhiji u pokrajini zauzimali najniže položaje.. Samo vrlo rijetki domaći ljudi dospijevali su do višeg činovničkog ranga i prema navedenoj tabeli bilo ih je svega 21 (11.462 = 37. str. Najviši domet im je bio položaj sekretara u Zemaljskoj vladi ili sreskog predstojnika. Srbin po nacionalnosti.93% 3.000 dakle. U Bosanskom birou nalazio se Teodor Zurunić.024 = 36.54 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. domaćih je bilo 26.8% 3. 1907. str. na državnu činovničku službu mogli su računati samo novoj upravi odani ili.248 = 32.016 9.733 10.19% Iz BiH 3. 58 F.22% 3. 1906.361 9.76% 3.370 13. 1912.22% 3. godine izgledao je ovako:59 Godina 1905.033 = 31.385 = 38.619 = 17. 199.389 = 37. čistači ulica i sl.330 2. 439. Ukupno 9.045 = 42.49% 3.56% 5.00% 2.26% a iz drugih država svega 0.18% 3.493 = 27. a u Bosanskom birou nalazio se tada samo jedan predstavnik Bosne i Hercegovine.51% 3.23% u pokrajini).043 = 26.111 = 34. u najmanju ruku.59% 3.02% . ali ni oni nisu dobijali važne položaje u administraciji.072 = 32. 1908.445 = 25.00% 3. 199.41% 3. dijelom učitelji i sl.59% Iz Ugarske T. Odnos domaćih i doseljenih činovnika u Bosni i Hercegovini 1905-1914.30%.57 Iako su se brzo množila nova činovnička mjesta.920 = 34.58 Mada je rastao broj domaćih činovnika.6% 1. 1909.846 = 35. 1914. 57 .77% 4. Privreda i društvo.. za 700%”.97% . manipulativni činovnici i niži poreski službenici.266 14.944 10.089 = 33. Oni su. Hauptmann.14% 3. vnika (većinom Nijemaca. Čeha i Poljaka).533 9. godini samo 2 Bošnjaka bili su sreski predstojnici. Privreda i društvo.471 = 36. a domaći ljudi sve više završavali srednje škole i fakultete. 1910.000 na preko 14. “Od 80-ih godina do Prvog svjetskog rata broj činovnika porastao je od 2. podvornici u ustanovama. oni do Prvog svjetskog rata nisu uspjeli zaposjesti polovinu činovničkih radnih mjesta.= 31. str.076 = 31.057 = 27.09% Iz Austrije 3. U 1903.065 = 31.= 26. lojalni građani. najčešće. 59 F. Kraljačić.16% 4.559 = 41. šumari. bez obzira na to što su u statistiku domaćih činovnika uvršteni podvornici.48% 4. Učešće domaćih ljudi u činovničkim službama iznad Ľ nije obezbjeđivalo njihov odgovarajući uticaj u upravi.

godini za 1.41%. Tako povećanje ukupnog broja službenika u 1909.20%) 1. Hrvati 29 (1. Od toga bili su 1905.61 Ovakvih primjera Vidi opširnije: Dževad Juzbašić. od civilnih činovnika i pomoćnog osoblja do učitelja.5%). broj domaćih činovnika povećao se od 2. dok je glavninu višeg činovništva činio njemački elemenat. jer su brojem prednjačili u gotovo svim srednjim školama i na fakultetima. godine činili 82.206 činovnika. a od toga odpadalo je 657 na niže osoblje (služitelje) ili 89. 19).90%. godine na 41.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.84%. 31. 1912. među podčinovnicima 6.643 službenika. godine.16%) 641 (17. ali ne intenzivnijim zapošljavanjem. procent domaćih. Juzbašić navodi pokazuje položaj domaćih ljudi u državnim službama: “Pretežna većina namještenika na željeznici nije uopšte poznavala srpskohrvatski jezik. 1910. čistači ulica). i 1910. a “maternji jezik 8. godine samo 27.25% u roku od 7 godina potiče znatnim dijelom od toga što su bile uzete u obzir neke niže kategorije zaposlenih koje nisu ranije tretirane kao činovnici i namještenici. godine 83. carinske i finansijske straže. bh.7%.211 u odnosu na 1908. a među nižim osobljem 45%. zemaljskim željeznicama od 399 tehničkih činovnika 44 su bili pripadnici Bosne i Hercegovine. Ispada da je tada od ukupno 2.58%. pripadnika. godine na bh.65% povećao se do kraja 1912.. 65. U kojoj je mjeri jezik bio prepreka za domaće ljude govori podatak 60 . str. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. bilo je u prvom redu rezultat okolnosti što u ranije izvještaje nisu bili uključeni čistači ulica”. godine: 1905.493 na 6. uz istovremeni porast domaćih od 31.321 namještenika na zemaljskim željeznicama bilo 733 zemaljska pripadnika tj. 1973.045 ili za 3. koji je prema statističkim podacima iznosio krajem 1905. str.77%. Ovo povećanje od 14. a 1912. od 476 podčinovnika 32. nego uvođenjem u statistiku činovništva nekih zanimanja koja su obavljali.387 Slavena.16% na 36. 1908.60 Učešće domaćih Srba. godine 85. godine bilo je 11.. 61 “Među svim namještenicima. uglavnom.736 (69. Hrvata i Bošnjaka u činovništvu zemlje bilo je različito. tj.63%.08% bio je srpskohrvatski”. među njima su prevladavali oni sa srpskohrvatskog jezičkog područja i pripadnici drugih slavenskih naroda.64%) 1.94%) Očigledno je da među domaćim činovnicima dominiraju Srbi koji su činili dvije trećine domaćih činovnika. 19. (Isto. Učešće Bošnjaka i domaćih Hrvata u činovništvu statistički se naglo povećava.552 (142. Ni u najnižim zvanjima domaći nemaju većinu. domaći ljudi (npr.87%) Bošnjaci 728 (29. Prema podacima Zemaljske vlade iz 1910. službenicima raznih vrsta.792 (49.19%) Srbi 1. Od 1905. Sarajevo. do 1914. a od 1446 nižih 11%. Oni su 1905. Od ukupno 13. I drugi primjer koji Dž. 55 Mada su činovnici bili većinom doseljenici.47%. pripadnika žandarmerijskog korpusa.155 (32.

Dok su u činovničkim službama među doseljenicima najznačajnija mjesta dobijali austrijski Nijemci i Mađari. u željezničkim radionicama od 790 zanatlija i radnika bilo je 1910.97 2493 316 27.79 74 0.. . Prije njih. moglo bi se navesti za gotovo sve struke u Bosni i Hercegovini. takođe.56 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.63 1247 10. bili zastupljeni među ljekarima. formulari i izvještaji bili su na njemačkom jeziku.49 399 3. bilo da se javljaju kao vlasnici kapitala koji osnivaju industrijska preduzeća. apotekarima i drugim intelektualnim zanimanjima.52 31 0. Juzbašić. a kasnije prvorazredni ekonomski faktor u Bosni i Hercegovini. 1910.49 405 4. vjerske i etničke promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. Inače. 44% (Isto. da je na primjer vlakovođa. ili kao trgovci različitog formata – od sitnog bakala do grosiste. Posebno mjesto među doseljenim preduzetnicima imali su najkrupniji industrijalci koji su ovdje plasirali kapital pretežno u drvnu. koji je inače spadao u podčinovnike. posebno Čeha i Poljaka.51 Nacionalna struktura činovnika koji s porodicama u bosanskohercegovačkim gradovima čine značajan društveni sloj pokazuje koliko je austrougarska uprava uticala na socijalne. u Bosni i Hercegovini62 Slovenci Nijemci Bosanci domaći Italijani 47 0. % br %.59 1049 11. morao da potpuno vlada njemačkim jezikom.05 482 5. Time se njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini nije iscrpljivalo. ali primjer zapošljavanja u državnoj upravi i na željeznicama ima specifičan status. Jezičko pitanje.89 1277 11. str.35 588 5. Otuda treba podržati one autore koji kažu da Bosna i Hercegovina nije otkrivala Evropu.27 Mađari Hrvati Poljaci Rusini Ostali 71 0. 24-25. Nacionalna struktura činovnika 1905. dobar ugled poslovnih ljudi stekli su i Jevreji (sefardi) koji su u ovoj pokrajini imali dugu tradiciju.37 295 2. uz pripadnike drugih naroda. jer su. nego je Evropa otkrivala ovu pokrajinu. Svi nalozi. br.51 3588 855 31.66 Česi 1905. 30-31).50 Srbi 2437 27. 62 Dž.03 2671 23. tj.65 3..17 214 2. 1162 12. godine 310 domaćih. str. među preduzetnicima i trgovcima prednjačili su Jevreji aškenezi koji su od same okupacije postali važan. Poznavanje njemačkog jezika postavljalo se čak kao uslov i za prijem u željezničku radionicu u Sarajevu gdje su svi glavni majstori bili Nijemci.23 331 3.56 7.77 347 3. i 1910.

u ovom razdoblju radništvo nije postalo snažan društveni sloj u bosanskohercegovačkim gradovima. prehrambenu i druge grane industrije i svojim preduzećima upravljali iz Beča. Prije bi se reklo da je ta vrsta preduzetnika usporavala razvoj domaće buržoazije. Trsta.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. rentijeri. činovnici. ali kapital stvoren u Bosni i Hercegovini vlasnici velikih firmi trošili su u svojim gradovima i zemljama.0005. 57 hemijsku..000 (1906. Oni su činili oko 1/3 ukupnog građanstva koje se po mnogo čemu razlikovalo od domaćeg tradicionalnog građanstva i bilo je nosilac procesa evropeizacije i modernizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. Minhena itd. intelektualci i radnici. jer je iz vlastitog egoizma preuzimala snabdijevanje radnika preko konzumnih magacina i na taj način uticala na sporiju akumulaciju domaćeg trgovačkog kapitala. trgovci. s kojima lokalni trgovci imaju stalne sporove oko snabdijevanja radnika. Velika preduzeća drvne industrije i rudnici smješteni su izvan gradova. Takve primjere nudi privreda Tuzle. preduzetnici. . koja se samo djelimično nastanjivala u gradovima. još uvijek. *** 63 I. s bliže i dalje gradske periferije. Iz izloženog se jasno vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. str. 246-250. godine). Na taj način vlasnici ovih preduzeća nisu izvršili onaj uticaj koji vrši krupna industrijska i finansijska buržoazija na ukupni društveni razvoj u evropskim zemljama i gradovima. Oto Štambajs u Drvaru i niza drugih. Investirani kapital pomagao je da se zaposli dio domaćeg stanovništva. U socijalnoj strukturi prevlađuju zanatlije. Postanak radničke klase. a ne u Bosni i Hercegovini. a i brojna preduzeća locirana u gradovima zapošljavala su veći dio radne snage sa sela. Zenice. u većini zadržali svoje tradicionalne odnose.. Hadžibegović. dok samo Sarajevo početkom XX stoljeća okuplja veći broj radnika.63 S obzirom na karakter industrijskog i opšteg privrednog razvoja Bosne i Hercegovine. Takvi primjeri zabilježeni su kod firmi Ajzler i Ortlib u Zavidovićima.. Banje Luke i sl. koji se kreće od 4. najamni radnici i razne kategorije doseljenika – vojnici.

438 11.58 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.6 19.959 1895 139. bilo je 19 bez vjere.816 56. a etnički mozaik proširuju pripadnici brojnih naroda – Nijemci.5 14.4 10. Srbi Hrvati.136 lica.716 +51. 10.9 Pravoslavni 57. odnosno.880 +23.834 1879-1910.018 27.17% 227% 71. Vjerska struktura u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća 64 Konfesija Muslimani Katolici Jevreji 115.064 (Vidi tabele 9.. Rezultati popisa stanovništva 1910.588 7. ako se istovremeno ne učvrsti i njihov ekonomski Ovom tabelom nisu obuhvaćeni grko-katolici (unijati).816 43.6 4.604 3. evangelika ukupno 6.284 68. str. Promjene koje su se dogodile na razmeđu XIX i XX stoljeća bitno su uticale na formiranje drukčije vjerske i etničke strukture u bosanskohercegovačkim gradovima. Rusini.3 50. iako su 1910.871 312.115 1910 +23. U tradicionalni vjerski i etnički mozaik (pravoslavni. muslimani i jevreji.854 augzburške i 488 helvetske konfesije. od kojih 5. 20.800 48. evangelici augzburške i helvetske konfesije i drugih. Italijani itd. Mađari.6 19.2 24. Među “ostalih” 82.342.399 5. 387.3 3.831 1885 139.3 2. godine pokazalo se da nije bilo dovoljno međunarodnim pravom zaštititi muslimansku manjinu izvan Osmanskog Carstva. godine oni još uvijek imali neznatnu natpolovičnu većinu. 64 . godine. Poljaci.731 38.936 1879 138.5 18. 39 nazarena itd. Bošnjaci i Jevreji) ulaze pripadnici protestantske (augzburške i helvetske) vjeroispovijesti i grkokatolici (unijati) u malom broju nazareni. Slovenci. Česi.60% Pravoslavni 32. Grko-katolika bilo je 8..0 64. Nakon 1878. 11 i 12) Iz pregleda se vidi da su bosanskohercegovački gradovi dosta brzo gubili muslimansku većinu.3 20.0 2.1 20. katolici.78% Muslimani Katolici Jevreji Procent u ukupnom gradskom stanovništvu 69.854 + 7.330 16.

9). pa su bili prinuđeni na masovna iseljavanja. a posebno zasnivanja agrarnih odnosa na osmanskom zakonodavstvu ogromna većina muslimana opredjelila da ostane u Bosni i Hercegovini. a posebno u gradovima. U svim osmanskim provincijama koje su formirale nezavisne nacionalne države muslimansko stanovništvo došlo je pod udar novog sistema vlasti i.3%..6% na 50. broj Bošnjaka u gradovima rastao je u ovom razdoblju za 23. škrta nadnica i zastarjela zanatska radionica nisu mogli prehraniti.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Iseljavanjem i nešto manjim prirodnim priraštajem. . posebno.880 ili za 20. ali je u ukupnim odnosima gradskog stanovništva u ovom razdoblju procent muslimana opao sa 69.60%.3% ili za 19. 59 i društveni položaj. (vidi tabelu br. Ipak se u okupiranoj provinciji stvaralo iseljeništvo podstaknuto vjerskom ili drugom propagandom. bezemljaša i sitnih gradskih zanatlija koje njihova mala imanja.. ali je u pravilu pretežno formirano od sitnih seljaka. novih socijalnih odnosa u agraru. ali se nakon uspostavljanja austrougarske vlasti i zadržavanja starih socijalnih odnosa. te novom organizacijom gradskih i seoskih opština. Izvjesna ravnoteža unutar ove vjerske i etničke zajednice ipak se održava u omjeru gradskog i seoskog stanovništva 1 : 3. Iz Bosne i Hercegovine muslimani su počeli seliti u Tursku godinu dana prije okupacije (1877). To je vodilo demografskom nazadovanju Bošnjaka u pokrajini.

Zenica 1. To su gradovi uz crnogorsku i srpsku granicu (istočna Bosna. Ova pojava može se objasniti time što su navedena mjesta izgubila raniji privredni i saobraćajni značaj. pa se stanovništvo selilo u druge krajeve.78% i 1910. Tuzla 1.60 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sanski Most 695. 9). Brod 270. Derventa 798.914.. Maglaj 771. (vidi tabelu br. Stranci su u Sarajevu 1895. U gradu Tuzli 1910. Kladanj 90. Gradačac 833. Novi 524. Bos.000 stranih koloniziranih seljaka i nekoliko hiljada stranih radnika koji su privremeno ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini. istočna Hercegovina). U odnosu na 1879. Gacko 440. Bos. Bos. itd. Osim oko 30. godine. kao što su. 66 Porast iznad prosjeka priraštaja svih gradova u pokrajini imali su: Foča 902. 9). Bileća 632. pri čemu su otpali neki dijelovi (sela) naseljeni pravoslavnim stanovništvom. Glamoč 64. u trinaest bosanskohercegovačkih gradova došlo je 1910. Ključ 961. Krupa 634. Srba.65 dok je u isto vrijeme oko 25 gradova66 bilježilo znatno veći priraštaj od prosječnog za sve gradove. Rogatica 642.336. Nevesinje 401 i Trebinje 1522. Mađari 2. Goražde 501.37%.058 osoba. Gradiška 79. U istom razdoblju. godine Nijemci su činili 10%.223. Ovakvo kretanje bilo je uslovljeno i useljavanjem velikog broja stranaca koji su kao nosioci administracije i nove privredne aktivnosti bili vezani pretežno za gradske centre. Cazin 618. godine brojali 10. Županjac 45. 15). Bošnjaka i Jevreja. npr. svi drugi doseljenici pretežno su smješteni u gradskim naseljima. Sarajevo i Tuzla. Bijeljina 1. Gornji Vakuf 77. Ova pojava prisutna je u svim graničnim oblastima Bosne i Hercegovine. u Bihaćkoj krajini i samo pojedini u srednjoj Bosni. Varcar-Vakuf 814. 65 . 2. Česi 3.22%. Bihać 1. Bugojno 377. Travnik 732.69% Mađara itd. znatno iznad prosjeka raslo je pravoslavno stanovništvo u SaOpadanje broja muslimana zabilježeno je u sljedećim gradovima: Fojnica 103. većina gradova duž Save. u njemu je živjelo 10. Doboj 825. Tešanj 530. Gradiška 315.567. godine premašivalo je 1/5 ukupnog gradskog stanovništva. osim Hrvata.183. Jajce 3. Ljubinje 23.32% ukupnog stanovništva. Stari Majdan 259. Bos. Prijedor 419. godinu. godine do opadanja muslimana za 5. Ova pojava naglašena je naročito u većim gradskim središtima.301. Pravoslavno stanovništvo (tabela 10) bilo je nastanjeno u svim gradovima Bosne i Hercegovine i imalo je u ovom razdoblju priraštaj prosječno 73. a 1910. Kostajnica 32. Tešanj 1. Brčko 1.28% Čeha. Višegrad 369. Opadanje pravoslavnog stanovništva zabilježeno je u šest gradova: Visoko 481. ili je izvršena nova organizacija gradskih opština. (vidi tabelu br. Ljubuški 88 (vidi tabelu br. Varcar-Vakuf 828..11% Nijemaca. Gračanica 581.787 osoba ili 28. 3.

godinu priraštaj iznosio 17. gdje se razvija trgovina žitom. Italijana itd. Šamcu itd. Derventi. Sanskom Mostu 103%. Banjoj Luci 2. Izuzetno visok procent porasta pravoslavnog stanovništva u nekim gradovima za 5-10 puta nije bio uslovljen samo razvojem nego i posebnim uslovima u kojima su se našli pojedini gradovi. Ključu. Srebrenici.224 osobe (2. Tuzli 3. Bos.924 (291%). Goraždu. Čapljini 183%. Krupi 164%. Čeha. Višegradu. Do najvećeg priraštaja došlo je u gradovima istočne Hercegovine. a u četiri grada bio je upisan samo po jedan. Brčkom.000 (1. Rogatici 550%. Konjicu preko 31 put. (vidi tabelu br. Prijedoru 555 (1.681%). Drvaru. stokom. Gacku 420%. Derventi 137%. Slovenaca. 10). Tuzli. Konjicu 717%. godine. Brodu.266%). Rogatici. šljivama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Mostaru 2. Zenici. Brodu 272%. Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije.191%) itd. Visokom i Bijeljini.191 (1. Ključu 156%. saobraćajnim i vojnim značajem pojedinih gradova.. Bosanske krajine i duž rijeke Save. Pravoslavno stanovništvo uvećavalo se najčešće proširenjem gradskih opština i novim privrednim. prije svih Hrvata iz hrvatskih zemalja.. Bijeljini 1. godine) bili prisutni u svim gradovima pokrajine.536 (88. katoličko stanovništvo nije bilo prisutno u jedanaest gradova. Ljubuškom preko 11 puta. Varešu 131%. Mađara.468%). Ljubinju 112%. 67 .279 (1. 61 rajevu za 126%.8%). godine (vidi tabelu br. Broj katolika povećao se u Bileći za gotovo 10 puta. To su bili glavni trgovački i saobraćajni punktovi u pokrajini. Nevesinju 24 puta. Bos. Trebinju gotovo 7 puta Godine 1879. Brčkom 1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Pod uticajem razvoja. da bi već u slijedećem (1885.. kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti.375%). kao i potrebe nove vlasti uslovili su i novi raspored stanovništva. katolici nisu zabilježeni u Čajniču. Starom Majdanu i Kotor-Varošu. Bihaću 1. Zenici 394%. Doboju 815%. tako da su gotovo iz temelja uzdrmali tradicionalnu vjersku i etničku strukturu bosanskohercegovačkih gradova. Višegradu 232%. Goraždu 197%. Bos. Prilikom popisa stanovništva 1879.729 (2. Cazinu. Izgradnja saobraćaja i nova privredna aktivnost. Bijeljini. značajan priraštaj zabilježen je u Sarajevu. Katoličko stanovništvo u bosanskohercegovačkim gradovima poraslo je preko 3 puta i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. gdje je 1910. a samo po jedan zabilježen je u Foči. Poljaka.67 Broj katolika naročito je porastao u Sarajevu. Zenici 2. Nevesinju 450%. 11). Nijemaca.941 (215%). godine u odnosu na 1879. Vlasenici. Bihaću 716%.132%). Trebinju 781% i Drvaru 291%.

godine u 62 bosanskohercegovačka grada. Iako je u više gradova broj katolika rastao za 10-20 puta. glavnom gradu pokrajine i činili su 12. Bijeljini 429. Tešanj 262 (63%) i Donji Vakuf 16 (13%).32% njegovog ukupnog stanovništva (vidi tabelu br. Brčkom 182. što donekle vrijedi i za Jevreje. 1885. u 50. Bihaću 165. Dakle. Višegradu 265. Tuzli 348. . Zenici 294. Čapljina i Kreševo). Mostaru 254. sefardima pridodaju aškenazi. Zvorniku 148. godini (Gornji Vakuf. Žepču 101. Kreševo 459 (35%). U svim ostalim gradovima broj Jevreja nigdje nije dostigao 100 osoba. uglavnom. U ovom razdoblju (1879-1910) njihov broj u gradovima porastao je za 227%. a osim Sarajeva posebno su bili prisutni u slijedećim gradovima: Travniku 472. Jevreji (uglavnom sefardi. Derventi 136.397 osoba ili 57. godine bili su nastanjeni u 30. jer se od 1878.. Bosanskom Brodu 163. 12). Priraštaj domaćih katolika – Hrvata u bosanskohercegovačkim gradovima teško se može utvrditi čak i pri pokušaju analize strukture doseljenika. Prema popisima stanovništva.55%) bilo je nastanjeno u Sarajevu.62 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. gradski elemenat i više od polovine svih (6. Visokom 186.. itd. nije ih bilo samo u 4 od ukupno 66 gradskih opština u 1910. Jevreji su bili. Glamoč. Doboju 101. u ovom razdoblju u četiri grada je zabilježeno opadanje: Fojnica 80 osoba (10%). u 58 i 1910. 1895. a zatim i sve brojniji aškenazi) 1879.

Pojam stranac počeo se pravno tretirati kada su se organizirale gradske opštine. a što se tiče gradova to je moguće učiniti samo za četiri gradska sreza (sarajevski. Hrvati i Bošnjaci. koji su činili veoma šaroliku socijalnu. Općinari su: 1.. odnosno od useljavanja i iseljavanja. mostarski. godine (vidi tabelu br. Muslimani su bili najviše zahvaćeni iseljavanjem i demografskim nazadovanjem. Italijani itd. tako da je ono imalo normalna demografska kretanja u pokrajini. i ovdje moralo biti primijenjeno. u visokom procentu od 42%. 4). što je. općinari – drugari. obuhvatajući pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine. Doseljeno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u historiografskoj literaturi naziva se doseljenicima i “strancima”. globalne raspodjele stanovništva po porijeklu. Srbi. Jevreji aškenazi). Osim opšte kategorije o vjerskoj pripadnosti. Pravoslavno stanovništvo se iseljavalo. a kad je riječ o gradovima za blizu desetak procenata premašivali su opšti prosjek. takođe.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. sve je drugo prepušteno proračunima istraživača i navođenju parcijalnih primjera koji često ne odražavaju suštinu promjena. Npr.. ali i useljavalo iz drugih južnoslavenskih zemalja. s tim što se i tada javljaju teškoće u slučajevima kada različite nacionalne skupine govore istim jezikom (npr. i 1895. banjalučki i tuzlanski – vidi tabelu br. vjersku i nacionalnu skupinu. Upravo ova kretanja nisu jednako zahvatala sve vjerske i etničke zajednice. Mađari. Utvrđivanje etničke strukture katolika predstavlja posebnu teškoću s obzirom na to da popisi stanovništva i statistika općenito ne dopuštaju potpuno razjašnjenje ovog fenomena.985 osoba U austrougarskim popisima stanovništva svi statistički podaci dati su prema vjerskoj podjeli stanovništva. zbog tačnosti podataka. općinari prinadležnici i 2. donošeni njihovi statuti i regulirana izborna prava. prikupljeni popisom iz 1910. 15). Podaci o maternjem jeziku stanovništva. Religija i nacija se ne podudaraju u broju pa bi upotreba nacionalnog imena bila netačna. koja se obuhvata svim popisima i.68 Njihov priraštaj u toj deceniji iznosio je 19. Nijemci. jer se kod njih ne događa useljavanje. 63 Vjerska i etnička struktura bosanskohercegovačkih gradova u istraživanom razdoblju u mnogome je zavisila od migracija stanovništva. Ovdje navodimo primjer Općinskog reda sa izbornim redom za grad Mostar u kojem stoji: “Općinu sačinjavaju: općinari i stranci. Prema podacima iz 1885. odnosno 46% žive u bosanskohercegovačkim gradovima. Općinari prinadležnici su ona lica koja su nadležna u gradu Mostaru i u ovoj općini imaju zavičajno pravo” (čl. 68 . godine. 13) doseljenici ili stranci. ukoliko se ne računaju povratnici iz Osmanskog carstva.. jedino su uporište koje omogućava utvrđivanje etničkog mozaika u Bosni i Hercegovini. pod oznakom katolici upisani su pripadnici raznih nacija: Hrvati.

u kojim su katolici raznih nacija. Općinsko vijeće ovlašćeno je da bosanskohercegovačkim zemaljskim pripadnicima.787 1.713 1885-1910. godine nije moguće utvrditi. koji su 1879.049 2. zarade ili prihoda. a nemaju zavičajnog prava u ovoj općini” (čl. Ova useljavanja vodila su značajnoj promjeni strukture stanovništva bosanskohercegovačkih gradova.989 2. a iz drugih država za 1. za tijem austrijski i ugarski državljani. austrijskim ili ugarskim državljanima.146 817 653 588 1895. Tuzla.425 1. ali se na osnovu ukupnih podataka o broju stranaca po srezovima vidi da je nastavljen veliki priliv doseljenika.234 4.346 3. 2. 1907. . “Općinari-drugari su oni bosanskohercegovački zemaljski pripadnici. Mostar i Banja Luka stranci čine od 1/5 do preko 1/3 stanovništva (vidi tabelu br. 5). koja borave u općini. koji stanuju u mostarskom gradskom području i tu plaćaju izravan porez od svojeg nepokretnog posjeda. str. tako da u nekim od njih. podijeli počasno građansko pravo bez obzira na njihovu postojbinu. s tendencijom povećanja njihovog broja u gradovima. 46.64 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. iz Austro-Ugarske ili za 189%. Koliko je doseljenika živjelo u ostalim gradovima 1910. 10. 14). Priraštaj svih doseljenika u četiri gradska sreza 1885-1910. “Stranci su ona lica.297 lica ili 136%.715 1910. “Počasni građanin ima sva prava općinara prinadležnika a nikakvije dužnosti” (čl. godine dostigli blizu 16% urbanog stanovništva pokrajine. 1910. a takođe može i druge primiti u zavičajnu zajednicu “ako mu zemaljska vlada podijeli bosanskohercegovačko pripadništvo” (čl. 9).. koji su osobito zaslužni za ove zemlje.. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu god. 7). a naročito za grad Mostar. 483% 296% 520% 361% “Općinsko vijeće može odobriti zavičajno pravo u gradu Mostaru samo pripadnicima ovih zemalja”. godine činili oko 8% građana. 18. Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslovljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradove. 8). a nijesu ni općinari prinadležnici ni općinaridrugari” (čl. godine nudi slijedeći primjer: Grad Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar 1885. kao što su Sarajevo.

6% 1910.698) ( 1.181 lica SH .10 78.19%) (24.3% 21.HS 70. godine (u procentima) 69 Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar Njemački Španski Češki Mađarski Slovenački 7. 65 Procent doseljenika u ukupnom gradskom stanovništvu u navedenim gradovima: Sarajevo Tuzla 1885.16%) 29. Sljedeći pregled pokazuje odnose gradskog i seoskog stanovništva unutar najbrojnijih konfesija u Bosni i Hercegovini.8%). 7. u ove gradove za 21.707 lica 5.032 lica 1.90 21.00 91.6% 9% 12% 28. .775 lica 2. dok je 6.8% 35.7% 23. Tuzli. bilo sa sh-hs jezičkog područja (vidi tabelu br. Banja Luka Mostar Iz tabele se vidi da su gradovi sa bržim industrijskim razvojem (Sarajevo i Tuzla) bili naseljeniji strancima dok su agrarna središta.488 sh-hs nije bio maternji jezik.2% 4.70 Odnos srpskohrvaskog-hrvatskosrpskog jezika i drugih jezika u Sarajevu.69 Rezultati urbanizacije i promjene ukupne strukture bosanskohercegovačkih gradova odrazili su se i na ukupne odnose seoskog i gradskog stanovništva unutar svake pojedine vjerske zajednice.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 15).854 (24.244 lica 2.17%) (4. 35.15 87. Banjaluci i Mostaru 1910..7% 16.00 8.4%) (9.519) ( 2.928) ( 1.85 13.3% 14.343) U ova 4 okružna grada govorili su: Od ukupno 28.. 70 Ova tabela izrađena je na osnovu austrougarskih popisa stanovništva.80%) (7.342 doseljenika.7% 12% 1895. kao što su Banja Luka i Mostar nudili manje mjesta za doseljenike.20 drugi jezici (15.80 (27.

Tim statutom bilo je određeno da se gradski zastupnici i gradonačelnik ne biraju.787 3.636 463. nego ih imenuju vlasti.115 753 115.57 10.446 48.43 92.57 7. sarajevska opština 1883.831 237..34 89. da objavljuju građanima zakone i naredbe. Na tom principu izdata je naredba Zemaljske vlade od 16.16 93. da se staraju o školskim i komunalnim poslovima i dr. tako. avgusta 1878.20 84.901 139.34 99.26 6.232 27.29 14.47 96.816 472. po kojoj su sreski uredi dobili ovlaštenja da prema njemu osnivaju gradske opštine.810 342 1910 Grad Selo 56. Gradska zastupstva su cijelo vrijeme postojanja funkcionirala kao “produžena ruka” državnih organa. pa je. 1879 Grad Selo Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 32.50 85.957 5.183 7.234 68.936 332.800 629.321 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Pravoslavni 25. a mostarska 1890. Sjednicama zastupstva obavezno je prisustvovao predstavnik vlasti i njihove odluke proglašavale su se 71 . formirana sva gradska vijeća. u početku.84 6.849 16.71 “Bila su obavezna da u svemu izvršavaju naloge političkih vlasti.84 15.53 3.80 77. aprila 1879.66 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.778 138.588 217 1895 Grad Selo 43.96 25.78 Očigledno je da su neriješeni agrarni odnosi negativno uticali na mobilnost pravoslavnog stanovništva sa sela u gradove i da su doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu sa strane kod katolika bitno izmijenila njihovo učešće u urbanom stanovništvu pokrajine. godine dobila svoj statut. godine. Na toj osnovi su.71 93.018 533.577 125.438 365. godine.24 6.43 93.66 74.65 95.16 22..399 27 1885 Grad Selo 38.992 366.50 74.84 6.35 4.604 192.93 93.623 11.07 74.66 6.22 0.184 769. *** Izgradnja gradskih opština i njihovih organa započela je Provizornim statutom za Sarajevo. koji je izdao general Filipović tri dana nakon zauzimanja grada 22.731 409.76 93.74 25. godine.959 285.

. Kalajev režim. Jednu trećinu zastupnika imenovala je Zemaljska vlada iz reda uglednih i zaslužnih građana. str. koja je imala ingerencije da raspusti gradsko vijeće i da prekine njegovu sjednicu.344. a 1/3 imenuje Zemaljska vlada na prijedlog okružne oblasti.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 447-450). jer su njene odluke bile punovažne pošto ih odobri Zemaljska vlada. Zastupstvo je sastavljeno prema proporcionalnom odnosu konfesija. Kalajev režim. što je iznosilo 4.224. godine odobren Normalni štatut sa izbornim redom za sve gradske općine u Bosni i Hercegovini izuzevši gradove Sarajevo i Mostar. godine. kada se broj birača neznatno povećao na 1. januara 1897. godine Sarajevo je kao glavni grad Bosne i Hercegovine dobilo gradsku upravu s veoma ograničenom autonomijom. Za pasivno pravo glasa cenzus je bio mnogo veći i iznosio je najmanje 6 forinti zemljarine. Kraljačić. 27 forinti dohodarine ili 75 forinti točarine” (T.72 Mandat zastupstva trajao je tri godine. a dvije trećine je birao narod. Od predviđenih 24 opštinska zastupnika 12 su morali biti muslimani.095 građana. Neposredni nadzor nad radom opštine obavljala je sreska vlast. Kalajev režim. Kraljačić.. Da to nije bila demokratska institucija domaćeg stanovništva pokazuje činjenica da je na prvim gradskim izborima 1884.. Vlast je mogla u svako doba da raspusti zastupstvo i da diciplinski kazni zastupnike ako svoju dužnost ne vrše kako treba. Kraljačić. Prema ovoj naredbi. a 1902. 25 forinti točarine. a izborni cenzus je zadržan i usklađen s mjesnim prilikama. a zaključke zastupstva potvrđivala okružna oblast ili Zemaljska vlada. str. Statutom je bila obezbijeđena puna kontrola nad radom ove institucije. što je trebalo da odgovara konfesionalnoj zastupljenosti stanovništva u gradu.1% od ukupnog broja stanovnika grada. ako se bavi pitanjima izvan statuta. str. 2/3 zastupnika. što se nastavljalo i na izborima 1893. 67 Statutom iz 1883. čiji mandat traje 3 godine. ili pak. uključujući načelnike i podnačelnike. 6 pravoslavni i po 3 katolici i Jevreji.73 Dalji korak u organiziranju gradskih opština učinjen je kada je Carskom naredbom od 12. godine pravo glasa imalo svega 1. 447-450). 73 T. a načelnika i podnačelnike imenovao je zemaljski poglavar na prijedlog civilnog adlatusa. uz veoma visok izborni cenzus. Relativno visoke plate gradonačelnika i funkcionalni dodaci podnačelnika bili su često važan motivacioni faktor punovažnim tek onda kada ih odobri nadležna državna vlast. ili 9 forinti dohodarine. s tim što Vlada i dalje potvrđuje izabrane zastupnike. 72 “Za aktivno izborno pravo cenzus je iznosio 2 forinte zemljarine na području grada. a ako bi napravili kakav prekršaj političke ili druge prirode smjenjivani su” (T. bira stanovništvo. godine na 2. Zastupnici su obavezno morali biti pouzdani ljudi. 447-450.

Kalajev režim. U 1902. Preveo Vladimir Ivir. kanalizacije. 76 “No uprkos dosta jakog tradicionalnog okvira. Mamford kaže da je postala s jedne strane “neka vrsta uzora nezdravih i nehigijenskih uvjeta stanovanja”. II izdanje. ali im se ne mogu osporiti rezultati u rješavanju čitavog niza komunalnih. definitivno ili bespovratno. 438. pošta. modernizaciju gradske rasvjete. Zagreb.74 Iz svega se može zaključiti da gradska zastupstva nisu bila demokratske niti autonomne institucije domaćeg stanovništva. bosanskohercegovački gradovi razvijali modernu infrastrukturu. organiziranje gradskog saobraćaja. Bosanski glasnik. godine”. organa vlasti i vojske. željezničkih stanica. Zapadni arhitektonski upliv sa svojom višespratnom. izgradnju većeg broja javnih građevina (sreskih ureda. škola. str. bolnica. od 66 opština u 60 su bili muslimani. Zahvaljujući radu opštinskih gradskih vijeća ostalo je zabilježeno kako su sredstvima građana. hotela. Lewis Mumford. godine. između kojih su krivudali uski sokaci (uličice). godina 1914. pa je zbog toga 1889. da je već “Unutar jedne generacije ova nova vrsta stanova počela se nuditi imućnim slojevima stanovništva kao najnoviji proizvod mode u Parizu”. T. str. jer su bile ograničene kontrolom i odobrenjima austrougarskih organa vlasti. iz tvrdog materijala građenom stam74 . godine mijenjan izborni red u Sarajevu.76 Nove četvrti s višespratnicama Vidi opširnije: T. Vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bile su najizraženije kroz izgradnju vodovoda. a 1914. Izvještaj o upravi BiH 1906. jer se unutar i pored orijentalne arhitekture ubacuje više drugih arhitektonskih i građevinskih stilova koji. 56/57. promjene su uslijedile u sve većoj mjeri što se i u spoljašnjem izgledu zapažalo. Kruševac. za koju L. regulaciju gradskih rijeka i potoka. proširivanje i uređenje ulica. 1988. žandarmerijskih stanica) i novih stambenih četvrti u kojima su podizane kuće s više stanova (i više spratova). godini muslimani su bili gradonačelnici u 58 od ukupno 61 organizirane gradske opštine. narušavaju panoramu ili sliku grada kojim su ranije dominirali čaršija s javnim objektima i jednofamilijarne kuće s baštama.68 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.75 Gradovi su počeli mijenjati svoju raniju fizionomiju. u kojem je još živio bosanskohercegovački grad. jer se u gradu povećao broj katolika.. Kraljačić. Grad u historiji. Primijenjivan je princip konfesionalnog ključa. 75 “Prva stambena zgrada za više obitelji podignuta je za najsiromašnije u New Yorku u Cherry Streetu 1835. str. vojnih kasarni. kulturno-prosvjetnih i zdravstveno-sanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. 58-63. u 2 pravoslavni i u 4 katolici. da se među vodećim gradskim krugovima razvije konkurentska borba za zaposjedanje ovih funkcija.. 450. Sarajevo str. a s druge.

40-ih i 50-ih godina XIX stoljeća. godine. prodirao je do dotadašnjih centara tih gradova. još u osamnaestom stoljeću u Francuskoj su se kao engleski novitet uvodili u kuće obični nužnici. crkvama i kasarnama. komšijsku blizinu dotadašnjih kuća. veliku pažnju poklanjali su vodovodima. numerišu kuće i odrede nazivi ulica. u mnoge kuće uvedena voda. vijeku iz Kine došla upotreba toaletnog . uguravši se u svaki slobodni prostor. trgova i čitavih mahala. godine. čime su započete vidljive vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. 77 Prema podacima Bosanskog glasnika za 1914. 26 bosanskohercegovačkih gradova77 izgradilo je moderne vodovode. saglasno svojoj orijentalno-islamskoj tradiciji. Iako je za vrijeme osmanske vladavine bilo pokušaja da se u okviru uređenja poštanskog saobraćaja.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. čime su za njihovo stanovništvo značajno izmijenjeni higijensko-sanitarni uslovi života. tako da su stvorene mogućnosti za izgradnju kućnog kupatila i nužnika s vodom za ispiranje. 190. Krupa Rogatica Višegrad Bos. uličnih hidranata za polijevanje ulica i gašenje požara. 69 namijenjenim za stanovanje više familija bitno su izmijenile raniji način stanovanja. što im je davalo izvjesnu prednost u odnosu na evropske gradove sve do XIX stoljeća. Brod Livno Tuzla Čajniče Mostar Varcar Vakuf Foča Nevesinje Visoko Bos. javnim česmama i kupatilima (hamamima). osim javnih česmi. s obzirom na to da je u više gradova.. godinu moderni vodovod imalo je 26 gradova: Banja Luka Ključ Trebinje Bos. Privreda i društvo. Bosanskohercegovački gradovi. u bosanskohercegovačkim gradovima to je obavljeno tek pred prvi austrougarski popis stanovništva 1879. Hauptmann. str. predstavlja nužno sanitarno poboljšanje u kući. kao što je i sa svojim zahtjevima za širokim i ravnim cestama i regulacionim planovima razbijao usku. Do izbijanja Prvog svjetskog rata. Kostajnica Sarajevo Zenica Fojnica Stolac Zvornik Goražde Tešanj Županjac Glamoč Travnik 78 “Pronalazak nužnika sa vodom za ispiranje što ga je prvi uveo Sir John Haringon 1596. uvođenje modernog vodovoda predstavljalo je značajnu civilizacijsku tekovinu koju su sebi mogli priuštiti samo dobro organizirani gradovi. Mumford navodi da je u 19.” L. uličica.78 Mada su neki gradovi za vrijeme benom kućom i službenim zgradama.” F. no ta se moda nije proširila naročito brzo. Na razmeđu XIX i XX stoljeća..

79 M. 51. u kome su izgorjele 304 kuće. a šteta je procijenjena na 23 miliona forinti. “Voda je dovođena kroz drvene cijevi (tomruke). godine. I pored izgradnje novog vodovoda bio je održavan i turski vodovod za snabdijevanje starog dijela grada i varoške četvrti vodom. ta suma se udvostručuje. str.. Kreševljaković navodi da je za razne zgrade koje je podigla sarajevska opština 1878-1914. koji je obezbjeđivao dalji razvoj grada. oni su krajem XIX stoljeća mahom bili dotrajali. kanalizaciju. Lewis Mumford. osmanske vladavine imali izgrađene vodovode. U tom pogledu. godine utrošeno oko 20 miliona kruna. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. a u nekim poduhvatima učestvovali su država. uvedeno je kupatilo u kuće. str. Kreševljaković. pa je voda bila izvor zaraze i epidemičnih bolesti. papira. godine u Sarajevu je počela intenzivna građevinska djelatnost. od upotrebe tapeta na zidovima koje su uvedene manje-više istodobno. str. a opština je dobila pravo eksproprijacije zemljišta potrebnog za proširenje ulica. Njime su bile propisane širina ulica. godine objavljen je Novi građevinski red za Sarajevo. pa je dovod vode često prekidan. veli autor. . 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 ulica. otpornog na vatru. daleko premašuju investicije u bilo koji drugi grad. Ulaganja u Sarajevo. Grad u historiji.80 Već od 1880. koje su u zemlji trulile. a ponegdje prolazile kroz dvorišta i štale. U julu 1893. stoljeća. gradsku rasvjetu i organizaciju gradskog saobraćaja (tramvaj). pa čak i više gradova zajedno. Dio sredstava prikupljala su gradska vijeća od građana. značajnu prekretnicu u Sarajevu načinio je veliki požar od 8. te izgradnju i popravak mostova. 390. Uz hvalospjeve tehničkom napretku 19. Cijevi su bile plitko postavljene. kao glavni zemaljski grad. 31-36. 80 Vidi opširnije: H. Udovčić. Sarajevo.. a one koje budu pregrađene za 5-15 godina.”79 Modernizacija bosanskohercegovačkih gradova iziskivala je velika finansijska sredstva koja su obezbjeđivana iz više izvora. građevinska linija i upotreba materijala za izgradnju kuća. avgusta 1879. što je važnije za kućnu higijenu. Ako se ovim troškovima dodaju samo još investicije u vodovod.70 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. uređenje gradskih ulica i regulaciju gradskih voda. vojni budžet i vjerske institucije i zajednice. U maju naredne godine objavljen je Građevni red za Sarajevo i ostale gradove u zemlji po kome su sve nove gradnje za 30 godina oslobođene poreza.

godine počeo je rad na popravci starih i izgradnji novih kanala. a zatim je tramvajska pruga produžena na 5. a neke su asfaltirane. godine). Jedna od reprezentativnih zgrada bila je. pa su bili izvori čestih epidemija koje nisu mogle biti iskorijenjene. Od 1. godine u arapskom stilu. H. a između 1911. zgrada Vrhovnog suda u renesansnom stilu.82 Opšta je pojava u svijetu da razvoj industrije u XIX i XX stoljeću i borba za stanarinu i profit razaraju stare urbane cjeline i strukture. kanalizacije. Zemaljski muzej (završen 1913). Već 1879. 71 Zemaljska vlada je izgradila veliki broj građevina različite namjene. godine. F. godine grad uveo plinsku rasvjetu. Kreševljaković. godine.. Pošta. Regulacija Miljacke izvršena je 1886-1897. Sarajevo.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Prema podacima iz 1880. izgrađena 1892-1895.. 25. tramvajske pruge i gradske vijećnice. Sarajevo. a otpočela je i regulacija ulica i mostova i uređenje trgova. aprila 1895. Gimnazija i Učiteljska škola (1891). a prve žarulje osvijetlile su Sarajevo 3. gradska vijećnica. i 1913.7 km. Klaonica i stočna pijaca izgrađene su 1881. Izgradnja modernog vodovoda dovršena je 1910. Prije uvođenja moderne kanalizacije u gradu su postojali jednostavni jarci od kojih su neki bili otvoreni i zagađeni. H. Sudska palata. Paralelno s izgradnjom kanalizacije..000 kruna. Zemaljska štamparija. i 4. Privreda i društvo. trasirane su mnoge nove ulice. godine. str. Velike ambicije u podizanju glavnog grada pokrajine pokazala je Zemaljska vlada kada je 1884. maja 1895. Hauptmann. 31-32. 190-191. Kreševljaković navodi da je austrougarska okupacija zatekla u Sarajevu “58 starih primitivnih vodovoda. Drveni mostovi zamijenjeni su željeznim. tri zgrade Zemaljske vlade (1884-1886.81 Krupne građevinske poduhvate predstavljala je izgradnja gradskog vodovoda. 1897. a zatim Velika realka. gradske rasvjete. centar grada bio je osvjetljavan sa 188 uličnih fenjera. svakako. . str. da bi od 1914. do 1903. Tvornica ćilima (1904). Zemaljska bolnica paviljonskog tipa (1892-1897). godine. kao što su Fabrika duhana (1880. a izgradnja moderne kanalizacione mreže u dužini od 45 km trajala je od 1896. u gradu je podignuto i 9 javnih nužnika. godine. i 1905). Kreševljaković. Električna centrala sagrađena je 1894. a duljina svih cijevi iznosila je preko 49 km”. i 1895. Šerijatska sudačka škola u arapskom stilu (1887-1889). godine na tramvajima je uveden električni pogon. str. koja je koštala 984. godine uređena je Baščaršija. godine uvela “konjski tramvaj” od željezničke stanice do katedrale. To se 81 82 H.

jer su mnoge još u dobrom stanju rušene da bi se na njihovu mjestu podigle nove zgrade. griješila je Zemaljska vlada. Bez ikakvog obzira na postojeću arhitekturu počeše oni unositi razne. javna kupatila i sve građevine koje izlaze iz državne ruke. Bosni sasvim tuđe građevine elemente i za dvadesetak godina napraviše od Sarajeva izložbu raznih slogova. Stvaranje Jugoslavije. gradske većnice. a pored toga nestajalo je zgrada građenih na bosanski način. baroknom i turskom slogu. To se najbolje vidi u javnim građevinama koje država podiže – turske su u evropskom stilu. nego i drugih faktora. griješile su oblasti. 100. a ne turske karakteristike i specifičnosti. On piše: “Poslije okupacije došli su ovamo mnogi arhitekti iz Monarhije. nažalost. renesansnom. On je ovdje gradio punih trideset godina (1884-1914).”84 I arhitekta Vancaš je kasnije pisao: “Glede spoljašnosti novih zgrada u Bosni griješilo se dugo. Sarajevo.. 32. željezničke stanice. a austrougarske većinom u islamskom.72 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. dakle. 83 84 . arapskom. Ekmečić. nije bio tako snažan. Prilozi Instituta za istoriju. Gradilo se ovdje u romanskom. ali se u tome nije daleko odmaklo. Donia. 2. koji bi odrazio bosanske autohtone. Bilo je arhitekata koji su studirajući domaće građevine pokušali da izgrade tzv. Među raskošnim građevinama nalaze se Viša gimnazija. U Bosnu i Hercegovinu evropska civilizacija je sporo prodirala u svakodnevni život naroda: “Bilo je upadljivo da je turska reformna administracija do 1878. Osim vladinih zgrada u Sarajevu je gradio bečki arhitekta Josip Vancaš po uzoru na italijanske renesansne građevine XV veka. str. romansko-bizantijskom. bosanski stil. a griješio sam i ja”. Iako su ostali bosanskohercegovački gradovi imali mnogo skromniji razvoj i u njima su se događale slične promjene. palata katoličkog M. Kreševljaković. gotskom. nastojala da ojača evropski duh u svim porama javnog života. građene su u pseudoislamskom stilu. Fin-de-siecle: Habsburška transformacija osmanskog grada. Prvi je od njih bio Josip Vancaš. a ponegdje su primjenjivani i motivi antike. str. a austrougarska administracija posle okupacije je nastojala da vidljivo obeleži islamsku tradiciju. M o s t a r je izgradio više objekata koji su imali dalekosežan kulturni i civilizacijski značaj. br. dogodilo i bosanskohercegovačkim gradovima. Usporedi Robert J. ali ne samo pod uticajem industrijskog razvoja koji. Na taj je način sasvim poremećen sklad u arhitekturi Sarajeva. 32-36. sasvim u duhu graditeljstva druge polovine XIX vijeka. H.”83 Hamdija Kreševljaković s negodovanjem opisuje novu arhitekturu Sarajeva. Sarajevo 2003..

godine proširen je protočnom snagom od 50 l/sec. 75 uličnih hidranata. Viša djevojačka škola. Sarajevo. Izgradnja gradskog vodovoda i gradske električne centrale bile su dva velika finansijska i građevinska poduhvata. a u gradu je bilo instalirano devet trafo-stanica koje su osiguravale gradsku rasvjetu i 3. Pomoću pumpi voda je prebacivana u više zone grada. Saobraćaj u gradu obavljalo je blizu 30 fijakera. uz angažiranje bečkog preduzeća “Öter Siemens-Schucker-Werke”. a 1902 /03.86 Ulaganja samo u dva poduhvata. imala je odjeljenje za infektivne bolesti i hirurgiju. Kreševljaković. str. U gradu je bilo 98 javnih česama. 1914. jubilarna škola cara Franje Josipa. a voda je uvedena u 787 stambenih zgrada. godine. vojne upravne zgrade itd. Sarajevo. godine. Bosnicher Bote (Bosanski glasnik). 439-444. godine stavljena u promet (jedan je nosio ime cara Franje Josipa. sagrađena 1905.85 Gradska električna centrala u Mostaru izgrađena je 1911. str. 73 biskupa. U gradu je bilo nekoliko hotela: “Neretva”.000 sijaličnih mjesta u kućama. Vodovod s izvora Radobolje izgrađen je 1885/86. 85 86 H. . paviljonskog tipa. “Bristol” i “Orijent”. a drugi gradonačelnika Mujage Komadine).. Pred Prvi svjetski rat u gradu su izgrađena dva mosta preko Neretve i oba su 1913.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. godine na račun gradske opštine. Centralu su pokretala tri dizel-motora jačine 160 ks. Vodovod je izgrađen na obje obale Neretve u dužini od 40 km. Gradska bolnica.. 62.

74 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ruski. 12 štamparija. uz ulaganja od 900. britanski. Njene ulice osvjetljavalo je 500 petrolejskih lampi. turski. 3 pozorišne i kino-dvorane. Slične primjere nudi čitav niz gradova koji su ulagali velika sredstva u svoju modernizaciju. 1 automobilsko preduzeće. Sarajevo. od kojih 2 I kategorije.000 k). Tek kad se izrade uporedni pokazatelji vidi se koliko se modernizacija teško probijala i prelazila prag većine bosanskohercegovačkih gradova. kanalizacija i električno i plinsko osvjetljenje. 4 vrtlara i trgovine cvijećem.. 3 vajara. Zemaljska bolnica. 3 vodoinstalatera. Osim pošte i telegrafa u gradu je funkcionirala javna telefonska mreža sa 72 pretplatnika. 5 trgovina muzičkih instrumenata. 6 zubara. Za to su nedostajala neophodna finansijska sredstva. 12 advokata. Tuzla i Banja Luka. Sarajevo.87 moderni vodovod. 6 apotekara. pa je njen čitav urbani razvoj dobijao fizionomiju industrijskog grada (vidi u knjizi tuzlanski primjer). ali ona nisu bila dovoljna da bi se napravio onaj historijski skok koji bi razorio tradiciju. 40 agencija i komisionih radnji. čini izuzetak u svakom pogledu i ono se jedino svojim razvojem do Prvog svjetskog rata svrstalo među najrazvijenije južnoslavenske gradove. Prema podacima Bosanskog glasnika (Bosnicher Bote) za 1914. 87 Bosnicher Bote. 1914. Imala je izgrađenih i reguliranih ulica u dužini od 46 km i izgrađenih osam mostova. 13 knjižara i papirnica. Tuzla je imala prvorazredan industrijski i trgovački značaj. str. bilo: 7 narodnih osnovnih škola sa 57 učitelja. 3 arhitekta. vodovod 470. Za razliku od Mostara koji se razvijao kao trgovački. 8 urara.. između ostalog. godinu.000 kruna. a iza njega slijede Mostar. jer je voda dovedena s udaljenosti od 25 km i završen je 1908. 8 knjigoveznica. 26 redakcija časopisa i novina. izgradnju električne centralne i vodovoda. 4 veterinara. 4 praonice. 7 babica. 12 pisaca. 2 šeširdžijske radnje (klobučari). Banjaluka je u urbanom smislu učinila značajan napredak. 3 učitelja muzike. . 6 inostranih konzulata: italijanski. 527-535. 2 naučne institucije: Zemaljski muzej (1889) i Institut za istraživanje Balkana (1904-1913). saobraćajni i agrarni centar Hercegovine. 43 ljekara. 9 boljih hotela. 8 hotela i hanova za domaći promet. 14 banaka i mjenjačnica. iznosila su blizu miliona kruna (centrala 500. francuski i njemački. Vodovod je bio najveća investicija. električni tramvaj. kao glavni grad Bosne i Hercegovine. 7 modistkinja. godine. 13 srednjih škola sa 195 profesora i stručnih nastavnika. u Sarajevu je. 97 različitih društava.000 k.

Travniku i Livnu. od 6. i br. Derventi. nego telefonski saobraćaj koji. Sarajevo. u Mostaru osnovao franjevac don Franjo Miličević. 9. telegrafski i telefonski saobraćaj. Kreševljaković. 5. što se može smatrati bosanskohercegovačkim promotorima progresa dvadesetog stoljeća. Značajnu tekovinu na razmeđu XIX i XX stoljeća predstavlja uključivanje bosanskohercegovačkih gradova u moderni poštanski.. 5. Sarajevo. posebno telegrafski saobraćaj ranije se i mnogo brže širio i povezivao gradove unutar pokrajine i uključivao u međunarodnu mrežu. Tuzli. 3. U ogromnoj većini upotrebljavani su petrolejski ulični fenjeri ili lampe. kada nije postojala nijedna specijalizirana trgovina knjigama i priborom za pisanje. a kasnije se pojavljuju i prve domaće štamparije. str. Bos. i 527. od 8. Banjoj Luci. Bijeljini. Poslije austrougarske okupacije osnovano je više privatnih štamparija čiji su vlasnici u početku bili doseljenici. Banja Luka i Bihać). uz velika ulaganja. 1909. a samo su neki gradovi. a zatim u Mostaru (4). Zenici. Grafički radnici Sarajeva 1903-1914. izgradnja gradske kanalizacije nije bila prihvaćena i ostala je zabilježena izgradnja modernih kanalizacija u nekoliko gradova (Sarajevo. To je pošlo za rukom Sarajevu. Mostaru. Budimir Miličić. 1910. O štamparijama u Sarajevu vidi opširnije: T. 1975. Do 1907. Livnu i Travniku. 1872. a drugu je. a 1909..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Bos.89 Ovo. Gradiški. Banjoj Luci 3. Briga oko osvjetljenja bosanskohercegovačkih gradova bila je nesrazmjerno veća od brige za gradsku čistoću. 170-171. Poštanski. od kojih samo tri imaju preko 20 zaposlenih radnika. Tuzli i Brčkom po dvije i po jedna mala štamparija u Bos. Novom.. prodavali pribor za pisanje. Novom. godine bilo je 12 privatnih štamparija. svakako. str. 371-480. 69-71. Hrvatski tipograf. 213-214. bilo ih je 25. H. Tuzli 4. Jajcu i Bihaću. 75 Prvu štampariju u Bosni i Hercegovini osnovala je Vilajetska vlada u Sarajevu 1866. predstavlja napredak u odnosu na osmanski period. osim knjiga. uspjeli izgraditi električne centrale i instalirati električnu javnu rasvjetu. takođe. Brčkom. 1914. Najviše štamparija nalazilo se u Sarajevu (9). Bihaću. Do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. Mostaru 5. Sarajevo. br. postaje određeno mjerilo modernizacijskog progresa pojedinih gradova i cijele pokrajine. str. Trebinju 2 i po jedna u Bihaću. 88 .88 Vlasnici štamparija često su posjedovali knjigoveznicu i knjižaru u kojoj su. godine u više gradova: Sarajevu 13. a negdje i muzičke instrumente. 89 Bosanski glasnik. godine. Prijedoru. Za razliku od vodovoda. Kruševac. Takve kombinirane ili specijalizirane radnje i trgovine postojale su 1914. str.

Jajce. mada je. 1914. Orašje. godine telefonsku mrežu ima osam mjesta u Bosni i Hercegovini: Banja Luka. trgovine. 203. Domanovići. Brčko. škole. Stolac (1912). prednjače regionalni centri Mostar. a preko Bosanskog i Slavonskog Broda i iz Dobrljina. Brčko i Dobrljin (1904). telefonska mreža bila je uvedena u 32 grada. zbog nedostatka ljekara i drugog Do 1904. Rača i Zavidovići (1912). Gračanica. Gradiška (1913). Travnik. Šamcu i Bos.. Otoka i Široki Brijeg (1913). uz Sarajevo. To znači da je na ova četiri grada otpadalo 71% svih gradskih telefonskih pretplatnika. advokati. Pošta. Brod. Gornji Vakuf (1914). vjerske ustanove i privatni stanovi. Ljiljak. Dubici (1908). Brod. Zenica. Bos. Zadra i Trsta povezano s Bečom. Jajce i Tuzla (1903). preko Siska. telefonska. (M. Splita. Dobrljin. str. ili preko dvije trećine svih u Bosni i Hercegovini. Bos. fabrike i druga preduzeća. Krupa. Bos. Ljiljak. Najveći broj vlasnika bili su institucije i organi vojne i civilne vlasti. hoteli. 196-197. ljekari. novembra 1898). Mostar i Banju Luku po 9%. Bos. pa je Sarajevo 1914. Bos. Konjic. pojačana je izgradnja međugradske mreže. bolnice. 187-192). Od svih vlasnika telefonskih aparata u gradovima na Sarajevo je otpadalo 43%. Modriča. a od 931 pretplatnika u gradovima 332 su imala pravo da se uključe u međugradsku mrežu.91 Od 1911. jer je telegrafska i željeznička veza njenog glavnog grada s centrom Monarhije bila stara više decenija. Čapljina. Na razmeđu XIX i XX stoljeća došlo je do značajne promjene u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. bila je najefikasnija. U toku naredne dvije godine novih osam mjesta uključeno je u telefonsku mrežu: Bihać. a u 19 je bilo više abonenata. Novi (1911). Sarajevo je nekoliko godina bilo jedini grad s telefonskom vezom (od 16. Poslovni. Pošta. preko Metkovića. I ovdje se ocrtava neravnomjeran razvoj gradova među kojima. II. telegraf i telefon. Ljubinje.90 od kojih je u 12 bila instalirana samo javna govornica. II. Alipašin Most (1911). zatim slijedi Banja Luka (1902). Kiseljak. Bijeljina i Trebinje (1910). godine. 91 M. Stari Majdan. godine.92 Time je učinjen još jedan korak ka integraciji Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku. Od ukupno 955 telefonskih pretplatnika u Bosni i Hercegovini samo 24 nisu bila u gradovima. Tuzla i Banja Luka. a ova posljednja. Bos. Prijedor. str. Zatim je uspostavljen telefonski saobraćaj u Mostaru (1906). Doboj. Ljiljak. Bosna i Hercegovina bila je uključena u ugarsku telefonsku mrežu. Tuzlu 10%. Sanski Most. Gradačac. 90 . banke. Franz-Josefsfeld. Derventa. do 1914. telegraf i telefon. Pošta. telegraf i telefon. Tuzla. str. telefon imaju: Dobrljin (1904). Osim gradova.. II. 92 M. Bos.76 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ilidža (1909). Sarajevo i Zenica. politički i vojni krugovi nisu se zadovoljavali lokalnim i međugradskim telefonskim mrežama.

Brčkom. godine u 38 nije bilo medicinskog osoblja (samo 5 lica ove profesije tada nije smješteno u gradu). Bijeljini. još uvijek u 7 gradskih opština nije bilo ljekara. a do 1914. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Opštinske bolnice osnovane su u Banjoj Luci. Gacku. Kotor Varoši. Ljekari su bili raspoređeni u bolnicama i ambulantama. moderna medicinska nauka gubila bitku s tradicionalnim narodnim liječenjem. bilo je 14 opštinskih bolnica. ono se 1914. godine (na Koševu). str. Tesliću. Srebrenici. Vodeća medicinska i zdravstvena institucija bila je Zemaljska bolnica u Sarajevu. Dakle. ženske bolesti i primaljstvo i odjeljenje za umobolne. Bihaću. Lukavcu i Grahovu po jedan. da bi 1914. a u okviru bolnice radila je apoteka s dva apotekara.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u stvari. 185-204. VIII-IX. Bos. Sreske ili kotarske bolnice.93 Iako se nakon osmanske vladavine postepeno poboljšavalo stanje u ovoj oblasti. Vidi opširnije: Iljas Hadžibegović. 1968/69. jer su svoju profesiju obavljali za velike industrijske firme – u Zavidovićima 2. Osim ovih. kožne bolesti i sifilis. januara 1910. bile osnivane i finansijski potpomagane od strane gradskih opštinskih vijeća i imale funkciju gradske bolnice. Livnu. 93 .. Prijedoru. godine (ljekari. apotekari i pomoćno osoblje) brojalo je 88 lica. Ovim odjeljenjima rukovodili su najugledniji ljekari – primarijusi. koje su. Goraždu. osnovane u 9 gradova (Cazinu. a 1914. Od 66 istraživanih gradova. godine. Novom. Tuzli i Višegradu. Sarajevo. Izvan djelovanja ovog zakona ostalo je poljoprivredno stanovništvo. godine se bolesnička zaštita proširila i na njihove porodice. Kladnju. godine ne može smatrati zadovoljavajućim. samo su 24 grada. 1885. Foči. Prnjavoru. od kojih samo 5 nije bilo smješteno u gradovima. Ostali gradovi imali su mjesne ambulante u kojima je ljekar bio stalno namješten ili je povremeno dolazio. Ukupno zdravstveno osoblje 1885. ili nešto više od jedne trećine. Mostaru. 1914. 77 medicinskog osoblja.. Varešu i Ključu) imale su zadatak da pružaju medicinsku pomoć stanovništvu dotičnog sreza. godine imali kakvu takvu bolnicu (najčešće sa jednim ljekarom i malim brojem kreveta). U tom pogledu država je učinila krupan korak naprijed kada je 1. hirurgiju. godine u pokrajini bio zaposlen 141 ljekar. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. Travniku. počeo djelovati Zakon o obaveznom bolesničkom osiguranju koji je u početku obuhvatao samo zaposlene. Derventi. Konjicu. koju je sačinjavalo 5 specijalističkih odjeljenja: za unutrašnje bolesti. izgrađena 1892-1897.

dok je još svega 3. Osnivanje ovih škola počelo je 1879. mektebi su smatrani osnovnom školom. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906. Školske 1882/83. U Zakonu o osnovnim školama iz 1880. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 mekteba s 23. Nepismenih je bilo 94 95 Bosanski glasnik. godine već ih je bilo 42 s 51 učiteljem i 8 učiteljica. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. ali nakon 1878.168 lica ili 11. Bihaću. godine oni gube taj status.95 Dakle. Wien. Godine 1879. u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom školom bilo je obuhvaćeno samo 5% djece dorasle za školu. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna škola koja se zvala još i komunalna.94 *** Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća bilježila izvjestan napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije.. 1914. str. 215-221. 1906. jer je do 1914. . Bilo je ukupno 75 učitelja. 153.643 učenika i 652 učenice. od kojih 772 ženske. a zatim u Mostaru. Banjoj Luci. U 54 katoličke konfesionalne škole s 56 učitelja bilo je obuhvaćeno 1.78 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine u Sarajevu.. računajući ćirilicu i latinicu. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. godine u Bosni i Hercegovini bilo ukupno 46 apotekara (svi magistri farmacije).523 djece. što je predstavljalo 52% djece prispjele za školu. godine broj osnovnih škola bio zaokružen na 300 (200 opštih. Nije bila bolja situacija ni s apotekama. 32 katoličke i 4 privatne). 64 pravoslavnih. što objašnjava procent od oko 3% pismenog stanovništva na kraju osmanske vladavine. U 56 pravoslavnih škola bilo je obuhvaćeno 3. kada se računalo da je svega 3% stanovništva znalo čitati i pisati ćirilicu i latinicu. Travniku itd. Prema odredbama osmanskog zakonodavstva. raspoređenih u 38 gradova. da bi 1900/01. zatim opšta osnovna i na kraju narodna osnovna škola. što znači da je samo nešto preko polovine urbanih naselja imalo apoteku.082 lica znalo samo čitati.603 učenika.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. str. U Bosni i Hercegovini je 1910. od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije.

Školi kao instituciji gdje se stiču nova znanja bila je namijenjena posebna vaspitna uloga. Iste godine je u 331 opštoj.24%.06%. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo ukupno 42. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. 1910.33%. Nakon austrougarske okupacije 1878.84%. 1982. godine bilo je 87. mostarskom 52. odnosno oblasti obrazovanja i vaspitanja..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.96 Stanovništvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. narodne osnovne škole. Nedostatak osnovnih građanskih sloboda (sve do 1910. koje nisu imale vjerska ili nacionalna ograničenja. 79 87.52% i banjalučkom 45. zbog toga što se u tradicionalnom sibijan mektebu nije učilo ćirilično niti latinično pismo nego arebica. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Broj nepismenih bio je naročito visok kod muslimanskog stanovništva. Glavni cilj novog upravljača bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. pa se ne može utvrditi omjer pismenosti u gradovima i na selima. ali se može pretpostaviti da je seosko stanovništvo.. na razmeđu XIX i XX stoljeća. a osnivaju se i državne. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. tuzlanskom 48. Vidi opširnije: Mitar Papić.578 učenika. Ta tradicija je nastavljena i kasnije. prosvjetne i druge vjerske i nacionalne organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini u poseban položaj. Iako su broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rasli. godine. u Bosni i Hercegovini tekao je tako da su zadržane ranije vjerske škole. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. godine.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. izuzev doseljnika. razvoj školskog sistema. uglavnom bilo nepismeno. Statistikom je obuhvaćeno i seosko stanovništvo. Otuda će se u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća formirati vjerski i etnički mozaik koji će stvoriti svojevrsne institucije nacionalnih pokreta. Sarajevo. 96 . stavljajući pod svoju izričitu kontrolu sve postojeće vaspitno-obrazovne institucije. godine) i demokratskih političkih ustanova stavljao je kulturne. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. One će kao nepolitičke imati da djeluju politički i izvršavaju zadatak nacionalnog pokreta.

u poređenju s drugom djecom. Sarajevo. 204. 1983. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema na čije insistiranje je u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. Pritisnuti savremenim potrebama prilagođavanja novim uslovima. i medrese – islamske škole koje su imale zadatak da obrazuju ulemu – hodže i imame. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. od 90ih godina XIX stoljeća počela je reforma sibijan mekteba. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. godine. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete u mektebe uvedu maternji jezik i račun. niti pisma latinica i ćirilica.97 Osim sibijan mekteba. Reformirani mektebi (mekteb ibtidaije) počeli su da rade 1892. reformirani mekteb trebalo je da bude prvi korak ka progresu. ukoliko prethodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima nisu učeni svjetovni predmeti. Vjerski odgoj i obrazovanje imalo je uopšte kod Bošnjaka prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. Pošto su Bošnjaci nerado slali djecu u svjetovne škole. str. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. nego “tursko pismo” prilagođeno za maternji jezik – “arebica”. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti.. kao i da nauče arapske molitve i obrede bogosluženja”. Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. s dalekosežnim posljedicama za ekonomski i kulturni razvoj bosanskohercegovačkih Bošnjaka.. postojale su i druge muslimanske vjerske škole: ruždije – muslimanske niže srednje škole. i 224. 209. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. 97 . godine. “Ovi mektebi imali su za cilj da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Bošnjaci našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjerava- Vidi opširnije: Hajrudin Ćurić. pa čak ni maternji jezik.80 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

Sarajevo. 81 nje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. 98 . Otuda je srpsko građanstvo i sveštenstvo bilo prinuđeno da od početka povede borbu za očuvanje svoje vjersko-prosvjetne autonomije (1878-1905. Sarajevo. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest.99 Opšte narodne osnovne škole 1914. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine nakon austrougarske okupacije bile često izlagane ograničenjima od strane vlasti.. Vezane su bile. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. godine). godine.98 Srpsko-pravoslavne osnovne škole razvijale su se slobodnije od sredine XIX stoljeća u okviru crkveno-školskih opština. 1980. za gradske sredine i u njima se putem škole. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. pa i zabranama rada. u njima je svetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. str.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. uglavnom. 99 Božo Madžar. Ove opštine imale su svoju autonomiju i sa srpske strane su smatrane “svojom državom u tuđoj državi”. 378. 1982.. godine Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Gradovi Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Ukupno: Grad Selo Broj škola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 Broj učenika 100 61 64 66 36 46 65 93 60 48 58 107 373 283 90 804 383 421 Vidi opširnije: Nusret Šehić. Iako su imale atribut vjerske škole.

godine bilo je 66 gradova i 5. također. Engleskoj i Norveškoj 17.180 stanovnika).631 selo. Derventi. godine. otvarajući u početku škole za žensku djecu. Bijeljini. obje su iza sebe ostavile značajne naučne rezultate koji su domaćoj i evropskoj javnosti saopštavani putem naučnih publikacija. Katoličke škole radile su. Sve. Francuskoj. Njemačkoj 18. U poređenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911.. Portugalu i Srbiji 5. a i sve skupa zapošljavale su 35 profesora. Švedskoj. 5 u Mostaru. Od 5. evropskoj Rusiji 4. Godine 1914. Grčkoj 7. godine jedna opšta narodna osnovna škola dolazila na 15. U njima je bilo zaposleno u nastavi oko 350 profesora. u Bosni i Hercegovini nepuna 3. kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bečkog izdanja Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Naučna saopštenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraživanje Balkana pod zajedničkim nazivom Zur . godine. a kasnije i za mušku. godine i proširile se i na druga mjesta.697 nastanjenih mjesta 1910.. osim srpskopravoslavnog bogoslovskog učilišta u Reljevu. osnovan 1904. Travniku i Banjoj Luci. Italiji 9. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile su vezane za samostane i crkve. Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola. Reljevu i Trebinju. Austriji i Švajcarskoj 11. Livnu.82 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. osnovan 1889. a po jedna u Bihaću. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kuća. Zemaljski muzej. od kojih su dvije bile smještene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu. Osim franjevaca. Brčkom. Tada je na 100 stanovnika dolazilo školske djece u: SAD 21. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. katoličke osnovne škole osnivali su i milosrdne sestre svetog Vinka koje su u Sarajevo došle iz Zagreba 1871. raznih stručnjaka i vjeroučitelja. u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naučne institucije. bile su smještene u gradovima. Bosna i Hercegovina bila je na začelju. po 2 u Tuzli. Od 31 srednje škole 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu. Rumuniji. godine i Institut za istraživanje Balkana. u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje škole. tako da je 1914. ili na 7 naselja 1 učitelj.27 mjesta (ili oko 5. Iako su iza osnivanja ovih naučnih institucija stajale austrougarske političke namjere i planovi na širem balkanskom prostoru. Holandiji.

. Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata. Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama. Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog. a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih. 83 Kunde der Balkanhalbinsel (Poznavanje Balkanskog poluostrva). Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda. 1964. Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. zemljoposjedničkog i inteligencije. Pejanović. humanitarnih i sportskih društava. u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. *** Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). prije svega trgovačkog. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska “Prosvjeta” Hamdija Kapidžić. Knj. Jedno je slijedila austrougarska vlast. 101 Đ. Sarajevo. u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i časopisa. 1964. Kulturno-prosvetna humana i socijalna društva.100 Na razmeđu dva stoljeća. inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. 100 . sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine. Takva kultura. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902). str. 7-51. a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. otuđena od naroda.101 Jačanje domaćeg građanstva. II..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi. bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja.

geodeziju 2. bravarski.84 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Prosvjeta. stolarski. do 1914.060 osoba. Spomenica o proslavi desetogodišnjice “Prosvjete”. Od 1906.. farmaciju 3.102 Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata. tako da je od osnivanja do 1914.. antialkoholičarskih društava. tako da je do 1912. godine školovala oko 1. osnivanje biblioteka itd.791. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga. učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola.000 učenika. 23.037 šegrta. pedagogiju 1). Prednost su imali zanati: krojački. Osim ovih stipendija. poljoprivredu 5. pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949.533. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci... 2001. cipelarski i dr. 103 Dvadeset pet godina rada “Prosvjete” 1902-1927. filozofiju 17. 1927. je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika. a za stipendije i potpore davala je prosječno 50.103 Za školovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije. slikarsku akademiju 1. str. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica. U prvih deset godina pomagala je 1. 20. 1912. trgovačku akademiju 1.90 kruna za stipendije i 107. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda. Sarajevo.41 krunu godišnje ili ukupno 402. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba. str.27 kruna za potpore. medicinu 5. Srpsko Sarajevo. Sarajevo.542. Usporedi: Božo Madžar. 102 . pekarski. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. tehniku 12. godine studij završilo 92 lica (pravo 39. Banja Luka.

.105 Taj odnos je bio još nepovoljniji u srednjim školama. godine. 1986. U državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. Sarajevo. Dobrotvorne zadruge Srpkinja Učiteljska društva Sveštenička udruženja Pozorišno društvo 99 79 76 64 1 27 5 13 4 25 1 1 1 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno: Grad 52 59 31 49 27 58 276 Selo 4 49 5 28 4 30 120 Bošnjačko stanovništvo u gradovima se najteže uključivalo u krupne promjene koje su rušile njegov tradicionalni društveni život i navike.886 bošnjačke djece. prije svega. 284. 1899/1900. Do 1900. 104 . 105 Vojislav Bogićević.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a preko nje zapadna kultura i civilizacija. godine. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4. To se odnosilo. Sarajevo. Na primjer. Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. str. stekne zapadna pismenost. omlad. 85 Pravoslavni su imali ukupno 396 raznih udruženja: Prosvjeta Pobratimstva Čitaonice i klubovi Sokolska društva Sportsko-turistička Pjevačko društvo Privreda Zanatlijska udruženja Udruženja trg. a u mostarskoj gimnaziji 1893.104 Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama.. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana BiH (1903-1941). godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima. str. tako da je do O problemu uključivanja Bošnjaka u evropske tokove života i prihvatanja zapadne kulture vidi opširnije: Ibrahim Kemura. “Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrstim i višestrukim nitima povezani”. godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. 13-27. 1976. od 42 učenika bio je samo 1 Bošnjak. od čega 12 ženske. na škole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se. umjesto mekteba.

a 1908/09. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje teško dolazilo do značajnijih rezultata govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj studenata – 1900. Da se. Sarajevo. godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanimanja. koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. “Gajret” je pomagao i studij teološkog pravca. 223 na gimnazijama. što pokazuje novu duhovnu klimu među bošnjačkim stanovništvom i njegovo okretanje modernom obrazovanju. Zbog svega ovoga osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” u Sarajevu sa zadatkom da pomaže školovanje i propagiranje novih ideja među Bošnjacima imalo je veliki društvenohistorijski značaj. kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje. Angažiranjem “Gajreta” do 1914. 87 na realkama. 1910. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja. a od 1908. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Bošnjaka. u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja).106 106 Bosanski glasnik.. godine bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Bošnjaka na modernim univerzitetima. godine djelimično ili potpuno se školovalo 545 učenika. 53 na drugim stručnim školama i 52 na zanatima. medicine (5). godine među ljekarima bilo 8 Bošnjaka. 80 na trgovačkim školama. veterine (4) itd. filozofije (6). potpore i zajmove. I kod Bošnjaka najveći broj opredijelio se za studij prava (12). jer je za ovo društvo bilo nerazdvojno vezano srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine i u budućnosti. godine 15. ima ih 4. . Društvo je davalo stipendije. 1914. a povećava se i broj srednjoškolaca. a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. od kojih 30 na fakultetima.86 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. više od polovine interesenata nije moglo biti stipendirano.. Zbog slabe materijalne podloge Društva. te moderne zanate. Čitavim radom ovog društva trebalo je stimulirati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete. Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija.

