Iljas Hadžibegović Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20.

stoljeća

HISTORIJSKE MONOGRAFIJE Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik Dr. Husnija Kamberović Recenzenti: Dr. Husnija Kamberović Mr. Muhidin Pelesić

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 908 (497.15-21) “18/19” HADŽIBEGOVIĆ, Iljas Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća / Iljas Hadžibegović. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2004. - 354 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 1) Bibliografija: str. [333] - 338 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst ISBN 9958-9642-2-8 COBISS.BH-ID 12895494 Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-951/04 od 12. 03. 2004. godine na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (“Službene novine Federacije BiH”, br. 49/02 i 37/03), knjiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20 stoljeća” autora Iljasa Hadžibegovića je oslobođena poreza na promet.

ILJAS HADŽIBEGOVIĆ

BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI NA RAZMEĐU 19. I 20. STOLJEĆA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2004.

Majci Behidži i ocu Sulejmanu

SADRŽAJ

Uvodne napomene ....................................................................... 7 Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća ....................................... 11 Foča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918................... 93 Fojnica 1878-1918 .................................................................... 143 Privredna i etnička struktura Tuzle za vrijeme austrougarske vladavine............................................. 187 Banjaluka na raskršću novih socijalnih ideja .............................. 215 Modriča 1878-1918 ................................................................... 227 Bugojno. Stanovništvo, privreda i društveni odnosi od 1878. do 1914........................................................................ 259 Zaključne napomene.................................................................. 293 Prilozi ........................................................................................ 299 Izvori i literatura ........................................................................ 333 Registar geografskih naziva........................................................ 339 Imenski registar.......................................................................... 346

UVODNE NAPOMENE

K

njiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća bavi se značajnim, a nedovoljno istraživanim fenomenima u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Istraživanja saobraćaja, privredne aktivnosti, socijalne, vjerske i etničke strukture, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, pored naslijeđenih društvenih struktura (klasa i slojeva) stvorene nove, domaćeg i stranog porijekla, s drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu, reformama zaokupljenu Osmansku carevinu zamijenila Austro-Ugarska monarhija, evropska birokratska pravna država, koja smišljeno i uporno gradi novi sistem vlasti, s ciljem da u svoj državni organizam ekonomski, politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Te namjere počela je ostvarivati još za vrijeme vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, a naročito poslije definitivno uspostavljenog mira i pravnog poretka. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvoj nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene, prije svega zbog toga što nije stvarao domaću akumulaciju kapitala, odnosno, što eventualnog vlasnika nije motivirao da kapital stavi na raspolaganje domaćoj industrijalizaciji, ovdje se modernizacija proizvodnje i društva ne odvija unutrašnjim, domaćim razvojem nego podsticanjem s vana, inicijativom države i stranog privatnog kapitala. Otuda su se na razmeđu XIX i XX stoljeća, gradovi u Bosni i Hercegovini

Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu i. godine stekla status gradova. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta. Tuzla je primjer industrijskog grada. godine. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanoj trgovini i saobraćaju. napisane brojne monografije o pojedinim gradovima koje. koja sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. ali s istaknutom vojnostrateškom funkcijom prema Crnoj Gori. ali su. dok je većina ostala na zanatstvu. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. bez pretenzija da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. s dosta lokalnih i regionalnih obilježja. bilo da se radi o njihovim vanjskim. Do sada nije napisana nijedna monografija o bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. vidljivim. manje vidljivim elementima.8 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u svakom sluča- . ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. ekonomski stagnira. na kraju. tu je Bugojno. ili unutrašnjim.. Osim uvodne studije. U svakom slučaju. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). Foča je za osmanske vladavine. izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. Iz svega proizilazi da je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. s različitim pristupima. nego fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. Bez obzira na sve teškoće. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. Zenica). Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kome izrastaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. u stvari. historija sukobljavanja tradicije i modernizacije.. pa čak ni u odnosu na razvoj jugoslovenskih sjevernih pokrajina. odnosno gradske općine. a krajem XIX i početkom XX stoljeća. gradovi su se učvrstili kao vitalna središta kulture i civilizacije Bosne i Hercegovine. razvijali neravnomjerno.

Jajce. Sarajevo. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. i drugi. Zenica. 1960. 1987. 1988. Rogatica. Modriča. Travniku i Konjicu. Konjic. Radnički pokret Zenice do 1941. kada se ona usredsređuje samo na stotinu ili pedeset godina najnovije historije (Tuzla. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. proširuju naša znanja o njihovom razvoju krajem XIX i početkom XX stoljeća. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). 1980. Tu je i nekoliko autorskih monografija. Grupa autora. 1985. Zenica. Omer Hamzić. s namjerom da obrade učešće i ulogu pojedinih gradova u revolucionarnom radničkom pokretu. Martin Udovičić. Sarajevo. Pri tome su primjenjivana dva pristupa: prvi. Za pomoć koju su mi pružili prilikom rada na ovoj knjizi zahvaljujem se asistentu Edinu Radušiću te recenzentima dr. Božo Jokanović. Jajce. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave.)** Svakako. Gračanica. 1966. među kojima izdvajamo: Radoslav Lopašić. Husniji Kamberoviću i mr.UVODNE NAPOMENE 9 ju. Fojnica. Esad Tihić. Modriča. Banja Luka. Rogatica.* Za temu ove knjige interesantne su brojne monografije gradova koje su pisali pojedinci ili grupe autora. 1986. Sarajevo. njenu pojavu valja razumijevati samo kao pokušaj da se historiografska istraživanja ove vrste pokrenu s mrtve tačke. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB. 1969. uz želju da se u dogledno vrijeme pojavi još koja monografija sličnog sadržaja i historijske problematike. Među njima ističemo monografije o Sarajevu. Gračanica itd. Bihać. Travnik. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. Hazim Eminefendić. III. Zagreb. 1981. u narodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalizma. 1943. čime bi bio započet i proces sistematskog rada na pisanju cjelovitog historijata bosanskohercegovačkih gradova. Sarajevo. Tuzla. kada historija grada obuhvata period od njegovog osnivanja do savremenosti. Modriča sa okolinom u prošlosti. Fojnica kroz vijekove. . Hamdija Kreševljaković. 1986. ** Grupe autora napisale su sljedeće monografije: Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945). time se ne želi reći da će ta praznina u historiografiji biti ispunjena sadržajem ove knjige. Bihać i Bihaćka krajina. Naprotiv. Muhidinu Pelesiću. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Brčko. 1978. * Todor Kruševac. 1990. Fojnica – Sarajevo. na temelju čijih recenzija je Naučno vijeće Instituta za istoriju u Sarajevu prihvatilo da štampa ovu knjigu u okviru svoga izdavačkoga programa.

.

odnosno. Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju. duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modernizacije. trgovine i razgranatog unutrašnjeg i međunarodnog saobraćaja između Istoka. 1978. U svakom slučaju. uglavnom. po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli. godine? Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. kakav je odnos bosanskohercegovačke urbane tradicije. etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena. a ne načina života. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699. 7. u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta.1 što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala. koja uzima maha nakon austrougarske okupacije 1878. osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada. Turci su donijeli nov tip grada. nego i u vjerskoj. Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova. 1 . funkcije su im raznovrsne. godine. str. odnosno Mediterana i srednje Desanka Kovačević-Kojić. bilo da su igrali značajnu ulogu kao središta zanatstva. Sarajevo. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države.PROBLEMSKI OKVIRI IZUČAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH GRADOVA NA RAZMEĐU XIX I XX STOLJEĆA O snovno pitanje koje se nameće prilikom istraživanja bosanskohercegovačkog grada na razmeđu XIX i XX stoljeća jeste da li je on na pragu novog doba prerastao iz orijentalno-balkanskog u evropski grad.

SANU. 20. 63-71.. Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. tabaci itd. bravadžiluk. administrativnim. hanovi i Behija Zlatar. 2. POF. bezistani. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske. Posebna izdanja knj. Varoš je predstavljala gradsko naselje (ili dio naselja) koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom. hisar i kale) i otvorena gradska naselja (varoš. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Balkanološki institut. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i 3. str. medrese. 2 . POF.). Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije. Beograd 1988. da ima čaršiju i sedmični pazarni dan. kasaba i šeher). U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk. kazandžiluk. bilo da se radilo o političkim. medrese. Seriju članaka o formiranju gradova u Bosni i Hercegovini napisao je Adem Handžić. tekije. Beograd 1974 (takođe je obradio gradove Tuzlu.. Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama (dućanima). Osmanska klasifikacija gradova razlikovala je utvrđena mjesta (palanka. Beograd 1984. bezistane. 1977. stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo (najmanje jedan džemat). Posebna izdanja 36. sarači. hamami. Sarajevo. XXV/1975.2 Veći bosanskohercegovački gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela: čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada. hamame. vojnim. mektebe. u zborniku radova Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Balkanološki institut SANU. vjerskim. Zvornik i Derventu u 16. kulturno-prosvjetnim i drugim funkcijama. privredne i kulturne pretpostavke: 1. Isti. karavan-saraje i sl. XXX/1981. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije. Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. vijeku). Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Jugoslavenski historijski časopis 1-2. Sofija 1972. Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane. Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova. Uloga države i vakufa. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. Zbornik radova. Evrope i obratno. U našoj literaturi o pitanju razvoja gradova mnogo je citirano djelo bugarskog istoričara Nikolaja Todorova. Sintezu ove tematike dao je Radovan Samardžić u radu O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka.12 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Isti. 2.

U okviru islamske kulture i civilizacije oni su izgrađivali svoju posebnost”. kao i u drugim osvojenim zemljama nastupao kao religija. Čaršija je bila mjesto gdje se govorilo više jezika. odista. dobrim dijelom čak i stare narodne običaje. 13. Hrišćani nastanjeni u gradovima prihvatili su islamski stil života. str. 4 M. što je neposredno doprinosilo brzom razvoju gradova. U ovom smislu ilustrativan je sljedeći zaključak R. materijalne i socijalne kulture”. muzici itd. 7-41. 34/1986. 13-14. katolici) koji nisu primili islam nisu ostajali van uticaja ove kulture i civilizacije. kultura i civilizacija”. 5 M. Tu su bile džamije. vezu. načinu odijevanja. Islamizacija. kultne predmete i dr. posebno usljed 3 . Svaka etnička grupa govorila je svojim jezikom. što je bilo izraženo u jeziku.. Zapadnih uticaja nesumnjivo je bilo. Prihvatana je odjeća turskog kroja. a službeni jezik bio je turski. Pristupno predavanje u ANUBiH. porodičnom i društvenom životu.5 Milan Vasić. godine str. u mnogočemu postao područje jedne civilizacije zajedno sa zemljama istočnog Mediterana. održao 8. pripremanja hrane. maja 1990. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. melosu i u mnogim drugim oblicima duhovne. čije je usvajanje vodilo velikim promjenama u njegovom svakodnevnom životu. Zbornik Matice srpske za istoriju. str. jevrejske sinagoge i vjerske škole. Islamizacija je odigrala prvorazrednu ulogu u širenju islamsko-orijentalne kulture i civilizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. Samardžića: “Balkan je. pravoslavne i katoličke crkve. Vasić.4 Dalekosežne su bile i etničke posljedice islamizacije. zavisno od prisustva pripadnika raznih naroda.3 “Zajedničko življenje i usvojeni uticaj hrišćana i muslimana slivali su se često u lijepu uzajamnu harmoniju što se osjeća u: muzici. S obzirom na to da je islam u Bosni i Hercegovini. običajima i sl. po ugledu na muslimanke. jer je ona unosila novu podjelu unutar svakog etnosa i jer je prelazak na islam značio odvajanje od vlastitog etnosa. Time je dio islamiziranog bosansko-hercegovačkog stanovništva uključen u tokove islamsko-orijentalne kulture.. Isti. pjesmi. br. Vasić. mada su “muslimani balkanskih naroda (…) u većini očuvali svoj jezik. 13. književnosti. a mnoge hrišćanske žene skrivale su lice. “politička ideologija. 13 karavan-saraji. Ni dijelovi stanovništva (pravoslavni. Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu. Islamizacija. str. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. njegovim širenjem i prihvatanjem stvarana su uporišta osmanske vlasti. što se ogledalo u unutrašnjem opremanju kuća.

O gradskoj civilizaciji. nije narušio levantsku atmosferu po kućama i u porodičnim sredinama Balkana”. O gradskoj civilizaciji. godinu dana nakon okupacije. niti jahati dobrog konja. mostovi. Samardžić. 6 R. podignuti u znaku prolaznosti svega što neposredno nije stavljeno pod božije okrilje”. pa čak i kuće uglednih i bogatih ljudi bile su trošne građe. Posljednji osmanski i prvi austrougarski popisi stanovništva potvrđivali su osmansku fizionomiju grada. kao što su kuće za stanovanje.. dućani. javni hamami. itd. U osmanskoj tradiciji najcjenjenije su bile zadužbinske građevine u čijoj su sjeni nicali gradovi. Ni složeniji prodor tih uticaja u XIX veku kad su sa strane unošene političke ideje i knjige jednako kao namještaj i odeća. samo djelimično uspjela.. Posljedice stava osmanske države prema gradovima kao političkim. medrese. str. imareti. Zbog toga je Austro-Ugarska. *** Od osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini iz XIX vijeka nisu naslijeđeni pouzdaniji statistički podaci o stanovnišvu uopšte. piti. Stambena kultura bila je različita. R. dok su u socijalnom sastavu većinu činili nosioci gradske privrede – zanatlije. ove građevine isticale su se ljepotom oblika. pa ni o gradskom jer su svi njeni popisi bili usmjereni na utvrđivanje poreskih i vojnih obaveza podanika. ali i zbog političke i verske vezanosti pojedinih naroda Turske za taj deo sveta. zavisno od vjerske i etničke tradicije i ekonomsko-socijalnog statusa u društvu. “bar prema sokaku skromni.14 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koji je po vjerskoj strukturi ostao s apsolutnom muslimanskom većinom. 5. nastojala utvrditi statističku sliku svoje novostečene provincije – Bosne i Hercegovine – u čemu je. u drugoj polovini XIX vijeka. Samardžić. . Ali. česme. sve to nije moglo osporiti u suštini levantski karakter gradske civilizacije na Balkanu. zbog niza nepovoljnih okolnosti. trgovci i radnici. privrednim. zabilježeno i prisustvo velikog broja lica koja su živjela od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora egzistencije. Ostali objekti. unošenja pojedinih elemenata materijalne kulture. Namijenjene opštem dobru i koristi (džamije. vojnim i kulturnim središtima došle su do punog izraza i na bosanskohercegovačkom prostoru.) i podizane od čvrstog materijala.6 Vlasti su propisale razlike u nošnji za muslimane i nemuslimane. s tim što je u većini gradova. a siromašni građani nisu smjeli nositi skupocjenu nošnju.

Ortschafts-und Bevölkesungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszählung-Ergebnisse vom 1. trećem popisu bili primijenjeni najnoviji propisi koji su važili u Austro-Ugarskoj i uvažavani specifični bosankohercegovački odnosi. Uspostavljanje skupne rubrike za sva nepoljoprivredna zanimanja predstavlja gotovo nesavladivu prepreku za analizu socijalne strukture gradskog stanovništva. broj kuća. oktobra 1910. iz 1885. 1886. godine. Na osnovu ovih popisa izrađene su sve tabele o demografskim kretanjima. godine. Mada su u ovom. Sarajevo. Prije pristupanja trećem popisu stanovništva Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu osnovala je. Zbog toga se podaci o gradovima moraju. samo djelimično može upoređivati s ranije prikupljenim podacima. a posebno za utvrđivanje promjena u vjerskom. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. naročito kada je riječ o broju kuća i stanova. 1912. 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Statističko odjeljenje koje je imalo zadatak da pripremi i provede popis stanovništva 1895. Sarajevo. utvrđen je broj naselja i njihov status.7 Različiti popisni princip u sva četiri popisa čine osnovnu teškoću za proučavanje promjena u sastavu stanovništva uopšte. kao i drugim. aprila 1895).. maja 1885).. uzimati s izvjesnom rezervom. dok je statistička slika ekonomsko-socijalnog stanja bila ograničena na važnija zanimanja i popis odraslih muških osoba. Posljednji austrougarski popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1910. 7 . godine i nudi bogat i raznovrstan statistički materijal koji se. Hauptresultate Vokkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. 15 Prvim popisom stanovništva. Sarajevo. broju stanovnika i njihovoj socijalnoj strukturi. 1880). etničkom i ekonomsko-socijalnom sastavu gradskog stanovništva u pokrajini na razmeđu XIX i XX stoljeća. U izučavanju gradova dodatnu teškoću predstavljaju njihove teritorijalne promjene koje se teško mogu pratiti i ukalkulirati u analize pojedinih pitanja. početkom 1894. 1907. Sarajevo. socijalnoj. nažalost. i nakon kritičkog ispitivanja. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. prisutnih stanovnika i njihova vjerska struktura.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Izvjesne slabosti koje sadrže popisi stanovništva za proučavanje gradova ublažavaju podaci o privrednim aktivnostima u zemlji (1904. Sarajevo. 1896. vjerskoj i etničkoj strukturi u ovoj studiji. i Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. godine. iz 1879. ni tada nije dobiven potpuni statistički materijal. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.

Za proučavanje gradova posebnu vrijednost imaju onovremeni časopisi. Imamovića. Prilozi Instituta za istoriju. 11-12. 99-211. te kalendari i spomenice društava “Prosvjeta”. Pejanovića. Kruševca. Zagreb 1978 (Dijelove koji se odnose na BiH uradio je mr Dušan Berić). Odjeljenje društvenih nauka. Iljas Hadžibegović. Dž. Sarajevo. M. LXXIX. T. Posebna izdanja. T. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. godine. do 1914. 1976. Bogičevića. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. 8 . u širim aspektima ovog stanovništva. N. svojevrsnim podacima. Šarca. N. E. 183-200. Begovića. Posebna izdanja. knj. do 1918. te sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za BiH o stanju obrta. R. koji je izlazio od 1898. knj. I. Mada se nijedan autor nije neposredno bavio historijatom bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. ANUBiH. Hadžibegovića. Sarajevo 1987. br. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Juzbašića. Kraljačića. “Gajret” i “Napredak”.. do 1916. LXV. veliki doprinos ovoj temi dao je Ferdo Hauptmann u studiji Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918).8 Ovdje ćemo pomenuti samo neke autore: F. Kreševljakovića. i 1912. O ovom periodu bosanskohercegovačke historije postoje brojna vrijedna naučna historiografska i druga djela. Kapidžića. Bosnien und die Herzegowina untver der Verwaltung Osterreich-Ungarns. ističu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) i Bošnjak. 188-202) on je analizirao razvoj gradova sa stanovišta moderne urbanizacije i produbljavanje diferencijacije između Fedinand Schmid. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. jer sva ona. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. Ekmečića. Sarajevo 1983. godine) koje su Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu povremeno prikupljale i publikovale u zvaničnim Izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906.9 U tematskoj cjelini Gradovi i gradsko stanovništvo (str. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). među kojima se. Dušan Berić. Odjeljenje društvenih nauka knj. H. 9 Ferdo Hauptmann. Šehića. Hrelju. Hauptmana. Đ. Bibliographia historico-oeceonomica Jugoslavie. Schmida.. knj. M. F. B.16 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. Gerbel. Papića itd. ANUBiH. M. godine. potenciraju odnos tradicije i modernizacije. 18. K. zatim izvještaji Trgovačke i obrtničke komore od 1910. 1914. Besarovića. str. P. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. 1913. Redžića. Leipzig. trgovine i prometa njezinog područja u godinama 1911. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/ 1988. V. H. Sugar-a. 12. M. dragocjena i nezaobilazna za izučavanje gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982).

što se. Hauptmann je ovdje ukazao na “dva glavna nosioca tradicionalizma u gradskoj privredi – agrarni i sitnozanatlijsko-trgovački elemenat – koji su još uvijek brojčano jaki i prisutni u gradovima da udaraju pečat svom gradu. Ovakav razvoj je otežavao i usporavao izrastanje domaće građanske klase na osnovama domaće zanatske i trgovačke djelatnosti. 196-197). pa njihove zanatlije i trgovci drže lokalnu trgovinu i domaću zanatsku proizvodnju ugroženu konkurencijom jeftinije industrijske robe i sputanu konzervativnim esnafskim mentalitetom. No.. kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon protjerivanja muslimanskog stanovništva iz gradova. jer je sve do 1918. Bošnjaci. unutar gradskog stanovništva. To se ne održava samo u opštem i neujednačenom porastu gradskog stanovništva. najbrojnije gradsko stanovništvo. ili svima utoliko zajednička. u promjenama njihove socijalne strukture i narušavanju tradicionalnih okvira gradova. u njima ostala agrarna većina. prije svega. podvrgavaju pojedinca normama svoje zajednice.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. što u procjepu između naslijeđenog i modernog – ´evropskog´ . koji preuzimaju razne poslove. Socijalno. jer u njima nije napravljeno mjesto za migracije sa sela i stvaranje seljačkog temelja za razvoj nacionalnog građanstva. već materijalno im za ovakvu vodeću ulogu nedostaju sva sredstva” (str. bila ta u jednom slučaju muslimanska. 17 sela i grada. vidljivih i spolja. posebno u vanjskoj trgovini. Mada se pojavljuju novi socijalni slojevi. Zbog toga znatan dio muslimanskog esnafskog građanstva razvojno počinje da stagnira. Analizirajući ovaj razvoj Hauptmann konstatira da je “urbanizacija i prodor kapitalističke privrede nailazila na teško savladive prepreke u zaostaloj agrarnoj strukturi zemlje i da se prema tome građanska klasa – za razliku od stanovnika u gradovima u BiH – formira iz domaće podloge ne baš neznatnim dijelom na bazi poljoprivredne djelatnosti” (str. odnosi na cjelokupnu trgovačko-zanatlijsku strukturu domaćeg građanstva. takođe.. u drugom srpska ili hrvatska. prirodno. sporo se snalaze.´švapskog´. koji potiskuje čaršiju i kao mjesto informacija i komunikacija s njenog dotadašnjeg privilegiranog po- . 193). nego. Priliv novca poslije okupacije unosi promjene u kojima su se najbolje snašli jevrejski doseljenici (aškenazi) i srpski trgovci. nema ni urbanizacije većih razmjera. koja bi ubrzala promjene u naslijeđenoj socijalnoj strukturi gradova. traži očuvanje svog identiteta. Industrijalizacija u Bosni i Hercegovini ne odvija se brzo. Pored njih i mimo njih raste moderno građansko društvo. oni su najjača grupa i. “evropski” grad. u gradovima ne dolazi do brze i radikalne promjene u socijalnoj strukturi.

Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. Drugačijim pristupima. Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. Nosilac i reprezentant tog novog društva (pored daljeg postojanja brojčano jakog tradicionalnog sitnograđanskog sloja) “mogu biti samo homines novi – pojedinci. među kojima domaći ljudi ne dostižu polovinu njihovog broja. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. str. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. XXVIII-XXX. godine X. Što se tiče preduzetničkog građanstva i tu je izostao domaći sloj aga i. Beograd. Godišnjak Društva istoričara BiH. Među njima najviše je došljaka. 1989. javljaju četiri kategorije: vojnik – oficir. Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. 1974. prema Hauptmannovom mišljenju. Kulturno-prosvetna. 12). 1930. Historija srpskog naroda VI-1. a ne privredni uspon zemlje.10 Milorad Ekmečić. pa zbog toga čitaoca upućujem na Bibliografiju istorijskih radova H. godine. 10 . knj. 1955. Beča. Isti. Godišnjak Društva istoričara BiH. Isti.18 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. XX. “nema gotovo primjera da bi se bh aga pretvorio u industrijalca”. str. Kreševljakovića koju je objavio Hamdija Kapidžić u: Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine. 1939. ložaja. ona ga formira i podiže. (Posebna izdanja. 1983. Isti. Stanovništvo.12 Hamdija Kreševljaković napisao je 147 historiografskih radova i većina ih se odnosi na razne aspekte izučavanja bosanskohercegovačkih gradova. ovaj ugledni historičar udario je temelje i za izučavanje bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. On nije prisutan u Bosni i Hercegovini i ne doprinosi formiranju domaće industrijske buržoazije. Isto. 1979. 1977-1979. Sarajevo. 1972-1973. Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini. Isti. Rezultatima svojih dugogodišnjih istraživanja bosanskohercegovačke historije za vrijeme austrougarske vladavine. preduzetnik i radnik. 12 Đorđe Pejanović. Među novim građanstvom najjači su činovnici. pa je njegova osobenost to da ono živi od države. značajan doprinos izučavanju ove naučne oblasti dali su u svojim radovima Hamdija Kreševljaković. zaključuje F. Isti. zaključuje Hauptmann. ali omogućuje zaradu i diferencijaciju bosanskohercegovačkog društva. 197). god. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. 1948. SANU. 83-104. Sarajevo. 1959. Sarajevo.. Društvo.11 i Đorđe Pejanović. Hauptmann. 419-424. Tu se. Za uspon novog građanstva nedostajala je privredna osnova. 1953. 11 Milorad Ekmečić. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Zbog toga je mjesto prepustio stranom preduzetniku koji svojom firmom upravlja iz Trsta. Sarajevo. godine. god. 2. godine. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. najbrojniji su Srbi i ima ih gotovo kao Hrvata i Bošnjaka zajedno. Sarajevo. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Isti. Sarajevo.. Beograd. činovnik. Od domaćih. koje su nova vlast i privreda izbacili na površinu ili doveli u BiH” (str. Beograd. Minhena i sl.

do 1910. posebno. musli- . ekonomskih.34%). 19 *** Na demografske promjene u Bosni i Hercegovini poslije 1878. Sudeći prema rezultatima popisa stanovništva najsnažnija demografska ekspanzija zabilježena je u razdoblju između prvog i drugog popisa (1879-1885). uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje (1879. odnosno. U trećem periodu. godine pravoslavno stanovništvo zabilježilo je priraštaj od 328.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Priraštaj iznad prosječnog za cijelu zemlju zabilježen je u sarajevskom gradskom srezu i u svim srezovima koji su se nalazili u graničnom pojasu prema Hrvatskoj. godine. doseljavanjem stranaca i povećanim prirodnim priraštajem kao biološkom reakcijom na raniji period ustanaka i nesigurnosti. Austro-Ugarskoj. ali s nejednakim intenzitetom u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Izgradnja saobraćaja i učvršćivanje pravnog poretka u zemlji uslovili su ravnomjerniji priraštaj koji više nije zavisio od blizine austrijske granice nego od prirodnog priraštaja. Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (Novopazarski sandžak). što je bilo uslovljeno nepotpunim prvim popisom stanovništva. migracije stanovništva koje su najbolje odražavale nove društvene promjene. priraštaj stanovništva tekao je normalno i bio je veći od prosjeka u obje polovice Monarhije (u prvoj deceniji XX stoljeća Austrija i Mađarska imale su godišnji prirodni priraštaj po 0. godine) i naglo presijecanje trgovačkih veza s balkanskim tržištem. Već u narednom desetogodišnjem razdoblju dolazi do mirnijeg priraštaja. Od 1879. do 1910. pojačana privredna aktivnost i. Austrougarska vladavina u Bosni i Hercegovini nije jednako uticala na demografska kretanja kod pojedinih vjerskih i etničkih zajednica.933 (66%). među kojima treba posebno istaknuti slijedeće: promjena vladajuće sile znatno drukčije od prethodne. Unutrašnjost zemlje. godine). društvenih i političkih uslova koji su vodili jačim ili slabijim migracijama stanovništva. razvoj saobraćaja... Tome su doprinosili politički razlozi. godine uticalo je više faktora. uspostavljanje mira i pravnog poretka.9%. povratkom izbjeglica iz protekla dva ustanka (1875-1878. a posebno srezovi uz granicu prema Srbiji. a BiH 1. što će se posebno odraziti na strukturu gradova. od 1895. i 1882. imali su priraštaj ispod prosječnog. Slavoniji i Dalmaciji.

dok su muslimani. što je bilo praćeno iseljavanjem Bošnjaka u Osmansko carstvo (oko 140. mansko bošnjačko 163. zatim slobodni seljaci (oko 77.000).500 kmetskih selišta. Iako su bile naglašene razlike u demografskim kretanjima kod pojedinih vjerskih i etničkih grupacija. Pripadnici svih religija i nacija živjeli su izmiješani na cijeloj teritoriji pokrajine. zemljoposjednici bez kmetova. usljed useljavanja aškeneza (poljskih ili njemačkih Židova).000-7. a katolici (Hrvati i pripadnici drugih nacija) ga gotovo dvostruko premašivali.442 lica (246%). Svi su oni zavisili od 10. U zatečenoj agrarnoj strukturi. slobodni seljaci.777 seljačkih domaćinstava nalazilo u potpunom kmetskom odnosu i 34. U vrijeme okupacije. Normalan priraštaj imalo je samo pravoslavno (srpsko) stanovništvo.000) i useljavanjem isto toliko katolika raznih nacionalnosti iz Austro-Ugarske i drugih država. čineći pravi mozaik religija i naroda. Ipak. Ovaj . *** Ekonomsko-socijalna struktura ove pokrajine nije bila manje mozaična i heterogena od njenog vjerskog i etničkog sastava. u ovom razdoblju nijedna nije stekla apsolutnu većinu.. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine posebno je naglašena u njenim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća.000 domaćinstava). koje se. najveći priraštaj imalo je jevrejsko stanovništvo. ali se još uvijek 79. do Prvog svjetskog rata odnos slobodnih seljaka i kmetova bio je 2 : 1. koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske krajem Prvog svjetskog rata.743 zemljoposjednika koji su ubirali prihode sa zemljišnih parcela. među poljoprivrednim stanovništvom bili su najbrojniji kmetovi (oko 85.670 (107%) i jevrejsko 8. osim kmetske. Na početku okupacije. kmetovi. imali i koju parcelu vlastite zemlje.20 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. kmetovi koji su slobodni seljaci i ostalo agarno stanovništvo – bezemljaši. umnožilo za oko dva i po puta. Otkupom 42.524 (36%) katoličko (domaći i hrvatski doseljenici) 224. Velike razlike u priraštaju muslimanskog i katoličkog stanovništva bile su uslovljene odlaskom osmanskog i dolaskom Habzburškog Carstva u Bosnu i Hercegovinu. zbog brojnog iseljavanja i nižeg prirodnog priraštaja. Bosna i Hercegovina bila je izrazito agrarna zemlja u kojoj je oko 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja ili izvora za izdržavanje. razlikuje se više socijalnih skupina: zemljoposjednici sa kmetovima.000) i zemljoposjednici (6.416 domaćinstava koja su.. niti je živjela na kompaktno naseljenom teritoriju. znatno zaostajali iza normalnog priraštaja.

Osim nepovoljne ekonomske strukture i vjerski i nacionalni sastav agrarnog stanovništva spadao je u okolnosti koje su stalno vodile socijalnim i nacionalno-političkim suprotnostima.49 38. pred Prvi svjetski rat.92 51. 101-109. Sloj slobodnih seljaka umnožio se do 1910. Bosna i Hercegovina postaje zemlja sitnog seljačkog posjeda u kojoj. . 1980.450 domaćinstava.87 73. godine.93 1.83 20. Otuda se zaoštravanje suprotnosti između kmetova i zemljoposjednika prenosilo na sve sfere društvenog života i pogoršavalo ukupne odnose između Srba i Bošnjaka. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine.90 21.5 ha i tavori na rubu agrarnog minimuma.15% 70..845 domaćinstva.75 25.28 37. nego u njega ulaze srpski.58 10.63 54. a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetske i slične odnose. što je ubrzalo ekonomsko-socijalno raslojavanje poljoprivrednog stanovništva.21 45. Broj seoskih bezemljaša dostigao je iznos od 20.06 0.96 30. Bošnjaci su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom.25 0.12 6.09 7.13 Ova okolnost znatno će uticati i na ekonomski i urbani razvoj i 13 Vjerska i socijalna struktura agrarnog stanovništva: Muslimani Pravoslavni 91.48 Ostali 0..01 3.55% 10. zahvaljujući otkupu kmetskih selišta.65 4. hrvatski i drugi vlasnici koji do selišta dolaze kupovinom i raznim špekulacijama.62 56. raspadanju patrijarhalne zadruge i doseljavanju stranih seljaka kolonista (oko 30.000). 21 društveni sloj više nije bio sastavljen isključivo od Bošnjaka kao prije 1878. godine na 136.76 Socijalna grupacija: Zemljoposjednici s kmetovima Zemljopososjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci Ujedno kmetovi Kmetovi ujedno Slobodni seljaci Bezemljaši Iljas Hadžibegović. 70% seljaka i 30% kmetova obrađuje posjed ili selište do 3.70 22. str. Sarajevo.64 Katolici 2.05% 17. Stvaranjem ovako brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja je sve više postajala predmetom trgovine i raznih špekulacija.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. koja čine 7.23% ukupnog agrarnog stanovništva.

Brod – Sarajevo – Metković). pa je prinuđena da sama traži kapital za početne investicije. koja je dobila primat u bosanskohercegovačkoj trgovini s inostranstvom i postala odlučujući faktor u integraciji domaće trgovine i. zbog nepostojanja infrastrukture. pravoslavno stanovništvo u kmetskom odnosu. kada je povećanim značajem puta Sarajevo – Konjic – Mostar – Metković proradila magistralna saobraćajna linija dolinom rijeke Bosne i Neretve (Bos. ukoliko želi da ga zadrži. u austrijskoj i ugarskoj privrednoj i tržišnoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini. kapitalistički društveni odnosi u Bosni i Hercegovini razvijali su se u uslovima naglašene uloge države kao prvorazrednog političkog i ekonomskog faktora u podizanju saobraćaja.. mora ga obrađivati i redovno davati vlasniku zakupninu i državi porez. Zbog toga kmet nije mobilan i teško napušta selište. jedne i druge vjerske i etničke zajednice. ne samo na slobodnom tržištu rada nego i u iseljeništvu. a strani se. Saobraćajna modernizacija u Bosni i Hercegovini počela je sredinom 19. sporo angažirao. Iz toga su proizišle dvije posljedice: kmet konzervira patrijarhalnu zadrugu i nije mobilan u smislu prelaska iz poljoprivrede u industriju. Otuda do Prvog svjetskog rata srpsko stanovništvo neće dostići 7% svoje populacije nastanjene u gradovima. stoljeća. a vraćao ga je domaći poreski obveznik. što će ubrzati njegovu pokretljivost. Savremenici su zabilježili da je tada u ovoj pokrajini bilo svega 900 km kolskih puteva koji su povezivali . s prihodima iz agrara. industrije i drugih privrednih grana izvan agrara. Kapital je namican na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. vezano je za selište jer. Kod Bošnjaka će slobodno raspolaganje zemljom voditi bržem raslojavanju. *** Nakon okupacije 1878. godine. neriješenog državnopravnog položaja okupiranog područja i nedostatka odgovarajuće radne snage. koji je u većini seljak.22 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. S druge strane. proletariziranju dijela seoskog stanovništva. iako lično slobodno. Država raspolaže najvećim dijelom šuma i ukupnim rudnim blagom pokrajine. Za iskorištavanje ovih bogatstava država nema vlastitih finansijskih sredstava. Prvi prikupljeni kapital država koristi za podizanje željezničkog i drugog saobraćaja koji omogućava iskorištavanje šuma i ruda i dalje podizanje industrije. posebno.. odnosno iz sela u gradove. Dodatne teškoće činila je okolnost da domaći privatni kapital gotovo i ne postoji.

Uvedena je obaveza kuluka za sve muške osobe od 16 do 60 godina starosti da u toku pet godina besplatno rade na cestama 20 do 30 dana i pri tome stave na raspolaganje vučnu i tovarnu stoku. ovom prugom bio je probijen led u smislu nagovještaja modernog doba u Bosni i Hercegovini. njihove rekonstrukcije i održavanja bio prebačen na stanovništvo. posebno trgovine u pokrajini. koje će nakon desetak godina postati bitan faktor u razvoju industrijskih i rudarskih pogona i trgovine. Sarajevo. str. Brodom i neka mjesta u Hercegovini i Posavini. zaobilazeći Beograd. Za vrijeme najpreduzimljivijeg bosanskog valije Topal Osman-paše rađeno je na opravci glavnih putnih linija.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Ako je prva željeznička pruga najavila revoluciju u prenosu ljudi i roba. Sporost tradicionalnog prenosa robe. 24. Postanak radničke klase. 23 putnu osovinu Sarajevo s Metkovićem i Bos. u ovu mrežu uključeno je 30 bosanskohercegovačkih gradova. Broda tovarila su 10 mc i bilo im je potrebno 44 sata da prevale ovaj put. 14 .. a na nekoliko punktova bila je uspostavljena veza s međunaroI. izgrađena od Dobrljina do Banje Luke (1871-1872). poveže austrougarske pruge s Carigradom. zavisno od meteoroloških uslova. a 1869. umjesto ranijih 10-12 dana.14 Ipak. pa je na kraju osmanske vladavine samo oko pet posto kopnene putne mreže bilo osposobljeno za kolski saobraćaj. jer od tada vijest od Sarajeva do Carigrada putuje nekoliko minuta. s ciljem da. Hadžibegović. ali nisu bili stvoreni i drugi uslovi za izgradnju puteva. 9-13. Do kraja osmanske vladavine.. U suštini. 1974. str. izrađen je Zakon o putevima kojim je izvršena kategorizacija cesta i uspostavljeni moderni saobraćajno-tehnički normativi po ugledu na francuski zakon. stalna nesigurnost i uticaj klimatskih uslova bili su praćeni visokim cijenama i drugim efektima negativnim za razvoj privrednog života. Kola koja su vozila robu od Sarajeva do Bos. godine i dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada označilo je novu eru u prenošenju vijesti i poruka. u okviru Hiršovog plana. uspostavljanje telegrafske linije između Metkovića i Mostara 1858. Time je glavni teret eventualne izgradnje modernih cesta. ništa se nije promijenilo u bosanskohercegovačkom saobraćaju ni nakon izgradnje 104 km normalnotračne pruge koja je. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. O ovoj pruzi vidi opširnije: Dževad Juzbašić. jer je njome na ovom tlu otpočeta era željeznice i parne mašine.

str. su mu se pridružili: Banja Luka. prvo u važnijim vojnim garnizonima. Napredak je naročito učinjen u razvoju poštanskog saobraćaja. u telefonsku mrežu uključeno je 30 gradova. Do 1913. a onda u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti.17 Potrebe vojnih i civilnih vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. Prvo je unaprijeđeno prenošenje vijesti (telegraf ). a u ostalim je bilo više pretplatnika. Dobrljin. neposredni razgovor na daljinu (telefon). 1981. telegraf i telefon. godine. dakle. 194-203. telegraf i telefon. str. jer su izgradnja i opravka putne mreže i izgradnja željeznica omogućile razvoj modernog saobraćaja i poštanskog transporta. dnim telegrafskim saobraćajem. zatim ljudi i roba (željeznica) i. na 50-godišnjicu vladavine cara Franje Josipa. Ovo je bila i jedna od najvećih kulturnih i civilizacijskih tekovina austrougarske vladavine. Bela.G. str. na kraju. Milan Ljiljak. 16.24 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Jajce. Pošta. godine). Ljiljak. 16 M. Bos. 181182. Pošta. 17 M. Pošta. godine. godine donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja. godine. a gdje nije bilo željeznice modernizovane su poštanske kočije. a prva primjena ovog otkrića na našem tlu pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882. Poslove tatara i kolskog poštanskog saobraćaja na svim glavnim putnim pravcima preuzela je željeznica. II. ukoliko se prijavi dovoljan broj interesenata..15 Od tada se dosta intenzivno radilo na pripremi uvođenja telefonske mreže za potrebe vojnih jedinica i državnih organa. Tek 1895. Domovina im je bila Engleska (1861. u Austriji su prihvaćene od 1882. posebno trgovine i industrijskog preduzetništva širom su otvarale vrata civilizacijskim tekovinama bržeg komuniciranja. novembra 1898. u Sarajevu je svečano pušten u pogon javni telefonski saobraćaj. Tuzla. S poštanskim saobraćajem razvile su se i poštanske štedionice. samo godinu dana nakon epohalnog otkrića A. Nakon izvršenih priprema. Brčko i Zenica. posebno na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. jer je moderan način komunikacije imao dalekosežne pozitivne posljedice. 184-185. od kojih je u 11 postojala samo javna govornica.. Prva vijest o telefonu objavljena je u Bosni i Hercegovini 1877. 15 . Ljiljak. pa je 1889. Sarajevo. godine Ratno ministarstvo odobrilo je da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli. Brod. Ukinuta je tatarska pošta. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini.16 Nekoliko godina Sarajevo je bilo jedini grad sa telefonskom mrežom i do 1904.

juna 1892.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.3 km) i spojena s prugama u Monarhiji. 18 19 . telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini bili su. iz istih sredstava.896 km puteva (1. 20 I. 77-78.962 km glavnih cesta. Tada je Zemaljska vlada dozvolila fakultativni otkup robote ljudi i njihove tegleće i tovarne stoke. ujedno. str.. a 1880. juna 1908. robota pretvorena u novčani porez-cestarinu. Pošta. godine 1. ukinuta je robota za životinje i ublažene obaveze za ljude. telegraf i telefon. str.358 lica (godine 1898. telegraf i telefon. a do 1886. M. Angažiranjem znatnih sredstava iz vojnih okupacionih kredita aktivirana je normalnotračna pruga Dobrljin-Banjaluka (izgrađena (1871/72. do jula 1879. 2. bio i prvi na jugoslavenskom prostoru. str. 225. vojne institucije koje kasnije. Kada je izgradnja i rekonstrukcija puteva dostigla zadovoljavajuće stanje. U njima je 1879. prvenstveno. ekonomskih i strateških ciljeva Monarhije. Postanak radničke klase. postaju i civilne. Ljiljak. a 19. Iz sredstava tog poreza. koji je. pa je 20. juna 1911. 25 a 11. a od septembra 1878. 190 km uskotraM. jednim dijelom. 224. bilo je 186 civilnih i 287 vojnih službenika. Hadžibegović. – 921 lice i 1914.000 km puteva bilo je obuhvaćeno izgradnjom i rekonstrukcijom. bilo zaposleno 376 lica.. 1911. godine izgrađeno je. zemaljska uprava imala je da održava 6. Izgradnja željeznica nametala se kao neodložan zadatak svih faktora u Monarhiji – od inženjerijskih jedinica do političkih i vojnih vrhova.18 Pošta. Ljiljak. godine počela je primjena modificiranog turskog zakona o putevima prema kojem je rukovođenje izgradnjom i rekonstrukcijom putne mreže preneseno s vojne na civilnu upravu. u dužini od 104.5 miliona kruna godišnje.19 U prve dvije godine austro-ugarske uprave izvršena je prava mobilizacija naroda na izgradnji i opravci puteva. taj broj je iznosio 868 civilnih i 490 vojnih lica). Pošta.20 Izgradnja i rekonstrukcija putne mreže nije osiguravala brzu integraciju zemlje i ostvarivanje političkih. godine još 1.000 km. godine stupio je na snagu Zakon o Uredu bosanskohercegovačke poštanske štedionice u Sarajevu. U tom dvogodišnjem razdoblju 2. a 1914. napušten je tradicionalni način njihove izgradnje.018 km kotarskih cesta i 2. koji je bio fiksno utvrđen na 1. Preostali putevi lokalnog značaja održavani su sreskom ili opštinskom robotom koja je trajala tri dana godišnje.016 km kolskih i jahaćih puteva).

str. a isto toliko i 1914.26 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.6 km).3 km).9 km. Ivan Orvić. Treća glavna željeznička pruga Sarajevo – Vardište (228 km) imala je veliki strateški značaj za Monarhiju. vojni. Izgradnja željeznica. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Najvećim dijelom išla je dolinom rijeka Prače i Drine do Višegrada. godine 1. Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini. str. 332-334. a zatim dolinom rijeke Rzava do Vardišta. krajem 1910. Semizovac – Ivančići (22. Juzbašić. Okrenute na jugu prema moru i na sjeveru prema ugarskoj polovici Carstva. Dž. Dužina šumsko-industrijskih pruga koje su gradile strane privatne firme iznosila je. Izgradnja željeznica. 7-18 i 49-50.. jer je povezivala s morem bogata šumska i rudna područja Bosne. 103. velike zasluge za njihovu izgradnju imao je ministar Benjamin Kalaj (upravlja BiH 1882-1903).21 Dalja izgradnja željezničkih pruga bila je skopčana s nedostatkom finansijskih sredstava i stalnim traženjem zajmova na austrougarskom i evropskom novčanom tržištu. stvaranjem uslova za zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i da postepenim poboljšavanjem njegovog ekonomskog i društvenog položaja Vidi opširno: Dž. Iako je bosansko-hercegovački poreski obveznik otplaćivao zajmove za izgradnju pruga. Na ovu bilo je priključeno više pruga koje su vodile u bogata šumska i rudna područja: Doboj – Simin-Han (67 km). Njihova dužina 1906. Na nju su bile priključene pruge Gabela – Dubrovnik (106. za čijeg je upravljanja Bosnom i Hercegovinom započeta i izgrađena većina pruga koje su se nalazile pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica. Hum – Trebinje (17 km) i Uskoplje – Zelenika (66 km). godine. politički. krajem 1910. kulturni i opštecivilizacijski značaj. godine. godine iznosila je 999. čne pruge od Bos. Broda do Zenice.040.002 km.96 km. Juzbašić. Druga glavna pruga koja je išla od Sarajeva do Metkovića (177 km) imala je prvorazredni privredni značaj. Željeznička pruga Bosanski Brod – Sarajevo išla je dolinom rijeke Bosne u dužini 265 km i predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu sa Monarhijom. str. Zavidovići – Han-Pijesak (116 km). Sarajevo.8 km). Podlugovi – Vareš (24. U odnosu na tradicionalni karavanski i kolski saobraćaj mnogostruko je ubrzan promet roba.2 km). Kakanj – Zgošća (2. 1938. Pod upravom ove direkcije nalazila se samo jedna trećina uskotračne željezničke mreže izgrađene do Prvog svjetskog rata. 2.. ljudi i ideja. Izgradnja željezničkih pruga u Bosni i Hercegovini imala je veliki privredni. S političkog aspekta željeznici je bilo namijenjeno da ovu pokrajinu integrira u politički i privredni sistem Monarhije. željeznice su imale zadatak da ubrzaju investiciona ulaganja u eksploataciju prirodnih bogatstava i da ožive cjelokupnu privrednu aktivnost okupiranog područja. 21 . Lašva – Jajce – Bugojno 104 km).

Ministar Kalaj se nadao da će na taj način ovu pokrajinu ekonomski i politički vezati za Monarhiju i pri tome se rado služio primjerom francuskih željeznica u Alžiru i Tunisu.8% svih radnji i preduzeća. Stenografski zapisnik sa sjednice Budžetskog odbora ugarske delegacije održane u Beču 6.. Za razliku od industrijskog preduzeća. Gledano u cjelini.957 ili 9%. Temelji industrije koji su udareni za vrijeme Kalajeve uprave nisu se bitno mijenjali do Prvog svjetskog rata.22 Od početka industrijalizacije država se pojavljuje kao najkrupniji vlasnik koji. njemačkih.326. godine na 4. ugostiteljstvo i razne nekretnine. najviše se povećao broj radnji u ugostiteljstvu (143%). Gotovo sva velika preduzeća nalazila su se u rukama države. napomena 18. 1907. Od 1907. Državni i strani privatni kapital činio je preko 90% investiranih sredstava u privredi izvan agrara. godine. Hadžibegović.077 na 45. švedskih i dr. Tamo gdje je postojao ulagan je pretežno u trgovinu. austrijskih. Uz angažiranje banaka i poduzetničkog kapitala broj vlasnika radnji i preduzeća porijeklom izvan Bosne i Hercegovine narastao je 1907. raspolaže sa 64 od ukupno 231 velikog preduzeća u Bosni i Hercegovini. a samo u malom obimu u industrijsku proizvodnju i novčane institucije. 27 smanji u njoj socijalne napetosti.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. do 1913. jer dokle je dopirala željeznica narod je brže izlazio iz siromaštva. kapitalista. a 1913. koje su odigrale značajnu ulogu u smirivanju i političkom pridobijanju stanovništva. str. 123. italijanskih. što je činilo 83% povećanja svih preduzeća i radnji u pokrajini. Postanak radničke klase. pa su iščezavali i motivi za ustanke. koje nakon Kalaja teško prodire u Bosnu i Hercegovinu.924 ili 9.. godine broj domaćih radnji i preduzeća porastao je od 40. Uz prethodno osigurane privilegije i garancije u podizanju industrije. industriji hrane i predmeta uživanja (83%) i trgovini (16%). godine. Zadržavanjem tradicionalne privredne strukture i pod pritiskom nadmoćne strane konkurencije domaći kapital se sporo akumulirao. godine na 3. državnom sektoru pridružuje se strani privatni kapital. mali gostioničar I. novembra 1883. 22 . mađarskih.

osnovano je 1883. 20.506 15. koji postaje bitna osobina znatnog dijela domaćeg građanstva i. Koncentracija domaćeg kapitala nosila je obilježje vjerske i nacionalne Odnos domaćih i stranih vlasnika radnji i preduzeća 1907.2% 23 Vjerska struktura vlasnika preduzeća i radnji 1907. kao u klasičnim kapitalističkim zemljama. Ovakav put privrednog razvoja. Te ekonomske i društvene okolnosti imale su dalekosežne posljedice na ukupan razvitak Bosne i Hercegovine.5% svih preduzeća i radnji.923 u% 44.733 11. i 1913.079 472 u% 91% 3. Ugostiteljstvo i trgovina činili su 1907.7% 3. zemljoposjedničkog sloja čijih gotovo 60% pripadnika do 1910. godine 40.4% 4. 40. i bakal doživljavaju veliku ekspanziju.6% Ostali 306 1.2% 1. razvoj industrije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini nije bio zasnovan na domaćoj privrednoj aktivnosti i organskom prerastanju manufakture u fabričku industriju. U davanje zamašnih privilegija..262 u% 45.0% 1913 23.326 2. Vidi opširnije: I. godine Godina Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 1907. i 1913. u 1913. prvi novčani zavod. godinu nisu uračunata državna preduzeća.0% 30. godine 47.3%.5% 29. nego.129 9. str.159 1. isključena su državna preduzeća i 32 akcionarska društva. u Bosni i Hercegovini odrazio se i na koncentraciju kapitala u novčanim zavodima.2% 4. prvenstveno. 45.2% 4.0% 3. kućne radnje i pravna lica.127 594 u% 90. godine Pripadnici Godina BiH Austrija Mađarska Druge države 1907.1% 1913.7% Za 1907.28 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. posebno industrije.0% 21.23 Iz navedenih podataka vidi se da je i u novim uslovima domaći vlasnik kapitala podržavao već tradicionalni rentijerski mentalitet.. godine postaju stanovnici gradova. 94-100 i napomenu 102 uz II glavu.178 13.5% 21. na angažiranju državnog i stranog privatnog kapitala.406 2. posebno.684 1. . a posebno njenih gradova. a šest godina kasnije (1889) u Brčkom je osnovan prvi novčani zavod s domaćim kapitalom.077 1. Privilegovano odjeljenje Unionbanke za Bosnu i Hercegovinu. a 1913. godine.7% 1. Postanak radničke klase.203 2. Zbog toga.0% 403 0. Hadžibegović.

administrativnu. br. Juzbašić. str. Broj stanovnika za pojam grada nije odlučujući i kroz historiju on se kreće od nekoliko stotina do nekoliko miliona. str. Gojko Krulj. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. bio je najznačajniji faktor modernizacije života u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća. Sarajevo. 10 hrvatskih. ponikao je s razvitkom klasnog društva i države”. Grad je veće naselje ljudi organizirano u više ili manje povezanu.25 Za razliku od modernih shvatanja da brojnost populacije nije mjerilo da li se neko naselje može smatrati gradom. tako da nema jedne opšteprihvaćene. grad ovako definira: “Grad. Hadžibegović. buržoaskom i socijalističkom društvenom uređenju.. Gradovi su postojali u robovlasničkom. uređeno ljudsko naselje politički (upravni).24 *** Razvoj saobraćaja i kapitalističkih društvenih odnosa. 1919. ali su najkompletniji urbani napredak imali oni centri koji su. 24 . prvenstveno fabričke industrije i novčanih zavoda. 1. 8 muslimanskih i 6 mješovitih) raspolagalo je s 41. 29 podvojenosti i time nemoći u konkurentskoj borbi sa stranim kapitalom. Marko Marković. 1938. Sarajevo. 316. feudalnom. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. 79-81. Postanak radničke klase. Gradska privreda. Uglavnom su to bila naselja zanatlija i trgovaca i nicali su iz različitih historijskih korijena. I. ali u svakom od njih u posebnim uslovima i s posebnim funkcijama. br. Pojam i funkcija grada historijski su promjenjljive kategorije. na str. 1972/73. diferenciranu zajednicu – u gradsku opštinu koju čine stanovnici tog grada. ekonomski i kulturni centar nekog područja. osim saobraćajne i privredne posjedovali i istaknutu političku. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. ranija statistika prilikom utvrđivanja kategorije Vidi opširnije: Ferdo Hauptmann. 50 domaćih novčanih zavoda (26 srpskih. Mala enciklopedija Prosveta. Dž. 86-87. pa otuda postoje različite definicije pojmovne predodžbe grada. koja bi obuhvatila grad sa svim njegovim različitim funkcijama u pojedinim historijskim epohama. Pred prvi svjetski rat. str. 25 Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. Izgradnja željeznica. XII-XIII. 3. str. vojno-strategijsku i kulturno-prosvjetnu funkciju.3 miliona kruna. 221. 102-121. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. dok su 4 bečko-peštanske banke imale 88 miliona kruna.

pretežno domaćeg muslimanskog i srpskog stanovništva iz sela i gradova stvarale nove prostore za naseljavanje stranih seljaka-kolonista i novog stanovništva u industrijske gradove i trgovačka središta. od 1895. ekonomskih i drugih. Krupa. Ključ. 20.. ona nije striktno propisala niti odredila fizionomiju gradskog naselja. Prnjavor. Županjac (Duvno). godine. Sanski Most. 28 Bos. Maglaj.28 Prema trećem popisu. Krupa. Kostajnica. Iako je u dva navrata. labava kategorija koja najviše zavisi od realnih životnih potreba: upravnih. Otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća i stanovnika. U tom slučaju. Pojedinačna istraživanja pokazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva. vojnih. sva naselja u kojima živi više od 2. Gacko i Ljubinje. donosila propise o organizaciji gradskih opština. godine. Počitelj). u stvari. i 1893.000 stanovnika svrstavana su u gradove. godine. Goražde. Sela su prerastala u gradove. Industrijska politika. do 1910. a još 27 su upisana kao trgovišta ili trgovišne opštine koje su. među kojim je bilo 8 sreskih središta. Gornja Tuzla.30 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1885. Prema popisu stanovništva iz 1879. Sanski Most. Kostajnica. Do 1910. str. ekonomskoj i društvenoj strukturi. političkih. Rogatica. Status grada u prvim popisima stanovništva određen je prema naslijeđenoj urbanoj tradiciji i ukupnim potrebama okupacione uprave. status grada imalo je 58 naselja. 26 27 . Bugojno i Ljubinje. Srebrenica. Beograd. u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja. status grada imalo je 46 mjesta u Bosni i Hercegovini. ali su gubila atribute grada i upravnu funkciju (Izačić-grad. godine.27 S druge strane. godine. mada brojke nisu spektakularne kao u razvijenim evropskim i prekomorskim zemljama.. U narednom popisu. 1880. s daljih osam naselja definitivno je zaokružen austrougarski bilans formiranja gradova u Bosni i Hercegovini. godine (u stvari. Srebrenica. bile male bosanskohercegovačke kasabe. a kasabe dobijale lik novih gradova. prema kome su od 1879.26 Austrougarska administracija nije se posebno trudila definirati gradsko naselje. do Prvog Vidi: Mijo Mirković. Broj novih urbanih središta je stalno rastao. a 27 naselja status trgovišta. grada uzimala je u obzir i broj stanovnika. Na ove procese znatno su uticale migracije koje su iseljavanjem. status grada imalo je 49 mjesta. od kojih je čak u deset bilo smješteno sjedište sreza (kotara). 1936. ima naselja koja su imala status grada.

31 (Vidi tabelu br. Ova mjesta su bila glavna središta političkog (upravnog)..111 lica ili za 64%.880 osoba ili 64%. 1). 29 . Modriča. godine 166. Bos. tako da je porast u naznačenim gradovima bio za 3% veći od prosjeka za cijelu zemlju. a tri ga izgubila (Izačić-grad. do 1910.7%) stanovnika. Bileća.6%).158 (14. U ovih 66 naselja živjelo je 1879. godine 241. Vareš. u ovim naseljima uvećao se broj stanovnika za 111. 1885. godine.539 lica ili 67%. Gacko.4%) i 1910. Razlika je i u porastu stanova koji u gradu bilježe 49% a u cijeloj zemlji 61%.619 ili 14. Gornji Vakuf. 1895. 31 svjetskog rata) status grada stekla 23 naselja. 31 Ovo se objašnjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koja se računaju u nenastanjene kuće. a broj stanova s 39. Srebrenica.330 (38%). Bugojno.29 U ovoj studiji istraživano je 66 bosanskohercegovačkih naselja koja su 1910.422 ili za 14. Sanski Most. godine 278. Rogatica. Porast broja kuća i stanova u gradovima znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine. vojnog. Goražde. odnosno. što u potpunosti odgovara prosječnom priraštaju cjelokupnog stanovništva u ovom razdoblju. Bos. ili za 19. kroz čiji su se razvoj prelamali svi drijemeži tradicije i drame modernizacijskih promjena.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. a u gradovima u takve se ubrajaju zanatske i trgovačke radnje. saobraćajnog.273 (49%). Kotor-Varoš.390 (15.4% ukupnog stanovništva pokrajine.092 na 51.780 lica na 244.. Maglaj. Doboj. ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo. Drvar. Županjac (Duvno). Procent porasta kuća u gradovima i cijeloj pokrajini stoji u odnosu 38% : 67%.30 Priraštaj cijelog stanovništva u ovom razdoblju iznosio je 739. Krupa.268 na 58.541. godine imala status grada. privrednog. Gornja Tuzla i Počitelj). Čapljina i Ljubinje. organizirane gradske opštine. i ona naselja koja će to postati do 1910. stanovništvo bi u njima raslo sa 148. 30 Ako bi se uzeo oštriji kriterij grada i računalo s 50 gradskih naselja od 1879. do 1910. Prema tome. godine 194. Broj kuća u gradovima porastao je u ovom razdoblju s 37. vjerskog i kulturno-prosvjetnog života čitave pokrajine.891. Dubica. Time su obuhvaćeni svi gradovi od 1879. Prnjavor. godine. što čini povećanje za 96. Kulen-Vakuf. Kostajnica.788 (14. Bos. od 1879.

U gradovima 4...28 5.32 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pregled broja stanara u jednom stanu u gradovima i Bosni i Hercegovini Godina 1879. a u cijeloj zemlji oko 6 osoba. 4.12 S obzirom na prosjek stanovništva gradskih naselja. 4.75 6.95 1885. na jedan stan otpada između 4 i 5 stanara.09 1910.24 U BiH 5. 4. U oba slučaja .89 1895.70 6.

40% godišnje (vidi tabelu br.. osim privredne.78). u Travniku 13 : 8. Ova okolnost podsticala je građevinsku aktivnost i špekulacije sa gradskim zemljištima.5 (4. u Banjoj Luci 55 : 35 (4.05). vojnu. Privredna aktivnost usmjerena je na proizvodnju sirovina i poluprerađevina. što je ispod prosjeka za cijelu zemlju. saobraćajnu. neprimjerene porastu stanovništva.0). iz čega je proizilazio i karakter industrijalizacije i ukupne modernizacije u Bosni i Hercegovini. Tuzla i Zenica. a stanova za 119%. kulturno- . Rudarska i drvno-industrijska preduzeća bila su rasuta po cijeloj zemlji i daleko od većih gradskih središta.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.86 – 5. u Zenici 391 : 235 (4.768 lica ili 15. u odnosu na druge gradove. trebalo bi očekivati ubrzaniji razvoj gradova i veći priliv ljudi sa sela i sa strane. s tim što je po jednom stanu porast iznosio od 4.72) itd.67). Gotovo da nema primjera da je u nekom bosanskohercegovačkom gradu prirast stanovništva bio praćen odgovarajućom stambenom izgradnjom.. Mada su nova privredna aktivnost i izgradnja saobraćaja bili značajni faktori u razvoju gradova. S obzirom na to da se u ovom 15-godišnjem razdoblju najintenzivnije razvijala industrija. Veću koncentraciju kapitala i radne snage.19 osoba. Na primjer. održanih 1895.93 – 5. a broj stanova za 49%.12 – 4. na šta evidentno ukazuju i opšti prosjeci porasta. i 1910. U ova tri grada bila su smještena najznačajnija preduzeća prerađivačke industrije. imali i istaknutu upravnu. 33 tendencija je blagog povećanja broja članova domaćinstva. Očigledno je da proces industrijalizacije i privrednog uspona u Bosni i Hercegovini nije bio praćen odgovarajućim porastom gradova. 1).03 na 5. Takvo stanje odražavalo se na pojedina naselja i na cijelu zemlju.48 – 4.28 – 4. Ova pojava. U tom razdoblju. broj gradskog stanovništva porastao je za 36. Interesantne omjere nudi poređenje rezultata posljednja dva popisa stanovništva.3 (4. (Vidi tabelu br. godine. inače karakteristična i za neke druge balkanske zemlje. U Tuzli je taj omjer iznosio 121 : 115 (4. što predstavlja godišnji prirast od oko 1. koji iznosi 1. najkompletniju urbanizaciju imali su okružni gradovi koji su. imali su Sarajevo. proizilazi prvenstveno iz hroničnog nedostatka domaćeg kapitala i stalne ovisnosti od evropskog novčanog tržišta. u Sarajevu je u ovom razdoblju broj stanovništva rastao za 143%.01. naročito u gradovima gdje stanovništvo raste za 67%.23%. u Mostaru 51 : 35. što ne održava pravo stanje izgradnje stanova. 2). Ovdje je još nepovoljna i okolnost da se ovi procesi odvijaju u uslovima okupacionog sistema i nemogućnosti domaćeg stanovništva da ekonomski i politički značajnije utiče na ove procese.

do 1910.800 3.392 86. Bos.214 121% + 5. imali su dvostruko veći priraštaj od prosječnog. samo je u 24 priraštaj bio veći od prosječnog za cijelu zemlju33. Zenica 391%.918 1895 1910 Okružni grad Sarajevo Banjaluka Bihać Travnik Tuzla Mostar Svega: 33 Priraštaj od 1879 – 1910 + 30. Sarajevo i Tuzla.933 12. 2).268 11. Od 66 gradova uspoređenih kroz sva četiri popisa od 1879.333 14. Bileći. Višegrad 122%.261 6.119 10. Bos.943 6.34 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. prvenstveno trgovačkim 32 Broj stanovnika u okružnim gradovima kretao se ovako: 1879. U njima je bilo smješteno dvije do tri petine ukupnog gradskog stanovništva u pokrajini. Brčko 125%.560 3. Po broju kuća i stanovnika.. godine.254 143% + 5. a u 8 je zabilježeno opadanje broja stanovnika.848 55. ova hercegovačka mjesta na početku austrougarske okupacije nisu mnogo odudarala od sela.189 5. 26. Sanski Most 185%. Donji Vakuf 183%. Bugojno 200%. Glamoč 160%. Gacku i Nevesinju – bio je uslovljen porastom njihovog vojnostrateškog značaja i proširenjem gradskog područja. Gacko 156%. Od svih navedenih gradova s natprosječnim priraštajem. samo su Sarajevo.116 91% 38. Stacioniranjem značajnih vojnih snaga ova mjesta su uobličavala svoju urbanu fizionomiju s neophodnim državnim-upravnim i vojnim institucijama i privrednim objektima.544 51% + 51. Konjic 125%. Banja Luka i Mostar imali su priraštaj ispod prosječnog za cijelu zemlju.32 Priraštaj u njima.240 55% + 3. a Travnik je pokazivao znatnu stagnaciju. Šamac 117%..665 66.450 107. što je za 24% više od prosječnog priraštaja gradskog i za 27% od ukupnog priraštaja stanovništva pokrajine.888 1885. 12. Trebinje 484%.887 5. godine (vidi tabelu br.104 100% + 760 13% + 6. Brod 375%.377 9.357 3. Sarajevo 143%.097 5. od 1879. Veliki priraštaj stanovništva u hercegovačkim gradovima – Trebinju.227 11. godine značajni gradski centri.919 13.116 stanovnika ili 91%. prosvjetnu i vjersku funkciju. Veliki priraštaj u Bihaću bio je posljedica proširenja gradskog područja. Tuzla 121%. Tuzla i Brčko bili i prije okupacije 1878.647 10.506 7. Rogatica 84%. Nevesinje 157%. zahvaljujući brzom privrednom razvoju. Bileća 611%.370 16. iznosio je 51. . Goražde 122%.560 14.292 Priraštaj veći od prosječnog imali su gradovi: Ključ 914%. Bihać 100%.083 51. do 1910. Prnjavor 69%. Čapljina 111%.201 6. Doboj 150%.

kao Drvar. Fojnica (-10%) i Visoko (-2. za 31 godinu zabilježio je priraštaj od 503 lica (10. Ovo se. odnosi na ranije istaknute centre proizvodnje i obrade željeza. s napomenom da je slična sudbina zadesila i Bos.3%). Mnogi gradovi koji su za vrijeme osmanske vladavine cvjetali zbog svog izuzetnog privrednog. Kostajnicu. godine sela. Drvar se podigao na drvnoj. Brod. osim Glamoča.. 35 i zanatskim radnjama koje su podmirivale potrebe lokalnog stanovništva i vojske. Neki gradovi. Izgradnjom željezničke veze Bos. prvenstveno. Brod – Sarajevo i aktiviranjem normalnotračne pruge Dobrljin – Banjaluka došlo je do stagnacije u razvoju Bos. nakon okupacije stagniraju i propadaju. Neznatno povećanje broja gradskog stanovništva zabilježeno je u svim gradovima u kojima su dominirala tradicionalna gradska privreda – sitno zanatstvo i trgovina. a Ključ i Čapljina na upravnoj funkciji što vrijedi i za Bugojno. u kome je zabilježen visok prirodni priraštaj. odnosno. a Prijedor. godine imala 128 (3%) stanovnika više nego 1910. u onim gradovima u koje je sporo . koja je 1879. bili su 1879. saobraćajnog i upravnog značaja.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. kao što su Kreševo (-21%). Konjic i Doboj imali istaknutu saobraćajnu i stratešku funkciju. Čapljina i Ključ. u kojima je 1910. dok su Bos.. Stari Majdan je opao za 14%. godine. godine živjelo 534 stanovnika manje nego 1879. koji je izrastao na trgovini krajiškim željezom. Ostali gradovi. prosperitet su zasnivali na pojačanoj privrednoj aktivnosti i upravnoj i saobraćajnoj funkciji. Gradiške.7%).

36 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Iako ovaj popis ne nudi sasvim precizne podatke. trgovišta i gradovi).000 2. 1895.000 21 21 4 2 25 22 4 3 23 25 7 4 24 31 6 5 To znači da je na početku austrougarske okupacije preko četvrtine od 66 analiziranih naselja imalo do 1.000 Preko 10.000 i 10. 3).000 stanovnika.000 5.788 stanovnika. 1885..000 do 5. Do 1. statističku sliku za ova razmatranja dao je popis iz 1885. Sarajevo ima preko 50. preduzetnici i najamni radnici koji su činili oko 55% svih koji privređuju. *** Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu XIX i XX stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije na ovom tlu. došlo je i do promjena u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika. da je 90. Srebrenica (+32%). mada manjkavu. Varcar-Vakuf (+4%) i sl. a najveći njihov broj zaustavio se u rasponu od 1. 1910. Od 66 analiziranih naselja bilo je: Godina 1879. Do Prvog svjetskog rata. od kojih je bilo 58. Maglaj (-19%).354 kućnih domaćina i muških osoba koje privređuju.9% naselja imalo do 5.001-10.001-2.000 stanovnika. prodirala kapitalistička privreda. zajedno s onih 5 preko 10.000. a posebno industrijska proizvodnja. Tada je u navedenim naseljima živjelo 194. on jasno pokazuje da u socijalnoj strukturi gradova prevlađuju nosioci gradske privrede: zanatlije.000. trgovci. Zvornik (+27%). Tešanj (-43%). sva ova naselja premašila su brojku od 1. U takve gradove spadali su ranije veoma značajni upravni privredni i politički centri: Travnik (+13%).000 17 11 6 0 Broj stanovnika 1. Početnu. Livno (+3%). a nijedan drugi nije uspio da dostigne broj od 20. Stolac (+13%).001-5.000 stanovnika.000 stanovnika i da je samo 6 gradova premašilo taj broj. dok oni između 5. U skladu s raznim faktorima koji su uticali na priraštaj stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima.000 čine manjinu od 6. Ti gradovi čine preko 83% svih gradova. godine (vidi tabelu br.. Socijalne .000 stanovnika (sela.

34 .3% slobodnih seljaka. Ljubuški – 45% itd. Bos. Dubica 32%. Rogatici 188%.35 Na primjer Bos. a unutar gradske zanatstvo i trgovina. Gradiška – 68%. Brčko – 53%. ali je njegovo učešće u ukupnom gradskom stanovništvu u odnosu na prethodni popis opalo i činilo 37%. učitelji i medicinsko osoblje – koje zajedno jedva dostižu 5% gradskog stanovništva koje privređuje. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala. 78. Ljubinju 167%. Agrarno stanovništvo u ispitivanim gradovima 1895. 94. Vareš – 46%. Kretanje agrarnog stanovništva u gradovima nije bilo ravnomjerno. a samo 5 lica ove profesije nije bilo smješteno u gradu. 79. Šamac – 81%. s druge strane.. Županjac (Duvno) – 36%. U odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Brod – 61%. u 37 naselja rastao procent agrarnog stanovništva.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. kojoj su popisi od 1895. što se neminovno odražavalo i na gradove. 1910. sveštenici. bez obzira na svu modernizaciju.2%. Trebinju 2. Bos. Tešanj – 67%. pa će do Prvog svjetskog rata. nadničara i slugu (vidi tabelu br. Travniku 169%. Bileći 397%.2% učitelja.3% rentijera. 57% zemljoposjednika. 35 Bihaću za 73%.5% sveštenika. a petnaest godina kasnije. Bugojnu 162%. Bos.312%. Maglaj – 45%. Goražde – 45%.7% pomoćnih radnika. 87. Nevesinju 113%. u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta. Žepču 112%. Zvorniku 96%.3% ukupnog medicinskog osoblja koje je smješteno u 31 gradu (35 nema medicinskog osoblja). 5).6% preduzetnika. zatim slijede rentijeri s preko 10% i manje brojne skupine – činovnici. 1% kmetova. Gornjem Vakufu 123%. Prnjavor – 37%.. Glamoču 696%. godine dostizalo je 38. U njima se nalazi pravi mozaik socijalnih skupina u kojim su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privreda. U 29 gradova agrarno stanovništvo bilježilo je opadanje od 1% do 81%34 dok je.3% činovnika. ono se u njima uvećalo za 8. godine posvetili posebnu pažnju (vidi tabelu br. Ključ – 79%. 57. Gacku 334%. 9. 3). i 1910. 37 skupine agrarnog stanovništva: zemljoposjednici. Kladanj – 41%. Kreševo – 37%. Cazinu 277%. slobodni seljaci i kmetovi činili su oko 30%. u istraživanim naseljima živjelo je 44.218 lica (9%). zanatlija i trgovaca i 57.

Krupa Bos.7% 56.0% 62. To znači da je još uvijek više od jedne petine stanovništva okružnih gradova. kada su više proširivane nego sužavane gradske teritorije.3% 13. kao glavnih urbanih centara zemlje.3% 31.1% 65.3% 54.866 osoba u 5.8% 54.6% 0.0% 22.0% 34.9% 50. Gradiška Bos. kojim je poljoprivreda bila glavni izvor egzistencije.2% Zenica Zavidovići Var.3% 67. Vakuf Konjic Mostar Stolac Bugojno Drvar 21.1% 55.9% Prijedor Bos. godine bilo je uslovljeno novom organizacijom gradskih opština 1897. 5) 76.8% 42. ili koja su ostala izvan domašaja glavnih saobraćajnih linija.6% Cazin Jajce Žepče Trebinje Bileća Gacko (vidi tabelu br.3% zemljoposjednika bez kmetova.7% 21.4% 50.3% 37. godine. Petrovac 57.0% 26.7% 13.5% Zvornik Banjaluka Bos.8% U šest okružnih gradova 1910. Pregled 25 gradova u kojima je 1910.8% 54.6% 41. Veliki udio agrarnog stanovništva u gradskim naseljima pokazuje se naročito u onim mjestima u koja je sporo prodirala kapitalistička privreda.5% 36.5% 8. godine živjelo je 21.. U njima je tada živjelo preko 23% svih zemljoposjednika s kmetovima i 19.9% 55.8% 40.2% 8.0% 35.. pa su u nekim slučajevima prigradska sela čak nekoliko puta . godine: Foča Rogatica Bijeljina Gračanica Gradačac Maglaj Bos.4% 25.6% 68.4% 61.4% Povećanje agrarnog stanovništva u bosanskohercegovačkim gradovima od 1895-1910.781 domaćinstvu.3% 69.5% 71.1% 75. Dubica 57.0% 21. godine agrarno stanovništvo činilo manje od polovine ukupnog gradskog stanovništva Sarajevo Visoko Višegrad Vareš Čajniče Goražde Brčko Bos. Šamac Tuzla 6. zavisilo od agrarne privrede. Brod Doboj Livno Travnik Prnjavor (vidi tabelu br.38 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Novi Derventa Tešanj Bihać Bos. Sljedeći pregled pokazuje procent agrarnog stanovništva u 20 gradskih centara 1910.9% 36.8% 14.4% 28.7% 42. 5) 31.7% 61. Nekada značajni zanatsko-trgovački centri utapali su se u agrarnoj strukturi.

do 1910.844 člana porodice. koji su bili predstavnici sela i uopšte poljoprivrednog stanovništva (vidi tabelu br. a zajedno s ukućanima oni su činili 50. 39 povećavala agrarno stanovništvo (vidi tabelu br.90%) ukupnog agrarnog stanovništva u gradovima.35%. pa su uskoro ekonomski.2 na 9.1. a broj članova njihovih domaćinstava na 56.542 domaćinstava s 40.744 domaćinstva (+252. To znači da je 1895.642 lica.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u većini postao stanovnik grada. zemljoposjednik s kmetovima. jer je od 1895.377 lica činio je jednu petinu (19. Na njihova mjesta uskakao je poduzimljivi stranac ili domaći skorojević koji će uskoro zakucati na vrata društvenog Od svih zemljoposjedničkih porodica s kmetovima. a povećava sloj zemljoposjednika.94% zemljoposjedničkih domaćinstava i 53. 7). godine prosječni broj kmetskih selišta po jednom zemljoposjedniku opao sa 17. Ovaj proces imao je dalekosežne posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. tako i za same zemljoposjednike. 148. u gradovima je živjelo 3. godine bilo smješteno 54.36 Tome su doprinosili ne samo ekonomsko nazadovanje zemljoposjednika. Privreda i društvo.. Od ukupno 5.89% članova domaćinstva.899 članova porodice.. godine.24% ove socijalne skupine u zemlji dok je u isto vrijeme 75% porodica zemljoposjednika bez kmetova živjelo u gradovima (vidi tabelu br. S druge strane. To znači da je tradicionalni predstavnik sela i poljoprivrednog stanovništva. Petnaest godina kasnije. nego i šerijatsko nasljedno pravo i diobe porodica. Od ovog broja. U susretu s tradicionalnim domaćim građanstvom – zanatlijama. Uporedo s njegovim napuštanjem sela teče proces osiromašenja ovog društvenog sloja.72%. Smanjuju se druge kategorije agrarnog stanovništva. 5. 6).438 domaćinstva s 14. što čini 64. Zemljoposjednički sloj s ukupno 18. kako za sela i gradove. Njihovim prelaskom u gradove sela su ostala bez najimućnijeg sloja koji je imao vodeću društvenu i političku ulogu. 7). Hauptmann. godine u gradovima živjelo ukupno 58. zemljoposjednici kao reprezentanti sela gube svoj raniji ugled i uporišta.45% svih članova porodice. 36 . Drugi faktor koji je uticao na povećanje agrarnog stanovništva u gradovima bio je prelazak zemljoposjednika sa i bez kmetova sa sela u urbana središta (vidi tabelu br. u gradovima je živjelo 9. a u novoj gradskoj sredini moraju počinjati ispočetka. društveno i politički propadali. broj zemljoposjednika sa i bez kmetova se uvećao na 14.55%). koje se znatno umnožavaju. F. trgovcima i rentijerima – i doseljenim modernim građanstvom mnogi od njih nisu se snalazili. Zemljoposjednički sloj je u ukupnom agrarnom stanovništvu u bosanskohercegovačkim gradovima činio 39.71% svih zemljoposjedničkih domaćinstava i 54. str.833 domaćinstva zemljoposjednika sa i bez kmetova 1895. u gradovima je 1910.).

571 dućana. s novopazarskim sandžakom bilo je 13. 1883. str. 39 Štatistika miesta i pučanstva 1879.927 “fabrikanata”. Hauptmann. 439-447. 308-439. Tuzla 68. Bosna. do oktobra 1885. 147-161. Moguće je da su ovim brojem bile obuhvaćene gotovo sve zanatlijske i trgovačke radnje. uspostavljen je sudski trgovački registar u koji su se bile obavezne upisati sve trgovačke firme koje u Sarajevu plaćaju 30 kruna godišnjeg poreza na čistu dobit. u Bosni i Hercegovini bilo je 10. 40 Sammlung der Gesetze und Verordnungen für Bosnien und die Hercegovina. Sarajevo. Prijedor 45. Travnik 45. Nakon objavljivanja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. 126. Livno 33. Podaci koje nude popisi stanovništva i drugi slični izvori ne dopuštaju da se utvrdi tačna socijalna struktura onog dijela gradskog stanovništva koji je osnovne izvore svoje egzistencije nalazio izvan poljoprivrede. Visoko Vidi: F. što ni približno ne odgovara broju trgovačkih radnji koje su spadale pod ovu obavezu. a zatim slijede: Mostar 95. u Bosni i Hercegovini. Zagreb.. Prema službenim podacima iz 1876. Štatistika miesta i žiteljstva… 1885. Podaci o zemljopisu i poviesti. godine njihov broj je narastao na 15. sloja zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. str. str. godine. godine.37 s već poznatim posljedicama i u drugim balkanskim zemljama. Gradiška 39. nije moguće utvrditi koliko je bilo takvih zanatlija – trgovaca. godine. a u ostalim mjestima 12 kruna. S obzirom na to da je veliki broj zanatlija bio istovremeno i trgovac koji je svoje proizvode prodavao neposredno kupcu. 3-4. Bihać 35.. 37 38 . kada se u društvenom i ekonomskom životu susreću osiromašeni aristokratski sloj s obogaćenim skorojevićima. – Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883. 1878. str. Zvornik 56. trgovaca i zanatlija. Prema popisu iz 1879. Statistika po zanimanju.40 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Bos.38 V. 1883. Novi 41. Ni prva dva austrougarska popisa ne prave razliku između ove dvije kategorije gradskog stanovništva.40 Najveći broj upisanih firmi imalo je Sarajevo – 158. Bijeljina 84. Zemaljski pregled domaćeg pučanstva. Vjekoslav Klaić. i Naredba o osnivanju i vođenju trgovačkih registara. od novembra 1883.656 trgovačkih firmi.454. Brčko 82. godine. Privreda i društvo. str. Banja Luka 67. a 1885. a koliko trgovaca koji su samo prodavali kupljenu robu. Na osnovu ove zakonske obaveze.39 U sva tri navedena primjera podaci su nepotpuni i nije poznato kakvim su se kriterijima služili popisivači. Bos. 1883. Klaić smatra da se isto toliko osoba bavilo trgovinom. u sudski trgovački registar upisano je 1.

Brčko 1.41 Mada navedeni broj firmi i njihov razmještaj ne odražavaju potpuno vjerno sliku trgovačke aktivnosti u zemlji. Mostar (grad) 977. Banja Luka (grad) 905. Fojnica 696. Popisom su bili obuhvaćeni zanatstvo. Žepče 283 itd.196. Jajce 647. a 3. Derventa 999. Bugojno 21. Travnik. Bos. Jedan takav popis je urađen 1904. Zenica 478. Samo u četiri grada – Sarajevu. Ogromna većina popisanih samostalnih obrtnika bila je smještena u gradskim naseljima. godine za čitavo nepoljoprivredno stanovništvo ustanovljena zajednička rubrika. trgovačkih i drugih radnji u Bosni i Hercegovini.5% svih upisanih. Gračanica 29. Banja Luka (seoski srez) 315. Srebrenica 681. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo upisano 32. 1. Bos.102. Pri tome izuzetak čine samo Sarajevo. Tuzla. odnosno uz austrougarsku granicu.675 samostalnih obrtnika. Sarajevo. Gradiška 675. S obzirom na to da popis iz 1904. od kojih su 28. godine pristupilo se detaljnom prebrojavanju kojim su bila Vidi: Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister. Bos. Bos. 314-315. ali nije sasvim uspio. S obzirom na to da je u popisu iz 1895. Kostajnica 21. Zenica 21. Ipak.349 iz ugarske polovice Monarhije i 304 iz drugih država). Dubica 424.. ugostiteljstvo. Prijedor 680. 41 32. Banjoj Luci i Tuzli – bilo ih je 5. Zvornik i.42 Najveći broj samostalnih obrtnika bio je smješten u sljedećim srezovima: Sarajevo (grad) 2. str.000 iz austrijske..653 ili 11% doseljenici (2.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 1907. kreditni i osiguravajući zavodi. Ključ 329.035. 41 . jer mu je sam pristup dopuštao netačnosti. koristan je za stvaranje opšte predstave o broju i razmještaju zanatskih. Mostaru.631. nije moguće izdvojiti broj zanatlija i trgovaca. Derventa 23. Tešanj 789. donekle. karakteristično je da je u prvim godinama okupacije najveći broj firmi protokoliran u gradovima uz rijeku Savu. im Oktober 1886. Žepče 20 itd. godine nije odgovorio svojoj namjeni. Ovaj popis nalazi se u Biblioteci Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Dubica 26. Trebinje 26. Bijeljina 1.022 bili pripadnici Bosne i Hercegovine. Šamac 27.078 ili 15. Tešanj 30. Tuzla (seoski srez) 680. Visoko 892. Bos. Tek nakon Kalajeve smrti socijalno-politički razlozi naveli su bosanskohercegovačku upravu da pristupi utvrđivanju broja zanatskih. Travnik 1. Zvornik 851. Tuzla (grad) 565. trgovačkih i drugih radnji i preduzeća. Bugojno 969. 42 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. saobraćaj i novčani. trgovina.

558 (84. preduzeća i radnji 10.152 218 504 189 465 247 416 312 648 227 364 263 574 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Svega u BiH Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.347 10. godine: Br. .3%) radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima bilo je svega 231 ili 0. od čega je bilo 37. zaposlenih 29.664 na 10. dok je broj zaposlenih lica na 10.457 17.7%) radionica u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici.264 7. lica 401 1. 120-121.. 43 Slijedeći pregled pokazuje broj preduzeća i radnji i broj zaposlenih osoba 1907.5% preduzeća koja su zapošljavala više od 20 radnika. radnje i ustanove izvan poljoprivrede. Među preostalih 6.43 Najveći broj preduzeća i radnji bio je smješten u sarajevskom.000 stanovnika bio najveći u sarajevskom i travničkom okrugu.593 preduzeća i radnji u državnom i privatnom vlasništvu.470 18. tuzlanskom i travničkom. Tada je u Bosni i Hercegovini upisano 46.220 16.529 9.641 101.925 4.42 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str.593 Br.780 8.016 46.161 9.000 stanovnika Radnji Zap. obuhvaćena sva preduzeća.833 (15.447 6..

659 1.063 13.431 70 8. 10. nastana Novčani i osiguravajući zavodi Pomoćni trgovački poslovi Saobraćaj Njega tijela Ukupno u Bosni i Hercegovini 1907. 14.002 593 98 154 2.202).981 . kamena.191 1. Slijedeća tabela pokazuje broj preduzeća i radnji u Bosni i Hercegovini 1907. Sumarni izvještaj.231 15 1913. zemlje. nisu uračunata akcionarska društva kojih je bilo 32.090 3. 21. a 1913. godine nisu uračunate kućne radnje (2. 122.616 46 10 31 12. 24.962 13. 18. Grupa djelatnosti Prvobitna proizvodnja Topioničarstvo Ind.24 _ 102 468 -138 -348 56 -812 30 679 49 3. 17. perja Tekstilna industrija Tapetarski zanat Ind.. 6. 3. kostrijeti. gline… Obrada metala Proizvodnja mašina. sabiranje prir.409 303 6.664 14 Razlika +. U broj poduhvata 1907.593 59.006 388 6 89 433 -1 46. plodova Trgovina sa stalnim nastanom Trgovina bez stal. 15.416 39 4. 19.752 21 4.192 3. poslova hodajući. 5.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 455 4 1. Usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioničara osnovna je karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti. odijevanja i čišćenja Industrija papira Ind. košaričarstvo. 8.390 194 5. godine.438 109 8 20 14. instrumenata i vozila Ind. 44 .231 261 1. 12.. 7. str. hrane i predmeta uživanja Ugostiteljstvo Hemijska industrija Građevinarstvo Grafička industrija Centralni zavodi za davanje energije. 9.181 2.042 1.420 5. 20. 43 Razvoj privredne aktivnosti (osim poljoprivrede) u Bosni i Hercegovini od 1907. 22.008 981 104 243 2. grijanja i rasvjete Obavljanje industr. godine do Prvog svjetskog rata ne pokazuje nikakve bitne kvalitativne promjene.643 7.883 317 604 69 5. str. rezbarstvo Ind. drvene robe. kože. 4. 23. razvrstanih u 24 grupe:44 1. 140-143.109 -1. 479 4 1. i 1913. 11. 13. 2.369 Izvještaj o upravi BiH 1908. 16.11 2.178 63 -2 .

Samo 0. bez obzira M.006 (16%). 576. One su činile 84. 2. broj preduzeća i radnji povećao se 1913. hemijskoj industriji (-109) itd.833 radnji i preduzeća s pomoćnim radnicima sačinjavali su svega 15.. Oba ova navoda potvrđuje čitava historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. industriji drvene robe.981 (147%). privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. 4). Ukupno smanjenje broja radnji u ovim i još nekim granama iznosi 2.. Samo ove tri grupe bilježe porast od 13. Stvaranje Jugoslavije. U odnosu na 1907.60% svih upisanih radnji. Ekmečić navodi da su srpski trgovci vodeći sloj novog društva koji historijski nastaje na ruševinama osmanskog feudalizma. prim.643 (83%) i trgovini za 2. da se uključi u konkurentsku borbu s nadmoćnim stranim i državnim kapitalom na ekonomskom i političkom planu.369 ili za 29%. 93.630. godine čak zahtijevali povratak esnafa. a ostatak od 6. Međutim.624. tekstilnoj industriji (-812). odnosno. nego upornog insistiranja na tradicionalnoj gradskoj privredi. a srpsko građanstvo planiralo je da preko srpskih zanatlijskih društava povlači sa sela i iz poljoprivrede u zanatstvo višak agrarnog stanovništva i da jača srpski elemenat u gradovima.178). što znači da u ukupnom povećanju ugostiteljstvo. industriji hrane i predmeta uživanja za 3.44 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ekmečić dalje konstatira: “Iako najjača gradska klasa. 45 . godinu. Bošnjacima.) nije osvojila gradove i prije se ponaša kao društveno vođstvo seljaka. godinu. Ovakva struktura privredne aktivnosti sigurno nije obećavala brzu modernizaciju. u nekim privrednim granama zabilježeno je opadanje broja radnji u odnosu na 1907. str. instrumenata i vozila (-139). do 1913. Ekmečić. ona (srpska buržoazija. str.52% upisanih firmi otpadalo je na velika preduzeća koja zapošljavaju više od 20 radnika. što je naročito naglašeno u građevinarstvu (-1. H. I. Iz podataka prikupljenih 1907. rezbarstva i košaričarstva (-348). jer “ono nije u stanju da samo izgradi koncept stvaranja nove industrije”. koji je bio u manjini45 (vidi tabelu br. trgovačke i ugostiteljske radnje u kojima su privređivali samo njihovi vlasnici. trgovina i proizvodnja hrane i predmeta uživanja učestvuje s 83%. M. godine vidi se da su u Bosni i Hercegovini dominirale male zanatske. a sve ostale 2. godine iznosi 13. Ekmečić. što ni u kom slučaju nije bilo na liniji modernizacije proizvodnje. koji su 1911. Broj radnji naročito se povećao u ugostiteljstvu za 7.361 preduzeća i radnji. tako da stvarno povećanje broja radnji od 1907.. To je odgovaralo konzervativnim shvatanjima najbrojnijih nosilaca gradske privrede. Društvo. Vlasnik kapitala je još uvijek nejak i nespreman da postane važniji industrijski i finansijski faktor u društvu. proizvodnja mašina.369. ali oni nisu u stanju da sami nose proces društvene modernizacije.40% upisanih. godine za 13.

Ove četiri grane proizvodne djelatnosti obuhvatale su 18. Bosnien und die Herzegowina. potkivače konja i proizvođače oruđa.474 radnje i preduzeća.855 radnji činili su 40.438 (82%) nisu zapošljavali pomoćne radnike. U navedenih 6 grupa djelatnosti obuhvaćeni su 36.3% svih privrednih preduzeća i radnji.47 Ako način proizvodnje predstavlja osnovu društvene modernizacije.. odlaziti u činovničku kasinu ili posjećivati koncerte i pozorišne predstave. a svega 34 preduzeća zapošljavala su više od 20 radnika.450). ugostiteljstvo je uračunato u proizvodne zanate.. Ugostiteljstvo pokazuje veliku sličnost trgovini. industriji i zanatstvu – upisano je 25.097 radnji 2. tako da se odnosi nešto razlikuju od onih koje daje statistika.22% svih upisanih u Bosni i Hercegovini. Od 5.118 (89%) bez pomoćnih radnika. 46 . u industriji odijevanja najbrojnije su radnje za izradu muških i dječijih odijela (1.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. industrija odijevanja 4. pekare (867) i mesare (717).616. Prema tadašnjoj statistici.238 (72%) otpadalo na kovače. a zapošljavali su svega oko 10% najamnih radnika.364). navedena struktura nije je nagovještavala. 45 na to koliko je domaćih ljudi počelo nositi evropsku odjeću. dok je u obradi metala od ukupno 3. 543-544. str. Trgovina i ugostiteljstvo sa 17. a u neproizvodnim – trgovina.446 radnji (uključujući 593 putujuća trgovca).261) i trgovci stokom (2. Osim velike usitnjenosti.46 Među proizvodnim djelatnostima. Uporedi: F. u prehrambenoj industriji najbrojniji su mlinovi na vodeni pogon (2.47%). U ove četiri najrasprostranjenije grane proizvodnih djelatnosti (18. obuće (1. što predstavlja 78% svih upisanih radnji i preduzeća u pokrajini. ugostiteljstvo. Mi smo ugostiteljstvo uvrstili u neproizvodne. U građevinarstvu dunđeri čine 67%.105 (56%) preduzeća i radnji. industrija hrane i sredstava uživanja 4.619 ili 71.482 (44%).619 – 74. značajnu karakteristiku bosanskohercegovačke privredne aktivnosti (izvan agrara) pokazuje odnos između proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti.299).409 ugostiteljskih firmi 4.506.400 i obrade metala 3. od kojih je 11. saobraćaj. novčani zavodi i osiguravajuća društva – 20. po broju upisanih preduzeća i radnji ističu se građevinska 6. U proizvodnim djelatnostima – rudarstvu.683 – 62.067) i opanaka (785). Schmid.16%) bile su dominantne male radionice bez pomoćnih radnika (15. U oblasti neproizvodnih djelatnosti po broju upisanih preduzeća i radnji na prvo mjesto dolazi trgovina s 12.097. Ogromnu većinu činili su sitni trgovci životnim namirnicama i mješovitom robom (6.

samo su u 24 (37. a zapošljavali su 11.. prvenstveno jeftine radne snage i nedostatka kapitala za nabavku modernih mašina i druge opreme. ćebedžije i kazazi. U svim grupama bile su naglašene ranije forme privređivanja. Analizom 28 vrsta starih orijentalno-balkanskih zanata. od kojih po 3 miliona otpada na poljoprivredne mašine i lokomotive.153 (18%). domaće stanovništvo i to Bošnjaci 5.5%) korištene mašine. Ovakvu situaciju ne ublažava podatak da je u deceniji pred Prvi svjetski rat u Bosnu i Hercegovinu uvezeno mašina u vrijednosti od 25 miliona kruna. analiziranih 28 činili su 26% svih upisanih radnji i preduzeća u Bosni i Hercegovini.48 Da su se teško i sporo probijale tehničko-tehnološke novine i da su mjere austrougarske vlasti u tom pogledu bile nedovoljne govore podaci o primjeni mašina u privredi Bosne i Hercegovine.661 (31%) i Hrvati 2.739 (49%). mutapčije. sarači. 95-96. kao na primjer bičakčije. tabaci. dunđeri.5%) pogona radilo bez upotrebe mašina. Kao važan faktor često se navodila nepoželjna redukcija radne snage koja prati svako uvođenje mašina u proces proizvodnje. zlatari. na osnovu prikupljenih podataka iz 1907. dok su doseljenici bili zastupljeni sa svega 3%. a u 41.46 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. opančari.980 ili 22% najamne radne snage.686 radnji nisu korištene nikakve mašine. Srbi 3. Uvođenje tehnike koja bi racionalnije trošila vodenu paru i ugalj zahtijevalo je velike investicije za koje se stalno tvrdilo da su u Bosni i Hercegovini nerentabilne. dok su se relativno dobro držali kovači. motore i sl. a 18 miliona na parne mašine.. kafedžije i handžije. što ukazuje na to da se sitni zanatlija i trgovac u bosanskohercegovačkim gradovima sporo uklapao u nove tehničko-tehnološke promjene i novi način komercijalnog poslovanja. dok je 40 (62.641 korištene su mašine. . godine. kujundžije. Nepovoljno stanje u tom pogledu pokazuju i državni pogoni. Tradicionalne forme privređivanja zadržalo je. Mada nisu obuhvaćeni svi stari zanati. 1 milion na šivaće mašine. Mala upotreba mašina i nizak opšti tehničko-tehnološki nivo u bosanskohercegovačkoj privredi bili su odraz različitih faktora. uglavnom. kazandžije. lokomotive. Postanak radničke klase. suknari. jasno se vidi da su neki bili zastupljeni malim brojem radionica. str. s obzirom 47 I. Hadžibegović. To znači da je 6% svih privatnih radnji i preduzeća koristilo mašine u proizvodnom procesu i drugim radnim operacijama. Od ukupnog broja privatnih preduzeća i radnji samo u 2. Mada su svi odreda ubrajani u velika preduzeća.

