P. 1
Islamsko znanje

Islamsko znanje

|Views: 652|Likes:
Published by islamsoft-bih
Islamsko znanje
Islamsko znanje

More info:

Published by: islamsoft-bih on Aug 09, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF or read online from Scribd
See more
See less

11/28/2012

pdf

ISLAMSKO ZNANJE

Grupa autora

Sarajevo 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autori

ILMUL - ISLAM ISLAMSKO ZNANJE Menna’ El - Kattan (O Kur’anu), hfz. Senaid Zajimovi} (O akidi) hfz. D`evad Hrva~i} (O fikhu), Merzuk Had`ihur{idovi} (O edebu i ahlaku) Muhamed Mehanovi} (O had`u), mr. Salih Kurdi (O islamskoj vlasti) )

Prevodilac [erijatski recenzent Stru~ni saradnici Likovno - tehni~ki urednik Lektor - korektor DTP [tampa Tira`:

Muhamed \uliman Muhamed Por~a dr. Zuhdija Adilovi} (Akida), dr. [ukrija Rami} (Fikh), Rasim Brkovi} (Kur’an) Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat Nedim Hara~i}, Omer Resulovi} Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 3

Tre}e izdanje Izdava~

BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine UDK 297 ISLAMSKO znanje / (Menna’ El - Kattan ... (et al.); prevodilac Muhamed \uliman). - 3. izd. Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 352 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 3) Prijevod djela: Ilmul - islam ISBN 9958 - 880 - 15 - 6 1. el - Kattan, Menna’ COBISS - ID 790790

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ~ovjek ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije jeste ~injenje ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,

povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao,oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se.

Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

KUR’ANI KERIM

KUR’ANI KERIM
Allah, d`.{., iz Svoje milosti nije prepustio ~ovjeka samog sebi ve} je povremeno slao poslanike koji su od Njega nosili objavu i pozivali ljude ka vjeri u Allaha. Oni su donosioci radosne vijesti i opomene na kaznu kako ljudi ne bi imali opravdanje za svoje nevjerovanje. “A poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar.”1 ^ovje~anstvu je kroz ~itav period njegova razvoja silazila objava koja je odgovarala tom vremenu. Svaki narod imao je poslanika sve dok nisu nastali pogodni uslovi za pojavu posljednjeg poslanika i donosioca vje~nog [erijata i Knjige koja mu je objavljena, a to je ^asni Kur'an. Muhammed, s.a.v.s., zavr{io je ciklus poslanstva i on ka`e: “Primjer mene i ostalih poslanika prije mene jeste kao primjer ~ovjeka koji sagradi zgradu i uljep{a je i dotjera, osim mjesta jedne cigle koja je u }o{ku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te reko{e: ‘Jo{ samo da ima ova cigla.’ Pa, ja sam ta cigla, ja sam pe~at svim vjerovjesnicima.”2 Kur'an je Allahova objava cijelom ~ovje~anstvu, a na to nam ukazuje Kur'an i hadis: Ka`e Allah, d`.{.: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.‘”3 Ka`e Resulullah, s.a.v.s.: “Svaki poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima.”4 Kur'an obuhvata sve zahtjeve ljudskog `ivota koji su zasnovani na prija{njim objavama i onome {to one nose u sebi. Objavljen je na arapskom jeziku i izazov je svim Arapima koji su bili na najve}em stupnju poznavanja svoga jezika, ali su bili nemo}ni da do|u sa ne~im poput Kur'ana, pa makar i jednom surom i ta njihova nemo} je potvrda istinitosti Objave. Allah obe}aje ~uvanje Kur'ana koji je prenesen tevaturom (neprekidnim lancem vi{e prenosilaca), bez promjene. Ka`e Uzvi{eni: “Donosi ga povjerljivi D`ibril.”5 “Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, Posjednika snage, i uva`en je kod Vlasnika Ar{a, Kome se drugi pot~injavaju, tamo pouzdanog! A drug va{ nije lud: on ga je na obzorju jasno vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije {krt.”6

10

Islamsko znanje

Ni jedna druga, prije objavljena knjiga, nema ovakve opise, jer su one bile ograni~ene odre|enim vremenom. Kur'an je objavljen ljudima i d`inima i on daje rje{enja za probleme: du{evne, psihi~ke, tjelesne, dru{tvene, ekonomske, politi~ke, jer je on Objava od Mudroga, Kome pripada sva hvala. A {ta ima ljep{e od rije~i poznatog da'ije: “Islam je kompletan sistem, obuhvata sve vidove `ivota. On je dr`ava i domovina, vlast i ummet, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i sudstvo, materija i dobra, zarada i bogatstvo, d`ihad i da'wet, vojska i misao, te ispravna vjera i ibadet podjednako.” Danas je ~ovje~anstvo povrije|eno u svojoj sr`i, naru{eno u svojim sistemima, ogrezlo u nemoralu i njemu nema spasa od najavljene propasti: “I onaj koji bude slijedio uputu Moju ne}e zalutati i ne}e nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj }e te{kim `ivotom `ivjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepa o`iviti.” 7 Islam je danas jedini nosilac svjetla me|u tminama drugih sistema i jedino muslimani mogu o~istiti svijet od neistina i la`i, te ga povesti ka Uputi i spasu. Na{i su prethodnici slijede}i Kur'an imali primjernu dr`avu u pro{losti i jedino je mogu}e uspostaviti je ponovo uz povratak Kur'anu.

DEFINICIJA KUR'ANA
Glagol qaree: ima zna~enje sakupljanja i zbira; a dok glagolska imenica qiraet ozna~ava: sakupljanje slova i rije~i jednih sa drugima, sa lijepim redoslijedom. A Allah, d`.{., ka`e: “Na nama je da ga saberemo da bi ga ti u~io. A kada ga mi u~imo, ti prati u~enje njegovo.”8 Ispravno je re}i za kompletan Kur'an da je Kur'an, a isto i za jedan ajet. Tako kada nekoga ~ujemo da u~i ajet iz Kur'ana, pravilno je re}i da on u~i Kur'an. “A kad se u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite da biste bili pomilovani.”9 Neka ulema ka`e da je Kur'an nazvan tim imenom, jer je sakupio sve prija{nje objave i svo znanje. A Allah ka`e: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao obja{njenje za sve.”10 Kur'an je Allahov govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, s.a.v.s. Njegovo se u~enje smatra ibadetom i on kao Kelamullah pripada samo Allahu. To nije govor ljudi, d`ina ili meleka. Reci: “Kad bi more bilo tinta da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga.”11

Islamsko znanje

11

IMENA I OPISI KUR'ANA
Allah, d`.{., naziva ga mnogim imenima: - El-Kur'an “Ovaj Kur‘an vodi jedinom ispravnom putu.” ;12 - El-Kitab - Knjiga “Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava va{a...”;13 - El-Furqan - Rastavlja~ istine od neistine “Nek je uzvi{en Onaj Koji Svome robu objavljuje Furqan da bi svjetovima bio opomena.”;14 - Ez-Zikr - Opomena “Mi, zaista, Kur‘an objavljujemo i sigurno }emo Mi nad njim bdjeti.”;15 - Et-Tenzil - Objava “Zaista je on objava od Gospodara svjetova.”16 Najvi{e se upotrebljavaju imena Kur'an i Kitab. Doktor Muhammed Abdullah Draz ka`e: “Naziv Kur'an jeste zbog njegova u~enja jezikom, a naziv Kitab jeste zbog toga {to je zapisan perom, a oba imena odgovaraju i sla`u se sa zna~enjem Allahove knjige.” Kur'an je ~uvan u prsima i u recima. Ovakvim putem je sa~uvan Kur'an: pisanjem i pam}enjem i to je ostvarenje Allahova obe}anja: “Mi, zaista, Kur‘an objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti.” - Kur'an nije zadesilo ono {to se desilo sa prija{njim objavama, on nije izmijenjen i o~uvan je u potpunosti. Kur'an je opisan mnogim svojstvima, kao: - nur - svjetlo “O ljudi, dokaz vam je ve} stigao od Gospodara va{eg - Mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.”;17 - uputa (huden), lijek ({ifa'), milost (rahmet), pouka (mew'ize) “O ljudi, ve} vam je stigla poruka od va{eg Gospodara, i lijek za ono {to vam je u prsima i uputa i milost vjernicima.”;18 - mubarek - blagoslovljen “A ova Knjiga koju Mi objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvr|uje onu prije nje....”;19

12

Islamsko znanje

- mubin - jasna “I stigla vam je od Allaha svjetlost i jasna knjiga.”; 20 - bu{ra - radosna vijest “...koji potvr|uje prija{nje objave - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.”; 21 - aziz - sna`na “One koji ne vjeruju u Kur'an, po{to im je objavljen...A on je, zaista, Knjiga sna`na.”; 22 - med`id - veli~anstvena “A ovo je Kur'an veli~anstveni.”; 23 - be{ir - vjesnik radosnih vijesti, nezir - opomena “Knjiga ~iji su ajeti jasno izlo`eni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena.” 24 Svako je ovo svojstvo u skladu sa zna~enjem Kur'ana.

RAZLIKA IZME\U KUR'ANA, HADISI - KUDSIJA I POSLANIKOVA HADISA POSLANIKOVA
Hadis jezi~ki zna~i: ne{to novo, a njime se ozna~ava i svaki govor koji ka`emo i prenosimo i koji dolazi do ~ovjeka slu{anjem ili vahjom, na javi ili u snu. Terminolo{ki, hadis zna~i sve ono {to se pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., da je rekao, radio, potvrdio, i ono ~ime je on opisan. Govor: to je poput rije~i Poslanika, s.a.v.s.: “Djela se cijene prema nijetima...”25 Rad: ono {to je potvr|eno od Poslanika da je pou~avao svoje ashabe: “Klanjajte kao {to mene vidite da klanjam!”26 ili kao ono {to je potvr|eno o na~inu obavljanja had`a: “Uzmite od mene va{e obrede!”27 Potvrda: ono {to je on potvrdio ashabima, od rije~i ili djela, svejedno da li je Poslanik, s.a.v.s., bio u njihovom prisustvu ili u odsustvu, ili su mu poslije prenijeli. Primjer je toga hadis koji govori da je Poslanik, s.a.v.s., poslao jednog ~ovjeka u pohod, a on je, kada bi klanjao svojim ashabima, uvijek zavr{avao sa: “Kul huvallahu ehad”, i kada su se vratili, spomenuli su to Poslaniku, pa je rekao: “Pitajte ga zbog ~ega je on tako radio?”

Islamsko znanje

13

Pa su ga upitali i on je rekao: “Jer to sadr`i svojstvo Milostivog i ja volim da je u~im.” Pa je rekao Poslanik, s.a.v.s.: “Obavijestite ga da njega Allah voli.”28 Osobina: kao {to se prenosi: “Poslanik, s.a.v.s., bio je uvijek nasmijana lica, lijepa ahlaka...”

HADISI - KUDSIJ
El-kudsijj jezi~ki ozna~ava pripadnost svetosti (kuds), {to ukazuje na veli~inu i ~istotu. A “takdis” je slavljenje Allaha i uzdizanje iznad svega, te negiranje svega onoga {to Njemu ne dolikuje. Terminolo{ki: hadisi-kudsij jeste sve ono {to je Poslanik pripisao Uzvi{enome Allahu; odnosno {to Poslanik, s.a.v.s., prenosi da je to Allahov govor. Poslanik je prenosilac Allahova govora svojim rije~ima i u njemu se ka`e: Rekao je Resulullah, s.a.v.s., prenose}i od svoga Gospodara. Ili ka`e: Rekao je Resulullah, s.a.v.s., “Rekao Uzvi{eni Allah”, ili “Ka`e Uzvi{eni Allah”.

RAZLIKA IZME\U KUR'ANA I HADISI - KUDSIJA
Razlike me|u njima su slijede}e: 1. Kur'an je Allahov govor koji je objavio Svojim rije~ima Resulullahu, i njime izazvao Arape, te nisu bili u mogu}nosti da sastave knjigu ili barem suru poput njega. Taj je izazov trajan i to je vje~na mu'd`iza do Sudnjeg dana. A u hadisi-kudsiju nema izazova niti je mu'd`iza. 2. Kur'an se ne pripisuje nikom osim Allahu i ka`e se: “Ka`e Uzvi{eni Allah.” A hadisi-kudsij prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., pripisuju}i se Allahu, d`.{. Data }e pripadnost Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s., biti pripadnost obavje{tenja, jer on obavje{tava od Allaha te se ka`e u hadisu: Ka`e Poslanik, s.a.v.s., prenose}i od svoga Gospodara. 3. ^itav Kur'an je prenesen tevaturom (lancem vi{e prenosilaca u koji nema nimalo sumnje) i to je definitivno potvr|eno. A hadisi-kudsij su ve}inom ahad (pojedina~na) predanja

14

Islamsko znanje

koja mogu biti sahih (vjerodostojna), hasen (prihvatljiva) i da'if (slaba). 4. Kur'an je Objava od Allaha, d`.{., po rije~ima i po zna~enju. Hadisi-kudsij je po zna~enju od Allaha, a po rije~ima je od Resulullaha, s.a.v.s., i hadisikudsij je po zna~enju vahj, ali ne i po izgovoru. Zbog toga je kod ve}ine uleme dozvoljeno preno{enje hadisi-kudsija po zna~enju. 5. U~enje Kur'ana jeste poseban ibadet. On se u~i u namazu i Allah, d`.{., naro~ito nagra|uje za njegovo u~enje. Ka`e Resulullah, s.a.v.s.: 'Ko prou~i jedan harf ima jednu nagradu, a nagrada je deseterostruka, ne ka`em: ‘Elif, lam, mim da je jedan harf. Ve}, elif je harf, lam je harf i mim je harf.’ ’ (Bilje`i Et-Tirmizi od Ibn-Enesa i ka`e da je hadis hasen sahih) Hadisi-kudsij ne u~i se u namazu i Allah za njegovo u~enje nagra|uje op}om nagradom, a ne nagradom kojom se nagra|uje za u~enje Kur'ana.

RAZLIKE IZME\U HADISI - KUDSIJA HADISI POSLANIKOVA I POSLANIKOVA HADISA
Postoje dvije vrste Poslanikova hadisa: - hadis-tewkifijj: jeste hadis ~iji je sadr`aj Poslanik, s.a.v.s., primio putem vahja, te ga objasnio ljudima svojim govorom. Ova vrsta, iako se njegov sadr`aj pripisuje Allahu, on se - kao govor - slobodno mo`e pripisati Resulullahu, s.a.v.s., jer se govor pripisuje onome ko ga ka`e, makar on i imao u sebi zna~enje koje je primio od nekog drugog; hadis-tewfikijj: jeste onaj hadis koji je Resulullah, s.a.v.s., rekao na osnovu svoga razumijevanja Kur'ana, jer mu je on poja{njen, ili ga je rekao nakon razmi{ljanja i truda. Ovu vrstu hadisa, koji su nastali na osnovu izvo|enja zaklju~aka i id`tihada, vahj potvr|uje ukoliko su ispravni, a ako bude u njima barem i djelimi~na gre{ka, tada dolazi vahj koji ih ispravlja. Primjer toga su zarobljenici na Bedru. Poslanik, s.a.v.s., prihvatio je mi{ljenje EbuBekra i uzeo od njih otkupninu, pa dolazi vahj koji ga kori: “Nije vjerovjesniku dozvoljeno da dr`i su`nje ...” 29 Ova vrsta hadisa nikako ne mo`e biti Allahov govor. Iz ovoga nam postaje jasno da se hadis dijeli na dvije vrste: tewkifijj i tewfikijj kojeg priznaje vahj, a mo`e se re}i da je njegovo ishodi{te vahj, a to je zna~enje Allahova govora o Poslaniku, s.a.v.s.: “On ne govori po hiru svome - to je samo Objava, koja mu se obznanjuje.”30 Hadisi-kudsij - njegovo zna~enje je od Allaha, i to prima Poslanik jednim od puteva vahja.

Islamsko znanje

15

Njegove rije~i su od Poslanika, a pripisuju se Allahu na osnovu onoga {to one sadr`e, a ne na osnovu rije~i koje su izgovorene, jer da je govor od Allaha, onda ne bi bilo razlike izme|u hadisi-kudsija i Kur'ana. Tada bi hadisi-kudsij postao po svome na~inu izazov drugima i njegovo u~enje postalo bi sevap.

Kako odgovoriti na slijede}e nejasno}e?
Poslanikov hadis je vahj po svom zna~enju, a po izgovoru je od Resulullaha, s.a.v.s., pa za{to ga ne nazivamo hadisi-kudsijem? Da je hadisi-kudsij po svome zna~enju od Allaha imamo dokaz u rije~ima Resulullaha: “Rekao je Allah Uzvi{eni”, ili Ka`e Uzvi{eni Allah.” Zbog toga je takav hadis nazvan kudsijem, za razliku od Poslanikova hadisa kojim mo`e da bude pou~en vahjom (tewkifijj), a mo`e nastati na osnovu id`tihada (tewfikijj). Takav hadis naziva se Poslanikovim, jer je on krajnja granica i njegov prekid. Kada je izgovor hadisi-kudsija od Resulullaha, za{to ga onda pripisujemo Allahu, d`.{., kada ka`emo: “Uzvi{eni Allah je rekao”, ili “Ka`e Uzvi{eni Allah”? Ovo }emo na}i ~esto u arapskom jeziku, tako {to se nekome pripi{e govor na osnovu sadr`aja, a ne na osnovu izgovora. Kur'an spominje, npr. Musaov govor, ali ne doslovno njegove rije~i, ve} njihov sadr`aj i zna~enje pa to pripisuje njemu.

OBJAV VAHJ - OBJAVA
VAHJA MOGU]NOST VAHJA I NJEGOVA REALNOST NJEGOVA
Procvatom nauke, ispitivanjima i istra`ivanjima nestale su svake sumnje u postojanje onoga {to nije materija. Nauka je potvrdila postojanje svijeta gajba koji je izvan ovoga vidljiva svijeta. Eksperimentalna nauka utvrdila je tragove toga svijeta, ali nije u stanju da prodre i u njegovu bit. Neke }e to navesti na nijekanje vjere, a druge da potvrde istinu. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “Mi }emo im pru`ati dokaze Na{e u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina.”31 “A vama je dato samo malo znanja.”32 Ljudi se bave psihologijom kako bi {to lak{e pristupili ljudima koji se razlikuju po svojoj

16

Islamsko znanje

psihi i umnim sposobnostima. ^ovjek kao materija posjeduje ne{to {to je tajna njegova `ivota, a to je du{a. Tijelo slabi kada ne primi dovoljnu koli~inu hrane koja }e ga odr`ati u `ivotu. Onda je logi~nije da i du{a ima svoju hranu, duhovnu hranu, koja ~uva njenu vrijednost i specifi~nost. Nije nemogu}e da Allah, d`.{., izabere od Svojih robova ~iste du{e koje je pripremio za vahj i koje }e primiti poslanice, koje su ljudima potrebne kako bi se du{evno i moralno uzdigli. Ti odabranici su poslanici. Ashabi Resulullaha bili su svjedoci objave i preno{enjem iste tevaturom. Trag je objave bio o~it na ashabima i na svim sljedbenicima islama, to im je dalo veli~inu i uzdiglo ih. Udaljavanjem sljedbenika islama od objave do{lo je do pada muslimana. To je potvrda istinitosti objave i nu`nosti na{eg povratka ka njoj. Muhammed, s.a.v.s., nije jedini poslanik. I prije njega bilo je poslanika, pa nije nikakvo ~udo {to Allah, d`.{., njemu objavljuje. Zato Allah, d`.{., zamjera “razumnima” i ka`e: “Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo jednom izme|u njih: 'Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!' Nevjernici govore: 'Ovaj je zaista pravi ~arobnjak.'”33

OBJAVE ZNA^ENJE OBJAVE
Vahj ozna~ava govor kojeg skrivamo od drugog. Korijen rije~i ukazuje na dva zna~enja, a to su skrivanje i brzina. Zato se ka`e da je njegovo zna~enje: brzo, skriveno obavje{tavanje onoga kome je govor upu}en, s tim da se skriva od drugog. Allahov, d`.{., vahj poslanicima, terminolo{ki je definisan kao: “Allahov govor koji je objavljen nekom od Njegovih poslanika.”

Islamsko znanje

17

ALLAHOVA NA^IN ALLAHOVA VAHJA MELEKIMA
1. U Kur'anu se govori da Allah govori melekima: “I kad tvoj Gospodar re~e melekima...” 34, - a spominje se i da Allah nadahnjuje Svoje meleke: “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!'”35 2. Potvr|eno je da se Kur'an nalazi u Levhi-mahfuzu: “A ovo je Kur'an veli~anstveni, na plo~i pomno ~uvanoj (Levhi mahfuzu).”36 Potv|eno je da je on odjednom spu{ten na prvo (zemaljsko) nebo u Lejletul-kadru u mjesecu ramazanu: “Mi smo ga, uistinu, objavili u no}i Kadr.”37 “Mjesec ramazan je taj u kome je objavljen Kur'an...”38 Sunnet nam poja{njava ovu objavu i ukazuje da se tu ne radi o pukoj objavi u Resulullahovo srce. Prenosi se od Ibn-Abbasa, r.a.39: “Kur'an je spu{ten odjedanput na zemaljsko nebo u Lejletul-kadru, zatim je objavljivan u periodu od dvadeset godina. Tada je prou~io: 'I oni ti ne}e ni jedan prigovor postaviti, a da ti Mi ne}emo odgovor i najljep{e obja{njenje navesti.‘40 'I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao i prema potrebi ga objavljujemo.”'41 Melek D`ibril sluhom je primio objavu od Allaha sa izgovorom i to je vjerovanje, ehhisunneta i d`emata. Ka`e Uzvi{eni Allah: “A ti, zaista, prima{ Kur'an od Mudroga i Sveznaju}eg.”42 “Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i.”43 Kur'an je Allahov govor, po izgovoru i po sadr`aju, a ne govor D`ibrila ili Muhammeda, s.a.v.s.

18

Islamsko znanje

ALLAHOVA NA^IN ALLAHOVA VAHJA POSLANICIMA
Allah {alje Objavu Svojim poslanicima na dva na~ina: 1. posredni{tvom, preko meleka D`ibrila i 2. bez posredni{tva. Objava bez posredni{va bila je na slijede}e na~ine: 1. istiniti snovi. Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, kako ka`e: “Prvo sa ~im je po~ela Objava Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s., bilo je u vidu istinitog sna. Sve {to bi vidio u tom snu, dolazilo bi mu poput svjetla dana.”44 To je bila priprema Poslanika kako bi mu silazila Objava na javi. Potvrda da su istinski snovi Poslanika objava, koju treba slijediti potvr|uje nam kazivanje o Ibrahimu i san o klanju njegova sina Ismaila: “I Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati, Ibrahim re~e: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati.‘”
45

Istinski snovi nisu samo odlika poslanika, oni su mogu}i i kod drugih vjernika, s tim {to to nije objava, kao {to ka`e Poslanik: “Od poslanstva ni{ta nije ostalo do radosne vijesti.” “A {ta su to radosne vijesti”? reko{e. On odgovori: “To su istinski snovi.”46 Istinski snovi Poslanika prvi su dio bo`anskog govora spomenutog u Njegovim rije~ima: “A nije za ~ovjeka da mu govori Allah, izuzev objavom, ili iza hid`aba (zastora), ili (da) po{alje poslanika, pa se objavljuje s dopu{tanjem Njegovim {ta ho}e. Uistinu, On je Uzvi{en i Mudar!” 47 2. Allahov govor iza (hid`aba) zastora, na javi i bez posredni{tva. To je potvr|eno kod Musaa, r.a.: “A Allah je sigurno sa Musaom razgovarao.”48 Tako|er, potvr|en je i razgovor Resulullaha, s.a.v.s., sa Uzvi{enim Allahom u No}i Mi'rad`a. Ovo je drugi dio spomenut u ajetu: “Ili iza zastora”- i u Kur'anu nema ni{ta objavljeno na taj na~in.

Islamsko znanje

19

OBJAVE NA^IN OBJAVE MELEKA POSLANIKU
Allahova Objava poslanicima mo`e biti bez posredni{tva na dva prethodno spomenuta na~ina: istinski snovi i Bo`anski govor na javi iza zastora; a mo`e da bude uz posredni{tvo meleka Objave, D`ibrila. Na ovaj je na~in ^asni Kur'an objavljen. Na~in dostave Objave meleka Vahja bio je na dva na~ina: 1. da mu do|e poput glasa zvona, jakog glasa koji bi djelovao na du{u da se spremi svom svojom snagom na prihvatanje njegova djelovanja. To je najte`i na~in primanja Objave, a Poslanik, s.a.v.s., bi u tom trenutku bio u potpunoj spoznajnoj mo}i za prihvatanje Objave, njeno razumijevanje i pam}enje. Taj glas nastaje udarcima melekovih krila na {to nam ukazuje slijede}i hadis: “Kada Allah odredi naredbu na nebesima, meleki udaraju svojim krilima iz pokornosti Njegovim rije~ima, poput udara lanca u glatku stijenu.”49 2. pretvaranje meleka D`ibrila u ljudski oblik. Ovaj na~in je lak{i od prethodnog, jer postoji sli~nost izme|u onoga koji govori i slu{aoca, kao i me|usobna bliskost, za razliku od Objave putem zvuka zvona, kada je potrebno Resulullahu, s.a.v.s., da se duhovno uzdigne na stupanj meleka. A to je kako ka`e Ibn-Haldun: “Odvajanje od ljudske tjelesnosti i spajanje sa duhovnosti meleka, a drugo stanje je suprotno tome, kada melek prelazi iz svoga duhovnog stanja u stanje ljudske tjelesnosti.” Oba ova stanja spomenuta su u hadisu koji prenosi Ai{a, radijallahu anha, da je El-Haris b. Hi{am upitao Resulullaha i rekao: “O Resulullah, kako ti dolazi Vahj?” Resulullah, s.a.v.s., re~e: “Ponekad mi dolazi u vidu zvuka zvona. To mi je najte`i na~in Objave i kada se prekine, ja potpuno upamtim ono {to mi je (D`ibril) kazao. Ponekad mi se melek uka`e u liku ~ovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio {ta mi ka`e.”50 I prenosi Ai{a te{ko stanje Poslanika prilikom primanja Objave i ka`e: “Vidjela sam ga kako mu sti`e Objava jednog jako hladnog dana i kada presta, ~elo mu, uistinu, jo{ kipta{e znojem.”51

20

Islamsko znanje

ODGOVORI NA SUMNJE VAHJ ONIH KOJI NEGIRAJU VAHJ
U pro{losti, a i u dana{nje vrijeme neznalice su raspirivale svoja sumnji~enja u Vahj. Te sumnje nemaju osnove, a evo nekih: 1. Smatraju da je Kur'an Muhammedovo, s.a.v.s., djelo ~ija je zna~enja on izmislio, kao i njegov stil. Ovo je neosnovana tvrdnja, jer da je Muhammed, s.a.v.s., tvrdio za sebe da je nepogre{iv i kada je izazvao ljude mu'd`izama kako bi potvrdio svoje vodstvo, nije mu i{lo u prilog da pripi{e Kur'an nekome drugom mimo sebe, a to je mogao uraditi. To je dovoljan razlog za pokornost njemu, jer Arapi pored posjedovanja visokog stupnja jezi~kog izra`avanja nisu bili u stanju da mu se suprotstave. Ne mo`e se re}i da je on pripisao Kur'an Allahovu govoru kako bi pridobio ljude za sebe i svoju pokornost, jer njegovom govoru - hadisu - potrebno je tako|er pokoravati se. A da je pitanje kao {to d`ahili misle, tada bi sav govor pripisao Allahu. Po njihovim tvrdnjama Poslanik je `elio da putem la`i prokr~i put do kona~nog cilja. To je pretpostavka koju historijska stvarnost negira, jer je Poslanik, s.a.v.s., bio poznat po povjerenju i iskrenosti {to i njegovi du{mani potvr|uju. Iznesimo za ovo nekoliko primjera: Munafici su optu`ili njegovu `enu Ai{u potvoriv{i je. Time su imali za cilj ukaljati ~ast i ugled Poslanika, s.a.v.s. Vahj je jedno vrijeme zastao i Poslanik i njegovi ashabi bili su u bezizlaznoj situaciji, savjetovali su se. Pro{ao je mjesec dana i Poslanik je rekao Ai{i, radijallahu anha: “Do mene je doprlo to i to, ako nisi pogrije{ila, Allah }e te za{tititi, a ako si pogrije{ila, tra`i oprosta.”52 Tako je bilo sve dok nije si{la Objava koja je potvrdila ~istotu Ai{e. Da je Kur'an njegov govor, {ta ga je sprije~ilo da odmah za~epi usta onima koji su je potvorili i da time za{titi njenu ~ast? Ali, on nije `elio da sla`e ljudima, a time bi slagao na Allaha: “A da je o Nama kakve rije~i iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, i onda mu `ilu kucavicu presjekli, i niko ga izme|u vas ne bi mogao od toga odbraniti.” 53 Grupa ljudi tra`ila je dozvolu za izostanak sa Bitke na Tebuku i izlo`ili su svoje razloge za izostanak. Me|u njima bilo je munafika koji su izmi{ljali pravdanja i Poslanik im daje dozvolu, nakon ~ega silazi Objava koja kori Poslanika ukazuju}i mu na njegov pogre{an stav:

Islamsko znanje

21

“Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji la`u.” 54 Da je ovaj ukor bio od Muhammeda, s.a.v.s., samom sebi, kao odraz njegova pokajanja kada mu je postala jasna njegova gre{ka, to on ne bi ispoljio sa ovakvim te{kim prijekorom. Primjeri toga jesu i ukor Poslanika kod prihvatanja otkupa zarobljenika Bedra: “Nije za Vjerovjesnika da dr`i su`nje dok ne svlada neprijatelja na Zemlji; vi `elite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah `eli onaj svijet. - Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, sna{la bi vas patnja velika zbog onoga {to ste uzeli.” 55 Ovdje, tako|er, spada i ukor Poslanika u njegovu okretanju od Abdullaha b. UmmiMektuma, slijepca, a posve}ivanja pa`nje uglednim Kurej{ijama `ele}i ih pridobiti za islam: “On se namr{tio i okrenuo, zato {to je njemu slijepac pri{ao. A {ta ti zna{ - mo`da on `eli da se o~isti, ili pou~i, pa da mu pouka bude od koristi...”56 Iz Poslanikova `ivota vidimo da je jo{ od svoje rane mladosti bio poznat po svom lijepom moralu, iskrenosti u rije~ima i u djelu, a to mu je posvjedo~io njegov narod na po~etku njegova poslanstva kada im je on rekao: “Kada bih vas obavijestio da se iza ove doline nalazi konjica koja `eli da vas napadne, da li biste mi vjerovali?” Reko{e: “Da, mi nismo od tebe iskusili la`.” Prenosi se od Abdullaha b. Selama, r.a., da je rekao: “Kada je Resulullah, s.a.v.s., do{ao u Medinu, ljudi su krenuli u susret k njemu. Govorilo se: 'Do{ao je Poslanik, do{ao je Poslanik', pa sam krenuo ka ljudima da ga i ja vidim i kada sam ugledao Poslanikovo lice, znao sam da to lice nije lice la{ca.” Za onoga koji posjeduje ovakva svojstva ne mo`e niko posumnjati u njegove rije~i kada on ka`e da nije Kur'an od njega: “Reci: 'Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja samo slijedim ono {to mi se objavljuje.'” 57 2. U pro{losti, a i u dana{nje vrijeme neznalice su smatrale da je Kur'an produkt Poslanikovog razmi{ljanja i li~ne spoznaje koju je on svojim stilom izrazio zato {to je Poslanik, s.a.v.s., o{trouman, dovitljiv, te ima ispravne stavove koji ga ~ine da razlikuje dobro od zla, istinu i neistinu, jer je nadahnut i spoznaje skrivene stvari otkri}em i li~nom spoznajom. [ta je to u Kur'anu nastalo na osnovu o{troumnosti, osje}aja i li~nog otkri}a?
Kur'an spominje pro{le narode, poslanike i historijske doga|aje sa ta~nim podacima, kao kada o~evidac govori, a Muhammed, s.a.v.s., nije bio njihov savremenik. On nije prisustvovao doga|ajima koji su se de{avali kroz stolje}a, a ni knjige to nisu prenijele:

22

Islamsko znanje

“To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ni{ta o tome znali.” 58 Neke vijesti ukazuju na brojke koje ne mo`e znati do samo vrsni poznavalac: “A oni su ostali u pe}ini svojoj tri stotine i jo{ devet godina.” 59 A to je kod sljedbenika Knjige tri stotine sun~evih godina, a devet godina je razlika izme|u sun~evih i mjese~evih godina. Odakle Muhammedu, s.a.v.s., ovako precizni podaci, a bio je nepismen. D`ahili u njegovo vrijeme bili su o{troumniji od dana{njih d`ahila, jer oni nisu govorili da je Objava od Muhammeda, s.a.v.s., ve} su rekli da je on pou~en od drugih i da tra`i da se to zapi{e: “I govore: ‘To su izmi{ljotine naroda drevnih; on tra`i da mu se prepisuju, i ujutro i nave~er da mu ih ~itaju.‘” 60 Muhammed, s.a.v.s., nije imao u~itelja - kao {to }emo vidjeti - pa odakle je onda primio Objavu u svojoj ~etrdesetoj godini? “To je samo Objava koja mu se obznanjuje.” 61 Ali, Kur'an sadr`i i druga saznanja. On govori o po~etku stvaranja i njegovom kraju, o drugom svijetu i onome {ta je vezano za njega, o D`ennetu i njegovim blagodatima, o vatri i kazni, o melekima i njihovim du`nostima. Sve ovo je nemogu}e da bude produkt o{troumnosti. Pored toga, Kur'an sadr`i propise kao i govor o Poslaniku, koji je samo ~ovjek i koji ne zna gajb. A d`ahili su govorili da je pjesnik pa su dodali tome da ~uje nekoga ko mu govori, a to mu se samo pri~injava, a onaj kome se pri~injava jeste lud ili govori izmi{ljotine. A kada su vidjeli da nemaju dokaza za to i da Kur'an spominje vijesti iz pro{losti i budu}nosti, po~e{e govoriti da prima znanje od u~enjaka koje susre}e na svojim trgova~kim putovanjima, tj. pou~ava ga ~ovjek. Tako su govorili prije, a i sada: “Tako su gotovo istim rije~ima, govorili i oni prije njih, srca su im sli~na.”62 3. U pro{losti, a i u dana{nje vrijeme neznalice su smatrale da Poslanik, s.a.v.s., prima znanje od u~itelja. To je istina, jer onaj koji je pou~avao Poslanika jeste melek Vahja, a da je imao nekog drugog iz svog naroda ili nekog drugog naroda, to nije istina. Muhammed, s.a.v.s., odrastao je nepismen, nije pou~en ni od koga od svoga naroda, a ni od drugih naroda. Istina je da je on jo{ u mladosti sreo monaha Behiru, u Busri u [amu, i Vereku b. Nevfela, neposredno nakon primanja Objave, a nakon Hid`re sreo se sa u~enjacima jevrejima. Ali, on ni od jednog od njih nije primio znanje prije poslanstva, a nakon poslanstva odgovarao je njima na pitanja o kojima su oni `eljeli raspravljati. Da je Poslanik, s.a.v.s., bilo {ta od njih uzeo, historija bi to zabilje`ila, jer on nije bio obi~ni ~ovjek, a historija je zabilje`ila Verekin nagovje{taj dolaska Poslanika, s.a.v.s. One koji ka`u da ga je pou~avao u~itelj, upitat }emo ih kako se zvao taj ~ovjek?

Islamsko znanje

23

Neki }e re}i da je to bio Haddad er-Rumi. Me|utim, nije logi~no da ~itav Kur'an, sa svim svojim nau~nim postavkama, podacima iz pro{losti i govoru o budu}nosti, bude od ~ovjeka koga Meka nije poznavala kao alima koji se posvetio izu~avanju knjiga, ve} ga je poznavala kao kova~a koji govori stranim jezikom. Arapi u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., svim sredstvima borili su se kako bi se suprotstavili Objavi, a nisu uspjeli. A danas, nakon ~etrnaest vijekova, mnogobo{ci poku{avaju prona}i ne{to iz historije {to bi potvrdilo njihove sumnje u istinitost Objave. Sve to nam potvr|uje da Kur'an nije ljudskog porijekla , ve} je on Objava Silnog i Mudrog.

MEKANSKI I MEDINSKI AJETI
Poznato je da svaki narod pridaje veliku pa`nju svojoj tradiciji i nasljedstvu. Islamski ummet preduhitrio je sve ostale pridaju}i svu svoju pa`nju Objavi, kojom je ~itavo ~ovje~anstvo po~a{}eno, jer Kur'an nije samo nau~na ili reformatorska poruka koju ljudski um prihvata, ve} on iznad svega toga sadr`i vjeru koju srce prihvata. Pa`nja ashaba pridata Kur'anu bila je tolika da su ~ak znali mjesto i vrijeme objave svakog ajeta. To je jak oslonac u historiji zakonodavstva na koji se mo`e pozvati svaki istra`iva~ u spoznaji da'weta, na~ina govora, te postepenosti dono{enja propisa i obaveza. Prenosi se od Ibn-Mes'uda, da je rekao: “Tako mi Allaha, mimo Koga nema drugog boga, ni jedna sura iz Allahove Knjige nije objavljena, a da ja ne znam gdje je objavljena. Niti je objavljen ajet iz Allahove Knjige, a da ja ne znam u vezi ~ega je objavljen. Kada bih znao da je neko, do koga mo`e do}i deva, znaniji od mene u Allahovoj Knjizi, uputio bih se ka njemu.”63 Pozivanje ka Allahu zahtijeva poseban metod i pristup u pogledu ispravljanja poreme}aja u vjeri, zakonodavstvu i moralu kod ljudi. Nemogu}e je promijeniti ideju sve dok se ne formira grupa ljudi koja je odgojena na osnovama vjere, i nemogu}e je uspostaviti zakonodavstvo i organizovati zajednicu sve dok ljudska srca ne budu ~ista i te`ila ka Allahovoj uputi. Onaj koji u~i Kur'an na}i }e mekanske ajete, koji imaju specifi~nu odliku koju ne posjeduju medinski ajeti, iako su medinski ajeti poja{njenje prvih u pogledu propisa i zakonodavstva. Svijet je u d`ahilijetu bio slijep i gluh; obo`avali su kipove, ~inili {irk Allahu, nijekali Vahj i Sudnji dan. Govorili su: “Zar kada umremo i kad kosti i zemlja postanemo, zar }emo mi, zaista, biti o`ivljeni?” 64 Ljudi su uporno odbijali istinu i trebali su im dokazi. Zato je mekanska objava puna opomena i dokaza koji ru{e njihovo vjerovanje. Ona ih poziva u tevhid, ru{i njihove snove i

24

Islamsko znanje

donosi im znakove poslanstva. Navodi im slike `ivota na drugom svijetu, slike D`enneta i Vatre, izaziva ih da do|u sa ne~im poput Kur'ana, iznosi im kazivanja o onima koji su nijekali istinu kako bi uzeli pouku. U mekanskim ajetima na}i }emo te{ke prijetnje koje spominju kaznu, Sudnji dan, zaglu{uju}i glas, stra{ni doga|aj, a sve to uz najbolji stil kazivanja rimovanjem na kraju ajeta, {to je izazov Arapima da do|u sa ne~im sli~nim. Oni sadr`e i kazivanja o prija{njim narodima, kao i kosmi~ke i racionalne dokaze. Kada je formirana zajednica vjernika koja vjeruje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u kader, njihovo vjerovanje bilo je na ku{nji od mu{rika. Bili su strpljivi i u~inili su hid`ru daju}i prednost onome {to je kod Allaha nad ovim dunjalukom. Kada je formirana takva zajednica, nalazimo medinske ajete koji su dugi, obra|uju propise islama i njegove kazne, pozivaju u d`ihad i `rtvovanje na Allahovu putu, obja{njavaju zakonodavstvo, uspostavljaju propise organizacije dru{tva, ure|uju `ivot u porodici, me|uljudske odnose, veze izme|u dr`ava i naroda, kao {to otkrivaju munafike i njihove spletke, te se obra}aju sljedbenicima knjiga. Sve je ovo obilje`je medinskih ajeta.

PRIMJERI I KORISTI POSVE]IVANJA PA@NJE POSVE]IVANJA PA@NJE MEKANSKOM OBJAVE I MEDINSKOM PERIODU OBJAVE
Velika je pa`nja posve}ena od uleme istra`ivanjima medinskih i mekanskih ajeta. Pratili su ajet po ajet, suru po suru kako bi razumjeli redoslijed imaju}i u obziru vrijeme, mjesto i formu ajeta. Sve su to objedinili u svojim istra`ivanjima kako bi napravili razliku izme|u mekanskih i medinskih ajeta. Ulo`eni su veliki napori kako bi se saznalo svako mjesto silaska Objave u svim njenim periodima, da bi se odredilo vrijeme silaska svakog ajeta, njegovo mjesto, te tome dodale odredbe po kojima su se odre|ivali ajeti kao medinski, odnosno mekanski. Potpomagali su se sadr`ajem sure ili ajeta; da li oni govore o islamskom da'wetu u Meki ili pripadaju temama koje su obra|ivane u Medini. Ako bi istra`iva~ imao vi{e razli~itih dokaza pred sobom, onda bi neke ajete odredio po sli~nosti mekanskim, a neke medinskim ajetima. Ako bi neki ajet bio objavljen u jednom mjestu, a neposredno poslije toga ga neki ashab prenio u drugo mjesto, za takve ajete bi ulema rekla: “Ajet koji je prenesen iz Meke u Medinu, ili prenesen iz Medine u Meku.” Ulema je te`ila da bude potpuno precizna i prostudirala je sure prema njihovoj objavi te

Islamsko znanje

25

ka`e: “Ova sura je objavljena tu”, a da bi jo{ vi{e bila ta~na u tome, rekla bi: “Objavljena je no}u ili objavljena je danju”, “objavljeno je ljeti ili objavljeno je zimi”, te “objavljeno je kod ku}e ili objavljeno je na putovanju.” Teme koje su obra|ivali u~enjaci su slijede}e: 1. ono {to je objavljeno u Meki; 2. ono {to je objavljeno u Medini; 3. ono u ~emu su se razi{li; 4. mekanski ajeti koji su u medinskim surama; 5. medinski ajeti koji su u mekanskim surama; 6. ono {to je objavljeno u Meki, a stav o njemu je da je medinski; 7. ono {to je objavljeno u Medini, a stav o njemu je da je mekanski; 8. sli~nost medinskih sura mekanskoj objavi; 9. sli~nost mekanskih sura medinskoj objavi; 10. ono {to je preneseno iz Meke u Medinu; 11. ono {to je preneseno iz Medine u Meku; 12. ono {to je objavljeno no}u i ono {to je objavljeno danju; 13. ono {to je objavljeno ljeti i ono {to je objavljeno zimi; 14. ono {to je objavljeno kod ku}e i ono {to je objavljeno na putovanju. Ovo su osnovne teme koje su prou~avane kod medinskih i kod mekanskih ajeta, i zato se ova nauka zove: “Nauka o medinskim i mekanskim ajetima.” 1. Medinskih sura ima dvadeset, a to su: El-Bekara, Ali-'Imran, En-Nisa', El-Maida, El-Enfal, Et-Tevba, En-Nur, El-Ahzab, Muhammed, El-Feth, El-Hud`urat, El-Hadid, El-Mud`adela, El-Ha{r, El-Mumtehine, ElD`umu'a, El-Munafikun, Et-Talak, Et-Tahrim i En-Nasr. 2. Ulema se razi{la u dvanaest sura, da li su mekanske ili medinske, a to su: El-Fatiha, Er-R'ad, Er-Rahman, Es-Saff, Et-Tegabun, Et-Tatfif (El-Mutaffifun), El-Kader, El-Bejjina, Ez-Zelzeleh, El-Ihlas i En-Nas. 3. Sve preostale sure su mekanske, a njih je osamdeset i dvije sure, tako da broj sura u Kur'anu iznosi stotinu ~etrnaest.

26

Islamsko znanje

KORISTI POZNAVANJA POZNAV AJETA MEKANSKIH I MEDINSKIH AJETA
Mnoge su koristi njihova poznavanja, a neke od njih jesu sljede}e: 1. njihovim poznavanjem potpoma`e se u tuma~enju Kur'ana, jer poznavanje mjesta objave poma`e razumijevanju ajeta i njegovom pravilnom tuma~enju, iako je pouka i poruka u op}enitom zna~enju, a ne samo u povodu ajeta. Uz pomo} toga, mufesiri (komentatori Kur'ana) bili su u stanju da kod razli~itih zna~enja u dva ajeta odrede derogirani ajet i onaj koji ga derogira, jer onaj koji je zadnji objavljen derogira onaj prija{nji; 2. poznavanje kur'anskog stila koristi u da'wetu, jer za svako mjesto postoji odre|eni govor, kao {to i odre|ena situacija zahtijeva odre|eni govor. Specifi~nost na~ina govora u mekanskim i medinskim ajetima u Kur'anu poma`e da'iji da sazna razli~ite na~ine obra}anja ljudima u njihovom pozivanju ka vjeri. Na taj na~in da'ija posjeduje snagu koja osvaja srca slu{atelja. Za svaki period pozivanja postoje teme i na~in obra}anja ljudima, kao {to se teme razlikuju ovisno od slu{atelja i njihovih uvjerenja, te okoline u kojoj `ive. Sve to nam postaje jasno kroz kur'anska obra}anja vjernicima, mu{ricima, munaficima i sljedbenicima knjiga; 3. poznavanje sire (`ivotopisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.) kroz kur'anske ajete. Onaj koji slijedi Vahj, on prati historiju da'weta sa svim doga|ajima u Meki i u Medini, od po~etka pa do kraja Objave. Kur'an je glavni izvor siri (Poslanikovoj biografiji) i on ne ostavlja mjesto sumnji u onome {to prenose histori~ari kada se to sla`e sa njim, a kod razli~itih predanja prenosioca sire Kur'an donosi jasan stav.

Islamsko znanje

27

POZNAVANJE MEKANSKIH POZNAV AJETA I MEDINSKIH AJETA I OBJA[NJENJE RAZLIKE ME\U NJIMA
U~enjaci su u poznavanju mekanskih i medinskih ajeta koristili dvije metode: - metodu slu{anja i preno{enja; - metodu analogije. Metoda slu{anja zasniva se na sahih predanjima od ashaba koji su savremenici Vahja i koji su njegovi svjedoci, ili od tabiina koji su se sreli sa ashabima i ~uli od njih na koji na~in je objavljeno ne{to i doga|aje vezane za to. Ve}ina onoga {to je vezano za mekanske i medinske ajete odre|eno je ovim na~inom. O tome nam govore knjige tefsira, te djela o povodima Objave i nauci Kur'ana. Od Poslanika, s.a.v.s., nije ni{ta zabilje`eno na tu temu, jer ummet nije du`an znati, osim onoliko koliko mo`e raspoznati derogirani ajet i onaj koji ga derogira. Metoda analogije jeste ona koja se oslanja na specifi~nost mekanskih, odnosno medinskih ajeta. I kada se u mekanskoj suri nalazi ajet koji ima obilje`ja medinskog ajeta ili sadr`i ne{to u sebi od tih doga|aja, taj ajet je medinski. A ako se u medinskoj suri nalazi ajet koji ima obilje`ja mekanskog ajeta, za njega se ka`e da je mekanski ajet. To je analogija i zato se ka`e: svaka sura koja u sebi ima kazivanje o poslanicima i o nestalim narodima jeste mekanska, a svaka sura koja sadr`i propise ili kazne je medinska. Najja~e mi{ljenje islamske uleme u pogledu medinskih i mekanskih ajeta jeste ono koje uzima u obzir vremena Objave. Mekanski ajeti objavljeni su prije Hid`re, pa makar bili i van Meke. Medinski su oni koji su objavljeni nakon Hid`re, makar i van Medine, pa i u samoj Meki, kao ajeti El-Fetha, ili Oprosnog had`a.

28

Islamsko znanje

ODLIKE MEKANSKE OBJAVE I MEDINSKE OBJAVE
Ulema je izu~avala mekanske i medinske sure i do{la je do odre|enih rezultata koji obja{njavaju na~in i oblasti koje sure obra|uju. Iz toga su oni izveli slijede}e zaklju~ke: 1. svaka sura koja ima u sebi sed`du jeste mekanska; 2. svaka sura koja u sebi ima ~esticu “kella” jeste mekanska, i ona se ne nalazi, osim u drugoj polovini Kur'ana, a spomenuta je trideset i tri puta u petnaest sura; 3. svaka sura koja u sebi ima: “O ljudi...!”, a nema: “O vi koji vjerujete!” jeste mekanska, osim sure El-Had`d`, koja na kraju sadr`i taj ajet. A i pored toga veliki broj uleme smatra da je i taj ajet mekanski; 4. svaka sura koja u sebi ima kazivanja o poslanicima i nestalim narodima jeste mekanska, osim sure El-Bekara; 5. svaka sura koja u sebi ima kazivanje o Ademu i Iblisu je mekanska, osim sure ElBekara; 6. svaka sura koja po~inje alfabetom, poput: “Elif lam mim”, “Elif lam ra”, “Ha mim” jeste mekanska, osim sure El-Bekara i Ali-'Imran, a razi{li su se u pogledu sure Er-Ra'd. Ovo su bili zaklju~ci, a odlike i specifi~nosti stila mekanske objave su slijede}e: 1. poziv ka tevhidu i robovanju samo Allahu, potvrda Objave, pro`ivljenja i nagrade; spominjanje Sudnjeg dana i njegovih strahota, vatre i kazne, D`enneta i u`ivanja u njemu, rasprave sa mu{ricima putem racionalnih dokaza; 2. uspostava op}ih osnova zakonodavstva i moralnih vrijednosti na kojima se temelji zajednica; otkrivanje nasilja nevjernika i njihovo prolijevanje nevine krvi, bespravno jedenje imetka jetima i njihovi lo{i obi~aji; 3. spominjanje kazivanja o poslanicima i prija{njim narodima kako bi ljudi uzeli pouku iz `ivota onih koji nisu vjerovali prije njih, a u svemu tome je poruka Poslaniku, s.a.v.s., da osaburi u njihovom zlostavljanju njega i muslimana, jer pobjeda na kraju pripada vjernicima; 4. kratki odlomci koji nose u sebi duboko zna~enje, a sa`eto obja{njenje, {to pove}ava umnu prisutnost slu{alaca i udare srca, a zna~enje svega toga pove}ava se zakletvama.

Islamsko znanje

29

ZAKLJU^CI I ODLIKE OBJAVE MEDINSKE OBJAVE
1. Svaka sura koja u sebi sadr`i naredbe i kazne smatra se medinskom. 2. Svaka sura u kojoj se spominju munafici jeste medinska, osim sure El-Ankebut, koja je mekanska. 3. Svaka sura u kojoj se raspravlja sa sljedbenicima Knjige jeste medinska. Ovo su zaklju~ci, a odlike i specifi~nosti medinske objave su slijede}e: 1. obja{njenje ibadeta, me|uljudskih odnosa, bra~nog prava, nasljednog prava, vrijednosti d`ihada, dru{tvenih odnosa, me|unarodnih veza u miru i u ratu, propisi vlasti i pitanja o zakonodavstvu; 2. obra}anje sljedbenicima knjiga i poziv njima u islam, obja{njenje njihova udaljavanja od istine i uno{enja izmjena u Allahove knjige, te njihova me|usobnog razila`enja u onome {to im je do{lo od istine; 3. otkrivanje osobina munafika i analiza njihova du{evnog stanja, te otkrivanje njihovih spletki i ukazivanje na njihovu opasnost u vjeri; 4. dugi odlomci i ajeti koji po svome stilu potvr|uju [erijat i obja{njavaju njegove ciljeve.

POZNAV [TO PRVO, POZNAVANJE ONOGA [TO JE PRVO, [TA OBJAVLJENO A [TA POSLJEDNJE OBJAVLJENO
Poznavanjem onoga {to je Poslanik, s.a.v.s., primio od Objave, ~ovjek osje}a veli~inu onoga {to je objavljeno. To je zbog ~asnosti Kur'ana i njegova u~enja, koje je promijenilo tok ljudskog `ivota i dovelo do velikih promjena u njemu. Time je povezana Zemlja sa nebesima, dunjaluk sa ahiretom, a poznavanjem historije islamskog zakonodavstva iz njegova glavnog izvora - Kur'ana - formira se slika postepenosti silaska naredbi i podudarnosti svake naredbe sa odre|enom situacijom. Najta~nije je mi{ljenje da je prvo objavljeno prvih pet ajeta sure El-'Alek:

“^itaj u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara ~ovjeka od zakva~ka! ^itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna.” 65

30

Islamsko znanje

A to nam potvr|uje hadis koji bilje`e Buharija, Muslim i drugi, od Ai{e radijallahu anha, da je rekla: “Prvo s ~im je po~ela Objava Resulullahu, s.a.v.s., bilo je u vidu istinskog sna. Sve {to bi vidio u tom snu, dolazilo bi mu poput svjetla dana. Kasnije je zavolio samo}u. Osamljivao bi se u pe}ini Hira'. Tu je boravio u pobo`nosti i provodio brojne no}i u ibadetu ne silaze}i svojima. Zato bi se prethodno snabdio hranom. Kasnije bi se povratio Hatid`i i opet se snabdio kao i ranije i tako dok mu ne sti`e Istina, a on je u pe}ini Hira.” Do{ao mu je melek i rekao: 'U~i!' Pa je rekao Resullullah: 'Rekao sam: 'Ja ne znam u~iti' , pa me je uzeo k sebi i stisnuo toliko da me je muka spopala, zatim me pustio i rekao: 'U~i!' Rekao sam: 'Ja ne znam u~iti', pa me ponovo stisnu k sebi da me je muka spopala, zatim me pusti i re~e: 'U~i!' Rekao sam: 'Ja ne znam ~itati', pa me po tre}i put stegnu pa pusti i re~e: 'U~i u ime svoga Gospodara!' - pa sve do rije~i: '…pou~ava ~ovjeka onome {to ne zna.' - nakon ~ega se Poslanik vratio, uni{ao Hatid`i b. Huvejlid, radijallahu anha, a srce mu jo{ lupa{e...”

POSLJEDNJE [TO JE OBJAVLJENO [TO OBJAVLJENO
1. Ka`e se da je zadnje {to je objavljeno ajet o kamati. Ovo mi{ljenje temelji se na hadisu koji bilje`i Buharija, od Ibn-Abbasa, koji ka`e: “Zadnje {to je objavljeno jeste ajet o kamati.” A to je: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i od odstatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.” 66 2. Ka`e se da je zadnje {to je objavljeno ajet: “I bojte se Dana kada }ete se svi Allahu vratiti, kad }e se svakome ono {to je zaslu`io isplatiti, - nikome krivo ne}e u~injeno biti.”67 Bilje`i En-Nesai i drugi od Ibn-Abbasa i Seida b. D`ubejra: “Zadnje {to je objavljeno od Kur'ana jeste: 'I bojte se Dana kada }ete se svi Allahu vratiti.'” 3. Ka`e se da je to ajet o dugu: “O vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odre|enog roka.”68 Ali sve ove ajete objedinjuje to {to su oni zajedno objavljeni onako kao {to su poredani u Mushafu, jer je to sve jedno kazivanje. A svaki ravija obavijestio je o jednom dijelu da je kao zadnji objavljen, i to je ispravno. A Allahove rije~i: “Danas sam vam vjeru va{u usavr{io i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera”69 koje su objavljene na Arefatu, na

Islamsko znanje

31

Oprosnom had`u, po vanj{tini ukazuju na upotpunjavanje du`nosti i propisa. Ve}ina uleme smatra da upotpunjavanje vjere u ovome ajetu zna~i Allahovo upotpunjavanje blagodati sa njihovim u~vr{}ivanjem u Meki, protjerivanjem mu{rika iz nje, te obavljanjem had`a njih samih, za razliku od prethodnog obavljanja kada su to zajedno ~inili sa mu{ricima. To je upotpunjavanje blagodati.

OBJAVE) ESBABUN - NUZUL (POVODI OBJAVE)
Kur'an je objavljen da bi izveo ljude na pravi put i da bi zasnovao ljudsku zajednicu na temeljima imana u Allaha i ono {to se objavljuje. On potvr|uje doga|aje iz pro{losti, sada{njosti i ukazuje na budu}nost. Ve}ina kur'anskih ajeta temelji se na ovim op}im osnovama. Ashabi u svome `ivotu sa Resulullahom ( bili su svjedoci tih zbivanja, a ponekad bi se ne{to dogodilo {to je za njih vezano, a {to je zahtijevalo {erijatski stav u tome. Zato su oni pitali Resulullaha, s.a.v.s., o {erijatskom stavu u pogledu toga i Kur'an bi silazio kao odgovor na taj doga|aj, ili na to pitanje. Takvi se doga|aji nazivaju esbabi-nuzulom (povodima objave).

PA@NJA KOJU JE ULEMA POSVETILA TOME
Veliku je brigu posvetila ulema povodima objave. Neki od njih su se dotakli toga u svojim tefsirima Kur'ana, a neki su napisali i zasebna djela na tu temu, a najpoznatiji me|u njima je: Ali b. el-Medinijj, El-Vahidi, Ibn-Had`er te Es-Sujuti, koji je napisao svoje poznato djelo na tu temu: “Lubabun-nukuli fi esbabin-nuzul.”

32

Islamsko znanje

NA [TO SE MO@E OSLONITI U POZNAV OBJAVE POZNAVANJU POVODA OBJAVE
Ulema se u poznavanju povoda objave oslanja na ispravnost rivajeta od Resulullaha, s.a.v.s., ili od ashaba. El-Vahidi iznosi svoj stav o tome i ka`e: “Nije ispravan govor o povodima Objave, osim sa rivajetom i slu{anjem od onoga koji je bio svjedok Objave, i koji su poznavali povode i tra`ili znanje o tome i bili uporni u tome.” Ovakav je bio put uleme, na{ih prethodnika, koji su se bojali da ka`u ne{to o ovoj temi sve dok ne budu sigurni u njegovu ispravnost.

DEFINICIJA SEBEBI - NUZULA
Sebebi-nuzul obuhvata dva na~ina: 1. da se dogodi ne{to {to biva povodom za objavu Kur'ana u vezi s tim. Npr. prenosi se od Ibn-Abbasa, da je rekao: “Kada je objavljeno: 'I opominji svoju bli`nju rodbinu...' 70, si{ao je Poslanik, s.a.v.s., na Saffu, pa je povikao: 'O ljudi!' - pa su se oni sakupili. A on je rekao: '[ta mislite kada bih vas obavijestio da konjica dolazi iza ovoga brda, da li biste vjerovali?' Reko{e: 'Ne poznajemo te kao la{ca.' On re~e: 'Ja vas upozoravam na te{ku kaznu.' A Ebu-Leheb re~e: 'Proklet da si, samo si nas zbog toga zvao?' Zatim je ustao, i objavljena je sura: 'Neka propadne Ebu-Leheb i propao je”'; 2. da bude Poslanik upitan o ne~emu i da to bude povod objave Kur'ana, koji poja{njava {erijatski stav u pogledu toga, kao {to je objavljeno u vezi Havle bint Sa'lebe kojoj je dao razvod njen mu` Evs b. es-Samit, a ona se `alila zbog toga. Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, da je rekla: “Blagoslovljen je onaj ~iji sluh sve dosti`e. ^ujem glas Havle bint Sa'lebe, a dio njega nije dopro do mene, a ona se `ali na svoga mu`a Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Samo {to se to desilo, kad do|e D`ibril sa ovim ajetima: 'Allah je ~uo rije~i one koja se s tobom o mu`u svome raspravljala.”' 71

Islamsko znanje

33

Ovo ne zna~i da ~ovjek treba tra`iti za svaki ajet neki povod. Objava Kur'ana nije bila samo na osnovu doga|aja, ili pitanja i tra`enja tuma~enja, ve} je objava Kur'ana po~ela sa akidom i imanom, sa du`nostima i Allahovim odredbama pojedincu i zajednici.

POZNAV KORISTI POZNAVANJA POVODA OBJAVE OBJAVE
Najva`nije koristi poznavanja povoda objave jesu: 1. obja{njenje mudrosti koja je dovela do odre|ivanja nekog propisa i spoznaja bri`nosti [erijata za op}im interesima u lije~enju dru{tvenih bolesti, a u svemu tome je Allahova milost prema ummetu; 2. ograni~avanje propisa na doga|aj zbog kojeg je objavljen ajet u slu~aju kada je taj ajet objavljen sa op}om formom; 3. kada tekst sadr`i op}enito zna~enje onoga {to je objavljeno, a postoji dokaz koji ga ograni~ava; u tom slu~aju poznavanje povoda Objave ukazuje na stvarno zna~enje ajeta; 4. poznavanje sebebi-nuzula jeste najbolji put za razumijevanje zna~enja Kur'ana i otkrivanje nejasno}a koje skrivaju pojedini ajeti. Ka`e Ibn-Tejmijje: “Poznavanje sebebi-nuzula poma`e razumijevanju ajeta. Znanje o povodima daje znanje o onome {to je nastalo povodom toga”; 5. povodom Objave saznaje se u vezi koga je objavljen odre|eni ajet kako se ne bi rije~i na koje se taj ajet odnosi pripisale nekome drugom na osnovu mr`nje ili ljubavi.

POUKA JE U OP]OJ FORMI, A NE U POSEBNOM POVODU
Kada se sla`e ono {to je objavljeno sa povodom po op}enitosti ili po posebnosti, uzima se op}enito sa op}enitim, a posebno sa posebnim. A ukoliko je sebeb poseban, a ajet objavljen u op}oj formi, u tom slu~aju ulema se razilazi u pogledu pouke, tj. da li je ona u op}oj formi ili u posebnom povodu: 1. Stav ve}ine uleme jeste da je pouka u op}oj formi, a ne u posebnosti povoda i propis koji se uzima iz op}e forme prelazi oblik posebnosti povoda ka sli~nim povodima. Ovo je ispravno mi{ljenje i to je put koji su slijedili ashabi i mud`tehidi ovoga ummeta. Ovakve ajete su oni ubrajali u one koji prelaze oblik posebnosti svoga povoda. Ajet je

34

Islamsko znanje

objavljen povodom odre|ene osobe, ali on obuhvata tu osobu, kao i sve takve osobe i slu~ajeve; i ako odre|eni ajet hvali ili kudi neku osobu, on nju obuhvata kao i druge koje su takve. 2. Stav je nekih da je pouka u posebnosti povoda, a ne u op}oj formi. Op}a forma je dokaz oblika posebnosti povoda i neophodno je da postoji drugi dokaz za ostale oblike, kao kijas npr., kako bi ostala korist od preno{enja posebnog povoda.

OBLICI POVODA OBJAVE OBJAVE
Oblik povoda objave mo`e biti: 1. jasan tekst ili 2. dvosmislena forma. Jasan je tekst npr. kada ka`e ravija (prenosilac): “Povod ovog ajeta je to.” Ili kada u re~enici ima veznik “pa” koji slijedi nakon spominjanja nekog doga|aja ili pitanja; kao kada ka`e: “Desilo se to.” ili “Upitan je Resulullah, s.a.v.s., o tome, pa je objavljen ajet.” Ova dva oblika su jasni tekstovi o povodu ajeta. Dvosmislena forma povoda jeste kada ravija ka`e: “Ovaj ajet je objavljen povodom toga” pa se jednom `eli time ukazati na povod ajeta, a drugi put na zna~enje samog ajeta. Ili da ka`e ravija: “Mislim da je ovaj ajet objavljen o tome” ili “Ne mislim da je ovaj ajet objavljen, osim povodom toga.” Oba ova oblika imaju dvosmisleno zna~enje i mogu}nost da ajet bude objavljen povodom toga, kao i ne~eg drugog.

RIVAJET AJETA VI[E RIVAJETA U JEDNOM POVODU
Kada postoji vi{e rivajeta o povodu nekog ajeta mufessir }e postupiti na slijede}i na~in: 1. Kada postoje}a forma ne bude jasna, poput: “Ovaj ajet je objavljen povodom toga” ili “Mislim da je ovaj ajet objavljen povodom toga.” Tu nema proturje~nosti i cilj toga jeste tuma~enje, tefsir i obja{njenje da se time ukazuje na ajet i ono {to on sadr`i, a ne `eli se ukazati na povode objave, osim ako postoji ne{to {to upu}uje da se `eli ukazati na povod Objave; 2. kada je jedan od oblika nejasan, poput: “Objavljen je o tome”, a drugi jasno ukazuje na sebeb koji je razli~it njemu. U tom slu~aju uzet }e se onaj oblik koji govori o sebebu, a drugi }e se uzeti kao tefsir toga ajeta; 3. kada postoji vi{e predanja i svi ti rivajeti govore o povodu, ali je jedno od predanja

Islamsko znanje

35

vjerodostojnije, tada }e se dati prednost vjerodostojnijem predanju; 4. u slu~aju kada postoji vi{e predanja koja su izjedna~ena po vjerodostojnosti, ali postoji ne{to {to daje prednost odre|enom predanju nad drugima, kao kazivanje onog koji je prisustvovao objavi ili je jedno vjerodostojnije od drugog, dat }e se prednost vjerodostojnijem predanju; 5. u slu~aju da se izjedna~e rivajeti po svojoj autenti~nosti, tada }e se predanja uskladiti, ukoliko je to mogu}e, a sami ajet biva objavljen nakon jednog ili vi{e sebeba koji su se desili u bliskom vremenskom razdoblju; A Ibn-Had`er ka`e: “Nema smetnje u mnogobrojnosti esbaba.”

OBJAVE MNOGOBOBROJNOSTI OBJAVE SA JEDNIM POVODOM
Mogu}e je da bude vi{e ajeta objavljeno jednim povodom i da o jednom doga|aju bude objavljeno vi{e ajeta u razli~itim surama.

OBJAVLJIV VLJIVANJE AJETA OBJAVLJIVANJE AJETA PRIJE PROPISA
Ez-Zerke{i spominje vrstu povoda objave koju naziva: objavljivanje ajeta prije propisa.72 Primjer koji on navodi ne zna~i da nosi u sebi poseban propis koji }e tek kasnije stupiti na snagu, ve} ukazuje da je ajet objavljen govorom koji nosi u sebi vi{e zna~enja, a jedno od tih zna~enja biva dokazom za propis koji }e kasnije nastupiti. Primjer toga jeste ajet: “Spa{en je onaj koji se o~isti.” 73 Ovaj ajet se uzima kao dokaz za zekatul-fitr, a El-Bejheki prenosi senedom koji vodi do Ibn-Omera da je ajet objavljen o zekatul-fitru. Neki }e re}i da ne znaju tuma~enje tog ajeta, jer je sura mekanska, a u Meki nije bilo Bajrama, niti zekata. El-Begavi u svome tefsiru odgovara da je dozvoljeno da Objava prethodi propisu.

36

Islamsko znanje

OBJAVLJIV VLJIVANJE AJETA OBJAVLJIVANJE VI[E AJETA O JEDNOJ OSOBI
Nekada se desi vi{e doga|aja koji su vezani za jednog ashaba, tako da za svaki slu~aj biva objavljen ajet.

OBJAVLJIV VLJIVANJE OBJAVLJIVANJE KUR'ANA
Allah je objavio Kur'an Resulullahu, Muhammedu, s.a.v.s., kao uputu ljudima. To je bio veli~anstven doga|aj koji je uzbudio stanovnike nebesa i Zemlje. Njegovo prvo objavljivanje bilo je u no}i Kadra, kada su stanovnici nebesa osjetili Allahovu milost koja je obasula Muhammedov ummet kojeg je Allah po~astio time iznad drugih. Njegovo drugo objavljivanje bilo je postepeno u periodu objave, za razliku od prija{njih objavljenih knjiga, {to je izazvalo ~u|enje i sumnju kod naroda. Ali, ubrzo im je postala jasna tajna Bo`anske mudrosti. Poslanik nije primio objavu odjednom, a narod je bio uporan u odbijanju istine. Zato je Objava silazila povremeno kako bi prodrla u njihova srca. Na taj na~in je prema doga|ajima Kur'an objavljivan, sve dok Allah nije upotpunio vjeru i Svoju blagodat ljudima.

OBJAVLJIV VLJIVANJE OBJAVLJIVANJE KUR'ANA ODJEDNOM
Ka`e Uzvi{eni Allah u Svojoj Knjizi: “U mjesecu ramazanu po~elo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja zla od dobra”74 i ka`e: “Mi smo ga objavili u no}i Kadra”75 i ka`e: “Mi smo ga objavili u blagoslovljenoj no}i.”76 Izme|u ovih ajeta nema opre~nosti. Blagoslovljena je no} Kadra koja je u mjesecu ramazanu. Jedino je proturje~nost u tome {to je objava trajala dvadeset i tri godine. Zbog toga ulema o ovome ima dva mi{ljenja: 1. prvo mi{ljenje zastupa Ibn-Abbas i ve}ina uleme. Oni su na stanovi{tvu da se objavom

Islamsko znanje

37

Kur'ana spomenutom u tri ajeta `eli ukazati da je Kur'an odjedanput objavljen do Bejtul'Izzeta na zemaljskom nebu, zbog veli~ine njegove kod meleka, a odatle je postepeno u skladu sa doga|ajima objavljivan njegovu Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., u periodu od dvadeset i tri godine, od po~etka poslanstva, pa do njegove smrti. U Meki je objava trajala trinaest, a u Medini deset godina. Prenosi se od Ibn-Abbasa, da je rekao: “Poslaniku je Objava si{la kada je imao ~etrdeset godina. Boravio je u Meki trinaest godina i objava mu je silazila. Zatim mu je nare|ena Hid`ra deset godina. Umro je u svojoj {ezdeset tre}oj godini.”77 Ovo mi{ljenje je najispravnije, a bilje`e ga sahih predanja sa vi{e rivajeta od Ibn-Abbasa; 2. drugo mi{ljenje pripada E{-[a'bijju.78 Prenosi se od njega da se objavljivanje u spomenuta tri ajeta odnosi na po~etak objavljivanja Kur'ana Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Po~etak je bio u no}i Kadra u mjesecu ramazanu, a to je blagoslovljena no}. Nakon toga slijedilo je postepeno objavljivanje u skladu za zbivanjima i doga|ajima u periodu od pribli`no dvadeset i tri godine. Za to on navodi dalje: “I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” 79 [to se ti~e pravca koji se bilje`i od E{-[a'bijja, njegova predanja su sahih i ne kose se sa prvim pravcem koji se prenosi od Ibn-Abbasa. Najispravnije je mi{ljenje da je Kur'an imao dva objavljivanja: 1. njegovo objavljivanje u cjelosti, u no}i Kadra do Bejtul-Izzeta na dunjalu~kom nebu; 2. njegovo objavljivanje sa dunjalu~kog neba u razdoblju od dvadeset i tri godine. Neka ulema poku{ala je doku~iti mudrost objavljivanja Kur'ana iz Levhi-Mahfuza do Bejtul-'Izzeta, a zatim njegovo povremeno objavljivanje u periodu od dvadeset i tri godine, pa ka`u da je to zbog njegove veli~ine i ~asnosti. Ka`e Es-Sujuti: “Tajna objave Kur'ana u cjelosti na zemaljsko nebo je njegovo veli~anje i veli~anje onih kojima se on objavljuje. Zbog toga je Allah htio upozoriti stanovnike sedam nebesa da je to posljednja Knjiga koja se objavljuje posljednjem Poslaniku najodabranijeg ummeta. I kao da je Allah, d`.{., htio da ka`e: “Pribli`ili smo vam ga da bismo vam ga objavili.” Da Allah nije `elio da objavi Kur'an postepeno, objavio bi ga kao i prethodne knjige odjedanput na Zemlju. Ali, Allah je sve to objedinio u Kur'anu: objavljivanje u cjelosti, a zatim postepeno objavljivanje, iz po~asti prema onome kome se on objavljuje.”

38

Islamsko znanje

POSTEPENO OBJAVLJIVANJE KUR'ANA OBJAVLJIV VLJIVANJE
Ka`e Uzvi{eni Allah: “I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi D`ibril na srce tvoje, da opominje{ na jasnom arapskom jeziku.‘” 80 I ka`e: “Reci: ‘Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek D`ibril kao istinu, da jo{ vi{e u~vrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.” 81 “A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru sli~nu objavljenim njemu.” 82 “Reci: 'Ko je neprijatelj D`ibrilu?' - a on Allahovom voljom, tebi spu{ta na srce Kur'an, koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.” 83 Ovi nam ajeti potvr|uju da je Kur'an Allahov govor na arapskom jeziku i da ga je D`ibril spustio na Poslanikovo srce. Ovaj na~in objave, koji je postepeni, razlikuje se od prethodnog na~ina, tj. objave odjednom. U Kur'anu se upotrebljavaju dva izraza za objavljivanje: - inzal, kojim se `eli ukazati na postepenost objavljivanja i - tenzil, koji ozna~ava op}enitost u objavljivanju. Kur'an je postepeno objavljivan u periodu od dvadeset i tri godine. Trinaest godina je objava trajala u Meki, a deset u Medini. Sam Kur'an potvr|uje nam njegovo postepeno objavljivanje: “I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” 84 Tj. u~inili smo njegovo objavljivanje postepenim kako bi mogao da ga polahko u~i{ ljudima i da postane{ ~vrst, a objavljujemo ga postepeno prema doga|ajima. Prija{nje knjige: Tevrat, Zebur i Ind`il, objavljene su odjedanput, a ne postepeno. Na to nam ukazuju slijede}e rije~i: “Oni koji ne vjeruju govore: ‘Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen ~itav, i to odjednom!‘ A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje u~vrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” 85 Ovaj ajet potvr|uje da su prija{nje objave odjednom objavljene i to je stav ve}ine uleme. A da su one bile postepeno objavljivane, onda se ne bi nevjernici ~udili postepenosti objave Kur'ana. Zato su se oni pitali za{to je Kur'an postepeno objavljivan.

Islamsko znanje

39

Onaj koji prati sahih predanja, na}i }e da je Kur'an objavljivan prema potrebi po pet ili deset ajeta, manje ili vi{e od toga. Bilje`e se sahih predanja da je deset ajeta objavljeno o kazivanju o “ifku” (odgovor na potvoru Ai{e, radijallahu anha), kao i prvih deset ajeta sure “El-Mu'minun”. A sahih jeste i predanje da je samo objavljeno: “… osim onih koji su za borbu nesposobni” 86, a to je dio ajeta.

MUDROST POSTEPENOSTI OBJAVE OBJAVE KUR'ANA
Iz mnogih ajeta koji nam govore o postepenosti objavljivanja Kur'ana mogu se izvu}i mudrosti: 1. U~vr{}ivanje Poslanikova srca Resulullah, s.a.v.s., pozivao je ljude u vjeru, ali je nai{ao na jak otpor i protivljenje. I pored njegove jake `elje da im dostavi Objavu, ostali su uporni u odbijanju istine, tako da Allah ka`e: “Pa zar }e{ ti od tuge za njima svisnuti, ako oni u govor ovaj ne}e da povjeruju?”87 I vahj je silazio Poslaniku postepeno, kako bi mu se srce u~vrstilo u istini i kako bi postao odlu~an na putu da'weta, ne obra}aju}i pa`nju na d`ahilijet koji je prisutan kod njegova naroda, jer je on poput ljetnih oblaka koji se brzo razi|u. Allah mu ukazuje na `ivot prija{njih poslanika koji su utjerivani u la` i koji su stavljani na muke, a osaburili su sve dok im nije do{la pomo} od Allaha. Ni Poslanikov narod ne nije~e istinu, osim iz oholosti. U tome Poslanik nalazi utjehu za napade njegova naroda. A Allah ka`e: “Mi znamo da tebe zaista `alosti to {to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si la`ac, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i. A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve dok im ne bi do{la pomo} Na{a.” 88 “A ako i tebe budu la{cem smatrali, pa i prije tebe su smatrani la{cima poslanici koji su jasne dokaze i listove i Knjigu svjetilju donosili.” 89 Kur'an mu nare|uje sabur, kao {to su saburili poslanici prije njega: “Ti izdr`i kao {to su izdr`ali veliki me|u poslanicima.” 90 Na mudrost kur'anskih kazivanja o poslanicima ukazuje nam slijede}i ajet: “A sve ove vijesti koje ti o pojedinim doga|ajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje u~vrstimo.” 91 2. Izazov i i'd`az Mu{rici su bili uporni u svojoj zabludi i pretjerivali su u tome. Poslaniku su postavljali pitanja

40

Islamsko znanje

tra`e}i izazov i mu'd`ize, `ele}i da ispitaju njegovo poslanstvo. Pitali su ga o Sudnjem danju: “Pitaju te o Smaku svijeta”92 i po`urivali su kaznu: “Oni od tebe tra`e da ih kazna {to prije stigne.”93 Allah odgovara na njihova pitanja, obja{njavaju}i im istinu: “Oni ti ne}e ni jedan prigovor postaviti, a da ti Mi ne}emo odgovor i najljep{e obja{njenje navesti.” 94 Tj. oni ti ne}e postaviti ni jedno od svojih ~udnih pitanja, a da ti Mi ne}emo dati najljep{i odgovor. ^udili su se Kur'anu koji je postepeno objavljivan, pa im Allah navodi obja{njenje za to. Izazov njima i njihova nemogu}nost da do|u sa ne~im poput Kur'ana ve}i je dokaz od samog objavljivanja odjedanput. I kada god bi se oni suprotstavljali istini, silazila bi objava koja bi im ukazivala na mudrost onoga ~emu se oni suprotstavljaju. 3. Olak{anje pam}enja i razumijevanja Kur'ana Kur'an je objavljen nepismenom narodu koji ne poznaje niti ~itanje niti pisanje: “On je neukima poslao Poslanika, jednog izme|u njih, da im njegove ajete kazuje i da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrosti nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi.” 95 “Onima koji }e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati.” 96 Ummetu koji je nepismen ne bi bilo lahko o~uvati Kur'an da je odjednom objavljen niti bi razumjeli njegovo zna~enje. Njegovo postepeno objavljivanje je najvi{e pomoglo njegovom o~uvanju u njihovim prsima i njegovu razumijevanju. Kada god bi bio objavljen ajet, ashabi bi ga pamtili, razumjeli bi njegovo zna~enje i pridr`avali bi se propisa u njemu. Taj metod bio je prisutan i u vrijeme tabi'ina, a prenosi se od Omera, da je rekao: “U~ite Kur'an po pet ajeta, jer je D`ibril objavljivao Kur'an Poslaniku, s.a.v.s., po pet ajeta.”97 4. Pra}enje doga|aja i postepenost u dono{enju zakona. Ljudi se ne bi u potpunosti predali Kur'anu da im on bude vodi~ da im se nije sa mudro{}u obra}ao i da im nije davao odgovaraju}e upute koje su ih odvratile od razvrata i poni`enosti. Kada god bi se desio neki doga|aj me|u njima, Allah, d`.{., objavio bi presudu koja bi ih uputila na pravi put. Time bi bile uspostavljene osnove zakonodavstva, jedne za drugima, i to bi lije~ilo njihova srca. U samom po~etku Kur'an je ukazivao na iman u Allaha, d`.{., Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, u pro`ivljanje nakon smrti, u D`ennet i D`ehennem. Za sve to Kur'an bi davao dokaze kako bi se iskorijenilo mnogobo{tvo iz du{a mu{rika i kako bi se usadio iman u njihova srca.

Islamsko znanje

41

Kur'an je nare|ivao ono {to je dobro i ~isti du{u. Zabranjivao je razvrat i ru`na djela, obja{njavao halal i haram, a na ovim propisima gradi se vjera. Zatim su postepeno dono{eni zakoni koji su lije~ili dru{tvene bolesti koje su bile ukorijenjene u du{ama ljudi. Ta postepenost bila je u objavljivanju ajeta u skladu sa doga|ajima kroz koje su muslimani prolazili u svome d`ihadu, u uzdizanju Allahove rije~i. U svemu ovome imamo dokaz u medinskim i mekanskim ajetima. U Meki je propisan namaz kao i op}a osnova zekata u uporedbi sa kamatom, kao i sura El-Ena'm koja u sebi sadr`i osnove imana i tevhida. Ona prijeti {irku i mu{ricima, obja{njava halal i haram u jelu, poziva ka ~uvanju imetka, ~asti i krvi. Nakon toga je objavljeno obja{njenje svega toga, tako da su osnove me|uljudskih odnosa objavljene u Meki, dok su obja{njenja toga objavljena u Medini, poput ajeta o dugu i kamati. Osnove bra~nog prava objavljene su u Meki, dok su prava, du`nosti bra~nih drugova i onoga {to proizlazi iz toga, ustrajnost `ivota, razvod, ili kraj braka koji se zavr{ava smr}u, te nasljedstvo objavljena sa obja{njenjem u Medini. Zinaluk je zabranjen u Meki: “I {to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ru`an put!” 98 Kazne koje slijede za zinaluk objavljene su u Medini. Svetost krvi objavljena je u Meki: “I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!”99 Obja{njenje kaznenog zakona koji proizlazi iz toga objavljeno je u Medini. Najjasnije od svega toga jeste postepenost u zakonu zabrane vina i Allah objavljuje: “A od plodova palmi i loze pripremate pi}e i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju.” 100 Sa pi}em se u ovom ajetu `eli ukazati na ono {to opija, a sa lijepom opskrbom na ono {to se jede od plodova dva drveta: hurmi i suhog gro`|a - i ovaj stav zastupa ve}ina uleme - jer je opskrba opisana lijepom za razliku od opisa pi}a. Time je uo~ljiva pohvala opskrbe, dok je to izostavljeno kod opisa pi}a. Zatim je objavljeno: “Pitaju te o vinu i kocki. Reci: 'Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je {teta od njih ve}a od koristi.'” 101 U ovom ajetu upore|uju se koristi vina koje proizlaze iz samog konzumiranja, kao i prodaje vina sa {tetno{}u koje su prije svega grijeh, kao i {tetno{}u po organizam, razum, gubljenje imetka, bu|enje razvrata i neposlu{nosti. A ajet ukazuje na veli~inu {tetnosti nad koristima. Zatim je objavljeno: “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte!” 102 Ovim se ajetom zabranjuje pijenje vina u vaktovima u kojima }e trag vina biti primjetan u

42

Islamsko znanje

vrijeme namaza. Zato dolazi zabrana pribli`avanju namazu u stanju opijenosti sve dok ne nestane njenoga traga i dok se ne bude svjesno onoga {ta se u~i u namazu. Nakon toga je objavljeno: “O vjernici, vino, kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, {ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa ho}ete li se okaniti?”103 Ovim je ajetom definitivno zabranjeno vino u svim vremenima. Na mudrost ovoga ukazuje Ai{a, radijallahu anha: “Prvo {to je objavljeno od Kur'ana jeste sura u kojoj se detaljno spominje D`ennet i D`ehennem. I kada su ljudi prihvatili islam, objavljen je halal i haram. Da je kao prvo objavljeno: ‘Ne pijte vino!’, rekli bi: ‘Nikada ne}emo ostaviti vino!’ Da je objavljeno: ‘Ne ~inite zinaluk!’, rekli bi: ‘Nikada ne}emo napustiti zinaluk!’”104 5. Neosporni dokaz da je Kur'an objava od Allaha Kur'an koji je postepeno objavljivan Resulullahu, s.a.v.s., u periodu od dvadeset i tri godine do{ao je ajet po ajet ili vi{e ajeta odjednom u odre|enim vremenima. Kada ~ovjek u~i Kur'an, na}i }e u njemu potpuni sklad, povezanost zna~enja, ljepotu stila, povezanost izme|u ajeta i sura, kao da su oni jedna cjelina, {to ne mo`emo na}i u ljudskom govoru. “Ovo je knjiga ~iji se ajeti mudrim redom ni`u i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznaju}eg.” 105 Da je Kur'an ljudski govor koji je izre~en u razli~itim prilikama i doga|ajima koji su slijedili jedni nakon drugih, vidjeli bismo u njemu nepovezanost. “Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu na{li mnoge protivrje~nosti.” 106

SAKUPLJANJE KUR'ANA RASPORE\IVANJE I NJEGOVO RASPORE\IVANJE
Neka ulema pod sakupljanjem Kur'ana smatra njegovo ~uvanje, pa }e re}i za sakuplja~e Kur'ana da su njegovi ~uvari. To zna~enje nalazimo u Allahovom govoru upu}enom Poslaniku, koji je pokretao svoj jezik i usne izgovaraju}i Kur'an prije nego {to bi D`ibril zavr{io sa preno{enjem vahja, te`e}i time da ga zapamti: “Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga {to prije zapamtio, na Nama je da ga saberemo da bi ga ti u~io. A kada ga u~imo, ti prati u~enje njegovo, a poslije, na Nama je da ga objasnimo.” 107

Islamsko znanje

43

Drugo je zna~enje sakupljanja Kur'ana njegovo pisanje u cjelini, razdvajanje ajeta i sura, ili redoslijeda ajeta, i svih sura, kao i raspore|ivanje ajeta na odre|enu stranicu i sakupljanje njihovo u sure, jedne iza drugih.

NJEGOVA 1. SAKUPLJANJE KUR'ANA U ZNA^ENJU NJEGOVA NAPAMET S.A.V.S. U^ENJA NAPAMET U VRIJEME RESULULLAHA, S.A.V.S.
Poslanik, s.a.v.s., bio je mnogo vezan za vahj i svim srcem je i{~ekivao dolazak D`ibrila. On bi pamtio i razumijevao Kur'an i time je bio prvi hafiz i u tome uzor svojim ashabima. Nekada bi bio objavljen samo jedan ajet, a nekada i po deset ajeta, a ashabi bi sve to pamtili i prihvatali u svome `ivotu. Nai}i }emo na hadise koji spominju sedmericu ili osmericu hafiza u to vrijeme. Me|utim, to ne zna~i ograni~avanje samo na njih, jer postoje predanja u sunnetu i knjigama sire koja dokazuju da su se ashabi natjecali u pam}enju Kur'ana, a u~ili su i svoje `ene i djecu hifzu. U no}nim namazima oni bi u~ili Kur'an i kada bi neko tada pro{ao Medinom, iz njihovih ku}a ~uo bi zujanje poput zujanja p~ela. Poslanik bi prolazio pored ku}a ensarija i slu{ao bi njihovo u~enje. Pored toga {to su ashabi te`ili da {to vi{e pamte Kur'ana i Poslanik, s.a.v.s., podsticao ih je na to i odabirao im je onoga ko bi ih pou~avao. Ograni~avanje hafiza na sedmericu spomenutih u hadisu koji bilje`i Buharija u tri rivajeta odnosi se na one koji su nau~ili ~itav Kur'an napamet i prou~ili ga pred Poslanikom ( i to je do nas senedima preneseno za razliku od ostalih hafiza koji su bili u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., koji ne ispunjavaju ove uslove, a ve}ina njih bila je raseljena po razli~itim pokrajinama i jedni od drugih su pamtili. Dovoljan dokaz da je bilo vi{e hafiza jeste Bitka kod bunara Me'une, gdje se ka`e za one koji su bili ubijeni u toj bitki da su u~a~i Kur'ana (hafizi), a bilo ih je sedamdeset. Iz svega ovoga mo`emo zaklju~iti da je u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., bio veliki broj hafiza i da je hifz jedna od najupe~atljivijih odlika ovog ummeta kojom nas je Allah obdario iznad drugih naroda.

NJEGOVA 2. SAKUPLJANJE KUR'ANA U ZNA^ENJU NJEGOVA ZAPISIVANJA S.A.V.S. ZAPISIVANJA U VRIJEME RESULULLAHA, S.A.V.S.
Kur'ani-kerim nije do nas prenesen samo putem pam}enja, nego je Poslanik, s.a.v.s., odabrao pisare Objave izme|u svojih ashaba, poput: Alije, Mu'avije, Ubejja b. Ka'ba i Zejda

44

Islamsko znanje

b. Sabita. Kad god bi neki ajet bio objavljen, on bi im nare|ivao da ga zapi{u i ukazivao bi im na njegovo mjesto u suri, tako da je njegovo pisanje bilo u redovima, a njegovo pam}enje u srcima ashaba. Bilo je i onih ashaba koji su pisali Kur'an, a da im prethodno Poslanik, s.a.v.s., nije to naredio. Ovo pisanje bilo je na kori od drveta, listovima i plo~icama. Sve to ukazuje na njihovu veliku ljubav koju su posve}ivali pisanju Kur'ana, jer oni nisu imali drugih sredstava kojima bi zapisivali Kur'an. D`ibril bi dolazio svake godine u no}ima ramazana i u~io bi kod Resulullaha, s.a.v.s., Kur'an. Tako|er bi ashabi dolazili kod Poslanika i izlagali bi mu ono {to je kod njih zapisano i ono {to su upamtili od Kur'ana. Ovo zapisivanje Kur'ana u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., nije bilo sakupljeno u Mushaf, a prenosi se da su: Alija b. Ebi-Talib, Mu'az b. D`ebel, Ubejj b. Ka'b, Zejd b. Sabit i Abdullah b. Mes'ud posjedovali ~itav Kur'an u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret, a Kur'an je bio sa~uvan u srcima ashaba i zapisan na stranicama, a nije bio sakupljen u Mushaf. Kad god bi koji ajet bio objavljen, u~a~i bi ga u~ili napamet, a pisari bi to zapisivali i nije bilo potrebe za njegovim sakupljanjem u Mushaf, jer je Poslanik, s.a.v.s., sve to nadzirao, a bilo je ajeta koji su derogirali ono {to je prethodno objavljeno. Pisanje Kur'ana nije bilo pisano onakvim redoslijedom kojim je on sam objavljivan, ve} je bio nakon njegove objave zapisivan na mjesto na koje bi Poslanik, s.a.v.s., naredio da se zapi{e, u odre|enoj suri, iza odre|enog ajeta. Zbog toga nije bilo mogu}e zapisivanje Kur'ana u Mushaf u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., ina~e bi se desile promjene. Tek nakon smrti Resulullaha, s.a.v.s., to je bilo mogu}e, jer je Objava upotpunjena. Kada se zavr{ava Objava, Allah nadahnjuje pravovjerne halife i time ispunjava Svoje obe}anje kojim garantuje o~uvanje Kur'ana. To je otpo~eo Ebu-Bekr na prijedlog Omera. Sakupljanje Kur'ana u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., zove se: 1. hifz - pam}enje Kur'ana i 2. kitabe - pisanje (prvo sakupljanje)

SAKUPLJANJE KUR'ANA U VRIJEME EBU - BEKRA, R.A.
Nakon smrti Resulullaha, s.a.v.s., vodstvo muslimana preuzimaju pravedne halife. Prvi me|u njima je bio Ebu-Bekr, r.a., koji je imao velike neprilike sa Arapima koji su se odmetnuli od vjere. Pripremio je veliku vojsku koja }e im se suprotstaviti. U Bici na Jemami, dvanaeste

Islamsko znanje

45

godine po Hid`ri, poginulo je sedamdeset u~a~a Kur'ana. To je zapla{ilo Omera b. elHattaba, r.a., i on odlazi do Ebu-Bekra i savjetuje ga da sakupi Kur'an, koji je zapisan kako ne bi do{lo do njegova gubljenja, jer je veliki broj hafiza poginuo na Jemami, a prijeti opasnost od {irenja tih borbi i zaborava Kur'ana. Ebu-Bekr, r.a., u po~etku odbio je taj prijedlog, i rekao da ne mo`e uraditi ne{to {to sam Poslanik, s.a.v.s., nije uradio. Omer je bio uporan u obja{njavanju potrebe za sakupljanjem Kur'ana sve dok Allah, d`.{., nije otvorio srce EbuBekra da to prihvati. On {alje po Zejda b. Sabita, r.a., koji je u`ivao ugled me|u pisarima, hafizima i onim koji su se istakli po svom razumijevanju Kur'ana. Zejd koji je kao i Ebu-Bekr u samom po~etku odbio takav poduhvat, nakon Ebu-Bekrova nagovaranja prihvata pisanje Kur'ana u jednu zbirku. Zejd po~inje sa pisanjem oslanjaju}i se na hifz u~a~a Kur'ana i na ono {to su pisari posjedovali. Te stranice ostale su kod Ebu-Bekra, a nakon njegove smrti to preuzima Omer, a kada on umre, te stranice ostaju kod njegove k}erke Hafse. U vrijeme Osmanova hilafeta te stranice on tra`i od Hafse. Prenosi se od Zejda b. Sabita, da je rekao: “Odmah nakon Bitke na Jemami Ebu-Bekr me pozvao sebi. Kod njega je bio Omer b. elHattab. Ebu-Bekr re~e: 'Do{ao mi je Omer i rekao: 'Desila su se velika ubistva hafiza Kur'ana na Jemami i bojim se da se takva ubistva ne pove}aju u drugim krajevima i da nestane dosta Kur'ana. @elim da naredi{ sakupljanje Kur'ana.' Rekao sam Omeru: 'Kako da radimo ne{to {to Poslanik, s.a.v.s., nije uradio?' Ka`e Omer: 'U tome je, tako mi Allaha, hajr' i nastavio je nagovarati me sve dok mi Allah nije otvorio srce za tim, i vidio sam u tome ono {to vidi i Omer.”' Ka`e Zejd: “Rekao je Ebu-Bekr: 'Ti si pametan mladi}, u tebe ne sumnjamo, pisao si vahj kod Resulullaha, s.a.v.s., pratio si i sakupljao Kur'an.' Tako mi Allaha, da su mi naredili da prenesem neko brdo, bilo bi mi lak{e od naredbe da sakupim Kur'an. Sakupljao sam Kur'an sa listova palmi i kamenih plo~a, i od hafiza. Te stranice bile su kod Ebu-Bekra, dok ga Allah nije usmrtio, zatim kod Omera za njegova `ivota, a potom kod Hafse, k}erke Omerove.” Zejd je u emanetu koji mu je povjeren u potpunosti pazio na ispravnost, tako da se nije zadovoljavao samo sa hifzom bez zapisivanja u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. On ka`e: “I na{ao sam kraj sure Et-Tevba kod Ebu-Huzejme el-Ensarija, a nisam je na{ao kod drugih.” Ove njegove rije~i ne nije~u da to nije tevaturom preneseno, ve} je njihovo zna~enje da on nije ni kod koga drugog to na{ao zapisano, a sam Zejd je znao to napamet, kao i mnogi drugi ashabi. Zejd se oslanjao u svom radu na hifz i na zapisivanje. Ovaj je ajet bio zapam}en kod mnogih ashaba i bili su svjedoci da je on zapisan, ali kao takav nije na|en osim kod EbuHuzejme el-Ensarija. Iz ovoga saznajemo da je Kur'an bio zapisan u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., ali nije bio sakupljen, tako da Ebu-Bekr nare|uje njegovo sakupljanje u jedan Mushaf, sa raspore|enim surama i ajetima, napisan uz potpunu preciznost na sedam harfova na kojima je Kur'ani-

46

Islamsko znanje

kerim objavljen. Ebu-Bekr, r.a., bio je prvi koji je sakupio Kur'an u ovom obliku, iako su se nalazili i pojedina~ni Mushafi kod nekog ashaba, poput Mushafa Alije, Mushafa Ubejja, Mushafa Ibn-Mes'uda koji nisu bili u obliku Mushafa koji je bio kod Ebu-Bekra kojem je on posvetio potpunu preciznost u sakupljanju i u redoslijedu. Time se odlikuje Ebu-Bekrovo sakupljanje Kur'ana i neka ulema smatra da se Kur'an naziva Mushafom od vremena EbuBekrova sakupljanja Kur'ana. Ovo sakupljanje naziva se drugim sakupljanjem Kur'ana.

SAKUPLJANJE KUR'ANA U VRIJEME OSMANA, R.A.
Islamska se dr`ava mnogo pro{irila i u~a~i Kur'ana razi{li su se po mnogim prostranstvima i svaki od njih je pou~avao Kur'an na na~in koji je poznavao. Sami na~ini u~enja Kur'ana bili su razli~iti na osnovu harfova na kojima su bili objavljeni. Kada bi se ti ljudi sakupili na nekom skupu ili u jednom mjestu gdje bi se borili, ~udili bi se razli~itom u~enju Kur'ana. Me|utim, svi bi se zadovoljili poznavaju}i da svi ti kiraeti imaju lanac prenosilaca koji dopire do Resulullaha, s.a.v.s. Ali, to nije sprije~ilo uvla~enje sumnje u one koji su do{li nakon Resulullaha i koji ga nisu poznavali. Ashabi su uvidjeli da razli~ito u~enje Kur'ana mo`e dovesti do sva|a i razjedinjenja muslimana koje je te{ko izlije~iti. Me|u onima koji su prisustvovali u Bici u Armeniji i u Azerbejd`anu bio je i Huzejfe b. elJeman, koji je primijetio velike razlike u na~inima u~enja koje su dovele do optu`ivanja i smatranja nevjernicima jedni drugih. O tome on obavje{tava Osmana, r.a., koji je vidio da je uzrok toga u onima koji pou~avaju djecu. Ashabi su strahovali da to ne dovede do izmjene Kur'ana i slo`ili su se da umno`e primjerak koji je bio kod Ebu-Bekra kako bi ujedinili muslimane oko potvr|enog na~ina u~enja Kur'ana. On {alje po Mushaf koji se nalazi kod Hafse, radijallahu anha. Nakon toga on poziva Zejda b. Sabita el-Ensariju, Abdullaha b. Zubejra, Se'ida b. el-'Asa, Abdurrahmana b. el-Harisa b. Hi{ama el-Kure{iju i nare|uje im da to umno`e u vi{e Mushafa, te da se zapi{u na jeziku Kurej{ija, jer je na njemu i objavljen Kur'an. Prenosi se od Enesa: “Huzejfe b. el-Jeman je do{ao kod Osmana, a borio se u Armeniji i Azerbejd`anu sa stanovnicima Iraka. Huzejfu su jako uznemirila njihova razli~ita u~enja Kur'ana i rekao je Osmanu: “Spasi ummet prije nego se razi|u, kao {to su se razi{li jevreji i kr{}ani! Poru~i Hafsi da nam po{alje stranice kako bismo ih umno`ili u Mushafe, a zatim }emo ih njoj vratiti.” Hafsa ih je poslala do Osmana, a on je naredio Zejdu b. Sabitu, Abdullahu b. Zubejru, Se'idu

Islamsko znanje

47

b. el-'Asu, Abdurrahmanu b. el-Harisu b. Hi{amu i oni su to umno`ili u Mushafe. Osman se obratio trojici Kurej{ija: “Ako se vi u ne~emu ne slo`ite sa Zejdom b. Sabitom, tada to zapi{ite jezikom Kurej{ija, jer je Kur'an objavljen na tom jeziku.” Oni su tako i uradili i umno`ili su stranice u Mushafe, a Osman je vratio stranice Hafsi, a u svaku je pokrajinu poslao po jedan primjerak Mushafa. Naredio je da se svi primjerci koji su mimo toga spale. Predanja nam govore da se nije samo Huzejfe uznemirio zbog razli~itog u~enja Kur'ana, ve} su i drugi ashabi bili uznemireni zbog toga. Ono {to je u~inio Osman, ashabi su mu odobrili. Napisan je Mushaf na jednom od sedam harfova (dijalektu) na kojima je Kur'an objavljen kako bi okupio ljude oko jednog u~enja Kur'ana. Osman vra}a stranice Hafsi, a {alje u svaku pokrajinu po Mushaf. On u Medini zadr`ava jedan primjerak kojeg naziva “Imam”; njegov naziv se navodi u hadisu u kome Osman ka`e: “Okupite se, o ashabi Muhammeda, i napi{ite ljudima 'Imam!'” Naredio je da se zapale svi ostali Mushafi koji su postojali, izuzev stranica Hafse ili Mushafa. To je ummet prihvatio sa poslu{no{}u i ostavio je u~enje na {est ostalih harfova (to zato {to su oni bili objavljeni kao olak{ica u~enja Kur'ana Arapima koji su poticali iz razli~itih plemena i imali razli~ita narje~ja. Kada je prestala potreba za tim i kada su se ljudi koji su tek primili islam po~eli oko toga prepirati, nije vi{e bilo potrebe za ostalim harfovima, te su se ashabi ograni~ili na jedan harf. To ne zna~i da je ne{to od Kur'ana napu{teno, jer, ustvari, ostalih {est kiraeta nije ni{ta novo i dodatno na harf po kurej{ijskom narje~ju).

BEKROVA RAZLIKA IZME\U EBU - BEKROVA OSMANOVA I OSMANOVA SAKUPLJANJA
Iz prethodnog izlaganja postaju nam vidljive razlike izme|u Ebu-Bekrova i Osmanova sakupljanja, u povodu i u na~inu. Ebu-Bekra, r.a., na sakupljanje Kur'ani-kerima podstakli su strah i bojazan da se ne zagubi ne{to iz Kur'ana sa nestankom hafiza ~ija se pogibija pove}ala u mnogim borbama. Osmana, r.a., je na sakupljane Kur'ani-kerima podstakla velika razlika u u~enju Kur'ana koja je bila primije}ena u razli~itim pokrajinama, kada je svako smatrao svoje mi{ljenje najispravnijim, a ostala mi{ljenja pogre{nim. Ebu-Bekr je sakupio Kur'an koji je bio zapisan na listovima palme i kamenim plo~ama. On je rasporedio sure i ajete u jedan Mushaf koji je sadr`ao sedam harfova na kojima je objavljen Kur'an. Osmanovo sakupljanje Kur'ana bilo je na jednom harfu, kako bi se muslimani okupili oko zajedni~kog u~enja. U~enje je bilo samo na tome harfu, bez u~enja na ostalih {est harfova. Na taj na~in je Osman izbjegao razdor i mimoila`enje me|u muslimanima. Time su muslimani

48

Islamsko znanje

za{ti}eni od bilo kakve izmjene u Kur'anu. Ulema se razi{la u pogledu broja Mushafa koje je Osman poslao u razli~ite pokrajine. Neki ka`u da se radi o sedam Mushafa koji su poslani u Meku, [am, Basru, Kufu, Jemen, Bahrejn i Medinu. Drugi tvrde da su bila ~etiri Mushafa koji su poslani u Kufu, Basru, [am i ~etvrti koji je Osman zadr`ao kod sebe. Tre}i ka`u da ih je bilo pet, a mi{ljenje Es-Sujutija jeste da je ovo mi{ljenje najispravnije. O Mushafima koji su bili kod Osmana te{ko je re}i gdje se nalaze. Ibn-Kesir (700-774) bilje`i u knjizi “Fedailul-Kur'an” da je vidio jedan o tih Kur'ana u d`amiji u Damasku, u [amu. Osmanovo sakupljanje Kur'ana naziva se tre}e sakupljanje Kur'ana, a to je bilo 25. godine po Hid`ri.

