BIBLIOTEKA ,KULTURNO NASLJEDE"

Odgovorni urednik
Milosav Popadic
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
IZABRANA DJELA III
BANJE, VODOVODI, HANOVI I KARA VANSARAJI ...
Priredili
Prof Dr A vdo Suceska
Dr Enes Pelidija
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo
UDK 949.715(081)
71172:334. 746.4( 497 .15)(081)
KRESEVLJAKOVIC, Hamdija
Izabrana djela I Hamdija Kresevljakovic; [priredili Avdo
Suceska, Enes Pelidija].- Sarajevo: ,Veselin Maslesa" , 1991
- . - sv. ; 22 em. - (Biblioteka Kulturno nasljede)
3 : Banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji ... - 1991. - 408
str. : ilustr.
Registri I Emir Sultanovic. - Bibliografske biljeske uz tekst.
ISBN 86-21-D0506-9
BANJE U BOSNP
I HERCEGOVINI
(1462-1916)
Prvo izdanje ove knjige izaslo je 1937, a drugo dopunjeno 1952. godine. Na ovom mjestu"je
uvrsteno drugo izdanje.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
Ovo je popravljeno i prosireno izdanje moje studije o hamamima, sto je iza-
slo u Beogradu 1937. god. kao 23 knjiga biblioteke Centralnog higijenskog zavoda.
Prvo izdanje bilo je u vrlo kratkom vremenu potpuno rasprodano, i od tada se osje-
cala potreba novoga izdanja.
Osim toga sto je ovo novo izdanje popravljeno i prosireno, ono sadr:li i tri
nacrta Gazi Husrevbegova hamama, kartu Bosne i Hercegovine s mjestima gdje su
nekad bili hamami, i rjecnik manje poznatih rijeCi.
Spomenute nacrte izradio je ing. arhitekt Ivan Moravec te mu se i ovdje naj-
toplije zahvaljujem, a tako isto i ing. Jurju Neidhardtu, pod cijim su nadzorom
precrtani svi nacrti iz prvoga izdanja.
Sarajevo, krajem 1950. godine.
H.K.
UVOD
U velikom dijelu Evrope, izuzevsi Balkan i jedan dio Rusije i Finske, po-
celi su se ljudi redovno kupati prije stotinjak godina. U tu svrhu gradili su naj-
prije javne a onda, u kueama i stanovima, i kuene banje. Jos za vrijeme prvog
svjetskog rata poveo sam jednog svog dobrog prijatelja, vee onda starijeg covje-
ka, u banju, u Mosinskijevoj ulici u Zagrebu. Kad smo se vraeali, rece mi da se
tada prvi put okupao u banji, a posljednji put u moru prije tridesetak godina.
To je za mene bilo cudo necuveno. Iza toga bio je jedan od revnijih posjetilaca
spomenute banje. Vee su u davna vremena ljudi osjetili da je potrebna cistoea
tijela, pa su se poceli prati i kupati. Prve pocetke kupanja treba traziti u topli-
jim krajevima, jer za to ima tamo vise razloga nego ondje gdje je hladnija kli-
ma. Zega i prasina natjerali su covjeka da se pere i kupa.
Najprije su se ljudi kupali u prirodi: u rijekama i moru, a zatim su - tezeei
za udobnijim zivotom - presli pod krov i poceli graditi prostorije za kupanje:
banje, terme iii hamame. To je bila posljedica kulturnog napretka. Najprije su
se gradile kuene, a kasnije javne banje. I kao sto je arhitektura vremenom na-
predovala u raznim sojim granama, tako je napredovala i u gradnji banja, a u
tome su se narocito istakli Rimljani i stvorili monumentalna djela te vrste.
Prvi trag banji - koliko se zasad zna - naden je na otoku Kreti, sjedistu
jake pomorske drzave s visoko razvijenom kulturom. Ta je drzava cvala izmedu
1800. i 1300. prije nase ere. Pocetkom ovog stoljeea otkopali su engleski arheo-
lozi na Kreti , u gradu Knosu, ostatke ogromne kraljevske palace i u njoj uz kra-
ljiCinu sobu nasli banju, trag vodovodu i zahodu s vodom za ispiranje. U jednoj
drugoj palaci, koju je sir Arthur Evens nazvao Karavan-Sarajem, nadena je ka-
menita praonica za noge. U tu praonicu voda je kroz cijevi priticala i oticala.
1
Prvi rezultati o iskopavanju na Kreti objavljeni su 1904. g.
Kupali su se i drevni Heleni, u prirodi i u banjama, koje su oni nazvali
baleneion iii thermae. Vrlo je vjerovatno da su helenske terme kretskog porije-
kla. Kupanje kod Spartanaca bilo je sastavni dio odgoja mladezi, a poznato je
da su se oni kupali u prirodi. U Euroti Atenjani su gradili svoje banje kao do-
datak vjezbalistu iii rvalistu (palaestra). Kod Rimljana je bio taj raspored obra-
tan: vjezbaliste je dodatak banji iii termi.
1
J. D. S. Pendlebury: A. Handbook to the Palace of Minos at Knossos. London 1933, str.
43-44 i 57-58.
10
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Princip i ime terma je grcko, ali su ga prisvojili Rimljani tako da je njihova
ime nerazdvojno vezano s idejom te stvari. Razlog je tome u vaznosti, originalnosti
i vrijednosti primjena, koje su im oni znali dati. Najbolje od rimskih terma broje se
u cuda svijeta i nose biljeg rimskog genija koji je bio isto taka sposoban za grandio-
zne zamisli, kao i spretan u racionalnoj organizaciji i ekonomskom ostvarivanju
svojih planova na liniji najmanjeg otpora.
Ne samo Rim nego i manja mjesta ogromnog carstva i tabori po limesu imali
su svoje banje. U IV stoljecu nase ere bilo je u samom Rimu 856 kucnih i javnih
banja.
Na teritoriji Bosne nadeni su tragovi rimskih terma, kao, npr., u Domaviji
pokraj Srebrenice i kod Stoca, a ovo nisu osamljeni primjeri. Oni su iskoriscavali i
topla mineralna vrela, o cemu svjedoce iskopine u Ilidzi pokraj Sarajeva i u Gor-
njem seheru u Banjoj Luci.
I Rimljani su se nekada kupali u prirodi. I oni su gradili kucne i javne banje.
Banje po rimskim kucama imale su vrucu sobu (cella, caldaria, caldarium) s
kadom (alveus) za kupanje toplom i bazen za kupanje hladnom vodom i lozionicu
(praefurnium). Pored toga, u veCim je kucama bilo i predvorje (apodyterium) za
skidanje i oblacenje. Pee je ozdo (hypocausis fornax) zagrijavala o istom trosku i
vodu i prostorije. Iznad peci su tri metalna kotla za hladnu, toplu i vrucu vodu
(aeneum frigidarium, tepidarium, caldarium). Voda je dovodena cijevima koje su
se zatvarale pipom. Pee je !ozena drvima. U ovim se banjama moglo prati i toplom
i hladnom vodom, a to je bilo udobno.
Javna je banja iz pocetka bio Tiber. b Kasnije su javne banje gradili opCine i
pojedini poduzetnici, pa su ih drzali u vlastitoj reziji, iii bi ih iznajmljivali u zakup
zakupnicima (conductores) koji bi pobirali i ulazninu (vectigal balneaticum).
Javne su banje imale iste prostorije kao i kucne, ali su javne imale i mnogo
vise prostorija, kao npr. tople sobe (cella tepidaria, tepidarium), kancelarije, kabi-
ne, bazene, dvorane za tjelesne vjezbe (gimnazije) i dvorista sa trijemovima.
U velikim banjama nije se Rimljanin samo kupao nego je tu nalazio sve sto je
trazio za zabavu i razonodu. Ta su kupatila imala vrtove, setalista, salone za razgo-
vore, dvorane za predavanja, biblioteke, ucionice za mladez (ephebeum), arene i
rusnice za rvace, sobe za mazanje uljem i prasenje rvaca i, najzad, gostionice. Naj-
vece i najraskosnije terme u Rimu bile su Karakuline i Dioklecijanove: prve su za-
premale povrsinu od 118.000, a druge od 131.000 m
2
. U prvim se moglo kupati isto-
vremeno po 3.000 osoba, a sagradene su oko 215. god. Banjt> su se otvarale oko
osam sati ujutru, a zatvarale pred zalaz sunca, ali je, kasnije, produzeno i
nocu, uz rasvjetu.
Stari su Rimljani prali svaki dan ruke i noge, a kupali su se jednom sedmicno.
Robovi su se kupali samo o svecima, i to kod kuce u praonici (lavatrina) uz kuhi-
nju. Slavni Scipion (235-183) prao se mutnom vodom u mracnom prostoru. Tako
je bilo u starije vrijeme. Kad su se, docnije, pocele graditi javne banje, kupalo se i
po nekoliko puta na dan.
h Autor misli na rijeku Tibar.
-0
BANJE 11
Pristojba za kupanje bila je nesto veca za zene nego za muskarce. Neku je
pristojbu dobivao i rob kupalac (balneator) kao i rob kutijas (capsarius), cuvar
odjece, jer je bilo kupalisnih kradljivaca. Besplatno su se kupala djeca i oni koji
su za to imali povlasticu. S vremena na vrijeme davali su carevi, bogatasi ili op-
Cine besplatno kupanje svakom na duze iii krace vrijeme.
u prvo doba opstanka javnih banja bile su posebne banje za zene, a po-
sebno za muskarce; nije se kupao sin s ocem, zet s tastom. Nekada su se zene
kupale samo kod kuce. Poslije su i zene isle u javna kupatila, a rob ih je pratio i
dvorio. Imale su sastanke sa muskarcima, a dolazile su cak i bez podveza. Takve
su zene bile na glasu kao preljubnice; protiv toga su izlazile i carske naredbe, ali
bez uspjeha.
Javne banje bile su kod Rimljana sredista zivota i uzivanja, narocito u po-
sljednjim stoljeCima Carstva. Vee je Seneka u jednom svom pismu zivo ocrtao
nemir i buku u banji.
2
*
Za vrijeme velike seobe naroda raskomadano je Rimsko Carstvo. Tada su
propale mnoge tekovine visoke klasicne kulture u Evropi, a medu njima i rim-
ske terme. Ali je terme sacuvao Orijent. Usljed velike zege i prasine postalo je
pranje i kupanje na Orijentu narodni obicaj, a to iziskuju i sanitarni propisi,
naroCito kod Jevreja i Arapa, posto su ovi potonji primili islam. Islam je uzdi-
gao Arape medu prve kulturne narode svijeta. Pored ostalih duznosti sto ih je
islam propisao svojim vjernicima, odredio je i pranje i kupanje u izvjesnim slu-
cajevima. Taka su kucne i javne banje postale prijekom potrebom svih onih na-
roda koji su primili islam. Svuda gdje se sirio islam, gradene su uz dzamije i
skole takoder banje iii hamami, kao i vodovodi, bez kojih se banje ne mogu ni
zamisliti. Duz vodovoda nastale su ulicne cesme.
Hamam (od hamme) arapska je rijec, a ima isto znacenje sto i thermae, ali
je razlika izmedu rimskih terma i arapskih hamama u tome sto uz hamam nema
nikakvih drugih prostorija osim onih koje su potrebne za kupanje i zagrijavanje
vade iz zgrade. Arapski hamami, i po njihovu uzoru gradeni, imaju:
1) prostorije za svlacenje i kupanje;
2) rezervoar u koji dolazi hladna voda, tu se zagrijava i po hamamu razvo-
di cijevima, i
3) lozionicu.
Odjeljenje hamama za kupanje ima tri glavne prostorije: Maslah (apodyte-
rium), bajtaval (tepidarium) i harara (Caldarium); od ove maze biti i po nekoli-
ko soba. lspod ovih posljednjih dviju prostorija i ispod rezervoara (hazine) su
hipocausis i pred njim praefornium. Pojedine prostorije hamama presvodene su
kupolama (kubetima) iii bacvastim svodovima s oknima kroz koja dopire svjet-
2 Martin Kuzmic: Petronijeve satire, Zagreb 1932, str. 201-206. A. SimCik: Dvije studije Kre-
o vodovodima, Novi Behar XII. (1939/40).
12
HAMDJJA KRESEVUAKOVIC
lost jer u zidovima nije bilo prozora. Do bar dio hamama u Egiptu napravljen _je
pod zemljom, pa se u njih ulazilo stepenicama kao u kakav _podrum. l!
su gradovima bile potpuno pod zemljom izgradene iidovske ntualne banJe th mt-
kve (npr., Worms, XI stoljece, Speyer, XII stoljece, Friedberg u Hesenu, XIII
stoljece). .
Hamami su gradeni od tesanog kamena iii sedre. Vrlo cesto hamamt su
monumentalne gradevine, te u umjetnickom pogledu zaostaju samo iza diamija
i nekih medresa (skole). Mnogobrojni su hamami na Istoku. Ne samo svaki grad
nego gotovo i svaka mahala u vecem gradu, pa i neka sela, imaju svoj
Osim toga, svaka muslimanska kuca ima bar u jednoj sobi malu prostorlJU za
pranje i kupanje. Vece kuce imaju svoju banju.
Posebni su hamami za muskarce a posebni za zene, a ima ih za oba spola,
samo u razno doba dana iii u razne dane. Kada je ovakav hamam otvoren za
zene, onda bi se, kao znak, preko vrata razapelo platno s natpisom. .
Kuda god se sirio islam, svuda su gradeni hamami. Naziv hamam poznat Je
svuda u islamskom svijetu pa i u nasim krajevima. Uz taj naziv upotrebljava se
kod nas, u istom znacenju, i rijec banja. Arapi, Turci i Perzijanci imaju za unutar-
nje prostorije svoje nazive. U nasim banjama upotrebljavali su se turski nazivi.
0 unutarnjem izgledu hamama i o kupanju u njemu, bice govora u prvom
dijelu ovog rada.
Hamami su u arapskom svijetu stajali pod nadzorom drzave, naroCito s ob-
zirom na Cistocu. Trzni nadzornik (muhtesib) morao je pregledati svaki dan da li
su hamami propisno oCisceni. Propisi koji se na to odnose bili su napisani uz
ostale propise o sluzbi muhtesiba. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci, u Sarajevu,
ima jedan rukopis koji govori o duznostima muhtesiba. Original ovog djela na-
pisan je nesto prije 1258. godine.
3
*
S padom Rimskog Carstva nestalo je i njegovih banja. S obnovom njiho-
vom otpocelo se od vremena Karla Velikog (768 do 814). Kroz cijeli srednji vi-
jek, pa i kasnije, sve do pocetka proslog stoljeca, bila je ova ustanova dosta
zanemarena u krscanskoj Evropi. Crkva nije voljela pranje i kupanje. Neki re-
dovnici uopce nisu smjeli prati tijelo. Crkveni otac Hieronymus (340-420) do-
zvolio je da se samo djeca smiju kupati. Najveci crkveni i svjetovni dostojan-
stvenici nisu se prali ni kupali . Poznato je da se nikada nisu prali sv. Simon Sty-
lit , sc. Alfonzo, Marija de Signori, Michelangelo, Ljudevit XIV, dok se za fran-
cuskog kralja Henrika IV (1589-1610) i za svedsku kraljicu Kristinu (1632-1656)
kaze da su bili primjer necistoce, mada se kraljica druzila s najvecim ucenjacima
svoga vremena. Ali je bilo vladara koji su se i kupali. Tako se, npr., zna za
3 Jedan dio ovog rukopisa preveo je Asaf Sok?lovic i u l':'ovom Beharu god.
IV i posebnom otisku pod naslovom: ,Jedan nJedak rukop1s o zanat1ma godme 1931.
BANJE
13
Sigmunda II, posljednjeg kralja poljskog iz kuce Jagelovica (1548-1572), da se
kupao svake sedmice tokom tri godine koje je proboravio u Budimu, kao i za
Ljudevita II Jagelovica, kralja ugarsko-hrvatskoga (1516-1526).
4
Medu ostalim
karakteristikama sto ih zapisase o sultanu Dzemu, dok je boravio na ostrvu Ro-
du, citamo kako se ovaj nesrecni princ svaki dan kupao u toploj i hladnoj vodi,
kao i u moru.
5
Najuglednije drustvo XVIII stoljeca nije se pralo. U stanovima i
dvorovima najmocnijih velikasa i vladara nije bilo banja, pa se jedva negdje na-
sla poveca posuda za umivanje. Nekada su se samo ugledni !judi pudrali, a zene
sminkale i namirisavale. Sve banje, koje su postojale u krscanskoj Evropi od
vremena Karla Velikog, zatvorene su pocetkom XVI stoljeca, kada se pojavio
frenjak (syphilis). U ovom razdoblju postojala je jedna banja u Zagrebu, o ko-
joj pise Tkalcic ovo:
,Medu javne zgrade koje bijahu takoder pod glavnim nadzorom gradskog
poglavarstva, brojimo i kupaliste, koje je bilo blizu Krvavoga mosta; tu su se
!judi ne samo kupali u grijanoj vodi vee im se ondje pustala i zila i stavljali ro-
govi, jer se vjerovalo da se kupanjem lijece priljepljive i bludne bolesti, a pusta-
nje krvi da ucvrscuje zdravlje. Prvi je spomen o kupalistu god. 1344, kad se veli
da je Ban Nikola oteo kupaliste njegovu dotadasnjem vlasniku, jer se ogrijesio
veleizdajom pa da ga je darovao sinu Bana Mikica.
Nije mi poznato je li u ovo doba, o kojemu govore ovi zapisi, i sama opCi-
na imala svoje kupaliste, ali kao kupaonicari , tj. vlasnici kupalista, spominju se:
,g. 1392. Mihalj , g. 1399. Gal, g. 1435. Klement , g. 1435. Duro i Petar. "o
Jos u XVII stoljecu bilo je ljekara koji su govorili o stetnom djelovanju
dnevnog umivanja.
U onom dijelu Evrope sto su ga bili zaposjeli islamski vladari postojali su
hamami dok je u tim zemljama postojao islam bez obzira da li su u tim zemlja-
ma vladali islamski vladari. Ovo narocito vrijedi za zemlje Balkanskog poluos-
trva. Na Pirinejskom poluostrvu vladali su Arapi vise stoljeca (711-1492). Kako
je arapska vlast sukcesivno potiskivana s ovoga poluotoka, ruseni su i spomenici
islamske kulture. Spanjolci su rusili hamame s istim zanosom kao i diamije. In-
kvizicija je optuzivala i pred sud dovodila !jude za koje se sumnjalo da se kupa-
ju. Odlaskom Turaka iz Madzarske i Hrvatske riestalo je i hamama u onim kra-
jevima.
Napredak medicine u novije doba pobudio je volju za redovito umi vanj e i
kupanje. To je opet doprinijelo gradnji kucnih i javnih banja sirom Evrope. Pri-
je 19 godina boravio je u Sarajevu krace vrijeme poznati engleski orijentalist,
univerzitetski profesor, sada pokojni, Sir Arnold Thomas, i u jednom razgovoru
o Istoku dotakao se hamama, te je otprilike rekao ovo: ,Dok se na Istoku !judi
kupaju preko hiljadu i viSe stotina godina, mi smo u Engleskoj prva generacija
koja se redovno kupa; nasi se ocevi kupali i ne kupali , dok su se kupali samo
oni nasi djedovi koji su sluzili na Orijentu. "
' Andre Medriezky: Les bains de Budapest a travers les ages. Budapest 1942.
5
V. Conic: Sultan Dzem sin Muhameda II. , GJ. z. M. IX (1897) str. 569.
6 I. Tkalcic: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, sv. IX, 1903 str. IX.
14 HAMDIJA KRESEVLJAKOYIC
*
Na teritoriju danasnje Bosne i Hercegovine, od rasula Rimskog Carstva u
petom stoljeeu pa do pred konac bosanske samostalnosti, dakle, gotovo kroz ci-
jeli srednji vijek nije bilo, koliko se zna, ni jedne banje. Za to vrijeme, pa i
kasnije, nije ih bilo ni u kulturnijim zemljama Evrope. Ne zna se kakvo su sta-
noviste prema pranju zauzimali dobri Bosnjani.c
Vrhbosnu (danasnje Sarajevo) s veeim dijelom zemlje Pavloviea zaposjeli
su Turci 1435. godine. 27 godina kasnije zauzeli su Turci bosansko kraljevstvo
1463. godine, a 19 godina poslije toga 1482. zadnji ostatak zemlje Hercegove.
Pouzdano se zna da su Turd, u tim prvim godinama, podigli tri hamama: dva u
Sarajevu i jedan u Visokom. Oni su to ucinili kao pripadnici Islama, koji, kako
je vee spomenuto, trazi od svojih sljedbenika da se u izvjesnim slucajevima mo-
raju prati i kupati jer, inace, ne smiju vrsiti neke duznosti koje im vjera strogo
nalaze. I bas zbog te vjerske zapovijedi izgradivani su vodovodi i hamami. Jos i
danas na Balkanu ima nekoliko turskih hamama koji rade, dok ih je u Bosni i
Hercegovini potpuno nestalo. Posljednji je zatvoren u Sarajevu 1916. godine.
Kod svih kulturnih naroda, od najstarijih vremena, bogomolje su najmo-
numentalnije gradevine. Tako i kod sljedbenika islama, pored dzamija, od naro-
Cite su gradevinarske znamenitosti jos i medrese (srednje i visoke skole) i hama-
mi; samo su hamami bili mnogobrojniji od medresanskih zgrada. Medu ovim
gradevinarskim spomenicima nade se i pokoja tekija (derviski samostan). I dok
je u Bosni bilo na desetke hamama, samo su dvije medrese i jedna tekija od
narocite arhitektonske vrijednosti.
Najljepse i najmonumentalnije gradevine u Bosni i po drugim zemljama
Balkana, pa i u onim preko Save i Dunava sve do Budima, nastale su u prvim
decenijama iza turske okupacije. Kako je vee spomenuto, medrese i tekije, kao
gradevine narocite vrste, kod nas su bile vrlo rijetke, te su dzamije i hamami , i
nekoliko dobrih mostova, bili glavni predstavnici orijentalne arhitekture u Bosni
i Hercegovini. Vee u sestom deceniju XVI stoljeea uocio je ovu Cinjenicu Nije-
mac Hans Dernschwamm putujuCi preko Balkana u Istanbul, i to unio u svoj
Tagebuch. NaroCitu je paznju posvetio jednom hamamu u Sofiji i potanko ga
opisao. U putopisu N. Nicolaia iz istog vremena opsirno je opisan jedan hamam
i kupanje u Istanbulu.
7
Isto tako obratise sarajevski hamami paznju dvojice
Francuza koji prodose Bosnom u XVII stoljeeu i opisase svoja putovanja. Des
Hayes je ovuda prosao 1621 ;
8
a Qiclet 1658.
9
Ovi su se putopisci narocito osvrta-
li na hamame, tim vise sto ovakvih ustanova nije bilo u njihovim zemljama u
ono doba. Jos godine 1883. napisao je dr Von Henrich u clanku ,Reitzenbad in
Ofen", izmedu ostalog, i ove znacajne rijeCi: ,Zu den politischen Schlagworten
7
Dr Milos Vlajinac: Iz putopisa Hanca Derensvama 1553-1555, Bratstvo sv. Save XXI. Beo-
grad 1927, str. 68 (Cirilicom); Vier Bcher von der Reise und Schiffaert in die Turckey beschreiben
durch Hern N. N. Nicolai aus dem Delfimat. Zu Antorff 1576. str. 118-124.
' E. Ri chter: Prilozi zemlj opisu Bosne i Hercegovine. Gl. Z. M. XVII. (1905) , str. 268.
Dr Ciro Truhelka : Opis Dubrovnika i Bosne iz god. 1658. Gl. Z. M. XVII. (1905) , str. 430.
' Autor vjerovatno misli na bogumile.
UANJE
15
deren sich die Publizistik teilweise gern und oft zu bedienen pflegt gehort unter
Andern auch die Pfrase: ,Wir sind beruffen die Kultur nach Osten zu tragen!'
Im Betreff der Gesundheitskultur durch Bader, vorzi.iglich Damfbader muss man
den Sinn dieser gefli.igelten Pfrase umkehren - Da hat der Westen von Osten
noch viet, sehr viet zu Iemen" .
10
U novije doba osvrnuse se na hamame dvojica nasih kulturnih radnika: dr
Ciro Truhelka obradio je jedan sarajevski hamam u svojoj studiji o Gazi Hu-
srevbegu,
11
a prof. Duka Szabo proucavao je arhitekturu hamama u Skoplju. Na
Vardaru prikupio je vise crteza i snimaka, ali taj rad nije nikada publikovao. U
prvom svjetskom ratu proboravio je na Balkanu sest mjeseci gradski arhitekt u
Kielu, Henrih Minetti, koji se, u dokolici, bavio turskom arhitekturom pa je, u
glavnim potezima, obradio i dva hamama: Nis i Ki.istendil.
12
Odmah poslije Qicleta proputovao je kroz Bosnu i Hercegovinu, u dva
maha, glasoviti turski putopisac Evlija Celebija, i sve sto je iole znamenitijeg
.vidio, to je i zabiljezio.
13
Njegov putopis ,Sejahatnama" vrijedan je izvor za
proslost ovih zemalja i djelimicno je preveden na

Pored raznih poda-

taka sto ih tu nalazimo, ima i vrijednih vijesti 0 hamamima mnogih nasih mje-
sta. Tu je spomenuto 30 nasih mjesta, u kojima su postajali hamami u sedmom
deceniju XVII stoljeea, i to: Srebrenica., Sarajevo, Travnik, Donji Vakuf, Pru-
sac, Kupres , Hlivno, Duvno, Jajce, Jezero, Varcar-Vakuf, Banja Luka, Jaseno-
vac, Visegrad, Rudo, Cajnice, Foca, Ustikolina, Jelac, Ulog, Nevesinj e, Predol,
Stolac, Ljubinje, Cernica, Blagaj, \1ostar, Konjic, Zvornik i Nova KasabaY Ali
ovaj putopisac nije obisao svu danasnju Bosnu i Hercegovinu, pa tako nije mo-
gao ni navesti sve hamame. U ono doba postojali su hamami jos u Rogatici,
PraCi, Kneiini, Kladnju, Tuzli, Visokom, Kostajnici , Bijeljini , Brckom, Magla-
ju, a nesto kasnije u Pocitelju na Neretvi i u Gracanici. Prema tome, u drugoj
polovini XVIII stoljeea bilo je u 42 mjesta 56 hamama: 7 u Sarajevu, 4 u Foci,
1
" Allg!!meine Bauzeitung, Wicn 1873, str. 44.
" Dr Ciro Truhelka: Gazi Husrevbeg, njegov zivot i njegovo doba Gl. Z. XXIV. ( 1912). Se-
paratni otisak , str. 93-96.

Henry Mi netty: Osmanische provinicialc Baukunst auf dem Balkan. Hannover 1923. str.
26-30.
D Evilija Celebi Sejahatnemesi , sv. V. Istanbul 1315; sv. VI. lstambul 1318 (po Hidzrctu).'
1
" Jozo Jazvo iz Hlivna prvi je poceo prevoditi rnanje dijclove iz Evilijina putopisa u podlisku
mostarskog .. Osvita . Povece dijelove, koji se odnose na hrvatskc i srpske zcmlj e, prevodili su: Di-
mitrije Cohadi ic u Spomeniku Srpske kraljevske Akadcmije XLII (1905) , Sejh S. F. Kemura u Gl.
Z. M. XX_ (1908), Mehmed R. Deli{ u podlisku sarajevske , Domovine (1921 i 1922), A Kadic u
listu , Gajre r god . XI (1927), Fehim Spaho u kalcndaru Napredak za god. 1932, Kolu Matice Hrvat-
ske XIII i kalendaru Narodnc Uzdanice za 1942, Cli!>' a Elez01ic u Glasniku Jugoslovenskog profesor-
skog drustva XI. (1930/31) i Glasniku l storij skog drustva u Novom Sadu. Svi su ovi pre vodi s orioi-
nala. Sestu svesku i dio pete ovog putopisa preveo je na madzarski dr lmre KaracsOII i objavio 1904.
u izdanjima Madzarske akademije. Jedan cli o, sto sc odnosi na srpske i hrvatske zemlje, preveo je i
biljeskama popratio dr ]ol'(l/1 Radonic i objavio u 29, 30. i 31 . knjizi Godisnjice Nikolc Cupica
(1910, 1911. i 1912). Radonicev rad slovi kao najbolji ove vrste. Glisa Elezovic napisao je studiju o
Evliji u Srpskom Knjizevnom Glasniku, sv. od. XII. 1931.
1
; Evilija Celcbi Sejahatnamcsi , sv. V, str. 426, -U2, 4-D, 44, 445, 4-17 , 4-19, 492, 503, 504,
504, 506, 509, 542; sv. VI, str. 419, 429, 433 , 436, 437, 439, 441. 441, 442, 469, 474, 485, 488, 489,
494. Ist im redom, kojirn su gore navedcna mjesta, navcdena su i o\'e stranice, i kako su na nekim
stranicama opisana po dva mjesta, to se i te stranice navode po chaput.
' EvlUa Celcbi, Putopis, odlomci o jugoslavcnskim zemlj a ma. Prcveo, uvod i kome ntar napi -
sao Hazim Sabanovic, Sarajevo, 1967, str. 682.
16 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
3 u Travniku, po dva u Mostaru, Brckom, Banjoj Luci, a po jedan u ostalim
gore spomenutim mjestima. Nije iskljuceno da je u jos nekom mjestu bilo koji
hamam, ali meni zasad nije poznato. Isto tako 1934, kad sam prvi put pisao ovu
radnju, nisam znao za hamame u PraCi, Kladnju, Zvorniku, Ustikolini, Jelecu,
Bijeljini, Brckom i Maglaju. Uzgred cu napomenuti da je Evlija Celebija naveo
i nekoliko hamama u tadanjoj Slavoniji.
16
Za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878-1918) sagra-
dene su samo dvije moderne banje, u Sarajevu i Mostaru, a za vrijeme stare
Jugoslavije na tome je podrucju nesto ucinio Centralni higijenski zavod. Medu-
tim, ako uporedimo (1878-1941) vrijeme napretka medicine, higijene i raznih
drugih nastojanja oko cuvanja i unapredivanja narodnog zdravlja s prilikama
druge polovine XV i cijeloga XVI stoljeca, onda dolazimo do zakljucka da se na
ovome podrucju vrlo malo iii, tacnije receno, gotovo nije nista uradilo.
*
Nasi su hamami iskljucivo djela onih dobrotvora koji su za spas duse svoje
podizali zaduzbine u vjerske, prosvjetne i humanitarne svrhe, kako se to vidi iz
njihovih zakladnica. U vjerske svrhe gradile su se dzamije i tekije, u prosvjetne
svrhe skole (mektebi i medrese, biblioteke), a u humanitarne musafirhane (ko-
naCista za siromasne putnike), imareta (kuhinje), putevi, mostovi, vodovodi i
bolnice. Medu dobrotvorima nasih krajeva bilo je zanatlija, trgovaca, lenske go-
spade, drhvnika i ucenih !judi. Svaki dobrotvor ostavio je iii manji pokretni iii
nepokretni imetak kao zakladu za uzdrzavanje svoje zaduzbine. Bilo je i takvih
dobrotvora koji nisu podizali zaduzbine, ali su dio svoga imetka prepisali tudoj
zaduzbini. Ove zaklade zovu se vakufi, a osnivaCi vrikifi. Zapisati gotov novae iii
nekretnine za jednu zaduzbinu kaze se uvakufiti, a isprava tome cinu zove se
vakfija iii vakufnama (zakladnica). Upravitelj zaduzbine i zaklade zove se mute-
velija. Posve je tacno odredeno u svakoj zakladnici sto se i zasto se vakufi i u
sto, i kako se ima trositi prihod. Vakufljen je gotov novae (da se daje na kama-
te) i sve vrste nepokretnih dobara, narocito ducani , magaze, bezistani (trznice),
hanovi, mlinovi; dakle, sve takvi objekti od kojih je prihod obezbijeden. Medu
ovim objektima nalazimo hamame, pa bi covjek u prvi mah rekao da su oni
ubrajani u prviredna preduzeca, koja bi za to dobrotvori izgradili. Ali nije tako.
Hamam je po tadanjem shvacanju blizi po svojoj svrsi zaduzbinama vjerske i
humanitarne prirode nego dobrima koja su vakufljena.
Svakog muslimana i muslimanku smatra islam neCistim (dzunup) poslije
coitusa, polucije i menstracije, i zabranjuje im da vrse inace strogo zapovjedena
1
' Hamami su bili u Cerniku, Pakracu (sv. V, str. 518 i 519) Mitrovici (3 hamama i vise kuc-
nih) , Vuki (Vukovar) jedan mali, Osijeku vrlo lijep i Sl. Raci (sv. VI , str. 174, 177, 184, 496).
Iz jednog drugog vrela znamo da je hamam u Cerniku sagradio herccgovacki sandzak Sinan-
beg, i to prije 1582, a poslije 1536. godine.
Na teritoriju danasnje Dalmacije bio je hamam u Herceg-Novom (sv. VI , str. 458).
BANJE 17
duznosti dok se propisno ne okupaju (gusul)Y I ovakvom covjeku omoguCiti da
se okupa, smatra se dobrim djelom. Drzim da je osnivacima hamarna, kao do-
brotvorima, bila ova zapovijest kudikamo jaci podstrek za gradnju hamama ne-
go njegov prihod. U to se doba takva zapovijest rnnogo viSe postovala nego da-
nas kada je jos pojacana mnogim propisima raznih ustanova za zastitu narodnog
zdravlja. Slicnu zapovijest ima i jevrejska vjera. Danasnji propisi za cuvanje i
njegovanje zdravlja sadrzani su u narodnoj izreci: ,Cistoca je pol a zdravlja".
Iako su ove banje izgradene, u prvom redu, za muslimane, bile su otvore-
ne i za druge konfesije u svako doba, a njihovi su se pripadnici njima i sluzili.
Kako je vee spomenuto, zaduzbine su gradili i vakufe osnivali !judi raznih
stale:la. Svaka je zaduzbina i svaki vakuf ogledalo imovinskih prilika doticnog
dobrotvora. Svaki je nastojao da osnuje vakuf ciji ce prihodi odgovarati potre-
bama zaduzbine, i pri tom se pazilo da se vakufe objekti , ciji su prihodi sigurni.
Rjedi su vakufi gdje prihodi premasuju potrebe zaduzbine, i gdje se nije pazilo
da prihod svakog uvakufljenog objekta odgovara ulozenoj glavnici. I bas ovakvi
dobrotvori gradili su hamame. Ovakve vakufe osnivali su veCinom drzavnici.
Osim toga sto hamami nisu donosili prihod koji odgovara ulozenoj glavni-
ci, cesto su iziskivali vecu iii manju popravku. Jedna veca popravka hamama bi-
la bi dovoljna da poremeti pravilan tok u gospodarstvu manjeg vakufa i da zau-
stavi djelovanje same zaduzbine. Ovo nije zelio ni jedan dobrotvor, i zbog toga
nalazimo hamame kao objekte velikih vakufa koje osnovase sandzakbezi, pase,
veziri i njima po polozaju ravni !judi.
Kod nas, i drugdje, rijetki su vakufi koji su sacuvali ono sto su ostavili
njihovi osnivaCi i drugi dobri !judi, mada su zakladnicom odredili kako ce se
upravljati imovinom i u cluznost stavili mutevelijama cia povecavaju vakufsku
imovinu iii usteclu. Uprkos svim odredbama ovih !judi , ima danas zaduzbina
koje nemaju ama bas nikakve imovine, a pouzdano se zna da su njihovi osnivaci
ostavili upravo ogroman imetak. Neki su vakufi , tokom vremena, tako oslabili
da njihov danasnji imetak slici ostatku odreda vojske koji se j edva probija kroz
najzescu vatru mnogostruko jaceg neprijatelja. Za ovo i ovakvo opadanje vaku-
fa ima vise razloga, ocl kojih cemo spomenuti ceste pozare, ekonomske krize,
promjene drzavnih granica, nesavjesnost kirajdzija i duznika, legalno i ilegalno
uzurpiranje vakufske imovine, a , po mom dubokom uvjerenju, glavni je razlog
bio, sve do uspostavljanja gruntovnice, u sebicnosti i nesavjesnosti najveceg bro-
ja mutevelija i drugih vakufskih sluzbenika. Zato su propali i hamami u Bosni i
Hercegovini u vremenu od 1697-1888. Tako je od 56 hamama, za koje se zna da
su postojali jos u sedmom deceniju XVII stoljeca," raclilo samo pet kad je ove
zemlje okupirala vojska bivse austro-ugarske monarhije , i to dva u Sarajevu,
dva u Travniku i jedan u Mostaru.
17
Abdui-Fellah Halifa: Islam i cistoca. S a rapskog prcveo Derviscvic. Prdtampano iz EI-Hi-
dajc. br. 9-12. god. VTT, Sarajevo, 1944.
' Vjerovatno se radi o stamparskoj grcsci, te da je au tor mislio na XIX vijck.
2 lzabrana djela Ill
18
1-!AMDIJ A KRESEVLJAKOVIC
Koliko se vidi iz oskudnih izvora koji se odnose na sarajevske hamame, uzrok
je opadanju i potpunoj propasti nekih hamama u tome sto su iziskivali popravke, a
vakuf kome su pripadali , iii vlasnik uzurpator, nisu mogli da ih pop rave. Zbog toga
su napusteni, zatvoreni i predani zubu vremena. Jedini je Gazi Husrevbegov vakuf
odrzavao svoj hamam u prvobitnome stanju se do kraja 1916, a onda ga je zatvorio
jer nije htio da ga popravi. Vakufska uprava, 1888 g., porusila je stari Isabegov ha-
mam i na njegovu mjestu sagradila kupatilo po uzoru onih na Zapadu.
OPCI DIO
0 HAMAMU OUPCE
1) Hamamska zgrada
Iako danas nema ni traga najvecem broju nasih hamama, ipak sam o njima
mogao stvoriti jasnu sliku na temelju ostataka od hamamskih zgrada u Sarajevu,
Mostaru, PoCitelju, Stocu, Blagaju i Travniku. Od ovih je opet zgrada Gazi Hu-
srevbegova hamama u Sarajevu najbolje sacuvana, a najtrosnija ona u Blagaju.
Prema ovim ostacima ja cu opisati hamam sto tacnije i jasnije, kako bi o njemu me-
gao sebi stvoriti jasnu sliku citalac ovih redaka koji nije bio u krajevima, gdje jos
rade kupatila ovog tipa.
Svakom ko poblize razmotri ostatke hamama u ovim mjestima , upasce u oCi
da se ove zgrade razlikuju po osnovici i unutrasnjoj raspodjeli prostorij a. lsto tako
razlikovale su se i u nacinu opskrbe vodom, ali se voda u svim hamamima na isti na-
Cin zagrijavala kao i prostorije za kupanje. Sto se tice unutrasnjeg zivota hamama,
on j e bio svuda jednak.
Hamami su dvovrsni: jednostruki i dvostruki (ciftehamami). Prvi su gradeni
za jedan , a drugi za oba spola. Jednostruki je hamam samo za muskarce iii samo za
zene, pa za jedne i druge, ali u razne dane iii u razno doba dana (do podne za mu-
skarce, a poslij e podne za zene). Dvostruki harnam je po spoljasnj em izgledu jedna
zgrada, a unutra su potpuno odijeljene prostorije za muskarce i zene, s posebnim
ulazima. Dvostruki su hamami potpuno simetricno gradeni.
Tlocrr hamama u StoCLt
20
HAMOIJA KRESEVLJAKOVJC
Kamen i sedra glavni su materijal za gradnju hamama, a krec izmijesan s ke-
cetom sluzio je kao malter. Kako nisu zalili kreca, to su zidovi izgledali kao da su
izliveni iz betona. Debeli su 70-155 em. Spoljasnji su uvijek nesto deblji od unutra-
snjih. Hamami su poplocani velikim plocama, a presvodeni kubetima iii bacvastim
svodovima od sedre, s olovnim krovom. Jedan je dio hamamske zgrade ukopan u
zemlju, poput podruma modernih zgrada.
u prostorijama, sto su presvodene kubetima, vide se tu i tamo tragovi umjet-
nickih radova na vijeneu i pandantivima.
J?r:lim doma_ci majstori nisu bili dorasli za gradnju ovakvih gradevina , ne-
go su 1h gradJIJ stran1, mada za to ima vrlo malo pismenih dokaza. Godine 1509.
gradio je _Firusbegct svoj hamam ll Sarajevu i obraca se molbom Vijecu llmoljenih u
da majstore. Ibrahim-cehaja opremio je majstore (valjda
IZ Cangrada! u PoetteiJ da sagrade hamam. Drugih pollzdanih podataka nemam.
GradnJa _haman:ta nije bio jednostavan i lak posao. Pri ovakvim gradnja-
ma, sudjelovao je vjest graditelj. Pri jednoj ovakvoj gradnji glavni
_klesari, zidari, sujold:lije (majstori za gradnju vodovoda) i kllr-
sumdzlJe (toplJae olova). Nesto posla imao je stolar, staklar i kovac te kazan-
dzija. '
. su vatra i voda glavni faktori ll hamamu, to je bio najpreci posao
IzwadnJa rezervoara za vodu i prostorije iz kojih Sll se voda i zgrada zagrijavale.
Pn ovom poslu bila je dovoljna mala pogreska majstora pa da voda, kao clobar
u h_amamll, postane opasan dusmanin zgrade. Medutim, od vatre nije pri-
Jettla zgradi, koliko zagrijavanju prostorija i nacinu kllpanja,
ako prostorlJa, u kOJOJ se lozilo, sa sporednim dijelovima nije bila udesena ona-
ko kako treba.
Svaki , pa i najmanji hamam imao je ove prostorije:
1) sadrvan, cekaonicu i garderobu (apodyterium) ,
2) kapaluk, prostoriju za odmor poslij e kupanja (tepidarium)
3) halvate za kupanj e (ealdarium) ,
4) haznu, rezervoar za vodu, i
5) culhan iii lozionicu (hypocaustum) i pred njim prostoriju odakl e se lozi-
lo (praefurnium).
__Svaki j e hamam imao jos i nuznik u samoj zgradi , oko hamama bilo je
dvonste, u kome se samo kod nekih nalazila kuca za stanovanje hamamd:lij e .
. gore pet prostorija nije bilo hamama, i prema njihovoj ras-
podJell , Se IZ rusevina nasih hamamskih zgrada vidi, bile SU kod nas, llgfav-
nom_, vrste hamama. U prvu vrstu ubrojicemo one u kojima se iz kapaluka
(tep1danuma) stupalo odmah u halvate za kupanj e, a u drugu one gdje je izme-
du kupatila i halvata bilo holu slicno predvorje , zvano mejdan.
Sada da razmotrimo pojedinc prostorije hamama.
Sadrvan j e prva prostorija u koju bi posj etilae stupio usavsi u hamam. Svo-
je ime dobila je po vodoskoku iii sadrvanu, sto je bio u sredini ove prostorije i
na posjetioca Cinio vrlo ugoclan utisak. Osjetio bi odmah da je u zgradi , Cija j e
domovina Orijent.
" 0 nvom namjcsniku auto r je dao vise podataka na str. 60.
BANJE
21
. ove prostorije je kvadrat , a presvodena je kubetom, koje je na
sredtm tmalo otvor kroz koji dolazi svjetlost. Osim vrata, rijetko se gdje nalaze
p_rozo_ri pri vrhu zi?a, jer je svjetlost dolazila mahom odozgo. Drugih otvora u
ztdovtma nema, ostm vrata, ne samo u sadrvanu nego i u svim prostorijama ha-
mama, jer je svuda svjetlost dolazila odozgo. Da se izbjegne promaja, gradena
Sll okna na stropu, a ne u zidovima, a avo je imalo jos i tu prednost sto su se uz
vanjske zidove hamama mogle graditi razne zgrade a da ne zaklone svjetlost.
Vee je spomenuto da je na sredini ave prostorije bio vodoskok iii sadrvan.
On je djelo klesareva dlijeta. 0 ljepoti sadrvana u nasim hamamima tesko je
danas nesto pouzdano napisati jer su nam poblize poznata samo cetiri , sto su
staj_ali Isabeg?vu i Ga_zi Husrevbegovu hamamu u Sarajevu, a ubrajali su se u
Da Je ovakv1h i slicnih sadrvana bilo i u drugim hamamima, naslucu-
po ih jos i danas vidimo po dvoristima d:lamija, medresa, tekija
1 po nek1m drug1m klesarskim radovima starijeg datuma.
Uz vrata u hamamu sjedio je hamamdzija iii njegov zamjenik za cekme-
d:letom18 i naplacivao kupanje. U spomenuta dva hamama bijase hamamd:lijino
mjesto slicno propovjedaoniei. Da li je tako bilo svuda, ne znam.
Uz zidove ove prostorije bili su tzv. kafazi. To su lozama slicne pregrade
sa zastorom na ulazu, a iznad njih je galerija. U ovim su se pregradama, naroCi-
to ljeti, posjetioci skidali, a na galeriji poslije kupanja odmarali. Uz ovo je bila
jos pokoja klupa da posjetilac ima gdje sjesti, ako mu je valjalo cekati dok dode
na njega red. Ovdje su sjedjeli i na posao cekali sluzitelji hamama. Bio je jedan
dulaf, u kome se dr:lala rubenina potrebna za kupanje, sapun i ostale stvari.
Bilo je hamama gdje u cekaonici nije bilo vodoskoka ni kafaza, nego su liZ zi-
dove bili minderluci siroki do 2m.
je prva prostorija do sadrvana, osnovica mu je pravougaonik, a pre-
svoden Je bacvastim svodom. Cim bi posjetilac u nj stupio, osjetio bi da je u hama-
mu jer je tll temperatura bila nesto visa. Tu su liZ zidove siroke klupe (minderlllci s
minderima, dusecima i jastucima). U zimsko doba se ovdje skidalo, a inace je ova
prostorija u kojoj se posjetilac iza kupanja odmarao.
Kako je u Ijetno doba i galerija u sadrvanu sluzila istoj svrsi , to su se ovdje
odmarali _u godisnje doba oni posjetioci koji su dolazili ll hamame da se pare.
Mejdan I halvat. u hamame sto ih svrstasmo u prvu vrstu lllazilo se iz kapalu-
ka odmah u prostorije za kupanje iii halvate, au veCim u predvorje halvata, iii tzv .
mejdan. Mejdanu je osnovica kvadrat , a natkriven je kubetom. I halvati su gradeni
u istom obliku, samo su manji, kako se to vidi i u nasim naertima, ali se po svom
unutrasnjem uredenju i svrsi razlikuje mejdan od halvata. U mejdanu je tefupera-
tura visa nego u kapaluku, a niza nego u halvatima.
U jednom uglu mejdana bilo je malo, daskama ogradeno odjeljenje, a nazi-
valo trashana. Tu bi posjetilac prije kupanja skidao dlaku oko spolnog organa
pomocu hrmze zakuhane s nesto kreca. U mejdanu je bila i estrada na kojoj bi po-
slu:litelj masirao goste ako su to zeljeli.
U dva iii tri ugla halvata bile su sofe estrade, em visoke, a povrsina im
je kvadrant. Na njima se sjedjelo za vrijeme kupanja i lezalo za vrijeme parenja.
IR Cekmedze-sanduk s cekmom (ladicom).
22 HAMDIJA KRESEYLJAKOYIC
To su kade hamama. Medu dvije estrade je kuma. U jednom halvatu mogle su biti
najvise tri estrade i dvije su u jed.nom Kur.na
je kameno korito s izdubmom sltcnom supiJOJ polukuglt, th kao 1 u obtemh konta
bez otvora za oticanje vode. Dosad sam vidio mnogo kurni, i gotovo svaka moze da
sluzi na ponos majstoru koji ju je klesao. Iznad kurne su po dvije slavine ocl mjecli
za toplu i hladnu vodu. Po jedna iii dvije kurne bile sui u mejdanu. U jednom hal-
vatu iii u mejclanu nekih hamama bio je jehudijski hauz iii mikve. To je bio mali ba-
zen za ritualno pranje Jevreja. Inace, hamam ne poznaje bazena ni kacla modernih
banja.


""-"">r-""
Kuma
U halvatima nekih hamama vide se udubine u zidovima, slicne dulafu iii pli-
cem ormaru bez vrata, ali ne znam radi cega su gradeni i cemu su sluzili.
Sve dosad opisane prostorije poplocane su velikim plocama koje su stajale na
stupovima od sedre, jer je ispod svih prostorija hamama, osim ispod sadrvana, pro-
star slican podrumu. u halvatima i mejdanu kao i u sadrvanu, pod je nesto nagnut
na jednu stranu da necista voda lakse otice, narocito iz halvata prema vratima i
odavde, u place uklesanim olukom preko mejdana i kapaluka, u nuznik.
Sva su vrata u hamamu drvena ina jedan kanat osim glavnih. Sirina im je 80-
90, a visina do 180 em. Iznad vrata je u zid zabijen jak cavao, La koji je uzetom pri-
vezan poteii tomruk, i kad se ulazilo, valjalo je jace uprijeti u vrata. Pri otvaranju
vrata gornji bi im rub zapeo za uze, i dok sus vrata otvarala, tomruk se dizao, a cim
bi prolaznik prosao, tomruk bi se vratio u svoj normalan polozaj i usljed naglog pa-
da udario u vrata i taka ih zatvorio (primitivni ,zephir"). Ovaj udarae tomruka u
vrata razlijegao bi se hamamom, i posluzitelj je znao da neko ulazi u mejdan iii se
vraca u kapaluk. Ovo je bilo umjesto danasnjeg zvoneeta u modernoj banji.
Okna na svodovima, u najvise slucajeva, bila su zvjezdoliko izrezana i u nizo-
ve poredana, a svako je pokriveno masivnim, oblim, jako ispupcenim staklenim
kapkom.
BANJE 23
Hazna. Iza halvata je kapaluku slicna prostorija zvana hazna, u kojoj se voda
grijala i kroz eijevi polozene u zidove razvodila po prostorijama za kupanje, dok je
hladna voda tekla ravno iz vodova, i to takoder eijevima, polozenim u zidove.
U sredini hazne bio je kazan od bakra, ali postavljen tako da mu je dno okre-
nuto prema stropu hazne, a usta prema:pgnjistu taka da je plamen lizao njegovu
unutrasnjost, a ne spoljasnji dio kao sto je to u nas u praksi. Pod hazne je u istoj
visini s podom hamama. Cijev kroz koju je tekla hladna voda u haznu sezala je u-
pravo do iznad kazana. Cijevi kroz koje je topla voda iz hazne razvodena po hama-
mu bile su 100-120 em iznad poda hazne, te taka nije moglo nikad nestati tople vo-
de. Ova zaliha tople vade zvala se maja. U haznu se moglo uCi samo kroz jedan o-
tvor iz halvata, na kojem je bio zeljezni kapak koji se samo onda otvarao kad je ne-
ko htio da se kupa u pari i kad je haznu trebalo popravljati, jer drugog ulaza u nju
nije bilo. Ako je bilo vise halvata u hamamu, onda se onaj, spojen otvorom s ha-
znom, zvao vruCi halvat.
tulhan (hypoeaustum i praefurnium).
19
Sve ove dosad opisane prostorije ha-
mamske zgrade gradene su nad povrsinom zemlje, ali jedan njen dio ukopan je u
zemlju, pa su ispod cijele zgrade, osim ispod sadrvana, bile prostorije slicne podru-
mu i isto onaka zidovima podijeljene kao i one iznad njih. To je hypoeaustum. U
zidovima culhana vide se povei otvori, slicni prozorima. Po ovim su otvorima stu-
povi od sedre, koji drze place poda. Visina je culhana razliCita, negdje i do 2m. U
culhan se ulazilo iz malog predvorja (praefurnium) sto se nadovezivalo na haznu, a
po svojoj unutrasnjosti licilo je kapaluku. Dobar dio predvorja ukopan je u zemlju
tako da je u istoj visini s podom hypocaustuma. Ulaz u hypocaustum upravo je is-
pod kazana u hazni, i tu je bilo ognjiste u kome je vatra neprestano gorjela. Topli
je vazduh cirkulisao ispod ploca i kroz mnogobrojne cijevi, skrivene u zidove ha-
mama, iii pak dimnjacima slicne otvore i izlazio na male otvore, slicne supljim valj-
eima sto su bili oko tambura kubeta. Tako su se zagrijavale voda i zgrada.
Na hypoeaustumu su bila gvozdena vrata, i kad bi se drva natrpala, vrata bi se
zatvorila i zamandalila. Lozilo se, uglavnom, dvaputa dnevno, ito ujutru i predve-
ce. Jedan je hamam trosio dnevno 10-20 tovara omorikovih drva. Uzimalo se drvo
koje daje plamen. Isabegov hamam trosio je u zimsko doba 18, a Gazi Husrevbe-
gov po 20 tovara drva, dok je u ljetnjim mjeseeima bila dovoljna polovina ove koli-
cine. 20 u svakom su hamamu bili jedan iii dva nuznika. u njih se ulazilo mahom iz
kapaluka. Ako je hamam bio dvostruk, kao, npr., Gazi Husrevbegov, onda su ka-
nali nuznika obaju odjeljenja svedeni u jedan bazen iza hamama i odavde kanalom
otieali dalje. Taj bazen zvao se di ehenemluk, a kana! dzeriz. U svakom hamamu
bilo je povece dvoriste, u kame su bile drvarniee. Drva su se nabavljala narocito za
19
Culhan, tur. cu/hane; cul-pepeo, lug i hane (perzijski) - kuca. Tako se kod nas naziva praefur-
nium i hypocaustum. Da li postoji poseban izraz za hypocaustum ne znam. Jedan dio sarajcvske carsije,
Saraci , zove se i danas Cu/han, gdje je nekad bio ulaz u culhan Firuzbegova hamama. Da je ulaz u cui-
han spomenutog hamama bio ondje 1565, svjedoce nam dvije biljeske iz 973. (1565) godine u sidzilu br.
2, str. 249 i 251.
20
Drva su se u posljednjih stotinjak godina dogonila u Sarajevo s Drljevca i iz VuCije Luke ; bila
su nesto duza od obicnih tovarskih, u tovaru je bilo po osam pola. Za ove je tovare svak znao da se gone
u hamam i niko nije odundzije pitao jesu li na prodaju.
24 1-!AMD!JA KRESEVLJAKOVIC
vrijeme ljeta. U narodu se cuje: ,Hamamdziji valja imati drva, a kahvedziji kahve,
pa dosao ko ne dosao".
Karakteristicno je da su svi hamami koji su ovdje spomenuti sagradeni na
ravnom tlu.
Interesantno je da je u mnogim mjestima hamam graden hlizu hana (Travnik,
Banja Luka, PoCiteij, Visegrad, Rudo, Rogatica itd.). I u narodnim pjesmama se
cesto spominju han i hamam zajedno:
Kad izgori seher Sarajevo,
Izgorise hani i hamami,
Sto ducana i sto hazardzana.
(1. Zovko, 250 narodnih zenskih pjesama iz Bosne, II hr. 146, rukopis Mat.
Hrv.).
2) Opskrbljivanje hamama vodom
Vee je hilo govora o grijanju i razvodenju vode po hamamu, a sada da vidimo
kako se voda do njega dovodiia. Koiiko mi je poznato na osnovu ispitivanja, voda
se dovodila u hamame izravno s izvora, ili se uzimaia iz koje ohiiznje rijeke, ili ko-
jeg vodovoda.
Voda s izvora dovodiia se kroz giinene iii drvene cunkove, dakie izgradnjom
naroCitog vodovoda za hamam. Bilo je vodovoda dugackih po vise kilometara, a
nekima se jos i danas vide tragovi. Osnivaci hamama i vodovoda gradiii su cesme
po ulicama, i tako opskrhljivali Citave cetvrti grada vodom iz svog vodovoda, ali
privatnik nije smio uvesti vodu iz ovakvog vodovoda u svoju kucu hez odohrenja
muteveiije vakufa, kome je pripadao vodovod (Firushegov hamam u Sarajevu).
Svaki hamam nije morao imati svoj vodovod, nego se voda mogla uzeti iz tu-
deg vodovoda uz odohrenje viasnika, i za to se piacaia godisnja najamnina, muka-
ta. Za ovo imamo jedan primjer u Sarajevu (vidi Mehmed-pasin hamam, str. 61).
Svaki vodovod imao je pri izvoru jednu tereziju,
21
u kojoj je hio njegov poce-
tak, a isto tako i pred haznom gdje se zavrsavao. Iz terezije u haznu tekla je hladna
voda u hamam posehnim cijevima, a posehnim u haznu i prema potrehi mogla se
uvijek tu i zaustaviti. Suvisak je vode oticao u sadrvan i cesme na uiici, koje hijahu
uz mnoge hamame.
Ovi vodovodi, kao i drugi, cesto su se kvarili. Kako hamam nije mogao hiti ni
casa hez vode, trehalo ga je odmah popraviti. Cunkovi su hili plitko polozeni , pa se
voda zhog toga zimi cesto smrzavala; uz to su hili i od slaha materijala, a dievdiiri
(resetka iii cjediljka) u tereziji, ako ih je uopce i hilo, nisu hili uvijek naCinjeni ka-
ko treha -to su hili giavni razlozi cestom kvarenju vodovoda.
Bez ohzira da li je vakuf drzao hamam u vlastitoj reziji iii ga je davao pod ki-
riju, morao je popravijati vodovod. Gradnja i popravak vodovoda vrsiie su
21
Terezija; od ar. terazu - vaga, mjerilo, mali bazen, gdje se voda sto u nj dolazi dijeli na dva iii
vise dijelova. Isp. H. Kre5evljakovic: Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939, str.
11- 15.
-- ..
LlANJE
25
sujoldiije.
22
Neki su vakufi drzaii u sluzhi stalne sujoldzije, a to je najholji dokaz da
su ih cesto trehaii, jer je voda prijeko potrehna ne samo hamamima nego i dzamiji,
medresi, tekiji , imaretu i drugim zaduzhinama, kao i gradanima koji su se opskrh-
ijivali vodom s ulicnih cesama.
Neki hamami koji su gradeni uz rijeke iii u njihovoj hiizini opskrbijivani su
vodom iz tih rijeka. Ako se voda iz rijeke nije mogla uvesti u hamam cunkovima,
onda se upotrehljavalo kolo kakvim se sluze vrtlari pri natapanju svojih vrtova za
vrijeme suse. Od kola do hazne tekla je voda zlijebom. Ovaj se naCin upotrebija-
vao samo onda ako u blizini nije bilo izvora, pa je trebalo izbjeCi veliki trosak oko
dovodenja vode s udaljenog mjesta. Za ovo imamo zanimljivi primjer u Banjoj Lu-
ci. Ondje su bila dva hamama, oba uz Vrbas, pa je za jedan (u Gornjem seheru)
dovedena voda s izvora, a drugi je (u Donjem seheru) opskrbljivan vodom iz Vrba-
sa pomocu kola.
Ako je hamam bio podalje od obale rijeke iz koje se uzimala voda pomocu
kola, onda bi se uz obaiu sazidao rezervoar u obliku maiog tornja u koji je voda te-
kla zlijehom, a odavde cunkovima do hazne. Ovakav toranj stoji jos i danas UZ oba-
lu Neretve u, nekad slavnom, PoCiteiju. Mozda je bio i kakav drugi razlog ova-
kvom posrednom dovodenju vode pomocu kola. u nacinu dovodenja vode u ha-
mam, izuzimiju se Ljubinje i Bijeljina (vidi ta mjesta), gdje su se hamami opskrb-
ljivaii vodom iz bunara.
3) lzdavanje hamama pod kiriju
. . Kao svi objekti, tako su se svake godine i hamami pod kiriju
Javmm nadmetanJem. Ovo je vrsio mutevelija doticnog vakufa iii njegov opuno-
moceni zastupnik (mutevellikajmekam). Hamamske kirajdzije nazivaie su se ha-
mamdiije. Kako su neke hamamdzije drzaie dugi niz godina jedan hamam, au tom
ih nasljedivali njihovi sinovi, pa i unuci, to izgubise svoja prezimena i prozvase se
Hamamdzije iii HamamdziCi. Hamamdzija bi se obavezao dace dr:lati hamam go-
dinu dana i placati kiriju u redu, a za to su jamCili upravi vakufa i dva jamca.
Godina se racunala od 1. ozujka do kraja veljace. Iza okupacije pocese racu-
nati godinu od pocetka sijecnja. Kirija se placala mjesecno una trag, a pobiraie su je
mutevelije kod onih vakufa koji nisu imaii naroCitog sluzbenika, di abije, za ove po-
slove. Desavalo se da su hamamdzije ostajali duzni vakufu pokoji mjesec kirije, pa
su to nadoknadiii iducih mjeseci iii u narednoj godini.
Svaki je hamamdZija imao svoj namjestaj. Vakuf je bio duzan vrsiti sve po-
pravke.
Ako hamamdzija nije dr:lao hamam u redu, vakuf ga je mogao na ovo natje-
rati iii ga izbaciti iz hamama.
U toku zakupne godine mogao je hamamdzija iznajmiti hamam drugoj osobi,
ali samo u sporazumu s mutevelijom. Hamamdzije su iznajmljivale hamam sa
22
Sujoldzija, od tur. su-voda, jo/-put ; sujoldi i-onaj koji gradi vodovod. Isp. H. Kresevljakovic,
0 . c. p. 166-167.
26
HAMDIJA KRE$EVUAKOVIC
namjestajem i osob\jem pojedincima na 24 sata, o cemu ce biti govora na drugom
mjestu.
Ako je hamam bio dvostruk , nije se napose izdavalo musko, a napose zensko
odje\jenje, nego je oba ddao jedan kirajdzija.
Koliko znam, hamame su uvijek uzimali pod zakup mus\imani. Novi lsabe-
gov hamam drzala su pod zakup i dvojica Jevreja, ito Jakov Stajner, a onda Ben-
cion Atijas.
4) Osoblje u hamamu
Sto je koji ham am bio veCi i posjeceniji, to je u njemu, naravno, bilo zaposle-
no i vise osoba. Uz hamamdziju bili su u hamamu zaposleni: tallaci, pestemaljdiije,
culhandiija, pokoji sluga i kafediija.
Hamamdiija je upravljao hamamom, on je i blagajnik. Kako je vee spome-
nuto, sjedio je do izlaza u sadrvan za cekmedzetom i primao hamam-paru. Davao
je svako onoliko, ko\iko je htio, jer odredene takse nije bilo, kao ni u brijacnici.
Placalo se prilikom izlaza iz hamama a ne pri u\azu. Koliko god bi ko ostavio za
cekmedze, hamamdzija bi rekao: Allah bericet versum! (Neka Bog da blagos\ov).
Ako je posjetilac hamama imao uza se vecu svotu novaca, predao je cemer
(kesu) s parama hamamdziji na cuvanje dok se okupa. Ovo su narocito cinili razni
trgovci , a poslije zavodenja regularne vojske i casnici i vojnici .
Izgleda da se hamamdiijom nazivao i majstor koji je pravio kucne hamame.
Pe5temaljdiija se brinuo o stvarima potrebnim za kupanje. lme je dobio po
pestemalju (zastirac), kojim se zastirao donji dio tijela pri ulazu u prostorije za ku-
panje, a i pri samom kupanju.
Tallak. Njegov je glavni posao masiranje, ali je on takoder kupao i otirao po-
sjetioce, aka su to zeljeli. Rukavice, sto ih je tallak navlacio pri masiranju, pravlje-
ne su od tiftika, tkanine satkane od fine kostrijeti , a uvozile su se iz Carigrada, kao
i najveci dio hamamskog pribora. U jednom hamamu moglo je biti po dva-tri
tall a ka Y
Culhandiija se zvao lozac u hamamu. Mali hamami nisu imali naroCitog cul-
handziju, nego je taj posao vrsio sluga hamama uz ostale poslove. (Pranje hama-
ma, sakupljanje hamamskog rublja poslije kupanja itd.)
Kafedi ija je vrsio u hamamu svoj zanat kao i drugdje.
24
Uz to je takoder pri-
redivao i nargilu.25 Kako su u ovim zemljama nastale prve kafane krajem XVI sto-
Ijeca, ddim da necu pogrijesiti ako kazem da se pocela kafa peci u hamamima u
XVII stoljecu. Pestemaljdzija, tallak, culhandzija i sluge nisu nikakve place dobi-
vali od hamamdzije, kame su se morali pokoravati, jer ih je u svako doba mogao
otpustiti, nego su zivjeli o baksiSu, sto su im ga posjetioci davali . Zanimljivo je da
se sav baksis ostavljao u zajednicku kasu i jednom sedmicno dijelio medu sve zapo-
~ 3 Jos u Sarajevu zivi porodica koja se zove Talak i Talakovic.
2' Fchim Spaho: Prve kafane u nasim krajevima. Novi Behar, god. V, (1931).
~ Nargila, perzijsk1 nargile (Wasserpfcife). E. Mulabdic: Nargila, Nada I. (1895) g.
UANJE
27
sleno osoblje na jednake dijelove. Ova se razdioba vrsila obicno uoCi pazarnog da-
na kada su se podmirivale kucne potrebe. Kafa bi se i nargila placate kafedziji jer se
on nije ubrajao u poslugu hamama pa nije ni primao dio od baksisa.
U hamamu nije mogao biti zaposlen, u prvom redu, covjek na koga se moglo
i najmanje posumnjati da je dugih prstiju, a takoder ni onaj za koga se znalo da ho-
ce popiti. Od hamamdzije do kafedzije svi su pazili na sumnjive posjetioce, dane bi
kame sto ukrali. Uzalud sam dugo raspitivao starije !jude u Sarajevu da li su culi da
je kame sto ukradeno u hamamu. Mujaga Hamamdzic
26
zna da se pokusalo izvrsiti
nekoliko krada, ali su bile pravovremeno osujecene.
U zenskom hamamu vrsila je hamamdiinica posao hamamdzije. Obicno je to
njegova zena. Sve ostale poslove vrsile Sll veCinom zene. NaroCite kafedzinice nije
bilo, jer su posjetilice donosile kafu od kuce, koju im je, na njihovu molbu, pekla
jedna od zaposlenih zena.
U zenskom odjeljenju Gazi Husrevbegova hamama bila je jedna Zidovka, as
njenom funkcijom upoznacemo se u narednom poglavlju.
5) lnventar hamama
Sav namjestaj i sav pribor potreban za kupanje bili su vlasnistvo hamamdzije.
1) Namje5taj. U hamamu koji je radio, izgledao je kapaluk kao saba s namje-
stajem u bosanskoj kuCi. Oko zidova bile su seCije s minderima (slamnjaca) a po
njima silteta i duseci s jastucima uza zidove, a po sredini je bio prostrt Cilim. U
onim hamamima gdje je kapaluk bio posve mali bio je ovako ureden sadrvan, ali se
u njemunije sterao Cilim (npr., u Travniku). U zenskim hamamima bilo je narocito
silte za djevojke koje bi dolazile neposredno prije vjencanja i duseci za zene, koje
su posjeCivale hamam prvi put iza porodaja. I to je sav namjestaj.
2) Potrebni pribor pri kupanju bio je brojan i raznovrstan , a sastojao se od:
bosci, pestemalja, mahrama, havlija, futa, nanula, tasova, lifova, krpa, hamam-ke-
sa i ledena.
Bosca je veliki rubac, u koji su posjetioci hamama zamotavali odijelo. Za ovu
svrhu, kao i za druge svrhe, sluzila je i u kuCi.
Osmo Hani armagan otprema,
Hana Osmi u bosci haljine.
' " Mujaga Hamamdzic sin je hamamdzije Hadzi Saliba Brkica, a un.uk hamamdzije Mchmeda.
roden je 1857. u Gazi Husrevbegovom hamamu u Sarajevu. Sve do kraja 1916. zivio je i radio u tome iii
Gazi lsabegovom hamamu. Kasnije je sluzio kao posluzitelj u Gazi Husrcvbegovoj medresi i radio kao
kakav mladic sve do smrti . Umro je 81ipnja 1936. Predvece 7. 1ipnja, posto je posvrsavao sve svoje po-
slove, posao je kuCi. Izisavsi iz posluziteljske sobe zastao je nasred dvorista medrese , sto mu inace nijc
bio obicaj, pogledao po dvoristu, zgradama i dacima , i onda otisao kuCi . Te noci poslije vecere bio je na
sijelu kod jednog svog rodaka; vrativsi se kuCi, legao i poslije kraceg vremena osjetio da ga nesto boli .
Pozvao je ukucane i, dok su ovi dosli, on je ispustio dusu u 80-toj godini zivota. Bio je posljednji od
osoblja koj c je bilo zaposleno u hamamu. Meni je dao lijepih podataka za ovu radnju. kad sam ga 29.
travnja 1934. godine poveo u zgradu Gazi Husrevbegova hamama da mi objasni na lieu mesta neke stva-
ri, iza obavljenog posla, pri izlasku, opazim kako brise suze. ,Sta je Mujaga?" - upitam ga, a on: ,Sjetio
sam sc, efendija,svega dobra, sto sam ga u hamamu proveo". Sve do medrese nije vise sa mnom progo-
vorio ni rijeci. I mjesto da ja njemu zahvalim, zahvalio je on meni , sto sam ga poveo da jos jednom obi-
de onu zgradu. Pokoj mu dusi!
28 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Bosce su kvadratnog oblika, krojile su se od pamucnog platna i sarale vunom
iii pamucnom predom. U ovih su bosca sare mahom kvadrati i po tome se zovu ka-
fasli-bosce. Posjetilae bi u ovakvu boscu slozio odijelo, svezao krajeve bosce a onda
zavezljaj prevrnuo i na njega metnuo kapu. Po kapi je svako poznavao svoj zavez-
ljaj.
Pestemalj je takoder od pamucnog platna, razne boje, a u hamamu se upo-
trebljavao kao zastirac donjeg dijela tijela. Cim bi se posjetilae skinuo, odmah bi
prihvatao pestemalj i opasivao ga iii prije kupanja iii poslije.
Mahrama iii peskir (rucnik) tkana je od lana ili pamuka, a oba su kraja ukra-
sena prugastim uzorkom utkanih ervenih iii plavih niti (Cibuk). Ovakve se mahra-
me tkaju i danas.e
Mahrama je u hamamu, u prvom redu, sluzila kao otirac glave i Iiea; njom bi
posjetioci omotali glavu poslije kupanja upravo onako kako se omotava turban oko
kape. Neki su to cinili i pri polasku na kupanje. Ovo se radilo vjerovatno samo sto-
ga sto se drzalo dane valja biti gologlav.
Futa. Futom se prvobitno nazivalo neko indijsko sareno platno, a kasnije se
tako prozvase zastiraCi u hamamu, kojima bi se poslije kupanja zastirao donji dio
tijela. Fute za muskaree su sarene dok su za zene uvijek u jednoj, i to zatvorenoj
boji.
Mahrama, futa i havlija zajedno cine u hamamu jedan takum.
Nalule iii nanule su sluzile u hamamu kao obuca. OblaCile su se iz dva raz-
loga: pod je bio vruc, a i neCist.
Kako se vidi, sav ovaj opisani pribor sluzio je posjetioeu prije ili poslije
kupanja, dok se pri samom kupanju upotrebljavao tas, lif i hamam-kesa.
Tas je posuda od bakra, kalajisana, s promjerom od oko 20 em, a dubina
mu je do 10 em. Njime se erpla voda iz kurni i polijevala po tijelu, jer hamam
ne zna za tus ni za kadu. Hamamski su tasovi hili sasvim jednostavni, ali su pri-
vatniei imali cesto tasove ukrasene ornamentima.
Lif (Palmenfasern) upotrebljavao se za trljanje, a pravi se od datuline iii
bananine kore.
Za lif i sapun
27
u hamamu brinuo se tallak.
27
Sapun se proizvodio po kucama kao domaci sapun, a bili su jos do iza okupacije i posebne za-
natlije (sapundzije) , koji su ga pekli i prodavali. Za razliku od domaceg sapuna zvao se ovaj: kupovni
sapun. Sapundzije su u Sarajevu bili iskljuCivo pravoslavci i sa svjccarima (mumdzije), koji su opet bili
iskljucivo muslimani, cinili su jedan ceh iii esnaf. (Isp. H. Kresevliakovic: Esnafi i obrti u Bosni i Herce-
govini 1463-18{,8, Zagreb, 1935, str. 171.
Pored toga sapun se uvozio i izvozio iz Sarajeva. Uvozio s otoka Krete, i po tome se zvao dirit
(turski Girit-Kreta). Za nj zna i narodna pjesma:
Vezak vezla Jedrenka djevojka
U Jedreni na visokoj kuli ,
Vezuci je iglu izgubila,
Tr3Zeci je glava zaboljela,
BoleCi je sanak prevario,
Azrail joj na san izlazio:
,Ne vez' veza, ne sakupljaj cejza,
Ja sam tebi ceiz sakupio:
Pet arsina bijela cefina,
Malo krpe i dirit sapuna".
(Iz zbirke Alije Bejtica).
BANJE
29
Tas
. . Harr:am-kesa. Ove su kese pravljene od tiftita (kostrijet od angorske koze)
th ernog stofa (vune), dugacke su do 30, a siroke oko 20 em. Ovakvu bi kesu
navukao tallak na ruku pri masiranju.
. Buhurdar je kadionica u kojoj se pali miomirisno drvo ud, sto se donosilo
tz Arabije. Kazandzije su pravile buhurdare. U Sarajevu je bio cuven kao maj-
stor za buhurdare Salih Bektic.
28
U zen skim hamamima bio je po jedan buhur-
dar.
. . '. sa puna, tasova i buhurdara, uvozio se iz Carigrada.
BIIo ]e ljudt k?JI su tmah svoj pribor i donosili ga u hamam. Osmanlije imadahu
ogrtaee. s kapueom, koje su oblacili u hamamu. Bogatije zene oblacile
su kupanJa. ?amamsku kapu, zvanu ,kubajliju" i hamam-kosulje, nacinje-
ne od tstog matenJala kao i havlije, a na prsima vrlo raskosno izvezene. Ova-
u etnografskom odjeljenju Zemaljskog muze-
Ja u Zen_skt u Sarajevu nisu imali toga pribora pa cak ni taso-
va,. vee Je svaka zena sve sto je bilo potrebno za kupanje i sobom je
u Je u posljednje doba u Sarajevu, a valjda i
dobavlJah su uz ostalu robu i stvari potrebne pri kupa-
OJU. 1 tza okupaeije narocito je ovakvu robu dobavljao Mehaga Baj-
ramagtc, a kasmJe braca Cesrije.
Narodna pjesma poznaje i neku naroCitu vrst u sapuna, i to: raki, rakit i varakil sapun:
U Mostaru, a na sadrvanu,
Mostarlije abdest uzimali ,
I pred njima Mujo Mostarlija;
Uzgrnuo uz rukave,
Bjelja mu je ruka od rukava,
A rnisica oct rakit sapuna, itd.
Spremajuci se djevojka u srccu: (Iz zbirke Alije Bejtica).
Lice mije varakli sapunom, itd.
Y Bosni se :rmogo trosio, a u kucanstvu su ga domaCice cij enile kao hlj eb. Kako kuca
ne moze b1t1 bez hljeba, Isto tako ne moze ni bez sapuna. Po potrosnji sapuna moze se mjeriti kul-
turm naroda, tvrdiO JC slavn1 kem1car J. V. Liebig ( 1803-1873).
. . Pnhkom p1sanp ovog_ rada autor 1e m!slio na cetvrtu i petu deceniju ovog vije-
ka, Jer danas m u JCdnom mJestu ne poslOJI 1zrada takv1h peskira.
'
8
H. Kresevljakovic: Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, str. 119.
30 HAMDIJA KRESEVLJAKOYIC
Leden. U ledenu se pravila sapunica kojom je tallak sapunio pacijenta pri ku-
panju i masiranju. Ledeni su bakreni , kalajisani.
U hamamu je bio jos kotao, haranija i tekne za pranje.
Haramja je plici i manji kotao u kom su se iskuhavali pestemalji iza svake
upotrebe.
U zenskim hamamima bilo je i po nekoliko besika u kojima su se ljuljala dje-
ca, koju bi majke sobom donosile u hamam.
Ovo je, uglavnom, inventar jednog hamama.
U sidzilu br. 2 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci zabiljezen je 1565. inventar
Firusbegova hamama, sto se nasao iza odbjeglog hamamdzije Balije, sina Timuro-
va. Povjerenstvo, sto ga je sud odredio da pregleda hamam, naslo je tom prilikom
30 polovnih i 4 nove fut e, 3 polovne mahrame, 2 polovna tasa, jednu polovnu ser-
dzadu i 2 polovna cilima. Ali to je morao biti samo jedan dio inventara dok je osta-
li , bez svake sumnje, morao hamamdzija nekuda ukloniti prije svoga bjekstva.
6) Kupanje i parenje
I lj eti i zimi otvarali su se hamami prije zore, a zatvarali nesto prije zalaska
sunca. U mj esecu ramazana bili su otvoreni do neko doba noCi a uoCi bajrama po
cijelu noc. Kandilji , u kojima je gorio zejtin, rasvjetljavali su nocu hamam. 0 stro-
pu u sadrvanu visilo je na podulj em lancu nekoliko kandilja. To se zvala gronta-
danas luster.
Cim bi posjetilac stupio u sadrvan (apoditerium), saznao bi od hamamdzije iii
kojeg od posluge, ima li mjesta za kupanje, iii mu treba sacekati. Prij e nego se po-
ceo skidati u kafazu iii kapaluku, donio bi mu pestemaljdzija potrebni pribor za ku-
panje ako ga posjetilac nije sobom donio. Oni posjetioci koj i nisu sobom donosili
pribor dobivali su od pestemaljdzij e: pestemalj, sapun , !if, nalul e i boscu. Posjeti-
lac bi slozio odijelo u boscu, pripasao pestemalj, uzeo sapun i !if i posao se kupati .
Pestemaljdzija bi poucio novajliju kako se sluzi priborom.
Uz jednu kurnu mogu se u isto vrijeme kupati dvije osobe. Kako su u halvatu
mogle da budu naj vise dvij e kurne , to su se jednovremeno mogle da kupaju cetiri
osobe. Ako je neko htio da bude sam u halvatu, ida ga za vrij eme kupanj a niko ne
smeta , bilo je dovoljno da preko vrata prebaci peskir. To je bio znak da j e ul az za-
branjen.
Posjetilac, usavsi u halvat , ako je udesio da se sam kupa, otpasao bi pestemalj
i prebacio ga preko gvozdene sipke koja je bila poput velikog cavla zabijena u zid
iznad kurne , sjeo bi na estradu pored kurne i poceo se kupati. Ako je bilo vise oso-
ba u jednom halvatu, onda se pestemalj nije otpasivao. Svako je sebi udesavao t o-
plotu vode . Kad se kurna napunila vodom, posao bi da se kupa. Sj edeCi na estradi,
grabio je vodu iz kurne tasom i polij evao po tijelu, a onda bi se nasafunio i lifom
dobra istrlj ao. Poslije toga stao bi pred kurnu, oplaknuo sea onda izisao u mejdan.
Tu je nasao rublje (pe5kir, havliju i futu) obrisao se, a t ada prekrio donji dio tijel a
futom, zagrnuo se havlijom, a oko glave omotao peskir i uputio se na odmor, ne sa-
mo dobra ociscen nego i sa osjecanj em svj ezine i raspolozenj a. U malim hamami-
BANJE
31
rna bez mejdana sve se ovo obavljalo u halvatu. Posjeti lac je mogao pozvati tal-
laka da ga okupa i obrise.
Pri masiranju postupalo se slicno kao i danas, samo sto je masaza u hama-
mima bila posve radikalna. Tallak bi pacijenta natrao mokrom krpom, zatim mu
dobra izgnjecio muskule, a nataknuo na ruku hamam-kesu i dobra ga istrljao.
Poslije svega toga tallak bi u ledenu napravio sapunicu, nj ome pacijenta nasapu-
nio od glave do pete, a tada ga oprao, obrisao i uputio na odmor. Poslije ova-
kve masaze ne bi ostala na tijelu niti jedna bora zatvorena i neproCiscena. Ako
se pacijent za odmora znojio, tallak ga je svaki put prosusio i promijeni o mu
rublje. I dok se nije potpuno rashladio, posjetilac nije napustao hamam. To isto
vrijedi i za one koji su se sami kupali.
Za vrijeme odmora posjetilac je provodio cejf pijuCi kafu i puseCi Cibuk iii
nargilu.
Stanovnici mjesta u kome se nalazio hamam posjecivali su ga vise zato da
se okupaju kako treba nego sto im to nalaze vjera, jer su mogli i u kuCi da
udovolje ovoj zapovijedi , a i udovoljavali su u najvise slucajeva. Ovo vrijedi za
muslimane. I krscani su takoder posjeCivali hamame, mada im vjera ne nalaze
da se moraju kupati. U hamamu je ipak Jevrejin mogao najlakse udovoljiti pro-
pi sima svoje vjere u pogl edu kupanja.
Prij e polaska u hamam zene bi se narocito spremile. Uz sapun, Cisto rublje
i druge potrebne stvari, ponijel e bi kafu , secer, pogacu iii peksimet, a bogatije
ulutmu (patispanju) i nesto od slatka. Rijetko je isla sama zena u hamam, vee bi
se uvij ek dogovoril e po dvije-tri , pa i vise njih da idu zajedno. Kako su zajedno
dosle, taka su se zaj edno i gostile za vrijeme odmora. Cibuka i nargile u zen-
skarn hamamu nema, ali ih pjesmom nadoknaduj e cisto djevojacko grlo.
Jevreji se moraju kupati u istim slucajevima kao i muslimani. Pored toga,
Jevrej in se mora okupati prije nego pri stupi nekim vjerski m obredima, bez obzi-
ra da li bi se in ace morao kupati iii ne. Tako, npr. , ne maze svecenik vrsiti u
hramu sluzbu bozij u dok se ne okupa. Svi oni koji kupaju i sahranjuju mrtvaca
moraju se okupati, i tek onda smiju pristupiti ovome poslu. Isto tako moraju se
okupati i oni !judi koji vrse akafu. Ovaj se obred sastoji u tome sto prije poko-
pa oko mrtvaca obilaze naj manj e desetorica !judi i govore odredene molitve , a
pri tom se clrze rukama za skute gornje haljine .
29
Cetrdeset dana iza porodaja
mora se zena okupati. Musliman je cist i sposoban za vrsenje vjerskih duznosti
ako se okupao tako da mu na tijelu nije ostalo nigclje ni toliko suho koliko se
moze pritisnuti iglenim vrhom, a jevrej ska vjera trazi cia vj ernik iza kupanj a
mora triput zaroniti u vodu koj a otice. To ronjenje u vodu zove se tevi!la. U tu
su svrhu gradeni bazeni (hauz) po hamamima, koje inace ne poznaju banje ave
vrste. Tacno je odredeno kolike mogu biti najmanj e dimenzije jednog ovakvog
bazena. Jedan ovakav bazen morao j e zauzimati prostor u koji moze stati naj-
manj e 800 litara vode , tj. tri kubicna lakta.
30
: Po kazivanju mojih prijatelja MoniJa Altarca , trgovca i dra Pinte , advo kata iz Saraje\"<1.
" He rl itz-Kirschne r: J iidisches Lexikon. Band IV/ I. Berlin , 1930, str. 178.
32 HAMDIJA KRESEVLJ AKOVIC
Sefardski Jevreji
31
nastanili su se u Bosni cetrdesetih godina XVI stoljeca,
pa su u ovom vremenu mogli nastati prvi bazeni u nasim hamamima. Prije oku-
pacije bilo je Jevreja u vecem broju u Sarajevu, Travniku i Banjoj Luci. U ha-
mamima ovih mjesta bili su i bazeni za obavljanje teville. Ovakvom bazenu na-
lazimo prvi spomen 1767. u Firusbegovu hamamu u Sarajevu. Sagradili su ga
nepoznate godine Jevreji ovoga grada o svom trosku i placali 10 grosa godisnje
kirije pored hamam-pareY Ovi su bazeni bili u posebnoj prostoriji, kako je to
vee spomenuto, u koju, osim Jevreja, nije niko zalazio. Kako vjerski propisi na-
lazu da se Jevrejke poslije menstruaciju kupaju nesto prije zalaza sunca, dakle
upravo u vrijeme kada se hamami zatvaraju, to je 1767. zabranio sarajevski ka-
dija Jevrejima polazak u hamame u to doba, a jevrejska opCina platila mu je 53
grosa da digne ovu zabranu. Ovakvc zabrane i njihovi opozivi spominju se jos
dvaput (1769. i 1778).33
Kad je Firusbegov hamam pocetkom proslog stoljeca bio zatvoren, bazeni
za tevillu sagradeni su u Isabegovu i Husrevbegovu hamamu, ali se ne zna da su
ovim hamamima Jevreji placali naroCitu kiriju za ove bazene.
Tevilla se ne smatra valjanom ako ostane rna i jedna vias neokvasena. Ka-
ko se ovo moze desiti lakse kod :lena nego kod muskaraca, bila je u zenskom
odjeljenju Gazi Husrevbegova hamama, sto se zna, uvijek po jedna Jevrejka,
zvana bugera, ~ koj a j e na ovo pazi la. Poslij e toga ona bi s posjetilicom izmolila
kratki blagoslov. On a je mogla da vrsi jos jednu funkciju, kojoj je uzrok u pra-
znovjerju, a ne u religiji, pa cu to na drugom mjestu objasniti.
Do 1939. stajao je . netaknut hazen za tevillu u zenskom odjeljenju Gazi
Husrevbegova hamama.
Jevreji sahranjuju mrtvace odmah, pa ako je neko od njih umro u pola
noCi, hamam se otvarao i u to doba, da se okupaju i obave tevilu oni koji ce
mrtvaca kupati i sahraniti. Za ove je !jude placala j evrejska opCina hamam-
-paru.
Dan prije nego sto bi se jedan jevrejski par vjencao, isli bi i momak i dje-
voj ka u ha mam da se okupaju. S momkom su isli rodaci i njegovi i dj evojacki , a
s djevojkom rodice i njene i njenog buduceg muza. Svrha ovakvog pohoda bija-
se da se jos u posljednji cas ustanovi, da jedno od njih nema, mozda, kakve
tjelesne mane koja se casovito ne vidi , a zbog koj e moze doci do nesuglasica u
brakuY
" 0 proslosti sefardsk ih (spanjolskih) Jevreja u Sarajevo i Bosni glavno je djelo: Dr Marie
Lewy: Die Sephardim in Bosnien. Sarajevo, 19 11. Lijepih podataka o zivotu i proslosti sarajevskih
Jcvreja ima u Spomenici ., La Benevolencie' (Sarajevo. 192.+), ncdjeljniku .,Jevrejski Zivot' , naroCi to
u 109 broju od 11-VJ 1926. Godisnjaku , La Benovolencie' i , Podpore" (Sarajevo, 1933), beletri-
st ickom nedjelj ni ku , La Alboracta , sto je izlazio na spanjolskom jeziku u Sarajevu od 28-X-1900.
do L6-VIII-190l. i u djelu Jorja Tadica: Jevrej i u Dubrovniku (Sarajevo, 1937) , Avram Altarac: Ze-
nidbeni obicaji hosanskih Sefarda, u Narodnoj St ari ni , sv. 1.+. (Zagreb, 1927).
" Dr M. Lewy, o. c. p. 57.
'' Ibidem.
" Bugera , od spanjolskog: hodu-svd:anj iii zavd:anj. U bosCi zamotane i zavezane razne stva-
ri donosile su zene sobom u hamam. i taj svezanj predavale bi bugeri poslije kupanja, da im ga
danese kuCi . Posljednja ; talna bugera u Gazi Husrevbegovom hamamu bila je Teja (tela, tetka) Re-
na eli MaCi Maest ro, umrla 1913. i poslij e nje nije bil o stalne bugere.
" Po kazivanju istih iz biljeske broj 29.
.....
BANJE 33
Dan prije vjencanja isli su u hamam pripadnici svih vjeroispovijesti u predo-
kupacionom Sarajevu, bez obzira na imovinske prilike.
Bilo je bogatih !judi koji su isli samo nocu u hamam da se kupaju. Pratio ih je
obicno sluga, noseCi fenjer i potrebni pribor. Ovakvi posjetioci nosili su sobom sve
sto im je bilo potrebno za kupanje, jer nisu voljeli da se sluze onim stvarima koje
svako upotrebljava. Bilo je !judi koji su dolazili obnoc i sobom takoder nosili po-
treban pribor. Udobnost je jedini razlog nocnim posj etama hamama. Sluga bi
obdan najavio dace njegov gospodar doCi u to i to vrijeme na kupanje, da hamam
bude otvoren i tallak spreman za posao. Ovakvim su se posjetama veselili i hamam-
dzija i posluga, jer su im nocni posjetioci dobro placali. Zene ni su nocu dolazile.
Parenje. Danju i nocu dolazili su i oni !judi koji su osjecali potrebu da se do-
bro iznoje i ispare. Ovakav bi posjetilac legao na estradu u vrucem halvatu i po po-
trebi otvorio bi se kapak na hazni , i tako bi se prostorija zacas napunila vodenom
parom (parna banja). Kad bi se tu dobro iznojio, tallak bi ga izmasirao,
oprao, obrisao i odveo u kapaluk, gdje ga je cekala udobna postelja. Kako mi je
Mujaga Hamamdzic pripovijedao, tallak nije pustao s vida takvog covjeka koji se
pario i znojio, sto je posve razumljivo. Izmedu 1866. i 1878. g. zna se da je samo
jedan covjek umro u Isabegovu hamamu.
36
Hamami su bili najposjeceniji cetvrtkom i petkom, kako je to zapazio i Fran-
cuz Qiclet jos 1658. dok j e boravio u SarajevuY Na ove dane - pise ovaj putnik -
idu zene u hamam kao na prostenje.
Vrij edno je zabiljeziti da preko praga muskog hamama za vrijeme kupanja
nije prelazila zenska noga, kao ni muska preko praga zenskoga. Majka nije mogla
povesti sa sobom sina u hamam, ako mu je bilo vise od pet godina.
Kupanje u hamamu sastojalo se u tome sto je posjetilac prolazio kroz prosto-
rij e u kojima je temperatura postepeno rasla, pa je prema tome i sama atmosfer a u
odj elj enjima bila raznih st epeni.
7) Lijeeenje u hamamu
Pored mineralnih voda ,
38
trazili su i u hamamu lij eka raznim bolestima, i mu-
skarci i zene, te ga j e tako i nasa narodna medicina poznavala i uvazavala. Prvi spo-
men tome nalazimo u jednoj narodnoj pj esmi , zapisanoj u prvoj polovini XVIII
stolj eca. Ovo je uopce i najstarija narodna pjesma u kojoj se spominje hamam. To
mjesto glasi:
Ja se pope' uz polate polako,
I pogleda' niz to drevje visoko,
Ja ustr'j eli dv'je najlj epse djevojke!
"" .. Bosna' (Siuzveni list bos.-herc. vladc) br. 446 od 11 -1-1875 godinc.
.n Dr C. Truhelka: Opis Dubrovnika i Bosne iz god 1685, str. 430.
1
' U ovu su svrhu sluzila mnogobroj na topla vrela: Gata kod Bihaca, Slatina i llidza kod Banj e
Luke, Kulasi kocl Prnjavora, VruCica kod Teslica, Kl okoti kod Busovace, Fojnica. llidza kod Sarajeva, a
ocl kiseljaka bili su poznati: Kiseljak , Zepce, Dahravine kod Varesa, Bogusici kod Gorazda i mnogi dru-
gi . Narocito je na glasu Kiscljak kod Sarajeva.
3 lzabrana djela III
34 HAMDIJA
Ovome junaku dadose te djevojke da ih lijeci. On im daje secer-serbet da pi-
ju, agismiscu da grizu, pa im stere dusek na dusek, a djevojke sve odbijaju. Najpo-
slije kaze junak ove pjesme:
Ja ih vodim treCi danak u hamam,
One hoce treCi danak u hamam.
Osamljen je ovaj primjer u varijantama ove pjesme, pa je tim jos zanimljiviji.
U nedostatku pisanih vijesti o lijecenju u hamamu kod nas, navodim ovaj primjer
iz narodne pjesme kao dokaz da je hamam od davnih vremena sluzio narodnoj me-
dicini jer, ako i nije pouzdano sve sto u pjesmama nalazimo, nije ipak sve ni bez
ikakva osnova. U ovom slucaju mozemo vjerovati pjesmi, jeri moderna medicina
preporucuje banju.
U hamam su isli !judi i zene koji su osjecali potrebu da se dobro iznoje. U ovu
je svrhu sluzio vruci halvat. U ovakvim se slucajevima po zelji pacijenta otvarao
kapak od hazne, i kroz otvor bi navalila vodena para.
Ko je osjecao bolove u ledima isao je takoder u hamam da se ispari. U ovom
se slucaju le:lalo na estradi u vrucem halvatu. Da bi ovakvo lijecenje bilo sto uspje-
snije, namazala bi se leda specom (crvena paprika) pomijesanom s humom (vrsta
gline).
Ljudi koji nisu mogli da mokre isli bi u hamam, i, sjedeCi na kurni, pustili bi
da im vruca voda udara u krsta. Ovakvo se parenje krsta moralo ponoviti dva-tri
puta i covjek bi, kazu, potpuno ozdravio.
U banjama u Budimu, kao i Zagrebu, uzimali sui krv u hamamima,
39
ali una-
sim krajevima ovo nije bilo poznato. To se kod nas radilo obicno po brijacnicama,
ako se krv uzimala mesterom (rog) , a po kucama, ako su se pustale pijavice.
Kako je u onim burnim danima pred okupaciju Sarajeva nekim uglednijim
ljudima bila dodijala demagogija Hadzi-Lojina, zakljuce potajno da ga otruju. U
to ime pozvao je Ismet-pasa Uzunic Hadzi-Loju na veceru. Halva sto ju je Hadzi
Lojo jeo bila je otrovana. Kad mu j e kasnije pozlilo, ode u Gazi Husrevbegov ha-
mam i, valjajuCi se po vruCim plocama , strasno se iznoji, povrati sve sto je pojeo, i
tako spase zivot.
40
Ovdje donosim i propise za posjetioce hamama, koji se nalaze u medicin-
skom rukopisnom djelu na turskom jeziku ,Gajetul-bejan" od Saliba sina Nasrulla-
hova, koje se nalazi u bogatoj biblioteci Osman ef. Sokolovica u Sarajevu. Ti pro-
pisi , uglavnom, glase ovako:
Najbolji je onaj hamam cija je zgrada stara i prostrana, koja ima slatku vodu i
umjerenu temperaturu.
Pri kupanju treba ulaziti u prostorije za kupanj e postepeno, a ne naglo, a to
isto vrijedi i pri izl asku. Ne treba se dugo zadrzavati u banji jer to prouzrokuje po-
vracanje i neke druge bolesti, a toplina vazduha u njemu prouzrokuje i vjetrove u
zelucu. Prilikom uzimanja krvi , ne smij e se ulaziti u hamam jer to lako prouzrokuje
unutarnji verem (tuga) i zed. Kad ne bi bilo ovih te5koca, kako bi hamam bio kra-
- A. Medriczky, o. c. p. 22.
"" A. J. Popovic: Sarajevska rcvoluci ja 1878. Sarajevo. 1906. str. 27.
.......
BANJE
35
san lijek jer on povoljno utice na unutarnje probavne organe, rastavlja msce,
Cisti kozu, otklanja umor, ublazuje vjetrove, lijeci cirove i svrab, umiruje bolo-
ve, otklanja dnevnu groznicu a i inace lijeci stare groznice.
Ko hoce da se kupa u hamamu, dobro je da prije toga malo prohoda i
gimnasticira. MladiCi i sangvinici, kad izadu ljeti iz hamama, treba da uzmu ru-
zicne vode i da mirisu nilofer, ljubiCicu, ruiu, a malokrvni treba da zapale ud
(mirisavo drvo) i da miriSu ud i amber.
Treba se kloniti od jela i pica u hamamu, narocito zimi. Poznato je da se
deblja ako se iza jela ide u hamam, samo to prouzrokuje grceve. Jesti umjereno
po izlasku iz banje, to povoljno utice na debljanje i onda nema opasnosti od
grceva. Ali je najbolje ulaziti u hamam kad se svari jelo u zelucu jer kupanje u
hamamu na gladan zeludac prouzrokuje drhtavicu, groznicu i malaksalost. Posli-
je izlaska iz hamama treba se, koliko god je moguce, strpjeti od pica.
8) Kozmeticka sredstva
Za turske uprave u Bosni i Hercegovini upotrebljavala su se kao kozme-
ticka sredstva: bjelilo, bakam, boja za kosu, kna i surma. Sva se spominju u
nasim narodnim pjesmama. Kna i surma su se uvozili a bjelilo, bakam i boja za
kosu bili su domaCi proizvodi. Pravile su ih i prodavale zene vjeste ovom poslu,
a naroCito hamamdzinice. U posljednje doba bila je cuvena kao majstor za ovaj
posao Dzevha Hamamdzic rodena Sakic (umrla 1909). Narocito se cijenila kao
dobra boja za kosu sto ju je pravila Almasa Gluhic.
41
Kako su ovi proizvodi u
uzoj vezi sa hamamima i vise se ne proizvode, to cemo o njima ovdje progo-
voriti .
Bjelilo se pravilo od sicana (arsenik) i zive. Smijesali bi se sican i ziva, pa
se to tako dugo mijesalo dok ziva ne ugine. Nalila bi se uzavrela voda i opet se
rnijesalo dok se voda ne ohladi, a onda se cekalo da se stalozi. Sad bi se voda
odlila, i ponovo nalila vrela, pa se opet rnijesalo, kao i prvi put. Ovako se voda
nalijevala i odlijevala triput. Posto je voda i po treCi put odlivena, ostao bi bijel
talog koji se, stojeCi na suncu, pretvarao u sitan prah.
To je bjelilo. Bjelilo se iz posude crplo na kakvoj staroj pari i zamotavalo
u papir, kao sto se danas pakuju razni prasci po apotekama.
Proizvodnja bj elila bila je zabranjena poslije okupacije, ali se ono krisom i
dalje proizvodilo.
Uz ovo domace bjelilo upotrebljavalo se i arnautsko bjelilo, koje se i danas
uvozi.
Bakam se pravio od neke crvene boje amorfnog oblika. Ova se boja sku-
hala u vodi, u koju bi se stavio komad vrlo tanka platna. Zatim bi se to platno
obojilo crvenom bojom, osusilo se, a onda se izrezalo na komadice i prodavalo.
U narodnoj pjesmi nalazimo:
" Almasa Gluhic, rod. Sceta. zivjela je preko godina kao udova i othranila cetvoro nejake
djece od zarade na boji. Umrla je 1934 . g.
3'
36
A da vidis Zlatije djevojke,
Dize s Iica bakam i bjelilo,
Djevojacko skide odijelo.
HAMDIJA
U narodnoj pjesmi bijele i bakame momka kad ga preoblace u ruho djevo-
jacko:
,Hodi, Mujo, da t' opremi teta!"
OblaCi mu dibu i kadifu,
Nab'jeli ga i nabakami ga.
U pjesmi u kojoj se pjeva kako je djevojka pogubila junaka Arapina na
prevaru, kaze se:
A djevojka umna i razumna,
Ona jamlja lifa i safuna,
Pa je svoje lice umivala,
Nab'jeli se i nabakami se,
I navuce hanumske obrve.
Nije mi poznato da su se bakamili nokti iako to stoji u Rjecniku Jugoslo-
venske akademije (dio I, str. 158).
Baja za kosu pravila se od rujovace (voda od ruja) i siske. Siska, istucena
u havanu, sasula bi se u vrelu rujovacu i to se kuhalo dok se ne bi uvarilo kao
gust pekmez. Ova je boja crna, i po tome se zvala, cesto, i kara boja.
Ovom bi bojom zene nalijepile kosu, a onda navile pletenice na glavu,
prekrile ih papirom i zamotale kakvom krpom iii jamenijom. Tako bi ostalo 24
casa, a onda je valjalo kosu dobro izmiti. Poslije ovakvog bojenja ostala bi kosa
i pored pranja po mjesec i vise dana crna. Zene su je obicno bojile dan prije
polaska u hamam.
U Sarajevu se i danas kaze kad se u neku kucu mnogo polazi: ,Klapicu
vrata, k'o da se boja prodaje". Po ovome se moze zakljuciti da se nekad ova
boja mnogo trosila. Bilo je :lena koje su pravile boju i od toga zivjelc i kucu iz-
dr:Zavale.
Jednu vrstu ove boje donosili su trgovci ovamo uz ostalu carigradsku robu.
Zvala se stanbolska boja iii sac-boja, a njome su se izvlacile i obrve.
Kna se kod nas vrlo mnogo trosila. Njome su se bojili kosa, ruke i nokti.
Donosili su je trgovci i hadzije (hodocasnici) , i to prvi da njome trguju, a drugi
da daruju rodbinu i komsiluk.
Kna je satrveno osuseno Iisee jedne biljke (lanosona inermis L.) toplih
krajeva. Kna se za bojenje kose zakuhavala u vodi u kojoj je prije toga dobro
iskuhan tarcin i karanfil. Kad se ovako zakuhanom knom kosa obojila iii oknila,
onda ju je valjalo poslije 24 sata dobro iscesljati , a dva dana kasnije trebalo je
kosu izmiti. I kosa se knila prije pohoda u hamam.
BANJE
37
Ruke i noge su se knile knom zakuhanom u vodi u kojoj je iskuhana kora od
sipa iii Iisee od vinove Ioze, iii oboje zajedno. U ovom je slucaju _valjal? knu nesto
gusce zakuhati. Ovako zakuhana kna nalijepila _bi se p_o rukama 1 a onda
bi se ruke zamotale u krpe i ostale tako po nekohko sat! da se kna pnm1. Ruke su se
knile gotovQ uvijek pred spavanje. . . . .
Kna
42
je arapska rijec, ali iskrivljena jer na arapskom Jez1ku glast hmna.
Gotovo da je izumro obicaj kniti mladu.
43
Mladoj su knili i ruke i noge. Na
ovaj nas obicaj podsjecaju mnoge nase narodne pjesme, npr.:
Oknise joj ruke na bajrake,
I bijele noge na sacake.
Znamo da su prije roditelji udavali kceri, ada ih ne bini upitali. Ovako udatu
djevojku pita njen dragi:
,L'jepa Ajko, zar ti kniju ruke?"
,Kniju, Mujo, i noge i ruke;
Opet, Mujo, mislim tvoja biti."
Mlada se knila nocu na vrlo svecan naCin. U pjesmi o udaji dviju polusestara
kaze se:
Zajedno im krnu postavise,
Fatu kniju u visokoj kuli,
Fatu kniju redom dajinice,
Kraj nje gore tri zlatna Ciraka,
A dvore je do tri robinjice.
Mejru kniju na mermer avliji,
Na avliji pri sjajnu mjesecu.
Ne kniju je njene dajinice,
Nit' joj gore tri zlatna Ciraka,
Nit' je dvore tanke robinjice,
Mejru kniju mlade jengijice.
IIi kad su dvoji svati dosli po djevojku Zlatiju, kod njene majke su:
Vecerali i aksam klanjali,
Po vecerku slatku kahvu pili;
Progovara Mahmut-pasinica:
,Hanum-prijo djevojacka majko,
Daj nam adet da ga uCinimo,
Izvedi nam gizdavu djevojku".
2 Cuje se jos u nekim krajevima i krna; oblik osobito dolazi u narodnim pjesmama.
4
3 Emilija Lilek: :Zenidba i udadba u Bosm 1 Hercegovm1, Gl. Z. M. 1898, str. 56-57. - Antun
Hangi: Zivot i obicaji muslimana, (Mostar 1900), str 227- 235.
38
U mladega pogovora nema,
Uze mume u bijele ruke,
I odlazi u visoku kulu,
lzvede im lijepu djevojku,
Obje jende skidaju djevojku,
Skidaju je do tanane kose,
Otvaraju sedefli sehare,
PovadiSe od zlata kavade:
Zlatan kavad bega Hasanbega;
Bijel biser bega Mehmedbega;
I dosta su krne zakuhali
U ledenu od suhoga zlata,
Okrnase lijepu djevojku.
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
(Iz zbirke Alije Bejtica).
Pjesma broj 44 u I knjizi Vukovoj (drzavno izdanje) nosi naslov: ,Kad dje-
vojei uoCi vjencanja boje nokte u amamu". Za ovu se pjesmu navodi da je iz Bo-
sne. Ovakva i slicne pjesme pjevaju se kad se mlada knije, ali nije poznato da su se
ikad bojili samo nokti, ida se mlada knila u hamamu, a to sene vidi ni iz same pje-
Surmedan
BANJE
39
sme. Ovo je, izgleda, stari obicaj, a odrzavao se i u Budimu, dok su u njemu vladali
Turei.
44
Ovdje su zene u hamamu knile nokte na rukama i nogama.
Surma se jos i danas ponesto uvozi i trosi, a donose je trgovei i hadzije, kao i
knu. Crne je boje. Surmom se podvlace oci i obrve. Ovom se kaze: surmu podvuCi
iii surmu navuCi. Surma se prodaje u malim, od 5 em, dugackim i 1 em sirokim
koznim kesieama koje se zovu jastucici. Kad se surma vise trosila, uvozile su se i na-
rocite metalne zdjeliee, tzv. surmedani, u kojima se drzala surma. Glavno tdiste
surme je Damask. Surma se navlaCi tako da se pljuvackom ovlazi tanko drvee po-
put sibiee, zadjene se u jastucic iii surmedan, i onda se njime Iagana podvuku oci.
Upotrebljavale su se u tu svrhu i narocito naCinjene tanke metalne sipke prevucene
srebrom. Prema jednoj narodnoj pjesmi surma se navlaCi i na obrve:
Bili cu se i bakamicu se,
NavlaCicu surmu na obrve,
Kara-boju na sijah solufe.
Surma je, u prvom redu, kozmeticko sredstvo, ali narod zna da ju je dobro
podvlaciti i radi vida. Kao lijek za neke ocne bolesti upotrebljavala se bijela surma.
Antimon (surmetas) glavni je sastav erne surme. Na Istoku ima vise vrsta sur-
me, a kao najbolje se smatraju isfihanska i jemenska.
Prema reeeptu u jednoj medzmui (biljeiniei),
45
pisanoj prvih godina proslog
stoljeca, surma se pravi u Mekki ovako: Uzme se 25 drama olova i 25 drama sum-
pora. Sumpor se istuea i stavi u zejtin te tako stoji cetiri dana. Poslije toga se u tavi
rastopi olovo, a onda se na nj malo-pomalo sipa sumpor i kad tako sagori, skine se
tava s vatre, a kad se ohladi, stavi se u to pola drama dari-fulfula i, najzad, to se sve
kroz tanku krpu procijedi. Kad se to skruti, stuea se u havanu. Ovako se dobije iz-
vrsna surma.
Depilatori. Vee je spomenuto da su po hamamima bile trashane, gdje se ods-
tranjivala dlaka sa skrivenih dijelova tijela (mons veneris, anus, i ispod pazuha).
Sve doskoro upotrebljavali su se za depilaeiju hrmza i altunbas, poznat u narodu
pod imenom zlatna boja. Ovi se depilatori nisu nikada upotrebljavali za odstranji-
vanje dlake s liea. Brkate zene iskuhavale su travu Cibru (iz porodiee satureia) i ma-
zale brkove, povijale dlake u nosu i usima, vjerujuCi da ova tinktura ubija dlake u
korijenu. Medutim, spomenuti depilatori nisu imali to?vojstvo.
Najobicniji narodni depilator u Bosni bila je hrmza, a pravila se od rudace
hrmze (auripigment), kreca (CaO) i vode. Ta bi se rudaca najprije istueala i prosi-
jala kroz sito, a o ~ se smijesala s nesto kreca i tople vode. U trashanama su bile
narocite kurne u kojima je stajala hrmza. Priredivanje ovog depilatora bio je posao
zenske celjadi, zaposlene u hamamu. Rudaca se donosila iz krajeva oko Kreseva.
46
Obicno bi se prije depilacije ostrigla dlaka makazama sa skrivenih dijelova ti-
jela, onda se koza izmasirala toplom vodom da postane meksa, a poslije toga bi se
kakvom lopaticom prevukle dlake pola eentimetra debelim slojem hrmze. Iza
44
A. Medriczky, o. c. p. 21.
"
5
Medzmua u mojoj biblioteci.
"
6
Slavoljub Bosnjak (fra Jukic): Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb 1851, str. 6.
40
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
10-15 minuta sastrugao bi se ovaj sloj tupom stranom noza, i tijelo se opralo to-
plom vodom i namazalo uljem da se smanji nadrzaj koze. Ako je ostala koja dlaka,
skidala se britvom iii makazama, jer bi hrzma, ako bi se ponovo upotrijebila, izgri-
zla i onaka nadrazenu kozu.
Hrmza kao depilator spominje se u jednoj narodnoj pjesmi, sto ju je zabilje-
zio u drugoj polovini XVIII stoljeca Mula Mustafa Baseskija u svojoj kronici.
47
To
mjesto glasi:
Ako si mi hrmzu kupovao,
Ljepsa ti je hajkavica bila.
Finija vrsta hrmze zove se altunbas iii zlatna boja, a uvozila se k nama iz Cari-
grada, i zbog toga je bila i skuplja od hrmze. Otmeniji svijet upotrebljavao je a! tun-
bas u istu svrhu kao i hrmzu. I altunbas bi se najprije istucao u prah, a onda bi se
zamijesio u vodi, u kojoj je zavaren krec. Dlaka je mnogo br.Ze odstranjivana po-
mocu ovog depilatora. u hamamima se priredivao po narocitoj zelji posjetilica.
Mazalo se frcom.
47
Original u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Ovu je kroniku u dva maha , ponesto i povrsno, pre-
veo Riza efendija Muderizovic. Prvi dio prevoda nosi naslov: , Kronika Mula Mustafe Baseskije", GI. Z.
M. XXXI (1919) . - V. Skaric: Mula Mustafa Baseskija sarajevski kronicar 18 stoljeca. Sarajevo, 1927.
godine.
II
HAMAM U TRADICJONALNOJ KNJIZEVNOSTI
Rijetko je sta umaklo ako je bilo iole znamenito u zivotu naseg naroda, ada
nam se o tome nije sacuvao spomen u tradicionalnoj knjizevnosti. Kako su hamami
postojali preko cetiri stoljeca, to nam se ocuvao lijep broj pjesama, prica, poslovi-
ca, pa i zagonetaka, u kojima se spominju. Uz hamam su bili vezani i neki obicaji
koji su s njime izumrli, a nije ih mimoislo bogata praznovjerje. 0 hamamu u na-
rodnoj tradiciji mogla bi se napisati Citava knjiga. 0 svemu tome progovoricu ovdje
samo onoliko koliko je potrebno da se upozna hamam i u svjetlu narodne tradicije.
Hamam je arapska rijec kojom se oznacuje javno kupaliste. Pored naseg na-
ziva kupatilo i kupaliste i kod nas uobicajenog stranog naziva banja, ja se u ovoj
radnji sluzim iskljucivo arapskim nazivom iz dva razloga: jedno, sto je hamam pra-
vi pojam za ovu vrstu banje, a drugo, sto ovu ustanovu poznaje nasa tradicionalna
knjizevnost gotovo iskljucivo pod tim imenom. U narodnim umotvorinama dolazi
pocesto amam mjesto hamam. Ovako su mogli da zabiljeze od onih koji ne izgova-
raju glas ,h", iii su te umotvorine biljezili sabiraci koji ovaj glas ispustaju, iii je bilo
i jedno i drugo zajedno. Rijetko se spominje rijec banja u narodnim pjesmama.
1) Hamam u pjesmama. Kako su muslimani najvise posjeCivali hamame, to je
i najveCi broj pjesama, u kojima se spominje hamam, nastao medu muslimanima.
Mnogo se cesce spominje hamam u zenskim nego u junackim pjesmama.
Poznata mi je jedna pjesma u kojoj se ocuvao spomen na gradnju ili izvode-
nje hamama, a odnosi se na otkup mladog Auersperga koga je zarobio Ferhad-pasa
u bici kod Budackog 1575. Tu je pjesmu zabiljezio u Banjoj Luci Antun Hangi. Po
ovoj pjesmi trazi pasa, izmedu ostalog, od majke Auerspergove kao otkupninu:
Bogom tebi Ospergana majko,
Namisti mi veliku kaldrmu
Od tekije do Novoselije,
Po seheru hamame izvodi, itd.
(Skalski Vijesnik 1903, str. 57).
I prema pjesmama hamam je vruc, kako to odgovara stvarnosti:
40 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
10-15 minuta sastrugao bi se ovaj sloj tupom stranom noza, i tijelo se opralo to-
plom vodom i namazalo uljem da se smanji nadrzaj koze. Ako je ostala koja dlaka,
skidala se britvom iii makazama, jer bi hrzma, ako bi se ponovo upotrijebila, izgri-
zla i onaka nadrazenu kozu.
Hrmza kao depilator spominje se u jednoj narodnoj pjcsmi , sto ju je zabilje-
zio u drugoj polovini XVIII stoljeca Mula Mustafa Baseskija u svojoj kronici.
47
To
mjesto glasi:
Ako simi hrmzu kupovao,
Ljepsa ti je hajkavica bila.
Finija vrsta hrmze zove se altunbaJ iii zlatna boja, a uvozila se k nama iz Cari-
grada, i zbog toga je bila i skuplja od hrmze. Otmeniji svijet upotrebljavao je altun-
bas u istu svrhu kao i hrmzu. I altunbas bi se najprije istucao u prah, a onda bi se
zamijesio u vodi, u kojoj je zavaren krec. Dlaka je mnogo brze odstranjivana po-
mocu ovog depilatora. U hamamima se priredivao po narocitoj zelji posjetilica.
Mazalo se frcom.
"Original u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Ovu je kroniku u dva maha , pond to i pre-
veo Riza efendija Muderizovic. Prvi dio prevoda nosi naslov: , Kronika Mula Mustafe Gl. Z.
M. XXXI (1919).- V. Skaric: Mula Mustafa Baseskija sarajevski kronicar 18 stoljeca. SaraJevo, 1927.
godine.
II
HAMAM U TRADICIONALNOJ KNJIZEVNOSTI
Rijetko je sta umaklo ako je bilo iole znamenito u zivotu naseg naroda, a da
nam se o tome nije sacuvao spomen u tradicionalnoj knjizevnosti. Kako su hamami
postojali preko cetiri stoljeca, to nam se ocuvao lijep broj pjesama, prica, poslovi-
ca, pa i zagonetaka, u kojima se spominju. Uz hamam su bili vezani i neki obicaji
koji su s njime izumrli , a nije ih mimoislo bogata praznovjerje. 0 hamamu una-
rodnoj tradiciji mogla bi se napisati citava knjiga. 0 svemu tome progovoricu ovdje
samo onoliko koliko je potrebno da se upozna hamam i u svjetlu narodne tradicije.
Hamam je arapska rijec kojom se oznacuje javno kupaliste. Pored naseg na-
ziva i kupaliste i kod nas uobicajenog stranog naziva banja, ja se u ovoj
radnji sluzim iskljuCivo arapskim nazivom iz dva razloga: jedno, sto je hamam pra-
vi pojam za OVU VfStU banje, a drugo, StO OVU UStanOVU poznaje nasa tradicionaJna
knjizevnost gotovo iskljucivo pod tim imenom. U narodnim umotvorinama dolazi
pocesto amam mjesto hamam. Ovako su mogli da zabiljeze od onih koji ne izgova-
raju glas ,h", iii su te umotvorine biljezili sabiraCi koji ovaj glas ispustaju, iii je bilo
i jedno i drugo zajedno. Rijetko se spominje rijec banj a u narodnim pjesmama.
1) Hamam u pjesmama. Kako su muslimani najvise posjecivali hamame, to je
i najveCi broj pjesama, u kojima se spominje hamam, nastao medu muslimanima.
Mnogo se cesce spominje hamam u zenskim nego u junackim pjesmama.
Poznata mi je jedna pjesma u kojoj se ocuvao spomen na gradnju iii izvode-
nje hamama, a odnosi se na otkup mladog Auersperga koga je zarobio Ferhad-pasa
u bici kod Budackog 1575. Tu je pjesmu zabiljezio u Banjoj Luci Antun Hangi. Po
ovoj pjesmi trazi pasa, izmedu ostalog, od majke Auerspergove kao otkupninu:
Bogom tebi Ospergana majko,
Namisti mi veliku kaldrmu
Od tekije do Novoselije,
Po seheru hamame izvodi , itd.
(Skalski Vijesnik 1903, str. 57).
I prema pjesmama hamam je vruc, kako to odgovara stvarnosti:
42
IIi:
Kad ja idoh iz nove dzamije,
A djevojka iz vruca amama.
HAMDIJA KRESEVLJAKOVI(
(Saulic, Srp. nar. pjesme, 1/3, str. 53).
Idoh sinoc iz pjane mehane,
L'jepa Fata iz vruca hamama.
(Matica Hrvatska VII, br.

Znamo da su u mjestima gdje je bio jedan hamam bili odredeni dani i sati ku-
panja za muskarce i za zene. Na ovo nas podsjeca jedna Vukova pjesma koja poci-
nje:
Turci banji, a bule iz banje,
Pred Turcima Carevicu Mujo,
Pred bulama Mahmut-pasinica.
(Vuk I, br. 737).
Ovaj pocetak odgovara propisima, ali ne odgovara redu. Prema praksi treba-
lo bi da prvi stih glasi:
Bule k banji, a Turci iz banje.
Ljudi su isli jutrom u hamam, a poslije kupanja na posao, dok bi zene najpri-
je posvrsavale kucne poslove, a onda polazile na kupanje.
Receno je da je po vise :lena islo zajedno u hamam. Na jedan ovakav pohod
mogla bi se odnositi pjesma, od koje ima vise varijanti koje se, uglavnom, razlikuju
u pocetnim stihovima, a sve nas mogu ovdje zanimati, jer se u njima spominje ha-
mam. Te varijante pocinju ovako:
Falila se Sarica kaduna
U hamamu medu kadunama.
(Hamid Dizdar, Sevdalinke, br. 68).
Falila se Hasanaginica
U hamamu medu kadunama.
(Iz moje nestampane zbirke)
Falila se Alibegovica
U hamamu medu hanumama.
(Novi Behar VI)
s Urednik ove zbirke dr N. Anric tumaci hamam rijecju , soba".
BANJE
43
Pofali se Jovanbegovica
U hamamu medu drugaricam'.
(Kasikovic, Narodno Blago II , br. 71)
Falila se mlada Ikonija
U amamu medu djevojkama.
(Vuk I, broj 735)
Spomenuto je da su hamami bili najposjeceniji cetvrtkom i petkom. Za
ovo zna i jedna narodna pjesma koja sadr.Zi nedjeljni raspored rada jedne doma-
cice, a glasi:
Subotica ne vrca,
Nek' mi zica ne puca,
Nedjeljica svetica,
Ponedjeljak Bozji dan,
U utorak hljeb kuham,
U srijedu na pazar,
u cetvrtak u hamam,
U petak u sejran,
K'o ostali insan.
(Iz nestampane zbirke Muhameda H. Jahica)
Na polazak djevojke u hamam pred udaju podsjecaju nas ovi stihovi:
0 djevojko, majci ziva bila,
Hoces li mi biti vjerna Jjuba?
Ako hoces biti moja ljuba,
Spremicu ti od zlata intove,
ObuCi te sto se ljepse more,
U amamu okupat' te dulsom.
Sa kojom se carice kupaju.
(Milanovic, str. 102)
Prema jednoj pjesmi , u zbirci M. H. Jahica, nagovorila je majka sina Su-
lejman-cehaju da po mehanama hvali Mehmedbegovicu. Kada je to cuo Meh-
medbeg i uvjerio se da je cehajin opis potpuno vjeran, pusti zenu. Mehmedbe-
govica ode pravo u dvor Sulejman-cehajin. Poslije nekog vremena piSe cehaja
kako nije prije vidio begovice, ali ju je u hamamu vidjela njegova majka, i
OJemu nahvalila. Kad je beg knjigu proucio, udari se po koljenu i uzalud trazi
da mu cehaja ljubu vrati.
44 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Svi ovi dosad navedeni primjeri , ukoliko se ticu hamama, podudaraju se sa
stvarnoscu ali ima mnogo vise pjesama u kojima je radnja, vezana uz hamam,
proizvod maste. Eva nekoliko i takvih
u p. esmi Nevjernica"' stampanoj u KurtOVOJ zblrCI , Hrvatske narodne
pjesme pod br. 79 opjevana nevjera Jeline, Dzelman-
-bana. Na prvo pitanje: ,Sto su kose mrsene? - odgovara Jehna.
,A Boga mi, Dzelman-ban,
Ja sam isla u hamam,
Stag' su kose mrsene."
Secer Salihaga,
49
omiljena licnost zenskih narodnih pjesama, kako
se hvalila Duda materina da je nije niko poljubio osim jednom maJka, 1 to od
milosti u mladosti. To on pricao dajinici Hasanaginici , i Bogom je kleo da mu
bude ;a pomoCi. Hasanaginica ga preobukla u zensko odijelo, povela ga u ha-
mam i nasavjetovala ga kako ce se vladati:
Obadvoje u hamam udose,
A da vidis Secer Salihage:
Hodi mirno, a gleda preda se,
Ljubi zene u skut i u ruku,
A djevojke u bijelo lice.
Kad pristupi materinoj Dudi,
Poljubi je u bijelo lice,
Iz obraza krv joj otvorio.
Progovara materina Dud a:
,Bog t' ubio, Hasanbegovice,
Nije avo sa sela djevojka,
Vee je ova Secer Salihaga! "
Salko zgrabi materinu Dudu,
Pa je vodi na sud pred kadiju,
I vjenca se, radosna mu majka.
(Behar, II , str. 92).
Mj esto starog bega Ljubovica polazi na jedinica mu preo-
bucena u junacko odijelo, pod imenom Sambeg D1zdaraga .. u. ordtJI zapela. za
oko Muji Carevicu, i ovaj na razne naCine kusa da sazna Je h Sambeg muska
glava, i kad mu to ne uspijeva, majka savjetuje Muju da u
vruce hamame. Posta se Sambeg dogovorio sa svojim slugom, odaz!Va se poz1vu
i odlazi s Carevicem:
'9 Muhamcd Hadzijahic: Secer Salihaga, Novi Behar, VI. (1932/3), str. 224-225. - Ovaj je
Secer Salihaga istorijska licnost , bio je tumadiija, a zivio je u Sarajevu 1248. (1831). Otkno ga Jc
Alija Bejtic. Kadita arhiv. br. 968. str. 4.
BANJE
Ona ode u vruce hamame,
Kad je stala pucad raspinjati,
Neko vice pred vruCim hamamom:
,Ko je ovdje Sambeg Dizdaniga?
Umro mu je i otac i majka,
Mirascije miraz pokupise,
Neka ide dvore zatvarati,
Neka znadu da bega imadu" .
Sto j' odapela, to je i sapela:
, Hocu I' iCi, Carevicu Mujo?"
, Hajde, Sambcg, al' najbrze dodi !"
Ode Sambeg pred vruce hamame,
Pa uzjaha svoga dobra konja.
45
(Iz zbirke pok. Halida Kresevljakovica, Novi Behar I , broj 10).
Ova pjesma ima vise varij anti u kojima dolazi hamam kao posljednje iskuse-
nje (Bogisic, br. 96, Kurt 66, Vuk 40, Kasikovic, Narodno blago I , br. 87).
Pre rna onoj narodnoj: ,Svakoj jc majci svoje dij ete najljepse", svjetovala je
starica majka svoju kcerku ljepoticu da ne ide sama preko At-mejdana da je ne vidi
Gaco momce mlado. To je slusao Gaco iz prikrajka, i na ovaj savjet govorio:
AI' Boga mi, ostarjela majko,
Nije Fata taka ni lij epa:
Glava j oj je kube od hamama,
Zubi su joj Begova rnunara,
Usta su joj Hrvatin megara,
Dva su oka, dva vel'ka fildzana,
Dvije ruke, dvije oklagije.
(Iz zbirke M. Hadzijahica).
Taka se Gaco grdno narugao majcinoj lj epot ici. Po svernu se vidi da je ova
pjesrna nastala u Sarajevu, gdje ju j e sakuplj ac i zabiljezio.
U jednoj varijanti poznate pjesme , Sud djevojacki ":
Dj evojke su bostan posadile,
Oko ana, i oko amama.
U bostanu su napravile tri safe. Momce im bostan pogazi lo a one vijece ucini-
le, plele mrezu oko ,amama" i ziva ga uhvatile. (Vuk I , broj 549). Ova pjesma po-
ticc iz Dubrovnika .
Ima jos rnnogo pjesarna u kojirna sc sporninje hamam, ali i ova je dosta.
2) Hamam u pripovijetkama. Hamam se sporninj e rnnogo rjede u pripovijct-
karna nego u pjesrnama. Prelistao sam vise zbirki narodnih pripovjedaka, i sarno u
-+6 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
trima nadoh spomena hamamu i hamamdziji. U zbirci Kamila Blagajica, , Hrvatske
narodne pj esme i pripovjetke iz Bosne", (Zagreb, 1866), imaju dvije, u zbirci Sulej-
manpasica, ,Srpske narodne pripovjedke", (Sarajevo, 1896) i u zbirci , Rukovij et sa-
la" od Edhema Mulabdica (Sarajevo, 1893) po jedna pripovij etka u kojoj se govori o
hamamu. Nisam pregledao sve zbirke i casopise u kojima je objelodanjeno narodno
blaoo, ali svakako drzim da nisu osamljene ove cetiri pripovijetke, pa kad bi basi bi-
le, fpak je dosta da se vidi da i ova grana naseg na rodnog bl aga nij e mimoisla ham am.
Od ove dvije pripovijetke u Blagajicevoj zbirci , prva, (,Nasredin u hama-
mu", st r. 61), prica kako je Nasredin nadmudrio desetoro djece u hamamu, a dru-
ga, (,Siromasak", str. 74), o siromahu koji je, posavsi u svij et , nasao.pare na putu
i proseCi svratio na se paznju, te su !judi rekli da je carevic koji putuje u tebdilu
(inkognito). U jednom ga hamamu napao sluga, a hamamdzija, saznavsi da je ~ r
vic, bogato ga obdario da oprosti slugi. Tu kao carevic ozeni vezirovu kcer. Vez1r to
javi caru, a ovaj odluci da toga varalicu posijece, i pozove ga k sebi. A kad mu je on
priznao ko je i sta je, i rekao mu da j e mogao pobjeCi , ali to nije ucinio iz ljubavi
prema zeni , car mu oprosti i prizna ga za sina. U ovoj pripovijesti kaze se da su u
mjestu najbogatiji hamamdzija i vezir.
U posljednjoj pripovijesti Sulejmanpasiceve zbirke prica se kako je iz hama-
ma istjerala zena carskog munedzi mbase (visi astronom) zenu nekog siromaha.
Ona od jada natjera svog muza da obuce hodzinsko odijelo i pocne pisati zapise.
Dalje se govori kako je onaj siromah zbog svoj ih zapisa postao glasovit , i kako ga
je pozvao car da mu lij eci kcer. Kad ju je izlijecio, zahvalio muse car i nije mu dao
nikud od sebe. Siromah pozelio svoj kraj i molio cara da ga otpusti , ali uzalud. Jed-
nom pode car u hamam i povede svog miljenika. 0n odluci da se napravi lud, i kad
se car poceo kupati , uhvati ga za noge i izvuce iz hamama, au taj secas srusi kube.
Car ga jos vise zavoli , jer mu je spasao zivot. Videci da ga car sad pogotovu nece
pustiti , isprica sve po istini sta je i kako je, i da on uopce ne zna nista. Car ga tad
postavi svojim munedzimbasom, a bivseg munedzimbasu njegovim zamjenikom.
Tada on postane srecan , a njegova :lena jos srecnija, j er je bivsa munedzimbasinica
nij e vise smj ela izgoniti iz hamama.
U knjizi ,.Rukovijet sale" Edhema Mulabdica nalazi se takoder jedna prica o
hamamu. Tu se pripovijeda:
Neki booatas au vrlo siromasnom odij.elu, dode u hamam da se okupa. Ha-
" 0 '
mamdi ij a, sudeCi ga po odijelu, pomisli da je to nekakav siromasak , te mu dade
vrl o star i neCist zastirac i havliju. Kad se bogatas okupa i pode, dade hamamdzij i
dukat. Hamamdzija, iznenaden ovim, uvidje da to nije siromah. Poslije nekog vre-
mcna opet dode taj bogata$ u hamam, ali u vrlo bogatom odijelu. Hamamdzij a ga
prepozna, te mu dade najbolji svileni zastirac i havliju, a bogatas, okupavsi se, pri
polasku spusti hamamdziji marijas u ruku. Kad ga ovaj osinu upitnim i zacudenim
pogledom, on rece:
,Sta se cudi s? Ova placa za ono prvo, a ona prva placa za ovo drugo kupanj e,
pa sad niti j e krivo tebi ni me ni. "
3) Poslovice i izreke. Nije mi pozna to da j e koja poslovica sto se odnosi na ha-
mam zabiljeiena u nasim zbirkama, ali se u narodu cuju ove clvije: ,Eski tas-eski
hamam" i ,Ljeti tabak- zimi tallak". Isto tako cuj e se i nekoliko izreka.
r
BANJE
47
Eski (esCi) tas-eski hamam turska je poslovica, koja se vrlo cesto cuje kod nas
ovako u originalu, ali i napola u prevodu: Stari tas-stari hamam. Upotrebljava se
kao odgovor na pitanjc: Sta ima novo? iii: Sta ima u vas? Odgovori li se ovom izre-
kom, znaCi da je sve kako j e i prijc bilo, bez ikakve promjene.
Ljeti tabak- zimi tallak cuje se rjede, a kaze se za covjeka koji je siromah, i
koji bi se morao prihvatiti kakva mu drago posla da moze zivjeti i da nije drugome
na teret, a on se uklanja od teska posla i trazi da nesto zaradi na lak nacin. Tabak
j e, naime , po prirodi svoga zanata upucen na tekucu vodu, i ljeti ne osjeca veli ke
zege kao ni tallak zimi velikc stude ni, i zato se kaze za takvog covje ka da bi htio
biti : ,Ljeti tabak- zimi tallak".
Cu/han ii i culhanija. Ima vise izreka u kojima se s culhanom uporeduje pro-
storija u kojoj je temperatura visa nego sto je potrebno, npr. :
Vruce k'o culhan ;
vruce k'o u culhanu;
halvat k'o culhan.
Kazc se i: vruce k'o u hamamu.
U Banj oj Luci i Repovcima,f kod Konj ica, naziva se zabacena i malcna soba
('ulhanom.
Culhanija. Tako sc kaze kad stariji kori iii ruzi mladega, narocito dijete zbog
neposluha iii kakve pogreske: ,Culhanijo jedna, zasto to ito nisi ucinio?'', iii: ,Za-
sto si to ito ucinio?" Rij ec se cuj e i bez ,, h". Tako, na vise mjesta stoji ,culanija" u
, Bosanskim narodnim pripovjedkama" (Sisak, 1870) , a ovako je navedena i u
, Rj ecniku Jugoslavenske akademije". U spomenutoj zbirci i protumacena jc kao
,budala", jer je tako tumace i sabiraci zbirke.
4) Zagonetke. Poznata mi jc i jcclna racunska zagonetka u vezi s hamamom, a
cuo sam j e od preminulog Salih-age Foce:
, Okupala se cet iri prijatclja u hamamu , i pri izlasku rece hamamdzija prvom
da metne u cekmedzu onoliko para koliko ima u cekmedzetu, a onda da uzme sebi
8 pa ra. Tako isto rece cl rugom, trecem i cetvrtom. Kad je i cetvrti izasao iz hama-
ma, pogleda hamamdzija, a cekmedze prazno. Pita se, koliko je para bilo u njemu
kad mu je pristupio prvi od one cetvorice.
Bilo je 7,5 para.
Hamam u rjeeniku. Od rjecnika prvi je Vukov u kome se nalazi hamam. Ovu
rijec ima takoder Broz-Ivekovicev Rj ecnik hrvatskog jezika, kao i Rjecnik hrvat-
skog iii srpskog jezi ka , sto ga izdaje J ugoslavenska akademij a. Tu stoj i uz rijec , ha-
mam": od XVIII stolj eca, au Vukovu i drugim rjecnicima (clas Badhaus, Badczim-
mer, balneum) ".
Prvi meni poznati turski dokumenat u kojem se spominj e hamam u Bosni na-
pisan j e 1462, a najstarija napisana na rodna pj esma koja govori o hamamu jeste
ona pod brojem 32 u E rl angenskom rukopisu , Starih srpsko-hrvatskih narodnih
1
Sclo 23 km udaljeno od Konjica.
48 HAMD!JA KRESEVLJAKOVIC
pjesama" sto ga je izdao prof. dr G. Gesemann kao XII knjigu prvog odjeljenja
Zbornika srpske akademije (Srem. Karlovci 1925). U ovoj pjesmi stoji haman a ne
hamam, a isto je takav slucaj i u jednoj Vukovoj pjesmi:
Dok je vecer od hamana bila.
(Vuk V, br. 211).
Banja se vrlo rijetko cuje u narodnim pjesmama u znacenju hamam. Evo jed-
nag rijetkog primjera:
Pod Mostarom ta zelena livada,
S kraja na kraj dul-beharom procvala,
Tu mi sjedi Sahin-Meva gospoja,
I podvlaCi s Cabe surmu pod oci.
Bazardzani dukatima zvekecu:
,Maj ti, Mevo, zuti dukat za banju!"
Meva im se ni zavratit' ne htjede.
Halvadzije b'jelu halvu bacaju:
,Maj ti, Mevo, b'jele halve za banju! "
Meva im se ni obazrjet' ne htjede.
(Iz zbirke Alije Bejtica)
Jos se spominje u Vuka I, br. 737 III, br. 40. Zanimljivo je istaCi da se, uSa-
rajevu, za banju upotrebljavao iskljucivo naziv hamam. Medutim, kraj iznad Gazi
Husrevbegovog hamama zvao se i jos se zove Banjski Brijeg, g a jcdna dcsna pritoka
Miljacke, na teritoriju ovog grada, nosi naziv Ramica Banja." Jedino se kucne ba-
nje nazivaj u ovdje iskljucivo ,banjice" (nom. sing. banjica), dok se u vcCini mj esta
Bosne i Hercegovine zovu hamamdiik.
Ima rijeci koje su u vezi s hamamom, a nema ih ni u jednom nasem rjecniku.
Neke su cak i krivo tumacene.
Hamam je usao i u lijepu srpsku knjizevnost. U XV poglavlju ,NeCiste krvi"
ocrtao je Bora Stankovic, upravo divno, kupanje dj evojke u hamamu uoci vjenca-
nJa.
OBICAJI U VEZI S HAMAMOM
Kako su se hamami odrzali ponajvise u Sarajevu, to su ovdje jos u zivoj uspo-
meni starijeg svijeta neki obicaji u vezi s hamamom. Ovakvi i slicni obicaji bili su,
pouzdano, i po drugim mjestima Bosne i Hercegovine , rasprostranjeni , ali, kako su
hamami u njima davno propali , zameo se trag i tim obicajima.
Bio je obicaj da dan-dva prije vjencanja odu u hamam i momak i djevojka,
bez obzira na imovinske prilike i vjersku pripadnost.
Sada ulica Me hmcd-pase Sokoloviea.
" I sada istoimena ulica.
BANJE 49
Bogatiji mladozenja zakupio bi hamam od hamamdzije na 24 sata, i za to vri-
jeme mogao se u muskom odjeljenju hamama svako besplatno kupati, zapaliti i po-
piti crnu kafu. Ovakvu je priliku narocito iskoriscavala sirotinja. U zenskom je
odjeljenju bilo drukCije. Tamo bi dosla buduca mlada, i poslije kupanja zametnulo
bi se pravo veselje. Sadrvan bi se toga dana pretvorio u dvoranu za igranje. Od ju-
tra do jedan sat pred zalaz sunca igralo bi se kolo, sviralo uz def i udaralo u dugum.
I ovdje se pila kafa i jela halva. Za cijelo ovo vrijeme sjedjela je buduca mlada na
stolici, prekrivena catkijom. Mujaga Hamamdzic prica da bi se takvom prilikom sa-
kupilo u hamamu katkada i do pedeset djevojaka. Kod muslimana je bio obicno
utorak dan ovakvih posjeta u hamamu, jer je svadba pocinjala u srijedu, a zavrsa-
vala se u petak. Kod krscana je bila za ovakve djevojke subota, a kod Jevreja pe-
tak. Kod vrlo bogatih !judi trajala je svadba i po nedjelju dana. Ovakvo zakupljiva-
nje hamama trajalo je jos oko dvadesetak godina iza okupacije.
Uspomenu na kolo u hamamu ocuvala je takoder narodna pjesma:
Glavu veze Alibegovica,
Alibeg joj drzi ogledalo:
,L'jepa ti si, vjerna ljubo moja!"
,Ne budali, beze Alibeze,
Ja sam jutros isla u matere.
Od matere u vruce hamame.
U hamamu Nazirbegovica,
I sa njome Nazir-bega zlato,
I sa njima trides' djevojaka.
Ufati se kolo naokolo,
Kolo vodi Nazir-bega zlato,
Visinom je kolo nadvisila,
A ljepotom kolo zacinila,
Nema para do Saraj'va grada,
Ni ljepote do Stambol-kapije, itd.
(Iz zbirke Alije Bejtica)
Sve do svjetskog rata; bio je obicaj da djever daruje mladu, pored ostalog, i
svim priborom potrebnim za kupanje. Radi toga je u jednoj kuci bilo povise tasova.
Jevrejska djevojka dobijala je od svog zarucnika sav pribor za kupanje i prvi
put upotrijebila bi ga pri kupanju pred vjencanje.
Upravo obratno obicaju, da djever iii momak daruju djevojku priborom za
kupanje, pjeva narodna pjesma:
Mejra Mehi mrk pestemalj dala,
Meho Mejri granu faslidzana.
I najsiromasnije djevojke nisu dolazile same u hamam uoCi vjencanja. Pratile
su ih bar po dvije zene. Ako j e djevojka bila muslimanka, pred njom bi za vrijeme
odmora poslije kupanja gorio buhurdar, sto bi ga zapalila hamamdzinica.
' Autor misli na I svjetski rat.
l zabrana djela Ill
..
50
HAMDIJA KRESEVLJAKOVI(
Svakoj ovakvoj djevojci prostrla bi hamamdzinica u kapaluku narocito silte
za odmor iza kupanja.
Djevojke sto su dolazile u hamam prije vjencanja, pa i one najsiromasnije,
darovale su hamamdzinicu i ostale zene zaposlene u hamamu kakvim rucnim ra-
dom. Darivali su se: jagluci, cevrme, kosulje, gaee i kosulje, boscaluci i slicno. Dje-
vojke iz bogatijih kuea darivale su ne samo osoblje zenskog odjeljenja nego i ha-
mamdziju i eulhandziju.
Vjerski propisi traze od muslimanke da se mora okupati cetrdeset dana po-
slije porodaja. Zena iza porodaja zove se /ohusa. Pohod Iohuse u hamam bio je
svecan. Ovakve zene iz bogatijih kuea poslale bi sluskinju u hamam da im kupi
boje za kosu i da najavi hamamdzinici da ee sutra doCi lohusa na kupanje. U to
ime hamamdzinica je naredila da se narocito opere vruei halvat; cijeli se halvat
nakadio udom, naroCito bi se prostro kapaluk, smjestio u nj dusek za lohusu i
nalozila se mangala. Lohusa je dolazila u hamam uvijek u pratnji vise svojih
rodica i prijateljica. Poslije kupanja odmarala se na duseku, a na mangali se
unijela kafa. Tu se jelo i pilo ono sto je doneseno (peksimeti, paprenici, lokumi,
ulutma itd.). Za vrijeme odmora gorio je u kapaluku ud u buhurdaru .
Narocito se dusek sterao i buhurdar palio i najsiromasnijoj Iohusi, ako je
samo hamamdzinica znala da je posjetilica lohusa.
Bogate lohuse darivale su rubljem i boscalucima sve osoblje u hamamu, pa
hamamdziju i eulhandziju, a na polasku su znale ostaviti na cekmedzetu i po
zutu madzariju. Siromasne su opet plaeale onoliko koliko su mogle. Tako je bi-
lo, kaze Mujaga Hamamdzie, jos koju godinu iza ulaska Svabe u Bosnu, a onda
i ovaj lijepi adet poce blijedjeti.
PRAZNOVJERJE I HAMAM
Jos i danas ima dosta praznovjerja u nasem narodu, mada protiv njega
djeluju dugi niz godina i skola i drustvo. I sto vise prodiru zrake prosvjete u
najsire slojeve naroda, to sve vise nestaje i praznovjerja. Ovakva je tama bila
pala i na hamam. Narod je vjerovao da je hamam stjeciste dzina i sejtana otka-
ko padne prvi mrak, pa sve dok zora ne zarudi.
Jos doskora se culo u Sarajevu kako igrac pri igri , tavle" doziva u kritic-
nom casu, prije nego sto ee baeiti koeku, u pomoe sve sejtane iz Ramiea Banje.
Kad je igrac bio vee potpuno siguran da ee nadigrati svoga druga, rekao bi mu:
, Nema ti fajde da ti dodu u pomoe svi sejtani iz hamama".
Neuki je svijet tvrdo vjerovao da se noeu po hamamima kupaju dzini i sej-
tani , i da zbog toga ne valja noeu iCi u hamam jer se moze udariti na ogramu. S
ovim u vezi nastale su razne price.
Vise sam puta slusao od starih :lena i !judi kako su bila dva dobra prijate-
lja, oba samci i zivjeli svaki za se. Oni se dogovore da jednog jutra podu zajed-
no u hamam, i koji se od njih prije probudi neka se svrati po drugog. Jedan od
njih cuje kako neko kuca na vrata, sjeti se ko je, ustane i, spremivsi se, pode k
vratima. Po obicaju upita: , Ko je?" , Ja" - cuje prijateljev glas - , Hajdemo u
BANJE 51
hamam" . Dodu u ham am, a kad tamo, imas sta vidjeti: ham am pun i svijet se
kupa. Okupaju se i njih dvojiea. Pri izlasku svako mora skociti u sadrv.anu tak?
da tabanima udari u kube. Kad to uCini njegov prijatelj, vidi ovaj da Je to seJ-
tanski posao. Izadu zajedno iz hamama i podu kuei. Ovog obuzeo i_
ne oovori ali, da ipak nesto rekne, upita: , Koja Ii su ovo doba?' , Jer JOS ntJe
bilo"' svanulo. Kako je sejtan nosio fenjer, digne ga uvis tako da je rukom do-
pro do sata na sahat-kuli. Na ovo se ovaj onesvijcsti i a kad ga. je pa-
svandzija dozvao k sebi, bila je jos noe, a njegovom toboznJem drugu .?' traga:
On ode kuCi, i pred zoru zakuca opet neko na vrata. Sad je bio pred nJllll pravr
njegov prijatelj. On mu otvori i, kad ga ovaj pozva da idu u hamam, isprica mu
sta se te noCi desilo.
Svi koji su mi ovo pripovijedali vjerovali su da se to uistinu desilo, a vjero-
vao sam i ja, mada sam onda vee osnovnu skolu. .
Preminuli Hadzi Mehmed Ibrahimovic-Mulaibrie pricao mi je, kao dogadaJ
iz hamamskog zivota u Sarajevu, slicnu pricu: Ova se prijatelja d.a
ranim jutrom podu u hamam. Jedan od njih bio je zguren .. O?a su brh _samer.
Zgureni se probudi pa, iako je bila mjesecina kao dan, pomrsh da Je vee zora.
Spremi se i pode po prijatelja. Dokuca ga i, kad se podu u ha-
mam. Dosavsi, vide da se svijet vee kupa. I oni se skmu 1 okupaJu. Kad su se
odmarali poslije kupanja, cuju kako ostali pjevaju:
,Pendzusembe, dusembe,
Pendzusembe, dusembe."
Ovo je poceo pj evati i zgureni drug, a kad to cuju ostali gosti da ion pjeva,
pristupe k njemu i reknu da ga isprave , a ovog sto nije pjevao da zgure.
to i uCinise. Izasavsi njih dvojica iz hamama, upravo obratno nego su u nJ ush, opa-
ze da je jos noe, i uvjere se da su udarili na d:line. Hadzija mi rece, smijuei se, da je
to bilo nekad davno, kad su dzini isli u hamam.
Jednu vrlo lijepu dzamiju u Sarajevu sagradio je neki Hadzi Hasan Buzadzija
15.85. Davno se zaboravilo u narodu ko je bio ovaj dobrotvor, pa onda nastalo o
njemu, pored drugih ,
50
i ovo pricanje: , Neki Hasan prodavao buzu i,
svidalo ono mjesto gdje stoji d:lamija, jedanput rece da bi ondje sagradro dzamlJU
ako se dograbi kakvih para. Jedne noCi , u neko doba, zakuca mu na v:ata. On
ustane i, kad upita ko je, javi se covjek i rece da ponese buze kohko On
ponese dvije kablice i, iduei s ovim, dodu u Gazi Husrevbegov
zu gostima, vidi da je u svakog samo po jedan otvor na nosu, kao sto Je to u dzma, 1
odmah se sjeti da nij e medu ljudima. Kad je svu buzu istocio, zatrazi da mu
Svi ga upute na svog starjesinu, a ovaj naredi da mu se obj.e posude napune pJe-
skom, ito mu je placa. Taka i bude.Starjesina naredi onom rstom sto ga Je doveo u
hamam da ga i otprati do kuee, i neka pazi dane bi pijesak negdje izasu.o
Dosavsi Hasan kuci , legne i zaspi ozaloscen sto je mjesto novaca dobra prJesak.
Kad se probudi , dozove zenu i naredi joj da iz posuda izvacli pijesak i nalije buzu,
'" H. Kresevljakovic, Yodovodi etc., str. 94-95.
52 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
da ide u carsiju. Zena opazi da nije pijesak, nego zlato, i dozove Hasana da vidi da
je tako. On se obraduje, sagradi dzamiju i ode u Mekku, te postane hadzija".i
Ovo se jos i sada prica da je Hadzi Hasan zaista prodavao po carsiji buzu i,
kako su buzadzije siromasi koji jedva zive od svoje zarade, narod je to ovako iski-
tio da objasni kako je mogao buzadzija napraviti onako lijepu dzamiju.
Muslimani su pripovijedali kako sene valja u hamamu dugo zadrzavati jer se
moze umrijeti, a boze sacuvaj da ko umre, otisao je na onaj svijet bez imana (vje-
re). Zbog toga sto se u hamamu sapire peksinluk.
Zbog peksinluka ove vrste pranje hamama smatralo se u zenskom svijetu kao
najvece ponizenje. Zena koja se rastavi s muzem zbog njegova nevaljala postupka
reCi ce i danas kad nekom isprica sta je pretrpjela u braku: , Volim ici i banju prati ,
nego s njim zivjeti", a djevojka koju zaprosi rdav momak: , Necu za nj , pa makar
isla i banju prati ." Prijateljice ovakve djevojke, govoreCi medu sobom o ovoj pro-
snji, kazu: ,Bolje je i banje prati nego za nj poci".
Jevrejke su vjerovale da nije dobar znak ako zena kad se kupa prvi put poslije
menstruacije odmah naide na neku zivotinju, npr. pseto, jer bi ona mogla biti de-
mon. To se moze izbjeCi ako se udesi da ovakvu zenu doceka koja znanica. I ovo je
bio jedan od razloga sto se u hamamu stalno nalazila po jedna bugera.
51
VjerujuCi da se nocu u hamamu kupaju dzini i sejtani, dovodili su Jevreji svo-
je ludake u hamam da ih lijece. Prije zore dovela bi dva-tri covjeka ludaka u ha-
mam. S njim bi dosao uvijek po jedan svecenik Jevrej. Ovakav bi pohod najavili na
dan prije, kako prica Mujaga Hamamdzic. Na svakoj kurni u svim prostorijama va-
ljalo je usaditi i zapaliti vostanu svijecu jer od toga bjeze d:Zini i sejtani. Ovo j e po-
sao jednog od sluga hamama. Sad bi svecenik stavio komad hljeba u vodu, koja je u
kurnama preostala od proslog dana. Drzalo se da je ta voda pretekla iza kupanja
dzina i sejtana. Sad bi uvcli ludaka, gola kao dace se kupati. Svecenik bi ga oblio
vodom iz svake kurne, govoreCi neku molitvu, a iza toga bi ga uveli u prostoriju
gdje je bazen za tevilu. Cim bi ito obavili , odmah bi ga obukli i, u najvecoj brzini ,
ostavili hamam. Iz hamama je valjalo izaCi prije zore jer inace to sve ne bi nista po-
moglo.
Isto se tako postupa i sa ludom zenom, samo sto bi s njom dolazile zene, a
svecenika bi zamjenjivala bugera. Ludakinje su dovodene u zensko odjeljenje. Na
isti naCin lijecila su se i djeca koja su dugo bolovala od strave. Kao lijek za razne
dj eCije bolesti , ne samo kod Jevreja nego i kod drugih vjera, upotrebljavala se ru-
ta, za koju se drzalo da je vanredan lijek. Narocito je kao takva poznata kod Jevre-
ja. Bugera ju je mnogo prcporucivala. Za rutu se kaze:
, oa zna mati sto je ruta trava,
Ne bi nikad sina ukopala. "
Ruta djecu cuva od uroka i strave.
-----
51
Jakov Maestro: Praznovjerje kod Scfardskih Jevreja, Godisnj ak , La Benevolcncie' i .. Podpo-
re". Sarajevo, 1933, str. 112- Avram Altarac: Zenidbeni obicaji kod bosanskih Sefarda, u Narodnoj
Starini, sv . 14, str. 94.
' Po tadasnjem obicaj u oko dzamij e jc formirana i mahala koj a se zvala po legatoru ove bogomo-
ljc. Tu su sadasnje ulicc: Hrgica, Lcze Pcrere i dio ulicc Svctozara Markovica .
POSEBNI DIO
I
HAMAMI POJEDINIH MJEST A
1) SARAJEVO
Od pocetka 1917. do 1920. godine bila je u Sarajevu samo jedna banja, kao
sto je to bilo izmedu 1461. i 1477. godine kada je ono bilo kasaba u kojoj je zivjelo
svega nekoliko hiljada stanovnika. Medutim, 1917. god. bilo je glavni grad Bosne i
Hercegovine sa blizu 60.000 dusa. Ovoj je nevolji donekle udovoljio ,Crveni krst"
izgradnjom jednog malog kupatila u svom domu. Tako su sada ovdje dva kupatila,
a toliko ih bijase krajem XV stoljeca kad je u nasem gradu zivjelo oko 7.000 sta-
novnika, a to upravo nije ni dvadeseti dio danasnjeg broja.
U XVI stoljecu sagradeno je jos pet hamama, i tako je krajem toga stoljeca
bilo ovdje sedam javnih banja; ada se nije osjecala potreba, sigurno sene bini gra-
dile. Svi su ovi hamami bili za ono doba monumentalne zgrade, koje, kako je vee
spomenuto, zapazaju strani putnici prolazeCi kroz Sarajevo. Pored ovih javnih, bilo
je i kucnih banja kao i danas. Godine 1660. pise Evlija Celebija: ,Kucnih banja
ima oko 670. U svakoj je kuCi odredena jedna soba za banju. Narocito su po veli-
kim aginskim kucama banje sasvim uredne. Kod odabranih !judi, koji su me pozi-
vali na musafirluk, ulazio sam u kucne banje, i jako su mi se dopale".
Od ovih javnih banja najstariji je bio:
1) Isabegov hamam, a zvao se i Carev hamam, jer je bio uz Carevu dzamiju.
Pod ovim ga imenom nalazimo i u putopisu Evlije Celebije, gdje se kaze da je i naj-
ljepsi sarajevski hamam, iako to uistinu nije bio. Ovom hamamu nalazimo spome-
na u Isabegovoj vakufnami, napisanoj u veljaci 1462. kojom ga vakufi za musafir-
hanu sto ju je podigao u selu Brodcu (danas tekije na Bendbasi), te je, prema to-
me, sagraden koju godine prije pisanja ove isprave.
52
Hamam je imao dva dijela:
muski i zenski. Bio je nesto manji od Gazi Husrevbegova. Oba su odjeljenja bila
potpuno jednaka, a u svakom su bila po dva halvata i mejdan uz ostale prostorije.
U mejdanu je kasnije napravljen bazen za Jevreje. U posljednje doba bio je sa-
52 SidZil br. 77 , str. 51 . (Sidtili su protokoli Serijatskog suda. Sidzili , koji se citiraju u ovoj radnji,
cuvaju se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu), Gl. Elezovic: Turski spomenici u Skoplju, Gl.
skopskog naucnog drustva r, str. 170-176.
54 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
drvan u oba odjeljenja pre kriven drvenim krovom jer su se kubcta provalila i ni su
kasnije popravlj ana, ali se ne zna kad se to desilo. Mazda je to bilo 1697, kada je
princ Eugen Savojski popalio Sarajevo i pretvorio u gomilui pepela grad koji je
cvao.
53
Ne znamo da li je ovaj hamam nastradao u pozaru 1769, sto je zahvatio kraj
oko njega, ali je u ponovnom pozaru u onom kraju, 22. sijecnja 1810, izgorjelo sve
sto je bilo od drveta, a pripadalo ovom hamamu. Od uvodenja regularne voj ske u
Turskoj sluzio je ovaj hamam narocito vojsci.
Voda za ovaj ham am uzeta je s vrela uvrh Bistrika. k Cijevi ovog vodovoda bi-
le su na mjestima polozene uz potok Bistrik. Kako je 9. studenog 1887. nabujala
Miljacka preko svake mjere, a i ostale vode oko Sarajeva, Bistrik je znatno ostctio
vodovod ovog hamama, i on je toga dana prestao