Ova dva društva su se ujedinila 1907. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog. Sarajevo.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima. Sarajevo. realke. Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902. godine stipendiralo 1. str.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju. a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava. godine. 1927. godine.. filozofije. 107 . “Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca. takođe 1902. odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. učiteljske. Ovo društvo je od osnivanja do 1914. trgovačke i druge škole.-1918. 4-5. I kod Hrvata prednjače gimnazije. 2002.107 Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u kratkim crtama i slikama 1902-1927. medicine itd. tehnike. u Sarajevu. 87 Bošnjaci su imali ukupno 187 udruženja: Čitaonice i klubovi Gajret Antialkoholno društvo Gimnastičko-sokoli Zanatlijsko društvo 119 21 13 12 10 1 6 3 2 Okrug Grad Selo Sarajevski Bihaćki Pjevačko i tamburaško društvo Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 32 28 19 31 32 30 2 3 3 1 6 _ Udruženje trgovačke omladine Dobrotvorno društvo Staleško društvo U k u p n o: 172 15 Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” nastalo je spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. vidi i: Tomislav Išek.. te 509 šegrta. 21 studenta i 70 šegrta.).

oml. Vjerska udruženja Ukopna društva Hrvatsko radn. 3 urara. str. u njeIzvještaj o upravi 1906. a za kalfe i majstore koji su pohađali tečajeve u Beču.170 kruna pomoći za naučnike. Budimpešti i Brnu dala je 3. 328-329. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini. 1911. Pragu. 113-120. Stipendije za usavršavanje u stranim radionicama dobilo je 8 krojača. i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. Vlada i Komora davale su. zajednica Pjevačka društva Sokoli Čitaonice-klubovi Sportska 44 69 16 43 24 1 2 12 8 3 1 Sarajevski Bihaćki Okruzi Grad 30 38 15 28 45 175 19 Selo 11 8 1 Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 15 11 48 2 Zanatska udruženja Udruženja trg. 1 kolar. O ovim mjerama vidi takođe: Sumarni izvještaj. a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču. Katolici su imali ukupno 223 udruženja: Napredak Hrv. stoljeća organizirala povremene tečajeve za domaće zanatlije.000 kruna pomoći za usavršavanje zanatlija. stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti. 1 cipelar. 155). Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve. Zemaljska vlada je početkom 20..88 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1 bravar. i 1912) Komora je dala 2.030 kruna. 2 kotlara.108 Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi). narod. Početkom XX stoljeća Zemaljska vlada dala je 14. Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka. U toku tri godine (1910. koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. (str. među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. takođe. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini. 2 košaričara. udruženje U k u p n o: Osim ovih matičnih nacionalnih društava.. 108 . s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda. str.

1 omladinsko i 2 gimnastička. Tuzli 3. u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko. Drvaru i Zenici (u gradu 16. “opštim”. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze. “Sva su ova društva. “interkonfesionalnim”. godine. 3 nacionalna. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju. nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Internacionalna društva Pod “internacionalnim”. 2 kulturna. 4 vjersko-humana. a u drugim mjestima: Tuzli 4. rad sa djecom i omladinom.. Evangelisti su 1911. kulturu i njemački duh. 89 mu je bilo smješteno 14 društava. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909. Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo. Travniku 2. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. godine. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu. 1 društvo za druževnost. Česi su imali dva društva: u Sarajevu i Zenici. 1 pjevačko. Članovi su im bili većinom doseljenici. godine. od kojih je jedan osnovan 1906. na selu 5). Bos. s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest. Bilo ih je u Sarajevu 7. “narodnim” podrazumijevaju se ona društva koja svome članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. Miješana društva bila su tri. Društva doseljenika – stranaca Njemačka društva. izuzev . Zenici i Zavidovićima po jedno. Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci. Bijeljini.. te propagiraju mađarski jezik i kulturu. jezik i kulturu. Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po 1. Među njima bilo je 8 dobrotvornih. Brodu. Banjoj Luci.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub. koja su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima.

Husnija Kamberović. kasine i čitaonice (57). Kulturno-prosvetna. pogrebna (3). ratna . a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63). Flottenverein i patriotska (17). vatrogasna društva (32). 13-14.. 48 – 56.(41). humana i socijalna društva. str. [Ovaj je rad preveden i objavljen i na engleskom jeziku pod naslovom: Organization of the Civil Society in Bosnia and Herzegovina – Origines and Context] . trgovačka (4). među kojima su bila najbrojnija radnička (77). .90 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. manje-više propagandistička i u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – denacionalistička”. od strane 81-107. pjevačka (3). socijaldemokratskih. septembar – decembar 1997. zanatlijska (6). veteranska (7). ženskih zadruga (2) i drugih (3). čitaonica 57 Okrug U gradu U selu Dobrotvorna Vatrogasna Pčelarska Ukopna Pjevačka Zanatlijska Trgovačka Vjerska Radnička Za zaštitu staleža Gimnastička. Pejanović. turistička Streljačka Ratna Patriotska Flottenverein Veteranska Razna društva Ženske zadruge Ukupno 109 12 32 29 3 3 6 4 5 78 63 27 2 41 17 7 3 2 391 Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno 130 57 30 43 55 62 377 9 1 1 3 14 Vidi: Đ. 99. klubovi. Vidi i: Iljas Hadžibegović. str. vjerska (5). 9 – 10. 48-49. klubovi.Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige. str.. sportska.109 Ovakvih društava bilo je 391. sportska i turistička (28). dobrotvorna (12). Pejanović je objavio pregled svih društava u Bosni i Hercegovini po mjestima iz kojih se vidi odnos sela i grada. 28-29.110 Internacionalna društva Kasine. 110 Isto. 48-49. Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. br. pčelarska (29). gimnastička. Revija slobodne misli.

. austrougarske vlasti su nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuglednije i najuticajnije domaće ljude u gradu i na selu. pripadnike svih konfesija i nacija. u gradska i opštinska vijeća i sl.. Prema načinu izbora i savjetodavnim kompetencijama. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. nacionalnih i političkih pokreta. Prvi je dolazio od države. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. s pravom da pokreću i organiziraju rješavanje određenih komunalnih. Upravo zbog apsolutizma. školskih i zdravstvenosanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namiještan je na niža činovnička mjesta. prije svega. gradova 10 12 13 12 10 66 Br.. a drugi inicijativom iz naroda. i oni su imali zadatak da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. institucije koje djeluju u narodu na provođenju državne politike.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. sela 14 66 10 37 18 192 47 Br. Uspostavljeni Sabor. godine. nije imao zakonodavnu vlast. nego. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. društava 300 248 107 222 181 1. ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. 91 U Bosni i Hercegovini je bilo 1. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema.256 raznih društava smještenih u 258 naselja: Okruzi Sarajevski Bihaćki Br. a drugi na razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih.256 198 Banjalučki Tuzlanski Travnički Mostarski 9 Ukupno *** Politički odnosi u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije razvijali su se u dva pravca: prvi je bio usmjeren na uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. Od početka. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji.

kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinog naroda. sportske. U tom smislu. Nacionalni pokreti i nacionalne političke stranke oslanjaju se na svoje vjerske. gradovi su odigrali prvorazrednu ulogu. prosvjetne. težeći da svoj narod integriraju u modernu naciju. kulturne. a kada se od 1905. koji je nakon aneksije 1908. godine prešlo na političko organiziranje Srbi.92 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. politički život počeo se razvijati unutar vjerskih i nacionalnih “nepolitičkih” društava.. privredne i finansijske institucije ili organizacije. Hrvati i Bošnjaci stvorili su matice nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. jer je grad definitivno učvrstio svoje političko. godine bio nešto ublažen.. .

B rzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo. kao najisturenija pokrajina evropskog dijela Turske. godine u njoj vladali anarhija i sukobi feudalne aristokracije i privilegiranih društvenih slojeva s centralnom vlašću. živu diplomatsku aktivnost velikih evropskih sila i doveo do Berlinskog kongresa. koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog. približila Njemačkoj da bi u njoj dobila sigurno zaleđe za agresivniju politiku prema Balkanu. najprije zato što su još od ukidanja janjičara 1826.FOČA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. posjedovanje Bosne i Hercegovine obezbjeđivalo je važne sirovine (rude i drvo) i proširenje tržišta za industrijsku robu iz Monarhije. S ekonomskog stanovišta. godine bio presudan za dalju sudbinu osmanskih balkanskih posjeda jer je pokrenuo složeno istočno pitanje. sračunatu na pribavljanje si- . izazvao dva rata. do 1851. Reformni pokušaji dali su izvjesne pozitivne rezultate. a od 50-ih pa do 1883. ekonomskog i kulturnog života. godine neprestane socijalne borbe. ali nisu uspjeli uspostaviti čvršću integraciju Carstva. Bosna i Hercegovina. Za takvu kolonijalnu ekspanziju. a olakšavalo je i stvaranje jakih pozicija u Srbiji. poslije francusko-pruskog rata. od kojih je ustanak 1875-1878. u kojoj je Bosna i Hercegovina imala veliki značaj – s političkog i strateškog stanovištva njeno posjedovanje i držanje garnizona u Novopazarskom sandžaku obezbjeđivalo je jači uticaj na Balkanu i prepreku formiranju snažnije južnoslavenske države privlačne južnoslavenskim podanicima Habsburškog carstva. U diplomatskoj aktivnosti najviše se angažirala Austro-Ugarska. imala je značajnu ulogu u produbljivanju te krize. što je opet. koja se. značilo potiskivanje ruskog uticaja s Balkana. radi kontrole nad željezničkim putem do Soluna.

jula 1878. Bosanskog Broda i Bosanske Gradiške i nastupati preko Kostajnice. posebno među bošnjačkim stanovništvom. str. Vrgorca i Imotskog. Već 5. oktobra 1878. Bosna i Hercegovina je poslije trogodišnjeg ustanka protiv osmanske vlasti predana na upravljanje Austro-Ugarskoj. do 1914. iznudio ostavku Veli-paše. uznemirile su stanovništvo. 7. 15. 29. ali s četiri garnizona austrougarske vojske. pretežno bošnjačkog stanovništva. jula. stigle su vijesti da su austrougarske trupe počele prelaziti Savu kod Šamca.. te da je komandant okupacione vojske. rovina i plasman industrijskih proizvoda. do 20. nije trebalo graditi prekomorsku flotu. zbacio osmansku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu”. te slobodu vjeroispovijesti i jezika. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. godine. Pravni položaj. Novopazarski sandžak je zadržan u okviru Osmanskog carstva. vjere i imovine. Narodni odbor je 27. jula. suprotno naređenjima Porte. Pravni položaj. Mustafa Imamović. Sarajevo. str. 15. 1 Još u toku pripreme za oružani otpor okupaciji. s proljeća 1878.3 Otpor. str. Prve vijesti o mogućoj austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. formiran je u Sarajevu odbor sa zadatkom da pripremi oružani otpor austrougarskim trupama. da se “složno odupru neprijateljima”.. general Josip Filipović. jeftina radna snaga i tržište. 29. Čim se saznalo za odluku Berlinskog kongresa “Narodni odbor je. Nade i želje austrougarske diplomacije ostvarile su se na Berlinskom kongresu 1878. Time je jasno pokazao da će. njene trupe su u svim krajevima Bosne naišle na oružani otpor. bez razlike na vjeru. godine. 2 M. Komandant snaga otpora izdao je početkom avgusta Objavu kojom je pozvao svo stanovništvo. posebno bošnjačko. Sve je bilo nadomak ruke: sirovine. Imamović. 1976.94 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Imamović. Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost. 16. Od tada u svim krajevima Bosne praktično nisu prestajali nemiri. na kome su velike evropske sile skrojile novu političku kartu Balkana. 3 M. vojnog komandanta Bosne. jula. zakonsku ravnopravnost svih stanovnika. juna 1878. trajao je od početka okupacije. 1 .2 Bez obzira na to šta je nudila Austro-Ugarska. organizirati otpor okupaciji. objavio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je naveo da austrougarska vojska dolazi uz suglasnost evropskih država i osmanskog sultana i obećava zaštitu života.

u kojima je izgubila 6.000 vojnika i oficira (od toga je 946 poginulih. Do žestoke borbe. kad je palo Sarajevo.980 ranjenih i 72 nestalih). Ali. Ulaskom u Foču. s tim što je znatno oslabljen 19. od kojih su 87 poginuli. to je bio najveći gubitak okupatora na bosanskom ratištu. Erster Band. von Sosansky. 6 T. oktobra izbila na Drinu i narednih dana zauzela Višegrad. godine. okupaciona vojska je zaposjela sva značajnija mjesta južne Bosne i istočne Hercegovine. eodor von Sosansky. str.5 Srazmjerno broju trupa. Die Balkanpolitik. a 4. 16.4 Borbe za južnu Bosnu i istočnu Hercegovinu počele su u drugoj polovini septembra. septembra kod Bandina Odžaka i Šenkovića. Stuttgart und Berlin 1913. 3. ka Glasincu.6 I najopštiji podaci o otporu domaćeg stanovništva okupacionoj vojsci pokazuju da se radilo o pravom tromjesečnom ratu. Imamović. koji nimalo nije ličio na “vojničku šetnju”.000 vojnika. 258-259. U ispoljavanju tog neraspoloženja i otpora austrougarskoj vlasti značajnu ulogu imale su Foča i njena okolina. pa su na kraju brojale oko 200. avgusta. septembra preko Romanije. bolje opremljena i organizirana okupaciona vojska dobila je odlučujuću bitku za jugoistočnu Bosnu. str. austrougarski ministar vanjskih poslova. 258-259. Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine austrougarska vojska je vodila oko 60 većih i manjih bitaka. bez obzira na to šta je ona nudila i donosila. došlo je 29. Toj sili suprotstavilo se oko 93. Bez daljeg otpora zaposjela je Rogaticu. 95 godine. Neraspoloženje okupacijom će se produžiti i u narednih četrdeset godina i neprihvatanje tuđinske vlasti biće glavna karakteristika političkih odnosa u zemlji sve do 1918. Okupaciju je otpočela s 82. Put do Drine bio je otvoren.000 boraca iz Bosne i Hercegovine.500 – 9. *** M.000 vojnika. Stanovništvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne prihvata okupaciju niti tuđinsku vlast. kako je predviđao grof Andraši.600 vojnika krenule su 19.000 boraca otpora utvrdilo na brdima Mladi i Vitanj. Die Balkanpolitik Oesterreich-Ungarns seit 1866. str. ali su u toku borbi okupacione snage stalno pojačavane. gdje se 6. u kojoj je izbačeno iz stroja 478 austrougarskih vojnika. u tri kolone. Pravni položaj. Okupacione snage od 7. 4 5 .FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Goražde i Čajniče. godine. 8. oktobra 1878.

a već 1. 24. karakteristična za cijelu Bosnu i Hercegovinu. po pravilu. Fočanski srez imao je sresku ispostavu (ekspoziture) u Kalinoviku. Od 1882. 1906.8 Neposredno poslije okupacije. 25. rukovodioci sreskih ispostava. a potom su slijedili politički činovnik. str. sreski načelnici. veterinari. referenti za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. Na čelu sreske vlasti stajao je sreski načelnik (kotarski predstojnik).. Zbog toga su. . pripojen je sarajevskom okrugu. a još manje onih u koje je okupaciona vlast imala povjerenje. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. sa zadatkom da rasterećuje sreski ured u Foči i olakšava kontakte stanovništva s administracijom. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. U prvim godinama okupacije fočanski srez pripadao je mostarskom okrugu. apotekari i sl.96 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. *** Demografska kretanja. Zagreb.. ljekari. činovništvo je dovedeno iz Monarhije. sudije (osim šerijatskih). sreski ljekar. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine. godine sreski ured u Foči djeluje kao prva instanca političke i sudske vlasti. koji obavlja vojne poslove. bivši osmanski činovnici uglavnom su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili u Osmansko carstvo.7 U fočanskom. bili porijeklom iz drugih zemalja Austro-Ugarske. S obzirom na to da je u to doba bilo malo domaćih pismenih ljudi vičnih administraciji. dešavala su se u Foči i njenoj okolini slijedećom dinamikom: 7 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. politički činovnici. Takvo stanje vladalo je i u Foči sve do kraja austrougarske vladavine. jula 1880. kao i svim srezovima postojao je sreski medžlis ili vijeće koje je birao narod. kako je bilo i za vrijeme osmanske vladavine. kojoj su priključeni poreski i šumski uredi. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. sreski veterinar i vojni pomoćnik (obično podoficiri). godine. a sazivana su prema potrebi. str.

464 (49. 1880. % 2.7 742 20. godine imao 1. Sarajevo. 12-13 (I dio).3 780 22. Sarajevo.6%. str. S obzirom na to da se Foča nalazila na granici prema Crnoj Gori i da je imala istaknuti vojnostrateški položaj. str.1 0. Vjerska struktura stanovništva u Foči Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Ostali 1879.432 Priraštaj 1879-1910 1.32%.501 1895.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.3 45 6 1.5 1 1885. godine bila šesnaesti grad po broju stanovnika u Bosni i Hercegovini.4 10 0. str. Ortschafts zöhlungs – Ergebnisse vom 1.68 9. 3. Od početka okupacije to je bio značajan faktor u povećanju stvarno prisutnog stanovništva u gradu.64%. u njoj je bio smješten jak garnizon koji je 1910. Njeno civilno stanovništvo poraslo je u 30godišnjem razdoblju za 1.02 Mada je muslimansko stanovništvo u poređenju sa stanovništvom drugih konfesija opalo za 5.230 72.968 1885. 4. što čini godišnju stopu prirasta od 1. aprila 1895. 24-25. % 2.2 1910 % 3. Sarajevo. str.464 osoba ili 49. + 901 + 249 + 284 + 20 + 10 % 8.670 76.0 285 6.32%) Foča je 1879.393 vojnika. 4.5 638 21. maja 1885).842 76.7%.9 887 20. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1.1 1895. Oktobar 1910. a 1910. 1886. Takav priraštaj u Foči bio je manji od prosječnog priraštaja gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za 15%.3 0. LIV. 1896. godine9 Godina Broj stanovnika 1879. 3. 9 . % 2.0 1. 1912. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. 2.329 78. 97 Priraštaj stanovništva u Foči 1879-1910. Pravoslavno stanovništvo imalo je priraštaj manji za 27% od prosječnog priraštaja pripadnika Ortschafts und Bevölkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine).5 20 0. dvanaesti.0 75 37 7 2. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Sarajevo.2 Priraštaj 1879-1910.705 1910. ono je u odnosu na prosječan priraštaj muslimanskog stanovništva u zemlji brže raslo za 2.

.000 stanovnika (svega 11 gradova 1910. str.000 stanovnika). ove konfesije u zemlji. 232 iz ugarske polovice Monarhije i 15 iz drugih država. rentijeri i različite skupine agrarnog stanovništva. Broj doseljenika se i dalje povećavao. godine italijanski 1 mađarski slovenski njemački albanski rusinski 1 poljski 7 Porijeklo sh-hs češki 44 5 Austrija Druge države Svega Ugarska 150 13 214 51 64 29 93 41 47 6 6 - 49 7 12 1 1 1 2 Najveći broj doseljenika bio je smješten u gradu Foči. nosioci vlasti. Srednja 11 Die Ergebnisse der Volkzahlung 1910. 44-45. Prema popisu stanovništva od 1885. saobraćaja i trgovine. bosanskohercegovački grad je ostao naselje s 2. tako da je godine 1910. uglavnom.000-5. što ukupno iznosi 168 doseljenika. u fočanskom srezu bilo je zabilježeno svega 50 doseljenika iz Monarhije. zabilježeno 179 doseljenika iz austrijske. Sa izvjesnim izuzecima. administracije i novih privrednih aktivnosti. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovala od sličnih sreskih centara u zemlji. čiju socijalnu strukturu određuju sitni zanatlija i trgovac. Među njima najbrojniji su bili doseljenici sa srpskohrvatskog i slovenačkog jezičkog područja Austro-Ugarske Monarhije (53%). . I pored izvjesnog razvoja industrije.. godine. Katolici (pripadnici raznih nacija) i Jevreji u Foči se naseljavaju tek poslije austrougarske okupacije BiH i nikada nisu dostigli značajniji procent stanovništva. što ukupno iznosi 426. bosanskohercegovački gradovi teško su se oslobađali svog zanatlijsko-trgovačkog i agrarnog karaktera. godine ima preko 5. 67 iz ugarske polovice Monarhije i 18 iz drugih država. Oni su bili.11 Maternji jezik doseljenika u fočanskom srezu 1910.98 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U narednom popisu (1895) bilo ih je 73 iz austrijske.

Od ukupnog broja muških osoba koje su privređivale na činovnike.28%) 51 (0.32%) 143 (3. Sukovac.638 (9. Tada su u gradsku opštinu upisana neka okolna sela koja nisu uračunata u kasnijim popisima.181 lice ili 72.95%) Posjednika kuća i rentijera Tvorničara.907 (13.44%) 29.06%) 3 (0.30%) 25 (0.03%) Zdravstveno osoblje Slobodni seljaci Kmetovi Zemljoposjednici (begovi i age) 102 (2. XCII. Na istom teritoriju gradske opštine.04%) 615 (2.11%) 507 (1.360 stanovnika. a izgledala je ovako:12 Socijalna kategorija Državni činovnici Privatni činovnici Sveštenici Učitelji grad Foča fočanski srez 13 (0. nadničara i sluga Ostalih muških osoba preko 16 godina Ostali (žene i djeca) Ukupno 4.01%) 8 (0.7%. Prvi podaci o socijalnoj strukturi u Foči zabilježeni su u popisu od 1885.00%) Iz navedenih podataka vidi se da je u Foči 1885. Tada su u gradsku opštinu upisana sela: Gradac. Brod i Zubovići.3% i na nosioce gradske privrede 67.17%) 278 (0.805 (71.14%) 89 (2. godine 3. str.34%) 582 (13. uglavnom. koji je uzet 1895.80%) 67 (1. Činovništvo i inteligencija su.38%) 2.04%) 3. Barakovac.115 (71.05%) 33 (0.97%. živjelo je 1885. Bijokovo.34%) 166 (3. koja su izdržavala 3.00%) 3.186 (100.03%. 12 .09%) 20.360 (100. Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. stranog porijekla. 99 i krupnija buržoazija i radnička klasa čine tanke socijalne slojeve u našim gradovima.53%) 50 (1. godine bilo privredno aktivnih lica 1. Glavni rezultati popisa 1895. trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.73%) 310 (1. Prema popisu od 1885. svjetovnu i vjersku inteligenciju otpadalo je 5%. godine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.14%) 14 (0. Prevrač.501 stanovnik. a većina domaće inteligencije pripada vjerskim zvanjima. godine u Foči je živjelo 4.57%) 2 (0. XCVI.179 ili 27.04%) 6 (0. na agrarne skupine 28.11%) 17 (0. Tabelarische Uebersischt über die durchshnitliche Dichte Bevolkerung in Bosnien und der Hercegovina auf eine Quadratmeile.

007 (45. koji se za 15 godina (1895-1910) povećao za 10 puta.3%) Povećanje agrarnog stanovništva u Foči 1910. nego Glavni rezultati popisa 1895. i 1895.409 (65%) 4.705 (100. Die Ergebnisse der Volkszählung 1910.13 Socijalna kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega 1895. U isto vrijeme. 56 zemljoposjednika (od toga 20 pravoslavnih) nisu imali kmetska selišta. godine 427 (od toga 35 pravoslavnih) imalo je kmetove.975 62 220 282 9 40 49 49 70 119 - 3. 396397. i 1910.492 1. socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči pokazuje izvjesna pomjeranja u korist agrarnih skupina stanovništva. 13 .0%) 1.296 (35%) 2. str. 40-42.432 (100. 483 1. 49 234 283 163 778 941 6 27 33 1 1 12 26 38 1910.. U gradu se naročito namnožio socijalni sloj zemljoposjednika (sa i bez kmetova).425 (54.7%) 2. godinu uslijedilo je zbog izvjesnog proširenja gradske opštine. U naredna dva popisa. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u Foči 1895.100 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1910. ali znatno više je bilo posljedica djelovanja društveno-ekonomskih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju.. Od 483 pripadnika tog socijalnog sloja.0%) 2. u odnosu na 1885. str.

FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.616 Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 72 4. godine po konfesijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici sa kmetovima Svega 654 Muslimani 619 Pravoslavni 35 20 641 222 183 12. 217 1910. u Foči je živjelo 22.372 52 3. praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. godine 66.591 1.591 1. stanovnici 2. Ovaj proces bio je. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo agrarno stanovništvo na račun stanovništva koje se izdržava zanimanjima izvan poljoprivrede.5% zemljoposjednika u srezu. a 1910.907 2.950 Slobodni seljaci ujedno kmetovi i obratno Ostalo poljoprivredno stanovništvo 396 146 339 1. Ta koncentracija zemljoposjednika u gradu nastala je prvenstveno stoga jer su pojedine građanske porodice kupovale kmetska selišta i slobodnu zemlju.440 363 522 37. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva.472 1.440 368 522 Kmetovi ujedno sl. Agrarno stanovništvo u fočanskom srezu po godinama i socijalnim kategorijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi 1885.044 Ukupno poljoprivredno stanovništvo 24. 1. Godine 1895.5%. seljaci Ostali poljop.638 - 2. Potpuniji podaci o tome daju se u naredne tri tabele. takođe. 101 je njihove posjede obrađivao drugi.756 .421 610 301 4. 278 1895. 726 3. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1910.

53 4. Blizina srbijanske i crnogorske granice nije joj mnogo koristila. i 1910. Jugoslavenski historijski časopis. godine14 Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupan prosjek 1895. br. Promet ljudi i roba nije više išao “carigradskim drumom”. Međeđa-Dobrun (24.44 6. pa se nije moglo pozitivno odraziti na privredni razvoj fočanskog kraja.. bilo daleko.102 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.02 4. O ovim pitanjima vidi: Iljas Hadžibegović.39 4. 15 Pruge Sarajevo-Uvac (137.28 5.2) i Dobrun-Vardište (7.89 1. ± 1910. Prosječan broj članova domaćinstva agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1895.3 km) puštene su u promet 4. 14 .0. godine. koja je završena 1906. 1895. jula 1906.83 2. jer je promet sa Srbijom bio sveden na najmanju mjeru. što je.73 6. i 1910. ipak.48 6.46 2. a dva posljednja 1. nego su svi značajniji željeznički i cestovni pravci bili okrenuti prema Austriji i Mađarskoj. Foča se približila željezničkoj pruzi na 46 km.49 1..80 6. godine. avgusta 1906. Stoga je privredni razvoj Foče u velikoj mjeri zavisio od privrede njene bliže i dalje okoline.37 + 0.88 *** Foča je nakon austrougarske okupacije izgubila svoj raniji privredni i saobraćajni značaj. str.15 Ovi pregledi sačinjeni su na osnovu citiranih popisa stanovništva od 1885. 1. Izgradnjom željezničke pruge Sarajevo-Višegrad. 1910. ali je dobila ulogu važnog vojnostrateškog punkta prema Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (u odnosu na Novopazarski sandžak).89 0.2 km). 1974. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914.83 6.34 5. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907.05 . 179. 1-2. 3.

784 ili 67. 14. 2. trgovini 68.62% zaposlenih. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1. 16. Razdioba po zvanju uopće. 6. drvnoj in16 Die Ergebnisse der Volkszählung 1910. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90.87% zaposlenih). instrumenata i sl. 4. Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna industrija Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj Proizvodnja pića i ugostiteljstvo 11. 15. javnom službom (1. 7. 3. 5. 8. str. koje su izdržavale 26. 56-57.12% ukupnog stanovništva u srezu. 103 Struktura stanovništva u fočanskom srezu prema glavnom zanimanju 1910. 11.822 9 3 94 11 52 4 4 47 110 156 246 202 178 56 4 23 67 Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Svega Slobodna zvanja 13. živinarstvo i vrtlarstvo Šumarstvo Industrija kamena i zemlje Obrada metala Proizvodnja strojeva. Od ukupnog broja zaposlenih. najamnim radom (1. javnoj službi 95. 10.08% stanovnika.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 9. 18.146 osoba ili 3.92% ukupnog stanovništva. najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1.38% zaposlenih ili 91. oruđa.35%) i obradom metala (0.146 U fočanskom srezu 1910. 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272.53%). Poljoprivreda. 13. 12.71%). koji su izdržavali 8. 17. . Poslije poljoprivrede. godine16 1.324 lica ili 9. godine privređivalo je 13.88% stanovništva.

889 37 403 8 (7.26 stanovnika na 1 km2. koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2..97%) (8. 1899. i 1910. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog. Sarajevo.93%) Livade Šume Pašnjaci Neobradive površine Svega Iz ovog pregleda vidi se da su njive. godine (km2)17 Njive Vrtovi 136 169 1. livade i pašnjaci činili svega 38. godine više od 91% stanovništva fočanskog sreza izdržava od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga. kućnoj posluzi 45.136 1. str. ugostiteljstvu 28. dustriji i rezbarstvu 65.02% ukupne površine sreza. . vrtovi..43%) (21. 282. Takva struktura obradive površine i udaljenost od željezničkog saobraćaja uslovila je da se 1895. građevinarstvu 29 itd. Fočanski srez imao je 1910. koji je imao 34.17 na 1 km2. 17 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. Obradiva površina u fočanskom srezu 1895. na kojoj je živjelo 39.930 stanovnika.104 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ili od prosjeka za cijelu zemlju. 284. godine oko 1890 km2 površine.23%) (0.11%) (100.33%) (60. ili 21.00%) (1.

507 317 82 290 1.780 297 5.245 2.119 1. 43. konoplja.332 515 178 8.785 4.066 846 454 4.235 1892-1896. a krompira za nešto manje od pet puta.785 2.270 2. a 1895. 29.955 408 710 Kesteni i orasi Sijeno Vrtno bilje i povrće Duhan 56.075 1.102 78. a proizvodnja žita za 59%. a naročito duhana i krompira.575 Proizvodnja žitarica u fočanskom srezu rasla je brže od priraštaja stanovništva.289 2. proizvodnja navedenih žitarica iznosila je 124 kg po glavi stanovnika.573 3.65%.294 45.536 6.570 67. 21.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.482 2. U istom razdoblju stanovništvo je u srezu poraslo za 13.539 125. 105 Obim poljoprivredne proizvodnje u fočanskom srezu vidi se iz naredne tabele (u metričkim centima)18 Vrsta proizvoda Pšenica Ječam Raž Kukuruz Zob 1882-1886. 288-335.587 Pirovina Heljda Ukupno žitarica Krompir Mahunarke 1.022 701 198 2.618 36.154 4. godine 197 kg. Godine 1885.994 1887-1891.277 4.433 Perica.500 2. Za 10 godina proizvodnja duhana povećana je za preko šest puta. 18 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. .783 4. Značajan porast bilježila je i proizvodnja voća i povrća.479 2. str.244 6.916 4.426 4.434 3.122 5.232 1. lan i sl Ostalo koštunjavo voće Crne šljive Jezgričavo voć 428 176 5.237 2.481 407 4.

Stočni fond je značajno reduciran u prethodnim nemirnim godinama. livanjski.880 1.222 ili 31%.106 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.660 43. goveda za 4. zabilježeno je opadanje stočnog Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina str.350 19.298 39.660 ili 10. Broj stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika u fočanskom srezu 1895..186 61. Vrsta stoke Konji.408 64. i 1910. koza za 3. magarci mule Goveda Ovca Koza Svinja 3. godine broj konja. magarci. gatački i stolački srez.8%. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. U fočanskom srezu. 252 872 688 364 94 Prvi popis stoke od 1879.374 23. 6-7. ovaca za 29. jer su se bojali povećanja poreskih obaveza. XX-XXI. bilećki. Broj stoke u fočanskom srezu po godinama19 Vrsta stoke Konji.7%. 20. str. Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.847 1910. godine ne prikazuje stvarno stanje. jer je izvršen svega godinu dana poslije okupacije. Od 1895. sarajevski (seoski).262 93. 355-356. 12. u vrijeme teških posljedica trogodišnjeg ustanka i austrougarskog zaposjedanja zemlje. Zbog toga su poređenja realna samo u posljednja dva popisa. godine20. a samo se broj svinja uvećao za 226 ili 14%. 18 142 307 214 5 1910.602 64. Die Ergebnisse der Viehzahlung.045 38.181 60 1879. kao i u cijeloj zemlji. 5. 5.621 1895. Ispred njega bili su rogatički. a vlasnici stoke su netačno prikazivali njen broj. do 1910.7%.930 1. Grad Foča 1910. mule Goveda Ovaca Koza Svinja 1895. 19 .050 ili 4. 13 103 171 265 5 Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini. nevesinjski..

U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. vještačkih đubriva i sl. Osim toga. održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca. 61. U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina.700 članova. str. 22 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1910. Od 1. godine. godine. On je tumačio poljoprivredna pravna akta. 23 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. str. godine zabilježena Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. jula do 31. izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu. 24 Izvještaj o upravi BiH 1910. IX. Već iduće godine zadruga je imala 6. Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske. 21 . U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. str. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena. primjena modernih poljoprivrednih oruđa. do 1908. koja je zvanično konstituirana 10. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči. 80-83. a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. do 1910.24 I u izvještaju za drugu polovinu 1910. godine broj konja. Die Ergebnisse Viehzahlung 1910. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga. te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. decembra 1909. 92-93. tako da se od 1907. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala. obavio 36 službenih putovanja. Potkraj 1908.8%. str. 120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika. Wien 1914.22 Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904. znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa.21 Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje. odabirao bikove i pastuhe za rasplod.23 Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909. 107 fonda u prvoj deceniji XX vijeka.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 96-97. str. uredio 4 vrta površine 4 dunuma. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama. održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika. godine. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. boljih pasmina konja i goveda. Izvještaj o upravi BiH 1911. marta 1909.

Od 15.25 Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede. Poslije 1878.. Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. je njegova bogata aktivnost. uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane. a trgovina se sve više okretala prema Austro-Ugarskoj. a uporedo s tim i do razaranja esnafske i patrijarhalne tradicije. ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. godine nisu u potpunosti mimoišle Foču. godine Bosna i Hercegovina uključena je (1879) u zajedničko carinsko područje Monarhije. koje su prekrivale 60% fočanskog sreza) i privredno oživio čitav kraj. izvršio 53 službena putovanja. koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja. To uključivanje u razvijeniji privredni sistem i široko otvaranje vrata poslovnim ljudima sa strane dovelo je do ekspanzije tržišta i robnonovčanih odnosa. Politički i drugi motivi vodili su zatvaranju granica prema susjednim balkanskim zemljama u kojima su bosanskohercegovačke zanatlije i trgovci imali svoje tradicionalno tržište. održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika. Stari zanati su 100 godina prije okupacije počeli polako nazadovati ili potpuno nestajati. Zbog toga je Foča čitavo vrijeme austrougarske 25 Izvještaj o upravi BiH 1910. Ipak. str.500 kruna godišnje). njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi. 2 vjetrenjače i 1 sječarica. Oslonjeno na bogatu zanatlijsko-trgovačku tradiciju. Ova opšta privredna i društvena kretanja u zemlji nisu išla na ruku privrednom razvoju Foče i njene okoline. tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti.108 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.000-2. Iste godine za fočanski srez naručio je 2. međutim.. održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca. fočansko gradsko stanovništvo postepeno se uklapalo u nove privredne tokove. decembra on je riješio 158 predmeta. 80-81. jula do 31. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju.200 voćnih sadnica.. iako u cijelom ovom razdoblju u njoj nije podignuto nijedno značajnije industrijsko preduzeće. jer je ostala izvan dometa željezničkog saobraćaja koji bi omogućio eksploataciju prirodnih bogatstava (prvenstveno šuma. Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2. 3 pluga. Proširenje tržišta u okvirima Monarhije. nije doprinosilo balkansko-orijentalnoj produkciji i trgovini. .

Polje i Redže. Jaglučići i Kujundžići). 1961.26 Kujundžijskim zanatom bavili su se Bošnjaci i Srbi. Noževe su izrađivali muslimani. koje je trebalo organizirati na novim osnovama. str. Alija Bejtić. Berlin. Hamdija Kreševljaković je o tome pisao sljedeće: “Foča je bila osobito poznata po izradi noževa i po zlatarskom obrtu.”27 Za veliki broj zanata koji su. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male. Tu su izrađivane sve vrste noževa. tehnički dobro opremiti i radnoj snazi dati moderno tehničko-tehnološko obrazovanje. čime se osobito bavio fočanski trgovac Bećir Njuhović. S druge strane. U tom obrtu fočanski su se majstori mogli jedino uporediti s majstorima Carigrada (. a kasnije samo Srbi. Povijest i umjetnost Foče na Drini. godine izvožene su i u Austriju.) Važnije porodice koje su se bavile ovim obrtom jesu: Bičani. Na taj način bi se.. 109 vladavine zadržala karakter trgovačko-zanatlijskog centra s jakim vojnim garnizonom i sreskim administrativno-upravnim aparatom. uz korištenje tradicije i domaćih sirovina. koji su na balkanskom tržištu bili poznatiji od bilo kog drugog fočanskog proizvoda. Krame. Karabegovići. Bilo je vrsnih majstora u raznim zanatima. 124-132. jer briga oko spasavanja nekih Hamdija Kreševljaković. uz modernu industrijsku proizvodnju. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. počev od handžara i jatagana do malih šklopaca. Masburi. Kadribegovići. jer je proizvodnja handžara i jatagana bila zabranjena”. Kvalitetom i ljepotom izrade izdvajale su se sve vrste noževa. nova uprava nije pokazivala interesovanje i pustila ih je da propadaju. angažiranjem državnih sredstava. ona je namjeravala iskoristiti tradicionalni smisao domaćeg stanovništva za neke vrste umjetnih zanata. Naše starine. 1957. ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. 71. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. Letići. Dragovići. 59.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Sarajevo. obezbijedila egzistencija izvjesnom broju domaćih porodica. Nikolići. Zanimanje se prenosilo s koljena na koljeno u više porodica ( Jeremići. Namjere su bile dobre. postali anahronizam. Heinrich Renner. Razvoj zanatstva u Foči imao je izuzetnu ulogu u njenoj historiji. Vidi takođe. “Poslije 1878. str. str. ali je najviši domet postignut u obradi metala. ali nikada nisu do kraja ostvarene. 1896.. džepne noževe. a poslije 1878. Jagnje. Kolubare. Tošovići. str. H. zlatarski je obrt u Foči spao na desetak dućana. Esnafi i obrti. IV. Izrađevine fočanskih kujundžija su se raznosile po čitavoj Crnoj Gori i po dobrom dijelu Hercegovine. 26 27 . Kreševljaković. Sarajevo. 72.

koja je do 1909. (vodicama. što je Vlada davala neku potporu učenicima koji su učili zanat kod Riste i Arse. 57. On je naučio zanat od oca.110 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. str. 58. na osnovu postojećih može se pretpostaviti da je u ovoj radionici.. sponama itd. koja je od 1892. bila filijala Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. Citirano prema A.. cvjetićima. Rečene se stvari provađaju po svoj Herceg-Bosni. Šundurike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi. 1910. a da ih spomenuti Arso Šundurika napuni. Obrti u Foči.”28 Jedan savremenik. Iz Beča šalju preko obrtničkog referenta različitih prostih drvenih predmeta: ručica. moglo biti osposobljeno oko 25-30 ljudi. 500 kruna. 28 29 . III/1888. str.. Bejtić. Bejtić. Imala je funkciju škole za obučavanje mladog naraštaja. A. a u posljednje doba primaju narudžbine iz Beča itd. Povijest i umjetnost Foče. U okviru ove politike u Foči je 1887. kukama.). u kojem su otac i sin i prije radili. te je taj zanat tjerao sve do okupacije. babicama. itd. Na čelo te radionice postavljeni su Risto Šundurika i njegov sin Arso. do 1914. po svom ukusu. nego obični dućan u Donjoj čaršiji kraj Šehove džamije (s lijeve strane idući od malog mosta). godine osnovana Vladina radionica za inkrustaciju.29 Iz opisa savremenika vidi se da je Radionica za inkrustaciju u Foči imala zanatski karakter. Arso je radio tu po starom načinu. Ime ‘Vladina radionica’ dobio je jedino po tome. narodnim motivima”. godine iznosila 400 kruna. do prvog svjetskog rata. a od 1911. a radila je prema porudžbinama Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. umjetnih zanata i kućne radinosti nije bila svestrana. Glasnik za umjetnost i obrt (Zagreb). Esnafi i obrti. U tome je bila njena osnovna namjena i značaj. nožica za kutije itd. pa eto Šundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape. cigarluke. Za izdržavanje radionice iz sredstava zemaljskog erara isplaćivana je dotacija. a otac mu je pirlitao za turskog vakta oklope na puškama i na drugom oružju. V. Vuletić-Vukasović.. te im je u radionici u okviru spomenica.. Vid Vuletić-Vukasović.30 Mada nemamo tačne podatke. opisao je ovu radionicu u godini njenog osnivanja (1887) na slijedeći način: “Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Šundurika. Sada narod ne nosi oružje. 27. O ovoj radionici Alija Bejtić piše: “Nije to bila neka savremeno opremljena radionica. godine 600 kruna godišnje.. a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza). te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički.

takođe 1912. To je bio siguran put da se sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. Srednje i stručne škole. 32 Čizmedžijski i ćurčijski zanat počeo je znatno ranije propadati (H. Vidi posebno za 1906. pa kod njega niko nije izučavao zanat. br. godine. Obojica su rođena u Foči. 1981. godine. 33 ABH. promjenom granice. 71. tako da su proizvodili samo za podmirivanje lokalnih potreba. Poslije 1878. Pejanović. drugi u Ustikolini.000 goveđih i 5. kujundžijskim zanatom u Foči bavilo se svega desetak radnji. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana. 1907. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih štavljača dadne predujam u iznosu od 1. jer su. Ali. Najbrojniji su bili tabaci. U jednom izvještaju iz 1891. str. a treći u Trebinju. ZMF. godine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 111 Sličnim poslom bavio se u Foči i Mustafa Letić. ali je ljubomorno čuvao svoju vještinu. njihove izvozne mogućnosti ograničene. Tim poslovima bavili su se tabaci. Ovaj posljednji osposobio je trojicu naučnika – Avdu Balića. Najveći broj kože otkupljivao je vojni garnizon u Foči. od tog prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču. 6. do 1914.000 ovčijih i kozijih koža. 321-323. 31 A. godine otvorio Meho Hadžiahmetović. Za vrijeme austrougarske uprave u gradu postoje svega dvije kazandžijske radionice. Kreševljaković. 188-189. Bejtić. koji su se i najduže održali.32 Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Ćehotinu u samom gradu. Prvu je 1889. Esnafi i obrti. ali poslije okupacije štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih. Prvi je otvorio radionicu u Foči 1912. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1908. 30 . koje godišnje prerade 1. “čuven na daleko” po svojoj vještini graviranja arabeski na gvožđu. nedaleko od Aladža-džamije. sarači.000-1. Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža. između Careve džamije i sahat-kule. Memiša Kumru i Ahmeta Dizdarevića. str. čizmadžije i ćurčije.694/BH. visočkih ili travničkih štavljača. a zanat su izučili u Sarajevu.). smještenih u Prijekoj čaršiji. Povijest i umjetnost Foče. godinu str.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama. 33 Đ. Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom. 61. a drugu Smail Kašmo. str.31 Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna.

Na pribavljanju sirovina i preradi kože imalo je posao oko 300 ljudi. Šljive. Nišići. Šahbazi. ZMF. Uzmemo li da je svaki tabak imao po pet radnika. godine. godine prerađivalo 6. Prema tome. Postrojenja su stajala neiskorištena punih 10 godina. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina. Činilo se da je ta fabrika u Jeleču bila dobar poslovni potez nove uprave.694/BH 1891. H. u Jeleču su radile tri tabhane sa 30 štavljača. Bili su minimalno plaćeni.. Po broju prerađenih koža nalazio se odmah iza Sarajeva i Visokog. godine. 133-134.000 ovčijih i kozijih koža. S obzirom na to da su jelečki štavljači imali najbolje prirodne uslove i da su proizvodili najkvalitetniju kožu. Kreševljaković. Uz hranu su zarađivali svega 20 krajcera dnevno. Tuzlaci. H. 1981. Kurtovići.112 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.000 koža)34 Do okupacije Bosne i Hercegovine u Jeleču su se održale 4 tabhane smještene uz Krupicu. a poznat je po kvalitetnoj preradi kože. Tabačkim poslom bavile su se sljedeće porodice: Đoze. str. Renner. ovaj je tabački odžak brojio 36 majstora. što je bilo 2. br. Esnafi i obrti. Lokalni štavljači napustili su stare tabhane i zaposlili se u fabrici kao najamni radnici. str. 74. Esnafi i obrti. Poneki su majstori imali do 15 radnika. Zametice.000 kg vune. 6.. H. Omeragići. Ušte. str. dok je ranije prerađivano četiri puta više (24. ali od te tri dvije su bile pred potpunom obustavom rada. Kreševljaković. Kazazići. koji su godišnje zarađivali ABH. koji ih je instalirao na Mošćanicu kod Sarajeva. Jeleč je bio jedno od većih naselja u fočanskom srezu. Džinići. a ispred Travnika. 34 35 . O jelečkim tabacima Hamdija Kreševljaković je zapisao slijedeće: “Zanimljivo je da je u svakoj tabhani bilo po devet suvlasnika (ortaka). Svaki zaposleni prerađivao je 600-700 koža godišnje. Foče i Jajca. ZMF. 36 ABH. a onda su ustupljena Ašeru Alkalaju. onda je u tom odžaku bilo zaposleno preko 200 osoba.5 puta manje od najslabije plaćenih radnika u zemlji.36 Prekidom rada fabrike u Jeleču nanesena je velika šteta lokalnom stanovništvu. Ovaj slučaj nije mi više nigdje poznat. Drinjakovići i Husići. Prema izvještaju iz 1891. godine. U njemu se 1891. Njena godišnja proizvodnja iznosila je 80. Merdani. Hadžići.694/BH. Prijedlog je ostvaren 1892.”35 Vjerovatno se većina ovih radnika samo uzgredno bavila preradom kože. 6.000 ovčijih i kozijih koža. Tada je radilo svega devet štavljača i 15 radnika. predloženo je da se u Jeleču podigne moderna fabrika kože. a uz to se dobijalo 70. 73. Dvije godine kasnije fabrika je proširena. Palalije. ali je ona zbog slabog rukovođenja radila samo do 1898. br.

godine. Poseban privredni značaj za Foču i njenu okolinu imalo je sađenje duhana i podizanje otkupne stanice. ona je djelovala u dva pravca – na jednoj strani je nastojala da visokim otkupnim cijenama pridobije seljake za uzgoj duhana i da strogim mjerama spriječi njegovu privatnu preradu i krijumčarenja. Već 1880. str. Od 1882.5 krune. Prosječna nadnica kopača u rudniku Kreka iznosila je tada oko 2. bis 1916. do 1896. godine. Bez obzira na to. čija je cijena prve klase iznosila 160 kruna po 1 q. godine iznosio 234. 1914. godine prosječno 1. tako da je uprava mogla već 1883. Foča 1893.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914.600 kruna. Iste godine kada je otvorena otkupna stanica u Foči izgrađeni su duhanski magacini u koje je uloženo 21. 113 20. To znači da je prihod od duhana u fočanskom srezu bio jednak sumi od 93. str. onda je bruto-prihod 1895. Nažalost. Wien.37 U prvim godinama okupacije Austro-Ugarska je posvetila veliku pažnju uzgoju i fabričkoj preradi duhana. Prva ulaganja u te poslove brzo su se isplatila. 76. Osnovane su dosta kasno i radile samo do izbijanja rata 1914. a na drugoj da što prije stvori uslove za fabričku preradu u zemlji. Osim njih. Broj sadilica duhana stalno se povećavao. i Srebrenica 1897). godine svoju filijalu u Foči. Takve filijale postojale su u više mjesta Bosne i Hercegovine. prihod od duhana predstavljao je značajnu stavku u ukupnom prihodu čitavog kraja. godine podignute su fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru. a od 1892.840 nadnica rudara u Kreki. Uvođenjem monopola. do 1886. a kasnije još dvije – u Banjoj Luci (1888) i Travniku (1893). a njihova dogradnja doBericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. 37 . 25.910 kruna. U fočanskom kraju proizvođen je duhan slabijeg kvaliteta. jedna dobra tradicija nije prerasla u novi kvalitet. Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila. Tvornica ćilima iz Sarajeva osnovala je 1912. znatno sniziti otkupne cijene i uvesti strožije klasiranje. decembra 1879. 1916.200 forinti.955 q godišnje. godine. Ako se uzme da je prosječna cijena duhana po 1 q bila 120 kruna. Wien. dok je čisti prihod čitave ranije produkcije iznosio 1. podignuto je i osam otkupnih stanica i to pet u Hercegovini i tri u Bosni (Orašje 1888.000 forinti. dok je ista količina i I klasa hercegovačkog duhana plaćana 300 kruna. godine fočanski srez proizvodio je prosječno godišnje 317 kvintala. 90.

godine spominje 8 takvih pilana.39 Strani kapital. sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta..40 U privrednom životu Foče posebno i istaknuto mjesto pripadalo je trgovini.000 kruna. iako je bio veoma zainteresiran za bosanske šume. Ukupna investicija u njih iznosila je oko 8. Branislav Begović. 1978. prolazeći sve periode prosperiteta i kriza ove razmjene. Otuda je njeno stanovništvo. Godine 1904.000 kruna. Potkraj osmanske vladavine. Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918). sračunatog na podmirenje lokalnih potreba. izgradilo poseban smisao za trgovinu. godine Akcionarsko društvo za iskorištavanje šuma i pogona parnih pilana. 118-119. Begović. Smještena na trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu. od kojih je samo jedna bila okrugla. taj ugovor nije realiziran sve do kraja austrougarske vladavine. dobilo je na submisijanskoj licitaciji dugoročnu eksploataciju šuma u fočanskom kraju. a 1912. Nazadovanje starih balkansko-orijentalnih zanata i okretanje trgovine prema Austro-Ugarskoj Monarhiji prisililo je Fočake da se prilagođavaju novim uslovima. Foča je nekoliko stoljeća bila u središtu kopnene razmjene dobara između Levanta i zapadnih dijelova Balkanskog poluostrva. str. prije P. str. Njihovi vlasnici bili su domaći ljudi ( Jovo i Aleksa Jeremić. str. 141. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911.. Sarajevo. 40 B. godine 47. Očigledno. godine uz ulaganje od 36. zapošljavala je 27 domaćih radnika. otkupna stanica u Foči zapošljavala je izvjestan broj radnika u toku cijele godine. u fočanskom kraju bilo je podignuto nekoliko pilana potočara. a u sezoni i do 40-50. Tek 1913. 39 Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. Sve pilane su radile s po jednom pilom.38 Izvanredni prirodni uslovi koje je imao fočanski kraj za razvoj šumske privrede i drvne industrije ostali su neiskorišteni za svo vrijeme austrougarske uprave. Hasan Pilav i Hasan Karahasanović). dok se 1910. Goetz i komp. Zemaljski pregled mjestopisa. 91. riječ je o malim pilanama potočarama ograničenog proizvodnog kapaciteta. godine zabilježeno je da fočanski srez ima 4 pilane na vodeni pogon. 224. Ali. vršena je 1910. a 1885. zaobilazio je fočanski kraj zbog udaljenosti od glavnih željezničkih pruga. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. i C. str. str. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 38 . tako da prosječno ulaganje po jednoj pilani iznosi oko 1.000 kruna.114 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 576. Razvojni put šumske privrede. Osim prihoda koje je donosilo uzgajanje duhana.

Uporedi Bosnischer Bote. 115 Izgledi za budućnost naročito su se pogoršali poslije okupacije 1878. godine i to sa dva osnovna razloga: prvo. 182. s kapitalom od 83. 1893.000 kruna. Osim toga. Kompas. Simo Sunarić. Bosnischer Bote. na inicijativu Zemaljske vlade. koji je raspolagao kapitalom od 9. str. str. Meho Hajrić i Šaćir Hajrić i Hermann Fusch (1891). a u drugim mjestima najmanje 6 forinti (12 kruna). 1902. bogata okolina i prisustvo vojnog garnizona koji je djelimično snabdijevala. 390. godinu nedostaju neke trgovačke radnje koje se ranije javljaju. Ahmet Hanjalić (1892). a 1910. Finansijalni ljetopis Bos. godine. 1912. str. Selim Šukalo (1891). Međutim. uključivanjem Bosne i Hercegovine u carinsko područje Monarhije prekinuta je njihova veza s tradicionalnim tržištem u Crnoj Gori i Srbiji i drugo. Tomo Tomašević (1891). naruku duga tradicija. a ovaj posljednji prvenstveno razvoj poljoprivrede. godine u Sarajevu naslijedio Venzel Stjepan. godine osnovan Potporni fond za trgovinu i zanatstvo. . novembra 1883. jer su trgovci u cijeloj zemlji plaćali svega 3% poreza na čistu dobit.41 Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. 403-404. godine bilo 35 takvih trgovaca. U Foči je 1899. u Foči je 1906. 65 i Bosnischer Bote. To znači da je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Foči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. uvedena je obaveza sudskog protokoliranja za sve trgovačke radnje koje su u Sarajevu plaćale najmanje 15 forinti (30 kruna) poreza na čistu dobit. 2.050 kruna i Kreditni fond. preselio iz Kalinovika. Salih Tataragić (1891).FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Autoru nije poznato da li su one prestale raditi ili su njihovi vlasnici napustili Foču. Foča je ostala udaljena od glavnih željezničkih pruga koje su čitav promet okretale prema Austriji i Mađarskoj.-Herc. 1899. ipak. Protokolirane trgovačke firme u Foči 1910. godine 50. koga je 1904. Jovan Radošević (1891). To su sljedeće firme: Husein-beg Zulfikarpašić (1904). značajniji od toga fonda bili su Sreski potporni fond. godine42 Naziv firme 1. s kapitalom od 400. 1910/11. Njihova namjena je bila da kreditiraju zanatstvo i trgovinu. U popisu za 1910. Ovome treba dodati da je razvoj trgovine stimulirao i poreski sistem. 41 42 Altarac Mayer Bajrović Rašidaga Godina protokoliranja 1884. Razvoju fočanske trgovine išli su.000 kruna. str. koji je stupio na snagu 1.

. 36. 35.. 1891. 1905. 16. 9. 1900. 1891.116 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 24. 1907. 25. 1891. 1905. 5. 7. 22. 27. 1893. 37. 1900 1905. 20. 1893. 1905. 18. 29. 1891. 28. Bakić Hadži Ibrahim Bakić Jusufaga Ćehajić Mehmed Džindija Hasan Ekmečić Osman Đonlagić Mehmed i Hasan Glođalić. 26. 32. 31. 33. braća Hadžialić Bećır Hadžimešić Mehmed Kadribegović Edhem Karahasanović Hasan Karahasanović Šerif Karahodža Mušan Karahodža Salih Karavdić Avdo Kujundžić Vasilije i Pero Letić Murat Njuhović Jusuf Oković Omer Pandur Mehmed Pašović Avdo Pašović Ibraga Prepoljac Aleksije Selimović Ibrahim Šiljak Hasan Sirbubalo Salih i Mehmed Sokolović Simo i sinovı Sokolović Timotıje Spitzer Heinrich Stark Johann Šukalo Muhamed Tafro Muhamed Tafro Mustafa Tafro Salko Tataragić Hadži Ibrahim Godina protokoliranja 1891. 1891. 1896. 11. 1905. 1893. 19. 6. 21. 30. 1905. 1891. 15. 1902. 34. 1905. 1893. 17. 4. 1905. 1900. 13. 14. 1905. Naziv firme 3. 1905. 1906. 23. 1910. 12. 1891. 1891. 1891. 10. 1910. 1891. 1894. 8. .

1893. 1910. Trgovinu su. Privredni razvoj Foče. 1891. 1900. braća Glođajići. potpredsjednik. Milan Simić. 41. a vinariju su držala braća Caratan. Vasilije Kovačević i Vlado Hadži-Vuković. Simo Hadži Glođalić. 40. 391. Todo Kočović. 42. 46. 43 44 . predsjednik. str. 1891. 44. 48. 117 Naziv firme 38. Jusuf Njuhović. 43 Moderan hotel. 1891. najistaknutiji trgovci mješovitom robom bili su Niko Hadži-Vuković i sinovi. Godine 1906. Mara Jovović i Carl Herres. članovi direkcije. koji su imali svoje filijale u Goraždu i Sarajevu. 49. Salih Tafro. a hotelijerstvom su se još bavili Jakob Russ. 47. Tomašević Simo Tomašević Tane Tošović Risto i sinovi (Risto. Bosnischer Bote. Simo Sunarić. braća Sokolović. 1891. 1891. Aleksije Jeremić. Nedjeljko Davidović. 43. domaći ljudi i to 35 Muslimana i 12 Srba. Među njima. uglavnom. predsjednik. Konstantin i Vladimir) Trhulj Alaga Trhulj Salih Tufekčić Gavro Tufekčić Mujo Tufekčić Tane Tulek Avdo Tuno Bećir Uzunović Halil Vuković Nike Hadži sinovi (Milan i Vasilije) Vuković Todo Hadži Godina protokoliranja 1891. držao je Samuel Gerstl.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 50. 1892. 1912. Samo je kod nekih bilo naznačeno čime se bave. Đorđe Hadži-Vuković. 39. 1891. Vlado Hadživuković. 1891. Najpoznatiji trgovci drvetom bili su Jovo i Aleksije Jeremić i Šerif Karahasanović. Salih i Mustafa Tafro. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. prema datom popisu. svoje ciglane su imali Ahmet Đonlagić. vodili. uslovili su stvaranje prvih novčanih zavoda. 1892. To su bile uglavnom trgovine mješovitom robom. a posebno akumulacija kapitala koja je vršena u trgovini. kožar i trgovac bio je Jusuf Njuhović. Hadži Bećir Hadžialić. 45. dok su vojničku kantinu držali Josef Gerstl i Maria Schlamp (Šlamp). s 24 sobe. Karakteristično je da su u Foči zabilježeni kao trgovci samo dva stranca i jedan Jevrejin. Alaga Rodžo i Vlado Hadži-Vuković. Meho i Šaćir Bajrić. Bećir Tuno. Milan i Todor Hadži-Vuković.

presjednik (iz Goražda). Simo Glođajić.. januara 1910. Ahmed ef. 136-138. godine i za vrijeme prvog Direkciju Srpske banke i štedionice sačinjavali su: Aleksije Jeremić. jula 1910. Vasilije Popović. Mehmed ef. godine. godine. predsjednik. str. godine. Do 1.000 dionica po 100 kruna. Kompas za godine 1910/11. Muftić. str. Hasić. a osnovana Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo). str.000 kruna. Ahmedaga Hasić. Todor Hadži-Vuković.46 *** Foča i njena okolina ušli su u političku istoriju austrougarskog perioda po događajima koji su se zbili u ustanku 1882. Hasanbeg Alajbegović (svi iz Foče). Risto Jeremić (Tuzla). Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo) započela je rad s dioničkim kapitalom od 200. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. Na glavnoj skupštini štedionice. Milan Hadži-Vuković i dr. Todo Kočović.000 kruna u 2. 1912-13.118 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Muslimanska kreditna banka preuzela je imovinu i dugove Muslimanske štedionice. članovi: Uzeiraga Njuhović.000 kruna. Poslove direktora obavljao je Nikola Kovačević. potpredsjednik (Foča). Rašidkadić. Mustajbeg Prašo (Čajniče) i Alibeg Čengić – Borjanin iz Borja. 126-128. 1911/12. 46 Direkciju Muslimanske kreditne banke sačinjavali su: Ibrahim ef. Salih ef.000 dionica u vrijednosti 100. Vidi: Finansijalni ljetopis Bos. 128-130. maja 1911. Đorđe Hadži-Vuković. Vidi: Financijalni ljetopis Bos-herc. 14. predsjednik i članovi: Husein-beg Zulfikarpašić. likvidirana je Srpska štedionica. Ibraga Selimović. godine – 225 članova sa 619 udjela. predsjednik. Uplaćeno je bilo 2. Ali ef. Nadzorno vijeće: Mustajbeg Kršlak.-Herc. Osnovana je s dioničkim kapitalom od 500. godine imala je 255 članova s 560 udjela po 50 helera nedjeljno. članovi: Salih ef. osnovana je Srpska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom).. 45 .45 Muslimanska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom) osnovana je 1907. Odlukom glavne skupštine. Vlado Hadži-Vuković. Rašidkadić. novembra 1912. data je saglasnost da se osnuje Muslimanska kreditna banka (dioničarsko društvo). Preuzimajući imovinu i dugove Srpske štedionice. a krajem 1910. str.44 Krajem 1909. i 170. Kompas 1912/13. Rašidkadić. 20. godine.000 kruna u 10. potpredsjednik i članovi: Milan Simić. Na njenom čelu stajali su najistaknutiji predstavnici srpskog trgovačkog građanstva. 226. godine bilo je uplaćeno 160. Manjo. Nedjeljko Davidović (Čajniče).000 dionica po 50 kruna. Zaključak je proveden u djelo na glavnoj skupštini 19.

i 11. U znak otpora vojnom zakonu. 119 svjetskog rata 1914-1918. ekonomski i društveno izolirala od susjednih zemalja i uspostavila strogu birokratsku vlast s jakim vojnim garnizonom. 93. Opšte nezadovoljstvo dostiglo je kulminaciju u prvoj dekadi januara 1882. Na tom mjestu ukrštali su se putevi iz istočne Hercegovine i južne Bosne. godine. ali je bilo Fočaka koji su učestvovali u odlučujućoj bitki na Glasincu. str. pa je konstatirala da je u srezu snažan pritisak poreskih i šumskih organa. okupljajući bošnjačko i srpsko stanovništvo. ipak su im preporučene taktičnost i obzirnost. Budući da je naseljen isključivo muslimanskim i srpskim stanovništvom. plaćanju poreza. Predstavnici okupatorove vlasti izvještavaju iz Foče. Žalbe su naročito dolazile na šefa šumske uprave. Foča. Odmah je požurila da objasni razloge za takav stav stanovništva. a nezadovoljstvo se naročito ispoljilo prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. tako da je vlast preduzimala prisilne mjere. turske i srpske granice. novembra 1881. Nisu se lahko mirili s nastalom situacijom. Hercegovački ustanak. Žandarmerijsku stanicu napala je grupa od 100 ustanika predvođenih podserdarom Perom Tunguzom. noću između 10. neprijavljivanju pred sudom i slično.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Proglašavanje vojnog zakona bio je dovoljan povod za to. što nije bilo beznačajno za dalji tok ustanka. 4. Sve što se događalo između njih ne izlazi iz okvira političke istorije većine naših mjesta. Pripreme za ustanak počele su u čitavom kraju. nisu se mogli izbjeći sukobi između stanovništva i okupacione vlasti. Ustanak je počeo napadom na žandarmerijsku stanicu u Ulogu. novembra 1881. januara 1882. godine. koja ga je politički. kao ni drugi gradovi jugoistočne Bosne. Iz takvih reagiranja okupaciona vlast je zaključila da se u fočanskom srezu više nego i u jednom drugom može očekivati otpor vojnom zakonu. koji je još 1878. godine. 80 muslimanskih porodica iz Foče podnijelo je zahtjeve za iseljenje. da narod čitavog sreza pruža pasivan otpor koji se ispoljava u odbijanju da učestvuju u javnim radovima. godine. godine imao svoju četu. godine.47 Iako su okupacione vlasti dobile naređenje da djeluju energično. u blizini crnogorske. Uz 47 H. . nije pružila neposredan otpor kad ju je zaposjedala austrougarska vojska u oktobru 1878. Kapidžić. S obzirom na to da je nezadovoljstvo imalo dublje socijalne i političke korijene. fočanski kraj najteže je podnosio novu okupacionu vlast. U izvještaju kapetana Lukića stoji da su ustanike sačinjavali Bošnjaci i Srbi iz Borča i Foče.

114. Kapidžić. godine zauzeli žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču. Neposredna posljedica toga bilo je ugrožavanje austrougarske vojske u Foči i napuštanje žandarmerijskih stanica u Čelebićima. Kapidžić. prema osmanskoj granici sve do Čajniča. da im se uputi pomoć od 60 ljudi. str. Garnizon u Foči imao je 300 vojnika. Cilj im je bio da oslobode Foču.. od kojih su 150 bili regruti. U Foči je koncentrirana austrougarska vojska. O ovim događajima Hamdija Kapidžić je pisao: “SituaH. 50 H. a poslije toga su svoje glavne napore prenijeli iz gornjeg Podrinja i Zagorja prema Foči. Kapidžić. ali im fočanski garnizon u tome nije mogao pomoći. gdje je zauzeo žandarmerijsku stanicu u Tjentištu. čiji su glavni punktovi bili oko Huma i Broda. 109-110. jer su se ustanici pojavili na Vučijem brdu i Vratlu. Vodio je grupu od 600 ustanika i 1. januara 1882. preduzeo akciju dolinom Sutjeske. str.120 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. prema Crnoj Gori i Sandžaku.48 Neposredno poslije izbijanja ustanka u Ulogu nezadovoljstvo se proširilo na Podrinje. Tom prilikom zarobljen je 21 žandarm i vojnik. 13.. Jedna kolona pod komandom pukovnika Hacea stigla je u Foču 2. H. ključnu ulogu u uloškom ustanku imao je Omer Šačić. Hercegovački ustanak. 48 49 . str. februara 1882. a iz Sandžaka je upućen jedan bataljom u Čajniče i Foču. Peru Tunguza. Komandant svih tih snaga bio je general Obadić. Najaktivnije ustaničke vođe bili su Pero Tunguz. januara. Ustanici su zauzeli skele na Drini i počeli se prebacivati na desnu obalu.49 Ustanici su 25. februara.50 Do 1. Mazoču i Bastasima. koji je s više sinova učestvovao u njegovoj pripremi i izvođenju. Hercegovački ustanak. Hercegovački ustanak. februara već se bilo diglo na ustanak stanovništvo na lijevoj obali Drine. On je dobio tajnu poruku iz Crne Gore da zauzme Foču i prekine njenu vezu sa Sarajevom. 16. Žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču tražile su. Tako su glavni skelski prelazi na Drini došli u ruke ustanika. Najznačajniju ulogu u ostvarenju tog zadatka imao je Stojan Kovačević. bogati zemljoposjednik. ali su svi pušteni na slobodu. Preduzeta koncentracija vojske i njeno stavljanje pod komandu jednog generala ukazuje na strategijski značaj Foče i ozbiljnost ustaničkih akcija. Stojan Kovačević i Salko Forta.

Ustanička akcija počela je napadom na Brod. februara sa jednim dijelom vojske preduzeo izviđanje dolinom Drine i Sutjeske. Hercegovački ustanak. Kapidžić.). Hercegovački ustanak. Kapidžić. Borili smo se dva dana (3. Kapidžić. str. 165. a ostatak vojnika rasporedio je na položaje oko Foče. u bitkama oko Foče učestvovalo je 1. Do žestokih borbi došlo je 4. 53 H. Ipak. jer su ustanici zaprijetili da će ga odvojiti od Foče. H. drugi smo stavili u pokret prema Foči. i 15. zauzeli sve kasarne. rasporedili smo svoje snage (1500 i to tako što smo postavili jedan dio na Krbljinama prema Rogoju. Hercegovački ustanak. i 4. H. da se kod Broda vode borbe i da kod Cvilina ustanici prelaze Drinu na više mjesta. zatim smo navalili na Foču sa svih strana. februara da su ustanici opkolili Foču. slabo naoružani i bez artiljerije nisu se mogli suprotstaviti izvježbanoj vojsci u utvrdama. H. Iako su pokazali izvanrednu preduzimljivost i hrabrost. str. Jovom Karovićem i Beširom Kaljačom.54 Ustanici nisu zauzeli Foču. str. februar). 54 H. Hercegovački ustanak. februara oko utvrđenog Susječna i Broda. Položaj okupatorske vojske u samom gradu otežao je pokret u srpskom dijelu varoši.500 boraca.53 Očigledno je da su ustanici iskoristili momenat kada je general Obadić napustio Foču s dijelom trupa i na taj način oslabio odbranu.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Sve snage morale su se koncentrirati na odbranu grada. februara kada je stigao general Obadić s pojačanjem i da je u njima poginulo 4. 164. U austrougarskom izvještaju kaže se da su borbe za Foču bile žestoke. Komanda u Foči javila je 2. 165. stigao iz Kolašina”. a s trećim smo izvršili napad na Susječno kod Foče). Prema ustaničkim izvještajima. str. a ranjeno 17 vojnika. i 4. da su prekinute 4. U jednom izvještaju piše: “Kad smo saznali za tu namjeru (kretanje pukovnika Hacea prema Foči). februara postala je po austrijsku vojsku kritična. februara 1882. U izvještaju stoji: “Sve je ustalo i opšta je revolucija. Stojanu su pristizale ustaničke čete iz područja desne obale Drine iz Sandžaka pod Tošićem. a trećeg dana prekinuli borbu”.51 General Obadić je 4. Ustanici su imali 3 mrtva i 4 ranjena. koji je prema konfidentskim izvještajima. jer je bila dobro utvrđena i branjena s osam bataljona ojačanih artiljerijom. 121 cija između 2. 52 General Obadić morao je prekinuti nastupanje prema Bastasima. iz borbi za Foču 3. Uspješne akcije ustanika vođene su sve do povratka i koncentracije svih trupa. sve je naoružano” (kurziv I. 51 52 . 164. Kapidžić. tako da su oni treći dan morali prekinuti borbu.

217. Pomenutih 700 ustanika u fočanskom kraju vezalo je za sebe 18 četa austrijske vojske. Na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku je uspostavljen vojni kordon koji je potpomognut s devet žandarmerijski stanica: Foča. ni to nije bilo dovoljno da se uspostavi trajniji mir. februara u vrijeme austrougarske ofanzive na Zagorje. Krajem 1882. str. Forta se sa svojim ljudima povukao u Borač. Međutim. Za sređivanje prilika u krajevima koji su se digli na ustanak nova vlast se oslanjala na vojsku. godine formirana je u graničnom pojasu prema Crnoj Gori. ostalo je zabilježeno da je ustanicima pružilo pomoć svojom pobunom srpsko stanovništvo u gradu. Čelebić. februara nije prekinuo dalje ustaničke akcije u fočanskom kraju. H. ali je od toga bilo izuzeto 241 lice koje se istaklo u ustanku. na čelu s generalom Obadićem. a Stojan Kovačević se sa manjom četom vratio u Gacko. okupaciona vlast proglasila je amnestiju za ustanike. koji su se koristili svakom pogodnom prilikom da napadnu okupacionu vojsku. 165. Suha. ali i na domaće ljude kojima je osiguravala privilegiran socijalni i politički položaj.56 U čitavom Hercegovačkom ustanku 1882. godine fočanski kraj dao je izvanredan doprinos. Žestok napad ustanika na Brod kod Foče zabilježen je 23. Kalinovik. . U narodu fočanskog kraja ovaj ustanak poznat je kao “Stojanov vakat”. godine Austro-Ugarskoj je uspjelo da okonča 50-godišnji nemirni period u Bosni i Hercegovini. Sandžaku i dijelu Srbije posebna vojno-policijska formacija. Slamanjem ustanka iz 1882. policiju. str.122 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. koji je 55 56 H. boreći se protiv austrougarske vojske. U gradu Foči je od amnestije bilo izuzeto 20 Bošnjaka i 8 Srba. koji je komandovao s oko 600 ljudi. Ustanici više nisu bili u prilici da organiziraju veći napad na Foču. Jeleč. U njemu su učestvovali zajedno Srbi i Bošnjaci.. Vikoč i Ljubina. Među njima je bilo 187 Srba i 54 Bošnjaka. Hercegovački ustanak. Kapidžić. Nakon ustanka. jer je ona postala koncentracioni i polazni centar austrougarske vojske iz koga su išle sve akcije protiv ustanika u Ulogu i Zagorju. U okolini Foče zadržalo se oko 700 ustanika. Hercegovački ustanak. Kapidžić. godine. Bastasi. Previla. Neuspjeli napad na Foču 2-4. takozvani štrajf-korpus (“Streif-korps”).55 U borbama oko Foče istakao se Stojan Kovačević. brojni birokratski aparat.

Tada su ga sačinjavali: Huseinbeg Zulfikarpašić Čengić. on je posjetio fočanski kraj. a da se istovremeno radi na pridobijanju naroda za prihvatanje okupacione vlasti. dao je 60 forinti. u kojem je ustanak bio tek ugušen. Kako to treba praktično raditi pokazao je Benjamin Kalaj. godine 12 članova. godine u Foči sačinjavali. Prilikom svog prvog obilaska Bosne i Hercegovine. Sulejman-beg Pašić. neposredno poslije imenovanja za ministra. Mehaga Hadžimešić. Bajraga Tuno i Uzeiraga Njuhović. zajednički ministar finansija i najodgovorniji funkcioner za vođenje austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. Bećiraga Tuno. Svaka dozvola za ugostiteljsku. Idrizbeg Avdagić. 57 . 123 bio veoma pokretan i imao zadatak da u svakom momentu efikasno djeluje u slučaju lokalnih pobuna ili upada oružanih grupa preko granice. Sarajevski list. Nikola Caratan. godine. br. Tane Tomašević. Za podatak zahvaljujem dr. Aleksije Jovičić i Muhamedbeg Avdagić. Sulejmanbeg Pašić. a 1912. a u mnogim slučajevima tražene su i druge usluge. podnačelnici. a Srbe trgovci. a jednom hadžiji. od kojih je bilo 7 Bošnjaka i 5 Srba. Hadži Ibrahim Bekić. načelnik. 109. Vlado Glođajić. Husaga Pilav. Iz Beča i Sarajeva stizale su instrukcije da se energično postupa protiv onih koji narušavaju red i sigurnost. zastupnici: Muratbeg Čengić. podnačelnici: Vasilije Kujundžić i Ahmetaga Hasić. Jovo Jeremić i Todo Niković. “što je među prisutnim muhamedancima pobudilo neobično radovanje i zahvaljivanje”. septembar 1882. 10. Njega su 1900. Salihbeg Čengić. U gradu Foči je razdijelio 500 forinti sirotinji. Bošnjake su zastupali zemljoposjednici i trgovci. U gradskom vijeću bilo je 1900. zastupnici: Vaso Tomašević. kome su “hajduci” zapalili han. Avdaga Muftić. godine u vijeću su sjedili 9 Bošnjaka i 3 Srbina.57 Posebnu funkciju u političkom djelovanju u narodu imalo je gradsko vijeće (Medžlis) sastavljeno od uglednih i lojalnih predstavnika građanstva.58 Socijalni sastav gradskog vijeća nije se izmijenio ni 1912. Jusufaga Njuhović. načelnik. U Ustikolini je dao 100 forinti za opravku džamije.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Tomislavu Kraljačiću. trgovačku ili kakvu drugu radnju bila je uslovljena u najmanju ruku lojalnim držanjem prema vlastima. uz garanciju da će zadržati ranije socijalne pozicije. Takođe se djelovalo preko vjerskih službenika i zemljoposjednika koji su već u početku probrani kao politički oslonac nove vlasti.