AJETA REDOSLIJED AJETA I SURA
Kur'an sadr`i sure i ajete koji se razlikuju po du`ini, neki su dugi, a neki su kratki. Ajet je re~enica koja kao Allahov govor pripada odre|enoj suri. Sura je grupa re~enica u Kur'anu koje imaju svoj po~etak i kraj. Redoslijed ajeta u Kur'anu je tevqifijj (odre|en vahjom). D`ibril bi silazio Resulullahu, s.a.v.s., donose}i mu ajete i ukazivao bi mu na njihovo mjesto u suri ili ajetima koji su prethodno objavljeni. Poslanik bi naredio pisarima da te ajete zapi{u na njihovo mjesto i rekao bi im: “Stavite ove ajete u suru u kojoj se spominje to i to, ili stavite ovaj ajet na to i to mjesto!” Osman, r.a., prilikom sakupljanja Kur'ana svaki ajet stavljao je na njegovo mjesto u suri, ~ak i ako je propis nekog ajeta derogiran. Ovo je dokaz da je redoslijed ajeta u Kur'anu tevqifijj. Da je redoslijed u Kur'anu takav dokazuju i mnogobrojni hadisi koji govore o vrijednosti ajeta u odre|enoj suri. Prenosi se hadisom merfuom (~iji lanac prenosilaca dose`e do Poslanika, s.a.v.s., od Ebu-Derda'a: “Ko nau~i napamet prvih deset ajeta sure El-Kehf, spa{en je od Ded`ala.” - a u drugom predanju: “Ko prou~i zadnjih deset ajeta sure El-Kehf...” Poslanikovo, s.a.v.s., u~enje mnogih sura u namazu potvr|uje redoslijed njihovih ajeta. Tako|er je Poslanik u~io Kur'an pred D`ibrilom, koji mu je svake godine dolazio u mjesecu ramazanu, a zadnje godine svog `ivota pred D`ibrilom prou~io je Kur'an dva puta. To u~enje je bilo po redoslijedu poznatom danas kod nas, a i svi Mushafi koji su kod nas po tom su redoslijedu.

Islamsko znanje

49

REDOSLIJED SURA
Redoslijed sura u Kur'anu je tevqifijj - tj. redoslijed kojeg je Resulullah, s.a.v.s., preuzeo onako kako mu je D`ibril naredio od Njegova Gospodara. U vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., sure su bile poredane po svome redoslijedu, kao {to su i sami ajeti bili raspore|eni. Takav redoslijed mi i danas imamo, a Osmanov Kur'an, tako|er, bio je po tom redoslijedu i niko mu nije prigovorio na tome, ve} su svi to s odobrenjem prihvatili.

OBJAVLJIVANJE KUR'ANA OBJAVLJIV VLJIVANJE HARFOVA NA SEDAM HARFOVA (NARJE^JA)
Arapi su govorili na vi{e dijalekata koji su nastali na osnovu njihove prirode koja se razlikovala u glasovima, harfovima i njihovoj zvu~nosti. Svako pleme imalo je u rije~ima svoju melodi~nost koja se razlikovala od drugih plemena, a Kurej{ije su se izdizale iznad ostalih zbog svoje blizine Ka'bi, napajanja had`ija, brige oko Harema i nadzora trgovine. Zbog toga se i jezik Kurej{ija uzdizao iznad drugih dijalekata i nije ~udo {to je Kur'an objavljen na tom jeziku. Arapi su govorili razli~itim dijalektima i Allah objavljuje Kur'an ~ije ih raznoliko u~enje obuhvata. Time je olak{ano u~enje, pam}enje i razumijevanje Kur'ana. Mnogobrojni su hadisi koji nam govore o objavi Kur'ana na sedam dijalekata, harfova. Prenosi se od Ibn-'Abbasa, r.a., da je rekao: “Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: 'D`ibril me je nau~io u~enje Kur'ana na jednom dijalektu, pa sam mu se obratio i tra`io da pove}a, pa je pove}ao, tako da je zavr{io na sedam dijalekata.'”108 Prenosi se od Omera b. el-Hattaba, r.a., da je rekao: “^uo sam Hi{ama b. Hakima kako u~i suru El-Furkan za `ivota Resulullaha, s.a.v.s. Slu{ao sam njegovo u~enje, a u~io je na dijalektima koje ja nisam ~uo od Resulullaha, s.a.v.s. Jedva sam ga pratio u namazu, sa~ekao sam ga dok preda selam, zatim sam ga povukao za ko{ulju i upitao: 'Ko te pou~io ovim surama?' Rekao je: 'Pou~io me Resulullah, s.a.v.s.' Rekao sam mu: 'Nije ta~no' , a zatim sam ga odveo do Resulullaha. Rekao sam: 'O Resulullah, ~uo sam ovoga kako u~i suru El-Furkan na dijalektima kojima me ti nisi pou~io, a ti si me pou~io suri El-Furkan.' Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: 'Pusti ga, Omere, a ti Hi{ame u~i!' On je prou~io onaj dijalekat kojeg sam ~uo da u~i, pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'Ovako je objavljeno.' Zatim je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'U~i, o Omere!' U~io sam suru na na~in na koji me Resulullah, s.a.v.s., pou~io i re~e mi Resulullah, s.a.v.s.: 'Ovako je objavljeno!'

50

Islamsko znanje

A zatim je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'Ovaj je Kur'an objavljen na sedam dijalekata i u~ite ono {to je lahko od njih!'”109 Ve}ina uleme smatra da sedam harfova (narje~ja) ozna~ava sedam dijalekata kojima govore Arapi, sa jednim zna~enjem. Ti dijalekti su se me|usobno razlikovali u obja{njavanju zna~enja rije~i, tako da dolazi Kur'an sa izrazima koji odgovaraju svim tim jezicima, a koji obuhvataju jedno zna~enje. Time nestaje razlike izme|u tih jezika i Kur'an dolazi sa jednim ili vi{e izraza, zajedni~kih za sve jezike. Mudrost objave Kur'ana na sedam narje~ja ogleda se u slijede}em: 1. olak{avanje u~enja Kur'ana napamet onima koji su nepismeni. Prenosi se od Ubejja, da je rekao: “Sreo je Resulullah, s.a.v.s., D`ibrila kod Ahd`aril-Mera'(mjesto kod Kuba'a) pa mu je rekao: 'Poslan sam nepismenom ummetu, me|u njima su djeca, sluge, starci i nemo}ni.' Rekao je D`ibril: 'Neka u~e Kur'an na sedam narje~ja!'”;110 2. Kur'an kao mu'd`iza koja odgovara prirodi jezika Arapa. Kur'an je objavljen kao izazov svim Arapima i on nije izazov za jedan jezik Arapa, ve} on je mu'd`iza za sva narje~ja; 3. Kur'an kao mu'd`iza u svome zna~enju i propisima. Razli~ite promjene u formama izra`avanja u pojedinim rije~ima i harfovima ~ine da kur'anski propisi odgovaraju svim vremenima. Zbog toga fakihi donose dokaze u svojim rje{enjima i id`tihadu na osnovu kiraeta sedam harfova.

KIRAETI I U^A^I
Kiraet (~itanje, u~enje) nastalo je od glagola qaree (~itati). Terminolo{ki: kiraet ozna~ava jedan od pravaca koji slijedi imam - u~a~ u izgovaranju Kur'ana, a koji se razlikuje od drugih pravaca. Oni su mutevatir ~vrstim senedom preneseni od Resulullaha, s.a.v.s., a od vremena ashaba ljudi slijede njihov put u u~enju. Poznati u~a~i me|u ashabima bili su: Ubejj, Alijj, Zejd b. Sabit, Ibn-Mes'ud, Ebu-Musa el-E{'ari i drugi. Od njih su preuzeli u~enje ostali ashabi i prenijeli ga u druge pokrajine, a svi oni su povezani senedom (lancem prenosilaca) do Resulullaha, s.a.v.s. Tako|er je i u vrijeme tabiina posve}ena velika pa`nja kiraetima, a tabiini su postali imami koji su bili uzor u u~enju i kojima su hrlili ljudi. Me|u njima su sedmerica imama kojima se pripisuje sedam kiraeta. Neki od njih bili su u Medini, neki u Meki, Kufi, Basri i [amu. Sedmerica poznatih imama su: Ebu-'Amr, Nafi', Asim, Hamza, El-Kisai, Ibn-Amir i Ibn-Kesir. Kiraeti ne ozna~avaju sedam narje~ja, iako isti njihov broj dovodi do pomisli na jednakost me|u njima. Kiraeti jesu pravci imama i oni su prisutni danas u u~enju me|u ljudima, a nastali su na osnovu dijalekata, na~ina izgovora, nagla{avanja krupno}e ili tanko}e, uklapanja, prekida, du`ine, kratko}e i drugog. Svi su oni uvr{teni u jedno narje~je, a to je

Islamsko znanje

51

narje~je Kurej{ija.Sedam harfova (narje~ja) su za razliku od toga onakvi kakve smo ih prethodno prikazali. U vrijeme Osmana, kada su se pove}ale borbe i strah od fitneta, napisan je Mushaf na jednom narje~ju, kao {to smo spomenuli.

ET - TED@VID I ADABI U^ENJA KUR'ANA
Abdullah b. Mes'ud imao je lijep glas, a njegovo u~enje je ostavljalo traga na samom u~a~u, a i na slu{aocu koji razumije zna~enje Kur'ana i tajne njegova i'd`aza (natprirodnosti). Resulullah, s.a.v.s., ka`e: “Ko `eli da u~i Kur'an lijepo kao {to je objavljen, neka ga u~i kiraetom Ibn Ummi-Abda”, tj. Abdullaha b. Mes'uda kojem je dat lijep glas i ted`vid Kur'ana. U pro{losti, a i danas, ulema posve}uje veliku pa`nju u~enju Kur'ana kako bi izgovor bio pravilan. Davanje harfovima njihovih prava, vra}anje svakog harfa na njegovo ishodi{te i osnovu, ljepota izgovora sa njegovom pravilno{}u bez imalo pretjerivanja i nepravilnosti, naziva se ted`vidom. Ted`vid sadr`i pravila koja se zasnivaju na ishodi{tima harfova i ~uvanju veze izme|u harfa, i onoga {to slijedi i onoga {to mu prethodi, ali se on ne posti`e samo poznavanjem pravila ve} u~enjem i vje`bom. Po`eljno je da ~ovjek u~i Kur'an {to vi{e mo`e, a u~enje sa iskrenim nijetom se nagra|uje. Prenosi se od Ibn-Mes'uda, da je rekao: “Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: 'Ko prou~i harf iz Allahove knjige ima jedno dobro djelo, a jedno dobro djelo je kao desetrostruko!'”111 Na{i prethodnici veliku pa`nju posve}ivali su Kur'anu. U~ili su ga napamet, druge pou~avali, lijepo ga po ted`vidu u~ili i radili u skladu sa njim.

ADABI U^ENJA
Lijepo je da u~a~ Kur'ana postupi na slijede}i na~in: 1. uzme abdest, jer je to najbolji zikr, iako je u~enje dozvoljeno i onome koji nije sa abdestom; 2. da bude na ~istom mjestu, iskazuju}i na taj na~in po{tovanje prema onom {to u~i; 3. da njegovo u~enje bude sa skru{eno{}u i smireno{}u; 4. da upotrijebi misvak prije po~etka u~enja; 5. da prou~i e'uzu na po~etku u~enja, a neka ulema smatra da je njeno u~enje vad`ib; 6. da prou~i bismilu na po~etku svake sure, izuzev “beraeta” (sura Et-Tevba); 7. da njegovo u~enje bude razgovijetno i pravilno; 8. da razmi{lja o onome {to u~i, jer to je i cilj u~enja, a to je da njegovo srce bude

52

Islamsko znanje

zaokupljeno onim {ta u~i, te da njegovi osje}aji budu uskla|eni sa ajetima koji govore o istigfaru, tevbi, milosti, kazni... Allah, d`.{., ka`e: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rije~ima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni, pouku primili”; 112 9. da djeluju na njega ajeti obe}anja i prijetnje, tako da se ra`alosti i pla~e kod ajeta koji govore o strahu i prijetnjama; 10. da uljep{a u~enje lijepim glasom, jer je Kur'an ukras lijepom glasu, a lijep glas vi{e djeluje na du{u; 11. da u~i naglas {to je bolje, a to uti~e na bu|enje srca i obnavljanje njegove djelatnosti te na usmjeravanje sluha na u~enje Kur'ana. Sve to djeluje i na slu{aoce i usmjerava ih na razmi{ljanje o Allahovim ajetima. Ukoliko se u~a~ boji da takvo njegovo u~enje ne bude zbog prikazivanja drugima, ili ako uznemiruje klanja~e, onda je bolje u~enje u sebi.

JASNI I NEJASNI AJETI
Allah objavljuje Svoju Knjigu, Furkan, koja odvaja istinu od neistine, kao opomenu ljudima i obja{njenje ispravnog vjerovanja. To je Allahov dar ljudima jer im je objasnio pravi put i osnove vjere koju trebaju slijediti. Sve je to obja{njeno jasnim ajetima koji su sr` Knjige i u pogledu razumijevanja tih ajeta ne postoji mimoila`enje me|u muslimanima. Allah ka`e: “Knjiga ~iji su ajeti jasno izlo`eni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju.” 113 Osnove se islama u Kur'anu na vi{e mjesta ponavljaju i to sa razli~itim izrazima, jezi~kim oblicima i na~inima. Me|utim, njihovo je zna~enje uvijek jedno. Ajeti li~e jedni drugima i njihovo zna~enje se sla`e. Pored toga {to su spomenute osnove vjere, spomenuti su i ogranci koji proizilaze iz njih. Ni tu ne mo`e do}i do razila`enja kod mud`tehida koji su upu}eni u znanje, jer oni vra}aju te ajete na njihove osnove i na jasne ajete.

Islamsko znanje

53

OP]I IHKAM (JASNO]A) I OP]I TE[ABUH (SLI^NOST)
Muhkem u arapskom jeziku ima vi{e zna~enja, a to su: sprije~iti, razdvojiti izme|u dvije stvari. Hakim - vladar spre~ava nasilnika i razdvaja one koji se sukobe, pravi razliku izme|u istine i neistine. Muhkem ozna~ava ne{to jasno, precizno. Kada ka`emo za neki govor da je muhkem, to zna~i da on pravi razliku izme|u istine i neistine. Allah opisuje Kur'an u cjelini da je muhkem, pa ka`e: “Elif, Lam, Ra. Ovo je Knjiga ~iji se ajeti pomno ni`u i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznaju}eg.” 114 “Elif, Lam, Ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.” 115 Kur'an je u cjelini muhkem, tj. precizan, jasan govor koji razdvaja istinu od neistine, pravdu od nepravde. Ovo je op}i ihkam - jasno}a. Mute{abih u arapskom jeziku ozna~ava sli~nost jedne stvari drugoj i nemogu}nost pravljenja razlike izme|u njih zbog toga. Primjer toga imamo u kur'anskom opisu d`enetlija, kojima }e se donijeti plodovi za koje }e oni misliti da su ih prije jeli i Allah ka`e: “A bit }e im davani samo njima sli~ni.” 116 Kada ka`emo za neki govor da je mute{abih, to zna~i da je to sli~an govor jedan drugom tako da jedan drugog potvr|uje. Allah u cjelini opisuje Kur'an da je mute{abih i ka`e: “Allah objavljuje Najljep{i govor, Knjigu sli~nu po smislu, ~ije se pouke ponavljaju.”117 Kur'an je u cjelini mute{abih, tj. takav da njegovi ajeti li~e jedni drugima u savr{enstvu, potpunosti. Ovo je op}i te{abuh - sli~nost. Svi ajeti u Kur'anu, muhkem i mute{abih, u svome op}em zna~enju ne nije~u jedni druge. Kur'an je u cjelini muhkem - jasan, a on je i sli~an ajeti potvr|uju jedni druge. Njegov govor i zna~enje jesu jasni, iako se rije~i i na~in prikaza razlikuje. Kada se u Kur'anu ne{to nare|uje, to se ne nare|uje na drugom mjestu, suprotno tome, ve} se nare|uje to ili sli~no tome. Tako je i sa zabranama i vijestima o kojima Kur'an govori. U njemu nema suprotnosti i razlika. Allah ka`e: “Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu na{li mnoga nesuglasja.” 118

54

Islamsko znanje

POSEBNO ZNA^ENJE IHKAMA I TE[ABUHA
O ovoj vrsti ihkama i te{abuha Allah ka`e: “On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su sr` Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ~ija su srca pokvarena, `eljni smutnji i svog tuma~enja, slijede one {to su manje jasni. A tuma~enje njihovo zna samo Allah. A oni koji su dobro u nauku upu}eni govore: 'Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara na{eg.' A samo razumom obdareni shva}aju.” 119 U zna~enju ovih ajeta ima vi{e mi{ljenja: 1. muhkem: ono ~ije je zna~enje razumljivo u potpunosti iz ajeta; mute{abih: ono ~ije je zna~enje Allah zadr`ao kod Sebe; 2. muhkem: ono ~ije se zna~enje mo`e protuma~iti samo na jedan na~in; mute{abih: ono ~ije se zna~enje mo`e protuma~iti na vi{e na~ina; 3. muhkem: ono {to je razumljivo samo po sebi, tako da nije potrebno tra`iti drugi dokaz za to; mute{abih: ono {to nije razumljivo samo po sebi, tako da je potrebno tra`iti drugi dokaz za to. U muhkem ajete spadaju ajeti koji su derogirali druge ajete, te ajeti o halalu, haramu, naredbama, kaznama, prijetnjama i obe}anjima. Te'vil ima tri zna~enja: 1. mijenjanje osnovnog zna~enja rije~i, te na osnovu dokaza koji su povezani sa drugim zna~enjem odrediti novo zna~enje koje je manje vjerovatno; 2. te'vil u zna~enju tefsira, a to je govor kojim se obja{njava ne{to kako bi se razumjelo zna~enje toga; 3. te'vil je stvarnost, su{tina govora. Na osnovu toga te'vil onoga ~ime nas Allah, d`.{., obavje{tava o Sebi i Svojim svojstvima jeste stvarnost, su{tina Njegova bi}a i onoga {to On posjeduje od svojstava. Na osnovu ovoga su rije~i Ai{e: “Resulullah, s.a.v.s., u~io bi na ruku'u i na sed`di: “Neka si slavljen, Allahu moj Gospodaru na{, Tvojom hvaljenosti, oprosti mi, Allahu moj!” - te'vilio bi Kur'an”. A to je zna~enje Allahovih, d`. {., rije~i: “Veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i tra`i oprosta od Njega.” 120 Oni koji prave stanku na rije~ima: “A tuma~enje njihovo zna samo Allah”, ~ine rije~i:”A oni koji su dobro u nauku upu}eni govore” po~etkom nove misli, smatraju}i to te'vilom u njegovom tre}em zna~enju, tj. stvarno{}u na koju nam ukazuje govor. Stvarnost Allahova bi}a, Njegovih svojstva i imena, su{tinu na{eg povratka Njemu niko ne zna do Allah. Oni koji

Islamsko znanje

55

prave stanku na rije~ima: “…i oni koji su dobro u nauku upu}eni” smatraju}i harf “vav” veznikom, a ne po~etkom nove misli - oni to smatraju te'vilom u njegovom drugom zna~enju, tj. tefsirom. O Mud`ahidu, poznatom mufessiru, ka`e Es-Sevri: “Ako ima{ tefsir od Mud`ahida, on ti je dovoljan; a kada se spomene da on te'vili mute{abih ajete, `eli se re}i da on zna njihov tefsir.” Na kraju ovog izlaganja postaje nam jasno da nema razlike izme|u dva pravca, ve} je mimoila`enje u shvatanju samog zna~enja te'vila. U Kur'anu postoje rije~i koje su mute{abih (sli~ne) i njihovo zna~enje li~i zna~enju rije~i koje mi poznajemo, ali stvarnost njihova nije onakva kakvu je mi poznajemo. Iako izme|u Allahovih imena i svojstava postoji sli~nost, te{abuh, sa imenima robova i njihovim sifatima u izgovoru, stvarnost Stvoritelja i Njegovih svojstava razlikuje se od stvorenja i njihovih svojstava. Zbog toga su Malik, i drugi od prethodnika, kada su upitani o Allahovim rije~ima: “Milostivi, uzvisio se na Ar{“ - rekli: “Istiva”. Zna~enje je te rije~i poznato, njegova kakvo}a je nepoznata, iman u to je vad`ib, a pitanje o tome je bid'at -novotarija. Kada Allah opisuje Sudnji dan, On nam to prikazuje rije~ima ~ija zna~enja li~e onome {to je nama poznato, s tim da je stvarnost toga druga~ija od stvarnosti kakvu mi vidimo. Na ahiretu postoji mizan, D`ennet i D`ehennem: “…u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromjenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procije|enog...”
121

“U njemu su i divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poredani, i }ilimi ra{ireni.” 122 Mi znamo {ta to zna~i i u to vjerujemo, kao i to da je na ahiretu ljep{e nego na dunjaluku, ali stvarnost odlika drugog svijeta mi ne znamo i one pripadaju te'vilu, kojeg ne zna niko do Allah Uzvi{eni.

POKU\ENI TE'VIL
Poku|eni te'vil jeste mijenjanje osnovnog zna~enja rije~i, te na osnovu dokaza koji su povezani sa drugim zna~enjem davanje njemu novog zna~enja koje je manje vjerovatno. Oni pretjeruju u nijekanju svega onoga {to se mo`e Allahu pripisati kao sli~nost stvorenjima. Ovakav je njihov stav neispravan i kada oni tuma~e “ruku” kao mo}, oni time `ele izbje}i da pripi{u Allahu ruku, jer stvorenja posjeduju ruku. Zbog toga su protuma~ili rije~ “ruka” kao mo} - kudret. Oni time sami sebi proturje~e, jer oni zna~enju koje nije~u daju novo zna~enje koje tako|er postoji kod stvorenja, jer stvorenja imaju i mo}. Ako je po njihovom mi{ljenju neispravno pripisati Allahu ruku zbog sli~nosti sa stvorenjima, onda je neispravno da Mu pripi{emo i mo}. Zbog toga je neispravno da ka`emo: ova rije~ se tuma~i tako {to se udaljava od njenog pravog zna~enja i daje joj se novo zna~enje koje je manje vjerovatno.

56

Islamsko znanje

DEROGIRAJU]I (NASIH) I DEROGIRANI (MENSUH) AJETI
Allahovi propisi koje je slao preko Svojih poslanika imali su za cilj da isprave kod ljudi njihovo vjerovanje, njihovo me|usobno opho|enje sa ljudima i ibadete. Vjerovanje je uvijek bilo isto, nepromjenjivo i uvijek je bila jedna vjera u jednog Gospodara i sa takvim vjerovanjem dolazili su svi poslanici: “Prije tebe nismo ni jednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni robujte.'” 123 Propisi o ibadetima i me|usobnom pona{anju me|u ljudima imaju za cilj odgajanje du{e, o~uvanje ~iste zajednice i povezivanje ljudi u skladan odnos bratstva i ljubavi. Me|utim, kroz historiju svaki je narod imao posebne potrebe. Ono {to je odgovaralo jednom narodu u njegovu vremenu nije odgovaralo narodu u drugom vremenu. Zbog toga se put da'weta u samom po~etku razlikuje od njegova na~ina nakon formiranja i gradnje ~vrste zajednice. Mudrost zakonodavstva mijenja se kroz vrijeme i ne smijemo zaboraviti da je ta promjena od Allaha, Koji sve obuhva}a Svojim Znanjem: “On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani.” 124 Zato nam ne treba biti ~udno kada vidimo da se jedan propis promijenio drugim propisom koji je u koristi robovima, a sve je to prethodno bilo u Allahovu znanju.

DEFINICIJA DEROGACIJE I USLOVI ZA TO
Nesh u arapskom jeziku zna~i ne{to otkloniti i izbrisati, pa se ka`e: vjetar je izbrisao tragove. Nesh zna~i i prenijeti ne{to sa jednog mjesta na drugo, tako da se ka`e da je ne{to preneseno iz knjige na drugo mjesto. To zna~enje upotrebljeno je i u slijede}em ajetu: “...Mi smo zabilje`ili sve {to ste uradili”, 125 tj. preno{enje djela u suhufe. Terminolo{ki, nesh zna~i derogiranje ili stavljanje van snage odre|enog {erijatskog propisa na osnovu druge {erijatske odredbe. Pod re~i EnNasih, mo`e se podrazumijevati Allah, jer je On Taj Koji derogira, Zakonodavac, {to je i spomenuto u slijede}em ajetu: “Mi nijedan propis ne promijenimo niti ga u zaborav stavimo, a da bolji od njega ili sli~an njemu ne donesemo. Zar ti ne zna{ da Allah sve mo`e?” 126

Islamsko znanje

57

Tako|er se pod rije~ju nasih misli i na ajet i na ono {to se zna da je u njemu nesh. Zato se ka`e: ovaj ajet derogira drugi ajet, a ovaj propis derogira drugi propis. Mensuh je propis koji je stavljen van snage. Postoje {artovi da bi derogacija bila va`e}a, a to su: 1. da propis na kojem se vr{i derogacija bude {erijatski propis; 2. da dokaz za stavljanje propisa van snage bude {erijatski tekst koji je objavljen nakon teksta derogiranog propisa; 3. da ne bude dokaz koji stavlja propis van snage ograni~en samo jednim vremenom; ina~e bi taj propis prestao biti punova`e}i nakon isteka tog vremena i to se ne bi ubrajalo u derogaciju. Ka`e Mekkijj b. Ebi-Talib: “Jedna grupa u~enjaka ka`e da su {erijatski tekstovi koji su ograni~eni vremenom ili ciljem muhkem ajeti koji nisu derogirani, jer su ograni~eni vremenom. Oni su ograni~eni vremenom i u tom slu~aju derogacija nije va`e}a. Primjer toga jeste ajet: “Ali vi oprostite i preko toga pre|ite, dok Allah Svoju odluku ne donese!”127 Ovaj je ajet muhkem i nije derogiran, jer je ograni~en vremenom, a ajet koji je ograni~en vremenom nema u sebi derogaciju.

DE[AV NA KOJIM AJETIMA SE DE[AVA DEROGACIJA
Iz prethodnog izlaganja mo`emo zaklju~iti da se derogacija ne de{ava, osim u ajetima naredbe i zabrane. Ti su ajeti jasni u tra`enju ili su u izjavnom obliku koji imaju zna~enje naredbe ili zabrane, s tim da to tra`enje bude nevezano za vjerovanje koje govori o Allahu, Njegovim sifatima, knjigama, poslanicima, Sudnjem danu, moralnim osobinama i osnovama ibadeta, jer se na tim temeljima zasnivaju svi Allahovi zakoni - {erijati. Allah, d`.{., ka`e: “On vam propisuje u vjeri isto ono {to je propisao Nuhu i ono {to objavljujemo tebi, i ono {to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!'” 128 “O vjernici, propisuje vam se post, kao {to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” 129 “I oglasi ljudima had`! - dolazit }e ti pje{ke i na kamilama iznurenim; dolazit }e iz mjesta dalekih.” 130 Allah, d`.{., ka`e o odmazdi: “Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit }e mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio, pravi su nasilnici.” 131 Allah, d`.{., ka`e o d`ihadu: “A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili.”132

58

Islamsko znanje

Allah, d`.{., ka`e o ahlaku: “I iz oholosti ne okre}i od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno ...”133 Tako|er, u derogaciju ne spada jasan izjavni govor koji nije u zna~enju tra`enja, poput prijetnje i obe}anja.

KAKVA KAKO SE POZNAJE DEROGACIJA I KAKVA JE VA@NOST NJENOG POZNAVANJA VA@NOST POZNAV
Nema sumnje da je u poznavanju derogiraju}ih i derogiranih ajeta velika va`nost za svakog fakiha, pravnika i mufessira kako ne bi pomije{ali propise. Zbog tog razloga postoje mnogi hadisi koji podsti~u ~ovjeka na njihovo poznavanje. Prenosi se od Alijje, r.a., da je pro{ao pored nekog kadije i rekao mu: “Poznaje{ li nasih i mensuh?” Rekao je: “Ne.” Rekao mu je: “Propao si i upropastio si druge. “Prenosi se da je Ibn-Abbas o rije~ima Uzvi{enog: “On daruje mudrost onome kome ho}e, a onaj kome je mudrost darovana darovan je blagom neizmjernim” 134 rekao da je to poznavanje nasiha i mensuha, muhkema i mute{abiha, vremena objave i halala i harama. Za poznavanje nasiha i mensuha postoji vi{e na~ina: 1. jasno preno{enje od Resulullaha, s.a.v.s., ili od njegovih ashaba, poput hadisa: “Bio sam vam zabranio posjetu kaburovima, ali ih sad posje}ujte!”135 Poput toga je govor Enesa o stanovnicima Me'une: “O njima je objavljen Kur'an, kojeg smo u~ili dok nije uzdignut”; 2. slaganje islamskog ummeta da je odre|eni tekst nasih, a drugi mensuh; 3. poznavanje vremena objavljivanja propisa, koji je prvi, a koji zadnji objavljen. U derogaciji se ne mo`e osloniti na id`tihad, rije~i nekog mufessira, vidljivu opre~nost me|u dokazima, a niti na prenosioca koji je kasno primio islam.

Islamsko znanje

59

VRSTE DEROGACIJE
Derogacija se dijeli na ~etiri vrste: 1. derogacija Kur'ana Kur'anom; Islamska ulema slo`ila se da je to dozvoljeno i da je njeno postojanje mogu}e. Ajet koji je propisivao iddet od godinu dana `eni ~iji je mu` umro, derogiran je ajetom koji propisuje iddet od ~etiri mjeseca i deset dana; 2. derogacija Kur'ana sa mutevatir sunnetom;To dozvoljava Malik i Ebu-Hanife, te Ahmed po jednom rivajetu, jer je sve to vahj - objava. Uzvi{eni Allah ka`e: “On ne govori po hiru svome. To je samo objava koja mu se obznanjuje.”136 “A tebi objavljujemo Kur'an, da bi objasnio ljudima ono {to im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” 137 Imami [afija, Zahirije i Ahmed po drugom predanju zabranjuju derogaciju mutevatir sunnetom, jer sunnet nije bolji od Kur'ana. To dokazuju ajetom: “Mi nijedan propis ne promijenimo niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sli~an njemu ne donesemo. Zar ti ne zna{ da Allah sve mo`e”;138 3. derogacija sunneta Kur'anom; Ovu vrstu derogacije dozvoljava ve}ina uleme. Okretanje prema Bejtul-Makdisu je bilo potvr|eno sunnetom, a u Kur'anu nema ajeta koji to potvr|uje. Dolazi objava Kur'anom i derogira to rije~ima: “I okreni lice svoje prema ~asnom Hramu!” 139 Obaveza posta na dan 'a{ure potvr|ena je sunnetom, ali to Kur'an derogira ajetom koji nam propisuje post u ramazanu: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod ku}e neka ga u postu provede!”;140 4. derogacija sunneta sunnetom. Ova derogacija sadr`i ~etiri podvrste: a) derogacija mutevatir sunneta sa mutevatir sunnetom; b) derogacija ahad sunneta (pojedina~nih predanja) sa ahadom; c) derogacija ahad sunneta sa mutevatir sunnetom; d) derogacija mutevatir sunneta sa ahad sunnetom. Prve su tri derogacije dozvoljene, a oko ~etvrte su razila`enja koju ve}ina uleme ne dozvoljava. Derogacija id`maom ili kijasom nije dozvoljena po ispravnom mi{ljenju.

60

Islamsko znanje

MUDROSTI NESHA
Mudrosti koje se kriju iza nesha su: o~uvanje dobrobiti ljudi; razvoj islamskog zakonodavstva do najvi{eg nivoa uporedo sa razvojem da'weta i napretkom dru{tva; ku{nja zadu`ene osobe i ispit njoj u pokornosti Zakonodavcu; `elja za dobrobiti ummetu i davanje olak{ica njemu. Ako je derogacija nosila u sebi pote{ko}u ummetu, to je zna~ilo pove}avanje sevaba; a ako je nosila olak{icu u sebi, to je zna~ilo lahko}u u izvr{avanju propisa.

PRIMJER NESHA
“Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se kao obaveza onima koji se Allaha boje da pravedno u~ini oporuku roditeljima i bli`njima.”141 Ovaj ajet je derogiran ajetom o nasljedstvu: “Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne koliko dvoma `enama. Pa ako bude vi{e od dvije `ene, njima dvije tre}ine onoga {to je ostavio...”
142

KUR'ANSKI I'D@AZ - SAVR[ENSTVO SAVR[ENSTVO NATPRIRODNI I NATPRIRODNI DOKAZ
Kada pogledamo svemir oko nas, uvidjet }emo da je pun onog {to je Allah, d`.{., stvorio, a sve to mnogo je ve}e od nas samih. I pored toga, Allah nam je daruju}i mo} razmi{ljanja podredio sve {to se nalazi na nebesima i na Zemlji i to dao nama na uslugu. Allah, d`.{., nas nije ostavio bez upute koju nam je povremeno slao kako bismo bili u stanju da organizujemo svoj `ivot na ~vrstim osnovama. ^ovjek je ~esto odbijao pokornost poslanicima, pravdaju}i se tim {to su i oni ljudi. Zbog toga su poslanici pored vahja primali i mu'd`ize kojima je Allah, d`.{., podr`avao Svoje poslanike. To je bio njihov dokaz istinitosti, a i dokaz nadnaravnosti i nemo}i ljudi da im se suprotstave. Vremenom, ~ovjek je nau~no napredovao i dolazio do novih spoznaja, i ono {to je najvi{e djelovalo na njega bile su osjetilne mu'd`ize, jer njegov razum nije dostigao stupanj spoznaje. Neophodno je bilo slanje poslanika svakom narodu

Islamsko znanje

61

posebno. Oni su imali mu'd`ize koje su odgovarale tom narodu i kojima se oni nisu mogli suprotstaviti. Nebeskoj snazi se nisu mogli oduprijeti i nije im ni{ta preostajalo do da prihvate vjeru poslanika. Kada je ~ovjek postigao odre|eni intelektualni nivo, Allah {alje posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., svim ljudima, a mu'd`iza posljednje objave upu}ena je ljudskom razumu u njegovom najve}em stupnju razvoja i zrelosti. Prija{nji poslanici nosili su sa sobom mu'd`ize koje su zadovoljavale osjetilo vida i one nisu dale razumu mogu}nost suprotstavljanja. Primjeri takvih mu'd`iza su: Musaov {tap i ruka, lije~enje gubavca i slijepca, o`ivljavanje mrtvih Allahovom, d`.{., dozvolom kod Isaa. Za razliku od toga, mu'd`iza Muhammeda, s.a.v.s., bila je upu}ena razumu i ona je izazov ~itavom ~ovje~anstvu do Sudnjeg dana, to je mu'd`iza Kur'ana sa onim {to ona nosi od nauke i spoznaje, od vijesti iz pro{losti i budu}nosti. Ljudski razum, ma koliko uznapredovao, nije u stanju da mu se suprotstavi jer Kur’an u sebi nosi istinu koja je neoboriva. Prou~avanjem i'd`aza ~ovjeku se otkrivaju nova saznanja. Kur'an je sa svojim i'd`azom, kako ka`e Er-Rafi'i, poput ovog svemira i njegovih zakona. Koliko god nau~nici otkrili ne{to od njegovih zakona, postoji ne{to {to sa druge strane nije otkriveno, novo polje koje se otvara pred njim.

NJEGOVA DEFINICIJA I'D@AZA I NJEGOVA POTVRDA
I'd`az zna~i: potvr|ivanje nemo}i. 'Ad`z zna~i nemo} da se ne{to uradi, a to zna~enje je suprotno mo}i. Kada se potvrdi nemo}, tada dolazi do izra`aja mo} onoga koji je posjeduje. I'd`az u ovoj nauci jeste: pokazivanje istinitosti Poslanika u njegovoj tvrdnji poslanstva putem nemo}i Arapa da mu se suprotstave u njegovoj vje~noj mu'd`izi, Kur'anu, kao i nemo}i svih generacija i naroda nakon njih. Mu'd`iza je djelo koje je povezano sa izazovom, a kojem je nemogu}e suprotstaviti se. Poslanik sa Objavom koja mu je dostavljena, ^asnim Kur'anom, izaziva sve Arape koji i pored svoje rje~itosti i velikog poznavanja jezika nisu bili u stanju da mu se suprotstave. Potvr|eno je da je Poslanik, s.a.v.s., Objavom uputio izazov Arapima u tri etape: 1. izazov cijelim Kur'anom koji je upu}en ljudima i d`inima zajedno. “Reci: 'Kad bi se svi ljudi i d`ini udru`ili da sa~ine jedan ovakav Kur'an, oni - kao {to je on, ne bi sa~inili, pa makar jedni drugima pomagali'”; 143 2. izazov putem deset sura, rije~ima: “Zar oni da govore: 'On ga izmi{lja!' Reci: 'Pa sa~inite vi deset Kur'anu sli~nih, izmi{ljenih sura, i koga god ho}ete, od onih koje pored Allaha vjerujete, u pomo} pozovite, ako je istina {to tvrdite! A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem'”; 144 3. izazov jednom surom, rije~ima: “Ili govore: ‘On ga izmi{lja!' Reci: 'Pa dajte vi jednu suru kao {to je njemu objavljena.'”145

62

Islamsko znanje

Ovaj je izazov ponovljen i slijede}im rije~ima: “A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru sli~nu (surama) objavljenim njemu!...” 146 Ovim se ujedno prikazuje i kratki pregled historije Arapa i njihove knji`evnosti. Na osnovu ovoga mogu se spoznati prilike koje su prethodile poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., koje je uzdiglo arapski jezik i sakupilo iz njega najbolje ~ime su se oni ponosili u svojim pjesmama i u prozi. Njihove knji`evne rasprave se time prekidaju i zavr{avaju, a upotreba jezika Kurej{ija na kojem je Kur'an objavljen ostaje kona~na. Historija ukazuje da se pjesni{tvo mnogo cijenilo kod Arapa, tako da je ono ostalo mjerilo njihova ugleda i uzdizanja ~ovjeka iznad drugih i dalo mu presti` u dru{tvu. Njihova oholost i uzdignutost bila bi ~esto uzrok me|usobnih ratova i sukoba me|u plemenima. Pored toga {to su oni bili na visokom stupnju govorni{tva, nisu bili u stanju da odgovore na kur'anski izazov. Da su u tome uspjeli, to bi se prenijelo na slijede}e generacije i danas bismo to imali pred sobom. Oni su ~itali Kur'an, ali nisu uspjeli da mu se odupru ili na|u na~ina da mu se suprotstave. Njihovi jezici su ostali svezani pred Kur'anom, srca su im se potresla, i ne samo to, ve} je to djelovalo i na El-Velida ibn el-Mugiru. Kada su uvidjeli da su nemo}ni pred Kur'anom, rekli su Poslaniku da je ~arobnjak, da je ludi pjesnik i da govori pri~e prija{njih naroda. Kur'an sadr`i i'd`az koji prevazilazi sve prija{nje mu'd`ize i on je dovoljan kao dokaz: “I govore: 'Za{to mu od Gospodara njegova nisu neka ~uda poslana?' Reci: '^uda su jedino od Allaha, a ja samo jasno opominjem.' A zar im nije dosta to {to Mi tebi objavljujemo Knjigu, koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.”147 Arapi su ostali nemo}ni da se suprotstave Kur'anu, iako su imali osnove za to. I'd`az ostaje izazov i svim drugim narodima kroz sva vremena. Tajne svemira koje otkriva moderna nauka nisu ni{ta drugo do dokaz najve}e sile o kojoj ovisi sve {to postoji. Na to nam Kur'an ukazuje i to je potvrda da je Kur'an mu'd`iza ~itavom ~ovje~anstvu.

VIDOVI KUR'ANSKOG I'D@AZA
Nema sumnje da je Kur'an mu'd`iza u potpunom zna~enju ove rije~i: on je mu'd`iza po svojim rije~ima i po svome stilu, i svaki harf je i'd`az u sklopu svoje rije~i u kojoj se nalazi u Kur'anu i ukoliko bi smo ga zamijenili sa drugim harfom izgubila bi se vrijednost i'd`aza. Svaka rije~ u Kur'anu je i'd`az u sklopu re~enice, re~enica sa svojim redoslijedom u kojem se nalazi je i'd`az u sklopu ajeta. Kur'an je mu'd`iza po svom obja{njenju prikazuju}i nam sliku `ivota, svemira, samog ~ovjeka. On je mu'd`iza po svojim zna~enjima koja nam otkrivaju stvarnost ljudskog `ivota i na{e uloge u svijetu. Kur'an je mu'd`iza po nauci koju sadr`i u sebi, a koju potvr|uju i savremena nau~na otkri}a. On je mu'd`iza po svome zakonodavstvu i po ~uvanju ljudskih prava na osnovu kojih je mogu}e izgraditi dru{tvo sa

Islamsko znanje

63

najvi{im stupnjem tolerancije koje bi u~inilo `ivot na ovome svijetu sre}nim. Kur'an je Arape, koji su bili obi~ni pastiri, u~inio vodi~ima svih naroda, njegovim prvacima i to se ubraja u i'd`az. El-Hattabi u svojoj knjizi “Bejanu i'd`azil-Kur'an” ka`e: “Iz ovog proizilazi da je Kur'an postao mu'd`iza zbog toga {to on sadr`i najrje~itiji jezik, napisan je najljep{im knji`evnim stilom, obuhvatio je najistinitija zna~enja vezana za vjeru u Allaha Jedinoga, u Njegova svojstva, na pokornost Njemu, obja{njenje na~ina pokornosti Allahu ukazuju}i na halal i haram, dozvoljeno i zabranjeno, savjete i opomene, nare|ivanje na dobro, a odvra}anja od zla, upute u lijepi moral, upozoravanja na lo{ moral, stavljaju}i sve na svoje pravo mjesto, tako da ne mo`emo za njih na}i bolje mjesto niti se mo`e pomisliti da postoji bolji na~in da se to izrazi. Kur'an navodi vijesti prija{njih naroda i onoga {ta ih je zadesilo od Allahove kazne zbog njihova nevjerovanja i neposlu{nosti... Do}i sa svim ovim stvarima i sakupiti ih u jednu Knjigu nemogu}e je za ljude, jer je to izvan ljudske snage i sposobnosti. Zato je Kur'an ostao stalni izazov na kojeg nije mogu}e odgovoriti. Mi nismo u stanju da odredimo veli~inu kur'anskog i'd`aza. On je prisutan u glasovima harfova i odjeku njegovih rije~i, kao {to }emo ga na}i i u ajetu, u suri. Na sve to je dovoljno da ka`emo da je Kur'an Allahov govor. Kolika god bila veli~ina i'd`aza, onome koji tra`i istinu kada pogleda u Kur'an, njegov stil, nauku koja je sadr`ana u njemu, u ono {to je Kur'an uspio da promijeni kroz historiju ljudskog dru{tva, na}i }e i'd`az jasnim u potpunosti. On je prisutan u jezi~koj, nau~noj i zakonodavnoj formi objave.

JEZI^KI I'D@AZ
Vremenom, arapski se jezik usavr{avao sve dok nije postigao najve}i stupanj svog razvoja. Proza i pjesni{tvo bili su u njemu prisutni, kao i sve jezi~ke slike i forme koje ukra{avaju jedan jezik. Koliko god neki jezik dostigao visok stupanj, ipak ostaje nemo}an pred kur'anskim i'd`azom. Jezi~ari su kroz historiju priznavali veli~inu kur'anskog stila izra`avanja, spoznaju}i njegove tajne. To nije ~udno, jer kada Allah daje da se ~ovjeku pove}ava znanje o Njegovima ajetima i njihove tajne, On mu otkriva njihovu veli~inu i uvjerenje u nemo}nost pred njima. Poznavanjem tih ajeta ~ovjeku se otvara put ka ve}oj spoznaji i zbog toga su Faraonovi ~arobnjaci bili prvi koji su prihvatili vjeru u Musaova i Harunova Gospodara. Historija nam govori o vrhunskim stru~njacima jezika, koji nisu bili u stanju da se suprotstave Kur'anu. Ta nemo} zabilje`ena je u vremenu kada je arapski jezik dostigao najve}i procvat, u vremenu objave Kur'ana. Svim jezi~arima Kur'an upu}uje izazov, ali su oni ostali nemo}ni pred kur'anskim jezi~kim i'd`azom. Ti su ljudi imali svoj ugled, veli~inu i ponos i da su mogli da odgovore na te izazove, to bi i uradili. Tako|er nam historija bilje`i da su postojali razlozi za suprostavljanje Kur'anu. Ljudi su nijekali Objavu, koja je poru{ila njihove snove, suprotstavljali su se Poslaniku na razne na~ine, nudili su mu imetak

64

Islamsko znanje

i vlast samo da se okani pozivanja u vjeru islam, mu~ili su vjernike gla|u, optu`ivali su Poslanika da je ~arobnjak, govorili su mu da je lud, skovali su plan da ga uhapse, ubiju ili protjeraju. A bilo im je dovoljno da ga u{ute samo da su odgovorili sli~nim onim {to je njemu objavljeno. Sve su poku{avali osim toga. Ubijanje, protjerivanje i poni`avanje vjernika bilo im je lak{e od toga i to je dovoljan dokaz njihove nemo}i. Kada pogledamo u Kur'an, uvjerit }emo se u ljepotu njegova stila, izraza i njegovih opisa na osnovu ~ega saznajemo da je ~ovjek nemo}an pred ovim savr{enstvom.

NAU^NI I'D@AZ U KUR'ANU
Grije{e mnogi koji te`e da sve nau~ne teorije pove`u sa Kur'anom tra`e}i u njemu ajet koji se mo`e bilo kojim te'vilom protuma~iti na na~in koji se sla`e sa doti~nom teorijom. Moramo znati da se vremenom nau~ne teorije mijenjaju, {to je u skladu za zakonom napretka. Tek kada je neka teorija prakti~no dokazana, mo`emo biti sigurni u njenu ta~nost, jer sve do tada je samo pretpostavka. Ona mo`e biti istinita i pogre{na, a mnoge teorije koje su ljudi smatrali ispravnim, odba~ene su nakon detaljnih istra`ivanja. Oni koji tuma~e}i Kur'an poku{avaju da usporede neke ajete sa tim teorijama, nanose veliku nepravdu Kur'anu, iako misle da ~ine veliko dobro. Oni zauzimaju pogre{an stav, jer su te teorije podlo`ne promjenama i ~esto budu neispravne. Ukoliko bi Kur'an tuma~ili sa takvim teorijama koje se mijenjaju, to bi zna~ilo da Kur'an u sebi ima gre{ku i da je neispravan. Kur'an je knjiga koja sadr`i u sebi akidu, knjiga upute, koja se obra}a ljudskoj du{i s namjerom da u njoj o`ivi osje}aj plemenitosti i da joj uka`e na ono {to je dobro i korisno za ~ovjeka. Kur'anski i'd`az nije nau~na teorija koja je podlo`na mijenjanju i promjenama. On nije plod ljudskog truda, istra`ivanja i rada, ve} on podsti~e ~ovjeka na razmi{ljanje i istra`ivanje u svemiru. Kur'an ne sputava ljudski um u razmi{ljanju, ne stavlja prepreke u pogledu istra`ivanja i ne postoji ni jedna knjiga koja vi{e od Kur'ana podsti~e na nauku i istra`ivanje. Nema ni jedne nau~ne teorije i pravila koje je dokazano kao ta~no, a da nije ostvareno kur'anskim podstrekom na razmi{ljanje i nema slu~aja da je nau~na istina koja je dokazana kao ta~na bila u suprotnosti sa Kur'anom. To samo po sebi predstavlja i'd`az. Razmi{ljanje o onome {to nas okru`uje jeste ibadet i Kur'an podstrekava muslimana na razmi{ljanje o Allahovim stvorenjima na nebesima i na Zemlji: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni no}i i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stoje}i i sjede}i i le`e}i Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmi{ljaju: 'Gospodaru na{, Ti nisi ovo uzalud stvorio; Hvaljen Ti budi i sa~uvaj nas patnje u vatri.'” 148 Ovakvi ajeti podsti~u ~ovjeka na istra`ivanje, razmi{ljanje, `elju za razumijevanjem i shvatanjem onoga {to nas okru`uje.

Islamsko znanje

65

Kur'an uzdi`e u~ena ~ovjeka nad drugima. “I Allah }e na visoke stupnjeve uzdignuti one me|u vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” 149 “Reci:'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'”150 Allah nare|uje muslimanu da tra`i znanje: “I reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje pro{iri!'” 151 Iz prethodno spomenutog vidimo da je nau~ni i'd`az Kur'ana u tome {to on podsti~e muslimane na razmi{ljanje, otvara im vrata spoznaje i poziva ih ka napretku i prihvatanju novih saznanja. Nau~ne istine u Kur'anu spomenute su u kontekstu hidajeta - upute. Oplo|avanje biljki mo`e biti samo od sebe i putem prenosa. Biljke se same oplo|avaju u slu~aju kada u cvijetu postoje mu{ki i `enski spolovi, dok oplodnja preno{enjem biva u slu~aju kada je mu{ki spol odvojen od `enskog, kao kod palme. Jedan od na~ina preno{enja kod tih biljki biva putem vjetra. O tome nam govori ajet: “Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju.” 152 Kisik je neophodan pri disanju, a njegova se koli~ina umanjuje u vi{im atmosferskim slojevima. [to se ~ovjek vi{e uzdi`e u atmosferu, osje}a vi{e tjeskobu u prsima i pote{ko}u disanja. Allah ka`e: “Pa onome koga Allah `eli da uputi, ra{iri grudi njegove prema islamu. A onom koga `eli da zavede, u~ini grudi njegove tijesnim, uskim, kao da se penje na nebo. Tako daje Allah gnu{anje onima koji ne vjeruju.” 153 Nekada je bilo prisutno uvjerenje da je atom nedjeljiv, a u Kur'anu stoji: “Gospodaru tvome nije ni{ta skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko atom jedan, i ne postoji ni{ta ni manje ni ve}e od toga {to nije u Knjizi jasnoj.”
154

A nema ni{ta manje od atoma do razbijanja njega samog. U nauci o embrionima na}i }emo rije~i Uzvi{enoga: “Neka ~ovjek pogleda od ~ega je stvoren! Stvoren je od teku}ine koja se izbaci, koja izme|u ki~me i grudi izlazi” 155 i rije~i: “Stvara ~ovjeka od zakva~ka” 156 i rije~i: “O ljudi, kako mo`ete sumnjati u o`ivljavanje, pa Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakva~ka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova da vam poka`emo mo} Na{u! A u materice smje{tamo {ta ho}emo, do roka odre|enog, zatim ~inimo da se kao dojen~ad ra|ate...” 157 O svemiru kao jednoj cjelini i vodi kao neophodnom faktoru za `ivot, govori nam slijede}i ajet: “Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve `ivo stvaramo? I zar ne}ete vjerovati?” 158 Ovi ajeti su nau~ni pokazatelji i dokazi koji su spomenuti u kontekstu Bo`anske upute i

66

Islamsko znanje

zato je na ljudima da istra`uju i razmi{ljaju. Sejjid Kutb, poznati mufessir, tuma~e}i rije~i Uzvi{enoga: “Pitaju te o mla|acima. Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i za had`iluk” 159, ka`e: “Odgovor na njihovo pitanje bio je upu}en stvarnosti `ivota tih ljudi, a ne samo da objasni nau~nu teoriju. Ukazivao im je ulogu mladog mjeseca, a ta uloga je u njihovoj praksi bila bit njihova `ivota. Ovaj ajet im nije spomenuo kru`enje Mjeseca, njegove putanje i kako se to odvija. Sve to ulazi u pitanje: 'I pitaju te...' Kur'an je objavljen zbog ne~eg mnogo ve}eg od tih pojedinosti. On nije knjiga astronomije, hemije ili medicine... - kao {to neki `ele da u njemu na|u sve te nauke, ili kako neki `ele da na|u kontradiktornost Kur'ana i tih nauka. Oba ova poku{aja dokaz su nerazumijevanja ove Knjige i njene svrhe. Podru~je kur'anskog djelovanja jeste ljudski `ivot i du{a. Njegova uloga je da kod ~ovjeka izgradi op}u sliku postojanja i da ga ve`e za njegova Stvoritelja, a zatim na osnovu toga da kod ~ovjeka izgradi sistem `ivota koji }e mu dozvoliti da upotrijebi svu svoju mo}, a me|u tim i mo} razuma. Kur'anske istine jesu kona~ne, krajnje istine, za razliku od nau~nih koje, bez obzira na sredstva koja istra`iva~i upotrebljavaju, nisu krajnje niti kona~ne istine. Ono do ~ega ~ovjek do|e svojim istra`ivanjem ograni~eno je eksperimentima i sredstvima kojima se oni vr{e. Prema tome, metodolo{ka je gre{ka da povezujemo kona~ne kur'anske istine sa ~injenicama koje nisu krajnja istina, a to je sve ono {to ~ovjek postigne svojim znanjem.”

ZAKONODAVNI KUR'AN KAO ZAKONODAVNI I'D@AZ
Allah, d`.{., usadio je u ~ovjekovu prirodu odre|ene potrebe koje uti~u na ljudsku du{u i koje mu daju smjernice u `ivotu. Zdrav ljudski razum spre~ava ~ovjeka da ode na stranputicu, a ljudski prohtjevi poku{avaju da nadvladaju zdrav razum koji nije uvijek u stanju da se odr`i na pravom putu. Zbog toga je neophodno da ~ovjek odgaja sebe kako bi ostao na pravom putu stavljaju}i pod kontrolu svoje prohtjeve i usmjeravaju}i ih ka dobru i onome u ~emu je spas. ^ovjek je po svojoj prirodi dru{tveno bi}e i on ima potrebu za drugima. Me|usobno potpomaganje ljudi dru{tvena je nu`nost koju nala`e sam `ivot. ^esto se desi da ~ovjek u~ini nepravdu drugome iz razli~itih pobuda i kada se odnos me|u ljudima ne bi regulisao odre|enim zakonima koji }e organizovati njihov `ivot, odrediti me|usobne odnose, {tititi prava ljudi, ~uvati njihovu ~ast ‡ nastao bi nered me|u njima. Zbog toga potrebno je da svaka ljudska zajednica posjeduje zakon koji }e je obuzdati i ostvariti pravednost me|u svim pojedincima te zajednice. Veza izme|u odgoja pojedinca i zajednice jaka je i neraskidiva, jedno na drugo se nadovezuje i ukoliko je pojedinac odgojen, i dru{tvo je zdravo, i obrnuto. Kroz historijum, ~ovje~anstvo je poznavalo razli~ite teorije, pravce, sisteme, zakone koji su imali za cilj da

Islamsko znanje

67

usre}e pojedinca u zdravoj zajednici. Ali, ni jedan od tih sistema nije dostigao veli~inu koju Kur'an posti`e svojim zakonodavstvom. Kur'an po~inje sa odgajanjem pojedinca, jer je on osnova dru{tva. Njegov se odgoj zasniva na osloba|anju ~ovjeka od svih zabluda i na odgoju njegove svijesti kako bi bio u stanju da podnese teret hilafeta. Nare|uju}i ~ovjeku vjeru u jednog Stvoritelja, Kur'an osloba|a ~ovjeka od praznovjerja, zabluda, pogre{nog vjerovanja; osloba|a ga od obo`avanja njegovih strasti, ~ine}i ga iskrenim robom, predanim Allahu, onim koji se posve}uje samo Gospodaru, Kome treba robovati. Time se ~ovjek uzdi`e iznad drugih i zna da jedino uto~i{te mo`e na}i kod svoga Stvoritelja, Kome pripada sva veli~ina i Koji daje dobro Svojim stvorenjima. To je spoznaja Jednog i Jedinog Stvoritelja, prije Kojeg nije ni{ta bilo i Koji ne}e nestati, Svemo}noga, Koji Svojim znanjem sve obuhvata i Kojem ni{ta nije sli~no. Sve {to postoji On je stvorio, Njemu se vra}a i sve }e to Njegovom voljom jednog dana nestati. Ovo je najpotpunija akida koju razum prihvata i savr{eni sistem vjerovanja.

“Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije!'” 160 “On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!” 161 “Sve }e osim Njega propasti! Njemu sud pripada i Njemu }ete se povratiti!” 162 “To vam je Allah, Gospodar va{, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!” 163 “Allah sve mo`e.” 164 “A Allah dobro vidi ono {to oni rade.” 165 “On znanjem Svojim obuhvata sve.” 166 “Niko nije kao On! On sve ~uje i sve vidi!” 167
O Allahovom vahdanijjetu - jedno}i Kur'an nam daje neoborive dokaze koji su u skladu sa zdravom logikom.

“Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.” 168 Kada musliman prihvati pravilnu akidu islama, tada on treba slijediti [erijat, koji mu Kur'an nala`e. Svakim ibadetom u islamu `eli se posti}i dobrobit, kako pojedinca tako i zajednice. Namaz odvra}a od ru`nih i nevaljalih djela. D`emat je obaveza muslimanima, a isto tako je i jedan od uslova za d`umu i bajram-namaz. Onaj koji klanja, njegovi osje}aji su usko povezani sa islamskim d`ematom u cijelom svijetu, od Istoka do Zapada, od Sjevera do Juga, jer obavljaju}i svoju strogu du`nost, namaz, on zna da se u istom trenutku zajedno sa svim muslimanima svijeta okre}e prema istoj kibli, veli~aju Allaha na isti na~in, upu}uju Mu istu dovu, iako su daleko jedan od drugog. Za pravilan odgoj muslimana dovoljno je da pet puta dnevno stane na namaz obra}aju}i se Allahu. Time se on ve`e za Allahov zakon i izme|u svakog namaza pred njegovim o~ima je stalno poruka ajeta:

68

Islamsko znanje

“I klanjaj namaz, zaista, klanjanje odvra}a od razvrata i od svega {to je ru`no.” 169 Zekat kao ibadet koji donosi korist zajednici, iz korijena ~upa {krtost, robovanje imetku, pohlepu za dunjalukom, u~vr{}uje odnos izme|u bogatih i onih koji su li{eni imetka. Time se ostvaruje dobrobit zajednici kojoj se osigurava izlazak iz krize i pote{ko}a. Had` kao ibadet navikava ~ovjeka na te{ko}e i pred njegovim o~ima se otvara slika Allahovih stvorenja. On predstavlja svjetsku konferenciju muslimana iz cijelog svijeta koji se na jednom mjestu okupljaju, upoznavaju i razmjenjuju svoja mi{ljenja. Post ja~a kod ~ovjeka samokontrolu, odlu~nost, stavlja strasti pod kontrolu. On je dru{tvena pojava koju muslimani do`ivljavaju na isti na~in u cijelom svijetu u periodu od mjesec dana, predstavljaju}i time jednu porodicu. Obavljanjem svih ovih ibadeta musliman se odgaja sa osje}ajem li~ne odgovornosti koju potvr|uje Kur'an: “Svaki ~ovjek je odgovoran za ono {to je radio.” 170 “Svaki ~ovjek je odgovoran za ono {to sam ~ini.” 171 “U njegovu korist je dobro koje u~ini, a na njegovu {tetu zlo koje uradi...”172 Kur'an podsti~e ~ovjeka da okiti svoju du{u sa lijepim osobinama: saburom, iskreno{}u, pravdom, dobro~instvom, blago{}u, opra{tanjem, skromno{}u...Nakon odgajanja ~ovjeka kao pojedinca islam posve}uje pa`nju porodici kao osnovnoj }eliji dru{tva. Da bi se odgovorilo na ljudsku potrebu za zadovoljavanjem njegove strasti i odr`avanjem ljudske vrste na halal, dozvoljen na~in, Kur'an propisuje brak. Bra~ne su veze uspostavljene na temeljima ljubavi, samilosti, du{evnog smiraja, pravednog odnosa, uva`avanja posebnosti mu{karca i `ene i uloge koja odgovara svakom od njih dvoje. “Jedan od dokaza Njegovih je to {to za vas, od vrste va{e, stvara `ene da se uz njih smirite i {to izme|u vas uspostavlja ljubav i samilost.” 173 “S njima lijepo `ivite!” 174 “Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje...” 175 Nakon pojedinca i zajednice dolazi sistem vlasti me|u ljudima. Kur'an odre|uje propise islamske vlasti koji su nenadma{ni. To je propis “{ure” - dogovaranja, jednakosti i zabrana vlasti autokratije - da pojedinac radi samovoljno onako kako on ho}e. “I dogovaraj se s njima!” 176 “I koji se o poslovima svojim dogovaraju.” 177 “Vjernici su samo bra}a.” 178 “Reci: 'O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupite oko jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke, da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikog Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge pored Allaha bogovima ne dr`imo!'”179 To je vlast koja se zasniva na op}oj pravdi. Ona se nikada ne smije oskrnaviti ili pasti pod utjecaj samoljublja, osje}aja rodbinskih veza ili dru{tvenih faktora bogatstva ili siroma{tva. “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite Allaha radi, pa i na svoju {tetu

Islamsko znanje

69

ili na {tetu roditelja; i ro|ak, bio on bogat ili siroma{an, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedo~ili ili svjedo~enje izbjegavali, pa Allah, zaista, zna ono {to radite.” 180 Tako|er, na pravednost ~ovjekova postupka ne smije uticati osje}aj osvete prema onome koji je njemu u~inio nepravdu. “O vjernici, du`nost prema Allahu izvr{avajte i pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbli`e ~estitosti i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite.” 181 “Allah vam zapovijeda da odgovorne slu`be onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite, da pravedno sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah, doista, sve ~uje i sve vidi.” 182 Zakonodavstvo u islamskoj vlasti nije prepu{teno ljudima, ve} ga je Kur'an odredio i napu{tanje tog zakona jeste kufr, nasilje i grijeh. “A oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.”
183

“A oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio, pravi su nasilnici.” 184 “A oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio, pravi su gre{nici.” 185 “Zar oni za paganskom presudom `ude? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji ~vrsto vjeruje.” 186 Kur'an je potvrdio i odredio o~uvanje pet nu`nih ~inilaca u ljudskom dru{tvu: `ivota, vjere, ~asti, imetka i razuma. U slu~aju naru{avanja toga Kur'an propisuje kazne koje su poznate u islamskom fikhu pod imenom “hudud” i “d`inajat”. “U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni!” 187 “Bludnicu i bludnika izbi~ujte sa stotinu udaraca bi~em, svakog od njih!”188 “One koji okrive po{tene `ene, a ne doka`u to sa ~etiri svjedoka, sa osamdeset udaraca bi~em izbi~ujte i nikada vi{e svjedo~enje njihovo ne primajte; to su ne~asni ljudi.” 189 “Kradljivcu i kradljivci odsijecite ruke njihove!” 190 Kur'an odre|uje me|udr`avne odnose u ratu i u miru izme|u muslimana i njihovih kom{ija i onih koji su sa njima pod ugovorom. Zakoni koji reguli{u te odnose su na najvi{em nivou. Ukratko, Kur'an je potpuni zakonodavni ustav koji gradi ljudski `ivot na najboljim vrijednostima. Zakonodavni i'd`az povezan je sa nau~nim i jezi~kim i'd`azom i on ostaje sa~uvan do Sudnjeg dana. Sama ~injenica da je islamsko zakonodavstvo promijenilo tok historije i ostavilo traga u njoj dovoljan je dokaz kur'anskog i'd`aza.

HADIS I SUNNET

DEFINICIJA HADISA I SUNNETA SUNNETA
Jezi~ko zna~enje rije~i “hadis” u arapskom jeziku je: govor, kazivanje, pripovijedanje. Terminolo{ka definicija hadisa, tj. zna~enje koje koristi islamska ulema, jeste: sve ono {to se pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., od njegova govora, postupaka ili pre{utnog odobravanja, te njegove psihi~ke (moralne) i fizi~ke osobine. Jezi~ko zna~enje rije~i sunnet jeste: obi~aj, metoda, tradicija, bez obzira bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. [to se ti~e terminolo{ke definicije sunneta, kod hadiske uleme nema razlike izme|u hadisa i sunneta, tj. sunnet je isto {to i hadis - sve {to se pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., od rije~i, dijela i osobina. Me|utim, spomenut }emo jo{ dvije definicije sunneta, onako kako je to definisala ulema fikha i usuli fikha. Kod u~enjaka usuli fikha sunnet je: sve ono {to je poteklo od Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., od njegovih rije~i, dijela i odobravanja, ukoliko se to mo`e iskoristiti kao dokaz za neki islamski propis. Kod u~enjaka fikha sunnet je: postupak za koji onaj ko ga uradi ima nagradu, a ako ga ne uradi namjerno i neopravdano, zaslu`uje ukor, ali ne i kaznu. Rije~ sunnet upotrebljava se vrlo ~esto u svom jezi~kom zna~enju, tj. obi~aj, praksa, postupci i tradicija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ako posmatramo sa stanovi{ta navedenih zna~enja, mo`emo slobodno navesti sljede}u podjelu sunneta: 1 - sunnet koji je mubah; 2 - sunnet koji je mendub; 3 - sunnet koji je vad`ib. Sunnet koji je mubah: predstavlja djela koja je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,obavljao i uobi~avao, a koja nisu nare|ena niti je obe}ana nagrada za onoga ko ih uradi, kao na primjer: spavati, jesti, sjediti u slobodno vrijeme, itd. Sunnet koji je mendub: to su ona djela za koja je predvi|ena nagrada onome ko ih uradi, slijede}i pri tome Poslanika, s.a.v.s., a ako ih izostavi, ne}e biti ka`njen. Me|utim, za namjerno i neopravdano propu{tanje zaslu`uje ukor. Primjeri za ovu vrstu su slijede}i: sunneti kod pet dnevnih namaza, pranje pojedinih dijelova pri abdestu po tri puta, upotreba misvaka... Sunnet koji je vad`ib: to su ona djela za koje }e onaj ko ih radi imati nagradu, a ako ih ne izvr{i, zaslu`uje kaznu. Primjeri za ovo su: pet dnevnih namaza, post mjesec dana ramazana, davanje zekata... Dakle, da napomenemo, ovdje je rije~ “sunnet” upotrebljena u svom jezi~kom zna~enju, a ne u svom terminolo{kom zna~enju kod u~enjaka.

74

Islamsko znanje

VA@NOST I ZNA^AJ SUNNETA SUNNETA
U ovom poglavlju, uz Allahovu pomo}, navest }emo nekoliko ajeta, hadisa i citata na{ih ~asnih, dobrih prethodnika (ashaba, tabiina i tabi'-tabiina), smatraju}i da }e to biti sasvim dovoljno da se shvati va`nost i zna~aj sunneta, i da }e nas ovi citati podstaknuti na njegovu potpunu primjenu. No prije toga, `elimo istaknuti da je sunnet jedna od dvije vrste Vahja (Objave) od Allaha, d`.{., Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Prva vrsta Vahja je Kur'ani-kerim. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “On (Poslanik) ne govori po hiru svome, to je, zaista, Objava, koja mu se objavljuje.” 191 Tako|er, Allah, d`.{., ka`e: “Ono {to vam Poslanik da - prihvatite to, a ono {to vam on zabrani - klonite se. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, `estoko ka`njava.” 192 Ovim ajetima Allah, d`.{., nare|uje da vjernici prihvate sve ono {to im Poslanik, s.a.v.s., naredi i da se klone i ostave svega onoga {to im on zabrani. Na kraju ajeta Allah, d`.{., upozorava da je On Taj Koji strahovito ka`njava, ako se ne budu po{tovale Njegove naredbe. Rekao je Uzvi{eni: “Reci (O Muhammede): 'Ako Allaha volite, mene slijedite i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah pra{ta i Samilostan je'” 193 A kako slijediti Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.,ako ne znamo njegov sunnet i ako ne poznajemo hadis?! U drugom ajetu Allah, d`.{., veli: “I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.” 194 Tako|er, Allah, d`.{., ka`e, upozoravaju}i one koji se suprotstavljaju Poslaniku i njegovim naredbama i koji zapostavljaju njegov sunnet: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Poslanikovom, da ih isku{enje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna|e.” 195 Ima jo{ mnogo ajeta koji podsti~u i obavezuju na primjenu sunneta, ukazuju}i na zabranu postupanja suprotno njemu, ali mi }emo se ovdje zadovoljiti ve} citiranim. [to se ti~e hadisa koji govore o va`nostii primjene sunneta, izdvajamo ~etiri. 1. Prenosi Mikdam ibn M'adi Jekrib, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista mi je dat Kur'an i jo{ ne{to sli~no njemu. Bojati se da neki ~ovjek, naslonjen na postelju (u udobnosti) ka`e: 'Dr`ite se (samo) ovog Kur'ana. Ono {to u njemu na|ete da je halal, smatrajte to halalom i prihvatite to tako, a ono {to u njemu na|ete da je (spomenuto kao) haram, smatrajte to haramom i uzmite ga kao takvog. Zaista, ono {to zabrani Allahov

Islamsko znanje

75

Poslanik, s.a.v.s., isto je kao i ono {to zabrani Allah.'”196 2. Prenosi D`abir ibn Abdullah, r.a., pa ka`e: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Bojati se da do nekoga od vas dospije moj hadis, a on naslonjen na postelju, ka`e: “Ostavi to, ono {to na|emo u Allahovoj knjizi, to }emo i slijediti.'”197 3. Prenosi Irbad ibn Sarije, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s.,rekao: “Oporu~ujem vam bogobojaznost i strahopo{tovanje prema Uzvi{enom Allahu, poslu{nost i pokornost, pa makar vam naredbodavac (zapovjednik) bio rob. Zaista, onaj koji od vas bude `ivio poslije mene, bit }e svjedok mnogih razila`enja. Tada se dr`ite mog sunneta i sunneta ispravnih upu}enih halifa poslije mene. Dr`ite ga se ~vrsto kao kad ne{to o~njacima zagrizete. ^uvajte se novina u vjeri, jer zaista je svaka novotarija bid'at198, a svaki bid'at je zabluda.”199 4. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svi moji sljedbenici u}i }e u D`ennet, osim onih koji odbiju.” Neko je upitao: 'A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslani~e?' 'Ko mi se bude pokoravao - taj }e u}i u D`ennet, a ko mi se suprotstavi - taj je odbio', odgovori Resulullah.”200 U svim ovim hadisima Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na obaveznost slije|enja njegovog sunneta, pogotovo u vrijeme kada do|e do razila`enja me|u ljudima. A mi smo upravo svjedoci tog vremena. U isto vrijeme, Poslanik, s.a.v.s., ukazuje na to da svako ostavljanje i udaljavanje od njegovog sunneta i prihvatanje novotarija u vjeri vodi u zabludu, a svaka zabluda, kao {to stoji u jednom predanju, vodi u vatru. Ostalo je jo{ da u ovom poglavlju navedemo par citata od na{ih ispravnih prethodnika. 1. Prenosi Hasan el-Basri da je jednom prilikom ‘Imran ibn Husajn sjedio sa svojim prijateljima, kada je neko rekao: “Nemojte nam pri~ati ni{ta drugo osim ono {to je iz Kur'ana.” Tada ga je ‘Imran zovnuo da pri|e, pa ga upitao: “[ta misli{, kada biste se ti i tvoji prijatelji prihvatili i obavezali samo Kur'ana, da li biste u njemu prona{li da je podnevski farz ~etiri rekata, ikindijski isto tako, ak{amski tri, i da se naglas u~i na prva dva? [ta misli{, kada biste se ti i tvoji ashabi obavezali samo na slije|enje Kur'ana i prihvatili samo njega, biste li na{li da je tavaf oko Ka'be u Meki sedam krugova, a isto toliko i s'aj izme|u Safe i Merve?” Zatim je rekao: “O ljudi, uzmite od nas (ono {to vam govorimo), jer, zaista, ako to ne budete uradili, zalutat }ete.”201 2. Pri~a Ejjub es-Sahtijani, pa ka`e: “Rekao je neki ~ovjek Matrefu ibn Abdullahu: 'Nemojte nam pri~ati ni{ta drugo osim onoga {to je u Kur'anu.' Na to mu je Matref odgovorio: 'Mi, tako mi Allaha, ne `elimo neku zamjenu za Kur'an, ali `elimo onoga koji bolje od nas poznaje Kur'an' (a to su rije~i Resulullaha, s.a.v.s., kroz njegove hadise).”202 3. Prenosi Evzaija da je Ejjub es-Sahtijani rekao: “Kada bude{ pri~ao nekome ne{to iz sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ti on ka`e: 'Ostavi to, pri~aj nam ne{to iz Kur'ana', znaj da je taj sigurno zalutao i da druge odvodi u zabludu.”203

76

Islamsko znanje

Iz ovoga vidimo kako su se na{i ispravni prethodnici odnosili prema hadisu i sunnetu Poslanika, s.a.v.s., shvataju}i ga ispravno, te kako su se odnosili prema onima koji su odbacivali ili se nemarno odnosili prema sunnetu. Da bismo se {to bolje upoznali sa praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neophodno je {to bolje poznavati hadise, stalno ih i{~itavati i ispravno razumijevati, kroz komentare i obja{njenja. Dakle, da zaklju~imo, Kur'an i hadis su povezana cjelina i ne mogu jedno bez drugog. Da vidimo {ta hafiz Halid ibn Abdul-Berr ka`e u pogledu va`nosti poznavanja hadisa: “Obja{njenje koje dolazi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., (tj. njegov hadis) dijeli se na dvije vrste: a) kao poja{njenje onoga {to je u Allahovoj knjizi samo na~elno spomenuto, kao {to je npr. namaz. U hadisima dolazi poja{njenje o namaskim vremenima, o ruku'u, o sed`di i ostalim namaskim propisima; ili poput primjera zekjata - u hadisima je do{lo poja{njenje: kada se (sa koliko imovine) daje zekjat, u koje vrijeme, {ta je to {to potpada pod zekjat... Tako|er tu je primjer had`a. Allahov Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme svoga had`a rekao je: “Uzmite od mene had`ske propise”;204 b) kao dodatak u pogledu propisa spomenutih u Kur'anu, poput zabrane da se mu` pored `ene o`eni njenom tetkom i da je dr`i, zabrana jela mesa doma}ih magaraca, zvjeri, itd. Allah, d`.{., naredio je pokornost slije|enja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., op}enito i bezuslovno, isto kao {to je naredio slije|enje onoga {to je u Allahovoj knjizi...”205

Islamsko znanje

77

SUNNETA PODJELA SUNNETA I HADISA
Sunnet kod uleme usuli-fikha dijeli se na tri vrste: - prva vrsta: sunnetul-kavlijje - tj. govor Allahovog Poslanika, s.a.v.s., npr. hadis kojeg bilje`e Buharija i Muslim od Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Zaista se djela vrednuju prema namjerama...”; - druga vrsta: sunnetul-fi'lijje, tj. postupci i djela Vjerovjesnika, s.a.v.s., npr. hadis kojeg bilje`i Muslim od Ai{e, r.a, koja ka`e: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ustao no}u da klanja (nafilu, no}ni namaz), otpo~eo bi namaz sa dva kratka (lagana) rekata”; - tre}a vrsta: sunnetul-takririjje, tj. ono {to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., {utnjom odobrio; kao {to je Poslanikovo, s.a.v.s., odobrenje ashabima da jedu gu{tera (dabb), kada su sjedili jednom prilikom za sofrom kojoj je Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao, mada ga on sam nije jeo. [to se ti~e hadisa, malo vi{e }emo se zadr`ati na njegovoj podjeli. Prvo }emo navesti definiciju “hadisi-kudsija” i kakva je razliku izme|u njega i Kur'ana. Hadisi-kudsij jeste onaj hadis kojeg Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi od Allaha, d`.{., zapo~inju}i ga rije~ima: “Rekao je Allah, d`.{...”; {to nije Kur'an. Razlike izme|u hadisi-kudsija i Kur'ana su sljede}e: - Kur'an je i po izrazu i po zna~enju od Allaha, d`.{., dok je hadisi-kudsij od Allaha po zna~enju, a po izrazu je od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; - kur'anski stil izra`avanja jeste mud`iza, dok se to ne mo`e re}i za hadisi-kudsij;. - u~enje je Kur'ana ibadet. U hadisu je navedeno da za svaki prou~eni harf u~a~ ima nagradu deset dobrih djela; dok onaj koji ~ita hadisi-kudsij ima nagradu kao i svaki drugi u~enik koji se bavi tra`enjem iluma; - za u~enje Kur'ana, ako }emo Mushaf dr`ati u rukama, potrebno je uzeti abdest, dok to nije slu~aj sa hadisi-kudsijem. - namaz nije ispravan ako se u njemu ne prou~i ne{to iz Kur'ana, dok to nije uslov za hadisi-kudsij; - cjeli Kur'an prenesen je mutevatir206 predanjima, dok to nije slu~aj sa hadisi - kudsijem; ima hadisa koji su mutevatir, ispravni (sahih), slabi (daif), hasen (prihvatljivi), i onih koji su apokrifni (mevdu'). Podjela hadisa ima vi{e i one se razlikuju zavisno od aspekta s kojeg se doti~na podjela posmatra. U prvo vrijeme, kod starih u~enjaka, va`ila je samo jedna klasifikacija: hadis koji je makbul (prihvatljiv) i onaj koji je merdud (odba~en i neprihvatljiv). Me|utim, kasnije sa

78

Islamsko znanje

razvojem hadisa kao nau~ne discipline pojavljuju se detaljnije podjele, od kojih }emo, uz Allahovu podr{ku, spomenuti samo one najva`nije. Podjela hadisa na osnovu toga do koga dose`e sened 1. Merfu' - to je onaj hadis ~iji sened (lanac) prenosilaca dose`e do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ovdje spadaju i rije~i ashaba, poput: “Radili smo u vrijeme Allahovog Poslanika”, ili: “Nare|eno nam je...”, ili: “Zabranjeno nam je...”, i tome sli~no. 2. Mevkuf - to je onaj hadis ~iji je sened “zaustavljen” na ashabu i ne dose`e do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., osim onog govora ashaba kojeg smo spomenuli pod “merfu”. 3. Maktu' - to je onaj hadis ~iji je sened “prekinut”; ne dose`e ni do ashaba, nego su to rije~i ili postupci tabiina. Podjela hadisa na osnovu njegove vjerodostojnosti (prihvatljivosti) ili slabosti (odba~enosti) Sahih - hadis koji ispunjava pet uslova: - spojenost lanca prenosilaca, tj. seneda (da ne nedostaje ni jedan prenosilac u njemu, kako ne bi lanac prenosilaca bio prekinut); - da su svi prenosioci pouzdani i povjerljivi; - da su svi prenosioci precizni u preno{enju hadisa; - da se taj hadis ne suprotstavlja (po zna~enju) nekim drugim vjerodostojnim predanjima; - da ne sadr`i u sebi neku skrivenu mahanu (ille). O svakom ovom uslovu mo`e se pojedina~no detaljnije govoriti, a mi }emo se zadovoljiti spomenutim. Na kraju mo`e se zaklju~iti da je hadis sahih vjerodostojan (prihvatljiv), samim tim slu`i kao dokaz za neki islamski propis. Hasen hadis - koji je ispod sahiha po vjerodostojnosti, ali i pored toga nije pao na nivo onog predanja koje se ne mo`e uva`iti kao dokaz za neki vjerski propis. Tu se obi~no radi o hadisima ~iji su prenosioci pouzdani i prihvatljivi, ali im je preciznost u preno{enju malo slabija nego kod onih koji prenose sahih hadis. Daif-slab hadis - to je hadis koji je izgubio jedan ili vi{e uslova koji va`e za sahih hadis. U ovu vrstu spada i hadis mevdu, a to je predanje koje je apokrifno, tj. izmi{ljeno i pripisano Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s. Kod navedenih podjela va`no je jo{ napomenuti da se sahih hadis djeli na: - sahih li zatihi - onaj koji je sam po sebi sahih i - sahih li gajrihi - onaj koji je hasen, ali mnogobrojnost predanja podigla ga je na stupanj sahiha. Isto to va`i i za hadis hasen. Podjela hadisa na osnovu broja prenosilaca koji ga prenose i broja predanja po kojima je do{ao. 1. Mutevatir-hadis - koji prenosi toliki broj prenosilaca u svakoj generaciji da je nemogu}e

Islamsko znanje

79

da su pogrije{ili, ili da su se, uslovno re~eno, dogovorili da sla`u na Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Oni ga prenose jednim od izraza koji upu}uju na izravnost primanja tog predanja od prethodnika, kao {to su: ~uo sam, rekao je, vidio sam... [to se ti~e broja prenosilaca, jedan dio uleme poku{ao je da ga odredi, tako da neki ka`u da u svakoj generaciji mora biti najmanje ~etiri prenosioca predanja; drugi ka`u deset, tre}i dvanaest, ~etvrti dvadeset, peti ~etrdeset... Me|utim, ispravno je da nema odre|enog broja prenosilaca na osnovu kojeg se ocjenjuje hadis kao mutevatir. Razlog za to je i ~injenica da ako su prenosioci pouzdaniji i precizniji u preno{enju, zadovoljit }e njihov manji broj, i obratno. 2. Ahad-hadis - koji ne ispunjava uslove mutevatir hadisa u pogledu broja prenosilaca. Ova vrsta hadisa se dijeli na tri podvrste: - garib-hadis - u ~ijem se senedu, u bilo kojem njegovom dijelu, pojavi samo jedan prenosilac u svojoj generaciji; - aziz-hadis koji ne prenose manje od dvojica u svakoj generaciji tokom ~itavog seneda; - me{hur-hadis - koji u svakoj generaciji prenose trojica prenosilaca ili vi{e, a nije dostigao stepen mutevatira. Kod ove vrste hadisa va`no je napomenuti i to da se naziv “me{hur” {to zna~i poznat, ra{iren, ponekad upotrebljava i u svom jezi~kom zna~enju, te se tako za hadis ka`e da je me{hur, a u stvari je poznat i ra{iren me|u narodom, ali ne i me{hur po navedenoj definiciji. Primjer takvog hadisa je: “Allahu najmr`e dozvoljeno djelo jeste razvod braka.” (Bilje`i Hakim u svom djelu “El-Mustedrek”, rekav{i je da je sahih, ali je ispravno da je hadis daif). Podjela hadisa na osnovu toga u kojem dijelu seneda je do{lo do njegovog prekida 1. Mursel - to je hadis koji prenosi tabiin direktno od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on ga nije mogao ~uti od Resulullaha, s.a.v.s. 2. Munkati'- to je hadis kojem je “prekinut” lanac prenosilaca; tako nedostaje jedan prenosilac, osim ashaba. 3. Mu'allek - to je hadis kojem na po~etku seneda nedostaje jedan ili vi{e prenosilaca, pa makar ostao samo ashab koji prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U osnovi, navedene tri vrste hadisa pod ovim naslovom jesu daif (slabi, neprihvatljivi) hadisi. To se da zaklju~iti iz same ~injenice da je lanac prenosilaca prekinut, a ranije smo spomenuli da je prvi uslov za sahih hadis da sened bude spojen. Me|utim, to ne mora da zna~i da se ovakav hadis ne mo`e di}i na stupanj hasena, ako se na|e dovoljan broj predanja koja }e ga oja~ati. Ovi detalji precizno se prou~avaju u posebnim hadiskim disciplinama. Ima jo{ podvrsta hadisa, ali ovdje nam nije cilj njihovo nabrajanje, s obzirom da smo spomenuli najva`nije i najvi{e kori{tene podjele.

80

Islamsko znanje

NAJPOZNATIJE NAJPOZNATIJE HADISKE ZBIRKE
U ovom poglavlju }emo se, in{aallah, upoznati sa najpoznatijim i najvrednijim zbirkama hadisa, kao i njihovim piscima.

SAHIHUL - BUHARI
Ebu Abdullah Muhammed ibn Ismail ibn Ibrahim ibn el-Mugire el-D`ufi' el-Buhari, {ejhulislam, imamul-huffaz, emirul-mu'minin (predvodnik pravovjernih) u hadisu, ro|en je 13. {evala 194., a umro 256. godine po Hid`ri. Njegov otac Ismail slu{ao je predavanja poznatih tabiina: Malika ibn Enesa, Abdullaha ibn Mubareka i drugih. Umro je dok je Buharija bio jo{ mali. Imam Buharija kao dijete zavolio je nauku. Na putu tra`enja znanja odlikovao se o{troumno{}u i jakim intelektom, a imao je na raspolaganju materijalna sredstva koja je naslijedio od svoga oca. U~io je napamet hadise, imena prenosilaca, senede, itd. ,tako da gotovo i nije bilo prenosilaca o kojima nije znao puno ime, biografiju, u~enost, hadise koje prenosi... Njegov rani interes za hadis naveo ga je da ve} u jedanaestoj godini `ivota prisustvuje predavanjima tada{njih alima u rodnom mjestu. Nakon pet godina slu{anja svojih {ejhova i uzimanja znanja, 210. god. po Hid`ri, tj. sa svojih {esnaest godina, odlazi u Meku sa svojom majkom i bratom Ahmedom, imaju}i u nijjetu had`. Nakon had`a, majka i brat se vra}aju, a on ostaje u Meki {est godina, `ele}i da se okoristi znanjem tada{njih mekanskih u~enjaka. Od primjera njegove o{troumnosti i `elje za znanjem, Allah ga milo{}u Svojom obasuo, jesu i same njegove rije~i: “Sa svojih {esnaest godina nau~io sam knjige Abdullaha ibn Mubareka napamet.” Osim Meke odlazio je i boravio u drugim mjestima koja su va`ila kao centri u kojima su `ivjeli i boravili najve}i {ejhovi toga vremena. Boravio je u [amu, Basri, Kufi, Bagdadu... Slu{ao je i prenosio hadise od preko 1080 {ejhova. Ve} sa osamnaest godina po~inje da pi{e. Njegovo prvo djelo je: “Ashabi i tabiini”. Od va`nijih njegovih dijela su i: “Pona{anje pojedinaca”, “Historija”, “Djela robova su stvorena”, “Knjiga slabih prenosilaca hadisa i onih koji su odba~eni”, “Veliki tefsir”, “Dizanje ruku u namazu”, “U~enje za imamom”, i mnoga druga djela. Navest }emo jo{ nekoliko citata od imama Buharije i drugih velikih u~enjaka, koji ukazuju

Islamsko znanje

81

na veli~inu njegove li~nosti i znanja: Pri~a Selim ibn Mud`ahid: “U{ao sam jednom kod Muhammeda Ibn Seleme, a on mi re~e: 'Da si malo ranije do{ao, vidio bi dje~aka koji zna napamet sedamdeset hiljada hadisa!' To me je za~udilo, pa sam iza{ao da ga prona|em. Kada sam ga na{ao, upitao sam: 'Da li je to ta~no?' Odgovorio mi je: 'Naprotiv, broj je jo{ ve}i, nisam nai{ao na hadis koji ima bilo kakvu osnovu, a da ga nisam nau~io napamet.'” Sam Buharija ka`e: “Znam sto hiljada sahih hadisa i dvjesto hiljada daif hadisa.” Pripovijeda Ibn-Adijj da je ~uo nekoliko {ejhova kako pri~aju o slu~aju kada su ljudi spremili ispit Buhariji, prilikom njegovog dolaska u Bagdad. Deset osoba uzelo je po deset hadisa tako {to su pomije{ali lance prenosilaca i same hadise, te je svako imao hadis sa senedom koji mu ne odgovara. Pored toga, pomije{ali su mjesta prenosilaca u senedima. Nakon {to je Buharija do{ao, jedan po jedan po~eli su mu prilaziti ta deseterica i pitati ga za hadise. Nakon {to je ~uo hadise od svakog pojedina~no, Buharija bi poslije svakog re~enog hadisa odgovorio: “Ne znam ga.” To je izazvalo ~u|enje kod prisutnih, te su pojedinci govorili: “Zar je to taj imam Buharija o kojem ste pri~ali?!” No, oni koji su dobro poznavali Buhariju, znali su da se tu ne{to krije. Zatim je Buharija zovnuo prvog od one deseterice i rekao mu: “Hadis za koji si pitao i koji si citirao tako i tako - nije ispravan, nego glasi tako i tako...” Tako je odgovorio na svih njegovih deset hadisa. Na isti na~in odgovorio je i ostaloj deveterici. Svih sto hadisa ispravio je, vratio svakom hadisu odgovaraju}i sened i svakom prenosiocu odgovaraju}e mjesto u senedu. Tu su se svi uvjerili u njegovu u~enost i prihvatili ga kao imama u hadisu. Ka`e Ibn - Had`er: “Nije ~udno {to je Buharija ispravio sve hadise, poznato je da je on hafiz hadisa, nego je ~udno to da je popamtio odjednom sve gre{ke koje su mu citirali, te je prilikom odgovora citirao hadis prvo onako kako ga je citirao onaj {to ga je upitao (sa gre{kom), a onda ispravno, onako kako hadis zaista glasi.” Nakon {to se imam Buharija vratio u mjesto Buharu, njen namjesnik ga je pozvao da boravi kod njega i da podu~ava njegovu djecu. Na njegov poziv Buharija je odgovorio: “Ne mogu davati prednost jednom dijelu naroda nad drugim u pogledu podu~avanja.” Nato je namjesnik zabranio ljudima da dolaze kod Buharije, a kada je vidio da je to nemogu}e, naredio je da se protjera. Odatle je imam Buharija oti{ao u naselje Biking, a onda u Herteng, gdje je i umro, prve no}i mjeseca {evala, 256. godine po Hid`ri. Imao je {ezdeset dvije godine `ivota. Prenosi se da je, kada je stigao u Herteng, rekao: “Gospodaru moj, zemlja mi je, koliko god da je prostrana, postala tijesna, pa me uzmi Sebi.” Ka`u da nije pro{lo od toga ni mjesec dana, a imam Buharija je, Allah ga milo{}u Svojom obasuo - preselio na ahiret. Djelo: “El-D`ami'us - sahihul - musned min hadisi Resulillahi, s.a.v.s., ve sunenihi ve ejamihi”, poznato kao “Sahihul-Buhari.”

82

Islamsko znanje

[ta je podstaklo Buhariju da napi{e “Sahih”? Prenosi se od imama-Buharije da je rekao: “Sjedili samo jednom prilikom kod {ejha Ishaka Ibn Rahuvejha, pa nam re~e: 'Kada bi neko od vas sakupio u jednu sa`etu zbirku hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a da su sahih...' To mi je palo na srce i po~eo sam pisati 'Sahih'.” Ka`e imam Buharija: “Vidio sam u snu Vjerovjesnika, s.a.v.s., a ja stojim ispred njega i sa lepezom u ruci tjeram mu{ice od njega. Upitao sam neke koji su dobro tuma~ili snove da mi protuma~e san te mi reko{e: 'To ti otklanja{ od Resulullaha la` i potvore, ono {to mu je pripisano, a on to nije rekao.' To me je potaknulo da pi{em 'Sahih'.” Vrijeme koje je imam Buharija utro{io u pisanju ovoga djela dovoljno govori koliko je ono zaista vrijedno. Ka`e Buharija: “Pisao sam 'Sahih' {esnaest godina, izabrao sam hadise od {esto hiljada hadisa (koliko sam znao), i u~inio sam svoju knjigu dokazom izme|u mene i Allaha, d`.{.” Tako|er, na drugom mjestu ka`e: “Po~eo sam pisati svoju knjigu u Mesd`idulharamu u Meki. Nisam u nju upisao ni jedan hadis prije nego {to se nisam okupao, klanjao dva rekata i uvjerio se da je sahih...” Da li je Buharija u svojoj zbirci obuhvatio sve postoje}e sahih hadise? Nisu svi sahih hadisi na{li mjesta u “Sahihu”. Sam Buharija ka`e: “U svoju zbirku nisam upisao sve sahih hadise, jo{ vi{e je sahih hadisa ostalo koje nisam uvrstio u knjigu.” Koji su uslovi koje je postavio Buharija da bi upisao doti~ni hadis u svoj “Sahih”? Uslovi koje je postavio Buharija da bi hadis bio sahih isti su oni koje smo spomenuli u poglavlju “Uslovi da bi neki hadis bio sahih”, s tim {to je on dodao jedan: da se ustanovi da se prenosilac sreo makar jedanput sa onim od koga prenosi hadis. Ostali u~enjaci zadovoljavaju se saznanjem da su `ivjeli u isto vrijeme, tj. da je susret teoretski mogu}. Kolika je vrijednost Buharijinog “Sahiha”? U~enjaci islamskog ummeta slo`ili su se da su Buharijina i Muslimova zbirka najvjerodostojnije knjige hadisa. Tako|er, slo`ili su se da je najvjerodostojnija knjiga, nakon Allahove knjige, Buharijin “Sahih”. Najva`niji komentari Buharijinog “Sahiha” 1 - “Fethul-Bari fi {erhi Sahihul-Buhari” od ibn Had`era Eskalanija. 2 - “Umdetul Kari' fi {erhi sahihul-Buhari” od Muhammeda Ibn Ahmeda el-Hanefija; poznatog kao Imam el-Ajni.

Islamsko znanje

83

3 - “Ir{adus-Sari li sahih El-Buhari” od Ahmeda ibn Muhammeda el-Hatiba el-Askalanija. Ovo su samo neki od oko sto napisanih komentara Buharijinog sahiha, {to upravo pokazuje koliko su pa`nje u~enjaci poklonili ovom velikom djelu.

MUSLIMOV “SAHIH”
Pisac Ebul-Husejn Muslim ibn el-Had`d`ad` ibn Muslim el-Ku{ejri en-Nejsaburi; imam i hafiz u hadisu, ro|en je 204., a umro 261. godine po Hid`ri. Imam Muslim je jo{ kao dijete zavolio nauku, kao i njegov u~itelj imam Buhari. Godine 218. po Hid`ri, tj. sa svojih ~etrnaest godina, po~inje redovno slu{ati hadise i u~iti. Nakon {to je saslu{ao i uzeo znanje od u~enjaka svog rodnog kraja, putovao je u Irak, [am, Egipat, Hid`az... Kada se okoristio od najve}ih tada{njih u~enjaka, vratio se u svoje rodno mjesto Nejsabur. Tako|er, imam se Muslim mnogo okoristio i od Buharije, do{av{i u Nejsabur, 250. godine po Hid`ri, a tada je imao 46 godina. Muslim je `ivio u vrijeme procvata nauke, kada je ulema dala ogroman doprinos {irenju islama. U njegovo vrijeme `ivjeli su mnogii vrsni u~enjaci, od kojih su neki bili i njegovi u~itelji. Imena kao {to su: imam Ahmed ibn Hanbel, Buharija, ‘Ali ibn el-Medini, Jahja ibn Seid i drugi ostaju zabilje`ena i nemogu}e je da ih zaobi|e iko ko se iole zabavi hadiskom naukom. U svom “Sahihu” Muslim bilje`i hadise od oko dvadeset dva svoja u~itelja. Osim “Sahiha” Muslim je napisao jo{ mnoga djela, od kojih su najva`nija: “Generacije prenosilaca hadisa”207, “Imena i nadimci”, “Djeca ashaba”, “Kako razlikovati imena prenosilaca hadisa”208, Imam Muslim je umro 25. red`epa, 261. godine po Hid`ri. Djelo: “El-Musned es-Sahih”, poznato kao “Sahih Muslim.”

[ta je podstaklo Muslima da napi{e “Sahih”? Sam Muslim u predgovoru svoje knjige spominje predanja da je sebeb pisanja ovog velikog djela odazivanje na molbu jednom njegovom u~eniku, koji je od njega tra`io da im ukratko, bez puno ponavljanja, sakupi i popi{e sahih hadise koji govore o propisima vjere. Hatib el-Bagdadi u svom djelu “Historija” spominje da se taj u~enik zvao Ahmed ibn Seleme.

Vrijednost Muslimovog “Sahiha” U~enjaci su se slo`ili da je Muslimov “Sahih” po vrijednosti odmah iza Buharijine zbirke, osim nekih u~enjaka Magriba koji smatraju da je Muslimova zbirka ispred Buharijine. Postoji i tre}e preovladavaju}e mi{ljenje, a to je da su ova dva djela na istom nivou.

84

Islamsko znanje

Najva`niji komentari Muslimovog “Sahiha” 1.-”El-Minhad`, {erh Sahih Muslim ibnul-Had`d`ad`” od imama Nevevija; 2.-”Ed-Dibad` ‘ala Sahih Muslim ibn el-Had`d`ad`” od imama Sujutija; 3.- “Ikmalu ikmalil-muallim” od Muhammeda el-Ve{tanija.

DAVUD SUNEN EBU - DAVUD
Ebu - Davud Sulejman ibnul-E{‘as ibn Ishak ibn Be{ir ibn [eddad el-Ezdi es-Sid`istani; imam, {ejhus-sunne, muhaddis Basre, ro|en je 202., a umro 275. godine po Hid`ri. Svoje je djelo nazvao “Es-Sunen”. Povod za njegovo pisanje jeste zahtjev stanovnika Meke, koji su od Ebu - Davuda tra`ili da im sastavi djelo u kojem }e spomenuti hadise iz kojih se mogu izvu}i islamski propisi. Nakon {to je Imam sastavio i poslao im tra`eno djelo, pitali su ga da li je sve {to je u njemu sahih. Na to im je Ebu - Davud odgovorio pismom: “...tra`ite od mene da vam saop}im da li su hadisi koje sam naveo u svom 'Sunenu' najvjerodostojniji koje znam u pojedinim poglavljima... Da, takvi su. U pojedinim poglavljima sam citirao samo po jedan ili dva hadisa, bez obzira {to u tom poglavlju ima vi{e sahih hadisa... To {to sam ponekad citirao hadis nekoliko puta, onako kako je do{ao u razli~itim predanjima, jeste stoga {to je do{lo vi{e predanja sa nekim dodatkom, koji je koristan... Ponekad sam, pak, skratio duga~ak hadis, jer da sam ga citirao cijelog, mo`da se ne bi moglo razaznati za{to sam ga citirao u tom poglavlju...U 'Sunenu' nisam uvrstio ni jedan hadis u ~ijem senedu ima prenosilac koji je odba~en (kao nepouzdan), a ako se na{ao koji hadis koji ima ~udno zna~enje i koji se suprotstavlja sahih predanju, ukazao sam na njega, a naveo sam ga jer u doti~nom poglavlju nisam na{ao drugi. Tako|er, ukazao sam na hadise koji su jako slabi i koji imaju neku slabost u senedu. One na koje nisam ukazao i nisam o njima ni{ta spomenuo, oni su dobri, ali, opet, jedni bolji i vjerodostojniji od drugih...” Iz ovoga se da zaklju~iti da nije sve {to je u “Sunenu” Ebu - Davuda sahih, nego da ima i slabih hadisa. To je stoga {to pisci zbirki sunena nisu uslovljavali vjerodostojnost svih hadisa koje bilje`e u svoja djela (za razliku od pisaca sahiha), ve} su se zadovoljavali citiranjem najvjerodostojnijih i najboljih hadisa koji su imali doti~no tematsko poglavlje.

Najva`niji komentari Ebu - Davudovog Sunena 1- “[erh Me'alimis-sunen” od Hamda ibn Muhammeda el-Hattabija. 2- “Mirkatus-su'ud ‘ila sunen Ebu - Davud” od imama Sujutije. 3-”Avnul-Ma'bud {erh Sunen Ebu - Davud” od {ejha [emsul-hakka Abbadija.

Islamsko znanje

85

D@AMI' EBU - ‘ISA ET - TIRMIZI ISA
Ebu -'Isa Muhammed ibn ‘Isa ibn Surre ibn Musa ibn ed-Dahak es-Selemi et-Tirmizi; hafiz hadisa, pisac mnogih djela, ro|en je 209., a umro 279. godine po Hid`ri. Njegovo se djelo zove “D`ami'ut-Tirmizi” ili “Sunenut-Tirmizi”. Rekao je Tirmizi: “Nakon {to sam napisao ovo djelo, predo~io sam ga u~enjacima Hid`aza pa su izrazili zadovoljstvo, zatim sam ga predo~io u~enjacima Horosana - i oni su izrazili zadovoljstvo. U ~ijoj ku}i se na|e ova knjiga, kao da je u njoj Poslanik, s.a.v.s.,koji govori...” Neki smatraju da je Tirmizijina zbirka tre}a po vrijednosti me|u hadiskim zbirkama, odmah nakon Buharijine i Muslimove. Drugi da je na ~etvrtom, nakon Ebu- Davudove, a prije Nesaijine; a tre}i, od kojih je imam Ez-Zehebi, da je na petom: nakon Ebu- Davudove i Nesaijine. Imam Ez-Zehebi ka`e: “D`ami'ut-Tirmizi” je ispod stupnja “Sunena” Ebu- Davuda i Nesaije, jer je u njemu citirao hadise koje prenose El-Meslub, El-Kelbi i njima sli~ni.”209 Tirmizi je citirao hadise u svojoj zbirci, klasificiraju}i ih i raspore|uju}i po poglavljima, a svako poglavlje nosi naslov odre|enog islamskog propisa (ili je u obliku pitanja). U svakom poglavlju citira po jedan ili vi{e hadisa, zatim navodi mi{ljenje u~enjaka fikha o tom pitanju. Nakon toga spominje stupanj hadisa (sahih, hasen, daif), govori o senedu, prenosiocima, mahanama u hadisu, ako ih ima, navodi puteve kojima je hadis do{ao, ako ih ima, te ukazuje na hadise koji odgovaraju doti~nom poglavlju rije~ima: “Tako|er, u ovom poglavlju prenosi taj i taj, od tog i tog... od ashaba.” Hadise koje bilje`i Tirmizi u svom “Sunenu” mo`emo podijeliti u ~etiri grupe: - hadisi koji su sigurno vjerodostojni, a to su oni koje su citirali i Buharija i Muslim u svojim zbirkama; - hadisi koji zadovoljavaju uslove trojice imama: Ebu- Davuda, Nesaije i Tirmizije210; - hadisi koje je citirao kao dokaz onim koji imaju suprotan stav od onog na {to upu}uje prvi hadis (ili hadisi) u poglavlju, iako sadr`i u sebi neku mahanu (slabost na koju je upozorio i ukazao; - slabi hadisi, kojima je slabost ve}a od one koja je u tre}oj grupi. Sam Tirmizi ka`e: “U svojoj knjizi ubilje`io sam samo one hadise po kojima radi (i koje prihvata) bar neko od u~enjaka fikha.” To je uslov koji je tako {irok da ga je lahko zadovoljiti, te pod koji potpada mnogo vrsta hadisa.

Najva`niji komentari Tirmizijinog “D`ami'a” -“Tuhfetul - Ahvezi” od Abdurrahmana el-Mubarekfuria. - Komentar od Ibn Sejjid en-Nasa, kojeg nije stigao dovr{iti, a dovr{io ga je hafiz El- Iraki.

86

Islamsko znanje

SUNEN EN-NESAI
Ebu- Abdurrahman Ahmed ibn [u'ajb ibn ‘Alijj ibn Bahr En-Nesai; hafiz, {ejhul-islam, ro|en je 210., a umro 303. godine po Hid`ri. “Es-Sunenul-Kubra” prvo je djelo koje je napisao hafiz En-Nesai. Prilikom jednog njegovog putovanja, odnosno povratka u Egipat, prolazio je kroz Palestinu, te ga je emir jedne pokrajine upitao: “Da li je sve {to je u tvom 'Sunenu' sahih?” Odgovorio je da nije. Tada mu je emir rekao: “Odvoji ono {to je sahih.” Potom je sahih hadise odvojio u zasebnu zbirku i nazvao je 'El-Mud`teba' (Odabrani). Ta zbirka je poznata i kao: “Es-Sunenus-Sugra”. Rekao je EnNesai: “Kada sam odlu~io napisati 'Es-Sunen', klanjao sam istiharu, tra`e}i od Allaha, d`.{., da mi obznani kako da postupim sa hadisima koje prenose ljudi o kojima mi je ne{to bilo na srcu (nisam bio zadovoljan njihovim predanjima), te mi je prevagnulo mi{ljenje da ostavim hadise koje oni bilje`e.” Hafiz Ibn - Re{id ka`e: “Hafiz En-Nesai se mnogo zalo`io da objasni slabosti koje pojedini hadisi nose u sebi. Op}enito govore}i, u njegovoj knjizi je broj hadisa i slabih prenosilaca najmanji nakon Buharijine i Muslimove zbirke od hadisa iz {est poznatih djela.” Najzna~ajniji komentar Nesaijinog Sunena jeste komentar imama Es-Sujutija.