033 Pravoslavni 9. str. gdje je jedan tkač.159 7. Hadžibegović.84 0.30 1. str.73 5. 47 na jeftini ugalj i radnu snagu. Jevreji 3% i pripadnici drugih konfesija 1%. proizvodio kao 6-8 bosanskih.87 24. I. Fabrika je plaćala 40 helera za 1 kč električne energije. Hadžibegović. godine.178 13.129 9. pravoslavni 30%. str. Fabrika je bila prisiljena da primjenjuje ručno tkanje. godine i razmještaj protokoliranih trgovačkih i drugih radnji 1912. pa konstatuje da je u Sarajevu tek krajem 1910.31 26. godine osnovana prva bosanskohercegovačka mehanička tkaonica Salom i drug. katolici 21%..12 0. 26.262 505 757 306 Izraženo u procentima: U proizvodnim U neproizvodnim 41. Bosnien und die Herzegowina. F. bez teškoća.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA..145 8.53 54. Gerber. što ju je stavljalo u podređen položaj u odnosu na englesku. 99.191 1.155 7.50 Od ukupnog broja svih privatnih vlasnika muslimani su činili 45%. pravna lica i kućne radnje) bili su:50 Vrste djelatnosti Muslimani 12. 1914. M. komora za BiH navodi teškoće bosanskohercegovačke industrije. a električna energija bila je dva puta skuplja nego u Monarhiji. 133. dok je ista količina električne energije u Monarhiji plaćena najviše 20 helera. njemačku i češku tekstilnu industriju. 98. U svom izvještaju Trg i obrt.974 Katolici Jevreji Drugi 247 59 Proizvodni Neproizvodni Ukupno 20. Postanak radničke klase.59 13. njihovim prethodno istraženim karakteristikama treba dodati još dvije: vjersku strukturu i državnu pripadnost vlasnika preduzeća i radnji 1907. 48 49 .034 privatna vlasnika (isključena su državna preduzeća. str.31 31. Od ukupno 44. Berlin. Sumarni izvještaj. Radila je s 20 ručnih i 4 mehanička stana. Postanak radničke klase.968 1. str. Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Herzegovina in der letzten zehn Jahren. 96-97.49 Za potpunije sagledavanje nosilaca privredne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima. I. 50 Izvještaj o upravi BiH 1908. 543. Schmid. str.

630 449 Druge države 228 244 neproizvodni U k u p n o: U procentima: 40.079 4. kompas 1912/1913.. srezovima. varošima i selima prema stanju iz 1912.7% 472 1. godine: Sreska mjesta 698 Sreska mjesta 214 Sreska mjesta 467 51 Sarajevski okrug: Varoši 87 Bihaćki okrug: Varoši 45 Tuzlanski okrug: Varoši 68 Sela 144 Sela 205 Sela 237 Banjalučki okrug: Sreska Varoši mjesta 514 69 Sreska mjesta 401 Sreska mjesta 519 Travnički okrug: Varoši 34 Mostarski okrug: Varoši - Sela 314 Sela 88 Sela 10551 Financijalni ljetopis bo.53% domaćih i 6.7% stranih vlasnika.077 1. Mada se. među njima se nalazi i izvjestan broj zanatskih i saobraćajnih firmi. a u drugim 93.. godine vidi se da su one mahom bile smještene u gradovima. 1912.74% domaćih i 10. proizvodni Vrsta djelatnosti Pripadnici: BiH 26. U ukupnom zbiru privatnih vlasnika na strance otpada 9%. str. dok podaci za 1912. . odnos je bio 89. Slijedeća tabela pokazuje broj protokoliranih firmi po okruzima. radi o trgovačkim firmama. III godište. godine izgledala je ovako.243 13.142 264 Ugarske 1. 325-403.406 3. struktura vlasnika 1907.2% 2.1% U proizvodnim djelatnostima zabilježen je veći broj stranaca nego u neproizvodnim. Prema državnoj pripadnosti. Iz sudskog registra trgovačkih firmi od 1886.48 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.-herc. zanatskih i drugih radnji (osim dioničkih društava).25% stranih. godinu o broju protokoliranih trgovačkih.834 91% Austrije 1. U prvim. Sarajevo. pokazuju da je relativno visok procent upisanih radnji bio smješten u selima. uglavnom.

godine Bosna i Hercegovina bila je pogranična provincija Osmanskog carstva. novih oblika proizvodnje i opšte privredne. tuzlanskom 30. U njima je bilo smješteno 1.5%. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saživljava. u banjalučkom 35%. a od 1878. inteligencija različitih zanimanja (ljekari. vjerske i etničke strukture. U ovim oblastima sela su znatno veća. Posavine i Semberije. vojnog korpusa raspoređenog u Bosni . u varošima 303 (7%) i u selima 1. tehnički i komercijalni stručnjaci. Karakteristično je da je visok procent seoskih radnji zabilježen u bihaćkom. I austrougarska okupacija 1878. Broj protokoliranih seoskih radnji bio je različit u pojedinim okruzima. godine dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji će biti jedino premašen u toku Prvog svjetskog rata. poljoprivredne oblasti Pounja. pretežno. Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku. banjalučkom i tuzlanskom okrugu. većinom doseljeničkog građanstva heterogene socijalne. što je činilo 67% svih u Bosni i Hercegovini. u prvom redu. a kasnije i 16. kulturnoprosvjetne i duhovne aktivnosti.). pripadnici okupacione vojske. travničkom 16. Habsburške monarhije. pa je i akumulacija kapitala u njima tekla brže nego u planinskim selima sarajevskog. koji obuhvataju ravničarske. kao neophodni dio novog sistema vlasti. činovnici. profesori. privredni preduzetnici.7% i mostarskom 16. stvarao sloj novog.811 radnji. Iako austrougarska okupacija nije prekinula tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova u njima se. veterinari. Strateška važnost okupiranog područja uslovljavala je da i u mirnodopskim uslovima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. Tu su. advokati i sl.. pored starog. travničkog i mostarskog okruga. U sarajevskom okrugu seoske radnje činile su 15. Moguće je da je blizina austrougarske granice uticala na brži prodor kapitala u sela navedenih oblasti. Najveća koncentracija protokoliranih radnji bila je u šest okružnih gradova. 49 U sreskim mjestima bilo je protokolirano 2. na bavljenje stočarstvom. bihaćkom 44%. koja su bila teško pristupačna i upućena.093 (26%) svih radnji. kompaktnija i pristupačnija nego u preostala tri okruga.5%. što je identično broju protokoliranih u svim selima zemlje. apotekari.093 ili 26%.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.8%. te radnici modernih zanatskih struka.. Od konca XVII stoljeća do 1878. učitelji. Šef Zemaljske vlade bio je komandant 15.

za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspoređeno 1895. što čini povećanje od 10. Trebinje. naročito Foča. 52 .777 ili 77. istočno od tokova rijeka Bosne i Neretve. godinu. i Hercegovini i Dalmaciji. od kojih je 17. jer se broj vojnika kretao od 9 – 12. Vojska je u bosanskohercegovačkim gradovima bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je.120.500 vojnika i 3.758. U gradovima se nalazilo 27. 1989. str. kao i pruge GabelaHum-Trebinje.5% bilo smješteno u gradovima. na primjer. nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. 239. slično Osmanskom carstvu u posljednjim decenijama njene vladavine.. U mirnodopskim uslovima u njemu je 1895.000 vojnika. zajedno s pomenutim istočnobosanskim i istočnohercegovačkim gradovima. s krakovima prema Dubrovniku. predu- Ibrahim Tepić. a 1910. Goražde. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predviđeno 28.460 vojnika. a petnaest godina kasnije. godine) uvrstili su se među najznačajnije vojne centre Austro-Ugarske. Sarajevo s 5. 1910.944 vojnika. čije je sjedište bilo u Sarajevu. godine 22.000 zaptija u nadležnosti civilnih vlasti. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). koje se u narednim decenijama pretvara u najveći vojni centar u ovom dijelu Monarhije. došlo ne samo do znatnog povećanja bosanskohercegovačkih okupacionih trupa. Bileći i Zelenici. koncentrirala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno povećane vojne kontingente. zatim Bileća. Rogatica. To pokazuje skupa mreža strateških željezničkih pruga Sarajevo-Višegrad-Vardište.50 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. zajedno s činovnicima. Višegrad. Oni su imali da služe brzom prebacivanju trupa iz istočne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno.120 i Mostar s 4. 8). bila namijenjena posebna strateška funkcija. u Bileći bilo više vojnika nego civilnih lica.731 vojnika (1910.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu br. Njima je. Sarajevo. godine broj vojnika u pokrajini je narastao na 33. Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je. godine bilo smješteno 3. Austro-Ugarska je.215 vojnika ili 57%. a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%..52 U mirnodopskom sastavu. godine 5. 1910.

trošena na vojsku dislociranu u Monarhiji. često zatvorenu. Dervente i Tuzle.53 Preko oficirskih kasina. Kraljačić. godine služilo 2. s motivacijom da se poveća promet životnim namirnicama. u većini doseljeničkog građanstva bilo je činovništvo. Drugi predstavnik novog. F. jednako kao i Maglaja. str. 54 T. Za 1903. sredinu u najmanju ruku drugačiji način života”. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihaću i Travniku direktno šefu Zemaljske vlade i komandantu bosanskohercegovačke vojske baronu Apelu. Osim vojske važan faktor u gradovima bila je žandarmerija u čijim redovima je 1902. Hauptmann. odnosno za njihovo trošenje u zemlji. Među oficirima nije bilo nijednog pripadnika Bosne i Hercegovine.. Jajca. vojnih orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. postao nosilac novog.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Troškovi za njeno izdržavanje činili su jednu od najvećih stavki u zemaljskom budžetu. a još manje je onih sa znanjem njemačkog jezika. da bi se u prvim godinama okupacije činovnička “Svojim prisustvom među građanstvom Trebinja. 150. Rogatice i Foče.95%. Kalajev režim. stvarana u Bosni i Hercegovini. 51 zetnicima.5% svih izdataka zemaljskog budžeta za ovu godinu. dok je među žandarmima bilo 273 ili 11. godinu iznosili su 3.418.284 žandarma i 52 oficira. Zbog toga je od početka bila prisutna orijentacija na činovništvo dovedeno iz drugih zemalja Austro-Ugarske. drugačijeg načina života. U to doba bilo je malo domaćih pismenih i sposobnih ljudi za vođenje nove administracije. Livna i Bileće unio je oficir u tu. Nevesinja.. str. tako da su neki preko svojih opštinskih vijeća podnosili zahtjeve za povećanje vojnih garnizona. 53 . pogotovu kada su ta sredstva.919 kruna što je činilo 7. intelektualcima i radnicima. Početkom XX stoljeća. što je štetilo privrednom razvoju zemlje. Neki bosanskohercegovački gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima. U početku je vojska vršila i civilnu vlast. Bivši osmanski činovnici najvećim dijelom su napustili službu i odselili u Tursku.54 Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama. koji uživaju povjerenje nove vlasti. I s tog stanovišta je građanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budžeta. koje nema kontinuiteta s osmanskom administracijom. preko 10% bosanskohercegovačkih budžetskih sredstava trošeno je na vojsku. 488-489. Privreda i društvo. van bosanskohercegovačkih granica.

četvrtog odj.55 Dalja izgradnja administrativne uprave u Bosni i Hercegovini bila je nužno orijentirana na doseljenike. činovnici drugog odjelj.52 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. jer ih je bilo svega 2.239 zemaljskih činovnika. ur. oblasti i srez. Zem... 347 opštinskih i 498 učitelja i s 88 pripadnika zdravstvenog osoblja činili su 2. deparmenta. finan. vlade (rač. zemaljske kase. godine Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države 3 91 218 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 2 75 96 21 78 Strane države Svega 5 187 392 Centralna uprava Zem. vlade (Vrh. Činovnici su 1885. “kuferaše”. . i srez.172. tako da će borba domaćeg građanstva za unosnija i uticajnija činovnička mjesta biti teško osvojiva tvrđava. sud. prvog odjelj. vlade. inspektorata. pores. Zem. vlade Politički viši činov. režije i otkupa) Građevinski čin. Zem. zem. okr. držav. 198. vlade i okružnih oblasti Nadzornici cesta Rudarski činovnici Šumarski činovnici 55 235 144 16 - 485 61 41 38 124 13 25 7 33 5 1 11 - 79 67 45 168 F. Pravosudni činov. službe. Pregled porijekla činovnika u bosanskohercegovačkoj zemaljskoj upravi. sudije i vrh. direkcije duvan. pravobranilaštvo) Fina. godine bili malobrojni. mjesta popunjavala ljudima iz Monarhije. III odje. str. okr. Privreda i društvo. sud šerija. ekonomata. i carin.084 (1. Štamparije. Hauptmann. Zem. službama ili ustanovama 1902. a među njima bilo je svega 70 domaćih).

škola.253 3 262 5 13 6 74 244 255 273 104 118 488 2.34356 Iz navedene tabele vidi se da su u ukupnom zbiru najbrojniji činovnici iz ugarske polovice Monarhije i da oni čine 38. škola.. trgovačke škole) Učitelji zanatskih škola 12 Učitelji viših djevoj. muzej.99% činovnika. sred. Namještenici kategorije 178 poslužitelja Poslužitelji 35 Šumari i pomoćnici u 41 šumarskoj službi Žandarmerija: oficiri 21 ljudstvo 781 Državna ergela: oficiri 1 ljudstvo 4 Finansijska straža 101 Ostale ugovorno 192 namještene osobe Ukupno 2..284 2 126 633 889 8. 10 zanate Manipulativni činovnici 75 Upravnici katastra 21 Učitelji srednjih škola 30 (gim. ali hijerarhijski značajnijih čino56 T. . šer.230 1 18 414 196 3. u Reljevu. direkcija Zem. i 55 kancelarijski pomoć. škola 4 Učitelji osnovnih škola 34 Državne željeznice: Činovnici 151 Niži službenici 224 Kandidati za niže služb.191 4 1 2 13 25 13 39 529 214 314 113 408 349 355 52 2. 438-439. teh.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. učit.874 Pripadnost Ugarska BiH polovina države 8 5 1 103 26 86 47 4 56 Strane države 2 1 Svega 8 18 225 51 173 1 32 229 58 77 51 156 70 57 31 1. iz austrijske polovice dolazilo je nešto manje. 34. str. bogoslov. Kalajev režim. 53 Naziv vlasti ili službe Austrijska polovina države Zemaljska vakuf. sudačka škola pravos.45%. atelje za umjet. Kraljačić.

389 = 37. 1912.846 = 35.330 2. 58 F.00% 2.22% 3.48% 4.033 = 31. domaćih je bilo 26.559 = 41. 439. jer su u činovničkoj hijerarhiji u pokrajini zauzimali najniže položaje.09% Iz Austrije 3. Privreda i društvo. Hauptmann.043 = 26. 1910.471 = 36.22% 3.41% 3. Samo vrlo rijetki domaći ljudi dospijevali su do višeg činovničkog ranga i prema navedenoj tabeli bilo ih je svega 21 (11.19% Iz BiH 3. Privreda i društvo.057 = 27.= 26. Kalajev režim.000 dakle.59% 3.30%.49% 3. Najviši domet im je bio položaj sekretara u Zemaljskoj vladi ili sreskog predstojnika. bez obzira na to što su u statistiku domaćih činovnika uvršteni podvornici.733 10. Ukupno 9.445 = 25. str.089 = 33. oni do Prvog svjetskog rata nisu uspjeli zaposjesti polovinu činovničkih radnih mjesta. a domaći ljudi sve više završavali srednje škole i fakultete. Hauptmann.619 = 17.533 9. 59 F.02% .00% 3. “Od 80-ih godina do Prvog svjetskog rata broj činovnika porastao je od 2. podvornici u ustanovama. Srbin po nacionalnosti. 1908.8% 3. 199. Učešće domaćih ljudi u činovničkim službama iznad Ľ nije obezbjeđivalo njihov odgovarajući uticaj u upravi. šumari. najčešće.18% 3.920 = 34. 1909. Oni su.266 14. čistači ulica i sl. za 700%”. U 1903.065 = 31.370 13. str. U Bosanskom birou nalazio se Teodor Zurunić.024 = 36..90% 6.111 = 34.462 = 37.361 9. Čeha i Poljaka).248 = 32. manipulativni činovnici i niži poreski službenici. 199.77% 4.= 31. str. vnika (većinom Nijemaca.045 = 42.944 10. lojalni građani.59% Iz Ugarske T.016 9.072 = 32. ali ni oni nisu dobijali važne položaje u administraciji.76% 3.57 Iako su se brzo množila nova činovnička mjesta.14% 3. a u Bosanskom birou nalazio se tada samo jedan predstavnik Bosne i Hercegovine.97% . dijelom učitelji i sl.076 = 31.26% a iz drugih država svega 0.000 na preko 14. Kraljačić. u najmanju ruku.93% 3. 1907. 57 .791 = 29.6% 1. godini samo 2 Bošnjaka bili su sreski predstojnici.51% 3. na državnu činovničku službu mogli su računati samo novoj upravi odani ili. Odnos domaćih i doseljenih činovnika u Bosni i Hercegovini 1905-1914. 1906.54 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.56% 5.. 1914.16% 4.493 = 27.58 Mada je rastao broj domaćih činovnika.23% u pokrajini).385 = 38. godine izgledao je ovako:59 Godina 1905.

.41%. godine činili 82.90%.552 (142.20%) 1. službenicima raznih vrsta. među njima su prevladavali oni sa srpskohrvatskog jezičkog područja i pripadnici drugih slavenskih naroda. Od toga bili su 1905. 1912. od civilnih činovnika i pomoćnog osoblja do učitelja. uglavnom.206 činovnika. a među nižim osobljem 45%. čistači ulica).321 namještenika na zemaljskim željeznicama bilo 733 zemaljska pripadnika tj.493 na 6. dok je glavninu višeg činovništva činio njemački elemenat.94%) Očigledno je da među domaćim činovnicima dominiraju Srbi koji su činili dvije trećine domaćih činovnika. 65. pripadnika žandarmerijskog korpusa. godine: 1905.25% u roku od 7 godina potiče znatnim dijelom od toga što su bile uzete u obzir neke niže kategorije zaposlenih koje nisu ranije tretirane kao činovnici i namještenici. 19).045 ili za 3.77%.61 Ovakvih primjera Vidi opširnije: Dževad Juzbašić. uz istovremeni porast domaćih od 31. godine 85.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. 19. ali ne intenzivnijim zapošljavanjem. Učešće Bošnjaka i domaćih Hrvata u činovništvu statistički se naglo povećava. a “maternji jezik 8. bilo je u prvom redu rezultat okolnosti što u ranije izvještaje nisu bili uključeni čistači ulica”. procent domaćih. 1908. a 1912. i 1910. godine samo 27. 61 “Među svim namještenicima. Ispada da je tada od ukupno 2.155 (32. među podčinovnicima 6. godine bilo je 11.7%.64%) 1. tj.58%. do 1914. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. str.65% povećao se do kraja 1912.16%) 641 (17. 55 Mada su činovnici bili većinom doseljenici. Juzbašić navodi pokazuje položaj domaćih ljudi u državnim službama: “Pretežna većina namještenika na željeznici nije uopšte poznavala srpskohrvatski jezik.16% na 36.19%) Srbi 1. a od toga odpadalo je 657 na niže osoblje (služitelje) ili 89. od 476 podčinovnika 32.87%) Bošnjaci 728 (29.47%. carinske i finansijske straže. Tako povećanje ukupnog broja službenika u 1909.60 Učešće domaćih Srba. koji je prema statističkim podacima iznosio krajem 1905. Ni u najnižim zvanjima domaći nemaju većinu.792 (49. domaći ljudi (npr. U kojoj je mjeri jezik bio prepreka za domaće ljude govori podatak 60 . pripadnika. godine 83. zemaljskim željeznicama od 399 tehničkih činovnika 44 su bili pripadnici Bosne i Hercegovine. broj domaćih činovnika povećao se od 2.643 službenika. 1973.387 Slavena. godine. nego uvođenjem u statistiku činovništva nekih zanimanja koja su obavljali. jer su brojem prednjačili u gotovo svim srednjim školama i na fakultetima. str. Od 1905.211 u odnosu na 1908. Hrvata i Bošnjaka u činovništvu zemlje bilo je različito. godine na 41. Ovo povećanje od 14. godini za 1. Oni su 1905.84%.63%. a od 1446 nižih 11%. Prema podacima Zemaljske vlade iz 1910. Od ukupno 13. godine na bh. 31. (Isto. Sarajevo.08% bio je srpskohrvatski”. bh..736 (69. 1910. I drugi primjer koji Dž.5%). Hrvati 29 (1.

51 3588 855 31. nego je Evropa otkrivala ovu pokrajinu. Prije njih.37 295 2. Inače.63 1247 10.50 Srbi 2437 27.27 Mađari Hrvati Poljaci Rusini Ostali 71 0. Time se njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini nije iscrpljivalo. Nacionalna struktura činovnika 1905. u željezničkim radionicama od 790 zanatlija i radnika bilo je 1910.56 7. dobar ugled poslovnih ljudi stekli su i Jevreji (sefardi) koji su u ovoj pokrajini imali dugu tradiciju.66 Česi 1905. Posebno mjesto među doseljenim preduzetnicima imali su najkrupniji industrijalci koji su ovdje plasirali kapital pretežno u drvnu. 62 Dž. str.52 31 0. vjerske i etničke promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. ali primjer zapošljavanja u državnoj upravi i na željeznicama ima specifičan status.97 2493 316 27.. jer su. 1910.23 331 3. a kasnije prvorazredni ekonomski faktor u Bosni i Hercegovini.05 482 5. Juzbašić. formulari i izvještaji bili su na njemačkom jeziku.49 405 4. 30-31).89 1277 11. tj.35 588 5.17 214 2.51 Nacionalna struktura činovnika koji s porodicama u bosanskohercegovačkim gradovima čine značajan društveni sloj pokazuje koliko je austrougarska uprava uticala na socijalne. i 1910. br. % br %. 44% (Isto. Poznavanje njemačkog jezika postavljalo se čak kao uslov i za prijem u željezničku radionicu u Sarajevu gdje su svi glavni majstori bili Nijemci. među preduzetnicima i trgovcima prednjačili su Jevreji aškenezi koji su od same okupacije postali važan. takođe.59 1049 11. posebno Čeha i Poljaka. .49 399 3. Jezičko pitanje.79 74 0.77 347 3. Dok su u činovničkim službama među doseljenicima najznačajnija mjesta dobijali austrijski Nijemci i Mađari. godine 310 domaćih.. u Bosni i Hercegovini62 Slovenci Nijemci Bosanci domaći Italijani 47 0. 24-25. bili zastupljeni među ljekarima. apotekarima i drugim intelektualnim zanimanjima. koji je inače spadao u podčinovnike.03 2671 23. 1162 12. uz pripadnike drugih naroda.56 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Otuda treba podržati one autore koji kažu da Bosna i Hercegovina nije otkrivala Evropu. da je na primjer vlakovođa. morao da potpuno vlada njemačkim jezikom. Svi nalozi.65 3. bilo da se javljaju kao vlasnici kapitala koji osnivaju industrijska preduzeća. ili kao trgovci različitog formata – od sitnog bakala do grosiste. str. moglo bi se navesti za gotovo sve struke u Bosni i Hercegovini.

Banje Luke i sl. 246-250. još uvijek.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. ali kapital stvoren u Bosni i Hercegovini vlasnici velikih firmi trošili su u svojim gradovima i zemljama. Minhena itd. *** 63 I. trgovci. Takvi primjeri zabilježeni su kod firmi Ajzler i Ortlib u Zavidovićima. Zenice. Hadžibegović. a i brojna preduzeća locirana u gradovima zapošljavala su veći dio radne snage sa sela. intelektualci i radnici. s bliže i dalje gradske periferije.000 (1906. Trsta. Oni su činili oko 1/3 ukupnog građanstva koje se po mnogo čemu razlikovalo od domaćeg tradicionalnog građanstva i bilo je nosilac procesa evropeizacije i modernizacije u bosanskohercegovačkim gradovima. najamni radnici i razne kategorije doseljenika – vojnici. rentijeri. U socijalnoj strukturi prevlađuju zanatlije. prehrambenu i druge grane industrije i svojim preduzećima upravljali iz Beča. Velika preduzeća drvne industrije i rudnici smješteni su izvan gradova.. Na taj način vlasnici ovih preduzeća nisu izvršili onaj uticaj koji vrši krupna industrijska i finansijska buržoazija na ukupni društveni razvoj u evropskim zemljama i gradovima. s kojima lokalni trgovci imaju stalne sporove oko snabdijevanja radnika.. Postanak radničke klase. u većini zadržali svoje tradicionalne odnose. jer je iz vlastitog egoizma preuzimala snabdijevanje radnika preko konzumnih magacina i na taj način uticala na sporiju akumulaciju domaćeg trgovačkog kapitala. koja se samo djelimično nastanjivala u gradovima.. str.63 S obzirom na karakter industrijskog i opšteg privrednog razvoja Bosne i Hercegovine.0005. Investirani kapital pomagao je da se zaposli dio domaćeg stanovništva. Prije bi se reklo da je ta vrsta preduzetnika usporavala razvoj domaće buržoazije. preduzetnici. Iz izloženog se jasno vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. činovnici. Takve primjere nudi privreda Tuzle. Oto Štambajs u Drvaru i niza drugih. koji se kreće od 4. godine). dok samo Sarajevo početkom XX stoljeća okuplja veći broj radnika. . u ovom razdoblju radništvo nije postalo snažan društveni sloj u bosanskohercegovačkim gradovima. 57 hemijsku. a ne u Bosni i Hercegovini.

39 nazarena itd.6 19.0 64.831 1885 139. Česi.330 16.3 20. Bošnjaci i Jevreji) ulaze pripadnici protestantske (augzburške i helvetske) vjeroispovijesti i grkokatolici (unijati) u malom broju nazareni.115 1910 +23. Mađari.3 50. ako se istovremeno ne učvrsti i njihov ekonomski Ovom tabelom nisu obuhvaćeni grko-katolici (unijati). godine oni još uvijek imali neznatnu natpolovičnu većinu.871 312.9 Pravoslavni 57. 387.854 + 7. Italijani itd.854 augzburške i 488 helvetske konfesije..880 +23.064 (Vidi tabele 9. evangelika ukupno 6. Nakon 1878. od kojih 5. iako su 1910. 20. 10.17% 227% 71.588 7.834 1879-1910.816 43. muslimani i jevreji.6 4.2 24. katolici.816 56. U tradicionalni vjerski i etnički mozaik (pravoslavni. 64 .5 14.604 3. Rezultati popisa stanovništva 1910.. str.731 38.959 1895 139. evangelici augzburške i helvetske konfesije i drugih. Srbi Hrvati.136 lica.936 1879 138.3 3.342.60% Pravoslavni 32. bilo je 19 bez vjere. Vjerska struktura u bosanskohercegovačkim gradovima na razmeđu XIX i XX stoljeća 64 Konfesija Muslimani Katolici Jevreji 115. Grko-katolika bilo je 8.3 2. Slovenci. godine pokazalo se da nije bilo dovoljno međunarodnim pravom zaštititi muslimansku manjinu izvan Osmanskog Carstva.6 19.0 2. godine. Među “ostalih” 82. 11 i 12) Iz pregleda se vidi da su bosanskohercegovački gradovi dosta brzo gubili muslimansku većinu.716 +51. Rusini.4 10. Promjene koje su se dogodile na razmeđu XIX i XX stoljeća bitno su uticale na formiranje drukčije vjerske i etničke strukture u bosanskohercegovačkim gradovima.399 5. Poljaci.018 27. a etnički mozaik proširuju pripadnici brojnih naroda – Nijemci.5 18.800 48. odnosno.284 68.58 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.438 11.78% Muslimani Katolici Jevreji Procent u ukupnom gradskom stanovništvu 69.1 20.

880 ili za 20. posebno. 9). Izvjesna ravnoteža unutar ove vjerske i etničke zajednice ipak se održava u omjeru gradskog i seoskog stanovništva 1 : 3.6% na 50. U svim osmanskim provincijama koje su formirale nezavisne nacionalne države muslimansko stanovništvo došlo je pod udar novog sistema vlasti i.3%. ali je u ukupnim odnosima gradskog stanovništva u ovom razdoblju procent muslimana opao sa 69.. a posebno u gradovima. .. a posebno zasnivanja agrarnih odnosa na osmanskom zakonodavstvu ogromna većina muslimana opredjelila da ostane u Bosni i Hercegovini. 59 i društveni položaj. Iseljavanjem i nešto manjim prirodnim priraštajem. Ipak se u okupiranoj provinciji stvaralo iseljeništvo podstaknuto vjerskom ili drugom propagandom. bezemljaša i sitnih gradskih zanatlija koje njihova mala imanja.60%. škrta nadnica i zastarjela zanatska radionica nisu mogli prehraniti. Iz Bosne i Hercegovine muslimani su počeli seliti u Tursku godinu dana prije okupacije (1877). ali se nakon uspostavljanja austrougarske vlasti i zadržavanja starih socijalnih odnosa. broj Bošnjaka u gradovima rastao je u ovom razdoblju za 23.3% ili za 19. novih socijalnih odnosa u agraru. To je vodilo demografskom nazadovanju Bošnjaka u pokrajini. te novom organizacijom gradskih i seoskih opština. ali je u pravilu pretežno formirano od sitnih seljaka.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. pa su bili prinuđeni na masovna iseljavanja. (vidi tabelu br.

9). svi drugi doseljenici pretežno su smješteni u gradskim naseljima. Ključ 961. Maglaj 771. Varcar-Vakuf 814. Gradiška 315. Ova pojava može se objasniti time što su navedena mjesta izgubila raniji privredni i saobraćajni značaj. U odnosu na 1879.32% ukupnog stanovništva. većina gradova duž Save. Bošnjaka i Jevreja. Pravoslavno stanovništvo (tabela 10) bilo je nastanjeno u svim gradovima Bosne i Hercegovine i imalo je u ovom razdoblju priraštaj prosječno 73. Srba. Brod 270. kao što su. Novi 524. godinu.567. U gradu Tuzli 1910. 9). osim Hrvata.11% Nijemaca. Bileća 632. Bos. Bos. Travnik 732. Prijedor 419.78% i 1910. Gračanica 581. Zenica 1. u njemu je živjelo 10.336. Ovakvo kretanje bilo je uslovljeno i useljavanjem velikog broja stranaca koji su kao nosioci administracije i nove privredne aktivnosti bili vezani pretežno za gradske centre. Ljubinje 23. Ova pojava naglašena je naročito u većim gradskim središtima. Derventa 798. Sanski Most 695. Stranci su u Sarajevu 1895. itd. Jajce 3. 65 .787 osoba ili 28. Bijeljina 1. (vidi tabelu br.60 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.914.65 dok je u isto vrijeme oko 25 gradova66 bilježilo znatno veći priraštaj od prosječnog za sve gradove. Bugojno 377.. Mađari 2. Višegrad 369. ili je izvršena nova organizacija gradskih opština.000 stranih koloniziranih seljaka i nekoliko hiljada stranih radnika koji su privremeno ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini.223. u Bihaćkoj krajini i samo pojedini u srednjoj Bosni. Bihać 1. godine do opadanja muslimana za 5. Rogatica 642. znatno iznad prosjeka raslo je pravoslavno stanovništvo u SaOpadanje broja muslimana zabilježeno je u sljedećim gradovima: Fojnica 103. Sarajevo i Tuzla. Tuzla 1. Stari Majdan 259. Doboj 825.058 osoba.22%. Česi 3. Županjac 45. 66 Porast iznad prosjeka priraštaja svih gradova u pokrajini imali su: Foča 902. Cazin 618.69% Mađara itd. godine brojali 10. Gacko 440. godine premašivalo je 1/5 ukupnog gradskog stanovništva. 15). Glamoč 64. Goražde 501. To su gradovi uz crnogorsku i srpsku granicu (istočna Bosna. Gradačac 833. a 1910. u trinaest bosanskohercegovačkih gradova došlo je 1910. npr. Tešanj 1. godine Nijemci su činili 10%. pri čemu su otpali neki dijelovi (sela) naseljeni pravoslavnim stanovništvom. Bos.28% Čeha.183. Kladanj 90. (vidi tabelu br.37%. 2.. Gradiška 79.301. istočna Hercegovina). Osim oko 30. 3. Ljubuški 88 (vidi tabelu br. Tešanj 530. Opadanje pravoslavnog stanovništva zabilježeno je u šest gradova: Visoko 481. U istom razdoblju. Bos. Varcar-Vakuf 828. Gornji Vakuf 77. pa se stanovništvo selilo u druge krajeve. Krupa 634. Nevesinje 401 i Trebinje 1522. godine. Ova pojava prisutna je u svim graničnim oblastima Bosne i Hercegovine. Kostajnica 32. Brčko 1.

729 (2. Zenici 2. Šamcu itd.132%). Bijeljini 1. godine u odnosu na 1879.681%). Italijana itd. (vidi tabelu br. kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti. Trebinju gotovo 7 puta Godine 1879. Trebinju 781% i Drvaru 291%. 10). Bihaću 1. gdje je 1910. tako da su gotovo iz temelja uzdrmali tradicionalnu vjersku i etničku strukturu bosanskohercegovačkih gradova. 67 . Bijeljini. Ljubinju 112%. Brčkom 1. Mostaru 2. Nevesinju 24 puta.67 Broj katolika naročito je porastao u Sarajevu. Ključu 156%. Bos..468%). Nijemaca. Brodu 272%. Bosanske krajine i duž rijeke Save. Pod uticajem razvoja. Rogatici 550%.. Višegradu 232%. Čeha. Bihaću 716%.375%).8%).191 (1. Čapljini 183%. Pravoslavno stanovništvo uvećavalo se najčešće proširenjem gradskih opština i novim privrednim. Cazinu. prije svih Hrvata iz hrvatskih zemalja. Goraždu. Bos. saobraćajnim i vojnim značajem pojedinih gradova. Brodu. Tuzli. Zenici 394%. Rogatici. To su bili glavni trgovački i saobraćajni punktovi u pokrajini. Poljaka. da bi već u slijedećem (1885. Do najvećeg priraštaja došlo je u gradovima istočne Hercegovine. Katoličko stanovništvo u bosanskohercegovačkim gradovima poraslo je preko 3 puta i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. 61 rajevu za 126%. Brčkom. Krupi 164%.279 (1. a u četiri grada bio je upisan samo po jedan. Ljubuškom preko 11 puta. godine. Gacku 420%. Tuzli 3. stokom.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Izuzetno visok procent porasta pravoslavnog stanovništva u nekim gradovima za 5-10 puta nije bio uslovljen samo razvojem nego i posebnim uslovima u kojima su se našli pojedini gradovi. gdje se razvija trgovina žitom. Varešu 131%. šljivama i drugim poljoprivrednim proizvodima. Broj katolika povećao se u Bileći za gotovo 10 puta. Konjicu 717%. Visokom i Bijeljini. Banjoj Luci 2. Prilikom popisa stanovništva 1879. 11). Srebrenici.000 (1. Izgradnja saobraćaja i nova privredna aktivnost. kao i potrebe nove vlasti uslovili su i novi raspored stanovništva. Sanskom Mostu 103%. godine) bili prisutni u svim gradovima pokrajine. Bos. Derventi 137%. a samo po jedan zabilježen je u Foči. Prijedoru 555 (1.224 osobe (2. Mađara.941 (215%).536 (88. Zenici.924 (291%). Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije. značajan priraštaj zabilježen je u Sarajevu. Ključu. Starom Majdanu i Kotor-Varošu. Nevesinju 450%. Derventi. Slovenaca. Goraždu 197%. katoličko stanovništvo nije bilo prisutno u jedanaest gradova. Vlasenici. Doboju 815%. Višegradu. Drvaru.266%). katolici nisu zabilježeni u Čajniču. godine (vidi tabelu br. godinu priraštaj iznosio 17.. Konjicu preko 31 put.191%) itd.

Tuzli 348. Dakle.. u 50. Brčkom 182. Glamoč. Čapljina i Kreševo). Derventi 136. godine u 62 bosanskohercegovačka grada. nije ih bilo samo u 4 od ukupno 66 gradskih opština u 1910. 1885. sefardima pridodaju aškenazi. Tešanj 262 (63%) i Donji Vakuf 16 (13%). u 58 i 1910. a zatim i sve brojniji aškenazi) 1879. 1895. a osim Sarajeva posebno su bili prisutni u slijedećim gradovima: Travniku 472. Jevreji su bili. Priraštaj domaćih katolika – Hrvata u bosanskohercegovačkim gradovima teško se može utvrditi čak i pri pokušaju analize strukture doseljenika. Kreševo 459 (35%). Višegradu 265. Iako je u više gradova broj katolika rastao za 10-20 puta. Visokom 186. uglavnom. U ovom razdoblju (1879-1910) njihov broj u gradovima porastao je za 227%. što donekle vrijedi i za Jevreje.62 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.55%) bilo je nastanjeno u Sarajevu. u ovom razdoblju u četiri grada je zabilježeno opadanje: Fojnica 80 osoba (10%). Prema popisima stanovništva. Zvorniku 148. gradski elemenat i više od polovine svih (6. U svim ostalim gradovima broj Jevreja nigdje nije dostigao 100 osoba. Bijeljini 429. Bosanskom Brodu 163. Jevreji (uglavnom sefardi. Žepču 101.. godine bili su nastanjeni u 30. godini (Gornji Vakuf. .397 osoba ili 57. 12). jer se od 1878.32% njegovog ukupnog stanovništva (vidi tabelu br. glavnom gradu pokrajine i činili su 12. Zenici 294. Bihaću 165. Mostaru 254. Doboju 101. itd.

donošeni njihovi statuti i regulirana izborna prava. u visokom procentu od 42%. a kad je riječ o gradovima za blizu desetak procenata premašivali su opšti prosjek. odnosno 46% žive u bosanskohercegovačkim gradovima. 4). Upravo ova kretanja nisu jednako zahvatala sve vjerske i etničke zajednice. Religija i nacija se ne podudaraju u broju pa bi upotreba nacionalnog imena bila netačna.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. koja se obuhvata svim popisima i. 63 Vjerska i etnička struktura bosanskohercegovačkih gradova u istraživanom razdoblju u mnogome je zavisila od migracija stanovništva. što je. tako da je ono imalo normalna demografska kretanja u pokrajini. Pojam stranac počeo se pravno tretirati kada su se organizirale gradske opštine. Srbi. vjersku i nacionalnu skupinu. jedino su uporište koje omogućava utvrđivanje etničkog mozaika u Bosni i Hercegovini. Nijemci. Npr. globalne raspodjele stanovništva po porijeklu. Općinari su: 1.68 Njihov priraštaj u toj deceniji iznosio je 19. Muslimani su bili najviše zahvaćeni iseljavanjem i demografskim nazadovanjem. zbog tačnosti podataka. Jevreji aškenazi). Ovdje navodimo primjer Općinskog reda sa izbornim redom za grad Mostar u kojem stoji: “Općinu sačinjavaju: općinari i stranci. s tim što se i tada javljaju teškoće u slučajevima kada različite nacionalne skupine govore istim jezikom (npr. ali i useljavalo iz drugih južnoslavenskih zemalja. ukoliko se ne računaju povratnici iz Osmanskog carstva. godine. banjalučki i tuzlanski – vidi tabelu br. općinari – drugari. Mađari. obuhvatajući pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine. Općinari prinadležnici su ona lica koja su nadležna u gradu Mostaru i u ovoj općini imaju zavičajno pravo” (čl. odnosno od useljavanja i iseljavanja.. Italijani itd. Hrvati i Bošnjaci. takođe. Podaci o maternjem jeziku stanovništva. Prema podacima iz 1885.985 osoba U austrougarskim popisima stanovništva svi statistički podaci dati su prema vjerskoj podjeli stanovništva. i 1895.. Pravoslavno stanovništvo se iseljavalo. Utvrđivanje etničke strukture katolika predstavlja posebnu teškoću s obzirom na to da popisi stanovništva i statistika općenito ne dopuštaju potpuno razjašnjenje ovog fenomena. godine (vidi tabelu br. 15).. pod oznakom katolici upisani su pripadnici raznih nacija: Hrvati. Osim opšte kategorije o vjerskoj pripadnosti. jer se kod njih ne događa useljavanje. i ovdje moralo biti primijenjeno. Doseljeno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u historiografskoj literaturi naziva se doseljenicima i “strancima”. sve je drugo prepušteno proračunima istraživača i navođenju parcijalnih primjera koji često ne odražavaju suštinu promjena. prikupljeni popisom iz 1910. općinari prinadležnici i 2. 13) doseljenici ili stranci. 68 . mostarski. koji su činili veoma šaroliku socijalnu. a što se tiče gradova to je moguće učiniti samo za četiri gradska sreza (sarajevski.

iz Austro-Ugarske ili za 189%. 9). ali se na osnovu ukupnih podataka o broju stranaca po srezovima vidi da je nastavljen veliki priliv doseljenika. koji su osobito zaslužni za ove zemlje. 2.. Tuzla. a nemaju zavičajnog prava u ovoj općini” (čl. 1910. godine činili oko 8% građana. 14). . koji su 1879. 18. a naročito za grad Mostar.146 817 653 588 1895. austrijskim ili ugarskim državljanima. koja borave u općini. tako da u nekim od njih. 5). Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslovljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradove.346 3. kao što su Sarajevo. s tendencijom povećanja njihovog broja u gradovima. str. 10. podijeli počasno građansko pravo bez obzira na njihovu postojbinu.234 4. godine nije moguće utvrditi. u kojim su katolici raznih nacija. Općinsko vijeće ovlašćeno je da bosanskohercegovačkim zemaljskim pripadnicima.425 1. zarade ili prihoda.713 1885-1910.049 2. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu god. za tijem austrijski i ugarski državljani. “Stranci su ona lica. Priraštaj svih doseljenika u četiri gradska sreza 1885-1910. 483% 296% 520% 361% “Općinsko vijeće može odobriti zavičajno pravo u gradu Mostaru samo pripadnicima ovih zemalja”. 46.. Ova useljavanja vodila su značajnoj promjeni strukture stanovništva bosanskohercegovačkih gradova. “Počasni građanin ima sva prava općinara prinadležnika a nikakvije dužnosti” (čl.715 1910. koji stanuju u mostarskom gradskom području i tu plaćaju izravan porez od svojeg nepokretnog posjeda. godine nudi slijedeći primjer: Grad Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar 1885. Mostar i Banja Luka stranci čine od 1/5 do preko 1/3 stanovništva (vidi tabelu br. 7). a nijesu ni općinari prinadležnici ni općinaridrugari” (čl. 8). a takođe može i druge primiti u zavičajnu zajednicu “ako mu zemaljska vlada podijeli bosanskohercegovačko pripadništvo” (čl. “Općinari-drugari su oni bosanskohercegovački zemaljski pripadnici.64 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.989 2. godine dostigli blizu 16% urbanog stanovništva pokrajine.297 lica ili 136%. Koliko je doseljenika živjelo u ostalim gradovima 1910. a iz drugih država za 1. 1907.787 1.

.244 lica 2. Banjaluci i Mostaru 1910. 65 Procent doseljenika u ukupnom gradskom stanovništvu u navedenim gradovima: Sarajevo Tuzla 1885. Tuzli. dok je 6.7% 12% 1895.032 lica 1.80%) (7.15 87.6% 1910.4%) (9.69 Rezultati urbanizacije i promjene ukupne strukture bosanskohercegovačkih gradova odrazili su se i na ukupne odnose seoskog i gradskog stanovništva unutar svake pojedine vjerske zajednice.342 doseljenika. 15).698) ( 1. kao što su Banja Luka i Mostar nudili manje mjesta za doseljenike.00 91.19%) (24.8% 35.343) U ova 4 okružna grada govorili su: Od ukupno 28. 35.HS 70..6% 9% 12% 28.707 lica 5. 70 Ova tabela izrađena je na osnovu austrougarskih popisa stanovništva. 7.70 Odnos srpskohrvaskog-hrvatskosrpskog jezika i drugih jezika u Sarajevu.775 lica 2. Sljedeći pregled pokazuje odnose gradskog i seoskog stanovništva unutar najbrojnijih konfesija u Bosni i Hercegovini. godine (u procentima) 69 Sarajevo Tuzla Banja Luka Mostar Njemački Španski Češki Mađarski Slovenački 7.854 (24.90 21. bilo sa sh-hs jezičkog područja (vidi tabelu br. Banja Luka Mostar Iz tabele se vidi da su gradovi sa bržim industrijskim razvojem (Sarajevo i Tuzla) bili naseljeniji strancima dok su agrarna središta.928) ( 1.3% 21.17%) (4.20 drugi jezici (15.488 sh-hs nije bio maternji jezik.85 13.519) ( 2.3% 14.7% 23.00 8.. u ove gradove za 21.2% 4.10 78.181 lica SH .8%).16%) 29.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.7% 16.80 (27.

84 6.957 5.96 25. da objavljuju građanima zakone i naredbe.74 25.35 4.. godine dobila svoj statut.71 93.787 3.65 95.29 14. formirana sva gradska vijeća.76 93.936 332.321 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Pravoslavni 25.66 74.78 Očigledno je da su neriješeni agrarni odnosi negativno uticali na mobilnost pravoslavnog stanovništva sa sela u gradove i da su doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu sa strane kod katolika bitno izmijenila njihovo učešće u urbanom stanovništvu pokrajine.53 3.57 7. Na toj osnovi su.901 139.438 365.20 84.26 6. avgusta 1878. a mostarska 1890. koji je izdao general Filipović tri dana nakon zauzimanja grada 22.778 138.446 48. aprila 1879.57 10. godine.34 99.43 93.816 472.849 16. godine.16 93.16 22.93 93.50 85. Na tom principu izdata je naredba Zemaljske vlade od 16.992 366. *** Izgradnja gradskih opština i njihovih organa započela je Provizornim statutom za Sarajevo.34 89.731 409.018 533. godine.47 96.623 11. tako.588 217 1895 Grad Selo 43.577 125. nego ih imenuju vlasti. sarajevska opština 1883. Sjednicama zastupstva obavezno je prisustvovao predstavnik vlasti i njihove odluke proglašavale su se 71 .71 “Bila su obavezna da u svemu izvršavaju naloge političkih vlasti.07 74. da se staraju o školskim i komunalnim poslovima i dr.183 7.84 15.184 769..399 27 1885 Grad Selo 38.810 342 1910 Grad Selo 56. pa je. u početku.66 6. Tim statutom bilo je određeno da se gradski zastupnici i gradonačelnik ne biraju.80 77.234 68.50 74.831 237.232 27.959 285.115 753 115. Gradska zastupstva su cijelo vrijeme postojanja funkcionirala kao “produžena ruka” državnih organa. 1879 Grad Selo Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 32.84 6.22 0.604 192.800 629.66 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. po kojoj su sreski uredi dobili ovlaštenja da prema njemu osnivaju gradske opštine.24 6.43 92.636 463.

67 Statutom iz 1883. Kraljačić. Neposredni nadzor nad radom opštine obavljala je sreska vlast. Kalajev režim. Kraljačić. Prema ovoj naredbi. Statutom je bila obezbijeđena puna kontrola nad radom ove institucije. a ako bi napravili kakav prekršaj političke ili druge prirode smjenjivani su” (T. koja je imala ingerencije da raspusti gradsko vijeće i da prekine njegovu sjednicu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.224. što je iznosilo 4. 27 forinti dohodarine ili 75 forinti točarine” (T. a načelnika i podnačelnike imenovao je zemaljski poglavar na prijedlog civilnog adlatusa. jer su njene odluke bile punovažne pošto ih odobri Zemaljska vlada.344. Za pasivno pravo glasa cenzus je bio mnogo veći i iznosio je najmanje 6 forinti zemljarine. godine odobren Normalni štatut sa izbornim redom za sve gradske općine u Bosni i Hercegovini izuzevši gradove Sarajevo i Mostar.. 2/3 zastupnika.72 Mandat zastupstva trajao je tri godine. Vlast je mogla u svako doba da raspusti zastupstvo i da diciplinski kazni zastupnike ako svoju dužnost ne vrše kako treba. str. . Zastupnici su obavezno morali biti pouzdani ljudi. Jednu trećinu zastupnika imenovala je Zemaljska vlada iz reda uglednih i zaslužnih građana. str. Da to nije bila demokratska institucija domaćeg stanovništva pokazuje činjenica da je na prvim gradskim izborima 1884. Relativno visoke plate gradonačelnika i funkcionalni dodaci podnačelnika bili su često važan motivacioni faktor punovažnim tek onda kada ih odobri nadležna državna vlast. ako se bavi pitanjima izvan statuta. str. kada se broj birača neznatno povećao na 1. 72 “Za aktivno izborno pravo cenzus je iznosio 2 forinte zemljarine na području grada. ili pak. bira stanovništvo. godine pravo glasa imalo svega 1. Kalajev režim. Kalajev režim. 447-450). čiji mandat traje 3 godine. Od predviđenih 24 opštinska zastupnika 12 su morali biti muslimani.095 građana. ili 9 forinti dohodarine. što je trebalo da odgovara konfesionalnoj zastupljenosti stanovništva u gradu. uz veoma visok izborni cenzus. a izborni cenzus je zadržan i usklađen s mjesnim prilikama. Zastupstvo je sastavljeno prema proporcionalnom odnosu konfesija. 447-450). 447-450. a 1902. 25 forinti točarine.1% od ukupnog broja stanovnika grada. a dvije trećine je birao narod. a zaključke zastupstva potvrđivala okružna oblast ili Zemaljska vlada. 73 T. godine. godine na 2. Kraljačić. uključujući načelnike i podnačelnike. a 1/3 imenuje Zemaljska vlada na prijedlog okružne oblasti.73 Dalji korak u organiziranju gradskih opština učinjen je kada je Carskom naredbom od 12. godine Sarajevo je kao glavni grad Bosne i Hercegovine dobilo gradsku upravu s veoma ograničenom autonomijom. januara 1897.. s tim što Vlada i dalje potvrđuje izabrane zastupnike. što se nastavljalo i na izborima 1893. 6 pravoslavni i po 3 katolici i Jevreji.

. Mamford kaže da je postala s jedne strane “neka vrsta uzora nezdravih i nehigijenskih uvjeta stanovanja”.76 Nove četvrti s višespratnicama Vidi opširnije: T. 75 “Prva stambena zgrada za više obitelji podignuta je za najsiromašnije u New Yorku u Cherry Streetu 1835. u 2 pravoslavni i u 4 katolici. 58-63. 56/57. jer su bile ograničene kontrolom i odobrenjima austrougarskih organa vlasti. II izdanje. da je već “Unutar jedne generacije ova nova vrsta stanova počela se nuditi imućnim slojevima stanovništva kao najnoviji proizvod mode u Parizu”. Zahvaljujući radu opštinskih gradskih vijeća ostalo je zabilježeno kako su sredstvima građana. kanalizacije. željezničkih stanica. ali im se ne mogu osporiti rezultati u rješavanju čitavog niza komunalnih.68 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bosanskohercegovački gradovi razvijali modernu infrastrukturu. godine”. bolnica. modernizaciju gradske rasvjete. godine. od 66 opština u 60 su bili muslimani. Kruševac. izgradnju većeg broja javnih građevina (sreskih ureda. Kalajev režim. pošta. godine mijenjan izborni red u Sarajevu. Lewis Mumford.74 Iz svega se može zaključiti da gradska zastupstva nisu bila demokratske niti autonomne institucije domaćeg stanovništva. Izvještaj o upravi BiH 1906. kulturno-prosvjetnih i zdravstveno-sanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. str. a s druge. organa vlasti i vojske. Primijenjivan je princip konfesionalnog ključa. godini muslimani su bili gradonačelnici u 58 od ukupno 61 organizirane gradske opštine. regulaciju gradskih rijeka i potoka. godina 1914. 1988. definitivno ili bespovratno. str. U 1902. Zapadni arhitektonski upliv sa svojom višespratnom. jer se unutar i pored orijentalne arhitekture ubacuje više drugih arhitektonskih i građevinskih stilova koji. škola. promjene su uslijedile u sve većoj mjeri što se i u spoljašnjem izgledu zapažalo. Vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bile su najizraženije kroz izgradnju vodovoda. žandarmerijskih stanica) i novih stambenih četvrti u kojima su podizane kuće s više stanova (i više spratova). 450.75 Gradovi su počeli mijenjati svoju raniju fizionomiju. Preveo Vladimir Ivir.. između kojih su krivudali uski sokaci (uličice). da se među vodećim gradskim krugovima razvije konkurentska borba za zaposjedanje ovih funkcija. 76 “No uprkos dosta jakog tradicionalnog okvira. Grad u historiji. jer se u gradu povećao broj katolika. 438. a 1914. T. str. pa je zbog toga 1889. hotela. narušavaju panoramu ili sliku grada kojim su ranije dominirali čaršija s javnim objektima i jednofamilijarne kuće s baštama. proširivanje i uređenje ulica. Bosanski glasnik. Zagreb. Sarajevo str. iz tvrdog materijala građenom stam74 . organiziranje gradskog saobraćaja. Kraljačić. za koju L. u kojem je još živio bosanskohercegovački grad. vojnih kasarni.

str. numerišu kuće i odrede nazivi ulica. Brod Livno Tuzla Čajniče Mostar Varcar Vakuf Foča Nevesinje Visoko Bos. Privreda i društvo. Hauptmann. uličnih hidranata za polijevanje ulica i gašenje požara. u mnoge kuće uvedena voda. 26 bosanskohercegovačkih gradova77 izgradilo je moderne vodovode. uvođenje modernog vodovoda predstavljalo je značajnu civilizacijsku tekovinu koju su sebi mogli priuštiti samo dobro organizirani gradovi.78 Mada su neki gradovi za vrijeme benom kućom i službenim zgradama. 190. Krupa Rogatica Višegrad Bos. 77 Prema podacima Bosanskog glasnika za 1914. prodirao je do dotadašnjih centara tih gradova. komšijsku blizinu dotadašnjih kuća.” L. što im je davalo izvjesnu prednost u odnosu na evropske gradove sve do XIX stoljeća. Na razmeđu XIX i XX stoljeća. trgova i čitavih mahala. Kostajnica Sarajevo Zenica Fojnica Stolac Zvornik Goražde Tešanj Županjac Glamoč Travnik 78 “Pronalazak nužnika sa vodom za ispiranje što ga je prvi uveo Sir John Haringon 1596. osim javnih česmi. godine. kao što je i sa svojim zahtjevima za širokim i ravnim cestama i regulacionim planovima razbijao usku. uličica. Do izbijanja Prvog svjetskog rata.” F. crkvama i kasarnama. Bosanskohercegovački gradovi. predstavlja nužno sanitarno poboljšanje u kući. javnim česmama i kupatilima (hamamima). Iako je za vrijeme osmanske vladavine bilo pokušaja da se u okviru uređenja poštanskog saobraćaja. godinu moderni vodovod imalo je 26 gradova: Banja Luka Ključ Trebinje Bos. saglasno svojoj orijentalno-islamskoj tradiciji. vijeku iz Kine došla upotreba toaletnog . 40-ih i 50-ih godina XIX stoljeća. u bosanskohercegovačkim gradovima to je obavljeno tek pred prvi austrougarski popis stanovništva 1879. čime su za njihovo stanovništvo značajno izmijenjeni higijensko-sanitarni uslovi života. uguravši se u svaki slobodni prostor.. još u osamnaestom stoljeću u Francuskoj su se kao engleski novitet uvodili u kuće obični nužnici. čime su započete vidljive vanjske promjene u bosanskohercegovačkim gradovima. s obzirom na to da je u više gradova. tako da su stvorene mogućnosti za izgradnju kućnog kupatila i nužnika s vodom za ispiranje. veliku pažnju poklanjali su vodovodima.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. no ta se moda nije proširila naročito brzo. 69 namijenjenim za stanovanje više familija bitno su izmijenile raniji način stanovanja. Mumford navodi da je u 19. godine..

a opština je dobila pravo eksproprijacije zemljišta potrebnog za proširenje ulica. otpornog na vatru. .80 Već od 1880. U maju naredne godine objavljen je Građevni red za Sarajevo i ostale gradove u zemlji po kome su sve nove gradnje za 30 godina oslobođene poreza. Ako se ovim troškovima dodaju samo još investicije u vodovod. Udovčić. koji je obezbjeđivao dalji razvoj grada. te izgradnju i popravak mostova. U tom pogledu. 390. što je važnije za kućnu higijenu. godine objavljen je Novi građevinski red za Sarajevo. Sarajevo. str. godine utrošeno oko 20 miliona kruna. koje su u zemlji trulile. 80 Vidi opširnije: H. 31-36. Grad u historiji. osmanske vladavine imali izgrađene vodovode. Uz hvalospjeve tehničkom napretku 19. veli autor. značajnu prekretnicu u Sarajevu načinio je veliki požar od 8. U julu 1893. “Voda je dovođena kroz drvene cijevi (tomruke).. I pored izgradnje novog vodovoda bio je održavan i turski vodovod za snabdijevanje starog dijela grada i varoške četvrti vodom. uvedeno je kupatilo u kuće. a šteta je procijenjena na 23 miliona forinti. ta suma se udvostručuje. godine u Sarajevu je počela intenzivna građevinska djelatnost. a one koje budu pregrađene za 5-15 godina. gradsku rasvjetu i organizaciju gradskog saobraćaja (tramvaj). 79 M. str. kanalizaciju. Kreševljaković. daleko premašuju investicije u bilo koji drugi grad. avgusta 1879. str. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918.70 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Cijevi su bile plitko postavljene. pa je dovod vode često prekidan. kao glavni zemaljski grad. stoljeća. oni su krajem XIX stoljeća mahom bili dotrajali. Dio sredstava prikupljala su gradska vijeća od građana. godine. Njime su bile propisane širina ulica. uređenje gradskih ulica i regulaciju gradskih voda. Ulaganja u Sarajevo.. Kreševljaković navodi da je za razne zgrade koje je podigla sarajevska opština 1878-1914. pa je voda bila izvor zaraze i epidemičnih bolesti. a ponegdje prolazile kroz dvorišta i štale. 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 ulica. 51. papira. vojni budžet i vjerske institucije i zajednice. od upotrebe tapeta na zidovima koje su uvedene manje-više istodobno. Lewis Mumford. u kome su izgorjele 304 kuće. pa čak i više gradova zajedno.”79 Modernizacija bosanskohercegovačkih gradova iziskivala je velika finansijska sredstva koja su obezbjeđivana iz više izvora. a u nekim poduhvatima učestvovali su država. građevinska linija i upotreba materijala za izgradnju kuća.

str. godine uvela “konjski tramvaj” od željezničke stanice do katedrale.. a zatim je tramvajska pruga produžena na 5. Sudska palata. koja je koštala 984. da bi od 1914. H. Tvornica ćilima (1904). gradske rasvjete. izgrađena 1892-1895. Hauptmann. Velike ambicije u podizanju glavnog grada pokrajine pokazala je Zemaljska vlada kada je 1884.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. H. pa su bili izvori čestih epidemija koje nisu mogle biti iskorijenjene. tri zgrade Zemaljske vlade (1884-1886. 31-32. Šerijatska sudačka škola u arapskom stilu (1887-1889). Pošta. godine. godine). 190-191. Već 1879. tramvajske pruge i gradske vijećnice. Gimnazija i Učiteljska škola (1891). svakako. Kreševljaković. godine uređena je Baščaršija. aprila 1895. Izgradnja modernog vodovoda dovršena je 1910. i 4. Regulacija Miljacke izvršena je 1886-1897. a duljina svih cijevi iznosila je preko 49 km”. Sarajevo. Prema podacima iz 1880. a zatim Velika realka. a prve žarulje osvijetlile su Sarajevo 3. Kreševljaković.81 Krupne građevinske poduhvate predstavljala je izgradnja gradskog vodovoda. zgrada Vrhovnog suda u renesansnom stilu.. i 1895. godine. u gradu je podignuto i 9 javnih nužnika. godine u arapskom stilu. Zemaljski muzej (završen 1913).000 kruna. i 1905). F. Jedna od reprezentativnih zgrada bila je. godine. To se 81 82 H. 71 Zemaljska vlada je izgradila veliki broj građevina različite namjene. a otpočela je i regulacija ulica i mostova i uređenje trgova. . trasirane su mnoge nove ulice.82 Opšta je pojava u svijetu da razvoj industrije u XIX i XX stoljeću i borba za stanarinu i profit razaraju stare urbane cjeline i strukture. Drveni mostovi zamijenjeni su željeznim. Od 1. maja 1895. gradska vijećnica. godine počeo je rad na popravci starih i izgradnji novih kanala.7 km. do 1903. godine. i 1913. godine grad uveo plinsku rasvjetu. Klaonica i stočna pijaca izgrađene su 1881. kanalizacije. godine. str. a izgradnja moderne kanalizacione mreže u dužini od 45 km trajala je od 1896. centar grada bio je osvjetljavan sa 188 uličnih fenjera. Zemaljska štamparija. godine na tramvajima je uveden električni pogon. kao što su Fabrika duhana (1880. Električna centrala sagrađena je 1894. a između 1911. Zemaljska bolnica paviljonskog tipa (1892-1897). Kreševljaković navodi da je austrougarska okupacija zatekla u Sarajevu “58 starih primitivnih vodovoda. 25. Sarajevo. Paralelno s izgradnjom kanalizacije. str. 1897. Privreda i društvo. Prije uvođenja moderne kanalizacije u gradu su postojali jednostavni jarci od kojih su neki bili otvoreni i zagađeni.. a neke su asfaltirane.

Bez ikakvog obzira na postojeću arhitekturu počeše oni unositi razne. 100. Gradilo se ovdje u romanskom.72 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Prvi je od njih bio Josip Vancaš. Na taj je način sasvim poremećen sklad u arhitekturi Sarajeva. renesansnom. jer su mnoge još u dobrom stanju rušene da bi se na njihovu mjestu podigle nove zgrade. To se najbolje vidi u javnim građevinama koje država podiže – turske su u evropskom stilu. gotskom. nije bio tako snažan. On je ovdje gradio punih trideset godina (1884-1914). arapskom. M o s t a r je izgradio više objekata koji su imali dalekosežan kulturni i civilizacijski značaj. Fin-de-siecle: Habsburška transformacija osmanskog grada. a austrougarska administracija posle okupacije je nastojala da vidljivo obeleži islamsku tradiciju. nego i drugih faktora. 32. a ne turske karakteristike i specifičnosti. Iako su ostali bosanskohercegovački gradovi imali mnogo skromniji razvoj i u njima su se događale slične promjene. Donia. Među raskošnim građevinama nalaze se Viša gimnazija. Sarajevo. str. sasvim u duhu graditeljstva druge polovine XIX vijeka. koji bi odrazio bosanske autohtone. Ekmečić. On piše: “Poslije okupacije došli su ovamo mnogi arhitekti iz Monarhije. 83 84 . nastojala da ojača evropski duh u svim porama javnog života. a griješio sam i ja”.. H. Bilo je arhitekata koji su studirajući domaće građevine pokušali da izgrade tzv. 2. 32-36. a pored toga nestajalo je zgrada građenih na bosanski način. palata katoličkog M. dakle. br. romansko-bizantijskom.”83 Hamdija Kreševljaković s negodovanjem opisuje novu arhitekturu Sarajeva. bosanski stil. griješila je Zemaljska vlada. Sarajevo 2003. gradske većnice. a ponegdje su primjenjivani i motivi antike. Usporedi Robert J.”84 I arhitekta Vancaš je kasnije pisao: “Glede spoljašnosti novih zgrada u Bosni griješilo se dugo. U Bosnu i Hercegovinu evropska civilizacija je sporo prodirala u svakodnevni život naroda: “Bilo je upadljivo da je turska reformna administracija do 1878. ali ne samo pod uticajem industrijskog razvoja koji. griješile su oblasti. ali se u tome nije daleko odmaklo. Stvaranje Jugoslavije. Kreševljaković. Osim vladinih zgrada u Sarajevu je gradio bečki arhitekta Josip Vancaš po uzoru na italijanske renesansne građevine XV veka. Bosni sasvim tuđe građevine elemente i za dvadesetak godina napraviše od Sarajeva izložbu raznih slogova. Prilozi Instituta za istoriju. građene su u pseudoislamskom stilu. javna kupatila i sve građevine koje izlaze iz državne ruke. baroknom i turskom slogu. str. željezničke stanice. dogodilo i bosanskohercegovačkim gradovima. nažalost. a austrougarske većinom u islamskom..

sagrađena 1905. 85 86 H. U gradu je bilo nekoliko hotela: “Neretva”. Izgradnja gradskog vodovoda i gradske električne centrale bile su dva velika finansijska i građevinska poduhvata.. 75 uličnih hidranata. godine proširen je protočnom snagom od 50 l/sec. Vodovod s izvora Radobolje izgrađen je 1885/86. paviljonskog tipa. Vodovod je izgrađen na obje obale Neretve u dužini od 40 km. a u gradu je bilo instalirano devet trafo-stanica koje su osiguravale gradsku rasvjetu i 3. Sarajevo. Pomoću pumpi voda je prebacivana u više zone grada. a 1902 /03. 73 biskupa. godine.85 Gradska električna centrala u Mostaru izgrađena je 1911. 1914.000 sijaličnih mjesta u kućama. Centralu su pokretala tri dizel-motora jačine 160 ks. 439-444. godine stavljena u promet (jedan je nosio ime cara Franje Josipa. Pred Prvi svjetski rat u gradu su izgrađena dva mosta preko Neretve i oba su 1913.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. str. godine na račun gradske opštine. U gradu je bilo 98 javnih česama.86 Ulaganja samo u dva poduhvata. Bosnicher Bote (Bosanski glasnik). . Viša djevojačka škola. uz angažiranje bečkog preduzeća “Öter Siemens-Schucker-Werke”. Kreševljaković. Saobraćaj u gradu obavljalo je blizu 30 fijakera. Sarajevo. a voda je uvedena u 787 stambenih zgrada. godine.. imala je odjeljenje za infektivne bolesti i hirurgiju. “Bristol” i “Orijent”. jubilarna škola cara Franje Josipa. Gradska bolnica. vojne upravne zgrade itd. str. a drugi gradonačelnika Mujage Komadine). 62.

Za to su nedostajala neophodna finansijska sredstva. 6 apotekara. 4 veterinara. 9 boljih hotela. 3 vajara. 3 učitelja muzike. 8 urara. 2 naučne institucije: Zemaljski muzej (1889) i Institut za istraživanje Balkana (1904-1913). od kojih 2 I kategorije. uz ulaganja od 900. Osim pošte i telegrafa u gradu je funkcionirala javna telefonska mreža sa 72 pretplatnika. 12 advokata. kanalizacija i električno i plinsko osvjetljenje. Slične primjere nudi čitav niz gradova koji su ulagali velika sredstva u svoju modernizaciju. 7 modistkinja. između ostalog. britanski. Tek kad se izrade uporedni pokazatelji vidi se koliko se modernizacija teško probijala i prelazila prag većine bosanskohercegovačkih gradova. Tuzla i Banja Luka. 5 trgovina muzičkih instrumenata. 4 praonice.. 6 inostranih konzulata: italijanski. 3 vodoinstalatera. 43 ljekara. pa je njen čitav urbani razvoj dobijao fizionomiju industrijskog grada (vidi u knjizi tuzlanski primjer). električni tramvaj. 13 srednjih škola sa 195 profesora i stručnih nastavnika. izgradnju električne centralne i vodovoda. 26 redakcija časopisa i novina. godinu. Vodovod je bio najveća investicija. 3 pozorišne i kino-dvorane. 40 agencija i komisionih radnji. 8 hotela i hanova za domaći promet.000 kruna.74 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zemaljska bolnica. 7 babica.. Sarajevo. vodovod 470. str.000 k. 97 različitih društava. godine. Prema podacima Bosanskog glasnika (Bosnicher Bote) za 1914. 1914. iznosila su blizu miliona kruna (centrala 500. Imala je izgrađenih i reguliranih ulica u dužini od 46 km i izgrađenih osam mostova.000 k). Banjaluka je u urbanom smislu učinila značajan napredak. francuski i njemački. 8 knjigoveznica. Tuzla je imala prvorazredan industrijski i trgovački značaj. 14 banaka i mjenjačnica. kao glavni grad Bosne i Hercegovine. Sarajevo. ruski. Njene ulice osvjetljavalo je 500 petrolejskih lampi. 12 štamparija. ali ona nisu bila dovoljna da bi se napravio onaj historijski skok koji bi razorio tradiciju. 527-535. u Sarajevu je. jer je voda dovedena s udaljenosti od 25 km i završen je 1908. čini izuzetak u svakom pogledu i ono se jedino svojim razvojem do Prvog svjetskog rata svrstalo među najrazvijenije južnoslavenske gradove. Za razliku od Mostara koji se razvijao kao trgovački. 4 vrtlara i trgovine cvijećem. saobraćajni i agrarni centar Hercegovine. 13 knjižara i papirnica. turski. 6 zubara. 2 šeširdžijske radnje (klobučari). 12 pisaca. a iza njega slijede Mostar. 1 automobilsko preduzeće. 87 Bosnicher Bote. 3 arhitekta. bilo: 7 narodnih osnovnih škola sa 57 učitelja. .87 moderni vodovod.

Mostaru. 5. str. telegrafski i telefonski saobraćaj. a kasnije se pojavljuju i prve domaće štamparije. 3. Derventi. Tuzli. Sarajevo. 213-214. godine u više gradova: Sarajevu 13. Briga oko osvjetljenja bosanskohercegovačkih gradova bila je nesrazmjerno veća od brige za gradsku čistoću. bilo ih je 25. a samo su neki gradovi. Do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908.. uz velika ulaganja. br. Gradiški. Bihaću. Kruševac. 5. Značajnu tekovinu na razmeđu XIX i XX stoljeća predstavlja uključivanje bosanskohercegovačkih gradova u moderni poštanski. Trebinju 2 i po jedna u Bihaću. izgradnja gradske kanalizacije nije bila prihvaćena i ostala je zabilježena izgradnja modernih kanalizacija u nekoliko gradova (Sarajevo. 1975. 89 Bosanski glasnik. O štamparijama u Sarajevu vidi opširnije: T. 9. postaje određeno mjerilo modernizacijskog progresa pojedinih gradova i cijele pokrajine. Novom. Bijeljini. osim knjiga. Tuzli i Brčkom po dvije i po jedna mala štamparija u Bos. 69-71. što se može smatrati bosanskohercegovačkim promotorima progresa dvadesetog stoljeća. Budimir Miličić. Najviše štamparija nalazilo se u Sarajevu (9).. Prijedoru. Bos. i 527.88 Vlasnici štamparija često su posjedovali knjigoveznicu i knjižaru u kojoj su.. 1909.89 Ovo. prodavali pribor za pisanje. kada nije postojala nijedna specijalizirana trgovina knjigama i priborom za pisanje. takođe. u Mostaru osnovao franjevac don Franjo Miličević. svakako. 1910. str. Grafički radnici Sarajeva 1903-1914. Brčkom. posebno telegrafski saobraćaj ranije se i mnogo brže širio i povezivao gradove unutar pokrajine i uključivao u međunarodnu mrežu.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Sarajevo. Do 1907. Jajcu i Bihaću. Takve kombinirane ili specijalizirane radnje i trgovine postojale su 1914. Banjoj Luci. a 1909. To je pošlo za rukom Sarajevu. 1914. 1872. a negdje i muzičke instrumente. H. Poslije austrougarske okupacije osnovano je više privatnih štamparija čiji su vlasnici u početku bili doseljenici. godine bilo je 12 privatnih štamparija. godine. Sarajevo. 170-171. str. U ogromnoj većini upotrebljavani su petrolejski ulični fenjeri ili lampe. 75 Prvu štampariju u Bosni i Hercegovini osnovala je Vilajetska vlada u Sarajevu 1866. Banjoj Luci 3. a zatim u Mostaru (4). str. 88 . Kreševljaković. Za razliku od vodovoda. Zenici. Tuzli 4. predstavlja napredak u odnosu na osmanski period. Poštanski. 371-480. uspjeli izgraditi električne centrale i instalirati električnu javnu rasvjetu. Hrvatski tipograf. Novom. od 6. od 8. od kojih samo tri imaju preko 20 zaposlenih radnika. nego telefonski saobraćaj koji. Travniku i Livnu. a drugu je. Banja Luka i Bihać). i br. Livnu i Travniku. Mostaru 5. Bos.

Bos. Pošta. pojačana je izgradnja međugradske mreže. Pošta. To znači da je na ova četiri grada otpadalo 71% svih gradskih telefonskih pretplatnika. banke. str. Najveći broj vlasnika bili su institucije i organi vojne i civilne vlasti. Na razmeđu XIX i XX stoljeća došlo je do značajne promjene u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. Brod. Ljubinje. prednjače regionalni centri Mostar. a u 19 je bilo više abonenata. II. Ljiljak. Dubici (1908). Rača i Zavidovići (1912). Brčko. Mostar i Banju Luku po 9%. Gradačac. preko Siska. novembra 1898). Tuzla. 92 M. a od 931 pretplatnika u gradovima 332 su imala pravo da se uključe u međugradsku mrežu. Franz-Josefsfeld. Bos. Orašje.. str. Ljiljak. Konjic. telefonska mreža bila je uvedena u 32 grada. mada je. U toku naredne dvije godine novih osam mjesta uključeno je u telefonsku mrežu: Bihać. Domanovići. Bijeljina i Trebinje (1910). trgovine. hoteli. Zadra i Trsta povezano s Bečom. Zatim je uspostavljen telefonski saobraćaj u Mostaru (1906). godine. Derventa. Novi (1911). Bosna i Hercegovina bila je uključena u ugarsku telefonsku mrežu. Gračanica. Ljiljak. pa je Sarajevo 1914. II. telefon imaju: Dobrljin (1904). godine. preko Metkovića. Gornji Vakuf (1914). Doboj. 1914. Jajce. godine telefonsku mrežu ima osam mjesta u Bosni i Hercegovini: Banja Luka. Poslovni. Bos. bolnice. Čapljina. škole. ili preko dvije trećine svih u Bosni i Hercegovini. Ilidža (1909). Dobrljin. Krupa. Bos.. Tuzlu 10%. politički i vojni krugovi nisu se zadovoljavali lokalnim i međugradskim telefonskim mrežama. Šamcu i Bos. Bos. 90 . Od ukupno 955 telefonskih pretplatnika u Bosni i Hercegovini samo 24 nisu bila u gradovima. advokati. Bos. vjerske ustanove i privatni stanovi. bila je najefikasnija. do 1914. Sarajevo je nekoliko godina bilo jedini grad s telefonskom vezom (od 16. Osim gradova. a preko Bosanskog i Slavonskog Broda i iz Dobrljina. Travnik. Sarajevo i Zenica. jer je telegrafska i željeznička veza njenog glavnog grada s centrom Monarhije bila stara više decenija. Prijedor. Od svih vlasnika telefonskih aparata u gradovima na Sarajevo je otpadalo 43%.90 od kojih je u 12 bila instalirana samo javna govornica. fabrike i druga preduzeća. Jajce i Tuzla (1903). telegraf i telefon. Alipašin Most (1911). I ovdje se ocrtava neravnomjeran razvoj gradova među kojima. Bos. Stari Majdan. 91 M. Sanski Most. Brčko i Dobrljin (1904).76 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Pošta. ljekari.91 Od 1911. 196-197. Stolac (1912). uz Sarajevo. Tuzla i Banja Luka. Kiseljak. Gradiška (1913). a ova posljednja. telegraf i telefon. Splita. II. zatim slijedi Banja Luka (1902). str. 187-192). Modriča.92 Time je učinjen još jedan korak ka integraciji Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku. zbog nedostatka ljekara i drugog Do 1904. 203. (M. Brod. telefonska. telegraf i telefon. Zenica. Otoka i Široki Brijeg (1913).

Sarajevo. 1914. Bihaću. 77 medicinskog osoblja.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. Gacku. Kotor Varoši. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. Derventi. moderna medicinska nauka gubila bitku s tradicionalnim narodnim liječenjem. koje su. ženske bolesti i primaljstvo i odjeljenje za umobolne. Kladnju. Mostaru. Opštinske bolnice osnovane su u Banjoj Luci. ili nešto više od jedne trećine. godine se bolesnička zaštita proširila i na njihove porodice. počeo djelovati Zakon o obaveznom bolesničkom osiguranju koji je u početku obuhvatao samo zaposlene. Izvan djelovanja ovog zakona ostalo je poljoprivredno stanovništvo. a u okviru bolnice radila je apoteka s dva apotekara. apotekari i pomoćno osoblje) brojalo je 88 lica. osnovane u 9 gradova (Cazinu. Prijedoru. koju je sačinjavalo 5 specijalističkih odjeljenja: za unutrašnje bolesti. Ljekari su bili raspoređeni u bolnicama i ambulantama. Vodeća medicinska i zdravstvena institucija bila je Zemaljska bolnica u Sarajevu. Livnu. Tesliću. Ovim odjeljenjima rukovodili su najugledniji ljekari – primarijusi. Vidi opširnije: Iljas Hadžibegović. januara 1910. hirurgiju. str. Tuzli i Višegradu. izgrađena 1892-1897. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Sreske ili kotarske bolnice. 1885. godine (na Koševu). godine imali kakvu takvu bolnicu (najčešće sa jednim ljekarom i malim brojem kreveta). Konjicu. godine u 38 nije bilo medicinskog osoblja (samo 5 lica ove profesije tada nije smješteno u gradu). jer su svoju profesiju obavljali za velike industrijske firme – u Zavidovićima 2. Bos. Ukupno zdravstveno osoblje 1885. Travniku.. Srebrenici. Foči. od kojih samo 5 nije bilo smješteno u gradovima. Dakle. Osim ovih. Ostali gradovi imali su mjesne ambulante u kojima je ljekar bio stalno namješten ili je povremeno dolazio. još uvijek u 7 gradskih opština nije bilo ljekara. godine (ljekari. Brčkom. da bi 1914. Goraždu. a 1914. Novom. godine. kožne bolesti i sifilis. godine ne može smatrati zadovoljavajućim. 93 . 185-204. samo su 24 grada.93 Iako se nakon osmanske vladavine postepeno poboljšavalo stanje u ovoj oblasti. Prnjavoru. u stvari. ono se 1914. a do 1914. bile osnivane i finansijski potpomagane od strane gradskih opštinskih vijeća i imale funkciju gradske bolnice. Lukavcu i Grahovu po jedan. VIII-IX. U tom pogledu država je učinila krupan korak naprijed kada je 1. godine u pokrajini bio zaposlen 141 ljekar. Bijeljini. Od 66 istraživanih gradova. bilo je 14 opštinskih bolnica. Varešu i Ključu) imale su zadatak da pružaju medicinsku pomoć stanovništvu dotičnog sreza. 1968/69.

što je predstavljalo 52% djece prispjele za školu. str. .643 učenika i 652 učenice. Osnivanje ovih škola počelo je 1879.523 djece. što znači da je samo nešto preko polovine urbanih naselja imalo apoteku. godine u Sarajevu. Školske 1882/83.. raspoređenih u 38 gradova. od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije. 1914. mektebi su smatrani osnovnom školom. godine oni gube taj status. godine u Bosni i Hercegovini bilo ukupno 46 apotekara (svi magistri farmacije). Godine 1879. Nepismenih je bilo 94 95 Bosanski glasnik.082 lica znalo samo čitati. Banjoj Luci. dok je još svega 3. godine već ih je bilo 42 s 51 učiteljem i 8 učiteljica. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna škola koja se zvala još i komunalna. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika.603 učenika. U 54 katoličke konfesionalne škole s 56 učitelja bilo je obuhvaćeno 1.95 Dakle. Travniku itd. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. 153. U Zakonu o osnovnim školama iz 1880.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. U 56 pravoslavnih škola bilo je obuhvaćeno 3. jer je do 1914. kada se računalo da je svega 3% stanovništva znalo čitati i pisati ćirilicu i latinicu. Nije bila bolja situacija ni s apotekama. 215-221.94 *** Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća bilježila izvjestan napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije. a zatim u Mostaru. ali nakon 1878. 64 pravoslavnih.168 lica ili 11. 32 katoličke i 4 privatne). U Bosni i Hercegovini je 1910. Wien. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 mekteba s 23. što objašnjava procent od oko 3% pismenog stanovništva na kraju osmanske vladavine. računajući ćirilicu i latinicu. da bi 1900/01. od kojih 772 ženske. str.78 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Bilo je ukupno 75 učitelja. zatim opšta osnovna i na kraju narodna osnovna škola. u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom školom bilo je obuhvaćeno samo 5% djece dorasle za školu. 1906. Prema odredbama osmanskog zakonodavstva. godine broj osnovnih škola bio zaokružen na 300 (200 opštih. Bihaću.

Školi kao instituciji gdje se stiču nova znanja bila je namijenjena posebna vaspitna uloga. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. Iako su broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rasli. 1982.06%. godine. Broj nepismenih bio je naročito visok kod muslimanskog stanovništva. prosvjetne i druge vjerske i nacionalne organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini u poseban položaj. Ta tradicija je nastavljena i kasnije. godine) i demokratskih političkih ustanova stavljao je kulturne. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina.96 Stanovništvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. One će kao nepolitičke imati da djeluju politički i izvršavaju zadatak nacionalnog pokreta. izuzev doseljnika. narodne osnovne škole. Vidi opširnije: Mitar Papić. mostarskom 52. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima.24%. Glavni cilj novog upravljača bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. stavljajući pod svoju izričitu kontrolu sve postojeće vaspitno-obrazovne institucije. Iste godine je u 331 opštoj. godine bilo je 87. 1910. u Bosni i Hercegovini tekao je tako da su zadržane ranije vjerske škole. uglavnom bilo nepismeno. odnosno oblasti obrazovanja i vaspitanja. na razmeđu XIX i XX stoljeća.578 učenika.. Nakon austrougarske okupacije 1878.52% i banjalučkom 45. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti. tuzlanskom 48. Sarajevo. Nedostatak osnovnih građanskih sloboda (sve do 1910. Otuda će se u Bosni i Hercegovini na razmeđu XIX i XX stoljeća formirati vjerski i etnički mozaik koji će stvoriti svojevrsne institucije nacionalnih pokreta.33%. ali se može pretpostaviti da je seosko stanovništvo. 96 . koje nisu imale vjerska ili nacionalna ograničenja. zbog toga što se u tradicionalnom sibijan mektebu nije učilo ćirilično niti latinično pismo nego arebica. godine. 79 87.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. pa se ne može utvrditi omjer pismenosti u gradovima i na selima. Statistikom je obuhvaćeno i seosko stanovništvo. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo ukupno 42. a osnivaju se i državne.84%. razvoj školskog sistema..

godine. i 224. niti pisma latinica i ćirilica.. 204. u poređenju s drugom djecom. godine. s dalekosežnim posljedicama za ekonomski i kulturni razvoj bosanskohercegovačkih Bošnjaka. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca. 1983.97 Osim sibijan mekteba. Pritisnuti savremenim potrebama prilagođavanja novim uslovima. str. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. 97 . tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju.80 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. Sarajevo. i medrese – islamske škole koje su imale zadatak da obrazuju ulemu – hodže i imame. “Ovi mektebi imali su za cilj da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. pa čak ni maternji jezik. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete u mektebe uvedu maternji jezik i račun. Pošto su Bošnjaci nerado slali djecu u svjetovne škole. od 90ih godina XIX stoljeća počela je reforma sibijan mekteba. kao i da nauče arapske molitve i obrede bogosluženja”. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. Vjerski odgoj i obrazovanje imalo je uopšte kod Bošnjaka prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. Reformirani mektebi (mekteb ibtidaije) počeli su da rade 1892. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema na čije insistiranje je u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. nego “tursko pismo” prilagođeno za maternji jezik – “arebica”. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima nisu učeni svjetovni predmeti.. postojale su i druge muslimanske vjerske škole: ruždije – muslimanske niže srednje škole. 209. ukoliko prethodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Bošnjaci našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjerava- Vidi opširnije: Hajrudin Ćurić. reformirani mekteb trebalo je da bude prvi korak ka progresu.

uglavnom.99 Opšte narodne osnovne škole 1914. pa i zabranama rada. knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. 99 Božo Madžar. za gradske sredine i u njima se putem škole.98 Srpsko-pravoslavne osnovne škole razvijale su se slobodnije od sredine XIX stoljeća u okviru crkveno-školskih opština. Iako su imale atribut vjerske škole. 98 . Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. str. 378. Vezane su bile. godine)..PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine nakon austrougarske okupacije bile često izlagane ograničenjima od strane vlasti. 81 nje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. u njima je svetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. Otuda je srpsko građanstvo i sveštenstvo bilo prinuđeno da od početka povede borbu za očuvanje svoje vjersko-prosvjetne autonomije (1878-1905. godine Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Tuzlanski Travnički Mostarski Gradovi Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Grad Sela Ukupno: Grad Selo Broj škola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 Broj učenika 100 61 64 66 36 46 65 93 60 48 58 107 373 283 90 804 383 421 Vidi opširnije: Nusret Šehić.. Ove opštine imale su svoju autonomiju i sa srpske strane su smatrane “svojom državom u tuđoj državi”. 1980. godine. 1982. Sarajevo. Sarajevo.

a kasnije i za mušku. Engleskoj i Norveškoj 17. također.82 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. tako da je 1914. bile su smještene u gradovima. katoličke osnovne škole osnivali su i milosrdne sestre svetog Vinka koje su u Sarajevo došle iz Zagreba 1871. a po jedna u Bihaću. Portugalu i Srbiji 5. u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naučne institucije.697 nastanjenih mjesta 1910. otvarajući u početku škole za žensku djecu. Godine 1914. raznih stručnjaka i vjeroučitelja. osim srpskopravoslavnog bogoslovskog učilišta u Reljevu. Njemačkoj 18. Livnu. Derventi. Tada je na 100 stanovnika dolazilo školske djece u: SAD 21. u Bosni i Hercegovini nepuna 3. Bosna i Hercegovina bila je na začelju. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kuća. Travniku i Banjoj Luci. Brčkom. osnovan 1889.180 stanovnika). ili na 7 naselja 1 učitelj. Grčkoj 7. Katoličke škole radile su. Sve. evropskoj Rusiji 4. Švedskoj.27 mjesta (ili oko 5. Holandiji. obje su iza sebe ostavile značajne naučne rezultate koji su domaćoj i evropskoj javnosti saopštavani putem naučnih publikacija. od kojih su dvije bile smještene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile su vezane za samostane i crkve. Od 31 srednje škole 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu. po 2 u Tuzli. Bijeljini. Reljevu i Trebinju.631 selo. U poređenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911. Italiji 9. U njima je bilo zaposleno u nastavi oko 350 profesora. godine i Institut za istraživanje Balkana. Francuskoj. Iako su iza osnivanja ovih naučnih institucija stajale austrougarske političke namjere i planovi na širem balkanskom prostoru. Od 5. godine jedna opšta narodna osnovna škola dolazila na 15. godine i proširile se i na druga mjesta.. Austriji i Švajcarskoj 11. kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bečkog izdanja Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Naučna saopštenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraživanje Balkana pod zajedničkim nazivom Zur . godine bilo je 66 gradova i 5. u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje škole. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. godine. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. Zemaljski muzej.. godine. osnovan 1904. Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola. Rumuniji. Osim franjevaca. 5 u Mostaru. a i sve skupa zapošljavale su 35 profesora.

Vremenom su ova društva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. prije svega trgovačkog. državi lojalnog činovničkog profila i uspostavljanje širokog programa narodnog prosvjećivanja. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi).. sve više mu je osiguravalo ulogu vodećeg faktora u društvenom i nacionalno-političkom životu pokrajine. s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska “Prosvjeta” Hamdija Kapidžić. Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromašnih đaka i studenata.100 Na razmeđu dva stoljeća. Počelo se s pjevačkim društvima i čitaonicama. Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva počela nicati iz naroda. bila je pristupačna malom broju domaćih ljudi. inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast.. 7-51. pa otuda širi narodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. 1964. II. Takva kultura. Pejanović. Ovakva funkcija domaćeg građanstva zahtijevala je prevazilaženje dotadašnjeg uskog. a kasnije se prešlo na osnivanje kulturno-prosvjetnih. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Knj. 1964. odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. u oblasti kulture i prosvjete u širem smislu postojala su dva usmjerenja. 101 Đ.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. *** Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo. a drugo domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Jedno je slijedila austrougarska vlast. bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904).101 Jačanje domaćeg građanstva. 83 Kunde der Balkanhalbinsel (Poznavanje Balkanskog poluostrva). humanitarnih i sportskih društava. Kulturno-prosvetna humana i socijalna društva. Poseban značaj u ovoj oblasti djelovanja imala su društva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska “Prosvjeta” (1902). otuđena od naroda. str. zemljoposjedničkog i inteligencije. u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i časopisa. 100 . Pod okriljem Zemaljske vlade počeli su se njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti.

27 kruna za potpore.41 krunu godišnje ili ukupno 402. Za prvih deset godina “Prosvjeta” je školovala 23 učitelja i 48 učiteljica.037 šegrta. str. antialkoholičarskih društava. 23. 20. trgovačku akademiju 1... Sarajevo. 1927. godine održano je ukupno 213 analfabetskih tečajeva na kojima je opismenjeno 5. pomoć je pružana šegrtima u zanatstvu i trgovini. poljoprivredu 5. a za stipendije i potpore davala je prosječno 50. Banja Luka. U okviru “Prosvjete” bile su značajne široke akcije opismenjavanja naroda.102 Godišnje se školovalo prosječno 38 studenata. Prosvjeta. str.791. farmaciju 3. Od 1906. godine školovala oko 1.533. slikarsku akademiju 1. Usporedi: Božo Madžar. pedagogiju 1). do 1914. medicinu 5. cipelarski i dr. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912.. osnivanje biblioteka itd. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. tako da je do 1912.000 učenika. Srpsko Sarajevo. bravarski.060 osoba.542. U prvih deset godina pomagala je 1. tako da je od osnivanja do 1914. Time je “Prosvjeta” postala središte kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercegovačkih Srba. 1912. pekarski. 103 Dvadeset pet godina rada “Prosvjete” 1902-1927. Sarajevo. geodeziju 2. stolarski. Osim ovih stipendija. Najviše stipendija dobijali su gimnazijalci.84 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. filozofiju 17. je za prvih deset godina (1902-1912) prosječno školovala 121 učenika. Program ovog društva širio se i na osnivanje zemljoradničkih zadruga. tehniku 12. 2001. učenici realki i učiteljskih i trgovačkih škola. 102 .103 Za školovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je prosječno godišnje davala 83 stipendije..90 kruna za stipendije i 107. Spomenica o proslavi desetogodišnjice “Prosvjete”. Prednost su imali zanati: krojački. godine studij završilo 92 lica (pravo 39.

godine. 85 Pravoslavni su imali ukupno 396 raznih udruženja: Prosvjeta Pobratimstva Čitaonice i klubovi Sokolska društva Sportsko-turistička Pjevačko društvo Privreda Zanatlijska udruženja Udruženja trg. Dobrotvorne zadruge Srpkinja Učiteljska društva Sveštenička udruženja Pozorišno društvo 99 79 76 64 1 27 5 13 4 25 1 1 1 Okruzi Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno: Grad 52 59 31 49 27 58 276 Selo 4 49 5 28 4 30 120 Bošnjačko stanovništvo u gradovima se najteže uključivalo u krupne promjene koje su rušile njegov tradicionalni društveni život i navike. Sarajevo. godine. str. umjesto mekteba.105 Taj odnos je bio još nepovoljniji u srednjim školama. Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. str. a preko nje zapadna kultura i civilizacija. omlad. prije svega. 1976. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana BiH (1903-1941). 284.. od 42 učenika bio je samo 1 Bošnjak. od čega 12 ženske. “Uključivanje u te nove tokove i prihvatanje novih formi evropskog društvenog života za Bošnjake je značilo duhovno i političko odvajanje od Istoka sa kojim su tokom četiri stotine godina turske uprave bili čvrstim i višestrukim nitima povezani”. 105 Vojislav Bogićević. na škole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se.. a u mostarskoj gimnaziji 1893. godine od 65 učenika bilo je 8 Bošnjaka. Sarajevo. godine takođe je broj bošnjačke omladine bio neznatan i na univerzitetima. 1986.104 Negativan stav Bošnjaka prema tekovinama nove civilizacije odražavao se i u odbojnom stavu prema državnim školama. U državnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. Do 1900. 104 . 1899/1900. Na primjer. tako da je do O problemu uključivanja Bošnjaka u evropske tokove života i prihvatanja zapadne kulture vidi opširnije: Ibrahim Kemura.886 bošnjačke djece.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. u 293 osnovne škole u pokrajini bilo je upisano svega 4. To se odnosilo. 13-27. stekne zapadna pismenost.

a od 1908. kako bi se lakše uključila u privredni i kulturno-prosvjetni život zemlje. a 1908/09. Zbog svega ovoga osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” u Sarajevu sa zadatkom da pomaže školovanje i propagiranje novih ideja među Bošnjacima imalo je veliki društvenohistorijski značaj. godine među ljekarima bilo 8 Bošnjaka. 1914. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Bošnjaka. Zbog slabe materijalne podloge Društva. Društvo je davalo stipendije.. 87 na realkama. Angažiranjem “Gajreta” do 1914.. 80 na trgovačkim školama.106 106 Bosanski glasnik. 53 na drugim stručnim školama i 52 na zanatima. ima ih 4. godine 15. jer je za ovo društvo bilo nerazdvojno vezano srednjoškolsko i univerzitetsko obrazovanje bošnjačke omladine i u budućnosti. Sarajevo. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja. potpore i zajmove. i pored angažiranja “Gajreta” i drugih državnih institucija u pridobijanju Bošnjaka za moderno obrazovanje teško dolazilo do značajnijih rezultata govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. godine djelimično ili potpuno se školovalo 545 učenika. godine bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Bošnjaka na modernim univerzitetima. I kod Bošnjaka najveći broj opredijelio se za studij prava (12). U prvoj deceniji XX stoljeća postepeno se povećava broj studenata – 1900. što pokazuje novu duhovnu klimu među bošnjačkim stanovništvom i njegovo okretanje modernom obrazovanju. a u opštim narodnim osnovnim školama radilo je 98 učitelja i 3 stručne učiteljice od ukupno 804. filozofije (6). 223 na gimnazijama. koje je sve više uništavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u društvu. više od polovine interesenata nije moglo biti stipendirano. Čitavim radom ovog društva trebalo je stimulirati bošnjačku omladinu da u većem broju pohađa i završava srednje škole i univerzitete. a povećava se i broj srednjoškolaca. Značajno je bilo stipendiranje i potpomaganje šegrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija. Da se. medicine (5). te moderne zanate. godine pomoć je proširena i na učenike i šegrte modernih zanimanja. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. veterine (4) itd. . 1910. u srednjim školama u nastavi je radilo 17 profesora i stručnih učitelja (osim vjeroučitelja). od kojih 30 na fakultetima.86 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. “Gajret” je pomagao i studij teološkog pravca.

odnosno da pomažu srednjoškolsko i univerzitetsko školovanje i podizanje učenika na savremenim zanatima i u trgovini. str.107 Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” u kratkim crtama i slikama 1902-1927. Ova dva društva su se ujedinila 1907. te 509 šegrta. u Sarajevu. realke.192 učenika u srednjim školama i univerzitetima. takođe 1902. godine u Mostaru i “Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog.). 1927. vidi i: Tomislav Išek. učiteljske. 87 Bošnjaci su imali ukupno 187 udruženja: Čitaonice i klubovi Gajret Antialkoholno društvo Gimnastičko-sokoli Zanatlijsko društvo 119 21 13 12 10 1 6 3 2 Okrug Grad Selo Sarajevski Bihaćki Pjevačko i tamburaško društvo Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 32 28 19 31 32 30 2 3 3 1 6 _ Udruženje trgovačke omladine Dobrotvorno društvo Staleško društvo U k u p n o: 172 15 Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” nastalo je spajanjem dva slična potporna društva: “Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine” osnovanog 1902. I kod Hrvata prednjače gimnazije. godine stipendiralo 1. 21 studenta i 70 šegrta. trgovačke i druge škole. tehnike. Sarajevo.-1918. s ciljem da stvaraju domaću hrvatsku inteligenciju. medicine itd. Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902. 107 . godine. “Napredak” je prosječno godišnje školovao 72 srednjoškolca. godine. filozofije. a na univerzitetima je vladalo najveće interesovanje za studij prava. 2002. Sarajevo.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA.. 4-5.. Ovo društvo je od osnivanja do 1914.