. izdvojio tanak sloj srpskog i bošnjačkog građanstva koje se stalno smjenjivalo u gradskom vijeću. katolički izborni srez). koji se prelamao i u fočanskom srezu. direkcijama srpske i muslimanske banke. pri čemu im je pravila razne ustupke. Međutim. godine primjenjivani zakoni iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji. nalaze samo tri Srbina (a ranije ih je bilo pet). Uspjesi Srbije i Crne Gore izazvali su oduševljenje srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i pojačali njegovo opoziciono raspoloženje prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. bilo je zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava. srpsko-pravoslavni izborni srez). počelo stvaranje političkih grupa i stranaka. zatim Mahmud-beg Fadilpašić (III kurija. islamski izborni srez). U Foči se. što se vidi iz podatka da se u gradskom vijeću 1912. kao i u odborima njihovih kulturno-prosvjetnih i potpornih društava. koje će ići od saradnje s austrougarskom vlašću. U tim svojim nastojanjima ona je uspijevala da pridobije samo dio građanstva i krupne zemljišne posjednike.. islamski izborni srez) i Gavro Gašić (III kurija.124 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zaoštravanje političkih odnosa u fočanskom srezu započelo je balkanskim ratovima. Zatim je. U Bosanskohercegovačkom saboru fočanski srez zastupali su Mustajbeg Mutevelić (II kurija. pokreti za crkveno-školsku autonomiju Srba i vjersko-školsku autonomiju Bošnjaka predstavljali su specifičan vid opozicionog političkog djelovanja. mada se struktura stanovništva nije mijenjala u korist Bošnjaka. da bi i na taj način pribavljali društveni ugled. 2. dr Luka Čabraić (II kurija. u deceniji pred Prvi svjetski rat. maja 1913. 10. 9. Austrougarska vlast je nastojala da upravo njih pridobije za svoju politiku. organizacija i stranaka.. Iz straha pred tim raspoloženjem austrougarske vlasti iskoristile su skadarsku krizu da u Bosni i Hercegovini zavedu “iznimne mjere” (od 3. vakufskom i crkveno-školskom odboru. godine). Srpsko građanstvo u Foči bilo je opoziciono raspoloženo prema austrougarskoj politici. do 15. kojim su zabranjene prvenstveno srpske nacionalne i vjerske organizacije i društva. Imetak koji su stekli trgovinom i brojnim kmetskim selištima ulagali su dijelom u odlazak na hadžiluk (odatle uz imena i prezimena dodatak hadži) i dobrotvorne svrhe. kao i u drugim našim gradovima. srpsko-pravoslavni izborni srez). Risto Hadžidamjanović (II kurija. 15. preko političkih kompromisa do otvorene opozicije. S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini sve do 1910. 21.

125 Obračun koji je počeo sa srpskim stanovništvom u vrijeme balkanskih ratova nastavljen je u drastičnoj formi poslije Sarajevskog atentata i u toku Prvog svjetskog rata. trojica su se uspjela spasiti bijegom. Zaveden je vojnookupacioni režim. a na drugom ubila Maziju. politički sumnjivih ljudi. Komoran. 1920. Šopronj. tokom 1916. U Foči je formiran ratni vojni sud koji je na suđenjima uhapšenim donosio presude koje su odmah izvršavane. u Foči su austrougarske vlasti kao taoce postavili šest uglednih Srba kod dva željezna mosta na Drini. Grac. a ponegdje i bošnjačko i hrvatsko. a na drugom pop Vasilije Kandić i trgovci Milan Hadži-Vuković i Nikola Mazija. godine. godine strijeljano i povješano 126 osoba. Travnik i Bihać). kada je Srbija odbila austrougarski ultimatum. počela su hapšenja za austrougarske vojne i policijske organe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Prvih mjeseci rata. Srpsko stanovništvo je odvođeno u logore širom Monarhije (Arad. Izbijanjem rata. jula 1914. bile takve da su jedni vješani. Beograd-Sarajevo. 115. organizirane su u bosanskohercegovačkim gradovima protivsrpkse demonstracije.000 lica. a u toku 1915. str. Masovno je hapšeno srpsko stanovništvo. U zoru 9. pop Vladimir Popović iz Čelebića i trgovac Niko Hadži-Vuković. . Presude su. koji je ukinuo većinu mirnodopskih i zaveo vojne zakone. Od atentata.). Iz čitave grupe. Zabranjen je veliki broj srpskih knjiga i časopisa. i 1917.000. Tuzla. Sarajevo. dok 59 Vladimir Ćorović. a jedan je teško ranjen umakao sa strijeljanja. u kojima su pljačkane i demolirane srpske trgovačke radnje i kuće. Crna knjiga. avgusta 1914. Među njima bio je i starac s preko 80 godina. Još iste noći. a treći otpremani u logore. koje mu je bilo naklonjeno. Bosna i Hercegovina postala je ratno područje. raspuštena su sva srpska kulturno-prosvjetna i đačka društva. a u Doboju.000 lica iz Bosne i Hercegovine. dvojica mladića ispod 20. godine umrlo je oko 5. od austrougarskih jedinica naročito su stradala pogranična područja prema Srbiji i Crnoj Gori. U Foči je 14. drugi strijeljani. od kojih je u logoru umrlo 2. Na prvom su bili pop Josif Kočović. Doboj itd.59 Očekujući ofanzivu srpske i crnogorske vojske. a posebno poslije objave rata Srbiji. prvenstveno Srba. 25. U Arad je internirano 5. godine inscenirano je niz političkih procesa protiv uglednih Srba (Banjaluka. uglavnom. avgusta vojna patrola strijeljala je taoce na prvom mostu. a dvojica ispod 18 godina.

godine nizvodno od Foče. Račići – 31. srpsko stanovništvo jugoistočne Bosne dočekalo je srpsku i crnogorsku vojsku kao oslobodilačku. Užička vojska nastavila je ofanzivu 22. avgusta 1914. Zahl 13. Od 5.61 Najveći broj interniranih bio je iz sela: Sijerča – 100. Poslije terora koji je nad njim izvršila austrougarska vojska. oktobra Užička vojska je odbačena na liniju Vratar – Vigova Gora – Šenković.126 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Krajem septembra. i 15. a tri dana kasnije i kod Goražda. 177 muških i 9 djece. Miljevine – 49. a 30. radi obezbjeđenja lijevog boka Užičke vojske. Od toga broja bilo je 170 ženskih. Zakmura – 24 itd. srpska vojska je izbila pred Vlasenicu. do 10. Osim ovih. 95. 31-36. 59-60. 1915. Vorzeichnis der auf Grund der Verordnung von 13. septembra 1914. iz fočanskog sreza internirano je 58 domaćinstava s ukupno 356 lica srpske nacionalnosti. a prilikom njihovog odstupanja dio srpskog stanovništva i iz fočanskog sreza napuštao je domove i krenuo u Crnu Goru i Srbiju. u fočanskom i susjednim sreCrna knjiga. 60 61 . Sarajevo. str. učitelji.. je dvojicu drugih teško ranila. trgovci i intelektualci. septembra obje vojske su izbile na visinu Rogatice. str. a crnogorska na liniju zapadne padine Romanije – selo Pale – Kalinovik. Sandžačka vojska stupila je u dejstvo i prešla Drinu 11. dok je Užička vojska prešla Drinu 14. a Sandžačka je krenula preko Romanije i dolinom Prače prema Sarajevu.60 Iz navedenih primjera jasno se vidi da su u Foči i u drugim mjestima na najvećem udaru bili srpski sveštenici. oktobra odstupila na desnu obalu Drine. Fočanski kraj je na samom početku rata bio neposredno ratno područje i više od mjesec dana bio je u rukama crnogorske vojske. u ofanzivu na Višegrad. Srpska vrhovna komanda šalje Užičku vojsku. Višegrada i Međeđe. Još u vrijeme pripreme ofanzive srpske i crnogorske vojske na jugoistočnu Bosnu. Oba teško ranjena taoca internirani su u logor u Arad. septembra pravcem Han-Pijesak-Vlasenica. Crna knjiga. u sadejstvu s crnogorskom Sandžačkom vojskom. Direktivom od 27. Mrežica – 77.421/Präs. godine.. U ovom popisu navedena su sela i poimenice sva domaćinstva i lica. Užička vojska je do 25. Do 17. str. septembra kod Starog Broda. Oktobar 1914. godine. U daljim borbama. expatriirten bosnisch-herzegovinischen Landesangehörigen. krajem avgusta 1914. oktobra isto je učinila i crnogorska vojska. gdje se sastala sa Sandžačkom vojskom.

Rekvirirani su pšenica. avgusta 1914. Ovaj pokret bošnjačkog stanovništva brzo se proširio i na srezove jugoistočne Bosne: fočanski. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika i to 7. kukuruz. Zemlju su najvećim dijelom obrađivali oni koji to nikada nisu radili. pojačavale su strahovita glad i epidemije koje su popratne pojave ovakvih vanrednih prilika. ovas. Nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama pokušalo se spriječiti maksimiranjem cijena žita i brašna. broj izbjeglica (“muhadžera”) iz svih krajeva narastao je na 36. ječam. a do sredine januara 1915. ni tako strogo ograničene i nedovoljne količine stanovništvo nije redovno dobijalo zbog neredovnog saobraćaja u ratnim uslovima. a među njima visok procent 63 Petar Tomac. što predstavlja dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika.000 Bošnjaka sa ženama i djecom.2 kg brašna ili 9 kg žita. ili o izbjegličkom pokretu bošnjačkog stanovništva. Do konca oktobra 1914. 1973. Kasnije. . godine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. među kojima je bilo oko 20. donesen je zakon na osnovu koga je bio reguliran promet žitom i brašnom. raž.000 lica. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armije prema Srbiji. U svim mjestima vršene su rekvizicije i stvorene rezerve žita i brašna. što znači da je bosanskohercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. čajnički. godine donesen je Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama. proso. str. višegradski i rogatički. Mjesečni limit u Ugarskoj iznosio je 18 kg a u Austriji 10 kg po stanovniku.480. Njime je bio obuhvaćen veliki broj porodica koje su se kretale prema Sarajevu i drugim mjestima u unutrašnjosti.000 žena. Beograd. Prilikom povlačenja austrougarskih trupa iz Novopazarskog sandžaka za njima je krenulo oko 9. Normalna mjesečna potrošnja žita po jednom stanovniku uzima se 18 kg mjesečno. Prvi svetski rat 1914-1918. Međutim. marta 1915.000 djece i oko 16. tako da se nije mogla završiti žetva niti naredna sjetva. Već 3. brašno i krompir. heljda. 125-126. bilo da se radilo o teroru nad srpskim stanovništvom. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. 29. 127 zovima pojavljuje se izbjeglički pokret bošnjačkog stanovništva. Zabranjen je izvoz iz Bosne i Hercegovine. Mobilizacija najsposobnije radne snage i rekvizicije konja i volova za vojsku značajno su smanjile produktivnu snagu poljoprivrede i to upravo u vrijeme kada su njeni proizvodi bili najpotrebniji. godine na 46.63 Izuzetna stradanja koja je proživljavalo cjelokupno stanovništvo Foče i njene okoline.

do 1916. na užem području sreza. izuzimajući radnike na teškim poslovima dobilo svega 200 grama brašna na dan po stanovniku. a nadziranje je vršila žandarmerija.50%. dok je gradsko stanovništvo. 66 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. godine. Cijene životnih namirnica od 1913.128 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bis 1916. 131-132. Kraj rata dočekan je sa značajnim gubicima stanovništva.65 Ishrana stanovništva postajala je sve teža..64 Da bi se uvela još oštrija kontrola snabdijevanja stanovništva. godine vojnom mobilizacijom u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno 2.200 lica ili oko 50 lica mjesečno. dok je taj procent u Austriji iznosio 0. Prema popisu iz 1910. u posljednjim godinama rata (1916-1918) umrlo je od gladi i iznemoglosti 2. 65 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. ali on je zvanično dat i u njega ne bi trebalo sumnjati. jer se samo na taj način mogla obraditi zemlja.500 lica (oko 20% stanovništva). 56-57. godine porasle su za tri puta. 141-142. u vojsku je regrutirano 7. 1917. a uz saglasnost reis-ul-uleme i muslimanske žene. a stupile su na snagu 11.000 stanovnika. godine. Radovima su rukovodili posebni odbori. u aprilu 1915. bis 1916. godine izdate su karte za dodjelu hljeba i brašna.. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. Tada je povećana količina žita za seosko stanovništvo sa 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. maja 1915.35% ukupnog stanovništva. Izbijanjem rata 1914. zatim školska djeca iz osnovne škole pod nadzorom učitelja. str. Dugi i iscrpljujući rat trošio je i posljednje rezerve hrane. maja 1919. Wien.66 Prema izvještaju Sreskog ureda u Foči od 22. Prema austrougarskim izvorima. a u Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. činile su žene. 64 . godine.300% veće nego prosječne cijene istih artikala 1914. godine. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. uže područje fočanskog sreza (bez ispostave Kalinovik) imalo je oko 38. str. Ovaj podatak izgleda pretjeran. godine. Cijene životnih namirnica koje je 1918. godine utvrdila vlada bile su za 350% do 2. bis 1916. Kakve je razmjere dobila nestašica i skupoća najbolje se vidi iz porasta cijena životnih namirnica u Sarajevu. U nedostatku radne snage poljoprivredne radove su obavljali zatvorenici i ratni zarobljenici. Organizirane su prisilne “mobe” za žetvu i za sjetvu. 1917. mašine i druga oruđa i stavljeni na raspolaganje za zajedničku upotrebu. str. Rekvirirani su svi plugovi.

koje se izražavalo na različite načine. oba iz Foče. zajedno s klasnim isprepliću se i zaoštravaju vjerski i nacionalni odnosi na selu. a uskraćivanje trećine i uzurpiranje zemlje koju obrađuju uzima široke razmjere. koje je bilo izloženo uništavanju. pa su 1918.147 stanovnika. u fočanskom i susjednim pograničnim srezovima još su više pojačavali teror nad srpskim stanovništvom i teške uslove života izbjeglog muslimanskog stanovništva. Nagomilani ekonomsko-socijalni problemi. Zbog vjerske i nacionalne strukture zemljoposjednika (pretežno Bošnjaka) i kmetova (pretežno Srba). godine utvrđeno je da na užem području sreza živi 28. a da je stizalo jedva 8 vagona. 129 Mađarskoj 0. doveli su 1918. U izvještaju Sreskog ureda kaže se da dvojica posljednjih “harangiraju masu”. a nova se nije konsolidirala. Slab aparat vlasti nije se mogao suprotstaviti pljačkaškim akcijama seljaka. str. Na ruku seljačkim nemirima išle su nesređene prilike. zatim internirani i prisiljeni da napuštaju vlastite domove i da ostavljaju imetak koji su mukotrpno i dugo sticali. . bivšim zarobljenicima i aktivnim učesnicima u oktobarskoj revoluciji. Neriješeno agrarno pitanje zaoštrilo je u toku rata socijalne odnose na selu. U čitavom šarenilu antiratnih pojava naglašeno je dezerterstvo iz austrougarske vojske i stvaranje tzv.984. jer je stara vlast bila na izmaku. 18. godine seljaci pokušali da ga sami riješe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Oni pale begovske kuće i imovinu. br. kao i odjeci Oktobarske revolucije. Sreski ured navodi da je za prehranu stanovništva u posljednjim godinama rata bilo potrebno 18-24 vagona žita mjesečno. Popisom iz 1917. Kao vođa socijaldemokrata u fočanskom srezu spominje se cipelarski radnik Šćepan Nećić zvani Burilo. Vlasti su tražile izlaz u uspostavljanju 67 Glas slobode.45%. 73. zelenog kadra. koji je bio povjerenik Sreske bolesničke blagajne. 1918. Likvidirani su naročito ugledni ljudi. godine 30. Poslije Brest-Litovskog mira zeleni kadar se omasovljuje povratnicima s istočnog fronta. Izvjesni pokušaji da se ovo pitanje riješi za vrijeme rata nisu uspjeli. i 1919. a kao propagatori boljševičkih ideja student Pavle Kočović i stolar Gavro Vuković. Ove nemire je još više zaoštravala “boljševička agitacija koju provode i podstiču povratnici sa istočnog fronta i socijalistički agitatori”. 3. koje su mjestimično bile praćene i ubistvima bošnjačkih zemljoposjednika. 9. 67 Teškoće karakteristične za čitavu zemlju. godine do naglog širenja antiratnog raspoloženja. a 1918.

U tome je ležao i najveći značaj seljačkih nemira u vrijeme konsolidiranja novostvorene države. 1. Zvanično proglašenje Kraljevstva Srba. novembra 1918. pa su Narodno vijeće i Zemaljska vlada za BiH pozvali srpsku vojsku (4. koje je imalo zadatak da zajedno s ostalim narodnim vijećima južnoslavenskih zemalja pripremi stvaranje zajedničke jugoslavenske države. Iako je srpska vojska nastojala da uspostavi red i mir. došlo do formiranja Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. kao i neke druge mjere nisu bile dovoljne da se osiguraju red i mir.130 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tom prilikom naglašeno je da je stanje naročito teško u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. U toku oktobra.. u Foči je stvoren odbor Narodnog vijeća. septembra. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme). 1918) da se preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične i imovinske sigurnosti. novembra 1918. uspostavljanju prijekih sudova.. I 1919. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini prestala je definitivno 1. mobilizaciji rezervista i obrazovanju poluvojnih formacija. godine. septembra 1918) u Sarajevu je. preko Višegrada u Sarajevo. 20. Sve preduzete mjere nisu trajnije rješavale agrarno pitanje kao najteži socijalno-politički problem u zemlji. vanrednog stanja u ugroženim srezovima. gdje je već došlo do nereda zbog upada komita iz Crne Gore. Poslije proboja Solunskog fronta (14-17. Podređenim vlastima bilo je naređeno (3. 6. Vlada je naredila da se formira narodna garda koja ima zadatak da “održi javni red i mir u mjestu i okolici”. koju je imenovalo Narodno vijeće Bosne i Hercegovine. XI 1918) da hitno dođe u Sarajevo. nije imala dovoljno snage . Hrvata i Slovenaca uslijedilo je mjesec dana kasnije. pa se u njegovo razrješavanje uključio sam državni vrh (Proglas regenta Aleksandra. S obzirom na to da se u stari policijski i žandarmerijski aparat nije imalo povjerenja. Prve jedinice Druge srpske armije stigle su 6. decembra 1918. koji je kao i u drugim mjestima imao svoju narodnu gardu. Ova. Najvažniji zadatak Narodnog vijeća i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu bio je da u prelaznom periodu sačuvaju red i mir i društveni poredak. kada je vojni poglavar general Stjepan Sarkotić predao vlast Narodnoj vladi. nov. tzv. narodnih gardi. a zatim da se stara o razoružanju austrougarske vojske i da sprečava nerede i pljačke koje bi ta vojska činila u povlačenju.

Milan Gaković. narodna garda kao poluvojna formacija sreskih narodnih vijeća. 6.67b Upadi komita iz Crne Gore trajali su nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata i ugrožavali bošnjačko stanovništvo oko Foče. maja 1919. a ponegdje su upadale u gradove i uspostavljale vlast. Kotarski ured u Foči – Zemaljskoj vladi. koji je nesnošljivost između Srba i Muslimana često bacio u nazadak. posebno kod bošnjačkog stanovništva.728 kruna.) pa do danas među pograničnim pučanstvom poginulo od razbojničkih ruku šest viđenih Muslimana. 131 da se osiguraju granična područja prema Crnoj Gori. Nije ni čudo da se sve to izrabljuje u političke svrhe i u raspirivanju vjerske mržnje. a negdje je djelovalo više faktora istovremeno: stari aparat vlasti. godine Crnu Goru oslobodila je srpska vojska. s kojom su sarađivale crnogorske ustaničke snage i crnogorske komite. 67a 67b . koja je veliki broj aga i to isključivo Muslimana bacila na prosjački štap. Tamo su napadale austrougarsku vojsku ometajući joj odstupnicu. Prilike su bile veoma teške. crnogorske komite i nepoznata lica učinili su kod 28 bošnjačkih (druga se ne spominju u izvještaju) domaćinstava štetu u iznosu od 110. Prema izvještaju Sreske ispostave u Kalinoviku od 30. O tome svjedoči više izvještaja lokalnih vlasti koje su istraživale štete učinjene bošnjačkom stanovništvu. ZV. Naročito je tim poskočio broj varoške siročadi. da je od novembra one godine (1918 – A. br. odakle su upadale naoružane grupe komita i vršile razna nasilja i pljačkali stanovništvo. Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1918-1921. a u pograničnim srezovima prema Crnoj Gori pojavljuju se kao faktor i crnogorske komite. koja se skoro isključivo regrutira iz bivših aga”.67a U oktobru 1918. Sreski ured u Foči. maja 1919. Pojedine grupe komita odvojile su se od srpske vojske i samostalno upadale u pogranična područja. srpske jedinice. jer je u prelaznom periodu u mnogim mjestima bilo uspostavljeno dvovlašće. obavještava Zemaljsku vladu o ubistvu Nurbega Šadimlije i pljačkanju nekih Bošnjaka. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. Ovako nesređena organizacija vlasti ostavljala je prostor u fočanskom regionu za razne anarhične pojave koje su izazivale opštu nesigurnost i strah. 25-26. Goražda i Čajniča. Sarajevo. Njihove pljačkaške akcije i ubistva uglednih Bošnjaka unosili su ABH. Drugi bi razlog bio. kad se uoči. 3034/1919.P. 1970. pa navodi da je stanovništvo u velikom strahu i da je “naročito panika zavladala među muslimanskim svijetom.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. br. koji je do sada isključivo bio izložen razbojničkim ispadima. septembra 1920. str. 22. najnovija naredba o oduzimanju begluka.

95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. U svim ostalim srezovima broj pismenih nigdje nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. prirodno je što su postojale razlike u broju pismenih na početku i na kraju austrougarske vladavine.082 znalo samo čitati. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. nakon Prvog svjetskog rata. III. Crnogorske komite imali su progresivnu ulogu dok su se za vrijeme okupacije Crne Gore borili za oslobođenje svoje zemlje. Nepismenih je bilo 87.84%. u 331 opštoj. svrstavaju ih u pljačkaše i izazivače nereda i nesigurnosti.24%. mostarskom 52.. Političke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. nered i nesigurnost među stanovništvo i pogoršavali vjerske i nacionalne odnose na ovom području. godine. Njihove akcije imale su trajnije negativne posljedice na vjerske i nacionalne odnose u tim područjima. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo je ukupno 42.67c *** Iako je u poređenju s osmanskim periodom postignut izvjesni napredak. godine bili zaoštreni usljed samovoljnog raskidanja kmetskih i beglučkih odnosa.52% i banjalučkom 45. Uzrok pojave crnogorskih komita u ovom graničnom području historičari vide u nesređenim prilikama u Crnoj Gori poslije Prvog svjetskog rata.578 učenika. tuzlanskom 48. Mada je broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rastao.168 lica ili 11. Nepismenost nije vladala samo na selu.06%. 67c . kada se uskakalo i s jedne i s druge strane granice i vršile osvete. nego i u gradovima.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. 94. godine bilo je 87. U Bosni i Hercegovini je 1910.33%. Sarajevo 1967. takođe i u praksi iz ranijih vremena. S obzirom na to da je većina doseljenika Atif Purivatra. koji su već od oktobra 1918.132 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pismenost u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine bila je privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. Međutim. 3 str.. kao i razlike po pojedinim područjima i mjestima. Iste godine. posebno za vrijeme ratova i ustanaka. pljačke i paljevine. 1910. ali zbog njihovih upada u granična područja Bosne i Hercegovine. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. dok je još svega 3.

773 561 7 568 9 1 10 10. ž. Pravoslavnih je bilo pismeno 6. ostalih 66.09%. ž.749/1932.335 29. Podaci o tome daju se u narednoj tabeli.68 Pismenost u fočanskom srezu bila je ispod prosjeka za cijelu zemlju. 69 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.070 9. a pogotovo sarajevskog okruga.228 290 1. Vidi detaljnu tabelu: Arhiv Bosne i Hercegovine. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Znaju čitati i pisati Znaju čitati Ne zna čitati ni pisati m. dok je nepismenih bilo 6.525 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 6. Pismenost po spolu. Sarajevo.83%. procent nepismenog domaćeg stanovništva bio je veći. Prilog proučavanju kolonizacije u Bosni i Hercegovini od 1918-1934. Ukupno u fočanskom srezu bilo je pismeno 4.69 Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fočanskom srezu 1910.020 14. Od ukupno 6.351 lice.896 4. 70 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.042. XLII-XLIII. ž. To znači da je u fočanskom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati samo 590 lica. katolika 69.35570 Svega Iz tabele se vidi da je pismenost različito izražena kod pripadnika raznih konfesija. 14-15.75%. Prilozi Instituta za istoriju. Čitati i pisati znalo je svega 116.91% stanovništva starijeg od 7 godina. onda je bilo pismeno jedva 5% stanovništva. Svega m. a još 9 ih je znalo samo čitati. Svega m. 415-425. U tom uzrastu znale su čitati i pisati 474 osobe. muslimana 2. a ako se u tu grupu uključe i oni koji su znali samo čitati. Kraljevska banska uprava drinske banovine. br. godina XIV. str.66%.403 19. Svega Pravoslavni Muslimani Katolici 564 145 709 11 11 4. dobi i vjeri.473 94 125 219 47 51 98 Ostali 9 13 22 7 4 11 1. 133 u Bosnu i Hercegovinu bila pismena. 14-15. str.518 20 1 21 15. 68 .FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. broj 21. samo čitati 9 i da je poSajma Sarić. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je još nepovoljnije. III odjeljenje. str. 1978.877 9.

zanatlije i drugi rijetki pojedinci. godine bilo je 67 učenika. Iz ovih opštih ciljeva austrougarska vaspitnoobrazovne politike izviralo je i stanje školstva u Bosni i Hercegovini. političkim i vojnim ciljevima. 203. nepismenih je bilo 95. za Austro-Ugarsku je najvažnije bilo izraditi takvu školu kao instituciju u čijim osnovama je kult prema Monarhiji primarni cilj vaspitanja. tpuno nepismenih bilo 12.83%. str. Sarajevo. 1903/04 – 53 i 1904/5 – 67 učenika. Za podizanje novih škola.17%. a znatno kasnije u Bastasima (1904/1905).72 Zadržavajući i dalje zatečene konfesionalne škole. Najveći broj pismenih ljudi u srezu živio je u gradu Foči. za Mitar Papić. učitelji. školske vlasti su svu svoju pažnju. Jeleču (1909/1910) i Ustikolini (1909/1910. To su bili službenici u administraciji. “Polazeći sa stanovišta da škola nije samo mjesto gdje se stiču znanja nego i izrazito vaspitna ustanova. što dovoljno govori o velikom nedostatku škola i kulturnoj misiji Austro-Ugarske. Čelebiću (1905/ 1906). Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. Poslije 1878. budnost i opreznost. godine. Ali. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918). a u mektebima i medresama učilo se arapsko pismo. 72 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. a 1901/02 – 47. 1972. str. trgovci. kojom se ona lažno hvalila pred Evropom.71 Osnovni cilj bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. godine Austro-Ugarska Monarhija je imala spreman plan stvaranja novog školskog sistema koji bi odgovarao njenim ekonomskim. prve državne ili narodne osnovne škole u srezu osnovane su u gradu Foči i Kalinoviku 1886/ 1887. Prema popisu od 1885. u prvom redu usmjeravale na ovaj aspekt škole i njene uloge”. godine radio jedan nastavnik s 38 učenika. 9.134 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine). u fočanskom srezu nema podataka koliko je djece pohađalo mektebe poslije okupacije.. U srpskoj osnovnoj školi 1891. godine..393 lica. Ona je i školstvom htjela da u korijenu spriječi bilo kakve nacionalne i nacionalnooslobodilačke težnje. ali je ostalo zabilježeno da je u fočanskoj medresi 1900/01. 1902/3 – 61. a pismenih 4. 71 . Izraženo u procentima. Nažalost. stavljanjem pod svoju kontrolu svih postojećih vaspitno-obrazovnih institucija. koje bi bile potpuno u duhu te politike trebalo je osigurati materijalna sredstva i kadrove.

Taj procent u fočanskom srezu bio je sigurno znatno niži. koji su tada nerado slali mušku. 2.75 Okupacijom Bosne i Hercegovine počele su značajne društveno-ekonomske promjene koje su bile posljedica vezivanja zaostale. a drugu domaće stanovnišM. 73 74 . priliva kapitala i doseljavanja relativno velikog broja stranaca – činovnika. odnosno u oblasti obrazovanja i vaspitanja. u širem smislu. Međutim. Interesi novog upravljača oživjeli su privrednu aktivnost i doveli do uspostavljanja modernije administracije. polufeudalne zemlje za razvijeniju državu. da se brinu o njihovom održavanju. kao i socijalno raslojavanje. koje nemaju vjerska ili nacionalna ograničenja. Sarajevo. Školstvo. konfesionalna podijeljenost i buđenje nacionalne svijesti imali su odraza na cjelokupnu oblast nadgradnje.74 Godine 1898. plate učiteljima (svjetovnim i vjeroučiteljima) nisu isplaćivale direktno opštine. Sve te promjene. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno po 80-90 polaznika). koje je najčešće vodio po jedan učitelj. pomoćni učitelj Jovo Gavrić. rasvjeti. razvoj tekao u dva pravca: zadržane su ranije konfesionalne škole. mijenjajući ne samo pravac ranijeg privrednog komuniciranja bosanskohercegovačkog stanovništva sa susjednim zemljama.73 Osnovne škole izdržavane su iz sredstava opština i zemaljskog erara. 46-48. postojale su dvije politike. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. ali se osnivaju i državne. nego zemaljski erar. 75 Bosnischer Bote. u Foči je bio učitelj Jusuf Bajrović. a kamoli žensku djecu u državne škole. Glavne karavanske puteve zamijenio je željeznički saobraćaj. svim državnim konfesionalnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno samo 26. Godine 1912. Na taj način učitelji su bili direktno vezani za vlast i obavezni da provode njenu politiku. jer su većinu stanovništva činili Bošnjaci. poslovnih ljudi i vojnika.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 70. Jahrgang. Opštine su bile dužne da za njih obezbijede potrebne prostorije. ogrjevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. Jednu je provodila austrougarska vlast. 1898. str. Papić. Ranije smo vidjeli da je u školskom sistemu. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. nego i tokove života u koji su znatno brže unošene savremene ideje i tekovine. 135 sada ne raspolažemo podacima koliko je djece pohađalo te škole.75% djece. Izvještaj o upravi BiH 1906. u fočanskoj školi radio je još i pomoćni učitelj. a osnovnu školu u Kalinoviku vodio je učitelj Nikola Tepavac. I u oblasti kulture i prosvjete. str.

uz napomenu da svako proširenje njegove djelatnosti izvan odredbi statuta. Zemaljska vlada je predložila Zajedničkom ministarstvu finansija da odobri osnivanje društva. Oni su imali pet društava. Za razliku od sličnih odbora u nekim drugim gradovima. Sava’“ osnovano 1900. jer vlasti ABH. Pejanović navodi da je “Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo ‘Sv. Poslije toga nema vijesti o njegovom djelovanju. U tom pogledu.srpskog antialkoholnog društva i Sokola zajedno. Tomi Kraljačiću. iz redova srpskog građanstva pokrenuta je akcija za osnivanje “Pobratimstva” . tako da se spominje i 1883. uz uslov da se iz statuta izbaci izraz “Srbin pravoslavne vjere” i zamijeni izrazom “osoba pravoslavne vjere”.. ali je kasnije podnesen novi zahtjev i nacrt statuta po uzoru na statut mostarskog Srpskog crkveno-pjevačkog društva “Gusle”. godine formiranjem Odbora za svetosavske zabave. (28. najaktivniji su bili Srbi. u Foči su. 1890. Nekoliko godina kasnije. Za vrijeme austrougarske uprave. među prvima u zemlji. fočanski Srbi su. kao i u većini drugih gradova. a 1884.136 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1715/BH. nabavili su potrebne gimnastičke sprave. godine. jer nije postojao razlog da poslije odobrenja statuta čeka čitavu deceniju. ZMF. postojala različita društva. Zajedničko ministarstvo dalo je saglasnost za osnivanje društva. Nijedno od ove vrste društava nije postojalo u Bosni i Hercegovini. II 1890. Gasangsbucher). i 5.76 Ubrzo poslije osnivanja pjevačkog društva. Bošnjaci tri. S obzirom na to da su prosvjeta. Prema ovom izvoru. Nadajući se da će im vlasti odobriti osnivanje Sokola. pa i osnivanje biblioteke. pa su Srbi iz Foče u tom svom pionirskom radu imali teškoća. formirali Odbor mladih Srba za osnivanje crkvenog pjevačkog društva. V 1890). u Bosni i Hercegovini su austrougarske vlasti nastojale da ih stave pod strogu kontrolu i da ih integriraju u svoj društveno-politički sistem. kultura i umjetnost bile jedine oblasti u kojima se mogla prikriveno ispoljiti politička i nacionalna misao. ali su vlasti to odbile i dozvolile nabavku knjiga za pjevanje (pjesmarice. Za podatak zahvaljujem dr. priređivao je zabavu na Arhanđelov dan. Početni oblik društvenog organiziranja Srba u Foči javio se 1882.. 1887. Vlasti im tada nisu odobrile njegovo osnivanje. fočanski se nešto duže održao. ono je osnovano 10 godina ranije. a isto toliko bilo je internacionalnih društava. Uz zahtjev za osnivanje društva traženo je i osnivanje društvene biblioteke. Njihova očekivanja se nisu ispunila. br. 76 . godine. nije dopušteno. tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih sredina.

godine. Milan Simić. Ocijenjeno je da je to nepoželjna politička djelatnost koja ide za tim da što jače apsorbira čitav duhovni život članova društva i da. Imala su zadatak da pružaju svestranu pomoć srpskoj omladini i sirotinji. jer je prvo sokolsko društvo u zemlji osnovano u Mostaru 1903. Poslije ovakve ocjene uslijedilo je odbijanje molbe. odvajajući ih od drugih. str. Bosnicher Bote. treba ukazati da Fočaci nisu odustajali od svoje namjere. sačinjavali: Vasilije Kandić. Ovo društvo imalo je zadatak da pomaže školovanje đaka i studenata. predsjednik. 241. Dvije godine poslije tog zahtjeva (1895). a njegov predsjednik bio je Nikola Kočović. sekretar. i za 1912. 19. i tek 15 godina kasnije u Foči je bio osnovan srpski soko. godine preraslo u “Dobrotvornu zadrugu Srpkinja”. g. 234. Kalendar Prosvjeta. Tako je 1893. Iz Statuta mostarskog društva “Gusle” koji je odobren 1888. Pejanović. zamjenici: Stanko Poljašević i Jeftan Ognjenović. 1910. 583. ali je ubrzo razvilo bogatu aktivnost i na drugim područjima. 80 Pododbor su 1909. a naredni pododbor činili su: Vaso Babić. razvija čistu srpsku kulturu i srpsko nacionalno osjećanje. 390. godine u Foči osnovano samo “Pobratimstvo” . str. u Ministarstvu u Beču je razmatrana molba fočanskog pjevačkog društva kojom su tražili da im se odobri uvođenje gimnastičkih sprava. str. Ovo društvo je 1912. dok. u Foči je 1909. 6. Ova društva razvila su se iz “Krajcarskog štedovnog društva pravoslavnih Srpkinja u Sarajevu” osnovanog 1887. predsjednik (veterinar). Osnivanje sokola odgođeno je za čitavih 10 godina. blagajnik. 137 ne samo da nisu dozvolile osnivanje Sokola. str.80 Osim već spomenutih srpskih društava. koje je 1906. Todo Tomašević. prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini (“Pobratimstvo” . humana i socijalna društva.srpsko antialkoholno društvo.družina trezvenih Srba u Foči). Nikola Kočović. Za vlasti se pokazala neobičnom ideja da se u okviru crkvenog pjevačkog društva uvodi gimnastika na spravama. 305. odbornici: Vaso Babić. i 1910. II revizor. Kultura. I revizor. 227.77 Ipak. Đ.79 Od posebnog značaja za kulturno-prosvjetni rad srpskog stanovništva u Foči i njenoj okolini bilo je osnivanje pododbora “Prosvjete” 13. Nikola Marić. Niko Grujičić. imalo 126 članova. str. Kulturno-prosvetna. dok. str. 77 . 79 R. Besarović. R. Besarović. Kultura. godine osnovana “Dobrotvorna zadruga Srpkinja”. Jeftan Ognjenović.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. zamjenici: Miloš Tomašić i Pero Klarić. maja 1904. godine. nego su naredile da se u roku od tri dana unište nabavljene gimnastičke sprave. 1912. Nikola Marić. 620.

Bosnischer Bote.. br. odobrena pravila “Islamske kiraethane” (kiraethana – čitaonica). objavljenom u “Gajretu” 1913. str. godine. godine. Poslije toga. Njihove prostorije bile su zatvorene. Pejanović. 29. Osnivač društva u Foči bila je Ana Hadži-Vuković. humana i socijalna društva. U uslovima kada nije bilo dopušteno političko organiziranje i udruživanje. Organizirani društveni život Bošnjaka u Foči za vrijeme austro-ugarske vladavine otpočeo je 7. bila su zabranjena za vrijeme iznimnih mjera u maju 1913. sveštenici i intelektualci. str. godine imalo 52 člana.. prije svega trgovci. a arhiva zaplijenjena. uglavnom omladinaca. februara 1906.81 Do Prvog svjetskog rata u Foči je postojalo pet srpskih društava koja su spadala među najaktivnija u zemlji. 11209/BH. 1910. VI/1913. 82 Đ. Ovo udruženje imalo je kulturno-prosvjetne i humane ciljeve. godine. U jednom dopisu iz Foče. Gajret. Hafiz Abdulah Bušatlić osnovao čitaonicu “Ittihadi Muslimin”. Kulturno-prosvetna. Pejanović. Njihovi osnivači pokazali su izuzetnu inicijativu i upornost. a osnovane su dvije čitaonice. gradilo je svoj društveni i politički ugled kod srpskog stanovništva i postalo njegov reprezentant. a zatim su. 82. s obzirom na ograničenja i smetnje koje im je činila austrougarska vlast. Takođe se konstatira da ovo društvo priređuje zabave u dobrotvorne svrhe i da širi ideje “Gajreta”. godine. 6381/BH 1909. str. Upravo u radu tih društava srpsko građanstvo.138 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. humana i socijalna društva. maja. Tri godine kasnije. 1912. osnivanjem “Muslimanske čitaonice i dobrotvornog društva”. 1910. U jesen iste godine obnovila su rad i u otežanim uslovima djelovala do Sarajevskog atentata 1914. prestali su da rade Muslimanska čitaonica i dobrotvorno društvo. 14.. 390. godine. kao i u cijeloj zemlji. avgusta. ona su predstavljala jedini legalni oblik djelovanja u kojem se budila i razvijala nacionalna svijest i stvaralo raspoloženje za otpor tuđinskoj vlasti. 1-3. 6565/BH.82 Đ. godine. 81 . 13. Kulturno-prosvetna. br. sva su imala prvorazredan politički značaj. Prvo je. str. Ono je 1912. a predsjednica je bila Jovanka Jeremić. 1910. Iako su radila kao nepolitička. koje je radilo do 1910. hvali se društvo “Ittihadi muslimin” da ima preko 100 članova. pa se ubrzo očekuje osnivanje njegovog pododbora. aprila 1909. 17. Zajedničko ministarstvo finansija br. godine. 88. Fočanska srpska društva. Šefki-beg Avdagić osnovao je “Udruženje islamske mladeži ‘Sabur’“. Arhiv Bosne i Hercegovine.

U Foči su postojala i tri društva koja su. godine iz sredstava opštine utrošeno je na razne građevine svega 44. 88. a poslije je osnovano i “Ratno dobrotvorno društvo”. str. doseljeni činovnici i poslovni ljudi. od kojih je 825 nastanjenih i 117 nenastanjenih (poslovne. u kojoj se odvijao sav njihov društveni život.83 *** Foča za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela značajniji urbani razvoj ukoliko ne računamo izgradnju vojnih objekata. Ideje za osnivanje čitaonica davali su školovani ljudi. nego i proširenja gradske opštine. godine imala 594 kuće sa 727 stanova. godine opština ima 942 kuće. uglavnom. godine do Prvog svjetskog rata utrošeno je znatno manje. uglavnom. do 1896. administrativne i druge zgrade). Sljedeće društvo osnovano je 1913. a materijalna sredstva osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. Kulturno-prosvetna. U njoj su se okupljali. godine. Samo od 1885. adaptaciju postojećih kasarni i muslimanskog groblja utrošeno je 282. pod malo neobičnim nazivom “Flottenverein” (Društvo za pomaganje ratne mornarice). Prvo takvo društvo u Foči bila je “Građanska čitaonica”. osnivali doseljenici i činili većinu njegovog članstva. godine. u izgradnju terenske i artiljerijske kasarne. osnovana 1904.230 kruna. Ovaj oblik društvenog života najbolje je odgovarao njihovim navikama i načinu života. Pejanović.068 kruna i to: 83 Vidi: Đ. Ona je 1879.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. U izgradnju svih civilnih objekata u gradu od 1878. Od 1878-1905. a brojni oficiri imali su u okviru garnizona svoju kasinu. kasnije i hodže. a 1910. godine. 139 Kulturno-prosvjetna i humanitarna aktivnost Bošnjaka u Foči odvijala se. humana i socijalna društva. te prikupljanjem pomoći u humanitarne svrhe. vojne bolnice. Povećanje broja kuća nije samo rezultat građevinske aktivnosti. u čitaonicama koje su se bavile opismenjavanjem i praćenjem štampe. uglavnom. Najveća sredstva ulagana su u izgradnju i adaptaciju vojnih objekata. .

str.000 kruna84 760 kruna Od ukupno 96 organiziranih opština u zemlji. 8 vatrogasnih hidranata.200 kruna Objekti za sušenje kože.100 kruna i državna uprava 6. godine.4 m3.87 Od okupacije do Prvog svjetskog rata.100 kruna. i nastavljeni su 1889.86 U toku 1910. 84 85 . godine vršena je rekonstrukcija starog vodovoda od Kajnak-vrela. od kojih je opština platila 6. a vojna uprava 13. peći za sušenje šljiva i svinjski salaš Kuće u najam. a rekonstrukcija i dogradnja vršene su 1906. godine investirano 57.576 kruna. vojna uprava 4. godine nalazila na 48.072 krune. u koji je 1893. trgovi 4. vodovodne Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. i 1913. Od privrednih objekata u Foči najznačajnije je bilo podizanje magacina za duhan. godine.85 U toku 1906. Izgrađeno je 9 česama. od čega je opština uložila 78. jedan sabirni rezervoar zapremine 3. mjestu. godine. Radovi su počeli 1888. u izgradnju i rekonstrukciju gradskog vodovoda investirano je 101.. propusne snage od 6 litara u sekundi i dužine cijevne mreže od 2. Do 1912. magaze itd Vodovod i bunari Kanalizacija Mostovi Ceste. Na izgradnju škole Na izgradnju klaonica 4. Za razvoj Foče kao urbane sredine posebno je bila značajna izgradnja gradskog vodovoda. godine izgrađena je vodovodna mreža u dužini od 3. po uloženim sredstvima u različite gradnje Foča se 1905.826 kruna.530 m. Građevinski troškovi iznosili su 44.304 krune.889 kruna 2. U ove radove gradska opština uložila je 29.800 kruna. od čega je opština platila 31.647 kruna. Tada je u gradu bilo 10 česama i 6 hidranata za gašenje požara. regulacija grada. str. 20-21.976 m. str.106 kruna 19. Do 1905.5 litara u sekundi i rezervoarom obima 28 metara.140 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. i 1904.200 kruna i državna uprava 6. vojna uprava 17. ozidana tri vrela i instalirano 6 kućnih vodovoda. str. 86 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. i 1910. godine Foča je na izgradnju vodovoda i bunara utrošila 9. str. godine. 124. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. 564-565.206 kruna 7.304 krune. 1910. 184-185. Tada je uloženo 17.799 kruna.000 kruna 2. Dalja ulaganja na produženje vodovoda izvršena su 1913.204 kruna.910 kruna.. 87 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911.926 kruna. Bericht 1914-1916. 64-65.646 kruna 1. propusne moći 4.

Foča je. 1905. u njoj se nalazio Muzej. a 1908. a takođe i sreski veterinar (1898. U toku 1906. Mada su uoči rata postojali planovi da se izgradi električna centrala. čiji je vlasnik bio Josef Gerstl. takođe. Foču je za vrijeme austrougarske vladavine osvjetljavalo 85 petrolejskih U toj zgradi je 1942. imala moderan hotel sa 24 sobe.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 141 instalacije uvedene su u 40 privatnih kuća. godine apotekar je bio Andreas Botić. godine Bernard Pollaschek. počela je izgradnja zgrade sreskog suda i gruntovnice. a drugi Russ Jakoba. a grad je bio snabdjeven dovoljnim brojem česmi. dok je boravio u Foči. a u nuždi je mogla primiti 11 bolesnika. To su bile reprezentativne zgrade kakve su podizane i u drugim našim mjestima toga doba. U normalnim uslovima imala je 6 kreveta. godine Nikola Knez i Anton Balek 1913. zgrade sreskog ureda. godine Julius Fehter). godine Tomoviez Eudoxius). što predstavlja značajan napredak u razvoju higijenskozdravstvene kulture gradskog stanovništva. Osim toga. godine bilo sjedište Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske. u Foči je postojala i apoteka (1898. Prvi je bio vlasništvo Gersl Samuela. * . U njoj je radio sreski ljekar (1898. godine). Zgrada je adaptirana i sve do 1992.* Ranije su postojala dva hotela koje su držali stranci i to “Kronprinz Rudolf ” i “Russ”. Foča je imala opštinsku bolnicu smještenu u iznajmljenoj kući. a 1905.

Odvojena od susjednih zemalja. Na putu Foča-Kalinovik turistima su preporučivani kula Čengića i stjenoviti grob sv. ona nije mogla ostvariti spektakularniji razvoj kao neki gradovi koji su postali industrijski i saobraćajni centri. preko Drine su izgrađena dva željezna mosta. do 1918. a u Ustikolini najstarija džamija u zemlji i Čengića odžak u dolini rječice Koline.142 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. a isto tako i u razvijanju novih društvenih odnosa. kao i nova kulturno-nacionalna shvatanja. izgrađena je nova cesta prema Gacku i željezni most na Drini koji je vodio u dolinu Sutjeske i do najisturenije žandarmerijske postaje Suha (32 km). Foča je za vrijeme austrougarske vladavine od 1878. U tom periodu. koja je ležala na glavnom drumu za Sarajevo. godine bilježila napredak u privrednom i kulturnom životu.. Dobri putevi povezivali su Foču i s Kalinovikom (18 km) i Ustipračom (12 km). udaljena od željeznice i bez industrije. Godine 1906. ali se ne može osporiti da su u ovaj kraj počele prodirati moderne privredne i komercijalne ideje. svjetiljki. . Sav razvoj tekao je u specifičnim uslovima koji su izvirali iz vojnostrateškog značaja ovog kraja i za čitavu Monarhiju. Vasilija.

Palež. Lugovi. stoljeća. Šćitovo i Višnjica. Crniči. Milodraž. Orahovo. U političkoj ispostavi Kreševo zadržane su sve ranije seoske opštine. godine) ukinuta je politička ispostava u Busovači.FOJNICA 1878-1918. godine. Lugovi. Bukovica. U sastav užeg područja sreza. Martinići i Muslimin (trgovište). Busovača (vanjski džemat). godine. Prokos. Fojnica (gradska opština). Podstinje. To znači da je fojnički srez na početku austrougarske okupacije imao 2 gradske i 22 seoske opštine. Šćitovo. a Tetima i Tješilo stekle su taj status tek prije posljednjeg austrougarskog popisa. Orahovo. ali je definitivno uređenje fojničkog sreza završeno tek organizacijom seoskih opština koncem 19. spadale su sljedeće opštine: Brestovsko. Palež. Dusina. Time je definitivno bila dovršena administrativna i politička podjela fojničkog sreza. Tješilo i Višnjica. Gvožđani. Na taj način je kotarska ispostava u Kreševu imala sedam opština. Busovača (trgovište). To stanje izraženo je u posljednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. Prokos. koji je imao dvije gradske i 24 seoske opštine. Pridola i Rostovo. Busovača. Pridola. Uži srez i političke ispostave bili su izdijeljeni u gradske i seoske opštine. Ostružnica. Z a vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu. Gvožđani. Milodraž. Kreševo (grad). a politička ispostava Kreševo sastojala se od opština Bukovica. Prije drugog popisa stanovništva (1885. a samo je formirana jedna nova i to odvajanjem seoskog područja od kreševske gradske opštine. Ostružnica. Politička ispostava Busovača obuhvatala je opštine Bakovići. Fojnica je bila sjedište sreza i u početku je imala dvije političke ispostave – u Kreševu i Busovači. Rostovo. Podstinje. Homolj. Bakovići su samo u prvom popisu 1879. 1879. . Tetima. Tada je uži fojnički srez imao jednu gradsku i 17 seoskih opština: Brestovsko. godine imali status opštine.

Lučice. referent za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo. a grad Fojnica spadao je u mali broj gradova koji su poslije 1878. Hrastina. Selaković. Dvije godine kasnije. Uže gradsko područje Fojnice sastojalo se od Fojnice (varoš). godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti. kao i u svim ostalim srezovima..1 Na čelu sreske vlasti nalazio se sreski načelnik (kotarski predstojnik). godine bilježili demografsko nazadovanje. 1879. II 1906. čiji je zadatak bio da rastereti sreski ured u Fojnici i olakša kontakte stanovništva s administracijom. U fojničkom. Pavlovca. sreski ljekar i vojni pomoćnik (obično podoficir). kada je Tješilo izdvojeno u posebnu seosku opštinu. Mahmutove česme.144 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pazarnice i Stoca. str. osim gradskog područja i sljedeća sela: Banja. Gaja. 464. postojao je sreski medžlis ili vijeće. . Isti obim fojničke gradske opštine ostao je sve do kraja 19. koji obavlja vojne poslove. pa su sreski sudovi izdvojeni iz kotarskih ureda i organizirani u samostalne institucije. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima.. godine. godine. Administrativno i političko uređenje fojničkog sreza nije ni u čemu odudaralo od osnovnih principa administracije i politike koji su vrijedili za cijelu Bosnu i Hercegovinu. stoljeća. a sazivana su prema potrebi. 1. Fojnički srez imao je u početku dvije. *** Demografska kretanja u fojničkom srezu za vrijeme austrougarske vladavine bila su veoma nepovoljna u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. jula iste godine odvojena je sudska od političke vlasti. 24-25. Gradina. Šavnik i Tješilo. Gradska opština Fojnica obuhvatala je. a kasnije jednu sresku ispostavu (ekspozituru). 1 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. Od 1882. Luka. a uz njega su bili namješteni politički činovnik. Na osnovu naredbe od 7.

719 642 12 17 2 +126 (17. grad po broju stanovnika. Godina Broj stanovnika 1879. godine 46-ti. 1.52%) 51 (7. Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu. Vjerska struktura stanovništva u Fojnici:2 Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 1879.065 1895. 1. 799 745 1885. spadala među najmanje gradove. 1. a prirodni uslovi i nedostaci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentira na novu privrednu aktivnost. 1. godine: Godina Broj stanovnika 1879.) 152 (9. odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja usljed konkurencije moderne proizvodnje željeza. usljed opadanja stanovništva. a grad Fojnica je.392 Priraštaj (1879 -1910.481 1910.FOJNICA 1878-1918.8%) Fojnički srez imao je manji priraštaj za oko 40% u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine.550 Priraštaj (1879-1910.33%) 9 (52. Fojnica je 1879.544 1885. Takođe je razvoj željezničkog saobraćaja zaobišao Fojnicu i ostavio je udaljenu 33 km od najbliže željezničke stanice u Visokom. 839 644 25 22 1910.789 (24.94%) 3 (150%) 1885-1910. .58%) Priraštaj stanovništva u gradu Fojnici 1879-1910.94%) (8. 13. 145 Priraštaj stanovništva u fojničkom srezu 1879-1910. a 1910. Od 50 gradskih naselja. 7. 845 693 11 8 5 1895. godine bila 33. 2 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih popisa stanovništva.562 1895. a posebno u gradu Fojnici mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama.) 5. Ovim ekonomskim razlozima treba dodati i nizak prirodni priraštaj stanovništva i migracije u druge krajeve. 1.761 1885.530 1910. 0.

godine i u njoj nikad nisu činili značajniji procent stanovništva. takođe.71 0. godine Maternji jezik Srpskohrvatski-hrvatskosrpski Njemački Češki Austrija 74 40 33 9 3 9 Ugarska 133 15 1 Zemaljska pripadnost Druge države 11 1 Svega 218 55 33 10 76 22 4 Slovenački Poljski Italijanski Mađarski Slovački Arnautski Ukupno 13 1 76 5 93 5 1 168 163 424 .32 1885. pa je 1910.36 0.51 0.13 0. što ukupno iznosi 424. 54. godine.65 46. U narednom popisu. Iako je katoličko stanovništvo stalno opadalo. ono je u Fojnici kao i u srezu imalo apsolutnu većinu.. 18 iz ugarske polovice Monarhije i 6 iz drugih država. Pripadnici drugih konfesija i nacija počeli su se naseljavati u Fojnici poslije 1879. bilo ih je 47 iz austrijske.63 1. Maternji jezik doseljenika u fojničkom srezu 1910. što ukupno iznosi 71 doseljenik. u procentima (%): Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 57. U narednom periodu njihov broj se znatno povećao.146 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.14 1910. 54.84 42. dok je muslimansko činilo između 43 i 48 procenata ukupnog stanovništva grada i.10 44.22 0. Prema popisu stanovništva 1885. 163 iz ugarske polovice Carstva i 93 iz drugih država.25 1879. pokazivalo tendenciju opadanja.. iz 1895. godine zabilježeno 168 doseljenika iz austrijske. godine.86 1.75 48. u fojničkom srezu bilo je zabilježeno 195 doseljenika iz Austro-Ugarske i 4 iz drugih država.43 1895.90 1. 51.

Najveći broj stranaca bio je vezan za šumsko-režijsko poslovanje u Busovači i eksploataciju šuma. Od ukupnog broja stranaca.97 6. Prvi službeni podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Fojnici dati su u popisu stanovništva iz 1885.04 0.96% 63.278 6. nadničari i sluge Ukupno upisanih u zanimanju 38 2.17% 0.165 171 13.73 100.478 1.00% Ostali muškarci stariji od 16 godina Žene i djeca Od ukupno 1.06% 0. Kreševu i Busovači i obavljao poslove u administraciji. trgovci i obrtnici 307 486 38 1. vojsci i drugim intelektualnim zanimanjima.41% - Broj Procenat 0.41% 3.11 1.65% 7.038 97 1.17% njenog odraslog. Srbije i Turske.01 40.67 0. godine i ona je tada izgledala ovako: Grad Fojnica 10 18 8 4 2 2 Fojnički srez 14 64 25 1 7 Socijalna kategorija Učitelji Činovnici (državni 8 opš.23 0. Za socijalnu strukturu fojničkog stanovništva karakteristično je da su 63. nadničari i sluge.FOJNICA 1878-1918. privredno aktivnog stanovništva činili pomoćni radnici. od kojih je 218 bilo sa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog područja (današnja Hrvatska i Vojvodina). muškog. a manji broj je bio smješten u Fojnici.11% gradskog stanovništva.829 409 60 Tvorničari.41 Zdravstveno osoblje Age i begovi Kmetovi Slobodni seljaci Posjednici kuća i rentijeri Pom. radnici.82% 0.729 20. 147 Izvan granica Bosne i Hercegovine bilo je ukupno 424 lica. 2) Sveštenici Broj Procenat 2.562 stanovnika Fojnice u pojedinim socijalnim kategorijama upisano je 486 lica ili 31.19 29. 93 su bila iz Italije.82% 19.70% 1. što nije bio slučaj ni u jednom sreskom mjestu u Bo- .00 100.64 0.

godine 16. U fojničkom srezu dominantne su bile socijalne kategorije slobodnih seljaka. intelektualnim zanimanjima (činovnici. a 1910. nadničara i slugu. nadničari i sluge 51. Za razliku od mnogih naših gradova. kmetova. Ovaj proces u Fojnici. Od ukupno 99 takvih vlasnika. pomoćni radnici.22%) katolici. a ostatak od drugih zanimanja. Nju su sačinjavali: slobodni seljaci 27. tvorničari. učitelji i sveštenici).29%. 77 su bili muslimani. pomoćnih radnika. godine u nju naseli ili unutra formira znatan broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. Bliža okolina grada koja je spadala u fojničku opštinu imala je. kmetovi 61. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva.19% gradskog stanovništva. kao i drugdje. u Fojnici je agrarno stanovništvo bilo malobrojno. Slijedeća najbrojnija socijalna grupacija bili su vlasnici trgovačkih i zanatlijskih radnji i drugi preduzetnici. godine činili 7. a 1910. koji su činili jednu petinu upisanih u zanimanju. Tu su dominirali kmetovi i bezemljaši koji su radili u najamnom odnosu. i 1910. ..165 upisanih u zanimanjima na ove socijalne slojeve otpadalo je 90. Koncentracija zemljoposjednika u gradu do 1910. u Fojnici je živjelo 26. To je bio tradicionalni građanski sloj.76% svih zemljoposjednika u srezu. godine 31. bio je praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga.59% stanovništva u srezu.50%. Godine 1895. a na muslimane 21. godine nastala je useljavanjem i kupovinom kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane pojedinih građanskih porodica. čije posjede obrađuju drugi.17%. od ukupno 47. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo stanovništvo koje je živjelo od agrara. Još tanji sloj obezbjeđivao je egzistenciju u tzv. a 22 (22.. Prema naredna dva popisa stanovništva. sni i Hercegovini. u Fojnici se povećao udio agrarnog stanovništva. nosilac gradske privrede. U svim njegovim kategorijama upisano je samo 50 lica ili 10. Od ukupno 6. trgovci i obrtnici 2. takođe. preko 30% fojničkog stanovništva živjelo je od agrarne privrede. Očigledno je da ni Fojnicu nije mimoišla pojava da se između 1895. Njih je bilo svega 30 ili 6. na katolike je otpadalo 26. Prema navedenim podacima.37%.148 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. dok u sloju zemljoposjednika bez kmetova. Oni su 1895. nepovoljnu socijalnu strukturu. Karakteristično je da nakon okupacije u socijalni sloj zemljoposjednika s kmetovima u fojničkom srezu ulaze katoličke porodice.

77%) (100. i 1910. i 1910. domać. koje su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnom dijelu fojni- . Svega 19 91 110 55 188 243 70 116 186 539 991 1. Svega Domaćina Čl.39%) (100. Socijala -kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo svega 1895. sigurno je da su njegovu osnovu činili zanatlije i trgovci kao nosioci gradske privrede i najamni radnici.23%) (64.37%) (12.61%) (68. domać. Nekada čuveni centar proizvodnje i obrade željeza našao se poslije austrougarske okupacije izložen konkurenciji jeftinije industrijske robe. Svega Domaćina Čl. domać. Stari željezni majdani i brojne kovačnice.392 1910.00%) (12. 149 Struktura agrarnog stanovništva u Fojnici 1895. Domaćina Čl. domać. Svega Domaćina Čl. godine nema podataka o onom dijelu fojničkog stanovništva koje je svoju egzistenciju osiguravalo izvan agrarnog sektora.530 46 182 228 36 144 180 1 13 10 9 13 22 440 952 1.FOJNICA 1878-1918.93%) (0.58%) (31. (7.15%) (35.72%) (1.88%) (16. godine.19%) (15. *** Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nisu doživjele privredni prosperitet kao oni gradovi koje su zahvatile industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti.00%) Iako u popisima iz 1895. a posebno nakon puštanja u pogon prve visoke peći u vareškoj željezari 1891.

To znači da u fojničkom srezu kmetstvo nije imalo karakterističan 3 4 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. 34. str.448 poljoprivrednih domaćinstava u kmetskom odnosu nalazilo se 802 (23. mjestu (od 49 srezova) po površini obradive zemlje na jednog poljoprivrednog stanovnika.12% ukupne površine fojničkog sreza. Od ukupno 3. godine fojnički srez bio na 40. dok je samo 14. od kojih je 146 (18. Fojnički srez imao je 1895. godine (u km2)4 Njive Vrtovi 108 5 56. dok je na šume otpadalo 606 km2 ili 75.988 dunuma. . fojničko stanovništvo moralo je potražiti izvore prihoda u onim privrednim granama koje bi se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog kraja. Udaljeno od glavnih privrednih i saobraćajnih tokova.20%) bilo je samo dijelom u kmetskom odnosu.57 stanovnika na jedan kilometar kvadratni.60% Livade Pašnjaci 33 192 46 Svega Na 1 km2 obradivog zemljišta dolazilo je 807 stanovnika. Suočeno sa stalnim nedostatkom kapitala. 34. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. Tada je agrarno stanovništvo u srezu činilo 85.34% : 11. Od ukupne površine sreza. 282. fojničko stanovništvo nije uspijevalo da se brže uključi u moderni privredni razvoj.00% 23.19% 100. na poljoprivredno zemljište otpadalo je 192 km2 ili 23.26%)... prije svega.89% ukupnog stanovništva. nestali su preko noći.3 Obradive površine u fojničkom srezu 1895. Manji procent obradivih površina u Bosni i Hercegovini imao je samo kladanjski srez (15. str. Otuda su.96% 2.150 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Gustina naseljenosti bila je manja od prosjeka sarajevskog okruga i Bosne i Hercegovine.25% 17.11% osiguravalo egzistenciju u drugim privrednim granama (u BiH je odnos 88. a još svega 145 (4. u iskorištavanju šuma i ruda. Na jednog poljoprivrednog stanovnika u srezu otpadalo je 7. godine. tako da je 1895.66%).83%). u fojničkom kraju bili karakteristični sitni poduhvati. za čitav period do 1918.07%) bilo produktivnih lica. čkog stanovništva.79%. godine površinu od 807 km2 sa 26.09% i na neproduktivno zemljište 9 km2 ili 1. 282.

2. Struktura stanovništva fojničkog sreza prema glavnom i uzgrednom zanimanju 1910. oruđa i instrumenata Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna proizvodnja Drvna industrija i rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj 114 142 53 85 128 245 117 11 54 29 99 1 26 51 33 149 22 39 17 66 39 66 31 19 11 - Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Slobodna zvanja . 17.FOJNICA 1878-1918. godine: 1. 10. 151 odnos. u ovom srezu se stvorio relativno brojan sloj seoskih proletera. Više uvida u privrednu aktivnost stanovništva fojničkog sreza nudi popis iz 1910. mjestu po broju bezemljaša). 12. 13. 3. 7. 9. 6. 5.10% ukupnog poljoprivrednog stanovništva (od 49 srezova u BiH fojnički srez je bio na 12. vrtlarstvo Glavno 7.147 26 42 150 5 2 38 2 Uzgredno 89 67 10 12 41 2 7 Industrija kamena i zemlje Obrada metala Rasvjeta Proizvodnja strojeva. 16. S obzirom na to da je pod uticajem prodora robnonovčanih odnosa slobodni seljački posjed postao predmet trgovine i špekulacija. 15. 8. 19. 18. 4. Privredna grupa Šumarstvo Ribarstvo Rudarstvo Poljoprivreda. godine. 20. 11. kojih je 1895. živinarstvo. godine bilo 419 domaćinstava ili 12. 14. jer je tri četvrtine poljoprivrednih domaćinstava slobodno raspolagalo zemljom ili je spadalo u kategoriju bezemljaša. 21.

163 + 38. 290-334.III + 7.369 ili 16..263 7. koji s 12. str.05% zaposlenih. 1910.92% stanovništva.116 16.717 14.16% ukupnog stanovništva.757 4..294 5 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.509 32. od 1895.639 I .778 3.215 + 32. To znači da gotovo svaki deseti zaposleni stanovnik ovog sreza nije mogao izdržavati svoju porodicu od glavnog zanimanja.84%.251 + 10.034 lica ili 63. U uzgrednim zanimanjima prednjače drvna industrija.094 5. Raznim uzgrednim ili dopunskim zanimanjima bavilo se 771 lice ili 9.784 20.08% ukupnog stanovništva u srezu.533 1.42%.614 73.644 3.390 4.955 41. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 7.81% ukupnog stanovništva.390 13. šumarstvo. U fojničkom srezu. Pomjeranje stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane u ovom srezu. 26. godine (u metričkim centama):5 Vrsta žitarica Kukuruz Ječam Zob Raž Pšenica Proso Ukupno Krompir Mahunarke Crna šljiva Sijeno I 1882-86 11.051 816 Vrtno bilje i povrće 1.258 1.350 II 1887-91 18.737 + + 1.379) čine 15. obrada metala. Oni su izdržavali 15.312 13.655 izdržavanih lica čine 84.147 lica ili 83.459 + + 11.659 289 + 14. godine privređivalo je 8.358 1. Prosječna godišnja proizvodnja žitarica u fojničkom srezu od 1882. trgovina i najamni rad.938 51.653 2. do 1896. njegovo stanovništvo moralo je tražiti izvore prihoda izvan poljoprivrede.224 12. do 1910.921 + 5.948 2.615 10.08% zaposlenih.254 13.972 1.084 70. iznosilo je 1.880 + 4. godine.723 3.516 osoba ili 36. .238 2.116 + 3.174 III 1892-96.760 7. dok su takva pomjeranja u Bosni i Hercegovini u istom periodu iznosila svega 0.447 9.92% zaposlenih. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.152 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.344 8. poljoprivreda. S obzirom na to da je fojnički srez imao malo obradive zemlje.090 21. koji s izdržavanim licima (2.668 55.

295 15. napuštanje tropoljnog sistema i uvođenje plodoreda.569 21.088 1. 291 3.888 828 .717 mc ili za 32.215 342 . U istom razdoblju stanovništvo je poraslo za 7. jer nisu znatnije povećane obradive površine.433 16.459 mc više. a prije svega. Upravo tada se u fojničkom srezu jako proširilo gajenje krompira. 2. godine dolazilo 2. primjena đubrenja zemlje.451 8.645 976 1895. Znatno povećanje poljoprivredne proizvodnje karakteristično je za cijelu Bosnu i Hercegovinu i to se pripisuje. U fojničkom srezu djelovali su i drugi faktori.752 1895-1910. Gajenje voća i povrća u ovom srezu takođe je stalno raslo i predstavljalo je veoma značajan dio poljoprivrednih prihoda. mule Goveda i bivoli Ovce Koze Svinje Košnice pčela 1879.133 3.523 26.410 1910. kao i sijanje onih kultura koje daju najbolje prinose.05 mc žita.43 mc. 1895. Nakon propadanja proizvodnje i prerade željeza mnoge porodice su se.409 11. Za ovaj srez postaje karakteristično da se veliki broj ljudi javlja sa zahtjevima da krčenjem opštinskih i državnih površina prošire imetak i na njemu osiguraju egzistenciju svojim porodicama. 153 Prosječna godišnja proizvodnja navedenih žitarica u prvom petogodištu iznosila je 41. stoljeća fojnički srez je bio na 14. To znači da je na jednog stanovnika u srezu 1885. Tada se računalo da je za prehranu 1 stanovnika potrebno prosječno 18 kg žita mjesečno ili 216 kg godišnje. prije svega. a u trećem je zabilježen porast na 73. 2.FOJNICA 1878-1918. pa zemlja dobija veliku vrijednost.974 35. godine Vrsta stoke Konji. pa je proizvodnja za desetak godina bila povećana za oko četiri puta. a deset godina kasnije 3.065 1. i 1910. mjestu u Bosni i Hercegovini po proizvodnji krompira. Broj stoke u fojničkom srezu 1879. dok je to kasnije mogao.681 20.258 mc.724 19.305 2. okrenule poljoprivredi. stočarstvo je davalo najveće prihode stanovnicima fojničkog sreza. Uz obradu zemlje.852 10. Pri tome je racionalnija obrada imala značajnu ulogu.873 1. magarci. primjeni agrotehničkih novina u poljoprivredi. 2. Potkraj 19. silom prilika.67%. pa prema tome fojnički srez u prvoj deceniji nakon okupacije nije mogao svojom proizvodnjom žita podmiriti potrebe stanovništva.05% a proizvodnja navedenih žitarica za 78.

mule i magarci Goveda Koze Ovce Svinje Kokoši Guske Patke Pure Košnica pčela 1895. godine broj vlasnika stoke u fojničkom srezu povećao se s 3.000 stanovnika dolazilo 159. što je bilo iznad prosjeka za sarajevski okrug (133. 96 526 365 535 210 55 1910. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini zabilježeno je opadanje broja stoke. pa se broj vlasnika stoke na 1. 40-41.50 vlasnika stoke. pa ni u fojničkom srezu.785 ili za 358. Sarajevo.60) i Bosnu i Hercegovinu (150.. a izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine udvostručio se od 1907.427 na 3. do 1910. U fojničkom srezu je 1895. Od 1895.96). do 1910. njegovo poređenje sa kasnijim popisima ne pruža realnu sliku o razvoju stočarstva u cijeloj zemlji. tako da ni fojnički srez nije bio nikakav izuzetak. stoljeća cijene mesa u Monarhiji su stalno rasle. godine:6 Vrsta stoke i peradi Konji.72. U fojničkom srezu tada je uvedena rasa pincgaumeltalskog govečeta. bez obzira na to što ni jedna trećina nije iz nje crpila Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895 (Rezultati popisa marve u Bosni i Heregovini od godine 1895). i 1910. Od 1895. S obzirom na to da prvi popis stoke ne odražava pravo stanje. 89 382 620 633 167 1.154 38 200 23 129 Poljoprivreda je igrala značajnu ulogu u privrednom životu gradskog stanovništva Fojnice. u prvoj deceniji 20. do 1910. 1896.000 stanovnika pomjerio na 160. str. s obzirom na to da su se u zemlji širile bolje i kvalitetnije stočne pasmine. 6 .154 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine.. U zvaničnim izvještajima smanjenje broja stoke nije uzimano kao nazadovanje stočarstva. Usljed carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije. Broj stoke i peradi u Fojnici 1895. godine na 1. Ergebnisse 1910. str. 12-13.

Obrada zemlje na periferiji grada i gajenje povrća. 7 . pa je 1909. koji su plaćali članarinu u visini 2% od iznosa desetine. Zabilježeno je da je ova radionica. godine. koje su sve više potiskivale stare pletene košnice (fojnički pčelari imali su 1910. str. godine stoku i perad držalo 208 domaćinstava. stoke i peradi u gradu davali su značajan dopunski prihod većini građana Fojnice. 92-93. 105.FOJNICA 1878-1918. a 1910. uvođenjem novih kultura voća.500 m2. godine. gvozdenog pluga. godine 129 košnica pčela. 1910. prodavala 650 modernih košnica.225 ha površine sa rasadnikom od 3. 155 osnovne prihode za izdržavanje. str. novembra 1909. vrtnog bilja. 76. koja je imala 2. đubrenja. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Škola je radila samo do 1906. te poboljšanjem domaćih pasmina konja.911 članova. pa i onima koji su živjeli od zanimanja izvan agrara.)7 Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. itd. koji je za to imao dobre prirodne uslove. goveda i svinja. godine. Njen osnovni zadatak bio je da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju racionalnijom obradom zemlje primjenom agrotehničkih novina (uvođenje plodoreda. U Fojnici je osnovana erarna voćarska škola. koja je konstituirana 18. povrća i krmnog bilja. pčelarstvom se bavilo 12-14 ljudi u gradu. Mjere koje su za unapređenje poljoprivrede provodile austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno su zahvatile i fojnički srez. što znači da je preko polovine fojničkih porodica odatle dopunjavalo svoje prihode. Za unapređenje pasmina konja i goveda u Fojnici je sagrađena štala za pastuhe i bikove koji su nabavljani iz drugih zemalja Monarhije. od kojih su svega 17 bile pletene. U Fojnici je osnovana i radionica za izradu modernih košnica za pčele koja je stajala pod nadzorom Centralnog pčelarskog društva za Bosnu i Hercegovinu i uživala povlastice pri nabavci drveta iz državnih šuma. godine osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga. Kasnije se prešlo na šire organiziranje poljoprivrednika. podjelom boljih vrsta sjemena. Imala je zadatak da unaprijedi gajenje i iskorištavanje voća u ovom kraju. U isto vrijeme. godine s 3. Počela je da radi 1910. godine dovele su do propadanja tradicionalne zanatske proizvodnje koja se nije mogla prilagoditi savremenim tehničko-teIzvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. voća.). U gradu je 1895. godine 252.

Sve je to djelovalo da su. a tradicionalna domaća proizvodnja i trgovina uvučeni u neravnopravnu konkurentsku borbu. “Majdan u Zimijama” . bosanski proizvođači željeza suočili su se s carinskim barijerama. “Majdan pod Crkovištem” . “Majdan u Ostružnici” . str. Tuzla.u Zimijama. “Zaradijin majdan” . 22-23. a pola Hasana Travljanina i Saliha Hrvića. hnološkim zahtjevima i zakonima liberalnog kapitalizma.Ahmeda Salihagića. . 8 . “Majdan na Bježanijima” . 1980. str. godine:8 1) U samoj Fojnici: “Majdan na Pazarnici” .Huseina Čengića iz Sarajeva.pola Joze Zaradije i Fehima Čohadžića. Zenica. 1969.. Ulaskom Bosne i Hercegovine u zajedničko austro-ugarsko carinsko područje 1879. godine bila su širom otvorena vrata industrijskoj robi iz Monarhije.Muhamedage Salihagića.. Te promjene naročito su pogađale srednjobosanske proizvođače željeza i kovače. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini. 130-140. kojim su ukinute njihove dotadašnje privilegije. godine. nestajali željezni majdani u srednjoj Bosni.156 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a druga polovica Marka Kuliera i Muharema Barculije. u čijim okvirima je Fojnica i njena okolina imala značajnog udjela. Luka Đaković.Mujage Salihagića i Ibrahima Numanagića. koji su još za vrijeme osmanske vladavine doživljavali opadanje proizvodnje i socijalno raslojavanje. Vidi: Vinko Mikolji. a posebno prema Srbiji i Crnoj Gori. gdje su imale svoje tradicionalno tržište.pola Hadži Saliha Halve iz Sarajeva. Bez kapitala za modernizaciju i proširenje proizvodnje. 2) Na rijeci Fojnici ispod sastava potoka Dragače i Gvožđanke: “Majdan Hadžije Ibrahima Rezakovića”. političkim i drugim motivima koji su vodili zatvaranju granica prema balkanskim zemljama. gotovo preko noći. Te teškoće još je zaoštrio Rudarski zakon iz 1881. Željezni majdani u Fojnici i okolini 1878.

u stupu za valjanje sukna. 1888.Mahmutbega Buljine. 5 aktivnih duhaonica.Ante Tješića u Sutješćini pod Bakovićima. 3) Na Zahorskom potoku: “Majdan Joze Zaradije i Ibrahima Ormana”. “Šimšir majdan” . O tome Vinko Mikolji piše slijedeće: “Duhaonice u Busovači prve propadoše. a druga pola Saliha Merdana i Muhameda Salihagića. 6) Na sastavcima potoka Borovnice i Jezernice : “Majdan pod Vaganima” . 8 samokova i oko 100 vignjeva. 157 “Majdan pod Pločarima” . Do kraja 80-ih godina 19.FOJNICA 1878-1918. već god. i to donja duhaonica u Kozici pretvorena je god. u Fojnici i njenoj okolini bilo je 19 majdana i 58 vignjeva.pola Tekije na Oglavku Nakšibendijskog derviškog reda.Osmana Huseinbašića i Derviša Salihagića. 1882. Vignjevi su najviše zauzeti izradom klinaca za nove željezni- . “Majdan na Poroj potoku” . pretvorene su prije toga uglavnom u pilane.Omera Musića. “Majdan pod Bistricom” . ostale na Ivanovici.Latifa Mulle Čohadžića niz potok Dragaču. stoljeća većina ih je prestala raditi. a pola Beganović Ibrahima. “Čardin majdan” . “Majdan pod Ragalama” . godine. “Majdan u Gvožđanima” . “Jasinbegov Majdan” pod Prokosom – Osmana i Hamida Šumeža.pola Marzina Bošnjaka. U vrijeme okupacije 1878. 4) Uz rijeku Gvožđanku: “Majdan na Urlenikama” . postoji oko Fojnice i Kreševa još 6 željeznih rudnika. U to doba. Posljednja.Hadžije Ibrahima Rezakovića. 5) Na Kozici pod Štit-planinom: “Majdan Bećirbega Buljine” u selu Kozici.Ibrahima Bećiragića.

ce. L. Rudarstvo. godine izvijestili su vladu da se u okolini ovih mjesta nalaze značajne količine željezne rude. dok su Fojničani to. 133. Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu i njenu okolinu. što čini blizu 6% ukupnog stanovništva). .”9 U službenim izvještajima rudarskih stručnjaka iz 1885. Gvožđanima. Redovna proizvodnja otpočela je 1885. Međutim. str.. Procijenjeno je da je bakovićko rudište rentabilno za eksploataciju. U novembru 1879. nerado činili. Deževicama. bar u početku. Rudnik je kasnije preuzelo mađarsko Gornjeugarsko rudarsko i topioničarsko akcionarsko društvo iz Budimpešte. godine.158 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.761 stanovnika u fojničkom srezu. Među stanovništvom se počela širiti tuberkuloza. Đaković.10 Ovo preduzeće otpočelo je eksploataciju 1894. Druga žica je pokazala bolje rezultate. godine stoji da “gotovo sav narod Fojnice i Kreševa živi od kovačkog rada”. Mikolji. godine upućena su 22 rudara u Kreševo i Fojnicu radi obavljanja istražnih radova i već sredinom 1880. koja je 9 10 V.550 kruna. što predstavlja najveću investiciju u Fojnici i njenoj okolini za vrijeme austrougarske vladavine. Prokosu. pa su prvi koncesionari u ovom rudniku bili braća Došan (Doschan) iz Beča. Martinićima i Kreševu. Mnogi rudari i kovači iz Kreševa zaposlili su se u rudnicima Bosne i Srbije. Vrijednost osnovnih sredstava iznosila je 641. godine bilo je 1. opao je dalji interes za fojničke rezerve željezne rude. od koje je umrlo mnogo ljudi (od 17.057 obudovjelih. Kojsini.. godine. 1894. pošto je Vareš s okolinom odabran za budući centar željezne industrije u Bosni i Hercegovini. Povijest željeza. godine. Rudnik je imao vlastitu električnu centralu s turbinom od 75 konjskih snaga. gdje su prve analize piritne rude izvršene 1883. a veći broj radnika Hrvata iz ovog kraja radi u sarajevskim ciglanama od proljeća do jeseni svake godine. jer je sadržavala 15 grama zlata u jednoj toni rude. str. 54-55. Fojničke rudare srećemo u rudniku uglja u Kreki. Bistrici. Sistematska geološka istraživanja nastavljena su samo na području Bakovića. Izrađuju ih u Fojnici. Propadanje majdandžija i kovača u fojničkom kraju bilo je praćeno velikom nezaposlenošću i oskudicom svake vrste. 1879. (“Oberungarische Berg und Huttenaktiengesellschaft”). Vrancima. godine u Šemnicu (Chemnitz) pokazale da se u toni rude nalazi 8 grama zlata.