SUNEN IBN-MAD@E
Ebu - Abdillah Muhammed ibn Jezid ibn Mad`e; hafiz hadisa, mufessir, pisac “Sunena”, “Historije”, “Tefsira” i drugih djela. Ro|en je 209., a umro 273. godine po Hid`ri. Njegovo djelo je poznato po imenu “Sunen Ibn- Mad`e”. Prvi koji je ovo djelo uvrstio skupa sa ostalih pet zbirki u zajedni~ki naziv “Kutubussitte”, ({est djela), jeste Ebu - Fadl Muhammed ibn Tahir. Umjesto Sunena Ibn - Mad`e, drugi kao {estu zbirku ubrajaju “Muvett'a”, od imama Malika. Ovo djelo je poput ostalih “sunena” poredano po poglavljima koja sadr`e hadise o propisima. Hafiz Ibn- Mad`e zabilje`io je zbirku sahih, hasen, daif i ne{to ~udnih (munker) i la`nih (mevdu') hadisa. Zbog toga je njegova zbirka po stupnju ispod ostalih pet spomenutih. Broj hadisa u ovoj zbirki je 4341, od toga 3002 koji su zabilje`ili pisci pet spomenutih djela, svi ili neko od njih. Od ostalih, tj. 1339 koje oni nisu uvrstili u svoje zbirke, 428 je sahih, 199 sa hasen (dobrim), 613 sa daif i 99 sa jako slabim ili la`nim senedom. Najva`niji komentar ove zbirke jeste “Kratki komentar” od Es-Sujutija.

Islamsko znanje

87

MUSNED AHMEDA IBN HANBELA
[ejhul-islam, Sejjidul-muslimin, hafiz, imam, Ebu- Abdillah Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbel ez-Zuhejli, e{-[ejbani, ro|en 164, a umro 241 godine po Hid`ri. Njegovo djelo je poznato kao “Musned Ahmeda ibn Hanbela.” Ovo je djelo prema imenima ashaba. Prvo spomene ashaba, a zatim hadise koje on prenosi od Poslanika, s.a.v.s. [to se ti~e redosljeda ashaba, prvo je stavio one koji su prije primili islam, pa onda one koji su poznatiji i koji su vi{e doprinijeli {irenju vjere i vi{e bili uz Poslanika, s.a.v.s. Tako su na prvom mjestu ~etverica prvih halifa, te uz njih {esterica koji su obradovani D`ennetom, tako da oni ~ine “A{ere mube{{irin” (deset obradovanih D`ennetom), i tako redom. [to se ti~e broja ashaba, on je ne{to ve}i od 690, a broj `ena koje prenose hadise od Poslanika, s.a.v.s., u “Musnedu” je 96. [ejhul-islam Ibn - Tejmije ka`e: “Uslov koji je sebi postavio imam Ahmed da bi hadis zabilje`io u ‘Musnedu’ stro`iji je od uslova Ebu - Davuda. Ebu - Davud u svom ‘Sunenu’ bilje`i hadise od prenosilaca koje je imam Ahmed ostavio i nije bilje`io od njih. Tako|er, imam Ahmed nije bilje`io hadise od prenosilaca za koje se zna da la`u, kao {to je Muhammed ibn Seid el-Meslub i njemu sli~ni.210 Me|utim, de{ava se, mada rijetko, da prenosi hadise od slabih prenosilaca, koje su u~enjaci ocijenili kao takve zbog slabog pam}enja.” “Musned” Ahmeda ibn Hanbela nema puno komentara. Jedan od njih je “Bulugul-emani min esrar el-fethir-rebbani”, od Ahmeda ibn Abdurrahmana es-Sa'tija.

MUVETTA MUVETTA' IMAMA MALIKA
Ebu - Abdullah Malik ibn Enes el-Asbehani; imamul muslimin, hafiz, fekihul-umme, {ejhulislam. Djelo je poznato kao “Muvetta' imama Malika”. Imam Malik ka`e: “Ovu svoju knjigu predo~io sam fakihima Medine, njima sedamdeseterici , te su se saglasili sa mnom o njoj, pa sam je nazvao 'Muvetta' (Pripremljena).” Tako|er, jedan od razloga {to je knjiga nazvana tim imenom jeste to {to je imam Malik olak{ao i prilagodio hadise ljudima (vatta-'e) sakupiv{i ih u jednu zbirku, te je stoga ona muvetta', tj.-olak{ana, prilago|ena i podesna. [to se ti~e stupnja ovoga djela, na njega }e nam najbolje ukazati rije~i imama [afije koji ka`e: “Najvjerodostojnija knjiga nakon Allahove knjige je Muvetta' imama Malika.”

88

Islamsko znanje

Ovo se ne kosi sa onim na {to su se slo`ili u~enjaci, tj. da su najvjerodostojnije i najispravnije knjige “Sahih” Buharije i Muslima, i to iz dva razloga: - ovaj govor imama [afije bio je prije nego {to su napisana djela Buharije i Muslima, jer kada je imam [afija umro (240. god. po Hid`ri), imam Buharija je imao tek desetak godina. Imam Muslim je mla|i od Buharije desetak godina; - ve}ina onoga {to je u “Muvetta-u” nalazi se u Buharijinom i Muslimovom “Sahihu”, a ono {to nije u “^etiri sunena”. Prema tome, Muvetta' imama Malika je na stupnju iza dva “Sahiha”.

Dva najzna~ajnija komentara “Muvetta” su: - “El-Istizkar fi {erhi mezheb i ‘ulemail-emsar” - “Et-Temhid lima fil-Muvetta i ‘ulemail-emsar” - “Et-Temhid lima fil-Muvetta'i minel-me'ani vel-esanid”oba od Ibn Abdul-Berra. Od ostalih zbirki hadisa, poznatije su: Hakimov “Mustedrek”, Ibn- Hibbanov “Sahih”, “Sahih” od Ibn- Huzejme, “El-Mu'd`emul-kebir” od Taberanija, “Sunen” od Darekutnija, “EsSunen el- kubra” od Bejhekija i druge. Prostor nam ne dozvoljava pisanje o svakoj ovoj zbirci pojedina~no, {to se mo`e uraditi u zasebnom djelu koje bi bilo posve}eno knjigama napisanim iz oblasti hadisa.

UKRATKO UKRATKO O ASHABIMA KOJI NAJVI[E PRENOSE HADISA
U ovom poglavlju spomenut }emo samo {est ashaba koji su prenijeli najve}i broj hadisa od Allahova Poslanika, s.a.v.s.211 r.a.; Ebu - Hurejre, r.a. imam, fakih, mud`tehid, hafiz, ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poznat kao Ebu - Hurejre-ed-Devsi el-Jemani. Postoji mimoila`enje oko njegovog pravog imena, ali je najispravnije da se zove Abdurrahman ibn Sahr. Nazvan je Ebu-Hurejre, r.a., (otac ma~eta) po onome {to sam ka`e: “Na{ao sam ma~e, uzeo ga i stavio u rukav, te su mi dali taj nadimak.” Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., uzeo je mnogo ‘iluma i te{ko da se ko mo`e porediti s njim. Buharija ka`e: “Hadise od Ebu - Hurejrea prenosi osam stotina prenosilaca, ~ak i vi{e.” Drugi su rekli: “Primio je islam po~etkom sedme godine po Hid`ri. Dakle, bio je uz Poslanika, s.a.v.s., svega ~etiri godine.

Islamsko znanje

89

Prenosi Vehb ibn Munebbih od svog brata Hemmama, da je rekao: “^uo sam Ebu Hurejrea, r.a., da ka`e: 'Niko od ashaba Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi vi{e hadisa od mene, osim Abdullaha ibn Amra, on je pisao, a ja nisam.'” A Ebu - Enes Malik ibn Ebi - Amir ka`e: “Do{ao je ~ovjek od Talhe ibn Ubejdullaha i rekao mu: 'O o~e Muhammedov, vidi{ li ovoga Jemenca (Ebu - Hurejru)? Je li ta~no da on zna hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bolje od vas? Od njega ~ujemo mnoge stvari koje ne ~ujemo od vas. Ili on, mo`da, govori da je Poslanik, s.a.v.s., ne{to rekao, a nije?!' Talha mu je na to odgovorio: 'To {to je on ~uo od Poslanika, s.a.v.s., ono {to mi nismo, nema sumnje. A re}i }u ti i za{to: 'Mi smo bili iz uglednih porodica, vlasnici imanja i stoke i imali smo dosta posla. Dolazili smo kod Poslanika, s.a.v.s., krajem dana, a on je bio siroma{ni gost kod vrata Poslanika, s.a.v.s., njegova ruka je bila uz ruku Vjerovjesnika. Prema tome, nema sumnje da je ~uo ono {to mi nismo. I jo{ ne{to; nikada ne}e{ na}i nekoga u kome ima imalo hajra da }e re}i da je Poslanik, s.a.v.s., rekao ne{to {to nije rekao.'” Abbas ibn D`urejri veli: “^uo sam od Ebu - Osmana en-Nehdija kako ka`e: “Ugostio sam Ebu - Hurejru sedam dana, pa sam primijetio da se on, njegova `ena i slu{kinja naizmjeni~no mijenjaju u ibadetu - svako po tre}inu no}i. Klanja jedno, zatim probudi drugo, te on klanja i probudi tre}e.” Ebu - Hurejre je bio veoma dobrog pam}enja, kao {to smo ve} naveli. Nije poznato da je i jednom pogrije{io u hadisu. Hi{am ibn ‘Urve ka`e: “Ai{a i Ebu - Hurejre su umrli 57. godine po Hid`ri.” I na kraju kratke biografije ovog imama u kur'anskim, hadiskim i fikhskim znanostima jo{ da ka`emo da broj hadisa koje on prenosi od Poslanika, s.a.v.s., a koji su zabilje`eni, iznosi 5374 hadisa. Ai{a, r.a., - Ummul-mu'minin: k}i halife Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu - Bekra ibn Kuhafe es-Siddika. U~inila je Hid`ru zajedno sa svojim roditeljima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., o`enio se njom prije Hid`re, nakon {to je umrla Hatid`a bint Huvejlid, tj. desetak mjeseci prije Hid`re. Broj hadisa koje ona prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a koji su zabilje`eni, iznosi 2210. Ai{a, r.a., ro|ena je u islamu i mla|a je od Fatime, r.a., osam godina. Sama Ai{a, r.a., ka`e: “Ne pamtim roditelje, osim kao muslimane.” Amr ibn el-'As je jednom prilikom upitao: “O Allahov Poslani~e, ko ti je najdra`i?” Odgovorio je: “Ai{a.” Rekao sam: “A od ljudi?” Odgovorio je: “Njen otac.” Ebu - Musa ka`e: “Nikada nama, ashabima Resulullaha, neki hadis nije bio nejasan, a da kod Ai{e, r.a., kada bi je upitali, nismo na{li odgovor i ilum o tom hadisu.” Ka`e Ebu-ed-Duha: “Pitali smo Mesruka da li je Ai{a, r.a., dobro poznavala nasljedno pravo?” Odgovorio je: “Tako mi Allaha, vidio sam starije i uglednije ashabe Vjerovjesnika,

90

Islamsko znanje

s.a.v.s., kako je pitaju o propisima nasljednog prava.” Ez-Zuhri veli: “Kada bi se poredilo znanje Ai{e sa znanjem svih ostalih `ena, znanje Ai{e bilo bi vrednije.” [u'be ka`e: “Obavijestio nas je Abdurrahman ibn Kasim od svog oca da je Ai{a postila dan za dan.” Majka vjernika, r.a., preselila je na ahiret 57. godine po Hid`ri. Abdullah ibn Omer, r.a., sin je Omera ibnul-Hattaba, imam, uzor, {ejhul-islam, poznat je kao Ebu - Abdurrahman el-Kurej{i el-Adevi el-Mekki el-Medeni. Jo{ kao dijete primio je islam, a zatim sa ocem u~inio Hid`ru. Njegova majka je Zejneb, k}i Maz'una i majka `ene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Hafse. Mnogo korisnog znanja (hadisa) prenio je od Poslanika, s.a.v.s. Sa vojskom u bitkama je i{ao sve do [ama, Iraka, Basre i Perzije. ^esto se mo`e ~uti sljede}i govor: “Abdullah ibn Omer slijedio je (tragove) Vjerovjesnika, s.a.v.s., na svakom mjestu na kojem bi klanjao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao bi obi~aj da stane i da se odmori ispod jednog drveta, a Abdullah ibn Omer obilazio bi to stablo i zalijevao ga da se ne bi osu{ilo.” Upitali su Nafi'a: “[ta bi Ibn- Omer radio u ku}i?” Odgovorio je: “Vi to ne mo`ete. Abdestio bi za svaki namaz posebno, a izme|u dva namaza u~io bi Kur'an.” Nafi' veli: “Ibn - Omer, r.a., nije umro dok nije oslobodio (ropstva) preko hiljadu ljudi.” Ima toliko fetvi i govora (mudrosti) od Ibn - Omera da bi se op{irno djelo od toga moglo sastaviti. Ka`e Ebu - Nu'aj: “Abdullah ibn Omer, r.a., umro je pred sam kraj sedamdeset i tre}e godine po Hid`ri.” Enes, r.a., sin je Malika ibn en-Nadra, imam, muftija, karia, muhaddis, poznat i kao Ebu - Hamza el-Ensari el-Hazred`i en-Ned`d`ari el-Medeni, sluga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegov u~enik i posljednji je, od svih njegovih ashaba, preselio na ahiret. Enes ibn Malik ka`e: “Stigao je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u Medinu kada mi je bilo deset godina, a kada je umro, imao sam dvadeset godina.” Enes, r.a., bio je stalno uz Poslanika, s.a.v.s., pomno ga pratio, slu`io i slu{ao od njega, otkako je u~inio Hid`ru, pa sve dok nije umro. Tako|er je nekoliko puta sa Resulullahom, s.a.v.s., i{ao u bitke. Ishak ibn Abdullah ibn Ebu-Talha ka`e: “Enes mi je ispri~ao slijede}e: 'Jednog dana je moja majka Ummu Sulejm do{la kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., nose}i me, a ja sam bio pokriven dijelom njene odje}e. Rekla je: 'O Allahov Poslani~e! Ovo je mali Enes, moj sin. Donijela sam ga da ti slu`i, pa u~ini dovu Allahu, d`.{., za njega.' Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Gospodaru moj, uve}aj mu imetak i porod (tj.podari mu veliki imetak i dobar porod).'”

Islamsko znanje

91

Enes ka`e: “Tako mi Allaha, moj imetak je zaista velik, a broj moje djece i unu~adi je oko stotinu.” Pri~a Ebu - Hurejre, r.a., pa ka`e: “Nisam vidio nikoga da mu namaz vi{e li~i na namaz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od Enesa.” Enes ibn Malik, r.a., umro je 93. godine po Hid`ri u svojoj 103. godini `ivota. Abdullah ibn Abbas, r.a., veliki alim ummeta, fakih svog vremena, imam u tefsiru, poznat kao Ebul-Abbas, sin amid`e Resulullaha, s.a.v.s., el-Kure{i el-Ha{imi el-Mekki. Ro|en je tri godine prije Hid`re. Oko trideset godina je bio uz Poslanika, s.a.v.s., i prenosi dobar dio hadisa od njega. Bio je lijepog lica i gra|e, visok, ozbiljan i umjeren, velikih intelektualnih sposobnosti i ~iste du{e. Ibn - Abbas preselio je u Medinu tek one godine kada su muslimani u{li u Meku, a primio je islam jo{ prije toga. Vjerodostojno predanje od njega govori: “Bili smo ja i moja majka (tada) od nemo}nih, ja dijete, a ona `ena.” I jo{ je rekao: “Pomilovao me je Resullullah, s.a.v.s., po kosi i u~inio dovu da mi Allah, d`.{., da mudrost (hikmet).” Ez-Zubejr ibn Bekkar veli: “Umro je Poslanik, s.a.v.s., a Ibn - Abbasu je bilo trinaest godina.” Prenosi Seid ibn D`ubejr od Abdullaha da je rekao: “No}io sam jedne no}i u ku}i svoje tetke Mejmune, pa sam donio i stavio vode za abdest Bo`ijem Poslaniku, pa je on upitao: 'Ko je ovo donio?' Na to prisutni odgovori{e: 'Abdullah'. Na to Poslanik, s.a.v.s., prou~i dovu za mene: 'Gospodaru moj, podu~i ga tefsiru i fikhu (razumjevanju) vjere.'” Mud`ahid veli: “Nikada nisam vidio nekoga kao {to je bio Ibn - Abbas. Umro je kao veliki imam, alim ovog ummeta.” Ibn - Abbas, r.a., umro je 67. ili 68. godine po Hid`ri. D`abir ibn Abdullah, r.a., puno ime mu je D`abir ibn Abdullah ibn Amr ibn Hiram, veliki imam, mud`tehid, hafiz, ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., fekih, poznat i kao Ebu Abdullah i Ebu - Abdurrahman el-Ensari el-Hazred`i es-Selemi el-Medeni. Prenosi dosta hadisa od Poslanika, s.a.v.s. Bio je muftija u Medini u svoje vrijeme, a `ivio je nekoliko godina nakon Ibn - Omera, r.a. D`abir veli: “Jedne no}i je Vjerovjesnik, s.a.v.s., od Allaha, d`.{., tra`io oprosta za mene dvadeset i pet puta.” Tako|er, ka`e: “Rekao nam je Poslanik, s.a.v.s., na dan 'Ugovora na Hudejbiji': 'Vi ste danas najbolji stanovnici Zemlje.' Tada nas je bilo hiljadu i ~etiri stotine.” Umro je, sedamdeset osme godine po Hid`ri u svojoj devedeset ~etvrtoj godini `ivota.

92

Islamsko znanje

PO@RTVOV TVOVANJA PUTOV OVANJA PO@RTVOVANJA I PUT OVANJA U CILJU SAKUPLJANJA HADISA
Jo{ u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pojedina plemena koja su bila udaljena od Medine slala su mu pojedince ili grupe da nau~e propise islama i da se vrate i prenesu ih svom plemenu. Tako|er, pojedini su ashabi prelazili velike razdaljine da bi pitali Poslanika, s.a.v.s.,o onome {to ih je interesovalo ili im je bilo nejasno. Naravno, treba imati na umu te{ko}e i opasnosti na putu u ono vrijeme, kada prevozna sredstva i sigurnost nisu bila poput sada{njih. Buharija bilje`i u svom “Sahihu” od ‘Ukbeta ibn Harisa, kada je saznao da je jedna `ena dojila i njega i njegovu `enu, da je odmah uzjahao konja, a bio je u Meki, te krenuo za Medinu. Do{av{i, upitao je Vjerovjesnika, s.a.v.s., za propis ~ovjeka koji, ne znaju}i, o`eni sestru po mlijeku. Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu je: “Kako, a ve} je re~eno?!” (tj.da je haramzabranjeno). Nakon Resulullahove, s.a.v.s., smrti, briga, po`rtvovanje i tra`enje njegovog sunneta jo{ vi{e su se pove}ali, prvenstveno zbog toga {to su se (od tabi'ina pa nadalje) po~ele pojavljivati razne grupacije i pojedinci sa opasnim idejama, novotarijama i zabludama od kojih se trebalo za{tititi, ukazati na njih i za{tititi sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Evo nekih primjera po`rtvovanja tog vremena: Imam Seid ibn Musejjeb ka`e: “U tra`enju samo jednog hadisa znao sam putovati danima.” Ebu -'Alkije er-Rijahi pri~a: “Nekada bismo ~uli neko predanje u Basri da se prenosi od nekog ashaba, pa se ne bismo time zadovoljili sve dok ne bismo oti{li u Medinu i ~uli to predanje od tog ashaba li~no.” Da su se ta putovanja i zalaganja isplatila, pokazuju primjeri koji govore o njihovim rezultatima, kao {to su saznanja o izmi{ljenim hadisima, gre{kama prilikom preno{enja, ili, pak, o`ivljavanje predanja koje je ve} bilo “zamrlo”, itd. Mu'mel ibn Ismail veli: “Obavijestio me je jedan pouzdan prenosilac o vrijednostima sura u Kur'anu. Rekao je da to predanje prenosi Ubejj ibn K'ab od Poslanika, s.a.v.s. Upitao sam ga: 'Ko je tebe obavijestio o tom hadisu?' Odgovorio je: 'Taj i taj, u mjestu El-Medajin, i jo{ je `iv.' Otputovao sam do njega i pitao ga: 'Ko je tebi ispri~ao taj hadis?' Rekao je: 'Jedan {ejh iz mjesta Vasit i jo{ je `iv.' Oti{ao sam do njega i pitao isto pitanje. Odgovorio je: '[ejh iz Basre mi je ispri~ao taj hadis.' Oti{ao sam do njega, a on me je uputio kod {ejha koji `ivi u mjestu Ibadan, a od kojeg je ~uo taj hadis. Kada sam stigao, taj {ejh me je uzeo za ruku i uveo u ku}u. Kad tamo, a ono grupa sufija okupljena oko svog {ejha. Tada mi je rekao: 'Od ovog {ejha sam ~uo hadis.' Upitao sam: 'O {ejh, od koga si ti ~uo hadis?' A on mi odgovori: 'Ni od koga! Vidio sam da ljudi ostavljaju (zanemaruju) Kur'an, pa smo me|u njih ubacili i ra{irili ovaj hadis, da bi se vratili Kur'anu.'”212

Islamsko znanje

93

[TETNE POSLJEDICE NEPOZNAV SUNNETA NEPOZNAVANJA SUNNETA (HADISA)
Sama ~injenica da je hadis drugi izvor [erijata (islamskog prava) dovoljno govori o opasnosti njegovog nepoznavanja. Onaj ko ne poznaje dovoljno sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u opasnosti je da u~ini ne{to {to je zabranjeno, ili, pak, da uradi ne{to za {to o~ekuje nagradu, ali ona izostane jer posao nije ura|en onako kako to propis zahtijeva. Uslovi da bi neki ibadet bio primljen kod Allaha, d`.{., jesu: - ihlas (iskreno u~injeno djelo isklju~ivo u ime Allaha, d`.{.); - El-Mutabe'a (slije|enje Poslanika, s.a.v.s., tj. da se djelo obavi onako kako ga je obavio Resullulah, s.a.v.s.) U Kur'anu je do{la naredba o obavljanju namaza. Poja{njenje namaskih vremena, na~in obavljanja namaza i sl. do{lo je u sunnetu Vjerovjesnika, s.a.v.s. Pa ako bi neko do{ao i rekao: “Ispunio sam sve uvjete za namaz i ho}u da klanjam isklju~ivo radi Allaha, d`.{., podne - namaz, ali ne}u klanjati farz ~etiri nego pet rekata”, nema sumnje da je taj namaz neispravan. Evo i par hadisa koji govore o opasnostima i posljedicama nepoznavanja suneta: ‘Irbad ibn Sarije ka`e: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Oporu~ujem vam bogobojaznost prema Uzvi{enom Allahu, poslu{nost i pokornost, ~ak i ako vam rob bude zapovjednik. Zaista, onaj od vas koji bude `ivio nakon mene vidjet }e i biti svjedok mnogih razmimoila`enja. Vi se tada dr`ite mog sunneta i sunneta pravednih halifa nakon mene. Prihvatite ga, ~vrsto ga dr`e}i, i ~uvajte se novotarija u vjeri. Jer svaka je novotarija bid'at, svaki bid'at je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru.”213 Ai{a, r.a., veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko ne{to novo uvede u vjeru, {to nije od nje, odbacuje se.”214 A u Muslimovom predanju: “Ko uradi neki posao koji nije od na{e vjere, taj mu se posao odbacuje.”

94

Islamsko znanje

DANA[NJI ODNOS MUSLIMANA PREMA SUNNETU
Na veliku `alost, moramo konstatovati da se danas, op}enito u svijetu, ~ak i u velikom broju islamskih zemalja, ne pridaje ni pribli`no dovoljna pa`nja sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Hadisi se tek tako prepri~avaju, prenose i spominju bez ikakvog uticaja na onoga ko ih slu{a, kao i na onoga ko ih sam spominje. Postali su puka pri~a. Kroz nepraktikovanje sunneta najbolje se vidi koliko se on zaista zanemaruje. Ko se imalo osvrne oko sebe, to mu nije te{ko zaklju~iti. I ne samo to. Ima slu~ajeva da se hadisi odbacuju, negiraju}i se njihova vjerodostojnost, samo zato {to se njihovo zna~enje ne razumije, pa makar bili zabilje`eni i kod Buharije i Muslima, {to je ~itav ummet prihvatio kao ta~no. Kod nas, u ovom te{kom vremenu, nije rijedak slu~aj da neko bude opomenut hadisom, a on odgovori: “Ne interesuje me...”, ili “[ta ti zna{, to je sigurno daif...”, ili “Nije to to...”, “ovako su mene nau~ili.”

KNJIGE IZ PODRU^JA HADISA, DO SADA PREVEDENE KOD NAS
Od prevedenih i od{tampanih knjiga hadisa jesu i sljede}e: - ^etiri toma Buharijinog “Sahiha”; - Izbor iz zbirke hadisa- “Rijadus-salihin”, od imama En-Nevevija; - “Sedamdeset i sedam hadisi-kudsijja”; - “^etrdeset hadisa” od imama En-Nevevija; - “Es-Sunne” od Mehmeda Hand`i}a, {to je, ustvari, prijevod i komentar “^etrdeset hadisa” koje je sakupio En-Nevevi. Molim Allaha, d`.{., da ovaj kratki osvrt na hadis i njegov zna~aj bude podsticaj muslimanima kod nas da se ~vrsto prihvate sunneta Poslanika, s.a.v.s.

VJEROVANJE ISLAMSKO VJEROVANJE

VJEROVANJE ISLAMSKO VJEROVANJE
ZNA^ENJE I POTREBA VJERE
Vjera je ~ovjekova uro|ena potreba. Ima pitanja na koja odgovara samo vjera. Nema ~ovjeka kome nije stalo do toga da sazna kako i za{to je do{ao na ovaj svijet i {ta }e sa njim biti poslije smrti? ^ovjeka zanimaju takva pitanja i za njih on tra`i odgovor, a prirodne nauke nisu u stanju da ga zadovolje. Bez objave ne bismo znali da osim ovoga postoji budu}i svijet i Sudnji dan, kada }e se svi ljudi iskupiti pred Allahom, d`.{., radi polaganja ra~una za djela po~injena na dunjaluku. Vjera nas u~i da }e nas Allah, d`.{., na Sudnjem danu nagra|ivati za dobra djela, a ka`njavati za zlo koje smo po~inili. Da je vjera ~ovjeku potrebna, govori i ~injenica da je ona toliko stara koliko je star i ljudski rod. Od prvog ~ovjeka pa kroz ~itavu historiju ljudskoga roda nije bilo naroda bez nekog oblika objave. Kad to nije bila objavljena vjera, onda je to bila vjera koju su ljudi sami izmislili. Vjera nas ja~a i hrabri. Ona nam uliva pouzdanje u Allaha, d`.{., Koji je naj~vr{}i oslonac. Vjera nas bodri na ustrajnost i ne da nam posustati. Podsti~e nas da ~inimo sve {to je dobro, a odvra}a nas od svakoga zla. ^ak i ~ovjek koji za sebe tvrdi da ne vjeruje u Boga, ipak ima neku vjeru i uvjeren je u pobjedu neke svoje ideologije. Govore}i o nevjernicima, Allah, d`.{., ka`e: “Vama va{a vjera, a meni moja.”215 Dakle, iako se govori o nevjernicima, spominje se njihova vjera, bez obzira {to je ona pogre{na i neispravna zbog ~ega su i nazvani kafirima (nevjernicima). Iz toga slijedi da nema ~ovjeka, a da u ne{to ne vjeruje, pa makar govorio za sebe da je nevjernik. Zbog svega toga, vjera je svakom ~ovjeku neophodno potrebna i ~ovjek ne mo`e `ivjeti bez nje.

98

Islamsko znanje

SPOZNAJA BOGA
Postoje dva izvora na osnovu kojih ~ovjek mo`e do}i do spoznaje Boga. Prvi je izvor Allahova objava, a drugi ljudski razum. Svojim razumom, ~ovjek mo`e do}i do spoznaje da postoji Uzvi{eno Bi}e -Svemogu}i Stvoritelj. Kada posmatra predmete oko sebe, ~ovjeku je sasvim jasno da nijedan taj predmet nije slu~ajno niti sam od sebe nastao, ve} da svaki predmet ima svoga proizvo|a~a. Pametan ~ovjek zna da nema knjige bez autora, ku}e bez zidara, mlijeka bez krave, jabuke bez drveta, itd. U svim ovim slu~ajevima proizvo|a~i su ljudi, `ivotinje ili biljke. Ako nave~er posmatramo vedro nebo, vidjet }emo mnogo zvijezda. Kao razumni ljudi, do}i }emo do zaklju~ka da ni ogroman broj nebeskih tijela nije nastao sam od sebe niti slu~ajno. I njih je neko stvorio. Jesu li to ljudi, biljke ili `ivotinje? Taj NEKO je svakako neizmjerno ja~i, umniji i sposobniji od ~ovjeka, pogotovo kad smo svjesni ~injenice da On odr`ava red u svemiru na najsavr{eniji na~in. Sve ovo jasno govori da postoji UZVI[ENO BI]E Koga mi muslimani zovemo ALLAH. Na ovakav na~in razum dolazi do spoznaje Boga. Razum mo`e ~ovjeka dovesti do spoznaje o postojanju Boga, ali razumom se ne mo`e spoznati Bog sa svojim osobinama i svojstvima. To je mogu}e samo putem objave. Drugi put spoznaje jeste Allahova objava koju Allah, d`.{., {alje preko nekog od Svojih poslanika. Oni ljudima obznanjuju postojanje Jednog Boga i pri tome im donese jasne dokaze Njegova postojanja te ih pozivaju u robovanje jedino tome Bogu. Ljudi su pred izborom: da prihvate neoborivu ~injenicu postojanja Boga ili da je odbiju i izaberu zabludu i nevjerstvo.

IMAN-VJEROVANJE IMAN-VJEROVANJE
Islamska je ulema ovako definisala iman: “Iman je ~vrsto vjerovanje srcem, o~itovanje jezikom i prakti~na potvrda djelima.”216 U Kur'anu imamo mnogo dokaza o ovakvom definisanju imana, a jedan od njih jeste i ovaj: Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vi{e ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i `ivotima svojim. Oni su iskreni.” 217 U njemu se jasno vidi da je iman uvjerenje koje u sebi nema nikakvih primjesa niti sumnji i djelo izra`eno kroz borbu imovinom i `ivotom na Allahovom putu. Samo uvjerenje nije dovoljno da bi iman bio ispravan i iskren. Potvrda imana koji je u srcu mora biti izra`ena kroz

Islamsko znanje

99

vanjska djela. Iman koji je u srcu odra`ava se na djela i u skladu s ja~inom imana su i brojnost i veli~ina djela. Iz ovoga se vidi da postoje tri osnovna podru~ja na kojima se o~ituje iman, a to su: - srce: od koga se zahtijeva uvjerenje u Allahovu jedno}u, strah od Njega, tra`enje uto~i{ta i oslanjanje isklju~ivo na Allaha, d`.{.; - jezik: ~ija je funkcija izgovaranje dva {ehadeta (vjerovanje u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., slavljenje Allaha, istigfar i pozivanje Allahu; - djelo organa: namaz, zekat, post, d`ihad, nauka, trgovina, zemljoradnja, industrijska proizvodnja, ostvaruju}i time Allahovo nare|enje u pogledu ljudske uloge na Zemlji, u skladu s islamskim u~enjem; - onaj koji vjeruje samo srcem i jezikom to o~ituje, a djelima ne potvr|uje, taj je asija (nepokoran) Allahu, d`.{., i Poslaniku, s.a.v.s., i zaslu`uje kaznu.

KADA I KAKO ^OVJEK POSTAJE VJERNIK? POSTAJE
^ovjek postaje vjernikom muslimanom potpunim prihvatanjem dva {ehadeta, i njihovim javnim izgovaranjem: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu” (“Svjedo~im da nema drugog istinskog boga pored Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik”). Prvi {ehadet zahtijeva od ~ovjeka da porekne sve {to ljudi obo`avaju mimo Allaha a {to se naziva la`nim bo`anstvima. Ka`e Uzvi{eni: “Znaj da nema boga osim Allaha.” 218 Zna~i posvjedo~iti da je jedini istinski Bog Allah i pore}i sva la`na bo`anstva jeste zna~enje prvog dijela {ehadeta. Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Ko ka`e da nema drugog boga osim Allaha, i u tome bude iskren, u}i }e u D`ennet.” 219 Drugi dio {ehadeta “Muhammedun resulullah” zna~i vjerovati da je Muhammed, s.a.v.s., poslan od Uzvi{enog Allaha i potvr|ivati sve ono sa ~im je poslan, te se povinovati naredbama i kloniti se svega od ~ega nas odvra}a. To podrazumijeva obo`avati Allaha onako kako je to Poslanik, s.a.v.s., radio i vjerovati da je on bio ~ovjek, Allahov rob i Poslanik. Zato je i rekao: “Ne uzdi`ite me kao {to su kr{}ani veli~ali Isa'a, sina Merjemina. Ja sam samo rob. Recite: ‘Allahov rob i poslanik.’”220 Muhammed, s.a.v.s., sam nije~e sebi bilo kakav stupanj i tretman koji bi ga izdigao iznad obi~nog ~ovjeka i Poslanika i to zahtijeva od nas da ne bismo i mi pripisali Allahu druga kao {to su to kr{}ani u~inili.

100

Islamsko znanje

POVE]AV SMANJIVANJE POVE]AVANJE I SMANJIVANJE IMANA
Koliko je djelo va`no kao sastavni dio imana, vidjet }emo iz sljede}eg. Naime, iman u svim periodima ~ovjekovog `ivota nije uvijek isti. Nekada je slabiji, a nekada ja~i. Stoga su islamski u~enjaci, na osnovu kur'anskih ajeta i hadisa, zaklju~ili da se iman pove}ava pove}anjem dobrih djela, a smanjuje sa smanjenjem ~injenja dobrih djela i grije{enjem. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “A kada im se ajeti Njegovi u~e, vjerovanje im se pove}ava.” 221 “... {to se ti~e vjernika, sura im je pove}ala vjerovanje.” 222 “... i to im je samo pove}alo vjerovanje i predanost.” 223 A dokazi iz hadisa jesu slijede}i: 1. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Iman se sastoji iz sedamdeset i nekoliko stupnjeva. Najve}i stupanj je la ilahe illellah, a najmanji uklanjanje smetnje s puta, a i stid je dio imana.”224 Iz hadisa se jasno vidi da je iman poredan po stupnjevima, tj. nije uvijek iste ja~ine. 2. “Ko od vas vidi neko lo{e djelo neka ga izmijeni rukom, ako ne mo`e rukom, onda neka ga promijeni jezikom, a ako ne mo`e ni jezikom, onda neka ga prezire srcem, a to je najslabiji vid imana...”225 3. Ka`e Omer ( govore}i ashabima: “Do|ite da zajedno pove}amo iman”, a potom su spominjali Allaha.”226 Svaki ~ovjek mo`e kod sebe osjetiti kako mu se iman pove}ava i smanjuje. Ako je ve}i iman, on je zadovoljniji, bogobojazniji, {irokogrudniji i ima osje}aj prostranosti u prsima. A ukoliko se umanji, tmuran je, poti{ten, lahko zapada u grijeh, osje}a tjeskobu u prsima i sl. Postoje faktori koji poma`u pove}anju imana i oni su dostupni svakome. Me|u najva`nijima su: 1. nauka: izu~avanjem islamske nauke posti`e se uvjerenje i spoznaja. Kao {to ka`u D`undub ibnu Abdullah i Ibn - Omer: “Nau~ili smo vjerovati, nau~ili smo Kur'an u~iti, pa smo pove}ali svoj iman.”227 Alim se vi{e boji Boga zato {to Ga je vi{e spoznao. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “A Allaha se najvi{e boje me|u Njegovim robovima u~eni”228; 2. djelo: pove}anjem ~injenja dobrih djela pove}ava se uvjerenje i ja~a iman, a smanjivanjem dobrih i pove}anjem lo{ih djela i slije|enjem strasti smanjuje se iman; 3. zikr-spominjanje Allaha i razmi{ljanje: spominjanjem Allaha, d`.{., u~enjem Njegovih ajeta i lijepih imena, ~ovjek uspostavlja imansku vezu sa Allahom i od sebe odbacuje nemarnost i lijenost.

Islamsko znanje

101

IMAN I ISLAM
U poznatom hadisu kojeg prenosi Omer ibn el-Hattab, D`ibril, a.s., upitao je Poslanika, s.a.v.s.: “Muhammede, reci mi {ta je islam.” On re~e: “Da svjedo~i{ da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, da klanja{ namaz, da daje{ zekat, da posti{ ramazan i da obavi{ had` ako bude{ u mogu}nosti.” “Reci mi {ta je iman?” “Iman je da vjeruje{ Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje{ u Bo`ije odre|enje dobra i zla (kada' i kader).229 Kada se govori o imanu i islamu, ~esto se mije{aju ova dva termina. Jedni ka`u da su to razli~iti termini sa posebnim zna~enjima, te da je iman uvjerenje a islam djelo dok drugi ka`u da je to jedno te isto i da su iman i islam sinonimi, jer je nekada Poslanik, s.a.v.s., spomenuo iman u zna~enju islama i islam u zna~enju imana. Ka`e Poslanik, s.a.v.s.: “Iman je svjedo~enje da nema drugog boga mimo Allaha, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana...”230 Ovdje je iman obja{njen definicijom islama. U drugom hadisu spominje se da je iman dio islama: “... pa koji je vid islama najbolji? Rekao je: ‘Iman...’’’231 Ovdje je iman upotrijebljen u jezi~kom zna~enju a islam u terminolo{kom. Zaklju~uje se da su iman i islam jednog zna~enja s terminolo{kog stanovi{ta i da oboje sadr`e uvjerenje, o~itovanje jezikom i potvrdu djelima. Ponekad se pravi razlika kada ho}e da se razlu~i jezi~ko od terminolo{kog zna~enja. U su{tini, svejedno je da li rekao za osobu musliman ili mu'min, jer kada ka`emo musliman, onda ne nije~emo njegovo ~vrsto uvjerenje, a kada ka`emo mu'min, onda ne nije~emo njegova djela. Potvrdu da su ta dva termina isti pojam imamo i u ovom kur'anskom ajetu: “Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kada im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im u~vr{}uju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio onoga {to im Mi dajemo - udjeljuju. Oni su zbilja pravi vjernici, njih po~asti i oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova ~ekaju.” (El-Enfal 2-4) Ovdje je Allah, d`.{., spomenuo i rad srca i rad organa.

102

Islamsko znanje

[ARTI IMANSKI [ARTI
Da bi ~ovjek bio musliman, potrebno je ispunjavati odre|ene uvjete vezane za vjerovanje i uvjerenje. Takvih uvjeta ({artova) ima {est i oni su poredani ovim redoslijedom u Kur'anu i hadisu. 1. vjerovanje u Allaha; 2. vjerovanje u meleke; 3. vjerovanje u Allahove knjige; 4. vjerovanje u poslanike; 5. vjerovanje u Sudnji dan; 6. vjerovanje u Allahovu odredbu bila dobra ili lo{a (po nas). Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od njegova Gospodara, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; Tebi }emo se vratiti.” 232 “O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet-daleko je zalutao.” 233 Ka`e Poslanik, s.a.v.s.: “Iman je da vjeruje{ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da sve {to se doga|a biva s Bo`ijom voljom i odre|enjem.”234

PRVI IMANSKI [ART PRVI [ART
DOKAZI POSTOJANJA ALLAHA, D@.[.
Dokazati postojanje Boga va`no je onima koji do spoznaje dolaze samo putem razuma i opipljivih ~injenica. Muslimanu je jasno na osnovu Objave da Bog postoji te oni drugim dokazima samo dopunjuju svoje saznanje.

Islamsko znanje

103

1. Fitra (uro|ena ljudska narav) Fitra (uro|ena ljudska narav) jeste najbolji dokaz koji upu}uje na postojanje Uzvi{enog Bi}a, Koje se zove Allah, d`.{. Kur'an ne posve}uje puno pa`nje direktnom dokazivanju postojanja Boga, zato {to uro|ena ljudska priroda i du{a koju nije one~istila prljav{tina {irka potvr|uju postojanje Uzvi{enog Allaha, d`.{. On je stvorio du{e i one su ve} tada bile svjesne Njegova postojanja. Ka`e Uzvi{eni: “I kad je Gospodar tvoj iz ki~mi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatra`io od njih da posvjedo~e protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar va{?' - oni su odgovorili: 'Jesi, mi svjedo~imo' - I to da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo ni{ta znali.‘” 235 U drugom ajetu koji izravno govori o ljudskoj prirodi Allah, d`.{., ka`e: “Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude stvorio - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera...” 236 Jedino uro|eni instikt mo`e objasniti stalnu ~ovjekovu potrebu da u ne{to vjeruje. Svaka ljudska zajednica je u ne{to vjerovala. Nekada su naslje|ivali vjerovanje u bogove od svojih starih, a nekada ih sami izmi{ljali. U svakom ~ovjeku postoji potreba za vjerom, samo je jedan dio ljudi tokom svoga `ivota pod uticajem raznih faktora potiskuje. Pogre{no usmjereni knji`evnici, nastavnici, profesori i drugi kulturni radnici ~esto nastoje izmijeniti ljudsku prirodu i pri tome zaprljati je zabludjelim idejama. Roditelji su, tako|er, faktor koji zna u~initi dosta na zatiranju ~iste uro|ene prirode. Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu ka`e: “Svako se dijete rodi u ~istoj prirodi, potom ga njegovi roditelji u~ine jevrejom ili kr{}aninom ili vatropoklonikom.”237 Primje}ujemo da Poslanik, s.a.v.s., nije rekao: “Pa ga njegovi roditelji u~ine muslimanom”, jer je islam ovom djetetu uro|en. Islam je njegova osnova, a kr{}anstvo, jevrejstvo i mazdeizam (vatropoklonstvo) nametnuti su mu od njegovih najdra`ih. To je zaista velika nepravda. 2. Kozmolo{ki dokaz Iz svakodnevnog `ivota znamo da ne postoji ni jedan proizvod bez svoga proizvo|a~a, a to zna~i ni jedna posljedica bez svoga uzroka. Najve}i primjer za to jeste sam ~ovjek. Uzro~nici dolaska ~ovjeka na svijet jesu njegovi roditelji. Ni jedan ~ovjek nije sam sebe prouzro~io, niti je nastao slu~ajem. I na{i roditelji imaju svoga uzro~nika, i tako dalje sve do prvog ~ovjeka, Adema, a.s., koji, isto tako, nije sam od sebe postao. Svim ovim uzrocima mora postojati prauzrok, Uzrok svih uzroka od Koga je sve poteklo i za Koga se sve ve`e jeste Stvoritelj svega, Onaj Koji nije stvoren - Uzvi{eni Allah, d`.{.

104

Islamsko znanje

3. Teleolo{ki dokaz Teleolo{ki dokaz ogleda se u savr{enom redu i harmoniji u svemiru. Ka`e Allah, d`.{.: “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki{a koju Allah spu{ta s neba pa tako u `ivot vra}a zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a, promjena vjetrova, pot~injeni oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji pameti imaju.”238 Nebesa i Zemlja u svemiru nisu sami od sebe nastali niti su ih ljudi stvorili. Na Zemlji `ivimo i koristimo njena dobra. Od Sunca nam dolazi toplota i svjetlost dok nam Mjesec pokazuje ra~unanje vremena. Usljed kretanja Zemlje oko Sunca i njenog nagiba prema Suncu imamo godi{nja doba koja imaju svoje odlike i za koja su vezani razli~iti poslovi. Smjenjivanje no}i i dana jeste veli~anstven primjer Allahove mo}i. On nam je u~inio dan za rad a no} za odmor i sve je savr{eno stvorio. Mora i rijeke su Allahova znamenja. Da nije njih, la|e ne bi imale po ~emu ploviti, niti bi imale svoju svrhu koja se ogleda u preno{enju ljudi i onoga {to im koristi. Kao {to se la|a ne mo`e zamisliti bez svoga kapetana koji njom upravlja tako ni ovaj svemir ne mo`e biti bez svoga upravlja~a, a to je Allah, d`.{. Ki{a je odraz Allahove milosti svemu `ivom na Zemlji. Sve {to raste i razvija se, u ovisnosti je o ki{i. Kad bi stalno sijalo Sunce, sve bi bilo sasu{eno i spr`eno i ne bismo imali ni{ta: ni vo}a ni povr}a. Nakon dugotrajne su{e izvori presu{e i pojavi se nedostatak vode. Allah, d`.{., nam daje ki{u koja sve to u `ivot vra}a, i od nje ovise i ljudi i `ivotinje. @ivotinje koje Allah stvori, tako|er, imaju veliku ulogu na ovom svijetu. Koriste ljudima i sastavni su dio prirode. One su me|u najve}im izvorima ljudske ishrane, koriste se u proizvodnji i u druge svrhe. Uloga vjetrova je neprocjenjiva. Oni tjeraju oblake koji nam donose blagoslovljenu ki{u. Vjetrovi prenose polenov prah i poma`u opra{ivanju biljaka. Vjetrovi nas rashla|uju i vr{e druge va`ne zadatke. Ni njih nije ~ovjek stvorio niti oni rade po ljudskim zakonima. Stvorio ih je Uzvi{eni i On im je odredio zakone po kojima }e se pona{ati. Znamo da na Zemlji postoji mnogo vi{e vode nego kopna. Voda se isparava i pretvorena u paru penje se do odre|ene visine gdje se kondenzira. Potom se ponovo iz oblaka vra}a na Zemlju, ali sada u te~nom stanju kao ki{a. Oblaci se kre}u po Allahovoj odredbi, a tjeraju ih vjetrovi. I tako, sve ima svoj red i svoju svrhu. Ni{ta u Allahovom zakonu nije bez svrhe. Zato je cilj ovoga teolo{kog dokaza da objasni red i svrsishodnost u prirodi koja upu}uje na postojanje Jednog Jedinog Allaha, d`.{. 4. Moralni dokaz Ovaj dokaz zasniva se na ~injenici da u svakom ~ovjeku postoji moralni osje}aj za dobro i zlo. Zato je ~ovjek nekad raspolo`en i zadovoljan, a nekada mrzovoljan i nezadovoljan.

Islamsko znanje

105

Kada u~ini dobro, on je veseo i zadovoljan, a kada u~ini zlo, on je mrzovoljan i nelagodno se osje}a. Navedimo jedan primjer koji }e nam pojasniti kako moralni zakon u ~ovjeku upu}uje na postojanje Allaha, d`.{. De{ava se da ~ovjek ubije ~ovjeka na pravdi Boga i niko od ljudi ne vidi to ubistvo. Za ubicu se dugo vremena ne zna. Ubica se uspio izvu}i i spasiti od ljudskog gonjenja, ali se nije uspio spasiti od unutra{nje kontrole, njegove gri`nje savjesti koja ga progoni i no} i dan zbog po~injenog zla. Ona ga natjera da se sam preda vlastima. On bi, mo`da, i poku{ao da sakrije svoje nedjelo, ali ga njegov unutarnji sudac, moralni zakon u njemu, goni na priznanje i otkrivanje. Taj moralni zakon jeste ne{to {to ~ovjek nije mogao ste}i sam, jer bi, u suprotnom, njime mogao upravljati i sakriti zlo~in. Taj osje}aj gri`nje savjesti - moralni zakon usadio nam je Uzvi{eni Tvorac, Koji nas najbolje poznaje. I koliko god ~ovjek nastojao da se oslobodi toga, nikad ne}e uspjeti. Moralni zakon u nama jo{ je jedan dokaz Allahovog postojanja. 5. Historijski dokaz Uvjerenje plemena i naroda od prahistorije kroz hiljade godina da postoji Bog zasniva se na zakonima zdravog razmi{ljanja. Zato je tako uvjerenje ~vrst dokaz da Bog postoji. Pamet zato i postoji da bi ljude vodila istini i pravdi, a ne zabludi i neistini. Nemogu}e je zamisliti da bi tolika plemena i toliki narodi kroz ~itavu historiju, od po~etka ljudskog roda, `ivjeli u zabludi o postojanju Boga. 6. Nastanak `ivota na Zemlji Jedan od naj~vr{}ih dokaza postojanja Boga jeste nastanak `ivota na Zemlji. Postoje me|u ljudima brojne teorije o nastanku svijeta. Jedni su tvrdili da je `ivot na Zemlju do{ao s nekih drugih planeta iz svemira. Bilo je u~enjaka koji su tvrdili da je `ivot na Zemlji nastao iz mrtve materije - samoro|enjem, ili kako se to u biologiji zove “autobiogeneza”. Me|utim, ova teorija je davno oborena kao i sve druge sli~ne njoj. Kako je mogu}e da iz mrtvoga nastane ne{to `ivo? Mrtvo je ni{ta, a iz ni~ega ne mo`e nastati ne{to. Nema `ivota iz mrtve materije. Za `ivot je potreban `ivot. Prema tome, izvu}i }emo zaklju~ak i re}i: `ivot na Zemlji stvorio je vje~no @ivi, Koji ne umire - Allah, d`.{. Zato je nastanak `ivota na planeti Zemlji jedan od najja~ih dokaza postojanja Boga. Neki ka`u da je `ivot na Zemlji i sve {to vidimo nastalo slu~ajno. Upitamo li takve za najobi~niju olovku, da li je nastala sama od sebe, odgovor }e biti da nije. Kako je onda mogu}e da ne{to tako ogromno i slo`eno kao {to je vasiona - sa kojom se nikako ne mo`e porediti olovka - nastane slu~ajno. 7. Logi~ki dokaz U knjizi “[erhul - akide el-vasitijje” prenosi se da su neki ljudi iz Indije do{li kod EbuHanife da sa njim raspravljaju o postojanju Boga. Tra`ili su od njega dokaz o postojanju

106

Islamsko znanje

Boga. Ebu - Hanife im re~e: “Razmi{ljam o la|i punoj namirnica i robe kako sije~e morske valove i putuje sama do svoga pristani{ta. Kada je stigla i istovarila teret, oti{la je nazad. U njoj nije bilo ni kapetana niti radnika nosa~a koji istovaraju robu.” Indijci reko{e: “O tome razmi{lja{?!” “Da” - re~e Ebu - Hanife. “Onda ti nema{ pameti! Je li mogu}e da la|a do|e sama bez kapetana, potom da se istovari i vrati nazad?! To je nemogu}e.” Ebu - Hanife re~e: “Ne mo`ete shvatiti da jedna obi~na la|a putuje sama bez kormilara, a mo`ete pojmiti da ova nebesa, Sunce, Mjesec, zvijezde, planine, bilje, `ivotinje i ljudi postoje bez svoga Stvoritelja.” Tada su shvatili da ih je Ebu - Hanife pobijedio upotrijebiv{i njihove dokaze. Nisu mu mogli ni{ta na ovo odgovoriti.239

VJEROVANJE VJEROVANJE U ALLAHA, D@.[.
Vjerovanje u Allaha, d`.{., zna~i: “^vrsto uvjerenje da je Allah, d`.{., Gospodar svega, Vladar i Stvoritelj. On Jedini zaslu`uje da Mu se robuje i da se svi ibadeti (namaz, post, zekat, dove, nadanja, strah, poslu{nost i poniznost) jedino Njemu iskazuju. On je opisan svojstvima savr{enstva i li{en svih nedostataka.” Iz definicije se vidi da je klju~ vjerovanja jedno}a Allaha, d`.{., - tevhid - u svemu. Tevhid se ogleda u tri podru~ja i to: 1. tevhidur-rububije - Allahovo gospodarstvo; 2. tevhidul-uluhijje - Allah, d`.{., jedini je dostojan obo`avanja; 3. tevhidul-esmai ves-sifati - Allahova, d`.{., jedinstvenost u pogledu Njegovih imena i svojstava.

TEVHIDUR - RUBUBIJJE
Tevhid predstavlja obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. Zbog toga je On stvorio d`ine i ljude. “A d`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi robuju...” 240 Allah je poslao ljudima poslanike da bi ih pozivali u priznavanje Allahove neprikosnovene jedno}e.

Islamsko znanje

107

- Poslanici su svoje misije ljudima uvijek zapo~injali sa pozivanjem u vjeru Allahove jedno}e. Uzvi{eni ka`e: “Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte.‘” 241 - Poslanik, s.a.v.s., u~io je svoje drugove da poziv u islam zapo~inju tevhidom. Tako je Muazu prilikom odlaska u Jemen rekao: “Neka bude prvo ~emu }e{ ih pozivati svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha.” 242 - Nevjernici Meke nudili su Muhammedu, s.a.v.s., bogatstvo, `enidbu po njegovom izboru i druge vrste ovosvjetskih u`ivanja u zamjenu za napu{tanje poziva u tevhid i nenapadanje njihovih tobo`njih bogova. - Zadatak svakom muslimanu jeste da u svom dru{tvu uspostavi tevhid, da poziva njemu, jer on ujedinjava i vjernike. Postoje i brojne koristi od vjerovanja u tevhid, a najva`nije jesu svakako sre}a na dunjaluku i uspjeh na ahiretu. Zatim, tevhid je uzrok iskupljenju od grijeha. Njime se ~ovjek osloba|a robovanja i pot~injenosti nekom drugom bi}u mimo Allaha, d`.{. Tevhidom ~ovjek postaje neovisan. On je izvor ljudske sigurnosti jer puni ljudsko srce neograni~enom mirno}om, tako da se mu'min nikog drugog ne boji osim Allaha, d`.{. Tevhid je izvor du{evne snage koja se pretvara u nadu koja se opet ispoljava totalnim povjerenjem i oslanjanjem na Uzvi{enog Stvoritelja. Definicija ovog tevhida glasi: “^vrsto uvjerenje da je Allah, d`.{., Gospodar svega i da nema drugog gospodara mimo Njega.” To zna~i priznati da je Allah, d`.{., Jedini Stvoritelj svega postoje}eg, da je On Jedini Vladar, da On o`ivljava i usmr}uje, da On Jedini donosi korist, da On prima dove, da On opskrbljuje i daruje, da On spre~ava i dozvoljava, Njemu sve pripada i u Njegovim rukama je sva vlast. On ka`e: “Gospodar va{ je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u {est vremenskih razdoblja stvorio, onda se nad Ar{om uzvisio; On tamom no}i prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!” 243 Tako|er, u ovu vrstu tevhida ubraja se vjerovanje da samo Allah, d`.{., mo`e ne{to halalom ili haramom u~initi.

108

Islamsko znanje

TEVHIDUL-ULUHIJJE - ALLAH, D@.[., JEDINI NEPRIKOSNOVENI BOG KOME SE IBADET ^INI
^vrsto uvjerenje da je Allah, d`.{., jedini istinski, neprikosnoveni Bog i da nema drugog boga mimo Njega, te da se svi oblici ibadeta jedino Njemu iskreno upu}uju. Pravi je vjernik iskren u svojoj ljubavi prema Allahu, d`.{., u svome strahu i nadi, u dovi, oslanjanju, poslu{nosti, poniznosti i pokornosti i drugim vidovima ibadeta. To je su{tina ovog tevhida. Ova vrsta tevhida bila je predmet raskola i razila`enja izme|u poslanika i njihovih naroda od Nuha, a.s., pa do Muhammeda, s.a.v.s. Tevhidul-uluhujje sadr`i u sebi i rububijje i tevhidul-esmai vessifati. Onaj Koji vjeruje da postoji samo jedan Bog dostojan obo`avanja, taj vjeruje da je On i Gospodar i Onaj koji opskrbljuje i pro`ivljava. Ali onaj koji vjeruje da je Allah, d`.{., Gospodar, ali ne vjeruje da je On i jedini Bog kome se ~ini ibadet, njegovo vjerovanje nema smisla. Ovdje je va`no napomenuti da se pod pojmom Bog misli na ono {to se obo`ava. Tako je ispravno re}i da ima pravi Bog, Koji zaslu`uje da bude obo`avan i postoje la`na bo`anstva ili bogovi koje ljudi obo`avaju, a nisu dostojni tog obo`avanja. S ovim u vezi kada vidimo da bilo ko ~ini ibadet nekom drugom, uz ili mimo Allaha, d`.{., ka`emo da ga on uzima za svoje bo`anstvo, bez obzira {to ga, mo`da, tako ne zove, jer ~initi ibadet nekom drugom, uz ili mimo Allaha, d`.{., jeste {irk. Ovaj tevhid razdvaja monoteiste od politeista. Onaj koji vjeruje u ovaj tevhid on je monoteista, a ako ne vjeruje, onda je politeista. Zbog ovog tevhida smo stvoreni i svi poslanici su slati zbog njega. “Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!‘” 244 Svi su govorili: “Bojte se Allaha, vi nemate drugog boga.” 245 U tevhidur-rububijje vjerovali su i mu{rici u doba Poslanika, s.a.v.s., ali ih samo ovo vjerovanje nije uvelo u islam bez ostalih vrsta tevhida, te je Poslanik, s.a.v.s., ratovao protiv njih i dozvolio njihovu krv i imetke. Ova vrsta tevhida jeste potvr|ivanje Allahove jedno}e kroz Njegova djela. Oni su vjerovali da Allah, d`.{., daje nafaku, ki{u, da je On sve stvorio, ali nisu vjerovali da je Allah, d`.{., jedini Bog kome se upu}uje ibadet (tevhidul-uluhijje), a ovo je, u stvari, plod vjerovanja da je Allah jedini Gospodar.

Islamsko znanje

109

VES-SIFA -VJEROVANJE TEVHIDUL-ESMAI VES-SIFATI -VJEROVANJE U ALLAHOVA IMENA ISVOJSTVA ALLAHOVA ISVOJSTVA
^vrsto uvjerenje da je Uzvi{eni Allah, d`.{., opisan svim svojstvima savr{enstva, da je li{en svih nedostataka i da su ta imena i svojstva onakva kakvim se On opisao u Kur'anu i kako Ga je opisao Njegov Poslanik, s.a.v.s. Du`ni smo u ta svojstva vjerovati i ne poku{avati ih na bilo koji na~in tuma~iti i prilago|avati svojim ograni~enim ljudskim shvatanjima. Postoje tri temelja na kojima po~iva vjerovanje u Allahova, d`.{., svojstva: - prvi temelj: zabrana poku{aja poistovje}ivanja i dokazivanja bilo kakve sli~nosti izme|u Allaha i Njegovih stvorenja. Allah, d`.{., ~ist je od svih nedostataka; - drugi temelj: vjerovanje u svojstva i imena potvr|ena Kur'anom i sunnetom, bez dodavanja ili oduzimanja, bez poricanja ili bilo kakvog iskrivljenog tuma~enja istih; - tre}i temelj: prekid svakog poku{aja zala`enja u su{tinu (kakvo}u) tih svojstava.

ALLAHOVA LIJEPA ALLAHOVA LIJEPA IMENA I NJIHOV BROJ
O Allahovim, d`.{., lijepim imenima saznali smo iz Kur'ana i Poslanikova, s.a.v.s., sunneta. Svako od imena ozna~ava jedno od Allahovih svojstava, a svako ime je izvedenica iz svoga izvora. Zajedni~ko ime za sva imena i svojstva jeste Allah, za koga ve}ina uleme ka`e da nije izvedeno ni iz kakvog korijena. U sahih (ispravno prenesenom) hadisu navedeno je da Allah ima 99 lijepih imena. Ka`e Poslanik, s.a.v.s.: “Allah ima 99 imena, sto manje jedan, ko ih nau~i (sa~uva) u}i }e u D`ennet, Allah je nepar i On voli nepar.” 246 Zna~enje rije~i “ko ih nau~i (sa~uva) u}i }e u D`ennet” jeste to da onaj ko ih upozna, nau~i napamet, razumije, vjeruje u njih i lijepo postupi po njihovom zna~enju, ko se bude dr`ao granica u odno{enju sa Allahom ( u skladu sa Njegovim imenima), i bude njima molio Allaha, d`.{., u}i }e u D`ennet. Pored 99 Allahovih, d`.{., lijepih imena koja su spomenuta u ovom hadisu postoje i druga imena koja su nam poznata iz drugih hadisa kao {to postoje i ona koja su za nas skrivena i nepoznata. Ka`e Resulullah, s.a.v.s.: “Bo`e moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moja sudbina je u Tvojoj ruci, Tvoja odredba se izvr{ava u pogledu mene, Tvoja odluka je pravda u vezi mene, molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili koje si u Svojoj Knjizi objavio ili koje si nekog od Svojih stvorenja nau~io ili koje si u Svom tajnom znanju za Sebe zadr`ao, da

110

Islamsko znanje

u~ini{ Kur'an prolje}em srca moga, svjetlom srca moga, da njime odstrani{ moju `alost i odbije{ brige moje!”247 Brojni su dokazi o du`nosti vjerovanja i o utemeljenosti Allahovih atributa i imena. ^itava jedna sura govori o Allahovim lijepim imenima, a to je sura “El-Ihlas”: “Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio niti je ro|en i niko Mu ravan nije!‘”

DRUGI IMANSKI [ART [ART
VJEROVANJE VJEROVANJE U MELEKE
Meleki su izaslanici i veza izme|u Allaha, d`.{., i Poslanika, s.a.v.s., i zbog toga govor o njima zahtijeva prednost nad govorom o poslanicima. Allahova je, d`.{., mudrost da ljudima po{alje poslanike izme|u njih, a poslanicima je slao meleke koji su prenosili objavu od Uzvi{enog. Vjerovanje u meleke ogleda se u ~vrstom uvjerenju da postoje meleki (nevidljiva duhovna bi}a) koji su stvoreni od svjetlosti. Oni se ne suprotstavljaju onome {to im Allah, d`.{., naredi i izvr{avaju sve Njegove naredbe. Meleki su u Kur'anu spomenuti na mnogo mjesta. Ka`e Uzvi{eni: “Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i poslanike Njegove: 'Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih.' I oni govore: '^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; Tebi }emo se vratiti.'”248 Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Iman je da vjeruje{ Allaha, Njegove meleke...”249 U skladu s ajetom i hadisom vidimo da je postojanje meleka utvr|eno nepobitnim dokazima, te je zato nijekanje njihova postojanja nevjerstvo. Uzvi{eni ka`e: “A ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.”250 Stvarnu su{tinu meleka, njihov izgled i pojedinosti o njihovim stanjima, jedino On, Uzvi{eni, zna. 1) Stvaranje meleka - Stvoreni su prije Adema, a.s., na {to nas upu}uje slijede}i ajet: “A kada tvoj Gospodar re~e melekima: 'Ja }u na Zemlji namjesnika postaviti!' - oni reko{e: 'Zar }e{ na njoj u~initi da bude onaj koji }e na njoj nered ~initi i krv

Islamsko znanje

111

prolijevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i kako Tebi dolikuje, {tujemo.' On re~e: 'Ja znam ono {to vi ne znate.‘” 252 Iz govora meleka sa Allahom vidimo da je njihovo stvaranje prethodilo ljudskom stvaranju. [to se ti~e onoga od ~ega su stvoreni, o tome nas obavje{tava Poslanik, s.a.v.s.: “Meleki su stvoreni od nura (svjetlosti), a d`ini od vatre... “253 2) Nevidljiva svjetlosna stvorenja Dokazi Kur'ana i hadisa upu}uju nas na zaklju~ak da su meleki nevidljiva duhovna stvorenja od svjetlosti. Nemaju materijalno tijelo koje bi se moglo primijetiti ljudskim ~ulima. Oni nisu kao ljudi: oni ne jedu, ne piju, ne spavaju, ne ulaze u bra~ni `ivot. Ne grije{e niti u svom bi}u imaju bilo kakvo svojstvo materije koje je osobina ~ovjeka.
3) Mo} pretvaranja u druge oblike Meleki nekada uzimaju oblik materijalnih stvari i pojavljuju se u liku ~ovjeka. U kazivanju o Merjemi navodi se: “Mi smo njoj meleka D`ibrila poslali i on joj se pojavio u liku savr{eno stvorenog mu{karca...” 254 Tako isto je D`ibril dolazio Muhammedu, s.a.v.s., u liku ~ovjeka po imenu Dihje ibn Kelbi, kao {to je navedeno u hadisu kada ga je pitao o imanu, ihsanu, islamu i predznacima Sudnjeg dana. Tada se pojavio u bijeloj odje}i, sa jako crnom kosom, i na njemu se nisu vidjeli tragovi puta.255 4) Meleki imaju krila U suri Fatir Allah, d`.{., ka`e: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i ~etiri krila ~ini izaslanicima; On onome {to stvara dodaje {ta ho}e, On uistinu, sve mo`e.” 256 U hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mes'ud ka`e se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio D`ibrila sa {est stotina krila.257 5) Meleki, pokorni i odani Allahovi robovi Meleki su Allahu, d`.{., potpuno pokorni i odani, Njemu su u ibadetu ponizni i izvr{avaju sve naredbe, a ne grije{e u onome {to im se naredi. Oni nisu Allahova djeca niti k}erke, kao {to su to kr{}ani pripisivali Allahu, d`.{. “Oni govore: 'Milostivi ima dijete!' Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi po{tovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna {ta su uradili i {ta }e uraditi, i oni }e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami iz strahopo{tovanja prema Njemu, bri`ni.” 258 I ka`e Uzvi{eni:

112

Islamsko znanje

“Boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih, i ~ine ono {to im se naredi.”259
6) Meleki i svemir Meleki izvr{avaju naredbe Uzvi{enog Gospodara vezane za red u kosmosu, njegovo odr`avanje, pra}enje i bilje`enje svega {to se kre}e i de{ava u njemu. Uzvi{eni ka`e: “I sre|uju ono {to nije sre|eno...” 260 “I onih koji naredbe sprovode..” 261 Kur'an i hadis upu}uju nas da meleki imaju odre|enu funkciju te da je Allah, d`.{., zadu`io jedne meleke za zvijezde, druge za oblake, tre}e za brda, neke za ki{u itd. 7) Meleki i ~ovjek Postoje i razne du`nosti i funkcije meleka vezane za ~ovjeka kao {to je uputa, pomaganje ljudi u robovanju Allahu, d`.{., pomo} ljudima na izboru dobra nad zlom, izbjegavanje zla, zablude i fitne. Meleki prate ~ovjeka tokom ~itavog `ivota i nikada se ne odvajaju od njega. Jedni zapisuju njegova djela, drugi ga navode na dobro, tre}i ga ~uvaju itd. Uz ~ovjeka su meleki “Kiramen katibin”, koji bilje`e ljudska djela: “On ne izusti ni jednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije.”262 “A nad vama bdiju ~uvari, kod Nas cijenjeni pisari.” 263 Postoje meleki koji mole Allaha da oprosti grijehe vjernicima i mole Allaha za njih: “Meleki koji dr`e 'Ar{ i oni koji su oko njega veli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njeg i mole da budu opro{teni grijesi vjernicima: 'Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ih od patnje u Vatri! Gospodaru na{, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obe}ao, i pretke njihove i `ene njihove i potomstvo njihovo, one koji su bili dobri; Ti si uistinu silan i mudar. I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela, jer koga Ti toga dana po{tedi{ kazne zbog ru`nih djela - Ti si mu se smilovao, a to }e, zaista, veliki uspjeh biti!'” 264 Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Nema dana u kome ljudi osvanu, a da ne do|u s neba meleki koji mole Allaha: 'Bo`e, daj onome koji dijeli', a drugi ka`e: 'Oduzmi od onoga koji {krtari.'”265 Meleki prilikom smrti donose radosne vijesti vjernicima, a grie{nike kore: “Onima koji govore: 'Gospodar na{ je Allah' pa ostanu pri tome-dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne `alostite se, i radujte se D`ennetu, koji vam je obe}an.'”266 Oni podsti~u one koji tra`e znanje. Ka`e Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Svako ko iza|e na put radi sticanja znanja, meleki mu postave svoja krila iz zadovoljstva prema onome {to je ~ovjek poduzeo.”267 U~vr{}uju vjernike na dobrom djelu, a posebno kada su vjernici u d`ihadu. “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja Sam s vama, pa u~vrstite one

Islamsko znanje

113

koji vjeruju!' U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite i udarite ih po prstima.” 268
8. Broj meleka Meleka ima neizmjeran broj koji zna jedino Gospodar svjetova kao {to ka`e Uzvi{eni: “A vojske (meleke) Gospodara tvoga samo On zna.” 269 O njihovoj mnogobrojnosti govori ovaj hadis: “Nebesa su za{kripala, a imaju zbog ~ega da {kripe. Na njima nema mjesta koliko pedalj, a da tu nije melek koji ~ini sed`du ili ruku'.”270

MELEKI SPOMENUTI U KUR'ANU I HADISU
D`ibril, koji je zadu`en za dono{enje objave Allahovim poslanicima. On je spomenut u jednom ajetu zajedno sa Mikailom: “Reci: 'Ko je neprijatelj D`ibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur'an-koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite-kao putokaz i radosnu vijest vjernicima. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim, i D`ibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne}e da vjeruju.'” 271 Uzvi{eni ga je na najljep{i na~in opisao u suri Et-Tekvir: “I kunem se zvijezdama koje se skrivaju, koje se kre}u i iz vida gube, i no}i kada ona veo di`e, i zorom kada di{e, Kur'an je, zaista, kazivanje izaslanika plemenitog, mo}nog, od Gospodara svemira cijenjenog, kome se drugi pot~injavaju, tamo pouzdanog!” 272 “U~i ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome.” 273 [to se ti~e Mikaila, on je zadu`en za pojave i promjene u prirodi, kao {to su strujanje vjetrova, kretanje oblaka, padanje ki{a, nicanje rastinja, odre|ivanje zelenila i boje u bilju, veli~ine i ukusa plodova itd. Israfil je zadu`en za puhanje dva puta u sur (rog). Prvi put da bi ozna~io umiranje svega stvorenog, a drugi put radi ponovnog o`ivljavanja. Malik je ~uvar D`ehennema. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “Oni }e dozivati: 'O Malik, neka Gospodar tvoj u~ini da umremo!' On }e re}i: 'Vi }ete tu vje~no ostati.'” 274 Kiramen katibin

114

Islamsko znanje

Allah, d`.{., ih je spomenuo u Kur'anu i u~inio ih na{im ~uvarima i pisarima. Ka`e Uzvi{eni: “A nad vama bdiju ~uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono {to radite.” 275 “Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovom nare|enju nad njim bdiju.” 276 “Zar oni misle da Mi ne ~ujemo {ta oni nasamo razgovaraju i kako se me|u sobom dogovaraju? ^ujemo Mi, a izaslanici na{i, koji su uz njih, zapisuju.” 277 U tefsirima se spominje da se radi o dva meleka, koji stoje jedan s desne, drugi s lijeve strane ~ovjeka i pi{u djela. Onaj na desnoj strani pi{e dobra djela a onaj na lijevoj pi{e lo{a djela, a druga dva meleka ~uvaju ~ovjeka, jedan sprijeda a drugi straga.

Melek smrti On je zadu`en za uzimanje ljudskih du{a, kao {to Uzvi{eni ka`e: “Reci: 'Usmrtit }e vas melek smrti koji je vama zadu`en, a poslije }ete se Gospodaru svome vratiti.'” 278 Kur'an nije spomenuo ime ovog meleka niti se ono spominje u autenti~nim-sahih hadisima. Me|utim, u nekim djelima spominje se da se on zove Azrail.279 Nosa~i 'Ar{a: To su meleki ~ija je du`nost dr`anje Allahova 'Ar{a (prijestolja), i o njima nas je obavijestio Uzvi{eni: “I meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga }e toga dana, iznad njih, osmerica dr`ati.” 280 Meleki zadu`eni za vatru-Zebanije: to su meleki koji se brinu o d`ehenemskoj vatri. Ima ih devetnaest, a zovu se Zebanije. Oni se spominju na ~etiri mjesta u Kur'anu: “I oni koji }e u vatri biti govorit }e stra`arima d`ehenemskim: 'Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ubla`i!'” 281 “Nad njim su devetnaesterica.” “Mi smo ~uvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao isku{enje onima koji ne vjeruju, da se oni kojima je data Knjiga uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje u~vrsti, i da oni kojima je data Knjiga i oni koji su vjernici, ne sumnjaju, i da oni ~ija su srca bolesna i oni koji su nevjernicika`u: '[ta je Allah htio sa ovim kao primjerom?' Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga ho}e, i na pravi put ukazuje onome kome ho}e. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I Sekar282 je ljudima samo opomena.” 283 “Pa neka pozovu dru{tvo svoje, Mi }emo pozvati Zebanije.” 284 Meleki zadu`eni za gostoprimstvo d`enetlija: Oni selam nazivaju i izra`avaju dobrodo{licu d`enetlijama, donose hranu, pi}e i sve drugo {to oko nije vidjelo niti uho ~ulo, niti je ikada moglo pasti na um ljudskom srcu. “A oni koji su se Gospodara svoga bojali, u povorkama }e u D`ennet biti povedeni, i kad do njega do|u, a kapije njegove ve} {irom otvorene, ~uvari

Islamsko znanje

115

njegovi }e im re}i: ‘Mir vama, od grijeha ste ~isti, zato u|ite u nj, u njemu }ete vje~no boraviti!'” 285 Jo{ da napomenemo da se meleki ne `ene niti razmno`avaju, i nikada se ne opisuju mu{kim ili `enskim spolom.

[ART TRE]I IMANSKI [ART
VJEROVANJE VJEROVANJE U ALLAHOVE KNJIGE
Vjerovanje u Allahove knjige temelj je imana bez kojeg nema vjerovanja. To podrazumijeva vjerovanje i ~vrsto uvjerenje da je Allah, d`.{., slao knjige (objave), koje su ljudima prenosili Allahovi poslanici.286 Kao {to je Allah, d`.{., poslao Kur'an Muhammedu, s.a.v.s., tako je isto i prethodnim poslanicima slao objave (knjige). Knjige spomenute u Kur'anu su: 1. Tevrat: objavljen Musau,a.s. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo objavili Tevrat, u njemu je uputa i svjetlo...”; 287 2. Ind`il: objavljen Isau, a.s. Uzvi{eni ka`e: “Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Ind`il...”; 288 3. Zebur: objavljen Davudu, a.s.. Uzvi{eni ka`e: “Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima.... , a Davudu smo Zebur dali”; 289 4. Suhufi: Suhufi su objavljeni Musau i Ibrahimu, a.s. O tome nas je Allah, d`.{., obavjestio u ovome ajetu: “Zar on nije obavje{ten o onome {to se nalazi u listovima (suhufima) Musaovim i Ibrahimovim...” 290 Tako|er, i u ovom ajetu: “Ovo doista ima u listovima davna{njim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.” 291 Sigurno je da je bilo jo{ knjiga koje su objavljivane drugim poslanicima, ali njihova imena nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu. Ono {to znamo jeste to da je svaki poslanik imao poslanicu (u vidu knjiga ili suhufa) koju je bio du`an dostaviti ljudima. Slijede}i ajet nam poja{njava tu ~injenicu: “Svi su ljudi sa~injavali jednu zajednicu, i Allah, d`.{., slao je

116

Islamsko znanje

vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u ~emu se oni ne bi slagali. A povod neslaganju bila je me|usobna zavist, ba{ od onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni dokazi; i da bi Allah, d`.{., voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u ~emu se nisu slagali. “A Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.” 292

STA STAV VJERNIKA O ALLAHOVIM KNJIGAMA
Stav vjernika u vezi s ovim pitanjem je jasan. Du`ni smo vjerovati u ove knjige i ono {to je do{lo u njima. Nije nam dozvoljeno da Allahu pripi{emo knjigu koju On Sebi nije pripisao, tj. koju On nije spomenuo. Du`ni smo vjerovati da su sve ove knjige do{le kao uputa, istina i svjetlo ljudima. U njima su zakoni i pravila o ljudskim postupcima, te na~in vjerovanja. Njima su obuhva}eni svi segmenti ljudskog `ivota: odnos ~ovjeka i Gospodara, odnos ~ovjeka i ~ovjeka, odnos ~ovjeka i prirode, itd. Sve ono {to se na|e u knjigama, a u suprotnosti je sa islamskim principima, znak je da je to iskrivila ljudska ruka. Uzvi{eni ka`e o Tevratu: “Mi smo objavili Tevrat, u njemu je uputa i svjetlo...” 293 O Ind`ilu Allah ka`e: “...i dali smo mu Ind`il, u njemu je uputa i svjetlo...” 294 Du`ni smo da vjerujemo da je Kur'an posljednja knjiga poslana od Uzvi{enog Allaha cjelokupnom ljudskom rodu do Sudnjeg dana i odlikovana je posebnim vrijednostima i osobinama nad ostalim knjigama. Neke od tih osobina su: 1. Kur'an sadr`i su{tinu prija{njih knjiga i on je posljednja objava ljudima. Do{ao je kao potvrda, istina u ranijim knjigama i obja{njenje tevhida, ibadeta, poslu{nosti i svega {to vjera zahtijeva. Do{ao je da bdije nad ostalim knjigama, poja{njava iskrivljenja i promjene koje su u njima nastale. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdije...” 295 Kur'an je do{ao sa sveop}im zakonodavstvom, va`e}im za ~itavo ~ovje~anstvo. Poni{tio je dotada{nja zakonodavstva koja su bila ograni~ena samo na odre|ene narode, a potvrdio je i neke propise va`e}e za sva vremena i prostore; 2. Kur'an je jedina bo`anska knjiga na ~ije se ~uvanje obavezao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

Islamsko znanje

117

“Mi smo, zaista, opomenu (Kur'an) objavili i Mi }emo je ~uvati” 296, tj. ~uvati od ljudskog iskrivljavanja. “A on je, zaista, knjiga za{ti}ena, la` joj je strana, bilo s koje strane, ona je objava od Mudroga.” 297 Cilj o~uvanja Kur'ana jeste da Allahov dokaz ostane vje~an i trajno prisutan me|u ljudima. ^injenica je da je Kur'an posljednja Bo`ija objava te je stoga njegovo ~uvanje od iskrivljavanja neophodno, kako bi ljudi do Sudnjeg dana imali izvorni zakonik pred sobom; 3. Kur'an je svim ljudima uputa i objava, dok su druge objave slate samo odre|enim narodima. One se sla`u sa Kur'anom u akidetu (vjerovanju), a razilaze se sa njim u zakonima i propisima koji su bili ograni~eni na odre|eni narod i vrijeme. Ka`e Uzvi{eni: “Svako je imao svoj pravac kojeg je slijedio...” 298 Postoje i dokazi iz Kur'ana koji jasno govore o iskrivljavanju Tevrata od jevreja i Ind`ila od kr{}ana. “Zar se vi nadate da }e vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu{ali pa su ih, po{to su ih shvatili, svjesno izvrnuli.” 299 “Ima jevreja koji izvr}u smisao rije~ima i govore uvijaju}i jezicima svojim i hule}i pravu vjeru: '^ujemo ali se ne pokoravamo!' i '^uj ne ~uli te!' i 'Ra'ina!' A da oni ka`u: '^ujemo i pokoravamo se!' i '^uj' i 'Pogledaj nas!' - bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.” 300 “O sljedbenici Knjige, do{ao vam je Poslanik Na{ da vam uka`e na mnogo {ta {to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ~ega }e i pre}i. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upu}uje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.” 301 Me|u iskrivljenjima koja su jevreji i kr{}ani uveli u vjeru jeste njihovo vjerovanje da je Uzejr Allahov sin, a kr{}ani su govorili da je Isa Allahov sin i tako svjesno u~inili {irk prema Allahu, d`.{. Kur'an o tome ka`e: “Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kr{}ani ka`u: 'Mesih je Allahov sin.' To su rije~i njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i nevjernika prija{njih, ubio ih Allah! Kuda se odme}u?” 302 Kada je objavljen Kur'an, u njemu je ukazano na zablude ovog iskrivljenog vjerovanja jevreja i kr{}ana. Objasnio im je da je Allah, d`.{., li{en svih ljudskih svojstava, te da On nema djeteta. U suri El-Ihlas ka`e se: “Reci: 'On je Allah-Jedan! Allah je Uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije!'” Dokazao im je i ~injenicu da su poslanici samo ljudi, a nikako bo`anska bi}a. “Reci: 'Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va{ Bog-jedan Bog. Ko `udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ~ini dobra djela i neka, klanjaju}i se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!'”303

118

Islamsko znanje

Tako|er, kr{}ani su iskrivili i vjerovanje o jednom Bogu pa su rekli da je Isa bog i da je on jedan od troga (sveto trojstvo). “Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je-Mesih sin Merjemin!' a Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i va{em Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah }e mu ulazak u D`ennet zabraniti, i njegovo boravi{te }e D`ehennem biti; a nevjernicima ne}e niko mo}i pomo}i. Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je jedan od trojice!' A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga {to govore, nesnosna patnja }e, zaista, sti}i svakog od njih koji nevjernik ostane.” 304 Kur'an je do{ao i ukazao na zabludjelo vjerovanje kr{}ana te im je rekao: “Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik, i prije njega su dolazili poslanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila, i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odme}u.”305 ^injenica je da do danas ne postoji knjiga u svom originalu koja se mo`e pripisati Allahu, d`.{., osim Kur'ana. Za to postoje i mnogi racionalni dokazi, pored onih iz Kur'ana. Neki od njih su: 1. originali prija{njih objava su zagubljeni i kod ljudi nije ostalo ni{ta osim pri~a. Kur'an je ostao sa~uvan i originalan, u svojim poglavljima, citatima, u svakoj rije~i i svakom slovu. On je onakav kakvog ga je D`ibril u~io Muhammedu, s.a.v.s., i kakvog ga je on prenio svojim ashabima; 2. u prija{njim objavama do{lo je do mije{anja ljudskog govora sa bo`anskim putem ubacivanja raznih tuma~enja, historije, biografije poslanika i njihovih u~enika, tako da se ne mo`e razlikovati Allahov govor od ljudskog. Kur'an je sav Allahov govor i u njemu nije do{lo do mije{anja govora ~ovjeka sa bo`anskim govorom, ~ak ni od najbli`eg Allahova roba, Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.; 3. dana{nje interpretacije prija{njih objava ne mogu se nikako pripisati poslanicima kojima su dostavljene. Dana{nji psalmi, koji su poznati pod imenom “Stari zavjet”, a koji je u originalu “Tevrat”, pisani su poslije smrti Musaa ( ~etiri stolje}a na osnovu usmenih predanja). Takav je isti slu~aj i sa “Novim zavjetom”, Ind`ilom, kojeg su kr{}anski sve}enici izmijenili i pisali po svojim prohtjevima a u njega stavljali {ta su htjeli. Kur'an je sav zapisan za `ivota Muhammeda, s.a.v.s., i pod njegovom kontrolom i bo`anskim nadzorom. Raspored Kur'ana i smje{taj svakog ajeta na njegovo mjesto direktno je od Allaha odre|en (tevkifi); 4. jedan od dokaza iskrivljenosti i neautenti~nosti ranijih objava jeste i veliki broj verzija iste knjige i razmimoila`enje u vezi vjerodostojnosti pojedinih izreka i citata. Kod jednog prenosioca (pisca) jedna izreka je vjerodostojna, dok za drugog to isto nema svoje osnove te se ne mo`e pripisati Bogu. Na{a je du`nost da vjerujemo u Bo`anski izvor svih spomenutih objava i da su one do{le kao uputa ljudima. [to se ti~e sadr`aja prija{njih knjiga koje danas

Islamsko znanje

119

nalazimo pred sobom, na{ odnos prema njima je sljede}i: - ono {to spominje Kur'an i to potvr|uje, to vjerujemo; - ono {to nije~e Kur'an i govori suprotno u tim knjigama odbacujemo; - ono {to ne spominje Kur'an i sunnet, a navedeno je u pro{lim knjigama, niti nije~emo niti potvr|ujemo, jer nemamo dokaza o tome; 5. ono {to nas upu}uje na zaklju~ak o krivotvorenosti prija{njih objava jeste i sadr`aj tih objava. Pogre{no i iskrivljeno vjerovanje, prikazivanje Boga u liku ~ovjeka i davanje svih ljudskih svojstava Uzvi{enom Bogu, te ku|enje poslanika i predstavljanje u veoma lo{em obliku poku{avaju}i da im se obezvrijedi li~nost i kompromituje ~ast, jesu odlike knjiga koje danas posjeduju kr{}ani i jevreji, a koje su, zahvaljuju}i njima samima, postale takve. Tako|er, u knjizi od Sejjida Sabika navode se neki izvodi iz Tevrata: “Geneva”/1., knjiga Starog zavjeta 3/22: “Re~e Gospodar Bog: ‘To je taj ~ovjek koji je postao jedan od nas, spoznao je dobro i zlo.”’ “I ra`alosti se Bog zbog toga {to je ~ovjek u~inio, i rastu`i se u svome srcu.” U njemu se, tako|er, spominje dosta stvari koje otvoreno govore o kaljanju ~asti poslanika {to je u suprotnosti sa njihovom nepogre{ivo{}u. Tako za Ibrahima, alejhisselam, ka`u da je la`ac, za Luta da je u~inio blud sa svojim k}erkama, isto tako ka`u da je Harun pozvao Izrael}ane u obo`avanje teleta, da je Davud u~inio blud, da je Sulejman obo`avao kipove `ele}i time udovoljiti svojoj `eni...itd.306 [to se ti~e Kur'ana, vjerujemo da je to ~isti Allahov, d`.{., govor, istina, i da su svaki izraz, rije~ i slovo sa~uvani. Du`nost nam je slijediti naredbe i kloniti se njegovih zabrana te vjerovati u sve {to se nalazi u njemu, a odbijati sve {to mu se suprotstavlja. Kur'an je istina od Allaha, d`.{., kojoj ne mo`e ni{ta parirati.

120

Islamsko znanje

^ETVRTI IMANSKI [ART ^ETVRTI [ART
VJEROVANJE VJEROVANJE U POSLANIKE
Vjerovanje u Allahove poslanike ubraja se u glavne temelje Islama. Du`nost svakog ~ovjeka jeste da vjeruje u sve Allahove poslanike ne prave}i nikakvu razliku me|u njima. Svi su oni sa istim ciljem i od Jednog Boga poslani. Vjerovanje u poslanike zna~i: “~vrsto uvjerenje i vjerovanje da je Allah, d`.{., slao poslanike svim narodima. Njihov broj i imena zna jedino Uzvi{eni Allah, Koji ih je i poslao.”307 On ka`e: “Mi smo i prije tebe poslanike slali, o nekima od njih Mi smo ti kazivali, a o nekima nismo...” 308; a u drugom ajetu veli: “Allah nije ostavio ni jednu zajednicu niti narod, a da im nije poslanika ili opominja~a poslao. I ni jedna zajednica nije bila bez poslanika.” 309 Mi vjerujemo u imena 25 poslanika i vjerovjesnika navedena u Kur'anu i hadisu, po~inju}i sa Ademom, a zavr{avaju}i sa Muhammedom, s.a.v.s. Isto tako vjerujemo da Uzvi{eni Allah, d`.{., ima poslanika i vjerovjesnika, pored spomenutih, s tim {to mi ne znamo njihova imena. U jednom sahih hadisu stoji da je broj poslanika 317 a da je broj vjerovjesnika 124.000.310

POSLANSTVO - VJEROVJESNI[TVO
Postoje razlike izme|u poslanika (resul) i vjerovjesnika (nebijj) u vezi s objavom i onoga {to im se objavljuje. Vjerovjesnik (nebijj) jeste osoba kojoj se dostavlja objava od Allaha, d`.{., koja nije novi {erijat (vjerozakon), u odnosu na prethodnog vjerovjesnika. Poslanik (resul) je osoba koju je Allah, d`.{., odabrao da prenese novi {erijat ljudima. Iz ovih definicija mo`emo izvesti i osnovne razlike izme|u poslanika i vjerovjesnika. 1. Vjerovjesnik nije zadu`en dostavljanjem novog {erijata ljudima ve} se njegova uloga ogleda u nare|ivanju dobra i spre~avanju zla i usmjeravanju ljudi putem [erijata poslanika koji je poslan prije njega. 2. Prvo odabrana osoba bude vjerovjesnik, a potom ga Allah, d`.{., u~ini poslanikom, ako ho}e, i zadu`i ga preno{enjem novog {erijata. Zato se ka`e: “Svaki poslanik je vjerovjesnik, ali nije i svaki vjerovjesnik poslanik.”

Islamsko znanje

121

3. Vjerovjesnici su slati vjernicima (onim koji su vjerovali u jednog Boga) dok su poslanici slati i kafirima. Poslanici su imali knjige, a vjerovjesnicima one nisu davane. 4. Vjerovjesnik nije za{ti}en od ubistva dok poslanik jeste. Mudrost je u tome {to Allah, d`.{., ho}e da se upotpuni Njegovo dostavljanje novog {erijata. Npr. Jahja, a.s., ubijen je, a bio je samo vjerovjesnik. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “Prije tebe Mi ni jednog poslanika (resul) i vjerovjesnika (nebijj) nismo poslali...” 311 “I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik i vjerovjesnik.”312 Ovdje se za Musaa ka`e da je i poslanik i vjerovjesnik zato {to mu je data knjiga (Tevrat) i zato {to je do{ao sa novim zakonom ([erijatom).

SVOJSTVA SVOJSTVA POSLANIKA I VJEROVJESNIKA
Njihova svojstva dijele se na dvoje: svojstva vezana za njihovu spolja{njost i unutra{nja, du{evno - moralna svojstva. 1. Spolja{nja-vanjska svojstva Poslanici su ljudskog roda i Allah, d`.{., nikada nije meleke slao ljudima kao poslanike, zato {to melek ne mo`e komunicirati sa ljudima zbog razli~itosti bi}a. Poslanici su mu{karci. Allah, d`.{., nikada nije slao `ene kao poslanike. “I prije tebe smo slali samo mu{karce...” 313 Poslanici i vjerovjesnici nisu izlo`eni infektivnim bolestima niti imaju neku tjelesnu mahanu kao {to je sakatost, itd. Infektivna bolest mo`e prouzrokovati izbjegavanje poslanika od ljudi. Oni se tada ne}e mije{ati sa njim. To je u kontradikciji sa su{tinom misije poslanstva koja po~iva na dru`enju sa ljudima. U vezi s te{kom bolesti koja je pogodila Ejjuba, a.s., bitno je znati da mu je to bilo isku{enje od Allaha, d`.{., i trajalo je jedan period nakon ~ega je ozdravio i nastavio pozivati ljude u vjeru. [to se ti~e sakatosti i tjelesnih mahana, one, tako|er, djeluju odbojno na ljude, a u isto vrijeme i spre~avaju poslanika od temeljitog obavljanja misije me|u ljudima. 2. Duhovno-moralna svojstva Nepogre{ivost ('ismet): jeste svojstvo kojim su poslanici odlikovani nad drugim ljudima u cilju prakti~nog primjera. Uzvi{eni Allah, d`.{., htio je da poslanici i prije i poslije poslanstva ne budu izlo`eni

122

Islamsko znanje

grijehu ili nevaljalu djelu koje bi naru{ilo njihovu pravi~nost i ~ovje~nost. Kada bismo rekli da je poslanik u~inio ru`no djelo prije poslanstva, onda bi to uvijek bio izgovor i dokaz u rukama onih koji nered ~ine na Zemlji. [to se ti~e Musaa, a.s., koji je prije poslanstva ubio ~ovjeka, odgovor na to jeste da on nije imao namjeru ubiti ga, ve} je `elio pomo}i drugom ~ovjeku koji ga je pozvao u pomo}. Poslanici su bili sa~uvani od velikog i malog grije{enja u pogledu dostavljanja objave, dok su u svakodnevnom `ivotu bili sa~uvani samo od velikih grijeha, ne i od malih na koje ih je Uzvi{eni upozorio. Iskrenost (sidk) Svi poslanici su od ro|enja do smrti samo istinu govorili. Ebu - Bekr, r.a., priznao je i prihvatio poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., zbog svog prethodnog znanja o njegovoj iskrenosti. Tako je rekao: “Muhammed ne la`e ljudima, pa zar je mogu}e da sla`e na Gospodara ljudi.” Tako isto je i bizantijski car Heraklije (Kajsar) do{ao do zaklju~ka o Resulullahovom, s.a.v.s., poslanstvu na osnovu njegove lijepe biografije i iskrenosti prema svome narodu prije poslanstva.314 Povjerljivost i ta~nost u dostavljanju objave (emanet): Poslaniku ili vjerovjesniku nare|eno je da prenesu ljudima sve {to im je Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio i nije im dozvoljeno da i{ta od [erijata ili akideta zataje, jer bi u tom slu~aju iznevjerili ulogu koja im je povjerena. Uzvi{eni Allah ka`e: “Poslani~e, kazuj ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne u~ini{ to, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu, a Allah }e te od ljudi {tititi...”315 Svi su poslanici bili izrazito pametni i o{troumni (fetanet) Poznato je da su poslanici bili slani razli~itim vrstama ljudi. Zato je bilo neophodno da budu pametni, pronicljivi i o{troumni kako bi sa svima njima mogli kontaktirati. Dokaz njihove o{troumnosti jeste i brzina dosjetljivosti u dono{enju argumenata pred protivnicima. Primjer u dosjetljivosti i argumentiranju u odbrani vjere jeste Ibrahim, a.s., ( kada mu je Nimrud rekao: “Ja o`ivljavam i usmr}ujem.” Ibrahim mu re~e: “‘Allah daje da Sunce iza|e sa istoka, u~ini ti da iza|e sa zapada...' I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima ne}e ukazati na pravi put.”316 Iz ovoga vidimo kako je veoma brzo Ibrahim, a.s., donio dokaz koji je protivnika potpuno zbunio. Ibrahim, a.s., i{ao je logikom koja ka`e da onaj koji mo`e da o`ivljava i usmr}uje, mo`e i da u~ini da Sunce iza|e sa zapada.

Islamsko znanje

123

DOKAZI KOJI UPU]UJU NA ISKRENOST POSLANIKA ISTINITOST NJIHOVA POSLANSTVA I ISTINITOST NJIHOVA POSLANSTVA
PRVI: SU[TINA POSLANSTVA PRVI: POSLANSTVA
Ako razuman ~ovjek logi~ki razmi{lja o su{tini i biti poslanstva, do}i }e do zaklju~ka i uvjerenja o ispravnosti ovog poslanstva ili, pak, o neispravnosti. Stvari koje upu}uju na ispravnost jesu: a) ~emu poziva i {ta zagovara doti~no poslanstvo: obo`avanje Allaha ili idolopoklonstvo? Li~nu korist ili korist ~itavog ~ovje~anstva bez rasnih ili drugih razlika?; b) da li je ova poslani~ka misija u suprotnosti ili u skladu sa prirodom ljudskog bi}a, da li je prilago|ena }udima i instiktima ljudske du{e?; c) da li ova misija posjeduje odgovore na pitanja o po~etku i kraju svemira?; e) da li je ova misija pogodna za sva vremena i da li nudi odgovore i rije{enja na sve nove izazove i probleme?; f) da li vodi ljude sre}i ili patnji?; Kada ~ovjek odgovori na ova pitanja, do}i }e do zaklju~ka o ispravnosti poslanstva.

DRUGI: LI^NOST POSLANIKA
Li~nost poslanika, tako|er, mo`e uputiti na istinitost njegova poziva. To se da zaklju~iti na osnovu njegove povjerljivosti, iskrenosti, morala, zatim na~ina njegova postupanja i komuniciranja sa ljudima. Hatid`a, radijallahu anha, povjerovala je u istinitost Muhammedova, s.a.v.s., poslanstva na osnovu njegove iskrenosti i pona{anja jo{ prije primanja Objave. Takav je slu~aj i sa Ebu - Bekrom, r.a.. Abdullah ibn Selam, r.a., kada je vidio Poslanika, s.a.v.s., rekao je: “Tako mi Allaha, ovo lice nije lice la`ova.”317

124

Islamsko znanje

NAGOVJE[TAJ TRE]I: NAGOVJE[TAJ PRIJA[NJIH POSLANIKA I VJEROVJESNIKA O DOLASKU POSLANIKA POSLIJE NJIH
Ka`e Allah, d`.{., u Kur'ani kerimu: “A kada Isa, sin Merjemin, re~e: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ~ije je ime Ahmed, koji }e poslije mene do}i.' I kad im je on donio jasne dokaze, oni reko{e: 'Ovo je prava vrad`bina!'” 318 Kako god je Isa, a.s., najavio dolazak Muhammeda, s.a.v.s., tako isto su ga najavili i drugi poslanici i vjerovjesnici, zato {to je on pe~at svim poslanicima. Zato se u Kur'anu ka`e: “Onima kojima smo dali Knjigu (jevreji i kr{}ani), znaju Poslanika, s.a.v.s., Muhammeda kao {to sinove svoje znaju, ali neki od njih, doista, svjesno istinu prikrivaju.” 319 Najava pojave nekog poslanika od njemu prethodnog je jo{ jedan dodatni dokaz njegove istinitosti.

^ETVRTI: NADNARAVNA POJAV ^ETVRTI: MU'D@IZA - NADNARAVNA POJAVA
Mu'd`iza je najpoznatiji i najra{ireniji na~in dokazivanja ne~ijeg poslanstva. Zato nalazimo kroz historiju da ljudi na po~etku pojave poslanika tra`e od njih da im poka`u ne{to nadnaravno, {to drugi ljudi ne mogu uraditi, a dokaz je istinitosti njihovog poslanstva i Allahove, d`.{., podr{ke na putu poslani~ke misije. Mu'd`iza je nadnaravna pojava koju je Allah, d`.{., darovao nekom svom poslaniku kako bi poslanik dokazao istinitost svoga poslanstva.320 Mu'd`iza spada u stvari neobi~nog i posebnog karaktera koje ljudi ne susre}u u svakodnevnom `ivotu. Njihova karakteristika je da izlaze iz ustaljenog zakona u svemiru i uobi~ajenog na~ina ljudskog pona{anja. Nadnaravne pojave se mogu podijeliti na: - one koje poti~u od Allaha, d`.{.; - one koje ~ini {ejtan uz pomo} svojih prijatelja me|u ljudima. Nadnaravne pojave koje poti~u od Allaha, d`.{., ne mogu se ste}i i On ih daje kome On ho}e. Ono {to {ejtani ~ine, to je ljudima mogu}e ste}i i uraditi kao i suprotstaviti im se. Onaj

Islamsko znanje

125

ko dolazi sa mu'd`izom od Allaha, Njemu je pokoran i koristan je ljudima, dok je donosilac {ejtanskih ~uda Allahu, d`.{., nepokoran, la`ac i {tetan ljudima.

KARAKTERISTIKE MU'D@IZE
1. Izvor je mu'd`ize Allah, d`.{. Ni jedan poslanik nije rekao da je on osobno u~inio odre|enu mu'd`izu. Svi su nagla{avali da je ona poslata od Allaha, d`.{. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e jezikom Isaa, a.s.: “... s dokazom (mu'd`izom) od Gospodara va{ega.”321 2. Ona je ljudima nedosti`na i sli~no de{avanje od nekoga drugog je nemogu}e, jer u suprotnom mu'd`iza bi izgubila svojstvo Allahove potpore poslani~koj misiji i svojstvo osobenosti. 3. Neobi~na je za ljudima ustaljen na~in `ivota i prirodne pojave na koje su ljudi navikli. Ona izlazi iz okvira zakona u prirodi. 4. Svojstvena je samo poslanicima i vjerovjesnicima. To je dokaz koji ljudima potvr|uje istinitost poslanstva odre|enog poslanika. 5. Vrsta i su{tina mu'd`ize odgovarala je vremenu u kome se pojavila. 6. Poslana je kao izazov kafirima da donesu ne{to sli~no. Jedan dio u~enjaka smatra da je “izazov” op}a karakteristika mu'd`ize, i kod svakog poslanika. Drugi dio u~enjaka smatra da je on (izazov) karakteristi~an samo za neke od mu'd`iza. ^injenica je da su neke mu'd`ize poslate kafirima, a neke vjernicima. One koje su poslate kafirima su radi izazova, a one poslane vjernicima imale su za cilj u~vr{}ivanje imana. Mu'd`ize poslanika Muhammeda, s.a.v.s., imale su za cilj: 1. izazov kafirima; 2. u~vr{}enje vjernika u imanu; 3. po~ast i ukazivanje posebne pa`nje Poslaniku, s.a.v.s., i oja~anje njegova uvjerenja kao priprema za napore i pote{ko}e koje su bile pred njim.322

126

Islamsko znanje

KERAMETI I EVLIJE
POGLAVLJE UVOD U POGLAVLJE O KERAMETU
Postoje nadnaravne pojave koje izlaze iz okvira zakona prirode, a Uzvi{eni Allah, d`.{., daje ih nekim Svojim dobrim robovima, “prijateljima”, posebno pobo`nim osobama koji iskreno i bez imalo zastranjivanja ispovjedaju vjeru. To je po~ast i izraz posebne pa`nje prema njima. Takva osoba se zove “velijj” ili “evlija”, a definisana je kao: “osoba odana Allahu, d`.{., iskrena u ibadetu, poslu{na, potpuno slijedi [erijat sa kojim je do{ao Poslanik Muhammed, s.a.v.s., izbjegava sve grijehe, ne odaje se porocima niti slijedi svoje strasti.323

KARAKTERISTIKE “EVLIJE” PRIJATELJA ALLAHOVA ALLAHOVA [TI]ENIKA - PRIJATELJA
1. Evlija obavlja sve farzove, mnogo klanja nafila, obavlja druge dobrovoljne ibadete, i kloni se onoga {to mu je Allah zabranio. 2. Skroman je u stvarima koje ljude najvi{e privla~e na dunjaluku. Ne tra`i vlast, ne `udi za imetkom, polo`ajem. Ako dobije malo, strpi se, ako dobije puno zahvalan je. 3. U dru{tvu je prijatan, fin sugovornik, lijepog je morala, izrazito blag, tolerantan. 4. Nije samodopadljiv niti hvalisavac. Nije ohol zbog po~asti kojom ga je Allah darovao. 5. Evlije nisu nepogre{ivi jer svojstvo nepogre{ivosti Allah daje samo poslanicima, radi preciznog i ta~nog dostavljanja Objave. Kada vidimo historiju ashaba, vidjet }emo da su grije{ili, iako ih je Uzvi{eni Allah, d`.{., pohvalio na nekoliko mjesta u Kur'anu.324 6. Evlija radi ono sa ~im je Allah zadovoljan. Poznaje i primjenjuje {erijatske propise, poziva dobru, a odvra}a od zla i bori se na Allahovom putu svojim rije~ima, djelima, trudom, imetkom...325 Jednostavno, najpre~i mu je Allah, d`. {.

Islamsko znanje

127

DOKAZI O POSTOJANJU EVLIJA
Uzvi{eni Allah ka`e: “I neka se ni~ega ne boje i ni za ~im ne tuguju Allahovi {ti}enici (prijatelji), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu; Allahove rije~i niko ne mo`e izmijeniti, to }e, zaista, veliki uspjeh biti.” 326 Prenosi Poslanik, s.a.v.s., od Allaha, d`.{., da je rekao: “Ko bude neprijatelj Mome {ti}eniku koga sam Ja odabrao i koji je Meni blizu, Ja }u tome ~ovjeku navijestiti rat. Ni~im se Moj rob ne mo`e vi{e Meni pribli`iti od onoga ~ime sam ga Ja zadu`io. Moj se rob Meni postepeno pribli`ava vr{enjem dobrovoljnih ibadeta (nafila) pa ga Ja zavolim. A kad ga Ja zavolim, njegova ljubav prema Meni preovlada, pa njegov sluh kojim slu{a bude samo radi Mene, njegov vid kojim vidi bude samo radi Mene, ruka njegova kojom prihva}a bude samo radi Mene. Ovakav ~ovjek ako ne{to od Mene zatra`i, Ja mu udovoljim, a ako se Meni utje~e, Ja ga sklonim.” 327

POSTOJANJU KERAMETA DOKAZI O POST OJANJU KERAMETA
Kur'an Kerameti dobrih Allahovih robova spomenuti su na vi{e mjesta u Kur'anu. U suri El-Kehf spominje se doga|aj vezan za “stanovnike pe}ine” koje je Allah uspavao 309 godina, a zatim ih ponovo pro`ivio. Prema mi{ljenju islamskih u~enjaka ti ljudi su bili vjernici koji su se od rimskih progona sklonili u pe}inu i tu ih je Allah sa~uvao. O tome govore ajeti 9-26 sure El-Kehf. Kerameta Merjeme, radijallahu anha, ima vi{e. Jedan od njih jeste dobijanje hrane bez njenog truda. “I Gospodar njezin primi je lijepo i u~ini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram u{ao, kod nje bi hrane na{ao. 'Odakle ti ovo o Merjema?' - on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga On ho}e opskrbljuje bez ra~una.'”328 Od njenih kerameta jeste i to da je Allah dao da Isa kao novoro|en~e progovori iz be{ike u ~asu kada ju je njen narod optu`io za blud. Pogledaj suru “Merjem”, ajeti: 30 i poslije njega i brojni drugi primjeri na drugim mjestima.

128

Islamsko znanje

Hadis
U hadisu su, tako|er, spomenuti mnogi kerameti od kojih je i doga|aj sa trojicom ljudi kojima je stijena zatvorila izlaz iz pe}ine pa su zamolili Uzvi{enog Allaha svojim dobrim djelima da ih On spasi. Jedan je spomenuo svoju veliku pa`nju prema roditeljima, drugi da se ustegao od bluda kada je to mogao u~initi, tre}i da je svom najamniku, koji je oti{ao prije isplate naknade, o~uvao njegova sredstva pa ih, ~ak, i umno`io, a potom mu ih predao u potpunosti. Allah, d`.{., otklanja stijenu sa ulaza u pe}inu i oni se spa{avaju.329

OBJAV VAHJ - OBJAVA
“Dostavljanje odre|enog govora od Allaha, d`.{., na na~in da doti~ni poslanik ili vjerovjesnik bude ~vrsto uvjeren da se radi o objavi koja dolazi od Allaha, d`.{.”330 U skladu s ovom definicijom mo`emo izvesti glavna svojstva Objave: 1. porijeklo Vahja je od Allaha, d`.{.; 2. Vahj silazi i poslanicima i vjerovjesnicima; 3. ponekad je Vahj u vidu doslovnog govora331 kao {to je Kur'an, a ponekad je vahj po zna~enju, ali su rije~i od Poslanika, s.a.v.s., kao {to je hadisi-kudsijj; 4. poslanik i vjerovjesnik su potpuno uvjereni da je ono {to im se objavljuje od Allaha, d`.{.; 5. poslanik i vjerovjesnik su potpuno svjesni i prisebni kad im silazi objava; 6. za dostavljanje vahja poslanicima zadu`en je D`ibril, a.s.

DOSTA OBJAVE NA^INI DOSTAVLJANJA OBJAVE
Na~ini dostavljanja objave spomenuti su u ovom kur'anskom ajetu: “Ni jednom ~ovjeku nije dato da mu se Allah obra}a, osim nadahnu}em, ili iza zastora, ili da po{alje izaslanika, koji, Njegovom voljom, objavljuje ono {to On `eli.” “On je, zaista, Uzvi{en i Mudar!”332

Islamsko znanje

129

1. NADAHNU]E
Pod ovom vrstom objave podrazumijeva se nadahnu}e u srce i ono koje dolazi u snu. [to se ti~e nadahnu}a u srce, ono se spominje u ovom hadisu: “Zaista mi je Sveti duh (D`ibril) u srce dostavio da ne}e umrijeti ni jedna osoba prije nego upotpuni svoju nafaku, i svoj ed`el (rok trajanja `ivota).”333 To zna~i da su Poslaniku, s.a.v.s., ove rije~i nadahnute u srce dok je bio potpuno budan i pri sebi. A {to se ti~e sna poslanika, on se smatra istinom. Poslani~ki je san objava od Allaha, d`.{. Ibrahim, a.s., vidio je u snu da treba `rtvovati sina Ismaila334 i to mu je bio znak da se radi o Objavi od Allaha, d`.{. Prvo ~ime je nagovije{ten po~etak objave Muhammedu, s.a.v.s., bio je istinit san. Sve {to bi vidio u snu bilo je poput svjetla dana...335 Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Istinit san je ~etrdeseti dio poslanstva.”336

2. IZA ZASTORA
Uzvi{eni Allah razgovara sa Svojim vjerovjesnikom i poslanikom bez posredni{tva, ali iza zastora, tako da ovaj ne vidi Allaha, d`.{. Vi|enje Allaha, d`.{., na ovom svijetu je nemogu}e. To se da zaklju~iti iz slu~aja kada je Musa tra`io da vidi Allaha: '”..... Gospodaru moj, uka`i mi se da Te vidim! “ - Ne mo`e{ me vidjeti” - re~e - “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet }e{ Me!” I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvje{}en strovali. ^im se osvijesti re~e: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi.”337 Direktan govor Allaha, d`.{., sa poslanicima desio se tri puta: sa Musaom, alejhisselam: “...A Allah je sigurno sa Musaom razgovarao”338, sa Muhammedom, s.a.v.s., kada je bio na Israu i Mi'rad`u i kada mu je propisano pet namaza. Tre}i je razgovor Adema, s.a.v.s., i Allaha, d`.{., u D`ennetu. On se spominje u vi{e sura.

3. DA PO[ALJE IZASLANIKA
Objavu vjerovjesnicima i poslanicima dostavlja D`ibril. To se odvija na tri na~ina: a) da se pojavi u svom stvarnom liku, onako kako ga je Allah, d`.{., stvorio. Muhammed, s.a.v.s., vidio je D`ibrila, a.s., dva puta u njegovom pravom liku, jednom na po~etku objave

130

Islamsko znanje

u pe}ini Hira339, a drugi put za vrijeme Israa i Mi'rad`a, {to se opisuje u suri En-Ned`m: “Pou~ava ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome, na obzorju najvi{em.”340 Tada je D`ibril ispunio prostor izme|u nebesa i Zemlje. U jednom hadisu spominje se da D`ibril, a.s., ima {est stotina krila341; b) da do|e u liku ~ovjeka. Melek je do{ao Ibrahimu, a.s., u liku ~ovjeka kada ga je obradovao sinom Ishakom: “I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim.”342 Tako je isto do{ao i Lutu, a.s.: “I kad izaslanici Na{i do|o{e Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. 'Ne boj se i ne brini se' - reko{e oni - 'Mi }emo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim `ene tvoje; ona }e ostati s onima koji }e kaznu iskusiti.'” 343 Dolazio je Muhammedu, s.a.v.s., u liku ~ovjeka Dihje el-Kelbija, a jednom je do{ao u liku beduina koga nije niko poznavao344; c) dolazak objave kao zvuk zvona. To je bio za Poslanika, s.a.v.s., najte`i na~in objave i tada bi mu u danima `estoke hladno}e iz ~ela lili gra{ci znoja.345 Jednog dana bio je na devi kada mu je do{la ova vrsta objave. Zbog te`ine objave deva je kleknula. Ponekad bi objava silazila dok je Poslanik, s.a.v.s., bio u dru{tvu ashaba koji bi tada ~uli ne{to sli~no zujanju p~ela. Kur'an je naj~e{}e objavljivan ovim na~inom.

PETI IMANSKI [ART [ART
VJEROVANJE VJEROVANJE U SUDNJI DAN
Vjerovanje u Sudnji dan jedan je od temelja islamskog vjerovanja. Dokaz za to je slijede}i kur'anski ajet u kojem nam je nare|eno da vjerujemo u Sudnji dan: “O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.” 346 Ovaj imanski {art podrazumijeva “vjerovanje u sve ono o ~emu nas je obavijestio Uzvi{eni Allah, d`.{., u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, o onome {to }e se desiti poslije smrti kao {to su: ispitivanje ljudi od dvojice meleka, patnja ili u`ivanje u kaburu, pro`ivljenje poslije smrti, iskupljanje na jednom mjestu radi obra~una, izlaganje knjiga u kojima su zabilje`ena ljudska djela, obra~un, vaganje djela, Havd (vrelo), Sirat }uprija, D`ennet i D`ehennem, i sve {to je Allah, d`.{., u njima pripremio za njihove stanovnike.”347

Islamsko znanje

131

Onaj koji ~ita Allahovu Knjigu primijetit }e da ona obiluje velikim brojem ajeta o Sudnjem danu. ^esto spominjanje ovog stupa vjere govori o njegovoj va`nosti. Svaka sura sadr`i temu o Sudnjem danu, a rijetko se mo`e na}i da na nekoj stranici iz Kur'ana nije spomenut. Ono {to, tako|er, upu}uje na njegovu va`nost i ozbiljnost jeste podrobno opisivanje detalja i toka doga|aja, po~ev od pro`ivljenja pa do kona~ne presude. Na va`nost vjerovanja u Sudnji dan upu}uje i mno{tvo imena (sinonima) kojima Kur'an naziva ovaj dan. Svako ime odslikava jedno od stanja Sudnjeg dana.

IMENA SUDNJEG DANA
Neka od imena Sudnjeg dana koja su spomenuta u Kur'anu su: El-Kijame (ustajanje), Es-Sa'a (~as), El-Ahireh (drugi svijet), Jevmud-din (dan polaganja ra~una), Jevmul-hisab (dan obra~una), Jevmul-feth (dan pobjede), Jevmut-telak (dan susreta), Jevmul-d`em'i (dan skupljanja), Jevmul-hulud (dan vje~nosti), Jevmul-hurud` (dan izlaska), Jevmul-hasreti (dan kajanja), Jevmut-tenad (dan dozivanja), El-Azife (smak svijeta), Et-Tamme (velika nevolja), Es-Sahha (zaglu{uju}i glas), El-Hakka (~as neizbje`ni), El-Ga{ija (te{ka nevolja), El-Waki'a (veliki doga|aj), Jevmul-ba's (dan pro`ivljenja), Jevmul-fasl (dan razdvajanja), El-Kari'ah (smak svijeta), i dr.348 Iz zna~enja ovih imena mo`emo da zamislimo doga|aje koji }e se zbiti toga dana. Zbog toga su ova imena spomenuta u Kur'anu kako bi imala ulogu pripreme ~ovjeka za Sudnji dan. Vjerovanje u Sudnji dan obuhvata i samu smrt. Prakti~no, time se zavr{ava mukotrpni dunjaluk, svijet u kojem smo ~inili djela za koja }emo biti pitani. Po~inje novi svijet u koji ulazimo sa posljedicama onoga staroga. Smrt je ne{to najbli`e nama u na{im ~ulima, a isto tako ne{to najdalje od nas u na{im mislima. Vjernik o njoj razmi{lja i sje}a je se. Nevjernik je svjestan da }e umrijeti, ali se ne priprema za nju. A svaka du{a }e umrijeti, kao {to ka`e Allah, d`.{.: “Svako `ivo bi}e smrt }e okusiti, i Nama }ete se poslije vratiti.” 349

132

Islamsko znanje

KABURSKO ISKU[ENJE, KAZNA I ISPITIVANJE OD DVOJICE MELEKA ISPITIVANJE
Putem Kur'ana i vjerodostojnih hadisa saznali smo za postojanje `ivota koji po~inje odmah nakon smrti. Kur'an ga je nazvao “el-berzeh”. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “...pred njima }e berzeh (zagrobni `ivot) biti, sve do Dana, kada }e o`ivljeni biti.”350 Leksi~ko zna~enje berzeha jeste prepreka (zastor, pregrada), tj. zagrobni `ivot je pregrada izme|u dunjaluka i ahireta. To je `ivot koji se u mnogome razlikuje i od dunjalu~kog i od ahiretskog `ivota. Postojanje ovakvog `ivota utvr|eno je vjerodostojnim hadisima Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 1. Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, da je pitala Poslanika, s.a.v.s., o kaburskom azabu, pa joj je rekao: “Da, kaburski je azab istina.” Ka`e Ai{a: “Poslije toga nikada nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je klanjao neki namaz, a da nije zatra`io za{titu od kaburskog azaba.”351 2. Od Ibn - Abbasa prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{ao je pored dva kabura i rekao: “Oni (njihovi stanovnici) se sada ka`njavaju, a kazna ih je stigla zbog malih stvari. Jedan od njih je prenosio la`ne vijesti kojima je zava|ao druge, a drugi se nije ~istio poslije male nu`de.”352 Ovo se zove i kabursko isku{enje, zato {to }e ljudi u njemu biti isku{avani da odgovaraju na pitanja meleka, pa, ili }e biti ~vrsti i postojani u svome odgovoru ili }e pokleknuti i biti nesigurni. Zato neki mufesiri tuma~e Allahove rije~i: “Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti i na onom i na ovom svijetu.”353 Smatra se da }e ovo biti u ~asu ispitavanja u kaburu. Dva meleka koji }e ispitivati ~ovjeka u kaburu zovu se Munkir i Nekir. U vjerodostojnim hadisima zabilje`eno je da kad ~ovjek umre, u kabur mu do|u dva crno-plava meleka koji ga pitaju: “Ko ti je gospodar? Koje si vjere? Ko ti je poslanik?” Vjernik }e odgovoriti: “Moj Gospodar je Allah, vjera mi je islam, a Muhammed, s.a.v.s., je moj poslanik i moj vjerovjesnik. Munafik }e re}i: “Ne znam, ~uo sam ljude kako ne{to govore, pa sam i ja govorio.”354 A zatim }e biti tu~en i mu~en.

Islamsko znanje

133

VRSTE KABURSKOG AZABA
Prva vrsta koja je spomenuta u hadisu jeste: 1) udaranje `eljeznim ~eki}em. U hadisu kojeg prenosi El-Bera' ibn Azib, opisuju}i meleka koji }e do}i u kabur, ka`e se: “...a u ruci mu je ~eki}, kada bi njime udario brdo, postalo bi pra{ina. Udarit }e ga jednom i on }e se pretvoriti u pra{inu. Zatim }e opet udariti tako jako da }e njegov krik ~uti sva stvorenja u njegovoj blizini osim ljudi i d`ina”355; 2) otvore mu se vrata D`ehennema356; 3) stje{njavanje kabura tako da }e mu rebra u}i jedna u druga; Ka`e Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Re}i }e se zemlji: 'Sastavi se!' i ona }e se sastaviti i stijesniti tako da }e rebra umrlog u}i jedna u druga.”357 4) pokazivat }e mu se njegovo mjesto u D`ehennemu ujutro i nave~er: Ka`e Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Kada neko od vas umre, njegovo mjesto mu se pokazuje svako jutro i svaku ve~er. Ako je od stanovnika D`enneta, pokazuje mu se mjesto u D`ennetu, a ako je od stanovnika D`ehennema, pokazuje mu se mjesto u D`ehennemu, i ka`e mu se: 'Ovo je tvoje mjesto koje te ~eka nakon Sudnjeg dana.'”358 5) njegovo }e se lo{e djelo pretvoriti u lik ~ovjeka veoma ru`nog lica i odje}e neprijatnog mirisa. Ka`e Poslanik, s.a.v.s.: “...i do}i }e mu ~ovjek ru`nog lica, u ru`noj odje}i neprijatnog mirisa i re}i: ‘O`alosti se zbog onoga {to te ~eka. Ovo je dan koji ti je obe}an.’ Upitat }e ga kabur-sahibija: 'A ko si ti?' Re}i }e: ‘Ja sam tvoje lo{e djelo.'”359

KABURSKI U@ICI
U kaburu postoje i u`ici koji su, naravno, pripremljeni za vjernike. Neki od njih su: 1) kabur }e mu se ra{iriti i rasvijetliti: Ebu-Hurejre, r.a., prenosi hadis u kome se ka`e: “...zatim }e mu se kabur pro{iriti za sedamdeset ar{ina uzdu` i poprijeko, zatim }e mu se osvijetliti, pa }e mu se re}i: 'Mirno spavaj.' On }e re}i: 'Da se vratim svojoj porodici pa da ih obavijestim o ovome u ~emu sam?'

134

Islamsko znanje

Re}i }e mu (meleki) 'Spavaj kao {to spava mlado`enja koga ne budi niko do najvoljenija mu osoba.' I tako }e ostati dok ga Allah ne pro`ivi iz njegove postelje...”360; 2) kabur }e mu se ispuniti zelenilom: U hadisu stoji: “...i ispunit }e se zelenilom i tako ostati sve dok ne bude ponovo pro`ivljen...”361; 3) kabur }e mu se pro{iriti dokle mu dopire pogled: U hadisu: “...i kabur }e mu se pro{iriti koliko mu dopire pogled”362; 4) djela }e mu se pretvoriti u lik ~ovjeka koji }e ga obveseliti D`ennetom: “Do}i }e mu ~ovjek lijepog lica, lijepe odje}e, prijatna mirisa i re}i: 'Raduj se onom {to }e te veseliti, raduj se Allahovom zadovoljstvu i d`enetskim ba{~ama, punim u`ivanja. Ovo je dan koji ti je obe}an.' Re}i }e sahibija kabura: 'Allah te obradovao, a ko si ti? Tvoje lice je kao lice onoga koji donosi dobro.' Re}i }e mu ~ovjek: 'Ja sam tvoje dobro djelo.'”363

PREDZNACI SUDNJEG DANA
Islamska ulema podjelila je predznake Sudnjeg dana na male i velike. Razlog takvoj podjeli vezan je za vrijeme u kojem se de{avaju kao i posljedice izazvane njima. Mali predznaci se uglavnom de{avaju prije velikih i u vi{e vremenskih intervala u razli~itim dru{tvenim slojevima. Posljedice velikih predznaka izrazito su i neuporedivo ve}e. Zbog toga se kod nekih velikih predznaka ne prima pokajanje niti novo vjerovanje. Iako je Uzvi{eni Allah sakrio ta~no vrijeme nastupa Sudnjeg dana, ipak je nazna~io i objavio neke njegove predznake koji ljude upozoravaju na njegovu blizinu. Islam zabranjuje predskazivanje Sudnjeg dana jer to zna~i nevjerovanje u kur'anski ajet gdje Allah, d`.{., ka`e: “Pitaju te o Sudnjem danu; kada }e se zbiti. Reci: 'To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u njegovo vrijeme otkriti, a te`ak }e biti nebesima i Zemlji, sasvim neo~ekivano }e vam do}i.' Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{. Reci: ‘To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna.'” 364 Ipak, slobodno mo`emo re}i da je on blizu, {to se da jasno vidjeti iz slijede}ih ajeta i hadisa: “Pribli`io se ljudima njihov obra~un, a oni se u svojoj nemarnosti okre}u.” 365 “A {ta ti zna{, mo`da je Sudnji dan blizu.” 366 “Pribli`io se Sudnji dan, a mjesec se raspuknuo.” 367 Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Ja sam poslat a izme|u mene i Sudnjeg dana je ovoliko (pokazao je na blizinu ka`iprsta i srednjeg prsta).”368

Islamsko znanje

135

PODJELA I DEFINICIJA PREDZNAKA SUDNJEG DANA
MALI PREDZNACI
Oni se pojavljuju prije Sudnjeg dana na relativno du`i vremenski period i oni su uobi~ajene prirode, kao {to su nestanak nauke i pojava neznanja, ra{ireno pijenje alkohola, nadmetanje u gradnji visokih ku}a... i tome sli~no. Mogu}e je da se neki od malih predznaka pojavi skupa sa velikim predznacima.

VELIKI PREDZNACI
To su veliki doga|aji neuobi~ajene prirode koji }e se pojaviti pred Kijametski dan, kao {to su: - izlazak Sunca sa zapada, pojava Ded`ala, silazak Isaa, a.s., dolazak Je'd`ud`a i Me'd`ud`a i drugi o kojim }e biti rije~i malo kasnije.369 Neki u~enjaci su ove predznake, s obzirom na njihovo pojavljivanje, podjelili na tri grupe: 1. grupa koja se pojavila i pro{la; 2. grupa koja se pojavila, jo{ traje i ponavlja se; 3. grupa koja se jo{ nije pojavila; Ina~e su prva i druga grupa, mali predznaci Sudnjeg dana, a u tre}u grupu ulaze veliki predznaci kao i neki od malih predznaka.370

MALI PREDZNACI SUDNJEG DANA
1. Poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s. Njegovo poslanstvo u ulozi posljednjeg poslanika jeste dokaz blizine Sudnjeg dana. On je rekao: “Ja sam poslat i izme|u mene i Sudnjeg dana je ovoliko (pokazuju}i pri tome na ka`iprst i srednji prst).”371

136

Islamsko znanje

Hadis nas upu}uje da je zemaljski `ivot poslije Muhammeda, s.a.v.s., veoma kratak, u odnosu na `ivot prije njegova poslanstva. 2. Rascjepljivanje Mjeseca U vrijeme poslanika Muhammeda, s.a.v.s., Mjesec se rascijepio na dva djela. Ovaj doga|aj je spomenut u Kur'anu u suri El-Kamer, prvi ajet. 3. Pri`eljkivanje smrti Ebu - Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne}e nastupiti Sudnji dan sve dok ~ovjek ne bude prolazio pored kabura drugog ~ovjeka i govorio: 'Kamo sre}e da sam ja na tvome mjestu.'”372 Ovdje se `eli do~arati te{ko}a vremena u kojem }e ljudi zbog velikih smutnji i isku{enja `eljeti smrt, kako bi sa~uvali vjeru. 4. Podizanje (nestajanje) znanja i pojava neznanja El-Buhari prenosi hadis od Enesa ibn Malika u kome Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Od predznaka Sudnjeg dana je i to da }e nestati znanja, a pojavit }e se neznanje, pit }e se mnogo alkohol i ra{irit }e se nemoral.”373 5. Kratko}a vremena Ljudi }e osje}ati da vrijeme sve br`e i br`e prolazi i da neme bereketa u njemu. U hadisu kojeg je zabilje`io Ahmed od Ebu - Hurejre, r.a., ka`e se: “Ne}e nastupiti Sudnji dan sve dok ne nastupi kratko}a u vremenu, pa godina bude trajala kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sat, sat kao varnica.”374 6. Pojava la`nih poslanika Od predznaka Sudnjeg dana jeste i pojavljivanje la`ljivaca koji }e za sebe tvrditi da su poslanici. 7. Mno{tvo zemljotresa Ebu - Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne}e nastupiti Sudnji dan sve dok ne bude mnogo zemljotresa.”375 8. Bit }e mnogo `ena, a malo mu{karaca “Tako }e odnos biti pedeset `ena naspram jednog mu{karca.”376 Ibn-Had`er ka`e da }e Allah, d`.{., dati da se pred kraj dunjaluka malo ra|aju mu{ka, a mnogo `enska djeca, i da je to mno{tvo `ena povezano sa pojavljivanjem d`ehla i nestajanjem znanja.377 9. Opona{anje drugih naroda Ebu - Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

Islamsko znanje

137

“Ne}e nastupiti Sudnji dan sve dok moj ummet ne bude slijedio (opona{ao) ranije narode, pedalj po pedalj, ar{in po ar{in. ‘Poslani~e, je li se to misli na Perzijance i Rimljane?' - upita{e prisutni. ‘Pa na koga drugog ako ne na njih?’ - odgovori Poslanik, s.a.v.s.”378

POJAV POJAVA EL - MEHDIJA
Hadisi koji tretiraju dolazak Mehdija djele se u tri grupe: 1. vjerodostojni; 2. slabi; 3. la`ni i izmi{ljeni. Razlog postojanja la`nih hadisa o Mehdiju le`i u pojavi brojnih frakcija u islamskim dru{tvima i tvrdnji mnogih od osniva~a istih frakcija kako su oni ti o~ekivani mehdije. To je dovelo do izmi{ljanja i hadisa, jer je svaki la`ni mehdija htio na taj na~in pridobiti mase.

HADISI KOJI GOVORE O MEHDIJU
Od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne}e nestati dunjaluka dok Arapima ne zavlada ~ovjek iz moje porodice, zvat }e se kao i ja.”379 U drugom rivajetu se ka`e: “Kada bi na dunjaluku ostao samo jedan dan, Allah bi produ`io taj dan kako bi u njemu poslao ~ovjeka iz moje porodice; zvat }e se kao i ja, a njegov otac }e se zvati kao i moj. Zemlja }e tada biti ispunjena pravdom kao {to je bila ispunjena nepravdom i nasiljem.”380 Od Ebu - Se'ida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pred kraj dunjaluka na moj ummet }e se spustit veliki belaj. Njima }e vladati zli vladari koji se do sada nisu pojavljivali i o kojima se nije ~ulo. Zemlja }e im postati tijesna i bit }e preplavljena nepravdom i nasiljem. Vjernik ne}e mo}i na}i pribje`i{te u koje bi se sklonio od nasilja. U tom vremenu }e Allah poslati ~ovjeka iz moje porodice i zemlju ispuniti pravdom kao {to je prije toga bila ispunjena nasiljem i nepravdom. Bit }e zadovoljan i stanovnik nebesa i stanovnik Zemlje. Ne}e ni{ta biti posa|eno u zemlju, a da iz nje ne nikne...”381

138

Islamsko znanje

VELIKI PREDZNACI SUDNJEG DANA
Huzejfe ibn Esid el-Giffarijj prenosi hadis u kome stoji: “Poslanik, s.a.v.s., zatekao nas je kako podsje}amo jedni druge na ono {to smo nau~ili, pa je upitao: '[ta to u~ite?' ‘U~imo o Sudnjem danu', rekosmo. Potom je on rekao: 'Sudnji dan ne}e nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset predznaka', pa je spomenuo: dim, Ded`ala, `ivotinju iz zemlje, izlazak Sunca sa zapada, silazak Isa'a, sina Merjemina, Je'd`ud`a i Me'd`ud`a, tri velika zemljotresa; na istoku, zapadu i na Arabijskom poluotoku, a zadnji od njih }e biti vatra koja }e se pojaviti u Jemenu i potjerati ljude na mjesto obra~una.'”382 Kako vidimo iz hadisa, postoji deset velikih predznaka Sudnjeg dana, koji }e biti uvod u po~etak Sudnjeg dana.

POJAV 1. POJAVA DED@ALA
Nazvan je Ded`alom zbog velikih la`i kojima je sklon. Jezi~ki “ded`al: zna~i onaj koji pokriva istinu neistinom, a on }e svojim natprirodnim pojavama pokrivati istinu o sebi, tj. da je on samo la`ac i da nije ono za {to }e se predstavljati. Opis Ded`ala Poslanik, s.a.v.s., nam je precizno opisao Ded`ala zbog opasnosti koju sa sobom donosi, tako da stalno budemo na oprezu i i{~ekivanju. Rekao je da li~i na jednog ashabima poznatog ~ovjeka po imenu Ibn-Katin iz plemena El-Huza'a i jednom jevreju koji je stanovao u Medini, a koji se zvao Ibn-Sajjad. Prema hadisu Ded`al ovako izgleda: velikog je tijela, kosa mu je kovrd`ava, boja tijela mu naginje crvenilu, bi}e }orav na jedno oko, veoma brzo }e se kretati, izme|u o~iju }e mu pisati “kafir”. Ded`alove natprirodne pojave 1. Na zemlji }e boraviti ~etrdeset dana, jedan dan bit }e kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao sedmica, a ostali dani su kao ovi na{i dani. 2. U svome zavo|enju i kretanju po zemlji bit }e veoma brz. Poslanik, s.a.v.s., uporedio ga je s ki{om koju tjera vjetar. 3. Sa sobom }e imati dvije rijeke koje }e te}i: jedna }e biti vatra, a druga bistra pitka

Islamsko znanje

139

voda. 4. O`ivljavat }e mrtve. (Do}i }e beduinu i re}i mu: “Ho}e{ li vjerovati u mene ako ti o`ivim roditelje?”, itd.) 5. Naredit }e zemlji pa }e izbaciti svoje plodove i naredit }e oblacima pa }e spu{tati ki{u gdje bude htio. 6. Rasje}i }e mladi}a na dva dijela pred ulazom u Medinu, a potom }e ga ponovo o`iviti. Ovaj mladi} ne}e povjerovati u njega. 7. Isa, a.s., ubit }e ga u mjestu koje se zove Babul-ludd u Palestini.

2. SILAZAK ISAA, A.S.
Kur'anom je potvr|eno da Isa, a.s., nije ubijen niti je razapet, nego ga je Allah uzdigao kod Sebe. “I zbog rije~i njihovih: ‘Mi smo ubili Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika‘, a nisu ga ni ubili niti razapeli ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve} ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar. I nema ni jednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, ne}e u njega (onako kako treba) povjerovati, a na Sudnjem danu on }e protiv njih svjedo~iti.” 383 Isa, a.s., du{evno i tjelesno uzdignut je kod Allaha i nije umro na dunjaluku. Pod sljedbenicima Knjige u ovom ajetu smatraju se jevreji jer oni nisu povjerovali u Isaa prvi put, ve} su ga zanijekali. Proglasili su da je on ubijen. Oni }e prilikom njegovog silaska na zemlju saznati istinu o njemu i vidjet }e da ona nije onakva kakvom su je smatrali i predstavljali kr{}ani. Brojni su hadisi koji govore o silasku Isa'a, alejhisselam, a jedan od njih je i hadis kojeg prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea, r.a., koji ka`e da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Allaha, nije daleko vrijeme kada }e me|u vas si}i sin Merjemin i pravedno suditi, zatim }e slomiti krst, ubiti svinju i ukinuti d`izju. Tada }e se pove}ati imetak tako da ga niko ne}e htjeti primiti. Jedna sed`da bit }e vrednija nego sve drugo na ovome svijetu.”
384

140

Islamsko znanje

ZAPADA 3. IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA
Ovaj veliki predznak Sudnjeg dana predstavlja po~etak ili uvod u promjene prirodnih pojava. Sunce koje je do tada uvijek izlazilo sa istoka, iza}i }e sa zapada i kada se to desi, ne}e vrijediti pokajanje gre{nika koji se budu kajali. O~ito je da }e u tom momentu svi oni koji su sumnjali u istinitost Allahove vjere, povjerovati, ali im tada iman ne}e koristiti, kao {to to Uzvi{eni Allah ka`e: “Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga do|u, ni jednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio...” 385 Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Prvi predznak koji }e se pojaviti jeste izlazak Sunca sa zapada i izlazak `ivotinje iz zemlje ujutro istog dana. Koji se od njih prvi pojavi, drugi ga odmah slijedi.”386

4. IZLAZAK @IVOTINJE IZ ZEMLJE
O njoj Kur'an govori: “I kada do|e vrijeme da oni budu ka`njeni, Mi }emo u~initi da iz zemlje iza|e jedna `ivotinja koja }e im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu vjerovali.” 387 Iz ajeta se vidi da }e se njen izlazak desiti kada ljudi zapostave Allahove naredbe, kada se pro{iri nered, nemoral i kada obi~aji zamijene istinsku vjeru.388

5. JE'D@UD@ I ME'D@UD@
Je'd`ud` i Me'd`ud` jesu kur'anski naziv za narod koji }e se pojaviti pred sami po~etak Sudnjeg dana. Oni }e se niz sve strmine spu{tati i jesti zelen i sasu{eno bilje koje na|u pred sobom. Niko im se ne}e mo}i suprotstaviti. Najvi{e }e nereda ~initi u arapskim zemljama, kako se spominje u hadisima. Kur'an ih spominje u kazivanju o Zul-Karnejnu u suri El-Kehf, ajeti 92-98. Je'd`ud` i Me'd`ud` spominju se u hadisu kojeg prenosi Muslim: “...i Allah }e poslati Je'd`ud`a i Me'd`ud`a, koji }e sa svih uzvi{ica silaziti pa }e njihov

Islamsko znanje

141

prvi dio pre}i pored jezera Taberijje i ispiti svu vodu, a kad oni zadnji nai|u, re}i }e: 'Izgleda da je ovdje nekad bilo vode.’” 389

6. DIM
Ka`e Allah, d`.{.: “Zato sa~ekaj dan kada }e se na nebu ukazati jasan dim!” 390 Pojava dima koji }e ispuniti prostor izme|u nebesa i Zemlje jeste predznak Sudnjeg dana koji }e se desiti u momentu kada svjetlost Sunca bude po~ela slabiti. Obuhvatit }e sve ljude i bit }e im sa svih strana. Oni }e povikati: “Ovo je te{ka, nesnosna kazna.”391 Prema ve}ini u~enjaka, dim }e se na Zemlji zadr`ati 40 dana.392 Svi }e ljudi tada povjerovati zbog stra{nog prizora koji }e sa sobom donijeti dim.393 Re}i }e: “Gospodaru na{, otkloni patnju od nas, mi }emo, sigurno, vjerovati!” Me|utim, Allah, d`.{., }e re}i: “A kako }e oni pouku primiti, a ve} im je do{ao istiniti Poslanik od koga oni glave okre}u i govore: 'Pou~eni - umno poreme}eni!'”
394

7. TRI VELIKA ZEMLJOTRESA
Od velikih predznaka Sudnjeg dana spomenutih u hadisu Huzejfe ibn-Usejda395, r.a., jesu i tri velika zemljotresa, na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku. Postoji nekoliko hadisa u kojima se spominje ovaj veliki predznak Sudnjeg dana, kao: “Od Ummu Seleme prenosi se da je rekla: ‘^ula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: 'Poslije mene }e se desiti veliki zemljotres na istoku, zemljotres na zapadu i zemljotres na Arabijskom poluotoku'...”396 Ono {to se na osnovu drugih hadisa da zaklju~iti jeste to da }e ovi zemljotresi biti u`asni i obuhvatit }e velika podru~ja na istoku, zapadu i Arabijskom poluotoku. Ibn-Had`er u komentaru Buharijinog Sahiha ka`e da }e oni biti neuobi~ajeno jaki i da }e obuhvatiti veliki dio Zemlje.397 U hadisu se jo{ spominje i to da }e se potresi desiti kada se me|u svijetom pro{iri nemoral i grje{enje. A Allah o svemu tome najbolje zna.

VATRA TJERATI 8. VATRA KOJA ]E TJERATI LJUDE PREMA MAH[ERU
Posljednji veliki predznak Sudnjeg dana jeste pojava ogromne vatre koja }e ljude tjerati prema Mah{eru. U sahih hadisima ka`e se da }e se to desiti u Jemenu, u kotlini Aden.398

142

Islamsko znanje

Neki od hadisa koji govore o ovoj vatri i mjestu njene pojave jesu i ovi: 1- u jednom rivajetu hadisa od Huzejfe ibn Usejda ka`e se: “...i vatra koja }e se pojaviti u kotlini Aden i tjerat }e ljude”399; 2- imam Ahmed i Et-Tirmizi prenose od Ibn-Omera, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: 'Pojavit }e se vatra iz Hadremevta ili iz mora kod Hadremevta prije Sudnjeg dana i tjerat }e ljude.'”400 Kada se pojavi ova velika vatra u Jemenu, pro{irit }e se po ~itavoj zemlji i vodit }e ljude prema mjestu skupljanja. Oni koji }e tada biti tjerani od vatre bit }e podijeljeni u tri grupe: - prva grupa jesu oni koji }e jahati na svojim devama i bit }e im drago {to idu na skup; - druga grupa jesu oni koji }e se smjenjivati na jednoj jahalici. Jedan period }e jahati, a drugi pje{ke i}i; - tre}a grupa jesu oni koje }e vatra tjerati i sa svih strana ih obuhvatiti. One koji budu kasnili, progutat }e vatra.401

MJESTO GDJE ]E SE LJUDI ISKUPITI
Pred kraj ovoga dunjaluka ljudi }e biti iskupljeni na podru~ju [ama (dana{nji Jordan, Sirija i Palestina). Imam Ahmed prenosi hadis u kome je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tamo }ete se okupiti, tamo }ete se okupiti, tamo }ete se okupiti. Dolazit }ete i ja{u}i i pje{ke i pu`u}i.” Rukom je pokazao prema [amu i opet rekao: “Tamo }ete biti skupljeni.”402

SLIJED DOGA\AJA NA SUDNJEM DANU
U ovom dijelu kazivanja o Sudnjem danu navest }emo sve doga|aje koji }e se zbiti od po~etka Sudnjeg dana pa do ulaska vjernika u D`ennet a nevjernika u D`ehennem. Predznaci Sudnjeg dana jesu svakako uvod i znak da je ovaj veliki i stra{ni Dan blizu. Isto kao {to postoje predznaci koji se de{avaju prije prolje}a, u vidu promjena temperature, dizanja snijega, vra}anja `ivota na zemlju; tako isto i predznaci Sudnjeg dana (i mali i veliki) imaju funkciju najave i upozorenja na dan koji slijedi. Po~etak Sudnjeg dana bit }e obilje`en strahovitim potresom koji ne li~i ovim potresima na Zemlji. On }e se zbiti u vrijeme dok }e ljudski `ivot jo{ uvijek trajati. Svijet }e zadesiti velika panika i strah, tako da }e dojilja zanemariti svoje dojen~e. Trudnice }e od straha pobaciti, a ljudi }e izgubiti razum i svijest pa }e kao pijani izgledati. Ka`e Uzvi{eni Allah:

Islamsko znanje

143

“O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista }e potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki doga|aj biti! Na dan kada ga do`ivite, svaka }e dojilja ono {to doji-zaboraviti, a svaka }e trudnica svoj plod pobaciti, i ti }e{ vidjeti ljude pijane, a oni ne}e pijani biti, ve} }e tako izgledati zato {to }e Allahova kazna stra{na biti.” 403 O ovom zemljotresu govori se i u suri “Zilzal” (Zemljotres). Iz nje se jasno vidi da }e ~ovjek jo{ uvijek biti na Zemlji jer }e se pitati “[ta joj je?” Osim ovoga u prirodi }e se desiti i brojne druge promjene u vidu izmjena dotada{njih prirodnih zakona na Zemlji. Brda }e se pomjeriti i stijene }e se smrviti i postati kao ra{~upana vuna. ^itava Zemlja }e ledinom postati. Mora }e se jedna u druga uliti, a zatim ispariti. Sazvje`|a }e se rasuti i njihove putanje }e se promijeniti. Mjesec }e se sa Suncem sastaviti. Nebo }e se rascijepiti, a zatim }e se smotati kao {to se pisma smotaju. Zatim }e se Zemlja zamijeniti drugom Zemljom i nebo }e se izmijeniti pa }e izgledati kao drugo nebo. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “Kada Sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kad steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje `ivotinje saberu, i kada se mora vatrom napune, i kada se du{e s tijelima spare, i kada `iva sahranjena djevoj~ica bude upitana zbog kakve je krivice ubijena, i kada se listovi razdijele, i kada se nebo ukloni, i kada se D`ehennem raspali, i kada se D`ennet pribli`i svako }e saznati ono {to je pripremio.” 404 Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah }e uzeti Zemlju, a nebesa }e smotati Svojom desnicom, a zatim }e re}i: 'Ja sam Vladar, gdje su vladari Zemlje?'”405

PUHANJE U ROG (SUR)
Nakon svih ovih promjena do}i }e do puhanja u sur (rog) dva puta. Prvo }e puhanje biti znak da }e sve `ivo i na nebesima i na Zemlji pomrijeti, osim onoga koga Allah bude htio ostaviti. Poslije prvog puhanja prote}i }e period koji je samo Allahu poznat i tada }e ljudi boraviti u svojim kaburima (grobovima). Nakon toga desit }e se drugo puhanje u sur kada }e svi mrtvi ustati iz svojih grobova i biti pro`ivljeni. Povratit }e se `ivot u svaku osobu i oni }e tada ~ekati. O tome Kur'an govori u slijede}em ajetu: “I u rog }e se puhnuti i umrijet }e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat }e samo oni koje bude Allah odabrao; poslije }e se u rog po drugi put puhnuti i oni }e, odjednom ustati i ~ekati.” 4o6 Tako|er ka`e Uzvi{eni: “I puhnut }e se u rog, pa }e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.” 407

144

Islamsko znanje

PRO@IVLJENJE I HA[R (OKUPLJANJE)
Ve} smo spomenuli da }e nakon drugog puhanja u rog svi ljudi biti pro`ivljeni. U sahih hadisima spominje se da }e Muhammed, s.a.v.s., biti prvi koji }e biti pro`ivljen. On ka`e: “Svi ljudi }e pomrijeti toga dana, a ja }u biti prvi koji }e ustati. Musa }e tada ve} stajati pod Ar{om. Ne znam da li je uop}e umro sa ostalima.” 4o8 Svaki umrli bit }e pro`ivljen u stanju u kome je i umro i prema svjedo~enju brojnih ajeta, smatrat }e se da od njegove smrti nije pro{lo vi{e od jednog ili nekoliko ~asova. Tako se desilo sa Ashabi-Kehfom (mladi}ima iz pe}ine), koje je Allah, d`.{., usmrtio i koji su prespavali tri stotine i devet godina; kada su se probudili, mislili su da su ostali samo jedan dio dana. Po~et }e iskupljanje ljudi na mjestu polaganja ra~una. U`asna situacija u kojoj }e se tada na}i prekinut }e svaku vezu me|u svijetom. Niko ni za koga ne}e brinuti. Otac za sinom, sin za ocem, niti majka za k}erkom, niti k}erka za majkom, niti mu` za `enom, niti `ena za mu`em ne}e tada brinuti. Svak }e se o sebi zabaviti. Kur'an ka`e: “Tada rodbinskih veza me|u njima ne}e biti...” 409 Ljudi }e na Mah{eru biti kao kad su tek ro|eni: bez obu}e, odje}e i neobrezani. Ai{a, radijallahu anha, rekla je: “^ula sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Na Kijametskom danu ljudi }e biti pro`ivljeni bosi, goli i neobrezani.' Rekla sam: 'Allahov Poslani~e, jedni druge }e gledati?' Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Stanje }e biti toliko te{ko da svijetu ne}e biti do toga da jedni druge gledaju.'”410 Svi ljudi od Adema do posljednjeg njegovog potomka, koji su na postelji umrli, u moru se ugu{ili, divlja zvijer ih pojela, iz aviona pali ili u vatri izgorjeli i pepeo im se u vazduhu raspr{io, sve }e ih o`iviti Onaj Koji ih je prvi put iz ni~eg stvorio. “...Onako kako smo ih prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ih ponovo iz ni{ta stvoriti, to je obe}anje Na{e. Mi smo doista kadri to u~initi?” 411 Allah }e nas sve sakupiti i prema Mah{eru }emo biti povedeni; i ljudi i d`ini i {ejtani i `ivotinje. “...i netremice gledaju}i u glasnika i `ure}i, nevjernici }e govoriti: 'Ovo je te`ak dan!'” 412 [to se ti~e vremenskog perioda i{~ekivanja prije polaganje ra~una, to se ta~no ne zna. Ono {to znamo jeste da }e to biti veoma dugo i te{ko podno{ljivo.

Islamsko znanje

145

POLAGANJE RA^UNA, IZLAGANJE DJELA I PRESUDA
Prvo s ~ime }e zapo~eti su|enje na Sudnjem danu jeste izlaganje djela. Mo`emo to usporediti sa dunjalu~kom sudnicom gdje tu`ilac i optu`eni iznose svoja djela i nakon preciznog razmatranja se ustanovi da li je optu`eni kriv ili ne i koliku kaznu zaslu`uje. Naravno, dunjalu~ka preciznost u izno{enju djela nije kao ahiretska, kao {to ni dunjalu~ka pravda nije kao ahiretska. Dakle, svim ljudima bit }e predo~ena njihova djela i svaki ~ovjek }e ~itati svoju knjigu u kojoj su savr{eno i precizno zabilje`ene sve pojedinosti njegovog djelovanja na ovom svijetu. O tome Kur'an na vi{e mjesta govori: “I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu }emo mu otvorenu knjigu pokazati: “^itaj knjigu svoju, dosta ti je danas {to }e{ ra~un svoj protiv sebe svi|ati!”413 Knjige koje }e ljudi tada ~itati jesu sveske u kojima su ~ovjekovi pratioci meleki bilje`ili sve {to je on radio na ovom svijetu. Ti meleki se zovu Kiramen katibin. O njima Allah, d`.{., ka`e: “A nad vama bdiju ~uvari, kod nas cijenjeni pisari, koji znaju ono {to vi radite.” 414 “Ova knjiga Na{a o vama samo istinu govori, mi smo bilje`ili sve {to ste vi radili.” 415 Iz navedenih ajeta vidimo da }e svakoj osobi biti predo~ena njegova djela. Kada vidi svoja djela, ~ovjek }e se sje}ati momenata kada ih je po~inio na dunjaluku. Uzvi{eni ka`e: “Dan kada se ~ovjek bude sje}ao onoga {to je radio.”416 “Tada }ete ispitivani biti, i ni jedna tajna va{a ne}e skrivena ostati.” 417 Allah, d`.{., }e sa svakom osobom pojedina~no razgovarati, i to direktno i bez posrednika. Veoma te{ko }e pasti ~ovjeku to {to }e se njegova djela javno iznositi pred ostalim svijetom. ^ija djela budu iznesena pred ostalim svijetom i knjiga mu bude data iza le|a i ~iji grijesi budu ve}i, to je znak da }e on biti detaljno ispitivan za svako svoje djelo, i malo i veliko. Ai{a, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Propao je svaki onaj ~ija se djela budu detaljno ispitivala na Sudnjem danu.” Rekla sam: “Allahov Poslani~e, zar Allah nije rekao: 'Onaj kome knjiga njegova bude u njegovu desnu ruku data, lahko }e ra~un polo`iti?'” Poslanik, s.a.v.s., re~e: “To se odnosi samo na izlaganje djela, a ko god bude pitan za svako svoje djelo bit }e i ka`njen.”418

146

Islamsko znanje

POLAGANJE RA^UNA
Nakon {to se izlo`e djela, po~et }e obra~un. Pod obra~unom se smatra skup i analiza svih djela a zatim izvo|enje kona~ne presude o sudbini po~inioca djela. Neko }e vrlo lahko zavr{iti ra~un, dok }e drugi veoma dugo biti ispitivani i dosta znoja proliti. Sva ~ovjekova djela bit }e obra~unata, procjenjene sve okolnosti, ukazane sve lijepe namjere i skru{enost srca, {to }e predstavljati te`inu na strani njegovih dobrih djela. Isto }e tako biti ukazano i na dvoli~nja{tvo u njegovom srcu {to }e predstavljati te`inu na strani njegovih lo{ih djela.

SVJEDOCI I DOKAZI
Svako su|enje, pa i ovo zadnje, i kona~no pred Vrhovnim Sudijom ne mo`e pro}i bez svjedoka i dokaza. Razlika u dunjalu~kim parnicama i svjedo~enjima jeste ta {to se de{ava da su svjedoci la`ni i “naru~eni” te se pravda ne mo`e zadovoljiti. Na ahiretu je Sudija Gospodar svih svjetova, Njegova pravednost je potpuna. Svjedoci su poslanici, meleki, knjige, priznanja, itd. Mahmud Hattab es-Subki u djelu “Ed-Dinul-halis” ka`e: “Znaj da }e protiv ~ovjeka na tom veli~anstvenom danu svjedo~iti 12 svjedoka: jezik, ruke, noge, sluh, vid, ko`a, zemlja, no}, dan, meleki pisari i imetak.”419

SVJEDO^ENJE POSLANIKA
Svakom narodu bit }e su|eno po njegovom vjerozakonu i u prisustvu njihovih poslanika: “I vidjet }e{ sve narode kako na koljenima kle~e; svaki narod bit }e pozvan prema svojoj knjizi.” 420 “...I knjiga }e se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci }e se dovesti.” 421 Bitno je znati da }e se ljudima koji su do{li u vrijeme i poslije posljednjeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je poslan svim ljudima, biti su|eno po posljednjem vjerozakonu, a ne po vjerozakonima `idova i kr{}ana koji su djelimi~no derogirani ili iskrivljeni.

Islamsko znanje

147

SVJEDO^ENJE KNJIGA
Djela koja ~inimo na dunjaluku vjerno su i precizno zapisana u suhufe. Kada ~ovjek umre, ona }e biti skrivena i savijena do Sudnjega dana. Ako se ~ovjek pokaje, neka djela }e biti pobrisana, a ako se ne pokaje, ostat }e u knjizi i na Sudnjem }e se danu ti suhufi ra{iriti: “A kada se listovi (knjige) ra{ire.” 422 Svaki ~ovjek }e tada dobiti svoju ra{irenu knjigu i re}i }e mu se: '^itaj svoju knjigu, dovoljno je da ti danas sam protiv sebe ra~un svi|a{.‘” 423

SVJEDO^ENJE ZEMLJE
Zemlja }e svjedo~iti za svako ljudsko djelo, jer je ~ovjek na njoj stanovao i po njoj djela ~inio. U suri “El-Zilzal” Allah, d`.{., ka`e: “Kada se Zemlja naj`e{}im svojim potresom potrese, i kada Zemlja izbaci terete svoje, i ~ovjek uzvikne: '[ta joj je?!' - toga dana }e ona vijesti svoje kazivati jer }e joj Gospodar tvoj narediti. Toga }e se dana ljudi odvojeno pojaviti da im se poka`u djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra, -vidjet }e ga, i onaj koji bude uradio i koliko trun zla,- vidjet }e ga.” Tuma~e}i vijesti o kojima }e Zemlja kazivati, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “...Njene vijesti su da }e ona svjedo~iti za svako djelo koje su na njoj po~inili ljudi i `ene, tako {to }e re}i: 'Tog i tog dana je uradio to i to.' To su njene vijesti.”424

UDOVA SVJEDO^ENJE UDOVA (JEZIK, RUKE, NOGE, O^I, U[I, KO@A)
U Kur'anu se spominje da }e, prema tome {ta je ~ovjek radio, njegovi udovi svjedo~iti: jezik }e svjedo~iti o ljudskom govoru, ruke o djelima, o~i o onome {to su gledale, u{i {ta su slu{ale, ko`a {ta je dodirivala, a pet ~ula {ta su osje}ala. Allah, d`.{., ka`e: “Danas }emo im usta za~epiti, ruke njihove }e Nam govoriti, a noge njihove }e Nam o onome {ta su radile, svjedo~iti.”425 “A na dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, oni prvi bit }e zadr`ani da bi ih sustigli ostali, i kad do|u do nje, u{i njihove, o~i njihove, i ko`e njihove svjedo~it }e protiv njih o onom {to su radili. 'Za{to svjedo~ite protiv

148

Islamsko znanje

nas?', upitat }e oni ko`e svoje. 'Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom bi}u, dao je da i mi progovorimo', odgovorit }e. 'On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.' Vi se niste krili zato da ne bi u{i va{e i o~i va{e i ko`e va{e protiv vas svjedo~ile, ve} zato {to ste vjerovali da Allah ne zna mnogo toga {to ste radili.” 426

HAVD S.A.V.S., HAVD (POSLANIKOVO, S.A.V.S., VRELO)
Havd je vrelo (izvor) na{eg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., sa koga }e piti vjernici njegovi sljedbenici. Veliki je broj hadisa koji o njemu govore i oni dosti`u stupanj tevatura, tj. u njihovu ispravnost nema nikakve sumnje. Jedan od tih hadisa je i ovaj kojeg El-Buhari i Muslim prenose od Esme bint Ebu-Bekr: “Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ja }u biti na vrelu i gledati ko }e od vas pri}i do mene, neki ljudi }e biti udaljeni pa }u ja re}i: 'Gospodaru moj, oni su moji i od mog ummeta.' Re}i }e mi se tada: 'Ti ne zna{ {ta su oni radili poslije tebe?'”427 Vrelo je ogromno, napaja se iz D`enneta iz rijeke Kevser koja je bjelja od mlijeka, hladnija od leda, sla|a od meda, mirisa ljep{eg od miska. Vrelo je izuzetno prostrano, {iroko onoliko koliko i dugo, razdaljina izme|u dvije njegove obale je onolika koliko traje pje{a~ki hod mjesec dana. [to se bude vi{e iz njega pilo, ono }e se sve vi{e pove}avati. Do njega ne}e mo}i do}i ljudi koji su iskrivili sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., poslije njegove smrti.428

VAGA (VAGANJE MIZAN - VAGA (VAGANJE DJELA)
Po zavr{etku polaganja ra~una za djela, Allah, d`.{., postavit }e vagu (mizan) za vaganje djela Svojih robova. Ovaj je mizan dokaz potpune Allahove pravde i znak da niko ne}e biti zakinut. Uzvi{eni ka`e: “Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti pa se nikome krivo ne}e u~initi, ako ne{to bude te`ilo koliko zrno goru{ice, donijet }emo ga. A i dosta je {to Mi ra~une svi|amo.” 429 Ispitivanje ra~una je radi procjene djela, a vaganjem }e se odrediti te`ina odre|enog djela kako bi se na osnovu te te`ine ~ovjek kaznio ili nagradio. Vaga je istinska i ta~na. Uzvi{eni ka`e u drugom ajetu: “Mjerenje toga dana bit }e pravedno; oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e {ta `ele, posti}i, a oni ~ija djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e nisu priznavali, stradati.”430

Islamsko znanje

149

SIRAT SIRAT - ]UPRIJA
Sirat-}uprija jeste most postavljen preko ili iznad d`ehenemske vatre. Svi }e ljudi morati preko njega pre}i, ~ak i poslanici i bogougodnici. Ovaj most je o{triji od sablje a tanji od dlake. Bit }e okru`en tamom. Brzina prelaska preko njega ovisit }e o djelima na dunjaluku. Neko }e ga prelaziti brzinom vjetra, neko brzinom treptaja oka, neko tr~e}i, neko }e jednom nogom kora~ati, a drugom posrtati, a neko }e se jednom rukom uhvatiti, a druga }e mu se izma}i, i doku~it }e ga vatra. A onaj ko pre|e re}i }e: “Hvala Allahu, Koji nas je spasio od tebe (vatre) nakon {to nam te je pokazao. Zaista nam je Allah podario {to nije nikom drugom.”431

[EFA'AT POSREDOVANJE [EFA'AT - ZAUZIMANJE - POSREDOVANJE
Postojanje {efa'ata jedan je od izraza Allahove milosti prema Svojim robovima. On `eli da im ovim da jo{ jednu mogu}nost za izbavljenje i olak{anje patnji i da im pove}a stupnjeve u D`ennetu. [efa'at (posredovanje na Sudnjem danu kod Uzvi{enog Allaha, d`.{., i zauzimanje za nekog) jeste po~ast koju }e Allah, d`.{., ukazati Svojim poslanicima, iskrenim vjernicima, melekima, {ehidima i drugim odabranim stvorenjima. Niko od njih ne}e se mo}i zauzimati niti posredovati prije nego {to im to Allah, d`.{., dozvoli: “Tog dana }e biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori.” 432 Ljudi }e toga dana biti u velikoj potrebi da se neko od ugleda i vjere zauzme za njih kod Allaha, d`.{. Prolazit }e pored svih poslanika i moliti ih da se oni zauzmu za njih, ali }e ovi, svi odreda, to odbiti i uputiti ih na Muhammeda, s.a.v.s. Allah, d`.{., dopustit }e Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da se zauzima za svoj ummet i to }e biti vid posebne po~asti prema njemu. [efa'at spomenut u ovom hadisu jeste op}i {efa'at koji obuhvata sve ljude, a na koji }e imati pravo samo Muhammed, s.a.v.s. O ovoj vrsti {efa'ata govori se u slijede}em hadisu: “Svaki poslanik je imao pravo na dovu koja se prima i svi su oni po`urili da to pravo iskoriste. Ja sam svoju dovu ostavio da bude {efa'at za moj ummet na ahiretu.”433 U hadisima se spominje da }e pravo {efa'ata imati i u~enjaci, {ehidi, bogobojazni vjernici, meleki, Kur'an, D`ennet itd. Ibn-Mad`e prenosi od Osmana, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pravo zauzimanja na Sudnjem danu imat }e tri grupe: poslanici, u~enjaci i {ehidi.”434 Muslim prenosi od Ebu-Umame el-Bahilija da je ~uo Poslanika, s.a.v.s., da ka`e: “U~ite

150

Islamsko znanje

Kur'an, jer }e on na Sudnjem danu biti posrednik i zagovornik onima koji su ga u~ili.”435 A {to se ti~e meleka, o njihovom {efa'atu govori se u ovom ajetu: “A koliko na nebesima ima meleka ~ije posredovanje nikome ne}e biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On ho}e i u korist onog kojim je zadovoljan.” 436

UVJETI [EFA'ATA [EFA'AT
Da bi ne~iji {efa'at bio primljen kod Allaha, d`.{., potrebno je ispuniti slijede}e uvjete: - ne}e biti primljen {efa'at za one koji su Allahu druga pripisivali. Allah, d`.{., o tome ka`e: “Allah ne}e oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit }e manje grijehe od toga kome ho}e” 437; - niko se ne}e mo}i ni za koga zauzimati bez Allahove dozvole i Njegovog zadovoljstva sa onim za koga se zauzima: “Toga dana }e koristiti posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori” 438; - da onaj za koga se zauzima bude od iskrenih vjernika koji su jedino Allaha, d`.{., obo`avali. “...i oni }e se zauzimati samo za onoga kojim On bude zadovoljan, a oni su i sami, iz strahopo{tovanja prema Njemu, bri`ni.” 439

VRSTE [EFA'ATA [EFA'AT
Postoji vi{e vrsta {efa'ata. Neke od njih su samo vezane za Poslanika, s.a.v.s., neke za ostale poslanike, a neke za druge zagovornike i posrednike koje smo ve} spomenuli. Prva i najve}a vrsta {efa'ata jeste “veliki {efa'at” kojim je Muhammed, s.a.v.s., odlikovan nad ostalom svojom bra}om poslanicima. Njegovo zauzimanje }e obuhvatiti sve ljude na “mevkifu” mjestu iskupa. Na tom mjestu }e se on zauzimati za sve ljude kod Allaha, d`.{., za olak{anje muka proisteklih iz du`ine stajanja i i{~ekivanja. Mnogi mufessiri (komentatori Kur'ana) ka`u da je ovaj {efa'at poznat u Kur'anu kao “el-mekamul-mahmud”440 (hvale dostojno mjesto). Zauzimanje za one ~ija dobra i lo{a djela budu podjednaka (ashabul-e'araf), kako bi im se Allah, d`.{., smilovao i uveo ih u D`ennet. Posredovanje za neke koji su osu|eni na boravak u D`ehennemu, da u njeg ne u|u. Zauzimanje za po~inioce velikih grijeha koji su u{li u D`ehennem, da iza|u iz njega. Poslanik, s.a.v.s., ka`e:

Islamsko znanje

151

“Moje zauzimanje }e biti za velike gre{nike iz mog ummeta.”441 Zauzimanje Poslanika, s.a.v.s., za svoga amid`u Ebu-Taliba, koji je umro kao mnogobo`ac, a pomagao je Resulullahu, s.a.v.s., zbog rodbinskih veza sa njim, pa }e ~initi {efa'at za njega da bude izveden iz dna D`ehennema i stavljen negdje na njegov kraj, pa }e mu tim biti ubla`ena kazna, a ipak }e mu se staviti, zbog {irka i nevjerovanja, dvije d`ehenemske `eravice pod pete pa }e mu mozak klju~ati.442 Zauzimanje da neki vjernici u|u u D`ennet bez polaganja ra~una. Zauzimanje za ulazak u D`ennet svih vjernika. Zauzimanje za pove}anje stupnja d`enetlijama u D`ennetu iznad onoga {to su zaslu`ili.

D@ENNET I D@EHENNEM
D`ennet i D`ehennem je Allah stvorio sa ciljem kona~nog ishoda za vjernike i nevjernike. Nakon prelaska Sirat-}uprije vjernici }e u povorkama u}i u D`ennet: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali, u povorkama }e u D`ennet biti povedeni...” 443 Nevjernici }e pasti sa Sirat-}uprije u D`ehennem koji se ispod nje nalazi: “I oni }e u grupama u njega ulaziti...” 444

D@ENNET
Prvo {to nam na um pada kada mislimo o D`ennetu jesu u`ivanja, smirenost du{e, ljepota d`enetskih pejza`a, hurije, rijeke od meda, mlijeka i vina koje ne opija, svila i kadifa itd. D`ennet jeste takav, ali ne samo takav. On je mnogo bolji, ljep{i i ljudski razum njegove ljepote ne mo`e pojmiti. Kao {to ka`e Resulullah, s.a.v.s., u jednom hadisu: “Ono {to oko nije vidjelo, uho nije ~ulo, niti je ikada nekome na um palo.”445

152

Islamsko znanje

KO ]E U]I U D@ENNET?
Ljudi i d`ini mogu u}i u D`ennet samo Allahovom milo{}u, a nikako samo svojim djelima i onim {to su zaradili na dunjaluku od sevaba. Ka`e Poslanik, s.a.v.s.: “Niko ne}e u}i u D`ennet svojim djelima.” Pa bi upitan: “Zar ni ti, Allahov Poslani~e?” Pa re~e: “^ak ni ja, osim da me Allah, d`.{., obaspe Svojom milo{}u.”446 Ali ipak mo`emo re}i na osnovu onoga ~ime nas je obavijestio Uzvi{eni Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., kome je obe}an D`ennet, da }e u njega u}i vjernici, oni koji su dobra djela ~inili, pozivali Allahu, borili se za uzdizanje Allahove rije~i i uspostavljanje Njegovog zakona na Zemlji, koji su strpljivo podnosili ono {to ih zadesi na putu ispovijedanja vjere i koji su se samo Allaha bojali. To su robovi Milostivog, spomenuti u suri El-Furkan i na drugim mjestima u Kur'anu i sunnetu.

KAKO IZGLEDA D@ENNET?
Na osnovu Kur'ana i hadisa znamo da je D`ennet prostran koliko nebesa i Zemlja: “I nastojte da zaslu`ite oprost Gospodara svoga i D`ennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” 447 U njemu }e biti odaje za koje Uzvi{eni ka`e: “A one koji se Gospodara svoga boje, ~ekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagra|ene, ispred kojih }e rijeke te}i...” 448 U D`ennetu su: “....ba{~e ~ije se rastinje penje i rasprostire po tlima...” 449 Zatim mjesto u D`ennetu “D`ennetulme'va - d`enetsko prebivali{te, “D`ennatu 'adn” - Edenski vrtovi itd. Na osnovu ovih imena i njihovih zna~enja vidimo da }e u D`ennetu biti vi{e stupnjeva i da }e njegovi stanovnici biti na razli~itim polo`ajima. U slijede}im ajetima Allah, d`.{., spomenuo je neke od ljepota D`enneta: “A oni koji su se Allaha bojali, oni }e na sigurnu mjestu biti, usred ba{~a i izvora, u dibu i kadifu obu~eni i jedni prema drugima okrenuti. Eto, tako }e biti i Mi }emo ih hurijama, krupnih o~iju, `eniti. U njima }e mo}i, sigurno, koju ho}e vrstu vo}a tra`iti; u njima, poslije one prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i On }e ih patnje u ognju sa~uvati, blagodat }e to od Gospodara tvoga biti; to }e, zaista, biti uspjeh veliki!” 450

Islamsko znanje

153

STANJE STANJE VJERNIKA U D@ENNETU
Stanovnici D`enneta sastajat }e se sa svojom bra}om i porodicom. Iz grudi d`enetlija bit }e odstranjena zloba. Zbog toga ne}e biti bolesti kakve su zavist, mr`nja, smutnja, potvore itd. Bit }e sigurni, mo}i }e da jedu i piju {to im du{a po`eli. Poslu`ivat }e ih mlade sluge nalik na biser skriveni. Pored njih }e rijeke te}i i bit }e okru`eni vo}em svakovrsnim. Temperatura u njemu je ujedna~ena, ne}e ni hladno}u ni `egu osjetiti. Mo}i }e da se {etaju po D`ennetu, da razgovaraju s kim god `ele. Govorit }e samo ono {to je dobro, a pozdrav }e biti selam. U njemu }e vje~no boraviti.

D@EHENNEM
Za razliku od D`enneta, ovdje nam prvo na um padne ogromna i velika vatra u kojoj }e se ljudi vje~no pr`iti. D`ehennem jeste takav, ali i jo{ vi{e stra{niji i `e{}i.

KO ]E U NJEGA U]I?
Onaj koji je dao prednost dunjaluku i njegovim slastima, bio ustrajan u nevjerovanju i poricanju pro`ivljenja: “Oni su prije toga rasko{nim `ivotom `ivjeli i uporno te{ke grijehe ~inili i govorili: 'Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo, zar }emo zbilja biti o`ivljeni?'” 451 Oni koji su bili gluhi pored sluha i razuma, oni koji su bili slijepi pored vida i oni koji su poslanike u la` utjerivali: “Da smo slu{ali ili razmi{ljali, ne bismo me|u stanovnicima D`ehennema u ognju bili!” 452

KAKO IZGLEDA D@EHENNEM?
D`ehennem je opisao Poslanik, s.a.v.s., rekav{i: “Va{a vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova d`ehenemske vatre.” Neko re~e: “Allahov Poslani~e, i ona453 je, zaista, dovoljna.” Poslanik, s.a.v.s., re~e: “D`ehenemska

154

Islamsko znanje

vatra je `e{}a od dunjalu~ke 69 puta, svaki joj je dio ravan po temperaturi.”454 Dunjalu~ka vatra spaljuje onog ko u|e u nju, te osoba umre i time prestaje bol. D`ehenemska vatra je stalan bol njenim stanovnicima: “Oni ne}e biti na smrt osu|eni, i ne}e umrijeti, i ne}e im se patnja u njemu ubla`iti.” 455 Kad god im jedne ko`e izgore, Allah ih zamijeni drugima da ponovo ku{aju kaznu: “One koji ne vjeruju u dokaze Na{e Mi }emo sigurno u vatru baciti; kad im se ko`e ispeku, zamijenit }emo im ih drugim ko`ama da osjete pravu patnju. Allah je zaista silan i mudar.” 456 I u D`ehennemu ima hrane, ali je ta hrana ovako opisana u Kur'anu: “Drvo Zekkum bit }e hrana grje{niku, u trbuhu }e kao rastopljena kovina vreti.” 457 U njemu ima i pi}a, ali je to gnojna te~nost: “Pred njim }e D`ehennem biti - i on }e biti pojen odvratnom kapljevinom, mu~it }e se da je proguta, ali je nikako ne}e mo}i pro`drijeti i smrt }e mu sa svih strana prilaziti, ali on ne}e umrijeti; njega }e te{ka patnja ~ekati.”458 Ima i odje}e ali je i ona od vatre: “.... onima koji ne budu vjerovali bit }e odjela od vatre skrojena,...”,459 i hladovine od vatre: “Nad njima }e biti naslage vatre, a i ispod njih naslage;...” 460

STANJE STANJE NEVJERNIKA U D@EHENNEMU?
Bit }e privo|eni u njega u grupama. D`ehennem }e se rasplakati i rasrditi od njihovog nevjerstva, ustrajnosti u kufru i neslije|enju Poslanika, s.a.v.s. Ulazit }e na sedam vrata: “Ona }e iznad njih biti zatvorena, plamenim stupovima zasvo|ena.” 461 Bit }e bacani u njega kroz tjesnac vezanih ruku, okovani u okove i sind`ire i ba~eni u oganj razbuktali: “Mi smo za nevjernike okove i sind`ire i oganj razbuktali pripremili.” 462 Najbla`a je kazna u D`ehennemu da se ~ovjeku stavi `eravica ispod stopala, a od nje }e mu mozak klju~ati.463

Islamsko znanje

155

VI\ENJE ALLAHA (NA SUDNJEM DANU)
Svako ko vjeruje u Allaha, d`.{., i boji Ga se, `arko `eli da vidi svoga Gospodara. Kur'an i sunnet nas upu}uju na to da }e vjernici vidjeti svoga Gospodara i to svojim o~ima kao {to vide mjesec u no}i u{tapa. A to zna~i jasno i bez pote{ko}e. Vi|enje je Allaha vje~iti cilj iskrenih i bogobojaznih vjernika. Ta po~ast je samo za njih. Ka`e Uzvi{eni Allah: “Toga dana }e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga }e gledati.” 464 Ovaj ajet govori o vi|enju Allaha na Sudnjem danu, a ajet: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti...” 465 govori da se Allah ne mo`e vidjeti na dunjaluku. I ka`e Uzvi{eni: “Uistinu, oni }e toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti.” 466 U ovoj suri Allah, d`.{., govori o onima koji su istinu poricali i ~inili velike grijehe. Takvi Ga ne}e mo}i vidjeti na ahiretu, tj. On }e od njihovih pogleda biti zaklonjen. Iz ovoga se zaklju~uje da }e Ga svi oni koji nisu takvi vidjeti i da On ne}e od njih biti zaklonjen. Ovo se u usuli fikhu zove “mehfumul-muhalefe” (dokaz suprotnog shvatanja).467 Za ajet: “One koji ~ine dobra djela ~eka ih nagrada, i vi{e od toga...,” 468 Poslanik, s.a.v.s., rekao je da “nagrada” jeste D`ennet, a da “i vi{e od toga” jeste gledanje u Allahovo lice.469 “U njemu (D`ennetu) imat }e {to god za`ele - a od Nas i vi{e.” 470Alija , Enes ibn Malik i drugi ashabi su rije~i: “a od Nas i vi{e” protuma~ili kao vi|enje Allaha.471

HADISI O VI\ENJU ALLAHA
Ibn Abdil-Berr prenosi svojim lancem prenosilaca od D`erira ibn Abdullaha koji ka`e: “Jedne no}i dok smo sjedili sa Poslanikom, s.a.v.s., pogledao je u Mjesec u no}i u{tapa i rekao: ‘Vi }ete vidjeti svog Gospodara kao {to vidite ovo (Mjesec). Ne}e vas ni{ta sprije~iti da Ga vidite.’”472 Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se: “Ashabi su rekli: 'Allahov Poslani~e, ho}emo li vidjeti svog Gospodara na ahiretu?' On je odgovorio: 'Da li vas i{ta ometa da vidite Mjesec u no}i u{tapa?' 'Ne, Allahov Poslani~e', rekli su. 'A da li vas {ta ometa da vidite Sunce kada nema oblaka?' 'Ne, Allahov Poslani~e!’ ‘E, tako isto }ete Njega vidjeti...'”473

156

Islamsko znanje

[ART [ESTI IMANSKI [ART
VJEROVANJE KADA' VJEROVANJE U KADA' I KADER
[esti i posljednji temelj na kome se zasniva islamsko vjerovanje jeste vjerovanje u kada' i kader. Kao {to je ve} spomenuto u hadisu koji se prenosi od Omera ibnul-Hattaba, D`ibril je pitao Poslanika, s.a.v.s., o imanu pa mu je odgovorio: “Iman je da vjeruje{ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da sve {to se doga|a i zbiva, bilo dobro ili zlo, biva s Allahovim odre|enjem.”474 Iz njega vidimo da ne vrijedi vjerovanje u Allaha, d`.{., bez vjerovanja u kada' i kader. Prva generacija muslimana (ashabi) najbolje su shvatili kada' i kader. Oni su bili visokog odgoja prema svome Gospodaru i Njegovu Poslaniku, s.a.v.s. Ugledat }emo se na njih u shvatanju kada' i kadera i u tome ih slijediti. Tako }emo se spasiti zablude i posti}i Allahovo zadovoljstvo i uputu. Uzvi{eni Allah, d`.{., odredio je sudbine stvorenja i sve {to }e se desiti prije nego se desilo jo{ u ezelu (praiskonu). On je znao {ta }e se desiti, dogoditi u odre|eno vrijeme i na koje na~ine i oblike }e se to ostvariti pa se, stoga, sve odvija onako kako je On odredio.

“KADA'A ZNA^ENJE “KADA'A I KADERA”
Kada’ i kader na osnovu svega izlo`enog jesu dva povezana pojma koja uzajamno proizilaze jedan iz drugog i ne isklju~uju se, jer jedan od njih ima funkciju temelja, a to je “kader”, a drugi je na mjestu ku}e, a to je “kada’ ”. Ko poku{a da ih razdvoji sru{it }e ku}u. Prema tome, sada mo`emo izvu}i jednu kra}u definiciju kada' i kadera i re}i: “Kader je Allahova odredba i plan a kada' je Allahova prakti~na sprovedba toga plana u djelo.” Poznati alim, na{ savremenik, Ali Tantavi je u svojoj knjizi “Op}i prikaz vjere islama” ovako to iskazao: “Na zgradama koje se podi`u, objesi se plo~a na kojoj pi{e: Projektant, in`enjer,... izvo|a~ radova, poduzetnik... itd. In`enjer crta plan, odre|uje visinu zgrade, debljinu zidova, materijal koji }e upotrijebiti, postotak svakog od njih, zatim gdje }e biti vrata, prozori. Ovo je primjer kadera. Poduzetnik realizuje ono {to je odredio in`enjer. To je primjer kada'a. I jedno i drugo su isklju~ivo u Allahovoj, d`.{., kompetenciji. I kao {to in`enjer mo`e napraviti izmjene u detaljima plana tako je i Allah, d`.{., iz milosti u~inio dovu i sadaku

Islamsko znanje

157

uzrokom uklanjanja ne~ega {to je bilo odre|eno. Jedino ga je On odredio i jedino ga On, ako ho}e, ukida dovom.” 475 Vjerovanje u kada' i kader zasniva se na ~etiri temelja; kod koga se na|u sva ~etiri, upotpunio je svoj iman u odre|enje, a kod koga bude nedostajao jedan ili vi{e, njegovo vjerovanje u odre|enje je nepotpuno. Ta ~etiri temelja su: 1. vjerovanje u Allahovo sveobuhvatno znanje; 2. vjerovanje da je Allah u Levhi-Mahfuzu zapisao sve pojave i doga|anja do Sudnjeg dana; 3. vjerovanje u Allahovu volju i Njegovu potpunu mo}, {ta je htio, bilo je, a {ta nije htio, nije ni bilo; 4. vjerovanje da je Allah stvorio sve {to postoji i da On nema sudruga u stvaranju.

VJEROVANJE 1. VJEROVANJE U ALLAHOVO SVEOBUHVA SVEOBUHVATNO ZNANJE
Prvi se temelj ogleda u Allahovom savr{enom i vje~nom znanju kojim je odredio bit svemu {to je htio da stvori i precizno dao osobine stvorenjima koja je `elio stvoriti. Sve ovo je ve} od prije bilo zapisano u “Levhi-Mahfuzu”476, knjizi u kojoj su navedene Njegove rije~i (odredbe) kao {to su: obim nebesa i Zemlje, njihova me|usobna udaljenost, na~in formiranja, svijet i pojave, zakoni izme|u njih i u samim njima. Sve je to zapisano Njegovim savr{enim i neograni~enim znanjem, potpuno precizno i u detalje razra|eno. Svemu tome jesu svjedok stvarnost i doga|anja koja se podudaraju sa znanjem koje je ranije zapisano. Pod kaderom podrazumijeva se i misli na prethodno odre|enje onog {to je ve} bilo u Allahovom znanju, a isto tako odnosi se i na ono {to je Allah stvorio i uredio na na~in koji Mu je ve} od prije poznat.

2. ALLAH JE U LEVHI-MAHFUZU POJAVE ZAPISAO SVE POJAVE I DOGA\AJE
Muslim u svom “Sahihu” od Abdullaha ibn Amra ibn Asa bilje`i da je ovaj rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ka`e: 'Allah je zapisao sudbine stvorenja 50 000 godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, a Njegovo prijestolje je bilo na vodi.'”477

158

Islamsko znanje

VJEROVANJE SVEOBUHVA 3. VJEROVANJE U ALLAHOVU SVEOBUHVATNU VOLJU I DJELOTVORNU MO]
Ovaj nas temelj obavezuje na vjerovanje u Allahovu djelotvornu volju i potpunu mo}. Ono {to je Allah htio, bilo je, a ono {to nije htio, nije ni bilo. Nikakav pokret ni mirovanje na nebesima i na Zemlji ne bivaju bez Njegove volje. U Njegovoj vlasti biva samo ono {to On `eli. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: “A vi ne mo`ete ni{ta htjeti osim htjenjem (odredbom) Allaha, Gospodara svjetova.” 478 “Kada bismo im meleke poslali i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio.” 479 “A da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi u~inili.” 480 “I zato On mo`e, kad ne{to ho}e, samo za to rekne 'Budi', i ono bude.”481 “Onoga koga ho}e, Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga ho}e, na pravi put izvodi.” 482 Ono {to je Allah htio, stvorio je i to opstoji Njegovom mo}i, a ne svojom sposobno{}u i spretno{}u.

VJEROVANJE 4. VJEROVANJE DA JE ALLAH STVORIO SVE [TO POSTOJI
Allah, d`.{., stvorio je sve i odredio svemu njegova svojstva i pokrete kao {to ka`e Uzvi{eni Gospodar: “Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.” 483 Rekao je: “...i Koji je sve stvorio i kako treba uredio.” 484 O Ibrahimu, a.s., ka`e da je rekao svom narodu: “Allah stvara i vas i ono {to napravite.” 485

Islamsko znanje

159

VJEROVANJA SU[TINA VJEROVANJA U KADER
Vjerovanje u kader po~iva na tome da je Allah znao sve {to }e biti, sve zapisao, to htio i stvorio tako da ljudski razum mo`e ove ~injenice vrlo lahko i bez ikakvih pote{ko}a prihvatiti. Pitanje istra`ivanja tajanstvenosti kadera i poniranje u njegove dubine sputava i rasipa snagu uma, a tako|er i poku{aj da se shvati su{tina Allahovog znanja, pisanja, volje i stvaranja te traganje za su{tinom Allahovih sifata (svojstava); kako ona funkcioni{u i kako se mogu razumom doku~iti? Sva ova pitanja koja smo naveli, spadaju u gaib (nevidljivo), i obavezni smo u njih vjerovati. Svaki poku{aj da se dopre do njihove su{tinske spoznaje pada u vodu jer Allah ovu vrstu znanja nije otkrio ljudima. Nije dozvoljeno pitati o su{tini kadera, a onaj koji traga za tim odgovorom jeste kao onaj koji poku{ava odgonetnuti su{tinu toga kako se Allah nadvisio nad Svojim Ar{om.

PRAVDANJE PRAVDANJE KADEROM
Iz neshvatanja su{tine vjerovanja u kader razvile su se brojne besplodne rasprave. Grje{nik koji je po~inio ubistvo tako se pravda kaderom jer na pitanje za{to je ubio ~ovjeka, on ka`e: “Zato {to mi je to predodre|eno jo{ u Levhi-Mahfuzu.” Naravno, ~ovjek koji vjeruje ispravno u Allaha, d`.{., odbacit }e ovakav njegov argument i re}i mu da nije u pravu iz vi{e razloga: u momentima prije ubistva, da li je ova osoba znala da je njoj predodre|eno da }e ubiti ~ovjeka? Naravno da nije znao. Pa kako onda ide da izvr{i presudu kadera o kojoj ni{ta nije znao? Odnekud je, ipak, morao do}i poticaj za ubistvo. Odakle je do{ao ako nije zavirio u Levhi-Mahfuz i vidio da mu je tamo predodre|en? Do{ao je iz njega samog, iz njegove slobodne volje i on }e za ovo ubistvo odgovarati i ne}e se mo}i pravdati kaderom.

OPASNOST RASPRAVE O KADERU OPASNOST RASPRAVE
Na{i su razumi ograni~eni i Allah, d`.{., stvorio ih je radi upravljanja ovim svijetom, a ne da istra`uju nepoznato (gajb) koje ne zna niko osim Njega. Jedna od tih gajb stvari jeste i su{tina stvaranja ljudskih djela i volje od Allaha. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i zabranio upu{tanje u polemiku o kaderu. Jednog dana se Poslanik, s.a.v.s., stra{no naljutio kada je zatekao ashabe kako raspravljaju o kaderu. Lice mu se zacrvenje te je rekao: “Zar sam vam ovo naredio, ili zar sam radi ovoga poslan? Zaista su oni prije vas propali i bili uni{teni kada su po~eli raspravljati o ovoj stvari, zaklinjem vas da o tome vi{e ne diskutujete!”486

160

Islamsko znanje

Ashabi, neka je Allah, d`.{., sa njima zadovoljan, odazvali su se odmah i prihvatili uputstvo i naredbu Poslanika, s.a.v.s., i nije poznato da je neko od njih o kaderu vi{e raspravljao. Jedan ~ovjek do{ao je Aliji, r.a., i upitao ga o kaderu, na {to mu je on odgovorio: “Tajna Allaha te se nemoj beskorisno truditi da je spozna{.”487 Ove rije~i nam prikazuju svu bit bespotrebnog ulaska u raspravu o Allahovom, d`.{., kaderu.

GAJB - NEVIDLJIVI SVIJET
Razlika je me|u ljudima u vjerovanju u nevidljivo. Tu se razdvajaju vjernici i nevjernici. Oni koji vjeruju u nevidljiv svijet na osnovu toga {to je to kazao Allah i Njegov Poslanik, oni su vjernici i iznad su onih koji vjeruju samo u ono {to vide. Zato je prvo svojstvo bogobojaznih: “...koji vjeruju u nevidljivo.” 488 Gajb u koji smo du`ni vjerovati jeste sve ono {to je Allah, d`.{., spomenuo u Kur'anu kao i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnim (sahih) hadisima, a u {to spada: vjerovanje u meleke, d`ine, {ejtane, knjige, poslanike, Sudnji dan, polaganje ra~una, nagradu i kaznu, kada' i kader, zatim ono {to je vezano za stvaranja nebesa i Zemlje, ~ovjeka i svega ostalog za nas, nevidljivog i nedostupnog na{im ~ulima. Materijalisti ne vjeruju u svijet gajba. Njihovo je osnovno pravilo da vjeruju samo u ono {to vide i svojim ~ulima registruju. Njihovu je smije{nu teoriju veoma lahko oboriti, jer oni vjeruju i u stvari koje ne vide, kao {to je, npr. postojanje misli, osje}aja, snova, postojanje struje, itd. Postoji nekoliko vrsta gajba: 1. gajb koji se desio davno prije nas i kojem mi nismo bili svjedoci, ali su ga do`ivjeli drugi ljudi. Takav slu~aj je sa `ivotom drevnih naroda: Rimljana, Asiraca, Osmanlija itd. Oni su za nas gajb zato {to mi nismo bili svjedoci njihova vremena i nismo ih vidjeli; 2. gajb koji niko od ljudi nije do`ivio niti vidio. To je gajb vezan za stvaranje nebesa i Zemlje, prvog ~ovjeka itd; 3. gajb kojeg osjetila ne mogu spoznati niti um o njima mo`e prosu|ivati. Takav gajb jesu Allahova svojstva, meleki, d`ini, {ejtani, Sudnji dan, budu}nost, itd. Postavlja se pitanje, kako mogu meteorolozi prognozirati kakvo }e vrijeme biti kada oni ne poznaju gajb. Odgovor je jednostavan. Njihov posao svodi se na obavje{tavanje o ki{i nakon pojave predznaka i njenog potpunog stvaranja u oblacima i oni time ni{ta novo nisu rekli. Metereolozi vide oblake koji su ve} spremni da spuste ki{u i na osnovu ustaljenih Allahovih zakona u prirodi pretpostavljaju gdje }e se oni usmjeriti. Za metereologe se ne

Islamsko znanje

161

mo`e re}i da su vidjeli gajb, nego su samo vidjeli uzroke ki{e pomo}u sprava prije nego {to su drugi primijetili.

VELIKI GRIJESI
Postoji dvadesetak definicija velikih grijeha i svaka od njih na svoj na~in govori o opasnosti posljedica njihovog ~injenja. Me|u islamskom ulemom najpoznatija i najra{irenija definicija jeste ova: “Svaki grijeh koji za sobom povla~i strogu {erijatsku kaznu na dunjaluku (kao na primjer smrtnu kaznu zbog namjernog ubistva nevine osobe ili zbog razbojni{tva), ili prijetnju na ahiretu ili Allahovo prokletstvo i srd`bu.”489 Du`nost i nu`no je onome ko u~ini veliki grijeh da se odmah i {to prije pokaje Uzvi{enom Allahu, d`.{., (tevbu u~ini) i da vrati ljudima njihova prava. Stav u~enjaka ehli-sunneta u pogledu po~inioca velikog grijeha jeste da on njime ne izlazi iz vjere (osim {irka) i to pod uslovom da ga ne smatra dozvoljenim. Takva osoba i ako bude u{la u D`ehennem, ne}e vje~no boraviti u njemu ako je bila musliman. Taj je ipak vjernik, ali sa manjkavim imanom. Ukoliko je po~inio takve grijehe, a nije se pokajao za njih prije smrti, njegov slu~aj je u Allahovoj volji. Ako mu oprosti, u}i }e u D`ennet, a ako ne, neko vrijeme }e boraviti u D`ehennemu i biti ka`njen za grijeh prema njegovoj te`ini, a poslije }e Allahovom milo{}u u}i u D`ennet, jer ispravni vjernik u Allahovu jedno}u (tevhid) ne}e vje~no boraviti u vatri. Mnogi su poku{avali, na osnovu poznatih kriterija, da odrede ta~an broj velikih grijeha. Jedni su mi{ljenja da je njihov broj sveden na sedam grijeha koji su spomenuti u ovom hadisu: Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “^uvajte se sedam grijeha koji vode u propast!” - “Koji su to, Allahov Poslani~e?” upita{e ashabi. “[irk (pridru`ivanje Allahu drugih bo`anstava), sihir, ubistvo bez opravdanog razloga, jedenje imetka siro~eta, kamata, povla~enje sa bojnog polja i potvora ~ednih i po{tenih mu'minki” - odgovori Poslanik, s.a.v.s.490 Naravno, navedeni grijesi jesu veliki grijesi ali ne i jedini. Pored njih postoji jo{ mnogo sli~nih. Neki u~enjaci, kao {to je imam [emsuddin ez-Zehebi491, naveli su oko sedamdeset velikih grijeha. Spominjanje odre|enih velikih grijeha u hadisima, kao {to je ovaj, ne zna~i njihovo svo|enje na odre|eni broj. Po spomenutoj definiciji mo`emo odrediti {ta je veliki grijeh, a Allah, d`.{., najbolje zna o svemu tome. Na{a du`nost je da ih se ~uvamo i pazimo da u njih ne zapadnemo, da ne smatramo neke grijehe bezna~ajnim i da ne ustrajavamo u njima, jer ustrajavanje u malim grijesima pretvara se u veliki grijeh. Grijeh je, ipak, grijeh i koliki god bio, Allahu nije drago da se on ~ini. Poslanik, s.a.v.s.,ka`e:

162

Islamsko znanje

“Kada ~ovjek pogrije{i, na njegovo srce stavi se crna ta~ka, a ako se pokaje i odustane od tog grijeha i zamoli oprost, oslobodi se njegovo srce i postane ~isto. Ako se tome grijehu ponovo vrati, pove}a mu se crnina na srcu i ono postane potpuno crno. To je talog srca koji je Allah spomenuo u Kur'anu: “A nije tako! Ono {to su radili prekrilo je srca njihova.” (El-Mutaffifun: 14)492

PRIMJERI VELIKIH GRIJEHA
1. Obo`avanje nekog drugog mimo Allaha; 2. nepouzdavanje u Allaha i zapadanje u o~aj; 3. trajno grije{enje, makar i u manjim stvarima; 4. ubistvo bez opravdanog razloga; 5. neposlu{nost roditeljima; 6. krivo svjedo~enje; 7. kriva zakletva; 8. kleveta moralno ~iste osobe; 9. uzurpacija imetka siro~eta; 10. lihvarstvo; 11. kra|a; 12. zinaluk (blud); 13. pijenje alkohola; 14. bijeg sa bojnog polja 15; ostavljanje namaza; 16. samoubistvo; 17. sihr; nedavanje zekata; 18. neobavljanje had`a ako je u mogu}nosti; 19. prekidanje rodbinskih veza; 20. la` na Allaha, d`.{.; 21. uzimanje i davanje kamate; 22. kockanje; 23. la`; 24. nevladanje po Allahovim zakonima; 25. opona{anje `ena od mu{karaca i obratno; 26. ne~i{}enje poslije mokrenja; 27. skrivanje znanja; 28. ogovaranje; 29. preno{enje tu|ih rije~i; 30. prevara-varanje; 31. neispunjavanje obe}anja; 32. vjerovanje vra~aru; 33. uznemiravanje susjeda; 34. obla~enje svile i zlata (mu{karcu), itd. Ovo su neki veliki grijesi kojih se moramo kloniti.

MALI GRIJESI
Svi grijesi za koje ne slijedi odre|ena {erijatska kazna na dunjaluku niti Allahova prijetnja i srd`ba na ahiretu ubrajaju se u male grijehe. To su, ustvari, oni grijesi ~ije ~injenje je van kriterija velikih grijeha. Evo nekih primjera malih grijeha: ne pozdraviti muslimana islamskim pozdravom; razgovarati u vrijeme u~enja Kur'ana, ezana, ikameta, itd. Nazvani su malim grijesima zato {to ih ne slijedi direktna kazna, ali, ipak, njihovo konstantno ~injenje vodi velikom grijehu, kao {to smo ve} spomenuli.

Islamsko znanje

163

ET-TEVBA ET-TEVBA - POKAJANJE
Veliki broj islamske uleme smatra da je tevba vad`ib grje{niku i da ona ima svoje uvjete koje treba ispuniti da bi bila primljena. Allah, d`.{., ostavio je mogu}nost svakom grje{niku da se pokaje dok je jo{ na dunjaluku, jer je znao da je ~ovjek slab i da }e ~initi grijehe. Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Svi ljudi grije{e, a najbolji me|u grje{nicima jesu oni koji se iskreno pokaju i grijeha se pro|u.”493 Uvjeti primanja tevbe su: 1) da ~ovjek prestane ~initi odre|eni grijeh; 2) da se kaje zato {to ga je po~inio i zamoli Allaha za oprost; 3) da odlu~i da se vi{e nikada ne}e vratiti tome grijehu; 4) da njegovo kajanje bude iskreno i samo radi Allaha, a ne zbog ne~ega drugog; 5) da tevba uslijedi prije smrtnog ~asa kao {to ka`e Uzvi{eni Allah u Kur'anu: “Uzaludno je kajanje onih koji ~ine lo{a djela, a koji, kad se nekom od njih pribli`i smrt, govore: 'Sad se zaista kajem!', a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili” 494; 6) postoji i poseban uvjet, a to je ako je odre|enim grijehom uzurpirano pravo nekoga, potrebno je nadoknaditi {tetu doti~nom ili se na neki drugi na~in izmiriti ili od njega zatra`iti oprost.495

KUFR - NEVJERSTVO
Jezi~ko zna~enje kufra je: “pokrivanje ne~ega ne~im”. Odatle je do{lo u stvarnom zna~enju kufra da je to pokrivanje istine neistinom. Dokaz ovakvog definisanja nalazi se i u Kur'anu: “...primjer za to jeste bilje ~iji rast poslije ki{e odu{evljava zemljoradnike...” 496 U ovom ajetu za zemljoradnike je upotrijebljen izraz “kuffar”- mno`ina od kafir, zato {to zemljoradnik zemljom pokriva sjeme.497 [erijatsko - terminolo{ko zna~enje: Kufr je negiranje jedne od nu`nih vjerskih istina zastupljenih u Kur'anu i sunnetu kao {to su Allah, Kur'an, meleki, D`ennet, D`ehennem, poslanici, itd. Ova vrsta nevjerstva jeste iz uvjerenja i slobodnog ljudskog izbora. Allah, d`.{., ka`e u Kur'anu: “A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Na{e poricali bit }e stanovnici u vatri; u njoj }e vje~no ostati, a to }e u`asna sudbina biti!” 498

164

Islamsko znanje

Druga vrsta nevjerstva jeste nevjerstvo djelom, a to je: ostavljanje odre|enog djela ~ija je obaveznost ~injenja nare|ena jednim od dva vjerska izvora (Kur'an i hadis). Za primjer ovakvog kufra u~enjaci navode ostavljanje namaza. A kao dokaz za to uzeli su ovaj kur'anski ajet: “...vjernicima je nare|eno da u odre|eno vrijeme namaz obavljaju.” 499 Zatim hadis koji poja{njava gornji ajet, a u kome Poslanik ka`e: “Izme|u ~ovjeka i nevjerstva je ostavljanje namaza.”500 Ovdje postoji razila`enje me|u muslimanskom ulemom u pogledu izvo|enja ove vrste kufra iz vjere. Jedni ka`u da i on kao i kufr iz uvjerenja izvodi iz vjere, te da bi ~ovjek ponovo u{ao u vjeru, treba u~initi isto kao i onaj koji prvi put prima islam. Drugi ka`u da je osoba koja ostavlja namaz bez opravdanog razloga, ali vjeruje da je on obavezan, veliki grje{nik - {to zna~i da ne izlazi iz vjere. Me|utim, i on je du`an pokajati se za svoj grijeh. Ukoliko ostavlja namaz i vjeruje da on nije obavezan niti propisan, u tom slu~aju je od onih kojima je zaprije}eno vje~nim boravkom u vatri. Kazna za nevjerstvo jeste vje~ni boravak u D`ehennemu. Ako ~ovjek primi islam prije smrti i pokaje se, iskrena tevba bri{e ono {to je ura|eno prije.

[IRK
Jezi~ko zna~enje {irka je: partnerstvo, udru`ivanje. [erijatsko-terminolo{ko zna~enje: Postoji {irk iz uvjerenja i {irk djelom. 1) [irk je: smatrati da pored Allaha postoji jo{ jedan ili vi{e bogova koji zaslu`uju da budu obo`avani. Onaj koji vjeruje u ovakvu tvrdnju i umre kao takav vje~no }e boraviti u D`ehennemu, kao {to Allah ka`e: “Allah ne}e oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit }e manje grijehe od toga kome ho}e...” 501

PODJELA [IRKA
[IRK U ULUHIJJETU
Ova vrsta u sebi sadr`i dvije podvrste, a to su veliki i mali {irk. Veliki {irk zna~i da osoba pored Allaha uzme sebi nekog drugoga za boga kome }e robovati, `rtvovati, moliti, bojati ga se, ili mu upu}ivati bilo koju drugu vrstu ibadeta. Takav {irk ~inili su mekanski mu{rici. Oni su za svoje bogove, obo`avaju}i ih, govorili:

Islamsko znanje

165

“...Ovo su na{i zagovornici kod Allaha.” “Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, a On zna da ne postoji!' Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim.” 502 “...mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to vi{e Allahu pribli`ili...” 503 Od ove vrste {irka jeste i klanjanje i moljenje mrtvima koje ljudi uze{e za bogove i posrednike na taj na~in {to od njih tra`e pomo} koja se samo od Allaha tra`i. Ko god danas iz uvjerenja vjeruje da mu mrtav ili `iv ~ovjek mo`e na{tetiti ili korist pridonijeti bez Allahove volje, on spada u mu{rike. Svejedno je pri tome da li predmet obo`avanja bio ~ovjek, kamen, {ejtan, melek, drvo ili ne{to drugo. Ova vrsta poni{tava djela. Allah ka`e: “...A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili.” 504 “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: 'Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela }e sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti.'” 505 Mali je {irk “svako djelo koje vodi u {irk pod uslovom da nije doseglo stupanj ibadeta.” Ovaj {irk ne izvodi iz vjere, nego spada u velike grijehe. Primjer ovoga {irka je zakletva ne~im mimo Allaha, kao {to se u hadisu ka`e: “Ko se zakune ne~im mimo Allaha po~inio je {irk.”506 Ovaj {irk mo`e biti i veliki ukoliko osoba koja ovo ~ini ima namjeru izraziti vjeru u drugo bo`anstvo. On indirektno uti~e na ~ovjekovu vjeru i naru{ava je. Osoba ne izlazi iz vjere, ali je u velikoj opasnosti. Njegova djela mogu biti poni{tena zbog toga, umanjit }e mu se nagrada, itd. Jedan od hadisa koji o tome govore jeste i ovaj: “Ebu-Umame ka`e: 'Do{ao je ~ovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: '[ta misli{ o ~ovjeku koji je iza{ao u boj radi nagrade i spominjanja, {ta njemu pripada?' Poslanik, s.a.v.s., ka`e: 'On nema nikakve koristi od toga djela.' Ponovio je to tri puta, a potom je rekao: 'Allah ne}e primiti ni jedno djelo od Svoga roba koje nije iskreno u ime Njega i radi Njega.'”507 Od Mahmuda ibn Lebida prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Najvi{e ~ega se bojim za vas jeste mali {irk.' Upitali su ga: 'A {ta je to mali {irk?' 'Rija'- pretvaranje.’ ‘ Kada Allah bude nagra|ivao ljude za njihova djela, re}i }e: 'Idite onima radi kojih ste radili ova djela na dunjaluku. Pogledajte, da li }e vas oni nagraditi za njih.'”508 Nakon navo|enja svih ovih hadisa mo`emo konstatovati: ako su ova djela koja su izraz poslu{nosti prema Allahu nazvana {irkom zato {to ~ovjek voli da ga drugi vide, kako je tek te`ak grijeh veliki {irk?

166

Islamsko znanje

[IRK U TEVHIDUR-RUBUBIJJETU
To je da smatramo da su ~ovjek ili priroda ili bilo {ta drugo samostalni ~inioci u djelima. Naprimjer da ka`emo da Sunce sija samo od sebe bez Allahove narebe ili volje. Takav {irk je prisutan i kod svih onih koji vjeruju da pored Allaha ima neko drugi samostalan ko opskrbljuje, daje ki{u itd. Kao {to je Faraon za sebe rekao: “Ja sam Gospodar va{ najve}i!” 509 Ili Nimrud Ibrahimu, alejhisselamu: “...Ja dajem `ivot i smrt...” 510 Ovo je veoma opaka vrsta {irka jer naru{ava cjelovitost vjere u jednog Boga. Kaderije koji ka`u da ~ovjek odre|uje sudbinu dijelom spadaju u ovu vrstu {irka, zato {to negiraju da je Allah predodredio sve pojave i stvari. Uzvi{eni je Allah odgovorio zagovara~ima ovakvih ideja u brojnim ajetima: “Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ni{ta da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomo}i niti mogu da pomognu sebi?”511

VES-SIFA [IRK U TEVHIDUL-ESMAI VES-SIFAT
Ova vrsta {irka djeli se na dvije vrste: 1) pore|enje Stvoritelja sa stvorenjima, kao onaj {to ka`e da je Allahova ruka kao njegova ruka, ili Allahov vid kao njegov vid itd. To je {irk u koji su zapale mnoge zalutale sekte kao {to su “mu{ebbihe”. Allah, d`.{., im se obra}a: “...niko nije kao On!...”,512 “...a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti”;513 2) izvo|enje iz Allahovih lijepih imena naziva za njihova izmi{ljena bo`anstva. Allah, d`.{., ka`e: “Allah ima najljep{a imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskre}u Njegova imena - kako budu radili, onako }e biti ka`njeni!” 514 Katade ka`e da rije~ “iskre}u” zna~i “da {irk ~ine”. A Ibn-Abbas rekao je da “iskretanje” zna~i da ~ovjek Allahovim imenima priziva Lata i Uzza'a. A Ibn-D`urejdi ka`e da su oni izveli ime Uzza od imena Aziz, a Lat od imena Allah.515

Islamsko znanje

167

NIFAK NIFAK (LICEMJERSTVO)
Jezi~ko zna~enje nifaka: pokazati i manifestovati ono {to se ne osje}a. [erijatsko-terminolo{ko zna~enje nifaka: 1) nifak iz uvjerenja, a on je: skrivanje nevjerstva koji je u srcu, a pokazivanje vjerovanja na jeziku. Smatra se da je ovakva osoba gora od samog kafira zbog upotrebe la`i, pretvaranja, ismijavanja itd. Allah za njih ka`e: “Munafici }e na samom dnu D`ehennema biti i ti im ne}e{ za{titnika na}i.”516 2) nifak djelom, a on zna~i: da vjernik ima svojstva munafika koja su spomenuta u slijede}em hadisu: “Kod koga se na|u ova ~etiri svojstva, on je munafik. A kod koga se na|e jedno od njih, u sebi ima jedno od svojstava munafika dokle god ga ne ostavi: kada govori-la`e, kada obe}a-ne ispuni, kada mu se ne{to povjeri-iznevjeri, a kada se prepire, prelazi sve granice u tome.”517 Kada se na|u kod nekog neka od ovih poku|enih svojstava, to zna~i da je njegov iman manjkav, a nikako da je na osnovu njih postao kafir. Du`an je osloboditi ih se i pokajati za njih.

(UPUTA) HIDAJET (UPUTA)
Hidajet ili upu}ivanje zna~i “uputiti nekoga na dobro djelo - na pravi put”. U suri El-Fatiha ka`e se: “(Bo`e), uputi nas na pravi put!” Iz ajeta se vidi da je Onaj Koji upu}uje na pravi put Allah, d`.{. U drugom ajetu On ka`e: “Ti, doista, ne mo`e{ uputiti na pravi put onoga koga ti `eli{ uputiti - Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e, i On dobro zna one koji }e pravim putem po}i.” 518 Posao je svih poslanika ukazivanje i obja{njavanje pravog puta dok je uputa na prihvatanje toga puta i istine jedino u Allaha, d`.{. Suprotno hidajetu jeste dalalet (zabluda), koja ima zna~enje “odvesti nekoga na stranputicu”. U {erijatskom zna~enju ona glasi ovako: “Skrenuti sa puta kojeg je propisao Allah, d`.{.” Ka`e se “pogre{no ga je uputio”, tj. u~inio je da luta. U Kur'anu se ka`e: “...a koga Allah u zabludu dovede, niko ga na pravi put ne mo`e uputiti.” 519

168

Islamsko znanje

LITERATURA LITERATURA
Besim Korkut, “Kur'an s prevodom” Poklon Kralja Fahda ibn Abdil-Aziza Ali Sauda, {tampano u Medini 1993.god. Ibn Ebil-'Izz el-Hanefi, “[erhul-akidet-Tahavijje” Izdava~ El-Mektebul-islami, Bejrut, 1983.god. Sedmo izdanje. Ahmed ibn Hanbel: “Musnedul-imami Ahmed ibn Hanbel”, El-Mektebul-islami, Bejrut, 1985.god. Ibn-Had`er: El-Askalani “Fethul-Bari [erhu Sahihil-Buhari”, Darul-fikr, Bejrut. Abdul-Azim ibn Abdil-Kavijj el-Munziri: “Et-Tergib vet-terhib minel-hadisi{-{erif”, Darulmektebetil-hajat, Bejrut, 1987. god. Ahmed ibn Ibrahim ibn Isa e{-[erki: “[erh Kasideti Ibnil-Kajjim”, El-mektebul-islami, Bejrut, prvo izdanje, 1962.god. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim”, Daru ihjait-turasil-arebi, 1972.god., i Darul-fikr, Bejrut, drugo izdanje, 1978.god. E{-{ejh Muhammed Salih el-'Usejmin: “[erhul-akide el-vasitijje li{ejhil-Islam Ibni Tejmijje”, Dar Ibnul-D`evzi, ~etvrto izdanje Ali Tantavi: “Op}i prikaz vjere Islama”, Izdava~ “Taibah International”,Zagreb, 1993.god. Preveli sa arapskog Enes Ljevakovi} i Ibrahim Husi}. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, Darul-ma'rife, Bejrut, prvo izdanje, 1994.god. Ebu-Davud Sulejman ibnul-E{'as es-Sid`istani: “Sunen Ebu-Davud”, Daru ihjait-turasil-arebi, Bejrut. Ebu-Fida Ismail ibn Kesir: “Tefsirul-Kur'anil-azim”, Ed-Darul-masrijje El-Lubnanijje, prvo izdanje, 1988.god. Dr. Muhammed Ne'im Jasin: “El-Iman - erkanuhu, hakikatuhu nevakiduhu”, Biblioteka “EtTakva”, Zenica 1995, god. Preveo sa arapskog dr. Zuhdija Adilovi}. Es-Sejjid Sabik: “El-akaid el-islamijje”, Darul-kitabil-arebi, Egipat, prvo izdanje, 1964. god. Dr. Omer El-E{kar: “Er-Rusulu ver-risalat”, Mektebetul-felah, Kuvajt, tre}e izdanje, 1985.god. Dr. Muhammed Ne'im Jasin: “El-Iman, erkanuhu, hakikatuhu nevakiduhu”, Amman, 1985.god.