113-120. U toku tri godine (1910. str.030 kruna. 328-329.000 kruna pomoći za usavršavanje zanatlija. (str. i 1912) Komora je dala 2. a izvjestan broj domaćih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavršavanje u zavodima za unapređenje zanatstva u Beču. 155). 1 bravar. Katolici su imali ukupno 223 udruženja: Napredak Hrv. 3 urara. Vjerska udruženja Ukopna društva Hrvatsko radn.108 Jevreji su imali ukupno 24 društva (sefardi i aškenazi). Vlada i Komora davale su. narod. Pragu. 1911. Stipendije za usavršavanje u stranim radionicama dobilo je 8 krojača. Zemaljska vlada je početkom 20.170 kruna pomoći za naučnike. stoljeća organizirala povremene tečajeve za domaće zanatlije. zajednica Pjevačka društva Sokoli Čitaonice-klubovi Sportska 44 69 16 43 24 1 2 12 8 3 1 Sarajevski Bihaćki Okruzi Grad 30 38 15 28 45 175 19 Selo 11 8 1 Banjalučki Mostarski Travnički Tuzlanski 15 11 48 2 Zanatska udruženja Udruženja trg.88 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Budimpešti i Brnu dala je 3... O ovim mjerama vidi takođe: Sumarni izvještaj. a za kalfe i majstore koji su pohađali tečajeve u Beču. Najviše društava imala je vjerske i dobrotvorne ciljeve. 1 cipelar. Početkom XX stoljeća Zemaljska vlada dala je 14. udruženje U k u p n o: Osim ovih matičnih nacionalnih društava. 108 . 2 košaričara. str. stipendije je davala i država – Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. takođe. Pored redovnog školovanja zanatlijskog podmlatka. S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije središte Jevreja u Bosni i Hercegovini. 1 kolar. koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. u njeIzvještaj o upravi 1906. 2 kotlara. i manje pomoći prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. Uzorni tečajevi organizirani su pretežno u Bosni i Hercegovini. među kojima su se isticala “La Benevolencia” i “Društvo jevrejske mladeži za samoobrazovanje”. oml. s tim što su društva aškenaza bila tri puta brojnija nego sefarda. Brnu i Tehnološkom muzeju u Budimpešti.

1 društvo za druževnost.. izuzev . Članovi su im bili većinom doseljenici. “interkonfesionalnim”. nešto domaćih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim društvima ispoljavali kulturno-prosvjetne i zabavne potrebe i borili se za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Brodu. Miješana društva bila su tri. rad sa djecom i omladinom. “Češka beseda” je imala zadatak da njeguje češku nacionalnu tradiciju. 2 kulturna. Među njima bilo je 8 dobrotvornih. Zenici i Zavidovićima po jedno. s ciljem da šire njemačku nacionalnu svijest. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mađare i održavaju međusobne veze. Bijeljini. godine u Sarajevu osnovali svoje Dobrotvorno društvo. jezik i kulturu. Drvaru i Zenici (u gradu 16. kulturu i njemački duh. 89 mu je bilo smješteno 14 društava. 1 omladinsko i 2 gimnastička. Nijemci iz Austrije i Njemačke osnovali su 21 društvo. 4 vjersko-humana. Bilo ih je u Sarajevu 7. na selu 5). godine. Tuzli 3. “opštim”. Česi su imali dva društva: u Sarajevu i Zenici.PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu. Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci. “narodnim” podrazumijevaju se ona društva koja svome članstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. Bos. Internacionalna društva Pod “internacionalnim”. “Sva su ova društva. Slovenački klub u Sarajevu osnovan je 1910. 3 nacionalna. godine. Travniku 2. Banjoj Luci. koja su okupljala Nijemce po pojedinim mjestima. a u drugim mjestima: Tuzli 4. U Sarajevu: Srpsko-hrvatski klub. Evangelisti su 1911.. Rusini su u Prnjavoru imali čitaonicu osnovanu 1909. u Višegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko. godine. Društva doseljenika – stranaca Njemačka društva. 1 pjevačko. te propagiraju mađarski jezik i kulturu. Mađari su imali 4 društva: u Sarajevu 2 i Mostaru i Brčkom po 1. od kojih je jedan osnovan 1906.

vatrogasna društva (32). Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. ratna .110 Internacionalna društva Kasine. sportska.. Vidi i: Iljas Hadžibegović. pogrebna (3). 13-14. humana i socijalna društva. br. 48-49.90 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. veteranska (7). 110 Isto. klubovi. ženskih zadruga (2) i drugih (3). str. septembar – decembar 1997. Flottenverein i patriotska (17). trgovačka (4). [Ovaj je rad preveden i objavljen i na engleskom jeziku pod naslovom: Organization of the Civil Society in Bosnia and Herzegovina – Origines and Context] . Pejanović je objavio pregled svih društava u Bosni i Hercegovini po mjestima iz kojih se vidi odnos sela i grada. . turistička Streljačka Ratna Patriotska Flottenverein Veteranska Razna društva Ženske zadruge Ukupno 109 12 32 29 3 3 6 4 5 78 63 27 2 41 17 7 3 2 391 Sarajevski Banjalučki Bihaćki Mostarski Travnički Tuzlanski Ukupno 130 57 30 43 55 62 377 9 1 1 3 14 Vidi: Đ. Revija slobodne misli. pčelarska (29). vjerska (5).(41). Pejanović..Vereine für Hilfeleistung und freiwillige Sanitätspflege in Kreige. klubovi. Husnija Kamberović. 9 – 10. 99.109 Ovakvih društava bilo je 391. Kulturno-prosvetna. 48 – 56. str. 48-49. pjevačka (3). kasine i čitaonice (57). socijaldemokratskih. čitaonica 57 Okrug U gradu U selu Dobrotvorna Vatrogasna Pčelarska Ukopna Pjevačka Zanatlijska Trgovačka Vjerska Radnička Za zaštitu staleža Gimnastička. str. 28-29. zanatlijska (6). od strane 81-107. manje-više propagandistička i u pogledu srpsko-hrvatskog nacionalizma – denacionalistička”. gimnastička. dobrotvorna (12). a zatim društva za zaštitu staleških interesa (63). među kojima su bila najbrojnija radnička (77). sportska i turistička (28).

PROBLEMSKI OKVIRI IZUÈAVANJA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA. i oni su imali zadatak da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. u gradska i opštinska vijeća i sl. Upravo zbog apsolutizma. Prema načinu izbora i savjetodavnim kompetencijama. ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. sela 14 66 10 37 18 192 47 Br. institucije koje djeluju u narodu na provođenju državne politike.256 raznih društava smještenih u 258 naselja: Okruzi Sarajevski Bihaćki Br. nije imao zakonodavnu vlast. s pravom da pokreću i organiziraju rješavanje određenih komunalnih. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. nego. školskih i zdravstvenosanitarnih problema u bosanskohercegovačkim gradovima. austrougarske vlasti su nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuglednije i najuticajnije domaće ljude u gradu i na selu. Od početka. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namiještan je na niža činovnička mjesta. nacionalnih i političkih pokreta. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. društava 300 248 107 222 181 1. 91 U Bosni i Hercegovini je bilo 1. godine.. pripadnike svih konfesija i nacija. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. a drugi inicijativom iz naroda.256 198 Banjalučki Tuzlanski Travnički Mostarski 9 Ukupno *** Politički odnosi u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije razvijali su se u dva pravca: prvi je bio usmjeren na uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. prije svega. . gradova 10 12 13 12 10 66 Br. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Uspostavljeni Sabor.. Prvi je dolazio od države. a drugi na razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih.

težeći da svoj narod integriraju u modernu naciju.. sportske. politički život počeo se razvijati unutar vjerskih i nacionalnih “nepolitičkih” društava. Nacionalni pokreti i nacionalne političke stranke oslanjaju se na svoje vjerske.. prosvjetne. jer je grad definitivno učvrstio svoje političko. U tom smislu. kulturne. kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinog naroda. privredne i finansijske institucije ili organizacije.92 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine prešlo na političko organiziranje Srbi. Hrvati i Bošnjaci stvorili su matice nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. . a kada se od 1905. gradovi su odigrali prvorazrednu ulogu. koji je nakon aneksije 1908. godine bio nešto ublažen.

u kojoj je Bosna i Hercegovina imala veliki značaj – s političkog i strateškog stanovištva njeno posjedovanje i držanje garnizona u Novopazarskom sandžaku obezbjeđivalo je jači uticaj na Balkanu i prepreku formiranju snažnije južnoslavenske države privlačne južnoslavenskim podanicima Habsburškog carstva. koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog. približila Njemačkoj da bi u njoj dobila sigurno zaleđe za agresivniju politiku prema Balkanu. Bosna i Hercegovina. a olakšavalo je i stvaranje jakih pozicija u Srbiji. koja se. značilo potiskivanje ruskog uticaja s Balkana. poslije francusko-pruskog rata. a od 50-ih pa do 1883. Reformni pokušaji dali su izvjesne pozitivne rezultate. Za takvu kolonijalnu ekspanziju. godine bio presudan za dalju sudbinu osmanskih balkanskih posjeda jer je pokrenuo složeno istočno pitanje. ekonomskog i kulturnog života. sračunatu na pribavljanje si- . što je opet. U diplomatskoj aktivnosti najviše se angažirala Austro-Ugarska. izazvao dva rata. B rzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo. od kojih je ustanak 1875-1878. živu diplomatsku aktivnost velikih evropskih sila i doveo do Berlinskog kongresa. godine u njoj vladali anarhija i sukobi feudalne aristokracije i privilegiranih društvenih slojeva s centralnom vlašću. do 1851. radi kontrole nad željezničkim putem do Soluna. imala je značajnu ulogu u produbljivanju te krize. S ekonomskog stanovišta. ali nisu uspjeli uspostaviti čvršću integraciju Carstva. najprije zato što su još od ukidanja janjičara 1826. godine neprestane socijalne borbe. posjedovanje Bosne i Hercegovine obezbjeđivalo je važne sirovine (rude i drvo) i proširenje tržišta za industrijsku robu iz Monarhije. kao najisturenija pokrajina evropskog dijela Turske.FOČA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.

3 M. vjere i imovine. 1 . suprotno naređenjima Porte. Čim se saznalo za odluku Berlinskog kongresa “Narodni odbor je. Sarajevo.94 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bez razlike na vjeru. Bosna i Hercegovina je poslije trogodišnjeg ustanka protiv osmanske vlasti predana na upravljanje Austro-Ugarskoj. s proljeća 1878. 29. 2 M. 15. jula. str. organizirati otpor okupaciji. Pravni položaj. godine. vojnog komandanta Bosne. jeftina radna snaga i tržište. Novopazarski sandžak je zadržan u okviru Osmanskog carstva. oktobra 1878. Pravni položaj. uznemirile su stanovništvo. str.. formiran je u Sarajevu odbor sa zadatkom da pripremi oružani otpor austrougarskim trupama. Imamović.. str. te slobodu vjeroispovijesti i jezika. rovina i plasman industrijskih proizvoda. iznudio ostavku Veli-paše. stigle su vijesti da su austrougarske trupe počele prelaziti Savu kod Šamca. posebno među bošnjačkim stanovništvom. general Josip Filipović. posebno bošnjačko. te da je komandant okupacione vojske. Od tada u svim krajevima Bosne praktično nisu prestajali nemiri. Mustafa Imamović. njene trupe su u svim krajevima Bosne naišle na oružani otpor. zakonsku ravnopravnost svih stanovnika. 1976. jula. Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost. Time je jasno pokazao da će. Nade i želje austrougarske diplomacije ostvarile su se na Berlinskom kongresu 1878. jula. godine. Vrgorca i Imotskog. do 1914. 16. objavio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je naveo da austrougarska vojska dolazi uz suglasnost evropskih država i osmanskog sultana i obećava zaštitu života. Bosanskog Broda i Bosanske Gradiške i nastupati preko Kostajnice. nije trebalo graditi prekomorsku flotu. zbacio osmansku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu”. juna 1878. 15. pretežno bošnjačkog stanovništva. 1 Još u toku pripreme za oružani otpor okupaciji. ali s četiri garnizona austrougarske vojske. Narodni odbor je 27.3 Otpor.2 Bez obzira na to šta je nudila Austro-Ugarska. jula 1878. 29. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. Sve je bilo nadomak ruke: sirovine. 7. Već 5. da se “složno odupru neprijateljima”. do 20. Imamović. trajao je od početka okupacije. Prve vijesti o mogućoj austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. na kome su velike evropske sile skrojile novu političku kartu Balkana. Komandant snaga otpora izdao je početkom avgusta Objavu kojom je pozvao svo stanovništvo.

bolje opremljena i organizirana okupaciona vojska dobila je odlučujuću bitku za jugoistočnu Bosnu. 16.980 ranjenih i 72 nestalih).000 vojnika. u kojima je izgubila 6. Die Balkanpolitik Oesterreich-Ungarns seit 1866.000 boraca iz Bosne i Hercegovine. 6 T. Pravni položaj. U ispoljavanju tog neraspoloženja i otpora austrougarskoj vlasti značajnu ulogu imale su Foča i njena okolina. okupaciona vojska je zaposjela sva značajnija mjesta južne Bosne i istočne Hercegovine. Goražde i Čajniče. u tri kolone. Bez daljeg otpora zaposjela je Rogaticu. Put do Drine bio je otvoren. 4 5 . *** M. Ulaskom u Foču.4 Borbe za južnu Bosnu i istočnu Hercegovinu počele su u drugoj polovini septembra. Do žestoke borbe.500 – 9. kad je palo Sarajevo. to je bio najveći gubitak okupatora na bosanskom ratištu. str. Okupaciju je otpočela s 82. Stanovništvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne prihvata okupaciju niti tuđinsku vlast. 258-259. avgusta. 8. gdje se 6. str. septembra preko Romanije. Ali. 95 godine. str. Erster Band. 258-259.600 vojnika krenule su 19. Toj sili suprotstavilo se oko 93. pa su na kraju brojale oko 200. oktobra izbila na Drinu i narednih dana zauzela Višegrad. ka Glasincu. septembra kod Bandina Odžaka i Šenkovića. bez obzira na to šta je ona nudila i donosila. ali su u toku borbi okupacione snage stalno pojačavane. od kojih su 87 poginuli. Stuttgart und Berlin 1913.5 Srazmjerno broju trupa. eodor von Sosansky. Neraspoloženje okupacijom će se produžiti i u narednih četrdeset godina i neprihvatanje tuđinske vlasti biće glavna karakteristika političkih odnosa u zemlji sve do 1918. s tim što je znatno oslabljen 19. kako je predviđao grof Andraši. Imamović.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine austrougarska vojska je vodila oko 60 većih i manjih bitaka. austrougarski ministar vanjskih poslova. a 4. von Sosansky. u kojoj je izbačeno iz stroja 478 austrougarskih vojnika.000 vojnika.000 vojnika i oficira (od toga je 946 poginulih. Okupacione snage od 7. koji nimalo nije ličio na “vojničku šetnju”. došlo je 29.6 I najopštiji podaci o otporu domaćeg stanovništva okupacionoj vojsci pokazuju da se radilo o pravom tromjesečnom ratu. Die Balkanpolitik. godine.000 boraca otpora utvrdilo na brdima Mladi i Vitanj. godine. 3. oktobra 1878.

. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. Od 1882. a još manje onih u koje je okupaciona vlast imala povjerenje. karakteristična za cijelu Bosnu i Hercegovinu. jula 1880. sreski načelnici. bivši osmanski činovnici uglavnom su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili u Osmansko carstvo.8 Neposredno poslije okupacije. sreski ljekar. koji obavlja vojne poslove. politički činovnici. dešavala su se u Foči i njenoj okolini slijedećom dinamikom: 7 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. a potom su slijedili politički činovnik. sreski veterinar i vojni pomoćnik (obično podoficiri).96 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. godine. po pravilu. apotekari i sl. kao i svim srezovima postojao je sreski medžlis ili vijeće koje je birao narod. činovništvo je dovedeno iz Monarhije. godine. sudije (osim šerijatskih). *** Demografska kretanja. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima.. a već 1. U prvim godinama okupacije fočanski srez pripadao je mostarskom okrugu. Fočanski srez imao je sresku ispostavu (ekspoziture) u Kalinoviku. Zbog toga su.7 U fočanskom. 1906. bili porijeklom iz drugih zemalja Austro-Ugarske. 24. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. ljekari. rukovodioci sreskih ispostava. referenti za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. godine sreski ured u Foči djeluje kao prva instanca političke i sudske vlasti. sa zadatkom da rasterećuje sreski ured u Foči i olakšava kontakte stanovništva s administracijom. veterinari. pripojen je sarajevskom okrugu. a sazivana su prema potrebi. kojoj su priključeni poreski i šumski uredi. Zagreb. . str. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. S obzirom na to da je u to doba bilo malo domaćih pismenih ljudi vičnih administraciji. kako je bilo i za vrijeme osmanske vladavine. 25. Takvo stanje vladalo je i u Foči sve do kraja austrougarske vladavine. Na čelu sreske vlasti stajao je sreski načelnik (kotarski predstojnik).

Sarajevo. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. % 2.32%) Foča je 1879.1 0. Njeno civilno stanovništvo poraslo je u 30godišnjem razdoblju za 1.501 1895. 1896.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. aprila 1895.670 76. Sarajevo.1 1895. 2. ono je u odnosu na prosječan priraštaj muslimanskog stanovništva u zemlji brže raslo za 2.32%. Pravoslavno stanovništvo imalo je priraštaj manji za 27% od prosječnog priraštaja pripadnika Ortschafts und Bevölkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine). % 2. 12-13 (I dio).3 0.968 1885. dvanaesti. godine9 Godina Broj stanovnika 1879.5 638 21.2 1910 % 3. Vjerska struktura stanovništva u Foči Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Ostali 1879. LIV.0 1.5 20 0.3 780 22. + 901 + 249 + 284 + 20 + 10 % 8. 1912. 9 .393 vojnika. a 1910. 97 Priraštaj stanovništva u Foči 1879-1910. 4. Mai 1885 (Statistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. 1886.464 osoba ili 49. Sarajevo. Oktobar 1910.6%. Ortschafts zöhlungs – Ergebnisse vom 1.64%.705 1910. Takav priraštaj u Foči bio je manji od prosječnog priraštaja gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za 15%. u njoj je bio smješten jak garnizon koji je 1910. str. 24-25.7%. Od početka okupacije to je bio značajan faktor u povećanju stvarno prisutnog stanovništva u gradu.0 75 37 7 2. 3.5 1 1885. godine bila šesnaesti grad po broju stanovnika u Bosni i Hercegovini. str.02 Mada je muslimansko stanovništvo u poređenju sa stanovništvom drugih konfesija opalo za 5.842 76.3 45 6 1.9 887 20. 3.230 72. str. maja 1885). % 2. str.0 285 6. 4. Sarajevo.329 78. godine imao 1. što čini godišnju stopu prirasta od 1. 1880.2 Priraštaj 1879-1910.7 742 20.432 Priraštaj 1879-1910 1. S obzirom na to da se Foča nalazila na granici prema Crnoj Gori i da je imala istaknuti vojnostrateški položaj. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.4 10 0.68 9.464 (49.

U narednom popisu (1895) bilo ih je 73 iz austrijske. 67 iz ugarske polovice Monarhije i 18 iz drugih država. čiju socijalnu strukturu određuju sitni zanatlija i trgovac. godine italijanski 1 mađarski slovenski njemački albanski rusinski 1 poljski 7 Porijeklo sh-hs češki 44 5 Austrija Druge države Svega Ugarska 150 13 214 51 64 29 93 41 47 6 6 - 49 7 12 1 1 1 2 Najveći broj doseljenika bio je smješten u gradu Foči. bosanskohercegovački grad je ostao naselje s 2. ove konfesije u zemlji. . godine ima preko 5. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovala od sličnih sreskih centara u zemlji. u fočanskom srezu bilo je zabilježeno svega 50 doseljenika iz Monarhije. godine. uglavnom. Sa izvjesnim izuzecima. što ukupno iznosi 168 doseljenika. Među njima najbrojniji su bili doseljenici sa srpskohrvatskog i slovenačkog jezičkog područja Austro-Ugarske Monarhije (53%). Srednja 11 Die Ergebnisse der Volkzahlung 1910.000-5. str..11 Maternji jezik doseljenika u fočanskom srezu 1910. Katolici (pripadnici raznih nacija) i Jevreji u Foči se naseljavaju tek poslije austrougarske okupacije BiH i nikada nisu dostigli značajniji procent stanovništva.000 stanovnika (svega 11 gradova 1910. 44-45. saobraćaja i trgovine. administracije i novih privrednih aktivnosti. bosanskohercegovački gradovi teško su se oslobađali svog zanatlijsko-trgovačkog i agrarnog karaktera. Oni su bili.000 stanovnika). Broj doseljenika se i dalje povećavao. rentijeri i različite skupine agrarnog stanovništva. što ukupno iznosi 426. nosioci vlasti. zabilježeno 179 doseljenika iz austrijske. 232 iz ugarske polovice Monarhije i 15 iz drugih država.98 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. tako da je godine 1910.. Prema popisu stanovništva od 1885. I pored izvjesnog razvoja industrije.

stranog porijekla.3% i na nosioce gradske privrede 67. trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. Barakovac.501 stanovnik.00%) 3. Sukovac. godine 3.28%) 51 (0.04%) 615 (2.360 (100.97%. nadničara i sluga Ostalih muških osoba preko 16 godina Ostali (žene i djeca) Ukupno 4. godine bilo privredno aktivnih lica 1.34%) 166 (3. 12 . Glavni rezultati popisa 1895. Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.38%) 2. godine. XCII.53%) 50 (1. a većina domaće inteligencije pripada vjerskim zvanjima.95%) Posjednika kuća i rentijera Tvorničara. koji je uzet 1895. Prvi podaci o socijalnoj strukturi u Foči zabilježeni su u popisu od 1885.03%.360 stanovnika. na agrarne skupine 28.73%) 310 (1. Bijokovo. koja su izdržavala 3. Brod i Zubovići.01%) 8 (0.32%) 143 (3.907 (13. Prevrač.186 (100.638 (9.80%) 67 (1. živjelo je 1885.04%) 6 (0. Od ukupnog broja muških osoba koje su privređivale na činovnike.7%. Tada su u gradsku opštinu upisana neka okolna sela koja nisu uračunata u kasnijim popisima.17%) 278 (0. uglavnom.179 ili 27.805 (71.30%) 25 (0. Prema popisu od 1885. str.11%) 507 (1. svjetovnu i vjersku inteligenciju otpadalo je 5%.115 (71.57%) 2 (0.06%) 3 (0. XCVI. godine u Foči je živjelo 4. Tabelarische Uebersischt über die durchshnitliche Dichte Bevolkerung in Bosnien und der Hercegovina auf eine Quadratmeile.181 lice ili 72.11%) 17 (0.14%) 89 (2. Tada su u gradsku opštinu upisana sela: Gradac.09%) 20.14%) 14 (0.34%) 582 (13.00%) Iz navedenih podataka vidi se da je u Foči 1885.04%) 3. Na istom teritoriju gradske opštine. Činovništvo i inteligencija su.44%) 29.03%) Zdravstveno osoblje Slobodni seljaci Kmetovi Zemljoposjednici (begovi i age) 102 (2. a izgledala je ovako:12 Socijalna kategorija Državni činovnici Privatni činovnici Sveštenici Učitelji grad Foča fočanski srez 13 (0.05%) 33 (0. 99 i krupnija buržoazija i radnička klasa čine tanke socijalne slojeve u našim gradovima.

ali znatno više je bilo posljedica djelovanja društveno-ekonomskih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju. 483 1. godine 427 (od toga 35 pravoslavnih) imalo je kmetove. godinu uslijedilo je zbog izvjesnog proširenja gradske opštine. 396397.975 62 220 282 9 40 49 49 70 119 - 3. koji se za 15 godina (1895-1910) povećao za 10 puta.432 (100. U gradu se naročito namnožio socijalni sloj zemljoposjednika (sa i bez kmetova). Socijalna struktura agrarnog stanovništva u Foči 1895. str. 40-42. i 1895. str.705 (100. U naredna dva popisa. 56 zemljoposjednika (od toga 20 pravoslavnih) nisu imali kmetska selišta.3%) Povećanje agrarnog stanovništva u Foči 1910. 13 .492 1.7%) 2. U isto vrijeme. nego Glavni rezultati popisa 1895. i 1910. Die Ergebnisse der Volkszählung 1910.13 Socijalna kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega Domaćina Članovi domaćinstva Svega 1895.0%) 1.0%) 2. socijalna struktura gradskog stanovništva u Foči pokazuje izvjesna pomjeranja u korist agrarnih skupina stanovništva.100 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u odnosu na 1885..007 (45.409 (65%) 4.425 (54. Od 483 pripadnika tog socijalnog sloja. 1910.296 (35%) 2. 49 234 283 163 778 941 6 27 33 1 1 12 26 38 1910..

Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo agrarno stanovništvo na račun stanovništva koje se izdržava zanimanjima izvan poljoprivrede.472 1. praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga. 1. Ovaj proces bio je.616 Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 72 4. 217 1910.950 Slobodni seljaci ujedno kmetovi i obratno Ostalo poljoprivredno stanovništvo 396 146 339 1.907 2.591 1. seljaci Ostali poljop.440 363 522 37.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Godine 1895. Potpuniji podaci o tome daju se u naredne tri tabele. Socijalna struktura agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1910.756 . godine po konfesijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici sa kmetovima Svega 654 Muslimani 619 Pravoslavni 35 20 641 222 183 12. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva.5% zemljoposjednika u srezu. Agrarno stanovništvo u fočanskom srezu po godinama i socijalnim kategorijama Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi 1885. 726 3.638 - 2.372 52 3.044 Ukupno poljoprivredno stanovništvo 24.421 610 301 4. godine 66.440 368 522 Kmetovi ujedno sl. u Foči je živjelo 22. 278 1895. takođe.591 1.5%. stanovnici 2. a 1910. 101 je njihove posjede obrađivao drugi. Ta koncentracija zemljoposjednika u gradu nastala je prvenstveno stoga jer su pojedine građanske porodice kupovale kmetska selišta i slobodnu zemlju.

Prosječan broj članova domaćinstva agrarnog stanovništva u fočanskom srezu 1895. 14 . 15 Pruge Sarajevo-Uvac (137. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. 1895.48 6. godine.2 km).05 .15 Ovi pregledi sačinjeni su na osnovu citiranih popisa stanovništva od 1885. što je. Stoga je privredni razvoj Foče u velikoj mjeri zavisio od privrede njene bliže i dalje okoline. a dva posljednja 1. i 1910.39 4. nego su svi značajniji željeznički i cestovni pravci bili okrenuti prema Austriji i Mađarskoj. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914. godine14 Socijalna kategorija Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Slobodni seljaci ujedno kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupan prosjek 1895. 1. godine. Blizina srbijanske i crnogorske granice nije joj mnogo koristila. i 1910.89 0. ipak.53 4. Izgradnjom željezničke pruge Sarajevo-Višegrad. Međeđa-Dobrun (24. jula 1906.89 1. O ovim pitanjima vidi: Iljas Hadžibegović. Jugoslavenski historijski časopis. ali je dobila ulogu važnog vojnostrateškog punkta prema Crnoj Gori i Osmanskom carstvu (u odnosu na Novopazarski sandžak).102 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. Promet ljudi i roba nije više išao “carigradskim drumom”. jer je promet sa Srbijom bio sveden na najmanju mjeru. 3. Foča se približila željezničkoj pruzi na 46 km.3 km) puštene su u promet 4.83 6.83 2. 179. 1-2. bilo daleko. avgusta 1906. 1974.0. koja je završena 1906.2) i Dobrun-Vardište (7.37 + 0. ± 1910.49 1.. pa se nije moglo pozitivno odraziti na privredni razvoj fočanskog kraja.02 4.46 2. 1910.88 *** Foča je nakon austrougarske okupacije izgubila svoj raniji privredni i saobraćajni značaj.44 6.80 6.73 6.34 5.28 5.. br.

drvnoj in16 Die Ergebnisse der Volkszählung 1910. oruđa. Razdioba po zvanju uopće. najviše stanovnika fočanskog sreza bavilo se trgovinom (1.62% zaposlenih. godine privređivalo je 13. Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna industrija Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj Proizvodnja pića i ugostiteljstvo 11. 56-57.53%). Poljoprivreda. . 8.146 osoba ili 3. javnom službom (1. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 90. najamnim radom (1. živinarstvo i vrtlarstvo Šumarstvo Industrija kamena i zemlje Obrada metala Proizvodnja strojeva. 16. Od ukupnog broja zaposlenih. godine16 1.146 U fočanskom srezu 1910. 15.324 lica ili 9. 7.784 ili 67.08% stanovnika.87% zaposlenih). koje su izdržavale 26. 17. 840 ih je imalo sporedno zanimanje i to u poljoprivredi 272. koji su izdržavali 8. 13. 4. instrumenata i sl. 103 Struktura stanovništva u fočanskom srezu prema glavnom zanimanju 1910. 3. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.71%). javnoj službi 95. 10.35%) i obradom metala (0. 11. Poslije poljoprivrede. str. 2.822 9 3 94 11 52 4 4 47 110 156 246 202 178 56 4 23 67 Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Svega Slobodna zvanja 13. 18. 6.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.88% stanovništva. 9. 14. 5.38% zaposlenih ili 91. 12.92% ukupnog stanovništva. trgovini 68.12% ukupnog stanovništva u srezu.

00%) (1. koji je iznosio nešto više od 37 stanovnika na 1 km2. dustriji i rezbarstvu 65.93%) Livade Šume Pašnjaci Neobradive površine Svega Iz ovog pregleda vidi se da su njive. vrtovi. livade i pašnjaci činili svega 38. 284. Gustina naseljenosti je bila znatno manja od prosjeka sarajevskog okruga.889 37 403 8 (7. 1899.104 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ugostiteljstvu 28.11%) (100. i 1910.97%) (8.02% ukupne površine sreza.26 stanovnika na 1 km2. koji je imao 34. kućnoj posluzi 45. Sarajevo. godine oko 1890 km2 površine. 282. godine (km2)17 Njive Vrtovi 136 169 1. građevinarstvu 29 itd. .136 1.43%) (21. ili od prosjeka za cijelu zemlju.23%) (0.33%) (60.930 stanovnika. Fočanski srez imao je 1910. Obradiva površina u fočanskom srezu 1895. 17 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. na kojoj je živjelo 39.. ili 21.17 na 1 km2. str.. godine više od 91% stanovništva fočanskog sreza izdržava od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. Samo su glamočki i nevesinjski srez bili rjeđe naseljeni od fočanskog. Takva struktura obradive površine i udaljenost od željezničkog saobraćaja uslovila je da se 1895.

. a naročito duhana i krompira. 18 Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina.783 4.587 Pirovina Heljda Ukupno žitarica Krompir Mahunarke 1.244 6. lan i sl Ostalo koštunjavo voće Crne šljive Jezgričavo voć 428 176 5. Značajan porast bilježila je i proizvodnja voća i povrća.434 3.539 125.066 846 454 4.994 1887-1891.270 2.119 1. a proizvodnja žita za 59%.780 297 5.479 2.277 4.237 2.618 36. 21.507 317 82 290 1. 288-335.500 2.294 45. a krompira za nešto manje od pet puta. Godine 1885. proizvodnja navedenih žitarica iznosila je 124 kg po glavi stanovnika.102 78.289 2.955 408 710 Kesteni i orasi Sijeno Vrtno bilje i povrće Duhan 56.235 1892-1896.916 4.573 3.022 701 198 2.65%. 29. a 1895. 43.122 5.482 2. konoplja.575 Proizvodnja žitarica u fočanskom srezu rasla je brže od priraštaja stanovništva.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918.536 6. godine 197 kg. 105 Obim poljoprivredne proizvodnje u fočanskom srezu vidi se iz naredne tabele (u metričkim centima)18 Vrsta proizvoda Pšenica Ječam Raž Kukuruz Zob 1882-1886.785 2.332 515 178 8. Za 10 godina proizvodnja duhana povećana je za preko šest puta.075 1.154 4.245 2.232 1.570 67.426 4. U istom razdoblju stanovništvo je u srezu poraslo za 13. str.433 Perica.785 4.481 407 4.

nevesinjski.374 23.847 1910. Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. bilećki. 6-7. ovaca za 29. Od 1895. jer su se bojali povećanja poreskih obaveza. zabilježeno je opadanje stočnog Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina str. u vrijeme teških posljedica trogodišnjeg ustanka i austrougarskog zaposjedanja zemlje.106 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.050 ili 4. 13 103 171 265 5 Po broju stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika fočanski srez bio je na osmom mjestu u Bosni i Hercegovini.7%.298 39. livanjski. 5. 19 .621 1895. 5. Zbog toga su poređenja realna samo u posljednja dva popisa. 20.408 64. jer je izvršen svega godinu dana poslije okupacije. Broj stoke u fočanskom srezu po godinama19 Vrsta stoke Konji.8%. goveda za 4. str. gatački i stolački srez. magarci mule Goveda Ovca Koza Svinja 3. sarajevski (seoski). godine20.880 1. a vlasnici stoke su netačno prikazivali njen broj.7%. godine broj konja.. mule Goveda Ovaca Koza Svinja 1895.181 60 1879. i 1910. 18 142 307 214 5 1910.186 61.660 ili 10. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. 252 872 688 364 94 Prvi popis stoke od 1879. XX-XXI. U fočanskom srezu. koza za 3.930 1. Broj stoke na 100 poljoprivrednih stanovnika u fočanskom srezu 1895. godine ne prikazuje stvarno stanje. Die Ergebnisse der Viehzahlung. Ispred njega bili su rogatički.350 19. 355-356.222 ili 31%.. 12. Stočni fond je značajno reduciran u prethodnim nemirnim godinama.045 38. do 1910.262 93. a samo se broj svinja uvećao za 226 ili 14%.660 43.602 64. Grad Foča 1910. Vrsta stoke Konji. magarci. kao i u cijeloj zemlji.

uredio 4 vrta površine 4 dunuma. On je tumačio poljoprivredna pravna akta. primjena modernih poljoprivrednih oruđa. str. boljih pasmina konja i goveda.8%. održao 7 praktičnih vježbi na kojima su učestvovala 153 poljoprivrednika. U službenim izvještajima se konstatira da je kvantitativno nazadovanje stočnog fonda bilo praćeno poboljšanjem kvaliteta bosanskohercegovačkih pasmina. 21 .22 Osnivanje zadruge u Foči bilo je sastavni dio akcije koja je na tom planu započeta 1904. str. do 1910. Jedino je uzgoj duhana stimulirala industrijska prerada u domaćim fabrikama. 61. magaraca i mula smanjio se za 615 ili 10. godine broj konja. godine udvostručio izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine. str. godine. 22 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1910. U Bosni i Hercegovini osnovano je do Prvog svjetskog rata 26 poljoprivrednih zadruga. Od 1. decembra 1909. str. 120 zadružnih vijećnika i 16 odbornika. obavio 36 službenih putovanja.21 Mada je fočanski srez bio izrazito poljoprivredno područje. do 1908. odabirao bikove i pastuhe za rasplod. vještačkih đubriva i sl. U 20 su namješteni kvalificirani ljudi koji su bili i putujući učitelji za cijeli srez.23 Putujući poljoprivredni učitelj u Foči bio je namješten u toku 1909. izvršio pokušaj umjetnog đubrenja (na jednoj parceli utrošio 40 kg) i u 128 slučajeva imao posredničku ulogu. Zadružni prirez iznosio je 2% desetinskog paušala. str. Već iduće godine zadruga je imala 6. Izvještaj o upravi BiH 1911. Osim toga. godine. godine zabilježena Die Landwirtshaft in Bosnien und der Hercegovina. Aktivnost poljoprivrednih zadruga bila je usmjerena na unapređenje poljoprivrede: širenje boljih sorti sjemena. tako da se od 1907. Iz dva izvještaja saznajemo detaljno o prirodi i obimu njegovog posla. znatno je porastao broj stanovništva u čijoj se opštoj ishrani povećala potrošnja mesa.700 članova. Potkraj 1908. a imali su i funkciju poljoprivrednih referenata u sreskim uredima. 23 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. održao 36 predavanja kojima je prisustvovalo 499 slušalaca. IX. godine on je riješio 299 predmeta iz svog djelokruga. godine. godine počelo se raditi na osnivanju sreske poljoprivredne zadruge u Foči. te držao predavanja i tečajeve za poljoprivrednike. Wien 1914. 80-83. 92-93. Tome je doprinio Carinski rat između Srbije i Austro-Ugarske.24 I u izvještaju za drugu polovinu 1910. koja je zvanično konstituirana 10. 24 Izvještaj o upravi BiH 1910. 107 fonda u prvoj deceniji XX vijeka. 96-97. marta 1909. jula do 31. Die Ergebnisse Viehzahlung 1910.

Ova opšta privredna i društvena kretanja u zemlji nisu išla na ruku privrednom razvoju Foče i njene okoline. međutim. str. koja nije beznačajna u historiji poljoprivrede fočanskog kraja. godine Bosna i Hercegovina uključena je (1879) u zajedničko carinsko područje Monarhije. 3 pluga. Politički i drugi motivi vodili su zatvaranju granica prema susjednim balkanskim zemljama u kojima su bosanskohercegovačke zanatlije i trgovci imali svoje tradicionalno tržište. Stari zanati su 100 godina prije okupacije počeli polako nazadovati ili potpuno nestajati. 2 vjetrenjače i 1 sječarica. Ipak. izvršio 53 službena putovanja. iako u cijelom ovom razdoblju u njoj nije podignuto nijedno značajnije industrijsko preduzeće. Mjere preduzete od njenog osnivanja do Prvog svjetskog rata historijski znače samo simboličan početak moderne agrikulture u fočanskom kraju. 80-81.. njenim djelovanjem bio je probijen led u prevazilaženju tradicionalnog privređivanja u poljoprivredi. uredio pet voćnjaka i vrtova i uredio 30 polja (površine 60 dunuma) za sijanje stočne hrane.200 voćnih sadnica. a trgovina se sve više okretala prema Austro-Ugarskoj. Zadruga je raspolagala neznatnim sredstvima prikupljenim od članova (2.108 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Od 15. Poslije 1878. Iste godine za fočanski srez naručio je 2. je njegova bogata aktivnost. godine nisu u potpunosti mimoišle Foču.. a uporedo s tim i do razaranja esnafske i patrijarhalne tradicije. Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878.000-2. fočansko gradsko stanovništvo postepeno se uklapalo u nove privredne tokove.25 Iz ovih izvještaja jasno se vidi da je postojanje poljoprivredne zadruge i stručnjaka u njoj bilo vrlo korisno za unapređenje poljoprivrede. održao 26 praktičnih vježbi s 408 poljoprivrednika. To uključivanje u razvijeniji privredni sistem i široko otvaranje vrata poslovnim ljudima sa strane dovelo je do ekspanzije tržišta i robnonovčanih odnosa. održao 37 predavanja kojim je prisustvovalo 800 slušalaca. ali je njeno osnivanje došlo dosta kasno. Proširenje tržišta u okvirima Monarhije.500 kruna godišnje). tako da nije mogla značajnije uticati na proširenje svoje aktivnosti. nije doprinosilo balkansko-orijentalnoj produkciji i trgovini. decembra on je riješio 158 predmeta. koje su prekrivale 60% fočanskog sreza) i privredno oživio čitav kraj. Zbog toga je Foča čitavo vrijeme austrougarske 25 Izvještaj o upravi BiH 1910.. jula do 31. . Oslonjeno na bogatu zanatlijsko-trgovačku tradiciju. jer je ostala izvan dometa željezničkog saobraćaja koji bi omogućio eksploataciju prirodnih bogatstava (prvenstveno šuma.

koji su na balkanskom tržištu bili poznatiji od bilo kog drugog fočanskog proizvoda. Heinrich Renner.”27 Za veliki broj zanata koji su. Vidi takođe.. Sarajevo. Bilo je vrsnih majstora u raznim zanatima. Tu su izrađivane sve vrste noževa. godine izvožene su i u Austriju. ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. Naše starine. Povijest i umjetnost Foče na Drini. uz modernu industrijsku proizvodnju. Zanimanje se prenosilo s koljena na koljeno u više porodica ( Jeremići. U tom obrtu fočanski su se majstori mogli jedino uporediti s majstorima Carigrada (. Noževe su izrađivali muslimani. Alija Bejtić. Razvoj zanatstva u Foči imao je izuzetnu ulogu u njenoj historiji. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male. 1896. Kolubare. H. uz korištenje tradicije i domaćih sirovina. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. Berlin.26 Kujundžijskim zanatom bavili su se Bošnjaci i Srbi. Kadribegovići. Na taj način bi se. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. ona je namjeravala iskoristiti tradicionalni smisao domaćeg stanovništva za neke vrste umjetnih zanata. 109 vladavine zadržala karakter trgovačko-zanatlijskog centra s jakim vojnim garnizonom i sreskim administrativno-upravnim aparatom. Krame. “Poslije 1878. Esnafi i obrti. 59. Kvalitetom i ljepotom izrade izdvajale su se sve vrste noževa. Masburi.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. čime se osobito bavio fočanski trgovac Bećir Njuhović. džepne noževe.) Važnije porodice koje su se bavile ovim obrtom jesu: Bičani. Polje i Redže. Jagnje. Hamdija Kreševljaković je o tome pisao sljedeće: “Foča je bila osobito poznata po izradi noževa i po zlatarskom obrtu. IV. str. Letići. Tošovići. jer je proizvodnja handžara i jatagana bila zabranjena”. počev od handžara i jatagana do malih šklopaca. S druge strane. Nikolići. Izrađevine fočanskih kujundžija su se raznosile po čitavoj Crnoj Gori i po dobrom dijelu Hercegovine. 71. 1961. str. Karabegovići. ali je najviši domet postignut u obradi metala. koje je trebalo organizirati na novim osnovama. 72. Namjere su bile dobre.. Dragovići. 124-132. 26 27 . Jaglučići i Kujundžići). str. a poslije 1878. Sarajevo. nova uprava nije pokazivala interesovanje i pustila ih je da propadaju. ali nikada nisu do kraja ostvarene. angažiranjem državnih sredstava. a kasnije samo Srbi. postali anahronizam. jer briga oko spasavanja nekih Hamdija Kreševljaković. Kreševljaković. zlatarski je obrt u Foči spao na desetak dućana. tehnički dobro opremiti i radnoj snazi dati moderno tehničko-tehnološko obrazovanje. obezbijedila egzistencija izvjesnom broju domaćih porodica. 1957. str.

a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza). a da ih spomenuti Arso Šundurika napuni. Povijest i umjetnost Foče. Obrti u Foči.. te je taj zanat tjerao sve do okupacije. O ovoj radionici Alija Bejtić piše: “Nije to bila neka savremeno opremljena radionica.29 Iz opisa savremenika vidi se da je Radionica za inkrustaciju u Foči imala zanatski karakter. cvjetićima.. babicama. na osnovu postojećih može se pretpostaviti da je u ovoj radionici. 500 kruna. Sada narod ne nosi oružje. Citirano prema A. Bejtić. Za izdržavanje radionice iz sredstava zemaljskog erara isplaćivana je dotacija. kukama. u kojem su otac i sin i prije radili.). a radila je prema porudžbinama Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu. nožica za kutije itd. po svom ukusu. moglo biti osposobljeno oko 25-30 ljudi. Vid Vuletić-Vukasović. do 1914. što je Vlada davala neku potporu učenicima koji su učili zanat kod Riste i Arse. (vodicama. sponama itd. Glasnik za umjetnost i obrt (Zagreb).110 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Arso je radio tu po starom načinu. V. nego obični dućan u Donjoj čaršiji kraj Šehove džamije (s lijeve strane idući od malog mosta). opisao je ovu radionicu u godini njenog osnivanja (1887) na slijedeći način: “Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Šundurika. pa eto Šundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape. cigarluke. bila filijala Ateljea za umjetne zanate u Sarajevu.. godine iznosila 400 kruna. a otac mu je pirlitao za turskog vakta oklope na puškama i na drugom oružju. Rečene se stvari provađaju po svoj Herceg-Bosni. godine osnovana Vladina radionica za inkrustaciju. koja je od 1892. 27. do prvog svjetskog rata. Ime ‘Vladina radionica’ dobio je jedino po tome. a u posljednje doba primaju narudžbine iz Beča itd. Imala je funkciju škole za obučavanje mladog naraštaja. 58.. On je naučio zanat od oca. 28 29 . Vuletić-Vukasović.30 Mada nemamo tačne podatke. te im je u radionici u okviru spomenica... str. umjetnih zanata i kućne radinosti nije bila svestrana. Esnafi i obrti. Iz Beča šalju preko obrtničkog referenta različitih prostih drvenih predmeta: ručica. Šundurike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi. 57. te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički. str. godine 600 kruna godišnje. koja je do 1909. itd. U tome je bila njena osnovna namjena i značaj.”28 Jedan savremenik. a od 1911. narodnim motivima”. Bejtić. 1910. str. A. Na čelo te radionice postavljeni su Risto Šundurika i njegov sin Arso. III/1888. U okviru ove politike u Foči je 1887.

Memiša Kumru i Ahmeta Dizdarevića. Tim poslovima bavili su se tabaci. Najbrojniji su bili tabaci. 71. smještenih u Prijekoj čaršiji. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1908. tako da su proizvodili samo za podmirivanje lokalnih potreba. između Careve džamije i sahat-kule. Vidi posebno za 1906.694/BH. ZMF. 31 A.000 goveđih i 5. takođe 1912. koji su se i najduže održali. 32 Čizmedžijski i ćurčijski zanat počeo je znatno ranije propadati (H. 33 ABH. Prvu je 1889. Bejtić. Ali. kujundžijskim zanatom u Foči bavilo se svega desetak radnji. jer su. godine otvorio Meho Hadžiahmetović. čizmadžije i ćurčije. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih štavljača dadne predujam u iznosu od 1. a drugu Smail Kašmo. sarači. a treći u Trebinju. godine. Ovaj posljednji osposobio je trojicu naučnika – Avdu Balića. Povijest i umjetnost Foče. 30 . Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom.). 1907. a zanat su izučili u Sarajevu. 61. od tog prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču. U jednom izvještaju iz 1891. pa kod njega niko nije izučavao zanat.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama.31 Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna.000 ovčijih i kozijih koža. br. koje godišnje prerade 1. njihove izvozne mogućnosti ograničene. Pejanović. 188-189. Kreševljaković. 321-323. Esnafi i obrti. ali poslije okupacije štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih. 1981. Poslije 1878. nedaleko od Aladža-džamije. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana. str. godine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 33 Đ.000-1. do 1914. 6. str. str. Obojica su rođena u Foči. “čuven na daleko” po svojoj vještini graviranja arabeski na gvožđu. To je bio siguran put da se sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža. 111 Sličnim poslom bavio se u Foči i Mustafa Letić. drugi u Ustikolini. promjenom granice.32 Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Ćehotinu u samom gradu. Prvi je otvorio radionicu u Foči 1912. visočkih ili travničkih štavljača. godinu str. ali je ljubomorno čuvao svoju vještinu. Srednje i stručne škole. godine. Za vrijeme austrougarske uprave u gradu postoje svega dvije kazandžijske radionice. Najveći broj kože otkupljivao je vojni garnizon u Foči.

što je bilo 2. Omeragići. Hadžići. H. Jeleč je bio jedno od većih naselja u fočanskom srezu. Bili su minimalno plaćeni. Palalije. Poneki su majstori imali do 15 radnika. Lokalni štavljači napustili su stare tabhane i zaposlili se u fabrici kao najamni radnici.36 Prekidom rada fabrike u Jeleču nanesena je velika šteta lokalnom stanovništvu. ali od te tri dvije su bile pred potpunom obustavom rada. Kazazići.. 6. Wanderungen durch Bosnien und die Hercegovina. 74. Dvije godine kasnije fabrika je proširena. str.”35 Vjerovatno se većina ovih radnika samo uzgredno bavila preradom kože.694/BH. Svaki zaposleni prerađivao je 600-700 koža godišnje. koji ih je instalirao na Mošćanicu kod Sarajeva. 1981. Tabačkim poslom bavile su se sljedeće porodice: Đoze.000 kg vune. godine. Kreševljaković. Nišići. H. Ušte. godine prerađivalo 6.000 ovčijih i kozijih koža. a poznat je po kvalitetnoj preradi kože. Kreševljaković. Tuzlaci. Esnafi i obrti. Činilo se da je ta fabrika u Jeleču bila dobar poslovni potez nove uprave. S obzirom na to da su jelečki štavljači imali najbolje prirodne uslove i da su proizvodili najkvalitetniju kožu. Uzmemo li da je svaki tabak imao po pet radnika.000 koža)34 Do okupacije Bosne i Hercegovine u Jeleču su se održale 4 tabhane smještene uz Krupicu. Uz hranu su zarađivali svega 20 krajcera dnevno. U njemu se 1891. Šljive. Prema izvještaju iz 1891. a uz to se dobijalo 70. godine. u Jeleču su radile tri tabhane sa 30 štavljača. Tada je radilo svega devet štavljača i 15 radnika. Esnafi i obrti. 6. 34 35 . Njena godišnja proizvodnja iznosila je 80. godine. Prijedlog je ostvaren 1892. dok je ranije prerađivano četiri puta više (24. a onda su ustupljena Ašeru Alkalaju. Ovaj slučaj nije mi više nigdje poznat. ovaj je tabački odžak brojio 36 majstora. ali je ona zbog slabog rukovođenja radila samo do 1898. br. 36 ABH. Merdani. str. Drinjakovići i Husići. Po broju prerađenih koža nalazio se odmah iza Sarajeva i Visokog.694/BH 1891.. str. a ispred Travnika. Šahbazi. O jelečkim tabacima Hamdija Kreševljaković je zapisao slijedeće: “Zanimljivo je da je u svakoj tabhani bilo po devet suvlasnika (ortaka). 73. H. ZMF.5 puta manje od najslabije plaćenih radnika u zemlji. predloženo je da se u Jeleču podigne moderna fabrika kože.000 ovčijih i kozijih koža. Renner. Na pribavljanju sirovina i preradi kože imalo je posao oko 300 ljudi. br. Kurtovići. 133-134. Zametice. ZMF.112 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Džinići. Prema tome. Postrojenja su stajala neiskorištena punih 10 godina. onda je u tom odžaku bilo zaposleno preko 200 osoba. koji su godišnje zarađivali ABH. Foče i Jajca.

bis 1916. do 1896. 113 20. Osim njih. godine. Bez obzira na to. str. Iste godine kada je otvorena otkupna stanica u Foči izgrađeni su duhanski magacini u koje je uloženo 21. godine podignute su fabrike duhana u Sarajevu i Mostaru. dok je ista količina i I klasa hercegovačkog duhana plaćana 300 kruna. jedna dobra tradicija nije prerasla u novi kvalitet. str. tako da je uprava mogla već 1883.000 forinti. Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila. a od 1892. Već 1880. godine iznosio 234. Foča 1893.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Prva ulaganja u te poslove brzo su se isplatila. Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. a kasnije još dvije – u Banjoj Luci (1888) i Travniku (1893). Prosječna nadnica kopača u rudniku Kreka iznosila je tada oko 2.840 nadnica rudara u Kreki. 90. godine.5 krune. Wien.955 q godišnje. godine. Wien. a na drugoj da što prije stvori uslove za fabričku preradu u zemlji. Broj sadilica duhana stalno se povećavao.910 kruna. decembra 1879. podignuto je i osam otkupnih stanica i to pet u Hercegovini i tri u Bosni (Orašje 1888. U fočanskom kraju proizvođen je duhan slabijeg kvaliteta. znatno sniziti otkupne cijene i uvesti strožije klasiranje. Uvođenjem monopola. čija je cijena prve klase iznosila 160 kruna po 1 q. Nažalost. To znači da je prihod od duhana u fočanskom srezu bio jednak sumi od 93. a njihova dogradnja doBericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. 25. prihod od duhana predstavljao je značajnu stavku u ukupnom prihodu čitavog kraja. Takve filijale postojale su u više mjesta Bosne i Hercegovine.600 kruna. godine prosječno 1. 76. godine fočanski srez proizvodio je prosječno godišnje 317 kvintala.37 U prvim godinama okupacije Austro-Ugarska je posvetila veliku pažnju uzgoju i fabričkoj preradi duhana. 1914. Osnovane su dosta kasno i radile samo do izbijanja rata 1914. i Srebrenica 1897). onda je bruto-prihod 1895. ona je djelovala u dva pravca – na jednoj strani je nastojala da visokim otkupnim cijenama pridobije seljake za uzgoj duhana i da strogim mjerama spriječi njegovu privatnu preradu i krijumčarenja. Poseban privredni značaj za Foču i njenu okolinu imalo je sađenje duhana i podizanje otkupne stanice. Tvornica ćilima iz Sarajeva osnovala je 1912. Ako se uzme da je prosječna cijena duhana po 1 q bila 120 kruna. Od 1882. godine svoju filijalu u Foči. 37 . 1916. dok je čisti prihod čitave ranije produkcije iznosio 1. do 1886.200 forinti.

Očigledno. vršena je 1910. Sve pilane su radile s po jednom pilom. str. od kojih je samo jedna bila okrugla. Godine 1904. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. zapošljavala je 27 domaćih radnika. a u sezoni i do 40-50. Otuda je njeno stanovništvo. sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta. godine 47. 38 . 39 Ortschafts – und Bevölkerungs – Statistik 1885. prolazeći sve periode prosperiteta i kriza ove razmjene. riječ je o malim pilanama potočarama ograničenog proizvodnog kapaciteta. Smještena na trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu. godine spominje 8 takvih pilana. Nazadovanje starih balkansko-orijentalnih zanata i okretanje trgovine prema Austro-Ugarskoj Monarhiji prisililo je Fočake da se prilagođavaju novim uslovima. sračunatog na podmirenje lokalnih potreba. 40 B.000 kruna. otkupna stanica u Foči zapošljavala je izvjestan broj radnika u toku cijele godine. Njihovi vlasnici bili su domaći ljudi ( Jovo i Aleksa Jeremić. str.. u fočanskom kraju bilo je podignuto nekoliko pilana potočara. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. tako da prosječno ulaganje po jednoj pilani iznosi oko 1. str. Osim prihoda koje je donosilo uzgajanje duhana.39 Strani kapital. 91. a 1885. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. i C. Zemaljski pregled mjestopisa. Begović. iako je bio veoma zainteresiran za bosanske šume. Hasan Pilav i Hasan Karahasanović). Ali. Tek 1913..000 kruna.000 kruna. Branislav Begović. godine uz ulaganje od 36.114 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 224. 141. 118-119. Razvojni put šumske privrede. zaobilazio je fočanski kraj zbog udaljenosti od glavnih željezničkih pruga. Foča je nekoliko stoljeća bila u središtu kopnene razmjene dobara između Levanta i zapadnih dijelova Balkanskog poluostrva.40 U privrednom životu Foče posebno i istaknuto mjesto pripadalo je trgovini. taj ugovor nije realiziran sve do kraja austrougarske vladavine. a 1912. godine Akcionarsko društvo za iskorištavanje šuma i pogona parnih pilana. izgradilo poseban smisao za trgovinu. Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918). dobilo je na submisijanskoj licitaciji dugoročnu eksploataciju šuma u fočanskom kraju. godine zabilježeno je da fočanski srez ima 4 pilane na vodeni pogon. Potkraj osmanske vladavine. prije P. str. Ukupna investicija u njih iznosila je oko 8. 1978. Goetz i komp. Sarajevo. str.38 Izvanredni prirodni uslovi koje je imao fočanski kraj za razvoj šumske privrede i drvne industrije ostali su neiskorišteni za svo vrijeme austrougarske uprave. 576. dok se 1910.

Autoru nije poznato da li su one prestale raditi ili su njihovi vlasnici napustili Foču. naruku duga tradicija. 182. To su sljedeće firme: Husein-beg Zulfikarpašić (1904). 390. u Foči je 1906. Jovan Radošević (1891). Njihova namjena je bila da kreditiraju zanatstvo i trgovinu.050 kruna i Kreditni fond. 1902. godine42 Naziv firme 1. godinu nedostaju neke trgovačke radnje koje se ranije javljaju. 1893. str. Kompas. Foča je ostala udaljena od glavnih željezničkih pruga koje su čitav promet okretale prema Austriji i Mađarskoj. U Foči je 1899. 41 42 Altarac Mayer Bajrović Rašidaga Godina protokoliranja 1884. koga je 1904. godine u Sarajevu naslijedio Venzel Stjepan. a ovaj posljednji prvenstveno razvoj poljoprivrede. str. 65 i Bosnischer Bote. 1912. Osim toga. jer su trgovci u cijeloj zemlji plaćali svega 3% poreza na čistu dobit. novembra 1883. s kapitalom od 83. Meho Hajrić i Šaćir Hajrić i Hermann Fusch (1891). značajniji od toga fonda bili su Sreski potporni fond. U popisu za 1910. uključivanjem Bosne i Hercegovine u carinsko područje Monarhije prekinuta je njihova veza s tradicionalnim tržištem u Crnoj Gori i Srbiji i drugo. 1910/11. 403-404.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Ahmet Hanjalić (1892). Uporedi Bosnischer Bote. godine 50. a 1910. Salih Tataragić (1891).000 kruna. To znači da je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Foči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. . uvedena je obaveza sudskog protokoliranja za sve trgovačke radnje koje su u Sarajevu plaćale najmanje 15 forinti (30 kruna) poreza na čistu dobit. godine bilo 35 takvih trgovaca. 1899. Finansijalni ljetopis Bos. godine osnovan Potporni fond za trgovinu i zanatstvo.41 Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Protokolirane trgovačke firme u Foči 1910. Selim Šukalo (1891). bogata okolina i prisustvo vojnog garnizona koji je djelimično snabdijevala.-Herc.000 kruna. Ovome treba dodati da je razvoj trgovine stimulirao i poreski sistem. Tomo Tomašević (1891). godine i to sa dva osnovna razloga: prvo. ipak. 115 Izgledi za budućnost naročito su se pogoršali poslije okupacije 1878. koji je raspolagao kapitalom od 9. preselio iz Kalinovika. 2. str. s kapitalom od 400. str. koji je stupio na snagu 1. Razvoju fočanske trgovine išli su. na inicijativu Zemaljske vlade. a u drugim mjestima najmanje 6 forinti (12 kruna). Međutim. Bosnischer Bote. godine. Simo Sunarić.

4. 27. 22. 30. 15. 1893. 26. 8. 1900. braća Hadžialić Bećır Hadžimešić Mehmed Kadribegović Edhem Karahasanović Hasan Karahasanović Šerif Karahodža Mušan Karahodža Salih Karavdić Avdo Kujundžić Vasilije i Pero Letić Murat Njuhović Jusuf Oković Omer Pandur Mehmed Pašović Avdo Pašović Ibraga Prepoljac Aleksije Selimović Ibrahim Šiljak Hasan Sirbubalo Salih i Mehmed Sokolović Simo i sinovı Sokolović Timotıje Spitzer Heinrich Stark Johann Šukalo Muhamed Tafro Muhamed Tafro Mustafa Tafro Salko Tataragić Hadži Ibrahim Godina protokoliranja 1891. 1891. 1905.. 1910. 1905. 1891. 25. 1891. 1900. 1907. 1891. 1891. 34. 35. 32. 28. 6. 37. 12. 21. 1893. 1905. 14. 20. 36. . 19. 1894. 1900 1905. Bakić Hadži Ibrahim Bakić Jusufaga Ćehajić Mehmed Džindija Hasan Ekmečić Osman Đonlagić Mehmed i Hasan Glođalić.116 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 10. 33. 11. 1896. 1905. 1905. 1905. 1905. 1891. 1902. 31. 18. 24.. 7. 5. 1891. Naziv firme 3. 1905. 13. 23. 1906. 1905. 1910. 1893. 1891. 1891. 1893. 29. 16. 1891. 17. 9.

1912. Alaga Rodžo i Vlado Hadži-Vuković. 49. prema datom popisu. Karakteristično je da su u Foči zabilježeni kao trgovci samo dva stranca i jedan Jevrejin. 43 44 . domaći ljudi i to 35 Muslimana i 12 Srba. članovi direkcije. Aleksije Jeremić. 1891. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić. 1892. Milan i Todor Hadži-Vuković. 47. potpredsjednik. 391. Nedjeljko Davidović. 41. Simo Hadži Glođalić. Simo Sunarić. 46. 1891. Bećir Tuno. najistaknutiji trgovci mješovitom robom bili su Niko Hadži-Vuković i sinovi. braća Glođajići. 44. Vasilije Kovačević i Vlado Hadži-Vuković. Privredni razvoj Foče. 39. str. dok su vojničku kantinu držali Josef Gerstl i Maria Schlamp (Šlamp). Salih Tafro. 117 Naziv firme 38. To su bile uglavnom trgovine mješovitom robom. kožar i trgovac bio je Jusuf Njuhović. Tomašević Simo Tomašević Tane Tošović Risto i sinovi (Risto. 1891. Hadži Bećir Hadžialić. predsjednik. 40. 1891. Jusuf Njuhović. Salih i Mustafa Tafro. 1892. 1891. Đorđe Hadži-Vuković. 45. 42. koji su imali svoje filijale u Goraždu i Sarajevu. vodili. 50. 1900. a vinariju su držala braća Caratan. 1910. braća Sokolović.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Godine 1906. Meho i Šaćir Bajrić. a hotelijerstvom su se još bavili Jakob Russ. 43 Moderan hotel. uglavnom. svoje ciglane su imali Ahmet Đonlagić. Vlado Hadživuković. s 24 sobe. Trgovinu su. predsjednik. a posebno akumulacija kapitala koja je vršena u trgovini. Konstantin i Vladimir) Trhulj Alaga Trhulj Salih Tufekčić Gavro Tufekčić Mujo Tufekčić Tane Tulek Avdo Tuno Bećir Uzunović Halil Vuković Nike Hadži sinovi (Milan i Vasilije) Vuković Todo Hadži Godina protokoliranja 1891. uslovili su stvaranje prvih novčanih zavoda. Među njima. 43. držao je Samuel Gerstl. 1891. 1893. 1891. Najpoznatiji trgovci drvetom bili su Jovo i Aleksije Jeremić i Šerif Karahasanović. Bosnischer Bote. Milan Simić. Mara Jovović i Carl Herres. 48. Todo Kočović. Samo je kod nekih bilo naznačeno čime se bave.

Rašidkadić. potpredsjednik (Foča). predsjednik i članovi: Husein-beg Zulfikarpašić.. 226. 1911/12.45 Muslimanska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom) osnovana je 1907. članovi: Uzeiraga Njuhović. Ahmedaga Hasić. Manjo. Rašidkadić. godine bilo je uplaćeno 160.44 Krajem 1909.-Herc. novembra 1912. 14. godine i za vrijeme prvog Direkciju Srpske banke i štedionice sačinjavali su: Aleksije Jeremić. Vidi: Financijalni ljetopis Bos-herc.. Todor Hadži-Vuković. Risto Jeremić (Tuzla). Mustajbeg Prašo (Čajniče) i Alibeg Čengić – Borjanin iz Borja. Milan Hadži-Vuković i dr. Poslove direktora obavljao je Nikola Kovačević. članovi: Salih ef. predsjednik. Odlukom glavne skupštine. Na glavnoj skupštini štedionice. predsjednik. Mehmed ef. Salih ef. Simo Glođajić. godine imala je 255 članova s 560 udjela po 50 helera nedjeljno. data je saglasnost da se osnuje Muslimanska kreditna banka (dioničarsko društvo). Hasanbeg Alajbegović (svi iz Foče). presjednik (iz Goražda). godine – 225 članova sa 619 udjela. godine.000 kruna u 2. Do 1. Vasilije Popović. Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo) započela je rad s dioničkim kapitalom od 200.000 dionica u vrijednosti 100.118 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Zaključak je proveden u djelo na glavnoj skupštini 19. 45 . Nedjeljko Davidović (Čajniče). str. Đorđe Hadži-Vuković. Nadzorno vijeće sačinjavali su: Jovo Jeremić.000 dionica po 50 kruna. 20. Vidi: Finansijalni ljetopis Bos.000 kruna. Hasić. likvidirana je Srpska štedionica. Osnovana je s dioničkim kapitalom od 500.000 kruna. 46 Direkciju Muslimanske kreditne banke sačinjavali su: Ibrahim ef. osnovana je Srpska štedionica u Foči (zadruga s ograničenim jemstvom). a krajem 1910. 1912-13. str. Kompas za godine 1910/11. godine. Muslimanska kreditna banka preuzela je imovinu i dugove Muslimanske štedionice. jula 1910. Kompas 1912/13.000 kruna u 10. i 170. Ali ef. Preuzimajući imovinu i dugove Srpske štedionice. a osnovana Srpska banka i štedionica (dioničarsko društvo).000 dionica po 100 kruna. maja 1911. Muftić. 136-138.46 *** Foča i njena okolina ušli su u političku istoriju austrougarskog perioda po događajima koji su se zbili u ustanku 1882.. Uplaćeno je bilo 2. 126-128. godine. Ibraga Selimović. 128-130. Vlado Hadži-Vuković. Rašidkadić. Nadzorno vijeće: Mustajbeg Kršlak. str. Na njenom čelu stajali su najistaknutiji predstavnici srpskog trgovačkog građanstva. str. januara 1910. godine. Todo Kočović. potpredsjednik i članovi: Milan Simić. Ahmed ef.

godine imao svoju četu. novembra 1881. Hercegovački ustanak. da narod čitavog sreza pruža pasivan otpor koji se ispoljava u odbijanju da učestvuju u javnim radovima. Iz takvih reagiranja okupaciona vlast je zaključila da se u fočanskom srezu više nego i u jednom drugom može očekivati otpor vojnom zakonu. noću između 10. u blizini crnogorske. godine. Kapidžić. Ustanak je počeo napadom na žandarmerijsku stanicu u Ulogu. nije pružila neposredan otpor kad ju je zaposjedala austrougarska vojska u oktobru 1878. Opšte nezadovoljstvo dostiglo je kulminaciju u prvoj dekadi januara 1882. 80 muslimanskih porodica iz Foče podnijelo je zahtjeve za iseljenje. U izvještaju kapetana Lukića stoji da su ustanike sačinjavali Bošnjaci i Srbi iz Borča i Foče. ipak su im preporučene taktičnost i obzirnost. 93. koji je još 1878. turske i srpske granice. Žalbe su naročito dolazile na šefa šumske uprave. str. okupljajući bošnjačko i srpsko stanovništvo. i 11. pa je konstatirala da je u srezu snažan pritisak poreskih i šumskih organa. Foča. a nezadovoljstvo se naročito ispoljilo prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. ekonomski i društveno izolirala od susjednih zemalja i uspostavila strogu birokratsku vlast s jakim vojnim garnizonom. januara 1882. Predstavnici okupatorove vlasti izvještavaju iz Foče. neprijavljivanju pred sudom i slično. Proglašavanje vojnog zakona bio je dovoljan povod za to. . ali je bilo Fočaka koji su učestvovali u odlučujućoj bitki na Glasincu. Pripreme za ustanak počele su u čitavom kraju. nisu se mogli izbjeći sukobi između stanovništva i okupacione vlasti.47 Iako su okupacione vlasti dobile naređenje da djeluju energično. Uz 47 H. tako da je vlast preduzimala prisilne mjere. godine. Na tom mjestu ukrštali su se putevi iz istočne Hercegovine i južne Bosne. S obzirom na to da je nezadovoljstvo imalo dublje socijalne i političke korijene. U znak otpora vojnom zakonu. koja ga je politički. Žandarmerijsku stanicu napala je grupa od 100 ustanika predvođenih podserdarom Perom Tunguzom. novembra 1881.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. što nije bilo beznačajno za dalji tok ustanka. godine. 4. Sve što se događalo između njih ne izlazi iz okvira političke istorije većine naših mjesta. 119 svjetskog rata 1914-1918. Odmah je požurila da objasni razloge za takav stav stanovništva. kao ni drugi gradovi jugoistočne Bosne. godine. plaćanju poreza. fočanski kraj najteže je podnosio novu okupacionu vlast. Nisu se lahko mirili s nastalom situacijom. godine. Budući da je naseljen isključivo muslimanskim i srpskim stanovništvom.

Ustanici su zauzeli skele na Drini i počeli se prebacivati na desnu obalu. 50 H. Hercegovački ustanak. ključnu ulogu u uloškom ustanku imao je Omer Šačić. Komandant svih tih snaga bio je general Obadić. Kapidžić. 48 49 . jer su se ustanici pojavili na Vučijem brdu i Vratlu. Mazoču i Bastasima.. 109-110. str. Peru Tunguza. Jedna kolona pod komandom pukovnika Hacea stigla je u Foču 2.48 Neposredno poslije izbijanja ustanka u Ulogu nezadovoljstvo se proširilo na Podrinje. U Foči je koncentrirana austrougarska vojska. koji je s više sinova učestvovao u njegovoj pripremi i izvođenju. od kojih su 150 bili regruti. Najznačajniju ulogu u ostvarenju tog zadatka imao je Stojan Kovačević. Cilj im je bio da oslobode Foču. a iz Sandžaka je upućen jedan bataljom u Čajniče i Foču. 16.50 Do 1. januara 1882. februara već se bilo diglo na ustanak stanovništvo na lijevoj obali Drine. Garnizon u Foči imao je 300 vojnika. čiji su glavni punktovi bili oko Huma i Broda. 13. str. str. prema Crnoj Gori i Sandžaku. bogati zemljoposjednik. Najaktivnije ustaničke vođe bili su Pero Tunguz. 114.120 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Neposredna posljedica toga bilo je ugrožavanje austrougarske vojske u Foči i napuštanje žandarmerijskih stanica u Čelebićima. Preduzeta koncentracija vojske i njeno stavljanje pod komandu jednog generala ukazuje na strategijski značaj Foče i ozbiljnost ustaničkih akcija. a poslije toga su svoje glavne napore prenijeli iz gornjeg Podrinja i Zagorja prema Foči. O ovim događajima Hamdija Kapidžić je pisao: “SituaH. ali im fočanski garnizon u tome nije mogao pomoći.49 Ustanici su 25. H. februara 1882. prema osmanskoj granici sve do Čajniča. On je dobio tajnu poruku iz Crne Gore da zauzme Foču i prekine njenu vezu sa Sarajevom. Žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču tražile su. Kapidžić. Tako su glavni skelski prelazi na Drini došli u ruke ustanika. ali su svi pušteni na slobodu. Hercegovački ustanak. Hercegovački ustanak. gdje je zauzeo žandarmerijsku stanicu u Tjentištu.. godine zauzeli žandarmerijske stanice u Kalinoviku i Jeleču. Tom prilikom zarobljen je 21 žandarm i vojnik. Vodio je grupu od 600 ustanika i 1. preduzeo akciju dolinom Sutjeske. Kapidžić. januara. februara. Stojan Kovačević i Salko Forta. da im se uputi pomoć od 60 ljudi.

koji je prema konfidentskim izvještajima. 164. Komanda u Foči javila je 2. Prema ustaničkim izvještajima. Kapidžić. februara oko utvrđenog Susječna i Broda. Položaj okupatorske vojske u samom gradu otežao je pokret u srpskom dijelu varoši.54 Ustanici nisu zauzeli Foču. H. Ustanička akcija počela je napadom na Brod. 51 52 . drugi smo stavili u pokret prema Foči. februara postala je po austrijsku vojsku kritična. i 4. a s trećim smo izvršili napad na Susječno kod Foče). zauzeli sve kasarne. Borili smo se dva dana (3. i 4. Do žestokih borbi došlo je 4. str. jer su ustanici zaprijetili da će ga odvojiti od Foče. i 15. a trećeg dana prekinuli borbu”. U izvještaju stoji: “Sve je ustalo i opšta je revolucija. da su prekinute 4. Iako su pokazali izvanrednu preduzimljivost i hrabrost. Ustanici su imali 3 mrtva i 4 ranjena. str. 53 H. Hercegovački ustanak. da se kod Broda vode borbe i da kod Cvilina ustanici prelaze Drinu na više mjesta. H. stigao iz Kolašina”. Kapidžić. jer je bila dobro utvrđena i branjena s osam bataljona ojačanih artiljerijom. str. februara sa jednim dijelom vojske preduzeo izviđanje dolinom Drine i Sutjeske. Hercegovački ustanak.51 General Obadić je 4. 164. rasporedili smo svoje snage (1500 i to tako što smo postavili jedan dio na Krbljinama prema Rogoju. 165. sve je naoružano” (kurziv I. U austrougarskom izvještaju kaže se da su borbe za Foču bile žestoke. U jednom izvještaju piše: “Kad smo saznali za tu namjeru (kretanje pukovnika Hacea prema Foči). februara 1882. Ipak. str. Kapidžić.53 Očigledno je da su ustanici iskoristili momenat kada je general Obadić napustio Foču s dijelom trupa i na taj način oslabio odbranu.500 boraca. Stojanu su pristizale ustaničke čete iz područja desne obale Drine iz Sandžaka pod Tošićem. 54 H. a ranjeno 17 vojnika. februara da su ustanici opkolili Foču. tako da su oni treći dan morali prekinuti borbu. 52 General Obadić morao je prekinuti nastupanje prema Bastasima. februar). a ostatak vojnika rasporedio je na položaje oko Foče. zatim smo navalili na Foču sa svih strana. Kapidžić. slabo naoružani i bez artiljerije nisu se mogli suprotstaviti izvježbanoj vojsci u utvrdama. februara kada je stigao general Obadić s pojačanjem i da je u njima poginulo 4.). u bitkama oko Foče učestvovalo je 1. Uspješne akcije ustanika vođene su sve do povratka i koncentracije svih trupa. 165.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. H. 121 cija između 2. Sve snage morale su se koncentrirati na odbranu grada. Hercegovački ustanak. Jovom Karovićem i Beširom Kaljačom. iz borbi za Foču 3. Hercegovački ustanak.

Ustanici više nisu bili u prilici da organiziraju veći napad na Foču. U gradu Foči je od amnestije bilo izuzeto 20 Bošnjaka i 8 Srba. jer je ona postala koncentracioni i polazni centar austrougarske vojske iz koga su išle sve akcije protiv ustanika u Ulogu i Zagorju. okupaciona vlast proglasila je amnestiju za ustanike. koji je komandovao s oko 600 ljudi. godine fočanski kraj dao je izvanredan doprinos. U okolini Foče zadržalo se oko 700 ustanika. U narodu fočanskog kraja ovaj ustanak poznat je kao “Stojanov vakat”. Neuspjeli napad na Foču 2-4. policiju. 217. U njemu su učestvovali zajedno Srbi i Bošnjaci. na čelu s generalom Obadićem. H. Sandžaku i dijelu Srbije posebna vojno-policijska formacija.. godine formirana je u graničnom pojasu prema Crnoj Gori. Hercegovački ustanak. Krajem 1882.56 U čitavom Hercegovačkom ustanku 1882. a Stojan Kovačević se sa manjom četom vratio u Gacko.. boreći se protiv austrougarske vojske. Jeleč. februara u vrijeme austrougarske ofanzive na Zagorje. Kapidžić. koji su se koristili svakom pogodnom prilikom da napadnu okupacionu vojsku.122 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. takozvani štrajf-korpus (“Streif-korps”). Suha. Čelebić. 165. Na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku je uspostavljen vojni kordon koji je potpomognut s devet žandarmerijski stanica: Foča. februara nije prekinuo dalje ustaničke akcije u fočanskom kraju. Kalinovik. godine Austro-Ugarskoj je uspjelo da okonča 50-godišnji nemirni period u Bosni i Hercegovini. str. Žestok napad ustanika na Brod kod Foče zabilježen je 23. Previla. Među njima je bilo 187 Srba i 54 Bošnjaka. Pomenutih 700 ustanika u fočanskom kraju vezalo je za sebe 18 četa austrijske vojske. brojni birokratski aparat. ali je od toga bilo izuzeto 241 lice koje se istaklo u ustanku. Za sređivanje prilika u krajevima koji su se digli na ustanak nova vlast se oslanjala na vojsku. . godine. str. Slamanjem ustanka iz 1882. ali i na domaće ljude kojima je osiguravala privilegiran socijalni i politički položaj. ostalo je zabilježeno da je ustanicima pružilo pomoć svojom pobunom srpsko stanovništvo u gradu. Forta se sa svojim ljudima povukao u Borač. ni to nije bilo dovoljno da se uspostavi trajniji mir.55 U borbama oko Foče istakao se Stojan Kovačević. Kapidžić. Vikoč i Ljubina. Bastasi. Nakon ustanka. Hercegovački ustanak. koji je 55 56 H. Međutim.

Tomislavu Kraljačiću. a 1912. Tane Tomašević. Husaga Pilav. godine u vijeću su sjedili 9 Bošnjaka i 3 Srbina. godine. uz garanciju da će zadržati ranije socijalne pozicije. Idrizbeg Avdagić. podnačelnici. Jusufaga Njuhović. 123 bio veoma pokretan i imao zadatak da u svakom momentu efikasno djeluje u slučaju lokalnih pobuna ili upada oružanih grupa preko granice. Tada su ga sačinjavali: Huseinbeg Zulfikarpašić Čengić. načelnik. on je posjetio fočanski kraj.58 Socijalni sastav gradskog vijeća nije se izmijenio ni 1912. Prilikom svog prvog obilaska Bosne i Hercegovine. godine u Foči sačinjavali. Sarajevski list. podnačelnici: Vasilije Kujundžić i Ahmetaga Hasić. Svaka dozvola za ugostiteljsku. br. Avdaga Muftić. Nikola Caratan. U gradu Foči je razdijelio 500 forinti sirotinji. septembar 1882. Za podatak zahvaljujem dr. od kojih je bilo 7 Bošnjaka i 5 Srba. 109. zastupnici: Muratbeg Čengić. 10. Njega su 1900. U Ustikolini je dao 100 forinti za opravku džamije. a u mnogim slučajevima tražene su i druge usluge.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. U gradskom vijeću bilo je 1900. neposredno poslije imenovanja za ministra. Hadži Ibrahim Bekić. u kojem je ustanak bio tek ugušen. načelnik. Bošnjake su zastupali zemljoposjednici i trgovci. a Srbe trgovci. Kako to treba praktično raditi pokazao je Benjamin Kalaj. dao je 60 forinti. Salihbeg Čengić. godine 12 članova. zajednički ministar finansija i najodgovorniji funkcioner za vođenje austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. Jovo Jeremić i Todo Niković. Bajraga Tuno i Uzeiraga Njuhović. a jednom hadžiji. a da se istovremeno radi na pridobijanju naroda za prihvatanje okupacione vlasti. Sulejmanbeg Pašić. 57 . Sulejman-beg Pašić. zastupnici: Vaso Tomašević. “što je među prisutnim muhamedancima pobudilo neobično radovanje i zahvaljivanje”. Vlado Glođajić. Bećiraga Tuno. Mehaga Hadžimešić. Takođe se djelovalo preko vjerskih službenika i zemljoposjednika koji su već u početku probrani kao politički oslonac nove vlasti. trgovačku ili kakvu drugu radnju bila je uslovljena u najmanju ruku lojalnim držanjem prema vlastima.57 Posebnu funkciju u političkom djelovanju u narodu imalo je gradsko vijeće (Medžlis) sastavljeno od uglednih i lojalnih predstavnika građanstva. Aleksije Jovičić i Muhamedbeg Avdagić. kome su “hajduci” zapalili han. Iz Beča i Sarajeva stizale su instrukcije da se energično postupa protiv onih koji narušavaju red i sigurnost.

Srpsko građanstvo u Foči bilo je opoziciono raspoloženo prema austrougarskoj politici. godine). 15. kao i u odborima njihovih kulturno-prosvjetnih i potpornih društava. . nalaze samo tri Srbina (a ranije ih je bilo pet). dr Luka Čabraić (II kurija. U Foči se... S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini sve do 1910. do 15. pri čemu im je pravila razne ustupke. pokreti za crkveno-školsku autonomiju Srba i vjersko-školsku autonomiju Bošnjaka predstavljali su specifičan vid opozicionog političkog djelovanja. vakufskom i crkveno-školskom odboru. islamski izborni srez). srpsko-pravoslavni izborni srez). organizacija i stranaka. Iz straha pred tim raspoloženjem austrougarske vlasti iskoristile su skadarsku krizu da u Bosni i Hercegovini zavedu “iznimne mjere” (od 3.124 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Uspjesi Srbije i Crne Gore izazvali su oduševljenje srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i pojačali njegovo opoziciono raspoloženje prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. direkcijama srpske i muslimanske banke. kao i u drugim našim gradovima. islamski izborni srez) i Gavro Gašić (III kurija. izdvojio tanak sloj srpskog i bošnjačkog građanstva koje se stalno smjenjivalo u gradskom vijeću. U Bosanskohercegovačkom saboru fočanski srez zastupali su Mustajbeg Mutevelić (II kurija. koji se prelamao i u fočanskom srezu. zatim Mahmud-beg Fadilpašić (III kurija. mada se struktura stanovništva nije mijenjala u korist Bošnjaka. 2. srpsko-pravoslavni izborni srez). u deceniji pred Prvi svjetski rat. da bi i na taj način pribavljali društveni ugled. katolički izborni srez). koje će ići od saradnje s austrougarskom vlašću. Zatim je. što se vidi iz podatka da se u gradskom vijeću 1912. Međutim. maja 1913. kojim su zabranjene prvenstveno srpske nacionalne i vjerske organizacije i društva. bilo je zabranjeno osnivanje bilo kakvih političkih društava. godine primjenjivani zakoni iz doba Bahovog apsolutizma u Austriji. 10. preko političkih kompromisa do otvorene opozicije. U tim svojim nastojanjima ona je uspijevala da pridobije samo dio građanstva i krupne zemljišne posjednike. 21. počelo stvaranje političkih grupa i stranaka. Austrougarska vlast je nastojala da upravo njih pridobije za svoju politiku. 9. Risto Hadžidamjanović (II kurija. Zaoštravanje političkih odnosa u fočanskom srezu započelo je balkanskim ratovima. Imetak koji su stekli trgovinom i brojnim kmetskim selištima ulagali su dijelom u odlazak na hadžiluk (odatle uz imena i prezimena dodatak hadži) i dobrotvorne svrhe.

uglavnom. a posebno poslije objave rata Srbiji. a na drugom ubila Maziju.000 lica. organizirane su u bosanskohercegovačkim gradovima protivsrpkse demonstracije. a na drugom pop Vasilije Kandić i trgovci Milan Hadži-Vuković i Nikola Mazija. tokom 1916. u kojima su pljačkane i demolirane srpske trgovačke radnje i kuće. Presude su. Grac. a jedan je teško ranjen umakao sa strijeljanja. trojica su se uspjela spasiti bijegom. pop Vladimir Popović iz Čelebića i trgovac Niko Hadži-Vuković. avgusta vojna patrola strijeljala je taoce na prvom mostu. Na prvom su bili pop Josif Kočović. Prvih mjeseci rata. Travnik i Bihać). Beograd-Sarajevo. Iz čitave grupe. Crna knjiga. kada je Srbija odbila austrougarski ultimatum. U zoru 9. prvenstveno Srba. bile takve da su jedni vješani. Doboj itd. U Arad je internirano 5. dok 59 Vladimir Ćorović. U Foči je 14. Izbijanjem rata. a u toku 1915. od austrougarskih jedinica naročito su stradala pogranična područja prema Srbiji i Crnoj Gori. a u Doboju. avgusta 1914. 125 Obračun koji je počeo sa srpskim stanovništvom u vrijeme balkanskih ratova nastavljen je u drastičnoj formi poslije Sarajevskog atentata i u toku Prvog svjetskog rata. a treći otpremani u logore. U Foči je formiran ratni vojni sud koji je na suđenjima uhapšenim donosio presude koje su odmah izvršavane. str. 115. jula 1914. i 1917. godine umrlo je oko 5. koje mu je bilo naklonjeno. godine strijeljano i povješano 126 osoba. Tuzla. godine. dvojica mladića ispod 20.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Sarajevo. drugi strijeljani. Srpsko stanovništvo je odvođeno u logore širom Monarhije (Arad. 25. od kojih je u logoru umrlo 2.000. Komoran. raspuštena su sva srpska kulturno-prosvjetna i đačka društva. Među njima bio je i starac s preko 80 godina. a ponegdje i bošnjačko i hrvatsko. Masovno je hapšeno srpsko stanovništvo.000 lica iz Bosne i Hercegovine.59 Očekujući ofanzivu srpske i crnogorske vojske. 1920.). Još iste noći. Šopronj. godine inscenirano je niz političkih procesa protiv uglednih Srba (Banjaluka. počela su hapšenja za austrougarske vojne i policijske organe. Bosna i Hercegovina postala je ratno područje. Zabranjen je veliki broj srpskih knjiga i časopisa. Od atentata. u Foči su austrougarske vlasti kao taoce postavili šest uglednih Srba kod dva željezna mosta na Drini. . a dvojica ispod 18 godina. koji je ukinuo većinu mirnodopskih i zaveo vojne zakone. politički sumnjivih ljudi. Zaveden je vojnookupacioni režim.

177 muških i 9 djece. Oba teško ranjena taoca internirani su u logor u Arad. Do 17. Poslije terora koji je nad njim izvršila austrougarska vojska. radi obezbjeđenja lijevog boka Užičke vojske.61 Najveći broj interniranih bio je iz sela: Sijerča – 100. Od toga broja bilo je 170 ženskih. 59-60.. Sandžačka vojska stupila je u dejstvo i prešla Drinu 11. iz fočanskog sreza internirano je 58 domaćinstava s ukupno 356 lica srpske nacionalnosti. septembra 1914. dok je Užička vojska prešla Drinu 14.. trgovci i intelektualci. srpska vojska je izbila pred Vlasenicu. učitelji. 1915. godine. a tri dana kasnije i kod Goražda. je dvojicu drugih teško ranila. Zahl 13. U daljim borbama. 31-36. septembra pravcem Han-Pijesak-Vlasenica. Direktivom od 27. Višegrada i Međeđe. Sarajevo. Užička vojska nastavila je ofanzivu 22. Miljevine – 49.421/Präs. septembra obje vojske su izbile na visinu Rogatice. str.60 Iz navedenih primjera jasno se vidi da su u Foči i u drugim mjestima na najvećem udaru bili srpski sveštenici. Račići – 31. oktobra Užička vojska je odbačena na liniju Vratar – Vigova Gora – Šenković. Užička vojska je do 25. Od 5. Osim ovih. u fočanskom i susjednim sreCrna knjiga. Oktobar 1914. godine. a prilikom njihovog odstupanja dio srpskog stanovništva i iz fočanskog sreza napuštao je domove i krenuo u Crnu Goru i Srbiju. a Sandžačka je krenula preko Romanije i dolinom Prače prema Sarajevu. Fočanski kraj je na samom početku rata bio neposredno ratno područje i više od mjesec dana bio je u rukama crnogorske vojske. 60 61 . godine nizvodno od Foče. u ofanzivu na Višegrad. Još u vrijeme pripreme ofanzive srpske i crnogorske vojske na jugoistočnu Bosnu. u sadejstvu s crnogorskom Sandžačkom vojskom. oktobra odstupila na desnu obalu Drine. do 10. a 30. a crnogorska na liniju zapadne padine Romanije – selo Pale – Kalinovik. gdje se sastala sa Sandžačkom vojskom. i 15. septembra kod Starog Broda. Krajem septembra. Zakmura – 24 itd. str. avgusta 1914.126 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Vorzeichnis der auf Grund der Verordnung von 13. str. srpsko stanovništvo jugoistočne Bosne dočekalo je srpsku i crnogorsku vojsku kao oslobodilačku. Crna knjiga. U ovom popisu navedena su sela i poimenice sva domaćinstva i lica. 95. expatriirten bosnisch-herzegovinischen Landesangehörigen. oktobra isto je učinila i crnogorska vojska. Mrežica – 77. krajem avgusta 1914. Srpska vrhovna komanda šalje Užičku vojsku.

FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. 1973. marta 1915. Beograd.2 kg brašna ili 9 kg žita. Do konca oktobra 1914. ili o izbjegličkom pokretu bošnjačkog stanovništva. Prilikom povlačenja austrougarskih trupa iz Novopazarskog sandžaka za njima je krenulo oko 9. ovas. Međutim. Nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama pokušalo se spriječiti maksimiranjem cijena žita i brašna. broj izbjeglica (“muhadžera”) iz svih krajeva narastao je na 36. bilo da se radilo o teroru nad srpskim stanovništvom.000 djece i oko 16. što znači da je bosanskohercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. Ovaj pokret bošnjačkog stanovništva brzo se proširio i na srezove jugoistočne Bosne: fočanski. kukuruz. proso. među kojima je bilo oko 20. Već 3. Prvi svetski rat 1914-1918.000 lica. U svim mjestima vršene su rekvizicije i stvorene rezerve žita i brašna.63 Izuzetna stradanja koja je proživljavalo cjelokupno stanovništvo Foče i njene okoline.480. str. heljda. Rekvirirani su pšenica. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. avgusta 1914. godine. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armije prema Srbiji. što predstavlja dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. brašno i krompir. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika i to 7. godine donesen je Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama. .000 Bošnjaka sa ženama i djecom. Zabranjen je izvoz iz Bosne i Hercegovine. ječam. pojačavale su strahovita glad i epidemije koje su popratne pojave ovakvih vanrednih prilika. 127 zovima pojavljuje se izbjeglički pokret bošnjačkog stanovništva. Kasnije.000 žena. čajnički. 125-126. Normalna mjesečna potrošnja žita po jednom stanovniku uzima se 18 kg mjesečno. Zemlju su najvećim dijelom obrađivali oni koji to nikada nisu radili. višegradski i rogatički. raž. tako da se nije mogla završiti žetva niti naredna sjetva. a do sredine januara 1915. Mobilizacija najsposobnije radne snage i rekvizicije konja i volova za vojsku značajno su smanjile produktivnu snagu poljoprivrede i to upravo u vrijeme kada su njeni proizvodi bili najpotrebniji. Njime je bio obuhvaćen veliki broj porodica koje su se kretale prema Sarajevu i drugim mjestima u unutrašnjosti. godine na 46. Mjesečni limit u Ugarskoj iznosio je 18 kg a u Austriji 10 kg po stanovniku. 29. ni tako strogo ograničene i nedovoljne količine stanovništvo nije redovno dobijalo zbog neredovnog saobraćaja u ratnim uslovima. a među njima visok procent 63 Petar Tomac. donesen je zakon na osnovu koga je bio reguliran promet žitom i brašnom.

u vojsku je regrutirano 7. godine. godine vojnom mobilizacijom u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno 2. dok je gradsko stanovništvo. Prema popisu iz 1910. činile su žene. 141-142. godine.66 Prema izvještaju Sreskog ureda u Foči od 22.35% ukupnog stanovništva.000 stanovnika. str.500 lica (oko 20% stanovništva). godine utvrdila vlada bile su za 350% do 2.300% veće nego prosječne cijene istih artikala 1914. godine. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće. ali on je zvanično dat i u njega ne bi trebalo sumnjati. izuzimajući radnike na teškim poslovima dobilo svega 200 grama brašna na dan po stanovniku. Kraj rata dočekan je sa značajnim gubicima stanovništva. maja 1919. str. 1917. mašine i druga oruđa i stavljeni na raspolaganje za zajedničku upotrebu.65 Ishrana stanovništva postajala je sve teža.64 Da bi se uvela još oštrija kontrola snabdijevanja stanovništva. Dugi i iscrpljujući rat trošio je i posljednje rezerve hrane.128 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. zatim školska djeca iz osnovne škole pod nadzorom učitelja. a uz saglasnost reis-ul-uleme i muslimanske žene. a u Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. bis 1916.. dok je taj procent u Austriji iznosio 0.50%.200 lica ili oko 50 lica mjesečno. godine. Radovima su rukovodili posebni odbori. Izbijanjem rata 1914. str. u posljednjim godinama rata (1916-1918) umrlo je od gladi i iznemoglosti 2. Cijene životnih namirnica od 1913. Cijene životnih namirnica koje je 1918.. godine. a nadziranje je vršila žandarmerija. 131-132. Ovaj podatak izgleda pretjeran. maja 1915. 56-57. na užem području sreza. Wien. u aprilu 1915. bis 1916. bis 1916. uže područje fočanskog sreza (bez ispostave Kalinovik) imalo je oko 38. dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. Tada je povećana količina žita za seosko stanovništvo sa 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. 66 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. a stupile su na snagu 11. Kakve je razmjere dobila nestašica i skupoća najbolje se vidi iz porasta cijena životnih namirnica u Sarajevu. Rekvirirani su svi plugovi. Organizirane su prisilne “mobe” za žetvu i za sjetvu. do 1916. 65 Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina für die Jahre 1914. U nedostatku radne snage poljoprivredne radove su obavljali zatvorenici i ratni zarobljenici. 64 . 1917. jer se samo na taj način mogla obraditi zemlja. Prema austrougarskim izvorima. godine izdate su karte za dodjelu hljeba i brašna. godine porasle su za tri puta.