Količina piritne rude Vrijednost rude (u kvintalima) (u krunama) 290. 1916.479 741 67. odakle je otpremana u Mađarsku i tamo prerađivana. 1909.905 122. godine11 Godina 1905.160 77. 1906.024 72. Proizvodnja piritne rude i njena vrijednost u rudniku Bakovići od 1905.652 571 52. 56. 1911.892 135. 1917. 1908. 1907. 1915.450 113.118 57.713 Ruda iz Bakovića je odvožena kolima do željezničke stanice u Visokom (oko 35 km).585 192.972 52.594 40. str.808 100. 1961.043 247. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. 1912. 1910.474 72.602 28. do 1917.FOJNICA 1878-1918. 1914. 1913.014 44.290 104. Kemal Hrelja.074 636. 159 pokretala separaciju. Beograd. Proizvodnja u rudniku bila je promjenljiva i zavisila je od stanja na tržištu piritne rude.932 190.626 80. 11 .286 94.057 90.020 62.

77 1. Međutim. domaći ljudi. 9-10 kg kukuruznog brašna. 1909.14 1.. Broj radnika 342 200 164 181 114 114 161 161 129 81 44 Prosječna nadnica u krunama 1. str. 1907. ili 7-8 kg crnog hljeba.160 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine.46 2. uz svega nekoliko stranaca.88 2. Hadžibegović. 13 Vidi opširnije: I.77 2.27 1. god. a visina nadnica od ponude i potražnje radne snage. jer je bar izvjesnom broju osiguravao radna mjesta i nastavljao tradiciju njihovog zanimanja. bila su zaposlena još dva činovnika i 3-5 nadglednika stranog porijekla. 1912. 1916.. do 1916. to nije bio privredni poduhvat koji bi nadoknadio propadanje proizvođača željeza i privredno oživio cijeli kraj. Broj zaposlenih radnika i prosječna nadnica u rudniku Bakovići (19051916.86 1. Postanak radničke klase. Za prosječnu nadnicu radnik u Bakovićima mogao je 1906. str. 1913. 1910. Osim radnika. 12 . godine. Radnu snagu u rudniku činili su. 184. Nadnice bakovićkih rudara bile su stalno ispod prosjeka nadnica u rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini. Udaljenost od glavnih saobraćajnica uticala Tabela je sačinjena na bazi izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. 232.15 Iz ovih podataka jasno se vidi da je broj radnika u rudniku zavisio od trenutne konjukture.45 3. Postanak radničke klase.96 1. godine kupiti 8-9 kg kukuruznog brašna ili 15 do 18 kg krompira.69 2. Vidi: I. a 1914. Hadžibegović. 1914. ili oko 15 kg krompira. uglavnom. 1906. 1915. 205-290.)12 Godina 1905. 1908.13 Otvaranje rudnika piritne rude u Bakovićima bilo je vrlo značajno za više rudara iz Fojnice i okoline.

Abid i Fehim Čohadžić. a nekad i više. U sve ove pilane bilo je investirano oko 30. str. Begović. Ona je izbila na prvo mjesto po broju zaposlenih izvan poljoprivrede. ukupno 38. Edhem Salihagić u Ostružnici oko 14 15 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. Rezaković u Gvožđanima. Za vrijeme austrougarske vladavine.000 m3. u sarajevskom okrugu nalazilo se oko 68 malih pilana na vodeni pogon. Ovdje se nastavljala tradicija malih pilana potočara lokalnog značaja. Godine 1901.000 m3.30 forinti za ogrevno drvo po 1 m3 u šumi na panju. 118-119. 83-84. s 21 testerom i 6 okruglih testera.5 forinti (5 kruna) za korisno i 0. Godine 1910.14 Po investiranom kapitalu i obimu proizvodnje. 161 je na to da se strani privatni kapital nije zainteresirao za šumska bogatstva koja su prekrivala tri četvrtine fojničkog sreza.150 m3 četinarskog drveta. U početku je radila s jednim. Nezir i Edhem Salihagić i Franjevački samostan u Fojnici. Godišnji etat iznosio je 2. Njihovi vlasnici bili su: Tomo i Franjo Alaupović. u fojničkom kraju nije nastalo nijedno moderno preduzeće za eksploataciju i preradu drveta. najznačajnija je bila pilana braće Alaupović podignuta na rijeci Fojnici. I pored bogatstva šumom.000 kruna. Vlasnici pilane su 1894. odnosno zakupnik njegove pilane Alkalaj Mordo 800-1. Mordo Alkalaj. na površini od 1.000 m3 korisnog i ogrevnog drveta. Na osnovu tih ugovora firma braće Alaupović realizirala je. uz cijenu od 2. Polovina tih pilana bila je smještena u Fojnici i njenoj okolini. Isti ugovor obnovljen je i za naredni trogodišnji period (1904-1906). zaključen je novi trogodišnji ugovor (1901-1903) o eksploataciji šumskog područja Malinska i Požarnica. Razvojni put šumske privrede. Drvna industrija privredno je oživjela mnoge naše krajeve za vrijeme austrougarske vladavine. str. s povećanom godišnjom količinom od 4. B.270 ha. .FOJNICA 1878-1918.15 Kasnije su se Alaupovići snabdijevali drvetom na bazi oferata i kratkoročnih ugovora i godišnje proizvodili oko 2. a kasnije s dva gatera. Ostale pilane proizvodile su znatno manje količine: Franjevački samostan u Fojnici 700-800 m3.000 m3. Ugovorena je količina od 12. Ugovorena je ista količina četinarskog drveta. fojnički srez imao je 10 takvih pilana na vodeni pogon.000 m3 četinarskog drveta. godine zaključili ugovor o šestogodišnjoj eksploataciji (1895-1900) četinara u šumskom predjelu Požarnica u fojničkom srezu.000 kruna ili prosječno po jednoj pilani oko 3.

000 kruna godišnje. 16 . U ovaj tečaj država je ulagala 2. učile tkanje perzijskih i bosanskih ćilima. godine. 46.16 a naredne godine bilo ih je po 27. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice.. Tkaonica ćilima u Sarajevu dodijelila je. 62. Na osnovu spiskova đaka u katoličkoj osnovnoj školi u Fojnici od 1879. koja je radila sve do 1918. u trajanju od tri do šest mjeseci. učile su čitanje.000-15. str. osam stipendija katoličkim djevojkama iz Fojnice koje su. 62.17 Otvaranje filijale i tečaja za ručni rad imalo je dalekosežan društveni i kulturni značaj. 17 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. Nezir Salihagić u Šćitovu 375 m3. pisanje i računanje. To znači da je drvna industrija u Fojnici i okolini mogla ponuditi oko 100 radnih mjesta. godine. 1905. Izgleda da su ovakva zapažanja više govorila o tradiciji nego o realnom životu. do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. Buduće radnice prethodno su pripremane na Tečaju za ručni rad. S obzirom na to da je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja. u Fojnici je 1908. pletenje. Muslimanske djevojke koje su pohađale tečaj. Alaupovići su u toku sezone zapošljavali na sječi. početkom XX stoljeća počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica. To znači da su sve navedene fojničke pilane proizvodile godišnje 4. koji je 1906/07. Srazmjerno proizvodnji u pilanama zapošljavana je i radna snaga.. Savremenici iz prvih godina austrougarske okupacije zapažali su da gotovo čitav narod ovoga kraja živi od proizvodnje i obrade željeza. S obzirom na vjersku i društvenu tradiciju bilo je od posebnog značaja uključivanje muslimanskih djevojaka u ovaj rad. godine pohađalo “20 katoličkih i 20 muslimanskih djevojaka”. a svi ostali pilanari još toliko.000 m3 drveta. str. 300 m3. S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini. jer se organizirano i na višem estetskom nivou njegovalo tkanje.000-3. Djevojke su nakon obuke bile dužne da ostanu u Tkaonici 2-3 godine. transportu i preradi 40-50 radnika. str. na vlastiti zahtjev. Gotovo čitava produkcija rezane građe plasirana je na tržištu u Hercegovini. Razvoj zanatstva u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine tekao je u sjenci prilagođavanja novim uslovima nakon propadanja starih majdandžija i kovača koji su davno u historiji stvorili tradiciju i mentalitet ovih zanimanja. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909.162 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. vezenje i slično i prenosilo na buduća pokoljenja..

berbera. teraceri 8. berberski. O razvoju trgovine u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine ima više podataka i ona je. Iz navedenog pregleda se. drvodjelski). godine obavezu sudskog protokoliranja u Fojnici imala je svaka radnja koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. uz dunđere moderni zidari i tesari itd. Uz terzije i abadžije javljaju se krojači. cipelarski. Zanatima u gradu su se bavili Hrvati i Bošnjaci i u tome su imali različitu tradiciju. šumari 2. ali su činili svega 17. Iako ne raspolažemo s više konkretnih podataka. čizmar i kalajdžija. 163 1882. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. dok u ovo vrijeme među Bošnjacima nije bilo gostioničara. bilježila znatniji napredak.18 Od 14 raznih zanimanja. te po jedan zidar. pekarski. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. U navedenom pregledu među Hrvatima nema nijednog mesara. Nekim zanatima su se bavili i jedni i drugi (kovački. gostioničari 11. terzijski. mada su se i ovdje stari trgovci morali prilagođavati novim uslovima. U Fojnici je. uz opančare cipelari. pekari 3. kolarski.FOJNICA 1878-1918. kovači su bili relativno najbrojniji. abadžijski. aščijski. sigurno je da su u Fojnici bili zastupljeni razni zanati koji su bili neophodni za podmirivanje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. opančarski. težaci 6. u odnosu na zanatstvo. došlo do propadanja nekih starih zanata i do pojave novih. Najbrojniji su bili kovači 17. kafedžijski. kočijaški itd. vidi da se hrvatsko stanovništvo u Fojnici bavilo ograničenim brojem zanata. drvodjeljci 16 i nadničari 13. godine utvrdili smo zanimanje 97 njihovih roditelja. kao i u drugim sličnim varošima. dok su se nekim zanatima bavili isključivo Hrvati ili Bošnjaci. 18 . kahvedžije.52%. zlatari 2. a zatim slijede trgovci 11. Te promjene tekle su postepeno i u skladu s promjenama načina života i navika. krojači 4.. takođe. aščije i sl. Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882.

. godine braća Marko i Frano Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom i drvetom Vlasnik pilane Trgovina drvetom Trgovina mješovitom robom u Gvožđanima Trgovina mješovitom robom Gostioničar (s 3 gostinske sobe) Protokolirana gostionica samo 1911. 23. Ivo i braća – Marko i Frano (1912-1918) Alkalaj Juda (1884-1912) Alkalaj L.164 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a od 1891. 19. 19 Spisak trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) za godine 1898-1918. 22.. Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom (od 1911. 13. nije protokolisana) Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina kolonijalnom robom. 10. 18.19 1. 16. 14. 21. 9. 7. god. do 1914. 6. Isak (1915-1918) Alkalaj Mordo i braća – Isak i Avram (1908-1918) Dragičević Ivo (1885) Čohadžić Fehim (1893-1918) Čohadžić Abid (1901-1905) Čunković Šefkija (1916-1918) Goldberger Bernhard (1898-1909) Goldberger R. a od 1917. a od 1905. 4. 11. . 20. Abdulvehab (19001910) Alaupović Tomo i Frano (18851912) Alaupović Frano i sinovi – Frano. 15. Protokolirane trgovačke firme u Fojnici 1884-1918. godine i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom. 17. 3. 8. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina galanterijskom robom. (1898) Gajić Milan i Risto (1905-1909) Iličić Mato (1890-1902) Iličić Anto (1900-1918) Iličić Niko (1911-1918) Kalamut Ivo (1911-1918) Karahmet Latif (1912-1918) Konjicija Mehmed (1893-1913) Kulijer Marko (1898-1918) Kulijer Mato (1884) Kulijer Ivo (1893-1918) Kulijer Zaharije (1916-1918) Vrsta trgovine Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom. 24. 2. a od 1911. Ivo i Andrija (1912-1918) Alaupović T. 12. Naziv firme Ahmetović H. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom 5.

galanterijsku. Kulijera i Alkalaja. robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom nije naznačena vrsta trgovine hotel sa 1 sobom Od 1884. dok je samo 5 radnji bilo izvjesno vrijeme specijalizirano za kolonijalnu. godine bilo ih je 16. 26. 1914. god. u gradu se formirao tanak sloj trgovaca među kojima su se isticale spomenute firme Alaupovića. a 1918. hadži Nezir i sinovi Tutnjević Avdo i sinovi – Hafiz. a od 1914. 27. 31. 30. Iz popisa trgovačkih radnji vidi se da su fojničku trgovinu držali hrvatski i bošnjački trgovci (po 12 protokolisanih firmi) i da su se trgovinom bavile jevrejske porodice Alkalaj i Papo i jedna srpska porodica Gjajić (vjerovatno Đajić). Trgovina mješovitom robom Trgovina manufakturnom robom Trgovina mješovitom robom Do 1901. u Fojnici je protokolirano pet trgovačkih radnji. godine svega tri radnje. do 1900.FOJNICA 1878-1918. godine 19. nekolicina se uz to bavila trgovinom drvetom. od 1901. U godini 1884. pa onda prelazilo na mješovitu. a neke su mijenjale nazive kada su ih preuzimali nasljednici. Salihagića. godine 11 i za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. a poslije mješ. godine trgovina kolonijalnom robom. Ibrahim i Reuf – (1911-1918) Vreto Ahmed i drug-Mujo Vreto (1913-1918) Schwarz Mathias. Gotovo sve protokolirane radnje bavile su se trgovinom mješovitom robom. Neke od protokoliranih firmi nisu uspjele da se duže održe. To nije bila specifičnost samo Fojnice nego i svih manjih gradova . godine u Fojnici su bile sudski protokolirane ukupno 29 trgovačkih radnji i 3 gostionice. kada je Zakon stupio na snagu. koje su uz trgovine imali svoje pilane. U Fojnici je bio znatno veći broj ljudi koji su se bavili sitnom trgovinom i nisu potpadali pod obavezu sudskog protokoliranja. do 1914. zemlju i sl. Od 1884. 28. 29. manufakturnu i drugu robu. Muderizović Hakija i sinovi – Avan i Arif (1911-1918) Papo Mojse (1893-1909) Rezaković hadži Mujaga (1884) Salihagić Edhem (1884-1918) Salihagić braća – hadži Nezir i Ibrahim (1896-1918). Pred Prvi svjetski rat. stoljeća postepeno razvijala. 165 25. 32. Ovi podaci ukazuju da je fojnička trgovina u prvoj deceniji austrougarske vladavine znatno zaostajala iza sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini i da se od 90-ih godina 19. godine protokolirano je 17 radnji. do 1918.

Na vašare je donošena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. Okupaciju i uspostavljanje austrougarske vlasti fojničko stanovništvo nije dočekalo mirno. *** Politički život u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine.. Njeno stanovništvo živjelo je mirno. bez potresa i pustošenja koja su doživljavali krajevi zahvaćeni ustankom 1875-1878. Njihova vjerska. bez obzira na početna raspoloženja i jedni i drugi morali su se prilagođavati novoj vla- . Zbog toga je i vašar u Fojnici bio društveni događaj godine. politička i kulturna tradicija bila je vezana za Tursku i teško su podnosili inkorporiranje u evropsku katoličku državu u kojoj će činiti manjinu s neizvjesnom budućnošću. ali u samom gradu nije bilo oružanog otpora. nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. godine i pokretom otpora austrougarskoj okupaciji. Iako su franjevci savjetovali hrvatsko stanovništvo da ostane mirno i dočeka austrougarsku vojsku kao oslobodioca. te uživalo u vašarskim zabavama. od kraja jula do sredine oktobra 1878.. Razmjena dobara između sela i grada odvijala se na sedmični pijačni dan (srijeda) i na godišnjem vašaru koji se održavao na katoličke Duhove. U svim našim gradovima. gdje je tržište bilo nerazvijeno. izuzimajući događaje za vrijeme pokreta otpora okupaciji. pa i u Fojnici. Kada je okupacija okončana. Uz stvaranje poslovnih veza i razmjenu dobara. ono se. a odatle vozom na udaljenije tržište. u Bosni i Hercegovini. U drugim pravcima roba je transportirana uglavnom tovarnim konjima i starim karavanskim putevima. godišnji vašar predstavljao je prvorazredan ekonomski i društveni događaj. na vašaru su se učvršćivala stara i stvarala nova prijateljstva. Za vašar su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta.166 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zajedno s bošnjačkim stanovništvom. Za veće trgovačke poslove nedostajale su im komunikacije. svrstalo u redove pokreta otpora okupaciji. Oni su bili uznemireni i nezadovoljni promjenom vlasti. Hrvati su je. Ali. predvođeni franjevačkim sveštenstvom. prihvatili s nadom da će Bosna i Hercegovina biti priključena Hrvatskoj i da će njihov položaj u okviru jedne katoličke države biti povoljniji nego ranije. Bošnjaci u Fojnici nisu mirno dočekali okupaciju. godine. Roba se kolima mogla prevoziti samo do Visokog.

do 1918.20 S obzirom na to da su Hrvati imali većinu u gradu. godine.FOJNICA 1878-1918. Kao i u drugim gradovima i u Fojnici su austrougarske vlasti nastojale da u svoj upravni i politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. godine. Mandat im je trajao tri godine i mogli su biti birani više puta. 167 sti. . Sudžuka Mulaga Alaupović Frano Kulijer Ivo Ivan Čohadžić Ruždija ef.4). a drugi. od kojih su 12 bili katolici (11 Hrvati. Jakšić Mato Santo Spisak je sačinjen na osnovu Bosnischer Bote 1898-1918. a drugi inicijativom iz naroda. do 1918. Njihov politički život odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika koji su jedva poznavali jezik naroda kojim su upravljali. Pajer Sivester Iličić Anto Salihagić Edhem-aga Dragičević Marija Konjicija Mušan Trogrančić Frano Polutan Mulaga Berberović Muharem-aga Huzbašić Mustafa ef. ali je predsjednik gradskog vijeća (gradonačelnik) sve do 1914. pripadnike svih konfesija. razvijanje inicijativa u okvirima svojih vjerskih. a kasnije 9 članova. U toku 19 godina u gradsko vijeće Fojnice birano je ukupno 23 čovjeka. oni su stalno birali jednog predstavnika više (4 . Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. godine bio Bošnjak. Rezaković Asim ef. godine birani su: Iličić Niko Ivica Kulijer Huzbašić Ibahim-aga Stojanović Mato Kulijer Marko Kulijer Ivo Salihagić hadži Nezir Čohadžić Fehim ef. Prvi je išao od države. a od 1914.3 i 5 . odozgo. Dužnosti predsjednika oba20 U Gradsko vijeće Fojnice od 1900. U Fojnici se radilo o katolicima i muslimanima. 1 stranac) i 11 muslimana. do 1918. U periodu od 1900. godine Hrvat. nacionalnih i političkih pokreta. fojničko gradsko vijeće imalo je 7.

godine s oduševljenjem. kulturno-prosvjetnog. Luka Đaković. a kada se prešlo na političko organiziranje. Kada je 1907. fojnički Hrvati dočekali su Aneksiju 1908. 1966-67. Mada je u pravilima HNZ stajalo da ona ima zadatak da ekonomski i prosvjetno podiže hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. nego obrnuto od toga. Historijski zbornik. vlasnici pilana i drugi bogatiji i ugledniji ljudi. God. ona su morala da djeluju u narodu na provođenju državne politike. sredinom novembra. Zagreb. a 2/3 je birao narod). vljali su: Ibrahim-aga Huzbašić.21 Nosioci te aktivnosti bili su franjevci i tanak sloj trgovačkog i zanatlijskog građanstva koje se formira krajem 19. Huzbašić (predsjednika i potpredsjednika i 1/3 članova imenovala je Zemaljska vlada. Zagreb. potpornog i ekonomskog organiziranja i djelovanja ovog dijela stanovništva. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. 1985. godine osnovana podružnica Hrvatske narodne zajednice (dalje HNZ). Prema načinu izbora i njihovim ograničenim kompetencijama vidi se da ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi narod uticao na upravu i ukupnu politiku. Godine. 1935. Marko Kulijer i Mustafa ef. postala i u Fojnici glavni faktor nacionalno-političkog. fojnički Hrvati i Bošnjaci slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta. Većinu članova ovog vijeća činili su trgovci. smatrajući je značajnim korakom u ostvarivanju svog političkog cilja. i početkom 20. u skladu s opštim političkim kretanjima kod bosanskohercegovačkih Hrvata. 21 . XIX-XX. Beograd. a kada je. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. dok su potpredsjednici bili: Mato Stojanović. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. čitaonice i podružnice “Napretka”.. ona se vrlo brzo razvila u vodeću političku stranku bosanskohercegovačkih Hrvata. Aneksija je u Fojnici svečano proglašena 7. Početni oblici nacionalnog i političkog djelovanja hrvatskog stanovništva u Fojnici odvijali su se u okviru pjevačkog društva. stoljeća. krenula u Beč Vidi o tome opširnije: Berislav Gavranović. Politički život naroda počeo se razvijati u okviru različitih vjerskih i nacionalnih nepolitičkih udruženja.168 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pa i u Fojnici. Fehim ef. zemljoposjednici. Mirjana Gross. U skladu s političkim programom ove stranke (Bosna i Hercegovina je hrvatska zemlja i treba je priključiti Hrvatskoj). Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda uslovilo je specifičan razvoj političkog života u cijeloj zemlji. Čohadžić i Niko Iličić. 1968. ona je. do 1912. i tom prilikom održane su svečanosti u gradu i samostanu. oktobra 1908..

Političke organizacije. koji je u januaru 1910. godine. Ubjedljiv politički neuspjeh HKU proizveo je oštar sukob između nadbiskupa Štadlera i franjevaca. Batinić. Sabrao fra Mijo V. župnik iz Fojnice. stolici”. godine raspuštena je HNU. 23 M. u Bosnu stigao apostolski vizitator Bastien sa zadatkom da ispita sporove franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. a HKU 5. godine osnovao zasebnu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (dalje HKU).23 Time je definitivno bio podijeljen hrvatski nacionalno-politički pokret u Bosni i Hercegovini na liberalnograđansku i klerikalnu struju. On je posjetio Franjevački samostan u Fojnici i saslušao stavove sveštenika o crkvenim odnosima. 22 . Borba između ove dvije političke stranke posebno se zaoštravala nakon donošenja Ustava i ulaska u predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Bosanskohercegovački sabor. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. 169 katolička (hrvatska) deputacija iz Bosne i Heregovine da zahvali caru za izvršenu Aneksiju. Gross. L.25 Nakon toga došlo je do izmirenja svjetovnog klera i franjevaca. Tom prilikom Bastienu je uručena “latinska spomenica. a drugu nadbiskup Štadler s jakim krugom svjetovnog klera i doseljenih intelektualaca. U junu 1912. Gross. 24 M. fra Mijo V. u januaru 1911. U drugoj katoličkoj Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici. gvardijan franjevačkog samostana i fra Ivo Vujičić. L. Batinić (u daljem tekstu Chronologia domus). Prvu su predvodili hrvatski intelektualci i tanak sloj građanstva potpomognut franjevcima. S obzirom na to da su izborni kotarevi bili mnogo širi od administrativnih.24 Štadlerov politički program nije bio prihvatljiv za većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. na kojem je od 16 katoličkih mandata HNZ dobila 11. Đaković. poslije Aneksije. godine. 25 Chronologia domus. Đaković. To su ubjedljivo pokazali saborski izbori 1910. u Fojnici je razvijena politička aktivnost na jačanju uticaja HNZ i njenom suprostavljanju sve agresivnijem klerikalnom krugu oko nadbiskupa Štadlera. Zbog toga je.FOJNICA 1878-1918. Tako je bilo i s fojničkim srezom. Chronologia domus od 1901-1928. Političke organizacije. među deputatima su se nalazili fra Domin Gojsilović. da ih saopšti sv. jer je izborni okrug druge katoličke kurije obuhvatao sve gradove sarajevskog okruga. koje je optužio kod pape. a time su prestali i sukobi između HNZ i HNU. gdje su istaknuti ovdašnji nazori braće.22 U vrijeme pripremanja ustavnog i saborskog perioda. izbor saborskih poslanika nije morao zavisiti od glasova samo jednog sreza.

Na naknadnim izborima 1913. septembra 1910. oba šerijatske sudije. a pred Prvi svjetski rat birano je 6 članova i uvedena funkcija potpredsjednika. muderisi i imami). I jedne i druge sputavao je apso26 27 Vidi opširnije: N. Mada se u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju nije posebno isticao nijedan njihov predstavnik.27 Politički odnosi u Fojnici.469 glasova. upravitelj škole. U Zemaljski vakufsko-mearifski sabor birani su Edhem-aga Salihagić (1910-1913) i Asim ef. Šehić. Vidi takođe: Bosnischer Bote. a u trećoj kuriji izabran je dr Nikola Mandić s liste HNZ. iako su njihovi vjerski. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose. 3. Za podatke zahvaljujem dr. razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. I ovdje se izdvaja tanak sloj bošnjačkog građanstva koji sačinjavaju zemljoposjednici. veleposjednik iz Sarajeva i Suljaga Vajzović. trgovac i poduzetnik iz Rogatice. . U Bosanskohercegovačkom saboru fojničke Bošnjake zastupali su predstavnici MNO (Muslimanske narodne organizacije): Mustajbeg Mutevelić. urednik Hrvatskog dnevnika i istaknuti član Štadlerovog klerikalnog kruga. Fojnica je imala dobro organizirano kotarsko vakufsko povjerenstvo. 88.26 Dok su u gradskom vijeću prednjačili predstavnici zemljoposjednika i trgovaca. kuriji izabran je Petar Mrljić s liste HKU. župnik Anto Alaupović 1. a kandidat HKU. a zatim Edhem-aga Salihagić (1910-1918). godine. str. Hifzi ef. Muftić (19031910). Rezaković (1914-1918). trgovac. Dževadu Juzbašiću. Autonomni pokret. Dužnost predsjednika obavljali su: Ibrahim ef. umjesto njega izabran je Nikola Čurić. Kundurović (1898-1902). trgovci i vjerski službenici (šerijatske sudije. godine. koji je bio izabran u još dva izborna okruga. Na naknadnim izborima. umjesto Nikole Čurića izabran je Kalikst Tadin. do Prvog svjetskog rata. nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili. Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo u Fojnici imalo je 5.170 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a kasnije kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i stalno jednog predstavnika u Zemaljskom vakufsko-mearifskom saboru...140 glasova. Politički život Bošnjaka u Fojnici nije izlazio iz okvira globalne politike ovog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine. radnik iz Vareša i pripadnik tamošnje hrišćansko-socijalne orgnizacije. u povjerenstvu su glavnu riječ imali vjerski službenici. koji je dobio 2.

680 Jevreja. juna kasno noću. već početkom avgusta u Fojnici je otpočela mobilizacija i proglašen prijeki sud. 171 lutizam. Svečane zadušnice održane su 30. decembra 1915.983 lica. a posebno izaslanstvo izrazilo je saučešće kotarskom predstojniku. Nakon prve godine rata. uz visoku cijenu. Čak su proljetni poljski blagoslovi bili preneseni u radne dane da se seljacima smanje troškovi za goste. godine. prodavano onima koji nisu sijali žito. Vijest o atentatu u Sarajevu stigla je u Fojnicu 28. odjeće i obuće.FOJNICA 1878-1918. 843 Hrvata. Nakon objave rata Srbiji 28. 132 Hrvata. pa je nastavljena mobilizacija novih godišta. Izbijanjem Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno ratno područje sve do jeseni 1915. Ustavom i pratećim zakonima garantirana građanska prava i političke slobode mogle su biti ukinute bez pitanja Sabora. To je bio slučaj i u Bosni i Hercegovini. Prevaziđenim i zastarjelim izbornim sistemom Austro-Ugarska je učvrstila klasnu i vjersku podvojenost i na toj osnovi dalje izgrađivala svoju politiku u Bosni i Hercegovini. koji svugdje gdje vlada umrtvljuje politički život.516 domaćih izbjeglica i to: 1. Osim toga. Ukupan broj izbjeglica i vojnički evakuiranih popeo se na 2. godine nastala je velika skupoća brašna. U rat je stupila i Italija (22. Sakupljenim namirnicama prvo su podmirene potrebe državnih činovnika. u fojničkom srezu bilo je 2.28 Početkom 1915. Kao predstavničko tijelo. Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija. a država je nastavljala sa zahtjevima za podmirenje ratnih potreba.178 Bošnjaka i 12 Srba). juna 1915). Posao je obavljen tako temeljito da su te godine i katolički sveštenici i samostan ostali bez žitnih prinosa crkvi. u avgustu 1915. 56 Srba i 164 Jevreja). Vojnički evakuisanih bilo je ukupno 467 (115 Bošnjaka. . jula 1914.190 domaćih izbjeglica (2. gdje ni za vrijeme ustavnog i saborskog perioda (1910-1914) apsolutizam nije bio ograničen. godine u fojničkom srezu bilo je još uvijek 2. 28 Chronologia domus. juna. Na pripremi zakona Sabor je mogao samo surađivati. a sutradan su se oglasila zvona i izvješene crne zastave. 31. a ostalo je. niti je mogao uticati na upravne poslove. Sabor nije imao zakonodavnu vlast.002 Bošnjaka. a krajem avgusta popisani su prinosi živežnih namirnica i izvršene rekvizicije uz dosta nisku novčanu naknadu. ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala.

Ovogodišnja ljetina sijena i slame. U Fojnici su 9. Kotarski predstojnik tada je izvještavao Zemaljsku vladu: “Stanovništvo ovog siromašnog sreza nema stvarno ništa drugo nego nešto stoke od koje se mora izdržavati. raž 60 h. proha 30 h. Fra Mijo V. posebno voće. dok vojnički evakuiranih više nije bilo.208 lica. pšenica 60-70 helera. ali je ljetina u fojničkom kraju imala dobar urod. Zbog toga je naredba o rekviziciji slame i sijena izazvala veliko neraspoloženje među stanovništvom. jer vlastita ljetina žitarica ni u mirno doba ne pretekne iza Božića. bilo je 18 Bošnjaka iz Sandžaka. nadajući se da će iz njih proizaći opšti mir. uz diplomate i generali. pa su vojne vlasti svim sredstvima nastojale da dođu do sirovina neophodnih za ratnu industriju. tako da je ukupan broj izbjeglica iznosio 2.60 k. Dobar utisak izazvan mirovnim pregovorima pokvarila je naredba o rekviziciji sijena i slame na osnovu koje se zaključivalo da će rat još potrajati. s. 4. jer su u jesen te godine prestale ratne operacije na bosanskoj teritoriji. heljda 60 h. K tome.30 Stalne mobilizacije ljudi u rat ostavile su čitave krajeve bez radne snage. Naredne. U toku 1916. Krajem januara 1918. cijene su i dalje rasle. pa je i samostan u Fojnici zatražio zarobljenike za obavljanje određenih poslova. mast 6 k.. koji su pribavljali drva i brinuli se oko konja i goveda. Samostan im je isplaćivao “zarobljeničku pristojbu”. bila je oko dvije trećine slabija nego prošle godine. a naročito su bili na cijeni konji. Kotarski predstojnik nastavlja: “Prije nekoliko dana kod mene su došli svi najstariji ljudi iz mjesta i rekli Bericht über die Verwaltun von Bosnien und derHercegovina für die Jahre 1914 bis 1916. plativši 4 k po kilogramu. zima sa velikim snijegom došla je šest nedjelja ranije tako da ljudi upiru sve snage da njihova stoka prezimi”. Naglašava se da su ovo srednje cijene između ratnih i uobičajenih. ulje 6 k. sir l k. godine vojne vlasti skinule najveće zvono s crkve sv. grah 70 h. pirinač 1. U jesen 1916. U štampi su praćene sve bilješke o ovim pregovorima i izraženo nezadovoljstvo što u njima učestvuju. Duha. potraživanja od naroda su nastavljena. proizvodnja ratnog materijala nije podmirivala potrebe. jabuke i šljive. 30 Chronologia domus.172 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zbog velike suše. 29 . 1917. rakija 2 krune. stiglo je 10 ruskih Poljaka. sirće 1 k.29 Rat se nastavljao svom žestinom. Batinić navodi da je tada samostan utvrdio cijene namirnica: vino 1 kg=1 k. decembra 1915. godine stanovništvo fojničkog kraja radosno je primilo vijesti o mirovnim pregovorima s Rusijom u Brest-Litovsku. 406.. Frane i najmanje s crkve sv. kukuruz 52-56 h. pršute i pšenice 5 k. pastrma 3 k. godine.

Kraj rata 1918. 173 da ne mogu dati sijeno i slamu jer će im inače sva stoka uginuti i da ovaj srez bez stoke ne može živjeti. svečano dočekalo. pa ovdje uzimaju i ono posljednje što imamo.33 Nakon vojnog sloma Austro-Ugarske (3. dok. godine u fojničkom kraju pojavio se pjegavi tifus. str. 325/6. a ne šutjeti. jer su rekvizicije tegleće stoke za Sarajevo (50 mc nedeljno) obuhvatile upravo onu stoku koja je prispijevala za proljetnu sjetvu. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije. “I oni. voće. 33 Chronologia domus. a sutradan je održano sijelo u Hrvatskom domu u njihovu čast. koji se vratiše uz razne bolesti donesoše socijalističke i boljševičke nazore koji u prvi mah zabrinuše bolje katolike”. 34.) – Građa. koji su donijeli vojnici s frontova. na čelu sa gvardijanom. 32 K.FOJNICA 1878-1918. Fojnica i okolina ponovo su bile zahvaćene epidemijom zaraznih bolesti (španjolska influenca i pjegavi tifus) koja je uzela takve razmjere da su sveštenici teško stizali da sahrane umrle. juna 1918. godine obijelio je snijeg. Nakon toga. što će dovesti u pitanje proljetne poljoprivredne radove. str. u Fojnicu je 7. godine stiglo 20 srpskih vojnika i jedan oficir koje je stanovništvo. od mraza su stradali usjevi i.32 U martu 1918. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. 348/9. To je moguće jer je naš Sabor raspušten. Nakon dugotrajnih kiša. Ako se želi uzeti sijeno. 19. knj. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. jer stanovništvo ne može to mirno gledati”. osobito. 31 . Isović.” Opšte nezadovoljstvo stanovništva u fojničkom srezu nastavljalo se i u februaru 1918. VII 1967. 24. decembra 1918. Tada je kotarski predstojnik izvještavao vladu da će srez ostati bez tegleće stoke.31 Stanovništvo je okolo pričalo da vladajuće klase Nijemaca i Mađara hoće Slovene da dovedu na prosjački štap. a svi ljudi služe vojsci pa se nema ko za nas zauzeti. godine u Fojnici bio je obilježen povratkom vojnika s frontova. dok.-1921. To je još više uticalo na raspoloženje stanovništva protiv vlasti i rata. U međuvremenu u Fojnicu su stizale vijesti o radničkim štrajkovima u Monarhiji. Usljed mećave stoka je s planina bježala u ravnicu. Kasim Isović. Od ove zarazne bolesti umrlo je mnogo lica. novembra 1918) i formiranja narodnih vijeća koja su preuzela vlast u novoj državi. Tada su se čule izjave: “Tako se mora s vladom govoriti. onda prije toga treba uzeti svu stoku pa tek onda sijeno i slamu.

iz Fojnice su učestvovala dva delegata – jedan iz grada. Na kongresu ujedinjenja. ž.. a još ih je 13 znalo čitati. Čitati i pisati znalo je svega 311 (još 6 zna čitati).381 2.620 16. Katolici 965 596 34 32 5. . odna je bilo pismeno ukupno 8.93% što je za 1. pravoslavnih 9.20%.560 Ne zna čitati ni pisati svega m.245 lica ili 91.68% ispod prosjeka Bosne i Hercegovine. Bila je pripremljena i jedna predstava uperena protiv sveštenstva. *** Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fojničkom srezu 1910.20%. svega: m.481 7.12% stanovništva. ostalih 45. Od ukupno 3. dok je nepismenih bilo 3. a materijal zaplijenjen.43%.77% stanovništva starijeg od 7 godina.448 lica ili 88.174 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.680 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 3. godine (latinica i ćirilica).28%. a ako se ovima priključe i oni koji su znali samo čitati.861 86 633 1. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je nepovoljnije. Katolika je bilo pismenih 10.303 (87. 3. ž. samo čitati 19 i da je potpuno nepismenih bilo 6.48%.801 6. u aprilu 1919.198 1.80%). muslimana 2.831 48 36 8.859 9. prema konfesionalnoj pripadnosti i spolu: Znaju čitati i pisati Znaju čitati m.20%).892 66 Muslimani 190 196 12 14 2 6 Pravoslavni 18 51 2 2 199 189 388 4 3 Ostali 10 14 24 7 Svega 1. Ukupno u fojničkom srezu bilo je pismenih 7.182 svega 12 19 Iz tabele se vidi da je pismenost bila različita kod pripadnika pojedinih konfesija. ali su je vlasti zabranile. ž. Kraj Prvog svjetskog rata bio je u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja koje su naročito zahvatile selo.033 4. To znači da je u fojničkom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati svega 783 lica. drugi sa sela. U tom uzrastu znalo je čitati i pisati 472 osobe (12..

Takođe je povećan broj djece iz okolnih sela. računstvo. oblikoslovlje i risanje. radila je kontinuirano do austrougarske okupacije i spadala je među najuglednije škole ove vrste u Bosni i Hercegovini. koju su vodili franjevci u okviru fojničkog samostana. Već u prvim godinama poslije austrougarske okupacije škola je počela da mijenja svoj dotadašnji profil i postepeno prerasta u državnu školu. ručni rad. zemljopis. prirodoslovlje. geometrija. 175 Ovi podaci ukazuju na veliki nedostatak škola i “kulturnu misiju” AustroUgarske u Bosni i Hercegovini. pa je školske 1880/81. prirodnopis. Narodna učiona. osnovana 1847. Kreševu i Busovači. Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. pa ih je te godine bilo 15. Tada je došlo i do povećanog upisa učenika u prvi razred. za vrijeme čije vladavine se reproducirao izuzetno visok procent nepismene djece i omladine. sveštenici i drugi rijetki pojedinci. slovnice. nego i odraz opšte zaostalosti i nepismenosti roditelja. 34 . Nepismenost nije bila produkt samo tuđe vladavine. U Fojnici je prije okupacije postojala četvororazredna katolička osnovna škola. Pohađala su je katolička djeca iz grada i okolnih sela. godine promijenila naziv u Kotarska pučka škola u Fojnici. gimnastika i njemački. nezainteresiranih da djecu šalju u školu. učitelji. među kojima je bilo i 1 jevrejsko dijete. usmenog i pismenog izražavanja misli. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. pjevanje. tzv. razni stručnjaci. Najveći broj pismenih ljudi bio je smješten u Fojnici.34 Te godine došlo je do promjene u strukturi školskog programa i odvajanja vjeronauke od svjetovnih predmeta koji su ovako pobrojani: jezikoslovna obuka se sastoji od čitanja. To su bili činovnici. Ova osnovna škola. godine.FOJNICA 1878-1918. povijest. gospodarstvo. krasnopis. a iduće godine još jedno.

god. 35 . udata Kulier. 5 11 5 7 8 6 Svega 74 40 28 68 45 55 40 95 27 24 51 61 Ženski Muški Svega Ženski Muški Svega 1881/82 14 12 10 18 - 106 Ženski Muški Svega 1884. godine bilo je upisano 78 đaka. godine promijenila ime i odvojila vjeronauku od svjetovnih predmeta.. 7 15 6 8 7 4 8 IV r.176 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Time se definitivno ugasila osnovna škola u fojničkom samostalnu koju su franjevci uspješno vodili punih 40 godina i dali značajan doprinos kulturnom razvoju čitavog kraja. 5 13 13 20 12 20 8 7 8 III r. godine35 Škol. Tabela je sastavljena na osnovu Ispitnog izvještaja za godinu 1879-1882. 23 29 37 23 60 28 18 46 6 II r. 11 Ženski Iz navedenih podataka vidi se da je broj učenika u školi jako oscilirao i da je u prvom razredu dolazilo do njihovog velikog osipanja. fra Augustin Tadić. fra Marijan Topić. Ovome su znatno doprinosili roditelji koji su nerado slali djecu u školu i odvajali ih od poslova na imanju. Takvo stanje potrajalo je sve do proljeća 1880. školske 1878/79. Šumanović vodio je samo nastavu vjeronauka. Broj učenika u Kotarskoj pučkoj školi u Fojnici 1878-1882. fra Dragutin Daniel Šumanović) i pomoćna učiteljica Kata Krilić. Slično je bilo stanje i narednih godina. godine. Bez obzira na to što je škola već 1880/81. jer je 23 djece isključeno zbog neredovnog pohađanja škole. 1878/79 1879/80 1880/81 Pol Muški Svega I r. pa su samo najupornija djeca prelazila u naredne razrede. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. kada je odlukom Zemaljske vlade u školi postavljena diplomirana učiteljica Marija Trogrančić. a na kraju ih je bilo 55. Dotadašnji učitelj Dragutin D. nastavu su i dalje vodili učitelji franjevci (fra Nikola Glavočević. Na primjer.

Autonomni pokret. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. str. Reformirani mektebi počeli su da rade 1892. str. Početkom 20. tako da nikada i nisu postali opšteobrazovne ustanove. N. bili vezani za pojedine džamije. najčešće. Muslimansko školstvo. jer je odlagao njihovo uključivanje u moderna zanimanja. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete uvedu maternji jezik i račun.36 Da bi sibijan mektebe prilagodili savremenim potrebama. od 90-ih godina 19. koji u toku više stoljeća nisu mijenjali svoje sadržaje. kao i da nauče arapske molitve i obrade bogosluženja”. godine. Ćurić. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Muslimani našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjeravanje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. na čije je insistiranje u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti.37 Muslimansko vjersko školstvo u Fojnici razvijalo se brže nego u drugim mjestima. Pošto su muslimani nerado slali djecu u svjetovne škole. stoljeća počelo se raditi na njihovoj reformi. početne i najbrojnije muslimanske vjerske škole. koji su. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. 204.FOJNICA 1878-1918. Šehić. u poređenju s drugom djecom. To su bili sibijan mektebi. . stoljeća u Fojnici je postojalo više takvih škola koje su obuhvatale mušku i žensku djecu i omladinu. 177 Na početku austrougarske vladavine muslimanska djeca u Fojnici učila su 2 ili 3 mekteba. Ovi mektebi imali su za cilj “da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. javno je 36 37 H. Godine 1904. kao što su bile narodne osnovne škole. ovakav profil mekteba imao je dalekosežne posljedice za ekonomski i kulturni razvoj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema. ukoliko predhodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. Vjerski odgoj i obrazovanje imao je uopšte kod muslimana prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. 378.

hvaljen rad Ibrahima ef. a završavala 15.137 muslimanske ženske djece i omladine ovog uzrasta samo je 2 znalo čitati i pisati. samo čitati 5. Svi navedeni podaci jasno ukazuju da se muslimansko stanovništvo. 201. 209. predaju i svjetovni predmeti (“svjetska nastava”). Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Školovanje se odvijalo u tri stepena i trajalo je 7-8 godina. podaci o pismenosti (latinica i ćirilica) u fojničkom srezu 1910. Od ukupno 1. oktobra. 224. Muslimansko školstvo. godine.257 muslimanske muške djece i omladine od 7-20 godina starosti. jer se strogo držao “propisa svog zvanja” kod kojeg su djeca naučila “sasvim lijepo i pravilno tursko pismo”. godine u Bosni i Hercegovini izgrađeno 6 medresa.. imame. i ostalo “što svaki Musliman mora da zna”. 1901/02. osim vjerskih predmeta i “istočnih jezika”. Takođe se navodi da je ovaj “revni mualim” poučavao djecu i “uljudnom i pristojnom ponašanju. 1902/03. znalo je čitati i pisati svega 69. među kojima je i fojnička. hatibe itd. maulima (učitelja) reformiranog mekteba (mektebi ibtidaije).39 U izvještaju o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za godinu 1917. 232. Sve ove škole osnovane su prije 1904. 38 39 . Ćurić. 579. godine govore o velikoj prednosti prvih.178 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. učili Kur’an. 1904/05 20 12 Medrese su bile “čisto islamska svećenička učilišta koja su pozvana da svoje pitomce (softe) potrebnim teološkim znanjem obrazuju za hodže. u Fojnici su postojale druge muslimanske vjerske škole: ženski sibijan mekteb.183 ili 94. konstatirano je da se u nekim medresama. str. 27 20 16 1903/04. Medresa je imala jednog nastavnika (muderisa). Od ukupno 1. 203. a nepismenih je bilo 1. Ćurić.”38 Osim reformiranog mekteba.. U službenim izvještajima stoji da je od 1886-1906. 40 H.11%. ženska ruždija (muslimanska niža srednja škola) i medresa.40 S obzirom na to da ne raspolažemo podacima o tome koliko je muslimanske djece u Fojnici pohađalo vjerske i svjetovne škole. jula. Muslimansko školstvo. Bogrića. Školska godina počinjala je 1. predvođeno uleH. među kojima i u fojničkoj. a broj učenika je bio promjenjiv: 1990/01. str. str.

Budući da ne raspolažemo podacima o broju učenika u ovoj školi. Iako je 1880/81. uklapala u prosjek Bosne i Hercegovine. U fojničkoj Narodnoj osnovnoj školi za cijelo vrijeme od 1888. da se brinu o njenom održavanju. ogrevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. godine radili su 1-2 učitelja i jedan pomoćni učitelj. veoma sporo uključivalo u moderne tokove obrazovanja i vaspitanja. 179 mom. ostajući privrženo vjerskim školama u kojima se nije učila latinica i ćirilica. učitelj Trifković Draginja Spisak učitelja sastavljen je na osnovu Bosnischer Bote od 1898-1918. u najmanju ruku. Opštine su bile dužne da za školu obezbijede potrebne prostorije. možemo samo na osnovu broja učitelja pretpostaviti da se ona. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno 8090 polaznika). godine. . rasvjeti. godine41 Kulijer Marija Ninić Anton Arapović Vilhelm Pranjko Franjo Zdunić Emilie Adžija Zora Kordić Anto Miletić Mato Marković Jozef Učiteljica Učitelj Pom. njih je najčešće vodio učitelj. školske godine došlo do izmjene u bivšoj katoličkoj osnovnoj školi. učitelj Učiteljica Učiteljica Šunjić Terezija Bjelobrk Josip Babić Anka Učiteljica Učiteljica Učiteljica Učitelj Pom. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva.FOJNICA 1878-1918. plate učitelja (svjetovnih i vjeroučitelja) nisu isplaćivale direktno opštine. nego zemaljski erar. tek se od 1887/88. učitelj Pom. učitelj Pom. Učitelji i pomoćni učitelji u Narodnoj osnovnoj školi u Fojnici od 1898. učiteljica Učitelj-suplement Divanefendić Smail Vrban Petar Bošković-Stipović Ana Pavić Vranjo Pom. do 1918. do 1918. Na taj način učitelji su bili neposredno vezani za vlast i bili obavezni da provode njenu politiku. učitelj Učitelj Stipić Marija Houska Emilija Učitelj-Suplement UčiteljicaSuplement Učiteljica Učiteljica Ladro Vjekoslav 41 Pom. Međutim. Tada je definitivnu brigu o njoj preuzela država. školske godine može govoriti o stvarnom početku rada Narodne osnovne škole u Fojnici. odnosno opština i zemaljski erar.

godine i kasnije.42 Godinu dana nakon osnivanja. rukovodilac izgradnje doma i učitelj omladine u pjevanju. Marko Kulier. 42 . godine osnovao Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”. tamburaško. bio sekretar društva. godine osnovali u Fojnici Hrvatsko čitalačko. Franjevački vjesnik. Niko Iličić. str. sredinom 19. fra Alojz Cvitanović. 92-94. Centralna figura ovog društva bio je njegov osnivač fra Alojz Cvitanović. Uprava ovog društva sačinjavali su: fra Dominik Gojsilović. koji je postao središte društvenog života i prosvjetnog rada hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. prosvjetnim i ekonomskim osnovama i u tim okvirima buđenje i razvijanje nacionalne svijesti. društvo “Rodoljub” sagradilo je Hrvatski dom (prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini). U okviru društva osnovao je biblioteku i čitaonicu. Izuzetak među njima činila je Marija Kulijer.. pa je fra Alojz Cvitanović 1906. 1933. bili naglašeni njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada vjerskim sadržajima i interesima Crkve. zamjenik Mato Trogrančić.180 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. tako da su u fojničkim hrvatskim društvima. krajem 1911. Ovom aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina najuglednijih građana. pjevačko i zabavno društvo “Veselica”. stoljeća. koji je sve do svoje smrti.43 Nakon njegove smrti franjevci su zadrFra Jozo Zvonigradski. sviranju na tamburi i glumi. Napredak . od njenog osnivanja 1888. str. 43 Chronologia domus. imali vodeću ulogu i u ovim oblastima života njihovih vjernika. tajnik. godine. Ivo Knežević i Anto Iličić. Franjevci su još od ilirskog pokreta. godine. Nakon nekoliko godina ovo društvo se ugasilo. odbornici: Marijan Dragičević. Ivo Kalamut. do 1918. knjižničar. 175. Mato Miletić (1906-1909) i Petar Vrban (1910-1918). potpredsjednik. koje je radilo sve do 1918. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub” u Fojnici. Beograd. predsjednik. Za dvadeset godina u ovoj školi radilo je duže ili kraće vrijeme 20 učitelja i pomoćnih učitelja. Osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva u Fojnici bilo je u skladu s opštim ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. Za to vrijeme promijenila su se tri upravitelja škole: Anton Ninić (1898-1905). godine. prva Fojničanka koja je završila učiteljsku školu u Zagrebu i u ovoj školi radila punih 30 godina. uz velike materijalne žrtve. sve do 1918. blagajnik. Franjevci su 1896. I ovdje je njihov osnovni cilj bio okupljanje svih Hrvata na kulturnim.. Ivan Kulier Matin.

36 kruna i od toga Središnjem odboru poslala 676. 181 žali vodeću ulogu sve do 1918. 145-147.56 kruna. od kraja 1908. koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na prikupljanju sredstava za školovanje đaka i studenata. Milka Mešeg. knjigovođa Tomo Filipović. Josip Bjelobrk. arhivskog materijala.45 Na podsticaj Središnjeg odbora HNZ. numizmatičke zbirke i drugih muzeoloških nalaza Upravni odbor sačinjavali su: Marko Kulier. Preuređenjem prostorija. Osim pastoralnog i kulturno-prosvjetnog rada s djecom i omladinom. str. Đaković. 46 L. godine ova podružnica sakupila je 717. tajnik. Njen upravni odbor sačinjavali su ugledni građani i dva franjevca.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1913. predsj. Ivo Kulier. blagajnik. Napredak .. na čelu s predsjednicom Mariettom Matasović. str. revizor Mato Miletić. revizorice: Berta Izrael. Tokom svoje duge historije ovaj samostan stekao je ugled jednog od najznačajnijih katoličkih (hrvatskih) kulturno-prosvjetnih središta u Bosni i Heregovini. zamjednik. Političke organizacije. U kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog stanovništva u fojničkom kraju posebno mjesto pripada Franjevačkom samostanu u Fojnici. Angela pl Kugler. Njome su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana. 45 Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici: Marietta Matasović. učinjen je značajan napredak u čuvanju i dostupnosti bogatog knjižnog fonda. str. 267.. Ivanka Alaupović i Kata Iličić. zamjenice: Rifka Alkalaj i Ana Erber. fra Alojz Cvitanović. U toku 1912. Napredak . godine. odbornice: Malina Kulier. 1913. na raznim svjetskim jezicima. Julka Vrban.FOJNICA 1878-1918. godine. Podružnica “Napretka” u Fojnici osnovana je 1907. Imala je ukupno 113 članova (4 utemeljitelja i 109 podudarajućih članova). 409. To su bile ustanove koje su imale da prikupljaju i organiziraju nacionalni kapital i da ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda. godine. potpredsj.44 Dvije godine kasnije (1909) osnovana je Gospojinska podružnica “Napretka”. potpred. Niko Oroz. godine.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908.. Marija Stipić. kada su “mladi članovi društva istisli franjevce iz odbora”. predsjednica. tajnica. 44 . jula 1911.46 Hrvatska gospodarstvena zadruga u Fojnici osnovana je 6. blagajnica. odbornik. fra Vjekoslav Perčinlić. otkupljuju kmetove i kreditiraju zanatlije. godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski pomažu siromašne seljake. franjevci su i u ovom periodu još aktivnije radili na sakupljanju i čuvanju vrijednih djela iz gotovo svih naučnih oblasti i literarnog stvaralaštva.

godine. 10. godine. godine znatno više: 3 utemeljitelja. Osim hrvatskih i bošnjačkih društava zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. 89. Time se Franjevački samostan u Fojnici svrstao u red značajnih kulturnih institucija. a osobito dnevne politike (i to spoljašnje) bio je omiljeni način društvenog ophođenja kod muslimana (…). 119. 1980. humana i socijalna društva.49 Ideje za osnivanje čitaonice i podružnice “Gajreta” dala je bošnjačka vjerska inteligencija (šerijatske sudije. do Prvog svjetskog rata. 49 I. Pejanović. bez čijih fondova bi naša ukupna kulturnohistorijska baština bila siromašnija. Kemura. Sarajevo. Kulturno-prosvetna. Dobrovoljno vatrogasno društvo i Činovničko-građanska kasina. a materijalnu osnovu osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. Ovi podaci ukazuju da je podružnica “Gajreta” u Fojnici nastala 1907. 48 Đorđe Pejanović. Mnogo konkretniji oblici rada nastali su nakon osnivanja kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret” (1903). 1 član I reda.48 Prema načinu okupljanja ove čitaonice imale su veći socijalno-politički nego kulturnoprosvjetni značaj. Kulturno-prosvjetna. a 1907. 5 III. 69-99. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. U njima nema knjižica. 17. “Sakupljanje i razgovor-muhabet-sjedenje po kafanama i pretresanje svega i svačega.. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana str.47 Društveni život bošnjačkog stanovništva u Fojnici odvijao se u okviru Islamskog društva “Kiraethana” (čitaonica). humana i socijalna društva. str.182 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. 5 II. Godine 1905. u Fojnici su osnivana i druga društva koja nisu imala takva ograničenja: Podružnica pčelara. u gradu je zabilježen jedan član prvog reda. muderisi i imami). stipendije ovog društva dobilo je pet fojničkih đaka i studenata: 1 – 1908/09. Činovnička čitaonica. 35. Ove ustanove su najbolje odgovarale tradiciji i navikama bošnjačkog stanovništva. 62. čije su ideje postepeno prihvatane i u Fojnici. 47 . 50 Đ.50 *** Vidi opširnije: Lamija Hadžiosmanović. osnovanog 1902. a pored novina može se piti kava i igrati raznih igara”. 8 IV reda – ukupno 22 člana. Prema raspoloživim podacima. str. 4 – 1912/13.. str. iz okoline Fojnice.

godine. od kojih 325 nastanjenih (sa 383 stana) i 53 nenastanjenih (poslovne. str. str. zgrade). fojnička opština i zemaljska uprava na javnu građevinsku aktivnost uložile su sljedeća sredstva: Klaonica i tržnica 2.590 m. 226. upravne i dr. Ona je 1879. od 1878. str.864 kruna Štala za ždrijepce i bikove Sušare za kože i šljive Vodovod i bunari Kuće pod kiriju. 20-21. maltarnice Ceste.353 kruna 3. 390.228 kruna 12.840 kruna 21. 21. 1908. 183 Fojnica je za vrijeme austrougarske vladavine imala urbani razvoj srazmjeran njenom političkom. ekonomskom i strateškom značaju. Povećanje broja kuća za 51 nije bio samo rezultat građevinske aktivnosti. 1907. 1911. a voda je uvedena u 8 fojničkih kuća. 18-19. Za izgradnju vodovoda fojnička opština uložila je 15. propusne moći od 5 l u sekundi i rezervoarom zapremine 3.283 kruna 32. regulacija voda i grada Zgrade kotarskog ureda (1902) Opštinska zgrada 800 kruna 940 kruna Zgrada suda sa sporednom zgradom do 1910. 1913. godine 474 kruna 12. 16-17. 64-65. str. Prema dostupnim podacima. a 1910. godine gradska opština ima 378 kuća.650 kruna 289. godine Osnovna škola u Gojevićima (1909) Izgradnja vodovoda u Fojnici 1912.800 kruna Izrađen je vodovod na gravitaciono vođenje od vrela Ščona u dužini od 1. str. godine u Fojnici su utvrđeni nazivi ulica i izvršeno numeriranje kuća. str.745 kruna 1.15 m3. do 1914. 1909. 22-23. 223. a zemaljska uprava 6. Tada je u gradu izgrađeno 9 javnih česama i 4 vatrogasna hidranta.FOJNICA 1878-1918. godine imala 347 kuća s 379 stanova.800. magacini. 391. 51 . Ostajući van dometa glavnih saobraćajnica. 573. na odgovarajući način.51 Podaci o građevinskoj djelatnosti u Fojnici prikupljeni su na osnovu Izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine za godine: 1906.000 kruna. Fojnica u ovom periodu nije bilježila znatniji ekonomski napredak koji bi se. nego i mijenjanja granica gradske opštine. odrazio na druge oblasti života. Prije prvog popisa stanovništva 1879. str. 1910. mostovi.

Hrvatskoj i Sloveniji (3. Izgradnja željeznica 1974. pomoć Zajedničkog ministarstva finansija (500 f ). januara 1886. od čega na izgradnju sreskog ureda i sudske zgrade otpada 322. 100. Vojna poštansko-telegrafska stanica u njoj osnovana je 1.53 Fojnica je dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo-Bos.. Duha u Fojnici. jer je tek pred Prvi svjetski rat započeta izgradnja puta od Fojnice prema Gornjem Vakufu.514 k ili 85% utrošenih sredstava. str. slabe i poboljšavane su tek otvaranjem rudnika u Bakovićima. Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. godine.25 f ). do 1888.54 Njene cestovne veze bile su.880. 1 f = 2 k).52 Drugu značajnu investiciju samostan je izvršio 1913. Brod (1879/80) i Sarajevo-Mostar (1890/91).. Juzbašić. na javnu građevinsku aktivnost u Fojnici utrošeno je ukupno 378. Za sve druge građevinske radove plaćeno je 56. izgradnjom ceste od Fojnice prema Kiseljaku i Visokom. te nabavljen inventar za knjige i numizmatičku zbirku. saobraćajno-tehničkih i strateških razloga. pa u čitavom srezu 1917. saobraćajnog i stateškog značaja.600 k. doprins vjernika u radu. Crkvu je projektirao Josip pl. takođe. to je bio njen jedini izlaz u svijet.000 kruna. a civilna pošta 1910.184 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. arhitekta iz Sarajeva. 54 Dž. Sredstva za njenu izgradnju bila su iz raznih izvora: prihodi samostana. godine. iz finansijskih. ali je i tada ostala van dometa telefonskog saobraćaja. kasnila i s uspostavljenjem poštansko-telegrafskog saobraćaja. ali je. takođe. 52 . godine. Izuzimajući tradicionalne karavanske puteve. Značajan građevinski poduhvat bila je izgradnja nove samostanske crkve sv.977 kruna. naturi i novcu (966 for). od čega su vjernici dali 1. Vancaš. Prema navedenim podacima. godine postoje samo dva telefonska aparata u Busovači. oba puta ostala van njihovog domašaja i time se za duže vrijeme svrstala u mjesta malog privrednog. 53 Chronologia domus. juna 1884. kada je samostan renoviran i prostorije preuređene. dobrovoljni prilozi sakupljeni (1886) po raznim centrima u Austriji. Kolski poštanski prevoz na relaciji Kiseljak – Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. koja je trajala od 17.463 k. a građevinskim radovima rukovodili su italijanski majstori. U ove radove uloženo je 16. 75. pomoć Zemaljske vlade (2.500 f ). Fojnica je. pomoć iz careve privatne i porodične zaklade (500 f ). prinosi župnika susjednih župa (500 forinti=1.000 k. Duha u Fojnici.

152.56 M. str. 55 56 . dr Bernard Polaschek (1900-1905). 198. godinu. Tu dužnost obavljali su: Eduard Graff (do 1902. dok se poštanska linija Visoko – Fojnica (priključak na željeznicu) nalazi u redu vožnje za 1913. godine. 185 Fojnica uspostavljen je 1892. jer u ovom periodu u gradu nije otvorena apoteka. telegraf i telefon. Abraham Vay (1902-1906).55 U Fojnici je radio sreski ljekar koji je građanstvo snabdijevao i lijekovima. Ljiljak. dr Schiffer Moses (1905-1911) i dr Isak Izrael (1911-1918). Pošta. Michael Matasović (1906-1918) i od kraja 1918. Vladimir Stojić. II. i kotarski predstojnici bili su stranci. Kao i ljekari. 92. godine.).FOJNICA 1878-1918. 98. Dužnost ljekara obavljali su: dr Tibor Braun (do 1899). Imena ljekara i kotarskih predstojnika utvrđena su na osnovi Bosnischer Bote od 18981918.

.

Njen privredni razvitak zasnivao se na bogatim ležištima soli i uglja i velikim mogućnostima poljoprivredne proizvodnje u širem području. Na kraju osmanske vladavine imala je oko 5. Tuzla je od 16. Zajednička im je bila čaršija (poslovni dio grada) u kojoj su zanatlije i trgovci obavljali svoje poslove. stoljeća bila povremeno sjedište zvorničkog sandžaka (okruga). a građanstvo i seljaštvo iz okoline snabdijevalo potrebnom robom.PRIVREDNA I ETNIČKA STRUKTURA TUZLE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE Z ahvaljujući pogodnom geografskom položaju i otkriću bogatih slanih izvora po kojima je dobila ime (turski tuz – so). stoljeću ona je tu svoju funkciju potpuno učvrstila i postala najznačajniji politički. godine. saobraćajni. zanatstva i trgovine. Njena etnička struktura tada nije odudarala od ostalih gradskih naselja u pokrajini. jer je bošnjačko stanovništvo činilo tri četvrtine tuzlanskog građanstva. katolička crkva i škola). Njeno stanovništvo osiguravalo je izvore prihoda iz poljoprivrede. stanovništvo Tuzle živjelo je u odvojenim dijelovima grada. gdje su se nalazile i njihove vjerske institucije (muslimanske džamije i mektebi. I po svojoj socijalnoj strukturi Tuzla se uklapala u opšti prosjek pokrajine. srpsko se približavalo jednoj petini. Zavisno od konfesije. Politički i . uloga Tuzle u privrednom i političkom životu Bosne i Hercegovine u narednim decenijama postojala je sve značajnija. a izvjestan broj se bavio i zastarjelom eksploatacijom starih izvora. Bez obzira na tradicionalnu osnovu koju je zatekla austrougarska okupacija 1878. a svo ostalo jedva je dostizalo pet procenata (u svim bosanskohercegovačkim gradovima tada bošnjačko stanovništvo čini preko 70%). vjerski i kulturni centar sjeveroistočne Bosne. U 19. mitropolija i osnovna škola. pravoslavna crkva.000 stanovnika i spadala među nekoliko najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. privredni (zanatlijsko-trgovački).

nova uprava počela je sistematska geološka istraživanja. godine da je uveden monopol soli u Bosni i Hercegovini i da će svako krijumčarenje ovog artikla biti kažnjavano globom od 25 do 200 forinti. godine. a počela je i izgradnja uskotračne pruge Doboj–Simin-Han. dotle je podizanje druge. 1884. sa službene strane. Bosanskohercegovačke novine objavile su 1. Sve ove okolnosti značajno su uticale i na promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi stanovništva grada Tuzle. U isto vrijeme zemaljski erar otkupljivao je slane izvore u okolini Tuzle i uspostavljao kontrolu nad zastarjelom proizvodnjom soli. U Kreki su 1885. koja je cijelo vrijeme bila “kost u grlu” cjelokupne tadašnje jugoslavenske i balkanske politike Austro-Ugarske. 1891. aprila 1880. godine otvoreni rudnik uglja i ciglana. Jajce). imalo za cilj ne samo dalje radikalno smanjenje uvoza ovog artikla.000 mtc soli godišnje. Ova pruga. pa otuda ona za nauku predstavlja veoma interesantan primjer u Bosni i Hercegovini. znatno modernije solane u Kreki. Tek kad su izvršene sve potrebne predradnje. koristeći se ranijim rezultatima. koja je puštena u pogon naredne godine. kapaciteta od 300. godine. godine. Stručnjaci iz Beča pristupili su izradi rudarskog katastra. Njen kapacitet iznosio je 70.188 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. izdat je Rudarski zakon za Bosnu i Hercegovinu. Iste godine u Sarajevu je osnovano Rudarsko satništvo.. strateški značaj odredio joj je položaj najisturenijeg okružnog grada Dvojne Monarhije prema Srbiji. a 1881. u Simin-Hanu je počela izgradnja prve moderne solane u Bosni i Hercegovini. Za novu upravu izuzetno značajna bila je eksploatacija soli. Dok je izgradnjom ove solane gotovo prestao uvoz erdeljske kamene soli i smanjen odliv novca iz Bosne i Hercegovine. sa zadatkom da rukovodi svim rudarskim poslovima. čijoj se eksploataciji. Paralelno s podizanjem prve moderne solane u Simin-Hanu. odvijalo se još nekoliko izuzetno važnih poduhvata za budućnost tuzlanskog bazena. kojim su regulisani pravni i drugi odnosi u ovoj oblasti. Nakon vojnog zaposjedanja.. *** Razvoj i struktura privrede u tuzlanskoj oblasti odredila su prirodna bogatstva (so i ugalj). proricala sjajna budućnost. nego i osiguranje jeftine sirovine za potrebe domaće hemijske industrije (Lukavac.000 mtc soli godišnje. u dužini . Rudna bogatstva Bosne i Hercegovine bila su poznata Austro-Ugarskoj i prije okupacije 1878.

koje su davale energiju za rasvjetu rudnika i solana. godine 2 miliona mtc.000 mtc žitarica. do 1918. u Tuzli je 1887/1888. grada Tuzle i drugih industrijskih objekata. 1972-73. koja je godišnje proizvodila (sredinom devedesetih godina) 8. koja je bila glavna saobraćajna veza s Monarhijom. godine na ovom području smijenilo se šest stranih firmi. potpisala je mađarska privatna firma. koja je već naredne godine prestala da radi. Ta fabrika godišnje je proizvodila 240. On je 1894. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH.000 hl špirita. Fischal i sinovi. aprila 1886. Rudnik uglja u Kreki bio je najveći u Bosni i Hercegovini. a njenu pilanu u Puračiću preuzima mješoviti konFerdo Hauptmann. Pored privrednog. U Tuzli su. Osnovnu sirovinu dobijala je iz solane u Kreki.5 miliona. a 1906. počela je i eksploatacija šuma u području Oskova – Gostilja. Od 1885. Istovremeno s podizanjem prvih industrijskih preduzeća u neposrednoj okolini Tuzle.d. U sastavu rudnika radila je i ciglana koja je u početku proizvodila milion komada cigli. godine. za koji je bilo potrebno oko 60. godine poslovala kao pogon sarajevske akcionarske pivare. godine. Uz izdašne olakšice i učešće Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. godine proizvodnja se popela na 3 miliona mtc. 189 od 67 km. kaustične i kristalne sode. završena je i puštena u javni saobraćaj 29. podignuti fabrika piva. 1885. godine proizveo milion mtc uglja.000 mtc amonijačne. Izgradnja ove pruge pokazala se kao vrlo korisna investicija. XII-XIII. u Lukavcu 1893. jer je bogati tuzlanski bazen povezala sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne. jedan parni mlin i dvije električne centrale. S ovom proizvodnjom Fabrika špirita bila je najunosniji poreski objekat u Bosni i Hercegovini.1 Od 1901. koja je od 1893. takođe. godine.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. godine ova fabrika posluje pod nazivom Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija M. pruga je imala i veliki strateški i politički značaj u integraciji ovog pograničnog područja s ostalim dijelovima zemlje. Od posebnog značaja za dalji industrijski razvoj tuzlanskog bazena bilo je podizanje Prve bosanske fabrike amonijačne sode d. 1 . a pred Prvi svjetski rat 3. str. 79-81.. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. godine podignuta Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug.. uglavnom mađarskih. Prvi ugovor. Bosanski drvno-industrijski konzorcij. 1900. Svojim prirodnim bogatstvima tuzlanska oblast se sasvim uklapala u austrougarske privredne planove.

d. Privredni razvoj Tuzle i njene neposredne okoline bio je praćen razvojem urbanizacije i novih društvenih odnosa. kulturno-prosvjetne. uslijedio je. u Tuzli s glavnicom od 300. godine. god. Pred Prvi svjetski rat otvorena je i filijala Hrvatske centralne banke. Nakon ove. Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (osnovana 1895. sve do 1918. koje nastavljaju rad kao jedinstveno preduzeće.) otvara svoju filijalu u Tuzli.d. Mađarska firma Mihaly Piry i kompanija podigla je 1896. jula 1907. vojne.. godine.d. ugovor s peštanskom firmom Leonard Mor i kompanija. Ova firma je 1912. zorcij. 1900. godine. pa je njihovo iskorištavanje zahtijevalo savremeni tehničko-tehnološki pristup. koji radi do 1892. godine. Pored akcije koju su u tom pravcu poveli Zajedničko ministarstvo finansija u Beču i Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kod odgovarajućih privrednih krugova u Austriji 2 B... zdravstvene i vjerske institucije. koja prestaje da radi 1904. Za takav rad bilo je neophodno obezbijediti dovoljan broj iskusnih stručnjaka iz Monarhije. koja su se smjenjivala od 1885. koja je i u dolini Oskove podigla parnu pilanu s 4 gatera i šumsku gravitacionu prugu u dužini od 12. posjekli su u šumama Oskove i Gostilje oko 400. U gradu Tuzli smještene su brojne administrativno-upravne. godine. godine. Tuzlansko drvno-industrijsko a. do 1918.190 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.5 km.2 Privredna ekspanzija u tuzlanskom bazenu nametala je i pojavu prvih novčanih zavoda u Tuzli.. Svih šest navedenih preduzeća. ali ni ona nije radila duže od 4 godine.000 kruna. Begović. Ova firma radila je do 1902. *** Eksploatacija soli i uglja bila je osnova nove privredne aktivnosti u tuzlanskoj oblasti. Ta bogatstva bila su značajan ekonomski motiv okupacije Bosne i Hercegovine. godine prepustila u zakup svoju pilanu u Živinicama dvjema mađarskim firmama. a 15. Razvojni put šumske privrede .4 km šumske željezničke pruge. godine na rijeci Gostilji pilanu s dva gatera na turbinski pogon.000 m3 četinarske oblovine. a naslijedila ju je Ugarska industrija drveta a. a zatim je uz rijeku Oskovu izgradila 35. Njenu pilanu u Oskovi otkupila je firma Mortz Lisska i prenijela u Živinice. godine osnovan je Srpski kreditni zavod d.

Zemaljska vlada je pisala Zajedničkom ministarstvu finansija: “Što se tiče daljih potreba za austrougarskim rudarskim radnicima one će prije svega zavisiti od iskustva koje ćemo imati primjenom ovdašnjeg stanovništva pod sposobnim rukovodstvom”. 3 . s obzirom na to što im predstoji obaveza da domaće ljude osposobe za rudarsko zanimanje. takođe iz Monarhije. Udruženje za industriju uglja u Beču izrazilo je spremnost da dio svojih iskusnih rudara iz revira u Hrastniku pošalje u Bosnu. zajedno s izvjesnim brojem iskusnih i probranih rudara.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Zemaljska vlada nije imala izbora.921/BH. godine počeli su pristizati rudarski stručnjaci u Bosnu i Hercegovinu. 2. ZMF. 1879. i štampa je sa svoje strane potpomogla čitav poduhvat. iskustva i političke podobnosti svakog pojedinca u jesen 1879. ZMF.3 Rudari iz Idrije tražili su da im se obezbijedi takva zarada kojom će moći zadovoljiti svoje normalne potrebe i izdržavati porodice koje ostanu u Idriji. godine Zajedničko ministarstvo finansija izvijestilo je Zemaljsku vladu u Sarajevu da se javilo 39 stručnjaka za predstojeće istražne rudarske radove u Bosni i Hercegovini. br. br. br. radnoj snazi koja se ABH. imali zadatak da rukovode istraživačkim radovima i otvaranjem prvih rudnika u područjima koja su ranije bila poznata po rudarstvu. Pošto su uslovi Zemaljske vlade bili potpuno prihvatljivi. 1879. egzotičnu i neotkrivenu zemlju.. koji poznaju jedan slavenski jezik. opisujući Bosnu i Hercegovinu kao bogatu. U toku septembra i narednih mjeseci 1879. ZMF. godine Zemaljskoj vladi u Sarajevu stizale su povoljne vijesti o ponudama iskusnih rudara. Već 4.. nadglednici i kopači rude. 191 i Mađarskoj. septembra 1879. 5. Iz dokumenata nešto kasnijeg datuma vidi se da Zemaljska vlada nije bila zadovoljna učinkom preskupih stranih rudara. a nešto kasnije to isto učinili su rudnici u Idriji i Šemnicu. pa se orijentirala na zapošljavanje jeftine domaće radne snage. 1879. Oni su. narednih mjeseci stiglo je u Bosnu nekoliko grupa stranih rudara. U svim navedenim slučajevima traženo je od Zemaljske vlade da utvrdi uslove pod kojim bi strani rudarski radnici bili angažirani za rad u Bosni. pa im je ponudila veoma povoljne uslove.312/BH. Ona je saopštila da su joj potrebni iskusni i povjerljivi rudari. Nakon pažljivog ispitivanja stručnosti. Pošto su se istražni radovi odvijali u onim oblastima koje su imale dugu rudarsku tradiciju.057/BH. 4.