Islamsko znanje

169

Safijjurrahman el-Mubarekfuri: “Zape~a}eni d`enetski napitak”, Izdava~ “Odred El-Mud`ahid”, prevela sa arapskog Subhija Had`imejli}-Skenderovi} Dr. Abdurrahman Re'fet El-Ba{a: “Iz `ivota ashaba” Izdava~ “Organizacija aktivne islamske omladine”, Zenica 1997. god. S arapskog Mirsad Sedi} i Sabri Pu{ka Dr. Muhammed Revvas Kal'ad`i i dr. Sadik Kunejbi “Mu'd`emul-lugatil fukaha', Izdava~ “Daru Nefais”, Amman, 1988 god. Abdurrahman Hasan Habenneke el-Mejdani “El-Akide el-Islamijje”, Darul-Kalem-Damask, {esto izdanje, 1992. god. El-Imam Malik ibn Enes: “El-Muvetta”, Daru ihjait-turasil-arebi, 1988.god. Ebu-Isa Muhammed Ibn isa et-Tirmizi: “Sunen Et-Tirmizi”, Daru ihjait-turasil-arebi, Dr. Fuad Sedi} “Mali predznaci Sudnjeg dana.” Izdata u Ammanu, 1995.god. Muhammed Fuad Abdul-Baki u “El-Lu'lu' vel merd`an fima ittefeka alejhi{-{ejhan”, Darur-rejjan litturas. Dr. Vehbet ez-Zuhajli: “Et-Tefsirul-munir”, prvo izdanje 1991.god. Izdava~ “Darul-fikr” Damask. Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed et-Taberani u “El-Mu'd`emul-kebir”, drugo izdanje, 1984.god. Mektebetuz-zehra El-hadise, Mosal. Muhammed Hattab es-Subki: “Ed-Dinul-halis”, Mektebetul-medeni, tre}e izdanje, 1964. god. Ebu-Isa Muhamed ibn Isa: “Sahih Et-Tirmizi bi {erhi Ibnul-Arebi”, Darul-kitabil-arebi, Bejrut. Ibn-Mad`e: “Sunen Ibn Mad`e”, Daru ihjait-turasil-arebi, 1975.god. Ebu-Abdillah ibn Muhammed ibn Bettah el-Askeri: “El-Ibane 'an {eriatil-firekin-nad`ijeh ve mud`anebetul-firekil-mezmumeh”, Darur-rajeh, Rijad, 1988.god. Muhammed ibn Ahmed el-Ensari el-Kurtubi: “El-D`ami'u li ahkamil-Kur'an”, Muessetul ElHatib Ebu-Umer Jusuf ibn Abdillah ibn Muhammed ibn Abdil-Berr “Et-Temhid lima fil-Muvettai minel-me'ani vel-esanid”, {tampano 1979.god. Ebu-Bekr Muhammed ibnul-Hasan el-Ad`uri: “E{-[eri'a”, izdava~ “Ensaru Sunne Muhammedijje”, 1950. god. Ebu-Bekr Ahmed ibnul-Husejn el-Bejheki: “El-I'tikad ala mezhebisselef Ehlis-sunneti veld`ema'ati”, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, prvo izdanje 1984.god. [emsuddin ez-Zehebi: “Kitab El-Kebair” - Darul-Masrijje El-Lubnanijje, Kairo, drugo izdanje, 1988. god. Es-Sefarini: “Levami'ul-envar El-Behijjeh ve svati'ul-esrar el-eserijje li {erhi Ed-durre el--

170

Islamsko znanje

medijje fi akdil-firkatil-merdijje”, drugo izdanje 1982.god, Muessetul-hafikin, Damask. Ebu-Bekr Ahmed ibn Ali ibn Sabit el-Hatib el-Bagdadi: “Tarihu Bagdad ev medinetusselam”, Darul-i'lam ed-duveli, Kairo 1992.god. Muhammed ibn Abdil-Vehhab: “Usulul-iman”, Izdao i pripremio Muhibbuddin el-Hatib. Ebul-E'ala el-Mevdudi: “Mebadi'ul-islam”, drugo izdanje, 1957.god. Mektebet {ebabil-muslim, Damask. Med`duddin Ebus-Seadat el-Mubarek ibn Muhammed ibnul-Esir el-D`ereri: “En-Nihaje fi garibil-hadis vel-eser”. Ebu-Abdullah Muhammed ibn Ahmed ibn Ebu-Bekr ibn Fereh el-Kurtubi: “Et-Tezkire fi ahvalilmevta ve umuril-ahire”, Darul-fikr, Bejrut.

FIKH

DEFINICIJA FIKHA I PODJELA NJEGOVIH PROPISA
Fikh je nauka koja prou~ava islamsko zakonodavstvo, proiza{lo iz Objave koja je dostavljena posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu. Ta nauka ocjenjuje sve postupke punoljetnih ljudi sa {erijatskog gledi{ta i odre|uje da li se neko djelo, po vjerskim propisima, mora ili ne mora, smije ili ne smije ~initi, je li ga slobodno ~initi, ili je neko djelo pohvalno ili ru`no raditi.520 Fikhski propisi dijele se na: 1) fard - to je ono {to je Allah strogo i jasno naredio, i za ~ije se izvr{enje zaslu`uje nagrada, a za neizvr{enje kazna. Fard se dijeli na: fardi-ajn - to su strogo nare|ene radnje svakom {erijatski punoljetnom muslimanu i muslimanki li~no, kao {to je npr. pet dnevnih namaza; fardi-kifaje jesu radnje koje su obavezni izvr{avati neki me|u muslimanima, i ako jedan broj obaveznika tu du`nost izvr{i, sa drugih je skinuta odgovornost. Ali ako to niko ne izvr{i, svi }e biti grje{ni. Primjer za fardi kifaje jeste d`enaza-namaz; 2) vad`ib su radnje koje je Allah, d`.{., naredio da se ~ine, ali manje strogom ili manje jasnom naredbom nego {to je farz, za ~ije se izvr{enje zaslu`uje nagrada, a za neizvr{enje kazna; kao {to je sadekatul-fitr521; 3) sunnet ili mendub su djela koja je Resulullah radio i preporu~ivao da se rade i za ~ije se izvr{enje zaslu`uje nagrada, a za izostavljanje nema kazne522, osim kad se u cijelosti svjesno zanemari. Sunneta imamo dvije vrste: a) - muekkede (pritvr|eni), a to su djela koja je Poslanik redovno radio, te bismo zbog toga i mi trebali da ih radimo; kao {to je sabahski, podnevski ak{amski i jacijski sunnet poslije farza te podnevski prije farza; b) - gajru muekkede (nepritvr|eni), a to su djela koja je Poslanik ponekad izostavljao, kao {to je ikindijski sunnet523; 4) mubah su djela koja nisu ni nare|ena ni zabranjena i ~ijim se radom ne zaslu`uju nagrada niti kazna; kao {to je jelo, pi}e, hodanje itd. Me|utim, ako se ovakva dijela ~ine sa

174

Islamsko znanje

lijepim nijjetom, zaslu`it }e se nagrada. Naprimjer, ako ~ovjek hoda sa nijjetom da ide u d`amiju, onda }e imati nagradu za svaki u~injeni korak, a ako se uputio na mjesta gdje }e ~initi grijehe, to hodanje postaje zabranjenim; 5) mekruh su radnje koje je poku|eno ~initi. Dijeli se na dvije vrste: - mekruh tahrimen, a to je ono {to je zabranjeno raditi i ~iji po~initelj zaslu`uje kaznu, ali njegova zabrana nije jasna kao kod harama; kao {to je slu~aj sa prosidbom djevojke koja je ve} zaru~ena; - mekruh tenzihen jeste ono {to je ru`no i poku|eno raditi, i ~ija radnja se ne ka`njava, kao npr: jedenje lijevom rukom524; 6) haram su djela koja je Allah, d`.{., strogo zabranio, i ~iji po~initelj zaslu`uje kaznu. Tu spada zinaluk (blud), pijenje alkohola, kockanje, la`, potvora, ubistvo, itd.

PODJELA FIKHA
Islamski u~enjaci podijelili su fikh na {est dijelova. PRVI DIO: ibadat (obredoslovlje) Ovaj dio reguli{e vezu izme|u ~ovjeka i njegovog Stvoritelja, te ~ovjekovo ispravno iskazivanje pokornosti Allahu, d`.{., odaju}i Mu na taj na~in svoje priznanje kao Gospodaru, Koji je jedini zaslu`an i Kome jedino dolikuje da bude obo`avan. DRUGI DIO: muamelat (me|usobni postupci ljudi) Ovaj dio ure|uje odnose ljudi, jednih prema drugima, u svakodnevnom `ivotu, u {to spada kupoprodaja, poklon, oporuka, iznajmljivanje, udru`ivanje i svaki drugi imovinski kontakti. TRE]I DIO: munakehat (bra~no pravo) Ovaj dio reguli{e odnose izme|u mu`a i `ene u toku `ivota i nakon smrti, a obuhvata sklapanje braka, razvod, iddet “~ekanje” (pri~ek) nakon razvoda ili nakon smrti mu`a, nasljedstvo, oporuku, ustanovljavanje porijekla, podizanje potomstva i druga prava i du`nosti bra~nih drugova. ^ETVRTI DIO: ukubat (kazneno pravo) Ovaj dio defini{e granice prestupa i prekr{aja te odre|uje njihov stupanj i propisuje kazne i popravne mjere, odre|uje iskupljenje za pojedine prestupe. PETI DIO: murafeat (tu`ila{tvo) Ovaj dio obuhvata propise koji se odnose na pokretanje optu`nice i parni~enje me|u ljudima do kojih dolazi u svakodnevnom `ivotu, u {ta spada odre|ivanje svojstva sudije, vo|enje postupka, podizanje i pobijanje optu`be, zakletve, svjedoci i drugi poslovi koji prate sudstvo.

Islamsko znanje

175

[ESTI DIO: vojni pohodi Ovaj dio obuhvata definiciju islamskih i neislamskih zemalja, ure|ivanje odnosa izme|u jednih i drugih, vrste me|usobnih ugovora, odre|ivanje glavarine, progla{avanje rata i mira, propise o borbi (d`ihadu), ratnom plijenu i dr.525 Iz navedene podjele fikha mo`e se vidjeti da islam nije religija koja se bavi samo obredima, kako, na`alost, neki misle, a {to je plod njihovog poistovje}ivanja islama sa drugim, iskrivljenim vjerama, nego je to jedna sveobuhvatna, uravnote`ena vjera, koja se bavi ~ovjekovom stvarno{}u i rje{ava njegove svakodnevne probleme i pitanja, te garantuje uspjeh i napredak dru{tvu koje je primjenjuje.

MEZHEBI
Mezheb je put ili pravac kojim je neki mud`tehid i{ao rje{avaju}i pitanja iz fikha; odnosno, to je na~in na koji je odre|eni mud`tehid526 uzimao propise iz izvora fikha (Kur'an, sunnet, id`ma527, kijas528, i dr.) Danas kod nas, sunnijskih muslimana, postoje ~etiri ra{irena i priznata mezheba koji su nazvani po istaknutim pravnicima koji su ~inili id`tihad, nau~nom metodologijom rje{avali pravna pitanja i kao takvi stekli sljedbenike koji su slijedili i {irili njihovo u~enje. 1. Hanefijski mezheb dobio je ime po imamu Ebu-Hanifi, Allah mu se smilovao. Rodio se u Kufi 80-te, a umro u Bagdadu 150-te godine po Hid`ri. Ovaj je mezheb pro{iren u Bosni i uop}e na Balkanu, zatim u Turskoj, Afganistanu, Pakistanu i kod muslimana novooslobo|enih nekada{njih ruskih republika, a ima ga i u arapskom svijetu u podru~ju [ama. 2. Malikijski mezheb dobio je ime po imamu Maliku, Allah mu se smilovao. Rodio se u Medini 93-}e, a umro 179-te godine po Hid`ri. Sakupio je poznatu zbirku hadisa “Muvetta”. Ovaj mezheb je dosta pro{iren u afri~kim zemljama. 3. [afijski mezheb dobio je ime po imamu [afiji, Allah mu se smilovao. Ro|en je u Gazzi (Palestina) 150-te, a umro u Misiru (Egiptu) 204-te godine po Hid`ri. Ovaj je mezheb veoma pro{iren u arapskom svijetu. 4. Hanbelijski mezheb dobio je ime po imamu Ahmedu ibn Hanbelu, Allah mu se smilovao. Ro|en je u Bagdadu 164-te, a umro 241-te godine po Hid`ri. Sabrao je poznatu hadisku zbirku “Musned” Ovaj mezheb je ra{iren u Saudijskoj Arabiji i jo{ nekim arapskim zemljama. [to se ti~e ova ~etiri mezheba (islamske pravne {kole), moramo znati da su sva ~etiri priznata me|u ulemom i utemeljena na islamskim principima i izvorima. Oni koriste nau~nu metodologiju dokazivanja i crpe dokaze iz Kur'ana i sunneta kao dva glavna izvora [erijata. Razlozi koji su doveli do pojedinih razila`enja me|u ulemom su objektivne prirode. Oni su jezi~ke (lingvisti~ke) prirode ili su rezultat razila`enja oko hadisa i pravne metodologije.

176

Islamsko znanje

Prema tome, ni u kom slu~aju ne smijemo napadati one koji za ono {to rade imaju valjan dokaz kao {to je dizanje ruku u namazu, izgovaranje naglas amin, nakon {to imam prou~i Fatihu naglas, jer su to postupci utemeljeni na sunnetu Allahovog Poslanika, a ne po ne~ijem naho|enju. Postoje}e razlike trebaju biti podsticaj svima nama da jo{ vi{e prou~avamo islam i upoznajemo se sa njegovim vrijednostima, a ne smijemo nikako zbog toga {iriti netrpeljivost i razdor me|u muslimanima. Razlike utemeljene na valjanim dokazima i nau~noj metodologiji ne smiju smetati muslimanu. Svi su muslimani du`ni boriti se protiv novotarija koji nemaju utemeljenja u izvorima [erijata.

PRVO POGLAVLJE PRVO POGLAVLJE ^ISTO]A
VODA I NJENE VRSTE
Ima vi{e vrsta voda: - ~ista i ~iste}a - to je ona voda koja je sama po sebi ~ista i kojom se posti`e ~isto}a, bez obzira da li se radi o morskoj vodi, ki{nici, snijegu ili izvorskoj vodi. U ovu vrstu ra~una se i ona voda koja je izmijenjena zbog dugog stajanja, ili zbog mije{anja sa ne~im {to je ~isto a ne mo`e se odvojiti od vode, poput li{}a ili zemlje; - ~ista ali ne i ~iste}a - njome se ne mo`e posti}i ~i{}enje. To je teku}ina za koju se ne mo`e re}i da je voda. Tu spada sir}e, ru`ina voda i druge te~nosti, kao i voda koja je promijenila svoje svojstvo ne~im {to se mo`e odvojiti od nje (npr. sapun ili {afran). [to se ti~e vode u koju upadne ne~ist, ona prestaje biti ~ista i ~iste}a ako promijeni jedno od tri svojstva: boju, okus ili miris; Su'r je voda koja ostane u posudi nakon pijenja. ^ovje~iji su'r, kao i su'r `ivotinja ~ije se meso jede, ~ist je i ~iste}i. Su'r psa ili svinje je ne~ist. [to se ti~e su'ra ma~ke, ptica grabljivica, i sl., takvom se vodom mo`e abdestiti, iako je bolje da upotrijebimo ~istu vodu ako je imamo.

VRSTE NE^ISTO]A
1. Strv-mrljina - tu spada sve {to ugine (bez {erijatskog klanja), osim ribe i skakavca.529 Ako `ivotinja bez gubitka krvi upadne u vodu i ugine, to ne}e uticati na njenu ~isto}u, pod uvjetom da voda ne promijeni neko od svojih svojstava. Ko`a mrljine postaje ~ista {tavljenjem.

178

Islamsko znanje

2. Krv, svejedno da li se radi o krvi koja isti~e, ili krvi hajza i nifasa. Krv buha i njima sli~nih `ivotinjica ne smeta. 3. Gnoj, ono {to se povrati, izmet i mokra}a. 4. @ivotinjski izmet. 5. Pas i svinja su ne~isti. Posudu iz koje pas ne{to pojede ili popije treba oprati sedam puta i to prvi put se pere zemljom ili ~vrstim sredstvima za pranje kao vim i sl. 6. Vedijj - vrsta sluzave teku}ina koja ponekad izlazi poslije napornog mokrenja (sekret prostate). 7. Mezijj - sluzava teku}ina koja izlazi prilikom nadra`aja, kod mu{karca i `ene, s tim {to kod `ene izlazi vi{e. [to se ti~e sperme ona se, ako je u teku}em stanju, mora oprati, a ako se osu{i, onda se mo`e samo dobro istrti.

^I[]ENJE POSLIJE VELIKE I MALE NU@DE
Kada ~ovjek obavi veliku ili malu nu`du, du`an je o~istiti mjesto odakle je ne~isto}a iza{la. Najbolje je taj dio oprati vodom. Ukoliko nema vode, onda kamenom ili ne~im sli~nim ~ime se mo`e ostraniti ne~ist. Prilikom obavljanja nu`de treba se pridr`avati slijede}ih pravila - adaba: 1. kada se po|e u nu`nik, ne smije se nositi sa sobom ni{ta na ~emu ima napisano neko Allahovo ime ili ajet iz Kur'ana; 2. prou~iti euzu i bismillu prije ulaska u nu`nik, ili prije skidanja odje}e kada se nu`da vr{i na otvorenom prostoru, tako {to }e se re}i: “Bismillahi, Allahumme inni euzu bike minel-hubusi vel-habaisi.” (“Allahu za{titi me od svih ne~isto}a i zlih d`ina”); 3. treba {utjeti prilikom obavljanja nu`de i ne govoriti ni{ta osim u slu~aju da se ne{to mora progovoriti; 4. po{tovati pravac Kabe tako {to joj se ne}e okretati ni sprijeda ni otraga, nego }e se okrenuti tako da mu ona bude s desne ili lijeve strane, osim u slu~aju kad je zaklonjen od Kabe ne~im u neposrednoj blizini, kao {to je zid i sl.; 5. ne obavljati nu`du u `ivotinjsku jazbinu zbog mogu}nosti da u njoj budu `ivotinje ili druga bi}a koja bi mu nanijela zlo i koje }e uznemiriti bez razloga; 6. ne obavljati nu`du po putevima kojima prolaze ljudi i gdje ljudi odsjedaju i pri~aju; 7. bez nu`de ne mokriti stoje}i530, jer to odudara od dostojanstva, a postoji i mogu}nost prskanja mokra}om; 8. ne mokriti na mjestu gdje se kupa, niti u staja}u ili teku}u vodu, niti na kabur, niti u d`amiji, pa makar to bilo i u kakvu posudu;

Islamsko znanje

179

9. u nu`nik ulaziti lijevom nogom, a iz njega izlaziti desnom, i prilikom izlaska izgovoriti rije~i “gufraneke”531. (“Tra`im oprost od Tebe”); 10. ne ~istiti se sasu{enim `ivotinjskim izmetom i kostima, (jer je to hrana d`ina muslimana). Poslije obavljenog brisanja ili pranja treba dobro oprati ruke sapunom.

ABDEST
Uzvi{eni Allah je rekao: “O vjernici, kada ho}ete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite - a dio glava svojih potarite - i noge svoje do iza ~lanaka (operite).” 532 Ruknovi abdesta, tj. sastavni dijelovi abdesta bez kojih nam abdest nije valjan jesu: 1. nijjet, odluka da }e se uzeti abdest533; 2. pranje lica vr{i se odakle je kosa nikla, pa do pod bradu uzdu` i od uha do uha u {irinu, i to onaj koji nema bradu, a ako je ima, pere dio lica na kome nema brade (dok }e kroz bradu pro}i mokrim prstima, a ne}e je prati kada uzima abdest); 3. pranje ruku do iza laktova; 4. potiranje glave. Bolje je potrati cijelu glavu. “Prenosi se od Abdullah ibn Zejda da je Poslanik, s.a.v.s., rukom potrao glavu sprijeda ka unazad i odzada ka naprijed. Po~eo je od prednjeg dijela glave skroz do zatiljka, a potom ih je vratio (ruke) na mjesto sa kojeg je po~eo potiranje”534; 5. pranje nogu do iza ~lanaka.535

ABDESTA SUNNETI ABDESTA
To su radnje od kojih ne zavisi valjanost abdesta, ali ih trebamo obaviti jer ih je Poslanik, s.a.v.s., radio, a i nagrada je obe}ana za njihovo ~injenje: 1. u~enje bismille na po~etku; 2. pranje zuba misvakom. Misvak je drvce kojim se ~iste zubi. Najbolji je onaj izra|en od eraka koji se donosi iz Hid`aza jer on u~vr{}uje desni i odstranjuje zubne bolesti, a to zato {to u sebi ima poseban koristan sastojak. Ako nema misvaka, zubi }e se oprati ~etkicom, ili bar prstom protrljati. Upotreba misvaka se preporu~uje i pred obavljanje namaza, pred u~enje Kur'ana, nakon bu|enja iz sna i prilikom promjene zadaha u ustima; 3. pranje ruku do iza {aka tri puta na po~etku abdesta; 4. izapiranje usta tri puta; 5. izapiranje nosa tri puta;

180

Islamsko znanje

6. provu}i, prste kroz bradu; 7. trljanje izme|u prstiju pri pranju ruku i nogu; 8. pranje svakog dijela tijela po tri puta, osim potiranja glave (jedanput); 9. po~injanje od desne strane prilikom pranja ruku i nogu; 10. trljanje rukom prilikom pranja; 11. uzastopnost, to jest da se uzimanje abdesta ne prekida nekim poslom; 12. potiranje u{iju nakon potiranja glave i to unutra{njosti u{iju ka`iprstima, sa vanjske strane pal~evima. Potiranje u{iju obavlja se jedanput bez uzimanja nove vode, jer je Resulullah, s.a.v.s., potirao glavu i u{i jedanput.536 [to se ti~e potiranja vrata, ne postoji ni jedan vjerodostojan hadis da je to Poslanik, s.a.v.s., radio, pa zato ulema ne smatra da je to sunnnet. Dodu{e u nekim mezhebima ka`e se da je to od lijepih stvari prilikom abdesta. Ako potra`imo hadise o pranju vrata, na}i }emo dva slaba. Prvi prenosi imam Ahmed u kojem se ka`e da je Poslanik, s.a.v.s., potrao glavu toliko da je dostigao prostor izme|u u{iju na zadnjem dijelu glave i dio vrata ispod toga. ^ak i ako bi se prihvatio ovaj hadis, ne vidimo da vrat treba potirati posebno, nego je to samo u cilju upotpunjavanja potiranja glave. U drugom se ka`e: “Potiranje vrata je osiguranje od okova.” Me|utim, Nevevi za ovaj hadis ka`e da je mevdu' (la`an), a neka ulema ka`e da je daif537; 13) voditi ra~una o umjerenosti prilikom tro{enja vode, tako da se ne pretjeruje pri upotrebi vode; 14) u~enje dove poslije abdesta538; 15) potrati cijelu glavu.

ABDESTA MEKRUHI ABDESTA
1. Pretjerano vodu prosipati ili je previ{e ~uvati. 2. Pljuskati vodu po licu ili drugim dijelovima tijela. 3. Slu`iti se ne~ijom pomo}i bez potrebe za tim. 4. Uzimati abdest na prljavom mjestu. 5. Za onoga ko posti, mekruh je pretjerivati u izapiranju usta i nosa, jer mo`e do}i do gutanja vode.

Islamsko znanje

181

[TO KVARI ONO [T O KVARI ABDEST
1. Sve {to iza|e na prirodne otvore (prednji i zadnji): mokra}a, izmet, vjetar, sperma, vedijj i mezij.539 Ako se posumnja u pu{tanje vjetra, to ne uti~e na valjanost abdesta, osim u slu~aju da se ~uje zvuk ili osjeti neugodan miris, tj. da se bude siguran u to. 2. Duboki san pri kojem je ~ovjek u le`e}em polo`aju, ili je naslonjen na ne{to, pa ako bi se to uklonilo, pao bi. Zna~i misli se na to da je ~ovjek potpuno zaspao i da postoji mogu}nost da ispusti vjetar. 3. Gubljenje svijesti, bez obzira da li se radilo o ludilu, padanju u nesvijest, pijanstvu, ili gubljenju svijesti zbog upotrebe kakvih lijekova. 4. Neki u~enjaci, me|u kojima i imam Ebu-Hanife, rahimehullah, rekli su da se abdest kvari ako pote~e krv, gnoj ili sukrvica, te ako se povrati punim ustima.540 [to se ti~e dodira spolnog organa, po hanefijskom mezhebu to ne kvari abdest,ali je bolje to izbjegavati, jer su neki alimi, kao {to je imam [afija rekli da to kvari abdest. [to se ti~e dodira `enskog tijela to ne kvari abdest, osim ako bi se dodirnulo sa stra{}u, jer postoje hadisi u kojima stoji da je Poslanik, s.a.v.s., poljubio jednu od svojih `ena, te je zatim klanjao a da nije uzimao abdest.541 U drugom hadisu se spominje da bi Poslanik, s.a.v.s., prije nego bi klanjao vitr-namaz, nogom dodirnuo Ai{u koja je le`ala ispred njega ispru`ena poput mrtvaca.542 (En-Nesai). Onaj ko uzme abdest, pa kasnije posumnja da li ga je izgubio ili ne, smatra se da ga ima, jer je fikhsko pravilo: “Sumnja ne uti~e na uvjerenje” (ne kvari ga). Me|utim, ako sumnja da li je uop}e uzeo abdest, ra~una se da nije pod abdestom.

OBAVEZNO KADA JE OBAVEZNO ABDESTA [TA UZIMANJE ABDESTA I [TA JE ABDESTA ZABRANJENO RADITI BEZ ABDESTA
1. Obavljanje namaza, bez obzira da li je u pitanju farz-namaz ili nafila — dobrovoljni namaz. 2. Tavaf - obila`enje oko Kabe. 3. Neki u~enjaci smatraju da nije dozvoljeno dodirivanje mushafa bez abdesta.543 Bilo bi lijepo da se uzme abdest prije spavanja, zatim kada je ~ovjek d`unup544 pa ho}e

182

Islamsko znanje

da jede, pije ili ponovo op}i; prije kupanja; radi u~enja ezana i radi u~enja ne~eg iz Kur'ana. Na kraju da napomenemo jo{ jednu bitnu stvar; a to je da se na dijelovima tijela koji se moraju oprati prilikom abdesta, ne smije na}i ni{ta {to spre~ava dodir s vodom, kao {to je lak na noktima. U tom slu~aju abdest ne}e biti ispravan.

PRIRODNA OBILJE@JA U ISLAMU
1. Simbol islama, a i praksa ranijih poslanika, jeste obrezivanje ili sune}enje. Preporu~uje se da se ta du`nost obavi sedam dana nakon ro|enja. Svrha obrezivanja je vi{estruka: da se ne skuplja prljav{tina na ko`ici, da ~ovjek bude u mogu}nosti dobro iscijediti mokra}u nakon mokrenja, da ne umanjuje nadra`aj prilikom spolnog op}enja, itd. 2. Uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta i ispod pazuha mo`e se u~initi brijanjem ili {i{anjem, a obrezivanje nokata preporu~uje se svake sedmice. 3. Pu{tanje brade zahtijeva bujnost, {to zna~i da se ne smije toliko kratiti da izgleda kao da je obrijana, a mo`e se skratiti da ne prelazi du`inu {ake.545 4. [to se ti~e kose na glavi, dozvoljeno ju je brijati, ali je mekruh brijati dio glave, a dio izostavljati. Pohvalno je odgoditi brijanje kose do had`a, ili umre, ako }e se to uskoro obaviti. 5. Pohvalno je mirisati se mo{usom ili nekim drugim mirisom koji je prijatan. Sve ovo je Resulullah, praktikovao i nare|ivao da se praktikuje.

MESH PO OBU]I 546
Umjesto pranja nogu kod abdesta, dozvoljeno je uzeti mesh po obu}i547, to jest potrati mokrom rukom po njoj. To je propisano kao olak{ica ljudima, posebno kada su na putu zimi, kada je hladno. ^arape koje ne spadaju s nogu i nisu providne mogu se tako|er potirati. Uslovi za valjanost mesha po obu}i: 1) da se obu~e kad osoba ima abdest; 2) da bude ~ista i da pokriva noge do iza ~lanaka; 3) da je mogu}e u njoj hodati; 4) da nije pocijepana koliko tri mala no`na prsta; 5) da sama stoji na nogama. Mesh se uzima s gornje strane obu}e, potiru}i od prsta prema zglobu, i to samo jedanput. Vrijeme va`enja mesha je jedan dan i no} za onog ko je kod ku}e, a tri dana i tri no}i za putnika. Po~etak je ra~unanja od momenta gubljenja abdesta, nakon {to ju je osoba ve} obukla, a ne od momenta njihovog obla~enja.

Islamsko znanje

183

Mesh prestaje va`iti, te se obu}a mora skinuti, a noge prilikom abdesta oprati, u slijede}im slu~ajevima: 1. istek roka va`enja; 2. ako se postane d`unup; 3. ako se obu}a skine sa jedne ili obje noge; 4. ako cijepanjem obu}e do|e do pojave noge koliko tri no`na prsta, ili vi{e od toga.

ZAVOJIMA MESH PO ZAVOJIMA ILI GIPSU 548
Ako ozlijedimo neki dio tijela koji se pere pri uzimanju abdesta, pa smo na taj dio tijela stavili zavoj ili gips, onda, umjesto pranja, mo`emo mesh u~initi po zavoju ako ne smijemo taj dio prati niti po njemu direktno mesh ~initi. Mesh po zavoju ima istu vrijednost kao i pranje tog dijela tijela, nije ograni~en vremenski, ne mora se biti sa abdestom kad se zavoji povijaju; vrijednost njegova se ne gubi time {to je zavoj spao ili se odmotao, osim ako je rana zarasla pa su zavoji postali nepotrebni.

KUPANJE G U S U L - KUPANJE
Kada kupanje postaje obavezno? 1. Nakon izlaska sjemene te~nosti u mlazu i sa stra{}u, u snu ili na javi, kod mu{karca ili kod `ene. Ako sperma iza|e bez nadra`aja, zbog bolesti npr. onda nije obavezno kupanje. Ako se ne{to sanja, ali se na odje}i ne primijeti trag sperme, nije se du`no kupati. Kada se probudi iz sna i osjeti vla`nost na odje}i, a ne sje}a se sna, ako se ustanovi da se radi o spermi, obavezno se okupati. 2. Poslije spolnog odnosa, (to jest, dodirivanja dva spolna organa), makar i ne do{lo do izlu~ivanja sperme, obavezni su se okupati i mu{ko i `ensko. 3. Nakon prestanka hajza i nifasa. 4. Nakon smrti. Svi se sla`u da je obavezno okupati mrtvaca, osim {ehida koji pogine na bojnom polju. [ehid se ukopava bez kupanja (gusula) u odje}i u kojoj je poginuo. 5. Neki u~enjaci ka`u da je nevjernik du`an okupati se kada se vrati u islam, {to dokazuju hadisom koji se prenosi od Kajsa ibn Asima da je primio islam, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se okupa vodom i lovorom.549 U tom smislu postoji i hadis Sumame.550 Me|utim, jedan dio u~enjaka ka`e da je nevjernik du`an da se okupa samo ako je bio d`unup, a ako nije, onda mu je lijepo da se okupa. To dokazuje time {to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nekima rekao da se okupaju, a nekima nije. To ukazuje na to da kupanje u tom

184

Islamsko znanje

slu~aju nije farz, jer bi, ako je farz, Poslanik, s.a.v.s., svima naredio da se okupaju. Na kraju zaklju~ujemo da je, za svaki slu~aj, bolje da se nevjernik okupa kad se vrati islamu. NA^IN UZIMANJA GUSULA: - oprati ruke tri puta; - zatim oprati stidna mjesta; - potom uzeti abdest kao {to se uzima za namaz, s tim {to se pranje nogu odga|a do zavr{etka gusula; - potom oprati glavu tri puta uz rastavljanje kose; - a onda vodom oprati cijelo tijelo, peru}i prvo desnu stranu, obra}aju}i pa`nju da se opere ispod pazuha, zatim unutra{njost u{iju, pupak i no`ni prsti, kao {to je praktikovao Resulullah, s.a.v.s. [to se ti~e `ene, ona }e gusul obaviti kao mu{karac, s tim {to nije du`na rasplitati pletenice, ali voda mora doprijeti do korijena kose, jer se prilikom gusula cijelo tijelo mora pokvasiti. Ukoliko se `ena kupa nakon hajza ili nifasa, preporu~uje se rasplitanje pletenice. Kada je preporu~eno okupati se?551 1. Kupanje petkom i to u vremenu od pojave zore do d`uma-namaza, a najbolje bi bilo pred sam odlazak na d`umu. 2. Kupanje na Ramazanski i Kurban-bajram. 3. Kupanje nakon opremanja mrtvaca. 4. Kupanje pred obla~enje ihrama za had` ili umru. 5. Svi u~enjaci preporu~uju kupanje pred ulazak u Meku, iako za izostavljanje toga kupanja ne predvi|aju fidju (iskupnina za u~injeni prekr{aj), a ve}ina ih smatra da se umjesto kupanja mo`e uzeti abdest. 6. Mendub je okupati se pred polazak na Arefat. 7. Nakon {to ~ovjek do|e sebi poslije padanja u nesvijest. [ta je zabranjeno da ~ini osoba koja je neokupana (d`unup)? 1. Klanjati ili ~initi sed`dei-tilavet.552 2. ^initi tavaf (obilazak) oko Kabe, jer se tavaf smatra ibadetom.553 3. Doticati Kur'an. 4. U~iti ne{to iz Kur'ana, osim sa ciljem da se prou~i neka kur'anska dova.554 [to se ti~e samog gledanja u Kur'an bez u~enja i dodirivanja to je d`unupu dozvoljeno. 5. Boraviti u d`amiji. Dozvoljeno je pro}i kroz d`amiju ukoliko postoji potreba za tim.

Islamsko znanje

185

TEJEMMUM
Tejemmum zna~i: rukama dota}i ~istu zemlju, zemljane tvari ili prah i njima potrati lice i ruke. Tejemmum zamjenjuje abdest i gusul kad je nemogu}e njih uzeti. Tejemmum se mo`e uzeti zbog slijede}ih razloga: 1. ako se ne na|e voda, ili se na|e koli~ina koja je nedovoljna za ~i{}enje ili je potrebna za pi}e; 2. kada je ~ovjek bolestan ili ranjen, pa se boji da }e mu se upotrebom vode pogor{ati bolest ili ote`ati proces izlje~enja, pod uvjetom da bude siguran u to na osnovu vlastitog iskustva ili izjave pouzdanog lije~nika muslimana; 3. ako voda bude toliko hladna, pa se boji da }e mu nauditi ako je upotrebi; 4. kada je voda u blizini, ali se ~ovjek boji za sebe, svoju ~ast, ili svoj imetak, ili izostajanje saputnika ako ode po vodu; 5. isto tako u slu~aju kada mu je potrebna voda za pi}e, ili pi}e nekom drugom, makar i psu. Na~in uzimanja tejemmuma Prvo se odlu~i da }e se uzeti tejemmum (nijjet) u srcu, potom se prou~i bismilla, a onda se rukama dotakne ~ista zemlja te se potare lice. Potom se drugi put dotakne zemlja i potaru se {ake do iza laktova. Sunnet je da se prilikom uzimanja tejemmuma s ruku otrese i opu{e pra{ina i da se ne trlja lice rukama, ve} da se samo potare. Jednim tejemmumom mo`e se klanjati vi{e farzova. [ta kvari tejemmum 1 - Sve {to kvari abdest. 2 - Dolazak vode za onog ko je nije imao. 3 - Prestanak razloga za nemogu}nost upotrebe vode. Kada se neki namaz obavi tejemmumom, a potom do|e voda nakon {to je namaz obavljen, nije obavezno ponavljati namaz, pa makar jo{ bilo vremena za njegovo ponovno obavljanje. Ako voda do|e prije nego {to se zavr{i namaz, tejemmum }e se pokvariti pa je potrebno ponovo uzeti abdest i klanjati.

186

Islamsko znanje

NIFAS HAJZ I NIFAS
Hajz (menzis) je pojava krvi iz spolnog organa `ene dok je zdrava, a koju nije prouzrokovalo ra|anje djeteta. Prema mi{ljenju ve}ine u~enjaka hajz se ne pojavljuje prije napunjene devete godine, pa ako se ranije primijeti krv, to je zbog ne~eg drugog. Boja krvi, koja se pojavljuje prilikom hajza, mo`e biti crna, crvena, `uta ili negdje izme|u bijele i crne. Najmanje trajanje hajza nije ograni~eno, a za najdu`e trajanje neki ka`u da je deset dana, a po nekima i petnaest dana. Najdu`i period ~isto}e izme|u dva hajza nije ograni~en, a najkra}i je petnaest dana. Nifas je pojava krvi koju je prouzrokovalo ra|anje djeteta. Najkra}i period nifasa nije ograni~en, a najdu`i mo`e biti ~etrdeset dana.555 [ta je zabranjeno ~initi u toku hajza i nifasa 1. Zabranjeno je sve ono {to je zabranjeno i d`unupu (klanjati, ~initi tavaf oko Kabe, doticati Kur'an, u~iti ne{to iz Kur'ana557a i ulaziti u d`amiju, osim u velikoj potrebi). 2. Zabranjeno je `eni postiti i klanjati s tim {to je obavezna napostiti one dane koje nije postila u toku hajza ili nifasa, dok izostavljene namaze nije du`na naklanjavati, jer je Poslanik naredio da se naposti propu{teni post, a nije naredio da se naklanjaju namazi.556 3. Zabranjeno je spolno op}iti sa `enom koja ima hajz ili nifas, sve dok oni ne prestanu i dok se ne okupa, jer Uzvi{eni je Allah rekao: “I pitaju te o mjese~nom pranju. Reci: 'To je neugodnost'. Zato ne op}ite sa `enama za vrijeme mjese~nog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite.”557 Dozvoljeno je dodirivanje `ene u takvom stanju iznad pupka i ispod koljena. Kad prestanu hajz i nifas, `ena }e se okupati i sve du`nosti normalno obavljati.

ISTIHAZA
Istihaza je izlazak krvi izvan uobi~ajenog perioda hajza (menstruacije) ili nifasa. Ako je period hajza poznat prije istihaze, taj period }e se smatrati hajzom, a krvarenje izvan toga je istihaza. @ena nije obavezna kupati se zbog istihaze da bi mogla klanjati u bilo koje doba, osim onda kad joj prestane hajz, ali je obavezna da uzima abdest za svaki namaz. Isto tako

Islamsko znanje

187

obavezna je da prije uzimanja abdesta opere svoj spolni organ i za{titi ga krpom ili vatom od izlaska ne~isto}e. Istihaza je poput sahibi uzura (onoga koji ima neku ranu iz koje neprestano curi krv) i abdest za neki namaz se ne uzima prije nastupanja vakta toga namaza. Poznajemo istihazu po prestanku vremenskog perioda hajza kao i po boji krvi koja se razlikuje od krvi hajza. Njenom mu`u je dozvoljeno op}enje sa njom. Ona se smatra ~istom, pa je obavezna klanjati i postiti, a mo`e boraviti i u itikafu.

SAHIBI UZUR
Ko bude imao neki uzur (opravdanje), kao {to je: nemogu}nost dr`anja mokra}e, nekontrolisan izlazak vjetra ili istihazu, da bi bio ~ist za namaz, mora uraditi slijede}e stvari: 1. oprati mokra}u ili krv nakon nastupanja namaskog vremena; 2. za{tititi se krpom koja }e sprije~iti odlijevanje krvi, ili zamotati spolni organ ne~im {to }e sprije~iti mokra}u da uprlja tijelo i odje}u; 3. kad nastupi namasko vrijeme, uzeti abdest za doti~ni namaz, a potom ne obra}ati pa`nju ho}e li ne{to iste}i; 4. s jednim abdestom se mo`e klanjati samo jedan farz-namaz i vi{e sunneta. Ako se desi da bude izme|u dva pojavljivanja, mokra}e ili krvi, toliko vremena da se mo`e o~istiti, uzeti abdest i obaviti namaz, onda je sahibi uzur du`an u tom vremenu o~istiti se i klanjati.

POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE NAMAZ
DEFINICIJA I ZNA^AJ NAMAZA
Namaz je posebna vrsta ibadeta koji po~inje tekbirom a zavr{ava selamom. Namaz ima veoma zna~ajno mjesto u islamu. Kao {to ni jedna gra|evina ne mo`e opstojati bez temelja, tako ni islam ne mo`e opstojati bez namaza. To je prvi farz, poslije o~itovanja Allahove, d`.{., jedno}e i priznavanja Resulullaha ~ime je Uzvi{eni Allah obavezao ljude: “Prvo djelo za koje }e ljudi biti pitani na Sudnjem danu jeste namaz, pa ako on bude ispravan, ispravna su i ostala djela, a ako bude neispravan, neispravna su i ostala djela”558, ka`e Resulullah. Namaz je posljednja oporuka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u trenucima njegova rastanka s ovim svijetom. Pa`nju namazu islam poklanja i u najte`im `ivotnim situacijama: bolesti, strahu, ratu i sl. “^uvajte namaze i srednji namaz. Klanjajte u ime Allaha, skru{eno i ponizno. Ako ste u strahu, onda ga obavljajte pje{ice ili ja{u}i.” 559 Punoljetni muslimani mu{karci nikako ne smiju propustiti namaz, bilo da su bolesni, zarobljeni, nepokretni, ili ne mogu uzeti abdest, gusul, tejemmum. Klanjat }e kako mogu pa ~ak i bez abdesta, kupanja ili tejemmuma, zanijetiv{i sr~ano kao da uzimaju tejemmum. Isto va`i i za `enu, osim {to ona ne klanja u hajzu i nifasu. Namaz je stup vjere i prvi ibadet kojim je Allah obavezao Svoje robove. Svi su muslimani jednoglasni da onaj ko ostavlja namaz zanijekav{i obaveznost njegovog izvr{avanja postaje nevjernik. Me|utim, ko priznaje njegovu obaveznost, ali ga izostavlja zbog zauzetosti ili lijenosti, prema mi{ljenju ve}ine u~enjaka, ne prestaje biti vjernik, ali postaje veliki grje{nik i du`an je pokajati se. Ukoliko ustraje u takvom odnosu prema namazu, ulema ka`e da zaslu`uje najte`u dunjalu~ku kaznu.

Islamsko znanje

189

NAMASKA VREMENA
Namaza kojima nas je Uzvi{eni Allah zadu`io ima pet u toku dana i no}i i to u ta~no odre|ena vremena. Uzvi{eni Allah ka`e: “Vjernicima je propisano da u odre|eno vrijeme namaz obavljaju.” 560 1. Vrijeme sabah-namaza po~inje od pojave prave zore (kada se po~ne razdanjivati) i traje do izlaska sunca. 2. Vrijeme podne-namaza po~inje kad sunce pre|e polovinu neba i traje dok se sjenka nekog predmeta ne pove}a za jednu svoju du`inu, ne uzimaju}i u obzir sjenku koju je predmet imao dok je sunce bilo u zenitu. Sunnet je da se za vrijeme velikih vru}ina podne-namaz odgodi do jedne tre}ine njegovog vremena. 3. Vrijeme ikindija-namaza po~inje istekom podnevskog vremena. Mekruh je odga|ati ikindiju dok sunce ne po`uti (pribli`i se zapadu). 4. Vrijeme ak{am-namaza po~inje od zalaska sunca i traje do nestanka sun~eva crvenila na zapadu. 5. Kada nestane sun~eva crvenila, po~inje vrijeme jacije i traje sve do pola no}i i to je njeno pravo. Vrijeme ukoliko se jacija ne klanja u tom vremenu dozvoljeno ju je klanjati sve do zore. U tom smislu Muslim prenosi od Katade da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U spavanju nema grijeha, nego je po~inio grijeh onaj ko ne obavi namaz prije nego {to nastupi vrijeme slijede}eg namaza.” Ovo su namaska vremena u kojima se moraju klanjati namazi. Me|utim, ako ~ovjek malo okasni, ali stigne klanjati makar jedan rekat farz-namaza prije isteka namaskog vremena, ra~una se da je stigao na vrijeme obaviti taj namaz. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko uspije klanjati rekat od namaza uspio je klanjati cijeli namaz.”561 Me|utim, ovo ne treba olahko shvatiti i odga|ati namaze do pred kraj njihovog vremena jer takav postupak je znak licemjerstva. Ako neko nenamjerno prespava ili zaboravi namaz, smatrat }e se da je namaz klanjao u njegovom vremenu.

190

Islamsko znanje

VREMENA U KOJIMA SE NE KLANJA 562
a) Vremena u kojima je mekruh tahrimen563 klanjati bilo kakav namaz (farz ili nafilu), ili ~initi sed`dei-tilavet564: 1. vrijeme izlaska sunca; 2. kad je sunce na polovini neba; 3. kada sunce zalazi. b) Vremena u kojima je mekruh tahrimen klanjati nafile, a dozvoljeno je klanjati propu{teni farz, te ~initi sed`dei-tilavet: 1. nakon sabah-namaza dok sunce ne odsko~i za jedno koplje; 2. nakon ikindije pa dok sunce ne za|e. Me|utim, neka ulema je spomenula odre|ene izuzetke o ovom pitanju rekav{i da se u ovim vremenima565 mogu klanjati namazi za koje postoji povod kao {to je tehijjetul-mesd`id, d`enaza-namaz itd.

MJESTA NA KOJIMA MJESTA KLANJATI NIJE DOZVOLJENO KLANJATI 566
1. Mezarje, jer je Poslanik, s.a.v.s, zabranio da se klanja na mezarju. Zato treba izbjegavati da se d`amije prave u blizini mezarluka ili da se muslimani ukopavaju u blizini d`amije. 2. Crkva, jer je to mjesto skupljanja {ejtana zbog postojanja velikog broja slika i kipova. Ukoliko bi se ti kipovi i slike uklonili ili se ne~im prekrili, onda bi u crkvi bilo dozvoljeno klanjati. 3. Smetlji{te 4. Klaonica 5. Sredi{te puta 6. Torovi deva 7. Hammam (kupatilo) 8. Iznad Kabe.

Islamsko znanje

191

EZAN I IKAMET
Ezan je ogla{avanje po~etka namaskog vremena posebnim rije~ima, i to je jedno od obilje`ja islama. Ezan i ikamet su za mu{karce sunneti muekkede pred klanjanje farza, makar klanjali sami, u redovnom vremenu ili naknadno, kod ku}e ili na putu. Ezan glasi: “Allahu ekber” (4 puta), “e{hedu en la ilahe illellah” (2 puta), “e{hedu enne Muhammeden resulullah” (2 puta), “hajje alessalah” (2 puta), “hajje alel felah” (2 puta), “Allahu ekber” (2 puta), “la ilahe illellah” (1 put). Zna~enje ezana: “Allah je najve}i” (4 puta), “svjedo~im da nema drugog boga osim Jedinog Allaha” (2 puta), “svjedo~im da je Muhammed Allahov poslanik” (2 puta), “do|ite na namaz” (2 puta), “do|ite na spas” (2 puta), “Allah je najve}i” (2 puta), “nema drugog boga osim Allaha.” Kod sabahskog ezana u~i se iza “hajje alel-felah” jo{ “essalatu hajrun minen-nevm” (2 puta), {to zna~i: “Bolji je namaz od spavanja.” Ikamet sadr`i iste rije~i kao i ezan, samo iza rije~i “hajje alel-felah” kod svih namaza doda se “kad kametis-salatu” (2 puta), tj. “namaz upravo nastupi”. Dok se ezan u~i sporije i visokim glasom i sa odmorima, ikamet se u~i br`e i bez zastajanja.567 Mustehab je onome ko ~uje ezan ponavljati ono {to govori mujezin, osim poslije rije~i “hajje ales-selah” i “hajje alel-felah”, kada treba re}i “ la havle ve la kuvvete illa billah”. Nakon ezana sunnet je prou~iti slijede}u dovu: “Allahumme Rabbe hazihid-da'vetit-tammeti vesselatil-kaimeti ati Muhammedenil-vesilete vel-fadilete veb'ashu mekamen mahmudenillezi ve'adtehu.568 “Gospodaru ovog savr{enog poziva i nastupaju}eg namaza, podari Muhammedu El-Vesilu568a i visoku ~ast, i nakon pro`ivljenja postavi ga na ~asni polo`aj koji si mu obe}ao.” Sunnet je da onaj koji ezan u~i i ikameti bude pod abdestom, zatim da ih u~i stoje}i, okrenuv{i se u pravcu Kabe, s tim {to }e se pri izgovaranju rije~i “hajje ales-salah”, okrenuti glavom i grudima na desnu stranu, a pri izgovaranju rije~i “hajje alel-felah” na lijevu stranu. Prste }e staviti u u{i. Treba ostaviti dovoljno vremena izme|u ezana i ikameta kako bi oni koji ~uju ezan mogli da se pripreme za namaz i prispiju u d`emat.

192

Islamsko znanje

[ART NAMASKI [ART OVI
[artovi-uslovi za valjanost namaza jesu slijede}i: 1. ~isto}a tijela, odje}e i mjesta gdje se klanja; 2. uzeti abdest, a ako je osoba d`unup, mora se okupati; 3. biti propisno obu~en. Stidni dio tijela kod mu{karca jeste od pupka pa do ispod koljena, i taj dio tijela mora biti pokriven pred svijetom, svejedno, bio ~ovjek u namazu ili van namaza. Me|utim, svakako da }e ~ovjek u namazu biti {to ljep{e i potpunije obu~en, jer on staje pred Uzvi{enog Gospodara. [to se ti~e `ene, ona mora pokriti cijelo tijelo osim lica, ruku do {aka i nogu do ~lanaka.569 [to se ti~e situacije kad je `ena izlo`ena pogledima mu{karaca koji joj nisu mahrem, onda joj cijelo tijelo mora biti pokriveno, osim lica i ruku do {aka. Me|utim, moramo znati da ima u~enjaka koji smatraju da `ena mora pokriti cijelo tijelo, pa i lice, i za tu svoju tvrdnju posjeduju jake dokaze. Hanefijski je mezheb tog stava da lice i ruke do {aka nisu stidni dio tijela kod `ene, ali ako je takva situacija da je `ena mlada i da postoji mogu}nost fitneta, tj. da }e njeno lice izazvati poglede i strasti, onda i hanefije smatraju da bi tada `ena morala pokriti lice.570 Trebamo znati da odje}a kod mu{karca, a pogotovo kod `ene, ne smije biti prozirna. Mekruh je klanjati u tijesnoj odje}i koja ocrtava sramotna mjesta. [to se ti~e pokrivanja glave, to nije obavezno za mu{karca i on mo`e klanjati i gologlav; 4. spoznaja da je nastupilo namasko vrijeme. Allah, d`elle {anuhu, ka`e: “Vjernicima je propisano da u odre|eno vrijeme namaz obavljaju.” (En-Nisa' 103); 5. okrenuti se u pravcu Kabe. Onaj koji vidi Kabu, du`an je da se prema njoj okrene, a onaj ko nije u mogu}nosti da je vidi, du`an je da se okrene u njenom pravcu. Jedino je dozvoljeno da putnik, u toku nafila-namaza, bude okrenut u pravcu prema kojem ide njegovo prevozno sredstvo. Ko se ne mogne okrenuti u pravcu Kabe, npr. usljed bolesti ili se boji iza le|a neprijatelja ako se okrene u tom pravcu, neka se okrene kuda mo`e ili smije, jer u takvim situacijama prestaje obaveza okretanja u pravcu Kabe. Ko ne bude znao na kojoj je strani Kaba, a nema koga upitati, niti ima drugoga na~ina da to dozna, on }e se nakon istra`ivanja i razmi{ljanja, osloniti na svoje zaklju~ivanje i tako se okrenuti i klanjati. Ako bi poslije doznao da se nije u pravom smjeru okrenuo, ne}e ponavljati namaz ukoliko je namasko vrijeme isteklo. Ako bi tokom samog namaza saznao pravac Kabe, okrenut }e se u samom namazu i nastaviti klanjanje ne ponavljaju}i prvi dio namaza. Ako bi neko po~eo klanjati bez istra`ivanja Kabe, namaz mu ne bi bio valjan;

Islamsko znanje

193

6. nijet- odluka u srcu da }e se klanjati odre|eni namaz. [to se ti~e izgovaranja nijeta rije~ima, ne prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., niti od njegovih ashaba da su oni prilikom namaza naglas izgovarali nijet. Svi u~enjaci se u tome sla`u, {to je slu~aj i sa hanefijskim mezhebom.571 Prema tome, pogre{no je smatrati da je izgovaranje nijeta jezikom uslov za valjanost namaza, ili da je to sunnet, jer kao {to smo rekli, to Poslanik nije radio. Stoga, u~enjaci ka`u da je du`nost da radimo onako kako je to radio i Poslanik, s.a.v.s., i da srcem donesemo nijet izgovaraju}i po~etni tekbir (bez izgovaranja nijeta rije~ima) i time smo stupili u namaz. U~enjaci koji spominju mogu}nost dono{enja nijeta rije~ima, ne tvrde de je to sunnet i da se to mora raditi, nego to spominju samo u cilju spajanja odluke srcem sa izgovaranjem jezikom i u cilju bolje koncentracije na odluku da se klanja odre|eni namaz.

NAMASKI RUKNOVI (SASTA (SASTAVNI DIJELOVI NAMAZA)
Misli se na stvari koje su osnovni dijelovi namaza i bez kojih nema namaza. Pod ruknovima se podrazumijevaju stvari koje su sastavni djelovi namaza i bez kojih nema namaza. 1. Po~etni tekbir (iftitahi tekbir), koji glasi: “Allahu ekber” (Allah je najve}i). 2. Kijam - stajanje u namazu.572 Ko ne mo`e stajati klanjat }e sjede}i, a ko ne mo`e ni sjede}i, onda le`e}i na strani. Ako bi u farz-namazima klanjao sjede}i, a mo`e stajati; namaz mu nije ispravan, dok mu se u nafili samo umanjuje sevap. Ako imam zbog bolesti ili nemo}i klanja sjede}i, cijeli d`emat pratit }e ga u namazu sjede}i, kao {to se desilo sa Poslanikom . 3. Kiraet - (u~enje Kur'ana) na kijamu. 4. Ruku - (pregibanje, poklanjanje). 5. Sud`ud - (padanje licem na tlo), i to dvije sed`de za svak rekat. 6. Ka'dei ehire - (posljednje sjedenje i predavanje selama na desnu stranu).

194

Islamsko znanje

VAD@IBI NAMASKI VAD@IBI
To su stvari koje se moraju uraditi u toku namaza. a. Ako klanja~ slu~ajno izostavi koju od njih, u tom slu~aju mora u~initi sehvi-sed`du. 1. U~enje Fatihe na namazu.573 2. Poslije Fatihe prou~iti jednu makar kra}u suru ili tri ajeta, a mo`e i jedan du`i. Ovo va`i za prva dva rekata farza te za svaki rekat vitr-namaza, sunneta i nafile.574 3. Prvo prou~iti Fatihu a onda suru koja se u~i poslije nje. 4. Na sed`di pored ~ela i nos spustiti na tlo.575 5. U~initi prvo sjedenje u namazima koja imaju dva sjedenja. Posljednje sjedenje jeste farz i ne mo`e se nadoknaditi sehvi-sed`dom. 6. Prou~iti: “Et-tehijjatu” na prvom sjedenju, zatim odmah i}i na tre}i rekat. 7. Predati selam na kraju namaza, prvo na desnu pa na lijevu stranu. 8. U podnevskom i ikindijskom namazu, kao i u svim dnevnim nafilama, Fatihu i suru u~iti u sebi. 9. Da imam u~i glasno Fatihu i suru na sabahskom, ak{amskom i jacijskom farz- namazu, te na d`umi, bajramima, teraviji i vitr-namazu uz ramazan.576 10. Prou~iti kunut dovu na vitr-namazu. Kunut dova glasi: “Allahumme inna neste'inuke ve nestagfiruke ve nestehdike ve nu'minu bike ve netubu ilejke ve netevekkelu ‘alejke ve nusni ‘alejkel-hajre kullehu ne{kuruke ve la nekfuruke ve nahle'u ve netruku men jefd`uruke, Allahume ijjake n'abudu ve leke nusalli ve nesd`udu ve ileke nes'a ve nahfidu nerd`u rahmeteke ve nah{a azabeke, inne azabeke bil-kuffari mulhik.” Prevod dove: “Gospodaru moj, od Tebe pomo}, oprost i Uputu tra`imo, u Tebe vjerujemo i Tebi se kajemo, na Tebe se oslanjamo i Tebi na svakom dobru zahvaljujemo, Tebi smo zahvalni i napu{tamo i ostavljamo one koji su Ti nepokorni. Gospodaru moj, Tebe obo`avamo, Tebi se klanjamo i sed`du ~inimo, Tebi `urimo `ele}i Tvoju milost, a boje}i se Tvoje kazne; Tvoja kazna }e uistinu sti}i nevjernike.” 11. U bajram-namazima prou~iti 3 tekbira na prvom i tri na drugom rekatu. 12. Kad se klanja u d`ematu, muktedija577 treba {utjeti u momentima kad imam u~i naglas. 13. Ta'dilul-erkan, tj. sastavne dijelove namaza obaviti polahko i smireno.578 Ovome se malo posve}uje pa`nja, pa vidimo pojedince kako sed`du ~ine poput pijetla koji kljuca zrnevlje, samo da bi {to prije zavr{io sa namazom. Me|utim, trebamo imati na umu slijede}i hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre, r.a.: “Neki ~ovjek u{ao je u mesd`id dok je Poslanik sjedio na jednom kraju d`amije. Klanjao je i do{ao kod Poslanika, s.a.v.s., te mu nazvao selam. Poslanik, s.a.v.s., mu re~e: ‘Ve alejkesselam, vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.’579 ^ovjek je klanjao, do{ao i nazvao selam. Muhammed, s.a.v.s., mu opet re~e: ‘Ve

Islamsko znanje

195

alejkesselamu, vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.’ ^ovjek je ponovo klanjao, do{ao te nazvao selam. Poslanik, s.a.v.s., mu ponovo re~e: ‘Ve alejkesselam, vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.’ Onda je ~ovjek rekao: ‘Podu~i me, o Allahov Poslani~e, jer ja druga~ije ne znam.’ On mu re~e: ‘Kada ho}e{ da obavi{ namaz, upotpuni abdest, a potom se okreni prema Kabi i donesi tekbir 'Allahu ekber'. Zatim prou~i iz Kur'ana ono {to ti je lahko. Onda idi na ruku' i tako ostani sve dok se ne smiri{ u tom polo`aju.580 Potom se podigni tako da se ispravi{ stoje}i, a onda u~ini sed`du i budi na njoj sve dok se potpuno ne smiri{. Zatim se podigni tako da se smiri{ u sjede}em polo`aju. I tako radi u cijelom namazu.’” 581

NAMASKI SUNNETI
To su radnje koje svakako trebamo raditi u toku namaza, ali ako se slu~ajno ne obave, namaz nije pokvaren, i ne}e trebati ~initi sehvi sed`du, ali je propu{teno ono {to je bolje. Napominjemo, da je ovo tuma~enje hanefijskog mezheba. 1. Kod dono{enja po~etnog tekbira di}i ruke do spram u{iju.582 Prsti trebaju ostati ispru`eni. @ene di`u ruke do ramena. 2. Na kijamu staviti desnu po lijevoj ruci, stavljaju}i desnu na zglob ili podlakticu lijeve ruke.583 3. Prou~iti po~etnu dovu na kijamu. Kod nas je uobi~ajeno da se prou~i: “Subhanekellahumme ve bi hamdike ve tebarekesmuke ve te'ala d`edduke va la ilahe gajruke.” Mogu se prou~iti i druge dove sli~ne ovoj, a koje su navedene u sunnetu da ih je Poslanik, s.a.v.s., u~io. 4. Poslije prou~enog “subhaneke” prou~iti “euzu”, a “bismilu” prou~iti na po~etku svakog rekata. Sve troje se u~i u sebi. 5. Po zavr{etku Fatihe re}i “amin”.584 6. Di`u}i se sa rukua izgovoriti “Semiallahu limen hamideh”, pa onda “Rabbena lekelhamd”. 7. Da imam naglas izgovara “Semiallahu limen hamideh” i tekbire. 8. Prvi rekat na sabahu u~initi du`im od drugog. 9. Izgovaranje tekbira, prilikom dizanja i spu{tanja, sjedenja i stajanja, osim poslije vra}anja sa rukua kada se izgovara “Semiallahu limen hamideh. 10. Prilikom u~enja {ehadeta na sjedenju, ka`iprstom dati znak (pokrenuti ga navi{e). 11. Na sjedenju prou~iti salavate: “Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammedin kema sallejte ‘ala Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahime inneke hamidun med`id, ve barik ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammedin kema barekte ‘ala Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahime, inneke hamidun med`id.” Prevod: “Allahu, spasi Muhammeda i njegovu porodicu,

196

Islamsko znanje

kao {to si spasio Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si, uistinu, hvale dostojan i plemenit. I blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si, uistinu, hvale dostojan i plemenit.”

[TA KVARI NAMAZ [TA KVARI
1. Ako se namjerno progovori ne{to {to nije iz namaza, osim upozorenja imamu, kad pogrije{i, rije~ima “subhanellah”.585 2. Glasno smijanje i plakanje zbog ovosvjetskih razloga isto tako kvare namaz. 3. Ako se namjerno ne{to pojede ili popije.586 4. Pokreti koji nisu vezani za namaz, koji su uzastopni i ponovljeni, tako da se, ako ~ovjek gleda klanja~a sa strane, sti~e utisak da on nije u namazu. U~enjaci ka`u da tri ili vi{e takvih pokreta kvare namaz. Me|utim, ako smo prinu|eni radi popune safa da se pokrenemo, to ne kvari namaz. 5. Izostavljanje uvjeta za namaz ili sastavnog dijela namaza, kao {to su: okretanje prsa od pravca Kabe587, otkrivanje stidnog dijela tijela, gubljenje abdesta, izostavljanje rekata, itd. 6. Ludilo ili gubljenje svijesti. 7. U namazu u~iti pogre{no tako da dolazi do promjene zna~enja rije~i.588 8. Ako `ena klanja uporedo sa mu{karcem bez pregrade izme|u njih. 9. Ako osoba sa tejemmumom vidi vodu kojom bi se mogla okupati ili abdest uzeti.

[TA [TA JE DOZVOLJENO KLANJA^U
1. Smije{ak bez glasa ne kvari namaz. 2. Klanja~u je dozvoljen mali pokret, kao {to je namje{tanje odje}e ili naka{ljavanje.589 3. Poravnavanje ~ovjeka u safu pomjeranjem nazad i naprijed, to ne kvari namaz. 4. Podsje}anje imama u u~enju ili ispravljanje ako pogrije{i. 5. Spre~avanje da neko pro|e ispred klanja~a, ne kvari namaz. 6. Odvra}anje selama i{aretom ruke, dopu{teno je u namazu. 7. ^e{anje po tijelu (manje od tri puta) ne}e pokvariti namaz, ali umanjuje skru{enost, a samim tim i sevap. 8. Ako u toku namaza treba na ne{to upozoriti, mu{karac }e re}i: “Subhanallah”, a ako `ena upozorava, ona ne}e ni{ta govoriti, nego }e dlanom udariti po gornjoj strani druge ruke, a ne dlanom o dlan. 9. Ubiti zmiju, akrepa, i sl.od ~ega je {teta i postoji opasnost da nam na{kodi. Isto tako ovdje se podrazumijeva ~uvanje dijeteta da ne padne i tome sli~no.

Islamsko znanje

197

NAMASKI MEKRUHI
Klanja~u je mekruh: 1. izostaviti neki od namaskih sunneta; 2. igrati se odje}om u toku namaza; 3. dizati pogled prema nebu i gledati u ne{to {to }e skrenuti misli od namaza; 4. zatvaranje o~iju; 5. pomjeranje ruku pri predaji selama, {to je obi~aj kod nekih; 6. klanjanje u prisustvu jela, ili pod pritiskom potrebe za obavljanjem nu`de, ili ne~ega drugog {to umanjuje koncentraciju; 7. klanjanje u pospanom stanju (kada san savla|uje); 8. pridr`avanje posebnog mjesta za klanjanje u d`amiji, osim u slu~aju imama; 9. pokreti glavom ili o~ima; 10. sjedenje na petama; 11. spu{tanje laktova ruku prilikom ~injenja sed`de.

SEHVI - SED@DA
Sehvi-sed`da jeste sed`da koju treba u~initi zbog propusta nekog od vad`iba ili nenamjernog dodavanja ne~eg u namazu. Sastoji se u tome da se u~ine dvije sed`de nakon predavanja selama, a potom se ponovo preda selam.590 Sehvi sed`da se ~ini iz slijede}ih razloga: 1. kad se preda selam, prije nego {to se namaz zavr{i, ako se to desi u zaboravu, a potom sjeti; 2. ako se iz zaborava doda ne{to u namazu; 3. ako se zaboravi prvi te{ehhud, (sjedenje u namazu) ili ako se zaboravi sjesti, pa se sjeti prije nego {to se ustane; u tom slu~aju vratit }e se na sjedenje, a ako se potpuno ustane, ne}e se vra}ati, u tom slu~aju }e se u~initi sehvi-sed`da591; 4. kada se posumnja koliko je klanjao odbacit }e ono u {ta nije siguran i nastaviti od onoga u {ta je siguran (manji dio), a potom u~initi sehvi-sed`du. Ako imam u~ini sehvised`du, s njim }e je u~initi i oni koji klanjaju za njim. Na primjer, ako nije siguran da li je klanjao dva ili tri rekata, ra~unat }e po sigurnom, a to je da je klanjao dva rekata i nastavit }e tre}i sa ~injenjem sehvi-sed`de na kraju namaza; Po hanefijskom mezhebu sehvi-sed`dom mo`e se popraviti i izostavljanje nekog namaskog vad`iba.

198

Islamsko znanje

TILAVET SED@DEI - TILAVET
Sed`dei-tilavet jeste ona sed`da koja se ~ini kad se prou~i ili ~uje odre|eni ajet iz Kur'ana. Takvih ajeta ima ~etrnaest i kod svakog je sa strane ozna~eno da je tu sed`da. Po hanefijskom mezhebu to je vad`ib a kod drugih sunnet. Ona se obavlja tako {to se donese tekbir, u~ini se jedna sed`da na kojoj se prou~i tri puta “Subhane rabbijel-e'ala” te se opet donese tekbir i vrati se sa sed`de, izgovaraju}i “Semi'na ve eta'na gufraneke rabbena ve ilejkel-mesir.” Ako se sed`dei-tilavet zadesi u namazu, u~init }e se sed`da neposredno poslije prou~enog ajeta, bez obzira da li se klanja kao imam ili pojedina~no, a onaj koji klanja za imamom u~init }e sed`du zajedno sa imamom. Da bi se mogla u~initi sed`dei-tilavet, potrebno je okrenuti se u pravcu Kabe i biti propisno obu~en, te biti pod abdestom. Treba napomenuti da bi se sed`dei-tilavet trebala obaviti i kad se preko radija ili kasetofona ~uje ajet koji zahtijeva ~injenje sed`de. Tako, ako se ajet sa sed`dom ponovi i na drugom mjestu, onda se mora ponoviti i sed`da.

STA STAVLJANJE PERDE (PREGRADE) ISPRED KLANJA^A
Mustehab je da klanja~ ispred sebe postavi perdu, koja bi spre~avala prolaz ispred njega. Za perdu se mo`e koristiti sve {to mo`e uspravno pred klanja~em stajati pa ~ak i kraj njegove postelje. Izme|u njega i perde treba biti onoliko koliko se mo`e u~initi sed`da. Zabranjeno je prolaziti izme|u klanja~a i njegove perde. Kad klanja~ postavi perdu, njemu je dozvoljeno da onemogu}ava prolazak ispred sebe. Po mogu}nosti perda bi trebala biti duga~ka makar 1 zira' (46,2 cm.).

Islamsko znanje

199

D@EMATU NAMAZ U D@EMATU
Namaz u d`ematu jeste pritvr|eni sunnet, a neki u~enjaci smatraju da je vad`ib obavezna du`nost za sve punoljetne mu{karce koji su u mogu}nosti da ga obave. O vrijednosti zajedni~kog namaza govore mnogi hadisi. Tako Allahov Poslanik ka`e: “Namaz u d`ematu je vredniji od pojedina~nog namaza za dvadeset i sedam stupnjeva.”592 A u drugom rivajetu stoji: “...za dvadeset i pet stupnjeva.”593 Mustehab je da se u d`amiju ide dostojanstveno, a mekruh je `uriti. Najpre~e je da za imama bude postavljen onaj koji najvi{e poznaje Allahovu Knjigu, a ako su u tome isti, onaj koji nabolje poznaje sunnet, a ako su i u tome isti, onda onaj koji je stariji po godinama. Nije dozvoljeno da onaj ko je sahibi uzur bude imam onome ko nije sahibi uzur, te onaj ko ne mo`e u~initi sed`du ni ruku’ onome koji mo`e ~initi sed`du i ruku’. Mo`e biti imam onaj koji sjedi onome koji mo`e da stoji u namazu, a onaj koji je sa tejemumom onome ko je sa abdestom, te onaj koji potire po obu}i onome koji je oprao noge. Imam ne bi trebao u~iti dugo u namazu kada je u d`ematu, a kada klanja sam, neka u~i koliko ho}e. To ne zna~i da treba `uriti, pa da valjanost namaza do|e u pitanje. Ako se imamu dogodi ne{to u namazu, npr. gubljenje abdesta, dozvoljeno mu je postavljanje nekog drugog da dovr{i namaz. Ako imam izostavi neki namaski {art ili rukn, du`an je obnoviti namaz, a muktedija nije, ako nije znao za to. Me|utim, ako sazna, onda }e i on obnoviti namaz. Ako se slu~ajno ne ode u d`amiju, onda ~ovjek mo`e klanjati sa ljudima koji se zadese u blizini ili sa svojom porodicom. Ako se klanja u ne~ijoj ku}i, onda }e imam biti doma}in, osim ako to on dozvoli nekom drugom. [to se ti~e `ena, i one mogu prisustvovati d`ematu u d`amiji, iako im je bolje da klanjaju kod ku}e, jer je Poslanik rekao: “Nemojte braniti va{im `enama da idu u d`amiju iako su im njihove ku}e bolje za njih.”594 Me|utim, kada su u pitanju predavanja, `ene bi trebale da im prisustvuju kako bi stekle potrebno znanje o islamu.

PRISPIJEVANJE D@EMAT PRISPIJEVANJE U D@EMAT
Kad ~ovjek zakasni u d`emat, donijet }e po~etni tekbir stoje}i, a potom }e pratiti imama, bez obzira u kom se stanju nalazio. Ako stigne imama na rukuu-stigao je na taj rekat. Kad imam preda selam na desnu stranu, on ne}e predati selam, nego }e ustati i naklanjati propu{tene rekate. Me|utim, mora voditi ra~una da je za njega prvi rekat onaj na koji je prispio. Tako }e npr. ako je stigao imama na tre}em rekatu ak{amskog farza, pratiti imama

200

Islamsko znanje

sve do predaje selama, a onda }e ustati klanjati drugi rekat, a potom sjesti na prvo sjedenje. Zatim }e klanjati tre}i rekat, izvr{iti posljednje sjedenje i predati selam.

NAKLANJAV NAKLANJAVANJE PRO[LIH NAMAZA
Onaj ko zaboravi namaz ili ga prespava, obavezan ga je klanjati kad se sjeti i kad se probudi. U tome se sla`u svi u~enjaci. Me|utim, ko svjesno izostavi namaz, po mi{ljenju ve}ine u~enjaka, du`an je naklanjati ga, (iako grijeh ostaje, jer namaz nije obavljen u njegovom vremenu). Propu{teni namaz treba odmah naklanjati, s tim da se prvo klanja propu{teni namaz pa tek onda redovni namaz u ~ijem vaktu se ~ovjek nalazi. Ako ~ovjek, da nas Allah tog sa~uva, ima vi{e propu{tenih namaza, onda je du`an da ih naklanja po redu onako kako ih je izostavio. Red nije obavezan u tri slu~aja: 1. ako je vrijeme redovnog namaza na izmaku, jer }e tada prvo klanjati redovni namaz; 2. ako je izostavljeno {est ili vi{e namaza; 3. ako zaboravi na izostavljeni namaz, pa se naknadno sjeti da nije klanjao ne znaju}i ta~no koji je to namaz.

D@UMA-NAMAZ
D`uma-namaz je farzi-ajn, kojeg je du`an klanjati svaki musliman, slobodan, punoljetan, pametan, a koji nije na putu i nema opravdanja za izostajanje od d`emata. Prema tome d`umu nisu du`ni klanjati: dijete, rob ili zarobljenik, putnik, du`nik koji se pla{i hap{enja niti onaj koji ima neko opravdanje i zapreku zbog koje mu je dozvoljeno izostajanje od d`emata. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., `ene su dolazile i klanjale d`uma - namaz. Me|utim, fikhski u~enjaci smatraju da `ene nisu obavezne klanjati d`uma - namaz, a to mogu ~initi ako ho}e.

Islamsko znanje

201

VALJANOST USLOVI ZA VALJANOST D@UME
Uslovi su sljede}i: 1. da se obavi u podnevskom vremenu; 2. da se klanja u d`ematu. U hadisima ne postoji ta~no odre|en najmanji broj ljudi za valjanost d`ume, pa su se stoga u~enjaci razi{li u tom pitanju. Stav hanefijskog mezheba je da se d`uma mo`e obaviti sa najmanje tri ~ovjeka osim imama; 3. hanefijski mezheb uslovljava da d`umu klanja vladar ili od njega ovla{tena osoba595; 4. da se prije namaza obavi hutba koja treba sadr`avati zahvalu Uzvi{enom Allahu, salavat na Poslanika, s.a.v.s., i vaz (predavanje). Sastoji se iz dvije hutbe izme|u kojih se malo sjedne. Prisutni su obavezni slu{ati hutbu i zabranjen im je razgovor za vrijeme hutbe.596 Onome ko }e prisustvovati hutbi sunnet je da se okupa, obu~e ~istu odje}u i da porani u d`amiju. Nakon ezana za d`umu zabranjena je kupoprodaja kao i sklapanje svih ugovora. Mustehab je petkom prou~iti suru Kehf; 5. neki u~enjaci uslovljavaju i to da se d`uma obavlja u ve}im mjestima.597

NAMAZ MUSAFIRA
SKRA]IVANJE SKRA]IVANJE NAMAZA
Musafiru-putniku je Kur'anom i sunnetom propisano skra}ivanje ~etverorekatnih namaza na dva rekata.598 Uzvi{eni je Allah rekao: “ Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite.”599 Skra}ivanje namaza po~inje kada musafir iza|e iz mjesta boravka pa sve do njegovog povratka. U Kur'anu i hadisu nije spomenuta najmanja du`ina putovanja na kojoj je dozvoljeno skra}ivanje namaza. Ve}ina u~enjaka smatra da je to dan hoda, odnosno ~etrdeset osam milja.600 ^ovjek se smatra musafirom od momenta kada napusti mjesto u kome stanuje, pa dok se ne vrati do prvih ku}a u mjestu boravka. Neki imami smatraju da je vad`ib skra}ivati namaze, zbog prakse Resulullaha koji je kao musafir uvijek skra}ivao ~etverorekatne namaze, i zbog rije~i Ai{e, r. a.: “Kada je Allah, d`elle {anuhu, propisao namaz, propisao je prvobitno dva rekata, zatim je dopunio dva rekata za ~ovjeka koji boravi u svom mjestu, a namaz na putu ostavljen je onako kako je i propisan.”601

202

Islamsko znanje

Ako musafir odlu~i boraviti u nekom mjestu petnaest dana, on gubi status musafira, te }e klanjati kao kada je u svom mjestu (mukim).602 Me|utim, ako nije donio odluku boravka, a desi se da zbog odre|enih okolnosti ostane u jednom mjestu, skra}ivat }e namaz, bez obzira koliko ostao u tom mjestu. Dokaz za ovo jeste postupak Ibn-Omera koji je ostao u Azerbejd`anu {est mjeseci i cijelo to vrijeme skra}ivao namaz. Sli~no se prenosi i od drugih ashaba.603 Treba napomenuti da }e musafir koji bude klanjao za imamom mukimom, namaze klanjati bez skra}ivanja jer je obavezno slije|enje imama. S druge strane, ako je imam musafir, onda }e d`ematlije koje nisu musafiri, nakon {to imam preda selam poslije dva rekata, ustati i dopuniti jo{ dva preostala rekata, klanjaju}i samostalno svako za sebe. [to se ti~e obavljanja nafila i sunnet-namaza, neki u~enjaci su mi{ljenja da se oni na putovanju uop}e ne klanjaju, jer Buharija i Muslim prenose od Ibn-Omera da je rekao: “Dru`io sam se sa Poslanikom i nisam ga vidio da na putu klanja neki dobrovoljni namaz.” Me|utim, ve}ina u~enjaka, me|u kojima su i u~enjaci hanefijskog mezheba, smatraju da je za musafira dozvoljeno da klanja nafila i sunnet-namaze. To dokazuju op}im hadisima koji podsti~u na dobrovoljne namaze, te hadisom da je Poslanik, s.a.v.s., na dan osvojenja Meke klanjao duha-namaz604, i nekim drugim hadisima koji ukazuju na to da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao neki od dobrovoljnih namaza dok je bio na putu.

SPAJANJE SPAJANJE NAMAZA
[to se ti~e u~enjaka hanefijskog mezheba, oni ne dozvoljavaju spajanje namaza, osim prilikom had`a na Arefatu i to podne i ikindije, a na Muzdelifi ak{ama i jacije. Me|utim, postoje sahih hadisi da je Muhammed, a.s., na putu sastavljao namaze te su svi drugi u~enjaci i mezhebi dozvolili musafiru da u podnevskom vremenu spoji podne i ikindiju(d`em'uttakdim) ili u ikindijskom vremenu(d`em'ut-te'hir), te da u ak{amskom vremenu spoje ak{am i jaciju(d`em'ut-takdim), ili u jacijskom vremenu-(d`em'ut-te'hir). Tako Buharija i Muslim prenose od Enesa, radijallahu anhu, da bi Allahov Poslanik, kada bi krenuo na put prije nego {to sunce klone zapadu, odga|ao podne do vremena ikindije, a potom bi stao i sastavio ih. A ako bi sunce klonulo zapadu prije nego {to bi se uputio, klanjao bi podne, a onda bi uzjahao. Da je Poslanik, s.a.v.s., spajao namaze prenosi se i od Ibn-Omera605 i Muaza ibn D`ebela606. S obzirom na to da je Poslanik, s.a.v.s., kao musafir spajao podne i ikindiju, te ak{am i jaciju, i mi mo`emo upotrijebiti tu olak{icu, pogotovo ako nam nije lahko obaviti svaki namaz u njegovom vremenu. Napominjemo da je najbolje klanjati svaki namaz u svome vremenu, ako je ~ovjek u mogu}nosti. U~enjaci hanefijskog mezheba ka`u da je spajanje namaza od

Islamsko znanje

203

Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ustvari bilo prividno jer je on klanjao podne na kraju njegovog vremena, a ikindiju na po~etku ikindijskog vremena. Neki u~enjaci smatraju da je spajanje dozvoljeno i prilikom ki{e, velike hladno}e i bolesti. Ako neko spaja namaze u vremenu prvog namaza (d`em'ut-takdim), onda ne smije praviti veliku pauzu izme|u ta dva namaza, i trebao bi na po~etku namaza odlu~iti da }e klanjati sastavljeno, i to prvo taj namaz koji je nastupio pa onda slijede}i.

BAJRAM-NAMAZI
Bajram-namaz je vad`ib klanjati onome ko je du`an klanjati d`umu.607 Poslanik, s.a.v.s., klanjao ga je redovno. Nare|ivao je i mu{karcima i `enama da do|u na Bajram-namaz. Za Bajram je mustehab okupati se, namirisati i obu}i najljep{e odijelo. Bajram se mo`e klanjati u d`amiji, ali ga je bolje klanjati na otvorenom prostoru (musalla), osim u Meki, gdje ga je najbolje klanjati u Mesd`dul-haremu. Preporu~uje se dolazak na musallu djece, `ena, svejedno da li se radi o djevojkama, udovicama, staricama ili onima kod kojih je u toku mjese~no pranje, s tim {to }e ove posljednje stati izvan musalle i ne}e klanjati nego }e slu{ati hutbu i u~estvovati u dovi. Vrijeme je klanjanja namaza kad sunce odsko~i za tri koplja (oko 45 minuta) pa do podne. Sunnet je da se namaz na Kurban-bajram klanja ne{to ranije kako bi ostalo vi{e vremena za klanje kurbana, a Ramazanski bajram treba klanjati ne{to kasnije kako bi ostalo vi{e vremena za davanje sadekatul-fitra. Za Bajram nije propisan ni ezan ni ikamet.

NA^IN KLANJANJA BAJRAM-NAMAZA
Bajram -namaz klanja se ovako: Naumi se klanjati odre|eni bajramski namaz, zatim se donese tehrime (po~etni tekbir), prou~i “subhaneke”, donesu tri bajramska tekbira i pri svakom se ruke di`u kao pri tehrimi. Zatim }e imam prou~iti euzu i bismillu u sebi, a naglas Elham i sure (mendub je prou~iti “Sebbihisme rabikel-eala”) pa }e po}i na ruku’ i sed`de. Na drugom }e rekatu prou~iti bismillu (u sebi), a zatim Fatihu i suru (mendub je “Hel etake hadisul ga{ije”), onda tri bajramska tekbira di`u}i svaki put ruke kao i na prvom rekatu, a onda sa ~etvrtim tekbirom oti}i na ruku’, sed`du, te{ehhud, pa selam predati. Mogli bi se i na drugom rekatu tekbiri obaviti kada i na prvom, tj. prije u~enja (kiraeta).

204

Islamsko znanje

Poslije namaza }e imam obaviti dvije hutbe u kojim }e pou~iti prisutne o sadekatil-fitru, odnosno o kurbanu i tekbiri te{riku.608 Mustehab je Bajram ~estitati prijateljima slijede}im rije~ima: “Tekabellellahu minna ve minke” (“Neka Allah primi od nas i od tebe”). Sunnet je za vrijeme Bajrama donositi tekbire, izgovaraju}i: “Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil - hamd.” Vrijeme tekbira za Ramazanski bajram jeste kada se vidi mla|ak (uo~i Bajrama) pa dok imam ne iza|e da klanja Bajram, a za Kurban-bajram od sabaha na Dan Arefata do ikindije posljednjeg dana Bajrama.

D@ENAZA-NAMAZ I PROPISI VEZANI ZA UMRLOG
Sunnet je obi}i bolesnika. Time se iskazuje po{tovanje i pa`nja prema njemu i na taj na~in udovoljavamo obavezi koju imamo prema njemu. Zabranjeno je bolesniku koji boluje od zarazne bolesti boraviti me|u zdravim osobama. Po`eljno je {to ~e{}e podsje}anje na smrt i pripremanje za nju ~injenjem dobrih djela. Sunnet je ~ovjeka na samrti nenametno upu}ivati na izgovaranje: “La ilahe illellah”, i trebalo bi ga okrenuti u pravcu Kabe, tako da le`i na desnoj strani, kao {to bi i prilikom spavanja trebalo le`ati na desnoj strani, jer je tako radio Poslanik. Ako je umiru}em ovo namje{tanje te{ko, treba ga ostaviti da le`i onako kako mu je najlak{e. Kada ~ovjek umre, povezat }e mu se vilice i zaklopiti o~i. Zatim }e se ne~im pokriti.609 Treba po`uriti sa opremanjem i ukopavanjem umrlog, ~im se smrt sigurno utvrdi. Dozvoljeno je plakati za umrlim, ali pri tome se ne smije podizati glas i naricati jer je to zabranjeno u islamu. Mustehab je da ro|aci i kom{ije pripreme hranu za porodicu umrlog koja je zaokupljena tugom. [to se ti~e obi~aja da porodica umrlog spravlja hranu posjetiocima i da se radi toga okupljaju u ku}i umrlog, to je mekruh (poku|eno) prema mi{ljenju svih imama, i suprotno praksi Resullullaha. Opremanje umrlog, umotavanje u }efine, klanjanje d`enaze i ukopavanje, sve su to propisi koji predstavljaju farzi-kifaje, tj. kolektivnu du`nost muslimana, koju, kada jedni izvr{e, odgovornost spada sa drugih, a sevap imaju oni koji to obave. [ehid koji pogine na bojnom polju ne}e se kupati, nego }e se zamotati u njegovu odje}u koja mo`e poslu`iti kao i }efini, i klanjat }e mu se d`enaza. Ovo je stav u~enjaka hanefijskog mezheba, dok ve}ina u~enjaka smatra da se {ehidu koji je poginuo na bojnom polju ne

Islamsko znanje

205

klanja d`enaza, na osnovu hadisa koji govori da Poslanik {ehidima Uhuda nije klanjao d`enazu.610

KUPANJA NA^IN KUPANJA UMRLOG
Mrtvac se stavi na uzdignuto mjesto, skine se odje}a sa njega, pokrije se ~ar{afom, te mu se blago pritisne tijelo kako bi iz njega iza{lo ako ima {ta iza}i. Potom }e onaj koji kupa zamotati ruke krpom, odnosno obu}i rukavice, zanijetiti kupanje mrtvaca, a onda oprati i o~istiti njegova stidna mjesta, (te ih prekriti prekriva~em). Zatim }emo mu uzeti abdest, a potom ga okupati tri ili pet puta, po~inju}i s desne strane i stavljaju}i kamfora ili sapuna, pri posljednjem kupanju. Kad se zavr{i kupanje, posu{iti tijelo ~istom krpom i staviti ga u namirisane }efine. Ako mu, nakon kupanja, a prije stavljanja }efina, iza|e ne{to iz stomaka, obavezno je oprati ono na {to padne ne~isto}a, a ne mora mu se ponovo uzimati abdest. @enu mo`e kupati samo `ena, dok je mu{karcu dozvoljeno da ga okupa njegova supruga.611 Ebu-Bekra okupala je njegova `ena Ummu Ruman. Ve}ina islamskih u~enjaka smatra da je dozvoljeno da ~ovjek okupa svoju suprugu jer se prenosi da je Alija okupao svoju suprugu Fatimu, radijallahu anha. Onaj koji kupa umrle osobe treba biti pobo`an i tajiti sve {to vidi na umrlom kako bi postigao {to ve}u nagradu, i da to radi u ime Allaha, d`.{. Bilo bi bolje da taj ~ovjek ne uzima nikakvu naknadu radi kupanja umrlog, ali ako se bavi samo tim poslom, onda mu je dozvoljeno uzeti naknadu jer je zauzet tim poslom i nije u mogu}nosti na drugom mjestu zaraditi za `ivot. Umrlog je farz zamotati u }efine. Mustehab je da se mu{karac zamota u tri ~ar{afa: lifafa, izar i ko{ulja, a `ensko u pet: izar, ko{ulja, krpa za lice, krpa za prsa i lifafa, te da }efini budu bijeli i ~isti, a nije uvjet da budu novi. Mekruh je pretjerivanje u pogledu }efina i nije dozvoljeno praviti }efine od svile. Izdaci za opremu padaju na teret imovine umrlog, ako je ostavio imovine, a ako nije, onda na onog koji je bio du`an da ga izdr`ava, bez obzira da li se radilo o mu{karcu ili `eni.

206

Islamsko znanje

NA^IN KLANJANJA D@ENAZA-NAMAZA
Klanjanje d`enaza-namaza je farzi kifaje. Klanja~ }e donijeti po~etni tekbir di`u}i ruke. Potom }e prou~iti “subhaneke...” ili drugu propisanu dovu. Nakon toga }e donijeti drugi tekbir i prou~iti salavate. Potom }e donijeti tre}i tekbir, te prou~iti dovu u kojoj }e moliti za sebe, umrlog i za ostale muslimane. Onda }e donijeti ~etvrti tekbir i predati selam na desnu pa na lijevu stranu. Ruke se di`u samo kod prvog tekbira, iako ne bi smetalo da se di`u prilikom svakog tekbira.612 [to se ti~e dove, kod nas je uobi~ajena slijede}a: “Allahum-magfir lihajjina ve mejjitina, {ahidina va gaibina, ve kebirina ve sagirina, ve zekerina ve unsana. Allahume, men ahjejtehu minna, fe tevefehu alel iman. Allahume la tahrimna ed`rehu ve la tudillena ba'dehu.”613 Umrlom novoro|en~etu, ako je pokazivalo ikakve znake `ivota, nadjet }e se ime, okupat }e se i klanjati mu d`enaza-namaz. Ako nije pokazivao nikakvih znakova `ivota, nadjet }e mu se ime, okupat }e se, zamotati u kakvo platno i ukopati bez klanjanja namaza. Samoubica }e se okupati i namaz }e mu se klanjati, iako je veliki grje{nik. Postoji dio u~enjaka koji ka`u da mu se ne}e klanjati d`enaza. [to se ti~e klanjanja d`enaze odsutnom, hanefijski mezheb stoji na stanovi{tu da to nije dozvoljeno, iako su neki u~enjaci kazali da je to dozvoljeno jer je Poslanik, s.a.v.s., klanjao d`enazu Njegusu, koji je umro u Abesiniji.614 D`enaza se mo`e klanjati u d`amiji, ali je bolje klanjati je izvan d`amije. Mekruh je pri pra}enju d`enaze podizati glas, pa makar se radilo i o zikru ili o u~enju Kur'ana, zbog postojanja zabrane u tom pogledu i prakse prvih muslimana da {ute prilikom pra}enja d`enaze. Neki u~enjaci poput Nevevije, ~ak smatraju da je to haram.

NO[ENJE I UKOPAVANJE UMRLOG UKOPA
Sunnet je da odraslog mrtvaca nose ~etiri ~ovjeka. Mustehab je da svaki u~esnik ponese mejita makar ~etrdeset koraka, zapo~ev{i od prednje strane i zavr{iv{i sa zadnjom lijevom. Mustehab je prili~no brzo nositi d`enazu, ali ne tako brzo da bi se umrli po~eo drmati u tabutu. Mekruh je idu}i naglas za d`enazom u~iti Kur'an ili {ta drugo.

Islamsko znanje

207

GROB (KABUR, MEZAR)
Grob }e se iskopati koliko za pola ljudskog stasa ili koliko do prsa, a jo{ bolje i dublje. Pri dnu groba u pravcu Kabe iskopat }e se jedna jama u duljini i {irini umrloga zvana “lahd”. To }e se u~initi naravno samo ondje gdje to teren dopu{ta. Mrtvac }e se metnuti u grob na stranu kible, a onaj koji ga bude stavljao neka rekne: “Bismillahi ve ala milleti Resulillah!” Okrenut }e ga u pravcu Kabe na desnu stranu, a iza njega }e podmetnuti malo zemlje ili {ta drugo da se mrtvac ne izvrne na le|a. Zatim }e mu odrije{iti sveze kojim su bili kefini povezani. Onda }e se jama “lahd” zazidati }erpi~em ili pru}em, a ako nema ovih, onda ~im bilo. Ako zemlja nije mo~varna, onda se mo`e kopati, kao {to se kod nas i radi, tj. jednostavno staviti mrtvaca u grob okrenuv{i ga na desnu stranu u pravcu Kabe, pa ga natkriti daskama i zakopati. Ko umre na brodu koji je na otvorenom moru i podaleko od kopna, njega }e se okupati, zamotati u kefine, klanjati mu d`enazu i zatim ga baciti u more. Nakon ukopa mustehab je prou~iti dovu za umrlog i zamoliti Allaha, d`.{., da ga u~vrsti prilikom kaburskih ispitivanja. Za u~enje talkina, poslije ukopa, nema pouzdanog dokaza. U tom pogledu se jedino prenose izjave nekih ashaba, ali je sened tih izjava slab (daif). Nije dozvoljeno otkopavanje kabura i ukopavanje nekog drugog u njegov kabur dok god u njemu budu ostaci od njegovih kostiju. Kad on istruhne i postane zemlja, onda se mo`e kopati u njegov kabur.

POSJETA GROBLJU POSJETA
Mustehab je mu{karcima da posje}uju groblje jer to podsje}a na budu}i svijet (ahiret) i koristi umrlom jer se za njega ~ini istigfar. Posjetu grobljima `enama dozvolili su neki imami jer ta posjeta ima za cilj podsje}anje na budu}i svijet, a u tom pogledu nema razlike izme|u mu{karaca i `ena. Ai{a, radijallahu anha, posjetila je mezar svoga brata Abdurrahmana. Me|utim, ~este posjete `ena mezarlucima zabranjene su jer je Poslanik rekao: “Allah je prokleo `ene koje ~esto posje}uju groblja.” Prilikom posjeta grobljima treba se pridr`avati slijede}ih uputa: onaj ko ~ini posjetu do}i }e do kabura, okrenuti se prema licu umrlog, nazvati mu selam i u~initi dovu za njega, govore}i: “Es-selamu alejkum ehled-dijari minel mu'minine vel muslimin. Ve inna in{aellahu

208

Islamsko znanje

bikum lahikun. Entum fertuna ve nahnu lekum tebeun. Neselullahe lena ve lekumul-afijeh.”615 U~enje dove i tra`nje oprosta za umrlog propisano je Kur'anom: “Oni koji poslije njih dolaze, govore: ‘Gospodaru, oprosti nama i bra}i na{oj koji su prije nas vjerovali.'”(sura ElHa{r:10) Zabranjeno je (haram) pored kabura upra`njavati neislamske postupke kao {to je: naricanje, dozivanje umrlog ili tra`enje pomo}i od njega. Umrlom }e koristiti dobra djela koja je on uradio dok je bio `iv i ona djela kojima je on bio uzro~nik, u skladu s rije~ima Vjerovjesnika: “Kada ~ovjek umre, prestaju njegova djela, osim u tri slu~aja: trajna sadaka, nauka kojom se koristi ili dova koju mu ~ini dobro odgojeno dijete.”

NAMAZ U STRAHU
Namaz u strahu (salatul-havf) propisan je kao namaz u toku borbe, a na~in njegova obavljanja spomenut je u Kur'anu: “Kada ti bude{ me|u njima i bude{ zajedno namaz obavljao, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oru`je uzmu; i dok budete obavljali namaz neka drugi budu iza vas, a onda neka do|u oni koji jo{ nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz sa tobom, ali neka dr`e oru`je svoje i neka budu oprezni...” (En-Nisa':102). 1. Ako se neprijatelj ne nalazi u pravcu Kabe, jedna skupina }e klanjati sa imamom, jedan ili dva rekata, a potom }e ga napustiti i sami upotpuniti namaz. Nakon {to oni zavr{e i stanu nasuprot neprijatelja, do}i }e druga skupina, a imam koji ih je ~ekao na namazu, klanjat }e s njima ono {to mu je ostalo od namaza, te }e oni, nakon njegovog selama, upotpuniti svoj namaz. 2. Ako se neprijatelj nalazi u pravcu Kabe, svi }e klanjati zajedno, ali }e na sed`du za imamom i}i samo prva skupina, dok }e druga pratiti neprijatelja. Kad se oni vrate sa sed`de, tek tada }e druga skupina i}i na sed`du, i tako cio namaz. 3. Ima jo{ nekih oblika namaza u strahu. 4. Kada se strah jo{ vi{e poja~a i bojni redovi se poremete, svako }e klanjati onako kako mo`e: idu}i, ja{u}i okrenut u pravcu Kabe ili ne, spu{taju}i se na ruku i sed`du koliko mogne. Ruknovi koje ne mogne obaviti spadaju sa njega.

Islamsko znanje

209

O NAFILAMA
Nafile su dobrovoljni namazi, tj. namazi koje nismo obavezni klanjati, ali }emo biti nagra|eni za njihovo obavljanje.

NO]NI NAMAZ
No}ni je namaz veoma po`eljan s obzirom da Allah, d`.{., pohvaljuje one koji obavljaju no}ni namaz i uvr{tava ih u Svoje odabrane robove te ka`e: “I oni koji provode no}i, pred Gospodarom svojim na tle padaju}i i stoje}i.” (El-Furkan: 64.) No}ni namaz nema odre|eni broj rekata. Najbolje je slijediti Poslanika, s.a.v.s., koji nije ni u ramazanu ni izvan njega klanjao vi{e od jedanaest rekata, kao {to od njega prenosi Ai{a, radijallahu anha. Poslanik, s.a.v.s., podsticao je na no}ni namaz. Tako je izme|u ostalog rekao: “Ko u ramazanu klanja no}ni namaz, vjeruju}i u Allaha i o~ekuju}i Njegovu nagradu, bit }e mu opro{teni raniji grijesi.” No}ni se namaz mo`e klanjati u d`ematu, jer je Poslanik, s.a.v.s., to ponekad ~inio, a Omer, r.a., naredio je da se, u toku ramazana, no}ni namaz klanja u d`ematu. Dozvoljeno je da se no}ni namaz klanja i pojedina~no. Prve generacije obi~avale su klanjati sa dugim rekatima, pa su tako na jednom rekatu u~ili i do dvjesto ajeta.

DUHA - NAMAZ
Vrijeme ovog namaza po~inje kada sunce odsko~i koliko jedno koplje i traje do zevala. Mo`e imati dva, a najvi{e osam rekata.

210

Islamsko znanje

ISTIHARA
Ko ho}e da u~ini neku dozvoljenu radnju, a dvoumi se da li je to za njega dobro ili nije, sunnet mu je da klanja dva rekata, u bilo koje doba no}i ili dana, i na njima u~i {ta ho}e, nakon Fatihe, a poslije toga se obrati Allahu, d`.{., dovom u kojoj }e Ga moliti da mu uka`e na ono {to je bolje. Buhari prenosi rije~i D`abira, r.a.: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., pou~avao nas je istihari, u svim poslovima, kao {to nas je podu~avao kakvoj suri iz Kur'ana; govorio je: “Kad neko od vas ho}e ne{to uraditi, neka klanja dva rekata, mimo farza a zatim neka ka`e: “Allahume, inni estehiruke bi'ilmike ve estakdiruke bi kudretike ve es'eluke min fadlikel azimi, fe inneke takdiru ve ene la akdiru, ve inneke ta'lemu ve la ealemu ve ente allamul gujub. Allahumme, in kunte t'alemu enne hazel - emre” (ovdje treba spomenuti ono {to se `eli uraditi) “hajrun li fi dini ve mea{i ve akibeti emri” - ili je rekao: “Ad`ili emri ve ad`ilihi fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi. Ve in kunete ta'lemu enne hazel emre (ponovo spomenuti ono {to se `eli uraditi) {errun li fi dini ve mea{i ve akibeti emri - ili je rekao: “Ad`ili emri ve ad`ilhi fsrifhu anni vakdir lijel - hajre hajsu kane summe - rdini bihi.”

NAMAZ ZA KI[U
Ovaj je namaz sunnet. Obavlja se kada zavladaju dugi su{ni periodi. Imam }e tada sa muktedijama klanjati dva rekata u vrijeme kada nije mekruh klanjati. Naglas }e u~iti, na prvom rekatu “Fatihu” i “sebbihismul rabbikel-eala, a na drugom “Fatihu” i “El-Ga{iju”. Potom }e imam odr`ati hutbu, a kad zavr{i sa hutbom, svi klanja~i }e pustiti ruke (dolje) okrenuti se u pravcu Kabe i uputiti dovu Allahu, d`.{.

TEHIJJETUL - MESD@ID
To je namaz koji se klanja prilikom ulaska u d`amiju. Sastoji se iz dva rekata i klanjaju se prije nego se sjedne. To se mo`e posti}i klanjanjem bilo kojeg namaza s tim da se tako zanijeti u srcu.

POGLAVLJE TRE]E POGLAVLJE RAMAZANSKI POST
DEFINICIJA
Post je uzdr`avanje (imsak) od svega {to ga kvari (npr. jelo, pi}e, pu{enje, spolno op}enje i sl.) u vremenu od pojave zore do izlaska sunca. To je stroga obaveza propisana i potvr|ena Kur'anom, sunnetom i id`ma'om. Allah, d`.{., ka`e: “O vjernici, propisan vam je post kao {to je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan tog mjeseca, neka ga posti!” (El-Bekara, ajeti 183 i 185). Muhammed, s.a.v.s., veli: “Islam se temelji na pet stvari: '[ehadet - svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha, klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i had`u.”' Post je potvr|en i id`maom - konsenzusom islamskog ummeta. Svi muslimanski u~enjaci i svi muslimani sla`u se da je to jedan od ruknova islama, ~ijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, otpadnikom od vjere.

POSTA RUKNOVI POSTA
Post se sastoji iz dva rukna. To su: 1. Uzdr`avanje (imsak) od onog {to kvari post od pojave zore pa do zalaska sunca. Dokaz za to su rije~i Uzvi{enog: “I jedite i pijte dok ne budete razlikovali nit bijelu od niti crne (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do no}i.” (El-Bekara, 187.)

212

Islamsko znanje

2. Nijjet (odluka) Potvrda za to je hadis Poslanika, s.a.v.s., koji ka`e: “Djela se ra~unaju po nijetu...” Potvrda za to jeste i hadis koji prenosi Ibn-Umer od Hafse da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Ko ne zanijjeti ovaj post prije sabaha, nema posta.”616 Treba napomenuti da je dovoljno da u srcu zanijetimo da }emo postiti, jer je srce mjesto nijeta.