Nagomilani ekonomsko-socijalni problemi.45%. koje su mjestimično bile praćene i ubistvima bošnjačkih zemljoposjednika. Na ruku seljačkim nemirima išle su nesređene prilike. godine utvrđeno je da na užem području sreza živi 28. godine do naglog širenja antiratnog raspoloženja. Oni pale begovske kuće i imovinu. Ove nemire je još više zaoštravala “boljševička agitacija koju provode i podstiču povratnici sa istočnog fronta i socijalistički agitatori”. 73. oba iz Foče. a uskraćivanje trećine i uzurpiranje zemlje koju obrađuju uzima široke razmjere. zatim internirani i prisiljeni da napuštaju vlastite domove i da ostavljaju imetak koji su mukotrpno i dugo sticali. 1918. Zbog vjerske i nacionalne strukture zemljoposjednika (pretežno Bošnjaka) i kmetova (pretežno Srba). bivšim zarobljenicima i aktivnim učesnicima u oktobarskoj revoluciji. a nova se nije konsolidirala. U izvještaju Sreskog ureda kaže se da dvojica posljednjih “harangiraju masu”. a da je stizalo jedva 8 vagona. godine seljaci pokušali da ga sami riješe. 3. br. godine 30. a 1918. koje se izražavalo na različite načine. 18. i 1919. 9. Neriješeno agrarno pitanje zaoštrilo je u toku rata socijalne odnose na selu. zajedno s klasnim isprepliću se i zaoštravaju vjerski i nacionalni odnosi na selu. kao i odjeci Oktobarske revolucije. Kao vođa socijaldemokrata u fočanskom srezu spominje se cipelarski radnik Šćepan Nećić zvani Burilo. doveli su 1918. 67 Teškoće karakteristične za čitavu zemlju. Sreski ured navodi da je za prehranu stanovništva u posljednjim godinama rata bilo potrebno 18-24 vagona žita mjesečno. koji je bio povjerenik Sreske bolesničke blagajne. . str. Likvidirani su naročito ugledni ljudi.147 stanovnika. U čitavom šarenilu antiratnih pojava naglašeno je dezerterstvo iz austrougarske vojske i stvaranje tzv. 129 Mađarskoj 0. Izvjesni pokušaji da se ovo pitanje riješi za vrijeme rata nisu uspjeli.984. u fočanskom i susjednim pograničnim srezovima još su više pojačavali teror nad srpskim stanovništvom i teške uslove života izbjeglog muslimanskog stanovništva. zelenog kadra. koje je bilo izloženo uništavanju. Popisom iz 1917.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Poslije Brest-Litovskog mira zeleni kadar se omasovljuje povratnicima s istočnog fronta. jer je stara vlast bila na izmaku. pa su 1918. a kao propagatori boljševičkih ideja student Pavle Kočović i stolar Gavro Vuković. Vlasti su tražile izlaz u uspostavljanju 67 Glas slobode. Slab aparat vlasti nije se mogao suprotstaviti pljačkaškim akcijama seljaka.

koji je kao i u drugim mjestima imao svoju narodnu gardu. 6. kao i neke druge mjere nisu bile dovoljne da se osiguraju red i mir. I 1919. S obzirom na to da se u stari policijski i žandarmerijski aparat nije imalo povjerenja. koju je imenovalo Narodno vijeće Bosne i Hercegovine. 20. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini prestala je definitivno 1. u Foči je stvoren odbor Narodnog vijeća. pa su Narodno vijeće i Zemaljska vlada za BiH pozvali srpsku vojsku (4. 1. Sve preduzete mjere nisu trajnije rješavale agrarno pitanje kao najteži socijalno-politički problem u zemlji.130 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koje je imalo zadatak da zajedno s ostalim narodnim vijećima južnoslavenskih zemalja pripremi stvaranje zajedničke jugoslavenske države. Najvažniji zadatak Narodnog vijeća i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu bio je da u prelaznom periodu sačuvaju red i mir i društveni poredak. preko Višegrada u Sarajevo. Ova. septembra 1918) u Sarajevu je. Prve jedinice Druge srpske armije stigle su 6. novembra 1918. 1918) da se preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične i imovinske sigurnosti. Tom prilikom naglašeno je da je stanje naročito teško u istočnoj Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. narodnih gardi. Vlada je naredila da se formira narodna garda koja ima zadatak da “održi javni red i mir u mjestu i okolici”. uspostavljanju prijekih sudova. godine. nov. Iako je srpska vojska nastojala da uspostavi red i mir. tzv. decembra 1918. Zvanično proglašenje Kraljevstva Srba.. Hrvata i Slovenaca uslijedilo je mjesec dana kasnije. vanrednog stanja u ugroženim srezovima. U tome je ležao i najveći značaj seljačkih nemira u vrijeme konsolidiranja novostvorene države. gdje je već došlo do nereda zbog upada komita iz Crne Gore. U toku oktobra. XI 1918) da hitno dođe u Sarajevo. kada je vojni poglavar general Stjepan Sarkotić predao vlast Narodnoj vladi. nije imala dovoljno snage .. Podređenim vlastima bilo je naređeno (3. došlo do formiranja Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. a zatim da se stara o razoružanju austrougarske vojske i da sprečava nerede i pljačke koje bi ta vojska činila u povlačenju. pa se u njegovo razrješavanje uključio sam državni vrh (Proglas regenta Aleksandra. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme). novembra 1918. mobilizaciji rezervista i obrazovanju poluvojnih formacija. Poslije proboja Solunskog fronta (14-17. septembra.

Prema izvještaju Sreske ispostave u Kalinoviku od 30. 3034/1919. Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1918-1921. maja 1919. obavještava Zemaljsku vladu o ubistvu Nurbega Šadimlije i pljačkanju nekih Bošnjaka. br. Drugi bi razlog bio. br. ZV. Ovako nesređena organizacija vlasti ostavljala je prostor u fočanskom regionu za razne anarhične pojave koje su izazivale opštu nesigurnost i strah.P.67b Upadi komita iz Crne Gore trajali su nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata i ugrožavali bošnjačko stanovništvo oko Foče. 131 da se osiguraju granična područja prema Crnoj Gori. Kotarski ured u Foči – Zemaljskoj vladi. 1970. 6. 25-26. pa navodi da je stanovništvo u velikom strahu i da je “naročito panika zavladala među muslimanskim svijetom. O tome svjedoči više izvještaja lokalnih vlasti koje su istraživale štete učinjene bošnjačkom stanovništvu. s kojom su sarađivale crnogorske ustaničke snage i crnogorske komite.67a U oktobru 1918.) pa do danas među pograničnim pučanstvom poginulo od razbojničkih ruku šest viđenih Muslimana. jer je u prelaznom periodu u mnogim mjestima bilo uspostavljeno dvovlašće. da je od novembra one godine (1918 – A. koji je do sada isključivo bio izložen razbojničkim ispadima. posebno kod bošnjačkog stanovništva. Pojedine grupe komita odvojile su se od srpske vojske i samostalno upadale u pogranična područja. Naročito je tim poskočio broj varoške siročadi. Sreski ured u Foči. Milan Gaković. najnovija naredba o oduzimanju begluka. kad se uoči. Sarajevo. odakle su upadale naoružane grupe komita i vršile razna nasilja i pljačkali stanovništvo. Goražda i Čajniča. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. a u pograničnim srezovima prema Crnoj Gori pojavljuju se kao faktor i crnogorske komite. narodna garda kao poluvojna formacija sreskih narodnih vijeća. 67a 67b . Nije ni čudo da se sve to izrabljuje u političke svrhe i u raspirivanju vjerske mržnje. koji je nesnošljivost između Srba i Muslimana često bacio u nazadak. 22. maja 1919. a ponegdje su upadale u gradove i uspostavljale vlast. str. Prilike su bile veoma teške. godine Crnu Goru oslobodila je srpska vojska.728 kruna.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Njihove pljačkaške akcije i ubistva uglednih Bošnjaka unosili su ABH. a negdje je djelovalo više faktora istovremeno: stari aparat vlasti. crnogorske komite i nepoznata lica učinili su kod 28 bošnjačkih (druga se ne spominju u izvještaju) domaćinstava štetu u iznosu od 110. srpske jedinice. septembra 1920. Tamo su napadale austrougarsku vojsku ometajući joj odstupnicu. koja se skoro isključivo regrutira iz bivših aga”. koja je veliki broj aga i to isključivo Muslimana bacila na prosjački štap.

godine bilo je 87. U Bosni i Hercegovini je 1910. 146 vjerskih i 10 privatnih škola bilo je ukupno 42.52% i banjalučkom 45. koji su već od oktobra 1918.84%. kao i razlike po pojedinim područjima i mjestima. 1910. U svim ostalim srezovima broj pismenih nigdje nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina.67c *** Iako je u poređenju s osmanskim periodom postignut izvjesni napredak. Značajniji procent pismenih zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevskom 57. ali zbog njihovih upada u granična područja Bosne i Hercegovine. III. godine bili zaoštreni usljed samovoljnog raskidanja kmetskih i beglučkih odnosa.. posebno za vrijeme ratova i ustanaka. Crnogorske komite imali su progresivnu ulogu dok su se za vrijeme okupacije Crne Gore borili za oslobođenje svoje zemlje.33%.24%.06%. nego i u gradovima. mostarskom 52. Nepismenost nije vladala samo na selu. Međutim. nakon Prvog svjetskog rata. godine znalo čitati i pisati (latinicu i ćirilicu) svega 177. pismenost u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine bila je privilegija malog broja domaćih ljudi i većine doseljenika. 67c . svrstavaju ih u pljačkaše i izazivače nereda i nesigurnosti.168 lica ili 11. Sarajevo 1967. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta. godine.578 učenika. S obzirom na to da je većina doseljenika Atif Purivatra.95% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. 3 str.082 znalo samo čitati. prirodno je što su postojale razlike u broju pismenih na početku i na kraju austrougarske vladavine. nered i nesigurnost među stanovništvo i pogoršavali vjerske i nacionalne odnose na ovom području. Nepismenih je bilo 87. takođe i u praksi iz ranijih vremena.25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Mada je broj učenika i broj škola od okupacije postepeno rastao. Uzrok pojave crnogorskih komita u ovom graničnom području historičari vide u nesređenim prilikama u Crnoj Gori poslije Prvog svjetskog rata. kada se uskakalo i s jedne i s druge strane granice i vršile osvete.132 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. tuzlanskom 48. Iste godine.. pljačke i paljevine. u 331 opštoj. Njihove akcije imale su trajnije negativne posljedice na vjerske i nacionalne odnose u tim područjima. 94. Političke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. dok je još svega 3.

Svega m. Prilog proučavanju kolonizacije u Bosni i Hercegovini od 1918-1934. 133 u Bosnu i Hercegovinu bila pismena.042. dok je nepismenih bilo 6.896 4. 70 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910. a pogotovo sarajevskog okruga. Pismenost po spolu.773 561 7 568 9 1 10 10.69 Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fočanskom srezu 1910. III odjeljenje. a još 9 ih je znalo samo čitati. ž.228 290 1.749/1932. Ukupno u fočanskom srezu bilo je pismeno 4. Pravoslavnih je bilo pismeno 6. Vidi detaljnu tabelu: Arhiv Bosne i Hercegovine. XLII-XLIII. Čitati i pisati znalo je svega 116.75%. 68 .525 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 6.35570 Svega Iz tabele se vidi da je pismenost različito izražena kod pripadnika raznih konfesija. Svega Pravoslavni Muslimani Katolici 564 145 709 11 11 4. Sarajevo. 69 Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina 1910.68 Pismenost u fočanskom srezu bila je ispod prosjeka za cijelu zemlju.473 94 125 219 47 51 98 Ostali 9 13 22 7 4 11 1. katolika 69. To znači da je u fočanskom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati samo 590 lica. 14-15. godina XIV. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je još nepovoljnije. Svega m. U tom uzrastu znale su čitati i pisati 474 osobe. Podaci o tome daju se u narednoj tabeli. str. ž. Od ukupno 6.66%. ostalih 66. 415-425. str. a ako se u tu grupu uključe i oni koji su znali samo čitati. 14-15.070 9.518 20 1 21 15.020 14. str.877 9. ž. br. Prilozi Instituta za istoriju. Kraljevska banska uprava drinske banovine.351 lice. onda je bilo pismeno jedva 5% stanovništva. 1978.335 29.83%.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. samo čitati 9 i da je poSajma Sarić.09%.91% stanovništva starijeg od 7 godina.403 19. procent nepismenog domaćeg stanovništva bio je veći. dobi i vjeri. muslimana 2. broj 21. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Znaju čitati i pisati Znaju čitati Ne zna čitati ni pisati m.

71 Osnovni cilj bio je da osigura presudan uticaj na vaspitanje školske omladine. školske vlasti su svu svoju pažnju. godine bilo je 67 učenika. Izraženo u procentima.393 lica. učitelji. u prvom redu usmjeravale na ovaj aspekt škole i njene uloge”. 71 . ali je ostalo zabilježeno da je u fočanskoj medresi 1900/01. Ali. političkim i vojnim ciljevima. Poslije 1878. godine Austro-Ugarska Monarhija je imala spreman plan stvaranja novog školskog sistema koji bi odgovarao njenim ekonomskim. To su bili službenici u administraciji. za Austro-Ugarsku je najvažnije bilo izraditi takvu školu kao instituciju u čijim osnovama je kult prema Monarhiji primarni cilj vaspitanja. a u mektebima i medresama učilo se arapsko pismo.. 72 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Prema popisu od 1885.134 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Čelebiću (1905/ 1906). tpuno nepismenih bilo 12. a znatno kasnije u Bastasima (1904/1905). Jeleču (1909/1910) i Ustikolini (1909/1910. zanatlije i drugi rijetki pojedinci. stavljanjem pod svoju kontrolu svih postojećih vaspitno-obrazovnih institucija. 1972. Iz ovih opštih ciljeva austrougarska vaspitnoobrazovne politike izviralo je i stanje školstva u Bosni i Hercegovini. U srpskoj osnovnoj školi 1891. trgovci. str. Sarajevo. godine). za Mitar Papić.. “Polazeći sa stanovišta da škola nije samo mjesto gdje se stiču znanja nego i izrazito vaspitna ustanova. Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918). budnost i opreznost. Za podizanje novih škola. 1902/3 – 61. Najveći broj pismenih ljudi u srezu živio je u gradu Foči. godine radio jedan nastavnik s 38 učenika. a pismenih 4. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice. što dovoljno govori o velikom nedostatku škola i kulturnoj misiji Austro-Ugarske.83%. godine. koje bi bile potpuno u duhu te politike trebalo je osigurati materijalna sredstva i kadrove. Nažalost. nepismenih je bilo 95.72 Zadržavajući i dalje zatečene konfesionalne škole. 9. 203. kojom se ona lažno hvalila pred Evropom. Ona je i školstvom htjela da u korijenu spriječi bilo kakve nacionalne i nacionalnooslobodilačke težnje. str. a 1901/02 – 47.17%. u fočanskom srezu nema podataka koliko je djece pohađalo mektebe poslije okupacije. prve državne ili narodne osnovne škole u srezu osnovane su u gradu Foči i Kalinoviku 1886/ 1887. godine. 1903/04 – 53 i 1904/5 – 67 učenika.

a osnovnu školu u Kalinoviku vodio je učitelj Nikola Tepavac. str. Interesi novog upravljača oživjeli su privrednu aktivnost i doveli do uspostavljanja modernije administracije. Sve te promjene. razvoj tekao u dva pravca: zadržane su ranije konfesionalne škole. polufeudalne zemlje za razvijeniju državu. poslovnih ljudi i vojnika. str. priliva kapitala i doseljavanja relativno velikog broja stranaca – činovnika. 75 Bosnischer Bote. rasvjeti. odnosno u oblasti obrazovanja i vaspitanja. konfesionalna podijeljenost i buđenje nacionalne svijesti imali su odraza na cjelokupnu oblast nadgradnje. svim državnim konfesionalnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini bilo je obuhvaćeno samo 26. 1898. 73 74 . 135 sada ne raspolažemo podacima koliko je djece pohađalo te škole. plate učiteljima (svjetovnim i vjeroučiteljima) nisu isplaćivale direktno opštine. 46-48. nego zemaljski erar. postojale su dvije politike. mijenjajući ne samo pravac ranijeg privrednog komuniciranja bosanskohercegovačkog stanovništva sa susjednim zemljama. da se brinu o njihovom održavanju. a kamoli žensku djecu u državne škole. u širem smislu. Školstvo. pomoćni učitelj Jovo Gavrić. Godine 1912.73 Osnovne škole izdržavane su iz sredstava opština i zemaljskog erara. Opštine su bile dužne da za njih obezbijede potrebne prostorije. nego i tokove života u koji su znatno brže unošene savremene ideje i tekovine. Jednu je provodila austrougarska vlast.75% djece. Izvještaj o upravi BiH 1906. u Foči je bio učitelj Jusuf Bajrović. 2. koji su tada nerado slali mušku. koje nemaju vjerska ili nacionalna ograničenja. Međutim. Papić.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. ali se osnivaju i državne. kao i socijalno raslojavanje. Taj procent u fočanskom srezu bio je sigurno znatno niži.75 Okupacijom Bosne i Hercegovine počele su značajne društveno-ekonomske promjene koje su bile posljedica vezivanja zaostale. Na taj način učitelji su bili direktno vezani za vlast i obavezni da provode njenu politiku.74 Godine 1898. a drugu domaće stanovnišM. Jahrgang. Glavne karavanske puteve zamijenio je željeznički saobraćaj. koje je najčešće vodio po jedan učitelj. 70. jer su većinu stanovništva činili Bošnjaci. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno po 80-90 polaznika). Ranije smo vidjeli da je u školskom sistemu. I u oblasti kulture i prosvjete. ogrjevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva. Sarajevo. u fočanskoj školi radio je još i pomoćni učitelj.

fočanski se nešto duže održao. tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih sredina. Vlasti im tada nisu odobrile njegovo osnivanje. 1715/BH. formirali Odbor mladih Srba za osnivanje crkvenog pjevačkog društva. Nekoliko godina kasnije. jer vlasti ABH. i 5. postojala različita društva. (28. Sava’“ osnovano 1900. Tomi Kraljačiću. Bošnjaci tri. fočanski Srbi su. nije dopušteno. kultura i umjetnost bile jedine oblasti u kojima se mogla prikriveno ispoljiti politička i nacionalna misao. Poslije toga nema vijesti o njegovom djelovanju. ali su vlasti to odbile i dozvolile nabavku knjiga za pjevanje (pjesmarice. U tom pogledu. Nadajući se da će im vlasti odobriti osnivanje Sokola. najaktivniji su bili Srbi. ono je osnovano 10 godina ranije.srpskog antialkoholnog društva i Sokola zajedno. 1887. Zemaljska vlada je predložila Zajedničkom ministarstvu finansija da odobri osnivanje društva. Za razliku od sličnih odbora u nekim drugim gradovima. ali je kasnije podnesen novi zahtjev i nacrt statuta po uzoru na statut mostarskog Srpskog crkveno-pjevačkog društva “Gusle”. iz redova srpskog građanstva pokrenuta je akcija za osnivanje “Pobratimstva” . jer nije postojao razlog da poslije odobrenja statuta čeka čitavu deceniju. a isto toliko bilo je internacionalnih društava. godine. Prema ovom izvoru. ZMF. V 1890). S obzirom na to da su prosvjeta.. Početni oblik društvenog organiziranja Srba u Foči javio se 1882. Njihova očekivanja se nisu ispunila.. tako da se spominje i 1883. u Bosni i Hercegovini su austrougarske vlasti nastojale da ih stave pod strogu kontrolu i da ih integriraju u svoj društveno-politički sistem. II 1890. godine formiranjem Odbora za svetosavske zabave. br. priređivao je zabavu na Arhanđelov dan. Zajedničko ministarstvo dalo je saglasnost za osnivanje društva. a 1884. pa su Srbi iz Foče u tom svom pionirskom radu imali teškoća. 1890. u Foči su. kao i u većini drugih gradova. među prvima u zemlji. Nijedno od ove vrste društava nije postojalo u Bosni i Hercegovini. godine.136 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Uz zahtjev za osnivanje društva traženo je i osnivanje društvene biblioteke. pa i osnivanje biblioteke. Oni su imali pet društava. uz uslov da se iz statuta izbaci izraz “Srbin pravoslavne vjere” i zamijeni izrazom “osoba pravoslavne vjere”.76 Ubrzo poslije osnivanja pjevačkog društva. Pejanović navodi da je “Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo ‘Sv. Za vrijeme austrougarske uprave. uz napomenu da svako proširenje njegove djelatnosti izvan odredbi statuta. Gasangsbucher). Za podatak zahvaljujem dr. 76 . nabavili su potrebne gimnastičke sprave.

Kultura. Besarović. Iz Statuta mostarskog društva “Gusle” koji je odobren 1888. godine preraslo u “Dobrotvornu zadrugu Srpkinja”. Ovo društvo je 1912.80 Osim već spomenutih srpskih društava. Niko Grujičić. Osnivanje sokola odgođeno je za čitavih 10 godina. treba ukazati da Fočaci nisu odustajali od svoje namjere. Bosnicher Bote. odvajajući ih od drugih. i za 1912. str.družina trezvenih Srba u Foči). Ocijenjeno je da je to nepoželjna politička djelatnost koja ide za tim da što jače apsorbira čitav duhovni život članova društva i da. ali je ubrzo razvilo bogatu aktivnost i na drugim područjima. sekretar. a naredni pododbor činili su: Vaso Babić. koje je 1906. str. 305. razvija čistu srpsku kulturu i srpsko nacionalno osjećanje. Đ. str. godine. str. blagajnik. Ovo društvo imalo je zadatak da pomaže školovanje đaka i studenata. Kulturno-prosvetna. Kultura. dok. 137 ne samo da nisu dozvolile osnivanje Sokola. u Ministarstvu u Beču je razmatrana molba fočanskog pjevačkog društva kojom su tražili da im se odobri uvođenje gimnastičkih sprava. godine u Foči osnovano samo “Pobratimstvo” . 77 . Tako je 1893. Nikola Marić. 1910. g. 79 R. str. II revizor. Za vlasti se pokazala neobičnom ideja da se u okviru crkvenog pjevačkog društva uvodi gimnastika na spravama. zamjenici: Stanko Poljašević i Jeftan Ognjenović. Pejanović. Jeftan Ognjenović. I revizor. 583. Kalendar Prosvjeta. Ova društva razvila su se iz “Krajcarskog štedovnog društva pravoslavnih Srpkinja u Sarajevu” osnovanog 1887. jer je prvo sokolsko društvo u zemlji osnovano u Mostaru 1903. Dvije godine poslije tog zahtjeva (1895).79 Od posebnog značaja za kulturno-prosvjetni rad srpskog stanovništva u Foči i njenoj okolini bilo je osnivanje pododbora “Prosvjete” 13. a njegov predsjednik bio je Nikola Kočović. 1912. i 1910. 19. Nikola Marić. godine.77 Ipak. godine osnovana “Dobrotvorna zadruga Srpkinja”. 620. sačinjavali: Vasilije Kandić. Besarović. 6. 234. nego su naredile da se u roku od tri dana unište nabavljene gimnastičke sprave. 241. odbornici: Vaso Babić. maja 1904. u Foči je 1909. Todo Tomašević. 227. predsjednik. dok. Nikola Kočović. 390. Poslije ovakve ocjene uslijedilo je odbijanje molbe. zamjenici: Miloš Tomašić i Pero Klarić.srpsko antialkoholno društvo. Imala su zadatak da pružaju svestranu pomoć srpskoj omladini i sirotinji.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. prvo ove vrste u Bosni i Hercegovini (“Pobratimstvo” . str. 80 Pododbor su 1909. predsjednik (veterinar). imalo 126 članova. R. humana i socijalna društva. i tek 15 godina kasnije u Foči je bio osnovan srpski soko. Milan Simić.

a predsjednica je bila Jovanka Jeremić. sva su imala prvorazredan politički značaj. 13. Zajedničko ministarstvo finansija br. U jesen iste godine obnovila su rad i u otežanim uslovima djelovala do Sarajevskog atentata 1914.. Prvo je. a arhiva zaplijenjena. Pejanović. 390. Hafiz Abdulah Bušatlić osnovao čitaonicu “Ittihadi Muslimin”. Kulturno-prosvetna.82 Đ. 1-3.81 Do Prvog svjetskog rata u Foči je postojalo pet srpskih društava koja su spadala među najaktivnija u zemlji. Organizirani društveni život Bošnjaka u Foči za vrijeme austro-ugarske vladavine otpočeo je 7. Ovo udruženje imalo je kulturno-prosvjetne i humane ciljeve. Iako su radila kao nepolitička. Osnivač društva u Foči bila je Ana Hadži-Vuković. Takođe se konstatira da ovo društvo priređuje zabave u dobrotvorne svrhe i da širi ideje “Gajreta”. Arhiv Bosne i Hercegovine. Tri godine kasnije. osnivanjem “Muslimanske čitaonice i dobrotvornog društva”. aprila 1909. 6381/BH 1909. str. kao i u cijeloj zemlji. 29. 82 Đ. U jednom dopisu iz Foče. 81 . Njihove prostorije bile su zatvorene. str. godine. godine. 1910. ona su predstavljala jedini legalni oblik djelovanja u kojem se budila i razvijala nacionalna svijest i stvaralo raspoloženje za otpor tuđinskoj vlasti. 1910. Fočanska srpska društva. Njihovi osnivači pokazali su izuzetnu inicijativu i upornost. februara 1906. gradilo je svoj društveni i politički ugled kod srpskog stanovništva i postalo njegov reprezentant. prestali su da rade Muslimanska čitaonica i dobrotvorno društvo. a osnovane su dvije čitaonice. 11209/BH. Kulturno-prosvetna. 17. Poslije toga. Upravo u radu tih društava srpsko građanstvo. Bosnischer Bote. godine imalo 52 člana. Ono je 1912. humana i socijalna društva. prije svega trgovci. hvali se društvo “Ittihadi muslimin” da ima preko 100 članova. 88. humana i socijalna društva. sveštenici i intelektualci. godine.138 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 14. U uslovima kada nije bilo dopušteno političko organiziranje i udruživanje. avgusta. bila su zabranjena za vrijeme iznimnih mjera u maju 1913.. VI/1913. str. br. maja.. 1912. koje je radilo do 1910. Pejanović. s obzirom na ograničenja i smetnje koje im je činila austrougarska vlast. Šefki-beg Avdagić osnovao je “Udruženje islamske mladeži ‘Sabur’“. godine. odobrena pravila “Islamske kiraethane” (kiraethana – čitaonica). 1910. godine. 6565/BH. 82. str. Gajret. uglavnom omladinaca. a zatim su. godine. objavljenom u “Gajretu” 1913. godine. pa se ubrzo očekuje osnivanje njegovog pododbora. br.

a 1910. administrativne i druge zgrade). Samo od 1885. U izgradnju svih civilnih objekata u gradu od 1878. Ona je 1879. Od 1878-1905. Ideje za osnivanje čitaonica davali su školovani ljudi. U njoj su se okupljali.068 kruna i to: 83 Vidi: Đ. Pejanović.83 *** Foča za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela značajniji urbani razvoj ukoliko ne računamo izgradnju vojnih objekata. vojne bolnice. nego i proširenja gradske opštine. Najveća sredstva ulagana su u izgradnju i adaptaciju vojnih objekata. kasnije i hodže. Povećanje broja kuća nije samo rezultat građevinske aktivnosti. godine imala 594 kuće sa 727 stanova. humana i socijalna društva. u kojoj se odvijao sav njihov društveni život. osnovana 1904. uglavnom. uglavnom. godine iz sredstava opštine utrošeno je na razne građevine svega 44. u čitaonicama koje su se bavile opismenjavanjem i praćenjem štampe. a poslije je osnovano i “Ratno dobrotvorno društvo”. Kulturno-prosvetna. godine opština ima 942 kuće. . 88. Prvo takvo društvo u Foči bila je “Građanska čitaonica”. a materijalna sredstva osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. pod malo neobičnim nazivom “Flottenverein” (Društvo za pomaganje ratne mornarice). doseljeni činovnici i poslovni ljudi. te prikupljanjem pomoći u humanitarne svrhe. godine. 139 Kulturno-prosvjetna i humanitarna aktivnost Bošnjaka u Foči odvijala se. str. do 1896. osnivali doseljenici i činili većinu njegovog članstva. a brojni oficiri imali su u okviru garnizona svoju kasinu. godine.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. godine do Prvog svjetskog rata utrošeno je znatno manje.230 kruna. od kojih je 825 nastanjenih i 117 nenastanjenih (poslovne. adaptaciju postojećih kasarni i muslimanskog groblja utrošeno je 282. Sljedeće društvo osnovano je 1913. u izgradnju terenske i artiljerijske kasarne. Ovaj oblik društvenog života najbolje je odgovarao njihovim navikama i načinu života. U Foči su postojala i tri društva koja su. uglavnom. godine.

84 85 . vojna uprava 17.646 kruna 1. Za razvoj Foče kao urbane sredine posebno je bila značajna izgradnja gradskog vodovoda. regulacija grada. 8 vatrogasnih hidranata. Do 1905.826 kruna.204 kruna.889 kruna 2. Građevinski troškovi iznosili su 44. Radovi su počeli 1888. str. a rekonstrukcija i dogradnja vršene su 1906.000 kruna 2.800 kruna.86 U toku 1910. od čega je opština platila 31. mjestu. Bericht 1914-1916. vojna uprava 4. str. godine.200 kruna Objekti za sušenje kože.926 kruna.304 krune. godine nalazila na 48. peći za sušenje šljiva i svinjski salaš Kuće u najam. godine. 64-65.799 kruna. Tada je u gradu bilo 10 česama i 6 hidranata za gašenje požara.85 U toku 1906. 20-21. po uloženim sredstvima u različite gradnje Foča se 1905..5 litara u sekundi i rezervoarom obima 28 metara.. 564-565. i 1913. ozidana tri vrela i instalirano 6 kućnih vodovoda.910 kruna. godine izgrađena je vodovodna mreža u dužini od 3.140 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. od čega je opština uložila 78. od kojih je opština platila 6.000 kruna84 760 kruna Od ukupno 96 organiziranih opština u zemlji.530 m. a vojna uprava 13. godine investirano 57. vodovodne Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Izgrađeno je 9 česama. U ove radove gradska opština uložila je 29. Tada je uloženo 17. trgovi 4. godine.106 kruna 19. propusne snage od 6 litara u sekundi i dužine cijevne mreže od 2.304 krune. str.976 m.200 kruna i državna uprava 6.576 kruna. godine Foča je na izgradnju vodovoda i bunara utrošila 9. 86 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. u koji je 1893.647 kruna. propusne moći 4. jedan sabirni rezervoar zapremine 3.072 krune. Dalja ulaganja na produženje vodovoda izvršena su 1913.100 kruna i državna uprava 6. Do 1912. 87 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911.87 Od okupacije do Prvog svjetskog rata. godine. i 1904. Na izgradnju škole Na izgradnju klaonica 4. magaze itd Vodovod i bunari Kanalizacija Mostovi Ceste.4 m3. 1910. i 1910. 124. i nastavljeni su 1889. Od privrednih objekata u Foči najznačajnije je bilo podizanje magacina za duhan.206 kruna 7. u izgradnju i rekonstrukciju gradskog vodovoda investirano je 101. 184-185. godine vršena je rekonstrukcija starog vodovoda od Kajnak-vrela. str.100 kruna.

Foču je za vrijeme austrougarske vladavine osvjetljavalo 85 petrolejskih U toj zgradi je 1942. 1905. a 1905. godine Julius Fehter). U njoj je radio sreski ljekar (1898. što predstavlja značajan napredak u razvoju higijenskozdravstvene kulture gradskog stanovništva. a grad je bio snabdjeven dovoljnim brojem česmi. U normalnim uslovima imala je 6 kreveta. zgrade sreskog ureda. a 1908. Osim toga. 141 instalacije uvedene su u 40 privatnih kuća.FOÈA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE 1878 – 1918. Mada su uoči rata postojali planovi da se izgradi električna centrala. * .* Ranije su postojala dva hotela koje su držali stranci i to “Kronprinz Rudolf ” i “Russ”. To su bile reprezentativne zgrade kakve su podizane i u drugim našim mjestima toga doba. godine Tomoviez Eudoxius). godine). godine bilo sjedište Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske. a u nuždi je mogla primiti 11 bolesnika. Prvi je bio vlasništvo Gersl Samuela. dok je boravio u Foči. u njoj se nalazio Muzej. Zgrada je adaptirana i sve do 1992. U toku 1906. godine apotekar je bio Andreas Botić. Foča je imala opštinsku bolnicu smještenu u iznajmljenoj kući. imala moderan hotel sa 24 sobe. počela je izgradnja zgrade sreskog suda i gruntovnice. godine Nikola Knez i Anton Balek 1913. godine Bernard Pollaschek. takođe. čiji je vlasnik bio Josef Gerstl. Foča je. a takođe i sreski veterinar (1898. u Foči je postojala i apoteka (1898. a drugi Russ Jakoba.

. koja je ležala na glavnom drumu za Sarajevo. a u Ustikolini najstarija džamija u zemlji i Čengića odžak u dolini rječice Koline. Odvojena od susjednih zemalja. Foča je za vrijeme austrougarske vladavine od 1878. Dobri putevi povezivali su Foču i s Kalinovikom (18 km) i Ustipračom (12 km). ona nije mogla ostvariti spektakularniji razvoj kao neki gradovi koji su postali industrijski i saobraćajni centri.142 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. svjetiljki.. a isto tako i u razvijanju novih društvenih odnosa. U tom periodu. Sav razvoj tekao je u specifičnim uslovima koji su izvirali iz vojnostrateškog značaja ovog kraja i za čitavu Monarhiju. preko Drine su izgrađena dva željezna mosta. godine bilježila napredak u privrednom i kulturnom životu. do 1918. izgrađena je nova cesta prema Gacku i željezni most na Drini koji je vodio u dolinu Sutjeske i do najisturenije žandarmerijske postaje Suha (32 km). . kao i nova kulturno-nacionalna shvatanja. ali se ne može osporiti da su u ovaj kraj počele prodirati moderne privredne i komercijalne ideje. Na putu Foča-Kalinovik turistima su preporučivani kula Čengića i stjenoviti grob sv. Godine 1906. Vasilija. udaljena od željeznice i bez industrije.

koji je imao dvije gradske i 24 seoske opštine. Lugovi. . spadale su sljedeće opštine: Brestovsko. Ostružnica. Podstinje. Time je definitivno bila dovršena administrativna i politička podjela fojničkog sreza. Orahovo. Milodraž. Ostružnica. Crniči. Prokos. Z a vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu. Busovača. Palež. Dusina. Pridola. Podstinje. Šćitovo i Višnjica. U sastav užeg područja sreza. a Tetima i Tješilo stekle su taj status tek prije posljednjeg austrougarskog popisa. Tetima. ali je definitivno uređenje fojničkog sreza završeno tek organizacijom seoskih opština koncem 19. godine) ukinuta je politička ispostava u Busovači. Politička ispostava Busovača obuhvatala je opštine Bakovići. Rostovo. Fojnica (gradska opština). Homolj. Tada je uži fojnički srez imao jednu gradsku i 17 seoskih opština: Brestovsko. Šćitovo. Orahovo. Gvožđani. Martinići i Muslimin (trgovište). godine.FOJNICA 1878-1918. Uži srez i političke ispostave bili su izdijeljeni u gradske i seoske opštine. Prije drugog popisa stanovništva (1885. To znači da je fojnički srez na početku austrougarske okupacije imao 2 gradske i 22 seoske opštine. godine imali status opštine. Lugovi. a politička ispostava Kreševo sastojala se od opština Bukovica. To stanje izraženo je u posljednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. godine. 1879. Prokos. Milodraž. Gvožđani. Bukovica. Fojnica je bila sjedište sreza i u početku je imala dvije političke ispostave – u Kreševu i Busovači. Kreševo (grad). U političkoj ispostavi Kreševo zadržane su sve ranije seoske opštine. Pridola i Rostovo. Busovača (trgovište). Busovača (vanjski džemat). stoljeća. a samo je formirana jedna nova i to odvajanjem seoskog područja od kreševske gradske opštine. Na taj način je kotarska ispostava u Kreševu imala sedam opština. Palež. Bakovići su samo u prvom popisu 1879. Tješilo i Višnjica.

. . Luka. Hrastina. 464. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine. kada je Tješilo izdvojeno u posebnu seosku opštinu. Od 1882. Lučice. Uže gradsko područje Fojnice sastojalo se od Fojnice (varoš). godine bilježili demografsko nazadovanje. Isti obim fojničke gradske opštine ostao je sve do kraja 19. Gradska opština Fojnica obuhvatala je. str. 1879. Pazarnice i Stoca. stoljeća. koji obavlja vojne poslove. kao i u svim ostalim srezovima. godine. sreski ljekar i vojni pomoćnik (obično podoficir). a uz njega su bili namješteni politički činovnik. Mahmutove česme. Gradina. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija. jula iste godine odvojena je sudska od političke vlasti.144 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a sazivana su prema potrebi. II 1906. 1 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. U fojničkom. Dvije godine kasnije.1 Na čelu sreske vlasti nalazio se sreski načelnik (kotarski predstojnik). a grad Fojnica spadao je u mali broj gradova koji su poslije 1878. osim gradskog područja i sljedeća sela: Banja. 24-25. čiji je zadatak bio da rastereti sreski ured u Fojnici i olakša kontakte stanovništva s administracijom. Gaja. 1. Pavlovca. postojao je sreski medžlis ili vijeće. pa su sreski sudovi izdvojeni iz kotarskih ureda i organizirani u samostalne institucije. Fojnički srez imao je u početku dvije. godine. kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo.. Administrativno i političko uređenje fojničkog sreza nije ni u čemu odudaralo od osnovnih principa administracije i politike koji su vrijedili za cijelu Bosnu i Hercegovinu. *** Demografska kretanja u fojničkom srezu za vrijeme austrougarske vladavine bila su veoma nepovoljna u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu. a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. Selaković. referent za šumarstvo i puteve s neophodnim nadzornim osobljem. godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti. Šavnik i Tješilo. a kasnije jednu sresku ispostavu (ekspozituru). Na osnovu naredbe od 7. a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima.

Vjerska struktura stanovništva u Fojnici:2 Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 1879.562 1895.) 5.) 152 (9.94%) (8. 1.8%) Fojnički srez imao je manji priraštaj za oko 40% u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine. Od 50 gradskih naselja. godine bila 33.392 Priraštaj (1879 -1910. 13. .58%) Priraštaj stanovništva u gradu Fojnici 1879-1910. 1.FOJNICA 1878-1918.544 1885.761 1885. a grad Fojnica je. Fojnica je 1879. 2 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih popisa stanovništva.33%) 9 (52. a posebno u gradu Fojnici mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama. 719 642 12 17 2 +126 (17. godine 46-ti. 1. 1. odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja usljed konkurencije moderne proizvodnje željeza.065 1895. godine: Godina Broj stanovnika 1879.94%) 3 (150%) 1885-1910. Takođe je razvoj željezničkog saobraćaja zaobišao Fojnicu i ostavio je udaljenu 33 km od najbliže željezničke stanice u Visokom. usljed opadanja stanovništva. 145 Priraštaj stanovništva u fojničkom srezu 1879-1910.52%) 51 (7.530 1910. Godina Broj stanovnika 1879.550 Priraštaj (1879-1910. a 1910. 799 745 1885. a prirodni uslovi i nedostaci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentira na novu privrednu aktivnost. Ovim ekonomskim razlozima treba dodati i nizak prirodni priraštaj stanovništva i migracije u druge krajeve. 1. 7.481 1910. Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu. 0.789 (24. grad po broju stanovnika. 845 693 11 8 5 1895. spadala među najmanje gradove. 839 644 25 22 1910.

ono je u Fojnici kao i u srezu imalo apsolutnu većinu. pokazivalo tendenciju opadanja.. pa je 1910. U narednom periodu njihov broj se znatno povećao.43 1895.13 0.10 44. 54. godine. dok je muslimansko činilo između 43 i 48 procenata ukupnog stanovništva grada i. iz 1895. 51.63 1. Iako je katoličko stanovništvo stalno opadalo. U narednom popisu. u procentima (%): Katolici Muslimani Pravoslavni Jevreji Ostali 57. takođe.65 46.14 1910. godine zabilježeno 168 doseljenika iz austrijske.25 1879. što ukupno iznosi 71 doseljenik. 18 iz ugarske polovice Monarhije i 6 iz drugih država. godine.146 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.90 1. godine i u njoj nikad nisu činili značajniji procent stanovništva. 54. u fojničkom srezu bilo je zabilježeno 195 doseljenika iz Austro-Ugarske i 4 iz drugih država.51 0. Prema popisu stanovništva 1885. bilo ih je 47 iz austrijske.36 0. Pripadnici drugih konfesija i nacija počeli su se naseljavati u Fojnici poslije 1879.22 0.86 1. što ukupno iznosi 424.75 48. godine Maternji jezik Srpskohrvatski-hrvatskosrpski Njemački Češki Austrija 74 40 33 9 3 9 Ugarska 133 15 1 Zemaljska pripadnost Druge države 11 1 Svega 218 55 33 10 76 22 4 Slovenački Poljski Italijanski Mađarski Slovački Arnautski Ukupno 13 1 76 5 93 5 1 168 163 424 .71 0.32 1885. Maternji jezik doseljenika u fojničkom srezu 1910. 163 iz ugarske polovice Carstva i 93 iz drugih država.84 42..

Srbije i Turske. Za socijalnu strukturu fojničkog stanovništva karakteristično je da su 63.11 1.82% 0. privredno aktivnog stanovništva činili pomoćni radnici.FOJNICA 1878-1918. 147 Izvan granica Bosne i Hercegovine bilo je ukupno 424 lica. nadničari i sluge Ukupno upisanih u zanimanju 38 2.64 0. radnici.96% 63.65% 7.41 Zdravstveno osoblje Age i begovi Kmetovi Slobodni seljaci Posjednici kuća i rentijeri Pom.00% Ostali muškarci stariji od 16 godina Žene i djeca Od ukupno 1. Od ukupnog broja stranaca.00 100.97 6.67 0.729 20. a manji broj je bio smješten u Fojnici. trgovci i obrtnici 307 486 38 1.17% 0.19 29.41% 3.41% - Broj Procenat 0.17% njenog odraslog. Prvi službeni podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Fojnici dati su u popisu stanovništva iz 1885.11% gradskog stanovništva. 2) Sveštenici Broj Procenat 2.06% 0.038 97 1. od kojih je 218 bilo sa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog područja (današnja Hrvatska i Vojvodina).478 1. što nije bio slučaj ni u jednom sreskom mjestu u Bo- .70% 1. Kreševu i Busovači i obavljao poslove u administraciji. nadničari i sluge.82% 19.165 171 13.23 0. muškog. 93 su bila iz Italije. godine i ona je tada izgledala ovako: Grad Fojnica 10 18 8 4 2 2 Fojnički srez 14 64 25 1 7 Socijalna kategorija Učitelji Činovnici (državni 8 opš. vojsci i drugim intelektualnim zanimanjima.278 6.01 40.73 100.04 0. Najveći broj stranaca bio je vezan za šumsko-režijsko poslovanje u Busovači i eksploataciju šuma.829 409 60 Tvorničari.562 stanovnika Fojnice u pojedinim socijalnim kategorijama upisano je 486 lica ili 31.

na katolike je otpadalo 26.76% svih zemljoposjednika u srezu.22%) katolici. Još tanji sloj obezbjeđivao je egzistenciju u tzv. godine nastala je useljavanjem i kupovinom kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane pojedinih građanskih porodica. 77 su bili muslimani. nadničara i slugu.148 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Koncentracija zemljoposjednika u gradu do 1910. a 1910. bio je praćen raspadanjem i dijeljenjem kućnih zadruga.29%.. godine činili 7.. Oni su 1895. nepovoljnu socijalnu strukturu.19% gradskog stanovništva. čije posjede obrađuju drugi. Tu su dominirali kmetovi i bezemljaši koji su radili u najamnom odnosu. nosilac gradske privrede. Godine 1895. Za razliku od mnogih naših gradova.50%. Bliža okolina grada koja je spadala u fojničku opštinu imala je. Slijedeća najbrojnija socijalna grupacija bili su vlasnici trgovačkih i zanatlijskih radnji i drugi preduzetnici. Ovaj proces u Fojnici.59% stanovništva u srezu. preko 30% fojničkog stanovništva živjelo je od agrarne privrede. Očigledno je da ni Fojnicu nije mimoišla pojava da se između 1895. To je bio tradicionalni građanski sloj. a 1910. trgovci i obrtnici 2. . intelektualnim zanimanjima (činovnici. Karakteristično je da nakon okupacije u socijalni sloj zemljoposjednika s kmetovima u fojničkom srezu ulaze katoličke porodice. godine 31. kmetovi 61. u Fojnici se povećao udio agrarnog stanovništva.165 upisanih u zanimanjima na ove socijalne slojeve otpadalo je 90. Nju su sačinjavali: slobodni seljaci 27. kmetova. učitelji i sveštenici). pomoćni radnici. U svim njegovim kategorijama upisano je samo 50 lica ili 10. tvorničari.37%. Od ukupno 99 takvih vlasnika. Prema naredna dva popisa stanovništva. Od ukupno 6. koji su činili jednu petinu upisanih u zanimanju. i 1910.17%. u Fojnici je agrarno stanovništvo bilo malobrojno. sni i Hercegovini. godine 16. a ostatak od drugih zanimanja. U fojničkom srezu dominantne su bile socijalne kategorije slobodnih seljaka. nadničari i sluge 51. Prema navedenim podacima. pomoćnih radnika. od ukupno 47. Njih je bilo svega 30 ili 6. a 22 (22. u Fojnici je živjelo 26. kao i sve jačom socijalnom diferencijacijom stanovništva. kao i drugdje. a na muslimane 21. godine u nju naseli ili unutra formira znatan broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova. takođe. Na taj način se u gotovo svim našim gradovima povećavalo stanovništvo koje je živjelo od agrara. dok u sloju zemljoposjednika bez kmetova.

(7. *** Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nisu doživjele privredni prosperitet kao oni gradovi koje su zahvatile industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti.93%) (0. Nekada čuveni centar proizvodnje i obrade željeza našao se poslije austrougarske okupacije izložen konkurenciji jeftinije industrijske robe. domać.58%) (31. Svega 19 91 110 55 188 243 70 116 186 539 991 1. 149 Struktura agrarnog stanovništva u Fojnici 1895. domać. a posebno nakon puštanja u pogon prve visoke peći u vareškoj željezari 1891.72%) (1. godine.530 46 182 228 36 144 180 1 13 10 9 13 22 440 952 1.61%) (68. godine nema podataka o onom dijelu fojničkog stanovništva koje je svoju egzistenciju osiguravalo izvan agrarnog sektora.37%) (12. i 1910.88%) (16.392 1910. koje su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnom dijelu fojni- .23%) (64. domać.00%) Iako u popisima iz 1895.FOJNICA 1878-1918. Svega Domaćina Čl. Stari željezni majdani i brojne kovačnice. sigurno je da su njegovu osnovu činili zanatlije i trgovci kao nosioci gradske privrede i najamni radnici.19%) (15.77%) (100. Domaćina Čl. Svega Domaćina Čl.39%) (100. Svega Domaćina Čl.15%) (35. domać. i 1910. Socijala -kategorija Zemljoposjednici (sa i bez kmetova) Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo svega 1895.00%) (12.

83%). str. godine (u km2)4 Njive Vrtovi 108 5 56. prije svega. Manji procent obradivih površina u Bosni i Hercegovini imao je samo kladanjski srez (15. godine površinu od 807 km2 sa 26. str.79%..89% ukupnog stanovništva.26%). Suočeno sa stalnim nedostatkom kapitala.20%) bilo je samo dijelom u kmetskom odnosu. od kojih je 146 (18.00% 23. fojničko stanovništvo nije uspijevalo da se brže uključi u moderni privredni razvoj. fojničko stanovništvo moralo je potražiti izvore prihoda u onim privrednim granama koje bi se zasnivale na prirodnim bogatstvima fojničkog kraja. Na jednog poljoprivrednog stanovnika u srezu otpadalo je 7. Fojnički srez imao je 1895.12% ukupne površine fojničkog sreza. . godine fojnički srez bio na 40. nestali su preko noći. dok je na šume otpadalo 606 km2 ili 75. a još svega 145 (4. čkog stanovništva. 282. Od ukupne površine sreza. Tada je agrarno stanovništvo u srezu činilo 85. u fojničkom kraju bili karakteristični sitni poduhvati. Od ukupno 3. 34. godine.. tako da je 1895.60% Livade Pašnjaci 33 192 46 Svega Na 1 km2 obradivog zemljišta dolazilo je 807 stanovnika. Otuda su. 34.150 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.09% i na neproduktivno zemljište 9 km2 ili 1.07%) bilo produktivnih lica.988 dunuma. To znači da u fojničkom srezu kmetstvo nije imalo karakterističan 3 4 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.11% osiguravalo egzistenciju u drugim privrednim granama (u BiH je odnos 88. Udaljeno od glavnih privrednih i saobraćajnih tokova. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina. za čitav period do 1918. na poljoprivredno zemljište otpadalo je 192 km2 ili 23. dok je samo 14.96% 2. Gustina naseljenosti bila je manja od prosjeka sarajevskog okruga i Bosne i Hercegovine. 282.448 poljoprivrednih domaćinstava u kmetskom odnosu nalazilo se 802 (23.66%).19% 100.34% : 11. u iskorištavanju šuma i ruda.25% 17.57 stanovnika na jedan kilometar kvadratni.3 Obradive površine u fojničkom srezu 1895. mjestu (od 49 srezova) po površini obradive zemlje na jednog poljoprivrednog stanovnika.

6. 16. 8. Struktura stanovništva fojničkog sreza prema glavnom i uzgrednom zanimanju 1910. vrtlarstvo Glavno 7. 20. 151 odnos. 11. kojih je 1895. Više uvida u privrednu aktivnost stanovništva fojničkog sreza nudi popis iz 1910.147 26 42 150 5 2 38 2 Uzgredno 89 67 10 12 41 2 7 Industrija kamena i zemlje Obrada metala Rasvjeta Proizvodnja strojeva. 2. 18. godine. 19. 3. 7. 9. godine bilo 419 domaćinstava ili 12. 10. u ovom srezu se stvorio relativno brojan sloj seoskih proletera. Privredna grupa Šumarstvo Ribarstvo Rudarstvo Poljoprivreda. 21. 17. 5. mjestu po broju bezemljaša). jer je tri četvrtine poljoprivrednih domaćinstava slobodno raspolagalo zemljom ili je spadalo u kategoriju bezemljaša. 13. oruđa i instrumenata Građevinarstvo Industrija kože Tekstilna proizvodnja Drvna industrija i rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Saobraćaj 114 142 53 85 128 245 117 11 54 29 99 1 26 51 33 149 22 39 17 66 39 66 31 19 11 - Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Ostali Slobodna zvanja . živinarstvo.10% ukupnog poljoprivrednog stanovništva (od 49 srezova u BiH fojnički srez je bio na 12. godine: 1.FOJNICA 1878-1918. 12. 14. 4. S obzirom na to da je pod uticajem prodora robnonovčanih odnosa slobodni seljački posjed postao predmet trgovine i špekulacija. 15.

S obzirom na to da je fojnički srez imao malo obradive zemlje. godine (u metričkim centama):5 Vrsta žitarica Kukuruz Ječam Zob Raž Pšenica Proso Ukupno Krompir Mahunarke Crna šljiva Sijeno I 1882-86 11.668 55.921 + 5.459 + + 11.723 3.358 1. koji s izdržavanim licima (2.263 7.938 51. dok su takva pomjeranja u Bosni i Hercegovini u istom periodu iznosila svega 0. Od toga je na poljoprivredu otpadalo 7. Prosječna godišnja proizvodnja žitarica u fojničkom srezu od 1882.224 12. Na sva ostala zanimanja otpadalo je 1.533 1. 26.653 2. To znači da gotovo svaki deseti zaposleni stanovnik ovog sreza nije mogao izdržavati svoju porodicu od glavnog zanimanja. str.84%.05% zaposlenih.251 + 10.294 5 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina.379) čine 15.08% ukupnog stanovništva u srezu.. 1910..312 13. Pomjeranje stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane u ovom srezu.447 9. poljoprivreda.972 1.152 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.147 lica ili 83. Raznim uzgrednim ili dopunskim zanimanjima bavilo se 771 lice ili 9.258 1. Oni su izdržavali 15.659 289 + 14.16% ukupnog stanovništva.92% stanovništva.955 41. . godine. šumarstvo. 290-334.254 13.116 16.390 13.880 + 4. njegovo stanovništvo moralo je tražiti izvore prihoda izvan poljoprivrede. trgovina i najamni rad.509 32.390 4.344 8.760 7.090 21.369 ili 16. do 1910.08% zaposlenih.655 izdržavanih lica čine 84.784 20. U uzgrednim zanimanjima prednjače drvna industrija. U fojničkom srezu. godine privređivalo je 8.717 14.644 3.034 lica ili 63.094 5. od 1895.757 4.215 + 32.81% ukupnog stanovništva.116 + 3.614 73.615 10.051 816 Vrtno bilje i povrće 1.238 2. do 1896.42%.92% zaposlenih.III + 7. obrada metala. koji s 12.084 70.174 III 1892-96.639 I .948 2.350 II 1887-91 18.516 osoba ili 36.778 3.163 + 38.737 + + 1. iznosilo je 1.

Tada se računalo da je za prehranu 1 stanovnika potrebno prosječno 18 kg žita mjesečno ili 216 kg godišnje. pa prema tome fojnički srez u prvoj deceniji nakon okupacije nije mogao svojom proizvodnjom žita podmiriti potrebe stanovništva.459 mc više.433 16.258 mc.974 35.645 976 1895.305 2.852 10.717 mc ili za 32.451 8. pa zemlja dobija veliku vrijednost.133 3. 153 Prosječna godišnja proizvodnja navedenih žitarica u prvom petogodištu iznosila je 41. Pri tome je racionalnija obrada imala značajnu ulogu. primjeni agrotehničkih novina u poljoprivredi.295 15. a u trećem je zabilježen porast na 73.410 1910.888 828 . 2. 291 3.409 11.569 21. 1895. Upravo tada se u fojničkom srezu jako proširilo gajenje krompira.724 19. Broj stoke u fojničkom srezu 1879. okrenule poljoprivredi. magarci. prije svega.065 1.752 1895-1910.873 1. Potkraj 19.523 26. godine Vrsta stoke Konji. mule Goveda i bivoli Ovce Koze Svinje Košnice pčela 1879. jer nisu znatnije povećane obradive površine. 2. dok je to kasnije mogao.215 342 . i 1910. 2. U istom razdoblju stanovništvo je poraslo za 7. Gajenje voća i povrća u ovom srezu takođe je stalno raslo i predstavljalo je veoma značajan dio poljoprivrednih prihoda. Za ovaj srez postaje karakteristično da se veliki broj ljudi javlja sa zahtjevima da krčenjem opštinskih i državnih površina prošire imetak i na njemu osiguraju egzistenciju svojim porodicama. mjestu u Bosni i Hercegovini po proizvodnji krompira.FOJNICA 1878-1918. primjena đubrenja zemlje. Nakon propadanja proizvodnje i prerade željeza mnoge porodice su se.05% a proizvodnja navedenih žitarica za 78. To znači da je na jednog stanovnika u srezu 1885. stoljeća fojnički srez je bio na 14. stočarstvo je davalo najveće prihode stanovnicima fojničkog sreza. silom prilika.681 20. napuštanje tropoljnog sistema i uvođenje plodoreda.43 mc. U fojničkom srezu djelovali su i drugi faktori.67%. a prije svega. a deset godina kasnije 3. godine dolazilo 2. pa je proizvodnja za desetak godina bila povećana za oko četiri puta. Uz obradu zemlje. Znatno povećanje poljoprivredne proizvodnje karakteristično je za cijelu Bosnu i Hercegovinu i to se pripisuje.088 1.05 mc žita. kao i sijanje onih kultura koje daju najbolje prinose.

Usljed carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije. godine. 6 . U fojničkom srezu tada je uvedena rasa pincgaumeltalskog govečeta. 12-13. do 1910.000 stanovnika pomjerio na 160. Sarajevo.785 ili za 358.154 38 200 23 129 Poljoprivreda je igrala značajnu ulogu u privrednom životu gradskog stanovništva Fojnice. Ergebnisse 1910.72. u prvoj deceniji 20. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini zabilježeno je opadanje broja stoke. Od 1895. 1896. stoljeća cijene mesa u Monarhiji su stalno rasle. godine broj vlasnika stoke u fojničkom srezu povećao se s 3. do 1910. pa se broj vlasnika stoke na 1. U fojničkom srezu je 1895.96). mule i magarci Goveda Koze Ovce Svinje Kokoši Guske Patke Pure Košnica pčela 1895. str. a izvoz stoke iz Bosne i Hercegovine udvostručio se od 1907. godine na 1. godine:6 Vrsta stoke i peradi Konji. Od 1895. što je bilo iznad prosjeka za sarajevski okrug (133. pa ni u fojničkom srezu. njegovo poređenje sa kasnijim popisima ne pruža realnu sliku o razvoju stočarstva u cijeloj zemlji.50 vlasnika stoke. 40-41.427 na 3. i 1910. Broj stoke i peradi u Fojnici 1895.. bez obzira na to što ni jedna trećina nije iz nje crpila Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895 (Rezultati popisa marve u Bosni i Heregovini od godine 1895).60) i Bosnu i Hercegovinu (150. s obzirom na to da su se u zemlji širile bolje i kvalitetnije stočne pasmine. S obzirom na to da prvi popis stoke ne odražava pravo stanje. 96 526 365 535 210 55 1910. 89 382 620 633 167 1. U zvaničnim izvještajima smanjenje broja stoke nije uzimano kao nazadovanje stočarstva.154 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. do 1910. str.000 stanovnika dolazilo 159. tako da ni fojnički srez nije bio nikakav izuzetak.

godine. U gradu je 1895. voća. podjelom boljih vrsta sjemena. Kasnije se prešlo na šire organiziranje poljoprivrednika. što znači da je preko polovine fojničkih porodica odatle dopunjavalo svoje prihode. str. str. od kojih su svega 17 bile pletene. a 1910. godine stoku i perad držalo 208 domaćinstava. te poboljšanjem domaćih pasmina konja. 92-93. pa je 1909. godine. Zabilježeno je da je ova radionica. godine s 3. Za unapređenje pasmina konja i goveda u Fojnici je sagrađena štala za pastuhe i bikove koji su nabavljani iz drugih zemalja Monarhije. itd. đubrenja. uvođenjem novih kultura voća. Imala je zadatak da unaprijedi gajenje i iskorištavanje voća u ovom kraju. gvozdenog pluga. goveda i svinja. Počela je da radi 1910. godine osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga. godine. U isto vrijeme.). povrća i krmnog bilja. 105. pčelarstvom se bavilo 12-14 ljudi u gradu. koji su plaćali članarinu u visini 2% od iznosa desetine. Škola je radila samo do 1906.911 članova. godine 129 košnica pčela. Mjere koje su za unapređenje poljoprivrede provodile austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno su zahvatile i fojnički srez. koja je konstituirana 18. stoke i peradi u gradu davali su značajan dopunski prihod većini građana Fojnice. Njen osnovni zadatak bio je da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju racionalnijom obradom zemlje primjenom agrotehničkih novina (uvođenje plodoreda.500 m2. vrtnog bilja. pa i onima koji su živjeli od zanimanja izvan agrara. prodavala 650 modernih košnica. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. 7 . godine 252. 155 osnovne prihode za izdržavanje. 76. koji je za to imao dobre prirodne uslove.FOJNICA 1878-1918. koje su sve više potiskivale stare pletene košnice (fojnički pčelari imali su 1910. koja je imala 2. godine dovele su do propadanja tradicionalne zanatske proizvodnje koja se nije mogla prilagoditi savremenim tehničko-teIzvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907. U Fojnici je osnovana erarna voćarska škola. 1910.)7 Promjene koje su nastupile u privrednom životu Bosne i Hercegovine poslije okupacije 1878. novembra 1909. U Fojnici je osnovana i radionica za izradu modernih košnica za pčele koja je stajala pod nadzorom Centralnog pčelarskog društva za Bosnu i Hercegovinu i uživala povlastice pri nabavci drveta iz državnih šuma.225 ha površine sa rasadnikom od 3. Obrada zemlje na periferiji grada i gajenje povrća.

Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini. a posebno prema Srbiji i Crnoj Gori. Zenica. godine bila su širom otvorena vrata industrijskoj robi iz Monarhije. Bez kapitala za modernizaciju i proširenje proizvodnje. 8 . “Zaradijin majdan” . Luka Đaković.Muhamedage Salihagića. Te promjene naročito su pogađale srednjobosanske proizvođače željeza i kovače. str. 1980. a pola Hasana Travljanina i Saliha Hrvića. gotovo preko noći.pola Joze Zaradije i Fehima Čohadžića. str.. Željezni majdani u Fojnici i okolini 1878. godine. a tradicionalna domaća proizvodnja i trgovina uvučeni u neravnopravnu konkurentsku borbu. a druga polovica Marka Kuliera i Muharema Barculije. “Majdan u Ostružnici” . bosanski proizvođači željeza suočili su se s carinskim barijerama. u čijim okvirima je Fojnica i njena okolina imala značajnog udjela. nestajali željezni majdani u srednjoj Bosni. “Majdan u Zimijama” . Tuzla.Mujage Salihagića i Ibrahima Numanagića. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. 22-23.Huseina Čengića iz Sarajeva. godine:8 1) U samoj Fojnici: “Majdan na Pazarnici” . kojim su ukinute njihove dotadašnje privilegije..u Zimijama. 130-140.156 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sve je to djelovalo da su. hnološkim zahtjevima i zakonima liberalnog kapitalizma. koji su još za vrijeme osmanske vladavine doživljavali opadanje proizvodnje i socijalno raslojavanje.pola Hadži Saliha Halve iz Sarajeva.Ahmeda Salihagića. gdje su imale svoje tradicionalno tržište. . “Majdan pod Crkovištem” . političkim i drugim motivima koji su vodili zatvaranju granica prema balkanskim zemljama. 1969. 2) Na rijeci Fojnici ispod sastava potoka Dragače i Gvožđanke: “Majdan Hadžije Ibrahima Rezakovića”. Te teškoće još je zaoštrio Rudarski zakon iz 1881. Ulaskom Bosne i Hercegovine u zajedničko austro-ugarsko carinsko područje 1879. “Majdan na Bježanijima” . Vidi: Vinko Mikolji.

FOJNICA 1878-1918. U to doba. 1888. Do kraja 80-ih godina 19. 8 samokova i oko 100 vignjeva. 157 “Majdan pod Pločarima” . i to donja duhaonica u Kozici pretvorena je god.Osmana Huseinbašića i Derviša Salihagića. “Majdan u Gvožđanima” . “Šimšir majdan” . “Majdan na Poroj potoku” .pola Tekije na Oglavku Nakšibendijskog derviškog reda. Vignjevi su najviše zauzeti izradom klinaca za nove željezni- . već god. 3) Na Zahorskom potoku: “Majdan Joze Zaradije i Ibrahima Ormana”.Mahmutbega Buljine. “Majdan pod Ragalama” . 5) Na Kozici pod Štit-planinom: “Majdan Bećirbega Buljine” u selu Kozici. Posljednja. “Majdan pod Bistricom” .Omera Musića. stoljeća većina ih je prestala raditi. “Čardin majdan” . 1882. 6) Na sastavcima potoka Borovnice i Jezernice : “Majdan pod Vaganima” . u Fojnici i njenoj okolini bilo je 19 majdana i 58 vignjeva.Ante Tješića u Sutješćini pod Bakovićima.Latifa Mulle Čohadžića niz potok Dragaču. a pola Beganović Ibrahima. 5 aktivnih duhaonica. U vrijeme okupacije 1878. u stupu za valjanje sukna.pola Marzina Bošnjaka. O tome Vinko Mikolji piše slijedeće: “Duhaonice u Busovači prve propadoše. 4) Uz rijeku Gvožđanku: “Majdan na Urlenikama” .Ibrahima Bećiragića. pretvorene su prije toga uglavnom u pilane.Hadžije Ibrahima Rezakovića. ostale na Ivanovici. “Jasinbegov Majdan” pod Prokosom – Osmana i Hamida Šumeža. a druga pola Saliha Merdana i Muhameda Salihagića. postoji oko Fojnice i Kreševa još 6 željeznih rudnika. godine.

761 stanovnika u fojničkom srezu. str.10 Ovo preduzeće otpočelo je eksploataciju 1894. Fojničke rudare srećemo u rudniku uglja u Kreki. a veći broj radnika Hrvata iz ovog kraja radi u sarajevskim ciglanama od proljeća do jeseni svake godine. godine upućena su 22 rudara u Kreševo i Fojnicu radi obavljanja istražnih radova i već sredinom 1880. Vrijednost osnovnih sredstava iznosila je 641. 54-55. Međutim. što čini blizu 6% ukupnog stanovništva). Martinićima i Kreševu. Bistrici... godine. . opao je dalji interes za fojničke rezerve željezne rude. Vrancima. godine. bar u početku. 133. 1879.550 kruna.158 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ce. U novembru 1879. 1894. Redovna proizvodnja otpočela je 1885. godine izvijestili su vladu da se u okolini ovih mjesta nalaze značajne količine željezne rude. Gvožđanima. pa su prvi koncesionari u ovom rudniku bili braća Došan (Doschan) iz Beča. što predstavlja najveću investiciju u Fojnici i njenoj okolini za vrijeme austrougarske vladavine. Rudarstvo. gdje su prve analize piritne rude izvršene 1883.057 obudovjelih. Sistematska geološka istraživanja nastavljena su samo na području Bakovića. godine bilo je 1. nerado činili. Deževicama. Rudnik je kasnije preuzelo mađarsko Gornjeugarsko rudarsko i topioničarsko akcionarsko društvo iz Budimpešte.”9 U službenim izvještajima rudarskih stručnjaka iz 1885. pošto je Vareš s okolinom odabran za budući centar željezne industrije u Bosni i Hercegovini. koja je 9 10 V. Procijenjeno je da je bakovićko rudište rentabilno za eksploataciju. Mikolji. Među stanovništvom se počela širiti tuberkuloza. Povijest željeza. Druga žica je pokazala bolje rezultate. Mnogi rudari i kovači iz Kreševa zaposlili su se u rudnicima Bosne i Srbije. dok su Fojničani to. Izrađuju ih u Fojnici. Rudnik je imao vlastitu električnu centralu s turbinom od 75 konjskih snaga. jer je sadržavala 15 grama zlata u jednoj toni rude. str. Prokosu. godine stoji da “gotovo sav narod Fojnice i Kreševa živi od kovačkog rada”. Đaković. godine u Šemnicu (Chemnitz) pokazale da se u toni rude nalazi 8 grama zlata. godine. L. od koje je umrlo mnogo ljudi (od 17. (“Oberungarische Berg und Huttenaktiengesellschaft”). Propadanje majdandžija i kovača u fojničkom kraju bilo je praćeno velikom nezaposlenošću i oskudicom svake vrste. Kojsini. Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini neposredno poslije okupacije nisu zaobišla ni Fojnicu i njenu okolinu.

1912.892 135. godine11 Godina 1905. 1907.602 28.014 44.652 571 52. Beograd.972 52.594 40.479 741 67. 1916.713 Ruda iz Bakovića je odvožena kolima do željezničke stanice u Visokom (oko 35 km). 1906. odakle je otpremana u Mađarsku i tamo prerađivana.024 72. Proizvodnja piritne rude i njena vrijednost u rudniku Bakovići od 1905.074 636.585 192.043 247. 1908. 56. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata.290 104.932 190.808 100. Kemal Hrelja. str.474 72.FOJNICA 1878-1918.160 77. do 1917.020 62.450 113.057 90. 159 pokretala separaciju. 1910. Proizvodnja u rudniku bila je promjenljiva i zavisila je od stanja na tržištu piritne rude. 1913. 1915.905 122. Količina piritne rude Vrijednost rude (u kvintalima) (u krunama) 290. 1914. 1917.118 57.626 80. 1909. 1911.286 94. 1961. 11 .

to nije bio privredni poduhvat koji bi nadoknadio propadanje proizvođača željeza i privredno oživio cijeli kraj. godine.13 Otvaranje rudnika piritne rude u Bakovićima bilo je vrlo značajno za više rudara iz Fojnice i okoline. 1906. 1915. 1908. uz svega nekoliko stranaca. 1910. ili oko 15 kg krompira. do 1916. Broj radnika 342 200 164 181 114 114 161 161 129 81 44 Prosječna nadnica u krunama 1. godine.27 1.15 Iz ovih podataka jasno se vidi da je broj radnika u rudniku zavisio od trenutne konjukture.77 2. godine kupiti 8-9 kg kukuruznog brašna ili 15 do 18 kg krompira. Postanak radničke klase.86 1. Hadžibegović.96 1. str. 12 .. ili 7-8 kg crnog hljeba. god. domaći ljudi. 205-290. Međutim. 1912.160 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. uglavnom. Vidi: I. Nadnice bakovićkih rudara bile su stalno ispod prosjeka nadnica u rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini. Za prosječnu nadnicu radnik u Bakovićima mogao je 1906. 1909. 9-10 kg kukuruznog brašna. a visina nadnica od ponude i potražnje radne snage. Udaljenost od glavnih saobraćajnica uticala Tabela je sačinjena na bazi izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. 1913. Broj zaposlenih radnika i prosječna nadnica u rudniku Bakovići (19051916.46 2.69 2. 13 Vidi opširnije: I.. 1916. jer je bar izvjesnom broju osiguravao radna mjesta i nastavljao tradiciju njihovog zanimanja.)12 Godina 1905. Hadžibegović. 1914. 184. 232. 1907. bila su zaposlena još dva činovnika i 3-5 nadglednika stranog porijekla. str. Postanak radničke klase.88 2. a 1914. Osim radnika.14 1. Radnu snagu u rudniku činili su.77 1.45 3.

U početku je radila s jednim. Abid i Fehim Čohadžić.270 ha. str. str. Ovdje se nastavljala tradicija malih pilana potočara lokalnog značaja. .14 Po investiranom kapitalu i obimu proizvodnje. Vlasnici pilane su 1894. Nezir i Edhem Salihagić i Franjevački samostan u Fojnici.000 m3. B. a kasnije s dva gatera. Ugovorena je ista količina četinarskog drveta. Godine 1910. Razvojni put šumske privrede.000 m3 četinarskog drveta.000 m3 korisnog i ogrevnog drveta. Rezaković u Gvožđanima. Mordo Alkalaj. Begović. Isti ugovor obnovljen je i za naredni trogodišnji period (1904-1906). uz cijenu od 2.000 m3.150 m3 četinarskog drveta. odnosno zakupnik njegove pilane Alkalaj Mordo 800-1. Ona je izbila na prvo mjesto po broju zaposlenih izvan poljoprivrede. na površini od 1. 83-84. U sve ove pilane bilo je investirano oko 30. Godine 1901. Za vrijeme austrougarske vladavine. Drvna industrija privredno je oživjela mnoge naše krajeve za vrijeme austrougarske vladavine. s 21 testerom i 6 okruglih testera. Ostale pilane proizvodile su znatno manje količine: Franjevački samostan u Fojnici 700-800 m3. 161 je na to da se strani privatni kapital nije zainteresirao za šumska bogatstva koja su prekrivala tri četvrtine fojničkog sreza. zaključen je novi trogodišnji ugovor (1901-1903) o eksploataciji šumskog područja Malinska i Požarnica.15 Kasnije su se Alaupovići snabdijevali drvetom na bazi oferata i kratkoročnih ugovora i godišnje proizvodili oko 2. Godišnji etat iznosio je 2.000 m3.5 forinti (5 kruna) za korisno i 0.FOJNICA 1878-1918. ukupno 38. Njihovi vlasnici bili su: Tomo i Franjo Alaupović. fojnički srez imao je 10 takvih pilana na vodeni pogon. s povećanom godišnjom količinom od 4. godine zaključili ugovor o šestogodišnjoj eksploataciji (1895-1900) četinara u šumskom predjelu Požarnica u fojničkom srezu. u fojničkom kraju nije nastalo nijedno moderno preduzeće za eksploataciju i preradu drveta. Edhem Salihagić u Ostružnici oko 14 15 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1911. I pored bogatstva šumom. Na osnovu tih ugovora firma braće Alaupović realizirala je. a nekad i više.000 kruna. u sarajevskom okrugu nalazilo se oko 68 malih pilana na vodeni pogon. najznačajnija je bila pilana braće Alaupović podignuta na rijeci Fojnici.000 kruna ili prosječno po jednoj pilani oko 3. 118-119. Ugovorena je količina od 12.30 forinti za ogrevno drvo po 1 m3 u šumi na panju. Polovina tih pilana bila je smještena u Fojnici i njenoj okolini.

str. 16 . učile su čitanje. godine pohađalo “20 katoličkih i 20 muslimanskih djevojaka”. godine. 300 m3. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice.16 a naredne godine bilo ih je po 27..162 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. početkom XX stoljeća počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica. 17 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. Na osnovu spiskova đaka u katoličkoj osnovnoj školi u Fojnici od 1879. 62. Razvoj zanatstva u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine tekao je u sjenci prilagođavanja novim uslovima nakon propadanja starih majdandžija i kovača koji su davno u historiji stvorili tradiciju i mentalitet ovih zanimanja. koja je radila sve do 1918. Muslimanske djevojke koje su pohađale tečaj. Djevojke su nakon obuke bile dužne da ostanu u Tkaonici 2-3 godine. 1905. u trajanju od tri do šest mjeseci. U ovaj tečaj država je ulagala 2. a svi ostali pilanari još toliko.. To znači da su sve navedene fojničke pilane proizvodile godišnje 4. S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini. Tkaonica ćilima u Sarajevu dodijelila je. Nezir Salihagić u Šćitovu 375 m3. u Fojnici je 1908. transportu i preradi 40-50 radnika. 46. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1909. S obzirom na to da je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja. S obzirom na vjersku i društvenu tradiciju bilo je od posebnog značaja uključivanje muslimanskih djevojaka u ovaj rad. str. 62.000 m3 drveta. Savremenici iz prvih godina austrougarske okupacije zapažali su da gotovo čitav narod ovoga kraja živi od proizvodnje i obrade željeza. Gotovo čitava produkcija rezane građe plasirana je na tržištu u Hercegovini. pisanje i računanje. osam stipendija katoličkim djevojkama iz Fojnice koje su. Srazmjerno proizvodnji u pilanama zapošljavana je i radna snaga. Alaupovići su u toku sezone zapošljavali na sječi. vezenje i slično i prenosilo na buduća pokoljenja. do Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1908. str.. na vlastiti zahtjev. godine. Buduće radnice prethodno su pripremane na Tečaju za ručni rad. jer se organizirano i na višem estetskom nivou njegovalo tkanje. To znači da je drvna industrija u Fojnici i okolini mogla ponuditi oko 100 radnih mjesta. učile tkanje perzijskih i bosanskih ćilima. Izgleda da su ovakva zapažanja više govorila o tradiciji nego o realnom životu. koji je 1906/07. pletenje.000-15.17 Otvaranje filijale i tečaja za ručni rad imalo je dalekosežan društveni i kulturni značaj.000 kruna godišnje.000-3.

kolarski.FOJNICA 1878-1918. takođe. ali su činili svega 17. težaci 6. U navedenom pregledu među Hrvatima nema nijednog mesara. Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. mada su se i ovdje stari trgovci morali prilagođavati novim uslovima.18 Od 14 raznih zanimanja.. Iz navedenog pregleda se. 163 1882. uz opančare cipelari. terzijski. kahvedžije. čizmar i kalajdžija. pekarski. bilježila znatniji napredak. zlatari 2. drvodjeljci 16 i nadničari 13. Nekim zanatima su se bavili i jedni i drugi (kovački. Te promjene tekle su postepeno i u skladu s promjenama načina života i navika. 18 . berberski. gostioničari 11. opančarski. kovači su bili relativno najbrojniji. Iako ne raspolažemo s više konkretnih podataka. drvodjelski). šumari 2. berbera. dok u ovo vrijeme među Bošnjacima nije bilo gostioničara. vidi da se hrvatsko stanovništvo u Fojnici bavilo ograničenim brojem zanata. krojači 4. u odnosu na zanatstvo. godine obavezu sudskog protokoliranja u Fojnici imala je svaka radnja koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda. godine utvrdili smo zanimanje 97 njihovih roditelja. teraceri 8. dok su se nekim zanatima bavili isključivo Hrvati ili Bošnjaci. te po jedan zidar. U Fojnici je. kafedžijski. Najbrojniji su bili kovači 17. abadžijski. O razvoju trgovine u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine ima više podataka i ona je. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. uz dunđere moderni zidari i tesari itd. Zanatima u gradu su se bavili Hrvati i Bošnjaci i u tome su imali različitu tradiciju. sigurno je da su u Fojnici bili zastupljeni razni zanati koji su bili neophodni za podmirivanje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. aščije i sl.52%. došlo do propadanja nekih starih zanata i do pojave novih. kao i u drugim sličnim varošima. a zatim slijede trgovci 11. kočijaški itd. cipelarski. pekari 3. Uz terzije i abadžije javljaju se krojači. aščijski.

18. nije protokolisana) Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina kolonijalnom robom. a od 1905. 3. do 1914. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom 5. 9. a od 1917. 20. 2. 16. 11. . godine i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom Trgovina mješovitom robom i drvetom. Isak (1915-1918) Alkalaj Mordo i braća – Isak i Avram (1908-1918) Dragičević Ivo (1885) Čohadžić Fehim (1893-1918) Čohadžić Abid (1901-1905) Čunković Šefkija (1916-1918) Goldberger Bernhard (1898-1909) Goldberger R. 6. 10. 15.. 14. 24. godine braća Marko i Frano Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom i drvetom Vlasnik pilane Trgovina drvetom Trgovina mješovitom robom u Gvožđanima Trgovina mješovitom robom Gostioničar (s 3 gostinske sobe) Protokolirana gostionica samo 1911. (1898) Gajić Milan i Risto (1905-1909) Iličić Mato (1890-1902) Iličić Anto (1900-1918) Iličić Niko (1911-1918) Kalamut Ivo (1911-1918) Karahmet Latif (1912-1918) Konjicija Mehmed (1893-1913) Kulijer Marko (1898-1918) Kulijer Mato (1884) Kulijer Ivo (1893-1918) Kulijer Zaharije (1916-1918) Vrsta trgovine Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom. Naziv firme Ahmetović H. Protokolirane trgovačke firme u Fojnici 1884-1918. 17. 21.164 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. a od 1891. 12. 19 Spisak trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote (Bosanski glasnik) za godine 1898-1918. 23. 13. 8. 7. Ivo i braća – Marko i Frano (1912-1918) Alkalaj Juda (1884-1912) Alkalaj L. 19.. Abdulvehab (19001910) Alaupović Tomo i Frano (18851912) Alaupović Frano i sinovi – Frano. Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom (od 1911.19 1. god. a od 1911. 22. Ivo i Andrija (1912-1918) Alaupović T. godine mješovitom robom Trgovina mješovitom robom Trgovina galanterijskom robom. 4.

do 1918. od 1901. Salihagića. 30. u gradu se formirao tanak sloj trgovaca među kojima su se isticale spomenute firme Alaupovića. godine protokolirano je 17 radnji. stoljeća postepeno razvijala. Kulijera i Alkalaja. To nije bila specifičnost samo Fojnice nego i svih manjih gradova . U Fojnici je bio znatno veći broj ljudi koji su se bavili sitnom trgovinom i nisu potpadali pod obavezu sudskog protokoliranja. god. a neke su mijenjale nazive kada su ih preuzimali nasljednici. koje su uz trgovine imali svoje pilane. godine 11 i za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. godine u Fojnici su bile sudski protokolirane ukupno 29 trgovačkih radnji i 3 gostionice. godine bilo ih je 16. godine trgovina kolonijalnom robom. manufakturnu i drugu robu. Gotovo sve protokolirane radnje bavile su se trgovinom mješovitom robom. 26. pa onda prelazilo na mješovitu. a poslije mješ. hadži Nezir i sinovi Tutnjević Avdo i sinovi – Hafiz. 28. Iz popisa trgovačkih radnji vidi se da su fojničku trgovinu držali hrvatski i bošnjački trgovci (po 12 protokolisanih firmi) i da su se trgovinom bavile jevrejske porodice Alkalaj i Papo i jedna srpska porodica Gjajić (vjerovatno Đajić). u Fojnici je protokolirano pet trgovačkih radnji. godine 19. Od 1884. dok je samo 5 radnji bilo izvjesno vrijeme specijalizirano za kolonijalnu. nekolicina se uz to bavila trgovinom drvetom. godine svega tri radnje.FOJNICA 1878-1918. a od 1914. 165 25. Neke od protokoliranih firmi nisu uspjele da se duže održe. a 1918. 1914. Muderizović Hakija i sinovi – Avan i Arif (1911-1918) Papo Mojse (1893-1909) Rezaković hadži Mujaga (1884) Salihagić Edhem (1884-1918) Salihagić braća – hadži Nezir i Ibrahim (1896-1918). galanterijsku. 32. U godini 1884. Trgovina mješovitom robom Trgovina manufakturnom robom Trgovina mješovitom robom Do 1901. 29. robom Trgovina mješovitom robom Trgovina mješovitom robom nije naznačena vrsta trgovine hotel sa 1 sobom Od 1884. 27. kada je Zakon stupio na snagu. do 1900. Pred Prvi svjetski rat. do 1914. Ovi podaci ukazuju da je fojnička trgovina u prvoj deceniji austrougarske vladavine znatno zaostajala iza sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini i da se od 90-ih godina 19. Ibrahim i Reuf – (1911-1918) Vreto Ahmed i drug-Mujo Vreto (1913-1918) Schwarz Mathias. zemlju i sl. 31.

Iako su franjevci savjetovali hrvatsko stanovništvo da ostane mirno i dočeka austrougarsku vojsku kao oslobodioca. a odatle vozom na udaljenije tržište. Kada je okupacija okončana. izuzimajući događaje za vrijeme pokreta otpora okupaciji. nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini. ono se. Zbog toga je i vašar u Fojnici bio društveni događaj godine. Oni su bili uznemireni i nezadovoljni promjenom vlasti. bez potresa i pustošenja koja su doživljavali krajevi zahvaćeni ustankom 1875-1878. Hrvati su je. prihvatili s nadom da će Bosna i Hercegovina biti priključena Hrvatskoj i da će njihov položaj u okviru jedne katoličke države biti povoljniji nego ranije. te uživalo u vašarskim zabavama. Za veće trgovačke poslove nedostajale su im komunikacije. predvođeni franjevačkim sveštenstvom. godišnji vašar predstavljao je prvorazredan ekonomski i društveni događaj.. gdje je tržište bilo nerazvijeno. zajedno s bošnjačkim stanovništvom. svrstalo u redove pokreta otpora okupaciji. Za vašar su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. Ali. pa i u Fojnici. bez obzira na početna raspoloženja i jedni i drugi morali su se prilagođavati novoj vla- . Na vašare je donošena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. Njeno stanovništvo živjelo je mirno. godine. Njihova vjerska. u Bosni i Hercegovini. Bošnjaci u Fojnici nisu mirno dočekali okupaciju. politička i kulturna tradicija bila je vezana za Tursku i teško su podnosili inkorporiranje u evropsku katoličku državu u kojoj će činiti manjinu s neizvjesnom budućnošću. na vašaru su se učvršćivala stara i stvarala nova prijateljstva..166 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Uz stvaranje poslovnih veza i razmjenu dobara. Okupaciju i uspostavljanje austrougarske vlasti fojničko stanovništvo nije dočekalo mirno. ali u samom gradu nije bilo oružanog otpora. godine i pokretom otpora austrougarskoj okupaciji. Roba se kolima mogla prevoziti samo do Visokog. U svim našim gradovima. od kraja jula do sredine oktobra 1878. Razmjena dobara između sela i grada odvijala se na sedmični pijačni dan (srijeda) i na godišnjem vašaru koji se održavao na katoličke Duhove. *** Politički život u Fojnici za vrijeme austrougarske vladavine. U drugim pravcima roba je transportirana uglavnom tovarnim konjima i starim karavanskim putevima.

godine birani su: Iličić Niko Ivica Kulijer Huzbašić Ibahim-aga Stojanović Mato Kulijer Marko Kulijer Ivo Salihagić hadži Nezir Čohadžić Fehim ef. od kojih su 12 bili katolici (11 Hrvati. Pajer Sivester Iličić Anto Salihagić Edhem-aga Dragičević Marija Konjicija Mušan Trogrančić Frano Polutan Mulaga Berberović Muharem-aga Huzbašić Mustafa ef. do 1918. oni su stalno birali jednog predstavnika više (4 . 167 sti.FOJNICA 1878-1918. Rezaković Asim ef. Njihov politički život odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koja su birani predstavnici svih konfesija. godine.4). godine. godine bio Bošnjak. do 1918. Sudžuka Mulaga Alaupović Frano Kulijer Ivo Ivan Čohadžić Ruždija ef. 1 stranac) i 11 muslimana.20 S obzirom na to da su Hrvati imali većinu u gradu. ali je predsjednik gradskog vijeća (gradonačelnik) sve do 1914. U periodu od 1900. a drugi inicijativom iz naroda. godine Hrvat. U toku 19 godina u gradsko vijeće Fojnice birano je ukupno 23 čovjeka. pripadnike svih konfesija. a od 1914. razvijanje inicijativa u okvirima svojih vjerskih. nacionalnih i političkih pokreta. a kasnije 9 članova. fojničko gradsko vijeće imalo je 7. U Fojnici se radilo o katolicima i muslimanima. Mandat im je trajao tri godine i mogli su biti birani više puta. a drugi.3 i 5 . odozgo. . Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika koji su jedva poznavali jezik naroda kojim su upravljali. do 1918. Kao i u drugim gradovima i u Fojnici su austrougarske vlasti nastojale da u svoj upravni i politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. Prvi je išao od države. Jakšić Mato Santo Spisak je sačinjen na osnovu Bosnischer Bote 1898-1918. Dužnosti predsjednika oba20 U Gradsko vijeće Fojnice od 1900.

Fehim ef. fojnički Hrvati i Bošnjaci slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta. kulturno-prosvjetnog. Početni oblici nacionalnog i političkog djelovanja hrvatskog stanovništva u Fojnici odvijali su se u okviru pjevačkog društva. a kada je. God. čitaonice i podružnice “Napretka”. XIX-XX. krenula u Beč Vidi o tome opširnije: Berislav Gavranović. Beograd. Prema načinu izbora i njihovim ograničenim kompetencijama vidi se da ova vijeća nisu bila demokratske institucije preko kojih bi narod uticao na upravu i ukupnu politiku. Mada je u pravilima HNZ stajalo da ona ima zadatak da ekonomski i prosvjetno podiže hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. i početkom 20. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Luka Đaković. 21 . Aneksija je u Fojnici svečano proglašena 7. 1985. ona je. Marko Kulijer i Mustafa ef. godine osnovana podružnica Hrvatske narodne zajednice (dalje HNZ). postala i u Fojnici glavni faktor nacionalno-političkog. potpornog i ekonomskog organiziranja i djelovanja ovog dijela stanovništva. 1935. Huzbašić (predsjednika i potpredsjednika i 1/3 članova imenovala je Zemaljska vlada. Kada je 1907. sredinom novembra. Politički život naroda počeo se razvijati u okviru različitih vjerskih i nacionalnih nepolitičkih udruženja. Mirjana Gross. zemljoposjednici. Čohadžić i Niko Iličić. ona su morala da djeluju u narodu na provođenju državne politike. pa i u Fojnici. Većinu članova ovog vijeća činili su trgovci. stoljeća. godine s oduševljenjem. Godine. i tom prilikom održane su svečanosti u gradu i samostanu. 1968. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda uslovilo je specifičan razvoj političkog života u cijeloj zemlji. ona se vrlo brzo razvila u vodeću političku stranku bosanskohercegovačkih Hrvata. vlasnici pilana i drugi bogatiji i ugledniji ljudi. u skladu s opštim političkim kretanjima kod bosanskohercegovačkih Hrvata. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. a kada se prešlo na političko organiziranje. do 1912. fojnički Hrvati dočekali su Aneksiju 1908. Historijski zbornik. a 2/3 je birao narod). oktobra 1908. Zagreb. U skladu s političkim programom ove stranke (Bosna i Hercegovina je hrvatska zemlja i treba je priključiti Hrvatskoj). 1966-67. nego obrnuto od toga.21 Nosioci te aktivnosti bili su franjevci i tanak sloj trgovačkog i zanatlijskog građanstva koje se formira krajem 19. vljali su: Ibrahim-aga Huzbašić. Zagreb... Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata.168 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. smatrajući je značajnim korakom u ostvarivanju svog političkog cilja. dok su potpredsjednici bili: Mato Stojanović.

gvardijan franjevačkog samostana i fra Ivo Vujičić. Političke organizacije. među deputatima su se nalazili fra Domin Gojsilović.24 Štadlerov politički program nije bio prihvatljiv za većinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.22 U vrijeme pripremanja ustavnog i saborskog perioda. a drugu nadbiskup Štadler s jakim krugom svjetovnog klera i doseljenih intelektualaca. Batinić (u daljem tekstu Chronologia domus). jer je izborni okrug druge katoličke kurije obuhvatao sve gradove sarajevskog okruga. L. godine osnovao zasebnu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (dalje HKU). Prvu su predvodili hrvatski intelektualci i tanak sloj građanstva potpomognut franjevcima. u januaru 1911. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. Tako je bilo i s fojničkim srezom. poslije Aneksije. To su ubjedljivo pokazali saborski izbori 1910. gdje su istaknuti ovdašnji nazori braće. da ih saopšti sv. a time su prestali i sukobi između HNZ i HNU.FOJNICA 1878-1918. godine. U junu 1912. Chronologia domus od 1901-1928. Tom prilikom Bastienu je uručena “latinska spomenica. godine. u Bosnu stigao apostolski vizitator Bastien sa zadatkom da ispita sporove franjevaca i vrhbosanskog nadbiskupa Štadlera. izbor saborskih poslanika nije morao zavisiti od glasova samo jednog sreza. Đaković. Sabrao fra Mijo V. Borba između ove dvije političke stranke posebno se zaoštravala nakon donošenja Ustava i ulaska u predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Bosanskohercegovački sabor. 23 M. koje je optužio kod pape. S obzirom na to da su izborni kotarevi bili mnogo širi od administrativnih. na kojem je od 16 katoličkih mandata HNZ dobila 11. 25 Chronologia domus. 169 katolička (hrvatska) deputacija iz Bosne i Heregovine da zahvali caru za izvršenu Aneksiju. 24 M. Batinić.25 Nakon toga došlo je do izmirenja svjetovnog klera i franjevaca. L. Političke organizacije. stolici”. On je posjetio Franjevački samostan u Fojnici i saslušao stavove sveštenika o crkvenim odnosima. godine raspuštena je HNU. Gross. Ubjedljiv politički neuspjeh HKU proizveo je oštar sukob između nadbiskupa Štadlera i franjevaca. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. župnik iz Fojnice. koji je u januaru 1910. a HKU 5. fra Mijo V. Đaković. Gross. 22 . Zbog toga je. U drugoj katoličkoj Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici.23 Time je definitivno bio podijeljen hrvatski nacionalno-politički pokret u Bosni i Hercegovini na liberalnograđansku i klerikalnu struju. u Fojnici je razvijena politička aktivnost na jačanju uticaja HNZ i njenom suprostavljanju sve agresivnijem klerikalnom krugu oko nadbiskupa Štadlera.