Tradicija se nastavljala. . Očigledno je da je praksa bila svuda ista..20 forinti. Tada su u Tuzli utvrđeni sljedeći odnosi za 1895.201/BH. počele su pripreme za iskorištavanje soli i uglja u tuzlanskoj oblasti. Okružni predstojnik iz D. ministru Kalaju da su domaći radnici iz okoline Fojnice vrlo “upotrebljivi” i marljivi ljudi i da prednjače pred Austrijancima. februara 1889. a u Rudniku uglja u Kreki i ciglani takođe 34 radnika s 54 člana porodice. Za početne rudarske i solarske radove u tuzlanskoj oblasti angažirani su strani stručnjaci i iskusni rudarski radnici. godine Rudarsko odjeljenje u Zajedničkom ministarstvu finansija zatražilo je statističke podatke o broju domaćih i stranih rudara u Tuzli. 1879. Problem odnosa domaće i strane radne snage u rudarstvu i metalurgiji sve se više nametao od sredine devedesetih godina 19. 1885. a nadničara 1. tamo nalazila nije trebalo mnogo dopunskog obrazovanja. Varešu i još nekim pogonima. Vlada je ovaj prijedlog odbila pokazujući rezervu prema sposobnosti i marljivosti domaćih radnika. 12. samo u znatno izmijenjenim uslovima. stoljeća. Početkom jula iste godine donesena je odluka o početku radova na izgradnji tuzlanskih solana. Nedostatak stručne radne snage nametao se kao problem u prvim godinama rada u tuzlanskom bazenu. Ovo potvrđuje izvještaj rukovodioca istražnih radova u Kreševu.4 Uporedo s rudarskim istraživanjima u srednjoj Bosni. a uporedo s njima u posao su postepeno uvođeni domaći ljudi. U toku 1879. U maju 1894.192 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 2. godine otkupljene su primitivne solane od tuzlanskih bošnjačkih porodica koje su za vrijeme osmanske vladavine imale koncesije za proizvodnju soli.000 forinti. te da se za potrebne radove mogu angažirati i domaći radnici. Šef Zemaljske vlade pisao je. br. U septembru 1879. godine Zajedničko ministarstvo finansija da u solanama u Simin-Hanu i Tuzli rade 34 strana radnika sa 62 člana porodice.50 forinti.. godinu: 4 ABH. pretežno seljaci koji su se i ranije bavili ovim poslovima. godine Zemaljska vlada izvještava da u Tuzli nema dovoljno kvalificiranih kovača i da nadnice zidara i tesara iznose 2 do 2.539/BH. br. koji u aprilu 1880. Tuzle izvijestio je. za čije je početne bušotinske radove predviđena suma od 25. godine. ZMF. ZMF. 1880. 4. godine predlaže da se 4 domaća rudara postave za nadglednike.

PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. ne samo u srezovima tuzlanskog okruga. 5 . str.5%) 193 (32%) Strani Svega 344 43 11 (65%) 16 (70%) 153 (87. 193 Rudnik uglja Kreka Državna kružna peć Naziv preduzeća Domaći Bušotina (istraživanja) Jasenica Bušotina Majevica Solana Simin-Han (D. nego skupo strano radništvo. stoljeća u rudniku uglja u Kreki. Osim toga..4%) 150 (44%) 8 (18. koje je i pored relativno visokih nadnica bilo sve nezadovoljnije svojim položajem. Sanski Most. U takve srezove spadali su: Prijedor. Sniženje nadnica i orijentacija na jeftiniju domaću radnu snagu izazvalo je veliku fluktuaciju ljudstva u rudniku Kreka. pa je proizvodnja premašivala potražnju. plasman uglja nije bio povoljan. Trenutno slaba konjunktura uglja nije bila pravi razlog za preduzimanje mjera. godine svakog mjeseca primano je i otpušteno oko 30 radnika. 159. Uzrok ovako nepopularnog poteza Ministarstva bilo je “prekomjerno povećanje nadnica posljednjih godina”.5%) 409 (68%) 17 23 175 6025 Iz ovih podataka se vidi da je sredinom devedesetih godina 19. do 1905.. 400. Ministarstvo je ovlastilo Okružnu oblast u Tuzli da odmah stupi u kontakt sa spomenutim sreskim uredima i olakša upravi rudnika i solane da nabave što bolje i jeftinije domaće radnike. Vojislav Bogićević. koje je izazvano “brojnom upotrebom stranih radnika”. Stari Majdan i Srebrenica. U pogledu angažiranja stranih radnika isticao se rudnik uglja u Kreki. dok. nego i u onim srezovima gdje se stanovništvo bavilo rudarenjem i prije okupacije i gdje su nadnice niske. Da bi se riješio problem skupe strane radne snage. Da bi se ostvarili prvi praktični koraci. solanama i istražnim pogonima radila gotovo jedna trećina radnika porijeklom izvan Bosne i Hercegovine. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. Ministarstvo je savjetovalo upravi rudnika u Kreki da rudarske radnike traži..6%) 6 (35%) 7 (30%) 22 (12. U toku 1894. godine Zajedničko ministarstvo finansija naredilo je da se u njemu snize radničke nadnice. U toku 1894. Tuzla) Svega 194 (56%) 35 (81.

Samo u toku 1898. Milan Gavrić. sredinom i krajem 1894. tako da ih je 1898. 7 V. U stanovima preduzeća bilo je još 30 mjesta koja su bila rezervirana i popunjena pristiglim rudarima iz Vareša. 213. 4 udovice i 324 djeteta. Od sredine do kraja 1894. Radna kategorija Nadglednici Dnevničari Kopači Zanatlije Vozači Radnici na separaciji i ostali radnici na površini Transportni radnici Svega Domaći 73 90 107 5 275 Strani 3 3 101 7 3 3 120 Svega 3 3 174 7 93 110 5 395 Krajem 1894. 439-440. str. uprava rudnika u Kreki smanjila je broj stranih radnika.194 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Naredna tabela pokazuje strukturu radne snage u Rudniku uglja u Kreki. godine.. str. Pored njih.6 Sredinom 1894. Osim stranaca.7 Od ukupno 385 radnika bilo je 183 oženjenih i 189 neoženjenih. Slijedeći savjete Ministarstva. bilo je 183 udatih žena. I/1965. dok je 115 ili 90% stranaca bilo smješteno u gradu. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. Građa o počecima radničkog pokreta. godine bilo uposleno svega 61 (16%). što čini 10% domaćih radnika (19 kopača. Među domaćim radnicima bilo je oko 50 radnika koji su stanovali u selima udaljenim od rudnika više od dva sata hoda. ali je znatno porastao broj domaćih. 6 pomoćnih kopača i 4 vozača).. Domaći 92 7 120 119 3 341 Strani 2 6 95 3 2 7 2 117 Svega 2 6 187 10 122 126 5 458 Broj stranih radnika nije značajnije opao. u radničkim stanovima bilo je smješteno svega 29 ljudi. 6 .2. tada su u rudniku radila i 324 domaća radnika. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Jasenice i Fojnice. dok.4 na 25. Od 275 domaćih radnika. sredinom 1894. ili gotovo polovina njihovog ukupnog broja. Sarajevo 1965. 9. godine rudnik su napustila 33 strana kopača. godine procent stranih radnika opao je sa 31. godine. Bogićević.

Početkom XX stoljeća. solane i rudnik uglja prebrodili su početne teškoće oko obezbjeđenja dovoljnog broja radnika čija struktura odgovara potrebama rentabilnog poslovanja.0%) 334 (82. 1911. 1907. do 1916.0%) 274 (86.0%) 29 (14. 1913..5%) 32 (12. 195 U stanovima koji su pripadali rudniku stanovala su 82 oženjena i 42 neoženjena radnika. do 1916. uglavnom.0%) 233 (88.0%) 252 (90. godine Godina Domaći 235 (80. To su bili.0%) 31 (12. .0%) 26 (10. Iz tabele se vidi da od 1905. Druga karakteristika radne 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906.0%) Strani 39 (19. godine. strani radnici i oni domaći radnici (uglavnom. Husino.5%) 204 (85. Samo 1/3 radnika zaposlenih u rudniku mogla je biti smještena u stanove koje je podiglo preduzeće.0%) 219 (80. Ljepunica.0%) 33 (19.0%) 364 (82. Ljubače. Hudeč. 1909. Preostalih 248 radnika (101 oženjenih i 147 neoženjenih) stanovalo je kod svojih kuća u selima bliže i dalje okoline rudnika. 1916. 1908. Morančani. Bukinje. iz drugih srezova Bosne) koji su svoju egzistenciju vezivali isključivo za rad u rudniku.0%) 30 (8. Živinice. godine strana radna snaga nije nikada premašivala jednu petinu zaposlenih.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Najveći broj rudara davala su sela Lipnica. Dobrnja i Bistarac. do 1916. Struktura radne snage u solanama tuzlanskog bazena od 1905.5%) 33 (19. 1912.5%) 38 (15.5%) 36 (15. Cerik.5%) 214 (80.0%) 80 (18. 1910..5%) 216 (88. 1915.0%) Svega 274 248 252 243 247 240 203 264 278 4448 364 - 1905.5%) 205 (84. 1906. 1914. Pogorioc.

godine značajnije ne mijenja. 1915. 1914. uglavnom. ili blizu 60%. 1910. Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su bili muslimani – 106. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata tuzlanske solane postaju prvorazredni privredni objekat u kojem broj radnika naglo raste. U prve dvije godine rata njihov broj je naglo opao. ovu stranu radnu snagu činili su.196 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. snage u solanama jeste da se broj radnika od 1905. Struktura radne snage u rudniku uglja u Kreki od 1905. godine. pravoslavni – 48. 1909. Od 1914. a da od 1914. 1916. godine Godina 1905. 227 radnika u solanama imalo je kvalifikacije.. 1908. do 1914. godine.027 897 641 656 690 761 - 228 (15%) 9109 Tabela pokazuje da je broj stranih radnika u rudniku Kreki od 1905. 1906. ratni zarobljenici koji su zapošljavani i u 9 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. 1907. . Domaći Strani Svega 478 (84%) 490 (86%) 545 (87%) 916 (89%) 808 (90%) 546 (85%) 563 (86%) 638 (87%) 706 (93%) 682 (75%) - 94 (16%) 93 (14%) 78 (13%) 111 (11%) - 572 583 623 - 89 (10%) 95 (15%) 93 (14%) 52 (13%) 55 (7%) 1. 1912. 1911. godine činili većinu s 53%. U ovom rudniku stranci su 1890. do 1916. katolici – 75 i ostali – 3 (u vjerskoj strukturi uračunati su svi zaposleni).. Međutim. U aprilu 1907. godine broj radnika porastao je za 166. a samo 2 radnika su vođeni kao nekvalificirani. 1913. a 1916. godine broj stranaca se popeo na jednu četvrtinu zaposlenih. Od tada njihov procent je u stalnom opadanju. do 1906. do kraja 1916. do Prvog svjetskog rata varirao između 10% i 16%.

Sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta.4%) radnici stranog porijekla. od kojih je oko 1⁄4 bilo sa strane. Koliko je radnika bilo zaposleno u eksploataciji i preradi drveta u tuzlanskom bazenu za sada nije moguće utvrditi. nadničara i slugu.2%) stranih. 10 . od kojih 538 (74. Nakon aneksije postepeno se povećavao broj radnika i 1911. Prvi podaci o broju radnika u Tuzli nalaze se u popisu stanovništva iz 1885. godine ukupno 593 radnika. tada je radilo 1. Balkanski ratovi nepovoljno su uticali na čitavu oblast hemijske industrije. br. u Lukavcu zapošljavala je između 450 i 600 radnika. godine bilo ih je 720. decembra 1911. 4. u ovoj fabrici radili su uglavnom domaći ljudi i to pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca.10 U prvoj bosanskoj fabrici i rafineriji špirita u Tuzli zapošljavana je. Prokosovića i Modraca. U početku. 1908. Tada je u Tuzli zabilježeno 679 pomoćnih radnika. solana “Franc Josip” 351. Prema jednom izvještaju iz 1908. od kojih su 449 (73. d. od kojih je 8 imalo kvalifikacije. 88. br. godine. Nova solana 88.. ZMF. domaća nekvalificirana radna snaga. i 1912. 4. a 158 (26. U fabrici piva radilo je 28-35 radnika. Drugi podatak potiče iz 1892. Prema izvještaju Okružne oblasti u Tuzli. Istraživanje uglja u Jasenici 50.681/BH. godine.579/BH. 1913. Njihova struktura po pogonima i porijeklu izgledala je ovako: ABH.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 1892. I br. Banovića. Kolcmanova ciglana 16 radnika. uglavnom. Sarajevo. godine. Razni pogoni firme Mortz Lisska zapošljavali su 31.456/BH. 1892. str. Ciglana 80.046 rudarskih i industrijskih radnika. parna pilana Hraborskoga 10. fabrika je zapošljavala 60-80 radnika. i to: rudnik uglja Kreka 451.6%) bili domaći. 2. Prva bosanska fabrika amonijačne sode d.. 197 drugim rudarskim i šumarsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini. tako da je i broj radnika u ovoj fabrici naglo opao na 607 radnika. Fabrika špirita 80.8% domaćih i 182 (25. trgovine i prometa njezinog područja za godinu 1911.

kao ni u drugim većim gradovima. Radnici Pilana u Živinicima Domaći Strani Šumski pogon Domaći Strani 186 (90%) 21 (10%) 300 (100%) 32 (94%) 2 (6%) 30 (90%) 3 (10%) 548 (95%) 26 (5%) Nadglednici 3 (43%) 4 (57%) 1 (33%) 3 (67%) 3 (50%) 3 (50%) 1 (50%) 1 (50%) 8 (42%) 11 (58%) Svega 189 (87%) 25 (13%) 301 (99%) 3 (1%) 35 (88%) 5 (12%) 31 (89%) 4 (11%) 556 (94%) 37 (6%)11 Željeznički pogon Domaći Strani Drugi pogon Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Preduzeće M.576/pr. Za sada je nemoguće utvrditi broj i strukturu najamne radne snage u zanatstvu i trgovini. kao i na drugim raznim poslovima neophodnim za jedan grad. 2. nije bilo mnogo najamnih radnika u zanatstvu i trgovini. spadalo u ona preduzeća koja su se najmanje oslanjala na stranu radnu snagu. 1912.198 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. prema stanju od 31. Za čitavu Bosnu i Hercegovinu karakterističan je sitni zanatlija i trgovac. može se pretpostaviti da ni u Tuzli. Iskaz o primjeni i obrazovanju domaćih radnika kod šumaskih preduzeće Bosne i Hercegovine. ali je ono. Na osnovu istraživanja radne snage za čitavu Bosnu i Hercegovinu.. Navedeni pregled radne snage odnosi se samo na rudarska i industrijska preduzeća u Tuzli i njenoj neposrednoj okolini. br. koji u ogromnoj većini privređuje sam ili uz pomoć članova svoje porodice. Lisska ubrajalo se među dvadesetak najvećih drvnoindustrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Iz svih navedenih podataka može se približno tačno utvrditi broj radnika i njihova struktura u Tuzli i njenoj okolini u godini 1912: ABH. 11 . Zbog toga u Tuzli i njenoj okolini osnovni pečat radničkoj klasi daju rudarski i industrijski radnici. takođe. ZVBH. XII 1911.

199 Rudnik uglja u Kreki Ciglana u Kreki Električna centrala u Kreki Solane Prva bos. a zatim zanatlije i trgovci. izvan poljoprivrede.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. izgledao je ovako: Rudarstvo Obrada metala Hemijska industrija Građevinarstvo Drvna industrija Prehrambena industrija Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Prevoz ljudi i robe Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba 337 187 239 264 101 161 222 406 316 124 494 358 (Ovdje su pobrojane samo najznačajnije i najbrojnije grupacije zanimanja).. činovništvo i tanak sloj svjetovne i vjerske inteligencije. Prema popisu stanovništva iz 1910..d. godine. Najbrojniji su bili pripadnici radničke klase. . ugostitelji. fabrika sode d. preduzeće Mortz Lisska Zanatstvo i trgovina 546 (85%) 155 (94%) 21 (75%) Domaći 95 (15%) Strani Svega 7 (25%) 29 (14%) 158 (27%) 37 (6%) - 9 (6%) 641 164 28 174 (86%) 449 (73%) 556 (94%) - 203 607 593 - oko 300 Na osnovu ovog pregleda i iz popisa stanovništva vidi se da su građani Tuzle zaposleni izvan poljoprivrede pripadali različitim socijalnim grupacijama. u Lukavcu Fabrika piva Šumsko-industr. raspored zanimanja gradskog stanovništva Tuzle.

38%.902 stana.200 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Rosovac. U isto vrijeme. *** Za istraživanje etničke strukture stanovništva u Tuzli najznačajnije izvore predstavljaju austrougarski popisi stanovništva obavljeni 1879. U istom razdoblju. zatim različiti izvještaji organa vlasti. Solina i Vršani. Od 1885.191 stan. godine imala 216 kuća sa 167 stanovnika (55 kuća nije nastanjeno).98 lica. Značajno je napomenuti da se uz balkansko-orijentalnog pojavljuju moderni. u gradsko područje uvrštena su industrijska naselja Lukavac i Simin-Han. 1895. godine broj kuća u Tuzli se uvećao za 570 ili 36. što znači da je gotovo dvostruko brže rastao broj stanovnika od broja kuća i stanova. koja su 1895.577 kuća i 1. do 1895. Realan porast broja kuća od 1895. Godine 1885. što pokazuje da su u industrijskim naseljima podizane kuće s više stanova. od 1885.72%.920 kuća i 2. iz kojeg su isključena četiri okolna sela: Grabovica Turska.465 stanova. godine broj kuća se povećao za 343. Gradska opština Tuzla imala je 1885.053 kuće i 2. S obzirom na to da su spomenuti popisi vršeni po različitim principima i da je gotovo do posljednjeg dovršena organizacija gradskih opština (1879. godine 66).084 ili 70. Time je u gradu znatno povećana gustina naseljenosti i aktueli- . 1885. od tuzlanskog sreza osnovani su gradski i seoski srez. a broj stanovnika je povećan za 30. te privrednokomercijalni listovi i kalendari. Ovom promjenom broj kuća u gradskom području je smanjen za 139.. Te slabosti glavnih izvora otežavaju i izučavanje etničke strukture u Tuzli. evropski zanatlija i trgovac koji svojim racionalnim poslovanjem postepeno potiskuju tradicionalne oblike proizvodnje i razmjene dobara. a broj stanovnika za 730 ili 38. Nakon popisa 1895. na jedan stan dolazilo je prosječno 3. i 1910. koji su imali ukupno 77 kuća sa 197 stanova (5 kuća nenastanjenih). a broj stnaova za 289. do 1910. U navedenih 12 grupa zanimanja privređivalo je 3.78 civilnih stanovnika. a 1910. 1895. ima ih 43. a 1910. dobijeni podaci ne mogu se uvijek upoređivati. To znači. a stanova 441. iznosio je 227. godine 2. godine 1. jer ne prate dosljedno promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi. do 1910. godine. godine 1.209 lica. taj broj se povećao na 4. niti se odnose na isti teritorijalni okvir pojedinih gradova. broj stanovnika je porastao za 5.14%.. pa je došlo do promjene teritorijalnog okvira gradskog područja. godine. a 1910.

vojnici. godine. do 1895. a broj iz drugih država povećao se na 150 ljudi. orijentalna i evropska arhitektura. a na periferiji. Uz orijentalni izgled grada nicale su nove. broj stranaca .1% tuzlanskog stanovništva.3%) ili godišnje prosječno za 177 ljudi (27.772 (273.13%). poslovne i stambene zgrade. a njegove četvrti nisu bile samo etnički i vjerski.. u kojoj su se miješale autohtona bosanska. Za razliku od ovih. Oni su 1895. 201 zirana stambena izgradnja za smještaj velikog broja doseljenika (činovnici. broj stranaca u Tuzli povećao se za 1. otvaranjem solana i rudnika uglja u Kreki i drugih industrijskih preduzeća. velikim doseljavanjem stanovništva koje je podstaknuto uspostavljanjem željezničke veze Doboj-Simin-Han.273 1910. U narednom periodu. Prema popisu iz 1885. godine činili 23. u Tuzli je živjelo 653 građanina porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine (statistika ih bilježi kao strance). Tada su doseljenici po porijeklu bili gotovo ravnomjerno raspoređeni na austrijsku (1. Demografska kretanja u Tuzli odvijala su se na sličan način kao i cijeloj Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave.7% tuzlanskih građana. kada su oni prvi put popisani. radnici i dr). u najljepšim dijelovima grada podizane su činovničke i oficirske zgrade u pseudobaroknom i pseudorenesansnom stilu. “evropske” upravne. što je bilo uslovljeno.119 1879. Priraštaj stanovništva u Tuzli od 1879. godine: Godina: Broj 5. Na formiranje nove etničke strukture u Tuzli najsnažnije je djelovalo useljavanje stranaca. do 1910. nego i klasno strukturirane.227 1895.154 = 140% Kao što se vidi iz ove tabele najveći priraštaj zabilježen je od 1885. od kojih je 526 bilo iz austrijske i ugarske polovice Monarhije i 127 iz drugih država. 12. 7. Simin-Hanu i Lukavcu).189 1885.. Na taj način se postepeno formirala nova fizionomija grada.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Oni su tada činili 9. u industrijskim naseljima živjele su radničke porodice u jednostavno sagrađenim kućama (preko 70 u Kreki. Za 15 godina. intenzitet doseljavanja stranaca bio je znatno smanjen.140) polovicu Monarhije. osim povećanjem prirodnog priraštaja.135) i ugarsku (1. s više malih stanova i spavaonica za neoženjene radnike. poslovni ljudi. godine. do 1910. U narednoj deceniji. Priraštaj 1879-1910. od 1895. godine. 7. 10.

6%) i na domaće 3.gra.76 ± 1879 – 1910. onda se dobija potpuna slika o prisustvu stranog elementa. samo su razlike u povećanju katoličkog i jevrejskog stanovništva bile 4. nego i njenim političkim položajem.8% 102. 5. godine iznosio je 7. etničkog i socijalnog sastava. okr. od čega je na strance otpadalo 4. ono je u ukupnom procentu gradskog stanovništva Tuzle opalo sa 76.447 2.58 37.33 4.76 234.0% 252=1.74% i izgubilo apsolutnu većinu u gradu.680 vojnika (1910).91 11.877 269 292 priraštaj 1879-1910. godine.86 476.38 16. se povećao za 1.918 947 237 17 1885.94% 31.93 14.40 + 1.640=1. do 1910.154 lica.3% - 3.19 + 1.965 i iz drugih država 353. Tada je broj doseljenika u Tuzli narastao na 4.202 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.72% 2.38 + 2.482.50 0. Muslimani Katolici Jevreji Ostali 3.06 1. od kojih je bilo iz austrijske polovice Monarhije 1.049 lica.59 + 26.10 – 2.049 (56..105 (43. Vjerska struktura stanovništva u Tuzli: 1879.23 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Ostali Pravoslavni 76. što je ukupno činilo 33% tuzlanskog stanovništva.46%).63 71.51 14.4%). Ako se ovim doda još 1. 5. Ovu pojavu uslovila .54% na 47.87 0.859 1. Ova pojava nije bila uslovljena samo privrednim prosperitetom Tuzle.5% 1.41% 2.06 3.624 (67%). Pravoslavni 1.984 1.54 18.96 + 16. Iako je muslimansko stanovništvo imalo relativni priraštaj od 49.171 1. odnosno 6 puta veće nego kod ukupnog gradskog stanovništva pokrajine. 5.52 0.86 + 1.23 58. ili prosječno godišnje 108 lica (4. do 1910.941=49.. u % Prosjek.358 360 78 1910.5%.15% Od 1879.74 – 28. Ukupni priraštaj u Tuzli od 1879.15 23.731. veoma heterogenog vjerskog. iz ugarske 1. 47.535. što jasno ukazuje da je na demografski rast Tuzle u ovom razdoblju više uticao stranac – doseljenik nego domaća populacija. sve konfesije u Tuzli bilježile su porast veći od prosječnog za sve gradove u Bosni i Hercegovini.975 3. smještenih u gradu.029=109.072 795 134 17 1895.80 – 19.

Prema popisu iz 1910. godine došlo je do novog talasa iseljavanja u Tursku.. ali je u ukupnom stanovništvu Tuzle opalo za blizu tri procenta. pravoslavni 28 i katolici 50.209 11 5 Austrijska pol. Isključivanjem četiri pomenuta sela iz gradskog sreza je otišlo ukupno 1.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. 203 su dva osnovna faktora – promjena teritorijalnog okvira grada i useljavanje velikog broja stranaca. Iako je u Bosni i Hercegovini religija bila okvir za formiranje nacija. jer su oni pripadali raznim nacijama. osim Sarajeva. nakon Aneksije Bosne i Hercegovine 1908. dok je u industrijskim naseljima koja su priključena gradu. Povećanje katoličkog i jevrejskog stanovništva u ovom gradu premašilo je sve okružne gradove u pokrajini. od kojih su bili: muslimani 951.655 415 Srpskohrvatskihrvatskosrpski Njemački Češki 575 388 1. odnosno nacija. katolika za 602 i grko-katolika za 31 lice. katolika 602 i grko-katolika 31. bilo: muslimana 27. pripadnika raznih konfesija.029 lica. 131 61 3 Svega 9. Ovo se posebno odnosi na pripadnike katoličke i protestantske vjeroispovijesti. tako da su dostigli jednu trećinu ukupnog gradskog stanovništva. istovremeno. na osnovu vjerske strukture ne može se stvarati etnička slika gradskog stanovništva u Tuzli. U vjersku strukturu Tuzle ulaze protestanti (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolici (unijati). Pravoslavno stanovništvo imalo je relativno visok priraštaj. godine bilo oko 15 puta više nego u prvim godinama austrougarske okupacije. Na taj način je nova organizacija tuzlanskog gradskog sreza neposredno uticala na smanjenje muslimanskog stanovništva u njemu za 924 lica ili za preko 16%. od ukupno 1. broj pravoslavnih povećao za 106.036 587 19 Inostr.020 lica. godine. 1. podacima o vjerskoj strukturi moguće je pridodati i podatke o maternjem jeziku i porijeklu tuzlanskog građanstva.234 . Maternji jezik i porijeklo tuzlanskog stanovništva 1910. dok se. godine Maternji jezik Bosna i Hercegovina 8. kojim je bio zahvaćen i dio tuzlanskog muslimanskog stanovništva.. pravoslavnih 134. Osim toga. 279 Porijeklo Ugarska pol. Njih je 1910. U ovim naseljima bilo je smješteno i 226 vojnika.

izvjestan broj lica naučio je druge jezike: srpskohrvatski 102. francuski 11. godine upisano je 170 sela od kojih 45 imaju takve naznake (22 “turska”. turski jezik bio je maternji samo za 7 lica. uglavnom. 255 12 14 5 7 1. Maternji jezik Mađarski Poljski Slovenački Italijanski Španski Slovački Bosna i Hercegovina 9 2 1 Austrijska pol. U tom kontekstu interesantna je pojava u istočnobosanskim srezovima da mnoga sela i zaseoci uz ime nose i oznaku “tursko”. engleski 1.204 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tim jezikom su govorili Srbi. Osim Nijemaca. drugi 24. turski 55. 2 2 100 7 8 - Svega 280 212 180 180 80 44 16 27 14 7 5 3 12. Srbija i Crna Gora 131).036. “katoličko”. godine 78. arapski 15.16% tuzlanskog građanstva govorilo srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik i da je od njihovog ukupnog broja 85% bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.731 - 353 Prema istom izvoru. “srpsko”. U tuzlanskom seoskom srezu 1910.965 - Inostr. a 15% iz susjednih zemalja (Dalmacija 279. od kojih su 6 porijeklom iz Turske.304 1. Mada su Bošnjaci često nazivani “Turci”.353 1 - 66 Bugarski Rusinski Turski Albanski Francuski Ruski - 30 1 16 14 Rumunski Svega 4 2 6 1 1 1 8. mađarski 17. 196 166 74 6 27 14 Porijeklo Ugarska pol. ruski 2. italijanski 21. uža Hrvatska i Slovenija i Vojvodina 1. Iz navedenih podataka vidi se da je 1910.. Hrvati i Bošnjaci. bili domaćeg porijekla (do tada su protekla oko tri i po stoljeća od njihovog dolaska iz Španije) znali su srpskohrvatski jezik. a još svega 55 lica naučilo je ovaj jezik. njemački 211. a španski Sefarda koji su. 14 .. njemački je bio maternji jezik za 269 Jevreja Aškenaza.

godine. godine bilo 2.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Od toga. godine 3. slobodni seljaci i ostalo poljoprivredno stanovništvo (bezemljaši). godine Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Ostalo agrarno stanovništvo Muslimani Srbi Muslimani Srbi ostali Muslimani Srbi Hrvati Muslimani Srbi Hrvati Br. specifične zatvorenosti u vjerskim zajednicama i razlika u njihovoj prosvjetnoj i kulturnoj tradiciji sve do početka XX stoljeća. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 1895. a 1910.7% ukupnog gradskog stanovništva. Po socijalnoj strukturi stanovništva Tuzla je spadala među 25 gradova (od 66) u Bosni i Hercegovini u kojim je više od polovine građana nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. utvrdio je samo socijalnu strukturu agrarnog stanovništva. a posebno naslijeđene.238 lica i približavao se polovini ukupnog stanovništva u gradu. U oba popisa.1%) bavili su se raznim poslovima izvan poljoprivrede – zanatstvom. najamnim radom. pa se ona može upoređivati s podacima iz 1910.9%).. što je izraz tradicionalizma u pojmovnom aparatu.8%). U njoj je 1885. nego znatno više isključivanjem pomenutih sela iz gradskog područja. Dok su se skupine slobodnih seljaka i bezemljaša u gradu smanjile s 2. domaćinstava 96 1 99 6 1 188 3 8 12 3 Br. godine 2. a 1. ili 366 na 1.979 lica (1895) od 72 na 203 domaćinstva. godine.9% nije bilo uslovljeno novom privrednom aktivnošću.345 lica ili 32. Naredni popis. u kojim je 95% stanovnika živjelo od poljoprivrede i spadalo u kategoriju slobodnih seljaka. 9 “katolička”). najviše. lica 589 6 618 22 3 1.555 (20. trgovinom i..094 odraslih muškaraca koji su privređivali.087 21 48 85 40 36 . 205 “srpska”. dok u priključenim industrijskim naseljima nijedan stanovnik nije živio od poljoprivrede. Nacionalna struktura agrarnog stanovništva u Tuzli 1910. dok se naznake “muslimansko” i “hrvatsko” gotovo nikako ne pojavljuje. iz 1895. na agrarno stanovništvo otpadalo je 669 lica (31. u Tuzli su zabilježene tri grupe agrarnog stanovništva: zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova.425 (68. Opadanje broja poljoprivrednog stanovništva u Tuzli za 11.

50% srpskog. Bošnjaci su činili 93. Iako su bošnjačke zanatlije i trgovci bili najbrojniji. u Tuzli se prije okupacije formirala jaka srpska trgovačka čaršija. što nikako nije bio slučaj kod drugih etničkih skupina u gradu Tuzli. jer je Zemaljska vlada izdala instrukcije pograničnim srezovima na Drini da se pasoškim.. konak s vrtom i han i još četvorica koji imaju od jednog do pet kmetova. sanitarnim. 4. koja je svoju ekonomsku snagu znatnim dijelom gradila na tradicionalnim poslovnim vezama sa susjednom Srbijom. u Tuzli se formirala sitnozanatlijska i trgovačka osnova bošnjačkog i srpskog građanstva. carinskim i svim drugim mjerama onemogući promet preko bosansko-srpske granice. godine 236. izostao interes za zemljišni posjed.11% gradskog agrarnog stanovništva. godine. Navedeni podaci ukazuju da se bošnjačko građanstvo. tako da je ovdje. da u Tuzli ima jedan Srbin koji posjeduje 40 kmetskih selišta. prije svega njegova građanska klasa. Nakon austrougarske okupacije. razmjena je iznosila 2. srpski i drugi trgovci nisu bili zainteresirani za kupovinu kmetskih selišta kao ni druge slobodne zemlje. Pavel Rovinjski navodi. srpsko i bošnjačko trgovačko građanstvo održalo se . oni u Tuzli nisu bili najmoćniji ekonomski faktor.60% ukupnog bošnjačkog. kojoj se vremenom pridružuje brojan sloj najamnih radnika. Na ovim vezama podizao se i izvjestan broj bošnjačkih trgovaca koji su se ranije doselili iz Srbije. što ukazuje da je tada i u ovom kraju kmetsko selište donosilo solidne prihode. srpski i bošnjački trgovci morali su se okrenuti domaćem tržištu. Interesantno je da je u Tuzli. pa su ova ograničenja strogo provođena. formiralo velikim dijelom na osnovama agrarne privrede. a 1903. čiji su reprezentanti zemljoposjednik i trgovac. Od poljoprivrede je živjelo 40.54% ostalog stanovništva.197 dinara ili preko deset puta manje) i eliminirane poslovne veze tuzlanskih trgovaca u oba pravca. Očigledno je da su srpski trgovci zadnjih decenija osmanske vladavine kupovinom dolazili do kmetskih selišta. 2.073 dinara. Iza takvih instrukcija krio se strah nove vlasti od nacionalističke propagande iz Srbije u Bosni i Hercegovini. Iako je naglo prekinuta trgovačka razmjena između Bosne i Hercegovine i Srbije (1882. bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjedničkog sloja u ruke trgovačkog i drugog novog građanstva. Nakon okupacije 1878. izuzimajući Bošnjake. Uz bošnjačke zemljoposjednike.206 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. “homines novi”. vodeći ekonomski sloj.615. Paralelno s agrarnom. godine.. 1879. izuzimajući bošnjačko stanovništvo.16% hrvatskog i 0.

Od 1901. srpsko i hrvatsko zanatlijsko građanstvo u Tuzli. godine bilo 353 “fabrikanata.5%) i na sve ostale 6 (9.8%) bošnjačkih i 43 (36. godine protokolirano je 105 novih firmi. kao i u cijeloj pokrajini. 207 sve do kraja 19. godine u gradu je zabilježeno 565 samostalnih zanatlija. a posebno promjena navika i ukusa kod domaćeg stanovništva. među kojima su bili najbrojniji Bošnjaci (za koje je karakteristično da produžavaju tradiciju sitnog balkansko-orijentalnog zanatstva). a 1905. bilo da se radi o strancima ili domaćim ljudima koji su se brzo prilagođavali novim potrebama tržišta i postajali nosioci nove. uvršteni razni drugi poslovi – veće zanatske radnje. Potkraj stoljeća (1899). manja preduzeća.4%). Prema popisu iz 1885. godine.. 50 (38. apoteke. Bošnjacima 22 (38. Izvjestan broj uglednih srpskih trgovaca. Od ukupno 129 firmi koje su protokolirane do 1917. kao što su nedostatak kapitala i državnih mjera za unapređenje zanatstva. godine. veliki broj stranih zanatlija ostavljen je bez zarade i potisnut na periferiju privrednog života. među koje su. na bošnjačke 17 (26. Tradicionalno domaće bošnjačko. u Tuzli je 1885. Među tradicionalno tuzlansko gradsko stanovništvo spadao je brojan sloj pomoćnih radnika.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.3%). koji su se isticali u nacionalno-političkom radu bio je na razne načine onemogućavan i uništen političkom represijom. konkurencija jeftinije industrijske robe. bošnjačkih 43 i ostalih 41 (dominiraju jevrejske radnje – Sefardi i Aškenazi). od 57 najznačajnijih trgovačkih radnji Srbima je pripadala 31 (54..9%) srpskih. specijalizirane trgovine. prisiljen da se ponudi kao najamni radnik ili iseli. Prema zvaničnim podacima. hoteli i sl. stoljeća kao vodeći trgovački sloj u gradu.1%). presijecanje razmjene sa Srbijom.1%). nadničara i sluga. Prema prvom popisu sudski protokoliranih trgovačkih firmi. koji je obavljen na osnovu Trgovačkog zakona iz 1883. pretežno jevrejskih. od ukupno 64 radnje (1883-1886) na srpske je otpadalo 41 (64. od kojih je bilo: srpskih 21. trgovaca i zanatlija”. Ogromna većina (oko 85%) radila je bez najamne radne snage i na stari način.6%) i ostalim 4 (7. samo se manjim dijelom uključivalo u nove privredne tokove i uspijevalo da svoju proizvodnju tehnički i komercijalno prilagodi novim zahtjevima tržišta. Od tada se postepeno mijenja etnička struktura najznačajnijih protokoliranih firmi u Tuzli. bilo je 36 (27. godine. osim trgovačkih. naročito poslije Sarajevskog atentata 1914.3%) ostalih. Pod uticajem više faktora. To znači da većina tradicionalnih srpskih i bošnjačkih trgovaca nije izdržala konkurenciju doseljenika. godine bilo ih je 679 i činili su oko trećine svih lica koja privređuju. Mnogi od njih .

Domaće srpsko. Slovenci i drugi. na najniža mjesta u činovničkoj hijerarhiji. rudare. Zbog izuzetnog strateškog značaja Tuzle prema Srbiji i jugoistoku. poslovnim ljudima i radnicima. među činovništvom prevladavali pripadnici slavenskih naroda – Česi. ako ga je uopšte bilo. moralo je znati njemački jezik. a u manjoj mjeri doseljeni Hrvati i Srbi (do rata. Oficiri su u ekonomskom i društvenom smislu činili veoma značajan sloj novog građanstva. 21 sveštenik. Činovništvo u okupiranom području. Prvi su u potpunosti bili porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine. doseljeničko tuzlansko građanstvo. pa se nova vlast nije mogla osloniti na bivše tursko niti na domaće činovništvo. kada je ovo pitanje postalo aktuelan politički zahtjev građanskih stranaka. u gradu je bilo smješteno blizu jedne četvrtine ukupne austrougarske vojske stacionirane u Bosni i Hercegovini. a drugi u ogromnoj većini. U njoj je 1885. činovništvom. nakon otvaranja modernih solana. Broj činovnika u Tuzli brzo se umnožavao i vjerovatno je premašivao prosjek pokrajine. Pod uticajem promjena vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. u Tuzli je bilo zaposleno 68 činovnika.208 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a manjim dijelom i domaće. u manjoj mjeri. Novo. kao i u cijeloj pokrajini. pripadnici raznih naroda iz Monarhije i drugih država. osim političke podobnosti. Ovim popisom bili su obu- . oni su činili 82-85% ukupnog činovništva). 1895. Tuzla je doživljavala modernizaciju koja se neminovno odražavala i na izmjene njene etničke strukture. Prethodnicu su činili vojnici i činovnici koji su bili najvažniji faktor za uspostavljanje austrougarske vlasti u okupirnom području. godine broj aktivnih vojnika narastao je na 807. a 1910. godine na 1.680. Nešto povoljniji položaj domaćih ljudi u činovničkim zanimanjima nastupio je nakon izlaska prve generacije maturanata tuzlanske gimnazije (osnovana 1899). rudnika i drugih industrijskih preduzeća.. industrijske i druge radnike. a posebno poslije Aneksije Bosne i Hercegovine. su. Prema popisu iz 1885. Najviša činovnička mjesta popunjavana su austrijskim Nijemcima i. uz domaće. godine bio smješten jedan od četiri bataljona. napustili svoje poluesnafsko privređivanje i uvrštavali se u moderne solare. hrvatsko i bošnjačko stanovništvo zapošljavano je. godine. njegovi nosioci su bar donekle morali razumijevati njegov jezik. Mađarima.. gotovo isključivo. Zbog toga su u Tuzli. da bi se pred izbijanje rata enormno povećao. 12 učitelja i 4 zdravstvena radnika. bilo je u socijalnom smislu predstavljeno vojskom. Poljaci. koji je od 80-ih godina XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata iznosio 700%. S obzirom na to da je novi upravni aparat morao saobraćati s domaćim stanovništvom.

koji su otvarali specijalizirane radnje za podmirivanje potreba brojnih doseljenika i vojske. S obzirom na to da je nova privredna aktivnost zahtijevala niz novih zanimanja kojim se domaće stanovništvo nije bavilo. tako da se pred Prvi svjetski rat računa s 2. nadničara i slugu. To se događalo i u drugim krajevima i zemljama gdje industrijalizacija nije tekla na klasičan način. Bila je domaćeg i stranog porijekla i predstavljala je pravu mješavinu naroda i konfesija. Treću grupu doseljeničkog građanstva činili su poslovni ljudi koje su u Tuzlu privukli privredni razvoj i brojne pogodnosti koje su im nudile austrougarske vlasti. Dok su u novoj trgovini prednjačili Jevreji. Privredni razvoj Tuzle bio je praćen koncentracijom najamne radne snage oko većih preduzeća. Prema popisu stanovništva iz 1885. 209 hvaćeni samo državni činovnici. nego se razvila kao novi kvalitet bez tradicije. S obzirom na to da ne raspolažemo preciznim podacima. apoteka i sl. Italijani. građevinskih firmi i uslužnih radionica.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. stolari. Radna mjesta nekvalificiranih i priučenih radnika popunjavana su gradskim pomoćnim radnicima i nadničarima i velikim brojem seljaka iz okoline.. U ovu “višu” kategoriju novog tuzlanskog građanstva ušao je izvjestan broj domaćih ljudi koji su se školovali u tuzlanskoj gimnaziji i na univerzitetu u Monarhiji i izvan nje (Beograd.300 do 1. Nijemci. Kasnije evidencije o radnoj snazi u gradu i neposrednoj okolini pokazuju znatan porast. u zanatstvu su bili zastupljeni pripadnici više naroda – Česi. u Tuzli je zabilježeno 679 pomoćnih radnika. bili glavni konzumenti “evropske” robe i nosioci evropskog društvenog i kulturnog života i uticaja u Tuzli. koji su. koji postepeno napuštaju poljoprivredu. uz koje su tuzlanski mladići izučavali moderne zanate. kao i državni.000 radnika. Carigrad) i uspješniji trgovci i poslovni ljudi. ali ne i selo.500 ljudi. preduzeća su zavisila od kvalifikovane radne snage iz razvijenijih pokrajina Monarhije i drugih država. limari. Sva značajnija tuzlanska preduzeća zapo- .. mesari. godine. Poljaci. pekari. tapetari. Pružana im je raznovrsna pomoć prilikom otvaranja trgovačkih i zanatlijskih radnji. bili istog porijekla. može se pretpostaviti da je u raznim okružnim preduzećima bilo zaposleno od 1.500-3. tako da njime nije obuhvaćen izvjestan broj činovnika iz erarnih i privatnih preduzeća. Oni su.. hotela. uz oficire i poslovne ljude. Mađari itd. u Tuzlu su se useljavali zanatlije raznih struka: građevinari. Osim trgovaca. gostioničari itd. od kojih je na domaće otpadalo oko 85% i na strance oko 15%.

šljavala su promjenljiv broj radnika. pa čak ni maternji jezik. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. Slovenci. jer su u tom poslu imali najduže tradiciju. takođe. Banovića. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine. niti pisma latinica i ćirilica. U radničkim stanovima najvećih tuzlanskih preduzeća moglo je biti smješteno samo oko jedne trećine radne snage. kopača i drugih kvalificiranih radnika raznih struka. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima se nisu učili svjetovni predmeti.. dnevničara. U svim tuzlanskim preduzećima radilo je izvjestan broj stranih radnika koji su zauzimali radna mjesta nadglednika. uglavnom. rudari iz Fojnice. Na taj način je nova privredna aktivnost samo dijelom uticala na promjenu etničke i socijalne strukture u samom gradu. Većina radnika dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. među kojima je. dok su solarski radnici bili većinom Bošnjaci. dok su svi ostali živjeli u okolnim selima i gradu. doseljenicima porijeklom izvan Bosne i Hercegovine i domaćim iz drugih bosanskih krajeva (npr. Ove opštine imale su svoju autonomiju i s pravom su . nego “tursko pismo” prilagođeno za bosanski jezik.). varirao odnos domaćih i stranih radnika od 60%:40% do 85% : 15%. Srpsko-pravoslavne škole razvijale su se u okviru crkveno-školskih opština i u njima je svjetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. Većina domaćih rudara dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. Prokosovića i Modraca. “arebica”. Poljaci i dr. a nova radnička naselja pripadala su.. *** Tuzlansko stanovništvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost prosvjete i kulture u okviru vjerskih zajednica. Kreševa i sl. I fabrika sode u Lukavcu zapošljavala je pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. Česi. I na ovom primjeru se jasno vidi da su nova privredna aktivnost i ukupna modernizacija davale prednost doseljeniku i on više utiče na etničke promjene u gradu nego domaći ljudi. koji se u njih uključuju s bliže ili dalje periferije. Među njima bili su zastupljeni Nijemci.210 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

631 (82. Od 2. Vezane su. Različita prosvjetna i kulturna tradicija pripadnika raznih naroda uslovila je nejednak procent pismenosti. godine Gimnazija.40%) 579 (18.67%) bilo pismeno.217 (51. 12 mekteba. u Tuzli su postojale i narodne osnovne škole koje je osnivala država i bile su zasnovane na međukonfesionalnom principu. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile vezane za samostane i crkve. godine bila treći grad (iza Sarajeva i Mostara) po procentu pismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini. takođe. svaka sa svog stanovišta. Za vrijeme austrougarske vladavine. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine za vrijeme austrougarske vladavine bile izložene stalnim ograničenjima od strane vlasti. Hrvatska nacionalna svijest u njima bila je dugo zanemarivana i počela se značajnije razvijati krajem 19.30%) 2. uglavnom. 1 pravoslavna i 2 katoličke osnovne škole. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. Tako se i u Tuzli.933 (48.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Medresa i od 1899.60%) Ćirilica 4.. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. za gradske sredine i u njima se putem škole. U tom pogledu daleko je zaostajalo muslimansko stanovništvo. godine.20%) 632 (13.32%) Tuzla je 1910.203 muslimanki starijih od 7 godina samo je 15 (0. stoljeća.70%) 5.187 (68.00%) 65 (11. 211 nazvane “svojom državom u tuđoj državi”. nakon 1878. a posebno njegov ženski dio.68%) 483 (88. U gradu su postojale: 2 narodne osnovne škole. I kod drugih naroda. formirao mozaik vjerskih (nacionalnih) i državnih osnovnih i srednjih škola koje su.025 (86. gdje je pismenost . imale i posebne obrazovne i vaspitne ciljeve. Katoličke škole radile su. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest.00%) 4.. tako da su neposredno uticale na prosvjetu i kulturu pojedinih etničkih zajednica. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Konfesija Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Svega Latinica 1. Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u Tuzli 1910. Trgovačka i Viša djevojačka škola.80%) 548 (31. i početkom 20.

čitaonice. a od 18 društava bez nacionalne naznake bilo je 8 radničkih. I u ovom gradu bila je naglašena zatvorenost u vjerske i nacionalne zajednice. Među nacionalnim društvima bilo je: 8 srpskih. 4 jevrejska. ukinuti svi listovi i časopisi i veliki broj knjiga koje su imale bilo kakve veze sa sr- . bila izražena visokim procentom. strukovna itd. austrougarske su vlasti u njoj bile veoma osjetljive prema radu srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine i formiranju srpskih kulturno-prosvjetnih i drugih društava. 2 činovnička i 8 ostalih. antialkoholičarska. Do Prvog svjetskog rata u Tuzli su osnovana 43 različita udruženja – pjevačka. kulturno-prosvjetna.. – od kojih samo 18 nije bilo zasnovano na nacionalnoj osnovi. zatvorena škola. žene su zaostajale iza opšteg prosjeka svoje zajednice. 5 hrvatskih. kada su zavedene iznimne mjere. 5 bošnjačkih.212 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. godine. ali su znatno premašivale prosjek pokrajine. Osim smetnji pri osnivanju. srpska udruženja su raspuštena u maju 1913. sportska. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda u Bosni i Hercegovini uslovilo je specifičan razvoj kulturno-prosvjetnog i nacionalno-političkog života u Tuzli. a nakon Sarajevskog atentata bila su zabranjena sva srpska udruženja. S obzirom na politički i strateški položaj Tuzle prema Srbiji. ekonomska. 2 njemačka i 1 češko.

U početku se radilo o Bošnjacima i Srbima. Uporedo s tim vršena je snažna politička represija na političke protivnike. odozgo.420 lica.. godine. a drugi inicijativom iz naroda. koji je nakon aneksije 1908.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. takođe. nije imao zakonodavnu vlast. otpremani u logore širom Monarhije. za veleizdaju je suđeno 40 lica u Tuzli. bio nešto ublažen. a podnačelnici Srbin i Hrvat. Do atentata 1914. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. nakon atentata obješeno je 19 lica. sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Kao i u drugim gradovima i u Tuzli su austrougarske vlasti nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. 213 pskim narodom i njegovom kulturom. prema broju i konfesionalnoj strukturi građana. od kojih je jednu trećinu imenovala Zemaljska vlada. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji.. Prvi je dolazio od države. Prema načinu izbora i sajvetodavnim kompentencijama. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koje su birani predstavnici svih konfesija. uglavnom srpske nacionalnosti. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. politički život počeo se razvijati unutar nacionalnih “nepolitičkih” društava. *** Politički život u Tuzli odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. gradonačelnik je bio Bošnjak. imenovala Vlada. nego. . od kojih su mnogi uzimani u taoce. nacionalnih i političkih pokreta. prije svega. Na čelu gradskog vijeća nalazili su se načelnik i dva podnačelnika koje je. pripadnike svih konfesija i nacija. a drugi. a kasnije i o brojnim doseljenicima raznih nacija. Uspostavljeni Sabor. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. ovo vijeće nije bilo demokratska institucija preko koje bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. institucija koja djeluje u narodu na provođenju državne politike. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni. a na veleizdajničkom procesu u Bihaću (septembra 1915) suđeno je 39 đaka tuzlanske gimnazije. S obzirom na to da su Bošnjaci imali većinu u Tuzli. U gradsko vijeće Tuzle birano je 5-11 članova. Upravo zbog apsolutizma. a kroz tuzlanske vojne i civilne zatvore (1914-1918) prošlo je 3.

Stanovništvo Bosne i Hercegovine. a kada se prešlo na političko organiziranje. Dž. električno osvjetljenje. 1982. str. protestantima (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolicima (unijati). Đ. Jevrejima. Zbornik radova. 1983. Sarajevo. Ferdinand Schmid. 1987.. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. kanalizaciju. Hrvati i Bošnjaci u Tuzli slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. M. Srbi i Hrvati. Đ. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvetnu samoupravu. Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine.. Veleizdajnički proces u Banjaluci. Tuzlanski vremeplov. ekonomskim i političkim institucijama. čast CCVIII. Petersburg. T. Tuzla. Hadžibegović. Društvo. vodovod. mart 1880. 1988. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. arhitektura itd. vjerskim. prosvjetnim. I. I. Hadžibegović. Kalajev režim. Hauptmann. Ekmečić. Banjaluka.. 1914. Imamović. 12 . Hauptmann. 1972. koje su bile moguće u postojećim društvenohistorijskim i političkim uslovima. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak. O političkim. Mitar Papić. Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Osterreich Ungars. Juzbašić. većinom doseljenici) proširen je doseljenim Nijemcima. pravoslavlje i katolicizam) popunjava se mojsijevcima. Postanak radničke klase.. Tuzla. Besarović. M. Srbi. Rovinskij. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici. Knjiga prva. 1880. Die Osterreichisch – Ungarische Herrschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. P. kulturno-prosvjetnim i socijalnim odnosima u Tuzli vidi: R. Orijentalni karakter grada nije se izgubio.12 Za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) Tuzla se postepeno mijenjala od tradicionalnog agrarno-zanatlijsko-trgovačkog u industrijski grad. pojedine vjerske zajednice u Tuzli prerastaju raniju historijsku fazu gotovo isključivo vjerskog uticaja i ulaze u eru stvaranja modernih nacija s kulturnim. Pejanović. Pejanović. II.214 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. I. Božo Madžar. Slovencima. nazivi ulica. humana i socijalna društva. Nižnajja Tuzla (Dolnija Tuzla). F. S. poslovnih ljudi i radnika koji postaju nosioci nove urbanizacije i evropskog načina života. Česima. ali je dobio neke evropske karakteristike – numeracija kuća. kulturnim i civilizacijskim posljedicama. 1-71. 1979. III. socijalnim. Pod uticajem tih promjena. Poljacima. Italijanima itd. F. Kulturno-prosvjetna. Vjerski mozaik (islam. N. Autonomni pokret Muslimana. Šehić. U tradicionalnu etničku. godu. sa svim etničkim. Sarajevo. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Leipzig. Mađarima. 1981. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine. Dragiša Trifković. vjersku i socijalnu strukturu ulazi veliki broj doseljenika iz razvijenih pokrajina Monarhije i drugih država. Kraljačić. u: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Nacionalni trougao (Bošnjaci. U gradu postepeno preovlađuje svijet vezan za moderna zanimanja – od vojnika i činovnika do intelektualaca.

1 osnovna škola sestara milosrdnica. 4 medrese. 2 opšte osnovne djevojačke škole. 18 mekteba. Ona je bila središte okruga i tu funkciju je zadržala i kasnije. 1 . 32 džamije. finansijska uprava. kulturno-prosvjetnim i vjerskim institucijama koje su pripadale ovakvim centrima. 2 pravoslavne i 2 katoličke crkve. 3 opšte osnovne dječačke škole (od toga jedna muslimanska ruždija s podučavanjem u orijentalnim jezicima). Sredinom 19. snabdijevanje. građevinarstvo). vojnički poštanski i telegrafski uredi i još neke vojne ustanove (za popunu. zatim proizvodnja sira. direkcija vojne željeznice Banjaluka-Dobrljin. Okružni i Sreski sud. godine izgrađena do Dobrljina (104 km). zajedno s državnim. 2 jevrejska hrama (sefardski i aškenaski). blizina Save (osam sati hoda do Gradiške i pristaništa) i bogata okolina uslovili su da se Banjaluka razvije u značajan trgovački i zanatski centar u kome su se okolni srezovi snabdijevali evropskom manufakturom i kolonijalnom robom. samostan milosrdnih sestara.BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA B anjaluka se davno razvila kao administrativno-politički i kulturni centar Bosanske krajine. Škole: 1 osmorazredna velika realna gimnazija.1 Takva njena uloga. franjevački samostan Petričevac. 1 osnovna škola sestara dragocjene krvi. 1 srpsko-pravoslavna osnovna škola. 371-377. a u Sarajevo se putovalo samo radi nabavke orijentalne robe iz Carigrada i Rumelije. Fabrika piva. 1914. evangelistička crkva. Bosnischer Bote. djevojački konvikt milosrdnica u nazaretu. Ona je prva dobila normalnotračnu željezničku prugu koja je 1871-72. 1 viša državna djevojačka škola. zatim samostan Trapisti Marija Zvijezda. trgovačka škola. Tu se nalazilo sjedište srpsko-pravoslavnog mitropolita.000 stanovnika i bila treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini. garnizonski sud. str. otvaranje zaU Banjaluci su bili sjedišta Okružnog i sreskih ureda (gradskog i seoskog sreza). katoličkog biskupa i islamskog muftije. a od velikog privrednog značaja bilo je naseljavanje trapista 1870. vojna bolnica. stoljeća imala je više od 10. vojnim. brigadno zapovjedništvo. godine i podizanje modernih privrednih objekata – Parni mlin.

a 1897.578 3.216 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine broj stanovnika u njoj povećao se od 9.76% +1.893 1.026 2. podignute su još dvije pilane na vodeni pogon (vlasnici – samostan Trapisti i Spasoje Babić. Prosječan prirast stanovništva u ovom razdoblju za cijelu zemlju iznosio je 64%.240 ili 55%.775 2.524 2.2 Od 1879.930 421 107 60 Priraštaj 1879-1910 + 114 + 1. Od većih privrednih objekata u njoj je 1888.887 327 30 1895. 13. 91%.474 1. Banjaluka se nije privredno razvijala srazmjerno njenom značaju i bogatstvu.234 1.879 2. pa zbog toga i radna snaga u njoj nema naglašena obilježja industrijskog radništva.741 Br. a 1898. kojima je i ona pripadala.240 (55%) + 837 (48%) + 816 (35. 11. godine podignuta Fabrika duhana koja je zapošljavala 280-300 radnika. kuća i stanova u Banjaluci prema austrougarskim popisima stanovništva: 2 Br. što čini porast od 5.65% + 234 +125. a manje na razvoju industrije.924 +290. a u šest okružnih gradova. 1885. Osim ova dva preduzeća.800 2. 11.694 3. Prema zapisima Vjekoslava Klaića iz 1878. Njen privredni razvoj zasnivao se i dalje na jakoj trgovačkoj tradiciji i zanatstvu. godine. Broj stanovnika. stanova 2.14% +2. godine. 7.320 1879. u banjalučkoj čaršiji bilo je oko 500 dućana “zbitih po istočnom ukusu od dasaka”. do 1910.566 2. 6.801 + 95. većinom žena iz grada i okoline.357 2.605 1895.13% --- .006 187 1885.037 1910. + 5. Čitava nova privredna aktivnost sporo je razarala tradicionalnu socijalnu strukturu stanovništva tako da je. trgovac) tri ciglane i više modernih zanatskih radionica koje su poslije okupacije otvarale pretežno doseljene zanatlije. natskih radionica u kojima je omladina izučavala moderne zanate.800. podignuta je Fabrika za izradu marama s bojadisaonicom vune i predionicom.. pa zbog toga nije doživjela snažniji demografski i urbani razvoj.385 3. stanovnika 9. 6.2%) Vjerska struktura gradskog stanovništva u Banjoj Luci: Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Evangelici Ostali 1879 6. kuća 1. Poslije austrougarske okupacije 1878.588 3.560 na 14. 1910..136 Priraštaj 1879-1910. rudnik uglja sa 60-100 radnika.882 336 48 1 1910.564 Br.

3 Bez obzira na to što Banjaluka nije imala značajniju koncentraciju industrije i radnika. koji se više nisu mirili s niskim nadnicama i grubim postupcima poslodavaca.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 217 godine. i 1910. trgovci i obrtnici Nadničari i sluge Ostali muškarci preko 16 godina Ostale žene i djeca 95 49 8 7 320 221 38 114 1. radnički pokret u njoj razvio se u snažan centar socijalističkog djelovanja.935 Struktura agrarnog gradskog stanovništva u Banjaluci 1895.330 9.301 112 7. godine. Nekoliko godina kasnije. 10 radnika iste struke u radionici Save Miloševića stupili su u štrajk i nakon 14-dnevne uporne borbe okončali ga povećanjem zarada. Ohrabreni ovim uspje3 Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci 1885. još uvijek 36% gradskog stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.169 136 869 161 1. godine: Sveštenici Činovnici Učitelji Zdravstveni radnici Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Posjednici kuća i rent Tvorničari.302 11. Vođe ovog štrajka bila su dvojica doseljenih radnika.157 1. godine. godine: 1895 Vlasnika Rodbina 213 977 128 581 40 109 35 130 2. Martin Zrelec iz Đurđevca (Hrvatska) i Julije Paloš iz Štajnmangera (Mađarska).264 (17%) (83%) Vlasnika 374 40 199 30 766 5.470 1910 Rodbina 1. novembra 1905.586 = 36% = 64% Zemljoposjednici sa zakupnicima Zemljoposjednici bez zakupnika Seljaci Zakupnici Ostali (bezemljaši) Ponavljanje sa zakupnicima Ukupno živi od poljoprivrede Ostalo civilno stanovništvo . Simboličan početak predstavlja štrajk krojačkih radnika 1899.

1% 7.010 98 667 10.076 34 358 409 1. nego ka tradicionalnim granama gradske privrede.218 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.677 55 516 815 1.5% 2.. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci u 12 najzastupljenijih privrednih grana 1910.028 Iz tabele se jasno vidi da je u Banjaluci.). zajedno s grupom banjalučkih radnika Lazarom Višekrunićem. Ivom Mrkonjićem i Josipom Franićem. hom. odnosno modernoj privrednoj aktivnosti.061 14.800 Svega 33. živinarstvo.187 1. pristupili su osnivanju prve radničke organizacije u Banjaluci. Zrelec i Paloš. s ciljem da osnuju radničko prosvjetno društvo.415 165 1. čije je ime tijesno vezano za početke radničkog pokreta u Banjaluci. trgovini i kupovini nekretnina (zemlja.772 902 700 1. S obzirom na to da je Zrelec imao već pripremljena pravila. Uz prisustvo oko 200 radnika predložena pravila su jednoglasno usvojena. godine: Poljoprivreda. udvostručeno gradsko stanovništvo koje je svoju egzistenciju sticalo u agrarnoj privredi. Na skupštini je izabran odbor kojem je povjeren zadatak da izradi pravila budućeg društva. Oni su 3. decembra 1905. kuće i sl.0% 7.117 1. On je pozvao banjalučke radnike da se organiziraju “bez obzira na vjeru i naciju”. 10. decembra 1905. na razmeđu dva stoljeća.906 369 667 393 457 1.4% 9.1% =100% 285 417 601 2 158 406 405 67 397 4. Otuda su ovi gradski slojevi nosioci konzervativnih političkih ideja.5% 11. vrtlarstvo Metalna industrija Građevinarstvo Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Proizvodnja pića. slijedeća skupština održana je sedam dana kasnije.5% 4.5% 2. a referent je bio Rudolf Cistler iz Zagreba. Skupštini je prisustvovalo 150 radnika.4% 3.5% 5.901 130 354 188 212 4.1% 8. Oko 30 pisara i nacionalistički orijentiranih đaka došli su na skupštinu da je razbiju. sredstava za uživanje i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Novčarstvo Saobraćaj Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostali Svega Zaposlenih Izdržavanih 1. Ovaj proces pokazuje da domaće građanstvo i zemljišni vlasnici svoju akumulaciju ne usmjeravaju ka industrijalizaciji.3% 0.6% 3. .. sazvali javnu narodnu skupštinu.005 239 313 216 245 3. Predsjedavao je Martin Zrelec. To je karakteristika i drugih gradova gdje se naročito povećava broj zemljoposjednika sa i bez kmetova. socijalistički agitator.5% 1.

Hrvatsko radničko društvo. Hrvatski Sokol.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 219 a privremena uprava je dobila zadatak da ih što prije preda vlastima na odobrenje. Podružnica saveza drvodjeljskih radnika u Bosni i Hercegovini. Klub muslimanske omladine. Predana pravila Zemaljska vlada je 8. Učiteljsko društvo za Bosansku krajinu. Židovsko društvo “Kadimah”. jula 1907. Podružnica saveza krojačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko zanatlijsko obrtničko društvo. Banjalučka Kiraethana. Društvo je odobreno aktom od 2. 377. Slarafija. S obzirom na to da austrougarske vlasti tada nisu dozvoljavale političko organiziranje u Bosni i Hercegovini. Njegovi osnivači imali su iskustva u tome. banjalučko radništvo moralo je tražiti nepolitičke. u Banjaluci je bilo 28 društava. a muslimanskih 4. Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki. juna 1906. Podružnica trgovačkih namještenika. 4 . Srpski Soko. a raspušteno je od osnivača 30. Prema Pejanoviću. Mada je uloženo dosta truda u osnivanju ovog društva. Vojničko-znanstveno društvo. Do 1914. Podružnica saveza tvorničkih i nadničarskih nekvalificiranih radnika. Podružnica hrvatskog društva “Napredak”. Pejanović. godine zabranjena. Podružnica saveza građevinskih radnika u Bosni i Hercegovini. a bilo je i međunacionalnih udruženja. avgusta 1906. Vidi: Bosnischer Bote. Srpska čitaonica. Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo. ono nije dugo radilo. Srpsko zanatlijsko udruženje. Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. 1914. Pododbor društva “Prosvjete”.4 Banjalučko prosvjetno radničko društvo imalo je zadatak da radnike obrazuje i klasno vaspitava putem raznovrsnih obrazovnih i kulturno-zabavnih oblika rada. Podružnica saveza kožarsko-prerađivačkih radnika u Bosni i Hercegovini. od kojih su polovina otpadala na srpska društva koja su 1914. hrvatskih je bilo 10. jer Na prelasku dva stoljeća. Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke. vratila na dopunu. Hrvatska katolička udruga. marta 1906. Njegovi članovi mogli su biti samo pripadnici “radničkog staleža”. Banjalučki klub biciklista “Orao”. godine u Banjaluci su postojala sljedeća udruženja: Udruženje srpske trgovačke omladine. Martin Zrelec i Ivo Mrkonjić boravili su duže vremena u Gracu gdje su postojala slična južnoslavenska radnička društva. Bila su zasnovana na vjerskoj i etničkoj pripadnosti. dozvoljene oblike organizovanja unutar kojih bi klasno djelovalo. godine. humana i socijalna društva. osnivana su različita udruženja. u Banjaluci. Kulturno-prosvetna. Pčelarsko društvo. kao i u svim značajnijim gradovima u Bosni i Hercegovini. str. Hrvatsko pjevačko društvo “Nada”. Đ. Radnička socijalistička društva bila su zasnovana na internacionalizmu i ona su prva rušila nacionalne i vjerske ograde među ljudima. Lawn-Tennis-Klub. Podružnica udruženja Nijemaca u Bosni i Hercegovini. Vlasti su izvještavale da su pravila banjalučkog društva kopija pravila jednog takvog društva iz Graca. Činovničko udruženje. nakon čega ih je privremena uprava preradila i ponovo predala na odobrenje 2.

. U već zaoštrenoj situaciji. O putu u Zagreb Martin Zrelec je zapisao u svojim memoarima da se susreo sa Mićom Sokolovićem. Hadžibegović. marta osnovan je međustrukovni odbor koji je imao zadatak da objedinjava rad svih sindikalnih udruženja u Banjaluci. U početnim naporima u organiziranju banjalučko radništvo imalo je značajnu pomoć od SDS Hrvatske i Slovenije. Ipak. Novoosnovane sindikalne organizacije imale su uskoro po osnivanju dvije uspješne akcije. koja šalje svoje agitatore u Banjaluku. trgovački pomoćnici podnijeli su 19. u svom listu bilježi akcije banjalučkih radnika. kao mogući povod za štrajk.. Značajno je da je upravo tada ostvarena veza i s radničkim pokretom u Sarajevu. koji se manifestirao kao integralni dio pokreta bosanskohercegovačkog radništva. koja je. maja zahtjev za uvođenje nedjeljnog dana odmora. decembra. Sutradan. S prvim vijestima koje su stizale u štrajkovima u Sarajevu i drugim mjestima osjetila se aktivnost i gibanje među banjalučkim radnicima. 1906. . štrajk se time nije odgodio. godine nastavljena je intenzivno naredne. Najznačajnija klasno-borbena akcija banjalučkih radnika bio je štrajk u maju 1906. a još tješnje veze uspostavljene su kada je Martin Zrelec u ime banjalučkih radnika prisustvovao III kongresu ove stranke. maja stupe u štrajk. Štrajk opančarskih radnika i proslava Prvoga maja. godine. str. a 1. Ovaj zahtjev je. odmah ispunjen. održana s nešto reduciranim programom. koji je održan u Zagrebu 24-26. te organizacija nekvalificiranih i monopolskih radnika. delegatom iz Sarajeva i da su se dogovorili o zajedničkom radu i saradnji. koje je predstavljalo viši i značajniji oblik klasnog radničkog udruživanja.220 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 319-320.5 Aktivnost banjalučkih radnika započeta krajem 1905. građevinski. advokatski 5 I. držanje govora i demonstracije na ulicama. bravarski i stolarski radnici. Radničke vođe pozvale su radnike da 21. obućarski. Sljedećeg dana uhapšena su trojica najaktivnijih govornika: Mijo Ćosić. se paralelno s procedurom njegovog legaliziranja odvijala živa aktivnost na sindikalnom organiziranju radnika u Bosni i Hercegovini i Banjaluci. uprkos zabrani od strane vlasti. godine. Postanak radničke klase. otpočeli su okupljanje radnika. U prvim mjesecima te godine sindikalno su se organizirali krojački. Policija i žandarmerija koje su bile u pripravnosti i pojačane snagama iz Prijedora i Kozarca rasturile su povorku. Nešto kasnije u sindikalni pokret se uključuju pekarski i molerski radnici.

radnici Fabrike duhana dobili su povećanje nadnica (10-20%). staklari. Prilikom hapšenja Mrkonjića došlo je do sukoba između štrajkača i policije i tek kad su stigla pojačanja policiji je pošlo za rukom da potisne štrajkače prema brdu Petričevac na kome je nekoliko stotina radnika formiralo svoj logor. garancije da neće biti kažnjavani zbog učešća u štrajku i povećanje nadnica u Fabrici duhana. pekari i obućari 30%. do 24. obućari. Radnici su zahtijevali slobodu sakupljanja i udruživanja. S druge strane. a krojačkim radnicima i trgovačkim pomoćnicima osiguran je dan odmora u nedjelji. jer je u njemu učestvovala većina radnika svih struka. ciglari. maja 1906. da ne ometaju one koji žele raditi i da ne održavaju skupštinu bez odobrenja vlasti. Radnici su tražili puštanje na slobodu uhapšenih drugova i održavanje skupštine na kojoj bi razmotrili svoje zahtjeve. Po načinu kako je vođen uklapa se u opštu atmosferu koja je stvorena i u drugim našim gradovima (Sarajevo. krojači. strugari.). kolari. Počeli su ga i vodili radnici. formulirani radnički zahtjevi i izabran odbor za pregovore s poslodavcima. . mesari. Tu su se u zajedničkom logoru našli oko 700 radnika iz Fabrike duhana. a profesor Skarić je “zbog lošeg uticaja na školsku omladinu” privremeno odstranjen iz Realke. Vareš i dr. a zatim Ivo Mrkonjić. trgovački pomoćnici. tesar i Ćamil Kahrimanović. koje je i ovom prilikom pokazalo da ne prihvata austrougarsku vlast. grupa uglednih građana i gradskih vijećnika stupila je u pregovore sa štrajkačima. poljoprivredni radnici i nadničari. tesari. Mostar. a vlasti oslobodile 8 uhapšenih radnika. tesar i još nekoliko radnika. a profesor na Višoj realki Vladislav Skarić hrabrio je radnike da istraju u štrajku i bio izabran u pregovarački odbor. a pomoć mu je pružio dio srpskog građanstva. a zatim jednim dijelom pekari. zidar. Time je štrajk okončan i 25. godine imao je elemenata generalnog štrajka. Navečer su se radnici vratili kućama. Zenica. stolari. Istog dana. Trgovci koji su pomagali štrajkače pozvani su na odgovornost. drugi im potajno davali novac u štrajkački fond. Nakon pregovora. Lazar Višekrunić. Jedni su donosili štrajkačima hranu.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 221 pisar. Na Petričevcu se našao i izvjestan broj đaka iz Realke. I u naredna dva dana štrajka radnici su se okupljali na Petričevcu. od radnika je zatraženo da prekinu štrajk i napuste Petričevac. brijači. a preduzete su posebne mjere da ne dođe do zajedničkog pokreta radnika i seljaka. Štrajk banjalučkih radnika od 21. Vlasti su energično reagirale na miješanje građanstva u radnički štrajk. maja radnici su se vratili na posao. zidari. Na Petričevcu je održana skupština.

nisu uspjela ni zanatlijsko-radnička društva koja su stajala pod uticajem građanskih političkih grupacija koje su željele da radnike organiziraju na osnovama vjerske i nacionalne pripadnosti.. juna 1906. Krajem 1906. socijalistički radnički pokret u Banjaluci uspješno se razvijao do Prvog svjetskog rata. Ove činjenice bile su svjesne konzervativne snage. Iako su banjalučki radnici počeli organizirani rad 1905. I pored pritisaka koji su dolazili s više strana.222 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a zatim Muslimansko zanatlijsko udruženje “Fadilet” sa 153 člana. Zemaljsku vladu o toku štrajka u Banjaluci i konstatirao da je on prirodna posljedica zrelih uslova za pojavu radničkog pokreta. Prirodno. aprila 1906. a 20. 6. Neposredno poslije osnivanja prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci je 15. godine osnovana je Organizacija radnika Hrvata koja je naredne godine prerasla u Maticu radnika Hrvata. godine osnovano Društvo poslodavaca Bosne i Hercegovine koje je imalo zadatak da ujedini poslodavce protiv radničkih tarifno-štrajkačkih akcija.. Takođe je 1907. Takođe. prvenstveno ekonomskim i političkim krizama . to je izazvalo uznemirenost bošnjačkih zemljoposjednika). godine osnovana je Podružnica saveza radnika Hrvata. jer su se radnici zadržali isključivo na svojim zahtjevima i nisu pokušali da pokret prošire na seljaštvo (mada se u gradu o tome pričalo. maja 1911. Pomoć koju je pružalo građanstvo ocijenio je kao pokušaj srpskih “subverzivnih elemenata” da štrajk iskoriste za svoje ciljeve. januara 1907 promijenilo ime u Hrvatsko obrničko društvo. Otuda on procjenjuje da se radnici neće zadržati na zahtjevu za osnivanje prosvjetnog društva i povećanje nadnica. nego će uskoro ovim zahtjevima dodati i druge socijalne i političke zahtjeve koje postavlja međunarodna socijalna demokratija. u svom razvoju imao je izvjesnih oscilacija koje su bile uslovljene i međunarodnim odnosima. Zanatlijsko obrtničko društvo je 13. ali da u tome nisu uspjeli. Nastojanjima vlasti pridružile su se sve crkvene institucije i građanske političke partije. On upozorava na izvjestan broj doseljenih i domaćih radnika koji su u potrazi za poslom imali prilike da se upoznaju s radničkim pokretom u drugim dijelovima Monarhije. godine osnovano Srpsko zanatlijsko udruženje sa 67 članova. oni su tek majskim štrajkom pokazali snagu i solidarnost na koju se ubuduće mora računati. Kotarski predstojnik izvjestio je. godine i uspješno dalje radili. Obje ove organizacije nisu imale mnogo uspjeha u borbi protiv socijalističkog radničkog pokreta. pa su se ujedinile da ga onemoguće.

krojačkih i drvodjeljskih. metalskih radnika. 1911/12. Na kraju. tvorničkih i nadničarskih radnika. Iz aktivnosti sindikalnog pokreta. Sarajevo 1985. Osnivačka skupština održana je 15. u Banjaluci su izvršene pripreme za osnivanje mjesne organizacije SDS. socijalistički karakter izrasla je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (dalje SDS BiH). Sindikalne organizacije i broj članova u Banjaluci 1907-1912. 17 59 36 36 12 27 167 23 74 2 22 13 13 67 10 5 229 33 63 20 27 15 15 74 3 27 277 15 64 21 25 9 49 28 2 213 Iz tabele se vidi da je sindikalni pokret u Banjaluci imao najjače uporište u podružnicama ciglarskih i građevinskih. a zatim kožarskih. Ali. 28. godine 6 Savezi radnika Drvodjeljskih Građevinskih Metalskih Kožarskih Krojačkih Mlin. kojima je Bosna i Hercegovina bila neposredno pogođena. juna 1909. nkv Brijačkih Tipografskih Društvo bolničara Trgovačkih namještenika Ukupno 1907/08 16 60 55 30 28 7 80 4 230 1908/09.Građa – Priredili: Božo Madžar.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 223 (naročito Aneksija BiH i balkanski ratovi). avgusta 1909. koji je od početka imao klasni. pekarskih Tvorničkih i nadničarskih. 6 . i 29. Na dnevnom redu bila su pitanja političkog položaja radničke klase. Skupština je usvojila Program i Statut stranke i izabrala Mjesni odbor stranke u koji su ušli: Stanko Miletić. radnički pokret u Banjaluci učvrstio se kao trajno uporište socijalističkog djelovanja. 1910/11. Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović. kao politička partija radničke klase. kasnije. usvajanje programa i statuta Stranke i izbor odbora mjesne organizacije. godine. Milan KuVidi opširno: Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919). mlinarsko-pekarskih i. i pored toga. 1909/10. . Neposredno poslije osnivačkog kongresa.

a drugu 15. Sve ovo govori . Pokretači ove skupštine bili su Martin Zrelec i Tomo Besedić. Marko Marjanović. Agitatori za skupštinu upozoravala su pozvane radnike da sa sobom ponesu kratke komade drveta. raspuštena Mjesna organizacija SDS u Banjaluci. održavanje prethodne skupštine sa sljedećim dnevnim redom: Protest protiv Ustava. Protest protiv raspuštanja mjesne organizacije SDS. II. za 13. januara 1910. Rukovodstvo Mjesne organizacije zatražilo je od Kotarskog ureda. pa je njenom odlukom od 9. Rišner i Biserčić. godine. a govornici o pojedinim tačkama bili su: Miletić. Glišo Šunkić i Martin Zrelec. reagirala je Zemaljska vlada. kotarski predstojnik je o njenom osnivanju zauzeo negativan stav. S obzirom na to da je mjesna organizacija postavila sebi zadatak da širi socijalističke ideje u gradu i okolini. da su banjalučki radnici održali jednu skupštinu 11. Protest protiv zlostavljanja radnika Josefa Langa od strane žandarmerije za vrijeme dobrljinskog štrajka koji je od zadobijenih povreda umro i demonstraciona povorka kroz grad. ruzović. godine. Dušan Žunić.. Tomo Milanović. Nakon toga. septembra 1909. Filip Čondić. 21. avgusta 1909. 28.224 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. što nije bio slučaj ni s jednom drugom mjesnom organizacijom SDS u Bosni i Hercegovini. kako bi imali oružja u slučaju sukoba s policijom. da odobri.. mart. Zrelec. Novak Radić. 1910. Ostoja Biserčić. Ovoj drugoj prisustvovalo je oko 150 radnika. Kotarski ured izvjestio je Zemaljsku vladu. Franc Rišner.

do Prvog svjetskog rata razvijao se u kratkotrajnim mirnim periodima. Radnički pokret u Banjaluci. 1951. Posljedice svih ovih okolnosti bile su da se neke sindikalne organizacije više nisu obnovile do Prvog svjetskog rata. Postanak radničke klase. jer se bez njih sužavala baza političkog djelovanja mjesnih organizacija SDS. godine četvrta u Bosni i Hercegovini i činila je više od 6% ukupno politički organiziranih radnika u zemlji. 1. I. koji je održan sredinom 1910.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 225 o velikom nezadovoljstvu banjalučkih radnika postupcima vlasti. 6. tvorničko-nadničarskih i nekvalificiranih radnika. kožarsko-prerađivačkih radnika..445 168 1913. Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine. 2.929 100 1919. Sindikalne i političke organizacije djelovale su kao dva krila jednog jedinstvenog pokreta. Balkanski ratovi pogoršali su privredne i političke odnose. Sarajevo. radnika životnih namirnica. ali je uskoro izbila nova balkanska kriza. Istovremeno. a njihova imovina zaplijenjena. obnovljene su u Banjaluci sljedeće sindikalne organizacije: drvodjeljskih. a Mjesna organizacija aktivirana je tek nakon II kongresa SDS BiH. Nezaposlenost je stalno rasla. Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919.704 1911. 2. pa je fluktuacija radne snage dobila široke razmjere. Podaci se odnose na stanje u februaru mjesecu navedenih godina. Hadžibegović. Zbog toga je raspuštanje sindikalnih organizacija bio težak udarac za čitav radnički pokret. 7 . avgusta 1913.075 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. 339-360. Planirana skupština nije održana. godine.077 126 1912. a 1919. Do 7. godine bila je druga i činila blizu 15% članova SDS Bosne i Hercegovine. Poslije aneksione krize radnički pokret se naglo razvijao. maja 1913. Krizu je još više zaoštravalo zavođenje iznimnih mjera od 2. pojačan je pritisak na socijalistički radnički pokret. To je bila opšta pojava u Bosni i Hercegovini. kao i u čitavoj Bosni i Hercegovini. str. Broj članova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci7 U Bosni i Hercegovini U Banjaluci 1910. što je izazvalo znatno osipanje sindikalnog i partijskog članstva. Tom II. 1. U ofanzivu su krenuli i poslodavci koji su željeli da iskoriste teškoće i unište radnički pokret. do 13. pa i u Banjaluci. kada su raspuštene sve sindikalne organizacije.