VRIJEDNOST RAMAZANA, POSTA IBADETA POSTA I IBADETA U NJEMU
Od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pet dnevnih namaza, d`uma do d`ume, a ramazan do ramazana, bri{u grijehe po~injene izme|u njih, ukoliko se izbjegavaju veliki grijesi.”617 Tako|er, prenosi se od Ebu-Hurejrea da je Muhammed, a.s., rekao slijede}e: “Ko isposti ramazan sa imanom iskreno tra`e}i zadovoljstvo i nagradu od Allaha, d`.{., bit }e mu opro{teni prija{nji grijesi.”618 “Allah, d`.{., vam je propisao post ramazana kao strogu obavezu, a no}no klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja za imamom, iskreno tra`e}i i `ele}i Allahovo zadovoljstvo i nagradu, iza}i }e iz ramazana ~ist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.”619

TERAVIH-NAMAZ TERAVIH-NAMAZ
[to se ti~e ramazanskog dobrovoljnog namaza (teravije), to je sunnet za mu{karce i `ene. Svi muhadisi osim Tirmizije prenose od Ai{e, radijallahu anha, da je rekla: “Poslanik, s.a.v.s., klanjao je teraviju u d`amiji, a za njim je klanjalo mnogo svijeta. Potom je klanjao i druge no}i pa se broj klanja~a pove}ao. Tre}e no}i su se iskupili, ali Poslanik, s.a.v.s., ne iza|e pred njih. Ujutro im je rekao: 'Vidio sam da ste se okupili i ni{ta drugo me nije sprije~ilo da vam se pridru`im osim bojazni da vam se teravija ne propi{e kao farz.'” Poslanik, s.a.v.s., klanjao je osam rekata teravih-namaza. U vrijeme hilafeta Umera, Usmana i Alije klanjalo se dvadeset rekata teravije. Prema tome, sunnet je klanjati osam rekata, a ostalih dvanaest je lijepo (mustehab), jer je nafile, ina~e, sevab klanjati. Ne bi trebalo pretjerivati sa dugim klanjanjem da se ne ote`a onima koji te{ko podnose, ali ne bi trebalo, tako|er, od teravije praviti obi~no gimnasticiranje.620

Islamsko znanje

213

Po{to je teravija-namaz, kao i ostali namazi, ne bi trebalo da se njeno klanjanje razlikuje od ostalih namaza. Fatiha koja se u~i na sabahu i jaciji ista je kao i ona {to se u~i na teraviji. Zato bi se trebalo odnositi prema teraviji kao i spram ostalih namaza, ne `uriti i ne kvariti je `urbom. Sed`de i ruku’e treba izvr{avati sa smireno{}u (ta'dili erkan), prave}i propisne pauze izme|u sed`di, nakon ruku’a (na stajanju) i uop}e pona{ati se u namazu kako i dolikuje tome ibadetu, putem kojeg se obra}a Stvoritelju, Vladaru svega. Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Najgori je kradljivac onaj koji krade od svog namaza”. Upita{e ga: “Allahov Poslani~e, kako neko krade od svog namaza?” On odgovori: “Kada ne upotpunjava ruku'e i sed`de.”621

KO JE DU@AN POSTITI?
Islamski u~enjaci slo`ili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog muslimana i muslimanku koji se nalaze kod ku}e i nemaju neku zapreku da poste kao {to je hajz i nifas kod `ena, tj. kad su `ene u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon poro|aja. Prema tome, nisu du`ni postiti: nenormalne osobe, djeca, putnici, oni koji imaju opravdan razlog kao {to je bolest koju post pogor{ava. [to se ti~e onih kojima se dozvoljava da ne poste uz obavezu davanja fidje (otkup za post), to su: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na te{kim poslovima, a nemaju druge mogu}nosti da rade i `ive od drugog posla. Svi ovi trebaju nahraniti po jednog siromaha za svaki dan koji ne poste. Oni kojima se dozvoljava da ne poste sa obavezom naknadnog posta jesu: bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir (putnik). Bolest u kojoj se dozvoljava prekidanje posta jeste ona koja se poja~ava postom ili postoji bojazan da }e se usporiti ozdravljenje. [to se ti~e putnika, u~enjaci su se razi{li u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili ne postiti. Ebu-Hanife, [afija i Malik smatraju da je vrednije i bolje postiti onome ko je sna`an i mo`e izdr`ati, a onome ko je slabiji, vrednije je da ne posti. Svi u~enjaci slo`ili su se da `ena u hajzu i nifasu ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj je neva`e}i. @ena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora napostiti poslije, ~im joj se uka`e prilika.

214

Islamsko znanje

POST VOJNIKA
Post je vojnika u ratu obavezan ako se nalazi na obi~nom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor kao i putnik: da posti ili da ne posti, ali sa obavezom napa{tanja. Ako je u te{koj i opasnoj akciji na koju bi mu post mogao negativno djelovati ili dovesti u pitanje uspjeh, ili njegov `ivot, ili `ivot njegovog suborca, bilo da je kod ku}e ili na putu, onda mu je obaveza da ne posti i da naposti poslije, kada mu se uka`e prilika. Od Ebu-Seida el-Hudrija prenosi se da je rekao: “Ratovali smo uz Poslanika, s.a.v.s., u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili. Niti je posta~ zamjerao neposta~ima, a niti neposta~ posta~ima. Smatrali su da je lijepo postiti onome koji ima snage. Smatrali su, tako|er, da je lijepo onome ko osjeti slabost da prekine post.”622

POSTA ADABI POSTA
Lijepo je da se svaki posta~ pridr`ava slijede}eg: 1. ru~ak (sehur) Cijeli islamski ummet sla`e se s time da je mustehab ru~ati prije zapo{}enja, ali nema grijeha onome ko ga izostavi. Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ru~ajte, zaista je u ru~ku (sehuru) bereket.”623 Ra~una se da je ~ovjek ru~ao, odnosno ispunio formu, makar popio gutljaj vode. Od Ebu-Seida el-Hudrije, r.a., prenosi se: “U sehuru je bereket, ne ostavljajte ga pa makar pijenjem gutljaja jer Allah, d`.{., i Njegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na sehur”624; 2. po`urivanje sa iftarom Posta~u je mustehab po`uriti sa iftarom ~im nastupi njegovo vrijeme. Od Sehla ibn Sa'da prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao: “Ljudi }e biti na dobru sve dok budu po`urivali sa iftarom.”625 Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (1, 3, 5, 7) i sl. ili isti toliki broj gutljaja vode.

Islamsko znanje

215

Od Enesa, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., iftario tako {to je pojeo nekoliko hurmi prije klanjanja ak{ama, a ako ne bi bilo toga, onda bi se iftario popiv{i nekoliko gutljaja vode.”626 U ovom je hadisu dokaz da je lijepo iftariti na ovaj na~in, a poslije obavljanja ak{amnamaza mo`e se nastaviti sa ve~erom; 3. dova za vrijeme iftara i u toku posta Ibn-Mad`e prenosi od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa da je Muhammed, a.s., rekao: “Posta~u ne}e biti odbijena dova koju uputi Allahu, d`.{., prilikom iftara.” “Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve ala rizkike eftartu.” “Allahu, Tebi sam postio, Tebi vjerujem i od Tvoje opskrbe se iftarim.”; 4. ostavljanje svega {to je u suprotnosti sa postom Posta~ se treba ~uvati svega {to mo`e pokvariti ili umanjiti vrijednost posta. Od EbuHurejrea, r.a., prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao: “Nije post samo uzdr`avanje od hrane i pi}a, nego i od bespotrebnog govora, sva|anja, a ako te neko vrije|a ili napada, reci: 'Ja postim, ja postim”';627 5. upotreba misvaka Lijepo je da posta~ upotrebljava misvak za vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga upotrebljava na po~etku ili kraju dana. Analogno ovome, mustehabb je za vrijeme posta prati zube ~etkicom, po{to kod nas nema misvaka, ali treba voditi ra~una da vode ne ode u grlo; 6. dare`ljivost i provo|enje vremena u~e}i Kur'an Lijepo je biti dare`ljiv i baviti se u~enjem i izu~avanjem Kur'ana, azimu{{ana, u svakom vaktu, a posebno u ramazanu. Buharija bilje`i hadis koji prenosi Ibn-Abbas, r.a.: “Poslanik, s.a.v.s., bio je najdare`ljiviji ~ovjek, a najdare`ljiviji je bio u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio D`ibril. Dolazio mu je svake ramazanske no}i da bi ga pou~avao Kur'anu, tako da je Poslanik, s.a.v.s., postajao bla`i od blagog povjetarca u ~injenju dobra”; 7. poja~avanje ibadeta u zadnjih deset dana ramazana Buharija i Muslim bilje`e hadis kojeg prenosi Ai{a, radijallahu anha, po kojem je Poslanik, s.a.v.s., obilje`avao no}i zadnje tre}ine ramazana ibadetom, bude}i `ene i uste`u}i se od spolnog op}enja.

216

Islamsko znanje

[TA POSTA^U [TA JE DOZVOLJENO POSTA^U (MUBAH)?
1. Posta~u je dozvoljeno kupanje i rashla|ivanje vodom Ako u|e voda u `eludac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren. 2. Podvla~enje surme i upotreba kapi za o~i i sl. dozvoljeno je makar i osjetio okus toga u grlu jer oko nije prirodni put hrane u `eludac. 3. Poljubac posta~a, ako mo`e suzdr`ati i savladati svoje strasti. Od Ai{e, radijallahu anha se prenosi da ju je Poslanik, s.a.v.s., znao poljubiti dok je postio, a poznato je da je bio najsavr{eniji ~ovjek u samosavla|ivanju. U hanefijskom je mezhebu poljubac mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slu~aju za posta~a je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je doticanje rukom i zagrljaj. 4. Pu{tanje krvi Posta~u je dozvoljeno pu{tanje krvi, osim ako to uti~e na fizi~ko slabljenje posta~a. U tom slu~aju pu{tanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, {to zna~i da je dozvoljeno. 5. Ispiranje usta i nosa Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife stoji na stanovi{tu da onaj ko ispira usta i nos pa se omrsi tako {to mu voda ode niz grlo, makar i ne htiju}i, post }e mu biti pokvaren. 6. Stvari od kojih se ne mo`e ~uvati Isto vrijedi kao i za ispiranje usta, i za stvari od kojih se ne mo`e ~uvati, kao {to je pljuva~ka, pra{ina koja je na putu ili od bra{na, slina, i sl. 7. Dozvoljeno je u ramazanskim no}ima jesti, piti i spolno op}iti sve do pojave zore. 8. Posta~u je dozvoljeno da osvane d`unup, kao {to je dozvoljeno `eni koja je bila u hajzu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje da zaposti prije kupanja, a kupanje mo`e odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena kako bi se sabah-namaz na vrijeme klanjao.

[TA KVARI POST? [TA KVARI
1. Ako se ne{to svjesno pojede ili popije. 2. Ako se namjerno prouzrokuje povra}anje. 3. Ako do|e do pojave hajza ili nifasa. 4. Ako do|e do ejakulacije usljed ljubljenja ili samonadra`ivanja. Ako sjeme iza|e kao

Islamsko znanje

217

posljedica gledanja ili razmi{ljanja, to ne}e pokvariti post. 5. Ulazak hrane ili ne~eg drugog u unutra{njost tijela. 6. Primanje infuzije. Mislimo da nema nikakve razlike da li se tijelo hranilo kroz usta ili putem injekcije, jer se u oba slu~aja hrani. Ako je posta~ primoran da prima infuziju, onda u ve}ini slu~ajeva nije du`an postiti jer se smatra bolesnikom. U tom slu~aju, napostit }e dan za dan. Odre|ene radnje, pored toga {to kvare post, zahtijevaju napa{tanje i kaznu (kefaret). Pod kefaretom se podrazumijeva iskupljivanje za namjerno pokvareni post, i to: - osloba|anjem roba ({to danas nije mogu}e u~initi, jer ne postoje robovi u fizi~kom smislu); - postom {ezdeset dana uzastopno; - nahranjivanjem {ezdeset siromaha s tim da je du`an napostiti i taj dan u kojem je pokvario post. Te radnje koje uz napa{tanje iziskuju i kaznu jesu svako namjerno kvarenje posta, bez obzira na koji na~in se to uradilo (spolnim op}enjem, jelom, pi}em, itd.) Dokaz za kaznu (kefaret) jeste hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre, koji ka`e da je neki ~ovjek do{ao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: “Propao sam, Allahov Poslani~e!” “A {ta te upropasti?” - upita ga Poslanik, s.a.v.s. “Op}io sam sa `enom u ramazanu.” “Ima{ li roba da ga oslobodi{?”- upita ga Poslanik, s.a.v.s. “Ne” - odgovori. “Mo`e{ li postiti dva mjeseca neprestano?” “Ne”, odgovori. Potom je sjeo, a Poslanik, s.a.v.s., oti{ao je i donio ko{aru hurmi rekav{i mu: “Podijeli ovo kao sadaku.” “Ho}u li dijeliti siroma{nijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine neko kome su ove hurme potrebnije od nas?”, odvratio je Poslaniku, s.a.v.s., ovaj siroma{ni ashab. Poslanik, s.a.v.s., nasmijao se tako da su mu se sjekuti}i ukazali od smijeha i rekao mu: “Idi i time nahrani svoju porodicu.”628 Kefaret se po ve}ini islamskih pravnika uzima po redoslijedu, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit }e {ezdeset dana uzastopno, bez opravdanog prekida, a ako nije ni to u stanju, nahranit }e {ezdeset siromaha.

218

Islamsko znanje

NAPA[T A[TANJE NAPA[TANJE
Napa{tanje propu{tenih ramazanskih dana ne mora se vr{iti odmah, niti dan za dan, nego kada ~ovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a do|e novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz pro{log ramazana. Me|utim, znaju}i da je smrt bli`a od jake za vratom, propu{tene dane treba {to prije napostiti kako ne bismo preselili i do{li pred Allaha, d`.{., sa tim dugom posta.

ITIKAF
Itikaf je boravak u d`amiji, s nijetom pribli`avanja Uzvi{enom Allahu. Svi su islamski u~enjaci slo`ni (id`ma) o pitanju propisanosti itikafa. Postoje dvije vrste itikafa: 1. zavjetni itikaf, i on je obavezan. Na taj se itikaf ~ovjek obavezao, i obavlja se u vrijeme koje je odre|eno zavjetom, na koje se obavezao zavjetnik; 2. dobrovoljni itikaf (sunnet). Mo`e se obaviti u bilo koje doba, ali mustehabb ga je obavljati u zadnjih deset dana ramazana. Uslovi itikafa su: nijet, boravak u d`amiji, nikako izvan nje. Itikaf mora biti u d`amiji u kojoj se obavljaju svi vaktovi. Ako `ena `eli obaviti itikaf, i ona mora biti u d`amiji.629 Mustehab je onome ko boravi u itikafu ~initi {to vi{e dobrovoljnih ibadeta: namaz, u~enje Kur'ana, zikr itd. U to ulazi i u~enje i ~itanje tefsirskih i hadiskih dijela i tome sli~no. Preporu~eno je da se ogradi jedno mjesto u d`amiji po ugledu na Vjerovjesnika, s.a.v.s.630 Mekruh je za vrijeme itikafa baviti se beskorisnim rije~ima i djelima, ali je isto tako mekruh uzdr`avati se od govora op}enito, misle}i da to predstavlja ~in pobo`nosti. Dozvoljeno je da mu'tekif631 iza|e iz itikafa da bi ispratio porodicu, uredio kosu, obrijao glavu, podrezao nokte, okupao se, obukao najljep{u odje}u i namirisao se. Mu'tekif mo`e iza}i iz d`amije samo radi prijeke potrebe i nu`de kao {to je d`uma, ako se ne klanja u toj d`amiji gdje se on nalazi, radi obavljanja nu`de, itd. [to se ti~e jela i pi}a, dozvoljeno je objedovati u d`amiji.

Islamsko znanje

219

LEJLETUL - KADR
To je najvrednija no} tokom ~itave godine. Dokaz za to su rije~i Allaha, d`.{.: “Mi smo ga (Kur'an) objavili u no}i Kadr. A {ta ti misli{ {ta je no} Kadr? No} Kadr je bolja - vrednija od hiljadu mjeseci.” Odnosno, ibadet u toj no}i, tj. klanjanje u~enje i zikr bolji su i vredniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojoj nema te no}i. Lijepo je tra`iti tu no} u neparnim no}ima zadnje tre}ine ramazana. Islamski u~enjaci razi{li su se u kojoj od neparnih no}i je no} Kadr. Dok neki ka`u da ova no} prelazi iz jedne u drugu neparnu no} zadnje tre}ine mjeseca ramazana; ve}ina smatra da je no} Lejletul-Kadr - dvadeset i sedma no} ramazana. S obzirom da Poslanik, s.a.v.s., nije ta~no odredio koja je to no}, ne bi se trebali truditi oko odre|ivanja te no}i, nego je bolje da se trudimo da cijeli ramazan provedemo {to vi{e u ibadetu, a posebno neparne no}i u zadnjoj tre}ini.

DOBROVOLJNI POST
To je svaki post koji nismo obavezni postiti, za njegovo izvr{avanje zaslu`ujemo veliku nagradu kod Allaha, d`elle {anuhu. Postoje odre|eni dani koje je Poslanik postio pa bi bilo dobro da i mi te dane postimo, u skladu s na{im mogu}nostima. Ti dani su: {est dana mjeseca {evala nakon Ramazanskog bajrama. Nije odre|eno koji su to dani u mjesecu {evalu, samo je bitno da nisu bajramski dani; postiti Dan Arefata za onoga koji nije na had`u. Mekruh je da posti onaj ko je na Arefatu. postiti deseti dan mjeseca muharema (a{ura) s tim {to u~enjaci preporu~uju da se uz njega posti i deveti dan; sunnet je postiti ponedjeljkom i ~etvrtkom;632 sunnet je postiti “bijele dane” u mjesecu: trinaesti, ~etrnaesti i petnaesti dan svakog hid`retskog mjeseca. Lijepo je postiti svaki drugi dan (Davudov post). [to se ti~e prekidanja dobrovoljnog posta, hanefijski u~enjaci su na stanovi{tu da se taj dan mora napostiti. To va`i i za prekidanje dobrovoljnog namaza. Nije naodmet spomenuti i to da `ena ne mo`e postiti dobrovoljni post ako joj to mu` ne dozvoljava.

^ETVRT POGLAVLJE ZEKAT ^ETVRTO POGLAVLJE - ZEKAT
ZEKAT NJEGOVA VA@NOST ZEKAT, NJEGOVA VA@NOST I ULOGA U ISLAMU
Zekat je materijalna obaveza muslimanima koji posjeduju nisab633 na imetak koji treba ispunjavati odre|ene uslove ({artove). Zekat je jedan od temelja (ruknova) islama. Spomenut je zajedno sa namazom na mnogim mjestima u Kur'ani-kerimu. Zekat je stroga i obligatna du`nost- “fard”. Ko zanije~e njegovu obavezu, on je kafir i iza{ao je iz dini islama, a ko sa njim {krtari ili ga svega ne dadne, on se ubraja me|u silnike koji se izla`u kazni. Neki od dokaza za to su rije~i Uzvi{enog Allaha: “...i obavljajte namaz i dajite zekat.” (El-Bekara: 110) “A nare|eno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju i da zekat udjeljuju; a to je ispravna vjera.” (El-Bejjina: 5) Od Ibn-Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Islam je izgra|en na pet temelja...”, i me|u njima je spomenuo davanje zekata. (Prenose Buharija i Muslim) Dokaz da onaj ko ne izvr{ava ovu obavezu izlazi iz islama, rije~i su Uzvi{enog Allaha, Koji ka`e: “Ali, ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri...” (Et-Tevba: 11) Iz ovog ajeta razumije se da onaj koji ne obavlja namaz i ne daje zekat nije od na{e bra}e po vjeri, nego je kafir. Zbog toga se Ebu-Bekr borio protiv onih koji su napravili razliku izme|u namaza i zekata, tako {to su obavljali namaz, a nisu davali zekat. U vezi s tim, s njim su se slo`ili ashabi tako da je to bio njihov kosenzus (id`ma') o ovom pitanju.

Islamsko znanje

221

PROPISIVANJU ZEKAT MUDROST U PROPISIVANJU ZEKATA
U propisivanju zekata postoje mnoge mudrosti, veliki ciljevi i op}e koristi. Njih mo`emo upoznati ako razmi{ljamo o ajetima i hadisima u kojima je zekat nare|en, kao {to je ajet koji odre|uje kome se daje zekat, u suri Et-Tevba, te drugi ajeti i hadisi koji podsti~u na davanje sadake i tro{enje imetka u razne op}ekorisne svrhe. Od tih mudrosti navodimo neke: 1. ~i{}enje vjernikove du{e od prljav{tine grijeha i gre{aka i njihovih lo{ih posljedica na srce, te ~i{}enje njegove du{e od poku|enosti {krtarenja i {krtosti i njihovih lo{ih posljedica. Uzvi{eni Allah ka`e: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime o~isti{ i blagoslovljenim ih u~ini{...” (Et-Tevba: 103); 2. potpomaganje siroma{nog muslimana, podmirivanje njegovih potreba i izra`avanje pa`nje i dobro~instva prema njemu da se ne mora izlagati poni`enosti tra`enja od nekog drugog pored Allaha, d`.{.; 3. olak{avanje briga du`nika vra}anjem njegova duga zajmodavcima; 4. okupljanje razdvojenih srca oko imana i islama i prelazak sa njima iz sfere sumnji i du{evnih uznemirenosti, zbog toga {to se iman u njima jo{ nije ustalio, u sferu stabilnog imana i potpunog uvjerenja; 5. opremanje boraca (mud`ahida) na Allahovom putu i pripremanju njihove ratne opreme; 6. potpomaganje muslimana putnika namjernika, kada se na|e na putu pa ne bude imao ~ime nastaviti put. Njemu se daje od zekata onoliko koliko mu je potrebno da se mo`e vratiti svojoj ku}i; 7. ~i{}enje imetka, umno`avanje i razvoj. Ovo su neke od uzvi{enih mudrosti i plemenitih ciljeva zbog kojih je propisan zekat. Sve tajne [erijata i njegove mudrosti ne zna niko osim Uzvi{enog Allaha.

222

Islamsko znanje

DATI ZEKAT IMOVINA NA KOJU TREBA DATI ZEKAT
Zekat treba dati na ~etiri vrste imetka: - prvo: na ono {to raste iz zemlje; sjemenke i plodove, tj. poljoprivredne proizvode. Uzvi{eni Allah rekao je: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sti~ete i od onoga {to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono {to ne vrijedi da biste to udijelili-kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih o~iju...” (El-Bekara: 267) “...i dajte na dan `etve i berbe ono na {to drugi pravo imaju...” (El-En'am:141) Na poljoprivredne proizvode koji se ne mogu ostavljati zbog brzog propadanja, kao {to su vo}e i povr}e, ne daje se zekat. Nisab `itarica i plodova iznosi pet “evsuka”, {to iznosi, kada je p{enica u pitanju, oko 612 kg. Dakle, ako imamo tu koli~inu ili vi{e p{enice, du`ni smo onoga dana kada je ovr{emo, dati “desetinu” (10%) na ime zekata, ukoliko je prirodno navodnjavana, a ukoliko se navodnjavala prskanjem iz cisterni i sli~no, onda se na ime zekata daje pola “desetine”, tj. 5%; - drugo: zlato, srebro i vrijednosni papiri. Allah, d`.{., rekao je: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovom putu-navijesti bolnu patnju.” (Et-Tevba: 34) U Muslimovu “Sahihu” od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik rekao: “Nema ni jednog vlasnika zlata niti srebra, koji na njih ne daje ono {to je obavezan, a da mu na Sudnjem danu ne}e biti napravljene bukagije od vatre koje }e biti u`arene u d`ehenemskoj vatri i njima }e se pr`iti njegovi bokovi, ~elo i le|a. Kad god se ohladi, vratit }e mu se, u danu ~ija je du`ina pedeset hiljada godina. To }e trajati sve dok se ne zavr{i su|enje ljudima.” Pod “...ono {to je obavezan” misli se na zekat, jer u drugom rivajetu stoji: “Nema ni jednog vlasnika blaga koji ne daje zekat na njega...” (Muslim) Nisab je zlata dvadeset “dinara” {to iznosi 87 gr. Na tu koli~inu (pa navi{e) se daje zekat u visini od 2,5%. Nisab srebra je pet “oka” {to iznosi 595 gr. Na tu koli~inu (pa navi{e) daje se zekat u visini od 2,5%. Nisab novca i vrijednosnih papira je u visini zlata ili srebra i na tu vrstu imovine daje se zekat u visini 2,5%; tre}e: trgova~ka roba, pod kojom se smatra sve {to je namjenjeno za trgovinu i profit kao {to su nekretnine, stoka, hrana, pi}e, auta i ostale njima sli~ne vrste imetka. Vlasnik robe procijeniti }e njenu vrijednost svake godine i dat }e 2,5% od njene ukupne vrijednosti na ime zekata, bez obzira da li je njena vrijednost, u tom trenutku, iznosila onoliko za koliko ju je kupio ili, pak, manje ili vi{e. Vlasnici prodavnica, kao npr. du}and`ije, trgovci autima i rezervnim djelovima trebaju precizno i ta~no izvr{iti inventuru cjelokupne robe u svojim

Islamsko znanje

223

prodavnicama i na nju dati zekat. Ukoliko im je te{ko vr{iti inventuru, mogu da po slobodnoj procjeni daju zekat, s tim da budu sigurni da su dali vi{e nego {to su obavezni, kako bi im savjest bila ~ista i kako ne bi ostao dio zekata na njihovim vratovima. Nisab trgova~ke robe je u visini nisaba zlata ili srebra; ~etvrto: stoka: deve, goveda i sitna stoka (ovce i koze), pod uslovom da se hrane na pa{i i da se dr`e radi mlijeka i rasplodnje i da dostignu “nisab.” Pod stokom koja se “hrani na pa{i” podrazumijeva se stoka koja boravi na ispa{i ve}i dio godine, a ako se hrani “na jaslama” ve}i dio godine, onda na nju ne treba davati zekat, osim ako se ista ne dr`i radi trgovine. U tom slu~aju se na nju daje zekat, kao na trgova~ku robu, kada dostigne nisab; bilo pojedina~no, bilo da se ura~una sa ostalom robom, bez obzira da li se hranila na ispa{i ili “na jaslama”. Nisab stoke: deve: na pet deva se daje jedna ovca; goveda: od 30-39 goveda daje se jedno tele od godinu dana. Od 40-59 daje se tele od dvije godine, itd.; sitna stoka (ovce i koze): od 40-120 ovaca daje se jedna ovca, od 121-200; dvije, itd.

DAV ZEKAT USLOVI DA SE MORA DAVATI ZEKAT
Uslovi za davanje zekata su sljede}i: 1. islam, tj. da bude{ musliman. Prema tome, zekat nije du`an davati nevjernik niti onaj koji je iza{ao iz islama; 2. da si istinski vlasnik robe na koju daje{ zekat, {to zna~i da ta roba treba da je kod tebe ili da mo`e{ sa njom raspolagati kad god to za`eli{; 3. da imetak dostigne visinu “nisaba” koju je [erijat odredio, a njegova visina razlikuje se kod razli~itih vrsta imovine; 4. da pro|e godina dana otkako je imetak, na kojeg daje{ zekat, dostigao visinu nisaba. Iz toga se izuzimaju `itarice i plodovi na koje se zekat daje kada sazriju i mladun~ad od stoke na ispa{i i zarada na trgova~koj robi, na koje se zekat daje kada i na glavnicu; 5. sloboda, tako da zekat nije obavezan za roba, jer on nema svog vlasni{tva, s obzirom da on i sve {to je njegovo pripada njegovom vlasniku.

224

Islamsko znanje

ZEKAT? KOME SE DAJE ZEKAT?
Allah, d`.{., odredio je kome se daje zekat: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima ~ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezadu`enima, i u svrhe na Allahovom putu (za d`ihad), i putniku - namjerniku. Allah je odredio tako! Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba: 60) Allah, d`.{., naveo je osam vrsta, i svaka od njih ima pravo uzeti zekat, a one su: 1. fukara (siromasi); 2. miskin - isto tako vrsta siromaha, s tim da je jedan dio u~enjaka rekao da je miskin boljeg stanja od fukare, a neki dr`e obrnuto. I jednoj i drugoj vrsti sirotinje: fukari i miskinima, daje se od zekata koliko im je potrebno za godinu dana, jer obaveza davanja zekata ponavlja se nakon godinu dana, te oni trebaju dobiti {ta im je potrebno za jednu godinu. Pod “dovoljno” podrazumijeva se hrana, odje}a, stan, te druge nu`ne potrebe koje odgovaraju njegovom statusu, bez pretjerivanja i uskra}ivanja, za datu osobu ili za one koje je ta osoba obavezna izdr`avati. Uslov za siroma{ne (fukaru i miskine) jeste da budu: muslimani, da ne budu iz porodice Benu-Ha{im niti od onih koji se toj porodici pripisuju, i da ne budu od onih, koje je, ina~e, onaj koji daje zekat du`an izdr`avati kao npr.: roditelji, djeca, supruga; te da ne bude od sposobnih koji mogu zaraditi sebi opskrbu, jer je Poslanik rekao: “Na zekat nema pravo bogata{ niti onaj koji je sna`an i u mogu}nosti da zara|uje”634; 3. prikuplja~i zekata: to su slu`benici koje imam ili njegov zamjenik odrede da rade na prikupljanju, ~uvanju i raspodjeli zekata. To su sakuplja~i, blagajnici, pisari, ra~unovo|e, ~uvari, oni koji zekat prevoze i dijele i tome sli~no. Onaj koji radi taj posao dobiva platu koju bi ina~e primao za isti ili sli~an posao na nekom drugom mjestu, pa makar on bio i bogata{, pod uslovom da je musliman, punoljetan, pametan, povjerljiv i kvalificiran za taj posao; 4. oni ~ija srca treba pridobiti: to su li~nosti koje imaju vlast i utjecaj u svojoj sredini, a postoji nada da bi mogli primiti islam, ili bi mogao primiti islam neko iz njegovog ranga, ili bi time mogli sprije~iti zlo koje bi on mogao u~initi prema muslimanima; 5. za osloba|anje roblja: ovo obuhvata osloba|anje roblja i potpomaganje onih koji se sami otkupljuju. Tu ulazi i otkup zarobljenih muslimana od neprijatelja, jer je to sli~no vra}anju duga za du`nika, pa ~ak je i pre~e, jer postoji mogu}nost da zarobljenog muslimana ubiju, ili da iza|e iz vjere; 6. du`nici: to su oni koji su se zadu`ili i taj dug moraju vra}ati. Dugove mo`emo podijeliti

Islamsko znanje

225

na dvije vrste: a) da ~ovjek uzme u zajam, radi svog interesa, ne{to {to je dozvoljeno (mubah) kao kad npr. uzme pozajmicu da bi izdr`avao sebe i porodicu, ili da bi nabavio odje}u, ili za `enidbu, lije~enje, gradnju stana ili kupovinu neophodnog namje{taja, ili, pak, da mu se desi da nehotice nanese materijalnu {tetu nekome koju poslije mora nadoknaditi. U tim slu~ajevima dadne mu se da vrati dug ukoliko je siromah, zadu`io se u halal-poslu i onom {to je dozvoljeno (mubah). Ovdje je uslov da zadu`eni bude musliman, da ne bude bogat toliko da sam mo`e vratiti dug, da se bude zadu`io radi onoga {to je zabranjeno (haram), da vrijeme vra}anja tog duga bude u toj godini, da bude du`an drugom ~ovjeku tako da mo`e biti ka`njen zatvorom (ako ga ne vrati). Prema tome, ovdje ne spadaju druge vrste duga kao {to su kefareti (iskupi za prijestupe i krive zakletve npr.) ili zekat. Onaj koji se zadu`io za korist drugoga, kao npr. da bi pomirio zava|ene, njemu je dozvoljeno uzeti zekat radi vra}anja duga na osnovu hadisa Kubejse elHilalija koji je rekao: “Preuzeo sam na sebe dug, pa sam do{ao Poslaniku, s.a.v.s., i tra`io pomo}, a on mi je rekao: “Sa~ekaj dok do|e zekat, pa }emo ti dati, a zatim je rekao: ‘O Kubejse, zaista pro{nja nije dozvoljena nikome osim trojici: ~ovjeku koji je preuzeo ne~iji dug, te mu je dozvoljeno da prosi dok ga ne podmiri, a onda prestaje prositi; ~ovjeku kome je prirodna nepogoda uni{tila imovinu, te mu je dozvoljeno prositi dok ne stekne onoliko koliko mu je potrebno za `ivot i ~ovjeku koga je zadesilo siroma{tvo te mu posvjedo~e tri razumna ~ovjeka iz njegova naroda da je tog ~ovjeka zadesilo siroma{tvo, pa mu je dozvoljeno prositi dok ne zadovolji svoje `ivotne potrebe. Svaka druga pro{nja i prosja~enje je, o Kubejse, haram i onaj koji to jede, hrani se haramom.’” (Muslim) Dozvoljeno je od zekata vratiti dug za umrlog jer nije uvjet da se prvo zekat da zadu`enom nego se u ime njega dug mo`e direktno vratiti jer je Allah, d`elle {anuhu, u~inio da se zekat daje za njih a ne njima; 7. na Allahovom putu (za d`ihad). Po mi{ljenju ve}ine u~enjaka, ovo se odnosi samo na mud`ahide i instituciju d`ihada. Dakle, sve {to je vezano za ovu instituciju mo`e se finansirati iz zekata. Neka ulema rije~i “na Allahovom” putu tuma~i u op{irnijem smislu uklju~uju}i u ovu grupu pored mud`ahida i ostale koji rade na Allahovom putu; 8. putnik namjernik. To je putnik koji putuje od mjesta do mjesta. Njemu se dadne od zekata kako bi se mogao vratiti u svoje mjesto, pod uslovom da je toga potreban i da to njegovo putovanje ne bude u svrhu ne~ega {to je haram, nego da bude radi neke obaveze ili onoga {to je mustehab (po`eljno) ili, pak, mubah (dozvoljeno). Prema tome, putniku namjerniku daje se zekat, pa makar i potrajao njegov boravak i putovanje, ukoliko ~eka neku svoju potrebu koja treba da se zavr{i. Ne mora se zekatom obuhvatiti svih osam vrsta, nego je lijepo dijeliti ga uzimaju}i u vidu potrebe i koristi i mi{ljenje imama, njegovog zamjenika ili onoga koji daje zekat.

226

Islamsko znanje

ZEKAT? KOME SE NE DAJE ZEKAT?
1. Bogata{ima, te sna`nim i sposobnim koji mogu zaraditi. 2. Uzlaznoj i silaznoj rodbini onoga koji daje zekat, i mu` svojoj `eni. 3. Nemuslimanima, izuzimaju}i one ~ija srce treba pridobiti, a koji su spomenuti u 60. ajetu sure “Et-Tevba”. 4. Porodici Poslanikovoj.

KORISTI OD DAVANJA ZEKATA DAV ZEKAT
1. Povinovanje naredbi Allaha, d`.{., i naredbi Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i davanje prednosti onome {to voli Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nad onim {to voli du{a. 2. Umnogostru~avanje sevaba i nagrade za posao. Uzvi{eni Allah ka`e: “Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova, i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah }e onome kome ho}e, dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (El-Bekara: 261) 3. Zekat je dokaz imana i znak koji upu}uje na njega, kako to stoji u hadisu: “...a sadaka je dokaz imana...” (Muslim) 4. ^i{}enje od prljav{tine grijeha, lo{eg morala i pona{anja. “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime o~isti{ i blagoslovljenim ih u~ini{...” (Et-Tevba: 103) 5. Napredak, razvoj, beri}et, o~uvanje i sigurnost imetka od svakog zla. U hadisu se ka`e: “Nikada sadaka nije umanjla imetak, nego ga uve}ava, nego ga uve}ava...” (Muslim) “... {to god vi udjeljujete, On }e to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Sebe': 39) 6. Onaj koji daje zekat bit }e pod hladovinom svoga zekata na Sudnjem danu, kako je spomenuto u hadisu o sedmerici kojima }e Allah, d`.{., dati hlad kada ne}e biti drugog hlada osim Njegovog. “...i ~ovjek koji je dao zekat (sadaku) tajno tako da mu njegova lijeva ruka ne zna {to udjeljuje desna.” 635 7. Allahova milost i oprost ” ...a milost Moja obuhvata sve; dat }u je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali...” (El-A'raf:156)

Islamsko znanje

227

ZEKAT UPOZORENJE ONIMA KOJI NE DAJU ZEKAT
1. Uzvi{eni Allah rekao je: “...Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovom putunavijesti bolnu patnju na Dan kada se ono bude u vatri d`ehenemskoj usijalo, pa se njima slabine njihove i le|a njihova budu `igosala. 'Ovo je ono {to ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono {to ste gomilali!‘“(Et-Tevba: 34,35) 2. Ahmed i Muslim prenose od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nema ni jednog bogata{a koji na njega ne daje zekat, a da ne}e (njegov zekat) biti usijan u d`ehenemskoj vatri, a zatim napravljen u obliku plo~a i njima }e biti `igosano njegovo lice i slabine, dok se ne zavr{i su|enje Njegovim robovima u danu koji traje pedeset hiljada godina, a zatim }e mu se pokazati put u D`ennet ili u Vatru.” 3. Buharija prenosi da je Vjerovjesnik rekao: “Kome Allah da imetak pa on na njega ne bude davao zekat, prikazat }e mu se na Sudnjem danu dvoglava zmija sa dva repa kojima }e ga obmotati. Zatim }e mu re}i: ‘Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago.’ Potom je, prou~io ajet: 'Neka oni koji {krtare u onom {to im Allah iz obilja Svoga daje, nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit }e im o vratu obje{eno ono ~ime su {krtarili...'” (Ali-Imran: 180) 4. Muslim prenosi Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: “Nema ni jednog vlasnika deva, krava, i sitne stoke koji na njih ne daje zekat, a da one ne}e do}i na Sudnjem danu u najve}em i najdebljem svom obliku u kome je nekada bila, i bost }e ga svojim rogovima i gaziti papcima. Kada zadnja pregazi preko njega, nai|e prva i tako dok se ne zavr{i su|enje ljudima.”

VA@NA UPOZORENJA
Prvo: zekat se mo`e dati jednoj od osam spomenutih vrsta i ne mora se dijeliti svima njima. Drugo: zadu`enom je dozvoljeno dati toliko da podmiri sav dug ili jedan njegov dio. Tre}e: zekat se ne daje nevjerniku i onome koji je iza{ao iz islama (murtedu). ^etvrto: nije dozvoljeno dati zekat bogatome jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na njega nema pravo bogati niti sna`ni koji mo`e zara|ivati.”636 Peto: zekat se ne mo`e dati onome koga si obavezan izdr`avati kao {to su roditelji, dijete i `ena.

228

Islamsko znanje

[esto: zekat se ne iznosi iz mjesta u kojem je skupljen i dijeli u drugom mjestu, osim u nu`di koja to iziskuje, kao glad npr. ili nepostojanje siromaha u mjestu u kome je zekat skupljen, potpomaganje mud`ahida ili da njegovo dijeljenje u drugom mjestu naredi imam radi op}e koristi. Sedmo: ko zaradi imetak u drugoj dr`avi treba dati zekat u zemlji gdje je taj imetak zaradio i ne}e ga prenijeti u svoje mjesto, osim u nu`di koja to zahtijeva, a {to je prethodno napomenuto. Osmo: dozvoljeno je siromahu dati toliko zekata koliko mu je dovoljno za nekoliko mjeseci ili za punu godinu. Deveto: treba dati zekat na zlato i srebro, bez obzira da li je bilo u obliku novca, metala ili nakita koji se nosi, iznajmljuje ili slu`i u neku drugu svrhu, a na osnovu dokaza koji op}enito govore o obavezi davanja zekata na to. Ovo je mi{ljenje hanefijskog mezheba. Ima u~enjaka koji su rekli da se na nakit, koji se nosi ili slu`i za iznajmljivanje, ne daje zekat. Dokazi su prvog mi{ljenja ja~i i njegova primjena je sigurnija. Deseto: nije du`nost davati zekat na ono {to je ~ovjek pribavio za svoje potrebe kao {to je: hrana, pi}e, posteljina, stan, `ivotinje, auto i odje}a. Dokaz za sve to rije~i su Poslanika, s.a.v.s., : “Musliman nije du`an davati zekat na svoga roba niti konja...”637 (Muttefekun alejhi) Iz ovog se izuzima, kako je prethodno spomenuto, nakit od zlata i srebra. Jedanaesto: za ono {to slu`i za iznajmljivanje; nekretnine, auta i tome sli~no, zekat se daje na zaradu od toga, ako ta zarada bude u vidu novca, nakon {to ostane u vlasni{tvu onoga koji daje zekat godinu dana, ukoliko dosti`e vrijednost nisaba, bilo samostalno ili kad sastavi sa istom vrstom koju on ima.

PETO POGLAVLJE PETO POGLAVLJE HAD@
ZNA^ENJE I DEFINICIJA HAD@A
Had` u [erijatu zna~i imati za cilj posjetu Ka’be radi obavljanja odre|enih obreda, ili posjetu odre|enih mjesta (Ka’be, Arefata i dr.) u odre|eno vrijeme (u mjesecima had`a: {evalu, zul-k’adetu i zul-hid`etu).

VRIJEME PROPISIVANJA HAD@A PROPISIVANJA
Had` je propisan krajem devete godine po Hid`ri ajetom koji glasi:

{to zna~i: “Hodo~astiti Harem du`an je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogu}nosti.” (Ali - Imran, 97)

ZNA^AJ I MJESTO HAD@A U ISLAMU
Had` je peti rukn (stup) u islamu, nare|en onim muslimanima koji su u mogu}nosti i sposobni da ga obave.

230

Islamsko znanje

VRSTE HAD@A
Postoje tri vrste (na~ina) na koje se mo`e obaviti had`, a ti na~ini su: 1. temett’u: a zna~i da se nijet u~ini da }e se u mjesecima had`a obaviti umra, a poslije nje had`. Had`ija }e prilikom obla~enja ihrama i klanjanja dva rekata zanijetiti ovako: “Lebbejke Allahumme umreten mutemettian biha ilel had`”, {to zna~i “Odazivam ti se, moj Allahu, ovom umrom, poslije koje }e mi biti dozvoljeno sve {to mi je bilo zabranjeno prilikom obla~enja ihrama, sve do njihovog ponovnog obla~enja radi had`a” (osmog dana zul-hid`eta). Poslije obavljene umre (tavafa, dva rekata iza Mekami - Ibrahima i sa’ja), muteme-tti’ }e se o{i{ati ili skratiti kosu poslije ~ega mu je dozvoljeno da skine ihrame i ne}e ih obu}i sve do osmog dana zul-hid`eta (dan uo~i Arefata). Ovo je najlak{i na~in obavljanja had`a, i stoga je had`ija du`an da zakolje kurban (hedj); 2. kiran: a zna~i da had`ija kurban povede sa sobom i kod mikata obu~e ihrame, klanja dva rekata i zanijeti da }e had` i umru obaviti zajedno. Po{to ovaj had`ija stigne u Meku, obavit }e tavaful - kudum (tavaf po prvom dolasku u Meku) i sa’j, ali ne}e {i{ati ili skra}ivati kosu niti skidati ihrame sve do bacanja kamen~i}a na Akabi, prvog dana Kurban - bajrama. Karin je tako|er du`an da zakolje kurban; 3. ifrad: a zna~i da prilikom obla~enja ihrama had`ija zanijeti da }e obaviti samo had`. On }e zanijetiti ovim rije~ima: “Lebbejke Allahumme had`en”, {to zna~i: “Moj Allahu, odazivam ti se ovim had`om.” Po dolasku u Meku, mufrid }e obaviti tavaf, klanjati dva rekata i obaviti sa’j i ne}e {i{ati ni skra}ivati kosu niti }e skidati ihrame sve do bacanja kamen~i}a na Akabi prvog dana Bajrama. Had`ija koji na ovaj na~in obavlja had`, nije du`an zaklati kurban. Treba znati da “karin” i “mufrid” moraju za vrijeme had`a obaviti samo jedan sa’j, ali ga mogu obaviti poslije tavaful - kuduma ili poslije tavaful - ifade (obavlja se poslije Arefata). Svakako je bolje da se ovaj sa’j obavi po dolasku u Meku jer je tada had`ija odmorniji nego poslije Arefata. Jo{ treba napomenuti da bosanske had`ije obavljaju ovu vrstu had`a, i zato }e obja{njenje propisa had`a u ovoj risali - bro{uri biti na ovaj na~in.

Islamsko znanje

231

OBREDI VEZANI ZA HAD@ KOJI SE OBAVLJAJU DO OSMOG DANA OBAVLJAJU ZUL-HID@ETA ZUL-HID@ETA
Upu}uju se had`ije iz raznih krajeva zemaljske kugle ka najve}em islamskom sveti{tu - Meki, kako bi obavili had`. Neki od njih putuju morem, neki kopnom, dok drugi to ~ine vazduhom. Had`ija koji putuje morem a zatim kopnom i koji putuje stalno kopnenim putem, do}i }e do mikata gdje }e se okupati, odrezati nokte, skratiti brkove, obrijati dlake sa stidnih mjesta i ispod pazuha i potom obu}i ihrame, pri ~emu }e zanijetiti onu vrstu had`a koju `eli obaviti. Had`ija koji dolazi avionom, obu}i }e ihrame u avionu, pod uvjetom da se prije toga okupao i obavio sve {to je potrebno, kao {to to obavlja onaj koji dolazi do mikata kopnom, a zatim }e zanijetiti had`. @ena mo`e obu}i {ta joj je volja od dozvoljene odje}e osim nikaba (zara), perike i rukavica. U slu~aju da se `ena na|e u dru{tvu mu{karaca ili pored njih prolazi, onda pokrije lice i {ake svojim {alom. Sunnet je da se prilikom obla~enja ihrama pokriju oba ramena (desno rame otkriva se samo prilikom tavafa), poslije toga had`ija zanijeti rije~ima: “Lebbejke Allahumme had`d`en”, {to zna~i: “Odazivam ti se, moj Gospodaru, ovim had`om”, ili rije~ima: “Allahumme inni uridul had`d`e fe jessirhu li ve tekabhelhu minni”, {to zna~i: “Moj Allahu, `elim obaviti had` pa mi ga olak{aj i primi ga od mene.” Ako se had`ija boji ne~ega {to bi ga moglo omesti u upotpunjavanju had`a, prilikom nijeta }e dodati: “In habiseni habis fe mehalli hajsu habiseni”, {to zna~i: “Ako me ne{to sprije~i u upotpunjavanju had`skih propisa, moje skidanje ihrama bit }e tamo gdje sam sprije~en.” Nakon nijeta du`nost je had`ije kloniti se svega onoga {to mu je zabranjeno dok je u ihramu. Poslije obla~enja ihrama i nijeta, had`ija treba {to vi{e u~iti telbiju koja glasi: “Lebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke la {erike leke lebbejk. Innel hamde venniamete leke vel mulk la {erike lek.”

“Odazivam ti se, moj Allahu, odazivam! Odazivam ti se! Nema{ sudruga, odazivam ti

232

Islamsko znanje

se! Samo se Tebi zahvaljujem i samo Ti daje{ blagodati i ima{ vlast. Ti nema{ sudruga.” U~enje telbije ne prekida se sve do bacanja kamen~i}a na Akabi, desetog dana zul-hid`eta. Bosanske had`ije se, obi~no, iz D`ide upute prema Meki, odsjednu u hotelu, nakon ~ega odu u Harem da obave tavaful - kudum i sa’j, poslije koga se ne}e {i{ati niti skra}ivati kosu niti skidati ihrame. Harem ima svoje propise - adabe kojih se treba pridr`avati. Neki od tih adaba su: 1. kada se had`ija pribli`i Meki (Haremu) u~i ovu dovu:

“Allahume haza haremuke ve emnuke fe harrimni alennari ve aminni min azabike jevme teb’asu i-’badeke ved`a’lni min evlijaike ve min ehli ta’atike” (slab), {to zna~i: “Allahu moj! Ovo je Tvoj Harem i okrilje pa me udalji od d`ehenemske vatre! Za{titi me od Tvog azaba (kazne) na dan pro`ivljenja Tvojih robova! U~ini me od Tvojih iskrenih i pokornih robova!”; 2. sunnet je da se u Meku u|e iz pravca brda Keda, a da se Meka napusti preko brda Kuda; 3. u Meku se mo`e u}i i no}u i danju, a Poslanik, a.s., prilikom had`a u{ao je u Meku danju, a prilikom umre no}u; 4. had`ija treba paziti da ne gura i ne uznemirava druge had`ije; 5. lijepo je prilikom prvog vi|enja Ka’be u~iti dovu, jer se dova tada ne odbija. Had`ija }e podi}i ruke i u~iti:

“Allahumme zid hazel bejte te{rifen ve ta’zimen ve tekrimen ve mehabeten ve zid men {errefehu ve azzamehu min men had`d`dehu ev i’temerehu te{rifen ve tekrimen ve ta’zimen ve birren. Allahumme entesselam ve minkesselam fe hajjina rabbena bisselam”, (slab), {to zna~i: “Moj Allahu, pove}aj ~ast, veli~inu i po{tovanje ove ku}e. Pove}aj ~ast, veli~inu i po{tovanje onih koji do|u na had` i umru! Moj Allahu, Ti si Selam - spas, i od Tebe je spas, pa nas pro`ivi, na{ Gospodaru, u miru i spasu!” Had`ija prilikom dove mo`e tra`iti ono {to mu je u srcu, bilo da se radi o dunjaluku ili

Islamsko znanje

233

ahiretu, ali je najva`nije da tra`i magfiret (oprost) od Allaha, d`.{., i da pri tome bude skru{en; 6. kada se pribli`i Ka’bi i po~ne tavafiti, had`ija }e u~iti:

“Allahumme hazel bejtu bejtuke vel haremu haremuke vel emnu emnuke ve haza mekamul- azibike minennar” (slab), {to zna~i: “Allahu moj! Ova je ku}a Tvoja ku}a, a Harem je Tvoj Harem, i okrilje je Tvoje okrilje, a ovo je mjesto onoga koji tra`i Tvoju za{titu”; 7. prilikom ulaska u Harem had`ija treba u}i desnom nogom i prou~iti:

“E’uzu billahil a’zim ve bi ved`hihil kerim ve sultanihil kadim mine{{ejtanirrad`im. Bismillahi, vel hamdu lillahi. Allahumme salli a’la Muhammedin ve ali Muhammed. Allahummagfir li zunubi vefteh li ebvabe rahmetike” (sahih), {to zna~i: “Uti~em se Silnome Allahu, d`.{., Plemenitom i Mo}nom od prokletog {ejtana. U ime Allaha! Hvala pripada Allahu. Neka je salavat na Muhammeda, a.s., i njegovu porodicu! Allahu moj, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Tvoje milosti (rahmeta).” Kada izi|e iz Harema, had`ija treba to uraditi lijevom nogom i prou~iti prethodnu dovu, osim {to }e re}i: “Allahummefteh li ebvabe fadlike”, umjesto: “Allahummefteh li ebvabe rahmetike”; 8. prilikom prvog ulaska u Harem ne treba klanjati dva rekata tehijjetul - mesd`ida, ve} treba odmah pristupiti tavafu po~ev{i od Crnog kamena (Had`erul - esved). Ako ne bi odmah ~inio tavaf iz bilo kog razloga, had`ija }e tad klanjati dva rekata ovog namaza, izuzev u slu~aju da je po~eo da se klanja neki od farz - namaza.

234

Islamsko znanje

ZUL-HID@ETA OSMI DAN ZUL-HID@ETA (DAN UO^I AREFATA) AREFA
Ovaj dan zove se jevmu - ettervije. Ujutro ovog dana had`ija se upu}uje na Minu gdje }e klanjati podne, ikindiju, ak{am, jaciju i sabah sljede}eg dana, s tim {to namaze od ~etiri rekata skra}uje (podne, ikindiju i jaciju klanja po dva rekata), a ak{am i sabah klanja onako kako se klanjaju. Muhammed, a.s., nikad nije ostavljao vitre i sabahske sunnete, pa ~ak i kad je bio na putovanju. Had`ija treba u~iti dove (zikr) koje se prenose od Poslanika, a.s., a naro~ito one koje se u~e ujutro i nave~er, i druge dove. Ovu }e no} had`ija prespavati na Mini.

ZUL-HID@ETA DEVETI DAN ZUL-HID@ETA
Po{to klanja sabah i izi|e Sunce, had`ija }e se zaputiti prema Arefatu u~e}i telbiju i donose}i tekbire. Poku|eno je postiti had`ijama ovaj dan jer i Poslanik, a.s., nije postio na Arefatu i popio je ~a{u mlijeka koja mu je ponu|ena. Sunnet je da se boravi kod d`amije Nemire, ako to uvjeti dozvoljavaju. Tu }e had`ija slu{ati hutbu (predavanje), poslije koje }e klanjati u d`ematu podne i ikindiju po dva rekata, sa jednim ezanom i dva ikameta i to u podnevsko vrijeme. Ako bi bio kod ove d`amije, had`ija treba paziti jer ova d`amija samo je jednim dijelom u Arefatu, a dolina Urena koja se nalazi u blizini d`amije ne spada u Arefat. Poslije namaza had`ija se skru{eno i smirenog srca predaje zikru - slavljenju i spominjanju Allaha, d`.{. Dovoljno je da had`ija boravi na bilo kom mjestu koje spada u Arefat, ali ako bi mogao da brdo “D`ebelu errahme” bude izme|u njega i kible, bilo bi bolje. Penjanje na ovo brdo ne spada u sunnet. Prilikom upu}ivanja dova Allahu, d`.{., had`ija }e se okrenuti prema kibli, podignuti ruke i moliti Allaha, d`.{., skru{eno i smirenog srca sve do zalaska sunca. Dova koju treba najvi{e u~iti glasi:

Islamsko znanje

235

“La ilahe illellahu vahdehu la {erike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve a’la kulli {ejin kadir”, (sahih), {to zna~i: “Nema boga osim Allaha Jedinog. On nema sudruga. Njemu pripada vlast i hvala. On sve mo`e.” Treba tako|er {to vi{e na Poslanika, a.s., salavat donositi. Sa Arefata treba kretati tek poslije zalaska Sunca, i to polahko i smireno u pravcu Muzdelife, a ako se na|e slobodnog prostora, treba malo po`uriti. (Ovo se odnosi na one koji idu pje{ice, me|utim na{e had`ije obi~no idu autobusima). Na Muzdelifi had`ija }e klanjati ak{am i jaciju spojeno i skra}eno (ak{am tri, jaciju, dva, te tri rekata vitr-namaza), s jednim ezanom i dva ikameta. Tu }e tako|er sakupiti 49 kamen~i}a i ponijeti ih sa sobom. Poslije namaza, had`ija }e boraviti (spavati na Muzdelifi sve do sabaha, s tim {to se iznemogle `ene i ljudi mogu uputiti prema Mini poslije pono}i.

ZUL-HID@ETA DESETI DAN ZUL-HID@ETA PRVI (JEVMU ENNAHRI), PRVI DAN BAJRAMA
Sabah-namaz ovog dana sve had`ije trebaju klanjati na Muzdelifi, osim slaba{nih i `ena. Poslije sabah-namaza, had`ija }e se okrenuti prema kibli, zahvaliti Allahu, d`.{., u~iti tekbire i tehlile, i moliti Allaha, d`.{., sve dok se skoro ne razdani. Tekbir glasi:

“Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellahu Allahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd”, (sahih), a tehlil glasi:

“La ilahe illellahu vahdehu la {erike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli {ejin kadir” (sahih). Prije izlaska sunca had`ija se upu}uje u pravcu Mine smireno i u~e}i telbiju. Prilikom prolaska kroz dolinu Muhassir treba po mogu}nosti po`uriti. Onaj ko nije ubrao kamen~i}e na Muzdelifi mo`e to uraditi i na Mini.

236

Islamsko znanje

Islamsko znanje

237

[TA [TA HAD@IJA TREBA URADITI PO DOLASKU NA MINU?
Po dolasku na Minu had`ija treba uraditi sljede}e: 1. baciti sedam kamen~i}a na D`emretul-Akabi, jedan za drugim, donose}i pri tome tekbire, dok se u~enje telbije prekida. Poslije toga had`ija }e zaklati kurban, izuzev “mufrida” (bosanskih had`ija), za koje je klanje kurbana sunnet a ne vad`ib; 2. obrijati ili skratiti kosu, s tim {to se mora obuhvatiti cijela glava, po~inju}i s desnom stranom. Brijanje je sevapnije nego skra}ivanje. @ena }e skratiti kosu koliko vrh prsta. Ovim se ~inom had`iji dozvoljava sve {to mu je bilo zabranjeno, osim op}enje sa `enom, pa tako mo`e da se okupa, namiri{e, skine ihrame i obu~e svoju odje}u. Ovo se na arapskom jeziku ka`e: “Ettehallul el evvel” (“prvo ili djelimi~no osloba|anje od zabrana”), i ono se ostvaruje sa dva ura|ena ~ina od tri koje treba uraditi: bacanje kamen~i}a, {i{anje ili skra}ivanje kose i tavaf); 3. uputiti se u Meku, smireno i bez `urbe, radi obavljanja tavaful - ifade, poslije kojeg treba klanjati dva rekata i obaviti sa’j. Sa’j }e obaviti samo “mutemetti” i “karim”, a “mufrid” ne}e, izuzev ako to nije uradio iz bilo kakvih razloga ranije prilikom tavaful - kuduma. Poslije obavljenog tavafa i sa’ja, had`iji je dozvoljeno sve {to mu je bilo zabranjeno, pa ~ak i op}enje sa `enom. Ovo se zove: “Ettehallul el kamil” (“potpuno osloba|anje od zabrana”). Ove spomenute obrede treba nastojati obaviti po redoslijedu po kojem su spomenuti. Lijepo je poslije ovoga {to vi{e piti vodu zem - zem i klanjati podne u Haremu, ako se ima mogu}nosti. Zatim }e se had`ija uputiti na Minu gdje }e prespavati sljede}e tri no}i.

ZUL-HID@ETA JEDANAESTI DAN ZUL-HID@ETA
Dani koje had`ija boravi na Mini zovu se: “Ejjamu ette{rik”. Dok boravi na Mini, had`ija treba klanjati sve namaze u d`ematu, poslije kojih treba donositi tekbire, {to je sunnet, i stalno veli~ati Allaha, d`.{. Poslije prve prespavane no}i, had`ija }e se poslije podne - zevala, jedanaestog zul-hid`eta, uputiti prema mjestu na kojem }e baciti kamen~i}e. Kamen~i}e }e prvo baciti na malom, pa srednjem, a zatim na velikom d`emretu. Na

238

Islamsko znanje

svakom d`emretu baca se po sedam kamen~i}a, jedan za drugim, donose}i tekbire pri svakom bacanju kamen~i}a. Sunnet je da prilikom bacanja kamen~i}a Meka bude s had`ijine lijeve strane, a Mina s desne. Zbog velike gu`ve ovo ne treba ni poku{avati uraditi. Poslije ba~enih kamen~i}a na malom d`emretu, had`ija }e se okrenuti prema kibli i oti}i malo udesno, a zatim }e moliti Allaha, d`.{., {to god je mogu}e du`e (zbog toga {to bi primjena prouzro~ila veliku gu`vu ne treba dovu u~iti predugo), ugledaju}i se time Poslanika, a.s. Isto to uradit }e poslije srednjeg d`emreta, osim {to }e oti}i malo ulijevo. Na velikom d`emretu had`ija }e samo baciti kamen~i}e i ne}e u~iti dovu niti stajati kao {to je to radio na prethodna dva d`emreta. Po isteku ovog dana had`ija treba prespavati no} na Mini.

DVANAESTI ZUL-HID@ETA DVANAESTI DAN ZUL-HID@ETA
Had`ija treba iskoristiti boravak na Mini u ~injenju dobrih djela, slavljenju i spominjanju (zikru) Allaha, d`.{. Poslije podne, ovog tre}eg dana Bajrama, had`ija se upu}uje prema d`emretima gdje }e na svakom d`emretu baciti po sedam kamen~i}a i radit }e sve ono {to je radio prethodnog dana. Had`ija koji `uri da se vrati ovaj dan ku}i, poslije podne bacit }e kamen~i}e, obaviti tavaf i napustiti Meku prije zalaska sunca. Ako bi had`ija u toku boravka na Mini mogao klanjati namaze u d`amiji El - Hajf, bilo bi bolje.

ZUL-HID@ETA TRINAESTI DAN ZUL-HID@ETA
Po{to je prethodnu no} prespavao na Mini, had`ija }e se poslije podne uputiti prema d`emretima gdje }e baciti kamen~i}e i raditi onako kao je radio prethodna dva dana. Ako bi htio da se ovaj dan vrati ku}i, had`ija }e se poslije ba~enih kamen~i}a uputiti ka Meki gdje }e obaviti oprosni tavaf, dok `ena u hajzu i nifasu nije du`na obaviti ovaj tavaf. Ovim ~inom zavr{avaju se obredi had`a. Po isteku bajramskih dana bosanske had`ije obuku ihrame i odlaze u d`amiju h. Ai{e, udaljenu oko sedam kilometara od Harema, gdje nijete umru i klanjaju dva rekata, te se vra}aju do Harema. Tu }e obaviti umru koja se sastoji od tavafa, dva rekata namaza, sa’ja i skra}ivanja ({i{anja) kose. Prije napu{tanja Meke, na{e had`ije jo{ }e obaviti oprosni tavaf (tavaful - veda’).

Islamsko znanje

239

RUKNOVI HAD@A
1. Boravak na Arefatu 2. Tavaf prvi dan Bajrama (tavaful - ifada).

VAD@IBI HAD@A
1. Sa’j izme|u Safe i Merve 2. Boravak na Muzdelifi u drugoj polovini no}i, pa makar jedan trenutak 3. Bacanje kamen~i}a 4. [i{anje ili skra}ivanje kose 5. Oprosni tavaf (el - veda’) Boravak na Mini u prva tri dana Bajrama vad`ib je po svim mezhebima, osim po hanefijskom (sunnet), stoga je bolje ove dane boraviti na Mini {to su na{e had`ije po~ele zadnjih godina raditi. Treba znati da je rukn sastavni dio nekog obreda i ako se izostavi, taj obred nije valjan. Ko izostavi neki od vad`iba had`a du`an je zaklati kurban.

240

Islamsko znanje

VA@NE NAPOMENE
1. Mnoge had`ije prilikom obla~enja ihrama ne osje}aju da su stupili u ibadet koji ih obavezuje da se udalje od harama i obavezuje ih da se “zaodjenu” lijepim pona{anjem i razumijevanjem (fikhom) Allahove, d`.{., vjere, kako bi Allahu, d`.{., ibadet ~inili punim znanjem i razumijevanjem. Mo`e se zapaziti da spomenute had`ije nisu izmijenile svoje pona{anje, {to je prakti~an dokaz da njihov had` nije potpun, a mo`da, ~ak, nije ni primljen, ne daj Bo`e. Stoga svaki had`ija treba ovo imati u vidu i te`iti da ulo`i sav svoj trud kako ne bi pao u haram, fisk (pogrdne rije~i) i masijet (grije{enje), a Allah, d`.{., ka`e: “Had` je u odre|enim mjesecima; onom ko se obave`e da }e u njima obaviti had`, nema sno{aja sa `enama i nema ru`nih rije~i i nema sva|e u danima had`a.” (El - Bekara, 196) Poslanik, a.s., tako|er veli: “Ko obavi had`, a pri tome ne bude grije{io i ne imadne sno{aj sa `enom, vratit }e se ku}i kao od majke ro|en (bez grijeha).” Zato had` treba predstavljati veli~anje Allaha, d`.{., pokornost i ljubav prema Allahu, d`.{., Gospodaru svih svjetova, i had`ija }e ga obaviti smireno, pobo`no i onako kako ga je obavio Muhammed, a.s. O onome {to ne zna od propisa had`a, had`ija }e pitati alime, u~ene ljude, kako bi mogao da slijedi Poslanika, a.s. On }e, tako|er, spu{tati pogled, ~uvati u{i od slu{anja onoga {to je Allah, d`.{., zabranio, i ne}e govoriti osim ono {to je lijepo i hajr. 2. Muhammed, a.s., ka`e: “D`ehenemska vatra ne}e dota}i dva oka, oko koje je plakalo iz straha od Allaha, d`.{., i oko koje je bdjelo (stra`arilo) na Allahovom putu.” Znaj, dragi had`ija, da je dan Arefata veliki dan u kojem se sti~u pouke i bri{u lo{a djela. U njemu Allah, d`.{., osloba|a d`ehenemske vatre onoga koga ho}e od Njegovih robova i ponosi se pred melekima s onim koji su do{li na Arefat. Zato iskoristi ovu priliku i sa`ivi se s ovom situacijom! 3. Prilikom bacanja kamen~i}a po`eljno je da ih ubaci{ u jamu oko stupa, me|utim, ako i ne ubaci{ koji kamen~i}, nisi grje{an. Na svakom se d`emretu baca po sedam kamen~i}a, ni manje ni vi{e. 4. Nije dozvoljeno dok si u ihramima, da pere{ neki dio tijela ili se kupa{ sapunom ili ne~im drugim {to ima jak miris. 5. Ko ne zakolje kurban (hedj), ili ne plati novac da mu se zakolje kurban, mora postiti tri dana dok je jo{ na had`u, a sedam dana kada se vrati ku}i s tim {to nije va`no da ih posti uzastopno (ako je napravio prekr{aj zbog kojeg mora zaklati kurban). 6. Znaj da za lijepo pona{anje, hizmet had`ijama, sabur i neuznemiravanje drugih had`ija

Islamsko znanje

241

ima{ veliku nagradu kod Allaha, d`.{., i zato nastoj da bude{ saburli i spreman da oprosti{ drugima. 7. Dozvoljeno je had`iji da promijeni ihrame i da se okupa kad god ho}e, osim {to treba izbjegavati mirisne sapune. 8. Dok je u ihramima had`iji je zabranjeno sljede}e: - da ima spolne odnose sa svojom `enom i da se prepusti onome {to ga nadra`uje i seksualno pobu|uje; - da lovi na kopnu ili da nekoga uputi ili poka`e mu ulov, te da ubija insekte; - da se namiri{e ili namjerno miri{e mirise; - da se brije, obrezuje nokte i {i{a kosu; - da mu{karac obla~i sa{ivenu odje}u (`eni je to dozvoljeno); - da pokriva glavu ili da obla~i kapu, npr. dozvoljena je upotreba suncobrana; - da trga grane, listove s drve}a i ostale biljke u Haremu (Meki); - da ~upa dlake s tijela, osim ako ga uznemirava ili `ulja trepavica npr.; - da se sva|a, pri~a besposlen i banalan govor, i dr. 9. Posjeta d`amiji Allahovog Poslanika, a.s., u Medini sunnet je prije i poslije had`a, a namaz u njoj je kao hiljadu namaza na drugom mjestu. Zato cilj putovanja u Medinu treba biti klanjanje namaza u Poslanikovoj, a.s., d`amiji, poslije ~ega je lijepo posjetiti Muhammedov, a.s., kabur i kabur Ebu - Bekra, r.a., i Omera, r.a. Lijepo je posjetiti i d`amiju Kuba i klanjati u njoj, kao i posjetiti Bekiju, mjesto u kojem se nalaze kaburovi Muhammedovih, a.s., ashaba. Lijepo je jo{ posjetiti kabure {ehida na Uhudu, me|u kojima je i kabur prvaka {ehida Hamze, r.a., poselamiti ih i moliti Allaha, d`.{., da im oprosti. Nije dozvoljeno upu}ivati dovu mrtvom ili tra`iti pomo} od njega, jer je to {irk i uni{tava dobra djela.

KAKO ]E POSTUPITI @ENA POJAVI KOJOJ SE POJAVI MJESE^NICA (HAJZ)
Ako bi se kod `ene pojavila mjese~nica prilikom stupanja u ihrame, ona }e se okupati radi ihrama, zanijetiti had` i raditi ono {to rade ostale had`ije, osim {to ne}e tavafiti prilikom ulaska u Meku. Ako bi se mjese~nica pojavila poslije stupanja u ihrame, `ena se ne}e kupati nego treba dobro stegnuti higijenski ulo`ak kako ne bi tragovi krvi pro{li izvan odje}e. I kao {to je ve} re~eno, `ena ne}e tavaf ~initi jer je Muhammed, a.s., naredio Ai{i, r.a., da radi ono {to rade had`ije, osim tavafa, a bila je u hajzu. Muhammed, a.s., u drugom je hadisu Esmi bint Uvejs rekao: “Radi ono {to rade had`ije, osim tavafa!”

242

Islamsko znanje

Me|utim, ako bi se mjese~nica kod `ene pojavila poslije Arefata i tavaful - ifade, ona nije du`na obaviti oprosni tavaf (veda’) niti podijeliti sadaku (fidju), jer je Muhammed, a.s., kada mu je re~eno da je Safija dobila mjese~nicu, rekao: “Zar nas je ona sprije~ila da ne otputujemo?” Onda mu je re~eno: “Allahov Poslani~e! Ona je obavila tavaful-ifadu prvog dana Bajrama.” Poslanik, a.s., tada re~e: “Tad ona mo`e i}i ku}i”, i nije joj naredio da podijeli fidju ili ne{to drugo. Ako bi `ena iz opravdanih razloga morala napustiti Meku i vratiti se ku}i prije nego {to joj prestane mjese~nica, a nije obavila tavaful - ifadu, treba se okupati i dobro stegnuti higijenski ulo`ak, a zatim obaviti ovaj tavaf i sa’j izme|u Safe i Merve, i morat }e zaklati (platiti da joj se zakolje) “bedene”, tj. deva od pet godina ili gove~e koje je napunilo dvije godine.

DOVE KOJE SE U^E PRILIKOM POJEDINIH HAD@SKIH OBREDA
1. TAVAF Prilikom otpo~injanja tavafa, tj. u pravcu Crnog kamena u~i se:

“Bismillahi vallahu ekber, Allahumme imanen bike ve tasdikan bikitabike ve vefaen biahdike vettiba’an li sunneti nebijjike Muhammedin s.a.v.s.”, (slab), {to zna~i: “U ime Allaha, Allah je najve}i! Moj Allahu, tavaf (had`) ~inim vjeruju}i u Tebe, potvr|uju}i Tvoju Knjigu, izvr{avaju}i Tvoju obavezu i slijede}i sunnet Tvog vjerovjesnika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s.” U pravcu vrata Ka’be u~i se:

Islamsko znanje

243

“Allahumme inne hazel - bejte, bejtuke, vel hareme haremuke vel - emne emnuke, ve haza mekamul - ‘aizi bike minennar”, (slab), {to zna~i: “Allahu moj, ova Ku}a je Tvoja ku}a, Harem je Tvoj harem, okrilje je Tvoje okrilje, a ovo mjesto je mjesto onoga koji tra`i Tvoju za{titu.” Izme|u Ruknul - jemani i Crnog kamena (Had`erul - esved) u~i se:

“Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil ahireti naseneten ve kina azabennar”, (sahih), {to zna~i: “Na{ Gospodaru, podari nam dobro na dunjaluku i na ahiretu i sa~uvaj nas d`ehenemske vatre.” 2. SA’J Mustehab je da se mu{karac popne na Safu i na Mervu kako bi vidio Ka’bu. Tom prilikom treba u~iti:

“Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahi - hamd. Allahu ekber ‘ala ma hedana, vel hamdu lillahi ‘ala ma evlana, la ilahe illellahu vahdehu la {erike leh, lehul mulku ve lehul hamdu juhji ve jumitu bi jedihi - hajr ve huve ‘ala kulli {ej’in kadir. La ilahe illellahu vahdehu end`eze va’dehu ve nesare a’bdehu ve hezemel - ahzabe vahdehu. La ilahe illellahu velana’budu illa ijjahu muhlisine lehu - ddine velev kerihel - kafirun”, (Sahih Muslim), {to zna~i: “Hvala Allahu, d`.{., {to nas je uputio i odabrao izme|u Njegovih robova. Nema boga osim Allaha, d`.{., Jedinog. On nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i zahvala. On o`ivljuje i usmr}uje. Kod Njega je svako dobro i On sve mo`e. Nema boga osim Allaha, d`.{. Ostvario je Svoje obe}anje, pomogao Svog roba Muhammeda, a.s., i sam porazio neprijateljske skupine. Nema boga osim Allaha, d`.{., Njega samo obo`avamo. Iskreno Mu se predajemo, pa makar to kafiri mrzili.”

244

Islamsko znanje

Izme|u dvije zelene crte mu{karac treba tr~ati i u~iti:

“Rabbigffir verham ve ted`avez -’amma t’alemu in neke entel - e’azzul - ekrem”, (sahih), {to zna~i: “Bo`e oprosti, smiluj se i pre|i preko onoga {to zna{ o mojim grijesima. Ti si zaista Najuzvi{eniji i Najplemenitiji.” 3. AREFAT Pored onoga {to je spomenuto o pona{anju na Arefatu i u~enju nekih dova, mo`e se jo{ re}i da na Arefatu treba {to vi{e u~iti Kur’an, a naro~ito suru El -Ha{r i El - Ihlas (kul huvallahu), a mo`e se u~iti i sljede}a dova:

“Rabbena atina fiddunja haseneten ve filahireti haseneten ve kina azabennar. Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiruzznube illa ente fagfir li maofireten min ‘indike verhamni inneke entelgafururrahim. Allahumme - nkulni min zullil ma’sijeti ila ‘izzi - tta’ati vekfini bihalalike ‘an haramike vagnini bifadlike ‘ammen sivake ve nevvir kalbi ve kahri vehdini ve e’izni mine{{erri kullihi ved`me’ li elhajre. Allahumme inni eselukel - huda vettuka vel - ‘ifafe vel - gina”, (sahih), {to zna~i: “Na{ Gospodaru, daj nam dobro na dunjaluku i na ahiretu i sa~uvaj nas d`ehenemske vatre. Allahu moj, ja sam prema sebi zulum u~inio, a niko drugi ne mo`e osim Tebe grijehe oprostiti. Oprosti mi Tvojim magfiretom i smiluj mi se. Ti si Onaj Koji puno pra{ta i Koji je Milostiv. Allahu moj, promijeni moje stanje iz bijede grijeha u slavu pokornosti Tebi. Sprije~i me Tvojim halalom od harama i u~ini me Tvojom dobrotom nezavisnim o drugima. Osvijetli moje srce i moj kabur. Uputi me i za{titi od svih zala i daj mi svako dobro. Moj Allahu, tra`im od Tebe uputu i takvaluk, ~ednost i bogatstvo.” Lijepo je da u svojoj dovi had`ija tra`i oprost za bra}u muslimane, jer Muhammed, a.s.,

Islamsko znanje

245

ka`e: “Allahu moj, oprosti had`iji i onome za koga on moli.” 4. MUZDELIFA Sunnet je stati kod Me{‘arul - harama i u~iti:

“Allahumme rabbena atina fiddunja haseneten ve fil ahireti haseneten ve kina azabennar. Allahumme kema evkaftena fihi ve erejtena ijjahu ve veffikna li zikrike kema hedejtena vagfir lena verhamna kema ve’adtena bi kavlike ve kavluke el - hakk, (Fe iza efadtum min ‘arefatin fezkurullahe ‘indel me{‘arul - harami vezkuruhu kema hedakurn ve in kuntum min kablihi le mineddallin). Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahil - hamd”, (sahih do “ve kina azabennar”), {to zna~i: “Na{ Gospodaru, daj nam dobro na dunjaluku i na ahiretu i sa~uvaj nas d`ehenemske vatre. Allahu na{, kao {to si nam dao da stanemo kod Me{a’rul - harama, tako nas uputi da Te spominjemo, i kao {to si nas uputio, tako nam oprosti i smiluj nam se kao {to si nam to i obe}ao, a Tvoje rije~i su istina”: (‘A kada po|ete sa Arefata, spominjite Allaha kod ~asnih mjesta Me{a‘rul - harama, spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste u zabludi bili.‘) Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, hvala Allahu. Nema boga osim Allaha. Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahil - hamd.” 5. BACANJE KAMEN^I]A NA MINI Prilikom bacanja kamen~i}a u~i se:

246

Islamsko znanje

Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lilla hil - hamd”, (sahih), {to zna~i: “Allah je najve}i. Nema boga osim Allaha. Allah je najve}i. Njemu pripada sva hvala.”

Islamsko znanje

247

UMRA
Na~in obavljanja umre je slijede}i: obuku se ihrami za umru isto onako kako se obla~e za had`. Obla~enjem ihrama za umru postaje zabranjeno sve {to je zabranjeno obla~enjem ihrama za had`. Potom se ulazi u Meku, obavlja se tavaf za umru i s'aj, a potom obrije ili skrati kosa i tek onda skidaju se ihrami.

KURBAN
Kurban je klanje propisane `ivotinje na Kurban-bajram sa namjerom pribli`avanja Uzvi{enom Allahu. [to se ti~e {erijatskog statusa kurbana, mi{ljenje uleme mo`emo sa`eti u dvije grupe: - da je klanje kurbana vad`ib. Ovo je stav Ebu-Hanife, ali ne i svih u~enjaka hanefijskog mezheba jer su njegovi u~enici Ebu-Jusuf i Muhammed, kao i ulema drugih mezheba, stava da je klanje kurbana pritvr|eni sunnet; - pritvr|eni sunnet za svakog muslimana koji je to u mogu}nosti. Ovo je kao {to smo to spomenuli stav uleme ostalih mezheba, te stav Ebu-Jusufa i Muhammeda - u~enika Ebu-Hanife.638 Ko `eli da uporedi dokaze koji govore da je klanje kurbana vad`ib i one koji ukazuju da je pritvr|eni sunnet, neka pogleda knjigu “El-Fikhul-islami ve edilletuhu.” (3/ 595) Za kurban mo`e se uzeti jednogodi{nje brav~e, ili polugodi{nje ako veli~inom izgleda kao jednogodi{nje, te dvogodi{nje gove~e ili petogodi{nja deva. Vrijeme klanja kurbana po~inje nakon klanjanja Bajram-namaza i traje do kraja tre}eg dana Bajrama.

UVJETI KURBANA
1. Kurban ne smije imati mahane koje bi umanjile vrjednost mesa. 2. Kurban ne smije biti hrom niti bolestan niti suvi{e mr{av. Dopu{teno je da kurban bude prepolovljenog uha ili slomljenog roga. Gove~e i deva mogu se zaklati za sedam osoba, a brav~e za jednu. Preporu~ljivi na~in podjele kurbana je slijede}i: kurbansko meso podijeli se na tri dijela, potom se jedna tre}ina ostavi uku}anima, druga se podijeli siroma{nima, a tre}a pokloni prijateljima.

248

Islamsko znanje

Nije dozvoljeno prodati ni{ta od kurbana, pa ~ak ni kurbansku ko`icu niti je dozvoljeno (kao protuuslugu), onom ko je klao kurban, dati dio kurbanskog mesa, ali mu se mo`e podijeliti kao i drugima. Ko se odlu~i klati kurban mekruh mu je da se {i{a i otkida nokte u toku deset dana zul-hid`eta, sve do klanja kurbana. Za hedj (had`ijski kurban) va`e propisi obi~nog kurbana, osim {to se on kolje na Mini ili u Meki.

AKIKA
Akika je klanje kurbana povodom ro|enja djeteta i to je potvr|eni sunnet. Za nju va`e propisi kurbana u pogledu: starosne dobi `ivotinje, nepostojanja mahane i podjele. Za mu{ko dijete kolju se dva, a mo`e i jedan kurban, a za `ensko jedan. Mustehab je da se akika priredi sedmi dan od ro|enja djeteta. Mustehab je da se tada djetetu nadije ime, da mu se obrije glava i da se podijeli u zlatu, onoliko koliko je bila te{ka dje~ija kosa. U~enjaci preporu~uju da se tom prilikom prou~i ezan u desno uho djeteta.

KLANJE
Pod pojmom klanje misli se na klanje `ivotinje ~ije je meso dozvoljeno jesti. Na~in klanja: nakon {to se pripremi o{tar no`, ovca se povali na lijevu stranu, okrene se prema kibli i prou~i se “Bismillahi vallahu ekber”, a potom se jednim zamahom presije~e grkljan, `drijelo i vratne `ile.

ISPRAVNOST UVJETI ZA ISPRAVNOST KLANJA
[to se ti~e `ivotinje koja se kolje, ona mora biti `iva u vrijeme klanja, jer klanje mrtve `ivotinje ne}e u~initi njeno meso halalom. [to se ti~e onoga koji kolje, on mora ispuniti slijede}e uslove: 1 - da je razuman, a ne lud; 2 - da je musliman. U osnovi je dozvoljeno jesti ono {to zakolje “kitabija” (kr{}anin i `idov), jer Allah, d`.{., ka`e: “I dozvoljena vam je hrana (ono {to zakolju) oni kojima je data Knjiga...” 639

Islamsko znanje

249

Me|utim, ako se zna da }e kolja~ prilikom klanja spomenuti ne~ije drugo, a ne Allahovo ime, onda je to meso zabranjeno; 3 - da ne bude u ihramima (na had`u ili umri), ako ho}e klati kopneni ulov; 4 - da spomene Allahovo ime prilikom klanja. [to se ti~e predmeta za klanje, on mora biti o{tar. Ako `ivotinja upadne u bunar ili pobjegne, pa se ne mogne uhvatiti, dozvoljeno ju je raniti u bilo koji dio tijela iz kojeg }e iste}i krv.

LOV
Sve {to se ulovi u moru dozvoljeno je jesti, osim `aba i krokodila. Klanje morskog ulova nije potrebno, jer ono nastaje samom smr}u. [to se ti~e ulova na kopnu, ako ga zatekne `ivog, obavezan je da ga preklati ga. Ako ga zatekne mrtvog, dozvoljeno ga je jesti pod slijede}im uvjetima: 1 - lovac mora biti ~ovjek kome je dozvoljeno klanje; 2 - potrebno je prou~iti bismillu prilikom oda{iljanja strijele, metka ili, pak, slanja kerova; 3 - sredstvo za lov mora biti toliko o{tro da probija ko`u `ivotinje. Prema tome, nije dozvoljen lov {tapom, kamenom i sli~no, jer bi tada `ivotinja bila samo udarena; 4 - `ivotinje koje love kao {to su: lova~ki psi, orlovi itd., moraju biti dresirani tako da se odazovu kad ih vlasnik pozove i da poslu{aju kad budu ukoreni; 5 - ako ulovljena `ivotinja padne u vodu, pa ugine, nije je dozvoljeno jesti. Ako lova~ki pas odvoji dio `ivotinje, taj dio nije dozvoljeno jesti.

HRANA I PI]E
Sve vrste hrane u osnovi su dozvoljene u skladu s op}enito{}u kur'anskog ajeta: “On je za vas sve {to postoji na zemlji stvorio.” (El-Bekara:29) Prema tome, nikakva vrsta hrane nije zabranjena, osim one za ~iju zabranu postoji dokaz u Kur'anu, hadisu ili kijasu. Uzvi{eni Allah zabranio je neke vrste hrane, jer su one {tetne po organizam ili negativno uti~u na pamet. Zabranjeno je jesti: 1. le{, to jest `ivotinje koje su uginule, 2. meso udavljene `ivotinje, bilo da je udavljena u`etom bilo da je uginula zavrtanjem glave; 3. meso ubijene `ivotinje, ili `ivotinje koja je umorena tupim predmetom kao {to je {tap,

250

Islamsko znanje

kamen i sli~no; 4. meso `ivotinje koja se strmoglavila u bunar ili kakvu rupu, pa uginula prije nego {to su je uspjeli preklati ili raniti da krv iste~e; 5. meso `ivotinje koju je druga `ivotinja nabola rogom ili usmrtila; 6. meso `ivotinje koju je ulovila zvijer i na~ela je, {to je prouzrokovalo smrt `ivotinje; 7. krv koja isti~e za razliku od krvi jetre, slezene i krvi koja ostane u mesu nakon {to je `ivotinja propisno zaklana; 8. svinjsko meso zbog njegove ne~isto}e kao i svinjsku mast jer ona nastaje od ne~istih tvari; 9. ono {to je zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime; 10. ono {to je zaklano na `rtvenicima; tu spada i ono {to je zaklano na: grobovima, turbetima i svim mjestima gdje postoje znakovi obo`avanja nekog drugog mimo Allaha ili posredovanja kod njega; 11. doma}i magarci i mazge; 12. meso svih zvijeri koje imaju zube o~njake poput: lava, tigra, medvjeda, slona, vuka, psa, {akala, lisice i drugih `ivotinja koje imaju o~njake za ujedanje i kidanje mesa; 13. meso svih ptica koje love kljunom, kao {to su: orao, soko, kobac, sova i drugi; 14. `ivotinje koje su ogavne, kao {to su insekti; 15. svaka hrana ili pi}e u koju je upala ne~isto}a; 16. sve {to je samo po sebi ne~isto, kao {to je izmet; Onom ko je u nu`di, dozvoljeno je da uzme zabranjenu hranu i pi}e, ali samo u koli~ini koja mu je dovoljna da sa~uva `ivot.

ODJE]A NAKIT I SLIKANJE
Odje}a je jedna od Allahovih blagodati i ona treba biti uredna, ~ista i lijepa. Obavezno je nositi od odje}e onoliko koliko mo`e pokriti ono {to se mora pokriti i {to mo`e za{tititi od vru}ine, hladno}e i od neugodnosti. Po`eljno je da odje}a bude takva da predstavlja ljepotu i ukras, a posebno prilikom ibadeta, d`ume, Bajrama i javnih skupova. Zabranjeno je mu{karcima (haram) nositi odje}u od svile i zlato, kao i obla~enje karakteristi~ne `enske odje}e, kao {to je `enama zabranjeno da obla~e karakteristi~nu mu{ku odje}u te no{enje ekstravagantne odje}e i svako pretjerivanje u no{nji. Mu{karcima je zabranjeno sjedenje na svili, dok neki smatraju da je to mekruh. @enama je dozvoljeno no{enje svile i zlata; dopu{teno je no{enje svile i mu{karcima ako za to imaju neki razlog, poput svraba i sl. Dio od tri ili ~etiri prsta svile na odje}i, tako|er, ne smeta.

Islamsko znanje

251

Ako je svila pomije{ana s drugom tkaninom, onda se ra~una da je tkanina svilena ako ima vi{e svile nego druge tkanine. [afije dozvoljavaju mu{koj djeci da na Bajram obuku svilenu odje}u kao i izvan Bajrama, ako se radi o mla|oj djeci koja jo{ ne razumiju. Mu{karcima je zabranjeno nositi zlatno prstenje, a `enama nije. Zabranjeno je jesti i piti iz srebrenog i zlatnog posu|a. Kada je u pitanju posu|e od dragog kamenja, nema nikakvog dokaza da je ono zabranjeno. Ako je neophodno, ~ovjek mo`e napraviti zub ili nos od zlata. Zabranjeno je nositi ekstravagantnu odje}u po kojoj bi se raspoznavao me|u ljudima, kao i sve po ~emu }e biti poznat, osim u slu~aju kad nosi odje}u koju je sunnet nositi, a svijet nosi odje}u koja se razlikuje od nje. Haram je da `ena produ`i svoju kosu tu|om kosom, kao i da poja~a svoju kosu ne~im {to nije ljudska kosa poput: svile, vune ili lana. Dozvoljeno je vezati kosu {arenim svilenim koncima koji nisu sli~ni dlaci. @eni je zabranjeno odstranjivanje ili ~upanje dlaka s lica, osim u slu~aju ako joj naraste brada ili brkovi. U tom slu~aju preporu~uje joj se da to odstrani. @enama je dozvoljena upotreba kne, i podvla~enje prirodne surme koja ne {teti vidu. Mu{karcima se dopu{ta da koriste bezbojne diskretne mirise, a `ene mogu upotrebljavati posebne `enske mirise samo kod ku}e.640 Zabranjeno je kniti se crnom bojom. Zabranjeno je smanjivanje zuba kako bi se pove}ao razmak od jednog do drugog zuba, jer je to mijenjanje lika koji je Allah dao. To je dozvoljeno samo u slu~aju ako gusto}a zuba prouzrokuje {tetu i bol pri upotrebi. Zabranjeno je tetoviranje i mu{karcu i `eni. Zabranjeno je slikanje svega {to ima du{u, bez obzira da li se radi o kipu ili slici, osim dje~ijih igra~aka. Neki fikhski u~enjaci to dozvoljavaju. Ako je slikanje zbog op}e koristi, onda je dozvoljeno pod uvjetom da slika ne bude posebno po{tovana i da ne bude postavljena na mjesto na koje [erijat ne dozvoljava postavljanje slika.641

252

Islamsko znanje

ZAVJET ZAVJET
Zavjet je da musliman postavi sebi u obavezu ne{to {to predstavlja pokornost prema Allahu, a {to prije zavjetovanja nije bilo obavezno, kao kad bi rekao: “Neka sam du`an, u ime Allaha, postiti jedan dan ili klanjati dva rekata namaza.” 1. Dozvoljeno je uop}eno zavjetovanje kojim se `eli posti}i Allahovo zadovoljstvo i takav zavjet je obavezno ispuniti. Ako se zavjetuje ne{to potpuno neodre|eno, kao kad bi se reklo: “Ja se zavjetujem u ime Allaha”; u tom slu~aju du`nost je izvr{iti keffaret (iskup) za zakletvu, a neki ka`u da bi bilo dovoljno izvr{iti ono najmanje {to se mo`e smatrati zavjetom, kao {to su dva rekata namaza. 2. Mekruh je uvjetno zavjetovanje. a) Ako ovaj zavjet neko uvjetuje Allahovim djelom, npr. da ka`e: “Ako Allah da ozdravljenje mom bolesniku, postit }u toliko dana”, pa mu Allah ispuni `elju, du`an je ispuniti zavjet. b) Ako se uvjetuje zavjet za neki ljudski postupak, kao kad bi se reklo: “Ako u~inim to i to, postit }u mjesec dana”, onda se mo`e birati da li }e se ispuniti zavjet, ili }e se izvr{iti keffaret zakletve, ako se ne izvr{i ono za {to je neko vezao svoj zavjet. 3. Zabranjeno je (haram) zavjetovanje u ime nekog drugog mimo Allaha, kao {to je zavjetovanje prema kaburovima evlija, u smislu da se ka`e: “Ako Allah dadne ozdravljenje mome bolesniku, ja }u podijeliti sadaku na kabur evlije, ili toga i toga u tolikom iznosu.” 4. Ako se neko zavjetuje da }e u~initi ne{to {to bi bilo grijeh, kao kad bi se zavjetovao da }e po~initi neki haram, ili izostaviti neki vad`ib, haram mu je ispuniti takav zavjet. Ako se zavjetuje da }e sebi zabraniti ono {to je Allah dozvolio, kao kad bi se neko zavjetovao da }e sebi zabraniti neku dozvoljenu hranu, on time to ne}e u~initi zabranjenim, ali je du`an izvr{iti keffaret zakletve, osim u pogledu supruge, jer ko se zavjetuje da mu je supruga zabranjena (haram), du`an je izvr{iti keffaret za zihar (vidjeti poglavlje o ziharu). Ko se zavjetuje da }e podjeliti sav svoj imetak, dovoljno je da podjeli tre}inu imetka, ako je u pitanju op}eniti zavjet, a ako je zavjet vezan za neki ljudski postupak, onda mu je dozvoljen samo keffaret za zakletvu. Keffaret (iskupljenje) zakletve sastoji se u tome da se nahrani deset siromaha, tako {to im se da po jedan mudd hrane, ili da se odjenu, tj. da se svakom dadne odje}a u kojoj mo`e klanjati, ili, pak, da oslobodi jednog roba, muslimana, a ako sve to ne mogne, onda je du`an postiti tri dana.

Islamsko znanje

253

Ovim smo zavr{ili poglavlje ibadeta (obredoslavlja). Kao {to smo naveli na po~etku, postoje i druge grane fikha, kao {to su: muamelat (me|usobni postupci ljudi), munakehat (bra~no pravo), itd. O svakoj od ovih grana trebala bi se napisati zasebna knjiga, ali mi }emo se ovaj put osvrnuti na neke najbitnije i najaktualnije stvari iz ovih oblasti.

[ESTO POGLAVLJE [ESTO POGLAVLJE MUAMELAT MUAMELAT 642 - KUPOPRODAJA
Kupoprodaja je dozvoljena Kur'anom. Allah Uzvi{eni ka`e: “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” 643 Sastavni dijelovi trgovine su: prodavac, kupac, ono {to se prodaje (roba i sli~no), cijena, te oblik i na~in na koji je trgovina obavljena. Prodavac mora biti stvarni vlasnik onoga {to prodaje ili opunomo}enik vlasnika i pametan, tj. da je svjestan {ta radi. Uvjet za kupca jeste da mu bude dozvoljeno raspolaganje imovinom, u smislu da nije malouman, da nije dijete i da nije pod prisilom. Cijene moraju biti poznate. Uvjet za ono {to se prodaje (robu) jeste da bude ~ista, da ju je mogu}e preuzeti, da je poznata, bilo na osnovu vi|enja, opisa, ili koli~ine, ako je to roba koja se mo`e vagati ili mjeriti. [to se ti~e robe koja je ne~ista, svi se sla`u da je zabranjeno (haram) trgovanje alkoholom, le{evima, svinjetinom, a razilaze se kad su u pitanju ne~isto}e za |ubrenje njiva i vrtova, kao {to je `ivotinjski i ljudski izmet; ve}ina odobrava tu prodaju, a Ebu- Hanife odobrava prodaju i pasa.644 Oblik na koji je trgovina obavljena mora sadr`avati ponudu i prihvatanje rije~ima koje upu}uju na obostrano zadovoljstvo, kao npr.: “Prodao sam ti” i “Kupio sam”, ili da kupac ka`e: “Prodaj mi to za toliko i toliko novca”, a prodavac odgovori: “Prodao sam.” Nije dozvoljena prodaja pod prisilom, a {to se ti~e prodaje u nu`di, ona je dozvoljena, ali je mekruh. Dovoljno je uru~ivanje jednog od njih. Dozvoljeno je da izme|u kupca i prodavca bude posrednik (nakupac) pod uvjetom da se nakupac i prodavac me|u sobom slo`e o procentu raspodjele vi{ka kojeg dobiju. Dozvoljeno je da se prilikom kupoprodaje uvjetuje odre|eno svojstvo kod robe, pa ako se to svojstvo na|e, prodaja je ispravna, a ako se ne na|e, kupoprodaja ne vrijedi.

Islamsko znanje

255

Ako vlasnik proda palmu ili neku drugu vo}ku koja je oplo|ena i na kojoj su se ve} pojavili plodovi, plodovi }e pripasti prodavcu, a ako se nisu bili pojavili, pripast }e kupcu. Prije nego {to se razi|u, prodavac i kupac imaju mogu}nost izbora da ostanu pri ugovorenoj prodaji ili da odustanu od nje. Ako jedan od njih dvojice uvjetuje pravo izbora do odre|enog vremena, on sti~e to pravo do isteka tog vremena; neki u~enjaci misle da vremenski rok ne mo`e biti du`i od tri dana. Me|utim, postoje odre|ene kupoprodaje i odre|ene stvari koje su zabranjene prilikom trgovanja, a to su: 1. nije dozvoljeno prodati robu prije nego {to se ona preuzme od prvog prodavca; 2. nije ispravno prodati plod prije nego {to se poka`e njegova zrelost, niti `itarica prije o~vr{}enja zrna; 3. nije ispravna prodaja robe bez njenog vi|enja ili opisa njenog izgleda; 4. nije dozvoljeno da se ne{to kupi i dadne prodavcu kapara uz uvjet da, ako kupac ostavi robu, novac pripadne njemu. To jest zabranjeno je prodavcu da za sebe zadr`i unaprijed primljeni novac ako kupac odustane od kupovine; 5. nije dozvoljena prodaja duga za dug; 6. zabranjuje se obmana u trgovini, u smislu da se la`e i govori da je neka roba skuplja nego {to je stvarna cijena te robe645; 7. nedopustiva je obmana u prodaji robe, tako {to bi se izlo`io bolji dio robe, a sakrilo ono {to je slabo ili ne vrijedi; 8. nije dopu{tena prodaja dugo nepomu`ene stoke, to jest da se krava npr. ne muze neko vrijeme pred prodaju, te se u njenom vimenu nakupi vi{e mlijeka, {to navede kupca na uvjerenje da je ona izuzetna muzara; 9. zabranjena je i prodaja robe s mahanom zbog koje joj se umanjuje vrijednost pa ako kupac nije znao za to, on ima pravo izbora; 10. zabranjeno je da mje{tanin prodaje robu nekog sa strane, to jest da stranac do|e s robom na pijacu s namjerom da je proda, pa mu jedan od mje{tana ka`e: “Ostavi tu robu kod mene, pa }u ti ja nakon nekoliko dana prodati skuplje”, iako je ta roba ljudima neophodno potrebna; 11. zabranjeno je prodati gro`|e (ili {ljivu), ako se sigurno zna da }e kupac od toga vo}a praviti alkohol; Dozvoljena je prodaja d`uture onoga ~ija vrijednost nije detaljno poznata.

256

Islamsko znanje

ODRE\IVANJE ODRE\IVANJE CIJENA
U ovom slu~aju misli se na postavljanje precizne cijene za robu koja se namjerava prodati, tako da se ne u~ini nepravda ni prodavcu ni kupcu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da vladar odre|uje cijene robi jer postoji mogu}nost ~injenja nepravde, a ljudi su slobodni u svojim imovinskim postupcima. S druge strane, odre|ivanje cijena prouzrokuje skrivanje robe pa siromasi ne}e mo}i do}i do nje. Vladaru je dozvoljeno da odredi cijenu robe kad trgovci suvi{e podignu cijene, ~ak je to i obaveza njegova u smislu za{tite prava naroda i spre~avanja skrivanja robe.

NAGOMILOVANJE IHTIKAR - NAGOMILOVANJE ROBE
Ihtikar zna~i kupiti neku robu i skloniti je sa tr`i{ta, dok takve robe ponestane kod svijeta, pa joj onda enormno pove}ati cijenu. Ovo je po [erijatu strogo zabranjeno, posebno ako je sklonjeno vi{e robe nego {to je potrebno njemu i onima koje on izdr`ava godinu dana. Haram je i{~ekivanje vremena enormnih pove}anja cijena da bi se prodala roba, a posebno ako se to desi u vrijeme kada kod ljudi vlada nesta{ica te robe. Ako bi odre|eni broj drugih trgovaca imao te robe i ljudi ne bi bili u krizi za nju, onda to ne bi bilo ihtikar.

KAMAT KAMATA
Kamata je po islamu zabranjena-haram. Allah, d`.{., ka`e: “Allah je dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu...” 646 Postoje dva na~ina uzimanja kamate: 1- kamata uz vi{ak. To je prodaja jedne vrste hrane ili novca za istu vrstu uz pove}anje. Na primjer, prodaja kilograma p{enice za kilogram i ~etvrt, makar se vrste razlikovale; 2- kreditna kamata. To podrazumijeva da ~ovjek bude ne{to du`an drugom i kad do|e rok vra}anja, te du`nik ne mogne vratiti dug, onda mu ovaj koji mu je dao pozajmicu, pove}a iznos duga za odre|eni procent. Tu spada i da ~ovjek proda jednu vrstu hrane za drugu vrstu, uz ~ekanje bez momentalnog preuzimanja robe. Ili ako se proda jedna valuta za drugu na odre|eno vrijeme. Zna~i, novac se mora preuzeti momentalno. Ukoliko se ne preuzme odmah, to je kamata.

Islamsko znanje

257

ZAMJENA NOVCA
Dozvoljeno kao i drugo, ali iz ruke u ruku. Ovdje se misli na prodaju jednog novca za drugi kao {to je prodaja dinara za dirheme i obratno.647 Da bi ova prodaja bila valjana, uvjet je da se jedna gotovina zamijeni za drugu na licu mjesta. Zbog razlike u vrijednosti valuta dozvoljena je razli~ita cijena novca. Kada se radi o istoj valuti, onda nije dozvoljena razlika u cijeni jer bi to predstavljalo kamatu, kao {to je spomenuto, a u skladu s rije~ima Alejhiselama: “Ne prodajite zlato, osim jednu koli~inu za istu takvu koli~inu.”648

UDRU@IVANJE UDRU@IVANJE RADI OSIGURANJA
Osiguravaju}a preduze}a su {erijatski neispravna, jer ona ne posluju na principu dijelenja zarade i gubitka, ve} na postojanju opasnosti i neizvjesnosti, a uz to, ona trguju ~ovje~ijim `ivotom i smr}u, onim {to se nikako imetkom ne mo`e nadoknaditi. Njihov je profit o~it vid kamate. Ova udru`enja su, prema tome, {erijatski potpuno neispravna. U [erijatu postoji udru`ivanje radi osiguranja i ono posluje na principu zarade i gubitka.

KREDITIRANJE - DIONI^ARSTVO
Mudareba je na~in poslovanja po kojem jedan ~ovjek dadne drugom odre|eni novac kojim }e ovaj poslovati, s tim {to }e zarada procentualno biti podijeljena me|u njima onako kako su se dogovorili, a ako do|e do gubitka, on }e i}i samo na glavnicu. Ovaj oblik poslovanja propisan je i dozvoljen i u tome se sla`u svi islamski u~enjaci (id`ma).

VALJANOST UVJETI ZA VALJANOST KREDITIRANJA - DIONI^ARSTVA DIONI^ARSTVA
Ulo`eni novac mora biti poznat (koli~inski). Mora biti utana~en procenat zarade koje }e pripasti radniku. Ako se radi o dogovoru po principu “zaradu }emo dijeliti”, onda svakom pripada po polovina zarade.

258

Islamsko znanje

Zarada se ne mo`e dijeliti bez pristanka dvaju strana. Ako se podijeli zarada, a u sljede}oj akciji do|e do gubitka, on }e se nadoknaditi iz glavnice. Ako do|e do raskida mudareba i onaj koji je ulo`io imetak bude tra`io podmirivanje svog udjela u robi, radnik mu je to du`an dati.

IZNAJMLJIVANJE IZNAJMLJIVANJE (ZAKUP)
Iznajmljivanje jeste obavezuju}i ugovor za kori{tenje ne~ega na odre|eno vrijeme, uz odre|enu naknadu. To je dozvoljeno pod uvjetom da je predmet kori{}enja poznat, kao {to je stanovanje u ku}i, da je predmet dopu{teno koristiti i da je poznata naknada za kori{tenje. Dozvoljeno je iznajmiti u~itelje za pou~avanje u Kur'anu, kao {to je dozvoljeno iznajmiti osobu za hranu i odje}u. Onaj ko iznajmi ne{to mora imati stvarnu korist od toga, pa nije dozvoljeno iznajmiti nekoga da ~ini ibadet kao {to je namaz ili u~enje Kur'ana649, jer od toga korist ima samo onaj koji je iznajmljen, za razliku od pou~avanja, u~enja ezana i ikameta. Naknada postaje obavezuju}a nakon isteka roka i vra}anja posjeda, makar i ne bi bio potpuno iskori{ten. Ako iznajmljiva~ na|e neki nedostatak u iznajmljenoj stvari, dozvoljeno mu je da raskine ugovor o iznajmljivanju. Tokom perioda na koji je iznajmljivanje ugovoreno, onaj koji je unajmio smatra se pouzdanim i nije du`an nadoknaditi {tetu koja se dogodila bez njegove krivice.

PRENOS DUGA - DOZNAKA
Pod ovom odrednicom podrazumijeva se prenos duga sa jedne osobe na drugu, kao kad bi jedan ~ovjek bio du`an ne{to drugome, ili ako bi neko tre}i bio njemu du`an isto toliko, pa se oni me|usobno dogovore: “Upu}ujem te na toga i toga, on je meni du`an pa uzmi to od njega.” Ako onaj koji je upu}en drugom to prihvati, onda se onaj koji ga je uputio osloba|a duga, pa makar onaj na koga je prenesen dug i ne bio zadovoljan. Ovakav postupak je dozvoljen. Ako se ne mogne od njega uzeti dug zbog toga {to je on bankrotirao ili zanijekao da je du`an, dug se ne}e vratiti na onog koji ga je prenio.

Islamsko znanje

259

ZALOG
Uzimanjem zaloga, osigurava se dug ne~im iz ~ega ga je mogu}e namiriti, pa kad do|e rok otplate, ako se dug ne vrati, namirit }e se od onoga {to je uzeto u zalog. Du`nik daje zalog, davalac pozajmice uzima zalog, a ono {to se daje uz zalog zove se rehn. Uzimanje je zaloga dozvoljeno. Zalog postaje punova`an uzimanjem. Ako bi zalogodavac poku{ao da vrati zalog od onoga koji ga je uzeo, to ne bi mogao uraditi dok ne izmiri dug. Ono {to nije dozvoljeno prodavati nije dozvoljeno ni davati u zalog. Zalog se daje na povjerenje onom ko je dao pozajmicu. Ovaj nije du`an ni{ta nadokna|ivati ako nije prouzrokovao {tetu na zalogu. Zalog se mo`e ostaviti kod neke tre}e, povjerljive osobe. Kad do|e rok za otplatu, a dug nije otpla}en, zajmodavac }e prodati zalog i namiriti dug, a ono {to pretekne vratit }e vlasniku, a ako ne podmiri sav dug, ostatak pada na du`nika. Zajmodavac ima pravo koristiti se zalogom onoliko koliko tro{i na njega, npr. da muze i ja{e onoliko koliko ga je hranio, dok plodovi sa zaloga pripadaju zalogodavcu.

OPUNOMO]ENJE
Opunomo}enje jeste ~in davanja punomo}i nekoj osobi koja }e ga zastupati u poslovima u kojima je zastupanje mogu}e, to jest u sklapanju i razvrgavanju ugovora kao {to je kupoprodaja, sklapanje braka i razvod. Opunomo}ivanje nije dozvoljeno kad se radi o ibadetima kao {to je post i namaz, osim kod had`a i umre za umrle i nemo}nu osobu i kad se radi o obavezama prema Allahu u kojima je dozvoljeno davanje pomo}i, kao {to je podjela zekata i klanje kurbana. Punomo} nije dozvoljena kad se radi o priznavanju zakletve. Ako onaj koji je nekoga opunomo}io nije ni{ta ograni~io, onda je kupoprodaja zastupnikova uz uobi~ajenu cijenu dozvoljena pod uvjetom da obojica imaju pravo raspolaganja imovinom. Opunomo}enje postaje va`e}im svakom izjavom koja upu}uje na dozvolu, i u tom pogledu nije neophodan poseban oblik izjave.

260

Islamsko znanje

ZAJAM 650
Pod zajmom podrazumijeva se davanje novca nekome ko }e se njime okoristiti, a zatim vratiti njegovu vrijednost. Davanje zajma jeste mustehab (pohvalno), jer kad se dva puta pozajmi, ima se sevap kao da je jedanput pozajmljeno dato kao sadaka.

UVJETI ZAJMA
Neophodno je da bude poznata vrijednost i koli~ina pozajmljenog koja }e se vratiti vaganjem, mjerenjem ili brojanjem. Mora biti poznat opis pozajmljenog. Zajam mo`e dati onaj kome je dozvoljeno raspolaganje imovinom. Zajam prelazi u vlasni{tvo preuzimanjem. Zajam mo`e biti na odre|eni rok ili bez roka vra}anja. Zabranjeno je (haram) da zajmodavac ostvari bilo kakvu korist davanjem zajma, bez obzira da li se radilo o pove}anju duga, ili nekakvoj drugoj koristi, ako je to uvjetovano i dogovoreno me|u njima. Ako zajmoprimac u~ini neko neobavezno dobro~instvo prema zajmodavcu, to nije haram.

VAKUF
Uvakufljenje je ulaganje u dobrotvorne svrhe imetka koji ima svojstvo trajanja tako da se mo`e koristiti, a da se ne potro{i. Uvakufljenje je izuzetno pohvalan ~in. Uvjeti uvakufljenja: onaj koji uvakufljuje mora biti u mogu}nosti da dobrovoljno ula`e; ono {to se uvakufi, ako je odre|eno, mora biti od onog {to je mogu}e posjedovati; uvakufljenje mora imati jasan cilj u smislu: “Uvakufio sam”, ili “Dao sam u ime Allaha”; treba uvakufiti ono {to }e ostati i nakon ubiranja prinosa; vakuf se ne mo`e naslijediti, pokloniti, prodati niti je dozvoljeno vezivati ga za ne{to. Ako nestane ustanove kojoj je uvakufljeno, vakuf }e biti proslije|en najbli`oj rodbini onog koji je uvakufio. Ako vakuf uvjetuje da on ili neko drugi nadgleda vakuf, to }e se prihvatiti, a ako ne uvjetuje, onda }e to u~initi nadle`ni organ (kadija). Ako vakuf, zbog svoje zapu{tenosti, prestane donositi bilo kakvu korist, neki u~enjaci

Islamsko znanje

261

dozvoljavaju da se on tada proda i dobiveni novac ulo`i u ne{to sli~no. Uvakufljenje postaje va`e}e samim ogla{avanjem, izdvajanjem, ili predavanjem onom kome je uvakufljen, i nakon toga nije dozvoljeno to prekr{iti, prodati niti pokloniti.

VASIJJET OPORUKA - VASIJJET
Vasijjet je oporu~ivanje da se ne{to plati ili da se podijeli dio imetka nakon smrti. Postoje dvije vrste vasijjeta: 1. oporuka nekoma da ne{to za njega uradi ili da prati i nadzire njegovu djecu do punoljetstva; 2. usmjeravanje dijela imetka na ime onoga kome je oporuka namijenjena. Onaj ko se prihvati da nadzire ne{to, mora biti pametan i razuman.

UVJETI OPORUKE
Uvjeti oporuke su slijede}i: bolesnik mora biti pametan, svjestan i biti vlasnik onog {to oporu~uje; ono {to se oporu~uje mora biti dozvoljeno; onaj kome se oporu~uje ne{to, mora to prihvatiti, jer ako odbije, oporuka je neva`e}a i on nakon toga nema vi{e prava na nju; 4. ko ne{to oporu~i da se izvr{i poslije njegove smrti, dozvoljeno mu je da odustane od toga ili da izmijeni {ta ho}e u oporuci; 5. ko ima nasljednike, nije mu dozvoljeno da oporu~i vi{e od jedne tre}ine imetka niti je dozvoljeno oporu~iti jednom nasljedniku dok ne odobre ostali nasljednici; 6. ako tre}ina ne bude dovoljna za sve oporuke, onda }e se ona razdijeliti proporcionalno svim stranama, poput vra}anja duga svim potra`iteljima; 7. oporuka se izvr{ava tek nakon podmirenja dugova; 8. oporuka se mo`e prihvatiti za `ivota oporu~ioca, a mo`e i poslije njegove smrti; 9. ako ~ovjek ne{to oporu~i, pa to propadne, oporuka je neva`e}a i on nije obavezan da izdvaja iz imetka novu oporuku; 10. ako oporu~i jednom od nasljednika, pa to neki nasljednici ne odobre, a neki drugi odobre, oporuka }e se izvr{iti u dijelu koji mu je odobren. Ko napi{e svoju oporuku, a ne uzme svjedoka za to, oporuka mu je valjana. 1. 2. 3.

POGLAVLJE SEDMO POGLAVLJE MUNAKEHAT PRAVO) MUNAKEHAT (BRA^NO PRAVO)
Kao {to znamo, musliman i muslimanka du`ni su sklapati brak, a kloniti se zinaluka. S obzirom da je zinaluk zabranjen, zabranjene su i sve one stvari koje vode k njemu, kao {to je rukovanje mu{karca sa `enom kojoj on nije mahrem, njihovo osamljivanje itd. Me|utim, `alosno je to da danas mo`emo na}i muslimane koji sve to smatraju dozvoljenim. Stoga, smatramo da je korisno da navedemo par dokaza kojima se zabranjuje sve ono {to vodi u nemoral.

DIJELOVA GLEDANJE STIDNIH DIJELOVA TIJELA
Postoji puno dokaza da je gledanje stidnih dijelova tijela strogo zabranjeno, bez obzira na koji na~in to gledali: putem porno filmova, porno ~asopisa, gledanje `ena koje hodaju po ulicama polugole… itd. Allah, d`.{., u Kur'anu ka`e: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka ~uvaju svoja stidna mjesta; to im je ~i{}e, jer Allah, uistinu, zna ono {to oni rade. (En-Nur,30) Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “O~i ~ine zinaluk, a njihov zinaluk je pogled...”651 U drugom hadisu ka`e: “Neka ~ovjek ne gleda u stidni dio tijela drugog ~ovjeka niti `ena u stidni dio druge `ene..”652 Zna~i, nije dozvoljeno ~ovjeku da pogleda u stidni dio drugog ~ovjeka, a kamoli u stidni dio `ene koja mu je haram. Postoji jo{ dosta dokaza iz Kur'ana i hadisa, ali je i ovo dovoljno onome ko ima razuma.

Islamsko znanje

263

RUKOVANJE RUKOVANJE MU[KARCA SA @ENOM
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Bolje vam je da vas u glavu ubode `eljezna bodlja nego da dodirnete `enu koja vam nije dozvoljena.”653 Isto tako Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ja se ne rukujem sa `enama...”654 Ako je takav slu~aj s obzirom da je Allahov Poslanik najbolji uzor za nas, mi smo ga du`ni slijediti. [to se ti~e onih koji tvrde da je rukovanje sa `enama dozvoljeno, jer se Poslanik rukovao sa `enama prilikom davanja prisege na Akabi, te njihove rije~i nemaju osnove. Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, da je rekla: Poslanik, s.a.v.s., uzimao je govorom prisegu od `ena ovim ajetom: “…i ni{ta Allahu ne}e pridru`ivati”655, a ruka Allahovog Poslanika nije dotakla ruku `ene osim one koja je bila njegova.656

IZLAZAK @ENE NAMIRISANE I NAGIZDANE
Dokaz da je to zabranjeno imamo u rije~ima Allahovog Poslanika kada ka`e: “Koja god `ena se namiri{e pa pro|e pored ljudi da oni osjete njen miris - u~inila je zinaluk.”657 Naravno, ovdje je upotrebljeno preneseno zna~enje, jer takva `ena tim svojim postupkom skre}e pa`nju na sebe i izaziva `elju kod ljudi, te je oni “gutaju” pogledom {to postaje zinaluk o~ima, ili ovakav njen postupak vodi u zinaluk.

ULJEP[AV ULJEP[AVANJE GOVORA OD @ENA
Po islamu je isto tako zabranjeno da `ena uljep{ava svoj glas pred mu{karcima za koje se mo`e udati. Pod uljep{avanjem govora misli se na zavodljivo pri~anje, pjevanje,itd. Postoji kur'anski ajet koji to zabranjuje. Allah, d`.{., ka`e: “O `ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge `ene — ako se Allaha bojite. Na sebe pa`nju govorom ne skre}ite, pa da dobije `udnju onaj ~ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite.” (Sura ElAhzab-32) Moramo znati da se ovdje ne radi o propisu koji je poseban za Poslanikove, s.a.v.s., `ene, nego to va`i i za druge muslimanke, kao {to to mo`emo pro~itati u Ibn-Kesirovom Tefsiru, 3/482, i drugim tefsirima.

264

Islamsko znanje

^ak, mo`emo kazati da je ovaj propis pre~i drugim `enama nego Poslanikovim, s.a.v.s., zbog postojanja uzroka zabrane (izazivanje po`ude kod ljudi), koji je kod drugih `ena prisutniji, jer su Poslanikove, s.a.v.s., `ene majke vjernicima i one su dostigle vrhunac u ~istoti i ~ednosti.658 [to se ti~e ovih navedenih stvari, svi mezhebi slo`ni su u tome da su one zabranjene. Zato trebamo tra`iti od mu{karaca koji posjeduju lijep glas da nam u~e ilahije, a ne od `ena. U fikhskim knjigama mo`emo pro~itati da `eni nije dozvoljeno u~enje telbije na had`u niti ezana povi{enim glasom.659

SKLAPANJE SKLAPANJE BRAKA
Sklapanje je braka ugovor na osnovu kojeg se svakom od supru`nika dozvoljava u`ivanje sa svojim bra~nim drugom.

PROPISI BRAKA
Brak je propisan i po`eljan - sunnet za onog koji osje}a potrebu i ima mogu}nost. U protivnom, pre~e je da se ne `eni. Ako ne osje}a potrebu i nije u mogu}nosti, onda mu je mekruh da se `eni. Osnovni ~inioci braka: Prvi ~inilac braka jeste supruga, koja mora ispunjavati sljede}e uvjete: 1. da je poznata i odre|ena; 2. da nije u braku; 3. da nije u i{~ekivanju (iddetu) zbog drugog braka; 4. da nema srodstva po krvi, mlijeku ili tazbinstvu. Drugi ~inilac braka Drugi je ~inilac braka suprug za koga se uvjetuje: 1. da bude odre|en; 2. da ne bude zabranjen drugoj `eni, zbog `ene koja je ve} vjen~ana s njim, u smislu da one ne budu tako bliske u srodstvu da ne bi mogle stupiti u brak, to jest da jedna ne bude drugoj sestra ili tetka (o~eva sestra ili maj~ina sestra).

Islamsko znanje

265

Tre}i ~inilac braka To je zastupnik. To je otac ili djed, a zatim sve bli`i i bli`i rod, kao {to je ro|eni brat, brat po ocu, sinovi njih dvojice, amid`a po ocu i materi, potom amid`a po ocu, a zatim sinovi njih dvojice. Ako je zastupnik otac, on je obavezan tra`iti pristanak od djevojke za udaju. Dovoljno je da ona ponudu pre{uti i smatrat }e se da je voljna. Otac je obavezan da tra`i njeno eksplicitno izja{njavanje ukoliko je ve} bila u braku. Ukoliko je zastupnik neko drugi mimo oca obaveza je tra`iti eksplicitno izja{njavanje, makar ona bila i djevojka. Ebu-Hurejre ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Udovica - raspu{tenica se ne vjen~ava dok se ona ne izjasni, a djevojka se ne vjen~ava dok se ne zatra`i dozvola od nje.” “Allahov Poslani~e, kakva je njena dozvola”, pitali su ashabi, a on je odgovorio: “Da pre{uti” ({utnjom odobri).66o Ako je djevojka maloljetna, otac ili djed mogu je vjen~ati bez dozvole, jer tada je njena dozvola neva`e}a, ali kada postane punoljetna, ona ima pravo da to odbije. Ne mo`e neki ro|ak biti zastupnik ukoliko postoji drugi ro|ak koji je od njega po krvnom srodstvu bli`i. Ako nema niko od ro|aka, onda }e zastupnik biti oslobodilac (ako je `ena bila robinja), zatim njegovi ashabi, a potom sudije i na kraju ovla{teno lice od suda. Sudija ili ovla{teno lice izvr{it }e vjen~anje u slu~aju ako ne bude bilo potrebnog zastupnika, ili ako on bude dugo odsutan, ili se ne bude znalo mjesto njegovog boravka ili bude ometao njenu udaju. Skrbni{tvo se ne prenosi na daljnjeg ro|aka osim ako nema bli`njeg. Neki istra`iva~i dozvoljavaju da se u ovoj situaciji mo`e prenijeti skrbni{tvo na daljeg skrbnika. Uvjeti skrbnika Skrbnik mora biti slobodan, pametan i punoljetan,661 i gledati najbolji interes svoje {ti}enice. Nije uvjet da skrbnik bude pravedan. ^etvrti ~inilac braka - oblik Oblik se sastoji od ponude i prihvatanja. Ponuda mo`e biti izra`ena rije~ima: “@enim se tobom” ili “Vjen~ajem se tobom” ili “^inim te svojom {ti}enicom, uz toliki i toliki mehr”. Prihvatanje: “Vjen~ao sam se”, ili “Prihvatam brak s njom”. Izjave se mogu i prevoditi ako je potrebno. Svaka od strana mo`e opunomo}iti zastupnika za sklapanje ugovora. Peti ~inilac braka Ovaj ~inilac jesu dva svjedoka. Uvjet je da svjedoci budu pravedni, slobodni, pametni i punoljetni.662 Ebu-Hanife smatra da se u ovom pogledu mo`e prihvatiti najni`a granica pravednosti.

266

Islamsko znanje

VI[E@ENSTVO
Dozvoljeno je mu{karcu muslimanu da bude o`enjen sa dvije, tri ili ~etri `ene u isto vrijeme. Ka`e Uzvi{eni Allah: “@enite se sa onim `enama koje su vam dopu{tene, sa po dvije, sa po tri i sa po ~etri, a ako strahujete da ne}ete pravedni biti, onda samo sa jednom.” (Sura En-Nisa', ajet 3) Na}i }emo danas neke koji nisu upu}eni u islam kako pod uticajem nevjernika nije~u ovaj islamski propis govore}i da su se vremena i ljudi promijenili. Takvim je odgovor da se islam ne mijenja promjenom vremena i ljudi. Islam je taj kojeg su svi ljudi du`ni slijediti, a nisu ljudi ti koje islam treba slijediti. Nema sumnje da je vi{estruka korist i islamski interes i danas u primjeni ovog propisa, bez obzira {to nekima ne bilo pravo. Evo nekih nama poznatih koristi koje proizilaze iz vi{e`enstva: opskrbljivanje muslimanki koje, osobito nakon ratova, ne nalaze sebi mu`a, a potrebna im je za{tita i opskrba. Kada imamo u vidu na{u situaciju i veliki broj udovica sa djecom kojima je potreban mu`, postaje nam jasnija potreba za promjenom ovog propisa; za{tita dru{tva od nemorala, jer mnoge `ene po svojoj prirodi u nedostatku mu`eva tra`e zadovoljenje svojih potreba na nedozvoljen na~in. Sprije~iti {irenje nemorala na organizovan na~in, a samim tim i {irenje zaraznih bolesti i smanjenje svake vrste mo}i jednog naroda jeste obaveza i du`nost muslimanskog dru{tva, {to se, izme|u ostalog, osigurava primjenom vi{e`enstva; neki mu{karci imaju ve}u potrebu za `enama nego drugi. Kada uzmemo u obzir da mu{karac o`enjen samo jednom `enom nije ~esto u prilici da se sastaje sa njom zbog fizi~kih zapreka, kao u periodu mjese~nog pranja (hajz), postporo|ajnom periodu (nifas), za vrijeme bolesti `ene i sl., onda smo svjesni da se spre~avanjem vi{e`enstva takvim ljudima ~ini nepravda, osobito u raskala{enim dru{tvima gdje se svakodnevno gledaju po ulicama svakojaki prizori, a nije se uvijek u mogu}nosti da se svoja potreba ostvari sa jednom `enom. Islam podsti~e da se pove}a broj sljedbenika uzvi{enih principa islama, a normalno je da se to mo`e lak{e ostvariti sa vi{e `ena u braku. Ima slu~ajeva gdje je `ena nerotkinja, te se time na{la u nezavidnoj situaciji, pa je bolje da je mu` zadr`i u braku uz `enidbu sa drugom, nego da se rastavi s njom. Ovo su samo neki razlozi {to je vi{e`enstvo korisno i pohvalno, posebno u na{im prilikama danas. Ovim apelujemo na odgovorne da u~ine koliko su u mogu}nosti da se zakonom kod nas osiguraju sva prava, drugoj, tre}oj ili ~etvrtoj `eni jednog ~ovjeka, kao {to

Islamsko znanje

267

ih ima i prva. Ne dozvolimo da muslimanke budu nezbrinute, ili da se odaju nemoralu ili da se, ne daj Bo`e, udaju za nemuslimane. Va`no je napomenuti, tako|er, da je ~ovjek o`enjen sa dvije ili vi{e `ena du`an da bude pravedan me|u njima i da ih podjednako pazi i izdr`ava. U slu~aju da se boji da ne}e biti pravedan, onda }e se o`eniti samo jednom. [to se ti~e osje}aja srca i voljenja jedne `ene vi{e od druge-time on nije u stanju upravljati, ali se to nikako ne smije o~itovati u pravljenju razlike me|u njima u materijalnom pogledu. O tome Uzvi{eni Allah ka`e: “Vi ne mo`ete da budete (potpuno) pravedni prema `enama svojim ma koliko se trudili, ali ne dopustite sebi takvu potpunu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti, i ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, pa Allah }e, zaista, oprostiti i samilostan biti.” (Sura En-Nisa', ajet 129) Ovaj ajet se ne suprotstavlja onom prije spomenutom, kako to neki `ele prikazati, jer bi to bila potpuna kontradikcija i neozbiljnost, tj. da se na jednom mjestu ne{to dopusti pod odre|enim uvjetom, a da se na drugom mjestu konstatuje da je taj uvjet neostvariv. Zapravo, u prvom ajetu govori se o pravednosti, pa`nji i izdr`avanju, a u drugom o sr~anoj naklonosti kojom ~ovjek ne mo`e vladati. Da je slu~aj kao {to neki ho}e prikazati da bi dokinuli ovaj islamski propis, ne bi se ni Resulullah, s.a.v.s., niti ~etverica pravednih i upu}enih halifa, niti najpoznatiji ashabi `enili sa vi{e `ena.Ka`e Resulullah, s.a.v.s.: “Najpotpuniji je iman onog vjernika koji se najljep{e pona{a, a najbolji me|u vama jesu oni koji su najbolji prema svojim `enama.”663

SUNNETI BRAKA
Ugovaranje braka prije ponude i pro{nja Haram je oglasiti pro{nju `ene koja je u iddetu (i{~ekivanju nakon prestanka braka). Zabranjeno je prositi ve} zaru~enu djevojku. Sunnet je da se budu}i supru`nici upoznaju jedno s drugim. To upoznavanje treba biti u skladu s {erijatskim propisima. Budu}i supru`nici trebaju biti dostojni (prilika) jedno drugog u moralu, vjeri i povjerenju, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kad vam do|e (u pro{nju) neko ~ijim ste moralom i vjerom zadovoljni, o`enite se. Ako ne budete tako uradili, na zemlji }e zavladati smutnja i veliki nered.”664 U cilju ostvarivanja harmonije u braku lijepo je da budu}i supru`nici budu {to sli~niji jedno drugom u porijeklu, statusu u dru{tvu, naobrazbi, itd. Povodom stupanja u brak sunnet je da se priredi gozba i onaj ko bude pozvan na nju obavezan je do}i ako na njoj ne bude vjerom zabranjenih stvari i ako prisustvo na njoj ne bude kvarilo ugled zbog kakvih nevalja{tina. Mustehab je oglasiti brak. Na svadbi je dozvoljeno pjevanje.665

268

Islamsko znanje

Sunnet je da prisutni nakon sklapanja braka prou~e dovu za supru`nike u kojoj }e re}i: “Barekallahu leke ve bareka alejke, ve d`emea bejnekuma fi hajr” (“Allah te blagoslovio i dao ti beri}et i sastavio vas u dobru”).665a

BRA^NE ZAPREKE
Srodstvo po krvi: 1. majka, nene i uzlazna loza; 2. k}erke, unuke i silazna loza; 3. sestre, njihove k}erke i njihovo potomstvo; 4. bratove k}erke i njihovo potomstvo; 5. tetke sa o~eve i maj~ine strane. Srodstvo po mlijeku: Sve {to je zabranjeno po krvi zabranjeno je i po mlijeku. Kod dojenja je uvjet da ono bude u prve dvije godine `ivota. Neki u~enjaci uvjetuju da se dojenje dogodi pet puta, dok je po hanefijskom mezhebu dovoljno da se dogodi samo jedanput. Srodstvo po tazbinstvu: 1. o~eva supruga, ma}eha; 2. sinova supruga (snaha); 3. majka od supruge (punica); 4. k}erka od supruge (pastorka).

PRAV PRAVA SUPRU@NIKA
PRAV PRAVA @ENE PREMA MU@U
Normalno izdr`avanje koje podrazumijeva: hranu, pi}e, odje}u i stan. Seksualno zadovoljenje: u ovom smislu je obaveza da spolno op}i sa njom makar jednom u ~etiri mjeseca ili svakom periodu ~isto}e. 3. Da no}iva kod nje makar jednom u ~etiri no}i. 4. Pravedna podjela ako ima vi{e `ena. 5. Da ostane kod nje sedam dana nakon svadbe, ako se o`enio djevojkom, a tri dana ako se o`enio udovicom. 1. 2.

Islamsko znanje

269

PRAV PRAVA MU@A U ODNOSU NA @ENU
Prava mu`a u odnosu na `enu su sljede}a: 1. da mu se pokorava u granicama uobi~ajenog, da putuje s njim ako on to `eli; 2. ~uvanje njegova imetka i njegove ~asti; 3. da mu se odazove kad god to on zatra`i; 4. da tra`i dozvolu od njega kad ho}e da dobrovoljno posti.666

MEHR - VJEN^ANI DAR
Obi~no postoje dvije vrste mehra: 1. mehr muad`d`el - koji se daje odmah kao svadbeni dar i 2. mehr mued`d`el - koji se daje kasnije. Nije odre|ena najmanja niti najve}a granica mehra, ali ne bi trebalo pretjerivati, kako to ne bi dovelo do ote`avanja `enidbe. Mehr je `enino vlasni{tvo i ona mo`e potpuno slobodno njime raspolagati.

ADABI OP]ENJA SA @ENOM
Kad ~ovjek ho}e spolno op}iti sa `enom, oboje trebaju prou~iti: “ALLAHUMME D@ENNIBNE[-[EJTANE VE D@ENNIBI[-[EJTANE MA REZAKTENA” (“Bo`e odstrani {ejtana od nas i odstrani ga od onoga ~ime si nas opskrbio”). Nije im dozvoljeno da drugima pri~aju o pojedinostima koje su bile me|u njima prilikom spolnog op}enja. Mu{karcu je haram da ima odnos sa `enom dok je u hajzu ili nifasu. Zabranjeno mu je da spolno op}i u njenu stra`njicu (~mar). Ne treba prekidati spolni odnos dok ne udovolji njenoj strasti. U periodu hajza i nifasa mu` se mo`e nasla|ivati `eninim tijelom iznad pupka i ispod koljena.

270

Islamsko znanje

POPRAVNE POPRAVNE MJERE PREMA @ENI
Ako `ena postane neposlu{na, on }e je posavjetovati, pa ako mu se ne pokori, odvojit }e se od nje u postelji koliko ho}e i prestat }e govoriti s njom tri dana. Ako mu se ne pokori, mo`e je udariti udarcem koji ne}e ostaviti trag niti na{tetiti njezinu zdravlju i ne}e je udarati po licu, pa ako se ni tada ne pokori, onda }e prona}i jednog posrednika iz njegove porodice i jednog iz njene. Njih dvojica }e kontaktirati sa svakim od njih dvoje (mu`em i `enom) i poku{ati ih pomiriti, a ako ne uspiju, onda }e ih razvesti.

NEISPRAVNI NEISPRAVNI BRAKOVI
Neki brakovi su zabranjeni i neispravni kao npr.: privremeni brak (muta), brak na neodre|eno vrijeme, bez obzira da li se radilo o du`em ili kra}em periodu;667 {igar, to jest da neko uda svoju {ti}enicu pod uvjetom da ovaj svoju {ti}enicu vjen~a za njega; brak radi dozvole produ`etka braka (muhallil), to jest kada ~ovjek pusti svoju `enu tri puta, pa je nema vi{e prava vratiti, te se njom o`eni neko drugi (muhallil), s namjerom da ona postane dozvoljena prvom mu`u. To je zabranjeno (haram) jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah je prokleo muhallila (onog koji vjen~ava `enu da bi bila dozvoljena drugom) i onog zbog koga se to ~ini”; brak sklopljen za vrijeme ihrama na had`u i umri; brak za vrijeme iddeta (i{~ekivanja) nakon razvoda ili smrti mu`a dok ne istekne iddet, jer postoji mogu}nost da }e je tra`iti ~ovjek zbog koga je u iddetu; brak bez skrbnika (po mi{ljenju ve}ine pravnika) i brak sa osobom koja je privremeno zabranjena, dok ne pro|e razlog zabrane.

@ENE KOJE SU PRIVREMENO ZABRANJENE
Nevjernica, izuzev kitabijke668, dok ne primi islam.669 @enina sestra ili njena tetka po ocu ili majci, sve dok ne bi pustio svoju `enu i istekao njen

Islamsko znanje

271

iddet, ili dok ona ne bi umrla. @ena pu{tena tri puta sve dok se ne uda za nekog drugog i `ivi s njim bra~nim `ivotom. @ena koja je u iddetu (i{~ekivanju) nakon razvoda ili smrti mu`a sve dok joj ne istekne iddet ili dok ne rodi. Peta `ena @ena koja je udata za drugog. Napomena: Treba napomenuti da se muslimanka mo`e udati samo za muslimana i da se njen bra~ni `ivot sa nemuslimanom smatra bludom i implicira sve {erijatske posljedice van bra~nog `ivota.

RAZVOD BRAKA (TALAK)
Talak je raskid bra~ne veze: jasnim rije~ima, kao npr: “Ti si pu{tena” ili “Pu{tam te”; rije~ima u prenesenom smislu, s namjerom razvoda kao npr.: “Idi svojima”. Suprug mo`e dati razvod braka ako je pametan, punoljetan, slobodne volje, bez prisile, i ako nije pijan.670 Razvod braka jeste pravo koje posjeduje samo mu`, iako `ena mo`e to pravo zahtijevati prilikom sklapanja braka. Imamo dvije vrste talaka: - red`'i - opozivi (sa pravom povratka), i to je prvi i drugi razvod braka kada mu` ima pravo vratiti `enu; - bain - jeste tre}i razvod braka kada mu` vi{e nema pravo vratiti `enu, osim nakon {to se ona uda za nekog drugog.

TALAKA VRSTE TALAKA
Ima vi{e vrsta razvoda braka. Sunnetski je razvod braka da se pusti `ena dok je u periodu ~isto}e, nakon hajza, poslije kojeg mu` nije op}io s njom. Bidatski razvod braka jeste: pu{tanje `ene dok je u periodu hajza ili nifasa, dok je u periodu ~isto}e u kom je op}io s njom ili ako ju je pustio tri puta jednom rije~ju, ili sa tri rije~i odjedanput. Ovakav je razvod braka zabranjen (haram), a ve}ina islamskih u~enjaka smatra da je ovaj razvod izvr{en (ako je pusti tri puta) i da mu ona nije vi{e dozvoljena dok se ne uda za nekog drugog. Me|utim, na osnovu dokaza uo~ljivo je da se to smatra jednim razvodom, a da njemu nije dozvoljena tek nakon tre}eg razvoda, {to zna~i da je mo`e vratiti

272

Islamsko znanje

nakon prvog i drugog razvoda, a tek nakon tre}eg nije mu vi{e dozvoljena. U Kur'anu se ka`e: “Ako je opet pusti, ona me se ne mo`e vratiti {to se ne}e za drugog mu`a udati” 671, nakon {to je re~eno: “Pu{tanje mo`e biti dvaput, pa ih ili velikodu{no zadr`ati ili im na lijep na~in razvod dati.” 672 Razvod s pravom povratka, to je razvod poslije koga mu` ima pravo vratiti `enu, makar ona to i ne `eljela, jer Uzvi{eni Allah ka`e: “Mu`evi njihovi imaju pravo da ih vrate.”673 Razvod bez prava na vra}anje (talakibain). Ovaj razvod mo`e biti na pet na~ina: - prvi na~in jeste da se pusti s pravom povrata, ali je ne vrati sve dok joj ne istekne ~ekanje; - drugi na~in: da je pusti na njeno insistiranje, uz materijalnu o{tetu s njene strane; - tre}i na~in: da dvojica posrednika razvrgnu brak, ako ustanove da je razvod bolji; - ~etvrti je na~in da je pusti prije nego {to je s njom spolno op}io; - peti je na~in da je za stalno otpusti tako {to }e je tri puta pustiti (mebtut). Direktni razvod, to jest razvod koji se odmah izvr{ava bez ikakvih uvjeta. Uvjetni je razvod onaj koji je vezan za izvr{avanje ne~ega ili ostavljenje ne~ega. Razvod se mo`e izvr{iti posredstvom opunomo}enika ili pismenom izjavom, jer pisanje zamjenjuje govor kod nemogu}nosti govora, ali je uvjet da pismena izjava bude naslovljena direktno `eni, da u njoj pi{e: “Ti i ti” (ime `ene). Razvod je ispravan i bez svjedoka, ali mnogi ashabi i fikhski u~enjaci uvjetuju svjedoke kod razvoda kao i kod sklapanja braka, uzimaju}i za dokaz rije~i Uzvi{enog Allaha: “I kao svjedoke dvojicu va{ih pravednih uzmite.” 674

OBAVEZNI IDDET - ILI OBAVEZNI PRI^EK POSLIJE PREKIDA BRA^NE VEZE
To je vrijeme koje `ena nakon razvoda ili smrti mu`a mora provesti u ~ekanju i nije joj se dozvoljeno udati u tom periodu. Mudrost propisivanja iddeta jeste u tome da bi se utvrdilo da li je doti~na `ena trudna i sigurnije uspostavilo porijeklo djece. Iddet razvedene `ene koja ima redovni menstrualni ciklus iznosi tri mjese~na pranja. Koja nema pranja ~ekat }e 3 mjeseca, a ona koja je nose}a, treba ~ekati da se porodi. Iddet kod `ene nakon smrti mu`a traje ~etiri mjeseca i deset dana.

Islamsko znanje

273

IZDR@AV IZDR@AVANJE
Pod izdr`avanjem podrazumijeva se ono {to je ~ovjek obavezan prema onima koji su u njegovom skrbni{tvu, u pogledu hrane, odje}e i stana. Izdr`avanje je obavezno u sljede}im slu~ajevima: 1. mu`evljevo izdr`avanje `ene, one koja je u braku s mu`em ili one koja se smatra da je u braku, odnosno koja je pu{tena s pravom na povratak. Nju je tako|er du`an izdr`avati dok joj ne istekne iddet; 2. izdr`avanje `ene koja je trajno razvedena (talaki bain), ali je nose}a dok je u iddetu675; 3. izdr`avanje roditelja od djece, ako roditelji nisu u stanju da se izdr`avaju; 4. izdr`avanje male djece od skrbnika, dok mu{ki ne postanu punoljetni, a djevojke dok se ne poudaju; 5. izdr`avanje sluge od gospodara i stoke od vlasnika.

IZDR@AV VRIJEDNOST IZDR@AVANJA (KOLI^INA)
Mu` je du`an osigurati onoliko hrane koliko je neophodno za normalan `ivot. Mu` je du`an osigurati onoliko odje}e koliko mo`e sa~uvati od vru}ine i hladno}e. Obaveza mu je osigurati stan u kome }e se mo}i normalno stanovati. Sve se to procjenjuje prema obi~ajima, u skladu s bogatstvom ili siroma{tvom, te okolnostima u kojima se nalaze. Mu` je obavezan u toku godine nabaviti odje}u dva puta. Mu` je du`an osigurati sredstva za ~i{}enje, kao {to su sapun i ~e{alj.

RAZVOD BRAKA NA ZAHTJEV @ENE
Hul'-u je samoiskupljivanje `ene od mu`a imetkom koji mu ona daje. To je dozvoljeno ako ga ona prezire (ne voli) i osje}a da joj on nanosi {tetu. Mustehab je da on ne uzme vi{e nego {to joj je dao na ime mehra. Ovakav se razvod sprovodi uz saglasnost obje strane, a ako ne bude saglasnosti, sud }e primorati mu`a na rastanak sa `enom. Zabranjeno je (haram) da mu` maltretira svoju `enu kako bi ona zahtijevala razvod. Ovaj razvod je dozvoljen u periodu ~isto}e, kao i u periodu mjese~nog pranja. Nakon

274

Islamsko znanje

ovakvog razvoda mu` (hul'a) nema pravo na vra}anje `ene, ~ak ni u periodu iddeta. @ena }e u ovom slu~aju provesti iddet od jednog mjese~nog pranja.

PRAVO RASTA PRAVO IZBORA I RASTAVE
Svako od supru`nika ima pravo izbora (da li }e ostati u braku ili ne) u slijede}im slu~ajevima: kad se pojavi neki nedostatak, kao {to je umna poreme}enost, gubavost ili {ugavost; ako je mu` u{kopljen ili impotentan; ako se ustanovi obmana, u smislu da se o`enio muslimankom, pa se ustanovi da je kr{}anka, ili slobodnom `enom pa se ustanovi da je ropkinja. @ena ima pravo rastave braka posredstvom suda ako mu` nije u stanju isplatiti mehr prije spolnog op}enja, ili ako nije u stanju izdr`avati je. Ako je mu` odsutan, `ena ne zna gdje se on nalazi, a nije joj ostavio neophodnu opskrbu, ona ima pravo na rastavu braka, posredstvom {erijatskog sudije.

POGLAVLJE OSMO POGLAVLJE PRAVO) MIRAS (NASLJEDNO PRAVO)
Ova je oblast fikha kod nas totalno zapostavljena. Kada ~ovjek umre, njegova se ostav{tina podijeli prema zaostalim neislamskim obi~ajima. Me|utim, ni jedna oblast islama nije u Kur'anu toliko detaljno obja{njena kao {to je to slu~aj sa nasljednim pravom. Onaj ko ne}e da postupi po propisima koje je islam donio i dozvolio da se njegova ostav{tina podijeli nepravedno bit }e grje{an i odgovarat }e na Sudnjem danu zbog toga. Mi ovdje ne mo`emo iznijeti sve pojedinosti nasljednog prava. Spomenut }emo samo najosnovnije. Kao prvo, iz ostav{tine umrlog moraju se izdvojiti tro{kovi njegovog opremanja i vratiti dugovi, ako ih je imao, i izvr{iti vasijjet, ako ga je ostavio. Nakon toga, ostav{tina se dijeli izme|u rodbine umrlog. Mu` dobija polovinu ostav{tine od `ene ako ona nije ostavila dijete koje ima udjela u nasljedstvu. U protivnom on, dobija ~etvrtinu. @ena dobija ~etvrtinu ako mu` nije ostavio dijete koje ima udjela u ostav{tini. U protivnom, dobija osminu. Otac dobija {estinu ako je njegov umrli sin ostavio sina ili unuka. Ako se desi da umrli sin nije ostavio mu{ke nasljednike, nego `ensko potomstvo, onda otac pored {estine dobija i ostatak nakon prava drugih nasljednika. Treba napomenuti da uz postojanje oca, bra}e, sestre i djeda umrlog ne dobivaju ni{ta. Djed umrlog dobija koliko otac u slu~aju da otac nije `iv. Majka dobija jednu tre}inu u slu~aju da njen umrli sin nije imao potomstva niti dva brata ili sestre. U protivnom dobija {estinu. Kada nema sinova, k}erka dobija polovinu ostav{tine. Ako bude dvije ili vi{e k}eri, onda sve skupa dobivaju dvije tre}ine. Ako se desi da uz k}erku budu i sinovi, onda se nakon {to ostali, koji imaju pravo, uzmu svoj dio, ostatak podijeli me|u njima tako {to svaki mu{karac dobija dvostruki dio koji uzima `ena. Nena dobija {estinu u slu~aju da nema majke umrlog. Ovdje smo iznijeli samo najbli`u rodbinu, iako je u islamskom nasljednom pravu rije{en status svakog ~lana porodice i rodbine umrlog. Postoje odre|eni slu~ajevi kada bli`i ~lanovi rodbine spre~avaju ili zaklanjaju dalje ~lanove tako da oni ne dobivaju ni{ta. Na primjer, sin spre~ava ili zaklanja brata umrlog.

276

Islamsko znanje

Muslimani se po pitanju raspodjele imetka obavezno trebaju obra}ati ulemi koja je sposobna da im pravilno rasporedi ostav{tinu umrlog jer je to vad`ib kojim nas Allah, d`.{., zadu`uje. Neprijatelji islama i u ovu oblast [erijata ubacuju sumnje i la`i kojima nastoje pokolebati muslimane. Od tih sumnji jesu tvrdnje da je islam nepravedan tako {to je bratu dao duplo ve}i dio ostav{tine nego sestri, te da je time `ena obespravljena. Me|utim, to je velika la` jer je islam upravo tako postupio pravedno. Mu{karcu je dodijeljen ve}i dio ostav{tine, jer je on taj koji izdr`ava `enu, dok `ena taj svoj dio mo`e sa~uvati i nije ga du`na tro{iti, osim gdje ona to ho}e. Prema tome, ostav{tina se dijeli u skladu s `ivotnim potrebama i ulogom bra~nih drugova kako je to islam propisao.

DEVETO POGLAVLJE UKUBAT DEVETO POGLAVLJE UKUBAT PRAVO) (KAZNENO PRAVO)
Ova je oblast fikha kao i prethodne oblasti razra|ena do u najsitnije detalje. Me|utim, mi }emo se ovdje zadovoljiti samo izno{enjem najosnovnijih stvari koje bi muslimani trebali poznavati.

ZLO^INI
Pod zlo~inom se podrazumijeva napad na ~ovjeka s namjerom ubistva, uni{tenja nekog organa ili du{evnog oskrnavljenja. Postoje tri vrste ubistva: - svjesno, namjerno ubistvo jeste takvo ubistvo kada se ono izvr{i predmetom kojim se obi~no ubija, kao {to je sablja ili ne{to drugo, i to je ubistvo s predumi{ljajem. U tom slu~aju du`nost je ubiti ubicu. Ako nasljednici ubijenog, ili jedan od njih, oprosti, ostaje obaveza velike krvarine koja se uzima iz imetka ubice; - ubistvo gre{kom ({ibhul-amd) jeste kada neko napadne na ~ovjeka ne~im ~im se obi~no ne ubija, poput bi~a ili {tapa, ali mu to prouzrokuje smrt. Tada se nad ubicom ne izvr{ava smrtna kazna, ali je du`an dati veliku krvarinu, s tim {to to ne mora odmah u~initi; - nenamjerno je ubistvo kad neko odapne strijelu na ne{to, pa pogodi ~ovjeka. U tom slu~aju nema ka`njavanja, ali ostaje blaga krvarina koju je du`na platiti rodbina676 ubice u roku od tri godine. Velika krvarina sastoji se od stotinu deva: trideset trogodi{njih, trideset ~etverogodi{njih i ~etrdeset steonih deva. Blaga krvarina sastoji se od stotinu sljede}ih deva: dvadeset trogodi{njih, dvadeset ~etverogodi{njih, dvadeset dvogodi{njih, dvadeset jednogodi{njih i dvadeset dvogodi{njih devaca. Ako nema deva, onda se daje njihova vrijednost. Pravo je o{te}enog da se izvr{i kisas (ka`njavanje istom mjerom) nad po~iniocem ako prilikom zlo~ina do|e do izbijanja oka, lomljenja noge ili odsijecanja ruke, i to na isti na~in, desna za desnu a lijeva za lijevu. Puna krvarina je obavezna ako do|e do uni{tenja pameti,

278

Islamsko znanje

ili uni{tenja sluha, vida, govora, ~ula mirisa, sposobnosti spolnog op}enja ili sposobnosti stajanja ili sjedenja. Da bi odmazda bila obaveza uvjetuje se: 1. da zlo~inac bude punoljetan i pametan; 2. da ne bude jedan od roditelja ubijenog (otac ili majka); 3. da se zastupnici ubijenog slo`e na odmazdu. Ve}ina islamskih u~enjaka, u obaveznost odmazde, uvjetuje jo{ da ubijeni bude ravan ubici u: 1. islamu ili nevjerovanju; 2. slobodi ili ropstvu; 3. mu{kom ili `enskom rodu. Ako budu razli~iti u pogledu navedenih svojstava, u tom slu~aju postoje detaljna poja{njenja. Dozvoljeno je oprostiti ubistvo bez odmazde i krvarine. Ona je obavezna za rane koje otkrivaju meso, za izbijeni zub-pet deva, za probijenu kost-deset deva. Ako vi{e ljudi u~estvuje u ubijanju jednog ~ovjeka, svi oni zaslu`uju smrtnu kaznu. Kada majka namjerno ili nenamjerno prouzrokuje smrt novoro|en~eta, a ona ostane u `ivotu, obavezna je isplatiti krvarinu zvanu “gurra” (osloba|anje roba ili stotinu ovaca), bez obzira da li se dijete rodilo `ivo ili mrtvo, pod uvjetom da bude stvoreno {to se zaklju~uje na osnovu ekstremiteta ili tragova `ivota. Krvarinu pla}a onaj ko prouzrokuje smrt novoro|en~eta, bez obzira da li je to u~inila majka ili otac, a uzimaju je nasljednici. Ako se dijete rodi `ivo, pa poslije umre zbog ranijih uzroka, pla}a se puna krvarina, za mu{ko stotinu deva, a za `ensko pedeset.

KAZNA ZA BLUD (ZINALUK)
Bludnik ili bludnica koji su o`enjeni po islamu, ka`njavaju se kamenovanjem. Ona osoba koja nije bila u braku, a po~inila je blud, ka`njava se sa stotinu udaraca bi~em. [to se ti~e homoseksualaca, za njih je [erijatom propisana smrtna kazna. Islamsko je kazneno pravo meta napada mnogih zlonamjernika koji tvrde da je ono previ{e okrutno i zaostalo. Me|utim, danas vidimo da su islam i njegovo kazneno pravo jedini spas ~ovje~anstvu. Primjera radi, pogledajmo samo katastrofalne posljedice zinaluka i homoseksualizma. Da se primjenjuje islamsko kazneno pravo, ne bi sida odnosila toliki broj ljudskih `ivota. Jer, kad ~ovjek zna da }e biti kamenovan ili bi~evan, te{ko }e se odlu~iti na korak koji }e ga dovesti do toga. A dobro znamo da je nezakoniti spolni odnos glavni prenosilac side.

Islamsko znanje

279

KAZNA ZA POTVORU
Onaj ko drugog optu`i za blud, a ne bude imao dokaz (~etiri svjedoka), kaznit }e se sa osamdeset udaraca. 3.- Kazna za konzumiranje alkohola Po hanefijskom mezhebu, sa osamdeset udaraca ka`njava se osoba koja konzumira alkohol. 4.- Kazna za kra|u Ko ukrade u vrijednosti 10 dirhema srebra, odsijeca mu se {aka.

KAZNA ZA RAZBOJNI[TVO
Kazna za razbojni{tvo jeste smrtna kazna ako se ubije nedu`an ~ovjek, to jest onaj ko nije zaslu`io smrtnu kaznu kao {to je zaslu`uje, npr. otpadnik od vjere (murted). Ako uz ubistvo bude oplja~kana imovina, onda uz smrtnu kaznu propisano je i razapinjanje. Ako se ne{to oplja~ka, a ne izvr{i ubistvo, onda }e se po~iniocima odsje}i po ruka i noga unakrst. Ako razbojnici samo upla{e putnike, onda }e se samo uhapsiti i kazniti prema naho|enju suda. Ko se od njih pokaje prije nego {to bude uhva}en, kazna otpada sa njega, ali se tu|a prava moraju naplatiti od njega.

OTPADNI[TVO KAZNA ZA OTPADNI[TVO
Musliman koji se odrekne islama, od njega se prvo tra`i pokajanje. Ukoliko se ne pokaje u roku od tri dana, nad njm se izvr{ava smrtna kazna i ne}e se kupati niti }e mu se klanjati d`enaza. Otpadnik (murted) jeste onaj koji se odmetnuo od islama kao pametan i slobodan, odnosno bez prisile.

280

Islamsko znanje

SUDSKE KAZNE
Vladar je du`an da odredi kazne - tazir.677 Nije mu dozvoljeno da dosudi vi{e od deset udaraca bi~em.678 Vladar je du`an da vr{i procjenu u pogledu tazira, te ka`njva svakog u skladu s onim {to je zaslu`io na jedan od tri na~ina: 1. bi~evanjem; 2. ukoravanjem; 3. zatvorom.679 Neki ka`u da je dozvoljeno da u~itelj ka`njava djecu da bi ih odgojio. Ovo su bile najosnovnije stvari iz ove oblasti fikha. Na kraju }emo jo{ iznijeti neke napade i la`i koje se iznose protiv kaznenog prava u islamu. Jedan od tih prigovora jeste to da je kazneno pravo u islamu zastarjelo i da je propisano za vrijeme koje je davno pro{lo. Me|utim, oni koji iznose ove neistine nemaju na umu da su svi propisi u islamu, pa tako i kazneno pravo, objavljeni od Allaha, d`.{., Koji je stvorio ~ovjeka i On najbolje zna kakvi su propisi najbolji i najefikasniji za ljude. U Allahovim zakonima nema nikakvih propusta i oni su ispravni za svako mjesto i svako vrijeme. Allahov zakon nije podlo`an promjenama kao {to je slu~aj sa zakonom koji postavljaju ljudi, jer Allah, d`.{., najbolje poznaje ljudsku prirodu. Od prigovora koji se upu}uju islamskom kaznenom pravu jeste i to da su kazne suvi{e okrutne i da nisu odgovaraju}e za modernog ~ovjeka. Me|utim, oni koji iznose te prigovore, kazne gledaju samo jednim okom, te u njima vide samo bol koju one donose zlo~incu. S druge strane ne vide kolika opasnost prijeti od zlo~ina za koje je islam propisao tako stroge kazne. ^ovjek }e se te{ko upustiti u zlo~ine kad zna da ga ~eka odgovaraju}a kazna za nedjela koja uradi. Propisivanjem takvih kazni za{ti}uje se i potencijalni zlo~inac, koji se ne}e usuditi da izvr{i zlodjelo, a za{ti}uje se i zajednica.

Islamsko znanje

281

SU\ENJE, SVJEDO^ENJE I PODIZANJE OPTU@NICE
SU\ENJE
Sudstvo se bavi tuma~enjem {erijatskih odredbi i njihovim provo|enjem. Sudstvo spada u farzi-kifaje — kolektivnu vjersku obavezu. Vladar je du`an da u svakom gradu postavi kadiju ({erijatskog suca). Polo`aj kadije izuzetno je va`an, jer on presu|uje u ime Allaha, kao zastupnik Allahova Poslanika, s.a.v.s. Prema tome, na taj polo`aj ne treba postavljati onog koji ga tra`i, ili se trudi da se domogne tog polo`aja. Uvjeti koje kadija mora ispunjavati su: 1. da bude musliman, punoljetan i slobodan; 2. da dobro poznaje Kur'an i hadis, kako ne bi sudio bez nu`nog znanja; 3. da bude pravedan; 4. da posjeduje izo{trena ~ula sluha, vida i govora; 5. da ne donosi presudu u stanju srd`be; 6. da ne sudi li~no sebi ili onom ko mu ne mo`e biti svjedok, kao {to su dijete, otac ili supruga; 7. da sudi u prisustvu svjedoka; 8. da ne uzima mito ili hediju (poklon). Adabi (na~in pona{anja) kadije: 1. mora biti ~vrst, ali bez grubosti, i blag, ali bez slabosti; 2. da mjesto na kome sudi bude prostrano; 3. da pravedno postupa sa parni~arima u pogledu gledanja, davanja primjedbi i rasporeda sjedenja; 4. da njegovom su|enju prisustvuju fikhski u~enjaci kao i poznavaoci Kur'ana i sunneta; Kadija donosi odluku na osnovu: 1. priznanja optu`enog; 2. dokaza onog koji optu`uje; Ako nema dokaza, onda na osnovu zakletve optu`enog ili odustajanja od zakletve.

282

Islamsko znanje

NA^IN SU\ENJA
Sudija parni~are postavi ispred sebe i upita ih: “Ko je od vas dvojice tu`itelj i kakva je optu`ba?” Kad tu`itelj zavr{i sa izlaganjem svoje optu`be, on }e upitati optu`enog: “[ta ima{ re}i na ovo?” Ako optu`eni prizna navode optu`nice, sudija }e presuditi po njoj, a ako zanije~e, re}i }e tu`itelju: “Daj dokaz.” Ako donese dokaz, sudija }e na osnovu njega presudit u njegovu korist, a ako zatra`i da mu se odredi rok u kome }e donijeti dokaz, dat }e mu se razuman rok u kome on mo`e donijeti dokaz. Ako ne donese dokaz, sudija }e re}i optu`enom: “Pristupi zakletvi.” Ako se optu`eni zakune, sudija }e ga osloboditi, a ako se ustegne od zakletve, upozorit }e ga da }e protiv njega presuditi, ako se ne zakune. Ako se i nakon upozorenja ne bude htio zakleti, sudija }e presuditi protiv njega. Po`eljno je da se tada zakletva ponudi tu`itelju, a tek nakon toga presudi u njegovu korist. Sudija ne}e suditi na osnovu vlastitog znanja, nego na osnovu dokaza, tako da ne bi bio optu`en za nepravednost u pogledu Allahovih propisa. Me|utim, kad su u pitanju ljudski hakovi - prava, on }e presuditi na osnovu svog znanja, s tim {to }e naglasiti taj oslonac. Prihvata se pismo jednog kadije upu}eno drugom kadiji, ako se radi o haddovima i ako je uzeo dva svjedoka. Presuda je sudije spoljnog karaktera i ona sama po sebi ne dozvoljava ono {to je zabranjeno. Ako dokazi budu suprotni, i ni jedan ne prevagne, sudija }e podijeliti sporni predmet me|u parni~arima. Dozvoljeno je da se odrede dvojica zastupnika da presude o nekom posebnom pitanju, ~ak ako postoji i nadle`ni kadija i ako obje strane iska`u svoje zadovoljstvo takvim su|enjem, kao {to je zastupanje supru`nika pri sklapanju braka.

SVJEDO^ENJE
Svjedo~enje je istinito iskazivanje onog {to se vidjelo ili ~ulo. Svjedo~enje postaje obaveza onog ko bude odre|en da svjedo~i. Uvjet za svjedoka jeste da bude pametan, punoljetan i od onih u ~ije se svjedo~enje ne sumnja, kao {to je npr. svjedo~enje bli`njeg, poput svjedo~enja jednog bra~nog druga, u korist drugog, ili svjedo~enje od kojeg }e svjedok imati li~nu korist, ili svjedo~enje neprijatelja. Svjedok }e biti ispravan ako njegovu ispravnost potvrde dvojica pouzdanih svjedoka, makar i ne izgledao pouzdan. Za presudu je obavezno imati dva svjedoka, izuzev {to je za

Islamsko znanje

283

vi|enje mla|aka pri nastupanju ramazana dovoljan jedan svjedok, a za dokazivanje bluda neophodno je imati ~etiri svjedoka. Ako ne bude bilo dvojice mu{karaca, onda se za svjedoka uzima jedan ~ovjek i dvije `ene. Kod svjedo~enja za propise dovoljan je jedan svjedok uz zakletvu, a za svjedo~enje hajza ili trudno}e dvije `ene.

ZAKLETVA ZAKLETVA
Pod zakletvom misli se na zaklinjanje Allahom, to jest njegovim imenima i svojstvima, a zaklinjanje ne~im mimo Allaha nije dozvoljeno, makar se radilo i o ne~em po{tovanom, kao {to je Kaba ili Poslanik. Postoje tri vrste zakletve: jemin-gamus — to je svjesno la`no zaklinjanje, poslije ~ega je obavezna teoba - pokajanje; jemin-lagv je ono {to se izgovori jezikom, bez namjere zaklinjanja poput onog (kod onih koji mnogo govore): “Ne, Boga mi” ili “Da, Boga mi”. Za ovu zakletvu ne treba keffaret-iskup; Jemini mun-akide jeste zakletva kojom se `eli ne{to potvrditi, kao kad se ka`e: “Tako mi Allaha, uradit }u to i to” ili “Tako mi Allaha, ne}u to i to uraditi.” Ko prekr{i ovu zakletvu po~inio je grijeh i du`an je da u~ini keffaret. Me|utim, ako se ustanovi da bi bilo bolje prekr{iti zakletvu, prekr{it }e je i i u~initi keffaret. Onaj koji prekr{i zakletvu treba u~initi keffaret kao {to je spomenuto u suri-Maida, 89. ajet: “Otkup za prekr{enu zakletvu jeste da deset siromaha obi~nom hranom, kojom hranite ~eljad svoju, nahranite, ili da ih odjenete ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao neka tri dana posti.”

DESETO POGLAVLJE DESETO POGLAVLJE VOJNI POHODI I D@IHAD
Postoje ~etiri vrste d`ihada: 1. d`ihad (borba) oru`jem protiv nevjernika koji spre~avaju da rije~ islama do|e do ljudi ili ugro`avaju muslimane; 2. d`ihad protiv gre{nika rukom i savjetom, u smislu Alejhiselamovih rije~i: “Ko od vas vidi ne{to {to ne valja, neka ga suzbije rukom, a ako ne mogne rukom, onda jezikom”680; 3. d`ihad protiv {ejtana, odupiranjem ~ovjeka njegovom zavo|enju; 4. d`ihad sa samim sobom radi ustrajnosti na ~injenju dobrih dijela i klonjenju zabranjenih. Na{e je interesovanje usmjereno na prvu vrstu d`ihada, to jeste na d`ihad kao oru`anu borbu. D`ihad je farzi-kifaje681, osim onih na koje je neprijatelj neposredno napao i onih koje je odredio vladar. Takvima je d`ihad farzi-ajn.682 Vladar je nadle`an progla{avati d`ihad i voditi rat protiv nevjernika koji spre~avaju da rije~ islama do|e do ljudi ili ugro`avaju muslimane, dok se protiv nevjernika s kojima je sklopljen mir, ili koji su uzeti u za{titu, ne vodi rat. Uvjeti islamskog d`ihada (borbe): 1. ispravan nijjet (odluka); 2. da bude pod rukovodstvom imama (vladara) i njegovom zastavom; 3. da se prethodno izvr{e pripreme; 4. da roditelji daju saglasnost za odlazak u d`ihad.683 Na~ini (adabi) pona{anja u d`ihadu: 1. strogo ~uvanje vojnih tajni; 2. zabranjeno je ubijati djecu, starce, te `ene i sve}enike koji ne u~estvuju u vojnim aktivnostima; 3. pru`anje za{tite koju je neko od muslimana dao nekom nemuslimanu; 4. zabranjeno je spaljivanje neprijatelja;

Islamsko znanje

285

5. zabranjeno je masakriranje neprijatelja; 6. u~enje dove u kojoj }e se tra`iti pomo} protiv neprijatelja. U d`ihadu je neophodna ozbiljnost i postojanost u bojnim redovima. Vladar je du`an izvr{iti pripreme za d`ihad i osigurati sve vrste ratne spreme, jer Uzvi{eni Allah ka`e: “…i protiv njih pripremite koliko god mo`ete snage i konje za boj.” 684 Muslimani su, dakle, obavezni, bez obzira da li `ive u jednoj ili vi{e razli~itih dr`ava, nabaviti oru`je i uvje`bati ljude za sve ratne vje{tine koliko je god to mogu}e. Svaki mladi} koji navr{i osamnaestu godinu `ivota du`an je priklju~iti se vojnoj slu`bi u periodu od godinu ili vi{e dana, kako bi uvje`bao sve ratne vje{tine, a njegovo ime bilo upisano u op}i vojni spisak.

POVEZIVANJE POVEZIVANJE ISLAMSKIH VOJSKI
Kao {to je obavezan d`ihad, isto tako obavezno je povezivanje islamskih vojski, njihovog oru`ja i ratne opreme na strate{ki va`nim mjestima u koje bi neprijatelj mogao u}i i napasti muslimane u njihovoj zemlji.

RATNI RATNI PLIJEN
Plijen je imetak koji se zarobi od neprijatelja u ratu.

PROPISI O PLIJENU
Petinu plijena uzima vladar i tro{i ga na op}e potrebe muslimana. Ostale ~etiri petine dijele se borcima. Fej'un je ono {to su nevjernici ostavili bje`e}i prije borbe i njime vladar raspola`e u skladu s op}im interesima. Hara~ (porez) jeste ono {to je odre|eno na ime kori{tenja zemlje koju su osvojili muslimani, pa je vladar podijelio podanicima, uz godi{nji porez, koji }e se dijeliti na op}e potrebe muslimana. D`izja (glavarina) jeste materijalna obaveza koja se uzima od nemuslimana - {ti}enika na ime u`ivanja za{tite muslimanske vlasti s obzirom da nisu obavezni i}i u vojsku. D`izju pla}aju vojno sposobni, a nesposobni za borbu, bez obzira na godine, ne pla}aju d`izju. Iznos d`izje odre|uje se prema bogatstvu ili siroma{tvu {ti}enika. Neflun je ono {to vladar dodijeli mimo udjela u plijenu radi obavljanja posebnog ratnog zadatka.

286

Islamsko znanje

RATNI RATNI ZAROBLJENICI
U pogledu ratnih zarobljenika vladar ili nadle`ni organi postupaju sa njima onako kako postupa neprijateljska strana, tako da mo`e da ih kazni smrtnom kaznom, da ih razmijeni, da tra`i otkup za njih, da ih oslobodi bez otkupa ili da im zadr`i status zarobljenika. Ukoliko postoje ugovori u tom pogledu, njih se treba pridr`avati sve dok ih suprotna strana ne prekr{i. Me|utim, ko nakon zarobljavanja primi islam, on se ne smije ubiti niti dr`ati u zarobljeni{tvu. Ako primi islam prije zarobljavanja, onda ne daje ni otkup za osloba|anje.

AHLAK I EDEB

AHLAK I EDEB
Pod pojmom ahlaka podrazumjevaju se unutra{nja svojstva ~ovjeka - pozitivna i negativna. Drugim rije~ima, to je njegov cjelokupni duhovni `ivot. Jezi~ki, ahlak je mno`ina od arapske rije~i huluk {to zna~i: }ud, narav, priroda, karakter, prirodno svojstvo, obi~aj, navika. ^ovjekova }ud, tj. unutra{nja svojstva, najve}im dijelom odra`avaju se na njegove vanjske postupke i njegovo pona{anje, odnosno na njegov vanjski `ivot. Ti postupci i pona{anje nazivaju se edeb ~ovjeka. Edeb je tako|er arapska rije~ (mno`ina “adab”) i zna~i: odgoj, lijepo pona{anje, pristojnost, obrazovanje, beletristika. Kao {to se ahlak odra`ava na edeb, tako i edeb zna~ajno u~estvuje u oblikovanju ahlaka. Prema tome, ahlak i edeb me|usobno su povezani i nu`no uslovljeni, jedno uti~e na drugo, tako da je te{ko uspostaviti preciznu razliku izme|u dva pojma- ponekad jedno podrazumijeva drugo i obratno. Zbog toga islam obavezuje na oboje: 1 - islamski ahlak koji te`i ka ostvarenju i izgradnji plemenitih unutra{njih svojstava, a izbjegavanju lo{ih, da bi nam takav ahlak donio dobra djela, a odvratio nas od lo{ih; 2 - islamski edeb kao obavezu ~injenja dobrih, a ostavljanja lo{ih djela, podsticaj na pohvalne postupke, a odvra}anje od poku|enih, da bismo takvim edebom upotpunili i o~uvali lijepi ahlak, jer se }ud lo{im ili pogre{nim pona{anjem kvari. Islamski ahlak i edeb su, dakle, skup plemenitih, lijepih i pozitivnih postupaka, i kao takvi u {irem smislu obuhvataju ~itavu vjeru. To se mo`e razumjeti i iz hadisa D`ibrila, kada je do{ao Allahovom Poslaniku i postavljao mu pitanja, pa kada ga je upitao o ihsanu (lijepom postupanju, dobro~instvu) Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “... da obo`ava{ Allaha, d`.{., kao da Ga vidi{, pa ako ti Njega ne vidi{, On tebe, uistinu, vidi.”685 Prema tome, ihsan, odnosno lijepo postupanje o~ituje se kroz obo`avanje, pokoravanje i robovanje Allahu, d`.{., i kroz istinsko i ~vrsto uvjerenje u Njega. To opet zna~i da su islamski ahlak i islamski edeb rezultirani jednim od najvi{ih stupnjeva vjerovanja, sna`nim poput osvjedo~enja. Tako|er, mo`emo zaklju~iti da stupanj ahlaka i edeba ovisi od ja~ine imana i bogobojaznosti. Jer vjera u Boga, u Sudnji dan, u polaganje ra~una za svako u~injeno djelo, strah od D`ehennema, a te`nja za D`ennetom sna`no podsti~e na razvijanje lijepe }udi i na dobro~instvo prema drugima. Zato su ahlak i edeb ogledalo imana vjernika - ako su mu ahlak i edeb lijepi, i iman mu je jak i obratno. U prilog tome svjedo~e hadisi Poslanika: “Uistinu

290

Islamsko znanje

su me|u najboljim od vas oni koji su najljep{eg ahlaka.”686 “Uistinu su me|u vjernicima od najpotpunijeg imana oni koji su najljep{eg ahlaka.”687 Kona~no, oblasti koje obuhvataju ahlak i edeb posve su op{irne i zato }emo ih ovdje sa`eti kroz va`nije cjeline, a pojedine prepustiti stru~nijim tekstovima.

AHLAK
Ahlak se dijeli na pohvalna i poku|ena svojstva. Poku|ena svojstva jesu uglavnom krajnost ili suprotnost pohvalnim svojstvima ili sami nadostatak pohvalnog svojstva. Ponekad su i zasebna. Islam nagla{ava izuzetnu va`nost ahlaka, izme|u ostalog, i pozivanjem i podsticanjem na ~i{}enje du{e da bi se u njoj nastanila plemenita }ud. Allah ka`e: “Uspio je onaj ko je (du{u) o~isti, a izgubljen je onaj ko je na stranputicu odvodi !” 688 I propisi su islama u skladu sa lijepim ahlakom. Nijedna lijepa osobina nije propu{tena, a da na nju nije podstaknuto niti je i jedna ru`na osobina ostavljena, a da na nju nije upozoreno. ^ak je lijepi ahlak jedan od ciljeva kojim te`i islam na dunjaluku. Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo izaslanike Na{e s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali da bi ljudi pravedno postupili.”689 Za Poslanika, s.a.v.s., Allah, d`.{., ka`e: “A ti si, zaista, najljep{e }udi” 690, a nas obavezuje da slijedimo Poslanika. Brojni su i hadisi koji pozivaju na lijep ahlak, isti~u}i njegovu vrijednost: “Na mizan-tereziji ne}e ni{ta biti te`e od lijepog ahlaka.”691 “Uistinu }e onaj ko je lijepog ahlaka dosti}i stupanj posta~a i klanja~a.”692 Kada je bio upitan o tome {ta najvi{e uvodi u D`ennet, Poslanik je rekao: “Bogobojaznost i lijep ahlak.”693 A s druge strane, primjeri lo{eg ahlaka popra}eni su `estokim prijetnjama. Slijede}i hadis na vrlo upe~atljiv na~in skre}e pa`nju na {tetnost i opasnost nepravde: “Gubitnik je moga ummeta onaj ko do|e na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je psovao tog i tog, potvorio tog i tog, u imetku zakinuo tog i tog, prolio krv tog i tog, udario tog i tog..., pa }e se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu ih nestane prije nego {to se svima odu`i, onda }e se uzeti od njihovih lo{ih djela i prebaciti na njega, pa }e se zajedno s njima (djelima) strovaliti u Vatru.”694

Islamsko znanje

291

PRIMJERI LIJEPOG I RU@NOG AHLAKA
ISPRAVNOST NIJETA ISPRAVNOST NIJETA (NAMJERE)
Misli se na namjeru ili nakanu ~injenja djela u ime Allaha, tj. iskrenost prema Njemu. To se prije svega odra`ava u ibadetu - pobo`nosti, ali i u ostalim postupcima. Ta ispravnost ili iskrenost nijeta je propisana u svim ljudskim djelima i strogo nare|ena. Allah, d`.{., u Kur'anu veli: “A nare|eno im je da se Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” 695 Obavljanje ibadeta, odnosno propisanih djela, u ne~ije drugo ime osim Allahovog, d`.{., najstro`ije je zabranjeno. Oni koji to rade zovu se munafici (licemjeri) i njima Allah, d`.{., zbog njihovih nedjela `estokom kaznom prijeti: “Licemjeri misle da }e Allaha prevariti, i On }e njih zavarati. Kada ustaju da klanjaju, lijeno se di`u, i samo za to da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” “Uistinu }e licemjeri na samom dnu D`ehennema biti i ti im ne}e{ za{titnika na}i.” 696 A u djelima koja su mubah (dozvoljena, odnosno niti nare|ena niti zabranjena) ispravnost i iskrenost nijjeta je po`eljna. Takav nijjet tom djelu donosi bereket (blagoslov) na ovome svijetu, a njegov vlasnik biva za to nagra|en na budu}em svijetu. Ako taj nijet izostane, onda djelo ne prelazi ovosvjetski nivo i biva prepu{teno ovosvjetskim relacijama, uspjehu i neuspjehu. Izvr{avanje dozvoljenih djela u ime Allaha, d`.{., ~ini du{u ~vr{}om i manje ovisnom o dunjaluku. To je zato {to vjernik sa takvim nijetom nikad nije na gubitku - makar u tom ~inu bio sprije~en ili djelo zbog nekih drugih okolnosti bude izostalo - nagrada na drugom svijetu ga ne}e ma{iti. Poslanik, s.a.v.s., nam o tome prenosi Allahove, d`.{., rije~i u hadisi - kudsiju: “Ako moj rob naumi uraditi neko dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat }u mu sevab, a ako ga uradi, upisat }u mu deset do sedam stotina sevaba. A ako naumi da uradi neko lo{e djelo, pa ga ne uradi, za to mu ne}u upisati grijeh, a ako ga uradi, upisat }u mu samo jedan grijeh.”697 Primjenjuju}i ovaj hadis u praksu, du{a vjernika je smirenija i u slu~aju neuspjeha biva manje pogo|ena ili uop}e ne osjeti razo~arenje ili o~aj. A bez iskrenog nijeta u dozvoljenom djelu vjernik (na ovome svijetu) ima od njega samo ono {to mu to djelo mo`e donijeti - ukoliko ga uspije realizirati. Na drugom svijetu on od tog djela, u tom slu~aju, nema ni{ta. Na drugom svijetu nagrada i uspjeh slijedi samo za ono {to je u ime Allaha, d`.{., u~injeno. Ono {to je u~injeno mimo Njegovog imena pripada onome kome je namijenjeno i On za to ne}e nagra|ivati. O tome Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Uistinu su djela prema

292

Islamsko znanje

namjerama, a svaki ~ovjek dobit }e samo ono {to je (svojim djelom) naumio. Pa ko bude u~inio hid`ru zbog materijalne dobiti ili zbog `ene da bi se o`enio, njegova hid`ra je za ono za {to ju je naumio.”698 Allah, d`.{., ustvari, prima samo ona djela koja su u Njegovo ime ura|ena, bez primjese ~ega drugog u nijetu i za takva djela nagra|uje. O tome nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi Allahove, d`.{., rije~i u hadisi - kudsiju: “Meni nimalo ne treba udru`ivanje s nekim, pa ko bude u~inio neko djelo pridru`iv{i Mi u njemu nekoga, ostavit }u i njega i njegov {irk (udru`ivanje).”699

STRPLJIVOST (SABUR) ZAHVALNOST I ZAHVALNOST ([UKR)
Allah, d`.{., poru~uje nam da }e svako od nas prolaziti kroz `ivotna isku{enja - i u vjeri i u dunjalu~kim poslovima. O tome se u Kur'anu azimu{a'nu na vi{e mjesta govori: “Misle li ljudi da }e biti (na miru) ostavljeni ako ka`u: 'Mi vjerujemo!', a da u isku{enje ne}e biti dovedeni? A doista smo Mi u isku{enje dovodili i one prije njih, pa je Allah, d`.{., uistinu, znao (i ukazao na) one koji istinu govore i (na) one koji la`u.” 700 I na drugom mjestu nas Allah, d`.{., o predstoje}im ku{njama obavje{tava, ali nam nudi i rje{enja da u isku{enje ne}e biti dovedeni? “A doista smo Mi u isku{enje dovodili i one prije njih, pa je Allah, d`.{., uistinu, znao (i ukazao na) one koji istinu govore i (na) one koji la`u.” I na drugom mjestu nas Allah, d`.{., o predstoje}im ku{njama obavje{tava, ali nam nudi i rje{enje - sabur: “Mi }emo vas, uistinu, na ku{nju stavljati sa malo straha i gla|u i gubitkom u imecima, `ivotima i ljetini. A ti obraduj strpljive, koji, kad ih kakva nevolja zadesi, ka`u: 'Mi smo, uistinu, Allahovi i zaista }emo se Njemu vratiti.'”701 “O vjernici, tra`ite pomo} strpljivo{}u i namazom. Allah je doista sa strpljivima.” 702 Sabur je, ina~e, u Kur'anu spomenut na oko devedeset mjesta, i zajedno s njim, kao njegovi plodovi spomenute su razne nagrade i veliko dobro: “Mi }emo sigurno one koji su saburli nagraditi ljep{im od onoga {to su ~inili.”703 A Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: “Niko nije dobio bolji i ve}i dar od sabura.”704 Kao {to se vjerniku poru~uje da u nevolji i bezna|u tra`i pomo} u saburu-da bi time skladno potvrdio Allahovu, d`.{., uzvi{enost i Njegovu odredbu nad njim, tako isto od njega se tra`i da u momentima rahatluka i blagostanja bude zahvalan Bogu - da se ne bi prepustio lagodnom `ivotu, ili zapao u nemarnost, ili, {to je jo{ gore, da se ne bi osilio. Njegova

Islamsko znanje

293

zahvalnost ujedno bila bi i njegovo priznanje i o~itovanje da je to blagodat od njegova Gospodara. Allahov Poslanik o tome ka`e: “^udno li je pona{anje vjernika! Svako njegovo stanje jeste korist za njega, a to ne va`i ni za koga osim za vjernika; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, d`.{., i time posti`e korist za sebe, a ako ga pogodi kakvo zlo ili {teta, on se strpi i postojano dr`i i time posti`e korist (nagradu od Allaha, d`.{.,) za sebe.”705 Uz to, zahvalnost Allahu, d`.{., na Njegovim blagodatima produ`uje, u~vr{}uje i pove}ava blagostanje, a i {titi od Allahove, d`.{., kazne. Allah, d`.{., ka`e: “Ako budete zahvalni, Ja }u vam, zacijelo, jo{ vi{e dati.” 706 “Allah vas ne}e ka`njavati ako budete zahvaljivali i vjerovali. Allah je blagodaran i sveznaju}i.” 707 I na kraju, zahvalnost u blagostanju mo`e biti jednaka strpljivosti u oskudici. Poslanik, s.a.v.s., o tome veli: “Zaista sit ~ovjek koji je zahvalan Allahu, d`.{., ima istu nagradu kao i onaj koji strpljivo posti.”708

NADA (U BO@IJU MILOST) I STRAH (OD NJEGOVE KAZNE)
Allah, d`.{., ljudima poru~uje da je Milostiv da bi se oni toj milosti nadali: “Ka`i robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji pra{ta i da sam milostiv.”709 Me|utim, to ne zna~i da }e On svakome i sve grijehe oprostiti. Za {irk (mnogobo{tvo) je Allah, d`.{., jasno rekao da ga ne}e oprostiti: “Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e kome ho}e ono {to je manje od toga.”710 Da se Njegova milost ne smije olahko shvatiti, vidimo iz nastavka gornjeg ajeta o Bo`ijoj milosti, gdje Allah, d`.{., isti~e da Njegova kazna postoji i da je bolna. “...ali i da je kazna Moja, doista, bolna kazna!” 711 Potrebno je ulo`iti trud da bi se zaslu`ila Allahova, d`.{., milost. Allah, d`.{., veli: “Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah pra{ta i samilostan je.” 712 Za isku{enja na ovome svijetu i raznorazne tegobe spomenuli smo jedan vid rje{enja sabur. Drugi vid rje{enja na koje islam upu}uje vjernike, poru~uje, a koji se sa prethodnim dopunjuje, jeste nada u Bo`iju milost i Njegovu pomo}. Islam to nudi vjernicima da bi se time pomogli protiv te{kog psihi~kog stanja u koje ~ovjek nakon tegobe ili nekakve nesre}e zapada. A Allah, d`.{., rekao je da poslije te{ko}e dolazi olak{anje: “Allah }e, sigurno, poslije tegobe lahko}u dati.” 713

294

Islamsko znanje

Bezna|e i o~ajanje, dakle, nisu dozvoljeni. Pogotovo kad je u pitanju o~ajanje u Bo`iju milost: “Zaista samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” 714 Gubljenje nade u Bo`iju milost je posebno zabranjeno grje{niku, jer mu u takvom stanju dolazi {ejtan sa spletkom da je za pokajanje kasno i da zato treba uzeti punu “slobodu” u u`ivanju na ovom svijetu. Ovakva osoba ne izlazi iz vjere, ali je u velikoj opasnosti. Allah svakom grje{niku poru~uje nadu u Njegovu milost da bi ga potakao na pokajanje i dobra djela: “Reci: 'O robovi moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost ! Allah }e sigurno sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo pra{ta i On je milostiv.'” 715 Me|utim, kao {to smo vidjeli, Allah, d`.{., uz spominjanje Svoje milosti upozorava i na Svoju kaznu, isti~u}i da je bolna. Zato vjernik, pored nade u Bo`iju milost, treba imati i izgra|ivati u sebi strah od Allahove, d`.{., kazne. To je nezaobilazno svojstvo vjernika: “(Pravi) su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene.”716 Za ~ovjeka je vrlo {tetno da strahuje od ne~ega ili nekoga za ~im ne treba da strahuje. A strahovanja u `ivotu je previ{e, jer je ~ovjek slab, mnogo toga je ja~e od njega i mnogo je stvari koje ga potencijalno ugro`avaju. To sve u njemu izaziva strah za njega samog i za ono do ~ega mu je stalo. Tada ~ovjek u nedostatku dini-islama pada u zablude raznih vjerovanja, praznovjerja, idolatrija i sli~no. Islam zato dokida sve strahove osim straha od Allaha, d`.{., jer Allah, d`.{., u Kur'anu, azimu{'anu, ka`e: “To vam samo {ejtan pla{i svoje prijatelje (one koji se za njim povode). Zato ih se (takvih) ne bojte, a bojte se Mene, ako ste vjernici.” 717

ZADOVOLJSTVO
Ljudi su jo{ od davnina spoznali da zadovoljstvo nije u imetku ve} u du{i. Preciznije re~eno, zadovoljstvo se kao duhovna vrijednost posti`e i pove}ava duhovnom hranom, a ne tjelesnim u`ivanjima i materijalnim dobitima. U to se kroz primjere bogatih i siroma{nih uvijek mo`e uvjeriti. U islamu nalazimo da se zadovoljstvo posti`e ~vrstom vjerom u Bo`ije odre|enje, tj. u vjeru da je ishod na{eg truda i djelovanja, a i sve drugo {to nam se desi- od Boga. U Kur'anu o tome Allah ka`e: “Reci: 'Dogodit }e nam se samo ono {to nam Allah odredi, On je Gospodar na{.'”718 Onaj ko je u ovo ~vrsto uvjeren uvijek je svjestan da se to desilo sa Allahovom, d`.{., odredbom. Islam nam, tako|er, ukazuje na to da je istinsko zadovoljstvo u tome {to smo od Boga upu}eni na Istinu, a spa{eni od zablude. U tom je kontekstu i hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Ko uve~er ka`e: ‘Raditu billahi rabben ve bilislami dinen ve bi Muhammedin sallallahu alejhi ve sellem nebijjen' (‘Zadovoljan sam Allahom,

Islamsko znanje

295

d`.{., Gospodarom, vjerom islamom i vjerovjesnikom Muhammedom, Allahov mir i spas bio nad njim')719 - zaslu`uje da ga Allah, d`.{., zadovoljnim u~ini.”

POUZDANJE U ALLAHA, D@.[.
Pouzdanje (tevekkul) u Allaha, d`.{., podrazumijeva potpuno prepu{tanje Njegovoj volji i odredbi, a Njemu, d`.{., upu}ujemo dovu (molbu) da ta odredba bude hairli za nas. To pouzdanje ni u kom slu~aju nije ravnodu{nost niti prepu{tanje stihiji `ivota, jer tevekkulu treba prethoditi trud i rad. Allah, d`.{., Svome Poslaniku, s.a.v.s., ka`e: “A kada se odlu~i{, onda se pouzdaj u Allaha.”720 Dakle, prvo se potruditi oko izbora najboljeg rje{enja, pa se onda pouzdati. Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jednom iz daljine do{ao je neki ashab. Kada ga je Resulullah, s.a.v.s., upitao za njegovu devu, rekao je da se u Allaha, d`.{., uzda da }e je na}i gdje je i ostavio. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu na to re~e: “Sve`i je i pouzdaj se u Allaha!”721 Jako pouzdanje u Allaha, d`.{., olak{ava posao i uljep{ava njegov ishod: Ka`e Allah, d`.{: “Onome ko se u Allaha uzda, On }e mu biti dovoljan.”722 Ka`e Resulullah, s.a.v.s.: “Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, d`.{., On bi vas opskrbljivao kao {to opskrbljuje ptice, one osvi}u gladne, a vra}aju se (u svoje prebivali{te) site.”723

STID
Svaka vjera ima svoju posebnost, pa je tako kod `idova izra`en strah ili bojazan, a kod kr{}ana ljubav. U islamu je ta posebnost mje{avina ljubavi i straha: Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Svaka vjera ima svoju }ud, a }ud ove vjere je stid.”724 Ispravni i korisni postupci su poznati i ograni~eni. Ono ostalo su lo{i i pogre{ni koraci. Njih je, na`alost, vi{e. A ~ovjek, naro~ito ako je previ{e slobodan, brz, nesmotren i nepromi{ljen, ima mnogo vi{e mogu}nosti da upadne u djela one druge grupe postupaka i da tako u~ini nepravdu prema sebi ili drugome. Da bi se to rje|e doga|alo, vjernik bi trebao da se okiti stidom, jer Poslanik veli: “Stid samo dobro donosi.”725 “Ono {to je preostalo od govora pro{lih poslanika je: “Ako nema{ stida, a ti onda ~ini {ta ti je volja.”726 Stid ne smije biti smetnja za ~injenje dobrih djela, za odvra}anje od ru`nih postupaka i za tra`enje znanja - osobito kad su vjerski propisi u pitanju. Lijep primjer za to je slu~aj Ummu Seleme, r.a, jedne od `ena Allahova Poslanika, a.s., kada je rekla: “O Allahov Poslani~e,

296

Islamsko znanje

Allah se zaista ne stidi istine, pa (reci mi), da li `ena treba da se okupa kada u snu vidi da je iz nje iza{la plodna teku}ina?” “Da, ako vidi teku}inu nakon bu|enja”, re~e Allahov Poslanik, a.s.727

DARE@LJIVOST
Islam nas podsti~e na dare`ljivost i u izobilju i u oskudici, a neke oblike dijeljenja ~ini obaveznim. “I nastojte da zaslu`ite oprost Gospodara svoga i D`ennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju.” 728 “I namaz obavljajte i zekat dajite.” 729 A ~estitost se opisuje davanjem iz onoga {to je najdra`e: “Ne}ete posti}i ~estitost i savr{enstvo dobrote sve dok ne budete dijelili od onoga {to vam je najdra`e.” 730 A Allahov Poslanik taj vrhunac dare`ljivosti uvrstava u potpunost imana: “Niko od vas ne}e potpuno vjerovati dok ne bude volio svome bratu ono {to voli i sebi.”731 Dare`ljivost vjerniku poma`e da se oslobodi ovisnosti od ovozemaljskih prolaznih koristi da bi se mogao pravilno skoncentrisati na svoj cilj i na vje~nu korist i ljepotu - ahiret i D`ennet u njemu. Tako|er, dare`ljivost ga navodi na saosje}anje i brigu prema siroma{nim, a suprotno tome, opasnosti i od {krtosti i pohlepe se uvijek naziru. Te osobine ~ovjek te{ko sputava, i koliko god imao imetka i bogatstva, on bi htio jo{ vi{e. Tome svjedo~i i hadis: “Kada bi ~ovjek imao dolinu blaga, za`elio bi i drugu; a kada bi imao dvije doline, po`elio bi i tre}u - ljudska usta mo`e samo zemlja napuniti. Allah }e primiti pokajanje onoga ko se pokaje.”732 Ukoliko se ~ovjek ne bude borio protiv tog lo{eg svojstva, ono }e nad njim nadvladati, pa u gomilanju bogatstva i dobiti ne}e ni pred ~im prezati; ni vrijednosti najbli`ih mu vi{e ne}e biti svete. Kad se ova svojstva na|u kod vi{e ljudi, stvar neminovno vodi ka me|usobnom sukobu i niko ni od koga ne bi bio siguran u jagmi za ostvarenjem materijalne dobiti. Na te haoti~ne me|usobne odnose kao plodove gramzivosti, upozorava nas Poslanik: “^uvajte se gramzivosti, jer je ona, uistinu, uni{tila one prije vas i navela ih je da krv prolijevaju i da svetinje pogaze.”733 Stoga, Allah, d`.{., {krtost strogo zabranjuje: “Neka oni koji {krtare u onom {to im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih, ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit }e im o vratu obje{eno ono ~ime su {krtarili.”734 “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovom putu - navijesti bolnu patnju.”735

Islamsko znanje

297

PRAVEDNOST PRAVEDNOST
O ovom plemenitom svojstvu, ~ija vrijednost dose`e gigantske dimenzije, dovoljno govori ~injenica da njeno ostvarenje i sprovo|enje me|u ljudima predstavlja jedan od ciljeva slanja objava. Allah o tome u Kur'anu veli: “Mi smo izaslanike Na{e s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.” 736 Pravednost je obavezna u svemu! U govoru: “I kad govorite pravedni budite, pa makar se i srodnika ticalo.” 737 U presudi: “I kad ljudima sudite, da pravi~no sudite.” 738 U svjedo~enju: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~e}i Allaha radi, pa makar to bilo i na va{u {tetu ili na {tetu roditelja i ro|aka, bio on bogat ili siroma{an, ta Allah je pre~i !” 739 ^ak i prema onima koje mrzimo: “Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite, nikako ne navede da nepravedni budete ! Pravedni budite, to je najbli`e bogobojaznosti.”740 Brojni aspekti potvr|uju opasnost nepravde, kao npr.: ~injenje zuluma (nepravde) koje predstavlja uzurpaciju dvostrukih odnosa - odnosa prema Bogu, jer se kr{e Njegove zabrane, i odnosa prema onome kome je nepravda u~injena (mazlum), jer njegovo pravo nije ispo{tovano. Za Allahov, d`.{., oprost uvjet je oprost mazluma, a ukoliko mazlum ne oprosti, onda }e zalim (onaj koji je po~inio nepravdu) svojim djelima isplatiti svoja nedjela. O tome nam svjedo~i i hadis: “Ko bude u~inio nepravdu nekome od svoje bra}e neka se s njim izmiri i od njega oprosta zatra`i, jer (na ahiretu) ne}e biti ni dinara ni dirhema, nego }e se dugovi podmirivati svojim dobrim djelima. A ako ne bude imao dobrih djela, uzet }e se grijesi njegovog o{te}enog brata pa }e se pridodavati njegovim.”741 - Kazna za nasilje dolazi jo{ na ovome svijetu: “Za dvije stvari Allah ubrzava kaznu na ovome svijetu: nasilje i neposlu{nost roditeljima.”742 - Dova se mazluma prima: “^uvajte se dove mazluma jer izme|u nje i Allaha, d`.{., nema zapreke.”743

298

Islamsko znanje

ISKRENOST I POVJERENJE
Stupanj iskrenosti mjerilo je ~vrsto}e i ja~ine li~nosti. To je i nu`no svojstvo za zdrave me|uljudske odnose, jer kako poslu{ati onoga u ~ije se rije~i sumnja da li su istina ili la`. Islam zato nare|uje istinu. Poslanik, a.s., veli: “Dr`ite se istine, jer istina vodi ~estitosti, a ~estitost vodi ka D`ennetu, i ~ovjek koji te`i ka iskrenosti, bit }e upisan kod Allaha iskrenim. ^uvajte se la`i, jer la` vodi grijehu, a grijeh vodi u vatru. ^ovjek koji ima sklonosti prema la`i bit }e upisan kod Allaha kao la`ljivac.”744 La` je strogo zabranjena i ubraja se u velike grijehe. Poslanik, s.a.v.s., o tome ka`e: '”Ho}ete li da vas obavijestim o najte`im grijesima?'” 'Da, Allahov Poslani~e', reko{e ashabi. Poslanik nastavi: '[irk, neposlu{nost roditeljima', a onda se uspravi i re~e: '...da, i la` i la`no svjedo~enje...' i to je vi{e puta ponovio.”745 Povjerenje je vrlo bitno svojstvo u me|uljudskim odnosima, jer kakva bi to zajednica bila i kakav bi se zajedni~ki koristan posao mogao uraditi ako ljudi ne bi imali povjerenja jedni u druge. Islamsko dru{tvo mora biti sazdano na povjerenju i ~isto od nepovjerenja, jer mu je u obavezu stavljeno ispunjenje obe}anja i ukazanog povjerenja. Allah, d`.{., ka`e: “I ispunjavajte obavezu (obe}anje), jer }e se za obavezu, zaista, odgovarati.” 746A prevara i pronevjera su strogo zabranjeni: “O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno me|usobno povjerenje ne pronevjeravajte.”747 Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko nas bude varao taj nam ne pripada.”748 Nedostatak ova dva plemenita svojstva Resulullah, s.a.v.s., svrstao je u znakove licemjerstva: “Ko bude imao (ova) ~etiri svojstva taj je potpuni munafik, a ko bude imao neko od njih, taj ima svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne pro|e: kada mu se ne{to povjeri - iznevjeri, kada govori - la`e, kada obe}a - ne ispuni, i kada raspravlja - pretjeruje.”749

UMJERENOST
Put obo`avanja Allaha, d`.{., i pokoravanja Njemu jeste put umjerenosti i sredine. On ne trpi ni ono {to je ispod niti ono {to je iznad toga - nema isposni{tva a ni pretjerivanja u islamu. O zabrani isposni{tva Muhammed, s.a.v.s., veli: “Tako mi Allaha, ja sam pobo`niji i strahopo{tovanja ve}eg od vas, a nekad postim, a nekad ne postim, i klanjam i spavam, i `ivim bra~nim `ivotom. Pa ko se udalji od mog sunneta (na~ina `ivota i rada) taj ne pripada meni.”750 A Allah, d`.{., u Kur'anu, azimu{'anu, ka`e: “O vjernici, ne uskra}ujte sebi lijepe

Islamsko znanje

299

stvari koje vam je Allah dozvolio”751, a zatim, u ovom istom ajetu, nakon {to je zabranjen asketizam, slijedi od Allaha, d`.{., zabrana pretjerivanja: “... samo ne prelazite mjeru. Allah, zaista, ne voli one koji pretjeruju.”752 Allah, d`.{., isti~e i zabranu pretjerivanja u jelu i pi}u: “Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, Allah, uistinu, ne voli one koji pretjeruju.”753 One koji u davanju sadake pretjeruju, Allah, d`.{., upozorio je da se tako mogu poistovijetiti sa {ejtanovom bra}om: “Daj bli`njem svome pravo njegovo; i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj, jer su rasipnici bra}a {ejtanima.”754 O pretjerivanju op}enito, Resulullah, s.a.v.s., ka`e: “^uvaj se rasko{nog `ivota, jer nisu od (iskrenih) Allahovih robova oni koji rasko{no `ive.”755

SKROMNOST
Skromnost i poniznost vjernika jeste posljedica njegovog priznanja Veli~ine,Uzvi{enosti, Vje~nosti Gospodara njegova, a prolaznosti svega ostalog. Oholost i umi{ljenost jesu osobine onoga ko je tu spoznaju i to priznanje svjesno ili nesvjesno propustio. Takav se neumjesno i drsko odnosi prema svome Gospodaru, jer se onako slab i sitan oholi i umi{lja pred Onim Koji je stvorio njega i sve ostalo oko njega. Takvi i zaslu`uju kaznu od Allaha najavljenu u hadisi - kudsiju: “Uzvi{enost je moje svojstvo, a i veli~anstvenost je Moje svojstvo, pa ko Mi se suprostavi (oholo{}u i ponosom), Ja }u ga kazniti.” 756Oholost je Iblisa navela na odbijanje pokornosti-grije{enje prema svome Gospodaru: “A kada rekosmo melekima: 'U~inite sed`du Ademu!' - oni je u~ini{e, osim Iblisa. On ne htjede i uzoholi se i postade nevjernik.”757 Za njega i one koji ga u takvim postupcima slijede, Allah, d`.{., najavljuje: “Uistinu }e oni koji iz oholosti ne}e da Me obo`avaju i da Mi robuju u}i u D`ehennem poni`eni.” 758 O opasnosti oholosti sasvim dovoljno govori sljede}i hadis: “Ne}e u}i u D`ennet onaj koji u svom srcu nosi imalo oholosti.”759 Kao {to Allah, d`.{., poni`enjem ka`njava ohole, tako On ugled podi`e skromnim robovima Svojim. Vjerovjesnik je rekao: “Ko je god u ime Allaha skroman i ponizan, Allah }e mu ugled pove}ati.”760 A da ugled i dostojanstvo treba samo od Allaha, d`.{., tra`iti, govori nam i sljede}i ajet: “Ko bude htio veli~inu, pa u Allaha je sva veli~ina.” 761

300

Islamsko znanje

PRA[TANJE PRA[TANJE I SAMILOST
U me|usobnim odnosima ljudi jedni drugima nanose nepravdu. Ponukani nekom svojom slabo{}u nekad to ~ine namjerno, a nekad i nenamjerno. Islam poru~uje vjernicima da pra{taju jedni drugima, jer bi u protivnom vladali hladni i zategnuti odnosi me|u njima. Allah, d`.{., nas na opra{tanje podsti~e Svojim oprostom i nagradom: “... neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?” 762“…a onoga koji oprosti i izmiri se Allah }e nagraditi.”763 Pra{tanje ne smije biti za sve i mora imati svoje granice, jer, iako Allah voli pra{tanje, On je propisao kazne za neke velike grijehe kao npr.: kra|a, blud, ubistvo itd. Pra{tanje i iskazivanje samilosti prema drugima je posebno bitan ~inilac sa svim njegovim vrijednostima, a ne smijemo nikako zbog toga {iriti netrpeljivost i razdor me|u muslimanima. Razlike utemeljene na valjanim dokazima i nau~noj metodologiji ne smiju smetati muslimanu. Svi muslimani su du`ni boriti se protiv novotarija koje {tete ja~anju me|usobnih odnosa. Ali islam nam skre}e pa`nju da trebamo biti milostivi ne samo zbog pa`nje prema drugima ve} i zbog toga da bi se prema nama milost iskazala. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Uka`i milost onima {to su na Zemlji, pa }e ti se smilovati Onaj {to je na nebu.”764 “Ko nije milostiv, ni njemu milost ne}e biti ukazana.”765

LJUBAV LJUBAV
Me|usobna ljubav i naklonost muslimana jednih prema drugima jesu svojstva koja najvi{e djeluju na ja~anje i u~vr{}ivanje njihovog zajedni{tva. Ta ljubav treba biti ~ista i treba joj prethoditi ljubav prema Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.. Resulullah, s.a.v.s., o tome je rekao sljede}e: “Kod koga se na|u tri svojstva, taj }e na}i slast imana: da mu Allah, d`.{., i Njegov Poslanik budu dra`i od svega, da brata muslimana voli samo u ime Allaha, da se mrzi vratiti u kufr (nevjerstvo) kao {to mrzi da bude ba~en u vatru.”766 Vjernik }e biti na drugom svijetu sa onim koga voli, u skladu s hadisom: “Svako }e biti (na ahiretu) s onim koga je volio”767, stoga on ljubav samo prema vjernicima iskazuje da bi se sa njima u D`ennetu sastao. O tome Allah, d`.{., ka`e: “Ne}e{ na}i naroda koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje, a da bude u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi.” 768 Suprotna ljubavi, mr`nja je nedoli~no i {tetno svojstvo. Ona zamra~uje um i donosi

Islamsko znanje

301

negativne posljedice: nasilje, nepravdu, prekora~enje dozvoljenog i razumnog. Islam je zato kao opasno svojstvo ozna~ava i zabranjuje. Poslanik o tome ka`e: “Ne mrzite se, ne zavidite jedni drugima i ne okre}ite le|a jedan drugome.”769 Od vjernika se, me|utim, tra`i da mrzi u ime Allaha, d`.{., ono {to On mrzi - samo takva mr`nja nam je dozvoljena, u skladu s Poslanikovim, a.s., rije~ima: “Ko bude volio u ime Allaha, mrzio u ime Allaha, davao u ime Allaha i zabranjivao u ime Allaha taj je upotpunio svoj iman.”770

SRD@BA
Sli~no mr`nji, i srd`ba opija razum i donosi nepromi{ljenje postupke i ne`eljene posljedice, samo {to srd`ba kra}e traje, a mnogo je ja~eg intenziteta. Istinski vjernici udaljuju se od ovog svojstva i kad ih neko rasrdi, oni pra{taju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Nije sna`an onaj ko je dobar hrva~, ve} je jak ko sobom u srd`bi vlada.”771 Allah, d`.{., rekao je, opisuju}i one za koje je On namijenio ono {to je bolje i trajnije: “... a kada ih ko rasrdi, oni pra{taju.” 772 Vjernici srd`bu zamjenjuju blagim i finim postupcima, jer u hadisu stoji: “Allah, uistinu, voli blagost u svemu.”773 “Onaj ko bude pa`ljiv, blag i nje`an, Allah, d`.{, sa~uvat }e ga od Vatre.”774

ZAVIST ZAVIST
Zavist je jedno od najopasnijih svojstava. Pogubno djeluje na napredak i razvoj zajednice, jer zavidna osoba ne trpi postojanje nekog boljeg od njega. Takav planski i sistematski nastoji dokinuti presti`e oko sebe, ne prezaju}i ponekad ni od ~ega da bi ostvario svoje namjere. Zato ovo {tetno svojstvo uveliko nadma{uje ostala, mada se naj~e{}e nalazi uz mnoge od njih kao: la`, podvala, oholost, mr`nja i sli~no. O {tetnosti zavisti dovoljno govori sljede}i hadis: “^uvajte se zavisti, jer zavist uni{tava dobra djela kao {to vatra uni{tava drva.”775 Allah, d`.{., nas surom Felek podsti~e da Mu se utje~emo”od zla zavidnika kada zavidi.” Islam ovu boljku lije~i tra`e}i od vjernika da vole drugom ono {to vole sebi, a vrhunac u svemu tome jeste voljeti drugom vi{e nego sebi. Primjer toga imamo u osje}anjima ensarija prema muhad`irima, {to se i u Kur'anu spominje: “...i vi{e vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.” 776

302

Islamsko znanje

UDOVOLJAV UDOVOLJAVANJE PROHTJEVIMA
Vjerniku se u islamu skre}e pa`nja na {tetnost udovoljavanja svojim prohtjevima, jer ga oni vuku ka onome {to izgleda ugodno i lijepo, a u tome je mnogo toga pogubnog za njega. ^ovjekovo iskustvo upozorava da su mnoge stvari koje su naizgled ugodne i lijepe u biti {tetne i lo{e. Tako se ~ovjek suprotstavlja pojedinim prohtjevima i strastima, ali samo da bi ostvario druge ve}e dunjalu~ke koristi i na kraju opet ugodio prohtjevima. U svakom slu~aju, islam o{tro isti~e zabranu slije|enja prohtjeva i strasti: “Zato ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni!” 777 “…i ne povodi se za stra{}u da te ne odvede s Allahovog puta.” 778 Osim {to strasti vode ka nepravdi i zabludi, {to smo vidjeli iz gornjih ajeta, one, tako|er, izazivaju nered i haos na ovom svijetu: “Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom {to je na njima.”779 Umjesto prohtjeva vjernici trebaju slijediti ono {to je Allah, d`.{., objavio i Njegovu se zakonu pokoravati: “A tebi smo poslije odredili da u vjeri ide{ pravcem odre|enim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju.” 780 “Slijedite ono {to vam se od Gospodara va{eg objavljuje, a nemojte slijediti druge mimo Njega.”781 Vjerniku se dozvoljavaju oni prohtjevi koje je islam dopustio i na na~in koji je odredio. O tome Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “[ta mislite kad bi (~ovjek) svojoj strasti (prohtjevu) ugodio na nedozvoljen na~in, bi li zaslu`io kaznu?! Tako isto, kad joj udovolji na dozvoljen na~in, zaslu`uje nagradu.”782

LIJENOST I DANGUBLJENJE
Ove su poku|ene osobine jedan vid udovoljavanja prohtjevima, ali, s obzirom da su ~este i posve {tetne, posebno ih isti~emo. Islam je vjera svjesnog odnosa prema vremenu i korisnom djelovanju, a besposli~arenje mu nikako ne pripada. U skladu s hadisom: “Ja uistinu prezirem ~ovjeka koji nije ni u dunjalu~kom niti u ahiretskom poslu”783 Allah nas na vi{e mjesta podsti~e na rad i aktivnost: “I reci: 'Trudite se ! Allah }e trud va{ vidjeti, a i Poslanik Njegov, i vjernici.'” 784 “…i da je ~ovjekovo samo ono {to sam uradi i da }e se trud njegov sigurno iskazati.”785 A Poslanik, s.a.v.s., ukazuje nam da trebamo raditi ono {to je korisno i da pritom trebamo pomo} od Allaha, d`,{., tra`iti: “Svoja nastojanja usmjerite prema onome {to je korisno i pomo} od Allaha, d`.{., tra`ite.”786

Islamsko znanje

303

I na kraju, najupe~atljiviju sliku o {tetnosti besposli~arenja nalazimo u suri El-Asr: “Tako Mi vremena - ~ovjek je, doista, na gubitku; osim onih koji vjeruju i dobra djela ~ine, i koji jedni drugima istinu preporu~uju, i koji jedni drugima preporu~uju strpljenje.” 787

EDEB (ADABI)
Kao {to je ve} re~eno, edeb je skup propisa u pona{anju vjernika izra`enih kroz njegov vanjski `ivot. Ili, jednostavno re~eno, edeb je islamski bonton, a oblast koju obuhvata je obimna, jer ukazuje vjerniku na ono {to mu je dozvoljeno i zabranjeno, preporu~eno ili poku|eno, ili, pak, nare|eno- upoznaje ga sa li~nim pravima i obavezama i pravima i obavezama prema drugima.788 Dio tih adaba navesti }emo ovdje razvrstav{i ih u tri skupine: - adabi prema Allahu, d`.{., i odredbama gajba; - adabi prema sebi; - adabi prema drugima.

ADABI PREMA ALLAHU, D@.[., I ODREDBAMA GAJBA
ADABI PREMA ALLAHU, D@.[.
Ovo je poglavlje adaba najva`niji segment ~ovjekova `ivota, jer odnos ~ovjeka prema Allahu, d`.{., temeljno uti~e na sve ostalo. Preciznije re~eno, ~ovjek koji je svoj odnos prema Allahu, d`.{., uskladio i upotpunio onako kako to njegov Gospodar od njega zahtijeva, tada je, posve sigurno, postigao vrhunac edeba prema svemu ostalom, jer edeb prema sebi i prema drugima proizilazi iz edeba prema Allahu, d`.{. U adabe prema Allahu, d`.{., spada: - da samo Njega obo`avamo, ne pripisuju}i Mu druga niti pomaga~a, ni u krupnim ni u sitnim postupcima, u skladu s Allahovim, d`.{., rije~ima: “I Gospodar tvoj propisuje da nikog drugog osim Njega ne obo`avate.”789 Onaj ko Allahu, d`.{., nekoga ravnim ~ini, uradio je najve}i grijeh, jer je Poslanik, s.a.v.s., kada je bio upitan koji je najve}i grijeh, odgovorio:

304

Islamsko znanje

“Da Allahu suparnika pripisuje{, a On (Allah) te stvorio”790; - da Mu se pokoravamo u svemu {to nam je u `ivotu propisao, da Mu ne budemo neposlu{ni i da nam od Njegove naredbe ni{ta ne bude pre~e, u skladu s rije~ima na{eg Gospodara: “Kada Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom naho|enju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslu{a, taj je o~ito skrenuo s pravog puta”791; - da Ga se ~esto sje}amo i da Ga spominjemo (zikir ~inimo) na propisani na~in, veli~aju}i Ga i zahvaljuju}i Mu na Njegovim blagodatima, jer nam to na{ Gospodar zapovijeda: “O vjernici, Allaha ~esto spominjite, i ujutro i nave~er Ga veli~ajte !”792 “Sje}ajte se vi Mene i Ja }u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi i nemojte Me zanijekati”;793 - da u sebi izgra|ujemo ljubav prema Njemu, da se nadamo Njegovoj milosti a da strahujemo od Njegove kazne, da se u Njega uzdamo i da svoje te`nje i molbe Njemu usmjeravamo. Ukratko, sva unutra{nja osje}anja trebamo Njemu posvetiti onako kako to dolikuje Allahovim, d`.{., iskrenim i odanim robovima.