Kundurović (1898-1902). a kandidat HKU. Šehić. Rezaković (1914-1918). do Prvog svjetskog rata. umjesto Nikole Čurića izabran je Kalikst Tadin.469 glasova. nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili. Dževadu Juzbašiću.27 Politički odnosi u Fojnici. Fojnica je imala dobro organizirano kotarsko vakufsko povjerenstvo. Dužnost predsjednika obavljali su: Ibrahim ef. kuriji izabran je Petar Mrljić s liste HKU. radnik iz Vareša i pripadnik tamošnje hrišćansko-socijalne orgnizacije. koji je dobio 2. veleposjednik iz Sarajeva i Suljaga Vajzović.26 Dok su u gradskom vijeću prednjačili predstavnici zemljoposjednika i trgovaca. Mada se u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju nije posebno isticao nijedan njihov predstavnik. . Na naknadnim izborima 1913. Na naknadnim izborima. Politički život Bošnjaka u Fojnici nije izlazio iz okvira globalne politike ovog dijela stanovništva Bosne i Hercegovine. Vidi takođe: Bosnischer Bote. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose. Hifzi ef. trgovac. urednik Hrvatskog dnevnika i istaknuti član Štadlerovog klerikalnog kruga. razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. septembra 1910. U Zemaljski vakufsko-mearifski sabor birani su Edhem-aga Salihagić (1910-1913) i Asim ef. upravitelj škole. a kasnije kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo i stalno jednog predstavnika u Zemaljskom vakufsko-mearifskom saboru. muderisi i imami). U Bosanskohercegovačkom saboru fojničke Bošnjake zastupali su predstavnici MNO (Muslimanske narodne organizacije): Mustajbeg Mutevelić. I jedne i druge sputavao je apso26 27 Vidi opširnije: N. a pred Prvi svjetski rat birano je 6 članova i uvedena funkcija potpredsjednika.140 glasova. oba šerijatske sudije. Muftić (19031910). u povjerenstvu su glavnu riječ imali vjerski službenici.. str. umjesto njega izabran je Nikola Čurić.. koji je bio izabran u još dva izborna okruga. Za podatke zahvaljujem dr. župnik Anto Alaupović 1. Autonomni pokret. 3. iako su njihovi vjerski. a zatim Edhem-aga Salihagić (1910-1918).170 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo u Fojnici imalo je 5. I ovdje se izdvaja tanak sloj bošnjačkog građanstva koji sačinjavaju zemljoposjednici. 88. trgovci i vjerski službenici (šerijatske sudije. godine. godine. trgovac i poduzetnik iz Rogatice. a u trećoj kuriji izabran je dr Nikola Mandić s liste HNZ.

juna kasno noću. Nakon objave rata Srbiji 28. juna 1915). gdje ni za vrijeme ustavnog i saborskog perioda (1910-1914) apsolutizam nije bio ograničen. 132 Hrvata. uz visoku cijenu. juna. Vojnički evakuisanih bilo je ukupno 467 (115 Bošnjaka. a sutradan su se oglasila zvona i izvješene crne zastave.002 Bošnjaka. Sakupljenim namirnicama prvo su podmirene potrebe državnih činovnika. u avgustu 1915. Ukupan broj izbjeglica i vojnički evakuiranih popeo se na 2. godine.FOJNICA 1878-1918. koji svugdje gdje vlada umrtvljuje politički život. Svečane zadušnice održane su 30. Prevaziđenim i zastarjelim izbornim sistemom Austro-Ugarska je učvrstila klasnu i vjersku podvojenost i na toj osnovi dalje izgrađivala svoju politiku u Bosni i Hercegovini. Ustavom i pratećim zakonima garantirana građanska prava i političke slobode mogle su biti ukinute bez pitanja Sabora. godine nastala je velika skupoća brašna. 843 Hrvata. decembra 1915. Posao je obavljen tako temeljito da su te godine i katolički sveštenici i samostan ostali bez žitnih prinosa crkvi. Izbijanjem Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno ratno područje sve do jeseni 1915. prodavano onima koji nisu sijali žito. odjeće i obuće. 28 Chronologia domus. a krajem avgusta popisani su prinosi živežnih namirnica i izvršene rekvizicije uz dosta nisku novčanu naknadu. Osim toga. Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija. Kao predstavničko tijelo. . a posebno izaslanstvo izrazilo je saučešće kotarskom predstojniku. Vijest o atentatu u Sarajevu stigla je u Fojnicu 28. To je bio slučaj i u Bosni i Hercegovini. U rat je stupila i Italija (22. 171 lutizam.190 domaćih izbjeglica (2. ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala. niti je mogao uticati na upravne poslove. Sabor nije imao zakonodavnu vlast. već početkom avgusta u Fojnici je otpočela mobilizacija i proglašen prijeki sud. a ostalo je.983 lica.516 domaćih izbjeglica i to: 1. 31. pa je nastavljena mobilizacija novih godišta. Čak su proljetni poljski blagoslovi bili preneseni u radne dane da se seljacima smanje troškovi za goste. jula 1914. Nakon prve godine rata.28 Početkom 1915. Na pripremi zakona Sabor je mogao samo surađivati. 56 Srba i 164 Jevreja). godine u fojničkom srezu bilo je još uvijek 2.178 Bošnjaka i 12 Srba). a država je nastavljala sa zahtjevima za podmirenje ratnih potreba. 680 Jevreja. u fojničkom srezu bilo je 2.

stiglo je 10 ruskih Poljaka. bila je oko dvije trećine slabija nego prošle godine. Duha. sir l k. bilo je 18 Bošnjaka iz Sandžaka. potraživanja od naroda su nastavljena. 1917. Dobar utisak izazvan mirovnim pregovorima pokvarila je naredba o rekviziciji sijena i slame na osnovu koje se zaključivalo da će rat još potrajati. rakija 2 krune. 4. tako da je ukupan broj izbjeglica iznosio 2. jer su u jesen te godine prestale ratne operacije na bosanskoj teritoriji. koji su pribavljali drva i brinuli se oko konja i goveda. pa je i samostan u Fojnici zatražio zarobljenike za obavljanje određenih poslova. proha 30 h. a naročito su bili na cijeni konji. dok vojnički evakuiranih više nije bilo. ali je ljetina u fojničkom kraju imala dobar urod. mast 6 k. godine stanovništvo fojničkog kraja radosno je primilo vijesti o mirovnim pregovorima s Rusijom u Brest-Litovsku. kukuruz 52-56 h. raž 60 h. ulje 6 k.30 Stalne mobilizacije ljudi u rat ostavile su čitave krajeve bez radne snage. Samostan im je isplaćivao “zarobljeničku pristojbu”. grah 70 h. decembra 1915. 30 Chronologia domus. pšenica 60-70 helera. jer vlastita ljetina žitarica ni u mirno doba ne pretekne iza Božića. s. Fra Mijo V. heljda 60 h. U jesen 1916.172 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Naglašava se da su ovo srednje cijene između ratnih i uobičajenih. plativši 4 k po kilogramu. Batinić navodi da je tada samostan utvrdio cijene namirnica: vino 1 kg=1 k. Kotarski predstojnik nastavlja: “Prije nekoliko dana kod mene su došli svi najstariji ljudi iz mjesta i rekli Bericht über die Verwaltun von Bosnien und derHercegovina für die Jahre 1914 bis 1916. godine vojne vlasti skinule najveće zvono s crkve sv. Krajem januara 1918. cijene su i dalje rasle. jabuke i šljive. proizvodnja ratnog materijala nije podmirivala potrebe. pa su vojne vlasti svim sredstvima nastojale da dođu do sirovina neophodnih za ratnu industriju.60 k.. U toku 1916. Kotarski predstojnik tada je izvještavao Zemaljsku vladu: “Stanovništvo ovog siromašnog sreza nema stvarno ništa drugo nego nešto stoke od koje se mora izdržavati. godine. pršute i pšenice 5 k.208 lica. zbog velike suše. uz diplomate i generali. nadajući se da će iz njih proizaći opšti mir.29 Rat se nastavljao svom žestinom. Zbog toga je naredba o rekviziciji slame i sijena izazvala veliko neraspoloženje među stanovništvom. pirinač 1. 29 . pastrma 3 k. U Fojnici su 9. Ovogodišnja ljetina sijena i slame. K tome.. Naredne. zima sa velikim snijegom došla je šest nedjelja ranije tako da ljudi upiru sve snage da njihova stoka prezimi”. sirće 1 k. U štampi su praćene sve bilješke o ovim pregovorima i izraženo nezadovoljstvo što u njima učestvuju. posebno voće. Frane i najmanje s crkve sv. 406.

33 Chronologia domus. 19. na čelu sa gvardijanom. VII 1967.) – Građa. 31 .” Opšte nezadovoljstvo stanovništva u fojničkom srezu nastavljalo se i u februaru 1918. Usljed mećave stoka je s planina bježala u ravnicu. a svi ljudi služe vojsci pa se nema ko za nas zauzeti. u Fojnicu je 7. 32 K. pa ovdje uzimaju i ono posljednje što imamo. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917. godine obijelio je snijeg. onda prije toga treba uzeti svu stoku pa tek onda sijeno i slamu. osobito. To je moguće jer je naš Sabor raspušten. dok. Ako se želi uzeti sijeno. a sutradan je održano sijelo u Hrvatskom domu u njihovu čast. Isović.31 Stanovništvo je okolo pričalo da vladajuće klase Nijemaca i Mađara hoće Slovene da dovedu na prosjački štap. jer su rekvizicije tegleće stoke za Sarajevo (50 mc nedeljno) obuhvatile upravo onu stoku koja je prispijevala za proljetnu sjetvu. knj. To je još više uticalo na raspoloženje stanovništva protiv vlasti i rata.-1921. od mraza su stradali usjevi i. juna 1918. godine u Fojnici bio je obilježen povratkom vojnika s frontova. str. 34. novembra 1918) i formiranja narodnih vijeća koja su preuzela vlast u novoj državi. str. Tada je kotarski predstojnik izvještavao vladu da će srez ostati bez tegleće stoke. dok. Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH. a ne šutjeti. Nakon dugotrajnih kiša. godine stiglo 20 srpskih vojnika i jedan oficir koje je stanovništvo.32 U martu 1918. “I oni. koji se vratiše uz razne bolesti donesoše socijalističke i boljševičke nazore koji u prvi mah zabrinuše bolje katolike”.33 Nakon vojnog sloma Austro-Ugarske (3. koji su donijeli vojnici s frontova. Odjeci i uticaji Oktobarske revolucije. Kraj rata 1918.FOJNICA 1878-1918. 173 da ne mogu dati sijeno i slamu jer će im inače sva stoka uginuti i da ovaj srez bez stoke ne može živjeti. godine u fojničkom kraju pojavio se pjegavi tifus. Nakon toga. voće. 348/9. Tada su se čule izjave: “Tako se mora s vladom govoriti. jer stanovništvo ne može to mirno gledati”. što će dovesti u pitanje proljetne poljoprivredne radove. 325/6. Kasim Isović. U međuvremenu u Fojnicu su stizale vijesti o radničkim štrajkovima u Monarhiji. Od ove zarazne bolesti umrlo je mnogo lica. svečano dočekalo. Fojnica i okolina ponovo su bile zahvaćene epidemijom zaraznih bolesti (španjolska influenca i pjegavi tifus) koja je uzela takve razmjere da su sveštenici teško stizali da sahrane umrle. decembra 1918. 24.

182 svega 12 19 Iz tabele se vidi da je pismenost bila različita kod pripadnika pojedinih konfesija.861 86 633 1.28%. a još ih je 13 znalo čitati.801 6. muslimana 2. Katolici 965 596 34 32 5.68% ispod prosjeka Bosne i Hercegovine. svega: m. ž.48%.245 lica ili 91.831 48 36 8.892 66 Muslimani 190 196 12 14 2 6 Pravoslavni 18 51 2 2 199 189 388 4 3 Ostali 10 14 24 7 Svega 1.033 4. ostalih 45. odna je bilo pismeno ukupno 8.381 2.43%. a materijal zaplijenjen.20%).620 16. Katolika je bilo pismenih 10.560 Ne zna čitati ni pisati svega m. ž. *** Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u fojničkom srezu 1910. pravoslavnih 9.174 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.20%.. .481 7. 3. ali su je vlasti zabranile.448 lica ili 88.303 (87.680 muške djece i omladine od 7 do 20 godina starosti nepismeno je bilo 3. ž. iz Fojnice su učestvovala dva delegata – jedan iz grada. Bila je pripremljena i jedna predstava uperena protiv sveštenstva. Stanje pismenosti ženske djece i omladine bilo je nepovoljnije.859 9.12% stanovništva. a ako se ovima priključe i oni koji su znali samo čitati. Od ukupno 3.. drugi sa sela. godine (latinica i ćirilica).20%. Kraj Prvog svjetskog rata bio je u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja koje su naročito zahvatile selo.77% stanovništva starijeg od 7 godina. Na kongresu ujedinjenja.93% što je za 1. Ukupno u fojničkom srezu bilo je pismenih 7. prema konfesionalnoj pripadnosti i spolu: Znaju čitati i pisati Znaju čitati m.80%). dok je nepismenih bilo 3.198 1. Čitati i pisati znalo je svega 311 (još 6 zna čitati). To znači da je u fojničkom srezu među djecom i omladinom od 7 do 20 godina znalo čitati i pisati svega 783 lica. U tom uzrastu znalo je čitati i pisati 472 osobe (12. u aprilu 1919. samo čitati 19 i da je potpuno nepismenih bilo 6.

povijest. osnovana 1847. zemljopis. pa je školske 1880/81. nezainteresiranih da djecu šalju u školu. a iduće godine još jedno. među kojima je bilo i 1 jevrejsko dijete. gospodarstvo. Već u prvim godinama poslije austrougarske okupacije škola je počela da mijenja svoj dotadašnji profil i postepeno prerasta u državnu školu. Tada je došlo i do povećanog upisa učenika u prvi razred. učitelji. za vrijeme čije vladavine se reproducirao izuzetno visok procent nepismene djece i omladine. 175 Ovi podaci ukazuju na veliki nedostatak škola i “kulturnu misiju” AustroUgarske u Bosni i Hercegovini. tzv. koju su vodili franjevci u okviru fojničkog samostana. pjevanje. razni stručnjaci. godine promijenila naziv u Kotarska pučka škola u Fojnici. slovnice. To su bili činovnici. računstvo. krasnopis. geometrija. Ova osnovna škola. Narodna učiona. prirodoslovlje. Najveći broj pismenih ljudi bio je smješten u Fojnici. Nepismenost nije bila produkt samo tuđe vladavine. gimnastika i njemački. Kreševu i Busovači. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. radila je kontinuirano do austrougarske okupacije i spadala je među najuglednije škole ove vrste u Bosni i Hercegovini. godine.FOJNICA 1878-1918.34 Te godine došlo je do promjene u strukturi školskog programa i odvajanja vjeronauke od svjetovnih predmeta koji su ovako pobrojani: jezikoslovna obuka se sastoji od čitanja. Takođe je povećan broj djece iz okolnih sela. 34 . nego i odraz opšte zaostalosti i nepismenosti roditelja. ručni rad. U Fojnici je prije okupacije postojala četvororazredna katolička osnovna škola. Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. pa ih je te godine bilo 15. Pohađala su je katolička djeca iz grada i okolnih sela. prirodnopis. sveštenici i drugi rijetki pojedinci. oblikoslovlje i risanje. usmenog i pismenog izražavanja misli.

Slično je bilo stanje i narednih godina. Ovome su znatno doprinosili roditelji koji su nerado slali djecu u školu i odvajali ih od poslova na imanju. nastavu su i dalje vodili učitelji franjevci (fra Nikola Glavočević. god. Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. godine. Bez obzira na to što je škola već 1880/81. Takvo stanje potrajalo je sve do proljeća 1880. fra Augustin Tadić. 5 13 13 20 12 20 8 7 8 III r. Šumanović vodio je samo nastavu vjeronauka. školske 1878/79. 5 11 5 7 8 6 Svega 74 40 28 68 45 55 40 95 27 24 51 61 Ženski Muški Svega Ženski Muški Svega 1881/82 14 12 10 18 - 106 Ženski Muški Svega 1884. Na primjer. Dotadašnji učitelj Dragutin D. godine bilo je upisano 78 đaka.176 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. fra Marijan Topić. fra Dragutin Daniel Šumanović) i pomoćna učiteljica Kata Krilić. Broj učenika u Kotarskoj pučkoj školi u Fojnici 1878-1882. godine35 Škol.. pa su samo najupornija djeca prelazila u naredne razrede. kada je odlukom Zemaljske vlade u školi postavljena diplomirana učiteljica Marija Trogrančić. 23 29 37 23 60 28 18 46 6 II r.. a na kraju ih je bilo 55. 11 Ženski Iz navedenih podataka vidi se da je broj učenika u školi jako oscilirao i da je u prvom razredu dolazilo do njihovog velikog osipanja. Tabela je sastavljena na osnovu Ispitnog izvještaja za godinu 1879-1882. godine promijenila ime i odvojila vjeronauku od svjetovnih predmeta. Time se definitivno ugasila osnovna škola u fojničkom samostalnu koju su franjevci uspješno vodili punih 40 godina i dali značajan doprinos kulturnom razvoju čitavog kraja. 1878/79 1879/80 1880/81 Pol Muški Svega I r. 35 . 7 15 6 8 7 4 8 IV r. udata Kulier. jer je 23 djece isključeno zbog neredovnog pohađanja škole.

na čije je insistiranje u Statut za vjersko-školsku samoupravu unesena odredba prema kojoj muslimanska djeca ne mogu pohađati nastavu u osnovnoj školi. Vjerski odgoj i obrazovanje imao je uopšte kod muslimana prioritet prema drugim vidovima obrazovanja i odgoja. a zatim bi se postepeno uvodili i drugi svjetovni predmeti. str. tako da nikada i nisu postali opšteobrazovne ustanove. To su bili sibijan mektebi. ovakav profil mekteba imao je dalekosežne posljedice za ekonomski i kulturni razvoj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Ovi mektebi imali su za cilj “da djeci dadnu najnužnija vjerska znanja i da ih upute da napamet nauče bar najviše upotrebljavane stavove Kur’ana i vjerske propise. kao i da nauče arapske molitve i obrade bogosluženja”. Godine 1904. godine. Muslimansko školstvo. znatno kasnije i u daleko manjem broju uopšte pohađala nastavu u osnovnim i srednjim školama. Šehić. Ćurić. kao što su bile narodne osnovne škole. “To je u svakom slučaju uticalo da su muslimanska djeca.36 Da bi sibijan mektebe prilagodili savremenim potrebama. Reformirani mektebi počeli su da rade 1892. ukoliko predhodno nisu završila nastavu vjeronauke u mektebima. najčešće. Smatralo se da je u specifičnim uslovima u kojima su se Muslimani našli uspostavom austrijske okupacione uprave veoma važno za očuvanje njihovog identiteta i kao najbolja odbrana protiv drugih uticaja usmjeravanje omladine od najnižeg uzrasta prvenstveno na vjersko obrazovanje i na vjerski odgoj”. str. N. stoljeća počelo se raditi na njihovoj reformi. tako da se ni ovim poduhvatom mektebi nisu približili savremenom obrazovanju. Bilo je planirano da se uz vjeronaučne predmete uvedu maternji jezik i račun. Početkom 20. jer je odlagao njihovo uključivanje u moderna zanimanja. . početne i najbrojnije muslimanske vjerske škole. 378. 177 Na početku austrougarske vladavine muslimanska djeca u Fojnici učila su 2 ili 3 mekteba.FOJNICA 1878-1918. bili vezani za pojedine džamije.37 Muslimansko vjersko školstvo u Fojnici razvijalo se brže nego u drugim mjestima. koji su. Autonomni pokret. javno je 36 37 H. U obrazovanju muslimanske djece presudan uticaj imala je ulema. u poređenju s drugom djecom. stoljeća u Fojnici je postojalo više takvih škola koje su obuhvatale mušku i žensku djecu i omladinu. Pošto su muslimani nerado slali djecu u svjetovne škole. od 90-ih godina 19. koji u toku više stoljeća nisu mijenjali svoje sadržaje. ali je već naredne godine islamski vjerski vrh ustao protiv svjetovnih predmeta. 204.

samo čitati 5. učili Kur’an. str. a nepismenih je bilo 1. predvođeno uleH. 232. i ostalo “što svaki Musliman mora da zna”.. a završavala 15. ženska ruždija (muslimanska niža srednja škola) i medresa. Takođe se navodi da je ovaj “revni mualim” poučavao djecu i “uljudnom i pristojnom ponašanju. Ćurić. hvaljen rad Ibrahima ef. Bogrića. 27 20 16 1903/04. konstatirano je da se u nekim medresama. godine u Bosni i Hercegovini izgrađeno 6 medresa.178 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U službenim izvještajima stoji da je od 1886-1906. a broj učenika je bio promjenjiv: 1990/01. 1901/02. hatibe itd. 579. Sve ove škole osnovane su prije 1904.137 muslimanske ženske djece i omladine ovog uzrasta samo je 2 znalo čitati i pisati. Od ukupno 1. 40 H.. znalo je čitati i pisati svega 69.39 U izvještaju o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za godinu 1917. imame.183 ili 94. 38 39 .”38 Osim reformiranog mekteba. osim vjerskih predmeta i “istočnih jezika”. 1902/03. Muslimansko školstvo. 201. 1904/05 20 12 Medrese su bile “čisto islamska svećenička učilišta koja su pozvana da svoje pitomce (softe) potrebnim teološkim znanjem obrazuju za hodže. maulima (učitelja) reformiranog mekteba (mektebi ibtidaije). Medresa je imala jednog nastavnika (muderisa). podaci o pismenosti (latinica i ćirilica) u fojničkom srezu 1910. Svi navedeni podaci jasno ukazuju da se muslimansko stanovništvo. 224. 203. predaju i svjetovni predmeti (“svjetska nastava”). Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. oktobra. Muslimansko školstvo. str. u Fojnici su postojale druge muslimanske vjerske škole: ženski sibijan mekteb.257 muslimanske muške djece i omladine od 7-20 godina starosti. 209. Školovanje se odvijalo u tri stepena i trajalo je 7-8 godina. Ćurić. među kojima je i fojnička. godine. Školska godina počinjala je 1. jer se strogo držao “propisa svog zvanja” kod kojeg su djeca naučila “sasvim lijepo i pravilno tursko pismo”.11%. među kojima i u fojničkoj. str. godine govore o velikoj prednosti prvih. Od ukupno 1. jula.40 S obzirom na to da ne raspolažemo podacima o tome koliko je muslimanske djece u Fojnici pohađalo vjerske i svjetovne škole.

možemo samo na osnovu broja učitelja pretpostaviti da se ona. uklapala u prosjek Bosne i Hercegovine. učitelj Trifković Draginja Spisak učitelja sastavljen je na osnovu Bosnischer Bote od 1898-1918. nego zemaljski erar. 179 mom. školske godine došlo do izmjene u bivšoj katoličkoj osnovnoj školi. Budući da ne raspolažemo podacima o broju učenika u ovoj školi. učitelj Pom. učitelj Pom. Učitelji i pomoćni učitelji u Narodnoj osnovnoj školi u Fojnici od 1898. njih je najčešće vodio učitelj. Tada je definitivnu brigu o njoj preuzela država. godine radili su 1-2 učitelja i jedan pomoćni učitelj. školske godine može govoriti o stvarnom početku rada Narodne osnovne škole u Fojnici. godine. do 1918. Iako je 1880/81. odnosno opština i zemaljski erar. Na taj način učitelji su bili neposredno vezani za vlast i bili obavezni da provode njenu politiku. godine sve škole u Bosni i Hercegovini imaju prosječno 8090 polaznika). tek se od 1887/88. Opštine su bile dužne da za školu obezbijede potrebne prostorije. ostajući privrženo vjerskim školama u kojima se nije učila latinica i ćirilica. . rasvjeti. godine41 Kulijer Marija Ninić Anton Arapović Vilhelm Pranjko Franjo Zdunić Emilie Adžija Zora Kordić Anto Miletić Mato Marković Jozef Učiteljica Učitelj Pom. ogrevu i čišćenju i da plaćaju školske podvornike. učiteljica Učitelj-suplement Divanefendić Smail Vrban Petar Bošković-Stipović Ana Pavić Vranjo Pom. u najmanju ruku. U fojničkoj Narodnoj osnovnoj školi za cijelo vrijeme od 1888. Međutim. S obzirom na to da su škole radile s malim brojem učenika (1912. pa čak ni u slučaju kada su one davale sredstva.FOJNICA 1878-1918. učitelj Učitelj Stipić Marija Houska Emilija Učitelj-Suplement UčiteljicaSuplement Učiteljica Učiteljica Ladro Vjekoslav 41 Pom. učitelj Učiteljica Učiteljica Šunjić Terezija Bjelobrk Josip Babić Anka Učiteljica Učiteljica Učiteljica Učitelj Pom. plate učitelja (svjetovnih i vjeroučitelja) nisu isplaćivale direktno opštine. do 1918. da se brinu o njenom održavanju. veoma sporo uključivalo u moderne tokove obrazovanja i vaspitanja.

Uprava ovog društva sačinjavali su: fra Dominik Gojsilović. godine. Napredak . prosvjetnim i ekonomskim osnovama i u tim okvirima buđenje i razvijanje nacionalne svijesti.43 Nakon njegove smrti franjevci su zadrFra Jozo Zvonigradski. zamjenik Mato Trogrančić. od njenog osnivanja 1888. fra Alojz Cvitanović. Niko Iličić. U okviru društva osnovao je biblioteku i čitaonicu.42 Godinu dana nakon osnivanja. koji je postao središte društvenog života i prosvjetnog rada hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. Nakon nekoliko godina ovo društvo se ugasilo. pa je fra Alojz Cvitanović 1906. potpredsjednik. prva Fojničanka koja je završila učiteljsku školu u Zagrebu i u ovoj školi radila punih 30 godina. Marko Kulier. 42 .. blagajnik. sviranju na tamburi i glumi. Ivo Knežević i Anto Iličić. 43 Chronologia domus. godine. sve do 1918. bio sekretar društva. 175.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. stoljeća. godine i kasnije. 92-94. Centralna figura ovog društva bio je njegov osnivač fra Alojz Cvitanović. koje je radilo sve do 1918. Beograd.180 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. I ovdje je njihov osnovni cilj bio okupljanje svih Hrvata na kulturnim. odbornici: Marijan Dragičević. Za to vrijeme promijenila su se tri upravitelja škole: Anton Ninić (1898-1905). Franjevci su 1896. predsjednik. Ivo Kalamut. krajem 1911. tajnik. godine osnovao Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”. pjevačko i zabavno društvo “Veselica”. knjižničar. Ovom aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina najuglednijih građana. godine osnovali u Fojnici Hrvatsko čitalačko. uz velike materijalne žrtve. Mato Miletić (1906-1909) i Petar Vrban (1910-1918). rukovodilac izgradnje doma i učitelj omladine u pjevanju. Franjevački vjesnik. Izuzetak među njima činila je Marija Kulijer. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub” u Fojnici. koji je sve do svoje smrti. društvo “Rodoljub” sagradilo je Hrvatski dom (prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini). godine. tamburaško. Za dvadeset godina u ovoj školi radilo je duže ili kraće vrijeme 20 učitelja i pomoćnih učitelja. str. Osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva u Fojnici bilo je u skladu s opštim ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. 1933. tako da su u fojničkim hrvatskim društvima.. imali vodeću ulogu i u ovim oblastima života njihovih vjernika. str. Franjevci su još od ilirskog pokreta. sredinom 19. bili naglašeni njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada vjerskim sadržajima i interesima Crkve. Ivan Kulier Matin. do 1918.

Napredak .46 Hrvatska gospodarstvena zadruga u Fojnici osnovana je 6. Angela pl Kugler. Njome su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana.FOJNICA 1878-1918. učinjen je značajan napredak u čuvanju i dostupnosti bogatog knjižnog fonda. koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na prikupljanju sredstava za školovanje đaka i studenata. na raznim svjetskim jezicima. godine. fra Vjekoslav Perčinlić. Osim pastoralnog i kulturno-prosvjetnog rada s djecom i omladinom. godine ova podružnica sakupila je 717. 46 L. zamjenice: Rifka Alkalaj i Ana Erber. Tokom svoje duge historije ovaj samostan stekao je ugled jednog od najznačajnijih katoličkih (hrvatskih) kulturno-prosvjetnih središta u Bosni i Heregovini. str.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1913. To su bile ustanove koje su imale da prikupljaju i organiziraju nacionalni kapital i da ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda. Ivo Kulier.56 kruna. blagajnik. fra Alojz Cvitanović. Političke organizacije. odbornice: Malina Kulier. godine. franjevci su i u ovom periodu još aktivnije radili na sakupljanju i čuvanju vrijednih djela iz gotovo svih naučnih oblasti i literarnog stvaralaštva. Josip Bjelobrk. zamjednik. Imala je ukupno 113 članova (4 utemeljitelja i 109 podudarajućih članova). godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski pomažu siromašne seljake. Podružnica “Napretka” u Fojnici osnovana je 1907. otkupljuju kmetove i kreditiraju zanatlije. od kraja 1908. kada su “mladi članovi društva istisli franjevce iz odbora”. Julka Vrban. str. Njen upravni odbor sačinjavali su ugledni građani i dva franjevca. 145-147. U kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog stanovništva u fojničkom kraju posebno mjesto pripada Franjevačkom samostanu u Fojnici. 1913. knjigovođa Tomo Filipović. numizmatičke zbirke i drugih muzeoloških nalaza Upravni odbor sačinjavali su: Marko Kulier. U toku 1912. 267. potpredsj. revizor Mato Miletić.. 45 Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici: Marietta Matasović. odbornik. Napredak . tajnik. Ivanka Alaupović i Kata Iličić. Niko Oroz. na čelu s predsjednicom Mariettom Matasović. Đaković. potpred.45 Na podsticaj Središnjeg odbora HNZ. Milka Mešeg. 409. Preuređenjem prostorija. 44 . str. predsj.. predsjednica. 181 žali vodeću ulogu sve do 1918. jula 1911. revizorice: Berta Izrael. blagajnica.Hrvatski narodni kalendar za godinu 1908. godine. Marija Stipić. tajnica. 36 kruna i od toga Središnjem odboru poslala 676. godine. arhivskog materijala.44 Dvije godine kasnije (1909) osnovana je Gospojinska podružnica “Napretka”..

10. 89. 17. humana i socijalna društva. 35. Pejanović. u Fojnici su osnivana i druga društva koja nisu imala takva ograničenja: Podružnica pčelara. a osobito dnevne politike (i to spoljašnje) bio je omiljeni način društvenog ophođenja kod muslimana (…). a pored novina može se piti kava i igrati raznih igara”. humana i socijalna društva. 49 I. U njima nema knjižica. do Prvog svjetskog rata. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Osim hrvatskih i bošnjačkih društava zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. godine. Dobrovoljno vatrogasno društvo i Činovničko-građanska kasina. Činovnička čitaonica. 48 Đorđe Pejanović. Prema raspoloživim podacima. bez čijih fondova bi naša ukupna kulturnohistorijska baština bila siromašnija. 62. Kemura. Kulturno-prosvjetna.48 Prema načinu okupljanja ove čitaonice imale su veći socijalno-politički nego kulturnoprosvjetni značaj. 50 Đ. Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana str. Sarajevo. 5 III. stipendije ovog društva dobilo je pet fojničkih đaka i studenata: 1 – 1908/09. godine. 119.. čije su ideje postepeno prihvatane i u Fojnici. muderisi i imami). 1980. godine znatno više: 3 utemeljitelja. a 1907. 47 .49 Ideje za osnivanje čitaonice i podružnice “Gajreta” dala je bošnjačka vjerska inteligencija (šerijatske sudije. Kulturno-prosvetna. 69-99. 1 član I reda. 5 II. godine. str. Mnogo konkretniji oblici rada nastali su nakon osnivanja kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret” (1903).47 Društveni život bošnjačkog stanovništva u Fojnici odvijao se u okviru Islamskog društva “Kiraethana” (čitaonica). u gradu je zabilježen jedan član prvog reda. str.50 *** Vidi opširnije: Lamija Hadžiosmanović.. 8 IV reda – ukupno 22 člana. Godine 1905. Ovi podaci ukazuju da je podružnica “Gajreta” u Fojnici nastala 1907. “Sakupljanje i razgovor-muhabet-sjedenje po kafanama i pretresanje svega i svačega.182 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Ove ustanove su najbolje odgovarale tradiciji i navikama bošnjačkog stanovništva. a materijalnu osnovu osiguravali su bogatiji građani i zemljoposjednici. osnovanog 1902. str. iz okoline Fojnice. Time se Franjevački samostan u Fojnici svrstao u red značajnih kulturnih institucija. 4 – 1912/13.

a zemaljska uprava 6. na odgovarajući način. 1908. 223. 391.800 kruna Izrađen je vodovod na gravitaciono vođenje od vrela Ščona u dužini od 1. 1909.000 kruna.800. fojnička opština i zemaljska uprava na javnu građevinsku aktivnost uložile su sljedeća sredstva: Klaonica i tržnica 2. ekonomskom i strateškom značaju. str. Ona je 1879. do 1914. 1907.FOJNICA 1878-1918. 390. 22-23. mostovi. 573. propusne moći od 5 l u sekundi i rezervoarom zapremine 3. godine imala 347 kuća s 379 stanova. a voda je uvedena u 8 fojničkih kuća. Prema dostupnim podacima.590 m. Tada je u gradu izgrađeno 9 javnih česama i 4 vatrogasna hidranta.228 kruna 12.353 kruna 3. str. godine 474 kruna 12. godine u Fojnici su utvrđeni nazivi ulica i izvršeno numeriranje kuća. str. magacini. zgrade). godine Osnovna škola u Gojevićima (1909) Izgradnja vodovoda u Fojnici 1912. 21. str. Povećanje broja kuća za 51 nije bio samo rezultat građevinske aktivnosti.840 kruna 21.650 kruna 289. maltarnice Ceste. Za izgradnju vodovoda fojnička opština uložila je 15. 16-17.283 kruna 32. 226. upravne i dr. 20-21. odrazio na druge oblasti života. regulacija voda i grada Zgrade kotarskog ureda (1902) Opštinska zgrada 800 kruna 940 kruna Zgrada suda sa sporednom zgradom do 1910. nego i mijenjanja granica gradske opštine.745 kruna 1. od 1878. 64-65. str. Prije prvog popisa stanovništva 1879. godine. 183 Fojnica je za vrijeme austrougarske vladavine imala urbani razvoj srazmjeran njenom političkom.51 Podaci o građevinskoj djelatnosti u Fojnici prikupljeni su na osnovu Izvještaja o upravi Bosne i Hercegovine za godine: 1906. 1911. Ostajući van dometa glavnih saobraćajnica. godine gradska opština ima 378 kuća. 1910. 1913.15 m3. a 1910. 51 . od kojih 325 nastanjenih (sa 383 stana) i 53 nenastanjenih (poslovne.864 kruna Štala za ždrijepce i bikove Sušare za kože i šljive Vodovod i bunari Kuće pod kiriju. str. 18-19. Fojnica u ovom periodu nije bilježila znatniji ekonomski napredak koji bi se. str.

977 kruna. Vancaš. iz finansijskih. na javnu građevinsku aktivnost u Fojnici utrošeno je ukupno 378.. Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. slabe i poboljšavane su tek otvaranjem rudnika u Bakovićima.184 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Vojna poštansko-telegrafska stanica u njoj osnovana je 1. Juzbašić. 52 . oba puta ostala van njihovog domašaja i time se za duže vrijeme svrstala u mjesta malog privrednog. godine. kasnila i s uspostavljenjem poštansko-telegrafskog saobraćaja. godine. 100. saobraćajno-tehničkih i strateških razloga. ali je i tada ostala van dometa telefonskog saobraćaja.000 k.54 Njene cestovne veze bile su.000 kruna. takođe. jer je tek pred Prvi svjetski rat započeta izgradnja puta od Fojnice prema Gornjem Vakufu. do 1888. Izgradnja željeznica 1974. doprins vjernika u radu. dobrovoljni prilozi sakupljeni (1886) po raznim centrima u Austriji. 54 Dž. 1 f = 2 k). te nabavljen inventar za knjige i numizmatičku zbirku. Značajan građevinski poduhvat bila je izgradnja nove samostanske crkve sv.500 f ). pomoć iz careve privatne i porodične zaklade (500 f ). 75. Duha u Fojnici. Fojnica je. 53 Chronologia domus. arhitekta iz Sarajeva.880. godine. to je bio njen jedini izlaz u svijet. kada je samostan renoviran i prostorije preuređene. Za sve druge građevinske radove plaćeno je 56. januara 1886. takođe. od čega su vjernici dali 1.53 Fojnica je dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo-Bos. Crkvu je projektirao Josip pl. Hrvatskoj i Sloveniji (3.600 k.25 f ). pa u čitavom srezu 1917. koja je trajala od 17.514 k ili 85% utrošenih sredstava. pomoć Zajedničkog ministarstva finansija (500 f ).463 k. a građevinskim radovima rukovodili su italijanski majstori. juna 1884.52 Drugu značajnu investiciju samostan je izvršio 1913. Sredstva za njenu izgradnju bila su iz raznih izvora: prihodi samostana. naturi i novcu (966 for). Brod (1879/80) i Sarajevo-Mostar (1890/91). Kolski poštanski prevoz na relaciji Kiseljak – Arhiv Franjevačkog samostana u Fojnici. pomoć Zemaljske vlade (2. godine postoje samo dva telefonska aparata u Busovači. Izuzimajući tradicionalne karavanske puteve. izgradnjom ceste od Fojnice prema Kiseljaku i Visokom. od čega na izgradnju sreskog ureda i sudske zgrade otpada 322. ali je. a civilna pošta 1910. Prema navedenim podacima. Duha u Fojnici. prinosi župnika susjednih župa (500 forinti=1. saobraćajnog i stateškog značaja. U ove radove uloženo je 16. str.

56 M. godine. II.FOJNICA 1878-1918. 185 Fojnica uspostavljen je 1892. dr Schiffer Moses (1905-1911) i dr Isak Izrael (1911-1918). str. Tu dužnost obavljali su: Eduard Graff (do 1902. Dužnost ljekara obavljali su: dr Tibor Braun (do 1899). 55 56 . 92. 152. godine. jer u ovom periodu u gradu nije otvorena apoteka. dr Bernard Polaschek (1900-1905). 198.). i kotarski predstojnici bili su stranci. Vladimir Stojić. godinu. Pošta. Michael Matasović (1906-1918) i od kraja 1918. Ljiljak. Imena ljekara i kotarskih predstojnika utvrđena su na osnovi Bosnischer Bote od 18981918.55 U Fojnici je radio sreski ljekar koji je građanstvo snabdijevao i lijekovima. dok se poštanska linija Visoko – Fojnica (priključak na željeznicu) nalazi u redu vožnje za 1913. telegraf i telefon. 98. Kao i ljekari. Abraham Vay (1902-1906).

.

katolička crkva i škola). Njena etnička struktura tada nije odudarala od ostalih gradskih naselja u pokrajini. Njeno stanovništvo osiguravalo je izvore prihoda iz poljoprivrede. pravoslavna crkva. saobraćajni. gdje su se nalazile i njihove vjerske institucije (muslimanske džamije i mektebi. mitropolija i osnovna škola. uloga Tuzle u privrednom i političkom životu Bosne i Hercegovine u narednim decenijama postojala je sve značajnija. I po svojoj socijalnoj strukturi Tuzla se uklapala u opšti prosjek pokrajine. a svo ostalo jedva je dostizalo pet procenata (u svim bosanskohercegovačkim gradovima tada bošnjačko stanovništvo čini preko 70%). U 19. stoljeća bila povremeno sjedište zvorničkog sandžaka (okruga). a građanstvo i seljaštvo iz okoline snabdijevalo potrebnom robom.000 stanovnika i spadala među nekoliko najvećih gradova u Bosni i Hercegovini. Njen privredni razvitak zasnivao se na bogatim ležištima soli i uglja i velikim mogućnostima poljoprivredne proizvodnje u širem području. a izvjestan broj se bavio i zastarjelom eksploatacijom starih izvora.PRIVREDNA I ETNIČKA STRUKTURA TUZLE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE Z ahvaljujući pogodnom geografskom položaju i otkriću bogatih slanih izvora po kojima je dobila ime (turski tuz – so). vjerski i kulturni centar sjeveroistočne Bosne. stanovništvo Tuzle živjelo je u odvojenim dijelovima grada. godine. jer je bošnjačko stanovništvo činilo tri četvrtine tuzlanskog građanstva. Zajednička im je bila čaršija (poslovni dio grada) u kojoj su zanatlije i trgovci obavljali svoje poslove. Tuzla je od 16. privredni (zanatlijsko-trgovački). Na kraju osmanske vladavine imala je oko 5. stoljeću ona je tu svoju funkciju potpuno učvrstila i postala najznačajniji politički. srpsko se približavalo jednoj petini. zanatstva i trgovine. Zavisno od konfesije. Politički i . Bez obzira na tradicionalnu osnovu koju je zatekla austrougarska okupacija 1878.

U isto vrijeme zemaljski erar otkupljivao je slane izvore u okolini Tuzle i uspostavljao kontrolu nad zastarjelom proizvodnjom soli.. U Kreki su 1885.. godine. znatno modernije solane u Kreki. godine da je uveden monopol soli u Bosni i Hercegovini i da će svako krijumčarenje ovog artikla biti kažnjavano globom od 25 do 200 forinti. Za novu upravu izuzetno značajna bila je eksploatacija soli. Njen kapacitet iznosio je 70. koristeći se ranijim rezultatima. sa službene strane. Nakon vojnog zaposjedanja. sa zadatkom da rukovodi svim rudarskim poslovima. odvijalo se još nekoliko izuzetno važnih poduhvata za budućnost tuzlanskog bazena. Tek kad su izvršene sve potrebne predradnje. Stručnjaci iz Beča pristupili su izradi rudarskog katastra. *** Razvoj i struktura privrede u tuzlanskoj oblasti odredila su prirodna bogatstva (so i ugalj). Dok je izgradnjom ove solane gotovo prestao uvoz erdeljske kamene soli i smanjen odliv novca iz Bosne i Hercegovine. imalo za cilj ne samo dalje radikalno smanjenje uvoza ovog artikla. a 1881.000 mtc soli godišnje. nego i osiguranje jeftine sirovine za potrebe domaće hemijske industrije (Lukavac.188 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pa otuda ona za nauku predstavlja veoma interesantan primjer u Bosni i Hercegovini. godine otvoreni rudnik uglja i ciglana. Ova pruga. 1891. nova uprava počela je sistematska geološka istraživanja.000 mtc soli godišnje. godine. proricala sjajna budućnost. Iste godine u Sarajevu je osnovano Rudarsko satništvo. Rudna bogatstva Bosne i Hercegovine bila su poznata Austro-Ugarskoj i prije okupacije 1878. godine. u dužini . u Simin-Hanu je počela izgradnja prve moderne solane u Bosni i Hercegovini. strateški značaj odredio joj je položaj najisturenijeg okružnog grada Dvojne Monarhije prema Srbiji. koja je puštena u pogon naredne godine. a počela je i izgradnja uskotračne pruge Doboj–Simin-Han. dotle je podizanje druge. izdat je Rudarski zakon za Bosnu i Hercegovinu. Paralelno s podizanjem prve moderne solane u Simin-Hanu. kojim su regulisani pravni i drugi odnosi u ovoj oblasti. Sve ove okolnosti značajno su uticale i na promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi stanovništva grada Tuzle. aprila 1880. 1884. Bosanskohercegovačke novine objavile su 1. kapaciteta od 300. koja je cijelo vrijeme bila “kost u grlu” cjelokupne tadašnje jugoslavenske i balkanske politike Austro-Ugarske. čijoj se eksploataciji. Jajce).

Bosanski drvno-industrijski konzorcij. S ovom proizvodnjom Fabrika špirita bila je najunosniji poreski objekat u Bosni i Hercegovini.000 mtc žitarica. godine proizveo milion mtc uglja. 1885. Ta fabrika godišnje je proizvodila 240. u Tuzli je 1887/1888. a njenu pilanu u Puračiću preuzima mješoviti konFerdo Hauptmann. Svojim prirodnim bogatstvima tuzlanska oblast se sasvim uklapala u austrougarske privredne planove. za koji je bilo potrebno oko 60. završena je i puštena u javni saobraćaj 29. 1900. godine ova fabrika posluje pod nazivom Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija M. godine. 1972-73. grada Tuzle i drugih industrijskih objekata. podignuti fabrika piva. a 1906. 79-81. godine proizvodnja se popela na 3 miliona mtc. godine.000 mtc amonijačne. godine. aprila 1886. počela je i eksploatacija šuma u području Oskova – Gostilja. koje su davale energiju za rasvjetu rudnika i solana. Uz izdašne olakšice i učešće Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. godine podignuta Prva bosanska fabrika špirita i rafinerija Alios Grauaug. 1 . On je 1894. Istovremeno s podizanjem prvih industrijskih preduzeća u neposrednoj okolini Tuzle. XII-XIII. Prvi ugovor. U sastavu rudnika radila je i ciglana koja je u početku proizvodila milion komada cigli. Fischal i sinovi.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. do 1918. koja je bila glavna saobraćajna veza s Monarhijom. uglavnom mađarskih.d. godine na ovom području smijenilo se šest stranih firmi.000 hl špirita. godine poslovala kao pogon sarajevske akcionarske pivare. koja je godišnje proizvodila (sredinom devedesetih godina) 8. koja je od 1893. Od posebnog značaja za dalji industrijski razvoj tuzlanskog bazena bilo je podizanje Prve bosanske fabrike amonijačne sode d. Osnovnu sirovinu dobijala je iz solane u Kreki. jer je bogati tuzlanski bazen povezala sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne.. potpisala je mađarska privatna firma. U Tuzli su..1 Od 1901. kaustične i kristalne sode. koja je već naredne godine prestala da radi. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. a pred Prvi svjetski rat 3. 189 od 67 km. godine 2 miliona mtc. Rudnik uglja u Kreki bio je najveći u Bosni i Hercegovini. str. u Lukavcu 1893. takođe. jedan parni mlin i dvije električne centrale. Pored privrednog. Izgradnja ove pruge pokazala se kao vrlo korisna investicija. Od 1885. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. pruga je imala i veliki strateški i politički značaj u integraciji ovog pograničnog područja s ostalim dijelovima zemlje.5 miliona.

godine osnovan je Srpski kreditni zavod d.d. godine. Ova firma je 1912.000 kruna. Pred Prvi svjetski rat otvorena je i filijala Hrvatske centralne banke. Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu (osnovana 1895. koja su se smjenjivala od 1885. Nakon ove. Mađarska firma Mihaly Piry i kompanija podigla je 1896. Privredni razvoj Tuzle i njene neposredne okoline bio je praćen razvojem urbanizacije i novih društvenih odnosa.4 km šumske željezničke pruge. u Tuzli s glavnicom od 300.. god. Pored akcije koju su u tom pravcu poveli Zajedničko ministarstvo finansija u Beču i Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu kod odgovarajućih privrednih krugova u Austriji 2 B. zdravstvene i vjerske institucije. *** Eksploatacija soli i uglja bila je osnova nove privredne aktivnosti u tuzlanskoj oblasti. posjekli su u šumama Oskove i Gostilje oko 400. Begović. Ova firma radila je do 1902.190 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. jula 1907. uslijedio je. godine. koje nastavljaju rad kao jedinstveno preduzeće. godine. zorcij. koji radi do 1892.. U gradu Tuzli smještene su brojne administrativno-upravne.d.. a zatim je uz rijeku Oskovu izgradila 35. pa je njihovo iskorištavanje zahtijevalo savremeni tehničko-tehnološki pristup. godine prepustila u zakup svoju pilanu u Živinicama dvjema mađarskim firmama. koja prestaje da radi 1904. Ta bogatstva bila su značajan ekonomski motiv okupacije Bosne i Hercegovine. a 15. godine. do 1918. godine na rijeci Gostilji pilanu s dva gatera na turbinski pogon. Tuzlansko drvno-industrijsko a. Razvojni put šumske privrede .000 m3 četinarske oblovine.2 Privredna ekspanzija u tuzlanskom bazenu nametala je i pojavu prvih novčanih zavoda u Tuzli. kulturno-prosvjetne. d. koja je i u dolini Oskove podigla parnu pilanu s 4 gatera i šumsku gravitacionu prugu u dužini od 12. godine.5 km. Njenu pilanu u Oskovi otkupila je firma Mortz Lisska i prenijela u Živinice. Svih šest navedenih preduzeća. ali ni ona nije radila duže od 4 godine. vojne. a naslijedila ju je Ugarska industrija drveta a. 1900. godine. sve do 1918.) otvara svoju filijalu u Tuzli. Za takav rad bilo je neophodno obezbijediti dovoljan broj iskusnih stručnjaka iz Monarhije. ugovor s peštanskom firmom Leonard Mor i kompanija..

godine Zajedničko ministarstvo finansija izvijestilo je Zemaljsku vladu u Sarajevu da se javilo 39 stručnjaka za predstojeće istražne rudarske radove u Bosni i Hercegovini.3 Rudari iz Idrije tražili su da im se obezbijedi takva zarada kojom će moći zadovoljiti svoje normalne potrebe i izdržavati porodice koje ostanu u Idriji. ZMF. Udruženje za industriju uglja u Beču izrazilo je spremnost da dio svojih iskusnih rudara iz revira u Hrastniku pošalje u Bosnu. imali zadatak da rukovode istraživačkim radovima i otvaranjem prvih rudnika u područjima koja su ranije bila poznata po rudarstvu.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Oni su. pa se orijentirala na zapošljavanje jeftine domaće radne snage. egzotičnu i neotkrivenu zemlju. i štampa je sa svoje strane potpomogla čitav poduhvat. zajedno s izvjesnim brojem iskusnih i probranih rudara. Zemaljska vlada je pisala Zajedničkom ministarstvu finansija: “Što se tiče daljih potreba za austrougarskim rudarskim radnicima one će prije svega zavisiti od iskustva koje ćemo imati primjenom ovdašnjeg stanovništva pod sposobnim rukovodstvom”. br. pa im je ponudila veoma povoljne uslove. s obzirom na to što im predstoji obaveza da domaće ljude osposobe za rudarsko zanimanje. Zemaljska vlada nije imala izbora. 5. septembra 1879.312/BH.057/BH. godine Zemaljskoj vladi u Sarajevu stizale su povoljne vijesti o ponudama iskusnih rudara. nadglednici i kopači rude. koji poznaju jedan slavenski jezik.. br. U toku septembra i narednih mjeseci 1879. 4. 1879. 3 .. Već 4. 1879. U svim navedenim slučajevima traženo je od Zemaljske vlade da utvrdi uslove pod kojim bi strani rudarski radnici bili angažirani za rad u Bosni. godine počeli su pristizati rudarski stručnjaci u Bosnu i Hercegovinu. radnoj snazi koja se ABH. Pošto su uslovi Zemaljske vlade bili potpuno prihvatljivi. Nakon pažljivog ispitivanja stručnosti. takođe iz Monarhije. Ona je saopštila da su joj potrebni iskusni i povjerljivi rudari. narednih mjeseci stiglo je u Bosnu nekoliko grupa stranih rudara. 191 i Mađarskoj. a nešto kasnije to isto učinili su rudnici u Idriji i Šemnicu. iskustva i političke podobnosti svakog pojedinca u jesen 1879. Pošto su se istražni radovi odvijali u onim oblastima koje su imale dugu rudarsku tradiciju. br. Iz dokumenata nešto kasnijeg datuma vidi se da Zemaljska vlada nije bila zadovoljna učinkom preskupih stranih rudara. ZMF.921/BH. 1879. ZMF. opisujući Bosnu i Hercegovinu kao bogatu. 2.

U septembru 1879. br.539/BH. a u Rudniku uglja u Kreki i ciglani takođe 34 radnika s 54 člana porodice. godine Zajedničko ministarstvo finansija da u solanama u Simin-Hanu i Tuzli rade 34 strana radnika sa 62 člana porodice. godine Rudarsko odjeljenje u Zajedničkom ministarstvu finansija zatražilo je statističke podatke o broju domaćih i stranih rudara u Tuzli. U maju 1894. godine otkupljene su primitivne solane od tuzlanskih bošnjačkih porodica koje su za vrijeme osmanske vladavine imale koncesije za proizvodnju soli.192 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tuzle izvijestio je.20 forinti. . ZMF. 1880. te da se za potrebne radove mogu angažirati i domaći radnici. tamo nalazila nije trebalo mnogo dopunskog obrazovanja. 4. Za početne rudarske i solarske radove u tuzlanskoj oblasti angažirani su strani stručnjaci i iskusni rudarski radnici. samo u znatno izmijenjenim uslovima. 2. Početkom jula iste godine donesena je odluka o početku radova na izgradnji tuzlanskih solana.000 forinti. godinu: 4 ABH. Varešu i još nekim pogonima. za čije je početne bušotinske radove predviđena suma od 25. Nedostatak stručne radne snage nametao se kao problem u prvim godinama rada u tuzlanskom bazenu. počele su pripreme za iskorištavanje soli i uglja u tuzlanskoj oblasti.. Šef Zemaljske vlade pisao je. godine. stoljeća. godine predlaže da se 4 domaća rudara postave za nadglednike.4 Uporedo s rudarskim istraživanjima u srednjoj Bosni. br. pretežno seljaci koji su se i ranije bavili ovim poslovima. ZMF. a uporedo s njima u posao su postepeno uvođeni domaći ljudi. 1885. U toku 1879. koji u aprilu 1880. ministru Kalaju da su domaći radnici iz okoline Fojnice vrlo “upotrebljivi” i marljivi ljudi i da prednjače pred Austrijancima.. Tradicija se nastavljala.50 forinti. godine Zemaljska vlada izvještava da u Tuzli nema dovoljno kvalificiranih kovača i da nadnice zidara i tesara iznose 2 do 2. februara 1889. 1879. Ovo potvrđuje izvještaj rukovodioca istražnih radova u Kreševu. a nadničara 1. Vlada je ovaj prijedlog odbila pokazujući rezervu prema sposobnosti i marljivosti domaćih radnika. Očigledno je da je praksa bila svuda ista. Okružni predstojnik iz D. 12. Problem odnosa domaće i strane radne snage u rudarstvu i metalurgiji sve se više nametao od sredine devedesetih godina 19.201/BH. Tada su u Tuzli utvrđeni sljedeći odnosi za 1895.

. Vojislav Bogićević. godine svakog mjeseca primano je i otpušteno oko 30 radnika. ne samo u srezovima tuzlanskog okruga. Ministarstvo je ovlastilo Okružnu oblast u Tuzli da odmah stupi u kontakt sa spomenutim sreskim uredima i olakša upravi rudnika i solane da nabave što bolje i jeftinije domaće radnike. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. solanama i istražnim pogonima radila gotovo jedna trećina radnika porijeklom izvan Bosne i Hercegovine. Stari Majdan i Srebrenica. stoljeća u rudniku uglja u Kreki. Tuzla) Svega 194 (56%) 35 (81. Sanski Most. Ministarstvo je savjetovalo upravi rudnika u Kreki da rudarske radnike traži. Da bi se ostvarili prvi praktični koraci.. Da bi se riješio problem skupe strane radne snage. U takve srezove spadali su: Prijedor. str. godine Zajedničko ministarstvo finansija naredilo je da se u njemu snize radničke nadnice. nego skupo strano radništvo.6%) 6 (35%) 7 (30%) 22 (12. pa je proizvodnja premašivala potražnju. do 1905. koje je i pored relativno visokih nadnica bilo sve nezadovoljnije svojim položajem. 5 . 193 Rudnik uglja Kreka Državna kružna peć Naziv preduzeća Domaći Bušotina (istraživanja) Jasenica Bušotina Majevica Solana Simin-Han (D. U toku 1894. Trenutno slaba konjunktura uglja nije bila pravi razlog za preduzimanje mjera. Osim toga.4%) 150 (44%) 8 (18.5%) 409 (68%) 17 23 175 6025 Iz ovih podataka se vidi da je sredinom devedesetih godina 19. U toku 1894.. 159. nego i u onim srezovima gdje se stanovništvo bavilo rudarenjem i prije okupacije i gdje su nadnice niske. Uzrok ovako nepopularnog poteza Ministarstva bilo je “prekomjerno povećanje nadnica posljednjih godina”. dok.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. koje je izazvano “brojnom upotrebom stranih radnika”. Sniženje nadnica i orijentacija na jeftiniju domaću radnu snagu izazvalo je veliku fluktuaciju ljudstva u rudniku Kreka.5%) 193 (32%) Strani Svega 344 43 11 (65%) 16 (70%) 153 (87. plasman uglja nije bio povoljan. 400. U pogledu angažiranja stranih radnika isticao se rudnik uglja u Kreki.

Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. Pored njih. Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. u radničkim stanovima bilo je smješteno svega 29 ljudi. sredinom 1894. Građa o počecima radničkog pokreta. 213. godine bilo uposleno svega 61 (16%). 9. str.2. dok. godine. I/1965.7 Od ukupno 385 radnika bilo je 183 oženjenih i 189 neoženjenih. sredinom i krajem 1894. Osim stranaca. 7 V. što čini 10% domaćih radnika (19 kopača. godine rudnik su napustila 33 strana kopača. str. Milan Gavrić. Slijedeći savjete Ministarstva. godine procent stranih radnika opao je sa 31. Bogićević. ili gotovo polovina njihovog ukupnog broja..6 Sredinom 1894. Jasenice i Fojnice. bilo je 183 udatih žena. tada su u rudniku radila i 324 domaća radnika. ali je znatno porastao broj domaćih. Od sredine do kraja 1894. Samo u toku 1898. godine. 4 udovice i 324 djeteta.. 439-440. Radna kategorija Nadglednici Dnevničari Kopači Zanatlije Vozači Radnici na separaciji i ostali radnici na površini Transportni radnici Svega Domaći 73 90 107 5 275 Strani 3 3 101 7 3 3 120 Svega 3 3 174 7 93 110 5 395 Krajem 1894. Sarajevo 1965.194 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.4 na 25. tako da ih je 1898. Domaći 92 7 120 119 3 341 Strani 2 6 95 3 2 7 2 117 Svega 2 6 187 10 122 126 5 458 Broj stranih radnika nije značajnije opao. Od 275 domaćih radnika. Među domaćim radnicima bilo je oko 50 radnika koji su stanovali u selima udaljenim od rudnika više od dva sata hoda. 6 pomoćnih kopača i 4 vozača). 6 . uprava rudnika u Kreki smanjila je broj stranih radnika. Naredna tabela pokazuje strukturu radne snage u Rudniku uglja u Kreki. U stanovima preduzeća bilo je još 30 mjesta koja su bila rezervirana i popunjena pristiglim rudarima iz Vareša. dok je 115 ili 90% stranaca bilo smješteno u gradu.

Struktura radne snage u solanama tuzlanskog bazena od 1905.0%) 252 (90.5%) 204 (85.5%) 216 (88.0%) 26 (10.0%) 80 (18. 1911. 1910. 1913. 1906.5%) 36 (15. strani radnici i oni domaći radnici (uglavnom.0%) 30 (8. Morančani. Samo 1/3 radnika zaposlenih u rudniku mogla je biti smještena u stanove koje je podiglo preduzeće. godine strana radna snaga nije nikada premašivala jednu petinu zaposlenih. Husino. 1914.5%) 38 (15.0%) 33 (19.5%) 32 (12. Bukinje.. To su bili. Najveći broj rudara davala su sela Lipnica. Iz tabele se vidi da od 1905. 1912. do 1916. Druga karakteristika radne 8 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906.0%) 219 (80. Živinice. 1908. 1916.5%) 214 (80. Pogorioc.0%) 29 (14.0%) 233 (88. Dobrnja i Bistarac.0%) 364 (82.0%) 274 (86. godine. 1915. iz drugih srezova Bosne) koji su svoju egzistenciju vezivali isključivo za rad u rudniku.. Ljepunica. Početkom XX stoljeća. 195 U stanovima koji su pripadali rudniku stanovala su 82 oženjena i 42 neoženjena radnika.5%) 33 (19. Ljubače.5%) 205 (84. godine Godina Domaći 235 (80.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE.0%) 334 (82.0%) Svega 274 248 252 243 247 240 203 264 278 4448 364 - 1905. Cerik. 1907.0%) 31 (12.0%) Strani 39 (19. . Hudeč. Preostalih 248 radnika (101 oženjenih i 147 neoženjenih) stanovalo je kod svojih kuća u selima bliže i dalje okoline rudnika. 1909. do 1916. do 1916. uglavnom. solane i rudnik uglja prebrodili su početne teškoće oko obezbjeđenja dovoljnog broja radnika čija struktura odgovara potrebama rentabilnog poslovanja.

godine.196 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1909. U prve dvije godine rata njihov broj je naglo opao. 1916. 1906. godine Godina 1905. 1910. . Domaći Strani Svega 478 (84%) 490 (86%) 545 (87%) 916 (89%) 808 (90%) 546 (85%) 563 (86%) 638 (87%) 706 (93%) 682 (75%) - 94 (16%) 93 (14%) 78 (13%) 111 (11%) - 572 583 623 - 89 (10%) 95 (15%) 93 (14%) 52 (13%) 55 (7%) 1. U aprilu 1907. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata tuzlanske solane postaju prvorazredni privredni objekat u kojem broj radnika naglo raste. 1913. 227 radnika u solanama imalo je kvalifikacije. do 1906. godine značajnije ne mijenja. do 1916. Od 1914. ili blizu 60%. godine broj radnika porastao je za 166. katolici – 75 i ostali – 3 (u vjerskoj strukturi uračunati su svi zaposleni). U ovom rudniku stranci su 1890. godine.. Struktura radne snage u rudniku uglja u Kreki od 1905.027 897 641 656 690 761 - 228 (15%) 9109 Tabela pokazuje da je broj stranih radnika u rudniku Kreki od 1905. do 1914. 1912. snage u solanama jeste da se broj radnika od 1905. a da od 1914. godine broj stranaca se popeo na jednu četvrtinu zaposlenih. 1914. do Prvog svjetskog rata varirao između 10% i 16%. a 1916. 1915. pravoslavni – 48. ovu stranu radnu snagu činili su. uglavnom. Međutim. do kraja 1916. Od tada njihov procent je u stalnom opadanju. Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su bili muslimani – 106. 1907. godine činili većinu s 53%. ratni zarobljenici koji su zapošljavani i u 9 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. 1911.. a samo 2 radnika su vođeni kao nekvalificirani. 1908.

. 2. od kojih su 449 (73. d.681/BH. fabrika je zapošljavala 60-80 radnika.4%) radnici stranog porijekla. Sarajevo. 88. ZMF.10 U prvoj bosanskoj fabrici i rafineriji špirita u Tuzli zapošljavana je. Razni pogoni firme Mortz Lisska zapošljavali su 31. br. Prema jednom izvještaju iz 1908. str. U početku. 1913. godine bilo ih je 720. trgovine i prometa njezinog područja za godinu 1911. tako da je i broj radnika u ovoj fabrici naglo opao na 607 radnika. Istraživanje uglja u Jasenici 50. 1892.046 rudarskih i industrijskih radnika.8% domaćih i 182 (25. U fabrici piva radilo je 28-35 radnika. u Lukavcu zapošljavala je između 450 i 600 radnika. solana “Franc Josip” 351. Banovića. godine ukupno 593 radnika. Balkanski ratovi nepovoljno su uticali na čitavu oblast hemijske industrije. 1908. Ciglana 80. Prva bosanska fabrika amonijačne sode d. parna pilana Hraborskoga 10.2%) stranih.579/BH. u ovoj fabrici radili su uglavnom domaći ljudi i to pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. nadničara i slugu. Sumarni izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta. tada je radilo 1. decembra 1911.456/BH. od kojih 538 (74.. od kojih je 8 imalo kvalifikacije. Prema izvještaju Okružne oblasti u Tuzli. godine. Fabrika špirita 80. 197 drugim rudarskim i šumarsko-industrijskim preduzećima u Bosni i Hercegovini. I br. 4. i to: rudnik uglja Kreka 451. Njihova struktura po pogonima i porijeklu izgledala je ovako: ABH. uglavnom. godine. 10 .PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Kolcmanova ciglana 16 radnika. Tada je u Tuzli zabilježeno 679 pomoćnih radnika. Koliko je radnika bilo zaposleno u eksploataciji i preradi drveta u tuzlanskom bazenu za sada nije moguće utvrditi. i 1912. Nova solana 88. Prokosovića i Modraca. godine. 4.6%) bili domaći. 1892. Drugi podatak potiče iz 1892. Nakon aneksije postepeno se povećavao broj radnika i 1911. a 158 (26. od kojih je oko 1⁄4 bilo sa strane. br. Prvi podaci o broju radnika u Tuzli nalaze se u popisu stanovništva iz 1885. domaća nekvalificirana radna snaga.

br. ZVBH. nije bilo mnogo najamnih radnika u zanatstvu i trgovini. spadalo u ona preduzeća koja su se najmanje oslanjala na stranu radnu snagu. kao i na drugim raznim poslovima neophodnim za jedan grad.576/pr. 11 . Navedeni pregled radne snage odnosi se samo na rudarska i industrijska preduzeća u Tuzli i njenoj neposrednoj okolini. 2.. može se pretpostaviti da ni u Tuzli. ali je ono. koji u ogromnoj većini privređuje sam ili uz pomoć članova svoje porodice. Za sada je nemoguće utvrditi broj i strukturu najamne radne snage u zanatstvu i trgovini. Lisska ubrajalo se među dvadesetak najvećih drvnoindustrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. kao ni u drugim većim gradovima. Za čitavu Bosnu i Hercegovinu karakterističan je sitni zanatlija i trgovac. prema stanju od 31. Zbog toga u Tuzli i njenoj okolini osnovni pečat radničkoj klasi daju rudarski i industrijski radnici. 1912. Iskaz o primjeni i obrazovanju domaćih radnika kod šumaskih preduzeće Bosne i Hercegovine. Iz svih navedenih podataka može se približno tačno utvrditi broj radnika i njihova struktura u Tuzli i njenoj okolini u godini 1912: ABH. Radnici Pilana u Živinicima Domaći Strani Šumski pogon Domaći Strani 186 (90%) 21 (10%) 300 (100%) 32 (94%) 2 (6%) 30 (90%) 3 (10%) 548 (95%) 26 (5%) Nadglednici 3 (43%) 4 (57%) 1 (33%) 3 (67%) 3 (50%) 3 (50%) 1 (50%) 1 (50%) 8 (42%) 11 (58%) Svega 189 (87%) 25 (13%) 301 (99%) 3 (1%) 35 (88%) 5 (12%) 31 (89%) 4 (11%) 556 (94%) 37 (6%)11 Željeznički pogon Domaći Strani Drugi pogon Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Preduzeće M. XII 1911.. Na osnovu istraživanja radne snage za čitavu Bosnu i Hercegovinu. takođe.198 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

ugostitelji. raspored zanimanja gradskog stanovništva Tuzle. 199 Rudnik uglja u Kreki Ciglana u Kreki Električna centrala u Kreki Solane Prva bos. činovništvo i tanak sloj svjetovne i vjerske inteligencije. izgledao je ovako: Rudarstvo Obrada metala Hemijska industrija Građevinarstvo Drvna industrija Prehrambena industrija Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Prevoz ljudi i robe Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba 337 187 239 264 101 161 222 406 316 124 494 358 (Ovdje su pobrojane samo najznačajnije i najbrojnije grupacije zanimanja). Najbrojniji su bili pripadnici radničke klase.. u Lukavcu Fabrika piva Šumsko-industr. a zatim zanatlije i trgovci. fabrika sode d. preduzeće Mortz Lisska Zanatstvo i trgovina 546 (85%) 155 (94%) 21 (75%) Domaći 95 (15%) Strani Svega 7 (25%) 29 (14%) 158 (27%) 37 (6%) - 9 (6%) 641 164 28 174 (86%) 449 (73%) 556 (94%) - 203 607 593 - oko 300 Na osnovu ovog pregleda i iz popisa stanovništva vidi se da su građani Tuzle zaposleni izvan poljoprivrede pripadali različitim socijalnim grupacijama.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. .d. godine. izvan poljoprivrede.. Prema popisu stanovništva iz 1910.

u gradsko područje uvrštena su industrijska naselja Lukavac i Simin-Han. taj broj se povećao na 4.053 kuće i 2. Od 1885. 1895.465 stanova. Time je u gradu znatno povećana gustina naseljenosti i aktueli- . što pokazuje da su u industrijskim naseljima podizane kuće s više stanova. ima ih 43. Solina i Vršani. te privrednokomercijalni listovi i kalendari. U isto vrijeme. Ovom promjenom broj kuća u gradskom području je smanjen za 139. Nakon popisa 1895. 1895..084 ili 70. godine.38%. pa je došlo do promjene teritorijalnog okvira gradskog područja.14%. godine broj kuća u Tuzli se uvećao za 570 ili 36. do 1895. U navedenih 12 grupa zanimanja privređivalo je 3. Godine 1885. a broj stanovnika je povećan za 30. do 1910.. niti se odnose na isti teritorijalni okvir pojedinih gradova. Značajno je napomenuti da se uz balkansko-orijentalnog pojavljuju moderni. godine 1. Te slabosti glavnih izvora otežavaju i izučavanje etničke strukture u Tuzli. broj stanovnika je porastao za 5.72%. koja su 1895.902 stana. a stanova 441.78 civilnih stanovnika. godine 66). godine 2. što znači da je gotovo dvostruko brže rastao broj stanovnika od broja kuća i stanova. zatim različiti izvještaji organa vlasti.577 kuća i 1. *** Za istraživanje etničke strukture stanovništva u Tuzli najznačajnije izvore predstavljaju austrougarski popisi stanovništva obavljeni 1879. a 1910. jer ne prate dosljedno promjene u etničkoj i socijalnoj strukturi. U istom razdoblju. evropski zanatlija i trgovac koji svojim racionalnim poslovanjem postepeno potiskuju tradicionalne oblike proizvodnje i razmjene dobara. iz kojeg su isključena četiri okolna sela: Grabovica Turska. godine imala 216 kuća sa 167 stanovnika (55 kuća nije nastanjeno). godine. i 1910. Rosovac. Gradska opština Tuzla imala je 1885. godine broj kuća se povećao za 343.920 kuća i 2. na jedan stan dolazilo je prosječno 3. do 1910.209 lica. a broj stnaova za 289. a 1910. Realan porast broja kuća od 1895. a broj stanovnika za 730 ili 38. 1885. a 1910. iznosio je 227. dobijeni podaci ne mogu se uvijek upoređivati. S obzirom na to da su spomenuti popisi vršeni po različitim principima i da je gotovo do posljednjeg dovršena organizacija gradskih opština (1879. godine 1.191 stan.200 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. koji su imali ukupno 77 kuća sa 197 stanova (5 kuća nenastanjenih).98 lica. od tuzlanskog sreza osnovani su gradski i seoski srez. od 1885. To znači.

od kojih je 526 bilo iz austrijske i ugarske polovice Monarhije i 127 iz drugih država. osim povećanjem prirodnog priraštaja. broj stranaca . 7. što je bilo uslovljeno. velikim doseljavanjem stanovništva koje je podstaknuto uspostavljanjem željezničke veze Doboj-Simin-Han. Na taj način se postepeno formirala nova fizionomija grada. U narednom periodu. godine: Godina: Broj 5. poslovne i stambene zgrade.1% tuzlanskog stanovništva. Za 15 godina. u kojoj su se miješale autohtona bosanska. a broj iz drugih država povećao se na 150 ljudi. Prema popisu iz 1885. a njegove četvrti nisu bile samo etnički i vjerski. godine.273 1910. godine činili 23. 7. Za razliku od ovih.189 1885. intenzitet doseljavanja stranaca bio je znatno smanjen. od 1895. do 1895.3%) ili godišnje prosječno za 177 ljudi (27. Simin-Hanu i Lukavcu). do 1910.154 = 140% Kao što se vidi iz ove tabele najveći priraštaj zabilježen je od 1885. nego i klasno strukturirane. 10. broj stranaca u Tuzli povećao se za 1. godine. “evropske” upravne.7% tuzlanskih građana.772 (273. a na periferiji. Demografska kretanja u Tuzli odvijala su se na sličan način kao i cijeloj Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave. Na formiranje nove etničke strukture u Tuzli najsnažnije je djelovalo useljavanje stranaca... s više malih stanova i spavaonica za neoženjene radnike. orijentalna i evropska arhitektura. vojnici. Oni su tada činili 9. u industrijskim naseljima živjele su radničke porodice u jednostavno sagrađenim kućama (preko 70 u Kreki. 12.140) polovicu Monarhije. Priraštaj stanovništva u Tuzli od 1879. u najljepšim dijelovima grada podizane su činovničke i oficirske zgrade u pseudobaroknom i pseudorenesansnom stilu. Priraštaj 1879-1910. U narednoj deceniji. otvaranjem solana i rudnika uglja u Kreki i drugih industrijskih preduzeća. poslovni ljudi.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. do 1910. kada su oni prvi put popisani. 201 zirana stambena izgradnja za smještaj velikog broja doseljenika (činovnici.227 1895. Oni su 1895.135) i ugarsku (1. Tada su doseljenici po porijeklu bili gotovo ravnomjerno raspoređeni na austrijsku (1. radnici i dr). Uz orijentalni izgled grada nicale su nove.13%).119 1879. u Tuzli je živjelo 653 građanina porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine (statistika ih bilježi kao strance). godine.

23 U procentima Muslimani Katolici Jevreji Ostali Pravoslavni 76. smještenih u gradu.76 234.54% na 47.6%) i na domaće 3. Tada je broj doseljenika u Tuzli narastao na 4.86 + 1. 47.94% 31. Ova pojava nije bila uslovljena samo privrednim prosperitetom Tuzle.105 (43.918 947 237 17 1885.049 (56. od čega je na strance otpadalo 4. Iako je muslimansko stanovništvo imalo relativni priraštaj od 49. 5. do 1910.74 – 28.8% 102. se povećao za 1.51 14.63 71.50 0.41% 2.029=109.58 37.202 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.731. Ako se ovim doda još 1.86 476. ili prosječno godišnje 108 lica (4. samo su razlike u povećanju katoličkog i jevrejskog stanovništva bile 4.171 1. Muslimani Katolici Jevreji Ostali 3. od kojih je bilo iz austrijske polovice Monarhije 1.877 269 292 priraštaj 1879-1910.gra. ono je u ukupnom procentu gradskog stanovništva Tuzle opalo sa 76. Pravoslavni 1.54 18.91 11. Ovu pojavu uslovila .154 lica.15 23. u % Prosjek.59 + 26.624 (67%). što jasno ukazuje da je na demografski rast Tuzle u ovom razdoblju više uticao stranac – doseljenik nego domaća populacija.46%).96 + 16.23 58. odnosno 6 puta veće nego kod ukupnog gradskog stanovništva pokrajine.941=49.049 lica. veoma heterogenog vjerskog. iz ugarske 1. onda se dobija potpuna slika o prisustvu stranog elementa.06 1.3% - 3.640=1. godine.74% i izgubilo apsolutnu većinu u gradu.965 i iz drugih država 353. nego i njenim političkim položajem.06 3.984 1. 5.4%).33 4.76 ± 1879 – 1910.80 – 19.5% 1.859 1.680 vojnika (1910).38 16.93 14.10 – 2...447 2.87 0. do 1910. 5.5%.15% Od 1879. godine iznosio je 7. etničkog i socijalnog sastava. što je ukupno činilo 33% tuzlanskog stanovništva.52 0. Vjerska struktura stanovništva u Tuzli: 1879.38 + 2. Ukupni priraštaj u Tuzli od 1879.72% 2.975 3.19 + 1.358 360 78 1910. sve konfesije u Tuzli bilježile su porast veći od prosječnog za sve gradove u Bosni i Hercegovini. okr.0% 252=1.40 + 1.482.072 795 134 17 1895.535.

jer su oni pripadali raznim nacijama. na osnovu vjerske strukture ne može se stvarati etnička slika gradskog stanovništva u Tuzli. dok se. od ukupno 1. odnosno nacija. broj pravoslavnih povećao za 106.209 11 5 Austrijska pol. Iako je u Bosni i Hercegovini religija bila okvir za formiranje nacija. Prema popisu iz 1910. pripadnika raznih konfesija.020 lica. podacima o vjerskoj strukturi moguće je pridodati i podatke o maternjem jeziku i porijeklu tuzlanskog građanstva.036 587 19 Inostr. godine došlo je do novog talasa iseljavanja u Tursku. Na taj način je nova organizacija tuzlanskog gradskog sreza neposredno uticala na smanjenje muslimanskog stanovništva u njemu za 924 lica ili za preko 16%. tako da su dostigli jednu trećinu ukupnog gradskog stanovništva. nakon Aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. istovremeno. 131 61 3 Svega 9. U ovim naseljima bilo je smješteno i 226 vojnika.. Maternji jezik i porijeklo tuzlanskog stanovništva 1910. pravoslavnih 134. kojim je bio zahvaćen i dio tuzlanskog muslimanskog stanovništva.655 415 Srpskohrvatskihrvatskosrpski Njemački Češki 575 388 1. godine Maternji jezik Bosna i Hercegovina 8. Pravoslavno stanovništvo imalo je relativno visok priraštaj.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. Isključivanjem četiri pomenuta sela iz gradskog sreza je otišlo ukupno 1. ali je u ukupnom stanovništvu Tuzle opalo za blizu tri procenta. bilo: muslimana 27. U vjersku strukturu Tuzle ulaze protestanti (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolici (unijati). 1. od kojih su bili: muslimani 951. katolika 602 i grko-katolika 31. Ovo se posebno odnosi na pripadnike katoličke i protestantske vjeroispovijesti. dok je u industrijskim naseljima koja su priključena gradu. osim Sarajeva. Osim toga..029 lica. godine bilo oko 15 puta više nego u prvim godinama austrougarske okupacije. Povećanje katoličkog i jevrejskog stanovništva u ovom gradu premašilo je sve okružne gradove u pokrajini. 203 su dva osnovna faktora – promjena teritorijalnog okvira grada i useljavanje velikog broja stranaca. Njih je 1910.234 . katolika za 602 i grko-katolika za 31 lice. pravoslavni 28 i katolici 50. 279 Porijeklo Ugarska pol.

16% tuzlanskog građanstva govorilo srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik i da je od njihovog ukupnog broja 85% bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.036. 14 . a španski Sefarda koji su.. Hrvati i Bošnjaci. arapski 15.304 1. ruski 2.204 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. njemački 211. “srpsko”. mađarski 17. izvjestan broj lica naučio je druge jezike: srpskohrvatski 102. a 15% iz susjednih zemalja (Dalmacija 279. uža Hrvatska i Slovenija i Vojvodina 1. 196 166 74 6 27 14 Porijeklo Ugarska pol. Osim Nijemaca. 255 12 14 5 7 1. Maternji jezik Mađarski Poljski Slovenački Italijanski Španski Slovački Bosna i Hercegovina 9 2 1 Austrijska pol. a još svega 55 lica naučilo je ovaj jezik. njemački je bio maternji jezik za 269 Jevreja Aškenaza. drugi 24. Tim jezikom su govorili Srbi. francuski 11. 2 2 100 7 8 - Svega 280 212 180 180 80 44 16 27 14 7 5 3 12. uglavnom. engleski 1. italijanski 21. Mada su Bošnjaci često nazivani “Turci”. turski jezik bio je maternji samo za 7 lica.965 - Inostr. U tuzlanskom seoskom srezu 1910. godine upisano je 170 sela od kojih 45 imaju takve naznake (22 “turska”..731 - 353 Prema istom izvoru. Srbija i Crna Gora 131). U tom kontekstu interesantna je pojava u istočnobosanskim srezovima da mnoga sela i zaseoci uz ime nose i oznaku “tursko”. godine 78. Iz navedenih podataka vidi se da je 1910. bili domaćeg porijekla (do tada su protekla oko tri i po stoljeća od njihovog dolaska iz Španije) znali su srpskohrvatski jezik.353 1 - 66 Bugarski Rusinski Turski Albanski Francuski Ruski - 30 1 16 14 Rumunski Svega 4 2 6 1 1 1 8. “katoličko”. od kojih su 6 porijeklom iz Turske. turski 55.

godine Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Ostalo agrarno stanovništvo Muslimani Srbi Muslimani Srbi ostali Muslimani Srbi Hrvati Muslimani Srbi Hrvati Br. U oba popisa.7% ukupnog gradskog stanovništva. godine 3. Nacionalna struktura agrarnog stanovništva u Tuzli 1910.8%).094 odraslih muškaraca koji su privređivali.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. dok u priključenim industrijskim naseljima nijedan stanovnik nije živio od poljoprivrede. godine. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 1895.425 (68.555 (20.9% nije bilo uslovljeno novom privrednom aktivnošću. najamnim radom. Po socijalnoj strukturi stanovništva Tuzla je spadala među 25 gradova (od 66) u Bosni i Hercegovini u kojim je više od polovine građana nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. 205 “srpska”. Od toga. ili 366 na 1.. u kojim je 95% stanovnika živjelo od poljoprivrede i spadalo u kategoriju slobodnih seljaka. iz 1895. Dok su se skupine slobodnih seljaka i bezemljaša u gradu smanjile s 2.087 21 48 85 40 36 . specifične zatvorenosti u vjerskim zajednicama i razlika u njihovoj prosvjetnoj i kulturnoj tradiciji sve do početka XX stoljeća. godine 2. trgovinom i. najviše. 9 “katolička”). godine bilo 2. a 1. domaćinstava 96 1 99 6 1 188 3 8 12 3 Br. U njoj je 1885. dok se naznake “muslimansko” i “hrvatsko” gotovo nikako ne pojavljuje. pa se ona može upoređivati s podacima iz 1910. slobodni seljaci i ostalo poljoprivredno stanovništvo (bezemljaši).238 lica i približavao se polovini ukupnog stanovništva u gradu.979 lica (1895) od 72 na 203 domaćinstva.1%) bavili su se raznim poslovima izvan poljoprivrede – zanatstvom. a 1910. lica 589 6 618 22 3 1. u Tuzli su zabilježene tri grupe agrarnog stanovništva: zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova. Naredni popis. na agrarno stanovništvo otpadalo je 669 lica (31. Opadanje broja poljoprivrednog stanovništva u Tuzli za 11.345 lica ili 32. utvrdio je samo socijalnu strukturu agrarnog stanovništva. nego znatno više isključivanjem pomenutih sela iz gradskog područja.9%).. a posebno naslijeđene. što je izraz tradicionalizma u pojmovnom aparatu. godine.

godine. 4. oni u Tuzli nisu bili najmoćniji ekonomski faktor. izuzimajući Bošnjake. Očigledno je da su srpski trgovci zadnjih decenija osmanske vladavine kupovinom dolazili do kmetskih selišta. Nakon austrougarske okupacije. sanitarnim.206 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. izostao interes za zemljišni posjed.615. srpsko i bošnjačko trgovačko građanstvo održalo se . konak s vrtom i han i još četvorica koji imaju od jednog do pet kmetova.11% gradskog agrarnog stanovništva.50% srpskog. Navedeni podaci ukazuju da se bošnjačko građanstvo.54% ostalog stanovništva. “homines novi”. u Tuzli se prije okupacije formirala jaka srpska trgovačka čaršija. Iako je naglo prekinuta trgovačka razmjena između Bosne i Hercegovine i Srbije (1882. tako da je ovdje.. Iako su bošnjačke zanatlije i trgovci bili najbrojniji. bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjedničkog sloja u ruke trgovačkog i drugog novog građanstva. jer je Zemaljska vlada izdala instrukcije pograničnim srezovima na Drini da se pasoškim. Uz bošnjačke zemljoposjednike. izuzimajući bošnjačko stanovništvo. u Tuzli se formirala sitnozanatlijska i trgovačka osnova bošnjačkog i srpskog građanstva. 1879.073 dinara. a 1903. Paralelno s agrarnom. Iza takvih instrukcija krio se strah nove vlasti od nacionalističke propagande iz Srbije u Bosni i Hercegovini. pa su ova ograničenja strogo provođena. carinskim i svim drugim mjerama onemogući promet preko bosansko-srpske granice. razmjena je iznosila 2.. Nakon okupacije 1878. srpski i drugi trgovci nisu bili zainteresirani za kupovinu kmetskih selišta kao ni druge slobodne zemlje. kojoj se vremenom pridružuje brojan sloj najamnih radnika. što ukazuje da je tada i u ovom kraju kmetsko selište donosilo solidne prihode. formiralo velikim dijelom na osnovama agrarne privrede. prije svega njegova građanska klasa. koja je svoju ekonomsku snagu znatnim dijelom gradila na tradicionalnim poslovnim vezama sa susjednom Srbijom. vodeći ekonomski sloj.60% ukupnog bošnjačkog. da u Tuzli ima jedan Srbin koji posjeduje 40 kmetskih selišta. 2. što nikako nije bio slučaj kod drugih etničkih skupina u gradu Tuzli. Interesantno je da je u Tuzli. godine.197 dinara ili preko deset puta manje) i eliminirane poslovne veze tuzlanskih trgovaca u oba pravca. Bošnjaci su činili 93. godine 236. Od poljoprivrede je živjelo 40. srpski i bošnjački trgovci morali su se okrenuti domaćem tržištu. Na ovim vezama podizao se i izvjestan broj bošnjačkih trgovaca koji su se ranije doselili iz Srbije. Pavel Rovinjski navodi. čiji su reprezentanti zemljoposjednik i trgovac.16% hrvatskog i 0.

među kojima su bili najbrojniji Bošnjaci (za koje je karakteristično da produžavaju tradiciju sitnog balkansko-orijentalnog zanatstva). konkurencija jeftinije industrijske robe. koji su se isticali u nacionalno-političkom radu bio je na razne načine onemogućavan i uništen političkom represijom. hoteli i sl.. samo se manjim dijelom uključivalo u nove privredne tokove i uspijevalo da svoju proizvodnju tehnički i komercijalno prilagodi novim zahtjevima tržišta. a posebno promjena navika i ukusa kod domaćeg stanovništva. kao što su nedostatak kapitala i državnih mjera za unapređenje zanatstva. Od tada se postepeno mijenja etnička struktura najznačajnijih protokoliranih firmi u Tuzli.5%) i na sve ostale 6 (9. Mnogi od njih . kao i u cijeloj pokrajini. specijalizirane trgovine. godine u gradu je zabilježeno 565 samostalnih zanatlija. Tradicionalno domaće bošnjačko. presijecanje razmjene sa Srbijom.6%) i ostalim 4 (7. u Tuzli je 1885. Potkraj stoljeća (1899). manja preduzeća.3%). Prema popisu iz 1885.9%) srpskih. apoteke.3%) ostalih. Od 1901.1%). među koje su. Bošnjacima 22 (38. veliki broj stranih zanatlija ostavljen je bez zarade i potisnut na periferiju privrednog života. Od ukupno 129 firmi koje su protokolirane do 1917. godine bilo 353 “fabrikanata. Prema zvaničnim podacima. To znači da većina tradicionalnih srpskih i bošnjačkih trgovaca nije izdržala konkurenciju doseljenika. nadničara i sluga. na bošnjačke 17 (26. godine. Pod uticajem više faktora. bošnjačkih 43 i ostalih 41 (dominiraju jevrejske radnje – Sefardi i Aškenazi).4%). naročito poslije Sarajevskog atentata 1914. od ukupno 64 radnje (1883-1886) na srpske je otpadalo 41 (64.. Ogromna većina (oko 85%) radila je bez najamne radne snage i na stari način. Prema prvom popisu sudski protokoliranih trgovačkih firmi. godine. godine protokolirano je 105 novih firmi.1%). Izvjestan broj uglednih srpskih trgovaca. uvršteni razni drugi poslovi – veće zanatske radnje. osim trgovačkih. godine. trgovaca i zanatlija”. bilo da se radi o strancima ili domaćim ljudima koji su se brzo prilagođavali novim potrebama tržišta i postajali nosioci nove. od 57 najznačajnijih trgovačkih radnji Srbima je pripadala 31 (54.8%) bošnjačkih i 43 (36. 207 sve do kraja 19. Među tradicionalno tuzlansko gradsko stanovništvo spadao je brojan sloj pomoćnih radnika. a 1905. godine bilo ih je 679 i činili su oko trećine svih lica koja privređuju. srpsko i hrvatsko zanatlijsko građanstvo u Tuzli. 50 (38. pretežno jevrejskih.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. stoljeća kao vodeći trgovački sloj u gradu. od kojih je bilo: srpskih 21. bilo je 36 (27. koji je obavljen na osnovu Trgovačkog zakona iz 1883. prisiljen da se ponudi kao najamni radnik ili iseli.

gotovo isključivo. ako ga je uopšte bilo. Ovim popisom bili su obu- . moralo je znati njemački jezik. Zbog toga su u Tuzli. godine na 1. Činovništvo u okupiranom području. kao i u cijeloj pokrajini. Oficiri su u ekonomskom i društvenom smislu činili veoma značajan sloj novog građanstva. doseljeničko tuzlansko građanstvo.. Nešto povoljniji položaj domaćih ljudi u činovničkim zanimanjima nastupio je nakon izlaska prve generacije maturanata tuzlanske gimnazije (osnovana 1899). godine broj aktivnih vojnika narastao je na 807.208 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. među činovništvom prevladavali pripadnici slavenskih naroda – Česi. Poljaci. nakon otvaranja modernih solana. a manjim dijelom i domaće. osim političke podobnosti. u manjoj mjeri. a drugi u ogromnoj većini. industrijske i druge radnike. Mađarima. poslovnim ljudima i radnicima. u Tuzli je bilo zaposleno 68 činovnika. 21 sveštenik. a u manjoj mjeri doseljeni Hrvati i Srbi (do rata. Pod uticajem promjena vlasti i razvoja nove privredne aktivnosti. 1895. rudnika i drugih industrijskih preduzeća. godine. njegovi nosioci su bar donekle morali razumijevati njegov jezik. Zbog izuzetnog strateškog značaja Tuzle prema Srbiji i jugoistoku. Najviša činovnička mjesta popunjavana su austrijskim Nijemcima i. a posebno poslije Aneksije Bosne i Hercegovine. koji je od 80-ih godina XIX stoljeća do Prvog svjetskog rata iznosio 700%. Prema popisu iz 1885. pa se nova vlast nije mogla osloniti na bivše tursko niti na domaće činovništvo. S obzirom na to da je novi upravni aparat morao saobraćati s domaćim stanovništvom. rudare. uz domaće. na najniža mjesta u činovničkoj hijerarhiji. su. u gradu je bilo smješteno blizu jedne četvrtine ukupne austrougarske vojske stacionirane u Bosni i Hercegovini. Domaće srpsko. godine bio smješten jedan od četiri bataljona. Tuzla je doživljavala modernizaciju koja se neminovno odražavala i na izmjene njene etničke strukture. Novo. a 1910. Broj činovnika u Tuzli brzo se umnožavao i vjerovatno je premašivao prosjek pokrajine. bilo je u socijalnom smislu predstavljeno vojskom. Prethodnicu su činili vojnici i činovnici koji su bili najvažniji faktor za uspostavljanje austrougarske vlasti u okupirnom području. U njoj je 1885. hrvatsko i bošnjačko stanovništvo zapošljavano je. Prvi su u potpunosti bili porijeklom izvan granica Bosne i Hercegovine. oni su činili 82-85% ukupnog činovništva). 12 učitelja i 4 zdravstvena radnika.. pripadnici raznih naroda iz Monarhije i drugih država. da bi se pred izbijanje rata enormno povećao. Slovenci i drugi. kada je ovo pitanje postalo aktuelan politički zahtjev građanskih stranaka. napustili svoje poluesnafsko privređivanje i uvrštavali se u moderne solare. činovništvom.680.

kao i državni.. tako da se pred Prvi svjetski rat računa s 2. uz oficire i poslovne ljude. tapetari. Privredni razvoj Tuzle bio je praćen koncentracijom najamne radne snage oko većih preduzeća. Radna mjesta nekvalificiranih i priučenih radnika popunjavana su gradskim pomoćnim radnicima i nadničarima i velikim brojem seljaka iz okoline. tako da njime nije obuhvaćen izvjestan broj činovnika iz erarnih i privatnih preduzeća. To se događalo i u drugim krajevima i zemljama gdje industrijalizacija nije tekla na klasičan način. od kojih je na domaće otpadalo oko 85% i na strance oko 15%. Prema popisu stanovništva iz 1885. Italijani. ali ne i selo.000 radnika.500-3. S obzirom na to da ne raspolažemo preciznim podacima. u Tuzlu su se useljavali zanatlije raznih struka: građevinari.300 do 1. može se pretpostaviti da je u raznim okružnim preduzećima bilo zaposleno od 1. Kasnije evidencije o radnoj snazi u gradu i neposrednoj okolini pokazuju znatan porast.. građevinskih firmi i uslužnih radionica. Pružana im je raznovrsna pomoć prilikom otvaranja trgovačkih i zanatlijskih radnji. koji su otvarali specijalizirane radnje za podmirivanje potreba brojnih doseljenika i vojske. Treću grupu doseljeničkog građanstva činili su poslovni ljudi koje su u Tuzlu privukli privredni razvoj i brojne pogodnosti koje su im nudile austrougarske vlasti. Osim trgovaca.500 ljudi. koji su. uz koje su tuzlanski mladići izučavali moderne zanate. hotela. u zanatstvu su bili zastupljeni pripadnici više naroda – Česi. nadničara i slugu. Nijemci.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. u Tuzli je zabilježeno 679 pomoćnih radnika. gostioničari itd. bili istog porijekla. pekari. stolari. mesari. godine. Bila je domaćeg i stranog porijekla i predstavljala je pravu mješavinu naroda i konfesija. Sva značajnija tuzlanska preduzeća zapo- . limari. 209 hvaćeni samo državni činovnici. nego se razvila kao novi kvalitet bez tradicije. Oni su. bili glavni konzumenti “evropske” robe i nosioci evropskog društvenog i kulturnog života i uticaja u Tuzli. preduzeća su zavisila od kvalifikovane radne snage iz razvijenijih pokrajina Monarhije i drugih država. Carigrad) i uspješniji trgovci i poslovni ljudi. U ovu “višu” kategoriju novog tuzlanskog građanstva ušao je izvjestan broj domaćih ljudi koji su se školovali u tuzlanskoj gimnaziji i na univerzitetu u Monarhiji i izvan nje (Beograd. apoteka i sl. Poljaci. S obzirom na to da je nova privredna aktivnost zahtijevala niz novih zanimanja kojim se domaće stanovništvo nije bavilo.. Mađari itd. koji postepeno napuštaju poljoprivredu. Dok su u novoj trgovini prednjačili Jevreji.