Borba za demokratski ustav i sabor zasnovan na opštem pravu glasa bila je nerazdvojno vezana s borbom za politička prava građana (sloboda sastajanja i udruživanja. prema nepotpunim podacima. 10 javnih skupština kojim je prisustvovalo preko 4. i 1912. do 1914. Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog završetka kada dostižu do tada neslućen broj od 900 članova. . Osim mobilizacije radnika u vojsku. Na tim manifestacijama okuplja se svake godine od 300 do 500 ljudi. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radničkih organizacija u Banjaluci. Njegove sindikalne organizacije i mjesna organizacija bavile su se nizom pitanja koja su bila u središtu ekonomskog i političkog života u zemlji i izvan nje. sloboda štampe i dr. a u zajedničkoj biblioteci imao je 115 knjiga. održavane su javne narodne i radničke skupštine protiv skupoće. o uvođenju potpunijeg socijalnog osiguranja itd. Njihova kritika apsolutističke vladavine..). Samo u toku 1911. godine Međustrukovni odbor u Banjaluci priredio je 15 zabava. ostatka feudalizma. Socijalistički radnički pokret u Banjaluci do Prvog svjetskog rata razvijao se kao integralni dio radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. njegovu ekonomsko-socijalnu borbu. Samo od sredine 1911. koje zbog svog klasnog egoizma zapostavljaju interese naroda. loše komunalne politike gradskih vlasti. buđenje klasne svijesti i podizanje kulturnog nivoa radničke klase. agresivnog klerikalizma. Vođeno je više tarifno-štrajkačkih akcija. a u uslovima nepovoljne strukture radničke klase uokvirene agrarnim društvom i drugi konkretni oblici rada. Od 1906. godine banjalučko radništvo slavi Prvi maj.000 ljudi. 15 predavanja iz oblasti ideološkog i političkog obrazovanja radnika sa 750 slušalaca i veliki broj odborskih sjednica.. do sredine 1913. srpsko stanovništvo je odvođeno u logore i na prisilne radove na izgradnji puteva i vojnih objekata. Mada su svjetski i unutrašnjopolitički događaji pred Prvi svjetski rat bili u središtu interesovanja čitave socijalne demokracije. a posebno kritika rada buržoaskih političkih partija. ona nikad nije zapostavljala pitanje organiziranja proletarijata. U tom smislu poseban značaj imala su socijalistička štampa i literatura.226 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine Mjesna organizacija SDS održala je. predstavljala je značajan korektiv u političkom i socijalnom životu Banjaluke.

godine Modriča je upisana kao trgovište. što je bilo samo uvod u bitke u kojima su najteže stradali bosanska Posavina i kraj oko Doboja (područje opercije XX divizije). 1 . Graz. VIII) i Tuzle (9/10. VIII 1878). jula 1880. Uvođenjem nove administrativno-upravne podjele.MODRIČA 1878-1918. pa se u popisu stanovništva 1885. Tek nakon nove mobilizacije austrougarskih četa počinje drugo osvajanje Posavine uporedo iz Doboja i Šamca koje se završava krajem septembra izbijanjem na Drinu i zaposjedanjem Zvornika. U prvom austrougarskom popisu stanovništva 1879. 7-9. u Modriči je ukinuta politička ispostava. Mrka Ada. U okviru modričke političke ispostave tada se nalazilo više seoskih opština: Babešnica. počevši od sukoba kod Maglaja (3. godine. Garevac. godine javlja kao trgovište i katastarska opština s 13 seoskih opština i 34 sela. godine tačno je precizirano koja naFerdinand Hauptmann. sigurno je da se bošnjačko stanovništvo uključilo u otpor okupaciji. Miloševac. 1983. Tek u popisu stanovništva 1895. avgusta do 5/6. ali za sada ne raspolažemo detaljnim podacima o tome.”1 Pošto se Modriča nalazila na području najtežih borbi. 1. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwicklung. i 5. sa ukupno 25 sela. Riječani i Vranjak. septembra vodile teške borbe. koji je pripadao donjotuzlanskom okrugu. Die Osterreischisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. VIII) bilo je ugroženo ustankom u Gračanici. Kladari. Dobrinja. P rodiranje glavne kolone austrougarske vojske (VII divizije) od Broda i Šamca prema Sarajevu. opština i politička ispostava u gradačačkom srezu. kao ni o držanju srpskog i hrvatskog stanovništva ovog kraja. str. gdje su od 15. “Napredovanje uz borbe iz Šamca do Gračanice (4. pratile su teške borbe u dolini Bosne. pod komandom generala Filipovića. tako da su se austrougarske čete morale povući u Doboj.

godine najbliži osmanskom periodu. a mnogi autori prvi popis koji je obavljen godinu dana nakon okupacije smatraju manjkavim i gotovo neupotrebljivim. prirodnog priraštaja. +577 = 23. selja obuhvata Modriča: Ciganluk. Gaj. . gdje su sela bila vjerski i nacionalno kompaktna. Šić i Turska Varoš.. uvrštena je u 66 gradskih opština Bosne i Hercegovine. str. aprila 1895. za razliku od bliže okoline. do 1910. što znači da i pored svih nepreciznosti odražava trenutno stanje. te Gaj. Lug. Izvjesna odstupanja izazvana su specifičnim razvojem ovoga mjesta nakon okupacije. 2264 487 1895. odnosno. Pošto je ovaj popis iz 1879. U ovom popisu sporna su dva sela.228 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. tako da su sva poređenja nesigurna. broj stanovnika se uvećao za 577 ili 2 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Oteža. Modriča više nije trgovište nego grad. Stara Čaršija. doseljavanja i iseljavanja. U njoj je bio namješten opštinski bilježnik kao predstavnik vlasti.2 Novom organizacijom gradskih opština 1897. jer su austrougarski popisi stanovništva obavljeni po različitim popisnim principima. Priraštaj 1879-1910. Latini.43% +145 = 33. 2729 551 2462 572 1910. mi smo ga ovdje uzeli u obzir. 324. oružnička postaja i vojna pošta – telegrafska i telefonska. Stanovništvo Modriče bilo je vjerski i nacionalno izmiješano.95% Ukupni broj stanovnika u Modriči bio je promjenljiv i uglavnom je zavisio od teritorijalnog obima prilikom popisa. Od 1879. Priraštaj stanovništva u Modriči 1879-1910. i to Oteža koja je upisana i u Modriču i u Dobrinju. godine Modriča dobija status gradske opštine. upisan u Modriču i Tarevce. *** Demografska kretanja stanovništva u Modriči bila su slična globalnim kretanjima u Bosni i Hercegovini. godine Godina Broj stanovnika Broj kuća 1985 427 1879. 1885.. Srpska Varoš. Kretanja u strukturi stanovništva nije moguće precizno pratiti. Katane.

Skoplje 1932.78% godišnjeg prirasta.38 23.98 0. ± 1879 – 1910. Vjerska struktura stanovništva u Modriči 1879.63% Pravoslavni 468 529 552 477 + 9 = 1. uticalo je iseljavanje u Tursku. godine. što je iznosilo 0.62%. Priraštaj u Modriči bio je za oko 41% niži od prosječnog prirasta gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (64%). Sarajevo. 1885. 1895.3 godišnje. a 1910. godine po broju stanovnika bila na 28. priraštaj iznosi 14.MODRIÈA 1878-1918. 70. Godina popisa 1879. 1885-1895.05% ili 2.3 Tada se iz Modriče iselilo oko 30 Za proučavanje stanovništva u Modriči veliku zaslugu ima Milenko S.37 7. 229 23.913 1.433 1. s obzirom na to da su pojedine vjerske grupacije imale nejednak demografski rast. 1895.55 19. 1885. 72.23 9.01% godišnje i 1895-1910.25 1879. 3 .34 0.4%. godine na 30 mjestu u Bosni i Hercegovini. koji je u dva navrata objavio monografije o ovom mjestu: Modriča.71 0. što godišnje čini manjak od 0. 1958.33 1910.24% Jevreji 5 7 9 9 + 4 = 80% Konfesionalna struktura stanovništva Modriče izražena u procentima Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 72. naročito poslije Aneksije 1908. stanovništvo se povećalo za 20% ili 2.94 0.88% Katolici 79 112 255 190 + 111= 139. 1910. broj stanovnika je opao za 258 ili za 9. Više svjetla u kretanje stanovništva unosi pregled po konfesijama.58 3. 1910. i Modriča nekad i sad. što se odrazilo i u činjenici da je ona 1879.37 4.4%.786 + 353 = 24. koje je u cijelom ovom periodu bilo najbrojnije u Modriči. Muslimani 1. 1885. Nešto vjernija statistička slika dobija se ako se uporede pojedini popisi: 1879-1885.31 1895.10 20.19 23. Filipović.616 1. 71.37 Na demografska kretanja muslimanskog stanovništva.

5 Katoličko stanovništvo bilježilo je najveći rast 1879-1895. 57. godine u Modriču se iz okolnih sela i susjednih varoši uselilo svega 5 pravoslavnih rodova sa 6 domaćinstava. str. Filipović. Tada je u Modriči bilo upisano 17 doseljenika iz Austro-Ugarske.. jer su neki sasvim iselili (Vejzovići. Avdići i Rustembegovići). iz 1895. *** Prvi precizniji podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine dati su u popisu stanovništva iz 1885. bilo samo 9 lica ili 1. tako da se u razdoblju 18951910. Modriča nekad i sad. Golubovići. a drugi doselili. U narednom popisu. 49.230 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.4 Demografsko nazadovanje pravoslavnog stanovništva bilo je očigledno. broj katolika se povećao za 176 lica ili 222.49%.58%.78%. Filipović. Samim tim značajno se izmijenio sastav muslimanskih rodova u Modriči. 54. porodica. 60-61. koje su vodile porijeklo iz drugih krajeva Bosne i iz prečanskih mjesta. pokazuje demografsko nazadovanje za 127 lica ili 6. nije se mogao nadoknaditi manjak koji je nastao iseljavanjem nakon Aneksije 1908. godine.. broj stranih doseljenika se znatno uvećao i tada ih je bilo 92 i to 7 iz austrijske polovice Monarhije. pošto je 1910.63%. godine.88% više nego 1879. 69. S. str. Useljavanje stranaca bilo je najviše uslovljeno osnivanjem poljoprivredne stanice u Modriči. Bez obzira na to što se u razdoblju od 1878. što se objašnjava odlaskom stranih doseljenika koji su radili na poljoprivrednoj stanici. U tom razdoblju. 83 iz ugarske i 2 iz drugih država. do 1918. . U cijelom austrougarskom periodu u Modriču se naselilo ukupno 9 rodova s 13 porodica. Hadžići. S. godine. dok je prirodni priraštaj izostao. kada se iselilo 75 lica ili 13. go4 5 Vidi opširnije: M. godine. Modriča nekad i sad. Prvi podaci o broju stranih doseljenika u Modriču zabilježeni su u popisu stanovništva 1885. M. U narednom 15-godišnjem razdoblju broj katolika je opao za 65 lica ili za 25. uglavnom iz susjednih sela i obližnjih varoši. godine u Modriču uselilo 18 rodova s 35 domaćinstava. U razdoblju od 1878-1918. Opadanje broja pravoslavnog stanovništva naročito se pokazuje u razdoblju 18951910. godine.

50) 206 (28. Od poljoprivrede kao glavnog izvora egzistencije živjelo je 360 privredno aktivnih lica ili 49.25) 3 (0. nadničari i sluge 206 (28. godine.62%.41) 9 (1.6 Tada je socijalna struktura privredno aktivnih muških lica izgledala ovako: Od ukupno 721 lica bilo je: Opštinskih činovnika Učitelja Sveštenika Aga i begova Slobodnih seljaka Kmetova Posjednika kuća i rente Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. u Modriči je bilo: 6 Ortschafts und Bevolkerungs Statistik 1885.543 Iz ovog pregleda vidi se da je 1885. a od svih drugih zanimanja 361 ili 50. izdržavanih 68.57%) i zanatlije i trgovci 119 (16. što u procentima iznosi: aktivnih 31. U socijalnoj strukturi Modriče 1885. godine data je samo struktura agrarnog stanovništva. niti ih uporediti s prethodnim popisom. U popisu od 1895.63) 1.54%). koja su izdržavala 1.93%. tako da nije moguće utvrditi pojedine socijalne skupine.15%. godine u Modriči bilo 721 privredno aktivno lice. sluga Ostalih muških stanovnika preko 16 godina starosti Žena i djece 1 (0. 144-145.57) 19 (2. godine dominatne su tri socijalne skupine: slobodni seljaci 350 (48.55) 119 (16. a sve drugo je upisano u skupnu rubriku. tako da ovo ne pruža sasvim tačnu sliku privredno aktivnih lica). Prema popisu iz 1895. .14) 4 (0.25) 350 (48.38%.85%. dok na sva druga zanimanja otpada 46 lica ili 5. (Ovdje su popisani samo muškarci koji privređuju u pojedinom zanimanju. 231 dine. pomoćni radnici.50%).14) 9 (1. str.54) 1 (0.543 članova domaćinstva.MODRIÈA 1878-1918. nadničara. što ukupno iznosi 675 privredno aktivnih lica ili 93.07%.

od ukupno 2. što ne pokazuje bitna odstupanja u globalnoj socijalnoj podjeli iz 1885.387 1.81% U toku 15-godišnjeg perioda (1895-1910). a od drugih zanimanja 1.387 lica ili 50. Socijalna skupina Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Domaćina 196 54 2 Rodbine 288 765 12 56 Ukupno 342 961 16 70 Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo 266 14 1.605 857 Postotak od ukupnog stanovništva 2.333 ili 49.12% 65.720 lica od poljoprivrede je živjelo 1.19% 34.01%.232 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine.121 1. godine.00% 38. Prema popisu stanovništva 1910. oko polovine modričkog stanovništva živjelo . socijalna struktura u Modriči izgledala je ovako: Socijalna grupacija Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno popljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Domaćin 10 37 161 2 101 311 Rodbine 44 160 778 16 296 1. u Modriči je došlo do znatnih pomjeranja u socijalnoj strukturi stanovništva u korist agrarnih skupina.99%..333 Dakle.294 Svega 54 197 939 18 397 1.19% 8. Sve do 1895.. godine.14% 0. ali su očite izvjesne promjene unutar sloja agrarnog stanovništva zemljoposjednika i slobodnih seljaka.73% 16.

do 1910. 54 1910. 47 10 161 101 2 37 Zemljoposjednici Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 350 1 196 14 2 Ostalo poljoprivredno stanovništvo - Iz navedenih podataka jasno se vidi da se u Modriči od 1885. Ovaj proces doseljavanja i umnožavanja zemljoposjedničkih domaćinstava u grad nije nikakva osobenost Modriče. druga polovina od zanimanja izvan agrarne privrede. nego naglašena pojava i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima u ovom razdoblju. njihov broj smanjio za 7 domaćinstava. koja je posebno zahvatila skupine zemljoposjednika i slobodnih seljaka. Ipak. godine. godine za četiri puta. da bi se do 1910. godine odvijala intenzivna ekonomsko-socijalna diferencijacija. Socijalna skupina zemljoposjednika uvećala se 1885-1895. 233 je od agrara. 9 1895.MODRIÈA 1878-1918. najveće promjene dogodile . Unutar agrarne skupine dogodile su se sljedeće promjene: Socijalna skupina 1985. usljed iseljavanja bošnjačkih porodica u Osmansko carstvo.

Godinu dana nakon ovog popisa (1886). čine 32. Socijalna struktura modričkog stanovništva koje je osiguravalo egzistenciju izvan agrarnog sektora nije detaljnije praćena nakon 1885. godine. a zatim trgovci i zanatlije kojih je bilo 119 ili 16. na kojoj se zaposlio izvjestan broj ljudi koji su bili većinom doseljenici iz drugih zemalja Austro-Ugarske.333 na 857 ili za 476 lica (35. Prema popisu stanovništva iz 1895. u Modriču se doselio izvjestan broj zanatlija i trgovaca sa strane. koju su ranije činili relativno razvijena trgovina i zanatstvo. To znači da je od 1885. ono je opalo s 1.03% svih zaposlenih izvan poljoprivrede. pa se pouzdano može tvrditi da je socijalna diferencijacija u Modriči išla u pravcu osiromašenja brojnih domaćinstava. Od 1895. Svako treće domaćinstvo u Modriči koje je živjelo od agrara spadalo je u socijalnu skupinu bezemljaša. Od 1885. koja 1910. godine. Očigledno je da useljavanje u Modriču nije nadomještalo iseljena i izumrla domaćinstva.57% svih zaposlenih). do 1910. Osim ovih.. broj domaćinstava slobodnih seljaka umanjio se za 154 ili 44%. .85%.07% svih privredno aktivnih lica u Modriči ili 90. su se u skupini slobodnih seljaka. tako da se ona mora pratiti mimo službenih popisa stanovništva. i u prvoj deceniji 20. sloj osiromašenih bivših kmetova ili slobodnih seljaka.234 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. osnovana je u Modriči poljoprivredna stanica. a posebno izgradnja željezničkog saobraćaja koji je zaobišao Modriču. nadničari i sluge (206 aktivnih lica ili 28. godine neagrarne skupine modričkog stanovništva brzo smanjuju. koja nisu uspjela da se aktivnije uključe u nove privredne tokove. najbrojniju socijalnu skupinu unutar gradske privrede činili su pomoćni radnici. stoljeća bila zahvaćena nazadovanjem gradske privrede. Iz ovih kretanja jasno se vidi da je Modriča krajem 19. godine u Modriči 67% slobodnih seljaka prešlo u druge socijalne skupine ili se iselilo.47% agrarnih domaćinstava Modriče. godine.. što je neminovno vodilo slabljenju socijalnih skupina unutar gradske privrede. Globalni podaci pokazuju da se nakon 1895. u nešto blažem tempu i bilježio dalje opadanje ove socijalne skupine za 35 domaćinstava ili 17.50% svih zaposlenih. bitno su uticali na ovakva privredna i socijalna kretanja njenog stanovništva. do 1910. odnosno.70%). Ove skupine činile su 40. Okupacija zemlje od strane Austro-Ugarske. Treća socijalna skupina koja se u ovom periodu formirala i izbila na drugo mjesto – ostalo poljoprivredno stanovništvo – predstavljala je sloj bezemljaša. do 1895. Takva sudbina zadesila je i neka druga naselja u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. da bi se taj proces nastavio do 1910.

zbog čega poljoprivreda dobija dominantno mjesto u privrednom životu.201 . 1912. važne prihode donosilo je voćarstvo. perad i pčele.MODRIÈA 1878-1918. str. zanatlije i nadničare jer su svi. 184-185. Rezultati popisa stoke u Bosni i Hercegovini od godine 1910. To se nije odnosilo samo na onaj dio gradskog stanovništva koje se u statistikama vodi kao poljoprivredno.396 15 100 + 6 +54 (36 pomoćnih.280 (16. I Modriča. osim rijetkih izuzetaka. nego i za svo ostalo – trgovce. nalazili značajne dopunske izvore prihoda u poljoprivredi. a mnoga domaćinstva držala su stoku. str.676 9 46 372 297 1910. 64 pletenih) . Osim obrade zemlje (proizvodnja žitarica i povrća). i 1910. 43. mala varoš bosanske Posavine iz čije se glavne ulice izlazilo u njive i voćnjake. godine agrarna privreda zapošljavala i izdržavala blizu dvije trećine modričkog stanovništva.26%) Broj pčelara Broj košnica 7 135 1. 142 1. godine7 Broj vlasnika Konji Goveda Ovce Koze Svinje Ukupno 1895. 1896. godine dogodilo onim varošicama i gradovima koje su zaobišle željeznički saobraćaj i industrijalizaciju.7 ..70%) Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od 1895. pa su u novim uslovima nastavljali da žive od tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja nazaduje. To se poslije 1878. . 75 (20. Broj stoke u gradskoj opštini Modriča 1895. gubila je svoj raniji trgovačko-zanatlijski značaj i sve više zavisila od poljoprivredne proizvodnje. Otuda je 1910. Sarajevo. Sarajevo. 235 *** Privredni razvoj Modriče za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovao od mnogih gradskih opština u Bosni i Hercegovini u kojima je većina stanovništva svoju egzistenciju nalazila u poljoprivrednoj proizvodnji.209 134 4 187 1. posebno uzgoj šljiva.001 84 20 156 1. ± 1895 – 1910.50 + 16 .31 .

Zbog toga su na stanici uvedene u proizvodnju samo one mašine i alatke koje je mogao kupiti i koristiti prosječan poljoprivrednik. formirani su pašnjaci na površini od 6. godine vrtovi prePoglavlje o poljoprivrednoj stanici u Modriči napisano je na osnovu slijedećih izvora: Die Landwirtschaft in Bosnien und der Herzegovina. s arondiranom površinom od oko 330 ha. godine 4.. štale za rasplodnu i tegleću stoku. a neproduktivno zemljište smanjeno je sa 9. s tim što je primjena modernih tehničkih sredstava morala biti primjerena ekonomskim mogućnostima posavskih seljaka. Opadanje broja vlasnika i broja grla stoke u gradskoj opštini bilo je u skladu sa ekonomsko-socijalnom diferencijacijom koja se odvijala u ovom razdoblju. S obzirom na to da je stanica smještena u bosanskohercegovačkoj žitnici – Posavini – njen najvažniji zadatak bio je da se bavi racionalnom obradom zemlje.896 i pura 53. Kao ogledno dobro imala je zadatak da primjenjuje savremene agrotehničke mjere i tekovine nauke. Površina stanične zemlje i njena namjenska struktura ostale su nepromijenjene sve do 1908. a srazmjerno njegovoj ulozi i stočarstvu je trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju.120 komada. poljoprivredna škola i poljoprivredni savjetnik za cijelu bosansku Posavinu. dok su 1910.65. *** Poljoprivredna stanica u Modriči osnovana je 1886. do 1911. što ukupno iznosi 2. godine u Modriči smanjio i broj vlasnika stoke i broj grla. U Modriči je 1910.61 grlo.. 115-117. godine 0. godine upisan i sljedeći broj peradi: gusaka 54. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. što čini neznatno povećanje od 0. a 1910. 103-107 i str. telad i perad. str. pekara. stručno osoblje i učenike.15 grla.5 ha na 7. Poljoprivredna stanica bila je podignuta u modričkom polju.8 sa zadatkom da djeluje kao ogledno dobro.9 ha. Iz gornje tabele vidi se da se od 1895. gumno. ambar za žito.5 ha. Tada se površina stanične zemlje povećala za 3.236 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine.56.7 ha.50 grla. do 1910. pataka 117. a 1910. Po jednom vlasniku bilo je 1895. tri sušare za kukuruz. godine 4. kokoši 1. Po jednom stanovniku opštine bilo je 1895. Stanične zgrade bile su podignute oko prostranog dvorišta i sačinjavale su ih: stambene zgrade za upravnika. godine. godine 0. 8 .. kovačnica i vešarnica. godine.

Sieber Vilhelm. zob. Pošto je stanična zemlja bila dobro arondirana.9 Ipak. s obzirom na funkciju i zadatke. 1904. Lokalne vlasti i sreski uredi u čitavom regionu bili su dužni da veoma aktivno sarađuju sa stanicom u provođenju svih akcija oko raspodjele rasplodne stoke. Na njivama je uzgajana pšenica. 237 tvoreni u livade (1. Kral Fridrich von Dobra Voda. sjemena i provođenja drugih mjera koje vodi stanica. Stoka nije tovljena u te svrhe. Stoger Edmund. Poljoprivredna stanica u Modriči.90 ha). Pošto je na cijelom području Posavine bilo rašireno goveče koje je bliski srodnik ugarskog stepskog govečeta. Novak Slavoj.). između kojih su vodili široki putevi. koje je nadziralo i vodilo sve druge poljoprivredne poslove. Politička vlast u čijoj se oblasti nalazila stanica nije imala nikakve ingerencije u stručnom vođenju stanice. raspolagala je izvjesnim brojem priplodne i radne stoke. a na rubovima je bilo zasađeno voće. Save i Drine. a ostatak mlijeka je prodavan ili pretvaran u kajmak i puter. Od osnivanja poljoprivredne stanice u Modriči do 1918. Poljoprivredna stanica u Modriči. 1909-1918. Za obradu stanične zemlje korišteno je 5 do 7 pari konja i oko 20 pari volova. Stanica je držala svinje berkširske rase. stanica je nastojala da upravo uvozom iz Mađarske poboljša domaću pasminu goveda. Vajda Carl. a za vlastite potrebe uzgajan je i izvjestan broj peradi. vrhovno vodstvo poljoprivrednih stanica u stručnom i administrativnom pogledu pripadalo je Poljoprivrednom birou administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. 1907. šećerna repa i krmno bilje (crvena djetelina. posebno na prostoru između Bosne. Osnovno produktivno zemljište bile su njive i od početka do kraja ovog perioda njihova površina se kretala od 317 do 319 ha. stočna repa i dr.MODRIÈA 1878-1918. Starkowki Anton i Babić Stevan. Melchar Ladislaus. kao i tri ostale u Bosni i Hercegovini. izdijeljena je na površine od po 10 ha. osnovana je kao samostlno preduzeće na čijem čelu se nalazio teorijski i praktično obrazovan poljoprivredni stručnjak. Proizvodnja mesa i mlijeka nije imala većeg značaja za ekonomiju stanice. Ona je imala samo pravo nadzora nad raspolaganjem i čuvanjem erarnog (državnog) imetka. kukuruz. Bosnischer Bote-Bosanski glasnik (adresar) za godine: 1900. godine stručnim i administrativnim poslovima stanice rukovodili su stranci: Vybiral Anton. 9 .

koji će nakon napuštanja stanice stečena znanja i vještine primijeniti na vlastitom imanju. a jedno je morao donijeti od kuće. koja se sastojala od stručnih predmeta i obuke u čitanju. Zbog toga je svaki učenik imao obavezu da prođe sve grane poljoprivrednih poslova i na kraju stekne kompletno znanje o ukupnom radu na stanici. odgovarajuću količinu probranog sjemena. Poljoprivredna stanica u Modriči imala je obavezu da osnuje 3-5 oglednih seoskih imanja. Briga oko odjeće. ili 1 grlo rasplodne stoke. Sve što je preduzimano trebalo je da posluži glavnom cilju – da se seljaku ponudi primjer koji će ga pokrenuti i podsticati na racionalno privređivanje.. Poseban zadatak poljoprivredne stanice u Modriči bio je da djeluje kao poljoprivredna škola. Stan im je bio osiguran na stanici. veša i posteljine išla je na račun stanice. a na drugoj i trećoj godini isplaćivan im je još dodatak od 6 kruna mjesečno. kao i ostali radnici na stanici. na prvoj godini. te da ulaganja ne budu nedostižna za normalno seosko domaćinstvo. Osim praktične. Nakon tri godine. Pažljivo odabrani učenici imali su radne zadatke.238 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U tim poslovima vodili su ih poljoprivredni stručnjaci i iskusni “majstori u poljoprivrednim poslovima”. Najbolji učenici dobijali su premiju u vrijednosti jednog kompletnog gvozdenog pluga. Sve što su radili imalo je da posluži racionalnijoj poljoprivrednoj proizvodnji primjerenoj širokim slojevima seoskog stanovništva. Svaki učenik prilikom dolaska u poljoprivrednu stanicu dobijao je jedno novo odijelo. obuće. kako bi neposredno uticala na racionalniju obradu zemlje i uzgoj stoke. Oni su na stanici ostajali tri godine. Kao odšteta za to davana je jednokratna subvencija u investicione svrhe i bolji prihodi imanja. pisanju i računanju. Vlasnici oglednih imanja obavezivali su se ugovorom da će svoje imanje urediti i voditi tri godine prema uputstvima rukovodioca stanice. Za svoj rad učenici su bili plaćeni po jednu krunu dnevno. s ciljem da praktičnom obukom mladih ljudi sa sela obrazuje dobre poljoprivrednike. održavana je i teorijska nastava. uglavnom. učenici su polagali praktični i teorijski ispit i dobijali svjedočanstvo. To su trebali biti sinovi slobodnih seljaka i kmetova. Zbog toga su sredstva za ogledna imanja iz zemaljskih sredstava bila ograničena na 100-150 guldena (200-300 kruna) za jedno imanje. Prilikom izbora oglednih imanja vodilo se računa da ona budu prosječna i tipična za cijeli kraj. a isto tako i hrana koju su plaćali 25 krajcara od svoje nadnice. Broj učenika u poljoprivrednoj stanici Modriča bio je ograničen na 30 omladinaca između 16 i 20 godina starosti. . Ovaj novac trošen je.. ili prema želji učenika.

ni država nisu mogli prisiliti kmeta na bolju i racionalniju obradu zemlje. Poklanjana je posebna pažnja ispravnom gajenju stoke. kotarske pripomoćne zadruge. finansijska sredstva nisu bila dovoljna da bi se u uslovima neznatne ekonomske snage seljaštva. Ipak. to nije bila zasluga samo poljoprivrednih stanica. te pripremanju i smještaju stočne hrane. godine imali dalekosežan značaj ne samo za Modriču i njenu okolinu. primjene novih agrotehničkih mjera. jer je povećanim ulaganjem i naprezanjem povećavao prihode age i države na vlastiti račun. do 1914. Ako je vlasnik oglednog imanja dobio sjeme od stanice. proizvodnja žitarica u Bosni i Hercegovini od 1882. godine povećala se za 224%. Međutim. bio je obavezan da ga vrati od prve ljetine. Sve ove poslove. djeteline i repe. Mada se u ovom trenutku ne raspolaže svim detaljnim podacima o ukupnom učinku poljoprivredne stanice u Modriči. morao je da obavi vlasnik imanja raspoloživom radnom snagom. rasadnici. nego. sjeme i rasplodnu stoku vlasnik oglednog imanja kupovao je pod istim uslovima kao i drugi poljoprivrednici. . Poljoprivredna stanica u Modriči bila je promotor racionalne obrade zemlje i uvođenja boljih pasmina stoke. nego i za cijelu bosansku Posavinu. Njen učinak mora se posmatrati i kroz prizmu nekoliko ograničavajućih faktora. 239 na adaptaciju i poboljšanje privrednih objekata. već i drugih institucija. Od posebne važnosti za racionalno privređivanje bilo je da se seljak privikne na stalan rad i da sve poljoprivredne poslove. na osnovu navedenih podataka može se zaključiti da su njeno osnivanje i rad do 1918.MODRIÈA 1878-1918. Povećana proizvodnja nije bila rezultat znatnijeg povećanja obradivih površina. kao što su putujući poljoprivredni učitelji. Sve ostalo. obavlja blagovremeno. njegove konzervativnosti i kmetske nezainteresiranosti ostvarili veći rezultati. a isto tako voća i povrća. Bez obzira na to što je država sa svoje strane i iz vlastitog interesa imala dobre namjere i vršila izvjesna ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. Uvođenje niza korisnih novina pozitivno se odrazilo na produktivnost. prema uputama stanice. ukoliko on sam nije prihvatao novine. stanice i zaklade za bikove i slično. naročito sjetvu i žetvu. Na oglednim imanjima bilo je obavezno gajenje krmnog bilja. bez obzira na sve navedene teškoće. poljoprivredne sprave i alat. djelimično. Na zemlji su bili stvoreni takvi pravni odnosi da ni aga. Velika tekovina bila je primjena đubriva i prelazak s tropoljnog sistema na plodored. kao što su kmetski odnosi i nezainteresiranost kmeta za unapređenje poljoprivredne proizvodnje.

I jedni i drugi morali su se prilagođavati novom ukusu i navikama. Krekić 2. a najveći broj – 23 firme – dostignut je 1918. . Do kada radi 1910. 1879. 1907. a zanatlije su. godine u Modriči je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Modriči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. ali sve nisu podlijegale obavezi protokoliranja.. godine10 Naziv firme 1. pokrenulo je tradicionalno bliske poslovne veze modričkih trgovaca i zanatlija s Beogradom i drugim srbijanskim gradovima. 1884. 1909-1918. Protokolirane trgovačke radnje u Modriči od 1884. a uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje. godine 15 trgovina. *** Razvoj trgovine i zanatstva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije tekao uvijek ravnomjerno i uzlaznom linijom. Modriča je ostala izvan neposrednog željezničkog saobraćaja. za godine: 1900. 1886. trpjeli konkurenciju jeftinije industrijske robe iz Monarhije.. novembra 1883. Trgovci su morali tražiti nove poslovne veze i odnose. godine 17. a na njihova mjesta postepeno dolaze drugi iz redova domaćih ljudi ili doseljenika. godine. moderniji zanati većih tehničkih i tehnoloških zahtjeva. Zahvaljujući dobroj tradiciji i opštoj konjukturi u prvim godinama okupacije. Pojedini trgovci i zanatlije se ne snalaze u novim uslovima. u Modriči su se počele osjećati posljedice prilagođavanja novim uslovima. Braća Nikolić 10 Godina protokol. jer su se obje ove grane gradske privrede morale prilagođavati novim uslovima. koji je stupio na snagu 1. Kada su se uslovi u zemlji normalizirali i počeli djelovati novi tržišni odnosi. Braća J. 1912. Sarajevo.240 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ograničene jakom esnafskom tradicijom. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. 1906. pa stagniraju i propadaju. Na osnovu tog zakona protokolisano je: 1884. godine. Spisak trgovaca u Modriči sačinjen je na osnovu originalnog spiska sudskih protokoliranih trgovina od 1883-1886: Verzeichiss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina Models gerichlich zusammengestelt auf Grund der gerichtichen Handelsregister. 1904. U Modriči je postojalo više trgovina. godine 11. 1884. Stare zanate potiskuju novi. do 1918. modrička trgovina i zanatstvo su se još uvijek dobro držali.

Jančo Janković 14. 1918. Mehmed Alijagić 12. 1918. 1895. Patković Jovo 19. Mitrović braća 24. Pejić Marko Od 1906. radi do 1912. 1918. Đorđo Pere Mitrovića. 1884. Mitrović Risto i Svetozar radi do 1918. Niko Mihajlović 10. do 1918 Od 1906. Posluje do 1905. 1918. 1905.MODRIÈA 1878-1918. 1918. i sin 1918. 25. Jefto Janković 8. Aleksić i Nikolić 28. 1906. 20. Nikolić Simo (Pačulji) 27. 1884. 1884. Risto i Stevo Marković 4. 1912. 1918. 1884. Đonlagić Ago 31. 1910. 1910. 1884. 1884. 1884. Dimšo Marković 11. 1918. Matić Niko 17. obnovljena – 1918 Od 1916. 1884. Od 1906. Petrović Niko 22. 241 3. Hadži-Husejin Kovačević 15. Od 1890. 1890. Janković Janča sinovi. 1900. 1918. 1911. Pero Mitrović 13. 1884. 1891. Majer Lövi 1884. 1884. 1918. 1898. Lončarević Ilija . Nikolić Pero i sin 18. 1908. Ganibegović Mehmed i brat 30. 1918. 1908. Marković Milan M. Mitar Stojanović 9. 1918 7. 1913. Od 1913. Jovica Maksimović 16. Blagojević Jovo 32. Braća Popović 6. Uključuju se Alija i Omer i radi do 1912. Karabegović Dautbeg 23. Joka do 1918. Koljić Ilija 26. Pelesić Zaim 21. 1918. 1896. 1884. Nikolić Niko (Pačulji) i sin 29. 1902. 1913. 1884. Braća Odžaković 5. 1910. 1885. 1918. 1911.

. što znači da se esnafska tradicija održala na osnovi slobodnog potčinjavanja zanatlija. jer je od 15 trgovina bilo 12 srpskih. Prema broju protokoliranih firmi. Podaci jasno pokazuju da su modričku trgovinu za vrijeme austrougarske vladavine držali srpski trgovci. Od 1884. Alijagić Omeraga 1913. pekarski. kalajdžijski. opančarski. terzijski. Od 15 trgovina protokoliranih 1884. godine. 1915. 4 bošnjačke. Ugostiteljstvo u Modriči nije bilo razvijeno za vrijeme austrougarske uprave. modrička trgovina počinje da oživljava tek nakon Aneksije 1908. 2 hrvatske i 1 jevrejska. Marković M. a samo su dva bila specijalizirana za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. 1918. čiji je vlasnik bila Mileva Trifunović. berberski. esnafske majstore. stoljeća modričke zanatlije imali su svoje ustabaše. godine da postoji gostionica s prenoćištem za 3-4 putnika. može se objasniti iseljavanjem. 33. do kraja vijeka održalo se osam. 1911. Na kraju austrougarske vladavine. 36. Kao gostioničar spominje se 1915. a njih je u ovom razdoblju bilo 13. Prestanak rada pojedinih trgovina. cipelarski. dok su u toku rata osnovane samo dvije nove trgovine. a do 1918. 1914. Sigurno je da su u njoj bili zastupljeni razni zanati. abadžijski. do 1918.242 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Na osnovu spiska skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Modriči. Malo je konkretnih podataka o razvoju zanata u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine. 1918. 1917. godine Jovo Janković. 1918. krajem 19. ćurčijski i dr.. Patković A. 1918.. Sve do 90-tih godina 19. i 1913. Gotovo svi trgovci bavili su se trgovinom mješovitom robom. od 23 protokolirane firme bilo je 16 srpskih. 2 bošnjačke i 1 jevrejska. zabilježeno je 1903. godine 4. J. Osim relativno brojnih tradicionalnih kafana i mehana. godine. oko četiri decenije nakon ukidanja esnafa (1851. neophodni za podmirenje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. izumiranjem porodica i lošim poslovanjem. Simo 35. godine u Modriči je sudski protokolirano ukupno 36 trgovačkih firmi. kovački. godine i to u godinama 1910. Zečić Hakija 34. Katarina Jovanović registrirala je gostionicu s prenoćištem za 2 putnika. kolarski. a 1917. 1918. godine).

21. 14. .MODRIÈA 1878-1918. 4. 28. 7. 17. 30. 15. 29. 25. 13. 10. 243 i početkom 20. 20. 5. 18. 19. Spisak skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine Modriča. 6. 12. 24. 8.11 Ime i prezime Zanimanje 1. 26. 11 Savo Lazić Spasoje Božić Jovo Stjepić Risto Jovičić Todor Mikičić Simo Mikičić Kosta Kostić Niko Krekić Stavro Krekić Božo Milivojević Cvijan Stanišić Blagoje Marić Niko Jovanović Niko Mitrović Tuno Tanacković Miroslav Đurić Siniša Lulić Nikolić Mihajlo Mikičić Pero Božić Mihajlo Blagojević Marko Miličević Dušan Popović Simo Stokić Đorđe Josipović Krsto Petrović Cvijan Radovanović Ilija Ilić Cvijan Stojanović Stojan Jovanović Jakov Stojanović Abadžija Pekar Opančar Mehandžija Kočijaš Abadžija Opančar Abadžija Terzija Pekar Abadžija Kafedžija Mehandžija Abadžija Pekar Pekar Abadžija Opančar Opančar Opančar Pekar Cipelar Kočijaš Kafedžija Pekar i puškar Kafedžija Akindžija Terzija Pekar Opančar Regionalni arhiv Doboj. 16. 22. 2. 27. 9. stoljeća. 3. 23. može se približno rekonstruirati broj i vrsta zanata kojima se bavilo srpsko stanovništvo u Modriči. 11. Fond Srpska pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910.

mesara. 12 . bio i pekar. ali su i izvozili određene proizvode (naročito suhe šljive) i u druge krajeve. abadžije 7. uz to. novembra. a od 1906. godine. Filipović. U Modriči je godišnji vašar ustanovljen 1896. str. 40. terzije su potisnute od strane abadžija. a uz opančare se pojavljuju i cipelari. Nestale su ćurčije. održao se samo jedan puškar koji je. Modriča nekad i sad. ali su se i M. 31.12 Bez obzira na to što nema konkretnih podataka o svim zanatima u Modriči. 39. Među njima nema kovača. brijača i slično. Značajan vid razmjene dobara između sela i grada. Roba je prenošena tovarnim konjima i otpremana na udaljenija tržišta. Ime i prezime Risto Nikolić Trifko Jovanović Jovo Aleksić Mihajlo Ilić Toša Đorđević Simo Mirković Mihajlo Dujić Simo Simić Nikola Stefanović Lazo Stanišić Zanimanje Zidar Pekar Gostioničar Opančar Terzija Cipelar Opančar Lončar Kolar Cipelar Iz pregleda se vidi da se srpsko stanovništvo u Modriči bavilo ograničenim brojem zanata – pekari 8. 32. 35. godine i održavao se 13. Sedmični pazarni dan bio je petak. Za njih su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta.. kafedžije i mehandžije 6. septembar. Na vašarima se vršila razmjena dobara. terzije 3. 34. kada je godišnji vašar pomjeren na 8. 33. godine vašar je održavan i 21. pa i cijelih područja bili su godišnji vašari na koje je donesena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. Godišnji vašari nisu imali samo ekonomski.244 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. S. 38. opančari 8. kočijaši 2 i po jedan zidar. 36. cipelari 3. juna sve do 1900.. vidi se da je ovo mjesto nakon austrougarske okupacije zahvatilo propadanje starih i pojava nekih novih zanata. 82. Modrički trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu na lokalnom tržištu. nego i mnogo širi društveni značaj. 37. kolar i lončar. osim navedenih o srpskom stanovništvu.

U političkom izvještaju iz gradačačkog sreza zabilježeno je nezadovoljstvo srpskih kmetova i bogatih bošnjačkih i srpskih porodica zbog objavljivanja vojnog zakona. *** Politički život u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. koja je dva puta osvajana. najteže posljedice vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. Pošto je bila samo dio jednog sreza. godine pretrpjela je bosanska Posavina. deprimirajuće te je raspoloženje više rezignirano. novembra 1881. Usljed toga pokazaće se samo nastojanje da se oteža regrutacija pasivnim otporom. U jednom izvještaju iz Gradačca stoji: “Mnogobrojna pojačanja trupa u dolini Bosne kao i na putevima preko Brčkog i Bijeljine prema jugu djelovala su. 245 sklapala prijateljstva i uživalo u raznim vašarskim zabavama. nije bila zahvaćena velikim i dugotrajnim ustankom od 1875. Zbog njegovog žilavog otpora. godine stanje u bosanskoj Posavini se bitno promijenilo. na ovom terenu. Otuda su oni postajali. međutim. Koliki je bio udio bošnjačkog stanovništva Modriče i njene okoline u pružanju otpora okupaciji za sada nije moguće određenije utvrditi. u svim manjim mjestima. jer se ulasku okupacionih četa suprotstavilo bošnjačko stanovništvo. nezavisno od konteksta nekih opštih ili regionalnih zbivanja. godine i za vrijeme hercegovačkog ustanka. ali se sigurno može pretpostaviti da ono nije ostalo izolirano od ovog pokreta i posljedica koje su iza toga slijedile. koji je izbio u Ulogu 10/11. Okupacijom 1878. 4. do 1878. januara 1882. ispoljila nezadovoljstva prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. imućni dio stanovništva dobro zna da u anarhičnim prilikama može da izgubi. politička kretanja u Modriči nije moguće detaljnije pratiti. Grubi obračuni s učesnicima u otporu Okupaciji dugo su se pamtili i izazivali nezadovoljstvo bošnjačkog stanovništva prema novoj vlasti. pa samim tim nije prije okupacije bila izložena pustošenjima koja su doživjeli ustanički krajevi. kao i cijela bosanska Posavina. kao i u cijeloj zemlji. Modriča. Zbog toga su se vrlo brzo poslije okupacije. godine.MODRIÈA 1878-1918. pravi događaj godine. na poziv . a uskoro su se raspršile nade srpskih kmetova da će novi upravljač riješiti agrarno pitanje u njihovu korist.

14 1. 11. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. a kasnije 9-11 članova. do1918. Sačinjavali su ga. 8. godine u opštinsko vijeće birano je ukupno 32 građanina. 2. 5. 1952. 14 Spisak članova Opštinskog vijeća u Modriči sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. U tom razdoblju predsjednici su bili: Hadži-Huso Kovačević. Sarajevo. kao predstavnika vlasti. ovdje je formirano i opštinsko vijeće (medžlis) koje je formalno birao narod. bošnjački zemljoposjednici i srpski i bošnjački trgovci. Daut-beg Karabegović... Vijeća su imala savjetodavni karakter. Od 1889. 3. Opštinsko vijeće u Modriči po sastavu nije odudaralo od uspostavljenih principa. 6. 7. 10. u smislu prihvatanja njenih političkih i drugih mjera. Munib Ganibegović i Nuri-beg Mahmutbegović. postupno su izgrađivani politički odnosi koji su se reflektirali i u Modriči. Mahmut-beg Mahmutbegović Munib Ganibegović Muharem-beg Karabegović Zemljoposjednik Hamdija Kapidžić. lojalni austrougarskoj vlasti. U vijeće su birani bogati i ugledni građani. 277. uglavnom. .246 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. do 1918. Članovi Opštinskog vijeća u Modriči 1889-1918. Ova vijeća postojala su i za vrijeme osmanske vladavine. od 1896. Uz opštinskog bilježnika. str. će se javiti samo vrlo mali broj obveznika. godine. U početku je Vijeće imalo 5-7. ali ih je vlast mnogo više koristila. III.”13 Nakon zavođenja nove administracije i uspostavljanja reda i mira u zemlji. djelujući preko njih na stanovništvo. 4. a imala su savjetodavni karakter u svim upravnim poslovima. 13 Hadži-Huso Kovačević Nikola Nikolić Daut-beg Karabegović Niko Mihajlović Jančo Janković Zemljoposjednik Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Trgovac Ali-beg Hadži-Alibegović Husein-aga Hadži-Alagić Niko Petrović 9. Godišnjak istorijskog društva BiH. prema mišljenju komandanta stanice.

29. 18. 32. 28. Autonomni pokret Muslimana. 21. stoljeća. Nikolić Jefto Janković Marko Pejić Simo Nikolić Matko Pejić Trgovac Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Trgovac Nuri-beg Mahmutbegović Risto Mitrović Mehmed Ganibegović Asim Dubinović Jovo Aleksić Mustafa Hadži-Dedić Ljubo Janković Hasan Žilić Trgovac Trgovac Marko Martinović Redžo Sadić Zaim Pelesić Nasto Nastić Trgovac Heinrich Pecsy Predsjednik Opštinskog vijeća bio je uvijek Bošnjak.MODRIÈA 1878-1918. Kasim Pelesić Atif Gušić Osmo Osmić Niko P. iz redova modričkih Muslimana. Šehić. koji su 1907. 25. 22. 16. a potpredsjednik Srbin. 15. 23. 27. godine vodili pregovore sa Zemaljskom vladom oko uspostavljanja vjersko-školske autonomije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. započet u zadnjoj deceniji 19. 31. 24. On je bio izabran među 18 predstavnika Muslimanske narodne organizacije. bio je Ali-beg Hadži Alibegović. Bošnjačko stanovništvo u Modriči aktivno je podržavalo autonomni pokret Bošnjaka.15 Takođe je zabilježeno da je 15 N. 26. 19. 30. 17. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Vijeću su bila samo dva Srbina i to Ljubo Janković i Nasto Nastić. 14. a završen krajem prve decenije 20. Najznačajnija politička ličnost u tom pokretu. str. 216. zemljoposjednik i dugogodišnji član Opštinskog vijeća u Modriči. 247 12. . 13. 20.

politički život Srba u Modriči odvijao se u okviru srpsko-pravoslavne crkvenoškolske opštine.248 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. stoljeća.16 Sve do početka 20. Kotarski ured u Gradačcu obavještava Crkveno-školski odbor u Modriči. crkveno-školska opština izgubiće politički značaj.18 Uporedo s pojačanim nadzorom svetosavskih zabava. da mu vraća raspored svetosavske zabave zakazane za 26. 16 17 . pravoslavna crkveno-školska opština u Bosni i Hercegovini postala je osnovna institucija srpskog nacionalnog pokreta i sve do kraja Kalajevog režima (1903) bila “svoja država u tuđoj državi”. 241. januara 1892. odlazio u Bijeljinu da tamošnje zemljoposjednike nagovori da se izjasne za obligacioni (obavezni) otkup kmetova. Izgleda da je to činio diskretno. Ali-beg Hadži Alibegović.. s tim što od Odbora zahtijeva da svih 17 tačaka deklamacija i pjevanja naznači u rasporedu i ponovo podnese na odobrenje. Nakon austrougarske okupacije. godine. vijeka. koja je iz doba osmanske vladavine imala dugu tradiciju. str. str. 11. januara 1888. Historija srpskog naroda. 1888. Po sastavu i vođstvu nije se razlikovala od drugih pravoslavnih crkveno-školskih opština u zemlji. M. 17. pošto je većina zemljoposjednika bila za fakultativni otkup kmetova. Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak. austrougarske vlasti radile su na pridobijanju srpskog stanovništva u Modriči. Ekmečić. Iz spiska skupštinara vidi se da u nju nije bilo uključeno seosko stanovništvo i da joj na čelu stoji odbor sastavljen od najuglednijih srpskih trgovaca. 617. koja će i dalje biti u funkciji nacionalnog pokreta. a svake naredne godine nadzor vlasti bio je sve veći. godine. Tek sredinom prve decenije 20. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči organizirala je prvu svetosavsku zabavu 1886.. januar 1888. 1911. godine. Imamović. jer se o tome nije javno izjašnjavalo. jer će osnivanjem srpskih političkih grupa i stranaka zadržati kulturno-prosvjetnu ulogu. koja je okupljala srpsko gradsko stanovništvo. godine srpsko-pravoslavnoj opštini u Modriči da je ministar Kalaj “poklonio M. kada je bila zabranjena upotreba nacionalnog imena. 18 Regionalni arhiv Doboj. Akt od 17. Fond Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. VI-1.17 Takvu nacionalno-političku ulogu imala je i crkveno-školska opština u Modriči. Kotarski ured u Gradačcu saopštio je 29. za vrijeme saborskih rasprava o fakultativnom i obligatnom otkupu kmetova i seljačkog pokreta u Bosanskoj krajini i Posavini.

a pripisuje se Kočićevoj propagandi koja je išla za tim da seljaci svojom demonstracijom izvrše pritisak na Sabor i austrougarske vlasti da se agrarni odnosi riješe obligatnim otkupom čifluka. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine.23 Ovaj pokret nastao je u vrijeme diskusija oko izglasavanja Zakona o obligatnom ili fakultativnom otkupu čifluka. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči uključila se u borbu za vjersko-školsku autonomiju Srba u Bosni i Hercegovini. Isto. a preko njega i srpsko stanovništvo. 240. Odgovor je brzo stigao i zatraženo je da Odbor osigura građevinski materijal u vrijednosti 600 forinti i da tada može računati na pomoć od 1.900 forinti za opravku crkve. U aktu se saopštava da će se svečana predaja poklona obaviti u dvorani Kotarskog ureda u Gradačcu i stavlja na znanje crkvenoj opštini da o ovom događaju “upozna tamošnji pravoslavni narod” i da na svečanu predaju poklona dođu članovi Crkvenog odbora u što većem broju. II/1950. I 1892. kada su u pitanju interesi ovog socijalnog sloja. 22 B. posebno kmetova. kao i obično. godine izbio u Bosanskoj krajini i Posavini. koji je u ljeto 1910.22 Opoziciono raspoloženje srpskog stanovništva prema austrougarskoj vlasti. one u tome nisu uspjele.21 Bez obzira na to što su vlasti nastojale da pridobiju Odbor crkveno-školske opštine u Modriči. XI 1892. Pokret je uznemirio bošnjačke zemljoposjednike.20 Iduće godine (14. preneseno Isto.300 forinti. demonstrirajući svoje nezadovoljstvo postojećim zemljišnim odnosima. marta 1893) Crkveni odbor iz Modriče zatražio je 1. Akt od 15. Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. maja 1893. Madžar. str. autora Tajšanovića i Borića. došlo je do izražaja u vrijeme seljačkog pokreta protiv trećine. 23 Vojislav Bogićević. Tada se oko Modriče “okupila velika masa seljaka”. uputila žalbu “na mitropolite i austrougarske vlasti” zbog ograničavanja njene samouprave i na taj način potpomagala predstavnike pokreta koji su se u to vrijeme nalazili u Carigradu. U odsudnom trenutku ona je. str. Kotarski ured obavještava srpsko-pravoslavnu opštinu u Modriči da je Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila ovoj opštini po jedan primjerak Pjenije i Osmoglasnik. Akt od 29. 19 20 . Pod uticajem radničkih štrajkova. 21 Isto. Akt kotarskog ureda Gradačac od 1. 1899.MODRIÈA 1878-1918. godine.19 U jesen iste godine. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. što je. godine. 270. pokret je nazvan “seljački štrajk”. 249 srpskoj pravoslavnoj crkvi u Modriči sve potrebne crkvene stvari i haljine koje su krasne i skupocjene”.

da se u Modriči dobiju glasovi za kandidata Socijaldemokratske stranke. avgusta 1914. brašno i krompir). čija se eksploatacija pojačava naglim poskupljenjem životnih namirnica. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika.2 kg brašna ili 9 kg žita. i to 7. proso. 1913. godine bila dobra i podignuta je bez većih šteta. koje nalažu posebni ratni uslovi. godine. godine donesen je zakon kojim je regulirano snabdijevanje stanovništva neophodnim životnim namirnicama u toku rata. Iz navedenih primjera vidi se da se politički život u Modriči do Prvog svjetskog rata odvijao u znaku vjerskog i nacionalnog podvajanja koje austrougarske vlasti podržavaju i podstiču. . godine. kojim je Zemaljska vlada bila ovlaštena da preduzima sve mjere u oblasti poljoprivrede. ječam. 29. decembra 1914. kojim je bio reguliran promet žita i brašna. koji su u osnovi bili opozicioni prema austrougarskoj vlasti.250 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. mada je njegov predizborni govor u Modriči bio primljen sa simapatijama.24 Izbijanjem Prvog svjetskog rata i mobilizacijom velikog broja najsposobnijih ljudi. bez posebnog odobrenja vojnih vlasti. od 7. zanatstva i snabdijevanja stanovništva. marta 1915. godine. glavni teret privređivanja u zemlji padao je na žensku i dječiju radnu snagu. Takođe se moralo spriječiti nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama određivanjem maksimalnih cijena žita i brašna.. br. heljda. industrije. ali u konkurenciji s kandidatima srpskih građanskih stranaka nije imao uspjeha. a kasnije se politički organiziraju u okviru svojih vjerskih i nacionalnih građanskih političkih stranaka koje kod Bošnjaka vode zemljoposjednici. rjeđe intelektualci i trgovci. XII 1913. 193. Mjesečni limit u 24 Glas slobode. što znači dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika.. Poslije toga. a kod Srba trgovci i intelektualci. raž. godine. Skupština birača Srba u Modriči. Bilo je pokušaja. uslijedio je Zakon o aprovizaciji stanovništva. ali su vojne rekvizicije brzo izazvale oskudicu žita. Zabranjen je svaki izvoz iz Bosne i Hercegovine. Dušana Glumca. s klasnog na vjersko-nacionalni teren i plasirano kao misao o ugroženosti čitavog bošnjačkog stanovništva. Ljetina je 1914. U svim mjestima morale su se stvarati rezerve žita i brašna (bili su obuhvaćeni sljedeći artikli: pšenica. Osnovu za to dao je Zakon od 7. kukuruz. trgovine. Već 3. I bošnjačko i srpsko stanovništvo u Modriči podržavalo je svoje pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomiju. ovas.

Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armija prema Srbiji. Težak i dugotrajan fizički rad. Posljedice takvog stanja pokazale su se već u aprilu 1915. kada se ustanovilo da do nove žetve ima rezervi žita od 42.26 Rat je veliki broj siromašnih porodica uvukao u pravu borbu za opstanak.25 Mada je vlada imala sva ovlaštenja i obavezu da prikupi sve viškove žita i uzme u svoje ruke njegovu raspodjelu za gradove. Modriča i njena okolina nisu bile nikakav izuzetak. Ratna iskušenja i ovdje su najteže osjetili pripadnici srpskog naroda i siromašni slojevi stanovništva uopšte. godine.MODRIÈA 1878-1918. godine. koje je utvrdila vlada 1918. tako da se nije mogla završiti žetva. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. Glas slobode. a u gradovima. industrijske centre i pasivne srezove. 251 Ugarskoj iznosio je 18 kg. I u Modriči je bilo zabranjeno djelovanje svih srpskih udruženja i 25 26 Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1914-1916. godine. U maju su uvedene karte za dodjelu hljeba i brašna. a u Austriji 10 kg po stanovniku. a 15 dana kasnije povećana je količina žita za seosko stanovništvo s 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. a pomoć koju su njihove porodice dobijale ni izdaleka nije osiguravala egzistenciju. izuzimajući radnike na teškim poslovima. Cijene životnih namirnica od 1913. što znači da je bosansko-hercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. godine porasle su za tri puta. Normalna mjesečna potrošnja žita po glavi stanovnika procjenjuje se na 18 kg mjesečno. Zadnje godine rata donosile su još veće teškoće. str. str. broj 73.5 kg po glavi stanovnika. septembra 1918. određena je količina od 200 grama brašna po stanovniku. posebno u odnosu na slična posavska mjesta. 18. vodio je porastu raznovrsnih oboljenja i smrtnosti stanovništva. 3. Većina ljudi sposobna za rad mobilizirana je u vojsku. bile su veće za 350-2. Dugi i iscrpljujući rat trošio je posljednje rezerve hrane. do 1916. niti pripremati naredna sjetva. . dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. uz jednoličnu i nedovoljnu ishranu.300% nego prosječne cijene istih artikala 1914. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. Cijene osnovnih namirnica. ishrana stanovništva postajala je sve teža. 131-132. U svim nedaćama koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata. Takvo stanje prinudno je uvlačilo u privredni život veliki broj žena i djece.

095 Katolici 4.019 44. 86.454 4. . str.. Broj pismenih u gradačačkom srezu 1910.074 13. a mlađi mobilizirani u vojsku.791 10.65 Nepismenih 87. *** Pismenost je u gradačačkom srezu 1910.278 Preko 30 2.724 3.402 1. internirani u logore.252 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.411 5.785 Muslimani 5.893 5.312 17. rad srpske osnovne škole.68% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. Pustošenja koja su ovi krajevi doživjeli na početku austrougarske vladavine ponavljala su se u još težem obliku od 1914.02 92.035 634 609 Muslimani 247 207 224 678 Katolici 1.. do 1918.465 1.657 11.20 88.80 11.156 542 545 Ostali 27 19 33 79 Svega 2.695 Ostali 4 16. Mnogi Srbi su uzeti za taoce.122 Svega Preko 30 26 13 43 Pismenost po godinama starosti (u procentima %) Godina starosti 21 do 30 27 7 do 20 Pismenih 12.98 7. godine. godine bila ispod prosjeka za cijelu zemlju i iznosila je 10.243 nepismenih Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 4.135 13. tako da je Modriča ulaskom u novoformiranu jugoslavensku državu u mnogo čemu morala krenuti od početka.278 2.102 2.35 Preko 30 Die Eregebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Herzegovina 1910. godine (po godinama starosti i vjerskoj pripadnosti) 27 Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 1.480 3.400 5.

). a kod muslimana je bila manja za 7.500 forinti (3. Takođe su očigledne razlike u broju pismenih kod pripadnika pojedinih vjerskih grupacija.000 kruna)28. trošak na siromašne učenike – knjige i haljine (40 for.37 64. Godišnje je trošila 1. Srpska osnovna škola u Modriči imala je dugu tradiciju prije austrougarske okupacije. a ova pisma se nisu učila u mektebima. razni stručnjaci. pokazuju da je mreža osnovnih škola bila toliko nerazvijena da je još uvijek reprodukovala 87.65 Nepismenih 85. 253 Pismenost po vjerskim pripadnostima (u procentima %) Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Pismenih 14. Rad ove škole organizirala je i finansirala srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. 28 .63 35. Tada je u ovom srezu bilo ukupno 1. Skugrića 1) itd. a kod ostlih za 53. zabranjen rad.57% od prosjeka pismenih u zemlji. učitelji.48 95.30%. Najveći broj pismenih ljudi živio je u gradskim opštinama gradačačkog sreza.52 16. što je odgovarajući rezultat otvaranja škola poslije okupacije 1878.42%.MODRIÈA 1878-1918. od kojih je 649 bilo sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja. za grijanje škole (20 for.80%. godine. Iz Godišnje se troši 1500 forinti i to: kao plata učitelja. zanatlije i drugi pojedinci. Svi troškovi za ovu školu podmirivani su dobrovoljnim prilozima imućnih modričkih žitelja. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. Veći procent pismenog katoličkog stanovništva bio je rezultat useljavanja u gradačački srez pripadnika raznih nacija katoličke vjere. a poslije nje radila je u kontinuitetu do 1914. knjige.20% nepismene djece i omladine (7-20 godine) gradačačkog sreza. No. čišćenje. nakon Sarajevskog atentata. učila.). pisaljke. Krečana 3.). Pismenost pravoslavnih bila je veća za 2.058 doseljenika. Tu su bili službenici u administraciji. koje su davali članovi ove opštine.). oni. godine. takođe. a pohađala su je djeca iz Modriče i okolnih srpskih sela (1888/89. godine u školu su dolazila djeca iz Vranjaka 4. kada joj je. uređenje škole i plata podvornika (60 for. trošak za opravke i druge školske potrebe (40 for.35 83. trgovci. dok je procent pismenosti katoličkog stanovništva premašivao prosjek zemlje za 4.25 Iz navedenih podataka jasno se vidi da je nešto veći procent pismenih u dobi od 7 do 20 godina starosti nego kod starijih godišta.75 4.

godine 1883-84. godine 1881-83. Od okupacije do 1914. godine 1908-1914. godine. Iz malobrojnih sačuvanih dokumenata vidi se da je rad škole bio najznačajniji oblik djelovanja ove opštine. Fond: Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča. Modriča nekad i sad. godine 1889-91.. Filipović. 30 M. godine 1893-94. godine bilo ih je 13:30 1878-79. Očigledno je da se preko ovih škola prelamala ne samo austrougarska prosvjetna politika.29 Te godine. S. godine Josif Popović Vaso Pavković Milan Babić Kuzman Radoljević Luka Mačkić Vaso Popović Milan Šiljak Simo Popović Stevo Popović Nikola Milošević Đorđe Stoisavljević Milan Stambolija Dionisije Marković Iz navedenog redosljeda vidi se da su se u prve dvije decenije okupacije učitelji brzo smjenjivali. vidi se koji su udžbenici korišteni. godine 1885-87. ili nisu ispunjavali uslove crkveno-školskog odbora. koji je upućen Odboru srpskopravoslavne crkveno-školske opštine u Modriči. str.. godine 1880-81. koji je od njenih članova zahtijevao i najveće materijalne izdatke. nego i mnogo širi koncept politike prema nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. godine 1905-1908. Posebna pažnja posvećivana je izboru učitelja koji su se relativno brzo smjenjivali. a u više slučajeva kandidate nije prihvatila vlast. 29 .254 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Regionalni arhiv Doboj. 97. jednog računa od 22. 1883-1910. avgusta 1891. četvororazredna osnovna škola imala je 64 učenika i jednog učitelja. godine 1884-85. godine 1891-93. godine 1893-1900 godine 1900-905. koliko primjeraka je naručeno i po kojoj cijeni.

Razred I-IV I-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV IV IV IV III-IV IV Broj učenika 104 109 22 21 42 56 31 45 45 40 38 51 47 39 40 42 46 46 52 18 34 31 82 23 Mitar Papić. Zabilježeno je da je 1891. 1900/01. 1978. 1906/07. 1901/02. 255 Srpsku osnovnu školu imao je Miloševac.MODRIÈA 1878-1918. do 1918. 1914/15. godine: Školska godina 1890/91. 1912/13.31 Osim mekteba i Srpske osnovne škole. 31 . 1893/94. 1910/11. str. 1916/17. koje su prikupljali nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović. 1918/19. 1904/05. godine. Sarajevo. 1903/04. 1896/97. 1917/18. Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. godine otvorena Državna osnovna škola koja je radila bez prestanka do 1918. 1895/96. 1902/03. Vidi i str. 1905/06. 1913/14. godine u ovoj školi bilo 22 učenika i 1 učitelj. 1909/1910. 41. 1911/12. 1899/1900. 1891/92. 1907/08. 133. Zahvaljujući marljivom bilježenju podataka o ovoj školi. 1908/09. u Modriči je 1886/87. moguće je bar približno rekonstruirati broj učenika od 1890. 42 i 141.

srpsko stanovništvo u Modriči prešlo je i na druge oblike društvenog organiziranja. Trbuhović. Mitrović. Srpski soko osnovan je u jesen 1910. Jozefina Sarić. Milan Stambolija. mada još uvijek osnovnom školom nije bio obuhvaćen veliki broj dece i omladine. podstarješina. Mato Sočo. Makso Ivanetić. a za Srpsku i Državnu osnovnu školu postoje samo fragmentarni podaci na osnovu kojih se može zaključiti da su obje škole mogle imati 150 do 180 đaka. Učitelji u Državnoj osnovnoj školi u Modriču bili su: A. Nedeljko Stokić. starješina. Milan Janković. vođa. Jovo Janković. Iz Tuzle.. Milan Stambolija. a poslije zatvaranja Srpske škole 1914. 33 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine za godine 1909. Do 1890. Narodnu osnovnu školu u Modriči pohađala su hrvatska i bošnjačka djeca. Aleksandar Popović. Simo Avakumović. Prvi upravni odbor sačinjavali su: Risto P.. godine. Nakon uključivanja u borbu Srba za crkveno-školsku samoupravu i održavanje svetosavskih zabava (od 1886).33 Milenko Filipović navodi Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči koji su sastavili 1955. godine nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović koristio sam u kopiji koju mi je dostavio Odbor za izradu monografije Modriča sa okolinom. Nema podataka koliko je muslimanske djece pohađalo mektebe. a otad u novosagrađenoj školskoj zgradi. O seoskim školama nema podataka. i 1912. Vjerovatno je bilo još takvih primjera. Za vrijeme austrougarske vladavine Modriča se uklapala u društveni život koji je odgovarao interesima i potrebama domaćeg stanovništva. pa se ne mogu stvarati bilo kakve pretpostavke. koji je iznosio 80 do 90 učenika po jednoj školi. Anka Spasojević. U tom pogledu značajno je bilo osnivanje Srpske čitaonice 1908.256 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. sekretar i odbornici: Jovo Blagojević. godine škola je radila u privatnoj (Ilija Koljić). Živan Blagojević i Joso 32 . Učitelj je dugo bio Mato Sočo. godine na inicijativu Miška Jovanovića i po želji omladine. Ema Vodopija.32 U okolini Modriče postojale su još dvije osnovne škole i to u selima Dugo Polje (od 1884) i Garevac (od 1909). Većina djece u ovoj školi bila je iz okolnih sela. godine i srpska. Iz navedenih podataka o školama u Modriči i njenoj okolini vidi se da je za vrijeme austrougarske vladavine učinjen izvjestan napredak. Dvije spomenute škole uklapaju se u zemaljski prosjek. koji je svojim radom stekao ugled i dugo ostao u sjećanju modričkog stnaovništva. Dobrotvorna zadruga Srpkinja i Srpski soko. Srpsko pravoslavno pjevačko društvo “Zora”. je tada poslan Branko Čubrilović koji je osnovao Srpski soko. a zatim su osnovani: Pododbor društva “Prosvjeta”.

34 Hakima Muratbegović. Ipak. 1973.35 Hrvati su u Modriči bili malobrojni i ekonomski ne tako snažni da bi razvili veću društvenu aktivnost. zasad. internacija. Modrička opština ostvarila je od 1903. 21. odigrala je značajnu ulogu u okupljanju napredne bošnjačke omladine. Njihovi rukovodioci doživjeli su istu sudbinu kao i u drugim mjestima (taoci. U tom smislu. morale tražiti materijalno pokriće iz vlastitih izvora. 51. godine zabilježeno da je izabran povjerenik ovog društva i da Povjereništvo ima 14 članova.34 U Modriči je bila prihvaćena ideja društva “Gajret”. Modriča. do 1916. Od ukupno izdataka u ovom razdoblju. Ovakva društvena organiziranost srpskog stanovništva u Modriči znatno premašuje njegov broj. str.678.499 kruna. Hronika Tarevaca. pa je 1906. 1970. kad su zabranjena. Oba ova društva registrirana su 1912. U Modriči su rođena dva pjesnika koja pripadaju ovom dobu: Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo S.300 kruna.671 kruna prihoda. str. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac. II. godine utrošeno je 18. U Modriči se dosta rano formirao sloj srpskog građanstva (trgovci i zanatlije). Društveni život bošnjačkog stanovništva u Modriči odvijao se u okviru Muslimanske čitaonice. 2/1926. osnovane 1908. od čega su izdaci iznosili 186. godine. br. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. ali o tome. U dva navrata čitaonica je mijenjala ime – Čitaonica sokolske čete i Narodna čitaonica – ali joj je suština ostajala ista: da okuplja bošnjačko stanovništvo u onim formama društvenog života koje najbolje odgovaraju njegovim tradicijama i novim potrebama. Sva srpska društva radila su aktivno sve do Sarajevskog atentata. Iz ovih podataka se vidi da su sve inicijative domaćeg stanovništva.410 kruna. nema podataka. Inicijativom ovog odbora osnovan je Srpski soko u selima Koprivni i Vranjaku. . dakle bez oslonca na Odžaković. Tuzla.5 kruna godišnje. Za otvaranje ambulante u Modriči i njen rad od 1911. godine 252. 102-114. Karabegović (Halidbegov). do 1916. mobilizacija). ili 3. od škole do čitaonice i drugih društava.MODRIÈA 1878-1918. 257 da je u Modriči osnovan prvi tamburaški zbor u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. str. 35 Vidi opširnije: Muhsin Rizvić. na školstvo je utrošeno 51. u Modriči je osnovano Povjereništvo društva “Napredak” i Rimokatoličko pogrebno društvo “Bosna”. koji je s velikim razumijevanjem i upornošću pratio duh svoga vremena. godine.

U njoj nije podignuto nijedno industrijsko preduzeće koje bi bitnije mijenjalo naslijeđene privredne i društvene odnose.. To daje poseban značaj naporima domaćeg stanovništva svih vjerskih i nacionalnih grupacija u razvijanju obrazovanja i vaspitanja i njihove nacionalno-političke emancipacije od tuđe vlasti. mjesne ambulante. državnu blagajnu. godine nije doživjela prosperitet koji se očekivao nakon uključivanja u veći privredni sistem i uvođenja pravne sigurnosti u zemlji. Modriča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918.258 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava ipak je bilo na liniji ekonomskog i društvenog napretka Modriče i njene okoline. trgovaca i intelektualaca i postali reprezentanti pojedinih vjerskih i nacionalnih sredina. U tim naporima gradili su svoj društveni ugled pojedinci iz redova zemljoposjednika. Međutim. otvaranje Narodne osnovne škole. poštanskog telefonskog i telegrafskog ureda. . Osnivanje poljoprivredne stanice. pojava novih zanata. ne može se osporiti izvjestan napredak. uprkos svemu tome..

I u socijalnom smislu Bugojno je svojom strukturom bilo više okrenuto budućnosti i novim zanimanjima. sa svojom podjelom rada i javnim – vjerskim i svjetovnim – institucijama i objektima. usporavala procese izrastanja tih naselja u moderne gradove. prema prvom austrougarskom popisu stanovništva. zbijenim drvenim dućanima i radnjama koje su. u njima muslimani činili oko 70% svih građana. U Bugojnu se zbog toga na pragu XX stoljeća drukčije mislilo nego u mnogo starijim gradovima koji su se. u svakom pogledu. što je u orijentalno-islamskoj urbanoj tradiciji bio jedan od osnovnih preduslova da jedno naselje dobije status grada. nego starim i anahronim zanatima i profesijama koje su morale činiti velike napore da se tehnički. Nisu postojale ni mahale. STANOVNIŠTVO. zbog čega njegov razvoj krajem XIX i početkom XX stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalnoislamskog i orijentalno-balkanskog grada. tehnološki i komercijalno prilagode novim ukusima i navikama stanovništva. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. . U Bugojnu nije bilo ni apsolutne muslimanske većine među gradskim stanovništvom. ali skladno raspoređeni sokaci s malim. morali oslobađati tradicije kasabe koja je. jer su. To je u Bugojnu vidljivo i spolja i iznutra.BUGOJNO. što u Bugojnu nije bio slučaj. B ugojno spada u bosanskohercegovačke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije. podsjećale strance na kafeze u kojim sjede ljudi. Ovo je bilo očigledno i u historiji bosanskohercegovačkih gradova uopšte. ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica. jer mu nedostaje čaršija (poslovni dio grada). DO 1914. potpuno okrenute ulici. Tu nedostaju oni ležerno. naročito u načinu proizvodnje i obrazovanja podmlatka.