ADABI PREMA MELEKIMA OSTALIM I OSTALIM NEVIDLJIVIM BI]IMA
ADABI PREMA MELEKIMA
Adabi su sljede}i: - u ku}i ne dr`ati istaknutu sliku `ivog bi}a, niti uvoditi psa, niti unositi kipove, jer to uznemirava meleke, u skladu s hadisom: “Meleki ne ulaze u ku}u u kojoj je pas ili slika”794, a u drugom rivajetu (predanju) spominje se i kip795; - izbjegavati sve neugodne stvari op}enito, u skladu s hadisom: “Ko bude jeo bijeli ili crveni luk ili prasu neka ne prilazi na{em mesd`idu, jer, uistinu, melekima neugodnost ~ini ono {to je i ljudima neugodno”796; - ~initi lijepa i dobra djela poput podu~avanja ljudi dobru ili klanjati u prvim safovima (redovima) jer meleki blagosiljaju takve, u skladu s brojnim hadisima: “Uistinu Allah, d`.{.,i Njegovi meleki, ~ak i mrav u svome leglu i riba u moru, blagosiljaju onog ko ljude pou~ava dobru.”797 “Uistinu Allah, d`.{., i Njegovi meleki blagosiljaju prednje safove.”798 “Svakoga ko na mene donese salavat, meleki }e blagosiljati onoliko dugo koliko on taj salavat donosi - pa neka umanji ili uve}a.”799

Islamsko znanje

305

[EJTANIMA ADABI PREMA [EJTANIMA I D@INIMA
Pona{anje prema {ejtanima i lo{im d`inima sastoji se od tra`enja za{tite kod Allaha, d`.{., od njih, a to se ispoljava na vi{e na~ina: - u~enjem: “Eu'zu billahi mine{-{ejtanir-rad`im” (“Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana”). U tome se u Kur'anu govori na vi{e mjesta: “A ako {ejtan poku{a da te na zlo navede, ti potra`i uto~i{te kod Allaha, On uistinu sve ~uje i zna” 800; - sje}anjem i spominjanjem Allaha, d`.{., op}enito: “Oni koji se Allaha boje, ~im ih sablazan {ejtanska dodirne, sjete se (Allaha i Njegovih odredbi), i odjednom do|u sebi.”801 A Poslanik, a.s., veli: “Kada ~ovjek u|e u svoj stan i spomene Allahovo ime pri ulasku, i to isto uradi pri uzimanju hrane, tada {ejtan rekne svojima: 'Nemate ovdje konaka ni ve~ere!' Ako spomene Allaha pri ulasku, a ne spomene prilikom uzimanja hrane, tada im ka`e: 'Dobili ste ve~eru, ali nemate konaka.' A ako pri ulasku ne spomene Allahovo ime, onda {ejtan svojima ka`e: 'Imate ovdje i konak i ve~eru'”802; - posebni postupci i poseban zikr vezan za odre|ene prilike. Takvih je primjera mnogo, a neki od njih su navedeni u sljede}im hadisima: “Ko, pri izlasku iz svoje ku}e, ka`e: ‘Bismillahi tevekkeltu alallahi la havle ve la kuvvete illa billah’ (‘U ime Allaha, u Allaha se uzdam, nema nikakve mo}i niti snage, osim sa Allahom, d`.{.’), njemu se rekne: ‘Upu}en si, za{ti}en si i sa~uvan si!’, i od njega {ejtan uzmakne, a onda jedan drugom ka`u: ‘Zar mo`e{ ne{to ~ovjeku koji je upu}en, za{ti}en i sa~uvan.’803 ‘Zaista je ovaj otvor (zahodska jama) mjesto gdje se sakupljaju d`ini i {ejtani, pa kada neko od vas po|e u zahod neka rekne: ‘Allahumme inni euzu bike minel hubsi vel habais’ (‘Moj Allahu, utje~em Ti se od pokvarenosti i prljav{tine’).” A po jednom drugom tuma~enju hadisa zna~enje glasi: “Utje~em Ti se od mu{kih i `enskih d`ina.”804 Poslanik, s.a.v.s., pri ulasku u mesd`id rekao bi: “Eu'zu billahil azimi ve bived`hihil kerimi ve bisultanihil kadimi mine{-{ejtanirrad`im” (“Utje~em se Uzvi{enom Allahu i Njegovom plemenitom licu i Njegovoj iskonskoj mo}i od prokletog {ejtana”). I kada to ka`e, {ejtan izjavi: “Sa~uvan je od mene u preostalom dijelu dana.”805 A u drugom hadisu Resulullah, a.s., veli: “Kada nastupi predve~erje (kada omrknete), zadr`ite svoju djecu (u ku}i), jer se tad {ejtani {ire, a kad pro|e sahat no}i, onda ih pustite; i zatvorite

306

Islamsko znanje

vrata spominju}i Bo`ije ime, jer {ejtan, zaista, ne otvara zatvorena vrata; i zave`ite mje{ine (za vodu ili mlijeko) spominju}i Bo`ije ime; i pokrijte posu|e spominju}i Bo`ije ime - makar da ne{to preko njih stavite; i ugasite svjetiljke.”806 Osim toga treba pripaziti gdje se odla`u nokti, kosa i sli~no, jer se prenosi da je Poslanik opsihiren na ~e{lju i kosi807; - ostaviti se onoga {to je svojstveno {ejtanu kao rasipni{tvo i jedenje lijevom rukom. Allah, d`.{., veli: “...i ne rasipaj rasipni~ki, uistinu, rasipnici su {ejtanska bra}a, a {ejtan je nevjernik u svoga Gospodara.” 808 A Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: “Jedna postelja je za ~ovjeka, jedna za njegovu `enu, jedna je za gosta, a ~etvrta je za {ejtana.”809 U drugom hadisu stoji: “Neka niko od vas ne jede i ne pije lijevom rukom jer {ejtan jede i pije lijevom rukom.”810

ADABI PREMA KUR'ANU
Adabi prema Kur'anu su: - uzeti Kur'an za uputstvo u `ivotu i mjerilo za istinu i la`, jer ga takvim Allah, d`.{., opisuje: “Elif lam-mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” 811 “Kur'an je, doista, govor koji rastavlja (istinu od neistine), lakrdija nikakva on nije” 812; - da sebe, a onda druge, podu~ava Kur'anu, u skladu s hadisom: “Najbolji me|u vama jesu oni koji se podu~e Kur'anu, a zatim Kur'anu druge podu~avaju”; - da ~esto u~i Kur'an i kad ga u~i, da razmi{lja o njegovom zna~enju, jer Allah ka`e: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rije~ima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni poruku primili.” 813 A Poslanik, s.a.v.s., veli: “Ko prou~i jedan harf (slovo) iz Allahove knjige imat }e nagradu, a nagrada se deseterostruko uve}ava. Ja ne ka`em da je “elif lam-mim” harf, nego: 'elif' je harf, 'lam' je harf i 'mim' je harf.”814 “U~ite Kur'an jer, uistinu, }e on do}i kao zagovornik na Sudnjem danu za onog ko ga je u~io.”815

Islamsko znanje

307

ADABI PREMA ALLAHOVOM POSLANIKU, S. A. V. S. V.
Adabi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., su: - slijediti ga, pokoravati mu se i uzeti njega za uzor u `ivotu, jer Allah, d`.{., ka`e: “A vi namaz klanjajte i zekat dajite i Poslaniku poslu{ni budite da bi vam se milost ukazala.”816 “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha spominje”817; - da nam Resulullah bude dra`i od svega (osim Allaha) u skladu s hadisom: “Ni jedan od vas ne}e (potpuno) vjerovati dok mu ne budem dra`i od njegovog imetka, djece, svih ljudi pa i od njega samog”818; - ljubav i po{tovanje prema Resulullahu iskazivati dono{enjem salavata na njega. Allah, d`.{., u Kur'anu ka`e: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju (donose salavat na) Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i {aljite mu pozdrav (selamom).” 819 A Poslanik, s.a.v.s., veli: “Ko na mene donese salavat, Allah na njega za to (djelo) donese deset salavata (blagoslovi ga).”820 “[krtac je onaj kod koga se spomene moje ime, a on ne donese salavat na mene.”821 Lijepo je i na ostale poslanike donositi selam rije~ima: “alejhisselam” jer je tako u Kur'anu zabilje`eno822, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Donosite salavat na Allahove poslanike i vjerovjesnike, jer ih je zaista Allah poslao kao {to je i mene poslao.”823

ADABI PREMA DRUGOM SVIJETU
Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., obavje{tavaju nas o doga|ajima u budu}nosti kao: kaburski `ivot poslije smrti, patnje ili u`ici u njemu, predznaci Sudnjeg dana te najte`e isku{enje, pojava Ded`ala, ljepote D`enneta i strahote D`ehennema i drugo. Ovo i drugi vidovi kazivanja jesu dio gajba824, koji poznaje samo Allah, d`.{., a zatim onaj koga Allah, d`.{., od Svojih poslanika obavijesti: “On tajne (gajb) zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za Poslanika odabere.” 825 Proricanje i naga|anje budu}nosti je strogo zabranjeno,

308

Islamsko znanje

kao i slu{anje i vjerovanje u predskazivanja vra~ara, gatara, horoskopa ili ~itanje iz find`ana, graha i sl. Allah o tome ka`e: “O vjernici, vino, kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, {ejtanovo djelo, zato se toga klonite, da biste ono {to `elite postigli.” 826 A Resulullah, s.a.v.s., veli: “Ko ode gataru i povjeruje u ono {to ka`e, ne prima mu se namaz ~etrdeset dana.” Prema doga|ajima u budu}nosti vjernik se odnosi tako {to }e Allahu, d`.{., upu}ivati dove za lijep ishod i za{titu od isku{enja. Allah, d`.{., ka`e: “A ima i onih koji govore: 'Gospodaru na{, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sa~uvaj nas patnje u ognju!' Njih ~eka nagrada koju su zaslu`ili! - A Allah brzo svi|a ra~une.” 827 Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: “Kada neko od vas zavr{ava posljednje sjedenje (u namazu) neka Allaha, d`.{., zamoli za za{titu od ~etvero: patnje u D`ehennemu, patnje u kaburu, isku{enja `ivota i smrti i od zla Ded`ala.”828 Ta dova na arapskom jeziku glasi: “Allahumme inni euzu bike min azabi d`ehenneme ve min azabil-kabri ve min fitnetil mahja vel memati ve min {erri fitnetil mesihid-ded`d`al.”

ADABI PREMA KADAU I KADERU (BO@IJEM ODRE\ENJU)
Pro`ivljavaju}i sudbinu, koju mu je njegov Gospodar odredio, vjernik prolazi kroz razne situacije, na {to razli~ito reaguje: raduje se, tuguje, nada, `ali, iznena|uje, razo~arava, itd. U takvim i sli~nim situacijama od edeba je i sljede}e: - kada ~ovjek govori o ne~emu {to }e uraditi ili {to }e se dogoditi u budu}nosti, treba kazati: “In {a'allah” (“Ako Bog da”), u skladu s rije~ima Allaha, d`.{.: “I nikako za bilo {ta ne recite: 'Uradit }u to sigurno sutra !' - ne dodav{i: ‘Ako Bog da!' 829”; - kada se ne~emu iznenadi trba re}i: “Subhanallah”; kada ga obuzme strah ili se na|e u opasnosti, treba, pouzdavaju}i se u Allaha, d`.{., kazati: “La ilahe illellah”830, ili re}i: “Hasbijellahu ve ni'mel vekil.” (“Meni je dovoljan Allah i On je divan za{titnik.”), jer Allah u Kur'anu ka`e: “...one kojima je, kad su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pri~uvate!' - to u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah i divan je On za{titnik!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima

Islamsko znanje

309

i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan” 831; ako ga ne{to obraduje ili prijatno iznenadi, treba re}i: “Allahu ekber” ili kazati: “Ma {a Allahu la kuvvete illa billah” u skladu s kur'anskom preporukom: “A za{to nisi, kad si u vrt svoj u{ao, rekao: “Ma {a Allah la kuvvete illa billah ('Onako je kako Allah ho}e i odredi, mo} je samo u Allaha')” 832; ako ostvari ne{to {to je `elio ili mu se dogodi o~ekivani hajr, da se zahvali Allahu onako kako je to i Poslanik, a.s., radio; a prenosi se da bi Resulullah, a.s., kada bi se ostvarilo ne{to {to ga raduje, rekao: “Elhamdulillahil - lezi bini'metihi tetimmus - salihatu” (“Hvala Allahu, ^ijom blagodati se upotpunjuju dobra djela”).833 Lijepo je zahvaliti se Allahu i na nemilom doga|aju jer bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi mu se dogodilo ne{to {to bi ga ra`alostilo, rekao: “Elhamdulillahi ala kulli hal” (“Hvala Allahu, d`.{., za svako stanje”)834; - kada ga kakva nesre}a ili kakvo isku{enje pogodi, da ka`e: “Inna lillahi ve inna ilejhi rad`i'un” (“Mi, uistinu, Allahu pripadamo i Njemu }emo se, zaista, vratiti”), u skladu s kur'anskom preporukom: “A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, ka`u: 'Mi smo Allahovi i mi }emo se zaista Njemu vratiti!' Nad njima je blagoslov Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu.” 835; - da iz gre{aka i nesre}a u `ivotu uzima pouku bez prevelikog `aljenja, i da se previ{e ne raduje ili zanese ostvarenom dobiti, jer je tako od Boga propisano: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije {to je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko - da ne biste tugovali za onim {to vam je promaklo, a i da se ne biste previ{e radovali onome {to vam On dadne. A Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce”836; - niti da, `ale}i za onim {to ga je pro{lo, ponavlja: 'da sam…' ili 'da je bilo…', u skladu s hadisom: “A ako te ne{to pogodi (zadesi), ti ne reci: 'Da sam uradio to, bilo bi tako i tako', ve} reci: ‘Kadderellahu ve ma {a'e fe'ale’ (‘Bog je odredio i u~inio ono {to je htio’), jer uistinu ono ‘da’ otvara {ejtanova vrata.’” 837

310

Islamsko znanje

ADABI PREMA SEBI
Vjernik treba imati na umu da je sve ono {to on na ovome svijetu posjeduje dar od njegova Gospodara - pa ~ak i on sam. Allah, d`.{., darovao mu je tijelo, razum, udahnuo u njega du{u. Prema svemu tome se vjernik treba odgovorno i savjesno pona{ati - onako kako to od njega njegov Gospodar tra`i, Koji mu je sve to dao na raspolaganje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je ashabu rekao: “Jesam li ta~no obavije{ten da ti posti{ preko dana, a no} u nafila - namazu provodi{? “Jesi, Allahov Poslani~e.” “Ne ~ini tako, posti i odmaraj od posta, spavaj i klanjaj (dobrovoljne namaze), jer i prema svome tijelu ima{ obavezu, i prema svojim o~ima, i prema svojoj `eni...”838 A u drugom hadisu Poslanik veli: “Jak je vjernik bolji i Allahu dra`i od slabog vjernika, a u obojici je dobro.”839 Ovdje se pod ja~inom podrazumijeva, prije svega, ja~ina u imanu, ali isto tako i u tijelu i intelektu (razumu). Stoga, vjernik, kada je u pitanju du{a, razum i tijelo, sva svoja stremljenja treba usmjeriti ka njihovom pobolj{anju i ja~anju. Kada je u pitanju du{a, od adaba je: - voditi ra~una o odgoju du{e i njenom ~i{}enju, te biti svjestan odgovornosti za nju, jer Allah, d`.{., veli: “...i (tako Mi) du{e i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim u~ini - uspio je onaj ko je o~isti, a izgubljen je onaj ko je na stranputicu odvodi!”840; - spre~avati du{u od niskih poriva, u skladu s ajetom: “A onome koji bude strahovao od stajanja pred svojim Gospodarem i du{u od prohtjeva uzdr`ao, D`ennet }e boravi{te biti sigurno”841; - da se u odgoju du{e poma`e dru`enjem sa ~estitim ljudima, u skladu s Allahovim rije~ima: “Obuzdaj svoju du{u (zajedno) sa onima koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er u `elji da naklonost Njegovu zaslu`e” 842; - svoditi ra~une sam sa sobom za u~injena (i neu~injena) djela, jer Allah, d`.{., ka`e: “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaka du{a (~ovjek) gleda {ta je za sutra (Sudnji dan) pripremila.” 843 A kada je u pitanju razum, od adaba je: - tra`enje islamskog znanja {to treba uzeti kao obavezu, u skladu s hadisom: “Tra`enje znanja jeste obaveza svakom muslimanu”844; - u prou~avanju i tra`enju islamskog znanja provesti cijeli `ivot, jer nas Allah

Islamsko znanje

311

podsti~e na pove}anje znanja: “...i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje pro{iri” 845; - tra`iti samo ono znanje koje je korisno. Poslanik, s.a.v.s., rekao je u dovi: “Allahu moj, utje~em ti se od znanja koje nije plodonosno.”846 A u drugoj dovi, Resulullah, s.a.v.s., molio bi: “Allahumme inni es'eluke ‘ilmen nafi'an ve amelen mutekabbelen ve rizkan tajjiben!” (“Moj Allahu, molim te da mi da{ plodonosno znanje i djelo koje se prima i lijepu (halal) opskrbu!”)847 A kada je u pitanju tijelo, od adaba je: brinuti o zdravlju, lije~iti se i ne pri~injavati sebi {tetu; jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema nano{enja {tete, ni sebi ni drugome!”848 “Lije~ite se, jer Allah nije stvorio ni jednu bolest, a da joj nije dao lijeka osim jedne bolesti - starosti i smrti”849; - da sebi ne uskra}uje u jelu, niti da pretjeruje, u skladu s ajetom: “I jedite i pijte, samo ne pretjerujte, On, uistinu, ne voli one koji pretjeruju”850; - odr`avati ~isto}u tijela. Allah, d`.{., ka`e: “I haljine svoje o~isti!” 851 A Poslanik, s.a.v.s., veli: “^isto}a je pola vjere.”852 “Da se ne bojim da }u opteretiti svoj ummet, naredio bih im upotrebu misvaka (~etkice za zube napravljene od posebnog drveta) prije svakog namaza”853; - voditi ra~una o lijepom izgledu: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da klanjate namaz!” 854 A Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Uistinu je Allah lijep i voli ljepotu.”855 “Pet stvari kod ljudi jesu prirodna svojstva: sune}enje (obrezivanje), odstranjivanje dla~ica sa stidnog mjesta i ispod pazuha, potkra}ivanje noktiju i podrezivanje brkova”856; voditi ra~una o kondiciji, izdr`ljivosti i upra`njavati borila~ke vje{tine, u skladu s hadisima: “Sve {to nije od sje}anja na Allaha, d`.{., (zikr) besposlica je, osim ~etiri stvari: vje`banje jahanja na konju, podu~avanje plivanju ...”857 Prolaze}i kraj grupe koja se takmi~ila u bacanju luka i strijele, Poslanik je rekao: “Ga|ajte, sinovi Ismailovi, va{ otac je bio baca~ luka i strijele.”858

ADABI PREMA DRUGIMA
Ve} je spomenuto da je odnos prema Allahu, d`.{., mjerilo ostalih odnosa i da je od temeljnog zna~aja. Bitno je dodati da du`nosti prema drugima ne zaostaju puno za du`nostima u prethodno navedenom odnosu; posebno ako na to gledamo sa stajali{ta po~injenih gre{aka u tim odnosima i njihovog opra{tanja. Naime, Allah, d`.{., poru~uje nam da je milostiv i da

312

Islamsko znanje

pra{ta onom ko se pokaje, obavezuju}i nas nadom u Njegovu milost i oprost. [to se ti~e odnosa prema samom sebi, ako se pokajemo za po~injene grijehe, trebamo se nadati Njegovoj milosti i Njegovom oprostu, jer svako voli da mu bude opro{teno. Najva`nije je da u oba ova odnosa nema tre}eg, ~ije bi eventualno uzurpirano pravo bila zapreka Allahovom oprostu dok “obespravljeni” sam ne oprosti. Do ove situacije dolazi kad su u pitanju po~injene gre{ke prema drugima i u tom slu~aju po~iniocu trebaju dva oprosta: oprost od onoga ~ije je pravo uskra}eno i oprost od Allaha, d`.{., jer je Njegova naredba da se sva~ije pravo ispo{tuje. A ukoliko ne dobije oprost na ovome svijetu, na drugom }e se svojim djelima otkupljivati; na {to nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava: “Ko bude svome bratu nepravdu po~inio, taj neka se s njim izmiri (i halal zatra`i) prije nego do|e na Sudnji dan, kada ne}e biti ni dinara niti dirhema, nego }e se dugovanja podmirivati dobrim djelima. A ko ne bude imao dobrih djela, njemu }e se tovariti grijesi onoga kome je nanio nepravdu.”859 Ovaj hadis je i vi{e nego dovoljan razlog da u odnosima prema drugima budemo sasvim oprezni. Treba imati na umu da grijeh prema drugom predstavlja mu~nu neizvjesnost - da li }e nam doti~ni oprostiti ili ne. Odnosi se prema drugima me|usobno razlikuju - prema nekome su obaveze ja~e a prema nekome slabije. Upoznavaju}i se sa adabima razli~itih odnosa, dr`at }emo se redosljeda koji odgovara njihovom stupnju va`nosti i ja~ine.

ADABI PREMA RODITELJIMA
Ovo je najva`niji odnos u ovome poglavlju, jer su roditelji, poslije Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., vjerniku najpre~i. Resulullah, a.s., bio je od jednog ashaba upitan: “Ko je me|u ljudima najzaslu`niji da mu iska`em pa`nju i lijep odnos?” “Mati!”, odgovori Poslanik, s.a.v.s. “A zatim?” “Mati!” “A zatim?” “Mati!” “A zatim?” “Otac!” , odgovorio je Poslanik, s.a.v.s.860 ^estitost i dobro~instvo prema roditeljima jeste strogi farz: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njega obo`avate i da roditeljima dobro~instvo ~inite.” 861 A neposlu{nost roditeljima spada u red najve}ih grijeha, odmah iza {irka: “Ho}ete li da vas obavijestim o najve}im grijesima?” - upitao je Resulullah, i to tri puta ponovio. “Ho}emo!” - reko{e ashabi. “[irk Allahu i neposlu{nost roditeljima...”862 O na~inu dobro~instva prema roditeljima. Allah, d`.{., ka`e: “Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost do`ive, ne reci im ni: 'Uh' - i ne podvikni na njih, i obra}aj im se sa rije~ima po{tovanja punim. Budi

Islamsko znanje

313

prema njima pa`ljiv i ponizan i reci: 'Rabbi rhamhuma kema rabbejani sagiren' ('Gospodaru moj, smiluj im se, kao {to su oni mene dok sam dijete bio odgajali!')” 863 A da obaveze prema roditeljima imamo i poslije njihove smrti, svjedo~i nam hadis Resulullaha, s.a.v.s.: “^etiri stvari du`nost su prema roditeljima poslije njihove smrti: dova i tra`enje oprosta za njih, iskazivanje po{tovanja prema njihovim prijateljima, odr`avanje veze prema njihovoj rodbini i izvr{avanje njihove oporuke.”864

ADABI ^OVJEKA PREMA @ENI I @ENE PREMA ^OVJEKU
Prava i du`nosti u braku su obostrana. “Vi, uistinu, imate du`nosti prema `enama, a i one prema vama”, rekao je Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom had`u.865 A najva`nija su svojstva u braku obostrana ljubav i samilost, jer Allah ka`e: “...i jedan od dokaza Njegovih je to {to za vas, od vrste va{e, stvara `ene, da se uz njih smirite, a u~inio je izme|u vas ljubav i samilost.” 866 Od adaba ~ovjeka prema `eni je sljede}e: - obaveza dono{enja opskrbe `eni: “Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje” 867; - odgovornost za pona{anje `ene, u skladu s ajetom: “O vi koji vjerujete, ~uvajte od vatre sebe i porodice svoje.” 868 A u hadisu stoji: “^ovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado”869; - ukoliko `ena otka`e poslu{nost Allahovim propisima ili mu`u, treba je upozoriti i po potrebi kazniti: “A one ~ije se neposlu{nosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, kad vam postanu poslu{ne, tada protiv njih koraka nikakva ne poduzimajte!” 870 - O du`nostima op}enito govori sljede}i hadis: “Da je nahrani, kad i sebe hrani, da je obu~e, kad i sebe obla~i, da je ne udara u lice, da je ne grdi i da je ne napu{ta (zapostavlja), osim u ku}i.”871

314

Islamsko znanje

ADABI @ENE PREMA MU@U :
@ena treba priznati i po{tovati autoritet ~ovjeka i njegovu prednost nad njom i iskazivati mu poslu{nost, u skladu s ajetima: “Mu`evi imaju prednost nad njima za jedan stupanj.” 872 “Zbog toga su ~estite `ene poslu{ne i za vrijeme mu`evljeva odsustva vode brigu o onome o ~emu treba da brigu vode.” 873 “Kada vam postanu poslu{ne, tada protiv njih koraka nikakva ne poduzimajte.” 874 I hadisima: “Kada ~ovjek pozove `enu zbog neke svoje potrebe, neka mu do|e, pa makar bila zauzeta oko kuhanja.”875 “Da sam ikome naredio da u~ini sed`du drugome (osim Allahu), naredio bih `eni da u~ini sed`du mu`u”876; - da vodi brigu o djeci i ku}i, za {to je odgovorna, u skladu s hadisom: “A `ena je pastir u ku}i svog mu`a i me|u njegovom djecom i bit }e odgovorna za svoje stado.”877 O svojstvima hairli supruge govori i sljede}i hadis: “Najbolja je `ena ona koja ga (~ovjeka) obraduje, kad je pogleda, koja ga poslu{a, kad joj naredi, i koja mu se ni sobom ni imetkom ne suprotstavlja u vezi s onim {to on prezire.”878

ADABI PREMA DJECI
Najva`niji adab prema djeci jeste njihov islamski odgoj, {to je roditeljska odgovornost. Allah, d`.{., rekao je: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje ~uvajte vatre.” 879 Islamski je odgoj svjestan i ozbiljan pristup podu~avanju islamskim propisima i islamskom ahlaku, te njihovo privoljavanje na to, u skladu s hadisom: “Nare|ujte va{oj djeci klanjanje (namaz), kada budu imali sedam godina, a kada napune deset, vi ih i istucite zbog toga.”880 Me|utim, taj odgoj mora biti popra}en samilo{}u i odnosom punim ljubavi, jer je Poslanik, a.s., rekao: “Ne pripada meni onaj ko ne iska`e milost prema na{im najmla|im niti onaj koji ne po{tuje prava starijih!”881 Prema djeci treba iskazati jednak odnos i ne praviti razliku izme|u njih, u skladu s hadisom: “Bojte se Allaha i budite pravedni me|u va{om djecom.”882 Od adaba prema djeci jeste

Islamsko znanje

315

i akika (klanje kurbana), {i{anje kose i nadijevanje lijepog muslimaskog imena na sedmi dan, jer je Resulullah rekao: “@rtveni je kurban obaveza na dobiveno dijete da se ispred njega zakolje na sedmi dan, tad mu se da ime i o{i{a ono {to ima od kose.”883 A lijepo je i dovu u~iti ispred djece mole}i Allaha, d`.{., da ih za{titi, kao {to je i Resulullah, s.a.v.s., u~io za Hasana i Husejna: “Ui'zukuma bikelimatillahit - tammeti min kulli {ejtanin ve hammeh ve min kulli ajnin lammeh” (“Utje~em vas Allahu Njegovim potpunim rije~ima od svakog {ejtana i brige i od svakog urokljivog oka).”884

ADABI PREMA RODBINI
Dobro~instvo prema rodbini i odr`avanje veze sa njom strogo je propisana obaveza: “I Allahu se klanjajte i nikoga Mu ravnim ne smatrajte ! A roditeljima dobro~instvo ~inite, i rodbini, i siro~adima, i siromasima...” 885 A `estoka je prijetnja onome ko prekida rodbinske veze: “Ne}e u}i u D`ennet ko kida rodbinske veze.” 886 Propisuje se i dijeljenje sadake siroma{noj rodbini i ona je vrednija od sadake nekom siromahu (strancu): “Sadaka siroma{nim jeste (samo) sadaka, a sadaka rodbini je i sadaka, a i odr`avanje veze.”887 O vrijednosti lijepog odnosa prema rodbini svjedo~i i ovaj hadis: “Ko `eli da mu Allah dadne obilnu opskrbu, te dug i u blagostanju obilan `ivot, neka pazi i obilazi rodbinu.”888

OSTALIM ADABI PREMA OSTALIM MUSLIMANIMA
Ovi adabi su mnogobrojni, kroz ajete i hadise navest }emo neke od njih: “Ne}e od vas niko vjerovati dok ne bude volio svome bratu ono {to i sebi.” 889 “Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani.”890 “Primjer muslimana u me|usobnoj ljubavi, samilosti i naklonosti jeste kao primjer jednog tijela - kada zaboli jedan dio, i ostali dijelovi tijela s njim u~estvuju (osje}aju) u nesanici i povi{enoj temperaturi.”891 “Pet su (stvari) obaveza prema muslimanima: uzvratiti selam, obi}i bolesnika, ispratiti d`enazu, odgovoriti na poziv i re}i: ‘Jerhamukellah’ (‘Allah ti se smilovao’) kada neko kihne.”892 Izme|u ostalog, od posebne va`nosti su adabi prema kom{iji, jer je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se prema kom{iji plemenito odnosi.”893

316

Islamsko znanje

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Tako mi Allaha nije vjernik!” - i ponovio je to tri puta. “Ko, Allahov Poslani~e?” - upita{e ashabi. “Onaj od ~ijeg zla nije siguran njegov susjed.”894 “Toliko mi je D`ibril oporu~ivao pa`nju prema kom{iji, da sam pomislio da }e me (kom{ija) naslijediti.”895 Tako|er, va`ni su, izme|u ostalih, adabi prema: siro~adima, siromasima, prijateljima, musafirima (gost ili putnik namjernik) i robovima: “A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, siro~adi, i siromasima, i kom{ijama, bli`njim i daljim, i prijateljima, i putnicima - namjernicima, i onima koji su u va{em posjedu.”896

ADABI PREMA NEMUSLIMANIMA
Nemuslimani se ne smiju uzimati za prisne prijatelje: “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike pored vjernika, a onaj ko to u~ini taj nimalo Allahu ne pripada - osim da biste se od njih sa~uvali.” 897 Prema njima je obavezno biti pravedan: “Allah vam ne zabranjuje da ~inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravi~ni.” 898 A Poslanik, s.a.v.s., ka`e: “Uka`i milost prema onima {to su na Zemlji, smilovat }e ti se Onaj Koji je na nebu.”899 Ne izjedna~avati se s njima niti ih slijediti u onome {to je njima svojstveno: “Ko se poistovjeti sa nekim narodom on im i pripada.”900 “Razlikujte se od mnogobo`aca: pu{tajte bradu i skra}ujte brkove.”901

ADABI PREMA @IVOTINJAMA
I prema `ivotinjama mo`e se zaraditi nagrada ili kazna, u skladu s hadisom: “Na sve {to ima `ivu jetru ima (mogu}nost) sevapa.”902 Mu~enje je `ivotinja strogo zabranjeno: “Neka je Bo`ije prokletstvo na onog koji zlostavlja `ivotinje.”903 Dozvoljeno je ubiti one `ivotinje koje predstavljaju opasnost i stalno uznemiravanje, kao {to se navodi u hadisu: “Petero poganih ubija se i na obi~nom i na svetom mjestu: zmija, pjegavi gavran, mi{, bijesan pas i lunja (vrsta sokola).”904

Islamsko znanje

317

BILJE[KE
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27.

Sura En-Nisa': ajet 165. Buhari i Muslim. Sura El-E'araf: ajet 158. Buharija i Muslim. Sura E{-[u'ara': ajet 193. Sura Et-Tekvir: ajeti 19-24. Sura Et-Ta-ha: ajeti 123-124. Sura El-Kijame: ajeti 17-18. Sura El-E'araf: ajet 204. Sura En-Nahl: ajet 89. Sura El-Kehf: ajet 109. Sura El-Isra': ajet 9. Sura El-Enbija': ajet 10. Sura El-Furkan: ajet 1. Sura El-Hid`r: ajet 9. Sura E{-[u'ara': ajet 192. Sura En-Nisa': ajet 174. Sura Junus: ajet 57. Sura El-En'am: ajet 92. Sura El-Maida: ajet 19. Sura El-Bekara: ajet 97. Sura El-Fussilet: ajet 41. Sura El-Burud`: ajet 21. Sura El-Fussilet: ajeti 3-4. Buhari i Muslim. Buhari. Muslim, Ahmed i En-Nesai.

318
28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62.

Islamsko znanje
Buhari i Muslim. Sura El-Enfal: ajet 67. En-Ned`m: ajeti 3-4. Sura El-Fussilet: ajet 53. Sura El-Isra': ajet 85. Sura Junus: ajet 2. Sura El-Bekara: ajet 30. Sura El-Enfal: ajet 12. Sura El-Burud`: ajeti 21-22. Sura El-Kadr: ajet 1. Sura El-Bekara: ajet 185. El-Hakim, El-Bejheki i En-Nesai. Sura El-Furkan: ajet 33. Sura El-Isra': ajet 106. Sura En-Neml: ajet 6. Sura Et-Tevba: ajet 6. Muttefekun alejhi. Sura Es-Saffat: ajeti 101-112. Buharija. E{-[ura: ajet 51. En-Nisa': ajet 164. Buharija. Buharija. Buharija. Buharija. Sura El-Hakka: ajeti 44-47. Sura Et-Tevba: ajet 43. Sura El-Enfal: ajeti 67-68. Sura Et-Abese: ajeti 1-11. Sura Et-Junus: ajet 15. Sura Hud: ajet 49. Sura Kehf: ajet 25. Sura El-Furkan: ajet 5. Sura En-Ned`m: ajet 4. Sura El-Bekara: ajet 118.

Islamsko znanje
63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78.

319

Buharija. Sura Es-Saffat: ajet 16. Sura Alek: ajeti 1-5. Sura El-Bekara: ajet 278. Sura El-Bekara: ajet 281. Sura El-Bekara: ajet 282. Sura El-Maida:ajet 3. E{-[uara': ajet 214. Sura El-Mud`adela: ajet 1. El-Burhan”, str. 32 - I dio. Sura Et-E'ala: ajet 14. Sura El-Bekara: ajet 184. Sura El-Kadr: ajet 1. Sura Ed-Duhan: ajet 3. Buharija. E{-[abijj je Amir-[erahbil, tabi'in, najstariji {ejh Ebu-Hanife. Bio je imam u hadisu i fikhu. Umro je 109. godine po Hid`ri. Sura El-Isra': ajet 106. Sura E{-[u'ara': ajeti 192-195. Sura En-Nahl: ajet 102. Sura El-Bekara: ajet 23. Sura El-Bekara: ajet 97. Sura El-Isra': ajet 106. Sura El-Furkan: ajet 32. Sura En-Nisa': ajet 95. Sura En-Kehf: ajet 6. Sura El-En'am: ajeti 33-34. Sura Ali-Imran: ajet 184. Sura El-Ahkaf: ajet 35. Sura El-Hud: ajet 120. Sura El-E'araf: ajet 187. Sura El-Had`d`: ajet 47. Sura El-Furkan: ajet 33. Sura El-D`umu'a: ajet 2. Sura El-E'araf: ajet 157.

79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96.

320
97. 98. 99. 100. 101. 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. 112. 113. 114. 115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. 122. 123. 124. 125. 126. 127. 128. 129. 130. 131.

Islamsko znanje
El-Bejheki. Sura El-Isra': ajet 32. Sura El-Isra': ajet 33. Sura En-Nahl: ajet 67. Sura El-Bekara: ajet 219. Sura En-Nisa': ajet 43. Sura El-Maida: ajeti 90-91. Buharija. Sura El-Hud: 1. Sura En-Nisa': ajet 82. Sura El-Kijame: ajeti 16-19. Buharija i Muslim. Buharija, Muslim i drugi. Ahmed. Et-Tirmizi. Sura Et-Sad: ajet 29. Sura Et-Fussilet: ajet 3. Sura Et-Hud: ajeti 1-2. Sura Et-Junus: ajeti 1-2. Sura El-Bekara: ajet 25. Sura Ez-Zumer: ajet 23. Sura En-Nisa': ajet 82. Sura Ali-Imran: ajet 7. Sura En-Nasr: ajet 3, a hadis prenose Buharija i Muslim. Sura Et-Muhammed: ajet 15. Sura El-Ga{ija: ajeti 13-16. Sura El-Enbija': ajet 25. El-Enbija': ajet 23. Sura El-D`asija: ajet 29. Sura El-Bekara: ajet 106. Sura El-Bekara: ajet 109. Sura E{-[ura: ajet 13. Sura El-Bekara: ajet 183. Sura El-Had`d`: ajet 27. Sura El-Maida: ajet 45.

Islamsko znanje
132. 133. 134. 135. 136. 137. 138. 139. 140. 141. 142. 143. 144. 145. 146. 147. 148. 149. 150. 151. 152. 153. 154. 155. 156. 157. 158. 159. 160. 161. 162. 163. 164. 165. 166.

321

Sura Ali-Imran: ajet 146. Sura Lukman: ajet 18. Sura El-Bekara: ajet 269. El-Hakim. Sura En-Ned`m: ajeti 3-4. Sura En-Nahl: ajet 44. Sura El-Bekara: ajet 106. Sura El-Bekara: ajet 144. Sura El-Bekara: ajet 185. Sura El-Bekara: ajet 180. Sura En-Nisa': ajet 11. Sura El-Isra': ajet 88. Sura Hud: ajeti 13-14. Sura Junus: ajet 38. Sura El-Bekara: ajet 23. Sura El-Ankebut: ajeti 50-51. Sura Ali-Imran: ajeti 190-191. Sura El-Mud`adela: ajet 11. Sura Ez-Zumer: ajet 9. Sura Ta-ha: ajet 114. Sura El-Hid`r: ajet 22. Sura El-En'am: ajet 125. Sura Et-Junus: ajet 61. Sura Et-Tarik: ajeti 5-7. Sura El-Alek: ajet 2. Sura El-Had`d`: ajet 5. Sura El-Enbija': ajet 30. Sura El-Bekara: ajet 189. Sura El-Ihlas. Sura El-Hadid: ajet 3. Sura El-Kasas: ajet 88. Sura El-En'am: ajet 102. Sura El-Ahzab: ajet 27. Sura El-Bekara: ajet 96. Sura El-Fussilet: ajet 54.

322
167. 168. 169. 170. 171. 172. 173. 174. 175. 176. 177. 178. 179. 180. 181. 182. 183. 184. 185. 186. 187. 188. 189. 190. 191. 192. 193. 194. 195. 196. 197. 198. 199. 200. 201.

Islamsko znanje
Sura E{-[ura: ajet 11. Sura El-Enbija': ajet 22. Sura El-Ankebut: ajet 45. Sura El-Mudesir: ajet 38. Sura Et-Tur: ajet 21. Sura El-Bekara: ajet 286. Sura Er-Rum: ajet 21. Sura En-Nisa': ajet 19. Sura En-Nisa': ajet 33. Sura Ali-Imran: ajet 159. Sura E{-[ura: ajet 38. Sura El-Hud`urat: ajet 10. Sura Ali-Imran: ajet 64. Sura En-Nisa': ajet 135. Sura El-Maida: ajet 8. Sura En-Nisa': ajet 58. Sura El-Maida: ajet 44. Sura El-Maida: ajet 45. Sura El-Maida: ajet 47. Sura El-Maida: ajet 50. Sura El-Bekara: ajet 179. Sura En-Nur: ajet 2. Sura En-Nur: ajet 4. Sura El-Maida: ajet 38. Sura En-Ned`m, ajet 3-4. Sura El-Ha{r, ajet 7. Sura Ali-Imran, ajet 31. Sura En-Nisa', ajet 65. Sura En-Nur, ajet 63. Bilje`i Ebu-Davud i Tirmizi. Bilje`i El-Hatib u knjizi “El-Kifaje” i Ibn Abdul-Berr. Bid'at: novouvedena stvar u vjeri, koju Resulullah nije prakticirao u svom ibadetu Bilje`i Ebu-Davud i Tirmizi, koji ka`e: hadis je hasen sahih. Bilje`i Buharija. Citat spominju:El-Bejheki u djelu: “Medhal ed-Delail”; El-Hatib u djelu:”El-Kifaje” i

Islamsko znanje
Ibn Abdul-Berr u svom “D`ami'u”.
202. 203. 204. 205. 206.

323

Bilje`i El-Bejheki u djelu “El-Medhal” i Ibn Abdil-Ber u svom “D`ami'u”. Bilje`i El-Bejheki u “El-Medhal” i El-Hatib u “El-Kifaje”. Bilje`i Muslim. Pogledaj djelo:”D`ami'u-Bejanil-'Ilmi ve fadlihi”. Mutevatir je ono predanje koje prenosi toliki broj prenosilaca da je nemogu}e da su svi pogrije{ili, ili da su se, uslovno re~eno, dogovorili da sla`u u pogledu tog predanja. “Et-Tabekat” “Et-Temjiz” El-Meslub i El-Kelbi jesu odba~eni prenosioci od hadiskih u~enjaka. Pogledaj naslov “Sunen Ebi-Davud”. Biografije ovih ashaba uzete su iz djela:”Sijer el-E'alam en-Nubela” od imama Ez-Zehebija. Vidi djelo “El-Kifaje” od El-Bagdadija, str. 401 i “El-Mevduat” od Ibn-D`evzija - tom 1, str. 241-242. Ebu-Davud i Tirmizi koji ka`e:”Hadis je hasen sahih.” Buharija i Muslim. Sura El-Kafirun: ajet 6. Ibnu Ebil-'Izz el-Hanefi “[erhul-akidet-Tahavijje”. Izdava~ El-Mektebul-islami, Bejrut, 1983.god. sedmo izdanje, str. 373. Sura El-Hud`urat: ajet 15. Sura Muhammed: ajet 19. “Musned Ahmed ibnu Hanbela”, Musnedul-Ensar, hadis broj 20996. Ibn Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, “Kasasul-enbija', 6/478, hadis 3445. Sura El-Enfal: ajet 2. Sura Et-Tevba: ajet 124. Sura El-Ahzab: ajet 22. Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”: 1/51. Abdul-Azim ibn Abdil-Kavijj el-Munziri: “Et-Tergib vet-terhib minel-hadisi{-{erif”, Darulmektebetil-hajat, Bejrut, 1987 god., 3/403. Ibn Ebil-'Izz El-Hanefi “[erhul-akide Et-Tahavijje”, str. 386. Ibn Ebil-'Izz El-Hanefi “[erhul-akide Et-Tahavijje”, str. 386. Sura Fatir: ajet 28. Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari” 1/114, hadis 50 i Muslim Ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri, “Sahihu Muslim”, poglavlje “Iman” 1/37,39, hadis broj 1 i 5.

207. 208. 209. 210. 211. 212.

213. 214. 215. 216.

217. 218. 219. 220.

221. 222. 223. 224. 225.

226. 227. 228. 229.

324
230.

Islamsko znanje
Muslim Ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri, “Sahihu Muslim”, Daru ihjait-turasil-arebi, 1972.god. “Iman” 1/48 poglavlje 6, hadis br.17. Ahmed ibn Hanbel, “Musned Ahmed ibnu Hanbela”, 4/114. Sura El-Bekara: ajet 285. Sura En-Nisa': ajet 136. Muslim Ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri, “Sahihu Muslim”, 1/37. Sura El-E'raf: ajet 172. Sura Er-Rum: ajet 30. Ibn-Had`er el-Askelani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, Kitabul-D`enaiz, 3/245,246, hadis broj 1385. Sura El-Bekara: ajet 164. E{-{ejh Muhammed Salih el-'Usejmin: “[erhul-akide el-vasitijje li{ejhil-Islam Ibni Tejmijje”, Dar Ibnul-D`evzi, ^etvrto izdanje, 1417.h. 1/56,57. Sura Ez-Zarijat: ajet 56. Sura El-Enbija': ajet 25. Muslim Ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri “Sahihu Muslim” u poglavlju “Iman”, 1/50, hadis broj 29. Sura El-E'araf: ajet 54. Sura El-Enbija': ajet 25. Sura El-Mu'minun: ajet 23, i Sura Et-Hud: ajet 61. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 13/371 hadis 7392, Muslim ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”: 17/7, hadis br. 6750. Ahmed ibn Hanbel: “Musned Ahmed ibnu Hanbela, “Musnedul-muksirine mines-sahabe”, hadis broj 4091. Sura El-Bekara: ajet 285. Muslim ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim”: 1/39. Sura En-Nisa': ajet 136. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari” 6/361, hadis 3326. Sura El-Bekara: ajet 30. “Muhtesar Sahihi Muslim” 2/338. Sura Merjem: ajet 17. Muslim ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim”: 1/39. Sura Et-Fatir: ajet 1. Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, “Bed'ul-halk” 6/313, hadis 3238.

231. 232. 233. 234. 235. 236. 237.

238. 239.

240. 241. 242.

243. 244. 245. 246.

247.

248. 249. 250. 251. 252. 253. 254. 255. 256. 257.

Islamsko znanje
258. 259. 260. 261. 262. 263. 264. 265. 266. 267. 268. 269. 270.

325

Sura El-Enbija': ajeti 26-28. Sura En-Nahl: ajet 50. Sura En-Nazi'at: ajet 5. Sura Ez-Zarijat: ajet 4. Sura Kaf: ajet 18. Sura El-Infitar: ajeti 10-11. Sura El-Mu'min: ajeti 7-9. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”: 3/237. Sura El-Fussilet; ajet 30. Abdul-Azim ibn Abdil-Kavijj el-Munziri: “Et-Tergibu ve-terhibu minel-hadisi{-{erif”: 1/65. Sura El-Enfal: ajet 12. Sura El-Muddessir: ajet 31. En-Nesai i Et-Tirmizi - vidi komentar Ibn-Kesira: 31 sura El-Muddessir, Ibn-Had`er elAskalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 6/232. Sura El-Bekara: ajeti 97, 98. Sura Et-Tekvir: ajeti 15-21. Sura En-Ned`m: ajeti 5, 6. Sura Ez-Zuhruf: ajet 77. Sura El-Infitar: ajeti 10-12. Sura Er-R'ad: ajet 11. Sura Ez-Zuhruf: ajet 80. Sura Es-Sed`da: ajet 11. Muhammed ibn Abdul-Vehhab - “Usulul-iman”, Muessesetu Mekke littiba'a veli'lam, Izdao i pripremio Muhibbuddin el-Hatib, str.15. Sura El-Hakka: ajet 17. Sura Gafir: ajet 49. Sekar je jedno od imena D`ehennema. El-Muddessir: ajeti 30, 31. Sura El-Alek: ajet 18. Sura Ez-Zumer: ajet 73. Es-Sejjid Sabik “El-akaid El-islamijje”, str. 166. Sura El-Maida: ajet 44. Sura El-Maida: ajet 46. Sura El-Isra': ajet 55. Sura En-Ned`m: ajeti 36, 37.

271. 272. 273. 274. 275. 276. 277. 278. 279.

280. 281. 282. 283. 284. 285. 286. 287. 288. 289. 290.

326
291. 292. 293. 294. 295. 296. 297. 298. 299. 300. 301. 302. 303. 304. 305. 306.

Islamsko znanje
Sura El-Ea'la: ajeti 18, 19. Sura El-Bekara: ajet 213. Sura El-Maida: ajet 44. Sura El-Maida: ajet 48. Sura El-Maida: ajet 48. Sura El-Hid`r: ajet 9. Sura El-Fussilet: ajet 41, 42. Sura El-Bekara: ajet 148. Sura El-Bekara: ajet 75. Sura En-Nisa': ajet 46. Sura El-Maida: ajeti 14, 15. Sura Et-Tevba: ajet 30. Sura El-Kehf: ajet 110. Sura El-Maida: ajeti 72, 73. Sura El-Maida: ajet 75. “El-Akaid el-islamijje”, Es-Sejjid Sabik, str. 167. i dr. Omer el-E{kar: “Poslanici i poslanice”, 104-106. Dr. Muhammed Ne'im Jasin: “El-Iman, erkanuhu, hakikatuhu nevakiduhu”, Aman 1985, god. str.71. Sura Gafir, ajet 78. Sura Fatir, 24. Ahmed ibn Hanbel: “Musned Ahmed ibnu Hanbela” - Musnedul-Ensar, hadis broj 21257. Sura El-Had`d`, ajet 52. Sura Merjem, ajet 51. Sura El-Enbija', ajet 7. Safijjurrahman el-Mubarekfuri “Zape~a}eni d`enetski napitak”, Izdava~ “Odred El-Mud`ahid”, prevela sa arapskog Subhija Had`imejli}-Skenderovi}, str. 402

307.

308. 309. 310.

311. 312. 313. 314.

315. 316. 317.

Sura El-Maida, ajet 67. Sura El-Bekara, ajet 258. Dr. Abdurrahman Re'fet El-Ba{a “Iz `ivota ashaba” Izdava~ “Organizacija aktivne islamske omladine”, Zenica, 1997 god. Sa arapskog Mirsad Sedi} i Sabri Pu{ka, str.4 309. Sura Es-Saff, ajet 6. Sura El-Bekara, ajet 146. Dr. Muhammed Revvas Kal'ad`i i Dr. Sadik Kunejbi “Mu'd`emu lugatil-fukaha',

318. 319. 320.

Islamsko znanje
Izdava~ “Daru Nefais”, Amman, 1988. god. str. 439.
321. 322.

327

Sura Ali-Imran, ajet 50.

[to se ti~e svih mu'd`iza Poslanika, s.a.v.s., ja ih ovdje nemam namjeru navoditi zbog toga {to to i nije cilj pisanja ovog dijela poglavlja. Me|utim, ko `eli ne{to vi{e saznati i pro~itati sve navedene mu'd`ize neka se obrati na slijede}a djela: “E{-{ifa'”- lil Kadi ‘Ijad, “El-hasaisul-kubra”- Lis-Sujuti” ili neka uzme bilo koju knjigu iz `ivotopisa poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
323. 324. 325. 326. 327. 328. 329. 330.

Ovakva je i definicija Ibn-Had`era el-Askalanija koju je naveo u djelu “Fethul-Bari”. Sura El-Feth: ajet 18, Sura Junus, ajet 62, itd. Do ovih opisa do{ao sam na osnovu ajeta i hadisa koji govore o evlijama. Sura Junus, ajeti 62-64. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, “Kitabur-rikak”, 11/340, br. 6502. Sura Ali-Imran, ajet 37. “Sahihul-Buhari” - Edeb, poglavlje: “Primanje dove od onoga ko ~ini dobro roditeljima.” Abdurrahman Hasan Habenneke el-Mejdani “El-Akide el-Islamijje”, Darul-Kalem - Damask, {esto izdanje, 1992. god. str.456. Tj. od rije~i do rije~i prenesen je od Allaha, d`elle {anuhu. Sura E{-[ura, ajet 51. Malik ibn Enes “El-Muvetta”: Daru ihjait-turasil-arebi, 1988.god. poglavlje “El-D`ami'”, Ebul-Kasim Sulejman ibnu Ahmed Et-Taberani u “El-mu'd`emul-kebir”, drugo izdanje, 1984.god. Mektebetuz-zehra El-hadise, Mosal.

331. 332. 333.

334. 335.

Sura Es-Saffat, ajeti od 102-108. Hadis se u cjelosti nalazi u djelu “ Ibnu Had`er El-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 1/23, prvo poglavlje: “Po~etak vahja”, hadis broj 3. Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, Et-ta'bir 12/273, hadis broj 6989 i Muslim ibnul-Had`d`ad` el-Ku{ejri “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, Er-Ru'ja, hadis broj 4200.

336.

337. 338. 339. 340. 341. 342. 343. 344.

Sura El-E'araf, ajet 143. Sura En-Nisa', ajet 164. Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 1/27, broj 4. Sura En-Ned`m: ajeti 5-7. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 6/313, hadis 3236. Sura Es-Saffat, ajet 112. Sura El-Ankebut, ajet 33. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, Iman, hadis broj 9,

328
“Et-Tirmizi”, Iman, hadis broj 2535.
345. 346. 347.

Islamsko znanje

Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 1/18 Sura En-Nisa', ajet 136. Dr. Muhammed Ne'im Jasin “El-Imanu - erkanuhu, hakikatuhu ve nevakiduhu”, Amman 1985. g. str.111. Ko `eli ne{to vi{e saznati o imenima Sudnjeg dana neka pogleda knjigu “El-Akaid elSura En-Ankebut, ajet 57. Sura El-Mu'minun, ajet 100. Ahmed ibn [uajb en-Nesai: “Sunen En-Nesai” - Es-sehv, hadis broj 1291 i Ahmed ibn Hanbel: “Musned”, poglavlje Musnedul-Ensar, hadis broj 23379. “Fethul-Bari”, 3/188. Isti hadis prenosi i Muslim sa dodatkom. Sura Ibrahim, ajet 27. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 1/148 i Muslim ibnulHad`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, a ovo su Buharijine rije~i. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”: 17/203 Ebu-Davud: “Sunen Ebi Davud” i “Et-Tezkire”, str. 115. “Sunenut-Tirmizi” od Ebu-Hurejre ( - hasen garib, “Et-Tezkire”, str. 114 Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 3/243 i Muslim ibnul-Had`ad` El-Ku{ejri “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 17/200

348.

islamijje” od Es-Seida Sabika, str. 261-264 i “El-Akide el-islamijje” od El-Mejdanija, str. 538.
349. 350. 351.

352. 353. 354.

355. 356. 357. 358.

359.

Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 17/203 i “Et-Tezkire”, str. 115.
360.

Ebu-Isa Muhammed ibn Isa: “Sunen Et-Tirmizi” od Ebu-Hurejre ( “El-D`enaiz”), hadis broj 991 - hasen garib, “Et-Tezkire”, str. 114 “Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi” -17/203, Ibn -Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 3/232, hadis 1374. Ebu-Davud “Es-sunneh”, hadis broj 4127 i Ahmed ibn Hanbel: “Musned”, poglavlje Musnedul-Kufijin, hadis broj 17803. Ebu-Abdullah Muhammed ibn Ahmed ibn Ebi-Bekr ibn Fereh el-Kurtubi “Et-Tezkire fi ahvalil-mevta ve umuril-ahire”, Darul-fikr Bejrut, 1990, god. Sura El-E'araf: ajet 187. Sura El-Enbija': ajet 1. Sura El-Ahzab: ajet 63. Sura El-Kamer: ajet 1. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, “Er-Rikak”: 11/347, hadis 6503.

361.

362.

363.

364. 365. 366. 367. 368.

Islamsko znanje
369.

329

Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 13/90, hadis 7/122-7131 i “Et-Tezkire”, str. 738. Dr. Fuad Sedi} “Mali predznaci Sudnjeg dana”, izdata u Ammanu 1995. g., str.12. i 13. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari” ,11/347 i Muslim ibnulHad`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 17/89. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, poglavlje El-Fiten, 13/81 i Muslim ibnul-Had`ad` El-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 18/34. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, “Kitabul-ilm”, 1/178, hadis 80 i Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 16/222. Prenose ga Ahmed ibn Hanbel “Musned”, 2/537 i Ebu-Isa et-Tirmizi: “Sunen Et-Tirmizi”: 6/624. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 13/81, hadis 7121. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 13/87. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 1/178, hadis 80 i Muslim ibnul-Had`ad` El-Ku{ejri “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 16/221. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihul-Buhari”, 13/300, hadis 7319. Hadis prenosi Et-Tirmizi u poglavlju “El-Fiten”, broj 2156 i ka`e da je hasen sahih. Prenose ga Et-Tirmizi u poglavlju “El-Fiten”, hadis broj 2152 i Ibn-Mad`e, “El-D`ihad”, hadis broj 2769. Hadis prenosi Ahmed ibn Hanbel “Musned” (Musnedul-muksirin), hadis broj 10898. “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”: 18/27. Sura En-Nisa': ajeti 157-159. “Muhammed Fuad Abdul-Baki” u “El-Lu'lu' vel merd`an fima ittefeka alejhi{-{ejhan”: 1/31. Sura El-En'am: ajet 158. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 18/77, Ibn -Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi sahihil-Buhari”, 11/352. Sura En-Neml: ajet 82. Pogledaj Ibn-Kesirov Tefsir”, 3/362. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 18/68. Sura Ed-Duhan: ajet 10. Sura Ed-Duhan: ajet 11. Dr. Vehbet Ez-Zuhajli: “Tefsirul-munir”, prvo izdanje 91. g. Izdava~ “Darul-fikr”, Damask 25/212 Razlog silaska ovog ajeta pored toga {to je on govorio o dimu kao predznaku Sudnjeg dana jeste doga|aj koji sa zbio u vrijeme Muhammeda, a.s., kada su Kurej{ije odbile da vjeruju, pa je Poslanik, s.a.v.s., molio Allaha da im dadne da pro`ive sedam godina koje je Jusuf, alejhisselam, pro`ivio kada je postao rizni~ar kod egipatskog vladara. To su bile godine velike su{e i krize. Prema Ibn-Mes'udu i njih su zadesile iste ove

370. 371.

372.

373.

374. 375. 376. 377.

378. 379. 380.

381. 382. 383. 384. 385. 386.

387. 388. 389. 390. 391. 392.

393.

330

Islamsko znanje
godine. Jeli su kosti i meso uginulih `ivotinja. Ljudi su od silne gladi i `e|i vidjeli dim koji se prostirao izme|u nebesa i Zemlje. Do{li su Poslaniku, s.a.v.s., i molili ga da im Allah da ki{u. Poslanik, s.a.v.s., zamolio je Allaha i ki{a je pala. Pogledaj “Tefsirul-munir”, 2/ 211. Hadis prenosi El-Buhari.

394. 395.

Sura Ed-Duhan: ajeti 13 i 14. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, “Kitabul-fiten ve e{ratus-sa'ah”: 18/27-28. Prenosi ga Et-Taberani u “El-Evsetu”, a El-Hejsemi za njega u svom djelu “Med`me'uzzevaid”, 8/11, ka`e: “Hadis je sahih iako se u njegovom lancu prenosilaca nalazi Hakim ibn Nafi', dok su ostali prenosioci pouzdani.”

396.

397. 398.

Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi sahihil-Buhari”, 13/82, hadis 7120. Med`duddin Ebu-Seadat el-Mubarek ibn Muhammed ibn-Esir el-D`ereri: “En-nihaje fi garibil-hadis vel-eser”, 3/192. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, “Poglavlje o smutnji i predznacima Sudnjeg dana”: 18/27-29. Ahmed ibn Hanbel: “Musned”: 7/133 i “Et-Tirmizi mea' tuhfetil-ihvezi”: 6/463-464. “Fethul-Bari”, poglavlje Er-Rikak - pod naslovom “O iskupljanju”: 11/377, br. hadisa 6522 i Muslim u poglavlju “O d`ennetu i opisima njegovih u`ivanja” - pod naslovom “Nestanak svijeta i poja{njenje iskupljanja na Sudnjem danu” 17/194-195.

399.

400. 401.

402. 403. 404. 405. 406. 407. 408. 409. 410.

Ahmed ibn Hanbel: “Musned”: 4/446-447, na marginama knjige. Sura El-Had`d`: ajeti 1-2. Sura Et-Tekvir: ajeti 1-14. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 11/371, hadis 6519. Sura Ez-Zumer: ajet 68. Sura Ja-Sin: ajet 51. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 11/372, hadis 6521. Sura El-Mu'minun: ajet 101. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 17:192-193, Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”: 11:325. Sura El-Enbija': ajet 104. Sura El-Kamer: ajet 8. Sura El-Isra': ajeti 13-14. Sura El-Infitar: ajeti 10-12. Sura El-D`asija: ajet 29. Sura En-Naziat: ajet 35. Sura El-Hakka: ajet 78.

411. 412. 413. 414. 415. 416. 417.

Islamsko znanje
418. 419. 420. 421. 422. 423. 424.

331

Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 11/400, hadis 6537. Muhammed Hattab es-Subki: “Ed-dinul-halis”, tre}e izdanje 1964. god. 1/105 Sura El-D`asija: ajet 28. Sura Ez-Zumer: ajet 69. Sura Et-Tekvir: ajet 10. Sura El-Isra': ajet14. Ebu-Isa Muhamed ibn Isa: “Sahih Et-Tirmizi bi {erhi Ibnul-Arebi”: 9/260, hadis je hasen garib. Sura Ja-Sin: ajet 65. Sura El-Fussilet: ajeti 19-22. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 15/55 Hadisi koji govore o vrelu nalaze se u Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”: 15/53 i dalje, u Ibn-Had`er el-Askalani “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari” 11/396 pa dalje. Op{irnije o ovoj temi pi{e u “[erhu akide Et-Tahavijje”, str. 250.

425. 426. 427. 428.

429. 430. 431. 432. 433.

Sura El-Enbija': ajet 47. Sura El-Ea'raf: ajeti 8-9. Pogledaj “[erhul-akide Et-Tahavijje”, str.470. Sura Et-Ta-ha: ajet 109. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 11/96 br.6304, Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 1/198. Ibn-Mad`e u poglavlju “Zuhd”, hadis br. 4304. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, Poglavlje o musafirima i skra}ivanju namaza, hadis broj 1337. Sura En-Ned`m: ajet 26. Sura En-Nisa': ajet 48. Sura Et-Ta-ha: ajet 109. Sura El-Enbija': ajet 28. Sura El-Isra': ajet 79. Imam Et-Tirmizi: “Sunenut-Tirmizi”, Poglavlje o opisu Sudnjeg dana, mudrostima i pobo`nosti i imam Ahmed “Musned”, Baki Musnedil-mukessirine. Vidi “Fethul-Bari”, 11/361. Sura Ez-Zumer: ajet 73. Sura Ez-Zumer: ajet 71. “Sahihu Muslim”, Poglavlje o D`ennetu, opisu njegovih blagodati i njegovih stanovnika i “Musned” Ahmed ibn Hanbela, Baki Musnedil-Ensar.

434. 435.

436. 437. 438. 439. 440. 441.

442. 443. 444. 445.

332
446.

Islamsko znanje
“Sahihu Muslim”, Poglavlje o opisu Sudnjeg dana, D`enneta i D`ehennema i “Musned” Ahmed ibn Hanbela, Baki Musnedi-mukessirine. Sura Ali-Imran: ajet 133. Sura Ez-Zumer: ajet 20. Sura El-En'am: ajet 141. Sura Ed-Duhan: ajeti 51-57. Sura El-Waki'a: ajeti 45-47. Sura El-Mulk: ajet 10. Tj. dunjalu~ka vatra. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 6/330, hadis 3265. Sura Fatir: ajet 36. Sura En-Nisa': ajet 56. Sura Ed-Duhan: ajeti 43-45. Sura Ibrahim: ajeti 16-17. Sura El-Had`d`: ajet 19. Sura Ez-Zumer: ajet 16. Sura El-Humeze: ajeti 8-9. Sura Ed-Dehr: ajet 4. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 11/417, hadis 6561. Sura El-Kijame: ajeti 22-23. Sura El-En'am: ajet 103. Sura El-Mutaffifun: ajet 15. “Tefsirul-Kurtubi”, 19/261, zatim “El-Intika'” od Ibn Abdil-Berra, str.79-82. Sura Junus: ajet 26. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, Kitabul-Iman, 1/ 163, hadis br. 298. Sura Kaf: ajet 35. Muhammed ibn Ahmed el-Ensari el-Kurtubi: “El-D`ami'u li ahkamil-Kur'an”, 17/ 21 i E{-[evkanija: “Fethul-Kadir”: 5/79 od. Ebu-Umer Jusuf ibn Abdillah ibnu Muhammed ibn Abdil-Berr “Et-Temhid lima fil-Muvettai minel-me'ani vel-esanid” [tampano 1979.god, 7/156-157. Sli~an tekst je i kod Muslima “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”: 1/440 br. 212 i Buharije: 8/179.

447. 448. 449. 450. 451. 452. 453. 454. 455. 456. 457. 458. 459. 460. 461. 462. 463. 464. 465. 466. 467. 468. 469.

470. 471.

472.

473. 474. 475.

Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, 11/445, hadis 6573. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, El-Iman 9. Ali Tantavi “”Op}i prikaz vjere islama”, str. 66. prijevod Enesa Lj. i Ibrahima H.

Islamsko znanje
476.

333

Ebu-Bekr Ahmed ibnul-Husejn el-Bejheki: “El-i'tikad ala mezhebisselef Ehlissunneti vel-d`ema'ati”, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, prvo izdanje, 1984.god. 1/702. Hadis se nalazi u “Sahihu Muslim”, poglavlje Kader i u Et-Tirmizijevom “Sunenu”: 4/458 pod brojem 2156, za njega je rekao da je dobar (prihvatljiv). Sura Et-Tekvir: ajet 29. Sura El-En'am: ajet 111. Sura El-En'am: ajet 112. Sura Ja-Sin: ajet 82. Sura El-En'am: ajet 39. Sura Ez-Zumer: ajej 62. Sura El-Furkan: ajet 2. Sura Es-Saffat: ajet 96. Ebu-Isa Muhammed ibn Isa: “Sunen Et-Tirmizi”, 2/232. Muhammed ibn Abdil-Vehhab: “Tejsirul-Azizil-Hamid fi [erhi kitabit-tevhid”, str. 620. Ebu-Bekr Muhammed ibnul-Hasan El-Ad`uri: “E{-[eri'a”, str. 212. Sura El-Bekara: ajet 3. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”, 2/85. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi”: 2/82,83. [emsuddin ez-Zehebi “El-Kebair”: “Veliki grijesi.” Ebu-Isa Muhammed Ibn Isa “Sunen Et-Tirmizi”, (Komentar Ibnul-Arebija): 12/234 i “Sunen Ibnu Mad`e”: 2/1418. Ebu-Isa Muhammed Ibn Isa “Sunen Et-Tirmizi”, Kitabu sifetil-kijameh ver-rekaik velvere'a, hadis br. 2423. Sura En-Nisa': ajet 18. Pogledaj ove uvjete u djelu: “Levami'ul-envar El-Behijjeh ve svati'ul-esrar eleserijje”, 2/271. Sura El-Hadid: ajet 20. U prijevodu Kur'ana od Besima Korkuta rije~ kuffar (zemljoradnici) prevedena je kao kafiri (nevjernici), {to je velika gre{ka, jer se ni u jednom tefsiru ne nalazi takvo tuma~enje. Sura Et-Tegabun: ajet 10. Sura En-Nisa': ajet 103. Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri: “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi” u poglavlju “Iman”, br. 116 i “Sunenut-Tirmizi” u poglavlju “Iman”, 2543. Sura En-Nisa': ajet 48. Sura Junus: ajet 18.

477.

478. 479. 480. 481. 482. 483. 484. 485. 486. 487.

488. 489. 490. 491. 492.

493.

494. 495.

496. 497.

498. 499. 500.

501. 502.

334
503. 504. 505. 506.

Islamsko znanje
Sura Ez-Zumer: ajet 3. Sura El-En'am: ajet 88. Sura Ez-Zumer: ajet 65. Ahmed ibn Hanbel, “Musned”: 1/125. [ejh Nasiruddin el-Albani je za njega rekao da je sahih. “Irvaul-galil”: 8/189. Ahmed ibn-Hanbel, “Musned”. Ahmed ibn-Hanbel, “Musned”: 5/428 i Et-Taberani u El-Kebiru: 4/299. Sura En-Naziat: ajet 24. Sura El-Bekara: ajet 258. Sura El-E'araf: ajeti 191-192. Sura E{-[ura: ajet 11. Sura Ta-ha: ajet 110. Sura El-E'araf: ajet 180. Ebu-Bekr Ahmed ibn Ali ibn Sabit el-Hatib el-Bagdadi; “Tarihu Bagdad ev medinetusselam”, Darul-i'lam ed-duveli, Kairo 1992.god. 10/400. Sura En-Nisa': ajet 145. Ibn-Had`er el-Askalani: “Fethul-Bari bi {erhi Sahihil-Buhari”, Iman 1/89 br. 33 i Muslim ibnul-Had`ad` el-Ku{ejri “Sahihu Muslim bi {erhin-Nevevi” u poglavlju “Iman”, br. 88. Sura El-Kasas: ajet 56. Sura El-E'araf: ajet 186. Pogledaj knjige: “Fikhul-ibadat” od Seida Serdarevi}a i “Skra}ena zbirka propisa” od Ali ibn Ferida el-Hindija. Iz ovoga vidimo da, u stvari, nema neke velike razlike izme|u farza i vad`iba, jer su i farz i vad`ib ono {to je nare|eno da se radi i za ~ije obavljanje ~ovjek biva nagra|en, a za neobavljanje ka`njen. Stoga, ve}ina u~enjaka ne pravi razliku izme|u farza i vad`iba.

507. 508. 509. 510. 511. 512. 513. 514. 515.

516. 517.

518. 519. 520.

521.

522.

Ponekad ~ujemo rije~ “mustehab” pod kojom se podrazumijevaju djela koja je pohvalno raditi. Ovo je fikhska podjela sunneta ~ime se nikako ne misli omalova`iti vrijednost sunneta kada se ka`e da za njegovo neizvr{avanje nema kazne. Namjerno propu{tati sunnete poku|eno je i nedoli~no muslimanu, a svjesno napu{tanje sunneta i njegovo zanemarivanje grijeh je po mi{ljenju ve}ine uleme.

523.

524.

U biti nema neke velike razlike izme|u harama i mekruha tahrimen, jer su oba zabranjena i za njih je predvi|ena kazna. Stoga, ve}ina u~enjaka ne upotrebljava ovaj izraz mekruh tahrimen, nego je to kod njih haram, a mekruh tenzihen je kod njih u stvari mekruh. Prema tome nisu u pravu oni pu{a~i koji se brane time da je pu{enje kod nekih u~enjaka mekruh i da nije haram, jer ulema ka`e da onog ko radi djelo koje je mekruh tahrimen, ~eka kazna, tako da je svejedno da li kazali da je pu{enje haram ili mekruh tahrimen - u

Islamsko znanje
oba slu~aja po~inilac zaslu`uje kaznu.
525. 526.

335

Op{irnije o podjeli fikha mo`e se na}i u knjizi “Skra}ena verzija fikhskih propisa”, str. 1. Mud`tehid je islamski u~enjak koji je u stanju da sam, ne povode}i se za drugim, do|e do {erijatske odredbe, i to prou~avanjem glavnih i sporednih izvora fikha. Id`ma je jednoglasno rje{enje (konsenzus) nekog {erijatskog pitanja, nekon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, od cjelokupne uleme jednog vremena. Kijas je dono{enje neke {erijatske odredbe putem analogije na temelju {erijatskog rje{enja spomenutog u Kur’anu ili sunnetu, o nekom drugom pitanju, a koje ima ne{to zajedni~ko sa pitanjem o kojem se donosi novo rje{enje. Naprimjer, ka`emo da je pijenje piva haram, analogno vinu jer opija kao i vino, koje je zabranjeno jasnim kur’anskim tekstom. Jer se ove dvije vrste ne kolju. Kod nas se malo vodi ra~una o tome i smatra se sitnicom. Me|utim, ako se mokri stoje}i, gotovo je sigurno da }e pasti koja kap mokra}e na odje}u, {to uzrokuje neispravnost namaza kao i kabursku kaznu.

527.

528.

529. 530.

531. 532. 533.

Ebu-Davud, Et-Tirmizi, Ibn-Mad`e i Ibn-Hibban. Sura El-Maida: ajet 6. Srce je mjesto namjera i nijeta; nigdje se ne bilje`i u hadiskim zbirkama da je Poslanik, s.a.v.s., rije~ima izgovarao nijjet osim prilikom had`a i umre. Hadis prenose El-Buhari, Muslim i drugi prenosioci. Veliki broj u~enjaka dodaje i {esti rukn, a to je redoslijed pri pranju pojedinih dijelova tijela. Hadis prenose Ebu-Davud i Nesaija, a Ibn-Huzejme ga ocjenjuje kao sahih. Pogledaj “Nejlul-evtar”, 1/194. [to se ti~e u~enja posebne dove kod pranja svakog dijela tijela, ne nalazimo da je Poslanik, a.s., u~io posebnu dovu za svaki dio tijela koji se pere u abdestu. Poslije abdesta postoji vi{e sahih dova kao ova: “E{hedu en la ilahe illellahu vahdehu la {erike leh, ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh.” (Muslim) Pogledaj pod naslovom “Vrste ne~isto}a” gdje smo objasnili zna~enje vedijja i mezija. Svoje mi{ljenje zasnivaju na nekoliko predanja koja se prenose od Poslanika, kao {to je na primjer: “Koga zadesi povra}anje, krvarenje iz nosa, uzrigivanje (sa kojim ne{to iza|e iz nutrine), ili mezij, nek ode i abdesti se, a potom nek upotpuni ono {to je klanjao ako nije ni{ta progovorio.” Hadis prenosi Ibn-Mad`e i Ed-Darekutni, a daif je. Zbog toga drugi u~enjaci ne smatraju da te stvari kvare abdest, jer ne postoji sahih hadis koji na to ukazuje. Me|utim, po{to je abdest od uslova za namaz, a namaz je “stup vjere” onda je radi sigurnosti bolje promijeniti abdest ako nam se desi da povratimo ili nam pote~e krv ili gnoj.

534. 535.

536. 537. 538.

539. 540.

541. 542. 543.

Ebu-Davud, En-Nesai, Et-Tirmizi i Ahmed. En-Nesai. Dokaz su im Allahove rije~i: “Dodirnuti ga smiju samo oni koji su ~isti.” (El-Vakia: 79), te rije~i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Kur'an smije dotaknuti samo onaj ko je ~ist.”

336

Islamsko znanje
(Malik u Muvettau, Ebu- Davud u “Merasil” i Ed-Darekutni). Sli~an hadis prenose i ElHakim u “Mustedreku”, te El-Bejheki u “Hilafijatu”, ali je daif (slab).

544.

D`unup je osoba koja je imala spolni odnos sa osobom suprotnog spola, ili kada iza|e sperma u mlazu i sa stra{}u na drugi na~in, te je zbog toga du`na okupati se. U pogledu no{enja brade Poslanik, s.a.v.s.,rekao je: “Bradu pu{tajte, a brkove kratite.” (El-Buhari i Muslim). U osnovi se ne uzima, tj. ne krati ni{ta od brade, a brkovi se krate tako da ne dose`u bijelu liniju na gornjoj usni. Brkovi se ne briju u potpunosti.

545.

546.

Pod obu}om se smatra svaka ~vr{}a obu}a koja pokriva noge do iza ~lanaka, kao {to su cipele, mestve, papu~e, itd. Mesh po mestvama temelji se na hadisima Allahova Poslanika. Tako se prenosi od D`erira da je izvr{io malu nu`du, te se abdestio i u~inio mesh po obu}i (umjesto da opere noge). Upitan je: “Zar tako radi{?” Odgovorio je: “Da, vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da vr{i malu nu`du, a potom se abdesti i ~ini mesh po obu}i.” (El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud). Serdarevi}, „Fikhul-ibadat“, str. 31. Hadis prenose Ebu-Davud, En-Nesai, Et-Tirmizi, Ahmed, Ibnu Hibban u svome “Sahihu” i Ibnu Huzejme. Hadis je sahih. Prenose ga Ahmed, Abdur-Rezzak, El-Bejheki, Ibn-Huzejme i Ibnu Hibban. U nekoliko slu~ajeva po`eljno je da se musliman okupa i za takvo kupanje bit }e nagra|en, ali nema grijeha ako ga izostavi. To je sed`da koja se ~ini kad se prou~i neki ajet iz Kur'ana pored kojeg stoji znak da se u~ini sed`da. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Tavaf oko Kabe je namaz, pa kada ga ~inite smanjite govor.” (Prenose ga Ahmed, En-Nesai, Et-Tirmizi, El-Hakim, Ed-Darekutni od Ibn-Abbasa i sahih je).

547.

548. 549.

550. 551.

552.

553.

554.

Prenosi se od Alije, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., podu~avao nas je Kur'anu u svakoj situaciji, osim kad je bio d`unup.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i IbnMad`e, i hadis je hasen sahih).

555. 556.

Kod Malikija i [afija 60 dana. Ako prestane krvarenje u doba ikindije, klanja se podne i ikindija, a ako prestane u doba jacije, klanja se ak{am i jacija. Ovo je stav ve}ine ashaba i ve}ine uleme kao {to su Malik, [afija i Ahmed.

557. 557a.

Sura El-Bekara, 222. Zbog potrebe da u~enice vje`baju u~enje Kur’ana u {kolama u kojima se izu~ava i u~i Kur’an napamet, mnogi u~enjaci smatraju da je u~enicama dok su u hajzu dozvoljeno u~iti Kur’an, s tim {to ga ne smiju dodirivati golim rukama.

558.

Hadis prenosi Et-Taberani u “El-Evsetu”, a El-Munziri ka`e da sened (lanac prenosilaca

Islamsko znanje
hadisa) nema nikakvu mahanu. (Pogledaj “Et-Tergib vet-Terhib” 1/184)
559. 560. 561. 562.

337

El-Bekara: ajeti 238,239. En-Nisa: ajet 103. Prenose ga El-Buhari i Muslim. Pogledaj “[erh Fethul-Kadir” od Ibnul-Hemmama: 1/231 i “Reddul-muhtar” od Ibnul-Abidina: 1/373. Ve} smo napomenuli da je mekruh tahrimen veoma blizak haramu te je obavezno kloniti ga se. Izuzima se sabah ako smo ga ve} po~eli klanjati prije izlaska sunca, te ikindija ako smo je ve} po~eli klanjati prije zalaska. Pogledaj “El-fikhul-islami ve edilletuhu” od dr. Vehbet Ez-Zuhajli, 1/524. Pogledaj: “El-fikhul-islami ve edilletuhu” 1/788-793, i “Skra}enu zbirku fikhskih propisa”, str. 24. Ponekad smo u situaciji ~uti da neko u~i ikamet u kra}em obliku tako {to “Allahu ekber” ka`e dva puta, “E{hedu en la ilahe illellah” jedanput, itd., i tako se ikameti po drugim mezhebima. Moramo znati da za ovo postoji valjan dokaz, pa, stoga, ne smijemo napadati one koji tako ikamete niti tvrditi da je to {to oni rade novotarija. Prema tome, oba na~ina ikameta su ispravna.

563.

564.

565. 566.

567.

568.

Ponegdje mo`emo na}i i dodatak (inneke la tuhliful-mia'd), ali ga nismo prona{li u sahih predanjima. El-Vesile najljep{e je i najbolje mjesto u D`ennetu. Iako su neki od hanefijskih u~enjaka rekli da su i noge do ~lanaka stidni dio tijela `ene, oni ka`u da se ne mora pokrivati taj dio u namazu zbog pote{ko}e koju bi `ene imale. Pogledaj hanefijske izvore: “[erh fethul-kadir”, 1/260, i “Ha{ije reddul-muhtar”, 1/406. Pogledaj “Ha{ije redul-muhtar”, 1/416. [to se ti~e nafile, mo`e se klanjati sjede}i, ali je bolje stoje}i. Kod svih drugih u~enjaka, osim kod hanefijskih, u~enje Fatihe u namazu na svakom rekatu je farz, te ako se Fatiha ne prou~i na svakom rekatu, sama sehvi-sed`da ne mo`e popraviti tu gre{ku nego se doti~ni rekat mo`e nadoknaditi, a onda sehvi-sed`du u~initi.

568a. 569.

570. 571. 572. 573.

574. 575. 576. 577. 578.

Kod drugih mezheba osim hanefijskog, u~enje sure poslije Fatihe je sunnet. Kod drugih mezheba ovo je farz i ne mo`e se nadoknaditi sehvi-sed`dom. Onaj ko ove namaze klanja sam mo`e u~iti glasno a mo`e i u sebi. Muktedija je onaj koji klanja za imamom. Kod svih drugih u~enjaka ta'dilul-erkan je farz, i ako nismo klanjali polahko, bez

338

Islamsko znanje
`urbe, namaz nam je pokvaren i ne}e nam koristiti ako u~inimo sehvi-sed`du. Takvog mi{ljenja je i Ebu-Jusuf, koji je u~enjak hanefijskog mezheba. Vidimo da, ustvari, svi u~enjaci smatraju da se namaz mora obavljati lagahno i smireno, s tim da jedni ka`u da se to mo`e popraviti sehvi-sed`dom, a drugi da ne mo`e.

579.

Radi se o tome da je taj ~ovjek klanjao prebrzo pa je Allahov Poslanik na ovaj na~in htio podu~iti i njega, a i ostale muslimane da takav namaz nije primljen. Neki u~enjaci su to objasnili rekav{i da se odje}a treba potpuno smiriti u tom polo`aju. Bilje`e ga Buharija i Muslim. Ruke se mogu di}i i do spram ramena jer postoje hadisi i za jedan i za drugi na~in. Po hanefijskom mezhebu mu{karci di`u do spram u{iju, a `ene do spram ramena. S obzirom da je Poslanik, s.a.v.s., naredio da klanjamo kao {to je on klanjao, pravljenje razlike izme|u mu{karca i `ene u ovom pogledu nema utemeljenja. Po na{em mezhebu ruke se stavljaju ispod pupka, dok ih kod nekih u~enjaka treba vezati izme|u prsa i pupka, a kod tre}ih na prsa. U svakom slu~aju to ne smije biti razlog za spor me|u muslimanima, jer mjesto vezivanja ruku nije od sastavnih dijelova namaza i gdje god ih stavimo od ova tri mjesta, namaz }e biti ispravan. [to se ti~e `ene, po hanefijskom mezhebu ona }e vezivati ruke na prsima, i u tome nema razila`enja na{eg sa drugim mezhebima. Kod nas se pravi razlika izme|u klanjanja `ene i mu{karca {to je zaklju~eno logi~kim dokazima, iako hadisi ne prave razlike izme|u klanjanja `ene i mu{karca. Po {afijskom i hanbelijskom mezhebu „amin“ se izgovara naglas u namazima u kojima imam u~i naglas, jer je Poslanik, s.a.v.s., tako radio. Hadise o tome prenose Ebu-Davud i Ibn-Mad`e, Et-Tirmizi i Ahmed. Zato ne smijemo kazati za one koji tako rade da rade pogre{no, niti da je to “novi islam”, jer oni kao i u~enjaci hanefijskog mezheba za ovaj postupak imaju svoje dokaze. Po hanefijskom mezhebu namaz kvari ~ak i ako se progovori u zaboravu. Isto tako po hanefijskom mezhebu namaz kvari ~ak i ako bi se u zaboravu ne{to pojelo, izuzev ako je to mali komadi} hrane koji je ostao me|u zubima. Ako se to desi zbog neke nu`de, onda namaz nije pokvaren. Stoga se moramo truditi da {to pravilnije nau~imo Fatihu i sve ostalo {to se u~i u namazu. Dozvoljeno je `eni da dr`i dijete u namazu, s tim da bi ga spustila pri ruku i sed`di. „Za sve, dvije sehvi-sed`de nakon predaje selama.“ Predanje bilje`e Ahmed, Ebu Davud i Ibn - Mad`e. Pravilo je da onaj ko klanja za imamom, ako ne{to pogrije{i, ne}e u~initi sehvi-sed`du jer je imam predvodnik u namazu, i obavezno se mora slijediti, ali ako imam pogrije{i, onda }e i onaj ko klanja za njim u~initi sed`du zajedno sa imamom.

580. 581. 582.

583.

584.

585. 586.

587. 588.

589. 590.

591.

592. 593. 594.

Bilje`e ga El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi i Ibn-Mad`e od Ibn-Omera. Bilje`i El-Buhari od Ebu-Seida el-Hudrija. Prenosi Ahmed, Ebu-Davud, Bejheki i Ibn-Huzejme.

Islamsko znanje
595.

339

Me|utim drugi u~enjaci ne postavljaju ovaj uslov dokazuju}i da je d`uma ispravna bez dozvole vladara, time {to je Alija, radijallahu anhu, klanjao d`umu bez dozvole Osmana dok je ovaj bio sprije~en, a niko od ashaba nije kritikovao taj postupak. Ovaj slu~aj bilje`i Buharija (pogledaj “El-Fikhul-islami ve edilletuhu” 2/277)

596.

Nije dozvoljen razgovor me|u prisutnima, ali je dozvoljeno obra}anje imamu li~no, ako se uka`e potreba, kao npr., ako pogrije{i u ajetu ili hadisu pa ga treba ispraviti ili ga treba upozoriti na ne{to bitno {to se de{ava muslimanima.

597.

Zna~i po njima ne bi vrijedila d`uma koja se klanja u malim selima, ve} bi trebalo u tom slu~aju da se napravi d`amija, u koju }e mo}i stati ljudi iz vi{e manjih okolnih sela. Ovo, pored toga, {to je ibadet ima svoje ekonomske, sigurnosne i druge koristi.

598. 599.

Zna~i da sabah i ak{am, te vitr-namaz ne}e skra}ivati. En-Nisa, ajet 101. Ne postoji sunnetom odre|ena razdaljina puta koju treba pre}i musafir da bi mogao kratiti namaz, nego ~ovjek krati namaz kao musafir u svemu {to se smatra putovanjem.

600. 601. 602. 603. 604. 605. 606. 607. 608. 609. 610. 611.

To je ne{to oko 81 km. Buharija i Muslim. Onaj koji nije na putu, tj. onaj ko boravi u svom mjestu. Pogledaj “El-fikhul-islami ve edilletuhu”, 2/325. Prenose Buharija i Muslim. Prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai, i Ahmed. Prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Ahmed, Darekutni, Hakim, Bejheki, i Ibn-Hibban. Kod u~enjaka malekijskog i {afijskog mezheba je potvr|eni sunnet. Pogledaj “Fikhul-ibadat”, str. 75. Pogledaj “Fikhul-ibadat”, str.77 i 78. Pogledaj “El-fikhul-islami ve eddiletuhu”, 2/558. Ebu-Davud i Ibn-Mad`e prenose od Ai{e, radijallahu anha, da je rekla: “Da mi je ponovo do`ivjeti ono {to je bilo, ne bi niko drugi okupao Poslanika, s.a.v.s., osim njegove supruge.”

612. 613. 614. 615. 616. 617. 618. 619.

Pogledaj “Fikhul-ibadat” od Serdarevi}a, str. 81. Prenosi Muslim, Ebu-Davud, Nesai, Tirmizi i Ibn-Mad`e. Prenose Buharija i Muslim. Muslim, Ibn-Mad`e i Ahmed. En-Nesai, Et-Tirmizi, Ibn-Mad`e, Ahmed, Ibn-Huzejme, Ibn-Hibban i Ed-Darekutni. Prenosi ga Ahmed. Et-Tirmizi, Ebu-Davud, Ibn-Mad`e, Ahmed, Ed-Darimi. En-Nesai, Ibn-Mad`e, Ahmed.

340
620.

Islamsko znanje
Uobi~ajeno je da se teraviija klanja kod nas dvadesetak minuta, brzim rukuom i sed`dom i kratkim u~enjem tako da se ne udovoljava osnovnim namaskim ruknovima i od takvog namaza nema koristi.

621. 622. 623. 624. 625. 626.

Ahmed, Ed-Darimi. Muslim i Ahmed. Buharija, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn-Mad`e, Ahmed, Ed-Darimi. Prenosi ga Ahmed. Buharija i Muslim. Hadis bilje`i Ebu-Davud, koji ga smatra vjerodostojnim, kao i Et-Tirmizi, koji ga smatra hasen hadisom. Hadis bilje`e Ibn-Huzejme, Ibn-Hibban i El-Hakim, koji ga ocjenjuju sa “vjerodostojan po Muslimovim kriterijima”. Hadis prenose: Buharija, Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn-Mad`e i Ahmed. Ovo je mi{ljenje ve}ine u~enjaka, a temelji se na itikafu Poslanikovih `ena u njegovoj Zabilje`io Muslim. Osoba u itikafu. Buhari, Nesai, Ibn-Mad`e i Bejheki. Nisab - najmanja koli~ina imetka na koju je potrebno dati zekat. Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai, a komentator “D`ami'ul-usula” ka`e da je sahih. Muttefekun alejhi. Ebu-Davud sa ispravnim senedom. Muttefekun alejhi. Ko `eli da uporedi dokaze koji govore da je klanje kurbana vad`ib i one koji ukazuju da je pritvr|eni sunnet, neka pogleda knjigu “El - Fikhul - islami ve edilletuhu”, (3/595). Sura El-Maida, ajet-5 U vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi Tirmizi i Nesai stoji: “[minka je mu{karaca miris ~ija se boja ne vidi, a {minka je `ene boja bez mirisa. Pod slikanje od op}e koristi spada slikanje radi putnih isprava poput li~ne karte, paso{a i sli~no. Ova je oblast fikha dosta op{irna, zbog toga }emo objasniti samo neka najbitnija pitanja. Sura El-Bekara, 275 ajet. Jasno je da islam odre|uje gajenje pasa samo radi ~uvanja i lova. Nu`no je ispravno vaganje, tj. ostavljanje robe na vagi da se jasno vidi kolika je te`ina robe, {to isklju~uje bacanje robe naglo na tas i dizanje na brzinu, ~ime se obmanjuje.

627.

628. 629.

d`amiji (Zabilje`io Muslim).
630. 631. 632. 633. 634. 635. 636. 637. 638.

639. 640.

641.

642. 643. 644. 645.

Islamsko znanje
646. 647.

341

Sura El-Bekara, 275 ajet. Prema tome trgovina papirnim banknotama ispravna je kad se radi o razli~itim valutama, kao {to je zamjena dinara za marke, ali pod navedenim uvjetima. Muttefekun alejhi. Hadisom se zabranjuje zara|ivanje na osnovu Kur'ana pa, prema tome, iznajmljivanje u~a~a da u~i Kur'an za umrle nije dozvoljeno. Ali ako bi se u~io bez naknade, onda bi zara|ivanje bilo dozvoljeno. Me|utim , pojedini pravnici dozvoljavaju uzimanje naknade sli~no naknadi mujezina, ne za ezan ili u~enje, ve} za potro{eno vrijeme.

648. 649.

650. 651. 652. 653. 654. 655. 656. 657.

Pravilo je da je svaki zajam koji donosi korist - kamata. Prenosi Buharija. Prenosi Muslim. Hadis prenosi Taberani u “El - Mu'd`emul - kebir”. Prenosi Nesai u svom “Sunenu”, s vjerodostojnim senedom. Mumtehane, 12. Prenosi Buharija u svom “Sahihu”. Prenosi Nesai u svom “Sahihu”, Ebu - Davud u svom “Sunenu”. Tirmizi ka`e da je hadis hasen sahih. Pogledaj op{irnije u knjizi “Seddu zeraiiz-zina” (dr. Mahmud D`abir), str. 77. Pogledaj, npr. hanefijski izvor “Reddul - muhtar”, 1/406. Muttefekun alejhi Prvi uvjet jeste da skrbnik bude musliman, ukoliko je {ti}enica muslimanka. Tirmizi, Nesai - hadis je sahih. Uvjet je za svjedoke da budu muslimani. Tirmizi sa dobrim senedom. Da bi pjesma bila dozvoljena, mora ispunjavati pet uvjeta: da joj tekst bude dobar, da je ne prate muzi~ki instrumenti, da bude u odre|enim prigodama kao {to su bajrami, svadbe i rat, te pjevanje djetetu i prilikom te{kog posla, zatim da `ene pjevaju `enama, ili ljudi ili maloljetna mu{ka i `enska djeca, i kona~no, dozvoljena je upotreba defa bez praporaca.

658. 659. 660. 661. 662. 663. 664. 665.

665a.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je (mekruhom u~inio) da se moli za slogu i sinove, {to je bio njihov adet, a {to je predstavljalo omalova`avanje za `enu, jer se u njemu `eli mu{ko dijete a ne `ensko. Pogledati: Ibn Ebu-[ejbe, 7/52/2, Nesai 2/91, Ibn-Mad`e, 1/ 589, Darimi 2/134, Bejheki 7/148 i Ahmed 3/541.

666.

Od prava mu`a je da `ena ne izlazi iz ku}e bez njegove dozvole kao i da ne pu{ta u ku}u onoga koga on ne `eli.

342
667. 668. 669.

Islamsko znanje
To dozvoljavaju neke raskolni~ke sekte kao iranske {ije (Revafid). Kitabijka je kr{}anka i `idovka. O tome da je dozvoljeno o`eniti se ehlul-kitabijkom govori ajet 5. sure “El-Maida”, a poznato je da je ova sura posljednja objavljena. Ovaj ajet ne derogira 221. ajetu sure “ElBekara”, nego ga specifira.

670. 671. 672. 673. 674. 675. 676. 677.

U~enjaci su se razi{li o pitanju valjanosti razvoda braka kad je ~ovjek u pijanom stanju. El-Bekara: 230 El-Bekara: 229 El-Bekara: 228 Talak: 2 Du`nost je mu`a da na nju tro{i i nakon {to rodi dok doji. Akila su ro|aci i saplemenici koji otpla}uju krvarinu za ubicu iz svojih redova. a) Odre|ena kazna (hadd) jednaka je za sve ljude, dok se neodre|ena (tazir) mo`e razli~ito odre|ivati, zavisno od situacije i ugleda ljudi. b) Kod odre|ene kazne (hadda) nema posredovanja radi pomilovanja, a kod tazira je dozvoljeno posredovanje. c) Obavezna je od{teta za onog ko umre od tazira, dok za haddove vladar nije du`an Farzi-kifaje jeste ona obaveza koju ako obavi jedna grupa, ostali je nisu du`ni obavljati. Farzi-ajn jeste obaveza koju svaki pojedinac mora li~no obaviti i niko ga ne mo`e u tome zamijeniti. Ovaj je uslov potreban samo ako je d`ihad farzi-kifaje. Ali kad je ugro`ena dr`ava, ~ast muslimana ili muslimanke, ili je ugro`en hilafet, ili kad su nemuslimani ponosni, a muslimani poni`eni, tada nije potrebna saglasnost roditelja. I onaj ko tada ostavi d`ihad, grje{nik je i bojimo se za njega ako umre u tom stanju.

681. 682.

683.

684. 685. 686. 687. 688. 689. 690. 691. 692. 693. 694. 695.

El -Enfal, 60. Muslim Buharija Tirmizi, i rekao da je hasen. Hakim je, prenose}i ga, rekao da je sahih. Sura E{-[ems, ajet 9,10. Sura El-Hadid, ajet 25 Sura El-Kalem, ajet 4 Ebu-Davud i Tirmizi, sahih. Muslim. Tirmizi i Ibn-Hibban, sahih Muslim Sura El-Bejjina, ajet 5

Islamsko znanje
696. 697. 698. 699. 700. 701. 702. 703. 704. 705. 706. 707. 708. 709. 710. 711. 712. 713. 714. 715. 716. 717. 718. 719. 720. 721. 722. 723. 724. 725. 726. 727. 728. 729. 730.

343

Sura En-Nisa', ajet 142,145 Buharija i Muslim Buharija i Muslim Muslim Sura El-Ankebut, ajet 2,3 Sura El-Bekara, ajet 155,156 Sura El-Bekara, ajet 153 Sura En-Nahl, ajet 96 Buharija, hadis br.1376 Muslim Sura El-Ibrahim, ajet 7 Sura En-Nisa', ajet 146 Hakim Sura Hid`r, ajet 49 Sura En-Nisa', ajet 116 Sura El-Hid`r, ajet 50 Sura El-Bekara, ajet 218 Sura Et-Talak, ajet 7 Sura El-Jusuf, ajet 87 Sura Ez-Zumer, ajet 53 Sura El-Enfal, ajet 2 Sura Ali-Imran, ajet 175 Sura Et-Tevba, ajet 51 Tirmizi i Ebu-Davud Sura Ali-Imran, ajet 159 Bejheki (Kitabul-iman) Sura Et-Talak, ajet 3 Tirmizi Malik i Ibn-Mad`e Buharija i Muslim Buharija Buharija Sura Ali-Imran, ajet 133,134 Sura El-Bekara, ajet 110 Sura Ali-Imran, ajet 92

344
731. 732. 733. 734. 735. 736. 737. 738. 739. 740. 741. 742. 743. 744. 745. 746. 747. 748. 749. 750. 751. 752. 753. 754. 755. 756. 757. 758. 759. 760. 761. 762. 763. 764. 765.

Islamsko znanje
Buharija i Muslim Buharija i Muslim Muslim Sura Ali-Imran, ajet 180 Sura Et-Tevba, ajet 34 Sura El-Hadid, ajet 25 Sura El-En'am, ajet 152 Sura En-Nisa', ajet 58 Sura En-Nisa’, ajet 135 Sura .Sura El-Maida, ajet 8 Buharija Taberani Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Sura El-Isra', ajet 34 Sura El-Enfal, ajet 27 Muslim, Tirmizi, Ebu-Davud Buharija i Muslim Buharija i Muslim Sura El-Maida, ajet 87 Sura El-Maida, ajet 87 Sura El-E'araf, ajet 31 Sura El-Isra', ajet 26,27 Ahmed Muslim Sura El-Bekara, ajet 34 Sura El-Mu'min, ajet 60 Buharija i Muslim Muslim Sura El-Fatir, ajet 10 Sura En-Nur, ajet 22 Sura E{-[ura, ajet 40 Tirmizija i Ebu-Davud Buharija

Islamsko znanje
766. 767. 768. 769. 770. 771. 772. 773. 774. 775. 776. 777. 778. 779. 780. 781. 782. 783. 784. 785. 786. 787. 788.

345

Buharija i Muslim Buharija Sura El-Mud`adela, ajet 22 Ebu-Davud Buharija i Muslim Buharija i Muslim Sura E{-[ura, ajet 37 Buharija Hakim i Bejheki Ebu-Davud Sura Ha{r, ajet 9 Sura En-Nisa', ajet 135 Sura Es-S’ad, ajet 26 Sura El-Mu'minun, ajet 71 Sura El-D`asija, ajet 18 Sura El-E'araf, ajet 3 Muslim Ahmed i Bejheki Sura Et-Tevba, ajet 105 Sura En-Ned`m, ajet 39,40 Muslim Sura El-'Asr, ajet 1,2,3 Adabi su ovdje u {irem smislu zna~enja i ne treba ih mje{ati sa fikhskim terminom “adaba”, {to predstavlja u`i smisao te rije~i i zna~i pristojne radnje u ibadetu i dr. Sura El-Isra', ajet 23 Buharija i Muslim Sura El-Ahzab, ajet 36 Sura El-Ahzab, ajet 41,42 Sura El-Bekara, ajet 152 Ibn-Mad`e Ahmed i Tirmizi Buharija i Muslim Taberani Nesai Ahmed i Ibn-Mad`e Sura El-E'araf, ajet 200

789. 790. 791. 792. 793. 794. 795. 796. 797. 798. 799. 800.

346
801. 802. 803. 804. 805. 806. 807. 808. 809. 810. 811. 812. 813. 814. 815. 816. 817. 818. 819. 820. 821. 822. 823. 824.

Islamsko znanje
Sura El-E'araf, ajet 201 Muslim Ebu-Davud i Tirmizi Ibn-Mad`e, Nesai i Tirmizi Ebu-Davud Buharija i Muslim Buharija Sura El-Isra', ajet 26, 27 Ebu-Davud, Nesai i Ahmed Muslim Sura El-Bekara, ajet 1,2 Sura Et-Tarik, ajet 13,14 Sura Es-S’ad, ajet 29 Tirmizi Muslim Sura En-Nur, ajet 56 Sura El-Ahzab, ajet 21 Buharija Sura El-Ahzab, ajet 56 Muslim Tirmizi Sura Es-Saffat, ajet 109,120,130. Hatib el-Bagdadi, Bejheki u “[u'abul-Imanu” Gajb - ono {to je za nas nevidljivo i {to nam je nedoku~ivo, kao npr. doga|aji budu}nosti i pojedini doga|aji u pro{losti. Sura Ed`-D`inn, ajet 26,27 Sura El-Maida, ajet 90 Sura El-Bekara, ajet 201,202 Buharija i Muslim Sura El-Kehf, ajet 23, 24 Buharija i Muslim Sura Ali-Imran, ajet 173,174 Sura El-Kehf, ajet 39 Hakim Hakim

825. 826. 827. 828. 829. 830. 831. 832. 833. 834.

Islamsko znanje
835. 836. 837. 838. 839. 840. 841. 842. 843. 844. 845. 846. 847. 848. 849. 850. 851. 852. 853. 854. 855. 856. 857. 858. 859. 860. 861. 862. 863. 864. 865. 866. 867. 868. 869.

347

Sura El-Bekara, ajet 155,156,157 Sura El-Hadid, ajet 22,23 Muslim i Ahmed Buharija i Muslim Muslim i Ahmed Sura E{-[ems, ajet 7-10 Sura En-Nazi'at, ajet 40,41 Sura El-Kehf, ajet 28 Sura El-Ha{r, ajet 18 Ibn-Mad`e Sura Et-Ta-ha, ajet 114 Muslim i Tirmizi Ahmed, Ibn-Mad`e i Nesai Ibn-Mad`e Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn-Mad`e Sura El-E'araf, ajet 31 Sura El-Muddessir, ajet 4 Muslim i Tirmizi Buharija i Muslim Sura El-E'araf, ajet 31 Muslim i Tirmizi Buharija i Muslim Nesai Buharija Buharija Buharija i Muslim Sura El-Isra', ajet 23 Buharija i Muslim Sura El-Isra', ajet 23,24 Ebu-Davud i Ibn-Mad`e Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn-Mad`e Sura Er-Rum, ajet 21 Sura En-Nisa', ajet 34 Sura Et-Tahrim, ajet 6 Buharija i Muslim

348
870. 871. 872. 873. 874. 875. 876. 877. 878. 879. 880. 881. 882. 883. 884. 885. 886. 887. 888. 889. 890. 891. 892. 893. 894. 895. 896. 897. 898. 899. 900. 901. 902. 903. 904.

Islamsko znanje
Sura En-Nisa', ajet 34 Ebu-Davud Sura El-Bekara, ajet 228 Sura En-Nisa', ajet 34 Sura En-Nisa', ajet 34 Tirmizi i Nesai Tirmizi, Hakim i Ebu-Davud Buharija i Muslim Ahmed i Nesai Sura Et-Tahrim, ajet 6 Ahmed i Ebu-Davud Ahmed i Hakim Buharija i Muslim Ebu-Davud , Nesai, Tirmizi i Ibn-Mad`e Buharija Sura En-Nisa', ajet 36 Buharija i Muslim Ibn-Mad`e, Nesai i Tirmizi Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Sura En-Nisa', ajet 36 Sura Ali-Imran, ajet 28 Sura El-Mumtehin, ajet 8 Taberani i Hakim Buharija i Muslim Buharija i Muslim Ahmed i Ibn-Mad`e Buharija i Muslim Muslim

Islamsko znanje

349

SADR@AJ
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 5 KUR’ANI KERIM ....................................................................................................................................... 7 HADIS I SUNNET .................................................................................................................................... 71 ISLAMSKO VJEROVANJE ..................................................................................................................... 95 FIKH ..................................................................................................................................................... 171 PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TRE]E POGLAVLJE ^ETVRTO POGLAVLJE PETO POGLAVLJE [ESTO POGLAVLJE SEDMO POGLAVLJE OSMO POGLAVLJE DEVETO POGLAVLJE DESETO POGLAVLJE ^ISTO]A ........................................................................................... 177 NAMAZ .............................................................................................. 188 RAMAZANSKI POST ......................................................................... 211 ZEKAT .............................................................................................. 220 HAD@ ................................................................................................ 229 MUAMELAT (KUPOPRODAJA) ......................................................... 254 MUNAKEHAT (BRA^NO PRAVO) ...................................................... 262 MIRAS (NASLJEDNO PRAVO) ......................................................... 275 UKUBAT (KAZNENO PRAVO) ........................................................... 277 VOJNI POHODI I D@IHAD ................................................................ 284

AHLAK I EDEB ..................................................................................................................................... 287 BILJE[KE ........................................................................................................................................... 317 SADR@AJ .............................................................................................................................................. 349

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->