Ove opštine imale su svoju autonomiju i s pravom su . Kreševa i sl. Na taj način je nova privredna aktivnost samo dijelom uticala na promjenu etničke i socijalne strukture u samom gradu. dok su solarski radnici bili većinom Bošnjaci. Slovenci. U svim tuzlanskim preduzećima radilo je izvjestan broj stranih radnika koji su zauzimali radna mjesta nadglednika. a nova radnička naselja pripadala su. dnevničara. I fabrika sode u Lukavcu zapošljavala je pretežno bošnjačko poljoprivredno stanovništvo iz Lukavca. I na ovom primjeru se jasno vidi da su nova privredna aktivnost i ukupna modernizacija davale prednost doseljeniku i on više utiče na etničke promjene u gradu nego domaći ljudi. Banovića. kopača i drugih kvalificiranih radnika raznih struka. Muslimanska ulema je dugo vremena pružala otpor evropskim uticajima i ljubomorno čuvala konzervativni sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi. ali je bila prilagođena novim potrebama nacionalnih pokreta i izložena stalnoj prismotri i političkom usmjeravanju od strane vlasti.). varirao odnos domaćih i stranih radnika od 60%:40% do 85% : 15%. Prokosovića i Modraca. Srpsko-pravoslavne škole razvijale su se u okviru crkveno-školskih opština i u njima je svjetovno obrazovanje imalo prednost nad vjerskim. Među njima bili su zastupljeni Nijemci. doseljenicima porijeklom izvan Bosne i Hercegovine i domaćim iz drugih bosanskih krajeva (npr. rudari iz Fojnice.210 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. takođe. Poljaci i dr. Početne i najbrojnije muslimanske škole bile su sibijan mektebi u kojima se nisu učili svjetovni predmeti. niti pisma latinica i ćirilica. dok su svi ostali živjeli u okolnim selima i gradu. *** Tuzlansko stanovništvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost prosvjete i kulture u okviru vjerskih zajednica. “arebica”. jer su u tom poslu imali najduže tradiciju. među kojima je. Česi. koji se u njih uključuju s bliže ili dalje periferije. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine. Većina radnika dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela... U radničkim stanovima najvećih tuzlanskih preduzeća moglo je biti smješteno samo oko jedne trećine radne snage. nego “tursko pismo” prilagođeno za bosanski jezik. uglavnom. šljavala su promjenljiv broj radnika. Većina domaćih rudara dolazila je iz hrvatskih i bošnjačkih sela. pa čak ni maternji jezik.

Trgovačka i Viša djevojačka škola.187 (68. Hrvatska nacionalna svijest u njima bila je dugo zanemarivana i počela se značajnije razvijati krajem 19.631 (82.32%) Tuzla je 1910. svaka sa svog stanovišta. nakon 1878. godine bila treći grad (iza Sarajeva i Mostara) po procentu pismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Od 2. gdje je pismenost . knjige i drugih kulturno-prosvjetnih aktivnosti odgajala srpska nacionalna svijest. godine (latinica i ćirilica) prema konfesionalnoj pripadnosti Konfesija Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Svega Latinica 1.00%) 65 (11. tako da su neposredno uticale na prosvjetu i kulturu pojedinih etničkih zajednica. za gradske sredine i u njima se putem škole.67%) bilo pismeno. u okviru svojih crkveno-školskih opština i bile vezane za samostane i crkve. a posebno njegov ženski dio. ali su izučavani i brojni svjetovni predmeti. Katoličke škole radile su. Tako se i u Tuzli.60%) Ćirilica 4. U njima je bio naglašen vjerski odgoj. 211 nazvane “svojom državom u tuđoj državi”. Različita prosvjetna i kulturna tradicija pripadnika raznih naroda uslovila je nejednak procent pismenosti. uglavnom. godine Gimnazija. Medresa i od 1899. takođe. godine..00%) 4. 12 mekteba.80%) 548 (31. Za vrijeme austrougarske vladavine.933 (48. stoljeća. u Tuzli su postojale i narodne osnovne škole koje je osnivala država i bile su zasnovane na međukonfesionalnom principu.PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE..40%) 579 (18.20%) 632 (13. formirao mozaik vjerskih (nacionalnih) i državnih osnovnih i srednjih škola koje su. Zbog toga su srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine za vrijeme austrougarske vladavine bile izložene stalnim ograničenjima od strane vlasti. U tom pogledu daleko je zaostajalo muslimansko stanovništvo.68%) 483 (88.30%) 2.203 muslimanki starijih od 7 godina samo je 15 (0. U gradu su postojale: 2 narodne osnovne škole. Pismenost stanovništva starijeg od 7 godina u Tuzli 1910. I kod drugih naroda. Vezane su.217 (51.025 (86.70%) 5. i početkom 20. 1 pravoslavna i 2 katoličke osnovne škole. imale i posebne obrazovne i vaspitne ciljeve.

5 hrvatskih. S obzirom na politički i strateški položaj Tuzle prema Srbiji. kada su zavedene iznimne mjere. bila izražena visokim procentom.. Osim smetnji pri osnivanju. austrougarske su vlasti u njoj bile veoma osjetljive prema radu srpsko-pravoslavne crkveno-školske opštine i formiranju srpskih kulturno-prosvjetnih i drugih društava. 2 njemačka i 1 češko.212 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. žene su zaostajale iza opšteg prosjeka svoje zajednice.. ukinuti svi listovi i časopisi i veliki broj knjiga koje su imale bilo kakve veze sa sr- . godine. I u ovom gradu bila je naglašena zatvorenost u vjerske i nacionalne zajednice. 2 činovnička i 8 ostalih. 4 jevrejska. kulturno-prosvjetna. a nakon Sarajevskog atentata bila su zabranjena sva srpska udruženja. sportska. Među nacionalnim društvima bilo je: 8 srpskih. ali su znatno premašivale prosjek pokrajine. ekonomska. – od kojih samo 18 nije bilo zasnovano na nacionalnoj osnovi. 5 bošnjačkih. Do Prvog svjetskog rata u Tuzli su osnovana 43 različita udruženja – pjevačka. Nepostojanje demokratskih institucija i političkih sloboda u Bosni i Hercegovini uslovilo je specifičan razvoj kulturno-prosvjetnog i nacionalno-političkog života u Tuzli. čitaonice. strukovna itd. srpska udruženja su raspuštena u maju 1913. antialkoholičarska. zatvorena škola. a od 18 društava bez nacionalne naznake bilo je 8 radničkih.

godine. Uspostavljeni Sabor. Na čelu gradskog vijeća nalazili su se načelnik i dva podnačelnika koje je. nacionalnih i političkih pokreta..PRIVREDNA I ETNIÈKA STRUKTURA TUZLE. gradonačelnik je bio Bošnjak. Drugi vidovi političkog djelovanja bili su zakonom zabranjeni. sve do donošenja Oktroiranog zemaljskog ustava i pratećih zakona 1910. Do atentata 1914. takođe. pripadnike svih konfesija i nacija. koji je nakon aneksije 1908. socijalnog i virilističkog kurijalnog sistema. ovo vijeće nije bilo demokratska institucija preko koje bi bili izraženi interesi pojedinih nacionalnih zajednica i svih građana. a drugi. politički život počeo se razvijati unutar nacionalnih “nepolitičkih” društava. a kasnije i o brojnim doseljenicima raznih nacija. Prema načinu izbora i sajvetodavnim kompentencijama. niti je mogao uticati na upravne poslove u zemlji. razvijanje inicijativa u okvirima vjerskih. nakon atentata obješeno je 19 lica. S obzirom na to da su Bošnjaci imali većinu u Tuzli.420 lica.. imenovala Vlada. od kojih je jednu trećinu imenovala Zemaljska vlada. prema broju i konfesionalnoj strukturi građana. *** Politički život u Tuzli odvijao se u dva pravca: prvi je bio uključivanje domaćeg stanovništva u institucije nove vlasti. za veleizdaju je suđeno 40 lica u Tuzli. U početku se radilo o Bošnjacima i Srbima. odozgo. Upravo zbog apsolutizma. Manji broj sposobnih i lojalnih ljudi namješten je na niža činovnička mjesta i oni su imali da smanje jaz između naroda i stranih činovnika. a drugi inicijativom iz naroda. Prvi je dolazio od države. a kroz tuzlanske vojne i civilne zatvore (1914-1918) prošlo je 3. prije svega. sastavljen na osnovi veoma komplicirane kombinacije vjerskog. bio nešto ublažen. institucija koja djeluje u narodu na provođenju državne politike. uglavnom srpske nacionalnosti. nego. 213 pskim narodom i njegovom kulturom. U gradsko vijeće Tuzle birano je 5-11 članova. otpremani u logore širom Monarhije. nije imao zakonodavnu vlast. a podnačelnici Srbin i Hrvat. od kojih su mnogi uzimani u taoce. Uporedo s tim vršena je snažna politička represija na političke protivnike. a na veleizdajničkom procesu u Bihaću (septembra 1915) suđeno je 39 đaka tuzlanske gimnazije. Kao i u drugim gradovima i u Tuzli su austrougarske vlasti nastojale da u svoj politički sistem integriraju najuticajnije domaće ljude. Posebnu funkciju u političkom životu zasnovanom na apsolutizmu imala su gradska vijeća u koje su birani predstavnici svih konfesija. .

pojedine vjerske zajednice u Tuzli prerastaju raniju historijsku fazu gotovo isključivo vjerskog uticaja i ulaze u eru stvaranja modernih nacija s kulturnim. Tuzlanski vremeplov.. Dragiša Trifković. Hadžibegović. čast CCVIII. 1983. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Jevrejima. električno osvjetljenje. Italijanima itd. prosvjetnim. Zbornik radova. Đ. 1880. Srbi i Hrvati. F. I. str. Banjaluka. I. Mitar Papić. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine. II. Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. 1987. Česima.. vodovod. Hauptmann. Autonomni pokret Muslimana. Petersburg.12 Za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) Tuzla se postepeno mijenjala od tradicionalnog agrarno-zanatlijsko-trgovačkog u industrijski grad. U gradu postepeno preovlađuje svijet vezan za moderna zanimanja – od vojnika i činovnika do intelektualaca. vjersku i socijalnu strukturu ulazi veliki broj doseljenika iz razvijenih pokrajina Monarhije i drugih država. Imamović. 1972. 1-71. a kada se prešlo na političko organiziranje. Kalajev režim.. protestantima (augzburške i helvetske vjeroispovijesti) i grko-katolicima (unijati). Slovencima. arhitektura itd. nazivi ulica. 1988. kulturno-prosvjetnim i socijalnim odnosima u Tuzli vidi: R. kulturnim i civilizacijskim posljedicama. Pejanović.214 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Postanak radničke klase. 1914. koje su bile moguće u postojećim društvenohistorijskim i političkim uslovima. Hauptmann. Pejanović. Dž. Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak. M. U tradicionalnu etničku. godu. Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Osterreich Ungars. Šehić. vjerskim. 1979. Die Osterreichisch – Ungarische Herrschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. mart 1880. III. I. humana i socijalna društva. S. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Tuzla. Vjerski mozaik (islam. Nižnajja Tuzla (Dolnija Tuzla). Đ. sa svim etničkim. Poljacima. Veleizdajnički proces u Banjaluci. Leipzig. Ekmečić. N. Kraljačić. Hadžibegović. Orijentalni karakter grada nije se izgubio. Nacionalni trougao (Bošnjaci. Ferdinand Schmid. Besarović.. 1982. socijalnim. većinom doseljenici) proširen je doseljenim Nijemcima. Društvo. M. Sarajevo. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici. O političkim. 1981. Mađarima. ali je dobio neke evropske karakteristike – numeracija kuća. privreda i socijalni nemiri u Bosni i Hercegovini. Knjiga prva. F. Tuzla. T. ekonomskim i političkim institucijama. P. Srbi. Hrvati i Bošnjaci u Tuzli slijedili su matice svojih nacionalnih i političkih pokreta i stranaka. pravoslavlje i katolicizam) popunjava se mojsijevcima. Rovinskij. poslovnih ljudi i radnika koji postaju nosioci nove urbanizacije i evropskog načina života. kanalizaciju. Juzbašić. 12 . Kulturno-prosvjetna. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvetnu samoupravu. u: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Sarajevo. Pod uticajem tih promjena. Božo Madžar.

trgovačka škola. 1 osnovna škola sestara dragocjene krvi. a u Sarajevo se putovalo samo radi nabavke orijentalne robe iz Carigrada i Rumelije. 1 . vojna bolnica. zatim proizvodnja sira. a od velikog privrednog značaja bilo je naseljavanje trapista 1870. 2 jevrejska hrama (sefardski i aškenaski). Bosnischer Bote. vojnički poštanski i telegrafski uredi i još neke vojne ustanove (za popunu. katoličkog biskupa i islamskog muftije.000 stanovnika i bila treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini. 3 opšte osnovne dječačke škole (od toga jedna muslimanska ruždija s podučavanjem u orijentalnim jezicima). 2 opšte osnovne djevojačke škole. 1 srpsko-pravoslavna osnovna škola. 371-377. godine izgrađena do Dobrljina (104 km). samostan milosrdnih sestara. kulturno-prosvjetnim i vjerskim institucijama koje su pripadale ovakvim centrima. Fabrika piva. 2 pravoslavne i 2 katoličke crkve. građevinarstvo). Škole: 1 osmorazredna velika realna gimnazija. brigadno zapovjedništvo. direkcija vojne željeznice Banjaluka-Dobrljin. Okružni i Sreski sud. 32 džamije.1 Takva njena uloga. snabdijevanje. 1914. 4 medrese. blizina Save (osam sati hoda do Gradiške i pristaništa) i bogata okolina uslovili su da se Banjaluka razvije u značajan trgovački i zanatski centar u kome su se okolni srezovi snabdijevali evropskom manufakturom i kolonijalnom robom. djevojački konvikt milosrdnica u nazaretu. godine i podizanje modernih privrednih objekata – Parni mlin. 1 osnovna škola sestara milosrdnica. Ona je prva dobila normalnotračnu željezničku prugu koja je 1871-72. evangelistička crkva. zatim samostan Trapisti Marija Zvijezda. 18 mekteba. franjevački samostan Petričevac.BANJALUKA NA RASKRŠĆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA B anjaluka se davno razvila kao administrativno-politički i kulturni centar Bosanske krajine. stoljeća imala je više od 10. vojnim. str. Sredinom 19. Ona je bila središte okruga i tu funkciju je zadržala i kasnije. otvaranje zaU Banjaluci su bili sjedišta Okružnog i sreskih ureda (gradskog i seoskog sreza). garnizonski sud. zajedno s državnim. 1 viša državna djevojačka škola. finansijska uprava. Tu se nalazilo sjedište srpsko-pravoslavnog mitropolita.

14% +2.524 2. Osim ova dva preduzeća.320 1879.800 2. pa zbog toga nije doživjela snažniji demografski i urbani razvoj. podignuta je Fabrika za izradu marama s bojadisaonicom vune i predionicom. a u šest okružnih gradova. većinom žena iz grada i okoline.882 336 48 1 1910. Čitava nova privredna aktivnost sporo je razarala tradicionalnu socijalnu strukturu stanovništva tako da je.006 187 1885.887 327 30 1895.588 3.136 Priraštaj 1879-1910.240 ili 55%.357 2. godine podignuta Fabrika duhana koja je zapošljavala 280-300 radnika. + 5. kuća 1. natskih radionica u kojima je omladina izučavala moderne zanate.2 Od 1879.694 3..026 2. do 1910. 11. Poslije austrougarske okupacije 1878.775 2. Njen privredni razvoj zasnivao se i dalje na jakoj trgovačkoj tradiciji i zanatstvu. Od većih privrednih objekata u njoj je 1888. a 1897.924 +290.234 1. Broj stanovnika..037 1910. godine.801 + 95. Prosječan prirast stanovništva u ovom razdoblju za cijelu zemlju iznosio je 64%. 6. što čini porast od 5.578 3.385 3. godine. 13. 6. 91%. u banjalučkoj čaršiji bilo je oko 500 dućana “zbitih po istočnom ukusu od dasaka”. Banjaluka se nije privredno razvijala srazmjerno njenom značaju i bogatstvu. 1910.564 Br. a manje na razvoju industrije. stanovnika 9.800. a 1898. stanova 2. podignute su još dvije pilane na vodeni pogon (vlasnici – samostan Trapisti i Spasoje Babić.930 421 107 60 Priraštaj 1879-1910 + 114 + 1. 11.65% + 234 +125. 1885.741 Br.216 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.240 (55%) + 837 (48%) + 816 (35. kojima je i ona pripadala.76% +1.2%) Vjerska struktura gradskog stanovništva u Banjoj Luci: Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji Evangelici Ostali 1879 6.566 2.605 1895.13% --- . 7.474 1. rudnik uglja sa 60-100 radnika.560 na 14.893 1.879 2. trgovac) tri ciglane i više modernih zanatskih radionica koje su poslije okupacije otvarale pretežno doseljene zanatlije. kuća i stanova u Banjaluci prema austrougarskim popisima stanovništva: 2 Br. pa zbog toga i radna snaga u njoj nema naglašena obilježja industrijskog radništva. Prema zapisima Vjekoslava Klaića iz 1878. godine broj stanovnika u njoj povećao se od 9.

godine: 1895 Vlasnika Rodbina 213 977 128 581 40 109 35 130 2. i 1910.586 = 36% = 64% Zemljoposjednici sa zakupnicima Zemljoposjednici bez zakupnika Seljaci Zakupnici Ostali (bezemljaši) Ponavljanje sa zakupnicima Ukupno živi od poljoprivrede Ostalo civilno stanovništvo . još uvijek 36% gradskog stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda. radnički pokret u njoj razvio se u snažan centar socijalističkog djelovanja. Simboličan početak predstavlja štrajk krojačkih radnika 1899. 10 radnika iste struke u radionici Save Miloševića stupili su u štrajk i nakon 14-dnevne uporne borbe okončali ga povećanjem zarada. Martin Zrelec iz Đurđevca (Hrvatska) i Julije Paloš iz Štajnmangera (Mađarska). Vođe ovog štrajka bila su dvojica doseljenih radnika. Ohrabreni ovim uspje3 Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci 1885.3 Bez obzira na to što Banjaluka nije imala značajniju koncentraciju industrije i radnika. novembra 1905.169 136 869 161 1. trgovci i obrtnici Nadničari i sluge Ostali muškarci preko 16 godina Ostale žene i djeca 95 49 8 7 320 221 38 114 1.330 9.264 (17%) (83%) Vlasnika 374 40 199 30 766 5. koji se više nisu mirili s niskim nadnicama i grubim postupcima poslodavaca. godine. Nekoliko godina kasnije.935 Struktura agrarnog gradskog stanovništva u Banjaluci 1895.302 11.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 217 godine.301 112 7.157 1. godine: Sveštenici Činovnici Učitelji Zdravstveni radnici Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Posjednici kuća i rent Tvorničari. godine.470 1910 Rodbina 1.

1% 7.076 34 358 409 1..028 Iz tabele se jasno vidi da je u Banjaluci. hom.4% 9. nego ka tradicionalnim granama gradske privrede. udvostručeno gradsko stanovništvo koje je svoju egzistenciju sticalo u agrarnoj privredi. živinarstvo.906 369 667 393 457 1.5% 2.0% 7. na razmeđu dva stoljeća. slijedeća skupština održana je sedam dana kasnije.901 130 354 188 212 4. Zrelec i Paloš. 10. On je pozvao banjalučke radnike da se organiziraju “bez obzira na vjeru i naciju”.772 902 700 1.5% 11. Uz prisustvo oko 200 radnika predložena pravila su jednoglasno usvojena. s ciljem da osnuju radničko prosvjetno društvo.005 239 313 216 245 3.3% 0.4% 3. decembra 1905.010 98 667 10.1% =100% 285 417 601 2 158 406 405 67 397 4.415 165 1. Na skupštini je izabran odbor kojem je povjeren zadatak da izradi pravila budućeg društva.. kuće i sl. Skupštini je prisustvovalo 150 radnika.677 55 516 815 1.187 1. godine: Poljoprivreda. Otuda su ovi gradski slojevi nosioci konzervativnih političkih ideja. Ivom Mrkonjićem i Josipom Franićem. decembra 1905. čije je ime tijesno vezano za početke radničkog pokreta u Banjaluci. sazvali javnu narodnu skupštinu. trgovini i kupovini nekretnina (zemlja. To je karakteristika i drugih gradova gdje se naročito povećava broj zemljoposjednika sa i bez kmetova.117 1. Oko 30 pisara i nacionalistički orijentiranih đaka došli su na skupštinu da je razbiju. . zajedno s grupom banjalučkih radnika Lazarom Višekrunićem. sredstava za uživanje i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Novčarstvo Saobraćaj Kućna posluga i razni poslovi za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostali Svega Zaposlenih Izdržavanih 1.218 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. odnosno modernoj privrednoj aktivnosti. vrtlarstvo Metalna industrija Građevinarstvo Drvna industrija i rezbarstvo Prehrambena industrija Proizvodnja pića.5% 5. S obzirom na to da je Zrelec imao već pripremljena pravila. Oni su 3.).5% 4.5% 1.1% 8.5% 2. socijalistički agitator.6% 3.800 Svega 33. a referent je bio Rudolf Cistler iz Zagreba. Ovaj proces pokazuje da domaće građanstvo i zemljišni vlasnici svoju akumulaciju ne usmjeravaju ka industrijalizaciji. pristupili su osnivanju prve radničke organizacije u Banjaluci.061 14. Predsjedavao je Martin Zrelec. Socijalna struktura gradskog stanovništva u Banjaluci u 12 najzastupljenijih privrednih grana 1910.

Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. 4 . Društvo je odobreno aktom od 2. jer Na prelasku dva stoljeća. Mada je uloženo dosta truda u osnivanju ovog društva. osnivana su različita udruženja. S obzirom na to da austrougarske vlasti tada nisu dozvoljavale političko organiziranje u Bosni i Hercegovini. a raspušteno je od osnivača 30. Podružnica saveza krojačkih radnika u Bosni i Hercegovini. dozvoljene oblike organizovanja unutar kojih bi klasno djelovalo. Hrvatsko radničko društvo. Podružnica saveza tvorničkih i nadničarskih nekvalificiranih radnika. Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo. avgusta 1906. Vojničko-znanstveno društvo. Činovničko udruženje.4 Banjalučko prosvjetno radničko društvo imalo je zadatak da radnike obrazuje i klasno vaspitava putem raznovrsnih obrazovnih i kulturno-zabavnih oblika rada. od kojih su polovina otpadala na srpska društva koja su 1914. Kulturno-prosvetna. Podružnica saveza drvodjeljskih radnika u Bosni i Hercegovini. Učiteljsko društvo za Bosansku krajinu. Slarafija. Podružnica hrvatskog društva “Napredak”. vratila na dopunu. Đ. Vlasti su izvještavale da su pravila banjalučkog društva kopija pravila jednog takvog društva iz Graca. Pejanović. hrvatskih je bilo 10. Pčelarsko društvo. Lawn-Tennis-Klub. a muslimanskih 4. nakon čega ih je privremena uprava preradila i ponovo predala na odobrenje 2. Podružnica saveza kožarsko-prerađivačkih radnika u Bosni i Hercegovini. Podružnica trgovačkih namještenika. banjalučko radništvo moralo je tražiti nepolitičke. Vidi: Bosnischer Bote. a bilo je i međunacionalnih udruženja. Srpsko zanatlijsko udruženje.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 219 a privremena uprava je dobila zadatak da ih što prije preda vlastima na odobrenje. Srpski Soko. ono nije dugo radilo. Martin Zrelec i Ivo Mrkonjić boravili su duže vremena u Gracu gdje su postojala slična južnoslavenska radnička društva. humana i socijalna društva. Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki. 377. Židovsko društvo “Kadimah”. jula 1907. Prema Pejanoviću. godine u Banjaluci su postojala sljedeća udruženja: Udruženje srpske trgovačke omladine. str. marta 1906. juna 1906. Do 1914. Radnička socijalistička društva bila su zasnovana na internacionalizmu i ona su prva rušila nacionalne i vjerske ograde među ljudima. kao i u svim značajnijim gradovima u Bosni i Hercegovini. Njegovi osnivači imali su iskustva u tome. Hrvatski Sokol. Bila su zasnovana na vjerskoj i etničkoj pripadnosti. u Banjaluci. Podružnica udruženja Nijemaca u Bosni i Hercegovini. Klub muslimanske omladine. Hrvatsko pjevačko društvo “Nada”. 1914. Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke. Hrvatska katolička udruga. Njegovi članovi mogli su biti samo pripadnici “radničkog staleža”. u Banjaluci je bilo 28 društava. Hrvatsko zanatlijsko obrtničko društvo. Predana pravila Zemaljska vlada je 8. Banjalučki klub biciklista “Orao”. Banjalučka Kiraethana. godine. Srpska čitaonica. Podružnica saveza građevinskih radnika u Bosni i Hercegovini. godine zabranjena. Pododbor društva “Prosvjete”.

5 Aktivnost banjalučkih radnika započeta krajem 1905. maja zahtjev za uvođenje nedjeljnog dana odmora. se paralelno s procedurom njegovog legaliziranja odvijala živa aktivnost na sindikalnom organiziranju radnika u Bosni i Hercegovini i Banjaluci. S prvim vijestima koje su stizale u štrajkovima u Sarajevu i drugim mjestima osjetila se aktivnost i gibanje među banjalučkim radnicima. trgovački pomoćnici podnijeli su 19. marta osnovan je međustrukovni odbor koji je imao zadatak da objedinjava rad svih sindikalnih udruženja u Banjaluci. 1906. građevinski. U početnim naporima u organiziranju banjalučko radništvo imalo je značajnu pomoć od SDS Hrvatske i Slovenije. Ovaj zahtjev je. te organizacija nekvalificiranih i monopolskih radnika. U prvim mjesecima te godine sindikalno su se organizirali krojački. Ipak.220 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine nastavljena je intenzivno naredne. štrajk se time nije odgodio. Hadžibegović. Novoosnovane sindikalne organizacije imale su uskoro po osnivanju dvije uspješne akcije. Sljedećeg dana uhapšena su trojica najaktivnijih govornika: Mijo Ćosić. otpočeli su okupljanje radnika.. koja je. O putu u Zagreb Martin Zrelec je zapisao u svojim memoarima da se susreo sa Mićom Sokolovićem. a još tješnje veze uspostavljene su kada je Martin Zrelec u ime banjalučkih radnika prisustvovao III kongresu ove stranke.. decembra. Radničke vođe pozvale su radnike da 21. Nešto kasnije u sindikalni pokret se uključuju pekarski i molerski radnici. maja stupe u štrajk. držanje govora i demonstracije na ulicama. Značajno je da je upravo tada ostvarena veza i s radničkim pokretom u Sarajevu. koje je predstavljalo viši i značajniji oblik klasnog radničkog udruživanja. a 1. . U već zaoštrenoj situaciji. godine. koja šalje svoje agitatore u Banjaluku. bravarski i stolarski radnici. odmah ispunjen. obućarski. koji se manifestirao kao integralni dio pokreta bosanskohercegovačkog radništva. godine. koji je održan u Zagrebu 24-26. advokatski 5 I. 319-320. kao mogući povod za štrajk. Sutradan. Postanak radničke klase. Štrajk opančarskih radnika i proslava Prvoga maja. delegatom iz Sarajeva i da su se dogovorili o zajedničkom radu i saradnji. Najznačajnija klasno-borbena akcija banjalučkih radnika bio je štrajk u maju 1906. uprkos zabrani od strane vlasti. u svom listu bilježi akcije banjalučkih radnika. Policija i žandarmerija koje su bile u pripravnosti i pojačane snagama iz Prijedora i Kozarca rasturile su povorku. održana s nešto reduciranim programom. str.

Vareš i dr. Radnici su tražili puštanje na slobodu uhapšenih drugova i održavanje skupštine na kojoj bi razmotrili svoje zahtjeve. pekari i obućari 30%. Vlasti su energično reagirale na miješanje građanstva u radnički štrajk. krojači. Radnici su zahtijevali slobodu sakupljanja i udruživanja. Nakon pregovora.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 221 pisar. koje je i ovom prilikom pokazalo da ne prihvata austrougarsku vlast. Istog dana. tesar i još nekoliko radnika. formulirani radnički zahtjevi i izabran odbor za pregovore s poslodavcima. Time je štrajk okončan i 25. Štrajk banjalučkih radnika od 21. godine imao je elemenata generalnog štrajka. maja radnici su se vratili na posao. Prilikom hapšenja Mrkonjića došlo je do sukoba između štrajkača i policije i tek kad su stigla pojačanja policiji je pošlo za rukom da potisne štrajkače prema brdu Petričevac na kome je nekoliko stotina radnika formiralo svoj logor. ciglari. radnici Fabrike duhana dobili su povećanje nadnica (10-20%). Trgovci koji su pomagali štrajkače pozvani su na odgovornost. . tesari. do 24. Zenica. zidari. drugi im potajno davali novac u štrajkački fond. a zatim jednim dijelom pekari. a profesor na Višoj realki Vladislav Skarić hrabrio je radnike da istraju u štrajku i bio izabran u pregovarački odbor. staklari. obućari. grupa uglednih građana i gradskih vijećnika stupila je u pregovore sa štrajkačima. zidar. a vlasti oslobodile 8 uhapšenih radnika. Po načinu kako je vođen uklapa se u opštu atmosferu koja je stvorena i u drugim našim gradovima (Sarajevo. tesar i Ćamil Kahrimanović. a krojačkim radnicima i trgovačkim pomoćnicima osiguran je dan odmora u nedjelji. strugari. a pomoć mu je pružio dio srpskog građanstva. S druge strane. Počeli su ga i vodili radnici. od radnika je zatraženo da prekinu štrajk i napuste Petričevac. a preduzete su posebne mjere da ne dođe do zajedničkog pokreta radnika i seljaka. stolari. Tu su se u zajedničkom logoru našli oko 700 radnika iz Fabrike duhana. Na Petričevcu je održana skupština. poljoprivredni radnici i nadničari. jer je u njemu učestvovala većina radnika svih struka. Na Petričevcu se našao i izvjestan broj đaka iz Realke. Lazar Višekrunić. a profesor Skarić je “zbog lošeg uticaja na školsku omladinu” privremeno odstranjen iz Realke. Mostar. a zatim Ivo Mrkonjić. mesari. kolari. Jedni su donosili štrajkačima hranu.). maja 1906. Navečer su se radnici vratili kućama. garancije da neće biti kažnjavani zbog učešća u štrajku i povećanje nadnica u Fabrici duhana. da ne ometaju one koji žele raditi i da ne održavaju skupštinu bez odobrenja vlasti. trgovački pomoćnici. I u naredna dva dana štrajka radnici su se okupljali na Petričevcu. brijači.

Otuda on procjenjuje da se radnici neće zadržati na zahtjevu za osnivanje prosvjetnog društva i povećanje nadnica. godine osnovana je Organizacija radnika Hrvata koja je naredne godine prerasla u Maticu radnika Hrvata. On upozorava na izvjestan broj doseljenih i domaćih radnika koji su u potrazi za poslom imali prilike da se upoznaju s radničkim pokretom u drugim dijelovima Monarhije. godine osnovana je Podružnica saveza radnika Hrvata. Neposredno poslije osnivanja prvih sindikalnih organizacija u Banjaluci je 15.. a 20. Takođe je 1907. Pomoć koju je pružalo građanstvo ocijenio je kao pokušaj srpskih “subverzivnih elemenata” da štrajk iskoriste za svoje ciljeve. aprila 1906. socijalistički radnički pokret u Banjaluci uspješno se razvijao do Prvog svjetskog rata. Iako su banjalučki radnici počeli organizirani rad 1905. Obje ove organizacije nisu imale mnogo uspjeha u borbi protiv socijalističkog radničkog pokreta. Kotarski predstojnik izvjestio je. I pored pritisaka koji su dolazili s više strana. Ove činjenice bile su svjesne konzervativne snage.222 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. maja 1911. nego će uskoro ovim zahtjevima dodati i druge socijalne i političke zahtjeve koje postavlja međunarodna socijalna demokratija. Krajem 1906. 6. godine osnovano Srpsko zanatlijsko udruženje sa 67 članova.. u svom razvoju imao je izvjesnih oscilacija koje su bile uslovljene i međunarodnim odnosima. jer su se radnici zadržali isključivo na svojim zahtjevima i nisu pokušali da pokret prošire na seljaštvo (mada se u gradu o tome pričalo. godine osnovano Društvo poslodavaca Bosne i Hercegovine koje je imalo zadatak da ujedini poslodavce protiv radničkih tarifno-štrajkačkih akcija. to je izazvalo uznemirenost bošnjačkih zemljoposjednika). a zatim Muslimansko zanatlijsko udruženje “Fadilet” sa 153 člana. ali da u tome nisu uspjeli. nisu uspjela ni zanatlijsko-radnička društva koja su stajala pod uticajem građanskih političkih grupacija koje su željele da radnike organiziraju na osnovama vjerske i nacionalne pripadnosti. oni su tek majskim štrajkom pokazali snagu i solidarnost na koju se ubuduće mora računati. Prirodno. Takođe. juna 1906. pa su se ujedinile da ga onemoguće. januara 1907 promijenilo ime u Hrvatsko obrničko društvo. godine i uspješno dalje radili. Zanatlijsko obrtničko društvo je 13. prvenstveno ekonomskim i političkim krizama . Zemaljsku vladu o toku štrajka u Banjaluci i konstatirao da je on prirodna posljedica zrelih uslova za pojavu radničkog pokreta. Nastojanjima vlasti pridružile su se sve crkvene institucije i građanske političke partije.

Sindikalne organizacije i broj članova u Banjaluci 1907-1912. godine. Ali. Sarajevo 1985. Neposredno poslije osnivačkog kongresa. kojima je Bosna i Hercegovina bila neposredno pogođena. 1910/11. a zatim kožarskih. Osnivačka skupština održana je 15.Građa – Priredili: Božo Madžar. koji je od početka imao klasni. . Na dnevnom redu bila su pitanja političkog položaja radničke klase. i pored toga. usvajanje programa i statuta Stranke i izbor odbora mjesne organizacije. mlinarsko-pekarskih i. Iz aktivnosti sindikalnog pokreta. avgusta 1909. 17 59 36 36 12 27 167 23 74 2 22 13 13 67 10 5 229 33 63 20 27 15 15 74 3 27 277 15 64 21 25 9 49 28 2 213 Iz tabele se vidi da je sindikalni pokret u Banjaluci imao najjače uporište u podružnicama ciglarskih i građevinskih. pekarskih Tvorničkih i nadničarskih. 6 . nkv Brijačkih Tipografskih Društvo bolničara Trgovačkih namještenika Ukupno 1907/08 16 60 55 30 28 7 80 4 230 1908/09. Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović. Skupština je usvojila Program i Statut stranke i izabrala Mjesni odbor stranke u koji su ušli: Stanko Miletić. krojačkih i drvodjeljskih. radnički pokret u Banjaluci učvrstio se kao trajno uporište socijalističkog djelovanja. kasnije. juna 1909. metalskih radnika. i 29. socijalistički karakter izrasla je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (dalje SDS BiH). u Banjaluci su izvršene pripreme za osnivanje mjesne organizacije SDS. Na kraju. kao politička partija radničke klase. tvorničkih i nadničarskih radnika. 1911/12. 1909/10.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 223 (naročito Aneksija BiH i balkanski ratovi). godine 6 Savezi radnika Drvodjeljskih Građevinskih Metalskih Kožarskih Krojačkih Mlin. Milan KuVidi opširno: Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919). 28.

da odobri. Kotarski ured izvjestio je Zemaljsku vladu. Rišner i Biserčić. Pokretači ove skupštine bili su Martin Zrelec i Tomo Besedić. a drugu 15. što nije bio slučaj ni s jednom drugom mjesnom organizacijom SDS u Bosni i Hercegovini. septembra 1909. S obzirom na to da je mjesna organizacija postavila sebi zadatak da širi socijalističke ideje u gradu i okolini. održavanje prethodne skupštine sa sljedećim dnevnim redom: Protest protiv Ustava.. Ovoj drugoj prisustvovalo je oko 150 radnika. 28. Glišo Šunkić i Martin Zrelec. Novak Radić. Protest protiv zlostavljanja radnika Josefa Langa od strane žandarmerije za vrijeme dobrljinskog štrajka koji je od zadobijenih povreda umro i demonstraciona povorka kroz grad. ruzović. Franc Rišner. januara 1910. mart. Marko Marjanović. kotarski predstojnik je o njenom osnivanju zauzeo negativan stav. raspuštena Mjesna organizacija SDS u Banjaluci.224 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. za 13. 1910. Nakon toga. Rukovodstvo Mjesne organizacije zatražilo je od Kotarskog ureda. godine. a govornici o pojedinim tačkama bili su: Miletić.. avgusta 1909. Sve ovo govori . Filip Čondić. reagirala je Zemaljska vlada. da su banjalučki radnici održali jednu skupštinu 11. Agitatori za skupštinu upozoravala su pozvane radnike da sa sobom ponesu kratke komade drveta. kako bi imali oružja u slučaju sukoba s policijom. Zrelec. Dušan Žunić. godine. Ostoja Biserčić. Tomo Milanović. 21. II. pa je njenom odlukom od 9. Protest protiv raspuštanja mjesne organizacije SDS.

To je bila opšta pojava u Bosni i Hercegovini. do 13. maja 1913. pojačan je pritisak na socijalistički radnički pokret. Hadžibegović. Sindikalne i političke organizacije djelovale su kao dva krila jednog jedinstvenog pokreta. godine.077 126 1912. jer se bez njih sužavala baza političkog djelovanja mjesnih organizacija SDS. 339-360. str. Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919. pa je fluktuacija radne snage dobila široke razmjere. tvorničko-nadničarskih i nekvalificiranih radnika.704 1911. Radnički pokret u Banjaluci. avgusta 1913. 1951.BANJALUKA NA RASKRŠÆU NOVIH SOCIJALNIH IDEJA 225 o velikom nezadovoljstvu banjalučkih radnika postupcima vlasti. 6. Podaci se odnose na stanje u februaru mjesecu navedenih godina. Nezaposlenost je stalno rasla. Zbog toga je raspuštanje sindikalnih organizacija bio težak udarac za čitav radnički pokret. Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine. 7 . godine bila je druga i činila blizu 15% članova SDS Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 2. 1. što je izazvalo znatno osipanje sindikalnog i partijskog članstva. radnika životnih namirnica. ali je uskoro izbila nova balkanska kriza. Postanak radničke klase. kao i u čitavoj Bosni i Hercegovini. 2. a njihova imovina zaplijenjena. obnovljene su u Banjaluci sljedeće sindikalne organizacije: drvodjeljskih.929 100 1919. a 1919. Posljedice svih ovih okolnosti bile su da se neke sindikalne organizacije više nisu obnovile do Prvog svjetskog rata.. Krizu je još više zaoštravalo zavođenje iznimnih mjera od 2. do Prvog svjetskog rata razvijao se u kratkotrajnim mirnim periodima.075 900 Mjesna organizacija SDS u Banjaluci bila je 1911. koji je održan sredinom 1910.445 168 1913. kada su raspuštene sve sindikalne organizacije. Broj članova Mjesne organizacije SDS u Banjaluci7 U Bosni i Hercegovini U Banjaluci 1910. a Mjesna organizacija aktivirana je tek nakon II kongresa SDS BiH. Poslije aneksione krize radnički pokret se naglo razvijao. U ofanzivu su krenuli i poslodavci koji su željeli da iskoriste teškoće i unište radnički pokret. pa i u Banjaluci. I. kožarsko-prerađivačkih radnika. Do 7. Istovremeno. Planirana skupština nije održana. Balkanski ratovi pogoršali su privredne i političke odnose. Tom II. 1. godine četvrta u Bosni i Hercegovini i činila je više od 6% ukupno politički organiziranih radnika u zemlji.

15 predavanja iz oblasti ideološkog i političkog obrazovanja radnika sa 750 slušalaca i veliki broj odborskih sjednica. godine banjalučko radništvo slavi Prvi maj. do 1914. buđenje klasne svijesti i podizanje kulturnog nivoa radničke klase. ostatka feudalizma. Osim mobilizacije radnika u vojsku. Od 1906.). Na tim manifestacijama okuplja se svake godine od 300 do 500 ljudi. njegovu ekonomsko-socijalnu borbu. Borba za demokratski ustav i sabor zasnovan na opštem pravu glasa bila je nerazdvojno vezana s borbom za politička prava građana (sloboda sastajanja i udruživanja. Njihova kritika apsolutističke vladavine. prema nepotpunim podacima.226 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. 10 javnih skupština kojim je prisustvovalo preko 4.000 ljudi. Vođeno je više tarifno-štrajkačkih akcija. . a posebno kritika rada buržoaskih političkih partija. Njegove sindikalne organizacije i mjesna organizacija bavile su se nizom pitanja koja su bila u središtu ekonomskog i političkog života u zemlji i izvan nje. do sredine 1913. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekinut je rad radničkih organizacija u Banjaluci. U tom smislu poseban značaj imala su socijalistička štampa i literatura. Mada su svjetski i unutrašnjopolitički događaji pred Prvi svjetski rat bili u središtu interesovanja čitave socijalne demokracije. predstavljala je značajan korektiv u političkom i socijalnom životu Banjaluke. Samo u toku 1911. loše komunalne politike gradskih vlasti. godine Međustrukovni odbor u Banjaluci priredio je 15 zabava. srpsko stanovništvo je odvođeno u logore i na prisilne radove na izgradnji puteva i vojnih objekata. Organizacije se obnavljaju krajem rata i u prvim mjesecima poslije njegovog završetka kada dostižu do tada neslućen broj od 900 članova. o uvođenju potpunijeg socijalnog osiguranja itd. agresivnog klerikalizma. ona nikad nije zapostavljala pitanje organiziranja proletarijata. a u zajedničkoj biblioteci imao je 115 knjiga. održavane su javne narodne i radničke skupštine protiv skupoće. Socijalistički radnički pokret u Banjaluci do Prvog svjetskog rata razvijao se kao integralni dio radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. godine Mjesna organizacija SDS održala je.. i 1912. sloboda štampe i dr. koje zbog svog klasnog egoizma zapostavljaju interese naroda. a u uslovima nepovoljne strukture radničke klase uokvirene agrarnim društvom i drugi konkretni oblici rada. Samo od sredine 1911.

Mrka Ada. godine javlja kao trgovište i katastarska opština s 13 seoskih opština i 34 sela. godine tačno je precizirano koja naFerdinand Hauptmann. Riječani i Vranjak. kao ni o držanju srpskog i hrvatskog stanovništva ovog kraja. str. Tek nakon nove mobilizacije austrougarskih četa počinje drugo osvajanje Posavine uporedo iz Doboja i Šamca koje se završava krajem septembra izbijanjem na Drinu i zaposjedanjem Zvornika. i 5. ali za sada ne raspolažemo detaljnim podacima o tome. sa ukupno 25 sela. opština i politička ispostava u gradačačkom srezu. septembra vodile teške borbe. U prvom austrougarskom popisu stanovništva 1879. Uvođenjem nove administrativno-upravne podjele. gdje su od 15. Miloševac. pa se u popisu stanovništva 1885. jula 1880. U okviru modričke političke ispostave tada se nalazilo više seoskih opština: Babešnica. “Napredovanje uz borbe iz Šamca do Gračanice (4. počevši od sukoba kod Maglaja (3. VIII) i Tuzle (9/10. avgusta do 5/6.”1 Pošto se Modriča nalazila na području najtežih borbi. Dobrinja. Garevac. 1983. 7-9. pod komandom generala Filipovića. godine Modriča je upisana kao trgovište. VIII) bilo je ugroženo ustankom u Gračanici. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwicklung. P rodiranje glavne kolone austrougarske vojske (VII divizije) od Broda i Šamca prema Sarajevu. 1. koji je pripadao donjotuzlanskom okrugu. u Modriči je ukinuta politička ispostava. Tek u popisu stanovništva 1895.MODRIČA 1878-1918. 1 . tako da su se austrougarske čete morale povući u Doboj. pratile su teške borbe u dolini Bosne. VIII 1878). Kladari. što je bilo samo uvod u bitke u kojima su najteže stradali bosanska Posavina i kraj oko Doboja (područje opercije XX divizije). godine. sigurno je da se bošnjačko stanovništvo uključilo u otpor okupaciji. Die Osterreischisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Herzegovina 1878-1918. Graz.

228 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 324. Priraštaj stanovništva u Modriči 1879-1910. godine Modriča dobija status gradske opštine. Izvjesna odstupanja izazvana su specifičnim razvojem ovoga mjesta nakon okupacije. Lug. Gaj. Latini. Srpska Varoš. za razliku od bliže okoline. 2729 551 2462 572 1910. oružnička postaja i vojna pošta – telegrafska i telefonska.. +577 = 23. gdje su sela bila vjerski i nacionalno kompaktna. Oteža. Kretanja u strukturi stanovništva nije moguće precizno pratiti. do 1910. doseljavanja i iseljavanja. Stanovništvo Modriče bilo je vjerski i nacionalno izmiješano. Šić i Turska Varoš. tako da su sva poređenja nesigurna. a mnogi autori prvi popis koji je obavljen godinu dana nakon okupacije smatraju manjkavim i gotovo neupotrebljivim. te Gaj. 1885. upisan u Modriču i Tarevce. *** Demografska kretanja stanovništva u Modriči bila su slična globalnim kretanjima u Bosni i Hercegovini. uvrštena je u 66 gradskih opština Bosne i Hercegovine. aprila 1895. . što znači da i pored svih nepreciznosti odražava trenutno stanje. jer su austrougarski popisi stanovništva obavljeni po različitim popisnim principima. godine Godina Broj stanovnika Broj kuća 1985 427 1879. U njoj je bio namješten opštinski bilježnik kao predstavnik vlasti. Stara Čaršija. mi smo ga ovdje uzeli u obzir.. Pošto je ovaj popis iz 1879. str. selja obuhvata Modriča: Ciganluk. godine najbliži osmanskom periodu. Katane.95% Ukupni broj stanovnika u Modriči bio je promjenljiv i uglavnom je zavisio od teritorijalnog obima prilikom popisa. U ovom popisu sporna su dva sela.43% +145 = 33. broj stanovnika se uvećao za 577 ili 2 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. Od 1879. prirodnog priraštaja. Modriča više nije trgovište nego grad. odnosno. Priraštaj 1879-1910. i to Oteža koja je upisana i u Modriču i u Dobrinju. 2264 487 1895.2 Novom organizacijom gradskih opština 1897.

37 4. Sarajevo. 229 23. Više svjetla u kretanje stanovništva unosi pregled po konfesijama.MODRIÈA 1878-1918.01% godišnje i 1895-1910.78% godišnjeg prirasta. što je iznosilo 0. 1910.31 1895. Muslimani 1.62%. 1958. stanovništvo se povećalo za 20% ili 2.25 1879. Filipović. 1895. naročito poslije Aneksije 1908. Godina popisa 1879.88% Katolici 79 112 255 190 + 111= 139. godine.71 0. što se odrazilo i u činjenici da je ona 1879.3 godišnje.24% Jevreji 5 7 9 9 + 4 = 80% Konfesionalna struktura stanovništva Modriče izražena u procentima Konfesija Muslimani Pravoslavni Katolici Jevreji 72. ± 1879 – 1910. s obzirom na to da su pojedine vjerske grupacije imale nejednak demografski rast. a 1910. koji je u dva navrata objavio monografije o ovom mjestu: Modriča.63% Pravoslavni 468 529 552 477 + 9 = 1.4%.3 Tada se iz Modriče iselilo oko 30 Za proučavanje stanovništva u Modriči veliku zaslugu ima Milenko S.33 1910.786 + 353 = 24.55 19.37 7. Vjerska struktura stanovništva u Modriči 1879. uticalo je iseljavanje u Tursku.616 1.37 Na demografska kretanja muslimanskog stanovništva. godine na 30 mjestu u Bosni i Hercegovini. 1910.23 9.19 23. broj stanovnika je opao za 258 ili za 9. 72. priraštaj iznosi 14.05% ili 2.98 0. 70.10 20. Priraštaj u Modriči bio je za oko 41% niži od prosječnog prirasta gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (64%).34 0.433 1. 1885.38 23. koje je u cijelom ovom periodu bilo najbrojnije u Modriči. što godišnje čini manjak od 0.4%. 71.58 3. 3 . godine po broju stanovnika bila na 28.913 1. 1895. Skoplje 1932. 1885. i Modriča nekad i sad. Nešto vjernija statistička slika dobija se ako se uporede pojedini popisi: 1879-1885. 1885. 1885-1895.94 0.

83 iz ugarske i 2 iz drugih država.78%. godine. Filipović. godine. U cijelom austrougarskom periodu u Modriču se naselilo ukupno 9 rodova s 13 porodica. Useljavanje stranaca bilo je najviše uslovljeno osnivanjem poljoprivredne stanice u Modriči.63%. 54.49%. U narednom 15-godišnjem razdoblju broj katolika je opao za 65 lica ili za 25.4 Demografsko nazadovanje pravoslavnog stanovništva bilo je očigledno. Golubovići. jer su neki sasvim iselili (Vejzovići... M. Avdići i Rustembegovići).230 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine. broj katolika se povećao za 176 lica ili 222. pokazuje demografsko nazadovanje za 127 lica ili 6. do 1918.88% više nego 1879. S. S. U narednom popisu. godine. porodica. Filipović. Prvi podaci o broju stranih doseljenika u Modriču zabilježeni su u popisu stanovništva 1885. bilo samo 9 lica ili 1.5 Katoličko stanovništvo bilježilo je najveći rast 1879-1895. U tom razdoblju. Tada je u Modriči bilo upisano 17 doseljenika iz Austro-Ugarske. str. str. 57. Modriča nekad i sad. Opadanje broja pravoslavnog stanovništva naročito se pokazuje u razdoblju 18951910. nije se mogao nadoknaditi manjak koji je nastao iseljavanjem nakon Aneksije 1908. Modriča nekad i sad. 69. *** Prvi precizniji podaci o socijalnoj strukturi stanovništva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine dati su u popisu stanovništva iz 1885. godine u Modriču se iz okolnih sela i susjednih varoši uselilo svega 5 pravoslavnih rodova sa 6 domaćinstava. 49. kada se iselilo 75 lica ili 13. dok je prirodni priraštaj izostao. godine u Modriču uselilo 18 rodova s 35 domaćinstava. tako da se u razdoblju 18951910. 60-61. Samim tim značajno se izmijenio sastav muslimanskih rodova u Modriči. . broj stranih doseljenika se znatno uvećao i tada ih je bilo 92 i to 7 iz austrijske polovice Monarhije. pošto je 1910. go4 5 Vidi opširnije: M. što se objašnjava odlaskom stranih doseljenika koji su radili na poljoprivrednoj stanici. godine. koje su vodile porijeklo iz drugih krajeva Bosne i iz prečanskih mjesta. a drugi doselili. U razdoblju od 1878-1918. Bez obzira na to što se u razdoblju od 1878. Hadžići. iz 1895.58%. uglavnom iz susjednih sela i obližnjih varoši.

543 članova domaćinstva.15%.55) 119 (16.MODRIÈA 1878-1918. tako da nije moguće utvrditi pojedine socijalne skupine.07%.50%). str.57%) i zanatlije i trgovci 119 (16.63) 1. a sve drugo je upisano u skupnu rubriku. U popisu od 1895. izdržavanih 68. koja su izdržavala 1. 231 dine.93%. U socijalnoj strukturi Modriče 1885. dok na sva druga zanimanja otpada 46 lica ili 5. Od poljoprivrede kao glavnog izvora egzistencije živjelo je 360 privredno aktivnih lica ili 49.50) 206 (28. (Ovdje su popisani samo muškarci koji privređuju u pojedinom zanimanju.62%.543 Iz ovog pregleda vidi se da je 1885. što u procentima iznosi: aktivnih 31. niti ih uporediti s prethodnim popisom.6 Tada je socijalna struktura privredno aktivnih muških lica izgledala ovako: Od ukupno 721 lica bilo je: Opštinskih činovnika Učitelja Sveštenika Aga i begova Slobodnih seljaka Kmetova Posjednika kuća i rente Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika. godine dominatne su tri socijalne skupine: slobodni seljaci 350 (48. nadničara. .38%.54) 1 (0.14) 4 (0. pomoćni radnici. godine u Modriči bilo 721 privredno aktivno lice.57) 19 (2. godine.54%). godine data je samo struktura agrarnog stanovništva. 144-145. sluga Ostalih muških stanovnika preko 16 godina starosti Žena i djece 1 (0.85%. nadničari i sluge 206 (28. što ukupno iznosi 675 privredno aktivnih lica ili 93. u Modriči je bilo: 6 Ortschafts und Bevolkerungs Statistik 1885.41) 9 (1.25) 350 (48. a od svih drugih zanimanja 361 ili 50.14) 9 (1.25) 3 (0. Prema popisu iz 1895. tako da ovo ne pruža sasvim tačnu sliku privredno aktivnih lica).

01%.121 1..00% 38.605 857 Postotak od ukupnog stanovništva 2.. u Modriči je došlo do znatnih pomjeranja u socijalnoj strukturi stanovništva u korist agrarnih skupina.14% 0.294 Svega 54 197 939 18 397 1. oko polovine modričkog stanovništva živjelo . Sve do 1895.232 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. što ne pokazuje bitna odstupanja u globalnoj socijalnoj podjeli iz 1885.387 1. Prema popisu stanovništva 1910. a od drugih zanimanja 1.333 Dakle.12% 65. od ukupno 2.387 lica ili 50.81% U toku 15-godišnjeg perioda (1895-1910).720 lica od poljoprivrede je živjelo 1. socijalna struktura u Modriči izgledala je ovako: Socijalna grupacija Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ukupno popljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Domaćin 10 37 161 2 101 311 Rodbine 44 160 778 16 296 1.73% 16. Socijalna skupina Zemljoposjednici Slobodni seljaci Kmetovi Domaćina 196 54 2 Rodbine 288 765 12 56 Ukupno 342 961 16 70 Ostalo poljoprivredno stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno poljoprivredno stanovništvo 266 14 1. ali su očite izvjesne promjene unutar sloja agrarnog stanovništva zemljoposjednika i slobodnih seljaka.19% 8.19% 34. godine. godine.333 ili 49. godine.99%.

47 10 161 101 2 37 Zemljoposjednici Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi 350 1 196 14 2 Ostalo poljoprivredno stanovništvo - Iz navedenih podataka jasno se vidi da se u Modriči od 1885. 54 1910. njihov broj smanjio za 7 domaćinstava. 9 1895. godine za četiri puta. najveće promjene dogodile . 233 je od agrara. druga polovina od zanimanja izvan agrarne privrede. Ovaj proces doseljavanja i umnožavanja zemljoposjedničkih domaćinstava u grad nije nikakva osobenost Modriče.MODRIÈA 1878-1918. Socijalna skupina zemljoposjednika uvećala se 1885-1895. Ipak. da bi se do 1910. godine. usljed iseljavanja bošnjačkih porodica u Osmansko carstvo. godine odvijala intenzivna ekonomsko-socijalna diferencijacija. Unutar agrarne skupine dogodile su se sljedeće promjene: Socijalna skupina 1985. nego naglašena pojava i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima u ovom razdoblju. do 1910. koja je posebno zahvatila skupine zemljoposjednika i slobodnih seljaka.

Ove skupine činile su 40. u Modriču se doselio izvjestan broj zanatlija i trgovaca sa strane. osnovana je u Modriči poljoprivredna stanica.85%. koja 1910. na kojoj se zaposlio izvjestan broj ljudi koji su bili većinom doseljenici iz drugih zemalja Austro-Ugarske. ono je opalo s 1. Svako treće domaćinstvo u Modriči koje je živjelo od agrara spadalo je u socijalnu skupinu bezemljaša.03% svih zaposlenih izvan poljoprivrede. Globalni podaci pokazuju da se nakon 1895. do 1910. Treća socijalna skupina koja se u ovom periodu formirala i izbila na drugo mjesto – ostalo poljoprivredno stanovništvo – predstavljala je sloj bezemljaša. godine.57% svih zaposlenih). do 1910.50% svih zaposlenih. godine neagrarne skupine modričkog stanovništva brzo smanjuju. To znači da je od 1885. a zatim trgovci i zanatlije kojih je bilo 119 ili 16. najbrojniju socijalnu skupinu unutar gradske privrede činili su pomoćni radnici. i u prvoj deceniji 20. odnosno. godine.70%). . godine u Modriči 67% slobodnih seljaka prešlo u druge socijalne skupine ili se iselilo.07% svih privredno aktivnih lica u Modriči ili 90. Iz ovih kretanja jasno se vidi da je Modriča krajem 19. čine 32. do 1895. Takva sudbina zadesila je i neka druga naselja u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. Godinu dana nakon ovog popisa (1886). što je neminovno vodilo slabljenju socijalnih skupina unutar gradske privrede. broj domaćinstava slobodnih seljaka umanjio se za 154 ili 44%. Očigledno je da useljavanje u Modriču nije nadomještalo iseljena i izumrla domaćinstva. bitno su uticali na ovakva privredna i socijalna kretanja njenog stanovništva. u nešto blažem tempu i bilježio dalje opadanje ove socijalne skupine za 35 domaćinstava ili 17. tako da se ona mora pratiti mimo službenih popisa stanovništva. stoljeća bila zahvaćena nazadovanjem gradske privrede.234 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Socijalna struktura modričkog stanovništva koje je osiguravalo egzistenciju izvan agrarnog sektora nije detaljnije praćena nakon 1885.. Od 1895. koju su ranije činili relativno razvijena trgovina i zanatstvo. sloj osiromašenih bivših kmetova ili slobodnih seljaka. da bi se taj proces nastavio do 1910. a posebno izgradnja željezničkog saobraćaja koji je zaobišao Modriču. koja nisu uspjela da se aktivnije uključe u nove privredne tokove. Osim ovih.333 na 857 ili za 476 lica (35. nadničari i sluge (206 aktivnih lica ili 28. pa se pouzdano može tvrditi da je socijalna diferencijacija u Modriči išla u pravcu osiromašenja brojnih domaćinstava. Okupacija zemlje od strane Austro-Ugarske. Od 1885. su se u skupini slobodnih seljaka. Prema popisu stanovništva iz 1895.47% agrarnih domaćinstava Modriče. godine.

1912. ± 1895 – 1910. To se nije odnosilo samo na onaj dio gradskog stanovništva koje se u statistikama vodi kao poljoprivredno. perad i pčele. str. Sarajevo. godine dogodilo onim varošicama i gradovima koje su zaobišle željeznički saobraćaj i industrijalizaciju. zbog čega poljoprivreda dobija dominantno mjesto u privrednom životu. .396 15 100 + 6 +54 (36 pomoćnih. zanatlije i nadničare jer su svi.7 .MODRIÈA 1878-1918.201 . 142 1. mala varoš bosanske Posavine iz čije se glavne ulice izlazilo u njive i voćnjake.001 84 20 156 1. 235 *** Privredni razvoj Modriče za vrijeme austrougarske vladavine nije se bitno razlikovao od mnogih gradskih opština u Bosni i Hercegovini u kojima je većina stanovništva svoju egzistenciju nalazila u poljoprivrednoj proizvodnji.280 (16. i 1910. godine7 Broj vlasnika Konji Goveda Ovce Koze Svinje Ukupno 1895.31 . važne prihode donosilo je voćarstvo. nego i za svo ostalo – trgovce.50 + 16 .26%) Broj pčelara Broj košnica 7 135 1. Sarajevo.. posebno uzgoj šljiva. pa su u novim uslovima nastavljali da žive od tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja nazaduje. To se poslije 1878. str.70%) Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od 1895. 64 pletenih) . a mnoga domaćinstva držala su stoku. I Modriča. gubila je svoj raniji trgovačko-zanatlijski značaj i sve više zavisila od poljoprivredne proizvodnje. nalazili značajne dopunske izvore prihoda u poljoprivredi. Osim obrade zemlje (proizvodnja žitarica i povrća). Broj stoke u gradskoj opštini Modriča 1895. Rezultati popisa stoke u Bosni i Hercegovini od godine 1910. 184-185. godine agrarna privreda zapošljavala i izdržavala blizu dvije trećine modričkog stanovništva. osim rijetkih izuzetaka.209 134 4 187 1. Otuda je 1910. 75 (20.676 9 46 372 297 1910. 1896. 43.

120 komada. kokoši 1. a srazmjerno njegovoj ulozi i stočarstvu je trebalo posvetiti odgovarajuću pažnju. pekara. godine. 115-117. U Modriči je 1910. formirani su pašnjaci na površini od 6. što ukupno iznosi 2. godine upisan i sljedeći broj peradi: gusaka 54. godine.65. telad i perad. Izvještaji o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. Po jednom stanovniku opštine bilo je 1895. poljoprivredna škola i poljoprivredni savjetnik za cijelu bosansku Posavinu. s arondiranom površinom od oko 330 ha. *** Poljoprivredna stanica u Modriči osnovana je 1886.56.15 grla. str. godine 0. Opadanje broja vlasnika i broja grla stoke u gradskoj opštini bilo je u skladu sa ekonomsko-socijalnom diferencijacijom koja se odvijala u ovom razdoblju. pataka 117. Po jednom vlasniku bilo je 1895. Kao ogledno dobro imala je zadatak da primjenjuje savremene agrotehničke mjere i tekovine nauke. što čini neznatno povećanje od 0. Stanične zgrade bile su podignute oko prostranog dvorišta i sačinjavale su ih: stambene zgrade za upravnika.7 ha. Poljoprivredna stanica bila je podignuta u modričkom polju.9 ha. s tim što je primjena modernih tehničkih sredstava morala biti primjerena ekonomskim mogućnostima posavskih seljaka. godine 4. godine 0.. dok su 1910.236 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Zbog toga su na stanici uvedene u proizvodnju samo one mašine i alatke koje je mogao kupiti i koristiti prosječan poljoprivrednik.896 i pura 53. ambar za žito. 8 . štale za rasplodnu i tegleću stoku. godine. godine vrtovi prePoglavlje o poljoprivrednoj stanici u Modriči napisano je na osnovu slijedećih izvora: Die Landwirtschaft in Bosnien und der Herzegovina. gumno.5 ha na 7. Tada se površina stanične zemlje povećala za 3. do 1910.8 sa zadatkom da djeluje kao ogledno dobro.. godine u Modriči smanjio i broj vlasnika stoke i broj grla. godine 4. S obzirom na to da je stanica smještena u bosanskohercegovačkoj žitnici – Posavini – njen najvažniji zadatak bio je da se bavi racionalnom obradom zemlje. Iz gornje tabele vidi se da se od 1895. a 1910. a neproduktivno zemljište smanjeno je sa 9. 103-107 i str. a 1910.50 grla. Površina stanične zemlje i njena namjenska struktura ostale su nepromijenjene sve do 1908.61 grlo. stručno osoblje i učenike. kovačnica i vešarnica.5 ha. tri sušare za kukuruz. do 1911.

raspolagala je izvjesnim brojem priplodne i radne stoke. osnovana je kao samostlno preduzeće na čijem čelu se nalazio teorijski i praktično obrazovan poljoprivredni stručnjak. 9 . Vajda Carl. kukuruz. Politička vlast u čijoj se oblasti nalazila stanica nije imala nikakve ingerencije u stručnom vođenju stanice. Starkowki Anton i Babić Stevan. između kojih su vodili široki putevi. 1909-1918. šećerna repa i krmno bilje (crvena djetelina. vrhovno vodstvo poljoprivrednih stanica u stručnom i administrativnom pogledu pripadalo je Poljoprivrednom birou administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. 237 tvoreni u livade (1. Sieber Vilhelm. zob. s obzirom na funkciju i zadatke. Ona je imala samo pravo nadzora nad raspolaganjem i čuvanjem erarnog (državnog) imetka. posebno na prostoru između Bosne. a za vlastite potrebe uzgajan je i izvjestan broj peradi.MODRIÈA 1878-1918. sjemena i provođenja drugih mjera koje vodi stanica.). Stoka nije tovljena u te svrhe. Save i Drine. Pošto je na cijelom području Posavine bilo rašireno goveče koje je bliski srodnik ugarskog stepskog govečeta. Stanica je držala svinje berkširske rase. Od osnivanja poljoprivredne stanice u Modriči do 1918. Poljoprivredna stanica u Modriči. Poljoprivredna stanica u Modriči. stanica je nastojala da upravo uvozom iz Mađarske poboljša domaću pasminu goveda. 1907. a ostatak mlijeka je prodavan ili pretvaran u kajmak i puter. Osnovno produktivno zemljište bile su njive i od početka do kraja ovog perioda njihova površina se kretala od 317 do 319 ha. Stoger Edmund. godine stručnim i administrativnim poslovima stanice rukovodili su stranci: Vybiral Anton. 1904. kao i tri ostale u Bosni i Hercegovini. izdijeljena je na površine od po 10 ha. a na rubovima je bilo zasađeno voće.90 ha). Za obradu stanične zemlje korišteno je 5 do 7 pari konja i oko 20 pari volova. Bosnischer Bote-Bosanski glasnik (adresar) za godine: 1900. Na njivama je uzgajana pšenica. Lokalne vlasti i sreski uredi u čitavom regionu bili su dužni da veoma aktivno sarađuju sa stanicom u provođenju svih akcija oko raspodjele rasplodne stoke. koje je nadziralo i vodilo sve druge poljoprivredne poslove. Novak Slavoj. Kral Fridrich von Dobra Voda. Melchar Ladislaus. stočna repa i dr. Pošto je stanična zemlja bila dobro arondirana. Proizvodnja mesa i mlijeka nije imala većeg značaja za ekonomiju stanice.9 Ipak.

Svaki učenik prilikom dolaska u poljoprivrednu stanicu dobijao je jedno novo odijelo. Sve što je preduzimano trebalo je da posluži glavnom cilju – da se seljaku ponudi primjer koji će ga pokrenuti i podsticati na racionalno privređivanje. Pažljivo odabrani učenici imali su radne zadatke. Vlasnici oglednih imanja obavezivali su se ugovorom da će svoje imanje urediti i voditi tri godine prema uputstvima rukovodioca stanice. Nakon tri godine. te da ulaganja ne budu nedostižna za normalno seosko domaćinstvo.. uglavnom. ili prema želji učenika. kao i ostali radnici na stanici. . a jedno je morao donijeti od kuće. koja se sastojala od stručnih predmeta i obuke u čitanju. Poseban zadatak poljoprivredne stanice u Modriči bio je da djeluje kao poljoprivredna škola. Zbog toga je svaki učenik imao obavezu da prođe sve grane poljoprivrednih poslova i na kraju stekne kompletno znanje o ukupnom radu na stanici. kako bi neposredno uticala na racionalniju obradu zemlje i uzgoj stoke. Kao odšteta za to davana je jednokratna subvencija u investicione svrhe i bolji prihodi imanja. koji će nakon napuštanja stanice stečena znanja i vještine primijeniti na vlastitom imanju. s ciljem da praktičnom obukom mladih ljudi sa sela obrazuje dobre poljoprivrednike. ili 1 grlo rasplodne stoke. pisanju i računanju. a na drugoj i trećoj godini isplaćivan im je još dodatak od 6 kruna mjesečno.. To su trebali biti sinovi slobodnih seljaka i kmetova. U tim poslovima vodili su ih poljoprivredni stručnjaci i iskusni “majstori u poljoprivrednim poslovima”.238 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. održavana je i teorijska nastava. Stan im je bio osiguran na stanici. Najbolji učenici dobijali su premiju u vrijednosti jednog kompletnog gvozdenog pluga. Broj učenika u poljoprivrednoj stanici Modriča bio je ograničen na 30 omladinaca između 16 i 20 godina starosti. Sve što su radili imalo je da posluži racionalnijoj poljoprivrednoj proizvodnji primjerenoj širokim slojevima seoskog stanovništva. na prvoj godini. Oni su na stanici ostajali tri godine. Prilikom izbora oglednih imanja vodilo se računa da ona budu prosječna i tipična za cijeli kraj. veša i posteljine išla je na račun stanice. Osim praktične. Briga oko odjeće. Za svoj rad učenici su bili plaćeni po jednu krunu dnevno. učenici su polagali praktični i teorijski ispit i dobijali svjedočanstvo. Zbog toga su sredstva za ogledna imanja iz zemaljskih sredstava bila ograničena na 100-150 guldena (200-300 kruna) za jedno imanje. obuće. Poljoprivredna stanica u Modriči imala je obavezu da osnuje 3-5 oglednih seoskih imanja. odgovarajuću količinu probranog sjemena. a isto tako i hrana koju su plaćali 25 krajcara od svoje nadnice. Ovaj novac trošen je.

Uvođenje niza korisnih novina pozitivno se odrazilo na produktivnost. bio je obavezan da ga vrati od prve ljetine. Povećana proizvodnja nije bila rezultat znatnijeg povećanja obradivih površina. Njen učinak mora se posmatrati i kroz prizmu nekoliko ograničavajućih faktora. djelimično. proizvodnja žitarica u Bosni i Hercegovini od 1882. . te pripremanju i smještaju stočne hrane. rasadnici. to nije bila zasluga samo poljoprivrednih stanica. do 1914. ukoliko on sam nije prihvatao novine. kotarske pripomoćne zadruge. Sve ostalo. naročito sjetvu i žetvu. Sve ove poslove.MODRIÈA 1878-1918. djeteline i repe. Bez obzira na to što je država sa svoje strane i iz vlastitog interesa imala dobre namjere i vršila izvjesna ulaganja u modernizaciju poljoprivrede. poljoprivredne sprave i alat. Poljoprivredna stanica u Modriči bila je promotor racionalne obrade zemlje i uvođenja boljih pasmina stoke. Poklanjana je posebna pažnja ispravnom gajenju stoke. Ipak. kao što su kmetski odnosi i nezainteresiranost kmeta za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. morao je da obavi vlasnik imanja raspoloživom radnom snagom. Međutim. sjeme i rasplodnu stoku vlasnik oglednog imanja kupovao je pod istim uslovima kao i drugi poljoprivrednici. njegove konzervativnosti i kmetske nezainteresiranosti ostvarili veći rezultati. Na zemlji su bili stvoreni takvi pravni odnosi da ni aga. stanice i zaklade za bikove i slično. 239 na adaptaciju i poboljšanje privrednih objekata. jer je povećanim ulaganjem i naprezanjem povećavao prihode age i države na vlastiti račun. finansijska sredstva nisu bila dovoljna da bi se u uslovima neznatne ekonomske snage seljaštva. Ako je vlasnik oglednog imanja dobio sjeme od stanice. prema uputama stanice. kao što su putujući poljoprivredni učitelji. godine imali dalekosežan značaj ne samo za Modriču i njenu okolinu. bez obzira na sve navedene teškoće. primjene novih agrotehničkih mjera. ni država nisu mogli prisiliti kmeta na bolju i racionalniju obradu zemlje. Od posebne važnosti za racionalno privređivanje bilo je da se seljak privikne na stalan rad i da sve poljoprivredne poslove. Velika tekovina bila je primjena đubriva i prelazak s tropoljnog sistema na plodored. Mada se u ovom trenutku ne raspolaže svim detaljnim podacima o ukupnom učinku poljoprivredne stanice u Modriči. obavlja blagovremeno. već i drugih institucija. godine povećala se za 224%. Na oglednim imanjima bilo je obavezno gajenje krmnog bilja. nego. nego i za cijelu bosansku Posavinu. a isto tako voća i povrća. na osnovu navedenih podataka može se zaključiti da su njeno osnivanje i rad do 1918.

a najveći broj – 23 firme – dostignut je 1918. Zahvaljujući dobroj tradiciji i opštoj konjukturi u prvim godinama okupacije. koji je stupio na snagu 1. 1884. 1904. Kada su se uslovi u zemlji normalizirali i počeli djelovati novi tržišni odnosi. u Modriči su se počele osjećati posljedice prilagođavanja novim uslovima. Prema Trgovačkom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. jer su se obje ove grane gradske privrede morale prilagođavati novim uslovima. moderniji zanati većih tehničkih i tehnoloških zahtjeva. U Modriči je postojalo više trgovina. novembra 1883. za godine: 1900. godine u Modriči je obavezu sudskog protokoliranja imala svaka trgovačka radnja u Modriči koja je godišnje ostvarivala najmanje 400 kruna čistog prihoda... modrička trgovina i zanatstvo su se još uvijek dobro držali. 1879. pa stagniraju i propadaju. godine. ali sve nisu podlijegale obavezi protokoliranja. godine 11. Trgovci su morali tražiti nove poslovne veze i odnose. 1912. godine 17. trpjeli konkurenciju jeftinije industrijske robe iz Monarhije. Krekić 2. Modriča je ostala izvan neposrednog željezničkog saobraćaja. Braća Nikolić 10 Godina protokol. a na njihova mjesta postepeno dolaze drugi iz redova domaćih ljudi ili doseljenika. Stare zanate potiskuju novi. 1909-1918. . Spisak trgovaca u Modriči sačinjen je na osnovu originalnog spiska sudskih protokoliranih trgovina od 1883-1886: Verzeichiss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina Models gerichlich zusammengestelt auf Grund der gerichtichen Handelsregister. Protokolirane trgovačke radnje u Modriči od 1884.240 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1886. a uključivanje Bosne i Hercegovine u austrougarsko carinsko područje. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. Do kada radi 1910. a zanatlije su. Sarajevo. 1884. 1907. godine 15 trgovina. I jedni i drugi morali su se prilagođavati novom ukusu i navikama. Braća J. ograničene jakom esnafskom tradicijom. godine10 Naziv firme 1. Na osnovu tog zakona protokolisano je: 1884. 1906. pokrenulo je tradicionalno bliske poslovne veze modričkih trgovaca i zanatlija s Beogradom i drugim srbijanskim gradovima. *** Razvoj trgovine i zanatstva u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije tekao uvijek ravnomjerno i uzlaznom linijom. do 1918. godine. Pojedini trgovci i zanatlije se ne snalaze u novim uslovima.

Jefto Janković 8. 1918. 1918. 1884. Mitar Stojanović 9. 1884. 1895. 1910. 1884. 20. Đonlagić Ago 31. Đorđo Pere Mitrovića. obnovljena – 1918 Od 1916. 1884. 1918 7. 1898. 1918. radi do 1912. Pero Mitrović 13. Karabegović Dautbeg 23. 1890. Od 1906. Patković Jovo 19. 1913. 1918. 1884. Hadži-Husejin Kovačević 15. 1891. Dimšo Marković 11.MODRIÈA 1878-1918. Od 1913. 1884. 1884. 1918. Uključuju se Alija i Omer i radi do 1912. Jovica Maksimović 16. 1918. Petrović Niko 22. 1913. Matić Niko 17. Aleksić i Nikolić 28. 1911. Nikolić Pero i sin 18. 1918. 1905. 241 3. Pelesić Zaim 21. Ganibegović Mehmed i brat 30. 1918. Braća Odžaković 5. Posluje do 1905. Janković Janča sinovi. 1884. 1910. Mitrović braća 24. 1910. 1884. Joka do 1918. Blagojević Jovo 32. Od 1890. Niko Mihajlović 10. 25. 1908. 1885. Mitrović Risto i Svetozar radi do 1918. Marković Milan M. Nikolić Niko (Pačulji) i sin 29. 1884. 1884. 1912. do 1918 Od 1906. 1906. 1908. 1918. Lončarević Ilija . Risto i Stevo Marković 4. 1900. 1918. i sin 1918. 1902. 1911. 1884. Braća Popović 6. 1918. Majer Lövi 1884. 1918. Mehmed Alijagić 12. Koljić Ilija 26. Pejić Marko Od 1906. Jančo Janković 14. Nikolić Simo (Pačulji) 27. 1896.

kalajdžijski. Podaci jasno pokazuju da su modričku trgovinu za vrijeme austrougarske vladavine držali srpski trgovci. abadžijski. 2 hrvatske i 1 jevrejska. zabilježeno je 1903. kovački. godine). pekarski.. Na osnovu spiska skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Modriči. a samo su dva bila specijalizirana za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. terzijski. do 1918. godine da postoji gostionica s prenoćištem za 3-4 putnika. što znači da se esnafska tradicija održala na osnovi slobodnog potčinjavanja zanatlija. 1918. Gotovo svi trgovci bavili su se trgovinom mješovitom robom. Kao gostioničar spominje se 1915. Prema broju protokoliranih firmi. a do 1918. od 23 protokolirane firme bilo je 16 srpskih. kolarski. Na kraju austrougarske vladavine. . Sve do 90-tih godina 19. 33. čiji je vlasnik bila Mileva Trifunović. dok su u toku rata osnovane samo dvije nove trgovine. J. a 1917. godine. 4 bošnjačke. Alijagić Omeraga 1913. izumiranjem porodica i lošim poslovanjem. Ugostiteljstvo u Modriči nije bilo razvijeno za vrijeme austrougarske uprave. Od 1884. Od 15 trgovina protokoliranih 1884. berberski. cipelarski. Katarina Jovanović registrirala je gostionicu s prenoćištem za 2 putnika. godine. ćurčijski i dr. a njih je u ovom razdoblju bilo 13. Malo je konkretnih podataka o razvoju zanata u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine. 2 bošnjačke i 1 jevrejska. 36.242 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine i to u godinama 1910. Marković M. Osim relativno brojnih tradicionalnih kafana i mehana. 1918. 1917. godine 4. esnafske majstore. krajem 19. Zečić Hakija 34. opančarski. Patković A. i 1913. 1915. neophodni za podmirenje potreba varoškog i seoskog stanovništva: mesarski. 1911. oko četiri decenije nakon ukidanja esnafa (1851. do kraja vijeka održalo se osam. 1918. Sigurno je da su u njoj bili zastupljeni razni zanati. 1918. može se objasniti iseljavanjem. Prestanak rada pojedinih trgovina. 1918. 1914. modrička trgovina počinje da oživljava tek nakon Aneksije 1908. stoljeća modričke zanatlije imali su svoje ustabaše.. jer je od 15 trgovina bilo 12 srpskih. Simo 35. godine u Modriči je sudski protokolirano ukupno 36 trgovačkih firmi. godine Jovo Janković.

21. 12. 20. 3. Fond Srpska pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. može se približno rekonstruirati broj i vrsta zanata kojima se bavilo srpsko stanovništvo u Modriči. 14. 5. 25. 6. 9. 15. 2. 4. . 28. 13. Spisak skupštinara srpsko-pravoslavne crkvene opštine Modriča. 29. 10. 30. 27. 24. 23. 7. stoljeća. 26. 11 Savo Lazić Spasoje Božić Jovo Stjepić Risto Jovičić Todor Mikičić Simo Mikičić Kosta Kostić Niko Krekić Stavro Krekić Božo Milivojević Cvijan Stanišić Blagoje Marić Niko Jovanović Niko Mitrović Tuno Tanacković Miroslav Đurić Siniša Lulić Nikolić Mihajlo Mikičić Pero Božić Mihajlo Blagojević Marko Miličević Dušan Popović Simo Stokić Đorđe Josipović Krsto Petrović Cvijan Radovanović Ilija Ilić Cvijan Stojanović Stojan Jovanović Jakov Stojanović Abadžija Pekar Opančar Mehandžija Kočijaš Abadžija Opančar Abadžija Terzija Pekar Abadžija Kafedžija Mehandžija Abadžija Pekar Pekar Abadžija Opančar Opančar Opančar Pekar Cipelar Kočijaš Kafedžija Pekar i puškar Kafedžija Akindžija Terzija Pekar Opančar Regionalni arhiv Doboj. 243 i početkom 20. 22. 18. 16.MODRIÈA 1878-1918. 19. 11.11 Ime i prezime Zanimanje 1. 17. 8.

31. terzije 3. Modrički trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu na lokalnom tržištu. 32. a od 1906. kolar i lončar.244 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Na vašarima se vršila razmjena dobara. uz to. S. Za njih su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i čeljad svih uzrasta. 33. Godišnji vašari nisu imali samo ekonomski. 37. Nestale su ćurčije. U Modriči je godišnji vašar ustanovljen 1896.. godine vašar je održavan i 21. novembra. 38. Među njima nema kovača. mesara. juna sve do 1900. 35. septembar. str. održao se samo jedan puškar koji je. terzije su potisnute od strane abadžija. Značajan vid razmjene dobara između sela i grada. abadžije 7. Roba je prenošena tovarnim konjima i otpremana na udaljenija tržišta. godine i održavao se 13. brijača i slično. 39. 34. Modriča nekad i sad. ali su se i M. kafedžije i mehandžije 6. nego i mnogo širi društveni značaj. Sedmični pazarni dan bio je petak.12 Bez obzira na to što nema konkretnih podataka o svim zanatima u Modriči. vidi se da je ovo mjesto nakon austrougarske okupacije zahvatilo propadanje starih i pojava nekih novih zanata. opančari 8. godine. Ime i prezime Risto Nikolić Trifko Jovanović Jovo Aleksić Mihajlo Ilić Toša Đorđević Simo Mirković Mihajlo Dujić Simo Simić Nikola Stefanović Lazo Stanišić Zanimanje Zidar Pekar Gostioničar Opančar Terzija Cipelar Opančar Lončar Kolar Cipelar Iz pregleda se vidi da se srpsko stanovništvo u Modriči bavilo ograničenim brojem zanata – pekari 8. a uz opančare se pojavljuju i cipelari. ali su i izvozili određene proizvode (naročito suhe šljive) i u druge krajeve. kočijaši 2 i po jedan zidar. 82.. 36. kada je godišnji vašar pomjeren na 8. 12 . bio i pekar. osim navedenih o srpskom stanovništvu. cipelari 3. pa i cijelih područja bili su godišnji vašari na koje je donesena najrazličitija roba i dogonjeno mnogo stoke. 40. Filipović.

imućni dio stanovništva dobro zna da u anarhičnim prilikama može da izgubi. na ovom terenu. Usljed toga pokazaće se samo nastojanje da se oteža regrutacija pasivnim otporom. koji je izbio u Ulogu 10/11. 4. a uskoro su se raspršile nade srpskih kmetova da će novi upravljač riješiti agrarno pitanje u njihovu korist. januara 1882. godine. ispoljila nezadovoljstva prilikom objavljivanja vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Zbog njegovog žilavog otpora. 245 sklapala prijateljstva i uživalo u raznim vašarskim zabavama. kao i cijela bosanska Posavina. Modriča. do 1878. na poziv . godine stanje u bosanskoj Posavini se bitno promijenilo. Zbog toga su se vrlo brzo poslije okupacije. Otuda su oni postajali. *** Politički život u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine nije imao neke posebne i specifične odlike u odnosu na slična mjesta u Bosni i Hercegovini.MODRIÈA 1878-1918. koja je dva puta osvajana. Grubi obračuni s učesnicima u otporu Okupaciji dugo su se pamtili i izazivali nezadovoljstvo bošnjačkog stanovništva prema novoj vlasti. nije bila zahvaćena velikim i dugotrajnim ustankom od 1875. međutim. kao i u cijeloj zemlji. najteže posljedice vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878. Pošto je bila samo dio jednog sreza. ali se sigurno može pretpostaviti da ono nije ostalo izolirano od ovog pokreta i posljedica koje su iza toga slijedile. novembra 1881. godine i za vrijeme hercegovačkog ustanka. politička kretanja u Modriči nije moguće detaljnije pratiti. pravi događaj godine. deprimirajuće te je raspoloženje više rezignirano. godine pretrpjela je bosanska Posavina. U jednom izvještaju iz Gradačca stoji: “Mnogobrojna pojačanja trupa u dolini Bosne kao i na putevima preko Brčkog i Bijeljine prema jugu djelovala su. pa samim tim nije prije okupacije bila izložena pustošenjima koja su doživjeli ustanički krajevi. Okupacijom 1878. jer se ulasku okupacionih četa suprotstavilo bošnjačko stanovništvo. Koliki je bio udio bošnjačkog stanovništva Modriče i njene okoline u pružanju otpora okupaciji za sada nije moguće određenije utvrditi. nezavisno od konteksta nekih opštih ili regionalnih zbivanja. u svim manjim mjestima. U političkom izvještaju iz gradačačkog sreza zabilježeno je nezadovoljstvo srpskih kmetova i bogatih bošnjačkih i srpskih porodica zbog objavljivanja vojnog zakona.

ovdje je formirano i opštinsko vijeće (medžlis) koje je formalno birao narod. 13 Hadži-Huso Kovačević Nikola Nikolić Daut-beg Karabegović Niko Mihajlović Jančo Janković Zemljoposjednik Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Zemljoposjednik Trgovac Trgovac Trgovac Ali-beg Hadži-Alibegović Husein-aga Hadži-Alagić Niko Petrović 9.246 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.14 1. 5. U početku je Vijeće imalo 5-7. U vijeće su birani bogati i ugledni građani. 7. 11. 4. . kao predstavnika vlasti. 3. a kasnije 9-11 članova. godine. 1952. Ova vijeća postojala su i za vrijeme osmanske vladavine. godine u opštinsko vijeće birano je ukupno 32 građanina.. III.. do 1918. ali ih je vlast mnogo više koristila. Sačinjavali su ga. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882. postupno su izgrađivani politički odnosi koji su se reflektirali i u Modriči. bošnjački zemljoposjednici i srpski i bošnjački trgovci. 2. Opštinsko vijeće u Modriči po sastavu nije odudaralo od uspostavljenih principa. Od 1889. od 1896. će se javiti samo vrlo mali broj obveznika. Godišnjak istorijskog društva BiH. Munib Ganibegović i Nuri-beg Mahmutbegović.”13 Nakon zavođenja nove administracije i uspostavljanja reda i mira u zemlji. a imala su savjetodavni karakter u svim upravnim poslovima. 14 Spisak članova Opštinskog vijeća u Modriči sačinjen je na osnovu Bosnischer Bote – Bosanski glasnik. do1918. 10. lojalni austrougarskoj vlasti. Mahmut-beg Mahmutbegović Munib Ganibegović Muharem-beg Karabegović Zemljoposjednik Hamdija Kapidžić. Vijeća su imala savjetodavni karakter. str. u smislu prihvatanja njenih političkih i drugih mjera. 277. U tom razdoblju predsjednici su bili: Hadži-Huso Kovačević. Uz opštinskog bilježnika. Sarajevo. Daut-beg Karabegović. 6. djelujući preko njih na stanovništvo. 8. prema mišljenju komandanta stanice. uglavnom. Članovi Opštinskog vijeća u Modriči 1889-1918.

On je bio izabran među 18 predstavnika Muslimanske narodne organizacije. 22.15 Takođe je zabilježeno da je 15 N. 32. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Vijeću su bila samo dva Srbina i to Ljubo Janković i Nasto Nastić. zemljoposjednik i dugogodišnji član Opštinskog vijeća u Modriči. Nikolić Jefto Janković Marko Pejić Simo Nikolić Matko Pejić Trgovac Trgovac Trgovac Zemljoposjednik Trgovac Nuri-beg Mahmutbegović Risto Mitrović Mehmed Ganibegović Asim Dubinović Jovo Aleksić Mustafa Hadži-Dedić Ljubo Janković Hasan Žilić Trgovac Trgovac Marko Martinović Redžo Sadić Zaim Pelesić Nasto Nastić Trgovac Heinrich Pecsy Predsjednik Opštinskog vijeća bio je uvijek Bošnjak. bio je Ali-beg Hadži Alibegović. započet u zadnjoj deceniji 19. 14. 17. 13. 16. 216. 18. Autonomni pokret Muslimana. Kasim Pelesić Atif Gušić Osmo Osmić Niko P. 28. str. koji su 1907. a potpredsjednik Srbin. 29. 30.MODRIÈA 1878-1918. 27. . 25. Najznačajnija politička ličnost u tom pokretu. Bošnjačko stanovništvo u Modriči aktivno je podržavalo autonomni pokret Bošnjaka. 20. 21. 24. 23. 26. stoljeća. 19. iz redova modričkih Muslimana. Šehić. 15. 31. a završen krajem prve decenije 20. 247 12. godine vodili pregovore sa Zemaljskom vladom oko uspostavljanja vjersko-školske autonomije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

kada je bila zabranjena upotreba nacionalnog imena. Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak. za vrijeme saborskih rasprava o fakultativnom i obligatnom otkupu kmetova i seljačkog pokreta u Bosanskoj krajini i Posavini. a svake naredne godine nadzor vlasti bio je sve veći. Akt od 17. str. 1888. Kotarski ured u Gradačcu obavještava Crkveno-školski odbor u Modriči. str. Iz spiska skupštinara vidi se da u nju nije bilo uključeno seosko stanovništvo i da joj na čelu stoji odbor sastavljen od najuglednijih srpskih trgovaca. 11. godine.. 1911. 241. 17. koja je okupljala srpsko gradsko stanovništvo. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči organizirala je prvu svetosavsku zabavu 1886. jer će osnivanjem srpskih političkih grupa i stranaka zadržati kulturno-prosvjetnu ulogu.16 Sve do početka 20. 617. Ali-beg Hadži Alibegović. Imamović. 16 17 . Nakon austrougarske okupacije. Fond Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština 1883-1910. s tim što od Odbora zahtijeva da svih 17 tačaka deklamacija i pjevanja naznači u rasporedu i ponovo podnese na odobrenje. odlazio u Bijeljinu da tamošnje zemljoposjednike nagovori da se izjasne za obligacioni (obavezni) otkup kmetova. Po sastavu i vođstvu nije se razlikovala od drugih pravoslavnih crkveno-školskih opština u zemlji. pravoslavna crkveno-školska opština u Bosni i Hercegovini postala je osnovna institucija srpskog nacionalnog pokreta i sve do kraja Kalajevog režima (1903) bila “svoja država u tuđoj državi”. koja će i dalje biti u funkciji nacionalnog pokreta. vijeka. Izgleda da je to činio diskretno.17 Takvu nacionalno-političku ulogu imala je i crkveno-školska opština u Modriči. Ekmečić. Kotarski ured u Gradačcu saopštio je 29.. 18 Regionalni arhiv Doboj.18 Uporedo s pojačanim nadzorom svetosavskih zabava. godine. crkveno-školska opština izgubiće politički značaj.248 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. politički život Srba u Modriči odvijao se u okviru srpsko-pravoslavne crkvenoškolske opštine. godine srpsko-pravoslavnoj opštini u Modriči da je ministar Kalaj “poklonio M. januar 1888. da mu vraća raspored svetosavske zabave zakazane za 26. austrougarske vlasti radile su na pridobijanju srpskog stanovništva u Modriči. koja je iz doba osmanske vladavine imala dugu tradiciju. stoljeća. godine. januara 1888. jer se o tome nije javno izjašnjavalo. Historija srpskog naroda. Tek sredinom prve decenije 20. godine. M. VI-1. januara 1892. pošto je većina zemljoposjednika bila za fakultativni otkup kmetova.

preneseno Isto. Madžar. koji je u ljeto 1910.300 forinti. a preko njega i srpsko stanovništvo. demonstrirajući svoje nezadovoljstvo postojećim zemljišnim odnosima.22 Opoziciono raspoloženje srpskog stanovništva prema austrougarskoj vlasti. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. autora Tajšanovića i Borića. U aktu se saopštava da će se svečana predaja poklona obaviti u dvorani Kotarskog ureda u Gradačcu i stavlja na znanje crkvenoj opštini da o ovom događaju “upozna tamošnji pravoslavni narod” i da na svečanu predaju poklona dođu članovi Crkvenog odbora u što većem broju. 21 Isto.MODRIÈA 1878-1918. U odsudnom trenutku ona je. a pripisuje se Kočićevoj propagandi koja je išla za tim da seljaci svojom demonstracijom izvrše pritisak na Sabor i austrougarske vlasti da se agrarni odnosi riješe obligatnim otkupom čifluka. Pod uticajem radničkih štrajkova. Pokret je uznemirio bošnjačke zemljoposjednike.21 Bez obzira na to što su vlasti nastojale da pridobiju Odbor crkveno-školske opštine u Modriči. godine. Isto.23 Ovaj pokret nastao je u vrijeme diskusija oko izglasavanja Zakona o obligatnom ili fakultativnom otkupu čifluka. 1899. one u tome nisu uspjele. godine izbio u Bosanskoj krajini i Posavini. 23 Vojislav Bogićević. kada su u pitanju interesi ovog socijalnog sloja.19 U jesen iste godine. str. kao i obično. marta 1893) Crkveni odbor iz Modriče zatražio je 1. 240. uputila žalbu “na mitropolite i austrougarske vlasti” zbog ograničavanja njene samouprave i na taj način potpomagala predstavnike pokreta koji su se u to vrijeme nalazili u Carigradu. 22 B. pokret je nazvan “seljački štrajk”. 249 srpskoj pravoslavnoj crkvi u Modriči sve potrebne crkvene stvari i haljine koje su krasne i skupocjene”. str. 19 20 .20 Iduće godine (14. Akt od 29. Odgovor je brzo stigao i zatraženo je da Odbor osigura građevinski materijal u vrijednosti 600 forinti i da tada može računati na pomoć od 1. što je. I 1892. Kotarski ured obavještava srpsko-pravoslavnu opštinu u Modriči da je Zemaljska vlada u Sarajevu poklonila ovoj opštini po jedan primjerak Pjenije i Osmoglasnik. II/1950. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine. 270. Tada se oko Modriče “okupila velika masa seljaka”. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština u Modriči uključila se u borbu za vjersko-školsku autonomiju Srba u Bosni i Hercegovini. Akt od 15. došlo je do izražaja u vrijeme seljačkog pokreta protiv trećine.900 forinti za opravku crkve. posebno kmetova. Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. maja 1893. XI 1892. Akt kotarskog ureda Gradačac od 1. godine.

rjeđe intelektualci i trgovci. U svim mjestima morale su se stvarati rezerve žita i brašna (bili su obuhvaćeni sljedeći artikli: pšenica. Poslije toga. ali su vojne rekvizicije brzo izazvale oskudicu žita. XII 1913.250 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. godine donesen je zakon kojim je regulirano snabdijevanje stanovništva neophodnim životnim namirnicama u toku rata. da se u Modriči dobiju glasovi za kandidata Socijaldemokratske stranke. trgovine. Dušana Glumca.24 Izbijanjem Prvog svjetskog rata i mobilizacijom velikog broja najsposobnijih ljudi. 1913. Zabranjen je svaki izvoz iz Bosne i Hercegovine. godine bila dobra i podignuta je bez većih šteta. avgusta 1914. Iz navedenih primjera vidi se da se politički život u Modriči do Prvog svjetskog rata odvijao u znaku vjerskog i nacionalnog podvajanja koje austrougarske vlasti podržavaju i podstiču. godine. proso. raž. Bilo je pokušaja.2 kg brašna ili 9 kg žita.. ječam. zanatstva i snabdijevanja stanovništva. od 7. bez posebnog odobrenja vojnih vlasti. mada je njegov predizborni govor u Modriči bio primljen sa simapatijama. brašno i krompir). što znači dnevnu potrošnju od 250 grama brašna ili 300 grama žita po glavi stanovnika. Takođe se moralo spriječiti nekontrolirano povećanje cijena životnim namirnicama određivanjem maksimalnih cijena žita i brašna. i to 7. ovas. koje nalažu posebni ratni uslovi. Već 3. s klasnog na vjersko-nacionalni teren i plasirano kao misao o ugroženosti čitavog bošnjačkog stanovništva. br. godine. godine. godine. Mjesečni limit u 24 Glas slobode. kukuruz. koji su u osnovi bili opozicioni prema austrougarskoj vlasti. 193. Skupština birača Srba u Modriči. marta 1915. Utvrđena je mjesečna količina po glavi stanovnika. uslijedio je Zakon o aprovizaciji stanovništva. a kasnije se politički organiziraju u okviru svojih vjerskih i nacionalnih građanskih političkih stranaka koje kod Bošnjaka vode zemljoposjednici. I bošnjačko i srpsko stanovništvo u Modriči podržavalo je svoje pokrete za vjersko-prosvjetnu autonomiju. kojim je bio reguliran promet žita i brašna. 29. a kod Srba trgovci i intelektualci. ali u konkurenciji s kandidatima srpskih građanskih stranaka nije imao uspjeha. heljda. . decembra 1914. glavni teret privređivanja u zemlji padao je na žensku i dječiju radnu snagu. Osnovu za to dao je Zakon od 7. Ljetina je 1914. čija se eksploatacija pojačava naglim poskupljenjem životnih namirnica. industrije. kojim je Zemaljska vlada bila ovlaštena da preduzima sve mjere u oblasti poljoprivrede.

industrijske centre i pasivne srezove. izuzimajući radnike na teškim poslovima.25 Mada je vlada imala sva ovlaštenja i obavezu da prikupi sve viškove žita i uzme u svoje ruke njegovu raspodjelu za gradove. Normalna mjesečna potrošnja žita po glavi stanovnika procjenjuje se na 18 kg mjesečno. Cijene životnih namirnica od 1913. određena je količina od 200 grama brašna po stanovniku. a u gradovima.MODRIÈA 1878-1918. Modriča i njena okolina nisu bile nikakav izuzetak. tako da se nije mogla završiti žetva. što znači da je bosansko-hercegovačko stanovništvo zakonski moglo dobiti samo polovinu te količine. niti pripremati naredna sjetva. 18. Posljedice takvog stanja pokazale su se već u aprilu 1915. ishrana stanovništva postajala je sve teža. koje je utvrdila vlada 1918. str. uz jednoličnu i nedovoljnu ishranu. U maju su uvedene karte za dodjelu hljeba i brašna. a pomoć koju su njihove porodice dobijale ni izdaleka nije osiguravala egzistenciju. Glas slobode. 131-132. godine porasle su za tri puta. Stanovništvo iz tih krajeva bilo je evakuirano. posebno u odnosu na slična posavska mjesta.26 Rat je veliki broj siromašnih porodica uvukao u pravu borbu za opstanak. godine. dok su cijene u slobodnoj prodaji i švercu bile neuporedivo veće.300% nego prosječne cijene istih artikala 1914. Stanje je posebno pogoršavala okolnost što su se žitna područja Posavine i Semberije nalazila na pravcu nastupanja armija prema Srbiji. Takvo stanje prinudno je uvlačilo u privredni život veliki broj žena i djece. vodio je porastu raznovrsnih oboljenja i smrtnosti stanovništva. septembra 1918. I u Modriči je bilo zabranjeno djelovanje svih srpskih udruženja i 25 26 Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1914-1916. U svim nedaćama koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata. 3. 251 Ugarskoj iznosio je 18 kg. broj 73. Većina ljudi sposobna za rad mobilizirana je u vojsku. a 15 dana kasnije povećana je količina žita za seosko stanovništvo s 300 na 350 grama dnevno po stanovniku. a u Austriji 10 kg po stanovniku. . dok su radničke nadnice bilježile jedva 50% povećanja. Ratna iskušenja i ovdje su najteže osjetili pripadnici srpskog naroda i siromašni slojevi stanovništva uopšte.5 kg po glavi stanovnika. bile su veće za 350-2. godine. kada se ustanovilo da do nove žetve ima rezervi žita od 42. Zadnje godine rata donosile su još veće teškoće. Dugi i iscrpljujući rat trošio je posljednje rezerve hrane. do 1916. Težak i dugotrajan fizički rad. godine. Cijene osnovnih namirnica. str.