1975. O formiranju nekih gradskih naselja. Vesela Straža i Prusac. put je u više pravaca vodio preko prevoja Komar prema Oborcima. Na bazi dobrog poznavanja turskih izvora i ukupne literature. Sarajevo 1977. Handžić. jer je u popisu 1550. Donji Vakuf (Novosel ili Nev Abad) i Gornji Vakuf (Česta) formirala su se kao važne strateške tačke i putne postaje u gornjovrbaskom području u nahiji Uskoplje. godine Prusac upisan kao jedina varoš u nahiji Uskoplje.1 Izgleda da ni Susjed nije dugo odolijevao novim uslovima. Donjem Vakufu. pa je u njoj razvoj orijentalno-islamskih gradskih naselja započeo s izvjesnim zakašnjenjem. i osnivanje Gornjeg i Donjeg Vakufa. 143-144. koja se. kao selo u osmanskim izvorima. formirao se grad Bugojno. s desne i s lijeve strane te rijeke sa tri zatečena srednjovjekovna grada: Susjed. 2 A. Sva tri pomenuta gradska naselja – Prusac (turski Akhisar). i primjere iz ove nahije. On piše: “Uskoplje je predstavljalo teritorijalnu veću nahiju koja se prostirala u dolini gornjeg Vrbasa. 143-156. Vrbasa i Neretve. Handžić je u ovu vrijednu naučnu raspravu uvrstio.260 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kao i puteve za zapadnu Bosnu i Dalmaciju. XXV. Turci su održavali Prusac i Susjed. dok je Vesela Straža od početka bila napuštena kao što je ubrzo zamro i trg Gračanica”. tek u zadnjim decenijama XVI stoljeća. Bugojno ima čudno ime i koliko mi je poznato još nije utvrđeno kada se ono prvi put pominje i odakle potiče. prvi put spominje 1516. pored ostalih. a u sedmoj ili osmoj deceniji XVI stoljeća osnovana je kasaba Novosel (turski Nev Abad) ili Donji Vakuf i oko dvije decenije kasnije (1592/93) kasaba Česta (Gornji Vakuf ). između ostalih. Tek oko tri stotine godina kasnije. str.. Istražujući ulogu države i vakufa u nastajanju gradova dr Adem Handžić uzeo je. Livnu i dalje u Split i Dalmatinsku Zagoru. Prilozi za orijentalnu filologiju. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa). godine. a uz Vrbas preko Gornjeg Vakufa i prevoja Makljen u Prozor i dolinu rijeke Neretve. koji je zapravo predstavljao podgrađe Susjeda. A. Bugojno je nastalo u prostranoj nahiji Uskoplje koja je dugo predstavljala istureno granično područje.. gdje su se formirali karavani. Bili su smješteni na putnom pravcu koji je povezivao nekoliko magistralnih puteva koji su integrirali doline rijeka Bosne. Kupresu. sv. Iz Sarajeva i Travnika. U Donjem Vakufu put se odvajao niz rijeku Vrbas u pravcu Jajca i Banja Luke.2 Time je bilo završeno formiranje gradskih naselja u nahiji Uskoplje za vrijeme osmanske vladavine. str. krajem XIX stoljeća. i sa trgom Gračanica. Vjerovatno je znatno starije od Adem Handžić. 1 . Pruscu.

godine središte sreza preneseno Ivan Frano Jukić. Sarajevo 1982. poznata po trgovini žitom. Prozor je dobio rang kadiluka (sreza). Bosna. DO 1914. 3 4 . godine upisane su još nahije Prozor i Kupres. gdje se Bugojno pominje kao varošica kraj Vrbasa. godine. koja je pripadala travničkom sandžaku (okrugu). Anto Babić i Stipo Babić). Zemljopis i poviestnica Bosne. udaljen od Donjeg Vakufa 12 km. a kaza Prusac pripojena je nahija Gornji Vakuf. Prvi dio: Zemljopis. 1877. Hrvatsko školstvo. Vjekoslav Klaić. Jukićeve podatke o Bugojnu. a njegovi stanovnici su priznate kalajdžije “koji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju”. 261 Jukićevog Zemljopisa i poviestnice Bosne3 publicirane 1851. žito i stoka. STANOVNIŠTVO. Prusac je i formalno prestao biti središte kadiluka ili kaze i od tada do uvođenja austrougarske političke i administrativne podjele Donji Vakuf je bio. U njemu se 1855. Bugojno je upisano kao nahija (opština) u istoj kazi i takav status zadržalo je sve do kraja osmanske vladavine 1878. Podaci o zemljopisu i poviesti. Zagreb 1851.BUGOJNO. 1870. godine. a godinu dana kasnije. oko 3 decenije kasnije. Ono je nastalo kao trgovište u kome se prodaju poljoprivredni proizvodi. Zagreb 1878. smještena u lijepoj ravnici 3 sata od Donjeg Vakufa. 5 M. str. godine pohađalo 30 djece.5 U Joklama defteru za 1869.4 S obzirom na to da su se pomenuti gradovi u nahiji Uskoplje formirali kao putne postaje. uz hanove i trgovine formiralo gradsko jezgro koje izrasta u važno agrarno središte. Tada se u Malom Selu nalazio katolički župnik i kapela. a 1868. Novom administrativnom podjelom izvršenom 1880. godine. godine. u toku XIX stoljeća. kratko vrijeme i stvarni i formalni sreski centar kome su pripadale opštine Bugojno. Pred okupaciju 1878. godine pominju tri trgovine (Solomon Altarac. Iduće. godinu Bugojno se spominje kao selo u kazi (srezu) Prusac (sa sjedištem u Donjem Vakufu). u čijem središtu je izrastao grad Bugojno. a za Čipuljić Jukić navodi da je cincarska naseobina u kojoj još samo gdjekoja baba zna cincarski govoriti. Papić. nije bilo nikakve potrebe da se Bugojno formira na istoj osnovi. u kazi Prusac 1876. Tako se u posljednjoj godini osmanske vladavine formirao administrativno-teritorijalni trougao Donji Vakuf – Gornji Vakuf – Kupres. a od Kupresa 27 km. Osim Bugojna. godine osnovana je franjevačka osnovna škola. od Gornjeg Vakufa 18 km. smješten na ušću Poričnice u Vrbas. Ima 60 kuća i pravoslavnog popa. a onda se postepeno. 76. koju je 1872. Gornji Vakuf i Kupres. godine. preuzima i Vjekoslav Klaić. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.

6 . U Bugojnu. Mustafa ef.6 *** U Bugojnu je bilo sjedište pravoslavnog prezviterijata na čelu s Lukom Lukićem. Haki-beg Bušatlija 1910-1914. što je imalo dalekosežan značaj za razvoj grada. Marko Trogrančić 1904-1906. Marko Trogrančić 1904-1906. Mutevelić 1913. Mustaj-beg Avdalajbegović 1900-1909. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910-1918. gruntovnica i uprava puteva. Katolički župnici. Mustafa ef.262 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bukvica 1910-1912. Abdulah ef.. zapovjedništvo oružničkog voda i zapovjedništvo kotarske oružničke postaje) i vjerske institucije (katolički župni ured). Šahinović 1900-1901. Dominik Galić 1907. pomoćnici i katehete u Bugojnu bili su: Župnici: Dominik Gojsilović 1900-1906. hafiz Hajdar ef. Hašim ef. Bukvica 1913. Mijo Gujić 1909-1911. Blaž Pordušić 1912. Marijan Lovrić 1907-1910. Bukvica 1905-1909. proto od 1899. Auselmus Alaupović 1910. Silvije Franjković 1913-1918. Ibrahim ef. Od 1910. Mujaga Hadžić 1914-1918. uvedeno je mjesto potpredsjednika. Mijo Šandrk 1901. Trto 1900-1909. kao sjedištu kotara ili sreza (zvanični naziv je kotar) bio je smješten kotarski ured u čijem sastavu su djelovali kotarski sud. Anđeo Franjic 1913-1918. Hafiz Hajdar ef. finansijsko odjeljenje. muslimansko kotarsko vakufsko povjereništvo i srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. Dominik Galić 1907. Rafo Ostojić 1900-1902. Mustafa ef. Karlo Šimunović 1911. Rašid ef. Hasan-beg Rustempašić 1914-1918. Mustafa ef. Tu dužnost obavljali su Hamza-beg Miralem 1910-1912. Kazimir Grozdanić 1902. Zastupnici sreskog vakufskog povjereništva: Hadži-Šerif ef. Ibrahim ef. koji je bio paroh. Bajraktarević 1910-1913. Tahirbeg Imširpašić 1914-1918. Balagija 1914-1918. Mato Vujičić 1906-1907. je iz Donjeg Vakufa u Bugojno. Ašćerić 1900-1909. Vinko Lalić 1911-1912. Muslimansko Kotarsko vakufsko povjereništvo Predsjednici: Hadži-Osman ef. Pregled je sačinjen na bazi podataka objavljenih u Bosanskom glasniku 1899-1918. zatim vojne ustanove (vojna poštansko-telegrafska stanica. do 1918. poreski ured. Anto Čuturić 1909-1911. Rustempašić 1910-1913. Lončar 1900-1909. Pomoćnici i katekete: Alojzije Perčinlić 1900. Mato Vujičić 1906-1907.. Rustempašić 1914-1918. prvoslavni prezviterijat. šumska uprava. Kundurović 19021904.

a samim tim se mijenjala socijalna i privredna struktura grada.7 broj kuća u Bugojnu povećao se od 1879. str. Ipak. organizirano kao gradska opština. Studenac i Terzić. iz 1895.4%. što znači da je Bugojno imalo dvostruko veći priraštaj od prosječnog za sve gradove u pokrajini.936 404** 407 4. Malo Selo.7 1879-1910. osim Bugojna. Zbog svega ovoga vidi se da se teritorijalni okvir grada mijenjao. 532-534). to ne znači da su podaci koje nam nude popisi neupotrebljivi. Čelebija. do 1910. u njegovu opštinu spadala su još sela: Čaušlije. +1290 (200%) Demografski napredak posljedica je. Kada je Bugojno. 8 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih austrougarskih popisa stanovništva. nakon 1897. precizno se govori šta sačinjava grad Bugojno. To su sljedeće mahale: Bugojno. u njen sastav nisu ušli Malo Selo i Jaklić (Popis 1910. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. * Od toga 34 nenastanjene ** Od toga 50 nenastanjenih 7 . Prema popisu iz 1879.796 342* 380 4. Ovako brz demografski i prostorni razvoj grada bio je uslovljen promijenjenim upravno-političkim statusom i pojačanom saobraćajnom i trgovačkom funkcijom. 180-181). 1.936. proširenja gradske teritorije i znatnog useljavanja u grad izvan granica Bosne i Hercegovine i iz okolnih mjesta. Tek u trećem popisu. što nije bio slučaj Prema austrougarskim popisima stanovništva teško je tačno utvrditi kako se sam grad Bugojno teritorijalno razvijao. do 1910. str. 263 Računajući samo uže gradsko područje. pa je teško utvrditi stvarno kretanje stanovništva i broja kuća. prirodnog priraštaja. priraštaj stanovništva u 50 najznačajnijih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini iznosio je 64% ili 2.9 1895.8 1885. Donjići i Terzići (Popis iz 1879. kuća i stanova u Bugojnu od 1879. DO 1914. godine8 Broj stanovnika Broj kuća Broj stanova Broj stanovnika na jedan stan 1879. godine. U istom razdoblju. godine. Sećan. broj stanovnika porastao je od 646 na 1.7 1910. Čaršija. godine (str. 646 120 132 4.0% godišnje. 1. jer odstupanja nisu takva da se ne bi mogli utvrditi osnovni pravci razvoja grada. Tako je i u popisu iz 1885. Broj stanovnika. STANOVNIŠTVO. U isto vrijeme. što čini prirast od 200% ili godišnje 6.BUGOJNO. godine. 73). Ipak se u Bugojnu dosta skladno razvijao odnos između povećanja broja stanovnika i broja stanova. takođe. godine od 120 na 404 ili za 237%. 932 226 189 4.

264 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. To je bio slučaj i u nekim hercegovačkim srezovima. Rezultati popisa žiteljstva 1910. u većini gradova i u cijeloj pokrajini. Ova razlika može se objasniti političkim i ekonomsko-socijalnim promjenama izazvanim Aneksijom Bosne i Hercegovine 1908.10 Vjerska i etnička struktura gradskog stanovništva u Bugojnu bitno se razlikovala od gradova nastalih na osmanskoj urbanoj tradiciji. bilo brojnije od ženskog za 30-66 osoba. dok je prosjek u 66 gradskih naselja bio nešto niži i iznosio 4. 9 10 . Muško stanovništvo je sve do popisa 1910. 438.000 muških bilo 1. Ova razlika objašnjava se odlaskom muškaraca u Ameriku iz više hercegovačkih srezova.42%) muških stanovnika i 903.000 muških dolazilo je 871 žena i u tom pogledu ovaj okrug imao je najmanje ženskog stanovništva u odnosu na muško. a služile su za stanovanje najsiromašnijeg stanovništva.50 osoba. L. Na 1. str.58%) ženskih. godine 893. Povoljan odnos rasta stanovništva (200%) i stanova (230%) utiče na normalan razvoj grada. jer se u njemu smanjuje pritisak na građevinsko zemljište i kuće.192 (47. Bosna i Hercegovina imala je 994.. i 1910. I u drugim bosanskim okruzima nigdje žene nisu dostizale ni 900 na 1. U godini 1910. godine 895 žena. Tu je na 1. Mumford. Razlika između broja nastanjenih kuća i broja stanova ukazuje da se izgradnja kuća s više stanova nije zaustavila na pragu Bugojna. godine. 4. kada žene bilježe porast za 152 osobe. a špekulacije oko profita na promet nekretnina svode se na najmanju mjeru. str. XXXII.. 1895. pa su ga uskoro prihvatili i imućni društveni slojevi. a 885. Prosjek po jednom stanu u Bugojnu iznosio je. a preokret nastupa između 1895.9 Polna struktura stanovništva u gradu takođe se može označiti uravnoteženom.000 muških. godine na 1. Muških je bilo više za 91.75 osoba. a muškarci samo 13. godine. U travničkom okrugu 1910. godine. koje su muško stanovništvo vodile u političku i ekonomsku emigraciju izvan Bosne i Hercegovine.852 (52. Mostarski okrug (Hercegovina) brojem žena premašio je broj muških. U modernoj historiji ovakav tip zgrada počeo se graditi u Njujorku 1835. što je rezultiralo viškom ženskog stanovništva. Kasnije se ovaj manir proširio i u evropskim gradovima.000 muških stanovnika dolazilo je 908 ženskih. u ovom razdoblju.600.010 žena. Grad u historiji.

godine. Najveći prirast bilježilo je katoličko stanovništvo (oko 400%) usljed doseljavanja većeg broja stranaca. 265 Vjerska struktura gradskog stanovništva u Bugojnu 1879-1910. To je bila opšta pojava nakon austrougarske okupacije gdje se formirala nova administracija i stvarale potrebe ne samo za činovnicima nego i za raznim stručnjacima koji se nisu mogli naći među domaćim stanovništvom.7%) 12. str.2%) - Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali Vjerska struktura 1885.2%) Srez Bugojno 10. prvenstveno katolika raznih nacija.8) 533 (28. Grad Bugojno 203 (31. . str. uz prirodni priraštaj.9) 22 (2. Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Bugojno 339 316 195 22 Donji Vakuf 130 460 1. % 203 (31. dok je kod drugih konfesija. i Popis iz 1885.2) --1885.1%) 10. 73.5%) 267 (41.1) 436 (24. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.1) -- Iz tabele se vidi da je 1879.4) 72 (4. STANOVNIŠTVO. 11 Vjerska struktura 1879. katolici i muslimani – i da se samo broj pravoslavnog stanovništva u gradu povećavao prirodnim priraštajem.9) 195 (20. Privredno i kulturno značajnu skupinu među doseljenicima činili su Jevreji (sefardi i aškenazi) koji u Bosni i Hercegovini žive gotovo isključivo u gradovima.BUGOJNO. 180-188. DO 1914. % 905(51.5) 267 (41.6) 60 (4. značajnu ulogu imalo useljavanje. % 822 (45.315 - Popis stanovništva iz 1879.727 (31.5) 441 (22.8) 316 (33. % 399 (42.6) 344 (19.1) 14 (0.3) 176 (27. godine.361 7 Gornji Vakuf 365 14 1. godine11 Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali 1879.8) 1910.548 (37.4) -1895. godine u Bugojnu postojao vjerski i etnički trougao – pravoslavni.3%) 176 (27.490 (31.

087 osoba govorilo je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. njemački (53). To znači da je u bugojanskom srezu bilo 527 doseljenika izvan Bosne i Hercegovine. koji su pripadali raznim nacijama.86% gradskog stanovništva i samo 3 stranca u srezu nisu bila smještena u gradu Bugojnu.65% ukupnog gradskog stanovništva. nadgeometar. Halama Jozef. Ipak. U toku narednih 10 godina. nadšumar i Prodanović Milan. 12 . rumunjski (4). ti podaci daju neke nove mogućnosti za sagledavanje nacionalne strukture stranaca. češki (37). Šumarski činovnici: Kubović Dragutin. iz 1910. Činovnici za evidenciju: Metikoš Milan. Maly Vinko. godine. Čurgus Nikola. Slavonija. Tada su doseljenici činili 3. godine u cijelom srezu nije bio zabilježen nijedan Jevrej.. Tešanović Dušan. Hanzal Karlo. Poljoprivredni činovnik: Bayer Zlatko. mađarski (10). Manipulativni činovnici: Đurđević Nikola. Od toga je bilo 278 lica koja su se uselila sa srpskohrvatskog jezičkog područja izvan Bosne i Hercegovine i to iz austrijske polovice (Dalmacija) 118. talijanski (2) i rusinski Državni činovnici u Bugojnu 1914. godine najbrojniji među useljenicima.. kotarski nadveterinar. Drugih stranaca. ugarske polovice (Hrvatska. Njihovo interesiranje za Bugojno raslo je s izgradnjom cestovnog i željezničkog saobraćaja i jačanjem trgovine. Čvoriščec Ivan Sanitetski činovnici: Goler Josip. poljski (8). Zeman Emanuel. broj doseljenika popeo se na 295 (među kojima su 72 Jevreja) i tada su činili 16. Posljednji austrougarski popis stanovništva. a manji broj i u Gornjem Vakufu (17). slovenački (34). Tada je znatan broj stranaca bio smješten i u Donjem Vakufu (215). obuhvatio je strance po srezovima. turski (2). Od ukupno 46. Porezni činovnici: Hawranek Ernest. Vojvodina) 142 i inostranstva (Srbija i Crna Gora) 18. bilo je 206 lica i njihovi maternji jezici bili su: španjolski (55). Od toga bilo je po 137 iz austrijske i ugarske polovice i 21 pripadnik iz drugih država. jer ih je bilo 22 od ukupno 36 stranaca. Cestarnik: Stepanek Valentin Činovnik za vojnu evidenciju: Urbanek Ivan. Iako 1879. Tuzlančić Stjepan. godine Kotarski predstojnik: Molnar Eugen Politički činovnici: Tomek Franz.293 stanovnika bugojanskog sreza 46. a ne po pojedinim mjestima kao do tada. Momčilović Vladimir. oni su 1885.266 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Haić Josip. kotarski nadliječnik. lugar.

činili značajnu skupinu od 527 lica. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. koji su još uvijek najbrojniji. bili smješteni u Bugojnu i Donjem Vakufu i u manjem broju u Gornjem Vakufu i Kupresu. Od 307 domaćina i zaposlenih osoba u Bugojnu 1885. S obzirom na to da su stranci. Mandušić Jelena. DO 1914. mađarski 3 i francuski 1. Kalaica Josip.BUGOJNO. katoličke i drugih konfesija. Ova pojava bila je veoma prisutna i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. *** I pored izrazite agrarne strukture čitavog sreza i potpune odsutnosti industrije. Hlavaty Josip. do 1910. doseljavanjem zemljoposjednika iz okolnih sela. Kock Josip (gruntovničar).12 Prema istom popisu. Iz navedenih podataka jasno se vidi da se na bugojanskim ulicama moglo čuti desetak evropskih jezika. Šiljković Mehmed. godine. Opšta narodna osnovna škola – učitelji: Šimunac Stjepan. Žalica Dragoljub. i socijalnu strukturu. Mutevelić Jusuf. STANOVNIŠTVO. uglavnom. a 108 ili 35.2% na pomoćne radnike. Sedlecky Milan. posebno nakon Aneksije. talijanski 5. a 1910. sekretar sreskog suda. jasno je da su oni znatno uticali na vjersku. do 1910. godine u bugojanskom srezu došlo je do izvjesnog opadanja broja stranaca.4% produktivnog muškog stanovništva. nadničare i sluge. 267 (1). Prirast muslimanskog stanovništva u gradu Bugojnu bio je intenzivan u razdoblju od 1895. i pripadnici pravoslavne. Vasilj Zvonimir (gruntovničar). Od poljoprivrede Sreski sud u Bugojnu: Ružička Eduard. etničku (prije svega na katoličku i hrvatsku zajednicu). ali i prije nje. Željeznička stanica u Bugojnu: Onhajzer Karlo. Bukvica Mustafa (šerijatski sudija). osim muslimana. Vehabović Mustafa. Rustempašić Hajdar ef. a uslovljavan je. (šerijatski sudija). 67 lica su naučili srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. turski 41 (rezultat otvaranja medrese). U razdoblju od 1895. njemački 50. Grgurić Jakov. Krajnc Vjekoslav. Vojna pošta i telegraf: Muller Johann. godine bilo ih je manje za 43 (8. . prvenstveno Bugojna i Donjeg Vakufa. što ukupno iznosi 69. Bugojno je na razmeđu XIX i XX stoljeća spadalo među 25 gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je više od polovine njihovog stanovništva nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede.2%. uglavnom. Oni su 1895. a u ovu socijalnu skupinu ulaze. U mnogim gradovima umnožava se broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. na zanatlije i trgovce otpadalo je 105 ili 34. Kukura Mathias i 1 manipulant.16%).

2% stanovništva.694 1. kao glavnog izvora prihoda živjelo je samo oko 15% gradskog stanovništva. Socijalna struktura Bugojna.342 1.967 1.268 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Donjeg i Gornjeg Vakufa 1885. a od svih drugih grana privrede 1. godine Socijalna kategorija Činovnika Učitelja Sveštenika Zdravstvenog osoblja Zemljoposjednika Slobodnih seljaka Kmetova Bugojno 13 1 36 8 2 105 108 24 8 1 1 Donji Vakuf 3 5 28 18 61 41 281 7 2 Gornji Vakuf 13 4 - - 179 120 45 1 40 - Posjednika kuća i rentijera Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. domaćina Rodbine Zemljoposjednici sa kmetovima 3 3 81 154 Zemljoposjednici bez kmetova 132 368 Slobodni seljaci 27 133 4 10 Kmetovi 1 1 2 10 . Od 1895.3%. Br.. 1910. godine 1895. nadničara i slugu Ostalih muškaraca preko 16 godina Žena i djece Ukupno 121 162 27 625 932 1.161 Socijalna struktura agrarnog stanovništva u gradu Bugojnu 1895.. a od drugih izvora prihoda 82.7% ukupnog stanovništva u gradu.8%. do 1910. domaćina Rodbine Br. od poljoprivrede je živilo 800 osoba ili 41. godine zabilježen je značajan priliv agrarnog stanovništva u grad. Godine 1910. Nakon deset godina (1895). od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 305 osoba ili 17.136 osoba ili 58. i 1910.

1910. 1910. naročito poslije Aneksije i konačno. domaćina Rodbine Br. DO 1914. 17 74 48 191 76 210 1 142 4 637 - Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo polj. S jedne strane. godine. Rod. godine Donji Vakuf 1895.136 (58%) Ovakav razvoj Bugojna od 1895.286 (55. tome je doprinosilo uređivanje gradskih opština nakon donošenja propisa 1897. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. do 1910.6%) 1261 (73. a djelovali su i drugi faktori.771 94 231 305 (17%) 1. kao što je uticaj šerijatskog nasljednog prava i dijeljenje posjeda. Isti proces kao u Bugojnu. Br.BUGOJNO. Rod. u kome jača uloga agrarnog sektora. Dom. pri čemu su negdje širene a negdje sužavane gradske opštine.3%) 29 64 324 859 1173 (58%) 834 (42%) 2027 30 51 123 335 458 (26. domaćina Rodbine 43 74 1.936 4 550 800 (42%) 1.13 Iako se razvoj ova dva mjesta međusobno ra13 Struktura agrarnog stanovništva u Donjem i Gornjem Vakufu 1895. u nešto naglašenijem vidu odvijao se i u njegovim političkim ispostavama Donjem i Gornjem Vakufu. 269 Ostale osobe koje se bave poljoprivredom (bezemljaši) Od poljoprivrede živi Ukupno Ostalo civilno stanovniš. tako da su se znatno umnožila oba zemljoposjednička sloja. kupovina kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane imućnih građana. i 1910. STANOVNIŠTVO. stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno stanovništvo 2.4%) 1719 2 193 832 1025 (65%) 548 (35%) 1578 . bio je u skladu s opštom tendencijom u Bosni i Hercegovini. stanovništvo Ukupno poljop.466 (83%) 29 250 1. 1910. godine imali status grada. Rod. preseljavanje zemljoposjednika sa sela u grad. Dom Rod. koji su 1910. Dom.329 63 139 253 791 1. Ukupno 1895.043 (44. 15 50 127 305 170 4 586 16 75 102 1 171 315 4 Gornji Vakuf 1895.7%) 1. Dom.

Dakle. a još brže se umnožavaju razne ugostiteljske radnje (kafane i gostionice). dok su činovnici. zlikuje. bili limitirani tadašnjim stepenom ukupnog razvoja. Vojnici u Bugojnu tada nisu činili brojnu skupinu. i 1913). svećenici. Osnova socijalne strukture dijela gradskog stanovništva u Bugojnu koje je izvore egzistencije nalazilo izvan poljoprivrede zabilježena je popisom iz 1885.. Kontraverze su glavna odlika tog razvoja. tako da je 1895. taj broj je porastao na 93. tu se vide sve navedene posljedice.136 osoba nalazilo izvor sredstava za izdržavanje u zanimanjima izvan agrara. bez obzira na to što oni. zdravstveno osoblje i sl. Ne računajući rat. najviše ih je bilo 1895. s druge strane. a 1910. jer su paralelno postojali polufeudalni odnosi u agraru i. Nakon toga. kada je zabilježen najveći talas kupovine kmetskih selišta uz državnu pomoć. dobijaju i značajne urbane i modernizacijske odlike. 14 .466. U svemu tome zemlja je postala glavni kapital (što je karakteristično za cijeli Balkan) i sve se počelo oko nje vrtjeti. sve veći broj ljudi zavisi od agrara. godine. kapitalistički odnosi u kojim se vrši akumulacija kapitala i uvodi novi način proizvodnje. zanatlija i najamnih radnika. Prenošenjem sreske administracije iz Donjeg Vakufa u Bugojno i stvaranjem u njemu političkog i upravnog Godine 1885. Do 1886. Naročito se povećao broj činovnika. učitelji i zdravstveno osoblje tada činili oko 5% tog dijela stanovništva. ugostitelja. 1910. ima ih 48. zanatlije i radnici obuhvaćeni raznim vidovima najamnog rada. rada na napolicu i sl. čitav srez imao je oko 15 državnih činovnika a 1908. trgovci. Seljak ima malo zemlje i pred Prvi svjetski rat (1912. a 1910. tako da oba ova grada dobivaju prevagu agrarnog stanovništva u svojoj socijalnoj strukturi.14 *** Isti razlozi koji su podsticali demografski napredak Bugojna uslovljavali su i njegov privredni razvoj. dok su učitelji. istovremeno. godine svega šest. umjesto od gradske privrede. Tada su oko 85% gradskog stanovništva činili pripadnici gradske privrede. Ovaj period u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini mogli bismo nazvati periodom svojevrsne agrarizacije gradova. godine 1. kada su brojali 25 ljudi.270 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. sveštenici. u srezu su protokolirane 21 trgovačka firma. trgovaca. svi navedeni gradski slojevi su se umnožili. odvija se proces novog ukmećivanja. godine 1.

Izgradnjom cesta i željezničkog saobraćaja stvorena je jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavljanje čvršćih privrednih.15 Ostalo se pri skromnijem projektu. a 12. od poljoprivrede kao glavnog zanimanja živjelo je 87. i 200-205. a od drugih zanimanja 11. godine. procent agrarnog stanovništva u bugojanskom Vidi opširnije o planovima za izgradnju ove pruge: Dževad Juzbašić. 14. Godine 1895. Glavni izvor prihoda stanovništva bugojanskog sreza dolazio je od agrarne privrede iz koje su svoju snagu crpila tri gradska naselja (prema statusu iz 1910. Sljedeći važan događaj na polju moderne istorije ovog grada bila je odluka austrougarske uprave da željezničku prugu Sarajevo – Bos.66%. spojena normalnotračnom prugom sa zaleđem trebala je biti “kompenzacija” za riječku. jer se sudbina ovog projekta vrtjela oko Rijeke i mađarskih. Donjeg Vakufa i Bugojna do Splita. gotovo preko noći. Splitska luka. a preko Gornjeg Vakufa i Prozora u dolinu rijeke Neretve. DO 1914. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 1974. privredni i kulturni značaj. političkih i kulturnih veza čitavog gornjovrbaskog područja sa širim prostorima Bosne i Hercegovine i izvan nje.6 km) građena u etapama.50% od drugih privrednih grana. Brod poveže s dolinom rijeke Vrbasa. Ovakva privredna struktura bila je nešto povoljnija od bosanskohercegovačkog prosjeka. osim političkog. odnosno talijanskih interesa u njoj. pa je uskotračna pruga od Lašve preko Travnika i Donjeg Vakufa do Bugojna. godine). Iz njega.8 km i Donji Vakuf-Jajce (33. a do Bugojna godinu dana kasnije.50%.34%. oktobra 1893. u dužini od 70. Izgradnja željeznice u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. što predstavlja rijetkost u cijeloj pokrajini. Od Lašve do Travnika pruga je završena 26. Uključivanjem u željezničku mrežu Bugojno je znatno pojačalo svoju saobraćajnu i privrednu funkciju u čitavom regionu. Odvojak od Donjeg Vakufa do Jajca pušten je u saobraćaj 1. prvenstveno iz političkih razloga. str.BUGOJNO. Planovi da se izgradi pruga od Lašve. više puta su aktuelizirani. oktobra 1894. STANOVNIŠTVO. preko Travnika. maja 1895. povećao se i njegov saobraćajni. Od tada su ljudi i roba stizali u Bugojno neuporedivo brže i sigurnije nego tradicionalnim sredstvima (tovarnim konjima organiziranim u karavane i kolima s goveđom i konjskom zapregom). Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda u pokrajini je živjelo 88. Godine 1910. transporti su nastavljani preko Kupresa i Livna za Split i Dalmatinsku Zagoru. ali su ostali neostvareni. 15 . 121-134. Sarajevo. 271 centra za cijelu gornjevrbasku regiju i kuprešku visoravan. kao krajnje tačke ove pruge.

000 33.700 50. još uvijek je ostajalo dosta viškova žita koji su upravo Bugojnu davali atribut žitnog tržišta. a u Bosni i Hercegovini za svega 1. u Bosni i Hercegovini poljoprivredno stanovništvo činilo je 86. godine: Vrsta kulture Pšenice Ječma Zobi Raži Mješanca Prosa Kukuruza Heljde Sijena Šljive Krušaka Jabuka Krompira Kupus Količina u okama 1. U isto vrijeme. a nepoljoprivredno 13. kukuruz.380 1. pa tek na četvrto mjesto dolazi kukuruz koji je u Bosni i Hercegovini bio najrasprostranjenija hljebna kultura. raž.000 100.000 1.272 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.43%. ječam. To znači da se procent nepoljoprivrednog stanovništva u bugojanskom srezu povećao 1895-1910. raž.000 54.. proso.655.232.000. ili 216 kg godišnje. šljive. Proizvodnja žitarica (pšenica. kukuruz.000 700.20%. sijeno)16 u bugojanskom srezu iznosila je 2.. Ovaj odnos prema kukuruzu odredili su geografski i klimatski uslovi dijelova bugojanskog sreza (planinski predjeli i kupreška visoravan). što je po jednom agrarnom stanovniku iznosilo 55 kruna (a ako se računa ukupno stanovništvo onda dohodak iznosi 47 kruna).000 226.000 10.600 12.77%.300 200. Bugojanski srez je već tada stekao 16 Prosječna godišnja poljoprivredna proizvodnja u bugojanskom srezu u periodu 1902-1918. godine za 3.500 28.7%. Početkom XX stoljeća vrijednost žetve glavnih ratarskih proizvoda (pšenica. zatim napolica i pšenica. ječam.600.000 10. napolica.57%. Među žitaricama najviše se proizvodio ječam.290 522. jabuke.600 140.000 36.000 4.00 166.400 kruna.000 900.00 400. zob.000 630. proso i heljda) iznosila je oko 255 oka ili 326 kg po jednom stanovniku. kupus.000 1.087. Ako se odbiju sjeme i drugi rashodi.30% a nepoljoprivredno je poraslo na 15. krompir.710 405. Računa se da je za normalnu ishranu jednog odraslog čovjeka (u to vrijeme) bilo potrebno 18 kg žita mjesečno. srezu smanjio se na 84. napolica.271.000 Vrijednost u krunama 266. heljda.000 4.576. kruške.000 48.110 5.000 .

osnovana sreska poljoprivredna zadruga. što predstavlja sam vrh u pokrajini. posjednika stoke Konji Goveda Ovaca Koza Svinja Broj pčelara Broj košnica 1895. Bosanski glasnik 1904.580 439 275 816 1910.7.2.5% . Br. godine.228 13. 273 dobru reputaciju u gajenju krompira i na jednog stanovnika ovog sreza proizvođeno je preko 86 oka (118 kg). voća i povrća u Skopaljskoj dolini.5% .13. te Kupres) 17 18 (Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom jahre 1895.540 7. za unapređenje poljoprivrede.000 grla rogate stoke.72 1895-1910 + 14% . Osim toga. u Bugojnu je 1904.7% .956 9.371 1.250 1. 11. koje je imalo izvanredne prirodne uslove. Popis stoke u užem bugojanskom srezu (bez ispostava Gornji i Donji Vakuf.18 Prema cijenama iz 1908. 100. kao i u još nekim sreskim mjestima. STANOVNIŠTVO.043 202 744 pletenih + 191 .17 Osim povoljnih prirodnih uslova za uzgoj gotovo svih vrsta žitarica.586 6.692 7. 1.264 .046 + 670 + 604 .52% + 10% + 137% .000 koza i oko 900 svinja. Sarajevo 1912). (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895).000 konja. imala zadatak da unapređuje duhovne i materijalne odnose seljaka i da potpomaže i štiti njihove interese.9% . Seljaci su koristili ove prednosti. Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom Jahre 1910. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. koja je.73 . DO 1914.BUGOJNO.039 6. u Bugojnu je osnovana voćarska škola koja je na 3 ha površine svake godine uzgajala 8. Za unapređenje voćarstva.189 . 1.23. brdoviti i planinski dijelovi bugojanskog sreza nudili su izvanredne mogućnosti za razvoj stočarstva i šumske privrede.562 1. Od 90-ih godina XIX stoljeća u bugojanskom srezu uvodi se kultura repe koja je bila odličnog kvaliteta i davala je prihod od 960 kruna po hektaru. 13.26. pa je početkom XX stoljeća bugojanski srez raspolagao s najmanje 9.000 ovaca. vrijednost stočnog fonda iznosila je oko tri miliona kruna ili oko 67 kruna po jednom stanovniku.000 oplemenjenih sadnica koje su besplatno dijeljene stanovništvu.

Godišnjak DIBiH.274 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bez obzira na to što su i u bugojanskom srezu postojali pokušaji uvođenja meltalske pasmine goveda. prvenstveno za eksploataciju i preradu drveta. vlasnika stoke Konja Goveda Ovaca Koza Svinja Pčelara Košnica 1895.74 (211%) . U narodu je. osobena po tome što su svi njeni objekti i instalacije. Sarajevo 1970. uključujući i eksere. izuzev željezne testere. mada se nisu mogli prezentirati uvjerljivi podaci o modernizaciji stočarstva.. a postoje i pisani tragovi. ostalo je predanje o postojanju pilana potočara na Poričkoj i Prusačkoj rijeci i Šemešnici (lijeve pritoke Vrbasa). Vlasnik ove pilane bila je porodica Alibegovića iz Poriča. bugojanski srez imao je dobre prirodne uslove i za razvoj šumske privrede. Osim poljoprivredne proizvodnje. Bosnien und die Herzegovina s. U tom smislu. Broj stoke u gradu Bugojnu Br. 185 117 709 320 116 35 16 35 1910.11 (69%) Prema navedenim podacima vidi se da ni bugojanski srez. 550-551. te rijeci Vitini (desna pritoka Vrbasa). Izvoz stoke i mesa iz Bosne i Hercegovine se povećavao.14 (12%) . a na udaru su naročito bila goveda i ovce. takođe. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. gdje su za to postojali veoma povoljni prirodni uslovi. 19 .5%) . Schmid. godine) i promjenâ u oblasti carinske i agrarne politike u Monarhiji.220 (31%) -127 (40%) . To je bila posljedica carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije (1906-1911.19 Veliki pad u broju stoke austrougarska statistika u Bosni i Hercegovini obrazlagala je i prelaskom s ekstenzivnog na intenzivno stočarenje. 197 103 489 193 33 109 5 28 pletenih 1895-1910. naročito u okolini Kupresa. a ni samo gradsko područje nisu bili pošteđeni opadanja stočnog fonda koje je u deceniji pred Prvi svjetski rat zahvatilo cijelu Bosnu i Hercegovinu. XVIII. Jedna od tih pilana bila je podignuta na Poričkoj rijeci kod Ajkunića točila i ušla je u predanje kao jedna od najstarijih u pokrajini (II polovina XVIII stoljeća). bili izrađeni od drveta.83 (72%) . da su za Dževad Juzbašić. 1968-1969.. ostalo zapamćeno. F. + 12 (6.

144. godine svoj ugovor prenijelo na firmu Adem-age Mešića i Jakoba Haima. STANOVNIŠTVO. Vakuf ). PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. godine ustupilo je u zakup svoja pilanska postrojenja bečkoj firmi Ujedinjena industrija drveta a.21 Ne računajući nekoliko sitnijih objekata.20 Kasnije. Ova firma je radila za vojne (ratne) potrebe. i 1914. str. u pojedinim dijelovima bugojanskog sreza.G. str. Neki Joca Milenković podigao je pilanu potočaru u Maškari (G. 275 vrijeme osmanske vladavine postojale dvije pilane na Prusačkoj rijeci.d. Vakuf ). jer su veliki šumski kompleksi ostali netaknuti. Pilane na Šemešnici posjedovale su porodice Vasića i Ilića iz Košćana. Ova firma je u toku 1913. koji je 1910. B. DO 1914. Begović. krajem XIX i početkom XX stoljeća. godine zakupio desetogodišnju eksploataciju šumskog područja Točilo-Raduša (500 ha). V. godine. Pilana je na taj način bila u pogonu sve do vojnog sloma Monarhije u jesen 1918. Zbog finansijskih teškoća ovo preduzeće je 1912. br. Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine. Osim začetka industrijske eksploatacije i prerade drveta. Izuzetno značajno bilo je angažiranje privatnog preduzimača iz Zavidovića Felixa Cavallini-a. Razvojni put šumske privrede. godine u Trnovači (nedaleko od G. a Feldbauer Samuel u Šemešnici (D. a za izvoz drveta iz ugovornog područja 800 m suvih riža i 9 km puteva. te porodice Džolića i Ponjavića iz Kutanje.000 m3 četinarskog drveta. koji nisu imali dovoljno obradive zemlje. ova pilana u Trnovači predstavlja prvo industrijsko preduzeće u bugojanskom srezu koje upotrebljava parnu pogonsku energiju. 21 O eksploataciji i preradi drveta u bugojanskom srezu na razmeđu XIX I XX stoljeća vidi: B.300 m3 četinarskog drveta. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnoj industriji u Sarajevu. 20 . 214. ovo preduzeće je krajem 1914. 127. godine obustavilo sve radove u šumi. Zbog ratnih neprilika. (Vereinigte Holzindustrie A. koja je 1913.BUGOJNO. s drvenom masom od 55. godine posjekla i preuzela u ugovornom području 18. moderne oblike. eksploatacija šuma i prerada drveta dobile su nove. kao što su ciglane i pilane potočare. Vakufa) izgradila parnu pilanu s dva gatera. ali su znatno zaostajale iza stvarnih prirodnih uslova. 92. Sarajevo 1960.). pa je u nedostatku lokalne radne snage u svojim pogonima za sječu i rad na pilani koristila ratne zarobljenike. Begović. 143. To su bile male pilane potočare sa po jednom testerom koje su kovali kovači Cigani u Donjem Vakufu i nosile su ime “ciganske testere”. a krajem 1916. Godina 5. četiri u slivu rijeke Šemešnice i jedna na rijeci Vitini.

prestajale raditi ili su propale. stokom i drugim poljoprivrednim proizvodima vodila je brzom porastu broja trgovaca. Sarajevo. ugostiteljstvo. u Bugojnu su zabilježene tri značajnije trgovine koje vjerovatno. Trgovina žitom. brezovih metli itd. godine. tako da je 1886. i u bugojanskom srezu bilo je dosta vještih majstora tesara. dok su neke od njih. tri godine nakon uvođenja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. a svi ostali iz 1900. kućna radinost i skromni začeci industrijske proizvodnje. godine. Do kraja Prvog svjetskog rata u Bugojnu su sudski protokolirane ukupno 61 firma. Čitave porodice specijalizirale su se u proizvodnji drvenog posuđa (od kašike do kaca raznih veličina i namjena). nisu bile jedine. poljoprivrednih alatki (vila i grabalja). sjekire.276 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. iz različitih razloga. zatim držala za motike. Verzeichniss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina handelsgreichtlich protokolirten Handelsfirmen zausammengestellt auf Grund der gerichtlichen Handelsregister... Među prvim protokoliranim firmama spominje se samo Meho Bevrnja (1886). u Bugojnu bila sudski protokolirana 21 trgovačka firma. Za razliku od starih gradova. ali su predstavljale začetak najznačajnije privredne grane u gradu. kose. od kojih je većina stabilno radila. im Oktober 1886. Kostajnica ili Zenica. u Bugojnu su trgovci Bošnjaci bili u manjini. a u Hercegovini od kamena. Osnovu privredne strukture grada Bugojna na razmeđu XIX i XX stoljeća činili su trgovina. S obzirom na to da su u to vrijeme u Bosni kuće građene od drveta. 22 .. Iz pregleda protokoliranih firmi vidi se da su najbrojniji hrvatski i srpski trgovci koji su zajednički i formirali bugojansku trgovačku čaršiju. zanatstvo. ili 1907. razvijali su se kućne radinosti i razni zanati kao neophodni. Uz svega devet bošnjačkih dolazi i 5 jevrejskih protokoliranih trgovačkih firmi i one zajedno čine oko jedne četvrtine ukupno registriranih. a zatim vojne. U neproizvodnoj oblasti najviše radnih mjesta nudila je državna uprava. prosvjetne. Godine 1855. dopunski izvor prihoda. zdravstvene i vjerske institucije.22 dakle isti broj kao stari trgovački centar na Savi Bos. lopate i sl. te sepeta. kao što su Dalmatinska Zagora i kraški predjeli općenito davali vrsne majstore u građevinskom oblikovanju kamena.

31. 23 Altarac Solomon Atijas Solomon Haim Atias S. Primjedba Firma se prvi put spominje 1855. 1900. 1885. 22. 1886. 1886. 5. 1907-1912 1887. STANOVNIŠTVO. 1908. 10. 1908. 32. protokol. 25. 1885. i časopisa Bošnjak i Bosanski glasnik. 19. 1905.BUGOJNO.23 1. Firma se prvi put spominje 1855. 1886. 24. 11. 7. 17. 26. 28. 8. Firma se prvi put spominje 1855. 27. 1886. Risto Đurendić Vuko Freškura Franc Gaković Redžo Grof Ludwig Grof Rudolf Hadžiavdić Jusuf Heydušek eodor Ivičić Ilija Ivanković Ivić Stjepan Naziv firme God. 1895. 1901. 3. 1904. 1907. 16. 30. 21. 14. 1885. 1884. 1904. DO 1914. 2. 23. 18. 1907. 1907. 1894. Mordohaj Avdalajbegović Remzi beg Babić Anto Babić I. 1914. 1904. 1894. 12. 1885. god. god. Franjo Babić A. 1886. 1908. Jozo Babić Stipo Balagija Abdulah Baltić i Dimić Braća Baltić Baruh Samuel Behara Krstan Bevrnja Meho Budimir Maranguz Pero Bušatlija Husein beg Čolić Nikola i Anto Dautbegović Mustajbeg Dilber Marko Dimić Perendić Marko Domaćinović braća Đurendić V. Spisak protokoliranih trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu podataka u Verzeichniss. 4. 1894. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. god. 9. 15. 13. 277 Spisak protokoliranih trgovačkih firmi u Bugojnu 1883-1918. 29. 1907-1912. . 1908. 20. 6. 1900. Isidor Atijas S.

1886. Jelić Ilija Jelić Simo Jezidžić Stipo Karadža Abdul Rezak Kirlić Alija Kolovrat braća Kolovrat sinovi F. 47. za razliku od ranijih trgovaca koji. 1885. 1886. 52. Simo Pavlović Nine i brat Perković Ivanković Ivo Popadić Boško Popadić braća Praljak J. 1894-1913.. 1913. 40. Sa filijalom u Kupresu Iz strukture trgovačkih radnji u Bugojnu vidi se da one ne odudaraju od drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini. 1885. 48. 46. 45. 50. 1885. 59. 1886. 1910. 1908. 38. 34. 1886. Kolovrat i drug Krstanović braća Madunić Ivo Madunić Juko i Ivo Marinović r. 1907. Druga karakteristika jeste da se na razmeđu dva stoljeća vrši diferencijacija između zanata i trgovine i da se počinje stvarati tip specijaliziranog trgovca. 39. Ilija Sinovi Nikole Pavlovića Subašić Ilija Subašić braća Šandrk Ivan Topić Tufekčić Tomo Trifković Lugušić Ilija Vasić Pero 1908. 1903. 33. 60. 43. 1885. 49.. 37. 57. trguju mješovitom . 1910. 1894. Jovo Radović Tomo Rustempašić Muhamed beg Salom Ušćuplija Abraham Sandić J.278 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1885. 58. 44. dok se vremenom braća dijele i stvaraju nove trgovine. 1894-1914 1900-1914 1885. 36. 1894. 56. 41. 55. 1886. mahom. 53. Jelić Čedomir L. 1885. 1886. 1907-1913. 1912. 35. 61. 1904. 54. 42. U početku se cijela familija javlja kao nosilac firme. što znači da su patrijarhalne veze brzo kidane nakon nestanka oca porodice. 51. 1886.

varoša i sela. Od toga u 72 mjesta održavani su sedmični pijačni dani.000 grla sitne stoke i oko 100 svinja. Esnafi i obrti.25 Godišnji vašari u Bugojnu. 30. DO 1914. panađuri). 279 robom.24 Nakon austrougarske okupacije. – 15. 50 konja. Bosanski glasnik 1990-1918. od kada se ustalio na 18. 4. – 8. derneci. i 21. Zabilježeno je da su 1870. oktobar. IX 1871. 6. žito i proizvode kućne radinosti. ali se uz ovaj vid trgovine pojavljuju godišnji vašari (sajmovi. predstavljali su najveći privredni i društveni događaj za koji su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i svi uzrasti stanovništva. Odobrenje datuma i trajanja vašara vršeno je posredstvom okružne oblasti u Carigradu. Trgovina s ćepenka bila je najvažniji oblik razmjene dobara. godine. to mu je dalo novi zamah za razvoj trgovine. Datumi godišnjeg vašara u Bugojnu bili su: 30. 9. na godišnji vašar u Bugojnu dogonjeno je oko 2. str. s početkom 15. datum održavanja godišnjeg vašara u Bugojnu bio je promjenljiv sve do 1907.26 O odobravanju vašara u Bugojnu vidi list Bosna br. 13. oktobar. što potvrđuje i navedeni spisak sudski protokoliranih firmi. nedjeljni i pijačni dani. 24 . 275 14/26.BUGOJNO. Kreševljaković. 209. Iste godine. VI 1870. novembra. 18. str. godine stanovnici Bugojna zatražili od osmanskih vlasti da im odobre održavanje trodnevnog godišnjeg vašara “u cilju povećanja trgovine i usljed toga što se nalazi na putu kuda mnogo putnika prolazi”. oktobar. STANOVNIŠTVO. Svi su nešto prodavali i kupovali i u tome uživali. 26 Bosanski glasnik 1907. 69. 600 komada sitne stoke i 20 svinja. razni putujući zabavljači nudili su zabavu tako da se šarolika masa svijeta stapala u jedinstvenu sliku vašara i njegove neponovljive atmosfere. a u 27 godišnji vašari. a do austrougarske okupacije 1878. septembra svake godine. a na sedmični pijačni dan prosječno po 150 grla rogate stoke. 400 konja. i br. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. – 21. maja. mutesarif travničkog sandžaka (okruga) objavio je da će se u Bugojnu održavati vašar u trajanju od tri dana. aprila. Prema podacima s početkom XX stoljeća. Vidi takođe H. kao nezaobilazni i nezamjenjivi oblik razmjene dobara između sela i grada i širih oblasti međusobno.400 grla rogate stoke. godine u Bosni i Hercegovini održavani su vašari u 87 raznih gradova. Na njima su trgovci i zanatlije iz raznih krajeva nudili svoju robu. 18-19. oktobra – 2. kao i u drugim mjestima. seljaci su dogonili stoku. 25 Bošnjak 1886-1899. S obzirom na to da se Bugojno našlo već tada među 27 mjesta koja su imala godišnji vašar.

vojne pošte i telegrafa itd. osnovane su filijale Tkaonice ćilima iz Sarajeva. 180. Time je počela i u Bugojnu era modernog građevinarstva. jer se osim državnih. 254. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u ovoj oblasti. Struktura zanata nije bila opterećena tradicijom. javnih građevina. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1913. Stipo Šandrk i Pero Kolovrat. apotekar 27 28 Bosanski glasnik 1902. 109. Potreban materijal i mustre radnice su dobijale od Tkaonice i naručene predmete izrađivale kod svojih kuća. Vlasnici prvih ciglana bili su Marko Ribičić. godine 15 soba. koji je proširio svoj hotel i dao mu ime “Grand hotel Grof ”. Na cijeni su bili kovači. a gotovu robu predavali su firmi i dobijale određenu platu. narodne osnovne škole. koji su u većini bili dunđeri. zgrada sreskog suda. koji su gotovo isključivo bili doseljenici iz raznih pokrajina Monarhije i nosioci modernizacije i evropeizacije u gradu. Oslanjajući se na bogatu tkačku tradiciju Skopaljske doline. kao što je zgrada kotarskog ureda u arapskom stilu (današnja gimnazija). 212. činovnika i zemljoposjednika koji useljavaju u grad. Osim trgovina mješovitom robom..280 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u Bugojnu počinju zidati veće i ljepše kuće za potrebe trgovaca. uredio restoran i promjenio ime u Hotel “Bosna”. Dobar poslovni ugled imao je i drugi hotel “Zum schwarze Adler” (Kod crnog orla).. čiji je vlasnik bila Ruža Grubeša. željezničke stanice. str. str. Podignute su reprezentativne građevine. . čiji je vlasnik bio Ludwig Grof.28 Važan ekonomski faktor u gradu činili su solidno plaćeni činovnici. u Bugojnu je bilo više tradicionalnih bosanskih gostionica i kafana. što je neminovan pratilac formiranja naših gradova. kolari. str. nego je odgovarala stvarnim potrebama stanovništva. U gradu je bilo i jedno prenoćište sa 4 sobe. Franc Freškura podigao je na željezničkoj stanici hotel “Vrbas” s deset soba. koji je 1908.27 U gradu je bilo smješteno više zanatskih radnji koje su podmirivale potrebe gradskog i okolnog seoskog stanovništva. Ovaj hotel imao je u početku šest. žitom i stokom. 1918. 76. Početkom XX stoljeća zabilježeno je da u Bugojnu uspješno rade dva hotela i jedno prenoćište. ili majstori opšteg profila koji su znali izgraditi bosansku kuću od temelja do useljenja. a 1918. str. Osim nosilaca političke i vojne vlasti. u ovu socijalnu skupinu spadali su i sreski ljekar. građevinari. Ove nove potrebe pratilo je podizanje prvih ciglana koje prave preokret u proizvodnji građevinskog materijala koji potiskuje drvo. veterinar.

208 89 9 33 806 42 3 18 164 220 30 108 422 405 449 531 2 196 586 736 10 227 46. koja je zajedno s domaćim trgovačkim slojem. za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostalih Svega Privređuje 15. stakla Obrada metala Izrada oruđa i instrumenata Hemijska industrija Rasvjeta. vodovod i slično Građevinarstvo Tekstilna industrija Kožarska industrija Drvna industrija. zemlje. 281 te nekoliko učitelja i sveštenika koji su. nosilac bogatog društvenog i kulturno-prosvjetnog života. str. odnosno da je 89% ukupnog stanovništva sreza živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.129 68 5 25 583 22 2 14 130 141 17 68 293 291 248 387 1 143 380 500 6 129 29. 62-63. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.079 21 4 8 223 20 1 4 34 79 13 40 129 114 201 144 1 53 206 236 4 98 16. stoč.581 Svega 41. kamena. DO 1914. rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Bankarstvo i krediti Saobraćaj Kućna posluga i razni posl.712 Izdržavanih 26. ujedno. svoju egzistenciju osiguravao izvan agrara. gline.293 Iz zvaničnog statističkog pregleda zanimanja stanovništva bugojanskog sreza 1910. u biti. godine vidi se da je svaki deseti stanovnik koji privređuje. činili i intelektualnu kremu grada. godine29 Privredna grana Poljoprivreda. U vanagrarnim oblastima zanimanja prednjačili su obrada metala. . vrtlarstvo Šumarstvo i ribolov Rudarstvo Ind.. STANOVNIŠTVO. proizvo29 Rezultati popisa stanovništva 1910.BUGOJNO. Struktura zanimanja u bugojanskom srezu 1910.

trgovina. bili su više nacionalne institucije stvorene da potpomognu razvoj poljoprivrede i seljaka vežu za moderne nacionalne institucije. Kotarska pripomoćna zaklada). U okviru srpsko-pravoslavne crkvene opštine osnovana je srpsko-pravoslavna osnovna škola. industrija odijevanja. U njemu se relativno brzo formirao sloj imućnog građanstva činovničkog i trgovačkog porijekla. Prvu osnovu školu u Bugojnu otvorili su franjevci 1868. Zbog toga se u njemu nije izvršila snažnija akumulacija i organizacija kapitala koja bi stvorila novčane institucije za finansiranje privrednog. Hrvatska težačka blagajna. ni grad Bugojno nije mogao promijeniti svoj trgovačko-agrarni karakter.253 lica (oko 77%) od ukupno 1. Svi novčani zavodi koji su u Bugojnu formirani na razmeđu dva stoljeća (Srpska štedionica. a kasnije i medresa. *** Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno se nije razvijalo samo kao politički i privredni centar sreza. a školske 1886/87. kućna posluga i drugi poslovi za platu. Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove. kao i svugdje gdje se javio. dnja hrane. Ova škola. pripadnika raznih nacija i kultura. Izostao je razvoj industrije i to se nije moglo nadomjestiti starim načinima proizvodnje izvan agrara. nego je sve više preuzimalo i kulturnoprosvjetno i društveno vodstvo čitavog gornjovrbaskog kraja. godine. godine. osjećao potrebu za višestranim društvenim uticajem i potpunijim duhovnim i društvenim životom. nego finansijske institucije koje bi vodile opštem privrednom progresu. U ovim granama radilo je 1. koju je 1872.. godine pohađalo 30 djece. dok je uz džamiju otvoren mekteb. . kulturna i društveno-politička aktivnost. U takvim uslovima. prije svega industrijskog razvoja čitavog kraja. Mreža osnovnih škola završena je 1893. koja je imala 114 učenica i 5 nastavnica.. u gradu je podignuta impozantna školska zgrada. ugostiteljstvo. Vinka” iz Zagreba otvorila u Bugojnu katoličku djevojačku školu.633 zaposlenih izvan agrara. kao i druge koje je osnivao ovaj red. To jasno pokazuje da je bila veoma spora dinamika privrednih i socijalnih promjena u srezu. te javna služba. ukinuta je 1883. koji je.282 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. kada je “Družba sestara milosrdnica sv. Iz te potrebe nastala je višestrana i dosta intenzivna prosvjetna. jer je uslijedilo otvaranje Narodne osnovne škole koju su pohađala djeca svih konfesija.

283 Učitelji u narodnoj osnovnoj školi u Bugojnu 1886-1918. 14. 1917-1918. 1917-1918. 1906-1909. 28. starješina Jelka Bilić Ljubomir Matulić. 1904. 12. starješina Knežević Anto Steinmetz Johanna. 21. učiteljica Franić Danica Tomasović Andrras. 17. pom. 22. 31. 1909. 1907-1908. pom. 1917-1918. 25. 9. 1889-1892. godine30 Ime i prezime Godina službovanja 1886-1889. 1917-1918. pom. 1905. učitelj Palandžić Nikola. suplent učiteljica Fejzagić Džemal Mandušić Jelena. 10. 18. upravitelj i učitelj škole Šiljković Mehmed Kalaica Josipa Vudanović Angelina Konig Elza Krešić Ivan. DO 1914. 1902-1903 1902-1903 1904-1910. pom. 1900-1901. 7. 23. pom. učitelj Josip Rujić. 1896-1899. 1896-1901.BUGOJNO. 8. 20. 1896-1899. 1893-1895. upravitelj Hvala Matilda Špez Marija Kaprikul Ana Spisak učitelja napravljen je na bazi podataka objavljenih u Bošnjaku i Bosanskom glasniku. 19. pom. 15. 1911-1914. 27. 32. 1910-1916. upravitelj škole Miljušević Ida Čolić Stjepan. 30 . PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 26. 1906-1910. 29. P. 1. 24. Galcinja Tomljenović Tomislav Jefto Abramović Sofija Mandić Josip Brkić. 1900-1903. 5. 1910. 6. 11. 1904-1905. 30. učitelj Đogo Husein. 1911-1916. STANOVNIŠTVO. učiteljica Erdosy Zora. 16. 3. 1899. učitelj Josip Čurić. 1895. 13. 2. 1916-1918. 1895. 1911-1916. pom. 4. suplent učiteljica Šimunac Stjepan. učitelj Mulić Hamdija Bešlić Milan Vukelić Zora. 1916.

737 5.6% i muslimana 9. Od ukupno 14. Pravoslavnih je bilo pismenih 6.4%. a kasnije 2 ili 3 učitelja i jedan pomoćni učitelj. muslimana 5.6% prema 2. .6%) Katolici 909 447 1356 (11. 20-21.830 16.815 (88.737 Svega 16.24% i zaostajala je iza pismenosti u Bosni i Hercegovini.41%. Pismenost u bugojanskom srezu 1910. U početku je u narodnoj osnovnoj školi bio zaposlen samo jedan učitelj.396 5.9%) Muslimani 584 23 607 (5.289 (5. vidi da je pismenost različita kod pripadnika pojedinih konfesija.236 Iz tabele se vidi da je opšta pismenost u bugojanskom srezu izražena niskim procentom od 8.057 680 2.415 11. godine u srezu otvorene 4 narodne osnovne škole.10%) Muslimani 5.2% : 0. katolika 11.360 ili 9. 30-31. bio je zbog toga što 31 Rezultati popisa stanovništva 1910.4%) Pravoslavni 5. naročito muslimanki. što znači da je. Očigledna je razlika i u pismenosti po polovima. Iz tabele se. Kod pravoslavnih odnos pismenih muškaraca i žena bio je 8. koja se kretala oko 12%.696 5. Veoma nizak procent pismenih. ali o tome nema odvojenih podataka. Velike su razlike u pismenosti na selu i u gradu.373 djece i omladine od 7 do 20 godina znalo je čitati i pisati svega 1. mektebi i medresa. kod katolika 14.2%.396 10. katolička djevojačka škola milosrdnih sestara. takođe.406 33. str.552 11.5%.284 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.4% : 7.14%.10% i ostalih 71%.111 (93.14%) Katolici 5. godine31 Znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Ne znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Pravoslavni 537 187 724 (6. zatim srpsko-pravoslavna osnovna škola. i pored toga što su do 1912... Ovim treba dodati još ukupno 50 lica koja su znala samo čitati.1%) Ostali 27 23 50 (71%) Ostali 1 19 20 (29%) Svega 2. nepismenost reproducirana s 91% tog uzrasta. Iz navedenog pregleda vidi se da su se učitelji često mijenjali i samo mali broj je ostajao po nekoliko godina.

Kulturno-prosvjetna. a u mektebima se nije učila latinica i ćirilica. 1898. Kao što je oblast obrazovanja i vaspitanja imala dva usmjerenja (konfesionalne škole. 5. nego samo arebica i arapsko pismo. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. kultura i umjetnost jedine su mogle progovoriti prikrivenim političkim i nacionalnim jezikom. To je bilo vrijeme kada se u cijeloj Bosni i Hercegovini osnivalo mnogo raznovrsnih društava koja su odražavala potrebe i interese novih i starih društvenih snaga. vjerskih i nacionalnih pokreta i modernih socijalno-političkih ideologija.BUGOJNO. koje su svojim značajem premašivale ekonomsku snagu grada i brojnost njegovog stanovništva. Pregled društava u Bugojnu sastavljen je u na bazi podataka koje je objavio Đ. socijalna i humanitarna društva u Bugojnu 1878-1914. str. Društveno-ekonomske i druge promjene na razmeđu XIX i XX stoljeća podstakle su u Bugojnu bogatu i raznovrsnu kulturno-prosvjetnu i druge društvene aktivnosti. a pohađaju ih djeca bez ikakvih vjerskih i nacionalnih ograničenja) tako je i oblast kulturno-prosvjetnog i društvenog rada imala dvije tendencije: jednu je zastupala i provodila austrougarska vlast. 4. DO 1914. U uslovima političke obespravljenosti. STANOVNIŠTVO. 3. Otuda su sva udruženja. 1895. 2. humana i socijalna društva. koje su jedino bile obuhvaćene statistikom. a drugu domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. u studiji Kulturno-prosvetna. 285 su one vrlo rijetko pohađale narodne osnovne škole. 6. koje osniva država. 100.32 Naziv društva 1. koje su nastavljale tradicionalnu zatvorenost obrazovanja i vaspitanja unutar vlastite vjerske zajednice i narodne osnovne škole. Pejanović. prosvjeta. Spisak je dopunjen podacima koje je objavio Bosanski glasnik. 32 Činovnička kasina – Beamten – Kasino Ukrašavajuće društvo – Verscönungsverein Pjevačko društvo Hrvatska narodna čitaonica Biciklističko društvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Godina osnivanja 1893. 1900. 1902. bez obzira na to kakvi su im ciljevi bili i ko ih je osnovao. imala zadatke da se “nepolitički” bave političkim i nacionalnim radom. . 1900.

a kasnije 78. Jedno od najinteresantnijih i jedinstvenih udruženja u Bosni i Hercegovini jeste udruženje za uljepšavanje grada koje je. Anto Babić. s impozantnim brojem od 450 članova. 14. 13. 1907. 16. zajedno sa Stipom Domaćinovićem. imalo zadatak da njeguje bilje. uglavnom doseljeni svijet koji preko kasine stvara jedan novi. 1914. Stipo Domaćinović. 17. 1907. Čitaonice su u Bugojnu imale obrazovne i humanističke ciljeve. drukčiji društveni život. vojnici. Ono je interesantno i po tome što u njemu prednjače domaći ljudi svih konfesija. U društvenom životu led je probijen osnivanjem Činovničke kasine. 1913. Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Bugojna bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim. koja zaslužuje veliku pažnju. 11. “Napredak” ima 51 člana. Hrvatska narodna čitaonica u početku ima 54 člana. 12. “Gajreta” i “Napretka”. fra Dominik Gojsilović i Nikola Dilber. Naziv društva 7. 1909.. Hrvatsku narodnu zajednicu vodi fra Marijan Lovrić. a u njenom odboru sjede najugledniji hrvatski trgovci u gradu: Stipo Grgić. humanitarnim. 10. pošumljava i podiže parkove. 1910.286 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. predstavlja preteču ljubitelja prirode i modernih ekoloških udruženja. naišle su na dobar prijem kod bugojanskog građanstva. koja su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka. “Gajret” 1905. godine . s obzirom na to da “kasina” postaje mjesto gdje se okupljaju činovnici. Turska kiraethana – čitaonica Podružnica hrvatskog potpornog društva “Napredak” Srpsko pjevačko društvo “Javor” Pododbor srpskog potpornog društva “Prosvjeta” Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice Hrvatski sokol Srpski soko Pododbor potpornog društva “Gajret” Srpska narodna organizacija Muslimanski klub Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo Godina osnivanja 1904. 1909. Ilija Subašić. Na primjer. 1911. Stipo Budimir. sportskim i nacionalnopolitičkim idejama.. Humanitarne ideje društava “Prosvjete”. 15. svakako. što. poslovni ljudi. 1905. 1906. 9. Stjepanom Subašićem i Ninom Pavlovićem. između ostalog. “Tursku čitaonicu” osnovao je odbor na čelu sa zemljoposjednikom Ahmed-begom Bušatlijom. 8.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

287

ima 10, a 1907 s članovima iz Gornjeg Vakufa ima 160 članova. “Prosvjeta” 1908. ima 70 članova,33 a njome rukovodi Risto Đurendić zajedno s Čedomirom Jovićem, Milanom Jovanovićem i Đorđom T. Radovićem. I kod Srba, kao i kod Hrvata, čitavim društvenim životom rukovode bogati ljudi – trgovci koji se nalaze u upravnim odborima od pjevačkih do sportskih i sokolskih društava. Pjevačka društva, hrvatska i srpska, oslonjena su na crkvu, a imaju značajnu nacionalnu funkciju, jer se iz tih vrsta okupljanja, kao i iz drugih, brzo prešlo na nacionalnopolitičke stranke. I sokolska udruženja, koja su nosila ideju “u zdravom tijelu zdrav duh”, imala su zadatak da razvijaju borbeni nacionalni duh. Ideju o Hrvatskom sokolu u Bugojnu uspešno su realizirali Franjo Vinter, Ilija M. Šandrk, Stjepan Jandrić, Vinko Šandrk, Stjepan Ubović i Stjepan Ivić (1909. ima 63 člana), a Srpski soko, koji je osnivan od 1. avgusta 1909. do 24. januara 1910. godine, vodili su ljudi iz uglednih srpskih porodica: Jovo Lukić, Mihajlo, Špiro i Ilija Marinović, Gojko Praljak, Vojo Brančić, Aleksa Đurić, Ljubo i Kosta Topić, Blagoje Krstanović, Milivoje Radović, Risto Đurendić i Stevo Kokotović.34 U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu bugojansko građanstvo osnivalo je ona udruženja koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda. Slijedili su jedni druge u ostvarivanju svojih potreba i bili upućeni jedni na druge. I tu se stvarala “čaršija”, ali nešto drukčija od one tradicionalne, jer je nacionalni trougao ostvarivao svoju nacionalnu integraciju u uslovima austrougarske vlasti i formiranja gradskog miljea u Bugojnu. Otuda je on dobio specifičnu mjesnu boju u kulturno-prosvjetnom, sportskom i drugom društvenom aktivitetu. *** Za razvoj Bugojna bila je posebno značajna aktivnost njegovog gradskog vijeća koje je imalo zadatak da se brine o zdravstvenim, komunalnim, školskim i drugim pitanjima vezanim za život građana. S obzirom na to
Kalendar Napredak 1909. str. 163-164, Bosanski glasnik 1909.; I. Kemura, Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana, Sarajevo 1986. tabela I. 34 ABH, ZV BiH 1909, š. 18 269/26, ABH, ZV BiH, 1909. Š. 18-26. Za podatke zahvaljujemo Sajmi Ajanović-Sarić i Matku Kovačeviću iz Arhiva Bosne i Hercegovine
33

288

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

da je opštinski budžet bio fiksiran na 95.200 kruna godišnje, tim novcem nisu se mogli praviti veliki poduhvati. U rashodima se navode sljedeći troškovi za 1905. godinu: troškovi klaonice 695 kruna i 80 helera, doprinos za zdravstvo 3.092 krune i 40 helera, doprinos za humanitarne svrhe 1.200 kruna, opštinski dugovi 99.275 kruna i 80 helera, troškovi za osnovne škole 5.897 kruna i 60 helera. U rashodima, cifre se iz godine u godinu neznatno mijenjaju. U Bugojnu je ordinirao sreski ljekar dr Jozef Fogler, koji je, prema podacima Bosanskog glasnika, tu službovao od 1899. do 1915. godine. Gradska ambulanta otvorena je 1906. Mjesto ljekara u gradu bilo je upražnjeno samo u toku ratne 1916. godine, a već 1917. i 1918. ordinira dr Leo Schonfeld. Bugojno je spadalo među 37 gradova u pokrajini koji su imali apoteku, koja je registrirana 1900. godine, a bila je vlasništvo magistra farmacije Theodora Heydušeka. Ostao je u Bugojnu do 1915. godine, a već 1916. apoteku je otvorio magistar farmacije Nikola Kuš, koji je ostao do 1918. godine. Njega je naslijedio magistar farmacije Ignatz Berger. Bugojno je relativno kasno, tek 1912. godine, dobilo sreskog veterinara i tu dužnost je obavljao Jozef Halama.35 Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno nije imalo moderni vo35

Podaci o zdravstvu u Bugojnu navedeni su prema Bosanskom glasniku.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

289

dovod i kanalizaciju. Grad se snabdijevao vodom iz oko 70 bunara i izvora, a isto toliko petrolejskih lampi osvjetljavalo je njegove ulice. Gradsko vijeće Bugojna (1886-1918)36 Načelnici: Tahir-aga Vidimlić 1886-1888. Pero Pavlović 1889-1908. Pero Šandrk 1909-1910. Salih-aga Mandžić 1911-1915. Remzi-beg Avdalajbegović 1917-1918. Od 1895. biraju se podnačelnici i tu dužnost su obavljali: Mitar Popadić 1895. Mustaj-beg Avdalajbegović 1895-1908. Vuk Đurendić 1896. Niko Marinović 1899-1908. Salih ef. Mandžić 1909-1910. Jovan Topić 1909-1910. Anto Babić 1911. Risto Đurendić 1911-1918. Nine Pavlović 1912-1918. Zastupnici:

Pero Pavlović 1886. Niko Grgić 1886-1889. Simo Jelić 1886-1892. 1900-1901. Tomo Topić 1886-1888. Ibrahim ef. Karadža 1886-1892.
Spisak članova Gradskog vijeća sačinjen je na osnovu podataka iz Bosanskog glasnika 1889-1918.
36

290

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hamid Lončar 1886-1892. Stipo Babić 1889-1892. Niko Grgić 1886-1892. Marko Popadić 1889-1892. Niko Mijatović 1889-1892. Ibrahim Hadžialić 1889-1892. Mustaj-beg Avdalajbegović 1893-1894. Meho Imamović 1893-1900. Petar Kutleša 1893-1901. Stipo Jezidžić 1893-1898. Vuko Đurendić 1893-1895. Jovo Praljak 1893-1898. Salih-aga Mandžić 1893-1908. Niko Marinović 1896-1898. Theodor Heydušek 1900-1901. 1905-1908. Juko Maduna 1899-1901. Marko Dilber 1899-1901. Salom Avram 1900-1908. Niko Dimić 1902-1908. Ivan Šandrk 1902-1904. Boško Popadić 1902-1903. Remzi-beg Avdalajbegović 1902-1908. Ivan Perković Ivanković 1902-1908. Ludwig Grof 1905-1911. Stipo Babić 1905-1908. Marko Dimić 1905-1908. Karadža Abdul Rezak 1909-1918. Tahir Bosto 1909-1918. Ante Babić 1909-1910. Stipo Domaćinović 1909-1914. Juko Madunić 1909-1911.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

291

Boško Topić 1909-1916. Ilija Trifković 1909-1910. Stipo Čolić 1909-1910. Stipo Grgić 1911.1916. Ivica Jozić – Baškarad 1911-1913. Niko Čolić 1911-1918. Zahid Šupa (Šupić) 1911-1918. Jovo Krstanović 1911-1913. Salih-beg Avdalajbegović 1915-1918. Frano Domaćinović 1915-1918. Stjepan Subašić 1915-1918. Anto Kolovrat 1915-1918. Đorđe Radović 1915-1918. Ilija Sandić 1917-1918. Na kraju ovog pregleda nekih pitanja u razvoju Bugojna kao grada koji nema dugu urbanu tradiciju, može se zaključiti da je njegov razvoj tekao u pravcu stvaranja jednog trgovačko-agrarnog središta. Prirodna bogatstva i dosta jaka poljoprivreda, s vrlo značajnom ulogom stočarstva, nisu mogle biti oplođene znatnijim industrijskim razvojem, jer za to nisu postojali neophodna infrastruktura i finansijska sredstva. U svojoj duhovnoj, kulturnoprosvjetnoj i društvenoj otvorenosti za moderne ideje Bugojno je pokazalo da se razlikuje od onih gradova koji su se borili s naslagama duge urbane tradicije.

ZAKLJUČNE NAPOMENE

K

njiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća” bavi se značajnim, a malo istraživanim fenomenima gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Osnovna studija ove knjige sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine stekla status grada (gradska opština). Od toga broja 1879. godine bilo je 46 gradova koji su imali osmansku urbanu tradiciju, a svi ostali su status grada stekli razvojem između vremenskih međaša 1879. i 1910. godine. Prilikom istraživanja, autoru se nametnulo osnovno pitanje da li je bosanskohercegovački grad na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad, odnosno kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije, duboko ukorijenjene u osmansko naslijeđe, i modernizacije, koja uzima maha nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine? Istraživanja vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, saobraćaja, privredne aktivnosti, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća, pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, uz naslijeđene društvene strukture (klase i slojeve) stvorene nove, stranog i domaćeg porijekla, sa drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu orijentalnu Osmansku carevinu zamijenila austrougarska evropska birokratska pravna država, koja sistematski i uporno gradi novi sistem vlasti, s

Ipak. manje vidljivim elementima. modernizacija proizvodnje i društva uopšte ovdje se ne odvija unutrašnjim. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. a krajem XIX . prije svega zbog toga što on nije stvarao domaću akumulaciju kapitala. gradovi u Bosni i Hercegovini razvijali neravnomjerno.294 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bez pretenzija da se uspostavlja određena čvršća tipologija gradova. sa dosta lokalnih i regionalnih obilježja. U svakom slučaju. Sarajevo. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. domaćim razvojem nego podsticajem izvana. Tuzla je primjer industrijskog grada. gradovi su mijenjali i učvršćivali svoj etnički. najkompletniju urbanizaciju doživljavali su gradovi u kojim su bila sjedišta okružnih vlasti i. Otuda je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. vjerski. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. ali s istaknutom vojno-strateškom funkcijom prema Crnoj Gori. socijalni. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. historija sučeljavanja i sukobljavanja tradicije i modernizacije. politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. pa ni u odnosu na razvoj južnoslavenskih sjevernih pokrajina. glavni grad pokrajine. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. No. Zenica). bilo da se radi o njihovim vanjskim. u stvari. Osim osnovne studije. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. kulturni i politički mozaik i postajali vitalna središta civilizacijskih i kulturnih promjena u pokrajini. bez obzira na sve teškoće. inicijativom države i stranog privatnog kapitala.. Foča je za vrijeme osmanske vladavine izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvitak nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene. dok je većina ostala na zanatstvu. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. na razmeđu XIX i XX stoljeća. vidljivim ili unutrašnjim. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. ciljem da u svoj državni organizam ekonomski.. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanim saobraćajem i trgovinom. posebno. Otuda su se.

Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kojem se oplođavaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje.ZAKLJUČNE NAPOMENE 295 i početkom XX stoljeća. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). ekonomski stagnira. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. i na kraju. Bugojno. godine. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu. nego svoju fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. .

