Ismail Haki el-Bursevi, Ruhul-Bejan fi tefsiril-Kur’an,

Tumačenje ajeta:
„Prvi hram sagrađen za ljude je onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su
znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan.
Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svako ko je u mogućnosti; a onaj ko neće da vjeruje – pa, zaista,
Allah nije ovisan ni o kome.“ (Alu Imran, 96)
Nakon što je promjenjena kibla od Jerusalima ka Kabi u Meki jevreji su provocirali i vrijeđali
Božijeg Poslanika, a.s., govoreći mu: „Bejtul- makdis u Jerusalimu je bolji i značajniji hram od Kabe u
Meki i preči je da se prema njemu okrećete za vrijeme obavljanja molitve. Bejtul-makdis je napravljen
prije Kabe, njega su posjećivali svi Božiji poslanici i prema njemu se u namazu okretali. To je sveta
zemlja koju je Allah blagoslovio svim svjetovima. U njenoj blizini je brdo na kojem je Allah razgovarao s
Musa, a.s., te je s toga promjena kible od Jerusalima ka Kabi u Meki nevažeća.“ Pošto su jevreji naveli
razloge radi kojih nije trebalo doći do promjene kible ka Kabi u Meki Uzvišeni Allah je objavio ajete u
kojima pobija tvrdnje jevreja da je Bejtul-makdis stariji od Kabe. Allah, dž.š., kaže: „Prvi hram sagrađen
za ljude je onaj u Meki...“ Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam Allahovog Poslanika, a.s.: ‘Koja je džamija
prva sagrađena na Zemlji?’ Odgovorio je: ‘Mesdžidul-haram.’ Upitah: ‘Zatim koja?’ On reče:
‘Mesdžidul-aksa.’ Upitah: ‘Koliko vremena je proteklo između njih?’ Reče: ‘Četrdeset godina.’ Upitah:
‘Koja je džamija sagrađena poslije njih?’ On reče: ‘Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela Zemlja je
prostor za klanjanje.’”1
Prema jednom predanju Uzvišeni Allah je sagradio hram ispod Arša, Bejtul-ma’mur, i naredio
melekima da čine tavaf oko njega. Zatim je Allah, dž.š., naredio melekima koji borave na Zemlji da
sagrade hram sličan nebeskom hramu i da tavafe oko njega kao što stanovnici neba tavafe oko Bejtul-
ma’mura. Meleki su napravili Kabu dvije hiljade godina prije nego što je stvoren Adem, a.s. Kada je
Adem, a.s., nakon vremena koje je proveo u Džennetu, protjeran na Zemlju meleki su mu rekli: “Obavljaj
tavaf oko ovog hrama jer mi to činimo već dvije hiljade godina.” Adem, a.s., je poslušao meleke i počeo
izvršavati obred tavafa, a to su činili i njegovi potomci sve do vremena Nuha, a.s. Kada je za vrijeme
Nuha, a.s., Zemlja poplavljena Kaba je uzdignuta na nebesa. Premda se gradnja Kabe pripisuje Ibrahimu,
a.s., on nije prvi sagradio Kabu, već je obnovio njene temelje koji su od ranije postojali i ponovo je
sagradio.

Najčasnije mjesto na Zemlji

1
Muttefekun alejhi.
 Na Zemlji ne postoji časnija zgrada od Kabe. Ona je blagoslovljena i ispunjena neizmjernim
sevabima, oprostom grijeha i Božijom milošću koju zaslužuje hadžija, mu’temir, onaj ko boravi kraj nje i
tavafi oko nje. Kaba je putokaz svim svjetovima jer je ona njihova kibla i Hram. U njoj su zadivljujuća
znamenja koja ukazuju na njenu veličanstvenost. Uzvišeni Allah kaže: “U njemu su znamenja
očevidna...“ i jasna kao što je skretanja ptica koje lete paralelno s Kabom. Jasno znamenje je i to što će
Allah uništiti svakog silnika koji krene ka Kabi sa zlim namjerama kao što je to ranije učinio sa
vlasnicima slona. Uz Kabu je Mekami – Ibrahim, kamen u kojem su vidljivi tragovi stopala Ibrahima,
a.s., iz vremena dok je gradio Kabu. Ko uđe u Mesdžidul-haram bezbjedan je i siguran od
uznemiravanja. To je zbog toga što je uslišana dova Ibrahima, a.s., koji je molio: „Gospodaru moj, učini
ovaj grad bezbjednim.“2 Uz to, onaj ko uđe u Mesdžidul-haram siguran je i od džehennemske vatre.
Poslanik, a.s., je rekao: „Onaj ko umre u jednom od dva harema bit će proživljen na Sudnjem danu
siguran.“ Vjerovjesnik, a.s., je također rekao da će oni koji su ukopani u El-Hadžunu i El-Bekii ući u
Džennet. El-Hadžun je mezarje u Meki u kojem je između ostalih ukopana hazreti Hatidža, dok je El-
Bekiu mezarje u Medini u kojem je ukopan veliki broj ashaba Allahovog Poslanika, a.s. Ibn Mesud, r.a.,
kazuje da je Poslanik, a.s., jedne prilike stajao na prevoju brda El-Hadžun koje u to doba nije bilo
mezarje, pa je rekao: „Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu sa ovog predjela i iz ovog svetog mjesta
proživjeti sedamdeset hiljada osoba čija lica će sjati poput punog mjeseca. Oni će ući u Džennet bez
polaganja računa. Svaki od njih će činiti šefaat za drugih sedamdeset hiljada čija lica će također blistati
poput mjeseca u uštapšu.“ Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Ko se strpi i podnosi mekansku žegu i
vrućinu jedan sat od njega će se udaljiti Džehennem na udaljenost od dvjesto godina.“

Hadž – mebrur, bez grrijaha obavljen i primljen hadž

Vjernici su dužni, ako su u mogućnosti da, Allaha radi hodočaste Kabu. Onaj ko je u
mogućnosti da učini hadž, ali ga ne učini približava se nevjerstvu jer postupa na isti način na koji
postupaju nevjernici koji ne smatraju hadž obavezom. Uzvišeni Allah je neovisan od ljudi, njihovih
dijela, postupaka i ibadeta. Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Koga ne spriječi kakva vidljiva zapreka, ili
bolest, ili nepravedan vladar da obavi hadž, umrijet će kao jevrej ili kršćanin.“ Židovi i kršćani
spomenuti su u ovom hadisu radi toga što oni ne obavljaju hadž, niti imaju sevaba od Mesdžidul-harama i
Kabe. Prenosi se da je Ali ibn El-Muvekaf, koji je obavio hadž šezdeset puta, rekao: „Kada sam nakon
toga boravio u Mesdžidul-haramu razmišljao sam o svom stanju i svojim brojnim hodočašćima svetim
mjestima, a da uopće nisam znao da li mi je i jedan hadž primljen ili ne. S takvim mislima sam zaspao i
usnio san u kojem sam čuo glas koji mi govori: „O ibn Muvakife, da li ti svojoj kući pozivaš u goste
ikoga drugog osim onoga koga voliš i ko ti je drag.“ Tada sam se probudio i smirio. Sve mi je bilo jasno.“
2
Ibrahim, 35.
Iz navedenog se da zaključiti da onaj ko je u mogućnosti da obavi hadž, pa ga ne obavi odbija poziv
Uzvišenog Allaha Koji ga poziva Sebi u goste, a taj poziv zanemaruje samo onaj ko ga nije dostojan.
Osim toga, nedostatak želje za obavljanjem hadža ukazuje na nedostatak i manjkavost duše koja je
ustrajna u zlu i razvratu umjesto da odgovori na Ibrahimovu, a.s., dovu u kojoj je molio: „Učini da srca
ljudi čeznu za njim (Mesdžidul-haramom).“3

Vjerovjsenik, a.s., kaže: „Najbolje djelo je vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, zatim borba
na Allahovom putu, zatim bez griješenja obavljen i primljen hadž.“ Nagrada za hadž je oprost grijeha i
ulazak u džennet, ali je ta nagrada uslovljena time da hadž bude obavljen bez činjenja grijeha tokom
izvršavanja obreda. Da bi hadž bio primljen potrebno je objediniti dvije stvari. Prva je ustrajno činjenje
dobrih dijela i dobročinstava prema ljudima poput dijeljenja sadake i hrane, nazivanja selama itd. Druga
stvar s kojom se upotpunjuje hadž je čuvanje od loših dijela poput bestidnog govora, psovke i griješenja.
Islamski učenjaci kažu: „Znak primljenog hadža je indiferentan odnos prema dunjaluka i čežnja prema
ahiretu.“

Simbolika hadža

Nedžmudin el-Kubra kaže: „Uzvišeni Allah je učinio Kabu i hodočašće njoj i svetim mjestima,
ruknove hadža i obrede koji se čine na hadžu simbolima koji ukazuju na duhovno uzdizanje i putovanje
ka Njemu. Ihram je simbol napuštanja svijeta formi i oblika, ostavljanja navika i običaja, odvajanja od
dunjaluka i onoga što je na njemu i izbjegavanja stvorenja. Stajanje na Arefatu simbolizira boravak na
stepenima spoznaje. Tavaf predstavlja odvajanje od sedam ljudskih priroda kroz sedam tavafa oko Kabe.
Saj simbolizira putovanje od Safe Božijih svojstava do Merve Božijeg zata. Brijanje glave upućuje na
brijanje tragova robovanja sa blještavom Božanskom britvom.

U odnosu na ostale islamske šarte hadž predstavlja temeljno smjeranje i traganje za Samilosnim.
Allah kaže: „Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi...“, a to nije rekao ni za jedan drugi islamski šart. Cilj
i svrha hadža je Uzvišeni Allah, dž.š., dok je svrha svih ostalih islamskih šarta postizanje deredža i
počasnih položaja, spas od Džehennema i ulazak u Džennet.
Preveo:
Hfz. Duranović Elvir

3
Ibrahim, 37.