Zakupac Mujaga Ha-

mamdzic prijavio je to Vakufskoj upravi i trazio da se to popravi . Poslije nekoliko
dana receno mu je dace se porusiti ovaj hamam i podignuti moderna banja. Tako
je i bilo. Stari je hamam ostao preko godinu dana zatvoren, a onda je u proljece
1889. srusen, pri cemu su cak imine upotrebljavane i, po nacrtu arhitekta pl. Van-
casa, sagradena danasnja zgrada i otvorena 16. veljace 1891. kao prvo modemo ku-
patilo u Bosni i Hercegovini i prozvano Isabegova banj a. U ovoj novoj zgradi na-
pravljeno je jedno odjeljenje po uzoru starih hamama i naziva se turskom banjom.
Uz ovo je odjeljenje sagraden i bazen za Jevreje. Od ovoga vremena polagano e
gubi naziv Careva banja.
Od 1874. do 1887. bili su zakupci ove banje: Hadzi Dervis Bilal, Hadzi Sali-
haga Gurabija, prozvan Hamamdzic i njegov sin Mujaga Hamamdzic.
Osnivac ovoga hamama, Isabeg, sin Ishakbegov,
55
bio je vojvoda tzv. Zapad-
nih strana (1440. do 1463), i poslije osvojenja Bosne bijase drugi namjesnik Bosan-
skog sandzaka (1464-1470). On je pravi osnivac grada Sarajeva, u kome je podigao
citav niz gradevina, medu kojima se narocito istice njegov dvor - sa raj - po kome je
srednjovj ekovna naseobina Vrhbosna prozvana Sarajevom. Umro j e nesto poslij e
8. veljace 1470. Mozda je bio nase gore list, jer u jednom pismu, pisanom poslije t.
veljace 1454. istice svoje rodbinske veze s velikaskim kucama Pavlovica i Kosaca.
5
"
2) Ajasbegov hamam spominje se prvi put u Ajasbegovoj zakladnici od sredi-
ne rebuil -cvvela 884 (kraj lipnja 1477),
57
kojom ga uz ostale nekretnine vakufi za
svoju dzamiju u Sarajevu, sto stajase ondje gdje je sada hotel ,Central".
1
Kako j e
'' Tagebuch des Prinzen Eugen von Savoyen iiber den Streif zug nach Sarajevo im Jahre 1697.
Mitgeteilt vom Hauptmann Zitterhoffer. Mitteilungen desK. und K. Kriegsarchivs. Dritte Folge, VIII.
Bond, Wien 1914.- Feldziige des Prinzen Eugen von Savoyen, I. Serie, II. Bond - Feldziige gegen die
Tiirkei 1697- 1698und der Karlowitzer Friede 1699. Bearbeitet von Moriz Edlen von Angeli. Wien 1876.
- V. Skaric: Prine Eugcnije Savojski u Sarajevuu oktobru 1697, u Narodnom Jedinstvu, al manah kalcn-
dar Drinske banovine za 1931.- Dr Josip Matasovic: Prine Egenij Savojski u Sarajevu 1697, Narodna
Starina sv. 14, Zagreb, 1927.- H. Kresevljakovic: Pozari u Sarajevu do 1879, Islamski Svijet, kalendar
za 1933, Sarajevo, 1933. - H. Kresevljakovic: Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini , Zagreb, 1935, str. 68-
69.- V. Skaric: Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarskc okupacije, Saraje-
vo, 1937, str. 109-113.
5-1 H. Kresevljakovic, Vodovodi etc. str. 49.
55
Dr C. Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive, Sarajevo 1911 , str. 192 i 197.
56
Ibidem, str. II.
57
Sidzil 20, str. 33.
Jedna oct sarajevskih cetvrti jos iz turskog perioda.
' U Ulici JNA.
BANJE 55
ovaj hamam davno propao, to mu se izgubio svaki trag. Bilo je poznavalaca pro-
slosti nasega grada koji su tvrdili da je ovaj hamam stajao u blizini njegove dzami-
je, pre mda se iz zakladnice jasno vidi da mu mjesto moramo traziti izvan podrucja
Ajasbegove rna hale. m Uz to je iza okupacije sav kraj oko bivse njegove dzamij e iz-
graden i nigdje se nijc naislo na ostatke ovoga hamama. Sejh Sejfudin Kemura, pi-
suCi o Ajasbegovoj dzamiji 1910,
5
R spomenuo je usput i ovaj hamam i navodi , sva-
kako po tradiciji , da je stajao na prostoru izmedu ulice Mudzeliti i Kujundzi luk."
Ova je tradicija na svom mjestu. Pri kopanju temelja i podruma za jednu novu
zgradu, naidose radnici u ljeto 1923. god. na tvrde, preko dva metra visoke zidine u
zemlji. Iako su zidovi u zemlji bili tvrdi, valjalo je najprije zemlju izgrnuti izmedu
njih , a kad je ovo uradeno, vidj elo se da su to ostaci jednog hamama. Tako sad
znamo tacna da je Ajasbegov hamam bio u onom dijelu carsije sto ga zatvaraju uli-
ce: Mali mudzeliti (s juga), Mudzeliti (s istoka), Mali kujundziluk (sa sjevera) i Ku-
jundziluk, danas Gazi Husrevbegova (sa zapada) . Zgrada ovoga hamama bila je 12
metara siroka i preko 17 metara dugacka. Kako nova zgrada nije gradena na cita-
vom prostoru, to je ovom prilikom otkopan samo jedan dio. Pok. Stevo Delic,
skolski upravitelj, poznati radnik na polju nase istorije i etnografije, pratio j e ovo
otkopavanje s velikim interesom, opisao je ostatak hamama i napravio nacrt koj i
ovdje donosimo. Delic, izmedu ostalog, pise: ,Razgrnuvsi zemlju, ostao j e prostor
Ajasbegov hamam u Sarajevu
Sejh S. F. Kemura: Sarajevske dzamije i druge javne zgrade turske dobe, Gl. z. M. XXII .
(1910) str. 623.
m Jedna oct sarajevskih cetvrti iz osmanskog perioda u kojoj se nalaze danasnje ulice Zrinjskog i
Jankovica cikma.
" Istoimena ulica na Bascarsiji .
56 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
izmedu zidova Cist sa pet odje\jenja, od kojih su sa zapadne strane tri, s istocne
dva, odnosno do juznog zida dva i od njih prema sjeveru tri. Od tih prostorija tri su
sa zapadnog zida, i po velicini su iduCi od sjevera k jugu: prva (II) 2m dugacka i 2
m siroka, druga (III) do 1 m siroka i blizu 2m dugacka, treea (IV) 2m siroka i 2.80
m dugacka; do juznog zida (V) 2m siroka i preko 6 m dugacka, iznad nje prema
sjeveru (I) preko 1 dugacka i preko 4 m siroka. Ove su prostorije letale na podu,
masivnim plocama popodenom, ispod kojih se protezao prostor 80 em dubok. Ovu
supljinu ispod pojedinih prostorija spajali su u zidovima prozori, odnosno rupe (a)
siroke 75 em i visoke 80 em, te ih je na sjevernom zidu cetiri, a na srednjem dvije.
Osim toga, spajale su ih i rupe ispod vrata-cetvore. Osim tih rupa bilo je u tom pod-
zemlju, ispod ploca u zidovima, i rupa sa otvorom 20 em visokim, 30 em sirokim i
60 em dubokim, koje su se oblinom od 30 em dizale uvis kroz zidove. To su dimnja-
ei tih malih ognjista.
Zgrada nije eijela otkopana; jos je ima 7,25 m duzine pod magazom Samoko-
vlijinom i vakufom Salihage Voseara. Prvog od zapada, i tu se odrzao prvobitni zid,
iznad zemlje do 6 m duzine, drugi je od istoka opao i samo je ostao prvobitni, u
zemlji. U ovome sui cunjei pokvareni jer, kada se uvuce, drvo zapinje i izvuce se
posve blatno, dok u zapadnom ide glatko i ostaje suho. U ovom ide drvo 3,40 m, a
ispod vakufske magaze 3 m.
Kako se vidi, zgrada se pruzala od Malih mudzelita do Malog kujundziluka, iz
koga je u nju i bio ulaz ondje gdje su vrata u Samokovlijinu magazu. "
59
Kako se iz ovoga vidi, Ajasbegov se hamam u svojoj osnoviei razlikovao od
ostalih vee poznatih hamama.
Ovaj se hamam spominje 1526. u zakladniei Hadzi Mustafe, sina Ishakova,
Cekrekcije,
60
jer je i njegov vakuf imao dueane uz zidove ovog hamama.
Ovaj hamam je zahtijevao popravku 1556, pa su upravitelj Ajasbegova vaku-
fa Muhjudin, sin Skenderov i nadzornik Orner, sin Muhamedov, trazili dozvolu od
Serijatskog suda da ga poprave.
61
Oko godine 1563. bila mu je godisnja kirija 3.000
akci. Iza toga je ostao jedno vrijeme prazan. Sigurno ga je i opet trebalo popraviti,
sto vidimo po kiriji jer je 1565. izdan za 1.300, a 1.566 za 2.500 akci. Tradieija zna
da je propao u velikom pozaru 1697, sto je posve vjerovatno jer pouzdano znamo
da je, osim Gazi Husrevbegove dzamije i medrese, tada sav onaj kraj izgorio.
Voda za ovaj hamam uzeta je s vrela Hrvatina.
620
Ajasbeg je bio nasljednik Isabega Ishakoviea na stolici Bosanskog sandzaka.
Ovu je duznost vrsio dvaput (1470-1475. i 1484-1485), a bio je i hereegovacki kraji-
snik od 1478-1483. Iz zakladnieeP se vidi da je 1477. boravio u Sarajevu. On je sin
Abdulahajev, a kako su ovakvim i slicnim imenima nazivali svoje oceve poislamlje-
ni krseani i time prikrivali svoje porijeklo, drzim da je ion sin ove zemlje, a mozda
59
Stevo Delic: Iz Sarajeva u 16-om stolj ecu, , Vecernja Posta", br. 620 oct 31-VTI-1923 godine.
60
Original u arhivi M. E. Kadica u Gazi Husrevbegovoj biblioteci . Faksimil i prevod u mojoj
radnji: Dzamija i vakufnama Muslihudina Cekrekcije, Saraj evo, 1938 godine.
61
Sidzil u arhivi M. E. Kadica.
62
H. Kre5evljakovic: Vodovodi etc., str. 52- 63.
o U istoimenoj ulici.
P ,Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek)", Orijentalni institut u Sarajevu, Saraje-
vo, 1985, u prevodu Hazima Sabanovica, str. 27-33 (dalje: , Vakufname").
BANJE
57
mu je zavicaj Visoko, gdje je imao posjede i sagradio takoder jedan hamam. Umro
je nesto prije 10. sijecnja 1486. jer ga Dubrovcani pod ovim datumom spominju
kao pokojnika.
63
3) Firuzbegov (Ferizbegov) hamam sagraden je izmedu 1505. i 1512. u onome
dijelu carsije sto ga omeduju Gornja Yaros, Bascarsija, Mali Saraci (Culhan) i Pro-
tina ulica. Njegov osnivac Ferizbeg bio je takoder bosanski sandzakbeg, a uvakufio
ga je za svoju medresu. Biee da je ovaj hamam graden 1509, jer je 11. maja zaklju-
cilo dubrovacko Vijeee umoljenih da na Ferizbegovu molbu posalje u Sarajevo dva
zidara i cetiri magistroskognera.
64
I ovaj se hamam spominje u Cekrekcijinoj za-
kladniei od 1520.' Imao je musko i zensko odjeljenje kao i Isabegov, sto saznajemo
iz jedne isprave pisane 1736,
65
a to se vidi i po prostoru sto ga je zapremao. Veeina
prostorija bijase presvodena kubetima. Danas se vide jos dva zida od nekadasnje
zgrade i, po svoj priliei, hazna koja je danas pretvorena u magazu. Jedan dio ploca
iz ovog hamama odnijela su braea DzindzafiCi nesto prije okupaeije i poplocali ha-
jat u svojoj kuCi na Ulomljeniei,' gdje i danas stoje. Pri konacnom rusenju ovoga
hamama, uoci prvog svjetskog rata, odnesene su iz njega i tri kurne, vrlo Jijepo iz-
radene, a sluze danas kao korita triju cesama u privatnim kueama; jedna je od njih
u staroj Moriea kuCi (danas kuea S. Kamenice), u Ulici Stojana Protiea druga je u
kuCi Kresevljakoviea, u Skender-pasinoj Cikmi,
1
a treea u kuCi M. Komasina, u
Dzininoj uliei.' Ulaz je, po svoj priliei, bios Bascarsije, ondje gdje se ulazi u Gvo-
zdenovu kafanu (danas erveni kutie krojackih zadruga), sto stoji na jednom dijelu
z_emljista hamama. Lozionica (eulhan) bijase u Malim Saracima, koji se prozvase
Culhan.
Godine 1566. bila mu je kirija 6.600 akci, znatno skuplja od kirija ostalih ha-
mama, ne zbog njegove velicine, vee zbog njegovog eentralnog smjestaja usred car-
sije.
Voda za ovaj hamam dovedena je iz dva vrela. Jedno je bilo u selu MrkoviCi-
ma," a drugo na Sedreniku.v Ovaj je vodovod proveden preko Budakovieaz i Jahja-
pasine mahale.z Negdje na BudakoviCima odvajao se jedan dio vode do Firuzbego-
ve medrese sto je stajala kraj Hubjaragine dzamije u danasnjoj Medrese mahali."
Uz to je na ovom vodovodu bilo pet cesama na uliei; jedna je bila uz Jahja-pasinu
dZamiju.b Isti je vodovod snabdijevao i cesme u dvoristu Stare pravoslavne erkve.66
63
Dr C. Truhelka o. c. p. 201 , 204 i 213.- DrS. Basagic: Znameniti Hrvati Bosnjaci i Hercegov-
ci u Turskoj carevini. Zagreb 1931, str. 8.
6-l Dr C. Truhelka ; o. c. p. 208.
65
Original u arhivi M. E. Kadica.
66
H. Kresevljakovic, ibidem 73- 78.
' , Vakufname" u prevodu Aise Dulizarevic-Simic, str. 39-47.
' I sada istoimena utica.
; Isto.
' Isto.
" 8 km udaljeno oct Sarajeva.
. " Toponim za cio kraj na sjevernoj periferiji grada, kao i naziv ulice koja se u tom dijelu grada
nalaz1.
' lsto kao u napomeni priredivaca 24.
~ Nekadasnja _cetvrt ~ danasnjim ulicama: Alije Hodzica, dr Jovana Krsica, Hrgica (na tromedi
nekadasnJe mahale) 1 d1o Uhce Svetozara Markovica.
' Sada Utica Muhameda Repovca.
b Nalazi se u Ulici Jovana Krsica.
58
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Bivsi bosanski tefterdar Sadik ef. Curcic izrazio je zelju muteveliji Firuzbego-
va vakufa da iz ovog vodovoda uvede vodu u svoju kucu u Jahja-pasinoj mahali, na
sto je ovaj pristao, posto je Curcic o svom trosku pojacao rezervoar ovog vodovoda
na Sedreniku vodom iz Smailova vrela i Orasnice, sto je komisijski ustanovljeno, a
sarajevski kadija Ibrahim, poslije izvidanja, izdade o tome Curcicu hudzet 17. zil-
kadeta 1148. (30-III-1736). Iz ovog hudzeta saznajemo da je prije sedamdeset godi-
na pokvaren vodovod od Mrkovica do SedrenikaY
Medresa, za koju je odreden prihod ovog hamama, propade u pozaru 1697. i
nije vise obnovljena, a kako ovo bijase, koliko se zna, jedina Firuzbegova zaduzbi-
na, nije mi poznato u sto se trosio prihod ovog hamama i ducana oko njega. Ha-
mam je radio jos pocetkom proslog stoljeca, al i oko 1810. kubeta su mu bila propa-
la tako da se hamam morae zatvoriti, jer vakuf nije imao novaca da ga popravi.
Oko cetrdeset godina stajao je zatvoren, i zub je vremena vrsio svoje. Iako se
vakufska dobra ne mogu prodati, ipak je to uCinio mutevelija ovog vakufa sa zna-
njem vlasti i prodao ovaj hamam Fadil-pasi Serifovicu,c koji je bas u ono doba, u
javnom zivotu grada Sarajeva i ostale Bosne, imao punu vlast: on je vedrio i obla-
Cio.
Iz isprave koja je prilikom ove kupoprodaje sastavljena 15. dzum. II 1265 (8-
IV-1849) jasno je da ovo nije nikakva kupovina, nego uzakonjena uzurpacija, jer
se u toj ispravi ne navodi ni svota koja je placena za ovu zgradu.
6
8
Firuzbeg je vrsio duznost bosanskog namjesnika od 1505-1512. Njegova se
zakladnica nije sacuvala. Osim onog sto o njemu pisu dr Basagic i dr Truhelka,
69
dodajem samo da je umro prije 1526, jer se pod ovom godinom spominje u jednoj
zakladnici kao pokoj nik.
70
4) Gazi Balibegov hamam bio je na Bistriku, na lijevom uglu pri ulasku u Ba-
libegovica ulicu, pa se nazivao Bistricki hamam.
Osnivac ovoga hamama je Kucuk Balibeg, (a ne Balibeg Malkocevic, kako je
to napisao pokojni Vladislav Skaric) /
1
takoder bosanski namjesnik, koji je ovu
duznost u Bosni vrsio samo nekoliko mjeseci u 1521. god. Balibeg je sagradio uSa-
rajevu dzamiju, cesmu i hamam, kameni most preko Bistrika i za ove zaduzbine, uz
druga dobra, uvakufio i ovaj hamam. Ne znam kada je sagraden, jer je Balibeg kao
sin Jahja-pasin zivio, bez ikakve sumnje, jos i prije u Sarajevu, gdje mu je otac bio
u dva maha namjesnik (1482- 1484 i 1494) i ostavio lijepu zaduzbinu.
Balibegov hamam je imao takoder dva odjeljenja i po svoj prilici, bio je pro-
straniji od ostalih hamama. Na ovo me navodi jedna biljeska u kronici jednog sara-
jevskog kronicara druge polovine osamnaestog stoljeca. Tu stoji da je 1780. bila
godisnja kirija Gazi Husrevbegovom hamamu 750, Carevom 400, Firuzbegovom
500 a Balibegovom 1.100 grosa.
67
Orginalna isprava u Kadica arhivi .
s Prepis isprave u mojoj arhivi.
69
DrS. Basagic, o. c. p. 20. - Truhelka o. c. p. 267.
70
lsp. H. Kresevljakovic: Di:amija i vakufnama Muslihudina Cekrekcije.
" V. Skaric: o. c. p. 43.
' 0 ovoj istaknutoj licnosti opsirnije u knjizi Fehima Nametka ,Fadil-pasa pjesnik i
epigraficar Bosne", Sarajevo, 1980, str. 282. '
BANJE 59
Od 1747. upravljali su ovim hamamom DelaliCi, po kojima se i danas most
preko Bistrika zove Delalica cuprija. Do 1795. bio je ovaj hamam u dobrom stanj u,
al i kasnije njegovi prihodi nisu bili dovoljni da se izdr:Zava, i tako postade neupo-
trebljiv, a 1814. padose mu kubeta i polagano su propadala iz godine u godinu.
72
Prije nego je preminuli hadzi Nairn ef. Kadic na njegovim rusevinama podigao ku-
cu za stanovanje 1912, vidjeli su se jos temelji. Ostali materijal ovoga hamama pre-
nesen je 1853. i upotrebljen za izgradnju krsle Medzidije.
Voda za ovaj hamam uzeta je, po svoj prilici, iz tzv. Terezije.
Ne zna se nista za zakladnicu Balibegova vakufa.
Balibeg je bio od 1521. do smrti 1536. smederevski sandzakbeg sa sjedistem u
Beogradu, a proslavio se u vojnama sultana Sulejmana po Ugarskoj kao vrstan voj-
skovoda.
73
5) Mehmed-pasin hamam u Sejh Ferrahovoj mahaJi< postojao je 1554, sto se
vidi iz zakladnice ovoga dobrotvora.
74
Godine 1556. bio mu je zakupnik neki Hasan,
sin Alijin.
75
Bio je jednostruk, ito zenski. Prihod je bio odreden za mekteb u Ke-
cedzi Sinan mahaJid u Sarajevu, sto ga je sagradio osnivac ovoga hamama. Hamam
je bio dugacak 23 a sirok 13m. Danas je na vecem dijelu ovoga zemljista han, a
preko manjeg se nastavlja Ocektanova ulica,C koja je probijena 1910. U zidu hana
raspoznaju se dijelovi zida hamama. Muvekit zna da je ovaj hamam radio jos 1240.
(1824). Kubetima se znao trag sve do 1264 (1848). Prema tome, izmedu tih godina
postao je neupotrebljiv, a poslije 1848. godine porusen je i od njega napravljen
han.
76
Nepoznato mi je kako je postao vlasnik ovoga hamama Hadzi Mehmedaga
Dzino, sin Abdulahov, i uvakufio ga 27. safera 1185. (lllipnja 1771) za svoj mek-
teb u Hubjaraginoj mahali
1
u Sarajevu.
77
Voda za ovaj hamam uzeta je iz Skender-pasina vodovoda (Moscanice), i za
to se ovom vakufu placa mukata od 60 akci godisnje.
78
Osnivac ovoga hamama, Mehmed-pasa, bio je kratko vrijeme bosanski san-
dzak-beg. 0 njemu ce biti vise govora uz nj egovu banju u Banjoj Luci.
6) Gazi Husrevbegov hamam stoji i danas uspravno, mada ne sluzi svojoj
svrsi do kraja 1916. Dr Truhelka pisao je 1912. o ovome hamamu da je jedna od
najznamenitijih gradevina turskog doba u Bosni, koja predstavlja potpuno sacuva-
ni tip starih cuvenih turskih banja.
79
Gazi Husrevbegov hamam bio je dvostruk. Pred zenskim odjeljenjem bili su
dvoriste i kuca za hamamdziju. Unutrasnji raspored prikazuje nacrt.
72
Kemura: Sarajevske dzamij e, etc., Gl. Z. M. !909, str. 548.
'-' Basagic, o. c. p. 13.
" Original u vakufskom ravnateljstvu u Sarajevu.
" Sidzil u arhivi M. E. Kadica.
76
Salih ef. Muvekit: Tarihi dijari Bosna. Originalni rukopis u arhivu Zemaljskog muzeja u Sara-
jevu. Prepis sto ga je napravio Muhamed Enveri ef. Kadic u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Njemacki
prevod ovog djela u biblioteci biseg Zavada za proucavanje Balkana u Sarajevu.
77
Original Dzinine zakladnice u arhivi M. E. Kadica.
78
H. Kresevljakovic: Vodovodi etc. str. 67.
79
Truhelka: Gazi Husrevbeg etc. str. 93-96.
t U ovoj nekadasnjoj cctvrti se nalazi ulica pod imenom Abdesthana.
d Tu su danasnje ulice: Dragice Pravice, Hendina i Hulusina.
' Sada Kozaracka ulica.
' lsto kao u napomeni priredivaca pod brojem 27 na 79 stranici.
g Naziv istoimcnog vrela koje se nalazi u istocnom perifernom dijelu Sarajeva.
60 1-!AMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Ne zna se kada je sagraden ovaj hamam, kao ni to da li ga je sagradio sam
Gazi Husrevbeg iii neki od njegovih mutevelija. Pouzdano je samo to da je postao
sastavni dio Gazi Husrevbegova vakufa negdje iza li stopada 1537, jer je tada napi-
sana treca zakl adnica ovoga dobrotvora, a ni u jednoj od njegove tri zakladnice ne-
ma spomena hamamu, ali se zna da je radio vee 1565. god.
80
Ovaj hamam osteeen
je u katastrofalnom pozaru 1697, ali je ta steta bila, bez sumnje, neznatna jer je vee
prije travnja 1708. popravljen i pod kiriju izdan, kako se to vidi iz najstarijeg sacu-
vanog godisnjeg obracuna ovoga vakufa, od muharema 1120. (travanj 1708), sto ga
je sastavio tadasnji mutevelija Osmanbeg.
81
Po ovome zakljucujem da je hamam u
spomenutom pozaru pretrpio manju stetu, jer su mnogi objekti Gazi Husrevbego-
va vakufa stajali decenijama nepopravljeni, i to samo stoga sto nije bilo dovoljno
novaca da se poprave. Znatnije je ostetio Gazi Husrevbegov hamam posljednji ve-
liki pozar u Sarajevu, 8. kolovoza 1879. Tada je izgorjel a sva drvenarija u hamamu
i sve sporedne zgrade oko njega. Izgorjela sui oba eoska sto su bila izmedu ulaza u
musko i zensko odjeljenje, u kojima bi se iza kupanja odmarala gospoda. Kako mi
je pripovijedao Mujaga Hamamdzie, bili su unutrasnjost , a narocito stropovi ovih
eoskova, remek-djelo dogramadzije. Susjedi oko hamama, videCi da ee im kuce po-
gorjeti, ubacise pokuestvo u prostorije muskog hamama. Medutim, kako je vatra
zahvatila coskovc, oni planuse, a i basamaci kojima se u njih dolazilo iz sadrvana, i
tako nasta vatra u hamamu. Tom je prilikom stradao i sadrvan u muskom odjelje-
nju, i nije vise obnovljen. U najkraeem roku popravljeno je samo ono sto je bilo
najnuznije u unutrasnjosti , dok eoskovi nisu vise nikada sagradeni.
Kako se vidi iz sacuvanih vakufskih obracuna za pojedine godine, hamam je
trebalo cesto popravljati. Posljednja veca popravka obavljena je 1891. Tada su na-
pravljeni i modernizovani dueani pred hamamom. Uvedena je voda iz gradskog vo-
dovoda, postavljen nov kazan u haznu, nabavljen iz Beca. U jednom je halvatu na-
pravljen tus, au mejdanu veliki bazen. Hamamu je naroCitu paznju posveCivao ta-
danji upravitelj ovoga vakufa, preminuli Mehmedbeg Mutevelic.
82
Do 1891. opskrbljivan je hamam vodom iz vodovoda za dzamiju, sto ga je na-
pravio Gazi Husrevbeg 1531. posto je doveo vodu s vrela Crnila, oko 7 km udalje-
nog od dzamije.
83
Godine 1565/6. bila mu je kirija 5.100 srebrnih akci.
84
Kako je ovo iz vremena prije okupacije jedini hamam Ciji su mi poznati pri-
hodi i troskovi (izdaci) za popravke, to ih ovdje donosimo da se vidi kako je bio do-
sta neznatan dohodak vakufa.
Godina Kirija Popravke
po Hidzri po Hristu (u grosima) (u grosima)
1119 1707/8 113 27
1174 1760/1 420 190
1175 176112 500 125
1176 1762/3 400 234
ro Sidzil br. 2.
81
Origi nal u arhi vi M. E. Kadica.
112
Spomenici Gazi Husrevbegove Sarajevo 1932, str. 136.
10
H. Kresevljakovic: Vodovodi etc. p. 78-89.
11-1 V. Skaric, o. c. p. 74.
Cisti
prihod
83
230
375
166
BANJE 61
Godina Kirija Popravke Cisti
po Hidhi po Hri stu (u grosima) (u grosima) prihod
1177 1763/4 320 81 239
1178 1764/5 360 95 265
1179 1765/6 650 83 567
1194 1780 750 nepoznato
1195 1781 800 nepoznato
1246 1830/1 650 109 541
1247 1831/2 600 600
Kad se napomene da se ove popravke odnose na sam hamam bez vodovoda,
jer se on popravljao iz prihoda dobara odredenih za uzdrzavanje sadrvana pred
dzamij om, onda je cisti prihod drugih hamama bi o jos manji , jer je trcbalo i njih
popravljati, tim prije sto su, nesumnjivo, po svojoj gradi zaostajali za Gazi Husrev-
begovim hamamom.
Od 1850-1916. bili su zakupnici ovoga hamama: Hadzi Salih Brkie, zvani
Handzie, Hadzi Salih Muzur, Mehaga lbretovie, Hadzi Salih, s nadimkom Gurabi-
ja, kasnije prozvani Hamamdzie
85
i Vcjsilaga Saracevie. Cetiri godine drzao ga je
vakuf u vlastitoj reziji (1891- 1895).
Do 1941. bila je u dvoristu i eulhanu ovoga hamama kafana i gostionica, u
zenskom odjeljenju krcma, a u muskom skladiste pica, dakle sve takve radnje koje
nisu odgovarale svrsi sto ju jc osnivac imao pred ocima kad se podizala ova zgrada.
GNO u Sarajevu otkupio je ovaj hamam i namj erava da ga obnovi .h
Vakuf kome je pripadao ovaj hamam osnovao je Gazi Husrevbeg, najzname-
nitiji namj esnik u Bosni, koji je, s malim prekidom, upravljao Bosnom od 1521-
1541. On j e bio za Bosnu ono sto je sultan Sulejman II bio za Tursko Carstvo. !sa-
beg Ishakovie j e osnivac Sarajeva, a Gazi Husrev-beg, svoj im monumentalnim i
brojnim gradevinama, ucini od kasabe seher.
Husrevbeg je roden u Serezu, u Rumeliji , oko 1480. Otac mu j e bio Ferhat-
beg, sin Bosne, a majka Seldzuka sultanija, kCi sultana Bajazida II. Bio jc vrstan
drzavnik i voj skovoda. Umro je 18. lipnja 1541. u Sarajevti. M
7) Rustem-pasin iii Kemalbegov hamam. Dok za svaki od ovi h sest hamama
ima pouzdanih podataka, kao sto smo vidjeli, dok znamo mj estimice gdj e su staja-
li , to nam sve nedostaje za Rustem-pasin hamam. Rustem-pasa, veliki vezir i zet
sultana Sulejmana, sagradio je polovinom XV[ stolj eea u Sarajevu Brusa-bezi-
stanR7 i jedan veliki hanna Ilidzi , a pred njim veliki kameni most preko Zeljeznice,
i za nj egovo uzdrzavanje ucinio je evladijet vakufom (fideicomis) obje ove zgrade.
Pokojni Muhamed Enveri cf. Kadic tvrdio je da jc ovaj nas zemljak podigao j ecl an
'' H. Salih Brkic. zvani Gurabij a. dr2ao je hamam, s prckidima preko 30 godi na pod zakup.
Umro jc 16-11- 1881. Njegovi se potomci zovu HarnamdZici. . .
"' Dr Basagic: Gazi Husrev-bcg, Sarajevo, 1907. - Truhclka: Gazr Husr:ev-beg. etc. - Spo2nenrca
Gazi Husrcvbegove cctiristogodisnjice. - A. Simcik: Otsutnosl Husrevbegova IZ SaraJeVa god b 34-36,
u Gl. Z. M. LT ( 1939).
" Truhelka: Brusa-bczi,tan. Bosnische Pos1 , Sarajevo 1912, br . 80
P(h lijc i7\ rscnc reMauracijc u njemu je otvoren ugos1i1cljski objel-.,11 poznal pod imenom ll a-
mam bar.
' Poslijc rcnoviranja, obnovljcni Brusabezistan slu7i svojoj svr,i.
62
HAMDIJA KRESEVLJAKOVI C
hamam u Sarajevu, i cia je stajao u Kujunclziluku , te da su one rusevine sto su nade-
ne u ljeto 1923. od ovog hamama, a ne od Aj asbcgovog. Po Kadi cu Ajasbegov ha-
mam bio je negdje kraj nj egove dzamije. Ova Kadiceva tvrdnj a potpuno je neo-
snova na ukoliko se odnosi na mjesto ovoga hamama jer za ovo nema nikakvog pi-
sme nog dokumenta, a, ukoliko se tice opstanka, ima jedna isprava na koju sc on
pozivao, ali ni ona nije pouzdana.
Rustem-pasi n potomak po tankoj krvi , Alibeg Cigalazade, izdao je Fejzulah
ef. Serifovicu punomoc kojom ga ovlascuj e da upravlj a vakufom njegova djeda
Rustem-pase, i tu spominj e bezistan, ducane , hamam i most na Zelj eznici. Medu-
tim, kako se ovdje ne spominje han, koji je postojao jos i poslije okupacij e, to je,
vjerovat no, pi sar napisao hamam mj esto han . Prepis ove punomoCi sacuvao nam se
u protokolu sarajevskog serijatskog ucfaAA i drzim da je pri ovom prepi sivanju i na-
stala ova pogreska.
Prema ovoj punomoCi postoj ao bi ovaj hamam 1780. godine (1194 po Hidz-
ri) , i uz druge hamame ovoga vremena spome nuo bi ga bar jednom sarajevski kro-
nicar Mula Mustafa Bascskij a, ali mu u njegovoj kronici ncma spomena, kao ni u
koj oj drugoj ispravi.
U blizini Drzavne bolnice ima jedna nji va koja se zove Hamam. Scdamclese-
togodisnji starac Mujaga Hamamdzic, ciji su otac i dj ed bi li zakupci hamama, pri-
povijcdao mi je da je slusao od oca kako jc ncgdje kod danasnje bol nice bio ha-
mam i propao za Eugcnova pohoda na Sarajevo, aline zna ciji je bio. Ova je njiva
vakufsko vlasnistvo. Ona pripada vakufu Alibega Nabrcl il e, a ne
Moje je tvrdo uvjerenje da Rustem-pasin hamam nije nikad postojao u Sarajevu,
ali je mozda na ovom mj estu postojao hamam sarajevskog dobrotvora i savremeni-
ka Gazi Husrcvbegova , Kcmalbega , u cij oj jc vakufnami, napisanoj 18. reb. I 948
(12-VH-1541) , odredeno da se iz srcdstava njcgova vakufa sagracli Al i ni
o ovome hamamu nema vise ni jednoga podatka.
Na nj ivi 1/omam ima tragova nckakvoj vecoj zgradi i nij e iskljuceno da je ov-
dje bio hamam, koji je propao 1697 . za vrij eme zaleta Eugena Savojskog na Sara-
jevo. Osim Mujage Hamamdzica , pricali su mi i drugi ljudi da j c u kraju prcma
Drzavnoj bolnici bio nekad hamam, ali mi nij e znao niko reCi ko ga je sagradio. I
po clrugim mjestima Bosne nazivaju se hamamom mjcsta gdje u nekad stajali
hamami (Visoko, Nevesinje, Knezina itd.) , za koje imamo pouzdane dokaze da su
postojali. i po tome drzim da je i na ovoj nj ivi nekad bio hamarn .
Jedna od desnih pritoka Miljacke, na te ri toriju grada Saraj eva, zove se Rami-
ca banja. Pod ovim ime nom susrecemo ovaj poto k prvi put u drugoj polovini XVlll
stoljeca. Da li je nj egovo ime u vezi s kakvom banjom, ne znam. Obitclj Ramie zivi
u Sarajevu i, kako mi jc jedan clan ove obitelji (Ibrahimaga) kazivao, u nji hovoj
porodici pouzdano se zna da su oni trinaesto koljeno, ali nikad nij e cuo da su posje-
dovali kakav hama m, iii cia je ko od nj cgovih prcdaka bi o zakupnik hamama. Nji-
hovi preci s koljena na kolj cno kazandzijc.
" Sidzil hr ::!9. ,rr. 5 1.
' '' Sidzi l hr. I , ,rr. 19.
BA JE 63
Zasto je prozvan ovaj potok Ramica banja, ne znamo. Drzim da ce biti sva-
kako u vezi s nekakvom banjom, kao sto se i jedan predj el Sarajeva zove Banjski
Brijeg, a ovo je ime dobio svakako po Husrevbegovoj banji , koja stoji podno toga
brijega.
Poslije okupacije dol azili su ovamo ljudi iz bivse Monarhij e, kojc nisu zado-
voljavali postoj eCi hamami sa svojim unutrasnjim uredajem, pa je za to jedna kuca,
istocno od danasnj eg Drzavnog pozorista , adaptirana za kupatilo s kadama i kabi-
nama. To je kupatilo otvo reno 21. svibnja 1882, a nije bilo vise u upotrebi kada je
otvorena nova Isabegova ba nja 1891. godine. Kuca u kojoj se nalazil a ova banja bi-
jase vlasni stvo tadanjeg gradonacelnika Mustajbega Fadilpasica.
90
Jedan clio Sarajeva pokraj Vekil-harceve dzamije zove se ToplikJ a svojc jc
ime dobio po jednom toplom vrelu koj e i danas uti ce u Miljacku. Tu je, ncgclje kra-
jem XVIII stolj eca, postoj ala jedna banja, sagradena od drvenog mate rij ala, u ko-
joj se svijet lijecio. Ne zna se ni kad je postala, ni kad je nestala. Medutim, zna se
da joj je jed no vrij eme bio vlasnik H. Mustafa Beslija.
2) VISOKO
Hamam u Vi sokom sagraden je prije 27. lipnja 1477. god. , a kako su, prij c
ovog datuma, postojala jos elva hamama u Sarajevu, to bi mogao biti ovo treCi, a
Visoko clrugo mj esto u Bosni koje je imalo hamam. Tada j e Vi soko bilo selo. Da-
nas se jos vide temelji te zgrade. Uz zemlji ste na kome j e stajao taj hamam ima jed-
na cesma i zove se Hamam-cesma. Ona ima i svoj vakuf. Ne zna se kada je hamam
propao. Voda za taj hamam i tu cesmu dovedena je s obliznjeg vrela Perutac.
Osnivac toga hamama bio je bosanski sandzakbeg Ajasbeg (1470-1475) , a sa-
gradio je jeclan most na rij eci Bosni i jos jedan hamam u Sarajevu. Oba hamama,
uz ostale nekretnine, uvakufi o je za svoje zaduzbine u Sarajcvu.
3) MOSTAR
U Mostaru su bila elva hamama , ito jedan kraj stare (Sinan-pasine) dzamije,
gotovo uz desnu obalu Neretve, a drugi nesto podalj e od lij eve obale ove rijeke, u
neposrednoj blizini tabhane i Tabackc dzamije , gdje mu jos vidimo zgradu kako
propada. Prvi j e hamam pripadao Sinan-pasinom, a clrugi Cejvanbegovu vakufu.
Oba bijahu jednostruki. Postojali su 1664, kada je onuda prosao Evlija Celebij a.
1) Sinan-pasin hamarn potpuno je sravnj en sa zemlj om. Njegovo je zemlji ste
sada sastavni clio parka kuce u kojoj su stanovali okruznici i veliki zupani, ali je jos
uvijek vlasnistvo vakufa Sinan-pasine clzamij e. Ovaj hamam jc radio do iza okupa-
cij e, a onda je zatvoren jer ga je trebalo temeljito popraviti . Tako je stajao zatvo-
ren propadajuci iz dana u dan dok ga , najzad , 1896. ne sravnise sa zemljom.
'" .,Sarajevski List" . 1882.
' U tom dijelu grada je i istoimena ul ica.
64
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Ovaj je hamam imao svega cetiri odjeljenj a, dva za kupanje a dva za svlace-
nje i odmor.
91
Ne da se tacna utvrditi kada je sagraden, ali kako je dzamija sto je uz njega
bila, najstarija u Mostaru, sagradena 878. po Hidiri (ova godina pocinje 29. svibnja
1473) i nasi ime istog osnivaca, to ce i hamam biti iz istog vremena jer sui drugdje
cesto gradeni uz najstariju dzamiju (pr. Sarajevo, Visoko, Foca itd.). Uz to valja
drzati na umu da je onda bio Mostar vrlo vazna strategijska tacka, gdje je bilo voj-
ske, kojoj je hamam bio neophodno potreban. Hadzi Muhamed ef. Kurt pamti ka-
da je ovaj hamam radio, i dobra se sjeca kako bi ranom zorom prolazili turski voj-
nici ispred njegove kuce u hamam na kupanje, kao ito da je posljednji hamamdzija
bio Selim Arnaut, ida je placao 12 kesa kirije na godinu. Godine 1081. (21-V-1670)
bila je kirija ovom hamamu 3.200 akci , a zakupnik mu je bio neki Husein, hamam-
dzija.
Hamam u Mostaru - tlocrt
I. sadrvan, 2. kapaluk, 3. halvat, 4. hazna, 5. tulhan
Ko je bio ovaj Sinan-pasa, ne zna se tacna. Vjerovatno je on identican s her-
cegovackim vojvodom Sinanbegom, koji je upravljao Hercegovinom od kraja
1474. do jeseni 1475. i kasnije postao pasa, kako je to bilo i kod drugih nekih na-
mjesnika (Jahjabeg, Skenderbeg).
91
a
2) Cejvanbegov hamam sagraden je poslije 1554. godine, jer sene spominj e u
zakladnici koja se odnosi na vakuf i zaduzbine Cejvanbegove a napisana je 7 sevala
961. (5 rujan 1534).
92
Kako se na nasem nacrtu vidi zgrada ovog hamama raz-
'" Uspomene Ristc I. lvanisevi ca Mostarca , Bratstvo XXVII , Beograd 1933, str. 171.
"' ' Truhc1ka: Tursko-;1ovjenski spomcnici , st r. 212.
: Prcpi>i u Vakufs kom r<l\ nate1jstvu u Sarajevu.- Hasan Nametak: C:ejvan Kethoda, mostarski
dobrot vor, u Novom Beharu , god. IX, str. 317-3 19.
BANJE 65
likovala se u osnovici od ostalih ave vrste u nasim krajevima. Vrata, oznacena u
nacrtu, sa , a" i ,a", kasnije su probijena, a pros tarija , A" je kasnije dogradcna,
jer ana ne spada u hamamske prostorije. Majstor koji ju je gradio bio je savrsen u
svojoj struci. Osim svoda nad haznom, svi su se ostali dijelovi zadriali sve do da-
nas. Hamam je davno prestao raditi , jeri najstariji !judi u Mostaru ne znaju kada
je radio. Voda je za nj uzeta iz obliznje rijeke Radobolje.
Presjek hamama u Mostaru
Cejvanbeg je sin nekog Abdurahima, a po zvanju je tehaja. U Mostaru je sa-
gradio dzamiju, presvodenu kubetom, i uz nju mekteb u mahali Semsi-cehaje, a is-
to taka dzamiju i mekteb u Blagaju u Poljskoj mahali. Uvakufio je u Mostaru 36
ducana i vise pekara prema gradskim vratima, po dva mlina u Jasenicik i Studenici,
1
i 130.000 srebrnih dirhema, sto su se onda trosili , da se daju uz 10% na interes. Jed-
nu dza miju i mekteb napravio je i u Gabeli . I to je sve sto se zna o Cejvanbegu.
Godine 1913. sagradila je mostarska opCina, zaslugom tadanjeg gradonacel-
nika Mujage Komadine, modernu banju, kojom se Mostar maze zaista ponositi.
4) FOCA
U drugoj polovini XV stoljeca bila je Foca glavni grad hercegovackog sandza-
ka. Od turske okupacije do kraja XVII stoljeca lijepo se razvijala. U njoj su pro-
cvali razni zanati , narocito nozarski.
93
Kada je kroz Focu proputovao Evlij a Celebi-
ja bila su u njoj tri hamama. Kada su propali ti hamami , ne da se tacna odrediti.
1) Blizu dzamije Sultana Bajazida II (1481- 1512) vide se ostaci njegova ha-
mama.
2) Hamam sultanije Fatime bio je u blizini njene dzamij e, ali sene da pribliz-
no odrediti kada je sagraden jer je, do prolaska Evlij e Celebije kroz Focu, bilo pet
sultanija istog imena, a putopisac o ovoj Fatimi nije nista poblize rekao, osim da je
''' A1ij a Bejtic: Foca na Drini , ,.Osvit'", br. 82-87 (1 -31-X- 1943).
Se1o 6 km udaljeno od Mostara.
1
U popisu nascljcnih mjesta SR Bosnc i Hcrccgovinc pod ovim se imenom navode dva sc1a: a)
10 km udaljeno od Lj ubuskog i b) 28 km udaljeno od Nevesinja. Na ovom mjestu autor je vjerovatno
misli o na sc1o kod
5 Izabrana dj ela III
66
I-IAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
pokojna. Od ovih sultanija dvije su unuke Bajazida II ; jedna je umrla 939. po
Hidzri (1532), a druga 960. (1552/3); jedna je kCi Selima I , jedna unuka Sulejmana
II, umrla 996. (1587/8) i, najzad kCi Selima II, umrla 988.

Prema tome,
ovaj je hamam sagraden svakako prije 1581.
3) Treci hamam u Foci sagradio je Mustafa ef. , spahijski zastupnik, pokraj
Musalle. Bice da je to isti onaj Mustafa ef. koji je ostavio vakuf za mjesnu Atik-
-Aii-pasinu dzamiju, i o tome napisao vakufnamu u Carigradu 20. reb. IT 1066 (17-
1-1656). Prema tome bi mogao i ovaj hamam biti napravljen nesto prije te godine.
4) Sva tri gore spomenuta hamama bila su na lijevoj obali Cehotine. Danas se
jos vide tragovi jednom hamamu u onom dijelu Foce, sto lezi na desnoj obali ove
rijeke kraj prvog mosta. Ko ga je sagradio, ne zna se. Svakako je sagraden poslije
1664. godine.
Osim hamamskih zidina do danas su se ocuvale i dvije kurne.
Focaci pricaju kako je u njihovom gradu nekad bilo sedam hamama, ali za
ovo nema nikakva pouzdana dokaza.
5) JAJCE
U Jajcu je bio jedan hamam, za koji zna i danas dobar dio Jajcana, mada je
propao prilikom jednog pozara prije 200 godina. Od putopisaca spominju ga Ata-
nasije Georgiceo
95
i Evlija Celebija. Georgiceo navodi da je nastao od jedne crkve,
a Evlija Celebij a spominje medu znamenitim gradevinama i hamam, ali o nj ego-
vom postanku nij e nista zabiljezio. Navod Atanasija Georgicea ne moze odgovara-
ti istini stoga sto je nemoguce od crkve napraviti hamam. Mozda je od kakve crkve
upotrebljena grada za ovaj hamam, ali je i u to tesko vjcrovati.
Prije I svjetskog rata, kada su bezi DzabiCi gradili kucu, upotrebljeni su ostaci
kamena od ovog hamama kao gradevni materij al.
6) TRAVNIK
Dosad se drzalo i pisalo da je Travnik u dva maha bio glavni grad Bosne , ito:
prvi put kao sijelo Bosanskog sandzaka od 1553. do 1580, a drugi put kao sijelo Bo-
sanskog pasaluka od 1639. do 1850. Prema najnovijim istrazivanjima, koja su 1942.
vrsena ina terenu, Travnik je bio sijelo bosanskog vezira od kraja XVII do sredine
XIX stoljeca . Vezir se ovamo presel io poslije pohoda princa Eugena Savojskog na
Sarajevo 1697. i ostao do 1851. Od toga vremena zove sc Travnik vezirski grad.
Kao rezidencija vezira prosirio se Travnik prema zapadu uz Lasvu, dok je prij e to-
ga zapremao, uglavnom, prostor uz potok Hendek , onda Sumece, Osoje i dopirao,
po svoj prilici , do danasnje pijace. Prema tome, Donja je carsija starij a od Gornje
carsije.
'" Sidzilli Osrnani, sv. I.
''' , ... nell alt m ch'e fabricate di pietra quadrate e Iavorata e fano un bagno: - M. Batinic: jc-
koliko priloga bosanskoj crkvenoj povijesti Jugoslovenske Akademije XVII.
UANJE
67
U starij em dijelu Travnika bio je samo jedan hamam, a u novom su sagrade-
na jos dva. Tako je Travnik imao u svemu tri , a ne cetiri hamama, kako sam to pri-
je napisao.
Zanimljivo je da su travnicki hamami bili privatno vlasnistvo, pa je u tome
vezirski grad bio iznimka u ovim krajevima.
1) Hamam sto je bio u starom dijelu Travnika stajao je na Loncarici, kuda se
prostirala nekada glavna travnicka carsija. Ne zna se nikada je sagraden, ni ko ga je
sagradio.
Prvi spomen hamamu u Travniku nalazimo kod Evlije Celebije, za koji on
kaze da je bio u carsiji, a UZ hamam spominje i han. To se sve podudara s onim sto
mi znamo o hamamu na Loncarici. U ovom su hamamu bil a dva halvata, kapaluk i
prostorija za skidanje i odmor ljeti. Radio je do 1880, a onda je zatvoren. Posljed-
njih godina bio je vlasnistvo begova Gluhbegovica, a od njih ga je 1885. otkupio
neki Jevrejin, porusio i ondje sagradio kucu.
2) Zenski hamam stajao je ondj e gdje je bila podruznica Zemaljske banke za
Bosnu i Hercegovinu. U dvoristu se i sada vidi nesto od rusevina hamamske zgra-
de. Sagraden je poslije godine 1697, u sestom deceniju XVIII stoljeca postao je
vlasnistvo vakufa Mehmed-pase Kukavice, a napusten je nesto prije 1878. Po unu-
trasnj em rasporedu bio je slican hamamu na Loncarici.
Mehmed-pasa Kukavica rodom je iz Foce. Stupio je u sluzbu bosanskog vezi-
ra Ali-pase HeCimovica i polagano napredovao. Od prosinca 1752. postao je pasa i
namjesnik u Bosni, a poslije cetiri mjeseca postavljen je za vezira. Dvaput je bio
bosanski vezir (1752-1755 i 1758-1759). Pogubljen je na Kreti , mjeseca lipnja
1761. Ostavio je vise zaduzbina u Travniku, Sarajevu, FoCi , Gorazdu i Prijepolju.
96
3) U neposrednoj blizini vezirskog dvora bio je Ebu-Bekirbegov hamam, a sa-
stojao se od dva halvata i kapaluka, pred kojim je dozidana prostorija za svlacenje i
odmor. Na kubetima halvata ina svodu kapaluka nije bilo okana , kao u drugim ha-
mamima, nego je svjetlost ulazila kroz prozore sto su bili povisoko od tla. U sva-
kom su halvatu bile po dvije kurne . U prostoriji za odmor bio je velik odzak, pod
kojim se nije \ozila vatra, nego se zar nosio iz culhana, a sluzio je za susenje rublja.
Kako se vidi , ovaj je ha mam bio jednostruk. U posljednje doba se srusio krov pod
tezinom snijega. Zidovi od hal vata i kapaluka stajali su sve do 1948. god. , kao i
svod nad nuznicima u kapaluku, a onda je srusen do temelja.
Ko je bio ovaj Ebu-Bekirbeg, ne zna se, kao ni to da li je on sagradio ovaj ha-
mam, iii je kupovinom postao vlasnik. Zna se samo da je hamam bio privatno vla-
snistvo. Cetvrtinu toga hamama kupio je bosanski vezir Mehmed-pasa Muhsinovic
(1760- 1763) i 15 zilkadeta 1179 (25 travnja 1766) uvakufi o, odredivsi da se od pri-
hoda rasvjetljuj e mauzolej njegova oca Abdulah-pase , koji je takoder bio bosanski
vezir i umro u Travniku 25. travnja 1749.
97
Negdje iza 1766. postao je vlasnik ostalih dijelova Ebu-Bekirbegova hamama
Osmanbegov dzemat, kome su pripadale i one rusevine. Kako se ovo dogodilo, ne
zna se.
s
'"' Basagic: Znameniti Hrvat i Bosnjaci i He rcegovci u Turskoj carevini, str. -16.
"' Original u Arhivi M. E. Kadica.
68
HAMDIJA KRESEVLJAKOYIC
Osmanbegov dzemat sacinjavaju stanovnici Osmanbegove mahale. Negdje
prije 200 godina osnovali su stanovnici ove mahale zadrugu, sabravsi izmedu sebe
lijepu svotu novaca i davali je na murabehu (interes) pouzdanim ljudima, uz dobre
jamce. Prihodom od glavnice popravljao se vodovod ove mahale, pokopavali siro-
masi, placao se kuluk i sve druge dace koje su prije okupacije razrezivane na maha-
Ie, ogradivala se groblja, davale potpore siromasnim u mahali, placao se muhtar
itd. Uz to su bila uvijek po dva ukopa koji su se davali bogatijim ljudima na 14 da-
na, bez kamata, kad bi ko od bogatijih umro, a ne bi se odmah naslo novaca za
ukop. Ovi su ukopi iznosili 2.000 grosa, i ta se svota nije nikada u drugu svrhu
posudivala. Dobar dio ove glavnice propao je 1778. prilikom turskog bankovnog
sloma.
Imovinom je upravljao mutevelija, koga je birao dzemat izmedu sebe, a on je
polagao vise puta u godini racun posebnom odboru, koji je takoder birao cio dze-
mat. Posljednji je mutevelija bio Saciraga Ruscuklija. Vremenom je ovaj dzemat
prikupio vise nekretnina, a medu njima i ostale 3/4 Ebu-Bekirova hamama. Posl ije
organizacije vakufa u Bosni i Hercegovini, 1883, prestala je samouprava nad ovom
imovinom, kojom je dotad upravljala sama mahala.
Za sva tri travnicka hamama uzimana je voda s vrela Basbunara.
Za jedan od ova tri hamama nabavljen je nov kazan, koji je 1236. (1820/1)
dopremljen iz Sarajeva.
98
U hamamu na Loncarici bio je i bazen za tevilu, koji je sagraden u drugoj po-
lovini XVIII stoljeca, jer su prvi Jevreji dosli u Travnik oko 1760. godine.
99
7) BANJA LUKA
Sumporna vrela na teritoriji danasnje Banje Luke bila su poznata i Rimljani-
ma. U srednjem vijeku bila su ovdje dva grada, i to: Banja Luka i Vrbaski grad.
Pod gradom je bila i varos. Tvrdavu i varos zauzese Turci 1528. Od ove varosi razvi
se Banja Luka. Kasnije se stariji dio (varos) ovoga grada prozva Gornji, a mladi
dio, u ravnici, Donji seher. Sumporna vrela u Gornjem seheru iskoriscavala su se i
poslije 1528. Evlija Celebija spominje ovo kupatilo pod imenom Ilidza, a za zgradu
navodi da nije naroCito lijepa, ali da je voda korisna.
Za turske uprave sagradena su u Banjoj Luci tri hamama, i to: jedan u Gor-
njem, a dva u Donjem seheru.
1) Mehmed-pasin hamam u Gornjem seheru sagraden je 1554. Ovo saznaje-
mo iz pi sma od 24. kolovoza te godine, sto ga je hrvatski velikas Petar Erdodi pisao
lvanu Ungnadu o dvoboju izmedu Nikole Zrinjskog i bosanskog pase Mehmeda,
100
kao i iz zakladnice ovog pase od kraja prosinca iste godine. Erdodi pored ostalog
pise: , Novo je ovo: Dosao je jedan covjek iz Turske, kojega vase uzmozno pleme-
nito gospodstvo poznaje, kaze da je pasa bosanski na mjestu blizu Banje Luke, ko-
"' Sidzil 61, str. 36.
"'' Najstariji jevrejski grob u Travniku je iz godine 1762.
""' Barabas Sz: Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, II. , Budapest I 899, p.
637.
BANJE 69
je se mjesto zove Mrtvicam (Merthwicza), ondje basa napravlja (disponit) jedan bu-
nar (puteum) i banju za svoju dusu (pro refrigerio animae suae), kaze da nema ni-
sta vojske kod sebe, nego svoje dvorane, i kaze da je basa kazao, ako ban pokaze
kraljev list, da s njim dijeli mejdan, dijelicu ga, ako line pokaze, nece se sada s nji-
me ogledati. "
101
Prema ovom listu, gradio se taj hamam jos u kolovozu, a krajem
prosinca bio je gotov, jer je tada uvakufljen, osim drugih objekata, za dzamiju i
most na Vrbasu, zaduzbine istog vakufa sto su sagradene u blizini toga hamama.
Iz iste zakladnice saznajemo da je zemljiste, na kome je hamam sagraden,
kupio Mehmed-pasa od Dzafera i Sefera, sinova Abdulahovih, a granicilo je sa sje-
vera Vrbasom, sa zapada i juga posjedom Kubad-vojvode, sina Abdulahova, a sa
istoka posjedom Hadzi Alije, zvanog Pastrma. Zgrada hamama bila je vrlo male-
na. U njoj je bio samo jedan halvat s dvije kurne i jedna sofas jednom kurnom, pa
jedna sofa (dzanekem) za svlacenje i odmor. U zgradi je bio i nuznik.
102
Voda je
dovedena s vrela na obliznjem brezuljku, koje se zove Bejhunar, a jos se i danas vi-
de cijevi ovog vodovoda.
Od ove zgrade vide se jos danas tragovi temelja i malo zida, a do nazad 40 go-
dina virili su zidovi do metar iznad zemlje. Kad je Atif ef. Bahtijarevic gradio kucu
u Donjem seheru, odnio je veci dio kamena od ove zgrade. Ne zna se kada je ovaj
hamam propao, ali drzim da je to moglo biti prije 1778, jer jete godine obnovljena
dzamija koja je takoder bila. porusena.
Mehmed-pasa je sin nekog Abdul-mumina, rodom je vjerovatno iz Sofije.
Kad je gradio ove zaduzbine, bio je bosanski sandzak-beg sa nazivom pase. Osta-
vio je zaduzbine po raznim mjestima. U Sarajevu je podigao jedan mekteb u Ke-
cedzi Sinan mahali i jedan hamam. Umro je, navodno, kao namjesnik u Budimu,
aline 958. (1551), kako je navedeno u djelu: ,Sidzili Osmani" (IV, str. 113), nego
iza 962. (1554).
103
2) Ferhad-pasin hamam. Iako je Sofi Mehmed-pasa znatno pospjesio razvitak
stare Banje Luke, danasnjeg Gornjeg Sehera, Ferhad-pasu Sokolovica treba sma-
trati osnivacem onog dijela Banje Luke koji se zove Donj i seher. Tu je on sazidao
cijeli niz gradevina u razne svrhe, a kruna svega toga je dzamija Ferhadija, kao je-
dan od najljepsih arhitektonskih spomenika turskog doba u Bosni. U blizini ove
dzamije sagradio je ovaj dobrotvor jedan hamam, nesto prije 1585, sto saznajemo
iz njegove zakladnice napisane u saferu 995. (sijecanj 1587)." Ovom je ispravom,
pored ostalog, odredio da se od viskova njegova vakufa vremenom prosiri ovaj ha-
mam u dvostruki.
104
Ne zna se da li je ova odredba ikad ostvarena. Hamam je imao
svoj vodovod, iz koga je opskrbljivan i sadrvan pred Ferhadijom, i sluiio je sve do
izgradnje modernog vodovoda (1907-8). Za ovaj hamam kaze Evlija Celebija da je
101
Ferdo 0 dvoboju izmedu bana Nikole Zrinjskog i bosanskog Mehmeda 1554 . ., Vi-
jenac", tecaj XXV, 1893, str. 231-235.
102
Original u Vakufskom ravnateljstvu. lsp. H. Kre5evljakovic: Banja Luka u XVI. i XVII. sto-
ljecu, u Gl. Jugoslovenskog profesorskog drustva, knjiga XIV, str. 891-902.
103
Medu budimskim namjesnicima koje navodi Hammer ovome Mehmed-pasi nema spomena.
1
o.a Prepis u Vakufskom ravnateljestvu, a objavio ga je na njemackom jeziku Asim Muftic u rad-
nji: ,Moschee und Steftung Ferhad Pasas in Banja Luka" . Leipzig, 1941 god.
m U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine pod ovim imenom navodi se selo 21 km
udaljeno od Lopara (Tuzla).
" , Vakufname" u prevodu Fazilete Cviko, str. 217-233.
70
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Iijep i poznat, a uz to napominje kako svaka velika kuca u Banjoj Luci ima banju.
Sada se tome hamamu ne zna ni za trag, kao ni to kada je propao.
Ferhad-pasa Sokolovic sin je Rustembegov. Sluzbu kliskog sandzak-bega, sa
sjedistem u Hlivnu, vrsio je od 1566. do 1574. i u istom svojstvu premjesten u Bo-
snu. U tome ga je zatekla sultanova naredba od rujna 1580, kojom je Bosna podig-
nuta na beglerbegat, te je on po tome posljednji bosanski sandzakbeg i prvi be-
glerbeg. Godine 1588. premjesten je za namj esnika u Budim, gdje ga u rujnu 1590.
usmrti jedan njegov rob. Mrtvo mu tijelo prenesose u Banju Luku i sahranise una-
roCitom mauzoleju kraj Ferhadije. Mnogo je ratovao i u tome stekao naziv gazija.
U Kostajnici je sagradio takoder jadan hamam.
3) Hamam sto je stajao uz tvrdavu novijeg je datuma. Sagraden je negdje po-
slije 1826, pred gradskim vratima (sukapij a), sto izlaze na Vrbas. U prvom redu
sluzio je vojsci, a tek onda gradanima. Sagraden je troskom turskog vojnog erara i
izdavan pod zakup. Opskrbljivan je vodom iz Vrbasa, pomocu tocka. U ovom ha-
mamu nije bilo okana na stropu, nego je svjetlo ulazilo kroz prozore, koji su bili
smjesteni ispod stropa. Takav hamam sa prozorima ima jos u Travniku. Posljed-
njih godina bila mu je kirija 1000 grosa. Posljednji hamamdZija bio je neki Arifaga.
Sluzbeni Jist , Bosna", u broju 342 od 14-1-1873, donio je vi jest o pozaru u
ovome hamamu , koji se desio 4. sijecnja 1873, ali , velike stete nije bilo.
Hamam je propao prilikom velike poplave Vrbasa 1880. godine.
8) RUDO
Staro Rudo osnovao je bosanski sandzakbeg Mustafa-beg Sokolovic. Tu je
sagradio, prije studenog 1555, most preko Lima i vise drugih zaduzbina, i uvakufio
za njihova uzdr:Zavanje vise raznih objekata, a medu njima i hamam. Ovaj je ha-
mam radio i kad je onuda prosao Evlija Celebija. U jednoj ispravi od pocetka
dzum. I 1196. (kraj svibnja 1778),
105
sto se odnosi na ove zaduzbine, nema spomena
hamamu, dok se sve ostalo spominje kao i u zak.ladnici od sredine 965. (kraj stude-
nog 1555)/
06
i po tome zak.ljucujem da je napusten prije 1778. Ime hamamu
ocuvalo su u nazivu kamenog mosta preko rijeke Jezero, uz koji je on stajao. Ovaj
se most i danas zove Banjska cuprija (Banjski most).
Sokolovic (kasnije Lata Kara Mustafa-pasa Sokolovic), radom iz
ovog kraja, bio je bosanski sandzak-beg od 1554-1557 god. Obavljao je razne slu-
zbe. Bio je namjesnik u vise pokrajina i clan vezirskog vijeca. Umro je u Carigradu
18. srpnj a 1590. godine Sve su njegove zaduzbine u Rudom propale u prvom
srpskom ustanku godine 1806.
Nj egovom su zaslugom stanovnici Rudog i okoline, bez razlike na vjeru,
oprosteni od svih daca sto ih je drzava ubirala.
Ovaj jc dobrotvor izgradio u Sarajevu jedan vodovod.
107
-----
10s Prepis u Vakufskom ravnateljstvu.
1
06 Prepis na istom mjestu. d
107
H. Kresevljanovic: Vodovodi , str. I 15- I 18.
d ,Vakufname'' u prevodu Nedima Filipovica, str. !05- 111.
.. -.
BANJE 71
9) KLADANJ
Ovoj varosici nema spomena u doba bosanske samostalnosti, i ovo je moglo
navesti jednog pisca da napise kako se Kladanj spominje prvi put tek pocetkom
XVIII stoljeca
108
. Ova je varosica mogla nastati najkasnij e u prvoj polovini XVI
stoljeca. Godine 1557. bio je Kladanj kasaba, is okolinom sacinjavao je tada nahi-
ju sarajevskog kadiluka. Hl9 Nesto kasnije postao je Kladanj s Olovom samostalni
kadiluk. Godine 1632. bio je kadija Kl adnj a i Olova neki Abdurahman efendija.
110
U drugoj polovini XVI stolj eca imao je Kladanj carsiju i u njoj hamam.
Prema jednom kupoprodajnom ugovoru od 15. redzepa 973. (6-II-1566) o
prodaji jednog zemljista vidi se da je ono bilo u blizini hamama i granicilo se s carsi-
jom i Drinjacom. Prema tome, i hamam je bi o u samoj carsiji iii njenoj neposred-
noj blizini.
111
Drugih vijesti o ovom hamamu nema. Znam da i stari Kladnjaci znaju
da je u Kladnju postojao hamam ida je stajao uz desnu obalu Drinjace, nekako na
pola puta izmedu dva mosta sto vode preko ove rijeke.
Oni pricaju da je hamam propao u pozaru kada je ovu kasabu porobio i spalio
general Percinl ija. Ako je tako, onda se to desi lo krajem XVII stoljeca.
10) TUZLA
Hamam u Tuzli sagraden je nesto prije 1572. Sagradio ga je tuzlanski dobro-
tvor Turalibeg, i spomenute godine uvakufljen je uz ostale nekretnine za njegove
zaduzbine. Taj je hamam stajao na danasnjoj pijaci, a sastojao se od dva halvata i
ostalih prostorija koje pripadaju jednom hamamu. Voda je dovedena iz rjecice So-
line, pritoke Jale, naroCitim vodovodom. Godine 1645. trazena je dozvola od seri-
j atskog suda za popravak ovog hamama. Propao je u prvoj polovini XVIII stolj eca,
mada je zakladnicom odredena godisnja svota za njegov popravak. Pri izgradnji pi-
jace, 1895, otkopani su temelji i hypocaustum ovog hamama.
112
Taralibeg je bio sin nekog Ejnehana ili Inhana. Posljednjih godina svoga zi-
vota bio je smederevski sandzak-beg. Umro je prije 15. velj ace 1572. godine. Osta-
vio je vise zaduzbina u Tuzli , Iloku, Cacku, Foci kao i jedan most na rijeci Praci ,
lijevoj pritoci Drine.
113
. ..
11) ROGATICA
U blizini dzamije Huseinbega Arnautovica bio je jedan hamam, po kome se i
danas jedan dio ovoga gradica zove Podhamamom, dok u Rogatici nema covjeka
koji bi sta upamtio i znao o hamamu. Ne zna se ni kada je propao.
108
St. Stanojevic: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenacka II knj ., Zagreb 1925-1927.
str. 325.
109
SidZil br. 2, str. 441.
11
Kronika M. E. Kadica. sv. 3. str. 12 (IT. ).
111
Sidzil br. 2, str. 323.
112
N. Bojovic: Tuzla i njena okolina , Tuzla 1937, str. 5.
113
H. Kresevljakovic: Turali begov vakuf u Tuzl i. Prestampano iz Glasnika r. V. Z. Sarajevo
1941 , str. 11 i 12.<
' , Vakufname" u prevodu Aise f)uli zarevic - Simic, str. 179-187.
72 HAMDIJA KRESEVLJAKOV!C
Kako se vidi iz zakladnice Hueinbega Arnautovica za dzamiju, on je otkupio
jedno zemljiste ina njemu sagradio hamam prije 5. redzepa 965. (23-IV 1558), jer
je toga dana pisana njegova zakladnica kojom ga daje vakufu uz ostale nekretnine
za svoje zaduzbine u ovom kraju.
114
I to je sve sto se pouzdano zna o ovom hama-
mu.
Huseinbeg je bio, po svoj prilici , Arnaut po rodu. Otac mu se zvao Ilijas, a
majka Hafiza. Svojim gradevinama znatno je doprinio razvitku Rogatice. Bio je
zaim (Ienski vitez). Po narodnom predanju, umro je u selu Vrhbarju,o blizu Rogati-
ce, gdje je imao posjcd i jedan mekteb.
11 5
12) VISEGRAD
Medu najmonumentalnije spomenike arhitekture turskog vremena u Bosni
spada most preko Drine u Visegrad, zaduzbina slavnog Mehmed-pase Sokolovica.
U neposrednoj blizini , na desnoj obali Drine, sagradio je isti dobrotvor ogroman
karavan-saraj, a nesto nize i lijep hamam, kako to istice Evlija Celebija. Bez sum-
nje, Sokolovic je uvakufio i karavan-saraj i hamam za popravak i uzdrzavanje mo-
sta. Obje su ove zgrade poodavno propale. Od hamama se, na povrsini zemlje, nije
ama bas nista odrzalo, ali , po jednom kanalu kojim je voda iz hamama oticala u
Drinu i po temeljima ispod povrsine zemlje, zna se da je stajao ondje gdje se sada
nalazi kuca Hadzi Ahmeda Ustamujica.
Voda je dovedena s vrela Groznicavice, udaljenog nesto vise od kilometra,
koje je opskrbljivalo Visegrad vodom za pice sve do izgradnje modernog vodovoda
1906. godine.
Kako je most sagraden izmedu 1568. i 1571,
116
bice da je i hamam nastao u to
doba iii koju godinu prije. Kada je propao, ne zna se. U dobrom je stanju bio u
drugoj polovini XVII stoljeca.
Od termina koji su u vezi s hamamom, cuje se ovdje jos culhan, a tom se ri-
jecju naziva i prostorija u kojoj se lozi vatra i grije voda za pranje rublja.
Visegradski kraj je zavicaj Mehmed-pase Sokolovica. Roden je, po svoj prili-
ci, u selu SokoloviCimaP izmedu 1500. i 1510. Ime mu je bilo Bajo. Pet decenija slu-
zio je kao vrstan dr:Zavnik turskoj drzavi, a od toga je bio preko 14 godina veliki ve-
zir (od 28. lipnja 1565. do 11. listopada 1579) trojice sultana. Od njegove smrti po-
celo je opadati Osmanlijsko Carstvo.
11 7
"' Prepis u Vakufskom ravnateljstvu.'
115
H. Kresevljakovic: Rogatica, Novi Behar VII. str. 1 H- 119.
116
Dervis M. Korkut : Obnova natpisa na Sokolovicevom mostu u Visegradu, Glasnik Z. M. LJ.
(1939), str. 115- 120.- Alija Bcjtic: Sokolovicev most na Drini, , Osvit" br. 95 od 25-XI-1943.
117
Ahmed Refik: Sokolovic, S turskog preveo M. R. Delic, Sarajevo, 1927 - Aziz Resulbegovic-
-Tefterdarevic: Grad Visegrad i okolica, Sarajevo, 1934 godine.
Selo 17 km udaljeno od Sokolca.
P Selo 5 km udaljeno od Rudog.
r .,Vakufname' u prevodu Lejle Gazic, str. 129- 137.
-
BANJE 73
13) BLAGAJ NA BUNI
Blizu vrela Bune i nekoliko koraka od prvog mosta preko ave rijeke, upravo
uz njenu desnu obalu, strse zidine jednog hamama, koje je poodavno napusten. Po
ovim zidinama vidi se da je hamam bio dvostruk. Svako je odjeljenje imalo po je-
dan halvat i kapaluk. Nad halvatom zenskog hamama ocuvalo se kube, dok su svo-
dovi iznad ostalih prostorija, sto se jos vide (praefurnium, hazna, halvat i kapaluk
muskog odjeljenja) , poruseni kao i cijeli kapaluk zenskog odjeljenja. Nestalo je i
trijema iz koga se ulazilo u hamamske prostorije i kQji se prostirao duz cijele zgra-
de prema rijeci Buni. Danas se maze uci u musko odjeljenje samo pomocu camca.
I pod je u hazni provaljen, pa se vidi supljina ispod halvata i kapaluka. Voda je uzi-
mana iz Bune, sigurno pomocu kola iii narocitog zlijeba.
Most pokraj ovog hamama zaduzbina je velikog hercegovackog dobrotvora
Karadzozbega. Sagraden je nesto prije 1578, kako se to navodi u njegovoj zaklad-
nici, napisanoj te godine.
11 8
I ovaj je hamam njegovo djelo, a nastao je nesto iza
ove godine, jer se u spomenutoj ispravi ne spominje, a zna se da je pripadao Kara-
dzozbegovu vakufu. Poznat mostarski alim (ucenjak) Hadzi Muhamed ef. Kurt ,
85-godisnji starac, pripovijedao mi je 9. lipnja 1934, kako je nasao u jednom sta-
rom protokolu serijatskog suda (sidzil) u Mostaru, medu ostalim objektima Kara-
dzozbegova vakufa, i hamam u Blagaju. Taj je hamam, po svoj prilici, po svoj prili-
ci , napusten poslije kuge koja je ovdje, i po ostaloj zemlji , strahovito harala gidine
1814.
119
Pouzdano se zna da je od mnogobrojnih blagajskih obitelji begova Velagi-
ca tom prilikom ostao na zivotu samo jedan muski clan, a to svakako nije bio osam-
lj en slucaj.
u govoru Blagajaca pOZOC\t je izraz culhan. Njime se oznacuje mjesto dope-
Ci , gdje se dr:Ze drva za lozenje.
Hadzi Mehmedbeg, poznatiji pod imenom Karadzozbeg, spada u red najve-
Cih dobrotvora Bosne i Hercegovine. U Mostaru je sagradio vanredno lijepu dza-
miju, onda mekteb, medresu, biblioteku, ima ret, musafirhanu, jedan mekteb u
Konjicu, dzamiju i mekteb u selu Potocima' tri mosta (Blagaj, Blato i Konjic). Dok
su one prve zaduzbine namijenjene muslimanima, mostovi su za sve, i prema tome
on nije dobrotvor samo bosanskih muslimana nego i nas narodni dobrotvor. Za uz-
dr:Zavanje tih zaduzbina ostavio je ogroman imetak kao vakuf. 0 njegovom zivotu
ne zna se gotovo nista. Po narodnom predanju bio je iz Bijelog Polja kraj Mostara,
a iz zakladnice se vidi da je bio u poodmaklim godinama kad ju je pisao. Umro je
poslije 1570, i to, po svoj prilici, negdje izvan Mostara i njegove okoline.
120
14) CAJNICE
U ovom je mjestu, kako pise Evlija Celebija, bio jedan vrlo lijep hamam, ka-
me se danas ne zna ni za mjesto gdje je stajao, kao ni to kad je propao. Pripadao je
118
Original i prepis u Vakufskom ravnateljstvu.'
119
Epidemija kuge od god. 1814. u Bosni i Hercegovini narod zove , mubareCija".
I:!O Alija Nametak: Karadozbeg i njegovo doba, Novi Behar VII , br. 3-4.
' ,. Vakufname" u prevodu Muhameda A. Mujiea, str. 159-175.
' Selo 9 km udalj eno od Mostara.
74
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
vakufu cajnickog dobrotvora Sinanbega. Sagraden je poslije 1582, jer sene spomi-
nje u vakufnami za Sinanbegove zaduzbine datiranoj sredinom mjeseca dzum. I
990. (7-YI-1582) godine.
1
2
1
Od ovog hamama ocuvala se do danas jedna kurna koju je u ljeto 1949. godi-
ne otkrio Alija Bejtic pri proucavimju spomenika kulture u ovom mjestu.
Sinanbeg je bio iz ovog grada, sin je Bajramagin a brat vezira Husein-pase.
Bio je namjesnik u vise sandzaka, a ponajvise u Hercegovini. Umro je u Cajnicu
iza 1582. godine. Zena mu je bila Semsekaduna, sestra velikog vezira Mehmed-pa-
se Sokolovica. Od svih njegovih zaduzbina po raznim mjestima najpoznatija je nje-
gova dzamija u Cajnicu, sagradena 1570. godine. Sagradio je i jedan hamam u Cer-
niku u Slavoniji.
15) KOST AJNICA
Hamam u Kostajnici sagradio je Ferhad-pasa Sokolovic prije 1578. i uvakufio
ga. za svoje zaduzbine u Banjoj Luci. Propao je posto su Osmanlije izgubile ovo
mJesto zakladnica jedini je dokumenat u kome se spominje taj
?amam (v1d1 BanJa Luka). Bio je najzapadniji hamam na Balkanskom poluostrvu,
1 bas ga zbog toga spominjem u ovoj radnji , mada od 1918. ne lezi u granicama Bo-
sne.
16) KONJIC
U .onom dijelu danasnjeg Konjica, sto lezi na lijevoj obali Neretve, bio je je-
dan mah hamam, a pripadao je vakufu dzamije sto ju je podigao carski caus Hoda-
verdi, poznat pod imenom Mehmedbeg, a njegova je dzamija u Konjicu bolje po-
znata pod imenom Tekijska dzamija. Hamam j e sagraden poslij e rujna 1579. jer je
tada napisana zakladnica za tu dzamiju, u kojoj se hamam ne spominje, a prije 2.
studenog 1662. (28 zilhidze 1031), kad mu nalazimo prvi spomen. Prema tome se
ne zna da li ga j e gradio sam osnivac iii neki od nj egovih mutevelija.
122
. . je bila dugacka 10, siroka nesto preko 5 a visoka do 4 metra. U njoj su
bl11 samo Jedan halvat , kapaluk, hazna i prostorija iz koj e su lozilo. U halvatu su se
nalazile, po svoj prilici , tri kurne. Ulaz je bio s istocne strane. Voda je dovedena s
obliznjeg vrela Plosnika, a necista je voda oticala kanalom u Neretvu.
. . Stari !judi pricaju kako je kuga strasno pomorila Konjic, ida je tada zapusten
1 ovaJ hamam. Yremenom se provalise i svodovi , a vakuf nije imao sredstava da ih
popravi. Zidine su stajale sve do 1909, i, po zakljuc' .u vakufskog povjerenstva, sru-
sene su, a na temeljima hamama podignut j e zensk1 mekteb. Od sjeverne strane vi-
di se oko pola metra iznad zemlje trag starog zida, a u dvoristu mekteba stoji jedna
kurna kao zivi svjedok nekadasnjeg hamama. Mekteb je ozidan kamenom hamam-
ske zgrade. Ljudi koji dobra pamte kada su zidine rusene, pricaju da su bile tvrde
poput litice.
111
Original i prcpis u Vakufskom ravnateljstvu.h
121
Prepis obiju 1sprava u Vakufskom ravnateljstvu. '
h,,Vakufname'' u prevodu Saliha Trake, str. 193-217.
' ., Vakufna me" u prevodu Muhameda A. Muj ica, str. 187- 193.
I!ANJE 75
Hodaverdi Mehmedbeg sin je Alijin, i kao carski caus bio je visoki dostojan-
stvenik. To je sve sto se o njemu moze pouzdano reCi. Po pripovijedanju Konjicana
njegovi su potomci AlagiCi.
17) HLIVNO
Hlivno je bilo duze vremena sijelo pase kliskog sandzaka. Izvjesno j e da je
jos od XVI stoljeca imalo hamam, za koji Evlija kaze da je bio u carsiji. Yoda je
mogla biti dovedena iz vrela, nedaleko Atlagica tabije. Poblizih podataka nisam
nasao.
18) ZYORNIK
Zvornik su Turci osvojili kanacno 1463. i ucinili ga sijelom istoimcnog san-
dzaka. Sve do 1851. sjedio je u tome gradu sandzakbeg. U sandzackoj palaci bio je
kucni hamam koji je godine 1180. (1766-7) popravljen zajedno s palacom (Arhiv
M. E. Kadica br. 1103). Ali u Zvorniku je bio i hamam o kome znamo samo to da
je postojao 1664. godine.
19) PRACA
Praca je danas malo mjesto na istoimenoj rijeci, na zeljeznickoj pruzi Saraje-
vo- Visegrad. Nekad je to bio vazan trg u drzavini Pavlovica. Tada je Praca bila
vaznije mjesto od Sarajeva, odnosno Vrhbosne, i otuda ona rijec: , Seher Praca-
kasaba Sarajevo".
Na lijevoj obali rijeku Prace, do dzamije, za koju kazu da ju je sagradio Se-
miz Ali-pasa, veliki vezir (1561 - 1565) Sulejmana II , bio je hamam, od koga sam
1940. vidio jos nekoliko ploca. Taj je hamam propao prvih godina proslog stoljeca.
Voda je do hamama i dzamije dovedena s jednog izvora, udalj enog oko pola kilo-
metra, vanredno dobro izgradenim vodovodom, kakvog po vrsnoCi nije bilo ni u
Sarajevu. NajveCi dio toga vodovoda ocuvao se i do danas.
Na mjestu toga hamama Mehaga Gacanin sagradio je kucu 1904. godine.
Tom prilikom otkopan je hypocaustum ovoga hamama. Osim onih nekoliko ploca,
sto sam ih zapazio spomenute godine, pronasao sam s Alijom Bejticem 1949. godi-
ne jos dvije lijepe kurne iz ovoga hamama, a za trecu nam je rekla jedna :lena da se
nalazi u njenom dvoristu ispod rusevina jedne zgrade. Sudeci prema ovim nalazi-
ma, bio je to poveCi hamam.
Ako je istina da je onu dzamiju sagradio Semiz Ali-pasa, onda je i hamam
njegovo djelo, pa bi prema tome bio sagraden najkasnije 1565. godine. U , SidZilli
Osmani" stoji da je Ali-pasa radom iz Prace, dok jedan talijanski izvjestaj kaze da
je radom s atoka Braca. Neznatna je razlika u arapskom pismu u pisanju Praca i
Brae.
76 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
20) USTIKOLINA
Ovo je danas selo. Lefi na uscu rjeCice Koline uz Drinu, a od Foce je udalje-
no 11 km. Krajem XIV stoljeca bila je tu dubrovacka kolonija. Nekada je to bila
varosica, vaznija od Foce, kao sto je bioi Blagaj vazniji od Mostara, a Praca od Sa-
raj eva. Jos se i danas cuje u narodu: , Ustikolina seher, a kasaba Foca; seher Bla-
gaj, kasaba Mostar; seher Praca, kasaba Sarajevo".
Narodno predanje kaze da je u Ustikolini naj starija dzamija u Bosni i Herce-
govini, ali to nije utvrdeno. Godine 1664. bio je u Ustikolini i hamam, o kome se
nista ne zna. Od putopisaca spominj e ga jedini Evlija Celebija.
21) JELEC
To je danas selo u focanskom srezu, uz cestu sto spaja Focu sa Sarajevom
pre ko Kalinovika. Donedavno cvao je tu kohrski (tabacki) zanat.
123
U Jelecu je
bio jedan hamam, za koji znamo da je bio u dobrom stanju 1664. godine. Sva je
prilika da ga je sagradio Sinan-pasa, koji je ondje podigao oko 1500. god. lijepu
dzamiju. Kada sam u ljeto 1940. godine boravio u Praci i ondje otkrio jedan ha-
mam, za koji nisam znao 1934, cuo sam od pracanskog imama-maticara, preminu-
log Mehmed ef. Barlova, rodom iz Jel eca, kako je slusao od starih ljudi da je i u
Jelecu bio nekad hamam. Drugo mi nije znao nista kazati.
22) JEZERO (GOLHISAR)'
Ovo mjesto le:li uvrh jezera rijeke Plive. Bilo je nekad srediste onog kraja i
sjediste kadije. Evlija Celebija spominje i ovdje hamam kome danas nema nikakva
traga, pa se cak ne zna ni da je kad postojao. Osim ovog putopisa, nisam mu nigdje
nasao spomena.
23) VARCAR-VAKUF (MRKONJIC-GRAD)
Varcar-Vakuf osnovao je Mustafaga krajem XVI stoljeca. Sagradio je u selu
Gornje Kloke vise zaduzbina i drugih zgrada koje je uvakufio za njihovo izddava-
nj e, kako to ci tamo u njegovoj zakladnici od pocetka dzumadul-ahara 1003. (polo-
vica veljace 1595).
124
Najprije se zvao Jenidiei-Jajce (Novo Jajce)1
25
a kasnije se
prozva Varcar-Vakuf. Tih godina sagraden je ondje i jedan hamam. Radio je do
kraja XVIII iii prvih godina XIX stoljeca, a onda je napusten. Ostatke hamamske
zgrade porusise 1896. god. Na onom mjestu sagradena je zgrada Kotarskog ureda.
HadZi Mustafa Bej azi, sin Abdulvehabov, roden je u Varcar-Vakufu. U mla-
dim godinama uputio se na Istok. Postepeno napredujuCi dotjerao je do kizlarage.
123
H. Jelec, Novi Behar IX, str. 346-349.
124
Prepis u Vakufskom ravnateljstvu.'
125
Fotografski snimak u arhi vi M. E. Kadica.
' Danas vece selo 11 km udaljeno od Jajca.
' , Vakufname" u prevodu Saliha Trake, str. 247-261.
BANJE 77
U toj sluzbi ostao j e oko cetiri godine, a onda j e uslj ed bolesti penzioni san 1596.
god. Ubrzo iza toga umro je u Carigradu. Sultan Murat III dao mu je sav kraj oko
Varcar-Vakufa kao bastinu, sa svima sumama i pasnjacima na vjecna vremena, bez
ikakvih posrednih i neposrednih poreza.
126
24) CERNICN
Ovo je danas selo, a nekad bij ase varosica u hercegovackom sandzaku, u ko-
joj su sjedj eli kadij a
127
i vojvoda. I tu je bio jedan hamam.
Cernica je izgubila svoju vaznost prenosenjem upravnih vlasti u Gacko polo-
vinom proslog stolj eca. 0 samom hamamu nema nikakvih drugih podataka osim
potopisa Evlije Celebije.
25) NEVESINJE
U Nevesi nju je bio lij ep hamam, kako kaze Evlija Celebija. Sagraden je pr-
vih godina XVII stolj eca i uvakufljen za Hadzi Velijudinbegovu dzamiju. Ne zna se
kada je propao, ali se i sada mjesto gdje je stajao zove Hamam. Istim se imenom
naziva i cesma. Po ovoj cesmi moglo bi se zakljuciti da je voda za ovaj hamam uze-
ta s vrela Jezdos. U Nevesinju se kaze da je porodica Kolakovic duze vremena vo-
dila parnicu dok je prisvojila zemljiste na kojem je bio hamam.
Hamam je sagradio Velijudinbegov sin nepoznatog imena.
26) SREBRENICA
U vrhu mahale, koja se zove Crvena Rijeka, bio je hamam, a mj esto gdj e j e
stajao zove se Hamamluk. Zidine su mu se vidj ele j os do pred okupaciju. Pri grad-
nji zgrade na tom mj estu nadeni su kanali i ploce. Povrsina tog zemljista iznosi do
60m
2
. Iz potoka Goranovac uzeta je voda za hamam. Hamam je bio malen. Ne zna
se ko ga je i kada sagradio, ali je postojao u doba kad je Evlija Celebija prosao
kroz Srebrenicu.
U govoru tog mjesta cuj e se rijec tulhanija u onom znacenju kako je to napri -
jed navedeno.
Podatke o ovom hamamu prikupio mi je 1934. godine, tadanji ucitelj u Sre-
brenici , Saban Begic.
27) JASENOV AC
Medu znamenitostima ovoga mj esta spominje Evlij a Celebij a i hamam, a sa-
graden je poslij e pada Jasenovca pod Turke, 1536. godine.
"" Basagic, o. c. p. 53. Sidzilli Osmani, sv. IV, str. 373.
m Kadijin ured u Cernici stajao je na raskrscu ce1iri puta, pa se i dana> u onom kraJ U cuje izrd a:
.. Cetiri ti puta k'o cernickom kadij i!". a to znaci : Idi kud hoces!
'Selo 1.:1 km udaljeno od Gacka.
78 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Drugih vijesti o njemu nema. Ovaj je hamam staj ao na desnoj obali rij eke
Save. Iz ove je rijeke, pouzdano, uzimana i voda za hamam.
28) STOLAC
Kraj e m XVI iii prvih godina XVII stoljeca sagraden je omalen i vrlo lijep ha-
mam u Stocu, cija se zgrada ocuvala do dana danasnjega u dosta dobrom stanju.
Kako se u Stocu pripovijeda, radio j e do prije kojih stotinu godina. Voda j e dove-
dena iz Bregave.
Ovaj je hamam sagradio Silahdar Husein-pasa. 0 njemu se ne zna nista po-
bli ze, ali je bio, po svoj prilici, Stocanin . Bio je u rodu sa stolackim SariCima , koji
su upravljali nj egovim zaduzbinama.
29) PRUSAC (AKHISAR)
Da nasnj e selo Prusac, koje lezi nekih 6 km od Donj eg Vakufa, bijase nekad
lij ep grad i ko god ga posjeti, uvj erice sc da je ono tacno sto se o nj emu Cit a u puto-
pisu Evlije Celebije. U Pruscu je bioi hamam, a sagraden je prijc 1616, jer jete
godine umro nj cgov osni vac, glasoviti ucenj a k i knjizevnik Hasan Kafi ef. Prusca k.
Ovaj je hamam bio u dobrom stanju u drugoj polovini XVII sto lj eca, a danas se ne
zna tacno ni mjesto gdje je stajao. Svakako nije bio daleko od Kafijine dzamije , za
koju je bio i uvakufl jen.
Voda je uzi ma na iz istog vodovoda koji je opskrbljivao Prusac od XV stolj e-
ca, a spadao je u najinteresantnij e akvadukte u Bosni.
Hasa n Kafi ef., rod en u Pruscu iza 16. studenog 1544. g., ucio je nauke u Bo-
sni i Carigradu, a umro u rodnom mj estu, 28. kolovoza 1616. god. Bio je u vise
mjesta kadija, a ponajduze u Pruscu. Tu je sagradio dzamiju, medresu, imarc,
mektcb, ha n i hamam. Napisao je vise raznih djela, od kojih je danas najpoznatije
, izamul-alem' (Urcdenje svij eta), a prevedeno je na vise evropski h
30) DONJI V AKUF (DONJE SKOPLJE)
Ovaj grad ld i udno Skopaljskog Polja uz desnu obalu Vrbasa gdje ova rije-
ka , ostavljajuCi Skoplje Polje, ponovo zapada u tijesnu dolinu. Sve donedavno bi-
jasc ovo mj esto sijelo fe udalne aristokracij e onog kraja. Kada je kroz Donje Skop-
lj e prosao Evlija Celebij a zabiljezio je da je, izmedu ostalih znamenitosti , tu bio i
jcdan hamam. Ne zna sc ni ko ga je sagradio, ni kada se to desi lo, a isto tako ni vri-
jeme u kome je propao. Mjesto gdje je stajala zgrada zove se i sada Hamami . Je-
dan dio toga zemlji sta pripada danas pravoslavnoj Crkvenoj opstini . U tome se
.'.
1
"Basa.%ic: Bosanci i Herccgovci u islarmkoj knji zevnosti. Sarajevo 1912 st r. 51-59.- Mehmcd
Handzrc: KnJrzevnr rad bosansko-hercegovackih muslimana, Sarajevo. 1933. str. 10 - Dzemal Hamido-
\ic: Pnrsac i njegmc znamcnitosti, Sarajevo god.?. w. 17-2-+ ... Nizamul Alem preveo je dr Basaoic u
Gl. Z. M. XLI (1919). "
. . :.l'Jajpotpuni ja bihliografija radova mog nalazi 'e u knji zi .. Hnsan Knfija Pruscak, Izabrani
crJr su uvod, prcvod i biljeske pripremili Ami r Ljubovic i Fehim Nametak . Knjiga je objavljena u
hrblrotccr .. Kulturno Sarajevo 1983. ;,t r. 189.
........ .
BA, JE 79
nazivu sacuvao spomc n na ovaj hamam. Ocuvala se i ovdje rijec culhan, koja ima
isto znacenj e kao i u Banjoj Luci i Repovcima kod Konjica.
Voda za ovaj hamam uzimala se s vrela Buke.
Smail Sarac, vrlo simpatican starac, sjecao se jos zidina hamamske zgrade,
kao i toga da ondje nije bilo ni jedne kuce. Po nj egovu pricanju imao je hamam
sest odj eljenj a, i to sve se moglo vidjeti jos onda kad je onuda prosao Omer-pasa
Latas. Njemu je tada bilo desetak godina. Upamtio je dobro pogibiju Ali-pase Ri-
zvanbegovica. Ovo mi je pricao 11. svibnja 1934. godine.
31) LJUBINJE
U Ljubinju su danas dvije dzamije, oct kojih se glavna zove gradska dzamija.
Svaki stariji Ljubinj ac zna da ju je sagradio neki kizlaraga , ali niko ne zna kako mu
je bilo ime. Na sjevernoj strani te dzamij e bio je hamam, koji je pripadao njenom
vakufu. Obje su zgrade sagradene izmedu 1620. i 1630. godine. Ha mam j e radio jos
pocetkom proslog stoljeca, a onda j e napusten. Ovako napust e nu zgradu naziva li
su , hamamina". Po ruse na jc 1896. godinc. Na nj e nom mj estu sagradeni su mekteb
i kafana.
Kako ni u Ljubinju , ni u njegovoj okolini nema ni vrela, ni tekuce vode, to se
ovdje svij et sluzio vodom iz bunara sve od 1930. g. kada je Higij enski zavod sagra-
dio ve liku cisternu . U Ljubinju je bilo 36 bunara, a iz jednog se opskrblji vao i ha-
mam. Ljubinje i Bijeljina j edina su mj est a u ovim krajevima gdj e se voda vadil a iz
bunan1 i nalijeval a u haznu. Uz to j e ovaj hamam morao imati naroCiti rezervoar za
hl adnu vodu.
Kojih stotinu meta ra na sjeverozapad od ovoga hamama, ispod brda Radovi-
ne, bio je nekad veliki han i do nj ega hama m, a mj esto gdje jc stajao zove se tako-
cler Hamam. Ali, kada su te zgrade stajale , ne zna niko u Ljubinju. Obje zgradc
spominj e i Evlij a Celebija. Uz to napominj e da je u vise mjesta staj ao hamam do
hana. Pre ma tome. izgledalo bi da je Ljubinje imalo dva hamama. Madutim. da to
nije tacno, bila su dva razloga. Ljubinjc je malo mj esto. Quiclc t ga naziva selom Y
9
U nj emu je dovolj an jedan hamam, a kao jos jaCi razlog je nestasica vode. Kako je
ovo kraski kraj , mazda je pod Radovinom bio nekada izvor koji je vremenom prc-
sa hnuo, pa je onda i ha mam otuda prenescn u neposrednu bli zinu dzamije gdje je
bi lo vise bunara da se vocla ne mora izdal eka donositi.
Osnivac gore spomenute dzamije i njena vakufa, kome je pripadao i han i ha-
mam, bio je, kako pise Evlij a Celebij a, Mustafaga-kizlaraga sultana Osmana II . Po
narodnom predanju ovaj je kizlaraga clan porodice Kozlic , a rodno mu je mjesto
tabica," selo nedalcko od Lj ubinj a. Tome e preclanju moze vjcrovati jer su mnogi
nasi !judi, do mogavsi se visokih casti , gradi li zaduzbine u svome zavicaju, pa je to
uCinio i Mustafaga Kolic.
Mustafaga jc bio najprij c sipahi tavasi, a u studenom 1605. god. postao je ki-
zlaraga i na ovoj duznosti ostao do 1620. god, a onda je svrgnut i ponovo postavljcn
:- Glasnik Z. :\1. 1905, ,tr. -+22.
" Selo 12 km udalje no od Ljubinja.
80 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
1622. god. Umro je 1623. i pokopan na Ejubu u Cari gradu.
130
Ovaj kizlaraga nij e
identican s onim u Gundulicevu Osmanu. Kizlaraga Gundulicev zvao se Sulejma-
naga ( 1620-1622).
32) KUPRES
Hamam i dzamiju u selu Kupresu sagradi o je bosanski namj esnik Fadil-pasa
izmedu 1650. i 1655. godine. Tome se hamamu danas ne zna za trag.
Fadil -pasa je ra dom iz Magl aja, gdj c j e takoder ost avio zaduzbine. Pogublj en
je 1657. godinc .
33) DOL-KASABA (PREDOL)'
Nedalcko od ceste sto vodi od Stoca prema crnogorskoj granici lezi predj el
Hergud. U toj je opCi ni selo Predolj e , u ka me se vide ostaci nekadasnj e kasabe Dol
iii Predol. Prema Evliji Celebiji , ova kasaba udalj ena je od Stoca tri sata hoda. U
njoj je bio onda jedan mali hamam i vise drugih j avnih zgrada. Kad j e nas putopi-
sac 1664. god. onuda prosao, nij e u Dolu bi lo bi :live duse jer su na nj udarili usko-
ci , pa sto nij c izginulo i u roblje odvede no, razbj eglo se po pl aninama .
131
Da li j e
ovo mjesto jos onda raseljeno i propalo, iii kasnij e, nij e mi poznato. Ko j e sagradio
hamam u Dolu, na zna se .
34) KNEZTNN
Kne:l ina je sada selo, a prema izvj est aju biskupa Maravica imala je 1655. go-
dine oko 300 kuca i cetiri dzamij e .
132
Da je ovo bilo vecc naselj e, opazice svaki po-
sj etilac. Tu j e bio i hamam, sto svj edoci naziv jedne njive. Stari !judi pricaju da je
prij e 200 godina kuga poharala Knezinu. Poslije toga Knd ina se nikad ni je opora-
vila .
35) ULOG'
Kada je kroz Ulog prosao Evlij a Celebij a , bili su ondje malen hamam i dza-
mija , ih je sagradi o Mehmedbeg Sestokrilovic. Vj erovatno je on podigao i ha-
mam, kame se danas ne zna ni za trag. Ovo je ujedno i jedina vijest o ovom hamamu.
36) DUVNO
U ovom je gradicu bio jcdan malen hamam, sto saznajemo iz putopi sa Evlij e
Cclebij c. Drugih vijesti nema .
' " Siclzilli O<,mani IV. str. 386.
111
Ovo je dob[o kre tskog ra ta.

E . Fcnnc ncl zin: Actn Bo;, nae, str. 477.
' Se lo 12 km udalje no od Stoca .
' Sclo I I km udalje no od So kolca.
Sclo 2:?. km udalj e no od Kalinovnika.
BANJ E 81
37) NOV A KASABN
Poput Kara Mustafa-pase Sokolovica, kizlarage Hac!Zi Mustafage i mnogih
drugih nasih zemlj aka, osnovao je i budimski vezir Musa-pasa jedan gradi c, koji se
prozvao Nova Kasaba. Tu je sagradio cij eli niz zgrada za vjerske svrhe i za usavrsa-
vanj e zanata. Taka je 1643. osnovao svoj vakuf.
133
Poslij e te godine, a prij e 1665,
sagraden je ovdje jedan hamam. Ne zna se da li ga je sagradio Musa-pasa, iii jedan
od prvih upravitelja njegova vakufa. Kada ga je nestalo, nisam mogao utvrditi .
Musa-pasa je roden u selu Vikocu, blizu Foce. Ocu mu je bilo ime Mehmed. Triput
je bio namjesnik u Budimu, i jednom u Egiptu. Poginuo j e u pomorskoj bici kod
Negroponta, 22. sijecnja 1647. godine.
38) POCITELJ
Pocitelj je danas posve neznatno mjesto u krsnoj zemlji Hercegovoj , a tokom
cetiri stoljeca bio je slavan grad. Medu mnogim rusevinama, koje nas podsj ecaju
na to slavno doba stoj e dvije napola porusene zgrade gotovo uz obalu Neret ve.
Kad upitamo o tim zgradama koga mj estanina, on odgovara : , To je hanina i hama-
mina". Obj e ave zgrade podigao j e 1665. Ibrahim-cehaja (tajnik) velikog vezira
Fadil Ahmed-pase Cuprili ca. To saznajemo iz putopisa Evlij e Celebij e, koji istice
kako je ovaj dobrotvor poslao !jude da naprave t e zgrade upravo onda kada je on
t u boravio (1 664).
Kako se iz tlocrta vidi , ovaj se hamam nesto razlikovao u r asporedu prostori -
ja od ostalih zgrada ove vrste. Kao u Mostaru, taka je i ovdj e bio ulaz iz jednog hal-
vata u drugi , sto je inace rijetkost. Hamam je napusten negdje u pocetku proslog
stolj eca. Nad prostorij om za odmor nema danas krova, dok se kubeta i svodovi nad
ostalim prostorijama jos drze. Jedino je svod nad kapalukom djelimicno porusen.
Za ovaj hamam uzimala se voda iz Neretve.
Tbrahim-cehaja, sin Omeragin , roden je u PoCitelju. Bio j e cehaja do srpnj a
1664, onda je post ao aga je ni cara , slj edece godine vezir i valij a u Sivasu. U velj aci
1667. premj esten je u istom svojstvu u Egipat , gdje ga zatece smrt 1668. U PoCite-
lju je sagradio divnu medresu, a za njeno uzdrzavanje uvakufi o j e hamam i uz nje-
ga prostran han. U rodnom je mjestu poznat pod imenom Sisman


39) GRACANICA
0 hamamu u Gracanici nije mi poznat nikakav izvor. Prema t radi ciji , hamam
i sahat-kulu sagradio je neki Ahmed-pasa, koji se ondje nastanio poslij e pada Bu-
dima (1686) . Oko sahat- kul e ima vise objekat a vakufa Ahmed-pasi na , Becirbega
Gradascevica i Potocke dzamij e, koja je t akoder u blizini. Tu je bio i Smajilbasica
han. Kada je 1882. godine Sima Milisavlj evic gradio ondj e kucu, pri kopanju teme-
1
'
1
Prepis Musa Pasinc za kl adnicc , lega li ziranc u Budimu I re b I. 1053 (20. V 16-B), u Ya kufskom
ravnatcljst vu .
1
'' 1-1 . Kre5evlja kovic: PoCi tc lj na Nere t vi , Sa rajevo 1933. Poseba n otisak iz kalendara Narodna
Uzdanica za god . 1934.
' Sclo. :vi Z 18 km udalj c no ocl Yla;,enicc.
6 lzabrana djela Ill
82 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
lja naisli su radnici u dubini od 1,5 do 2m na kanale ozidane ciglom, sirine 50 a visi-
ne 60 em. Cigla je 20 x 16 x 4 em, (mozda rimska). Uz to je nadeno u istoj dubini
oko cetiri m
3
luga i ugljena. I po ovim iskopinama zakljucujemo da je ondje nekad
stajao hamam.
Sefik Beslagie, ucitelj u Gracanici, pisao mi je 1934. g. kako mu je pripovije-
dao Stanko lvanisevie, koga je zanimala nasa proslost, da mu je 1885. god. nudio
preminuli Osman Ibrisevie jednu ispravu za pet forinti, Ciji je saddaj: Kada su Tur-
ci bili potisnuti iz Budima, ovdje je dosao jedan vlastelin i sazidao sahat-kulu i kod
nje banju. Ne zna se sta je bilo s tom ispravom jer je obitelj Ibriseviea izumrla
1900. godine.
Voda je mogla biti dovedena iz potoka Japage iii s jednog od dvaju vrela: Stu-
bo iii Mahmutovac.
Ovaj hamam propao je u jednom pozaru, Ciji se tragi sada vidi na sahat-kuli.
Ako je hamam u Gracaniei sagraden po dolasku Ahmed-pase iz Budima, on-
da je to, osim travnickog, posljednji hamam koji je sagraden na teritoriji Bosne i
Hercegovine.
Ovaj je pasa podigao u Gracaniei dzamiju i mekteb.
Na ovaj hamam podsjeea nasi danas jedna kuma koju sam vidio, 1950. godi-
ne, u dvoristu kuce kujundzije Ivaniseviea.
40) BRCKO
Izgleda da je Brcko bilo u XVII stoljeeu lijepa varosica s vise raznih bolje zi-
danih zgrada, medu kojima su bile i dvije banje, uz lijevu obalu rjecice Brke, u bli-
zini jedne kule. Na drugoj obali te rjeCiee, istocno od tih banja, nalazila se jedna
dzamija. Sve je to stajalo u rusevnom stanju do 1725. godine, a poruseno je 1716.
pri provali Austrijanaca u ove krajeve.
135
0 tim banjama nemamo nikakvih drugih podataka. Sve sto bi o njima jos mo-
gli reCi jest to da su se snabdijevale vodom iz rjeCiee Brke.
Izmedu Poiarevackog i Beogradskog mira (1718-1739) Brcko je pripadalo
Austriji i, kada je ponovo doslo u vlast Porte, vrlo se sporo oporavljalo sve do pr-
vih decenija XIX stoljeea, pa zato nije nikada doslo do obnove hamama.
41) BIJELJINA
Uz dzamiju sultana Sulejmana, koja je nastala svakako prije 1566. god., bila
je jedna banja. Obje su zgrade bile ozidane od pazljivo tesanog kamena, a propale
su 1716. god.
God. 1716. provalila je vojska Karla VI u Bosnu i udarila ina Bijeljinu. Kako
ovo mjesto nije imalo svoga grada, pretvorili su Bijeljinci spomenute dvije zgrade u
tvrdavu i iz njih se branili. Tom su prilikom obje zgrade upropascene i tako su jos
stajale do 1725. god.
136
Poslije 1739, kada je Bijeljina ponovo povraeena Porti, ba-
nja nije obnovljena a njenim se rusevinama danas ni za trag ne zna.
135
Dr Gustav Bodenstein: Poviest naselja u Posavini god. 1718--1739, Gl. Z. M. XIX (1907) str. 375.
136
Isto djelo str 381. I
I
J
BANJE 83
Drzim da je ova banja pripadala vakufu sultana Sulej mana Velicanstvenog i
da se snabdijevala vodom iz bunara kao i ona u Ljubinju, jer ovdje nema izvor-
-vode.
42) MAGLAJ
I Maglaj je imao svoj hamam, premda o njemu nisam nasao ama'bas nika-
kvog zapisa. Tome hamamu nasao se trag pri gradnji jedne kuee na mjestu stare
kuee Terzimehiea, sto je stajala nedaleko Kursumlije dzamije. Tuda prolazi i stari
vodovod, iz koga se snabdijeva i danas cesma zvana Hadzijina voda.
Prije nekoliko godina umrla je u Maglaju jedna stogodisnja starica. Ona je
pripovijedala da je slusala od starih zena kako je u Maglaju bio hamam. Prema to-
me, i ovaj je hamam davno propao. Vjerovatno ga je podigao Kalaun Jusuf-pasa,
koji je sagradio i susjednu Kursumliju.
II
KUCNE BANJE
Svaka bosanskohercegovacka muslimanska kuea, pa i ona s jednom sobom,
nije bila bez banjice iii hamamdiika, prostorije za pranje i kupanje. U kueama sa
dvije iii vise soba za stanovanje bilo je i vise banjica. Takvih banjica ima i danas po
bosanskim kueama, ne samo u gradovima vee i po selima. u tome cini iznimku je-
dan dio Bosanske krajine. Pored banjiea bila je po starim, veCim kueama po jedna
banja, u oo.liku banjiee iii posebna soba uredena kao banja. Banja je bilo i po teki-
jama, musafirhanama, velikim hanovima i sarajima (sandzackih i pokrajinskih na-
mjesnika, rezidencijama bosanskih namjesnika i pojedinih sandzak-bega).
Banjica (hamamdzik) jeste manja prostorija za pranje ruku prije i poslije je-
la, uzimanje abdesta, umivanje i kupanje. Ona je sastavni dio okolice ili musandare
u sobi. Najmanja okolica sastoji se od peci i banjice, a pored toga dvoga moze biti u
okofici jos: dusekluk, dulaf, zapeeak iii pretpecak. Iznad okolice je raJa ili polica.
Okolica je sagradena od drvenog materijala uz jedan zid sobe, u kome su po-
nekad i sobna vrata. Sirina joj je od 90 do 120 em, duzina joj je duzina zida, a visina
oko 15-20 em niza od visine sobe. Taj je prostor razdijeljen u manje dijelove, u ko-
jima je banjica, pee, dusekluk, dulafi i zapecak iii pretpeeak. Banjica, dusekluk i
dulafi imaju vrata, dok je zapeeak otvoren. U dusekluku stoji posteljina, u dulafu
sitnije stvari. Uvijek je pee izmedu zapeeka (pretpecka) i banjice.
Banjiea je u osnovici ponajvise kvadrat. Tu je kvadratno, dosta plitko korito
od kamena, rjede od drveta iii bakra, koje se takoder zove banjica. Krajevi toga
kori.ta i manji dio povrsine prekriveni su sa cetiri daske, srezane u obliku istokrac-
nih trapeza i nagnute prema koritu da voda niz njih lako otice na korito. Iz korita
tece voda kroz supljinu, koja je u jednom njegovom uglu, glinenim cijevima u ka-
na!. Strane banjiee zatvorene su s jedne strane vratima, s druge zidom sobe, s treee
je pee, as cetvrte su druga vrata iii pregrada od dusekluka iii opet zid, ako je ona u
6
84
KRESEVLJAKOVIC
uglu sobe. U gospodski m kucama na banjiei su druga vrata na kojim bi se nalazili
sluskinj a (hizmecariea) iii sluga, koji su polivali ruke gostima, gospodaru iii gospo-
dariei kuce. U onoj strani peCi sto je okrenuta prema banjiei uzidan j e pesnjak, po-
veca zdj ela od bakra s poklopcom, u koji je moglo stati po vise litara vode. Kad bi
se soba zadimila, otvorio bi se pesnj ak da povuce dim. Voda se donosil a u dugumi-
ma, a erpla se iz pesnj aka suskom, zdjelom od bakra na drsku , dugackom do 50 em
i nalivala u ibrike. Vodom iz ibrika se pralo i kupalo. Susak je visio o klinu u zidu.
Uz pee je bio obicno sr:Zic od drveta, zabijen jednom stranom u okvir vrata, a dru-
gom u zid. Preko nj ega su prebacene mal1rame i havlija. Na gornjem temelju peCi iii
rafici stajao j e sapun i !if.
137
U velikim kucama bila je u kuhinji (mutvaku) sudna banjica, ali bez ograde.
Na njoj bi se oplaknulo sude poslije odvare. Rijetke su bile kuce koje su imale ce-
smu u kuhinji.
Abdesluk iii abdesthana nazivala se banjici slicna prostorij a na divanhani,
gdje su se mogle prati samo ruke i uzimati abdest. I ovo mozemo potkrijepiti jed-
nim lijepim primjerom iz narodne pjesme:
Gondze Mehi Misir omilio,
U Misiru dvore sagradio,
Ciglu tese u zlato je mece,
Sljeme di ze, biserom ga ni zc,
A divhanu od b'jela biljura,
Abdesthanu od krzli merdzana.
(Iz zbirke Alije Bejtica).
Pranj e ruku i uzimanje abdcsta vrsilo se ina lec1enu. Gdje banjiee nij e bilo,
zamj enjivao je to hamam-lec1en iii legen. Top je zdj ela od bakra s promjerom od
blizu 1 m i dubinom 10-15 em. Ovim ledenima bice da su sl icne madarske kade.
1
's
Bilo je banjica koje su gradene kao kucne banje, naravno po velikim kucama.
Koliko mu j e poznato, jedna se takva banja odrzala do nasih dana u Stocu.
/"-- Uvrh Stoea, uz lijevu obalu Bregave, u vrlo romanticnom predjelu koji se zo-
ve Begovina, smjestila se grupa starih gospodskih kuca nekad mocnih i slavnih be-
gova Rizvanbegovica, koji su tokom deccnija bili kapetani grada Yiduske i muselli -
mi varosice Stoca. Tu je, kazu , ugledao svijet i Ali-pasa Rizvanbegovic. U j ednoj
od tih kuca, sto pripadase pokojnom Hasanbegu Rizvanbegovicu, ima jedna kucna
banj a (hamam), napravlje na u uglu velike sobe u prizcmlju kao sastavni dio okoli-
ee, pa bi dobar poznavalae bosanske kucc na prvi pogled rekao da je to obicna ba-
njiea. Ali nije tako.
Ova kucna banja zat vorena je sa dvije strane zidom sobe; s trece strane je
pee, a sa cetvrte su vrata. Od tla sobe odignuta je oko 80 em, i pod nj om je suplj ina
m V. Curtic: Uglednija muslimanska kuca u Sarajevu. Narodna St arina, w. 1-l, st r. 98.
'" Madzurski narod, ;tighavsi u IX stoljecu u Karpatski hazen koji je osvoj io, poznavao jc sigur-
no obicaj kupanja, opcenito rasprostranj en na Tstoku. Dokaz je za to jedan nalog sto ga jc bizantijski car
Konst anti n Po rfirogenet uputio worn intendantu dvora, mu da doncsc u njegO\ tabor jednu
kadu od koze , na madarski nacin napravljenu . Poglavice madzarskog naroda, vazda na putu , vazda u
borbi, sigurno su htjelt i u biYaku da im sc omoguCi kupanje. - J<.p. A. \1edriczky, o. c. p. -1.
13ANJE 85
poput culhana (hypoeaustuma) , a presvodena j e malim kubetom. u peCi su uzida-
ne posude za grijanje vode. Pod joj je poplocan. Prostorija ispod ove banje u vezi
je s peCi. Tu nema kurne, nego se voda gradi suskom u ibrik. Ta banja sluzi ukuca-
nima za kupanje, parenje i znojenj e .
Ove kuce begova Rizvanbegovica sagra-
dene su oko 1836.g., a tada je napravljena i ova
banja. Kako mi je 10. lipnja 1934. g. pripovije-
dao starae Hasanbeg, ovu je banju napravio
Hadzi Mustafa Hamadzija iz Livna, koji je on-
da u tu svrhu dozvan u Stolae jer je slovio kao
najbolji maj stor u tome poslu.
Kucne banje su u neku ruku minijature
javnih hamama. Ovakva jedna banja ocuvala
se u dosta dobrom stanju sve do danas u Blaga-
ju kod Mostara.
Sredinom proslog stolj eca sagradio je
Omer-pasa Latas u Blagaju, uz samo vrelo Bu-
ne takiju, musafirhanu i stan za sejha. U toj
zgradi bile su dvije banje, jedna u sejhovu sta-
nu, a druga u musafirhani; prva nam se potpu-
no ocuvala, dok je druga napola srusena.
U ovoj prvoj banji haznu predst avlja ba-
kreni kazan. Pod njim se lozila vatra koja je za-
grijavala i vodu prostoriju za kupanje (halvat).
Halvat je u osnoviei kvadrat , presvoden kube-
tom na kome su okna. Pod je poplocan i nesto
nagnut na jednu stranu. Uza zid je kurna, do
koje je voda iz kazana tekla kroz bakrenu ei-
jev. Tu nema estrade. Voda se nalijevala u ka-
zan, ali ima traga i eijevima, kroz koje se dovo-
dila ki snica iz bazena na krovu ove zgrade. Ova
Hamam u kuCi Rizvan-
begovica u Stocu
! . halvat, 2. pee, 3. voda
. '
je banja na prvom spratu kuce , prostorija ispod nje presvodena je bacvastim
svodom.
Ni ova banja ne radi, ali bi se s minimalnim troskom mogla popraviti radi
upotrebe.
Jedan vrlo slican kucni hamam bio je u velikom konaku sto ga je pod konae
XVIII stoljeca sagradio Mehmed-pasa Miralem u Donjem Vakufu. Taj hamam po-
stoji jos i danas, ali nije u upotrebi.
Jedan ovakav hamam sagraden je 1903. u modernoj kuCi Nuri-hanume Fadil-
pasic u Sarajevu, na Zvonimirovoj obali. b Poslije njene smrti pretvoren je u moder-
nu banju, gdje je kurna zamijenjena kadom. To je ujedno i posljednji kucni
ham am.
b Utica Otokara Kersovanija.
86 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Prije 40-ak godina nestalo je kucne banje u Dzenetica kuci u Gornjoj Cema-
lusic u Sarajevu, a sagradena je 1756. god.
U oba velika sarajevska hana, Morica i Kolobari, bila je po jedna poplocana
soba u kojoj se gost mogao uvijek okupati toplom iii hladnom vodom, o eemu se
brinuo sluga hana. Tu nije bilo kurne, nego se voda donosila u dugumu i ibriku,
kao i u banjici. U tim sobama, koliko znam, nije bilo ni peCi. I tih je hamama nesta-
lo tokom prvog svjetskog rata.
Hamam u Begluk Saraju. Godine 1436. zauzeli su Turci Vrhbosnu (danasnje
Sarajevo) i ovdje se stalno nastanili. Tu je stolovao carski zapovjednik, tzv. vojvo-
da Zapadnih strana, koji se od pada Bosne nazivao beg iii sandzakbeg. Odmah po-
slije zauzeca Vrhbosne sagraden je saraj iii dvor po kome se Vrhbosna prozvala Sa-
rajevom. Taj saraj prozva narod begluk iii begluk-saraj. Najstarija isprava u kojoj
se spominje ovaj saraj napisana je 1462. god. Saraj je stajao prema danasnjoj Co-
kadzi Hadzi Sulejmanovoj .dfamiji, gdje je danas jedan dio zgrade Jugoslovenske
Armije (Trg ,6. aprila"). Potpuno je porusen 1853. god, a zloglasni Abdurahim-
-pasa posljednji je vezir koji je u njemu stolovao (1827-1828).
U tome saraju bio je jedan hamam pod kupolom. Imao je i apodyterium i cui-
han. Voda je u nj dovedena s istog izvora iz koga se snabdijevao i Isabegov hamam.
Vise je puta popravljan, a posljednji put krajem XVIII stoljeca. Tada su izmijenje-
na i stakla na kupoli.
Ddim da je ovo bio najstariji hamam u Bosni. Na ovo me, pored mnogih raz-
loga, upucuje cinjenica sto je, prvi namjesnik u Budimu Sulejman-pasa, odmah iza
dolaska u ovaj grad pretvorio palacu kalockog biskupa u svoju rezidenciju. Nare-
dio je da se u toj palaci sagradi hamam i dovede voda iz Dunava pomocu narocitih
naprava,
139
premda su u Budimu postojale banje kakvih nije bilo u Sarajevu.
Jedan ovakav hamam bio je i u Zvorniku u rezidenciji zvornickog sandzak-
bega, a spominje se u jednoj ispravi iz sredine XVIII stoljeca.
Kako pise Evlija Celebija, bilo je 1660. u Sarajevu oko 670 a u Mostaru 127
lijepih kucnih hamama. Ovakvih je kucnih hamama bilo i po drugim mjestima Bo-
sne i Hercegovine, kao, npr. , u Travniku, Banjoj Luci, Bosanskom Novom, Ru-
dom i Tesnju. U kuCi Mehmed ef. Me5ica, u Tesnju, bio je lijep kucni hamam, a
odrzao se jos koju godinu poslije njegove smrti (umro 1882). Gotovo sve do nasih
dana ocuvala se i jedna kucna banja u staroj Rakanovica kuCi u Bos. Novom, koja
je u posljednje doba bila vlasnistvo preminule Zumrethanume Ceric. Zar nam to
sve ne kaze da je zdravstvena kultura u ovim zemljama bila nekada na vrlo visokom
stepenu?
139
Ibidem, p. 16.
c Dio Ulice Marsala Tita.
DODATAK
Ovdje donosimo u prevodu jedan izvod iz Nikolajeva putopisa, stampanog
1576. godine, koji moze dobro da posluzi onima koji budu obradivali nacin kupa-
nja kod nasi na Istoku, domovini nasih hamama.
-
0 BANJAMA I PRANJU TURAKA
Glava XXI
U Carigradu, kao i inace u drugim gradovima muslimanske vjere, kao u
Grckoj, Aziji i Africi ima mnogo lijepih banja, i javnih i privatnih. One su po
obicaju starih Grka i Rimljana raskosno i lijepo gradene, ali narocito one u dvoru
turskog sultana i njegova harema, kakve i pase imaju u svojim kucama. Javne
pak banje gotovo sve su ukrasene i oblozene lijepim stupovima od mramora i
plocama.
Ove banje gradene su na sljedeCi nacin. Svaka ima dvije razlicne able zgrade
sa krovovima svedenim na cemer. Prvu, u koju se ulazi , stari su nazivali apodyte-
rium gdje je posebna odaja za svlacenje, u njoj su pee i vjesalice, kako je i u Nje-
mackoj obicaj. Ondje se mogu objesiti i susiti kosulje i drugo prteno ruho. U sredi-
ni je lijep sadrvan u mramornoj stublini iii koritu, a naokolo su mnoge male klupice
iii sjedala, svako malo odmaknuto od drugoga i turskim Cilimima prostrto. Na nji-
ma se svlace i ostavljaju svoje odijelo i stvari jednome koji je za to postavljen i ko-
jega su stari nazivali casparius.
1
Kad su se zastrli modrom krpom na mjestima gdje
treba, legnu najprije na klupu za znojenje. Odanle se penju u veliko kupaliste, ko-
je je gradeno nesto viSe u obliku polukruga s mnogim staklenim prozorima na svod.
Na sredini siklja neprestano uvis vodoskok ograden, raskosan i obilan. Odmah do
njega je sirok i dug mramoran sto na cetiri kugle. Na takve stolove, kad su se dobro
iznojili , ocistili i oprali u jednoj sirokoj mramornoj kadi , pruze se po duzini i tada
cekaju hamamske sluge (delaci) koji ih vrlo pazljivo posluzuju i kojih uvijek mno-
go ceka. Kad covjeka istaru sprijeda i otraga, i po misicama i krakovima, i po zglo-
bovima, pomicu ga ovamo i onamo tako kao dace mu kosti popucati , popnu muse
na leda i, ddeCi se za pleca, sklizu se niz njega objema nogama, kao dace ga satrti;
zatim ga obrnu na drugu stranu i isto tako s njim postupaju. Ali , tako su izvjezbani
i hitri da nikoga ne povrijede, nego svaki postane taka lak i udovi tako gipki od to-
ga, da se poslije vrlo ugodno osjeca. Potom se ide u manju i prilicno vrucu odaju,
1
Casparius, koji fuva sanduk (capsa) . Odgovara hamamdfij i.
BANJE
89
gdje delaci, obicno, iznova taru i Ciste citavo tijelo kesom od platna iii kostrijeti,
koju nataknu kao rukavicu mjesto strugaca, koji su nekad upotrebljavali Rimljani
i, najzad, poliju ga svjezom Cistom vodom. Ondje su pak dvije cijevi: iz jedn tece
hladna, iz druge topla voda. Hladnu pustaju u jednu mramornu koja zadrzava vodu
i mijesaj u je s toplom dok se ne ujednaci i onda je otoce u mjedeni Ieden s uloze-
nim cvjetnim ukrasima. Nad njim ciste noge plovuccem
2
i obriju bradu i kosu, ali
najprije pod pazuhom. Za skrovite dijelove tijela upotrebljavaju katkad i britve,
premda obicno imaju mast, koju nazivaju ruzma.
3
Tom mascu namazu skrivene
udove, tako da odmah zbog njenog djelovanja otpadnu sve dlake. Nju upotreblja-
va kod Turaka cesto i musko i zensko, je r su im dlake na tij el u vrlo mrske .
Naposljetku, kad su se dobro iznojili , istrli , okupali i, kako je receno, uredili
se, ode opet svaki do svojih stvari i susi se, i, kad je gotov, davsi nekoliko asprica
delacima i hamamdziji iii cuvaru odijela, koji uvijek sjedi kod vrata i od gostiju pri-
ma novce, idu za svojim poslom.
Na taj nacin postupa se u hamamima sa svim narodima koje god bili vjere iii
zakona. Turci, Arapi i svi muslimani imaju obicaj da se vrlo cesto kupaju, prvo, ra-
di svoga zdravlja i raskosa, a drugo, da bi postupili po svom zakonu. Jer u njemu se
svim muslimanima zabranjuje pristup u bogomolju ako se prije toga nisu dobro
oprali i ocistili ...
Ovo sam htio naznaciti o turskim kupali stima, koja oni nazivaju hamami, i o
nacinu kako se Turci i dan-danas peru.
Ali, da kazem takoder nesto kako je u tom pogledu bilo za staroga doba. Jo-
sip Flavije u svojoj prvoj knjizi o zidovskom ratu daje dobro svjedocanstvo o tome
kad pise o javnim kupalistima, koja su po naredbi Heroda gradena i uredena u Tri-
polisu, Damasku i Ptolemaidi. Ondje pise takoder kako je rob cara Komoda, poi-
menu Kleandar, koji bj ese rodom iz Frigije, posto je od komornika postao vrhovni
kapetan nad vojskom, tako se isticao kao da je on sam car. Kad je skupio veliko
bogatstvo, podijelio je mnoga dobra vojnicima i prostome puku, i, da bi mu svaki
jos vise bio naklonjen, naredio je izmedu ostalog da se grade javna kupalista, u ko-
jima je svako besplatno bio primljen i posluzen. Ne mogu takoder mukom mimoi-
Ci, nego cu spomenuti velike i divne terme i kupatila, ciji se zidovi jos i danas vide u
Rimu, a koji su bili uz velike izdatke sagradili Agripa, Neron, Domicijan, Antonije
i mnogi drugi. 0 tome mi sada nije zgodno da opsirnije pisem, nego se opet vracam
na nas predmet , to jest na kupalista turskih zena, koje cemo opisati kao i muska
kupalista.
Glava XXII
KAKO TURKINJE IOU U KUPALISTE I KAKO ODRZAVAJU C:ISTOCU
Turci po staroj navici i obicaju, koji su im ostali od naroda Azije i Grcke, s
velikim uzitkom idu cesto u hamamam, sta im ne sluzi samo za zdravlje, nego ih
2
Plovueac je vulkanski kamen kjoi pliva na vodi, lat. pumex (otuda Bimsstein).
3
Ruzma bice hrmza, o kojoj govorimo na strani 39.
90 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
cini i ljepsima, a to cine ne samo celjad malog i neznatnog staleza nego i najveca
gospoda i najbogatije gospode. One imaju obicaj da iz svojih domova i stanova,
gdje su zatvorene i imaju vlastite divne i raskosne banje, idu tri-cetiri puta u sedmi-
ci u hamam, a druge, koje su manjeg roda, idu svake sedmice bar jedanput , inace
ih smatraju za neciste i nepostene. Ali , ja nalazim dva glavna uzroka koji ih na to
podsticu.
Prvi je sto misle da time izvrsuju svoj Muhamedov zakon, koji im, kako jere-
ceno zabranjuj e molitvu u njihovim dzamijama iii bogomoljama ako nisu ponajpre
oprali tijelo, premda zene rijetko idu u bogomolju, izuzevsi zene velike gospode iii
koje su inace u velikoj casti i ugledu.
Drugi glavni uzrok jest sto, pod izlikom da idu u hamame, imaju dobru
zgodu da izidu iz kuce, jer su Turci tako ljubomorni da su uvijek imali na naj-
skrivenijim mj estima kuca svoje ginecije iii zenske odaje koj e postoje jos i da-
nas, gdje njihove zene i kceri moraju da budu zatvorene. Kad su, dakle, tako
prisiljene da sjede kod kuce i da bez dopustenja ne smiju doCi medu !jude, osim
kad idu u kupaliste - iako i tada moraju imati pokriveno lice - to gledaju gdje
bi nasle zgodu da svoje tvrde muzeve, koji ih drze uvijek zatvorene, prevare;
i stoga izlaze cesto toboze u banju, a na drugom mjestu traze svoju nasladu i
veselje, da ih muzevi ne opaze.
Muzevi pak u tom slucaju manje paze na svoje zene, jer znaju da ni jedan
muskarac ne smije doci u zensko kupaliste dok su one unutra, posto ima dosta ha-
mamskih sluskinja koje, prema potrebi, posluzuju one koje uzimaju sa sobom slu-
skinje. Uz to takav je u njih obicaj da Turkinje i Grkinje idu zajedno po deset , po
dvanaest u hamam, i kao dobre druge jedna drugu tare i pere i otuda svekoliko po-
znanstvo, sto ga sticu zene na Istoku medu sobom, dolazi samo prilikom cestoga
kupanja .
. . . Stoga imaju obieaj i najpribranije i najprikladnije rene da vrlo rano dolaze
u hamame i ostaju u njima do objeda. Takve imaju obicno jednu iii dvije robinje sa
sobom: jedna nosi na glavi bakrenu kalajisanu posudu, nalik na vedricu kojom se
zahvatala voda iz bunara, u kojoj imaju svoje plasteve za kupanje, kosulje i druge
potrebe pa i svoju ruzmu iii mast.
Ovu mijesaju s vodom i negasenim vapnom. Na svima mjestima koja time na-
mazu, ispadaju sve dlake s korijenjem. Spomenuta posuda pokrivena je bascom od
kadife ili svile, sa zlatnim iii srebrnim trakovima i lijepom kitama ili kerama. Druga
nosi lij ep cist sag, na koji polazti svoje haljine i dragocjenosti u svlacionici, jer ima-
ju obicaj da se ukrase i urese najskuplje kad hoce da idu u hamam kako bi se bolje
svidjele jedna drugoj. Kad dodu u hamam, izvrnu spomenuti sud i sjednu na nj .
Onda sluskinje taru i peru svoje gospode i poslije toga poCivaju u posebnoj odaji4.
Dotle se okupaju njihove robinje i takoder istaru jedna drugu. Kad su gotove,
spremi svaka svoje sprave u vedricu i, posto su platile taksu za kupanje, idu
To ce biti kapaluk, vidi stranu 21.
BANJE
91
zajedno kuci. Herodot u svojoj cetvrtoj knjizi potvrduje da je stalno kupanje
skitskih zena takoder bilo u obicaju. One su takoder upotrebljavale neku mast
od cempresa (selvije) , cedrovine i drugog mirisnog drveca, koja ih je cinila lije-
pima i ugodnima.
VODOVODP
I GRADNJE NA VODI U STAROM SARAJEVU
Knjiga j.: .;wmpana u iLdanju Grad,l.. c ::;t.:dionic.: opcu1.: gratia Sarajc'" 19:;9. gndine.
Gr(/(1\/..a \retlionica opc'inl' gnu/a Sarajera pri .,,om o'Jlt\anju 19:!2. godin.: jc Grad>ki
vodo vod i isti pre ma pot rebama gradanstva dalje izgrad ila i prosiril a tako da njctina vodovodna mreza
itnosi nl..o 1:'0 l..m duljine. Grad Sarajc'o ><? 'ttabdije\a dana' i7 Hcia \(o::;canicc. Kmaeica. Prac..: i
Bistri ce, Soukbunara, Komatina. Begovca i Scdrcnika i 'pada mcdu gradove koji ,cod davnine odlikuju
najboljom i naj1dr<t\ ijorn pitkorn \Odom.
Prcuzevsi vodovod od OpCi nc grada Sarajeva , primi la jc Stedionica i citav niz starim.kih vodovo-
tb. od l.. nJih jc o'wlo nekoliko lijepo ocuYanih l..oje ,._: i dan<t> briilji\(l Cll\aju i unil/a,aju.
Vodovodi i {:c,mc irnaju u gradu SaraJCVu svoju vcliku tradiciju. po kojoj >1.! ova obla;t gratbkc
l..ulturc uvijck gajila 'mnogo 'mi,la ;a higijenu i Ci,tocu. Gratbh;a ;tcdionic.o. l..oja dana' uprm lja '\O-
dovodorn. smatra la jc svojom tluznoscu tla ovaj vrijedni rad nascg pozna tog i;toricara g. Krcscvljakovi-
ca .. Vocltl\ odi i gradnjc 11:1 'odi u ,tarom Saraje\lt .. pretia ja' ll<hti. Ltl..o hi ,e otco 7abor;l\ u m aj , jc-
kovni rad nasih predaka na podizanju kulturnih te kovina u nascm sehcru.
Sarajc,o. u manu 1939.
I DIO .
VODOVODI I CESME
UVOD
Voda je covjeku i svim organskim bicima potrebna za egzistcnciju i bas zbog
toga nalazimo ljudska naselja skoro uvij ek u neposrednoj blizini vade. Obilj e
zive vode, uz ostale povo ljne uvjete, uzrok je da je okolina Miljacke bila nase-
ljena jos u neolitsko doba.
Kulturnim razvojcm rastc u covjeku i zclja za sto udobnijim zivotom pa o n,
izmedu ostalog, nastoji da i vodu sto jace priblizi svom domu, tj. da je iz jednog
vrcla dovede ii i cluboko u ze mlji potrazi. Ta ko su nastali i vodovodi i bunari.
Vodovodu jc domovina stari Orije nt , ali jos nije utvrdeno da li je ta kulturna
tekovi na nikla u Asirij i iii Egiptu, Grci i Bcrberi takoder su poznavali i gradil i vo-
dovode, a i na otoku Kret i vodovod je bio poznat vee u davnoj proslosti.
Ali od svih naroda sta roga vijeka najvise su se u tome istakli Rimljani i stvori -
li naj monumentalnija djcla u toj grani gradevne umjetnosti . Kao sto su ti nekada-
snji gospodari svijeta a rhitckturu primi li od Etruscana , tako su se is vodovodorn
upozna li u E truriji. U Rimu je sagraden prvi vodovod 312. pr. I. Vj ecni je grad prvi
upotrebio olovnc cijcvi za vodovod, prvi jc preveo vodu akvcduktom, a na rimskim
vodovodima nalazimo i prve t erezije. Po prostranom imperiju izgradise o ni mnoge
vodovodc, narocito u danasnj oj juznoj Francuskoj i Spaniji. U Bo ni o;u dosad na-
deni samo neznatni tragovi rimskih vodovoda.
Mcdu drzavama , nastalirn poslije rasul a drzave Aleksandra Vclikog, mali
Pergam u Anatoli ji izide na glas kao kulturno srediste. U Pergamu jc sagraden vo-
dovod 133. pr . l . Propa'cu Rimskog Carstva polagano propadaju i vodovodi. Nji-
ma se nc posvecuje skoro nikakva paznja u srcdnjem vijeku pa i dalje sve do pro-
slog stol jcca. U tome razdoblju cine iznimku o ne zemlj e u koje je clopro islam. Is-
lamska vjera nalaze svoj im sljedbenicima cia se peru i kupaju (abdest i gusul) i bez
toga nc smij u vrsi ti duznosti , koje su im in ace najstroze zapovjedcnc. Tako j e mu-
slimanima voda postala jos vecom potrebom. Usljcd toga bili su islamski narodi
du:!c vremena jedini pro mica telji vodovoda . Od svi h islamskih naroda narocito su
se proslavili u gradnji vodovoda Arapi u Spanij i, au t ome su prednjaci li Berberi,
koj i su ovu vjestinu otprij c poznaval i. U Spanij i su rabljene olovne cijcvi kao i u
starom Rimu. Za Arapima ni su puno zaostali ni Pe rzijanci. Cini se da su ocl Arapa i
Pcrzijanaca ovu vjcstinu primil i i Turci, jer su vrlo rijetki izrazi oko gradnje vodo-
\Oda turskog korijena. Cesma, rahiab (vodovod), sadrvan (vodoskok) perzijskc
7 Jzabrana djela Ill
98 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
su rijeci, a sebil , taksim i mnoge druge arapske, a u turskom su dobile gradansko
pravo.
Turci su donijeli islamsku vjeru u nase krajeve, oni su nas naucili i graditi vo-
dovode. Od njih smo poprimili i svu terminologiju od koje su se neki izrazi sacuvali
sve do nasih dana. Vodovodi i cesme gradeni su po gradovima, selima i putevima
izmedu sela i gradova. Rijetka je dzamija kraj koje nema vode. Voda je potrebnija
za obavljanje namaza (molitve) negoli dzamija, a narodna predaja kaze da je bolje
sagraditi cesmu nego dzamiju. Uz to se cuje u narodu da je haram (zabranjeno) vo-
du mjeriti i prodavati.
Od propasti bosanske kraljevine i rasula krsne zemlje Hercegovine do kraja
16 stoljeca izgradena je sva sila vodovoda i cesama kod nas i po drugim zemljama
Balkanskog poluotoka, ali to nije tada zastalo, nego se u tom pogledu nastavilo i u
daljnim stoljecima. Neki su vodovodi tako majstorski izvedeni da su se kasnije, kad
je ta vjestina pomalo jenjavala, tumacili na fantastican naCin. Tako primjerice spo-
minjem vodovod danasnjeg Prusca, nekadasnjeg malog kulturnog centra Bosne.
Svi su vodovodi i cesme gradeni privatnom inicijativom. Tek nakon uvodenja
reforama u Turskoj pocela je pondto u tome sudjelovati i ddava, ali cini se da se
drzava i od prije brinula za gradnju i popravak mostova, premda sui u tome privat-
nici cinili mnogo.
Stara je rijec: Sevab je gladna nahraniti i zedna napojiti. I vodovodi i cesme
iskljucivo su djela onih dobrotvora koji su za ljubav Bozju i spas svoje duse zidali
zaduzbine u bogostovne, prosvjetne i humanitarne svrhe. U bogostovne svrhe gra-
de se dzamije i tekije (derviski samostani) , u prosvjetne skole i knjiznice, au hu-
manitarne konacista za siromasne putnike iii musafirhane, kuhinje (imareta) za slu-
zbenike vakufa i sirotinju, putevi, mostovi , bolnice i vodovodi. Hamami, i ako su
odbacivali neki prihod, blizi su po svojoj svrsi bogostovnim iii humanitarnim usta-
novama. Neki dobrotvori opet potpomagahu tude zadu:lbine sulusom. Sulus znaci
treCina. Po serijatu moze musliman iii muslimanka oporuciti najvise treCinu imetka
da se potrosi u dobrotvorne svrhe nakon njihove smrti. lzvrsitelja oporuke imenuje
oporucitelj , a zove se vasimuhtar.
S izvora vodila se voda u prvom redu do dzamija i hamama (banja). Ti su vo-
dovodi dugacki ponekad po vise kilometara. Vodovode do dzamija gradili su obic-
no sami osnivaci dzamija, rijetko koji drugi dobrotvor, a one do hamama iskljuCivo
sam osnivac hamama, jer hamam bez vode nije ni mogao raditi. Duz vodovoda
otvarane su prema potrebi javne cesme, kojima su se koristili okolni stanovnici
i putnici. Dok se veCi vodovodi skoro uvijek zavrsavaju cesmom iii sadrvanom kraj
dzamije, odnosno u hamamu, cesme na manjim vodovodima sagradene su na mje-
stima koja su za to prikladna. Dobro stojeci ljtidi gradili su naroCite vodovode do
svojih kuca iii su opet uzimali vodu za svoju kucu iz kojeg veceg vodovoda. Ali po
privatnim kucama gradeni su najvise bunarevi.
Kako su se u nasim krajevima za vodovod upotrebljavale cijevi od gline iii bo-
rovine, a nikad metalne, to su se vodovodi cesto kvarili, a popravci su iziskivali ma-
nje iii vece izdatke, za koje doticni vakuf nije imao nikakve naknade. Cestim po-
pravcima neki su vakufi potpuno propali, ada usljed toga ne propadne i vodovod,
osnivali su dobri !judi nove vakufe za takve zaduzbine. Bilo je i takvih dobrotvora
VODOVODI
99
koji su osnivali vakufe i mutevelijama stavljali u duznost da prihod trose na popra-
vak vodovoda, mostova i kaldrme gdje to bude potrebno. Takvu su odredbu stavili
u svoje zakladnice Abdulkadir ef. Muzaferija i Muhamed Razi ef. Velihodzic
(1785), Hadzi Mustafaga Beslija (1794) i Asida hanuma Imaretlic (1881). Sarno na
ovakav nacin mogle su se odrzati razne zaduzbine, cije su zaklade, sto ih ostavise
osnivaCi, davno propale. Vrijedno je istaknuti da medu zakladnicima ima lijep broj
:lena i djevojaka. U prijasnja vremena bio je nas narod jace prozet osjecajima za
zajednicka dobra nego sto smo mi danas, a pri tome je glavnu ulogu igrala duboka
ukorijenjena religioznost i patrijahalni uzgoj.
Prvi je vodovod u Sarajevu sagraden 1461, a posljednji 1866, kao preteca mo-
dernog vodovoda. Po podacima okupacione uprave bila su pred okupaciju u Bosni
i Hercegovini 143 vodovoda, a duljina im je iznosila preko 120 km, ali ovi podaci
nisu potpuno tocni, jer je broj vodovoda bio veCi , a i duljina cijevi, kako cemo se o
tome kasnije uvjeriti.
Prvih dana iza okupacije izgradila je vojska jedan vodovod, za koji su upo-
trebljene zeljezne cijevi, a 1885. sagradila je zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovi-
nu takoder jedan vodovod. Tome je poslu pristupila sarajevska opCina 1889, a
1894. presli su svi stari vakufski vodovodi u vlast grada, alii nakon toga nasao se jos
po koji dobrotvor koji bi o svom trosku popravio koju cesmu iii vodovod. ..
Nije mi.poznato koja su sve mjesta imala svoje vodovode 1462. u onom dtJelu
Balkanskog poluotoka, sto je tada bio u vlasti Turaka. Od ostalih vecih slavenskih
gradova prije Sarajeva imali su vodovode: Krakov (prije 1286), Poznanj, Lavov,
Gdanjsk i Zlatni Prag.- Odmah nakon pacta Beograda pod Turke (1521) sagraden
je vodovod, koji je jos 1890. opskrbljivao 20 ulicnih cesama.
U 15. i 16. stoljecu narocito su se gradili vodovodi u Poljskoj te je oko 40 gra-
dova imalo svoje vodovode krajem 16. stoljeca. Ovim se poslom bavio i cuveni
astronom Nikola Kopernik. - Danasnjem londonskom vodovodu udaren je temelj
1609. Izmedu 1661. i 1682. dovedena je voda u Versailles. U Marseille i Madrid do-
vedena je voda u 18. stoljecu. Tek u proslom stoljecu stalo se zivo raditi u Evropi
oko opskrbljivanja gradova zdravom pitkom vodom i moderniziranjem starih
dovoda. U Bee je dovedena voda istom 1839, u Moskvu 1878, u Zagreb 1878. (ah
je bioi prije nekad stari vodovod), Brno 1888, Ljubljana 1890, Beograd 1892. Bu-
duCi da je 1889. udaren temelj modernom vodovodu u Sarajevu, to i u ovom pogle-
du nije nas grad zaostao za drugim veCim gradovima.
VODOVODI I CESME UOPCE
a) Vodovodi
Koliko sam mogao ustanoviti, bilo je u Sarajevu zadnjih dana turske uprave u
svemu 68 vodovoda razne duljine, od metra do 8 km, a opskrbljivali su 156 javnih
cesama. Duljina svih tih vodovoda iznosila je do 55 km.
1
Od tih 68 vodovoda
1 Philipp Ballif: Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina, II Theil, Wien 1_899 . Na str. 100
stoji da je u Sarajevu bilo pred izgradnju modernog vodovoda 58 vodovoda u ukupnoJ _duzmt <:?
km. Ni broj vodovoda ni njihova duzina ne odgovara pravom stanJU. lstt brOJ vodovoda 1 ISta duzma ct-
jevi navedena je i u o upravi Bosne i Hercegovina 1906", Zagreb, 1906- na str. 562.
7'
100 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
21 je opskrbljivao po dvije i vise, a ostali po jednu cesmu. Od tih 21, oprskrblji-
valo je:
6 po 2 cesme
3 po 3 cesme
4 po 4 cesme
2 po 5 cesama
2 po 6 cesama
1 po 7 cesama
1 po 10 cesama
1 po 12 cesama
1 po 21 cesmu
Na lij cvoj obali Miljacke bila su 32, a na desnoj 36 vodovoda. Sarno je jedan
vodovod preveden s desne strane Miljacke na lijevu, opskrbljujuCi u svemu dvije
cesme, a s lijeve na desnu prelazila su cetiri vodovoda na pet mj esta i opskrbljivali
su 8 cesama. Voda je tekla prirodnom gravitacijom kroz zemljane iii drvene cunko-
ve. Cunkovi su polagani u starije doba dublje, a kasnij e plice. Dubina se nije mjeri-
la arsinom, mj erom za duzinu, nego rastom covjeka srednjeg boja, pa se govorilo-
duboko do koljena, do pasa i do iznad pasa. u veeini slucajeva vodovodi su isl i kra-
jem ulice. Malo je vodovoda sto su provedeni gradskim ulicama, ada iznad njih ni-
je bilo kaldrme. Ali se znalo uvijek kuda su cunkovi polozeni, kako se pri popravku
vodovoda ne bi moralo uzalud poriti kaldrma. To je bilo oznaceno hrastovim koc-
kama umetnutim u kaldrmu.
Izgleda da su se najprije upotrebljavali samo zemljani cunkovi, a kasnij e, po
prilici od kraja 16. stolj eca, poceli su se u tu svrhu uzimat i drveni (borovi) cunkovi
zvani tomruci. Vee je receno da su se u starij e doba cunkovi polagali dublje, a to se
Cinilo iz dva razloga: 1) sto se tim izbj egavalo da u cunkove ne zade zilica, 2) sto je
voda bila lj et i hl adnija, a zimi sigurnij a od smrzavanj a. Kad bi zilica koje biljke
prodrla na sastavu cunkova do vode, naglo bi rasla i uslij ed toga stva ral a se u cunku
tzv. pletenica, slicna konj skom repu, duga ne kad i po koji metar i ometala bi tok
vode , dok ga napokon rastenjem ne bi potpuno zaustavila. Usljed toga cesto su
cunkovi pucali i vodovodi se kvarili.
U tome su drveni cunkovi bili zgodniji, jer se u njima nisu mogle razvijati ple-
tenice, ali su bili i skuplji.
Kako je vee receno, voda je tekla prirodnom gravitacijom i , koliko mi je po-
znato, samo jc na dva mjesta isla uz brdo pod vlastitim priti skom, i to na kraeem
putu od Sirokace" do dzamij e na Brduc is Mejdanat do Bij ele ana oba
mjesta kroz drvene cunkove. Kako bi se za zestokih zima voda odvraeala na izvoru,
ispraznili bi se cunkovi sami od sebe, alibi u tome slucaju zaostala voda u cunkovi-
ma u kojima je tekla pod pritiskom i time bi se sigurno desilo ono sto se odvraea-
njem vode htj elo sprij eciti - zamrzl a bi se voda. Da se tone dogodi, ovakvi su vo-
dovodi , na mjestu gdje pocinje uspon, imali takozvane tape, na koje bi se voda
" Ul ica Vratnik - vlcjdan
' Ulica Brdo dzamija
' dionic<t dana;njl! Ulice Den Numica.
'
1
U istoimcnoj ulici.
VODOVODI 101
ispustala. Tapa je zapravo cep kojim se zatvarao otvor na cunku . Sarno na drvenom
cunku mogla je biti tapa.
Uz najbolju volju nisam mogao ustanoviti imena velike vecine izvora sarajev-
skih vodovoda kao ni imena njihovih osnivaca , kako ce se to vidjeti u slijedecem
poglavlju ove radnje. I bas radi toga nazivao sam takve vodovode po imenu cesme,
dzamije iii ulice u koj oj je cesma bila. To "rijedi naroCito za one vodovode koji su
opskrbljivali po jednu cesmu. Prema tome je sastavljen i slijedeCi pregled vodovo-
da s brojem cesama, a radi lakseg pregleda, dijelim ih na vodovode desne i lijeve
strane Milj acke.
a) Na desnoj strani Miljacke:
Pjenkovac 3 cesme Cucak 1 cesma
Moseanica Saracusa 1 cesma
(sedam vodovoda) 12cesama Potoklinica 1 cesma
Curak 1 cesma Banjski Brijeg 1 cesma
Crnil 21 cesma Curika 1 cesma
Sumbulusa 3 cesme Javornik 10 cesama
Studenac 1 cesma Sarac Smail I 1 cesma
Buk 1 cesma Sarac Smail II 1 cesma
Lucevica 1 cesma Zatikusa 1 cesma
Veliki Sedernik 5 cesama Dudi Bula 1 cesma
Mali Sedernik 4 cesme Buka 1 cesma
Duradzik 1 cesma Provare I 1 cesma
Mihrivoda 1 cesma Provare II 1 cesma
Kartal maha\a 1 cesma Parlovaca 1 cesma
U Ogradi 1 cesma Trampa 1 cesma
Staruja 1 cesma Besi revica 1 cesma
Kantarina 1 cesma Ali pasina dzamija 1 cesma
Tekusa-Musluk 1 cesma Kokorovac-Gorica 2cesme
Baba 1 cesma
b) Na lijevoj strani Miljacke:
Veliki Soukbunar 4cesme Berkusa 3 cesme
Mali Soukbunar 1 cesma Pastrma 4cesme
Vojna bolnica 2cesme Merhemie 1 cesma
Cicin han 1 cesma Huremusa 1 cesma
Ferizbegovac 2 cesme Bogusevac 6 cesama
Brajkovac 1 cesma Socivica-Vlaska mahala 1 cesma
Hidajetovac 1 cesma Hrid (5 vodovoda) 5 cesama
Ablakovina 1 cesma Suha cesma 1 cesma
Knjeginjac 5 cesama 1 cesma
Curak-Komatin 1 cesma Hrvatin 7 cesama
102
Hadzabdinca
Sirokaca
Curine Njive
MalaDeka
6 cesama
1 cesma
2 cesme
1 cesma
Maguda
Jarcedoli
Dulbadza
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
1 cesma
2 cesme
2cesme
Terezije.
2
Na pocetku svakog vodovoda sagradena je terezija, u koju je uhva-
cen izvor iii vrelo. Terezije su omanji bazeni, kvadratne iii pravokutne osnovice,
razne dubine, zidane su od kamena iii sedre, a u nekih su strane gradene i od dasa-
ka. Iznad zidova je cember (okvir) napravljen od direka iii od kamena, na kame je
kapak (poklopac) od drveta iii zeljeza, ana njemu je brava iii katanac. Bilo je cem-
bera, narocito na Gazi Husrevbegovom vodovodu, od jednog kamena. Ali bilo je
terezija koje su se zatvarale plocama iii poveCim kamenom. Pod je terezije nasut
pijeskom. Slicne su terezije bile i ondje gdje se voda uzimala iz rijeka iii patoka
( npr., na Moscanici).
Aka je voda uzeta iz vrela u peCini i opet je bila terezija, obicno pred peCi-
nom iii pri ulazi u nju, a do terezije je voda tekla drvenim zlijebom. Takav je slucaj
bio na vrelu Crnil. Na nekim je mjestima bila odmah do terezije na izvoru cesma
(Veliki Soukbunar, Mali Sedernik, Javornik itd.). Bilo je i takvih terezija pri izvo-
ru, koje su zasute zemljom, pa se i ne vide (Studenac na Sedernickoj ravni). Od
ovakvih terezija zapocinju vodovodi cunkovima. Na otvoru u tereziji, na koji se na-
stavljao cunak, bio je dievdiir (sitno isprepletena resetka).
Osim terezija u koje se hvatala voda pri izvoru, poznate su mi jos cetiri vrste
terezija duz vodovoda.
1) Sabirne terezije. Bilo je vodovoda u koje su bila uhvacena po dva, tri pa i
cetiri vrela. Ali voda iz dvaju iii viSe vrela nije se mogla svesti u jedan vodovod bez
terezije. Takve terezije nazivljem sabirne, premda za to nisam cuo narocitog nazi-
va. U bitnosti su one jednake anima na izvoru.(Veliki Soukbunar, Sedrenicka
Ravan).
2) Taskim terezije. Kako se voda iz dvaju iii vise vrela nije mogla svesti u je-
dan vodovod bez terezije, isto se taka nije mogla ni odvojiti bez nje. To su udvoje-
ne terezije iii taksim terezije, a gradile su se na mjestima gdje se od nekog vodovo-
da odvajao ogranak za jednu iii vise cesama. Bez ovake terezije mogao je biti samo
onaj vodovod koji je tekao samo u jednu cesmu i kod nje zavrsavao, ana vodovodu
sa vise cesama takve terezije nije bilo kod zadnje cesme. Ogranak iz nekog vodovo-
da zove se taksim
3
U jednoj takvoj tereziji , koliko znam, mogla su biti najvise tri
taksima (terezija na Ravnim Bakijama)! U takvu je tereziju voda dolazila na jednu
cijev iii clanak, a iz nje otjecala dalje kroz dva iii tri cunka. I pred ovim su cunkovi-
ma bile resetke. Prema tome, da bi se voda u jednoj ovakvoj tereziji podijelila na
dva iii tri jednaka iii nejednaka dijela, postavljale su se odvojne cijevi jednakih iii
razlicitih promjera. Ovakvih je terezija bilo najvise. Poznata mi je u Sarajevu samo
jedna terezija koja je bila i sabirna i odvojna, a bila je na Soukbunaru. U njoj se
sabirala voda iz dvaju izvora i dijelila se na dva ogranka.
2
Terazija, od arapske rijeci , terazu", a znaci vaga.
3
Taksim je arapska rijec, a znaci dioba iii dijeljenje.
' Sada Bakije sokak.
VODOVODI
103
3) Protocne terezije.
4
Bilo je i takvih terezija u kojima se voda nije ni sabirala
ni odvajala, no je samo kroz njih protjecala, a glavna im je svrha bila da se u njima
smanji protok vade. Sto je neki vodovod udarao niz vecu strmen, to su ovakve
terezije bile cesce. I ovih je terezija bio Iijep broj.
Terezijapod Kovacima
---
Ali ove su terezije sluzile cesto i za crpnju vade obliznjim stanovnicima kao
cesme iii bunari pa su u tu svrhu bile na njima naroCite zdjele kevCije, kojim se voda
crpala (npr. terezija u dnu Strosica na Crnilu). Kevcije su bile od bakra, prevucene
kalajem i privezane na lancu.
Protocnih je terezija bilo ina privatnim posjedima preko kojih su udarali vo-
dovodi. To je bila odsteta vlasniku sto je preko njegova posjeda p n v ~ d e n vodo-
vod. U ono se doba nisu zemljiSta ni otkupljivala ni eksproprirala. I ovakvih jete-
rezija bilo vrlo mnogo (vidi Veliki i Mali Sedernik, Javornik itd.) . .
4) Terezija na /aktu. Gradile su se ondje gdje je vodovod mijenjao smjer po
veCim, obicno pod pravim, kutem. Takva je terezija bila na Hunki , vise danasnjih
Hrastovar.
Ugodno je bilo sjeqiti uz tereziju i slusati zubor vade. To su Sarajlije praktici-
rale cesto.
Sve su ove vrste terezija imale jos dvije zajednicke svrhe; 1) u njima se voda
preCiscavala a mulj, sta bi se u njima nakupio, cistili bi nadglednici vodovoda od
4
Ni za ave terezije nema posebnog naziva iii ga bar nisam ni od kog cuo ali ja sam ih ovako na-
zvao po njihovoj funkciji. '
t U tom dijelu grada je i sada istoimena ulica.
104 HAMOIJA KRESEVLJAKOVIC
vremena do v;emena; 2) u njima je nadglednik mogao ustanoviti na kame je dijelu
voda zastala.
Terezija je dala ime dvama lokalitetima Sarajcva. Jedan dio Pastrmeg i Bjela-
viceh zove se Terezija, po tereziji iz koje jc tekla voda u Batibegov hamami od prvih
decenija 16. do prvih decenija 19. stoljeca. Od davnina pa do zadnje promjene
imena utica 1930. zvase se danasnja Dobrovotjacka utica Terezija, po tereziji , sto
je bita negdje na pocetku ave utice, a prvi sam joj trag nasao u jednoj ispravi iz
1556. godine.
Akvedukti i sifoni. Bito je nekoliko vodovoda koji su prevedeni iznad patoka
i ispod njih kao i ispod Miljacke.
Iznad patoka bio je preveden Crnit na dva mjesta, a isto taka i Javornik, a
Bogusevac i Ferizbegovac samo na jednom mjestu. S jedne obale na drugu tekla je
voda ztijebom. Crnil je prevcden preko Dubokog patoka i preko Moscanice u Gor-
njim Kasaplima, sto bijahu naspram ulaza u Cekrekcijinu dzamijuJ. Javornik preko
Barickog patoka i na Olucima,k a Bogusevac' preko Bistrickog potokam.
Najvisi akvedukt bio je na Dubokom potoku, dug nesto preko 20m, a sredina
mu je bila nekih 17m iznad korita patoka. Akvedukt preko Barickog patoka bio je
oko 6 m dug, a sredina je nadvisivala dna patoka do tri i po metara. Drugi akve-
dukt Javornika na Olucima, nedaleko od Hrastova, razlikovao se od spomenuta
dva tim sto ovdje nije voda tekla zlijebom nego kroz drvene cunkove, polozene u
otuke, sto su bili poduprti kolcima. Bijase dug 40-50 m. Po tim otucima dobio je i
onaj kraj svoje ime. Ovakav je akvedukt bio ispod ciganskog grobtja na Ferizbe-
govcu. Najmanji je akvedukt bio na Bistriku (dug do 4, a visok do 2m)". Ostali
kraCi akvedukt navedeni su uz pojedine vodovode.
Za akvedukte rabio se izraz silajcuprija iskvareno od turske rijeCi sujolko-
pri.isi, a to je stozeno od sujol (vodovod) i kopri.i (most)
5
.
Sifoni. Na vise mjesta bila je voda provedena kroz cunkove, potozene ispod
korita patoka (Hrvatin,
0
GolodericaP itd.), i to su biti pravi syphoni. Ali voda je
prevodena preko Miljacke taka da su polagani cunkovi, uvijek drveni, po povrsini
korita, izmedu vrlo cesto zabijenih kotaca skovanih precagama. Ovako je bila pre-
vedena voda preko Miljacke, koliko znam, na 6 mjesta: Pjenkovac' je bio prevedcn
negdje iznad Seherije,
1
Hrvatin iznad Careve cuprije,
1
Hadzabdinica' kraj tempta
Do izgradnje modernog vodovoda izraz vodovod nije bio u nas poznat. Govorilo se vodi ti vodu
iii dovesti vodu; npr. , Gazija jc dovco vodu, a nc izgradio vodovod.
Ulice Iza basca.
h lstoimena ulica.
' Kupatilo je podigao tadasnji bosanski sandzak-bcg Kucuk Bali-beg Jahjapasic (1518-1521), u
danasnjoj Bali-begovoj ulici . Tokom vremena hamam je zapusten i propao.
1
Ulica Kovaci .
Naziv lokaliteta na desnoj strani Miljackc.
1
Naziv vreta i istoimene utice.
m Danasnja Utica Bjetavica.
" Narodno ime za nekadasnji kvart koji se stuzbeno zvao Gazi Mehmed-begova mahata.
" Tradicionalan naziv za kvart i istoimcnu ulicu koja se nalazi u tom dijelu grada.
P Tradicionatni naziv za nekadasnju cetvrt u kojoj sc nalazi clanasnja Utica Galiba Feste.
' Ime vrela.
' Ime istoimene ulice.
1
Sada Zerajica most.
' Naziv za nekadasnju cetvrt i istoimenu uticu.
VOOOVOOI 105
askenaskih Jevreja, Knjeginj ac kraj gradskog zavoda za dezinfekciju i ispod Co-
banije cuprije, a Soukbunar" ispod Skenderije cuprije.'
Svrdlovi (burgije) za busenje drvenih cunkova
Cunkovi. Cunak dolazi od turske rijeci kjunk. a znaCi cijev za vodovod od pe-
cene zemlje. Pravljeni su od gline, razne su duljine i raznog promjera, a obtik im
" Naziv za sire podrucje grada na padinama Trebevica.
' lstoimeni most na Mitjacki.
106
HAMDIJA KRESEVUAKOY.IC
je prikraceni cunj, da bi se mogli uklapati jedan u drugi. Polagali su se tako da je
siri kraj okrenut prema izvoru. Na uzem je kraju zuana (spojnica) s izbocenim po-
jasom kao granicom, dokle se cunak uklapa u drugi.
Duljina zemljenih cunkova, koji su mi dosli do ruke, iznosi od 30 do 41 em,
promjer donje osnovice od 9 do 15 em, a promjer gornje (zuane) od 6 do 10.5 em, a
debljina od 0.7 do 1 em. Opazi() sam da su stariji cunkovi Gazi Husrevbegova vo-
dovoda, kod kojih je promjer osnovice i"znosio do 21.6 em.
Za drvene cunkove iskljucivo se rabila borovina. Drveni su se cunkovi zvali
tomruci.
6
Tomruci su donoseni u Sarajevo iz obliznjih suma kao oblice i busili su se
samo zimi iii tek onda kad ih je trebalo postaviti. Uvijek su se drzali u hladu. Prije
busenja ogulila bi se kora. Za busenje sluzile su narocito burgije
7
. I ovi su cunkovi
imali zuane, ali bez izbocine. Osnovice tomruka bile su uglavnom jednake povrsi-
ne. Njihova je duljina bila od 1.5 do 4 m, a promjer supljine do 16 em.
Zemljani i drveni cunkovi starih vodovoda
Krajem 15. i pocetkom 16: stoljeca, pa i kasnije, radila je na Borku' tvornica
ceremita i druge glinene robe, a osnovao ju je Abdulhalimaga, cehaja Skender-pa-
sin8 i uvakufio za svoju dzamiju na Mutnom potoku. Da li je ova tvornica izradiva-
la i cunkove, ne znamo, kao ni to gdje su se u starije doba uopce producirali. Iz jed-
ne biljeske iz 1771. vidi se samo da su importirani i {a je za dovoz placana akca po
komadu.
9
U zadnje doba pravila su se u Bilalovcu, a vjerovatno i prije. Nakon
6
Tomruk je takoder turska rijec.
7
U upravi Gazi Husrevbegova vakufa ocuvalo se vise komada ovakvih burgija. Najkraca je duga
1 m, a najdulja 5.50 m. Na nasoj slici vide se i dvije male burgije, a upotrebljavale su se za busenje gor-
njeg dijela cunka u koji se uklapala zuana.
8
Kemura: Sarajevske dzamije i druge javne zgrade turske dobe, Glasnik zem. muzeja 1910,
str. 291.
9
Riza Muderizovic: Kronika Mula Mustafe Baseskije, Glasnik z. m. 1918, str. 42.
z Naziv lokaliteta i istoimene ulice na lijevoj obali Miljacke.
' U navedenom dijelu grada su danasnje ulice: Adila Grebe i Skender-pasina.
VODOVODI 107
1878. izradivala je zemljane cunkove i ciglana Augusta Brauna u Sarajevu, koji su
se formom ponesto razlikovali od cunkova domace proizvodnje, a nosili su i ime
tvornice.
U Sarajevu je bilo vise radionica za busenje tomruka. Najstarija meni pozna-
ta radioniea bila je zapadno od Gazi Husrevbegove medrese, a radila je prije 1697.
Ovakvih je radionica bilo znatno kasnije u vrh Zildziluka,b u KovaCima,c na Bjela-
vama/ u Hadzabdinici u dvoristu bivse dzamije na Atmejdanu.d
Iz 18. i 19. stoljeca ima nesto podataka i o cijeni cunkova. Zemljani su cunko-
vi placani u drugoj polovini 18. stoljeca po 7 i 12 akCi po komandu, a od 1800. do
1878. kretala se eijena od 10 para do 2.5 grosa. Drvenim je cunkovima bila cijena
1768. 60 akCi na komad, a 1874.5 grosa.
Lucum.
10
Cunak se za cunak spajao lucumom. To je kitu slicno ljepilo, ali od
njega mnogo tvrde i trajnije. Narodna je izreka: , Tvrd kao lucum". Prije ce se cu-
nak razbiti nego rastaviti ondje gdje je slucumljen. 0 tome sam se i sam vise puta
uvjerio. Ako dva cunka nisu bila dobro slucumljena, pa kad se rastave, ostaje na
zuani lucum koji se na da s nje skinuti. I gips i cementa daleko zaostaju za lucu-
mom. Za spajanje drvenih cunkova sluzio je pored lucuma i lik od lipe.
Lucum se pravio od pamuka i kreca u prahu satrven i izmijesan uljem. Ta bi
se smjesa tukla na ploCi drvenim maljem dok ne bi postala masa slicna kitu.
11
Lucum je bio uvijek skup. U 18. stoljecu placala se oka lucuma po 150 do 200
akCi pa i viSe, a u 19. stoljecu od 5 do 10 grosa na oku.
b) Cesme
Na osnovu duzeg istrazivanja ustanovio sam da je zadnjih godina turske upra-
ve bilo u Sarajevu 156 javnih cesama.
12
Ali pored ovih cesama po ulicama bio je jos
lijep broj cesama po hanovima, dzarnijama, banjama itd, kojima su se sluzili sta-
novnici grada kao i javnim cesmama, ali ih ne ubrajam medu javne stoga st<? su se
zgrade u kojima su bile u izvjesno doba dana zatvarale pate cesme nisu bile pucan-
stvu pristupacne puna 24 sata.
Da li je navedeni broj javnih cesama odgovara fakticnom stanju, ne mogu
jamCiti, jer je vrlo lako da mi j e koja i umakla. Nije mi poznato da je prije 1878.
postajao kakav popis javnih cesama, ali znam za dva popisa, sto ih je sastavilo
gradsko poglavarstvo poslije 1878, jedan je bio kod rahmetli Mujage Ekmica i uza-
lud ga je najpripravnije tra:lio njegov sin Asimaga Ekmic, a drugi se doskora cuvao
10
Lucum dolazi od turske rijeci lukjum.
11
Kod pripravljanja lucuma postupalo se tako da bi se najprije na plocu metnuo krec, malo raz-
grnuo i u to bi se stavio pamuk. Na pamuk bi se lijevalo ulje mal_o-pomalo, doSIJ:'alo k r ~ sve dok ~ ne
bi sav krec i pamuk umijesio kao sto se mijesi kruh. Ova bi se smJesa tukla drvemm maiJem dva do tn sa-
ta.
12
Cesma je perzijska rijec (nom. sing. eesme u mnozini cesmeha).
navedena ciglana pocela je da radi 1879. godine. .. .
b Dio danasnje Ulice Obala pariske komune, koja obuhvata prostor od ZeraJICa mosta na 1stok
sa nekadasnjom Zlidzijskom carsijom, u kojoj su se kovala zvona i popravljali kantari.
c I sada istoimena ulica.
f Tradicionalno ime za siri kraj i istoimenu ulicu u sjevernom podrucju starog dijela grada .
d Stari gradski trg na lij evoj obali Miljacke na kome je danas Park cara Dusana.
108 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
u upravi vodovoda pa ga je nedavno nekud zametnuo jedan cinovnik i ne bi sudeno
ni do jednoga doCi i taka pri ovom radu nisam imao nista pouzdano na sto bih se
mogao osloniti . Nade lise kojom srecom kasnije jedan od ovih popisa, uvjeren sam
da me nece moci mnogo korigirati.
Brojne cesme Sarajeva nisu samo napajale slatkom vodom stanovnike, putni-
ke namjernike i domace zivotinje, nego su mnoge i kao lijep gradevni spomenik, u
skladu s okolinom, pojacavale i estetski izgled nasega sehera. Lijep broj cesama
stajase u sjeni lipe i drugog drveca. I bas zato svrnule su na se paznju putnika, pje-
snika i umjetnika ili svojim brojem ili svojom ljepotom.
Najstariji putopis u kame se spominju sarajevske cesme potjece od Francuza
De Hayesa iz 1621. Tu se govori o brojnim dzamijama, cesmama i hamamima,
13
a
tiskan je u Parizu 1629. U izvjestaju Athanasia Georgicea njemackom caru o puto-
vanju po Bosni , napisanom 1626, stoji o Sarajevu, medu inim, kako po brdima ima
nekoliko cesama od tesana kamena ciju vodu piju putnici i varoski stanovnici_l4
Otac Pavle iz Rovinja spominje jednu cesmu u dvoristu glavne dzamije za uzimanje
abdesta i jednu na ulici gdje se napajaju zedni.
15
Francuz Quiclet zabiljezio je 1658. na prolazu kroz Sarajevo, medu inim zna-
menitostima, kako u ovom gradu ima 101 dzamija, da imade vrlo Iijepih setalista,
kamenih i drvenih dosta lijepih i dobra naCinjenih mostova, te 1691ijepih cesama.
16
lste je godine kroz nas grad prosao Francuz Poullet i u svome putopisu, tiskanom
1667, navodi da kraj svake dzamije imade cesmaY
Nase su cesme zanimale francuske putnike tim viSe sto u Parizu i njegovoj
okolini nije bilo vodovoda sve do vremena kralja Sunca.
Odmah iza ave dvojice Francuza prosao je ovuda Evlija Celebija, jedan od
najveCih putopisaca starijeg vremena u Opisu Sarajeva citamo da u Sarajevu ima
vise od 110 cesama koj e nemaju lule nego teku poput Selsebila.
18
I drugih tekuCih
voda ima mnogo, ali voda sto dolazi ispod brda Crnog izgleda kao Abi-hajat.
19
Pre-
rna rijeCima znanih Sarajlija u gradu ima 1060 vrela i lijepih izvora.
20
Od kasnijih, meni poznatih putopisaca jedini se zanimao za sarajevske cesme
i banje Chaumette des Posses. Na 33. strani nj egove zanimljive knjizice , Voyage
en Bosnie dans les annees 1807. et 1808. " (Paris 1816)e stoji da u ovom gradu ima
.
13
Dr. E. Richter: Beitrage zur Landeskunde Bosniens und Hercegovina, Wissen schaftliche Mit-
tetlungen aus Bosnien und der Hercegovina, Wien 1907, Bd. X.
127.
1
14
Fra M. N. Batinic: Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Starine Jug. ak. XVII , str.
15
S. Zlatovic: Izvj estaj o Bosni god. 1640 o. Pavia iz Rovinja, Starine XXIII, str. 37.s
16
Dr. C. Truhelka: Opis Dubrovnika i Bosne iz god. 1658. Glasnik z. m. 1905, str. 428.
17
V. Jelavic: Dozivljaji fr ancuza Poullet-a putu kroz Dubrovnik u Bosnu (godine 1658), Glasnik
z. m. 1908, str. 54.
18
Selsebil - vrelo u raju.
.
19
Abi-hajat = voda_ zivota. ?vdje pisac misli sigurno vrelo Crnil. Kemura u svom prevodu (Gla-
smk z. m. 1 9 0 ~ _str. 188) mJe ovo mJesto dobra preveo. Tu on spominje Soukbunar ispod Debelog brda,
a o tome u ongmalu nema spomena.
20
Evlija Celebi: Sejahatnamesi , sv. V, Istambul str. 477.
Upor. : Midhat Samic, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljeca i njihovi utisci o njoj
Sarajevo, 1966. godine. '
r Zagreb, 1885. godine.
8
Zagreb, 1890. godine.
VODOVODI 109
24 javne banje i preko dvijesta cesama. Ali oba su ta broja pretjerana. Pocetkom
proslog stoljeca bilo je ovdje samo pet javnih banja, a do 200 cesama moglo bi se
mazda nabrojati kad bi se uzele i cesme po javnim zgradama.
Muhamed Nerkesi (1592- 1632), najbolji pjesnik sto ga je Sarajevo dalo is-
tocnom Parnasu, spjevao je u slavu svom rodnom gradu pjesmu od 24 distihona,
medu kojima je i ovaj:
To u prevodu znaci:
, Tu se covjeku cini da maze dugo zivjeti,
jer na hiljadu mjesta po Sarajevu
teku cesme iz vrela neumrlosti. "
21
Gradnjama i popravcima vodovoda i cesama posveCivao je paznju i Mula Mu-
stafa Baseskija, kronicar ovoga grada druge pole 18. stoljeca.
Nakon okupacije privukose sarajevske cesme mnogog slikara, a nade se i po
koja cesma kao ilistracija raznih djela napisanih poslije godine 1878.
A sada da se malo poblize upoznamo sa starim cesmama ciji ce ostaci ostata-
ka moguce u najkracem roku potpuno isceznuti. Osim Kantarijine cesme, sto je bi-
la u Uskudar mahali, sve su ostale bile zidane od kamena. Korita pred njima bila su
takoder mahom kamenita, ali bilo je negdje i negdje i po koje od borova drveta.
Cesme su zidane za se, u zidu dvorista susjedne kuce iii dzamije iii opet u
podzidu ulice iii u medi brijega. Cesma je vrlo cesto bila u blizini dzamij e iii pekare
iii blizu i dzamije i pekare.
Kako je netom receno, cesme su uvijek bile gradene od kamena. U tu se
svrhu rabio kamen tesanik, tj. kamen sa svih strana otesan iii kamen otesan samo s
lica kao u kakvom zidu. Neke su cesme bile zidane samim tesanikom (npr , Krkavi-
ca), u nekih je bila samo prednja strana od tesanika (cesma u malom parku kod ze-
ljeznicke direkcije) , dok je dobar broj cesama bio zidan na nacin zida. Kamen tesa-
nik kod zidanih cesama bio je vezan kratkim zelj eznim sipkama, Ciji su krajevi bili
savijeni i u kamen olovom zaliveni.
Krov je u cesama ravan iii na samar iii uzdignut sa sve cetiri strane kao na ku-
Ci. U nekih cesama zavrsavao se krov glavicom poput nisana (Svrakina cesma,h Co-
banija)i. Ravni je krov prekrit jednom, dvjema iii vise ploca. Neke cesme za se gra-
dene imale su pored toga drveni krov, koji je nadkrivao i korito pred cesmom. Ce-
sme u zidu nisu bile skoro nikad bez drvenog krova iznad korita. Ti su krovovi gra-
deni zato da stite od kise iii snijega one koji su dolazili tociti vodu, a jos vise one
koji bi pred cesmom ispirali rublj e. Uz neke je cesme bil a i klupa da se na nju moze
21
Basagic: Bosnj aci i Hercegovci u islamskoj knjizevnosti, Sarajevo, 1912, str. 68.
h Autor , vjerovatno, misli na cesmu u nekadasnjem Svrakinom sokaku u kame se nalazi dana-
snja Hendina ulica.
; U sadasnjoj Ulici Tome Masarika.
110 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
spustiti koji dio odjece dok se uzme abdest iii da hamal ostavi teret dok se za ljetne
zege napije i umijc. Takav krov i klupa vidi se i danas na cesmi zvanoj Dzamijiea u
Pozegijinoj uliei.J
Cesma pod Alifakovcem
' l ;ada isto1mena uli<.:a.
VODOVODJI 111
Skoro svaka ljepse gradena cesma imala je pripust iii sacak (Gezims), tj. pro-
duljenje krova preko zidova cesme za nekoliko eentimetara. U cesmama u zidu pri-
pust je samo na prednjoj strani (npr. Cesma pod Alifakoveem,' a uza sc zidanim
cesmama i na sve cetiri strane (Krkaviea na Bistriku) .
Na nekim cesmama, zidanim tesanikom, vide se na prednjoj strani tzv. slijepi
mihrabi. To su u kamenu uklesa na dva kvadranta, koji se pri sastavu malo produ-
zuju i siljasto zavrsavaju. u tome je mihrabu iii iznad njega na nekim cesmama u
kamenoj ploCi uklesan natpis . Bilo je nekoliko cesama s nisom (mihrab cesme).
Danas su jos dvije takove cesme u Sarajevu, i to u Pozegijinoj uliei, koja i danas
tece i na Zel enom Mejdanu,
1
koja je vee poodavno napustena.
Izmjerio sam dimenzije nekih cesama i prema tome mogu reCi da se duljina
kretala od 1.60 do 2.30 m, dubljina oko 1.40, a visina od 1.20 do 2.20 m.
Musluk.
22
Neke za se zidane cesme za tvarale su malu prostoriju u koju se mo-
glo i uci. Ulaz je sa zadnje strane iii postraniee. U toj je prostoriji malo korito, zva-
no musluk, a uzidano je u prednji zid cesme. Negdje je musluk bio tako uzidan da
mu je jedna strana bila na lieu cesme, a koji put je sasvim uzidan u cesmu (ovo is-
kljucivo kod za se zidanih i u podzid uzidanih cesama). U musluk je dolazila voda iz
vodovoda. Cijev je vodovoda uvedena upravo u onu prazninu i spojena uspravnim
cunkom s muslukom. Gdje nij e bilo one praznine, uspravni je cunak stajao do ce-
sme, tj. do njena zida. Na rubu musluka je udubina za lulu kroz koju je tekla voda
iz uspravnog cunka. Na onoj strani musluka sto j e prema lieu cesme, pri dnu iii u
sredini visine je otvor za lulu kroz koju tece voda. Na prednjoj strani bila je jos jed-
na udubina kojom je otjeeala suvise voda. Najmanji meni poznati musluk dug je 32
em, sirok 19 em, a dubok 12 em. U cesama gradenih u zidu jedna je strana musluka
uvijek na lieu cesme . Tako je bilo i u ostalih cesama. U cesmi Carevc dzamijc bio je
musluk do tri i po metra dug i slicio je jaslama, ana njemu je bilo pet otvora za lu-
lu. Cesme u medi obicno nemaju musluka nego voda tecc ravno iz eijevi. Musluei
su po svojoj funkeiji slicni protocnim terezijama; u njih voda dolazi i otjece i po
zadnji put se prociscava.
Po naCinu gradnje poznate su mi jos dvije vrste cesama koje se od ostalih ne-
sto razlikuju. To su musluk-cesme i bunar-cesme.
Musluk-cesme se sastoje od musluka prekrivena plocom na malom podzidu i
korita na koje se musluk opirao. Jos su tri ovakove cesme ito Staruja, Gornja ce-
sma na Hridu i cesma na Donjoj SirokaCi. Prve dvije jos uvijek teku.
Bunar-cesme gradile su se u iskopanim jamama ondje gdje se voda nije mogla
izdiCi snagom svoga pritiska uz uspravni cunak. Jama je bila ozidana, au nju se sila-
zilo niz basamake. Vise takvi h cesama bilo je po privatnim kucama, gdje bi voda
mogJa SVOjitn pritiskom izaCi UZ uspravni cunak, ali je izmedu terezije i CCStne bila
manj a udaljenost no je zato potrebno.
Lula.
23
Na prednjoj strani svake cesme je lula. Ako su na cesmi bile dvije lu-
le, o nda se uvijek izraz cesma rabio u pluralu (bezistenske cesme, Slatkc cesme
:: Musluk jc turska rijec, kod nas malo i kvarcna, jcr u ovom znaccnju glasi pram- maslak .
'' Lula, turska rijec.
' Tradicionalni naziv za sire podrucje i istoimenu ulicu u istocnom podrucju ~ t r o g dijcla grada.
1
Tradicionalni naziv lokaliteta sa lijeve strane Miljacke na kome se nalazi danasnja Vatrogasna
kasarna.
112
2
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
.._-... - .. , .... I
... --... ..J: .. " . .... ..
-........- -.... \.
.. ., , .
... .. )
. '
' J
' . .
_. I
I
...........
. -... .
.. .. ...
...
'.
''.
1:10
1
1
... ' ........... ''...' : ........
.. ' - .. ' ' ..
... .. . \
..... : ... ... - ..
. -: - - ... -..- "' '' '
. -
'
. ..
.. ' ... ..
' .
:- - )
. . '
.. ... ..... - ... - \ ... ' ,,
.,_ .' - ' ' _., ... ' ,, ...
.. .......... ,. ,, ... ' ...... ' ...
..... '"" ... - -- .. ... ' 4. \ \ - "" \ ' '
.. ' -- ., '\ ... 8 ... . ' ' - ....,.. 8... : \\ "
.... \ ', ... ,....., ,,, .. c.,
\ ' '' .. ... .. " ..,. ' '_ .. - ... ' : "' t I
.. ' - ' ... -
' ..... \ ... .... ' ... - ..., ' ... ... '
\ ,., ...... :: _ ..... __ ...... .:-<1:;.., ......._ ... '",'
1-1
2:-2
2
Profili korita
........
VODOVODI 113
itd.). Cesme sa dvij e lute zvahu se Cifte-cesme, sa tri uClije, sa cetiri i vise suracesme.
Ciftecesme vide se danas samo u zidu dvorista Begove dzamije, a uclije u dvoristu
Careve dzamij e. Koliko mi je poznato, na 14 mj esta bile su Ciftecesme, a na dva
uclij e. Jedine vruce cesme u dvoristu Begove dzamije prestavljaj u danas surace-
sme, ali nj ih je bilo po privatnim kucama na vise mjesta kao i uclija. Lijep primjer
za suracesme su Careve vode na Romaniji i cesme pred Saban efendijom dzamij om
u Fojnici .
Lute su od zelj eza iii mjedi , a u tu svrhu rabljene su ponekad i cijevi od po-
kvare nih pusaka. Neke su lute imale tablu iii rozetu, ravnu ii i ispupcenu. I lul a se
ucvrsCivala luCinom.
Ali ,lula" je bila i mjera kojom se mjerila debljina mlaza sto istj ece iz pune
lute kao jedinica za mjeru. Lul a kao mjera ima cetiri masure, a masura cetiri cuval-
duza. m Suptjina te lute kao mjere bit a je tolika da se u nju moze umet nuti patac, a
masura je supljina u koju bi se otprilike mogla umetnuti cigareta, dok nisam mogao
naCi znacenj e cuvalduza u ovom smislu.
Lule nisu imale pipe pa je voda uvijek tekla (konstantne cesme) .
Kako su neka vrela, koj a su opskrbljivala samo jednu cesmu, bila slaba, tote
cesme nisu tekle nego samo curile. Takova se cesma zvala curak iii curika. Uslijed
slabe izdasnosti nekih vrela morale su se lute na nekim cesmama zaceplj ivati iii zati-
skati. Takve se cesme zvahu zatikuse. U cesmama zatikusa bio je musluk cesto tako
velik kao kakvo korito. Po cesmama curak i zatikusa dobi le su i neke ulice svoja
imena i po tome bih rekao da ih nije mnogo bilo .
No, nisu samo ove cesme dale imena ulicama nego i neke druge. Tako se,
npr., po cesmama zovu ulice Prijeka cesma, Bij ela cesma i Musluk cesma.
Na jednoj je cesmi jos i danas kameni zlijeb mjesto lute (Ferizbegovac), ana
jednoj opet t ekla je voda kroz drveni cunak (badani) i po tome se i cesma zvala Ba-
danj.
Korito. Pred svakom j e cesmom bi lo korito od kamena iii drveta. Na koritu je
otvor za otjecanje vode. Ina neki m otvorima korita bila je lula. Korita su sluzila za
ispiranje rublj a i pojenje marve. U oba ova slucaja zacepio bi se kakvom krpom
otvor na korit u.
Pred nasim cesmama bilo je 120 kameni t ih korita raznih dimenzija. Duljina
korita krece se izmedu 80 i 220 em, sirina od 55-90, a dubina od 15-60 em. U jesen
1937. obisao sam sve nase cesme i one koje teku i koje su nekad tekle, te sam tom
prilikom ustanovio da se jos odrzalo u svemu 18 korita pred cesmama koje teku i 15
ih stoji izvan uporabe. Tada je sastavljen i ovaj pregled sto ga evo ovdje donosim.
duljina si rina visina dublj .
Red . aziv cesme iii rna hale k or it a u em
broj u kojoj je cesma Primjedba
a) u uporabi
Bijela dzamija 120 60 40 20
2 Dol 110 80 55 30
."l Sumbulusa 135 85 so 20 To je drugo korito.
m Rijec je pcrsUskog porijckla, a oznacava veliku iglu za prosivanje vreca, slamarica, cebadi i
slicno. Vidi: Abdulah Skalj ic, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1966. godine, str. 182 (da-
lje: A. Skaljic. Turcizmi).
8 lzabrana djela Ill
114
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
4 Dzamijica 110 60 50 40 Ono razlupano bilo je
5 Nova mahala 120 50 40 20 dugo 103 i siroko 70
6 Medrese 170 70 50 30
7 Staruja 180 90 40 25
8 Kovaci 179 90 40 30
9 Armaganusa 100 50 35 17
10 Gornje Bjelave 140 70 30 20
11 Kesa 205 90 50 40
12 Donja Sirokaca 90 70 20 10 Cesma ne tece stalno.
13 Hadzi Abdinica 210 85 35 20 Korito delomicno potonulo
14 Krkavica 90 60 30 15
15 Pastrma 120 58 40 20
16 Bakarevica
130 70 35 20
17 Gornja Pehlivanusa 170 60 35 25
18 Mala Deka
137 70 35 27
b) van uporabe
1 Hendek
105 75 40 16 Dvije strane razbite.
2 Jekovac 105 63 48 30 Cesma ne tece.
3 Vinograd I
105 63 40 20 Cesma ne tece.
4 Mihrivoda
85 75
Razlupano. Cesma ne tece.
5 Budakovici
110 60 42
6 Vrbanjusa
25
138 70 37 20 Po malocuri.
7 Kartal
140 80 65 45
8 Vinograd II 80 70 40 15 Cesma ne teee.
9 Jahja pasa 145 75 50 20 Korito je uza zid dvoriSta
10 Provare
90 70 60 40 dzamije. Cesma ne tece.
11 Bistrik dzamija
200 65 30 15 Cesmenema.
12 Velika Berkusa
180 80 50 35 Razbito na jednom mjestu.
13 Huremusa 120 55 30 20
14 CeljigoviCi
I cesma i korito uklonjeni
160 90 60 50 u proljece 1938.
15 Pod Alifakovcem" 130 65 40 Cesmenema.
Prevrnuto je i ne nalazi se
pred eesmom.
Od do 1937. iscezlo je oko 80 kamenih korita, a od toga dobra polovina
otpada na_ od 1920: ovamo. Organi uprave vodovoda koji ne imadahu smi-
sla za stanne, m za IJepotu razbijali su ova korita u soder i njime nasipali uli-
:e. Tako nestale t_mnoge kroz ovih 48 godine. Ima danas prezidanih
da onaJ radio nije imao bas mnogo smisla za lijepo,
1ma 1h I konta htjelo se sprijeCiti ispiranje rublja i poje-
nJe marve na JavnoJ cesm1.
Cini_ mi s_e da su sva veca korita napravljena od bogumilskih stecaka. Na ovo

konto pr_ed !fadzi cesmom koja stoji na cesti Sarajevo-Hre-

sa. Na tom se Jasno v1d1 da Je od stecka. I dimenzije stecaka i nekih korita
potpun? _se Na teritoriji danasnjeg Sarajeva i njegove najblize okoline
m Jed?og bogum1lskog groba, a upravo je nemoguce da ih nije nikada ni bilo
pa Je vrlo VJerovatno da su upotrebljavani kao gradevni materijal. Stecak je uz
vrlo podesan za pravljenje korita.
. Namece se pitanje kako neka korita donesena do pojedinih cesama. Kako
npr., onaJ_ ogromm musluk u Donju Sirokacu, korito u Hadzabdinici
1td., kad su nJthova mJesta i danas tesko pristupna za onakav teret. Slusao sam od
ove ces::me je dobila po Hadzi Omeru Arnautovicu, koji je imao veliki posjed na Mrazovcu nedaleko
: S
5
ir
1
e ob
0
jasnjenjeza navedene. cesme i mahale nalaze se na drugim stranicama ove knjige.
eo I km uda!Jeno od SaraJeva.
VODOVODI 115
starih !judi kako bi se korito na mjestu gdje je napravljeno okovalo u hrastove da-
ske, taka da bi se napravio kao neki valjak, kog bi utegli debelim uzetima i polaga-
no valjali do cesme. Koliko je u tome istina, ne znarn.
Praia ili mlatila. Do korita s jedne, a cesto is obje strane, stajahu u obliku ce-
tverostrane prizrne po jedan iii dva lijepo otesana kamena. To su prala iii rnlatila na
kojirna se rublje mlatilo pratljacom. I sada ih vidimo uz nekoliko cesama (Bijela
dzamija).
Radi lakseg razurnijevanja donosim ovdje nacrte jedne cesrne.
Natpisi (rarihi). Jos se i danas vide na nekirn cesmama natpisi ispisani raznim
vrstarna arapskog pisrna, a sadrzavaju godinu gradnje iii popravka cesrne i irne do-
brocinitelja, a kod nekih je to izreceno u stihu. Na natpisima se og\e"da vjestina ka-
Jigrafa i klesara, a na nekim i bujna masta pjesnika. Na natpisima se nade tako ki-
cenih stihova da ih je upravo nemoguce prevesti. U zadnjem stihu je i godina grad-
nje iii popravka koju valja izracunati, jer nije izrecena rijecima iii brojkama, no su
u torn stihu u rijeCima slova koja irnaju brojcanu vrijednost. To je narocita vjesti-
na. Natpisi su stavljani ina javne zgrade i druge gradnje (dzarnije, tckije, skole,
knjiznice, imareta, musafirhane, mostove itd.), ali nikad na banje iii hamarne.
Vrijedno je zabiljeziti da je za pisanje i klesanje jednog natpisa placeno 10
grosa, od toga kaligrafu 8, a klesaru 2 grosa. Ovaj je izdatak, doduse, ucinjen za
natpis na jednorn rnostu, ali tako je rnoralo biti i s natpisima na cesmarna. Iz ovog
se vidi kako se kaligrafska vjestina nekoc cijenila i ako nas grad kaligrafima nije
oskudijevao.
U svemu rni je poznato samo 18 natpisa. Od tih su se dva sacuvala u jednoj
staroj kronici, dva se cuvaju u knjiznici Gazi Husrevbegovoj, 13 ih je jos na cesma-
ma, a jedan je pri prezidivanju cesrne okrenut naopako i toliko ostecen da se ne
maze proCitati. Osim jednog, nesto starijeg, svi su iz novijeg vremena.
Evo tih natpisa u originalu i prcvodu koji zahvaljujcm gospodinu Hadzi Meh-
med Handzicu:
I) Natpis na cesmi kod dzamije H. Hasan a Buzadzica u Logavinoj ulici :r
-:-' l:. 'C:.:. '"":-. _,.1.;) I .>:;. J \ ..
--:-'\_J.-1 i-Y. Jl .. d:;....J .
-'--:-'1 .,; \+:--) )<:):. u . c; )'-:"'T
\! J ...:u .. J. .,_\.,.-". J) \ .).., ) _,<;
'":"',J.J'. J'" ..J I ..NI 1_,;1 J}"
y _,I .._;.;..4:..r- (.,__,...?:" lJ.-1.::.., \_,..J I.......>\....,
I. c..; 1.:... ..
'-:"'J..NI l_pl :;____,.. 0-l>- '-:"' I.J 0
. . . . . . """'
"-\:_1 ..:.f..J) 0-L . ..:.-:5-..;j
._:..., ,_ l.:...b'" ........ ,..-
. . .._ . ...., ....,
0 gradnji cesme H. Hasana, kojoj nema para u gradu Saraj-Bosni.
Vlasnik H. Hasan koji je sada ponos trgovaca i obljubljen od srca sta-
raca i mladih.
1
; Hajr iii hajrat - Jobro djclo.
" Dio sadasnj c Ulice Abdulah efendijc KaukCij c do Hadzi Sinanovc tekije.
8'
1 I Ci
1
1
\\ Ill I f...RI \kOI i(
U imc Boga je seher ovu vodu zivota dovco.
( naprm io jeclno clobro koje ce lCCi do \UJnjcg d,l!la.
Lijepo gradena cesma sa zlatnom lulom.
Pro'>i pa 10du poput duse i dajc 'llcl u -.,nagt:
Jeclnog po jednog privukla je sebi zedne.
Pod ncbcskom kupolom ni sam l'iclio o .. tkO"l rohlja.
"\cka graditelju Bog dadne visoki dzcnct.
\'cka ga h. napoji iz
Upiwh ncznanoga za datum gracl nj c, a on n:l::c:
103-t' dos la j c i protckla iz lul c \'Ocla
::2) IH kod Carel e dzamijc:
1.5' )"" c.S _;l;>- ...J'--:;..
) J j..J..., ) ' J ..._1_;;- l
j J ) ) :> l.f . ..J:"' I o J. J _j >-
J '-:"\ j l Y.
._;"L,._
)'
.,
J . jl
u L ... :A L"
. -

;c.}"
L>

\..>.

Hadzi Orner, covjck visokih ciljeva ciji hajra ti poput \'OUC tcku tamo i amo.
fLmcdu da dlll cdc 01 u 1101 u 1 ndu /i1 .Jta jc nbil11o .tbtct
Od i110ra 11<111 010 jc .1apra1 i0. Bng nck mu pla(u,bc' l'c'
1
1;.:u
Zedni ma J c izrekan tarih: L: .tmi.., 0\'t: l::.>mc i r,anii <: . CL(c K.:
J J J
3) Natpi <, na na AlifakOI CLi :
Prvi medu kadijama Jahja efendija zade u imc Boga dao je 01 u \'Odu i zcdnog
napojio
Ovaj hajrat je u imc Boga podigao onaj veliki covjck i za dusu S\'Oga sina
\'ab poklonio.
:.. II \ lija jc: c.'tl n i lu:;r:,
..- ' t..?r- l :'J:u.
. , \kili (\l,jli;.r) j),_.,'j, \ ;cth:trlkl,. I'.>Lk 1 .! S. 1.1,,'\tt 1-.;
>Jtik i h.aligtal. D ,..C ,, c ,t: .'::;
16:.1 'i ;; ,!in"
-
117
. \' .:like<; Boga ovaj hajr budc pri mljen ' Q, !m neka e obra-
.:, :..: :-..,Jka rr: ..

Ocljedamput. je. Mejlijo, tarih ovakav iz pera pao: Munla cfendija jc doveo
1 zj,
..:. ) Dr.rg: na cesmi kod Careve dzamij e :
.l.r..l.r ..>
...,. ... ..
Vlasni k haj rata, ponos darezljivih. H. Omcr in j c c;., t. ::c ,mu da
jedan lijc p
OdobravajuCi, rekli su, Mejlijo, tarih: Ovu cesmu obnovio H. Omer.
5) n:::t ccsmi kod Skcn.'.?rij c tekijc:
t.-l ? }I \''; J .&1
13
_=>-
::.. _; .;,l y' )J
..s-""-:...: S.G>- J '!)::; J..c ...J I 1.5I?. I
IS.;.::..._I ...u -"...c ...> \.;..
.& I J .J-_; ..:.. d.t.:. t.i't.. )" c.S .)
t!..IJ La;.. 0' _,i--
)L.:.
../ - y
Dosta mi je Bog i On jc divan staratelj.
Lijepa li je cesma abu hajat vode kojoj para nema.
Imalo bi nacina da se nazove Kevserom.
Doveo je vodu vakuf Gazi Iskcndcr pasa iz Soukbunara .
Sluga toga vrijednog vezira ozivio j e ovu cesmu.
Sa zel j om Sakir
30
j e rakao tarih: Sefaat, ja Resulel-lah!" ] 195.'
6) Natpis na cesmi u dvoristu Careve

..
Munla = vrhovn i kadij a .
;o Tmc zasad ncpoznata pj csnika .
.1l Scfaat je Resul el-lah. - Mol i Boga za me, Boi:ji Posla nice'
J ))
Ovaj nat pis i onaj pod 3) prcveo jc na njcmacki Philipp Ballif u gore citiranom djelu na str. 93.
' 1780/ 1. godina
118 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Proveo je, u ime Boga cesmu slatke vade darezljivi Hadzimuratovic Abdulah
aga.
Ukrasio je mjesto poput raja za abdest i da uvijek piju Boziji robovi.
Kada je vodu, u ime Boga, dao, Namik mu je izrekao tarih: Neka Bog dadne
njemu da se napije iz vrela u Firdevsu.
33
7) Natpis cesme na Atmejdanu:
j;., u . ..:..,\.,... __,,
l./ j.l
- 0Jo..>..J ._;.-:..).1
r...s----

(
__,\
J'. .
<S.ljj) ))
._,I . >- (.J..IJI
.:.r .
))4A '-!fJI
..;_; L.; I ' Ll J ;,.::.._1 u .
<\_l:l: <S.lJ J:j
.. a,

.
,;.b.. .
,., _,
'-' .
<S.J..li
1;1_,11
..,_l .....
r=-)
.. _ ... 5'

UJ'""'
1 ..
. ';.bJ
u
'II ,1 0.J.'- J::__l ..... .._r J; 4.1_ _,;
.. :... IJ;.l :;. :_;..1.'- J. _f( ._,I
L5"' J "-'--_\ '-:"'\...l:-1 '-V
..... .=.,I <S.J...IS J::::- <S...\.li j\ _,_>-'-;"' I
\'n"'
Lijepa li je i besprimjerna cesma vade zivota.
Kad bi se uz Kevser stavila, imalo bi nacina (pristajala bi).
Zapustena i ostavljena poput suza siroceta u njeno korito prolijevala se voda
lica njena.
33 Ime jednog raja.
VODOVODI 119
Sva moja okolica je popravljena, a ja sam samo u rusevnom stanju. lma li iko
da se smiluje placu siroceta?
Kada je to cuo prvi aga grada, uzburkalo se more njegove dobrote zbog nje-
nog placnog oka. "
Uzeo je iz pocetka vade i sretno je doveo do kraja i prosuo svoju dobrotu za
dusu Mustafe.
Dok blagodatima bude napajala dusu njegovu, izgleda kao da je Hidr stigao
zednim softama medrese.
Sta bi bilo kada bi se i njegova dusa napoji la rajskim selsebilom, kada voda
Kevser dade u rajski sadrvan.
Daj, Velijo, objsni Ijudima sa tarihom: Makla se je voda zivota i dosla na At-
mejdan.
8) Natpis na cesmi pod Alifakovcem:
Vlasnik ovog hajra je pravi sin Mostarca Hamdi ef., muderisa.
Bio je kadija BenefSe (?) Mustafa Fejzija, nanovo je obnovio cesmu da tece.
Koji budu pili vodu poput Kevsera reCi ce: Uzviseni Bog neka primi ovome
njegov hajr.
Dosao je Hasim, dragovoljno mu izrekao tarih: Dostojan je da mu mjesto bu-
be dzenetui-Firdevs. 1215.'
9) Natpis na cesmi kod Bijele dzamije:
..)_,r CtA.-1 ..:.:....

. .;.> ..::.,IJ3-I L,
..)L" <\.l..,.. t,..\ J':Jj ....,1 .>...J..f.:
..).>:.... -..u 0K. u'Jk.l <.fJJ) ..:..\.:>-
Drugi hajr sahibija Hatidza hanuma kCi H. Mehmeda obnovila je bistru vodu
i ozivila sve !jude. Nek joj Bog olaksa mjesto u Firdevsiala dzenetu 7. ramazana
1230. u
1
1797/8. godina
' 1800/1. godina
" 1814/5. godina
120
10) atpi na cesmi kod Kal in H Ali dzamije: '
Izabrao je casnoj dzamiji ljepotu.
Sulejman Ruzdi ef. koji je zelju posti gao.
Sazicl ao jc ovu cesmu kraj vrata god. 126-+. '
II) Natpi-. na cesmi Kesi:
.&1 I;,L.
I
I I 1 I
./- 1"'-!) ,..,. \A...-.)
Sta Bog hoce
fl \ \I C II \ KRE\E\ U.-\KO\ I (
I njihov Gospodar ce ih napojiti cist im picem.
12) Natpis na cesmi na Zelenom mejdanu:

.1.- J 'f,
1
. '
rv. { ;: \

------- 1:/.. - --

,f: ; a t e <::.

rC!!-'-i> '""'
l
(iCj

Od vode je sve zivo (stvorio Bog).
Obnovljcno je mjesto i temelj vode i zivota, napravljcna jc lij epa, tvrda i bes-
primjerna cesma.
Prosu se malo-pomalo iz pera tarih okicen draguljima: Zelenom mejdanu j e
nakit dala ova nova visoka cesma. 1279."
' U Scnoinoj ulici.
' 18-17/8. godina
1
1850/ 1. godina
' 1862/3. godina
\ ODO\ ODI 121
13) \ 'atpi na cesmi u Sirokcu.
" . ,11
l..5 13-'-' (/ J
J b .. J-l L-:! \ ..1.. r ..::., Ld-\J ..::., \ _ _.}-1 ._.,... L..
ol
..:.-v.(' -)
.. :... \'I' A
s,e Zi\'O jc od \Ode. dobra i hajra ta jc
nin Hadzi Rustcmbeg. Hasan 1280h
1-t) na ce:-mi ldadiji:
0
Natpis ima pet dvostiha. Prva cctiri dvostiha Sll ncci tljiva usli jcd toga sto jc
ploca razbijena. Po:-.ljcdnji tho'>ti h u kome je i tarih glasi:
0'""6- '--' .J:J o.) .. > I rv
0 \.:.k..c- v\S vi.)
. . .
Ja Hilmija potpunim tarihom donio sam veselu vijest i rekao: Hodi , hodi, ti
icdni , tece e\'o ccsma Idadija.
15) Natpi s na cesmi Bcsirevici: t
-'"""rf.'..J . .:.>) "'-:..:::-- Y. "'-f.\ ., __ }JI
Y. r}: { IJ b 0
Cija bude tc :,..:: napije iz 0\'e cesme jcdan gutljaj vocle. neka dovu cini Afi-
fe hanumi , to je u,ijek moja zelja.
I I. dzum I 129-t."
16) atpis na cesmi u Bi trik mcdrese ulici. "
0 ..>-.J I .hi
1
o- .J j JG
.. __ \'(""\ _;'...:"J
"' Ono slo jc covjcku da pojccle i popij e na ovom wijeiU.
godina
' Nekada ni za , ojnicka ;;kola u dana;;njoj Dmitejevoj uli ci.
' Naziv i;toimene cesme i lokaliteta u Uli ci Vuka Karadzica.
J 1877. god ina
I sada istoimena ulica
'
122 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Popravio Hadzi Hafiz Husein efendija KaukCija u saferu 1306.r
17) Natpis na cesmi u Vinogradu:
-\
1
I - 1
1
\ - I I \
0. >- -....J ->- J -....J ._,:,...
1
..) I j u. lc I ..._-. I C l,... I ........- . . ( _,.
4..:- \\"''\''I'"
Dobrotvorka Mejrema hanuma kci Hadzi Sejfage Dzabije 1323.&
Tasovi. Na cesmama u zidu dvorista Begove dzamije vidi se jos u kamen uc-
vrscena halka iznad lula. To isto vidimo i na napustenoj cesmi Zabeglukom. h Ali
sada se vise nigdje ne vidi za ovakve halke na lancu privezan tas iz koga su prolazni-
ci pili vode. Posljednji je takav tas bio na modernoj cesmi sto stajase u dnu Velikog
Curciluka, a bio je jos i 1911. godine. Tasovi su okrugle, posiroke i plitke zdjele s
drskom od bakra, prevucene kalajem. Bilo ih je na vise cesama, naroCito u dobro
frekventiranim ulicama.
Gospodin Muhamed Bravo pripovijedao mi je da su ovakve tasove za javne
cesme kupovali i oni !judi kojima su muska djeca umirala u 10, 11 i 12 godini zivo-
ta, i to za novae sto bi ga dobili prodavsi odjecu i obucu umrle djece i pomor bi se
zaustavio.
Cesme sindiiruse. Znamo dana lulama nije bilo zavrtaljke ida je voda uvijek
tekla i otjecala ulicom, rjede kanalom do blizeg potoka. Bile su u Sarajevu dvije ee-
sme sindziruse (kod dzamije na Brdu i Duradzikove; u Sagrdzijama)i Kod njih nije
voda otjecala kroz korito na ulicu, nego je iz lule tekla u dublji tas sa zlijebu slicnim
produljenjem i kroza nj u malo kao polukugla izdubljeno u dnu suplje korito. Na
ovo su se korito nastavljali cunkovi kroz koje je voda dalje tekla do druge cesme.
Kako je ovaj tas bio sindzirem (lancem) privezan za cesmu, prozvane su cesme sin-
dziruse. Kad bi se na ovakvoj cesmi toCila voda, pojila marva ili ispiralo rublje, on-
da bi se tas uklonio i voda ne bi tekla do cesme, koja je bila sa sindzirusom u vezi.
Iz cesme u Sagrdzijama tekla je ovako voda u mekteb Mehmed-pase Kukavice u
Patkama,k a iz cesme na Brdu u cesmu u Basamaci ulici.
1
Voda. I ako je voda u Sarajevu dobra, zna se da je u nedavnoj proslosti bilo
I judi koji su pili vodu uvijek samo iz jednog izvora.
35
Uz to se drialo da su neke vo-
de ,muske", i u kucama u kojima se pila radala se obicno muska djeca. Vode na
Hridum smatrane su kao ,muske" i uistinu u tome je kraju bilo, koliko se zna, uvi-
jek vise muske nego zenske djece. I Veliki Sedrenik ubrajao se u muske vode.
35
H. Kresevljakovic: Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, Sarajevo 1937, str. 79.
1
1888/9. godina
' 1905/6. godina
Dio sadasnje Ulice Dervisa Numica.
; Danas manji dio Hrgica ulice.
i Sada Ulica Razije Omanovic.
k Sada Ulica Trifka Grabe!a.
1
I sada istoimena ulica.
m Tradicionalni naziv za i saobracajnicu u starom dijelu grada iznad bivse !eljeznicke stani-
ce Bistrik.
VOOOVOOI 123
Posude za vodu i vodonose. Svaka je kuca imala narocito posude u kome se
voda donosila. Skoro i najsiromasnija kuca nije bila bez duguma, dugumice i ibri-
ka. To je posude od bakra, kalajem prevuceno. Govorilo se: , Idem na vodu", mje-
sto ,na eesmu"' a tako pjeva i narodna pjesma:
Uzeh dugum i mastrafu, podoh na vodu.
Bilo je vrlo siromasnih I judi kojima je bilo zanimanje nositi vodu po kucama.
U nekrologiju Mula Mustafe Baseskije pod 1183. (1769) godinom zabiljezena je
smrt jevrejskog vodonose Mustafe Rodunica.
Na vodu se islo u svako doba, ali se obicno voda donosila jutrom i vecerom.
Lijepo ti je rano uraniti,
Dvor pomesti, vode donijeti,
Na cardaku vatru naloziti,
A uz vatru kahvu pristaviti.
Na cesmama bi se skupilo vise puta mnogo osoba, pa bi katkad znala nastati i
tuca ko ce prije vodu natociti, ali tu bi cesto momci i djevojke asikovali.
Jmena cesama. Sarno neke su cesme imale svoja vlastita imena, kao npr., Sta-
ruja, Kesa, Tekusa, Ferediusa, Saracusa, Baba, Dzamijica, Hadrovaca, Krkavica
it d.
Smrzavanje cesama. Za zestokih zima cesme su se zamrzavale i uslijed toga
pucali su cunkovi i vodovodi se kvarili. Da se tone desi, zatvarale bi se cesme tako
sto bi se voda odvracala u tere_ziji, odakle je pocimao vodovod.
Kronicar Baseskija zabiljezio je kroz pola stoljeca dva puta da su se zamrzle
sve cesme. God. 1779. sve su se cesme od zime pomrzle i voda se nosila iz Miljacke.
U pocetku zime 1795. bila je velika studen pa su se zamrzle cesme, vrela i tekuce
vode.
Za velikih vrucina presusila bi opet mnoga vrela. U istoj kronici citamo kako
su u kolovozu 1797, uslijed velike suse, presusila mnoga vrela, a i u nekim bunare-
vima ponestalo je vode.
Salihaga Dedibeg (roden 1868) sjeca se jos zivo kako se za ljetnih dana nosila
voda iz Megare" na Hrid na konjima.
c) Sadrvani i sebilji
Sadrvani sluze takoder istoj svrsi kao i cesme, ali su obicno ukras dvorista
dzamija, medresa, tekija, prostorija u hamamu itd., dok su sebilji gradeni po trgo-
vima i ulicama s istom svrhom kao i cesme i sadrvani.
Sadrvan, pravije sadirvan, perzijska je rijec koja u doslovnom prevodu znaci:
, veselo tece", a sastoji se od bazena i vodoskoka. Bazen je u osnovici krug ili pravi-
lan visekut sa stupom u sredini koji ga znatno nadvisuje. S vrha stupa pada voda
u bazen. Na tom stupu mogu biti jedan ili dva manja bazena iz kojih voda
" Dio sadasnje Ulice Behd!eta Mutevelica.

124 HAMDIJA KRESEVUAKOVI C
pada u glavni bazen. Na svakoj stranici velikog bazena je po jedna cesrna. U rnalih
je sadrvana okrugao bazen na stupu, ana njernu su dvije iii cetiri cesrne. Usrcd ba-
zena je opet stup niz koji pada voda.
Sadrvan kod Karadi ozbegove diamije u Mostaru
Pred svakorn cesrnorn sadrvana je karnen kubnog oblika iii cetverostrane pri-
zrne neznatne visine, a na nj se staje kad se uzirna abdest. Izgleda da su suracesrne
po d:Zarnijarna nazi vane takoder sadrvani. Tako se, napr. , govori o sadrvanu u Ca-
revoj dzarniji , a zna se da su tu bile sarno suracesrne, a nikad sadrvan, kao u Bego-
voj dzarniji. Sarno narn irne kaze da je sadrvanu dornovina Perzija. Najljepsi je sad-
rvan u Alharnbri,
0
naj sjajnijern sporncniku arapskog sloga, sagradenorn 1377. od
alabastra. Sadrvan nose 12 Iavova od crnog r n r a r n o r ~ . (Lavlje dvoriste) , a okruzuje
ga kolonada od 128 stupova od rnrarnora. U Isabegvvu harnarnu u Sarajevu bila su
dva Iijepa sadrvana a sagradeni su nesto prij e 1462. U katastrofalnorn pozaru 1697,
znatno su osteceni i kratko poslije toga popravljeni. U Gazi Husrevbegovu harna-
rnu bila su takoder dva lijepa sadrvana, sagradena izrnedu 1537. i 1554; jedan je
propao u pozaru od 8. kolovoza 1879, a drugi je porusen 1917, nakon sto je harnarn
bio zatvoren. Sigurno su ovakvi sadrvani postojali i u ostala cetiri sarajevska harna-
rna.
Sada je jos jedan veliki sadrvan u Sarajevu. To je onaj u dvoristu Begove dza-
rnij e, sagraden u danasnjern obliku prije 46 godina, ali na istorn je rnjestu postojao
U Spaniji.
..
,......
VODOVODI 125
sadrvan od 1530, a sagradio ga je osnivac dzarnije Husrevbeg da njime ukrasi dvori-
ste, a u zakladnici odredio sluzbeniku sadrvana i za popravak po tri dirhema
dnevno.
Danasnji sadrvan je pokriven olovnirn, u sredini na kube svedenirn, krovorn ,
koji pociva na 8 vitkih, lukovirna spojenih stupova izrnedu kojih su cetiri udobne
klupe , na kojirna je zalede (korkaluk) ogradeno parrnacirna od drvenih lijepo izra-
denih trabozana. Nacrt za ovaj paviljon napravio je rahmetli Salih ef. Muvekit. U
sredini ovog otvorenog paviljona stoji sadrvan, napravljen 1892, od bij elog zrnatog
vapnenca, dobavljenog sa otoka Braca, a osnovica mu je pravilan dvanaesterokut ,
a na njernu je 12 cesarna. Za ovaj sadrvan kazu da je vjerna kopija sadrvana u Ulu-
-dzarniji u Brusi.
Prije ovoga bijase tu sadrvan drugog oblika, napravljen 1707. U nj egovu
gradnju je onda potroseno 11.116 akCi/
6
a popravljen je i prekrit olovorn 1772. tro-
skom od 1000 grosa.
37
Taj stari sadrvan bio je nacinjen od bosanske rniljevine u
okruglom obliku, visok 1.5 rn, a 4 m u promjeru. Vise njega bijase gvozdena reset-
ka, svedena u obliku kupole. 0 bokovirna sadrvana bilo j e poredano 16 cesarna, iz
kojih je voda otjecala, a pod svakorn bijase na podu prizidan karnenit kubus.
3
8
Slican opis sadrvana nalazirno i u narodnoj pjesmi:
,Pa ce tebe dorat donij eti
do studene vode sadrvana,
iz nj e lule na strane cetiri ,
a korita od srebra skovati,
iz okola sofa ozidati ,
ogradena sirnsir trabozanirn ,
sve direci od suhoga zlata."
Da sadrvani po dvoristirna dzarnija sluze za uzirnanje abdesta zna i ova narod-
na pj esrna:
U Mostaru na al-sadrvanu,
Mostarlij c avdes uzirnaju.
Uzgred da spomenern da narodna pjesrna zna i da sadrvan izvire:
l zvirala sadrvan vodica,
Sve becare pohvatala groznica.
U nasern je gradu bilo j os nekoliko sadrvana. Znarno da je po j edan sadrvan
bio u dvoristu Kursurnlij e rnedrcse (stoji i sada), Mevlevij ske tekij e na Be ndbasi,
"' Arhi v M. E. Kadica u Gazi Husrev-begO\oj knjiznici, broj 47.
" R. Muderizovic, o. c. str. -B.
~ E. Stix: Das Bauwescn in Bosnicn und dcr Hercegovina, Wie n 1887, str. 16.
126 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
u hanu KolobarP
9
i Taslihanu
40
na kome je bila mala dzamija. Prica se, da je bio
sadrvan i u dvoristu dzamije u Hadzabdinci, pa ako je tako, sigurno ga je napravio
Hadzi Abdija Arakijadzija oko. godine 1700.
Sadrvan u Mevlevijskoj tekiji na Bendbasi,P kome se i sada trag dobro raspo-
znaje, sagraden je 1836, kada je i tekiju temeljito obnovio i ondje napravio dzami-
ju bosanski valija Mehmed Salih pasa Vedzihija. Prije toga bila je u tekiji samo ce-
sma, za koju su braca H. Mustafa i Mula Salih, sinovi Jusufovi , stanovnici Jahja-pa-
sine mahale,' zanatom berberi , uvakufili po jedan ducan u blizini Begove dzamije.
Iz jednog zapisnika od 13. dzum. II. 1211.
41
(14. XII. 1796) saznajemo da je Hadzi
Mustafin ducan izgorio i da je bio pod mukatom Ajas-pasina vakufa. Nasljedinci
Mula Salihovi poricali su uvakufljenje ducana uz vrata Hanikaha, ali je sud osudio
da je uvakufljenje valjano 25. sabana 1194.
42
(26. VIII. 1780). U oba ova zapisnika
govor je o eesmi u Mevlijskom turbetu, ali i tekija i turbe na istom su mjestu.
Posljednji sadrvan u Sarajevu sagraden je 1914. u dvoristu dzamije na Hridu,
troskom Sejfage Tasakovica, trgovca. On je jos jedini zivi dobrotvor ove vrste.
Sebilj (pravo sebil) arapska je rij ec, a znaCi: 1) put; 2) zgradu napravljenu na
putu u kojoj prolaznici mogu naCi vode da se napiju. Na prozorima ovakve zgrade
stoje uvijek case iii tasovi puni vode i cim se casa isprazni , sluga odmah ponovo na-
lije vodu; 3) vodu sto je od nekog vakufa odredeni sluga nosi i po ulicama besplat-
no napaja proiaznike.
U Sarajevu je, kako Evlija Celebija pise, bilo sebilja na 300 mjesta (sic!) za
zedne za dusu sehida na Kerbeli. Vecina ih je u carsiji i na pazaru. Imaju sebilji:
Ferhad-pase, Husrev-pase, Murad-pase, Gazi Isabega i drugih uglednih !judi .
U pozaru 1697. propali su svi sadrvani i sebilji u Sarajevu. Sebilja nije vise bi-
lo sve do 1167 (1753). Spomenute godine sagraden je sebilj na Bascarsiji, kojih 5
metara nize danasnjeg, troskom bosanskog vezira Hadzi Mehmed-pase Kukavice.
U ovu je zgradu bila uvedena voda iz Gazi Husrev-begova vodovoda. Pod eesmom
je bilo korito slicno kurni u koje Je voda tekla, a po prozorima tasovi , privezani na
lancu, vazda puni vode. Ovakva korita zvahu se sebilkurne. lzdubljene su u obliku
cuna. To je imalo i svoj praktican razlog, jer se talog, koji je ostajao na dunu, nije
pri crpanju podizao, pa je zahvacena voda bila uvijek bistra. U prostoriji sebilja bio
je sluzbenik koji je punio tasove.
Stari je sebilj na Bascarsiji porusen 1891. i na istom mjestu sagraden novi s
dvije obicne cesme, a 1913. prenesen je na danasnje mjesto. Nestalo je starog sebi-
lja, as njim i starog obicaja da prolaznika ceka tas napunjen vodom. Na starom je
sebilju bio natpis, koji se nije ocuvao ni u originalu ni u prepisu, mada je vee onda
postojao Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. Sve sto se do danas ocuvalo od
starog sebilja jeste jedna sebiljkurna koja u jednoj kuCi sluzi kao korito. Od ostalih
39
Sadrvana u Kolobari nestalo je u poZ<Iru 1842.
.w Propao je u pozaru 1879 kad i Taslihan.
41
Sidzil broj 36, str. 187.
42
Sidzil broj 29, str. 173/4.
P Ova tekija porusena jc poslije II svjetskog rata. Vise podataka o toj tekiji u.knjizi
hajiea, Derviski redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu 1 Hercegovmu, On-
jentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XIV, Sarajevo, 1986. . .
' Sluzbeni naziv turskih vlasti za nekadasnju eetvrt oko danasnJeg MuzeJa grada SaraJeva.
r VODOVODf
127
Stari sadrvan u dvoristu Begove diamije
sebilja sacuvala se takoder jedna kuma u Ferhadiji dzamiji , na kojoj se jasno vidi
da je napravljena od stecka, a sada je prenesena u Carevu dzamiju.
Sebilju je domovina Arabija i ostale zemlje nastanjene Arapima, ali su ih od
njih primili i Turci i drugi islamski narodi. Nekoliko lijepih sebilja vidi se jos danas
u Kairu mada ih i tamo sve vise nestaje. Sebiljima Kaira najslicnije su u nas one
dvije cesme pred gradskom vijecnicom. Pa kao sto je i najljepsi sadrvan sagraden
izvan njegove domovine, tako je i najljepsi sebilj sagradio sultan Ahmed III u Cari-
gradu 1718.
43
Sadrvana i sebilja bilo je i po drugim mjestima Herceg-Bosne. U nekim se
mjestima do danas ocuvao po koji sadrvan kao, npr. , u Mostaru, Foci, Banjoj Lu-
ci , Jajcu itd.
d) Vruce cesme
Dok su sve cesme, sadrvani i sebilji sluzili svim stanovnicima bez razlike, vru-
Cim cesmama sluzili su se iskljucivo muslimani .
Putopisac Evlija Celebija pise da je u njegovo doba, dakle 1659, bilo vruCih
cesama na nekoliko mjesta, ali izricito spominje samo vruce cesme kraj Begove
dzamije. Koliko se zna, bile su ovakve cesme jos i kraj Careve dzamije.
43
E. Mamboury: L' art turc du XVIII erne siecle, La Turquie Kamaliste Ankara - Instabul
1937, broj 19. ' '
128 HAMDIJA KRESEVLJAKOVJIC
Da se i zimi moze udobno uzeti abdest, grije se voda u kazanima i pusta kroz
cijevi u cesme, sto su ll tu svrhu napravlj ene kao suracesme.
U Gazi Husrevbegovoj zakladnici nisu predvidene ove cesme pa se ne zna
kad su nastale, ali su postojele polovinom 17. stoljeca. Kasnije se nigdje ne spomi-
nju, a zna se da ih duze vremena prij e 1861. nij e bilo. Bice da ih je unistio koji veCi
pozar. Obnovi o ih je 1861. mutevelij a Hadzi Asimbeg Mutevelic i pred njima na-
pravio klupe. Protekle su 19. prosinca 1861. na 10 lula od tuca. Od toga vremena
neprestano su u upotrebi u zi msko doba. Sadasnji mutevelija Asimbeg Mutevelic
lijepo ih je ogradio prije nekoliko godina.
U jednom ducanu kraj Careve cuprije bil e su 4 vruce cesme kao zaduzbina
Hadzi Mehmed efendij e Muzaferij e, a postojale su od 1803. do 1895.
POJEDINI VODOVODI
a) Vodovodi s vise cesama
I. Isabegov vodovod
Na mjestu sadasnje Isabegove banjc stajase sve do 1889. stara banja iii ha-
mam. Hamam je sagradio Gazi Isabeg nesto prij e 1462.
44
Voda do hamama i Care-
ve dzamije dovcdena je cunkovima iz vrela u Pastrmi, sto izvire na desnoj obali pa-
toka Bistrika pri nastupu u danasnju ulici Brijeg.' Vodovod je isao najprije obalom
patoka Bistrika, od koga ga je stitio naroCiti zid, a onda ulicom Bistrik pa niz Seho-
ve

u hamam i dalje do nekadasnje Careve cuprije. Osim hamama
opskrbljivao je i begluk (begluksaraj) , palacu u kojoj su rezidirali carski namjesni-
ci . sto stajese ondje gdje je sada gornji dio voj arne Kralja Petra I. Begluk iii be-
gluksaraj bio je sagraden oko 1450, a nestalo ga je 1853. Na njegovu mjestu podig-
nuta j c ve lika vojarna zvana Medzidij a. Po tom begluksaraju dobio je i nas grad
svoj e ime. Osim spomenutih zgrada opskrbljivao je ovaj vodovod jos nekoliko
ulicnih cesama, koje su vjerovatno nastale nesto kasnije.
Isabegov vodovod sagraden je najkasnije pod jesen 1461, a prvi muse spo-
men nalazi u zakl adnici od veljace 1462, kojom je Isabeg uvakufio svoj haman i
ostale nckretnine za svoju musafirhanu (besplatno

Ovo je uj edno i
najstariji vodovod u nasem gradu, a funkcionirao je preko 420 godina. Na pocetku
vodovoda, tj . na vrelu , bila j e terezi ja, sigurno i najstarij a u Sarajevu, a osim ove
bilo ih jc jos nekoliko. Iz terezij e u vrh Sehovih Dugonja odvajao se ogranak za bc-
gluk, ali mi nij e tocno poznato gdje je prelazio preko potoka.
0 proslosti Isabegova vodovoda malo mi je pozna to. Iz jedne isprave serijat-
skog suda iz 1112. (1700) doznajemo da j e vodovod i sadrvan u humanu bio pokva-
ren ida je tada popravlj en, a kao majstori koji su to radili spominju sc Radojica sin
Jovanov i Teodosije si n Ivanov.
47
Dalje znamo za proracun od 15.458 akci i nalog
" H. Krescvljakovic: Hamami (javna kupatila) u i HcrcegO\ini 1462-1916, Beograd 1937-
l zdanje Ccntralnog Higijcnskog zavoda- str. 49 i dalje.
" Tako se zvao dio danasnjc Ulice 6. novcmbra od Gazi lsabegove banje do Bakarcvica ulice', a
onaj dio od zeljeznickog viadukt a na vise zvao se Pastrma.
Sidzil broj 77, st r. 53.
" M. E. Kadic: Kronika. sv. 3. str. 34.
' Ulica Bistrik brijeg.
1
Sad a Ulica Dragice Pravicc.
9 lzabrana djela Ill
130
HAMDIJA
bosanskog vezira od 27. dzum. II. 1181. (20. XI. 1767), da se popravi poruseni ka-
meni zid, sto je stitio ovaj vodovod od patoka, pocev od izvora pa dalje. Godine
1231. (1816) bilo je vise popravaka i u cetiri maha izdano je za cunkove, lucum i
radnicima oko 1500 para. U ovoj je godini napravljen nov zeljezni kapak i katanac
na tereziji na izvoru i kupljena kevcija (posuda za crpnju vode) za istu tereziju. Do-
damo li jos da je vodovod imao svoga stalnog sujoldziju, kog je Isabegov vakuf pla-
cao i stan mu davao, onda je to sve sto sam iz raznih izvora saznao o ovom vodovo-
du. Ovaj je vodovod zavrsio svoj opstanak 9. studenog 1887. Tog su dana naglo na-
bujale vade oko Sarajeva pa je i potok Bistrik tako strasno nadosao da je razvalio
zastitni zid i razrusio vodovod, koji nije vise popravljen.
Kako je vee spomenuto, ovaj je vodovod opskrbljivao Gazi Isabegov hamam
i u njemu dva sadrvana, begluk i u njemu kucni hamam i pet javnih cesama, ali sva
je prilika da je jedno vrijeme opskrbljivao i Kolobaru. Na Isabegovu vodovodu bile
su ove javne cesme:
Hadii Salihova cesma u Pastrmi bila je u podzidu pred d:Zamijom Sejha Bag-
dadije (sagradena u drugoj polovini 16 stoljeca) s kamenitim koritom, a napravio
ju je iii obnovio neki Hadzi Salih, ali sene zna kad se to desilo. Godine 1888. uve-
dena je u ovu cesmu voda iz Merhemica vodovoda. Prije nekoliko godina prezida-
na je Hadzi Salihova cesma i prenesena na danasnje mjesto.
Bistricka cesma bila je najveca cesma u Sarajevu, osim one u malom parku
kraj direkcije zeljeznica, a stajala je skoro posred ulice pri ulazu u danasnju Para-
Cinsku ulicu." Cesma je porusena oko 1900, ali nam se ocuvalo korito dva metra du-
go i dvije ploce, kojima je eesma bit a pokrivena, duge po 1.40, a siroke po 1,30 me-
tra. Ova je cesma mogla nastati oko 1520. kad i obliznja dzamija.
BuduCi da je ovu dzamiju sagradio sin Isabegov Mehmedbeg, najvjerovatnije
je da je on sagradio i ovu cesmu, koristeCi se ocevim vodovodom.
Mehmebeg je bio u dva maha sandzak hercegovacki.Z Zna se da je bio vrlo
bogat ida je do toga dosao trgovinom. Njegov poslovoda iii ortak bio je jevrej An-
gelo (Angelos Ebreus).
48
Krkavica zvase se cesma u vrh Sehovih Dugonja. Jedina je od cesama ovog
vodovoda koja je do lipnja 1938. bila zadr:Zala svoj stari oblik, a tih je dana prezida-
na i ispred nje je uklonjeno korito. Danas rijetko ko zna njeno nekadasnje ime, ko-
je predaja dovodi u vezu s jednim sultan Fatihovim vojnikom, koji je ondje pogi-
nuo i kriceCi ispustio dusu.
Cesma Zabeglukom bila je u uglu zida dvorista Cokadzi Hadzi. Sulejmanove
dzamije (sagradena prije 1556), gdje joj se i danas ostaci raspoznaju. Vodaje dola-
zila iz ogranka ovog vodovoda sto je isao u begluk. Za popravak ove cesme odredio
je jedan dio prihoda svog vakufa Mustafaga H. Rustemagic (25. I. 1850). Pored ka-
menog korita, bila su uz ovu cesmu jos dva drvena korita, gdje je vojska pojila svo-
je konje.
Cesma uz Isabegovu (zvanu Carevu) cupriju spominje se u biljesci u jednom
starom sidzilu. Pocetkom mjeseca zilhidzeta 964. (oko 26. rujna 1557) dosao je
'
8
Dr C. Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive, Sarajevo 1911, str. 223.
I sada istoimena ulica.
1485-1488. i 151718. godine.
VODOVODI 131
pred serijatski sud Sinan, zastupnik i brat Hasana, muteve.lije vakufa i
izjavio kako je izdao nekom Dzaferu pod mukatu od 45 akc1 Jedno zemlpste. Zem-
ljiste se protezalo od cesme kraj Isabegove cuprije do ha.':llan:a
fa, a graniCilo je javnim putem, Miljackom i dzerizom. Druglh V!JeSti 0 OVOJ cesml
nisam nasao, ali je pred Carevom dzamijom i kasnije bila cesma, samo ne ovoga
nego Hrvatinskog vodovoda. . . .
Godine 1900. sagradio je Mehmed Kemura, zanatom papuciJa, skele uza z1d
Bistrickog patoka do mjesta gdje se voda ovog vrela izlijevala u potok i time je ovo
vrelo ucinio opet pristupacnim okolnim stanovnicima. Tih je skela nestalo kad se
pocela graditi istocna zeljeznica, jer su smetale dovozenju kamena .. uprava ..
skog vodovoda podrzava jos i danas jednu cesmu iz ovog vrela, udaiJenu kOJlh tn-
desetak metara.
Osnivac ovoga vodovoda Isabeg sin Ishakbegov bio je vojvoda Zapadnih
Strana (1440-1463) i riakon osvojenja Bosne bijase namjesni_k
sandzaka (1464-1470). On je i pravi osnivac grada SaraJeva, u kome_Je podtgao
jeli niz gradevina medu kojima se naroCito isticao dvor- po Je
srednjovjekovna naseobina Vrhbosna prozvana Umro Je poshJ_e
veljace 1470. Bio je nase gore list. U jednom p1smu, p1sanom poshJe prve velJace
1454, istice Isabeg svoje rodbinske veze s velikaskim kucama Pavlovica i Kosaca.
II. Hrvatin ili Harvatin
Hrvatin je najjace vrelo na teritoriji grada Sarajeva, a prvobitno je iz njega bila
dovedena voda u Ajas-pasin hamam. Po ovom vrelu nazvan je jedan dio Sarajeva Hr-
vatin dok se samo vrelo od dolaska Turaka stalo nazivati Megara (peCina), a to se o-
pet ina uzu okolinu vrela. Iznad vrela su stijene na kojima je mahala J:Irid, a
od vrela zapoCinju i okuke (serpentine), uz koje je prije vodio glavni put na Hnd. Od
tolikih vrela na teritoriji grada Sarajeva i u njegovoj blizoj okolini jedini je Hrvatin
bolje poznat u nasoj narodnoj pjesmi. Napomenucu samo:
iii ona bolje poznata:
lzvirala Hrvatin megara,
Sve becare zaboljela glava,
Ponajvise Babic Mustajbega;
Hrvatin megara i Dervenka Mara;
a u jednoj rugalici kaze se za neku djevojku:
AI', Boga mi, ostarjela majko!
Nije Fata tako ni lijepa;
Glava joj je kube od hamama,
Zubi su joj Begova munara,
Usta su joj Hrvatin megara.
Pored toga postoji izreka , huka ko megara". . . , .
Pred jesen 1923. pricao mi je merhum Muhamed Enven ef. Ka?Ic da Je
iz Hrvatina odvedena u hamam, sto je stajao na prostoru omedenu uhcama Vehktt
9'
132
HAMDIJA KRESEVUAKOVJ C
Mali kujundziluk, Mudzeliti i Mali ida j e onaj hamam sagradio veliki ve-
zir Rustem-pasa (umro 1561).a Spomenute je, naime, godine (1923) bio otkopan
ovaj hamam, a pokojni Stevo Delic ustanovio je cunkove s istocne i zapadne stra-
ne. Sigurno je da je onim s istocne strane dolazila voda u hamam, a onim na zapad-
noj otjecala necista voda. U prilog ovoj tvrdnji navodio je istom prilikom merhum
Kadic da sui cesme Brusabezistena, koji je sagradio takoder Rustem-pasa, dobiva-
Ie vodu iz istog vodovoda sve do 1890. Onda nisam mislio da cu ikad obradivati ovu
temu, pa nisam ni pitao merhum Kadica za izvor, na osnovu koga je on tvrdio da je
Hrvatin opskrbljivao vodom ovaj hamam. Na temelju jednog dokumenta iz 1780,
koji radi o Rustem-pasinu vakufu i u kome je pogresno napisano hamam mjesto
han, tvrdio je Kadic da je ovaj hamam Rustem-pasin. Utvrdeno je, da Rustem-pa-
sa nij e uopce sagradio hamam u Sarajevu, a za ovaj se sigurno zna da mu je osnivac
Ajasbeg,
49
a kako do njega sa istocne strane nije mogla doCi voda ni sa jednog dru-
gog blizeg vrela do Hrvatina, udaljenom od hamama pedesetak koraka, a sagrade-
prije ovoga hamama, kao i cesmu pred Ajasbegovom dzamij om - to drzim da
Je ovo vrelo uveo u vodovod Ajasbeg. Ali ne tvrdim da je to potpuno sigurno samo
stoga sto nemam direktnih dokaza o tomes kojih su se izvora opskrvljivale spome-
nute cesme u 16. i 17., nego tek u 18. stoljecu.
Ajasbegov je hamam sagraden izmedu 1470. i 1477. U tom je vremenu nasta-
la i njegova dzamija, a nesto prije sagradena je i diamija Minetovica, to je izmedu
spomenutih godina dovedena i voda u hamam, a znam da merhum Kadic nije nikad
nista tvrdio sto nije mogao dokazati dokumentom, pa bi , prema tome, vrelo Hrva-
tin bilo uzeto u vodovod nesto prij e 1477. Poslije Isabegova vodovoda ovo bi bio
onda najstriji vodovod u Sarajevu.
U zadnje doba, a tako je moralo biti od vajkada, udarao je ovaj vodovod pre-
ko posjeda Alije Deke, Hadzi Smajina, Softica (sada Sejfage Tasakovica) , preko
Ulice Hrvatin i Sahinagica posjeda, pa preko Pasica budzakab i dalj e ispod sada-
snjeg franjevackog samostana do Careve dzamije i sifonom preko Miljacke do u
Kundurdziluk, pa ni z ovu i Kralja Pet ra ulicu do Hotel Centrala, gdje je do 1879.
stajala Ajasbegova (Ajas-pasina) dzamij a.
0 postanku Hrvatinskog vrel a prica se slijedece: U Magudi< j e zivio nekakav
terzija. Jedne noCi usnij e on covjeka u zelenim haljinama koji mu rece: ,Ej ti, maj-
store, kopaj vise svoje kuce i naCi ces vodu. Napravi tu bunar, pa ce biti fajda i tebi
i ostalom svijetu! " Kad se terzija probudi stade razmisljati sta ce i kako ce. Tako
mu prode dan , a on nista ne uradi . Druge noci usnu on isti san, a tako i trece, ali mu
tada onaj u zelenim haljinama rece: , Ako sutra ne pocnes kopati , telef ces biti
(propasces). " Sutradan rano nade terzija nekog majstora, odvede ga na oznaceno
mjesto.i mu: , Ti si, majstore, vjest u kopanju bunara, i ja hocu da mi ovdje
naprav1s Jedan bunar." Nato mu majstor odgovori: , Ovdje je vrlo tesko kopati ,
o. c. sir. 51 i 57.
' I sada istoimena ulica.
' Vidi : Hamdija Kresevlj akovic, Veliki vezir Rustem-pasa Narodna uzdanica kalendar ood.
VII/1939, str . 77-94. ' ' ' "
" Sada u Ulici Nurije Pozderca.
. ' Dio Ulice Bchdzcta Mutevelica i Stevana Sindelica. U vrijeme osmanskc uprave tu je
b1la Jakub-pasma mahala.
VODOVODI 133
ako bi se i kopalo, trebace dosta para." Terzija ga tada odvede u svoj ducan i rece
mu: , Stogod ovdje vidis, moje je. Ja ne zelim prodati sve do igle i makaza, samo da
bunar napravim, pa ako zatreba i to cu pregorjeti." Bunardzija poce odmah raditi i
bunar bi ubrzo gotov.
Ova je predaja mogla nastati tako sto je ovo vrelo u dubini i sto je vremenom
voda naCinila jednu jamu slicnu bunara. Tu su jamu kasnije zatvorili tako sto su na-
slagali vise mlinskih kola, jedno na drugo, s vecim otvorom nego je obican na mlin-
skom kolu i slijepili ih lucumom. Hadzi Muharem Harba pricao mi je kako je naj-
donje kolo bilo postavljeno na kamen koji je voda provirala. Time je bio povecan
tlak vode ovog izvora. Da li je to sve tako bilo, ne znam, ali je voda na izvoru zaista
imala dosta jak pritisak. Mozda se na ovo odnosi ona biljdka u Baseskijinoj kroni-
ci iz 1184 (1770): , Dobrotvor Hadzi Orner Zetica, abadzija, i povjerenik Salihaga
Smajlagic popravivsi vrelo hrvatinske cesme i iskopavsi hauz (bazen).
50
Krajem 18.
stoljeca sagraden je iznad vrela svod od sedre koji je nedavno s vrelom zasut. Svod
je napravljen stoga da stiti ovo vrelo od potoka sto onuda tece. No, nije mi poznato
cije je to djelo. Nije iskljuceno da je taj svod napravio Abdulahaga Hadzimurato-
vic, jer je sagradio i cesme u dvoristu Careve dzamije 1206. (1791/92). Ovom je pri-
likom provedena voda ovog vrela kroz cijevi ispod potoka i kroz dvije basce. Time
je ovaj vodovod zadobio onaj smjer kakav je imao u najnovije doba, dok je prija-
snji morao biti pri izv.oru nesto drukciji.
Za popravak Hrvatinskog. vodovoda i njegovih cesama poznata su mi dva va-
kufa, oba iz 18 stoljeca, dakle iz vremena kada Ajasbegov vakuf nije imao racuna
da popravlja vodovod, jer je hamam propao u velikom pozaru 1697.
Prvi dobrotvor ovoga vodovoda bio je Mehmedaga Gidzebula (Gidzebula za-
de) , a drugi Hadzi Orner Zetica.
Gidzebula je bio aga 97. dzemata, umro je 1179 (1765 66), a za popravak
ovog vodovoda i cesama, za ders i vaz u Husrevbegovoj dzamiji i dake Hanikahaf
uvakufio je gotovinu od 1.000 grosa.
51
Tri godine nakon njegove smrti iznosila je
glavnica s kamatama 1300 grosa. Mutevelija ovoga vakufa bio je neki Hadzi Ahme-
daga, sin lbrahimagin , iz Halac Davud mahaJed s placom od 10 grosa na godinu, a
nadzornik sarajevski muftija Muhamed ef Svrako. Po smrti ovog mutevelije imeno-
van je carskim beratom od pocetka safera 1189. (pocetak travnja 1775.) Mehmed
EminY I to je sve sto mi je o ovom vakufu poznato. Postoj ala je, naravno i zaklad-
nica, ali se nije ocuvala.
Hadzi Orner Zetica, sin lbrahimov, bio je trgovac i abadzija, a proslavio se
brojnim dobrocinstvima, medu kojima je i vakuf za hrvatinsko vrelo i vodovod. U
tu je svrhu uvakufio u Gornjim Tabacima tri magaze i nad njima radionicu za mu-
tabdzije i 1000 grosa gotovine, a u Abadzilukur ducan i 300 grosa za druge svrhe. 0
50
Muderizovic o. c. str. 39. Nekrologij Mula Mustafe Baseskije, priopCio R. Muderizovic, Gla-
snik z. m. 1919. str. 51.
51
Kadic, sv. 9, sir. 341.
52
Kadic, sv. 9, str. 30/1.
' Vjerovatno u danasnjoj Ulici Bistrik medresa.
d Nekadasnji naziv cetvrti u cijem sastavu su djelimicno bile i sadasnje Ulice Nurije Pozderca i
Hendina.
' Sire objasnjenjc Gornjih i Donjih Tabaka dao je sam autor na 191/2 strani ove knjige.
1
lstoimena ulica na
134 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
tome je napisao zakladnicu koja se takoder izgubila. Umro je u Sarajevu 1197.
(1783.) bez potomaka. Za nj pise Baseskija da je pohlepan na zaradu ida je na po-
pravak hrvatinskog vrela i cesama potrosio 8 kesa blaga. Zetica je obnovio cesmu
kod Careve dzamije 1760. i 1781. Nesto prije 22. reb. II 1214. (24. kolovoza 1799)
umro je mutevelija ovoga vakufa Mustafa basa, sin Ahmedov, a toga dana postavio
je sarajevski kadija muraselom za muteveliju abadziju Hadzi Halila, sina lbrahi-
mova, iz Zabljaka& s placom od 30 grosa godisnje.
53
Tri dana kasnije napisan je
hudzet o postavljanju novog mutevelije i urucena mu je zakladnica.
54
U proracunu
Zeticina vakufa za 1889. predvidena je svota od 100 forinti za popravak 12 cesama.
Tada je bio mutevelija Mujaga Ekmic.
Na zahtvjev nadzornika vakufa Mehmedage Gidzebule i mahaljana, a sa zna-
njem i odobrenjem serijatskog suda, obavljeni su popravci ovog vodovoda. 0 tome
su sastavljeni obracuni i podneseni serijatskom sudu. BuduCi da su ovo jedini obra-
cuni ove vrste do kojih sam dosao, donosim ih u cijelosti.
u obracunu, podnesenom serijatskom sudu pocetkom sabana 1181. (oko 24.
prosinca 1767),
55
nalazimo ove stavke:
Placa sujold:Ziji Becir basi
160 velikih cunkova
nadnice majstorima za dvadeset dana
40 komada cunkova
nadnice
60cunkova
18 nadnica
3 oke lucuma
nadnice
placa sujoldziji BeCir basi za 1180. god.
drveni i zemljeni cunkovi
2 i po oke
daske i klinci za tereziju
placa sujoldziji Beciru za 1181. god.
nadnice i hljeb
cunkovi
tunkovi
lucum
nadnice i hljeb
sujoldzija za 1182. god.
nadnice i kamen
trosak za obracun i hudzet
placa pisaru
53
SiMil broj 39, str. 35.
54
Ibid.
ss Kadic o. c. sv. 8, str. 340/341.
1800 akci
1920 akCi
1680 akci
480 akci
1344 akci
720 akCi
1512 akci
450 akci
740 akci
3600 akCi
6521 akCi
375 akci
328 akci
3600 akci
6854 akCi
726 akci
880 akCi
884akci
3612 akCi
3600 akCi
1474akci
1320 akci
240 akci
44760 akci
' Naziv nekadasnje mahale kojoj je pripadao i dio JNA ulice.
VODOVODI
135
Iz ovoga se vidi da su popravci vrseni vise puta u hid:Zretskim godinama 1180.h
i 1181;, a sujoldzija je primio placu i za 1182.i
U obacunu od pocetka sabana 1182. ( oko 12. prosinca 1768)
56
nalaze se ove
stavke:
krampe (kazme) i lopate
razni drveni materijal
4 daske
materijal
klinci
klinci
klinci
materijal
5 tezgera
gvozdeni malj
cember gvozdeni (rama)
jedne tezgere
kamen
gvoZde
kamen i pjesak
kamen i pjesak
196 oka lucuma po 120 akci
2oke lucuma
Iucum
10 drvenih cunkova
107 cunkova
4 oke ulje
19 tovara kreca
10 tovara kreca
8 oka ulja
16 tovara kreca
kamen
kamen
dnevnice kaldrmedziji
kovaci
kaldrmedziji
placa radnicima
placa radnicima i hljeb
placa irgatima
placa neimaru
placa i hljeb radnicima
56
Ibid.
h 1766n. godina
; 1767/8. godina
i 176819. godina
.#
1370 akci
300 akci
720 akCi
180 akci
498 akci
144 akCi
144 akci
720 akci
160 akci
300 akCi
120 akci
42 akCi
600 akCi
4800 akci
3600 akci
4896 akCi
23520 akci
240 akci
150 akCi
660 akci
3240 akCi
432 akci
2160 akci
1200 akci
864 akci
1930 akci
3000 akci
6000akci
716 akCi
162 akci
1300 akci
6660 akci
4202akci
18360akCi
720akci
10146 akci
100800 akCi

136
za obracun i hudzet
placa pisaru
gvozdene lule za cesme
drveni cunkovi
placa neimarima
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
2400 akci
300 akci
276 akci
144 akci
2520 akCi
106240 akCi
Nakon sto je mutevelija Hadzi Ahmedaga podnio i ovaj obracun, dosao je na
serijatski sud 6. sabana 1182. (16. prosinca 1768) i izjavio kako je trebalo hrvatin-
ske cesme popraviti i da je to od njega, kao mutevelije Mehmedagina vakufa, za-
trazio nadzornik istoga vakufa i stanovnistvo, a i serijatski je sud njihovu zelju ado-
brio. Iza toga je s vjestim graditeljima i drugim vjestacima pregledano sve sto je
trebalo popraviti i sastavljen je proracun. Nakon toga je sve popravljeno i o tome
podnesen obracun. Ali uslijed ovoga popravka, koji je stajao 420 grosa, au prija-
snje popravke potroscno je 180 grosa, dakle u svemu 600 grosa, spala je imovina
ovoga vakufa od 1300 (I I lOO glavnica, 300 kamati) na 700 grosa i sad a trazi na osno-
vu podnesenih dvaju ubracuna hudzet kojim ce se to konstatirati. Posta su to sve
potvrdili svjedoci i n<tllwrnik vakufa, izdan je muteveliji Hadzi Ahmedagi zatraze-
ni hudzet 6. sa ban a I I
Pod tim hudzetom potpisani su ovi svjedoci: Jusuf ef kadija, Osman ef. kadi-
ja, Alief CurCic kadij;1. Fadil Ahmed ef kadija, Seid Muhamed ef. mulazim (kadij-
ski pripravnik), Ishak d Hadzi Mustafa, mujezin Careve dzamije, Mula Mehmed
Hamamija, sin Hasan11v. iz Mehmedbegove mahale.
1
Sta je bilo kasnijl' :-. ovim vakufom, nije mi poznato. Dovoljna su bila jos dva
ovakva popravka, bt) i 17o8, pa da ga uniste. Bice da je tako i bilo dok je Zetica
uvidio potrebu novog vakufa za izdrzavanje istog vodovoda.
Koliko znam, scdam mjesta bile su javne cesme ovog vodovoda: cetiri na
lijevoj, a tri na desnj tlbali Miljacke. Na tri mjesta bijahu ciftecesme.
Cesma u Hrvatinu na istom mjestu gdje je i sada cesma gradskog vo-
dovoda. Ne znam kad JC napravljena. Zadnja je od Hrvatinskih cesama u koju je
uvedena voda gradskPg \Odovoda. Jos 1901. opskrbljivalo je ovo vrelo, pored nje,
jos cetiri kucne cesmc.
Iz sulusa
57
Atijl' H;,dzimusic temeljito je popravljena ova cesma 1834. Iz ocu-
vanog obracuna
58
zn;11nt) da je u taj popravak potroseno 266 grosa i 20 para, i to:
12 tovara kamena po 25 para
4 tovara kreca po 15 grosa
8 komada surma daske po 8 grosa
21 jedinjak direk po 10 para
baskije
57
Sulus je trecina imetka.
58
Kadica arhiva u Husrevbegovoj biblioteci br. 317.
' 1768/9. god ina
7.20
60.
64.
5.10
1.
1
Jedna od manjih mahala na Bascarsiji. U njen sastav je ulazila i sadasnja Utica AsCiluk.
VODOVODI
1 i po oka klinaca
2 daske po 60 para
12 tovara crvene zemlje
4 tovara pijeska
4 mala direka
18 nadnica po 5 grosa
2 irgatske nadnice po 4 grosa
5.10
3.
18.
2.
2.20
90.
8.
266.20
U zadnje vrijeme bilo je pred ovom cesmom drveno korito.
137
Cesma na PloCi. Kraj ispred dionicke pivovare zvase se Plocam. Cesma je bila
na ulazu u Cikmu uz Dzamiju Halaca H. Davuda (postojala 1556). Cesma je bila zi-
dana, s kamenitim koritom. Godine 1891. zamijenjena je cesmom gradskog vodo-
voda, koja stajase pred ulazom u dzamiju.
Sada nema vise ni ove cesme kao ni dhmije. 0 ovoj cesmi nemam nikakvih
poblizih podataka. Znam samo to da su je popravljali mutevelije Zeticina vakufa.
Cesme pred starim konakom. Na mjestu sadasnjeg samostana franjevaca sta-
jala je od 18. stoljeca kuca Serifija. Godine 1851. konfiscirao je Omer-pasa Latas
imetak Fadil-pase Serifovica pa i ovu kucu, koja od toga vremena do 1870. bijase
rezidencija bosanskih vezira. Pred tom kucom bile su u zidu dvije cesme s kameni-
tim koritom, koje nece biti starije od 18. stoljeca. Godine 1882. porusena je ova
kuca i tada je nestalo i cesama.
Cesme pred Carevom diamijom. Vee je poznato da je kod Isabegove (zvane
Careve) cuprije bila cesma 1556. do koje je, drzim, dolazila voda lsabegova vodo-
voda, a stajala je s lijeve strane cuprije. Iz kasnijeg vremena se zna da su bile cifte-
cesme s desne strane do samog mosta. Za ave cesme znamo da ih je napravio Hadzi
Omeraga Zetica 1174 (1760,61) , a poznati sejh Mehmed Mejlija, Sarajlija, napra-
vio je natpis koji je na plocu uklesan i bio je u cesmu uzidan, a sada se cuva u Gazi
Husrevbegovoj knjiznici. Zetica je cesme popravio 1195. (1781), a i o ovom po-
pravku napisao je Mejlija natpis sto je bio postavljen u zid dvorista Careve dzami-
je, a cuva se na istom mjestu gdje i prvi (vidi str. 117 i 118). U ducanu, kraj ovih
cesama, bile su cetiri vruce cesme, napravljene da se i zimi moze uzimati abdest. To
je bila zaduzbina Hadzi Mehmed ef. Muzaferije.
59
Napravljene su 1218. (1803).
Kotao u kome se grijala voda bio je spojen sa ZetiCinim cesmama.
ZetiCine su cesme bile lijepo zidane. Pred njima je stajalo kamenito korito.
Nestalo ih je 1891, a mjesto njih postavljena je cesma gradskog vodovoda na pro-
tivnoj strani pred starom knjiznicom. Godine 1940. nestalo je i knjiznice i pred
njom nove cesme.
Cesme u dvoristu Careve diamije. Nije mi poznato da li je prije 1791. bila ce-
sma iii sadrvan u ovom dvoriStu. Ove iii slijedece godine sagradio je poznati boga-
tas Abdulahaga Hadzimuratovic, serdengecdija i sin takoder serdengecdije H.
59
Kemura: Javne muslimanske gradevine u Sarajevu. Glasnik z. m. 1908, str. 486.
m I sada istoimena utica .
138
VODOVODI
Ibrahimage, stanovnik Careve mahale," danasnje cesme, kako to citamo na natpisu
iznad njih. Tu su sada tri lute, a nekoc ih je bilo pet. Oko godine 1840. pokvarile su
se te ih je popravio bosanski valija Safvet-pasa ne$to prije 4. kolovoza 1870. Tada
je bilo pet lula.
60
Stari musluk stajao je uz knjiznicu u dvoriStu Careve dzamije sve
do 1910. i kad je nestalo knjiznice, musluk je slupan u seder, ali muse ocuvala slika
u Kemurinom djelu o Kjutubhani.
0
I u ave je cesme uvedena voda gradskog
vodovoda 1891.
Bezistanske i5esme zvahu se tako po susjednom bezistanu, koji je sagradio ve-
liki vezir Rustem-pasa prije 1556. Cesme su bile na istom mjestu gdje je i danas
moderna cesma u Kundurdziluku, samo sto su stajale uza zid. Bijahu nisko zidane,
a ispred njih bilo je plitko kameno korito. Tekle su na dvije lute sve do 1891, a po-
rusene su poslije 1905.
Ove je cesme sagradio vee poznati nam dobrotvor ovog vodovoda, Mehme-
daga Gidzebulic, a to je moglo biti prije 1765. On je umro ove godine, a uz njegovo
ime napisao je kronicar Baseskija da je napravio ove cesme, ali one sui prije posto-
jale.61
Cesme uz Malu diamiju. Tako se zvase dzamija prvog bosanskog sandzakbe-
ga Mehmedbega Minetovica, sto stajase na mjestu danasnje Vakufske direkcije.P
U nju se ulazilo iz Kundurdziluka. Lijevo od vrata, u zidu dvorista, bile su ciftece-
sme, a pred njima kamenito korito. I dzamija i cesma propadose u velikom pozaru
1879. Od 1850. popravljao ih je vakuf Mustafage Hadzirustemagica. Ova dzamija
izgorjela je i u pozaru 1697, a popravio je oko 1721. bosanski namjesnik Abdulah-
-pasa Muhsinovic, i po njemu se dugo vremena zvala Avdi-pasina dzamija. God.
1792. ponovo je popravio H. Mustafaga Beslija kao i eesmu i, kako kaze kronicar
Baseskija, doveo je tada vodu iz Moscanice, koja je tekla i u Kolobaru.
Cesma kod Ajas-pasine diamije. Na mjestu ove dzamije stoji danas hotel
Central. Dzamija je bila sagradena izmedu 1470. i 1477. Cesma je bila u zidu dvori-
sta s kamenitim koritom, a zadesiJa ju je ista sudbina kao i cesme Minetovica.
Hadzi Ahmed, sin Salihov, zanatom sarac, stanovnik Ajas-pasine mahale,
uvakufio je svoj ducan u SaraCimar i odredio zakladnicom od 21. sevala 1203 (15.
srpnja 1789) da se trosi dio prihoda na popravak ove cesme
62
. Godine 1800. ova je
cesma iz temelja prezidana. Za njeno uzdrzavanje odredio je 1850. HadZirustema-
gic takoder dio prihoda svoga vakufa. Oko godine 1850. temeljito je popravio vo-
dovod ove cesme Mujaga Ekmic iz zaduzbine Zeticine, Ciji je on bio mutevelija.
UCinio je to iz zahvalnosti prema Sulejman ef. Jakubovicu, koji ga je spasio od ka-
zne, sto mu je bijase namjenio onovremeni bosansl i guverner.
63
60
,Bosna" 1870, kraj 216 od 4. VIII.
61
Gtasnik z. m. 1919, str 42. Prevoditac kronike i Nekrotogija pisao je mje-
sto Gidzebuta.
62
Sidzit broj 31. str. 33. Glasnik z. m. 1910, str. 626.
63
Jakubovic je dugo godina stanovao u jednoj sobi kraj ove eesrne, au Sarajevu je stovio kao evlija.
U osmanskom periodu sluzbeni naziv za cetvrt sa lijeve strane Miljacke u Cijem sastavu su bile i
sadasnje Utice Nurije Pozderca i Atajbegovica.
Autor misli na rad Sejfudina Kemure, Javne muslim2nske gradevine u Sarajevu, Glasnik Ze-
matjskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XX, XXI, XXII, i XXIII , Sarajevo 1908-1911. godine.
P U JNA ulici .
' I sada istoimena utica na Basearsiji.
VODOVODI 139
Kolobara. U jednom obracunu o popravku sadrvana u Kolobari iz 1816. ima
jedna stavka za popravak vodovoda kod bezistana, i po tome bi se moglo zakljuCiti
da je Hrvatin snabdijevao i Kolobaru. Ali poznato mi je da je nekad i iz Moscanice
bila dovedena voda u Kolobaru.
Nista pouzdano nisam saznao o terezijama ovih cesama.
Iz ovog je vrela uzeta voda u pivovaru Henrika Lowya, osnovanu 1883. Od
vrela do pivovare provedena je voda kroz zeljezne cijevi, polozene uz cijevi starog
vodovoda. Zeticin je vakuf primao godisnje 150 forinti za vodu, a to je isto placala
pivovara opCini, kad je 1894. preuzela vakufske vodovode.
Pri regulaciji ulice zatrpano je Hrvatinsko vrelo, a njegova voda sluzi danas
za ispiranje kanala. Zalosne li sudbine pjesmom proslavljenog Hrvatina!
Osnivac ovoga vodovoda Ajasbeg bio je nasljednik Isabega Ishakovica na sto-
lid bosanskog sandzaka. Ovu je cast obnasao dva puta (1470-1475 i 1484-1485), a
bio je i hercegovacki krajisnik od 1478-1483. Iz njegove zakladnice' vidi se da je
1477. boravio u Sarajevu. Bio je vrstan vojskovoda. U njegovoj sviti bilo je i krsca-
na. On je sin Abdulhajev, a kako su ovakvim i slicnim imenima nazivali svoje oce-
ve poislamljeni krscani i time prikrivali svoje krscansko porijeklo, ddim da je i on
sin ove zemlje, a mozda mu je zavicaj Visoko, gdje je imao posjeda i sagradio je-
dan hamam. Umro je nesto prije 10. sijecnja 1486, jer ga Dubrovcani pod ovim da-
tumom spominju kao pokojnika.
64
III. SOUKBUNAR
a) Skender-pa5in vodovod
U Skenderiji nize istoimenog mosta, sagradio je oko 1500. bosanski na-
mjesnik Skender-pasa tekiju i imaret i do ovih zaduzbina doveo vodu sa danasnjeg
Soukbunara.
Sve do ljeta 1937. stajala je, lijevo od ulaza iz ulice Soukbunar u ulicu Mali
Soukbunar, cesma, a za njom, preko tri metra duboka terezija sedrom zidana i pre-
krita velikom plocom. Jos u 16. stoljecu prozvala se ta terezija, valjda zbog svoje
dubine, Soukbunar6
5
. U taj bunar uvedena je voda dvaju, za sada nepoznatih, izvo-
ra, od kojih je jedan pod Siljkom (Debelo brdo),t a drugi u susjednom groblju iii
jos dalje. Iz ove terezije (bunara) odvodena je voda u dva pravca: do spomenutih
zaduzbina i na Mutni potok do dzamije, koju je oko 1500. sagradio Skender-pasin
cehaja, Abdulhalimaga. Prvi je vodovod udarao skoro ravnom linijom, a drugi ne-
sto podalje od ulice Soukbunar pa tom ulicom do Hadzi Turhanove dzamijeu i dalje,
opet iznad ove ulice, preko Mrakuse i kraj patoka do Abdulhalimagine dzamije.
64
Truhelka, o. c. str. 201, 204 i 213.
6
S Souk je turska rijec, a znaci hladan, studen.
,Vakufname" u prevodu Hazima Sabanovica, str. 27-33.
1
Isto
' I sada istoimena utica.
Navedena dZamija se nalazi u Ulici Berku5a velika.
Tradicionalno ime jufnog dijela grada sa istoimenom ulicom.
140 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Na prvom ogranku , koliko znam, bile su dvije terezije; jedna kraj danasnje kuce
Huseina Karisika, nekoliko metara dalje od ulaza u Urjan dedinu ulicu,' a druga u
basci Skender-pasine tekije.
Skender-pasin vakuf popravljao je ovaj vodovod od izvora do tekije i cesmu
na Soukbunaru. Poznato mi je, da je popravljan 1781. i 1799. ali popravaka je bez
sumnje, bilo i prije i poslije ovih godina, samo se o tom nisu sacuvali obracuni. U
dva maha potroseno je u tu svrhu 1799. god. 15.600 akCi. Onaj drugi ogranak po-
pravljao je vakuf Abdulhalimagin, a u zadnje doba njegova opstanka brinuo se za
jedan dio Mehmed ef. Ademovic, jer je u svojoj kuCi imao cesmu iz istog vodovo-
da . Godine 1891. napusten je najveci dio ovog vodovoda, jer su dvije cesme zami-
jenjene cesmama gradskog vodovoda, a ostale dvije tekle su do 1905, odnosno
1929, kad je i ovo vrelo uzeto u gradski vodovod.
Cesme pred tekijom u Skenderiji ulici stajahu do 1891. ondje gdje je sada ulaz
u Hajdukov Stadion.
1
Cesma sa dvije lute bila je lijepo zidana od tesana kamena s
kamenitim koritom, a stara je kao i sam vodovod. Popravio ju je 1781. nepoznati
sluzbenik Skender-pasina vakufa i uzidao isklesan u kamenu, sto i sad stoji nad ce-
smom u dvoristu bivse tekije.
Cesma na Soukbunaru bila je u jami (bunarcesma) , a popravljao ju je isti va-
kuf od njena postanka, kako to citamo u tuzbi stanovnika Skender-pasine mahale
protiv mutevelij e ovog vakufa od 27. srpnja 1798.
66
Cesma je bila zidana od kame-
na, a pred njom drveno korito. Godine 1929. bila je prezidana, a porusena je 1937,
jer je u njoj voda bila okuzena.
Cesme na Mutnom potoku stajahu u zidu dvorista kuce Corambegica u Sken-
deriji ulici na protivnoj strani od ugla dvorista dzamije. Cesma je bila zidana od te-
sana kamena, s kamenim koritom, a tekla je na dvije lule. Vrlo je vjerovatno da su
ove cesme nastale u isto doba kad i susjedna dzamija.
Badanj-cesma zvase se cesma pred Losinom kucom pod samim brij egom,
gdje je sada eesma gradskog vodovoda. Bila je zidana, s kamenim koritom. Ime je
dobila po tome sto nij e imala obicne lule kao ostale cesme, ani zlijeba, nego je vo-
da tekla kroz drveni cunak. Pri gradnji zeljeznice 1905. prekinut joj je vodovod, a
na njenom mjestu postavljena je cesma gradskog vodovoda. Prije kratkog vremena
nastade i korito. Vodovod od Ademovica kuce do Badnj a popravljao j e zadnjih
godina Salihaga Loso.
b) Vodovod vojne bolnice
U lipnju 1866. bio je polozen temeljni kamen vojnoj bolnici na Gornjim Hi-
setima (dio Aleksandrove ulice) ,b a vee slijedece godine bila je zgrada dovrsena.
Za bolnicu je sagraden narociti vodovod, za koji se moze reCi da je bio preteca mo-
dernih vodovoda. Voda je dovedena do bolnice skoro ravnom linijom. Na mjestu
66
Kemura: Sarajevske dzamije i druge javne zgrade turske dobe. Glasnik z. m. 1910, str. 601.
' I sada istoimena ulica.
' Navedeni stadion nalazio se na prostoru danasnje Skenderije.
Ime javne cesme.
b Sada Ulica Marsala Tita.
VODOVODI 141
danasnjeg rezervoara na Soukbunaru (sagraden 1929) bio je sazidan skoro isti , ne-
sto manji , rezervoar od koga je voda tekla drvenim cunkovima. Pred ulazom u bol-
nicu bio je podignut toranj , visok kao i bolnica, a kroz sredinu bili su postavljeni
dvostruki cunkovi: jednim se voda dizala a drugim se vracala i opskrbljivala bolnicu
i dvije javne cesme, jednu pred bolnicom, a drugu pred danasnjom zeljeznickom
direkcijom u Malom parku.
Cesma pred vojnom bolnicom bila je lijepo zidana, a tekla je na dvije lule.
Pred njom je bilo kamenito korito i cesma i spomenuti toranj uklonjeni su krajem
1884. pri izgradnji tramvaj ske pruge, koja je zapoceta 28. kolovoza.
Cesma ldadija. Na prostoru gdje je danas zeljeznicka direkcija stajase niza
vojnicka skola iii idadija (otvorena 19. X. 1873)
67
, a kako u blizini nij e bilo vode,
sagradena je on a cesma i dovedena voda u listopadu 1874.
68
Ovo je zadnj a i ujedno
najveca cesma u Sarajevu, podignuta za turske uprave. Fronta joj je duga 3.6, du-
bina 3.1, a visina 2.5 m. Nad cesmom je bila tribina na koju se dolazilo uz-kamenite
basamke. Cesma je tekla na dvije lule, a pred njom je bilo kamenito korito. Po su-
sjednoj skoli zvala se cesma Idadija. Natpis s ove cesme cuva se sada u Zemaljskom
muzeju (vidi str. 122). Ne znam tocno kada je prestala teCi .
Ovo je bio drugi vodovod sto ga je sagradila vlada Vil aj eta bosanskoga.
Godine 1885. sagradila je okupaciona vlada prvi vodovod u Sarajevu, uzevsi
vodu sa Soukbunara. U tu svrhu sagraden j e rezervoar pod PisCivodom u vrh Bor-
ka, a vodom je opskrbljena vojna bolnica i zemaljska vlada . Ci jevi ovog vodovoda
dopirale su do Zemaljske bankec i Tepebasine u l i c e ~ Napusten je nakon sto je do-
vedena voda s vrela Moscanice.
IV. VODOVODI NA MOSCANICJd
lako j e sarajevska okolina bogata izvorima i premda ih ima i u samom Saraje-
vu, ipak j e bio veliki dio Sarajeva bez zive vode. U cijelom Vratniku ima samo jed-
no mracno vrelo (Intermitterende Quelle) i jos jedno slabo vrelo, koje ne bi moglo
podmirivati vodom ni nekoliko kuca. Ni susjedne mahale Vratnickog grada ne sto-
je nista bolje u tom pogledu. Ovaj, zivom vodom siromasni , dio grada zatvara Mi-
ljacka i njen desni pritok Buk s Ramica Banjom.
Bez sumnje, ova je Cinjenica potakla bosanskog namj esnika Skender-pasu da
preko Vratnika provede jedan dio Moscanice i da time ucini ovaj kraj prikladnim
za naseljavanj e. Ne zna se tocno kada j e to bilo, ali se ipak moze bar priblizno
odrediti vrijeme. Skender beg j e bio tri puta bosanski sandzak izmedu 1478. i 1504,
a u tome je vremenu provedena i Moscanica. Duljina korita ovog rukava iznosila je
preko 3 kilometra. Na vise mj esta bilo je korito podzidano, a i uzidano.
67
H. Kresevljakovic: Voj na skola u Sarajevu, Novi Behar , god. VIII , (1934/35), str. 303/4.
os ., 13osna," broj 434 od 19/X 1874. Ovdje sc donosi i izjava stanovnika susjednih mahala kojom
se zahvaljuju vladi za ovo dobro djelo.
' Ova banka nalazila se na uglu danasnjih Ulica Marsala Tita i Vase Miskina.
t I sada istoimena ulica.
d Tradicionalno ime potoka i ulice u starom dijelu grada.
' Jedno od najpomatijih starih sarajevskih cetvrti .
142 HAMDIJA KRESEVUAKOVJC
Kod danasnje Visegradske kapije ulazila je Moscanica na teritoriju grada i tekla
je kroz ove ulice: Ispod Orahar, Vratnik Mejdan, Bajramagina&, i Mlini ..h Od
Dzinina sokakai prelazila je izmedu kuca i preko ulice do u Patke
1
gdje se sastajala s
Bukom i Ramica banjom, a odavle je zajednicki tekla koritom preko Bascarsije i kroz
Halace i salijevala se u Miljacku pod Tabackim mesdzidom.k Od Gornjih Kasapa niz
Bascarsiju bilo je korito Moscanice pokriveno, dijelom podnicama, a dijelom presve-
deno svodom od sedre, a nad njim su izgradeni ducani na Bascarsiji i u gornjem dijelu
Halaca
1
Nad ovakvim svodom je napravljen i Tabacki mesdzid godine 1000 (1591), a i
dio ulice pred njim je presveden kao i ulaz u dzamiju Hodze Duraka (sagradena prije
1556), ali prilazi u Kazandziluk i Bravadzilukm nisu bili presvedeni svodom nago po-
. kriveni podnicama. NajveCi dio ovoga svoda stoji jos i danas.
I tradicija zna da je ovaj rukav sagradio Skender-pasa. Vise sam puta slusao
pricu od starih !judi i zena, stanovnika Vratnika, da neka zena nikako nije htjela
dopustiti da se voda prevede preko njena zemljista i da ju je Skender-pasa prevario
tako sto ju je umolio da voda preko njena posjeda tece samo dan i noc. Kad su pro-
sla 24 sata, zatrazila je zena da se voda odvrati, a Skender-pasa joj je rekao da je
ona pristala da voda tece dan i noc, a ne 24 sata.
Uvidjevsi zena da je prevarena, pomirila se sa sudbinom.
Okolni stanovnici koristili su se obilno vodom ovoga rukava. Iz njega je voda
odvedena u vise javnih i kucnih cesama. Opskrbljivala je i Mehmed-pasin ha-
mam.69 I vodena snaga bila je iskoriscena, jer je na Moscanici bilo podignuto vise
mlinova i stupa.
Skender-pasin vakuf pobirao je mukatu ocl mlinova, stupa, kucnih cesama i
hamama za vodu iz Moscanice i sudeci po davno nastaloj izreci: ,Moscanica je zgo-
na da more sebi naCiniti bakrene iljebove," mora da je prihod od Moscanice bio ve-
lik. Skender-pasin je vakuf primao od Moscanice 21.574 akci. Te iznose nalazimo u
obracunima Skender-pasina vakufa druge pole 18. i prve 19. stoljeca, ali iz starijih
vremena nisam nasao nijednog obracuna, samo znam da je hamam placao 60 akci
godisnje. Ovaj, i za ona vremena neznatan, iznos jasno govori da se hamam nije
smatrao privrednim poduzecem vee socijalnom ustanovom.
Ali Skender-pasin vakuf je cesto izdavao vece svote za popravak i Ciscenje
korita Moscanice. Od veljace 1797. do konca svibnja 1798, dakle kroz 16 mjeseci,
izdao je vakuf na popravke 37.800 akci, znatno vise nego je iznasao godisnji pri-
hod, a svakako ovo nije bio jedini slueaj ovolikog izdatka. Godine 1833. izdano je
tridesetorici radnika 90 grosa i trideset para za Ciscenje benta na Moscanici.
Izgleda da mutevelija ovog vakufa nije htio popraviti pokvareno korito Mos-
canice, pa se njegov zastupnik mora pred kadijom obavezati dace to izvrsiti. Zapi-
snik o toj obavezi sastavljen je pocetkom dzum. II. 1186. (konac kolovoza 1772)
70

69
Hamami (javna kupatila), str. 55.
7
Kadic, sv. 8., str. 109/II
r I sada istoimena ulica.
1 Sada ulica Mustafe Dovadzije.
h Sada ulica Nadmlini.
' Sada ulica ..
i Sada Ulica Trifka Grabeza.
Spomcnuti mesdzid se nalazi na u Ulci Tabaci.
1
Jedna od samostalnih
m Isto kao u napomeni priredivaca pod brojem 113.
VODOVODI
143
Pri popravcci uzimao se uvijek veCi broj radnika, kako bi se to sto bde obavi-
lo da stanovnistvo ne trpi oskudicu u vodi i da mlinovi ne dangube.
Voda Moscanice upotrebljavana je za pice i ine potrebe, ali na njoj se u odre-
deno vrijeme ispiralo i rublje, i to samo poslije podne do pred vecer. Nista se nije
smjelo bacati u Moscanicu sto bi moglo vodu opoganiti. Tako je to bilo do one stra-
sne katastrofe 1697, kad je Prine Eugen Savojski spalio Sarajevo i pretvorio ga u
gomilu pepela. Kao sto je tada nestalo grada, kome su se divili strani putnici kako
turski tako francuski i italijanski, tako se poremetio i onaj uzorni red koji je dotad
vladao. A to se osjetilo ina cistoCi vode u Moscanici i ponukalo sarajevskog kadiju
te je u travnju 1704. izdao muraselu u kojoj se konstatira da se stari red poremetio,
da se u vodu baca smece, da se u nevrijeme ispira rublje, i cak neki Ijudi da u nju
svode kanale i time vodu oneciscuju, ada se tome svemu stane na kraj, postavio je
kadija spomenutom muraselom Ahmed Celebiju, stanovnika Sinan vojvodinice
mahale," zacasnim nadzornikom Moscanice i nalozio mu da strogo pazi na one koji
vodu oneciscuju i da ih odmah prijave. Svaki takav covjek bice strogo kaznjen.
71
Od Omer-pasinih vremena nestalo je pravog nadzora na Moscanici i do tada se nje-
na voda vise ne rabi za pice.
Moseanica bijase i u sluzbi sarajevske carsije. Njenom se vodom prale ulice,
car5ije i polijevale u doba ljetne zege. Na Bascarsiji kraj sebilja bio je otvor nad ko-
ritom Moscanice s gvozdenim poklopcem. Tu bi se voda zajazila tako da bi tekla
carsijom, a obrtnici i trgovci prali bi ulice ispred svojih ducana. Voda bi tekla sredi-
nom ulice. Prije su ulice bile tako pokaldrmljene da je kaldrma hila nagnuta prema
sredini , a ne, kao danas, prema krajevima. Za velike zege tekla je voda sredinom
ulice da se carsija rashladi.
Godine 1812. odredio je Mehaga Kabodaja od prihoda svoga vakufa 16 grosa
godisnje za popravak na Bascarsiji. Iz ovoga vidimo da pranje i polijevanje ulica ni-
je nikakva novotarija u Sarajevu.
Jos je nesto poznato o plemenitoj vodi Moscanici. Iz proracuna i obracuna za
popravak sarajevske tvrdave (Ickale) znamo da je 1777. sagraden kana! (sujol) od
Moscanice do grada, a tekao je izmedu dva zida od kamena, dugacka po 300, siro-
ka 3, a visoka 25 arsina, u svemu 4500 kubicnih arsina. Iz istog izvora znamo, tako-
der, da su kupljena dvoja zeljezna vrata i dvoji zeljezni demiri za ovaj sujol, aline
znam cemu su sluzili.
73
Isto tako nije mi poznata ni svrha ovog kanala.
Moscanica je opskrbljivala 12 javnih eesama, od kojih je polovina bila u vrat-
nickom gradu. Do njih je voda dovedena kroz sedam vodovoda.
a) Cesme u Vratniku
Vrabina cesma stajala je pod Cebedzijama. o Bila je zidana, a korito joj je bilo
drveno. Ime je dobila po porodici Vrabo koja je stanovala uz ovu cesmu. Nije mi
71
Kadic, sv. 5. str. 97.
72
Sidzil 52, str. 110-112.
73
Sidzil 18, str. 114 i 22, str. 188.
" Tu su sada ulice: Porcina i Srednja.
Sada ime dviju istoimenih ulica (Donje i Gornje).
144 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
poznato ko ju je sagradio. Napustena je 1890. lmala je svoj vodovod. Terezija iz
koje je polazio ovaj vodovod bila je uz bedem gdje je Moscanica ulazila u grad.
Cesma u ulici PodgradomP u zidu kuce Pobrica, nedaleko Grahine kapije.
74
Pred ovom je cesmom bilo drveno korito. Voda je uzeta nedaleko od bedema, tako
da je vodovod isao najprije uporedo s ulicom, a onda opet uporedo s danasnjom
Zvornickom ulicom,' pa niz Pobrica bascu do cesme. Ova je cesma tekla i poslije
1895.
Kupusova cesma u Dolu' uz dzamiju Nez-zadeH. Hasana (slika 26) stoji ida-
nas, a sagradena je poslije 1560. Voda je bila dovedena iz terezije sto je bila na ras-
krscu ulica Podorah
1
i Abazovo cose' uz lijevu obalu Moscanice. Uz cesmu je bila
kuca Kupusova i u njoj pet cesama iz istog vodovoda, a popravljali su ga clanovi
ove porodice, pa je po tome i cesma dobila ime. U Kupusovu cesmu uvedena je vo-
da gradskog vodovoda 1891.
Uz ovu ccsmu istjece voda iz mracnog vrela, a zove se Brezumulja. Taj se ka-
meni zlijeb, na koje ovo vrelo istjece, vidi i na nasoj slici . Kazu da je vrelo Brezu-
mulje pod mihrabom susjedne dzamije . Narod smatra vodu Brezumulju ljekovi-
tom prije Jurjeva na 40 dana.u
Cesma u Hendekuv pod Stokcem bila je vrlo jednostavna, a do nje je voda do-
lazila otvorenim jarkom kroz kazaferovica dvoriste i bascu i dalje ulicom. Tekla je
sve dok nije Moscanica zasuta.
,, . ..... ~
. ,f .t1. .... . .
,_,
~ ~ -
'
. . ::' - ~
. : ; t 'I' ~ ~
... ' -A<Jiili
Cesme u Dolu
" Grahina kapij a bila je u gradskom zidu na Sto kcu, iznad Dugc stij ene (Babina zuba) . Bila su to
mala vrataka.
r Sad a Ulica !; pod grad a.
' I sada istoimcna ulica.
l; to.
' Kao u napomcni priredivaca pod brojem 107 na 67. strani.
' Sada Ulica Nusrcta Pasica.
" Tj . 28. marta.
' Sada Uli ca Ragiba Ljubuncica.
-
VODOVODI 145
Cesma kod lplidiik Sinanove diamije na Sirokcu bila je stara, kazu, kao i
dzamija, pa aka je tako, onda je postala u drugoj polovini 16. stoljeca. Bila je lije-
po zidana, s kamenim koritom, a stajala je lijevo od ulaza u dzamiju u uglu do
groblja. Poslije regulacije Sirokca 1863. pomaknuta je ova cesma dva metra napri-
jed i uzidana u podzid ispred dhmije. Ovu novu cesmu sagradio je iste godine
(1863) carski kapidzibasa Hadzi Rustembeg, sin Hasan-pa5e Srebrenice (vidi str.
122. i 123).
Hadzi Salih Surmelic, sin Alijin, iz iste mahale, uvakufio je 21. safera 1228
(23. II. 1813) ducan i pred njim krevet u Abadziluku uza zid Rustem-pasina bezi-
stana i odredio da se prihod trosi za rasvjetu lplidzik Sinanove dzamije i za popra-
vak cesme uz tu dzamiju.
75
Ova je cesma zamijenjena 1890. cesmom gradskog vo-
dovoda. Porusena je 1930.
Cesma u Sirokacu. Od terezije na Mejdanu udarao je vodovod naz Sirokac do
cesme kod dzamije, ali je isao i dalje istom ulicom do cesme sto je bila u zidu do
danasnje kuce Jovana Lalica. Bila je zidana od tesanog kamena ruzicaste boje, s
kamenim koritom, a po izgledu brojila se medu ljepse cesme. Ne znam ni ko ju je
napravio ni kada je to bilo. U polukrugu bio je natpis, ali nije nigdje zapisna. Pre-
stala je teCi 1863, jer joj se pokvario vodovod pri regulaciji Sirokaca. Tada je ne$to
vise od ove cesme napravljena nova, vrlo jednostavna, po prilici 6 metara nize od
ulaza u Lubinu ulicu/ a ova nova cesma tekla je do 1896 .
b) Cesme izvan Vratnika
Cesma u Hadiisabanovica ulici" bila je u zidu dvorista kuce, koja je nakad
pripadala porodici, po kojoj je i ulica dobila ime. Cesma je bila zidana od tesanog
kamena, ali se ne zna da li je pred njom bilo ikakvog korita. Na protivnoj strani zi-
da u dvoristu bijase kucna cesma. Od pocetka 18. stoljeca pripadala je ova kuca po-
rodici Hadzisabanovica, u carsiji dobro poznatih kazandzija. Oni su sagradili i onu
kucu i doveli vodu iz Moscanice. Terezija iz koje je polazio vodovod ave cesme bila
je kod kapije na Ploci. Cesma je prestala teCi oko 1890, a trag joj se zametnuo pri
krecenju zidu pred nekih tridesetak godina.
Cesma u Saburinoj ulicib bila je takoder u zidu kuce porodice po kojoj je pro-
zvana i ulica. Cesma je bila potpuno jednaka s Hadzisabanovicevom, samo sto je
pred njom bilo kamenito korito. Vodovod ove cesme nastavak je vodovoda cesme
u Hadzisabanovica ulici, a tekao je niz Hadzisabanovca i Saburinu bascu i dvoriste.
Oko 1880. prestala je teCi, a oko 1920. je porusena, jer su na njenom mj estu na-
pravljena vrata. I Sabure su bili kazandzije, au onoj ulici su stanovali jos i krajem
17. stoljeca. Smrcu lbrahimage Sabure (umro 1866) nestalo je zadnjeg muskog po-
tomka ove porodice, a poslije toga nije ni ova cesma redovito tekla, dok oko 1880.
nije potpuno presusila.
75
Sidzil 63, str. 22. Po rodica Surmelica izumrla je za vrijeme svjetskog rata .
' Sada Ulica Alekse Santica.
' r sada istoimena ulica.
' Sada Ulica Mirka Jovanovica.
h I sada istoimena ulica.
tO lzabrana djela III
146 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Diamijica je cesma na desnom uglu Pozegijine ulice i Kravijeg sokaka ( sada
ulica Kulina bana),e u zidu dvorista Mula Arebi-atik dzamije. Cesma je lijepo zida-
na s nisom, a pred njom je kamenito korito (slika 6) . Ime je dobila po tome sto je
na krovu imala alem kao kakva dzamija. Osnivac je cesme i susjedne dzamije neki
Mula Arap, a napravljene su u drugoj polovini 16. stoljeca. Iz poznijih vremena
pozanto nem je jedno uvakufljenje za ovu cesmu. Stanovnica ove mahale Fatima,
kci Hadzi lbrahimova, uvakufila je ducan i pred njim krevet u Abadziluku, a pri-
hod je odredila za ovu cesmu i placu muteveliji. To je uCinila pred smrt i nije napi-
sala zakladnicu, ali su to ucinili izvrsitelji njene oporuke, godinu dana poslije njene
smrti 11. dzum II . 1229. (31. V. 1814).
76
Voda gradskog vodovoda uvedenaje u ovu
cesmu 1891. Stari vodovod isao je oct kapije na Ploci Hadzisabanovica ulicom, pa
niz Kraviji sokak do cesme, a odavde dalje niz KaukCijinu ulicun do Kaukcijine ku-
ce.
Kaukcijina cesma. Iz dvorista Kaukcijine kuce tekla je voda kroz drveni zlijeb
na ulicu. Pred cesmom je bilo veliko drveno korito. Napravaljena je pred kojih sto
godina, a nestalo je oko 1896.
Cesma u Diininu sokaku bila je u zidu Kumasinove kuce.
Cesma u Odiaktanovoj ulici, t u zidu dvoristu kuce Cemerlijine, gledala je
ravno niz Prijepoljcevu ulicu.d
Pred objema ovim cesmama bila su kamenita korita i dok se sada ne zna ni za
trag cesmi u Dzininoj ulici, prije dvije godine nestalo je cesme u Odzaktanovoj uli-
ci, a njeno korito stoji i danas. Niti mi je poznato vrijeme postanka ovih cesama niti
put kojim je voda do njih dolazila. Prestale su teCi nakon izgradnje modernog vo-
dovoda. Cesma u Odzaktanovoj ulici mogla bi biti mnoga starija od one u Dzini-
noj, jer je stajala do dzamije Tabaka H. Sulejmana (sagradena u drugoj polovini
16. stoljeca)<
Na Moseanici bilo je kucnih cesama i savkova, ali o tome ce biti govora na
drugom mjestu. Rukav Moscanice prestao je teCi kroz Sarajevo 1930, nakon sto je
preko 4 stoljeca cinio velike usluge okolnom stanovnistvu. Korito Moscanice dala
je zasuti beledija, jer je smetalo regulaciji ulica, a voda nije bila vise potrebna.
Osnivac Soukbunarskog vodovoda i rukava Moscanice, Skender-paSa Mihaji-
lovic bio je porijeklom Grk. Istvanfy kaze da je bio iz Trapezunda. U Bosni je bio
tri puta sandzakbeg ito 1478-1480, pa 1485-1491 do 1504. U Bosni je i umro prije
17. studenog 1504. U bolestio ga je lijecio Gabriel Zerbo uz mjesecnu placu od 300
dukata. Bio je dobar vojnik. Mnogo je doprinio razvitku i napretku Sarajeva. Nije
bio pohlepan za novae, sto se najbolje vidi iz njegova pisma Dubrovniku, pisana u
gradu po njegovoj sluzi Vlahu Radosalicu tri sokolica, a po svom gradaninu Jerku
50 dukata. Za sokolice se zahvaljuje, a za onih 50 dukata doslovce ovako pise: , Pa-
ki mi donese vas gradanin Jerko tih 50 dukata i hotjel opet poslati plemenstvu vi ,
aline mogah, da vi volju ne raskinu, jere, hvala gospodinu Bogu i gospodinu caru,
imam i dukate i jaspre dosta. Od vas ove dukate ne iskam, jere ako biste hotjeli po-
76 Sidzil 63., str. 25.
77
Kaukcijinom ulicom se prije onaj dio ulice Kulina bana od Odzaktanove do Po-
zegijine.
c Isto kao i u prethodnoj napomeni priredivaca.
Sada Kozaracka ulica.
d I sada istoimena ulica.
Ova dZamija se nalazi u Ulici HadZi Kajmakovoj.
VODOVODI
147
slati ljubve radi, poslali biste cehe, ali njekoga kumasa. Ako biste i spenzu kot tog
uCinili, i mi bismoi umjeli i mogli platit i vratit, jer milostju Bozjom imamo i moze-
mo sebi i prijateljem nasjem, dokle je volja i milost Bozja"
78
V. SEDRENICKI (FIRUZBEGOV) VODOVOD
Bosanski namjesnik Firuzbeg (Ferizbeg) podize 1509. velik hamam (banju)
na Bascarsiji, a vodu za ovaj hamam doveo je iz vrela Veliki Sedrenik, sto lezi na
sjevernoj strani grada u predjelu zvanom Sedrenik. Oct vrela do hamama tekla je
voda krez zemljane, a kasnije mjestimice i kroz Borove, cunkove. Vodovod je pro-
veden preko danasnjih Gutica (Jusica), Parlina, Jabucareva, Potogijina, Kumasi-
nova i Rizvina posjeda, pa preko puta i kroz CurCica posjed i dalje, nesto lijevo od
Bazdre, pa niz Budakovice
1
i Vrbanjusu& na Goloberach i odavde kroz Nakasevu
avliju i bascama u Toromanovu ulicu,; pa niz Glodzinui i preko Cemerline ulice,k
privatnog posjeda i Hrgica ulice,
1
opet preko privatnog posjeda i Varosi u hamam.
Duzina ovog vodovoda iznosila je oko 2 km.
U zadnje doba bilo je na ovom vodovodu 10 terezija; pet ih je bilo od izvora
do ceste preko Sedrenika, ito: u Gutica njivi, Jabucarevoj basci, Potogijinoj livadi,
Kumasinovoj i Rizvinoj basci, a ostalih pet bilo je u gradu ( BudakoviCi, Vrbanju-
sa, Goloberac, Toromanova i Glodzina ulica). Terezije na Sedreniku bile su pro-
tocne, a one u gradu odvojne. Iz njih se odvajala voda za pet cesama. U tereziji na
Vrbanjusi odvajala se voda za cesmu pred dzamijom Kadi Bali u Kadijinoj maha-
li.m Ovaj sporedni vodovod (oko 150 metara) proveden je niz danasnju ulicu Sagr-
dzije" do Cadordzijinu dvoristu bila je jedna terezija za kucnu uporabu, a druga vi-
se cesme u Kadijinoj mahali, iz koje je bila odvedena voda u kucu, koja danas pri-
pada nasljednicima Hadzi Mujage Svrze. Iz ove kuce isla je voda u povremenu ce-
smu u Comainoj ulici.
Od onih pet terezija na Sedreniku samo je jedna, aline znam koj a starijeg da-
tuma. Spomen joj se sacuvao u jednoj sudskoj ispravi iz 1735. godine. Iz te isprave
saznajemo da je sedrenicki vodovod bio u vezi s vodovodom iz Mrkovica
0
ida se taj
spoj pokvario prije 70 godina. U tu tereziju na Sedreniku doveo je vodu o svom
trosku bivsi bosanski teferdar Sadik ef. Curcic, sin HadZi Salihagin, iz dvaju vbE-
snjih vrela lsmailovac i Orasce, a kao protuusluga zatrazio je od mutevelij e ovo:!
vodovoda da iz terezije cesme u zidu dvorista Jahja-pasine dzamije uzme jednu lulu
vode za cesmu u svojoj kuCi, nedaleko od ove dzamije, koja ce uvijek teCi, sto mu
78
Truhelka, o. c. str. 49. , 202. , 205. i 206.
r Tradicionalni naziv za cetvrt u kojoj se sada nalazi i istoimena ulica.
& Sada Ulica Porodice Foht.
h I sada istoimena ulica.
; I kao i u prethodnoj napomeni priredivaca.
i Sada Ulica dra Jovana
' Sada dio Ulice Svetozara Markovica.
1
I sada istoimena ulica.
m U ovoj nekadasnjoj cetvrti je Ulica Hamida Svrze.
Sada Ulica Remzije Omanovic.
0
Selo 8 km udaljeno od Sarajeva.
148 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Hudiet od 17 zu/kade 1148 o uvodenju vode
u kucu Sadik ef. CurCica
je dozvoljeno, nakon sto je na lieu mjesta stvar sudski izvidena i ustanovljeno da
time nece biti stete ni hamamu ni cesmama na ovom vodovodu. u hudzetu, (vidi
faksimil br. II) sto je ovim povodom napisan 17. zulkade 1148. (31. ozujka 1735),
79
7'1 Original u arhivi M. E. Kadica.
VODOVODI 149
stoji da je na tom vodovodu bilo pet cesama, koje se po imenu ne navode, ali su
nam poznate, jer su tekle sve do 1890. a i kasnije. Zadnja cesma ovog vodovoda
prestala je teCi 1937. kada je ovo vrelo uhvaceno u gradski vodovod.
Da li je i vodu iz Mrkovica doveo i sa Sedrenikom spojio Firuzbeg, nije mi
pozna to.
Hamam, zbog kojeg je ovaj vodovod napravljen, prestao je raditi tridesetih
godina proslog stoljeca. Stariji su !judi pricali kako su se u hamamu bili pojavili
akrepi (skorpioni) i da ga je svijet stoga prestao polaziti. Poznati sarajevski grada-
nin prve polovine proslog stoljeca Ahmed Munib ef. Glodo primio je na se izdrza-
vanje Sedrenickog vodovoda, a zato je dobio pravo da u svoju kucu u Glodinoj uli-
ci uvede vodu za dvije cesme. Isprva serijatskog suda, koja je tom prilikom napisa-
na, zagubljena je pa taka ne znamo tocno kada se to dogodilo. Od tog vremena po-
stao je suvisan i do ovog vodovoda od Jahja-pasine dzamije do hamama pa je ina-
pusten. Glodini potomci Ahmed ef. Svrzo i sin mu Salih ef. vodili su brigu o vodo-
vodu sve do 1929, premda su vee neke cesme nakom 1890. postale suvisne i premda
je gradsko poglavarstvo preuzelo sve stare vodovode. Te je godine zamijenjena vo-
da se Sedrenika u Svrzinoj kuCi vodom gradskog vodovoda. God. 1879. rekonstrui-
san je dio vodovoda od Toromanove ulice do Svrzine kuce i Jahja-pasine dzamije
taka da su stare cijevi zamijenjene zeljeznim.
Cesma uz Jahja-pa.Sinu diamiju. Jahja-pasa sagradio je svoju dzamiju u doba
namjesnikovanja u Bosni, koje je trajalo od kraja 1494. do kraja 1496, ali nije do-
veo vodu pa je, po predaji , zamolio Firuzbega da to ucini , sto je ovaj i izvrsio. Ovu
je predaju zabiljeiio i Salih ef. Muvekit oko 1877. u svojoj jos netiskanoj, turskim
jezikom pisanoj, ,Povijesti Bosne".
Cesma je bila u zidu dvorista spomenute dzamije, na uglu Cemerlijine i Glo-
dine ulice. Tekla je do 1906, i ako je onuda proveden moderni vodovod jos 1890. i
napravljena moderna cesma. Pri popravku zida nestalo je traga eesmi, ali njeno ko-
rito i danas stoji na svom mjestu.
Cesma na Golobrdcu kod diamije Mimara Sinana i cesma na Vrbanjusi uz
diamiju Saraca Alije
Kako su obje ave dzamije sagradene prije 1556, bice da sui cesme uz njih sa-
gradene u isto doba. Cesma na Golobrdici bijase u zidu dvorista danasnje Nakase-
ve kuce, a ona na Vrbanjusi u zidu dvoriSta Sarac Alijine dzamije. Pred objema su
kamenita korita. Cesma na Vrbanjusi stoji i sada netaknuta aka i ne sluzi svojoj
svrsi poodavno, dok se cesmi na Golobrdcu zametnuo trag jos 1925. pri popravku
zida, u kame je ostao uzidan musluk a korito je nesto poslija toga odvukao Salih ef.
Svrzo. I u Nakasevoj kuCi bila je cesma i tekla je do 1929.
Kadinu5a, mogla je biti sagradena najkasnije krajem 16. stoljeca. Ime je do-
bila po kadiji Bali efendiji, osnivacu istoimene dzamije, a stajala je prema munari ,
uzidana u zid malog groblja. Kameno korito pred ovom cesmom bilo je jedno od
najvecih u Sarajevu. Cesma je jos iza svetskog rata pomalo tekla. Prije pet godina
prezidan je zid u kame je stajala i u njega je uzidan i kamen od cesme. Sta je bilo
od korita, nije mi pravo pozna to. Gospodin Petar Redlich mi je pricao da su ga jed-
ne zime odvukli cigani, dok drugi govore kako je razlupano i u soder pretvoreno.
15( HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Bali efendija hio je Sarajlija i godine 1578. postao je prvi hosanski munla sa
sjedistem u Sarajevu i na tome je polozaju ostao sve do smrti, koja ga je zadesila
prije 3. o:Zujka 1585. U tome je vremenu sagradio dzamiju i doveo vodu. Bali efen-
dija hio je najveci Sarajlija proslih vremena; on je hio ucitelj Mehmed-pase Soko-
lovica, najveceg turskog dr:Zavnika i Kjafi ef. Pruscaka,P najveceg ucenjaka sto ga
je Bosna dala islamskoj knjizevnosti.
tesma u Vrh Budakovica (sada KaukCije Ahdulah ef. ulica)' jedina je od pet
cesama ovog vodovoda koja je hila za se, a stajala je nesto podalje od danasnjeg
mjesta, kamo je prenesena pred desetak godina (slika 28). Nije mi poznato kad je
sagradena, ali je to bilo svakako mnogo prije 1735. iznad ove cesme, dok je stajala
na starom mjestu, hila je nasto odignuta, kamenom ohzidana, terasa, u narodu zva-
na ,gradic", na kojoj su se ljeti sastajali ugledniji mahljani pred aksam, a i poslije
aksama, na razgovor. Tu se odlucivalo o stvarima mahale. Sezdesetih i sedamdese-
tih godina proslog stoljeca vodio je tu glavnu rijec HadZi Dervisaga Halac, pasa
Budakovica.
Na ovu je cesmu tekla voda Sedremickog vrela sve do ljeta 1937. kad je i ovo
vrelo uzeto u gradski vodovod. Taka je nestalo i zadnje cesme Firuzbegova vodo-
voda, koji je jedan dio Sarajeva opskrbljivao vodom preko cetiri stoljeca. Uzgred
budi napomenuto da sva voda Velikog Sedrenika nije hila uhvacena u ovaj vodo-
vod pa se ljeti kod vrela pralo, ispiralo i bijelilo rublje.
Dobrotvor ovog vodovoda Ferizbeg sjedio je u Sarajevu kao hosanski namje-
snik od svibnja 1505. do konca prosinca 1512. iii prvih dana god. 1513. S Dubrovni-
kom je podr:Zavao srdacne veze izmjenjujuCi darove. Bio je, izgleda, prijatelj do-
hre kapljice te su mu Duhrovcani vise puta slali malvaziju, sto hijase onda na svjet-
skom glasu, Duhrovcani su mu slali zidare i druge majstore da, uz domace, rede na
gradevinama, sto ih je on gradio. Osim spomenutog hamama podigao je on i prvu
medresu u Sarajevu, po kojoj se i danas jedan dio Sarajeva zove Medreseta,S a pro-
pala je u velikom po:Zaru 1697. Muzderiji pod Panjinom kulom, dakle blizu vrela
Sedrenika, imao je prostran ljetnikovac, kame se i danas temelji vide (pasini kona-
ci), kao prijatelj duhrovackog slatkog moscatella mogao je ondje lijepo tefericiti-.
lzgleda da je njegova posjeda hila iznad danasnje Hadzahdinice i iznad Hambine
Ferizheg je kao i drugi namjesnici primao strana poslanstva, narocito du-
hrovacka. Unatoc sto je 20. kolovoza 1503. hila sklopljeno primirje izmedu Tur-
ske. Ugarsko-Hrvatske i Mletaka na sedam godina, opremio je car Maksimilijan I.
u lipnju 1510, dakle jos prije isteka ovog vremena, svoga agenta iz Augsburga Feri-
zbegu ne hili ga nagovorio da udari na mletacku Dalmaciju.
80
Vrijedno je jos spomenuti da se grad Sarajevo, a ne Vrhbosna, kako se do ta-
da a i kasnije pisalo. To su prvi poznati, hrvatskim jezikom pisani, izvori u kojima
se spominje Sarajevo.
80
V. Klaic: Povjest Hrvata, Zagreb, 1904, svez. drugi, dio treCi, str. 246.
P Najpotpuniju bibliografiju radova koji se odnose na Kafijin fivot i rad nalazi se u knizi ,Hasan
Kafija Izabrani spisi", Ciji su uvod, prvod i pripremili Amir Ljubovic i Fehim Nametak.
Knjiga je objavljena u biblioteci ,Kultumo nasljede", IP ,Veselin Sarajevo, 1983. godine na
189 stranica.
' I sada istoimena ulica.
Sada Ulica Muhameda Kadica.
1
Navedena carina se nalazila u Komatin ulici.
VODOVODI
151
Sta je hilo s Ferizhegom nakon odlaska iz Bosne, nije mi poznato, ali se zna
da ganihje hila vise medu zivim u kolovozu 1526. Imao je vakufa i u Carigradu a
valjda i koju zadufhinu. '

VI. CRNIL - GAZI HYSREVBEGOV VODOVOD
. .Kao sto slavni Gazija Husrevheg u svim zaduzbinama prvak medu sarajev-
skim 1 dohrotvorima, tako ga ni u izgradnji vodovoda nije niko dosti-
gao. On Je doveo vodu s vrela Crnila do svoje dzamije i ostalih zaduzhina. Ovo vre-
lo lezi ispod sela Donje Biosko,
1
a od Begove dzamije udaljeno je nekih 7 km. Hu-
srevbegov vodovod isao je od vrela krez Plakovica gaj akveduktom preko Duho-
kog potoka, krez Hladivode i preko Ravnih Bakija, odavle strmo put Strosica
unutar zidina grada, pa niz Strosice preko Place, niz Dizdarevu ulicu,u Kovace i
odavle niz Varosv i kroz Dulov hanz u Begovu dhmiju. Dovle je ovaj vodovod hi
vee izgraden kada je veliki Gazija Husrevhegov napisao svoju zakladnicu pocet-
kom dzumada I. 938, (oko 11. prosinca 1531),
81
a majstor koji ga je izveo bio je tom
poslu potpuno dorastao.
Osim sadrvana u dvoristu dzamije, opskrhljivao je taj vodovod isprva i ove
zaduzbine ovog d<lProtvora u okolici dZamije: Hanikah, medresu, zatim Gornje i
cesme u i Il)USafirhanu, a kasnije uvedena je voda uTa-
shhan, hamam, Dulovhan i Morica han.
, je vodovodu hilo terezija, ali je zhog osludnih podataka nemo-
guce rec1 h su sve nastale kad 1 vodovod. U zaanje vrijeme opstanka njegova bi-
le su terez.IJe u Plakovica gaju, na Sucurovoj njivi, Zasancem, kod Razbijenog cun-
ka, pod S1stetom, na Butovica njivi, Ravnim Bakijama, vrh Strosica, na Ploci, na
Natkovacima, povise CekrekCijine dzamije (slika 1). Skoro sve ove tezerezije sa-
gradene su otpor vode .. U samom dvoriStu Begove dzamije bio je mali
rezen:?ar, koJI Je staJao uz danasnJu portirovu sohu, ali mi nije poznata .njegova
funkCIJa.
. Ali ovaj je vodovod kao i neki drugi imao svoje ogranke, koji su jamacno na-
stah nesto kasnije, po svoj prilici, prije kraja 16. stoljeca.
a) u tereziji na Ravnim Bakijama hila su tri taksima: srednjim je tekla matica,
desnim za a lijevim u tebediije, ali mi nije tocno poznato put ovih dvaju
ogranaka. Na kraJu svakako od ova dva ogranka hila je po jedna cesma.
h). U tereziji vrh Strosica, b uporedo sa Strosickom tabijom odvajao se ogra-
nak kOJl se zavrsavao kod dZamije Sinan Vojvodinice, a prolazio je ulicama Prijeka
eesma i Porcina. Na ovom su ogranku bile dvije eesme: jedna u vrh Hadzi Mustafi-
ulice, a druga uz spomenutu dzamiju. Pored toga hilo je pet terezija, ito uz Pri-
Jeku cesmu, u vrh Ramica ulice, na raskrscu Prijeke cesme i Mackareve ulice, na
81
Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg, njegov fivot i njegovo doba, Glasnik z. m. 1912. Original i pre-
vod ove vakufname tiskan je u ovom djelu str. 204-219.
' Selo 8 km udaljeno od Sarajeva.
I sada istoimena ulica.
Tradicionalni naziv za cetvrt oko stare Pravoslavne crkve na
' Navedeni han se nalazio u Dulaginoj ulici.
' ,Vakufname" prevodu Fehima Of. Spahe, str. 47-73.
' 0 ovim hanovima autor u treeem dijelu knige.
b I sada istoimena ulica.
152 HAMD!JA KR.ESEVUAKOVIC
raskrscu Prijeke cesme i Mackareve ulice, na raskrscu Prijeke cesme i Porcine ulice
i kod dzamije Sinan Vojvodinice. Na ovom su dva
reziji u vrh Ramica ulice odvajala se voda za cesmu u tstoJ uhct , a po svoJ pnhctt z.a
cesmu kraj Lubine dzamije, au tereziji na raskrscu Prijeke cesme i Mackareve uh-
cec za cesme kod Bijele dzamije. Ovaj je ogranak isao niz Mackarevu ulicu,
ko Mejdana sifonom ispod Moscanice i UZ DZ.aninu ulicu do eesama pod BtjelOm
dzamijom.
c) Iz terezije pri ulazu u Di ininu ulicu odvajala.se. voda na Na?ko-
vacima i za cesmu Nadmlinima. Vodovd do ave potonJe cesme tsao Je kroz Hahlba-
sica ulicut i dvoriste danasnjeg Gajretovog konvikta pred dzamiju Kjucuk-jazidzi
(Kjucuk-kjatib) ,d koja je sagradena prije 1556.
d) u tereziji po Kovacima, povise dzamije Muslihudina Cekrekcije, odvajala
se voda za obliznju cesmu, za sebilj na Bascarsiji i za cesmu Koluk.
e) Na Varosi, negdje nize ulaza u danasnju Kraljevica ulicu, bila je terezija iz
koje se odvajao ogranak za Gazi Husrevbegovu i pred ?a-
mamom. Ovaj je ogranak sagraden izmedu 1537. 1 1554, Jer Je tzmedu tth godma
sagraden hamam. . . .
f) Od Gazi Hurevbegove diamije iSla su jos dva ogranka; Jedan ?1z Mudzeh!e
i Veliki Curciluk do u Taslihan, a drugi oiz Sarace i Ferhadiju.C U Tashhan mogla Je
voda biti dovedena prije 1565, buduCi da se pouzdano zna da je vee tada ovaj han
izdavan pod kiriju, a onaj drugi ogranak prema Ferhadiji mogao je nastati najprije
1562. kada je sagradena ova dzamija iii ndto kasnije.
U najvecem dijelu Gazi Husrevbegova vodovoda isla je voda kroz zemljane
cunkove.
Kao sto su drugi vodovodi, taka je i ovaj zahtijevao ceste popravke. Iz obra-
cuna Gazi Husrevbegova vakufa, sto su od nas doprli nalazimo ave izdatke za nje-
gov popravak.
82
U godini 1119./4./ (IV. 1707. do 22. III. 1708.) izdano je za
nadnice 13.556 akCi
drvene cunkove 5.570 akci
akvedukt 322 akce
god. 1174 15.170 para god. 1280 4.38214 grosa
1175 17.648 1281 k 3.28127
"
1176 26.648 1287 I 3. 13934
1177 22.837 1285 m 6.42211
1178 30.442 1289 4.86918
82
Originali ovih obracuna do 1251. god. nalaze se u arhivi Gazi Husrevbegove knjiznice, a ostali
u upravi vakufa.
' Sada Ulica Sadika
' Sada istoimena ulica.
d Spomenuta dzamija se nalazi u Ulici Nadmlini.
Sada Ulica Nedeljka tabrinovica,
' Sada Ulica Vase Pelagica.
g Od 1760. do 1766. godine.
h 1830/1. godina.
; Od 1832. do 1836. godine.
i Od 1862. do 1865. godine.
VODOVODI 153
1179g 19.781
"
1290 4.43930
1246h 1.230 grosa 1291 4.40922
1248 2.300 - 1292" 3.63522 ,
1249 3.050 - 1296 4.30633
1250 3.500 - 1297 4.10611
1251; 1.800 - 1298 4.46020
1276 66416 1301P 4.70607
1279i 1.4153
Iz ovih, sko i oskudnih podataka, vidi se koliko je trosio Gazi Husrevbegov
vakuf na ovu opce korisnu ustanovu s godine na godinu bez ikakve nadoknade.
Muvekit navodi u svojoj , Povjesti Bosne" da je na ovom vodovodu, u vrije-
me kad je on pisao svoje djelo, tj. pred okupaciju, bila dvadeset i jedna cesma pa
raznim mahalama grada, ali ih ne navodi.
Ni u arhivu ovoga vakufa nisam popisane ove cesme. Nakon dugog istraziva-
nja sazanao sam za njih 19, a aka ciftecesme kraj Begove dzamije i u NatkovaCima
racunamo svaku za dvije cesme, onda taj broj iznosi 21.
Uz glavnu liniju od Strosica do Gazi Husrevbegove dzamije bilo je, koliko mi
je poznato, u zadnje doba osam cesama na sedam raznih mjesta, a nekad davno bi-
le su pored ovih jos dvije na jednom mj estu.
Djevojacka cesma. Jos i danas stari I judi pricaju kako sus vrela Crnila u Sara-
jevo doveli vodu o zajednickom trosku Gazi Husrevbeg i Hadzi Mustafa Muslihu-
din CekrkCija. Istina je da su ova dvojica dobrotvora bili suvremenici, ali o kakvom
zajednickom dovodenju vode, osim predaje, nema nikakvih drugih dokaza. Preda-
ja kaze kako su njih dvojica, iduCi traziti vrelo, sreli neku djevojku u StrosiCima i
kako im je ana, na njihov upit, kazala gdje ima vrelo, ali su joj najprije morali obe-
cati dace kraj njene kuce napraviti cesmu. Taka je po predaji cesma u gornjem di-
jelu ulice Strosice dobila svoje ime. Po drugoj opet predaji napra':'ile su tu cesmu
dvije sirote djevojke koje su se bavile tkanjem beza i time prehranjivale i pristedje-
le toliko novaca da su mnogle napraviti cesmu. Cesma je bila u zidu dvorista jedne
kuce, sa drvenim koritom. Tekla je sve do 1895. kad je Crnil uzet u gradski vodo-
vod.
Cesma u StrosiCima uz zid dvorista dzamije Gerdeni Hadzi Huseina' s drve-
nim koritom prezidana je prije nekoliko godina, ali se malo razlikuje od stare ce-
sme. God. 1895. uvedena je u nju voda gradskog vodovoda. Bez dvojbe postoji on-
dje cesma od 16. stoljeca. I danas je pred ovom cesmom drveno korito.
Na mnogim drvenim koritima vidjele su se udubine na mjestu gdje je u njih
voda padala, a nastajale su tako sto bi ljudi s toga mjesta izrezivali komadice drveta
i nosili sa sobom kao kakav amulet. Cinile su to one osobe koje su imale lupanje
' 1864/5. godina.
1
1870/1. godina.
m 1868/9. godina.
Od 1872. do 1875. godine.
1880/1. godina.
P 1883/4. godina.
' Spomenuta diamija se nalazi u Ulici
154
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
srca. Kaiu da je to bio lijek protiv te bolesti. Jos kao dijete vidio sam to na ovoj
cesmi prvi put. Upitah zenu koja je nozem izrezala komadic drveta iz korita sto ce
joj, a ana mi rece: Prije iladZ (lijek) bio, nego ti upito. Dosav kuCi, ispricah majci
sto sam vidio i cuo, a ana mi objasni zasto se to radi. Kasnije sam to slusao i od dru-
gih Sarajlija.
Terezija na Ploci stajala je na pocetku danasnje ulice StrosiCi, podrug metar
od bivseg korita Moscanice i podjednako udaljena od bedema (gradskog zida) i Bo-
jine kuce, a iz nje se nosila voda za pice pod imenom Crnil. Na njoj bijase zeljezni
kapak i susak privezan na lancu. Kojih 40 metara od ave terezije uz Strosice, u dvo-
ristu nekadasnje kuce age Cohadzica, bio je rezervoar u obliku magaze sa zelje-
znim vratima, kroz koji je protjecala voda ovoga vodovoda, aline znam kakva mu
je bila svrha.
Cesma kod Saburina mlina stajala je uz bivse korito Moscanice, skoro na pola
ravno crte povucene od desnog ugla Saburine ulice do kapije ,Place". Bila je zida-
na od tesanog kamena, s kamenim koritom. Nije tekla od 1895, a porusena je oko
1903.
Cesma na Natkovacima, na lijevom uglu ulice Jekovac' (slika 29) najljepsa je
stara eesma koja se do danas ocuvala. U nju je uvedena voda gradskog vodovoda
1890. Ne znam kad je sagradena.
Obje ave .cesme popravljao je Gazi Husrevbegov vakuf, i vrlo je vjerovatno
da su obje nastale u isto doba kad i ovaj vodovod.
Cesma kraj Cekrekcijine diamije stajala je na Iijevom uglu ulice da-
kle na istom mjestu gdje je sada cesma gradskog vodovoda. Poodavno je vise ne-
ma. Popravljao ju je vakuf susjedne dzamije.
. Cesma uz vrata hana Koluk, zvana Koluk-cesma, stajase ondje od vrata hana.
Porusena je 1909. kad i han.
Han Koluk kupio je Gazi Husrevbegov vakuf 11. kolovoza 1778, a iz kupo-
prodanjog ugovora vidi se da se za zemljiste na kame je stajala placala m'ukata Ku-
lin Hadz.i vakufu.
83
U Koluku je bila 1830. do 1832. menzilhama. Ali kako je
Koluk b10 1 priJe 1778. han, bice da je jos i prije napravljena ova cesma jer han nije
mogao biti bez vade.
Cesme u zidu dvoriSta Gazi Husrevbegove diamije, na uglu Mudelita i Saraca,
stare su, bez sumnje, kao i sam vodovod. To su tzv. cifte-eesme {slika 30), au vezi
su i sa vruCim eesmama u dvoristu dZarnije. Kameno korito ispred njih dignuto je
pred pedesetak godina. Nekad su se zvale i Gornje cesme.
Donje cesme bile su u Mudzelitima, uz dvoriste iste dzamije, okrenute prema
Malam kujundziluku. Davno ih je nestalo. Spomen Donjim cesmama ocuvao se u
hudzetu sarajevskog kadije od 1. I. 1139 (29. VIII. 1762),
84
ali one zive i u uspome-
ni starih Sarajlija. .
83
Gazi Husrevbegova spomenica Sarajevo 1932., str. 69.
84
Original u upravi Gazi Husrevbegova vakufa. .. : ..
I sada istoimena ulica.
1
Dio sadasnjih Ulica SamardZije i Kocieeve.
Sada hotel .,Stari grad".
VODOVODI 155
Na ogranicima pod a) bila je po jedna cesma u Vinogradu i u CebedZijama
pred dzamijom.
Cesma u Vinogradu, zvana takoder Bijela cesma, i sada je uspravo, ali vee o-
davno ne tece (slika 31). Ova je cesma na desnoj strani pri ulazu u onu cikmu gdje
se sada zavrsava ulica Vinograd. u a poCinje Rogina. Dok je tekla, bila je vodom o-
skudna pa se morala lula zacepljavati.
U travnju 1797. prituzili su se stanovnici Vinograda na stanovnike Bali-zade
(Sumbul) mahale kako dolaze na njihovu cesmu i kako im nose vodu. Kadija je
izaslao na lice mjesta u Vinograd Sitki Salih ef. sina Alijina, pisara serijatskog suda
i ovlastio gada stvar izvidi. Na lice mjesta izasli su svjedoci iz susjednih mahala koji
nisu bili u ovom sporu zaineteresirani. Tu je ustanovljeno i zasvjedoceno da su na-
vodi tuzitelja tocni, tj. da je preko godine rijetko kada dovoljno vade na ovoj cesmi
ida se stoga mora lula zacepljavati, da se vodom iz korita poji marva ida stanovnici
Sumbuluse dolaze na ovu cesmu jer je njihova pokvarena, da otvaraju lulu i ne za-
tvaraju kad natoce vodu te da iz korita vodu kevcijama crpaju i nose. Time ova ma-
hala ostaje bez vade, a i marva trpi zed. Sumbulcani su se branili dane ostavljaju
cesmu otvorenu, ali da vodu nose dok ne poprave svoju cesmu.
Isti dan 19. sevala 1211. {17. IV. 1797), nakon izvida nallicu mjesta, dosli su
svi tuzeni, i tu:litelji i svjedoci na serijatski sud i tu je izrecena osuda: Sumbulcani-
ma je zabranjeno nositi vodu s cesme u koliko je potrebna Vinogradu i nalozeno da
svoju cesmu poprave.
85
Iz ave se isprave vidi kako je vinogradska cesma bila oskudna vodom sigurno
stoga sto siromasno stanovniStvo toga kraja nije moglo popravljati njen vodovod,
pa se na njih srnilovao nepoznati dobrotvor i napravio ondje prije 1857. novu ce-
smu uzevsi vodu iz drugog vodoyoda. (vidi str. 159)
Cesma pred diamijom u Cebediijama propala je prije kojih osamdeset godi-
na da joj se danas ni za trag ne zna, ali jos se negdje u blizini Cebedzija nade po
koji cunak njenog vodovda. Ni o cesmi kao ni o njenoj proslosti nije mi nista pobli-
ze poznato.
Na ogranku b) bile su dvije cesme:
Prijeka cesma (slika 32), u vrh Hadzi Mustafine ulice/ dobila je ime po svom
poprijkom polozaju. Uzidana je u podzid danasnje ulice Prijeka cesma, a pred
njom je drveno korito. Od 1895. uvedena je u nju voda iz gradskog vodovoda. U
onoj mahali se prica da je ovu cesmu napravio Gazi Husrevbeg, ali u vakufskoj ar-
hivi nema joj spomena medu cesmama koje je ovaj vakuf popravljao.
Cesma kod diamije Sinan Vojvodinice (Podorahom) na Mejdanu. Kako je
dobrotvorka, kojoj se ime ne zna, bila robinja Gazi Husrevbegove sestre, Stavila je
svoj vakuf pod upravu Gazi Husrevbegova vakufa. Dzamiju je napravila prije
1552. Vrlo je vjerovatno da je toga vremena dovedena i voda do ave dzamije i na-
pravljena cesma u zidu njena dvoriSta. Cesme je nestalo davno, a kamen od nje vi-
85 SidZil 37, str. 28.
I sada istoimena ulica.
I sada istoimena ulica.
z Turski naziva za nekadasnju tetvrt u kojoj se nalazi sada5nja Ulica Sumbul tesma.
' Sada Majevitka ulica.
156 HAMDIJA KRESEVUAKOVJ('
di se jos i danas u zidu. Salihaga Kazaferovic, najstariji stanovnik ove mahale, prica
da je nekad ondje bila cesma. To je slusao od starih !judi jos u djetinjstvu, ali ne
zna kad je nastala. Traljic naslucuje da je to moglo biti 1863, pri regulaciji ulice.
86
Muslukcesma u Ramica ulici ," pred dzamijom Hadzi Hodzica (sagradena
1587), stoji i danas, ali je prezidana (slika 33). U stare je cesme bio veliki musluk
na podzidu, prekriven ptocama i na njemu dvije lute, jedna povis druge, a pred
njom veliko drveno korito, u kame bi po tri zene mogle ispirati rublje da jedna dru-
goj ne smeta. Po ovoj se cesmi zove i utica sto spaja Ramica i Hadzi Mustafinu uti-
cu. Odmah iza stare cesme bila je terezija iz koje se odvajala voda u nekoliko pri-
vatnih kuca, ali kako se ovaj vodovod zavrsavao u kuCi H. Junuza Ekmica, sto stoji
naspram Lubine dzamije, drzim da je i uz ovu dzamiju bila nekad cesma, jer druk-
Cije ne mogu protumaciti nastavak ovoga vodovoda.
Bijela cesma stoji u Dzaninoj ulici,b na uglu dvorista dzamije Divan kjatib
Hajdar efendije (sagradena 1545), bolje poznate pod imenom Bijela dzamija i jedi-
na je na desnoj strani Miljacke do koje je voda isla i uz ulicu. I osnivac ove dzamije
imao je neke jace veze s Gazijinim vakufom, jer je bio u Husrevbegovo doba sef
kancelarije bosanskog sandzaka pa je lako vjerovati da je on doveo vodu.
Bijela je cesma lijepo sacuvana, zidana je od kamena i pokrivena plocom. S
obje strane kamenog korita su prala. Do nedavno bio je iznad cesme i korita drveni
krov. Danas je ovo jedina cesma u Vratniku na kojoj ima natpis, mada nije star.
Dati ran je 7. ramazana 1230. (16. kolovoza 1815). Uz to pise da je cesmu obnovila
Hatidza, kCi Hadzi Mahmutova i naziva se kao druga dobrotvorka (Sahibul hajrati
sani).
Zakladnicom od 21. redzeba 1188. (27. IX. 1774) odredio je Hadzi Mustafa
AlCic, pored drugih zavjeta, da se od prihoda njegovih uvakufljenih dobara trosi na
popravak dviju cesama u ovoj mahali 5.520. nezdravih akCi (23 grosa) godisnjeY
Iz hudzeta od 25. dzum. 1220. (21. kolovoza 1805) znamo da je haseCija Sali-
haga Keso ucinio svoj hanna vratnickom Mejdanu evladijet vakufom (fidei comis),
s uvjetom da se od prihoda trosi na popravak ove cesme 15 grosa godisnje.
88
U ovu je cesmu uvedena voda gradskog vodovoda 1890. I ova je cesma data
jednoj ulici ime.
Cesma u ulici Bijela diamija. Ova ulica udarala je jednim dijelom preko zem-
ljista na kame je 1881. sagradena Castell Caserne ( danas kasarna Vojvode Stepe
Stepanovica). Pri gradnji kasarne nestalo je jednog dijela ove ulice zajedno s ce-
smom, kojoj se spomen ocuvao u gore spomenutoj zakladnici Hadzi Mustafe Alci-
ca.
Prema tome Crnil, odnosno Gazijin vodovod opskrbljivao je u sarajevskom
gradu Vratniku osam cesama, jednu otvorenu tereziju i nekoliko kucnih cesama.
Cesma na Nadmlinima. Na ogranku c) bijase samo jedna cesma u zidu bivse
vakufske bolnice, prema vratima dvorista Kjucuk Kjatubcve dzamije u ulici Nad-
86 S. M Traljic: Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937, str. 56. Tu pogrd no stoji da je ova ce-
sma dobivala vodu iz
87
Sidzil 16. Glasnik z. m. 1910, str. 99.
88
Sidzil 45, str. 224.
Sada Utica Avde Hodzica.
b U ovoj nekadasnjoj utici su sadasnje: Jajacka i Tabijska utica.
VODOVODI 157
mlini. Dzamija je napravljena prije 1556, a kada je voda dovedena, nije mi pozna-
to. Cesma je bila s nisom, lijepo zidana, s kamenim koritom. Danas joj se vidi sa-
mo temelj. I nje je nestalo poslije 1890. Vakufska bolnica imala je svoju cesmu, ciji
se ostaci vide i danas u dvoristu Gajertova konvikta.
Obnoviteljica Bijcle cesme Hatidza, kCi Mahmutova, uvakufila je 3 dzum. II.
1223. (14. V. 1808) bascu, kucu i hosafhanu (pusnicu) u Kartal mahalic i odredila da
se sav prihod trosi na popravak cesme u Kjucuk Kjatib mahali i na popravak uva-
kufljenih objekata.
89
Na ogranku d) bio je sebilj na Bascarsiji. (Vidi str. 127)
Ogranak pod e) snabdijevao je Gazi Husrevbegov hamam i cesmu pred njim.-
Hamam je imao dva potpuno rastavljena odjela, muski i zenski , a u svakom je bio
po jedan sadrvan, koji su po cijeli dan tekli i haznu, tj. prostoriju u kojoj se voda
zagrijevala. (SI. 16).
Cesma pred Hamamom bijase na onom mjestu gdje je danas mala trafika. Te-
kla je jos do poslije svjetskog rata. U hamam i cesmu uvedena je voda gradskog vo-
dovoda 1891.
Na ograncima pod f) bile su dvije cesme ; jedna je bila u dnu Velikog Curcilu-
ka, a druga bijase pred Fergadijom.
Cesma u Cureilukut stajase kraj lijevog ugla kako se ulazi iz Kujundziluka.
Bila je poniska i zasebno zidana. Prestala je teCi nakon pozara od 8. kolovoza 1879.
Cesma u Ferhadiji bit a je takoder zasebno zidana, s kamenim koritom, a sta-
jala je pred dvoristem dzamije , nekako u sredini izmedu one male Cikme i Jeftano-
vica ulice,d porusena je 1892.
Neki Hadzi Ahmed sin Hadzi Alijin, stanovnik Ferhadbegove mahale, uva-
kufio je pocetkom muharema 1218. ( konac travnja 1803) dva ducana i magazu kraj
Kolobare i Rustempasina bezistana i odredio jedan dio prihoda za popravak ove
cesme.
90
Iz ovoga se jasno vidi da se uvakufilo samo za cesme na ograncima, dok se
sam Husrevbegov vakuf brinuo za glavni dio vodovoda i cesme na njemu.
Gazi Husrevbegov po ocu Ferhadbegu nase gore list , a po majci seldzuci sul-
taniji , unuk je sultana Bajezida II.Roden je u Serezu u Rumiliji oko 1480. TreCinu
zivota proveo je u Sarajevu kao bosanski namjesnik. Na ovo je mjesto postavljen
15. rujna 1521. i ostao sve do smrti 1541, s dva kraca prekida, od kojih prvi nije po-
trajao ni pola godine, a drugi trajase nesto duze od travnja 1534. do svibnja 1536, a
kroz to vrijeme bio je u istom svojstvu u Biogradu.
81
Umro je 18.lipnja 1541. i po-
kopan u turbetu UZ njegovu dzamiju. Svojim brojnim zaduzbinama u Sarajevu uci-
nio je ovaj grad od kasabe seherom, a uvakufljenom pokretnom i nepokretnom
imovinom osigurao im trajan opstanak.
VII.VODOVOD SUMBULCESME
Vee poodavno zove se jedna sarajevska utica Sumbulcesma, a danas se krivo
pi se Sumbul cesma. To je ime dobila po cesmi u Bali zade Mehmed mahali koja se
'' ' Sidzit 48, str. 70.
'"' Sidzil 42 , str. 95.
'
11
Ante SimCi k: Odsutnost Husrev-bcgova iz Saraj eva god. 1534- t536-Giasnik z. m. 1934, str.
9t- t05.
' Turski naziv za cetvrt u kojoj se sada nalazi Ul ica
< I istoimena utica na Bascarsiji .
d Sada Utica Petagica.
158 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
zove i Sumbul mahala iii kraee a istim se imenom naziva i cesma. Poro-
dica Sumbul dala je ime mahali, a prvi joj spomen nadoh u drugoj polovini 18. sto-
ljeea. Cesma je od 1891. uz zid dvorista dzamije Hadzi Bali-oglu Mehmedbega, a
prije toga stajala je na uglu danasnjih ulica Sumbul cesme i Hadzijamakoviea! Pri
gradnji ave cesme na danasnjem mjestu prenesen je i materijal od porusene cesme
na Nadmlinima, na poticaj rahmetli Hadzi Mustafe Catiea i Mulage Musakadije. I
ova je nova cesma (slika 35) vee osteeena pri jednoj automobilskoj nesreCi prije ne-
koliko godina.
Ko je i kada doveo vodu i sagradio staru cesmu, nije mi poznato. Aka je to
bilo u isto vrijema, sto je vrlo vjerovatno, kad je Hadzi Bali-oglu sagradio dzamiju,
onda se to desilo prije 1556, jer je vee tada postojala i dzamija i mahala. Za popra-
vak ave cesme hrinula se mahala, a ne vakuf spomenute dzamije, koji je u zadnje
doba bio vrlo siromasan. Taka je bilo u zadnjih sto godina njena opstanka, ali sene
zna je li taka i prije bilo. Dobrotvorka Fatima Dzinie-Buregija odredila je jedan
dio prihoda svoga vakufa i za ovu cesmu kao i za cesme u Vinogradu (1857).
92
U travnju 1797. hila je ova cesma pokvarena i nastao je vee poznati spar zbog
vade izmedu Vinograda i Sumbul mahale. (Vidi str. 84).
Voda je dovedena iz jednog vrela blizu Sedrenicke Ravni sto se sada nalazi u
posjedu Muharema Askera. Vodovod je od vrela udarao preko posjeda Hasanage
Bascauseviea, a onda rubom groblja zvanog ,Podtresnjom", paralelno s Roginom
ulicom sve do dzamije u Vinogradu, ulicom Vinograd sve do pod groblje Hendak,
a onda bascama iznad KresealiCine ulicer i izlazio na ulicu Sumbulcesma pa niz nju
do same cesme. Dug je bio do jedan km. Voda je tekla kroz zemljane cunkove.
Oko 1870. pojacan je ovaj vodovod vodom iz terazije na Sedrenickoj Ravni,
sto je pripadala vodovodu Nove mahaJa& i tada je napravljena cesma pred kueom
Hadzi Mujage Kresealice.
Krecalicina cesma stajala je.na istom mjestu gdje je i danas cesma gradskog
vodovoda u Vinogradu prema Kresealicinoj ulici, a djelo je Hadzi Mujage Kresea-
lice.93 Voda je uzeta iz terezije s vrha ulice u kojoj je hila ta cesma.
Cesma u Vinogradu (slika 36) sagradena je poslije 1797, ali prije 1857 a 1905.
je prezidana iz ostavstine Mejreme hanume Dzabije, udata za Ahmed ef. Tahire-
fendieem.
92
Fatima Dzinic, kCi Mehage Buregije, a supruga Hadzi Huscina Dziniea. God. 1857. uvakufila
je tri magaze, tri ducana i nad ovima soba u Gazi Husrev-begovoj mahali na vakufa H. Ha-
sana Buzadzica, a odredila da se prihod dijeli na 106 jednakih dijelova i da se, pored ostalog, na
ovih eesama: cesma u Bali-zade Mehmedbeg mahali, dvije cesme u Vinogradu, jedna u Kadi Hasan
ef. mahali i dvije cesmc u Zagricima. Prepis ove zakladnice nalazi se u sarajevskom vakufskom povje-
renstvu. Umrla je 1860. i pokopana u groblju kod dzamije.
93
Hadzi Mujaga potjecao je iz jedne starije sarajevske porodice. Ne znam cime se ba-
vio. Umro je 1879. Njegov stric Salih ef. zivio je u prvoj polovini stoljeca. U Carigra-
du je nauke i dobio idzazat (diplomu). Povrativsi se u Sarajevo, nije se htio primiti nikakve sluzbe
i ako je bio vrlo slabog materijalnog stanja. Nije se nikad zenio. Zimi bi u svojoj kuci drfao predavanja,
a ljeti bi isao i kosio i od tog se prehranjivao. Bio je priznat kao ucen covjek, pa su ga najodlucniji I judi
eesto pozivali na gozbu. Tako je bio jednom pozvat i bosanskom veziru koji mu je poklonio
jedan binjis, a Salih ef., izlazeCi iz dvora, ostavio je u dvoristu i pobjegao van grada i nije se vratio
kuCi dok nije otisao u Travnik. Stogod ga je ko darivao a on to primio, bojeCi se da se zulum-
carima ne zamjeri se sve u kuCi poslije njegove smrti. Ovo uzgred spominjem da se vidi kakvih je
sve cudnih !judi bilo u Sarajevu.
I sada istoimena ulica.
fl Sada Ulica Krestalica.
g) I sada istoimena ulica.
r
..... -
VODOVODI 159
I za ovu se cesmu pobrinula Fatima Dzinie-Buregija i odredila da se iz njega
vakufa popravlja. (Vidi str. 160). .
Nova cesma u Sumbul ulici. Nakon sto je u Sumbul cesmu uvedena voda
gradskog vodovoda, postao je jedan dio starog vodovoda suvisan ida sene zapusti,
sagradise mahaljani u istoj ulici novu cesmu, samo nesto povise prema ulazu u Kre-
stalicu ulicu, ali nije bila duga vijeka.
Ovaj je vodovod napusten kada je pred nekoliko godina zahvatila mre2a
gradskog vodovoda i Vi no grad.
VIII. MALI SEDRENIK
Ovako se zove vrelo sto izvire u Perlinu posjedu u predjelu zvanom Sedrenik.
Pri samom izvoru ima jos i danas jedna stara cesma s kamenitim koritom. Odavde
je voda dovedena do terezije u Muzderiji gdje se grana u dva ogranka. Jedna ide
prema Medresetu, a drugi prema Vrbanjusi. Prvi ogranak opskrbljivao je vodom
cesmu u Medresetu, a drugi po jednu cesmu u Ulomljenicih Toromanovoj i Logavi-
noj ulici kraj Buzadziea dzamije.
Cesma u Medresetu (slika 37). Od terezije isao je vodovod preko njiva, koji-
ma su sada vlasnici Hadziosmanovie, Bajrie i Madzarevie, a onda kroz Mihrivoda
ulicu; do ugla Ulice Medreseta (sada Muhamed ef. Kadiea), gdje je prije bila ce-
sma, odakle je pred cetrdesetak godina prenesena na danasnje mjesto u istoj ulici
pred Hubjaraginu dzamiju. Ovom je zgodom doneseno i ono kamenito korito iz
Baidre, dok je pred starom cesmom bilo drveno korito.
Cijeli onaj kraj zove se Medreseta. To je ime dobio po medresi sto ju je ondje
bio podigao prije 1512. bosanski namjesnik Ferizbeg (Firuzheg). To je hila najsta-
rija skola ave vrsti u Sarajevu, a propala je u pozaru 1697. Muzderija, gdje je tere-
zija, pripadala je, kako predaja kaie, ovoj medresi, a prihod je pobirao onaj koji je
bio muderiz medrese i po tome trebala bi se zvati Muderizija. Koliko je u tome isti-
ne, tesko je reCi jer se zakladnica nije sacuvala. Dalo bi se nasluCivati da je i ovaj
vodovod sagradio Ferizbeg, dovevsi vodu u svoju medresu, hez koje ana nije mol-
ga biti, ali kako je ovaj vodovod izdrzavao od davnina Hubjaragin vakuf, a buduCi
da su se ocuvali tragovi jednog drugog vodovoda, drzim da je i dzamija i medresa
imala svaka svoj poseban vodovod. Hubjaraga, sin Ejubov, hio je sarajevski trgo-
vac i na zamolbu stanovnika mahale Ferizbegove medrese sagradio je u njoj dzami-
ju 1556, koja i danas postoji i po kojoj se mahala Ferizbegove medrese prozvala
Hubjariginom mahalom.i
Vodovod onog drugog ogranka tekao je niz Romanijicu pa preko Pasinih ko-
naka, Koloseve njive i Mihrivode i izlazio na Vrbanjusu, gdje je bila terezaija u ko-
joj se voda razdvajala za Ulomljenicu i Logavin sokak. Jedna terezija bila je i u Ko-
losevoj njivi, a zvala se Velika terezija.
I sada istoimena ulica.
lsto.
i Sadasnja Ulica Muhamed Repovca.
160
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Iz jedne isprave serijatskog suda od 5. dzum. I. 1187. (25.' srpanj .1?73.)
znajemo da je terezija, na Vrba.njusi Alijina b1la uhc1 uza ztd
kuce kazandzije Hadzi Osmana 1 da se u nJOJ voda diJehla taka da Je pola vade te-
klo u cesmu na Ulomljenici, a pola u cesmu na Logavinom sokaku. U ovoj se ispra-
vi ne spominje cesma u toromanovoj ulici .
94
Cesma na Ulomljenici bila je uzidana u manaru dzamije, sto ju prije 1556. sa-
gradio neki Sagrakcija Mahmut. Tragovi te cesme i danas se vide. Ovo je jedin-
stven slucaj , ne samo u Sarajevu nego i u cijeloj Bosni, da je bila u
munaru. Ovo je ujedno i dokaz da je cesma stara kao i dZamiJa, a kako se za nJen
popravak sve do 1891. brinuo muteelija SagrakCijina vakufa i .pobirao :avo-
du uvedenu iz ovog vodovoda u privatni posjed, to sve navod1 na tvrdnJu da Je vo-
du s Muzderije doveo osnivac ove dzamije prije 1556. Pred cessmom i.e
nito korito koga poodavno nema. U proracunu ovog vakufa za 1889. b1lo Je predvl-
deno 20 forinti za popravak cesme i vodovoda.
Cesma u Toromanovoj ulici stajase pred nekadanjom Sidrinom kucom okre-
nuta prema KeCinoj ulici.
1
Kako se u gore spomenutoj ne moglo
bi biti da je nastala iza 1773, a prestala je teCi 1891. TereztJa u koJOJ se voda odva-
jala za ovu cesmu bila je na uglu Sagrdzija i Comarine ulice.
Ferediusa zvase se cesma u podzidu dzamije Hadzi Hasana Buzadzica na Lo-
gavinom sokaku. Ova cesma ubrajala se medu ljepse grada.
Cesma je bila s nisom, zidana od tesanog kamena, s kamemm kontom. Za cesmom
je bila od istog materijala napravljena, mala prostorija, presvede?a kubetom u
joj je bio veliki musluk, au nju se ulazilo na mala .. Tekla.Je do Nesta
kasnije nestalo je korita. Kako je podzid ispod dzamiJe ?1o sla? 1 da se
ne bi dzamija srusila, sazidan je 1933. novi zid, a taka Je za nJ zapala 1 Fe redzusa
(slika 38). Ova cesma je popravljena 1773. i tada je ?.atp!s, koj.i je
bio zazidan ana sramotu nas koji se ovim poslom bavimO, mJe m prep1san. Ah ce-
sma u obliku kakavom je prikazuje nasa slika, sagradena je po svoj prilici jos
1034 61624. iii 1625) . To sudim po natpisu iz toga vremena koj.i se u
taroj kronici, au njemu se hvali cesma i njen dobrotvor HadZ1 Hasan, ah to mJe o-
naj isti koji je sagradio i ovu dzamiju 1553, i bice da je unuk osnivaca.dzamije Had-
zi Hasana Buzadzica. Oba su bili trgovci (vidi st. 116). Prema tome b1 proslo 70 go-
d ina izmedu gradnje dazmije i cesme. Ali tesko je vjerovati da tako dugo ondj.e
je bilo nikakve cesme. Vjerovatnije je da je ovaj drugi Hadzi Hasan vee postoJeCOJ
cesmi dao novi oblik.
Rijetke su dzamije o kojima ima toliko prica kao o Buzadzica dzamiji. I o i-
menu ove cesme predaja kaze kako je Buzadzic sagradio dzamiju bez cesme pa iza
toga otisao na Hadz i, kad se povratio kuCi, donio je jos toliko novaca da bi mogao
sagraditi cesmu iii zeni skrojiti feredzu. Kada je to zeni rekao, ova se odrekla
dze, a Hadzi Hasan sagradio cesmu, koja se prozvala Ferdzusa. Ako ova predaJa
odgovara istini , onda ovakovoj zaista rijetkoj zeni svaka cast.
Vise godina stajal je ova cesma pokvarena. Troskom od 40 do 50 grosa popra-
vio je ovu cesmu i cunkove Coso Hadzi Ibrahim Misirlija. Taj je popravak dovrsen
"' Kadic, sv. 9. str. 181.
' Sada Ulica Abdica i Halim Hod2i na.
' Sada Ulica Alije Ho d2ica.
VODOVODI 161
18. reb. I. 1187. )9., VI 1773.),
95
ali sada se usprotivise stanovnici Sagrakci Hadzi
Mahmut mahale da se pusti voda iz terezije na Vrbanjusi za ovu cesmu i stvar dode
pred sud. Tuzbu je podnio Hadzi Ibrahim, sin Hadzi hasanov, iz Buzadzica mahale
s vise mahaljana, medu kojima su bili Abdulkerim ef. Tefterdarija, Sulejman ef
Kurevija, serdengecdija Abdulahaga, Sulejmanaga, Muharemaga i Abdulahaga.
Dosli su pred kadiju 5. dzum. I. (25. VII) , a iz protivnicke mahale pristupili su
imam dzamije Mula Mustafa, zatim Husein ef. Kantarija, Mahmudaga Arakijadzi-
ja, Mula Mehmed Rejsovic, Ahmedbeg Circic, Sulejman basa terzija, Abdulahaga
i drugi. Nakon ispita i svjedocanstva nepristranih i nezainteresovanih !judi, dosudio
je kadija da se pusti voda u Buzadzica mahalu, kako je to i prije bilo i stoga je za-
branio stanovnicima Sagrakcine mahale da to prijece, a naroCito je izdana strog na-
log imamu Mula Mustafi.
Na 15. dzum. I. 1191 621. VI 1777) uvakufio je Seid Muhamed Emin ef. sin
Hafiz Seid Ahmed ef. iz Buzadzica mahale dvije kuce s bascama u istoj mahali i
odredio dio prihoda za popravak cesme uz Buzadzica dzamiju.
96
Uvodenjem modernog vodovoda prestao je funkcionisati ovaj ogranak 1891,
a onaj prema Medresetu tek 1929, nakon sto su se stanovnici Medreseta nekoliko
puta obracali molbom na gradsko poglavarstvo i bivsu Zemaljsku vladu.
Hadzi Mehmed Sagrakcija, Hadzi Hasan Buzadzic i Hubjaraga bili su suvre-
menici, i vrlo je vjerojatno da su ovaj vodovod sagradili o zajednickom trosku do
terazije na Muzderiji, odnosno na BudakoviCima pa onda dalje do svoje dzamije
svaki o svom trosku.
IX. KNJEGINJAC
Ovo je vrelo uzeto 1934. u gradski vodovod, ali je vee od 16. stoljeca opskr-
bljivalo neke cesme. Stari je vodovod udarao nekoliko metara lijevo od modernog
pocam iz izvora do Hambine carine. Prema tome, isao je niz Curine njive, Ablako-
vinu i preko Komatina, ali ne ulicom nego lijevo od nje preko Buriloca, Skodrina i
Krkina posjeda, pa preko danasnjeg groblja ispod Krkine kahve i niz Zagrice do
Durutove kuce. Odavde je opet udarao preko basca i izlazio u vrh danasnje Masa-
rikove ulice pa niz tu ulicu i sifonom preko miljacke do dzamije Kalin H. Ali iza
glavne paste i tu se zavrsavao. Jedan njegov ogranak isao je preko Zelenog maje
dana i sifonom preko Miljacke, kroz Emsirinu bascu i Sulej manovu ulicu do dzami-
je Hodze Kemaludina kraj Zemaljske banke.
Na ovom je vodovodu bilo vise terezija. Po jedna terezija bijase u Burilovica
njivi, Skodrinoj basCi, Krkinu dvoristu i iznad cesme povi se Krkine kahve u Komo-
tinu, onda u Durutovom dvoristu u Zagricima i dvije u bascama dvojice Hajlaka
(Jusufa i Rasida). U jednoj od ovih dviju odvjao se onaj ogranak za Zeleni mejdan
a, po svoj prilici, udarao je preko Presljina posjeda. Zeleni mejdan a, po svoj prili-
ci, udarao je preko Presljana posjeda. Voda je tekla mjestimice drvenim, a ponaj-
vise zemljanim cijevima. Vodovod je bio dug preko 3 km.
''' Muderizovic: Kronika Mula Mustafe Bascskije, Glasnik z. m. 1918, str. 46.
"" Sidzil 22, str. 139.
II lzabrana djela !II
162
HAMDIJA
Ne zna se ko je ovaj vodovod izgradio, ali po biljesci u jednom satarom sidzi-
lu vidi se da je bio izgraden do Caban hasan vojvodine dzamije nekoliko godina
prije 1557, a i one dvije dzamije, kod kojih se zavrsavao, nastale su takoder ove go-
dine. Mozda mu je bio osnivac Hodza Kemaludin.
Knjeginjac je opskrbljivao pet cesama, tri na lijevoj, a dvije na desnoj obali
Miljacke.
Cesma u Komotinum pred Rasidovom kucom, povise Krkine kahve, bila je
zaidana od kamena. Kad je porusena cesma Curak, onda je ispred nije preneseno
kamentio korito pred ovu eesmu, a do tada je tu stajalo drveno. Godine 1934. uve-
dana je u ovou cesmu voda gradskog vodovoda i tada je prezidana. Tom je prili-
. kom, naravno, razbijeno i korito i uzidano u cesmu. 0 vodovodu i cesmi do pred
svjetski rat brinuo se bakal Hadzil Salkih Skodra (Zilic) preko 20 godine (umro
1912. na Meki).
Cesma na Cobanijin stajala je izmedu dzamije i Hrasnicine kuce, a bijase zida-
na od tesanika, slicno kao ona u Bakarevica ulici, a i zavrsavala se glavicom poput
muskog nisana. Pred njom je bilo kamenito korito. Porusena je 1894, a vee 1891.
postala je suvisna kao i vodovod od Komotina prema dolini Miljacke.
Cesmu u mahali Caban Hasan vojvodine dzamije sagradio je aga kamengra-
da neki Mehmedaga i njen je vodovod bio prvih dana listopada 1557. na vise mjesta
pokvaren. Zbog toga dosli su ljudi dzemata ave dzamije: Orner, sin Mustafin, Ha-
dzi Sinan, sin Alijin, Nesuh, sin Alagozov, Skender, sin Huseinov, Firuz, sin Ab-
dulahov, Hamza, sin Alijin i drugi na serijatski sud i to izjavili i zatrazili da se po-
pravi. Serijatski sud, uvazivsi opravdanu molbu, dopustio je muteveliji Saferu da u
sporazumu s dzematom uzme onoliko vakufskih novaca koliko je potrebno za po-
Zapisnik o popravku cesme na Cobaniji iz 964 g.
m U sadasnjoj Ulici Komatin.
" Sada Ulica Tome Masarika.
VODOVODI 163
pravak vodovoda i izdana mu je za to dozvola. Pod ovim su zapisnikom potpisani
kao svjedoci: Ali vojvoda, sin Abdulhajev, kao covjek Mehmed pasin, Timurhan,
sin Ibrahimov i Bali, sin Mehmedov.
97
(Vidi faksimil III).
Osim ovog dragocjenog podatka, ne midoh vise nijedne vijesti o ovoj cesmi.
Znam da se u zadnje doba njena opstanka o popravku vodovoda brinuo mutevelija
dzamije Alijaga Presljo!
Cesma u Ceirdiiku je u zidu dvorista dzamije Kalin H. Alije, desno od ulaza.
U nju je uvedena voda gradskog vodovoda 1891. Danasnju cesmu (slika 39) s nat-
pisom sagradio je 1848. Sulejman Ruzdi ef. Kulovic.
98
Dzamija Kalin Had:Zi alije
sagradena je preije 1565, no da li je tada bila dovedena i voda, ne zna se. I pred o-
vom cesmom bilo je kamenito korito kojeg danas nema.
Cesma na Zelenom mejdanu. Onaj mali trg pred zgradom gradskog zavoda za
definfekciju zvase se Zeleni mejdan. U zidu zgrade sto razdvaja Skenderiju od Do-
brovoljacke ulice
0
vidi se i sada nisa u kojoj je nekada bila csema. Ko je tu cesmu
prvobitno sagradio, nije mi pozna to. Znam da nije tekla vise godina pa ju je poslije
travnja 1770. popravio i ozivio Hadzi Husein Sapcanin.
99
Za ovu cesmu se pobrinuo
H. Rustemagic (vidi Hadzabdinca). Oblik ovoj cesmi, kakvom je prikazuje nasa
slika dao je Fadil-pasa Serifija 1865. Njegovo je djelo i natpis na cesmi (vidi stranu
121). Ali Fadil-pasa je popravak i naplatio uzevsi vodu iz ovog vodovoda u svoju
kuhinju, koja je bila za cesmom.
100
Slatke cesme bile su u zidu dvorista dzamije Hodze Kemaludina (sagradena
oko 1530), gdje je danas ana mala trafika. Zvale su se takoder tema/uke cesme.
Cesma je bila lijepo zidana, a pred njom je stajalo kamenito korito. Na cesmi su
bile dvije lule (ciftecesme); tekle su do 1891, a onda su potpuno napustene i nesto
kasnije srusene. Jedini musluk, u dvoristu dzamije, sjeca nas jos na Slatke cesme.
Iz musluka ovih cesama tekla je ada u Hadzirustemagica kucu, sto stajase na
mjestu danasnje Postanske stedionice.
Po predaji, dobile suave cesme ime taka sto se neki Arajlija okladio s jednim
strancem, koji je bio dosao poslom u Sarajevo, da u ovom gradu, pored mnogih
drugih zanemenitosti, imaju i Slatke cesme ida ce mu to sutradan pokazati cim sva-
ne. Kada je stranac otisao na poCinak, Sarajlija odnose casu meda, po drugoj verzi-
ji - oku secera i istrese u musluk. I kad ujutru odu ova dvojica do cesama,
uvjeri se stranc da teku slatkom vodom.
Od poznatih mi isprava jedina Hadzirustemagica zakladnica spominje ove ce-
. sme.
97
SidZil iz god. 1555, 1556. Kadic sv. 2, str. 49.
98
Sulejman Ruzdi ef. Kulovic bio je kadija. Stanovao je u istoj mahali. Umro je 1863. i pokopan
u dvoristu ove dzamije. Na ovu nas porodicu sjeca Kulovica ulica.P
99
Muderizovic o. c. str. 39. je stanovao na Zelenom Majdanu, a umro je 1783. za vrije-
me velike epidemije kuge.
100
Basagic, o. c. str. 158.
l I sada istoimena ulica.
Pl Sada Utica Slobodana Principa.
164 HAMDIJA
X. CURINE NJIVE- TERZIBASINA DZAMIJA
Iz vrela s Curinih njiva, sto le:le iznad Komotina i Blakovine,P dovedena je
voda do dzamije Terzibase Alije (sagradena nesto prije 1537). Vodovod (zemljani
cunkovi) udarao je niz Ablakovinu, Komotin, Golodericu i Terzibasinu ulicu do
dzamije, a opskrbljivao je dvije cesme. na izvoru i onda poviSe Komotina, na ulazu
u Golodericu i pred dzamijom Hidze Sinana Volodera bile su terazije. U prvu je bi-
lo uhvaceno vrelo, druge dvije bijahu protocne, au cetvrtoj se odvajala voda za ce-
smu pred Voloderovom dzamijom u Goloderici. Nezna se ko je sagradio ovaj vo-
dovod, ali najvjerovatnije je da ce biti djelo Terzibasino, jer se zavrsava kraj nje-
gove dazmije na Koki.
Cesma u Goloderici stajala je 1,5 m blize dzamiji no je sadasnja cesma grad-
skog vodovoda, a bila je okrenuta ravno prema sjeveru. Bila je za se zidana, a pred
njom bijase kamenito korito, dugo oko 1,8 m siroko 0,9 m, a duboko do 0,45 m
(slika 40). Korito je razbijeno 1934. pri gradnji nove cesme. Od stare cesme, kojih
5 m, bila je terezija u kojoj se odvajase voda. Tradicija zna da je vodu doveo osni-
vac dzamije sinan halifa i da je ovaj dobrotvor zivio 92 godine. Sigurno je da je i
diamija i mahala Goloderica postojala 1556. g.
Cesma na Koki (slika 41), u danasnjoj Terzibasinoj ulici, stoji uglavnom i sa-
da u starom obliku, samo je i njezino korito zadesila prije nekoliko godina ista sud-
bina kao i mnoga druga. Sagradena je od tesnog kamena, a korito joj je bilo do 2m
dugacko. Cesma je zidana na zemljistu dvorista dzamije Hadzi Alije Terzibase, de-
snood ulaza u dvoriste. Ova je diamija sagradena prije 1565, a poslije 1526, pa je u
tome vremenu mogla nastati i cesma uz nju.
101
Voda Gradskog vodovoda uvedena
je u ovu cesmu 1907.
Na mjestu gdje se sastaje Goloderica i Terzibasina ulica, gdje je danas cesma
gradskog vodovoda, bila je stara zidana cesma s kamenitim koritom, ali se niko ne
sjeca kada je tekla. Unistena je pri regulaciji ulice 1930. Nije mi poznato da li je do
nje dolazila voda iz ovog vodovoda iii je imala svoje vrelo u kojoj od susjednih
basci , posto je Gloderica podvodna, pa je malo koja kuca bila bez bunara neznatne
dubine.
XI. FERIZBEGOV AC
Tako je ime vrelu sto le:li nedaleko Babe, sada u posjedu brace Pecara, kojih
40 metara iznad onog dijela ceste na Trebevic sto ide od Brajkovca' do prve serpen-
tine. Na samom je izvoru cesma, koja tece ne na lulu nego na kameniti zlijeb. Ovo
je vrelo opskrbljivalo ti cesme, onu na izvoru i od 1704. dvije u ZagriCima.
Vodovod je udarao u posljedna dva stoljeca preko danasnjeg posjeda brace
Pecara, ispod spomenute ceste i opet prako Pecareva posjeda, pa akveduktom is-
101
H. Kresevljakovic: Dzamija i vakufnama Musllihuddina cekrekCije, Sarajevo, 1938, str. 21.
' Naziv lokaliteta na lijevoj obali Miljacke.
' Nekad manje prigradsko nascljc, a sada sastavni dio grada sa istoimenom ulicom.
VODOVODI 165
pod tzv. Ciganjskog groblja, preko puta na Brajkovac i u Cicin a onda krajem
groblja Donje Skele i niz ulicu Zagrice' do diamije. Duljina mu je 863 m. Na ovom
su vodovodu dvije terezije, jedna protocna pod Ciganjskim grobljem, a druga
odvojna u donjim Skelama u vrh Zagrica.
Cesma na vrelu Ferizbegovao.zove se jos i danas Ferizbegova cesma. Oba ova
imena kazu nam da je ovo vrelo uveo u vodovod Ferizbeg, koji ce nesumnjivo biti
identican s bosanskim sandzakom Ferizbegom (Firuzbeg), osnivacem vodovoda s
Velikog Sedernika. Iz jednog kupoprodajnog ugovora od 14. zilhidzeta 973 (2.
srpanj 1566.)
102
znamo da je Ferizbegov vakuf imao svog zemljista, koje je izdava-
no pod mukatu, nesto podalje od ovog vrela, u onom kraju sto ga zatvaraju ulice
Sirokaca, ZagriCi i zeljeznicka pruga, dakle u mahali HaradZi H. Mustafe Muslihu-
dina, koja je nastala prije 1556. Feizbegova se casma spominje takoder u jednoj is-
pravi iz 1704. god. I prije gore opisanog vodovoda, koji je mladeg datuma, vodena
je voda iz Ferizbegovca, ali sene zna dokle je bila dovedena. Cunkovi tog starijeg
vodovoda u vecoj su dubini, a nadeni su pri gradnji ceste na Trebevic na istom mje-
stu gdje ovu presijeca vodovod u Zagrice. U proslosti naseg grada 16. stoljeca ne-
ma drugog covjeka s ovim imenom do bosanskog sandzaka Feizbega, a pored toga,
njegovo nastojanje oko unapredewa prosvjetnih i zdravstvenih prilika ovoga grada
navodi me na tvrdnju da je on i ovo vrelo uhvatio i vodovod sagradio, koji je, vje-
rovatno, opsrkbljivao vodom u i 17. stoljecu Haradzi H. Mustafinu mahalu il
bar neki njen dio.
Nesto prije 21. travnja 1704. doveo je vodu iz Ferizbegove cesme u one u Za-
griCima Hadzi Abdija Arakijadzija i odredio da se od kamata uvakufljene gotovine
trosi dnevno osam i po akci na popravak vodvoda i cesama. Tu se izricito kaze da je
Hadzi Abdija doveo vodu i sagradio cesme. Uz to je isti dobrotvor odredio de se
drzi stalan neremacija sa 3 akce dnevne place, koji ce ovaj i jos jedan vodovod po-
pravljati i da taj mora biti potpuno vjest ovom poslu, (vidi Hadiabdinica).
Cesma u Donjim tagritima bila je zasebno zidana, a pred njom je bilo kame-
nita korito. Stajala je kraj dzamije. Prezidana je 1929. i u nju uvedena voda grad-
skog vodovoda, a korito je tom zgodom razlupano.
Cesma u Gronjim tagriCim uzidana je u zid jedne kuce (slika 42) gdje i sada
stoji. Pred njom nema korita. Prije tri godine postala je suvisna, jer je u njenoj bli-
zini napravljena cesma modernog vodovoda.
Na ovom je vodovodu napravljeno nekoliko casama u novije vrijeme koje ne
ulaze u okvir ove radnje.
Za cesme u ZagriCima pobrinula se i Fatima hanuma Dzinic i odredila 1857.
jedan dio prihoda svoga vakufa za njihova uzdriavanje.
103
Cesmu u Donjima Za-
griCima popravljao je u vakuf susjedne dozamije. U proracunu za 1889. bila je
predvidena svota od 10 forinti u tu svrhu.
'
02
Kemura, o. c. Glasnik z. m. 1910. str. 42.
103
Vidi bilj e$ku 92. na str. !59 ove knjige.
' Isto.
' I sada istoimena utica.
166 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
XII. BERKUSA
Berkusa je vrelo unutar grada u istoimenom predjelu koji je u sastavu Hadzi
Turhanove mahale." Vrelo je pod stijenama u samoj ulici. Vodom iz vrela Berkuse
bile su opskrbljene tri cesme. Vodovod (zemljani cunkovi) isao je od vrela preko
basca sa desne strane danasnje Belibegovice, a onda ovom ulicom od zeljeznickog
mosta pa do pod kucu Mulahuseinoviea i odavle kroz dvoriste Gazi Balibegove
dzamije do cesme u zidu njenog dvorista. Na vodovodu su bile terezije: u Berkusi,
u Focinoj kuCi kraj zeljeznickog mosta i u dvoristu spomenute dzamije.
Ovaj vodovod spada medu starije vodovode u Sarajevu, a izgradio ga je bo-
sanski sandzak Gazi Balibeg Jahjapasic, koji je podigao i dzamiju, kameni most
preko Bistrika i do njeg hamam. Sve su te gradevine mogle nastati najkasnije u tre-
cem deceniju 16. stoljeca.
Velika Berku.Sa zvase se cesma blizu izvora u Hadzi Turhanovoj mahali.
Mala Berkua bila je u zidu Focine kuce kraj danasnjeg zeljeznickog mosta, a
porusena je pri gradnji istocne pruge. Spadala je mahali Gazi Balibega.
Belibegovica zvase se kao i dzamija, u Cijem je zidu dvorista bila uzidana od
tesnog kamena, sa velikim kamenitim koritom. Stajala je na istom mjestu gdje je
sada cesma gradskog vodovoda. Za popravak ovih dviju cesama odredio je Musta-
faga Rustemagic jedan dio prihoda svoga vakufa. (Vidi Hadzabdinica).
Izmedu stanovnika Gazi Belibegove i Hadzi Turhanove mahale doslo je, koli-
ko se zna, dva puta do suda zbog vode (1787. i 1797.).
Prvom je sporu bio uzrok sto se bila pokvarila terezija u Berkusi (H. Turha-
nova mahala), pa je uslijed toga teklo manje vode u Belibegovicu. Stanovnici Beli-
begovice htejeli su popraviti tereziju, ali su stanovnici Berkuse tvrdili da njima pri-
pada dvije treCine vode, a Balibegovici jedna treCina i trafili su da se tako i popravi.
Medutim, su ovi iz Balibegovice tvrdili obratno i obrawtili se kadiji. Na lice mjesta
izaslao je kadija svoga pisara Muhamed ef. Kureviju, cokadara Ahmedagu i muzu-
ra Hasan basu. Preslusani su svjedoci i sujoldzija Sulejman i Jovan Jogurdzija, kao
vjestaci, i osudeno da se terzija popravi onaka kako su stanovnici Balibegovice tra-
zili, tj. da dvije treCine vode ide u dvije cesme i njihovoj mahali, a jedna treCina u
Veliku Berkusu. 0 tome je izdan i hudzet strankama pocetkom zilhidze 1201. (oko
14. rujna 1787)
104
Ali sui nakon toga stanovnike Balibegovice smetali njihovi protivnici i tvrdili
da je osuda izreeena na osnovu krivog svjedocanstva pa, kad je to Belibegovici do-
dijalo, ponovo se obrate kadiji. I opet su pozavani svjedoci i pregledan hudezt (po-
suda) i sad je donesena nova osuda, kojom je ona prva ponistena, a Berkusi dosu-
deno pravo na dvije treCine, a ostatak Belibegovici, jer je taka od davnine bilo.
Osuda je izrecena 12. safera 1212. (6. kolovoz 1797.).
105
U narodu sam slusao da se ovo vrelo nekad zvalo Begusa a ne Berkusa, valjda
po begu (Belibegu).
100
Sidfil 27, str. 77.
105
Sidfil 37, str. 81.
" Tu su sada Ulice Velika i Mala
VODOVODI
167
XIII. BOGUSEVAC
Sadasnje vrelo Begovac zvase se prije Bogusevac. Voda Bogusevca dolazila
je do Kecedzi Sinanove dzamije u Bakarevica ulici. Vodovod je preveden olukom
preko Bistrickog patoka, a onda niz Begovac po Dolinom (sada Okrugla) i Maha-
lom (Vlaska mahala)v te preko BicakCica basce (sada kolodvor Bistrik) i Muhica
bascom i napokon Bistrik Medresa ulicom do spomenute dzamije.
Terezije su bile povise Dzeke,Z onda na Cokrinci (protocna) i vise Begovca
(odvojna za Paje), a onda u dolini i u Dolini i u gore spomenutim bascama. Duljina
ovog vodovoda iznosila je oko 2 kmt
Pored 6 javnih bilo je na ovom vodovodu i nekoliko kucnih cesama.
Cesma kraj diamije na Pajama
1
bila je u istoj ulici gdje je dzamija Hitri Sulej-
man, nekoliko koraka desno od ualaza u dvoriste, samo na proitvnoj strani ulice.
Sesmi se i sada vidi trag u pozdidu ali korita nema. Prestala je teCi 1900. kad je vre-
lo uzeto u gradski vodovod.
U svibnju 1773. uvakufila je stanovnica Careve mahale Safija, kCi nekog Mu-
stajbega, svoj ducan uz vrata Kolobare i odredila da se od kirije popravlja cesma u
mahali hitri Sulejman.
106
Cesma Begovac, prema tzv. cavkinoj kahvi, stajala je na istom mjestu gdje je
sada cesma modernog vodovoda (slika 45). Bila je za se zidana, a korito joj je bilo
od drveta. Po predaji, obje je eesme sagradio osnivac dzamije Hitri Sulejman. To
bi i moglo biti,jer su obje u blizini dZamije. PoviSe cesme bila je terezija u kojoj se
odvajala voda u ovu cesmu.
Cesma u Okrugloj ulici, u zidu dvorista Gluhica kuee, s drvenim koritoin; da-
nas je zamijenjena cesmom modernog vodovoda.
Cesma u Dolini bila je u zidu Kudrine basce prema kucCi Jajetovica, s drve-
nim koritom. Zamijenjena je modernom cesmom.
Cesma u Bistrik Medrese ulice, zove se i Kaukcijina cesma, bila je prije okre-
nuta niz ulicu. Prezidana je 1888. i opet ponovo prije tri godine i tom prilikom u-
klonjeno je ispred nje kamenito korito. Popravak od 1888. izvrsen je iz ostavstine
Hadzi Hafiz Husejin ef. Kaukcije, i tada je stavljen natpis (vidi stranu 122).H17
Svarakina cesma u Bakarevica ulici spada medu najljepse stare cesme (slika
47) . Pri popravku zida oko dvorista dzarnije 1902. prenesena je na danasnje mje-
sto, dok je do tada stajala blize dzamije. Tom prilikom puklo staro korito te je za-
rnijenjeno koritom easme uz dZamiju CokadZi H. Sulejmana .. 1891. uvedena
je u ovu cesmu voda gradskog vodovoda. . .
Svrako, po kome je prozvana ova cesma, bio je sarajevski muftija. Svrako mu
je nadimak, a ime mu je bilo Emir Celebi Sejjidi Muhamed ef. Bio je muftija od
1764. do smrti 1783. Stanovao je u danasnjoj Hendinoj ulici, koja se prije zvala
Svrakin sokak. Bio je nadzornik vakufa Mehmedage GidZebule. Mora da je on po-
pravljao i OVU CeSmU, dok je prOZVana njegovim nadimk0m.
108
106
Sidzil 14, str. 97.
107
Kaukcija je bio stanovnik ove mahale; umro je 1887. U istoj mahali stanovali su njegovi predi
od kraja 18. stoljeea u kuCi koja je nekad pripadala Dzeneticima. (Vidi kucne cesme).
108
Kemura: Sarajevske muftije, Sarajevo 1916, str. 16.
Sada zajednicki naziv pod imenom Okrugla ulica.
I sada istoimena ulica.
1
I sada ime za podrucje u ulicu.
I sada istoimena ulica.
168 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
U poznatim svojim izvorima nema spomena ovom vodovodu. Prvu vijest na-
sao sam mu tek 1773, ali on je morao nastati mnogo prije. Drzim da ga je sagradio
Kecedzi Sinan, osnivac dzamije u Bakarevica ulici. Ova dzamija i mahala oko nje
postojale su prije 1554
109
kako je zavrsetak ovog vodovoda bas uz ovu dzamiju, to
je vrlo vjerojatno da je osnivac i dzamije i vodovoda Kecedzi Sinan i, prema tome,
vodovod bi bio sagraden prije 1554. Jasno je da je ovaj vodovod graden bas radi
ove dzamije, jer su za potrebe mahale bile u blizini dvije cesme: Krkavica na Iabe-
govu vodovodu i cesma u Bakarevica ulici na zasebnom vodovodu.
0 Kecedzi Sinanu nista se pouzdano ne zna. Predaju o Kecedzi Sinanu zabi-
lje:Zio je Kemura u Glasniku z. m. 1910., str. 227.
XIV. JA VORNIK
Javornik je vrelo u selu MrkoviCi, sjeverozapadno od Sarajeva. Pri samom iz-
voru je jos i sada jedna stara cesma. Vodom iz tog izvora oprskrbljivale su se maha-
le: Bardakcije, Bjelave, tekalusa, Armaganusa, Mejtas, Uskudar (Pasja mahala),
Asikovac, Hadze i Gornja Pehlivanusa. b U ovim je mahalama bio deset cesama.
Ovaj je vodovod udarao od spomenutog sela preko Barickog patoka, Plandi-
sta, kroz Hujica gaj (Ljuta Stijena), pa ispod Grdonja preko Oluka na Hunku, a
odavle niz BardakCije prema spomenutim mahalama. Od Mrkovica do Hunke pre-
lazila je voda na dva mjesta akveduktom, ito preko Barickog patoka ina Olucima.
Od izvora do Hunke bilo je sedam terezija; prva bijase nesto podalje od Barickog
patoka prema izvoru, a onda na Plandistu, u Hujica gaju, Vratnicama, kod Musica
kuce, pod Kucusinim kamenolomom i na Hunki. Terezije su bile od kamena sa ze-
ljeznim kapcima. Voda je tekla mjestimice borovim, a mjestimice zamljanim cun-
kovima.
Prva cesma bila je na BardakCijama, a nedaleko nje bila je odvojna terezija.
Od voe terezije isao je vodovod niz BardakCije do u vrh Bjelava i dalje niz Bjelave i
zavrsavao se na tekalusi. Na ovom su dijelu bile tri cesme: Gornje Bjelave, Donje
Bjelave i tekalusa. Na toj liniji bila su tri ogranka: u tereziji, sto bijase upravo
preq ulazom u danasnju meteorolosku stanicu, odvajala se voda za Uskudar Ah-
med telebijinu mahalu, u tereziji na Gornjim Bjelavama za Hadze, au tereziji na
Donjim Bjelavama za Armaganasu s nastavkom kroz Kovacevu ulicu< na Mejtas.
Od linije Gornje Bjelave - HadZe bio je jedan ogranak, iz terezije kod stare karau-
le, za Gornju Pehlivanusu i na ovom su ogranku bile tri cesma. Duzina svih cijevi
ovog vodovoda iznosila je nesto preko 6 km.
0 proslosti cesama ovog vodovoda malo mi je sto poznato. Sve su bile sazida-
ne od tesanog kamena, a pred njima su bila kamena korita. Do nasih dana odrzale
su se cetiri u potpuno starinskom obliku, kako se to vidi ina slikama 50, 51,52 i 53,
a peta je pred Armagandzinom dzamijom, prezidana. tesma na Asikovcu ne sluzi
vise svojoj svrsi, dok je u cesme na Gornjim Bjelavama, Gornjoj Pehlivanusi i u
Uskudar Ahmed telebijinoj mahali uvedena voda iz gradskog vodovoda.
109
To se vidi iz Sofi Mehmed-pasine zakladnice 1554. Original u Vakufskoj direkciji u Sarajevu.
b Sve navedene cetvrti su se nalazile u sjevernom dijelu starog grada.
< I sada istoimena ulica.
VODOVODI
169
Cesma na Bardakcijama prva je po redu, ali sene zna kad je napravljena. Sta-
jala je posred ulice gdje je 1907. bio podignut rezervoar. Godine 1556.
se BardakCije kao mahala. Prvu vijest o ovoj cesmi nalazimo dosta kasno u kromci
Mula Mustafe Baseskije. Tu pise da su pocetkom lipnja 1781. usadili lipu vise ove
cesme platnar Avdi basa Spaho i Mula Husein Vilajetovic. Ova je cesma porusena
prije desetak godina. ..
Cesma Gornje Bjelave uzidana je u zid kuce Aganovica na uglu danasnJih
utica Bjelave i Vuka Karadzica i, kako je spomenuto, u nju je uvedena voda grad-
skog vodovoda 1907,a spada medu ljepse cesme ovoga grada (slika 50) . 0 njoj ne
nadoh nikakvih podataka.
Velika cesma na Don jim Bjelavama zvase se i Honjica cesma. I ova cesma bi-
la je u zidu kuce Hadzi Osmanovica prema ulici a po svom vakufu
la se Honjica cesma. Bila je veca od one na GronJim Bjelavama pa se zvala Vehka
cesma. Prestala je teCi poslije 1890, ali joj se i sada trag vidi u zidu. Ova je
imala i svoj vakuf. Osnovao ga je H. Dervisaga Honjic, uvakufivsi gotovinu koJa Je
god. 1889. iznosila 400 forinti.
110
Iste godine predvideno je u proracunu ovog vaku-
fa 30 forinti za popravak ove cesme. .
Pokraj ove cesme bila je terezija iz koje se voda u
Cekalusa zvala se po ulici, a stajala je na desnom uglu uhce tekaluse (danas
Namanjina)e i Bjelava. To je od u yr1o vjero-
jatno da je ova cesma nastala u Isto vnJeme kad I dzamiJa Kuhna Hadz1 BahJe u ne-
posrednoj blizini. . . .
Stanovnik ove mahale neki Sulejman-basa, sin Murselov, uvakuf10 Je SVOJU
kucu s bascom i pola druge basce u istoj mahali (Kulin H. a njegova
A min a, kCi Ahmedova, pazeCi na ljubav svoga muia, uvakufiia_ Je polovmu
basce i odredili su, pored drugoga, da se iz prihoda ovih nekretnma trost na ovu
smu tri, ana cesmu na Mejtasu dva grosa godisnje. 0 tome je
27. ramazana 1189 (21. studednog 1775)}
11
Nesto prije svjetskog I
ove cesme, a postala je suvisna vee godine 1890, kad je u neposrednoJ bhzmi podig-
nuta cesma gradskog vodovoda. . . . . .
Kesa (slika 51) zove se cesma na uglu Mandnne uhce& 1 As1kovca,
napravljena je u zidu Mandzine kuce. Pred njom je sada_ najvece u ?nom di-
jelu Sarajeva sto lezi na desnoj obali Miljacke. Po cemu Je o_vm
nije mi poznato. Uskudar Ahmed telebijina mahala, u koJOJ Je Je
nastanjena u prvoj polovini 16. stoljeca. U njoj _ima vise pa Je vrlo VJeropt-
no da u nju nije dovedena voda u isto doba kad Je nastao 1 nesto ka-
snije. Natpis nad ovom cesmom datiran je god. 1267. ah Je s1gurno ova
cesma tada popravljena, jer, sudeCi po koritu, mnogo Je stanJa.
110 Honjic je umro prije 1878. bez djece i pokopan je u Zadnji
ove aginske porodice bio je Ibrahimaga, a umro Je 1898 u 80. godmt !tvota. Danas JOS !tvt AvdtJa lma-
movic kao potomak Honjica po tankoj krvi .
11 1 Sidzil 17, str. 56
< I sada istoimena ulica.
d Sada Ulica Jelene Vitas.
I sada istoimena ulica.
r Au tor misli na I sv. rat.
I sada istoimena ulica.
170
HAMDJJA KRESEVUAKOVIC
;:tr':'aganusa ?o?ila je ime kao i mahala po osnivacu dzamije Arma-
Smanbegu. Je sagradena prije 1556, ali kada je uz nju podignuta
ne se. da_je i cesmu i dzamiju gradio isti dobrotvor. 1 sta-
ra Je cesma btla na I.stom mJestu gdJe je i danasnja. Poblizih podataka nisam nasao.
. Cesma na Me]tasu u Dudi-Bula mahali stajala je pred Parica pekarom sto bi-
Jase izmedu Trumbieah iNe.manjine ulice, okrenuta prema Buki. Ondje je' bio je-
na. se klanJ.ala dzenaza
113
mejitima (mrtvacima) i po tome se zove
c:Jeh k.raJ. Me!.tas.
1
Na nJemu se sastaju ulice: Cekalusai, Hadzi omerovai, Ke-
vrma, BanJskt BnJeg, Bukam i Trumbieeva ulica.
Cesma j: bila za se a poveCim kamenim koritom. Vee je spomenuto
da s.u za ovu c:smu 1189." Sulejman-basa, sin Murselov, i njegova zena
dva grosa godtsnJe. Nefisa, kCi Abdulahova, s Mlina uvakufila je 200 grosa
gotovme da daJu na 10% sigurnim ljudima i uz dobre jamce, a od pri-
hoda neka uz1ma mutevehJa sebi pet grosa godisnje, a ostatak da trosi po potrebi
ave cvesme .da se posveti osobita paznja i ulozi trud u najve-
COJ.mJen da UVtjek a CIJela mahala neka vodi nadzor radi Bozjeg zado-
U zak.ladmci, Je 1218. (5. ozujka 1804), 113 tacna
?dredeno Jer Je u IStOJ mahali bila jos jedna cesma
0
kojoj ee
bitt g?vora cesma u Doli). U istoj ispravi stoji da je cesma davno na-
prav!Jena. Ove Je nestalo 1890. kad je onuda proveden gradski vodovod.
. na pred .dzamijom Dzano-zade od kamena stoji jos i danas,
ah. ne .. tece. odneseno je ispred nje korito. Mogla je nastati
naJpnJ_e kraJem 16. sto!Jeca kad Je sagradena dzamija.
. u Hadzetu bila je kao i gornja od kamena, odmah pri ulazu u ovu
uhcu s hjeve strane i propala je oko 1885.
. fesma stoji jos i danas u zidu jedne kuce na uglu Bul-
luhne .' uhce (shka a slicna je cesmi na Gronjim Bjelavama i vrlo je
lako VJerovati da su nastale u Isto doba. U meni poznatim izvorima ne nadoc joj
spomena. Sada je i u ovu cesmu uvedena voda gradskog vodovoda.
. Po Mu_;:ekitu je vodu s Javornika doveo i nekoliko cesama u Sarajevu napra-
vw Mehmed-pasa godine 1640. Ne zna se na osnovu cega je Muvekit ovo
napisao. Prema tome, osim Uskudar Ahmed Celebijine mahale i Dud b 1 r
kraj koji je opsrkbljivao Javornik bio bi do 1640. bez tekuce vode a I t
, . . . . , , nase Jen Je 10
u .PTVOJ P?lovi.m .16. stoljeca, dakle skoro stotinu godina prije. To nije bilo mo-
guce I tako ntje m bdo.
112
Molitva za umrlog prije pokopa.
113
Sid.Zil 43, str. 111.
h Sada Ulica Mustafe Golubica.
' Sada Nemanjina.
' Sada Stevana Mokranjca.
k Sada Mile Vujovica.
' Sada Mehmed-pa5e Sokolovica.
m Sada Stake Skenderove.
n 1775/6 godina.
0
Sada braee Eskenazi.
P I sada istoimena ulica.
VODOVODI 171
Punih 115 godine prije no je Muvekit napisao svoju Povijest Bosne, zabiljezio
je kronicar Mula Mustafa Baseskija: ,U istoj godini (1771) su popravljene i obnov-
ljene cesme Kara Mustafa-pasina vakufa iz zaduzbine Hadzi Osmana, sina Hadzi
Bektasagina, sagradiv 8000 zemljanih cunkova, koji su po komadu stajali po 7 akci,
a dovoz po 1 akcu i dovedena je voda iz Mrkoviea.
116
Iz iste zaduzbine sagraden je
kameni podzid od strane Miljacke, sve od Kozije euprije do Alifakovca. Ovaj Kara
Mustafa-pasa nije mogao biti niko drugi do bosanski sandzak Kara Mustafabeg, ko-
ji je bio na Bosni sredinom XVI. stoljeca, dakle bas u vrijeme, kada je onaj dio Sa-
rajeva bio naseljen i kada se osjetila potreba da se opskrbi tekueom vodom. Toj je
potrebi udovoljio Kara Mustafabeg, clan slavne kuee Sokoloviea, koji je u svom
rodnom kraju podigao kasabu Rudo, a uz to eto doprinio nesto u procvatu Saraje-
va. Osamdesetgodisnji starac i stanovnik onog kraja Mehaga Heeam, koji jos zivi,
zna da je vodu s Javornika doveo neki Kara Mustafa-pasa.
Iz jedne isprave serijatskog suda, izdane 1735, vidi se da je vodovod iz Mrko-
viea bio spojen s Ferizbegovim vodovodom ida se taj spoj pokvario prije 70 godi-
na, dakle oko 1666, a prema Muvekitu, ne bini ovaj spoj mogao nastati prije 1640.
pa ito, pored ostalog, iskljucuje Kursundzi Mehmed-pasu kao osnivaca ovog vodo-
voda. Vazno je donekle ito da se Kursundzijino ime nije sacuvalo u uspomeni ovo-
ga grada. Upravo je tesko vjerovati da bi se novosagradeni spoj mogao pokvariti i
napustiti vee nakon 26 godine. Vjerovatnije bi bilo da je vodu iz Mrkovica doveo i
sa Velikim Sedrenikom spojio Ferizbeg oko 1509. ida je oko 1550. Kara Mustafa-
beg uzeo veCi dio vade i opskrbio Bardakcije, Bjelave i ostale mahale, a kada se
spoj izmedu ova dva vodovoda pokvario, nije ga Ferizbegov vakuf popravio, jer je
bio dovoljan Veliki Sedrenik za hamam i 5 javih cesama. U najboljem slucaju, mo-
glo bi biti da je Kursundzi Mehmed-pasa sagradio koju cesmu iii jedan cijeli ogran-
ka, ali ni za to nema nikakvih dokaza.
XV. VODOVOD CEUIGOVICI-ALIFAKOVAC
Voda u Celjigovice' ina Alifakovac dovedena je zemljanim cunkovima iz vre-
Ia u Prisinim Jarcedolima. Od vrele udarao je vodovod preko Mocila, ispod Orlova
kamena, preko Trcivode, niz Nosin brijeg i Celjigoviee, a odavle na Alifakovac. Na
Trcivodi bila je protocna terezija.
Cesma u CeljigoviCima je potpuno porusena. Ostalo je samo kamenito korito
i musluk. Stajala je pred Cejfovom kueom. Na osnovu jedne isprave iz 1119. (1707)
dade se zakljuCiti da sui vodovod i cesma sagradeni u 16. stoljeeu. Biee to, po svoj
prilici, nekako u isto doba kad je Timurhan u onom kraju sagradio dzamiju (1565).
Vrlo je vjerojatno da je osnivac dzamije doveo i vodu.
Iz murasele sarajevskog kadije od 1. reb. II. 1119. (2.1ipnja 1707.) saznajemo
da je bio pokvaren vodovod i terzija cesme u Hadzi Timurhanovoj mahali ida va-
kuf nije bio u stanju to popraviti, pa je izdana ova murasela nekom Omer-basi iz
iste mahale, na njegovu zelju, da o svom trosku popravi i vodovod i tereziju, koja
114
PrevodeCi Muderizovic Baseskijinu kroniku procitao je pogresno Tikvic mjesto MrkoviCi
(Giasnik z. m. 1918, str. 42.).
' U vrijeme turske uprave ta se cetvrt sluzbeno zvala HadZi Timurhanova mahala.
172
HAMDIJA KRESEVLJAKOVJC
je bila u njegovoj basCi, preko koje je isao i vodovod. Na tereziji je bio drveni ka-
pak. U muraseli stoji da je ovaj vodovod davno napravljen, a uz to se vidi da ga je
vakuf do ovoga vremena popavljao, pa iz toga bi se dalo zakljuciti da ga je izgradio
Hadzi Timurhan.
115
Za popravak cesama u ovoj mahali, na Alifakovcu i kod Kozije cuprije, uva-
kufio je Hadzi Mehmed Bicakcic
116
lijep dio svoga imetka u Sarajevu i o tome napi-
sao zakladnicu 27. sabana 1262. (31. kolovoza 1846).
117
Kako je vrlo vjerojatno da je vodu u Celjigovice doveo hadzi Timurahan, to
cu ovdje navesti sto se o njemu zna. Kemura pise da je Hadzi Timurhan bio sin Ali-
jin, da je stanovao na Cobaniji ida je imao sina Memisaha, koji je bio vrlo bogat, a
umro je na povratku s Hadza u Dzidi 1565. i njegov otac, naslijedivsi sinov imetak,
da je sagradio spomenutu dzamiju.
Cesma na Alifakovcu postojala je priej 1780, ali nije poznato Cije je djelo i
kada je sagradena. Prije ove godine stajala je duze vremena porusena. Nesto prije
10. listopada 1780. sgradio je iz temelja ovu cesmu sarajevski kadija Ahmed ef.
Jahja-zade, jer je toga dana napisao zakladnicu u kojoj se to konstatira i uvakufio
100 grosa, da se od kamata ove svote popravlja cesma i njen vodovod.
118
Ovo dobro
djelo zabiljezio je i nas kronicar Mula Mustafa Baseskija.
119
Pjesnik Mejlija spje-
vao je tarih, koji je na ploci uklesan i u cesmu uzidan (vidi stranu 120). Prije nekoli-
ko godina prezidana je i ova cesma i ponovoje uzidana ploca s natpisom (slika 54).
Obnovitelj Alifakovace cesme Ahmed ef. Jahja-zade bio je Turkusa. U Sara-
jevo je premjesten iz Amida (Perzija) beratom od pocetka dzum. I. 1193. (svibanj
1779), da nastupi tri mjeseca kasnije. Sa sobom je doveo zenu i dva odrasla sina, od
kojih je jedan umro u Sarajevu i pokopan u zasebnom turbetu na Alifakovcu. Na
poticaj svoje zene obnovio je ovu cesmu za dusu svoga sina i napravio turbe Jusuf-
pasi, uz koga je ukopao sina. Koncem Iistopada iste godine premjesten je iz Saraje-
va.
Vee je spomenuto da je popravak ove cesme predvidio Hadzi Mehmed Bi-
cakcic u svojoj zakladnici, ali je za ovu cesmu odredio jedan dio prihoda svoga va-
kufa neki turski Cinovnik i stanovnik ove mahale Mehmed Hulusi ef, sin Abdula-
hov, a unuk Abdurahmanov, uvakufivsi kuccu u istoj mahali i 3.000 gorosa gotovi-
ne. Zakladnica je napisana 25. zilhidze 1284 (18. travnja 1868).
XVI. HIDAJETOV AC
Na tzv. osmici na cesti Sarajevo-trebevic vidjela su se doskora u podzidu s li-
jeve strane zeljezna vrata sto su zatvarala prostoriju u kojoj je voda. Nesto podalje
od te prostorije je izvor koji se zove Hadajetovav iii Hidajetovica. prvi nas oblik
podsjeca na Ferizbegovac, a drugi na Hadzabdinicu. Iz ovog vrela dovedena voda u
cesmu kraj dzamije na Brdu, sto ju je podigao neki kadija Hasan oko 1560. Voda
115
M. E. Kadic, sv. 5, str. 146.
116
Bicakcic je bio trgovac. Stanovao je u Bakrbabinoj mahali. Umro je 1850. Sin je Fadlulahov.
117
Kemura o. c. str. 91.
1
'
8
Sidzil 29,
119
Muderizovic, o. c. str. 64.
VODOVODJ 173
je tekla zemljanim, a mjestimice i drvenim cunkovima. Vodovod je isao_ od vrela
ravno preko Lipa i niz Brajkovac i kod Ascerica kuce spustao se u Komotm, a oda-
vle ravno do dzamije.
Tarih na nisanu H. Hasana Orucevica
Kao sto je vrelo Hadzabdinca dobilo ime po :"-b?iji, po
Ferizbegu, tako se i ovo vrelo prozvalo Hidajetova_c th po ne-
kom Hidajetu, 0 kome sute poznata mi vrela, am tradJCIJa 0 nJemu ne_zna.
Cesma na Brdu. Nakon velikog pozara od 1697. pa sve do 1749. Je na
garistu Kadi Hasan efendijine dzamije i te godine ovu
dzamiju dobrotvor Hadzi Hasan sin 1 se.ztdanu
cesmu. To je prva vi jest o ovoj cesm1. ah cesma Je s1gumo pr_IJ: .' po to-
me je i hidajet mnogo prije izgradio ovaj vodovod. cesme Hadzt Hasan
umro je 1168. (1752) i pokopan Je u ?ve nad?,robnom
niku uklesan je tarih (slika 55) tz pera pjesmka RaziJe, kojt u pnJevodu glast.
Smrtnu casu vode ispi ovaj medu nama postovani muz.
U veliku Tvoju milost , Boze, utonu nas ponos,
po imenu H. Hasan, Orucev sin , dobr?tvor.
Da je bio uzor covjek; nasa to srca SVJedoce. . . .
Ej Ti Razija, baci pogled na ovaj iz se vad1 Jedan ehf:
Boze ucini s njime ono sto znas da Je naJbOIJe, to su nase molbe.
(1168)
174 HAMDJJA KRESEVUAKOVIC
Dugi niz godina prije, a nesto i poslije okupacije, brinuo se za ovu cesmu i
njen vodovod Mula Salih ef. Pita, stanovnik iste mahale, zanatom papucija, a na-
kon njegove smrti Hafiz Ali ef. Delic. Za uzdrfavanje ove cesme odredila je Fati-
ma Dzinic 1857. jedan dio prihoda svoga vakufa.
Od 1894. popravljala je sarajevska opCina ovaj vodovod. Po zakljucku grad-
skog zastupstva potroseno je 1902. za njegov popravak 120 kruna. Kad je gradski
vodovod zahvatio Sirokacu, napravljena je ondje nova cesma, a materijal stare ce-
sme bio je pohranjem u dvoristu dzamije. Napomijem da je ova cesm..a bila sindzi-
rusa (vidi str. 123) i da je jedan dio njena vodovoda tekao na dva mjesta uzbrdo.
Stari vodovod opskrbljuje jos i danas cesmu na Lipama.
Cesma u Basamacima. J Kako je cesma na Brdu bila sindzirusa te se ovaj
vodovod nastavljao do u Basamake. Tu je bila cesma uz danasnju kucu sejha Hadzi
Mehmeda lbrahimovica, s kamenim koritom i velikim muslukom. Ova je cesma hi-
la zatikusa. Tekla je sve do 1895.
XVII. CESME NA BABICA BASCI
1
Na Babica basCi bile su dvije cesme: jedna Pod Carinom, a druga blizu sada-
snje cesme gradskog vodovoda. Obje su bile na istom vodovodu i vrlo jednostavne,
s malim muslucima na podzidu. Voda je dovedena iz vrela, sto se nalazi u udolini
iza groblja na vrh Alifakovca, nedaleko od DulbadZina groba. Vodovod (zemljani
cunkovi) udarao je skoro ravno od vrelo do .u danasnju Pod Carinu ulicu" i niz nju
do nadomak dzamije Mufti Sulejmana.
Cesma pod Carinom bila je ondje gdje se ovaj vodovod spustao u istoimenu
ulicu, a nestade je oko 1900.
Cesma kod di amije Mufti Sulejmana bijase ispod nivoa ulice te se moralo do
nje silaziti niz dva do tri basamaka, dakle bunarcesma. Zasuta je pri regulaciji ulice
prije cetrdesetak godina. Nije mi poznato ko je napravio ove cesme i vodovod.
XVIII. HADZABDINCA
Kojih 1.260 m jugoistocno od rezervoara na Knjeginjcu ima jak izvor, zvan
Hadzi Abdino vrelo. To je ime dobio po Hadzi Abdiji, osnivacu iii obnovitelju vo-
dovoda, koji je snabdijavao vodom vise cesama. Od Knjeginjca do Curinih Njiva
udarao je Hadzi Abdijin vodovod skoro paralelno s vodovodom Knjeginjac, ali de-
snood njega, a od Curinih Njiva pa do u dno Komotina, sredinom, izmedu ova dva
vee prije opisana vodovoda. Prema Hadzi Abdijinoj zakladnici od 1704. isao je taj
vodovod i dalje i zavrsavao se kod Jeftanovica kuce u Kulukcijama (danas palaca
,Spas" u Kralja Petra ul.). Od Komotina spustao se niz jedan mali dio Sirokace,
I sada istoimena ulica.
1
Sada Bistrik basamaci.
' I sada istoimena ulica.
Sada Ulica Yladimira GaCinovica.
VODOVODI
175
a onda niz Ferizbegovu ulicu,V preko Hadzi Abdinice ulice i dalje niz basce,
Mjedenicu i Tereziju, pa sifonom preko Miljacke i opet kroz bascu do eesme kraJ
.leftanovica kuce. .
Osim terezije na izvoru bijahu jos ove terezije: pod Studencem, na Gornjoj
Ravni, Curinim Njivama(?), Ablakovini , pa vise terezija u Komotinu, vrh Sirokace
u Firuzbegovoj ulici, i basci danasnjeg Materinskog doma i jos jedna u nekoj
u Tereziji ulici.
120
U tereziji vrh Sirokace odvajao se kraci ogranak za cesmu kraJ
dzamije Hadzi Alije Gazganije. . . . . .
Pri gradnji modernog vodovoda 1934. god. kroz .su JOS
stariji cunkovi nekog vodovoda, koji je a nJih b1h su cu.nkovl
Hadzi Abdijina vodovoda, koji je funkcwrmrao Jedm'? do u vrh
ce- sve do 1934. god. Ddim da je taj stari vodovod bw tohko pokvaren da se mJe
isplatilo popravljati ga, pa je Hadzi mozda sve
izvor do u Mjedenicu, a mozda samo djehm1cno, Jer da b1
do pocetka 18. stoljeca bile tri mahale, (Sirokaca, Hadz1 Abdm1ca 1 bez
vode a bile su nastanjene jos u prvoj polovini 16. stoljeca. Druge tn mahale, u ko-
jima Je bila po cesma iz Hadzi Abdijina vodovoda, imale su i prije 1704. svoje ce-
sme (Komotin, Ojandzina i Ajas-pasina). . . . ..
U zakladnici od 6. zilhidze 1115. (21. travanj 1704) odred10 Je Hadz1 AbdlJa
da se od prihoda uvakufljene glavnice trosi za popravak vodovoda od izvora do u
Mjedenicu po 20 akci dnevno ida se drfi stalan meremacija s dnevnom placom od 3
akce ali on mora biti dobra vjest popravku vodovoda.
121
'Hadzi Abdija Arakijadzija sin je Alijin, stanovao je u mahali Haradzi Hadzi
Mustafe Muslihudina osnovanoj prije 1556, koja se po ovom Hadzi Abdiji prozva-
la Hadzabdinca. Jos i'sada zove se jedna ulica one mahale HadZi Abdinica. Ovaj je
dobrotvor u istoj mahali obnovio sto je bila uz.to je
dio cesme u ZagriCima i doveo vodu s Fenzbegovca. Za uzdrzavanJe ov1h dvaJu v?-
dovoda ostavio je, prema gore spomenutoj zakladnici, svotu od 230.000 srebremh
akci da se od kamate ovi vodovodi popravljaju. Za muteveliju svoga vakufa pasta-
via j'e Mustara ef. Poiezanina (Pozegaviju), za nadzornika ef. Logaviju, za
pisara nekog Mehmeda Celebiju, a za diabiju s1.na Hasan.ef.
gavije. Hadzi Abdija je umro 1132. (1719/20) 1 pokopan Je. u dvonstu ove dzamiJe.
Na nadgrobnom spomeniku tarih u glas1:. . . .
,On nikoga ne treba, a Njega svako. Hadz1 Abdulah b11ase odabramk 1zmedu
drugova po dobroCinstvima. . . . . . .
Ej Boze! Neka mu dobra djelo bude u grobu uzrok v1du 1 SVJetlostL Vehk1
Bog neka mu svoju milost u svako doba umnozi.
Smrtni mu tarih bijase izgovorom: 1132.'"
Tradicija kaze da je bio veliki stedisa, i on i njegova prva iena, i kada se po
njenoj smrti ponovo ozenio, donijela mu je ova jednoga dana d.? ru.ca
negdje na Hambinoj carini, gdje je nadzirao gradnJU vodovoda. Kada Je poceo Je-
120 Podatke
0
ovim terezijama dobio sam od stanovnika Komotina Had1ije Ascerica i muhtara
Mustafe Bisica, na cemu im se i ovdje najljepse zahvaljujem.
1
2
1
Kadicev sv. 5, str. lOl. 104, 106.
Sada Glasinicka ulica.
1719/20. godina
176
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
sti, opazio je da je pita toliko masna da se raspada pa je tada uzdahnuo i rekao:
,Hadzi Abdija ne gradi vise hajrata" Na upit :lenin ,Kako to?" odvratio je, kako je
njemu i prva zena donosila pitu, ida je u njoj bilo toliko masla da bi se mogla doni-
jeti na stapu, a da se ne raspadne.
i pisar ovoga vakufa Mustafa halifa sin Ahmedov umro je prije 12.
ramazana 1171. z a pod ovim datumom izdan je carski berat njegovu bratu Ahmed
halifi , sinu Ahmedovu, uz 6 akci dnevne place, po 3 za obje sluzbe, i nalozeno mu
da bude dusa ovome vakufu. Ovaj je berat ujedno i posljednja meni poznata ispra-
va o Hadzi Abdijinu vakufu.
122
Sigurno ga je zadesila ista sudbina kao i mnoge dru-
ge vakufe, koji su se sastojali od gotovog novca. Vrlo je vjerojatno da muse tokom
prve polovine proslog stoljeca potpuno zameo trag, jer je Mustafaga Hadiiruste-
magic odredio da se 6 cesama ovoga vodovoda popravlja iz njegova vakufa. U raz-
doblju od 1758. do 1850. prezivjelo je Sarajevo dosta crnih dana (12 velikih poiara,
pet jaCih poplava i tri strasne epidemije), koji su mogli unistiti i mnogo vece kapita-
le no je bio Hadzi Abdije Arakijadzije.
Zakladnicom od 11. reb. I. 1266. (25. sijecnja 1850) uvakufio je stanovnik
Cemaluse Mustafaga Hadzirustemagic svotu od 2.500 zdravih zlatnih mahmudija
po 20 grosa, sto iznosi 50.000 grosa, da se daje na kamate, a izmedu ostalih uvjeta
stoji: ,I jos je uvjetovao da se popravljaju cunkovi i vodovodi cesama, koje se nala-
ze u blizini 14 dzamija i mesdzida u ovim mahalama: Komotin, Hadzi Memi, Ga-
zgani H. Ali (Gornja Sirokaca), Haradzi Mustafaga (Hadzi Abdinca), Nedzar H.
(Terezija), Hodza Sinan (Goloderica), Gazi
Bahbeg, Cokadzt Hadz1 SuleJman (Zabeglukom), Bakrbaba (Atmejdan), Ajas pa-
sa, Hadzi Kemaludin, Sejh Magribi, Minet zade Mehmedbeg."
Dalje stoji: ,Kad bude trebalo, mutevelija ce popravljati cesme i brinuti se da
prolaznici uvijek nadu slatke vode i da se zedni uvijek mogu napiti. , 123
Mustafaga Hadzirustemagic bto je trgovac. U Bazrdanima" je drzao ducan.
Stanovao je u Cemalusi, a kasnije je preselio u Tereziju i ondje je i umro oko 1860.
Njegov je vakuf postojao 1878, ali sta je bilo s njim kasnije, ne znam.
Na ovom su vodovodu bile ave cesme:
Cesma u vrh Komotinab stajala je ondje gdje je sada ulaz u ogradu rezervoa-
ra. Ova je cesma bila zidana od tesanog kamena, visoka do 2, a siroka preko 2m a
sadasnjem rezervoaru pretezala se 4-5m. Povrsina postranih zidova imala je
obhk pravokutnog trokuta pa je izgledala kao kakva tabija. Tu bi !judi sjedili i tefe-
ricili. Pred cesmom je bilo korito u Sarajevu. Pri gradnji modernog vodovoda ce-
sma je srusena, a korito razbijeno. Uz ovu je cesmu 1918.rahm. Mujaga Bisic
usadio lipu, koje takoder vise nema. 0 njoj nisam nasao nikakvih podataka iz stari-
jih vremena.
Cesma u vrh Sirokace bila je u zidu dvorista jedne kuce kraj danasnje kafane
Igde. Pred njom je bilo drveno korito. Tekla je sve do 1934. Na istom je mjestu da-
nas cesma gradskog vodovoda.
Cesma u Hadiiabdinici ulici stoji jos i danas uspravno ( slika 57) mada je pre-
zidana, a sacuvalo nam se i korito, danas najvece u Sarajevu.
122
Kemura o. c. str. 43 i 44,
123
Prepis ove zakladnice u Sidzilu broj 85.
t 1757/8. godina.
" I sada istoimena ulica.
" Isto.
VODOVODI 177
Cesma u Mjedenici, c uz dzamiju Nedzara Hadzi Ibrahima (sagradena prije
1556), tekla je do poslije 1900, a pred njom je 1896. postavljena cesma modernog
vodovoda za stednju vode. Bila je zidana, a pred njom veliko kamenito korito. Pri
gradnji danasnje Orelove kuce oko 1905. porusena je, a njeno su korito 1915. iii
1916. odvukli negdje vatrogasci. Po izgledu i ova je cesma nastala u isto doba kada i
cesme u Hadzi Abdinici ulici i u vrh Komotina.
Cesma u Terezijit stajase prema dvoristu sadasnje Zenske gimnazije uz jednu
pekaru. Bila je zidana s kamenitim koritom. God. 1891. zamijenjena je cesmom
gradskog vodovoda. Ne znam kada je sagradena, ali je bila 1850.
Cesma u Kulukcijama. d Iz terezije u basci danasnjeg Materinskog doma u
Mjedenici odvajala se voda za Mjedenicu i Kulukcije. Pri gradnji Materinskog do-
rna 1932. nadeni su cunkovi ovog vodovoda. I ova je bila za se zidana cesma, s veli-
kim kamenitim koritom. Pred dolazak carevica Rudolfa u Sarajevo 1887 cesma je
bila vrlo uspjesno restaurirana, a lula je bila zamijenjena lavovskom glavom iz cijih
je ustiju tekla voda. God. 1891. uvedena je u nju voda iz gradskog vodovoda. 1910.
god. zakluCilo je gradsko zastpstvo da se ova cesma ukine, a taj je zakljucak izvrsen
1912. Cesma je porusena nekoliko godina kasnije. Po ovoj cesmi bio je oko 1850.
sluzbeno prozvan dio danasnje Kralja Petra ulice, od Hotel Centrala do Hotel Pa-
ste, Kulukcesme dzadesi. . '
Na ogranku ovog vodovoda bila je samo jedna cesma u zidu dvorista dzamije
H. Alije Gazganije (sagradena prije 1565), lijevo od ulaza. Cesmu do ave dzamije,
koje se mi sjecamo, sagradila je beledija oko 1900, ali nedaleko od nje bila je ne-
kad davno cesma, koja je propala a korito joj stajase jos i 1925. na danasnjem Mej-
danu, kako mi je pripovjedao rahmetli Hadzi Suljaga Kasaba. Pri regulaciji Siroka-
ce nadeni su dvoji cunkovi, skoro usporedo, jednim je tekla voda do ave dzamije, a
drugim na Brdo. Sada nema vise ni ave cesme.
XIX. PJENKAVAC
Ova je vrelo iza gradske banje na Bendbasi i, koliko mi je poznato, vodom iz
Pjenkavca opskrbljivale su se cesme na Atmejdanu, pod Alifakovcem i na Mustaj-
easinu mejdanu,e prve su dvije bile na lijevoj, a treca na desnoj obali Miljacke.
Cesme ovog vrela sretamo prvi put. god. 1766. Nije mi poznato kuda je isao ovaj
vodovod do ovih cesama kao ni to da li je voda provedena na lijevu obalu Miljacke
jednim sifonom iii su bila dva. Navjerovatnije je da je vodovod do cesama na At-
mejdanu isao niz Zildzilukr pa opet sifonom iii akvaduktom preko Bistrickog
patoka.
Cesme na Atmejdanu jos i danas se vide u zidu, desno od ulaza u dvoriste biv-
se Bakrbabine diamije. Bile su to ciftecesme, au dvoristu je bilo jos 6 cesama i jed-
na u susjednoj Misrijinoj medresi, kojima se vise ni za trag ne zna. Sarajevski kro-
nicar Baseskija zabiljezio je to ovim rijeCima: ,Godine 1180. (1766.) sagradi Hadzi
Ibrahim Tolo cesmu na Atmejdanu, u koju dovede vodu sa vrela Pjenkavca sa
< I sada istoimena ulica.
< U njenom sastavu bile su Ulice: Dobrovoljacka i dio Mice Sokotovica.
d Sada Zrinjskoga utica.
< U tom dijetu grada i utica nosi isto ime.
r Sada Podgrmecka utica.
12 Izabrana djela III
178 HAMDIJA KRESEVUAKOVIt
Bendbase. Ujedno sagradi cesmu i nad bunarom u medresi." Ne znam tocno kada
su prestale teCi ove cesme, ali se zna da su tekle 1878. God. 1212. (1796/7) spjevao
je pjesnik Vehbija tarih za ovu cesmu ali mi nije poznato da je bio uklesan na plocu
i postavljen nad cesmu, a ocuvao nam se u Kadicevoj kronici XIV, 18 II.
Tolo je bio trgovac, stanovao je na Atmejdanu, a umro je 1192. (1778) u du-
bokoj starosti. Za nj primjecuje nas kronicar da je bio debeo. Tolin je zet bio Ha-
dzi Mustafaga Beslija, najveCi trgovac u svoje vrijeme u Sarajevu.
124
Mustafaga Hadzirustemagic odredio je 1850. da se i ove cesme popravljaju iz
njegova vakufa.
Ali jos i prije nego je Tolo doveo vodu i napravio cesmu, bila je negdje u oko-
lici, iii bas na istom mjestu, cesma za koju je bila uzeta voda, po svoj prilici, iz Isa-
begova vodovoda, jer se u jednom kupoprodajnom ugovoru, sastavljenom sredi-
nom ozujka 1557. spominje u blizini terezija po kojoj je i ulica kasnije nosila ime
Terezija.
Iz istog ugovora saznajemo da se ova mahala zvala Bakrbaba oglu Hadzi
Mehmed a kasnije se prozvala Bakrbaba.&
Cesma pod Alifakovcem u zidu dvorista Vekilharc dzamije lijepo je ozidana,
s kamenitim koritom, koje je uklonjeno, ali nije unisteno, te bi se moglo ponovo
postaviti. G. 1891. bila je postavljena kraj ove cesme cesma gradskog vodovoda,
koja je uklonjena prije nikoliko godina, a ponovo je protekla stara cesma. Vekil-
harc dzamija sagradena je prije 1556, ali sve do 1800. nije mi nista poznato o cesmi.
Natpisi na ovoj cesmi (str. 120) kaze da ju je sagradio kadija Mustafa Fejzi, sin mu-
derisa Hamdi ef. Mostarca.
Cesma na Mustajpasinu mejdanu stajala je malo podalje od ugla Nove teste
(danas Kociceva ulica),k a bila je upravo onaka napravljena kao Svrakina cesma u
Bakarevica ulici. Porusena je oko 1895. Sagradio ju je Mustafa-pasa Babic pred
svojom kucom.
125
Tom zgodom uvea je vodu i u svoju kucu.
X. KOKOROV AC- GO RICA
Nakon poraza Bosnjaka pred Sarajevom i konacnog sloma Husein-kapetano-
va pokreta 4. lipnja 1831. usao je Kara Mahmud-pasa u Sarajevo i ne ode u Trav-
nik, gdje je onda bilo sijelo Bosanskog vezira, nego predlozi Porti da se ovdje sa-
gradi rezidencija i da Sarajevo postane glavni grad Bosne. Ovaj je prijedlog Porta
odobrila. Jos iste godine sagraden je na vrh Gorice dvor (pasa-saraj) troskom od
520.709 grosa.
126
U dvor je dovedena voda s vrela Kokorovca sto izvire blizu Naho-
124
Muderizovic: Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Baseskije, Glasnik z. m. 1919, str. 48
125
Babic je potomak ugledne begovske porodice. Sin je Omerbegov. Bio je muselim u Sarajevu i
Banjoj Luci. God 1851. prognao ga je Omer-pasa Latas u Brusu i tu je umro u travnju 1853. Iza njega
ostalo je pet keeri , sin Ahmed Teufik beg (umro 1856) i rena Kanita hanuma, koja je bila trudna. (Arhiv
1\:1. E. Kadic, 342). Kod njega je bio jedno vrijeme u slufbi Matija Mafuranic, brat hrvatskog bana puca-
nina Ivana Mafuranica i pisac djela: Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu Krajinu, ucinjen 1839-40, Za-
greb 1842.
126
VI. Skaric: Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sa-
rajevo 1937, str. 186.
' Sada Ulica Vladislava Skariea.
h I sada istoimena ulica.
VODOVODI
179
reva.; Vodovod je bio dug oko 6 km a udarao je gredom preko Kromolja i Kosev-
skog brda na Goricu. Jos i sada leze na zemlji cunkovi ovoga vodovoda. Isti vodo-
vod opskrbljivao je i dvije javne cesme, jednu u danasnjoj Odobasinoj ulicii kraj
Dzendzina turbeta, a drugu u Kranjcevica ulid prema ulazu u Vojnu bolnicu. Do
ovoga vremena Gorica se podmirivala vodom iz bunareva. Sa malim troskom mo-
gao bi se ovaj vodovod popraviti i vodom opsrbiti vrh Gorice, gdje stanuju oni jad-
ni cigani da se bar vodom ne pate.
Cesma na Gorici bila je zidana kamenom, s kamenitim koritom i tekla je dok
onamo nije dovedena voda gradskog vodovoda.
Cesma u Kranjcevica ulici bila je gradena isto taka kao i ona na Gorici, a do
nje je dovedena voda niz Odobasinu i Gorusu ulicu.'
Ali i prije no je dovedena voda ovoga vrela u Sarajevo, opskrbljivalo je isto
vrelo po jednu cesmu u Nahorevu i Kromolju i dvije uz odzak u Slatini.m Za popra-
vak tih cesama pobrinuo se Mehmed Baki efendija Dzino. Njegova je zakladnica
napisana 27. sevala 1229. (12. X 1814.) i u sidzil zavedena
127

XXI.MERHEMICA VODOVOD
Na lijevoj obali patoka Bistrika, skoro u samom njegovu koritu, a pri ulazu u
Pastrmu ulicu, ima jedno jace vrelo, koje je od davnina uhvaceno u tereziju, po ko-
joj se i ovaj kraj naziva Terezija. Ova se terezija nesto razlikuje od ostalih, jer je
iznad povrsine tla, a iz nje voda istjece kao iz kakve cesme. lz ovog je vrela bila u-
zeta voda u Balibegov hamam na Bistriku, koji je bio sagraden oko 1520, a propao
je prvih godina proslog stoljeca. lzmedu 1821. i 1836. kupio je Hadzi Mustafaga
Merhemic kucu u kojoj je avo vrelo i odavle doveo vodu u svoju novosagradenu
kucu, sto stajase na danasnjem Rankovica trgu." Bila je to ogromna kuca, ali u njoj
nije bilo vade.
Vodovod je proveden od vrela sifonom preko patoka, a onda niz Pastrmu,
Bistrik i Sehove Dugonje do spomenute kuce. Voda je tekla najprije kroz zemljene
cunkove, koji su kasnije zamijenjeni drvenim. Osim u kucu (u kojoj je bila cesma s
tri lule), uvedena je voda u Pasica pekaru kraj kuce i u Merhemica medresu, a c; o-
vog vodovoda dobivala je voda i cesma pred Supljim hanom.
Cesma pred Sup/jim hanom prema Gazi Isabegovoj banji sagradena je kad i
ovaj vodovod. Bila je zidana, a pred njim kamenito korito.
Iz ovog vodovoda uvedena je 1888. voda u Hadzi Salihovu cesmu kraj Bagda-
dijine dzamije i u cesmu na Bistriku, nakon sto je njihov vodovod unistila poplav ...
od 1887.
Hadzi Mustafaga Merhemic bijase ugledan sarajevski trgovac. U Sarajevu se
nastanio 1921 , a umro je 1836. Iza njega su ostala tri sina: Mehaga. Salihaga i
1
1
7
Sidzil 54, str. 101. I danas postoji cesma u Nahorevu, dok se cesmama u Kromolju i Slatini ni
za trag ne zna. - Mehmed Baki ef. Dtino, sin Mehmedagin, je u v.ise mjesta kao
je vrlo lijepu biblioteku od koje je nekoliko prtmJeraka doprlo 1 u Gaz1 Husrev-begovu knJIZmcu.
' Sada prigradsko naselj e 7 km udalj eno od grada.
12"
' Sada Krajgka ulica.
k I sada istoimena ulica.
1
Isto.
m Isto.
" Sada Trg 6. aprila.
180 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Osman Mulaga. Oni su naslijedili ocevu trgovinu i tako je unapredili da o njoj go-
vori i jedno Dzedet pasino pismo iz 1864. godine, tiskano u Matasovicevoj Narod-
noj Starini (knj. I. sv. 2) . . Mehaga je proveo najveci .dio zivota na putu p6 trgovac-
kom poslu te ga u tudini i smrt stize, u Plovdivu 1867. Salihaga je podlegao ranama,
zadobijenim u otporu pri zauzecu Sarajeva 1878, a Osman Mulaga oddavao je vo-
dovod sve do smrti i izmijenio zemljane cunkove drvenim. Umro je 14. prosinca
1890, a cetiri mjeseca iza njegove smrti prestao je funkcionirati i ovaj vodovod.
Trebalo ga je popraviti u Sehovim Dugonjama, upravo pred onovremenom grad-
skarn vijecnicom, i kad su dosli radnici da to obave, opazio ih je vladin povjerenik
za zemaljski glavni grad Lothar vitez Bergs s prozora vijecnice i spremio strazara,
koji je obustavio zapoceti posao. Tako je zavrsen opstanak Merhemica vodovoda.
Medu vodovodima o kojima je govor u ovoj knjizi bio je Merhemica vodovod
najmladi, a vrijedno je napomenuti da je tekao paralelno s najstarijim vodovodom,
sto ga je nesto prije 1462. sagradio Gazi Isabeg. S gradnjom starih vodovoda zavrsi-
Jo se upravo ondje gdje je bilo i zapoceto.
Interesantno je da je i okupaciona uprava izgradila u istom pravcu svoj prvi
vodovod, koji je opskrbljivao vojarnu Medzidiju, 1878. prozvanu Philipovic Kaser-
ne. Ovaj je vodovod izgraden 1878, a napuseten 1894. U vrh vrha Bistrika tece da-
nas jedna cesma kao ostatak ovoga vodovoda.
b) Vodovodi s jednom cesmom
I) na desnoj obali Miljacke
1. Curak na Vratniku. Imenom Curak naziva se dio Vratnika, sto pripada
jednom dijelu ulica Ispod Oraha i Ispod Grada.
0
To je ime dobio po cesmi, sto je
bila s lijeve strane odmah pri ulazu u ulicu l spod Grada. Cesma je bila zatikusa, a
sastojala se od musluka na podzidu bez korita. Dosta slabo vrelo je odmah iznad
cesme. I ove je eesme nestalo prije kojih dvadesetak godina. U poznatim izvorima
nisam joj nasao spomena pa tako ne znam ni ko ju je napravio ni kada se to desilo.
2. Cesma u Novoj mahali. Po predaji, doveo je vodu i napravio cesmu uNo-
voj (Hadzi Jahja) mahali neki Hadzi Jahja, i tek kad je to ucinio, onda je uz ce-
smu sagradio i dzamiju. Po svoj prilici, bilo je to u drugoj polovini 16 stoljeca, ako
ne i nesto prije. Cesma je lijepo zidana, a pred njom je kamenito korito. Na cesmi
su bile tri lule, a kad bi se njihova sredista spojila ravnim crtama, zatvarale bi isto-
kracan trokut. Slicno mi nije drugdje poznato. U ove su cesme bila dva musluka, u
manji, na kome je bila jedna lula, dolazila je voda iz vodovoda i pritjecala u drugi
musluk, na kom su bile dvije lule. Ovako je tekla sve do 1928. kad je u nju uvedena
voda iz gradskog vodovoda i lule zamijenjene jednom pipom.
Voda je uzeta iz tri vrela: Studenca na Sedrenickoj ravni, iz vrela pod Fosti-
com i iz jos jednog nepoznatog mi vrela. Ov su se vode sastajale u tereziji na Sedre-
nickoj ravni. Do te terezije i dalje do cesme tekla je voda zamljanim cunkovima.
o I sada istoimena ulica.
VODOVODI 181
Od ove terezije tekao je vodovod preko Rogine ulice, rubom GrliCica brda i
Grlicica ulicomP do cesme u Novoj mahali, a na njemu su bile jos tri protocne tere-
zije. Voda je bila vrlo dobra. Poznato je da slavni Hadzijamakovic nije pio druge
vode do sa ove cesme.
128
Za popravak vodovoda ove cesme kroz zadnjih sezdesetak godina brinuli su
se Mehaga Hadziahmic, lbrahimaga Neretljakovic i Salihaga Zukic. Zukiceva je
zasluga sto je u ovu cesmu uvedena voda gradskog vodovoda, ada nije porusena
stara cesma i razbijeno korito, kako se to u ovakvim zgodama cesto dogadalo.
Iz terezije na Sedrenicoj ravni uzeto je oko 1870. pola vode i time pojacan vo-
dovod Sumbuluse. U Novoj je mahali tada bilo samo 18 kuca, a nedaleko od ove
cesme bila je jos jedna u Buku.
Mehmedaga Kabodaja
129
odrei:lio je, svojom zakladnicom od 12. prosinca
1812, da se za popravak eesme u Hadzi Jahja mahali trosi iz njegova vakufa 21
gros,
130
sto su njegovi potomci vrsili sve do 1928. 0 osnivacu ove cesme i diamije
nije mi nista poznato.
3. Buk. Cesma u Buku zvala se Curak. Voda je dolazila zemljanim cunkovi-
ma iz vrela udaljenog kojih 20m. Ime nam kaze da je bilo vrelo slabo. Cesma je
bila zidana od kamena. Iz musluka je tekla jedna lula. Korito je bilo drveno. Prije
desetak godina nestalo je ove cesme. Salihaga Zukic pripovijedao mi je da je slusao
od svog ujaka Neretljakovica i drugih starih ljudi ovog kraja, kako je ova cesma bi-
la vrlo davno sagradena. God. 1900. temeljito je popravio ovu eesmu i njen vodo-
vod Hadzi Mustafa Catic.
131
4. Lucevica.' Uz dzamiju Kjose Sinanovu u Lucevici bila je cesma a zvase se
Curika. Sagradio ju je isti dobrotvor koji je podigao i dzamiju polovicom 16 stolje-
ca. I ova je cesma, kao i korito pred njom, bila od kamena, a stajala je na istoj stra-
ni ulice na kojoj je i dzamija, udaljena od munare 6 m. Voda je dovedena iz vrela
udaljenog nekih 60 m. Danas je ovo vrelo u basci kuce Indzibelove. Cunkovi su bili
zemljani. Ljeti je vrelo oskudijevalo vodom i po tome je cesma dobila ime Curika.
Propala je izgradnjom modernog vodovoda.
5. Mihrivoda. Voda u cesmu u Mihrivo.di ulici dolazi iz vraia udaljenog kojih
100m. 0 postanku ove cesme nista se pouzdano ne zna. Cesma je vrlo niska kako
nam to i slika pokazuje. Poslije regulacije ulice njeno korito je dosla nesto ispod ni-
voa ulice. U dvoriStu kuce, u cijem je zidu ova cesma, vidi se musluk.' Jos 1936. te-
kla je voda na ovoj cesmi, ali je vee 1937. nije bilo. Stanovnici ovog kraja kazu da
je to vrelo ,bjezivoda", tj. izvor ove vode nije uvijek na is tom mjestu, nego se gubi
i opet vraca na s!aro mjesto.
Mehaga Nalo, najstariji stanovnik u ovoj mahali, prieao mi je u srpnju 1937.
da je slusao od starih ljudi ovoga kraja kako je ovaj vodovod ina njemu cesmu na-
128 H. Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, Sarajevo 1937. str. 79.
129
Mehmedaga je sin serdengecdije Abdulaha. Umro je u Saraj evu 1812. Bio je trgovac.
130
Sidzil 52, str. 110-112.
131
H. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878) , Zagreb 1935, str. 53/54.
P I sada istoimena ulica.
' Tradicionalno ime javne eesme, ali i istoimene eetvrti koja se u vrijeme osmanske uprave slu-
zbeno zvala Kose el Hadfi Sinan mahallesi.
182
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
pravila neka djevojka imenom Mihrija prije 200-300 godina i da je po njoj
na i cesma i onaj kraj. Mehaga prica, takoder, kako je Mihriji izisao nekt
,dobri" i kazao joj da ondje ima vrelo i neka ga otkopa i napravi cesmu, sto Je ova
odmah slijedeci dani zapocela. .
Od polovine proslog stoljeca brinula se o popravku ove cesme, za IJubav Bo-
zju, Hafa hanuma, rodena Krtica, kci Hadzi Fejzina,
132
udata Kujundzija, a nakon
njene smrti sin joj Mujaga. .
6. Cesma kod Kartal Diamije. Iz vrela pod Hajrinom kolibom provedena Je
voda zemljanim cunkovima nekad davno do cesme pokraj bivse dzamije, sto ju je
prije 1556. sagradio neki Kartal Hadzi lnhan. Vodovod je dug preko 150
Cesma je zidana od tesanog kamena, a i korito je kamenito. Kakou ovom kraJU
zemlja cesto puca, i vodovod se cesto kvario. U proslom stoljecu popravljao ga je
neki Mula Halil. Prije dvadesetak godina temeljito je popravio i prezidao i vodo-
vod i cesmu merhum Hadzi Mehmedaga Samedovic.
133
On posljednji dobrotvor
ove vrsti.
7. Tekusa ili Musluk. Uz Uskudar Celebijinu dzamiju stajala je do nedavno
cesma zvana Tekusa ili Musluk. A kako je diamija sagradena nesto prije 1556. i
Tekusa je, vjerovatno, nastala u isto vrijeme ove dzamije. Voda je dovedena iz
obliznjeg vrela zemljanim cunkovima.
Prema jednom hudzetu sarajevskog serijatskog suda od 21. dzum. II. 1252 (3.
studenog 1836.) uvakufio je stanovnik ove mahale Mehmed Bulic, sin Huseinov,
prije nekoliko godina svoju bascu u istoj mahali, da se od prihoda trosi na
vak ove cesme 5 grosa godisnje.
134
U proracunu vakufa Uskudar Ahmed CelebiJe
za 1889. predviden je iznos od 10 forinti za uzdr:lavanje ove cesme.
Cesma se sastojala od musluka na podzidu, pokrivena velikom plocom, a
pred njom je bilo kamenito korito. U ljetnim mjesecima oskudijevala je vodom.
8. Staruja. Kojih 200 korak od Tekuse, u danasnjoj Kartal s desne stra-
ne, stoji Staruja. To je niska cesma s malim muslukom, a njemu
sta veliko korito jos vece. Vrelo iz koga je voda odvedena nalazt se u PlocmoJ basCI
za ovom cesmom, udaljeno kojih cetrdesetak metara. Stari ljudi kazu da je ovo
najstarija cesma u onom kraju i da je po tome i prozvana . . .
9. Cesma u ogradi. Nekoliko koraka dalje od StaruJe, na llJeVOJ stram tste
ulice, ima jedno vrelo u ogradi tik do ulice i po svemu se vidi da je i tu bila nekad
cesma. Zid i musluk postoje jos i danas ali korita nema.
10. Kantarijina cesma. Prije okupacije, na kojih desetak godina, sagradio
u blizini Staruje jednu primitivnu cesmu neki Kantarija. Vodu iz vrela u vakufskoJ
basci izveo je drvenim zlijebom na ulicu. Korito je bilo drveno. Sluzila je vise za
pojenje stoke no za pice. Ove je cesme nestalo oko 1895.
132 Had Fefzija Krtica, sin Hadzi Mustafe, a unuk _Ornerov, po se pravo zvao
dziornerovic. Hadli Orner je sagraclio eesrnu pod Hresorn koJa se 1 danas wve HadZ1 Ornerova eesma 1h
Hadzornerusa. . . .
m Bio je trgovac i prava sirotinjska Na nj se. rnoze prirnijemtl ona narodna poslov1ca:
Nek tine zna ljevica sta daje desnica. Urnro Je 1934. u Sara1evu.
l34 Sidzit n, str. 153-154.
I sada istoirnena utica.
1 Ova dZamija se nalazi u Behar ulici.
VODOVODI 183
11. Cesmu u Sagrdiijama. Stara cesma u Sagrdzijama bila je mi mjestu sada-
nje cesme gradskog vodovoda i tekla je do 1891, a porusena je 1899, kad je naprav-
ljen zid i ograda oko dvorista Duradzik Hadzi Ahmedove dzamije.' Ddim da je
ova cesma bila sagradena kad i dZamija (prva polovina 16. stoljeca).
. Voda je dovedena iz izvora koji se nalazi negdje u blizini Kasumagica kuce,
Jeri danas voda iz ovog izvora istjeee na cetmu u Subasica kuCi. Ovaj je vodovod
bio dug oko 100 metara. I u dvoriStu mektebakraj gornje dzamije tekla je jedna ce-
sma.
12. Saracu5a. Tako se zvase eesma na uglu Karpuzoveu i Logavine ulice iii
krace u Beglugiji. Bila je uzidana u zid basce, na kojoj je 1904. napravio Dzino ku-
cu. Imala je kamenito korito. Vrelo iz kog je voda dovedena nekih 80 m udaljeno
je, danas u basci Demirdzijine kuce u AdZemovica ulici.v U toj basCi ima i danas ce-
sma iz ovog vrela. Po predaji, cesmu je sagradio neki sarac i po njemu se prozvala
Saracusa.
135
Vee je spomenuto da je ispred nekih cesama, kad su prestale teCi, nestalo ko-
rita. Medutim, ova je cesma jos tekla kad je u ljetu godine 1893. ispred nje neko
odnio korito, ali na poziv jednog onovremenog sarajevskog lista povraceno je na
svoje mjesto nakon nekoliko dana.
136
Ova je cesma prestala teci oko 1900.
13. Baba. Na kraju ulice bil'! je cesma, zvana Baba, zidana od ka-
mena, s poveCim koritom, a musluk joj je pokrivala ploca preko metar duga i do 80
em siroka. Bila je zatikusa. Voda je dovedena iz Prozorceve basee, zemljanim cun-
kovima polozenim duboko u zemlju. Duljina ovog vodovoda iznosila je do 100m.
Ko je osnivac ove cesme, ne zna se. Najstariji stanovnik ove ulice Hafiz Sulej-
man ef. Cucak zna samo to da je cesma bila vrlo stara.
Baba je porusena 1912. kad je proveden gradski vodovod i kanalizacija kroz
ovu ulicu. Korito je netaknuto uzidano u podzid ispod kuca, sto je napravljen iste
godine. Musluk i ostali kameni materijal takoder je potrosen u istu svrhu.
14. Cesma u Cuckovoj ulici. Pored Babe bila je u ovoj ulici jos jedna cesma,
nesto manja od Babe, a stajala je na mjestu gdje je sada ulaz u ducan pred kucom
broj 8. I ova je cesma bila zatikusa.
Voda je bila dovodena zemljanim cunkovima iz vrela u bivsoj basCi Mula Ah-
meda Prca. Duljina vodovoda iznosila je preko 100m. U istoj kuCi ima i danas vo-
da iz ovog izvora. Danas nema vise ove basce, na njoj je napravljeno 8 kuca. Pri
regulaciji ove ulice 1912. nestalo je i ove eesme. Bio ju je sagradio neko od preda
Mula Ahmedovih prije kojih 200 godina.
13
s Vrlo lak? rnogao_bit! sarac Abdul Hamid bajraktar, poznati drug Husein-kapetana
Gradaseev1ca. On Je b1o upravJteiJ Gaz1 Husrevbegova vakufa za vlade Gradascevica u Bosni. Umro je
8/X 1848. i pokopan u dvoriStu Ali-pasine Mamije. Stanovao je u onoj kuCi u kojoj je vrelo ove cesme.
Njegovi su potornci BajraktareviCi , zvani Nunije.
1
36 Bosnjak, III, br 38.
' Dfarnija se nalazi u Ulici Razije Omanovic.
" Sada Ulica Hriste Boteva.
Sada Utica Marije Bursae.
184 HAMDIJA KRESEVUAKOVJC
15. Cesma u Potoklinici. Na pocetku ovog dijela Potoklinice ulice' sto spaja
danasnje ulice Hajduk Veljka i KaradZica bila je sa desne strane povelika cesma s
lijepim kamenim koritom, uzidana u zid Semizove basce, o kojoj takoder nemam
nikakvih podataka. Vrelo iz koga je dovedena voda bilo je u spomenutoj basci, od
cesme udaljeno oko 20m. Cesma je pomalo tekla sve do 1930. dok nije na njenom
mjestu sagradena kuca.
los i petnaestak godina poslije okupacije bio je onaj kraj slabo nastanjen. Tu
su dolazile djevojke i zene dana ovoj cesmi peru ispiraju i bijele rublje. Od prolje-
ca do jeseni orila se ondje pjesma. Djevojke se natjecale koja ce koju grlom nad-
masiti.
16. Curakt (Curika). Na Donjoj Pehlivanusi zove se danas jedna utica Curak.
Ime je dobila po eesmi, sto stajase na desnom uglu, ulazeCi u ovu ulicu iz Karadzica
ulice. Cesma je bila uzidana u zid stare Pandurove kuce, a pred njom je kamenito
korito. Vrelo je bilo u dvoristu iste kuce, a kada je na tom zemljistu sazidana dana-
soja moderna kuca, cesme je nestalo, a vrelo je svedeno u kanal.
Ime nam kaie da je vrelo bilo slabo, ali je voda bila vrlo dobra. Po predaji,
cesmu je sagradio Kasim Catib, osnivac susjedne dzamije, i ako se tome moze vje-
rovati, onda je ova cesma postala polovinom 16. stoljeca.
17. Cesma Saraca Smaila. U zidu dvorista dzamije Saraca Smaila, u istoime-
noj ulici," bila je od davnine cesma ina prvi pogled vjest ce covjek opaziti da je da-
nasnja cesma prezidana kamenom stare cesme. Pri ovom neuspjelom prezidivanju
okrenut je kamen s natpisom naopako i toliko je ostecen da se iz njega ne da nista
odgonetnuti. Pred starom je eesmom bilo kamenito korito, koga, naravno, vise ne-
ma. Dzamiju je podigao Sarac Smail (Ismail) nesto prije 1526. i po predaji doveo
do nje vodu iz malog vrela u danasnjoj Sarica basCi.
18. Povise cesme Saraca Smaila, kojih 100m dalje u istoj ulici, bila je jos jed-
na cesma na protivnoj strani pekare u zidu jedne kuce, a do nje je voda dovedena iz
vrela u Vratanovoj basci. Ni o ovoj cesmi nemam nikakvih podataka. Nje je nesta-
lo prije kojih desetak godina. Bila je po svemu slicna cesmi na Gornjim Bjelavama.
19. Cesma pod Banjskim Brijegom bila je u zidu kuce Hadzi Saliba Nakasa
upravo uza zid Sunarica vile. Voda do nje bila je dovedena zemljanim cunkovima
iz vrela u Agusinoj basci (danas posjed dra loze Sunarica). Cesma bijase pomale-
na, s malim muslukom i jedina je, koliko je meni poznato, u Sarajevu imala metal-
nu pipu, sigurno iz novijeg vremena. To je bilo stoga sto je vrelo bilo slabo. Niko
mine umjede kazati da je pred njom bilo korito. I u dvoristu iste kuce bila je eesma
snabdjevana iz istog izvora, a postoji jos i danas, ali ne tece. Muhamed ef. Bravo,
vlasnik kuce, zna da se ova cesma zvala ,Kadijina cesma" i da je njen dobrotvor
ukopan u onom malom groblju prema Sunarica viti.
sada Ulica Leze Perere.
I sada istoimena ulica.
Sada Drvarska ulica.
VODOVODI 185
20. Cesma u Doli. Za mihrabom dzamije u Doli, sto ju je sagradila neka Du-
da prije 1556, bila je mala eesma, djelo iste dobrotvorke. Voda je dovedena iz vrela
u Becarevoj basci u Sepetarevcu. Vodovod je bio dug oko 300m. Voda je tekla
zemljanim cunkovima. Ove je cesme nestalo 1890. 0 popravku cesme i njena vo-
dovoda brinuo se vakuf spomenute dzamije.
21. Buka. Imenom Buka zvase se i cesma i utica u kojoj je cesma bila. To je
danas utica Stake Skenderove. Cesma je bila na tijevoj strani ulice ako se u nju uta-
zi iz danasnje Dalmatinske utice.b Izvor je bio odmah za cesmom u leftanovica
basci. To je hila jednostavna cesma. Na matom podzidu stajalo je veliko korito kao
musluk, iz koga je voda tekla. Luta se zacepljavata. Korita nije bito. los prije nekih
dvadesetak godina je tekla. 0 njenoj proslosti nije mi nista poznato.
Po pricanju starih ljudi, iz istog je vreta tekta voda u kucu Mujage Ztatarevi-
ca, koja je stajata ondje gdje je sada Drz. hipotekama banka.C
22. Zatiku!at Cesma je bila u dnu istoimene ulice koja se po njoj i prozvata.
Vrelo joj je bilo u Caparasevoj basci, udaljeno kojih 10m od ulice. Cesma se sasto-
jata od mustuka, prekrivena povecom ptocom i kamenitog korita. Ni o ovoj cesmi
nemam nikakvih poblizih podataka.
23. Cesme u Provarama. a) Curika. Pri izlazu iz ulice Doktaded u Provare (sa-
da utica Avde Sumbuta) vidi se jos i danas kamenito korito ispunjeno zemljom.
Sve do 1932. bila je tu cesma, ali nii nije poznato kad je sagradena. Izvor je odmah
kraj eesme u kuci Mustafe Kacuna, i po njemu se zvala Kacunova eesma, a po jaci-
ni vrela Curika. Ovo je vrelo sada sveo u svoj ribnjak dr Ivan Pavicic, vlasnik su-
sjedne kuce.
24. Stara cesma u Provarama bila je u vrh ove ulice, a vrelo joj je bilo samo
koji metar daleko. Ta je cesma bila zidana, a pred njom je stajato kamenito korito.
Kako se i Stara cesma, zaktjucujem, po nazivu da je nacinjena prije Curike.
MoZda je nastala sredinom 16. stoljeca kad i obliznja Dzaferova dzamija, za koju
znamo da je postojala 1556. kao i susjedna mahala. Nekoliko godina poslije okupa-
cije nestalo je ove cesme.
25. Besirevica. Tako se zove cesma za dr:lavnom bolnicom u ulici Vuka Ka-
radZica. Tim se imenom zvao prije i ovaj kraj.
Besirevica je jos jedina ljepsa cesma u Sarajevu potpuno starog tipa. Sazida-
na je od tesanog kamena, a pred njom je i kamenito i drveno korito za pojenje
marve. Iznad lute je ploca s natpisom, iz koga se vidi da je eesmu obnovita Afifa
hanuma 11. dZum. I. 1294. (24. svibnja 1877). Dobrotvorka je uvakufila i jednu ka-
fanu za uzdr:lavanje ove cesme. Voda je uzeta iz obtiZnjeg vrela u Kajmakovu Dolu
(sada posjed Edhema Trebinjca). Godine 1782. bio je to posjed nekog Kjokosa.
b Sada Ulica Mahmuta
U Ulici Mahuta
I sada istoimena ulica.
d Sada Ulica Romana
I sada istoimena u.lica.
186 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Alina ovom je mjestu bila i prije cesma sto ju je bio sagradio neki Hadzi Be-
sir. Iz zakladnice od 7. sevala 1196. (15 rujan 1782) saznajemo, da je Mahmud ba-
sa, sin Ibrahimov, zvan Brada, uvakufio kueu u Sarac Hajdar mahali i odredio da
se prihod trosi za popravak Hadzi Besireve cesme, sto stoji u dnu Kjokosove basce,
na putu u Radiloviee.
137
Ovaj dobrotvor bio je Cizmedzija, dakle obrtnik, pa je, eta, i on nesto dopri-
nio opeem dobru, poput svojih brojnih drugova. Stanovao je u Sarac Hajdarovoj
mahali, a u kuCi, koju je uvakufio, bila je voda.
138
U proracunu vakufa Afife hanume za 1889. predvideno je 20 forinti za popra-
vak ove cesme. Nije iskljuceno da osnivac ave cesme Hadzi Besir nije isti onaj po
kame se nazivao jedan han u sarajevskoj-carsiji, koji je stajao uspravno sredinom
17. stoljeea jos tada nosio njegovo ime.
Cesma u Breki nedaleko od Beserevice novijeg je datuma.
26. Parlovaca. Dio danasnje Nemanjine ulice od Provara prema samostanu
Lurdu zvase se Parlovaca. U tome je kraju bila do 1697. dzamija Demo-zade Sinan
i cesma zvana Parlovaca. Vrelo iz koga je voda bila dovedena bilo je pod Kadinom
kahvom u danasnjoj Hemzaninoj ulici. Tekla je jos 1890. I to je sve sto mi je po-
zna to o avo j cesmi.
Vise ove cesme ima i sada jos jedna cesma pod samom Kadinom kavom, avo-
da joj je uzeta iz istog izvora.
27. Cesma u tabljaku. Zabljak se zvao onaj dio sadasnje Aleksandrove ulice,
sto se stere izmedu Kadraciea (Korosceve) ulicet do nadomak puta u Kosevu. U
tom kraju bila je jedna cesma na ulazu u Trampinu ulicug. Bila je sazidana od ka-
mena s velikim kamenitim koritom, koje se i danas cuva u dvoristu Hadzi Idrizove
dzamije, ali se vee raspuklo. Cesma je porusena 1886, jer je onuda vee 1885, prove-
dena voda sa Soukbunara do danasnje Zemaljske banke.h Vrelo iz koga je bila do-
vedena voda u ovu cesmu bilo je negdje ispod ili iznad danasnje Trumbica ulice.
0 postanku ove cesme nije mi nista poznato, ali se zna da je ovaj kraj bio na-
seljen polovinom 16. stoljeea i da je po Kern uri u njem 1557. sagradio dZamiju
trgovac Hadzi Idriz pa je vee tada mogla biti dovedena voda i sagradena cesma.
U lipnju 1834. uvakufila je Hanifa kCi Hadzi Mehmedova ducan i magazu, na
uglu kraj ave cesme, i odredila da se od kirije popravlja ova cesma i njen vodovod
kao i uvakufljeni objekti, a odredila je da stanovnici mahale nadziru muteveliju i
njegov rad i ovlastila ih da izmedu sebe biraju mutevelije, nakon smrti nekog Mula
Osmana, koga je ona postavila.
139
Do uvakufljenih objekata bila je kuca ave do-
brotvorke u kojoj stanovala.
137
Ovako se zvao cijeli onaj kraj prije nego je postalo Sarajevo. U njegovu sastavu bijahu
BudakoviCi i Bardakcije.
138
Prepis zakladnice u 21. Sidzilu na str. 141.
139
Kemura, o. c. str. 642
1
Sada Utica Pavia Goranina.
g I sada istoimena utica.
h Ova banka se nalazi u danasnjoj Titovoj ulici.
--
VODOVODI 187
Salihaga Sloboda, takoder stanovnik Zabljaka, ostavio je u dobrotvorne
svrhe lijep imetak i o tome napisao zakladnicu 3. dzum II. 1272. (10. veljace 1856)
u kojoj je predviden i prihod za popravak ave cesme.
140
28. Cesma u dvori.Stu Gazi Alipasine diamije; Desno od ulaza u dvoristu bila
je bunarcesma, do koje se silazilo niz nekoliko basamaka. Bila je poniska i lijepo
zidana. Niko mine znade reCi odakle je u nju bila dovedena voda, ali najvjerojatni-
je je da je bila uzeta iz patoka Koseve. Dzamija je sagradena 1561, a vjerojatno ta-
da je dovedena i voda.
Ova je cesma sluzila i okolnoj mahali, kao i druge cesme i sadrvani po dvori-
stima dzamija. Moderni vodovod zamijenio je i ovu cesm.u.
Sarac Hadzi Osman sandzakter (zastavnik) uvakufio je 1. I. 1247. (12. VI.
1831) dvije sobe i pod njima pekaru u Ali-pasinoj mahali i odredio da se prihod tro-
si na popravak cesme u dvoristu Gazi Ali-pasine dzamije, na popravak mosta na
Kosevi ispod Musale (sada Cirkus plac)i i kaldrme u istom kraju, a za muteveliju
postavio je svoga sina Hadzi Hafiz Ibrahim efendiju.
141
II) NA LIJEVOJ OBALI MILJACKE
29. Cesma u Magudi. Istocno od Jakub-pasine dzamije u Magudi bila je stara
cesma s kamenitim koritom, koja je tekla sve do 1891. U proracunu Jakub-pasina
vakufa za 1889. predvideno je 5 forinti za popravak. Voda je dovedena iz obliznjeg
vrlo jakog vrela, koje je sada u basCi kuee Hafiza Terovica, a od bivse cesme uda-
ljeno je do 120 m.
Jakub-pasa, zet sultana Bajezida II, bio je bosanski sandzakbeg 1492. i 1493.
i u tome vremenu sagradio je svoju i po predaji doveo vodu u sadrvan pred
dzamijom.
Ahmed Terovie odredio je jedan dio prihoda svoga vakufa za popravak ave
cesme, i to unio u svoju zakladnicu, napisanu zadnjeg dzum. I. 1275. (oko 1. II.
1859).142
Cesme na Hridu
143
Prije nego je Hrid zahvatila mrda gradskog vodovoda te-
klo je tu pet cesama, a svaka je imala svoje vrelo i svoj vodovod. Uz to je bila jedna
suha cesma, ali nitko ne pamti kad je tekla. Do ave je cesme bila, nekad davno, do-
vedena voda s Velike dobre vade.
30. Suha cesma stajala je na uglu kraj kuce Hadzi Sabita Fagina. Trag joj se
izgubio prije 40-50 godina. Danas je na njenom mjestu jedan duean.
140
Kemura, o. c. Glasnik z. m. 1911. str. 406.
141
Originalna isprava u Taib ef. Saracevica, praunuka ovog vakifa.
142
Prepis u centralnoj vakufskoj upravi. Terovic je bio trgovac. Umro je 1870. i pokopan u grob-
lju pod Jekovcem.
14
3 Podatke o ovim cesmama dao mi je Dervis Salihaga Dobitak, na cemu muse i ovdje
zahvaljujem.
' Dzamija se nalazi u Titovoj ulici sa desne strane Miljacke.
i Prostor u neposrednoj blizini Ali-pasine dzamije.
188 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
31. Mejdanusa. U nju je danas uvedena voda gradskog vodovoda, a prije je
tekla iz jednog vrela u basci vakufa Mehage Hasecije. Za popravak Mejdanuse,
njena vodovoda i kaldrmeoko nje, u duljini od trideset arsina uvakufila je 1849.
Fatima Kanita hanuma Hajric, supruga Mustafe-pase Babica, iz Cekrekcijine rna-
hale, svoj mlin od 4 okna na rijeci Zujevini u selu Osijeku.
144
k
32. Gornja cesma sastoji se od dva kamena korita postavljena kao dvije stepe-
nice. Gornje je korito musluk i na njemu je lula. Voda je dovedena iz obliznjeg
vrela u baSCi vakufa Mehage HaseCije, a nakon sto je u Mejdanusu uvedena voda
gradskog vodovoda, svedeno je i njeno vrelo u Gornju cesmu.
33. Bunarcesma bila je pred Cizmarevom kucom, a zasuta je pred eetrdesetak
godina. Do nje je voda bila dovodena takoder iz jedne vakufske basce.
34. Hadrovaca stajase prema danasnjoj mektebskoj zgradi, gdje je kuca koju
je napravio Hadzi Abdija Soldo. Njeno vrelo opskrbljuje i danas njegovu kucu.
Ka:lu da je na ovoj vodi najbolja kava i da se prije zbog toga izdaleka dolazilo po
vodu za kahvu. Vrelo je dosta slabo. Pri gradnji spomenute kuce 1906. nestalo je
ave cesme. Bila je lijepo zidana, s kamenim koritom. Cuo sam da je ova korito pre-
neseno pred cesmu gradskog vodovoda uz kucu Ahmedage Furde.
35. Cesma na Turbetu . Upravo na zaokretu iz Huremuse
1
u ulicu Iza Hrida,m
stajala je do 1937. oniska cesma s kamenim koritom, do koje je bila dovedena voda
zemljanim cunkovima iz Caporaseve njive, a vodovod joj je bio koju stotinu meta-
ra dug. Pri regulaciji ulice nestalo je cesme na ovom mjestu, a nekoliko metara da-
lje sagradena je cesma modernog vodovoda.
Nisu mi poznata ni imena osnivaca ovih eesame ni vrijeme kad su sagradene.
Isto taka nisam nasao nikakvih podataka o onom starom vodovodu s Velike Dobre
vade, ali, sudeCi po cunkovima, mora da je bio sagraden jos u 16. stoljecu.
36. Cesma u H. Seldin (Vla5koj) mahali. Neki Hadzi Seidin sagradio je u tzv.
Vlaskoj mahali dZamiju prije 1556. godine. Lijevo od dzamije bio je mekteb i vise
njega cesma, koju je po predaji sagradio osnivac dzamije i doveo vodu s vrela u So-
Civicinoj njivi.
Kako mi je pripovijedao Salihaga Dzedzibeg, cesma se sastojala od musluka i
kamenitog korita. Po njegovu prieanju, musluk je bio vrlo velik i dubok do 70 em,
a prekriven tankom ploeom. Nad cesmom je bio krov kao nad kakvim sadrvanom.
Voda je dovodena zemljanom cunkovima iz vrela, sto je bilo u vrh danasnje Kame-
144 Kemura o. c. Gl. z. m. 1910, str. 118. Dobrotvorka je bita kCi kadije Menmed Hajri efendije
Homarije poznatog b o g a t a ~ a a umrta je u Sarajevu 1304. (1887).
k Seto 3,5 km udaljeno od Ilidze.
1
I sada istoimena utica.
m lsto.
VODOVODl 189
nice ulice" u njivi, sto je pripadala porodici Socivica. Sada je tu Anduzova kuca. Vodo-
vod je isao iznad danasnje ulice Iznad Basca,o a onda Okruglom ulicomP do cesme. Pri-
je 20 i vise godina nestalo je ove cesme. U poznatim mi izvorima nema joj spomena.
Huremu5a
37. Huremusa. Tako se zove ulica iznad zeljeznicke postaje Bistrik, u kojoj je
bila i cesma istog imena. Ulicu, koja je prije izgradnje zeljeznicke pruge imala
" I sada istoimena utica.
Vjerovatno da je pogresno odstampano ime navedenc utice koja je i do sada zadrfata ime, a
zove se lza basca.
P I sada istoimena ulica.
190 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
nesto drukciji smjer, prosjekao je preko svoga posjeda poznati sarajevski dobro-
tvor Hurem ef. i ondje napravio eesmu i u nju uveo vodu iz vrela udaljenog samo
nekoliko metara. Ta je cesma bila nesto nize od cesme koja je oborena u proljece
1938. a voda je svedena u kana!.
Bice da je ovaj put prosjecen i cesma napravljena nakon pocetka rebiul evela
1011. (oko 20 kolovoza 1602), posto je toga dana napisao Hadzi Hurem ef. svoju
zakladnicu, u kojoj ni jedno ni drugo ne spominje, iz ove zakladnice znamo da je
Hadzi Hurem ef. bio sin Balin i da pripadao ulemanskom stalezu, a po zaduzbina i
uvakufljena imovinu vidi se da je bio imucan. Njegov je vakuf i gaj na Hridu. Sta-
novao je u Hrvatinu. I to je sve sto se o njemu zna. Cesma i ulica sacuvase mu ime
medu Sarajlijama.
38. Suha tesma. Nedaleko od ulaza u Garaplinu ulicu Iz Hrvatina (sada ulica
Behdzeta Mutevelica) bila je velika cesma, za se zidana, s velikim kamenitim kori-
tom, a zvala se Suha cesma. Voda je bila dovedena iz obliznjeg povremenog vrela
pa se po tome i cesma zvala suborn. Cesma je stajala do 1908, a onda je porusena.
Ocuvao se jos musluk koji stoji uza zid kraj pekare. Oko 1860. uvakufio je Topal
Hadzi Hasanaga lijep imetak i od prihoda odredio, pored inog, da se i ova cesma
popravlja. U proracunu njegova vakufa za 1889. predviden je u tu svrhu iznos od
15 forinti.
39. tesma u Bakarevica ulici. Osim Svrakine cesme u Bakareviea ulici (vidi
str. 168) bila je jos jedna cesma, po prilici ondje gdje u ovu ulicu ulazi Hendina uli-
ca. Cesma bijase uzidana u zid dvoriSta s kamenim koritom, a voda je u nju dolazila
zemljanim cunkovima iz jedne basce. Duljina vodovoda mogla je biti 20-30 m. Pri-
je dvije godine popravljen je zid i tom prilikom, kao i drugdje, nestalo joj je traga.
Ovu su cesmu popravljali BakareviCi.
40. Mala Dieka. Na skrajnjoj periferiji Sarajeva, na kraju ulice Krke ,S pod
BostariCima, tece i danas jedna stara potpuno netaknuta cesma poput Besirevice, a
zove se Mala Dzeka.
Uzidana je u medu brijega, a pred njom je kamenito korito. Vrelo joj je uda-
ljeno podrug metar. Ni o ovoj cesmi nije mi nista poznato, ali njen izgled kazuje da
je davno sagradena.
41. tesma uAblakovini
1
za ogradom oko rezervoara na Komotinu, pod staro-
drevnim lipama, tece jos i danas. U nju voda dolazi iz izvora, udaljena koji metar
od same cesme. Doskora bijase ova cesma lijepo zidana s kamenim zlijebom, koji
je nadomjeseavao lulu, a pred njom je bilo drveno korito. Danas je ova cesma pre-
zidana a korito joj je skovano od dasaka.
' I sada istoimena ulica.
' Isto.
1
I sada istoimena ulica.
' Ime lokaliteta na lijevoj strani tta:iljacke.
VODOVODI 191
Staru cesmu sagradio je neko od Ablakovica
145
i otvorio do nje put. Stanovni-
ci ovoga kraja nosili su vodu s ove cesme za pice, narocito uz Ramazan, jer je medu
njima voda slovila kao vanredno dobra, a tesko da j e bolja od Hadzabdince. Razli-
ka je bila u tome sto joj je vrelo u neposrednoj blizini pa je bila studenija.
42. Curak u Komotinu. Na lijevoj obali Komotinskog korita potoka, a napra-
ma bivsoj kuCi Guzarinoj, nekoliko metara od dzamije Komotina Hadzi Memije,
bila je lijepo zidana cesma, s kamenitim koritom. Ova do tri metra iza cesme bilo je
vrelo iz koga je uzeta voda. Cesma je porusena prije 40-50 g. i sagradena pred sa-
mom dzamijom, a voda za ovu novu cesmu uzeta je iz Hadzabdince, iz terezije
pred danasnjom dzamijom i svedena niz Sutorinsku ulicu," a 1934. sagradena je tu
cesma gradskog vodovoda.
Curak cesma, kako joj ime kaze, bila je siromasna vodom. Iz zida sto ga je
opCina kasnije podigla na mjestu stare cesme i sada provire voda ovog vrela.
Od 3 stare cesme, sto su bile u Komotinu, Curak bijase najblizi dzamiji i bice da
je djelo osnivaca Hadzi Memije Komotina. Za nj znam da nije bio u zivotu 1557, jer
se te godine spominje kao pokojnik, ali nije ni umro mnogo prije te godine.
43. Brajkovac. Na mjestu sadasnje cesme na Brajkovcu bila je od davnina
stara eesma, lijepo zidana, s drvenim koritom. A izvor iz koga dobiva vodu udaljen
je metra i opskrbljuje danas cesmu na kojoj su tri lule. 0 staroj cesmi nisam
nasao nikakvih podataka.
44. tesma u SirokaCi. Na protivnoj strani Karaferhatovica dzamije u SirokaCi
vidi se i danas cesma, pred Serbinom kucom, koja ponekad procuri. Cesma se sa-
stoji od velikog musluka pokrivena plocom, na kome danas nema lule. Musluk se
opire na plitko korito. lzvor je udaljen samo koji metar od cesme. Vrlo je oskudan
vodom pa se cesma, dok je bila u uporabi, morala uvijek zacepljivati i prema tome
ubrajala se u zatikuse.
I ako nemam nikakvih podataka o ovoj cesmi i njenom postanku, ipak sam
siguran da ju je sagradio Mustafa ef. Ferhad-oglu, osnivac susjedne dZamije sagra-
dene sredinom 16. stoljeca. Osnivac dzamije i cesme prozvan je kasnij e Karaferha-
tovic. On je pripadao ulemanskom stalezu. Kemura kaze da je bio muderiz Gazi
Husrev-begove medrese, ali ovo nije tocno. Sto je bio zapravo ovaj dobrotvor, nije
mi poznato. Objekata njegova vakufa (vakuf Ferhatoglu) bio je 1566. u blizini A-
jasbegova hamama i Jahja-pasina vakufa u Kujundziluku.
45. tesma u Cicinu Hanu. Na mjestu gdje se sastaju ulice Cicin Han i Donje
Skelev stoji jos i sada cesma, koja ima svoje vrelo u Bibica njivi. Nedaleko od ove
cesme stajase stara, koju su od davnina do pred koju godinu popravljali clanovi po-
rodice Handzic. Cesma je bila zidana, s drvenim koritom, a voda je do nje dolazila
zemljanim cunkovima, koji su kasnije mjestimice zamijenjeni drvenim. U ovoj se
porodice sve do danas ocuvalo nesto sujoldzijskog alata. Hadzi Muhamedaga Han-
dzic posljednji je clan ove porodice, koji je popravljao cesmu i vodovod, dok toni-
je preuzela na se uprava gradskog vodovoda.
145
Ablakovici su stara sarajevska porodica. Prvi spomen sam joj nasao u jednom kupoprodajnom
ugovoru od 10. sabana 1138. (11. lipnja 1726) , prema kome je Kasumbeg Ablakovic prodao neku zemlju
u Butmiru Hadzi Ibrahimu, sinu Mustafinu za 30 esedi grosa. Originalna isprava u arhivu M. E. Kadica
br. 94.
" I sada istomena ulica.
Ime lokaliteta na lijevoj strani Miljacke.
192 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
46. Cesma na Donjem Soukbunaru kraj Hadzi Turhanove dzamije u Soukbu-
naru (sagradena oko 1557), naprama onom malom turbetu, bila je lijepo zidana, s
kamenitim koritom, do koje je bila dovedena voda zemljanim cunkovima iz vrela
Pod Takisom (danas Lulin posjed)z u Mrakusi, udaljenog kojih 300m. Ukinuta je
prije nekoliko godina. 0 njenoj proslosti poznato mi je samo to da ju je popravljao
vakuf obliznje dzamije.
KUCNE CESME
NajveCi dio sarajevskog stanovnistva opskrbljivao se vodom s javnih cesama
iii iz bunareva po kucama, kojih je bilo lijep broj, ali je bioi kuce koje su imale i
svoje cesme, terezije iii savkove.
Vode do kucnih cesama dolazila je iz obliznjih vodova iii iz vrela na vlastitom
zemljistu. Danas bi bilo vrlo tesko iii, pravije receno, upravo nemoguca tocno usta-
noviti koliko je kuca imalo cesmu. Najvise je kucnih cesama bilo u onom dijelu Sa-
rajeva kojim je tekla Moscanica. Tu su i siromasnije kuce mogle imati cesmu iii sa-
vak, dok su u ostalim dijelovima grada, ako vrelo nije bilo na vlastitom zemljistu,
bile cesme samo po kucama bogatim !judi.
Cesme po privatnim kucama gradene su skoro uvijek u dvoristu, rijede u
baSCi a vrlo rijetko u mutvaku (kuhinji). Znam samo za dvije kuce gdje su cesme
bile uzidane u zid, koji je dijelio tzv. musku i zensku avliju (dvoriSte) te je jedna
cesma bila u muskoj, a druga u zenskoj avliji, a tekle su iz is tog musluka. Ovakve
se cesme vide i sada u kuCi Salih ef. Svrze u Glodinoj ulici, i ako je u njih 1929. uve-
dena voda gradskog vodovoda, a cesme su ostale netaknute. Iste ovakve cesme bile
su do 1899. u staroj Kapinoj kuCi na Vratniku.
Skora sve kucne cesme bile su zid;me od tesanog kamena i sve odreda maj-
storski sagradene, s kamenim koritima. Siromasnije kuce nisu imale zidanih cesa-
ma. Po ovakvim kucama cesmu je saCinjavao jedan uspravni, do 100 em visoki,
drveni cunak s lulom, uglavljen u polozeni, takoder drveni, cunak na kome je bila
tapa. Uspravni je cunak uvijek bio pricvrscen jednom iii dvjema precagama za su-
sjedni zid. I zidane su cesme imale oba ova cunka; uspravnim je voda dolazila do
musluka, a bio je u dulafu do cesme, a polozeni je bio s tapom nesto nizi od nivoa
dvoriSta, kao i kod cesama sa samim uspravnim cunkom, da se moze voda, kad se
ukaze potreba, ispustiti.
Voda sto je otjecala iz korita ovih cesama bila je uvijek svedena u kana! zaho-
da. Po siromasnijim kucama bila sui korita od borovina.
Kucne su cesme, kao i jave bile ponajvise s jednom lulom, ali ih je bilo i sa 2,
3, 5 pa i 7 lula. Tako je, npr., u Bakarevica kuCi u istoimenoj mahali bila cesma sa
3, u Kupusovoj! u Dolu sa 5 i Odzaktanovoj u istoimenoj ulici sa 7 lula.
Po kucama je bilo i bunar-cesama. Takva se cesma vidi i danas u Kurtinoj ku-
ci u Sumbul cesma ulici, mada se ukucani njome vise ne sluze, a slicna je cesma bila
i u staroj Scetinoj kuCi u Lubinoj ulici.
z lsto.
' I sada se zadrzao tradicionalni naziv ove javne cesme.
VODOVODI
193
Cesma u ienskoj avliji Svrzine kuce
Po nekim je kucama bilo i sadrvana, taka, npr, historiograf i astronom Salih
ef. Muvekit Huseinovic imao je sadrvan u svojoj kuCi u MisCinu sokaku; a i najpo-
znatiji kaligraf skore proslosti Hafiz Husein ef. Islamovic u svom ljetnikovcu u Ha-
nicu.b
Vrlo se cijenila kuca u kojoj je bila cesma, terazija iii savak. Poznato mi je da
je aga Cohadzic zamijenio svoju kucu u Dzininu sokaku s nekim Kumasinom_ z_a
slabiju kucu u StrosiCima samo zato sto je u njoj bio rezervoar Crnila. U zaklamct-
ma i kupoprodajnim ugovorima uvijek se uz ostalo isticala i voda ako je bila u
Tako, npr., u zakladnici H. Hurem efendije od pocetka reb. II. 1011.
1602.),
14
6 medu uvakufljenim objektima bile su u dvije kuce s bascama u H. AhJI-
, .. Kemura o. c. Gl. z. m. 1910. str. 217.
a Kroz OVU mahalu danas prolazi Ulica Refika SeCibovica.
b Ime lokaliteta na mjestu danasnjcg Vasina Hana.
13 Izabrana djela III
194 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
noj mahali (Hrid) i u jednoj od njih ima i bunar-cesma; 28. sevala 1181. (18. ozujka
1768) prodao je Mustafa basa sin Muharemov, stanovnik Hodziea Ahmeda maha-
le,c svoju kueu u istoj mahali nekom Sulejman-basi sinu Smailovu, a u ispravi o
ovoj prodaji stoji izricito da u kuCi ima voda.
147
Iskoriseavalo se svako pa i najmanje vrelo ako ga je ko imao na svom posje-
du. Poznato mi je nekoliko takvih kuea koje su imale vodu iz svojih izvora. Tako,
npr., svoje vrelo imale su kuee H. Huseinage Smaisa u Dolu, Memiseviea u Nad-
mlinima,148 Saburina, Subasiea u Sagrdzijama, Potogijina u Pirusi/ Kumasinova u
Tubegovici,d Hamdije Hadziserifoviea u H. Omerovoj, Alikadiea konak i pekara
na Bistriku (sada vrelo u kuei Smail ef. Bukvice), u Dzininoj u Hrgiea ulici, Bicak-
ciea i Kurtina u Sumbulusi.
Vee iz predasnjeg poglavlja znamo da je svaka kuea, ako je preko njena dvo-
rista iii basce prolazilo koji vakufski vodovod, imala vodu (tereziju iii cesmu). To je
vlasnicima bila nagrada Za ucinjenu uslugu osnivacima vodovoda.
Bilo je i kuea u koje je voda iz vakufskog vodovoda bila narocito uvedena. To
se uvijek cinilo samo dozvolom mutevelije doticnog vakufa i znanjem serijatskog
suda. No, zna se da se pri tome pitalo i zakupnike hamama, ana Moseanici i mlina-
re, da li neee trpjeti stetu ako se nekom dade izvjesna mjera vode iz vodovoda ko-
jim su se i oni koristili. Vlasnici tih kuea morali su doticnom vakufu plaeati ugovo-
renu godiSnju odstetu, koja je iznosila najmanje 12, a najviSe 60 akci, kako se to
vidi iz isprava koje se na to odnose.
Takvih cesama bilo je na nekoliko vodovoda, najvise na Moseanici, a svaki
vlasnik kuee popravljao je onaj dio vodovoda koji je njegovu cesmu spajao s vakuf-
skim vodovodom. Ni u privatnu se cesmu nije mogla odvojiti voda bez terezije. Na
ovim manjim vodovodima nije bilo lakat terezija, i, ako je negdje voda skretala
pod pravim kutom, njih su nadomjescavali cunkovi na lakat.
Privatnim cesama iz Moseanice bilo je u Dolu, Sirokcu, Lubinoj, Bajramagi-
noj, Dizdarevoj ,
1
Hadzisabanoviea, Saburinoj , MiSCinoj, Dzininoj, bivsoj Kaukci-
jinoj i Odzaktanovoj ulici. Cini se da je od svih privatnih vodovoda s Moseanice bio
najdulji onaj u Odzaktanovoj, jer mu je pocetak bio kraj kuee age Dzine u Bureko-
vu Sokaku. Do pedesetak kuea dobivalo je vodu iz Moseanice, za koju je Skender-
pasin vakuf primao krajem 18. stoljeea 3.336 akci godisnje. Biee da su u ovom izno-
su uracunati i doprinosi za savkove.
Savkovi.
149
Jos je jedan naCin, inace vrlo rijedak u nasim gradovima, kako su
se neke kuee opskrbljavale vodom. To su savkovi koj su se gradili samo u onim ku-
eama tik kojih je tekla voda.
U zidu dvorista napravio bi se otvor slican otvoru u konie su ulicna vrata. Ta-
kav bi se otvor s ulice zakovao daskama tako da bi njihov gornji dio bio prislonjen
147
Kadic, sv. 8 str. 156.
148
Vodu ove ce5me smatrali su Sarajlije, a ponesto smatraju jos i danas, ljekovitom.
149
Nom. sing. savak - po rjecniku Semsudina Samije znaci rezervoar sa kapkom i lulom u kome
se voda dijeli (taksim jeri) , dok kod nas ima potpuno drugo znacenje.
< 0 ovoj mahali nismo nasli nikakve podatke.
' I sada istoimena ulica.
d Sada Ulica Radojke Lakic.
VOOOVODI
195
na zid dvorista, a donji bi se opirao na protivnu obalu potoka. Pobocne strane tvo-
rile su pravokutan trokut , a bile su od povrsine potoka nesto uzdignute da voda
moze ispod njih protjecati. Savak bi se mogao sagraditi samo ondje gdje je jednu
obalu potoka Cini zid dvorista iii kuee. I na taj nacin voda je tekla kroz dvorista.
Savkova je bilo u Sarajevu samo na Moseanici u petnaestak kuea.
Jos po koji savak vidi se danas u Fojnici.
Na Gazi Husrevbegovu vodovodu (Crnilu), koliko zna, bilo je samo nekoliko
cesama i terezija u Ramiea ulici i H. Junuzovoj kuCi u Bajramaginoj ulici, a voda je
uzeta iz terezije vise cesme na Musluku (vidi str. 157). Vodom iz Crnila opskrblji-
vao se i Kazaferoviea ljetnikovac (sada Skaljiea) na Ravnim Bakijama.
Vee je receno kako je doslo do uvodenja vode u CurCica i Glodinu (Svrzinu) ku-
eu iz Firuzbegova vodovoda i da su imale vodu one kuee preko cijih je dvorista i basca
prolazio ovaj vodovod. Ali do propasti Firuzbegova hamama, a mozda i kasnije
1
opskrbljivao je ovaj vodovod i Pravoslavnu crkvu na Varosi iii neku crkvenu kueu.
Iz isprave nadzornika Firuzbegova vakufa od 1. zulkade 1131. (15. IX. 1719)
doznajemo da su hriseani Varosi zatrazili od bivseg mutevelije istog vakufa da sebi
otvore vodu iz vodovoda Firuzbegova cifte-hamama, sto im je on dozvolio UZ uvjet
da placaju godisnje vakufu 12 akci za godine 1137., 1138. , 1141. i 1142.'
5
0f
Da li je bilo kuenih cesama na vodovodu s vrela iz Mrkoviea, nije mi pozna to.
Soukbunarski vodovod opskrbljivao je nekoliko kuca na Donjem Soukbunaru.
Knjeginjac je tekao, ko1iko znam, u Fadil-pasinu kueu na Zelenom mejdanu i
u Hadzirustemagiea (kasnije Ziginu) u Sulejmanovoj ulici&.
Iz vodovoda Bogusevac tekla je u zadnje vrijeme voda u cesme kuea Mula
Alije Nisiea na Vlaskoj mahali. Abdulah ef. Glode i H. hfz. Husein ef. Kaukcije u
Gazi Mehmedbegovoj mahali i Muhamedage Bakarevica u Kecedzi-Sinan mahali i
Muhamedage Bakareviea u Kecedzi-Sinan mahali.;
Jos u 18 stoljecu, a moZda i prije, tekla je voda u kueu nekog Mahmudage u
Gazi Mehmed-begovoj mahali. U toj je kuCi bila terezija iz koje je isla masura vo-
de u kueu Hadzi Mehmeda Brckalije, sina H. Osmanova. Mahmudaginu kueu ku-
pio je Ahmedaga Dzenetic i nakon toga voda je tekla kao i prije. Po Ahmedaginoj
smrti (oko 1747) priznali su njegovi sinovi Smailbeg i Osmanbeg pred svjedocima
zateceno stanje i obvezali su popravljati vodovod kako je od starine bilo.
Kratko toga doslo je do spora izmedu Brckalije i Dzenetiea zbog vode, koji je
trajao oko tri godine. Najprije su DzenetiCi zaustavili vodu, a Brckalija se zbog to-
ga obratio sudu i dokazao ispravama i svjedocima svoje pravo. Kadija je nalozio
Smailbegu muraselom od 11. ramazana 1161. (4. IX. 1748.) da pusti vodu, jer je
eskadim,
151
a ako sto ima protiv murasele, neka do de na sud.
152
rso Prepise ovih isprava ustupio mi je najpripravnije g. Vladislav Skaric, direktor Zemaljskog
muzeja u m., na cemu mu se i ovdje najtoplije zahvaljujem.
151
od starine
rs2 Kadiea arhiv broj 514
' 1724/5; 1725/5; 1728/9. i 1729/30. godina
Sada Ulica Saloma Albaharija.
h U vrijeme turske vladavine slufbeni naziv za jedan od eetvrti na Bistriku.
' Jedna od cetvrti sa lijeve strane Miljacke u vrijeme osmanske uprave.
196 HAMDJJA KRESEVUAKOVIC
Nakon toga vidimo Brckaliju ponovo pred sudom gdje trazi da DzenetiCi po-
prave vodovod, sto ide preko njihova posjeda, a koji su vjerojatno hotimicno po-
kvarili. Sud je ponovo presudio u korist Brckalije i nalozio Smailbegu, muraselom
od 15. sevala 1162. (28. IX. 1749)., da se stvar dovede u prijasnje stanje na osnovu
pravila: ,Sve kako se zatece tako treba ostati." 0 ovoj je presudi kadija isti dan iz-
vijestio bosanski divan (vladu), a ovaj je osudu potvrdio 11. safera 1163. (18. II.
1750).'5
3
DzenetiCi kao silnici ne pokorise se ni sudskoj odluci ni vezirskoj bujruldiji,
te ponovo vidimo Brckaliju pred sudom s ispravama gdje dokazuje svoje pravo na
vodu, koja vee godinu dana ne tece u njegovu kueu. DzenetiCi pred sudom nijecu
svoje obeeanje sto su ga dali Brckaliji po ocevoj smrti, da ee voda iz njihove terezi-
je teCi kao i prije u susjednu Brckalijinu kueu. Posto su svjedoci potvrdili da su
DzenetiCi obeeali ostaviti vodu kako je eskadim, sud je ponovo presudio u korist
tuzitelja i izdao mu hudzet (presudu) 20. zulkade 1163. (1. XI 1750).
154
Nakon ove presude okanio se Brckalija pretile pravde i latio se mrsave po-
godbe. SlijedeCih dana mjeseca zulkade, dakle izmedu 1. i 9. studenog, dosao je
pred sud i dao izjavu koja u prevodu glasi: Iz kuee u Mehmed-begovoj mahali uSa-
rajevo, koja je po smrti Ahmedage Dzenetiea presla na njegove nasljednike, tekla
je masura vode iz cesme te kuee od davnina u moje dvoriste. Ja sam zahtijevao od
nasljednika umrlog da i dalje tece i u tome se sa mnom slozio sin umrlog Smailbeg i
dao mi potvrdu koju je ovjerovio serijatski sud dace pustiti vodu da tece. Ali nato
nisu pristali ostali suvlasnici i za njih ta potvrda ne vrijedi . Zbog toga nastale su me-
do nama velike prepirke. Na to su pazeCi na hadisi-serif ,Nagodba je najbolja osu-
da.' bio zadovoljan i nagodili smo se da im je dadem 40 grosa, a on mi je pismeno
priznao pravo na vodu. Time dizemo izmedu nas spor i parnicu, a ovaj podnesak
dajem serijatskom sudu da se ne obazire ako bi opet ko nesto zahtijevao.
Napisno u zulkadetu 1163i.
Hadii Mehmed sin H. Osmanov Brckalija"
Pod ovom izjavom potpisano je 17 uglednih svjedoka.
155
Iz svega ovoga jasno se vidi koliko je bilo stalo Brckaliji do vode u njegovoj
kuei, ako mu i nije bila daleko javna cesma.
Brckalijina je kuea kasnije presla u posjed Bakareviea, a Dzenetieeva u
Kaukcijin. U obje je tekla voda iz Bogusevca sve do modernog vodovoda. Na nasoj
se slici vidi eesma u Bakareviea kuCi koja je kasnije imala 3 lule.
Ina Hrvatinskom vodovodu bile su 4 kuene cesme, koje su vee spomenute pri
obradi toga vodovoda. Pored toga, uvedena je oko 1870. voda u vodoskok (fiski-
ju), sto bijase u dvoristu novog konaka.
Mula Avdija Turundzilo imao je cesmu u kuCi koja bijase na Babica basci u
Podcarini ulicU
Sacuvao nam se prepis ferrnana o uvodenju cesme u privatnu kucu iz 1791.
Neka zena Fatima iz Dfami-atik (Stare iii Careve) mahale u Sarajevo sagradila
1
s
3
Kadica arhiv broj 917
154
Kadica arhiv broj 137
ss Kadica arhiv, neregistriran .
1
Od 2. X do l. XI 1750. godine.
k I sada istoimena ulica.
VODOVOOI 197
je novo cesmu u svojoj kuCi u istoj mahali i od Osmana, mutevelije Gazi lsabegova
vakufa, dobila dozvolu s njegovim muhurom da moze uzeti 3 masure vode iz mu-
sluka Benta na Miljacki i uvesti u novosagradenu cesfuu, ada za to placa Gazi Isa-
begovu vakufu 60 akci godisnje. Kada je Fatima htjela, prema m.utevelijinoj do-
zvoli, dovesti vodu bez icije stete, neki ljudi od interesa poeeli su se protiviti i sme-
tati je u poslu. U predstavci na Porto Fatima je to sve potanko opisala i zamolila za
carski nalog kojim ce se sprijeciti oni koji je smetaju. Tu predstavku opremila je u
carsku ordiju, koja je tada qjla kod Sumne.
Pocetkom sabana 1205-:-(5. travnja 1791) izdan je u Sumni nalog na sarajev-
skog kadiju u kome se citira Fatimina predstavka i izdaje nalog datu stvar serijatski
sud izvidi na lieu mjesta i, ako su njeni navodi istiniti, pa ako joj je mutevelija dao
dozvolu, pod uvjetom da placa 60 akci vakufu i ako od toga nema nikom stete, ne-
ka se postupi po serijatu i svako smetanje uvodenju vode ukloni, oslanjajuCi se na
ovaj carski nalog. Ovaj je ferman stigao u Sarajevo 22. muharema 1206. (21. IX.
1791.) i uveden je u sidzil.
156
Ovaj i Brckalijin slucaj dokaz su velike ljubavi stanov-
nika naseg grada spram kucnih cesama.
Oko godine 1878. moglo bi se nabrojiti u Sarajevo nesto vise od 120 kuca ko-
je su imale tekucu vodu.
BUNAREVI
I pored dobro razgranate mreze gradskog vodova, jos i danas ima bunareva
po privatnim kutama pa cak-i u onim koje imaju eesmu. U ovakvim kucama stoje
ako uspomena, koja se ddi u neku ruku iz zahvalnosti ,dosta smo od njeg haira vi-
djeli, pa neka ga, neka stoji, ne isce hljeba", rece mi jedan aga, kad sam ga upitao
sta ee mu bunar kada ima u kuci vodovod. I prije modernog vodovoda bilo je kuca
u kojima je bio bunar i eesma to su bile kuce bogatih Sarajlija.
Prema jednom popisu sastavljenom 1908. iii 1909, bilo je tada 513 bunareva u
isto toliko kuea, ali taj broj nije tocan, jer su pri tom popisu neki !judi zatajili da
imaju bunar. Ucinili su to stoga sto se saputalo da ee svi bunarevi biti zasuti, a vla-
sniti kuca prisiljeni da uvedu vodu iz gradskog vodovoda. Za ovo zatajivanje imale
su Sarajlije i stvarnog razloga, jer je gradsko poglavarastvo, vee godine 1901, izda-
lo jedan nalog da se zaspu bunarevi u ravnom dijelu grada, posto je u njima voda
bila navodno oneciscena, jer su u njihovoj blizini sagradene kuce, a kanalizacija jos
nije bila provedena. Cim sam gornji popis bunareva proCitao, vidio sam da u njemu
nisu upisani svi bunarevi, jer u njemu ne nadoh upisanih bunareva u kucama nekih
mojih rodaka kao ni u svojoj kuci, a kad sam jos saznao za ono saputanje o prisil-
nom zasipavanju bunareva i uvodenju vode, ponovo sam pregledao ovaj popis ina-
brojao 27 bunareva koji nisu uneseni, a za koje sam pouzdano znao da su onda po-
stojali. Ali i opet nije broj tocan, jer meni nisu poznate sve kuee u kojima je bio
bunar onih godina. Polovinom 17. bilo je u ovom gradu oko 700 bunareva.
Tako su pricali tada Evliji Celebiji. Ovaj putopisac primjeeuje kako se narod dobro
156
Sidfil 32, str. 43.
198 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
cuva u zdravlju, ne pije zimi tekuce vode nego trosi bunarsku, jer nije prevec hlad-
na. BuduCi da je pocetkom naseg stoljeca bilo u Sarajevu preko 500 bunareva, to
nece biti pretjeran broj sto ga navodi Evlija Celebija. I danas ima ovdje lijep broj
bunareva.
Bunareva je bilo po svim dijelovima grada. Gradeni su obicno po mahalama,
ali ih je bilo j po hanovima i u carsiji.
U Sarajevu je bilo 1900. godine oko 320 ulica, a ako iz ovog broja odbijemo
ulice carsije, onda ostane nekih 290 ulica, a prema spomenutom popisu, onih 513
bunareva bilo je u 115 ulica.
157
Radi boljeg pregleda donosim ovdje imena tih ulica
s brojem bunareva.
1 Abdica 1 21 Cobanija 1
2 Adzemovica 1 22Comarina 2
3 Aganovica 6 23 Cemalusa 11
4 Alifakovac Mali 6 24Derebent 9
5 Alifakovac Veliki 1 25Do 1
6 Arapova 5 26Doklade 1
7 Armaganusa 9 27 Dzinina 5
8 Aranutovica 12 28 Dzinica 3
9 Bakarevica 14 29 Dzenetica 1
10 Banjski Brijeg 7 30 Dzenetica cikma 1
11 Bistrik dZamija 2 31 Ekmica cikma 1
12Bjelave 13 32Elezova 2
13 Buka 4 33 Franje Josipa 11
14 Bulbulina 7 34 Ferhadija 4
15 BudZak 1 35 Glodina 3
16Curak 7 36 Goloberac 3
17 CadordZina 9 37 Gotina 11
18 Ceirdzik 5 38 Gorica 9
19 Cekalusa 18 39 Grbelica 6
20 Cemerlina 3 40 Hadzikajmakova 5
41 Hadzi Omerova 8 78 Nova mahala 6
42 Hadzi Mustafina 1 79 Ocaktanova 6
43 Hadzi Petroviea 3 80 Odobasina 1
44 Hadzi Sulejmana 3 81 Pehlivanusa 17
45Hendek 1 82 Pekusina 5
46Hendina 4 83 Pinjina 1
47 Hemzanina 3 84 Pirin Brijeg 4
48 Hrgica 6 85 Pirusa 1
49 Isevica 1 88 Patke 1
50 Ispod Oraha 2 87 Porcina 1
51 Jagodica 1 88 Patke 1
157
v ~ j popis se danas cuva u arhivu gradske stedionice, a meni ga je na uporabu ustupio g. ing.
Jaroslav Cem1.
VODOVODI 199
52 Jekovac 2 89 Potok 18
53 Jezero 1 90 Pototoklinica 1
54 Kablareva 1 91 Pozegina 6
55 Kadracic 1 92 Provare
1 .
56 Karpuzova 16 93 Prijepoljceva 3
57 Karpuzova Cikma 2 94 Resina 2
58 Kecina 3 95 SagrdZije 12
59 Kevrina 5 96 Sarac Ismail 8
60 Kezmanova 2 97 Skenderija 4
61 Kolodvorska 1 98 cikma I 6
62 Kovaceva 1 99 , , II 2
63 Konak 5 100 Sirokaca 1
64Kosevo 7 101 Srednja 1
65 (neCitljivo) 102 Susica kod Malte 1
66 Kraljevica 2 103 Tahmiscina 2
67 Kucerina 2 104 Tekija 4
68 Kulovica 3 105 Terezija 18
69 Logavina 3 106 Tijesna 8
70 Mackareva 2 107 Toromanova 1
71 Mandzina 3 108 Tubegovica 6
72 Masica 7 109 Ulomljenica 1
73 Medrese 6 110 Vrbanja 1
74Mlini 3 111 Vratnik Mejdan 1
75 Musatfapasin Mejdan 1 112 Vejsil agina 4
76 Mesino cose 1 113 Zatikusa 3
77 Mjedenica 6 114 Zildzica Avdage
31
Bunarevi su obicno gradeni u dvoristu, ali i u basCi. To je bio nekoc posao na-
rocitih majstora bunardiija. Oni su ih gradili, cistili i popravljali.
Prije no bi se pristupilo kopanju bunara, valjalo je odrediti mjesto gdje ee se
doCi do vode. Stari !judi pricaju da se mjesto za bunar izabiralo ovako: U avliji ili
baSCi, prevrnulo bi se prije zapadasunca nekoliko zedl.ljanih casa na raznim mjesti-
ma i na kojoj bi se casi, ujutro, naslo najvise rose, tu bi se zapocelo kopanjem, jer
ce tu najprije voda provreti. Nema li rose, posao je uzaludan. Pri kopanju naislo se
katkada i na zagusljive plinove, koji su neutralizirani na taj naCin sto se u bunaru
palila bijela vrba. Kraje.m proslog stoljeca zivjela su jos dvojica poznatih bunardzi-
ja, ito: Mula Husein Zekic
158
i Mula Dervis Cimpo, a pored njih bavio se istim po-
slom i neki kaldrrnedZija Jozo iz Fojnice. Za Cimpu se prica da je bio vjest u trafe-
nju mjesta za bunar.
Dubina je bunareva razlicita od 3-20m. Najdublji su bunarevi, prema vee
spomenutom popisu, bili u kuCi Sare Papo u Buki ulici i u Fejzibega Dzenetiea
158
Roden je oko 1800. u selu GrdijeviCima pokraj Stoca i kao mladic dosao u Sarajevo, gdje ga je
i zatekla smrt 1905.
1
0 svim navedenim ulicama je dato objasnjenje na drugim stranicama ovog dijela knjige, gdje se
o njima govori pojedinacno.
20( HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
u Cemalusim (oba po 20m). Bunarevi su uvijek zidani kamenom, a osnovica im je
krug s promjerom do 1m. iii nesto jace. Zidao se do povrsine zemlje. Nad ovim je
santrac iii vijenac od hrastova drveta u obliku supljeg kvadera, visok 60 do 70 sm, a
odozgor su dva kapka, sto se priklapaju po sredini. Za ovaj santrac pricvrscena su
dva direka. Oni drze krov bunara, au njih je umetnut i cekrk. Krov je okrugao iii
na samar. Ovaj je nadzemni dio bunara ponegdje vanredno lijepo napravljen. Bilo
je u nekoliko kuca vijenaca napravljenih od kamena. Takvi vijenci sastojali su se
od cetiri ploce. Jusuf-pasin bunar u Drveniji medresi imao je santrac od jednog ka-
mena u obliku kvadera, a bio je prokopan poput supljeg valjka.
159
Visina vade u bunarevima bila je razlicita. Prema spomenutom popisu, izno-
sila je najvise sedam m, ali je navedeno mnogo bunareva gdje je ana ispod metra.
Ni nakon poduljeg propitkivanja nisam saznao da su ljeti bunarevi potpuno presu-
sivali. Kronicar Baseskia zabiljezio je kako je uslijed velike suse u kolovozu 1212.
(1797) u nekim bunarevima nestalo vode, i vas po ovoj biljesci vidi se da se to vrlo
rijetko dogadalo, jer je avo jedina ovakva biljeska u cijeloj njegovoj kronici, koja
obuhvata skoro pola stoljeca. Desavalo se, medutim, da bi u nekom bunaru pone-
stalo vode, tj. da potpuno presusi. U ovakav jedan bunar na Gorici bacen je Muha-
remaga Taslidzak, muezin i mutevelija Buzadzica dZamije 10. XII. 1775. Njegova
zena muse iznevjerila nakon 20 godina sretnog braka i njen ljubavnik, zajedno sa
svojim ocem i jos jednog drugom, isprobadase Muharemagu postelji i, da sakriju
svoj zloCin, natovare ga na konja i odnesu na Goricu te ga bace u spomenuti bunar.
Zena, da zataji zlocin, proglasi da joj je muz otisao na selo. Muharemaga bi slucaj-
no pronaden i kad se povede istraga, saznalo se da je njegova zena bila glavni kri-
vac i bude osudena na smrt i objesena. Kronicar ka:Ze da je ovaj dogadaj zaprepa-
stio gradanstvo.
Voda iz bunareva vadila se posudom koja se zove kova, a kovana je od zelje-
za ili bakra; prva je djelo ciganina kovaca, a druga kazandzije. Kova je privezana
za uze koje sto je omotano i privezano za cekrk. Kada se uze prekine i kova padne
u bunar, onda se na novo uze privieze cengel i tako se kava vadi. I kava i uze su
fundus instructus, pa kad vlasnik proda kucu i iz nje isprtlja, ostaje u kuci novom
vlasniku ili njegovu kirajdziji i kova i Vrijedno je spomenuti da u Sarajevu nije
poznat deram, aka je i bilo plitkih bunareva, a ipak se u Sarajevu pjeva ,Skripi de-
ram, ko je na bunaru."
Bunarevi su se od zgode do zgode cistili. To je bio posao bunardzije. Iz buna-
ra bi se najprije iscrpla sva voda, a onda bi se bunardZija spustio u bunar, veruCi se
niza zid ill u besici i poCistio bi mulj koji se tu nakupio. Isto se tako cistio bunar i
onda ako bi u nj upala kakva domaca zivotinja ili bi se uvalilo dijete iii odrasla oso-
ba. U pozaru od 29. lipnja 1788. utopia se nekim slucajem u jednom bunaru seih
Sinanove tekije Dervis Salih. Pri ciScenju jednog bunara, negdje na Bjelavama oko
1870, srusio se zid bunara na bunardziju, nekog Samsariju. On je tom nezgodom
usmrcen, a kad su ga otkopali, sahat mu je za pasom jos kucao.
Kao sto su se cesme isticale pri prodaji i uvakufljenju kuce kao sastavni dio i
zavodile u isprave, sastavljene tom zgodom, to je isto bivalo i sa bunarevima.
159
Voda ovog bunara smatrana je ljekovitom, a ime je dobio po nekom koji je stano-
vao u jednoj sobici j>9lrraj ovog bunara. Vidi Kemura o. c. Gl. z. m. 1910, str. 109.
m Sada Ulica Saloma Albaharija.
VODOVODI
201
Bunar u Svrzinoj avliji na Ulomljenici
Najstariji, meni poznati, takav ugovor potjeee iz 1556. godine. One 27. zilhidze 1182.
(4, V. 1769) zavedeno je u sidzilu da je Josip, sin, Maksimov, prodao svoju kucu u
kojoj ima i bunar u Gazi Husrevbegovoj mahali u Sarajevu za 560 grosa
Avramu, sinu

Pocetkom zulkade 1130. (zadnjih dana rujna 1718) napisa-
na je zakladnica iz koje se vidi da je kadija Mustafa ef., sin Hadzi Omerov, stanovnik
BuzadZica mahale," uvakufio svoju kucu u istoj mahali u kojoj je bio i bunar.
1
60 Sidzil 9, str. 67,
" U vrijeme osmanske uprave sluzbeni naziv navedene cetvrti bio je Buzadzi hadzi-Hasanova ma-
hala, kroz koju jednim dijelom prolazi ulica Svetozara Markoviea.
202
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Receno je da su bunarevi gradeni po kucama i veCim hanovima (Kolobara). I
u dvoristima dviju dzamija bio je po jedan bunar, ito u Kemalbegovoj u Kosevi i
Tokminoj u Pirusi, a onda u Sinanovoj tekiji. U dvoristu katolicke crkve u Latinlu-
ku bio je takoder bunar zvan biskupov bunar. Koliko se zna, bio je i jedan javni bu-
nar pred tvorni'Com duhana, po prilici, ondje gdje je danas javna telefonska govor-
nica. Kraj danasnje Malte Dolac
0
bio je takoder jedan javni bunar.
I u Velikoj avliji (stari jevrejski tempi) bio je bunar', u koji su Jevreji simbo-
licki stresali grijehe drugi dan iza Nove godine, nakon sto bi izmolili molitvu, tako
da bi iznad bunara otresli gornju odjecu. Iz ovog se bunara nije pila voda.
Udaljenost bunareva od staja i zahoda cesto nije veca od 6 m, a bila je koji
put i manja, ali ponekad i do dvadeset i vise metara. Voda za pice najradije se nosi-
la sa cesama, kako pricaju stari ljudi.
Poznato je da se bunar cesto spominje u narodnoj pjesmi, dok cesmu narod-
na pjesma skoro i ne pozna. U jednoj narodnoj pripovijeci (Behar I, str. 110) prica
se o gradnji jedne velike cesme sa 12 lula, nad kojom je cardak presveden kube-
tom, a voda dovedena iz daljine od dva dana hoda.
OBRTNICI ZAPOSLENI OKO VODOVODA
Rad oko cesama i vodovoda bijase nekim obrtnicima glavno zanimanje, dok
drugi nala:lahu tu zarade samo u toliko u koliko njihov rad ili njihove rukotvorine
bijahu pri tom potrebne. Medu prve ubrajahu se sujoldzije, au druge klesari, zida-
ri, dunderi, dogramadzije, kaldrmedzije i irgati i napokon kovaci i kazandzije.
Sujoldiije su bili strucnjaci u izgradnji i popravku vodovoda, ali su rijetko sami
radili, nego su samo nadzirali rad i brinuli se da vodovod funkcionira. Imali su svoje
radionice u kojima su se busili tomruci, pravio lucum i dr:lao alat, potreban pri gradnji
i popravku vodovoda. Ovaj su alat imali i neki vakufi (Gazi Husrev-begov vakuf), kao
i neki privatnici. Popravke, vee postojeceg vodovoda, vrsili su meremacije. Oni suo-
bicno radili sami ako kvar nije bio velik. Nisu nikad gradili nov vodovod. VeCi vodo-
vodi imali su svog stalnog sujoldziju ili meremaCiju s odredenom dnevnom placom.
Sluzba sujold:lijska bila je u nekim vakufima, poput drugih, nasljedna. Po toj sluzbi
prozvala se danas ugledna porodica u Travniku imenom Sujoldzic. Sujoldzije nekih
vakufa postavljani su cak carskim beratom. Tako je primjerice 5. sevala 1215. (9. II.
1801) izdan berat Hasanu, kojim se postavlja za sujoldziju vodovoda dzamije sultana
Bajezida u Pruscu sa 5 akCi dnevne place, koju ee mu isplaCivati drzavna blagajna. U
beratu stoji da muse ova sluzba podjeljuje po smrti oca mu Sabara.
161
Na slican berat
koji bi se odnosio na Sarajevo nisam se namjerio.
Od brojnih sarajevskih sujoldzija spominju se u poznatim mi izvorima ovi:
Dervis Ahmed (1736), Bekir (1765-1768), Husein basa (1776), Sulejman i Jovan
JugordZija (1786) i neki Jovan Sujoldzija (1793) za koga se ka:le da je mimar (gradi-
telj), a izgleda mi da mu je prezime Sujoldzija. On je kupio 1793. kucu na Varo-
si.162
161
Arhiv M. E. Kadica, br. 1191.
162
Original isprave u arhivu Stare pravosl. crkve u Sarajevu, a na nj me je upozorio g. Vladislav Ska-
ric.
o Sada stanica i kraj na tramvajskoj pruzi - Ilidfa.
VODOVODI
203
Posljednje sujoldzije u Sarajevu bijahu: Mula Meho Kaldzo, Mula Dervis
Delalic, Mujaga Ekmic, Mula Maguda, Mehaga i Ahmed TelebeCir.
Mula Meho Kaldio je vodio brigu o vodovodu s vrela Knjeginjca, a placao ga
je Fadil-pasa Serifovic. Uz to je bio mutevelija dzamije u Zagricima, gdje je i sta-
novao. Umro je oko 1867. i pokopan kraj dzamije ZagriCi.
Delalic je pripadao starijoj sarajevskoj porodici Delalija, po kojoj se od prvih
godina 18. stoljeca zvase Balibegov hamam i cuprija. Cuprija je i danas poznata
kao Delalica cuprija. Mula DerviS Felalic vodio je brigu o Hadzi Abdinu vodovo-
du, a kasnije o svim vodovodima na lijevoj obali Miljacke. Stanovao je u Hadzi
Abdinici. Umro je 10. travnja 1898. u 90-toj godini zivota.
Mujaga Ekmic, sin Ahmedov, nadzirao je vodovod Hrvatin, a poslije okupa-
cije bio je nadzomik svih vodovoda, a uz to mutevelija ZetiCina i Njunjica vakufa
za cesme. Imao je i svoju radionicu. Umro je 16. prosinca 1904. i 73-coj godini zi-
vota.
Maguda je vodio brigu oko vodovoda i cesama Skender-pasina vodovoda.
Stanovao je na Mutnom Potoku. Umro je 1909.
Ahmed TelebeCir, sin Abdulaha, zanatom kazaza, imao je takoder svoju ra-
dionicu u svojoj kuCi na Bjelavama. Nadzirao je Javornik. Umro je 31. srpnja
1924. I njegov brat Ibrahim bavio se istim poslom. Prije TelebeCira bio je sujoldzija
Javornika rreki 'Mehaga, cije prezime nisam saznao.
Oko popravka starih vodovoda bavili su se u zadnje doba Ahmed Kapa i
Mehmed Sakic s Paja.
Klesari i zidari. Kako su cesme iii od tesanog kamena iii su zidane, radili su ih
klesari (tascije), odnosno zidari. Klesari su radili i korita, musluk, zlijeb, okvire za
tereziju i ploce, kojima se prekrivala cesma i ogradivali bazeni sadrvana. I kurne za
sebilje klesao je klesar, kao i one za hamame, samo je izmedu njih razlika ta sto su
hamamske izdubljene u obliku polukruglje, a sebiljske imaju oblik cunja da se u
njima talog lakse slijeze, kako se voda pri crpanju ne bi zalnutila. Jos se i danas na
nekim cesmama ogleda vjestina nasih klesara a narocito pri klesanju natpisa.
Zidari SJ.l zidali cesme, bunar-cesme, podzide itd.
Dogramadzije (stolari) radili su drveninu oko sadrvana, sebilja i bunareva i
krovove iznad cesama.
Sve prostije poslove radili su dunderi i irgati.
Klesari, dogramadzije, zidari i dundzeri Cinili su jedan esnaf iii ceh.
163
Kaldnnedzije su cesto imali posla nakon svakog popravka vodovoda, ali ovo
su vrsili i drugi majstori.
Hatati (kaligrafi) pisali su natpise za eesme, mostove itd., a pisali su i vakuf-
ske obracune. Za njihov se rad zna od 16. stoljeca.
KazandZije i kovaCi izradivali su sve posude za donosenje vode. za ce-
sme i sebilje izradivale su kazandzije, a lance (sindzire) , kove, lule, cembere (okvi-
re), kapke na terezije i resetke pravili su kovaCi. Za rad kazandzija i kovaca zna se
u Sarajevu od 15. stoljeca.
163 Kre5evljakovic, o. c. str. 79-101.
IIDIO
ISKORISCA V ANJE VODENE SNAGE
SPLA VUENJE DRV A - POPLA VE
Miljacka se sastoji od dvije rjecice: Paljanske (Paostice) i Mokranjske (Mo-
kranjCice). Prva izvire povise Korana,P a druga u Kadinom Selu. *Pod Starim gra-
dom iii Hodidjedom sastaju se ove dvije rjecice i teku do Sarajeva vrlo uskom i sli-
kovitom dolinom. Alii prije sastava protjecu obje rjecice, jednim dijelom svoga to-
ka, kroz jos tjesnje i zivopisnije doline. Prosav Sarajevo, tece Miljacka kroz Sara-
jevsko polje i u dzematu Crnotin slijeva se u Bosnu.
U Sarajevu i najblizoj okolici slijeva se u Miljacku nekoliko manjih rjecica i
potoka. Prije ih je bilo vise. Danas su neki svedeni u kanale, neki kojima otjecase
voda sa starih cesama presusili su, a neki su uvedeni u gradski vodovod.
Desni su pritoci Miljacke: Moscanica, Buk s Ramica banjom, Koseva i Susi-
ca, a lijevi: Turbe Hrid, Bistrik i Mutni potok.
Moscanica izvire iz jedne peCine povise Faletica,r tece kroz Faletice i Ophodu
i slijeva se u Miljacku kod Sehove korije (sada Da Riva).' U rezervoaru na izvoru
uzet je jedan dio vode u gradski vodovod. Vee znamo da je jedan rukav Moscanice
tekao preko Vratnika.
Buk s Ramica Banjom dolazi sa Sedrenika i ulijeva se vise Careve cuprije.
Koseva se sastoji od vise potoka, od kojih je glavni onaj sto izvire ispod Pjes-
cane ravni, sto lefi medu Crepoljskim i Goropecom. Ulijeva se u Miljacku kod
elektricne centrale. Od ostalih pritoka najvazniji je Nahorevski potok.
Cerishana. Ovog potoka nema vise, pocinjao je negdje ispod Hrastova i te-
kao Hajduk Veljkovom
1
, Strosmajerovom' i Zrinjskoga ulicomu i slijevao se u Mi-
ljacku pod Cumurijom cuprijom. v
S lijeve strane utjecao je suvisni dio Hrvatina s Hridskim i Turbe potokom ni-
ze Seherije cuprije. Tekli su kroz basce, presijecajuCi Murdariju
1
i Zildziluk.'
P Selo 0,5 km udaljeno od Sarajeva .
Mokranjcica prima pri izvoru pritok Ceveriju sto izvire u Gradu.
' Selo 6 km udaljeno od grada.
I sada istoimena ulica.
1
I sada istoimena ulica.
lsto.
" Isto.
' Sada Zrinjskog most.
' Sada Obala Pariske komune.
1
To je dio danasnje Pasiceve ulice od Dugog Sokaka prema Sahinagica ulici .b
' Sada Ulica Nurije Pozderca.
b Sada utica Dimitrija Tucovica, te dio ulice Nurije.
210
HAMDIJA KRESEVU AKOVIC
(1793) smrcu kazandzija i tomrukcija Salih-basa. Poznat mi je
JOS jedan tomrukCIJa H. Mehmed. On je zivio nesto prije 1820. i imao je kucu
na Hridu, koju su uvakufili njegovi nasljednici .
. 0 drva nekoliko vijesti u kronici Mula Mustafe Baseskije.
Tu kako Je 1770. st1glo na Bendbasu mnogo drva i da ce se tesko raspro-
Jer Je Isabe?_ov nasip, pa je pristup u grad tezak. Iste je godine
?1la ' .. bUJICa Je odntjela mnogo drva. U travnju slijedece godine takoder
Je buJICa odniJela nesto drva sa Bendbase. Ljudi su na Drveniji hvatali ta drva
u tome puce most i ani padose u vodu, a od njih se dvojica udusise. God. 1785:
stize drva kao n_ikad prije. God. 1791. zabiljezio je nas kronicar da je
doslo tohko drva. kao mkad prije, dakle jos vise nego 1785. God. 1792. stiglo je
hvatl drva, cemu nema primjera. Slijedece godine, nakon jedne ad
naJStrasn_IJlh poplava, sagradili su trgovci drvima dugu cupriju od dasaka na
veli_ke stijene, preko koje ce se prenositi drva u grad. I prije
toga b10 Je vaiJda na 1stom mjestu drveni most , jer iz istoga izvora saznaje mo da
se 1782. poceo graditi most iz zaduzbine H. Mehmeda Dzine. God. 1793. odni-
je la_ je_ bujica sa_ Bendbase. 700 hvati drva. Pri hvata nju utopia se je jedan
krscanm. Taka Je , eta, MIIJ acka znala naplatiti svoje usluge.
Sarajevo j e stradavalo od pozara, kuge i poplave. Tim crnim danima ocu-
vao se spomen i u narodnoj pjesmi:
Sarajevo, sto si potamnilo,
IIi te je vatra popalila,
II' Miljacka voda poplavila
IIi te je kuga pomorila.
Djevojka kune Sarajevo:
Sarajevo, vatrom izgorilo,
I moste vam voda potopila.
Sto su u tebi herdavi momcadi
'
Nece da ljube rumenu ruzicu,
Vece ljube zumbul udovicu .


za k?ju pouzdano znamo, desil a se prvih dana velj ace 1557.
Mora da Je udanla vrlo Jaka jugovina i rastopila snij eg. Miljacka je jako nado-
sla, r azvalila bent, porusila Isabegove mlinove i mnoge mostove i prouzrocila
znatnu stetu.
Osman. ef: . zabiljezio je u svojoj kroni ci kako je 4. travnja 1665.
padat_I 1 neprestano 3 dana i napadao za covjecji boj. U istoj
_pala Je k1s_a 28. hpnJa, kakva se uopce nije zapamtila. Oba puta poplavila
Je MIIJacka SaraJevo. Prvih dana kolovoza 1696. nadosla je Miljacka i ostetila
mostove , razvalil a bent i Isabegove mlinove, kao i 1557.
9
0 poplavama vidi moju radnj u: Esnafi , str. 20.
VODOVODl 211
Prije 5. t ravnja 1739. bil a je strasna popl ava. Pod ovim datu mom podnio je
sarajevski kadija podnesak Divanu o popravku trij u mostova (Careve, Latinske i
Ali-pasine cuprije)< i u obrazlozenj u stoj i kako je minula zima bila vrlo teska i sni-
jeg velik, a onda udarila strasna kisa, nabuj ale vade i poplava porusila oko 100 mo-
stova i prelaza. Svijet je govori o da je za popravak potrebno nekol iko hiljada gro-
sa. Kako su prosle ostale zgrade oko Milj acke i njezini h pritoka u Sarajevu, u tome
se podnesku ne govori.
10
Nekoliko poplava zabiljezio je i Mula Mustafa Baseskija. U njegovoj kronici
zabilj ezene su popl ave od 1780, 1788, 1790, 1791, 1793. i 1798, ali je najstrasnija bi-
la 15. studenog 1791 , o kojoj pise Baseskij a : , lza Mitrova prvi dand pade snijeg a u
mj esecu saferu desi se pomracenje sunca , sto je po melhemi znacilo da ce padati
velike kise , sto se i dogodi , te padase kisa dugo vremena. Devetu noc po Mitrovu
bilo je cijelu dugu noc sijevanj a, grmljavine, kise i juznjaka, uslijed cega se u sutra-
snji da n u utorak porusise sve cuprij e osim Se hercehajine, koj u je sagradio Hadzi
Husein g. 1029. Ova se zbi na 4. studenog, 18. rebiulevela (15. novembra 1791) .
Nasip na Bendbasi sravni se sa zemlj om. Voda porusi 4 do 5 kuca u Lat inskoj ma-
hali oko Miljacke, kao i nekoli ko kuea u Cekrcijinoj mahali. U Kraculama sve su
kuce gradene cerpicem porusene, osi m onih koji ma su temelji bili od kamena i od
drveta, makar i bile visoke. U Zil dziluku od strane Mil jacke porusili su se ducani, a
kako je i ulica bila pokvarena, moradase narod prolaziti tuda preko mosta. Svjetina
iz okoline dade i da nese glas da je poplava porusila i u okolici mnoge cuprije, kuce
i vodenice.
To su sve poplave Milj acke, al i i Ramica banja cesto je prouzrokovala znatne
st ete . God. 1767. nabuj ala j e silno Ramica banja, porusil a je ml in Gazi Husrev-be-
gova vakufa u Kasapskoj carsiji , vise ducana u Kazandzil uku i poplavila cij elu car-
siju . Voda se nalila i u bezista n. l sti je potok nabujao 1776. i 1778. i prouzrocio oba
puta znatnu stetu po carsiji. Ovaj potok zna jos i danas priuzrokovati velike stete.
I potok Bistrik nanio je vise puta dosta stete (1798. i 1887).
U proslom stolj ecu bilo je, takoder, nekoliko jaCih poplava Miljacke ( 181-t,
1870, 1875, 1881, 1887). Osobito je nabuj ala Milj acka u ponedjeljak 24. sij<;cnjJ
1814. nakon jake kise, a buj ica je srusila 3 mli nska benta, sve drvene mostove i
kuca.
11
Voda je bil a tolika da bi se kroz usku ulicu Lat inluk konjanik utopio.ll
Krajem prosinca 1870. porusila je bujica opet bent , 3 mosta i neke zgrade uL:
obalu, a deset mlinova zbog be nta nij e moglo raditi . Srusena je i Ali-pasina cupri-
j a. 13
Jace su popl ave bile 1875, 1880, 1887. Godine 1886. zapoceto je s
Milj acke i zavrseno uglavnom 1897.
10
Arhiv M. E. Kadica, broj 122.
11
Kadic: Kronika sv. 18, str. 237.
12
Dr VI Corovic: Prilozi za knjiievnost, jezik, istorij u i folklor, knjiga XVII , sveska 2.
13
Saraj evski Cvjetni k broj 50 oct 19. XII 1870; Bosna br. 273 od 3. I 1871.
< Navedeno ime cuprije nije mogao identifikovati ni Alija Bejtic, istice u svojoj
knjizi ,Uiice i trgovi Sarajeva - topografija, geneza i toponimija", Sarajevo, 1973. godine.
d Tj . 9. novembra.
212
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
MLINOVI I STUPE
1) Mlinovi
Od davnih davnina umjeli su Jjudi iskoristiti snagu vade, pa su na pode-
snim mjestima, na potocima i rjecicama, podizali mlinove i stupe. U odlucnoj
studiji o mlinskoj industriji iznio je g. Vejsil Curcic,
14
neumorni radnik na istra-
zivanju nase proslosti, historijat mlinova od najstarijih vremena do u nedavne
dane i buduCi da vee imamo tu dobru radnju, preCi cu odmah na mlinove i stupe
Sarajeva.
Turci su po svome dolasku u Bosnu obratili takoder osobitu paznju una-
predenju mlinske industrije koju su ovdje zatekli. U podizanju mlinova istakose
se, u prvom redu, namjesnici Isabeg Ishakovic jos kao vojvoda zapadnih strana
(1440-1463) i Skenderbeg, dakle isti oni koje od prije poznamo kao osnivace
vodovoda i s kojima cemo se opet sresti kada bude govora o mostovima, pa on-
da i neki osnivaCi drugih zaduzbina. Mlinovi su gradeni u spekulativne svrhe, jer
su odbacivali dobar prihod, a gradnja nije puno stajala. Jos u 18. stoljecu uloze-
na glavnica u izgradnju mlina isplaCivala se prije navrsene cetvrte godine. Zbog
toga je bila i prodajna cijena mlina visoka. Mlinovi u Sarajevu i okolini pripada-
hu agama iii vakufima. Koliko se zna, mlinova je bilo na Miljacku, Moscanici,
Kosevi i Bistriku u Sarajevu i na Kosevi, Moscanici i potoku KovaciCi u blizoj
okolici Sarajeva.
Jos pred 50 godina bila su na Moscanica u gradu 22 mlina, a 2 odmah do
Visegradske kapije, ali ih je davno prije bilo mnogo vise. God. 1626. pise Atha-
nasio Georgiceo da se u rijeku sto protjece kroz. Sarajevo slijeva ne bas veliki
potok na kome ima vise od 50 mlinova. Isti broj navodi Poullet, koji je prosao
kroz Sarajevo 32 godine kasnije (1658). Prema Evliji Celebiji, bilo je 1659. u
Sarajevu i blizoj okolici 176 mlinova, jer oko grada ima svuda tekuCih voda, ko-
je su brze, te se mlinska kola hitro okrecu i svaki mlin za 24 sahata po 50 Cila
zita samelje. I ako je broj 176 dosta velik, a Evlija Celebija u brojevima zna
cesto pretjerati , ipak, sudeci po raznim ispravama sto sam ih imao u rukama, ne
usudujem se da ga u tome pobijam, koliko u koliCini koju mlinovi samelju. Cila
je vagala 25 oka , pa bi, prema tome, svaki mlin mljeo kroz 24 sata po 12 i po
tovara zita, a toliko nije mogao samljeti ni jedan nas mlin. Cudno je sto bar
Evlija Celebija, koji je vrlo opsiran, ne spominje stupe, a bilo ih je onda i u
Sarajevu i u najblizoj okolici.
Poulleta su nasi mlinovi naroCito zanimali i u njegovu putopisu citamo:
, Skrajnji dio Sarajeva, koji je okrenut prema Biogradu, Iezi na brezuljku s ko-
jeg silazi malen potok. Taj je potok tako upravljen da na istom toku okrece
najmanje 50 vodenica. Potonje su umjetno smjestene na spratove, jedan povise
1
" Vejsil Curcic: Mlinska industrija u Bosni i Hercegovi ni, Sarajevo, 1935. Separatni otisak iz
kalenda_ra ,Napredak" za god. 1936. Napom!njem da je autoru umaklo da je i u unutrasnjosti Bosne
btlo mhnova na ladama. Ovakva Je dva mhna na dvtje lade na Vrbasu u Gornjem Seheru (Banja
Luka) uvakufio 1554. Sofi Muhamed-pasa.'
' ,Vakufname u prevodu Bisere Nurudinovic, str. 95-105.
VODOVODI 213
druge, tako da sve zito ista voda melje. Tocak na koji voda pada nije podignut
kao u nas sa strane zgrade, nego je polozen pljostimice i horizontalno na stozer
te sliCi vjetrenici obrnutoj na stolu. Ova se sprava vrti uslijed otpora na koji
voda nailazi pri svome padu u zljebovima, koji polaze od kruznice i suzuju se
prema sredistu kotaca.
Ja mislim, kaze Poullet nadalje, da ne bi mogle pokretati tako tdak uteg
kao sto je nas mlinski kamen, ali ja je smatram vrlo udobnom, jer joj ne treba
mnogo vade."
Nekih 50 godina poslije napisao je Nijemac L. K. Sturn studiju: ,Die foll-
standige Mi.ihlen Baukunst" i u njoj donio nacrt vodenice i kola iz nasih kraje-
va. Tu se uglavnom kaze ovo:
,Ovaj crtez jedne turske vodenice u Bosni napravio je jedan njemacki in-
zinjer i prikazuje mlin s horizontalnim kolom, koje se takoder nazivlje ljustura-
sto kolo (Muschel-Rad). Profil toga mlina prikazan je u slici 1, a tlocrt u slid 2,
mlinsko kolo pak sa svojom posebnom konstrukcijom i u povecanom mjerilu u
sl. 3. Voda iz jezera iii koje zaustave tece naime zlijebom b dolje na kolo c,
koje neposredno na svome mjestu okrece mlinski kamen d. Kolo stoji siljastim
vretenom na jednom poluzi (baba), e, koja se moze motkom f podiCi, da time
trkac iii gornji kamen malo podigne iii da ga sasvim istavi. Navodno, ima tako-
der mnogo takvih mlinova u Francuskoj u Provanski u brdskim krajevima. Ne
treba puno vode za njihov pogon, ali je glavno da ima jak i brz pad. Ne znam
zasto se na prikladnim mjestima u Njemackoj ne upotrebljavaju ovakve mlinice,
koje su jednostavne i trajne i ne stoje mnogo, a koje vrse svoj posao isto tako
dobro iii cak jos bolje nego jedna savrsenija mlinica s visokim kolom (Kamm-
Rad) i pogonom, na kojoj ima obicno vise trenja (Friction). Ipak jednu pogre-
sku imaju takove mlinice, jer pogon ne ide za linijom kretanja, posto pogon cini
jedan kut s horizontom, dok je okretanje kola dosta horizontalno. "
15
Ovako je Nijemac Sturn govorio o nasim vodenicama vee pred 200 i vise
godina i stavljao ih kako vidimo svojoj braCi za uzor. Njegov nacrt odgovara, na
zalost, potpuno nasoj danasnjoj vodenici, koja se, dakle, ni za dvije stotine go-
dina nije ni u cemu promijenila, dok su Nijemci bas u pogledu turbina postigli
nenadmasive uspjehe.
Nasi su mlinovi gradeni od drvenog materijala. Pod je mlina na podzidu
od kamena, rjede su stajali na stupovima. Voda je padala na mlinsko kolo uvi-
jek iz zlijeba, nikad iz badnja. Iznad zlijeba je lakomica, skrb iii !ada, takoder
od drvena materijala. Lada je bila podzidana iii na stupovima. Bilo je nekoliko
mlinova u kojih je Jada bila po 20 i vise metara duga, a voda je kroz nju vrlo
brzo tekla. Desavalo se da bi dijete, prckajuCi oko vode, upalo u ladu i tu bi
obicno naslo smrt. Takva dva slucaja uvijek gonili djecu od mlinova, pa bi dije-
te katkad i isibali koje bi se cesto vrzalo oko mlina i lade. '
Mlinovi su se davali pod kiriju, koja je bila dosta visoka, kako cemo to
vidjeti kod abrade pojedinih mlinova. Kirija se placala godisnje. Zakupnici su
mlinari, rijede trgovci i pekari koji su imali svoje mlinare. Kako su u Sarajevu
svi mlinovi, osim dvaju na Miljacki i jednog na Kosevi, bili s jednim vitlom, a
15
Curcic o. c. str. 12/13.
214
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
uzimao ih pod kiriju jedan kirajdzija, to ovdje nije poznat , red" i njegovi dije-
lovi, kao sto u mlinovima s vise vlasnika. U svemu su bila tri mlina u Sarajevu s
vise vitlova, dva. Narodna pjesma zna i za mlinove s trideset vitlova.
Izgleda da su se u mlinu sa vise vitlova izdavali pod kiriju i pojedini vitlovi
iii je opet cijeli mlin zauzeo jedan mlinar, pa pojedine vitlove izdavao drugima u
podzakup. Tako je, npr., Vasilj, sin Milutinov, ustupio tri vitla u Morica mli-
nu na Miljacki sto ga je drzao pod kiriju, Stoji , sinu Jovanovu, za godinu i na
ime kirije primio 220 grosa i o tome Stoji izdao potvrdu 3/I. 1195. (30/XII.
1780).
16
Za samljeveno zito placalo se mlinaru iii u gotovom iii u naravi. Nagrada u
naravi zove se ujam, a iznosio je do 10%. Narodna pjesma zna za mlinove ujme-
njake.
Bosanska vodenica po Sturnu
16
Original u arhivu M. E. Kadica br. 807.
.. ........
VODOVODI
, I jos bi ja njega darovao,
Dao bi mu mline ujmenjake
I one mi bacaju kesima,
Na godinu pets to tin cekina."
215
Drzava je pobirala porez od mlinova tzv. resmi asiab, a iznosio je po bo-
sanskom kanunu 30 akci godisnje, 15 za pola godine, a 9 za 3 mjeseca.
17
Resmi asiab se nije placao u Sarajevo, jer je ovaj grad bio oprosten
(muaf) od drzavnih poreza sve do zavedenja reforama, ali se placao u sarajev-
skoj okolici. Tako je neki Mehmedaga platio resmi asiab za mlinove na Kosevi i
ostale dace zemlje subasi Ibrahimu za 1072. god. (1661/2) , a on mu izdao teme-
suk (potvrdu) .
18
Ova dva mlina i uz njih dvije njive kupio je Mehmedaga, sta-
novnik Jahjapasine mahale u Sarajevu, 13 safera 1070. (30. X. 1659) od nekog
Abdulah Hasan efendije za 27.500 akCi na veresiju za podrug mjesec,
19
a ovaj ih
je opet kupio 28. II. 1061. (20. II. 1651) od Fatime, kceri Mustafine, za 21.000
akcF
0
.
Zgrade sagradene na vakufskom zemljistu, za koje se placala mukata ne-
kom vakufu, nisu mogle promijeniti vlasnika bez znanja mutevelije, bilo da se
vlasnik mijenjao uslijed prodaje iii uslijed nasljedstva. Tako je bilo i sa mlinovi-
ma i u Sarajevu i izvan grada. Pri ovakvim promjenama na spahijskim zemljisti-
ma izvan Sarajeva trazila se dozvola od spahije. Tako je sa dozvolom kovacic-
kog spahije Memije prodao Mustafa, sin Timurov, pocetkom dzum. I 988. (sre-
dinom lipnja 1580) oranice, mlin i bascu Hadzi Aliji, sinu Ferhatovu, za 3.500
akci;
21
dozvolom spahije Mustafe prodao je slican posjed neki Ibrahim pocetkom
zulkade 1011. (12. IV. 1603) braCi Hadzi Ahmedu i H. Mehmedu, sinovima
Hadzi Ali-sahovim, za 2.200 akci;
22
ista braca prodali su u KovaciCima
1
veliki
posjed nekom H. Ahmedu causu uz dozvolu spahije i mutevelije triju vakufa
(Isabegova, Skender-pasina i Tavil Hadzi Mustafina) s vise mlinova za 280.000
akCi, sredinom ramazana 1033. (pocetkom srpnja 1624);
23
u Sarajevu je umrla
Sahbaza i ostavila kucu u Skender-pasinoj mahaJi& uz Miljacku i dva mlina na
Kosevi, za koje se placa 300 akci mukate, te je mutevelija Skender-pasina vaku-
fa Ahmed izdao temesuk krajem sevala 1144. (oko 25. travnja 1732), da ove
nekretnine predu na njene nasljednike.
24
Jedan stari mlinar pripovijedao mi je da su sarajevski mlinari imali svoj
esnaf To sam u dvije svoje radnje napisao
25
i u to danas sumnjam, jer je 15
17
Dr Ciro Truhelka: podloga agrarnog pitanja u Bosni, Glasnik z. m. 1915, str. 168.
18
Original u arhivu M. E. Kadica br. 869.
19
Original na istom mjestu, broj 862
20
Original na istom mjestu, br. 21
21
Original na istom mjestu, br. 1
22
Original na istom mjestu, br. 6
23
Original na istom mjestu, br. 12
24
Original na istom mjestu, br. 845 . .
25
H. Sarajevska njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, Zagreb
1927 Narodna Starina sv. 14. - Esnafi i obrti u B. H., Zagreb 1935.
'
1
I sada jedan od sarajevskih koja obuhvata prostor sa lijeve strane Miljacke od Vrba-
nje mosta u pravcu zapada.
s Sada Ulica Mice Sokolovica.
216 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
godina kako se bavim istrazivanjem nase proslosti i do sada se ne namjerih ni na
kakvu sigurnu vijest o mlinarkom esnafu. U Sarajevu je bilo mlinara i muslima-
na i krscana. Cini se da je medu mlinarima bilo uvijek neotesanaca. Neki mlinar
Stojo napao je bez razloga neku Andeliju pogrdnim rijecima i rekao joj da je
kurva. To su svjedoci na sudu iskazali i kadija nalaze muselimu Dervisbegu, mu-
raslom od 22. redzeba 1195. (14. srpnj 1781) , da mlinara Stoju kazni.
26
Bice da
je ovaj Stojo onaj isti kome je Vasilj iznajmio tri Vitia u Morica mlinu.
Receno je da su mlinovi u Sarajevu bili iii vakufski iii aginski, a skoro svi su
bili na vakufskom zemljistu i za njih su vlasnici placali mukatu za zemljiste iii vodu,
kao sto je bio slucaj s Moscanicom. Vakufski se objekti, po serijati, ne mogu pro-
dati, pa tu nije bilo promjene vlasnika, a i aginski su slabo mijenjali gospodare. Ne-
ki su vlasnici svoje mlinove i uvakufljavali potpuno iii djelomicno kao evladijet va-
kuf (fideo comis). Vakufi su drzali mlinove u vlastitoj reziji iii su ih davali pod kiri-
ju (mukatu). Iz hudzeta sarajevskog kadije Muhameda, napisanog pocetkom reb.
I. 1014. (17. srpanj 1605) saznajemo da je dosao pred serijatski sud mutevelij a Ta-
vil (Uzun) Hadzi Mustafina vakufa i izjavio pred svjedocima da je dao vakufski
mlin u KovaCiCima BraCi Hadzi Ahmedu i Hadzi Mehmedu po 600 akci na godinu,
jer je to za vakuf korisnije, te je o tome napisan spomenuti hudzet Y Ovaj je vakuf
imao jos nekoliko mlinova u istom kraju. Ova su mlina toga vakufa bila godine
1699. u posj edu Mehmedbega, sina Musli-pasina, i po njegovoj smrti preneseni su
na Fatimu, kcerku toga pase, a vakuf je primao 1.200 akCi kirije.
28
Krajem zilhidze
1151. (9. travnja 1739) potvrdio je Sadik, zastupnik mutevelije spomenutog vaku-
fa, da je primio 3.000 akci
29
kao mukatu za tri godine za mlin od Aise Hanume,
unuke Musli-pasine.
30
Oko godine 1870. bilo je u gradu Sarajevu 28 mlinova, od toga je bilo 9 va-
kufskih, a ostali su pripadali privatnicima. Osim najsiromasnijih, svak je radije ku-
povao zito pa ga davao u mlin da se samelje. Dobar je broj Sarajlija imao cifluke,
pa ako nij e imao mlin na svom posjedu, opet je donosio zito u Sarajevo i tu ga
mljeo. Tako je lako shvatiti da je u Sarajevu bio neznatan broj bakala koji su pro-
davali brasno. To je bila naroCita privilegija i samo odredeni bakali smjeli su proda-
26
Original na istom mjestu, neregistriran.
27
Original na istom mjestu, br. 8.
28
Original na istom mjestu, br. 878.
29
Original na istom mjestu, br. 118.
30
bio je 1649. bosanski tefterdar (Musli ef.) Te godine kupio je veliki posjed u
Bioskom,h i Vrhovini.i Kasnije je postao lmao je brata Mehmedagu. Kci Mehmedagina
Hava bila je udata za carskog Fadlulahagu, koji je poginuo u boju na Tisi 1697 i nadZi-
vjela je muza (vidi u trecem dijelu ove radnje). Iza ostala su dva sina: Ahrned-
beg i Mehrnedbeg i kci Fatima. God. 1673. Mehrnedbeg bosanski tefterdar (Mehmed ef.), a
1687. nalazimo ga kao Oba brata bez djece, Ahmedbeg prije 20 ozujka 1686, a Meh-
medbeg prije studenog 1699. Fatima, kCi bila je u zivotu krajern 1699. Njezi-
na je kci ova Ajisa. je umro pod dugom od 2.000 rijala vakufu rnedrese u Mostaru, sto ju
je osnovao Mostarac Ahmedaga, darusseadeaga. (0 ovome govore dokurnenti u spomenutorn arhivu
br. 22, 32, 33, 35, 38, 43 i 58.)
h Naziv kraja koji se nalazi iznad poznate sarajevske cetvrti Vratnika. Put koji je tim
pravcem zvao se bioski put.
' Selo 10 km udaljeno od Sarajeva.
i Pod ovim imenom se u popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine spominju dva sela:
a) 11 km udaljeno od Kalinovika i b) 28 km udaljeno od Sokolca. Vjerovatno autor rnisli na selo
kod Sokolca.
\ODOVODI 217
vati brasno. U zapisniku od 9. redzeba 1237. (1. travnja 1822) citamo da je od stari-
ne bilo u Sarajevu samo 9 ducana ovlastenih za taj posao,
31
ali koju godinu kasnije
taj je broj povisen na 12.
32
S novom, 1263. god. (20. prosinca 1846) dobila su cetvo-
rica Jevreja tu povlasticu.
33
Ti su ducani bili iznimno rastrkani po Sarajevu, kao i
pekare, dok su svi ducani istog obrta bili uvijek u jednom iii u dvije ulice. Od
Omer-pasinih vremena ukinut je i ovaj privilegij.
Mlinovi na Miljacki
Isabegovi (Esebegovi) mlini stajahu ondje gdje je do nedavno bila Kiraethana
(sada drustvo Hurijet), a na njih nas sjeca utica Nad Mlini (pravije Mlini, jer seta-
ka zove). Radili su do 1875. Sagradio ih je Isabeg Isakovic (vidi str. 52) izmedu
1440. i 1461, au veljaci 1462. uvakufio ih je za svoju musafirhanu s ostalom svojom
imovinom. Tu je bilo 9 vitlova pod jednim krovom. Posebnim jazom dolazila je vo-
da do nji iz Miljacke, koji je udarao s lijeve strane ceste sto vodi na Bendbasu, a
poCinjao je od vee spomenutog velikog benta. Muvekit je zabilje:Zio da je Isabegov
mlin 1285. (1868) imao 9 vitlova, da je tada radio i da se iza toga pokvario bent , a
rad prekinut i vise nije nikad nastavljen. Nekoliko godina iza okupacije porusena
je i zgrada, a na njezinu mjestu sagradena Kiraethana.
Brojne bujice cesto su osteCivale bent, nasip jaza, pa i same mlinove. Prva
bujica koja je porusila ove mlinove, koliko se zna, bila je u veljaCi 1557. Iz zapisni-
ka serijatskog suda znamo da je tada na lice mjesta opremljena komisija koja je us-
tanovila da je za popravak ovih mlinova bilo potrebno 20.000 akci. Pored muteveli-
je Isabegova vakufa Hasan celebije, bili su u komisiji mevlana Alaudin , sin Inha-
nov, Hadzi Alija, sin Skenderov, Inhan, sin Davudov, Muhamed, sin Kurd Alijin,
Hamza, Spahija Hurem-beg, sin Hizrov, Timur, sin Skenderov i drugi, te dvojica
graditelja (mimara), Hizr i Piri sin Ibrahimov.
Od ovog vremena malo se sta zna o sudbini Isabegovih mlinova sve do druge
polovine 18. stoljeca. God. 1776. opet su bili osteceni bujicom, a krajem zilhidze
1191. (oko sijecnja 1778) dozvolio je kadija muteveliji Isabegova vakufa Hadzi Su-
Iejmanu, sinu Hadzi Hasanovu, da moze unaprijed naplatiti kiriju za dvije go-
dine za hamam i Kolobaru i tim novcem popraviti mlinove. I tek sto je taj popra-
vak mogao biti obavljen, ponovo je nasip ovih mlinova bio pokvaren 1780. Ba-
seskija je zabiljezio da su Carski mlini bili 1198. (1784) nanovo sagradeni. To
se odnosi na Isabegove, jer su se zvali i Carski mlini. Bujica od 1791. g. sravni-
la je nasip ovih mlinova sa zemlj om, a Baseskija napominje da je steta bila veca
nego 1776.
Prema obracunu Isabegova vakufa potroseno je 1778. za popravak 26.600 ak-
ci, 1866. u popravak mlinova i njihova mosta 47.354 para, 1841. u popravak benta
236 grosa i 15 para, a 1843. u popravak mosta 59 grosa i 30 para.
3
' Sidzil 61, str. 2.
32
Sidzit 67.
33
Sidzit 82.
218
Kirija ovih mlinova bila je:
1778. god.
1816.
1843-1845. god
1.875 grosa
2.620
po 4.000
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
U tim godinama bila je njihova kirija uvijek veca od kirije hana Kolobare, pa
je to lijep primjer za cijenu mlina onog vremena.
G. 1816. kupljeno je za Isabegove mlinove 7 mlinskih novih kola za 13.800
para,
35
prema tome je mlinsko kolo stajalo onda 49 grosa. I ovaj je popravak izvr-
sen nakon poplave od 1814. Nekoliko godina prije nego su mlinovi prestali raditi
bili su rekonstruirani, pa se dobivalo brasno slicno onom iz paromlina. U njima je
toga vremena bio tada mlinar Josip Lichteneger, austrijanski drzavljanin.
Morita mlin stajao je odmah ni:Ze Careve cuprije u tzv. Donjim Tabacima, a
imao je kao i Isabegov 9 vitlova. Sagraden je 1723. g., a radio je do 1875. Jos do
pred koju godinu bijase od Asciluka prema obali Miljacke jedna uska ulicica iz ko-
je se nekad ulazilo u mlin.
Prije 1723. bila je na tom mjestu tabacka stupa, a pripadala je serdengeCdiji
Mustafagi Moricu, i porusila se. Kad je Marie odlucio da mjesto ove stupe podigne
mlin, neki su se ljudi tome protivili. Sigumo su to morali biti tabaci, jer se time
ogranicavao njihov rad. Moric se obratio molbom na sultana da mu se podijeli do-
zvola ida se sprijece protivnici. Fermanom od pocetka reb. I. 1135. (oko 10. pro-
sinca 1722). upucenim na bosanskog vezira i sarajevskog kadiju, udovoljeno je Mo-
rica molbi i nalozeno da se sprijece protivnici, a ako bi se ko i dalje protivio, da se
imena tih popisu i popis spremi u Stambol da im se odredi kazna.
36
Po smrti Mustafage Morica naslijedili su ovaj mlin njegovi sinovi, pjesmom
proslavljena braca Paso (H. Mehmed) i lbro (Ibrahim) i dan prije nego sto su bili
pogubljeni 1756, uvakufili su ga i odredili da njihova mati bude metevelija, a nakon
njene smrti lbrahimagin sin Mustafa i dalje da prelazi s koljena na koljeno, a uvje-
tovali su da se od prihoda mlin popravlja, mukata placa i da se svake godine salje
po 50 grosa sirotinji Meke i isto toliko Medine, a ostatak prihoda pripada muteveli-
jiY Mukata je iznosila 400 akci i placala se Isabegovu vakufu.
Ovim je mlinom upravljala majka brace Morica Amina, kCi H. Ahmedova,
punih 17 godina i kad je 1773. umrla, trebalo je da uprava prede na njena unuka,
Ibrahimagina sina, Mustafu, koji je bio jos pod tutorstvom, ali je to pravo uzupira-
la Atija, sestra pogubljenih Morica. Uslijed toga podigao je Mustafin tutor Hafiz
Seid Mustafa ef. sin Osmanov iz Jahja-pasine mahale tuzbu 8. X. iste godine.
38
Ka-
ko se taj proces svrsio, nije mi poznato. Sedam godina kasnije nalazimo Mustafagu
Morica kao muteveliju ovoga mlina iako je Atija bila u zivotu, i prema tome za-
kljucujem da je proces svrsen u korist Mustafinu. On je bio aga X. odjela jenicara
u Sarajevu i kao takav razvio je bajrak 1789. Umro je 1815. g. Njega je naslijedio
J.l Originalni dokumenti u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, neregistrirani.
35
Sidzil 56, str. 98199.
36
Original u Asimage Morica.
37
Sidzil 15, str. 30
lA Ibid.
VODOVODI
219
sin a ovoga sestra Hamida. Beratom od 6. redZeba 1243. (23. I. 1828)
postavlJena JC za muteveliju njegova kCi Hamida
39
i ostala sve do smrti 1838. Nju je
naslijedio Mustafa sin Ibrahimagin kao zadnji mutevelija, jer je mlin propao 1875.
g. Bio je vrlo bogat. Od njega je Topal Osman-pasa kupio zemljiste na kome je sa-
gradio danasnju Cengic vilu. Njegove su bile Barice,k gdje je i umro 41111890. u 85.
godini zivota i ondje je i pokopan, dok su ostali MoriCi pokopani u dvoristu Vekil
Hare dzamije u cijoj su blizini stanovali. Barice su pripadale MoriCima preko 200
godina. Ondje je bio njihov odzak, kome se jos vide temelji. Stari su Ijudi pricali da
se Pasino brdo prozvalo po Pasi Moricu. (Isporedi H. Kresevljakovic: MoriCi. Pri-
log povijesti Sarajeva. Sarajevo 1938).
. Morica mlin driao je kako je vee spomenuto, pod kiriju Vasilj , sin Milutinov
t, prema tome temesuku, prodao je ovo svoje pravo 3. I. 1195. (30. I. 1780) za godi-
nu dana Stojanu Jovanovu za 220 grosa. God. 1214. (1799) bo je mlinar neki Milu-
tin (Sidzil 39., str. 252).
Mlinovi na Moscanici
U zadnje vrijeme bila su na Moscanici unutar grada 22 mlina ali ih je bilo i
pred gradskom kapijom (Visegradska vrata). Nekoc ih je moralo biti mnogo vise u
samom gradu. po Poulletu bilo ih je oko 50 i ovaj broj Cinio bi se pretjeranim, kada
ne znali da je 32 godine prije napisao Athanasio Georgiceo da se u rijeku
(MtlJacku) slijeva ne bas veliki potok na kome ima vise od 50 mlinova. Vlasnici mli-
nova placali su mukatu Skender-pasinu vakufu, ali se ne da odrediti koliko je izno-
sila. Znam samo da je mukata jednog mlina bila 1.800 akci, ocito dosta visoka pre-
rna visini mukate za druge objekte. Ne znam na osnovu kakve se isprave tvrdilo da
je Skenderbeg sagradio 18 mlinova na Moscanici, samo se iz obracuna njegova va-
kufa zna da krajem 18. stoljeca nije imao ni jednoga mlina, a postojeCi su mlinovi
placali mukatu.
. Pocev od Visegradskih vrata niz Moscanicu bila su u tzv. Curku tri mlina, je-
dan tspod drugog, a vlasnik im je bio vakuf dzamije Hadzi Ibrahima Kasapovica.
Taj je vakuf nastao u drugoj polovini 16. stoljeca. Zakladnice nema, pa se ne zna
da li su mu i mlinovi pripadali od njegova postanka. Uz njih je bilo oko 600m
2
zem-
ljista. Kasnije je jedan od ovih mlinova bio pretvoren u stupu. Poruseni su 1930. g.
i na njihovu zemljistu izgradio jc isti vakuf kuce.
Desno od nastupa iz ulice Ispod Oraha u Abazovo cose bijase mlin i uza nj
soba za mlinara. OpCina ga je otkupila od Mulije Bicakcic, udove iza H. Salihage, i
porusila 1930. Dugi niz godina pripadao je taj mlin UzuniCima, ali je od 1897. pro-
mijenio vise vlasnika. Udova Abdulah ef. Uzunica Fatima prodala ga je Arifu Co-
porcu, ovaj Aliji Simbelju, a on HadZi Salihagi Bicakcicu. Medu stanovnicima
onog kraja zvase se cupica mlin po imenu mlinara.
40
U Bajramaginoj ulici bila su 3 mlina i svaki je imao podugacku Iadu. Prvi od
njih bio je 20m udaljen od Lubine ulice prema Mejdanu, drugo do 4 mod Heljev-
39 Original berata kod mene.
40
Cupic mu je bio nadimak a pravo se zvao Salih Aganagic.
Selo 6 km udaljeno od Sarajeva.
220
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
cal u istom pravcu, a treCi do 30m od kapije na,PioCi. Prvi je Uzunica, drugi Soko-
lovica, a treCi vakufa dzamije Gerdeni Hadzi Huseina. Ismet-pasa Uzunic i Sunu-
lah ef. Sokolovic dosli su do ovih mlinova nasljedstvom, dok j e treCi mlin mogao
uvakufiti Gerdeni Hadzi Husein pri osnutku dzamij e u Strosicima iznad samog mli-
na. Ta je dzamija sagradena u 16. stoljecu. Pri regulaciji ove ulice opcina je otkupi-
la Sokolovicev mlin 1911. a vakufski 1914. i porusila. Porusen je i Uzunica mlin, ali
je u gruntovnici jos uvijek vlasnistvo Abdulaha i Fatime (udate Cengic) dj ece Is-
met-pase Uzunica.
Tri su mlina bila u Sejh Muslihudin mahali iii na Ploci izvan gradskog zida.
Od tih su dva stajala uz gradski zid, a treCi nesto podalje od zida prema danasnjoj
Bulbulovica kuci. Ovaj potonji otkupila j e opCina 1895. od Mustafe ef. Zildzica i
porusila gada prosiri ulicu. Ostala dva mlina uz gradski zid bili su vlasnistvo Muza-
ferija. Gornji je naslijedio Asim Sabrihafizovic i prodao ga opCini 1910, a donji Sa-
dik Muzaferija
41
i takoder ga prodao opCini 1911. Ovi su se mlinovi porusili kada se
na njih srusio gradski zid 1910.
U Kebkebir Hadzi Ahmedovoj (zv. MisCinoj) mahali bijahu 4 mlina. Na de-
snom uglu Saburine ulice stajao je Saburin mlin, koga je prije 1886. otkupio Mula-
ga Merhemic, a po nj egovoj smrti 1890. pripao j e njegovoj kceri Vasvi hanumi ,
udatoj Skaljic, od koje ga je otkupila opCina i porusil a kao i sve druge. Imenom vla-
snika zvase se taj mlin blizu 200 godina. U jednoj ispravi od 22. sabana 1168. (5.
VI. 1755) stoji kako je jedan covjek poginuo kraj Saburina mlina.
42
U popisu osta-
vine iza jednog Sabure, sastavljenom 23. III. 1183. (27. VII. 1769) procijenjen je
na 250 grosa,
43
a ogromna kuca, koja je spadala medu najvece u Sarajevu s velikom
bascom na 2.000 grosa, sto ce reCi da je vrijednost te kuce samo 8 puta veca.
Mlin pred MisCinom dzamijom pripadao je kao i susjedna kuca decenijama
trgovackoj porodici Hadzajlica i kada su njeni potomci iza okupacije odselili u Tur-
sku, prodali su i mlin i kucu Ahmetasu zadnj em vlasniku. Porusen je 1932 g.
Ova su mlina bila u onom dijelu danasnje ulice Mlini sto se proteze izmedu
ulica Age Dzinem i Avdage Zildzica.
0
Gornji pred Iblizovica kucom, pripadao je od
1840. vakufu Mujage Mahmdukadica, sina historiografa i kadije Salih Sidki ef., a
unuka Mahmud kadij e, a donji Uzefi Dzenetic. Prvi je otkupila opcina 1930. i po-
rusila, dok je drugog nestalo oko 1896.
'
1
Muzaferije su stara sarajevska porodica, a dobili su ime po muderizu Gazi Husrev-begove me-
drese Hadzi Husein ef. Muzaferiji (1681-1721). Jedna grana ove porodice prozvala se SabrihafizoviCi
(Vidi Gazi Husrev-begovu spomenicu str. 149).
'
2
Kadic, sv. 6, str. 197/II.
n Original u arhivi M. E. Kadica, br. 163. Sabure se spominju i u nar ,d. pj esmi:
Ko se seee uz Sehove Dugonje,
II je Moric il Saburic Mujaga.
Ovaj je Mujaga umro 1214. (1799/ 1800) i pokopan na Bakijama, dok su ostale Sabure pokopani u grob-
lju vis-a-vis Saburine ulice.m Smrcu Ibrahimage Sabure 1866n. izumrla je ova porodica u mu5koj lozi, a
smrcu Nesibe 1905. i u zenskoj, dok je jos u 18. stoljecu bila dosta brojna. God. 1769 umro H. Mustafa
Sabura, sin H. Mehmedov, a iza njega je ostao sin Mehmed i kci Afifa pa braca H. Smail Salih, H.
Abdulah i Bego Ibrahim t e stric H. Sulejman i njegov sin Mujaga. Sabure su bile kazandzije i trgovci
kazandzijskom robom.
1
Dio sadasnje Ulice StrosiCi.
m I sada istoimena ulica.
Sada Ulica Refika SeCibovica.
o Sada Ulica Alije Alijagica.
VODOVODI 221
U dnu ulice Mlini bio je takoder mlin vakufa neke Hatidze-hatin, koja je
ostavila lijepe nekretnine u dobrotvorne svrhe. Njene zakladnice danas nema, ali
se zna da je bil a u rodu s FadilpasiCima. I ovaj je mlin prodat opCini 1930. g. i peru-
sen.
U Sejh Ferah mahali iii AbdeshaniP bijase 5 mlinova. Prvi stajase u Od:Zakta-
novoj ulici uz Ruzdica pekaru, a porusen je 1907. bio je vlasnistvo Dzenetica evla-
dijet vakufa, a uvakufio ga je Mustafabeg Die netic, sin Fejzulahbegov, 13. X.
1289. (20. XII. 1872). U zakladnici stoji da je mlin oznaeen kucnim brojem 7 ida s
jedne st rane granici kucom H. Salihage Szine, s druge, kucom H. Abdiage Talirevi-
ca, as cetvrte uclicom.
44
Ciji je prije bio, ne zna se, kao ni to kada je dosao u posjed
Dzenetica, ali svakako je to moglo biti poslije 1730. g.
Mlin izmedu OdZaktanum i Abdeshane ulice pripadao je zakladi Mojse Dani-
jela Saloma i Danijela Moj se Saloma, a prodan je opCini 1914. g.
Nekoliko metara niz Moscanicu, skoro uz samo dvoriste Sejh Ferahove dza-
mije, bio je mlin na prostoru od 60 m
2
. G. 1886. bio mu je vlasnik Milos Zelenovic.
Od nj ega ga kupise 1899. Salamon Finci i Muharemaga Sulej manovic. G. 1905. ot-
kupio je Finci i drugu polovinu od Sulejamanovica i nakon 3 godine prodao opcini,
koja ga je porusila.
Zildzica mlin stajao je odmah ispod Skaljica ulice,' tako da mu je preko zl ije-
ba i lade prosjecena spomenuta ulica. Time je prestao raditi , a Nezir ef. i Mehaga
Zildzic prodadose ga opCini 1909.
Jedan od ovih 5 mlinova ucinio je vladijet vakufom prije 1760. H. Salih Sako.
Spomenute godine parnicili su se oko prihoda toga mlina H. Salihova unucad Mula
Mustafa-basa sa sestrom Hatidzom. Serijatski sud donie je osudu 8. I. 1174. (20.
VIII. 1760) da prihod dijele na pola.
45
Bice da je Mula Mustafa trazio za se 2/3 sma-
trajuCi mlin kao miraz a ne kao vakuf.
Mlini u Patkama. U Pat kama su bila 2 mlina, i to jedan odmah pri ulazu iz
Milosa Obilica' ulice s !adorn od nekih 15m, a drugi odmah iznad lade. Oba su bila
u zadnje doba H. Muhamedaga Kumasina. Kumasin je ave mlinove ponudio sara-
jevskoj opCi ni za 8.000 kruna i u ponudi istakao kako j e voda nakon izgradnje vo-
dovoda Moscanice opala i uslij ed toga i kirija od 100 kr. spala na 40 kr. U sjednici
gradskog zastupstva od 11. XII. 1905. zaklj uceno je da se povedu pregovori s vla-
snikom, a 9. IV. 1906. primilo je zastupstvo na znanje da su oba mlina otkupljena
za 6.000 kr. Kratko poslije toga su poruseni , a utica regulirana.
Kumasini su naslijedili gornji mlin od izumrle porodice Panjo,-16 dok je donji
mlin 1886. bio vlasnistvo Vasvije Vatrenjak, onda Mujage Misi re, a od njega ga je
kupio Kumasin 1888. Donji mlin bio je evladijet vakuf (Fidei comis) Hadzi Ahme-
da Grbe i izgorio je u jesen 1790, ali su mu temelji ostali. Dozvolom mutevelije
Skender-pasina vakufa, kome se placalo 1.800 akCi mukate za ovaj mlin, ali bez
znanja i privole Grbinih naslj ednika, sagradio je na istom mjestu novi mlin neki H.
Glasnik z. m. 1911. str. 418.
" Originalna isprava u arhivi M. E. Kadica br. 148.
Posljednji je Panjo umro 1877. u Dubrovniku i pokopan u Trebinju.
r I sada is10imena ulica.
' Sada Ulica Zije Dizdarevica.
' I sada istoimena ulica.
222 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Muharemaga. Uslij ed toga doslo je do svade izmedu H. Muharemage i Grbinih na-
sljednika i napokon do suda. Na osnovu fetve sarajevskog muftije, donio je kadija
presudu u korist tuzitelja. H. Muharemagu je stao mlin s mukatom za 3 i po godine
536 grosa, a za to vrijeme (3 god. i 6 mj .) primio je 506 grosa u ime kirije, a razliku
od 30 grosa moraju mu platiti Grbini nasljedinici . 0 tome je sastavlj en hudzet 29.
redzeba 1209. god. (19. II. 1795).
47
Gazi Husrev-begov mlin stajase u Gornjim Kasapima, koja 2 m udaljen od
sadasnj e filij ale Bata na Bascarsiji . U zakladnici od 1531. g. nema mu spomena,
kao ni u dvij e kasnije, pa je prema tome pripao ovome vakufu kasnije ali prije
1708. god. U vakufskom obracunu od pocetka muharema 1120. (ozujak 1708) une-
sen je ostatak kirije iz 1119.
1
u iznosu od 2.066 akci.
48
Po obracunima u god. 1174-
1179. (1760-1760) kretala se kirija izmedu 8.400 i 10. 800 akci, a 1248. do 1251.
(1832- 1835) iznosi la je po 300 grosa. Iz slicnih izvora se vidi da je vakuf ovaj mlin
vise puta popravljao, a tako je sigurno bilo i kod drugih. Najveci meni poznati izda-
tak za popravak bio je u g. 1834, a iznosio je 225 grosa.
Dok ostalim mlinovima na Moscanici nije prijetila opasnost od bujice. Gazi-
jin je mlin bioi tome izvrgnut , jer je stajao na Ramica banji, u koju se slijeva Mos-
canica, a ova je cesto poplavila carsiju. Tako je i 1767. srusila i ovaj mlin. Koliko se
to puta jos desilo, nij e mi poznato. Pri regulaciji ulice 1898. g. nestalo je Gazi Hu-
srev-begova mlina.
c) Mlini na Bistriku
Na Bistrickom potoku, koliko se zna, bio je samo jedan mlin u Pastrmi
49
ulici , na slapu prema nastupu u ulicu Brijeg, a pripado je porodici Handzic, sto
oko 200 godina stanuj e u Cicinu Hanu.
50
Mlin je propao 1874. od bujice pri pro-
vali Deke.
d) Mlini na Kosevi
Neki pisci pi su da je Skender-pasa sagradio nekoliko mlinova na Kosevi.' Po
Kemuri bilo ih je 13. Pa, ako je tako, onda su ti Skender-pasini mlinovi propali pri-
je 18. stoljeca, jer im u poznati obracunima nema spomena, kao ni mukati od mli-
nova na Kosevi.
Sto se zna bila su na ovom potoku 3 mlina, jedan je staj ao u Dereboj ulici ,"
gdje je i sada Braunov mlin , drugi u Brankovoj uliciv do pekare na uglu ove i Mis
"
7
Sidzi l 35, str. 98.
"" Original u arhivi M. E . Kadic, br. 47.
"'
1
Kazu da se o naj kraj prozvao Pastrmom jer sc ovclje u potoku nekad nalazi lo pastrme.

Vise isprava o ovoj poroclici nalazi se u g. H. Mehmeda Handzica.
1
1707/8. godina.
' Atllor vjerovat no misli na istoimeni potok.
" Sada Uli ca Danij ela Ozme.
' I sada istoimena ulica.
VODOVODI
223
Irbi.ne a treCi odmah nize njega. U to doba Koseva je imala ne5to drukcije
konto pn uscu negoli danas.
je doba porodici Harba. Njegova j e lada isla pre-
ko tUdih. basca, CIJI SU vJaSOICI Imah pravo bespJatno mljeti zito za SVOj U potrebu U
je pripovijedao Avdija Imamovic koji se toga j os sj eca. U
Je bila Anda. G. 1882. uzeo je taj mlin pod zakup pekar Fra-
nJO Lun?moss .. Stan Je mho srusen 1885, a oko mlinista nastao je spor izmedu Lun-
gm.ossa 1. vlasmka: Avdije i Rifije Harbe pri provodenju gruntovni-
ce zavrsen 16. prosmca 1886. u korist Lungmossa. Ovaj je podigao moderni mlin
na Jstom mjestu gdje je bio stari i prodao ga 1893. pivaru Georgu Aschenbrenneru
a ovaj 1901. Augustu Braunu. '
Onaj dru.gi mlin, pekare,. s povrsinom od 36m
2
i ben tom od 700m2 bi o je
prek? 100 go?ma vl.asmstvo porod1ce Saracevic kao i pekara koja i sada stoji . Po
Hafiz lbrh1m ef. Saracevic pripao je udovi Zibiji (rod. Glodo) i kcerima
Hab1?1 i Uzejfi (udata Zec). Pri regulaciji ulice smetao je
bent. I kada JC Jed an nJegov dw prod at opCini , prestao je mlin raditi. Bilo je to 1895.
Dug1 niz godina bio je mlinar neki Ante.
.. Do kraja 1731. iii prvih dana 1732. bila je vlasnica toga mlina i jedne kuce uz
MIIJacku u Skender-pasinoj mahali neka Sahbaza, koja je u to vrijeme umrla aka-
su te nekretnine stajale na zemlj istvu Skender-pasina vakufa, izdao j e mu;eveli-
Ja .Ahmed dozvolu. da na nasljednice i da i oni placaju 300 akci godi-
SnJe mukate mhn, kako Je pnJe bilo. Pored muza (ime neCitljivo) ostal a su iza
dva .sma: Sulejman i Smail , i kceri: Mejra i Hatidza. Sulejman je iskupio
u mlmu sestara za 16.400 akci i postao vlasnik 112 mlina, a drugoj bili su
vlasmci otac mu 1 brat.
.. Prije .. bit a 1/2 ovoga mlina Fethulahbega, a druga Sulejman ce-
lebiJe DermsiiJe 1 ako Je ovaJ Sulejman istovjetan sa sinom Sahbazinim onda su
nj egov otac i brat Ismail prodali svoju polovinu mlina Fethulahbegu iii nekom dru-
ga ovaj otkupio. Prije spomenutog datuma umro je Fethulahbeg, a
nJegovJ prodado.se J?erni.sliji ovaj mlin za 400 grosa nekom Ali bajrak-
taru, a nakon nJegove smrh pnpao Je po mirazu Mejri keeri Ibrahimovoj i ova ga
prod.ala 1.5. I. 1203. X. 1788). saracu Osman sandiaktaru za 410 grosa. Na is-
ovu prodaju, stoji i dozvola za gradnju
tabacke radwmce za tokmakaJIS za kOJU ce se platiti 150 curuk akCi mukate ali ne
bih je nema spomena. Po smrti Osman pre-
sao Je sav nJegov Jmetak pa I mhn na zenu Rifi su i sina H. Hafiz Ibrahim ef. Tada jc
bio mlinar neki Jovan.
G. 1808. parnicio se sarac H. Osman sa H. Osmanagom Jabucarom vlasni-
kom sto_ie bi? nesto zbog popravka benta. Od davnine su
bent vlasm.ci zaJedni ckom trosku, ali ovaj put Jabucar se tome opi -
rao. JC srusila buJlca. Na osnovu fetve osudeno je da se popravi bent i
0
.Je 1zdana 1sprava saracu Osmanu sandzakt aru, da nakon popravka moze na-
platih pola troska od Jabucara.
' Isto.
224 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
G. 1843. bili su vlasnici Jabucareva mlina braca Mustafa i Abdulah Sisic. To
je ujedno i poslj ednja vijest o ovom trecem mlinu na Kosevi.
51
II STUPE
Vise obrta vezano je uz tekuce vode. Bez nje nema ni tabackog obrta, ani ce-
beta kao ni sukno ne mogu se uCiniti uporabivim bez vode.
Poceci tabackog obrtu u Sarajevu padaju u 15. stoljece, a zivotario je sve do
1917. s
2
Od Drvenije do Latinske cuprije niz Miljacku bilo je vise tabhana (tabackih
radionica) u kojima se preradivala sirova koza. Od Careve do Latinske cuprije zva-
hu se Donji, a od Careve do Drvenije, Gornji Tabaci. U drugoj polovini 16. stolje-
ca bilo je njihova stupa i na lijevoj strani Miljacke nize Careve cuprije. Koliko je
bilo tabackih stupa na Miljacki, ne zna se. Ali njih je bilo i na Moscanici, iza Vise-
gradskih vrata, jos poslije svjetskog rata, a i jedan mlin u Curku pretvoren je na-
kon 1890. u tabacku stupu i radio je dok je tekla Moscanica. Zna se sigurno da je
iza danasnjih Visegradskih vrata bila tabacka stupa prije 1565. godine, posto je Sufi
Ali sin Abdulahov, po zanatu tabak, placao Skender-pasinu vakufu 25 akci mukate
za svoju ,zgradu na Moscanici" Sufi Ali j e bio duzan, te je nakon njegove smrti stu-
pa prodata za 600 akCi.
5
3
Stupa na Moscanici
! I l sprave koje govore o Saracevicevorn mlinu nalaze sc u muderiza Taib e f. Saracevica koji mi
ih je na_ipripravnij e ustupio. '
'- Esnafi i obrti u B. H. st r. 73- 77.
" S. M. Traljic: Sarajevski grad Vratnik , Sarajevo 1937, str. 56.
-----
225
. Cebediijski je obrt nekoc lijepo cvao u Sarajevu, ali je naglo zamro prvih go-
Po obrtnicima, cebedzijama, zovu se dvij e sarajevske
u_hce kraJ V1segradske kap1Je_54 Na Moscanici kraj te kapije i u KovaCiCima bilo je
v1se cebedi ijskih stupa. U KovaciCima su se valjala cebeta, sto su u zadnje doba
tkana u Visokom, a ovdje prodavana.
. . sacuvao se i u nekim ispravama. Tako pri-
mJence u naptsanOJ 1158. (oko 12. rujna 1745) stoji da je
sm Ataulah efendiJln prodao nJivu, mlin i cebediijsku stupu na Kova-
Mostarcu za 265 grosa.
55
Nesta prije 12. travnja 1779. umro je
cebedziJa pod dugom. Njegovi nasljednici, pri popisu ostavine, zatajili
zbog toga nekt posJed kod Olo_va i dvije stupe na Moscanici pa je protiv njih po-
dtgao 25. reb. I. 1193. ( 12. travnJa 1779) tuzbu zastupnik vjerovnika umrlog cebe-
dzije Huseina.
56
Va!janje cebeta u KovaCiCima prestalo je 1929. uvodenjem Kovacickog vrela
u gradskt vodovod. Tako evo polako nestaje obrta koji su nekad Sarajevu donosili
mnogo koristi.
spomen stupama u nasim zemljama nalazimo u jednoj povelji hrvatskog
bana 1 gospodara Bosne Pavia Subica iz 1299. I narodna pjesma spominje stupe,
tako, npr.:
iii:
, 1 jos bi ja njega darovao,
Dao bi mu stupe valjalice,
Sto valjaju cohu vedenicku,
I one mi bacaju kesima,
Na godinu hiljadu dukata."
Ej, kuci, lolo,
Sto si se prololo?
Ej, sto sti imo
Stupe valjarice,
Sve si, Iolo
u sljivu propio.
!-1 Kresevljakovic o. c. str . 88- 90.
!! Originalna isprava u mene.
"' Sidzil 20, str. 66.
' Navedena kapija se i sada nalazi u poznatoj sarajevskoj cetvrt i Vratniku.
15 lzabrana djela Il l
IIIDIO
MOSTOVI (CUPRIJE)
.,
j
0 MOSTOVIMA
Iako je za _ turske uprave u Bosni i Hercegovini sagradeno vise monumen-
talnih zgrada, drzim da je turska arhitektura postigla svoj vrhunac u gradnji mosto-
va iii cuprija u kojima su opet najuspjelili Stari most u Mostaru
1
i Sokolovicev u Vi-
segradu.2 Ovaj potonji gradio je sam Mimar Sinan (149CH588),
3
najglasovitiji tur-
ski arhitekt svih vremena, po cijim je nacrtima sagradena ina daleko poznata Gazi
Husrev-begova dzamija u Sarajevu, a onaj u Mostaru njegov ucenik Hajredin.
Kako Sarajevo ne lezi na vecoj rijeci, to se ovdje nije ni mogao izgraditi most,
koji bi spadao medu vece gradevine i odgovarao veliCini Sarajeva. lzgradeno je
ipak nekoliko manjih mostova od kamena iii drvenog materijala. Od 12 kamenih
mostova jos su samo tri uspravo. Naravno, ni jedan se stari drveni most nije
oddao. U najblizoj okolici Sarajeva bilo je 5 kamenih i vise drvenih mostova, a od
svih tih se jos ddi Kozija cuprija.
Od onih 12 kamenih mostova u Sarajevu 3 su bila sa vise okana, ito sva tri na Mi-
ljacki, a 9 na jedno okno, 4 na Bistriku i po jedan na Kosevi, u Gornjim Kasapima na
Moscanici, u Novoj Mahali,a u Karpuzovoj ulici i u Megari. Cetiri veca drvena mosta
bijahu na Miljacki i do pedesetak manjih preko Moscanice, Bistrika i ostalih potoka.
0 sarajevskim mostovima pise jedan putopisac 1626. da na rijeci, sto tece
kroz ovaj grad, ima vrlo lijepih mostova od tesanog kamena. U jednom drugom
putopisu iz god. 1658. stoji kako ima kamenih i drvenih, dosta lijepih i dobro na-
pravljenih mostova. Toga vremena bilo je preko Miljacke 7 mostova.
I. KAMENI MOSTOVI U SARAJEVO
1. Na Miljacki
Careva cuprija. Prema ulazu u Carevu dzamiju stajase do 1896. cuprija, koja
se po njoj zvase Careva cuprija. Njeni se temelji vide jos i danas u koritu Miljacke.
' A Nametak: Mostarski Stari most, Sarajevo 1932. Prestampano iz , Napretka" br. 11-12, 1932.
Gospodin Nametak je prvi otkrio graditelja ovog mosta.
2
K. Herman: Cuprija u Visegradu, Glasnik z. m. 1889. sv. L str. 79-83 Dervis M. Korkut: Ob-
nova natpisa na Sokolovicevu mostu u Visegradu, Glasnik z. m. 1929., str. 115- 120.
3
Ahmet Refik: Mimar Sinan, Istambul1931, Mimar Sinan (895- 996) Mimar Sinannim hayatina
ve insaatina dair Hazinei Evrakta mevcut Divan hiikiimlerini havidir, Istambul1931., Cumhuriyet od 9.
IV 1938.
I sada istoimena mahala.
230 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Bila je sagradena na 4 okna. Kao svi turski mostovi, bila je prema sredini malo iz-
dignuta. Sa strana je bio korkaluk, tj. ograda od ploca. Na sredini mosta bile su
dvije klupe kao dva balkona, a iznad klupe, od izvora rijeke, bio je kao i kod dru-
gih zid, preko podrug metra visok, u kome je bila uzidana ploca s natpisom.
Na istom je mjestu prije 1462. sagradio most Gazi Isabeg Ishakovie, ali sene
zna da li je bio drven iii od kamena, i sluzbeno se naziva njegovim imenom. U jed-
noj ispravi, napisanoj u kolovozu 1557. (pocetak zilhidze 964), spominje se Isabe-
gova euprija. Tradicija zna da je Isabeg sagradio most od drveta ida ga je Gazi Hu-
srevbeg zamijenio kamenim mostom. U narodnoj pjesmi o svrgnueu Husrevbega,
koje je uslijedilo po kleveti njegovih dusmana, nabrajajuei Husrevbeg sto je ucinio
za Sarajevo i medu inim kaze:
,Ja naCinih tri euprije
Posred Saraj'va."
ali i o ovim mostovima historija nista ne zna.
Sigurno se zna da je polovinom 17. stoljeea bio ovaj most od kamena sazidan
i da je bio onizak, dug 250 stopa i da se vee tada zvao Careva euprija, ali sene zna
kada je taj i takav most napravljen. Ove podatke zabiljezio je Evlija Celebija. Ke-
mura navodi Hadzi Huseina kao dobrotvora toga mosta i godinu 1033,b ali tone od-
govara istini. Kemura je pobrkao podatke, sto se nalaze u Evlija Celebije, o ovom i
Sehereehajinu mostu.
U travnju 1739. izvijestio je kadija Ahmed Hasib bosanskog valiju da se
poprave Careva, Latinska i Ali-pasina euprija, koje je bujica razvalila, i to od
prve dvije po jedno okno od desne obale Miljacke, a treeu je bujica srusila do
temalja i zatrazio 130 grosa i ni paru manje. Vezir, odnosno divan, nakon 11
dana odobrio je popravak ovih triju mostova 9. muharema 1152. (18. travnja
1739) i spremio 60 grosa na racun, pa je i ova euprija bila tada popravljena.
4
U izvjestaju je kadija napisao da je bujica oborila po jedan svod i po jed-
nu nogu na Carevoj i Latinskoj eupriji, koje su bile tvrde i izgledale kao da su
salivene. Pri pregledu sastavljen je proracun, a na lice mjesta izisao je licno ka-
dija, muselim Ahmedaga i vjesti !judi.
Strasna bujica od 15. studenog 1791. porusila je, osim Seherije, sve mosto-
ve u Sarajevu pa i polovinu Careve euprije. SlijedeCih dana sagradena su preko
Miljacke dva drvena mosta, jedan povise, a drugi nize Careve euprije, o kojima
ee biti govora na drugom mjestu.
Carevu cupriju obnovio je ovaj put trgovac i bogatas Hadzi Mustafaga Be-
slija.5 On je dozvao majstore iz okolice ina 15. svibnja 1792. poceo se lagumati
kamen oko Sarajeva, a 25. istog mjeseca otpoceo je rad na gradnji mosta, koji
4
Originalna isprava u arhivu M. E. Kadica br. 122.
5
Mustafaga Beslija bio je poznat u svoj Bosni sa svog dobrocinstva. Narocito je rado ukona-
civao siromasne putnike i popravljao i gradio mostove (Hadzi Beslijina cuprija na rijeci Fojnici kod
Kiseljaka). Umro je 1796. i pokopan na Alifakovcu. [za njega ostao je ogroman imetak u kom se
spominje i 25 magaza, krcatih robom, kod Careve cuprije. On je popravio Avdi-pasinu dzamiju i do
nje doveo vodu s Moscanice. Avdi-pasina dzamija bila je na mjestu sadasnje Vakufske direkcije.
Ovaj podatak nalazi se u kronici Mula Mustafe Baseskije.
b 1623/4. godina.
VODOVODI 231
je dovrsen prije konca iste godine. Taj je most srusen, kako je vee spomenuto,
1896. pri regulaciji Miljacke, i to desna pola pod jesen 1895, a lijeva u proljeee
slijedeee godine.
6
Kada je most bio obnovljen, spjevao je tarih Mehmed Dzudi ef. Cohadzie,
koji se sada cuva u Zemaljskom muzeju, a glasi:
To znaCi: Vlasnik hajra, aga vojske darezljivih, Hadzi Besli aga kome se
dobra dova Cini:
Vido je da je nesreea poplave porusila ovu cupriju te ju je u ime Boga
obnovio i sazidao.
Kada je dosudeno da Bozijom dobrotom bude gotova, rekao je Dzudija
u dvije polovice stiha njoj dva tariha: Hadzi Beslijina euprija je uistinu
poput Iskenderova zida; Divna euprija gradevina Beslije H. Mustafe
1207. c
Ispod starih mostova bili su drveni podovi. Za odrzavanje takvog poda ispod
Careve cuprije sagradio je i uvakufio isti dobrotvor H. Beslija 15. sabana 1208.
(16. svibnja 1794) 3 ducana, dva na desnoj i jedan na lijevoj obali Miljacke do
mosta i odredio da iza njegove smrti tim vakufom upravlja vjerni mu sluga Fej-
zulah bajraktar i da prihod trosi na popravak poda, a sto pretece preko toga da
trosi u druge dobrotvorne svrhe po svojoj volji.
7
Po smrti H. Beslijinoj imeno-
van je beratom od 24. reb. I 1205. (14. I 1820) Fejzulah mutevelijom ovoga va-
kufa.8 On je god. 1235 (poslije 20. X. 1820) podnio obracun o upravi ovoga va-
kufa za Staru eupriju, iz koga se vidi da je prihod od 3 ducana od pocetka 1224;
do konca 1234. < iznosio 1.820 grosa i da je od toga potrosio za gradnju novog
poda 1231 gros, a za popravak neke cesme 79 grosa.
9
Latinska cuprija. Ovaj most, kakvog ga sada vidimo, sagraden je 1798, ali
na istom mjestu postojao je kameni most prije 1565, a sagradio ga je neki Ali
6
Bosanska posta , br. 1 od 1. Xl 1896. Biljeska je puna pogresaka.
7
Kemura: Sarajevske dzamije i druge javne zgrade.
R Original u arhivu M. E. Kadica, br. 1006.
9
Original u arhivu M. E. Kadica, broj 292.
' 1792/3. godina.
3 ~ HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Ajnibeg, koji je bio ave godine na zivotu, a 1556. upravljao je Rustem-pasinom
imovinom u Sarajevu. Ime svoje dobio je po Latinluku, cetvrti na desnoj obali
Miljacke u kojoj su stanovali sarajevski katolici, sto se sterao niz Miljacku do
euprije Cumurije. U turskim izvorima zvao se Latinluk Frenk/ul (Franacka) ma-
hala, a po tome se sluzbeno nazivao i most Frenkluk euprija. Tako npr., nalaze
kadija muselimu Smailbegu Dzenetieu, muraselom od 7. reb. II. 1168. (22. XII.
1754), da pred sud zbavi nekog Hasana, u stvari , ubijenog Murata u kasapnici
kraj Frenkluk euprije.
10
Iz proslosti Latinske euprije poznato mi je da je bujica 1739. srusila jedan
svod i jednu nogu i da je to popravljeno, kao i kod Careve euprije, na racun
driave.
Jedan svod na istom mostu srusio se 15. sijecnja 1789. Tom je nezgodom
zaglavio jedan konj koji se u taj cas desio na mostu. Svod je ubrzo poslije toga
bio popravljen. Biee da taj popravak nije obavljen kako treba, a vjerovatno ni
onaj od 1739. pa je strasna bujica 1791. kako je vee receno, ovaj most do teme-
lja srusila i taka je ostalo 6 godina. Nije ni cudo kada znamo kakve su teske
prilike toga vremena bile u Turskoj.
Sarajevski trgovac i dobrotvor H. Abdu/ahoga Briga ostavio je oporukom
jednu treCinu svoje imovine u dobrotvorne svrhe i imenovao Ahmed Bajraktara
Dzirana izvrsiteljem oporuke i kada je 1797. umro sporazumjela se sarajevska
ulema, koju je on odredio da po svojoj volji utrosi ostavstinu, da se iz nje sa-
gradi nov most , pa su zamolili serijatski sud da se zbavi mimar Risto i njegovih
20 majstora iz Ljubinja, kako bi se sto prije pristupilo gradnji. 0 tome je kadija
izvijestio bosanskog vezira 23. dzum. II. 1212. (13. XII. 1797), a ovaj je pocet-
kom redzeba (oko 20. prosinca) nalozio ljubinskom kadiji da spomenute majsto-
re opremi u Sarajevo. Izgleda da majstori iz Ljubinja nisu dosli , jer se u obracu-
nu spominje graditelj Jovan. Most je sagraden kroz tri mjeseca i uza nj dvije
kuee, i to je sve stajalo 13.435 grosa.
Ovdje iznosim u prevodu obracun o izdacima ave gradnje, kako je zapisa-
no u sidzilu serijatskog suda, mada ga je vee jedanput publicirao Kemura:
11
za ciscenje Bascarsije
trosak izvadenog materijala oborene euprije
iz vade
za 2419 zidarskih nadnica
za hljeb, za 111 dana
putni trosak zidarima, 28 nadnica po 60 para
za 12 komora po 5 grosa
knjigonosi, 2 puta
nadnice zidarima za 1081 dan
1460 nadnica
zidarsk_om cehaji 99 dana
za krec, irgate i drugi materijal
10
Original u arhivu M. E. Kadica, br. 961.
11
Kemura o. c. str. 259.
36 grosa
137
2549
165
42
60
18
924
608
99
63
"
"
,
,
39
20
22
para
"
"
"
VODOVODI
za crni barut
zidarskom neimaru za 2 duge haljine
zidarima i nadnicarima data peskesa
za zidarski teferic
za prenoCiste zidara
za prenoCiste
Jovanu neimaru, 76 nadnica .
Maksimu Kovacu
za 12 testera zidarskih .
za 42 Y2 oke gvozda
za 2.004 velika kolca
324 kom. velikih hrastovih kolaca .
14 i po tovara hrastova drveta po 21 p. na
tovar .
za 140 velikih smrcevih drveta
za 257 srednjih smrcevih drveta
za 206 kom. hrastovih drveta
za baskije
za 312 velikih podnica .
za 300 kom. trenica
za zemlju i pijesak u 1.769 tovara
Ahmed tahciji (klesaru) i njegovim
drugovima
Grgi klesaru
Trifku klesaru
za 2.047 kom. sedre
za 263 oke olova
za 489 tovara kreca
za 390 tovara kamena za kaldrmu i duvare
za krec
za gvoZde i klince
za 83 tezgere .
za 6 pletenih kola
za uzeta
za lopate, cuskije i trnokope
causima i radnicima baksisa
za 2.179 kom. sidre
za tavanske daske
za 196 oka lana
Hasanagi nadzorniku kreca
pisaru sto je na cupriju napisao natpis
klesaru za natpis
za zemljiste s desne strane
za zemljiste s lijeve strane
za trosak sluzbenog izvida
43
50
20
50
20
30
114
189
13
8
121
224
8
142
218
96
34
391
75
263
368
130
46
1896
204
532
62
24
449
16
18
20
60
80
89
32
9
50
8
2
280
354
435
"
"
"
grosa
"
15
20
21
25
15
34
20
21
36
32
20
"
para
para
para
"
"
"
"
"
"
"
"
"
,
233
234 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Hasanu bajraktaru za 130 dana nadzora
za vanredni trosak
130
300
562 za dovrsenje dviju kuca i za ceremid
Svega 13.455 grosa para
Korkaluk (ograda) Latinske cuprije bijase slican onom na Carevoj. Natpis
sto je stavljen ovim povodom sastavio je pjesnik Mehmed Emin Isevic, a glasi:
To znac1: Vlasnik hajra serdengecdi Briga H. Abdulah sa svojim vasijetom sa-
gradio je ovu cupriju.
Promisli, pa niposto ne spominji bogatase ruzno, jer se oni i poslije smrti
spominju sa svojim hajrima.
Ovu pokvarenu cupriju nije moglo sagraditi stotinu siromaha, a sa jed-
nim vasijetom on je nju napravio svojim imetkom.
Hodi. I mine, ne krij znanja i reci joj tarih: Prodi i moli iskreno H. Ab-
dulahu Bozji rahmet.
Okolina se oko ovog mosta nakon 1878. znatno promij mila, a na samom
mostu desila se samo jedna promjena. God. 1886. pristupilo se regulaciji Miljac-
ke, i to od Latinske do Cumurije cuprije. Tom zgodom nestalo je korkaluka, a
most je prosiren izgradnjom hodnika za pjesake. Ploca s natpisom prenesena je
u Zemaljski muzej.
12
12
Abdulahaga Briga bio je trgovac i serdengeCdijski aga a stanovao je u Mjedenici. Umro je
1797. kaze za njega da je bio veseljak. Obnovio je dfamiju Hasana Pehlivana pod Tekijom
1177 (1763/4). (Kemura o. c. str. 301). U Sarajevu se pripovijeda da je on ostao rano bez roditelja,
da je bio vrlo i kako je skrbnik imao s njim mnogo brige, zvao ga je ,moja briga" i da se
kasnije po tome i prozvao.
d 1798/9. godina.
-
VODOVODI 235
Sehercehajina cuprija (Seherija). Tako se zove most kraj danasnje gradske
vijecnice, a sagradio ga je sehercehaja (nacelnik grada) Hadzi Husein 1029.
(1620) . Danas se vide jos 4 okna, dok je peto, na lijevoj obali , zasuto 1897. U
putopisu Evlije Celebije je samo dio natpisa, a glasi:
<"
. . JY
to u prevodu znaCi: Kada je jedan neznani ugledao rekao mu je tarih, H. Hu-
sein je dovrsio cupriju.
13
Od toga vremena pa sve do prvih decenija 19. stoljeea nema, koliko znam,
nikakvih podataka o ovome mostu. Tzgleda, odolio je svim bujicama pa i onima
od 1791. i 1814.
Seherija je, drzim, ipak popravljana od zgode do zgode. Atija hanuma
Hadzimusic, kCi Mustafa ef., ostavila je treCinu svoje imovine u dobrotvorne
svrhe. Iz te ostavstine potroseno je u popravak ovoga mosta 2252 grosa i 9 para.
0 tome je sastavljen obracun 21. safera 1250. (8. VII. 1831).
14
Ali dosao je red i na ovaj most. God. 1843. srusila su se dva svoda do
desne obale, te ih popravi Mustafa-pasa Babic. Na ploCi s natpisom, uzidanoj u
svodu, cita se:
.!l_/1_,. l. L.ol. ,) j
. . .
-". i J' r.J..A

.!l,.,r
sto znaci: ,Ovo mjesto cuprije bilo se porusilo zbog toga sto je bila voda previse
dosla. Ovaj hair je napravio Mustafa-pasa Babic. Bog mu zivot produljio!"''
13
Kemura (o. c. str. 122) da je ovaj most sagraden 1027; a za njim su se poveli i neki
drugi pisci , ali Kemura je tu godinu pogrdno izracunao. I nas kronicar Baseskija zabiljezio je tako-
der godinu 1029
1
(Giasnik z. m. 1918, str. 89).
U groblju na Alifakovcu uz cesmu ima jedan grob, a Sarajlije pricaju da je u njem pokopan
seher cehaja Hadzi Husein, osnivac ovog mosta. Na spomeniku nema nikakva natpisa.

Original u arhivi M. E. Kadica , broj 317.

IS Babica konaci danas su jednim dijelom vlasnistvo g. Ismeta Niksica, a nalaze se na uglu
Kociceve ulice i mejdana. U ovog bio je sluga imenom Mustafa, a stanovao je
negdje u CeljigoviCima. On je svaku vecer odlazio kuCi i ranim jutrom dolazio u konake na sluzbu.
Bio je vrlo nespretan, a to je opravdavao je govorio da je baksus. Kaiu da ga je pasa vrlo volio.
Za svaku bi ga stetu karao, ali mu i oprastao, uvazavajuci njegovu svakodnevnu ispriku. Jedno jutro
naredi pasa jednom od svojih sluga da odnese kesu s parama i da je postavi nasred mosta, a iz pri-
krajka da pazi da je ko drugi ne uzme osim Mustafe. To je i pasa gledao s prozora. Mustafa prede
preko mosta, prode uprav pokraj kese, ali je ne podize. Cim je on prosao, uzme sluga kesu i vrati je
pasi. Sad pasa pozove Mustafu k sebi i rece mu: , Mustafa, sto te pitam, da mi pravo kaies." ,Hocu
paso, dina mi." - , Kako si ti presao jutros preko cuprije?" Mustafa ce na to ,E paso, to me ne
1617/8. godina.
r 1619/20. godina.
236 HAMDIJA KRESEVLJAKOVI(
God. 1880. porusio se jedan svod, a slijedece ga je godine sagradila grad-
ska opCina.
Poput Latinske cuprije i Seherija je prosirena 1904. Tada je nestalo stare
ograde.
16
2. Na Bistriku
Preko Bistrika bila su, sto se zna, 4 kamena mosta, od kojih je jos jedan
uspravo. Svi su bili na jedno okno. Jedan je bio na Atmejdanu, blizu Latinske
cuprije, drugi, po prilici, prema ulazu u danasnju vojarnu Kralja Petra I, treCi u
onoj tijesnoj ulici iza Cokadzi Sulejmanove dzamije, a poruseni su izmedu 1896.
i 1920. Ni o jednom nisam nasao nikakvih podataka. Cetvrti most, takozvani
Delalica cupriju, u Balibegovici,g sagradio je Balibeg oko 1520, a ovim se ime-
nom prozva po porodici Delalic u 18. stoljecu. U njihov je posjed dosao na ne-
poznat nacin i hamam Balibegov, sto stajase kraj mosta. Prema hamamu bile su
Delalica kuce u kojima su od kraja 17 stoljeca ako ne jos i od prije, stanovali
DelaliCi.
Moglo bi biti da je most pred vojarnom bio najstariji, jer, kako vee zna-
mo, ovdje je bio begluk u kome su rezidirali carski namjesnici.
Most u Megari bio je sagraden negdje u drugoj polovini 18. stoljeca, preko
patoka sto dolazi s Hrida. Nestalo ga je pri regulaciji one ulice, prije tri godine.
Osim ovoga mosta i onih preko Bistrika, nije mi poznat nijedan drugi na
lijevoj obali Miljacke.
3. Na Kosevi
Kraj Gazi Ali-pasine dzamije bijase most, sto stajase u osi danasnje Kranj-
cevica ulice. Bio je strmenit poput Starog mosta u Mostaru, a najvjerovatnije je
da je sagraden oko 1561. kad i dzamija. Porusen je 1884. pri izgradnji tramvaj-
ske pruge.
4. Na Moscanici
U ulici Kasapi,h sto bijase do regulacije Bascarsije, prema ulazu u Cekrciji-
nu dzamiju, bio je takoder kameni most, koga poodavno nema. Spomen mu se
pitaj." - , Jok, ja hocu da znam kako si ti presao jutros preko mosta.: VideCi M.ustafa da nije
otpoce: ,Paso, uvijek sam mislio kako li slijepac prede preko mosta, t kad sam )Utros posao ovamo t
dosao do cuprije, zazmirio sam na pocetku i zmireCi presao cupriju."- Kaiu, da se pasa grohotom
nasmijao i rekao: ,Sad i ja vjerujem da si baksuz." . . . .. . . .
16
Sva tri ova mosta obradio Je Kemura u spomenutO) SVOJOJ radnJI , a Ja sam ta) rad ovdje
ponesto ispravio i dopunio.
& I sada istoimena ulica.
" U citiranoj knjizi A. Bejtica se pod ovim u periodu )edna od
sarajevskih cetvrti , ali se ni na jednom mjestu ne spommJe naztv uhce. Tu su sadasnJe Uhce: Ispod
oraha, Mehmed-agina i Mustafe Behmena.
VODOVODI 237
ocuvao u muraseli sarajevskog kadije na muselima od 23. zilhidze 1196. (29. stu-
deni 1781). Tu se nalaze muselimu da popravi kameni most u Kasapskoj carsiji i
da se sve ostale cuprije poprave i pregledaju, da se preko njih mogu prevesti
topovi sto dolaze u sarajevsku tvrdavu.
17
5. Most u Novoj Mahali
Bio je to vrlo ukusno sagraden kameni mostic s korkalukom. Predaja kaze
da ga je sagradila neka :lena. Porusen je 1928. pri provodenju modernog vodo-
voda.
6. Na Cerishani
Ovaj most bio je u Hadzetu, gdje se danas sijeku ulice Hajduk-Veljka i
Bregalnickai Ne zna se kada je sagraden ni ko ga je sagradio. Za popravak ovo-
ga mosta pobrinio se Mehaga Kabodaja i odredio u tu svrhu dio prihoda svoga
vakufa (zakladnica napisana 1812).
18
Prije 1890. provalio se svod ovoga mosta, a
regulacijom ove ulice nestalo mu je i posljednjeg traga.
II KAMENI MOSTOVI U OKOLICI SARAJEV A
1. Na Miljacki
Kozija cuprija na Miljacki sagradena je po uzoru poznatog Starog mosta u
Mostaru (visoka 10.30 m, promjer svoda 18.85 m). SudeCi po putopisu Katarina
Zena postojala je vee 1550. Na ovom su mostu dva olaksavajuca otvora. Ni o
ovom mostu nisam nasao nikakvih podataka iz starijih vremena. Po predaji, na-
stao je polovinom 16. stoljeca
19

U lipnju 1779. popravljen je ovaj most, i tom se prilikom srusio svod i pri
tome je poginuo jedan majstor.
Na Kozijoj su cupriji docekivani veziri kada su dolazili u Bosnu uz veliko
narodno slavlje. Tu bi izisle age Sarajlije i predstavnici esnafa. Baseskija bilje:li
kako je pri ovakvom jednom doceku 1779. skoCilo 40 !judi s cuprije u Miljacku.
Do ove su cuprije Sarajlije pratili svoje rodake, prijatelje i znance kada bi pola-
zili na daleki put u Stambol, na vasar u Uzundevu, na Meku itd., a i te su prat-
nje cesto bile svecane. I pri ovim ispracajima skakali bi mladiCi s cuprije.
1
7
Oriainal u arhivi M. E. Kadica, br. 522. Po kronici Mula Mustafe Baseskij e ovi su topovi
prispjeli u g;dini 1197. i medu njima jedan dugi i veliki top kog je vuklo 20 pari volova, a tockovi
mu stigose nekoliko dana kasnije.
18
Sidiil 52, str. 110-112.
19
M. Hadzijahic: Kozija cuprija u proslosti , Novi Behar, god. IX (1935/36.) str. 17.
0 ovoj i o cupriji pred Gazi Ali-pasinom dzamijom, pise _i Vte de Catx de Samt-Aymour u
djclu: Les pays Sud-slaves de I' Austro-Hongrie, Pans 1883, ko)l Je ovuda putovao 1879.
' Sada Ulica Hriste Boteva.
238 HAMDIJA
Na Kozijoj se cupriji odrzao stari korkaluk. Kraj nje bila je cesma, a
od nje do Alifakovca, ispod puta (stare dzade), podzid za koji znamo da je po-
pravljen 1771. Kozija je cuprija bila popravljena zadnji put za turske uprave
1866.
20
Hafiz-pasa bio je posljednji carski vezir koj je ovdje svecano docekan. Bi-
lo je to u onim burnim danima pred ulazak okupacione vojske u Bosnu 12.
srpnja 1878.
2. Na Moscanici
Cuprica zvase se most na putu Sarajevo-Hresa kod Vasina hana.i Bio je
visok 6-7m. Srusio se pred tridesetak godina i zamijenjen sadasnjim mostom. U
poznatim mi izvorima ne nadoh mu spomena.
Most u Obhodi. Spomen mu se ocuvao u Baseskijinoj kronici. Tu stoji da
je bujica u lipnju 1778. sravnila sa zemljom kameni most u Ophodi.
Kraj ovog mosta bila je cesma, a teka je na kameni zlijeb. Ni nje nema
vee nekoliko godina. Izgleda da ovaj most nije nanovo sazidan. U pjesmi pozna-
ti FazlagiCi, gospodari Obhode, omiljenog izletista starog Sarajeva, izumrla su
nekako u ovo doba, pa ga vise nije ni imao ko popraviti.
21
Jos i danas se cuje
pjesma:
Na Obhodi prema Bakijama
Moba zeta age Fazlagica:
Trista srpa, dvjesta vezilica
I stotinu djece vodonosa.
I pred njima Ajka Fazlagica.
Sarna zanje, sama snoplje vefe,
sama kosi, sama vodu nosi ,
sama pjeva, sama otpijeva:
Moscanice, vodo plemenita,
Usput ti je, selam ces mi dragom,
Nek ne kosi trave oko Save -
Pokosice moje kose plave,
Nek ne pije bunar voda hladne -
Popice mi moje oci vrane.

Bosna br. 14. od 27. VIII 1866.

Baseskija biljd i pod god. 1783. da je na Obhodi umro uljudni Faz1agic koji je imao
nebrojene cifluke. To je posljednji muski potomak ove kuce. lme mu je bilo Omeraga. Njego-
va je kCi Cami1a . majka Fadil-pase Serifovica, a umrla je 1848. S njom je izumro i :Zenski rod
ove porodice. God. 1697. poginuo je u boju na Tisi Fadlulahaga carski kapidzi basa iz Sarajeva
ostavivsi zenu Havu, kcer Mehmedaginu, sinove Omeragu i Dzaferbega i malodobnu Aisu. D:Za-
ferbeg je umro prije 20. II 1700. Bio je ozenjen Fatimom, kcerkom nekog Mehmed-pase. Bi-
ce da se po ovom Fadlulahagi zvahu FazlagiCi o kojima pjeva nasa pj esma. Isp. biljeske 30 na
str. 118.
J Nekada saobracaj nica koj a je tokom vremena naseljena i ulica po njoj dobila ime.
VODOVODI
239
III DRVENI MOSTOVI U SARAJEVU
G. 1879. bilo je u svemu na Miljacki 8 mostova, 7 ih bijase jos 1659. Te su
godine bila sva tri kamena mo_sta sagradena i prema tome ostala 4 su bila od
drveta, a zvahu se Drvenija, Cumurlija, Sejhanija i Skenderija.
Od cetiri drvena mosta, najstarija ce biti svakako Skenderija, koju je sa-
gradio Skender-pasa oko 1500, kad i tekiju i imaret na lijevoj, a veliki kjarban-
saraj s nekoliko ducana i prostranu palacu za sebe na desnoj strani Miljacke.
Taj most bio je prema tekiji i preko rijeke udarao je nesto koso, pa je potok
Kosevo utjecao vise mosta. Skender-pasin vakuf uzdriavao je taj most, sve dok
nije porusen i zamijenjen sadasnjim zeljeznim mostom, koji je sagraden na dru-
gom mjestu 1893. Skenderija je vise puta stradala od poplave. Poznato mi je da
je u zadnje vrijeme 3 puta iz temelja gradena. God. 1212. (1797/8) potroseno je
u popravak 7.200 akCi: g. 1249. (1833) iz temelja je sagraden troskom od 1.437
grosa i 30 para. G. 1252. (1836) potroseno je u gradnju 1897. grosa i 30 para.
G. 1881. iz temelja ga je sagradila sarajevska opCina.
Cobanija iii Sejhanija. Bice po starosti iza Skenderije, a mogla je biti sa-
gradena jos u prvoj polovini 16. stoljeca, jer su u tome vremenu nastale i dzami-
je Hasan vojvode i Kalina H. Alije. Kemura pripisuje ovaj most coban Hasan
vojvodi, a kao obnovitelja navodi sejh Hasana Kajimiju. Cobanijom se mogla
prozvati i po susjednoj mahali, a Sejhanijom po nekom sejhu, ali da Ii je taj bio
bas Kajimija, za to nema nikakvih sigurnih dokaza. Stajala je na istom mjestu
gdje_je sada zeljezni most kod glavne poste. Pri regulaciji desne obale Milajcke
od Cu_!11urije do ovog mosta 1888. zamijenjen je sadasnjim zeljeznim mostom.
Cumurija. Tako se zvase drveni most, sto je stajao do 1886. mjesto sada-
snjeg zeljeznog, prema istoimenoj ulici (sada Zrinjskoga ulica). Sagradio ju je
neki H. Hasan prije 1565. To saznajemo iz zapisnika serijatskog suda od 25.
reb. I. 973. (20. X. 1565), koji u prevodu glasi: ,Nadzornik nocne straze u gra-
du Sarajevu Ahmed sin Orucev doveo je pred serijatski sud Ivana Kudraga, Mi-
hajla Pragica, Petra Dragica i Simuna, sina Martinova, i druge, te rece slijedece:
Franci iz Franacke mahale obecali su prije da ce nocu cuvati cupriju H. Hasano-
vu, te sada trazim da im se strogo naredi da pomenutu njihovu mahalu nocu cu-
vaju."
Kemura pise da je slusao od starih !judi kako su pod ovu cupriju iznosili
bakali garu od cumura i tu je istresali ida je po tome dobila ime Cumurija.
22
Ako j e
po tome dobila ime, onda su to mogli prije ciniti sabljari , jer je u blizini bila njihova
carsija, koja se prvi put spominje 1477. oko danasnjeg hotela Centrala.
Ne znam da lise na ovaj most odnosi ferman od pocetka sevola 1148. (oko 15.
veljace 1736), kojim se nalaze kadiji sarajevskom da se izvrsi oporuka nekog H.
Mustafe. On je, naime, ostavio 3000 grosa za popravak dzamije na At mejdanu,
mosta na Miljacke i kaldrme.
23
BuduCi da je Cumurija stajala upravo prema spome-
nutoj dzamiji, to naslucujem da se tu radilo o popravku ovog mosta.
Mustafa Hadzirustemagic predvidio je i popravak Cumurije u svojoj zaklad-
nici, napisanoj 1850.
Kemura o. c. str. 230
D Original u arhivi M. E. Kadica, br. 1157.
240 HAMDIJA
Drvenijak. Ovako se zvao most ni ze Seherije, a stajao je prema Dugom
sokaku. Sagraden je prije 1659. Kemura ga zamjenjuje s privremenom mostom,
sto ga bijase napravio H. Beslija. Vise puta stradala je Drvenija od poplave. Pri
regulaciji Miljacke 1896. nestalo je ovog mosta.
Necu se osvrtati na one brojne male mostove na pritocima Miljacke, ali cu
jos spomenuti dva privremena mosta na Miljacki. Osam dana iza poplave od 15.
studenog 1791. sagradio je zakupnik tahmisa Nuhan Bicakcija drveni most uz
prostorije tahmisa, po prilici, prema danasnjoj kafani Krista! , da svijet ne mora
iCi samo preko Seherije, Nuhanov most obori bujica u ozujku 1793. I most vise
Careve cuprije, sto ga je nekoliko dana poslije iste poplave bio sagradio H. Be-
slija iz covjekoljublja, kako pise Baseskija, nije bio duljeg vijeka.
Cirishana zvao se most u Vrbanju za danasnjom Tvornicom duhana. 0
njegovoj proslosti nije mi nista poznato, ali znam da je tu bio i prije okupacije.
Ime je dobio po tvornici Cirisa koj a je u blizini bila.
IV. DRVENI MOSTOVI U BLIZINI SARAJEVA
Ali-pasin most. Nedaleko od danasnje zeljeznicke postaje Ali-pasin Most,
stajao je prije stari drveni most na cesti Sarajevo-Ilidza. Ne zna se tocno koji je
Ali-pasa tu napravio most, sto jos i sada nosi njegovo ime, ako to nece biti Gazi
Ali-pasa, osnivac dzamije uz potok Kosevu. Na ovo me navodi to sto je Ali-pa-
sa bio rodom iz seta Drozgometve,
1
a onuda vodi put prema tom selu, a u tome
se mogao ugledati i na velikog vezira Rustem-pasu, koji je sagradio veliki kame-
ni most preko Zeljeznice, a bio je takoder iz ovog kraja, iz Sarajeva iii najblize
okoline. Uz to su njih dvojica bili dobri prijatelji.
24
Podaci sto sam ih nasao o ovome mostu iz novijeg su vremena. God. 1739.
potpuno ga j e bujica srusila i prij e 5. travnja opremo j e kadija svog pisara Omera,
mimara Radu i vjeste ljude do ovog mosta, da sastave proracun za popravak, te je
ubrzo iza toga iz te melja sagraden. Ali 1761. i opet je popravljan. Na 25. kolovoza
te godine ustanovio je na lieu mjesta glavni mimar Mehmedaga s drugim mimari-
ma, da je potrebno 287 grosa za popravak i o tome je poslan izvje5taj veziru u Trav-
nik. Vee 10. rujna datirana je bujruldija, kojom se salje zatrazena svota Smailbegu
Dzeneticu muselimu da se most popravi , a 24. studenog (25. reb. II) sastavljen je
obracun o popravku , prema kome je potroseno 291 gros i 20 para.
25
Sarajevski kadij a Halil podnio je predlog 11. I. 1218. (3. V. 1803) bosan-
skom veziru da se mjesto drvenog Ali-pasina mosta sagradi most od kamena,
posto drveni cesto strada od poplava, a okolni ga stanovnici moraju popravlj ati i
trpe stetu. Predlog j e podnio po zelji i molbi Sarajlija raznih staleza. Za gradnju
bi se upotrijebila treCina imetka umrlog H. Mehmeda Grbe, koju je ostavio u
dobrotvorne svrhe. Osam dana kasnij e odobrio je vezir ovaj predlog.
26
Nisu mi
poznati razlozi koji su ameli ostvarenje ovog predloga.
24
H. Kresevlj akovic: Gazi Ali-pasa, a ne Hadim Ali-pasa, Novi Behar, god. VII .
25
Original u arhivi M. E. Kadica, br. 1045.
26
Original u arhivi M. E. Kadica, br. 254.
I sada istoimeni most.
1
Selo 5 km udaljeno od HadZiea.
HANOVI I KARA V ANSARAJP
U BOSNI I HERCEGOVINI
' Knjiga je objavljena u izdanju Naucnog NR Bosne i Hercegovine, knj. VIII, odjeljenje
istorijsko - filoloskihi nauka, knj. 7, Sarajevo 1957. godine, str. 164.
16 lzahrana djela Ill
-
PREDGOVOR
0 nasim hanovima govore razni izvori, strani putopisci XVI do XIX stoljeca,
spominju se u narodnim pjesmama i pripovjetkama, oni su predmetom nekolicine
slikara i crtaca kao i nekih nasih knjizevnika novijeg vremena. Mnogo toga bilo mi
je pozanto jos 1938. godine, kada sam poceo usput pribirati gradu i o ugostiteljskim
prilikama Bosne i Hercegovine.
Nakon jednog posve slucajnog razgovora o tim prilikama kod nas u proslosti s
generalnim sekretarom ugostiteljske komore Ademom Kamenicom, zamolila me
je ta komora da za njene potrebe izradim jedan elaborat o nasim hanovima. Taj
sam elaborat predao Komori u maju 1953. g. Tom prilikom nisam iskoristio svu
arhivalnu gradu, a pri radu sam opazio da mi nedostaju podaci o hanovima nekih
nasih mjesta. Godine 1954. odlucio sam da napisem jednu radnju o hanovima.
Zbog slabog zdravlja nisam se mogao uputiti na teren za prikupljanje grade o hano-
vima odnosnih mjesta, pa sam se obratio pismeno na vise znanaca i prijatelja is ra-
doscu isticem da mi niko od njih nije ostao dufan odgovora, pa im se i ovom prili-
kom najtoplije zahvaljujem. U meduvremenu nasao sam i nove arhivalne grade.
Tako je nastala ova radnja.
U ovoj radnji nisu obradeni hanovi svih mjesta Bosne i Hercegovine, niti bi
to danas bilo moguce zbog nedostatka izvora i tradicije, kao i zbog njihova preveli-
kog broja. Alii iz ovoga sto je obradeno moze se o njima i njihovom broju stvoriti
priblizno jasna slika. Da se neko prihvatio ovoga posla prvih godina ovoga stoljeca,
svakako bi taj rad bio potpuniji.
Ovoj radnji dodajem nekoliko slika nasih hanova i jednu kartu Bosne i Her-
cegovine u kojoj su ucrtana mjesta na drumovima koji su ovdje obradeni.
Sarajevo, 21. aprila 1956. H.K.
UVOD
I
Prve ceste u nasim krajevima gradili su Rimljani. Kada je njihova vladavina
prestala, i one su pocele propadati. Zbog preteino planinskog karaktera Bosne i
Hercegovine obavljao se prenos robe tovarnim, a promet putnika jahaCim kanji-
rna. Izuzev doline Drine od Zvornika do Race i Bos. Posavine, gdje se jos u XVII
stoljecu upotrebljavaju kola, po svoj ostaloj zemlji prenosila se roba na konju sve
do sredine proslog stoljeca.
Nakon uvodenja reforama Mahmuda II (1808-1839) pocela se i kod nas po-
svecivati veca briga saobracaju. Godine 1842. poceo se uvoditi redovan postanski
saobracaj. Od 1860. g. izradeno je nekolko boljih cesta, medu kojima je bila naj-
vaznija Brod - Sarajevo, predana prometu 1864. godine. Godinu dana prije (1863)
predana je prometu prva brzojavna linija Sarajevo- Carigrad, a iza ove, linije: Sa-
rajevo-MetkoviCi , Sarajevo - Gradiska i Bihac, te Sarajevo - Tuzla- Brcko. Prva
zeljeznicka pruga Banja Luka- Ravnice (Dobrljin)b pustena je u promet 17. janua-
ra 1873. godine. Iza 1878. g. izgradena je dobra mreza cesta i nesto uskotracnih
pruga, dok sva vaznija mjesta imaju postu i brzojav, au nekim su podignuti i hote-
li. Prvi su automobil vidjele Sarajlije 9. jula 1903. g.
S uvodenjem modernog saobracaja nije odjednom nestalo primitivnog. On je
i dalje postojao, a njegovi se tragovi ponesto povlace i dan-danas. Iako je ovaj sao-
bracaj u potpunoj likvidaciji , ima jos krajeva gdje se na kraCim relacijama prenosi
roba na kolima i tovarnim konjima, a nade se i po koji han u kojem putnici i kiridzi-
je konace.
II
. '
I u doba primitivnog saobracaja gradena su uz vaznije drumove po veCim i
manji naseljima i ponegdje na osami sklonista za odmor i prenoCiste putnika. Ta
skloniSta mozemo pratiti od rimskih vremena do nasih dana.
Na teritoriju danasnje Bosne i Hercegovine izgradili su Rimljani gustu mrezu
dobrih cesta. Tim se cestama ponegdje i danas raspoznaju tragovi , a ponegdje se i
b Selo 7 km udaljeno od Prijedora.
246
HAMDIJA KRESEVUAKOV!C
sada po njima odvija promet. Vee nekoliko decenija su i kod nas pred-
met proucavanja klasicnih arheologa. Sredstva n.a t1m cesta.ma su
kola i tovarni kanji. SkloniSta se zvahu diverzoriji (d1versonum). Uz drversonum
bila je taberna (ducan), stabulum (staja), horea (skladiste, ambar) i fabriofficina
(kovacnica) za popravak kola i potkivanje konja (officina mul.omedici).
1

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva zapustene su nmske ceste. PoshJe
dolaska Slavena na Balkan i u Panoniju i formiranja juznoslavenskih drhva, pro-
met se odvijao po zapustenim rimskim cestama i slabiJim Ti
rdavi putevi ometali su i usporavali promet. U Bosm kao pretezno planmskoJ zem-
lji jedino je sredstvo saobracaja tovarni i jahaCi konj. . .
U doba bosanskih banova i kraljeva skoro sav izvoz i uvoz robe usmJeren Je
prema Dubrovniku . U starija vremena, dok uz drumove nije bilo
sili su putnici sa sobom satore iii tende i pod njima noCivah. To su naroCito c1mlt !Ju-
di koji su putovali karavanama. Na te nas tende sjeca Tfentis!ec na
dasnjem dubrovackom drumu, koji je vezao Dubrov.mk s 1 1h
preko Skoplja sa Solunom. Od ovoga se druma odvaJa u TrebmJu Je
dio u Vrhbosnu i glavne centre onovremenog rudarstva: Kresevo, Dusmu, FoJm-
cu Olovo i Srebrenicu. Do Srebrenice i Zvornika vodio je jos jedan drum od Face
Drinu. Uz ove drumove izgradena sui sklonista. Za jedno od njih znamo da je
pripadalo hercegu Stjepanu, jednom od najveCih bosanskih a st.ajao je
bas u Tjentistu. Jos u doba bosanske samostalnosti kretale su se ov1m putev1ma ka-
ravane, koje su prenosile raznu robu iz Dubrovnika u Bosnu i obratno. Te su kara-
vane brojile ponekad i po sto konja
2

Kako su se zvala ta sklonista u doba sredovjecne Bosne, nalazimo odgovor u
dvjema studijama, V. Skarica i prof. M. Dinica. . . . . .
,Na nasim je drumovima", pise V. Skaric, ,moralo ?lti ah
njihovi nazivi nijesu poznati. Sarna rijec gostionica je vrl.o nJetka
toponomastici, dok od turske rijeci han ona kipti. J:Ian Je, dakle,. 1st1snuo. 1z
jezika sva ona apelativa, koja imaju njegovo znacenJe. tth ce bl-
ti gostilj iii gostilje, koji vise puta dolaze u toponomast1c1 1stocne Bosn.e 1 bas na
manje iii vise vaznim drumovima. U Srebrnickom srezu su. dva naselJa 1menom
Gostilj; jedno je na putu Srebrnica- Bratunac, a drugo kraJ
zjed (kraj Drine spram srbijanske Ljubovije). Iznad dru.ma
Maglaj su visovi Mali i Veliki Gostilj. Da je ovo nekada b1o drum, svjedoce 1
druga imena na njemu i kraj njega. Jedan drum. Na
mjestu kraj njega je vis Krcmarice, a drug1 v1s U .. su
kraj druma Rtar (na Drini)- Dobrunj, sela Mala< 1 N.esto
blizu Lima u opCini Gornjim SokoloviCima je naselJe GostllJe. U susjednom CaJ-
E. Pasalic, Rimska cesta izmedu Banjaluke i Bos. Nase starine IV,_ Sarajev.o,
2 M. J. Dinic, Dubrovacka srednjevekovna karavanska trgovma, Jugoslovenskt astonJSkt casopts
lll , Beograd, 1938, str. 143 (cirilicom).
< 7 km udaljeno od Foce.
< Selo 16 km udaljeno od Fojnice.
d Selo 6 km udaljeno od Bratunca.
c Selo 12 km udaljeno od Visegrada.
r Selo 13 km udaljeno od Visegrada.
HANOV!! KARAVANSARAJ! 247
nick om srezu u blizini grada Samobora ima brdo Gostilj, koje nadvisuje drumove
Cajniee-Samobor, te Samobor-Goraide. U ovu oblast Gostilja spada i susjedni
uzicki kraj sa selom Gostiljem, u srezu zlatiborskom. Sasvim osamljen je han Go-
stilj na nekada vaznom drumu Travnik-Ugar-Banja Luka. Valjda ce imati kakve
veze sa drumskim gostionicama i naselje Gostenice u opCini MiletkoviCima u srezu
Cajnickom.
U staroslavenskom jeziku imaju jos dvije rijeCi izvedene od jedne osnove,
koja se upotrebljavala za oznaku drumskih gostionica, vitaliste i vitalnica. Od toga
je i glagol vitati-habitare, versari (stanovati, svracati se, padati na konak). Na spo-
menutom drumu Travnik- Ugar- Banja Luka, nedaleko od hana Gostilja ima op-
Cina Vitovljeg s naseljima Malim i Velikim Vitovljem. Valjda je filoloski moguce da
od osnove vital pGstane Vitovlje. "
3
Bice da je V. Skaricu umakao Gostulj na putu
Travnik-Guca Gora, koji ima isto znacenje kao i Gostilj.
Medutim takvim je sklonistima nasao i dr. M. Dinic spomena u dubrovackom
arhivu na vise mjesta. Ona su se zvala ,kuce", kao primjerice: ,Butkova kuca" u
Mokrome,h kuca patarena Radojka u Ljupkovu, takoder kuca patarena Milorada u
Bradini i kuca hercega Stjepana u Tjentistu.
Iz jednog pisma kralja Tomasa (1444-1461) Mlecanima, vidi se prava uloga
tih kuca. Kralj obecava da ce svuda u svojoj dr:lavi urediti da mletacki trgovci ima-
ju domove za svoje prebivanje, ada placaju sto bude prilicno.
4
U jednoj drugoj radnji prof. Dinica spominje se 1445. na dubrovackom dru-
mu pod Cemernom krcmarica Boljka (,sotto Zemerno al albergo de Bogleha").
5
Ova Boljka, sto se zasad zna, prva je zena kod nas koja se bavila ovakvom vrstom
privrede.
Ulaskom Bosne u sastav turske drzave, saobracaj je znatno porastao. Bo-
snom se tada mnogo viSe putovalo nego u srednjem vijeku. Uz glavne i sporedne
drumove po selima, varosicama i varosima podizani su karavansaraji i hanovi . 0
tome nam svjedoce razni dokumenti kao i putopisi, ciji su autori prolazili Bosnom i
Hercegovinom i ostalim balkanskim zemljama, kao i mnogi lokaliteti koji su po ha-
nu dobili svoja imena, na primjer: Han, Hanic, Hanina i HaniSte. Hanistem se na-
ziva mjesto gdje je nakada bio han, a danas muse ne zna ni za trag, npr., zaselak u
selu Dvorovii kod Bijeljine i jedno neizgradeno zemljiSte u Banjoj Luci blizu Fer-
hadije dzamije. Haninom se nazivaju rusevine hana, npr. PoCitelj. Danas u Bosni i
Hercegovini ima 1341okaliteta u vezi s hanom: 74 zovu se Hans nekim dodatkom,
npr. Han Pijesak, Han Hresa; onda 7 Hanista, 50 lokaliteta gdje je uz han ponaj-
cesce vezano ime vlasnika iii handzije, npr. Pajtov Han, Pobrin Han, Vasin Han,
Suljin Han itd.; 2 HaniCi, 2 Hanina i po jedno HaniSta, Hanovi i Hanska Polje. Bi-
lo je hanova koji su imali svoja naroCita imena, npr. Kolobara u Sarajevu i Gora-
( tir.).
3 Glasnik Geografskog Drustva XIII (1927), str. 40 i 41 (tir.) .
M. J. Dinic, o. c. p. 136 (Cir.).
s M. J. Dinic, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni Ideo, Beograd 1955, str. 38
' Selo 24 km udaljeno od Travnika.
h Selo 15 km udaljeno od Pala.
' Selo 6 km udaljeno od Bijeljine.
248
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
zdu, Cardagija u Mostaru itd. Han se spominje i u nasim narodnim pjesmama. Po
varosma cesto je graden han do hamama iii javne banje i za ovakve primjere zna
narodna pjesma.
Pojedini putopisci spominju hanove i karavansaraje i ponekad ih karakterisu
jednom iii vise rijeci.
III
Poznata je cinjenica kako su se gradska naselja u nasim krajevima pod tur-
skom upravom razvijala poglavito privatnom inicijativom. Imucni !judi podizali su
svoje zaduzbine u vjerske, prosvjetne i humanitarne svrhe i njihovo uzdrzavanje
osiguravali su raznim koristonosnim objektima, iii gotovim novcem koji se davao
na kamate, iii pak jednim i drugim. Ti su koristonosni objekti bili prvenstveno na-
mijenjeni trgovini, obrtu i saobracaju. U tim naseljima centar privrednog zivota je
carsija. Bez carsije nema kasabe ni sehera. Od njenog razvoja zavisila je i vaznost
samog naselja. Carsije opet nema bez hana.
U poznatom ,Duvanjskom arzuhalu" (predstavci), u kojem se prvih decenija
XVIII stoljeca drustvene prilike palanke Duvna crtaju u najcrnjem svjetlu, kaze se
medu ostalim:
Ni carsije, ni hana
A nestade duhana,
Vee pijemo smrdana,
Razumite, gospodo!
6
Pocev od 1462. do prvih decenija XVII stoljeca nema skoro nijednog zname-
nitijeg vakufa bez hana, a bas u to vrijeme pada razvoj veCine nasih gradskih naselja.
Jedan putnik XVI stoljeca, opisujuCi put kroz Srbiju, kaze da Turci najbolje
grade kupalista, cesme, moseje i karavansaraje/ premda znamo od tih istih putnika
da je bilo hanova koji se nisu razlikovali od obicnih stala.
Hanovi su gradeni iii u samoj carsiji, iii u njenoj neposrednoj blizini. Ima slu-
cajeva da je han stajao i pri ulazu u sam grad, dakle na skrajnjoj gradskoj periferiji,
kao npr. Bojica han pri ulazu u Banju Luku, dolazeCi iz Gradiske, Cicin han u Sa-
rajevu, dolazeCi od strane Trebeviea i iz sela iza Trebevica.
Hanovi su sluzili u prvom redu za odmor i prenoCiste putnika kiridzija i njiho-
vih karavana, ali u njima se i trgovalo. Kada se pocela u nasim krajevima piti kafa i
po hanovima tociti alkoholna pica, hanovi postaju kafane i krcme. U njih dolaze
!judi iz mjesta na kafu i razgovor. Putnici donose vijesti iz raznih krajeva i pricaju
svoje dozivljaje sputa. I u hanovima po putevima saznaju okolni stanovnici od put-
nika razne novosti u kafani iii krcmi hana.
Po jednoj narodnoj pripovjesti car nije mogao naCi svoga izbavitelja koji mu
je spasio zivot od diva, pa su mu savjetnici preporuCili da gradi hanove da u njima
6
M. Kapetanovic-Ljubusak, Narodno blago, Sarajevo, 1887, str. 418.
7
Dr. P. Matkovic, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI vieka, Rad Jugosl. akademije
CXXIX, str. 60.
.... ._.
HANOVI I KARAVANSARAJI 249
putnici ne placaju konaka, vee da pricaju svoje dozivljaje, da bi se na taj nacin do-
slo na trag covjeku koji je cara spasio.
8
.
Hanovi po putevima, a i po varosima, bili su naroCito posjeceni uoci pazarmh
dana, a jos jace u one dane kad se driao godisnji iii . . .
Sedmicni pazar ima svako vece gradsko naseiJe, a godiSnJl saJmOvi odriavah
su se u manjem broju mjesta. Od davnina odrzavali su se u Banj.oj .Luci i
Livnu, a od novijeg vremena u Prijedoru, Bos. Petrovcu, Travmku, Zemel U
ove dane bili su hanovi pretijesni, pa su mnogi posjetioci morali traziti konak 1zvan
hana.
U hanovima se i trgovalo, ito ne samo po gradovima nego i u onima po pute-
vima. Bilo je i handzija koji su se ponesto bavili trgovinom.
UoCi pazarnih dana izlazile su pretrge iz u blize .i. ?d
grada i kupovali stoku i razne zivotne namirnice od seljaka, kOJI 1h b1h pontjeh u
grad na pazar. Bilo je preprodaje robe i medu pretrgama. Izlazi le su naredbe od
strane vlasti, kojima se ovakva trgovina zabranjivala.
9
U tzv. trgovackim hanovima odsjedali su trgovci iz provincije iii iz drugih po-
krajina, koji su donosili raznu robu i prodavali je u hanu trgovcima odnosne varosi,
ali su trgovali i medusobno.
Oni su od domaCih zanatlija i trgovaca kupovali razne artikle. Kako se desa-
valo da odnosne robe nije bilo u dovoljnoj kolicini, iii nikako, to su oni cekali dok
je obrtnici izrade. Zbog toga su neki trgovci ostajali i po vise sedmica. u . dok
se podmire robom. Ovakvi su trgovci obicno drzali po dvije sobe. U JednOJ b1 sta-
novali, a druga im je sluzila kao Jager.
Splitski trgovac Marko Kavanjin pise svome bratu iz Sarajeva 1605. godine
kako jos nije dobio Iagera u hanu i javlja mu koji artikli idu ina
moze mnogo zaraditi; on osobito istice kako se moze sto nasto zarad1t1 na
mu.
10
Ovakvih trgovackih hanova bilo je, osim u Sarajevu, jos u Mostaru, BanJOJ
Luci i Foci, onda u Kresevu, Fojnici i Varesu. U ova tri zadnja mjesta dolazili sui
podulje se zadrzavali, osim sarajevskih demirdzija (trgovci zeljeznom robom),
trgovci iz Albanije i Srbije i ostajali po mjesec i vise dana.
U sarajevskim hanovima kupovali su strani trgovci proizvode od najsiroma-
snijih obrtnika, narocito u zimsko doba, kad bi radovi zastali. Ova se praksa odria-
vala sve do pocetka prvog svjetskog rata, a bila je starijeg datuma.
Za to imamo i jednu potvrdu iz 1741. godine:
CizmedZijski cehaja (cehmajstor) Mustafa halifa zabranio je svoj sirotinji
svog esnafa ovakvu trgovinu, a oni se prituzise serijatskom sudu na taj postupak,
navodeCi da je to stari obicaj, i uz to dodadose da cehaja stoji u sporazumu s trgov-
cima obucom (kavafima) i ovo ci ni da trgovci uzmognu kupovati njihove proizvode
s H. Dizda.r, Narodne pripovijetkc iz Bosne i Sarajevo, 19?2, str. 5- 18.
9
Bosna" sluzbeni list br. 417 od 22. VI 1874. Iz ob1ave sara1evske beledJje (gradskog poglavar-
stva) koj;m se zabranjuje izlaziti na put i rob.u od seljaka prije no sto )e donesu na P.az.ar se
da su se ovakvim poslom bavili narocito JevreJL Takv1 su kupczlazh brodsk1m putem do Ihdze, vlsoc-
kim do Vogosce, rogatickim do Hrese i cajnicklm do Buloga. Ovakvim se poslovanjem stvari poskuplj u-
ju, i ko se tim poslom bude i dalje bavio bite kaznjen po 254 .
10
Pismo u muzeju grada Splita, a mene Je na nJ upozono d1rektor muzeJa C1ro C1cm-Sam, pa mu
se i ovom prilikom zahvaljujem.
250
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
ispod cijene, sto je opet protiv starog obicaja. Kada se kadija uvjerio od vjerodo-
stojnih I judi da je stvar onakva kako su ovi siromasi izjavili, izdao je 7. reb. I. 1154
(23. V 1741) muraselu i uputio je cehaji, kojom mu zabranjuje raditi protiv starih
obicaja i serijata, te stoga dane smeta sirotinji koja svoju robu prodaje po hanovi-
ma j Od toga zivi. II
Kafane nekih sarajevskih hanova od XVIII stoljeca posta1e su stjeciste raspo-
jasanih jenicara, koji su tada bili u zadnjoj fazi svog opstanka. Nece biti bas puki
slucaj da su tri sarajevska trgovacka hana pocetkom XIX stoljeca drza1a pod zakup
tri istaknuta jenicara. Kolobaru je drho Pinjo bajraktar, Novi han Dul Mustafa,
po kome se ovaj han kasnije zvao Djulov han, a drugi Novi han Ibrahimaga Moric.
Ovaj nosi i daoas njegovo ime.
U pjesmi ,Abdurahman pasa isijece sarajevske base", citamo i ave stihove:
Pasa pita svoga terdzumana:
,Tkono jasi drugi na vranCicu?"
Ovo ti je Pinjo bajraktare,
Kahva mu je na srid Kolobare,
Kada hoce age Sarajlije,
Kada hoce da cine vijece,
Oni nejdju muli na mescemu,
Nego idju Pinji bajraktaru.
(Bos. Prijatelj II, srr. 101).
Za vrijeme kontinenta1nog zatvora narocito je ozivio promet u Bosnii. Nije se
moglo nasmagati konja za prenos pamuka. Sarajevo je postalo sredistem za trgovi-
nu ovom robom. Pamuk je dolazio iz Soluna, Sereza, Trikale i Smirne, a odasiljan
je u Split preko Livna, onda u Brad, a narocito u Trst preko Kostajnice. Francuzi
su uzeli pod zakup Kolobaru. To je onaj Han des sto se spominje u prepis-
ci onovremnog francuskog konzula u Travniku Pierra Davida.
Francuska trgovacka kuca u Sarajevu, pod upravom energicnog Zaka Fresi-
nea, postojala je dvije godine (1811-1813). Po hanovima na putu do spomenutih
mjesta kiridzije su krale, a ponegdje i zalagale pamuk i time ometale trgovinu. Vla-
sti su ih kaznjavale, ali suite kazne slabo pomagale. Zbog ovakvih i drugih neprili-
ka napustili su Francuzi Sarajevo, a promet je opao.
12
U Morica hanu odr:Zavali su svoje skupstine pojedini esnafi i na njima ras-
pravljali razna esnafska pitanja i birali svoje odbore. U istom je hanu zasjedao
1878. g. revolucionarni odbor za otpor protiv okupacije Bosne i Hercegovine. I ka-
snije Eksekutivni odbor, koji je vodio borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju,
11
H. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini I , Zagreb 1935, str. 86.
.
12
Dr M. Gavrilovic . Ispisi _pariskih Beograd. 1904, str. XI-XIII (cir.); Dr V. Popovic,
Trgovma Bud1mhca u prvoJ polovmt XIX stoiJeca. Matasovtceva Narodna Starina svv. 14 str. 59-70.
1
Au tor na blokadu koju_je 1806. godine uveo Bonaparta protiv
u zeiJI da Je ekonomskt tscrpt. Efekat Je bto suprotan, a sama blokada prestala je sa carevim
voJ mck1m porazom i silaskom s vlasti 1813/4. godine.
251
pocetkom ovog stoljeca, cesto se ovdje sastajao.
13
Uoci okupacije dogovarali su se i
Mostarci o otporu, u jednom mostarskom hanu.
Za vrijeme okupacije 1878. zaposjela je vojska u vise mjesta neke hanove. U
nekima su opet bile vojne komande. Jos 1889. bio je jedan han u Gorazdu u upo-
trebi voj nih vlasti.
14
Sobe nekih hanova po varosima sluzile su kao radionice onih obrtnika koji u
carsiji nisu imali svojih ducana. Nekima je ta saba bila i radionica i stan. Cesto su ti
obrtnici bili stranci. I neki trgovci, koji su bili bez porodice, stanovali su u hanu.
Godine 1788. obavljena je cefilema (uzajamno jamcenje) svih odraslih krscana u
Sarajevu. Iz tog popisa vidi se da su 33 krscana stanovala u tri hana; 18 njih u Mu-
zaferijinu, 9 u Novom hanu i 6 u Kolobari. Jedan je od njih bio odadzija u Koloba-
ri, a ostali svi zanatlije.
15
Iz jednog kasnijeg akta vidi se da je u Taslihanu bilo stalno nastanjenih trgo-
vaca, a po sudu se vidi da su se tu hranili i jelo spremali.
16
Neki su hanovi sluzili kao tahmis, monopol za przenje kafe. S ovom instituci-
jom cemo se kasnije blize upoznati. Jedan takav han bio je u Sarajevu, a po jedan u
Zenici i Travniku.
Bilo je hanova koji su sluzili i kao menzilhane. Menzilhanom se zvase stanica
u kojoj su se mijenjali postanski kanji (menzili) i u kojima je tatar iii postar dobi-
vao svoj obrok.
17
Tc su stanice bile udaljene jedna od druge po sest sati hoda.
Tatar vrisnu surudzija pisnu,
A menzili konji poletjese!
Prije nego zavrsim ova, spomenucu u vezi s hanom jos nesto.
Spanjolski Jevreji iii Sefardi poceli su se naseljavati u Sarajevo sredinom XVI
stoljeca. Oni su ovamo dolazili ponajvise iz Skoplja na Vardaru, a pokoji i iz Du-
brovnika.
Kada je 1580. g. dosao nekim drzavnim poslom u Sarajevo vezir Hrvat Sija-
vus-pasa, beglerbeg Rumelije, prituzise muse Sarajlije na Jevreje, kako prave veli-
ku galamu i kako neoprezno postupaju s vatrom, pa cesto prouzrokuju pozar i za-
molise ga da ih iz mahala ukloni. Sijavus-pasa uvazi te razloge i dade sagraditi je-
dan veliki han ondje gdje je danas stara jevrejska sinagoga u Titovoj ulici i u taj
han nastani sve Jevreje Sarajeva. (U ovom je hanu bilo 48 saba). Taka taj han po-
stade ghetto. U njemu je podignut i hram iii havra.
18
Kad je ovaj postao pretijesan,
sagraden je zapadno od Gazi Husrevbegova bezistana i sjeverno od Taslihana
1937.
11
H. Kresevljakovic, o. c. p. 66; H. Kresevljakovic, Sarajevo u doba okupacije Bosne, Sarajevo
Proracuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889, Sarajevo (god.?), str. 179.
Sarajevski sidzil u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu br. 27, strana 159.
'
6
V. Skaric, Iz trgovackih tevtera i pisama, Zagreb 1914, str. 44 (Cir.)
17
Oko godine 1873. drzao je menzilhanu u Podroman!ji Agan Hran.i.o je osam postanskih
konja, cetiri osedlana, a cetiri pod samarom. S tatarom su 1sla po dvopca surudi:IJa. Dok b1 se tzvrsila
izmjena konja, tatar i surudzija uze1i bi kahva/tiju, a sastoja1a se od dobra pomascenog pilava, male case
mlijeka, dobre erne kafe. Tatar je isao uvijek pobuljen salom. Ove podatke dobio sam 1930. g. od Aga-
nove kceri , udove iza Osmanage Bukve iz se1a Pedisa.
t R Dr Moritz Levy, Die Sephardim in Bosnien, Sarajevo 1911, str. 8.
252 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
jedan manji han, koji Jevreji zvahu hanikjo. Ali vee u drugoj polovici XVIII stolje-
ca nalazimo jevrejske porodice ponovo kao stanovnike nekih sarajevskih mahala.
Poslije katastrofalnog pozara od 1852. neki su Jevreji odselili iz Sarajeva.
Jedni od tih nastanise se stalno u Banjoj Luci. Duze vremena stanovali su po hano-
vima, jer im niko od Banjolucana ne htjede iznajmiti ni prodati kucu, kao ni zem-
ljista, jer su to crkvene vlasti sprecavale.
Sedamdesetih godina proslog stoljeca osnovana su u Sarajevu dva dionicka
drustva, jedno za proizvodnju abe iii domaceg finijeg sukna za uniforme vojnika i
zaptija (zandara) tzv. aba kompanija i drugo za transport putnika i robe od Broda
do Sarajeva tzv. Kolkumpanija. Na prvo dru.Stvo sjeca nas jos poneka dionica sto se
tu i tamo nade medu starim papirima, a ono drugo lokalitet Han Kumpanija. Oba
ova drustva imala su svoje sjediste u Taslihanu, koji je bioi polazna tacka brzih ko-
la. U njemu su se kupovale i putne karte.
Karavansaraje i hanove, kao zgrade razne gradevne vrijednosti, unistavali su
pozar i zub vremena, ali oni su ponovo gradeni i popravljani. Njih je podrzavao na-
Cin saobracaja i Cim se ovaj stao mijenjati, modernizirati, stali su se i oni drobiti i
mrviti - i njima je dosao konac.
Danas je malen broj starih hanova koji su jos uzgor. I oni su danas pored dru-
gih objekata kulture uglavnom predmet zastite, konzerviranja Zavoda za zastitu
spomenika kulture.
A
OPCI DIO
0 HANU UOPCE
1 HANSKA ZGRADA
Iz raznih putopisa XVI i XVII stoljeca, kao i iz iskustva, znamo da je bilo raz-
licitih hanskih zgrada.
Najprostija hanska zgrada bila je slicna velikoj staji. To je prizemna zgrada s
osnovicom pravokutnika, zidovi su joj 2-2.50 m visoki, gradeni od brvana, kame-
na, kamena i cerpica s krovom na cetiri vade, prekrivenim simlom. Vrata su obicno
u sredini jedne od dviju duzih stranica i tako velika da kroz njih maze komotno
proCi konj pod tovarom. U zidovima je po koji malen otvor- prozor, ana krovu je
jedna iii vise badza. Stropa nema. Unutra je jedno, dva iii vise ognjista, gdje se va-
tra lozi zimi da se putnik ogrije i, ako je pokisnuo, da osusi odjecu. Osim toga nala-
zila se i po koja klupa na kojoj je putnik spavao. Uz putnika je bio i njegov konj ,
ako ga je imao. U zidovima su bile ponegdje vjesalice, ali je bilo hanova i bez njih,
pa su ih sami putnici sa sobom nosili. Iz ovoga se jasno vidi da je ovakav han isto
ono sto i monocelna kuca.
Takvih je hanova bilo jos i u XVIII i XIX stoljecu; i o njima govori Ruder Jo-
sip Boskovic u svom ,Dnevniku putovanja" iz 1762. god. i Aleksandar Hilferding u
svom poznatom djelu o Bosni iz 1859. g.k
Bilo je istih takvih zgrada samo s tom razlikom sto je do vrata bila jedna ma-
nja iii veca saba u kojoj je sjedio handzija i u kojoj su noCivali bogatiji putnici. U
toj sobi bilo je od XVII stoljeca sigurno i ognjiste ili odzak za pecenje kafe, jer se
kafa u Bosni pocela piti vee u drugoj polovini XVI stolj eca. Sigurno se zna da je u
Sarajevu postojala kafana 1592. god. I u tim je hanovima bilo ognjista i klupa, kao i
u onim prvim. Mogle su biti u ovakvom hanu i po dvije sobe do hanskih vrata, jed-
na prema drugoj.
Posebnu vrstu hanskih zgrada cine hanovi s jednom sobom iznad vrata, dakle
saba na katu. Osim ove, mogle su biti jedna iii dvije sobe i u prizemlju. Ova je po-
cetak hanovima koji imaju prizemlje i sprat i u kojima se pocinje polagano odvajati
covjek od svoje zivotinje.
k Aleksandar Giljferding, Putovanje po Hercegovini , Bosni i Staroj Srbiji, biblioteka , Kulturno
nasljede", IP ,Veselin Sarajevo, 1972, str. 404.
256 HAMDIJA KRESEVLJAKOVI( '
Gornji boj u hanovima razvio se skoro na isti naCin kao i gornji boj u
kucama. I ovdje se redaju sobe oko hodnika (divanhane iii araluka),
rasporedene uz uze strane hana, a izmedu njih je hodnik koji se ponegdje za-
vrsava izbacenom kamarijom iznad hanskih vrata. U nekim su hanovima grade-

I
... Z:A KON;Ie
:::- OST/\\11\ %A $'TVAill
' . I I
Tlocrt prizemlja seoskog hana u Rakovici
OOtT ...
toto
. ,.,., .. ,..
t I t I
Tlocrt sprata seoskog hana u Rakovici
HANOVII KARAVANSARAJI 257
7 r :
. ..
I
Fasade seoskog hana u Rakovici
ne sobe iznad jedne iii obiju duzih stranica, a izmedu njih je hodnik bez stropa. U
tim hanovima nema vise ognjista u prizemlju. Prizemlje sluzi samo kao podrum.
Basamaci na sprat uvijek su unutar hana, dakle iz podruma.
Pred hanovima, uz puteve, nalazila se cesto sofa iii hladnjak , gdje su se prola-
znici Jjeti odmarali.
Hanovi uz puteve nemaju nikada dvorista, dok su po varosima rjedi hanovi
bez dvorista. U varosima je i jedan dio dvorista natkriven. To se zove suldurma, a
sluzila je takoder za vezanje konja, kao i podrum. Neki hanovi u varosima imali su
potpuno odijeljenu statu. U njima je u prizemlju bio po koji ducan, ana katu sobe i
kafana. Kafana je mogla biti i u prizemlju .
U hanova gradenih na kat zidovi su u prizemlju od kamena iii cerpica, debeli i
preko 0,50 m, dok su zidovi prostorija na spratu obicno od drveta i cerpica, deblji-
ne do 20 em.
17 lzabrana djela Ill
258 HAMDIJA KRESEVUAKOVI(
Posve su drukcije izgledali veliki trgovacki hanovi u nekim nasim mjestima,
narocito u Sarajevu.
Stara bosanska carsija - horizontalno razvijeni obrtnicki i trgovacki dio gra-
da, ponegdje s gustom mreiom ulicica i mnogim malim drvenim Je
sve do nedavno centar gospodarskog rada i srce I dok.
u neki grad prirodne ljepote njegove okoline, arhitektonski I pOVIJesm spomemci,
kulturne i prosvjetne institucije, industrija i u je
dolazio gotovo samo u trgovackom poslu i ostaJaO tu dulJe, prodaJUCI
razlititu robu. Na to ga je primoravao nedostatak pomagala trgovme I prometa ..
Godine 1878. bilo je u samom Sarajevu 50 sto veCih, sto manjih hanova, a IZ
jednog popisa sastavljenog te godine vidimo da je u n)ih .moglo 2640 osoba i
1262 konja.
19
Od njih svih bijahu po velicini i arhitektun naJp?znatiJI: vla-
snistvo vakufa osnivaca Sarajeva Gazi Isabega iz 1462, Tashhan, vlasmstvo vakufa
Gazi Husrevbega (1521-1541), Novi han iii Dul?v i drugi Novi han iii han,
koder vlasnistvo istoga vakufa. Ova dva potonJa nastala u XVII stolJecu. U veli-
.. ' .... ' ...
Tlocrt prizemlja Morica hana
'" Original u arhivu grada Sarajeva, br. 19/51.
HANOVIIKARAVANSARAJI
259
kom pozaru od 8. avgusta 1879. propao je Taslihan i Dulov han, a ista je sudbina
zadesila i Kolobaru 29. decembra 1937. g. I tako je danas Morica han od svih nasih
veCih hanova jedini uzgor i jedini historijski i arhitektonski spomenik u Bosni i
Hercegovini, koji nam predstavlja potpuno ocuvani tip starih hanova osmanlijske
arhitekture i zbog toga cemo ga ovdje podrobnije opisati.
Njegova gornja, drvena konstrukcija, istina, viSe je puta stradala od pozara i
kasnije popravljana iii ponovo gradena, ali uvijek u prvotnom stilu, jer se njegova
osnovna koncepcija nikada nije dala uniStiti. Otud su svi konstruktivni oblici koje
Tlocrt sprata Mori{;a hana
danas vidimo na Morica hanu, uglavnom, ujedno i elementi svih velikih hanova sto
su se nekad grad iii po Orijentu i nasim stranama. Tek je svaki kraj, vee pre rna
svom bogatstvu uvjetovao gradevni materifai: kamen iii drvo, a najcesce i jedno i
drugo.
Morica han smjesten je u nekad najprometnijem dijelu sarajevske carsije (u
Saracima). Kao i svi veliki trgovacki hanovi, tako je i Morica han graden na kat. Ia-
ko je po svom tlocrtu ( 44. 70x 38.40) upravo ogromnih dimenzija pre rna okolnim
sitnim carsijskim ducanima, on se uopce i ne zapaia, niti odaje utisak ikakve glo-
maznosti, jer se cijela gradevina razvila potpuno u sirinu. Sasvim se prilagodila
I"
..
260 HAMDIJA KRESEVUAKOVIt
gradevnorn rnjerilu u Cijern sredistu stoji covjek i ekonornija grade i prostora, i tako
cini posve skladnu aglomeraeiju sa susjednirn ducanima, cije strehe moze covjek
gotovo rukorn dohvatiti.
Centralno dvoriste ovoga hana, kao i svih drugih ovakvih hanova dobrirn di-
jelorn podvlaCi se pod kat na kolonadi hrastovih stupova i cini neku vrstu trijema,
gdje su se za kiSnog i snijeznog vremena otvaraii i tovarili konji, a roba raspakivaia
i pakovala. Takvirn rjesenjem provedeno je iskoriscenje prostora do krajnjih mo-
gucnosti. Sa sve cetiri strane dvorista redaju se okolo naokolo ducani, rnagaze i
Fasade Morita hana
podrum za konje, uvijek na suprotnoj strani od glavnog ulaza. Ducani i rnagaze iz-
davani su u zakup trgovcima ( dvije magaze pred podrumorn sluzile su za zito i su-
streb zakupnika han, a u nekim drugirn hanovirna bio je i poseban hambar za zito,
srnjesten obicno pod stubistem ispred podruma).
Magaze su bile skladiste raznovrsne trgovacke robe, pa su gradene tako da ni
odakle vatra ne rnoze doprijeti unutra. Stoga su stijene rnagaze (debljine 70-80 em)
zidane od kamena, a istodobno sluze i kao nosive stijene gornje konstrukcije hana.
Strop je posebno izveden: nad dizmom (tj. istesanirn hrastovim stropnim gredama,
priljubijenim jedne uz drugu u ravnoj povrsini) nalazi se tanak izolacioni sloj guste
kase vapna i isusenih i izdrobljenih konjskih fekalija; po ovorn su postavljena dva
iii tri sloja cerpica u mortu s veCim dijeiom vapna, a preko toga debeo naboj od ilo-
vace, na koji dolazi nasip, blazinice i obicni drveni pod prostorija na katu. Kons-
trukcija stropa izmedu dizme i poda je 120 em. Kod sirih magaza, gdje nosivost
stopnih greda zbog svoje duzine nije bila sasvim sigurna, teret stropa prenosi se
preko poprecne drvene podvlake, grede, sed/a (jastuka) i stupa na pod rnagaze, koji
je uvijek poplocan kamenorn, jer drvo nije trajno na zernlji. Prag i dovratnici, kao i
HANOVIIKARAVANSARAJI 261
nadvoj nad magaznim vratima izvedeni su od kamena tesanea, a sama su vrata od
zeljeza, s pouzdanim dubrovackim bravama. Od istog su materijala i kapei na pro-
zorima magaza, na kojima se nalaze i jaci demiri (zeljezne resetke), kako sene bi
mogao uvuCi lupei, kad je kapak otvoren radi zraeenja. Kapak se vazda po noCi za-
tvarao, kako bi roba u magazi bila zasticena od pozara. Ovako sagradene magaze
zvale su se atesteremin (pravilno: ate5ten-emin), tj. spremiste sigurno od vatre.
Gradiie su se i uz mnoge ducane u sarajevskoj carsiji (neke su bile presvedene se-
drom). Praksa je pokazala da su uvijek odolijevale pozaru, pa i onda kad bi plamen
zahvatio cijeiu zgradu.
Podrum iii staia popodena je debljim hrastovim podnieama. Strop je i ovdje
dizma s istim poduporama, kao i kod sirih magaza.
Prizemne su prostorije redovito vlazne i nisu prikladne za stanovanje. Zato je
uvijek, kako u bosanskoj muslimanskoj kuCi tako i ovdje, u prizemlju smje5ten go-
spodarski dio prostorija, dok je stambeni prostor ovdje odignut i slobodno postav-
ljen na sistemu simetricno poredanih drvenih stupova, i to skoro potpuno neovisno
o raspodjeli prizemnih zidova. Tu je, dakle, jos u XVI stoljecu primijenjeno vazno
praviio higijene i jedno od osnovnih naceia koje je preuzela moderna Le Corbusie-
rova arhitektura. Stambene se sobe nizu s obje strane sirokog i pokaldrmljenog
hodnika sasvim unaokoio. Sobe, koje su orijentirane prema vanjskoj strani, Ide na
debeiim stijenama magaza, a one prema dvoristu, nad trijemom, na dizmi, koja se
jednim krajem opire na dvorisni zid magaza, a drugi ieii na snaznijim hrastovim
gredama- okagacima- koje u jednostavnom pojasu veiu dvorisni biok zgrade s tri
strane (cetvrta, ona nasuprot uiazu, poCiva na podrumskoj stijeni). Okagaci na-
stavijeni kosim prekiopima pocivaju na podvlakama- jastueima iii baslueima- a
ove na jaCim hrastovim cetverougiastim stupovima- cursijama. Da stupovi ne stoje
izravno na zemiji, stavljene su pod njih kamene stope- tabani- u obliku piramide
iii prikracenog cuna. Stup je pricvrscen za stopu zeljeznim iii drvenim klinom- mo-
zdanikom.
Vanjske stijene katnih prostorija izvedene su od cerpica u debljini od 70 em,
dok su ostale, pregradne i dvorisne, gradene kao birkatice (zid od cerpica za sirinu
opeke) iii catma (potpuna stijena drvenim materijalorn). I birkatiea i catrna izvede-
ne su u cvrstom i nosivom drvenorn skeletu - kanatnoj konstrukeiji. Catma nije
irnala poseban nosilae zbuke, nego se vertikalno poiozena drvena popuna bradvorn
zasijeeaia i na to se izravno postavijaia zbuka.
Sobni su stropovi takoder izvedeni od dizrne i tanjeg naboja ilovace. Nikad se
nisu zbukali i drvo je uvijek imalo prirodan izgled.
Prizemlje s prostorijama na katu vezu dva jednokraka drvena stubista. Jedno
se dize iz samog proiaza, uiazeCi u dvoriste, a drugo vodi ispred podruma u drugi
kraj kata. Na zavrsetku oba stubista ugradena je prerna dvorisnoj strani po jedna
abdesthana za pranje ruku i kupaona, a nesto dalje od onog drugog stubista smje-
steni su zahodi.
Hodnik uopce nema stropa, nego se nad njim izravno dize niska krovna kons-
trukcija sa zanimijivim sistemorn krovnih stopa. Sam pokrov je simla i po njoj cere-
mit, kao i kod skoro svih zgrada stare bosanske arhitekture. Ovako otvoreni hod-
nik vrsio je dvije funkeije: da omoguCi osvjetljenje prostora pred sobama k.roz
262 HAMDIJA KRESEVLJAKOV!(
krovne otvore- badze - i dizanje dima, koji izlazi iz zemljanih peCi pojedinih soba
kroz nekoc glinene, a danas limene cijevi- sulunare- na hodnik, koji zbog dobre
ventilacij e nije nikad zadimljen.
Svakako je u arhitektonskom pogledu osobito zanimljiv dio ovoga hana pro-
strana kafana, sto stoji na drugoj strani dvorista, sucelice glavnom ulazu, gdje su
nekad sarajevski obrtnici drzali svoje skupstine i zborovali prvaci otpora protiv
okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Rjesenje njenog prostora zgodno je
oznaCio ing. arh. Dusan Grabrijan ,Arhitekturom na dohvat ruci" , te u svom zapa-
zenom radu, koji nosi isti naslov, o njoj pise: ,Covjek tu sjedi na seCiji, koja se pro-
teze duz zidova. Pod je malo ispod horizonta i pokriven cilimima, strop od drveta
je malo iznad horizonta. Pokucstva nigdje, osim samo mazda u cosku sa strane ula-
za, gdje je slobodno u prostor smjestena mala kafanica (zapravo: odi ak). Izmedu
stropa i poda je cist prostor. Mala visina prostorije cini je jos prostranijom, pa bije-
li zidovi i prozori- sve na dohvat ruci . Jedan je zid sav raspusten u prozore, sa seCi-
je ispred njih treba covjek samo da pruzi ruku, pa da otvori cekmu (pomicni pro-
zorcic) - i u produzenju prostora mu je slika u svijet - ziva slika ogranicena okvi-
rom covjecjeg mjerila i svedena covjeku na horizont i vidni cunj . "
20
I po sobama za konacenje jedini namjestaj cinile su seCije i Cilimi. To je ka-
snije bilo nesto moderizirano, pa su seCije bile zamijenjene krevetima, stolovima i
stolicama.
Morica han, kao i sva tri druga velika sarajevska hana, imao je od davnina
svoj poseban vodovod i cesmu, a uz nju i bunar, kako han ne bi ostao bez vode kad
se vodovod pokvari. U nekim velikim hanovima (Taslihan u Sarajevu) bio je i sad-
rvan.
Ovaj je han vlasnistvo Gazi Husrev-begova vakufa. Po zakupcima Mustafagi
Moricu i kasnije njegovu sinu lbrahimu dobio je danasnje ime pocetkom proslog
stoljeca. Zbog svog centralnog smjestaja bio je trgovcima narucniji od svih drugih
sarajevskih hanova, pa je uvijek bio dobra posjecen.
21
Kolobara je bila potpuno slicna Morica hanu i po velicini i po arhitekturi, sa-
mo je hodnik na katu bio nesto uzi . Na Morica hanu je pored glavnog ulaza iz Sara-
ca jos jedan sporedni iz Culhana, gdje je nekad stajala Firuzbegova banja, ana Ko-
lobari su bila troja vrata, glavna iz Bazerdana, a sporedna iz Kazaza i Mehmedbe-
gova bezistana, kasnije Trgovke.
1
Gornji boj Kolobare i ostala drvenina u prizem-
lju izgorjela je u velikom pozaru 1842. g. Potpuno je obnovljena 1844. godine tro-
skom od 33.008 grosa. Buduci da raspolazem podacima o toj obnovi , donosim ih
ovdje, da se vidi sto je sve bilo potrebno za djelomicnu izgradnju ovakvog jednog
hana. Evo tih podataka:
1701 direk jedinak
579 baskija
15475 komada simle
27670 . .. cerpica
5.188
275
3.481.35
1.521
grosa
,
,
,
20
D. Grabrijan, Arhitektura na dohvat ruci , Novi Behar XIII , broj 23.
21
H. Morica han, Sarajevo (Tip orijentalnih karavansaraja), Urbanizam-arhitek-
Jura 1951, 9-12, str. 92-4;
1
Svi spomenuti objekti i ulice se pod istim nazivom sada nalaze na
HANOVII KARAVANSARAJ!
2858 komada konj skih daski
750 podnica
96 i Vz tovara kreca
15 kamenih cursija
21 pee zemljana po 9 grosa
1570 pecnih loncica po 3 pare
7 pecnih vrata
24 tutunluka (dimnjaka)
tesani kamen za cesmu
449 arsina okagaca po 130 para
20870 kom. klinaca od 6 oka, 1000 kom. po 30 g.
14750 kom. klinaca od 5 oka, 1000 kom. po 25 g.
8310 kom. klinaca od 4 oke, 1000 kom. po 20 g.
1045 kom. klinaca za sise, 100 kom. po 50 para
182 oke klinaca palamara po 3 gr.
346 i Vz oka pozdera po 10 para
32 velike podnice po 4 g. i 30 p.
744 komada rezane daske
546 stakla po 22 pare
2045 majstorskih ndnica po 5 g.
560 irgatskih nadnica po 3 gr.
872
787
675
112.20
189
117.30
31. 20
60
48
459.10
626.04
368.30
166
12.32
546
86.25
152
837
436.32
10.510
1.680
263
,
,
,
,
,
,
. . han je ondje gdje )e danas zgrada Filozofskog fakulteta. m I ovo
Je.bw trgovackt han. U osnovict se nesto razlikovao od gornjih dvaju hanova.
NJegova Je zgrada zatvarala pravokutno dvoriste samo sa tri strane. Fronta Dulova
hana dug.a 58 m bila je okrenuta Dulaginoj ulici, a druge dvije strane duge
23,5 btle .su u Sarace Yaros (danas Titova ulica). U prizemlju od
Dulagme uhce btle su magaze, a od Tttove podrum. Iz sve tri ulice vodila su po jed-
na na svod gradena vrata. Prizemlje je bilo sagradeno od kamena i sedre, a gornji
kat od istog materijala kao i u Morica hanu.
23
. . Od gradevina ove vrste zgrada u Bosni i Hercegovini
Je Gazt Husrev-begov karavansaraJ , bolJe poznat pod imenom Taslihan. To je
btla zgrada na kat , gradena od kamena i sedre, presvedena kupolama i bacvastim
svodovima, prekritim olovom. Taj je han stajao ondje gdje je danas basca hotela
I .on je bio graden oko cetvrtastog dvorista s velikom stalom, magazama
u 1 sobama katu. S strane stajao je bezistan istog dobrotvora i
od tstog matenJala. Sagraden tzmedu 1540. i 1543. godine, a pri dovrsetku
gradnJe pozvani su majstori vjesti gradnji kupola i svodova iz Dubrovnika. Poziv je
poslan 1542. iii 1543. godine.
24
To je bio najizrazitiji trgovacki han, a uza nj je bioi
bezistan , robna kuca, duga 106.5 m, sa 52 ducana. 25
Kresevljakovic, Kolobara u Novi Behar XI , str. 202-211.
. . Dr .t .. Gaz1 Husrevbeg, Z. M. XXIV, str. 190-192. Dul Mustafa je bio u je-
baJraktar . P.roztviO Je u progonstvu u Tirani i nakon ukinuca jenicara do-
zvoiJen mu Je povratak u SaraJevo. OvdJe Je umro 1839. Ispr. H. Morici , Sarajevo 1938,
str . 25.
2
' Faksimil dokume nata u Muzeju grada Sarajeva , br. M. K. 604.
25
Nasi bezistani , Nase starine sv. II (1954) , str. 235-237.
m Spomenuti fakultet se nalazi u Ulici Rackog.
264
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Dr Truhelka pise da su Bezistan i Taslihan uvijek vjerno dijelili sudbinu Sara-
jeva. U dobra i sretna vremena bijase tu zlatno vrelo, iz koga je izviralo blagostanje
i bogatstvo Sarajlija, koje je bilo na glasu, da mu se strani putopisci ne mogose do-
sta nacuditi, au erne dane, kad bi se osim kuge- najljuCi dusmanin sarajevski, po-
zar, gradom razbjesnio, stradali bi zajedno. U pozaru od 1697. izgorjele su obje
zgrade, a znatno su osteeene i pozarom 1831. godine. Bezistan je stradao i 1788. Za
pozara od 31. avgusta 1831. rastopilo se olovo na Bezistanu i Taslihanu, te je za no-
ve krovove potroseno 51.750 grosa.
26
Uz to su sagradene u Taslihanu nove staje i nad njima sobe, a za to je potro-
seno blizu 11.000 grosa.
Ovaj je han propao u pozaru od 8. VIII 1879. a podor mu sravnise sa zemljom
1912. godine.
U Banjoj Luci i Foci bila su jos dva hana od kamena, presvedena kupolama i
prekrivena olovom.
Eto, to su najglavniji tipovi nasih hanova.
Rijetki su hanovi uz drumove koji su stajali na osami. Gotovo uvijek bila je u
blizini hana pokoja kuea. Ako u samom hanu nije stanovao handzija, njegova je
kuea odmah do hana iii je prislonjena uz sam han, s posebnim ulazom, iii je hila s
hanom vezana koridorom (npr., u Bugojnu). U veCim mjestima, naroCito u Saraje-
vu, kuee su handzija po mahalama. Po putevima i manjim mjestima hio je potreh-
no da handzija stanuje u neposrednoj hlizini zbog toga sto se jelo za putnika prire-
divalo u handzijinoj kuei.
Ali bilo je hanova i na potpuno osamljenom mjestu. Jedan takav spominju
putnici u Brahi,
0
u predjelu jugozapadno od Cajnica.
Ispred hanova na putevima ohicno je hila kaldrma, a ponegdje blizu v ~ t i
binjegtas, da putnk lakse sjase i uzjase konja. Ali bilo je hanova pred kojima je bi-
lo upravo jezero od blata. Ako u hanu nije bilo zahoda, onda je bio u neposrednoj
blizini.
Gdjegod je bilo moguee, han je graden do vode (izvora, rijeke, patoka iii bar
bunara). Ako je han bio sagraden pokraj tekuee vode, onda je sofa pred hanom sa-
gradena neposredno do vode, a ponegdje cak i nad samom vodom.
Oko nekih hanova hilo je raznog drveea, u Cijem bi se hladu putnici ljeti od-
marali. Na jednoj staroj vrbi u Blazuju hila je sagradena sofa u njenoj krosnji, a do
nje se penjalo stepenicama. Nata drveea podsjeeaju nas imena nekih hanova, kao
na primjer Halilov han u Panjevima u Mokrom i Han Boriker na starom drumu iz
Rogatice u Visegrad.
*
U dosadasnjem izlaganju uzgred smo se upoznali i sa gradevnim materijalom
nasih hanova. Pri gradnji hanova sudjelovali su isti majstori koji su gradili najveCim
dijelom profane i sakralne gradevine.
26
Dr C, Truhelka, o. c. p. 186-190.
0
Selo 4 km udaljeno od Cajnica.
P Selo 25 km udaljeno od Rogatice.
HANOVI I KARAVANSARAJI 265
Manji han od temelja do sljemena umio je sagraditi bosanski dunder, dok su
pri gradnji velikih hanova uz dundere sudjelovali klesari, kovaci , staklari, pecari,
kaldrmedzije, bunardzije i sujoldzije. Drvodjelci (dogramadzije) nisu imali ovdje
posla, jer po hanovima nije bilo rezbarskih radova.
Dundera je bilo po svim varosima i po nekim selima. U Sarajevu i Mostaru
oni su imali svoje esnafe. U Osatu,' oko Bugojna i u Popovu Polju
5
hilo je gradevi-
nara u veeem broju i odlazili su na rad u druga mjesta. Na glasu su bili kaldrmediije
u Fojnici i Mostaru.
Jedini je bio Taslihan gdje su pri zavrsetku gradnje bili pozvani majstori iz
Duhrovnika. Iz istog mjesta pozivani su i prije i poslije majstori kad su se gradile
monumentalne gradevine.
2 OSNIV ACI HANOV A - IZDA V ANJE HANOV A POD KIRIJU
Kako smo vee reklli, i prije dolaska Turaka u nase krajeve bilo je zgrada u
kojima je putnik nalazio konak. Jednu takvu zgradu, kueu, podigao je i sam herceg
Stjepan u Tjentistu, a kralj Tomas obeeao Mlecanima da ee se pobrinuti za stanove
njihovim trgovcima, a oni da plaeaju sto hude prilicno.
Vee prvih decenija turskog vladanja u ovim zemljama nastaju veliki hanovi i
karavansaraji. Njih prvenstveno grade veliki dostojanstvenici i drugi bogati !judi uz
svoje zaduzbine. Od tih dostojanstvenika hanove su gradili sandiakbezi: Isabeg Is-
hakovie, Skender-pasa, Husrevbeg, Kara Mustafabeg Sokolovie, Sofi Mehmed-pa-
sa, Turalibeg, Sinanbeg, Selim-pasa; beglerbezi: Ferhad-pasa Sokolovie, Sijavus-
-pasa, Ibrahim han i Musa-pasa; veliki veziri: Rustem-pasa i Mehmed-pasa Sokolo-
vis; darusseade-age: Mustafa rodom od Varcara' i drugi Mustafa rodom od Ljubi-
nja. Gotovo svi su oni bili rodom iz nasih krajeva, a zivjeli sui djelovali do druge
polovine XVII stoljeea. I nekoliko bosanskih vezira XVIII st. sagradilo je nekoliko
han ova.
U ono doba gostionice kod nas nisu, naime, jos hila obrtna poduzeca kojima
je u prvom redu hila svrha da se njima obogati vlasnik, a tek u drugome da sluze
udobnosti putika, pa je osnivanje ovakovih hanova i karavansaraja bilo za putnike
od to veee vrijednosti sto su te zgrade bile dobrotvorne institucije, uvakufljene je-
dino u tu svrhu da putnik u njima nade za se i za svoj karavan jeftin iii besplatan ko-
nak.
Vaznost hanova za promet i trgovinu shvatio je jos i osnivac Sarajeva Gazi
Isabeg, te je podigao vee nama poznati han, nazvan Kolobara. To se desilo nesto
prije fehruara 1462. g., ito je najstariji dokumentarno zajamceni han.
Iz raznih zakladnica ili vakufnama vidi se da su dobrotvori onoga vremena
gradili po raznim mjestima u prvom redu dzamije i mektebe i opskrbljivali ih do-
hrom pitkom vodom, a odmah iza toga podizali su oni hamame (javne banje), ha-
nove, karavansaraje, musafirhane, mostove i druge razne objekte.
' U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se pod ovim imenom ne spominje ni jedno
naseljeno mjesto, izuzev selo Osatica 39 km udaljeno od Srebrenice.
' Na ovom mjestu au tor vjerovatno misli na Popovo polje u Hercegovini, a ne na selo 19 km uda-
ljeno od Brckog.
'Sada Mrkonjic-Grad.
266 HAMDIJA KRESEVLJAKOVJ('
Vakufi nisu drzali hanove u svojoj rdiji , nego su ih izdavali pod zakup. Iz
raznih vakufskih obracuna vidi se da kirije hanova nisu bile nikada velike, a medu
zakupnicima hanova iii handzijama nema nikada bogatih !judi , kao ni hadzija. To
nam jasno govori da han nije tada bio potpuno tecevno poduzece. Handzija je ra-
dio i zaradivao samo toliko da je mogao placati kiriju i izdriavati porodicu, a vakufi
su tom kirijom odnavali u prvom redu zgradu hana i, ako je stood toga preteklo,
islo je na popravak i uzdrzavanje ostalih zaduzbina. I poj edine crkvene opcine, kao
i neki crkveni dostojanstvenici , podizali su hanove i zavjestavali ih za crkve i mana-
st ire. Takav se han obicno zove ,crkveni han". Na pruzi Beograd- Nis- Skoplje ima
jedno mjesto koje se naziva VladiCin l-Jan.
Bilo je trgovaca, obrtnika i drugih imucnijih !judi koji su gradili manje hano-
ve i izdavali ih pod kiriju. Po putevima neke manje hanove podigose i seljaci koji su
imali svoju vlastitu zemlju. Oni su drzali han u vlastitoj reziji.
Hanovu su se, kao i ostali vakufski objekti, izdavali u zakup na godinu dana.
Isto tako izdavali su i privatnici svoje hanove. Zakup je u XVI stolj ecu trajao od
pocetka do kraja hidzretske godine, a kasnije od 1. marta do zadnjeg februara , a
zakupnina se placala unazad. Ima primjera gdje su handzij e pl acale kiriju mjesec-
no, ali je i tu zakup trajao godinu dana. Poslije 1878. uvedena je praksa da se veliki
hanovi izdaju pod zakup na tri godine. Od 1878. g. sve se vise uvodi racunanje kiri-
je od 1. januara, a oko devedesetih godina ta je praksa potpuno prevladala. Pone-
kad su handzije ostajali duzni kiriju vakufu. To se desavalo narocito u doba ratova i
haranja zaraznih bolesti , dakle u doba kada je obrt i trgovina jenjavala ili potpuno
zastajala. Poznat mi je jedan slucaj gdje je zakupnik Gazi Husrev-begova Tasliha-
na ostao duzan kiriju i zbog toga je doslo do suda. Hamza, sin Abdulahov, diabij a
ovog vakufa, tuzio je zakupnika Husrev-begova hana Nesuha, sina Aladozova, za
kiriju iz godine 964 (1556) u iznosu od 17.500 akCi. Ovaj je priznao taj dug, ali j e
ujedno izjavio da nema gotova novca i stoga ne moze platiti.
27
U daljim izlaganjima
nalaziccmo kiriju nekih hanova za koje imamo sigurne podatke.
3 HAN I KARA V ANSARAJ
Kod nas se do sada drzalo da su han i karavansaraj sinonimi za preniCista put-
nika. To je donekle tocno. Obje te rijeci uzeli su Turci iz perzijskog jezika i oni su
ih donijeli u nase kraj eve. Hanom se oznacuje zgrada za konacenje putnika, a to
isto znaci i karavansaraj. Karavansaraj je slozena rijec od kjarban iii karavan i sa-
raj ; prvi dio te rijeci oznacuje veCi broj konj a i kiridzija, a sa raj znaci dvor.
Razlika izmedu hana i karavansaraja je u tome sto je putnik u hanu placao
konak i zimi ogrjev, dok je konak u karavansaraju bio besplatan, a za hranu i og-
rjev morao se brinuti sam putnik. Osim toga, u hanu je bilo bar nesto namjestaja, a
karavansaraj je bio bez njega. To se jasno vidi iz dnevnika i putopisa stranih putni-
ka koji su putovali nasim krajevima u XVI i XVII stoljecu, kao i iz nekih zakladni-
ca iz istog vremena.
1
27
Sarajevski sidzi l iz 964. i 965. hidfretske godine u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
Br. 139.
'Vidi : Radovan Samardzic, Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika XVI-XVII vek,
Beograd, 1961. godine, str. 798.
. ........
HANOVJJ KARAVANSARAJI 267
Osim Francuza Quicleta, koji je prosao kroz Hercegovi nu i Bosnu 1658. g.,
wi ostali strani putnici upotrebljavaju uvijek izraz karvezarija, iskvareno od kara-
vansaraja. Tu rijec prevode Iatinskom diversarium i njemackom Herberge i isticu
da u njima konace besplatno svi putnici bez razlike na konfesiju i narodnost. Kako
cemo to vidjeti u jednom drugom poglavlju, po Quicletu su han i karavansaraj si-
nonimi (,Han ou Ki arvansarai"), ali on ponegdje upotrebljava samo han iii samo
karavansaraj . Iz njegova se putopisa jasno vidi da je han iii karavansaraj u Konjicu
bio besplatno konaCiste.
28
A i Evlija Celebija, govoreCi o karavansarajima i hanovi-
ma u Sarajevu, kaze za one prve: ,Na tri mjesta ima sasvim golemih saraja u Sara-
jevu, u kojim dolaznici i prolazici mogu besplatno prenoCiti."
I u nekim zakladnicama upotrebljava se karavansaraj u znacenju hana, dok
su mi poznate samo dvije zakladnice, gdje se kaze i han i karavanseraj u smislu
ovog drugog.
29
Velike hanove i karavansaraje podizali su, kako je vee receno, bogati !judi, i
to hanove kao koristonosne objekte od cijih ce se prihoda izdrzavati njihove zadu-
zbine, a karavansaraje kao zaduzbine koje ce se uzdrzavati prihodom od drugih
uvakufljenih objekata. Prema tome han je tecevno poduzece, a karavansaraj jehu-
manitarna ustanova.
Ali ima i zakladnica u kojima se ovi pojmovi mijesaju. Po Isabegovoj zaklad-
nici iz 1462. godine jasno se vidi da je njegov han u Sarajevu koristonosan obje-
kat.30u
Oko 1530. godine podigao je sarajevski legator Kemalbeg vise zaduzbina i
koristonosnih objekata, a medu njima bio je i jedan karavansaraj, koji se spominje
u jednom izvoru iz 1556, samo se iz njega ne vidi da li je to zaduzbina iii koristono-
sni objekat.
31
Godine 1555. uvakufio je Mehmed-pasa jedan han u Banjoj Luci kao koristo-
nosni objekat3
2
, a 1558. Huseinbeg u Rogatici jedan karavansaraj, ali kao koristo-
nosni objekat.
33
Iste, 1558. godine, sagradio je Mustafabeg Sokolovic veliki han u
Rudom, ali kao zaduzbinu.
34
Godine 1582. napisana je zakladnica cajnickog dobrotvora Sinanbega. Medu
nj egovim brojnim zaduzbinama navedena su i dva karavansaraja u Cajnicu i Pribo-
ju i jedan karavansaraj u Cerniku u Slavoniji , gdje se izricito kaze dace se u njemu
naplaCivati konak.
35
Prema tome, ovo je bio han, a nazivao se karavasarajem, kao i
ona gornja dva za koj e pouzdano znamo da su zaduzbine.
1
R Dr C. Truhelka, Quiclet, Konjic.
29
Zakladnica Hadzi Balije, sina Mehmedova, od pocetka reb. I. 1021. (2- 11 maja 1612). Original
u Vakufskoj direkciji br. 145.
30
Sarajevski sidzil u Gazi Husrevbegovoj biblioteci br. 77, str. 51- 52. Ovu je vakufnamu objavio
H. Sabanovic u Prilozima za orijentalnu fil ologiju i istorij u jugoslovenskih naroda pod Turcima. II
(1951). str. 7-13.
31
Kadica sidzil u Gazi Husrevbegovoj biblioteci broj 130 str. 7-13.
32
Zak1adnica bosanskog sandzakbega od poe. safera 962 (26. XII- 5. I 1555), u
Vakufskoj direkciji broj 708.
33
Zakladnica Huseinbega, sina Iljasova, od 5. redzepa 965 (23 aprila 1558), u Vakufskoj direkci-
ji, broj 534.
34
Isprava u Vakufskoj direkciji broj 96 od sredine muharema 966 (24. X do 2. XI 1558).
35
Zakladnica u Vakufskoj direkciji broj 184 od sred. dzum. I. 990 (7 juni 1582).
"Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Monumenta Turcica , Historiam Slave-
rum meridionalium illustrantia, Serija III , Knjiga l, Sarajevo, 1985. godine, str. 9-27 (dalje: Vakufna-
me).
268 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Prije 1591. sagradio je Hadzi-Mustafa-aga (Bejazic) jedan karavansaraj u
Novom Jajcu, u kome ce putnici besplatno konaciti.
36
I karavansaraj u nahiji Barke zaduzbina je mostarskog legatora Hadzi Balije,
sina Mehmedova. U njegovoj zakladnici iz 1612. naziva se taj objekat hanom i ka-
ravansarajem.
37
Nesta prije 1643. sagradio je Musa-pasa u danasnjoj Novoj Kasabi nize Vla-
senice dva hana kao koristonosne objekte za izdrazavanje svojih zaduzbina.
38
Jedan veliki karavansaraj podigao je Mehmed-pasa Kukavica u Foci kao ko-
ristonosni objekat, a isto tako dva karavansaraja u Prijepolju.
39
Iz ovih nekoliko navedenih zakladnica vidi se da je han koristonosni, a kara-
vansaraj humanitarni objekat, premda se ti pojmovi cesto mijesaju.
Nas narodni govor ne poznaje izraza karavansaraj , a nema mu traga ni u na-
soj toponomastici, kao ni u nasim rjecnicima.
Karadozbeg je sagradio tri karavansaraja: u Potocima,Z Cicevu
1
i Konjicu. U
njegovoj zakladnici, napisanoj 1570. g., ti se karavansaraji nazivaju ribati
40
(nom.
sing. ribat). Ribat je arapska rijec, koja je po Warmundu prvobitno oznacavala po-
granicnu karaulu s posadom. Kasnije ima is to znacenje sto i karavansaraj .
41
Ovo je
jedina zakladnica u kojoj je upotrebljen taj izraz.
4 VRSTE HANOV A
ProucavajuCi ovu ustanovu, dosao sam do zakljucka da su u nas bile tri vrste
hanova:
1. Hanovi uz puteve. Sluzili su putnicima za kraci odmor iii konak. Oni se u
njima nisu nikada dulje zadrfavali od jedne noCi, jer je svaki putnik zelio da sto pri-
je stigne svome cilju. U tim hanovima mogao je putnik da se zadrzi i po vise dana
zimi, kada bi zapao veliki snijeg i zatrpao put, ili kad bi se negdje na putu pojavila
kakva hajducka druzina, pa bi putnik ocekao da se put oslobodi. Putnika je jos mo-
gla sprijeciti i bolest na duzem putu, pa bi se morao tako po koji dan zadrfati u ha-
nu dok prezdravi. Ima slucajeva da je u hanu bolesnog putnika zatekla i smrt.
2. Trgovacki hanovi. Ovakvih je hanova bilo po veCim trgovackim centrima.
U njima su se trgovci zadrzavali obicno po viSe dana, sedmica, pa i koji mjesec, ku-
pujuCi iii prodajuCi robu. Poznato mi je i nekoliko slucajeva da su trgovci bez poro-
dice kao i neki obrtnici stalno stanovali u hanu. Takvih je hanova, koliko znam, bi-
lo u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Kresevu i Varesu.
36
Hududnama daruseade Mustafagina cifluka od poe. reb. II . 999 (28. XII. 1590- 6. I 1591) u
Vakufskoj direkciji broj 263. Zakladnica u Vakufskom povjerenstvu u Mrkonjic Gradu.
37
Vidi biljesku 29.
38
Zakladnica od I. reb. I. 1055 (20. V 1643) u Vakufskoj direkciji Sarajevo.
39
Zakladnica u Vakufskom povjerenstvu u Travniku.
-10 Zakladnica u Vakufskom povjerenstvu u Mostaru.
41
Zenker tumaci rybat ovako: Ort wo soldaten oder eine Siedler, Monche u dgl. stacionieren
Garnisonsort; befestigter Ort, Haus, Blockhaus U. dgl. mit Besatzung; Monchshospoz; Einsiedei. Ry-
baty = Wirth oder Verwalter cines Herbergshauses u. dgl.
Selo 18 km udaljeno od Vlasenice.
' Selo 9 km udaljeno od Mostara.
t Selo 33 km udaljeno od Konjica.
IIANOVI I KARA VANSARAJI
269
3. Sezonski hanovi. Ovako nazivam hanove na Ilidzi pokraj Sarajeva i u Kise-
ljaku, u koje su dolazili !judi da se lijece iii da teferice.
U mjestima gdje je bilo po vise hanova, bili su narociti hanovi za gospodu,
npr. u Livnu; onda za srednji staid i za seljake. Ovi zadnji prenoCivali su.u hanu
obicno uoci pazarnog dana, iii ako su imali kakva posla kod upravne vlast1. To se
odnosi na seljake iz udaljenijih sela, dok su se seljaci iz blizih sela uvijek vracali
svojim kucama istoga dana. .
Osim hanova bilo je po varosima, selima i uz puteve musafirhana. To su c1sto
dobrotvorne ustanove, u kojima je putnik nalazio konak, pa i hranu za se i svoga
konja, potpuno besplatno. 0 njima ce biti govora u posebnom poglavlju.
5 OSOBLJE HANA
Svaki je han imao handziju i bar jednoga slugu. U velikim hanovima bio je
osim handzije jos: kahvedzija, odadzija, podrumdzija i jos po koji sluga.
Handiija je zakupnik hana i vlasnik namjestaja u hanu. On uzima han pod
najam i placa najamninu. On namjesta, placa i os?blje han.a. On
da han bude opskrbljen svim onim sto je potrebno putmku I nJegOVOJ pratnjl. On je
ponajcesce i blagajnik. U kafani hana zna se njegovo mjesto .. On je u
odgovoran za sve ono sto putnik danese i ostavi hanu. Kod nJega putmc1 narucuJu
rucak i veceru. Jelo se pravilo, kako smo vee rekli, u handzijinoj kuCi u hanovima
uz puteve i u malim mjestima, dok se gosti u Sarajevu nisu h.ran.ili .kod han-
dzija, nego u asCinicama izvan hana, kojih je uvijek bilo u dovoiJnOJ mJen. Ako su
se putnici ipak hranili po hanovima u veCim mjestima gdje je bilo ascinica, to bi im
sluga hana iii, po dogovoru s ascijom, njegov segrt donosio jelo.
U sezonskim su se hanovima gosti uvijek hranili kod handzije. Ukoliko han-
dzijina zena nije bila narocito vjesta spremanju jela, handzije su za vrijeme sezone
drzali ascikadunu (kuharicu).
U hanovima uz puteve i po malim mjestima najobicnija jela bila su: cimbur,
peceno bravije meso, pecena kokos, pilav, pita, cicvara, sir, kajmak, pomeden kaj-
mak itd.
Narocitu brigu posveCivale su handzije bolesnu putniku. Za to imamo jedan
primjer u putopisu Matije Mazuranica. On je sam na putu obolio, pao u snijeg na
Romaniji i evo sta o tome sam pripovijeda:
U to dode i jedan covek (izpovedanja iztocnoga), koi je sa svojom zenom na
trih gonia :lito u Sarajevo za prodaju, pa sada se jasuc vracao kuCi, i
konjce prazno gonio. Kad upaze. mene i vi dec da sam, sto oni Svaba,
gde sam bioi kamo idjem?- Bio sam, rekoh, kod pase u sluzbt, sada bt ICI
na vilaet a nemozem.- Oni pogledase jedan u drugoga, pak veh covek: sta cemo
zeno?- ike, baci ga, kaze ona, na konja, tamo do preko Romanie, bit ce mu is
otim laglje. - Covek skoci s konja, pak me pridigne, zatim s mene
kaze zeni: ,Podaj, Milice, tu sisu iz bisagah, da se covek ukrepl malo' 0 Ona IZVadt
staklo, pak sam morao tri put nategnuti rakie. Onda me digne na konja, pak odo-
smo polako preko Romanie.
270
HAMDIJA KRESEVLJAKOVI(:
---------------------------------- --
Dosavsi ja s mojim dobrociniteljem na drugu stranu pod Romaniu, do jedno-
ga hana, onde ga zamolim, da me ostavi, ida cu tu iii smart iii zdravje cekati. On
me s konja skine, pak me povede nahan, i priporuCi Dagi- spahii, da sam bolestan
u tudjoj zemlji, ida bude mukaet (pazljiv) name. Daga me odvede u svoju kafanu,
i tamo legnem na Cilim, pa me upita njegov hodza, sto me boli, i nebi li stogod jio?
a ja rekoh, da nemozem nista. Nego sam bio zedan, valjda za onom rakiom, pak
sam ispio jedan bardak vode, i ona voda ucini , da sam morao izbaciti napolje. Ja
sam tu povratio ono, sto sam pred dvadeset danah u Travniku jio, pak se od ostre
zime bilo negdi zaustavilo. Kad sam to povratio, onda me martva slabina uhvati; a
odadzia odnese karlicu pak izbaci napolje. Dodose i targovci Turci na konak, i vide
me, gde sam jako nemocan, pak me upitaju, mozem li sto jesti, dace oni platiti.
Opet rekose med sobom, da je to veliki sevap, stranjskomu coveku dati u bolesti.
A mene je vee bila sva telesna snaga ostavila; lezao sam kao panj , jedva sam jim
dao znamenje da nemogu nista; a drugac sam mogao sve razumeti, stogod su govo-
rili. Dodje nada me hodza, pak dva tri puta rece: ,Moli se Bogu, komsia, po svom
zakonu moli!"- Ja mu nisam mogao kazati, da nemozem, nego je on to vidio i sam
i zato je uzeo koran, pak stao kraj mene uciti. Dok je on prouCio koran, u to je
odadzia donio veceru na sofru. Oni sedose vecerati, pak mene zale, da sam siromah
bolestan u tudjoj zemlji, i da necu nikako ziv dana docekati. A kad biahu svarsili
veceru, onda uzmu povedati svakojake priCice, au to se ja izgubim, kao da sam za-
spao. Kad prvi put zapevase pevci, onda se i ja probudih. Bio sam malo zivii, i po-
znah da sam gladan: al je najgora doba noci, u tudjoj sam kuCi, pak nesmem lju-
dem toliko dosadjivati. U jutor pred zoru ustadose Turci piti kafu, pak zamolim i ja
kafedziu, da i meni ispece kafu, a jedan od onih targovacah kaze: ,,Ispeci mu , kafe-
zia, kafe secerli; ja cu platiti".
U ono doba ja nisam mogao dobiti ni kupusa kiseloga jerbo su se kace bile za-
marzle. Nego na veliku molbu je otiSao Daga, pak je sekirom odbio nekoliko leda i
kupusa, i kuhao mi je suhih sljivah. Kod njega sam bio tri dana, dok mi je bilo malo
bolje pak sam otisao na Hanicn na konak.

Ovo se desilo 1840. godine. Mazuranic je bio katolik, njegovi dobrocinitelji
Milica i nj en muz su bili pravoslavni , a handzija
Kafediija je pekao kafu i pripaljivao cibuke. Najranije u XVII stoljecu poce-
la se po hanovima piti kafa. U hanna kafu dolazili sui mjestani , kako po manjim
tako i po veCim mjestima. U njih su dolazili !judi na razgovor. Po nekim hanovima,
za zimskih noCi , pjevali su pjevaci uz tamburu i gusle junacke pjesme. Putnici su ce-
sto pricali zgode sa svoga puta. Jedina igra za koju znam da se igrala po hanu bijase
"' (M. Maiuranic), Pogled u Bosnu, iii kratak put u onu Krajinu, ucinjen 1839-40, po jednom
Domorodcu. Zagreb str. 32 i dalje. . . . . .
"0 raznim 7animanjima vladala su u prijasnja vremena kod nasih stanh razna rnJSIJenJa. Tako JC
npr., kasapski zanat bio omra:Zen zbog toga sto klanjem stoke covjek bez milosrda, je
clziluk bio vrlo cijenjcno zanimanje. Govorilo se cia kasap ne ostaviJa.svoga zanata god.moze
kako bi bilo sto manje I judi kasapskog srca, ada je dosta da jedan covjek bude hand:ZJa godmu dana, JCr
da kroz to vrijeme zaradi dovoljno sevaba cia moze to mjesto prepustiti drugom.
h U popisu nascljcnih mjesta SR Bosne i Hercegovine nigdjc se ne navodi ime ovog mjesta.
r 271
dama. Po manjim hanovima handzija je bio ujedno i kafedzija. Za Sarajevo znam
da se kafa placala kafedziji. Kafedzije su raznosile kafu i po sobama, ako su to tra-
zili putnici. . . v "
Odadiija je bio ono sto su danas po hotelima sobance. On Je so-
bama. PeCi su bile zemljane. Peci su se lozile u starije doba iz hodmka, a kasn1Je su
gradene tako da su vrata bit a na .lieu .Bilo bez a s.u
mangalom. Odadzija se brinuo 1 o rasvJetl hodmka 1 soba. NJegova Je b1la bnga t
naCi zenu koja ce oprati rubeninu za postelju i rublje gos.ti ju.. . .
Podrumdi1ja se brinuo o konjima i njihovoj prehram. NJegova Je duznost br-
la i ciscenje dvorista, otvaranje i zatvaranje kapije, koja se otvarala pred zoru, a za-
tvarala dva sata po zalasku sunca. On je mjerio zito i sijeno. . .. .
Prema jednom putopisu iz XVI stoljeca znamo da se ntje
otvarao dok ne bi svak pregledao da li su mu stvari na okupu 1 da It mu OIJC sto

Sluge su obavljale razne poslove handzije i gostiju izvan hana. . ...
Kad bi putnik dosao u han, docekao bi ga neko od posluge. Pred odltcmJe go-
ste izlazio je sam handzija. Isto je tako bilo kad bi putnik odlazio.
Pri dolasku u han hansko osoblje je pozdravljalo putnika sa: ,Hos geldum"-
Dobra dosao, a kad je odlazio: ,Ugurula" - sretno! .
Svaki je handzija nastojao da putniku izade u susret sto moze boiJe .. Ako se
neko od posluge ruzno vladao prema gostu, handzija b.i g.a smjesta .
U karavansarajima, gdje se besplatno konaCilo, bw JC sluzbe-
nik koji je zgradu otvarao i zatvarao. Sta je on sve jos ob_aviJao, mJe mr poznato.
6 INVENTAR
Hanovi su bili odreda siromasni inventarom. Nesto prostirke, suda za vodu,
pribora za kafu i rasvjetu i ponegdje nesto i je .. .
Od prostirke bila je po koja hasura, ponJava, slamnJaca tit mmder t po kOJI Ja-
stuk. U hanovima u koje su padali trgovci bilo je duseka i jorgana, a sobe. te bo-
gatije goste imale su ponegdje Cilim, se rdzadu i prostr.t Soba .u koJ?}. su no-
Civale kiridzije imala je, u najboljem slucaju, hasuru rh ponJavu. NaJpr?sltJt. hano-
vi, u kojima su i !judi i konji zajedno pre.bivali, su bez ikakva namJeSiaJa. Se-
zonski hanovi imali su prilicnu prostirku 1 postelJIOU.
Sude za vodu bilo je drveno, zemljano i bakreno. Od drvenog bila je
brema, rukatka i drvena casa. Od zemljanog bardak i testija, a od bakrenog
!eden i rijetko gdje dugum. Staklene case novijeg su datuma. Gvozdene kove sluzr-
Ie su ponegdje za pojenje konja.
Sude za jelo pripadalo je handzijinoj kuci, a ne hanu. . .
Kahveno sude pocelo se upotrebljavati po hanovima s pOJavom u
krajevima. U kafani hana bio je odzak, na kome se pekla kafa. Na odzaku se loz10
""M. Dinic, Tri francuska putopisca XVI veka o nasim zemljama, Godisnjica N. Cupica XLIX
(ci r. ) .< . ..
' Vidi: R. Samardzic, Beograd 1 Srb!J a.
272 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
mahom drveni ugalj (cumur). Uz vatru je bila uvijek po jedna veca metalna zdjela
(serbetnjak), u kojoj je bilo uvijek vrele vode. Uz odzak na polici stajalo je nekoli-
ko dzevzi i fildzana, pa kutija za kafeni toz, kutija za secer i po koja kasiCica kao
mjera za kafu i secer.
Do 1868. nije bilo po hanovima, kao ni po kafanama izvan hanova, sisa za
przenje i dibeka za tucanje kafe, jer se kafa kupovala poprzena i istucana u drtav-
nim tahmisima iii przionicama, koje su uvedene u XVII stoljecu, a dokinute 1868.
g. U tahmisu je morao svaki kafedzija i handzija kupovati poprzenu i istucanu ka-
fu, koja se nakon pr:lenja tucala u stupi zvanoj dibek. Dibek je mogao biti od drve-
ta i kamena. Ove zadnje dibeke pravili su klesari iii tasCije. Kafeni mlin stupio je
kod nas u upotrebu pocetkom XIX stoljeca. Ti su se mlinovi proizvodili u Sarajevu
i Gornjem Vakufu, ali su se i uvozili iz Carigrada (,Stambolski mlin").
Gdje se toCilo pice, bilo je casa drvenih i staklenih.
U kafani hana bila je ponegdje i po koja koiica za klanjanje i visila je na zidu.
0 zidu kafane visile su ponegdje gusle i tambura za meraklije.
Za rasvjetu su sluzile svijece lojanice. Gorjele su u Ciraku iii fenjeru, koji je
visio o stropu kafane i araluka (divanhane) , dok su po sobama bili ciraci. Ali bilo je
po prostijim hanovima i tzv. djevdjira. To je poveca supljikasta zdjela privezana
lancem za strop i u njoj se patio luc i tako se rasvjetljavala prostorija. Dzevdzire su
mahom upotrebljavali u podrumima, gdje su prenacali i !judi i konji.
u kafanama hanova bilo je tronozaca, ponegdje i po koji Cilim i cekmedze.
Za Ciscenje podruma sluzila je Iopata i brezova met/a.
U hanovima uz drumove cesto se naslo i nalbantskog alata, a handzija iii neko
od posluge umio je konja potkovati iii bar prikovati plocu za kopito, dok je po va-
rosima, uvijek u blizini hana, bila nalbantnica. Turski zakon branio je tovariti ne-
potkovana konja.
Tek iza 1878. pojavljuju se po hanovima kreveti, stolovi i stolice.
Po varosima imali su hanovi ambar za zob i prostoriju za sijeno, a po onim uz
puteve i jedno i drugo moglo je biti u hanu i izvan njega. Do ovih je hanova stajalo
sijeno u plastovima.
Zito se mjerilo kutijom, a sijeno se prodavalo okom i mjerilo kantarom.
Neki se putnici XVI stoljeca tuze kako po hanovima ne mogu dobiti hrane za
konje, nego je moraju nositi sobom. To cemo cuti od njih na drugom mjestu. Me-
dutim, ni to nije bilo svuda jednako.
Bilo je hanova uz puteve, u kojima su handzije krcmile so. Takav jedan han
spominje Ivan Kukuljevic na putu iz Gradiske u Banju Luku. Napominjem da je
Gradiska bila izmedu 1856. i 1873. jedna od vaznih skela za uvoz soli iz Austrije u
Bosnu.
Neke su handzije uzimale od kresevskih kovaca i trgovaca manje kolicine
konjskih ploca u komisiju.
45
. s Ovo mi je priopcio Ivan Augustin Kristic, najbolji poznavalac proslosti Kreseva i kovackog zi-
vota t rada.
II IMARETA I MUSAFIRHANE (ZAVIJE)
Medu najsimpaticnije ustanove sto su ih Turci donijeli u nase krajeve spadaju
musafirhane i imareta.
Musafirhanom se zvase zgrada u kojoj je svaki, naroCito siromasni putnik,
mogao dobiti potpuno besplatan konak za se i za svoga konja, obicno za tri dana, a
imaret je kuhinja u kojoj se spremala hrana za siromahe, dake (softe) i sluzbenike
neke zaduzbine, kao i za siromasne putnike. Ovakve ustanove osnivali su takoder
bogati !judi kao zaduzbine. Za izdrzavanje takvih ustanova zavjestavali bi iii vakuf
iii objekte koji nose prihod. Isprava (zakladnica), napisana povodom osnivanja za-
duzbina, zvase se vakfija iii vakufnama, a legator vakif.
U zakladnici je odredeno koliko dana moze ostati putnik u musafirhani, kako
se ima hraniti itd. U toj je ispravi tocno predvideno koliko ee se trositi za brasno,
:lito, rizu, meso, maslo, med, so, drva, itd., a predviden je i broj sluzbenika koji ce
izvrsavati odredbe zakladnice, kao i njihova placa.
Svaka ovakva ustanova imala je po nekoliko soba, u kojima su putnici kona-
Cili , konjusnicu iii podrum za putnicke konje , kuhinju iii mutvak, ambar za :lito,
pekaru i odunluk iii drvarnicu.
Ove ustanove zapazili su evropski putnici, koji su prolazili kroz nase zemlje i
o svojim putovanjima ostavili dnevnike iii putopise. Oni ih ponekad nazivaju latin-
skim nazivom almonef
6
(gostinjac), a ponekad ih identificiraju s karavansarajima i
kazu da se u njima nista ne placa. Oni naroCito isticu kako u njima nalazi konak i
Turcin i krscanin i Jevrej. S tim cemo se bolje upoznati u jednom od slijedeCih po-
glavlja ove radnje, a ovdje cemo navesti koji primjer iz tih putopisa.
U putopisu Andrije Wolfa i Levina Ryma o putovanju carskog poslanika Pav-
Ia Eitzinga u Carigrad 1583. stoji kako ,u Sofiji ima lijep almonet, tj. bolnica s go-
stionom; tu je svaki putnik sa svojim konjem dan i noc bez troska, dobije rizu, me-
so, pilav i njeku tjesteninu od sljiva; a kanji svoju krmu, sve to se dijeli za volju Bo-
ziju"Y
Ima zakladnica u kojima stoji izricito da su ovakve ustanove podignute samo
za muslimansku sirotinju, npr. Isabegova zavija u Sarajevu. Musafirhane i imareta
podizana su obicno po mjestima uz vazne drumove. Manjih musafirhana, zvanih
" Dr P. Matkovic, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI vieka, Rad CXXIX, str. 30.

7
Dr P. Matkovic, Rad CXXIX, str. 30.
18 lzabrana djela Ill
274 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
musafirluk, bilo je i po selima, a bilo ih je i uz samostane i manastire. I neki feudal-
ci imali su po svojim odzacima (kurijama) prostoriju, ahar, u kojoj je siromasni
putnik mogao prenoCiti. Uz franjevacke samostane u Kresevu i Fojnici postojale su
musafirhane u kojima su konaCili putnici i krscani i muslimani.
Konaci. I siromasniji gradani i seljaci brinuli su se za putnike namjernike. Po
mahalama i selima sagradili bi o zajednickom trosku malu zgradu, da u njoj putnik
moze prenociti, a hranu su davali kako bi na koga red u selu iii mahali dosao. Do
pedesetih godina proslog stoljeca bila je jedna takva kuca u Sarajevu i zvala se cif-
tekonak, dakle sa dva odjeljenja: za muskarce i za zene, a stajala je u Kjucuk Kja-
tib mahali (danas ulica Nadmlini). Ovakva jedna ustanova odrzala se u Visokom do
iza 1930. godine.
Ponekad su seljaci gradili u svome selu ovakvu zgradu da se rijese napasti
putnika koji su kroz selo prolazili. Za ovo imamo i jednu potvrdu: ,Stanovnici sela
i b n i c e ~ (u tuzlanskom kraju) mole od vezira dozvolu da naprave kucu u kojoj ce
putnici konaciti, posto se selo nalazi na raskrscu, au njemu hana nema, pa putnici
dolaze u svako doba i nemajuCi gdje prenoCiti , uznemiruju ih, trazeCi konak." Mol-
ba upucena 17. dzum. II 1197 (20. V 1783) g.
48
A sada da se malo blize upoznamo s ovim ustanovama iz nekih zakladnica ko-
je se odnose nate ustanove u Bosni i Hercegovini ida spomenemo neka mjesta u
kojima su postojale.
Prvu musafirhanu (zavija) u Bosni, i to u Sarajevu, osnovao je osnivac Sara-
jeva Gazi lsabeg Ishakovic, nesto prije mjeseca februara 1462. g. Kako se iz njego-
ve zakladnice vidi , ta se musafirhana sastojala od tri kuce, jedne staje, jednog ogra-
denog dvorista i ostalog sto je potrebno. To je sve onda stajalo u selu Brodcu, da-
nas Bentbasa. Za uzdriavanje ovih zaduzbina uvakufio je lijep imetak, koji se sa-
stojao od raznih objekata, medu kojima je bio jedan veliki han i oko njega ducani,
onda jedan hamam iii javna banja s posebnim vodovodom, dugim oko pola kilome-
tra, itd.
Po zakladnici u ovoj su se musafirhani mogli zadrzavati siromasni putnici mu-
slimani 3 dana i za to vrijeme dobivati hranu. Oni ce dobivati corbu i hljeb.
Sluzbenici ove musafirhane su:
sejh (sejh-ul-imaret) ciju ce placu odrediti mutevelij a ,
kuhar, s placom od 2 dirhema na dan i pola dirhema za hljeb,
vratar, koji ce otvarati i zatvarati vrata musafirhane, cuvati prostirku, svjetilj-
ke i ostalo, kao i ono sto je potrebno za spremanje jela; placa mu je ista kao i kuha-
ru,
jedan sluzbenik koji ce rediti psenicu, dobivace kao placu jedan dirhem dnev-
no, corbu izjutra i navecer i pola dirhema za hljeb,
mutemed (cuvar magazina) , ima istu placu kao i predasnji sluzbenik.
Za potrebe kuhinje i ostalih prostorija dnevno ce se izdavati po 4 dirhema za
drva.
.18 Arhiv M. E. Kadi ca u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, broj 427. Ovo je selo bi lo on-
da u zij ametu Mustafa-bcga Dzenetica iz Sarajeva.
< Selo Ribnica se nalazi u okolini Tuzle. (Popis iz 1910. godine, str. 126.) Pod istim imenom ima i
selo kod Kaknj a.
HANOVII KARAVANSARAJI
275
Vrijedno je spomenuti da je zakladnicom odredeno da se hrana koja pretece
dijeli siromasnoj djeci u ovoj kasabi.
49
Original i prijevod Isabegove zakladnice priopCio je H. Sabanovic u Prilozi-
ma Orijentalnog instututa (sv. II). On prevodi rijec zaviju kao tekija. Medutim, to
nije u ovom slucaju nikako tocno. Iz samog teksta jasno se vidi da se ovdje radio
musafirhani , a ne o tekiji. Sejh, koji se u toj ispravi spominje, upravitelj j e imareta
i zavije i, kao i mutevelija, spada u red sluzbenika zavije. Doduse , ovdje ne pise
da je sejh imareta, dok to izricito stoji u Gazi Husrev-begovoj zakladnici - sejhul-
imaret. - U Gazi Husrevbegovoj zakladnici spominje se musafirhana pokojnog Isa-
bega. Sigurno se 1531. znalo da li je to musafirhana iii tekija. Da je zavija isto sto i
musafirhana vidi se jos jasnije i iz Sinanbegove zakladnice od 1582. o kojoj ce biti
govora nize.
Istu je ispravu preveo i Glisa Elezovic prije Sabanovica. On posve dobro pre-
vodi zaviju sa ,stranoprijemnica", a sejha u ovom slucaju tumaci kao starjesinu
stranoprijemnice.
50
Vremenom se ova zavija znatno prosirila i uz nju je nastala i tekija, svakako
poslije 1531. g. Ove zaduzbine opisuje 1660. godine Evlija Celebija ovako: , Pokraj
Miljacke nalazi se kao u raj skoj basci na Jijepu mjestu mevlevijska tekija, simahana
sa hodnicima i od 70-80 deviskih i musafirskih sobica sa divanhanom imaretom
musafirhanom i kuhinjom."
51
' '
Sve suave zgrade propale u pozaru od 1697, pa je kasnije obnovljena samo
zgrada tekije koja danas stoji pod zastitom driave.
Oko 1500. godine sagradio je Skender-pasa uz svoju tekiju u danasnjoj ulici
Skenderiji musafirhanu i imaret. Vee u XVII stoljecu nazivase se ova tekija musa-
firskom tekijom. Po ovom zakljucujemo da su tada Skednerpasina tekija, musafir-
hana i imaret bili jedna cjelina. Opadanjem ovog vakufa nestalo je vremenom i
imareta.
U nedostatku izvora o toj zaduzbini nije mi moguce da sc njome podrobnije
zabavim. Znam samo to da je jos 1889. godine ova tekija dobivala od vakufa po 30\1
forinti za potrebe musafira .
52
MUSAFIRHANA FRANJEVACKOG SAMOSTANA U FOJNICI
(1513- 1682)
Godine 1513. zatrazi li su franj evci ovog samostana, fra Frane Cecka i fra Ma-
tija, od sarajevskog cmina lbrahima, dozvolu da sagrade musafirhanu u dvoristu
'
9
H. Sabanovi c, Dvije najstarije vakufname u Bosni , Prilozi za orij entalnu filo logiju ll ( 1951 ) ,
str. 22 1 25. d
50
G. Elezovic, Turski spomenici , knj. I sv. I, Beograd 1940, Izdanj e Srpske Akademije nauka ,
str. 27- 36.'
51
S. Kemura, Iz Sejahatname Evlij e Celebije, Glasnik Z. M. XX ( 1908) , str. 187.
1
52
Proracun vakufa u Bosni i Hcrcegovini za godinu 1889, Sarajevo, strana 160 .
d Vakufname , str . 9-27, isto kao i u napomeni priredivaca pod brojem 30 na 267. strani .
' Vakufname, str. 47- 73.
1
.Evlij a Celeb! , Putop_i s , preveo, uvod i komentar napisao Hazim Sabanovic, Sarajevo, 1967, str .
I 10 (daiJe: E. Celeb!, Putop1s).
IN
276 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
samostana, sto im je i dozvoijeno.
53
Godine 1564. izdata je dozvoia za popravak te
musafirhaneY Cini se da su neke subase, spahije, patrijarsi, mitrapoiiti i drugi iz-
rabljivali gostoprimstvo i trazili jos od samostanaca novae, pa je na zahtjev fratara
izdan ferman koncem ziihidzeta 994 (3. XII 1585), kojim se to najstroze zabranju-
je.55 Bice da ovaj ferman nisu postovali gosti, pa je 1600. g. narocitom bujruldijom
zabranjeno muslimanim.a da se u ovu musafirhanu navracaju.
56
Mora da je zgrada
musafirhane bila dotrajala iii izgorjeia, pa je 1614. izdana dozvoia za gradnju musa-
firhane i peCi
57
. 0 tome je izdao i kresevski kadija svoju odlku (hudzet). sg Zgrada je
biia duga 15 a siroka iii udaljena od samostana 8 arsina.
59
Sva je prilika da je ova
musafirhana bila dobra posjeCivana, jer fratri nisu mogii vrsiti posiugu i zatrazili su
da to vrse njihove dvije fratarsko-kmetovske kuce, a da za to budu oprostene od
svih izvanrednih daca. Toj je molbi udovoijeno fermanom od 29. dzum. I. 1029. (2.
V 1620Y)(J. Ferman je upucen fojnickom kadiji . Tu se medu ostalim kaze: , Dosli su
ruhbani , koji stanuju u fojnickoj klisi , pred serijatski sud, te zamoliii da se njihova
zeija cestitomu pastiru velikom sultanu odilami. Kad su ove zemlje zaposjednute,
mi smo se obvezali i stavili u ugovor- sto nam primi veliki Lav Osvojitelj zemije
sultan Fatih - Mehmed (da ga Bog svemoguCi svetim ucini)- da cemo uz samostan
postaviti musafirhanu za putnike i za njihove jahalice, te ih potpuno posluzivati ,
njima i njihovim zivotinjama hranu davati. No, pasta smo mi sami , to u poslugi
putnicima manjka i nedostaje. Stoga molimo cestitoga vladara nasega sultana da ra-
di posluge uzmemo jos i nasu raju, koja stanuje u nase dvije kuce a na nasoj zemlji
koju je Veliki Lav kod okupacije u novi carski tefter upisao, da je to od starina nase
dobra, pa da se u to ime recenoj raji za tu poslugu sve dancije opraste. Svojom sam
voljom toj zelji udovoljio, te nalazem da se u buduce od njih danak ne trazi. "
61
U is-
tom smislu izdao je i bosanski vezir bujruldiju.
62
I godine 1641. izdan je jedan ferman
protiv zloupotrebe gostiju po franjevackim musafirhanama
63
Prij e 1651. propala je
ova musafirhana, pa je trazeno da se obnovi. To se vidi iz jednog fermana od spome-
nute godine, u kome se kaze da fratre niko ne nagovara graditi musafirhanu, ako ju
prije nisu drzali .
64
Tri godine kasnije izdana je jedna divanska teskera koj om se za-
branjuje gostima da u vrijeme pazara zahtijevaju od frat ara konak u samostanu.
65
Ista je zabrana obnovljena 1658
66
. Godine 1668. izdao je fojni cki kadij a hudzet fra-
trima, u kame je uneseno svjedocanstvo fojnickih muslimana da fratri nisu u stanju
izdrzavati musafirhanu jer su bili prije 50 godina na pravdi ogloblj eni , zbog cega su
53
Dr. 1. Matasovic, Fojnicka regesta, Spomenik SKA 67, Sremski .Karl ovci 1927, broj 12.
Dr. J. Matasovic, o. c. 51.
55
Dr. J . Matasovic, o. c. 125.
56
Dr. 1. Matasovic, o. c. 183.
57
Dr. 1. Matasovic, o. c. 231.
'" Dr. J . Matasovic, o. c. 232.
59
Dr. J . Matasovic, o. c. 258.
60
Dr. J. Matasovic, o. c. 273.
61
Dr. 1. Matasovic, o. c. 274.
61
Dr. 1. Matasovic, o. c. 283.
63
Dr. J . Matasovic, o. c. 408.
M Dr. 1. Matasovic, o. c. 481.
6
' Dr. 1. Matasovic, o. c. 495.
'"' Dr. J . Matasovic, o. c. 513.
HANOVI I KARAVANSARA. I
277
se i pet.naest godina da je bio zatvoren, a musafirhana izgorilaY
KasmJe JC rzdat r ferman da subase ne sile fratre da otvaraju musafirhanu.
68
Neki su
jenicari 1679. trazili da se ponovno sagradi musafirhana. Vise muslimana posvjedo-
ciio je da ani daju jeio i pice raji u Fojnici za musafire.
69
Kako je manastir bio pre-
zaduzen, izdao je fojnicki kadija 1682. g. na zahtjev gvardijana dozvolu da samo-
stan i musafirhanu moze zatvoriti.
70
Ovo je zadnji poznati dokumenat u kome se
spominje fojnicka musafirhana.
. I po samostanima u Kresevu, Sutjesci, Oiovu i Srebrenici postojale su musa-
flrhane .o kojima poblizih podataka. Isto taka postajali su konaci po pra-
voslavmm manastmma u Ozrenu, Papraci, Lomnici, Tavnoj itd.
Musafirhana u OrloviCima. Jednu musafirhanu u selu OrloviCima na cesti
Vlasenica-Zvornik osnovao je 1519. neki Hamza-dede. To je selo pripadalo nahiji
Kuslat u kadiluku Srebrenica.
. Iz kao primjerice iz berata od 5. dzemazul-ahira 1005 (24
Januara 1597) vrdr se da Je Hamza dede uvakufio zemljiste s kosnicama, vinogra-
d?m, bascom i njivam.a za izdrazvanje musafirhane i tekije, a carskim fermanom je
brio od svrh poreza i nameta, ali je ujedno odredeno da on i njegovi po-
tomci besplatno usiuzuju i ugoscuju dolaznike i prolaznike.
71
Na ovom posjedu,
svakako u novije vrijeme, sadio se i duhan za potrebe musafirhane. Tek od 1925.
poce}.a je i. na ovome.posjedu pobirati porez. Ta musafirhana postoji i danas
1 SVOJOJ svrs1 kao zadnJa ustanova ove vrsti u Bosni i Hercegovini. Zbog toga
JU Je 1954. Zavod za zastitu starina- i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine stavio
pod zastitu.
Gazi Husrev-begova musafirhana osnovana je prije novembra 1531. g. Uz nju
je bioi !maret. Obje te nalazile su se na zapadnoj strani njegove dzamije,
a tu se 1 danas nalaze OJihove zgrade. Musafirhana ovog vremena sastojala se od 4
sobe i j edne safe na katu, a pod njima je bio podrum za vezivanje putniCih konj a.
Osim toga, bila je tu u dvoristu kuhinja, pekara, ambar i ostale potrebne zgrade.
Tu se kuhalo jelo za sve sluzbenike Gazi Husrevbegova vakufa osim muteve-
lije (upravitelja) , kao i za putnike koji borave u musafirhani.
U toj su musafirhani mogli dobiti konak i hranu !judi raznih staleza i ostati sa-
mo tri dana.
Po vakufnami iii zakladnici odredeno j e da se svako jutra i vecer ima kuhati
corba; jutarnja ce se praviti oct jedne kile Uedna kila iii Cila = 2s oka) Jijepog pirin-
ca (rize) s mesom, a vecernja od pola cile uCinjene psenice, nadalje svako uoCi pet-
ka imade se variti pilav od 3 Cile finog pirinca i 9 oka masla, a uz to jos zerde od 1
Cile pirinca, 3 oke masla i 12 oka Cistog meda.
. Za ramazan ima se praviti pilav od 3 Cile pirinca i corba od psenice, a uz
baJram, kao 1 uoCi petka ima se praviti piiav i zerde. Svaki dan ima se mjesiti kruh
od 96 aka cistog brasna, svaki kruh ima vagati po 100 drama. Cim putnik dode u
67
Dr. J. Matasovic, o. c. 575.
68
Dr. J. Matasovic, o. c. 612.
69
Dr. J. Matasovic, o. c. 644.
70
Dr. 1. Matasovic, o. c. 678.

71
Isprava u OrloviCima. Nesta podataka za ovu musafirhanu ustupio mi je Muhamed Hadzija-
hic, sada sudac u GradaiXu.
278 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
musafirhanu, treba ga ponuditi medom i kruhom, kako je to obicaj i u drugim
musafirhanama.
U vakfiji je tocno odredeno koliko se ima dnevno na sto trositi, ali svaka se
stavka moze prema potrebi prekoraciti, a i ustedjeti. Uz to je jos odreden ogrjev za
musafirhanu zimi i sve sto je potrebno za kuhinju.
72
Poslije okupacije, tj. 1886. iz nepoznatih razloga po nalogu onovremene au-
strijske uprave, zatvorena je musafirhana u kojoj je putnik nalazio konak preko
300 godina, dok je imaret radio sve do 1942. godine. Po njemu se zove i okolni dio
carsije , Predimaretom".
U posljednje doba bila je musafirhana gdje su danas kancelarij e prehrambe-
nog poduzeca ,Sutjeska".
Sve ove zgrade izgorjele su do temelja 1697. i proslo je vise decenija, a upra-
va ovog vakufa nije ih bila u stanju podiCi. I za cijelo to vrijeme (do iza 1740) nisu
vakufski sluzbenici dobivali iz imareta hranu, kako to propisuje vakfija, kao sto ni-
je ni siromasni putnik ovdje nalazio besplatnog konaka.
I u kasnijim pozarima stradale su te zgrade, naroCito 1831, 1842, 1852, i 1879,
a li su svaki put u vrlo kratkom roku popravljane. Godine 1831. unistio je plamen
sve zgrade do temelja. Prema hudzetu od 23 safera 1248 (22. VI 1832) trebalo je za
obnovu samog imareta 3.283 i% grosa. Zamjenik malodobnog mutevelije Ahmed
Munib ef. Glodo sagradio je prije 1836. imaret, musafirhanu i privremeno hanikah
na ovom mjestu i potrosio za to 39.740 grosa
74
Kasniji popravci imareta bili su ne-
znatniji. Naravno, svaki put iza pozara bili su imaret i musafirhana zatvoreni na
krace vrijeme. I za vrijeme prvog svjetskog rata i poratnih prilika, bas kad su bili
najpotrebniji, pet godina nisu radili (1915-1920).
Pored mutevelije ukupnog vakufa, na celu je imareta i musafirhane sejh-ul-
-imaret s dnevnom placom od 8 drama. Pored njega je u imaretu, prema vakfiji , za-
posleno jos 18 sluzbenika, i to:
Vekil hare (ekonom), dnevno placa 4 drama, zabiti kilar (magaziner) , placa 4
drama, hafizi ambar (cuvar zitnice) , placa 3 drama, cinjar psenice, placa 1 dram, mli-
nar, placa 2 drama, 2 kuhara, placa po 3 drama, 2 pekara, placa po 3 drama njihovi
segrti, placa po 1 dram, sudoper, placa 2 drama, donosilac mesa, placa 1 dram, 2 na-
kiba, placa po 2 drama 2 pometaca, placa po 2 drama, posluzitelj u konjusnici , placa
2 drama, cistilac zahoda, placa 1 dram.
Vratar , koji jutrom otvara, a vecerom zatvara imaret ima dnevno 2 drama.
75
Sto su Gazi Husrevbegove zaduzbine za Sarajevo, to su Hadzi Mehmedbego-
ve (Karadozbegove) za Mostar. Izmedu 1557. i 1570. godine sagradio je on vise
raznih zgrada u dobrotvorne svrhe, a medu njima jednu musafirhanu s imaretom.
Iz zakladnice saznajemo o ovim dvjema ustanovama ovo:
Za hljeb i kuhanje odredio je vakif
kuharu i pekaru dnevno
sejhul-imaretu
ferasu (pometacu)
3 dirhema
2
1
n Dr. C. Truhelka, Gazi Husrevbeg, Glasnik Z. M. XXIV (1912), str. 180-183.&
73
Sidzil 71 str. 32. u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
74
Sidi.il 75 str. 33-37. u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
75
Gazi Husrevbegova spomenica, Sarajevo, 1932, str.
' Vakufname, str. 47- 73.
-.........
HANOVII KARAVANSARAJI
za hljeb u imaretu dnevno
za meso
za pirinac
za psenicu i corbu
za med
za so i drva
za rasvjetu i hasure u dzamiji i imaretu
279
8 dirhema
8 "
3 "
2 "
1 "
1%
3
"
Musafir, gost, mogao je ostati u musafirhani tri dana i tri noCi, gdje je imao pravo
na besplatnu punu cega muse oduzima pravo na besplatnu hranu,
a na konaku Je mogao 1 nadaiJe ostati. Ako pretece hrane a musafira nema osta-
tak neka se podijeli sirotinji.
76
' '
. i imareta stajala je u neposrednoj blizini
nJeg_ove gdJe Je kasmJe pod1gnut novi mekteb istoga vakifa {danas utica
Brace FeJica) .
. . Jednu musafirhanu, iii kako je zakladnica zove zaviju, podigao je u Cajnicu
vehk1 dobrotvor ove kasabe Sinanbeg, sandzak hercegovacki. Njegova zena ime-
nom kaduna, takoder legatorka, bila je sestra velikog vezira Mehmed-pase
Sokolov1ca.
Iz zakladnice napisane sredinom dzum I 990 (7 VI 1582)
... . . . . . saznaJemo o toJ
zaVIJI ovo. zaviju od dvije tabhane (sobe) na gornjem spratu, a
pekaru, ambar i druge prostorije. Zavija se na-
mJenJUJe 1 konacenjC: put?ika, prehranu sirotinje, bogalja i bijedni-
ka. Jedan podesan sluzbemk za upravnika (starjesinu) i ekonom ove
s od Once za vrijeme dijeljenja jela prisustvovati u kuhi-
I Jel?, te materijal koji je smjesten u magazinu. Svaki primitak
I 1zdatak IZ vrstce sa znanjem mutevelije i catiba (pisara).
u __kuhmJI zaVIJe_ se s dnevnicom od 2 akce jedan dobar i vjest ku-
har, kOJI znade kuhat11 prav1t1 ukusna jela.
, . se jedan pekar s 3 akce dnevno, koji ce u pekari zavij e
pec1 hljeb I mJeru u i soli za fodule (vrsta hljeba) .
. Postav1ce se_1 feras zaviJI, kOJI ce svaki dan cistiti i mesti sobe {hudze-
rat)_ 1 P?drui?. S se putnici na konak i hrana dijeliti. Do-
I paZJtl putmcJ prema nJihovu polozaju. Na ime place imace feras dnev-
no dv1Je 1 po akce.
. nabavice se pravovremeno psenica i sasuce se u ambar.
Svak1_ ce se dan Izdavatl po 12 akci i uzeti za to maslo za fodule od ko h ' k
vagatl po 100 drama. ' JI ce sva a
, ce se psenice u vrijednosti od 6 akci za varenje corbe, a i za to
ce se psemca nabav1t1 pravovremeno.
Za u corbi neka dan uzima za 8 akci mesa, a kad ovog ne bu-
de, onda ce se za tu sumu uzJmatJ maslo i trositi u corbu.
76
A. Nametak, Karadozbeg i njegovo doba, Sarajevo 1933 str. 12 13 h
h Vakufname, str. 159-175. '
1

280 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC

Uoci petka kuhace se pirincev pilav i corba od psenice , biSa", a za svako od
tih jela izdavace se dnevno po 4 akce, dok ce se za maslo za pilav izdavati dnevno
po 2 ak.ce. Pirinac i maslo za ta jela imaju se nabaviti pravovremeno.
Dnevno ce se izdavati po jedan akca za med, koji ce se davati onim putnicima
koji u zaviju prispiju iza iCindije i ne prispiju dijeljnju corbe.
Dnevno ce se izdavati 1 akca za so za corbu, te za svijece za putnike u toj zaviji.
Uredena psenica nosice se u mlin na meljavu i vracati do pekare i zaviji, a za
to ce se trositi dnevno Y2 akce. Za to ce se brinuti spomenuti feras zavije.
Trosice se dnevno 1f2 akce na ime ujma (usur) za meljavu.
Za nabavku drva za pekaru i zaviju, koja se imaju na vrijeme pribaviti , izda-
vace se dnevno 2% akce.
77
Ovu je zaduzbinu zabiljezio u svoj putopis uz ostale znamenitosti Cajnica po-
znati nam putopisac Evlija Celebija na svom drugom putovanju godine 1664.
78
Na pocetku proslog stoljeca nestalo je ove dobrotvorne ustanove zbog opada-
nja njena vakufa, ali se o njoj u Cajnicu pripovijedalo jos prvih godina XX stolje-
ca.
Jednu veliku musafirhanu na Glasincu spominje Evlija Celebija. To je Sahin-
pasin odzak, u kome je takoder putnik nalazio uvijek besplatan konak i hranu za
se i za svoga konja. Osim te musafirhane spominje Evlija i drugu, t akoder na Gla-
sincu u Hadzi Pelterbegovu (sigurno pogresno- mjesto Baltabegovu) odzaku; on-
da jednu u Donjem Skopju, danas Donji Vakuf; Kj afi efendijinu u Pruscu i Ferhat-
pasinu u Banjoj Luci.
79
Osi m toga, Evlija spominj e jos dva imareta u Foci: jedno je sultana Bajazida
II , a drugo je stajalo uz dzamiju Aladzu.
80
Prvo je nastalo izmedu 1481. i 1512, a
drugo sredinom XVI stoljeca. 0 daljoj njihovoj sudbini nije mi nista poznato. U is-
tom mjestu postojala je uz tekiju i jedna musafirhana, koj a je prestala sluziti svojoj
svrsi odmah nakon zavrsetka prvog svj etskog rata.
U Nevesinju je 1664. godine postojao jedan imaret istog sultana. U odzaku
Rustembega Cengiea na Zagorju bio je jedan gostinjac.
81
Godine 1759. iii 1760. osnovao je jednu musafirhanu u Travniku Hadzi Meh-
med-pasa Kukavica, koja je propala u velikom pozaru od 1856. g. Osim Kukavici-
ne musafrihane bilo je u Travniku po kucama imucnijih I judi do 40 konaCiSta, a oko
1900. g. spao j e njihov broj na 17. Zadnja musafirhana u Travniku, koju su izdr:Za-
vali TeskeredziCi, prestala je raditi iza 1918. g. Po broju ovih ustanova Travnik je
bio prvo mjesto u Bosni i Hercegovini.
Porodica Kadic u Kulen Vakufu imala je otvorenu musafirhanu kojih sto go-
dina, a u njoj su nalazili konak putnici jos koju godinu nakon okupacije od 1878. g.
Oko pedeset godina konacili su siromasni putnici bez ogranicenog vremena i dobi-
vali hranu u Dzinica i Husedzinovica u Banjoj Luci. Obj e ove musafirhane prestale
su raditi 1918. g.
pisu.
77
Original zakladnice u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, broj 184; Regest Alije Bejtica u ruko-
78 S. Kemura, o. c. 308.
79
S. Kemura, o. c. 184, 194, 195 i 295.
80
S. Kemura, o. c. 312.
81
S. Kemura, o. c. 314 i 315.
HANOVIIKARAVANSARAJI 281
Preko 100 g. drzali su musafirhanu u Fojnici Salihagici . I danas na krovu te
zgrade stoji znak po kame je putnik znao da j e tu otvoren konak. Taj znak izgleda
kao drvena munara, a nalazi se na sredini vrha krova. Objekat je kao tipicna zgra-
da ave vrste stavljen pod zastitu drzave.
Osim ovdje navedenih musafirhana bil o je i drugih manjih, po raznim mjesti-
ma Bosne i Hercegovine.
Divanhana u Salihagica kuCi u Fojnici
Kako je vee receno, ovoj instituciji je domovina na Orijentu. Prvi imaret s
musafirhanom u drzavi Osmanovica osnovao je 1336. u Izniku sultan Orhan. Za
njim se povedose nj egovi nasljednici i drugi imucni !judi . U carigradskim imareti-
ma XVIII stoljeca prehranjivalo se dnevno preko 30.000 osoba.
Kod Arapa ova je institucija jos starija. Prvi imareti osnovani su u Egiptu sre-
dinom VII stoljeca, tj. prvih godina nakon sto su Arapi zauzeli ovu zemlju. I danas
ima imareta u toj zemlji.
Jos prije pojave ove humane institucije u isl amskom svi jetu postajale su u biti
slicne institucije u Bizantu, a zvahu se ksenodohije i pandohije.
Ksenodohion je kuca u koju su se primali strani gosti. Ovim grckim nazivom
nazivlje 1554. godine Busbeck imaret s musafirhanom i prema tome ih identifikuje
s ksenodohijama.
82
82
A. G. Busbequii ltinera Constantinopolitanum et Amsasianum, Antverpiae, 1581, str. 31.
282 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Pandohije zvahu se svratista za putnike i hodocasnike kod velikih crkava na
Orijentu. Vee u VI stoljecu bilo je vrlo velikih zgrada u Siriji , podignutih u tu
svrhu.
83
III HAN U PUTOPISIMA STRANIH I DOMACIH PUTNIKA
KROZ BOSNU I HERCEGOVINU
Od 1499. do 1874. proputovalo je vise stranih i nasih putnika koji suo svome
putu vodili dnevnike iii su napisali putopise. U tim spisima ima dragocjenih podata-
ka za historicara, geografa, etnografa itd. U njima se nade po koji zanimljiv poda-
tak i o nasim hanovima. Za povijest hanova ovi su dnevnici i putopisi izvori prvog
reda. U jednom od tih putopisa, ito u drugom po redu, ima i crtez jednog karavan-
saraja. I to je najstarija slika hana iz turskog perioda bosanske proslosti, a nastala
je 1530. godine. Drugi crtez jednog han a kod Visokog potjece iz 1697. g., iz vreme-
na prodora princa Savojskog u Bosnu.
Te dnevnike pisali su mahom uceni !judi, pripadnici raznih naroda. Od njih je
po jedan Slovenac i TurCin, a ostali su Nijemci, Talijani, Francuzi i Hrvati. Svi su
oni pisali svojim materinskim jezikom osim Slovenca Benedikta Kuripesica i Hrva-
ta Bozica, koji su se sluzili njemackim jezikom, K. D. Scheppera i Bartolomea Ka-
sica, koji su pisali latinski, te Frana Butrisica, Atanasija Georgicea i Marojice Ka-
boge, koji su pisali talijanski.
Skoro sviti dnevnici i putopisi stranih !judi kod nas sui prevedeni. Obradom
su se bavili dr Petar Matkovic (1830-1898), profesor geografije i statistike na zagre-
backom svucilistu, i dr Mihajlo Dinic, profesor beogradskog univerziteta, a prevo-
dili su ih dr C. Truhelka, Vjekoslav Jelavic, Dimitrije Cohadzic, Jovan Radonic,
Sejfudin Kemura, Hazim Sabanovic i Dorde Pejanovic.
Ovdje navodim 27 putopisa koje sam u ovu svrhu pregledao, bilo u originalu,
bilo u obradi Matkovica i Dinica i dva, koja sam uzeo iz dosadasnje literature.
Osim imena pisaca i naslova putopisa, navodim godinu njihova puta i pravac kojim
su putovali kroz Bosnu i ponegdje Srbiju i Makedoniju.
Svi su strani putnici i dva nasa putovali u Carigrad s raznim poslanstvima svo-
jih vlada, koja su isla u diplomatskom poslu na Portu. Dropuljic je putovao u Cari-
grad kao izaslanik franjevacke provincije Bosne Argentine, a Jukic kao prognanik.
Turski putopisac Evlija Celebija prosao je Bosnom kao poslanik Porte, a Butrisic i
Zvane Divnic u kliski sandzak. Atanasije Georgiceo putovao je od Budima do Ba-
nje Luke (1626). Zastavnik Bozic obisao je veCi dio Bosne kao uhoda (1785 g.).
Matija Mazuranic (1817-1881), Ivan Kukuljevic Sakcinski (1816-1889) i Mihovil
Pavlinovic (1831- 1887) putovali su Bosnom u zelji da je vide.
Evo tih putnika i njihovih djela:
83
Dr. C. Truhelka, Starokrscanska arheologija, Zagreb 1931 , str. 80;
Clossarium od Du Cange-a tumaci ove izraze ovako: Xenodochium, id est , Locus venerabilis in quo pe-
regrini suscipiuntur, in lib. 2 Capitul. cap. 29, a Sandochum, ut Pandochium ni fallor, Hospitium publi-
cum. Charta ann. 1310 in Reg. 46 Chartoph. reg. ch. 178. B confrontatur (casale) ex parte una honore
Bernardi de Mealho, et ex alia cum Pandocho communi .
HANOVI I KARAVANSARAJI
283
Prvi putnik, sto se zna, koji je 1499. prosao manjim dijelom naseg teritorija.i
ostavio dnevnik, bio je Rittler Harf. On je prop.utovao preko
jepolja, pa kroz Grotzei (Foca?) , Crnicu (Cermcu) u Nov1 (TrebmJe?) pa u Ston.
2 Benedict Kuripeschitz: ltinerarium, Wegrayss Kiin. May. potschafft gen
. . 85
Constantinopel zu dem Tiirkschen Keiser Soleyman. Anno XXX-MDXXXI.
Mozda istodobni tekst gornjeg putopisa izdala je 1910. u Insbrucku Eleonora
grofica Lamberg Schwarzenberg.
86
. . , .
Kuripesic je putovao kao pratilac Josipa Lamberga 1 N1kole poslan.t-
ka kralja Ferdinanda I sultanu Sulejmanu godine . 1530. k.renulo IZ
Ljubljane. Granicu onovremenog bosanskog preslo Je u _bliZim Kamen-
grada i putovalo je preko Kljuca, Sokola u Phvt , Babi.ndola:. Prusca,
Kruscice, Rakovice, Kovaca, Sarajeva, Mokrog, Gracamce, Rogatice, Vtsegrada,
Priboja, Nove Varosi, Sjenice i Novog Pazara u Mitrovicu. i dalje._ Na cijelom putu
spominje Kuripesic samo karavansaraj pred Visegradom 1 donos1 mu crtez.
U prijevodu D. Pejanovica izdala je Kuripesicev g.
pod naslovom: , Putopis kroz Bosnu, Srbiju, 1 RumehJu 1530. god.
3. Isti kralj opremio je istom sultanu kraJem 1531. g. novo poslanstvo, u ko-
me je bioi opet Josip Lamberg, a mjesto JuriSica isao je. N.?garola ..
pis od nepoznatog pisca nosi naslov: Wegraysz 1m
32 Jahr zu dem Tiircken geschicht, wie und was gestalt s1e hmem he-
rauss komen ist warhafftigklich, von denen die mit und bey gewest m schnfft ver-
fassetbvaj je putopis , kaze dr. P. Matkovic, opcenit i zaostaje u za
Kuripesicevim i odnosi se prema njemu kao s.to se odnose XII pre-
rna anima iz XVI Y I ovo je poslanstvo udanlo na Kamengrad 1 sko!o putem
proslo kroz Bosnu do iza Novog Pazara, a su kroz Jezero, t Vtsoko. U
Vrhbosni (Sarajevo) prenocilo je u karavansaraJU u kome samo
stva. u Novom Pazaru nastanili su se u lijepom karavansaraJu. Odavde su presh
lbar i preko Toplice stigli u Nis.
88
Taj je putopis stampao Gevaj u prvoj svesci svog poznatog djela Urkunden
und Aktenstiicke (Wien 1878).
4. Godine 1533. proslo je trece austrijsko poslanstvo kroz Bosnu. 0 povratku
njegovu iz Carigrada ocuvao se putopis iz pera Duplicia car-
skog savjetnika i tajnika, a uz to vjesta diplomate. Iz N1sa putovalo Je
kroz Toplicu, pa preko Kopaonika i Ibra u Novi Pazar, a odavle kroz SJemcu, Pn-
84 P. Matkovic: Putovanja po Balkanskom poluotoku za srednjega v.ijeka, Rad knjiga XLII , Za-
greb 1878, str. 182. Vidi i E. Richter, Prilozi zemljopisu Bosne 1 Hercegovme, Gl. Z. M. XVII (1905) ,
str. 266s's Mjesto stampanja na ovoj knjizi nije oznaceno, ali se zna da je u Augsburgu k.od ti-
skara Heinricha Steinera (Dr. A. Schneider, Najstarije slike hrvatsk1h utvrdemh gradova u Bosm, Hr-
vatsko kolo XXIV (1943) , str. 113). . . ,
86 Benedict Curipeschitz, Itinerarium der des Josef von Lamberg und N1clas Ju-
rischitz durch Bosnien, Serbien, Bulgarien nach Konstantmopel 1530. .
87 Dr. P. Matkovic, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI v1eka, Rad LVI , str. 197. .
ss Ovaj i Kuripesicev putopis je E: Richter da oba smatra kao Jedan putop1s .
Isp. E. Richter, Prilozi zemljopisu Bosne 1 Hercegovme, Glasmk Z. M. XII (1905) , str. 267.
284 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIt
jepolje, Plevlja, Brahu u Focu. Ovdje su skrenuli s poznatog dubrovackog druma i
posli preko Zagorja, Marina, hercegovackog Novog Pazara (Nevesinje) i spustilo
se pokraj PoCitelja te presav Bregavu stiglo u Gabelu.
89
U putopisu sene spominju
hanovi.
Putopis je pisan latinski , a izdan je u ediciji belgijske akademije: Memoires
de I' akademie royale des sciences, des lettres et des beaux- arts de Belgique. To-
me XXX. Bruxclles 1856, pod naslovom: Missions diplomatiques de Corneille Du-
plicius de Schepper dil sceperus, (de 1523-55), u redakciji M. le Bon de Saint Ge-
nois & G. A. Yssel de Schepper. (Rad LXII. str. 47).
5. Godine 1534. poslo je jedno poslanstvo iz Mletaka u Carigrad. ISla je po-
znatim dubrovackim drumom, koji smo vee u uvodu spomenuli. Poslanika je pratio
Benedetto Rambeni , covjek vrlo uceni i opisao tocno put od Mletaka do Carigrada
u knjizi: Libri tre delle case del Turchi. Djelo je vise puta stampano, prvi put 1539. g.
U tome se putopisu spominje veliki karavansaraj u Bileci, a stajao je uz carinarnicu.
Godine 1574. prosla su dva francuska putnika od Dubrovnika do Nisa istim
drumom i o tome putu napisali su kratke putopise. Jedan od te dvojice bio je
6. Jean Chesneau u drustvu s francuskim poslanikom Armontom, u svojstvu
tajnika. Njegov putopis se zove: Voyage de Paris en Constantinople, celuy de Per-
se, avec le camp du grand Turc, avec Ia description des chases plus notables et re-
marquables, de dits leiu, fai par noble Jehan Schesneau, et par lui mis et reidge par
escrit, a drugi,
7. Jaques Gassot, kurir Henrika II, opremljen poslaniku u Carigrad a putopi-
su je naslov: Le discours du voyage de Venise a Constantinople, contenant Ia que-
rele du grand Seignour contre le Sophi: avec elegante description de plusieurs
liueux, villes ertc. Paris 1550.
Jako su ovi putnici prenocivali u pojedinim mjestima na tom putu, ne spomi-
nju nigdje svojih konacista. Ali u njihovim putopisima ima ipak drugih zanimljivih
podataka, kao primjerice o Foci i o sluzbi derbendzija.
8. Drugi mletacki putopisac jest Katarin Zeno. Putovao je iz Mletaka u Cari-
grad 1550. g. !Sao je od Splita preko Sinja, Prologa, Livna, Kupresa, Biograda
(Prusca) i kod Fenerlika presao je preko Vrbasa i odavde do Sarajeva, spominjuCi
Kiseljak i Blazuj. U Sarajevu, kaze, ima mnogo lijepih karavansaraja. Iz Sarajeva
udario je ispod Hodidjeda, pa preko Prace, Gorazda i Cajnica u Pljevlja i izbio na
stari dubrovacki drum.
Na povratku Zeno je krenuo iz Sjenice preko Priboja, Dobruna, Visegrada,
Rogatice i odavde izbio u Pracu, dakle na put kojim je prije p osao. Od Prace puto-
vao je uglavnom istim putem do Splita. Zenov putopis koji naslov: Descritione
del viazo de Constantinopoli 1500 de ser Catharin Zen, ambasador straordinario a
sultan Soliman, e suo ritorno objavio je dr. P. Matkovic u X knjizi Starina Jug.
Akademije, a raspravio ga je, kao i sve do sada navedene putopise osim Gassoto-
va, u Radu Jugoslav. Akademije.
90
R9 Schepper naziva Bregavu Vidmareca, a ova se rjecica onda zvala Vido}tica. (Dr. C. Truhelka,
Tursko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive, Sarajevo 1911, str. 224), Matkovicu onda nije bilo
poznato (Rad LXII , str. 64).
90
Rad LVI , str. 141-196, 196-231; LXII , str. LVI str. 203-232; LXII str. 67-87, 87- 126.
Cassotov putopis obradio je M. J. Dinic u Godgnjici N. Cupica XLIX (1940) , str. 86-90 (Cir.).
IIANOVII KARAVANSARAJI
285
Iz druge polovine XVT stoljeca imamo jos dva francuska putopisa u kojima je
opisan dubrovacki drum. God. 1573. prosao je ovuda
9. Filip Difren Kanej. Njegov je putopis: Le voyage du Levant, a slijedece go-
dine prosao je
10. Pierre Lescalopier. Njegov putopis nasi naslov: Le voyage de Pierrre Les-
calopier ,Parisien" de Venis a Constantinople, I' an 1574.
Oba putopisca bili su dobra obrazovani, au njihovim putopisima, pored dru-
goga, nalazimo dobrih podataka o hanovima.
91
11. Po nalogu Alvizia Grimania, providura Dalmacije, krenuli su u martu
1574. ll Livno Sibencanin Frane Butrisic i Zvane Divnic da svrse neke drzavne po-
slove kod Livanjskog (kliskog) sand:Zaka Alibega Cuce Arnauta
92
i, kako ga nisu
nasli u Livnu, produzili su put do Privora, gdje se sandzak nalazio. Oni su prosli s
pratnjom od 16 konja jedan dio kliskog sandzaka (Livno, Prozor, Privor, Gracani-
cu, Veselu Srazu, Prusac, Kupres, Suicu, Crni Lug i Drnis) i opisali to putovanje.
Putopis je kratak, napisan talijanski, au njemu se spominje nekoliko karavansara-
ja. Pred drugim putopisima ima tu prednost sto su zabiljezeni izdaci za sijeno,
hljeb, vino itd. Ovaj je putopis objavio dr Franjo Racki u XIV knjizi Starina Juga-
slav. akademije.
93
12. Kako nemam pri ruci Alberijevih .,Relazioni", navodim iz jednog izvjesta-
ja ono sto se odnosi na karavansaraje po jednom clanku dra Riste Jeremica.
, Putopisac mletackog poslanika Pavia Kontarina, 1581 , govori o karavansa-
rajima na trgovackom putu Dubrovnik - Nis: u Trebinju, BileCi, Trnovici, Tjenti-
stu , Trnovoj Luci , pa u jednom nepoznatom selu izmedu Cajnica i Pljevalja, zatim
u Pljevljima, Prijepolju, Milesevu na Raskoj u Novom Pazaru. Za bilecki karavan-
saraj kaze da nije onaka lijep kao Trebinjski , u Trnovici su, veli, bila dva neznatna
sagradena na trosak sultanov, za konaciste u Tjentistima pisc da je vrlo veliko i
ugledno, a za prijepoljsko da je

13. Jz XVII stoljeca imamo jos tri francuska opisa dubrovackog druma. Iz
jednog od ta tri putopisa objavio je onaj dio koji se odnosi na ovaj drum od
brovnika do Prokuplja Vjekoslav Jelavic u originalu i prijevodu, a napisao ga Je
Lefevre, tajnik baruna Sancy, francuskog poklisara.
95
Poslanstvo je putovalo 1611. godine. I u tom putopisu ima vrijednih podataka
za kulturnu historiju, pa i 0 nasoj temi.
Taj putopis nije prije izdan. Ne zna se gdje je originalni rukopis, a jedna ko-
pija se nalazi u pariskoj Narodnoj biblioteci. Ta kopija nosi naslov: Le Voiage de
Mons. de Sancy, Ambassadeur pour leRoy en leuant, faict par terre depuis Rag use
insques a Constantinople l' an 1611.
'11 Ove j e putopise iscrpno prikazao M. J . Dinic u radnji Tri francuska putopisca XVI veka o na-
sim zeml jama, Godisnjica N. Cupica XLIX str. 90-118 .
U djelomicnom popisu sandzakbega kod Ba;ag1ca nema Allhega. Kratka uputa u pro-
slosl Bosne i Hercegovine (od g. Sarajevo, 1900, str. 185 i 186.
"' F. Racki , Prilozi za geografsko-statisticki opis bosanskoga pasaluka, Zagreb. 1882, str. 191-
195.
... Dr. R. Jcrcmic, Konacista i sirotinjske kuhinj e u proSiosti Balkana, Gajret XIX (1938), str. 78
i 79 (Ci r.) . . . . . . .
; V. Jelavic, Kratki francuski putopis kroz Hercegovtnu 1 novo-panrsk1 sandzak IZ godtne 1611 ,
Glasnik Z . M. XIX (1907), str. 471-482. (cir.)
286 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
14. Bartolomeo Kasic, isusovac, dobro poznat kao misionar, proputovao je
jedan dio Bosne, Srbije, Srijem i Slavoniju. U novembru 1612. uputio se iz Du-
brovnika sa 14 trgovaca do Beograda. Oni su prosli preko Gacka, Bahora, Tjenti-
sta, Foce, Rogatice, Pod-zepe, (Podzepe), Srebrenice i Valjeva u Beograd. Odavle
je krenuo Kasic s jos jednim drugom preko Sr. Mitrovice, Morovica, Nijemaca,
Vukovara u Osijek.
Na svom putu prenoCio je u karavansarajima, koje on zove karvesarium, u
Bahori, Tjentistu, Brodu kod Foce, Rogatici , pod Valj evom, u Mitrovici , Morovi-
cu i Vukovaru.
96
15. Dvanaest godina kasnije (1624) prosao je od Splita, preko Sarajeva, Mo-
krog, Romanije i Srebrenice Francuz De Gedoyn, u Cijem dnevniku ima takoder vi-
jesti o karavansarajima. Taj je dnevnik stampan u Parizu tek 1909. g. i nasi naslov:
, Journal el correspondence de Gedoyn ,Le Turc' Consul de France a Alep (1623--
1625) ." Onaj dio dnevnika sto se odnosi na Sarajevo i Bosnu preveo je dr Milenko
Vesnic.
97
16. Godine 1626. prosao je Bosnom Splicanin Atanasije Georgiceo kao izasla-
nik cara Ferdinanda II u jednoj diplomatskoj misiji . U trecem dijelu svoga izvjesta-
ja sto ga je podnio spomenutom caru ima i opis puta od Budima, preko Mohaca,
Osijeka, Dakova, Broda, Dubocca na usee Vrbasa i odavle u Banju Luku. I tu ima
spomena karavansarajima. Ovaj je izvj estaj nosio naslov: Relatione data all' Impe-
ratore dal sign. Athanasio Georgiceo del viagio fatto in Bosna l'anno 1626, a obja-
vio ga je fra Mijo Batinic.
98
17. i 18. Druga dva Francuza: Quic/et i Poulet prosli su 1658. od Dubrovnika
preko Trebinja i Sarajeva do Race. Oba putopisa, ukoliko se odnose na Dubrovnik
i Bosnu, objavljena su u Glasniku Zem. muzeja u francuskom originalu i prijevo-
du. Prvi je objavio dr C. Truhelka po stampanom djelu: Les voyages des M. Quic-
let a Constantinople pa r terre. Enri chis d' annotations par le sieur P. M. L. - A pa-
ris, chez lean Prome, proche le geand Portail des Augustins du grand Conuent au
bon Pasteur.- M. DC. LXIV. avec privilege", a drugi V. Jelavic iz djela: ,Nouvel-
les Relations de Levant , qui contiennent plusieurs remarques frot curieuses, non
encore observees, toucl ant Ia Religion , les moeurs et Ia politique de divers pe-
uples. -Avec un discours sur le Commeerce des Anglois et des Hollandois Paris
chez Lovys Billaine au second Pilier de Ia Grand Salle du Palais MDCLXII avec
privilege. "
99
Ti pustopisci imaju narocitu vaznost jer opisuju dosad u vecini nepoznati put.
19. Sve putopise nadmasio je u svakom pogledu putopis - sejahatnama Evlije
Celebije (Evlija Celebi sejahatnamesi). Ova puta 1659. i 1664, proputovao je Bo-
snom i Hercegovinom, tako reci , uzduz i poprijeko. Evlija je prosao svu onovreme-
nu tursku carevinu, koj a se sterala na tri kontinent a, kao i neke druge zemlje. Nje-
"" Dr. F. M. , Ova savremena izvjestaja o Bosni iz prve polovine XVII stoljeca, Glasnik z. M.
XVI ( 1904).
97
Jedan Francuz u Sarajcvu 1624. godine, Bosanska Vila XXV 1910, str. 58-60.
9
' ~ Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Starine Jugoslav. Akademije XVII (1885) ,
str. 129-136.
"" Dr. C. Truhelka, Opis Dubrovnika i Bosne iz godine 1658, Glasnik Z. M. XVII (1905), str.
416--440 (cir.) i V. Jelavic, Dozivljaji Francuza Poulet-a na putu kroz Dubrovnik i Bosnu (godine 1658),
Glasnik Z. M. XX (1908), str. 23-76. (Ci r.)
HANOVII KARAVANSARAJI 287
gova putovanja po nasim zemljama opisana su u V i VI svesku njegova putopisa,
stampana u Carigradu. tOO
Evlija spomije na vise mj esta hanove , ali ih potanj e ne opisuje.
20. Marin Marojica Kaboga putovao je 1706. godine u Carigrad kao izvanred-
ni poslanik Republike sv. Vlaha. I on je ocrtao svoj put talijanskim jezikom, a iz-
dao ga je dr Lujo Vonovic po originalnom rukopisu, najprije u XXXIV sv. ,Spo-
menika" Srpske Akademije i kasnije u posebnoj knjizi s prijevodom stampanim u
Dubrovniku 1900. godine. tot
Kaboga je putovao preko Ljubinja, Dabra, Nevesinja, Ma rina, Uloga, Za-
gorja, Foce, Cajnica, Pljevalja, Novog Pazara, Banjske, Vucitrna i dalje preko
Skoplja u Carigrad. Kako je u to doba u nekim mjestima harala kuga, Kaboga je
zbog toga prenoCivao pod satorom koji je nosio sobom, a u hanu j e trazio konak u
onim mjestima gdje nije harala kuga.
21. Godine 1785, proputovao je veliki dio Bosne i Hercegovi ne austrij ski
uhoda Bozic, zastavnik brodske regimente i o svom putovanju, koje je trajalo 8
mjeseci , napisao relaciju. U toj relaciji ima pored drugih podataka i podataka o ha-
novima. Profesor H. Kapidzic i oautor ove radnje priredili su tu relaciju za stampu,
koja ce izaCi u izdanjima Naucnog drustva BiH.;
22. Francuski konzul Huques Pouqueville na svom putu iz Pariza u Janinu pu-
tovao je 1806. Bosnom od Prologa preko Livna, Prusca, Skoplj a, Travnika, Buso-
vace, Kobilje Glave, Sarajeva, Prace, Gorazda, Cajnica, Plj evalja, Sj enice i dalj e
do Janine. I u ovom putopisu ima podataka o hanovima. Nj egov putopis stampao
je njegov brat F. C. H. L. Pouqueville u djelu .,Voyage de Ia Grece" sv. III , Pariz
1826.
Od daljih putopisa XIX stolj eca sto ih napi sase nasi ljudi navodim:
23. Matija Mai uranic: Pogled u Bosnu, iii kratak put u onu Krajinu, ucinj en
1839- 1840. po jednom Domorodcu, Zagreb 1842.
102
Mazuranic je dosao iz Srbije preko Visegrada u Sarajevo, a odavde je sprat-
njom Mustafa-pase Babica isao u Travnik i opet u Saraj evo. Vratio se preko Mo-
krog, Romanije, Hanica, Kuslata i Zvornika u Racu.
U putopisu ima dobrih opazanja o onovremenim prilikama u Bosni .
24. Putopis Jra Luke Dropuljica iz Travnika u Carigrad pod naslovom: ltine-
rarium Constantinopolim 1845, a P. Luka Dropuljich confecxtum ablegato Provin-
ciae Bosnae individuo Conventus s Catharinae Virg atM. de Kreschevo u sequitur.
Vise godina sporili su se bosanski franjevci s biskupom fra Rafom Barisicem. Taj je
spor dokoncan 1845. u Carigradu. U to ime poslo je u Carigrad jedno izaslanstvo
franjevacke provincije, u kome j e bio i pisac ovoga putopisa. Oni su krenuli iz
Travnika 29. marta i u Carigrad su stigli 20. aprila. ISii su preko Kiselj aka, Saraje-
va, Mokrog, Glasinca, Rogati ce, Visegrada, Dobruna, Nove Varosi , Sjenice, No-
"" Ja sam se u ovoj radnj i sluzio prijevodom Scjh. Sejfudina Kemure . t o je starnpan u XX knji zi
Glasnika Zernaljskog muLeja u Bosni i Hercegovini pod na>lovorn: l z Scjahatname Evlije Celcbije.
1111
Zapisi Plcmenitog Gospodina Marina Marojice Kaboge Izvanrednog Poslanika Rcpublikc
Dubrovacke na Carigradskom Dvoru 1706-1707.
' ~ Drugo izdanj e izaslo je pod istim naslovom i u is tom mjestu 1938. a priredio ga jc prof. Slavko
Jezic.
Hamdija Kresevljakovic - Hamdija Kapidzic, Vojno- geografski opis Bosne pred Dubicki rat
od 1785. godine, Grada Naucnog drustva NR Bosne i Hercegovine, knj . VII , Sarajevo 1957, str. 99.
288 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
vog Pazara, Mitrovice, VuCitrna, Skoplja do Soluna na konjima, a onda !adorn do
Carigrada. Osim geografskih ima u tom putopisu i dobrih etnografskih i drugih po-
dataka, narocito o starinama i agrikulturi. Putopis je podijelj en u dva dijela. U pr-
vom je opisan put , a u drugom boravak u Carigradu i povratak u domovinu preko
Orsave, Beograda, Race i Tolise u Travnik. Original ovog putopisa cuva se u fra-
njevackom samostanu u Kresevu, a prepis u Srpskoj Akademiji nauka. Drugi dio
ovog putopisa publicirao je dr Josip Matasovic u LXVII knjizi Spomenika SKA.
(Sremski Karlovci 1927), a privi dio dr fra G. Gavranic u Franjevackom Vijesniku
1931.
25. Poznato je kako je Omer-pasa Latas, medu drugim, lisio slobode i u pro-
gonstvo opremio knjizevnika i kulturnog radnika Ivana Franu Jukica, Banjalucani-
na (1818-1857).
Jukic je opisao svoj teski put pod naslovom: Putovanje iz Sarajeva u Carigrad
god. 1852. mjeseca svibnja, a stampan je u III svesci Bosanskog Prijatelja (Zagreb
1861), str. 71-91. Putopis je pun interesantnih podataka protkanih dozivlj ajima
jednog prognanika. U njemu ima dosta podataka o hanovima. Jukic je isao od Sa-
rajeva preko Mokrog, Rogatice, Visegrada, Dobruna, Nove Varosi , Sjenice, No-
vog Pazara, Mitrovice , Skoplja, Bitolja do Soluna na konju, a onda ladom u Cari-
grad.
26. Ivan Kukuljevic Sakcinski. Putovanje u Bosnu, Zagreb, 1858. godine.
Godine 1857. dosao je ovamo nekim svojim poslom dobra poznati hrvatski
politicar i trgovac, prisni prijatelj biskupa Strossmayera, Ambroz Vranyczany. S
njim u drustvu bio je i poznati knjizevnik i historik Kukuljevic, koji je iskoristio
ovu priliku da vidi Bosnu. Putovali su od Berbira (Bos. Gradiska) u Banju Luku i
odavde preko Sitnice, Varcara, Jezera i Jajca do Travnika, a vratili se preko Sken-
der Vakufa i Banje Luke u Berbir. Iz Banje Luke posjetio je Kukuljevic lvanjsku,
a iz Travnika Gucu Goru. Sve sto je Kukulj evic vidio, to je vjerno prikazao.
27. Mihovil Pavlinovic: Puti , (god. 1867- 1875), Zadar 1888. godine. Pavlino-
vic je putovao Bosnom 1874. g. I on je dosao iz Bos. Gradiske istim putem do Ba-
nj e Luke i Ivanj ske, a onda od Banje Luke preko Barakovca, Kotora i Vrhovina.
Putopis nij e zavrsen i prekinuto je opisivanje pred Varcarom (danas Mrko-
njic-Grad). I taj je putopis u mnogome vrlo zanimljiv. I Kukuljevic i Pavlinovic do-
nose nesto podataka o hanu.
Aleksandar Hilferding, Johann Roskiewich i dr. Otto Blau u svojim dj elima
spominju hanove u pojedinim mjestima, ali o njima poblize nesto vise govori samo
Hilferding. Njihovim djelima posluzicu se u zadnj em poglavlju ove radnje. Roskie-
wich je putovao Bosnom izmedu 1862. i 1867, Blau izmedu 1864. i 1871. AI. Hilfer-
ding bio je 1856. postavljen za ruskoga konzula u Bosni, koju je cijelu proputovao i
1859. izdao 0 njoj knjigu. (f11nb<pepJVtHIOIO AneKCaH):Iepb eeo):IOpOBI1l.("b: Eo-
CHJ-Ul , 11 CTapaSI Cep6HSI, C. neTep6ypr 1859.)i
Navedene dnevnike i putopise poredao sam kronoloskim redom, a sad cemo
ih razdijeliti prema poj edinim drumovima. Putopisi oznaceni brojem 1, 5, 6, 7, 9,
10, 12 i 13 odnose se potpuno, a 4, 14 i 20 samo djelomicno na dubrovacki drum.
"
13
M. J . Dinic, o. c. 97 (cir.).
1
Isto kao u napomeni priredivaca pod k na 255 strani knjige.
HANOVll KARAVANSARAJI 289
Putopis pod brojem 4 obraduje jos drum od Foce preko Morina, Nevesinja na Ga-
belu; broj 14 od Foce preko Rogatice i Zepe u Srebrenicu i dalje, a broj 20 od Tre-
binja preko Ljubinja, Uloga u Focu. Putopisi pod 2 i 3 crtaju drum koji je iz Hrvat-
ske prelazio onovremenu bosansku granicu (god. 1530-1532) ispod danasnje Bo-
sanske Krupe, pa udarao pravcem sjeverozapad-jugoistok (Kamcngrad-Novi Pa-
zar). Dvojica putnika (br. 8 i 15) isli su od Splita preko Prologa, Livna u Sarajevo i
dalje put Carigrada. Putopisi 17 i 18 odnose se na drum Dubrovnik-Sarajevo-Ra-
ca, a 21 na isti drum, samo od Sarajeva. Putopis pod brojem 22 obradio je put od
Travnika do Carigrada preko Soluna, a br. 23 isti drum, samo od Sarajeva. U puto-
pisu pod brojem 11 obradeno je putovanje po kliskom sandzakatu, a pod brojem
16 od Budima do Banje Luke. Putopisi 24 i 25 upoznaju nas uglavnom s krajevima
oko rijeke Vrbasa i njegovih glavnih pritoka, a 19 s najveCim dijelom Bosne i Her-
cegovine.
A sada da vidimo sto nam kaiu neki od tih putnika o nasim hanovima i kara-
vansarajima u pojedinim mjestima.
PoCi cemo najprije poznatim dubrovackim drumom.
TREBINJE. U ovom mjestu bio je jedan karavansaraj. Za nj kaze Francuz
Kanej 1573. g. ovo:
, Posto u Turskoj nitko ne drii gostionice, to bogati i ugledni I judi iz pobozno-
sti ili covjekoljublja podizu za putnike svih vjera zgrade, gdje se mogu skloniti."
Sam izgled karavansaraja nije ga mnogo odusevio. , To je u stvari samo jedna
velika stala, jer su i ljudi i konji smjesteni zajedno. Konji jedu sa zemlj e, a svuda
naokolo ima hodnika, malo vise uzdignutih, gdje se nalaze ognjista za vatru. Zatim
svaki otvara galantno svoj prtljag i ko ima krevet iskoriscuje ga, ako ne, pruza se
po podu, jer ne treba traziti nikakve udobnosti u tim karavansarajima. Najljepsi su
pokriveni olovom kao moseje."
Godinu dana kasnije prenoCio je u Trebinju, sigurno u istom karavansaraju,
Parizanin Pierre Lescalopier. On kaze da ga je sagradio Mehmed, pasa sultana
Sulej mana II, ciji je sin umro kao upravnik te oblasti , i opisuje zgradu ovako: ,veli
ka supa, sa rupama mj esto prozora, gore samo krov bez tavana, okolo uzvisenj <'
dvije i po stope visoka, sectam stopa siroka za putnike; konji su privezani za alke
kraj nogu svojih gospodara, hranu dobivaju iz zobnica namaknutih preko usiju, ko-
je im ostavljaju da st oje j edno pola sata posto pojedu sve, jer misle da im kor.i sk1
dah s mirisom hrane i zobnice cini dobra. u karqvansaraju ne treba se bojati dace
ista nestati: ujutro karavansarajdzija ne otvara vrata prije no st o obide sve goste i
zapita ih nisu li stogod izgubili. Karavansarajdzija prodaje drva i namirnice , ako
nema u blizini seta iii varosi. Vise leiista nalaze se kuke za stvari, aline svuda. Sto-
ga je putnicima preporuceno u Dubrovniku, da nabave velike klinove, da im ne bi
stvari leiale po podu u karavansarajima, gdje nema kuke". Lescalopiera je naroCi-
to zadivilo kako svracaju i mirno zauzimaju svoja mjesta svi putnici, bez obzira na
vjeru, narodnost iii stalez: Arbanasi , Turci, Grci, Jevreji, Jermeni , , Franci" (tako
zovu hirscane Latine) i drugi. Cesto puta se dode u mjesto gdje nema niceg drugog
osim karavansaraja, jer na ovim granicama zemlja je pusta, sto sprecava robove
hriscane i druge da pobjegnu, posto nemaju nikakvih drugih sklonista da se nahra-
nc i prespavaj u, osim ovakvih svrat ista, sagradenih na rastojanj u od dana hoda, a
19 l7.obrana djela Ill
290 HAMDIJA
domaCin hoce da zna ko ste, otkuda dolazite i kuda idete. Valja putovati od jutra
do mraka, ako vam kakav potok iii livada ne pruzi priliku da sjasete i uzmete iz bi-
saga hladno meso, a sa tovarnog konja iii sedla kakvu bocu vina, da se malo oko
podne prihvatite, dok vasi kanji sa skinutom uzdom i sapetim nogama pasu iii jedu
sto im se dade. "
104
BILECA. U BileCi je postojao 1572. karavansaraj, koji je sagradio Hasan-
-pasa, sandzak u Herceg-Novom, rodeni Bilecanin, ciji je otac bio krscanin. Doha-
na je bila jedna lijepa cisterna i jedna grobnica koju je Hasan-pasa podigao za neke
svoje rodake.
105
Ove nam podatke daje Kanej. On kaze da je i u
TRNOVICI
1
bio jedan karavansaraj, neCist i neugodan. U njemu je umro
francuski ambasador De Ia Vine
106
, vracajuci se iz Carigrada. Odatle je prenesen u
Dubrovnik i pokopan u Stolnoj crkvi.
107
GACKO. Ovdje je bio jedan karavansaraj , za koji se kaze da je siromasan.
108
BAHOR.m Ovako zove jedno mjesto pater Bartolomeo Kasic i njegov han
opisuje ovako:
, Ova sata pred mrak ukonacise se u drzavnoj zgradi, sto je zovu karvazari-
jom (carvasaria). To je kuca spremna za putnike u zimi, dane moraju !judi i kanji
pocivati pod vedrim nebom. A sto je nuzno za zivez, kupuje se u susjednom selu
dosta jeftino (mediocri pretia): tako drva za lozenje, da se covjek zgrije ida prigo-
tovi jelo; tako i sijeno za lezanj e i konjima za hranu po noCi pod nogama spavaCih
jahaca. Oko kuce imade, naime, zdi, koji je za pet saka visi od poda, na kojem su
kanji privezani , a sirok je pocam od kuce stijene sedam saka, tako da se na njem
moze ispruziti i oveci covjek. Prvi koji udu i izaberu svaki sebi toliko mjesta izmedu
dva ognjista, koliko svakomu treba za ldiste. Za uzglavlje mnogi stavljaju sedlo, iii
sto meksega, a i oruzje tamo stave, sto ga nose za obranu iii da ih ne bi ko pokrao. I
tako nocu spavaju, oprezno omjeriv prije okom sve neznance koji bi usli u kucu da
prenoce. Na koncu zatvori handzija vrata, pa izvana marljivo pazi da se komu ne bi
kakova nepravda iii napastovanje dogodilo. Ako ko zeli iziCi prije zore, potrazi
vrata, pokuca na njih, pa mu strazar otvori, da ide bez buke dalje kako ga volja.
Susjedno mjesto iii selo, gdje druzba prenoCi, zove se Bahore. "Hl9
TJENTISTE. U Tjentistu, od starina poznatoj karavanskoj stanici, bio je
1572. dobar karavansaraj , opkoljen vrlo visokim planinama.
FOCA. Za focanski karavansaraj kaze Kanej da je los i smrdljiv ida im je svu
noc kisa padala za vrat.
110
Medutim u FoCi je prije 1611. sagraden jedan dobar ka-
111
' M. J. Dinic, o. c. 110 (cir.) Ovaj je karavansaraj sagradio Mehmed-pasa Sokolovic na ime
svog rano preminulog sina Kurtbega, koji je bio kratko vrijeme herccgovacki sandzakbeg.

M. J. Dinic, o. c. 97 (cir.) Ovaj bice identican sa Hasan-pasom Prodovicem, koji
je upravljao Hercegovinom i Croom Gorom 1573 i oko ove godine nastao je i njegov karavansaraj. Jeda-
naest pisama ih je 1573. pisao Hasan-pasa Pavlu Bridovicu u Dubrovnik, publicirao je A. !vic u
XLIX knjizi Spomenika Srpske Akademije (str. 20-26).
Ill!\ J . Tadic, >> Politika od 24. II 1936 (po M. J. Dinicu, o. c. 97 , cir.)
107
Izmedu Prace i Gorazda, putujuci u Carigrad, umro je 1539 mletacki poslanik Petar Zcno,
otac Katarina Zena. Njegovo je tijelo preneseno u franje\'acku crkvu u Visokom, a kasnije u Mletke.
Dr. P. Matkovic, Starine X, str. 206.
"" M. 1. Dinic, o. c. 98 (Cir.).
IO'J Dr. F. M. (Fran Milobar) , Ova savremena izvjdtaja o Bosni iz prve polovine XVII stoljeca.
1
Selo 14 km udaljeno od Bileca.
"' Selo 17 km udaljeno od Gacka.
HANOVII KARAVANSARAJI
291
ravansaraj, o kome Lefevre kaze u svom dnevniku da je han slican trznici i da se u
njemu moze smjestiti 300 konja. Han je sagraden od dobra kamena i pokriven
olovnim krovom. Isti putopisac spominje kako se u Foci proizvodi mnogo nozeva,
na glasu ne zbog cvrstoce, vee zbog ukusne izrade.
111
BRAHA" na planini Kovac, jugozapadno od Cajnica u opCini Bezujno. I ov-
dje je bio jedan karavansaraj na osamljenom i za putnike opasnom mjestu. Tako
kaze Kanej .
112
U ovom karavansaraju prenoCio je francuski ambasador Sanci 1611.
g., a njegov tajnik Lefevre, pisac dnevnika, kaze da u Brahi ima jedna jedina kuca
koja sluzi kao skloniste putnicima. L. Rambreti prosao je kroz Brahu 1534, ali ne
spominje ovdje nikakva hana.
CAJNICE se spominje u putopisu Katarina Zena: on ga zove, odnosno pise
Janicza. Zeno ne spominje han a,
113
ali Kanej kaze da je , puna lijepih dzamija i ka-
ravansaraja prekrivenih olovom."
114
Iz jednog drugog izvora znamo da je Cajnice
1572. kasaba u focanskom kadiluku.
115
Lefevre ne govori o karavansarajima Cajni-
ca. On ovo mjesto naziva selom i kaze da snabdijeva putnike svakojakim potrepsti-
nama. 116 Kaboga je ovdje prenocio sa svojom drzinom u sobama hana i naziva avo
mjesto CAJNIK.
117
PLJEVLJA. Ovdje je bio 1573. jedan karavansaraj , svakako ne jedini , pokri-
ven olovom, prostran, ali mracan. Sagradio ga je sin Mehmed-pasin.
11
Bo
Godine 1611. pise Lefevre, pored ostalog, da u Pljevljima imaju 2 karavansa-
raja pokrivena olovom.
119
PRIJEPOLJE. I ovdje je, po Kaneju, bio lijep karavansaraj i svacim dobra
snabdjeven trg.
120
UV AC.P U Uvcu je bio jedan karavansaraj na ravnici , koji se spominje
1547.
121
i 1573.
122
godine.
NOVI PAZAR. Kanej ne spominje ovdje hana, jer je njegov poslanik preno-
Cio u kuCi dubrovackog vlastelina Alojza Dilatija, ali u ovom gradu postojao je naj-
manje jedan han iii karavansaraj koji spominje L. Nogarola, koj i je ovuda prosao
1532. godine.
123
KACANIK. U Kacaniku je bio lijep karavansaraj u ravnici , ali napusten
zbog kuge.
111
V.Jelavic, Krat ki francuski putopis kroz Hercegovinu i novo-pazarski sandzak iz godine 1611,
Glasnik Z. M. XIX (1907), str. 474. (cir.)
112
M. 1. Dinic, o. c. 99 (cir. );
V. Jelavic, o. c. 474 (Ci r.) . U ovom je putopisu napisao Bahara.
113
Dr. P. Matkovic, Putopis Katarina Zena, Starine X, str. 207.
"' M. J . Dinic, o. c. 99 (cir.).
115
H. Kresevljakovic, Turali begov vakuf u Tuzli , Sarajevo 1941 , str . 15.
116
v. Jelavic, o. c. 474 (cir.).
117
L. Vojnovic, o. c. 17 i 18.
118
M. J. Dinic, o. c. 99 (Cir.).
119
v. Jelavic, o. c. 475 (cir.).
120
M. 1. Dinic, o. c. 99 (Cir.).
"
1
M. J. Dinic, o. c. 100 (Cir.).
122
Dr. P. Matkovic, Rad LVI, str. 114.
Selo 4 km udaljeno od Cajnica.
o Ovaj podatak autor uzima nekriticki od francuskog putopisca Filip Difren-Kanea , koji je 1573.
godine boravio u ovom mjestu, sto je uocio i profesor Radovan Samardfic i istakao u napomeni 6 na 628.
stranici knjige , Beograd i Srbija".
P Se1o 17 km udaljeno od Rudog.
19'
292 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
LILE BURGAS. Ovdje se spominje 1573. god. jedan narocit karavansaraj
koji je sagradio, kao i eijelu varos, Mehmed-pasa Sokolovic. Kanej kaze kako je
karavansaraj raskosan s konjusnieama i posebnim odajama za putnike. Takoder je
doveo iz izvora vrlo dobru vodu. Prema karavansaraju podigao je divnu dzamiju,
ukrasenu lijepim mramornim stupovima sa cesmom nasred dvorista.
124
Lefevre spominje jos 1611. godine karavansaraj u Milesevu, Raskoj , Novom
Pazaru i Prokuplju. Za karavansaraj u Milesevu pise da ,ne valja ama bas nista",
ali istice da u njemu ima lijepa cesma; za karavansaraj u Raskoj navodi da je na
osamljenom mjestu na malenoj livadi; pred novim Pazarom spominje jedan kara-
vansaraj, ali o njemu ne kaze nista; u Prokuplju je prenoCio poklisar u karavansa-
raju, koji je bio vrlo rdav.
Ovdj e je vrijedno istaknuti da je poklisar sa svojom druzinom prvi put vidio u
Prokuplju da se kafa pije i duhan pusi.
125
Kako smo vee rekli , Quiclet je prosao Hereegovinom i Bosnom 1658. g. Prvi
han koji on spominje stajao je negdje blizu nevesinjskog sela Biograda. Taj je han
bio tako rdav i blatnjav da on u njemu nije htio prenociti, nego se uputio do spome-
nutog sela i tu prenoCio u nekoj privatnoj kuCi .
126
Dalji konak ucinio je u Konjieu,
u besplatnom konacistu iii musafirhani i o tome zapisao u svoj dnevnik ovo: , Posto
predosmo vise brda i dolova, neka j ako natovarena ostaneima snijega, stigosmo u
Konjie, grad dan i po udaljen do Sarajeva, u kome ima tri vrlo lijepe dzamije i odo-
smo u po sata noCi da noCimo u hanu iii karavansaraju, koji je kao koja od nasih
franeuskih pokritih trzniea iii bolje receno, kao staja iii velika stala, u kojoj ima
drvenih stupova na srijedi , da se privezuju konji prolaznika, a s jedne strane ima
unutri vrst podignute podniee, gdje ima od kraja do kraja malih odzaCica, u kojima
bi handzija iii gospodar mjesta nalagao za nas novae drva, da se ogrijemo, a ne bi
naplaCivao za konak ni za nas ni za konje, jer je to bila zaduzbina nekih sami-
losnih bogatasa, da se tu svrate svi stranci iii putniei koji bi tu htjeli stanovati. A
krevet si uredujemo izmedu dvije peCi vlastitim strunjacama, Cilimima i jorganima,
koje valja ponijeti , putujuCi u tom kraju, ako necete lefati na drvetu, posto ni za
novae necete naCi sto drugo; a vasi su konji usred hana, te jedu svoje sijeno i obav-
ljaju svoju potrebu. Od njih vas nista ne luci , nego uzvisita podniea gdje vam j e
krevet, tako da su gazda, sluga i konj zajedno. "
127
Bice da je ovaj karavansaraj za-
duzbina Karadozbegova.
BRADINA.' Vee smo spomenuli da je jos u srednjem vijeku bila ovdje kuca
do koje su dolazile dubrovacke karavane. Ovdje je bio 1658. g. han iii karavansaraj
U kome je Quiciet fUCao.
128
U PAZARICU' je bio lijep karavansaraj u kome se spomenuti putnik na do-
broj vatri ogrijao, osusio odjecu i prenoCio.
129

M. J . Dinic, o. c. 101 i 105 (Ci r. ).

m V. Jelavic, o. c. 476, 478 i 482. (cir.)

Dr. C. Truhelka, Opis Dubrovnika i Bosne iz god. 1658, Glasnik Z. M. XVII (1905), str. 422
117
Dr. C. Truhelka, o. c. 425 (Cir.).

Dr. C. Truhelka, o. c. 426 (cir.).

l:!'l Dr. C. Truhelka, o. c. 427 (Cir.) .
(Cir.).
' Selo 14 km udaljeno od Konjica.
Manje naselje 7,5 km udaljeno od Had:!:ica.
... ........
HANOVIIKARAVANSARAJI
293
U SARAJEVU je taj putnik proboravio sest dana i ovaj grad lijepo opisao
ali u tom opisu zacudo nema spomena hanu. '
MOKRO se spominje jos u srednje m vijeku kao karavanska staniea. Kroz
ovo mjesto proslo je vise stranih poslanstava, ali u njihovim dnevnicima nema spo-
mena hanu u Mokrom. Sredinom XVI st. sagradio je u Mokrom jedan karavansa-
raj i do njega dzamiju bosanski sandzakbeg Kara Mustafabeg Sokolovic.
Prvi je od poznatih putopisaea Quiclet koji spominj e han u Mokrom. On kaze
da su prenoCili u lijepom hanu iii karavansaraju ida tu ima lijepa dzamija.
1
30 Slije-
deCi konak uCinio je Quiclet u
Vecerao je i prenoCio u Mackovica hanu (danas Mackovae) .
Osim hana spominje i dzamiju.
131
Do Glasinea i glasinacke erkve i jednog izvora
dolazile su dubrovacke karavane u predtursko doba.
132
NOV A KASABA' nastala je 1643. g. Tu je Musa-pasa podigao jednu dzami-
ju i_vise drugih zgrada, a medu njima i dva hana. U jednom od tih hanova prenoCio
je spomenuti putopisae. On naziva ovo mjesto Jadar i u nj emu Musa-pasa nur-
ghan.133
ZVORNIK. U Zvorniku je 1658. bio lij ep han i zvao se Selim-pasin han.
134
KOZLUK." Po Quicletu Kozluk se sastojao samo od hanova: jedan imenom
Sarajli han, drugi Mehmed Celebije han, te od jedne dzamije koja nosi ime ovog
potonjeg kao utemeljitelja.
135
BIJELJINA. Od Kozluka do Bijeljine putovao je Quiclet kolima, kao i od
Zvornika i ovaj put prevalio je za osam sati. Negdje pred Bijeljinom stajao je Ko-
Cin han.
136
Putopisae ne spominje mjesta Janje. Kako je u Bijeljini prenoCio u sara-
ju skoro preminulog Selim-pase, ne spominje nikakova hana.
SRIJEMSKA RACA. Od Bijeljine do Srijemske Race ne spominje Quiclet
nijednog hana, dok u Sremskoj RaCi navodi dva, i to Hadzi Ahmetov i Hadzi Mu-
stafin han.
137
Poullet spominje na citavom svom putu od Dubrovnika do Race samo jedan
han, i to u Mostaru.
Neke od ovih hanova na putu od Mokrog prema RaCi spominje i Evlija Cele-
bija.
U opisu puta po livanjskom sandzaku spominju poslanici ButriSic i Divnic sa-
mo dva karavansaraja: jedan u Suiei , a drugi negdje u dnu Livanjskog Polja. Na
ostalom putu ne navode zgrade u kojima su konaCili .
U vise mjesta kupovali su sijeno za 16 konja i placali su za to 8-10 aspri iii ak-
ci. Za vino za sve drustvo placali su 10-20 akci. Pri povratku kupili su u Livnu vina
130
Dr. C. Truhelka, o. c. 434 (Ci r.).
131 Ibid.
132
K. Jiricek, Glasinac u srednjem vijeku, Glasnik Z. M. IV (1892), strana 99-101.
133
Dr. C. Truhelka, o. c. 435 (cir.) .
1
)4 Dr. C. Truhelka, o. c. 436 (Cir. ).
135 Dr. C. Truhelka, o. c. 438 (Cir.).
1
36 Dr. C. Truhelka, o. c. 439 (cir.) .
137
Ibid.
1
Ime za podrucje Romanije sa vise sela.
' Sada vece selo 18 km udaljeno od Vlasenice.
" Sada vece selo 14 km udaljeno od Zvornika.
I
294 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
za 80 i za isto toliko aspri hljeba. Tu je uracunato ono sto su u Livnu popili i sa so-
born ponijeli na put do U nekom Rudi Boci
ci?),V negdje kod Prozora, za 10 akci.vehku kohcmu U selu
negdje u Petrovu Polju, prenocth su pod vednm nebom. Morlacima toga
su za drvo, travu i slamu 20 akci. Kako je svu noc kisa padala, podrzavah su vehku
vatru da je kisa ne ugasi. Oni su hranili konje i zoblju, koju su nosili sa sobom, a
kupili su vecu kolicinu u selu Mahavicama
1
za dvije lire. , ..
Na cijelom putu ne spominju nikakvih izdataka za konak, mada su prenoctlt
dvije noCi u dva karavansaraja.
Akce preracunavaju u lire i obicno racunaju 20 akci 3 mletacke lire.
Ovi su poslanici putovali u prvoj polovici mjeseca travnja 1574. i navode kako
je u vise mjesta u ovo vrijeme, kao i nestoyrije, ?arala ku?.a.
138
. . . .
U putopisu Evlije Celebije navedeno Je 35 mJesta u koJtma Je b10
se hanova. Na prvom putovanju od godine 169. spominje on hanove u Shjedecim
mjestima:
Srebrenica, jedan pomalesan han
Glasinac, Maskov han
Mokro, jedan han
Sarajevo, 23 hana
Busovaca, jedan han
Travnik, jedan han
Prusac, jedan han
Suica, jedan han
Livno, jedan golem han
Duvno, jedan han
Glamoc, jedan han
Vijenac," jedan han
Jajce, jedan han
Jezero,b jedan han
Trn,< jedan han
Visegrad, jedan han
Na drugom putovanju od 1664 g. spominje:
Rudo, dva han a
Prijepolje, tri hana
Milesevo, jedan han
Cajnice, tri hana
Ustikolina, jedan han
1
38 F. Racki , Prilozi za geografsko-statisticki opis bosanskog Starine XIV.
' Selo 13 krn udaljeno od Prozora. . . . . . ..
' U popisu naselj enih mjesta SR Bosne 1 Hercegovme se pod ov1m menom ne navod1 mJedno selo.
' Isto.
Selo 26 km udaljeno od Lukavca.
b Selo 11 km udaljeno od Jajca. . . .
' Pod ovim imenom se na teritoriji SR Bosne i Hercegovme zovu tn sela. Na ovom mJestu autor
vjerovatno misli na istoimeno selo 2 km udaljeno od
HANOVIIKARAVANSARAJI
Jelec/ jedan han
Ulog,d jedan han
Nevesinje jedan han
Dol (Predol)< jedan han
Ljubinje, jedan han
Cernica/ jedan han
Blagaj, dva hana
Pocitelj , jedan han
Gabela, dva hana
Konjic, dva hana
Nova kasaba, dva hana
Zvornik, jedan han
Kozluk, dva hana
Raca, dva hana
295
Za hanove u Sarajevu kaze Evlija Celebija kako na dvadeset i tri mjesta ima finih i
uredenih, gizdavih poput tvrdava hanova, a od sviju je najpoznatiji u carsiji Hadzi-
-Besirov i Hadzi-Tartarev han."
U Boiica relaciji iz 1785. spominje se hanna vise mjesta, narocito na putu od
Jajca preko Karaule, Travnika i Busovace do Sarajeva. Gotovo kod svakog hana
donosi Bozic dimenzije u koracima, kako cemo to vidjeti u drugom dijelu ove rad-
nje. 139
Pouqueville spominje hanove gotovo u svim mjestima kroz koja je prosao, a
u nekim je od njih i noCivao. On na jednom mjestu kaze da su hanovi Bosne pro-
strane nastresnice (supe- grange), iznad kojih su sagradene sobice prostrte grubim
Cilimima i grijane jednom peCi koja je neophodna zbog hladne klime (str. 123).
Imena nekih sela Pouqueville je tako korumpirao da se ne zna o kome se naselju
pravo radi.
Matija Maiuranic putovao je Bosnom u zimskim mjesecima (prosinac i sije-
canj). NoCivao je u najprostijim hanovima ion ih ovako opisuje: ,Mehane se zovu
samo po varosih: gde putnici pristaju; one su obicno na jedan pod (kat); doli kod
zemlje je ahar, a gori na podu su odaje. Na selu ina drumu ne zove se mehana, ne-
go obicno han, gde putnici pristaju; hani su najvise losi, tako da tko u njem samo
jednu noc u zimi prespava, vee nikada nece zaboraviti te reCi ,han". Handzia svaki
dan pripravi malo drvah za putnike. Ta drva joss vecera pogore sva, te poradi veli-
ke studeni moraju putnici u pepeo leCi spavati, kao macke, ne bi li jim stogod vruc-
je bilo. A ujutro dodje handzia, pak kaze: ,hajde ljudi! platite griaCinu!" GriacilJ,a
se od glave placa 1 gros tj. 40 parah. Vise putah, kad se pane na noCiste, budu drva
mokra iii sirova, pa nece niposto da se uzgu; a kod ognja se sedi, gde tko ugrabi
mesto. Kad se ona drva jedan put razpale i stanu goriti, onda oni, koi je najbolje
mesto ugrabio, sad se nadje u velikoj tdkoCi: jerbo oganj od sebe razgoni , a od-
ll9 Sejh S. Kemura, Iz Sejahatname Evlije Celebije, Glasnik 1:. M. XX (1905)
< Selo 22 km udaljeno od Foce.
d Selo 22 km udaljeno od Kalinovika.
Selo 10 km udaljeno od Visokog.
r Selo 14 km udaljeno od Gacka.
296 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
maknut se natrag nedadu drugi. Ako se digne pak idje na stranu, tako vee hvala
Bogu za onu noc ne vidi ognja vise, i gotovo mora lipsati od zime: ako pak na svom
mestu ostane, tako mora da se vis izpece; nu kako bilo, samo ako zvi ostane, u ju-
tro mora da plati griacinu. "
140
Dropuljic
141
je sa svojom druzinom
142
isao od hana do hana. U Travniku je
stanovao u jednom hanu koji je drzao neki Maso. Prvi konak ucinio je u jednom
hanu na Kiseljaku, a drugi u fratarskoj kuCi u Sarajevu. Na daljem putu spominje
Sumbulov han u Mokrom i Mackovica han uvrh Mokrog, u kome su prenoCili. ,U
tisnu odzaku prinocismo, a moglo je biti i gore." Iza toga prenoCili su u Rogatici.
Toga dana prosli su preko Romanije, Glasinca i sela Kovanjag. On opisuje Roma-
niju i Glasinac i spominje na pocetku ovoga polja Sahinpasica han. 0 Rogatickom
hanu ne kaze nista. Na 3. aprila presli su put od Rogatice do Jagodin hana na Rza-
vu, jedan sat iza Visegrada. Na ovom putu spominje nov han Mehmedbega Tvrtko-
vica iza Visegrada u selu ,Shumege- il bolje Sumege", dan as Semec. h Zatim opisu-
je Visegrad, spominje Sokolovicev most i Stari grad. 0 Jagodinu hanu ne daje ni-
kakvih podataka. SlijedeCi konak uCinili su u potijesnom hanu u Kratovu.; Na ovo-
me dijelu puta daje nekoliko podataka o Dobrunui i Banji koju zove Banjskak i nji-
hovim starinama i prvi put na ovome putu spominje kulturu voca. Konak su uCinili
u Novoj Varosi, koju opisuje, kao i kraj Stari Vlah. Premda su na daljem putu pre-
noCili u Sjenici, ne spominje han sve do slijedeceg konaka u Zanu na Dugoj Polja-
ni. Tu on kaze: ,Ovdi nam bi sudeno prvi put noc provesti na sred hana medu ko-
njima, ali ni jedan drug ujutro ne cini tuzbe u ime koje nezgode od zdravlja." Pre-
rna tome oni su od Travnika do Duge Pol jane noCivali u sobama hanova. Pred No-
vim Pazarom koja dva sata spominje tri ceremitli hana i kaze da je u jednom preno-
Cio biskup Barisic sa svojom druzinom. Konak su uCinili u Novom Pazaru koji on
opisuje i spominje po okolini razne manastire. Oni su otpjesacili do poznate banje
kod Novog Pazara i Dropuljic ju je opisao. Tu istice kako on i njegova druzina vole
starine (,novine i starine znanjem uzezeni"). Od Novog Pazara prosli su kroz Banj-
sku i Mitrovicu i tek kod mosta preko Laba spominje jedan han. Na daljem putu
spominje on u vise mjesta hanove, ali to prelazi okvir ove radnje. Spomenucu samo
da u selu Karadzovu blizu Dojranskog jezera nisu seljaci dali napraviti hana jer:
, svi imaju svoju zemlju stoga i nedaju nacinit hana, nek mogu carit oni".
Jukic je krenuo iz Sarajeva nocu 3. svibnja 1852. u pratnji jednog zaptijskog
causa (narednika) i jednog juzbase (kapetana). Kasnije se ovom drustvu prikljuCio
i jedan miralaj. Osvanuli su u Brezovicama
1
koje Jukic, doduse, ne spominje, ali
udaljenost i opis mjesta ka:le nam da su to Brezovice. Tu su se u jednom hanu od-
140
Pogled u Bosnu, iii kratak put u onu Krajinu, ucinjen 1839-1940, strana 50-51.
141
Fra Luka Dropuljic roden je u r e ~ e v u 1804 iii 1805, a umro je u Sarajevu kao zupnik 19. X
1851.
"
2
S Dropuljicem su isli u Carigrad fra Lovro Karaula, Martin Nedic i Zubo.
' Selo S km udalj eno od Rogatice.
h U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se ne navodi ime ovog sela, iako je autor u
tekstu naveo njegovu siru lokaciju.
sela.
' U navedenom popisu naseljenih mj esta SR Bosne i Hercegovine nigdje se ne navodi ime ovog
J Selo 12 km udaljeno od Visegrada.
Isto kao i u prethodnoj napomeni.
1
Selo 12 km udaljeno od Pala.
HANOVI I KARA V ANSARAJI 297
morili , ugrijali i popili kafu u kahve-odzaku. U hanu je bilo dosta kiridzija koji su
isli na pazar u Sarajevo, noseCi sir, :lito i druge stvari. U Mokrom su rucali ,cimbu-
ra i kiselice" u jednom od tri hana, a onda su se hvatili gore Romanije koja je bila
jos pod snijegom.
Prevalivsi Romaniju, stigli su u han u mjestu koje Jukic zove Hanic; ali to nije
Hanic nego Podromanija, jer je Hanic u pravcu Podromanije prema Vlasenicama,
a Jukic je isao prema Rogatici. Prokisli i ozebli sjahali su pred ovim hanom i usav u
han nasli su oko velike vatre do 30 Arnauta. ,Nam nacinise mjesta, da se i mi ogri-
jemo." Kakou ovom hanu nisu mogli prenoCiti, uputili su se u Rogaticu. Tu preno-
Civsi u jednom hanu, udarili su put Visegrada. Negdje u Semecu svrnuli su u jedan
han ,koga drzi beg i goste dobro doceka. I nas je docekao i na tursku dobro poca-
stio; kad je secerli kahva i kajmak s medom na rucku, tad je non plus ultra".
U Visegradu je u hanu prenoCio. Soba je bila topla. Vecerao je svje:le drinske
ribe i popio pola litre rakije ,i prvi put nakon dva mjeseca naravnim snom sam za-
spo". U hanu u Dobrunu su se odmorili , a handzija im je ispekao nekoliko jaja na
maslu i ,strunismo rosu sa srdca".
Slijedecu su noc prenoCili u Priboju u jednom od dva hana. ,Handzia cosa po
turski; dobru nam je veceru dao; soba je tako bila pregrijana da se nije moglo spa-
vati, al su svi spavali osim mene. Sutradan handzia isko je harca na nas cetiri 7 gro-
sa, a mulazim davase mu 5; i tako vise od dva sata inatili su se, najposlije dade mu 6
grosa."
Rucali sui napili se u hanu u Kratovu. Bilo ih je 11 s miralajem. Handzija je
trazio za rucak 9, a miralaj je dao besluk (5 grosa). Kako handzija nije bios tim za-
dovoljan govoreci da on placa golemu kiriju za han, miralaj ga je istukao.
Jednu noc prenoCili su u jednom hanu u nekom mjestu prije Novog Pazara.
Han je bio nekog pase i kamenit , ,zgrada lijepa ali sobe razbijenih prozora; drva
nema ami ozebli i pokisli a i vecerati neimadase nam handzija sta dati. Han bijase
pun kiridzija i komordzija koji se vracahu iz Novog Pazara. Kod maiko zerave svu
noc grio sam se i susio pokisle svoje haljine."
U Novom Pazaru prenoCio je u hanu gdje nije bilo vatre ni za , lulu pripalit".
Nakon tri sata hoda do Novog Pazara svrnuli su u jedan han u gori gdje je bio handzi-
ja krscanin. , Doceka nas i konje nase prihvatise i odvedose, rucak spravise, kahvu i
sve sto je obicaj po turskih hanovih.-Sta je place,- pita miralaj . - Vi ste carski I judi
- kaze handZia- nam je dosta stogod date. Miralaj izvadi mu 10 grosa i on bi vise ne-
go zadovoljan, a moj mulazim kahvedziji dade baksis. Mislio sam u sebi: koja razlika
medu ovim i kratovksim handzijom i sto vrijedi uljudan biti i kod barbara."
Odavde su nastavili put do Mitrovice i dalje.
143
Kukuljevic je na svom putu kroz Bosnu obisao 12 hanova u 12 raznih mjesta.
BuduCi su njegova zapazanja dosta zanimljiva, a starijega putopisa o ovom kraju
nema, to cemo se ovdje na njih takoder osvrnuti.
Klasnice, selo na putu iz GradiSke u Banju Luku udaljeno je od Banje Luke
9, a od Gradiske 36 km. Han u Klasnicima slika Kukuljevic ovako:
, Ja sam mnogo Citao o turskim hanovima, ali nisam dotle imao srecu ni jedno-
ga viditi. Kad ga ugledah, neznadoh cemu vise da se divim, iii kuCi, to jest hanu, iii
143
Bosanski Prijatelj III , str. 71-82.
I
298 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
smradu sto je oko njega lezao. Kao kakav maleni otocic bijase opkoljen han od
svih strana dubokim blatom, a kad sidosmo s kola, pozdravise nas turska pseta, ko-
ja nisu bas mnogo pitomija od nasih bundasa. Pomocu jednoga putnika krscana do-
doh sretno do hana, to jest do male niske kosare, u koju kad unidoh nadoh corava
mehandziju Sosu, sa svojim sinom iii unukom? siedeca kraj vatre, a malo podalje
dva niema i gluha kmeta. Oni ustadose svi kako me opazise. Stari Soso, postena
lica, uzme mali niski stolcic i poda mi gada na nj sednem. Ja ih pozdravih s ,Pomoz
Bog" a mehandzijino prvo pitanje bijase po obicaju bosanskih muslimana: ,Kako
si?"- ja odgovorih ,dobro". Sjednuvsi na podanu mi stolicu razgledao sam se mai-
ko po hanu. Predamnom gorela je na niskom ognjistu vatra kod koje se je pekla
kahva. Po podu bijahu rasprostrte rogoznice mj esto sagova. Inace bila je sva soba
prazna, samo u jednome kutu stajase korito sa solju na prodaju. Skoro za nama do-
de jedan turski putnik imenom Huso i pozdravi mehandziju po turski sa ,Selam
Aleikum', pa stade zatijem pripovijedati kako je u Banju Luku nosio knjigu V ... u,
momu prijatelju, koji nece jos iCi u Sarajevo jer ceka na nekog prijatelja, nasto on
mene lukavo pogleda. Bijase taj Huso veliki saljivdzija i stade se razgovarati s nie-
mima rukama i sa znakovima i saliti se s njima na svakojaki nacin. Jos dodu u han
dva krscana iz turske Kostajnice, pripoviedajuCi kako su putovali u Zagreb i tamo
svoje krmke dobro prodali, pa zele sada kupiti ovce da ih tjeraju makar sve do Be-
ca. Dode napokon jos jedan ovcarski coban Baraban Gjuric, te kupi za dva grosa
punu maramu soli. Ovo bijase drustvo s kojim sam morao Citav sat provesti, pa mi
bijase ipak milije, negoli mnoga druga tako zvana ugledna nasa drustva. Bosanski
musliman i krscan bistar je i zreo u svome razgovoru i u mislima: njegov jezik lijep
je i ugladen, njegovo je ponasanje surovo ali otvoreno i srdacno."
Han lijepe Vide kod sela Dervisa.m ,Ovamo se svracaju skoro svi putnici,
muslimani i krscani, sto putuju u Banju Luku. Magnet sto ih ovamo vuce jesu dvije
djevojke, jedna turkinja, a druga daurka, sto stoje u sluzbi lijepe Vide, koja sada,
kako sam cuo, nije vise uprav lijepa, jer je vee pristara, no nosi na svome krupnom
tijelu mudru glavu, pa znade iz nauke svoga prosastnoga zivota sto vuce ponajbolje
I jude i momke u samotna mjesta. "
Na putu iz Banje Luke u lvanjsku" svratio je u han Ivana MartinCica dok kisa
i led prestanu. Tu se okrijepio ,slanetinom, jednim jajem i casom vina" sto je po-
nio iz Banje Luke.
U Ivanjskom Polju stajao je jedan samotan han.
Sitnica.
0
, Rekose nam u Banjoj Lucida cemo kod sitnickog spahije prenoCiti,
stoga krenusmo, dosavsi u selo, odmah uz brdo prema wj aginoj kuci. Nu
na po brda dode nam jedan zaptija na susret, umolivsi nas da svrnemo u han, jer
nas spahija u svome dvoru primiti ne moze, buduCi da dvor popravlja pa nema pri-
stojne sobe za goste. Mi pomislismo da nas spahija na stan nece primiti sto smo
kauri i svrnemo u han, gdje nadosmo usljed naredbe spahijine dobro priredenu so-
m U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine pod ovim se imenom ne navodi nijedno
mjesto. Medutim, u popisu iz 1910. godine selo se navodi u sreskom srezu Banjaluka u seoskoj
Budzak. (Popis iz 1910, str. 148). Pod istim imenom ima i selo u srezu Bosanski Novi, seoska op-
stina Blagaj. (Popis iz 1910. godine, str. 170) .
Vece naselje 25 km udaljeno od Banjaluke.
" Selo 23 km udaljeno od Kljuca.
HANOVI I KARAVANSARAJI 299
bu, tj. po turskom, bez kreveta, stola i stolice, zastrto sa nekoliko jastuka i cilima
(sagova). Bijasmo zadovoljni preko mjere da se samo nekako IeCi mozemo, i Ieh-
smo jedva pol sata, kad eto dode k nama sam spahija Muharemaga Hadzi Romano-
vic, pozdravi nas veoma prijazno u svome hanu, i zaleCi sto nas u svome dvoru nije
mogao primiti. RazgovarajuCi se podulje s nama, zapita nas sto cemo vecerati. Mi
odgovorismo dace nama svako jelo dobro doCi. Nato otide kuCi i posalje nam bas
dobru veceru koja se sastojala iz jusadi, pilava, tenfane bravetine, pite i mlijeka.
Okrijepivsi se bas kako valja, zaspasmo na tvrdom krevetu kao na naj mekanijim
dusecima i peri nama. "
Na putu iz Jajca u Travnik dosao je nakon tri sata hoda u krezlucki han, kod
kojega se na zelenoj tratini maiko odmorio i kafom okrijepio.
KARAULA. Na vrhu ove planine bio je jedan han. ,Tu na zelenoj Iivadi
kraj zuborece Lasve, polegosmo i pocivasmo do dva sata, te objedovasmo sasvim
po turski, jer nam rucak pripravise sami muslimani .
VELIKO VITOLJE,P na putu iz Travnika u Skender Vakuf. ,Mi se navrati-
smo u han, dadosmo na zelenoj mokroj livadi prostreti nase cilime i objedovasmo
tu pod nebom, aline pod vedrim jer se oblaci dizahu iza svijeh strana. Handzija ro-
dom Arnaut, podvori nas janjetom, pilavom, pitom i kajmakom, ami smo jos k to-
mu ponijeli bili varene pastrme iz rijeke Lasve, sto smo u Travniku kupili , te tako
bijase rucak za Bosnu bas gospodski."
SKENDER V AKUF. ,Oko devet sati po noCi dodosmo napokon u Omerov
han, poslije kako smo iz svega grla vikati mogli da nam donesu fenjer iii svijecu, jer
nam ni konji ne vidahu vise kuda koracahu. Dosavsi u han Iegosmo se trudni na po-
lu mrtvi na tvrdi pod, po kom bijase prostrto nekoliko starih sagova i pod svaki je-
dan jastuk. Plativsi u hanu za nevaljani konak i veceru dva dukata u zlatu, nastavi-
smo nas put sutradan u sedam sati preko vakufske planine Omare. "
Od Skender Vakufa prosli su jedan hanna Rapanjskom Polju, a drugi, Imzi-
begov,
144
na planini Tisovac.
U selu Karanovcu' bio je han Alibega Dzinica iz Banje Luke. Handzija je bio
Meho Gazic. On ih je podvorio hljebom i kafom ,kakova se rijteko dobiva u evro-
pejskim kafanama"
145

Isti put od Gradiske do Banj e Luke prevalio je u ljetu 1874. g. Mihovil Pavli-
novic u kolima nekog Huse, momceta od kojih 20 godina i sina kiridzije, koji je vo-
zio putnike od Berbira (Gradiske) do Banje Luke. 0 tom putu pise Pavlinovic ovo:
,Brzo zeravi zagrabise u pustu Posavinu; pukla ravnica na sve strane, kolo naokolo
nista do sikarja i do rudine. Od Save do Prisjeka, izmedu Kozare i Motajice, dolom
Vrbaskom s obje strane ceste stoje sela: Dubrave', Baminci', Macici,"
, ... Ovaj Imzibeg, pravije Hivzibeg, zvao se a zivio je u Banjoj Luci. Jedno vrijeme bio
je banjolucki muselim. Cesto ga zovu i Hivzi ef.
145
I. Kukuljevic, Putovanje po Bosni, Zagreb 1858, str. 17 i dalje.
P Selo 24 km udaljeno od Travnika.
' Selo 4,5 km udaljeno od Gracanice.
Selo 5 km udaljeno od Bosanske
' Selo 10 km udaljeno od Bosanske Gradiske.
' U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se ne navodi ime ovog mjesta.
fsto.
300 HAMDIJA KRESEVUAKOVI C
Cikule,V Viluse,Z Romanovci / Balinci," Kosirevob, Bukovicanic, Maglaj / Petosevcid,
Laktasi, Pricanie itd. ali njih zastiru sljivici i sikare; a vidis uz cestu samo po koji drve-
ni han; pred kojima putnici ispijaju kavu i rakijane. Netom se iz daleka pomoli koji
han, Uso digne glavu, pa zesce tjera, da prije popije kavu ida zapali smotku. Nit pita
testira u povoznika nit placa kavedziji: on suti i po volji pije a ti vadi kesu i placaj.
Kad je tako nas Uso petsest kava iscijedio i na dva tri oduska kroz tri sahata pridah-
nuo, pocelo nam se polje uvlaciti pod brda. Evo nas, prica Uso, na cuprij i kod Kla-
snicar. Ovdje cemo zobiti konje. - Kad dodosmo k Secinu hanu, mlad i okretan han-
dzija uveo nas u malen cardak nad Vrbas. Pod nami se lomi voda kroz kamenje, pa
tik mehane ogromno kolo vrti vise mlina. Kad nam iznio neizbijezivu kavu, pa ja stao
pitati mehandziju kako se ti kapci, ti direci , ti obloci i siseta na tom cardaku svi zovu,
once ti meni: A tko ste vi, gospodine?- Ja sam putnik. A tko si ti junace? - Ja sam
Srbin. A odakle si?- Tamo spreka iz Njemacke.- Odakle, iz Njemacke?- Tamo od
Nove Gradiske.- A kako govoris?- Ja samo hrvatski, a moja mlada zna i njemacki.
145
Iz Klasnica produzise put u Banju Luku.
Na cijelom svom putu zabilj ezio je jos nesto o hanu sto je stajao na Josavkig
na putu od Banje Luke prema Kotoru.h Prevaliv mucni put preko Barakovca' i sti-
gavsi spomenutom hanu: ,Pomoz Bog, handzija!" vice pred drvenom zgradom moj
Joso Dobrnjac. Sa cardaka provirio curetak kakvih sedam godina i saplj e: , Nema
babe, kazite sto hocete!"
Narediv kavu, u prizemlju konjima nataknusmo zob. Na cardak nismo smjeli
jer je bula sama u odaji. Kad je kavu ispekla i mi je pred vratima prolili u Josavku,
pokucismo maloj anumi coravicu, da se handziji ne zamjerimo i zajasismo dalje. "
146
DODATAK
I OPIS TRIJU KARAVANSARAJA
Iz dnevnika i putopisa stranih putnika vidi se da su karavansaraji s malom
iznimkom bili gradeni po istom planu. Kako ovakvih ustanova nije bilo po drugim
1
'
5
I. Kukuljevic, Putovanje po Bosni, Zagreb 1858, str. 17 i dalje.
,.., M. Pavlinovic, Puti (1867-1875), Zadar 1888, str. 84 i dalje.
Selo 4 km udaljeno od Bosanske Gradiske.
' Selo 23 km udaljeno od Bosanske Gradiske.
t Selo 18 km udaljeno od Bosanske Gradiske.
U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se nigdje ne navodi ime ovog mjesta.
b Vjerovatno autor misli na selo Kosjerovo, koje je 11 km udaljeno od Laktasa.
< Isto kao u napomeni priredivaea pod brojem 76.
' Vjerovatno da se radio stamparskoj gre5ci, te da je au tor mislio na selo Maglajani 7 km udalje-
no od Laktasa koje se nalazi na navedenom putu.
d Selo 4 km uda1jeno od Laktasa.
U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se pod ovim imenom samo na jed nom mje-
stu spominje istoimeno selo 16 km udaljeno od Pucareva.
r U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine samo se na jednom mjestu nalazi istoimeno
sclo koje je 22 km udaljeno od Visegrada, sto je oCito da se ne odnosi na spomenuto mjesto kod Banjaluke.
g Selo 12 km udaljeno od Celinca.
h Selo 4 km udaljeno od Mrkonjic-Grada.
' U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se pod ovim imenom ne navodi nijedno se-
lo. Medutim, u popisu iz 1910. godine u srezu Foca u seoskoj opstini Podpec navodi se ime sela Barako-
vac. (Popis iz 1910. godine str. 128).
HANOVIIKARAVANSARAJI 301
evropskim zemljama, na njih se osvrcu skoro svi putnici i opisuj u ih, neki s vise, ne-
kih s manje rijeci. Da bi slika tih humanitarnih ustanova bila sto potpunija, dono-
sim ovdje tri dobra opisa od kojih dva poticu iz pera dobro obrazovanih ljudi. Do-
nosim ih na ovom mjestu, jer oni nisu stajali na bosanskom teritoriju. U jednom od
tih opisa vidi se kako su u praksi izgledala imareta i musafirhane.
A. G. BUSBECK 0 KARAVANSARAJU, IMARETU I MUSAFIRHANI
Augier Ghiselin von Busbeck bio je, bez sumnje, najuceniji Evroplj anin XVI
stoljeca, koji je putovao u onovremenu Tursku kao carski poslanik u diplomat-
skarn poslu i ondje proboravio od 1553. do 1562. godine.
147
Svoj put , boravak i do-
zivljaje opisao je u cetiri pisma na latinskom jeziku. Ta pisma zbog svoje zaniml ji-
vosti prevedena su na neke evropske jezike. U prvom pismu prikazao je pored
ostalog jedan karavansaraj u Nisu, i tom prilikom ocrtao imaret i musafirhanu. Taj
odlomak koji nam najbolje ilustrira ove ustanove preveo mi je s originala gospodin
prof. dr Matija Lopac, bibliotekar u Zemalj skom muzeju u Sarajevu, i taj doslovni
prijevod ovdje donosim:
,Tu se nalazi Nis, gradic ne bas neznatan iii slabo napucen onim narodom.
Doslo je vrijeme da nesto progovorim i o hanovima, kakve smo imali na raspolaga-
nju. Jer to mozda vee dugo ocekujes. Tu sam se svratio u javni han. Turci ga zovu
karavansaraj.
148
Takvi su hanovi obicni u tom kraju. Zgrada je prostrana, nesto du-
lja nego sira. U sredini se nalazi dvoriste, gdje se odlaze prtljaga i smje5tavaju de-
ve, mule i kola. VeCi dio dvorista opasuje zid, visok vise iii manje tri stope; on je
graden tako da se veze s onim zidom koji zatvara cijelu zgradu. Zid je po vrhu ra-
van i sirok cetiri stope. Tu Turci imaju mjesta za lezaje, tu su im blagovaonice, a tu
se bave i kuhinjskim poslom, jer su u zidu, za kojih sam rekao da zatvara cijelu
zgradu, uzidana ognjista, a od deva, konja i ostale marve dijeli ih samo onaj zid.
Pace, u dnu zida, konje tako vezu da im je glava i cij eli vrat iznad zida, pa sluge sto-
je tu uz gospodare dok se oni griju iii jedu i od vremena do vremena dobiju iz nji-
hovih ruku kruha, jabuku iii sto drugo. Po tom zidu ljudi steru sebi lezaje; najprije
prostru serdiadu koju vezu za sedlo i za tu svrhu nose sa sobom. Po njoj razastru
kabanicu, a kao jastuk sluzi im konjsko sedlo. Nocu se pokrivaju dolamom postav-
ljenom krznom, koju danju oblace. Na to usnu snom bez ikakvih sredstava za us-
pavljivanje. Pri tom se nicega ne stide; sve rade otvoreno i ne skrivaju od ociju svih
drugih nista osim ono sto krije samo mrak . Takvih hanova sam se klonio, jer bi svi
Turci upirali oci u nasi cudili se nasem vladanju i nasim obicajima. Zato sam nasto-
jao dame radije pod svoj krov primi koji siromasni krscanin. No, njihove su kolibe
tako tijesne, da u njima u najvise slucajeva nema ni toliko prostora da se krevet
smjesti. Zbog toga sam nekad spavao pod satorom, a nekad u svojim kolima. Ne-
kad bih se svracao u turske gostinjce, koji su doista vrlo udobni i lijepo gradeni.
147
A. Viertel , Busbecks Erlebnissc in der Tiirkei in den Jahren 1553-1562. Nach seinem Brief en
dargestelt. Gottingen 1902. (Bei1age zum Jahresbericht des Konigl. Gymnasiums zu Gottingen 1902.)
.os U prvom izdanju stoji Caranasaria, a u drugom Caravansarai. Drugo je izdanje iz godine
1582.
302 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Svako ima posebnu sobu za spavanj e; u njima se gostoprimstvo ne uskracuje niko-
me, bio on krscanin iii zidov, bogat iii siromah; za sve su oni jednako otvoreni. Pa-
se i sandzaci svracaju se u njih na svom putu. Cesto mi se Cinilo da sam u njima do-
stojanstveno docekan, kao u kakvoj kraljevskoj palaci . Tu vlada takav obicaj da
svakome tko se tamo svrati, daj u hranu. Ci m, naime, dode vrijeme rucka, postavi
se sluga uz veliku drvenu dasku, koja je izgledala poput stola. U sredini toga stola
stajala bi zdj ela puna gusto ukuhanc j ecmene kase s komadom mesa; oko zdjele bi-
lo bi nekoliko hljebova i nesto meda. Spocetka sam se neckao da to uzmem; izgo-
varao sam se da mi se sprema rucak i molio da se to da siromasima. No sluga je na-
valjivao name dane odbijem skromne ponude; da to obicno daju i pasama ida je
takav obicaj u tome kraju, a da za siromahe ima jos toga. Ako je necu, da dam svo-
jim slugama. Tako sam morao to primiti , ako nisam htio da budem nepristojan.
Zahvali o sam se , uzeo sam jedanput , dvaput , pa mi se hrana doista svidjela. A ta
vrsta kase, osim toga sto je Galen preporucuje kao vrlo zdravu, ima i ugodan
ukus. ~
9
Putnici imaju pravo na tu hranu i stan puna tri dana. Poslije toga moraju da
potraze drugo gostoprimstvo. U te gostinjce, kako sam rekao, svracao sam se vrlo
radio , ali njih nema svugdj e. "
150
Carski kurir Jakov Betzek, putujuCi 1564. od Beograda do Nisa, spominje vi-
se karavansaraja na ovome starom drumu i kaze za karavansaraj u selu Wadisc-
hna
1
'
1
ovo: , Karavansaraje zidu velika gospoda na udobnost putnika i drze to bo-
goljubnim djelom. Svaki bo, koj kopnom putuje bio krscanin, zidov iii Turcin, od-
sjedne tu. Kuca pako nij e drugo neg stala, imajuc nekoliko ognjista. Tko prij e do-
de zaprema prazno mjesto, a za kuhanje i nocenje ne plati nista. Ako hoce imati
krme za konje moraju se drugdje kupiti iii sa sobom nositi , jer neima gostiona gdje
bi se za svoj novae moglo kupiti svoje potrebe. "
152
TreCi opis daje nam Atanasije Georgiceo (Grgicevic). To mjesto u prijevodu
glasi: , lduci jcdno pol a milje uzduz tih brezuljaka st igosmo u seoce koje se prije
zvalo Saraj Havan (Hervan?) Bega i udosmo u jednu siroku kucu bez stropa nazva-
nu od Turaka karavan-saraj , koji jc prije deset god ina napravio Safer pasa, kao
han za prolaznike, a gdj e nije bilo drugoga nego 18 ognjista i dosta prostora za
mnogo osoba, konja i kola. Onaj (koji) vodi brigu o tome da otvara i zatvara kara-
van-saraj , nema sta da prodaje osim drva, sijena i zita, a kada se ove stvari uzimlju
od njega treba odmah platiti ito mislim radi dva razl oga: najprije dane vodi (pam-
ti?) toliko racuna, drugo da putnik moze sljedeceg jutra da otputuje u koji god sat
hoce . Ovdje t reba zabilj eziti da se u cijeloj Madarskoj podvrgnutoj Turcinu i po ci-
jelom Ilirikumu nalaze slicni karavan-saraji koje su podigli bogati Turci za svoju
dusu ; i tako su blizi da se u njih moze da stigne od pola do pola dana, a prema kora-
cima (udaljenost i?) i gradovima vrlo su mnogobrojni ."
"" Galen, dobro poznat u histo riji medicine i pisac brojnih medicinskih djela, roden j e 129. u
Pergamu, a umro je valjda u Rimu 198. iii 199. Isp. dr Lujo Thaller, Od vraca i carobnjaka do modernog
lijecnika , Zagreb 1938, str. 133-139; Dr H. Zimmerer prcveo je prvo Busbeckovo pismo na njemacki
(A. G. von Busbeck, Vier tlirkische-Sendschreiben 1554. Erstes Sendschreiben, Ludwigshafen a. R.
1903) i u opasci na strani 22 kaze za Galena da je pisac medicinskih dj ela i da je zivio od 131- 201.
''" A. G. Busbequii ltinera Constantinopolitanum et Amasianum, Antverpiae, 1581. str. 29- 32.
"' Ova Wcdischna odgovara danasnjem naselju BataCine na riJCCi Lepenici u Srbij i.
~ Dr. P. Matkovic, Rad LXXXIV, str. 86.
HANOVI I KARAVANSARAJI 303
2 ABEL LUKSIC 0 PUTOV ANJU PO BOSNI I HERCEGOVINI
Od 1859-1886 izaslo je vise knjiga raznog sadrzaja, razne vrijednosti ina raz-
nim jezicima o Bosni i Hercegovini . Ta su dj ela pisali poglavito Cinovnici stranih
konzulata u B i H i obrazovaniji ljudi koji su sudjelovali u okupaciji ovih zemalj a
1878. godine.
J edno takvo dj elce napisao je i poznati kulturni radnik Abel Luksic,
153
roden
1826. u Karlovcu, umro na Rijeci 1901. Stampao ga je u Pragu 1878. pod naslovom:
Neueste Beschreibung und vollstiindi ges Orts-Lexicon von Bosnien und der Herze-
govina. To je dj elce bilo za ono vrijeme jedan dobar doprinos poznavanju ovih ze-
malj a i izvrstan vodic ljudima koji su ovamo dolazili.
Kako u tom djelcu ima poglavlj e o ugostitelj skim prilikama onaga vremena i
kako u nj emu nalazimo potvrdu za mnoga dosadasnj a izlaganj a u ovoj radnji , toga
ovdje donosimo u doslovnom prijevodu:
, Bracna putovanja uBi H ne bi se mogl a preporuciti, jer toni u kom sluacju
ne bi mogla biti putovanj a za razonodu. Kada covjek putuje tim krajevima, mora
da zivi kao vojnik u pohodu ida od samog pocetka ne reflektira na udobnost. Sve
prohtjeve treba ostaviti kod kuce i treba se pokoravati onome sto je neizbjezivo.
Za to je i putovanje kao i zivot u ovim zcmlj ama vrlo zanimljiv, a i ne preskup i po-
red toga sto je samo putovanje skuplj e nego u ostaloj Evropi.
Putovanje na cestama po kojima se moze voziti u dobro tapeciranim kolima
udobno je. Drugacije je na sporednim cestama i putevima, gdje se putuje na konju.
I to , medutim, ima svoje prednosti , jer covjek nije prisilj en da se u iznajmlj enim
kolima drmusa na neravnoj kaldrmi . Treba duboko pozaliti da izuzev Sarajeva,
Mostara i jos nekih gradova nema ni priblizno prijatnih gostiona i konaCista. Ko-
motan i cist krevet velika je rijetkost.
Prenocista u provinciji (hanovi) porazmjestena su pored ceste i vaznijih putc-
va, na udaljenost, otprilike , svaka dva sata. I u svakom selu u kame zivi veCi broj
krscanskih stanovnika, nade se po jedan, bolji iii slabije opremlj en han. Handzija
je uvij ek krscanin. Ovakav han predstavlja u neku ruku seoski forum; tu se dozna-
ju sve novosti , ovdje se uz kafu i rakiju sklapaju trgovacki poslovi , prepricavaju do-
gadaji itd. Ovakvo svratiste je obicno ne ka veca zgrada sa prizemljem i prvim spra-
tom. U prizemlju se nalazi prostrana staja za 60-100 konja, a na prvom spratu jed-
na velika soba za strance. Kreveti , a cesto i divani isto su tako rij etki kao i stolovi,
stolice i drugo pokucstvo. U najbolj em cete slucaju naCi umivaonik , zemljanu iii
metalnu posudu za vodu, a ponekad i staklenu casu. Nij e ogovaranj e ako se kaze
da je to nesto najprimitivnije sto se moze pruziti stranom putniku. Jedini komfor
predstavlja strozak (dusek) koji se polaze duzinom zidova, a koji se jedva jednom
godisnj e iznesc na zrak i protrese. Noci su u takvom jednom hanu strasne; covjek
je u stalnoj borbi sa zlim duhovima tame. Od j ela moze se u bosanskim hanovima
dobiti kajgana, ovcje pecenje , kuhana kokos , a u boljima i pita, pa i pil av, ali ni vi-
na ni piva, nego samo crna kafa i rakija. Zato se, pak, moze dobiti uvijek svjezeg
domaceg sira i maslaca, iii od sira, brasna i maslaca zgotovljeno narodno jelo cicva-
ra. Pravog kruha nema, nego samo takozvane pogace, tj . neka vrsta malo kiselka-
"' V. Kl aic, Knjii.arstvo u Hrvata, Zagreb 1922. ~ t r . 43.
304 HAMDIJA KRE:i>EVLJAKOVI C
stog peciva. U Hercegovi ni se, naprotiv, moze dobiti vina, no rijetko sto drugo,
izuzev kozijeg i ovCijeg sira, kozijeg i ovCijeg mesa i svjeze pecene kukuruze:.
U selima, u kojima zive veCinom muslimani, nalaze se besplatna svrat1sta,
zvana musafirluk. Ovakvo svratiste, koj e postoji gotovo u svakom bar donekle
vaznijem selu u kom stanuju muslimani , sagradeno je i izdrzavano od muslimanske
opcine. Prema plemenitim i covjekoljubivim naredbama koji
gostoljubivost prema ljudima, moze ovdje svaki putnik bez obz1ra na pn-
padnost tri dana naci skromno skloniste i biti posluzen crnom ,a d1scret10n".
Leziste se sastoji od jednostavne hasure (rogozine). Takva musaflfhana otvorena
je i danju i nocu. . . . ' .
Karavansaraja, koje su osnivali i izdrzavali pobozm mushmam u doba srece '
bogatstva Osmanlija, ima u Bosni jos malen broj . . .. . .
Sarno putovanje, izuzev paste, tece vrlo polagano 1 s onJentalmm cast1ma.
Putovanje na postanskim jahaCim konjima ide skoro u pomanj-
kanju mostova, preko divljih patoka, uzbrdo i nizbrdo. na r_aspolaga-
nje obicno jednog lij epog, dobrog i potpuno sigurnog s1r?k1h pleca.
U Hercegovini su veCinom puteljci , koj i su jedva tako s1rok1 da se dva natova-
rena konja mogu mimoiCi. Oni ponekad vode vrlo strmo u cik-cak ta-
ka da se u roku od tri sata mogu uspeti i na visi nu od 1500 metara. Ov1 putelJCI vode
obicno pored tako strmoglavih stije na da je potrebna velika hladn?krvnost da bi se
moglo ost ati na konju. Kolikogod su te provalije strasne, su 1sto tako roman-
ticne, a taj osjecaj romantike docarava mnoge snove. Sa v1sma. puca na du-
go i siroko preko zemlje koja se cini kao relj efna karta. Tamm p.oteZJ nad-
visuju jedni druge, i dok su blizi sasvim plave boje, se. om u _dalJI.m u
zagasitim tonovima. Lake maglice povlace se mcdu 11Jima 1. do_hne.
Ponegdje se vide vinogradi, prekrasni sagovi livada, a osamiJenost okohce cesto
puta prekidaju obradene njive i lij epa sela. "
154
IV HAN U NOMENKLATURI NASIH NASELJA
Mnoga nasa naselja nose imena po raznim institucijama , dostojanstvima.'
njima, drumskim sklonistima itd. Za ova potonja imamo vrlo malo apelat1va IZ
srednj eg vij eka i neobi cno mnogo njih koj a su u vezi s hanom. . . .
Vee smo napomenuli da u Bosni i Hercegovini imaju 133 naselJa koJa su dob!-
la svoje ime po hanu. Da se vidi kako su nazivi u vezi s raznim instutucij ama, d?sto-
j anstvima i zvanjima prema onim s drumskim skloni sti ma u neznat nom razmJeru,
navescu ovdje nekoliko primjera.
155
S banom su u vezi nazivi: Banbrdo, Banvir, Banici , BanoviCi: s kraljem: Kra-
lj evac (dio Visokog i jos pet lokaliteta istog imena), Kralj eva Sutjeska, Kralj evo
Polje i Kraljevo Guvno; s knezom: Kneiina, Knezpolje, Knezovi (pet puta), Kne-
'" A. Luksic. u navedenom djelu, str. 20-22. . . . . ..
'" Pri izradi ovog poglavlja sluzio sam se jednim nedostampamm dJelom btvseg stat tsllckog od-
sjeka nekadasnje Zemalj ske vlade za BiH, koje_ie radeno zavrijeme prvog svjetskog rata 1 ostalo nedo-
stampano. Stampan je administrativni pregled I alfabetskt d!O.
IIANOVII KARAYANSARAJI
305
zak i Knezevic (deset puta); sa iupanom: Zupan Potok, kasnije zvan Zupanjac, a
sada Duvno, imenom zupa naziva se sest naselja.
Po mramorima (steccima) srednjeg vijeka zovu se 4 sela Mramor i 5 Mramor-
je. Po srednjovjekovnim podgradima (suburbium) iii varosima, nosi 5 sela ime Va-
rosiste i 2 Varosluk. Po starim crkvama kojih danas nema, naziva se preko 30 loka-
liteta: Crkvina, Crkvine, Crkviste, Crkvica i Crkvenjak. Dva sela zovu se Kapela
(Prijedor i Banja Luka).
Na stare prelaze preko rijeka sjecaju nas nazivi Brod, Brodac i Brodar. Bro-
dom se naziva 5 mjesta (Bos. Brod, Brcko, Krupa, Foca i Vlasenica) i po jedno
Brodac (Bijeljina) i Brodar (kod Medede).
Ima li jep broj naselja cij a imena potjecu iz vremena turske uprave. Na feu-
dal ne institucij e toga doba sjecaju nas nazivi Cifluk, Timar i Zijamet. Imenom Ci-
fluk zove se 14 sela u srezovima: Visoko (3 sela), Prozor, Tuzla (3), Kotor Yaros,
Tesanj, Travnik (2), Zvornik, Bos. Kostajnica, Sarajevo (2), Banja Luka, Ljubu-
ski, Bijeljina, Vlasenica, Foca i Bos. Dubica. Timarom se zove jedno selo u srezu
Kotor Yaros i pise se Timar-Cifluk.
U Sarajevskom srezu zove se jedna opCina Zijamet- Crna Rijeka, a u srezu
Bugoj no takoder jedna opCina Zij amet - Golo Brdo.
Napominj em da je Cifl uka, Zijameta i Timara bilo nekada u Bosni i Hercego-
vini na stotine.
Isto tako bilo je i Vakufa vrlo mnogo. Tim imenom nazivaju se danas varosi-
ce: Donji i Gornji Vakuf, Skender Vakuf, Kulen Vakuf i do 1924. Varcar Vakuf
(danas Mrkonjic grad), pa sela Vakuf (Brcko), Vakuf (Foca), Skucani Vakuf (San-
ski most), Turski i Srpski Vakuf (Bos. Gradiski), Vakufci (Kotor Yaros) i po jedna
mahala u Cajnicu, Nevesinju, Ljubinju i Mokrom.
Sela Dizdarev Potok kod Bos. Krupe, Dizdarlije kod Bos. Dubice i Dizdaru-
sa kod Brckog, nazvana su po dizdaru (zapovjedniku grada), a Kapetanov Do
(Bos. Petrovac), Kapetanovac (Bos. Krupa), Kapetanovica mahala (Mostar), Ka-
petanoviCi (Visegrad), Kapetanovina (predjel Mostara i selo kod Stoca), Kapeta-
novo Brdo (Tuzla) i Kapetanovo Selo (Bos. Kostajnica) prozvana su po kapetanu
(zapovjedniku kapetanije). Jedno selo kod Bos. Gradiske zove se Azapi (rod voj-
ske), a naziv Semberija bice vjerojatno u vezi s jednim drugim radom vojske sto se
zvao zemberi (strijelci).
I kadiji se ocuvao spomen nasoj topnomastici. Pored vise sela koja se naziva-
ju KadiCi, imamo nazive selima: Kadijino Brdo, Kadijin Han, Kadin J elovac, Kadi-
na Voda, Kadino Brdo i Kadijina Mahala iii Kadinusa u Sarajevu.
U vezi s nekadasnjim utvrdenjima ima vise naselja koja se zovu Palanka, Pa-
lanci ste, Kula i Kulina , Cardak i Sarampov.
Jedna velika grupa geografski h imena nosi ime Odiak iii Odiaci . Ova naselja
prozvala su se po odiaku-dvoru krupnije feudalne gospode. Tih odzaka bila je koj a
' 5
6
Distanz-Nachweis fur ail e Haupt-und Bezirks- Strassen, wichtigen Fahr- unci Reitwege in Bo-
snien und der Hercegovina nach dem Stande vom Jahre 1903; Zusammengestellt bei der Bau- Abthei-
lung der Landesregierung fUr Bosnicn und die Hercegovina. Herausgegeben von dcr Landsr.cgierung fUr
Bosnien und die Hercegovina; I Berichtigung zum Distanz- Nachweis der Haupt- und Bez1rksstrassen,
wichtigen Fahr- und Reitwege in Bosnien und der Hercegovina nach dem Stande vom Jahre 1906/07, Sa-
rajevo 1908.
20 lzabrana djcla 111
306 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
IIANOVI I KARA VANSARAJI 307
stotina. Ovoj grupi pripadaju 34 naselja; 29 zovu se Odzak, 4 Odzaci i 1 Odzacina.
36. Han Kiselovac Grabova Travnik
Po dva su naselja imenom Odzaci u srezovima Konjic i Vlasenice; Odzacina je u
37. Han Kojovice Sijercic Gorazde
Zvorniku, a Odzak u srezovima: Glamoc, Livno, Nevesinje, Derventa, Gorazde
38. Han Kola Kola Banja Luka
(2), Visoko (2), Visegrad (2), Sarajevo (5), Tuzla (2), Prozor, Foca (3), Vlasenica,
39. Han Kosutica Kosutica Rogatica
Grahovo, Kiseljak, Zvornik, Konjic, Rogatica (2) i Bugojno. '
40. Han Kumpanija (Rika) Vitez Travnik
A sad da nabrojimo sva ona naselja ciji su nazivi u vezi s hanom. Kod svakog
41. Han Kumpanija Vitez Poculica Travnik
toga naselja navodim opcinu i srez u kojima se navedeno naselje nalazi. Napomi-
42. Han Luka Novo selo Bugojno
njem da su opCine i srezovi navedeni po administrativnoj raspodjeli Bosne i Herce-
43. Han Luka Po rice Bugojno
govine kakva je bila godine 1928.
44. Han Ljescice Surovi Rogatica
45. Han Man gal in Dobrun Vise grad
1. Begov Han Nemila Zepce
46. Han Mlaco Po rice Bugojno
2. Behramov Han Rotimlja Stolac
47. Han Napogled Zalukovik Vlasenice
3. Bimbasin Han Mokro Sarajevo
48. Han Nesmotar Radosevic Srebrenica
4. Cebin Han Josanica Sarajevo
49. Han Nuker Prusac Bugojno
5. Curcio Han Josanica Sarajevo
50. Han Osanica Vranici Foca
6. Celikov Han Smrijece ViSegnid
51. Han Palator Sepak Zvornik
7. Davidov Han Dobrnja_
52. Han Pantelija Pecka Vrcar Vakuf
8. Dubacic Han Cikote V1asenice
53. Han Pavlovic Opara Travnik
9. GalovHan Durdevici Vlasenice
54. Han Perkovic Ozimice Zepce
10. Gavrica Han Ustikolina Fe1ca
55. Han Pijesak Kraljevo Polje Japaga Vlasenice
11. Godjevic Han Godevic Srebrenica
56. Han Ploea Saraj Vilic Bugojno
12. Han Prnjavor Mali Banja Luka
57. Han Plocnik Ozren Sarajevo
13. Han Bijela zemlja Papraca Vlasenice
58. Han Pobilje Vijaka Vares-Visoko
14. Han Brankovic ZivaljeviCi Rogatica
59. Han pod Gradinom Corle Prnjavor
15. Han Brdo Orahovci Vise grad
60. Han Podzarude Vijaka Vares-Visoko
16. Han Cacan Vidinlije Glamoc
61. Han Podzeplje Podzeplje Rogatica
17. Han Cardak Prusac Bugojno
62. Han Polom Po lorn Srebrenica
. 18. Han Civsa .Glasinac Rogatica
63. Han Praca Surovi Rogatica
19. Han Corbeg Ramska Travnik
64. Han Rados Glavice Bugojno
' 20. Han Derventa Ljubogosta Sarajevo
65. Han Radovan SoCice Rogatica
21. Han Dobrosin DobroSin Bugojno
66. Han Radovan Surovi Rogatica
22. Han Glasinac Glasinac Rogatica
67. Han Rekavice Rekavice Banja Luka
23. Han Gadec Potocani Livno
68. Han Romanija Mokro Sarajevo
24. Han Grga Puticevo Travnik
69. Han Rudine Dzemat Srpski Vlasenice
25. Han Hanic Sokolovici Rogatica
70. Han Selimovic Vrtoce Vlasenice
26. Han Jadar Radosevic Srebrenica
71. Han Selani Seljani Rogatica
27. Hiin Jadovica Smrtici Gornji Prnjavor
72. Han Seona Vesel a Bugojno
28. Han Jezero Hresa Sarajevo
73. Han Soha Slatina Foca
29. Han J elovac Vrtoce Vlasenice
74. Han Stjenice Socice Rogatica
30. Han Kadina Voda PaviCi Banja Luka
75. Han Sarenac Glasinac Rogatica
31. Han Kalem Vrbaska Bos. Gradiska
76. Han SenkoviCi Glasinac Rogatica
32. Han Karaula Zalakovik Vlasenica
77. Han Sije Sije Tesanj
33. Han Kopito Orahovci Vise grad
78. Han Stavanj ZivaljeviCi Rogatica
34. Han Koprivnica Bugojno
79. Han Trlica Gornji Vakuf Bugojno
35. Han Kram Mrkalji Vlasenica
80. Han Trusina Trusina Nevesinje
20'
308 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
81. Han Vrtoce Vrtoce Bihac
82. Han Zmajevac Radusa Tesanj
83. Han Zimlje Zimlje Mostar
84. HaniCi Vogosca Sarajevo
85. Hanina Jelasca Foca
86. Hanine Praca Rogatica
87. Hanista Sehovci Vrcar Vakuf
88. Haniste Dvorovi Bijeljina
89. Haniste Hresa Sarajevo
90. Haniste Strizevo Vares-Visoko
91. Haniste BoranoviCi Vise grad
92. Haniste Podgora Visoko
93. Haniste Blaza Vares-Visoko
94. Haniste Kreci Foca
95. Hanovi Zeljusi Mostar
96. Hansko Polje Zimlje Mostar
97. Hadzic Han Stu pari Vlasenice
98. Kadin Han Pale Sarajevo
99. Kalem Han Trebovljani Bos. Gradiska
100. Karahodzin Han Praca Rogatica
101. Karamustafica Han Gornji Vakuf Bugojno
102. Kehica Han Vrhpolje Kljuc
103. Krasulje Han Krasulje Kljuc
104. Ligatov Han Praca Rogatica
105. Lukavica Han Celie Brcko
106. Ljubacev Han Ljubacevf> Banja Luka
107. Matarugin Han Misoca Visoko
108. Mavrakin Han Osmaca Srebrenica
109. Mimidzin Han Kuljenovci Derventa
110. Milosev Han Osmaca Srebrenica
111. Misin Han lvanjska Banja Luka
112. Nadinic Han NadiniCi Gacko
113. Osman Han Kokorin Mostar
114. Osman Han Soc ice Rogatica
115. Pajtov Han Budozelj Vares-Visoko
116. Pavicin Han AgiCi Srpski Banja Luka
117. Pilanovica Han Kupres Bugojno
118. Pobrin Han Pogari Vard-Visoko
119. Ptericev Han MariCi, Posusje Ljubuski
120. Popov Han BoskoviCi Banja Luka
121. Popov Han Hrge Maglaj
122. Pudin Han VelagiCi Kljuc
123. Rakin Han MilkoviCi Vlasenice
124. Reljevo Han Reljevo Sarajevo
125. Simin Han Tuzla
IIANOVI I KARA VANSARAJJ
126. Stipin Han
127. Suljin Han
128. Secin Han (Bojkovac)
129. Sibic Han
130. Sivoljski Han
131. Tinjin Han
132. Tubokov Han
133. Turbe Han
134. Vasin Han
Bistica
Karakaja Srpska
G. Vakuf
MasiCi
Kalinovik
Vrtoce
TarCin
Vogosca
Kosevo
Kladanj
Zvornik
Bugojno
Bos. Gradiska
Foca
Vlasenice
Sarajevo
Sarajevo
Sarajevoi
309
Nisam siguran da su ovdje navedena sva naselja Cija su imena u vezi s hanom
ali drzim da ih nece biti mnogo koja su mi izmakla. '
Gore navedena 134 naselja nalaze se u 33 kotara iii sreza i to:
19 ih pripada Rogatici
14 " Sarajevu
14 " Bugojnu
13 " Vlasenicama
9 " Banjoj Luci
8 " Visokom
6 " Foci
6 " Travniku
5 " " Visegradu
5 " Srebrenici
4 " Mostaru
3 " Bos. Gradiski
3 " Kljucu
2 " Zepcu
2
,
Zvorniku
2 " Prnjavoru
2 " Tesnju
2 " Varcar Vakufuk
1 pripada Stocu
1 " Stocu
1 Glamocu
1 " Livnu
1 " Cajnicu
1 " Nevesinju
1 Bihacu
1 Bijeljini
1 " Brckom
. ' ~ v e d e n a mjesta sc spominju i na drugim stranicama ovog dijela knjige, pa je tu i dato sire
obavJestenJe.
' Sada Mrkonjic-Grad.
310
1
1
1
1
1
1
Derventi
Konjicu
Gackom
Ljubuskom
Maglaju
Kladnju
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
SEMIZOV AC je dobio ime po Semizovu hanu poslije 1878. g., a do tada se
to naselje zvase Ljubina. Taj je han podigao Hadzi-Salih Semiz prije 1777. godine.
Hanovi su uz puteve bili u neku ruku ono sto su danas stanice uz zeljeznicke
pruge. U jednoj sluzbenoj publikaciji nekadasnje Zemaljske vlade za Bosnu i Her-
cegovinu (1879-1918) izdanoj 1904. navedeno je uz glavne i sporedne drumove oko
330 hanova s oznakom udaljenosti u km od polazne tacke. I cetiri zeljeznicke stani-
ce bile su nazvane po hanu i njegovu vlasniku (Han Marica, Begov Han, Pajtov
Han i Misin Han). I jedno naselje u kotaru Sinj u Dalmaciji zove se Han.
B
POSEBNI DIO
GLA VNI DRUMOVI
U nedostatku izvora nije mi nikako moguce obraditi sve hanove koji su bili
izgradeni na teritoriju BiH po raznim veCim i manjim mjestima. Zbog toga ograni-
Cicu se uglavnom na nekoliko glavnih i sporednih drumova u jednom kracem perio-
du, koji obuhvata tri posljednja decenija proslog i prvu polovinu ovoga stoljeca.
Razumije se da cu onu prvu granicu prelaziti unatrag gdje god mi to bude moguce.
Cinim to i zbog toga da se vidi kako su bili gusto nasijani i sto iz ovoga razdoblja
imamo najvise sigurnih podataka, au ovome se razdoblju polagano i saobracaj mo-
dernizira i hanovi se gube.
Vazniji putevi (dzade) , koji ovdje dolaze u obzir, uglavnom su isti oni kojima
se i danas odvija nas saobraeaj , a tim putevima odvijao se on uglavnom i u nekoliko
proslih stoljeca.
Od pocetka XVI stoljeca Sarajevo je glavni ekonomski i kulturni, a jos od go-
dine 1463. i politicki centar u kome se sastaju svi vazniji drumovi. Jos u doba bo-
sanske samostalnosti, kako je vee spomenuto, vodio je jedan drum od Dubrovnika
prema Vrhbosni u koji je ulazio drugi , s usca Neretve. Od 1592. Sarajevo je jace
vezano sa Splitom. Sa Save su udarala tri druma prema Sarajevu, od Race, Brckog
i Broda. Od dolaska Turaka u ove krajeve Sarajevo je vezano s Carigradom tzv.
stambolskom dzadom, koja je od Sarajeva polazila u dva kraka i izlazili u Plevljima
i Novoj Varosi na dubrovacki drum. Jedan od njih je udarao preko Prace, Gorazda
i Cajnica, a drugi preko Rogatice i Visegrada. Od onoga splitskog druma odvajao
se u Travniku jedan krak za Gradisku, a od Donjeg Vakufa za Jajce i ostalu Bosan-
sku Krajinu. Jedan naroCiti kraCi drum vezao je Sarajevo s Varesom, dok su se od
brodskog druma odvajali kraCi u Kresevo i Fojnicu.
Vazniji centri puteva su bili jos Mostar, Travnik, Banja Luka i Tuzla. Udalje-
nost izmedu pojedinih mjesta i duzina puta racunala se u satima.
Glavni drumovi udarali su ovako:
1. Sarajevo - Praca- Gorazde - Cajnice - Pljevlja - Prijepolje- Sjenica- No-
va Yaros = 49 sati.
2. Sarajevo - Hresa - Podromanija - Rogatica - Visegrad - Nova Yaros= 51
sat.
314 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
3. Sarajevo - Podromanij a- Vlasenice - Zvornik - Raca = 38 sati.
4. Sarajevo - Hresa - Ozren - Olovo - Kladanj - Tuzla - Brcko = 30 sati.
5. Sarajevo - Kiseljak - Busovaca - Vitez - Zenica - Zepce - Maglaj - Doboj
- Derventa- Brod = 46 sati.
6. Sarajevo- Vitez - Karaula- Travnik- Donji Vakuf - Prusac - Kupres-
Suica - Livno - Prolog (39sati) - Sinj - Split.
7. Travnik- Vitovlje- Skender Vakuf - Han Ploca - Javor- Karanovac- Ba-
nja Luka - Ivanjska - Kozarac - Prijedor - Novi = 361/2 sati.
8. Donji Vakuf - Jajce - Varcar - Cadavica - Kljuc - Han Bravsko - Petrovac
- Bilaj - Ripac - Bihac = 37 sati .
9. Banja Luka- Masici - Gradiska- (Berbir) = 11 sati.
10. Sarajevo - Blazuj - Tarcin - Bradina - Konjic - Borke - Han Zimlje -
Mostar - Buna - Metkovici = 281/2 sati.
11. Mostar - MamiCi - Imotski = 12 sati.
12. Mostar- Buna - Stolac - Ljubinje - Trebinje = 18 sati.
13. Stolac- Dabar- Fatnica- Plana- Bileca = 12 sati.
14. Mostar- Nevesinje - Zalom - Gacko- Niksic = 29 sati.'
Dubrovacki drum, o kome je bilo vise govora, izgubio je svoju vaznost fran-
cuskom okupacijom 1806. Na slijedeCim drumovima navodimo samo ona mjesta za
koja znam da su u njima postojali hanovi u spomenutom razdoblju. U napomena-
ma (NB) donosim ono sto mi je poznato o pojedinim hanovima.
HANOVI U SARAJEVU
U prvom dijelu ove radnje upoznali 'smo se s najveCim hanovima. u Sarajevu.
Kako je ovaj grad od polovine XV st. naglo rastao, rastao je i broj hanova, pa ika-
da je nastao zastoj u razvitku Sarajeva, krajem XVI st. , njihov je broj i dalje bivao
sve veci kao i po ostaloj Bosni. Godine 1659. bila su tu 23 hana i tri karavansaraja,
a 1878. godine 50. Gotovo su sviti hanovi bili sagnideni u samoj sarajevskoj carsiji.
Kako je Sarajevo, a naroCito njegova poslovna cetvrt- carisija- cesto puta strada-
lo od pozara, stradali sui hanovi , ali su oni skoro uvijek ponovo podizani. Iz pozna-
tih izvora znam samo za desetak hanova koji su u pozarima propali i kojih je nesta-
lo prije 1852. g.
Prema popisu bivsega Gradskog poglavarstva u Sarajevu, bilo je ovdje 1878.
g. 50 hanova, ali , kako sam ustanovio, nisu uneseni svi postojeCi hanovi. Original
ovoga popisa cuva se u Arhivu grada Sarajeva. U popisu su naznaceni vlasnici ha-
nova, ulice, stanje zgrade i kapacitet , pa je za ovu radnju od osobite vaznosti. Taj
popis glasi :
Br. Vlasnici hanova Na kom mjestu
Odkakvog Moze stati
materijata !judi konja
I. Dulagin
1
Mahala Gazi Husrevbeg srednjeg 120 50
2. Morica u Sarackoj cars. dtto 300 70
1
Isp. J. Roskiewicz, Studien iiber Bosnien und die Herzegovina, Leipzig und Wien 1868, str.
96-102. . .
1
Ovaj je han pripadao Gazi Husrevbegovu vakufu.
HANOVII KARAVANSARAJI 315
3. Kolobara u Bazardzanskoj dtto 400 30
4. Nurage Teftedarije u Taslihanskof rdava 20 30
5. Vakuf dtto dtto 20 30
6. Mlinarevica u Asciluku duo 20 20
7. Kezica dtto dtto 20 20
8. Antonijin u Taslihanskoj ulici srednjeg 150 40
9. Popov dtto rdava 20 20
10. Taslihan dtto tvrdog 20 70
II. Jefte Jelica u Taslihanskoj ulici tvrdog 60 10
12. Alekse Krestalice uFerhadijjl srednjeg 30 35
13. Boskov dtto duo 30 20
14. Tala! efendijin dtto rdava 20 30
15. Vejsil efendijin dtto dtto 20 30
16. Juda Isakovic pred Cifuthanom
4
dtto 10 20
17. MalogSave dtto srednjeg 10 30
18. Asim efendijin dtto rdava 30 50
19. Mutevelije H. Asimbega duo duo 20 30
20. Ragib efendijin dtto dtto 30 20
21. Sara<: Hajdar vakuf dtto
5
dtto 10 10
22. Crkveni na Varosi
6
dtto 30 15
23. Vakufski dtto dtto 20 20
24. Jerusalimski dtto dtto 10 10
25. Husrevbegov dtto dtto 20 20
26. Jove Besare dtto tvrdog 150 30
27. Manojla Jeftanovica dtto dtto 150 40
28. Masica Mujage u Sagrdzijama rdava 20 7
29. Nezir ef. Zildzica dtto dtto 20 15
30. HadZi Kapetanovica dtto dtto 20 20
31. Ismet pase Uzunita dtto dtto 20 20
32. Novalije Atage kod Drvenije
7
dtto 20 20
33. A lipase Cengica dtto srednjeg 50 50
34. Halilbasica u Bosum Mejdadu
8
rdava 30 12
35. Mustaj Pasinice Mejdan tvrdog 40 16
36. Hadzi Dervisa na Novoj Testi
9
srednjeg 150 25
37. Presljin Kracule rdava 20 15
38. Hadzi Dervisa Nova Testa srednjeg 40 15
39. Zuberov Bascarsija dtto 30 20
40. Stanisica u Patkama
10
srednjeg 150 25
41. Karkeljin dtto dtto 50 20
42. Akov dtto dtto 20 20
43. Jerusalimski naKovacima rdava 20 20
44. Dzinica dtto duo 20 20
45. Sulejmanbegov Careva mahala
11
tvrdog 50 20
46. Presljin dtto slabog 50
z Taslihanska utica sterala se jednim dijelom danasnje ulice Jugoslavenske Armije od Cukovica
ulice do Centratne vakufske uprave.
3 Ferhadija se zvase dio danasnje ulice Vase Miskina do trga Fra Grge Martica.
4
Pred Cifuthanom zvao se kraj oko starog jevrejskog hrama.
s Ovaj han nije stajao pred Cifuthanom, nego na Varosi.
6 Tako se zvao dio Titove utice od Bascarsije do nadomak Logavine utice.
7 To je ime mosta preko Mitjacke u osovini utice Dugi Sokak, a porusen je godine 1897.
8
Treba da stoji Pasin Mejdan.
9
Danas Kociceva utica.
10
Danas Milosa Obilica utica.
" Ovaj se kraj pravo zvao Tahmis.
316 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
47 . Timurhanov Hiseta" dtto 20 20
48. Crkvcni Vrbanja duo 20 20
49. Odobasica Donja HisetaJJ dtto 10 10
50. Handzica u Yratniku duo 30 50
Kako se vidi, 45 hanova bilo je u samoj carsiji i njenoj najuzoj okolini, dok su
ostali bili nesto podalje. Handziea han stajao je na Vratnik-Mejdanu, dakle i opet u
carsiji. Iz popisa vidi se prostranost tih hanova i njihova stanje. Oni su mogli primi-
ti 2640 osoba i 1262 konja.
Kako je vee o nekim sarajevskim hanovima bilo govora u prvom dijelu ove
radnje, navodim ovdje jos ono sto mi je poznato o pojedinim hanovima, iduCi onim
redom kako su u popisu navedeni.
1. Dulov han, zvan i Dulagin, stajao je, kako je vee receno, u danasnjoj Dula-
ginoj ulici, a pripadao je Gazi Husrev-begovu vakufu i u njegovim obracunima zvao
se Novi han, za razliku od Taslihana, koji se opet nazivao Stari han. Kada je ovaj han
sagraden pravo se ne zna, ali je u posjedu ovoga vakufa bio 1760. g. Po zakupniku
Dulu Mustafi
14
prozvao se pocetkom proslog stoljeca Dulov han. U doba Omer-pase
Latasa sluzile su magaze i sobe ovoga hana kao tamnice. U jednoj od tih
magaza bio je zatvoren i Ivan Frano Jukie i odavde otpremljen u progonstvo u Cari-
grad. Han je tri puta gorio, ito 1766, 1831. i 8. VIII 1879. Poslije prva dva pozara bio
je u kraeem vremenu obnovljen. U obnovu je potroseno 1833. g. 131.943 grosa. Iz-
medu 1760. i 1765. bila mu je najniza godisnja kirija 84.000, a najvisa 128.400 akCi .
1781. god. 1000, 1789. g. 910, a god. 1786. uzeo ga je Avdija Mackar za 1250 grosa.
God. 1824. bila mu je kirija 10.000 grosa, a dueani i magaze u istom hanu donosili su
vakufu preko 6.000 grosa.
15
0 ovom hanu bilo je govora u poglavlju , Hanska zgra-
da". Podor Dulagina hana sravnjen je sa zemljom 1896.g.
2. Morica han. Ovaj je han detaljno opisan u poglavlju o hanskoj zgradi. I on
je pripadao Gazi Husrev-begovu vakufu. Sluzbeno se zvao Drugi Novi han (Diger
hani dzedid) . Bice da je ovaj han identican s Besirevim hanom, koji spominje jos
Evlija Celebija. Kako je dosao u posjed Gazi Husrev-begova vakufa, za sada se ne
zna. U vlasti ovoga vakufa nalazimo ga u obracunu ali on je jos i prije
toga vremena pripadao ovom vakufu. I ovaj je han dva puta gorio, 1831, i 1852. g.
God. 1833. potrozseno je za obnovu 25.632 grosa. God. 1809. bio mu je zakupnik
Mustafaga Morie,
16
a 1816. g. Ibrahimaga Morie.
17
G. , 1830. bila mu je kirija 4.000
grosa. G. 1878. drfao ga je pod zakup Muhamedaga Curcie. Izmedu 1886. i 1888.
bio je u ovom hanu muslimanski srednjoskolski konvikt , osnovan prvenstveno za
one ucenike koji ee pohadati uciteljsku skolu.
18
Zadnji zakupnici Moriea hana bili
su braca HadziSabanoviCi.
12
Dio Titove ulice od Alipasine dzamije do Marindvora.
13
Kraj o ko centrale do Marindvora.
14
S jednom grupom buntovnika prognan je iz Sarajeva za vezirovanja pase Delalije (1820-1828)
u Tiranu i prema fermanu od 5. IV 1242. (16. XI 1826). je na slobodu. Umro je u Sarajevu 1255.
(1839) i pokopan na Ravnim Bakijama . Sin je bajraktara Ibrahimage.
H. Kresevljakovic, MoriCi, Novi Behar, 1938/39. str. 12.
15
Gazi Husrevbegova spomenica uz njegove diamije u Sarajevu, Sarajevo,
1932. str . 68.
16
S. Kemura, Prvi srpski ustanak pod Karadordem, Sarajevo, 1914, str. 253.
11
H. Krcsevljakovic, o. c. 12.
l8 Isprava u centralnoj Vakufskoj upravi.
IIANOVI I KARA VANSARAJI
317
Zgrada ovoga hana stoji danas pod zastitom drzave i na njoj se vrse razne
konzervacije.
1
3. Kolobara. I o ovom hanu bilo je govora u poglavlju o hanskoj zgradi. Sa-
graden je nesto prije februara 1462. vge je puta gorio i svaki put je obnovljen, dok
se osjeeala potreba za ovakvi m objektima. Zadnji put je dj elomicno izgorio 29. de-
cembra 1937, a slijedeee godine potpuno je srusen.
19
Zadnji zakupnici Kolobare bi-
li su Fejzaga Hadzisabanovie Mujaga Masie i Hadzija
Delic-Sabanovic (1930- 1937) . Zakupnina je iznosila od godine 48.000, a
od g. 60.000 dinara godisnje.
4. Nurage Teftedarije han stajao je nize Taslihana, a izgorio je 8. VIII 1879. g.
5. Han vakufa Cenan Alijage staj ao je istocno od zgrade danasnj e Komunalne
banke. U ovom kraju ovakufio je Alija, sin Abdulahov, pocetkom muharema 1145
(krajem juna 1732) vise raznih objekata i medu njima jedan han i pod njim nalban-
tnicu i pekaru i odredio da se prihod trosi za Kalih Hadzi Alijinu dzamiju, u cijoj je
blizini legator stanovao.
20
I ovaj je han vise puta gorio i vakuf ga je uvijek obnav-
ljao, pa i nakon pozara od 1879. Konacno ga je unistio pozar od 12. februara 1896.
6. Mlinarevica han stajao je na pocetku Asciluka. m Ovaj je han otkupio po-
cetkom 1875. g. eurcija Stevo Mlinarevic na javnoj drazbi. Prije toga bio mu je vla-
snik Jovo ObuCina. Obucina je bio duzan sarafu (mjenjacu) Dani Uscupliji 500 du-
kata i kad je krajem 1874. umro Jovo Obucina , han jc dat na licitaciju i prodan za
800 dukata.
21
Zgrada ovoga hana bila je sagradena poslij e 1852, jer je te godine
ovaj kraj izgori o. Han je propao u velikom pozaru od 8. augusta 1879.
7. Kezica han stajao je do Mlinarevica han a i njegova zgrada nije bila starija
od 1852. Kako se iz gornjeg popisa vidi, bio je to omanji han, kao i Mlinareviea, a
propao je kad i ovaj, 1879. g. i nij e vise obnovljen. Vlasnik mu je bio Aleksandar
Kezic.
22
KcziCi su bili starij a sarajevska porodica i stanoval i su u Latinluku. God.
1788. bio je na zivotu Jure Kezic i njegov punoljetni sin Jakov.
23
8. Antonijin han. Ovaj je han pripadao Antoniju Jeftanovicu, porij cklom
Grku, koji sa sarajevskim JeftanoviCima iii Tuzlama nije bio ni u kakvoj rodbinskoj
vezi. Stajao je uz han Cenan Alijage i izgorio 12. februara 1896. 0 postanku ovog
hana nij e mi nista poznato.
Godine 1867. otvorio je Ivan Griinstein u ovom hanu Cistionicu haljina i to je
oglasio u Sluzbenom li stu ,Bosni " od 22. i 29. maja 1867.
9. Popov han. 0 ovom hanu, osim podataka u gornj em popisu, nij e mi nista
vise poznato.
10. Taslihan. Zvao se tako jer jc bio od temelj a do sljemena ozidan od kame-
na (turski tas- kamen). Zvao se i Stari han. Pod tim imenom cesto ga nal azi mo u
1 H. Kresevljakovic, Han Kolobara, Novi Behar XI , 1937/38, str . 202-206.
:u Zakladnica u sidzilu 83 na 33. str.
S. Kemura, Sarajevske dzamije i druge j avne zgrade truske dobe u Sarajevu, Sarajevo 1910, str. 291-
294.
:
1
Bo>na 448 od 20. I 1875.
:: 0 Kezicu vidi: H. Kresevlj akovic, Sarajevo u doba o kupacijc 1878, Sarajevo, 1937, >l r.
38.
: H. Kresevljakovic, Cefilema sarajcvskih Prilozi Orijentalnog instituta lil- lY ( 1925-
53), str. 207. . ... . . . .
1 Poslije izvrsc nc adaptacijc Morica han je postao jcdan od naJpoznatlJih ugostttCIJSklh objckata
na Bascarsiji .
"' I sada istoimena ulica na Basl:arsiji .
318 HAMDIJA
godisnjim obracunima Husrev-begova vakufa. Ponekad se mjesto han pise i Hu-
srev-begov karavansaraj. 0 gradnji ovoga hana bilo je govora u poglavlju o han-
skoj zgradi. Ovo je bioi han i bazar. U prizemlju su bile magaze, ana spratu hodni-
ci i sobe. Sobe su bile presvedene malim kupolama, a hodnici bacvastim svodovi-
ma. Na sprat se islo uz dvoje kamene stepenice koje su bile pri ulazu u hanska dvo-
riste. Magaze su izdavane domaCim i stranim trgovcima. Usred dvorista bio je se-
bilj s vise cesama, a iznad sebilja mala dzamija. Kako je vee receno, sagraden je iz-
medu 1540. i 1543. g.
Kao i ostali vakufski objekti, i Taslihan je izdavan svake godine javnom dra-
zbom pod kiriju. Evo nekoliko godiSnjih kirija: .
964 (1556) 17.500 akCi
974 (1566) 30.000 akci
1104 (1692) 48.500 akCi
1174 (1760/61) 12.000 akCi
1175 (1761162) 12.000 akci
1176 (1762/63) 12.000 akCi
1177 (1763/64) 9.600 akci
1178 (1764/65) 9.600 akCi
1179 (1765/66) 12.000 akci
1246 (1830/31) 2.000 grosa
1247 (1831132) 2.000 grosa
U raznim ispravama spominju se ovi zakupnici: 1557. Nesuh, sin Aladozov,
1692. Orner , 1779-80. Osman-basa, 1878. Arnaut Ibrahimaga. Ponekad se vakuf
sporio sa zakupnicima. Hamza, sin Abdulahov, dzabija ovog vakufa, tuzio je za-
kupnika Husrevbegova karavansaraja Nesuha, sina Aladozova, za kiriju iz godine
964. (pocela 4. XI 1556) u iznosu od 17.500 a Rei. Ovaj je priznao taj dug, ali je
ujedno izjavio da nema gotova novca i stoga ne moze platiti .
24
Upravitelj istoga vakufa Mustafa tuzio je zakupnika Omera, jer mu nije rna-
gao pl atiti kiriju. _Orner se tuzio na slabu posjetu u godini 1104. (1692/3) i kad se
utvrdilo da je Orner zaista primio te godine u svemu 36.000 akCi, osuden je muteve-
lija (u rujnu 1693) da mu to prizna. Ovoj slaboj posjeti bilo je krivo onovremeno
ratno stanje.
25
I Taslihan je vise puta gorio: 1697, 1788, 1831. i 1879. g. Jedan dio Taslihana
dosao je u privatni posjed poslije pozara od 1697, jer ga vakuf nije mogao obnoviti
sve do 1709, sto se vidi iz jednog ugovora od 24. VI 1121 (31. VIII 1709).
26
Stoga
mu je i kirija kasnijih godina znatno manja, kako se vidi iz gore navedenih kirija.
Pri pozaru od 1831. rastopilo se olovo na krovu ovoga hana i susjednog bezistana,
pa je za obnovu krova na Taslihanu potroseno 24.750 grosa. Tom je prilikom Tasli-
han prosiren i u to je utroseno 20.750 grosa. Nakon poiara od 1879. zgrada nije vi-
'" Kadica sidzil u Gazi Husrcvbegovoj biblioteci u Sarajevu.
lzvorni k u ostavstini M. E. Kadica u Gazi Husrevbegovoj hiblioteci.
"' lzvornik na istom mjestu.
HANOVI I KARA V ANSARAJI 319
se popravljana, nego je u preostalom dijelu bila garaia Vejsilage Saracevica. U ma-
ju 1912. g. porusen je preostali dio, jer je na ovom mjestu vakuf namjeravao podici
modernu zgradu, sto je omeo pocetak rata 1914.g.
U doba Narodne vlade 1878, 29. jula proveo je u jednoj sobi ovoga hana zad-
nju noc Kostan-pasa, bivsi zamjenik valije, u drustvu s majorom Stojanom Gra-
bovcem i sutradan uputili su se s drugim osmanlijskim Cinovnicima put Carigrada.
11. Han Jefte Jelica stajao je u onom dijelu danasnje ulice Jug. armije, iznad
hotel Centrala i hotel Evrope i propao u pozaru od 1879. Braca Gavro i Jefto Jelic
bili su poznati sarajevski trgovci. Trgovali su raznom robom na veliko. Govorilo se
da bi prvi konji karavane natovarene njihovom robom stigli u CurCiluk, a zadnji bi
jos bil kod Kozije cuprije. Ovo svakako nece biti tocno, ali ipak nam to karakterise
njihova bogatstvo. Pred sam pozar od 8. VIII stigli su brojni tovari s robom u koju
su JeliCi ulizili svu gotovinu. Svu tu robu i njihovu veliku kucu u Jelica ulici i ostale
nekretnine unistio je pozar, i Jelici su spali na prosjacki stap. Spomen im se sacu-
vao u nazivu jedne sarajevske ulice.
12. Han Alekse Krestalice stajao je u danasnjoj ulici Vase Miskina kojih 60 m
istocno od ulaza u Jelica ulicu. U prizemlju i na spratu imao je sobe, a u dvoristu
stalu. Radio je do 1928. i onda je porusen, ana njegovom mjestu sagradenaje mo-
derna zgrada.
13. Boskov han zvao se tako po vlasniku Bosku Boskovicu, a stajao je uz Kre-
stalicin han, gdje je danas zgrada br. 21. Zgrada je bila gradena na sprats kafanom
i stalom u dvoriStu. Ovaj je han bio tako ureden da su u nj mogli padati i seljaci
trgovci. Po Boskovoj smrti presao je han na njegova sina Ostoju, koji je bio han-
dzija do pred smrt (umro 1890). Jos za zivota prodao je han i novi ga je vlasnik po-
rusio i sagradio danasnju zgradu.
14. Talat efendijin han stajao je na lijevom uglu Jelica ulice i pripadao boga-
tom Jevreju Talat ef. Salomu. Kako se iz popisa vidi, bio je to omanji han. 0 nje-
govu postanku nista se ne zna. Izgorio je u pozaru od 8. avgusta 1879.
15. Vejsil efendijin han stajao je odmah do Talat ef. hana, a pripadao je Vejsil
ef. Svrzi. Izgorio je u istom pozaru kad i susjedni han.
Na mjestu Talat ef. hana sagradena je danasnja zgrada u kojoj je jedno vrije-
me bila gimnazija, ana zemljistu Vejsil ef. hana podignuto je najprije kazaliste od
drvenog materijala, a kasnije je podigao danasnju zgradu gvoZdar Babic, u kojoj je
sad apoteka ,29. novembar".
16. Han Jude Isakovica stajao je u blizini starog jevrejskog tempta u Titovoj
ulici, ali mi o njemu nije niSta poznato. Isakovici su bili ugledna sarajevska jevrej-
ska porodica, koja je usia i u historiju Sarajeva.
17. Han Malog Save stajao je naspram dvorista Jevrejskog templa. Radio je
do 1930. g. U zadnje doba bio mu je vlasnik Duro Trninic, i od njega ga je otkupio
jevrej Albahari, porusio i sagradio poslovne prostorije.
18. Han Asim efendijin. 0 njemu mi nije nista poznato osim onaga sto je u
popisu uneseno. Vlasnik mu je bio Asim ef. Uzunic.
27
H. Kresevljakovic, o. c. 32-34.
'" J. Koetschet- Grassl, Aus Bosniens letztcr Tiirkenzit, Wien und Leipzig 1905, str. 100.
320
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
. . 19. H. Asimbega radio je sve do 1946. Osim kafane u prizem-
lju, 1mao Je JOS tn sobe na spratu. U dvoristu su bile suldurme. U ovome su hanu
selj.aci od Lepenice, Kreseva, Fojnive i Kiseljaka, koji su dogo-
ntll (drvent ugalJ). Ovaj je han stajao u dnu Logavine ulice. Podignut je po-
shje sevala 1247. (marta 1832) jer je tada ovdje stajao vrt koji je uvakufila Hatidza
kci Beki.r_ ef. mutevelije Mustafe.
29
Po smrti Hadzi
JC ovaJ han nJegovu sinu Hamdibegu, a po njegovoj smrti (1921)
nJegovlm kcenma. Dugogodisnji zakupnik ovoga hana bio je Ibrahimaga Dedic
rodom iz Breze (umro 1934). '
20. Ragib ef. han pripadao je Ragib ef. turcicu, a stajao je na zemljistu za-
padno od me.drese. U pozaru od 1697. propali su svi objekti koji su bili
tom 1 kako 1h Husrevbegov vakuf nije bio u stanju obnoviti, izdao je
Jedan d1o zemljista Salihagi turCicu u dvostruki zakup
30
(idzaretein). Taj se
zakup. u tome da kupac jedanput plati vakufu povecu svotu novaca (muad-
zela) 1 da mJesecno iii godisnje placa doticnom vakufu manju kiriju za zemljiste
(muadzela). Na takvom zemljistu kupac moze podici zgradu i to je njegovo vlasn-
stvo,. a zemljiste je. i dalje vlasniStvo vakufa. Idzaretein se zasnivao na sarijatskom
prop1su, koJemu se vakufsko zemljiste ne moze otuditi. Zakupnik je imao
pravo da zemiJIStem raspolaze kako hoce. Ono je moglo prelaziti na njegove direk-
as dozvolom mutevelije mogao je on objekt i prodati, alii novi vla-
snlk b10 J.e da. vak.ufu placa muedzelu. Ako izwnru direktni potomci takvoga
zakupca 1 1 O?Jekat dolazi u puno vlasnistvo vakufa. turcic je na
ovom sagrad1o han pnJe 29. VIII 1726, jer je toga dana otkupio od istoga
JOS i plat.io 50 esedi grosa muadzele s obavezom da placa mje-
secno 20 akc1 muadzele (Arh1v M. E. Kadica br. 96.) U izvorima XVIII i XIX st.
zvao se turcica. Propao je u pozaru od 1879. i vise nije obnovljen, ali nje-
govo dvonstc s kafanom zove se i danas turcica han.
21. Sa rae Hajdar vakuf nalazi se u Titovoj ulici uz zgradu Srpsko-pravoslavne
crkvene opstine. U narodu je poznat pod imenom Hanic. U prizemlju su mu dva
ducana od ulice , au dvoristu kafana, ana spratu sest soba. Nekadasnja stala u dvo-
ristu je za stambene prostorije. Poslije 1920. postao je zakupnik ovog
hana Juso Ljuca, roclom iz Bijelog Polja. Godine 1890. bila mu je kirija 266 forinti,
a g. 974. krune. Kada je na tom mjestu sagraden han, ne zna se, dok je vakuf
saraca H. HaJdara osnovan oko 1550. godine.
, Crkveni han stajao je prema staroj pravoslavnoj crkvi. U prizemlju su bili
ducant, a na spratu sobe. Stala je bila u dvoristu. Sagraden je negdje pocetkom
_st., a je 1909. g. Dugi niz godina drzao ga je pod zakup Pavle Vuka-
novlc, a poshje nJega kratko vrijeme Nikola Skobo kao zadnji handzija.
23. Vakufski han. Ni o ovom hanu ne znam nista.
24. lerusalimski han stajao je na desnom uglu danasnje Titove i Prote Bako-
vica ulice. 0 njcgovu postanku nije mi nista poznato. Zadnji handzija bio je Trivko
Gazi spomenica uz 400-godisnjicu njegove dzamije u Sarajevu. str. 131.
' Isprava u ostavs11n1 M. E. Kadica.
HANOVII KARAVANSARAJI 321
Todorovic, bolje poznat pod imenom Colak. I ovaj je han porusen 1909, kada se
gradila velika zgrada srpsko-pravoslavne opstine.
25. Husrevbegov han zvan Koluk, sagraden je pocetkom XVIII st., na zemlji-
stu Kulin Hadzi Balijina Vakufa za koje se placala mukata. Koluk je otkupio za-
mjenik mutevelije Gazi Husrevbegova vakufa, neki Hafiz Halil ef. 17. redzeba
1192 (11 augusta 1778) od sehja Hadzi Idriza, sina Aimed ef. za 2450 grosa.
31
U pri-
zemlju su bili ducani, a na spratu sobe i kafana. I u tome su hanu bile staje u dvori-
stu. Desno od ulaza bila je cesma za koju je uzeta voda iz Gazi Husrevbegova vo-
dovoda.
Jedno je vrijeme u tom hanu bila menzilhana. Godine 1246. i 1247. (1831 i
1832) bila je kirija toj menzilhani 181 gros. U zadnje doba zvao se Burekov han po
dugogodisnjem zakupniku ureku, a prije toga drzao ga je Risto Dramusic i u to do-
ba stanovao je u tom hanu prvak pravoslavnih dundera neimar Stevan Visoki, u ci-
joj se sobi sastajala dunderska londza.
32
Ostecen je u pozaru od 15. oktobra 1908.
g., kada je izgorio susjedni Halvadziluk (32 ducana), pa ga je vakufska uprava po-
rusila i 1909. sagradila danasnju zgradu i nazvala je hotel Gazi, danas hotel ,Stari
grad".
26. Han Jove Besare bolje je poznat pod imenom Besarin han. Graden je po,
svoj prilici, krajem XVIII st. Sto se zna, uzvijek su mu vlasnici bili Besare. Od Jove
Besare iza 1880. naslijedio je ovaj han njegov sin Risto j. Besarovic i oko 1900.
prodao ga Salomu Uscupliji za 100.000 kruna. Izmedu dva rata prozvao se ovaj han
sluzbeno ,Drina", i to ime nosi i danas.
27. Han Manojla Jeftanovica. Prema predaji ovaj je han sagraden poslije po-
zara od 1697. Ko je ovaj han sagradio, ne zna se. Godine 1852. bio mu je vlasnik
Manojlo Jeftanovic
3
3, u ciju je sluzbu te godine stupio Jovan Milinkovic.
34
Kako je
1815. g. zapoceo samostalno raditi Manojlo Jeftanovic, to je sigurno poslije te go-
dine han postao njegovo vlasnistvo. Po smrti Manojla Jeftanovica (umro 1878) na-
slijedili su ovaj han njegovi sinovi Dimitrije i Gligorije i razdijelili ga u dva dijela.
Gligorijev dio prozvan je 1879. hotel ,Orijent", a Dimitrijev hotel ,Carigrad". Di-
mitrije je svoj dio prodao nekom Jevreju, a od ovoga ga je otkupio Salih ef. Svrzo,
dok je Gligorije 1925. poklonio svoj dio zetovima Milanu Srskicu i Miroslavu Spa-
lajikovicu. Spalajkovicev dio je dosao u vlast nase drzave, a Srskicev dio je 1946.
otkupila Ravijojla Milinkovic, kci Jakovova.
35
Kako se jos dan-danas vidi, zgrada ovoga hana bila je solidno gradena. Danas
je zgrada hotel ,Carigrada" u dosta derutnom stanju, dok je onaj drugi dio dobro
ocuvan. U podrumu bivseg hana i kafani, odnosno birtiji, smjestena je danas vele-
prodaja alkoholnih pica, a sprat je pretvoren u stambene prostorije.
" Gazi Husrevbegova spomenica uz njegove dzamije u Sarajevu, str. 69 i 70.
Bosanska Vila, II.
'' K. Bozic, Slike iz Bosne, Vienac I, 1869, str. 456;
Novi Trebevic (veliki srpski ilustrovani kalendar) za 1893, str. 115-119.
3
' Jovan Milinkovic doselio se iz Hercegovine u Sarajevo 1852. i stupio u sluzbu Manojla Jeftano-
vica i ostao do smrti (umro 1887). U Sarajevu je bio poznat pod imenom Jovan Manojlov.
'; Jakov Milinkovic, sin Jovana Manojlova, dao mi je dosta podataka za ovaj, kao i za neke druge
hanove.
21 lzabrana dJela Ill
322
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
28. Han Mujage Masica. U Sagrdzijama su bila cetiri mala hana. Njihove
zgrade nisu bile starije od 1848, jer je te godine ovaj dio carsije stradao od p ~ z a r ~
ali na istim mjestima vjerojatno su postojali hanovi i prije pozara. Pored naJbOIJe
volje nisam mogao saznati gdje je mjestimice stajao Masica han, ni do kada je ra-
dio.
29. Han Nezirefendije Zildiica stajao je do Kapetanovica hana. Poslije 1878.
otkupila ga je i do iza 1900. vodila Dasa Garajevica, a po njenoj smrti Andrija Trif-
kovic do iza 1918, kada je han prestao raditi.
30. Hadii Kapetanovica han. Ovaj han postoji i danas i sluzi svojoj svrsi. Iz-
medu dva rata znatno je adaptiran. Od sredine prosloga stoljeca vlasnici su ovoga
hana sarajevski HadzikapetanoviCi iii KapetanoviCi. 0 postanku ovoga hana nista
se pouzdano ne zna. Duze vremena bio mu je zakupnik Kosta Petrovic, a od 1903.
krace vremena Salihaga Halacevic, zatim Ahmedaga Varesanovic, pa Mehaga
Tunja.
31. lsmet-pase Uzunica han stajao je naspram H. Kapetanovica hana. Iz jed-
nag deftera o prihodima i rashodima porodice Uzunica vidi se da je ovaj han bio u
njihovu vlasnistvu 1843. g. Porusen je za vrijeme proslog rata. Po Ismet-pasinoj
smrti (1892) presao je ovaj han na njegove potomke.
36
32. Novalije Atage han stajao je kod bivse Drvene cuprije, sto je stajala u oso-
vini Dugog sokaka. Porusen je pri regulaciji Miljacke 1897. g. Zgrada je bila grade-
na na kat.
33. Han A li-pase Cengica stajao je odmah do Novalijina hana, samo je bio od
njega nesto veCi. u narodu je bio bolje poznat pod imenom ,Sareni han". Sagra-
den je poslije 1852, a porusen je istom prilikom kad i Novalijin han. Po Ali-pasinoj
smrti (1887) pripao je njegovu sinu lbrahimbegu.
34. Han Halilbasica stajao je na mjestu zgrade Vijecnice i porusen je 1890. iii
1891. g. Ovaj je han bio u vlasti Halilbasica od prije 1832. godine.
35. Han Mustaj-pasinice stajao je na Mustaj-pasinu Mejdanu. Sagradio ga je
Mustaj-pasa Babic izmedu 1832. i 1850. g. U prizemlj ubio je podrum i jedan du-
can, ana spratu sobe i kafana. Po smrti Babica (1857) pripao je njegovoj kceri Nuri
hanumi, a iza nje njenom sinu Omerbegu Sulejmanpasicu. Porusen je 1943. g.
36. i 38. Han Hadii Dervisa. Godine 1863, za vczirovanje Topal Osman-pase,
prosjecena je od Bascarsije do danasnje Vijecnice nova ulica koja se do 1878. zvase
Osman-pasina dzada iii u narodu Nova Tesa (sada Kocica ulica). Na ovom drumu
sagradio je Hadzi Dervis Halac dva hana, jedan pored drugog. To su zadnji hanovi
sto su sagradeni za turske uprave u Sarajevu. U oba hana u prizemlju bile su pro-
strane i lijepo uredene kafane, na spratu sobe, a u dvoristu stale. Po smrti Hadzi
Oervisevoj (1876) pripao je veCi han njegovom sinu Junuz efendiji, a drugi sinu Sa-
lihagi. Salihaga je ddao han u vlastitoj reziji, a Junuz ef. je izdavao pod zakup. Ju-
nuz ef. je prodao svoj han sarajevskom trgovcu M. Mustafiji. Nocu 18. marta 1903.
pojavio se pozar u susjednom ducanu Morica Altarca, koji je bio uz ove hanove i
oba su hana izgorjela, kao i ducan Salihage Krece. Steta se cijenila na 30.000 kru-
na. Altarcev ducan i Musafijin han bili su osiguraniY
3li H. Kresevljakovic, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, str. 11.
37
Bosnjak od 18. marta 1903.
HA:-.IOVIIKARAVANSARAJI 323
37. Presljin han. Ovaj je han bio evladijet vakuf Dzino Zade Hadzi Mehme-
dage, a njime su 1878. i kasnije upravljale Preslje i po njima se zvao Presljin han. U
zadnje doba bio je upravitelj ovoga vakufa Mujaga Masic. 0 postanku ovoga hana
i o vakufu kome je pripadao nije mi nista poznato. Sarno znam da je i han i vakuf
Dizno Zade postojao 1809. g., jer je tada u nj smjesten jedan odjellivanjskih voj-
nika koji je kretao na Srbiju ida je za konacenje place no 57 grosa i 20 para.
38
Radio
je sve do 1945. Kirija mu je 1890. bila 170 forinti, a 1913. g. 800 kruna. Zadnji za-
kupnik bila je Ana Tomic.
39. Zuberov han. Na mjestu ovoga hana stajala je kafana Zubovica Avdi baj-
raktara, koji se istakao u poznatoj sarajevskoj buni sto je nastala 1826. protiv uki-
danja jenicara i kad je Abdurahim pasa svladao ovu bunu 1827. g. kaznjene su ko-
lovode, a medu njima i Zubovic. Njemu je po starom obicaju kafana sravnjena sa
zemljom. Poslije toga sagraden je ovdje jedan manji han koji je pripadao porodici
Zuber, a radio je do 1940. g. Izgleda po prostoru da danasnja zgrada nije ona iz
1878. g.
40. Stanisica han. U danasnjoj Milosa Obilica ulici i danas je uzgor i sluzi svo-
joj svrsi. U narodu je poznat i pod imenom Popov han. U prizemlju su danas duca-
ni, na spratu sobe, a u dvoristu suldurme. Od davnina u ovaj han padali su seljaci
od Mokrog i Glasnica. Od prije 1860. g. vlasnici su mu StanisiCi i izgleda da su ga
otkupili od nekog popa. Zadnja trojica Stanisica bili su Lazar, njegov sin Vaso i
unuk Aleksa.
41. Karkeljin han sagraden je odmah do Stanisica hana i po izgledu nesto sta-
riji od susjednog hana. I on je graden na sprat sa suldurmana u dvoristu. Radii da-
nas. Karkelje su porijeklom Grci.
42. Akov han prozvao se po vlasniku Petru Haku Radulovicu, koji se ovdje
nastanio sezdesetih godina XIX st. iz Pljevalja. TrgujuCi kozom dobro se obogatio,
pa se govorilo da Petar Hak ima u Sarajevu 22 sljemena. Han je radio do pred prvi
svjetski rat. Od Hakovih nasljednika otkupio ga je Hadzi Salih Bicakcic. Jedan dio
ove zgrade stoji i danas u prvobitnom stanju, u ulici Milosa Obilica.
43. Jerusalimski han. Zgrada ovog hana starijeg je datuma. I u gradevnom
pogledu zanimljiva je zgrada, pa je zbog toga i stavljena pod zastitu drzave. Preda-
ja kaze kako su po Bosni putovala dva kaludera iz Jerusalima i naprosili toliko no-
vaca da ih nisu smjeli sobom nositi, nego su jednim dijelom naprosenog novca ot-
kupili ovaj han. Han je dugo godina drzao pod zakup Risto Nahod Zoranovic i po
njemu se i danas zove Nahodov han. Po Nahodovoj smrti (1917) postao je handzija
Simo Kozic i radio je do 1941, kada je Kozic odveden u logor, a han pretvoren u
stambene prostorije.
44. Diinica han sagraden je oko 1850. na zemljiStu bivseg Mehmed-pasina
hamama (javna banja). Hamam je sagraden 1554. au posjed Dzina dopao je na ne-
poznat nacin prije 1771. U prizemlju han a bila je pekara, na spratu so be, u dvoristu
stala. Han je radio do 1943. g. Njegova zgrada postoji i danas.
Godine 1890. bila je kirija ovog hana 250 forinti, a 1913. g. 1250 kruna.
3R Kemura o. c. 253.
324 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
45. Sulejmanbegov han. Ovaj je han sagradio 1860. na rusevinama Tahmisa
Sulejmanbeg Lovcalija, koji je bio ovdje turski cinovnik. Ova je hila modernija
zgrada, kakve su gradene poslije 1850. Kako se u nj ulazilo iz dviju ulica, zvao se
Suplji han. Poslije 1880. otkupila je ovaj han pozanta sarajevska krcmarica Levinca
(Lowy) i pretvorila ga u krcmu. Zgrada je i danas uzgor.
46. Presljin han stajao je uz Miljacku izmedu Latinske i Careve" cuprije. U
prizemlju su hili ducani, ana spratu sobe. Nije imao ni podruma ni staje, kako se to
vidi i iz gornjeg popisa. U vlasti porodice Preslja, kako ovi govore, bio je preko sto
godina. Porusen je pri regulaciji Miljacke 1896. g.
47. Timurhanov han zvao se po vakufu timurhanu. Stajao je negdje u kraju
oko Vojne bolnice u danasnjoj Titovoj ulici. 0 njegovu postanku nista sene zna.
Postojao je jos 1883, a porusen je prije 1889. g.
48. Crkveni han. Za njega mi je poznato samo to da je stajao negdje u blizini
starog kriscanskog gorblja, zapadno od danasnje Tvornice duhana.
49. Odobasica han stajao je na zemljistu gdje je danas onaj mali park izmedu
Brankove i Gunduliceve ulice, a radio je sve do iza 1945. g. Ni o njegovu postanku
nije mi nista poznato. Odobasici su stara sarajevska porodica, koja je usia i u nasu
narodnu pjesmu.
50. Handiica han stajao je na Vratnik-Mejdanu, desno od ulaza u Dzaninu u-
licu. Bila je to poveca zgrada s ducanom i magazom u prizemlju, ana spratu je hila
velika kafana, veranda i vise saba. U dvoristu je bila stala i sjenara. Kada je ovaj
han sagraden, ne zna se, ali je postojao u drugoj polovini XVIII stoljeca i pripadao
Salihagi kesi, koji je bio hasekija u jenicarskoj vojsci. Keso je urmo nesto prije 1.
V 1805. Po njegovoj oporuci ovaj je han uvakufljen 21. VIII 1805. Iz zakladnice se
vidi dg'se sastojao od jedne sjenare i ducana u prizemlju, a kafane i dviju soba na
spratu. Granicio je s dvije strane ulicom, s trece bascom Abdulkadira OlovCica, a
sa cetvrte strane kafanom H. Mehmedove zene. Prihodom od uvakufljenog objek-
ta odredio je legator da se popravlja cesma kod Bijele dzamije i sam objekat.
39
Ka-
snije je ovaj han prosiren izgradnjom novih saba u Dzaninoj ulici. Od 1880. pa do
iza 1900. drzao je han pod zakup Halil Bujak i po njemu zvao sci kasnije Halilov
han. Porusen je 1950. g.
DODATAK
Gornji popis nije potpun. Izostala su najmanje dva hana, i to: Pehlivanov i
Sejh Ferah vakufa, dok za Janjacev han nisam siguran da li je radio 1878.
U raznim izvorima spominje se jos desetak hanova, a propali su prije 1832. g.
Od tih pedeset hanvoa propalo ih je nekoliko, kako smo to vidjeli tokom abrade, u
pozaru od 8. avgusta 1879, a sest ih je poruseno 1896. pri regulaciji Miljacke od
mosta Cumurije do Seherije uz lijevu i od Latinskog do istog uz desnu obalu. Ali u
vremenu od 1880. otvoreno je nekoliko novih hanova. Od 1914. njihov broj naglo
opada. Danas ih radi, iii bolje receno zivotari, jos pet, dok je desetak zgrada bivsih
han ova uzgor.
. w SidZil 45, str. 223 i 225; S. Traljic, Sarajcvski grad Yratnik, Sarajevo 1937, str. 60.
" Sada Principov i Zeraj ica most.
" Sada Zrinjskog most.
I HANOVI KOJI SU PROP ALI PRIJE 1878.
1. Skender-pasin karavansaraj stajao je uz Iijevu obalu patoka Koseve, na
jednom dijelu parka pred zgradom Sreskog Narodnog odbora. Sagraden je oko
t500, dok se pravo ne zna kada je propao. Moglo bi biti da je izgorio 1697.
2. Kemalbegov karavansaraj stajao je negdje u blizini Cekrekcijine d:Zamije
(Bascarsija) , sagraden je oko 1530, radio je 1556, a kasnije mu nema spomena.
3. Hadii Tartarov han. Jedini spomen ovome hanu ocuvao se u putopisu
Evlije Celebije.
40
On kaze da je taj han stajao u sarajevskoj carsiji ida je tada bio
na glasu. Kako Evlija ne spominje Kolobaru, moglo hi biti da je Hadzi Tartar bio
zakupnik Kolobare, jer je inace tesko vjerovati da Evlija ne bi spomenuo Koloba-
ru.
4. Hadii Besirev han spominje se prvi put u putopisu Evlije Celebije.
41
Sva-
kako je ovaj han vise puta gorio. Godine 1777. umro je u Sarajevu Orner Cajo
42
za
koga pise kronicar Baseskija da je bio graditelj poznatog Hadzi Besirevog hana. Iz
ovoga se jasno vidi da je Besirev han temeljito obnovio Orner Cajo. Kako se ovaj
han kasnije ne spominje, a javlja se Morica han, naslucujem da se Basirev han pro-
zvao Morica.
5. Imaretski han stajao je na mjestu danasnje imaretske zgrade uz sahat-kulu
i, po svoj prilici, razvio se od musfirhane. Pouzdano se zna da je p o s ~ o j o u XVII
stoljecu, a izgorio je do temelja 1697. i kroz trideset godina nije bio u stanju Gazi-
jin vakuf da ga obnovi. Iz jednog ugovora sto ga je sklopio mutevelija Mehmed ef.
sa bracom Mehmedagom i Ahmedbasom od 1. I. 1139. (29. VIII. 1726) saznajemo
kako je dosla pred kadiju mnozina !judi od murtezike i iz carsije i kako su rekli da
hi mnogo bolje i korisnije bilo aka bi se zemljiste imaretskog hana iznajmilo potra-
zivaocima od strane vakufa s dozvolom serijata, s idzarei muadzelom i muedzelom
da sagradi hanna temeljima starog hana. Iz istog se ugovora vidi da je gradiliste bi-
lo dugo 23, a siroko 15 neimarskih arsina, a uz to su mu granice tacna odredene.
Serijatski sud je obavijestio o tome bosanskog valiju Abdullah pasu hasbinazora
(pocasnog nadzornika) Husrev-begova vakufa, a ovaj je odredio da izade na lice
mjesta komisija, sve tacna pregleda i da se izda hudzet, sto je i ucinjeno .
4
Kemura, GI. z. M. XX, 1908, str. 188.
41
Ibidem
42
R. Muderizovic, Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Baseskije, GL. Z. M. 1919, str. 47.
43
G. Husrevbegova spomenica, str. 67-68.
326 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Na osnovu hudzeta, fetve i naloga spomenutog valije dao je mutevelija Meh-
med ef. braCi Mehmedagi i Ahmet spomenuto gradiliste, dana njemu sagrade
svojim novcem zgradu, da vakufu plate 100 esedi grosa u ime muadzele i mjesecno
80 akCi idzarei muedzele. Uz to je ugovoreno, kad god vakuf mogne podignuti ima-
ret i han bude potreban vakufu, da ga uzme sebi, a zgradu (valjda odstetu za zgra-
du) i muadzelu njima povrati. U posjedu bracu neka niko ne smeta, dokle budu u
redu placali onih 80 akci mjesecno.
Prije 1760 presao je han u vlasniStvo vakufa, sto saznajemo iz vakufskih obra-
cuna. Godine 1788. ponovno je izgorio i opet obnovljen. kirija bila mu je
1174. g.
1175. g.
1176. g.
1177. g.
1178. g.
1179. g.
1194. g.
1246. g.
37.200 akci
40.800 akci
31.200 akci
21.600 akci
21.600 akci
36.000 akci
200 grosa
700 grosa
Godine 1194. prenesen je u nj tahmis. Izgorio je 1831. i vise nije obnovljen.
6. Cicin han. Jedan kraj mahale Gornji Soukbunar zove se Cicin han. 0
ovom hanu nista sene zna, ali u tom kraju zivi preko 200 godina porodica s prezi-
menom Handzic, Ciji su preci, bez svake sumnje, bili handzije u Cicinu hanu. USa-
rajevu ima porodica s prezimenom Cico.
7. Muzaferijin han stajao je negdje na Varosi. Spominje se vise puta u kroni-
ci Mula Mustafe Baseskije (druga polovina XVIII st.). Mora da je poodavno pro-
pao iii otuden, jer o njemu ne znaju niSta danasnji clanovi porodice Muzaferija.
8. Ablagica han spominje se 1809. u vezi s konacenjem vojnika Sulejman-pa-
se Skopljaka. Drugih podataka nema. AblagiCi iii AblakoviCi stara su sarajevska
porodica, a zivjeli su u ovome gradu jos u drugoj polovini XVII st. Ova je porodica
imala jedan timar u Butmiru, a i danas imaju svoga posjeda u tome selu.
9. Jabucarev han stajao je u Kraculama. U vlasti ove porodice bio je 1809.
Danas se tocno ne zna gdje je stajao.
10. Janacev han stajao je u Taslihanskoj ulici ravno prema juznom ulazu u
Gazi Husrevbegov bezistan. Vlasnik i handzija bio je Janac Kostic, koji se ovdje
nastanio iz makedonskog Skoplja. Zgrada ovoga hana propala je u pozaru 1879.
U tom hanu odsjeo je becki trgovac Jakov Werner. U 38. broju Sarajevskog
Cvjetnika od 20. XI. 1871. oglasio je da ima na prodaju zlatnih i srebrenih satova i
ostale bizuterije i jamci za dobru poslugu. Ova otpustena vojnika radom sa Kosova
pokrali su mu 30 satova i 7lanaca i ubrzo su bili uhvaceni. 0 toj je kradi pisao Sara-
jevski Cvjetnik u 43. i 47. broju od iste godine.
11. Pehlivanov han. Od XVIII st. do 1876. zvase se ulica od stare Careve do
Latinske cuprije na lijevoj obali Miljacke Tahmis. S obje strane te ulice bile su
zgrade. Ime je dobila po tahmisu iii prtionici kave. Poslije 1700. sagradena su u
ovoj ulici tri hana: Tahmis, Fejzibegov i Pehlivanov. Ovaj zadnji stajao je nadomak
HANOVII KARAVANSARAJI
327
Latinske cuprije, uz samu obalu Miljacke. Sva tri ova hana izgorjela su u pozaru od
1797. i sva tri su obnovljena prije 1809. Te godine u Pehlivanovu hanu prenocio je
jedan odjel vojnika koji je s ostalom vojskom Sulejman-pase Skopljaka isao protiv
pobunjene Srbije. Pehlivanov han radio je sve do 1896. g. kad je s ostalim zgrada-
ma uz lijevu obalu Miljacke postao zrtvom regulacije. Ovaj han nije unesen u nas
popis od 1878. iz nepoznatog razloga, ali ima i danas !judi u Sarajevu koji ga se
dobro sjecaju. Od ona druga dva hana sto su uneseni u popis, Tahmis se zove Sulej-
manbegov han, a Fejzibegov-Presljin han.
12. Han Sejh Ferah vakufa na Abdestahani. Ovaj je vakuf osnovan prije
1530, dok se o postanku njegova hana ne zna niSta. Bio je to malen han za seljake.
God. 1889. bila mu je kirija 250 forinti, a 1913. g. 700 kruna. Preko trideset godina
drtao ga je pod zakup Mujaga Feto. Po njegovoj smrti ovome hanu pripojena
je kuca evladijet vakufa Mehmed bajraktara Muzaferije. Od 1930. do 1950 bio je
handzija ESref Halilbasic.
II HANOVI OTVORENI POSLIJE 1878.
1. Boiin han zvao se tako po vlasniku Bozi Durdicu, a stajao je kojih 60 m is-
pod kapije Sirokac. Otvoren je oko 1881, a radio je do pred prvi svjetski rat. Njego-
va je zgrada i danas uzgor. U ovaj je han moglo stati do 15 !judi i isto toliko konja.
2. Timotica han u Dzininu sokaku bio je otvoren poslije 1880, a ponesto radi
jos i danas, ali kao han prestao je raditi 1918. g. Pazarnim danom seljaci ostavljaju
u stali ovoga hana svoje konje.
3. Halacevica han u Kraculama sagraden je poslije 1878, a radio je do 1952 g.
Njegova zgrada i danas postoji, a vlasnistvo je Safeta Halacevica. U prizemlju je
bila velika kafana, na spratu sobe, a u dvoristu stale i ostale pomocne prostorije.
4. Despica han bio je u Titovoj ulici gdje su kasnije bile prostorije musliman-
skog potpornog drustva ,Merhamet". Oko 1882. podigao je ovaj han Jeftan De-
spic, a u njemu su nalazili konak seljaci. Despic je prodao han Vasi Vitorovicu, a
ovaj ga je 1930. g. prodao drustvu ,Merhamet."
5. Odredeni han u Bravadziluku nastao je na vakufskom zemljistu oko 1890.
g. To je bila prizemna zgrada sa kafanom, sobom za prenoCiste i poveCim dvori-
stem sa suldurmama. Zvao se tako sto su se u njemu zadrzavale izgubljene domace
cetveronozne zivotinje dok im se vlasnik ne pronade. Zbog toga je taj han bio pod
nadzorom policije. Zakupci hana bili su Muhamedaga Jajetovic, njegov sin Ahmed
i Muhamed Jazic. Han ne radi od 1948. g.
6. Mutevelica han u Hadzi-Durakovoj ulici otvoren je oko 1890. i radio je do
1948. g. U njemu su, kao i u onom drugom Mutevelica hanu, konacili iskljuCivo se-
lja9 koji su u Sarajevo dogonili drveni ugalj.
7. Han Oruc Pehlivanova vakkufa. U pozaru od 8. augusta 1879. propao je
Oruc Pehlivanov mesdzid, sto se nalazio na uglu danasnje Titove i Hadzi Durakove
ulice, ina jednom dijelu njegova zemljista sagraden je malen han, koji je radio do
1910. Na preostalom vecem dijelu prodavala se drvena grada. Godine 1910. sagra-
dena je nova zgrada na zemljistu Oruc Pehlivanova mesdiida. Tako je nestalo ito-
ga hana.
8. Han Hodie Desevca stajao je na mjestu onoga malog parka iza gradske
Vijecnice i pri ulazu u Kracule. Pripadao je porodici Uzunica. Sagraden je poslije
1890, a prestao je raditi za vrijeme prvog svjetskog rata. Kroz cijelo vrijeme drzao
ga je pod zakup Desevac.
... .. , ... .
HANOVII KARAVANSARAJI 329
9. Cicalin han bio je u vakufskoj kuci u HalaCima ulici u bezimenoj Cikmi i
zvao se tako po zakupniku Hasanu Cicaliji. Han nije imao stale, pa su u njemu sa-
mo mogli prenociti oni putnici koji su ovamo dolazili pjesice iii zeljeznicom.
I SARAJEVO- PLJEVLJA
(158 km)
Sarajevo- Kozija Cuprija- Lapisnica- Han Bulozi- Derventa- Ljubogosca
- Potoci- Han Pale- Podvitez- Vitez- Podgrab (Sjetlina)- Praca- Hrenovica -
Srednje- Bare- Podhranjen- Hranjen- Jabuka- Gorazde- ZupCiCi - Potkozara
- Kozara- Miljeno - Cajnice - Pljevlja.
NB. Uz samu Koziju Cupriju, a uz desnu obalu Miljacke, bio je jedan mali
han. Han u Lapisnici sagraden je oko 1900. godine. Na Bulozima bio je 1806. je-
dan han, a kasnije dva; jedan Jove Krece, a drugi popa Koste Novakovica.
1
Isti pop
imao je han u Jelovu Potoku. U Derventi i Potocima bila su po dva hana. Hanove u
Derventi spominje Pouqueville. Jedan je bio prekriven ceremitom i zvao se Cere-
mitli han. Ljubogosca se spominje od XVI stoljeca u vezi s timarom, sto ga je uzi-
vao dizdar grada Hodidjeda. I ovdje je uz drum stajao han, koji je naveden 1693. u
jednom arzuhalu pod imenom Novi han. U to vrijeme opljackali su hajduci kod to-
ga hana jedan trgovacki karavan. 1806. bio je u Ljubogosci han. Han u Palama pri-
padao je Mujagi Dovadziji. Dovadzije su bili vlasnici ovoga hana jos u XVIII st.
Godine 1796. u mjesecu junu bio mu je vlasnik Redzep-basa Dovadzija, sin Sali-
hov.2 Toga vremena neko je u tome hanu ubio nekoga Jasara, pa se trazio ubica.
3
U
Repcima, Podvitezom ina Vitezu bio je po jedan Obhodasev han, a pod Vitezom je
bioi Kadrica han. Han pod Vitezom pripadao je nekada nekom kadiji i zvao se Ka-
din Han. Pouqueville ga navodi 1806. pod imenom Kedni han. U Podgrabu su imali
Ugati jedan han. Odavde se odvajao stari put u Ustikolinu i Focu.
PRACA je staro mjesto. Prvi put se spominje 1244. g. To je bio vazan trg u
dr:lavi. mocnih Pavlovica. U XVI st. bila je Praca povece mjesto s javnom ba-
njom. 0groman han stajao je nekada u onom kraju sto se stere sjeverozapadno od
turbeta, gdje muse jos i temelji raspoznaju. Po predaji taj je han izgorio prije kojih
200 godina. Ni kasnije Praca nije bila bez hana sve do nasih dana. Da je Praca po-
gorijela negdje u XVIII stoljecu proizlazi iz Pouquevilleova putopisa koji za mjesto
kaze das je Praca selo, smjesteno na dnu jedne sumovite doline, gdje se nalazi sa-
mo jedan karavansaraj i 7 iii 8 kuca sagradenih na obali rijeke koja se ulijeva u Drinu.
' Kosta Novakovic bio je paroh u Mokrom, a ponajvise je boravio u Saraj evu, gdje je i umro 29.
I 1900; Bosanska Vila XV (1900), str. 48.

2
Redz_ep-basa Dovadzija umro je oko 8. safera 1183. (13. VI. 1769), jer je toga dana popisana
nJegova ostavma, a iznosila je 312.758 akci. Kao jenicar imao je raznog oruzja. Osim toga u popisu je
navedeno vise vrsta zita, sijena, raznog pokuestva i nesto alata, onda 191f2 oka bakrenog suda. Od ne-
kretnina posjedovao je jedan mlin sa dva vitla (36.000), han (60.000) i veCi komad zemlje vrijedan
60.0<?0 ~ k c i U selu Rakovcu iii Potocima imao je dva mala hana vrijedna 12.000. - akci. lza njega ostala
su tn sma, Omer-basa, Mustafa-basa i Mehmed. Sidzil I I str. 22.
3
Sidzil 12 str. 9. 0 potrazi za ubicom izdana je bujruldija 1. safera 1183. (6. VI. 1769), au Sara-
jevo je stigla 4. safera. Upucena je sarajevskom kadiji, muselimu i jenicarskom zapovjedniku. SidZil u
Gazi Husrevbogovoj biblioteci u Sarajevu.
330 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Od Prace do Gorazda nema poblizih podataka o hanovima. Znam samo toli-
ko das su postojali u navedenim mjestima i da je han ispod sedla Ranjen stajao na
visini od 1196 m.
Ovaj je han naslikao W. Leo Arndt.
4
Han u Barama i Orsche han navodi i
Pouqueville. Njegov Orsche bice identican sa selom Orcevcem, koje se nalazi u do-
lini Podhranjskog potoka, kuda vodi stari put.
GORAZDE se spominje vise puta izmedu 1379. i 1443. u vezi s dubrovackom
karavanskom trgovinom. Bez svake sumnje postojalo je ovdje kakvo-takvo drum-
sko skloniste. Nakon pada Bosne pod Turske udarao je ovuda glavni drum iz Vrh-
bosne (Sarajeva) u Carigrad, pa ako i nema iz toga vremena poznatih dokumenata
o opstanku hana, on je bez svake sumnje ovdje postojao. U GoraZdu je preko Dri-
ne sagraden drveni most oko 1550; Bio je zaduzbina Kara-Mustafabega Sokolovi-
ca.
Po predaji, zadesio je Gorazde katastrofalan pozar u XVIII st. Taj je pozar
sigurno potaknuo Sinan-pasu Sijercica da sagradi veliki han spram mosta, ciji se
trag i danas raspoznaje. Ne zna se kako je taj han propao. U danasnjem parku sta-
jao je han Kolobara, a pripadao je Dzaferbegovu vakufu. Izgorio je 1941. Od 1878.
do iza 1889. drzala je okupaciona vojskaP taj han i placala godisnje samo 11 forinti
kirije. Taj je han porusen, a vojska je za haniste placala jos 1913. godine 24 krune
kirije.
5
Ali ovaj je vakuf kasnije podigao novi han, u kome je iza 1930. bila opcina.
Drugi han u Gorazdu, cija zgrada i danas sluzi.istoj svrsi, pripadao je porodici
Oborcana. Taj je han podignut na zemljistu Dzaferbegova vakufa, za koji je placa-
na mukata.
Na Miljenu su radila tri hana, ito: Hadii-Muhameda Velica (zvan Talov han),
lbrahima Toze i Mustajbega Batotica. Sva ~ r ova hana postojala su do pred prosli
rat, ali ne znam kada su nastali. U Miljenu je bio jedan han i 1806, a svakako i
mnogo prije. Talov han naslikao je 1896. E. A. Ceplin
6
.
CAJNICE se spominje prvi put 1477. godine kao trg, a prije 1582. postalo je
samostalan kadiluk (kotar, srez). Od 1492. postoji ovdje pravoslavna crkva.
U XVI stoljecu, pored jedne musafirhane, postojao je i jedan veliki karavan-
saraj Sinanbegova vakufa,
7
sagraden prije 1582. g. Taj je karavansaraj radio i posli-
je 1911. Polovici ovoga hana bila je g. 1889. kirija 180 forinti, a 1913. g. 300 kruna.
Drugi i ujedno najveCi han na putu od Sarajeva do Pljevlja sagradio je neki Hadzi
Balija, koji je u Cajnicu sagradio i jedan most. Ovaj han spominje Evlija Celebija i
kaze da je poput bezistana olovom prekriven. Radio je do iza 1890. g. Jedan han
sagradio je i kadija Ibrahim ef., a prihod odredio za izddavanje svoje medrese u
Cajnicu. Godine 1664. bila su u Cajnicu tri velika hana. Te hanove, kako smo vee
culi u trecem poglavlju prvog dijela ove radnje, spominju i neki strani putnici.
Oko 1878. i kasnije, postojali su u Cajnicu ovi hanovi: 1. Sultanovica, 2. Si-
nanbegov, 3. lbrahimkadin, 4. Hadii Balin i 5. N6ge Mehage han.
4
Nada V. 1899 str. 189.
5
Podatke o kiriji vakufskih hanova uzeo sam iz Proracuna vakufa u Bosni i Hercegovini, Stampa-
nih 1889, 1890, 1892 i 1913 g.
6
Nada II. 1896 str. 289.
7
0 eajnickim i okolnim hanovima dali su mi ndto podataka Mustafa ef. Fazlic i ing. Uzeir Piser,
oba rodeni u Cajnicu.
P Autor misli na austrougarsku vojsku.
HA:-IOVIIKARAVANSARAJI 331
Napomena. Na starom drumu Foca-Cajnice bio je u Pisarnici, podrug sat ho-
da od Cajnica, takoder jedan han, a iznad Pisarnice zove se jedan lokalitet Hanina.
Bice da je ovo onaj han koji spominju strani putnici u Brahi , premda je selo Braha
nesto podalje.
Od Cajnica do Pljevalja bili su jos 1900. godine hanovi u ovim mjestima:
Hladne Vode, Mostina, Mrkovic Kolo, Metaljka (Veliki Memisevica han), Poljane
(Plakalov han) , Gvozd (Hamzica han) , Kovac i BoljaniCi (2 hana).
Na ovom drumu, ne racunajuCi Sarajevo i Pljevlja, bila su oko 1900. godine
43 hana.
PODGRAB - FOCA
(59 km)
Podgrab- Orahovica- Han Gavric- Ustikolina- Foca.
NB. USTIKOLINA se spominje 1402. u vezi s karavanskom trgovinom. Od
XV. st. postoji ovdje jedna dzamija. Njenom vakufu od davnine pripadao je jedan
han i izgorio je u proslom ratu. Blizu toga hana, desno od dzamijske zgrade, jedan
komad zemljista zove se i danas Hanina. Na tome zemljistu sagradena je 1951. ko-
vacnica, a nekada je tu stajao han.
FOCA se spominje od 1368. vrlo cesto u vezi s karavanskom trgovinom. u
trecem poglavlju prvog dijela ove radnje bilo je govora o focanskim hanovima XVI
i XVII st.
Nesto prije 1758. sagradio je pokraj svoje dzamije, medrese i sahat-kule je-
dan veliki han Mehmed-pasa Kukavica.
8
Njegova zgrada postoji jos i danas u pri-
licno dobrom stanju. Taj je han u FoCi i okolini poznat pod imenom Veliki han. Da-
nas je to putnicko svratiste sa savremenim komforom. U XVIII i pocetkom XIX st.
bila mu je kirija 100 grosa godisnje, a 1889. g. 260, 1890. god .. 350 forinti, a 1913. g.
840 kruna.
Osim Kukavicina postojala su u Foci 1878. jos cetiri hana: Ali Cau.Sev, Baki-
ca, Hatibovica i Hadiimuratovica, ali mi ni priblizno
1
nije poznato kada je koji po-
stao.
Hadzimuratovica han na Jarci bio je kod tzv. Musafirskog groblja, a nestalo
ga je oko 1890. g. Na Raskrscu su stajala dva hana- Hatibovica i Bakica. Oba su
izgorjela u proslom ratu. Iznad Sehove diamije bio je jedan han, koji ne radi vee 50
godina. Po zakupniku Ali Causu zvao se Ali Causev han, a danas se ne zna ko mu
je bio vlasnik. Avdagica han radii danas.
9
Od Podgraba do u Focu bilo je osam hanova.
a J. Finci i I. Tauban, Restauracija karavansaraja Mehmed-paSe Kukavice u Foci, NaSe Starine li
(1954, str. IB-118).- U is tom casopisu, sa III. i IV. iziSia je opsezna studija o Foci od Alije Bejtiea, pod
naslovom: Povijest i umjetnost Foce na Drini.
9
Ove podatke dobio sam od Mehmeda Mujezinovica, konzervatora Zavoda za zaStitu spomeni-
ka kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu.
332 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
II SARAJEVO- ROGATICA- VISEGRAD - NOVA YAROS
(157 km do Priboja)
Sarajevo - Janosev Han- Hanic- Vasin Han- Emerovice- Haluge- Hresa-
Brezovice- Sumbulovac- Mokro- Romanija- Obhodas- Dikalji- Podromanija
- Stupni Do- Stjenice- Rogatica- PosuriCi (Borike na starom putu)- Semec- Li-
jeska - ViSegrad - Dobrun - Uvac- Priboj - Nova Yaros.
NB. Janosev han stajao je kojih 330 m iza visegradske kapije pod Zmajev-
cem. Oko 1920. pretvoren je u kucu.
Hanic je dobio ime po malom hanu, kame je bio vlasnik Muhamed aga Brkic.
Zatvoren je prije 1880. godine.
Vasin Han je dobio ime po vlasniku Vasi Duricu, koji ga je i podigao oko
1890. Postoji i danas. Uz han je bila moderna gostionica. Prije no je han sagraden
zvase se ovaj kraj Cuprica, po kamenoj cuprijici preko Moscanice.
Han na Emerovicama sagradio je Hadzi Salih Ramie, prije 1870. godine.
Zvao se Ramica han. Porusen je 1918. Iznad podruma bile su cetiri sobe i kafana.
Haluge. Sehin han u Halugama radio je do 1940, g. Bio je mladeg datuma.
Hresa. Ovdje su bila dva hana; jedan pri pocetku puta u Vucju Luku, vlasni-
stvo pravoslavne porodice Zukica, a drugi vlasnistvo Lucica. Obje su zgrade bile
prizemne. S Hrese se odvajao put za Olovo i Kladanj.
Han u Brezovicama, vlasnistvo Milana Gavrilovica. I ovo je bila prizemna
zgrada.
U Sumbulovcu su bila tri hana: Sumbulov, po kame je i naselje prozvano,
zvan Nurin han po zakupniku Nuriju LjubinCicu, Bimbasin (Hadzi Spahin) I Mini-
ca han. Sumbulov han radio je i 1845, sto znamo iz Dropuljica putopisa.
Mokra. U Mokrom su u zadnje vrijeme bila dva hana: Halilov u Panjevima i
Blagojin. Ovaj zadnji bio je vlasnistvo Curcica, a Blagoje Parezina drzao ga je pod
zakup. Halil Deliahmetovic drzao je han u Panjevima pod zakup preko 60 godina.
Han je sagradio oko 1859. Sacir efendija Cesrija iz Sarajeva, a kasnije je pripao Sa-
lihbegu Halilbasicu kao evladijet vakuf (fidei comis). Srusen je 1922. g. Od Race
do Sarajeva nije se nigdje mogla popiti taka dobra kafa kao u Halila. Govorilo se
kako je toj vrsnoci uzrokom voda iz vrela Stublica, nedaleko od hana.
Kako je receno, Mokra je bilo poznato kao putnicka stanica jos u srednjem
vijeku. Spominju ga putnici XVI i XVII stoljeca, a u njemu han i dzamija.
1
Ovo su
bile zaduzbine bosanskog sandzakbega Kara Mustafa-pase Sokolovica i sagradene
su sredinom XVI st., a postojale su jos 1798. g. Na 23. zilhidzeta 1212 (8. VI 1798)
izdan je na predlog sarajevskog kadije berat nekom Aliji, kojim se on postavlja
mutevelijom ovoga vakufa. Kada su ove zaduzbine u Mokrom propale, ne zna se,
ali nas na njih sjeca lokalitet Vakuf.
2
Izmedu 1758. i 1760. sagradio je ovdje jedan
veliki han bosanski vezir Mehmed-pasa Kukavica i uCinio ga vakufom. Taj je han
postojao jos 1840. g. a izgorio je prije 1850. Oko 1840. bila mu je godisnja kirija
1
H. Kresevljakovic, Kazandzijski obrt u Bosni i Hercegovini.
2
Sidzil 38 str. 57.
. .. __ .
HANOVI I KARA V ANSA RAJ! 333
1700 grosa
3
. Han Fejzage Mackara u Vakufu izgorio je oko 1870, a Halilbasica, ka-
sniji A vdibega Kotorije, takoder u Vakufu, srusen je oko 1900. g. U Vakufu je oko
1878. bioi han Mujage Basica. Jedan Kotorijin han stajao je na ,Staciji.,
4
Oko 1880. nastanio se u Mokrom madarski Jevrej Marie Spitzer. On je ovdje
podigao modernu gostionicu s prenoCistem. Drzao je i menzilhanu u kojoj su semi-
jenjali postanski kanji, sve do predaje prometu istocne pruge 4. VII. 1906. g.
Mato Marjanovic Pajko sagradio je 1898. jedan hanna Romaniji. To je tzv.
Pajkin han. Kako je bio prezaduzen, prodao ga je Pletikosicu, sarajevskom trgovcu
vinom i svom vjerniku, i napustio posao. Han je izgorio za vrijeme prvog svjetskog
rata.
Odmah ispod Romanije bila su dva Sulejmanpasica hana. U jednom je oko
1890. bio handzija Radovan Bojic, au drugom Salih Obhodas. Ovaj je han slikao
W. Leo Arndt
5
1897. g. Obhodas je oko 1900. sagradio ndto podalje sebi han. To
je kasnije Obhodasev han na Romaniji. Propao je u proslom ratu.
U Dikaljima i u Dolu bio je po jedan Sahinpasica han. U Javoru kod Dikalja
razbijena je 1872. godine turska pasta.
6
Han u Podromaniji poznat nam je iz Mazuraniceva putopisa. Pripadao je
Odobasicima.
U Jezeru je bio han Musana Sjenarevica.
Han u Stupnom Dolu pripadao je Edhemu Mackaru, a Han na Stjenicama
oko 1900. g. Muji Katici.
ROGATICA je bila poznata kao trg u drzavini Pavlovica, a prvi joj spomen
pada u godini 1452. u vezi sa dubrovackom trgovinom.
7
Jedan veliki han podigao je
ovdje uz ostale gradevine Huseinbeg Arnaut prije 1558. g. i uvakufio ga za svoje
zaduzbine.
8
Jedan han imao je i vakuf Sudiaudinove dzamije i postojao je sve do
1918. g. Dugi niz godina drzao ga je pod zakup Hakija Muftic. On ga je i moderni-
zirao. Kasnije je u njemu bilo vakufsko povjerenstvo. Propao je u proslom ratu.
Godisnja kirija bila mu je 1889. g. 150 forinti, a 1913. g. 400 kruna.
Semec. Ovaj han je bio vlasnistvo begovske porodice Tvrtkovica iz Visegrada.
0 njemu je bilo govora u dnevniku Dropuljica i putopisu Jukica. Godine 1903. na-
slikao je ovaj han akademski slikar W. Leo Arndt.
9
.
VISEGRAD se prvi put spominje takoder u vezi s karavanskom trgovinom
1433. g.
10
Pred Visegradom postojao je jedan karavansaraj 1530. godine, Ciji nam
se crtez sacuvao u Kuripesicevu ltinerariumu. Ogroman karavansaraj na desnoj
obali Drine prema mostu podigao je Mehmed-pasa Sokolovic u drugoj polovini
' Ispravu o ovomc hanu vidio sam u ljetu 1942. u Faikbega Kukavicica u Travniku, ana nju me je
upozorio kustos Dervis M. Korkut.
' Emin Deliahmetovic, sin handzije Halila, dao ni je podataka o hanovima u Sumbulovcu i Mo-
krom. Lokalitet Stacija dobio je svoje ime po baraci u koju je bio smjesten jedan odjel austrijskih vojni-
ka od 1878. do iza 1885.
5
Nada III , 1897, str. 52.
6
Posta je docekana i razbijena 23. VII. 1872. i odnesene su hurce s pismima i novcima (,Bosna'
br. 318 od 30. VII). Surudzija je ranjen i kroz nekoliko dana je umro. Razbojnici su prebjegli u Srbiju i
tamo su bili pohvatani i opel umakli (,Bosna" broj 337) .
7
M. J. Dinic, Dubrovacka srednjevekovna karavanska trgovina, J. I. C. III (1937) , str. 127.
' Originalna isprava u Vakufskoj direkciji u Sarajevu broj 534.
9
Nada IX, 1903, str. 101.
'o M. J. Dinic, o. c. 216.
33-l HAMDIJA KRESEVUAKOVJC
Han Semec
XVI stoljeca. Taj je karavansaraj postojao i 1660. godine. Za nj kaze Evlija Cele-
bija da izgleda kao grad, ali je svakako nevjerojatno da je u nj moglo stati ,10.000
konja, deva i mazgi". Kada je ovaj han propao, ne zna se. Jedan han u Visegradu
spominje i Jukic 1852. godine.
DOBRUN. I ovdje je bio jedan veliki han, zidan od tesanog kamena. Bio je
36 m dug i 18 sirok. Njegove ostatke naziva okolno stanovnistvo Haninom. Ne zna
se ni kada je postao, ni propao.
11
I krajem proslog stoljeca bio je ovdje jedan manji
han.
PRIBOJ. Jedan karavansaraj u Priboju sagradio je cajnicki dobrotvor Sinan-
beg, prije 1582. g.
U NOV OJ V AROSI sastajao se ovaj drums onim sto je polazio od Sarajeva
preko Gorazda, Cajnica i Pljevalja.
Na ovom drumu spominje se u svemu 39 hanova, od toga ih je oko 1900. radi-
lo 30.
III SARAJEVO- PODROMANIJA- ZVORNIK- RACA
(175 km)
Iz Sarajeva do Podromanije poznati su nam hanovi iz proslog poglavlja.
Sokolac- Kosutica- Zljebovi - Hanic - Mrkalji- Pijesak- Kraljevo Polje-
Vidovic - Han Pogled - Vlasenice - Han Zapardi - Han Galov - Nova Kasaba -
11
D. Mazalic, Starine u Dobrunu, Glasnik z. M. LIII.
HANOVIIKARAVANSARAJI 335
Drinjaca- Han Djevanje - Zlohanje - Josanica - Divic- Zvornik- Han Kriva Dri-
na - Kozluk - Brezovica - Janja - Cardacina - Bijeljina - Dvorovi Haniste.
NB. Na Sokocu je bio povelik han graden kao prizemna zgrada, a pripadao je
SahinpasiCima. Dugo vremena drzali su ga pod zakup Marici.
Mackovac. Vee je bio govora o hanu o ovom naselju, a ovdje cemo jos spo-
menuti da je jos 1860. stajao tu han vakufa Hadzi Mehmeda Misrije, koji je on ne-
poznate godine uvakufio za dzamije Sinan Vojvoda Hatun i Hadzi Ahmed Dura-
dzik. Na 13. X. 1279. (10. IV 1860) uzeo je ovaj han pod kiriju Salihaga Tokic iii
Tukic, uz godisnju kiriju od 3 madzarije. Ovoga hana danas nema, ali desno od ce-
ste ima lokalitet Haniste.
Han u Zljebovima bio je vlasnistvo Fadilpasica. Govori se kako se u taj han
moglo smjestiti 300 konja.
U Hanicu, kako mu samo ime kaze, bio je nekada malen han. Spominje ga Ma-
zuranic 1840. godine. U zadnje doba bio je ovdje han porodice Skalje iz Rogatice.
U Pijesku su imal i jedan han KadiCi iz Vlasenica. Po njemu se i zove danas
ovo mjesto Han Pijesak.
U Kraljevu Polju bila su dva hana: Dulbegovica i Kadribegovica.
Han na Pogledu propao je prije pedesetak godina.
Vlasenice su povece naselje na ovom putu, a osobito su se pocele razvijati od
XVIII stoljeca, kada su postale upravo srediste kadiluka (sreza) Birca s Knezinom.
U zadnje doba bilo je ovdje pet hanova. Naj stariji je bio han Sulejman ef. Salaha-
revica, sagraden pred kojih 150 godina. Na spratu je bilo sest soba i kafana, au pri-
zemlju ducan i podrum. Po mirazu dosao je u posjed Kadica, koji su ga 1938. g. po-
rusili i na njegovim mj est u sagradili Hotel. Hasanefendica han sagraden je oko
1880. u neposrednoj blizini bivse Sultan Fatihove dzamije. Radio je do 1950. g.
Njegova zgrada postoji i danas. Bio je slican Salaharevica hanu, a imao je pored
kafane jos pet sobe. Izdavan je pod kiriju uz uvjet da jedna soba sluzi kao musafir-
hana, a gostima su sami HasanefendiCi davali hranu. Preostala tri hana: Soke Antu-
novica, Topcica i Jasica manje su zgrade, novijeg datuma i danas su uzgor.
1
Nova Kasaba. Ovo je naselje podigao u prvoj polovini XVII stoljeca budim-
ski beglerbeg Musa-pasa, radom iz Vikoca u foeanskom kraju.
Iz carskog fermana od pocetka dzum. II 1051. (septembar 1641) saznajemo
ovo: U bosanskom sandzaku u nahiji Birac u selu Gojkovic put vodi kroz klanac.
Tu je prije stajao han , pa je izgorio, te se putnici nalaze u nepri lici i osim toga sto
imaju poteskoca pri putovanju, konace po kucama siromasne raje zajedno s poro-
dicom kucevlasnika, te ih uznemiruju i prave time nasilje, pa se raj a rastrkala ira-
zasula. Na temelju toga, trazi Musa-pasa dozvolu dana spomenutom mjestu napra-
vi dzamiju i dva hana i da uz privolu vlasnika zemlje kupi u spomenutom selu 6 ko-
mada zemljiSta ,bastina", koje spadaju u filurdzijske zemlje i koje su kao takve za-
biljezene u prihodima od 1890. akci u Defterihakaniji ida na tim bastinama osnuje
kasabu i da ta kasaba bude oprostena od svih daca, osim sto ce svake godine mute-
velija buduceg Musa-pasina vakufa davati propisani resum carskoj miri ji, te da se u
ziteljstvo toga mjesta poslije toga nema prava mijesati nitko od strane mirije, miri-
mirana, vojvoda i ostalih drzavnih sluzbenika.
1
Nesto podataka za Vlasenicu dao mi je prof. Hasan Hasanefendic.
336
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Iz Musa-pasine zakladnice od reb. I. 1053. (maj 1643) vidi se da su ovdje zai -
sta sagradena, pored drugih objekata, dva hana sucelice jedan drugome. Davaee se
u zakup, a novim zakupnicima uzajmiee se iz vakufskog novca suma po 4.000 akci,
da imaju osnovni kapital za rad.
2
Ovo je jedinstven slucaj u povijesti hanova.
Vee nam je poznato sto o ovim hanovima pise Quiclet i Evlija Celebija. Od
pocetka XIX stoljeea bio je ovdje samo jedan han, a i taj je izgorio u proslom ratu.
Tri km ispod Drinjace, prema Zvorniku kod sela Kosijereva, nalazio se jedan
han u Devanjima koji je radio do proslog rata, a za rata je i propao.
U Zlohanju bila su tri hana, ito: Kadrin, TukCica i Abdu!ahov han. Tukcica
han bio je kod tzv. Derdelezova kamena, a srusen je nesto prije 1918. g. Kadrin
han zvao se po nekom Kadriji iz Novog Sela, a cetnici su ga zapalili u proslom ratu.
Abdulahov han zvao se opet po nekom Abdulahu iz Sela Sahmana, a zadesila ga je
ista sudbina kao i Kadrin han.
JOSANICA. Ovdje je bio jedan han na kat graden kao i svi drugi u ovom
kraju. Pripadao je vakufu. U zadnje doba drzao ga je pod zakup Alija Dzihic iz Di-
viea. Izgorio je u proslom ratu, ali mu se i danas zidine dobra raspoznaju.
Han s gornjim bojem u Divicu drzao je pod zakup Aljo Vilie. Zgrada je znat-
no ostecena u proslom ratu.
ZVORNIK je od druge polovine XV st. do 1851. bio upravni centar zvornic-
kog sandzaka, a ovdje je i vazan prelaz Drine. U njemu je moralo biti vise hanova,
ali u poznatim izvorima nisam im nasao spomena. Godine 1658. bio je ovdje Selim-
-pasin han. U novije doba bilo jc tu pet hanova. Ova su stajala na skeli, a tri uz
glavnu cestu sto prolazi kroz Zvornik. Od ona dva hana na skeli jedan je pripadao
nekom zvornickom vakufu, a drugom se sada vise ne zna za vlasnika. Do 1945. bila
su u Zvorniku dva velika hana, ito jedan u carsiji, a drugi kod sreskog odbora. Nji-
hove zgrade postoje i danas i sluze u druge svrhe. Oba su gradena na sprat, s kapi-
jama na svod i velikim dvoristima. Onaj han u carsiji vlasnistvo je vakufa Namaz-
dah dzamije. Godisnja mu je kirija 1889. g. 180 forinti, a 1913. g. 400 kruna za han
i dvije magaze. Godine 1913. bio je handzija Murat H. Ornerag, a kasnije Ibrahi-
maga H. Hamzic. Han kod sreskog odbora pripadao je porodici Selmanagica iz
Srebrenice i oni su bili i handzije. 3
U zadnje doba bio je u Kozluku jedan han, a propao je u proslom ratu. Puto-
pisci Quiclet i Evlija Celebija spominju u Kozluku dva hana, kako je to vee napri-
jed receno.
BIJELJINA se prvi put spominje 1446, kada je u njoj bio oplj ackan jedan
Dubrovcanin.
4
Od XVII st., a mazda jos i otprije, samostal an je kadiluk. Poznati
nam putnici ne spominju ni jednog hana. Pocetkom ovoga stoljeca bila su ovdje
dva hana: jedan je bio Krpica, a drugi Muradbegovica. Ovaj zadnji pretvoren je
oko 1925. u kino, dok Krpica han postoji i danas.
Od Podromanije do Race bilo je 38 hanova.
1
lsprava u Vakufskoj derekciji u Sarajevo broj 194.
' 0 hanovima u Zvorniku i njegovoj okolini dubio sam nesto podataka od prof. Mustafe Bojica,
rodom iz Divica.
M.J. Dinic, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bo,ni , Beograd 1955, S. A. N. str. 37.
IV .SARAJEVO - TUZLA - BRCKO
(151 km)
337
Sarajevo- Hr.esa- Han Biosko- Vucja Luka- Jezero- Toplica.:- Ozren-
Han Sic - Han Paljka - Podlipnik - Plocnik - Dragoradi - Olovo- Kamcev Han -
Antonijev Han (Han Drozic Ahmed)- Bubiea Han- Kuljenovica Han
raula- Kladanj - Vitalj Han- Hajdarov Han- Han Brloske- _Stupan- PodgaJCVI
- Nevrenca- Durdevik - Trmotic- Tuzla- Simin Han- GornJa Tuzla- Prokopac
- Lopare - Celie- Krampen Han - Brcko. . .
NB. Iz pretproslog druma poznati su nam hanovt od SaraJ_eva do Hre5e_.
VUCJA LUKA. Pred Vucjom hukom ima jedan Iokalitet 1 zove se Hamste.
Danas u onom kraju niko ne zna kada je tu stajao han. U samoj ':ucjoj stoje
dva hana od kojih han Nede Tadica sagraden 1928. i danas radt, dok
Svrzinog hana izvan upotrebe od 1950. g. Ova je zgrada sagra?ena 1931. t_u nJ_OJ JC
od 1945-1950. stajao jedan odjel nase vojske. Na mjestu Svrzma ha_na Je do
1928. g. jed an veliki han sagraden pred kojih 150_ N_a Je _btlo 18 _sob a,
au prizemlju veliki podrum. Oko hana bio je vehk1 posjed 1 J_e, 1 han,
sarajevskom feudalcu Osmanbegu Dzeneticu. Zbog ovoga posjeda _d?slo Je do sp?-
ra izmedu Osmanbega Dienetica i Ahmed Munib ef. Glode
1
OvaJ JC
pobunom u Sarajevu i oruzanim sukobom izmedu Sarajlija i veztra Sa!th
Mehmed-pase Vedzihije kod Viteza 1840.
2
Po ostavinskom sptsu Osmanbega Dze-
netica od 21. IV. 1264. (26. III. 1848) procijenjen je ovaj hanna 2.500 grosa.
3
Po
mirazu taj je han pripao Dervisi Dzenetic, supruzi Mujage Svrze. .. . ..
JEZERO je udaljeno od Vucje Luke do pola km. I tu postOJI Jedan. manJI
han sto ga je pred kojih 100 godina sagradio neki Vulina. . .
OLOVO se prvi put spominje 1382. g. Od XIV do kraJa XVI st. Olovo JC
vazno rudarsko mjesto s dubrovackom kolonijom, a u XVII st. znatno
mjesto, u kome su se odrhvali i godisnji sajmovi.
4
Iz toga
podataka o hanovima, ali s obzirom na vaznost Olova, om ovdje msu l!
novij e doba bila su tu dva hana, od kojih je jedan pripada? dzaml-
je, i na njegovu mjesiu podignut je kasn!je mekteb, a pod dzamtJOm 1 zvao se
Kesin han. Dalje na putu kod Jasena b10 Salakov han_. . .. .
U kuCi Jusufspahica (Begovica iii Dulovica) bila JC JCdno vnJeme musaftrha-
na.6
KLADANJ se spominje prvi put u poznatim 6. februara_1566. g.
da je ovdje postojala jedna javna banja (hainam). Kako_Je vod10
put Tuzla- Sarajevo, to je posve sigurno da je i u kladanJSkOJ carSIJI ma-
kar jedan han . Zbog pomanjkanja izvora nije mi nista poznato o kladanJsktm ha-
' Spomenica Gazi Hesrcvbegove 400-godis_njice. Sarajevo 1932, str. 132 i_ 133.
2 s. Basagic, Kratka uputa u proslosti Bosne 1 Hercegovme (1463-1850), SaraJevo 1900, str. 154-155.
3
Radovi Naucnog drustva NR BiH II, str. 15_3. . . . .. . . . . . .
Godine 1632. posao je iz Sarajeva na sa Jam Jemcar AhJa 1 u putu su ga nekiiJUdiiZmla-
tili i ranili. 0 tome je kladanjski kadija Abdurahman 1zdao mJeseca z1lkade 1041. (20-
30 maja 1632).Arhi v M. E. Kadica u Gazi HusrevbegovoJ b1bhotec1 brOJ 17.
s Dr. M. Filipovic, Olovo s okohnom, Beograd, 1934, str. 34.
6 Dr. M. Filipovic, o. c. str. 40.
22 lzabrana djela Ill
338 HAMDIJA KRESEVUAKOVI(
novima sve do kraja proslog stoljeca, kada je u Kladnju bilo deset hanova, a to je
najbolji dokaz kako je avo mjesto bilo vrlo prometno. Od tih deset hanova jedan je
pripadao sarajevskoj porodici Dzenetica, koja je u okolici Kladnja imala jedan zi-
jamet od sredine XVIII st . Da li je to bio najstariji han od onih deset , ne zna se.
Isto taka ne znam ni kada su ostali hanovi postali.
Han Hasana Kupusovica sa pet saba i stalom u koju se moglo svezati 60 ko-
nja. Prestao je raditi 1908. Han Hadii lbrahima Hrustanovica s tri sobe i stalom za
40 konja ne radi od 1922. g. U tome je hanu bio zadnji handzija Lozo Pavlovic.
Han Avdage Kupusovica imao j e 4 sobe. Prestao je raditi 1938/39 g. Zadnji je han-
dzija bio Mehaga Causevic. Han Hamida Bajica s tri sobe i stalom za 40 konj a , izgo-
rio je 1943. g. Han Avdage Gojacica prestao je raditi 1943. Han Halila Camdiica s
pet saba i stalom za 30 konja ne radi od 1943. Zadnji mu je handZij a bio Uzeir Ko-
zic. Han H. Ibrahima Hrnjica sa 13 saba i stalom za 60 konja bio j e najveci han u
Kladnju i radio je do 1946. g. Handzija j e bio sam vlasnik. Han Mehe Gandi ica ra-
dio je do 1950. g. Dienetica han imao je 5 saba i stalu za 100 konj a. Handzij a mu je
u posljednje vrijeme bio Sulejman Suljic. Rascuklijin han imao je 4 sobe i stalu za
30 konja, a zadnji je handzija bio Aleksa MiCic.
7
TUZLA. Nesta prije 1572. sagradio je ovdje jedan han i s ostalim nekretni-
nama uvakufio ga za svoje zaduzbine tuzlanski legator Turalibeg, bivsi sandzakbeg
smederevski. Onaga vremena Tuzla je kasaba i pripadala je zvornickom kadiluku.
8
Poslije 1572. Donja i Gornja Tuzla postadose samostalan kadiluk. U obje Tuzle su
tada, kao i kasnije, iskoriscavani izvori slane vade. Obje su varosice rasle, a sigur-
no je rastao i broj hanova. NaroCito se pocela razvij ati Donja Tuzla od 1851, kada
je ovamo preneseno sjediste okruzja iz Zvornika. Poslije Turalibegove zakladnice
od 1572. nema spomena hanovima u poznatim izvorima sve do septembra 1871.
-.Toga je dana zadesio Tuzlu katastrofalan pozar. Vatra je unistila: 296 drvenih du-
cana, 3 magaze, jednu dzamiju, mekteb i medresu, 5 hanova, 12 kafana, 3 mejha-
ne, 2 solare i vise kuca pred tvrdavom. Koliko je jos hanova bilo u Tuzli 1871. da-
nas se ne zna, ali s obzirom da j e ona bila vazno trgovacko mjesto, njihov je broj
svakako bio veci.
Jedan od onih pet hanova koji je stajao u neposrednoj blizini dzamije pripa-
dao je vakufu Hadzi Hasan ili carsijske d:Zamije. Taj je han, kao i d:Zamija, obnov-
ljen i radio je do iza 1889, a onda je porusen, a na njegovom mj estu podignuto je
nekoliko ducana. Spomenute godine bila mu je godiSnja kirija 250 forinti.
Oko 1910. g., dakle nakon izgradnj e zeljeznicke pruge i hotel a, u Tuzli je ra-
dilo devet hanova. U to vrijeme bio je u Tuzli naj stariji han Osmanage Delica, zvan
Delin han, a prestao je raditi 1913. Nekako u isto doba prestao je raditi i han Muje
Hukica. Uz svjetski rat (1914-1918) prestali su raditi hanovi lve Pranjica i Avdage
Hadiihasanovica, a godine 1925. han Gaje Selmlica. Pred drugi svjetski rat i za vri-
jeme njegova trajanja srestali su s radom hanovi Sulje Klinjcevica, zvani Mula-
-osmanovica han, Age Sehica, Mase Sehica i Salke Sarajlica.
Danas u Tuzli nema vise nijednog hana. Svi spomenuti bili su osrednj e velicine.
7
Podatke o kladanjskim hanovima dal i su mi Dr Stanko Sielski i ing. Asim Seremet.
R Originalna zakladnica u porodici Sijcrcica u Tuzli; H. Kre5evljakovic, Turalibegov vakuf u Tuzli.
HANOVI I KARAVANSARAJI 339
GORNJA TUZLA. U XVI i XVII st. bilo j e to znatno vece mjesto od Donje
Tuzle, .ali je u XVIII i XIX st. u opadanju. Ovdje su slani izvori jace eksploatisani,
pa premda je proizvodnja soli u obje Tuzle bila neznatna, ipak je eksportirana po
Bosni. Oko 1878. bila su ovdje dva manj a hana u koje se moglo svezati do 100 ko-
nja. S otvaranj em solane u Siminu hanu 25. marta 1885. prestali su raditi primitivni
bunari i to je mjesto izgubilo svoje pravo znacenje, ali kako lezi na cesti Tuzla-
Brcko, ti su hanovi i dalje radili. Uvodenjem kamionskog prometa izgubili su hano-
vi svoju vrijednost , pa je zadnji han Hadzije Saracevica zatvoren u toku proslog rata.
BRCKO je stara skela na Savi, a spominje se prvi put oko 1620. g. Stanovnici
Brckog bili su oslobodeni od svih daca i poslova, a zato su morali obavljati bespla-
tan prevoz i prenos robe preko Save. Taj je privilegij obnovljen 1644. g. U prvom
ratu Karla VIs Portom (1716-1718) Brcko je bilo potpuno unisteno. Polagano se
pocelo obnavljati poslij e 1739, a narocito poslije 1830, kada su ovdje pocele prista-
jati lade Dunavskog parobrodarskog drustva. Vee u to doba bio je jak izvoz suhe
sljive i uvoz soli iz Austrije i Rumunije. Oko 1800. bio je ovdje, sto se zna, jedan
han, ali je broj hanova kasnije porastao. Kako se Brcko jace razvijalo, narocito od
1851, kada je postalo samostalan kadiluk, podignuto je vise raznih zgrada.
9
Kako
postojeCi hanovi nisu odgovarali potrebama trgovaca iz susjednih austrijskih ze-
malja, to je 1869. Aliaga Kucukalic u carsiji sagradio nesto moderniju zgradu u ko-
joj su bili u prizemlju ducani i magaze, a na katu 7 saba za prenoCiste. to
U zadnje doba bilo je u Brckom sest hanova i svi su prestali s radom nakon
1945. g.
stem.
Latifov han (han Latifa Omerbasica) sa sest saba, velikom stajom i dvori-
Han lbrahima Rediepovica s istim prostorij ama.
Han brace Gagica s 5 saba, kafanom, ascinicom, stajom i dvoristem.
Han Cacak, vlasnistvo Cacak-vakufa sa 4 sobe i kafanom.
Han tivana Sarjanovica sa 4 sobe, kafanom i stajom.
Avdica hans vise soba, kafanom i stajom.
11
U jednom od gornj ih hanova bio je 1878. handzija neki Emin Arnaut. Na 30
VIII. 1878. doslo je u Brcko talijanski konzul u Sarajevu Perrod, jer zbog prelazn
okupacionih ceta nije mogao u Brodu dobiti kola. Perrod je od handzije Emi1!a iz-
najmio kola za 13 dukata i, kako je vee pozna to, Perroda je nestalo negdje u putu,
izmedu Maglaja i Zepca. 0 tome se kasnije vodila istraga.
U specij alnim kartama i u , Distanz Nachweis" naveden je na 14 km od
Brckog prema Tuzli Krampen han. 0 tome nazivu danas niko nista ne zna u onom
kraju, ali se zna da je ondje postojao han Cavalica. Na staroj cesti Tuzla - Brcko
postojali su hanovi: Obrenov ( 4.40 km) , Sibosnica (28.00 km) i Sivcevic (39.43
km).
Od Hrese do Brckog bilo je 58 hanova, a na starom drumu Tuzla- Sibosnica
- Brcko 3 hana.
9
H. Iz proslosti Brckog, .,Front Slobode" (izlazi u Tuzli) 1953 br. 338 do 341 od
7, 13, 20 i 27 marta.
10
Sarajevski Cvjet nik br. 49. od 4. XTI. 1869 g.
11
Podatke o tim hanovima dobio sam od dr Abdulaha Bukvice, lijecnika u Brckom.
340 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
V SARAJEVO - BOSANSKI BROD
(240 km)
Ovaj stari drum prepravljen je 1863. i 1864. u kolski. Tatar (posta) ga je pre-
valjivao mijenjajuci konje za 30 sati, a kola konjske kompanije trebala su 3 i po da-
na. IduCi kolima ove kompanije iz Sarajeva noCivalo se u Vitezu, Zepcu i Derventi,
a u obratnom smjeru u Sevarlijama, Vranduku i Kiseljaku.
1
Odmah poslije 1878.
pravac ovoga druma mjestimicno je izmijenjen i takav je ostao do danas. Na tome
su drumu bili hanovi u slijedeCim mjestima: Cengic vila - Velika drveta- Ali-pasin
most - Dobrnja- Stup- Ilidza- Blazuj - Krizanje- Rakovica- Kobilja Glava-
Ploca - Han Cica - Brnjaci- PlandiSce- Kiseljak - Fojnicka cuprija- Lovrin Han-
Han Dugopolje- Bilalovac- Klokoti- Podbukovica- Han Polje- Busovaca- Ja-
njici - Zenica - Vranduk- Orahovica- Golubinje- Zepce - Nan Karaula - Zimice
- Maglaj - Sije - Sevarlije - Doboj - Bukovica - Han Cil - Han Komarica- Han
Gazdica - Han Marica- Derventa - Han Luzani - B. Brod.
NB. Od Cengica-vile do Ali-pasina mosta bila su cetiri manja hana, a nastali
su iza 1880.
Landiin han na Cengic-vili radio je do 1945. g. Zadnji handzija i vlasnik bio
je Mujo Landzo.
Han Svrze Salih-efendije u Velikim drvetima izdavan je pod zakup. Zadnji za-
kupnik bio je Mujaga Corovic i njegov sin Ramiz. Prestao je s radom 1924. g.
U Ali-pasinu mostu bila su dva hana. Jedan je bio vlasnistvo Alijage Jelke, a
drugi Jelke Markovic. Oba ne rade od 1945. Zgrada hana Jelke Markovic je poru-
sena, a ostale tri jos su uzgor.
Dobrnja. Prvi hanna ovom drumu do 1878, iduci iz Sarajeva, bio je u Dobr-
nji. Pripadao je sarajevskoj porodici Fadilpasic. Bio je to poveci han. Porusen je
oko 1900. g. U narodu je bio poznat pod imenom Novi han. Do toga hana ispracale
su Sarajlije ugledne goste, a ovamo su izlazili i na docek. Ovakva dva ispracaja za-
biljezena su i u sluzbenom listu ,Bosni".
2
Stup je selo koje se spominje jos u XVI stoljecu. Tu je bio han koji se zvao
, Bugarka".
/Iidia. Oko 1550. sagradio je ovdje veliki vezir Rustem-pasa jedan veliki ka-
meni most preko Zeljeznice i prema njemu, na lijevoj obali ove rijeke, jedan veliki
han za putnike i posjetioce mineralnog vrela,
3
o Cijoj ljekovitosti govori i Atanasije
Georgiceo u svojoj relaciji od godine 1626. Taj je han bio u Ijetno doba uvijek do-
bro posjecen i postojao je sve do iza 1890, kada je prepravljen u hotel ,,lgman.
Nedaleko od Kamenog mosta preko Bosne prema Blazuju stajao je 1785.
Omarica (Homarin) han. Spominje ga Bozic. Ne zna se ni kada je postao, ni kada
ga je nestalo.
Na ulazu u Blaiuj bio je Catin han, ana izlazu han Rustembega Cengica. Ovaj
zadnji porusen je oko 1909. godine, a dugo vremena drzao ga je pod zakup Mustafa
1
Dr. 0. Blau, Reisen in Bosnien und der Hert zcgowina , Berlin 1877, s. 133.
2
, Bosna" broj 41 od 20. II . 1867.
' H. Krdevljakovic, Veliki Vezir Rustem-pasa, Narodna Uzdanica, ka1endar za godinu 1939,
Sir. 77- 95.
HANOVIIKARAVANSARAJI 341
Birno iz Kreseva i po njemu se nazivao Birnin han. Ovdje je bio 1785. jedan dobro
graden han, cije je prizemlje bilo od kamena a sprat od drveta.
U Kriianju su bila dva hana, jedan je pripadao Dervi lsicu, a drugi Sulji Resi-
dovicu. Njihove zgrade postoje i danas prepravljene u stanove. Oko 1860. godine
bio je ovdje samo jedan han.
4
U Rakovici su bila dva hana: Handiica i Hadii-Alije Sisica. Zgrada Handzi-
ceva hana danas je u rusevnom stanju, a Sisicev je han porusen 1954. godine. Han-
dziCi su se zvali OpankoviCi i ne zna se kada nisu imali hana. Ovdje je bio 1785. je-
dan han i nedaleko od njega dzamija i petnaestak kuca.
U predjelu zvanom Ploca bila su tri hana, jedan je bio vlasnistvo katolika Ci-
ce, drugi sarajevske pravoslavne porodice Od?vic (Mara. O?ovic) i tr.eCi por?dice
Smca. Cicin i Sisica han radili su do 1928. Godme 1785. bw Je na Ploct samo Jedan
han, i to po svoj prilici onaj koji se zvao Cicin. Oko godine 1878. pripadao je taj
han Stjepanu Pordusicu (Poljki) iz Kreseva, a zakupnik mu je bio toga vremena i
kasnije Nikola Kujundzic,
5
koji se do 1878. bavio trgovinom zeljezne robe i preno-
sio je karavanima u Skoplje i Solun.
Podug sat hoda od Kiseljaka prema PloCi stajao je 1785 , Mali han", a cetvrt
sahata od njega u pravcu prema Kiseljaku bio je han nekog Hadzi Mustafe, za ciju
zgradu kaze Bozic da je bila solidna. .
Brnjaci. Do godine 1940. bio je tu BeCiragica han, s podrumom 1 kafanom u
prizemlju i sobama na spratu. Duze vremena dr:lao je ovaj han Stjepan Pordusic,
zvani Poljko, koji je stanovao u Kresevu a han je vodio njegov sluga. Pred Kiselja-
kom do podrug km bio je Mutapov han, danas stambena zgrada.
KISELJ AK. Mineral no vrelo u Kiseljaku koristeno je u rimsko doba kao i u
srednjem vijeku. Ljudi su ovamo dolazili na lijecenje ina odmor. Zna se da se kise-
la voda izvozila jos u XVII st. kao i kasnije. Iz sedmog decenija proslog stoljeca
znamo da je izvozena u Stajersku ida se tamo prodavala pod imenom ,Johannis-
brunnen".
Prvi han ovdje sagraden je oko 1500. g., ana njemu su izvrseni neki popravci
1566.
6
Pripadao je vakufu nekog Hadzi Uvejsa. I godine 1785. bio je ovdje uz lijevu
obalu Lepenice han, a prije 1846. sagradena su dva hana.
7
a poslije 1863. jos dva.
Od tih hanova, izgleda, najstariji je bio Hadii Avdagica han, koji je iza 1878. pre-
kupio Ramie, a izmedu prosla dva rata kupio ga je Asimbeg Dugalic i temeljito ga
adaptirao. Dugo vremena drzao ga je pod zakup Ivo Malinic i :lena mu Anda, po
kojoj se prozvao Andin han. U proslom ratu je han stradao od bombardovanja.
Kako mi je pripovijedao prof. dr. Sacir Sikiric, ovaj su han podigli MujiCi iz
Pale:la, a od njih su ga kupili Hadzi-AvdagiCi.
Svrzin han, bolje je poznat pod imenom Osmanov, po zakupniku Osmanu
Skici, prestao je raditi poslije prvog svjetskog rata. Han Salihage MerhemitJa kupio
je poslije 1878. sarajevski trgovac Salom, zvani Uscuplija.
Han Vase Hadii-Ristica imao je 14 soba, 2 kuhinje, kafanu i birtiju.
8
4
Dr. 0. Blao, o. c. 134.
5
Za podatke o Kujudzicu zahvaljujem prijatelju Duri Bas1eru.
6
Sarajevski sidzil br. 2.
7
I. F. Jukic, Zem1jopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 36. .
s Og1as kojim se ovaj han izdaje pod kiriju stampan je u sluzbenom 1istu , Bosna" brOJ 346 od 11.
II. 1873.
342 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Ova 4 hana bila su gradena po tipu ostalih bosanskih hanova.
Han Dordija Sjeranovica, sagraden 1872, bio je za ono vrijeme ogromna zgra-
da modernog tipa. Zauzimao je prostor od 48x 10 m, a sastojao se od 44 sobe,
ogromnog podruma i nusprostorija.
9
Kako se Sjeranovic zaduzio gradeCi ovu zgra-
du, morao ju je zbog duga prodati. On je najprije ovaj han i devet njiva u Kiseljaku
zalozio Petraki ef. Petrovicu za 1600 i nekoliko dukata i zbog toga j e u mjesecu no-
vembru 1875. dat hari na licitaciju. To je oglaseno u onovremenom sluzbenom listu
, Bosni" br. 491 od 22. XI 1875. g. U slijedecem broju naj avljen je bankrot Sjera-
novica. Han je kupio Salom, zvani Prine.
Sjeranovica (Salomov) hanna Kiseljaku
Svi ovi hanovi u Kiseljaku bili su dobro namjesteni i davali dobru hranu.
Oko 1870. g. bio je veliki broj posjetilaca, pa su kiseljacke handzije poskupili
sobe. 0 tome citamo u jednom onovremenom listu slijedece:
, Neki nas prijatelji uvjeravaju da handzije na Kiseljaku, kao da su se dogo-
vorili, naplacuju po 18 do 20 grosa za jednu sobu kirije za dan i noc. Ako ~ ovo
istina, to je veoma nepravedno i samovoljno, tim vise sto tamo rij etko ko tde da
provede vrijeme, nego svak primoran bolesti lijeka trazi i ovakva skupoca m?oge
ce, koji nijesu u stanju tolike troskove snositi, primorati odustati od upotreblj ava-
nja mineralne vode.
Da handzije isto tako samovoljno nastupaju i u naplaCivanju jela u hanovima
uvjereni smo i sopstvenim iskustvom, no da su se dogovorili tako narod globiti, ni-
jesmo se nadali.
9 Kratak opis i sliku vidi u clanku Koste Mandica ,Na Kiseljaku prije 75 godina", Ugostitelj I
( 1953), str. 53-56.
HANOVII KARAVANSARAJI 343
Na svaki naCin trebalo bi da visoka vlada i na ovu stvar svoju paznju obrati i
mjere preduzeti da kiseljacke handzije u vrijeme upotrebljavanja mineralne vode
svoju taksu dobiju, koj a se ima pokazati posto sta imaju naplaCivati.
Ovom prilikom mozemo spomenuti naplaCivanje hrane i prenoCista i po dru-
gijem hanovima, i to kroz cijelu godinu, jer bi i po ovima trebalo ravnati takse po
kojima od putnika napl acivati da se vee jedanput prekine zloupotrebljavanje han-
dzij sko, tako i nekih putnika, koji nece da plate ni koliko je pravo" .
10
Engleski putnik James Creagh prosao je 1873. od Broda do Trebinja i u svo-
me djelu kaze da se smjestio u malom hanu u Kiseljaku, u kome je bio handzija
musliman i kako je taj han bio cist i uredan kao sto su, osim jednog, bili cisti i ured-
ni svi hanovi na koje je naisao i u koje je svratio na ovom putu.
11
Fojnicka Cuprija. U drugoj polovini XVIII st. sagradio je ovdje preko rijeke
Fojnice jedan most sarajevski bogatas Hadzi-Mustafa Beslija, i po njemu se i danas
u narodu zove Hadzi-Beslijina cuprija. Oko godine 1880. bila su u ovom kraju tri
hana: Jaramazov, Pakracev, kasnije Fadilpasica, i Beganovica. Sva tri su prestala s
radom prije 1918. Jaramazov han je postojao i 1785, au to doba bio je tu jedan
CurCica han. Prvi je bio od drvenog materijala, a drugi u prizemlju od kamena, dok
je kat bio od cerpica i drveta. Jaramazov han, nesto smanjenih dimenzija, poprav-
ljen je izmedu dva svjetska rata i sada sluzi kao stambena zgrada porodice Jaramaz.
Dugo Polje. Tu je Lovrin han koji se zvao po vlasniku Lovri Franjicu a sagra-
den je prije 1856. Sad u toj zgradi stanuje lvsin i Percan Bilan
12

Jehovac je imao takoder jedan han i menzilhanu pokraj njega.
Bozic navodi dalje lokalitet Siano Jezero sa solidno gradenim hanom.
Bilalovac. U nase doba bio je tu Zrnin han. Godine 1785. stajao je u istom
mjestu solidno graden han.
Pred Busovacom bila su 1785. u malom razmaku 3 hana: Solin han, kod jed-
nag malog mosta, dug 40 a sirok 20 koraka, zatim Nadzakov han od slabe grade i
cetvrt sata pred Busovacom han nekog Hadzi Mustafe, 30 koraka dug i 20 sirok.
BUSOVACA se spominje prvi put 16. VIII 1371. u vezi s trgovinim gvozda.
13
Oko 1878. bilo je u okolini Busovace sedam samokova (majdan) i do dvadesetak
vignjeva u kojima se izradivala zeljezna roba, pa su ovamo dolazili trgovci iz Sara-
jeva i drugih mjesta i boravili krace iii duze vremena. Godine 1659. bio je ovdje je-
dan han kao i 1785, za koji se kaze da j e bio udoban. Oko 1878. bilo ih je 5, ito:
Pasagin, Jovita, Hasana, Novalica, Mehe Merdana iz Kreseva i Mule Hidica, koji
radii danas , dok je Novalica han prestao raditi 1941, a ostala trine rade vee 50-60
godina. Zgrada Novaliea hana i danas postoji.
14
ZENICA se prvi put spominje 20. marta 1436.
15
Sve do godine 1880. bilo je to
malo mjesto na ovom drumu. U njemu je bilo oko 1875. vise hanova. Danas je u
Zenici jedan jedini han u carsiji nedaleko od sultan Ahmedove dzamije, za konje i
kiridzije, a zove se Sestica han. To je prizemna zgrada koja se sastoji od staje, kafa-
10 Sar. Cvjetnik II (1870) br. 29 od 18 VII .
11
K. Mandie, o. c. 54.
12
Podatke o Lovrinu hanu kao i sliku dao mi je fra Mirko Diaja.
'
3
Dinic, o. c. 8.
14
Za ovih pet hanova dobio sam podatke od Mehmeda Mujezinovica .
t l Dr. C. Truhelka, Tursko-Siovjenski spomenici dubrovacke arhive, Sarajevo 1911, str. 191.
344 HAMDIJA
ne soba za konacenje. Sagraden je 1925. godine na mjestu Merhemica
Muharemage hana, koji jete godine bio porusen. Zgrada toga hana poticala je, po
svoj prilici, iz zadnjih godina XVIII stoljeca. Imao je iste prostorije kao i Sestica
han i k tome jos dvije magaze.
Po dugog?disnjem zakupniku Sajdu zvao se i Sajdov han. Prije Sajda ddao
ga je pod zakw Pasa Tahmicscija, a posljednji Mehmed Husagic. Jugoistocno od
ovoga hana, taltoder u carsiji, bio je TahmisCijin han i radio je do pocetka prvog
svjetskog rata. Sagraden je pred kojih 150 godina. Bio je lijepo zidan od kamena i
cerpica s velikim vratima na svod. Prizemno je imao podrum s magazama i kafa-
nom zvanom tahmis, ana katu sobe za putnike. i handzije bili su Tah-
miscije. Naziv kafane i prezime vlasnika kaze nam da je ovaj han nekada sluzio kao
,tahmis". Zadnja dvojica handzija bili su Mujaga i sin Ahmetaga.
Treci han u Zenici zvan ,Ahar" bio je vlasniStvo nekadasnjeg zenickog nacel-
nika Esad ef. Alikadica. U predokupaciono doba i kasnije sluzio je kao musafirha-
na, a stajao je uz Merhemica han. Nije imao staje. Pre<>tao je raditi poslije prvog
svjetskog rata. U ovoj su musafirhani dobivali gosti hranu i neogranicen konak bes-
. platno.
NajveCi han u Zenici stajao je takoder u carsiji, a zvao se Hercegov han. Bio
je zidan od kamena i cerpica. U prizemlju je bila staja, magaze i ducani, ana spratu
sobe. Po pricanju bivseg kadije Hilmi ef. Carsimamovica odsjedali su u tom hanu
odlicniji gosti. Za austrougarske okupacije bila je u ovom hanu jedno vrijeme ko-
manda mjesta.
Po nekadasnjem vlasniku Mujagi Hercegovcu zvao se Hercegov han. Zadnji
handzija bio je Mehmed Zejnilovic, zvan ,Pejaker". Porusen je 1927. g.
16
VRANDUK. Godine 1785. stajao je pod Vrandukom jedan han, dobro gra-
den. Oct pocetka XIX st., bila su tu tri hana. Ova su zatvorena izmedu 1880. i 1890,
a treCi za vrijeme izgradnje normalne pruge Samac- Sarajevo. Ovaj zadnji bio je
vlasnistvo Osmanage Huseinagica i njegovih nasljednika Omerage, Salihage i
Osmana.
ORAHOVICA. Do nedavno stajao je ovdje jedan povelik han, a i krajem
XVIII st. imala je Orahovica han.
GOLUBINJE. Iako je ovdje postojao od davnina jedan han, o njemu nisam
nasao nikakvih podataka prije 1785. Godine 1851. spominje se Hardalov han. Je li
Hardal bio handzija ili vlasnik hana, ne znam. Kasnije je ovaj iii neki drugi han u
Gulubinju bio vlasnistvo nekog bimbase (majora). Poslije 1878, a mozda i prije, bi-
la su ovdje dva hana, jedan Praskica, koji ne radi vee od kraja prvog svjetskog rata,
a drugi je bio vlasnistvo Arifage Huseinagica i njegovih slnova Semsage, Huseinage
i Avdage. Smrcu ovog posljednjeg i taj je han prestao s radom (1947).
ZEPCE se prvi put spominje 14. oktobra 1458. g.
17
Pod Turcima nastala je
ovdje mala varosica koja je narocito stradala u oktobru 1697. U XVII st. bio je ov-
dje han vakufa Ferhadije dzamije i izgorio je 1697.
18
Godine 1864. bio je ovdje je-
dan povelik han koji je pripadao porodici SaCiragic. Ne postoji od 1948. godine.
16
Po podacirna Mesuda Sarica, rnaketara u Zenici.
17
F. Racki, Prilozi za zbirku srpskih i bosanskih listina; Rad Jugoslavenske akadernije I , Zagreb
1867, str. 156.
18
Isprava o tome bila je 1940 u Mehrneda Hulusije, gruntovnicara u Zepcu.
.............
HANOVI I KARA V ANSARAJI 345
Godine 1906. presao je kupnjom u porodice Malic. U prizemlju je bila
pored podruma nalbantnica i jos 3 ducana, ana spratu 5 soba: Zadnji vlasnik iz po-
rodice SaCiragica bio je Arifaga .. On od siromasnih putnika nije nista naplaCivao ni
za boravak ni zahranu.
19
Na ovaj se han .odnoti jedan-odsjek u anonimnoj knjizici (pisac joj je Alojzije
Borosa
20
koja nosi naslov ,Crtice iz okupacije Bosne i Hercegovine na kulturnom
polju" (Zagreb, 1891), au vezi je s dolaskom pr.v}h casnih sestara u Sarajevo 1871.
Tu Citamo: ,Na tome putu dozivismo u Zepcu dosta lijepu epizodu u hanu nekog
age, prezimena muse ne sjecam.
21
U njega bi odsiedali svi sarajevski konsuli, tur-
ske pase, i visi Cinovnici, putujuCi iz Broda u Sarajevo il obratno. Mi nahrupismo u
njegov han sa dvoja kola i sest konjah pod kasnu vecer. Osim nas petero bijahu i
dva vozca i jedan ,zaptija'- turski zandar. Han bijase dosta prostran. U prizemlju
velika konjska staja, a nad njom nekoliko sobah veCih i pomanjih za putnike. Malo
prije nas zalegao ga sarajevski ,mutisaref sa velikom obitelju i pratnjom, sastoje-
com se iz slugah i zaptijah. Zapremio cijeli han. Vozac nas sustavi konje pred glav-
nim ulazom u staju, preko koje se islo u gornje odaje. Kavedija izide na doziv voz-
ca; zapita nas, sto hocemo. Razumiev, da iscemo nocni korak za nasi nase konje, a
za kola strehu , skesi se on sa: ,jok- nocas u mene ne ima varna mjesta'.
Ali sada prigleda s blizeg po kolih. Opazi, datu imade licah gospodska oblic-
ja, a i zaptija mu se oglasi turskim pozdravom, koji mu kafedija uljudno odvrati.
Stupi k straryi, gdje sedah ja, ter mi rece, neka bi se malo ustrpio on da ce poCi u
dvor tik hana lezeci i javiti agi, da on odluci sto je uciniti. Stvar ne bijase lahka, sta-
na bo nebijase, ako bi se moglo poCi na konak, nigdje vise. Ami streni od voznje i
blago od dvodnevna jur puta na hrdavom drumu izmuceno, k tome i gladno.
Za nekoliko casovah pokaza se tihim korakom priblizujuCi se aga, siedom du-
gom bradom, umiljata Iica. Pred njim stupa sin mu Ibrahim, nosec fenjer u ruci , a
za njim kafedija. Najprije nas zviedljivo gleda redom, sad me zapita: tko sam, i ka-
mo putujem. Zatim rece: ,a tko su te zenskinje?' Ja mu iztumaCim u kratko, da su
to djevice koje su se posvetile naucanju mladezi zenske, i da ih vodim u Sarajevo,
da tu otvore skolu. Agi se to vele dopalo. A po tom rece: ,a znade Ii za tvoj dolazak
Soretic
22
j Fra Grga
23
' - koje on poznavase dobro- kad mu to potanadih, doda on:
,a zasto mi oni ne najavise postom tvoj dolazak, ja ne bi bio dopustio mutisarefu
zapremiti citavi han. Alii sada jednu odaju .morat ce isprazniti za teb'e; a uciteljke
tvoje- ako dozvolis - posveti cu k svojoj snahi, da s njome prenoce. A ja ti jartt-
cim, dace biti u postenom redu'.
Aga fenjer iz ruke sinove. Ovaj osta ujedno si kafedijom kod mene a sta-
rac odvede.glavom milosrdnice u odaje svoje snahe. Soba bijase, kako mi kazivahu
sestre, lijepa i velika, Cilimi prostrta, a oko stienah krasni ponizi divani sa dusecima
i pokrivali, Izim snase i sestarah nije prenoCio nitko u toj dvorani.
Mlada turkinja podvorila si gostinjice bielom kafom i zabavljala ih razgovo-
rom. Vrativsi se aga otprati mene u odaje hana - nalozi, da pratnja mutisarefa iz-
19
Ove podatke pribavio rni je prof. Dr. Esad
20
Alojzije
21
Taj se aga zvao Saciragic, i o ovome dogadaju pricalo se je jos u Zepcu 1915 godine.
22
Franjo Soretic bio je austougrski generalni konzul u Sarajevu od aprila 1869. do rnaja 1872.
23
Fra Grga Martie (1822-1905).
346 HAMDIJA KRESEVLJAKOVI(
prazni jednu sobu , i namjesti mu tuj. Zapovjedi kafediji, da pece kafu, i razgovara-
se se sa mnom on i njegov sin u dugu dobu noCi, srcuc vrucu - gorku kafu. -
Kod odlazka upitah ga sto da dugujem, a on mi odgovori: ,nista- bas nista',
ter pozali ponovno sto mu nas dolazak ne bijase najavljen. ,Sarno kafediji', rece
mi , ,podaj baksis, ali nikako vise od cvancige'.
MAGLAJ kao nahija spominje se prvi put 1489,2
4
a maglajski grad (tvrdava)
1503. Godine 1878. imao je dva stara hana; jedan je bio u carsiji i radio je do 1948,
a drugi na lijevoj obali Bosne, a zatvoren je odmah iza okupacije od 1878. g. Prvi je
bio vlasnistvo Ahmedage Velibegovica (kasnije Smailagica, odnosno Mulalica), a
drugi Delibegov. Zgrada Delibegova hana postoji i danas na mjestu zvanom ,Ske-
la". 25
Na teritoriji maglajskog sreza bilo je jos 12 hanova; 8 na desnoj, a 4 na lijevoj
strani Bosne, i to: Lacukin han na Bocinji (selo Smrdin), Mitrica han pod selom
Docem, Sabanovica han pod selom Junuzovicima. Sva tri ova hana prestala su radi-
ti iza 1918. g. Popov han u selu Vozucoj , na lijevoj obali Krivaje, prestao raditi pri-
je 1918. g.; Josin han u Ozren planini, u predjelu Vitica, prestao raditi iza 1918, Mi-
sica han pod Preslicom u selu TekuCici u pravcu Maglaj- Gracanica, Sulage Numa-
novica han u selu Donja Paklanica ne radi od 1919. godine, a Despotovica han use-
lu Trbuku ne radi od 1896. g.
Hanovi na desnoj obali Bosne:
Bradarica Mujke, Medica Mehmeda i Hercega Tosuna han. Sva tri u Ljesnici,
ne rade od 1918. g. Spahica han u selu Kosovoj prestao je raditi poslije 1878.
26
DOBOJ je kao trgovacko mjesto novijeg datuma. Poceo se razvijati osobito
nakon izgradnje druma Sarajevo- Brod 1864, i pruge u istom pravcu od 1879. Prije
godine 1878. i kasnije bilo je ovdje pet hanova:
1. Pred Dobojem putem iz Usore stajao je DeliCa han, a sastojao se od dviju
kuca spojenih kuburom (natkrivenim hodnikom) koja je spajala prostorije na spra-
tu. U prizemlju su bili podrumi za konje i kola. Han je sagraden za turske uprave.
Za konak se placalo 100 para, a putnici su mogli dobiti i hranu za se i za konje.
2. Han Avde Causevica u samom DobojuY
3. Biogradlin han stajao je na mjestu danasnje zgrade Komiteta. Najstariji
su mu poznati vlasnici bili CamdziCi , od kojih ga je kupio iii naslijedio Biogradlija.
Otkupio ga je Hasanbeg Eminagic iz Tesnja i porusio 1920. g. Han je bio graden na
sprat; u prizemlju je bio podrum, a kasnije i kafana. Na spratu su bile tri sobe za
putnike. Za konak se do 1878. placalo 100 para, kasnije 20- 25 krajcara.
4. Hadii Fehimbegov han kod tvrdave naspram dzamije ,Selimije". Vlasnik
mu je bio Hadzi Fehimbeg Donlagic iz Tesnja. Han je sagraden za turske uprave, a
propao je u velikom pozaru sto je zadesio Doboj 1907. g. Zadnji je handzija ondje
bio Hasan Prozorac. Hanska se zgrada sastojala od kafane, cetiri sobe za putnike,
2
' Ovaj podatak ustupio mi je prof. Nedim Filipovic.
25
Prije izgradnje mosta u Maglaju prelazilo se skelom preko Bosne. Ta se skela izdavala pod za-
kup. Drzao ju je 1278. neki Osman ef. i platio je dliavnoj blagajni od 25 hazirana do 30 nisana' 2.826 gr.
i 30 para. Acta turcica u arhivu Orijentalnog instituta broj 1322.
26
Ove mi je podatke ustupio Osman upravitelj u mirovini.
27
V. Sirovina, i naselja grada Doboja, Doboj 1938, str. 7.
' 9. I 1861 - 3. XI 1861.
HANOVIIKARAVANSARAJI 347
podruma i do ulice 4-5 bakalskih ducana. Za konak se placalo kao i u gornjem
hanu.
5. Angelusov han kod zelj . stan ice sagraden je 1881-82, a gradio ga je neki
Angelus. To je danasnja kafana ,Zora". U prizemlju hana bila je kafana i birtija, a
na spratu 6-7 soba za putnike. Izvan zgrade bila je staja. Handzije su bile Husein-
beg Beslagic iz Doboja i njegovi sinovi Hasan i Husein, zatim lvo Pajkovic iz Banje
Luke, pa Husedzinovic Mustafa i Berberovic Serif, oba iz Dervente. Danas je vla-
snik zgrade Alija Salihovic iz Tesnja.
6. Mesin han stajao je uz desnu obalu Bosne na putu Doboj - Grapska. Oko
1931. g. otkupio ga je Sinan Kapetanovic iz Doboja i nesto ga modernizovao. Od
toga vremena Dobojani su izlazili do ovoga hana na izlet. Danas je u prostorijama
Mesina hana seoska zadruga. I ova je zgrada, po svoj prilici, sagradena jos za tur-
skog vremena.
Han Marica dobio je svoje ime pod handzinici Marici. H. n je bio starijeg da-
tuma, a propao je prije kojih 50 godina. Stajao je u selu Gornja Lupljanica, a po
njemu se i zeljeznicka stanica na pruzi Brod - Doboj zvase jedno vrijeme Han Ma-
rica. Pod tim imenom nalazimo ovu stanicu i na nekim kartama bosanskih zeljezni-
ca sve do iza 1907. godine.
DERVENT A je od XVII st. upravno sjediste istoimenog kadiluka i ekonom-
ski centar svoga kraja, a kako je ovuda udarao vazan drum, to je, bez svake sum-
nje, morao tu biti bar jedan han. Ova se varosica dijeli u tri mahale: Gradsku, Gor-
nju i Donju. Svaka mahala ima svoju dzamiju. Oko 1878. g. vakufi ovih dzamija
imali su po jedan han. Osim toga, postojao je u Derventi toga vremena i han pore-
dice Kostic. Godine 1889. bila je kirija hana Gradske dzamije 35 forinti . U Gornjoj
mahali pola hana 75, au Donjoj isto pola hana 130. Han Gradske diamije radio je
do 1900. i onda je porusen , a na njegovu mjestu sagradena je stambena zgrada.
Han Donjomahalske diamije sagradile su i uvakufile dvije sestre lzet-hanuma
i Vasvi-hanuma Hadiihasanovic u Derventskoj carsiji. Na rusevinama ovoga hana
sagradile su spomenute sestre stambenu zgradu, u kojoj je do pred prvi svjetski rat
bila u gornjem spratu citaonica (kiraethana).
I Kostica je han sagraden prije 1875, jer je te godine, kako predaja kaie, u
njemu prenocio Petar Mrkonjic, kasniji kralj Petar I Karadordevic. Zgrada ovoga
hana srusena je 1949. g.
Poslije 1878. sagradeno je u Derventi jos sest hanova, od kojih danas nijedan
ne sluzi svojoj svrsi. Ova hana u razmaku od 50 m na desnoj obali Ukrine sagradio
je 1885/86. Hadii Dervisaga Karabegovic, na prostoru gdje se i danas oddavaju cu-
veni derventski sajmovi. Jedan je porusen 1945. prilikom bombardiranja Dervente
i u njemu je nastradalo vise izbjeglica iz istocne Bosne, koji su ondje bili smjesteni,
a u drugom se danas stanuje i vlasnistvo je SNO-a.
Petrica han sagraden je nesto poslije 1900. i za vrijeme proslog rata pretvoren
je u stambenu kucu. Han Uzeirbega Huseincehajica prestao je raditi nakon smrti
vlasnika 1910. g., a kasnije je i njegova zgrada pretvorena u stambeni objekat. I be-
govska porodica Mulabegovic imala je ovdje svoj han, koji od kraja proslog rata ne
radi, kao i Babita han, pri ulazu u Derventu, dolazeCi od strane Bos. Broda.
28
2
8 NajveCi dio ovih podataka dobio sam od Esada Alibegoviea iz Dervente.
348
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
LUZANI. U Luzanima su bila dva hana, a treCi izmedu Luzana i Novog Sela.
U ovom potonjem uhvacen je 1870. hajduk Ago. Evo sto je o tome pisao ,Sarajev-
ski Gvjetnik" u broju 28, od 11. jula 1870: , Ne_ki Ago rodom iz
skom kadiluku odmetnuo se od nekog vremena I odao se na put razboJmCkl I govon
se da ziteljstvu u "voj okolini znatne stete cini i svi dosadasnji pokusaji koji su ci-
njeni da se ovaj razbojnik uhvati, ostali su bezuspjesni. Gospodin banja-
luckog sandzaka Ali-Riza-pasa, putujuci po kadilucima ovog sandzaka rad1 proda-
vanja ovogodiSnje desetine, naroCito se zauzeo bijase za uniste?je razbojnika u o-
voj okolini i radi toga sobom je svijem handzijama po.?rumovima
da razbojnike u svoje hanove ne pustaju i da ih ne knJu. Tako putuJUCl, na1de g.
Mutesarif nahan nalazeci se na druni.u izmedu Novog Sela i Luzana, zeleCi i tu han-
dziji isti nalog dati, svrati se s kolima u han i posto potreban nalog handziji kaza,
uputi se da po hanu prohoda i usavsi u jednu odaju, nade tu covjeka naoruzana,
koji muse toliko sumnjiv ucini da zakljuci da to mora biti razbojnik, uhvati ga so-
born i odvede u svojim kolima u Derventu nesvezana.
U Derventu dosavsi, uvjeri se da je taj covjek onaj isti Ago koga sud vee
odavno trazi i odmah ga zatvore."
BOSANSKI BROD, poceo se razvijati iza Karlovackog, a naroCito iza Beo-
gradskog mira. Znam za dva hana u Brodu, jedan je radio do iza od
1878, a zvao se Mustafagin han, dok je zgrada drugog propala 1944. godme za Jed-
nog bombardiranja Broda. Bio je vlasnistvo Hadii-Agica vakufa, a sagraden je
proje 1878, a poslije 1872, jer se u njegovoj zakladnici od 23. muharema 1289. (2.
IV. 1872) ne spominje. Legator ovoga vakufa bio je Hadzi Ago Sahdanagic, rodom
iz Dervente. Njegovi su potomci danasnji Hadzi-AgiCi u Bosanskom Brodu.
Na ovom drumu navedeno je 110 hanova.
Od gornjeg druma odvajao se put od Ploce u Krdevo, od Fojnicke Cuprije u
Fojnicu, od Kamnicke Cuprije u Travnik, od Zepca i od Doboja u Tuzlu.
1 PLOCA- IVICA - KRESEVO
(13.5 km)
Ovaj je put udarao od hana Ploce preko Homoljske Cuprije i lvice i hana I vi-
ce u Kresevo i odavde preko Kojsine, Dusine, Slavkovica, Seonice i LisiCica u Ko-
njic.
Dok se u Kresevu proizvodila razna zeljezna roba, naroci,o konjske ploce ko-
jima se snabdijevao nekada najveCi dio Balkana, put do Sarajeva preko Ploce u
Kresevo, a i onaj od Kreseva do Konjica, bio je vrlo prometan.
29
Oko godine 1880. bilo je u Kresevu 6 hanova; 4 za konje i kiridzije, a u 2 su
bile samo sobe za prenoCiste i kafana.
Zadnji, tzv. Veliki han, zatvoren je 1920. g., smrcu lbrahima Skopljaka, zad-
njeg kresevskog handzije. Veliki han stajao je u Srednjem Celu, a pripadao je Mer-
danima; od njih ga je naslijedio Cizmic i poslije 1920. pregradio u stambenu pro-
29 A. Kristic, Kresevo, Obrtni gradanski i narodni zivot, Zagreb 1941.
HANOVI I KARAVANSARAJI 349
storiju. U hanu je bila staja za konje, kafana i sobe za kiridzije i trgovce. Oko 1878.
bio je hand:Zija Colak Cizmic iz Kreseva. On je prije toga bio tatar (postar) i u toj
sluzbi smrzle su muse ruke na Kupresu i otpali prsti. Zbog toga je dobio nadimak
Colak.
Han Mate Matese Bosnjaka u Olovcica ulici u Donjem Celu bio je nekada
musafirhana. Mijenjao je vlasnike dok nije dosao u vlast Bosnjaka. Zatvoren je
1900. godine. .
Han Mate Marica stajao je takoder u Donjem Celu, pri ulazu u Kresevo, a ra-
dio je do 1900. g.
Han Medu Mostovima kod dzamije drzao je prije 1878. Avdija Ka!17-bur, onda
BejtiCi i Mustafa Birno. Birno je bio takoder tatar i dozivio istu sudbinu kao i Avdija
Colak na putu Sarajevo - Mostar. Jedno vrijeme dr:lao je han Cengica u Blazuju.
Sobe i kafanu imali su Pinjin han u Srednjem Celu i Kujundiica u Sirokoj ulici.
Godine 1800. otvorili su jedan han i krace ga vremena drzali trojica jenicara, i
to neki Ahmed i Pinjo, dok se trecemu ime zaboravilo.
U Polju pred Kresevom bio je jedan mali han koji se po vlasniku i handzi ji
Paski zvao Paskin han, a radio je jos 1900. godine.
Od ovoga hana vodio je niz Kresevku stari put ispod Alagica u Kiseljak. Tim
putem izgradena je kasnije danasnja cesta kroz Deru.
30
Na ovom drumu i u Kresevu bilo je 9 hanova.
2 FOJNICKA CUPRIJA - FOJNICA
(18 km)
Nize Fojnicke Cuprije odvaja se cesta do Fojnice. Fojnica i Ostruznica stara
su rudarska mjesta, do kojih su dolazile dubrovacke i splitske karavane jos u doba
bosanskih vladara, a spominju se prvi put 18. marta 1365. g.
31
Jos u to doba mora
da su ovdje postojala kakva-takva sklonista. ..
Od Fojnicke Cuprije do Fojnice bijase u zadnje doba hanova i to:. Muka-
Cin, Alije Masina, Fisevica, han u Zimijama i Kara Ahmedov u Ostruznici. Doha-
na u Ostruznici izlazili su Fojnicani na docek pred odlicnije goste, a dotle su ih i is-
pracali. Svi su ovi hanovi radili do iza 1918. g. U samoj Foj nici bila su do 1945. g.
cetiri hana i sva cetiri su propala u poznatom pozaru od 6. maja.
Huseinbasica han u centru carsije, na mjestu gdje se sada nalazi kuca Ahme-
da Huseinbasica. Zgrada je hila kvadratne osnovice (14x 14m), sa kafanom, duca-
nom i podrumom u prizemlju i tri sobe s verandom na katu. Vlasnik i handzija bio
je Abdulla tit ef. Huseinbasic. Po njegovoj smrti (1900) naslijedili su han njegovi si-
novi Fehim i Muhamed, a pod zakup ga je dr:lao preko 20 godina Vehbija Spaho i
po njemu se prozvao Vehbin han. Han je nasljedstvom kasnije pripao Sulejmanu i
Mehi Musicu, koji su ga prodali trgovcu Sefkiji Cunkovicu. Zadnji mu je vlasnik i
handzija bio Salko Salihagic.
30
Po podacima Ivana AuguMina Kristica.
" M. J . Dinic, o. c. 7.
350 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Prema ovom hanu bio je Merdanov han, najveCi u Fojnici, a vlasnik mu je bio
Ahmed Merdan iz Kreseva. Na spratu je imao pet soba, dva hodnika, abdesthanu i
zahod, a u prizemlju kafanu i podrum. Kasniji vlasnici ove zgrade bili su: trgovac
Avram Alkalaj zvani Mordo, trgovac Edhemaga Salihagic i Latifaga Karahmet iz
Ostruznice. Handzije u ovom hanu bile su: Adem Sahmic i njegovi sinovi Ibrahim i
Nezir zatim Muhamed Numanagic, zvani SahaCija , po kome se zvao Sahacin han i
Sadik, Begimamovic, koji ga je drzao 21 godinu. Ovaj je han sagraden znatno prije
okupacij e.
U Varosi pod samostanom bio je Santin han. Santo je po zanimanju bio
kaldrmdzija, a u slobodno vrijeme i radi zabave svirao je na violini , posjeCivao
svadbe i vesela drustva. ,Cvili ko Santino cemane" - ostala je izreka do danas. I
ovaj je han bio graden na sprat. U prizemlju je bila kafana i birtija, ana gornjem bo-
ju tri sobe, dok su stale bile smjestcne u dvoristu. Kasnije ga je kupio kovac Alojzi-
je Trograncic i nj egova :lena Kata. Oni su ga vodili sve do 1945. g.
U gornj em dijelu Fojnicc bio j e Cunkovita han. Zgrada je bila prizcmna s
jcdnom vecom sobom za spavanj e i kafanom. Stale za konje bile su posebno uz
ha n s izlazom na ulicu i u dvoriste. Vl asnici i handzij e bili su Cunkovici.
32
' Od 1513. postojala je u franj evackom samostanu musafirhana, a, bez svake
sumnj e, postoj ao jc bar jedan han, jer su ovamo dolazili seljaci iz susjed_nih seta
kao i trgovci iz Sarajeva i drugih mj esta i kupovali raznu gvozdenu robu koJa se ov-
dje proizvodila. 0 starijim hanovima Fojnice nemamo sacuvanih podataka. Godi-
ne 1772. bio je ovdje han nekog Nova/ita. U mjesecu junu nestalo j e iz ovoga hana
nekog Nuhanbase, pa su zbog toga bili fojnicki fratri obijedeni.D
Pocetkom XIX stolj cca spominje se vise puta han Hasanage Dirita. Godine
1818. stanovao je u ovome hanu ncki Pasalija, koji je dosao zbog franjevaca i sa-
mostan je platio 90 grosa za 6 dana nj egova boravka. Zbog istog boravio
je mutemin ceti ri mj eseca u istom hanu i samostan je platio 200 grosa.-'
4
Na ovom drumu i u Fojnici bilo je 9 hanova.
VI SARAJEVO - KAUNICKA CUPRIJA- TRAVNIK- DONJI VAKUF
- PRUSAC - KUPRES - LIVNO- PROLOG- SPLIT
Kaunicka Cuprij a- Han Kompanija - Vitez - Han Divlj ak - Bila- Travnik-
Turbe- Karaula - Oborci - Donji Vakuf - Prusac - Han Cardak- Han Sul jaga-
Kupres- Malovan Gornji - Malovan Donji - Han BlatanCic - Suica- Stari han-
Borova Glava - Gorica- Livno - Prolog.
NB. HAN KOMPANIJA - VITEZ nosio ovo ime od hana sto ga je ovdj e
1866. podiglo vee prij e spomenuto dionicko drustvo za transport putnika i robe na
cesti Sarajevo- Brod. Osim ovoga hana bio j e jos jcdan stariji han u Vitezu u zad-
32
0 ovim hanovima dobio sam podatke od dra Seida Buljine. . . . .
33
Dr. fra J . Jelenic, Kronika franjevackog samostana u Kresevu, SaraJevo 1918, str. 75 t 76; tsto t
u dra J. Matasovic, o. c. 69.
34
Dr. J. Matasovic, o. c. broj 1445 i 454.
IIANOVI I KARAVANSARAJI 351
nje doba zvao se ,Cifutski han". Zadnji mu je vlasnik bio Juso Pinto. Pres tao je ra-
diti 1941. Nj egova zgrada danas ne postoj i.
BILA. Ovdje su bila dva hana, a nastali su oko 1800. g. Han Salke Covita-
Kasumovica bio je povecih dimenzija (40x20 m). U prizemlju je imao nekoliko du-
cana i podrum, ana spratu sobe za goste sa zenskim odjeljenjem. Prestao je raditi
1936, kada je nj egova zgrada porusena. Drugi i nesto manji han bio je Delica. Sru-
sen je 1920. god. U oba hana mogla se dobiti dobra hrana. Godine 1785. spominje
t u Bozic jedan han od drvenog materij ala koji j e tada bio napusten. Odavde se
odvajao put u pravcu Zenice i Posavine.
Tri cetvrt sata pred Travnikom nalazio se 1871. g. Teskerediica han, zvan Po-
pare.1 Taj je han otkupio Dervisbeg Teskeredzic 5. sevala 1279. (26. III. 1863) od
Smail ef. Carigradlije, sina Hadzi Ali ef., za 13.720 grosa. Han se sastajao od 8 so-
ba, 2 hodnika (divanhana) i kuhinje na spratu, te kafane, ducana, ahara, ambara i
samarluka u prizemlju, te dvorista, basce i vocnj aka. Druga zgrada, cifcuhana,
imala je dvije sobe i kiler na spratu, a ispod nji h stalu, dvoriste sa salasom i sjeni-
com.2 0 dalj oj sudbini ovoga hana nij e mi nista poznato. Ni najbolj i poznaval ac
novije proslosti Travnika i okolice, Salihaga Alagic, nije mi umio nista reci o tome
hanu; on cak ne zna ni da je postojao.
TRAVNIK se prvi put spominje 1463. godine. Za prvi han u ovoj varosi zna-
mo iz putopisa Evlije Celebije. Travni k je bio manj a kasaba sve do kraja XVII sto-
leca. Nakon prenosa stolice bosanskog vezira u Travnik oko 1703. godine' ova je
varos naglo porasla. U Travniku je podignuto i nekoliko hanova. U tome vremenu
naselilo se ovamo i nekoliko j evrejskih porodica.
Onaj han sto go spominje Evlija Celebij a pripadao je sigurno Gaziaginu va-
kufu osnovanom jos u XVI stolj ecu. Taj je vakuf imao han sve do 1944, a stajao je
na obali Lasve kod starog kamenog mosta. Godine 1703. sagradio je i uva-
kufio jedan han bosanski vezir Elci Hadzi lbrahim-pasa. Iz njegove zakl adnice vidi
se da je stajao na Bascarsiji (danas oko Sulejmanije). Pred hanom je bilo ovece
dvoriste u kojem su bile i tri ajak-cesme. U hanu je bilo deset odzaka za grij anje i
spravlj anj e hrane. U gornjem dijelu hana bila je kafana s pet soba, do kojih su iz
prizemlja vodile kamene stepenice. Imao je i ambar (skladiste) u koje se moglo
smjestiti 500-600 sinika zita.
Oko 1787. u ovom je hanu staj ao neki tufekci-basa i placao E!Ci Hadzi Ibrhim
pasinu vakufu 120 grosa kirij e. Nije izvjesno da li je to bio zakup cijelog hana, iii
pak samo nekih prostorij a u nj emu.
3
Jedan han podigao je, svakako prijc 1749. godine, Muhin zade Abdulah-pa-
sa, takoder bosanski vezir. U tom hanu oko 1787. stanovao je Tataraga i placao go-
disnje 180 grosa kirij e.
4
Prije 1760. osnovao je jedan veliki vakuf Focak Hadzi Mehmed-pasa Kukavi-
ca, bosanski vezir. Uprava njegova vakufa porusil a je kasnije neke svoje objekte i
' Dr. 0. Blau. o. c. 10-l.
2
U arhivu Orijentalnog instituta u Sarajcvu. Acta t urcica br . 3.t77.
' A. Bejtic. EICi Ibrahim-pasin vakuf u Travniku: Sarajevo 19.t2. 14.
' Travnicki sidzil u Orijentalnom institutu u SaraJevu, broJ 915.
Na osnovu nove arhivske grade utvrdeno je da je Travnik postao sjediste bosanskih namjcsnika
vee 1699, a ne 1703. godine, kako na ovom mjest u auto r navodi (vidi knjigu).
352 HAMOIJA KRESEVLJAKOVIC
na tome mjestu sagradila han od kamena i u njemu kafanu, prostorije za tahmis i
jednu nalbantnicu.
5
Ovaj kao i prvi han stajao je u Gornjoj Carsiji.
Bivsi travnicki serdar Mehmedaga, sin Abdulahagin, prodao je 1768. vakufu
Muhsih zade Mehmed-pase jedan han skoro sagraden i uza nj bascu za 1400 grosa.
6
Spomenuti han nalazio se u Muslihudinovoj mahali, a granicio je s jedne strane po-
sjedom Fejzibega, s druge potokom Klasnicom, s trece bascom Alijage Babajica i
grobljem, as cetvrte strane ulicom. Han je imao prizemne i spratne prostorije. Na
spratu je imao 8 soba s dvije sofe, a u prizemlju podrum, sjenicu i suldurmu. Uz
ovaj han pripada basca s vrtom, kao i vodovod, koji je napravljen s tomrucima
ispred kapije hana.
Svi su ovi hanovi , osim Gaziagina, propali u velikom pozaru od 1856. g. Na
mjestu Kukavicina hana sagradio je prije 1872. Hadzi Alibeg Hasanpasic jedan
han, u kome je bilo devet soba na spratu, ascinica, kafana i jos nekoliko ducana u
prizemlju, au dvoristu voda i stala. Ovaj je han radio do 1945. g. Njegova zgrada
jos uvijek postoji.
U Potur mahali bio je ,Sareni han", zasad nepoznatog vakufa. To je bila po-
veca zgrada s vise soba u prizemlju ina spratu. U nj se ulazilo na upadno velika vra-
ta. Prestao je raditi 1878, otkada je upotrebljavan kao stambeni prostor. lzgorio je
u velikom pozaru 1903.
Srpsko-pravoslavna opstina imala je dva hana na Hamambasci iii Zitarnici.
Jedan je bio graden na dva sprata, dok je drugi bio jednokatnica. Sagradeni su oko
1860. i radi li do pozara 1903. g. Od te godine sluze kao stambene zgrade. Onaj
dvospratni poznat je pod imenom VladiCin han, jer je jedno vrijeme sluzio kao ko-
nak vladici.
Hadi i Osmanov han u Kanatoru bio je osrednje velicine. Radio je do pozara
1903. i zbog oskudice stambenog prostora pretvoren je u stambenu zgradu, kao i
vee spomenuta dva hana.
Savin han u Potur mahali sluzio je za bolj e goste. Nije imao stale. I u njemu
se, kao i po drugim hanovima, moglo dobiti jelo po narudzbi. Novijeg je postanka
bio han Serifbega Hafizadica u Gornjoj carsiji. U prizemlju su bili ducani , a na
spratu sobe. Radio je do 1935, kada ga je otkupio Sasnto Pinto, srusio i na tom
mjestu sagradio modernu zgradu.
7
U KASAPOVICIMA blizu Travnika (sada Novi Travnik)
1
bio je jedan veliki
han, Cija je zgrada bila u arhitektonskom pogledu vrlo zanimljiva. Srusen je 1955.
godine i tom prilikom napravljena jc maketa toga hana.
TURBE lezi u kraju koji je naseljen jos od mladeg kamenog doba. Stari grad
Torican i pod njim lokalitet Varosluk tragovi su zivota u srednjem vijeku. Prije
1659. zakopan j e ovdje nedaleko od mauzoleja Tepcije Batala neki Gazi Ibrahim
baba, nad Cijim je grobom podignuto turbe (mauzolej) , po kome je ovo mjesto do-
' bpravu sam vidio g. u Faikbega KukaviCica u Travniku. ana nju me je upozorio kustos
M. Korkut.
" lsprava u arhivu Vakufskc direkcije u Sarajcvu. broj 690. Alija Bejtic, Podaci za kulturnu povi-
;jest vczirskog grada Travnika, Nase starine II. 1954. str. 159.
7
Ne5to podataka o t ravnickim hanovima iz novijeg vrcmena prikupili su mi Salihaga Alagic.
prof. Jusuf Pecenkovic i dr. Sulejman Aleckovic.
' Sada Pucarevo.
HANOVI l KARAVANSARAJI 353
bilo svoje sadasnje ime. Godine 1912. otvorena je ovdje velika pilana ,Ugar", u
kojoj je radilo do 1200 radnika. U zadnje doba bilo je u Turbetu pet hanova. Naj-
stariji je bio, navodno, Alief Osmanagica, sagraden prije 1878. U narodu je po-
znat kao Pejdahov han. To je bila poveca zgrada hanskog tipa. Radio je do 1919. g.
Ali tu je bio jedan han i 1785. g.
Han Hadii Omerage Hercegovca je nesto manji od prvoga, a mazda je bio od
njega i stariji. Prestao je da radi 1910. g. Han Zahira lmsirovica bio je takoder
osrednje veliCine. Prestao je raditi 1925, kao i elke Karalica han.
Han Ohrana Karalica, poznat pod imenom Ohranov han, sastojao se od dvije
manje kuCice (,Ohranova vila"). Izvan ovih prizemnih zgrada bile su staje. Prestao
je da radi 1936. g.
8
lzmedu Turbeta i Karaule spominje Bozic dva hana, ne navode-
Ci imena mjesta u kojima su stajali.
KARAULA. Ovaj je kraj dobio svoje ime po karauli (strazarnici) sto je ov-
dje nekada stajala. Ovo se ime spominje jos od XVII stoljeca. Bio je tu i jedan han
koji navodi i Bozic i Ivan Kukuljevic. Za ovaj han kaze Bozic da je bio od slabe
drvene grade. On spominje i dzamiju i cardak (karaula). Odavde se odvajao stari
put u Jajce i kod grada Vinca sastajao se s putem Donji Vakuf-Jajce. Prema Bozi-
cu, bio je u Kreclukovcu udaljenom od karaul e 2% sata jedan han graden na sprat,
dug 30 a sirok 20 koraka.
OBORCI su bili naseljeni i u doba bosanske samostalnosti, o cemu nam svje-
doce brojni stecci. God. 1659. bila je ovdje jedna dzamija s veCim brojem kuca.
9
U
zadnje doba bila su u Oborcima cetiri hana, a sada nema nijednog. Tri su bila nesto
starijeg datuma, a cetvrti je sagraden nakon izgradnje zeljeznicke pruge Travnik-
Donji Vakuf (15. X 1894). Od ona tri najstariji je Hasana Balihodiica vise ceste.
Graden je na sprat. U prizemlju je bila kafana i staja. Nize ovoga, prema Donjem
Vakufu, stajao je han Alije Balihodiica, pol a km dalje bio je han Begovica. Po gra-
di oba su bila slicna onom prvom. Prema stranici Oborci sagradili su Ajanovici svoj
han , Cija zgrada danaS S)Uzi kaO magazin.
10
KOMAR. Nepoznatog vremena sagraden je ovdje jedan han cije zgrade ne-
ma vise. U zadnj c doba vlasnik mu je bio Ragib Mrakic, koji je oko 1900. odse!io u
Tursku.
DONJI VAKUF. Evlija Celebija spominje ovdje j ednu musafirhanu 1659. g.
Jos oko 1900. bilo je ovdje vise musafirhana, ali ih je potpuno nestalo nat...on :
g. Ali ovdje je bilo i hanova, kojih opet do proslog rata nema. Izmedu dva prosla
rata radila su tri hana, i to: Cosica, Crnogorcev i Duzica han.
PR USA C se prvi put spominje pod ovim imenom 29. jula 1478, a pod imenom
Biograd 1503. g.
11
Ovaj drugi naziv Turci su prcvcli u Akhisar. Prusac je bio od
XV do XVIII stolj eca politicki i kulturni centar Skoplja.
12
Od 6-10 septembra
1530. proboravilo je ovdje poslanstvo kralja Ferdinanda, ali nam Kuripesic ne kaze
gdje su konaCili. God. 1659. bio je u Pruscu jedan han, koji je krajem XVI st. uz
8
I o tim sam hanovima dobio podatke od Salihage Alagica i prof. J. Pecenkovita.
9
S. Kemura, Iz Sejahatname Evlije Celebije, Gl. Z . M. XX (1908) str. 193.'
10
Podatke o hanovima dobio sam od S. Alagica i Pecenkovica.
11
Dr. C. Truhelka, o. c. 49 i 50.
12
Dz. Hamidovic, Prusac i njegove znamenitosti, Sarajevo 1939, str. 5-29.
' E. Celebi, Putopis, str. 682.
23 lznbrana djcla Ill
354 HAMDIJA KRESEVLJAKO\ !(
druge svoje zaduzbine, podigao Kjafi ef. Pruscak .
13
U isto doba bila je i jedna mu-
safirhana. S obzirom na vaznost Prusca morao je biti ovdje jos koji han. Nakraj
Prusca, iduCi prema Hajvatovci , stoji jedna kuca s upadno velikim vratima, koja j e
nekada bila han.
CARDAK. Tu je Ajvaz Dedin vakuf posjedovao jedan han, kome je godi-
snja kirij a 1913. g. bila 360 kruna.
KUPRES, kao varosica nastao je sredinom XVII st.
14
U zadnje doba bila je u
varosici Kultesina gostionica s prenoCistem i Mandzukin han, u kojem su obicno
odsjedali muslimani. Do tvrdave stajao je 1806. jedan han.
MALOY AN GORNJI s poveCim hanom, koji je drzao neki Abdulah oko
1900. g.
SUJCA. Godine 1659. bio je ovdje jedan han. U nase vrijeme imala je Suica
dva hana; jedan u samom mjestu, a pripadao je Hasanu Zvircu, i drugi Stipe Slipce-
vica uz cestu. Pouqueville piSe 1806. kako je ovdje bio najbolji han na citavom pu-
tu, gdje Turci, gostoljubiviji od Bosnjaka, koji se razgoropade cim vide sesir, pri-
maju strance sa obzirnoscu ...
Hanovi na Borovoj glavi bili su vlasnistvo porodica Dolica i Brkica.
Pred Livnom, gdje se odvajao put u Potocane, staj ao je Susica han, a malo
podalje t iskin han. Do Ziskina hana izlazili su Livnj aci na docek i ispracaj odlicni -
jih gostiju. Prije no su Sucici podigli svoje kuce, bio je tu jos za turskog vremena
han nekog Kise. SuCiCi sami nisu drzali hana, no su ga iznajmljivali. Izmedu 1890. i
1902. bili su zakupnici Sucica hana Ante Tokic - Martinovic i Ante Relja. Zgrada
toga hana postoji i danas, ali od 1902. ne sluzi kao han.
U GORICI bio je mali han franj evackog samostana u istom mjestu, a nastao
je 1875. godine . To nije bio pravi han, nego kuca cuvara samostanskog dobra Do-
ca, kod koga su selj aci iduCi na pazar u Livno ostavljali svoje konje. Zgrada je ida-
nas u dobrom stanju.
LIVNO je vee odavno trgovacko i obrtno mjesto. Osim toga, ovdje je pre-
ko sto godina rezidirao sandzakbeg kliskog sandzakata. Jedan veliki han u Liv-
nu spominj e 1660. g. Evlija Celebija. Osobito je ovdje cvala trgovina od XVI-XIX
stolj eca. Tome je mnogo doprinijelo sto su Mlecani 1592. otvori li u Splitu ske-
lu za trgovinu s Turcima, a s tim u vezi ojacao je i promet . Kroz Livno pronosila
se roba iz Banje Luke, Carigrada i Saraj eva za Mletke i obratno. Ziv promet bio
je i u XIX stolj ecu, sto se da naslutiti iz ocuvanih trgovackih pisama trgovaca Ni-
ke Jurkica , Kujundzica i Teodorovica. Oko 1860. g. bi lo j e u Livnu sest poveCi h
hanova, i to: Tadica Ante i Stipe, Mestrovica (sl ika 20) , Susica, Spanjin, Brkica
i Gorusanina. Svi su ti hanovi radili do prvog svj etskog rata. Osim zgrade Brki-
ca hana, sve ostale zgrade spomenutih hanova postoje i danas. Zgrada Spanji-
na hana sagradena je u obliku kule. U tome je hanu obicno odsjedala feudalna
aristokracija." Han Mate Mestrovica u D. Carsiji i pravoslavna skola izgorj eli
su 20. XII. 1871. Vatra se pojavila iz Matine sjenare.
16
Prema tome danasnja je
" S. Kcmura, o. c. st r. 195 .
" Ibide m.
" Podatke o hanovi ma u Li vnu i dalje do Kupresa dao mi je Must afa Mulalic.
11
' Bosna .. broj 286 od 12. Xll . 1871 .
HANOVI I KARA V ANSA RAJ!
355
zgrada Mestrovica hana sagradena poslij e te godine. Nju je naslikao poznati ceski
slikar L. Kuba
17
(slika 21).
. Od Livna do Vagnja, zadnj e tacke bosanskog teritorija na ovom putu, bila su
JOS tri hana: Susica u Grborezu, Pervanov u Prologu i Erarni u Vagnju, koji je iz-
medu prosla dva rata drzao Vlado Skako. Ovaj zadnji sluzio je u tursko doba kao
menzilhana. Na putu Vaganj - Sinj ima jedno naselj e s imenom Han.
Od Kaunicke Cuprije do Vagnja bilo je oko 1900. g. 58 hanova.
VII TRA VNIK - SKENDER V AKUF- BANJA LUKA
Ovaj je drum isao preko Dzelilovca, Gostilja, Vitovlja, Ugra, Zapece, Oras-
ca, Hana, Domuzovca, Skender- Vakufa, Han Ploce, drugog Gostilja, Tisovac-ha-
na, Rapanjskog Polja, Javor-hana, i Karanovca u Banju Luku.
VPut Travnik - Luka spada medu stare drumove kojima se obavljao
promet JOS u doba bosanskth vladara, o cemu nam svjedoce nazivi opCine Vitovlje i
sela Malo i Veliko Vitovlje i Gostilj . 0 znacenj u ovih naziva bilo je govora u uvo-
du. Od Travnika do Banje Luke prevaljivao se taj put za 20 sati .
. 0 .na ovom drumu bilo je govora pri obradi Kukuljeviceva puta. Is-
ttm putem prosao Je u augustu 1871. g. dr Otto Blau i opisao ga.
1
Blau spominje ha-
nove u gore naznacenim mjestima. 0 njima osim Vitovlja nemam drugih podataka
do onih u Kukuljevica.
Ovdje sagradio jedan han bosanski vezir Hadzi Mehmed-pa-
sa Kukavtca tzmedu 1758. 1 1760. Za ovaj han pise Bozic 1785. da je bio izgraden
od kamena, dug 36 a sirok 20 koraka. Taj je han bio vlasnistvo Kukavicina vakufa
do iza 1844. Te godine bila mu je kirija 160 grosa.
2
Godine 1889. nije ovaj vakuf
posjedovao han u Vitovlju.
GNJILE BARE. Kod Gnjilih Bara iznad Vitovlja bio je han Ivana J akovlje-
Zeca, a radio je jos i poslij e 1918. godine. Tocno ne znam da li je t aj han iden-
ttcan s han om Melita s Vitovlja.
3
U selu Prisika (Prisjeka) na Ugaru bio je han Lovre Bunarkica, a radio je jos
za vrijeme prvog svjetskog rata.
Na ovom je drumu bi lo 14 hanova.
VIII DONJI VAKUF - JAJCE - VARCAR-VAKUF (MRKONJIC-GRAD)
- CADAVICA - BANJA LUKA - BOSANSKA GRADJSKA
Donji Vakuf- Han Luka- Han Vujic - Han Skela - Jaj ce - Jezero - Han
Majdan - Previle- Varcar-Vakuf - Han Rogolji - Cadavica - Sitnica - Bunari -
Kocica Han- Kadina Voda - Han Zagorci - Han Davidov- Han Knezevic- Reka-
vice - Topola- Tresnik - Banovac - Kola - Banja Luka - Masici - Gradiska.
. ".Nada 1896 .. str. 267. original ove slike cuva se u Zavodu za zastitu spomenika kulture i pri-
rodmh nJ etkostt u SaraJevu, a do 1908. g. bila je vlasnistvo S. s. Kranjcevica.
1
Dr 0. Blau, o. c. 10+-107.
Prema obracunu ovoga vakufa, sto sam ga vidio 1942. o. u Faikbega Kukavicica u Travniku.
' Po pricanju fra Mirka Dzajc. "'
'
1
356 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
NB. JAJCE. Oko kilometar od Travnicke kapije, prema fabrici, ima lokalitet
zvan Han Skela , ali ni najstariji !judi u ovom kraju ne znaju kada je tu bio han. U
Jajcu su bila tri hana. U njegovim zidinama, pokraj spomenute kapije, stoji i danas
u arhitektonskom pogledu dosta zanimljiva zgrada koja se zove Tufikov han, ana-
stala je prije 1850. g. Po zakupniku, nekom Tufiku, nosi danasnje ime preko 60 go-
dina. Do proslog rata bio je u ovoj zgradi han, a zadnji handzija bio je Rezak Tiric.
JEZERO je bilo utvrdeno mjesto jos u XV st. U varosi je bio jedan samostan
koji se spominje prvi put 1469. g. Pod Turcima zvase se ovo mjesto Gol-hisar. Go-
dine 1664. bilo je ovdje vise manjih hanova. U zadnje doba bio je samo jedan han,
graden od hrastova i borova drveta, a nastao je prije 1855. Pripadao je najprije jed-
nom muslimanu od koga ga je otkupio pop Beric, a od ovoga 1875. A vdo Ribic.
Godine 1912. od Ribica ga je kupio Agan Talic, a od ovoga 1913. Sadija Hasic. U
njegovu vlasnistvu ostao je do 1914, kada je izgorio. Na gornjem katu bile su dvije
prostorije za prenoCiste i mala kafana, au prizemlju je imao podrum i jedan ducan
u kome je bila mesara.
MAJDAN. Ovdje je bio Vukeljin han, koji je sagraden oko 1886. g., kada se
u Sinjakovu otpocelo s kopanjem bakrene rude. U njemu su najvise konacili radni-
ci majdana, a od 1893. i radnici talionice. Kako se s radom prekinulo 1914. g., za-
tvoren je i ovaj han.
PREVILE. Pet km pred Varcarom bio je han Nike Malica za seljake.
VARCAR-VAKUF, dana Mrkonjic-Grad, osnovao je na teritoriju sela Gor-
nje Kloke carski kizlaraga Hadzi Mustafa (Bejazic) prije decembra 1590. g.
1
Medu
zgradama sto ih je ovdje podigao Mustafaga bio je i karavansaraj sa 20 soba i veli-
kim podrumom, a zvao se i musafirhana.
2
Odrzao se do jedne provale uskoka, koji
su krajem XVII st. spalili ovu varosicu. Ta zgrada nij e vise nikada obnovljena.
Krajem proslog stoljeca bila su ovdje dva dobra hana:
1. Han Age Cerica, koji je drzao sam vlasnik do 1930. g. , a kasnije, po njego-
voj smrti , han je drzao njegov sin Sulejman. Kako je za njegova vremena podignut
hotel , nj egov je han postao prenoCiste za selj ake i nij e vise prehranjivao goste.
Pred sedam godina istu je zgradu za seosko prenoCiste iznajmilo ovdasnje Ugosti-
telj sko preduzece.
2. Han Mehe terica sa dobrim prenoCistem i hranom radio je do prvog svjet-
skog rata. Kasnije je ovaj han kupio Osman Medici dr:Zao u njemu prenoCiste i ka-
fanu za tezake , pa jos i danas Osmanova zena drzi tezacko prenociste, samo u dru-
goj kuCi , jer je ona stara porusena.
ROGOLJI su selo 8 km iza Varcar-Vakufa. Do 1930. radio je ovdje han Save
Vukovica. Bio j e starijeg datuma.
Han u Sitnici poznat nam je iz Kukuljeviceva putopisa, a nestalo ga je prij e
1904.
KOLA su selo 5 km pred Banjom Lukom. G. 1587. bilo je ovo selo u sastavu
nahije Zmijanje u kadiluku Kobas , a od davnina bio je ovdje jedan han po kome se
jos 1918. zvase jedan zaselak Han Kola.
BANJA LUKA se prvi put spominje 1494. Od druge polovine XVI st. Banja
Luka je ekonomsko srediste cijele Krajine, pa i nekih mj esta na desnoj obali Vrba-
' Jsprava u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, br. 263. Regest Alije Bejtica.
Isprava u Yakufskom povjerenistvu u Mrkonjic-Gradu.
HANOVIIKARAVANSARNI
357
sa, koja joj gravitiraju. lsto tako Banja Luka je jedan od vaznijih centara prometa
Od 1553. godine ovo je glavni grad oosanskog sandzaka, a od 1580-1638.
bosanskog pasaluka, i od 1851. glavni grad banjaluckog okruzja. Sve je to
razlogom da u Luku dolaze I judi s raznim poslom i tu ostaju krace iii du-
ze vremena, nalazec1 konak u hanu. Oko 1878. g. bila su na teritoriju banjaluckog
kotara 32 hana, a od toga 6 u Banjoj Luci.
Prvi veliki han u ovome mjestu sagradio je 1553. g. iii 1554. Sofi Mehmed-pa-
sa blizu svoje d:Zamije u danasnjem Gornjem Seheru. U tome je hanu bilo 20 soba i
dva zahoda na gornjem boju i u prizemlju veliki podrum. Propao je 1688. g. 3
. karavansaraj u Donjem seheru sagraden je nesto prije 1587. g.
StaJao Je preko puta glavnog ulaza u dvoriste Ferhadije. Do njega je bio hamam is-
t?g legatora. SudeCi po zemljistu na kome je stajao ovaj karavansaraj, bila je to ve-
.zgrada, ada je bila i solidno gradena da se zakljuCiti po samoj zakladnici, u ko-
JOJ Je odredeno da se iz. i pokrije olovom.
4
Zgrada je nepoznatog
vremena propala, a zemiJISte gdje Je stajala zove se danas Haniste. Na jednom dije-
lu toga hanistaizgradeno je nekoliko ducana.
. vezir, koji_je dva puta vrsio tu sluzbu u drugom deceni-
JU XVII stoljeca, sagrad10 Je takoder Jedan han zvan , Dar-ul-imare". s Kako nam
samo ime kaze, tu je bio imaret (kuhinja) , pa je mozda ovaj han bio jednim dije-
lom i musafirhana.
Zbog nedostatka izvora nemamo do sredine proslog stoljeca nikakvih vijesti
o hanovima Banje Luke.
. Poslije od 1878. pa dalje bila su u Banjoj Luci cetiri hana, ito: Bojica
pn ulazu u BanJu Luku, dolazeCi iz Gradiske, Hadii Selim bega Diinica na Gove-
darnici, kraj Ferhadije, koji se po zakupniku Duzelu zvao Duzelov han, Ahmeda
Surdupa mahali Si_midiji i han pokraj bezistana. Ovaj zadnji sagradio je i
1873. za SVOJU medresu Jusufaga Sibic, trgovac. Taj je han ima 10
kafanu nuzprostorije.
6
Dzinica i Sibica hanovi izgorjeli su pri okupa-
CIJI BanJe Luke 1878. godine i ponovo su sagradeni. U Bojica hanu odsjedali su od-
licniji putnici.
. . od. Banje Luke ?o poznati su iz putopisa Kukuljevica i Pav-
hnovca. Treba JOS spomenut1 da Je Jusufaga Sibic sagradio oko 1870. jedan han u
selu MasiCima, 16 km pred Gradiskom.
Na ovom drumu znam za 30 hanova iz novijeg vremena.
IX DONJI V AKUF - KOPCIC- BUGOJNO - PO RIC - LUKA
- KOPRIVNICA - KUPRES
(48 km)
Ovaj je drum bio izgraden zadnjih godina turske i prvih godina okupacione
uprave i u vremenu nastali su hanovi u gore navedenim mjestima.
1
Isprava u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, br. 708.
4
A. Muftic, Mosch.ee und Stiftung Ferhad-Pascha's in Banja Luka, Grahainichen 1941, str. 25.
5
Arhtv M. E. Kadtca u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
6
Isprava u Yakufskoj direkciji u Sarajevu broj 366. Regest Alije Bejtica.
358
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
NB. BUGOJNO je novije naselje, a jace se razvilo nakon 1878. godine. U
Bugojnu su bila tri dva a Su-
lejmanpasiCi su svoJe hanove tzdavah pod ktnJU, a Hadzahct su bth 1 vlasmct 1 han-
dzije. Prva dva hana su porusena oko 1900. g. a zgrada treceg postoji i danas, adap-
tirana za stambene prostorije. Zadnje handzije bili su Secan (SaCir) i iza njegove
smrti (1896) njegov sin Muharem. Po Muharemovoj smrti (oko 1925) zatvoren je i
ovaj han. U narodu je bio poznat kao Secanov han.
U PORICU bio je jedan mali han.
KOPRIVNICA. Godine 1882. sagradili su IdrizbegoviCi iz Vrila ovdje na
svom posjedu jedan han. Na spratu iznad podruma bilo je pet ve-
lika sa seCijama unaokolo zvana kirajdiinica, u kojoj je bilo ognJtSte za pecenJe ka-
fe i u kojoj su noCivale kiridzije. Druga, manja prostorija s prostirkom, zvala sea-
tlinica, gdje su noCivali ugledniji gosti. Od ovih dviju prostorija bio je
handzijin stan, u kome je bila jedna soba za stano_vanje i pred njom za
kuhanje i soba , kljucanica" gdje se drzalo ono sto Je trebalo da bude pod kljucem.
Od 1882. pa do smrti 23. I 1900. driao je ovaj han pod zakup Torno Dzaja, najprije
sa svoja dva brata, a kasnije sam, a po njegovoj smrti najstariji mu sin Mato 1902, a
onda ga je uzeo pod kiriju Ale Hrnjica i driao ga do 1926. je
20--30 kola i prevozio robu iz Bugojna do Sinja i Splita. Zgrada Je tzgonla u maJU
1943. U blizini ovoga hana sagradena su u pocetku ovoga sto\jeca jos dva hana:
Hozica i Marjanovica. Godine 1923. sagradio je Niko Dzaja u Koprivnici jedan han
koji je 1943. izgorio.
1
Na ovome drumu poznato mi je 9 hanova.
X HAN CADA VICA - KLJUC- BOS. PETROV AC - BIHAC
(115 km)
Cadavica - Han Ceprkalo- Han Previja- Velecevo- Kljuc - Dervin han -
Kljucko Bravsko - Han Kokoros- Han Kapljuh - Bos. Petrovac - Vrtoce - Dugo
Polje - Han Dubovsko - Jasen - Ripac - Bihac.
NB. Napominjem da mi na ovoj cesti nisu poznati svi hanovi.
CADAVICA. Ovdje je postojao od davnina jedan han. Godine 1928. pricali
su mi !judi u Cadavki kako je ovdje stajao han kad je isla vojska na Banju Luku.
To je bilo 1737. g. ali, to nece biti tocno jer tu prema Bozicu nije bilo hana 1785. g.
J. Roskiewicz pise 1868. za ovaj han da je vrlo rdav .
1
Godine 1910. stajao je ovdje
jedan stari han. Njegova jednospratna zgrada bila je od temelja do sljemena od
drvenog materij ala, a handzinica se zvala Boja. Ovaj je han bio vlasnistvo Dzafer-
bega Muratagica i radio je do prvog svjetskog rata. Slikao ga je 1903. g. W. L.
Arndtl.
Han pod Velecevom nastao je iza 1867, jer ga tada nije bilo. Pripadao je poro-
dici Fetahovic do 1911. kada se Paso Fetahovic odselio u Tursku. Od 1911. vlasnik i
1 Podatke o ovome hanu dao mi je fra Miroslav Dzaja, koji se u ovome hanu i rodio.
1
J. Roskiewicz, o. c. 67.
2
Nada IX, 1903., str. 65.
HANOVIIKARAVANSARAJI 359
handzija bi o je neki Osman i radio je do 1941, kad je han izgorio. Na tom je mjestu
stajao jedan han 1785, dug 30, sirok 20 Stopa. To je bio han od kamena s podru-
mom u koji se moglo svezati 60--70 konj a, ana spratu je bilo 6 soba.
U KLJUCU je bio zadnje doba Osmin han, a propao je u proslom ratu. Go-
dine 1867. spominje Klement Bozic u Kljucu jedan rdav han.
3
BOS. PETROV AC. Danasnje naseljc kod Petrova Vrela nastalo je u prvoj
polovini XVIII stolj eca, sto zna i jedna nasa narodna pjesma.
4
Godine 1868. prene-
seno je sjediste kadiluka iz Kulen-Vakufa u Petrovac. Kako su stanovnici Kule-Va-
kufa trazili da se ponovno vrati uprava, nastalo je dopisivanje jednih i drugih preko
novina. Iz tih dopisa vidi se da je u Petrovcu tada bioi jedan han.
5
Poslije 1878. bila
su ondje dva hana. Jedan je han pripadao Cakaru Omicu, u kojem je on bio han-
dzija, a drugi Hasanu Slavicu. Ni tih hanova danas nema vise. Oba su bila osrednje
velicine.
VRTOCE. Ovdje se sastaju cetiri puta, iz Petrovca (20 km), Kulen Vakufa
(14 km), Krupe (35 km) i Bihaca (40 km). Tu je prije postojao jedan han Cija je
zgrada i dan as uzgor. Zvao se Gladni han, jer se u njemu nije moglo naCi hrane kao
po ostalim hanovima. Preko cetrdeset godina bio je ovdje handzija Filip Matijevic
iz Like.
U DUGOM POLJU postojao je oko 1900. godine han nekog Balabana.
RIPAC. Ovo je naselje vrlo staro. Tu su nadene sojenice iz prehistorijskog
doba. Bio je naseljen i u srednjem vijeku. Ovdje je bio jos prije 1878. han begov-
ske porodice Alajbegovica, koji je toga vremena i propao. Oko 1880. g. podigao je
han lbrahimbeg lbrahimpasic. Ovaj zadnji radio je do iza 1900. Zadnji zakupnik
Ibrahimpasica hana bio je Stojan Cavic, rodom iz Duvna, a po zanatu kujundzija.
Jedan lokalitet u Ripcu zove se Hanovi. U Ripcu kazu ,bio sam na Hanovi " i , idem
na Hanove".
BIHAC je staro mjesto ciju nam je povijest napisao Rade Lopasic. Bio je to
glavni grad Hrvatske, onda glavni grad Bosanske Krajine i do kraja XVII st. glavni
grad bihackog sandzaka. Od 1851. Bihac je sjediste istoimenog sandzaka, a od
1879. okruzja i od 1921. do 1929. bihacke oblasti . Sto se zna, bila su ondje u svemu
cetiri hana i sva cetiri su stajala u Prekounju, dakle izvan tvrdave. NajveCi i najsta-
riji bio je han Mujage Hadiica, a stajao j e odmah do mosta. l spod njega je prolazi-
la cesta. Zadnji mu je handzija bio Orner Hasic. Radio je do 1878. g. Drugi veliki
han bio je vlasnistvo Hadiiabdica. Na spratu je imao oko 10 soba, au prizemlju ka-
fanu , kuhinju i dvije pekare, ducane, a iza hana su bile u dvoriStu staje. Vlasnici su
bili i hadzije. Porusen je pri prosirenju ceste i izgradnji novog mosta preko Une
1886. Druga dva manja hana bila su uz cestu iduci prema Ripcu. Prvi je bio vlasni-
stvo Boje Jovanovica i radio je do 1914, a drugi Talica, i prestao je da radi 1918. go-
dine. 6
Na ovom drumu znam za 21 han.
3
0. Blau, o. c. 175.
Hrvatske narodne pjesme Ill , str. 41 (Maticni Zbornik).
s Sarajevski Cvjetnik , 1869.
6
Nesto podataka o Bihackim hanovima dobio sam od D:Zafera Reiica.
36C
HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
XI BUGOJNO - MAKLEN - USCE RAME
(68 km)
Bugojno- Han Gurbetin- Han Place- Gornji Vakuf- Han Grube-
sa- Prozor- Lug- Gracanica- Vladiea han - Usee Rame.
NB. Gurbetin han stajao je na cetvrtom km od Bugojna, gdje se odvaja put za
Crnice. .
ZLA VAST. Ovdje je bio 1904. han fuse Spahica.
HAN PLOCE. Han je pripadao porodici Teskeredzie.
GORNJI VAKUF obrni je i trgovacki centar Skopljanskog polja. Tu se izra-
duju dobri kafeni mlinovi, a nekada se izradivala u jacoj mjeri razna roba ad kostri-
jeti. Pri ulazu u avo mjesto stajala su desno od ceste dva na sprat_-
Veliki han pripadao je porodici Hadiijahic , a nesto manJI 1 mlad1 Sallhu
Hadzijahiea je han mogao nastati oko 1800, a mazda je bioi jos stariji. Na spratu Je
imao veliku kafanu. Oba su hana izgorjela 18. jula 1942. g.
GRUBESIN HAN stajao je pri useu Desne na petom km od Gornjeg Vaku-
fa.
PROZOR. U Prozoru su bila u zadnje vrijeme tri hana: Mustafe Karaho1ii-
ca, Alije Karahodiica zvanog Volak (Volkov i Mustafe zvanog Cele
(telin han). Prije je radio do proslog rata, drug1 do 1937, a treCI do 1931. g. .
LUG. U ovom selu bio je Marickin han, a handzinica se zvala Manda Mane.
GRACANICA. Tu je bio han fuse Balica.
Nedaleko od sela Gratae, uz cestu, stajao je pod Vranovicom Seferov han,
poveea prizemna zgrada, plocom pokrivena. Ovaj je han naslikao 1895. g. A. E.
Ceplin
1
Nesta podalje stajao je Vladica han. . .
Blizu samog usea Rame bio je han Voje Sarkovica._ Jeda_n ?_an u dohm
nacrtao je i poznati slavenski melograf Ljudevit Kuba, ah mem mJe poznato na kOJI
se han odnosi njegov crtez
2
'
Od Bugojna do Rame bilo je 14 hanova, a duzina ceste iznosi 68 km.
XII SARAJEVO- KONJIC- MOSTAR- STOLAC- TREBINJE-
DUBROVNIK
(265 km)
1. Sarajevo - Krizanje - Pazaric- Tarcin - Rastelica- Ivan- Bradina- Po-
dorasac- Konjic.
2. Stari put ad Konjica u MostaT udarao je preko brda Vrabac na Barke,
Vlak, Lipetu, Bahtijevicu, Han Zimlje, Pofoke u Mostar. . . .
3. Mostar- Buna- Hodbina- Medrino- Han Behram (RottmlJa)- Stolac.
4. Stolac- Ljubinje.
5. Ljubinje- Zabica- Neum Kula - Begovie Kula- Trebinje.
1
Nada I, 1895, str. 134.
z Nada V, 1899, str. 348.
IIANOVIIKARAVANSARAJI 361
NB. Ovdje je naveden stari drum, koji sene podudara s danasnjom cestom
ad Konjica do Mostara i od Ljubinja do Trebinja.
1. Hanovi na cesti Sarajevo- Krizanje poznati su nam iz popisa pod V.
Godine 1871. bio je u Kriianju samo jedan han, a oko 1880. bila su dva.
Jedan han u Pazaricu spominje Quiclet 1658. god. Oko 1890. postojao je ov-
dje Jeleckoviea han za konje i kiridzije.
U TarCinu su bila u zadnje doba dva hana dvojice Japalaka. Godine 1871. bio
je jedan veliki han. .
u Rastelici pod Ivanom bio je han Nikole Kostiea. Ovdje je postojao jedan
han 1871. godine.
Na Ivanu drzali su oko 1900. g. han Stjepan i Bobo Franjicevie, radom iz Kre-
seva.
BRADINA se spominje jos u doba bosanske samostalnosti kao stanica, do
koje su dolazili dubrovacki ponosnici. Jedan han naveden je i u putopisu Francuza
Quicleta, koji je ovuda prosao 1658. g. i u hanu rucao. Jos krajem proslog stoljeea
bio je ovdje han Hadzi Avdage Hadzialiea.
U ORASCU, a kasnije u Podorascu, bio je Jelackoviea han.
2. KONJIC se spominje prvi put 16. juna 1382. Mora da je tu bilo
ne veliko svratiste jer se u nj moglo smjestiti 337 konja i toliko tovara soh sa veh-
kim brojem ponosnika (M. Dinie, J. I. C. III , str. 136). Prije februara 1570.
dio je mostarski dobrotvor HadZi Mehmedbeg, bolje poznat kao Karadozbeg, v1se
hanova u vise raznih mjesta, medu kojima je i Konjic. Taj je han postojao jos prvih
godina XVIII stoljeca. On ne ce biti ni prvi ni jedini u Konjicu. Krajem proslog sto-
ljeca bila su tu tri hana: Mujage Alagiea, Ahmeda Bubala i Musanage Dzumhura.
Danas nema ni jednog.
U selu BORCIMA bio je jedan han. Ova se racunao drugi konak od Sarajeva
u Mostar i Nevesinje. Prije maja 1612. godine sagradio je ovdje (nahija Borak) je-
dan karavansaraj Hadzi Balija, sin Mehmedov.
2
Prije 1878. pripadao je ovaj han
nekom Agicu, a dr:Zao ga je u to vrijeme. Omeraga Nisic, koji je umro u Konjicu
1915. kao starac od blizu 100 godina. Ovaj han spominje u svojoj knjizi i Aleksan-
dar Hilferding (str. 65) .
U LIPETI je jos 1664. postojala kula u kojoj je sjedila straza i cuvala drum.
Ta je kula od prvih godina XVIII stoljeca pripadala mostarskoj kapetaniji.
3
Nesta
podalje, u Bahtijevici bio je jedan han. . .
HAN ZIMLJE je bioi postanska stanica.
4
Hilferding kaze za ovaJ han da Je
neobicno prljav (str. 65). Odavde do Mostara bila su jos dva hana, ito u Potporimu
(Hilferding spominje da je tu vidio nekoliko dobrih hanova) i u Potocima_. U ovom
zadnjem naselju sto lezi u Bijelom Polju, podigao je jedan karavansaraJ Karado-
zbeg prije 1570. godine.
5
1 A. Nametak, Karadozbeg i njegovo doba, Sarajevo, 1933.
2 Original u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, broj 145.
J Dr 0. Blau, o. c. 29. . . . . ( . )
0
d'
Dr 0. Blau, o. c. 32. Blau , Han von Zem!Je", a Hilferdtng Ztmme Ztmae . v 1e se
odvaja put za Kalinovik.
s A. Nametak, o. c. 12.
362 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
3. MOSTAR. U Mostar, kao ekonomski centar Hercegovine, dolazili su iz
okolnih mjesta da se ondje podmire, a i kroz Mostar su prolazili trgovci i drugi put-
nici iz Dubrovnika i s usca Neretve u Bosnu i obratno. Svi su se zadrzavali u Mosta-
ru makar i preko noCi. U Mostaru je bilo nekoliko hanova, o kojima nema naroci-
tih podataka.
Prvi han, o kame imamo sigurne podatke, podigao je mostarski legator Cej-
van-kethoda prije 1554. i uvakufio ga za svoje zaduzbine. U hanu je bilo osam sa-
ba, sijenica i magazin za jecam, a nesto nize jedna kuca, valjda za handziju. Izgleda
da je ovaj han propao jos u prvoj polovini proslog stoljeca, a stajao je u Kuluk uli-
ci, vise bivse radnje Sime Mrava, a nize kule sto se nalazila ispod Suhodoline.
Jedan drugi han sagradio je prije 1570. godine i uvakufio Karadozbeg. 0 to-
me hanu nema poblizih podataka, jedino se r e ~ zakladnici zna da je bio zaduzbi-
na, tj. karavansaraj, a ne koristonosni objekat.
U jednom mostarskom hanu stanovao je Francuz Poulet g. 1658. i prema nje-
govu opisu vidi se da je to bio jedan od onih najobicnijih hanova s ognjistem u sre-
dini , oko koga se sjedilo i spavalo; han za karavane, a ne za trgovce. Mazda je ovaj
identican sa Karadozbegovim.
Cardagija zvase se han koji se nalazio na uglu Hanske i Dure Pucara ulice.
Bio je u zadnje doba vlasnistvo Ali-pase Rizvanbegovica. To je bio jedan od najve-
Cih hanova u Mostaru. Graden je po uzoru velikih hanova, u kojih je u sredini kva-
dratno dvoriste, a oko njega zgrada. PricajuCi mi o tom hanu, Hamza ef. Puzic g.
1934. rece mi da je bio slican Kolbari iii Morica hanu u Sarajevu, samo nesto manji.
Nije ga sagradio Ali-pasa, a ne zna se ni kako mu je postao vlasnik. Porusen je koju
godinu poslije okupacije od 1878. g.
Osim Cardagije bilo je u Mostaru 1878. g. jos pet hanova, i to: Hadzselimovi-
ca, Dzinovica, Sevin, Cadrin i Hindin.
Hadiiselimovica han zvao se i Kalhana, a stajao je na mjestu gdje je danas
zgrada NO-a. Srusen je koju godinu poslije okupacije.
Diinovica han bio je na mjestu gdje je danas zgrada uciteljske skole. I on je
srusen oko 1880. g. Bila je to velika i prostrana zgrada. Ovdje su se u danima pred
okupacijom Mostara sastajali Mostarci i raspravljali o dolasku Austrije.
Sevin han bio je u ulici Dure Pucara gdje je danas kuca Saliha Kojace i Hivzi-
je Hasandedica, koja nasi broj 139. Prestao je da radi poslije 1878.
Cadrin han radio je do dvadesetih godina proslog stoljeca.
Hindin han bio je jedini na desnoj obali Neretve u Jusovini ispod Neziragine
dzamije. U njemu su odsjedali trgovci iz juzne i zapadne He1 ::egovine. Radio je,
po prilici, do 1914. g. Posljednji mu je handzija bio Muhamedaga Hindo. Ovaj je
han imao u zadnje doba i svoj telefon.
Poslije 1878. g. postao je Mostar jos prometnije mjesto. Tada je sagradeno
jedanaest novih hanova, ito: Bosnjica, Baltin, Pavica, Cirica, Picetin, Kahvin, Ku-
dinov, Arpadzica, Komadov, Srpsko-pravoslavne opstine i Berbercev han.
Bosnjica han sagraden je na uglu Brace Fejica i Soldine ulice. Otkupio ga je
Zelen, pa se po njemu prozvao Zelenov han. Jos i danas radi .
6
0 novijim hanovima u Mostaru dobio sam dosta podataka od Hivzije Hasandedica, slufbenika
Gradskog arhiva u Mostaru, i od Alije Nametka, sluzbenika Instituta za folklor u Sarajevu.
II ANOVII KARAVANSARAJI 363
Battin han nalazio se na Maloj Tepi. Otkupio ga je Salihaga Popovac i nazvao
se imenom vlasnika. Prestao je raditi 1932. g.
Pavica han, takoder na Maloj Tepi, sa podrumom u prizemlju i sobama na
katu i prostranim dvoristem s cesmom. Prestao je raditi poslije 1918. g.
Cirica hanna Luci bio je graden kao i Pavica, samo nije imao vade. lste grade
bio je Picetin han, a nalazio se izmedu Starog i Komadinova mosta. Oba ova hana
prestala sus radom poslije 1918. godine.
Kahvin han bio je u neposrednoj blizini Tabhane i Cejvanbegovog hamama.
Otkupio ga je 1926. tabak Guzin, srusio ga i sagradio kucu.
Kudinov han u Cernici imao je podrum i na spratu sobe za spavanje. Radio je
do poslije 1918. godine.
Arpadiica han u RiCini imao samo sobe za spavanje i zivotari jos i danas pod
vlasnistvom Huse Vuka.
Komadov han (kasnije Damjanovica) nalazio se na Vakufu nedaleko Tabaci-
ce dzamije. Bio je graden kao i ostali, samo sto je imao jos gostionu. Bio je to naj-
prostraniji han u Mostaru i radio je do 1941 , kad je unisten bombardovanjem.
Han Srpsko-pravoslavne opstine bio je slican Komadovu hanu i nalazio se u
neposrednoj blizini. Sagraden je 1894, a danas sluzi kao stambena zgrada.
Berbercev han nalazio se na vrh Karadozbegove ulice i radio je do iza 1925.
godine.
MUKOSA je selo udaljeno 6 km od Mostara. Tu je bio han porodice Kadije-
vi ca.
GNOJNICE. Tu je bio han Ridusica, cija zgrada jos postoji.
BUNA. Na lijevoj obali rijeke Bune bio je Sehica han. Prije 1918. otkupio ga
je ing. Jedlicka i na tom mjestu napravio kucu.
HODBINA. Tu je Grkovica han kome je prije bio vlasnik Mrav. Prije kojih
80 godina pretvoren je u vinarski podrum. Ta zgrada postoji i danas .
ROTIMLJA. Ovdje je bio od kraja prvog svjetskog rata han porodice Be-
hram. 7 Bio je graden na kat. Zgrada i danas postoji kao stambeni objekt. Zadnji
vlasnici i handzije bili su Mujaga i Ahmedaga Behram. Drugi han pripadao je poro-
dici Spaho, radio je do 1918, a posljednji vlasnici i handzije bili su Ahmet , Alija i
Orner Spaho.
4. STOLAC je u zadnje vrijeme imao dva hana: jedan Muftica, blizi mosta
preko Bregave, a drugi u carsiji, koji je pripadao Silihdar Husein-pasinu vakufu.
7
"
Oba vise ne rade, a njihove zgrade adaptirane su za stanove i poslovne prostorije.
Stoje i danas. U prostranoj kafani Muftica hana bila je mala biblioteka od tridese-
tak knjiga smjestena u posebnoj rafi. Ovaj zadnji han nastao je krajem XVI iii pr-
vih godina XVII st. Godine 1889. bila je godisnja kirija 80 forinti , a 1913. g. 500
kruna. Kako su ovim vakufom upravljali stolacki SariCi, han je nosio i njihova
ime.
8
5. LJUBINJE. U zadnje vrijeme bio je hanna Raspacima, a zgrada mu po-
stoji i danas adaptirana za stambene prostorije. Han je pripadao porodici Teparica.
7
Podatke o Behramovu hanu dobio sam od A. Nametka.
7
' Vidi napomenu 7a na str. 154 ove knjige.
H. Krcsevljakovic, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), Sarajevo, 1952.
364
HAMDIJA KRESEVUAKOVJC
Od njih_ ga je otkupio Luka Kostic. Radio je do 1918. godine. Poslije ove godine
zgradu Je otkupio Alija Saric.
Pod brdom Radovinom bio je han koji je prije 1623. podigao carski kizlaraga
Mustafaga Kozlic. Taj han spominje i Evlija Celebija. Kada je prapao, ne zna se.9
6. TREBINJE. Oko godine 1890. bila su tri hana, a njihovi vlasnici i handzi-
je su Spiro Nikolic, radom Makedonac, Mico Miskin i Luka Petrovic. Danas tih ha-
nova nema. 0 hanovima Trebinja XVI i XVII stoljeca vee je bilo govora.
Na putu od Trebinja do Dubrovnika nije mi poznat nijedan han. Pocetkom
XVI stoljeca bio je u Dubrovniku jedan karavansaraj za Turke, a cuvar mu je bio
g. Rad_onja s pl_acom od 60 perpera godisnje za tu sluzbu. I po-
shJe ove godme spommJU se konaCista u kojima su odsjedali trgovci iz onovremene
Turske.
10
Od Krizanja do Dubravnika poznato mi je na ovom drumu u spomenutom
razdoblju 50 hanova.
DOMANOVICI - CAPLJINA
(9 km)
. Ovaj se drum od gornjeg odvaja na 165-tom km kod Domanovica. Dugacak
Je cca 8 km. Na ovom drumu bilo je vise hanova.
. U DOMANOVICIMA bio je Alagica han jos iz turskog vremena, a radio je
JOS nekoliko godina poslije okupacije 1878. i izgorio u jednom pozaru. Tome hanu
davno nema traga.
MUMINOV ACA je zaselak udaljen koja 2 km od Pocitelja. Tu su nekada bi-
la 4 hana.:
1. kao i drugi nastao je jos u tursko doba, a radio je do iza
1904. godme. KasmJe Je na tom mjestu bila kuca Jure Jelcica. DuraskoviCi su se
zvali Turge, a radom su iz Pocitelja.
2. Kavarin han, radio je do poslije 1904. godine. Njegove se zidine vide ida-
nas, a vlasnistvo su Jagica sa Hotnja.
3. udaljen kojih 200 m od Kavarina hana, a radio je do iza
Je tzg?no. Za_ ovaj pozar bio_je Salihaga Kavara, i zbog toga
Je odlezao nekohko godma u zatvoru, Jer Je Dizdarev han smetao njegovu hanu.
4. bio je vise Dizdareva hana na lijevoj strani ceste Capljina-
a radt?. Je do godine. U se za prenociste nije niSta
placalo, Je handZIJa naplacJvao za hranu !judi 1 konJa. Prema tome, to je bio ka-
ravansaraJ. Uz ovaj han napravio je neki od Veledara jednu catrnju kao zaduzbi-
nu. i godina bili su uklesani na jednoj ploCi, koja i danas postoji, ali je
na nJOJ natpts skoro potpuno unisten.
POCITEU. PoCitelj kao grad spominje se prvi put 1444. godine. Nakon
1471. udomila se ovdje orijentalna arhitektura. Tu je sagradeno nekoliko reprezen-
9 H. Kresevljakovic, o. c.
1. Tadic, Promet putnika u starom Dubrovnik, 1939, str. 26, 28 i 29.
Djelomtcne podatke o gornJtm hanovtma dobto sam od Abdurahmana Nametka direktora
gimnazije u Capljini i Becira Kapica, imama u Pocitelju. '
HANOVII KARAVANSARAJI 365
tativnijih zgrada, a medu njima i jedan han koji je staajo uz obalu Neretvc do javne
banje. Han je bio prizemna zgrada od kamena i prekriven plocom. lzucavajuCi spo-
menike kulture PoCitelja, arhitekt Dz. Celie kaze da se unutar hana naziru tragovi
estrada uz duze stranice, sirake koja 2m, na kojim su putnici sjedili i le:lali. Prema
tome, u ovoj su prostoriji boravili i putnici i njihovi kanji, pa je taj han bio tipa ka-
ravansaraja o kojima nam pricaju putnici XVI i XVII stoljeca. Isti au tor kaze da se
relativno dobra ocuvala zasvodena kamena kapija od pomno obradenog materija-
la, jako istaknuta na ulicu u kojoj su bili ducani. Osnovica ove zgrade je pravokut-
nik, kojoj duze stranice iznose 24,85 m, a krace 11,34 m. Zgrada je sagradena nesto
poslije 1664, dok mi ni priblizno nije poznato kada je napustena. Njene rusevine
nazivaju Pociteljci hanina. Koliko znam, ova je zgrada jedina ove vrste u kojoj se
naziru tragovi estrada.
T ASOVCICI. Tu je bio jedan stari han ciji zidovi i danas stoje u dobrom sta-
nju. U proslom ratu unisten je krav. Zvao se Paranosov han, po vlasniku Paranosu
iz Metkovica, koji ga je otkupio poslije 1878. godine od nepoznatog vlasnika. U
novije doba u njemu su tkali harare Lajpuri iz TasovCica,
CAPLJINA se prvi put spominje 1632. godine kao selo mostarskog kadiluka,
od 1782. do 1880. pripadala je Pocitelju, a onda zajedno s njim pripojena je Stocu.
Sredinom XIX stoljeca smatrana je varasicom. Od izgradnje zeljeznicke pruge
Metkovic- Mostar (14. VI 1885) i dalje do Sarajeva (1. VIII 1890), pocela se jace
razvijati. Poslije 1870. godine sagraden je ovdje jedan han koji je stajao u dana-
snjoj Cucukovica ulici, a pripadao je poradici Muratagica. Taj jc han prestao raditi
nesto prije 1914. godine. Zadnji vlasnik i handzija bio je starac Osman i njegov sin
Smail. Danas su na mjestu toga hana tri kuce, od kojih jedna pripada porodici Mu-
ratagica.
Na ovoj kratkoj liniji bilo je 8 hanova.
XIII SARAJEVO- STAYNJA- HAN- VISOKO- KAKANJ-
- VRACA - ZENICA
Stari je drum vodio na Kosevsko Brdo- Kobilju Glavu- Turbe (Vogosca)-
Semizovac- Vlaskovo- Misocu- Stavnja han i Yratnicu. Od Visokog do Kaknja
udarao je put s obje strane rijeke Bosne. Put niz desnu obalu Bosne presijecao je
rjecice Luznicu i Trstionicu. Put niz lijevu obalu Bosne prelazi ovu rijeku kod Viso-
kog, pa udara na Hlapcevice, Buzice, Doboj i kod stanice Kakanj prelazio je u
mjesto Kakanj, a odavde preko Vraca u Zenicu.
NB. Tim drumom prodro je do Sarajeva princ Eugen Savojski u oktobru
1697. godine i istim putem se povratio. Na povratku zadrzao se s vojskom u Kaknju
i tom zgodom neko je iz njegove pratnje nacrtao han u tome mjestu. Istim drumom
prasao je general Tegetthoff s vojskom do Sarajeva 1878. godine. Na tom drumu
bili su slijedeCi hanovi:
KOSEVO. Na pocetku ovoga druma bio je Sljivin han sagraden oko 1878, a
pres tao je raditi 1907. godine.
366
HAMDIJA KRESEVUAKOV!C
KOSEVSKO BRDO. Tu je kod malte bio Fadilpasica han koji je drzao duze
vremena Alija Pasukan i po njemu se zvao Pasukanov han.
BARE. Tu su bila dva hana, jedan Avdage Sahinagica, trgovca iz Sarajeva, a
drugi lbrahima Mumina. Mumin je svoj han prodao Milosu Jaganovicu koji je
drzao duca, kafanu i birtiju. Prestao je raditi 1941. godine. Sahinagica je han otku-
pio Hasan Zubovic. Ta zgrada postoji i danas.
KOBILJA GLA VA. Oko 100 godina bio je tu han najprije porodice Cito, a
onda sarajevske porodice Vrago. Han je prestao da radi 1942. godine. Stari je han
porusen 1926. i sagraden na istom mjestu novi, cija zgrada postoji i danas, ali kao
stambena zgrada. Nju je sagradila Hajrija, kci Osmana Vrage, udata Lando. U to-
me hanu bio je duze vremena handzija Hasan Caus.
HOTONJ. Han je bio vlasnistvo Hadzi Saliha Beglerovica. Radio je do 1941.
godine.
1
JOSANICA (Donja Vogosca). Sarajevska porodica Biserovica. imala je u o-
vome selu jedan prizemni han, koji je do 1928. sluzio svojoj svrsi. Do 1918. bio mu
je vlasnik sarajevski advokat Akif ef. Biserovic. Zakupnici hana u zadnje doba bili
su Kojo i Spasoja IvanoviU
TURBE (Gornja Vogosca). Dok su svi do sad spomenuti hanovi na ovome
drumu nastali u XIX stoljecu , u Gornjoj VogosCi nedaleko od dzamije i turbeta bio
je jedan han koji se u poznatim mi izvorima od prvi put spominje 1785. godine. Po
tome hanu i turbetu zove se jedan zaselak Turbe Han. Prije 1879. han u Turbetu
bio je vlasnistvo nekog bega i nakon katastrofalnog pozsara Sarajeva od 8. augusta
1879. godine han je kupio sarajevski curcija Risto Krsmanovic, koji je zbog spome-
nutog pozara napustio svoj posao. Han je radio do 1921. godine. KrsmanoviCi sui
sada vlasnici zemljista na kome je han stajao.
SEMIZOVAC. Sve do izgradnje omladinske pruge Samac-Sarajevo stajao je
u Se mizovcu poveCi han , sto ga je izmedu 1760. i 1777. sagradio sarajevski bogatas
Hadzi Salih Semiz, sin Hadzi Ibrahimov.
0
Od toga vremena pa sve do 1947. bio je
taj han u vlasti porodice Semiz i po ovoj porodici dobio je i Semizovac svoje ime.
Taj kraj zvao se prij e toga Ljubina , po rjecici istog imena sto se tu uljeva u Bosnu.
Koliko znam Semizovac se prvi put spominje 1867. godine.
4
Semizov j e han nasli-
kao akademski slikar Doko Mazalic. Han u Ljubini spominje 1785. Bozic, a han u
Semizovcu 1867. dr 0. Blau.
Alica han stajao je 1 km ispred Podlugova. Bio je zidan od kamena.
Han STA VNJA stajao je uz lijevu obalu rij eke Stavnje kojih 730 mod stani-
ce Podlugovi. Kod toga hana odvaja se u novije doba drum za Vares, a sagraden je
oko 1860. godine . Na podrucju danasnjeg naselja Podlugovi bil a su jos dva hana.
Jedan je stajao na mjestu gdje je danas stanica i porusen je pri njenoj izgradnji
1882, a drugi je han stajao na rijeci Pobrdi nize Broda i davno je propao.
5
1
Nesto poclataka o gornjim hanovima clobi o sam ocl Hal icl a Delali ca iz Saraj cva. , Nase Starine'
II , 195-+ . str. 79.
: Po pocl acima Nai la Btserovica , magtst ra fann acij c.
' H. Kre5evljakovtc, Yare5 kao gl<tvno srediste gvozdenog obrta u Bosnt t Hercegovmi do 1891
Gl. Z. M. U Y, 1942, str. 4-+3 .
' Dr 0 . Blau, Reisen in Bosnien unci dcr Hert zegowina, Berlin , 1877. str. 97.
' Mil enko S. Filipovi c, Yisocka nahija. Nasel ja i porckl o st anovnistva, knjiga 25, Beograd 1928.
str. 360.
I
367
LESEVICI. I ovdje je bio jedan mali han vlasnistvo porodice Handzic.
VRATNICA. U tome je selu bio han begovske porodice Zecevica iz Viso-
kog, cija je zgrada i sada uzgor. Taj je han radio do 1918. godine. U Vratnici je po-
stojao jedan han i 1785.
HLAPCEVICI. Kod mosta na rjecici Radovaljki kojih 5,53 km od centra Vi-
sokog bila su dva hana, od kojih je jedan pripadao nekoj begovskoj porodici iz Vi-
sokog, a drugi porodici Handzic. Ti su hanovi lezali uz lijevu obalu spomenute rje-
cice. Ne zna se kad su sagradeni , a radili su do prvog svjetskog rata. U Begovu ha-
nu bila je nakon 1920. godine osnovna skola, a u drugom su stanovali Handzici i
drzali ducan. Mjesto gdje stoje zgrade ovih hanova zovu danasnji stanovnici ovoga
kraja Hanovi. Begov han imao je u prizemlju povelik podrum, ana spratu su cetiri
sobe i velika kamarija. Ta je zgrada i danas uzgor, a vlasnik joj Saban Dzafo, koji u
njoj stanuje. Handzica han ima u prizcmlju podrum i jedan ducan, ana spratu clvi-
je so be . U ovoj zgradi danas stanuje porodica Handzic.
7
KAKANJ lezi uz desnu obalu rijeke Bosne. Ovo je mjesto bilo u proslosti i
vece i vaznije nego danas. Iznad Kaknja bio je kameni most preko Bosne , koji se
vidi ina nasoj slici i prema tome postojao je jos 26. oktobra 1697. godine. Na istoj
slici vidi se i han (slika 28). Prema Milenku Filipovicu, bila su ovdje dva hana. Je-
dan se zvao Veliki han , a drugi Fazlipasica.
8
Da li su ova dva hana postojala u isto
doba iii je Fazlipasica han nastao nakon sto je propao Veliki han, ne zna se. Jos
1737. odrzavao se u Kaknju pazar iii sajam.
9
Prema jednom anonimnom opisu Bo-
sne iz 2765. bilo je u Kaknju 50 rnuslimanskih kuca,
10
a prema Bozica opisu iz 1785.
bilo je tu 30- 35 muslimanskih kuca i jedan han.
Do iza 1851. godine Kakanj je pripadao Zenickoj nahiji i kadiluku Brod
(Travnik). U Velikom hanu nekada je odsjcdao zenicki kadija, koji je petkom do-
lazio na kakanjski pazar , i tu vodio parnice i svrsavao vjencanja.
11
VRACA. Ovdj e je bio zadnji han na ovom drumu. Jedan han u ovom kraju
spominj e 1867. dr 0. Blau.
11
Na ovom drumu Cij a duljina iznosi cca 80 km bilo je 19 hanova.
STAVNJA HAN (Podlugovi)- VARES- DUBOSTICA
Ova je cesta sagradena izmedu 1881. i 1883. gocline, dok se stari drum sto je
vodio u Vares i dalje odvajao do druma Sarajevo - Zenica kod Matarugina hana u
Donj oj Misoci i udarao pre ko Milakova Dola, Povioca, Mrakova, Haluga, Salka-
nova hana, pa ispod lzboda na Koritnik , Borak, Cremu , Bukovik, ispod Opreca na
" M. Filipovic. o. c . .fRl.
7
Za ove podatke zahvalj ujem Haj riji Muhamedagic. rod. Corovic
" Dr M. S. Filipovic, Novi podaci o Kaknju . Gl. z. M. XXXIX ( 1927.) str. 225-229.
'' Dr J. Jele ni c, Ljeto pis franj evackog samos tana u Kr. Sutjcsci , Gl. Z . M. XXXVI ( 192-+), str.
12: Dr M. S. Fil ipo vi c. o. c.
"' Dr G. Bodenstein. Povij est nasclja u Posavi ni . Gl. Z. M. XX, 1908. str. 96. Dr G. Bodenst ein
stavio je ovaj opis u prve godine XYIIl stoljeca , medutim dr H. Kapidzic nasao je original u Becu, pre-
ma kome se vi di cia j e napisan iza 1763. godine.
11
Dr M. S. Fili povic, Visocka nahija, str. 642.
" Dr 0. Blau, o. c. str . I 00.
368 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Vran Kamen (Smrekovica), Kokoscici, Strizevo u Vares iii Vran Kamen preko Da-
bravina- Pajtova hana u Vares. Druga varijanta polazila je od Salkanova hana pre-
ko Zupce na Kahve Mahalu, Brezu i izlazila na Vran Kamen. Jos i danas raspozna-
je se na vise mjesta kaldrma toga druma. On je nekada bio naroCito dobra frekven-
tiran j er j e Vares s Ocevijom, Vijakom i Borovicom bio do iza 1878. glavni centar
zeljeznog obrta, a Sarajevo glavni trg za zeljeznu robu koja se proizvodila u tome
kraju, Kresevu i Fojnici.
- MISOCA. U Donjoj Mi soCi sto lezi na desnoj obali istoimene rjeCice zove se
jedan zaselak Matarugin Han. I me je dobi o po porodici koja i danas ovdje zivi, a za
koju se zna da su joj predi ovdje od davnina.
13
Misoca se spominje sredinom XVI
stoljeca.
MRAKOVO sa zaseokom Haniste gdje je nekada stajao han. Drugi han koji je
donedavno radio bio je u zaseoku Zudovine i zvao e Sa/kanov iii Salkanovica han.
14
VRAN KAMEN U SMREKOVICJ gdje je bio Dukuca han.
DABRA VINE. Poslij e 1878. postojala su ovdje dva hana, Gornji i Donji Po-
pov han, a vlasnik im je bio pravoslavni svecenik Konstantinovic. U novij e doba bi-
la su takoder dva hana: Botica i Saliha Berbica.
15
KOKOSCICI. I tu je bio nekada han na koji nas sjeca lokalitet Haniste.
Na ovoj drugoj varijanti bio je jedan han u Mahali i zaseoku s nazivom Pot-
han . Tu je zaista 1785, a svakako i kasnije, stajao jedan han.
Na spomenutoj cesti Stavnja han - Vares ispod sela Budoielj podigla je poro-
dica Pajt (Fajt) svoj han, po ka me se zove i zeljeznicka stanica na uskotracnoj pruzi
Podlugovi - Vares (predana prometu 7. novembra 1895. godine)- Pajtov Han.
Han je radio do proslog rata.
16
V ARES je nastao krajem XV stoljeca kada se ovdje pocela kopati zeljezna
ruda i izradivati razna zeljezna roba. U tursko doba bio j e ovo glavni centar zelje-
znog obrta. Ovamo su dolazili trgovci s raznih strana, narocito iz Sarajeva. Prij e
XVIII stolj eca nemamo nikakvih podataka o vareskim hanovima. Oko 1740. godi-
ne bila su ovdje dva hanaY Sredinom proslog stolj eca sagraden je i treci han, ako
nij e postojao jos i od prij e. Sva tri ova hana i l ~ su u vareskoj carsiji . Jedan od tih
hanova bio je oko 1878. vlasnistvo sarajevskog Jevreja Saloma, bolje pozna tog pod
imenom Uscuplija. Od nj ega ga je kupio Duvo, a nasljedstvom je presao u vlast va-
reskih trgovaca Hasangaica. Radio je do 1945. godine. Ovaj su han dr:lali pod za-
kup MujezinoviCi i po njima se nazivao Mujezinov han. Drugi han bio je vlasnistvo
evladij et vakufa Hadzi Saliha Semiza iz Sarajeva. Ovaj je vakuf osnovan prije
1777. Radio je do 1910. iii 1912. Kasnije je bila u ovoj zgradi citaonica. I ovaj su
han drzali dugi niz godina Muj ezinoviCi.
Sareni han bio je nekada vlasnistvo sarajevske porodice Kestendzica. To je
bio uj edno i najveCi han u Varesu. Han je od Mehage Kestendzica otkupil a srpsko-
pravoslavna opst ina. Radio je do 1953. godine.
" Dr M. S. Filipovic, o. c. str. 350 i 351.
'" Dr M. S. Filipovic. o. c. str. 355.
r.< Dr M. S. Filipovic. o. c. str. 378.
'" Za podatkc o starom drumu od Mboce do Varesa kao i o hanovima na tome drumu zahvaljuje-
mo dr Aliji Silajdzicu. profesoru Pravnog fakulteta u Sarajcvu.
" H. Krcscvljako,ic. o. c . .t27.
. '
HANOVIMA
.,
,
\
\
\
"'-

.
\- - \

..
\
... ._
...
...
'
' ....
i
,_
...
'
-. ...
II
\ .
Il l tvno


qo.-ica
'
KARTA MJESTA
sa
U BOSNI I HERCEGOVINI
M] eri l o 1:760 000
ok.o 5 o 10 :zo 'G 4ol.o,
\
'
...
'.
' ...
...
...
, .
...
..... --
.,

I
,.
f
\
.
' \
\
\
.
bugo1no
lj.2 n quvbtliJ
Z!arast

l'f drt/10
c!mf/a
.,
"' Domanovtc

,--.,. i ...... ,
. " .\

'
.
.... . ,
.,.
'-.. ,
'-.
V.ate$
\.
.....
..
llllflf;IJ
I
1.' tu&t-t6 A '- I. . .
'f l'JC? '>VIt"8

a .. ;,.,,..
J, ?-/1
'kSI?I Ce'Y
rt ovo
'<
velf
t>.,f
7j urf/sf6
"
_cr8b(;
'C171Tf19
,.
i
I
.
I
i
i
.
I
j
......
....
1
. --.
HANOVIIKARAVANSARAJI 369
U blizini Varesa na Zarudu bio je od davnina Matanov han, a na Pogarima
han Pobre Joz e Brdanovif:a. Zgrada Matanova han a postoji i danas.
18
DUBOSCICA je staro rudarsko mjesto koje se prvi put spominje 25. januara
1425. godine. I u ovom se mjestu , kao i u Varesu, kopala zeljezna ruda i izradivala
razna roba sve do devedesetih godina proslog stoljeca. U Duboscici je bio od dav-
nina han, a postojao je i pocetkom ovoga stoljeca.
* * *
'' U Stocu je bio i treti han i zvao se po vlasniku Tatarevica han (slika 29). Zgradu koju nam prika-
zuje slika na strani 151. sagradio je nesto prije 1878. god. HadZi Ahmetaga Tatarevic, zvani Pinjo i oko
1880. g. pretvorena je u han. U njoj je 1878. g. boravio kratko vrijeme general Jovanovic. Handzije
ovog hana bili su do 1926. g. Tatarevici. Od tada do 1942. g. ovaj je han drzao Orner Tomic. Zgrada je
19.t2. g. bombardovanjem ostecena a kasnije sa zemljom sravnjena.
''' Crtez pod I i 2 uzeo sam iz planoteke Zavada za zastitu kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu.
Crtez pod I izradio je ing. arh. Vangelos Dimitrijevic, a crteze pod 2 ing. arh. Enver Jahic i stud. arh .
.Yielika Jarebica. Slike 3 i .t ust upio mi je prof. A Nametak. Slike pod br . 5, 6, 7, 8, 9, 10, II, 20, 21, 24 ,
25, 26 uzete su iz casopisa ,Nada. Stika pod br. 13 uzeta je iz djela, Kresevo od I. A. Kristica. Slike pod
br. 1-t , 22. i :23 ustupio mi jc fra Mirko Dzaja, pod br. 16, 17 i 19 Mesud Sa ric, pod br. 18 dr Esad Pasalic,
pod br. 27 Dj. Mazalic, pod br. 15 Mehmed Mujezinovic i pod br. 29 dr Salih Tatarevic.
Kartu puteva za ovu radoju izradila je Melika Jarebica.
Svima im i ovom prilikom naj ljepse zahvaljujem.
H. K.
" Nesta podataka o vare5kim hanovima iz novijeg vremena prikupio mi je profesor Dz. Juzbasic.
~ lzabrana djela Ill
1
-;
.. ......
ZELJEZNI OBRT U V ARESUa
do godine 1891.
Sve do okupacije Bosne bio jc Vare5 poznat zbog proizvoda zeljeznog obrta,
ne samo u nasoj zemlji no po cijelom Balkanu, u dobrom dijelu Male Azije, pa cak
i u Egiptu. Od XVI stoljeca ovamo vadila se ondje zeljezna ruda kao i danas, ali u
znatno manjoj mjeri, proizvodilo se sirovo i kovno zeljezo i izradivala razna zelje-
zna roba. Nakon okupacije poceo je opadati zeljezni obrt u Varesu, jer se njegovi
proizvodi mnogo manje izvoze preko granica Herceg-Bosne, a i u njihovom okviru
potiskuju ih proizvodi industrije. Posljednji cas kucnuo je malom obrtu u Varesu
16 kolovaoza 1891, toga dana nalozena je prvi put na ovom mjestu visoka pee i time
otpocela radit i danasnja talionica i ljevaonica.
Vares lezi u vrlo gorovitom kraju 829 m nad morem, u gornjem toku rjecice
Stavnje, koj a izvire blizu ovog mjesta ispod Zvijezde planine i kao desni pritok
utjece u Bosnu kod zeljeznicke postaje Podlugovi. Prosavsi Stavnja kroz stari Va-
res prima s desne strane pritoCicu Varesac (Potoci). Vares se smjestio u uskoj dolini
Stavnje. Uz ovu rjeCicu i po obroncima brda nanizale su se kuce i ducani. Vise
drvenih i jedan kameni most spaj aju obje strane Varesa. Kameni most potj cce iz
turskog vremena, a tradicija zna da je zaduzbina neke zene. Izmedu katolicke cr-
kve i dzamije okupila se mala carsija.
Ovo je mjesto nastalo poslije pada bosanskog kraljevstva, dakle za
turske uprave. Pokojni vareski zupnik fra Franj o Franjkovic navodi, u jednom ne-
tiskanom opisu vareskih rudokopa po sutjeskoj kronici, da se zeljezo u vareskim
rudnicima pocelo vaditi u doba Jakub-pase, koji je sjedio na stol ici bosanskog san-
dzakbega od 1492. do 1494.
1
Pripovijeda se da je Vare5 lezao na brdu Oglavicu, sto
se dize koji h 250 m iznad danasnjeg mj esta, a udaljeno je do pola sata hoda. Tu se i
danas vide ostaci crkve svetog Ili je. Majdani (kovacnice i talionice) bile sui onda
uz Stavnju, jer je za rad potrebna vodena snaga, koje na Oglavicu nema. Prema
predaji, koja se do danas ocuvala medu stanovnicima ovoga mjesta, dosli su predi
danasnjih Varcsaka u ovaj kraj iz Dubostice. Carski emin (povjerenik) u Dubostici
1
Ovaj se rukopis cuva u arhivu Zeljezare i dobrotom gosp. ing. Chloupeka pregledao
sam ga i pondto upotrijebio za ovu radnju. Rukopis je pisan njemacki. Gosp. Chloupeku i ovdje se naj-
lj cpsc zahvaljujem.
' Rad objavlj cn u kalendaru .. Naprcdak. god. XXIII , Sarajevo 1934, str. 180- 193.
372
HAMDIJA KRESEVLJAKOVI(
bio je prestrog covjek i radi toga ga ubiju. Po sultanovoj zapovijedi smakne vlast
eminove ubice, a ostale progna. Veei broj obitelji nastanio se u dolini Stavnje. z Taka
danasnji Vares. Po ovoj predaji dosle su ovamo obitelji: Ljepavie, Nova-
kovte, Matijevie, Jusie, Benie i Stojkovie. Imena ovih obitelji ocuvala su se do da-
u nazivima nekih vareskih mahala. Iseljenike iz Dubostice doveo je ovamo
UJak-fratar. Doseljenici nastavise i ovdje svoj zanat, kopanje i talenje rude i izradi-
vanje zeljezne robe.
Stanovnistvo Varesa pretezno je katolicke vjere od postanka mjesta do da-
nas, broj muslimana bio uvijck malen, a pravoslavnih jos manji. Godine
1655. btlo Je u Varesu oko 100 muslimanskih domova,
3
a 1673. bijase 954. katoli-
Sredinom prosloga stoljeea bijase u Varesu oko 200 katolickih, 100 musliman-
skih i 30 pravoslavnih kuea.
5
Prema popisu pucanstva od 1879. bilo je ovdje u 437
21!7 ito: 1760 katolika, 322 muslimana i 95 pravoslavnih. Od
XVI th prvth godma XVII stoljeea imaju katolici crkvu, posveeenu sv. Mihajlu Ar-
handelu. U zupnom uredu cuva se matica krstenih od 1643, umrlih od 1647. i vjen-
canih od 1740. Crkva je vise puta popravljena kako se vidi iz brojnih isprava na tur-
skom jez.iku, sto se cuvaju u zupnom arhivu. Danasnja je zgrada napravljena 1906.
Uz zupm usred postojala je s malim prekidom od 1836. pucka skola, u kojoj su
mladez poucavali redovnici sve do iza okupacije. Vares je dao franjevackom redu
vise odlicnih clanova, kao sto su Jerolim Lucie, Augustin Varesanin (17. st.), bi-
skup. Grgo Ilijie (1736.-1813), koji je napisao i nekoliko naboznih knjiga, i mnogi
drug1.
Danas je u Varesu jedna dzamija s drvenom munarom. Ko ju je sagradio i ka-
da, ne zna se. Postojala je jos i prije 1655, a uz nju i mekteb. U ovoj je dzamiji bio
imam sezdesetih godina prosloga stoljeea Muhamed ef. Had:lijamakovie, poznati
v.oda bosanske vojske za vrijeme okupacije, koji j e ovo svoje rodoljubno djelo pla-
tw glavom nakon ulaska okupacionih ceta u Sarajevo.
U novij e doba sagradili su i pravoslavni sebi crkvu.
. je gorio, a vise puta poplavila ga je i Stavnja. Zadnji veCi po-
zar zadesw ga Je negdje u prvoj polovini XVIII stoljeea. Tada je sagradena i dana-
soja _dok je .stara_ st ajala na onom praznom gradili stu prema danasnjoj
osnovnoJ skol1. ZadnJa vehka poplava bila je ljeti 1915.
Vares u upravnom i sudbenom pogledu od svog postanka pripada Visokom.
Stanovnici su se bavili obrtom i trgovinom; katolici su mahom rudari i kovaci
a muslimani i pravoslavni trgovci . Medu rudarima i kovacima bilo je, bar u
doba, Sasa, sto nam svjedoce neki izrazi sto su se do danas ocuvali u rudarskoj i ko-
vackoj terminologiji. Na njih nas podsjeeaju i dva geografska naziva Saski do i Sa-
ski _potok . kraja u dijal ektoloskom vrlo je zanimljiv,
pa JC ova CtnJemca 1 potakla sma ovoga mjesta prof. Miju Zuljiea na obradu vare-
skog dijalekta.
6
fspr. Mii?. Zuljic: Danasnji vareski dijalekat. .,Skalski vjcsnik' 190R., str. 36.
Fermcndzm: Acta Basnae. Str. 477.
" Stari ne Jugaslavenske akadernij e. knj. XXXVI. str. 144.
' Jukic: Zernljapis i paviestnica Basne, Zagreb 1851. str. 34.
" ..Skalski vjesnik" 1908. str. 36 i dalje.
ZELJ EZNI OBRT U VARESU 373
KOPANJE RUDE U VARESU
Kako je vee spomenuto bogate naslage zeljeznih ruda u Varesu i najblizoj
okolini pocese eksploatirati kraj em XV stoljeea, ako je vjerovati onoj biljesci u su-
tjeskoj kronici, a po navedenoj predaji prvi su rudari dosli u ovaj kraj iz Dubostice,
gdje se ruda vadila jos prije pada bosanskog kraljevstva.
Naj stariji su rudokopi Saski do, Smreka i Droskovac. Bez sumnje, u Sas-
kom dolu bili su prvi rudari Sasi , po kojima je ovaj rudokop dobio svoje ime. Ru-
dari su se zvali ortari (od njemackog: Ort). Cetiri do sest rudara cinili su dru-
zinu. Rudnici su bili na erarnom zemljistu. Za kopanje rude nije se u zadnje do-
ba niSta plaealo, niti se za to trazila dozvola. Ko god je htio, mogao se baviti
ovim poslom. Jame su se zidale i podupirale slicno kako se to i danas radi. Ru-
da je kopana krampom, rabio se i barut, ali dinamit nije bio poznat. Iz rovova
se iznosila ruda u skafovima i kozjim kozama. Za rasvjetu su upotrebljavali svi-
jeee lojanice. U rudokopima se radilo preko cijele godine. Rad je pocinjao u po-
la noei, a svrsavao se oko 2 sata po podne. Radili su samo odrasli muskarci. Ze-
nama i djeci nije bilo mjesta. Nesreea je bi\o po jamama, ali ove, koliko se zna,
ne bijahu ceste. Ortar je zaradivao u zadnje doba prosjecno 3 cvancike (12 gro-
sa) dnevno.
Ovaj se zanat nasljedivao kao i mnogi drugi. Uz oca bi stupao sin u rudokop,
kad bi za ovaj posao dorastao, tj. kad bi mu bilo 12 godina.
Od ruda sto su se vadile, bijase najbolja crvena rudaca iz Smreke i Saskog do-
la (Potoci). b
Na isti nacin vadila se zeljezna rudaca u Dubostici , Borovici i Vijaki. 0 bo-
gatstvu zeljezne rude u Varesu i njegovoj okolici, govori i Atanasio Dordie u svom
izvj estaju o Bosni pisanom 1626.
7
Od vaznijih rudnika u okolici Varesa spomenut eemo jos Dubosticu, Borovi-
cu i Vijaku. U ovim se mjestima ruda takoder talila i izradivala zeljezna roba.
Dubostica (Dubovstica) udaljena je od Varesa 15 km. Prvi put se spominje
25. sijecnja 1425.
Borovica je kojih 18 kilometara zapadno od Varesa. Prvi put se spominje u
jednoj serijatskoj ispravi od poe. safera 959. (oko 23. sijecnja 1552) kao nov rudnik
(madeni dzedid). Isprava se odnosi na desetinu. Povjerenik (emin) carski za deseti-
nu bio je neki Mehmed celebija. Ovdje se dobivalo najbolje zeljezo u citavom
ovom kraju.
Vijaka Idi kojih 14 km od Varesa na lijevoj strani ceste Vares-Oeevija i na
istoimenoj rjeCici. Na ovo se mjesto odnosi jedan hudzet sarajevskog kadije Ahme-
da od 21. redzeba 1237. (13. travnja 1822) prema kame su se parnicili Sulejman
Ruzdi ef. i Dervis Salih beg sa Pavom, Jozom i Matom iz Vi jake zbog alatau obo-
renoj kovacnici. Sud je dosudio alat ovoj trojici krscana. Zanimljivo je da se u ovoj
ispravi naziva kovacnica , samokov".
7
Starine Jugaslavenske akademije knj. XVII. str. 124.
b Selo 9 km udaljeno ad Varesa.
374 HAMDIJA KRESEVLJAKOYJ('
TALJENJE ZELJEZNE RUDE
Sve do otvorenja talionice u Varesu (1891), dobivalo se zeljezo iz rudaca ov-
dje, i po drugim mjestima Bosne, na naCin, kako se to radilo po drugim mjestima
Europe do XVII stoljeea. U tu svrhu sluzile su okrugle, do 5 m visoke peCi od ilova-
ce, oko kojih su bili zeljezni obrucevi kao na kakvoj kaci. Ove peei zvahu duvaoni-
ce iii duvanice. Skoro kraj svake kovacnice (majdana) bila je ovaka pee. Do vrha
peCi vodili su jedni iii dvoji kameni basamaci. Ova velika mijeha, koje je voda po-
kretala, duhali su zrak kroz dvije cijevi s promjerom od 6 do 8 em. U pee bi se naj-
prije nasulo do 6 kubicnih metara bukovog ugljena; to bi se.zapalilo, pomoeu mije-
hova razarilo, onda bi se sipao opet ugalj, a tek onda ugalj i ruda; zatim pustili mi-
jehovi da jace dusu. Za vrijeme trodnevne radnje rastopilo bi se 60-80 tovara ruda-
ce, a za to bi se potrosilo 150-160 tovara bukova ugljena. Ova koliCina rudace da-
vala je 20 do 30 tovara sirova zeljeza. Ruda i ugljen nije vagan, nego su za to bile
posebne mjere, sanduci. Kad bi se ruda istopila, otvorio bi se otvor na prednjoj
strani peei, kroz koji je izlazilo sirovo zeljezo sa slakom (od njemackog: die Schlac-
ke) i odmah bi se to polilo vodom, da se ohladi. Slaka bi se odstranila, a skrutnulo
bi se zeljezo razbilo u komade. Ovim prvim otvaranjem dobilo bi se oko 50 oka ze-
ljeza, koje se zvalo madia. Daljnja otvaranja na peCi slijedila bi u razmacima od 10
sati, tada se dobivalo bolje zeljezo, a zvalo se nado. Nakon tri dana obustavili bi se
mijehovi. U dnu peCi stvorila bi se gruda zeljeza od kojih 300 oka, a to je bilo naj-
bolje i polukovno zeljezo. Rad na peCi poCinjao je u ponedjeljak i cetvrtak oko 4
sata ujutro, a svrsavao noeu u srijedu i subotu, dakle dva reda nedjeljno.
Svaka je pee imala svoga smeocara (od njem.: der Schmelzmeister) i jos tri
pomoenika. Radnici se nijesu mijenjali, no su naizmjenice spavali kraj peCi . Smeo-
car je bio vrlo dobro plaeen (do 30 cvancika sedmicno). Odvoz slake i zeljeza od
peCi obavljali su drugi radnici.
Uz brizne popravke, trajala je jedna ovaka pee 10-15 godina a stajala je oko
20 dukata.
Siromasne zene i djevojke isle bi i izbirale u slaki komadiee zeljeza i prodavale
bi ih kovaCima, koji su radili na vignjevima. Ovake su zene zvali slakarice, a njihov
rad izbiranje (,iCi na izbiranje"). Otpaci od ugljena zovu se mrtviCina (rogac i bubica).
God. 1878. bilo je u Varesu 25, u Dubostici 3, u Vijaki 2 peCi. Vareske su peCi
davale godisnje oko 13.000 q sirovoga zeljeza.
Kako danas nema ni u jed nom od ovih mjesta ni jedne peCi, sastavio sam ovaj
popis po pripovijedanju starih kovaca: Marijana Gavrana,
8
Joze Brdanoviea (Po-
bre Joze)
9
i Matana Paviea-Mikeljeviea.
10
8
Marijan Gavran, roden u Vare5u 12. veljaee 1836. Od 20-70 godine radio je u majdanu. Kad
sam u srpnju 1933. s njim razgovarao, mi je da muse cesto pricini i danas kako radi na grnu. Veli-
ki je stovatelj Omer-pase Latasa, jer je ovaj donio u Bosnu ravnopravnost. Rado citira pjesmu , Siavo-
dobitnica Orner pase", sto ju je spjevao Jukic i Martie. On kaze, da je u Varesu nestalo rada onim casom
kad su svi radnici poeeli ulaziti na jedna vrata , tj. otkada j e otvorena zeljezara.
9
Jozo Brdanovic poznat je pod imenom Pobro Jozo. Roden je g. 1846. u Vare5u, a sada zivi na
svome imanju na Pogarima. Spram svojih godina mofe se reci da je u dobroj snazi. U majdanu je radio
preko 40 godi na.
10
Matan Pavic-Mikeljevic je u 63. godini zivota i jos radi o svome zanatu. Nepismen je. Svaki
vazniji dogadaj u Varesu opjevao je u desetercima. , Ja kujem i pjesme sklapam", reee mi nakon sto mi
jc recitovao jednu svoju pjesmu. Spjevao ih je oko 20.
2ELJEZNI OBRT U YARESU
375
MAJDANI I IZRADIV ANJE ZELJEZNE RUDE
Radionica, u kojoj se dobivalo kovko zeljezo i izradivali krupniji predmeti
zajedno s duvaonicama zvase se ovdje majdan. Kako danas nema peei, to se ipak
ove radionice zovu maj dani. U drugim se krajevima ovim izrazom nazivlje rudo-
kop. Majdan je iskvareno od arapske rijeci maden , a znaCi doslovno rudokop. Da-
nas jos rade u Varesu samo dva ovakova majdana, a izraduju samo zeljeznu robu,
jer se kovko zeljezo kao polufabrikat dobiva iz tvornice.
Ove su radionice u osnovi pravokutnici, zidovi su im od kamena i drveta, a
krov im je takoder drven. Na krovu su dva veea otvora s kapcima iznad grna ili og-
njista. Gradeni su uvijek uz obalu rijeke, jer se i ovdje radi pomoeu vodene snage.
Uvijek su gradeni tako da im je jedan od dvaju kraCih zidova gotovo do krova uko-
pan u obalu, a drugi je iznad same rijeke potpuno nad zemljom i u njemu su po-
krajnja vrata, dok su glavna u onom zidu koji je okrenut prema useu rijeke. U sre-
dini je majdana majdanski cekie, koji pokreee voda.
11
Uz oba duza zida smjesteno
, je po jedno ognjiste iii, kako se ovdje zove, grno. Iznad grna je zid 1-1.50 m visok,
a iza ovoga su po dva velika mijeha za raspirivanje vatre. I ove mijehove pokreee
vodena snaga.
Stari ieljezni majdan u Varesu (po crteiu W. L. Arndta iz god. 1898.)
11 Ovaj je pricvrscen na vodoravnu osovinu, koja je umetnuta u dva vertikalna drvena stu-
pa, koje ovdje zovu stuop (pl. stuopi), dok ovaj izraz u Oceviji nije poznat. Tamo ove stupove zovu
direci.
376 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Iza svakoga majdana je /ada. To je mali rezervoar, u koji dolazi voda zlije-
bom. Lada se jednom stranom opire o obalu, a druga joj je strana 3-4m iznad zem-
Ije i poduprta direcima. Pred ladom su tri kola (tocka) i to dva grnska kola, Cije vo-
doravno polozene osovine pokreeu mijehove na grnima u majdanu i jedno tzv.
majdansko kolo, cija vodoravna osovina pokrece majdanski cekie, pred kojim je
nakovanj. Pomoeu zastave pusta se voda iz lade kroz badalj na grnsko kolo kad se
kuje, a zaustavi se cim se posao svrsi , iii se predmet koji se kuje ohladi, pa ga valja
ponovno na grnu ugrijati. I narodna poslovica ka:le: Kuj gvozde dok je vruee. Prije
se na grnima od sirova i polukovkoga zeljeza dobivalo kovko zeljezo. Ovaj se po-
sao zvao plavljenje, a majstor koji je zeljezo plavio zvao se plavas. Ovako dobiveno
zeljezo zvalo se var. Na grnu se Iozio bukov ugalj (eumur). Danas sene plavi zelje-
zo, pa zato nema ni plavasa.
U majdanima su se izradivali, a ponesto se jos izraduju ovi predmeti: obruci ,
resetke, plugovi, peke, sacevi, cusegije, lopate, trnokopi, kazme i krampe. Sve se
ovo radilo bez ikakve mjere onako od oka, kako se to kaze, ali sve se izradivalo
veoma precizno. Jedan bi majstor napravio po stotinu i vise istih predmeta, potpu-
no jednakih i jednako teskih.
Skoro u svakom su majdanu radila po dva majstora, svaki na svom grnu i to
naizmjenice, jer je u majdanu samo jedan majdanski cekie. Svaki je majstor imao
svoj alat. Od alata napomenut eu samo sleganj (od njem.: der Schlagel), veliki ce-
kie i cione (od njem.: ziehen), velika klijesta, kojim se vuce zeljezo iz vatre. Ovi
nazivi, kao i vee prije spomenuti: ortar, slaka, smeocar, pa forma, upueuju nas na
Sase, koji su ovaj obrt donijeli u nase krajeve.
Uz majstora bio je u majdanu jos veliki i mali momak; prvi odgovara kalfi , a
drugi segrtu kod ostalih obrtnika, ali ovi izrazi ovdje nijesu bili poznati. I kovacki se
zanat ovdje mahom nasljedivao. Niko se ovdje ne sjeea da je postojao esnaf (ceh)
kao po drugim mjestima. Svak je radio, sto se kaze, ,o sebi i po sebi". Jedina im je
veza bila dan.sv. Vladislava. Toga su dana svi kovaci isli prije podne na zajednicku
misu i nijesu r-adili. Bez ikakove ceremonije postao je segrt kalfom a kalfa majsto-
rom. Svaki kalfa koji je umio raditi mogao je uzeti grno za se, ako je bilo upraznjeno.
Bilo je majstora koji su imali vlastiti majdan, ali najvise ih je bilo pod kiri-
jom. Mjesecno se plaealo po sto i viSe grosa za jedno grno. Majstor je mogao pro-
dati svoje mjesto u majdanu drugom, u sporazumu s vlasnikom. Cijena takvom
mjestu bila je obicno 10 dukata. Majdan se po temelju prodavao u Varesu po 250
dukata. Nedjeljna se zarada kretala od 10 grosa do jednoga dukata. Grno je davalo
godisnje oko 200 q robe.
Godine 1878. bila su u Varesu 32 majdana (52 grna), ito: 6 na Varescu, a 26
na Stanji , au Borovici su bila 3, u Dubostici 2, u Vijaki 5, au Oeeviji 6, dakle svega
48.< Danas su u Varesu samo jos dva majdana. U jednoj radi Filip Suljuzovic, au
drug0m Ilija i Simo Mutie.
OCEVIJA (HOCEVLJE)
Oeevija Iezi u vrlo pitomom kraju s one strane Zvijezde planine, u porjecju
Krivaje; od Varesa je udaljena 18 km. Stanovnici su sami katolici (oko 350 st.),
< Sva navedena mjesta se nalaze u blizini Varesa.
:2:ELJEZN1 OBRT U VARESU 377
rodno je mjesto fra Filipa Lastrica (1700-1783) i Rafe Barisica mi. (1865- 1898) po-
znatih knjizevnika, i dvojice biskupa fra Rafe st. i fra Gavre Barisiea. Stanovnici su
vanredno gostoljubivi , a kuee su im ciste, kao u rijetko kojem selu nasih krajeva.
Kada se ovdje razvio zeljezni obrt, ne zna se, ali se vee radilo u pocetku
XVIII stoljeca. Dok u Varesu stari !judi pricaju da su ovaj obrt donijeli Sasi ida su
oni bili prvi rudari , ovdje se o Sasima ne zna nista. Ruda se ovdje nije nikad kopa-
la, nose sirovo i kovano zeljezo donosilo iz Varesa, i ovdje se izradivala razna ze-
ljezna roba kao i u Varesu, a uz to i sve vrste posuda od zeljeza, gvozda za hvatanje
razne zvjeradi i peena vrata. Od 6 majdana, sto su radili (11 grna) prije 1878. rade
danas jos cetiri. Robu su prije prodavali kao i danas trgovcima u Varesu i Sarajevu.
Neki Hadzija , pricao mi je Mato Goga,
12
sagradio je u Oeeviji prije stotinjak
godina prvu i posljednju duvaonicu i dobavio smeocara iz Varesa. Ovog su smeoca-
ra potplatili Varesaci i on je hotimicno zeljezo kvario i time upropastio Hadziju,
koji je bio vlasnik jednog majdana i od majstora kupovao gotovu robu, te je nosio
u svijet i prodavao. Nikad ne bi posao u svijet sto ne bi poveo bar 50 tovara robe.
To je Mato slusao od svog oca Ante,
13
takoder kovaca, koji je ovo sve dozivio. To
znaju i neki stariji !judi u Varesu. Hadzijin smeocar umro je u velikim mukama i
kao bolesnik govorio da ga je Bog kaznio sto je Hadziji krivo ucinio.
Mato je slusao od oca kako su ovamo dosla cetiri covjeka iz Starog Majdana,
da vide kako se ovdje radi.
U Oceviji pricaju stari !judi kako su neki kovaci, prije kojih 200 godina krivo-
tvorili novae u Kapici kraj Ocevije. "
VIGNJEVI
Ovim se imenom ovdje zvahu kovacnice, u kojima su se izradivali sitniji zelje-
zni predmeti, kao sto su: cavli , sjekire, motike, klijesta, cesagije i uzendzije. U Va-
resu ih je bilo oko 40, a sada radi samo jos jedan. I u Oeeviji bilo je jos do nedavna
36 vignjeva.
DESETINA (USUR)
Majdandzije su davali drzavi od izradenih predmeta svaki deseti komad. I to
je sve sto je driava pobirala od majdana u Varesu. Od onoga sto se u vignjevima
izradivalo nije se nista davalo. Desetina iii usur se davala u naravi , nikad u gotovu
novcu. Svake subote poslije podne zasli bi pisari i popisali svu gotovu robu, sto jete
sedmice izradena, a u nedjelju bi svaki vlasnik predao deseti dio u drzavno skladi-
ste, koje se zvase demirhana. Zadnjih godina turske uprave bila je demirhana kraj
dzamije. Ako bi ko sto od izradene robe sakrio, pa to uhvatili !judi iz demirhane,
onda bi to zaplijenili.
12
Mato Goga roden je u Oceviji 1852, u mmajdanu je radio oko 50 godina.
13
Anto je umro 1894, u 74. god. zivota.
< Autor misli na danasnje selo Ocevlje, 8 km udaljeno od Breze.
378 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
Ova se desetina davala jos i u XVI stoljecu, a pobirali su je naroCiti povjere-
nici iii emiri. Cesto je puta davala drzava ovu desetinu, kao i druge dohotke pojedi-
nim sluzbenicima u ime place kao malikjanu. Ovi je nijesu sami pobirali , no bi je
davali u zakup pojedinim trgovcima. Od zakupnika ove desetine poznata su samo
trojica, ito: Omeraga Cajo (umro 24. veljace 1777) , Hadzi Hasan Gaco i Dervisaga
TahmisCija. Ova dvojica drfali su desetinu oko 30 godina. KovaCi Jozo Ilkanovic i
Pobro Jozo pricaju da je Gaco bio vrlo strog, upravo zulumcar, dok Tahmiscija bi-
jase golo

Nekada sui ortari placali mukatu za kopanje rude, premda o ovome u Varesu
ne zna, ama bas niko nista.
I ovu su mukatu dobivali pojedini sluzbenici, kao placu. Neki Mehmed Izet
imao je po carskom beratu pravo pobirati polovinu mukate zeljeznih rudnika u
Kresevu i Varesu zag. 1183. (1769-70) ito pravo prodao nekom Hasanagi za 1600
grosa i ovlastio gada pobire porez od zeljeza, zive i hrmze. Istom je Hasanagi pro-
dao cetvrtinu mukate za 1000 grosa, za godinu 1189. (1775), od istih rudnika neki
Ahmed Resid, a muderis Ahmed ef. za god. 1190. (1776) takoder za 1000 grosa.
Cehaja zamjenika carskog konjusnika Hadzi Husein imao je takoder cetvrtinu ave
mukate zag. 1184. (1770) i prodao ju nekom Muharemagi za 800 grosa. Ove je po-
datke o mukati objelodanio g. Riza ef. Muderizovic.
15
Starci Marijan Gavran i Pobro Jozo pripovijedali su mi da je zadnjih godina
turske uprave prodavana desetina od majdana po 80 kcsa.
Desetina se prodavala svake godine javnom drazbom, ito krajem veljace (po
starom kalendaru), jer je financijska godina pocinjala u I . ozujka. Novi
zakupnik bi prosao ispred svih majdana i darivao bi djccu noycem.
Nekoliko godina poslije okupacije pocela je drzava pobirati teeevinu (kaza-
nadzak) od svih kovaca u Varesu. Bila je to vrlo malena daca i placala se godisnje
jedanput.
Dok je desetina od majdana bacala drfavi 80 kesa, zakupnina je od birtija u
ovom kraju iznosila 40 kesa, dakle upravo polovinu!
TRGOVINA
Robu, sto se izradivala u majdanima i vignjevima u Varesu i okolici kupovali
su prvenstveno trgovci iz Varesa i Sarajeva. U zadnje doba bili su u Varesu poznati
trgovci Marko Katmerovic, Anto MijiCic, Mato Kapelcic, Filip Crvenkovic, Hasa-
ga Hadzihasanovic i Marko Music, dok je u Sarajevu postojao Citav esnaf demer-
dzija (gvoZdara), koji su trgovali zeljeznom robom iz Varesa, Kre5eva, Fojnice i
Starog Majdana. Subotom bi dosli trgovci i pokupovali ono robe sto bi nasli izrade-
no. Roba se uvijek uzimala za gotovo. Veresija uopce nije bila poznata. Vrlo se ce-
sto desavalo da su trgovci davali majdandzijama i vignjarima kaparu. Rijetko je go-
tova roba stajala po mjesec dana neprodana. Marijan Gavran, koji je pedeset godi-
14
Ova su dvojica bili poznati trgovci u Sarajevu; Gaco je umro oko 1860, a TahmisCija poslije
okupacije.

Glasnik z. m. 1918. str. 23.

'" 1 kesa = 500 grosa.
ZELJEZNI OBRT U VARESU 379
na radio u majdanu, tumaCi to ovako: , Turski car bio je moean, pa nije dao da se
zeljezna roba unosi iz drugih zemalja; on je pazio svoju raju i nastojao da ona radii
zivi. Onog je vremena bio nas Vares zlatan kamen u turskoj driavi. U njem je bilo
posla koliko ti je dusa htjela. Ja sam, dragi gospodine, kupovao osmak zita po 7
grosa , a placao sam za osmak i po dukat, ali lako sam to placao, jer se onda radilo. "
Ovo tumacenje starca Marijana lako cemo shvatiti kad spomenemo da su vareski
majdani sa svojim skroz primitivnim napravama i upravo srednjovjekovnim spre-
mama radnistva i vrlo malim kapitalom proizvodili samo oko dvije tisuce tovara ze-
ljezne robe godisnje a potraznja je velika.
17
Za vrijeme ustanka u Hercegovini i
Krajini slabije se radilo. Prema ubranoj desetini iznosila je proizvodnja gotove ro-
be godine: 1876.: 140.000 oka, 1877. : 180.000 oka, 1878.: 112.000 oka. Sto se zna,
najveca je proizvodnja bila izmedu g. 1860. do 1870.
Zna se da su u Varesu od XVIII stoljeca bila dva hana, u kojima su trgovci
nalazili udoban konak. Sarajevski su se trgovci zadrzavali ovdje krace vremena,
dan-dva, ali su trgovci iz udaljenijih krajeva boravili i po mjesec dana, dok ne bi
nakupovali onoliko robe koliko im treba. Kad je u Varesu bilo trgovaca sa strane
(Srbija, Albanija, Makedonija) , porasla bi ponesto cijena robi. Vareskim su trgov-
cima prodavale majdandzije svoje proizvode, kad ne bi bilo ni stranih ni sarajev-
skih trgovaca. To bi bivalo osobito zimi kad bi snijeg zatrpao put.
Roba se iz Varesa otpremala na konjima. Put je do Sarajeva vodio preko Ka-
pije, Strizeva, Starog Strizeva, Smrekovice, Breze, Misoce, Vlaskova, Semizovca,
Turbeta i Kobilje Glave,ct kojim se i danas uput pjesak iii konjanik.
Vareski su trgovci nosili vrlo cesto robu u Beograd i tamo je prodavali trgov-
cima, koji su je opet preprodavali u Rumeliju, Vlasku i Carigrad, a odavle se opet
raznosila po Maloj Aziji, i dalje sve do Misira i Arabije. Put do Beograda udarao je
preko Krivaje na Tuzlu, a onda u Brcko i odavde Savom i Dunavom dalje.
Hadzi Abdija Libric povrativsi se s hodocasca iz Meke u Vares , pripovijedao
je medu inim zgodama sputa, kako je vidio u Mi siru u nekog covjeka peku i upitao
ga odakle je i posto je, a on mu rece da je to bosanski proizvod i kao takav vrlo
skup, jer je doncsen iz dalcke zemlje. Libric je bio na Meki sezdesetih godina pro-
slog stoljeca.
Trgovci, koji su izvozili robu iz Varesa, placali su u Varesu carinu (dzumruk).
Carinarnica (dzumrukhana) bila je u blizini kamenog mosta, na desnoj obali Stav-
nje. Carina je zavedena u novije vrijeme, a iznosila je godisnje oko 80 kesa.
Iz Varesa se izvozila zeljezna roba, sirovo i kovko zeljezo, a uvozila se polu-
ga, zivotne namirnice i tekstilna roba.
KONZORCIJ ZA RACIONALNU EKSPLOATACIJU
V ARESKIH RUDOKOPA
Polovinom proslog stoljeca poceli su drzavnici u turskoj carevini posveCivati
vecu paznju prirodnim proizvodom. U tu svrhu izdato je vise zakona, od kojih je-
17 Jedan tovar = 100 oka; I oka = 1.28 kg.
d Manja mjcsta na putu Vares- Sarajevo.
380 HAMDIJA KRESEVLJAKOVIC
dan govori i o rudnicima. Vee 1857. radili su neki nasi bogatiji ljudi o osnutku dru-
stva za trazenje i kopanje ruda u Bosni , kako je to pripovijedao Hadzi Mehmed
Hasijic lvanu Kukuljevicu Sakcinskom, u travnju ove godine prilikom njegovog
boravka u Banjoj Luci. Kukuljevie je proputovao ove godine jedan dio Bosne i
svoje uspomene s ovoga puta objelodanio u ,Narodnim Novinama" (br. 60-81), a
1858. tiskao ih je Lavoslav zupan u zasebnoj knjizici pod naslovom ,Putovanje po
Bosni". Do osnutka ovog drustva nije doslo. Topal serif Osman-pasa, bosanski gu-
verner, pozvao je saskog rudarskog inzinjera. A Conrada,
1
R koji je god. 1866. i
1867. proucio i opisao rudno blago srednje Bosne. Conrad je priredio i jednu malu
izlozbu bosanskih ruda u Sarajevu, a ta je zbirka opremljena i na izlozbu u Pariz.
Onovremeni pruski konzul u Sarajevu dr 0. Blau p'oslao je jednu zbirku nasih ruda
pruskom ministarstvu trgovine u Berlin. Neki strani i bogatiji sinovi ovih kraj eva
pocese se interesovati za rude u Bosni i Hercegovini.
Francuski drzavljanin Desire Falkner dobio je 14. veljace 1872. dozvolu da
trazi kameni ugalj u okolini Zenice. Austrijski tvornicar Seifel zatrazio je 1875. do-
zvolu za eksploataciju brojnih rudnika u Bosni, a medu ovima se spominje Drosko-
vac, Smreka i Saski do. Dozvola mu je izdana, ali samo za one rudnike koje ne eks-
ploatiraju domaCi rudari. Od domaeih sinova dobili Sll dozvolu 1873. a trazenje ze-
ljezne rude Hasim aga Glodo i Salih aga Softie, trgovci iz Sarajeva i dr Bonovicini ,
lijecnik u Mostaru za kameni ugalj .
Bit ee da je interes domaCih i stranih kapitalista za nase rudnike potaknuo bo-
sanskog valiju Dervis Jbrahim-pasu Lopcaliju (1874-1875), da stvori konzorcij za
racionalniju eksploataciju rudnika u Varesu. Medu clanovima konzorcija spominju
se Dervis-pasa Cengic
19
(Dedaga) i braea Talat ef. i Salomon ef. Salom.
20
Kapital je
iznosio 80.000 dukata, sto je za ono doba bio velik novae, pa se po tome vidi da se
mislilo ozbiljno prihvatiti posla. Uzet je bio jedan rudarski inzinj er iz inozemstva.
Pocela se graditi cesta prema Poslugovima,C naruceni su potrebni strojevi iz Engle-
ske i podignuta jedna pilana. Protiv ovih ustadose vlasnici vareskih majdana, obra-
tise se neposredno na sultana i konzorcij morade uzmaknuti s velikim gubitkom.
Tako propade i ovaj posao poput mnogih drugih.
Vee 1879. pozvala je onovremena bosanska vlada vlasnike vareskih majdana
da stvore konzorcij, koj i bi i vlada pomogla nuznim sredstvima, ali vladin povjere-
nik za taj posao, barun Adrian von Molinary, udari na najveee nepovjerenje vlasni-
ka majdana. Na to vlada proglasi 1. studenog 1881. rudnike erarnim i otpremi
'" Conrad A.: Bosnien mit Bezug auf seine Mineralschiitze (Mitteilungen c' k. k. geogr. Gesell-
schaft in Wien N. F. 3. Nro 5 SS, 219-228.) Ova je radnja Stampana na turskom !Ziku u sluzbenom ka-
lendaru , Salnami" za 1292. god. i na hrvatskom u , Bosanskom Vjesniku" za 1867. god.
19
Basagic: Najstariji ferman begova Cengica. Glasnik z. m. 1897. str. 446. Po ovom Cengicu zo-
ve se ,Cengic-vila" na Sarajevskom polju, aprije se zvaSe Dedagini konaci , jer Dervis-pasa Cengica zva-
hu Dedaga. Ovaj dvorac sagradio je Topal Serif Osman-pasa, kao ljetnikovac, a nakon njegova odlaska
iz Bosne 1869. otkupio ga je Dedaga. U ovoj zgradi bila je vojna bolnica (1878-79) u kojoj je lefao i
Hadzi Lojo.
Talat ef. Jozef Izak Salom roden je u Sarajevu, i nakon sloma ovog konzorcija odselio je u
Trst, gdje je i umro 23. travnja 1899. Salamon ef. roden je u Sarajevu 1845. Bio je vrlo uvazena licnost.
Preko 30 godina bio je clan opeinskog vijeca, predsjednik Jevrejske opCine i oba puta bio je zastupnik u
turskom parlamentu. Umro je 30. sijecnja 19 11 . i prvi je Jevre} u Sarajevu cije je mrtvo tijelo preneseno
na groblje u kolima .
' 2 km udaljena od llijasa
ZELJEZNI OBRT U VARESU
38 L
strucnjake da. ispituju okolinu. Tim zavrsi slobodno kopanje zeljezne rude
u kraJu, a s otvorenJem talionice i ljevaonice deset godina kasnij e kucnu
zadnJt cas malom obrtu.
Dne 7. studenog 1895. predata je prometu zeljeznicka pruga Podlugovi-Va-
res (24.5 km).
MENAFI- SANDUCI
(POLJODJELSKE PRIPOMOCNE ZAKLADE)
U BOSNI I HERCEGOVINI (1866-1878)
I nakon likvidacije Zemaljske vlade u Sarajevu (1912. g.) i podjele nase drza-
ve na oblasti, i kasnije (1929. g.) na banovine, pa i nakon ustrojstva Banovine Hr-
vatske 1939. g. ostao je jedan njen odsjek, cija se djelatnost jos uvijek proteze sa-
mo na teritorij Bosne i Hercegovine u onim granicama koje su zadobile ove zemlje
na berlinskom kongresu 1878. g. To je odsjek za poljoprivredni kredit, koji je bio u
zadnje vrijeme u sastavu privrednog odjeljenja Zemaljske vlade (1911-1921) tzv.
IV. odjeljenja. Taj je odjel vodio brigu o Kotarskimpripomocnim zakladama, koje
i danas postoje na spomenutom teritoriju; daju seljaku kredit uz vrlo povoljne
uvjete, a u Jugoslaviji su, da tako kazem, jedan bosanskohercegovacki specij ali tet.
Od 1937. g. zove se ovaj odsjek Direkcija sreskih pripomocnih zaklada, sa sjedi-
stem u Sarajevu; potpuno je autonomna, te ima svoj upravni odbor.
Kotarske pripomocne zaklade u Bosni i Hercegovini nisu djelo bivse austro-
-madarske uprave u ovim zemljama, nego su ostatak turske uprave, a uvedene su
jos 1866. Austro-madarska uprava ih je kao korisne ustanove samo reorganizirala,
unaprijedila, kapital im povecala i dala im novo ime: Kotarske pripomocne zakla-
de, dok su se u tursko doba zvale: Menafi-sanduci , a narod ih zvase: Sirotinjska ka-
sa; OVO potonje ime cuje Se jos i danas.
Kako menafi-sanduci Cine jednu stranicu materijalne kulture u historiji Bo-
sne prije okupacije (1878) i kako se na njih do dan as nije niko podrobnije osvrnuo,
1
to cu ovdje uz sedamdesetpetu godinu njihova osnutka i opstanka osvij etliti njihov
postanak i razvitak za turske uprave, dakle od 1866. do 1878. Ne osvrcem se na nji-
hov rad nakon 1878, jer o tome postoji djelo bivseg bosanskohercegovackog
okruznog predstojnika Eduarda viteza Horovitza, ti skano u Becu 1892, pod naslo-
vom: ,Die Bezirks-Untersti.itzunsgvonds in Bosnien und der Hercegovina, a uz to
se vidi i njihova djelovanje i iz lzvjestaja o upravi Bosne i Hercegovine, (koji je iz-
lazio 1905-1916). Napominjem da se Horovitz nije uopce osvrnuo na menafi-san-
duke prije 1878, pa citalac njegova djela dobiva dojam da je ova korisna ustanova
djelo okupacione uprave.
1
Jedan clanak o ovim zakladama je g. Salih :vtuftic u X .. Novog Behara ..
96-97), u kame jc obuhvacen i rad Kotarskih pripo mocnih zaklada.
' Rad objavljen u kalcndaru ,.Narodna uzda nica .. , br. IX. Sarajevo 19-11. (str. 23--11).
384 HAMDIJA
SELO I KREDIT PRIJE 1866. g.
Iz raznih izvora zna se da je bosanskohereegovacki polodjelae, kao i trgovae i
obrtnik, mogao naCi kredita jos u XVI stoljecu, dakle u doba kada su seljaei zbog
svog jadnog ekonomskog i soeij al nog polohja dizali bune u raznim zemlj ama. Ka-
matnjak uz koji se tada, a i kasnije davao kredit poljodjelcu, trgoveu i obrtniku iz-
nosio j e od 10-50% godisnje, a placao se unatrag. Pozajmilo se 100 para, a nakon
godine se vracalo 110 do 115 para.
Novae koj i se davao u zajam pripadao je raznim vakufima (zakladama), iz
kojih su se izdrzavale zgrade i gradnje podignute u bogostovne, prosvjetne i huma-
nitarne svrhe i pupiramim masama. Vakufski novae pozajmljivali su mutevelije
(upravitelji zaklada) a pupilarni kadije (serijatski suei).
Legatori raznih zaduzbina ostavlj ali su razne vakufe (zaklade) za njihovo iz-
driavanje, a zakladnieama (vakfijama) odredivali su kako ce se upravljati tim imet-
kom. Kao legati mogli su biti sve vrste nekretnina , koje nose neki prihod i gotov
novae, koji se ima davati na priplod. Prihodi od tih legata trosili su se na uzdrazva-
nje zaduzbina i nekretnina kao legata. U zakladnici je odredena i visina kamatnja-
ka, kao i to kome se moze pozajmljivati novae, a kome ne.
Prva, mcni poznata, zakladniea kojom je odredeno da se moze vakufski no-
vae davati u zajam i poljodjelcima, napisana je 1534, a legator je bosanski namje-
i najveCi nas dobrotvor Gazi Husrevbeg. U toj zakladniei Citamo ovo:
, Ostatak spomenute svote od 300.000 drama neka se izda na priplod (rebah),
uz jak zal og i sigurna jamea, ito na taj naCin da priplod bude od svako 10 drama u
svakoj godini l dram. u tom valja postupati na pravi serijatski nacin, kako se ne bi
taj posao izvrnuo u lihvu iii glavniea razasula po gubitku. Neka se radi s trgoveima,
zanatlijama i poljodjelcima od pripadnika vjera (bez razlike) , koji su na glasu kao
imucni !judi u dobrom stanju, na kojima se vide tragovi povjerenja, naroCito da su
ispravni ida znaju cuvati, i neka budu poznati medu svijetom svoj im lijepim vlada-
njem, a ne lazju i zatezanjem u vracanju duga. Neka se ne daje emiri ma (sandzak-
bezima), valijama (guvernerima pokrajina), muderisima (profesorima), kadijama
(serij atskim sueima) , dzindijama (voj nim lieima) , ni ostaloj vojsei, niti posjedniei-
ma timara (lena), nevaljalim i rdavim ljudima, niti prezaduzenim ni sultanskim ro-
bovima, niti onima koji imaju namjeru da prevare , iii koji su pohlepni , ma u koju
klasu I judi spadali . "
1
Slicne klauzule se nalaze i u mnogim drugim zakladnieama. I dok se navode
staldi kojim se smije i ne smije pozajmljivati novae, nigdje se ne govori o vjerskoj
pripadnosti duznika, dok u eitiranoj zakladniei izriCito stoji da duznik moze pripa-
dati bilo kojoj konfesiji. Iz godisnji h obracuna pojedinih vakufa vidi se da se novae
davao kako muslimanima tako i krscanima uz iste uvjete. I novae sirotne djeee da-
vali su serijatski sudovi takoder ljudima bez razlike na vj eru. To se vidi naroCito iz
jednog teftera iz cetvrtog deeenija XVII stoljeca, u kome su popisane glavniee po-
jedinih vakufa (zaklada) i sirotne dj eee bosanskog gradica Tesnj a . Ovaj tefter obu-
hvaca poslovanj e vercsijom kroz dvij e godine, poCinje 1./I. 1044. po Hidzri (27. VI
Dr. Ciro Truhclka: , Gazi H usrefbcg .. , Glasnik z. m. 1912. str. 224.
..... -
MENAFI - SANDUCI
385
1634) a u nj emu nal.azi duznika _bez razlike vjere iz Tesnja i t.ela ovog


medu k?Jtma 1 krscans.klh je ovdj e bio 15% go-
dtsnJe. 0 kakvt'!l ?rugtm pn pozaJmlJtvanJu novea nisam nasao spo-
mena. Ka.o u TesnJ_u tak? Je bilo bez svake sumnje i po drugim mj estima Bosne i
saeuva!uh obracuna vakufa u Novoj Ka&abib (osno-
J.e _u 1643) dzamtJe tefterdara Hasan efendije u Uboski< kod
LjubmJa 1 mnogth drugth vtdt se da su selj aeima davati zaj movi.
..
Topal Serif Osman-pasa
. su vakufske gotovine tokom vremena propale. a gotovinom sirotne
dJeee sve VIse upravljahu tutori, pa je i seljak i gradanin bio upucen sve vise i vise
u liea ili bolj e receno_ kamate iznosile 50,
pat 100 Yo na godmu. Ttm su se poslom bavth naroe1to Ztdovt, a ponesto krscani i
str
12
;_ Osman Asaf Sokolovic: , Kredrtnc prilike u Tdnju pnje tri stoljeca". Novi Behar , VII god.,
Danas vece selo na putu Vlasenica-Zvornik, 18 km m.laljeno od Vlasenice.
e Selo 12 km udaljeno od Lj ubinja.
25 lzabrana dJela 11
386
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
muslimani, kojima ali vjera zabranjuje davanje novca na kamate.
4
One muslimane
koji su na ostali muslimani mrzili i prezirali. Mnogi ih nisu
pozdravljah mtt tm ozdravljah kada b1 se u putu sreli. Na glasu su bili kao lihvari
sarajevski bogatasi i veletrgovci Odzaktani pocetkom proslog stoljeca koje zgodno
karakteriziraju ovi stihovi: '
,Blago tebi , sinja kukavice,
Kad ti kukas u sumi na grani,
A nijesi Odzaktanu duzna!"
Zna se da je bio vrlo velik broj imucnih muslimana i krscana koji su kako gradani-
ma tako i seljacima pozajmljivali novae bez kamata uz senet (potvrdu), pa i bez se-
neta.
Pored toga, seljacima je davata pomoc i od strane drfave. Po tvrdavama ko-
jih je bilo preko 100 u Herceg-Bosni, postojali su ambari za zito i peksimet (dvo-
pek). y dijeljeno je zito iz tih ambara seljacima, da povrate is-
tu kOJU SU prtmih, kada budu imaJi, a ako je zito bilo nestO pokvareno, on-
da se vracalo. odd st? je primljeno. Najsiromasnijim se dug i otpisivao.
. Kao pnmJer navod1m ovdje dugovanje sela ovim ambarima g. 1833. u grado-
vtma:
Banja Lukas Gradiskom
Glamoc
Kljuc ..
Jezero
Bijeljina
II.
99.998
29.597
7.164
4.945
57.320
oka,
,
NAREDBA 0 MENAFI-SANDUCIMA
. Od pocetka 1861. pa do svibnja 1869. bio je bosanski valija (guverner) Topal

lijepo izobrazen, pun iskustva, vrlo napredan i neobicno

marlJtV. B10 Je. vehki turski. rodoljub, pa je smatrao napredak Bosne napretkom
Turske. Bosnu Je tako zavoho kao da je u njoj nikao, a bio je pravi Turcin. Osman-
-pasa je u Bosni proveo reforme, koje je zaveo u Turskoj Mahmut II (1808-1839)
a nastavio Abdul-Madzid (1839-1861). '
U svibnju dobila je Bosna tzv. Ustavni zakon, koji donosi zemlji novi
poredak u uprav11 sudstvu. Po tome zakonu dijelila se Bosna u sandzake (okruzja),

4
Chaumette des Fosses pisc u svome djelu , Voyage en Bosnie dans les annees 1807. et 1808."
(Pans 1816), na stram 66., kako Zidovi pozajmljuju novae uz jamstvo s kamatnjakom od 10 do 12%

secno.

5
Pascha, letz.te grosse Bosniens' und seine Nachfolger. Sa-
19?9: 1 J:l Kres.e\IIJakovJc: Dzevdet pasma p1sma o BosmiZ 1864. godine. Sarajevo 1932.; Seid M.
TraiJIC: S]ecanJe SaraJhJa na Osman-pasino doba. Novi Behar XI., str. 227.; Dr M. Prelog: Povijest Bo-
sne II. str. 81. i dalje.
'
MENAFI - SANDUCI 387
ovi u kaze iii kadiluke (kotare), a ovi opet na opCine. Po toj podjeli dijelila se Bo-
sna u 7 sandzaka i 56 kadiluka. Radi Iakseg razumijevanja ovih redaka navodim
sandzake s pripadajuCim kadilucima:
1) Sarajevski sandiak s kadilucima: Sarajevo, Fojnica, Visoko, Kladanj, Ro-
gatica, Visegrad i Cajnice; -
2) Zvornicki s kadilucima: Donja Tuzla, Gradacac, Brcko, Bijeljina, Zvor-
nik, Srebrenica, Vlasenice (Birce), Maglaj i Gracanica;
3) Travnicki s kadilucima: Travnik, Jajce, Prusac (kasnije preneseno sijelo u
Donji Vakuf), Glamoc, Duvno i Livno;
4) Banjalucki s kadilucima: Banja Luka, Gradiska, Derventa, Tesanj i Zep-
ce;
5) Bihacki s kadilucima: Bihac, Petrovac, Ostrozac (sjedisete u Cazinu), Ko-
stajnica, Stari Majdan, Prijedor, Krupa i Kljuc;
6) Hercegovacki s kadilucima: Mostar, Nevesinje, Trebinje, Stolac, Bileca,
Niksic, Gacko, Foca, Konjic, Ljubuski i Piva.
7) Novopazarski s kadilucima: Novi Pazar, Sjenica, Plevlje, Nova Yaros,
Prijepolje, Bijelo Polje, Mitrovica, Berane/ Kolasin i Trgoviste. 6d
Na celu seoskih opCina stajali su muhtari, a uz njih su bili glavari (ihtijar
medzlis) koje su birali seljaci. Kadilukom je upravljao mudir (kotarski predstoj-
nik), a sandzakom kajmekam (okruZ:ni predstojnik) . Od lipnja 1867. kajmekami se
zovu mutesarifi, a mudiri kajmekami.
7
Na celu vilajeta je bio valija u rangu vezira. Uz kajmekame, mutesarife iva-
lije bili su idare-medzlisi (administrativna vijeca) u kojima su sjedili ljudi iz na-
roda. U svakom ovom medzlisu bilo je 6 clanova, tri muslimana i tri od ostalih
konfesija. Uz gradanske sudove postojala su slicna vijeca tzv. deavi medzlisi. USa-
rajevu se jedanput godisnje sastajala i zemaljska skupstina u koju je svaki san-
dZak bez obzira na broj zitelja slao po 4 zastupnika: dva muslimana i 2 od ostalih
konfesija. Ustavni zakon stavlja u dufnost valiji, sandzackim i kadiluckim prestoj-
nicima i vilajetskoj skupstini medu drugim i promicanje poljodjelstva, koje je spa-
dalo u resor ministarstva trgovine. U novoustrojenoj vilajetskoj (pokrajinskoj) vla-
di bio je jedan visi cinovnik, koji se imao brinuti za poljodjelstvo. Po istom zakonu
imala je Bosna svoj sluzbeni list i kalendar, u kojima ima lijepih podataka i za
nasu temu.
8
Seljak je bio u rukama lihvara i nije ekonomski mogao napredovati. Ti lihvari
bili su mahom trgovci po kasabama, od kojih je seljak nabavljao sve sto mu je bilo
potrebno, a veCinu svojih proizvoda njima je i prodavao. Obracun se pravio jedan-
put godisnje i to u jesen. Knjige trgovca seljak nije mogao kontrolisati, jer je bio
mahom nepismen, pa svidanje godisnjeg obracuna bila je stvar trgovca i njegova
postenja.
6
Novopazarski sandzak je vge puta odvajan od Bosne, pa kako ni u doba okupacije nije bio sa-
stavni dio ove pokrajine, to se ovdje ne osvreem na njegove menafi-sanduke, mada su postojali u Sjeni-
ci, Novom Pazaru, Plevljima, Novoj Varosi, Prijepolju, Mitrovici i Beranima.
7
,Bosna" broj 56 od 24. lipnja 1867.
8
Sluzbeni list se zvao ,Bosna" a kalendar ,Bosna-salnamesi", I list i kalendar, izlazili su od 1878.
' Danasnji Ivangrad.
d Srednjovjekovni trg kod Novog Pazara.

388 HAML>IJA KRESEVUAKOVJt
Da koliko toliko omoguCi seljaku kredit uz sto povoljnije uvjete, odluCila
je vilajetska vlada zavesti menafi-sanduke, sto u doslovnom prijevodu znaci ,kori-
sna zaklada" . Uz ovaj sluzbeni naziv upotrebljavala je ,Bosna" i naziv narodne ka-
se, narodne stedionice i kase pozajmice, a kako je vee spomenuto, narod ih je zvao
J.::ase.
Pocetkom jeseni 1866. izradila je vlada naredbu o menafi-sanducima, koja je
imala 29 raragrafa, i publicirala je u sluzbenom listu ,Bosna". Prvih 5 paragrafa
danese ,Bosna" u 20. broju od 20. listopada 1866., a ostali su tiskani u tri daljna
broja. Tu ic naredbu odobrio veliki vezir 7. srpnja 1867. (5. rebiulevela 1284), ka-
ko je to saopCio bosanski valija Topal Serif Osman-pasa pokrajinskoj skupstini, ko-
ja je zasjedala u Sarajevu krajem istog mjeseca. Iz Topal Osman-pasina govora vidi
se da je Dunavski vilajet (sjeverna Bugarska) imao ave zaklade i istu naredbu, koju
je bosanska vlada kopirala.
Na Porti su uvidjeli vaznost menafi-sanduka, pa je veliki vezir 18 dana kasnije
25. srpnja (23. rebiulevela) proglasio ovu naredbu opcom za cijelu drzavu. Izmedu op-
ce i bosanske naredbe upravo su bile neznatne razlike. Razlika je u tome sto se u na-
slovu bosanske naredbe ove zaklade zovu menafi-sanduei, a u opeoj memleketski
(mjesni) sanduci i sto se po prvoj mogao pozajmljivati novae samo poljodjelcu, a
opcoj ostatak iza poljodjelca mogao se davati obrtmku i trgovcu. Uz to po bosanskoj
naredbi rukovode ovom zakladom dvojica, a po opcoj cetvoriea !judi. Medutim, opca
je naredba primijenjena ina Bosnu, jer je nalazimo u bosanskom prirucniku zakona i
naredaba, tiskanu u Sarajevu 1868, a objavljena je i u Desturu (svezak II, strana 387-
398).9 Premda opca naredba govori o memleketskim (mjesnim) sanducima, u Bosni
se ovaj naziv nije udomaCio, nego se ostalo pri prvom nazivu tj. menafi-sanduci.
Kako nam ta naredba pru:la pravu sliku ovih zaklada, to je ovdje donosim u
slohndnom prijevodu:
NAREDBA 0 UREDENJU MEMLEKETSKIH SANDUKA,
UPRA VLJANJU NJIHOVOM GLA VNICOM I TROSENJU PRIHODA
I Potrebna glavnica
1) Glavnica za ove zaklade pribavice se na taj nacin sto ce se prodati ze-
maljski pr01zvodi, darovani dragovoljno u ovu svrhu od seljaka. Ove ce glavnice bi-
ti vlasnistvo selj aka doticnog kadiluka.
* 2) Da se ti zemaljski proizvodi prodaju, stavice se to u duznost ljudima iza-
branim iz sela, cija se rijec slusa i koji idu naprijed. Ada se postigne sto povoljnija
cijena treba da ovu prodaju vlasti sto izdasnije pomognu.
3) Skupljena zahira (hrana) po pojedinim selima u ovu svrhu moze se pro-
dati i na malo i unovciti, te prije nego sto se odredi mjesto predavace se novci u
drzavnu blagajnu kadiluka uz potvrdu ovog sadr:Zaja: ,Potvrda na ... grosa prim-
ljenih u ovu blagajnu od prodane zahire mjesta ... na racun glavnice kadiluckog
sanduka". Pod tom potvrdom stavice svoje muhure mudir i blagajnik.
Potvrda ce se izdati donosiocu 'novca.
9
.. Destur" se zvao zbornik zakona i naredaba za Tursku carcvinu.
MENAFI - SANDUCI
389
4) Posta se proda i unovci sva zahira iz seta jednog kadiluka, sto je odrede-
na za memleketski sanduk, pokupice se privremene potvrde i izdati nova skupna
potvrda na formularu tiskanom u tu svrhu, na kojem ce biti napisana ukupna svota
i predace se s potpisom vekila (zastupnika) jednom seljaku koji uziva opce povjere-
nje. Bude li ovaj novae vlasnistvo stanovnika varosi, onda ce seta potvrda predati
jednom gradaninu koji u:liva takoder povjerenje sugradana.
5) Cim se u jednom kadiluku prikupi svota od najmanje 20.000.- grosa, da
ovaj novae ne bi uzalud stajao, sanduk ce se otvoriti i otpoceti svoj rad.
Otvaranje valja oglasiti .
II Postavljanje, upravljanje i cuvanje sanduka
6) U svakom ce se mjestu izabrati zastupnici (vekili) mjesnog sanduka: po
dva muslimana i dva krscana, (a ako nema krscana, onda 4 muslimana), koji su po
misljenju vecine gradana seljaka sasvim vjerni i pouzdani. Kupice se i gvozden san-
duk u kome ce se cuvati kapital, potvrde za dugove i zalozi. Ovaj ce se sanduk cu-
vati na sigurnom mjestu koje je pod stalnim nadzorom redarstva iii, ako ima maga-
zin za arhiv, onda ce se u njemu cuvati, ako toga nema, onda ce se cuvati u ured-
skoj zgradi gdje je i drzavna blagajna. Kljuc ce biti u jednog od zastupnika (vekila),
a brava ce biti zapecacena pecatima veCine zastupnika.
7) Sanduk se otvara i zatvara u svakom mjestu pazarnim danom u prisustvu
zastupnika. Osim toga, u ostalim danima kada se pokaze jaka potreba uz odobre-
nje vlasti, zastupnika i Cinovnika.
8) Za vodenje (biljdenje) primitaka i izdataka, postavice se jedan pisar, a
ako jedan od zastupnika bude pismen da to moze voditi, onda ce seta duznost nje-
mu povjeriti. U protivnom slucaju naCi ce se jedan pouzdan covjek za pisanje i bro-
jenje novaca, koji ce ovu sluzbu vrsiti jedan dan sedmicno iii cetiri puta mjesecno.
Placa ce muse odrediti prema visini zajma; ako je zajam od 100-1.000 grosa dobiva
pisar za svakih 100 grosa po 40 para, od zajma u visini od 1.000-10.000 grosa dobi-
va pisar od svake hiljade 5 grosa, a od zajma u visini od 10.000-100.000 grosa od
svake 1.000 grosa po 100 para (1 gros jest 40 para).
9) U svakom mjestu doCi ce pazarnim danom zastupnici ovih sanduka, te
po jedan clan administrativnog vijeca iii vijeca gradanskog suda istog kotara. Oni
ce sanduk otvoriti, davati zajmove uz nize navedene uvjete anima koji traze i pri-
mati novae od duznika. Pri primanju dugova treba napose rastaviti glavnicu, ana-
pose kamate. U knjigu se uvodc i primici i zajmovi. U knjigu se takoder zavode i
zalozi u za to narocito odredenu rubriku. Kada se pazar razide, sanduk ce se zatvo-
riti, zapecatiti i ostaviti na.odredenom mjestu.
10
III Uvjeti pozajmljivanja
10) Prema nize nabrojanim uvjetima u zalog iii jamstvo iii uz oboje davace
se zajmovi svakom koji ih zatrai:e iz ovih sanduka uz 1% mjesecno. Najmanji rok
je 3 mjeseca, a najdulji 1 godina.
10
Po bosanskoj naredbi trebali su sanduci biti s dvije brave. Kljuc od jedne brave cuvao bi bla-
gajnik, a od druge pisar.
390
HAMDIJA
11) Ko trazi zajam iz ovog sanduka treba dati pazarnim danom
11
u sjediste
sanduka, dati jamea ili zalog za svotu koju uzima. Ako zajmoprimae daje i
koji je posjednik emlaca (nekretnina) u gradu iii na selu, treba da je taj u stanJU
vratiti pozajmljenu svotu, a ako bude vise jamaea, treba njihovo stanje odgovarati
gornjim uvjetima. Zalog maze biti dragoejenost iii nekretnina. Ako je zalog drago-
ejenost, treba da ima vecu vrijednost od pozajmljene svote. Ako je zemlja,
vinograd, kuca, ducan iii slicno, onda treba da je godisnji prihod doticnog obJekta,
izuzev troskova, dva puta veCi od kamata na pozajmljenu glavnieu. Ako neko uz-
me, na primjer, 100 grosa zajma, a dade u zalog njivu, bascu iii ducan, treba da go-
disnji prihod, izuzev troskova, ne bude ispod 24 grosa.
12) Ako duznik dade dragoejenost kao zalog, mora se najprije ustanoviti
da li vrijednost odgovara trazenom zajmu. Kada se to utvrdi, napisace se senet (re-
vers) na biljegovanom papiru (verekai-sahihe), ciji tekst mora odgovarati za to pro-
pisanom formularu. I zalog i senet cuvace se u sanduku. Ako je zalog nekretnina,
vlasnik ce donijeti tapiju
12
i kada se utvrdi da prihod odgovara dvostrukim kamata-
ma iii nesto vise, onda valja donijeti ilmi-haber (dozvolu) od tapijskog cinovnika
ako je erazija, a ako je zemljiste-vakuf od vakufskog cinovnika. Na isti nacin kao i
gore napisace se senet i pohranit i u sanduk.
Hudzeti (reversi) i slicne potvrde zabiljezice se kratko u spiskove suda, tj.
upisace se pozajmljeni iznosi i vrijeme zajma. .
Ako se zajam uzima uz jamea, onda senet potpisuje i jamae prema postoje-
cem formularu.
13) Ispod teksta seneta treba da se potpise duznik i da pritisne svoj muhur
(pecat), a to isto Cine i jamci ispod svojih izjava. Ako su nepismeni i nemaju svojih
muhura, pritisnuce prst ispod svoga imena. Ovo valja ovjerovia po dvojici I judi ko-
ji su pismeni ili koji imaju svoje muhure. Za muslimana treba da ovjerove dvojica
muslimana, a za krscana dvojiea krscana.
14) Nakon sto se uzme od duznika senet s jasnim tekstom i nakon sto se uve-
de u posebnu knjigu, pa makar da i nema razloga da bi mogla nastati kakva sumnja,
izdace se i du:Zniku cedulja pod muhurom doticnog sanduka, koji se u sanduku cuva,
ana toj eedulji treba da stoji ime sanduka, ime duznika, svota, datum i rok placanja.
Duznika treba uputiti da cedulju cuva i da je po isplati zajma mora povratiti.
15) Novae kojeg ove kase primaju i izdaju, bio on zlatni, srebrni ili
drugi, mora se racunati tocno po tecaju koji je odreden od strane driave. Ne smiJe
se racunati ni za jednu paru vise iii manje.
16) Donese li duznik pozajmljenu svotu prije isteka roka, nece se primiti,
jer bi to prouzrocilo poteskoce u knjizenju, ali ako du:Znik d?nese i i
mate, kako je to u senetu upisano, tj. ako donese kamate za c1tavo vnJeme na koje
mu je izdat zajam, onda ce se primiti. Glavniea ce se upisati u primitke, a kamate
na racun dobitaka. Ko bi htio produljiti rok zajma, valja mu najprije podmiriti ka-
mate za prvi zajam, a tek onda ce se dozvoliti produljenje zajma, pri cemu ce se
obaviti sve formalnosti kao i kod sklapanja novog zajma.
II U raznim mjestima, kao i danas, oddavali su se sedmitni pazari (sajmovi) u razne dane. U
obliznjim mjestima nikada nije pazarni dan padao na isti dan sedmice.
12
Isprava slitna gruntovnom izvatku.
MENAFI - SANDUCI 391
17) Ako duznik ne isplati svoj dug nakon sto je proteklo vrijeme zajma,
pozvace se da to ucini, pa ako i tada ne plati prije no sto protece cetvrtina vremena,
prodace se sa znanjem vlasti javnom draibom pokretni zalog, naplatiti glavnica i
kamati za eijelo vrijeme i ako sto preteee, predace se doticnom du:Zniku. Ako je za-
log nekretnina, onda ce se pismenom dozvolom vlasti pobirati prihod od zalozenog
objekta u korist sanduka i kada se na ovaj naCin podmiri dug i kamate, ustupice se
posjedniku i objekt i revers.
Brigu oko ovog naplaCivanja vodice jedan od zastupnika sanduka.
18) 0 Kasumu (Dmitrovu) svake godine treba napraviti obracun pred mu-
dirom (kotarskim predstojnikom), jednim clanom administrativnog i jednim cia-
nom sudskog vijeca i jednim sanduk-vekilom i ako se ukaze potreba, treba pozvati
nekoliko !judi iz kadiluka. Kada se od prihoda odbiju troskovi predvideni u ovoj
naredbi, buduCi da je ovo kapital poljodjelca, valja uvesti u poseban tefter koliko
od dobitka otpada na svako selo i kasabu prema ulosku.
19) Visak od ovih sanduka smije se utrositi jedino na popravak iii gradnju
skola, izdr:Zavanje ucitelja, popravak kaldrme (puta), cesama i mostova.
Ako se ukaze potreba da se popravi skola, cesma, kaldrma ili most , nabave
knjige iii plati ucitelj, a za to nema s druge strane pomoCi, onda ce doticno selo iii
kasaba napraviti arzuhal (molbu) kojeg ee muhurleisati i potpisati muhtar i ostali
zastupniei sela i predati vlasti. Ova ce ustanoviti koliki je kapital i prihod doticnog
seta u ovom sanduku i kada vekil o tome napise izvjestaj ispod ove molbe, maze im
se dati najvise
2
/
3
od prihoda. Oni koji prime odobrenu svotu moraju se potpisati na
ovoj molbi i to ce se cuvati u sanduku kao potvrda. Vlast mora voditi brigu da li je
novae potrosen u onu svrhu za koju je trazen i izdan, pa ako se ukaze nepravilnost
ili pronevjerenje, onda ce se ti ljudi pozvati na odgovornost.
20) Prema 8 pisar dobiva kajdiju (honorar) od stranaka za svoj pisarnicki
posao u vezi s dobivanjem zajma, (dok vekil obavlja ovaj posao iz ljubavi prema
domovini i narodu, te prema tome sanduci nemaju drugih izdataka osim za sanduk,
papir, teftere (poslovna knjiga) i rusumi tahsiliju (porez na dobitak). Za ogrjev
(cumur i drva) i hasure moze se izdati najvise godisnje 300-400 grosa. Sve ove tro-
skove valja biljeziti na racun troskova i u godisnjem obracunu odbiti od ukupnog
dobitka. Godisnji se obracun salje administrativnom vijecu sandzaka i posto se tu
pregleda, salje se pokrajinskoj vladi.
iv. 0 vodenju knjiga
21-29) Iz ovih paragrafa vidi se da svaki sanduk mora imati tri knjige, ito:
1) knjigu blagajne, 2) glavnu knjigu i 3) knjigu duznika.
21 i 22. govore o primicima i izdacima koji se unose u knjigu blagajne, ito
na strani primitka ina strani izdatka. Knjiga blagajne ima kolone za redni broj, da-
tum, tekst, pozivnu kolonu i novcanu kolonu. Ova se knjiga zakljucuje krajem sva-
kog mjeseea.
Glavna knjiga ( 23) sadr:Zava popis svih mahala i seta kadiluka, navedenih po
arapskom alfabetu. Uz svaku mahalu iii selo unijece se njegov ulozak u ovaj san-
392 HAMD!JA KRESEVUAKOYIC
duk, i tome ee se svake godine pribrojati iznos kamata prema visini glavniee dotic-
nog sela iii mahale. Tu ee se upisivati takoder i izdaei predvideni u 19.
Knjiga duznika ( 24. i 25) sadrzava imena onih koji su iz sanduka uzeli za-
jam, datum kada im je zajam podijeljen, zalog, imena jamaea, iznos zajma, kama-
te, dan kada su zajam vratili i broj blagajnicke knjige pod kojim je zajam izdat i po-
vraeen. U ovoj se knjizi vodi i racun troskova.
26. govori o proeentualnoj podjeli dobitaka po odbitku troskova na pojedi-
ne mahale i sela, a 27. govori o knjizenju izdataka predvidenih u 19.
Posljednja dva paragrafa (28. i 29) propisuju uredno vodenje knjiga i odgo-
vornost funkeionera i nadzoru sa strane vlasti. U knjigama sene smije nista krizati
ni brisati. Knjige moraju biti ogledalo ukupnog poslovanja.
Ill
OSNIV ANJE MENAFI-SANDUKA I NJIHOVA IMOVINA
Prema sluzbenom kalendaru ,Bosna-salnamesi" znamo da je pred okupaeiju
bilo u 46 kotareva (bez novopazarskog sandzaka) 38 menafi-sanduka sa okruglo
2.658000. - grosa (oko pola miliona zlatnih kruna). Ovih zaklada nije bilo, bar ih
,Salnama" ne navodi, u Sarajevu, Ljubuskom, Nevesinju, Gaeku, BileCi, Trebi-
nju, Niksieu i Pivi.
S ovim zakladama sretamo se prvi put u ,Salnami" 1287. (1870/71) i tu su na-
brojene samo u zvornickom sandzaku, ito bez oznake glavniee, a tada ih je bilo i u
drugim sandzaeima. U slijedeeoj godini (1288) navedene su zaklade u 14 kadiluka,
a kod nekih je naznacena i glavniea. Zaklade bez oznaka glavniee u toj ,Salnami"
navedene su u: Kladnju, Brckom, Bijeljini, Pruseu, Bihaeu, Banjoj Luei, Gradi-
skoj i Derventi.
Prvi menafi-sanduei osnovani su u zvornickom sandzaku, i to u jesen 1867.
nastojanjem mutesarifa Reuf-pase.
13
Skoro u isto doba osnovane su ove korisne us-
tanove i u nekim kadilueima banjoluckog, bihaekog i travnickog sandzaka. U sara-
jevskom sandzaku polozen je temelj prvom menafi-sanduku u Visokom, kolovoza
1869. Prvi spomen ovoj ustanovi u hereegovackom sandzaku nalazimo u Salnami
kod g. 1290. (1873) i prema tome sudeCi udaren mu je temelj negdje u jesen 1872. g.
Sluzbeni list ,Bosna" daje nam nekoliko podataka o ustrojstvu ovih sanduka.
U 83. broju ovog lista od 30. prosinea 1867. g. nalazi se izvadak iz izvjestaja zvor-
nickog mutesarifa Reuf-pase, iz koga saznajemo da su stanovniei ovoga sandzaka s
velikim odusevljenjem pozdravili ovu ustanovu i dragovoljno darovali 1,324.030
oka
14
kukuruza u vrijednosti od 583.447 grosa i 34 pare i time udarili temelj svojim
sandueima. U tu svrhu prilozili su stanovniei kadiluka:
Tuzle . . . .... . .
Gradacea i Gracanice
Brckog . . ..... .
211.340 oka
419.222 ,
122.000 ,
13
od 1866. do 1869. bio je zvornicki mutesarif.
14
Mjera za tezinu u orijentalnorn sustavu rnjera, a te2i 1,28 kg.
MENAFI - SANDUCI
Bijeljine
Zvornika
Srebreniee
Vlasenice
Maglaja
185.825
140.010
100.000
56.000
89.562
393
,
,
Ovom zgodom piSe , Bosna" , medu ostalim, kako je zelja Njegova Velican-
stva Sultana da se pronadu sredstva kako ee se blagostanje naroda poveeati i usa-
vrsiti. Ima !judi koji uzimaju novae uz veliki interes, a to je uzrok koji prijeCi bo-
gatstvo naroda i tako mu nanosi stetu. Ustanovljenje kasa, stedioniea u vilajetima
jedno je od najboljih poduzeea kako su vilajeti zavedeni, tj. otkako je izdan pose-
ban zakon o ustrojstvu vilajeta 1865. Dalje list hvali mutesarifa i pozrtvovanost
ovog sandZaka.
Menafi-sanduei u bihaekom sandzaku zavedeni su prije 18. studenog 1867,
kako se to vidi iz 77. broja , Bosne" od toga datuma. Tamosnji su stanovnici sabrali
u ovu svrhu preko 88.000 oka raznog zita i od toga je prodato 69.000 oka po mje-
snoj eijeni za 51.000 grosa. S tim skromnim kapitalom otpocelo je poslovanje me-
nafi-sanduka ovoga sandzaka. Ostatak zita od 19.000 oka uzeli su neki seljaci dra-
govoljno kao sjeme, a plod od toga biee svojina menafi-sanduka.
Seljaei su vee tada poceli i pozajmljivati novae iz ovih sanduka, pa se list nada
da ee se napretkom ove ustanove dokinuti nezakoniti interes, koji je, kako iz jed-
nag drugog izvora saznajemo, iznosio cesto po 60%, jer ee seljaci moCi u svojim
sanducima naCi novae s pristojnim interesom i tako imati veeu korist nego su se i
sami nadali. , Bosna" izrice za ovo patriotsko djelo osobitu zahvalnost mutesarifu
Ahmed-pasi
15
i svim ostalim cinovnicima koji su sto doprinijeli za ovu ustanovu.
Vee znamo da je prvi menafi-sanduk sarajevskog sandzaka organiziran u Vi-
sokom 1869. Mutesarif ovog sandzaka Abdulnafi ef.
16
covj ek vrlo ucen, veoma ak-
tivan i pun inicijative, pregledajuCi rad Cinovnika u Visokom, saznao je da u tome
kadiluku nema menafi-sanduka, te se s ostalim cinovnicima odmah dao na posao.
,Bosna" u br. 166 od 16. kolovoza 1869. pise: , BuduCi je krajnja zelja Njeg. Preu-
zviSenosti valij e vilajetskog da se u korist naroda ustnovlj avaju menafi-sanduci , to
je mutesarif s prvaeima visockog kadiluka poveo razgovor o ovoj ustanovi . Tom je
prilikom mutesarifu saopeeno da je uzrok sto se dosada nije osnovao menafi-san-
duk taj sto se nij e moglo doCi do kapitala, i narod je stoga morao posudivati novae
uz veliki interes od !judi koji se tim obrtom bave, pa je krajnje vrijeme da se tome
stane na kraj. Tom je prilikom zakljuceno da se 3.400 kuea ovog kadiluka, ne uzi-
majuCi u obzir one koji nemaju niSta, razdij eli u 3 razreda, tako da jos ove godine
daju u ovu svrhu kuee I. razreda po 30, II . po 20, au III. po 10. oka zita. Za ruko-
voditelj e ove ustanove izabrani su clanovi administrativnog vij eea Salih ef. i g. Jo-
vo, i clanovi vijeea gradanskog suda: H. Salihaga i g. Mij at. Ovaj doprinos mogao
bi iznositi oko 30.000 grosa, pa iako nije mogao, biee dovoljno za pocetak. " Iz Vi-
15 od 12. XI 1866. do 13. IV 1858. U Bihac je dosao iz Travnika.
16
Abdulnafi efendij a sluzio u Sarajevu od 14. VII 1869. do 25. IV 1870, kada je u
Mostar. Dionicko drustvo za industriju koi:a u Fojnici njegovo je djelo, a nije potpuno ostvareno,
uzrok je njihov nagli odlazak iz sarajevskog sandzaka. S arapskog na turski preveo je Mutavvel i tiskao u
vilajetskoj u Sarajevu.
26 lzabrana djela Ill
1
394 HAMDIJA KRESEVLJAKOVTC
sokog je upucena u ovoj stvari mazbata (predstavka} idaremedzlisu sarajevskog
sandzaka i odmah je odobrena, a u isto vrijeme otpremljena je naredba ostalim ka-
dilucima ovog sandzaka da se i u njima osnuju ovakove kase. Tada se radilo i oko
osnutka menafi-sanduka sarajevskog kadiluka, ali taj rad ostao je jalov iz nepozna-
tih mi razloga. Bog zna nijesu li ovo plemenito djelo kod odlucujuCih faktora osuje-
tili sarajevski lihvari?
Prije 13. prosinca 1869. odobrio je valija osnutak menafi-sanduka u tesanj-
skom kadiluku i tom prilikom naredio da se prikupljeno zito u ovu svrhu sto bolje
proda is tim novcem po zakonu postupi. Iz izvje5taja mutesarifa banjoluckog san-
dzaka saznajemo da su se muhtari seta tesanjskog kadiluka zdogovorili s clanovima
seoskih opCinskih vijeca o osnutku menafi-sanduka i u tu svrhu odredili da taj kadi-
luk dade 3.290 osmaka (1 osmak = 24 oke) kukuruza i 1504 osmaka psenice. To je
zito sakupljeno i predato u drzavne ambare, kasnije prodato i sabranim novcem
udaren temelj menafi-sanduku.
Da bi se povecao kapital vee postojeCih menafi-sanduka raspisala je vlada vi-
lajetska ponovno skupljanje zita u tu svrhu. U tom je opet prednjaCio zvornicki
sandzak i u jesen 1870. sakupljeno je 189.436 oka kukuruza, i to u kadiluku:
Tuzla .. 3.656 oka
Gradacac 32.700
"
Brcko 20.980
"
Bijeljina 48.240
"
Zvornik 49.720
"
Srebrenica 20.000
"
Vlasenice (Birce) 8.000
"
Maglaj .. 6.140
"
Na ovaj izvjestaj izjavila je vilajetska vlada svoj e potpuno zadovoljstvo i za-
hvalnost cinovnicima i narodnim predstavnicima ovog sandzaka i naredila da se
preko njih ovo zito i proda.
17
Kakav je bio odziv po ostalim sandzacima, nije nam poznato, ali se vidi pove-
cavanje kapitala ovih sanduka iz prilozene tablice na kraju ove radnje.
Svaki menafi-sanduk imao je svoju upravu, koj a se sastojala od blagajnika,
pisara, te od jednog iii vise clanova bez razlike vjere. Njihova imena su navedena
u salnamama, ali kako nigdje nema uz ime prezimena, to se na te ljude necemo
osvrtati .
Koliko su se seljaci sluzili kapitalom menafi-sanduka, nije nam poznato, jer
za to nema skoro nikakvih podataka. Znamo samo iz , Salname" zag. 1289. (1872/
73) kako je stanje u tom pogledu bilo u banjoluckom sandzaku. Pri kraju te godine
bile su tri cetvrtine kapitala na dugu kod seljaka.
Prema naredbi o menafi sanducima mogao se novae posudivati trgovcima i
obrtnicima tek onda kad bi se podmirili seljaci , ali izgleda da su se u ovome desava-
le neke zloupotrebe, pa je narocitim pismom velikog vezira bosanskom valiji od 7.
dzumadel-ahire 1294 (19. lipnja 1877) to najstroze zabrenjeno. U pismu se kaze:
17
, Sosna", broj 240 od 24. sijecnja 1871.
MENAFI - SANDUCI
395
,Cuje se u nekim mjestima da se novci iz poljodjelske kase daju u zajam ziteljima
koji nijesu poljodjelci, sto je zakonu protivno, i za to treba po zakonu Ministarstva
trgovine zabraniti ponavljanje ovog postupka i sabrati sve novce koji su dati u za-
jam nepoljodjelcima. Posto su ove kase ustanovljene da olaksaju poljodjelsku rad-
nju i kao sto je kapital njihov sastavljen trudom poljodjelaca, to se takvom zloupo-
treblj avanju mora stati na kraj, o cemu su svima kojih se tice potrebne naredbe da-
te, kao sto se i Vasoj Preuzvisenosti (misli na valiju) OVO narocito pismo dostavlja s
preporukom da po njegovu glasu i tamo mj ere poduzeti izvolite. "
18
Iz prilozene tablice vidi se da je glavnica pojedinih menafi-sanduka s godine
na godinu rasla, sto je napokon i razumljivo, ali ima slucajeva gdje je ona i opada-
la, (Banja Luka, Bijeljina, Kladanj, Visegrad). Koji su bili razlozi tome opadanju,
nije mi poznato.
Menafi-sanduci nastavili su svoj rad i nakon okupacije Bosne i Hercegovine.
U Visokom su se ocuvali i tefteri iz tog vremena. Karla je 1886. g. pocela okupacio-
na uprava organizirati Kotarske pripomocne zaklade, uzela je i kapital menafi-san-
duka u tu svrhu , kako se to vidi iz Normalnog statuta za ove zaklade. Taj je kapital
iznosio oko 400.000 zlatnih kruna, sto je za ona vremena bila lijepa svota. Iz ovog
jasno proizlazi da su Kotarske pripomocne zaklade obnovile i prosirile rad menafi-
-sanduka.
Glavnice menafi- sanduka
Red. IMEGRADA 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1877. 1878.
br.
Fojnica
20.000
2 Roga1ica 21.633 32.620 36.438
3 Kladanj 7.316 8.220 10.358 7.383
4 14.090 17.681 18.562 28.650 18.000 18.000
5 Cajnice 45.552 57.133 65.346 76. 166 80.136
6 Visoko 10.892 12.500 16.000 19.145 19.680 26.956
7 Tuzla 135.015 151.201 186.469 204.508 223.130 223.130 253.127 273.038
8 Brcko 76.897 95.763 105.050 114.024 110.611 186.207 148.800
9 Bijeljina 140.469 199.665 213.036 220.398 209.401 211.661 209.401
10 Zvorni k 90.104 100.561 108.917 115.500 120.000 118.185 129.300
I I Srebrenica 54.144 65. 191 63.665 103.971 112.454 107.807 118.461
12 Vlasenice 22 ..!,77 27.731 37.539 44.791 44.137 50.253 50.235 50.235
13 Maglaj 38.185 41.541 48.598 79.131 85.204 120.886 90.120 101.420
14 Gracanica 79.214 96.960 107.150 107.255 121.000 130.500
IS Gradacac 218.094 231.158 203.615 259.167 276.649 276.240 320.971 311.971
16 Bihac 19.886 22.032 25.769 25. 11)-1
17 Petrovac 28.249 30.200 43.500 43.500 43.500 40.199
18 Cazin o 21.496 23.566 28.249 28.249 28.249 28. 159
19 Koslajnica 125.271 132.545 143.219 143.219 143.279 142.279
20 Stari Majdan 45.597 47.530 60.018 60.018 60.018 60.217
21 Prijedor 44.075 45.738 51.261 51.261 51.261 57.787
22 Krupa 136.293 146.562 180.000 180.000 180.000 203.067
23 Kljuc 16.668 17.568 30.218 30.218 27.722
24 Travnik 90.874 102.487 110.360 109.219 110.000 126.604
25 Jajce 71.411 74.600 57.845 80.778 82.704
26 Donj i Vakuf 36.908 40.000 42.000 45.100 54.000 55.900
'" .. Bosna", broj 590. od 3. studenog 1877.
1936. obradio sam ovu temu po zamolbi uprave odsjeka za poljoprivredni kredit, koji je
spremao spomenicu Kotarskih pripomocnih zaklada. Ta spomenica dosad nije pa
ovu radnju, temelj ito preradenu , ovdje objelodanjujem.
26
396 HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
27 Livno 48.708 63.425 61.500 61.500 61.500
28 Duvno 29.775 32.600 37.000 40.000 42.240 45.500
29 Banja Luka 62.791 67.000 70.000 75.000 83.762 80.000 80.000
30 Gradiska 59.645 62.133 66.721 68.981 72.980 72.980 72.980
31 Tesanj 28.864 41.000 50.000 56.000 63.000 73.181
32 Derventa 55.387 61.786 61.620 79.000 79.000 80.000 89.500
33 Zepce 7.835 13.507 13.507 14.446 15.558 18.358
34 Foca 35.390 35.390 41.716
35 Glamoc 11.463 13.200 13.459 46.386
36 Mostar 46.695
37 Konjic
38 Stolac 15.000
560.319 1,049.271 2,068.085 2,411.759 2,658.281 2,585.955 2,729.610 2,658.401
......
REGISTAR LICNIH IMENA
Abdul-Fettah Halifa, 17
Abdulkadir ef Muzaferija, 99
Abdurahim-pasa, 86
Ablakovici, 191
Ademovic, Mehmed ef. 140
Agripa, 89
Ahmed III, 127
Ahmed Refik, 72
Alcic, Hadzi Mustafa, 156
Alibegovic, Esad, 347
Aleksandar Veliki, 97
Altarac, Avram, 32, 52
Altarac, Moni, 31
Ajasbeg, 56, 62, 63, 132, 139
Antonije, 89
Arnaut, Selim, 6:4
Arnautovic, Huseinbeg, 71, 72
Arnautovic, Hadzi Orner, 114
ArakijadZija, HadZi Abdija, 126, 165, 174, 175,
176
ArmagandZi, Sinanbeg, 170
Aschbrenner, Georg, 223
Aseeric, HadZija, 209
Atijas, Bencion, 26
Auric, N. 42
Babic, Mustafa-pasa, 178, 188, 235
Bajazid II, 61, 65, 66, 157, 187, 280
Bahtijarevic, Atif ef. 69
Bajramagic, Mehaga, 29
Bajraktarevic, 183
Bajric, 159
Ballif, Philipp, 99, 117
Basagic, s. 57, 58, 59, 61, 67, 77, 78, 109, 116,
337, 380
Barlov, Mehmed ef. 76
Basler, Duro, 341
Baseskija, Mula Mustafa, 40, 62, 106, 109, 123,
133, 134, 138, 161, 168, 171, 172, 177' 178,
200, 210, 211, 217, 237, 238, 240
Batinicx M. N. 66, 108
Begic, :Saban, 77
Bejazi , HadZi Mustafa, 76
Bejtic, Alija, 28, 29, 38, 48, 49, 65, 72, 74, 75,
84,236,351,352,356, 357
Bektic, Salih, 29
Beslagic, Sefik, 82
Bdlija, Hadzi Mustafa, 63, 99, 138, 178, 230,
231, 240
Bilal, Hadzi Dervis, 54
Bitakcic, Hadzi Mehmed, 172
Blau, Oto, 340, 341, 351, 359, 361, 366
Blagajic, Kami1, 46
Bogisic, 45
Bojovic, N. 71
Boskovic, Ruder Josip, 255
Bozic, Kliment , 208, 295, 321, 353
Bravo, Muhamed, 122
Braun, August, 107, 223
Bodenstein, Gustav, 82, 367
Brkic, Had:li Sa!ih, 61
Brdanovic, Jozo, 374
Bukvica, Abdulah, 339
Busbeck, A. G. 281, 301, 302
Briga, Abdulahaga, 232, 234
Buz_andzic, Had.Zi Hasan, _st. 52, 160, 161
Carinik, Alijaga, 209
Chaumette des Fosses, 108, 386
Chesneau, Jean, 284
Conic, v. 13
Conrad, A. 380
Catic, HadZi Mustafa, 158, 181
Cehajic, Dzemal , 126
Cesrije, 29
Corovic, v. 211
Cuprilic, Fadil Ahmed-pasa, 81
Curcic, Sadik ef. 58, 147, 148
Curcic, Vejsil, 84, 212, 213
Cekrekcija, Muslihudin, 56, 57, 58, 153
Celebija, Evlija, 15, 16, 53, 63, 65, 66, 67, 68,
398
69, 70, 72, 73, 75, 76, 77, 78, 79,80,81,86,
108, 126, 127' 197, 198, 209, 212, 230, 235,
267, 280, 282,286,295,353
Cigalazade, Alibeg, 62
Cimpo, Mula 199
Dimitrije, 231, 282
David, Pierre, 250
De Gedoyn, 286
De Hayes, 108
DelaliCi , 59, 203, 236
55, 56, 72, 174
17
Hans, 14
Dinic, M. 246, 247, 270, 285, 288, 290, 291, 292,
333, 336
Dioklecijan, 10
Dizdar, Hamid, 42, 249
Dobitak, Salihaga, 187
Domicijan, 89
Dova<:ija, 329
Dropuljic, Luka, 287, 296
Dedibeg, Salihaga, 123
Deka, Alijaga, 209
Dulizarevic-Simic, Aisa, 57, 71
O!abiCi, 66
Dzabija, Ha<:i Sejfaga, 122
Dzaja, fra Mirko, 343, 355
Dzem, 13
DzenetiCi, 195, 196, 221, 232, 274
DzindzafiCi, 57
Dzinic, Fatima, 158, 165, 174
Dzino, 59, 179, 210
Ebu-Bekirbeg, 67
Ebreus, Angelos, 130
Eitzing, Pavle, 273
Ekmic, Mujaga, 138, 203
Elezovic, Glisa, 53, 275
Erdedi, Petar, 68
Eugen, Savojski, 54, 62, 66, 143
Fadilpasic, Mustajbeg, 63
Ferizbeg, 57, 147, 149, 150, 151, 159, 165, 171
Fermen<:in, E. 80, 372
Filipovic, Milenko, 336, 366, 367, 368
Filipovic, Nedim, 70, 346
Finci , 221 , 331
Flavije, Josip, 89
Mehaga, 75
Galen, 302
Gassot , J. 284
Gavran , Marijan, 374
GaziHusrevbeg,61,62, 115,151,153, 157,265,
266,275
HAMDUA KRESEVUAKOVIC
Georgiceo, Atanasije, 66, 108, 212, 219, 282,
286
Gerdeni, Hadfi Husein, 220
Gesemann, G. 48
Gi<H:ebula, Mehmedaga, 133, 134, 138, 167
Giljferding, Aleksandar, 255, 288
Glodo, Ahmed Munib ef. 149, 278
Gluhbegovici, 67
Almasa, 35
Grabrijan, D. 262
Gradasrevic, Husein-kapetan, 183
BeCirbeg, 81
Gurabija, Hadzi Salihaga, 54, 61
Hadzi-Lojo, 34
Hadzijahic, Muhamed, 43, 45, 277
Ha<:imuratovic, Abdulah, 118, 133, 137
Hadzimusic, Atija, 136
Hadfirustemagic, Mustafaga, 138, 178
Hadtiosmanovic, 159
Mehaga, 181
Hadtiomerovic, 182
Hamamdfic, Mujaga, 27, 33, 49, 50, 52, 54, 60,
62
Hamamdtic, Dzevka, 35
Hammer, 69
Han&ic, Mehmed, 78, 115
Handzic, 222
Hangi , Antun, 37, 41
Ha&i 150
Haseeija, H. Mustafa, 209
Harf, Rittler, 283
Hasanefendic, Hasan, 335
Hasandedic, Hivzija, 362
Harba, Hadti Muharem, 133, 209
Henrik IV, 12
HeCimovic, 67
Herodot, 91
Henrik II, 284
Herman, Kosta, 229
Hieronymus, 12
Honjic, H. Dervisaga, 169
Hodaverdi, Mehmedbeg, 74, 75
Homarija, Mehmed Hajri , 188
Hadti Mehmed, 51
Ibretovic, Mehaga, 61
lbri5evic, Osman, 82
Imamovic, Avdija, 223
Imaretlic, 99
Isevic, Mehmed Em in, 234
Isabeg, 56, 129, 139, 217, 218, 258,
265, 267, 275
Islamovic, Hafiz Husein ef. 193, 209
lvanisevic, I. Risto, 64
Stanko, 82
Jabucar, 223, 224
Jagelovic, Ljudevit II, 13
Jahjabeg, 64
REGISTAR LltNIH IMENA
Gazi Balibeg, 166
Jakubovic, Sulejman ef. 138
Jeftanovic, Glisa, 209
Jelavic, Vjekoslav, 108, 282, 285, 286, 291, 292
Jelenic, J. 350, 367
Jeremic, R. 285
Jirerek, K. 293
Jogurdtija, 166
Jukic, I. F. 296, 341, 372
Nikola, 283
Dz. 369
Kabodaja, Mehaga, 143, 181, 237
Kaboga, Marojica, 282, 287
Kabiljo, 209
Kacun, Mustafa, 185
Kadic, M. E. 56, 57, 59, 60, 61, 62, 67, 71, 75,
76, 125, 129, 131, 132, 133, 134, 136, 142,
148, 178,194,195,196,211,214,215,222,
230,231,232,239,240,267,274,318,320,
357
Kadic, Nairn ef. 59
Kalaun, Jusuf-p3Sa, 83
Kapetanovic-Ljubusak, M. 248
Karakula, 10
Kara&ozbeg, 73, 278
Kal<:o, 203
Karla Veliki, 12, 13
Karlo Vl, 82
Karisik, Husein, 140
Kasic, Bartolomeo, 286
Nikola, 43, 45
Kaukcija, Ha&i Hafiz Husein ef. 122, 167
Kavanjin, Marko, 249
Kazaferovic, Salihaga, 156
KeredZi, Sinan, 168
Salihaga, 156
Kethoda, Cejvan, 64
Kemura, Sejh Sejfudin, 55, 59, 106, 137, 138,
140, 167, 168, 172, 176, 186, 187, 188, 193,
222,230,231,232,235,239,240,275,280,
282, 287, 295, 316, 323, 325, 353, 354
K.Jaic, v. 150, 303
54, 131
Komadina, Mujaga, 65
Korkut, M. Dervis, 72, 333, 352
Kolakovic, 77
Kolic, Mustafaga, 79
Kopernik, Nikola, 99
Kresevljakovic, Halid, 45
Kristina, 12
Kranjrevic, S. S. 355
Krescalica, Hadti Mujaga, 158
Krtica, 182
Kristic, Ivan Augustin, 272, 348, 349
Kontarin, Pavle, 285
Kukuljevic, Ivan, 272, 282, 288, 296, 299, 300,
353 -
Kumasin, 221
Kulovic, Sulejman Rufdi ef. 163
Balibeg, 58
399
Kukavica, Mehmed-paSa, 67, 122, 126, 268, 280,
331
KukaviCic, Faikbeg, 333, 352, 355
170, 171
Kuripesic, Benedikt, 282, 283, 353
Kuzmic, Martin, 11
Kurt, Hadfi Muhamed ef. 44, 45, 64, 73
Lamberg, Josip, 283
Latas, Omer-pasa, 79, 85, 137, 178, 288
Lewy, Moric, 32
Lichteneger, Josip, 218
Liebig, J. V. 29
Lilek, Emilija, 37
Loso, Salihaga, 140
Lungmass, Franjo, 223
Luksic, Abel, 303, 304
Lj ubovic, Amir, 78, 150
Ljudevit XIV, 12
Ma<:arevic, 159
Maguda, 203
Mahmud II, 246
Maestro, Jakov, 52
Maksimilijan I , 150
Mamboury, E. 127
Mandie, Kosta, 342, 343
Maravic, 80
Martie, fra Grga, 345
Matasovic, Josip, 54, 276, 277, 350
Matkovic, Petar, 248, 273, 282, 283, 291, 302
Mazalic, D. 334
Mafuranic, Matija, 178,208,269,270,282,287,
295
Mafuranic, Ivan, 178
Medriezky, Andre, 13, 34, 39, 84
Merhernic, Hadti Mustafaga, 179
Mesic, Mehmed ef, 86
Meili (Mejlija), Muhamed, 116, 137, 172
Milanovic, 43
Milisavljevic, Simo, 81
Mihajilovic, 146
Mirnar Sinan, 229
Milinkovic, Jakov, 321
Michelangelo, 12
Minetti, Henrih, 15
Minetovic, Mehmedbeg, 138
Morici, 218, 219, 262
Muftic, Salih, 383
Muftic, Asim, 69, 357
Mujic, A. Muhamed, 73, 74
Muderizovic, Riza ef. 40, 106, 125, 133, 161,
163, 171, 172, 178, 325
Muhamed II, 13
Mulabdic, Edhem, 26, 46
Muhsinovic, 67
Mujezinovic, Mehmed, 331
Mulalic, Mustafa, 354
Muhsinovic, Abdulah-pasa, 138
.................................... ................................ ..
400
Murat III , 77
Musakadija, Mulaga, 158
Mutevelic, Mehmedbeg, 60
Mutevelic, Hadzi Asimbeg, 128
Muvekit, Salih ef. 59, 125, 149, 153, 170, 171,
193, 217
Muzaferija, HadZi Mehmed ef. 128, 137
Muzaferija, Sadik, 220
Muzur, HadZi Salih, 61
Hadzi Salih, 184
Nalo, Mehaga, 181
Nametak, Fehim, 58, 78, 150
Nametak, Hasan, 64
Narnetak, Alija, 73, 229, 279, 361, 362, 363
Napoleon , Bonaparta, 250
Neretljakovic, Ibrahimaga, 181
Nerkesi , Muhamed, 109
Neron, 89
Novakovic, Kosta, 329
Nurudinovic, Bisera, 212
Osman II, 79
Pamuk, Mehaga, 209
Esad, 246, 345
218
Pavic-Mikeljevic, Matan, 374
Pavlinovic, Mihovil, 282, 288, 300
Pavicic, Ivan, 185
PavloviCi, 54, 75, 131
Pejanovic, Dorde, 282
Pendlebury, J. D. S. 9
Popovic, A. J. 34
Poullet, 108, 212, 219, 286
Prea, Mula Ahmed, 183
Hasan Kafija, 78, 150
Quiclet, 33, 108, 267, 286, 292, 293
Racki, F. 285, 294, 344
Radonic, Jovan, 282
Ramberti, Benedetto, 284
Ramie, 62
Redlich, Petar, 149
Resulbegovic-Tefterdarevic, Aziz, 72
Richter, E. 14, 108
Rizvanbegovic, 79, 84
Rodunic, Mustafa, 123
Rustemagic, Mustafaga, 130
61, 62, 132, 138, 240, 265
SaCiraga, 68
Rym, Levin, 273
Sabrihafizovic, Asim, 220
Sabure, 220
Sagrakcija, HadZi Mehmed, 161
SalihagiCi, 281
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Salom, 221
SamardZic, Radovan, 266, 270
Sarac, Smail, 79, 184
Saraeevic, 223
Saraeevic, Vejsilaga, 61
Saracevic, Taib ef. 187
Scipion, 10
Samedovic, HadZi Mehmedaga, 181
Selim I , 65
Selim II, 65
Semiz, 75
Seneka, 11
Sielski, Stanko, 338
Signori, Marija de, 12
Sigmund II, 13
64
Sirovina, V. 346
251
Silajdzic, Alija, 368
Silahdar, 78
Sloboda, Salihaga, 187
Slavoljub (fra Jukic), 39
Skaric, Vladislav, 54, 58, 60, 178, 195, 202, 246,
251
Skeoderbeg, 64, 219
Sokolovic, Suoulah ef. 220
Sokolovic, Mustafa-beg, 70, 171, 265, 267, 330
Sokolovic, 48, 72, 74, 150, 265,
279
Sokolovic, Ferhad-pMa, 69, 70, 74, 265
Sokolovic, Osman Asaf, 12, 34, 385
Sofi 69, 168, 212, 265
Soretic, Franjo, 345
Spaho, Avdi bMa, 169
Spaho, Fehim, 26
Stankovic, Bora, 48
Stix, E. 125
Sturn, L. K. 213
Stylit, Simon, 12
Szabo, Duka, 15
Sulejman II, 59, 61 , 65, 75
46
Stanojevic, St. 71
Sultanovic, 330
Surrnelic, 145
Sunaric, Jozo, 184
Sujoldfic, 202
Svrzo, HadZi Mujaga, 147
Svrzo, Ahmed ef. 149
Sloboda, Salihaga, 187
Sabanovic, Hazim, 15, 56, 267, 275, 282
Samic, Midhat, 108
Sapeanin, HadZi Husein, 163
Saulic, 42
Seremet, Asim, 338
Serifovic, 58, 137
Serifovic, Fejzulah ef. 62
Sestokrilovic, Mehmedbeg, 80
SimCik, A. 11, 61, 157
Sisic, 224
Ferdo, 69
REGIST AR LIC:::NIH IMENA
81
Skaljic, Abdulah, 113
Stajner, Jakov, 26
Subic, Pavle, 225
Svrako, Muhamed ef. 133, 167
Tadic, J . 290, 364
Talak, 26
Talakovic, 26
Sejfaga, 126
Tauban, I. 331
TelebeCir, 203
Terovic, Ahmed, 187
Hadzi Alija, 164
Terzimehic, 83
Thomas, Arnold, 13
Tkalcic, I . 13
Tolo, HadZi Ibrahim, 177, 178
Topal 219, 385
Trako, Salih, 74
Traljic, S. M. 156, 386
Trebinjac, Edhem, 185
Truhelka, Ciro, 14, 15, 33, 54, 57, 58, 59, 61,
108, 130, 139, 147, 151,215,263,264,267,
278, 282, 286, 292, 293, 343, 384
Turalibeg, 71
Turbo, Mujaga, 209
Ungnad, Ivan, 68
Ustamujic, Hadzi Ahmed, 72
Uzunic, 34, 220
54
Vatrenjak, 221
VedZihija, Mehmed Salih 126
Velihodzic, Muhamed Razi ef. 99
Vesnic, Milenko, 286
Vilajetovic, Mula Husein, 169
Vlajinac, 14
Vojnovic, L. 291
Vokar, Salihaga, 56
Zeherovic, Dulaga, 209
Zekic, Mula Husein, 199
Zelenovic, MilQs, 221
Zeno, Katarin, 237, 284
Zerbo, Gabriel, 146
Zlatarevic, Mujaga, 185
Zlatovic, S. 108
ZildZic, 220
Zovko, I. 24
Zrinjski, Nikola, 68, 69
Zukic, Salihaga, 181
Zetica, HadZi Orner, 133, 134, 137
Wolf, Andrija, 273
401
404
Glasinac, 280, 293
Gradacac, 277
Gorazde, 33, 67, 247, 283, 330
Gracanica, 15, 81, 82, 246, 299
Grcka, 88, 90
Hercegovina, 64, 74, 98, 255, 267
Hesen, 12
Hlivno, 15, 70, 75
Hrvatska, 13
Ilidza, 10, 33
llok, 71
Istanbul, 14, 15, 127, 229
Jajce, 15, 66, 127, 294, 355
Jasenovac, 15, 77
Jelec, 15, 16, 76
Jezero, 15, 76
Kalinovik, 295
Kakanj, 365
Kairo, 127
Kiseljak, 33, 269, 342, 343
Kladanj, 15, 16, 71, 337
Kljuc, 358
Knezina, 15, 62, 80
Knos, 9
Konjic, 15, 47, 73, 74, 267, 268; 360
Kostajnica, 15, 70, 74
Kozluk, 293
Krakov, 99

Kreta, 9, 67, 97
Kupres, 15, 80, 285, 350, 354, 357
Kiistendil, 15
9
Lavov, 99
Leipzig, 69
Livno, 249, 250, 350, 354
London,9
Ljubinje, 15, 25 , 79, 232
65
Madrid, 99
MadZarska, 13
Maglaj, 15, 16, 82, 246, 346
Marseille, 99
Mekka, 39, 218, 237
Metkovic, 245
Miljacka, 100, 101, 104, 105, 107, 131, 136, 138,
156, 164, 169, 171, 175, 195, 197, 207, 208,
209,210,211,212,213,214,215,217,219,
223, 224, 229, 231, 232, 239
HAMDIJA KRESEVUAKOVIC
Mokro, 293
Moskva, 99
Mostar, 15, 16, 17, 19, 37, 63, 64, 65, 73, 124,
127,229,237,249,265,268,278,360
Moscanica, 141, 142, 143, 144, 146, 153, 156,
192,194,195,208,212,215,219,221,222,
224, 225, 229, 236, 238
Mrkonjic- Grad, 265, 355
Negropont, 81
Neretva, 15, 25, 63, 74
Nevesinje, 15, 62, 65, 77, 280
15, 246, 266, 283, 285
Nova Kasaba, 15, 81, 268, 293, 335
Nova 332, 334
Novi Pazar, 283, 284, 285, 288, 291
Olovo, 225, 246, 277, 337
Pariz, 108, 287
Pazaric, 292
Pergam, 97
Perzija, 124, 172
Pljevlja, 291, 329
Pocitelj, 15, 19, 20, 24, 25, 81, 364
Poljska, 99
Podgrab, 331
Poznanj, 99
Prag, 99
Praea, 15, 16, 71, 75, 283
Predol, 15, 80
Prijepolje, 67, 268, 284, 285, 291
Prnjavor, 33
Prijedor, 249
Priboj, 267, 334
Prozor, 294
Prusac, 15, 78, 98, 285, 350, 353
Radobolja, 65
Raca, 245, 293
Rim, 10, 89, 97
Rogatica, 15, 24, 71, 72, 264, 267, 332, 333
Romanija, 113
Rovinj, 108
Rudo, 70, 72,267
Rumelija, 61, 157, 251, 283
Rusija, 9
Samobor, 247
Sarajevo, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 19, 20, 23, 24,
27,29,32,33,36,40,44,46,48,50,51,52,
s3,54,So,59,60,61,62,63,64,67,68,69,
70,81,99, 107,108,109,114,116,122,124,
129, 130, 131, 138, 143, 146, 150, 153, 159,
164,168, 172,176, 178,179, 181, 195,203,
207,210,212,214,215,216,225,232,245,
247, 250, 251, 252, 255, 258, 263, 264, 265,
267,268,269,274,283,284,287,293,295,
REGISTAR GEOGRAFSKIH POJMOVA
329, 332, 334, 350, 360, 365
Sava, 14. 78
Serez, 61, 157, 250
Sinj, 284
Sirija, 282
Sisak, 47
Sivas, 81
Skender-Vakuf, 299, 355
Skoplje, 15, 246, 251, 266, 288
Slavonija, 74
Sofija, 14, 69, 273
Sokolac, 72
Solun, 246, 250, 288
Split, 250, 284, 350
Srbija, 249, 255, 266
Srebrenica, 10, 15, 77, 246, 277
Stambol, 218, 237
Stolac, 10, 15, 19, 78, 84, 360
Spanija, 97, 124
Teslic, 33
Tirana, 263
290
Tibar, 10
Trapezund, 146
Travnik, 15, 16, 17, 19, 24, 27, 32, 66, 67, 68,
70, 116, 202, 247, 249, 280, 299, 350, 355
Trebevic, 105, 208, 248
Trebinje, 221, 232, 246, 289, 360
Tripolis, 89
Trst, 250
Turska, 67, 68, 150, 232
Tuzla, 15, 69, 71, 245, 338, 339
Ulog, 15 ,80
Ustikolina, 15, 16, 76
Varcar-Vakuf, 15, 76, 77
Vardar, 15, 251
405
33, 249, 268, 368, 369, 371, 372, 373,
374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381
Versailles, 99
Visoko, 14, 15, 62, 63, 64, 139, 295, 365
15, 24, 72, 229, 246, 264, 284, 332,
333
Vladicin Han, 266
Vlasenica, 268, 334, 335
Vranduk, 344
Vrbas, 25, 70, 212
Vrhbosna, 14
Zagreb, 9, 11, 13, 34, 39, 46, 54, 57, 99, 108,
178, 181' 299
Zenica, 249, 343, 365
Zvornik, 15, 16, 75, 246, 293, 336
Zeljeznica, 62, 240
Zepce, 33, 344
Wien, 15, 54, 108, 283
SADRZAJ
1. Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916)
2. Vodovodi i gradnje na vodi u starQm Sarajevu
3. Hanovi i karavansaraji u-Bosni i Hercegovini
4. Zeljezni obrt u Varesu do godine 1891.
5. Menafi- sanduci (poljodjelske pripomocne zaklade)
u Bosni i Hercegovini (1866-1878)
6. Registar licnih imena . . . .
7. Registar geografskih pojmova
7
93
241
371
383
397
403