Dieser Prozeβ lief proportional zu der Entwicklung der neuen Produktionsweise. daβ in all diesen Bereichen wesentliche Umwandlungspro- . die nach der österreichisch – ungarischen Okkupation im Jahre 1878 in Schwung gekommen ist. sowie der Funktion vom Bildungswesen der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. bzw. ob die bosnisch – herzegowinische Stadt an der Wende von zwei Jahrunderten aus einer orientalisch – islamischen in eine europäische Stadt gewachsen ist. ethnischen und sozialen Struktur von Einwohnern. Alle anderen erwarben den Städte – Status durch die Entwicklung in der Zeit von 1879 bis 1910. wie ist die Beziehung der bosnisch – herzegowinischen urbanen Tradition. aber wenig erforschten Phänomene der Städte in Bosnien und in der Herzegowina zu der Zeit als auf diesem Gebiet die vierhundertjährige Epoche der orientalisch – balkanischen Sowie orientalisch – islamischen Urbanisierung beendet worden ist und die Ära der Modernisierung und Gestaltung von europäischen urbanen Modellen begonnen hat. Im Laufe der Forschung warf sich die Grundfrage auf. Jahrhundert” handelt über die wichtigen. zum 20.ZUSAMMENFASSUNG D as Buch “Die Städte in Bosnien und in der Herzegowina an der Wende vom 19. des Verkehrswesens. der administrativen. welche tief in das osmanische Erbe verankert ist und der Modernisierung. der Wirtschaft. zum 20 Jhd. militärischen. dem Ausbau eines modernen Verkehrswesens und den Ergebnissen der Migration. kulturellen Funktion. Von dieser zahl waren im Jahr 1879 46 Städte. Die Grundstudie dieses Buches enthält die Analyse von 66 Siedlungen. Die Erforschungen der religiösen. zeigten. die eine osmanische urbane Tradition hatten. die bis zum Jahre 1910 den Status einer Stadt (Stadtgemeinde) erworben haben.

Nicht unberührt blieben auch diejenigen Städte. durch die staatliche Initiative und durch das Auslandskapital. bemerkbare oder innerliche. Denkweise und Leben sweise. ob sie abseits von Verkehrs – und Wirtschaftsentwicklung lagen oder aber eine hervorragende Rolle in den Modernisierungsprozessen spielten. die zu Militärzentren und strategischen Stützpunkte der Monarchie gegen Südosten geworden sind. Die Veränderungen geschahen in allen Städten. vor allem deshalb. Diese Veränderungen waren jeden- . seien es äuβerliche. Die vollständigste Modernisierung erlebten jedoch die Städte in welchen der Sitz der Kreisbehörden war. Die spezifischen und sichtbaren Veränderungen erlebten diejenigen Städte. Zenica). welcher systematisch und beharrlich ein neues System der Herrschaft gründete. fremder und heimischer herkunft mit einer anderen Art von Produktion. Daher entwickelten sich an der Wende vom 19. daβ die heimische traditionelle wirtschaftliche aund gesellschaftliche Entwicklung keine neue Voraussetzungen für die Modernisierungsveränderungen geboten hat. sowie nach dem äuβerlichen Aussehen – Tuzla. Im Grunde all dieser Umwandlungen war der Umstand. Jahrhundert die Städte in Bosnien und in der Herzegowina nicht gleichmäβig mit beträchtlichen Lokal – und Regionalmerkmalen. mit dem Ziel.ZAKLJUČNE NAPOMENE 297 zesse geschehen sind. daβ in Bosnien und in der Herzegowina das ungeordnete orientalische Osmanische Reich durch den österreichisch – ungarischen europäischen bürokratischen Rechtsstaat vertauscht war. besonders die Hauptstadt der provinz. Sarajevo. wenig bemerkbare Elemente. in seinen staatlichen Organismus seine neue Provinz wirtschaftlich. weil neben den traditionellen Formen von Verkehrswesen. Produktion und Handel neben den vererbten gesellschaftlichen Strukturen (Klassen und Schichten) neue Formen geschaffen worden sind. politisch und kulturell zu integrieren. weil sie keine heimische Akkumulation des Kapitals geschaffen hat. ohne Rücksicht darauf. mit intensiviertem Verkehr und Handel geblieben sind. Unter der Berücksichtigung der Tatsache. mit kleinen Unternehmungen (mit modernem Gewerbe). erfolgt die Modernisierung der Produktion und Gesellschaft im allgeminen nicht nach einheimischer Entwicklung. während die meisten Städte mit dem Gewerbe. die ihre Bedeutung als Agrarzentren erwarben. sondern nach den Anregungen von auβen. zum 20. Einige von ihnen sind zu den wichtigen industriellen Mittelpunkten geworden und bekamen allmählich die Formen einer europäischen Industriestadt (auch der sozialen Struktur nach.

kulturelles und politisches Mosaik geändert und gefestigt und zum vitalen Mittelpunkt der zivilisatorischen und kulturellen Umwandlung in der Provinz geworden. Aber. in der Wirklickeit eine Geschichte der Konfrotierung und des Konflikts von Tradition und Modernisierung war. ohne Rücksicht auf all die Schwierigkeiten haben die Städte ihr ethnisches. das nicht auf der osmanischen urbanen Tradition gewachsen ist. sondern sein Aussehen und seine Bedeutung nach 1878 erwarb.Daher muβ betont werden. daβ die Geschichte der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. Banjaluka ist ein Beispiel der Stadt. aber mit einer ausgeprägten militärischen und strathegischen Funktion gegen Montenegro. Ende des 19. Foča war in der Zeit der Osmanischen Herrschaft eine Zeitlang das Zentrum des Paschaliks und nach der österreichisch – ungarischen Okkupation blieb es weit von de hauptverkehrspunkten entfernt. eine bestimmte konsistente Typologisierung vorzunehmen. Tuzla ist ein Beispiel einer Industriestadt.298 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. soziales. auch nicht in Bezug auf die Entwicklung von jugoslawischen nördlichen Provinzen. Jhd. stagniert Fojnica in ökonomischer Hinsicht wegen der Konkurrenz der modernen Eisenwerke (Vareš und Zenica). religiöses. .. Fojnica war früher einer der bedeutenden Zentren der Bosnischen Stahlproduktion. Modriča ist eine kleine Stadt in der Posavina. in welchem die modernen sozialen und national – politischen Ideen befruchtet werden. die demographisch wesentlich unter dem Durchschnitt der Städte in der Provinz wächst und ohne wesentlicherer Wirtschaftsexpansion zum wichtigen Mittelpunkt wird. falls nicht spektakulär wie in den westeuropäischen entwickelten Industrieländern. Jahrhunderts und zu Beginn des 20. ohne Anspruch darauf. Auβer der Grundstudie enthält das Buch einige Beispiele von Städten mit verschiedenen Funktionen. zum 20 Jhd.. in derer Nähe eine landwirtschaftliche Versuchsstation als landwirtschaftliche Schule für ganz Posavina eröffnet worden ist und letztendlich Bugojno.

P RI LO Z I .

.

BROJ KUÆA I STANOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879-1910. GODINE TABELA 1 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� ����� ������������������������� ����� ����� ���������� � PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ��������� ������������ ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ����� ��������� ����� ��������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ��������� ���������� ������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������ ������� ������� ������� ��������� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ���� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������� 301 .

TABELA 1 (NASTAVAK) 302 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ����� ����� ����� ���������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ��������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� �������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ����������� � ��������� �������� ������� � ������� ������� ��������� ������ ������ �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� � ������ ������ ������� ������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ...

TABELA 1 (NASTAVAK) ��� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� ���������� � �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������ ����� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ��� ��������� ��� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ����� ����� ����� ���������� ��� ����� ��� ����������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������ ������� ������� ��� ������ ��� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ��� ������ ��� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������ PRILOZI ��� ����� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������ �� ������ ������� ������ ��� �������� ����������� ��� ��������� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� �� 303 .

GODINE TABELA 2 ���� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� �������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ������ �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ������ ������� ������ ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� ������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. DO 1910. �� �� �� �� �� �� �� �� � ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� .304 PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA OD 1879..

TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ���������� ������� �������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� �������� 305 .

306 TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ������� ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������������� �������������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� ���������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ��� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. ���������������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� �������� �������������� ��������� ..

GODINE TABELA 3 ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ��������� ���������� � ��������� ��������� �������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������ ��������� � �������� ������� ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ����� ������� �������� � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ��� ����� ����� ���� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ 307 .SOCIJALNA STRUKTURA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA PREMA POPISU 1885.

. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ � ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� �������� ������ � ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� �������� � �������� � ������� ������� � ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� �������� �������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ���������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������ � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ����� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ����� ������ ������ .308 TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI..

TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ������ ������� �������� ������� ������ �������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� �������� �������� ������� ������� ������� � ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� �� ��� �� ����� ����� ������� ������� ������ ����� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� ��������� ������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ����� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ��������� ��������� �������� ������ ��������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������� �������� ������� ������ �������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������ �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� ������� ����� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� �������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ���������������� ����� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ����� ���������������� �� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ����� ����� ������������� ����� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� 309 .

310 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. PRIVREDNA STRUKTURA SARAJEVA.. MOSTARA I TUZLE 1910. BANJALUKE. GODINE I BROJ LICA KOJA PRIVREÐUJU * TABELA 4 ��������������� �� ������������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ����������� �������������������� ������������������ ������������������������� �������������� �������������������� ������������������� �������������� ������������������ �������������������� ����������������� ��������������� ����������������������� ���������������� ����������������� ���������������� ��������������� �������������������� ��������������� �������������� ��������� � �������� ������ �������� �� �������� �������� ������������ ��������������� ������ ����������������� ������������������ ��������� �������� ������ ���� ������ ������ ������� ���������� ����������� ������� ������� ������� ���������� ������ ����������� ������ ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ���������� � ����� ��������� ����������� ��������� �������� �������� � ��������� ����������� ������ ������ ������� ���������� ������ ������ ������� ������ ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ������ ���������� ������������ ������� ������������ ��������� ��������� �������� �������� ����������� ������� ������� �������� ������������ �������� �������� �������� �������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� �������� ������������ ������������� ������ ������������ �������� ����������� �������� �������� � ����������� ������� ����������� ������� ����������� �������� ������� �������� ������� ����������� ����������� ����������� ������������ ����������� ������� ����������� ������������� ����������� ������������ ����������� ����������� ����������� ������� ������ ������������ ������������� ����������� ������������� ���������� ������������ ����������� ������������� ������������ ������������ ������� ������� ������ ������ ���������������������������������������������������������������������������������� � ������������������������������������������������� � ��������������������������������������������������������������� ..

PRILOZI 311 AGRARNO STANOVNIŠTVO U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 5 ��� �� �� �� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���������� � ������ ������� �������� ������ ��������� �������� ������ ��������� �������� ���������� ������ ������� �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ��������� ������� � ������ ������ �������� ������ ������� ������� ����� �������� ������� �������� ������ ������ �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ � ������� .

312 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 5 (NASTAVAK) ����������������������� ��������� ������ ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ���������� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ���� ����� �������� ������� ��������� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� �������� �������� ������� ������� �������� ������ �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� ������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ����� ������� ��������� ������ ����������������������������������������������������������������������������������������������� ...

I 1910.PRILOZI 313 ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. TABELA 6 � � ������ � � � ����� ���� �������� ����� ����� ������ ����� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������������� ����������������� ������������ �������� � � ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ������ ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ����� ���� ���� �� �� �� ��� �� ��� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ������ �������� ��� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ������� .

..314 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 6 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ����������� ��������� ������������ ���� ���� � ���� ���� ���� �� ���� ���� ����� ��� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ���� ����� ���� ���� ���� ��� ����� ������ � ���� ���� ���� ��� ���� ��� ���� ����� ����� ������� ������� � ������ ������ ������ � ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ���� ����� ������ ����� ������� ������� ���� ������ ����� ����� ������� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������ ������ .

PRILOZI

315

TABELA 7

������

����������������������������

���������������� ��� ���������� � ���������������������� ��������� ������������
�������� ��� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� �����

����������������������������� � ���������������������� ����������������������
������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������ �������� � �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ���� ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ��������

�� ��� ��� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ �������

316

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 7 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������������� �����

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������

������� ������

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������ ������

����� ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������� ��������� � ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ����� �������

������� �������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ������

������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������

PRILOZI

317

BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 8

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ��������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������

����� ������� �������� �������� ������� ���������� ���������� �������� ���������� �������������� � ����������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ������������� ���������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������� �������������

������������ ��������� ����������� ���������� ���������� ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ����������� ������������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ����������� �������������� ����������� ����������� ����������� �������������� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� ������������� �������������� ����������� ����������� ������������ ������������� �������������� �������� ��������� �������� ������� ��������� ��������� �������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��������� ����������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� � ������������ ���������� ���������� ���������� ����������� �����������

318

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 8 (NASTAVAK)

������������������ �������������

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ����������� ������������ ������������ ���������� ������������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� �������� ������ ������

������������� ������������� ����������� ������������ ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������ ������������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������

�������

�������������� �������������� ������������ ������������ �������������� �������������� ������������ ������������� �������������� ����������� ��������������� � ������������ �������������� ������������� �������������� ������������ ����������� �������������� �������������� ������������ ��������������� ����������� ����������� ��������������� ������������ �������������� ������������� ������������� ������������ ������������ ����������� �������� � �������

����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ���������� ������������ ������������ ���������� ������������ ����������� ���������� ������������� ��������� ������������ ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ������� �����

PRILOZI

319

MUSLIMANI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885��1895. I 1910. GODINE TABELA 9

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

��

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

�������������������� ����� ������� ������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

�����

������ �������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ����� �����

������

������ �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������� ����������

�������������

�������� �������� �������� �������� ��������� ������ �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ����������� ���������� ��������� ���������� ����������� ��������� ���������� ������������

320

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 9 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ �������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������ �������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� ��������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������� ������ �������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ������

��������

�������� ����������� ��������� ��������� �������� ������� ��������� ���������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������

��������� ����������� ��������� �������� ������� �������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ���������� ���������� �������� �������� �������

��������

PRILOZI

321

PRAVOSLAVNI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE TABELA 10

�� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���� ����� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������

������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������

�����

�����

����� ������� ������� ����� �������� ��������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������

������

������� � ������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������

����� ������� ������� ������� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������

�����

������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ���������

�������������

��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ��������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� �������� ���������

322 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 10 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� �������� ����� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ���������� ����������� ���������� ������ ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ����������� ��������� ��������� ����������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ����������� � ����������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ������������ ���������� ��������� ������������ ��������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ����������� ��������� ������ ...

PRILOZI 323 KATOLICI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. 1895. 1885. TABELA 11 �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ������� ��������� �������� �������� ���������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ��������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� ����� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������ ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� � ����������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ����� ������ ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���� �������� ����������� ���������� ���������� ������������� � ������������ � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ��������� ���������� ������������ ����������� ���������� ����������� ������� ������� ������� �������� ���������� ���������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ �������� ��������� ������ ��������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ���������� ���������� �������� �������� �������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� . I 1910.

324 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. TABELA 11 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� ������ ������� ����� �������� ����� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� ��������� ����������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ��������� ���������� �������� ���������� ������� ���������� ��������� ������������ � �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ����������� �������� ����������� �������� ����������� ������ ������ �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ���������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ����������� ����������� ���������� ����������� ������ ���������� ����������� ���������� �������� ���������� ������ ��������� ������ ���������� ���������� ������ ������ ����������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ������ ����������� ���������� �������� ����������������� ..

PRILOZI 325 JEVREJI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. I 1910. ��� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� � � ���� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ � ����� ����� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� � ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� TABELA 12 ����� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� �������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ����� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ������� ����������� �������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� . 1895. 1885.

..326 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 12 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� �������� �������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������ ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������� ��������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ����� .

TABELA 13 ����� ���������� ������� ����� ������ ������ ����� ���������� ������� �������� ������ ������ �� �������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ���������� ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ������� ����� ��� ����� ��� ��� ��� ��� ��������� ����� ��������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ������ ������ � ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� ����� ���� ����� ������ � ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �� �������� ����� ������ � ���������� ���������� ���������� ���������� �������������� ������������ ���������� ������ ������� ������ ������ ������� ����� �������� ��������� ��������� � �������� ��������� ��������� � �������� � ������ �������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ������� ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������� ����� ������ ����� ������ ������� �������� ������� ��� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ .PRILOZI 327 DOSELJENICI (STRANCI) U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1885-1910.

328
��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ���������� ��������� � ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� � ����� �� ���������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� �������� ������ ������� ������� �����

������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ���

������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� � ������� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ �����

����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������� ������������� ��� �������� ����� ����� ������������ ������������ ������������ ����������� ������������ ����������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������ ���

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ����� ��������� ������� ����� ����� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ � ����� ������� ����� �������� ������� ������ ������� ������

�������� �������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ��� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������ ������� �������� ��� ������ ������ ��������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �����

����������� ������������ ��������� �������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ���������� �����

PRILOZI

329

��� ��������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������� ����� ���������������� ������������������ ��������� �����������

��������� � ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �����

���������� � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��

������ � ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

������� ����� ����� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ���

����� ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

��������� ���������� ���������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ���������� ����������� ���������� ���

������ ������

��� �����

������ ������

����� �����

������� �������

����� �����

330

DOSELJENICI U ŠEST (6) OKRUŽNIH GRADOVA TABELA 14

����� ������� ������� ��� �� � ��� �� �� ��� ������ ����� ������ ����� ������ ������� ����� �� ����� ��� �� ����� �� ��� ����� ����� ����� ��� ����� ��� ��� �� ����� �� ����� ��� ����� ��� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� �������������� ��������������� ����� ����� ������ ����� �������������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ �������������� ������������

�����

����

������������

������������

������� �������

������ ������

��������

�����

������������� ���������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������� �������������

���������

���

�����

���

�����

���

�������

���

������

���

���������������� ���������

�����

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� �������������� ������

������

�����

DRŽAVNA PRIPADNOST I MATERNJI JEZIK STANOVNIŠTVA SARAJEVA, TUZLE, BANJALUKE I MOSTARA 1910. GODINE* TABELA 15

���� � � � � � �

������� ���������� �������
� ������� ��������

�������

��������

�����

�������

��������

���������� ��

������� �������� ���������� ������ �

��������

PRILOZI

�����

���������

������

��� �������� ������� �������� ����� ���� ��� �������� ������� �������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ �����

����� ������ ������ ������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ��������� ����� ����� �������� �������� ��������� �����

�������� ������� ������� �������� �� ���� ��������� �������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����� ���

������ �������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ����� ��

����������� ��������� �������� ����������� �������� ����������� ���������� ��������� ����������� ����� ��� ����������� ���������� ��������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ���������� ���������

����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ������������ ������������ ����������

����������� ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ����������� ���������� ������������ ������������ ���������� ���������� ����������� ������������ ������������ �����������

�������� ���������� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ���������� ������������

��������� �������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ������������ ������������ �����������

�����������������������������������������������������������

331

���������������������������������

332

TABELA 15 (NASTAVAK)

�������� �� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ������ �� �� �� �� �� �� ��

���������� ��������� �������� �

��������

�����

��������� �������� �

��������

������ ����� �

��������

���������

�����

������ ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ������ ������ ������� ������� �������� �����

�������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ������� ������� �������� ��������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������

��

��������� ������� �������� ������� �������

��

��������� �������� �������� �������� ��������

��

��

������ ������ ������ ������ ������

�������� ��������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� �������

��������� ������� �������� ������ ������

������� ��������� ������� ��������� ���������

������ ������ ������ ������ ������

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� ��������� ��������� ������� ��������

������ ������ ������ ������ ������

������� ������� ��������� ������� ���������

������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� �������� ��������

������� ������� ������� ������� �������

������� ������ ������� ������ ������

��������� ��������� ��������� �������� ��������

�������� ������� ������� ������� ��������

������ ������� ������� �������� �����

IZVORI I LITERATURA

Izvori
1. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): • Zajedničko ministarstvo finansija (ZMF) • Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBH) 2. Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici: • Chronologia domus od 1901-1928, Sabrao fra Mijo V. Batinić • Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. • Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. • Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici. 3. Regionalni arhiv Doboj: • Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča, 1883-1910. • • • • • • • • • • • • • •

A: Neobjavljeni izvori

B: Objavljeni izvori

Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919., Tom II, Sarajevo, 1951. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913-1917. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1899. Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895) Die Ergebnisse der Viehzalung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1910, Sarajevo, 1912. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1905., Priredio: Vojislav Bogićević, Sarajevo 1958. Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni I Hercegovini od 22. aprila 1895). Sarajevo, 1896; Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. do 1916. godine. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919), - građa – Priredili: Božo Madžar, Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović, Sarajevo 1985. Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880. Ortschaft-und Bevolkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885), Sarajevo, 1886. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo, 1912. Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur Bosnien und die Hercegovina, 1883. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883, Sarajevo Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich

334

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister, Sarajevo, im Oktober 1886., Biblioteka Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. • • • • • • • C: Štampa Bosanski glasnik (Bosnischer Bote) 1890-1918. Bosna. Bošnjak 1886-1899. Financijalni ljetopis bo.-herc. kompas 1912/1913. Glas slobode. Kalendar Napredak za godinu 1908, 1909, 1913. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac.

Literatura
• • • • • • • • • • • • • • • Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978. Branislav Begović, Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Godine 5, br. V, Sarajevo 1960. Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo 1978. Dušan Berić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/1988. Risto Besarović, Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Sarajevo 1987. Vojislav Bogićević, Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. godine, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1950. Vojislav Bogićević, Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. godine, Sarajevo 1976. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla 1985. Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Robert Donia Fin-de-siecle Sarajevo. Habsburška transformacijsa osmanskog grada. Prilozi Instituta za istoriju, br. 32, Sarajevo 2003, str. 149-179 Dvadeset pet godina rada «Prosvjete» 1902-1927., Sarajevo 1927. Luka Đaković, Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini, Tuzla 1980. Luka Đaković, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, Zagreb 1985. Milorad Ekmečić, Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XX, 1972-1973, Sarajevo 1974. Milorad Ekmečić, Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim

LXV. Godišnjak Društva istoričara BiH. Modriča. M. Iljas Hadžibegović. 2. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. Berlin 1914. Uloga države i vakufa. Sarajevo 1979. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Beograd 1989. godine. I/1965.IZVORI I LITERATURA 335 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. Modriča nekad i sad. Adem Handžić. Lamija Hadžiosmanović. godine. god. Ferdo Hauptmann. Sarajevo 1958. Iljas Hadžibegović i Husnija kamberović: Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. Sarajevo 1983. ANUBiH. 12. Skoplje 1932. 1968/69. 48–56. Zagreb 1968. 99. Posebna izdanja. Beograd 1974. . 9–10. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. Prilozi. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. Adem Handžić. Iljas Hadžibegović. Sarajevo 1973. Milan Gavrić. Jajce 1980. Posebna izdanja.. ANUBiH. godine. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Odjeljenje društvenih nauka knj. knj. knj. XXVIII-XXX. Revija slobodne misli. Gerber. Knjiga prva. godine. Filipović. Historijski zbornik. Fojnica – Sarajevo 1987. Sarajevo 1980. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Hercegovina in der letzten zehn Jahren.. Milenko S. Odjeljenje društvenih nauka. Sarajevo. XXX/1981. POF XXV 1975. 1977-1979. Mirjana Gross. LXXIX. str. Beograd 1935. septembar – decembar 1997. XII-XIII. Adem Handžić. Sarajevo 1977. Tuzla 1979. Fojnica kroz vijekove. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. God. knj. Sarajevo 1965. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. XIX-XX. br. Iljas Hadžibegović. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Berislav Gavranović. Milenko S. 18. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. do 1912. Institut za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Sarajevo 1980. Sarajevo 1987. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Iljas Hadžibegović. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. 1966-67. Ferdo Hauptmann. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982). Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. POF. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. 1972/73. VIII-IX. Milorad Ekmečić. Hazim Eminefendić. Filipović. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku.

Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata. Bosna. Konjic 1990. Milan Ljiljak. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. Sastavili: Branko Simić i Halid Dubinović. Zemljopis i poviestnica Bosne. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Zagreb 1878. Rukopis. 11-12. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. Sarajevo 1927. Sarajevo 1919. Sarajevo 1970. Prilozi Instituta za istoriju. Pošta. Sarajevo 2002. Kasim Isović.. Istorija srpskog naroda VI-1. VII. Mustafa Imamović Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914. Vjekoslav Klaić. Dževad Juzbašić. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini. III. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Hamdija Kreševljaković. Sarajevo 1964. Zenica 1986.. Hamdija Kapidžić.. Bihać i Bihaćka krajina. Ivan Frano Jukić. Radoslav Lopašić. Sarajevo 1976. knj. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. Sarajevo 1974. Uloga «Gajreta» u društvenom životu Muslimana BiH (19031941). Sarajevo 1986. II. Desanka Kovačević-Kojić.. Dževad Juzbašić. Godišnjak DIBiH. Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» u kratkim crtama i slikama. 1968-1969. Sarajevo. Bosna i Hercegovina 1875-1914.). Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Gojko Krulj. Glasnik arhivâ i društva arhivskih radnika BiH. Gradska privreda.336 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Godišnjak istorijskog društva BiH. br. Zagreb 1943. II. Sarajevo 1976. Hamdija Kapidžić. knj. • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kemal Hrelja. . Sarajevo 1967. Zagreb 1851. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. Todor Kruševac.. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Božo Jokanović. Beograd 1961. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere.. 1902-1927.1921) – Građa. Sarajevo 1960..-1941. XVIII. Sarajevo 1969. III. 1981. Matica hrvatska. Sarajevo 1952. Podaci o zemljopisu i poviesti. Radnički pokret Zenice do 1941. Beograd 1983. Sarajevo 1973. Dževad Juzbašić. Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči. Hamdija Kreševljaković. Sarajevo 1961. Ibrahim Kemura. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. Odjeci i uticaji oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. Sarajevo 1978. Tomislav Išek: Mjesto i uloga «Napretka» u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1918.

Vinko Mikolji. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Đorđe Pejanović. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). 2001. Božo Madžar. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Posebna izdanja. Sarajevo 1948. Đorđe Pejanović. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Modriča 1986. Sarajevo 1953. Sarajevo 1972. Nusret Šehić. Beograd 1936. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Lewis Mumford. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. Mitar Papić. Kulturno-prosvetna. SANU. Mitar Papić. Sarajevo 1982. Hronika Tarevaca. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Rovinskij. Sarajevo 1966.IZVORI I LITERATURA 337 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Božo Madžar. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Mitar Papić.. Spomenica o proslavi desetogodišnjice «Prosvjete». Radovan Samardžić. Đorđe Pejanović. Leipzig 1914. Mala enciklopedija Prosveta. P. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Stanovništvo. Svjetlost. Posebna izdanja knj. Beograd 1955. Odjeljenje društvenih nauka. Modriča 1970. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. Nižnaja Tuzla (Dolnija Tuzla). 12. Muhsin Rizvić. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. Hakima Muratbegović. Rogatica. Sarajevo 1939. čast CCVIII. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Sarajevo 1989. Industrijska politika. Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich – Ungarns. Sarajevo 1978. Beograd 1968. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1980. Beograd 1984. Sarajevo 1912. Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Peterburg 1880. Sarajevo 1973. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. S. . Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941.. O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. mart 1880.. Grad u historiji. Ibrahim Tepić. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Zagreb 1988. Đorđe Pejanović. Banja Luka – Srpsko Sarajevo. Sarajevo 1938. Modriča sa okolinom u prošlosti. Ferdinand Schmid. Sarajevo 1930. knjiga V. Prosvjeta. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. knj. 20. Đorđe Pejanović. Balkanološki institut SANU. godine. Zenica 1969. Sarajevo 1982. Mijo Mirković. Marko Marković. godu.

Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Tuzla 1988. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Zbornik Matice srpske za istoriju. Behija Zlatar. Tuzla 1983. . Tuzlanski vremeplov. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. Banjaluka 1987. I. Milan Vasić. • • • • • • • • • • • Esad Tihić. Nikolaj Todorov. Dragiša Trifković. Omer Hamzić. Tuzlanski vremeplov. Martin Udovičić. Pristupno predavanje u ANUBiH. 34/1986. godine Veleizdajnički proces u Banjaluci. Tuzlanski vremeplov. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Gračanica 1988. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. II. održano 8. Sofija 1972. Zbornik radova SANU Balkanološki institut. Beograd 1933. maja 1990. Franjevački vjesnik. Jozo Zvonigradski. Beograd 1988. III. 2. Milan Vasić. Posebna izdanja 36. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Tuzla 1981. Dragiša Trifković. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu.. Zbornik radova. Travnik 1981.338 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo «Rodoljub» u Fojnici. Dragiša Trifković... br.

70. 146. 24. 314. 14. 330 Bihaćka krajina 9 Bijeljina 38. 326 Bosanski Novi 38. 302. 122. 122 Borje 118 Borovnica 157 Bosanska Dubica 31. 60. 313. 113. 37. 314. 8. 260. 35. 304.REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA Ajkunića točila 274 Alipašin Most 76 Alžir 27 Arad 125 Amerika 264 Austrija 19. 40. 301. 313. 312. 319. 34. 302. 76. 9. 62. 171. 248. 318. 190. 321. 38. 317. 41. 159. 326 Bosanski Petrovac 38. 160. 60. 158. 311. 127. 318. 318. 306. 78. 157. 307. 322. 314. 33. 41. 37. 327. 109. 316. 175. 319. 309. 213. 230. 316. 304. 321. 48. 305. 316. 190. 134 Beč 18. 302. 40. 74. 94. 23. 69. 38. 84. 309. 83. 9. 327 Bosanska Rača 76 Bosanski Brod 22. 317. 75. 82. 215. 319. 271. 94. 83. 76. 216. 330. 317. 89. 251. 240 Berlin 47. 305. 316. 316. 34. 76. 324. 324. 82. 77. 327 Bosanski Šamac 34. 124. 222. 50. 18. 127. 75. 74. 31. 306. 326. 315. 326 Bosanska Krupa 31. 305. 301. 325. 312. 60. 326 Bosanska Gradiška 35. 125. 98. 325. 88. 40. 37. 61. 38. 51. 184. 301. 35. 113. 98. 320. 158. 38. 89. 315. 96. 316. 110. 35. 214. 320. 76. 77. 245. 83. 75. 326 Bosanska krajina 60. 37. 19. 122. 314. 26. 76. 23. 323. 188. 309. 77. 75. 320. 69. 173. 307. 184. 24. 325. 305. 318. 311. 37. 28. 209. 95. 314. 304. 307. 322. 295. 154. 125. 25. 23. 323. 322. 128. 76. 312. 225. 312. 318. 311. 158 Bježanije 156 Borač 119. 320. 60. 34. 93. 323. 54. 312. 223. 30. 314. 108. 301. 125. 38. 109 Bihać 9. 76. 61. 61. 77. 310. 322. 93. 60. 40. 325. 89. 322. 330 Babešnica 227 Bakovići 143. 76. 123. 24. 102. 331 Austro-Ugarska 7. 319. 180. 188. 114 Bandin Odžak 95 Banovići 197. 76. 224. 316. 13. 322. 218. 311. 57. 38. 60. 41. 274. 107. 76. 82. 220. 69. 303. 51. 111. 61. 62. 15. 75. 324. 308. 41. 121. 61. 11. 327. 168. 61. 324. 321. 313. 64. 61. 312. 315. 308. 318. 327 Bijokovo 99 Bileća 31. 306. 298. 324. 226. 324. 40. 322. 57. 321. 69. 276. 60. 159. 304. 62. 34. 318. 20. 184 Balkan 12. 94. 234. 134. 137. 217. 248. 60. 78. 191 Beograd 12. 302. 41. 65. 219. 302. 309. 82. 89. 302. 323. 210 Banja 114 Banja Luka 5. 317. 329 Bistarac 195 Bistrica 157. 94. 82. 324. 219. 215. 312. 270 Balkansko poluostrvo 13. 146. 115. 249 Bosanska Kostajnica 30. 331 Barakovac 99 Bastasi 120. 305. 320. 320. 320. 51. . 313. 41. 307. 309. 38. 315. 314. 37. 38. 14. 302.

119. 245. 208. 49. 38. 325. 252. 325 Bukinje 195 Bukovica 143 Busovača 143. 122. 282. 72. 94. 318. 304. 169.260 Dalmatinska Zagora 260. 150. 63. 328 Bosna 12. 126. 109. 123. 249. 278. 163. 183. 280 Bosna (rijeka) 22. 209. 60. 80. 251. 40. 12. 124. 41. 97. 201. 177. 319. 226. 75. 166. 95. 30. 24. 187. 262. 120. 245. 294. 75. 223. 313. 315. 272. 319. 14. 198. 8. 302. 159. 27. 38. 279 Cazin 37. 168. 120. 108. 132. 44. 317. 37. 319. 54. 61. 77. 119. 155. 301. 22. 84. 51. 82. 33. 41. 114. 62. 126. 37. 219. 94. 190. 18. 263. 77. 61. 96. 234. 311.133. 329. 285. 81. 60. 279. 325. 326 . 315. 41. 110. 120. 304. 315. 34. 273. 214. 321. 21. 325. 318. 323. 20. 25. 40. 318. 325. 23. 191. 105. 131. 298. 308. 53. 79. 297. 303.. 124. 35. 77. 323. 122. 48. 247. 175. 313. 37. 30. 50. 187. 15. 59. 327 Cerik 195 Ciganluk 228 Ciglana 197 Crkovište 156 Crna Gora 8. 240. 314. 154. 76. 195. 204. 286. 279. 214. 130. 195. 132. 306. 148. 264. 259. 28. 316. 136. 91. 99. 34. 89. 113. 60. 83. 67.340 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 322. 75. 158.102. 38. 304. 255. 127. 313.. 175. 169. 202. 323. 174. 235. 135. 28. 125. 171. 88. 180. 82. 16. 86. 311. 321. 274. 285. 50. 85. 329 Čaršija 263 Čaušlija 263 Čelebići 120. 178. 31. 289. 265. 271. 45. 263. 204. 197. 122. 248. 331 Brčko 9. 109. 278. 151. 288. 275. 182. 118. 313. 302. 43. 51. 52. 35. 269. 245. 97. 156. 311. 46. 76. 314. 261. 269. 17. 165. 61. 134 Čelebija 263 Česta 260 Čipuljić 261 Ćehotina 111 Dalmacija 18. 104. 156. 26. 56. 319. 294 Crniči 143 Cvilin 121 Čajniče 38. 64. 271. 125. 128. 257. 321. 227. 224. 90. 94. 173. 312. 317. 237. 203. 276. 274. 196. 86. 270. 184 Carigrad 23. 130. 19. 118. 32. 316. 8. 206. 57. 204. 26. 87. 50. 228. 115. 114. 42. 60. 260. 312. 301. 77. 322. 305. 62. 138. 220. 102. 314. 125. 254. 311. 50. 317. 74. 284. 321. 312. 309. 324. 55. 93. 24. 95. 276 Derventa 12. 160. 249. 264. 307. 145. 317. 317. 222. 237. 61. 283. 161. 26. 134. 323. 193. 227 Brno 88 Budimpešta 88 Bugojno 5. 212. 271. 89. 106. 306. 146. 309. 250. 170. 179. 137. 330. 291. 69. 157. 307. 66. 158. 41. 311. 189. 47. 280. 192. 270. 40. 239. 147. 327 Čapljina 31. 24. 215. 296. 260.127. 321. 172 Brestovsko 143 Brod 99. 205. 323. 153. 38. 211. 62. 230. 140. 319. 313. 315. 236. 65. 76. 162. 287. 268. 107. 295. 229. 324. 60. 276. 272. 315. 13. 34. 60. 189. 280. 68. 115. 131. 130. 113. 303. 26. 286. 144. 307. 121. 72. 109. 215. 320. 131. 265. 156. 316. 9. 122. 309. 293. 261. 191. 306. 327 Brest-Litovsk 129. 82. 308. 256. 210. 276. 320. 301. 152. 61. 95. 225. 29. 181. 78. 260 Bosna i Hercegovina 7. 279.

REGISTAR

341

Deževice 158 Doboj 26, 30, 34, 35, 38, 60, 61, 62, 125, 188, 201, 227, 243, 248, 254, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Dobrljin 23, 24, 25, 35, 76, 215 Dobrnja 195 Dobrinja 227, 228 Dobrun 102 Domanovići 76 Donja Tuzla 192, 193, 214 Donji Vakuf 34, 62, 260, 261, 262, 265, 268, 269, 270, 271, 273, 275, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 317, 319, 321, 323, 325 Donjići 263 Dragača 156, 157 Drina 26, 95, 109, 120, 121, 125, 126, 142, 206, 227, 237 Drvar 31, 35, 38, 57, 61, 89, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Dubrovnik 26, 50, 114 Dugo Polje 256 Dusina 143 Duvno 30, 31, 37 Đurđevac 217 Engleska 24, 82 Evropa 56, 134 Foča 5, 8, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 77, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114,

115, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129,130, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica 5, 8, 9, 35, 41, 60, 62, 69, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 192, 194, 210, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica (rijeka) 156, 161 Francuska 69, 82 Franz-Josefsfeld 76 Gabela 26, 50 Gacko 30, 31, 34, 37, 38, 50, 60, 61, 77, 122, 142, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Gaj 144, 228 Garevac 227, 256 Glamoč 34, 35, 37, 60, 62, 69, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 321, 323, 325 Glasinac 95, 119 Gojevići 183 Goražde 30, 31, 34, 37, 38,

50, 60, 61, 77, 95, 117, 118, 126, 131, 301, 304, 307,311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gornja Tuzla 30, 31 Gornji Vakuf 31, 37, 60, 62, 76, 184, 260, 261, 265, 268, 269, 273, 275, 287, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 318, 319, 321, 323, 325 Gostilja 189, 190 Grabovica Turska 200 Grac 125, 219, 227 Gračanica 9, 38, 41, 60, 227, 260, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradac 99 Gradačac 38, 60, 245, 248, 249, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradina 144 Gradiška 215 Grahovo 77 Grčka 82 Gvožđani 143, 157, 158, 161 Gvožđanka 156, 157 Han-Pijesak 26, 126 Hercegovina 23, 50, 60, 61, 74, 95, 109, 113, 130, 162, 264, 276 Holandija 82 Homolj 143 Hrastina 144 Hrastnik 191 Hrvatska 18, 147, 166, 168, 184, 204, 217, 220

342

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hudeč 195 Hum 26, 50, 120 Husino 195 Idrija 191 Ilidža 76 Imotski 94 Italija 82, 147, 171 Ivančići 26 Ivanovica 157 Izačić-grad 30, 31 Jajce 9, 24, 26, 38, 41, 51, 60, 75, 76, 112, 188, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Jaklić 263 Jasenica 193, 197 Jeleč 111, 112, 120, 122, 134 Jezernica 157 Jugoslavija 44 Kairo 86 Kajnak-vrelo 140 Kakanj 26 Kalinovik 96, 115, 120, 122, 126, 128, 131, ¸134, 135, 142 Katane 228 Kina 69 Kiseljak 76, 184 Kladanj 37, 60, 77, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Kladari 227 Ključ 30, 34, 35, 37, 41, 60, 61, 69, 77, 301, 304 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327

Kojsina 158 Kolašin 121 Kolina 142 Komar 260 Komoran 125 Konjic 9, 22, 34, 35, 38, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Koprivna 257 Kostajnica 30, 94 Košćani 275 Kotor-Varoš 31, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Kozarac 220 Kozica 157 Krbljine 121 Krečane 253 Kreka 188, 189, 192, 193, 194, 196, 197, 199, 201 Kreševo 35, 37, 62, 143, 147, 157, 158, 175, 192, 210, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Krupa 30 Krupica 112 Krupica 112 Kulen-Vakuf 31, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Kupres 260, 261, 271, 273, 274 Kutanja 276 Lašva 26, 271 Latini 228 Leipzig 16, 214 Levant 114

Lipnica 195 Livno 36, 38, 40, 51, 69, 75, 77, 82, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Lučice 144 Lug 228 Lugovi 143 Luka 144 Lukavac 77, 188, 197, 199, 200, 201, 210 Ljepunica 195 Ljubače 195 Ljubina 122 Ljubinje 30, 31, 37, 60, 61, 76, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Ljubuški 37, 60, 61, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Mađarska 19, 28, 102, 115, 129, 159, 191, 217, 237 Maglaj 30, 31, 36, 37, 38, 51, 60, 89, 227, 302, 305,308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Mahmutove česme 144 Majevica 193 Makljen 260 Malodraž 143 Malo Selo 261, 263 Malinska 161 Martinići 143, 158 Maškara 275 Mazoč 120 Mediteran 11 Međeđa 102, 126

REGISTAR

343

Metković 22, 23,26, 76 Miloševac 227, 255 Miljacka 71 Miljevina 126 Minhen 18, 57 Mladi 95 Modrac 197, 210 Modriča 5, 8, 9, 31, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 258, 295, 298, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Montenegro 298 Moračani 195 Mostar 22, 33, 34, 38, 40, 41, 50, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 69, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 82, 87, 89, 113, 137, 184, 211, 221, 303, 306, 309, 310, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329, 330, 331 Mošćanica 112 Mrežica 126 Mrka Ada 227 Muslimin 143 Neretva 50, 73, 260, 271 Nevesinje 34, 37, 50, 51, 60, 61, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 New York 68, 264 Norveška 82 Novosel (Nev Abad) 260

Njemačka 82, 89, 93 Oborci 260 Oglavak 157 Orahovo 143 Orašje 76, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Oskova 189, 190 Ostružnica 143, 156, 161 Oteža 228 Otoka 76 Pale 126 Palež 143 Pariz 68 Pavlovac 144 Pazarnica 144, 156 Peterburg 214 Petričevac 215, 220 Pločari 157 Počitelj 30, 31 Podgorioc 195 Podlugovi 26 Podrinje 120 Podstinje 143 Porič 274 Porička rijeka 274 Poričnica 261 Poroj-potok 157 Portugal 82 Posavina 8, 23, 49, 235, 236, 237, 239, 245, 248, 249, 251, 295, 298 Požarnica 161 Pounje 49 Prača (rijeka) 26, 126 Prag 88 Previla 122 Prevrač 99 Pridola 143 Prijedor 35, 38, 40, 41, 60, 61, 75, 76, 77, 193,

220, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prnjavor 30, 31, 34, 37, 38, 77, 89, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prokos 143, 157, 158 Prokosović 197, 210 Prozor 260, 261, 271, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prusac 260, 261 Prusačka rijeka 274, 275 Puračić 189 Račići 126 Raduša 275 Ragale 157 Reljevo 82 Rezaković 161 Riječani 227 Rijeka 271 Rogatica 9, 30, 31, 34, 37, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 95, 126, 170, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Rogoj 121 Romanija 95, 126 Rosovac 200 Rostovo 143 Rumelija 215 Rumunija 82 Rusija 82, 172 Rzav (rijeka) 26 SAD 82 Sandžak 120, 121, 122,172 Sanski Most 30, 31, 34, 60, 61, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315,

344

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

317, 319, 321, 323, 325, 327 Sarajevo 2, 3, 9, 11, 15, 16, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 34, 35, 38, 40, 41, 47, 48, 50, 55, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 102, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 123, 125, 126, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 142, 154, 156, 162, 171, 173, 182, 184, 188, 191, 194, 197, 203, 211, 214, 215, 220, 221, 223, 225, 227, 229, 235, 240, 246, 249, 255, 257, 260, 261, 271, 273, 275, 276, 280, 287, 294, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Sava 60, 61, 94, 215, 237, 276 Sećan 263 Selaković 144 Semberija 49, 251 Semizovac 26 Sijerač 126 Simin-Han 26, 188, 192, 193, 200, 201 Sisak 76 Skopljanska dolina 273, 280 Skoplje 229 Skugrići 253

Slavonija 18, 220 Slavonski Brod 76 Slovenija 184, 204 Sofija 12 Solina 200 Solun 93 Split 76, 260, 271 Srbija 17, 24, 50, 82, 93, 94, 102, 107, 115, 122, 124, 125, 126, 127, 147, 156, 158, 171, 188, 204, 206, 207, 208, 212, 251, 274 Srebrenica 30, 31, 36, 41, 61, 77, 113, 193, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 327, 328 Srpska Varoš 228 Stara Čaršija 228 Stari Brod 126 Stari Majdan 35, 60, 61, 76, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Stolac 36, 38, 69, 144, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Studenac 263 Stuttgart 95 Suha 122 Sukovac 99 Susječno 121 Susjed 260 Sutjeska 121, 142 Sutješćina 157 Šamac 94, 227 Ščon 183 Šavnik 144 Šćitovo 143, 162 Šemešnica 274, 275

Šemnic 158, 191 Šenković 95, 126 Šić 228 Široki Brijeg 76 Šopronj 125 Španija 204 Štajnmanger 217 Štit-planina 157 Švajcarska 82 Švedska 82 Tarevci 228, 257 Tekija 157 Terzići 263 Teslić 77 Tešanj 36, 37, 38, 41, 60, 62, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Tetima 143 Tjentište 120 Tješilo 143, 144 Točilo 275 Trapisti 215 Travnik 9, 33, 34, 36, 37, 38, 40, 41, 51, 60, 62, 69, 70, 75, 76, 77, 78, 82, 89, 112, 113, 125, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328, 330 Trebinje 26, 34, 37, 38, 41, 50, 51, 60, 61, 69, 75, 76, 82, 111, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Trnovača 275 Trst 18, 57, 76 Tunis 27 Turska 51, 59, 93, 147, 166, 229, 204 Turska Varoš 228

REGISTAR

345

Tuzla 5, 8, 9, 12, 24, 33, 34, 38, 40, 41, 51, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 69, 74, 75, 76, 77, 82, 89, 118, 125, 156, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 197, 198, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 213, 214, 227, 256, 257, 294, 297, 298, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Ugarska 48, 54, 98, 127, 146, 251, 331 Ulog 119, 120, 122, 245 Urlenike 157 Uskoplje 26, 261 Ustikolina 111, 123, 134, 142 Ustiprača 142 Uvac 102 Vagani 157 Varcar-Vakuf 36, 38, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Vardište 26, 50, 102 Vareš 8, 26, 31, 37, 38, 61, 77, 158, 170, 192, 194, 220, 295, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321,

323, 325, 327 Vesela Straža 260 Vikoč 122 Vigova Gora 126 Visoko 35, 38, 40, 41, 60, 61, 62, 69, 122, 145, 159, 166, 184, 185, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višegrad 26, 34, 38, 50, 60, 61, 62, 69, 77, 89, 95, 102, 126, 130, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višnjica 143 Vitanj 95 Vitina 274, 275 Vlasenica 61, 126, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Vojvodina 147, 204 Vranci 158 Vranjak 227, 253, 257 Vratar 126 Vratlo 120 Vrbas 260, 261, 271, 274, 280 Vrgorac 94 Vršani 200 Vučije brdo 120 Wien 78, 113, 128

Zadar 76 Zagorje 120, 122 Zagreb 9, 16, 68, 82, 96, 110, 168, 180, 218, 220, 261, 282 Zakmur 126 Zavidovići 26, 38, 57, 76, 77, 89, 275 Zelenika 26, 50 Zenica 8, 9, 24, 26, 33, 34, 38, 41, 57, 60, 61, 62, 69, 75, 76, 89, 156, 220, 276, 294, 295, 297, 298, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Zgošća 26 Zimije 156 Zubovići 99 Zvornik 12, 36, 37, 38, 40, 41, 62, 69, 227, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Žepče 37, 38, 41, 62, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Živinice 190, 198, 195 Županjac (Duvno) 30, 31, 37, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326

IMENSKI REGISTAR

Abramović, Jefto 283 Adžija, Zora 179 Ahmetović, Abdulvehab H. 164 Ajzler 57 Alajbegović Hasanbeg 118 Alaupović 162, 165 Alaupović, Anto 170 Alaupović, Andrija 164 Alaupović, Auselmus 262 Alaupović, Frano 161, 164, 167 Alaupović Ivanka 181 Alaupović, Ivo 164 Alaupović Marko 164 Alaupović, Tomo 161, 164 Aleksandar, regent 130 Aleksić 241 Aleksić, Jovo 244, 247 Alibegović 274 Alibegović, Ali-beg 246 Alijagić, Alija 241 Alijagić, Mehmed 241 Alijagić, Omer 241 Alkalaj 165 Alkalaj, Ašer 112 Alkalaj, Avram 164 Alkalaj, Isak L. 164 Alkalaj, Juda 164 Alkalaj, Mordo 161, 164 Alkalaj, Rifka 181 Altarac, Mayer 115 Altarac, Solomon 261, 277 Andraši 95 Apel, general 51 Arapović, Vilhelm 179 Aščerić, Hadži-Šerif ef. 262

Atias, Isidor S. 277 Atijas, Mordohaj S. 277 Atijas, Solomon Haim 277 Avakumović, Simo 256 Avdagić, Idrizbeg 123 Avdagić Muhamedbeg 123 Avdagić, Šefki-beg 138 Avdalajbegović, Mustajbeg 262, 289, 290 Avdalajbegović, Remzibeg 277, 289, 290 Avdalajbegović, Salih-beg 291 Avdić 230 Avram, Salom 290 Babić, Anka 179 Babić, Anto 261, 277, 286, 289, 290 Babić, Franjo I. 277 Babić, Jozo A. 277 Babić, Milan 254 Babić, Spasoje 216 Babić, Stevan 237 Babić, Stipo 261, 277, 290 Babić, Vaso 137 Bah 124 Bajraktarević Rašid ef. 262 Bajrić, Meho 117 Bajrić, Šaćir 117 Bajrović, Jusuf 135 Bajrović, Rašidaga 115 Bakić, Hadži-Ibrahim 116 Bakić, Jusufaga 116 Balagija, Abdulah 277 Balagija, Ibrahim ef. 262 Balek, Anton 141 Balić, Avdo 111

Baltić 277 Barculija, Muharem 156 Baruh Samuel 277 Bastien 169 Batinić, fra Mijo V. 169, 172 Bayer, Zlatko 266 Bećiragić, Ibrahim 157 Beganović, Ibrahim 157 Begović, Branislav 16, 114, 161, 190, 275 Behara, Krstan 277 Bejtić, Alija 109, 110, 111 Bekić, Hadži Ibrahim 123 Bel, A. G. 24 Berberović, Muharem-aga 167 Berger, Ignatz 288 Berić, Dušan 16 Besarović, Risto 16, 137, 214 Besedić, Tomo 224 Bešlić, Milan 283 Bevrnja, Meho 276, 277 Bičan 109 Bilić Jelka 283 Biserčić, Ostoja 224 Bjelobrk, Josip 179, 181 Blagojević, Jovo 241, 256 Blagojević, Mihajlo 243 Blagojević, Živan 256 Bogićević, Vojislav 16, 85, 193, 194, 249 Bogrić, Ibrahim ef. 178 Borić 249 Bošković, Stipović Ana 179 Bošnjak, Marzin 157

REGISTAR

347

Bosto, Tahir 290 Botić, Andreas 141 Božić, Pero 243 Božić, Spasoje 243 Brančić, Vojo 287 Braun, Tibor 185 Brkić, Josip 283 Budimir, Maranguz Pero 277 Budimir, Stipo 286 Bukvica, Mustafa ef. 262, 267 Buljina, Bećirbeg 157 Buljina, Mahmutbeg 157 Bušatlić, Hafiz Abdulah 138 Bušatlija, Ahmed-beg 286 Bušatlija, Haki-beg 262 Buštalija, Husein-beg 277 Caratan 117 Caratan, Nikola 123 Cavallini, Felix 275 Cistler, Rudolf 218 Cvitanović, fra Alojz 180, 181 Čabraić, Luka 124 Čehajić, Mehmed 116 Čengić 142 Čengić-Borjanin, Alibeg 118 Čengić,Husein 156 Čengić, Muratbeg 123 Čengić, Salihbeg 123 Čohadžić, Abid 161 Čohadžić, Fehim ef. 156, 161,164, 167, 168 Čohadžić, Latif Mulla 157 Čohadžić, Ruždija ef. 167 Čolić, Anto 277 Čolić, Nikola 277 Čolić, Nikola 291 Čolić, Stipo 291

Čolić, Stjepan 283 Čondić, Filip 224 Čubrilović, Branko 256 Čunković, Šefkija 164 Čurgus, Nikola 266 Čurić, Josip 283 Čurić, Nikola 170 Čuturić, Anto 262 Čvoriščec, Ivan 266 Ćorović, Vladimir 125 Ćosić, Mijo 220 Ćurić, Hajrudin 80, 177, 178 Dautbegović, Mustajbeg 277 Davidović, Nedjeljko 117, 118 Dilber, Marko 277, 290 Dilber, Nikola 286 Dimić 277 Dimić, Marko 290 Dimić, Niko 290 Dimić, Perendić Marko 277 Divanefendić, Smail 179 Dizdarević, Ahmet 111 Domaćinović 277 Domaćinović, Frano 291 Domaćinović, Stipo 286, 290 Donia Robert J. 72 Došan 158 Dragičević, Ivo 164 Dragičević, Marijan 167, 180 Dragović 109 Drinjaković 112 Dubinović, Asim 247 Dubinović, Halid 255 Dujić, Mihajlo 244 Džindija, Hasan 116

Džinić 112 Džolić 275 Đajić 165 Đaković, Luka 156, 158, 168, 169, 181 Đogo, Husein 283 Đonlagić, Ago 241 Đonlagić, Ahmed 117 Đonlagić, Hasan 116 Đonlagić, Mehmed 116 Đorđević, Toša 244 Đozo 112 Đurđević, Nikola 266 Đurendić, Risto V. 277, 287, 289 Đurendić, Vuk 277, 289, 290 Đurić, Aleksa 287 Đurić, Miroslav 243 Ekmečić, Milorad 16, 18, 44, 72, 214, 248 Ekmečić, Osman 116 Emiefendić, Hazim 9 Erber, Ana 181 Erdosy, Zora 283 Eudoxius, Tomoviecz 141 Fadilpašić Mahmudbeg 124 Fehter, Julius 141 Fejzagić, Džemal 283 Feldbauer, Samuel 275 Filipović, general 66, 227 Filipović, Josip 94 Filipović, Milenko S. 229, 230, 244, 254, 256 Filipović, Tomo 181 Fogler, Jozef 288 Forta, Salko 120, 122 Franić, Danica 283 Franić, Josip 218 Franjić, Anđeo 262

Ahmet 115 Haringon. 223. 262 Hadžidamjanović. Munib 246 Gašić. Ibrahim 290 Hadžiavdić. 118 Glođajić. 164 Goler Josip 266 Golubović 230 Graff. 18. Mehmed 116 Hadžiosmanović. eodor 277. Niko 289. 167. Mujaga 243. Carl 117 Heydušek. 95. 220. 291 Grgurić. Redžo 277 Galcinja. 39. 94. Rudolf 277 Gross. 214. H. 118 Hadži-Vuković. 283 Galić.). Franjo Josip. 168 Huzbašić. Emilija 179 Hraborski 197 Hrelja. 29. Iljas 1. 280 Fusch. R. Ludvig 277. Kazimir 262 Grubeša. Dušan 250 Gojsilović. Hadži-Bećir 116. 47. 290 Grof. 54.. Salih ef. Mato 164 Iličić. fra Nikola 176 Glođajić 117 Glođajić. 248 Hadži-Alagić. 141 Gerstl. Omer 9 Handžić. Gavro 124 Gavranović. Niko 164. Meho 111 Hadžialić. Karlo 266 Hanjalić. Milan 164 Gajić. fra Dominik 169. Josip 266 Haim.. Ernest 266 Herres. Ferdo 16. Bernard 164 Goldberger. 57. 167. Mehaga 123 Hadžimešić. Vlado 117. Jakob 275 Hajrić. Jovo 135 Gavrić. Kemal 16. 44 (I. pukovnik 120. Risto 124 Hadžić 112. 118 Hadži-Vuković. Niko 117 Hadži-Vuković. 180. Dominik 262 Ganibegović. 280. Ibrahim-aga Hvala. 290 Hirš 23 Hlavaty. 69. Hadži-Salih 156 Hamzić. Matilda 283 Iličić. 189. Ahmetaga 118. 46. 180 Iličić Kata 181 Iličić. 230 Hadžimešić. Jusuf 277 Hadžibegović. Atif 247 Hace. 117 Hadžialić. 214. 73. 247 Ganibegović. 121 Hadži-Alibegović. Tahir-beg 262 Isović. 290 Grgić. Berislav 168 Gavrić. 27. 52. Meho 115 Hajrić. Jozef 266. 260 Hanzal. 286 Goldberger. 47 Gerstl. 168. 28.348 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 160. 118 Hadži-Vuković. Adem 12. Osman 157 Husić 112 Huzbašić. 102. Franc 277. Husein-aga 246 Hadži-Dedić. 288 Halva. 169 Grozdanić. Mirjana 168. H. 118 Hadžiahmetović. 197 Franjković. . Vlado 123 Glođalić 116 Glumac. Lamija 182 Haić. Mihajlo 244 Imamović. 180 Ilić 275 Ilić. Niko 137 Gujić. 123 Hasić. Salih 156 Huzbašić Ibrahim-aga 167. 17. 21. 118 Hauptmann. M. P. Jakov 267 Grof. Milan 131 Gaković. 168 Huseinbašić. Hadži Simo 117. 3. Stipo 286. car 24. Josef 117. 16. Samuel 117. Mustafa 247 Hadži-Vuković. Đorđe 117. Meho 290 Imamović. 90. Risto 164 Gaković. Silvije 262 Freškura. Ilija 243 Ilić. Hermann 115 Gajić. Anto 164. 214. Milan 194 Gerbel. Milan 117. 77. 159 Hrvić. Josip 267 Houska. 29. 71. 16. 167. Mijo 262 Gušić. 262. Todor 117. Ruža 280 Grujičić. Kasim 173 . 141 Gjajić 165 Glavočević.). 288. sir John 69 Hasić. 225 Hadžić. Mustafa 16. 248 Imširpašić. 227 Hawranek. Ana 138 Hadži-Vuković. Mustafa ef. Ali-beg 247. 51. Eduard 185 Grgić. Mehmed 241. 121 (I. Šaćir 115 Halama.

123. 67. Josipa 267. 23. 189. Aleksa 114 Jeremić. 283 Kalaj. Anto 179 Kostić. 53. Risto 243 Jović. Jovo 114. 271. Nikola 118 Kovačević. Jefto 241. 122. 248. Nikola 137 Kočović. Mehmed 164 Konjicija Mušan 167 Kordić. 120. 192. 55. Vasilije 117 Kovačević. 256 Komadina. Smail 111 Kazazić 112 Kemura. Ivić Stjepan 277 Ivičić. 90 Kandić. 274 Kadribegović 109. 29. 246 Janković. 182. 216. Pavle 129 Kočović. 118. Niko 243 Jovanović. Avdo Hasanbegov 257 Karabegović. 271 Kalamut. Stojan 243 Jovanović. Kadribegović. Miško 256 Jovanović. Jovanka 138 Jeremić. Ivica 291 Jukić. pop Vasilije 125. Pero 137 Knez Nikola 141 Knežević. 117. 9. 118 Jeremić. 83. Stevo 287 Kolcman 197 Kolovrat. Ljubo 247 Janković. Jovo 242. Avdo S. Muharembeg 246 Karadža. 136. pop Josif 125 Kočović. 54. Čedomir L. Stjepan 287 Ivir. 122 Kovačević.REGISTAR 349 Išek Tomislav 87 Ivanetić. Vjekoslav 267 Kral. 27. Ibrahim 85. 170. 116 Karahasanović Šerif 116. 121. 214 . Anto 283 Knežević. 184. 256 Janković. Aleksije 123 Jovović Mara 117 Jovičić. Elza 283 Konjicija. Matko 287 Kovačević. Simo 278. Hadži-Huso 246 Kovačević-Kojić. 119. Salih 116 Karavdić. 278 Kolovrat. Ivo 164. Latif 164 Karahodža. 290 Jokanović. Vjekoslav 40. Vladimir 68 Izrael Berta 181 Izrael. 53. Stjepan 287 Janković. Ivan Frano 261 Juzbašić. F. 137 Kapidžić. 117 Karahmet. Đorđe 243 Jovanović. Mato Santo 167 Jandrić. 246 Karabegović. Hasan 114. Alija 278 Klaić. Milan 256 Jelić. Risto 118 Jezidžić. 26. Edhem 116 Kahrimanović. 214. 180 Kaljača. Katarina 242 Jovanović. Ibrahim 223 Karabegović. Ilija 277 Ivić. Daut-beg 241. Abdul Rezak 278. Hamdija 16. Tomislav 16. Petar 249 Kočović. Stojan 120. 289 Karahasanović. 67. 278 Jelić. 29. 118 Kokotović. Mušan 116 Karahodža. 51. Stipo 278. Ilija 241. 247 Janković. 41. Anto 291 Kolovrat. Fridrich von Dobra Voda 237 Kraljačić. Ilija 278 Jelić. 261 Klarić. 51. Halidbegov 257 Karabegović. Trifko 244 Jovičić. Mujaga 73 Konig. Božo 9 Josipović. 289 Jeremić 109 Jeremić. Ivo 180 Kock. 68. 123 Jeremić. Čedomir 287 Jozić-Baškarad. Pero 280 Kolubara 109 Koljić. Ana 283 Karabegović 109 Karabegović. Kosta 243 Kovačević. Desanka 11 Krajnc. 56. Todo 117. Jovo 121 Kašmo. Avdo 116 Karović. Josip 267 Kočić. Isak 185 Jaglučić 109 Jagnjo 109 Jakšić. 26. Bešir 121 Kamberović Husnija 2. 246 Kaprikul. Ibrahim ef. Benjamin 23. Ćamil 221 Kalaica. Jančo 241. Milan 287 Jovanović. Makso 256 Ivanković. 18. Aleksije 117. 123. 290 Karadža. 287 Kirlić. Hadži Husejin 241 Kovačević. Dževad 16.

Nikola 288 Kutleša. Jovo 287 Lukić. 112. Mahmutbeg 246 Mahmutbegović. Luka 254 Madunić. Marko 224 Marković. 286 Lukić 119 Lukić. Niko 243 Krekić Stavro 243 Kreševljaković. 16. 180 Kulijer. Božo 81. J. 158 Milanović. Stevo 241 Martinović. Savo 217 Miljušević. Salih 157 Mešeg. Murat 116 Letić. Niko 241 Matulić. 262 Lončar. 278 Marinović. 109. Dragutin 266 Kugler Angela 181 Kujundžić 109 Kujundžić. Kramo.. Kata 176 Krstanović 278 Krstanović. Josef 224 Lazić. Hamdija 9. Simo 244 . Jozef 179 Marković. Nuri-beg 246. 290 Manjo. 199 Lončar. 118 Marić. 167. Milan M. 241 Marković. 123 Kukura. 247 Maksimović. 157. fra Franjo 75 Miličević. 290 Madžar. Mijo 30 Mirković. Joca 275 Miletić. 18. 71. 181 Miletić. 68. Salih-aga 289. Juko 278. Jelena 267. Marija 179. 198. Joka 241 Mihajlović. 185 Mačkić. Nikola 125 Melchar. Milan 24. 16. Ivo 278 Madunić. 84. Dimšo 241 Marković. 242 Marković. Marko 247 Masbur 109 Matasović. Ibrahim ef. 168 Kulijer. Ivan Matin 180 Kulijer. 279 Krešić. Milan 223. Mato 179. Mustajbeg 118 Krulj. 164. Špiro 287 Marjanović. Ademaga 275 Metikoš. Blagoje 243 Marić. Ivica 167 Kulijer. Ladislaus 237 Merdan 112 Merdan. Ljubomir 283 Mazija. Ilija 241 Lopašić. Todor 9. Pero 116 Kujundžić. Zaharije 164 Kumro. Marko 243 Miličić. 240 Krekić. Ivo 164. 283 Mandžić. Vinko 262 Lang. 75 Kubović. 75. Luka 262 Ljiljak. 262 Kurtović 112 Kuruzović. Milka 181 Mešić.350 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Nikola 137 Marinović. Abdulah ef. 224 Kuš. Tomo 224 Milenković. Mathias 267 Kulijer 165. 214. Savo 243 Letić 109 Letić. Vinko 266 Mandić. Božo 243 Milošević. Ida 283 Miralem. Todor 243 Mikolji. 224 Miličević. 290 Marinović. Michael 185 Matić. 249 Mahmutbegović. Hamza-beg 262 Mirković. Petar 290 Ladro. Simo 243 Mikičić. Mihajlo 287 Marinović. 181 Kulijer. 223. Mustafa 111 Lissak Mortz 197. fra Marijan 262. Gojko 29 Kruševac. 119 Krekić. Marko 29 Marković. Ilija 287 Marinović. 72. 180. 246 Mijatović. Mehmed ef. Memiš 111 Kundurović. 111. Marietta 181 Matasović. Simo R. Jovo 291 Kršlak. Niko 241. 180 Kulijer. Nikola 170 Mandić. Vjekoslav 179 Lalić. Majer 241 Lovrić. Jovica 241 Maly. Sofija 283 Mandušić. 76. Risto 241 Marković. Stanko 223. Dionisije 254 Marković. 181 Kulijer. Niko 289. Nikola 254 Milošević. 70. Simo M. 167. Blagoje 287 Krstanović. Mihajlo 243 Mikičić. Vinko 156. Ivo Ivan 167 Kulijer Malina 181 Kulijer. Ivan 283 Krilić. Budimir 75 Milivojević. Hamid 290 Lončarević. Milan 266 Mihajlović. Radoslav 9 Lövi.. 180. 73. 170. Vasilije 116. Niko 290 Mikčić. Mato 164. Marko 156.

Ivan 26 Osmić. Ivanković. Nine 278. Matko 247 Pelesić. 247 Pejić. Jovo 241 Pavić. 278 Pranjko. Alojzije 262 Perković. Karlo 267 Orman. 261 Papo 165 Papo. 180 Nišić 112 Novak. Omer 157 Mutevelić. Vaso 254 Popović. 219. Avan 165 Muderizović. Ibraga 116 Patković. 214. Ivo 278. 134. Sivester 167 Palandžić. Salih ef. Jusuf 116. Simo 254 Popović. Johann 267 Mulić. Niko P. Gojko 287 Praljak. Jovo 290 Praljak. Vaso 254 Pavlović Niko 286 Pavlović. 240 Nikolić. Anton 179. Mitar 289 Popović 241 Popović. 247 Nikolić. Mojse 165 Pašić. Lewis 68. Pero 241 Nikolić. Josif 254 Popović. Mitar 16. 290 Petar Veliki Oslobodilac 257 Petrović. 122 Odžaković 241 Odžaković. Nikola 246 Nikolić. Bećir 109 Njuhović. 262 Mutevelić. Mustajbeg 118 . 264 Muratbegović. 70. 242 Patković. Sulejmanbeg 123 Pašović. Petar 170 Mrkonjić. Jeftan 137 Omeragić 112 Oković. Mehmed 116 Papić. 79. 246 Pilav. 218 Pajer. 257 Ognjenović. 289 Pavlović. pop Vladimir 125 Pordušić. Dušan 243 Popović. Nasto 247 Nećić. Pero 241 Mitrović Risto 241. Marko 290 Popadić. Risto 244 Nikolić. 121. 118 Muller. Simo 247 Nikolić. 135. Siniša-Lulić 243 Nikolić. Uzeiraga 118. Stevo 254 Popović. Šćepan-Burilo 129 Nikolić 109. 117 Njuhović. 170 Muftić. Nikola 278 Pavlović. A. Jusufaga 123 Njuhović. 137. 219. Ibrahim 156 Njuhović. Kasim 247 Pelesić Muhidin 2. Niko 241. Bernard 141. Hakija 165 Muftić. 185 Polutan. Jusuf 267 Mutevelić. Hamdija 283 Mumford. Heinrich 247 Pejanović Đorđe 16. Jovo J. Mustajbeg 124. Mustafa ef. 170 Nastić. Vladimir 266 Moses. Niko 181 Ortlib 57 Orvić. 111. 123 Obadić. Arif 165 Muderizović. Simo (Pečulji) 241 Nikolić. Pejić. 221 Muderizović. Omer 116 Onhajzer. Zaim 241. 90. Aleksandar 256 Popović. Todo Niković Todo 123 Ninić. Marko 241. 83. Hakima 257 Musić. general 120. 290 Popadić. Hasan 114 Pilav. 9 Pelesić. Ivo 218. Schiffer 185 Mrljić. Rafo 262 Palalija 112 Paloš. Vasilije 118 Popović. 136. J. 182. Husaga 123 Pollaschek. 18. Slavoj 237 Numanagić. Vjekoslav 181 Perčinlić. Pero 289 Pecsy. Nikola 283 Pandur. Ibrahim 157 Oroz. 241. 247. 139.REGISTAR 351 Mitrović Đorđo 241 Mitrović Niko 243 Mitrović. 138. 247 Perčinlić. Stanko 137 Poljo 109 Ponjavić 275 Popadić. Blaž 262 Praljak. Joso 256. 214. Avdaga 123 Muftić. Boško 278. Mulaga 167 Poljašević. Franjo 179 Prašo. Osmo 247 Ostojić. Julije 217. Vranjo 179 Pavković. 255. Krsto 243 Petrović. Avdo 116 Pašović. Hivzi ef. 69. 256 Mitrović Svetozar 241 Molnar Eugen 266 Momčilović.

Anton 237 Stefanović. 81. Ali ef. Maria 117 Schmid. Pero 289 Šandrk. Jovo 243 Stoger. 14 Sandić. Branko 255.352 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mato 256 Sokolović 117 Sokolović. Ivan 278. Vladimir 185 Stokić. Muhsin 257 Rodžo. P. Ahmed 156 Salihagić. 165. Marija 179 181 Stjepan. Milan 267 Selimović. Derviš 157 Salihagić. Mićo 220 Sokolović. 141 Rustembegović 230 Rustempašić. Mujaga 156 Salom. . 167 Salihagić. Nusret 16. Marko 280 Rišner. Nedim 16 Šehić. 167. Cvijan 243 Stojanović. eodor von 95 Spasojević. Redžo 247 Salihagić 165 Salihagić. Atif 132 Radić. Ferdinand 16. 291 Radović. Ajanović Sajma 133. 286 Subašić. 256 Stanišić. 118 Redžić. Hadži-Osman ef. Jakob 117. Rifat-beg 262 Sunarić. Muhamedaga 156. Simo 244 Sirbubalo. Ahmed ef. Simo 115. Vinko 287 Šarac. 262. Ilija M. Mehmed 116 Sirbubalo. Đorđe 254 Stojanović. 168 Stojanović. Jovan 115 Radovanović. 47. hadži Nezir 161. Nurbeg 131 Šahbaz 112 Šahinović. Novak 224 Radoljević. Edhem-aga 161. 287 Sarkotić Stjepan 130 Sauter.. 214. Josip 283 Russ. Eduard 267 Sadić. Venzel Stjepić. 274 Schonfeld. 256 Simić. Jozefina 256 Sarić. 167. Mehmed 267. Edmund 237 Stoisavljević. 118 Rašidkadić. 247 Šiljak. Jakov 243 Stojanović. Milivoje 287 Radović. Ilija J. 165. 291 Sudžuka. Prepoljac. Đorđe 287. Stjepan 286. 287 Šandrk. 170 Rezaković. Valentin 266 Stipić. 262 Šandrk. Hasan 116 Šiljak. Cvijan 243 Radović. 45. Ibrahim ef. Milan 254. Milan 117. Simo 243 Subašić. Ibraga 118 Selimović. 118.. Lazo 244 Stark. Stipo 280 Šandrk. Franc 224 Rizvić. 118 Rašidkadić. Vladislav 221 Sočo. 137 Simić. Mato 167. Timotije 116 Sosansky. Milan 266 Purivatra. hafiz Hajdar ef. Milan 254 Šiljković. Alaga 117 Rovinskij. Hasan-beg 262 Rustempašić. 278. 16 Sulejmanpašić. 157 Ribičić. Simo 116 Sokolović. 214 Rujić. 162. Leo 288 Schwarz. 170 Salihagić. Ibrahim 116 Sieber. Ilija 278. hadži Mujaga 165 Rezaković. Omer 120 Šadimlija. Enver 16 Redžo 109 Renner. 267 Rustempašić. 157 Salihagić. Mijo 262 Šandrk. Cvijan 243 Stanišić. Muhamed beg 278 Ružička. 13. P. 177. Salih 116 Skarić. 214. Johann 116 Starkowski. Herman von 274 Schlamp. Ušćuplija Abraham 278 Samardžić. 170. Radovan 12. Mitar 241 Stojić. Anka 256 Spitzer. 291 Sarić. 290 Šandrk. Nikola 244 Steinmetz. Kuzman 254 Radošević. Aleksije 116 Prodanović. 112 Rezaković. Heinrich 116 Stambolija. 117 Šačić. Heinrich 109. Hadžija Ibrahim 156. Mulaga 167 Sugar. Johanna 283 Stepanek. hadži Ibrahim 165 Salihagić. Vilhelm 237 Simić. Mathias 165 Sedlecky. Tomo 278 Radušić Edin 9 Rašidkadić. Asim ef. 206. Nedeljko 256 Stokić.

Mujo Vudanović. Milan 117 Vuković. Marija 283 Štadler. Ahmed Vreto. Anton 237 Zametica 112 Zaradija. Mato 180 Trto. Pero 119. 117 Tafro. Abraham 185 Vasilije sv. 283 Šimunović. Risto 117 Tošović. Ilija 291 Trifković. Boško 291 Topić. Suljaga 170 Vancaš Josip 72. Stjepan 287 Udovičić. Reuf 165 Tuzlak 112 Tuzlančić. 184 Vasić 275 Vasić. Angelina 283 Vujičić. 142 Vehabović. Tahir-aga 289 Vinter. Terezija 179 Šupa (Šupić). Carl 237 Vajzović. Marko 262 Trogrančić. Zahid 291 Tadić. Dragiša 214 Trifković. Muhamed 116 Tafro. Nikola 135 Tepić.REGISTAR 353 283 Šimunac. Franjo 287 Vodopija. Vid 110 Vybiral. Salih 117 Tafro. Petar 127 Tomasović. Risto 110 Šunkić. Ivan 266 Ušto 112 Uzunović. Lazar 218. Glišo 224 Šunjić. 123 Tomašević. Mato 262 Vukelić. Tomislav 283 Topal. Mustafa 267 Vejzović 230 Veli-paša 94 Venzel Sjepan 115 Višekrunić. Karlo 262 Šljivo 112 Špez. Mileva 242 Trogrančić. fra Augstin 176 Tadin Kalikst 170 Tafro. Alaga 117 Trhulj. fra Dragutin Daniel 176 Šumež. Pero 278 Vasilj. Esad 9 Tješić. Martin 9. Ante 157 Todorov. Andrras 283 Tomašić. Simo 117 Tomašević. Hadži Todo117 Vuković. Vasilije 117 Vuletić-Vukasović. Hafiz 165 Tutnjević. Ibrahim 165 Tutnjević. Osman 157 Šundurika. Avdo 117 Tunguz. Todo 137 Tomašević. Hadži Ibrahim 116 Tataragić. Milan 13 Vasić. Bećir 117 Tuno Bećiraga 123 Tutnjević. Hašim ef. fra Marijan 176 Topić. 120 Tuno. Gavro 129 Vuković Hadži Milan 125 Vuković. 256 Trhulj. 180 Vreto. 221 Vidimlić. Marija 176 Trogrančić. Tuno 243 Tataragić. Arso 110 Šundurika. Tomo 115 Tomašević Vaso 123 Tomek. 70 Urbanek. Stjepan 267. Tane 117 Tulek. Zvonimir 267 Vay. Jovan 289 Topić. Tane 117. 262 Tufekčić. Ljubo 287 Topić. Tomo 289 Topić. Selim 115 Šumanović. Hasan 156 Trbuhović. Osman-paša 23 Topić. Mustafa 116. Jozo 156. 170 Štambajs. Konstantin 117 Tošović. Oto 57 Šukalo. Draginja 179 Trifković. Ema 256 Vrban. 125 Vuković. A. Muhamed 116 Šukalo. Stjepan 266 Ubović. Mujo 117 Tufekčić. Dušan 266 Tihić. Bajraga 123 Tuno. Zora 283 Vuković. Petar 179. Franz 266 Tomljenović. Halil 117 Vajda. Julka 181 Vrban. Tufekčić Tomo 278 Tošić 121 Tošović 109 Tošović. Hadži Niko 117. Nikolaj 12 Tomac. Hamid 157 Šumež. 157 . Kosta 287 Topić. Salko 116 Tajšanović 249 Tanacković. Miloš 137 Tomašević. Salih 115 Tepavac. Gavro 117 Tufekčić. Ibrahim 50 Tešanović. Vladimir 117 Travljanin. Avdo 165 Tutnjević. Salih 117 Trifković. Frano 167 Trogrančić-Kulier. fra Ivo 169 Vujičić. Lugušić Ilija 278 Trifunović. biskup 169.

fra Jozo 180 0Žalica. Čengić Huseinbeg 123 Zurunić... Emanuel 266 Zlatar. Behija 12 Zrelec. 219. 118 Zulfikarpašić. Dragoljub 267 Žilić. 224 Zulfikarpašić. Emilie 179 Zečić. Zdunić. Husein-beg 115. Hakija 242 Zeman. Martin 217. Teodor 54 Zvonigradski. 220. Dušan 224 . 218. Hasan 247 Žunić.354 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

.

Husnija Kamberović Lektor: Mr. 71000 Sarajevo. Marija Bačvanski DTP Tarik Jesenković Štampa: DES. Sarajevo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške .iis. Halima Sofradžija Prijevod rezimea na njemački jezik: Dr. Sarajevo Alipašina 9. Husnija Kamberović Urednik: Dr. Štampanje ove knjige pomogli su Fondacija za izdavaštvo-nakladništvo. Bosna i Hercegovina www. stoljeća Izdavač: Institut za istoriju. Sarajevo Za štampariju: Džemal Bašić Sarajevo 2004. i 20.unsa.Iljas Hadžibegović: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19.ba Za izdavača: Dr.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->