.98 7. godine.156 542 545 Ostali 27 19 33 79 Svega 2.278 Preko 30 2. a mlađi mobilizirani u vojsku.724 3.312 17.695 Ostali 4 16.135 13.20 88. tako da je Modriča ulaskom u novoformiranu jugoslavensku državu u mnogo čemu morala krenuti od početka.785 Muslimani 5. godine bila ispod prosjeka za cijelu zemlju i iznosila je 10..243 nepismenih Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 4.102 2.252 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.02 92.. do 1918. internirani u logore.80 11.122 Svega Preko 30 26 13 43 Pismenost po godinama starosti (u procentima %) Godina starosti 21 do 30 27 7 do 20 Pismenih 12.019 44. godine (po godinama starosti i vjerskoj pripadnosti) 27 Godina starosti 21 do 39 Svega 7 do 20 Pravoslavni 1.65 Nepismenih 87. Broj pismenih u gradačačkom srezu 1910.278 2. *** Pismenost je u gradačačkom srezu 1910. str.402 1.791 10.074 13.480 3.465 1. rad srpske osnovne škole.893 5.68% ukupnog stanovništva starijeg od 7 godina. Mnogi Srbi su uzeti za taoce.035 634 609 Muslimani 247 207 224 678 Katolici 1.35 Preko 30 Die Eregebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Herzegovina 1910. Pustošenja koja su ovi krajevi doživjeli na početku austrougarske vladavine ponavljala su se u još težem obliku od 1914.657 11.454 4.411 5.400 5. 86.095 Katolici 4.

trošak na siromašne učenike – knjige i haljine (40 for. Tada je u ovom srezu bilo ukupno 1.37 64.52 16. pokazuju da je mreža osnovnih škola bila toliko nerazvijena da je još uvijek reprodukovala 87.30%. a kod ostlih za 53. godine. trgovci. učitelji.42%. Pismenost pravoslavnih bila je veća za 2. godine.48 95. Iz Godišnje se troši 1500 forinti i to: kao plata učitelja.000 kruna)28. pisaljke. Rad ove škole organizirala je i finansirala srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština.75 4. Svi troškovi za ovu školu podmirivani su dobrovoljnim prilozima imućnih modričkih žitelja. a ova pisma se nisu učila u mektebima. čišćenje. a pohađala su je djeca iz Modriče i okolnih srpskih sela (1888/89. Veoma nizak procent pismenih Bošnjaka bio je uslovljen time što je statistika bilježila samo poznavanje latinice i ćirilice.). Skugrića 1) itd. Takođe su očigledne razlike u broju pismenih kod pripadnika pojedinih vjerskih grupacija. dok je procent pismenosti katoličkog stanovništva premašivao prosjek zemlje za 4. Najveći broj pismenih ljudi živio je u gradskim opštinama gradačačkog sreza. 28 . Godišnje je trošila 1. 253 Pismenost po vjerskim pripadnostima (u procentima %) Pravoslavni Muslimani Katolici Ostali Pismenih 14.MODRIÈA 1878-1918.). zabranjen rad. knjige. takođe. No. Tu su bili službenici u administraciji.20% nepismene djece i omladine (7-20 godine) gradačačkog sreza. Srpska osnovna škola u Modriči imala je dugu tradiciju prije austrougarske okupacije. što je odgovarajući rezultat otvaranja škola poslije okupacije 1878.57% od prosjeka pismenih u zemlji. koje su davali članovi ove opštine. oni.35 83. kada joj je. a poslije nje radila je u kontinuitetu do 1914. zanatlije i drugi pojedinci. za grijanje škole (20 for.25 Iz navedenih podataka jasno se vidi da je nešto veći procent pismenih u dobi od 7 do 20 godina starosti nego kod starijih godišta.80%. a kod muslimana je bila manja za 7.). nakon Sarajevskog atentata.).65 Nepismenih 85. razni stručnjaci. Veći procent pismenog katoličkog stanovništva bio je rezultat useljavanja u gradačački srez pripadnika raznih nacija katoličke vjere. trošak za opravke i druge školske potrebe (40 for. uređenje škole i plata podvornika (60 for.058 doseljenika. od kojih je 649 bilo sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja. godine u školu su dolazila djeca iz Vranjaka 4. Krečana 3.63 35. učila.500 forinti (3.

godine 1891-93. godine 1881-83. str. Iz malobrojnih sačuvanih dokumenata vidi se da je rad škole bio najznačajniji oblik djelovanja ove opštine. 30 M. vidi se koji su udžbenici korišteni. godine 1905-1908.. 1883-1910. godine.. Modriča nekad i sad. Regionalni arhiv Doboj. godine Josif Popović Vaso Pavković Milan Babić Kuzman Radoljević Luka Mačkić Vaso Popović Milan Šiljak Simo Popović Stevo Popović Nikola Milošević Đorđe Stoisavljević Milan Stambolija Dionisije Marković Iz navedenog redosljeda vidi se da su se u prve dvije decenije okupacije učitelji brzo smjenjivali. Očigledno je da se preko ovih škola prelamala ne samo austrougarska prosvjetna politika.254 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. godine 1885-87. Od okupacije do 1914. koji je upućen Odboru srpskopravoslavne crkveno-školske opštine u Modriči. četvororazredna osnovna škola imala je 64 učenika i jednog učitelja. a u više slučajeva kandidate nije prihvatila vlast. godine 1883-84. Fond: Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča. godine bilo ih je 13:30 1878-79. godine 1893-94. godine 1884-85. Filipović. jednog računa od 22. Posebna pažnja posvećivana je izboru učitelja koji su se relativno brzo smjenjivali.29 Te godine. S. 29 . godine 1889-91. godine 1880-81. avgusta 1891. ili nisu ispunjavali uslove crkveno-školskog odbora. koliko primjeraka je naručeno i po kojoj cijeni. godine 1893-1900 godine 1900-905. koji je od njenih članova zahtijevao i najveće materijalne izdatke. godine 1908-1914. nego i mnogo širi koncept politike prema nacionalnim pokretima u Bosni i Hercegovini. 97.

godine: Školska godina 1890/91. 1896/97. 1908/09. moguće je bar približno rekonstruirati broj učenika od 1890. Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. 1906/07.MODRIÈA 1878-1918. 1895/96. 1916/17. godine u ovoj školi bilo 22 učenika i 1 učitelj. 1917/18. 1914/15. 1904/05. Razred I-IV I-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV III-IV IV IV IV III-IV IV Broj učenika 104 109 22 21 42 56 31 45 45 40 38 51 47 39 40 42 46 46 52 18 34 31 82 23 Mitar Papić. 41. godine. 1891/92. do 1918. 31 . 1899/1900. 1911/12. 1913/14. godine otvorena Državna osnovna škola koja je radila bez prestanka do 1918. Zahvaljujući marljivom bilježenju podataka o ovoj školi. 1905/06. 133. 1900/01. 1918/19.31 Osim mekteba i Srpske osnovne škole. Zabilježeno je da je 1891. 1909/1910. 1901/02. 1907/08. str. 1910/11. 1903/04. koje su prikupljali nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović. 1978. 255 Srpsku osnovnu školu imao je Miloševac. 1902/03. Vidi i str. 1893/94. 1912/13. u Modriči je 1886/87. 42 i 141.

Makso Ivanetić. Do 1890. godine škola je radila u privatnoj (Ilija Koljić).. Učitelji u Državnoj osnovnoj školi u Modriču bili su: A. vođa. sekretar i odbornici: Jovo Blagojević. Srpski soko osnovan je u jesen 1910. godine nastavnici Branko Simić i Halid Dubinović koristio sam u kopiji koju mi je dostavio Odbor za izradu monografije Modriča sa okolinom. Narodnu osnovnu školu u Modriči pohađala su hrvatska i bošnjačka djeca. Milan Stambolija. a zatim su osnovani: Pododbor društva “Prosvjeta”. Jozefina Sarić. Živan Blagojević i Joso 32 . Nedeljko Stokić. godine na inicijativu Miška Jovanovića i po želji omladine. starješina. a otad u novosagrađenoj školskoj zgradi. godine i srpska. Simo Avakumović. Anka Spasojević. Za vrijeme austrougarske vladavine Modriča se uklapala u društveni život koji je odgovarao interesima i potrebama domaćeg stanovništva. Iz Tuzle. Iz navedenih podataka o školama u Modriči i njenoj okolini vidi se da je za vrijeme austrougarske vladavine učinjen izvjestan napredak. Većina djece u ovoj školi bila je iz okolnih sela. Trbuhović. Aleksandar Popović. pa se ne mogu stvarati bilo kakve pretpostavke. Milan Janković.256 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. podstarješina. Nakon uključivanja u borbu Srba za crkveno-školsku samoupravu i održavanje svetosavskih zabava (od 1886).33 Milenko Filipović navodi Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči koji su sastavili 1955. Milan Stambolija. O seoskim školama nema podataka. srpsko stanovništvo u Modriči prešlo je i na druge oblike društvenog organiziranja. mada još uvijek osnovnom školom nije bio obuhvaćen veliki broj dece i omladine.. Vjerovatno je bilo još takvih primjera. koji je svojim radom stekao ugled i dugo ostao u sjećanju modričkog stnaovništva. Učitelj je dugo bio Mato Sočo. Ema Vodopija. koji je iznosio 80 do 90 učenika po jednoj školi. Mitrović. Mato Sočo. U tom pogledu značajno je bilo osnivanje Srpske čitaonice 1908. a za Srpsku i Državnu osnovnu školu postoje samo fragmentarni podaci na osnovu kojih se može zaključiti da su obje škole mogle imati 150 do 180 đaka. i 1912. Jovo Janković. a poslije zatvaranja Srpske škole 1914. Nema podataka koliko je muslimanske djece pohađalo mektebe. Prvi upravni odbor sačinjavali su: Risto P. Dvije spomenute škole uklapaju se u zemaljski prosjek.32 U okolini Modriče postojale su još dvije osnovne škole i to u selima Dugo Polje (od 1884) i Garevac (od 1909). Srpsko pravoslavno pjevačko društvo “Zora”. je tada poslan Branko Čubrilović koji je osnovao Srpski soko. 33 Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine za godine 1909. godine. Dobrotvorna zadruga Srpkinja i Srpski soko.

II. internacija. Inicijativom ovog odbora osnovan je Srpski soko u selima Koprivni i Vranjaku. ili 3. dakle bez oslonca na Odžaković. morale tražiti materijalno pokriće iz vlastitih izvora. nema podataka. 35 Vidi opširnije: Muhsin Rizvić.34 U Modriči je bila prihvaćena ideja društva “Gajret”. Modriča. Modrička opština ostvarila je od 1903. 21.5 kruna godišnje. Oba ova društva registrirana su 1912.300 kruna. Hronika Tarevaca. Ovakva društvena organiziranost srpskog stanovništva u Modriči znatno premašuje njegov broj. Društveni život bošnjačkog stanovništva u Modriči odvijao se u okviru Muslimanske čitaonice.671 kruna prihoda. U tom smislu. od čega su izdaci iznosili 186. Tuzla. godine 252. odigrala je značajnu ulogu u okupljanju napredne bošnjačke omladine. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Od ukupno izdataka u ovom razdoblju. 102-114. Iz ovih podataka se vidi da su sve inicijative domaćeg stanovništva. godine. u Modriči je osnovano Povjereništvo društva “Napredak” i Rimokatoličko pogrebno društvo “Bosna”. . U Modriči se dosta rano formirao sloj srpskog građanstva (trgovci i zanatlije).678. 34 Hakima Muratbegović. 257 da je u Modriči osnovan prvi tamburaški zbor u Bosni i Hercegovini. od škole do čitaonice i drugih društava. godine. br. str. kad su zabranjena. U Modriči su rođena dva pjesnika koja pripadaju ovom dobu: Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo S. ali o tome. do 1916. mobilizacija).410 kruna. Za otvaranje ambulante u Modriči i njen rad od 1911. pa je 1906.35 Hrvati su u Modriči bili malobrojni i ekonomski ne tako snažni da bi razvili veću društvenu aktivnost. 51.MODRIÈA 1878-1918. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac. Karabegović (Halidbegov).499 kruna. str. koji je s velikim razumijevanjem i upornošću pratio duh svoga vremena. godine zabilježeno da je izabran povjerenik ovog društva i da Povjereništvo ima 14 članova. osnovane 1908. 1973. na školstvo je utrošeno 51. Sva srpska društva radila su aktivno sve do Sarajevskog atentata. str. godine utrošeno je 18. 2/1926. 1970. Sarajevo. Ipak. do 1916. U dva navrata čitaonica je mijenjala ime – Čitaonica sokolske čete i Narodna čitaonica – ali joj je suština ostajala ista: da okuplja bošnjačko stanovništvo u onim formama društvenog života koje najbolje odgovaraju njegovim tradicijama i novim potrebama. Njihovi rukovodioci doživjeli su istu sudbinu kao i u drugim mjestima (taoci. zasad.

poštanskog telefonskog i telegrafskog ureda. pojava novih zanata.. godine nije doživjela prosperitet koji se očekivao nakon uključivanja u veći privredni sistem i uvođenja pravne sigurnosti u zemlji. To daje poseban značaj naporima domaćeg stanovništva svih vjerskih i nacionalnih grupacija u razvijanju obrazovanja i vaspitanja i njihove nacionalno-političke emancipacije od tuđe vlasti.258 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. trgovaca i intelektualaca i postali reprezentanti pojedinih vjerskih i nacionalnih sredina. državnu blagajnu. .. U tim naporima gradili su svoj društveni ugled pojedinci iz redova zemljoposjednika. Međutim. mjesne ambulante. osnivanje kulturno-prosvjetnih i drugih društava ipak je bilo na liniji ekonomskog i društvenog napretka Modriče i njene okoline. Modriča za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. ne može se osporiti izvjestan napredak. U njoj nije podignuto nijedno industrijsko preduzeće koje bi bitnije mijenjalo naslijeđene privredne i društvene odnose. Osnivanje poljoprivredne stanice. uprkos svemu tome. otvaranje Narodne osnovne škole.

Ovo je bilo očigledno i u historiji bosanskohercegovačkih gradova uopšte. jer mu nedostaje čaršija (poslovni dio grada). u njima muslimani činili oko 70% svih građana. U Bugojnu nije bilo ni apsolutne muslimanske većine među gradskim stanovništvom. I u socijalnom smislu Bugojno je svojom strukturom bilo više okrenuto budućnosti i novim zanimanjima. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. ali skladno raspoređeni sokaci s malim. prema prvom austrougarskom popisu stanovništva. Nisu postojale ni mahale. . tehnološki i komercijalno prilagode novim ukusima i navikama stanovništva.BUGOJNO. potpuno okrenute ulici. STANOVNIŠTVO. što je u orijentalno-islamskoj urbanoj tradiciji bio jedan od osnovnih preduslova da jedno naselje dobije status grada. sa svojom podjelom rada i javnim – vjerskim i svjetovnim – institucijama i objektima. naročito u načinu proizvodnje i obrazovanja podmlatka. zbog čega njegov razvoj krajem XIX i početkom XX stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalnoislamskog i orijentalno-balkanskog grada. nego starim i anahronim zanatima i profesijama koje su morale činiti velike napore da se tehnički. što u Bugojnu nije bio slučaj. u svakom pogledu. To je u Bugojnu vidljivo i spolja i iznutra. usporavala procese izrastanja tih naselja u moderne gradove. zbijenim drvenim dućanima i radnjama koje su. jer su. ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica. DO 1914. Tu nedostaju oni ležerno. podsjećale strance na kafeze u kojim sjede ljudi. B ugojno spada u bosanskohercegovačke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije. morali oslobađati tradicije kasabe koja je. U Bugojnu se zbog toga na pragu XX stoljeća drukčije mislilo nego u mnogo starijim gradovima koji su se.

godine Prusac upisan kao jedina varoš u nahiji Uskoplje. Donji Vakuf (Novosel ili Nev Abad) i Gornji Vakuf (Česta) formirala su se kao važne strateške tačke i putne postaje u gornjovrbaskom području u nahiji Uskoplje.2 Time je bilo završeno formiranje gradskih naselja u nahiji Uskoplje za vrijeme osmanske vladavine. godine. jer je u popisu 1550. A. Bugojno je nastalo u prostranoj nahiji Uskoplje koja je dugo predstavljala istureno granično područje. dok je Vesela Straža od početka bila napuštena kao što je ubrzo zamro i trg Gračanica”. Vjerovatno je znatno starije od Adem Handžić. Bili su smješteni na putnom pravcu koji je povezivao nekoliko magistralnih puteva koji su integrirali doline rijeka Bosne. 1975.1 Izgleda da ni Susjed nije dugo odolijevao novim uslovima. Iz Sarajeva i Travnika. i sa trgom Gračanica. Tek oko tri stotine godina kasnije. s desne i s lijeve strane te rijeke sa tri zatečena srednjovjekovna grada: Susjed. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa).. Handžić. kao i puteve za zapadnu Bosnu i Dalmaciju. 2 A. Vesela Straža i Prusac. 1 . kao selo u osmanskim izvorima. pored ostalih. krajem XIX stoljeća. On piše: “Uskoplje je predstavljalo teritorijalnu veću nahiju koja se prostirala u dolini gornjeg Vrbasa. U Donjem Vakufu put se odvajao niz rijeku Vrbas u pravcu Jajca i Banja Luke. XXV. između ostalih. gdje su se formirali karavani. tek u zadnjim decenijama XVI stoljeća. i osnivanje Gornjeg i Donjeg Vakufa. a u sedmoj ili osmoj deceniji XVI stoljeća osnovana je kasaba Novosel (turski Nev Abad) ili Donji Vakuf i oko dvije decenije kasnije (1592/93) kasaba Česta (Gornji Vakuf ). sv. Donjem Vakufu. Sarajevo 1977. put je u više pravaca vodio preko prevoja Komar prema Oborcima. Kupresu. pa je u njoj razvoj orijentalno-islamskih gradskih naselja započeo s izvjesnim zakašnjenjem. Na bazi dobrog poznavanja turskih izvora i ukupne literature. koja se. Pruscu. prvi put spominje 1516. 143-144. str. O formiranju nekih gradskih naselja. Istražujući ulogu države i vakufa u nastajanju gradova dr Adem Handžić uzeo je. i primjere iz ove nahije. Prilozi za orijentalnu filologiju. Bugojno ima čudno ime i koliko mi je poznato još nije utvrđeno kada se ono prvi put pominje i odakle potiče.260 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 143-156. Sva tri pomenuta gradska naselja – Prusac (turski Akhisar). koji je zapravo predstavljao podgrađe Susjeda. str. Livnu i dalje u Split i Dalmatinsku Zagoru. Handžić je u ovu vrijednu naučnu raspravu uvrstio. Turci su održavali Prusac i Susjed. formirao se grad Bugojno.. Vrbasa i Neretve. a uz Vrbas preko Gornjeg Vakufa i prevoja Makljen u Prozor i dolinu rijeke Neretve.

od Gornjeg Vakufa 18 km.BUGOJNO. Tako se u posljednjoj godini osmanske vladavine formirao administrativno-teritorijalni trougao Donji Vakuf – Gornji Vakuf – Kupres. Hrvatsko školstvo. 3 4 . a za Čipuljić Jukić navodi da je cincarska naseobina u kojoj još samo gdjekoja baba zna cincarski govoriti. Zagreb 1851. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. godine pominju tri trgovine (Solomon Altarac. STANOVNIŠTVO. godine. 261 Jukićevog Zemljopisa i poviestnice Bosne3 publicirane 1851. a onda se postepeno. Prozor je dobio rang kadiluka (sreza). 1870. a njegovi stanovnici su priznate kalajdžije “koji rad svog zanata po svoj Bosni hodaju”. godinu Bugojno se spominje kao selo u kazi (srezu) Prusac (sa sjedištem u Donjem Vakufu). U njemu se 1855. u čijem središtu je izrastao grad Bugojno. Zemljopis i poviestnica Bosne. godine. koju je 1872. nije bilo nikakve potrebe da se Bugojno formira na istoj osnovi. koja je pripadala travničkom sandžaku (okrugu). kratko vrijeme i stvarni i formalni sreski centar kome su pripadale opštine Bugojno. Osim Bugojna. Jukićeve podatke o Bugojnu. a od Kupresa 27 km. Ima 60 kuća i pravoslavnog popa. a 1868. 5 M. Bosna. Ono je nastalo kao trgovište u kome se prodaju poljoprivredni proizvodi. godine pohađalo 30 djece. 76. žito i stoka. Prvi dio: Zemljopis. Tada se u Malom Selu nalazio katolički župnik i kapela. Novom administrativnom podjelom izvršenom 1880. a kaza Prusac pripojena je nahija Gornji Vakuf. Gornji Vakuf i Kupres. Sarajevo 1982. Papić. godine. u toku XIX stoljeća. godine osnovana je franjevačka osnovna škola. 1877. Zagreb 1878. Podaci o zemljopisu i poviesti. udaljen od Donjeg Vakufa 12 km. godine. smješten na ušću Poričnice u Vrbas. u kazi Prusac 1876. DO 1914. smještena u lijepoj ravnici 3 sata od Donjeg Vakufa. Pred okupaciju 1878. a godinu dana kasnije. godine. str. oko 3 decenije kasnije. poznata po trgovini žitom. Iduće.4 S obzirom na to da su se pomenuti gradovi u nahiji Uskoplje formirali kao putne postaje. preuzima i Vjekoslav Klaić. gdje se Bugojno pominje kao varošica kraj Vrbasa.5 U Joklama defteru za 1869. Anto Babić i Stipo Babić). Bugojno je upisano kao nahija (opština) u istoj kazi i takav status zadržalo je sve do kraja osmanske vladavine 1878. Prusac je i formalno prestao biti središte kadiluka ili kaze i od tada do uvođenja austrougarske političke i administrativne podjele Donji Vakuf je bio. uz hanove i trgovine formiralo gradsko jezgro koje izrasta u važno agrarno središte. Vjekoslav Klaić. godine središte sreza preneseno Ivan Frano Jukić. godine upisane su još nahije Prozor i Kupres.

Blaž Pordušić 1912. Mato Vujičić 1906-1907. hafiz Hajdar ef. Ašćerić 1900-1909. prvoslavni prezviterijat.262 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Mustafa ef. Katolički župnici. Kundurović 19021904. Hafiz Hajdar ef. Ibrahim ef. Pomoćnici i katekete: Alojzije Perčinlić 1900. Anto Čuturić 1909-1911. Rustempašić 1914-1918. Bukvica 1905-1909. Bukvica 1913. Trto 1900-1909.. Marijan Lovrić 1907-1910. Ibrahim ef. Mustafa ef. Mijo Šandrk 1901. Mustaj-beg Avdalajbegović 1900-1909. 6 . Balagija 1914-1918. koji je bio paroh. Zastupnici sreskog vakufskog povjereništva: Hadži-Šerif ef. Tu dužnost obavljali su Hamza-beg Miralem 1910-1912. Silvije Franjković 1913-1918. proto od 1899. Šahinović 1900-1901. Dominik Galić 1907. Mustafa ef. kao sjedištu kotara ili sreza (zvanični naziv je kotar) bio je smješten kotarski ured u čijem sastavu su djelovali kotarski sud. Vinko Lalić 1911-1912. Dominik Galić 1907. Mutevelić 1913. Kazimir Grozdanić 1902. Od 1910. je iz Donjeg Vakufa u Bugojno. Anđeo Franjic 1913-1918. Rafo Ostojić 1900-1902. Karlo Šimunović 1911. U Bugojnu. Mato Vujičić 1906-1907. Rustempašić 1910-1913.. Marko Trogrančić 1904-1906. zapovjedništvo oružničkog voda i zapovjedništvo kotarske oružničke postaje) i vjerske institucije (katolički župni ured). Tahirbeg Imširpašić 1914-1918. Mujaga Hadžić 1914-1918. Abdulah ef. finansijsko odjeljenje. Muslimansko Kotarsko vakufsko povjereništvo Predsjednici: Hadži-Osman ef. Mijo Gujić 1909-1911. Mustafa ef. gruntovnica i uprava puteva. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910-1918. uvedeno je mjesto potpredsjednika. Auselmus Alaupović 1910. Hašim ef. Lončar 1900-1909. Bukvica 1910-1912. Haki-beg Bušatlija 1910-1914.6 *** U Bugojnu je bilo sjedište pravoslavnog prezviterijata na čelu s Lukom Lukićem. do 1918. muslimansko kotarsko vakufsko povjereništvo i srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština. zatim vojne ustanove (vojna poštansko-telegrafska stanica. pomoćnici i katehete u Bugojnu bili su: Župnici: Dominik Gojsilović 1900-1906. Marko Trogrančić 1904-1906. Rašid ef. Hasan-beg Rustempašić 1914-1918. Pregled je sačinjen na bazi podataka objavljenih u Bosanskom glasniku 1899-1918. Bajraktarević 1910-1913. što je imalo dalekosežan značaj za razvoj grada. šumska uprava. poreski ured.

7 broj kuća u Bugojnu povećao se od 1879. 932 226 189 4. 8 Tabela je sačinjena na osnovu odgovarajućih austrougarskih popisa stanovništva. što znači da je Bugojno imalo dvostruko veći priraštaj od prosječnog za sve gradove u pokrajini. str. godine. proširenja gradske teritorije i znatnog useljavanja u grad izvan granica Bosne i Hercegovine i iz okolnih mjesta. 532-534). iz 1895. DO 1914. prirodnog priraštaja.9 1895. Ipak se u Bugojnu dosta skladno razvijao odnos između povećanja broja stanovnika i broja stanova. Tek u trećem popisu. Broj stanovnika.7 1879-1910. godine. Ovako brz demografski i prostorni razvoj grada bio je uslovljen promijenjenim upravno-političkim statusom i pojačanom saobraćajnom i trgovačkom funkcijom. što čini prirast od 200% ili godišnje 6. godine od 120 na 404 ili za 237%. 646 120 132 4. Kada je Bugojno. pa je teško utvrditi stvarno kretanje stanovništva i broja kuća. precizno se govori šta sačinjava grad Bugojno. 263 Računajući samo uže gradsko područje. jer odstupanja nisu takva da se ne bi mogli utvrditi osnovni pravci razvoja grada. do 1910. * Od toga 34 nenastanjene ** Od toga 50 nenastanjenih 7 . takođe. 73). Zbog svega ovoga vidi se da se teritorijalni okvir grada mijenjao. godine (str. godine8 Broj stanovnika Broj kuća Broj stanova Broj stanovnika na jedan stan 1879.4%. u njen sastav nisu ušli Malo Selo i Jaklić (Popis 1910. a samim tim se mijenjala socijalna i privredna struktura grada. do 1910. U isto vrijeme. organizirano kao gradska opština. 1. Prema popisu iz 1879. u njegovu opštinu spadala su još sela: Čaušlije. godine. 180-181). Čaršija.936. Tako je i u popisu iz 1885. str. Studenac i Terzić. To su sljedeće mahale: Bugojno.0% godišnje.936 404** 407 4. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. nakon 1897.7 1910. Ipak. Malo Selo. 1. kuća i stanova u Bugojnu od 1879. Sećan. to ne znači da su podaci koje nam nude popisi neupotrebljivi. +1290 (200%) Demografski napredak posljedica je. Donjići i Terzići (Popis iz 1879. Čelebija.796 342* 380 4.8 1885.BUGOJNO. U istom razdoblju. što nije bio slučaj Prema austrougarskim popisima stanovništva teško je tačno utvrditi kako se sam grad Bugojno teritorijalno razvijao. osim Bugojna. STANOVNIŠTVO. broj stanovnika porastao je od 646 na 1. priraštaj stanovništva u 50 najznačajnijih gradskih naselja u Bosni i Hercegovini iznosio je 64% ili 2.

a služile su za stanovanje najsiromašnijeg stanovništva. Muško stanovništvo je sve do popisa 1910.75 osoba. Bosna i Hercegovina imala je 994.10 Vjerska i etnička struktura gradskog stanovništva u Bugojnu bitno se razlikovala od gradova nastalih na osmanskoj urbanoj tradiciji.000 muških dolazilo je 871 žena i u tom pogledu ovaj okrug imao je najmanje ženskog stanovništva u odnosu na muško.58%) ženskih. Muških je bilo više za 91. Mumford. 4. koje su muško stanovništvo vodile u političku i ekonomsku emigraciju izvan Bosne i Hercegovine. dok je prosjek u 66 gradskih naselja bio nešto niži i iznosio 4. L. Povoljan odnos rasta stanovništva (200%) i stanova (230%) utiče na normalan razvoj grada. pa su ga uskoro prihvatili i imućni društveni slojevi. Prosjek po jednom stanu u Bugojnu iznosio je. Kasnije se ovaj manir proširio i u evropskim gradovima.42%) muških stanovnika i 903. godine na 1. godine..264 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. I u drugim bosanskim okruzima nigdje žene nisu dostizale ni 900 na 1. u većini gradova i u cijeloj pokrajini.000 muških stanovnika dolazilo je 908 ženskih. bilo brojnije od ženskog za 30-66 osoba. Grad u historiji. a špekulacije oko profita na promet nekretnina svode se na najmanju mjeru. Na 1. Ova razlika objašnjava se odlaskom muškaraca u Ameriku iz više hercegovačkih srezova. U modernoj historiji ovakav tip zgrada počeo se graditi u Njujorku 1835.000 muških bilo 1. Rezultati popisa žiteljstva 1910. Tu je na 1.50 osoba. 1895. u ovom razdoblju. To je bio slučaj i u nekim hercegovačkim srezovima.600. jer se u njemu smanjuje pritisak na građevinsko zemljište i kuće. a 885. a preokret nastupa između 1895. što je rezultiralo viškom ženskog stanovništva. U godini 1910. XXXII. 9 10 . Mostarski okrug (Hercegovina) brojem žena premašio je broj muških.000 muških. kada žene bilježe porast za 152 osobe. Razlika između broja nastanjenih kuća i broja stanova ukazuje da se izgradnja kuća s više stanova nije zaustavila na pragu Bugojna. godine. godine 893. godine 895 žena. a muškarci samo 13. 438. Ova razlika može se objasniti političkim i ekonomsko-socijalnim promjenama izazvanim Aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. str..9 Polna struktura stanovništva u gradu takođe se može označiti uravnoteženom. U travničkom okrugu 1910. godine.010 žena.852 (52. i 1910.192 (47.

2) --1885. 11 Vjerska struktura 1879. godine. Grad Bugojno 203 (31.1) 14 (0. Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Bugojno 339 316 195 22 Donji Vakuf 130 460 1. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. godine u Bugojnu postojao vjerski i etnički trougao – pravoslavni.3%) 176 (27. 73.315 - Popis stanovništva iz 1879.8) 1910. % 822 (45.5) 441 (22. .9) 195 (20.2%) - Konfesija Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali Vjerska struktura 1885. STANOVNIŠTVO.8) 533 (28.1) -- Iz tabele se vidi da je 1879. uz prirodni priraštaj. dok je kod drugih konfesija. katolici i muslimani – i da se samo broj pravoslavnog stanovništva u gradu povećavao prirodnim priraštajem. Privredno i kulturno značajnu skupinu među doseljenicima činili su Jevreji (sefardi i aškenazi) koji u Bosni i Hercegovini žive gotovo isključivo u gradovima. str.5) 267 (41.4) -1895. DO 1914.8) 316 (33.548 (37.3) 176 (27. % 203 (31.2%) Srez Bugojno 10.9) 22 (2.1) 436 (24. 180-188. godine11 Katolici Pravoslavni Muslimani Jevreji Ostali 1879.6) 60 (4. 265 Vjerska struktura gradskog stanovništva u Bugojnu 1879-1910.7%) 12. godine.490 (31.361 7 Gornji Vakuf 365 14 1.1%) 10. To je bila opšta pojava nakon austrougarske okupacije gdje se formirala nova administracija i stvarale potrebe ne samo za činovnicima nego i za raznim stručnjacima koji se nisu mogli naći među domaćim stanovništvom. % 399 (42.BUGOJNO. i Popis iz 1885.5%) 267 (41.727 (31.4) 72 (4. str. Najveći prirast bilježilo je katoličko stanovništvo (oko 400%) usljed doseljavanja većeg broja stranaca. % 905(51. prvenstveno katolika raznih nacija.6) 344 (19. značajnu ulogu imalo useljavanje.

U toku narednih 10 godina. rumunjski (4). broj doseljenika popeo se na 295 (među kojima su 72 Jevreja) i tada su činili 16. Vojvodina) 142 i inostranstva (Srbija i Crna Gora) 18. Maly Vinko. kotarski nadliječnik. Od toga je bilo 278 lica koja su se uselila sa srpskohrvatskog jezičkog područja izvan Bosne i Hercegovine i to iz austrijske polovice (Dalmacija) 118. nadgeometar. nadšumar i Prodanović Milan. Drugih stranaca. koji su pripadali raznim nacijama. 12 . ugarske polovice (Hrvatska. Hanzal Karlo. obuhvatio je strance po srezovima. oni su 1885. Halama Jozef. češki (37). Slavonija. Šumarski činovnici: Kubović Dragutin. Porezni činovnici: Hawranek Ernest. Čurgus Nikola. Ipak.293 stanovnika bugojanskog sreza 46. bilo je 206 lica i njihovi maternji jezici bili su: španjolski (55). a ne po pojedinim mjestima kao do tada. Tešanović Dušan. turski (2). mađarski (10). Posljednji austrougarski popis stanovništva.087 osoba govorilo je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Cestarnik: Stepanek Valentin Činovnik za vojnu evidenciju: Urbanek Ivan. To znači da je u bugojanskom srezu bilo 527 doseljenika izvan Bosne i Hercegovine. Od toga bilo je po 137 iz austrijske i ugarske polovice i 21 pripadnik iz drugih država. ti podaci daju neke nove mogućnosti za sagledavanje nacionalne strukture stranaca. Tada je znatan broj stranaca bio smješten i u Donjem Vakufu (215).266 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tada su doseljenici činili 3. Čvoriščec Ivan Sanitetski činovnici: Goler Josip. godine najbrojniji među useljenicima. Njihovo interesiranje za Bugojno raslo je s izgradnjom cestovnog i željezničkog saobraćaja i jačanjem trgovine. Momčilović Vladimir. iz 1910.86% gradskog stanovništva i samo 3 stranca u srezu nisu bila smještena u gradu Bugojnu. Zeman Emanuel.65% ukupnog gradskog stanovništva. njemački (53). godine. Manipulativni činovnici: Đurđević Nikola. a manji broj i u Gornjem Vakufu (17). Tuzlančić Stjepan.. jer ih je bilo 22 od ukupno 36 stranaca. kotarski nadveterinar. Činovnici za evidenciju: Metikoš Milan. Od ukupno 46. godine Kotarski predstojnik: Molnar Eugen Politički činovnici: Tomek Franz. Iako 1879. lugar. Haić Josip. Poljoprivredni činovnik: Bayer Zlatko. poljski (8).. godine u cijelom srezu nije bio zabilježen nijedan Jevrej. talijanski (2) i rusinski Državni činovnici u Bugojnu 1914. slovenački (34).

Bugojno je na razmeđu XIX i XX stoljeća spadalo među 25 gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je više od polovine njihovog stanovništva nalazilo izvore egzistencije izvan poljoprivrede. DO 1914. (šerijatski sudija). Opšta narodna osnovna škola – učitelji: Šimunac Stjepan.2%. talijanski 5. osim muslimana. turski 41 (rezultat otvaranja medrese). godine bilo ih je manje za 43 (8. Vehabović Mustafa. što ukupno iznosi 69. a 1910.2% na pomoćne radnike. nadničare i sluge. sekretar sreskog suda. etničku (prije svega na katoličku i hrvatsku zajednicu). Prirast muslimanskog stanovništva u gradu Bugojnu bio je intenzivan u razdoblju od 1895. katoličke i drugih konfesija. uglavnom. do 1910. do 1910. 67 lica su naučili srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Sedlecky Milan. Iz navedenih podataka jasno se vidi da se na bugojanskim ulicama moglo čuti desetak evropskih jezika. na zanatlije i trgovce otpadalo je 105 ili 34. Mandušić Jelena. Kock Josip (gruntovničar). prvenstveno Bugojna i Donjeg Vakufa. doseljavanjem zemljoposjednika iz okolnih sela. *** I pored izrazite agrarne strukture čitavog sreza i potpune odsutnosti industrije. godine u bugojanskom srezu došlo je do izvjesnog opadanja broja stranaca. Oni su 1895. Od poljoprivrede Sreski sud u Bugojnu: Ružička Eduard. godine. Žalica Dragoljub. Kalaica Josip. koji su još uvijek najbrojniji.12 Prema istom popisu. i pripadnici pravoslavne.16%). jasno je da su oni znatno uticali na vjersku. Mutevelić Jusuf. a 108 ili 35. Ova pojava bila je veoma prisutna i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. . Bukvica Mustafa (šerijatski sudija). bili smješteni u Bugojnu i Donjem Vakufu i u manjem broju u Gornjem Vakufu i Kupresu. Krajnc Vjekoslav. Hlavaty Josip. a uslovljavan je. posebno nakon Aneksije.4% produktivnog muškog stanovništva. Grgurić Jakov. 267 (1). U mnogim gradovima umnožava se broj zemljoposjednika s kmetovima i bez kmetova.BUGOJNO. njemački 50. Željeznička stanica u Bugojnu: Onhajzer Karlo. uglavnom. STANOVNIŠTVO. ali i prije nje. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. S obzirom na to da su stranci. mađarski 3 i francuski 1. Rustempašić Hajdar ef. Kukura Mathias i 1 manipulant. činili značajnu skupinu od 527 lica. Šiljković Mehmed. i socijalnu strukturu. a u ovu socijalnu skupinu ulaze. Vasilj Zvonimir (gruntovničar). U razdoblju od 1895. Od 307 domaćina i zaposlenih osoba u Bugojnu 1885. Vojna pošta i telegraf: Muller Johann.

kao glavnog izvora prihoda živjelo je samo oko 15% gradskog stanovništva. a od svih drugih grana privrede 1.3%.7% ukupnog stanovništva u gradu.967 1. Br.. nadničara i slugu Ostalih muškaraca preko 16 godina Žena i djece Ukupno 121 162 27 625 932 1.694 1.342 1. Nakon deset godina (1895). Socijalna struktura Bugojna..2% stanovništva. od poljoprivrede je živilo 800 osoba ili 41. do 1910. godine Socijalna kategorija Činovnika Učitelja Sveštenika Zdravstvenog osoblja Zemljoposjednika Slobodnih seljaka Kmetova Bugojno 13 1 36 8 2 105 108 24 8 1 1 Donji Vakuf 3 5 28 18 61 41 281 7 2 Gornji Vakuf 13 4 - - 179 120 45 1 40 - Posjednika kuća i rentijera Trgovaca i zanatlija Pomoćnih radnika.136 osoba ili 58.268 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.8%. Od 1895. od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda živjelo je 305 osoba ili 17. 1910.161 Socijalna struktura agrarnog stanovništva u gradu Bugojnu 1895. godine 1895. domaćina Rodbine Zemljoposjednici sa kmetovima 3 3 81 154 Zemljoposjednici bez kmetova 132 368 Slobodni seljaci 27 133 4 10 Kmetovi 1 1 2 10 . godine zabilježen je značajan priliv agrarnog stanovništva u grad. a od drugih izvora prihoda 82. domaćina Rodbine Br. Donjeg i Gornjeg Vakufa 1885. Godine 1910. i 1910.

BUGOJNO. DO 1914. pri čemu su negdje širene a negdje sužavane gradske opštine. 1910. godine Donji Vakuf 1895. Rod. naročito poslije Aneksije i konačno. Isti proces kao u Bugojnu.936 4 550 800 (42%) 1. 1910. bio je u skladu s opštom tendencijom u Bosni i Hercegovini.043 (44. 15 50 127 305 170 4 586 16 75 102 1 171 315 4 Gornji Vakuf 1895. 269 Ostale osobe koje se bave poljoprivredom (bezemljaši) Od poljoprivrede živi Ukupno Ostalo civilno stanovniš. kupovina kmetskih selišta i slobodne zemlje od strane imućnih građana. do 1910.4%) 1719 2 193 832 1025 (65%) 548 (35%) 1578 . domaćina Rodbine 43 74 1. u kome jača uloga agrarnog sektora. godine. stanovništvo Ukupno poljop.7%) 1. tako da su se znatno umnožila oba zemljoposjednička sloja. i 1910. godine imali status grada. STANOVNIŠTVO. preseljavanje zemljoposjednika sa sela u grad. tome je doprinosilo uređivanje gradskih opština nakon donošenja propisa 1897.6%) 1261 (73. Ukupno 1895.3%) 29 64 324 859 1173 (58%) 834 (42%) 2027 30 51 123 335 458 (26. S jedne strane.329 63 139 253 791 1. domaćina Rodbine Br. Dom. 1910. Dom Rod. Br. kao što je uticaj šerijatskog nasljednog prava i dijeljenje posjeda.136 (58%) Ovakav razvoj Bugojna od 1895.771 94 231 305 (17%) 1. a djelovali su i drugi faktori.286 (55.13 Iako se razvoj ova dva mjesta međusobno ra13 Struktura agrarnog stanovništva u Donjem i Gornjem Vakufu 1895. Rod. u nešto naglašenijem vidu odvijao se i u njegovim političkim ispostavama Donjem i Gornjem Vakufu. stanovništvo Ostalo civilno stanovništvo Ukupno stanovništvo 2. Dom. koji su 1910. 17 74 48 191 76 210 1 142 4 637 - Zemljoposjednici sa kmetovima Zemljoposjednici bez kmetova Slobodni seljaci Kmetovi Ostalo polj. Rod.466 (83%) 29 250 1. Dom. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.

ima ih 48. kapitalistički odnosi u kojim se vrši akumulacija kapitala i uvodi novi način proizvodnje. s druge strane. sveštenici. Ovaj period u razvoju gradova u Bosni i Hercegovini mogli bismo nazvati periodom svojevrsne agrarizacije gradova. rada na napolicu i sl. dobijaju i značajne urbane i modernizacijske odlike. godine svega šest. kada su brojali 25 ljudi. 1910. dok su činovnici. najviše ih je bilo 1895. učitelji i zdravstveno osoblje tada činili oko 5% tog dijela stanovništva. 14 .466. a još brže se umnožavaju razne ugostiteljske radnje (kafane i gostionice). čitav srez imao je oko 15 državnih činovnika a 1908.136 osoba nalazilo izvor sredstava za izdržavanje u zanimanjima izvan agrara. Nakon toga. Seljak ima malo zemlje i pred Prvi svjetski rat (1912. Prenošenjem sreske administracije iz Donjeg Vakufa u Bugojno i stvaranjem u njemu političkog i upravnog Godine 1885. tako da oba ova grada dobivaju prevagu agrarnog stanovništva u svojoj socijalnoj strukturi. Osnova socijalne strukture dijela gradskog stanovništva u Bugojnu koje je izvore egzistencije nalazilo izvan poljoprivrede zabilježena je popisom iz 1885. tu se vide sve navedene posljedice. a 1910. dok su učitelji. jer su paralelno postojali polufeudalni odnosi u agraru i. a 1910. U svemu tome zemlja je postala glavni kapital (što je karakteristično za cijeli Balkan) i sve se počelo oko nje vrtjeti. bez obzira na to što oni. Tada su oko 85% gradskog stanovništva činili pripadnici gradske privrede. istovremeno. trgovaca.. Vojnici u Bugojnu tada nisu činili brojnu skupinu. ugostitelja. tako da je 1895. taj broj je porastao na 93. zlikuje. umjesto od gradske privrede. kada je zabilježen najveći talas kupovine kmetskih selišta uz državnu pomoć. Naročito se povećao broj činovnika. godine. Ne računajući rat. i 1913). zanatlije i radnici obuhvaćeni raznim vidovima najamnog rada.14 *** Isti razlozi koji su podsticali demografski napredak Bugojna uslovljavali su i njegov privredni razvoj. Dakle. odvija se proces novog ukmećivanja. Kontraverze su glavna odlika tog razvoja.. Do 1886. sve veći broj ljudi zavisi od agrara. godine 1. svećenici. godine 1. zdravstveno osoblje i sl. svi navedeni gradski slojevi su se umnožili.270 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bili limitirani tadašnjim stepenom ukupnog razvoja. u srezu su protokolirane 21 trgovačka firma. zanatlija i najamnih radnika. trgovci.

od poljoprivrede kao glavnog zanimanja živjelo je 87. što predstavlja rijetkost u cijeloj pokrajini. Izgradnja željeznice u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. 271 centra za cijelu gornjevrbasku regiju i kuprešku visoravan. prvenstveno iz političkih razloga. ali su ostali neostvareni. procent agrarnog stanovništva u bugojanskom Vidi opširnije o planovima za izgradnju ove pruge: Dževad Juzbašić. oktobra 1893. 1974. oktobra 1894.8 km i Donji Vakuf-Jajce (33.50%. Izgradnjom cesta i željezničkog saobraćaja stvorena je jedna od osnovnih pretpostavki za uspostavljanje čvršćih privrednih. osim političkog. jer se sudbina ovog projekta vrtjela oko Rijeke i mađarskih. Od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda u pokrajini je živjelo 88. Od tada su ljudi i roba stizali u Bugojno neuporedivo brže i sigurnije nego tradicionalnim sredstvima (tovarnim konjima organiziranim u karavane i kolima s goveđom i konjskom zapregom). Ovakva privredna struktura bila je nešto povoljnija od bosanskohercegovačkog prosjeka. Odvojak od Donjeg Vakufa do Jajca pušten je u saobraćaj 1.50% od drugih privrednih grana. Splitska luka. preko Travnika. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. Planovi da se izgradi pruga od Lašve. kao krajnje tačke ove pruge. Sarajevo. Od Lašve do Travnika pruga je završena 26. a do Bugojna godinu dana kasnije.34%. Godine 1910. a preko Gornjeg Vakufa i Prozora u dolinu rijeke Neretve. 121-134. Donjeg Vakufa i Bugojna do Splita. DO 1914. i 200-205. Brod poveže s dolinom rijeke Vrbasa.66%.6 km) građena u etapama. u dužini od 70. maja 1895. spojena normalnotračnom prugom sa zaleđem trebala je biti “kompenzacija” za riječku. više puta su aktuelizirani. gotovo preko noći. odnosno talijanskih interesa u njoj. str. političkih i kulturnih veza čitavog gornjovrbaskog područja sa širim prostorima Bosne i Hercegovine i izvan nje. godine). Sljedeći važan događaj na polju moderne istorije ovog grada bila je odluka austrougarske uprave da željezničku prugu Sarajevo – Bos. a 12. Uključivanjem u željezničku mrežu Bugojno je znatno pojačalo svoju saobraćajnu i privrednu funkciju u čitavom regionu. Godine 1895. Glavni izvor prihoda stanovništva bugojanskog sreza dolazio je od agrarne privrede iz koje su svoju snagu crpila tri gradska naselja (prema statusu iz 1910. godine.BUGOJNO. povećao se i njegov saobraćajni. STANOVNIŠTVO. 15 . transporti su nastavljani preko Kupresa i Livna za Split i Dalmatinsku Zagoru. 14. Iz njega.15 Ostalo se pri skromnijem projektu. pa je uskotračna pruga od Lašve preko Travnika i Donjeg Vakufa do Bugojna. privredni i kulturni značaj. a od drugih zanimanja 11.

57%. jabuke. kupus. kruške. sijeno)16 u bugojanskom srezu iznosila je 2. zob. To znači da se procent nepoljoprivrednog stanovništva u bugojanskom srezu povećao 1895-1910. kukuruz. što je po jednom agrarnom stanovniku iznosilo 55 kruna (a ako se računa ukupno stanovništvo onda dohodak iznosi 47 kruna).000 1. a u Bosni i Hercegovini za svega 1. raž.576. Ako se odbiju sjeme i drugi rashodi. ili 216 kg godišnje. Računa se da je za normalnu ishranu jednog odraslog čovjeka (u to vrijeme) bilo potrebno 18 kg žita mjesečno.000 700. kukuruz.600. Proizvodnja žitarica (pšenica.000 10. šljive.000 33.500 28. heljda. raž. još uvijek je ostajalo dosta viškova žita koji su upravo Bugojnu davali atribut žitnog tržišta.00 400.000 36.000 48.77%. zatim napolica i pšenica. napolica.087.7%.271.000. proso.000 226. a nepoljoprivredno 13.000 10.380 1..00 166. proso i heljda) iznosila je oko 255 oka ili 326 kg po jednom stanovniku.. Ovaj odnos prema kukuruzu odredili su geografski i klimatski uslovi dijelova bugojanskog sreza (planinski predjeli i kupreška visoravan).20%.110 5.300 200. Među žitaricama najviše se proizvodio ječam.000 4.000 1. u Bosni i Hercegovini poljoprivredno stanovništvo činilo je 86.000 .600 12. srezu smanjio se na 84.43%.000 100. ječam.000 4.30% a nepoljoprivredno je poraslo na 15. krompir. pa tek na četvrto mjesto dolazi kukuruz koji je u Bosni i Hercegovini bio najrasprostranjenija hljebna kultura. Početkom XX stoljeća vrijednost žetve glavnih ratarskih proizvoda (pšenica.272 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.400 kruna. Bugojanski srez je već tada stekao 16 Prosječna godišnja poljoprivredna proizvodnja u bugojanskom srezu u periodu 1902-1918.000 630. napolica.655. godine za 3. ječam.290 522.710 405. U isto vrijeme. godine: Vrsta kulture Pšenice Ječma Zobi Raži Mješanca Prosa Kukuruza Heljde Sijena Šljive Krušaka Jabuka Krompira Kupus Količina u okama 1.000 Vrijednost u krunama 266.700 50.000 54.000 900.600 140.232.

BUGOJNO. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 1.189 . 1. imala zadatak da unapređuje duhovne i materijalne odnose seljaka i da potpomaže i štiti njihove interese.17 Osim povoljnih prirodnih uslova za uzgoj gotovo svih vrsta žitarica.5% .039 6. Od 90-ih godina XIX stoljeća u bugojanskom srezu uvodi se kultura repe koja je bila odličnog kvaliteta i davala je prihod od 960 kruna po hektaru.000 koza i oko 900 svinja. 13.250 1.000 grla rogate stoke. Osim toga. 273 dobru reputaciju u gajenju krompira i na jednog stanovnika ovog sreza proizvođeno je preko 86 oka (118 kg).046 + 670 + 604 .956 9. u Bugojnu je osnovana voćarska škola koja je na 3 ha površine svake godine uzgajala 8.13.000 ovaca. Br. u Bugojnu je 1904. 100. koja je.52% + 10% + 137% .264 . koje je imalo izvanredne prirodne uslove.000 konja.586 6. DO 1914. godine. Popis stoke u užem bugojanskom srezu (bez ispostava Gornji i Donji Vakuf. Sarajevo 1912). što predstavlja sam vrh u pokrajini.26. za unapređenje poljoprivrede. 11.371 1.7.000 oplemenjenih sadnica koje su besplatno dijeljene stanovništvu.043 202 744 pletenih + 191 .580 439 275 816 1910. osnovana sreska poljoprivredna zadruga. brdoviti i planinski dijelovi bugojanskog sreza nudili su izvanredne mogućnosti za razvoj stočarstva i šumske privrede.692 7. te Kupres) 17 18 (Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom jahre 1895. pa je početkom XX stoljeća bugojanski srez raspolagao s najmanje 9.228 13.23.7% .5% . Seljaci su koristili ove prednosti.9% .562 1. vrijednost stočnog fonda iznosila je oko tri miliona kruna ili oko 67 kruna po jednom stanovniku.72 1895-1910 + 14% .73 . kao i u još nekim sreskim mjestima. posjednika stoke Konji Goveda Ovaca Koza Svinja Broj pčelara Broj košnica 1895. Die Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Herzegovina vom Jahre 1910.18 Prema cijenama iz 1908.540 7. Za unapređenje voćarstva.2. STANOVNIŠTVO. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895). voća i povrća u Skopaljskoj dolini. Bosanski glasnik 1904.

1968-1969.14 (12%) . bugojanski srez imao je dobre prirodne uslove i za razvoj šumske privrede. F. godine) i promjenâ u oblasti carinske i agrarne politike u Monarhiji.5%) .11 (69%) Prema navedenim podacima vidi se da ni bugojanski srez. prvenstveno za eksploataciju i preradu drveta.274 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. U tom smislu. 185 117 709 320 116 35 16 35 1910. Bosnien und die Herzegovina s. Godišnjak DIBiH. Schmid. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. 19 . Sarajevo 1970. Jedna od tih pilana bila je podignuta na Poričkoj rijeci kod Ajkunića točila i ušla je u predanje kao jedna od najstarijih u pokrajini (II polovina XVIII stoljeća). Vlasnik ove pilane bila je porodica Alibegovića iz Poriča. bili izrađeni od drveta. a postoje i pisani tragovi. + 12 (6. uključujući i eksere. ostalo je predanje o postojanju pilana potočara na Poričkoj i Prusačkoj rijeci i Šemešnici (lijeve pritoke Vrbasa).. naročito u okolini Kupresa. mada se nisu mogli prezentirati uvjerljivi podaci o modernizaciji stočarstva.. XVIII. a ni samo gradsko područje nisu bili pošteđeni opadanja stočnog fonda koje je u deceniji pred Prvi svjetski rat zahvatilo cijelu Bosnu i Hercegovinu. osobena po tome što su svi njeni objekti i instalacije. Izvoz stoke i mesa iz Bosne i Hercegovine se povećavao.19 Veliki pad u broju stoke austrougarska statistika u Bosni i Hercegovini obrazlagala je i prelaskom s ekstenzivnog na intenzivno stočarenje. 197 103 489 193 33 109 5 28 pletenih 1895-1910. vlasnika stoke Konja Goveda Ovaca Koza Svinja Pčelara Košnica 1895. gdje su za to postojali veoma povoljni prirodni uslovi. a na udaru su naročito bila goveda i ovce. bez obzira na to što su i u bugojanskom srezu postojali pokušaji uvođenja meltalske pasmine goveda. 550-551. Osim poljoprivredne proizvodnje. To je bila posljedica carinskog rata između Austro-Ugarske i Srbije (1906-1911.83 (72%) . Broj stoke u gradu Bugojnu Br. ostalo zapamćeno. U narodu je. izuzev željezne testere. te rijeci Vitini (desna pritoka Vrbasa). da su za Dževad Juzbašić. takođe.74 (211%) .220 (31%) -127 (40%) .

godine zakupio desetogodišnju eksploataciju šumskog područja Točilo-Raduša (500 ha). u pojedinim dijelovima bugojanskog sreza. Vakufa) izgradila parnu pilanu s dva gatera. Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnoj industriji u Sarajevu. Vakuf ). B. koji nisu imali dovoljno obradive zemlje. krajem XIX i početkom XX stoljeća. Ova firma je radila za vojne (ratne) potrebe. (Vereinigte Holzindustrie A. 144. Osim začetka industrijske eksploatacije i prerade drveta. moderne oblike. Begović. Razvojni put šumske privrede. Vakuf ).21 Ne računajući nekoliko sitnijih objekata.300 m3 četinarskog drveta. koji je 1910. te porodice Džolića i Ponjavića iz Kutanje. Ova firma je u toku 1913. jer su veliki šumski kompleksi ostali netaknuti.d. pa je u nedostatku lokalne radne snage u svojim pogonima za sječu i rad na pilani koristila ratne zarobljenike. ova pilana u Trnovači predstavlja prvo industrijsko preduzeće u bugojanskom srezu koje upotrebljava parnu pogonsku energiju. 20 . 214. To su bile male pilane potočare sa po jednom testerom koje su kovali kovači Cigani u Donjem Vakufu i nosile su ime “ciganske testere”. str. 21 O eksploataciji i preradi drveta u bugojanskom srezu na razmeđu XIX I XX stoljeća vidi: B. eksploatacija šuma i prerada drveta dobile su nove. 275 vrijeme osmanske vladavine postojale dvije pilane na Prusačkoj rijeci. Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine. četiri u slivu rijeke Šemešnice i jedna na rijeci Vitini. str. STANOVNIŠTVO. Sarajevo 1960. godine svoj ugovor prenijelo na firmu Adem-age Mešića i Jakoba Haima. ali su znatno zaostajale iza stvarnih prirodnih uslova. godine ustupilo je u zakup svoja pilanska postrojenja bečkoj firmi Ujedinjena industrija drveta a. i 1914. Zbog finansijskih teškoća ovo preduzeće je 1912. ovo preduzeće je krajem 1914.G. a za izvoz drveta iz ugovornog područja 800 m suvih riža i 9 km puteva. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878.000 m3 četinarskog drveta. godine. Pilane na Šemešnici posjedovale su porodice Vasića i Ilića iz Košćana. 92. V. Neki Joca Milenković podigao je pilanu potočaru u Maškari (G. Pilana je na taj način bila u pogonu sve do vojnog sloma Monarhije u jesen 1918. Zbog ratnih neprilika. a krajem 1916. godine u Trnovači (nedaleko od G. s drvenom masom od 55. godine obustavilo sve radove u šumi.20 Kasnije. a Feldbauer Samuel u Šemešnici (D. Godina 5. br. godine posjekla i preuzela u ugovornom području 18. 127.BUGOJNO. Begović. Izuzetno značajno bilo je angažiranje privatnog preduzimača iz Zavidovića Felixa Cavallini-a.). kao što su ciglane i pilane potočare. 143. DO 1914. koja je 1913.

ugostiteljstvo. u Bugojnu bila sudski protokolirana 21 trgovačka firma. razvijali su se kućne radinosti i razni zanati kao neophodni. prosvjetne. zanatstvo. Do kraja Prvog svjetskog rata u Bugojnu su sudski protokolirane ukupno 61 firma. prestajale raditi ili su propale. Godine 1855. Među prvim protokoliranim firmama spominje se samo Meho Bevrnja (1886). Verzeichniss sammtlicher in Bosnien und der Herzegovina handelsgreichtlich protokolirten Handelsfirmen zausammengestellt auf Grund der gerichtlichen Handelsregister. Trgovina žitom. a svi ostali iz 1900. Osnovu privredne strukture grada Bugojna na razmeđu XIX i XX stoljeća činili su trgovina. dok su neke od njih. stokom i drugim poljoprivrednim proizvodima vodila je brzom porastu broja trgovaca. godine. kose. te sepeta. poljoprivrednih alatki (vila i grabalja). a u Hercegovini od kamena. zatim držala za motike. sjekire. Za razliku od starih gradova. U neproizvodnoj oblasti najviše radnih mjesta nudila je državna uprava. i u bugojanskom srezu bilo je dosta vještih majstora tesara. u Bugojnu su trgovci Bošnjaci bili u manjini. Sarajevo. kućna radinost i skromni začeci industrijske proizvodnje..22 dakle isti broj kao stari trgovački centar na Savi Bos.. kao što su Dalmatinska Zagora i kraški predjeli općenito davali vrsne majstore u građevinskom oblikovanju kamena. a zatim vojne. ali su predstavljale začetak najznačajnije privredne grane u gradu. godine. nisu bile jedine. tri godine nakon uvođenja Trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu. dopunski izvor prihoda. 22 . od kojih je većina stabilno radila. Kostajnica ili Zenica. brezovih metli itd. S obzirom na to da su u to vrijeme u Bosni kuće građene od drveta. Iz pregleda protokoliranih firmi vidi se da su najbrojniji hrvatski i srpski trgovci koji su zajednički i formirali bugojansku trgovačku čaršiju. lopate i sl. zdravstvene i vjerske institucije. tako da je 1886. im Oktober 1886. iz različitih razloga. Uz svega devet bošnjačkih dolazi i 5 jevrejskih protokoliranih trgovačkih firmi i one zajedno čine oko jedne četvrtine ukupno registriranih. ili 1907. Čitave porodice specijalizirale su se u proizvodnji drvenog posuđa (od kašike do kaca raznih veličina i namjena)..276 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. u Bugojnu su zabilježene tri značajnije trgovine koje vjerovatno.

1907. 1894. protokol. 1907. 15. 1886. Risto Đurendić Vuko Freškura Franc Gaković Redžo Grof Ludwig Grof Rudolf Hadžiavdić Jusuf Heydušek eodor Ivičić Ilija Ivanković Ivić Stjepan Naziv firme God. 1886. 1901. 10. 1908. 14. 21. 31. 1905. 6. Spisak protokoliranih trgovačkih firmi sačinjen je na osnovu podataka u Verzeichniss. 12. Isidor Atijas S. 1914. 1894. 1907-1912. 28. Franjo Babić A. Firma se prvi put spominje 1855. 19. 20. 11. 1894. 13. 1885. 2. 23 Altarac Solomon Atijas Solomon Haim Atias S. 25. . 1885. 17. 1886. Jozo Babić Stipo Balagija Abdulah Baltić i Dimić Braća Baltić Baruh Samuel Behara Krstan Bevrnja Meho Budimir Maranguz Pero Bušatlija Husein beg Čolić Nikola i Anto Dautbegović Mustajbeg Dilber Marko Dimić Perendić Marko Domaćinović braća Đurendić V. 22. 3. 5. 1908. 29. STANOVNIŠTVO. Primjedba Firma se prvi put spominje 1855. 18. 1907-1912 1887. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914. 1884. 1885. 16. 7. 1885.BUGOJNO. 26. 1907. 1904. 30. Firma se prvi put spominje 1855. 1895. 9. i časopisa Bošnjak i Bosanski glasnik. 1904. 32. 1886.23 1. 1900. 1908. god. 1900. Mordohaj Avdalajbegović Remzi beg Babić Anto Babić I. 1904. god. 4. 8. 1908. god. 24. 1886. 277 Spisak protokoliranih trgovačkih firmi u Bugojnu 1883-1918. 27. 23.

1913. Jovo Radović Tomo Rustempašić Muhamed beg Salom Ušćuplija Abraham Sandić J. Ilija Sinovi Nikole Pavlovića Subašić Ilija Subašić braća Šandrk Ivan Topić Tufekčić Tomo Trifković Lugušić Ilija Vasić Pero 1908. mahom. 1908. U početku se cijela familija javlja kao nosilac firme. trguju mješovitom . dok se vremenom braća dijele i stvaraju nove trgovine. 1894-1914 1900-1914 1885.. 1885. Simo Pavlović Nine i brat Perković Ivanković Ivo Popadić Boško Popadić braća Praljak J. 51. 47. 35. 1910. 56. 36. 1907-1913. 42. 58. 1885. 45. 43. 1894-1913.278 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 1885. 55. 1886. 37. 53. 40. 50. 44. 54. 1907. 34. 52. 1912. 1903. 1885. Druga karakteristika jeste da se na razmeđu dva stoljeća vrši diferencijacija između zanata i trgovine i da se počinje stvarati tip specijaliziranog trgovca. 48. 60. 1904. 49. 1894. 33. 1886. 1886. 41. 57. za razliku od ranijih trgovaca koji. 59. Kolovrat i drug Krstanović braća Madunić Ivo Madunić Juko i Ivo Marinović r. 1885. 38. 1886. 1886. 1910.. 1886. 39. 1894. 46. 1886. Jelić Čedomir L. što znači da su patrijarhalne veze brzo kidane nakon nestanka oca porodice. Jelić Ilija Jelić Simo Jezidžić Stipo Karadža Abdul Rezak Kirlić Alija Kolovrat braća Kolovrat sinovi F. 1885. 61. Sa filijalom u Kupresu Iz strukture trgovačkih radnji u Bugojnu vidi se da one ne odudaraju od drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini.

24 Nakon austrougarske okupacije. 50 konja. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 26 Bosanski glasnik 1907. Datumi godišnjeg vašara u Bugojnu bili su: 30. što potvrđuje i navedeni spisak sudski protokoliranih firmi. godine stanovnici Bugojna zatražili od osmanskih vlasti da im odobre održavanje trodnevnog godišnjeg vašara “u cilju povećanja trgovine i usljed toga što se nalazi na putu kuda mnogo putnika prolazi”. – 8. – 21. aprila. seljaci su dogonili stoku. a do austrougarske okupacije 1878. Vidi takođe H. 18. 6. IX 1871.000 grla sitne stoke i oko 100 svinja. 279 robom. Od toga u 72 mjesta održavani su sedmični pijačni dani.26 O odobravanju vašara u Bugojnu vidi list Bosna br. 4. str. to mu je dalo novi zamah za razvoj trgovine. godine. septembra svake godine. 600 komada sitne stoke i 20 svinja. – 15. oktobar. predstavljali su najveći privredni i društveni događaj za koji su se brižljivo pripremali svi društveni slojevi i svi uzrasti stanovništva. Prema podacima s početkom XX stoljeća. Bosanski glasnik 1990-1918. na godišnji vašar u Bugojnu dogonjeno je oko 2. STANOVNIŠTVO. novembra. VI 1870.400 grla rogate stoke. ali se uz ovaj vid trgovine pojavljuju godišnji vašari (sajmovi. 25 Bošnjak 1886-1899. 400 konja.BUGOJNO. žito i proizvode kućne radinosti. Odobrenje datuma i trajanja vašara vršeno je posredstvom okružne oblasti u Carigradu. datum održavanja godišnjeg vašara u Bugojnu bio je promjenljiv sve do 1907. Na njima su trgovci i zanatlije iz raznih krajeva nudili svoju robu. DO 1914. 69. kao i u drugim mjestima. oktobar. Kreševljaković. Esnafi i obrti. godine u Bosni i Hercegovini održavani su vašari u 87 raznih gradova.25 Godišnji vašari u Bugojnu. kao nezaobilazni i nezamjenjivi oblik razmjene dobara između sela i grada i širih oblasti međusobno. razni putujući zabavljači nudili su zabavu tako da se šarolika masa svijeta stapala u jedinstvenu sliku vašara i njegove neponovljive atmosfere. i 21. Svi su nešto prodavali i kupovali i u tome uživali. S obzirom na to da se Bugojno našlo već tada među 27 mjesta koja su imala godišnji vašar. od kada se ustalio na 18. i br. derneci. str. 275 14/26. varoša i sela. maja. Iste godine. a na sedmični pijačni dan prosječno po 150 grla rogate stoke. panađuri). 18-19. 24 . 30. s početkom 15. a u 27 godišnji vašari. 9. Trgovina s ćepenka bila je najvažniji oblik razmjene dobara. nedjeljni i pijačni dani. oktobra – 2. oktobar. 13. 209. Zabilježeno je da su 1870. mutesarif travničkog sandžaka (okruga) objavio je da će se u Bugojnu održavati vašar u trajanju od tri dana.

koji je 1908. uredio restoran i promjenio ime u Hotel “Bosna”. 76. 109. Osim trgovina mješovitom robom.280 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. željezničke stanice. čiji je vlasnik bila Ruža Grubeša. a 1918. činovnika i zemljoposjednika koji useljavaju u grad. apotekar 27 28 Bosanski glasnik 1902. Na cijeni su bili kovači. žitom i stokom. Time je počela i u Bugojnu era modernog građevinarstva. zgrada sreskog suda. narodne osnovne škole. čiji je vlasnik bio Ludwig Grof. Franc Freškura podigao je na željezničkoj stanici hotel “Vrbas” s deset soba. jer se osim državnih. . Potreban materijal i mustre radnice su dobijale od Tkaonice i naručene predmete izrađivale kod svojih kuća. vojne pošte i telegrafa itd.. kao što je zgrada kotarskog ureda u arapskom stilu (današnja gimnazija). Ove nove potrebe pratilo je podizanje prvih ciglana koje prave preokret u proizvodnji građevinskog materijala koji potiskuje drvo. U ovom periodu došlo je do značajnih promjena u ovoj oblasti.27 U gradu je bilo smješteno više zanatskih radnji koje su podmirivale potrebe gradskog i okolnog seoskog stanovništva. Podignute su reprezentativne građevine. Stipo Šandrk i Pero Kolovrat.28 Važan ekonomski faktor u gradu činili su solidno plaćeni činovnici. str. U gradu je bilo i jedno prenoćište sa 4 sobe. koji su gotovo isključivo bili doseljenici iz raznih pokrajina Monarhije i nosioci modernizacije i evropeizacije u gradu. u Bugojnu počinju zidati veće i ljepše kuće za potrebe trgovaca. Struktura zanata nije bila opterećena tradicijom. javnih građevina. 212. 254. 1918. Ovaj hotel imao je u početku šest. godine 15 soba. osnovane su filijale Tkaonice ćilima iz Sarajeva. 180. str. u Bugojnu je bilo više tradicionalnih bosanskih gostionica i kafana. Početkom XX stoljeća zabilježeno je da u Bugojnu uspješno rade dva hotela i jedno prenoćište. koji su u većini bili dunđeri. Oslanjajući se na bogatu tkačku tradiciju Skopaljske doline. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1913. nego je odgovarala stvarnim potrebama stanovništva. veterinar. Osim nosilaca političke i vojne vlasti. ili majstori opšteg profila koji su znali izgraditi bosansku kuću od temelja do useljenja. što je neminovan pratilac formiranja naših gradova. Vlasnici prvih ciglana bili su Marko Ribičić. a gotovu robu predavali su firmi i dobijale određenu platu. str. koji je proširio svoj hotel i dao mu ime “Grand hotel Grof ”. u ovu socijalnu skupinu spadali su i sreski ljekar. Dobar poslovni ugled imao je i drugi hotel “Zum schwarze Adler” (Kod crnog orla). kolari.. građevinari.

zemlje. činili i intelektualnu kremu grada.129 68 5 25 583 22 2 14 130 141 17 68 293 291 248 387 1 143 380 500 6 129 29.. kamena. nosilac bogatog društvenog i kulturno-prosvjetnog života.581 Svega 41. proizvo29 Rezultati popisa stanovništva 1910. stoč. . godine29 Privredna grana Poljoprivreda.208 89 9 33 806 42 3 18 164 220 30 108 422 405 449 531 2 196 586 736 10 227 46. 281 te nekoliko učitelja i sveštenika koji su. vrtlarstvo Šumarstvo i ribolov Rudarstvo Ind. odnosno da je 89% ukupnog stanovništva sreza živjelo od poljoprivrede kao glavnog izvora prihoda.079 21 4 8 223 20 1 4 34 79 13 40 129 114 201 144 1 53 206 236 4 98 16. stakla Obrada metala Izrada oruđa i instrumenata Hemijska industrija Rasvjeta. godine vidi se da je svaki deseti stanovnik koji privređuje.293 Iz zvaničnog statističkog pregleda zanimanja stanovništva bugojanskog sreza 1910.712 Izdržavanih 26. gline.BUGOJNO. STANOVNIŠTVO. ujedno. za platu Javna služba Slobodna zvanja Ostalih Svega Privređuje 15. str. koja je zajedno s domaćim trgovačkim slojem. vodovod i slično Građevinarstvo Tekstilna industrija Kožarska industrija Drvna industrija. DO 1914. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. U vanagrarnim oblastima zanimanja prednjačili su obrada metala. u biti. Struktura zanimanja u bugojanskom srezu 1910. svoju egzistenciju osiguravao izvan agrara. 62-63. rezbarstvo Industrija hrane Proizvodnja pića i ugostiteljstvo Industrija odijevanja Trgovina Bankarstvo i krediti Saobraćaj Kućna posluga i razni posl.

godine. Hrvatska težačka blagajna. ni grad Bugojno nije mogao promijeniti svoj trgovačko-agrarni karakter. ugostiteljstvo. u gradu je podignuta impozantna školska zgrada. prije svega industrijskog razvoja čitavog kraja. dnja hrane. godine. koju je 1872. Kotarska pripomoćna zaklada). Vinka” iz Zagreba otvorila u Bugojnu katoličku djevojačku školu. koji je. kao i svugdje gdje se javio. U takvim uslovima. te javna služba.282 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. pripadnika raznih nacija i kultura. . dok je uz džamiju otvoren mekteb. nego je sve više preuzimalo i kulturnoprosvjetno i društveno vodstvo čitavog gornjovrbaskog kraja. U okviru srpsko-pravoslavne crkvene opštine osnovana je srpsko-pravoslavna osnovna škola. Izostao je razvoj industrije i to se nije moglo nadomjestiti starim načinima proizvodnje izvan agrara. Prvu osnovu školu u Bugojnu otvorili su franjevci 1868.. godine. jer je uslijedilo otvaranje Narodne osnovne škole koju su pohađala djeca svih konfesija. godine pohađalo 30 djece.633 zaposlenih izvan agrara. Iz te potrebe nastala je višestrana i dosta intenzivna prosvjetna. a kasnije i medresa. *** Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno se nije razvijalo samo kao politički i privredni centar sreza. kao i druge koje je osnivao ovaj red. Ova škola. trgovina. nego finansijske institucije koje bi vodile opštem privrednom progresu.. kada je “Družba sestara milosrdnica sv. industrija odijevanja. Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove. kulturna i društveno-politička aktivnost. osjećao potrebu za višestranim društvenim uticajem i potpunijim duhovnim i društvenim životom. U njemu se relativno brzo formirao sloj imućnog građanstva činovničkog i trgovačkog porijekla. To jasno pokazuje da je bila veoma spora dinamika privrednih i socijalnih promjena u srezu. Svi novčani zavodi koji su u Bugojnu formirani na razmeđu dva stoljeća (Srpska štedionica. ukinuta je 1883. kućna posluga i drugi poslovi za platu. koja je imala 114 učenica i 5 nastavnica. Zbog toga se u njemu nije izvršila snažnija akumulacija i organizacija kapitala koja bi stvorila novčane institucije za finansiranje privrednog.253 lica (oko 77%) od ukupno 1. a školske 1886/87. bili su više nacionalne institucije stvorene da potpomognu razvoj poljoprivrede i seljaka vežu za moderne nacionalne institucije. U ovim granama radilo je 1. Mreža osnovnih škola završena je 1893.

učitelj Palandžić Nikola. 1893-1895. učitelj Đogo Husein. 25. 1900-1901. STANOVNIŠTVO. 18. 1906-1909. pom. upravitelj i učitelj škole Šiljković Mehmed Kalaica Josipa Vudanović Angelina Konig Elza Krešić Ivan. 1911-1914. Galcinja Tomljenović Tomislav Jefto Abramović Sofija Mandić Josip Brkić. 26. 3. DO 1914. 1895.BUGOJNO. 1911-1916. učitelj Josip Čurić. pom. 22. 29. 1906-1910. 1916-1918. 14. 9. 1896-1899. 10. godine30 Ime i prezime Godina službovanja 1886-1889. 1917-1918. 30. 19. 20. 1916. 1904-1905. 1909. 1895. 13. učiteljica Franić Danica Tomasović Andrras. 1917-1918. 283 Učitelji u narodnoj osnovnoj školi u Bugojnu 1886-1918. 30 . 8. učitelj Josip Rujić. 4. 1899. 31. učiteljica Erdosy Zora. pom. pom. 5. 1904. 1917-1918. 1917-1918. 1907-1908. 1905. 1900-1903. 1896-1901. 17. učitelj Mulić Hamdija Bešlić Milan Vukelić Zora. starješina Knežević Anto Steinmetz Johanna. 21. suplent učiteljica Šimunac Stjepan. starješina Jelka Bilić Ljubomir Matulić. 1889-1892. 1911-1916. 1896-1899. 6. 12. suplent učiteljica Fejzagić Džemal Mandušić Jelena. upravitelj škole Miljušević Ida Čolić Stjepan. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. 1910. 24. 32. 28. 1. 2. 23. 16. pom. pom. 1910-1916. upravitelj Hvala Matilda Špez Marija Kaprikul Ana Spisak učitelja napravljen je na bazi podataka objavljenih u Bošnjaku i Bosanskom glasniku. 15. 1902-1903 1902-1903 1904-1910. 27. P. 11. pom. 7.

. Iz tabele se.236 Iz tabele se vidi da je opšta pismenost u bugojanskom srezu izražena niskim procentom od 8. i pored toga što su do 1912.9%) Muslimani 584 23 607 (5. takođe. koja se kretala oko 12%. nepismenost reproducirana s 91% tog uzrasta.396 10.552 11.737 5. Velike su razlike u pismenosti na selu i u gradu.2%. Od ukupno 14.815 (88. godine31 Znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Ne znaju čitati i pisati Muški Ženski Svega Pravoslavni 537 187 724 (6. 30-31. ali o tome nema odvojenih podataka.10%) Muslimani 5.415 11. 20-21.1%) Ostali 27 23 50 (71%) Ostali 1 19 20 (29%) Svega 2. katolika 11.6%) Katolici 909 447 1356 (11.2% : 0.057 680 2.41%.737 Svega 16.406 33. katolička djevojačka škola milosrdnih sestara.24% i zaostajala je iza pismenosti u Bosni i Hercegovini.696 5.4%. . Veoma nizak procent pismenih. zatim srpsko-pravoslavna osnovna škola.284 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. str. muslimana 5.6% i muslimana 9. mektebi i medresa.6% prema 2.289 (5. Očigledna je razlika i u pismenosti po polovima. godine u srezu otvorene 4 narodne osnovne škole.373 djece i omladine od 7 do 20 godina znalo je čitati i pisati svega 1. bio je zbog toga što 31 Rezultati popisa stanovništva 1910. što znači da je.396 5. naročito muslimanki.360 ili 9..830 16. Kod pravoslavnih odnos pismenih muškaraca i žena bio je 8.4% : 7. kod katolika 14. U početku je u narodnoj osnovnoj školi bio zaposlen samo jedan učitelj.5%. a kasnije 2 ili 3 učitelja i jedan pomoćni učitelj. Ovim treba dodati još ukupno 50 lica koja su znala samo čitati.10% i ostalih 71%. Iz navedenog pregleda vidi se da su se učitelji često mijenjali i samo mali broj je ostajao po nekoliko godina.14%. Pismenost u bugojanskom srezu 1910. Pravoslavnih je bilo pismenih 6. vidi da je pismenost različita kod pripadnika pojedinih konfesija.111 (93.4%) Pravoslavni 5.14%) Katolici 5.

3. 100.32 Naziv društva 1. vjerskih i nacionalnih pokreta i modernih socijalno-političkih ideologija. 32 Činovnička kasina – Beamten – Kasino Ukrašavajuće društvo – Verscönungsverein Pjevačko društvo Hrvatska narodna čitaonica Biciklističko društvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Godina osnivanja 1893. STANOVNIŠTVO. koje su jedino bile obuhvaćene statistikom. Otuda su sva udruženja. Pregled društava u Bugojnu sastavljen je u na bazi podataka koje je objavio Đ. a drugu domaće stanovništvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. 1900. a u mektebima se nije učila latinica i ćirilica. 6. DO 1914. koje su svojim značajem premašivale ekonomsku snagu grada i brojnost njegovog stanovništva. imala zadatke da se “nepolitički” bave političkim i nacionalnim radom. nego samo arebica i arapsko pismo. Kao što je oblast obrazovanja i vaspitanja imala dva usmjerenja (konfesionalne škole.BUGOJNO. . koje osniva država. 1900. u studiji Kulturno-prosvetna. str. 285 su one vrlo rijetko pohađale narodne osnovne škole. 1898. 1902. socijalna i humanitarna društva u Bugojnu 1878-1914. 2. humana i socijalna društva. Društveno-ekonomske i druge promjene na razmeđu XIX i XX stoljeća podstakle su u Bugojnu bogatu i raznovrsnu kulturno-prosvjetnu i druge društvene aktivnosti. 5. U uslovima političke obespravljenosti. koje su nastavljale tradicionalnu zatvorenost obrazovanja i vaspitanja unutar vlastite vjerske zajednice i narodne osnovne škole. 1895. Spisak je dopunjen podacima koje je objavio Bosanski glasnik. Pejanović. prosvjeta. Kulturno-prosvjetna. a pohađaju ih djeca bez ikakvih vjerskih i nacionalnih ograničenja) tako je i oblast kulturno-prosvjetnog i društvenog rada imala dvije tendencije: jednu je zastupala i provodila austrougarska vlast. 4. bez obzira na to kakvi su im ciljevi bili i ko ih je osnovao. PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. To je bilo vrijeme kada se u cijeloj Bosni i Hercegovini osnivalo mnogo raznovrsnih društava koja su odražavala potrebe i interese novih i starih društvenih snaga. kultura i umjetnost jedine su mogle progovoriti prikrivenim političkim i nacionalnim jezikom.

između ostalog. 1911. drukčiji društveni život. s obzirom na to da “kasina” postaje mjesto gdje se okupljaju činovnici. Stipo Domaćinović. predstavlja preteču ljubitelja prirode i modernih ekoloških udruženja. Anto Babić. 10. 1909. s impozantnim brojem od 450 članova. 1907. koja zaslužuje veliku pažnju. a kasnije 78. “Tursku čitaonicu” osnovao je odbor na čelu sa zemljoposjednikom Ahmed-begom Bušatlijom. 17. “Napredak” ima 51 člana. 11. godine . vojnici. pošumljava i podiže parkove. Hrvatsku narodnu zajednicu vodi fra Marijan Lovrić. Na primjer. a u njenom odboru sjede najugledniji hrvatski trgovci u gradu: Stipo Grgić. uglavnom doseljeni svijet koji preko kasine stvara jedan novi. 13. što. naišle su na dobar prijem kod bugojanskog građanstva. 1914. 1907. “Gajret” 1905. Ilija Subašić. koja su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka. Stipo Budimir. Ono je interesantno i po tome što u njemu prednjače domaći ljudi svih konfesija. 15. poslovni ljudi. Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Bugojna bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim. 1910. 1909. “Gajreta” i “Napretka”. Jedno od najinteresantnijih i jedinstvenih udruženja u Bosni i Hercegovini jeste udruženje za uljepšavanje grada koje je. 9. humanitarnim. sportskim i nacionalnopolitičkim idejama.. Hrvatska narodna čitaonica u početku ima 54 člana. 16. Humanitarne ideje društava “Prosvjete”. Naziv društva 7. U društvenom životu led je probijen osnivanjem Činovničke kasine. Turska kiraethana – čitaonica Podružnica hrvatskog potpornog društva “Napredak” Srpsko pjevačko društvo “Javor” Pododbor srpskog potpornog društva “Prosvjeta” Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice Hrvatski sokol Srpski soko Pododbor potpornog društva “Gajret” Srpska narodna organizacija Muslimanski klub Ratno dobrovoljno dobrotvorno društvo Godina osnivanja 1904. svakako. 1906. Stjepanom Subašićem i Ninom Pavlovićem. imalo zadatak da njeguje bilje.286 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 12. 1913. 14. Čitaonice su u Bugojnu imale obrazovne i humanističke ciljeve.. fra Dominik Gojsilović i Nikola Dilber. 8. 1905. zajedno sa Stipom Domaćinovićem.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

287

ima 10, a 1907 s članovima iz Gornjeg Vakufa ima 160 članova. “Prosvjeta” 1908. ima 70 članova,33 a njome rukovodi Risto Đurendić zajedno s Čedomirom Jovićem, Milanom Jovanovićem i Đorđom T. Radovićem. I kod Srba, kao i kod Hrvata, čitavim društvenim životom rukovode bogati ljudi – trgovci koji se nalaze u upravnim odborima od pjevačkih do sportskih i sokolskih društava. Pjevačka društva, hrvatska i srpska, oslonjena su na crkvu, a imaju značajnu nacionalnu funkciju, jer se iz tih vrsta okupljanja, kao i iz drugih, brzo prešlo na nacionalnopolitičke stranke. I sokolska udruženja, koja su nosila ideju “u zdravom tijelu zdrav duh”, imala su zadatak da razvijaju borbeni nacionalni duh. Ideju o Hrvatskom sokolu u Bugojnu uspešno su realizirali Franjo Vinter, Ilija M. Šandrk, Stjepan Jandrić, Vinko Šandrk, Stjepan Ubović i Stjepan Ivić (1909. ima 63 člana), a Srpski soko, koji je osnivan od 1. avgusta 1909. do 24. januara 1910. godine, vodili su ljudi iz uglednih srpskih porodica: Jovo Lukić, Mihajlo, Špiro i Ilija Marinović, Gojko Praljak, Vojo Brančić, Aleksa Đurić, Ljubo i Kosta Topić, Blagoje Krstanović, Milivoje Radović, Risto Đurendić i Stevo Kokotović.34 U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu bugojansko građanstvo osnivalo je ona udruženja koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda. Slijedili su jedni druge u ostvarivanju svojih potreba i bili upućeni jedni na druge. I tu se stvarala “čaršija”, ali nešto drukčija od one tradicionalne, jer je nacionalni trougao ostvarivao svoju nacionalnu integraciju u uslovima austrougarske vlasti i formiranja gradskog miljea u Bugojnu. Otuda je on dobio specifičnu mjesnu boju u kulturno-prosvjetnom, sportskom i drugom društvenom aktivitetu. *** Za razvoj Bugojna bila je posebno značajna aktivnost njegovog gradskog vijeća koje je imalo zadatak da se brine o zdravstvenim, komunalnim, školskim i drugim pitanjima vezanim za život građana. S obzirom na to
Kalendar Napredak 1909. str. 163-164, Bosanski glasnik 1909.; I. Kemura, Uloga “Gajreta” u društvenom životu Muslimana, Sarajevo 1986. tabela I. 34 ABH, ZV BiH 1909, š. 18 269/26, ABH, ZV BiH, 1909. Š. 18-26. Za podatke zahvaljujemo Sajmi Ajanović-Sarić i Matku Kovačeviću iz Arhiva Bosne i Hercegovine
33

288

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

da je opštinski budžet bio fiksiran na 95.200 kruna godišnje, tim novcem nisu se mogli praviti veliki poduhvati. U rashodima se navode sljedeći troškovi za 1905. godinu: troškovi klaonice 695 kruna i 80 helera, doprinos za zdravstvo 3.092 krune i 40 helera, doprinos za humanitarne svrhe 1.200 kruna, opštinski dugovi 99.275 kruna i 80 helera, troškovi za osnovne škole 5.897 kruna i 60 helera. U rashodima, cifre se iz godine u godinu neznatno mijenjaju. U Bugojnu je ordinirao sreski ljekar dr Jozef Fogler, koji je, prema podacima Bosanskog glasnika, tu službovao od 1899. do 1915. godine. Gradska ambulanta otvorena je 1906. Mjesto ljekara u gradu bilo je upražnjeno samo u toku ratne 1916. godine, a već 1917. i 1918. ordinira dr Leo Schonfeld. Bugojno je spadalo među 37 gradova u pokrajini koji su imali apoteku, koja je registrirana 1900. godine, a bila je vlasništvo magistra farmacije Theodora Heydušeka. Ostao je u Bugojnu do 1915. godine, a već 1916. apoteku je otvorio magistar farmacije Nikola Kuš, koji je ostao do 1918. godine. Njega je naslijedio magistar farmacije Ignatz Berger. Bugojno je relativno kasno, tek 1912. godine, dobilo sreskog veterinara i tu dužnost je obavljao Jozef Halama.35 Na razmeđu XIX i XX stoljeća Bugojno nije imalo moderni vo35

Podaci o zdravstvu u Bugojnu navedeni su prema Bosanskom glasniku.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

289

dovod i kanalizaciju. Grad se snabdijevao vodom iz oko 70 bunara i izvora, a isto toliko petrolejskih lampi osvjetljavalo je njegove ulice. Gradsko vijeće Bugojna (1886-1918)36 Načelnici: Tahir-aga Vidimlić 1886-1888. Pero Pavlović 1889-1908. Pero Šandrk 1909-1910. Salih-aga Mandžić 1911-1915. Remzi-beg Avdalajbegović 1917-1918. Od 1895. biraju se podnačelnici i tu dužnost su obavljali: Mitar Popadić 1895. Mustaj-beg Avdalajbegović 1895-1908. Vuk Đurendić 1896. Niko Marinović 1899-1908. Salih ef. Mandžić 1909-1910. Jovan Topić 1909-1910. Anto Babić 1911. Risto Đurendić 1911-1918. Nine Pavlović 1912-1918. Zastupnici:

Pero Pavlović 1886. Niko Grgić 1886-1889. Simo Jelić 1886-1892. 1900-1901. Tomo Topić 1886-1888. Ibrahim ef. Karadža 1886-1892.
Spisak članova Gradskog vijeća sačinjen je na osnovu podataka iz Bosanskog glasnika 1889-1918.
36

290

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hamid Lončar 1886-1892. Stipo Babić 1889-1892. Niko Grgić 1886-1892. Marko Popadić 1889-1892. Niko Mijatović 1889-1892. Ibrahim Hadžialić 1889-1892. Mustaj-beg Avdalajbegović 1893-1894. Meho Imamović 1893-1900. Petar Kutleša 1893-1901. Stipo Jezidžić 1893-1898. Vuko Đurendić 1893-1895. Jovo Praljak 1893-1898. Salih-aga Mandžić 1893-1908. Niko Marinović 1896-1898. Theodor Heydušek 1900-1901. 1905-1908. Juko Maduna 1899-1901. Marko Dilber 1899-1901. Salom Avram 1900-1908. Niko Dimić 1902-1908. Ivan Šandrk 1902-1904. Boško Popadić 1902-1903. Remzi-beg Avdalajbegović 1902-1908. Ivan Perković Ivanković 1902-1908. Ludwig Grof 1905-1911. Stipo Babić 1905-1908. Marko Dimić 1905-1908. Karadža Abdul Rezak 1909-1918. Tahir Bosto 1909-1918. Ante Babić 1909-1910. Stipo Domaćinović 1909-1914. Juko Madunić 1909-1911.

BUGOJNO. STANOVNIŠTVO, PRIVREDA I DRUŠTVENI ODNOSI OD 1878. DO 1914.

291

Boško Topić 1909-1916. Ilija Trifković 1909-1910. Stipo Čolić 1909-1910. Stipo Grgić 1911.1916. Ivica Jozić – Baškarad 1911-1913. Niko Čolić 1911-1918. Zahid Šupa (Šupić) 1911-1918. Jovo Krstanović 1911-1913. Salih-beg Avdalajbegović 1915-1918. Frano Domaćinović 1915-1918. Stjepan Subašić 1915-1918. Anto Kolovrat 1915-1918. Đorđe Radović 1915-1918. Ilija Sandić 1917-1918. Na kraju ovog pregleda nekih pitanja u razvoju Bugojna kao grada koji nema dugu urbanu tradiciju, može se zaključiti da je njegov razvoj tekao u pravcu stvaranja jednog trgovačko-agrarnog središta. Prirodna bogatstva i dosta jaka poljoprivreda, s vrlo značajnom ulogom stočarstva, nisu mogle biti oplođene znatnijim industrijskim razvojem, jer za to nisu postojali neophodna infrastruktura i finansijska sredstva. U svojoj duhovnoj, kulturnoprosvjetnoj i društvenoj otvorenosti za moderne ideje Bugojno je pokazalo da se razlikuje od onih gradova koji su se borili s naslagama duge urbane tradicije.

ZAKLJUČNE NAPOMENE

K

njiga “Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća” bavi se značajnim, a malo istraživanim fenomenima gradova u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je u njoj okončana četvorovjekovna epoha orijentalno-balkanske i orijentalno-islamske urbanizacije i započela era modernizacije i oblikovanja evropskih urbanih modela. Taj proces je tekao srazmjerno razvoju novog načina proizvodnje, izgradnji modernog saobraćaja i rezultatima migracionih kretanja. Osnovna studija ove knjige sadrži analizu 66 naselja koja su do 1910. godine stekla status grada (gradska opština). Od toga broja 1879. godine bilo je 46 gradova koji su imali osmansku urbanu tradiciju, a svi ostali su status grada stekli razvojem između vremenskih međaša 1879. i 1910. godine. Prilikom istraživanja, autoru se nametnulo osnovno pitanje da li je bosanskohercegovački grad na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad, odnosno kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije, duboko ukorijenjene u osmansko naslijeđe, i modernizacije, koja uzima maha nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine? Istraživanja vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, saobraćaja, privredne aktivnosti, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne funkcije bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća, pokazala su da su se u svim tim oblastima dogodile značajne promjene, jer su, uz tradicionalne oblike saobraćaja, proizvodnje i trgovine, uz naslijeđene društvene strukture (klase i slojeve) stvorene nove, stranog i domaćeg porijekla, sa drukčijim načinom proizvodnje, mišljenja i života. U osnovi svih tih promjena ležala je okolnost da je u Bosni i Hercegovini nesređenu orijentalnu Osmansku carevinu zamijenila austrougarska evropska birokratska pravna država, koja sistematski i uporno gradi novi sistem vlasti, s

domaćim razvojem nego podsticajem izvana. sa dosta lokalnih i regionalnih obilježja. Specifične i vidljive promjene doživjeli su i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateška uporišta Monarhije prema jugoistoku. najkompletniju urbanizaciju doživljavali su gradovi u kojim su bila sjedišta okružnih vlasti i. vjerski. glavni grad pokrajine. politički i kulturno integrira svoju novu pokrajinu. Otuda je historija bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu XIX i XX stoljeća. modernizacija proizvodnje i društva uopšte ovdje se ne odvija unutrašnjim. gradovi u Bosni i Hercegovini razvijali neravnomjerno. kulturni i politički mozaik i postajali vitalna središta civilizacijskih i kulturnih promjena u pokrajini. Otuda su se. na razmeđu XIX i XX stoljeća. manje vidljivim elementima. a nakon austrougarske okupacije ostala je udaljena od glavnih saobraćajnih puteva. U svakom slučaju. bez obzira na sve teškoće. sitnom preduzetništvu (s modernim zanatima) i pojačanim saobraćajem i trgovinom. No. u stvari. bilo da se radi o njihovim vanjskim. vidljivim ili unutrašnjim. promjene nisu bile spektakularne kao u zapadnoevropskim razvijenim industrijskim zemljama. Neki od njih postali su važna industrijska središta i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu – Tuzla. ciljem da u svoj državni organizam ekonomski. posebno. inicijativom države i stranog privatnog kapitala. historija sučeljavanja i sukobljavanja tradicije i modernizacije. a krajem XIX . gradovi su mijenjali i učvršćivali svoj etnički. Zenica).. Tuzla je primjer industrijskog grada. ali s istaknutom vojno-strateškom funkcijom prema Crnoj Gori.. knjiga sadrži nekoliko primjera gradova s različitim funkcijama. Osim osnovne studije. a nisu ostali netaknuti ni gradovi koji su svoj značaj dobijali kao agrarna središta.294 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. bez pretenzija da se uspostavlja određena čvršća tipologija gradova. Foča je za vrijeme osmanske vladavine izvjesno vrijeme bila centar pašaluka. prije svega zbog toga što on nije stvarao domaću akumulaciju kapitala. pa ni u odnosu na razvoj južnoslavenskih sjevernih pokrajina. Sarajevo. Fojnica je ranije bila jedan od istaknutih centara proizvodnje bosanskog željeza. socijalni. Ipak. dok je većina ostala na zanatstvu. Promjene su se događale u svim gradovima bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i privrednih tokova ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. S obzirom na to da domaći tradicionalni privredni i društveni razvitak nije nudio pretpostavke za modernizacijske promjene.

. Modriča je mali posavski grad u čijoj blizini je osnovana poljoprivredna stanica kao ogledno dobro i poljoprivredna škola za cijelu Posavinu. zbog konkurencije modernih željezara (Vareš i Zenica). Bugojno. i na kraju. koje nije izraslo na osmanskoj urbanoj tradiciji. Banjaluka je primjer grada koji demografski raste znatno ispod prosjeka gradova u pokrajini i bez značajnije privredne ekspanzije postaje važno središte u kojem se oplođavaju moderne socijalne i nacionalno-političke ideje. nego svoju fizionomiju i značaj stiče nakon 1878. godine. ekonomski stagnira.ZAKLJUČNE NAPOMENE 295 i početkom XX stoljeća.

zeigten. die eine osmanische urbane Tradition hatten.ZUSAMMENFASSUNG D as Buch “Die Städte in Bosnien und in der Herzegowina an der Wende vom 19. kulturellen Funktion. ob die bosnisch – herzegowinische Stadt an der Wende von zwei Jahrunderten aus einer orientalisch – islamischen in eine europäische Stadt gewachsen ist. zum 20. Dieser Prozeβ lief proportional zu der Entwicklung der neuen Produktionsweise. sowie der Funktion vom Bildungswesen der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. Im Laufe der Forschung warf sich die Grundfrage auf. wie ist die Beziehung der bosnisch – herzegowinischen urbanen Tradition. Die Grundstudie dieses Buches enthält die Analyse von 66 Siedlungen. welche tief in das osmanische Erbe verankert ist und der Modernisierung. Jahrhundert” handelt über die wichtigen. des Verkehrswesens. dem Ausbau eines modernen Verkehrswesens und den Ergebnissen der Migration. Von dieser zahl waren im Jahr 1879 46 Städte. zum 20 Jhd. bzw. die nach der österreichisch – ungarischen Okkupation im Jahre 1878 in Schwung gekommen ist. der Wirtschaft. aber wenig erforschten Phänomene der Städte in Bosnien und in der Herzegowina zu der Zeit als auf diesem Gebiet die vierhundertjährige Epoche der orientalisch – balkanischen Sowie orientalisch – islamischen Urbanisierung beendet worden ist und die Ära der Modernisierung und Gestaltung von europäischen urbanen Modellen begonnen hat. die bis zum Jahre 1910 den Status einer Stadt (Stadtgemeinde) erworben haben. daβ in all diesen Bereichen wesentliche Umwandlungspro- . ethnischen und sozialen Struktur von Einwohnern. Die Erforschungen der religiösen. der administrativen. Alle anderen erwarben den Städte – Status durch die Entwicklung in der Zeit von 1879 bis 1910. militärischen.

in seinen staatlichen Organismus seine neue Provinz wirtschaftlich. politisch und kulturell zu integrieren. Produktion und Handel neben den vererbten gesellschaftlichen Strukturen (Klassen und Schichten) neue Formen geschaffen worden sind. welcher systematisch und beharrlich ein neues System der Herrschaft gründete. weil neben den traditionellen Formen von Verkehrswesen. mit intensiviertem Verkehr und Handel geblieben sind. Die Veränderungen geschahen in allen Städten. Im Grunde all dieser Umwandlungen war der Umstand. daβ in Bosnien und in der Herzegowina das ungeordnete orientalische Osmanische Reich durch den österreichisch – ungarischen europäischen bürokratischen Rechtsstaat vertauscht war. besonders die Hauptstadt der provinz. wenig bemerkbare Elemente. ohne Rücksicht darauf. Jahrhundert die Städte in Bosnien und in der Herzegowina nicht gleichmäβig mit beträchtlichen Lokal – und Regionalmerkmalen. ob sie abseits von Verkehrs – und Wirtschaftsentwicklung lagen oder aber eine hervorragende Rolle in den Modernisierungsprozessen spielten. die zu Militärzentren und strategischen Stützpunkte der Monarchie gegen Südosten geworden sind. Die vollständigste Modernisierung erlebten jedoch die Städte in welchen der Sitz der Kreisbehörden war. die ihre Bedeutung als Agrarzentren erwarben. während die meisten Städte mit dem Gewerbe. Sarajevo. Zenica). mit kleinen Unternehmungen (mit modernem Gewerbe). sondern nach den Anregungen von auβen. fremder und heimischer herkunft mit einer anderen Art von Produktion. Nicht unberührt blieben auch diejenigen Städte.ZAKLJUČNE NAPOMENE 297 zesse geschehen sind. zum 20. bemerkbare oder innerliche. Daher entwickelten sich an der Wende vom 19. mit dem Ziel. vor allem deshalb. seien es äuβerliche. Diese Veränderungen waren jeden- . weil sie keine heimische Akkumulation des Kapitals geschaffen hat. Die spezifischen und sichtbaren Veränderungen erlebten diejenigen Städte. durch die staatliche Initiative und durch das Auslandskapital. sowie nach dem äuβerlichen Aussehen – Tuzla. Unter der Berücksichtigung der Tatsache. erfolgt die Modernisierung der Produktion und Gesellschaft im allgeminen nicht nach einheimischer Entwicklung. Denkweise und Leben sweise. daβ die heimische traditionelle wirtschaftliche aund gesellschaftliche Entwicklung keine neue Voraussetzungen für die Modernisierungsveränderungen geboten hat. Einige von ihnen sind zu den wichtigen industriellen Mittelpunkten geworden und bekamen allmählich die Formen einer europäischen Industriestadt (auch der sozialen Struktur nach.

daβ die Geschichte der bosnisch – herzegowinischen Städten an der Wende vom 19. zum 20 Jhd. die demographisch wesentlich unter dem Durchschnitt der Städte in der Provinz wächst und ohne wesentlicherer Wirtschaftsexpansion zum wichtigen Mittelpunkt wird. stagniert Fojnica in ökonomischer Hinsicht wegen der Konkurrenz der modernen Eisenwerke (Vareš und Zenica). soziales. in der Wirklickeit eine Geschichte der Konfrotierung und des Konflikts von Tradition und Modernisierung war. Jahrhunderts und zu Beginn des 20. aber mit einer ausgeprägten militärischen und strathegischen Funktion gegen Montenegro. Aber. Foča war in der Zeit der Osmanischen Herrschaft eine Zeitlang das Zentrum des Paschaliks und nach der österreichisch – ungarischen Okkupation blieb es weit von de hauptverkehrspunkten entfernt.Daher muβ betont werden.298 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Tuzla ist ein Beispiel einer Industriestadt. in welchem die modernen sozialen und national – politischen Ideen befruchtet werden. Auβer der Grundstudie enthält das Buch einige Beispiele von Städten mit verschiedenen Funktionen. auch nicht in Bezug auf die Entwicklung von jugoslawischen nördlichen Provinzen. Banjaluka ist ein Beispiel der Stadt. eine bestimmte konsistente Typologisierung vorzunehmen. ohne Rücksicht auf all die Schwierigkeiten haben die Städte ihr ethnisches. sondern sein Aussehen und seine Bedeutung nach 1878 erwarb. Jhd.. Modriča ist eine kleine Stadt in der Posavina. ohne Anspruch darauf. . Fojnica war früher einer der bedeutenden Zentren der Bosnischen Stahlproduktion.. religiöses. falls nicht spektakulär wie in den westeuropäischen entwickelten Industrieländern. in derer Nähe eine landwirtschaftliche Versuchsstation als landwirtschaftliche Schule für ganz Posavina eröffnet worden ist und letztendlich Bugojno. kulturelles und politisches Mosaik geändert und gefestigt und zum vitalen Mittelpunkt der zivilisatorischen und kulturellen Umwandlung in der Provinz geworden. Ende des 19. das nicht auf der osmanischen urbanen Tradition gewachsen ist.

P RI LO Z I .

.

BROJ KUÆA I STANOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879-1910. GODINE TABELA 1 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� ����� ������������������������� ����� ����� ���������� � PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ��������� ������������ ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ����� ��������� ����� ��������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ��������� ���������� ������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������ ������� ������� ������� ��������� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ���� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ������� 301 .

TABELA 1 (NASTAVAK) 302 ��� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ����� ����� ����� ���������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ��������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� �������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ����������� � ��������� �������� ������� � ������� ������� ��������� ������ ������ �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� � ������ ������ ������� ������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ...

TABELA 1 (NASTAVAK) ��� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� ���������� � �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������ ����� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ��������� ��� ����� �������� ����� ��� ����� �������� ��������� �������� �������� ������ � ����� � ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ��� ��������� ��� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ����� ����� ����� ���������� ��� ����� ��� ����������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������ ������� ������� ��� ������ ��� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ��� ������ ��� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������ PRILOZI ��� ����� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ��� �������� ��� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������ �� ������ ������� ������ ��� �������� ����������� ��� ��������� ��� ������ ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� �� 303 .

�� �� �� �� �� �� �� �� � ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ...304 PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA OD 1879. GODINE TABELA 2 ���� ������ ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� �������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ������ �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ������ ������� ������ ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� ������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. DO 1910.

TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ��������� � �������� �������� ������� �������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ���������� ������� �������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� �������� ������� ��������� �������� 305 .

.306 TABELA 2 (NASTAVAK) ���� ������� ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������������� �������������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� ���������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ����� ����� ����� ������� ��������������������������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ��� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������������� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. ���������������������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� �������� �������������� ��������� ..

GODINE TABELA 3 ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� PRILOZI �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ��������� ���������� � ��������� ��������� �������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������ ��������� � �������� ������� ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ����� ������� �������� � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ �������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ��� ����� ����� ���� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ 307 .SOCIJALNA STRUKTURA BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH GRADOVA PREMA POPISU 1885.

.308 TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ���������������� ����� ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ � ����� ������ ����� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ �������� �������� �������� ������ � ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� �������� � �������� � ������� ������� � ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �������� ������� �������� �������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ���������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������ � ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������ ����� ������� ������ ������ ������� ������� ������ ����� ����� ������ ������ .

TABELA 3 (NASTAVAK) ���������� ��������� �������� ������������ ������� ������� ���������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ��������� ��������� ������� ������� ��������� �������������� ������ ������� �������� ������� ������ �������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� �������� �������� ������� ������� ������� � ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� �� ��� �� ����� ����� ������� ������� ������ ����� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� ��������� ������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ����� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ��������� ��������� �������� ������ ��������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������� �������� ������� ������ �������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� �������� �������� �������� ������ ������ �������� �������� �������� �������� ��������� � �������� ������� ������� ����� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� �������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ���������������� ����� PRILOZI ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ����� ���������������� �� ������������� ��������� ��������� ������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ����� ����� ������������� ����� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� 309 .

BANJALUKE..310 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. PRIVREDNA STRUKTURA SARAJEVA. MOSTARA I TUZLE 1910. GODINE I BROJ LICA KOJA PRIVREÐUJU * TABELA 4 ��������������� �� ������������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��������� ��������� ����������� �������������������� ������������������ ������������������������� �������������� �������������������� ������������������� �������������� ������������������ �������������������� ����������������� ��������������� ����������������������� ���������������� ����������������� ���������������� ��������������� �������������������� ��������������� �������������� ��������� � �������� ������ �������� �� �������� �������� ������������ ��������������� ������ ����������������� ������������������ ��������� �������� ������ ���� ������ ������ ������� ���������� ����������� ������� ������� ������� ���������� ������ ����������� ������ ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ���������� � ����� ��������� ����������� ��������� �������� �������� � ��������� ����������� ������ ������ ������� ���������� ������ ������ ������� ������ ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ������ ���������� ������������ ������� ������������ ��������� ��������� �������� �������� ����������� ������� ������� �������� ������������ �������� �������� �������� �������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� �������� ������������ ������������� ������ ������������ �������� ����������� �������� �������� � ����������� ������� ����������� ������� ����������� �������� ������� �������� ������� ����������� ����������� ����������� ������������ ����������� ������� ����������� ������������� ����������� ������������ ����������� ����������� ����������� ������� ������ ������������ ������������� ����������� ������������� ���������� ������������ ����������� ������������� ������������ ������������ ������� ������� ������ ������ ���������������������������������������������������������������������������������� � ������������������������������������������������� � ��������������������������������������������������������������� .

I 1910.PRILOZI 311 AGRARNO STANOVNIŠTVO U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. GODINE TABELA 5 ��� �� �� �� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���������� � ������ ������� �������� ������ ��������� �������� ������ ��������� �������� ���������� ������ ������� �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ��������� ������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ��������� ������� � ������ ������ �������� ������ ������� ������� ����� �������� ������� �������� ������ ������ �������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ � ������� .

.. TABELA 5 (NASTAVAK) ����������������������� ��������� ������ ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ���������� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ���� ����� �������� ������� ��������� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ���� ���� �������� �������� ������� ������� �������� ������ �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������ �������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� ������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ������ �������� ����� ������� ��������� ������ ����������������������������������������������������������������������������������������������� .312 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

TABELA 6 � � ������ � � � ����� ���� �������� ����� ����� ������ ����� ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������������� ����������������� ������������ �������� � � ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ���� ���� ����� ������ ���� ����� ����� ���� ���� ����� ����� ����� ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ����� ���� ���� �� �� �� ��� �� ��� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ������ �������� ��� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ����� ���� ���� ����� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ����� ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ������� .PRILOZI 313 ZEMLJOPOSJEDNICI SA KMETOVIMA I BEZ KMETOVA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910.

314 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI... TABELA 6 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ����������� ��������� ������������ ���� ���� � ���� ���� ���� �� ���� ���� ����� ��� ���� ���� ���� ���� ����� ��� ���� ����� ���� ���� ���� ��� ����� ������ � ���� ���� ���� ��� ���� ��� ���� ����� ����� ������� ������� � ������ ������ ������ � ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� � ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������ �������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ���� ����� ������ ����� ������� ������� ���� ������ ����� ����� ������� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ���� ����� ����� ����� ����� ����� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������ ������ .

PRILOZI

315

TABELA 7

������

����������������������������

���������������� ��� ���������� � ���������������������� ��������� ������������
�������� ��� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ����� ����� ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ����� ����� ����� ����� �����

����������������������������� � ���������������������� ����������������������
������� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������ �������� � �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ���� ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������ ��������

�� ��� ��� ��� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� �������� ������� ������� ������ ������� ������� ������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ �������

316

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 7 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������������� �����

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ����� ������ ������ ����� ������� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ������ ������ ������

������� ������

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������ ������

����� ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������

������� ��������� � ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ����� �������

������� �������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ������

������ ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ���������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ������ ������

PRILOZI

317

BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1895. I 1910. GODINE TABELA 8

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ��������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������� ������������ ������������ ������������ ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������

����� ������� �������� �������� ������� ���������� ���������� �������� ���������� �������������� � ����������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ������������� ���������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ����������� ����������� ������������� �������������

������������ ��������� ����������� ���������� ���������� ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ����������� ������������� ����������� ������������� ������������ ������������� ������������� ����������� �������������� ����������� ����������� ����������� �������������� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� ������������� �������������� ����������� ����������� ������������ ������������� �������������� �������� ��������� �������� ������� ��������� ��������� �������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��������� ����������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� � ������������ ���������� ���������� ���������� ����������� �����������

318

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 8 (NASTAVAK)

������������������ �������������

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������� ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

������������� ������������ ����������� ����������� ������������ ������������ ����������� ������������ ������������ ���������� ������������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� �������� ������ ������

������������� ������������� ����������� ������������ ������������� ������������� ����������� ������������� ������������� ���������� ������������� ������������� ������������� ������������� ������������� ����������� ����������� ������������� ������������� ������������ ������������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������

�������

�������������� �������������� ������������ ������������ �������������� �������������� ������������ ������������� �������������� ����������� ��������������� � ������������ �������������� ������������� �������������� ������������ ����������� �������������� �������������� ������������ ��������������� ����������� ����������� ��������������� ������������ �������������� ������������� ������������� ������������ ������������ ����������� �������� � �������

����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ���������� ������������ ������������ ���������� ������������ ����������� ���������� ������������� ��������� ������������ ����������� ���������� ����������� ����������� ����������� ������� �����

PRILOZI

319

MUSLIMANI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885��1895. I 1910. GODINE TABELA 9

����� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

��

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������

�������������������� ����� ������� ������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� ������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������ �������� �������� ������� �������� ��������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ���������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

�����

������ �������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ����� �����

������

������ �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������

������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ���������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� �������� �������� ����������

�������������

�������� �������� �������� �������� ��������� ������ �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ����������� ���������� ��������� ���������� ����������� ��������� ���������� ������������

320

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

TABELA 9 (NASTAVAK)

��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ �������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ ��������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������ �������

�������

�������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� ������� ��������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������� ������ �������

�������

������� ������ ������ ������� ������ ������ ����� ������� ����� ����� ������ ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ����� ����� ������� ������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ������

��������

�������� ����������� ��������� ��������� �������� ������� ��������� ���������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������

��������� ����������� ��������� �������� ������� �������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ������� �������� �������� �������� ���������� ���������� �������� �������� �������

��������

PRILOZI

321

PRAVOSLAVNI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE TABELA 10

�� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

�������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ���� �������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���� ����� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������

������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������

�����

�����

����� ������� ������� ����� �������� ��������� ������� ������ �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ����� ����� ����� ������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������

������

������� � ������� ������ ������ ������� ������� ������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ��������� ��������

����� ������� ������� ������� �������� ��������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������

�����

������� �������� �������� �������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ����������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ���������

�������������

��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ����������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ��������� ���������� �������� �������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� �������� ���������

TABELA 10 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ���������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� �������� ����� ������� �������� ������� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ������� ������� ��������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������ ���������� ����������� ���������� ������ ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ����������� ��������� ��������� ����������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ����������� � ����������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ������������ ���������� ��������� ������������ ��������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ����������� ��������� ������ ...322 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.

I 1910. 1885. TABELA 11 �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� ���������� �������� ������� ���������� ���������� ������� ��������� �������� �������� ���������� ������� ������� ������� ������� ���������� ������� �������� ���������� ��������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������� �������� �������� �������� ��������� ����� ����� �������� �������� �������� ������� ����� �������� ������� ������ �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������� ������� ������� �������� ������ ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ���������� ��������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ���������� � ����������� ���������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ����� ������ ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���� �������� ����������� ���������� ���������� ������������� � ������������ � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� ����������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ��������� ���������� ������������ ����������� ���������� ����������� ������� ������� ������� �������� ���������� ���������� �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� �������� �������� ������� ������� ������ �������� ��������� ������ ��������� �������� ���������� ���������� ��������� ������ ���������� ���������� �������� �������� �������� ����������� ��������� ����������� ���������� ���������� . 1895.PRILOZI 323 KATOLICI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879.

324 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. TABELA 11 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ������� ������� ��������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ���������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� ������ ������� ����� �������� ����� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� ��������� ����������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ������� ��������� �������� ���������� �������� ���������� �������� ���������� ��������� ���������� �������� ���������� ������� ���������� ��������� ������������ � �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ������������ �������� ����������� ��������� ����������� �������� ����������� �������� ����������� ������ ������ �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������ ����� ������ ������ ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ���������� ���������� ��������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ����������� ����������� ���������� ����������� ������ ���������� ����������� ���������� �������� ���������� ������ ��������� ������ ���������� ���������� ������ ������ ����������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ������ ����������� ���������� �������� ����������������� ..

��� �� �� �� �� �� �� �� �� �� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� � � ���� �������� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ����� ��������� ����� ��������� �������� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ������� ������� ����������� ������������ ������ � ����� ����� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������ ������� � ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� TABELA 12 ����� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� � ������ ������ ������ ����� �������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ����� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ����� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������ ������ �������� ������� �������� ��������� �������� �������� ������� �������� ������ ������ ������ ������� ������� �������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� �������� ������� ����������� �������� ���������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ��������� ���������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������ ������� . 1885. 1895.PRILOZI 325 JEVREJI U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1879. I 1910.

326 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. TABELA 12 (NASTAVAK) ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ���������� ����������� ������������ ��������� ��������� ��������������� �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ������ ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������ ������� �������� �������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� �������� ������ ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ����� ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� ��������� �������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ���������� ����� ������� ������� ������� ������� ������ ������� ������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������ ������� �������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������� ��������� ��������� ������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� �������� �������� �������� ������� �������� ��������� ��������� ��������� ���������� ���������� �������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� ��������� ���������� ��������� �������� ��������� �������� ���������� ��������� ���������� ���������� ��������� ���������� ���������� ������� ��������� � �������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ����� ...

TABELA 13 ����� ���������� ������� ����� ������ ������ ����� ���������� ������� �������� ������ ������ �� �������� �� ��� �� �� �� �� �� �� ��� ������� ������� ���� ������� ������� �������� ������ ����� �������� ���������� ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ����� ���������� ������������� ����� ����� ����������� ����� ����������� ������������ ������� ����� ��� ����� ��� ��� ��� ��� ��������� ����� ��������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ����� ���� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� ��� ����� ����� ����� ������ ������ � ���������� ��������� ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������ ������ ������� ����� ����� ���� ����� ������ � ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ��������� �������� �������� ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �� �������� ����� ������ � ���������� ���������� ���������� ���������� �������������� ������������ ���������� ������ ������� ������ ������ ������� ����� �������� ��������� ��������� � �������� ��������� ��������� � �������� � ������ �������� ������ ����� ����� ����� ����� ������ ������ ����� ����� ������� ������ ����� ������ ����� ����� ������ ������ ������� �������� �������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� ����� ������ ������� ����� ������ ����� ������ ������� �������� ������� ��� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ����� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ����� ������ ������ .PRILOZI 327 DOSELJENICI (STRANCI) U BOSANSKOHERCEGOVAÈKIM GRADOVIMA 1885-1910.

328
��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ���������� ������� ������ ������ ���������� ��������� ������� ���������� ��������� � ����� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������� ������� ����������� ������������ ������ ����� ����� ������ ������������ ������ ����� �������� ��������� �������� � ����� �� ���������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ���

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������ ����� ������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� �������� ��������� ������� ������� �������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ������ ������ �������� �������� ������ ������� ������� �����

������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ��� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ��� ������� �������� �������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� ���

������� ������ ������� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������ ������ ������� ������ ������� ������ ������� � ������� ������� ������ ������ ������ ����� ����� ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ �����

����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ����������� ����������� ��� ����������� ����������� ����������� ������������ ������������ ������������ ������������ ������������ ������������� ������������ ������������� ������������� ��� �������� ����� ����� ������������ ������������ ������������ ����������� ������������ ����������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������ ���

������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ������ ����� ������ ������� �������� ������� ������� ����� ��������� ������� ����� ����� ������� ����� ������� ������� ������� ������� ������� ������ � ����� ������� ����� �������� ������� ������ ������� ������

�������� �������� �������� ��������� ��������� �������� �������� �������� ��� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������ ������� �������� ��� ������ ������ ��������� � ������ ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� �����

����������� ������������ ��������� �������� ������������ �������� ����� ����������� �������� �������� ������ ���������� �����

PRILOZI

329

��� ��������� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ��� ������ �������� ����� ������ �������� �������� ��������� ������ �������� ���������� ����� ���������������� ������������������ ��������� �����������

��������� � ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� �����

���������� � ���������� ���������� ���������� ���������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ��

������ � ������ ������� ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

������� ����� ����� ��������� �������� ��������� ��������� ��������� ��������� �������� ��������� �������� ���

����� ������� ������ ������ ������ ������ ������� ������ ������ ������ ������ �����

��������� ���������� ���������� ��������� ����������� ���������� ����������� ����������� ���������� ����������� ���������� ���

������ ������

��� �����

������ ������

����� �����

������� �������

����� �����

330

DOSELJENICI U ŠEST (6) OKRUŽNIH GRADOVA TABELA 14

����� ������� ������� ��� �� � ��� �� �� ��� ������ ����� ������ ����� ������ ������� ����� �� ����� ��� �� ����� �� ��� ����� ����� ����� ��� ����� ��� ��� �� ����� �� ����� ��� ����� ��� �������������� �������������� �������������� �������������� ������������� �������������� ��������������� ����� ����� ������ ����� �������������� ������ ������ ������� ������� ������ ������ �������������� ������������

�����

����

������������

������������

������� �������

������ ������

��������

�����

������������� ���������� ����������� ������������ ����������� ������������ ������������� �������������

���������

���

�����

���

�����

���

�������

���

������

���

���������������� ���������

�����

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� �������������� ������

������

�����

DRŽAVNA PRIPADNOST I MATERNJI JEZIK STANOVNIŠTVA SARAJEVA, TUZLE, BANJALUKE I MOSTARA 1910. GODINE* TABELA 15

���� � � � � � �

������� ���������� �������
� ������� ��������

�������

��������

�����

�������

��������

���������� ��

������� �������� ���������� ������ �

��������

PRILOZI

�����

���������

������

��� �������� ������� �������� ����� ���� ��� �������� ������� �������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ ����� ��� �������� ������� ������� ������ �����

����� ������ ������ ������� ����� ������ ������� ������ ������� ������ ����� ������� ������� ��������� ����� ����� �������� �������� ��������� �����

�������� ������� ������� �������� �� ���� ��������� �������� �������� ��������� ������� ��������� ��������� ��������� ���������� ��������� ���������� ��������� ��������� ����������� ����� ���

������ �������� �������� ������� ������ �������� �������� ��������� ��������� �������� ������� ������� ��������� ������� ������� �������� ������� ������� ��������� ����� ��

����������� ��������� �������� ����������� �������� ����������� ���������� ��������� ����������� ����� ��� ����������� ���������� ��������� ����������� ��������� ����������� ���������� ��������� ���������� ���������

����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ������������ ������������ ����������

����������� ���������� ����������� ������������ ���������� ������������ ���������� ����������� ������������ ���������� ����������� ���������� ������������ ������������ ���������� ���������� ����������� ������������ ������������ �����������

�������� ���������� �������� �������� ���������� �������� ���������� �������� �������� ���������� ����������� ����������� ����������� ����������� ����������� ���������� ������������ ���������� ���������� ������������

��������� �������� ��������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ��������� ��������� ����������� ��������� ����������� ����������� ��������� ����������� ���������� ������������ ������������ �����������

�����������������������������������������������������������

331

���������������������������������

332

TABELA 15 (NASTAVAK)

�������� �� ������ �������� �������� �������� �������� ������� �������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� �������� � ������� ������� ������� ������� ������� �������� ������� ������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� �������� �������� �������� �������� �������� �������� � ������� ������� ������� �������� ������� ������� ������� ��������� ��������� ������� �������� �������� ������� ������� �������� �������� �������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������� ������� ����� ������� �������� �������� ������ ������ ������� �������� ������� ������ ������ �� �� �� �� �� �� ��

���������� ��������� �������� �

��������

�����

��������� �������� �

��������

������ ����� �

��������

���������

�����

������ ������� �������� �������� �������� ���������� �������� �������� �������� ��������� ������ ������ ������� ������� �������� �����

�������� ���������� ��������� ���������� ��������� ������� ������� ������� �������� ��������� � ������� ������� ������� �������� �������� ������� �������� ������� ������� �������

��

��������� ������� �������� ������� �������

��

��������� �������� �������� �������� ��������

��

��

������ ������ ������ ������ ������

�������� ��������� �������� ��������� �������� ������� ������� ������� ������� �������

��������� ������� �������� ������ ������

������� ��������� ������� ��������� ���������

������ ������ ������ ������ ������

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

�������� ��������� ��������� ������� ��������

������ ������ ������ ������ ������

������� ������� ��������� ������� ���������

������� ������� ������� ������� ������� ������� ������ ������ ������ ������ ������ ������� ������� ������� ������� �������� ��������

������� ������� ������� ������� �������

������� ������ ������� ������ ������

��������� ��������� ��������� �������� ��������

�������� ������� ������� ������� ��������

������ ������� ������� �������� �����

IZVORI I LITERATURA

Izvori
1. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH): • Zajedničko ministarstvo finansija (ZMF) • Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu (ZVBH) 2. Arhiv franjevačkog samostana u Fojnici: • Chronologia domus od 1901-1928, Sabrao fra Mijo V. Batinić • Ispitno izvjestje o napretku učenika I-IV razreda za školske godine od 1879-1882. • Ljetopis učione narodne u Fojnici od godine 1871. • Odredbe otaca vijećnika (diskreta) časnog samostana sv. Duha u Fojnici. 3. Regionalni arhiv Doboj: • Srpsko-pravoslavna crkveno-školska opština Modriča, 1883-1910. • • • • • • • • • • • • • •

A: Neobjavljeni izvori

B: Objavljeni izvori

Arhiv Komunističke partije Bosne i Hercegovine, Socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini 1905-1919., Tom II, Sarajevo, 1951. Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913-1917. Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1899. Ergebnisse der Viehzahlung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1895. (Rezultati popisa marve u Bosni i Hercegovini od godine 1895) Die Ergebnisse der Viehzalung in Bosnien und der Hercegovina vom Jahre 1910, Sarajevo, 1912. Građa o počecima radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1905., Priredio: Vojislav Bogićević, Sarajevo 1958. Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895 (Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni I Hercegovini od 22. aprila 1895). Sarajevo, 1896; Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine od 1906. do 1916. godine. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919), - građa – Priredili: Božo Madžar, Ibrahim Karabegović i Iljas Hadžibegović, Sarajevo 1985. Ortschafts und Bevölkerung – Statistik von Bosnien und der Hercegovina. Sarajevo, 1880 (Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880. Ortschaft-und Bevolkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885), Sarajevo, 1886. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, Sarajevo, 1912. Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur Bosnien und die Hercegovina, 1883. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1883, Sarajevo Verzeichniss sämmtlicher in Bosnien und der Hercegovina handelsgerichtlich

334

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

protokollirten Handelsfirmen zasummengestelt auf Grund der gerichtlihen Handeisregister, Sarajevo, im Oktober 1886., Biblioteka Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. • • • • • • • C: Štampa Bosanski glasnik (Bosnischer Bote) 1890-1918. Bosna. Bošnjak 1886-1899. Financijalni ljetopis bo.-herc. kompas 1912/1913. Glas slobode. Kalendar Napredak za godinu 1908, 1909, 1913. Vjesnik sokolske župe Petar Veliki Oslobodilac.

Literatura
• • • • • • • • • • • • • • • Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945), Sarajevo 1978. Branislav Begović, Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine, Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Godine 5, br. V, Sarajevo 1960. Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo 1978. Dušan Berić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII veka do 1914. u najnovijoj jugoslovenskoj istoriografiji. Zbornik Matice srpske za istoriju broj 37/1988. Risto Besarović, Iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Sarajevo 1987. Vojislav Bogićević, Seljački pokret u Bosanskoj krajini i Posavini 1910. godine, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1950. Vojislav Bogićević, Pismenost u BiH od pojave slovenske pismenosti u I vijeku do kraja austrougarske vladavine u BiH 1918. godine, Sarajevo 1976. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla 1985. Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Robert Donia Fin-de-siecle Sarajevo. Habsburška transformacijsa osmanskog grada. Prilozi Instituta za istoriju, br. 32, Sarajevo 2003, str. 149-179 Dvadeset pet godina rada «Prosvjete» 1902-1927., Sarajevo 1927. Luka Đaković, Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini, Tuzla 1980. Luka Đaković, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, Zagreb 1985. Milorad Ekmečić, Internacionalni interkontinentalni migracioni pokreti iz jugoslovenskih zemalja od kraja XVIII vijeka do 1941. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XX, 1972-1973, Sarajevo 1974. Milorad Ekmečić, Malo preduzeće u uslovima industrijalizacije u jugoslovenskim

Godišnjak Društva istoričara BiH. . Milenko S. knj. Zagreb 1968. M. Ferdo Hauptmann. 1968/69. Sarajevo. Milan Gavrić. 1966-67. Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (1878-1918). Die Entwicklung der Industrie Bosnien und der Hercegovina in der letzten zehn Jahren. Filipović. Posebna izdanja. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Modriča. Sarajevo 1977. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. Skoplje 1932. Sarajevo 1973. 2. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918). Adem Handžić. godine. Historijski zbornik.. 18. O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću. Institut za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu. Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku. Sarajevo 1980. do 1912. LXV. Jugoslavenski historijski časopis 1-2. knj. Napad na nadnice rudara Kreke krajem XIX vijeka. godine. br. Glasnik arhiva i Društva arhivista BiH. Berlin 1914. Adem Handžić. 48–56. 99. Gerber. Sarajevo 1958. VIII-IX. LXXIX. Iljas Hadžibegović. Milorad Ekmečić. XXVIII-XXX. XIX-XX. Jajce 1980. Mirjana Gross. XXX/1981. POF XXV 1975. Hazim Eminefendić. Beograd 1989.. Modriča nekad i sad. Sarajevo 1987. Bosanske finansije i Kallayeva industrijska politika. Beograd 1974. Odjeljenje društvenih nauka. Lamija Hadžiosmanović. God. ANUBiH. Iljas Hadžibegović. Iljas Hadžibegović. Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. god. Uspostava redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. Sarajevo 1979. Sarajevo 1983. Tuzla 1979. Revija slobodne misli. 1972/73. Knjiga prva. septembar – decembar 1997. Radnički pokret i KPJ u Jajcu od osnivanja do kapitulacije stare Jugoslavije (1878-1941). godine. I/1965. godine. Fojnica kroz vijekove. Iljas Hadžibegović i Husnija kamberović: Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst. Iljas Hadžibegović. Berislav Gavranović. XII-XIII. str. Milenko S. ANUBiH. 12. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. Ferdo Hauptmann. POF. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH. Adem Handžić. Sarajevo 1980. Filipović. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1909-1910. Sarajevo 1965. Fojnica – Sarajevo 1987. Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Posebna izdanja. Prilozi. Odjeljenje društvenih nauka knj. Beograd 1935. knj. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji. Uloga države i vakufa. 1977-1979. 9–10. Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982).IZVORI I LITERATURA 335 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • zemljama od kraja XVIII vijeka do 1941. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878.

Todor Kruševac. Beograd 1983. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. Božo Jokanović. Prilozi za istoriju ustanka iz godine 1882.336 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Sarajevo 1976. Dževad Juzbašić. Sarajevo 2002. Sarajevo 1976. Sarajevo.). Sarajevo 1967.. Glasnik arhivâ i društva arhivskih radnika BiH. Radoslav Lopašić. XVIII. Godišnjak istorijskog društva BiH. knj. Konjic 1990. Kasim Isović. Radnički pokret Zenice do 1941. Vjekoslav Klaić. Zemljopis i poviestnica Bosne. Gradska privreda. II. 1968-1969. Hamdija Kreševljaković. Podaci o zemljopisu i poviesti. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Dževad Juzbašić. Hamdija Kapidžić. Sarajevo 1964. Ibrahim Kemura. Uloga «Gajreta» u društvenom životu Muslimana BiH (19031941).-1941. Sarajevo 1969. Rukopis. VII. Sastavili: Branko Simić i Halid Dubinović.. Pošta. Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» u kratkim crtama i slikama. Dževad Juzbašić. Ljetopis o Osnovnoj školi u Modriči. Odjeci i uticaji oktobarske revolucije na prilike u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine (1917.. Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata.. Prilozi Instituta za istoriju. u radovima jugoslovenskih istoričara u posljednih deset godina. Zagreb 1943. III. Napor Bosne i Hercegovine za oslobođenje i ujedinjenje. Mustafa Imamović Pravni položaj i unutrašnjopolitički razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914. knj. Sarajevo 1960. Sarajevo 1978. Zagreb 1878. Bosna i Hercegovina 1875-1914. Matica hrvatska. Gojko Krulj. Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918. 1981. Hamdija Kapidžić. Ivan Frano Jukić. Dževad Juzbašić – Nusret Šehić. Sarajevo 1919.1921) – Građa. Izvještaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austrougarskih ekonomskih suprotnosti. Istorija srpskog naroda VI-1. Desanka Kovačević-Kojić. II. Sarajevo 1927.. 11-12. III. • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kemal Hrelja. br. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo 1961. telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini.. Zenica 1986.. Tomislav Išek: Mjesto i uloga «Napretka» u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine (1918. Sarajevo 1952. Bihać i Bihaćka krajina. Jezičko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat. Godišnjak DIBiH. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave. Sarajevo 1973. Beograd 1961. Sarajevo 1974. Zagreb 1851. Sarajevo 1986. 1902-1927. Institut za istraživanje Balkana u Sarajevu 1904-1918 (Namjena i planovi). Hamdija Kreševljaković. Milan Ljiljak. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918. Bosna. . Sarajevo 1970.

Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Industrijska politika. Beograd 1936. Bankarstvo u Bosni i Hercegovini. Nižnaja Tuzla (Dolnija Tuzla). Leipzig 1914. Banja Luka – Srpsko Sarajevo. Žurnal Ministerstva narodnogo prosvešćenija. Modriča 1986. mart 1880. Kulturno-prosvetna. Mala enciklopedija Prosveta. Štampa u Bosni i Hercegovini 1850-1941. Posebna izdanja. Prosvjeta. Đorđe Pejanović. Sarajevo 1982. S. Modriča sa okolinom u prošlosti.. P. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878). Posebna izdanja knj. Sarajevo 1978. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. godu. Božo Madžar. Sarajevo 1980. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1930. Lewis Mumford. Đorđe Pejanović. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Beograd 1955. 20. Sarajevo 1966. Đorđe Pejanović.. Radovan Samardžić. Mijo Mirković. Hronika Tarevaca. čast CCVIII. Pregled prosvjetnog i kulturnog rada Srba Bosne i Hercegovine od 1902-1912. Hakima Muratbegović. SANU. Sarajevo 1972. . Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. 2001. Spomenica o proslavi desetogodišnjice «Prosvjete». Grad u historiji. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Sarajevo 1912. Beograd 1968. Mitar Papić. Peterburg 1880. Zenica 1969. Mitar Papić. knjiga V. knj. Ibrahim Tepić. Stanovništvo. Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Svjetlost. Rogatica. Sarajevo 1973. Đorđe Pejanović. Modriča 1970. Bosna i Hercegovina kao privredno područje. Vinko Mikolji. Odjeljenje društvenih nauka. Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni. 12.. humana i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Srednje i stručne škole u Bosni i Hercegovini od početka do 1941. Sarajevo 1939. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu. Nabljudenija vo vremja putešestvija po Bosnii v 1879. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Zagreb 1988. Marko Marković.IZVORI I LITERATURA 337 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Božo Madžar. Muhsin Rizvić. Rovinskij. Sarajevo 1982. Nusret Šehić. Sarajevo 1989. Balkanološki institut SANU. godine. Školstvo u Bosni i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918). O gradskoj civilizaciji na Balkanu XV-XIX veka. Mitar Papić. CCXXIX – Odelenje društvenih nauka – nova serija. Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich – Ungarns. Beograd 1984. Sarajevo 1948. Sarajevo 1953. Ferdinand Schmid. Sarajevo 1938. školstvo i pismenost u krajevima bivše Bosne i Hercegovine. Đorđe Pejanović.

338 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. III. Sofija 1972. br. Beograd 1988. Banjaluka 1987. Zbornik radova SANU Balkanološki institut. Dragiša Trifković. Tuzla 1983. Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. maja 1990. godine Veleizdajnički proces u Banjaluci. Zbornik radova. Socijalno-ekonomske prilike u balkanskim zemljama pod turskom vlašću. održano 8. Tipologija gradskih naselja na Balkanu u XVI vijeku. Pristupno predavanje u ANUBiH. Tuzlanski vremeplov. 34/1986.. Islamizacija na Balkanskom poluostrvu. II. Dragiša Trifković. 2. Balkanskijot grad XVI-XIX vek. . Zbornik Matice srpske za istoriju. Tuzla 1988. Tuzlanski vremeplov. Martin Udovičić. Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo «Rodoljub» u Fojnici. Omer Hamzić. Behija Zlatar. Gradska kultura na Balkanu (XV-XIX vek). Jozo Zvonigradski. Nikolaj Todorov. Gračanica 1988. Posebna izdanja 36. Milan Vasić. Travnik u vrijeme Austro-Ugarske 1878-1918. Franjevački vjesnik.. Milan Vasić. Beograd 1933. Tuzla 1981.. Travnik 1981. Tuzlanski vremeplov. I. Dragiša Trifković. • • • • • • • • • • • Esad Tihić.

75. 295. 314. 323. 78. 315. 324. 82. 19. 325. 276. 305. 38. 301. 11. 303. 76. 325. 25. 248. 319. 37. 82. 38. 321. 146. 320. 34. 37. 222. 302. 38. 312. 18. 330 Bihaćka krajina 9 Bijeljina 38. 125. 57. 215. 26. 50. 306. 69. 159. 108. 175. 322. 76. 89. 321. 125. 35. 326 Bosanska Krupa 31. 318. 41. 48. 77. 210 Banja 114 Banja Luka 5. 184 Balkan 12. 314. 314. 83. 326 Bosanska krajina 60. 41. 61. 319. 173. 64. 23. 331 Austro-Ugarska 7. 213. 38. 188. 61. 326 Bosanska Gradiška 35. 324. 74. 248. 180. 88. 217. 113. 315. 311. 302. 314. 234. 38. 312. 30. 324. 312. 313. 15. 190. 313. 62. 40. 82. 306. 307. 312. 83. 76. 14. 168. 324. 274. 307. 302. 330 Babešnica 227 Bakovići 143. 54. 158. 13. 137. 160. 311. 60. 310. 309. 318. 324. 315. 304. 121. 305. 122 Borje 118 Borovnica 157 Bosanska Dubica 31. 224. 75. 329 Bistarac 195 Bistrica 157. 24. 109. 69. 216. 318. 318. 89. 319. 157. 316. 188. 102. 322. 190. 34. 245. 319. 158 Bježanije 156 Borač 119. 313. 249 Bosanska Kostajnica 30. 75. 191 Beograd 12. 309. 219. 60. 209. 77. 316. 240 Berlin 47. 38. 37. 9. 37. 98. 60. 309. 75. 304. 77. 41. 111. 318. 76. 260. 215. 326. 304. 57. 218. 312. 40. 146. 323. 127. 28. 34. 122. 8. 40. 113. 314. 307. 305. 154. 324. 14. 41. 114 Bandin Odžak 95 Banovići 197. 82. 70. 83. 317. 318. 316. 301. 134. 41. 60. 89. 109 Bihać 9. 76.REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA Ajkunića točila 274 Alipašin Most 76 Alžir 27 Arad 125 Amerika 264 Austrija 19. 327. 320. . 40. 76. 125. 37. 219. 65. 314. 62. 301. 223. 251. 23. 134 Beč 18. 311. 89. 220. 302. 60. 324. 298. 322. 309. 51. 315. 78. 37. 302. 322. 302. 33. 317. 320. 31. 327. 69. 270 Balkansko poluostrvo 13. 76. 128. 321. 159. 317. 94. 314. 38. 60. 93. 60. 305. 76. 271. 20. 309. 127. 171. 115. 316. 94. 184. 107. 61. 318. 62. 61. 312. 320. 35. 326 Bosanski Novi 38. 94. 330. 322. 41. 110. 24. 307. 60. 320. 95. 320. 322. 76. 304. 331 Barakovac 99 Bastasi 120. 321. 23. 322. 38. 325. 306. 305. 61. 51. 316. 24. 308. 84. 61. 51. 316. 327 Bosanski Šamac 34. 301. 313. 94. 302. 98. 69. 82. 34. 320. 35. 323. 123. 230. 158. 312. 317. 61. 311. 75. 93. 226. 76. 96. 325. 323. 74. 327 Bijokovo 99 Bileća 31. 40. 77. 184. 225. 214. 9. 316. 326 Bosanski Petrovac 38. 122. 124. 327 Bosanska Rača 76 Bosanski Brod 22. 308.

202. 115. 99. 25. 269. 166. 163. 206. 245. 264. 82. 223. 88. 158. 61. 43. 35. 119. 85. 283. 18. 40. 260. 23. 109. 110. 279 Cazin 37. 286.133. 311. 130. 308. 97. 60. 316. 50. 15. 50. 192. 153. 66. 27. 331 Brčko 9. 249. 317. 118. 77. 46. 51. 9. 38. 191. 120. 316. 169. 81. 250. 113. 169. 327 Brest-Litovsk 129. 314. 108.. 69. 327 Cerik 195 Ciganluk 228 Ciglana 197 Crkovište 156 Crna Gora 8. 130. 82. 113. 63. 104. 312. 125. 317. 196. 323. 54. 49. 317. 318. 260 Bosna i Hercegovina 7. 127. 95. 68. 124. 86. 109. 131. 74. 59. 13. 301. 123. 89. 60. 102. 172 Brestovsko 143 Brod 99. 40. 140. 191. 276 Derventa 12. 72. 28. 130. 52. 271. 272. 228. 261. 78. 303. 271. 48. 240. 75. 317. 245. 325 Bukinje 195 Bukovica 143 Busovača 143. 135. 276. 114. 284. 270. 41. 114. 237. 211. 157. 41. 311. 182. 131. 86. 280. 120. 183. 84. 215. 175. 321. 313. 321. 288. 72. 154. 325. 19. 313. 214. 82. 109. 295. 41. 239. 96. 77. 64. 322. 313. 325. 251. 37. 89. 304. 201. 122. 38. 204. 307. 263. 285. 322. 29. 61. 122. 259. 318. 237. 296. 156. 24.127. 8. 307. 187. 148. 77. 30. 152. 222. 219.102. 155. 187. 321. 279.340 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 76. 53. 317. 124. 33. 264. 125. 26. 319. 184 Carigrad 23. 291. 115. 204. 323. 61. 269. 26. 128. 136. 320. 265. 315. 254. 321. 57. 47. 181. 278. 280. 75. 311. 30. 159. 220. 150. 94. 318. 329. 316. 175. 235. 118. 261. 35. 282. 105. 273. 279. 138. 298. 249. 274. 227 Brno 88 Budimpešta 88 Bugojno 5. 87. 61. 80. 90. 137. 224. 22. 308. 75. 279. 280 Bosna (rijeka) 22. 328 Bosna 12. 272. 17. 329 Čaršija 263 Čaušlija 263 Čelebići 120. 144. 14. 156. 62. 21. 319. 262. 38.. 312. 12. 126. 309. 61. 134 Čelebija 263 Česta 260 Čipuljić 261 Ćehotina 111 Dalmacija 18. 309. 315. 289. 60. 44. 271. 293. 20. 122. 312. 287. 276. 319. 26. 160. 34. 247. 93. 314. 177. 226. 94. 236. 37. 45. 325. 83. 97. 50. 79. 8. 62. 147. 65. 208. 32. 227. 215. 165. 67. 212. 122. 245. 294. 260. 301. 302. 126. 24. 173. 306. 323. 203. 313. 323. 330. 95. 158. 319. 256. 323.260 Dalmatinska Zagora 260. 263. 16. 214. 189. 62. 321. 270. 171. 311. 37. 28. 120. 156. 304. 41. 265. 106. 38. 209. 205. 26. 204. 307. 146. 51. 294 Crniči 143 Cvilin 121 Čajniče 38. 125. 301. 276. 302. 305. 255. 76. 131. 306. 229. 24. 60. 274. 179. 34. 315. 319. 234. 325. 285. 34. 76. 50. 230. 60. 170. 145. 132. 180. 210. 198. 91. 189. 132. 161. 134. 311. 178. 56. 268. 168. 278. 297. 60. 174. 193. 257. 248. 320. 286. 162. 95. 324. 55. 40. 252. 195. 309. 151. 31. 94. 190. 324. 304. 119. 275. 315. 121. 314. 107. 225. 195. 315. 327 Čapljina 31. 313. 326 . 197. 303. 77. 306. 42.

REGISTAR

341

Deževice 158 Doboj 26, 30, 34, 35, 38, 60, 61, 62, 125, 188, 201, 227, 243, 248, 254, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Dobrljin 23, 24, 25, 35, 76, 215 Dobrnja 195 Dobrinja 227, 228 Dobrun 102 Domanovići 76 Donja Tuzla 192, 193, 214 Donji Vakuf 34, 62, 260, 261, 262, 265, 268, 269, 270, 271, 273, 275, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 317, 319, 321, 323, 325 Donjići 263 Dragača 156, 157 Drina 26, 95, 109, 120, 121, 125, 126, 142, 206, 227, 237 Drvar 31, 35, 38, 57, 61, 89, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Dubrovnik 26, 50, 114 Dugo Polje 256 Dusina 143 Duvno 30, 31, 37 Đurđevac 217 Engleska 24, 82 Evropa 56, 134 Foča 5, 8, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 77, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114,

115, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129,130, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica 5, 8, 9, 35, 41, 60, 62, 69, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 192, 194, 210, 294, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Fojnica (rijeka) 156, 161 Francuska 69, 82 Franz-Josefsfeld 76 Gabela 26, 50 Gacko 30, 31, 34, 37, 38, 50, 60, 61, 77, 122, 142, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Gaj 144, 228 Garevac 227, 256 Glamoč 34, 35, 37, 60, 62, 69, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 321, 323, 325 Glasinac 95, 119 Gojevići 183 Goražde 30, 31, 34, 37, 38,

50, 60, 61, 77, 95, 117, 118, 126, 131, 301, 304, 307,311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gornja Tuzla 30, 31 Gornji Vakuf 31, 37, 60, 62, 76, 184, 260, 261, 265, 268, 269, 273, 275, 287, 302, 305, 308, 311, 314, 315, 318, 319, 321, 323, 325 Gostilja 189, 190 Grabovica Turska 200 Grac 125, 219, 227 Gračanica 9, 38, 41, 60, 227, 260, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradac 99 Gradačac 38, 60, 245, 248, 249, 301, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Gradina 144 Gradiška 215 Grahovo 77 Grčka 82 Gvožđani 143, 157, 158, 161 Gvožđanka 156, 157 Han-Pijesak 26, 126 Hercegovina 23, 50, 60, 61, 74, 95, 109, 113, 130, 162, 264, 276 Holandija 82 Homolj 143 Hrastina 144 Hrastnik 191 Hrvatska 18, 147, 166, 168, 184, 204, 217, 220

342

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

Hudeč 195 Hum 26, 50, 120 Husino 195 Idrija 191 Ilidža 76 Imotski 94 Italija 82, 147, 171 Ivančići 26 Ivanovica 157 Izačić-grad 30, 31 Jajce 9, 24, 26, 38, 41, 51, 60, 75, 76, 112, 188, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Jaklić 263 Jasenica 193, 197 Jeleč 111, 112, 120, 122, 134 Jezernica 157 Jugoslavija 44 Kairo 86 Kajnak-vrelo 140 Kakanj 26 Kalinovik 96, 115, 120, 122, 126, 128, 131, ¸134, 135, 142 Katane 228 Kina 69 Kiseljak 76, 184 Kladanj 37, 60, 77, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Kladari 227 Ključ 30, 34, 35, 37, 41, 60, 61, 69, 77, 301, 304 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327

Kojsina 158 Kolašin 121 Kolina 142 Komar 260 Komoran 125 Konjic 9, 22, 34, 35, 38, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Koprivna 257 Kostajnica 30, 94 Košćani 275 Kotor-Varoš 31, 61, 77, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Kozarac 220 Kozica 157 Krbljine 121 Krečane 253 Kreka 188, 189, 192, 193, 194, 196, 197, 199, 201 Kreševo 35, 37, 62, 143, 147, 157, 158, 175, 192, 210, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Krupa 30 Krupica 112 Krupica 112 Kulen-Vakuf 31, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Kupres 260, 261, 271, 273, 274 Kutanja 276 Lašva 26, 271 Latini 228 Leipzig 16, 214 Levant 114

Lipnica 195 Livno 36, 38, 40, 51, 69, 75, 77, 82, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Lučice 144 Lug 228 Lugovi 143 Luka 144 Lukavac 77, 188, 197, 199, 200, 201, 210 Ljepunica 195 Ljubače 195 Ljubina 122 Ljubinje 30, 31, 37, 60, 61, 76, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Ljubuški 37, 60, 61, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Mađarska 19, 28, 102, 115, 129, 159, 191, 217, 237 Maglaj 30, 31, 36, 37, 38, 51, 60, 89, 227, 302, 305,308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Mahmutove česme 144 Majevica 193 Makljen 260 Malodraž 143 Malo Selo 261, 263 Malinska 161 Martinići 143, 158 Maškara 275 Mazoč 120 Mediteran 11 Međeđa 102, 126

REGISTAR

343

Metković 22, 23,26, 76 Miloševac 227, 255 Miljacka 71 Miljevina 126 Minhen 18, 57 Mladi 95 Modrac 197, 210 Modriča 5, 8, 9, 31, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 258, 295, 298, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Montenegro 298 Moračani 195 Mostar 22, 33, 34, 38, 40, 41, 50, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 69, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 82, 87, 89, 113, 137, 184, 211, 221, 303, 306, 309, 310, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329, 330, 331 Mošćanica 112 Mrežica 126 Mrka Ada 227 Muslimin 143 Neretva 50, 73, 260, 271 Nevesinje 34, 37, 50, 51, 60, 61, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 New York 68, 264 Norveška 82 Novosel (Nev Abad) 260

Njemačka 82, 89, 93 Oborci 260 Oglavak 157 Orahovo 143 Orašje 76, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Oskova 189, 190 Ostružnica 143, 156, 161 Oteža 228 Otoka 76 Pale 126 Palež 143 Pariz 68 Pavlovac 144 Pazarnica 144, 156 Peterburg 214 Petričevac 215, 220 Pločari 157 Počitelj 30, 31 Podgorioc 195 Podlugovi 26 Podrinje 120 Podstinje 143 Porič 274 Porička rijeka 274 Poričnica 261 Poroj-potok 157 Portugal 82 Posavina 8, 23, 49, 235, 236, 237, 239, 245, 248, 249, 251, 295, 298 Požarnica 161 Pounje 49 Prača (rijeka) 26, 126 Prag 88 Previla 122 Prevrač 99 Pridola 143 Prijedor 35, 38, 40, 41, 60, 61, 75, 76, 77, 193,

220, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prnjavor 30, 31, 34, 37, 38, 77, 89, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prokos 143, 157, 158 Prokosović 197, 210 Prozor 260, 261, 271, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Prusac 260, 261 Prusačka rijeka 274, 275 Puračić 189 Račići 126 Raduša 275 Ragale 157 Reljevo 82 Rezaković 161 Riječani 227 Rijeka 271 Rogatica 9, 30, 31, 34, 37, 38, 50, 51, 60, 61, 69, 95, 126, 170, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Rogoj 121 Romanija 95, 126 Rosovac 200 Rostovo 143 Rumelija 215 Rumunija 82 Rusija 82, 172 Rzav (rijeka) 26 SAD 82 Sandžak 120, 121, 122,172 Sanski Most 30, 31, 34, 60, 61, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315,

344

ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI...

317, 319, 321, 323, 325, 327 Sarajevo 2, 3, 9, 11, 15, 16, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 34, 35, 38, 40, 41, 47, 48, 50, 55, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 102, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 123, 125, 126, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 142, 154, 156, 162, 171, 173, 182, 184, 188, 191, 194, 197, 203, 211, 214, 215, 220, 221, 223, 225, 227, 229, 235, 240, 246, 249, 255, 257, 260, 261, 271, 273, 275, 276, 280, 287, 294, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Sava 60, 61, 94, 215, 237, 276 Sećan 263 Selaković 144 Semberija 49, 251 Semizovac 26 Sijerač 126 Simin-Han 26, 188, 192, 193, 200, 201 Sisak 76 Skopljanska dolina 273, 280 Skoplje 229 Skugrići 253

Slavonija 18, 220 Slavonski Brod 76 Slovenija 184, 204 Sofija 12 Solina 200 Solun 93 Split 76, 260, 271 Srbija 17, 24, 50, 82, 93, 94, 102, 107, 115, 122, 124, 125, 126, 127, 147, 156, 158, 171, 188, 204, 206, 207, 208, 212, 251, 274 Srebrenica 30, 31, 36, 41, 61, 77, 113, 193, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 327, 328 Srpska Varoš 228 Stara Čaršija 228 Stari Brod 126 Stari Majdan 35, 60, 61, 76, 193, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Stolac 36, 38, 69, 144, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Studenac 263 Stuttgart 95 Suha 122 Sukovac 99 Susječno 121 Susjed 260 Sutjeska 121, 142 Sutješćina 157 Šamac 94, 227 Ščon 183 Šavnik 144 Šćitovo 143, 162 Šemešnica 274, 275

Šemnic 158, 191 Šenković 95, 126 Šić 228 Široki Brijeg 76 Šopronj 125 Španija 204 Štajnmanger 217 Štit-planina 157 Švajcarska 82 Švedska 82 Tarevci 228, 257 Tekija 157 Terzići 263 Teslić 77 Tešanj 36, 37, 38, 41, 60, 62, 69, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Tetima 143 Tjentište 120 Tješilo 143, 144 Točilo 275 Trapisti 215 Travnik 9, 33, 34, 36, 37, 38, 40, 41, 51, 60, 62, 69, 70, 75, 76, 77, 78, 82, 89, 112, 113, 125, 260, 271, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328, 330 Trebinje 26, 34, 37, 38, 41, 50, 51, 60, 61, 69, 75, 76, 82, 111, 303, 306, 309, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 329 Trnovača 275 Trst 18, 57, 76 Tunis 27 Turska 51, 59, 93, 147, 166, 229, 204 Turska Varoš 228

REGISTAR

345

Tuzla 5, 8, 9, 12, 24, 33, 34, 38, 40, 41, 51, 57, 60, 61, 62, 64, 65, 69, 74, 75, 76, 77, 82, 89, 118, 125, 156, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 197, 198, 200, 201, 202, 203, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 213, 214, 227, 256, 257, 294, 297, 298, 301, 304, 307, 310, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327, 330, 331 Ugarska 48, 54, 98, 127, 146, 251, 331 Ulog 119, 120, 122, 245 Urlenike 157 Uskoplje 26, 261 Ustikolina 111, 123, 134, 142 Ustiprača 142 Uvac 102 Vagani 157 Varcar-Vakuf 36, 38, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Vardište 26, 50, 102 Vareš 8, 26, 31, 37, 38, 61, 77, 158, 170, 192, 194, 220, 295, 298, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321,

323, 325, 327 Vesela Straža 260 Vikoč 122 Vigova Gora 126 Visoko 35, 38, 40, 41, 60, 61, 62, 69, 122, 145, 159, 166, 184, 185, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višegrad 26, 34, 38, 50, 60, 61, 62, 69, 77, 89, 95, 102, 126, 130, 301, 304, 307, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 327 Višnjica 143 Vitanj 95 Vitina 274, 275 Vlasenica 61, 126, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Vojvodina 147, 204 Vranci 158 Vranjak 227, 253, 257 Vratar 126 Vratlo 120 Vrbas 260, 261, 271, 274, 280 Vrgorac 94 Vršani 200 Vučije brdo 120 Wien 78, 113, 128

Zadar 76 Zagorje 120, 122 Zagreb 9, 16, 68, 82, 96, 110, 168, 180, 218, 220, 261, 282 Zakmur 126 Zavidovići 26, 38, 57, 76, 77, 89, 275 Zelenika 26, 50 Zenica 8, 9, 24, 26, 33, 34, 38, 41, 57, 60, 61, 62, 69, 75, 76, 89, 156, 220, 276, 294, 295, 297, 298, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Zgošća 26 Zimije 156 Zubovići 99 Zvornik 12, 36, 37, 38, 40, 41, 62, 69, 227, 302, 305, 308, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323, 325, 328 Žepče 37, 38, 41, 62, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326 Živinice 190, 198, 195 Županjac (Duvno) 30, 31, 37, 60, 69, 302, 305, 308, 312, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 326

IMENSKI REGISTAR

Abramović, Jefto 283 Adžija, Zora 179 Ahmetović, Abdulvehab H. 164 Ajzler 57 Alajbegović Hasanbeg 118 Alaupović 162, 165 Alaupović, Anto 170 Alaupović, Andrija 164 Alaupović, Auselmus 262 Alaupović, Frano 161, 164, 167 Alaupović Ivanka 181 Alaupović, Ivo 164 Alaupović Marko 164 Alaupović, Tomo 161, 164 Aleksandar, regent 130 Aleksić 241 Aleksić, Jovo 244, 247 Alibegović 274 Alibegović, Ali-beg 246 Alijagić, Alija 241 Alijagić, Mehmed 241 Alijagić, Omer 241 Alkalaj 165 Alkalaj, Ašer 112 Alkalaj, Avram 164 Alkalaj, Isak L. 164 Alkalaj, Juda 164 Alkalaj, Mordo 161, 164 Alkalaj, Rifka 181 Altarac, Mayer 115 Altarac, Solomon 261, 277 Andraši 95 Apel, general 51 Arapović, Vilhelm 179 Aščerić, Hadži-Šerif ef. 262

Atias, Isidor S. 277 Atijas, Mordohaj S. 277 Atijas, Solomon Haim 277 Avakumović, Simo 256 Avdagić, Idrizbeg 123 Avdagić Muhamedbeg 123 Avdagić, Šefki-beg 138 Avdalajbegović, Mustajbeg 262, 289, 290 Avdalajbegović, Remzibeg 277, 289, 290 Avdalajbegović, Salih-beg 291 Avdić 230 Avram, Salom 290 Babić, Anka 179 Babić, Anto 261, 277, 286, 289, 290 Babić, Franjo I. 277 Babić, Jozo A. 277 Babić, Milan 254 Babić, Spasoje 216 Babić, Stevan 237 Babić, Stipo 261, 277, 290 Babić, Vaso 137 Bah 124 Bajraktarević Rašid ef. 262 Bajrić, Meho 117 Bajrić, Šaćir 117 Bajrović, Jusuf 135 Bajrović, Rašidaga 115 Bakić, Hadži-Ibrahim 116 Bakić, Jusufaga 116 Balagija, Abdulah 277 Balagija, Ibrahim ef. 262 Balek, Anton 141 Balić, Avdo 111

Baltić 277 Barculija, Muharem 156 Baruh Samuel 277 Bastien 169 Batinić, fra Mijo V. 169, 172 Bayer, Zlatko 266 Bećiragić, Ibrahim 157 Beganović, Ibrahim 157 Begović, Branislav 16, 114, 161, 190, 275 Behara, Krstan 277 Bejtić, Alija 109, 110, 111 Bekić, Hadži Ibrahim 123 Bel, A. G. 24 Berberović, Muharem-aga 167 Berger, Ignatz 288 Berić, Dušan 16 Besarović, Risto 16, 137, 214 Besedić, Tomo 224 Bešlić, Milan 283 Bevrnja, Meho 276, 277 Bičan 109 Bilić Jelka 283 Biserčić, Ostoja 224 Bjelobrk, Josip 179, 181 Blagojević, Jovo 241, 256 Blagojević, Mihajlo 243 Blagojević, Živan 256 Bogićević, Vojislav 16, 85, 193, 194, 249 Bogrić, Ibrahim ef. 178 Borić 249 Bošković, Stipović Ana 179 Bošnjak, Marzin 157

REGISTAR

347

Bosto, Tahir 290 Botić, Andreas 141 Božić, Pero 243 Božić, Spasoje 243 Brančić, Vojo 287 Braun, Tibor 185 Brkić, Josip 283 Budimir, Maranguz Pero 277 Budimir, Stipo 286 Bukvica, Mustafa ef. 262, 267 Buljina, Bećirbeg 157 Buljina, Mahmutbeg 157 Bušatlić, Hafiz Abdulah 138 Bušatlija, Ahmed-beg 286 Bušatlija, Haki-beg 262 Buštalija, Husein-beg 277 Caratan 117 Caratan, Nikola 123 Cavallini, Felix 275 Cistler, Rudolf 218 Cvitanović, fra Alojz 180, 181 Čabraić, Luka 124 Čehajić, Mehmed 116 Čengić 142 Čengić-Borjanin, Alibeg 118 Čengić,Husein 156 Čengić, Muratbeg 123 Čengić, Salihbeg 123 Čohadžić, Abid 161 Čohadžić, Fehim ef. 156, 161,164, 167, 168 Čohadžić, Latif Mulla 157 Čohadžić, Ruždija ef. 167 Čolić, Anto 277 Čolić, Nikola 277 Čolić, Nikola 291 Čolić, Stipo 291

Čolić, Stjepan 283 Čondić, Filip 224 Čubrilović, Branko 256 Čunković, Šefkija 164 Čurgus, Nikola 266 Čurić, Josip 283 Čurić, Nikola 170 Čuturić, Anto 262 Čvoriščec, Ivan 266 Ćorović, Vladimir 125 Ćosić, Mijo 220 Ćurić, Hajrudin 80, 177, 178 Dautbegović, Mustajbeg 277 Davidović, Nedjeljko 117, 118 Dilber, Marko 277, 290 Dilber, Nikola 286 Dimić 277 Dimić, Marko 290 Dimić, Niko 290 Dimić, Perendić Marko 277 Divanefendić, Smail 179 Dizdarević, Ahmet 111 Domaćinović 277 Domaćinović, Frano 291 Domaćinović, Stipo 286, 290 Donia Robert J. 72 Došan 158 Dragičević, Ivo 164 Dragičević, Marijan 167, 180 Dragović 109 Drinjaković 112 Dubinović, Asim 247 Dubinović, Halid 255 Dujić, Mihajlo 244 Džindija, Hasan 116

Džinić 112 Džolić 275 Đajić 165 Đaković, Luka 156, 158, 168, 169, 181 Đogo, Husein 283 Đonlagić, Ago 241 Đonlagić, Ahmed 117 Đonlagić, Hasan 116 Đonlagić, Mehmed 116 Đorđević, Toša 244 Đozo 112 Đurđević, Nikola 266 Đurendić, Risto V. 277, 287, 289 Đurendić, Vuk 277, 289, 290 Đurić, Aleksa 287 Đurić, Miroslav 243 Ekmečić, Milorad 16, 18, 44, 72, 214, 248 Ekmečić, Osman 116 Emiefendić, Hazim 9 Erber, Ana 181 Erdosy, Zora 283 Eudoxius, Tomoviecz 141 Fadilpašić Mahmudbeg 124 Fehter, Julius 141 Fejzagić, Džemal 283 Feldbauer, Samuel 275 Filipović, general 66, 227 Filipović, Josip 94 Filipović, Milenko S. 229, 230, 244, 254, 256 Filipović, Tomo 181 Fogler, Jozef 288 Forta, Salko 120, 122 Franić, Danica 283 Franić, Josip 218 Franjić, Anđeo 262

Đorđe 117. Vlado 117. Bernard 164 Goldberger. 288. 180. . Rudolf 277 Gross. Meho 290 Imamović. 168 Huzbašić. Salih ef. sir John 69 Hasić. Kasim 173 . Jusuf 277 Hadžibegović. 117 Hadžialić. Karlo 266 Hanjalić. 214. 230 Hadžimešić. Ibrahim-aga Hvala. R. Niko 164. Adem 12. pukovnik 120. Milan 131 Gaković. Josip 267 Houska. 141 Gjajić 165 Glavočević. 47. Hadži-Bećir 116. 286 Goldberger. 121 (I. 167. eodor 277. Risto 164 Gaković. 169 Grozdanić. Franc 277. 189. 248 Hadži-Alagić.). 51. 102. 118 Hadžiahmetović. 290 Grof. 247 Ganibegović. Dušan 250 Gojsilović. 283 Galić. Vlado 123 Glođalić 116 Glumac. 262. 71. 248 Imširpašić. 280 Fusch. 291 Grgurić. Hadži-Salih 156 Hamzić. Ahmet 115 Haringon. Milan 117. 90. 94. Ferdo 16. Niko 289. Mijo 262 Gušić. Hadži Simo 117. Mehmed 116 Hadžiosmanović. Ludvig 277. Gavro 124 Gavranović. 159 Hrvić. Jozef 266. 57. Ana 138 Hadži-Vuković. P. 141 Gerstl. Munib 246 Gašić. Ali-beg 247. Jakov 267 Grof. 121 Hadži-Alibegović. Kazimir 262 Grubeša. Jakob 275 Hajrić. Carl 117 Heydušek. 180 Ilić 275 Ilić. Josip 266 Haim. Samuel 117. fra Dominik 169. 29. 225 Hadžić. H. Meho 111 Hadžialić. 290 Grgić. Mustafa ef.. Lamija 182 Haić. Matilda 283 Iličić. Husein-aga 246 Hadži-Dedić. Eduard 185 Grgić. 118 Hadži-Vuković. Niko 137 Gujić. 223. 290 Hirš 23 Hlavaty.348 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI.. Mirjana 168. Jovo 135 Gavrić. Hermann 115 Gajić. Ibrahim 290 Hadžiavdić. Mehaga 123 Hadžimešić. 73. Salih 156 Huzbašić Ibrahim-aga 167. Milan 164 Gajić. 28. 118 Hadži-Vuković. Emilija 179 Hraborski 197 Hrelja. Mihajlo 244 Imamović. 167. 17. 262 Hadžidamjanović. car 24. 260 Hanzal. Iljas 1. Meho 115 Hajrić. 118 Glođajić. Ahmetaga 118. 180 Iličić Kata 181 Iličić. 54. Anto 164. Kemal 16. 123 Hasić. 69. 39. Redžo 277 Galcinja. Mehmed 241. 21. Todor 117. 18. Josef 117. 118 Hadži-Vuković. Berislav 168 Gavrić. 16. 16. 3. 167. Milan 194 Gerbel. 214. 44 (I. Ruža 280 Grujičić. Mustafa 247 Hadži-Vuković. Šaćir 115 Halama. Mujaga 243. Ernest 266 Herres. 52. Risto 124 Hadžić 112. 168 Huseinbašić. 118 Hauptmann. 227 Hawranek. 168. 160. 47 Gerstl. 214.). Franjo Josip. Silvije 262 Freškura. Atif 247 Hace. Omer 9 Handžić. Mustafa 16. Mato 164 Iličić. H. Stipo 286. 27. 29. Osman 157 Husić 112 Huzbašić. Tahir-beg 262 Isović. 288 Halva. 220. Niko 117 Hadži-Vuković. Dominik 262 Ganibegović. 46. fra Nikola 176 Glođajić 117 Glođajić. 77. Ilija 243 Ilić. 197 Franjković. M. 95. 164 Goler Josip 266 Golubović 230 Graff. 280.

136. 274 Kadribegović 109. 18. 68. Božo 9 Josipović. 121. Jefto 241. Todo 117. Stojan 120. Stipo 278. Elza 283 Konjicija. Nikola 137 Kočović. 278 Kolovrat. Abdul Rezak 278. Ćamil 221 Kalaica. Ivić Stjepan 277 Ivičić. Makso 256 Ivanković. Ana 283 Karabegović 109 Karabegović. 180 Kaljača. Anto 283 Knežević. Anto 291 Kolovrat. Stojan 243 Jovanović. Vjekoslav 267 Kral. Ilija 278 Jelić. Aleksije 123 Jovović Mara 117 Jovičić. Aleksije 117. Jovo 242. Stjepan 287 Ivir. 119. 117. Ivan Frano 261 Juzbašić. Kadribegović. Ivo 180 Kock. 261 Klarić. 53. 29. 118 Jeremić. Ilija 241. Hasan 114. 118 Kokotović. 67. 90 Kandić. 118. Stevo 287 Kolcman 197 Kolovrat. Jančo 241. 123. 271. 170. Ljubo 247 Janković. Alija 278 Klaić. Risto 243 Jović. Pavle 129 Kočović. Milan 287 Jovanović. Vladimir 68 Izrael Berta 181 Izrael. F. Hadži Husejin 241 Kovačević. Jovo 121 Kašmo. 214. Mato Santo 167 Jandrić. Ilija 277 Ivić. 278 Jelić. 51. Avdo 116 Karović. 189. Đorđe 243 Jovanović. 271 Kalamut. 137 Kapidžić. Vjekoslav 40. Josip 267 Kočić. 122. 120. 287 Kirlić. 247 Janković. 182. Josipa 267. Benjamin 23. 246 Karabegović. 289 Jeremić 109 Jeremić. 23. Pero 280 Kolubara 109 Koljić. Daut-beg 241. Niko 243 Jovanović. Avdo Hasanbegov 257 Karabegović. 246 Janković. 256 Janković. Latif 164 Karahodža. Desanka 11 Krajnc. 41. Jovo 114. 26. Čedomir 287 Jozić-Baškarad. Fridrich von Dobra Voda 237 Kraljačić. 51. pop Josif 125 Kočović. 246 Kaprikul. Trifko 244 Jovičić. 55. Katarina 242 Jovanović. Petar 249 Kočović. Halidbegov 257 Karabegović. 184. Bešir 121 Kamberović Husnija 2. 54. 290 Karadža. 283 Kalaj. pop Vasilije 125. 216. Matko 287 Kovačević. Dževad 16. Salih 116 Karavdić. 56. Nikola 118 Kovačević. 26. Jovanka 138 Jeremić. 192. Aleksa 114 Jeremić.REGISTAR 349 Išek Tomislav 87 Ivanetić. Ivica 291 Jukić. Vasilije 117 Kovačević. Tomislav 16. 29. 123 Jeremić. Stjepan 287 Janković. 123. 256 Komadina. Miško 256 Jovanović. 122 Kovačević. 116 Karahasanović Šerif 116. Ibrahim 223 Karabegović. Mujaga 73 Konig. Edhem 116 Kahrimanović. Simo 278. Muharembeg 246 Karadža. 27. 83. Ibrahim 85. 290 Jokanović. 67. Anto 179 Kostić. Isak 185 Jaglučić 109 Jagnjo 109 Jakšić. Hadži-Huso 246 Kovačević-Kojić. Hamdija 16. Pero 137 Knez Nikola 141 Knežević. Risto 118 Jezidžić. Mušan 116 Karahodža. Ibrahim ef. 214 . Ivo 164. Čedomir L. 289 Karahasanović. 248. 53. 117 Karahmet. 9. Smail 111 Kazazić 112 Kemura. Milan 256 Jelić. Avdo S. Kosta 243 Kovačević. Mehmed 164 Konjicija Mušan 167 Kordić.

Ivica 167 Kulijer. Mato 179. Milka 181 Mešić. Ida 283 Miralem. Savo 217 Miljušević. 170. Vinko 266 Mandić. Dionisije 254 Marković. fra Franjo 75 Miličević. Marija 179. Milan 223. Niko 289. 73. 119 Krekić. Majer 241 Lovrić. 18. Simo R. Budimir 75 Milivojević. Radoslav 9 Lövi. Nikola 125 Melchar. 16. Jelena 267. 224 Kuš. 241 Marković. 84. Mihajlo 243 Mikičić. 167. Abdulah ef. 247 Maksimović. 157. 70. Mustafa 111 Lissak Mortz 197. Ilija 241 Lopašić. Ivan 283 Krilić. Niko 243 Krekić Stavro 243 Kreševljaković. 112. Milan 24. Stanko 223. 290 Marinović. Jovo 291 Kršlak. Ljubomir 283 Mazija. Mustajbeg 118 Krulj. Hamdija 9.. 181 Miletić. Božo 81. Ivo 164. Blagoje 287 Krstanović. Ivo 278 Madunić. 118 Marić. Gojko 29 Kruševac. Simo 243 Mikičić. Mato 164. Stevo 241 Martinović. Hamid 290 Lončarević. Dimšo 241 Marković. 168 Kulijer. Zaharije 164 Kumro. 262 Lončar. Niko 290 Mikčić. 71. Nikola 137 Marinović. 198. 290 Madžar. Joca 275 Miletić. Niko 241 Matulić. Nikola 170 Mandić. 185 Mačkić. Mehmed ef. 158 Milanović. Juko 278.. Ivan Matin 180 Kulijer. 240 Krekić. Tomo 224 Milenković. Nikola 288 Kutleša. 180 Kulijer. Vinko 156. 123 Kukura. 180. Milan 266 Mihajlović. Vinko 262 Lang. Josef 224 Lazić. Luka 262 Ljiljak. 279 Krešić. Božo 243 Milošević. 72. Luka 254 Madunić. 224 Miličević. Simo 244 . Simo M. Marko 247 Masbur 109 Matasović. Joka 241 Mihajlović. Kata 176 Krstanović 278 Krstanović. Jozef 179 Marković. 249 Mahmutbegović. Blagoje 243 Marić. Murat 116 Letić. 286 Lukić 119 Lukić. Mahmutbeg 246 Mahmutbegović. Niko 241. 75 Kubović. Kramo. Ivo Ivan 167 Kulijer Malina 181 Kulijer. Todor 243 Mikolji. Mijo 30 Mirković. 242 Marković. 262 Kurtović 112 Kuruzović. Vasilije 116. Nikola 254 Milošević. Sofija 283 Mandušić. 180. Špiro 287 Marjanović. 290 Manjo. Petar 290 Ladro. Marko 29 Marković. 223. Jovica 241 Maly. Pero 116 Kujundžić. Marko 156. Ibrahim ef.350 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. 246 Mijatović. 167. Jovo 287 Lukić. 214. Marko 224 Marković. Dragutin 266 Kugler Angela 181 Kujundžić 109 Kujundžić. Michael 185 Matić. 109. Marko 243 Miličić. 181 Kulijer. 181 Kulijer. 76. Ilija 287 Marinović. 111. Memiš 111 Kundurović. Hamza-beg 262 Mirković. Nuri-beg 246. Mathias 267 Kulijer 165. Milan M. 180 Kulijer. Salih-aga 289. J. 283 Mandžić. Risto 241 Marković. 278 Marinović. Ladislaus 237 Merdan 112 Merdan. Todor 9. 16. Salih 157 Mešeg. 68. 164. Savo 243 Letić 109 Letić. Ademaga 275 Metikoš. 199 Lončar. fra Marijan 262. Marietta 181 Matasović. Vjekoslav 179 Lalić. Mihajlo 287 Marinović. 75.

Ivanković. Ivo 278. Hakima 257 Musić. Krsto 243 Petrović. 278 Pranjko. Uzeiraga 118. 262 Mutevelić. 221 Muderizović. Niko 241. 117 Njuhović. 214.REGISTAR 351 Mitrović Đorđo 241 Mitrović Niko 243 Mitrović. Mulaga 167 Poljašević. 123 Obadić. Siniša-Lulić 243 Nikolić. Marko 290 Popadić. Avdo 116 Pašović. Aleksandar 256 Popović. 135. Jusuf 267 Mutevelić. Nikola 278 Pavlović. 289 Pavlović. 242 Patković. 247. Jusufaga 123 Njuhović. Omer 157 Mutevelić. Mojse 165 Pašić. 134. Hasan 114 Pilav. 290 Petar Veliki Oslobodilac 257 Petrović. Jeftan 137 Omeragić 112 Oković. Nikola 246 Nikolić. Matko 247 Pelesić. Niko 181 Ortlib 57 Orvić. Osmo 247 Ostojić. 256 Mitrović Svetozar 241 Molnar Eugen 266 Momčilović. 240 Nikolić. Heinrich 247 Pejanović Đorđe 16. Pero 241 Mitrović Risto 241. Bernard 141. pop Vladimir 125 Pordušić. Julije 217. Mitar 16. 257 Ognjenović. 111. Ibraga 116 Patković. Husaga 123 Pollaschek. 218 Pajer. Mustajbeg 124. 241. 79. Zaim 241. 122 Odžaković 241 Odžaković. 182. Dušan 243 Popović. Slavoj 237 Numanagić. 255. Kasim 247 Pelesić Muhidin 2. 138. Vjekoslav 181 Perčinlić. Nikola 283 Pandur. Mitar 289 Popović 241 Popović. 69. Ibrahim 157 Oroz. 247 Perčinlić. Bećir 109 Njuhović. Joso 256. Nine 278. 170 Nastić. 261 Papo 165 Papo. Avdaga 123 Muftić. J. Šćepan-Burilo 129 Nikolić 109. Blaž 262 Praljak. Hakija 165 Muftić. Vladimir 266 Moses. 264 Muratbegović. Sivester 167 Palandžić. 170 Muftić. Jovo 290 Praljak. Josif 254 Popović. Mustajbeg 118 . Hamdija 283 Mumford. Pejić. 83. 246 Pilav. Nasto 247 Nećić. general 120. Hivzi ef. Jovo 241 Pavić. Johann 267 Mulić. Pero 241 Nikolić. 137. 214. 70. Sulejmanbeg 123 Pašović. Boško 278. Marko 241. Jovo J. A. Gojko 287 Praljak. Lewis 68. Anton 179. Vaso 254 Pavlović Niko 286 Pavlović. Vranjo 179 Pavković. Simo (Pečulji) 241 Nikolić. 290 Popadić. 180 Nišić 112 Novak. 136. 219. Karlo 267 Orman. Simo 247 Nikolić. Jusuf 116. Arif 165 Muderizović. Simo 254 Popović. 185 Polutan. 247 Pejić. Ivan 26 Osmić. Mehmed 116 Papić. Ibrahim 156 Njuhović. Niko P. 90. Alojzije 262 Perković. Avan 165 Muderizović. Pero 289 Pecsy. Salih ef. Todo Niković Todo 123 Ninić. 9 Pelesić. Schiffer 185 Mrljić. Stanko 137 Poljo 109 Ponjavić 275 Popadić. Franjo 179 Prašo. Petar 170 Mrkonjić. Mustafa ef. Rafo 262 Palalija 112 Paloš. 139. 18. Risto 244 Nikolić. Stevo 254 Popović. Vaso 254 Popović. Ivo 218. Omer 116 Onhajzer. 219. 118 Muller. 247 Nikolić. 121. Vasilije 118 Popović.

112 Rezaković. Marija 179 181 Stjepan. 262. Mehmed 116 Sirbubalo. Muhamed beg 278 Ružička. Anka 256 Spitzer. Marko 280 Rišner. Cvijan 243 Radović. Asim ef. Simo 243 Subašić. Đorđe 287. 141 Rustembegović 230 Rustempašić. Nurbeg 131 Šahbaz 112 Šahinović. Herman von 274 Schlamp. Vinko 287 Šarac. Josip 283 Russ. Mehmed 267. hadži Mujaga 165 Rezaković. 256 Simić. 170 Rezaković. Simo 244 Sirbubalo. 167. Heinrich 109. 262 Šandrk. Ilija M. Maria 117 Schmid. Branko 255. 157 Salihagić. Prepoljac. 118. Ibrahim 116 Sieber. 13. 290 Šandrk. 137 Simić. Johanna 283 Stepanek. hadži Ibrahim 165 Salihagić.. Nusret 16. P. 170. eodor von 95 Spasojević. Mijo 262 Šandrk. Edhem-aga 161. Jovan 115 Radovanović. Mato 256 Sokolović 117 Sokolović. Mato 167. 287 Sarkotić Stjepan 130 Sauter. Mathias 165 Sedlecky. 286 Subašić. Cvijan 243 Stanišić. 118 Rašidkadić. Stipo 280 Šandrk. Radovan 12. Nedeljko 256 Stokić. 291 Sarić. 81. Aleksije 116 Prodanović. 214. Milivoje 287 Radović. Pero 289 Šandrk. 14 Sandić. 214 Rujić. Muhsin 257 Rodžo. 167. Ušćuplija Abraham 278 Samardžić. Hasan-beg 262 Rustempašić. Venzel Stjepić. Redžo 247 Salihagić 165 Salihagić. Milan 254 Šiljković. Heinrich 116 Stambolija. 118 Rašidkadić. Muhamedaga 156. 267 Rustempašić. 170 Salihagić. 274 Schonfeld. Mićo 220 Sokolović. Jakov 243 Stojanović. Cvijan 243 Stojanović. Salih 116 Skarić. Jozefina 256 Sarić. Novak 224 Radoljević. Alaga 117 Rovinskij. Lazo 244 Stark. 291 Sudžuka. Edmund 237 Stoisavljević. Johann 116 Starkowski. 157 Ribičić. Simo 116 Sokolović. Đorđe 254 Stojanović. Rifat-beg 262 Sunarić. 206. 162. hafiz Hajdar ef. P. Ali ef. Leo 288 Schwarz. Mulaga 167 Sugar. Jovo 243 Stoger. Atif 132 Radić. Stjepan 286. 168 Stojanović.. Mitar 241 Stojić. hadži Nezir 161. Milan 267 Selimović. Jakob 117. Simo 115. Ibrahim ef. 45. Ivan 278. Nikola 244 Steinmetz. Eduard 267 Sadić. Ajanović Sajma 133. Ilija 278. Mujaga 156 Salom. Hadžija Ibrahim 156. 287 Šandrk. 256 Stanišić. Hadži-Osman ef. 165. 177. 165. Derviš 157 Salihagić. 167 Salihagić. Ilija J. Kuzman 254 Radošević. Anton 237 Stefanović. 47. Tomo 278 Radušić Edin 9 Rašidkadić. 214. 118 Redžić. Ahmed 156 Salihagić. .352 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. Vilhelm 237 Simić. Franc 224 Rizvić. Enver 16 Redžo 109 Renner. Omer 120 Šadimlija. Ferdinand 16. Vladimir 185 Stokić. Milan 117. Milan 254. Milan 266 Purivatra. 16 Sulejmanpašić. 247 Šiljak. Timotije 116 Sosansky. Hasan 116 Šiljak. Valentin 266 Stipić. 291 Radović. 117 Šačić. Ahmed ef. Ibraga 118 Selimović. Vladislav 221 Sočo. Nedim 16 Šehić. 278.

Jozo 156. 221 Vidimlić. Salih 117 Tafro. Franz 266 Tomljenović. Halil 117 Vajda. Alaga 117 Trhulj. Pero 278 Vasilj. Avdo 165 Tutnjević. Osman-paša 23 Topić. Oto 57 Šukalo. Andrras 283 Tomašić. Muhamed 116 Tafro. Hafiz 165 Tutnjević. Hadži Ibrahim 116 Tataragić. Marija 176 Trogrančić. Stjepan 267. Lugušić Ilija 278 Trifunović. Ante 157 Todorov. Nikolaj 12 Tomac. Kosta 287 Topić. Tahir-aga 289 Vinter. Bajraga 123 Tuno. Zvonimir 267 Vay. Frano 167 Trogrančić-Kulier. fra Marijan 176 Topić. 123 Tomašević. Ilija 291 Trifković. Muhamed 116 Šukalo. Suljaga 170 Vancaš Josip 72. 256 Trhulj. Risto 117 Tošović. Petar 179. Gavro 129 Vuković Hadži Milan 125 Vuković. Martin 9. Simo 117 Tomašević. Risto 110 Šunkić. Dušan 266 Tihić. Tane 117 Tulek. 157 . Ahmed Vreto. Mileva 242 Trogrančić. Tane 117. Franjo 287 Vodopija. 117 Tafro. fra Ivo 169 Vujičić.REGISTAR 353 283 Šimunac. 70 Urbanek. 120 Tuno. Bećir 117 Tuno Bećiraga 123 Tutnjević. Hasan 156 Trbuhović. Arso 110 Šundurika. Mujo Vudanović. Hamid 157 Šumež. Anton 237 Zametica 112 Zaradija. Marko 262 Trogrančić. Tomo 115 Tomašević Vaso 123 Tomek. Esad 9 Tješić. 142 Vehabović. Konstantin 117 Tošović. Mustafa 116. Abraham 185 Vasilije sv. Boško 291 Topić. Petar 127 Tomasović. Reuf 165 Tuzlak 112 Tuzlančić. Vladimir 117 Travljanin. Angelina 283 Vujičić. Ivan 266 Ušto 112 Uzunović. 283 Šimunović. Tomislav 283 Topal. Tomo 289 Topić. Draginja 179 Trifković. fra Augstin 176 Tadin Kalikst 170 Tafro. Ibrahim 50 Tešanović. 125 Vuković. Todo 137 Tomašević. Mustafa 267 Vejzović 230 Veli-paša 94 Venzel Sjepan 115 Višekrunić. Jovan 289 Topić. Zora 283 Vuković. Salih 115 Tepavac. 170 Štambajs. Pero 119. Ibrahim 165 Tutnjević. Lazar 218. Zahid 291 Tadić. Karlo 262 Šljivo 112 Špez. Avdo 117 Tunguz. Ema 256 Vrban. Osman 157 Šundurika. Salko 116 Tajšanović 249 Tanacković. Miloš 137 Tomašević. Marija 283 Štadler. Selim 115 Šumanović. Vasilije 117 Vuletić-Vukasović. 262 Tufekčić. Julka 181 Vrban. Mato 180 Trto. Salih 117 Trifković. Terezija 179 Šupa (Šupić). Mujo 117 Tufekčić. Hašim ef. Nikola 135 Tepić. Milan 13 Vasić. Hadži Todo117 Vuković. biskup 169. Vid 110 Vybiral. Gavro 117 Tufekčić. Carl 237 Vajzović. Ljubo 287 Topić. Mato 262 Vukelić. 180 Vreto. A. fra Dragutin Daniel 176 Šumež. Tufekčić Tomo 278 Tošić 121 Tošović 109 Tošović. Dragiša 214 Trifković. Stjepan 287 Udovičić. Hadži Niko 117. Tuno 243 Tataragić. 184 Vasić 275 Vasić. Stjepan 266 Ubović. Glišo 224 Šunjić. Milan 117 Vuković.

224 Zulfikarpašić. Čengić Huseinbeg 123 Zurunić. Dušan 224 . Martin 217. 219. 118 Zulfikarpašić. 220.. Husein-beg 115. Teodor 54 Zvonigradski. 218. Hakija 242 Zeman. Zdunić..354 ILJAS HADŽIBEGOVIÆ • BOSANSKOHERCEGOVAÈKI GRADOVI. fra Jozo 180 0Žalica. Emilie 179 Zečić. Behija 12 Zrelec. Emanuel 266 Zlatar. Hasan 247 Žunić. Dragoljub 267 Žilić.

.

Halima Sofradžija Prijevod rezimea na njemački jezik: Dr. Bosna i Hercegovina www. i 20. Sarajevo Za štampariju: Džemal Bašić Sarajevo 2004.unsa.iis. 71000 Sarajevo. Husnija Kamberović Urednik: Dr. Marija Bačvanski DTP Tarik Jesenković Štampa: DES.Iljas Hadžibegović: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19.ba Za izdavača: Dr. Sarajevo Alipašina 9. Sarajevo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške . Štampanje ove knjige pomogli su Fondacija za izdavaštvo-nakladništvo. Husnija Kamberović Lektor: Mr. stoljeća Izdavač: Institut za istoriju.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful