You are on page 1of 228

3.

OSNOVE ENERGETIKE I FIZIKE ZGRADE

3.OSNOVE ENERGETIKE I FIZIKE ZGRADE


TOPLINSKA ZATITA ZGRADA Toplinska zatita zgrada nije samo primjerena toplinska izolacija obodnih konstrukcija zgrade, ona obuhvaa sva rjeenja koja smanjuju neugodne utjecaje vanjske klime i tem perature te odnose vlage kod minimalne potrone energije: zimi za grijanje, ljeti za hlaenje prostora. Kod svih tih rjeenja stanari moraju imati primjerenu stambenu - toplinsku ugodnost. Odgovarajua toplinska zatita osigurava i veu trajnost zgrade jer sprjeava prevelika temperaturna optereenja u obodnim konstrukcijama i oteenja zbog utjecaja zrane vlage. Toplinska ugodnost Za pravilan rad tjelesnih funkcija ovjekovo tijelo mora odravati stalnu tjelesnu temperaturu priblino 36,6C. Izmeu ovjekova tijela i okoline izmjenjuju se energetski tokovi. ovjek metabolizmom iz hrane stvara energiju koju pretvara u toplinsku i njome se koristi za obavljanje poslova. Tijelo predaje toplinu

Sl l ka 1 . V an js k i ut j ec aj i n a os j e a j t o pl ins ke ug od e

okolini provoenjem kroz odjeu, konvekcijom - gibanjem zraka po povrini odjee, zraenjem izmeu tjelesnih i okolnih povrina, ishlapljvanjem - preko izdisaja vlanog zraka i znojenjem. to je nia temperatura okolnog zraka, to se vei dio topline izmjenjuje s okolinom zraenjem, provoenjem i konvekcijom. Kad se temperatura okoline priblii temperaturi ovjekova tijela, prevladavajue postaje davanje topline okolini ishlapljivanjem. ovjek postie osjeaj toplinske ugode kad su opisani tokovi izmedu ovjekova tijela i okoline u ravnotei. Na veliinu energetskih tokova utjeu subjektivni ljudski parametri: -fizika aktivnost -vrsta odjee
3

-temperatura zraka u prostora -temperatura obodnih povrina -brzina kretanja zraka u prostora -relativna vlanost zraka u prostora. Subjektivni parametri toplinske ugodnosti Toplina koju ovjekovo tijelo proizvodi i predaje okolini ovisi o fizickoj aktivnosti, Vrijednosti proizvedene topline i mjerila fizike aktivnosti odraslog ovjeka (povrina koe 1,8 m2) prikazane su u tablici 1. Mikroklimatski parametri toplinske ugodnosti Na skupinu mikroklimatskih parametara toplinske ugodnosti (temperatura zraka i temperatura obodnih povrina, relativna vlanost zraka i brzina kretanja zraka) znacajno utjee tlocrt zgrade. Nabrojeni mikroklimatski parametri nemaju jednak utjecaj na ovjekovu spoznaju topline i ugodnosti. Snaniji utjecaj imaju temperatura zraka, temperatura obodnih povrina te brzina kretanja zraka pri ovjekovu tijelu, dok manji utjecaj na toplinsku ugodnost ima relativna vlanost zraka. Za toplinsku ugodnost vana je temperatura zraka, njezina raspodjela po visini, srednja temperatura obodnih povrina, tj. "srednja temperatura zraenja" te razlika izmedu temperatura zraka i srednje temperature zracenja. ovjek toplinu konvekcijom predaje zraku oko sebe te zraenjem na povrine koje ga okruuju. to je nia temperatura obodnih povrina, to vie topline ovjek predaje zracenjem te se stoga osjea neugodno. Uobiajeno se kao mjerilo za toplinsku ugodnost u prostora, vrlo pojednostavljeno, navodi samo temperatura zraka u prostora. Ako se parametri toplinske ugodnosti ele opisati tonije, mora se obuhvatiti i utjecaj temperature obodnih povrina. Tada se govori o "osjetnoj temperaturi" koja se grubo opisuje kao prosjena vrijednost temperature zraka i temperature unutarnjih povrina. S gledita toplinske ugodnosti i iskoritavanja energije za grijanje, previsoka je temperatura unutarnjeg zraka nepoeljna jer je prevelika razlika izmedu temperature zraka i okolnih povrina za ovjeka neugodna. Jedan od uvjeta ugode boravljenja jest da je razlika izmedu temperature zraka i srednje temperature zraenja to manja (manja od 2K). Ako se plat zgrade toplinski izolira, postiu se bolje ugodnosti u prostoru i tedi energiju za grijanje. Kretanje zraka stalno je prisutno u prostoru i utjece na konvekcijske toplinske gubitke. Utjecaj kretanja zraka na osjeaje povezan je s temperaturom zraka jer se zrak veih brzina irri hladnijim dijelom. Zimi je pri temperaturi od 20-22C najpovoljnija brzina 0,15 m/s, ljeti 0,25 m/s.
Opis aktivnosti Proizvedene topline [W/m2] 0,8 1,0 1,2 1,6 2,0 Mjerilo fizicke aktivnosti [met] 47 58 70 93 117

leanje sjedanje sjedei rad u uredu laki posao, stajanje (kupovina) srednje teak rad, stajanje (kuni poslovi, rad u radioni) Tablica 1. Vrijednosti proizvedene topline za razlicite fizike aktivnosti odraslog covjeka

Relativna vlanost zraka manje utjece na ovjekovu ugodnost, bar u podruju umjerenih temperatura zraka (15-25C). U takvim se sluajevima promjena u
4

relativnoj vlazi za 10% osjea slino kao promjena temperature zraka za 0,3C. Preporuena relativna vlanost u uobiajenim prostorima boravka ne bi smjela biti nia od 35 posto ili via od 70 posto. Usklaivanje parametra toplinske ugodnosti ovjek osjea toplinsku ugodnost u podruju oko optimalnih vrijednosti mikroklimatskih parametara. Ako se mikroklimatski parametri promijene, ovjekovo tijelo moe slojevitim oblaenjem te stupnjem tjelesne aktivnosti regulirati manja odstupanja, tako da se jo uvijek osjea toplinska ugodnost. No, odmaknu li se mikroklimatski parametri previe od rihvatljivih vrijednosti, njihova se kombinacija osjea kao prevru, prehladan, presuh, prevlaan odnos u okolini. Primjerene vrijednosti mikroklimatskih parametara, koji osiguravaju toplinsku ugodnost, prikazuju psihrometricrri dijagrami. Dobrim projektom zgrade do toplinske ugodnosti Zgradu je potrebno promatrati kao cjelinu. Kako bi funkcionalnost, ekonominost i stambena ugodnost postigli visoku kvalitetu, potrebno je ve pri projektiranju zgrade i odabirom njezina grijanja voditi rauna o mnogim injenicama: -okolini: lokaciji i orijentaciji zgrade -tlocrtnom obliku, rasporedu prostora u njoj -sastavu i znaajkama obodnih konstrukcija: toplinska provodljivost i akumulacija zidova, veliina, toplinska provodljivost i zrakonepropusnost prozora -nainu uporabe zgrade: temperatura u prostorima, prozraivanje -vlaenju prostora. Izbor lokacije zgrade Lokacija zgrade moe poveati ili smanjiti toplinske gubitke zgrade. Najugodniji je poloaj zgrade na prisojnoj strani, u podruju zatienom od vjetrova. Temperature su na takvim mjestima priblino 2C vie nego u neutralnom poloaju, to znaci i do 20 posto manje toplinske gubitke kue. Mnogo vei utjecaj na toplinske gubitke zgrade ima izloenost vjetru. Vjetar na izloenim poloajima poveava konvekcijske toplinske gubitke kroz prozorske spojeve i lagane graevne konstrukcije. Toplinski gubici zgrade na vjetrovitom podruju mogu biti dva puta vei nego u zgradi u zatienom poloaju. Nekvalitetno izvedeni spojevi znae i viekratno poveanje toplinskih gubitaka.
Slika 2. Usporedba vrijednosti koeflcijenta prolaska topline U (W/m K) u zidovima razliitih sastava
2

Odreena izmjena zraka u zgradama potrebna je iz higijenskih i graevnofizikalnih razloga. Kod starijih su zgrada toplinski gubici zbog prolaza topline kroz ovoj zgrade dva puta vei od toplinskih gubitaka zbog prozraivanja, dok su kod novijih, kvalitetno izvedenih toplinski izolirarrih zgrada oni jednako veliki. Oblik zgrade Zgrade jednakih volumena i jednako toplinski izoliranih ovoja, s obzirom na njihov oblik i razvedenost proelja imaju vrlo razliite toplinske gubitke. Toplinski gubici zbog prolaza topline - transmisijski toplinski gubici - poveavaju se razmjerno poveanju vanjske povrine zgrade. Na toplinske gubitke zgrade utjee ralanjenost njezina ovoja, kojeg opisuje oblikovni faktor, to je odnos izmeu povrine vanjskog ovoja zgrade i njezina volumena A/V. U usporedbi s obiteljskom prizemnom kuom koja ima najneugodniji odnos, dvokatna zgrada jednake stambene povrine ima oko 20 posto manju vanjsku povrinu i tome razmjerno manje toplinske gubitke. Stambeni niz ima oko 30 posto manju vanjsku povrinu, dok je kod etverokatne kompaktne stambene zgrade vanjska povrina ovoja zgrade za pola manja nego kod samostojee obiteljske kuce. Kompaktna osnova zgrade osim smanjenja toplinskih gubitaka znai i manje trokove gradnje. Orijentacija i raspored prostora u zgradi Pravilnom orijentacijom zgrade i primjerenim rasporedom prozora uinkovito se iskoritava Suneva energija, koja moe nadomjestiti dio energije potrebne za odravanje temperature u stanovima. Preporuljivo je na junoj strani ugraditi vee prozore s dodatnom zatitom od sunca (rolete), a na ostalim stranama, posebno na sjevernoj, manje prozore. Gubici zbog prolaza topline kroz prozore mogu se smanjiti izborom primjere nog ostakljenja. Kroz niskoemisijsko ostakljenje s plinskim punjenjem prolazi do 2,7 puta manje topline nego kroz uobiajeno dvostruko ostakljenje. Raspored prostora boravka u zgradi na jug i servisnih prostora na sjever vaan je zbog kvalitete stanovanja kao i zbog uinkovitog iskoritavanja Suneve energije. Prostori s jednakim temperaturnim reimom trebaju biti smjeteni zajedno. Vrlo visoke prostore ili prostore planirane preko vie katova vrlo je teko jednakomjerno zagrijati, a pritom se troi i vie energije. Prolaz topline kroz ovoj zgrade Toplina prolazi kroz ovoj zgrade zbog temperaturne razlike izmeu toplog zraka u prostora i hladnog vanjskog zraka u smjera nie temperature. Gubljenje topline ne moe se zaustaviti, moe se smanjiti poboljavanjem toplinske izolacije obodnih konstrukcija. Kvaliteta toplinske zatite ovoja zgrade opisuje toplinska prolaznost konstrakcijskog sklopa, koji kazuje koliko topline dode u vremensko j jedinici (1 sek) kroz povrinu 1 m2 konstrukcije, ako je razlika temperatura zraka na obje stijene konstrukcije 1K. Prolaz topline konstrakcijskog sklopa oznaava se sa k (W /m 2 K), uskladivanjem naih
6

propisa i norma s europskim za prolaz topline uvrijeila se oznaka U. Prolaz topline kroz konstrakciju ovisi o ugraenim materijalima, njihovoj toplinskoj provodljivosti i debljini njihovih slojeva. Poredak slojeva u sklopu ne utjee na prolaz topline, vaan postaje kada se govori o akumulaciji topline i toplinskom odazivu zgrade na promjene toplinskih odnosa u okolini. Niski prolaz topline obodnih konstrukcija postie se ugradnjom toplinskoizolacijskih materijala. to je manja toplinska provodljivost slojeva, to su manje toplinskoizolacijske karakteristike. Toplinska provodljivost slojeva X (W/mK) kazuje koliko topline prode u vremenskoj jedinici (1 sek) kroz lm2 sloj s debljinom 1 m pri temperaturnoj razlici 1K. Kod vieslojnih konstrukcija potrebno je raunski provjeriti odgovara li graevnofizikalni raspored pojedinih materijala u sklopu. Posebno je vaan poloaj toplinske izolacije jer zbog neodgovarajuceg sastava slojeva moe doi do navlaivanja materijala i do trajnih oteenja. Svaki sustav - raspored slojeva te poloaj toplinske izolacije u ovoju zgrade ima svoje zahtjeve te dobre i slabe karakteristike. S obzirom na namjenu zgrade potrebno je izabrati najpovoljniji sustav. Povrinska kondenzacija Temperatura unutarnjih povrina ovoja zgrade zimi je uvijek nia od temperature zraka u prostora. Pri odredenim uvjetima, kao to su visoka relativna vlanost zraka u prostora (stalno iznad 70 posto), premala toplinska izolacija ovoja zgrade, toplinski mostovi, ometano kretanje zraka uz konstrakciju (zavjese, namjetaj, u kutovima) moe se kondenzirati zrana vlaga na povrini, to ima za posljedicu razvoj zidne plijesni. U prostorima boravka, gdje je relativna vlanost zraka zimi uobiajeno izmeu 40 posto i 60 posto i samo povremeno - u vrijeme kuhanja ili kupanja - naraste do 80 posto jer je toplinska izolacija ovoja zgrade u propisanim granicama, a detalji gradevne fizike pravilno rijeeni, ne moe se pojaviti povrinska kondenzacija i posljedicna plijesan. Povrinska kondenzacija moe se izbjei dobrom toplinskom zatitom ovoja zgrade i smanjenjem relativne vlanosti zraka u prostora. Na unutarnjoj se strani ugraduju materijali koji primaju i predaju suvinu vlagu, a namjetaj se ne postavlja uz vanjske toplinsko neizolirane stijene. Vlaenje u konstrukciji Vana posljedica poveane vlanosti materijala jest slabljenje toplinskoizolacijske sposobnosti to je posebno nepoeljno kod izolacijskih materijala. Jedan od uzroka vlanja u unutranjosti sklopa je i kondenzacija difuznog toka vodene pare. Zimi je koncentracija vodene pare u zraku grijanog prostora via od koncentracije vodene pare u vanjskom zraku. Zbog tenje da se koncentracije izjednae, vodena para iz prostora boravka prodire kro z konstrakcijski sklop prema van. Ta se pojava naziva difuzijom vodene pare. to je topliji i vlaniji zrak u prostora boravka i to je hladnija i sua okolina, to je snaniji difuzijski prijenos vodene pare. Zbog razliitih temperatura u zgradi i izvan nje temperatura pojedinih slojeva sniava se od unutra prema van. Vodena para koja prolazi od toplijih slojeva prema hladnijim kod neugodnih se kombinacija temperature i relativne vlanosti kondenzira na odredenome mjestu u konstrukciji. Do kondenzacije u konstrukciji dolazi
7

ece kada je toplinska izolacija na unutarnjoj strani ili iza parozapornog sloja na vanjskoj strani toplinske izolacije. Osnovno pravilo za odgovarajui sastav glasi: na unutarnjoj strani konstrukcije mora biti materijal s manjom propusnosti vodene pare i niskom toplinskom izolativnosti, na vanjskoj strani s visokom popustljivosu i visokom toplinskom izolativnsti. Kako bi se sprijecila kondenzacija vodene pare, u konstrakciju se na unutarnju toplu stranu toplinskoizolacijskog sloja ugraduje parna brana ili parna zapora koja sprjeava prekomjeran ulaz difuznog toka u unutranjost. Sastav konstrukcije je usprkos moguoj pojavi kondenzacije u zimskom razdoblju odgovarajui ako se konstrukcija tijekom ljeta posui. Akumulacija topline Zgrade se grade od masivnih elemenata (betona, opeke) ili od laganih montanih elementa, s povrinskom masom manjom od 300 kg/m 2 . Masivne konstrukcije mogu akumulirati mnogo topline. U zimskom i prijelaznom razdoblju, koje je najprimjerenije za pasivno iskoritavanje Suneve energije (direktnim Sunevim zraenjem kro z prozore, staklenike, akumulacijske zidove), vano je da zgrada ima dovoljnu toplinsko akumulacijsku masu koja uva uhvaenu energiju i uravnoteuje inae prevelike dnevne oscilacije temperature u prostorima boravka. Konstrukcije s velikom akumulacijom topline poveavaju toplinsku stabilnost prostora koje omeuju. Kako bi se ostvarila dobra toplinska akumulacija primjenom masivnih elemenata, kao to su kamen i opeka, njihova se povrina ne smije pokrivati raznim oblogama jer se time ponitava uinak. Kod dobro toplinsko izoliranih masivnih zgrada oscilacija vanjske temperature jedva se primijeti u unutarnjim prostorima. Lagane konstrukcije imaju malu akumulaciju topline. Iako su dobro toplinski izolirane ne mogu sprijeiti i smanjiti vanjske temperaturne utjecaje. Oscilacije temperature u takvim su zgradama velike. Ljeti mnogo vie topline ulazi u zgradu zraenjem kroz ostakljene povrine nego provodenjem kroz krov i zidove. Stoga je potrebno brinuti se o sjenilima koja tite zgradu od pregrijavanja u vrijeme intenzivnog osunavanja. S druge strane, lagane su konstrukcije upravo zbog male akumulacije topline i dobre toplinske zatite primjerene za zgrade koje se rabe povremeno i samo kratkotrajno griju.

3.1. KRETANJE ZRAKA,TOPLINE I VLAGE


3.1. OSNOVNI POJMOVI NAUKE O TOPLINI

3 . 1 .1 . Topl i na T o p l in a i p o j a ve k o j e ju p r a t e m o g u se o b j a s n i t i t a ko zva n o m kinetiko-molekularnom teorijom pomou kretanja molekula. Sva m a t e r i j a k o j a n a s o k r u u j e , b e z o b zi r a d a l i j e u v r s t o m , t e ku e m il l p lin o vi t o m st a n ju , sa st o j i se o d m o le ku la ko j e su u neprekidnom,
8

nesreenom gibanju. Kod vrst ih tijela molekule m eu sob no ne za visno vib rira ju o ko n eko g po lo aja ra vnot e e . U tekuinama i plinovima one se kreu u raznim pravcima, meuso b n o se su d a ra ju i p ri t o m e m i je n ja j u sm je ro ve s vo g gi b a n ja . T o p lin a n e ko g t ije l a je d n a ka je zb ro j u kin e t i k ih e n e r gi ja n e s r e e n o g g i b a n j a s v i h n j e g o v i h m o l e k u l a . T o p l i n a j e , d a k l e , sam o je d a n o d mn o go b ro jn ih ob lika en e rgije . , 3.1.2. Temperatura Dodirom nekog tijela na koi naih prstiju javlja se osjeaj topline ili hladnoe, koji izraavamo rijeima vrue, toplo, mlako, h l a d n o . O vi m a t r i b u t i m a p r i p i s a n i m d o d i r n u t o m t i j e l u m i u s t v a r i ocjenjujemo temperaturu na povrini tog tijela. Mo e se rei d a je t empe rat ura op enito f izika lno svo jstvo svih tijela. P ro m jen om te mpe ra t u re t ije la m ije n ja ju se m no ga n ji h o va svo jst va. Promjena nekog svojstva tijela uslijed promijene njegove temp e ra t u re mo e se u ze t i ka o o sno va za m je ren je t emp e ra t u re . Ta ko se npr. kod ivinog te rmometra, za mjerenje temperature koristi s vo jst vo i ve d a ko d p o vi e n ja t e m p e ra t u re p o ve a s vo j o b u ja m . Po lo a j ive na te rmom et ru u ron jen om u vodu ko ja se smrza va i s n jom top lin ski u ra vno te enom, dob io je o zna ku O. U ra vn ote i, pa k, te rmome t ra s kipu om vodom iva je po ve a la s vo j o b u j a m i n j e n n o vi p o lo a j d o b io j e o zn a k u 1 0 0 . R a zm a k i zm e u o v i h d v i j u o zn a k a p o d j e l j e n j e n a 1 0 0 j e d n a k i h d i j e l o va i tako je dobiven jedan stupanj Celzije v, o znaka C. Ova temper a t u r n a s k a l a p r o t i r e n a j e z a t i m i s p o d 0 C i i z n a d 1 0 0 C . B r o j a n e vr i j e d n o s t i i zn a d 0 C o zn a e n e su sa + , a i s p o d 0 C sa -. Ce l zi je va t e m p e ra t u rn a s ka la d o b i ve n a je , d a k le , t a ko d a je le d it u vo d e p ro i zvo l jn o p r ip isa n a vr ije d n o st t e m p e r a t u re 0 C , a vre lit u vo d e 10 0 C. Umjesto ive , mo gla se u na e lu, u t erm ometa r koji rad i na p rincip u p ro m jen e o b u jm a , u gra d it i i n e ka d ruga t e ku in a. M e u t im , p ro m j e n a o b u jm a t i je l a n i je n i ka d a t o n o p r o p o r c io n a ln a t e m p e r a t u r i u s vi m p o d r u j im a t e m p e r a t u rn e s ka l e , a i mijenja se od tva ri do t va ri, to zna i da bi se u ra zni m s l u a j e v i m a m o g a o d o b i t i r a zl i i t r e zu l t a t m j e r e n j a . D a b i s e o va j nedostatak kod mjerenja i definiranja temperature otklonio, Lord Kelvin je na temelju teorijskog stupnja iskoritenja toplinskih s t r o j e v a d e f in i r a o t a ko zva n u t e r m o d i n a m i k u t e m p e ra t u ru T ( i l i o) koja n e o vis i o s v o jst vim a t e rm o m e t ri js ko g t ije la ve j e u n i ve r za ln o g karaktera. U SI sustavu t e r m o d i n a m i k a t e m p e r a t u r a T je prihvaena, kao osnovna fizikalna veliina. N j e n a j e d i n i c a j e k e l v i n , oznaka K. Termodinamika temperaturna skala je definirana pomou termodinamike temperature trojne toke vode 1 ) T t koja je odabrana za r e f e r e n t n u t o k u i k o j o j j e d o d i j e l j e n a v r i j e d n o s t 2 7 3 , 1 6 k e l vi n a . P r o p is i va n j e m vr i j e d n o st i t e m p e ra t u r e t r o jn e t o ke v o d e u j e d n o j e
definirana i jedinica kelvin. Naim e iz jednadbe

T t = 273,16 K .
1)

(1.1)

Trojna toka vode je ravnotena toka izmeu vrstog, t e ku e g i p l i n o vi t o g s t a n ja vo d e . slijedi da je Tt K = -------------273.16 ........................................................(1.2)

ili rijeima: jedinica termodinamike temperature kelvin je 273,16-ti dio termodinamike temperature trojne toke kemijski iste vode. Celzijeva temperature t (ili e) moe se prikazati izrazom t = T T o. gdje je T o = 273,15 K vrijednost termodinamike temperature ledita vode. Time je utvrena veza izmeu Celzijeve i termodinamike temperaturne skale. Jedinica stupanj Celzija identiki je jednaka jedinici Kelvin 0 C = K (1.4) Celzijeva temperatura iskazuje dakle temperaturu u odnosu prema leditu vode i predstavlja interval termodinamike temperature. Prema kinetiko molekularnoj teoriji temperatura tijela je proporcionalna kinetikoj energiji nesreenog gibanja njegovih molekula. Povisiti temperaturu tijela znai poveati srednju brzinu tog kretanja njegovim molekulama. Kako brzina kretanja molekula moe biti sve vea, to znai da ne postoji gornja granica temperature. Naprotiv, ako zamislimo sve sporije kretanje molekula, u nekom trenutku molekule e doi u stanje mirovanja. Drugim rijeima, u podruju niskih temperatura postoji jedna krajnja temperaturna toka koja je nazvana apsolutna nula, a nalazi se na t = -273,15C odnosno T = 0 K. 3.1.3. Koliina topline Da bi se poveala temperatura nekog tijela potrebno je tom tijelu dovesti odreenu koliinu topline. Fizikalna veliina koliina topline Q, oznaava toplinsku energiju koja prelazi s jednog tijela na drugo (pri njihovom dodiru ili zraenju). U SI mjernom sustavu jedinica za koliinu topline je joule (dul), simbol J. Ranije se za koliinu topline mnogo koristila jedinica kalorija, simbol cal. 1 c a l - 4 , 1 8 6 8 J . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (1,5) odnosno 1 J=0,2388459 cal ....(1.6)

10

3.1.4. Specifini toplinski kapacitet Mnogobrojnim pokusima je dokazano da izmeu koliine topline Q dovedene nekom tijelu, mase tijela m i porasta njegove temperature T postoji linearna veza Q = c m T ................................................... (1.7) Faktor proporcionalnosti u jednadbi (1.7) je veliina Q c=------- (J/(kgK))....................................................(1.8) mT koja se zove specifini toplinski kapacitet. Iz jednadbe (1.8) slijedi da je specifini toplinski kapacitet koliina topline potrebna da se jedininoj masi nekog tijela povisi temperatura za jedinicu, U sustavu SI jedinica specifinog toplinskog kapaciteta je J/(kgK). Vrijednost veliine c se mijenja od tvari od tvari, a ovisna je o temperaturi pri kojoj je izmjerena. Zato se u graevinskoj praksi koristi njena srednja vrijednost koja priblino vrijedi za odreeni temperaturni interval.

3.1.5. PRENOENJE TOPLINE Osnovni oblici prenoenja topline Prenoenje topline je prirodni proces do kojeg dolazi im postoji razlika temperatura u nekom sistemu, ili izmeu dva sistema (Dio materijalnog svijeta, koji je odabran radi njegova prouavanja, naziva se sistemom. Sve to je izvan sistema naziva se okolina.), bez obzira na prirodu sredine (materija ili vakuum) koja ih odjeljuje. Kod toga se prenoenje topline vrti u pravcu nie t e m p e r a t u r e , Toplina se moe prenositi na tri naina koji se razlikuju po fizikalnom obliku. To su: 1. voenje (kondukcija), 2. prijelaz strujanjem (konvekcija) i 3. prijelaz zraenjem (radijacija). Voenjem se toplina moe prenositi u vrstim, tekuim i plinovitim sredinama. Prenoenje topline konvekcijom mogue je samo u tekuim i plinovitim sredinama, a zraenjem u plinovitim sredinama i u vakuumu, Prenoenje topline voenjem Do prenoenja topline voenjem dolazi uslijed -prirodne tenje za homogenom razdiobom srednje brzine molekula, a time i temperature u svim dijelovima promatranog sistema. Bre molekule toplijeg dijela sistema sudaraju se s polaganijim molekulama hladnijeg dijela sistema. Kod toga se prve molekule usporavaju a druge ubrzavaju, tako da
11

se srednje brzine molekula u itavom sistemu izjednaavaju. Ovakav intermolekularni nain prenoenja topline zove se voenje topline. Zamislimo unutar nekog tijela od homogenog materijala tanku plotu debljine d omeenu paralelnim ravninama u kojima je stalna temperatura tijela l i 2 pri emu neka je 1 < e 2 (sl.2,1.). Na temelju mnogobrojnih pokusa Fourier je postavio zakon voenja topline u obliku 2 - 1 Q = A ------------........................................(2.1) d = koeficijent toplinske vodljivosti A = povrina = Vrjeme Q = koliina topline 2 - 1 = celzijeva temperatura d = debljina Simbol Q predstavlja koliinu topline koja u vremenu T p r o e k ro z p r o m a t r a n u p o vr i n u A.

S l . 2 , 1 , Voenje topline kroz ravnu plou od homogenog materijala Veliina zove se: koeficijent toplinske vodljivosti, i predstavlja jednu od osnovnih toplinsko-fizikalnih karakteristika materijala kroz koji se prenosi toplina. U SI sustavu jedinica veliine je W /(mK). Budui da je koliina topline Q energija, to de omjer Q/T biti snaga koja se u nauci o toplini zove toplinski tok. Toplinski tok koji prolazi
12

jedinicom povrine simbolom q. Dakle Q q = -------- = ------ A A

zove

se

gustoa

toplinskog

toka

oznaava

( W /m 2 )......................................(2.2)

Jedinica gustoe toplinskog toka u SI sustavu je W /m 2 Pomou (2.2) izraz (2.1) se moe pisati u obliku 2 - 1 q V = --------d gdje indeks v oznaava da se radi o prenoenju topline vodjenjem, Prenoenje topline konvekcijom Predaja topline od nekog fluida (plina ili tekudine) u gibanju na neko vrsto tijelo ili obrnuto naziva se prenoenje topline konvekcijom, Prema uzroku gibanja fluida razlikuje se prirodna konvekcija i prisilna konvekcija. Kod pririodne konvekcije estice fluida se gibaju zbo g razlika u gustoi nastalih nejednolikom temperaturom dijelova fluida. Prisilna konvekcija nastaje kad se gibanje fluida podrava nekim mehanikim ureajem, npr, pumpom ili ventilatorom. Neka je povrina graevinskog elementa temperature okruena zrakom temperature t (sl.2.2.), pri emu je t. estice zraka u dodiru s toplijom povrinom elementa se zagrijavaju, postaju lake i diu se u vis, a na njihovo mjesto dolaze hladnije estice zraka. Na taj nain nastaje struja konvekcije i toplina sa graevinskog elementa prelazi na zrak.

Sl.2.2. Primjer prenoenja topline konvekcijom

13

Gustoa toplinskog toka q c koja s povrine promatranog elementa pree konvekcijom na - zrak dana je izrazom q C = C ( t ) (W/(m 2 K)) C je koeficijent prijelaza topline konvekcijom, a znai gustou toplinskog toka koju povrina graevinskog elementa da ili primi konvekcijom kad izmeu te povrine i okolnog zraka vlada jedinina razlika temperature. U sustavu SI jedinica koeficijenta prijelaza topline Njegova vrijednost utvruje se konvekcijom je W /(m 2 K). eksperimentalno, a ovisna je o brzini zraka uz promatranu povrinu, o orijentaciji povrine i o smjeru toplinskog toka. Promjena koeficijenta c s brzinom zraka, za vertikalnu plohu prikazana je na s1,2.3.

sl.2.3. Ovisnost koeficijenta prijelaza topline konvekcijom c o brzini vjetra, za vertikalnu plohu Kod vertikalnih ploha smjer toplinskog toka ne utjee na vrijednost koeficijenta konvekcije. Meutim, kod horizontalnih ploha on je od bitnog utjecaja. Za silazni toplinski tok vrijednost koeficijenta c je mnogo manja nego za uzlazni tok. Sluaj silaznog toplinskog toka susree se u zgradarstvu npr.. kod meukatnih konstrukcija iznad negrijanog podruma. Temperatura povrine poda manja je, u ovom sluaju, od temperature zraka u prostoriji. Zato se zrak na kontaktu s podom rashlauje, a time raste njegova gustoa i on ostaje uz pod. Prenoenje topline konvekcijom sa zraka na povrinu poda se dakle smanjuje. Sluaj uzlaznog toplinskog toka javlja se npr. kod podnih konstrukcija s ugraenim grijanjem. Hladniji zrak uz povrinu poda se zagrijava, pri emu se smanjuje njegova gustoa i on se die u vis, tako da koeficijent konvekcije postaje znatno vei u odnosu na prethodni sluaj.

14

Prenoenje topline zraenjem (Radijacijom) Sva tijela, u vrstom i tekuem stanju, odaju dio kinetike energije svojih molekula u obliku energije elektromagnetskih valova koju zrae svojom povrinom. I obratno, kada elektromagnetski valovi dospiju do povrine nekog tijela, jedan njihov dio tijelo upije i pretvara ga u kinetiku energiju svojih molekula, a to znai u toplinu. Ukupna energija prenesena zraenjem dobije se kao razlika izmeu energije to je emitira povrina nekog tijela i energija koju je to ista povrina pri dozraivanju apsorbirala. To znai da se kod prouavanja prenoenja topline zraenjem mora promatrati meusobno djelovanje svih tijela koja zrae. Na sl.2.4. prikazana su dva tijela oznaena brojevima 1 i 2, s povrinskim temperaturama 1 i 2 . Pod pretpostavkom da je 2 > 1 gustoa toplinskog toka q r koju zraenjem prima povrina tijela 1 dana je izrazom q r = r ( 2 1 )f . (2,5)

Faktor f je broj bez dimenzija, nazvan faktor oblika. Kada povrina tijela 2 potpuno obuhvaa povrinu tijela 1, faktor oblika ima vrijednost jedan. U protivnom on je manji od jedan. Ako pak postoji vie tijela razliitih temperatura, koja potpuno okruuju tijelo 1, onda je suma faktora oblika koji pripadaju tim tijelima jednaka jedinici, r je koeficijent prijelaza topline zraenjem. U jedinicama SI koeficijent r se mjeri u W /(m 2 K). Njegova vrijednost ovisna je o koeficijentima emisije l i 2 povrina tijela 1 i 2 koja izmjenjuju toplinu zraenjem, i dana je izrazom 5,7 c = -------------- W/(m 2 K) .(2.6) 1 1 ---- + ---- - 1 1 2 Koeficijent emisije e je broj bez dimenzija, a jednak je omjeru odzraene (ili apsorbirane) energije promatrane povrine tijela i odzraene (ili apsorbirane) energije povrine crnog tijela jednake temperature. Crnim tijelom naziva se tijelo koje potpuno apsorbira sve elektromagnetske valove. Koeficijent emisije veine uobiajenih graevinskih materijala (beton, opeka, buka, ...) iznosi oko 0,9. Malu vrijednost koeficijenta e imaju samo neki metali sjajnih poliranih povrina. Ukupna gustoa toplinskog toka koju zraenjem prima povrina tijela 1, potpuno okruena sa n drugih tijela, dana je izrazom j=n qr=

rj (j q ) fj .............................(2.7)

j=l

15

S1.2.4Prenoenje topline zraenjem

Ovdje je fj faktor oblika koji se odnosi na povrinu temperature j. Kada je vrijednost svih koeficijenata prijelaza topline zraenjem jednaka r, a temperatura svih povrina okruujuih tijela jednaka 2, izraz (2.7) postaje j=n j=n qr = r ( 2 j= l j=n Kako je, dobije se u ovom sluaju za gustou toplinskog J=l toka, koji se prenosi zraenjem, jednostavni izraz qr = r ( 2 1 )....................................(2.8) 3.1.6.SVOJSTVA VLANOG ZRAKA Vlaan zrak je smjesa suhog zraka i vodene pare koja se obino naziva vlagom zraka. Zrak meutim ne moe sadravati vodene pare u neogranienoj koliini. Najvei mogui sadraj vodene pare u zraku ovisi o temperaturi zraka. to je temperatura zraka via to on moe primiti veu koliinu vlage. Ova ovisnost prikazana je na sl,7.1, Za zrak koji sadri najveu moguu koliinu vodene pare kae se da je zasien vlagom. Zrak, meutim, najee sadri manju koliinu vlage od najvee mogue, i u tom sluaju on nije zasien tj. mogao bi primiti jo vlage dok ne bi postao zasien. Iz dijagrama na s1.7.1. je vidljivo da npr. svaki m 3 zraka temperature +20 C sadri u zasienom stanju 17,3 g vodene pare. To je najvea koliina koju zrak to temperature uope moe sadravati. Ako zrak temperature +20 C ne sadri 17,3 g ve npr. samo 12 g vodene pare po m 3 zraka, onda on nije zasien i mogao bi primiti vodene pare jo 5,3 g/m 3 zraka.
16

fj 1

fj ) ........................(2.7)

j = l

Sl.7.1. Najvei mogui sadraj vodene pare u zraku u ovisnosti o temperaturi zraka Masa vodene pare sadrane u jedinici volumena zraka zove se apsolutna vlaga. Omjer apsolutne vlage i najvee mogue koliine vlage koju bi zrak pri istoj temperaturi i tlaku sadravao, kad bi bio potpuno zasien, zove se relativna vlaga i oznaava slovom ct. Npr. zrak temperature +20 C s apsolutnom vlagom 12 g/m 3 ima relativnu vlagu 4=12/17,3=0,7 ili 70 %. To znai da taj zrak sadri samo 70 % od najveeg mogueg sadraja vlage. Ako se nezasieni zrak pone postepeno hladiti, njegova relativna vlaga postajat e sve vea, jer se za zrak niih temperatura smanjuje vrijednost najveeg mogueg sadraja vlage. Zato se u procesu hlaenja zraka uvijek dolazi do temperature pri kojoj vlaan zrak postaje zasien. Ako bismo taj zrak jo vie ohladili, suviak vlage u zraku morao bi se kondenzirati, zrak bi se zamaglio. Temperatura t s , kod koje relativna vlaga zraka u procesu njegova hlaenja, postie vrijednost zove se temperatura roenja iii rosite. U gore promatnanom primjeru zraka temperature +20 C s apsolutnom vlagom 12 g/m 2 , rosite iznosi oko +14 C. Prisustvo vodene pare u zraku moe se karakterizirati i njenim tlakom. Tlak vodene pare u zraku pri postojeem stanju vlage i temperature zraka zove se parcijalni tlak vodene pare p. Najvea mogua vrijednost parcijalnog tlaka vodene pare u zraku odreene temperature zove se tlak zasienja p'. Relativna vlaga zraka more se definirati i kao odnos parcijalnog tlaka vodene pare p promatranog vlanog zraka prema tlaku zasienja p' pri odreenoj temperaturi zraka, dakle, p = ---- .......................................................(7.1) p'

17

3.2. MJERNE JEDINICE


Nazivi mjernih jedinica se u skladu s pravopisom i meunarodnim propisima piu fonetski, prema izgovoru i s malim poetnim slovom. Osnovne mjerne jedinice:
jedinica m kg s A K cd mol naziv metar kilogram sekunda amper kelvin kandela mol duljina masa vrijeme jakost elektrine struje (termodinamika) temperatura jakost svjetlosti koliina tvari veliina uobiajena oznaka veliine l, L, h, d, D, r... m t, T I, J t, T I, Iv n

Izvedene mjerne jedinice: Izvedene jedinice tvore se od osnovnih ili drugih izvedenih pomou algebarskih izraza mnoenja i dijeljenja. Znak mnoenja se pri tome ne mora pisati, ali valja ostaviti razmak irine jednog znaka izmeu jedinica. Primjer: kWh=kW h, Nm=N m, Pas=Pa s itd. Znak dijeljenja se oznaava kosom crtom ili se veliine u nazivniku stavljaju na odgovarajuu potenciju, pri emu nazivnik sastavljen od vie jedinica valja pisati u zagradi.
jedinica naziv veliina odnos s drugim jedinicama m2 kvadratni ili etvorni metar m3 kubini ili prostorni metar m/s m/s 2 metar u sekundi metar u sekundi na kvadrat rad N J radijan njutn dul kut sila energija, rad, koliina topline itd. W m 3 /s vat kubini metar u snaga, uin volumni protok J/s = kg m 2 /s 3 P, Q... QV , qV , V... m/m kg m/s 2 W s = N m = kg m 2 /s 2 a, b, g... F, G E, W, Q, U, H... brzina ubrzanje v, w, u... a, g volumen V povrina A uobiajena oznaka veliine

18

sekundi kg/s Pa Pa s kilogram u sekundi paskal paskal sekunda maseni protok tlak dinamika viskoznost N/m 2 = kg/(m s 2 ) Qm , qm , m... p h, m

3.3 FIZIKALNI PROCESI U GRAEVNIM DIJELOVIMA


Osjeaj ugodnosti nuno je individualan tj. ne postoji neki odreeni skup veliina stanja okolia u kojem bi ba svaka osoba iskazala zadovoljstvo ( u skupu osoba koje borave ili obavljaju iste aktivnosti u odreenom prostoru uvijek se javlja izvjestan broj nezadovoljnih). Ugodnost je skup veliina stanja okolia u kojem postotak nezadovoljnih ne prelazi odreenu vrijednost. Osnovni faktori koji utjeu na toplinsku ugodnost osoba u prostoru su: temperatura zraka u prostoriji, temperatura ploha prostorije, vlanost zraka, strujanje zraka (brzina, smjer), razina odjevenosti, razina fizike aktivnosti, te ostali faktori (dob, buka, namjena prostora, kvaliteta zraka,...). Toplinska ugodnost rezultat je zajednikog meudjelovanja navedenih faktora. Pri promjeni samo jedne veliine stanja, istu ili slinu razinu ugodnosti mogue je ostvariti samo uz promjenu i neke druge veliine stanja. Izmjena osjetne topline vri se odreenim mehanizmima (provoenje, konvekcija i zraenje), odnosno kao osjetna i latentna toplina (isparavanje) s povrine koe. OSNOVE GRAEVINSKE FIZIKE -Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama -Toplinske dilatacije -Akustika i zvune izolacije
19

TOPLINSKO DIFUZNI TOKOVI Klasina izgradnja s upotrebom opeke, kamena, drva i slinih materijala, bazirana na dugogodinjoj primjeni, iskustveno je svladavala tehniku graenja objekata te je problem toplinskih izolacija vanjskih zidova rjeavan poveanom debljinom zidova od opeke,38 - 51 cm, kamena 50 70 cm, raznim vieslojnim zidovima i sl. Upotreba se betona i armiranog betona koristila za presvoenje prostora (stropne konstrukcije) i bila kombinirana s klasinim sistemima. Defekti na konstrukcijama pojavljivali su se u manjim obimima (pucanje i izbacivanje uglova na objektima s armirano betonskim stropovima i sl.). Danas je najzastupljeniji matarijal nosivih konstrukcija armirani beton te se defekti pojavljuju u drastinijem obliku; velike povrine zidova i stropova bez dilatacijskih reki dovode do pucanja i oteenja konstrukcija, nepravilno ili nedovoljno izoliranje objekata dovodi do defekata koje je teko sanirati itd. To je dovelo do naunog izuavanja fizikalnih procesa koji u odreenim uvjetima nastaju na objektima, te su danas prorauni fizike zgrade obaveza i sastavni dio svakog glavnog i izvedbenog projekta. TOPLINSKI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA TOPLINA je, prema kinetiko molekularnoj teoriji topline, oblik energije vezan uz kaotino gibanje molekula. Subjektivni osjeaj topline ovjek dobiva u dodiru s ugrijanim tijelom,a objektivno mjerilo dobiva se promatranjem djelovanja ugrijanih tijela na druga tijela. To se oituje u promjeni boje, volumena,agregatnog stanja i sl. TEMPERATURA je veliina koja karakterizira toplotno stanje nekog tijela. Jedinica je 1 Kelvin (prije 1 stupanj Celziusa). Meudjelovanjem dvaju tijela toplina prelazi iz toplijeg u hladnije,dakle toplina se uvijek kree s mjesta vie temperature prema mjestu nie temperature, sve dok se temperature ne izjednae. KOLIINA TOPLINE u nekom tijelu to je vea to mu je vea masa i via temperatura. Q = c x m x t SPECIFINA TOPLINA (c) je konstanta, a jednaka je onoj koliini topline koja je potrebna da se 1 kg neke tvari pri danoj temperaturi povisi temperatura za 1 K (1 C). Jedinica za koliinu topline je J (dul) odnosno KJ Jedinica za specifinu toplinu je c = KJ / kg K PRENOENJE TOPLINE S MJESTA VIE PREMA MJESTU NIE TEMPERATURE VRI SE NA TRI NAINA: 1.Voenjem ili kondukcijom se toplina prenosi u krutih tijela. Dio tijela se grije neposrednim dodirom s izvorom topline, a susjedni dijelovi se postepeno zagrijavaju (metalni tap u vatri). Najbolji vodi topline je srebro, a zatim ostali metali. Budui da su dobri vodii topline i dobri vodii elektriciteta provoenje se objanjava kretanjem slobodnih elektrona.

20

2. Strujanjem ili konvekcijom se toplina prenosi u tekuinama i plinovima. Strujanje nastaje promjenom gustoa uslijed zagrijavanja.Npr. ako vodu odozdo zagrijavamo donji se slojevi ugriju, specifina teina postaje im manja pa se ugrijana voda die. 3. Zraenjem ili radijacijom se toplina prenosi pretvaranjem toplinske energije izvora (zagrijanog tijela, npr. Sunce) u energiju zraenja. Apsorpcijom (upijanjem) energije zraenja zagrijava se drugo tijelo.

PROVODLJIVOST TOPLINE Provodljivost topline pojedinog materijala ovisi o slijedeim karakteristikama: 1. O prostornoj teini. to je materijal laganiji odnosno ima vie pora zraka to je bolji toplinski izolator (daje vei otpor provodljivosti topline). Suhi zrak odlian toplinski izolator. 2. O veliini pora. to su pore sitnije materijal je bolji toplinski izolator. 3. O koliini vodene pare zraka i vlastite pare koju materijal moe sadravati. Vlaan materijal je slabiji izolator od suhoga.Voda je 25 puta bolji vodi topline od zatvorenog, mirnog zraka. DIFUZNI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA Graevinski objekt moe se vlaiti na tri naina: 1.iz temeljnog tla 2.djelovanjem atmosferske vlage 3. djelovanjem difuzne vlage Graevinski objekti klasinog graenja zatiivali su se od prva dva sluaja. Prelaskom na novije konstrukcije poele su se pojavljivati tete na konstrukcijskim elementima izazvane djelovanjem unutarnje vlage iz zraka zagrijane prostorije u zimskom periodu. Ustanovljeno je da je esto unutarnja vlaga opasnija od vanjske i da je apsolutna koliina vlage unutarnjeg zraka zimi znatno vea od koliine vlage vanjskog zraka. RELATIVNA VLAGA Zrak kod odreene temperature moe primiti samo jednu odreenu koliinu vlage. To je maksimalna koliina vlage koju zrak moe primiti pri odreenoj temperaturi a nazivamo ju zasienje zraka. Zrak u kojem se kreemo uvijek sadri odreenu koliinu vodene pare. To je vlaan zrak za razliku od suhog zraka koji ne sadri vodenu paru. Sadraj vodene pare moemo izraziti kao pritisak te pare na jedinicu povrine. Jedinica za pritisak, odnosno koliina vodene pare, je 1 Pa (paskal) odnosno 1kPa. Apsolutna vlaga oznaava stvarnu koliinu vlage u zraku pri odreenoj temperaturi. Vlanost zraka obino izraavamo relativnom vlagom. Relativna vlaga je omjer postojee koliine vlage u zraku i maksimalne koliine koju zrak kod odreene temperature moe primiti.

21

Relativnu vlagu (vlanost zraka) izraavamo u postotcima, odnosno ona pokazuje koji dio maksimalne koliine vlage zrak stvarno sadri. Minimalna vlanost u prostorijama zimi 35 %. Optimalna vlanost propisana je pravilnikom, a ovisi o vrsti i namjeni prostorije. Za stambene i administrativne prostore optimalna vlanost i = 60% Relativna vlaga vanjskog zraka za zimski period iznosi e = 90% Relativna je vlaga vrlo vana u zatvorenim prostorima, jer utjee na psihofizike funkcije ovjeka. ovjek lake podnosi visoke temperature ako je zrak suh jer regulira tjelesnu temperaturu znojenjem. (Znojenjem, odnosno isparavanjem troi se tjelesna toplina i tako tijelo hladi). Ukoliko je zrak zasien vodenom parom on nee moi primiti dodatnu paru stvorenu znojenjem to moe dovesti do toplotnog udara. Premali postotak vlage u zraku izaziva nelagodu, smetnje u dinim organima te pogodnost infekcijama. Razlog je pojaano isparavanje (tepisi, namjetaj i dr.) koje stvara prainu, a estice praine na vruim grijaim tijelima stvaraju amonijak i druge plinove to nadrauje sluznice i izaziva oboljenja. KONDENZAT nastaje kada koliina vlage u zraku pree koliinu maksimalne vlage kod odreene temperature, mogue na dva naina: - Ako u zasieni zrak dodajemo nove koliine vodene pare viak e se kondenzirati. - Ako zrak koji sadri vodenu paru ohladimo ispod toke rosita viak e se kondenzirati. ROSITE oznaava onu temperaturu do koje se vlaan zrak moe ohladiti da se postigne njegova puna zasienost. SVOJSTVA VODENE PARE Vodena para nije fizikalno vezana sa zrakom, ona ima svoje posebne zakone. Vodena para prodire sa zrakom u sve upljine i pore graevinskog materijala, osim nepropusnih materijala a to su metali. No gibanje pare nije uvijek vezano za strujanje zraka ili pritisak vjetra, ve se esto ponaa kao da nema zraka. Vodena se para u prostoriji rasporeuje jednolino dok se toplina ne rasporeuje jednolino. Topli zrak se die pa je temperatura ispod stropa kod normalnih stropnih visina za oko 4C via od temperature uz pod. Zbog jednolinog pritiska pare biti e relativna vlaga vea uz pod a manja uz strop. Kod velike razlike u vanjskoj i nutarnjoj temperaturi (zimi 15- 30) nastaje i znatna razlika u parnom pritisku. Vodena para visokog pritiska nutarnje prostorije nastojat e prodrijeti prema vanjskom niem pritisku. DIFUZIJA VODENE PARE -je kretanje vodene pare s mjesta veeg parnog pritiska prema mjestu manjeg parnog pritiska kroz neki materijal dok se pritisci ne izjednae. -Razni materijali daju razliit otpor difuziji vodene pare. U veini sluajeva
22

toplinski otpor materijala i difuzni otpor su divergentni, to znai da su dobri toplinski izolatori loi difuzni izolatori i obrnuto. Materijal koji ima podjednake vrijednosti toplinsko difuzne izolacije je pjenuavo staklo (foam-glass) i djelomino styrodur. -Difuzni otpor graevinskog materijala ovisi o njegovoj strukturi i koliini pora. Vodena para ulazi u materijale difuzijom ili kapilarnim vlaenjem (materijal s vrlo sitnim porama - kapilarama "navlai" vlagu kapilarnim djelovanjem). PREMA PAROPROPUSNOSTI GRAEVINSKE MATERIJALE GRUPIRAMO: a) Organske materije - propusni zbog velike koliine povrinskih pora te su higroskopni (koji navlae paru). b)Peene mineralne materije - propusnost ovisi o vrsti i kvaliteti (obina opeka - klinker ploica). U pravilu opeka zbog svoje poroznosti lako upija vlagu ali ima sposobnost samo-isuenja. c)Graevinski materijali s dodacima veznog materijala - betoni i mortovi. Uslijed takozvanog bubrenja betona, do kojeg dolazi ako suhi odleali beton vlaimo, nastaje samo-brtvljenje betona to pojaava difuznu izolaciju materijala, te jake betone i cementne mortove smatramo difuzno jaim materijalima (ukoliko nema veih pukotina nastalih prilikom izvedbe). AKUMULACIJA TOPLINE je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama. Ova pojava naroito je vana i povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako zidovi imaju sposobnost akumulacije topline tada e nakon prekida grijanja biti u prostoriji jo dugo toplo, zidovi e odavati toplinu,odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje prostorije i stvaranje kondenzata. Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i pasivnim zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore. Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao beton, puna opeka i dr. Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer uzrokuje poveanje ionako visokih temperatura zraka u prostorijama. AKUSTIKA I ZVUNE IZOLACIJE Zvuk nastaje titranjem estica materije i moe se iriti samo kroz materijalnu sredinu, a ne prolazi kroz vakum. Izvor zvuka moe biti zategnuta ica, membrana i slino koje svojim titranjem vre udare na estice zraka i izazivaju pravilne promjene u zraku. Ovakvi titraji mogu nastati u tekuinama i plinovima ali ovjek je okruen zrakom pa prima zvuk primarno iz zraka. Zbog tih promjena nastaju u zraku zgunjavanja i razrijeenja koja se kroz materijal ire u obliku zvunih valova. Brzina rasprostiranja zvuka zavisi o vrsti materijala i njegovoj temperaturi, a razliita je za razne vrste materijala, na pr. kod 20C brzina zvuka kroz : zrak je 342 m/sek, vodu 1460 m/sek, gumu 40-50 m/sek, pluto 500 m/sek, elik 5000 m/sek. Karakteristike zvuka : FREKVENCIJA je broj titraja u sekundi a mjeri se hercima. 1 Hz=1 titraj/sek. Razliite frekvencije ljudsko uho osjeti kao razliite visine tonova. Zvuk male frekvencije osjeamo kao duboke, a zvuk visoke frekvencije kao visoke tonove. Ljudsko uho moe uti frekvencije od 16 do 20000 Hz (odrastao ovjek do 16000 Hz)
23

to nazivamo ujno podruje. INFRAZVUK - ispod 16 Hz ovjek osjea kao potresanja ULTRAZVUK - iznad 20.000 Hz Graevinska fizika prouava naine zvune zatite za zvukove koji ovjeku smetaju, a to je izmeu 100 i 3150 Hz. Osnovni standardni ton iznosi 1000 Hz. Za ispitivanje zvunih izolacija konstrukcija upotrebljavaju se zvuni prijemnici koji registriraju sve frekvencije od 100 do 3150 Hz, ali se najee upotrebljavaju prijemnici s ugraenim tercnim filterima koji registriraju zvukove samo na slijedeim frekvencijama: 100, 125, 200, 250, 315, 400, 500, 630, 800, 1000, 1250, 1600, 2500 i 3150. INTENZITET ZVUKA je objektivno mjerilo jaine zvuka to je prosjena zvuna snaga odnosno ukupna energija koju izvor zvuka predaje okolini proputena u nekoj toci u W/m2. ovjek kod zvuka uglavnom razlikuje visinu tona frekvenciju i jainu zvuka glasnou. Ocjena jaine zvuka uhom je subjektivna pa su u fizici uvedene objektivne mjere. Zbog titranja estica elastine tvari nastaje u njoj zvuni tlak kojeg mjerimo mikro barima (1b = 0,1 Pa) ili paskalima. Omjer zvunih snaga upravno je proporcionalan omjeru kvadrata pripadajuih zvunih tlakova. ujno podruje zvunog pritiska nalazi se izmeu tzv. ujnog praga koji iznosi 2 x 10-4 (0,2 Pa) i praga bola koji iznosi 2 x 102 (20 Pa). Dakle omjer izmeu ujnog praga i praga bola iznosi 1:106, pa e omjer zvunih snaga iznositi 1:1012 (Skala iji bi najvei broj imao 12 nula bila bi vrlo nepogodna pa se upotrebljava logaritamska skala s bazom 10, za logaritme brojeva od 1 do 1012 ). Prema fiziaru Bellu skala je podijeljena na 12 dijelova, 12 B odnosno 120 dB (deciBella) 1 dB = 1/10 B. Decibel je jedinica bez dimenzije a slui za iskazivanje omjera dvije istorodne veliine (zvuni tlak, zvuna snaga, zvuni intenzitet). Budui da je decibelna skala logaritamska odnosi veliina su drugaiji nego kod drugih jedinica (cm, kg). Primjer: zvuk od 20 dB nije 2 puta vei od zvuka od 10 dB ve je:20 dB = 2B, a to je logaritam tj. eksponent baze 10 102/101 = 10 Dakle zvuk od 20 dB je 10 puta vei od zvuka od 10 dB. GLASNOA ZVUKA je subjektivna jaina zvuka odreene frekvencije izraena Phonima. Uho je prijemnik zvuka koji radi na istom principu kao i mikrofon: zvunu energiju pretvara u elektrinu i te impulse predaje mozgu. Ali uho ne uje sve tonove jednako. Zvukove niskih frekvencija uho vrlo slabo uje, srednje registrira podjednako kao mjerni instrument, a zvukove visokih frekvencija uje slabije. Isto tako za svaku ujnu frekvenciju postoji najnii zvuni tlak koji uho moe uti. Objektivna jaina zvuka izmjerena instrumentom i subjektivni dojam se razlikuju. Na temelju ispitivanja nastale su krivulje jednake glasnoe za ujno podruje frekvencije (Fletcher Munsonove krivulje). Sline krivulje daju mjerai buke koji na posebnim skalama oitavaju glasnou i intenzitet zvuka. Prema krivuljama npr. zvuk frekvencije od 30 Hz ovjek ne uje do intenziteta od 60 dB, to znai da je glasnoa 0 Phona. Kod standardnog tona od 1000 Hz glasnoa i intenzitet zvuka su isti. PHONSKE KRIVULJE ISTE JAINE GLASA ZA
24

ISTE TONOVE 1. GRANICA BOLA 2. PRAG BOLA POJAVE PRILIKOM IRENJA ZVUKA U mirnoj atmosteri kod iste temperature i vlage zvuk se pravolinijski rasprostire na sve strane. Kod tokastog izvora zvuka (govor jednog ovjeka) zvuk se iri u vidu koncentrinih lopti, kod linijskih izvora (eljeznica) u vidu valjkastih ljuski. Interferencija zvunih valova - je pojaavanje, oslabljenje ili ponitenje zvunih valova koje nastaje pri sudaranju valova raznih valnih duina (primjer sumrak). Refleksija (odbijanje) - od jednog zvunog udarca do drugog mora proi min 1/10 sek da bi uho osjetilo reflektirani zvuk. U zatvorenom manjem prostoru zvuk se odbija od stijena pa ga uho osjea kao jedan pojaani zvuk (u protivnom ujemo odjek). Difrakcija (skretanje) - ako zvuni val naie na prepreku, ovisno o istoj, moe doi do difrakcije, zvune sjene ili, ako je mala prepreka, do refleksije. Refrakcija (prelamanje valova) - slino zrakama svjetla i zvune zrake lome se pri prelazu iz jedne sredine u drugu. U atmosferi zrake se lome prema gore ako je dolje topliji zrak a prema dolje ako je dolje hladniji zrak (amci na moru ljeti, iznad mora hladniji zrak - daleko se uje). Apsorpcija (upijanje) - Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku jedan dio vune energije e se reflektirati a drugi e apsorbirati prepreka. Koliko e apsorbirati ovisi o vrsti materijala i frekvenciji. Omjer apsorbiranog i reflektiranog zvuka naziva se koeficijent apsorpcije (za mramor 0,01, za mineralnu vunu 0,78). Rezonancija - Tijelo koje titra nagoni zvunim udarcima druga tijela u svojoj blizini da titraju ukoliko su podeeni na isti broj titraja u sek. (napnemo dvije ice gitare na isti ton, jednu trznemo i utiamo, druga e zazvuati). BUKA tetno djeluje na organizam od razdraujueg djelovanja do oteenja sluha i gluhoe; izaziva patoloke promjene u organizmu, opekotine kod jakog zvuka (zvuna energija pretvara se u toplinsku), ometanje rada, smanjenje radne sposobnosti.Kod nas za sada ne postoje propisi o dozvoljenoj jaini buke pa se sluimo preporukama ljenikih udruenja drugih zemalja prema kojima je doputeno izlaganje buci slijedee: buka jaine 90 dB doputeno izlaganje 8 h/dan 92 dB 6 h/dan 95 dB 4 h/dan l00 dB 2 h/dan 105 dB 1 h/dan 110 dB 0,5 h/dan 115 dB 0,25 h/dan Buka se se ne moe uvijek izbjei iako je dokazano njeno tetno djelovanje na organizam.U graevinarstvu ima takoer mnogo poslova i strojeva koji stvaraju veliku buku, pa se upotreba takvih strojeva ograniava vremenom trajanja, dobom dana, obaveznom primjenom zatitnih mjera. Za svaki prostor u kojem boravi ovjek propisuju se norme dozvoljene buke, pa e u radionici one biti vee nego jednoj bolnici.Dobar urbanistiki plan i projekt, odnosno pravilno zoniranje mirnih (stambenih) zona i zona rada (buke) preduvijet su dobre zatite naselja od buke.

25

ZATITA NASELJA OD BUKE Za proraun reima buke u gradovima propisane su norme dozvoljene buke u pojedinim zonama razliite namjene (stambenie, poslovne, industrijske). Sanitarnim normama razlikujemo nepromjenjivi, promjenjivi i isprekidani zvuk. -nepromjenjivi - jaina se ne mijenja vie od 5 dB i traje dulje vrijeme. -Promjenjivi - jaina se mijenja za vie od 5 dB. -Isprekidani - izmjena u trajanju od 1 ili vie sekundi. Zvuk se u atmosferi drugaije iri nego uz povrinu zemlje; u jednolinoj atmosferi pada jaina zvuka s poveanom udaljenosti od izvora, a dopunsko snienje zvuka moe nastati apsorpcijom zvuka zbog vlanosti, dima, magle, refrakcije zv. valova, kod vjetra razliitih temp. zraka i sl. Kod irenja tokastog izvora zvuka u gradovima snienje nivoa zvunog pritiska je za 6 dB manje kod svakog udvostruenja udaljenosti od izvora zvuka, a kod linijskog izvora 3 dB manje (Poetna udaljenost obino se uzima 7 m). Ako nam je poznata jaina zvuka na udaljenosti od 7 m, moemo izraunati za koliko se smanji jaina zvuka npr. na 56 m. Tokasti izvor : 14 m - 6 dB manje, 28m - 12 dB, 56 m - 18 dB manje Linijski izvor : 14 m - 3 dB manje, 28m - 6 dB, 56 m - 9 dB manje Uz zemljinu povrinu dolazi do priguenja zvuka zbog prelaza zvune energije na tlo. Najvee priguenje je iznad tla obraslog travom, grmljem i sl. Visoko raslinje takoer apsorbira buku. Veliina apsorpcije ovisiti e o vrsti zelenila i rasporedu istog. Npr. drvored ispod kojeg nije posaeno grmlje slabo priguuje buku dok gusti i neprozirni nasadi dobro priguuju buku. Raspored sadnje drvea ima velik utjecaj na priguenje buke. Ako se drvee sadi u paralelnim pojasima svaki pojas mora biti 5 - 6 m irine s drveem gustih kronji u pomaknutom rasporedu tako da se zvuk rasipa u prostoru izmeu redova drvea. Ispod drvea treba zasaditi gusto zelenilo. Priguenje zvuka u gradu moe se postii izvedbom razliitih prepreka jer prilikom nailaska zvuka na prepreku iza nje nastaje zvuna sjena. Iza prepreke, zbog difrakcije zvunih valova, zvuk nee biti potpuno priguen, ali se moe bitno smanjiti. Dakle, da bismo dobili zadovoljavajue snienje buke u gradovima primjenjuju se razne metode zatite: izgradnja zgrada na odreenim razmacima od izvora buke (pomoni objekti, garae, duani), sadnja zelenih pojasa, izgradnja prepreka - ekrana ili kombiniranje ovih naina. ZVUNE IZOLACIJE U ZGRADAMA Klasifikacija buke u graevinarstvu: 1. Zrana buka je zvuk koji se prenosi zrakom (govor, glazba). 2. Udarna buka ili topot nastaje udaranjem po tvrdoj podlozi kroz koju se prenosi na zrak. 3. Vibracije nastaju radom strojeva koji potresaju podlogu te se kroz nju kao i topot prenose na zrak. Za svaku vrstu buke morati emo predvidjeti poseban nain zatite odnosno izolacije. Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku dogaa se slijedee: 1. jedan dio zvune energije reflektira se u prostoriju 2. jedan dio (mali) pretvara se u toplinsku energiju 3. jedan dio iri se konstrukcijom te emo zvuk dobiti u udaljenim prostorijama objekta (ovisno o vrsti materijala)
26

4. jedan dio prolazi kroz prepreku u susjednu prostoriju ZVUNE IZOLACIJE KONSTRUKCIJA PROTIV ZRANE BUKE Ispitivanja su pokazala (Bergerovo pravilo) da apsorpcija zida raste upravno s njegovom teinom zid teine u kg 10 50 100 300 500 1000 apsorpcija u dB 27 38 40 47 51 54 Iz tabele vidimo da je teina zida od cca 350-400 kg optimalna za apsorpciju zvuka jer dvostruko i trostruko poveanje teine daje malo poveanje apsorpcije. Prema tome openito smatramo da konstrukcija zadovoljava u pogledu zatite od zrane buke ukoliko ima povrinsku teinu veu od 350 kg/m2 i ako se radi o masivnoj konstrukciji. Kod uplje konstrukcije (polumontani stropovi) teina iste mora biti vea od 400 kg/m2. Budui da sve vie upotrebljavamo lake pregrade u graevinarstvu takve konstrukcije morat e se posebno ispitivati i dokazivati. U pravilu razlikujemo jednoslojne i vieslojne pregrade. Dok jednoslojna pregrada vibrira kao jedna cjelina, vieslojna e titrati svaki sloj sa razliitim amplitudama, ovisno o materijalu slojeva. U pravilu dvostruke pregrade koje se sastoje od 2 kruta materijala iste teine (2x7 cm opeka) treba izbjegavati (ili ispuniti izolacijskim materijalom) jer meu njima dolazi do pojave rezonancije te takav zid npr. moe imati manju vrijednost zvune zatite nego da je izveden u jednom sloju. Pod odreenim uvjetima moe se dogoditi da pregrada uope ne apsorbira dio zvuka, a to se dogaa ako doe do podudarnosti zvunih valova iz zraka i titranja same pregrade. Frekvencija kod koje dolazi do podudarnosti valnih duina naziva se kritina frekvencija i moe se izraunati. Kod vieslojnih pregrada osim koritenja izolacijskih materijala (mineralna vuna, pepeo, guma) moemo postii dobru zvunu izolaciju koritenjem pojave interferencije zvunih valova (npr. vieslojna pregrada sa zranom upljinom u koju se ovjesi tkanina, ljepenka i sl.). Kod konstrukcije vieslojnih pregrada vano je detaljiranje spojeva pojedinih slojeva kao i rjeenje rubova. Ne smiju biti kruti ve elastini materijali (filc od min. vune, lake gra. ploe i sl.) Primjeri: -zid od opeke 25 cm (450 kg/m) dobro e apsorbirati zvuk. -pregradni zid od staklenih blokova (luxfer opeka) kod 1000 Hz i intenziteta od 90 dB apsorbirati e 60 dB, dakle odlian izolacijski pregradni zid. -zid od bloketa 25 cm obostrano obukan zadovoljava iako ima upljine, jer su stijenke dovoljno masivne pa ne djeluju kao membrane koje stvaraju rezonancu. dvoslojni zid od 2x5 cm drvolita obostrano obukan ne zadovoljava, ali ako u 4 cm zrane upljine ovjesimo ljepenku dobijemo zadovoljavajui zid. ZVUNE IZOLACIJE PROTIV TOPOTA Stropne konstrukcije moraju imati zadovoljavajuu izolaciju od zrane i udarne buke, a zidovi samo od zrane. Udarni zvuk nastaje i iri se direktno u materiji, zato njegov dijagram ima obrnute vrijednosti, strop mora primiti to manji intenzitet zvuka. Za zatitu od topota izvodimo tzv. plivajue podove kod kojih podna povrina lei na sloju izolacijskog materijala.
27

Pri tome treba paziti da se izolacijski materijal (mineralna i staklena vuna, stiropor, pluto, guma) provue i bono te oko cijevi i kanala koji vertikalno probijaju konstrukciju da se izbjegnu zvuni mostovi. PLIVAJUI PODOVI: s estrihom (podlogom): -cementni estrih - cem. mort ili beton MB 25 sa sitnim agregatom. Kod veih povrina armira se krinom armaturom 3/20 cm, min d = 3,5 cm. -Magnezitni estrih -gipsani estrih 3,5 - 4,5 cm -asfaltni mastiks (bitumen + mineralni sastojci) + fino kameno brano bez estriha - za podove u vidu brodskog poda ili parketa -PLIVAJUI POD BEZ ESTRIHA DRVENE STROPNE -KONSTRUKCIJE S IVERIT ILI OSB PLOAMA NA -MINERALNOJ VUNI IZOLACIJE OD ODJEKA U PROSTORIJI Rjeavaju se upotrebom apsorbera na unutarnjoj strani zida kao to su vuna (dlakavi tepisi i tapeta), pamuk, svila, min. vuna, mekani kanelirani lesonit (celoteks), gipsane ploe i sl. Do problema odjeka dolazi kod velikih prostora: hale tvornica s radom strojeva, radionice i sl. Izolacija se izvodi postavom raznih apsorbera i elektronikom regulacijom. 3.3.29.VIBRACIJE Zatita od vibracija sastoji se u izoliranju izvora koji proizvodi vibracije, tako da se stroj postavi na elastinu odnosno amortizacijsku podlogu kao pluto, podloge od elastinih materijala kao to je guma ili metalne opruge.

3.3.1. TOPLINSKA VODLJIVOST GRAEVINSKIH MATERIJALA


Smjer prijelaza topline Zato toplina prelazi samo s toplijeg na hladnije tijelo? Temperatura je povezana s gibanjem estica. Via temperatura znai da je vea prosjena brzina estica, odnosno kinetika energija. U dodiru s tijelom nie temperature (manja srednja brzina estica), bre estice dio svoje kinetike energije predaju sporijim esticama hladnijeg tijela. Srednja brzina estica toplijeg tijela se smanjuje, tijelo se hladi. Srednja brzina estica hladnije tijela se poveava, tijelo se grije. Proces traje dok se srednje brzine ne izjednae, odnosno dok oba tijela ne dostignu istu temperaturu. Prvi zakon termodinamike dozvoljava i obrnut proces, meutim njegova vjerojatnost je vrlo mala, pa nije dozvoljen drugim zakonom. Spontani termodinamiki procesi dogaaju se u smijeru stanja vee vjerojatnosti.

28

Koeficijent toplinske vodljivosti Toplinska vodljivost je svojstvo graevinskih materija da u manjoj ili veoj mjeri provode toplinu. Kao mjera toplinske vodljivosti neko g materijala slui koeficijent toplinske vodljivosti tog materijala. Iz jednadbe (2.3) moe se pisati da je q d = ----------------------- .(3.1) 2 - 1 Za sludaj da je d = 1 i 2 - 1 =1, formula (3.1) daje =q. Koeficijent toplinske vodljivosti jednak je dakle gustoi toplinskog toka kroz sloj materijala jedinine debljine za jedininu razliku temperatura na povrinama sloja. Slika 3.1. grafiki ilustrira ovu definiciju. Vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti je vrlo promjenjiva, ak i kod jednog to istog materijala. Ona ovisi o obujamskoj masi (odnosno poroznosti) i kemijskom sastavu materijala, o sadraju vlage u materijalu i o njegovoj temperaturi. Zato govoriti o vrijednosti koeficijenta x nekog materijala ima smisla samo ako se preciziraju svi ovi faktori. Materijali s malom vrijednosu koeficijenta zovu se toplinski izolatori.

Sl.3.1. Shematski prikaz znaenja koeficijenta toplinske vodljivosti

29

Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti o obujamskoj masi Obujamska masa p je omjer mase m neke tvari i volumena V koji ta (homogena) tvar zauzima m = ---........................................................(3.2) V Obujamska masa graevinskih materijala kree se u vrlo velikom rasponu: od 20 kg/m 3 za ekspandirani polistiren, do 2800 kg/m 3 za granit, odnosno tak 7800 kg/m 3 za elik. Poznavajui obujamsku masu graevinskog materijala moe se procijeniti priblina vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti . Naime, poveanjem obujamske mase poveava se i vrijednost koeficijenta , i obratno, smanjenjem obujamske mase smanjuje se i vrijednost veliine . Promjena koeficijenta a graevinskih materijala, s promjenom njihove obujamske mase, proizlazi iz injenice da svaki graevinski materijal, osim osnovne vrste tvari, sadri i mnotvo pora i upljina ispunjenih zrakom. Vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti same vrste tvari, dakle apsolutno gustog materijala bez pora, ovisi o kemijskom sastavu tvari i uvijek je vea od oko 0,3 W /(mK) , Vrijednost veliine A za zrak sadran u porama materijala znatno je manja, i iznosi svega oko 0,023 W /(m,K),Zato de vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti graevinskog materijala biti jednaka nekoj srednjoj vrijednosti izmeu one za osnovnu vrstu tvar i vrijednosti za zrak sadran u porama. Sto je vie porau materijalu, a to znai t manja obujamska masa materijala, toje manja vrijednost njegova koeficijenta toplinske vodljivosti. Ne postoji jedinstveni matematiki zakon koji bi povezivao veliine i p svih graevinskih materijala. Naime, na vrijednost koeficijenta a utjeu, osim obujamske mase, jo i dimenzije pora i struktura materijala. Kod jednake poroznosti, vrijednost veliine A e biti vea. to su pore u materijalu vee, jer se s poveanjem dimenzija pora poveava i vrijednost koeficijenta zraka zatvorenog u porama. Takoer je vano i to da li su pore zatvorene ili meusobno povezane (otvorene). Kod otvorenih pora dolazi do veeg utjecaja prenoenja topline konvekcijom, to rezultira u poveanju vrijednosti . Naime, u zranim porama graevinskih materijala mogui su svi vidovi prenoenja topline, ali se za svrhu toplinskih tehnikih prorauna smatra da se prenoenje topline u materijalima vri samo po zakonu toplinske vodljivosti. Na vrijednost koeficijenta nekog materijala, kako je ve ranije navedeno, utjee i vrijednost osnovne vrste tvari. Zato materijali razliitog kemijskog sastava, a jednake obujamske mase, poroznosti i strukture, imaju razliite vrijednosti koeficijenta . Iz izloenog slijedi da se meusobna ovisnost veliina i p moe dati samo za pojedine tipove materijala. Navoenje vrijednosti koeficijenta ima smisla samo ako je navedena i obujamska masa p tog materijala. Zato se u svim tablicama uz vrijednost veliine A uvijek daje i vrijednost veliine p, kako bi se mogao izvriti pravilan izbor koeficijenta .
30

Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti o vlanosti materijala S poveanjem vlanosti materijala naglo raste vrijednost njegova koeficijenta . Za ilustraciju je na s1.3.2, prikazana ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti zida od opeke o vlanosti opeke, Poveanje koeficijenta materijala s poveanjem njegove vlanosti rezultat je injenice da voda, koja se umjesto zraka nalazi u porama vlanog materijala, ima vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti =0,57 W /(mK), to je oko 20 puta vea vrijednost od vrijednosti zraka,

x/.

Sl.3.2. Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti zida od opeke o vlanosti opeke Vei porast vrijednosti koeficijenta kod manje vlanosti (vidi sl.3.2.) objanjava se time, to se kod vlaenja materijala najprije ispune vodom manje pore i kapilare, utjecaj kojih je na toplinsku vodljivost materijala vei, nego krupnih pora. Koeficijent jo vie poraste u sluaju smrzavanja vode u materijalu, jer je vrijednost leda oko 2,3 W /(mK) to je oko 4 puta vea vrijednost od vrijednosti veliine a za vodu. Zbog velikog utjecaja sadraja vlage u materijalu na vrijednost njegova koeficijenta svi toplinski prorauni postaju nemogui ako nije poznata vlanost materijala. Sadraj vlage u materijalu moe se karakterizirati masenom vlagom X ili obujamskom vlagom p. Masena vlaga predstavlja odnos mase slobodne vode u materijalu i mase suhog materijala Masa vlanog materijala masa suhog materijala X = --------------------------------------------------------------- kg/kg Masa suhog materijala ili u postocima x , = masa slobodne vode .............. . 100 % masa suhog materijala (3.3)

Obujamska vlaga predstavlja odnos obujma vode sadrane u materijalu i obujma tog materijala. Moe se, slino kao i masena
31

vlaga izraziti u m 3 /m 3 ili u %. Koeficijent toplinske vodljivosti odreuje se pomou relativno sloenih indirektnih laboratorijskih mjerenja na prethodno osuenim uzorcima. Na taj nain je iskljuen utjecaj vlanosti na dobiveni rezultat. Meutim, u graevinskim elementima zgrade materijali uvijek sadre u sebi neku koliinu vlage koja poveava njihovu toplinsku vodljivost. Zato vrijednosti koeficijenta a dobivene mjerenjem na suhim uzorcima treba poveati kako bi odgovarale statistitkom sadraju vlage u izvedenim graevinskim elementima kod kojih je uspostavljena vlanosna ravnotea s okolinom koja ih okruuje. Ove vrijednosti koeficijenta toplinske vodljivosti zovu se raunskim vrijednostima i one su dane tabelarno u prilogu 1. Zbog velikog utjecaja vlanosti materijala na vrijednost njegova koeficijenta potrebno je odgovarajuim rjeenjima i tehnikim mjerama zatite sprijeiti prekomjerno poveanje vlage u materijalima graevinskih elemenata kod eksploatacije graevinskih objekata. Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti o temperaturi materijala Vrijednost koeficijenta a graevinskog materijala-raste s porastom njegove srednje temperature. Do ovog porasta dolazi zbog poveanja toplinske vodljivosti osnovne vrste tvari, a to pak raste zbog porasta kinetike energije molekula. Osim toga, s poveanjem temperature raste i toplinska vodljivost zraka u porama materijala, a takoer i prenoenje topline zraenjem u porama. U graevinskoj praksi ovisnost koeficijenta o temperaturi nema veeg praktinog znaaja, jer se radi o relativno malom rasponu promjena temperatura graevinskih elemenata. Zato se za toplinske proraune u graevinarstvu koriste vrijednosti koeficijenta izmjerene kod srednje vrijednosti temperature materijala od +10 0 C.

3.3.2. TOPLINSKO ISTEZANJE


TEMPERATURNA DILATACIJA KONSTRUKCIJA Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom godinjih doba ili sunevim zraenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih elemenata objekata. Povienjem temperature materijal se rastee, a sniavanjem temperature materijal se stee. Nedovoljna kontrola navedenih promjena moe dovesti do oteenja objekata, pa i do ruenja konstruktivnih sistema. esta su oteenja krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd. Velika razlika izmeu zimskih niskih temperatura i visokih temperatura uzrokovanih ljetnim sunevim zraenjem donosi dodatna naprezanja u kontrukcijama. Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod
32

temperature zraka od 30 - 35C iznosi: - na vertikalnim bukama zidova do 65 -na elinim konstrukcijama na junoj fasadi do 75 -na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploi) do 70 -isto ali na debeloj ploi koja akumulira topl. do 80 -isto ali na toplinskoj izolaciji do 90 -na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!) do 19 - na bijeloj plohi do 24 Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunevih zraka ovisi o boji materijala (to je boja tamnija vee je upijanje sunevih zraka i time vea temperatura materijala), vrsti materijala,slojevima konstrukcije (ukoliko konstrukcija ne moe odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili zranim strujanjem, zagrijavanje je vee) te konano o poloaju prema djelovanju sunca - najtopliji je krov pa jugozapadna strana, a najhladnija je sjeverna strana. TOPLINSKE DILATACIJE (dilatare (latinski) = iriti) Toplinske dilatacije (dilatacijske reke) imaju zadatak sprijeiti oteenja konstrukcija uslijed temperaturnih promjena u samim konstrukcijama. Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne i dopunske. Glavne dilatacije: Obino se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 40 m. Reke se izvode tako da se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne konstruktivne cjeline. Dilatacije se rade irine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedeih 5 m po 2 cm vie. Reke ne smijemo ispunjati bukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako dilataciju ispunimo bukom ona e se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati e pukotina. Da bi se sprijeio propuh ili vlaenje kroz dilataciju zatvaraju se reke trajno elastinim kitovima,letvicama, trakama od plastine mase, aluminija i sl. Naroito paljivo dilataciju treba zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima i sl. Temperaturne razlike u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti vee od 10 - 17 C. Svaki statiki proraun sadri i proraun dilatacija odnosno naprezanja koja nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena. Dopunske dilatacije Treba proraunati kod svih konstrukcija koje su podlone velikim promjenama temperature. Dilatiranje (irenje ili stezanje) ne smije biti vee od 1 mm. FAZNI POMAK I TOPLINSKO PRIGUENJE Ljeti sunce zagrijava vanjske obodne konstrukcije graevinskog objekta. Zagrijavanje i akumulacija topline vanjskih konstrukcija ovisi o vrsti materijala, boji materijala, strani svijeta i temperaturi zraka. Ravni se krov zagrijava najvie, juna fasada znatno vie od sjeverne. Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama biti e obrnuti od zimskih.Toplina i
33

vlaga prolazit e izvana unutra. Zato konstrukcije treba proraunati i za ljetnu toplinsku stabilnost. Toplina zagrijane fasade prenosi se na unutarnju povrinu te dolazi do zagrijavanja prostorije. Zato je vano da konstrukcija bude takva da do zagrijavanja unutarnje prostorije doe to kasnije (kad na fasadi dolazi do pada temperature predveer) odnosno da je potreban to vei vremenski razmak - FAZNI POMAK izmeu poetka zagrijavanja fasade i unutarnje povrine zida. Konstrukcija treba biti takva da je temperatura unutarnjeg zida to manja odnosno da konstrukcija ima odreeno TOPLINSKO PRIGUENJE.

PARNE BRANE -su materijali s velikim difuznim otporom odnosno difuzne izolacije, a mogu biti potpune parne brane (metali, staklo) ili djelomine (sintetske i sintetsko-bitumenske trake). KAO PARNE BRANE KORISTE SE: - Metalne folije (zatiene) ili limovi (Al, Cu) albit, albifol,alumka - Viekratni uljeni nalii i lakovi - Sintetske (PE-okiten vieslojan, PVC) ili sintetskobitumenske trake s ulocima -Asfaltni i parafinski slojevi - Neprekidane gumene trake i folije - Pjenuavo staklo (FOAM GLASS) VENTILIRANA FASADA IDEALNO RJEENJE OBODNOG ZIDA VENTILIRANA FASADA Prednosti pred klasinim konstrukcijama: 1. Fizikalno je najpovoljnija : - montana je obloga izvrstan izolator od suneva zagrijavanja ljeti zbog sloja ventilirajueg zraka izmeu obloge i zida. - ne treba proraunavati ljetnu stabilnost - strujajui zrak omoguuje odzraenje difuzne vlage iz konstrukcije. - fasadna obloga titi konstrukciju od atmosferilija - ukoliko voda prodre kroz fasadnu oblogu odzraiti e se u sloju ventiliranog zraka ili otei bez navlaenja toplinske izolacije. 2. Izvedba nije ovisna o graevinskoj sezoni u klasinom smislu. 3. Izvedba je brza i relativno jednostavna (montaa). 4. Mogu se koristiti jeftini, vee-formatni toplinski izolatori koji inae trae solidnu kinu branu esto ranjivu u upotrebi. Styrodur,Ravago, Isover ,Tervol , Okipor i dr. KAO TOPLINSKE IZOLACIJE KORISTE SE: - mineralna i kamena vuna - STYROPOR ekspandirani polistiren - STYRODUR ekstrudirani polistiren - Poliuretanska pjena PUR-PEN - HERAKLIT (drvena strugotina impregnirana magnezitnim cementom) - KOMBI ploe styropor + heraklit - Pluto, slama, drvene preraevine - Izolacijski mortovi (buke) DRACOTERM, PERLIT
34

- Lagani (plino) betoni - YTONG KAO OBLOGE VENTILIRANE FASADE KORISTE SE: - plemeniti ili oplemenjeni ravni, preani ili rebrasti limovi (Al, Cu) - azbest-cementne male, srednje ili velike, ravne ili valovite ploe - indra, drvo - plastika kao armirani poliester, fiberglas, polikarbonatne ploe - kamene ploe, betonske ploe - klasini materijali kao to je opeka i opekarske ploice, - razni panoi s keramikim ploicama - staklo

3.3.3. AKUMULACIJA TOPLINE

Akumulacija topline je svojstvo graevinskih materijala (elemenata) da mogu prihvatiti dovedenu im toplinu, u sebi je akumulirati i kod hlaenja okoline ponovno je predavati toj okolini. Akumulacija topline je vrlo znaajno svojstvo graevinskih elemenata, naroito u zimskom periodu, i to za sluaj kada grijanje u zgradi ne radi kontinuirano kroz 24 sata ve se povremeno prekida (npr.nou). Dobra sposobnost akumulacije topline omoguuje da se za vrijeme periodikog grijanja, temperatura zraka u prostoru znaajnije ne smanji. Koliina topline akumulirana u graevinskim elementima je to vea, to je vea razlika izmeu temperature elemenata i temperature okolnog zraka i to su vei specifini toplinski kapacitet materijala graevinskog elementa i masa elementa. Svojstvo akumulacije topline u graevinskim elementima zgrade u zimskom periodu moe se karakterizirati koeficijentom akumulacije topline W koji je jednak koliini topline koju vanjski graevinski element akumulira po jedinici svoje povrine, za jedininu razliku temperatura nutarnjeg i vanjskog zraka, kada je postignuto stacionarno stanje. U opem sluaju, vieslojnog vanjskog elementa s n slojeva koeficijent akumulacije topline W rauna se po formuli 1 d1 1 d1 d2 W = k [ d 1 1 c 1 ( --- + --- + d 2 2 c 2 ( --- + --- + ---)+... 2 2 e 1 e 1 2 1 d1 dn-1 dn ... + dn n cn ( --- + --- + ... + --- + --- + ---)+.......(6.1) 2 2 e 1 n n-1 U izrazu (6.1) svi simboli imaju ranije uvedena znaenja, a indeksi odgovaraju numeraciji slojeva elementa kod ega se uzima da numeracija slojeva ide izvana prema unutra. U sustavu SI jedinica koeficijenta akumulacije topline W je kJ/(m2K).
35

Primjer 6.1. Izraunati koeficijent aku mulacije topline W vanjskih zidova prika zanih na slici 6.1. Vrijednosti koeficijenta prijela za topl i n e s u e = W /(m2K)i i = 8 W /(m2K)

Sl. 6.1. Presjek vnjskih zidova iz primjera 6.1. Vanjski zidovi na sl.6.1. meusobno se ra zlikuju samo po redoslijedu slojeva. Kod zida a) polistirenska pjena se nalazi s vanjske strane, a sloj armiranog betona s unutarnje strane elementa. Zid b) ima obrnuti redoslijed slojeva: armirani beton s vanjske strane a sloj polistirenske pjene s unutarnje strane. Prvo emo izraunati koeficijent prolaza topline k, prema izra zu (4.20). On de i za zid a) i za zid b) imati jednaku vrijednost jer on ne ovisi o redoslijedu slojeva elementa ved samo o njegovu sastavu. 1 1 k - -------------------------------------- = ----- --- = 0,69 W / ( m K ) 1/8 + 0,15/2,33 + 0,05/0,041 + 1/23 1,452
2

Sada po formuli (6.1) raunamo koeficijent akumulacije topline W. Za sluaj zida a) on iznosi W a = 0,69[0,05251260(1/23 + 0,05/20,041) + + 0,152500960(1/23 + 0,05/0,041 + 0,15/22,33)] = =0,69(1028,5 + 466200,0) = 322,4 kJ/(m 2 K) Za sluaj zida b) koeficijent akumulacije topline iznosi W b = 0,69(0,152500960(1/23 + 0,15/22,33)+ + 0,05251260(1/23 + 0,15/2,33 + 0,05/20,041)]= =0,69(27000,0 + 1129,3) = 19,4 kJ/(m 2 .K) Usporedivi dobivene vrijednosti koeficijenta akumulacije top- line za oba zida, vidimo da je u sluaju zida b) to vrijednost skoro 17 puta manja nego u sluaju zida a). To znai da akumulacija topline u vieslojnim vanjskim elementima zgrade bitno ovisi o redosljedu slojeva. Ona de biti to vea to se toplinsko izolacijski sloj nalazi blie vanjskoj povrini, a slojevi od masivnijeg materijala blie unutarnjoj povrini elementa. Na vrijednost temperature zraka u prostoriji za vrijeme prekida grijanja ne utjea samo sposobnost akumulacije topline vanjskih
36

elemenata zgrade ve i akumulacija topline svih unutarnjih elemenata. To znai da velika sposobnost akumulacije vanjskih graevinskih elemenata ne mora znaiti nuno i ugodnu temperaturu u prostoriji i obratno. U tom kontekstu vrijednost koeficijenta akumulacije topline W vanjskog elementa zgrade ima samo relativno znaenje i slui za usporedbu sposobnosti akumulacije topline razliitih graevinskih elemenata. Akumulacija topline je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama. Ova pojava naroito je vana i povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako zidovi imaju sposobnost akumulacije topline tada e nakon prekida grijanja biti u prostoriji jo dugo toplo, zidovi e odavati toplinu,odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje prostorije i stvaranje kondenzata. Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i pasivnim zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore. Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao beton, puna opeka i dr. Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer uzrokuje poveanje ionako visokih temperatura zraka u prostorijama.

3.3.4., DIFUZIJA VODENE PARE KROZ GRAEVINSKE ELEMENTE


Sto je to difuzija vodene pare? Ako je u mirnom vlanom zraku koncentracija vodene pare ne jednolika, dolazi do kretanja molekula vodene pare s mjesta vise koncentracije ka mjestu nie koncentracije, s tenjom da koncentracija na svim mjestima bude jednaka. Opisana pojava kretanja vodene pare zove se difuzija vodene pare. Koncentracija vodene pare je masa vodene pare u jedininom obujmu. Budui da je parcijalni tlak vodene pare u zraku proporcionalan njenoj koncentraciji, umjesto gradijenta koncentracije moe se promatrati gradijent parcijalnog tlaka vodene pare. U graevinarstvu se prouava pojava difuzije vodene pare kroz graevinske elemente. Vodena para e difundirati kroz svaki porozni graevinski element koji odjeljuje dva prostora s razliitim parcijalnim tlakovima vodene pare. Kod toga se molekule vodene pare kreu iz prostora s viim parcijalnim tlakom vodene pare prema prostoru s niim tlakom (sl.10.1.).

37

Sl.,10.1. Difuzija vodene pare kroz graevinski element Svaki graevinski element, u ovisnosti od strukture materijala elementa, prua odreeni otpor difuziji vodene pare. Zato je ovakav nain kretanja vodene pare relativno spor. Masa vodene pare koja uslijed razlike parcijalnih tlakova vodene pare s obje strane elementa difundira u jedinici vremena okomito na povrinu promatranog elementa, zove se difuzijski tok vodene pare Q m . U sustavu SI jedinica veliine Q m je kg/h. Ako se difuzijski tok vodene pare svede na jedinicu povrine elementa, dobivena veliina se zove gustoa difuzijskog toka vodene pare q m . U jedinicama SI veliina q m se mjeri u kg/(m 2 h). Fickov zakon 1855. godine A.Fick je eksperimentalnim putom utvrdio Zakon difuzije u obliku dc q m = D ----- ..................................................................(10.1) dx gdje je D koeficijent difuzije vodene pare kroz zrak u m 2 /h, a dc/dx gradijent koncentracije vodene pare c u smjeru x u kg/m 4 . Koeficijent difuzije vodene pare kroz zrak D ovisi o atmosferskom tlaku i temperaturi zraka. Moe se izraunati pomou Schirmerove formule 101325 T 1,81 D = 0,083 -------- (-------) ...............................(10.2) p 273 gdje je p srednji stvarni tlak zraka u N/m 2 , a T termodinamika temperatura zraka u K. Koncentracija vodene pare u zraku c moe se izraziti njenim parcijainim tlakom p, Iz jednadbe stanja idealnog plina je
38

p c = --------- ........................................................................(10.3) RD T Ovdje je R D =462 J/(kgK) plinska konstanta vodene pare, a T termodinamika temperatura u K. Uvrtavanjem izraza (10.3) u izraz (10.1) dobije se, da je D dc q m = ------- ----- ....................................................(10.4) RD T dx ili krae pisano dc q m = z ----- ..................................................(10.5) dx Veliina z =D/(R D T) zove se koeficijent difuzijske vodljivosti kg vodene pare kroz zrak. U sustavu SI njegova jedinica je ------mhPa kg Koeficijent z u ------- pokazuje koliko kg vodene pare difundira mhPa svakog sata kroz 1 m 2 povrine sloja zraka debljine 1 m, kada razlika parcijalnog tlaka vodene pare s obje strane sloja iznosi 1 Pa. Osnovna jednadba difuzije vodene pare kroz graevinske elemente Njemaki fiziar J.S,Cammerer, s grupom suradnika, objavio je 1956, godine osnovnu jednadbu difuzije vodene pare kroz graevinske elemente, koja je u literaturi poznata pod nazivom zajednika jednadba. Ona je formalno analogna osnovnoj jednadbi prenoenja topline kroz graevinske elemente ti te q = --------------------------------- ...................(10.6) 1 d1 d2 1 --- + --- + --- + ... + --i 1 2 e i za sluaj vieg parcijalnog tlaka u prostoriji glasi pi pe q = --------------------------------- ...................(10.7) 1 d1 d2 1 --- + --- + --- + ... + --i 1 2 e
39

Simboli u jednadbi (10.7) imaju ova znaenja qm je gustoa difuzijskog toka vodene pare kroz graevinski element, p i i p e su parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s unutarnje odnosno s vanjske strane promatranog elementa u Pa, i i e su koeficijenti prijelaza vodene pare s unutarnjeg zraka na unutarnju povrinu elementa, odnosno s vanjske kg povrine elementa na vanjski zrak u --------m hPa d je debljina pojedinog sloja vieslojnog graevinskog elementa u m je koeficijent difuzijske vodljivosti vodene pare kroz kg graevinski materijal u ----------------mhPa Analogno veliinama uvedenim kod prenoenja topline kro z graevinske elemente i ovdje se uvode veliine: koeficijent difuzijske propustljivosti vodene pare , otpor difuzijskoi propustljivosti vodene pare 1/, koeficijent difuzijskog prolaza vodene pare k D i otpor difuzijskom prolazu vodene pare 1/k D , definirane izrazima 1 kg = ------------d1 1 d1 d2 d2 - - - - - - - - - - - - - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (1 0 . 8 ) m2 hPa m2 hPa ------------------ .........................................(10.9) kg

----- = ----- + ----- + ... 1 2

1 1 kg kD = ------------------------------ = --------------------- ----------- ......................(10.10) 1 d1 d2 1 1 1 1 m2 hPa ---+----+---++--- ---+---+--1 1 2 e 1 e 1 1 d1 d2 1 1 1 1 m2 hPa --- = ---+----+---++--- ---+---+------------ ...........(10.11) kD 1 1 2 e 1 e kg Prema istraivanjima W .Illiga utjecaj koeficijenata prijelaza vodene pare i i R e je vrlo malen, pa se kod praktinog prorauna difuzije vodene pare u visokogradnji moe zanemariti i smatrati da je 1 ---- = kD 1 ------
40

(10.12)

i k
D=

A ........................................... (10.13)

Koeficijent difuzijskog prolaza vodene pare k D kroz grajevinski element pokazuje vrijednost gustoe difuzijskog toka vodene pare za jedininu razliku parcijalnih tlakova vodene pare u zraku s obje strane elementa. Velitina je uvedena u jednadbu (10.7) samo zbog formalne analogij s izrazom za prenoenje topline (10.6), a znai D = - - - - - - - - - - . . (1 0 . 1 4 ) R D T Budui da je D/(R 0 .T) = z to je novo uvedena veliina ,koja se zove faktor otpora difuziji vodene pare kroz graevin ski materijal, jednaka odnosu koeficijenta difuzijske_ vodljivosti vodene pare kroz zrak z i koeficijenta difuzijske vodnivosti vodene pare kroz promatrani graevinski materijal . z = ------- ...................................... (10,15)
.

Faktor p pokazuje koliko je puta vei otpor difuzijskom prolazu vodene pare kroz promatrani graevinski materijal nego kroz sloj mirnog zraka jednake debljine i jednake temperature. Faktor je karakteristika materijala. To je omjerna veliina s jedinicom mjere 1. Faktor zraka je jednak 1,0. Nakon uvrtenja (10.14) u (10.7) i uz zanemarenje otpora 1/ i i 1/ e dobije se da je p 1 p 2 q m = ----------------------------- ...........(10.16) d1 d2 --------- + --------D1 D2 --------- + -------- 1 R D T 2 R D T 2 odnosno q
m

p 1 p 2 = -------------------------------- .........(10.17) d 1 1 R D T 1 d 2 2 R D T 2 --------------- + --------------D1 D2

41

Kod prouavanja difuzije vodene pare kroz gradjevinski eleement nas, medjutim, ne interesira koliina difundirane vodene pare kro z element, ve nas interesira da li se unutar tog elementa ova vodena para kondenzira. Naime, samo kretanje vodene pare kroz gradjevinski element, ako ne dolazi do njene kondenzacije, nema nikakve negativne posljedice po element. Do opasnosti oteenja elementa i smanjenja njegove toplinsko-izolacijske sposobnosti dolazi jedino u sluaju kondenzacije vodene pare unutar elementa. Da bi se ustanovilo da li za neki element u odreenim klimatskim uvjetima dolazi do kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz taj element, potrebno je proraunati temperaturnu krivulju i u popreni presjek elementa nacrtati krivulju tlaka zasienja vodene pare p' i krivulju parcijalnog tlaka vodene pare p. Tlakovi zasienja vodene pare uzimaju se iz odgovarajuih tablica (prllog 3) za proraunate karakteristine toee temperaturne krivulje promatranog elementa, Kod v i e s l o j n i h elemenata o b in o je dovoljno uzeti samo temperature na spojevima slo je va ra zli it ih m a t e rija la , a kod je dn o slo jn ih e lem e na t a temperature u treinama debljina. Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare moe se jednostavno pronai tako da se izjednai odnos pada parcijalnog tlaka za pojedini sloj prema ukupnom padu parcijalnog tlaka s obje strane elementa i odnos otpora difuzijskoj propustljivosti vodene pare promatranog sloja prema ukupnom otporu difuzijskoj propustljivosti graevinskog elementa. Npr. za dvoslojni zid prikazan na s1.10.2 mote se za prvi sloj pisati da je d 1 1 R D T 1 ---------------p i p 1 D1 ----------- = --------------- .....................(10.18) p i p 1 1 ---kD odnosno p p i p e d 1 1 R D T 1 = p i - ----------- --------------..........(10.19) 1 D1 ---kD

Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare predstavlja krivulju stvarne promjene tlaka vodene pare unutar elementa. Krivulje tlaka zasienja i parcijalnog tlaka vodene pare ucrtaju se u presjek promatranog elementa. Kod toga treba imati na umu, da se tlak zasienja kod linearne promjene temperature ne mijenja linearno, Zato de grafiki prikaz krivulje tlaka zasienja imati izgied nelinearne funkcije, koju, ako hoemo tonije nacrtati, moramo uzeti barem jo tlakove zasienja koji odgovaraju temperaturama u sredini pojedinih slojeva elementa.
42

Ako krivulju parcijalnog tlaka vodene pare ni na jednom mjestu ne presjeca krivulju tlaka zasienja , to znai da stvarni tlak vodene pare ni na jednom mjestu unutar elementa ne prekorauje n a j ve i m o gu i t la k vo d e n e p a re u n u t a r e le m e n t a , t a d a za d a n e uvjete ne dolazi do kondenzacije dif undirane vodene pare (s1.10.2) Ako se meutim to dvije krivulje presjecaju kao na slici 10.3, difundirana vodena para se unutar elementa kondenzira i to na itavom podruju presjecanja. Opisani postupak ispitivanja kondenzacije vodene pare u graevinskom elementu sadri u sebi jednu protivurjenost. Naime, prema poznatim fizikalnim zakonima, stvarni tlak vodene pare ne moe ni na jednom mjestu unutar graevinskog elementa biti vei od na tom mjestu mogueg tlaka zasienja, koji ovisi o temperaturi tog mjesta. Pored toga, opisani postupak ima jo j e d a n n e d o s t a t a k . N j i m e s e moe ustanoviti da li se vodena para u e le m e n t u ko n d e n zi ra i i i n e , m o e se p ro r a u n a t i d if u zi js ki tok vodene pare kroz element za sluaj kada ne dolazi do kondenzacije, ali se ne moe proraunati masa kondenzata u suprotnom sluaju.

Sl.10.2. Krivulje tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare p u presjeku dvoslojnog zida bez kondenzacije difundirane vodene pare

43

BROJ SLOJA

Sl.10.3. Krivulje tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare p u presjek'u dvoslojnog zida sa kondenzacijom difundirane vodene pare

Glaserova metoda prorauna difuzije vodene pare 1958, godine H.Glaser je predloio za proraun difuzije vodene pare kroz graevinske elemente jednostavniji grafiko-analitiki postupak. d 1 1 R D T 1 Otpor difuzijskoj propustljivosti vodene pare -------------D kojeg posjeduje sloj graevinskog elementa debljine d i povrine 1 m 2 , Glaser je nazvao specifinim difuzijskim otporom T. Dakle d 1 1 R D T = ------------------ ......................(10.20) D

44

Kako je pad parcijalnog tlaka vodene pare c) u nekom sloju elementa proporcionalan sa specifinim difuzijskim otporom tog sloja, a gustoa stacionarnog difuzijskcg toka, tj. takvog toka kod kojeg ne dolazi do otvaranja kondenzata, ostaje konstantna p = ---- .........................................(10.21) T moe se krivulja parcijalnog tlaka vodene pare kod vieslojnog graevinskog elementa odrediti na vrlo jednostavan nain. Najprije se proraunaju specifini difuzijski otpori pojedinih slojeva promatranog elementa i u odgovarajuem mjerilu nanesu na apscisu pravokutnog koordinatnog sustava po istom redoslijedu kao i u konstrukciji. Kroz granitne toke povuku se vertikalno pravci. Dobivena slika predstavlja promatrani graevinski element nacrtom u mjerilu specifinog difuzijskog otpora, Zatim se na ordinatu koordinatnog sustava nanesu parcijalni tlakovi vodene pare pi i pe koji vladaju s obje strane promatranog elementa, pa se to vrijednosti prenesu na odgovarajua mjesta na slici presjeka graevinskog elementa. Kako je, kod konstantne gustoe difuzijskog toka, parcijalni tlak vodene pare unutar promatranog elementa linearno ovisan o specifinom difuzijskom otporu, to e se krivulja parcijalnog tlaka vodene pare dobiti kao spojnica toaka pi i pe (sl.10,4). Da bi se ustanovilo da li unutar graevinskog elementa dolazi do kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz element, potrebno je, kako je ranije bilo pokazano, u nacrt poprenog presjeka elementa ucrtati osim krivulje parcijalnog tlaka vodene pare i krivulju tlaka zasienja. Za graevinski element prikazan na slici 10.5. spojnica toaka p i i p e presjecala bi krivulju tlaka zasienja. To, meutim, prema fizikalnim zakonima nije mogue, tj, na svakom mjestu mora biti ispunjen uvjet da je p <p....................................................................................(10.22) Glaser je dokazao da krivulja parcijalnog tlaka vodene pare unutar graevinskog elementa ima oblik koji bi poprimilo ue kad bi se nateglo izmeu toaka p i i p e . To znai da se krivulja parcijalnog tlaka vodene pare u ovom i slinim sluajevima dobije tako da se iz toaka p i i p e provuku tangente na krivulju tlaka zasienja do toaka p' k l i p' k 2 . S l ,10.4. Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare p kad je graevinski element nacrtan u mjerilu specifinog difuzijskog

45

otpora

Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare dijeli se dakle u ovom slutaaju u dva jasno odvojena podruja u kojima je linearna, ali u svakom podruu razliitog nagiba. Plohe kroz tone P ' k 1 i p ' k 2 . paralelne s povrinom graevinskog elementa, zatvaraju tzv. zonu kondenzacije. Difuzijski tok se rastavlja u dva dijela: dio difuzijskog toka vodene pare q m i koji ulazi u element od p i do p' k i i dio toka q m 2 koji izlazi iz elementa od p' k 2 do p e . Oba ta toka se mogu proraunati pomou izraza p i p' k 1 q m 1 = --------------- .............................................(10.23) T' i qm1 p' k 2 p e = --------------- .............................................(10.24) T'

Za specifine difuzijske otpore T' i T" uzimaju se vrijednosti prema slici 10.5,

46

Sl.10.5 Krivulja tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare p. Sluaj kondenzacije vodene pare u zoni kondenzacije.

Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare dijeli se dakle u ovom slutaaju u dva jasno odvojena podruja u kojima je linearna, ali u svakom podruu razliitog nagiba. Plohe kroz tone P ' k 1 i p ' k 2 . paralelne s povrinom graevinskog elementa, zatvaraju tzv. zonu kondenzacije. Difuzijski tok se rastavlja u dva dijela: dio difuzijskog toka vodene pare q m i koji ulazi u element od p i do p' k i i dio toka q m 2 koji izlazi iz elementa od p' k 2 do p e . Oba ta toka se mogu proraunati pomou izraza p i p' k 1 q m 1 = --------------- .............................................(10.23) T'
/

qm1

i p' k 2 p e = --------------- .............................................(10.24) T'

Z a s p e c i f i n e d i f u z i j s k e o t p o r e T' i T" u z i m a j u s e v r i j e d n o s t i prema slici 10.5, Kod kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz graevinski element ne mora uvijek doi do formiranja zone kondenzacije. U jednostavnijim sluajevima dolazi do kondenzacije vodene pare u jednoj ravnini koja se zove ravnina kondenzacije (s1.10.6). U ovom sluaju tangente iz toaka pi i pe povuene na krivulju tlaka zasienja sastaju se u zajednikoj d o d i r n o j t o k i pk. R a v n i n a k r o z t o k u pk, p a r a l e l n a s p o v r i n o m elementa predstavlja ravninu kondenzacije. U o vo m slu a ju t o ke pkik i p ' 2 p o d u d a r a j u s e u t o k i pk, p a j e gustoa difuzijskog toka koji ulazi u element p i p' k q m 1 = --------------- .............................................(10.25) T'
47

a gustoa difzijskog toka koji izlazi iz elementa p' k p e = --------------- .............................................(10.26) T ''

qm2

Opisani grafiki prikaz krivulja tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare p u nacrtu poprenog presjeka graevinskog elementa, u kojem su pojedini slojevi, umjesto u debjinama d, nacrtani u mjerilu specifinog difuzijskog otpora T, naziva se dijagram iii shema difuzije. Koliina vode q r ; koja u sluaju zone ili ravnine kondenzacije' ostaje u graevinskom elementu dobije se kao razlika gustoe difuzijskog toka koji ulazi u element q m i i gustoe difuzijskog toka koji izlazi. iz elementa q m 2 . Dakle, q m = q m 1 q m 2 .......................................(10.27)

Sl.10.6. Krivulje tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare p. Sluaj kondenzacije vodene pare u ravnini kondenzacije

48

3.3.5. ROSITE, KONDENZACIJA, ISUENJE


Priblina Glaserova metoda za proraun difuzije vodene pare Proraun gustoe difuzijskog toka vodene pare Opisana Glaserova metoda prorauna difuzije vodene pare mode se znatno pojednostavniti, a da kod toga rezultati prorauna ostanu ipak dovoljno toni. Tako je za raunanje mnogo jednostavnije ako se kombinacija veliina R D T
--------

oznai s N i vrijednost od N dade u obliku tablica ili dijagrama u ovisnosti o temperaturi i tlaku zraka. Uvrtenjem
R

D T
D

-------- = N ..............................................(10.30) u jednabu (10,17), dobije se da je p1 pe q m = ----------------------------- .............(10.31) d 1 1 N 1 + d 2 2 N 2 Raunanje specifinog difuzijskog otpora T=dpN sada je mnogo jednostavnije. K.Seiffert i F,Eichler su otili korak dalje i odredili vrijednosti od N za razne temperature, ali za odreeni konstantni tlak zraka. Time su problem pojednostavnili i rjeenje uinili priblinim, jo je veliina D ovisna ne samo o temperaturi, ve i o tlaku zraka. Daljnje pojednostavljenje se moe postii tako, da se ne uzmu u obzir niti male promjene temperature, ve da se N odredi ne samo za konstantan tlak zraka, ve i za konstantnu temperaturu. Tako se npr. za.,tlak zraka od 101325 Pa i temperaturu t=0C dobije da je
R

D T
0.083

462.273
mkg

Nh

N =--------= ---------- = 1519590.3 ------- ............(10.32)


D

i jednadba (10.31) poprima oblik p1 pe q m = ----------------------------- .............(10.33) 1519590.3 ( d 1 + 1 +d 2 + 2 +) Uz uvjet da se parcijalni tlakovi P i i p e uvrtavaju u kPa, a debijina slojeva elementa u m, za proraun gustoe difuzijskog toka vodene pare u g/(m 2 h) dobije se, u ovom sluaju, brojana jednadba
49

p1 pe q m =0,66 ----------------------------- ...........(10.34) d 1 + 1 +d 2 + 2 + Umnoak debljine sloja d s faktorom otpora difuziji vodene pare materijala tog sloja, zove se relativni otpor difuziji vodene pare toga sloja i oznaava slovom r. On pokazuje kolika je debljina mirnog sloja zraka koji ima jednaki otpor difuzijskom prolazu vodene pare kao promatrani sloj graevinskog elementa debljine d, Uvoenjem simbola r jednadba (10.34) dobiva konani oblik p1 pe q m =0,66 ----------------------------- ...........(10.34) j=n rj j=1 gdje je r j relativni otpor difuziji vodene pare J-tog sloja elemenata, a n ukupan broj slojeva elemenata. Ako se uz konstantni tlak zraka od 101325 Pa odabere neka druga vrijednost temperature, dobit de se neke druge vrijednosti faktora N i brojanog faktora u jednadbi (10.35). Neki sluajevi su prikazani u tablici 10.1.

U naoj graevinskoj praksi, za proraun difuzije vodene pare kroz graevinske elemente po priblinoj Glaserovoj metodi, usvojen je za jednadbu (10.35) brojani faktor 0,62. Ispitivanje nastajanja kondenzata unutar gradjevinskog elementa Da bi se ustanovilo da li unutar graevinskog elementa dolazi do kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz taj element, postupa se na potpuno jednaki nain kao to je opisano u toki 8.4, s tim da se kod crtanja sheme difuzije, slojevi elementa umjesto u mjerilu specifinog difuzijskog otpora T, crtaju mjerilu relativnog otpora difuziji . vodene pare r. Karakteristini sluajevi koji kod toga mogu nastupiti, prikazani su na slici 10,7.

50

Sl,10.7. Karakteristine sheme difuzije kod pribline Glaserove metode: a) ne dolazi do kondenzacije vodene pare, b) kondenzacija vodene pare u ravnini kondenzacije c) kondenzacija vodene pare u zoni kondenzacije Jednadbe (10,25) i (10,26) za gustou difuzijskog toka u sluaju ravnine kondenzacije, prelaze u brojane jednadbe: pi - p' q m 1 = 0,62 ---------- ..................(10.36) r'
k

p' pe q m 1 = 0,62 ---------- ..................(10.36) r''


k

a jednadbe (10.23) i (10,24) za sluaj zone kondenzacije, postaju brojane jednadbe pi - p' q m 1 = 0,62 ---------- ..................(10.38) r'
k1

p ' p e q m 2 = 0,62 ---------- ..................(10.39) r''


k2

Kondenzirana vodena para g r i ; u g/(m 2 h) koja ostaje u graevisnkom elementu, dana je izrazom
51

q m = q m 1 q m 2 .......................................(10.40) Ako iz bilo kojeg razloga nije dozvoljena kondenzacija vodene pare unutar graevinskog elementa, pomou dijagrama difuzije mole se lako odrediti minimalni potrebni relativni otpor difuziji vodene pare r p o t jednog dodatnog sloja graevinskog elementa kojeg treba postaviti s unutarnje strane elementa, tj. sa strane veeg parcijalnog tlaka vodene pare. Polazi se od razmiljanja da kod stacionarnog difuzijskog toka, tj. kada nema kondenzacije vodene pare, krivulja parcijalnog tlaka vodene pare ima oblik neprelomljenog pravca. Zato se tangenta iz toke p e na krivulju tlakazasienja produava preko dodirne toke p ' k do presjeka s horizontalnim pravcem kroz toku p i (sl.10.8). U mjerilu vrijednosti r moe se sada sa slike oitati r p o t Osim toga iz iste siike moe se oitati i maksimalni dozvoljeni parcijalni tlak vodene pare p i , d o z sa unutarnje strane elementa,ako izvedba dodatnog sloja nije mogua, a ipak treba sprijeiti stvaranje unutarnjeg kondenzata.

52

Sl.10,8, Odredjivanje potrebnog relativnog otpora difuziji vodene pare r p o t radi spreavanja kondenzacije vodene pare unutar gradjevinskog elementa Ponekad se opisani grafiki postupak za odreivanje r p o t ne moe koristiti, jer se traeno sjecite nalazi suvie daleko. U tom sluaju moe se prema sl,10,8 r p o t izraunati iz odnosa rpot r ------------ = ------------ ..............................(10.28) pi pi,dop pi,dop pe odnosno pi pi,pot rpot = --------------- r ..........................(10.29) pi,pot - pe Za dodatni sloj graevinskog elementa s vrijednou relativnog otpora r>r p o t koriste se materijali koji imaju veliku vrijednost faktora otpora difuziji vodene pare . Ako je ovaj sloj izveden od materijala u obliku folija, premaza ili sl., zove se parna brana, Primjer 8,1, Vanjski zid stambene zgrade izvest e se kao dvoslojni element premo sL.10.9.a. Glaserovom priblf nom metodom ispitati da li u zidu dola zi; do konden zacije vodene pare koja se difu zijom kree kro z taj zid za ove klimatske uvjete -temperatura I relativna vlaga zraka u zgradi je: t i = + 20 0 C i = 60 % -temperatura I relativna vlaga vanjskog zraka je t e = - 10 0 C e = 90 % Vrijednosti koeficijenata prijela za topline su: i = 8 W/(m 2 K) i e = 23 W/(m 2 K) Proraun se vri postupno na slijededi nain: 1. Iz zadanih klimatskih uvjeta izraunaju se parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s unutarnje p i odnosno s vanjske p e strane zida. Prema tablici 3 je: p' i = 2,337kPa p' e =0,260kPa pa de prema (7.1) biti p i =0,60.2,337 = 1,402kPa p e =0,90.0,260 = 0,234 kPa
53

2. Za zadani zid raunaju se toplinski otpori pojedinih slojeva i otpori prijela za topline.

3. I zrauna se otpor prola za topline R o i

4. Mno ei vrijednost izra za

t i -t e --------- s gore Ro

izraunatim toplinskim otporima, dobiju se vrijednosti temperaturnih padova za pojedine slojeve Podruje unutarnjeg i= 24,39.0,1= 3,0C 25 1 24,39.0,0 1. Armirani beton = 2,1C 86 2 24,39.0,9 2. Polistirenska pjena = = 23,8 76 C C = e 24,390,0 PodruOje vanjskog prijelaza = 1,1 = 43 kontrola t = 30,0 C 5, Odrede se temperature na graninim povrinama zida i u ravnini spajanja slojeva. Temperatura unutarnjeg zraka ti = 20,0C Temperatura unutarnje povrine zida spoju slojeva 1= 17,0-2,1 = 14, 9C Temperatura vanjske povrine zidae= 14,9-23,8 = -8,9C Temperatura vanjskog zraka te= -8,9 -1,1 =-10,0C 6. Za proraunate temperature u toki 5, odrede se pomou tab- Lice 3 odgovarajui tlakovi zasienja p'. ti = 20,0C p'i = 2,337 kPa i = 17,0C p'i = 1,937 kPa 1= 14, 9 C p'1 = 1,696 kPa
54

i= 20 - 3,0 = 17,0C Temperatura

na

e= -8,9C te=-10,0C

p'e = 0,285 kPa p'e = 0,260 kPa

7, Izraunaju se relativni otpori difuziji vodene pare r pojedinih slojeva zida, 1. Armirani beton r1 = 0 2090 = 18,0 m 2. Polistirenska pjena r2 = 0,0440 = 1,6 m 8. Pomou izraunatih vrijednosti u tokama 1,6 i 7 nacrta se u prikladnom mjerilu dijagram difuzije (sl.10.9b), kako je to ranije bilo objanjeno.

Slika 10.9. a) Presjek vanjskog zida iz primjera 10.1. b) Dijagram difuzije vanjskog zida iz primjera 10.1. Budui da krivulja parcijalnog tlaka vodene pare ni na jednom mjestu ne presjeca krivulju tlaka zasienja, zakljuuje se da je difuzijski tok vodene pare kroz promatrani zid, za dane klimatske uvjete, stacionaran, tj. ova vodena para se unutar zida ne kondenzira. Opisani prorauni postaju mnogo jednostavniji i pregledniji, ako se prikau kao u tablici 10.2. Tablica 10.2,

55

Primjer 8.2. Vanjski zid stambene zgrade izvest de se kao dvoslojni element prema si,(10.10a). Za jednake klimatske uvjete i koeficijente prijela za topline kao u primjeru 10.1. ispitati Glaserovom pribliinom metodom, do li u zidu dola zi do kondenzacije vodene pare koja se difu zijom kree kro z zid, i u sluaju konden zacije lzraunati koliinu vode q' m koja ostaje u zidu. Prorauni temporaturne krivulje, krivulje tlaka zasienja parcijalnog tlaka vodene pare, te relativnih otpora difu ziji vodene pare, dani su u tablici 10.3. Pripadni dijagram difu zije nacrtan je na sl.(10.10b). I z dija- agrama je vidljivo da u ravnini spajanja polistirenske pjene i armiranog betona dolazi do kondenzacije vodene pare, koja se difuzijom kree kro z zid, Gustoa difu zijskog toka voene pare koji ula zi u zid je 1,402-0,344 q m 1 = 0,62 ---------------=0,410 g/(m 2 h) 1,6 a gustoa difuzijskog toka koji izlazi iz zida je 0,344-0,234 q m 2 = 0,62 ---------------=0,004 g/(m 2 h) 18,0

56

Tablica 10.3.

Koliina vode koja ostaje u zidu iznosi q' =0,410 - 0,004 =0,406 g/(m 2 h) Usporedivi sastave zidova i rezultate prorauna difuzije vodene pare u primjerima 10,1. i 10;2,, moe se formulirati osnovno pravilo kojeg se treba pridravati kod projektiranja vanjskih elemenata zgrade, ako se eli izbjei kondenzacija difuzijske vodene - pare - unutar tih elemenata. To pravilo glasi: kod vie slojnih vanjskih elemenata zgrade, relativni otpori difuziji vodene pare pojedinih slojeva elementa moraju se smanjiti idui u smjeru iz zgrade prema van. Zadovoljenje ovog pravila u potpunosti, u graevinskoj praksi, je esto neostvarivo. No, bilo bi i apsurdno ovo pravilo postaviti u svim sluajevima kao apsolutni zahtjev, Kako de u nastavku biti pokazano, pod odreenim uvjetima, ograniena koliina kondenzata unutar elementa je dozvoljena. To znati da gornje pravilo treba samo shvatiti kao dragocjenu pomo kod projektiranja i prethodne procjene nekog vieslojnog elementa. to je neki element vise u suprotnosti s gornjim pravilom, to de se u njemu vie kondenzirati difuzijske vodene pare. U gornjem smislu treba shvatiti slino pravilo koje umjesto relativnih otpora difuziji vodene pare govori o tzv. faktoru poloaja, koji je jednak produktu faktora otpora difuziji vodene pare i koeficijenta toplinske vodljivosti materijala sloja elementa. To pravilo trai da se kod vieslojnih vanjskin elemenata faktor poloaja pojedinih slojeva smanjuje kod kretanja u smjeru iz zgrade prema van. Ovo pravilo je ak i loginije od prvog pravila, jer preko koeficijenta ono zapravo uzima u obzir izgled temperaturne krivulje koja, kako je to ranije bilo pokazano, ima odluujui utjecaj na izgled krivulje tlaka zasidenja, Praktina posljedica ovog pravila je da kod vieslojnog elementa poloaj toplinsko-izolacijskog sloja,da bi koliina kondenzata bila to manja, mora biti pomaknut to vise prema vani, odnosno u idealnom sluaju da se nalazi s vanjske strane elementa,
m

57

Sl.10.10. a) Presjek vanjskog zida iz primjera 10.2. b) Dijagram difuzije vanjskog zida iz primjera 10.2.

Proraun ukupne koliine kondenzata Ukupna koliina kondenzirane vodene pare unutar graevinskog elementa na zavretku perioda difuzije vodene pare q' m z u g/m 2 dana je izrazom q' m z = q' m , 24d .............................. (10.4) gdje je d ukupno trajanje pojave difuzije vodene pare u danima za promatrani vremenski period. Za proraun difuzije vodene pare obino se promatra vremenski period od jedne godine. U sluaju grijanih prostorija do pojave difuzije vodene pare kroz vanjske graevinske elemente dolazi u zimskom razdoblju, pa je u tom sluaju u jednadbi (10,41) d jednak raunskom broju zimskih dana. U sluaju ravnine kondenzacije, pretpostavlja se da se vodena para jednoliko kondenzirala u materijalu sloja ili dijela sloja koji se, gledajui u smjeru difuzijskog toka, nalazi ispred ravnine kondenzacije, U sluaju zone kondenzacije pretpostavlja se da se vodena para jednoliko kondenzira u itavoj njenoj irini. Poveanje vlanosti materijala sloja graevinskog elementa u kojem se kondenzirala vodena para koja je difuzijom prodrla u element, na zavretku perioda difuzije vodene pare (zavretak zimskog razdoblja), izraeno masenom vlagom u postocima, dano je izrazom
58

X' d i f

q' m z 100 = --------------- ............ (10.42) d r 0

gdje je q' m z ukupria koliina kondenzata prema izrazu (10.41) ali izraena u kg/m 2 , po obujamska masa suhog materijala sloja elementa u kojem se vodena para kondenzirala u kg/m 3 , a d r tzv. raunska debljina sloja u kojem se vodena para kondenzirala u m. U sluaju ravnine kondenzacije uzima se da je: -za plinobeton, pjenobeton ili beton s laganim agregatom d r = 0,02 m, -za opeku d r = 0,05 m, -za sve ostale materijale d r je jednak debljini sloja tog materijala, ali ne vei od 0,07 m, U sluaju zone kondenzacije d r je jednak njenoj irini.

Proraun isuenja graevinskog elementa Kada su parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s obje strane graevinskog elementa manji od tlaka zasienja vodene pare u ravnini kondenzacije, odnosno na ravninama koje omeuju zonu kondenzacije, dolazi do isuenja graevinskog elementa pojavom difuzije vodene pare iz elementa prema van. Ovakva situacija je najizraenija u ljetnom periodu. Proraun isuenja graevinskog elementa vri se u principu na jednaki nadin kao i proraun difuzije vodene pare kroz graevinski element u zimskom periodu. Dijagram difuzije se crta tako da se na apscisu u prikladnom mjerilu nanesu relativni otpori difuziji vodene pare pojedinih slojeva elementa prema redoslijedu njihova poloaja u elementu, a na ordinatu se nanosi tlak vodene pare. U ravnini kondenzacije, odnosno na graninim ravninama zone kondenzacije, u ovisnosti o temperaturi, odrede se tlakovi zasienja p' k odnosno p' k 1 i p' k 2 . Zatim se s unutarnje i vanjske strane elementa nanesu postojei parcijalni tlakovi vodene pare p i i p e . Spajajui naene toke p i i p e s tlakom zasienja p k odnosno s tlakovima zasidenja p' k 1 i p' k 2 dobije se krivulja parcijalnog tlaka vodene pare unutar grajevinskog elementa (sl.10.11). Iz sl.10.11 je vidljivo, da od ravnine odnosno zone kondenzacije tee difuzijski tok vodene pare prema unutarnjoj i vanjskoj povrini graevinskog elementa. Gustoa difuzijskog toka koji izlazi iz elementa, u sluaju ravnine kondenzacije, dana je izrazom p' p p' p q m = 0,62 --------------- + 0,62 -----------...(10.43) r' r''
k i k e

a u sluaju zone kondenzacije, izrazom p' p p' p q m = 0,62 ------------ + 0,62 -----------.....(10.44) r' r''
k1 i k2 e

59

U brojanim jednadbama (10.43) i (10.44) tlakovi se uvrtavaju u kPa, relativni otpori difuziji vodene pare r u m, a gustoa difuzijskog toka se dobije u g/(m 2 h). Vrijeme T u danima kroz koji e izai iz elementa sva u zimskom periodu- kondenzirana vodena para, rauna se prema izrazu 1,3 q' m z T = -------------- ..............................(10,45) q m 24 gdje je q' m z ukupna koliina kondenzirane vodene pare unutar elementa na zavretku perioda difuzije vodene pare, izraunata pomou formule (10.41), a q m gustoa difuzijskog toka koji izlazi iz elementa, prema izrazu (10.43) odnosno (10.44). U formuli (10.45) koeficijent 1,3 uzima u obzir usporavanje isuenja uslijed postepenog smanjivanja difuzijskog toka.

S1.10.11 Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare unutar graevinskog elementa za ljetni period (period suenja elementa) a) sluaj ravnine kondenzacije, b)sluaj zone kondenzacije.

Primjer 8,3. Za zid iz primjera 10.2 i izraunatu koliinu vode koja ostaje u zidu q' m =0,406 g/(m 2 , h) proraunati ukupnu koliinu kondenzirane vodene pare
60

u zidu na zavretku perioda difuzije vodene pare i time izazvano poveanje vlanosti polistirenske pjene. Zatim izraunati uvjete isuenja predmetnog zida u ljenom periodu. Zadano je: a)ukupno trajanje pojave difuzije vodene pare u zimskom periodu je d = 90 dana, b)temperature i relativne vlanosti zraka u ljetnom periodu su t i =t e = +18 0 C, i = e =65 % Prema izrazu (10,41) ukupna koliina kondenzirane vodene pare unutar zida na zavretku perioda difuzije vodene pare iznosi q' m z = 0,4062490 = 877 g/m 2 Zbog ovog kondenzata dolazi do poveanja vlanosti polistirenske pjene, koje prema izrazu (10.42) iznosi: 0877100 X' d i f --------------- = 109,6 % 0,0420 Budui da su u ljetnom periodu raunske temperature vanjskog unutarnjeg zraka jednake, to e i temperatura u bilo kojoj toki u n u t a r z i d a b i t i j e d n a k a t e m p e r a t u r i z r a k a . Za z a d a n u t e m p e r a t u r u o d + 1 8 C , t l a k z a s i e n j a u r a v n i n i k o n d e n z a c i j e i z n o s i p ' k =2,063 k P a , a parcijalni tlakovi s unutarnje i vanjske strane zida p i = p e =0,652,063=1,341 k P a . P r e m a s l i c i ( 1 0 . 1 1 a ) i f o r m u l i (10.43) g u s t o a d i f u zi j s k o g t o k a k o j i u l j e t n o m p e r i o d u i z l a z i i z z i d a j e 2,063 -1,341 2,063 -1,341 qm= 0,62 ---------------- + 0,62 --------------- = 18,0 1,6 =0,280 + 0,025 = 0,305 g/(m2h) P o t re b n o v r i j e me za i s u e n j e u k u p n e k o l i in e v la g e k o ja s e u z i m s k o m p e r i o d u k o n d e n zi r a i z n o s i p r e m a i z r a z u ( 1 0 . 4 5 )

1,3 877 T = ------------- = 156 dana 0,305 24

Kl i m a ts k i poda c i za pr or a un di fuzi j e v ode ne pa re Za p ro ra u n d if u zi je vo d e n e p a r e k ro z gra je vin ski e le m e n t p o t re b n o je p o zn a va t i t e m p e ra t u ru i re la t i vn u vla gu va n j sko g z r a k a i zraka u prostoriji. Temperatura i relativna vlaga zraka u prostoriji ovisni su o namjeni prostorije, sistemu grijanja i uvjeta korienja, i d a d u s e r e l a t i v n o j e d n o s t a v n o i d ovo ljno precizno odred it i. Odab iranje pa k p ro rau nske temper a t u r e i r e l a t i v n e v l a g e v a n j s k o g z r a k a j e n e t o t e e . N a i m e , do k se relat ivna vlaga va n jsko g zra ka ra zm je rno malo
61

m ijen ja, d o t le se n je go va t e mp e rat u ra kre e u vrlo iro ko m ra sp o nu v r e m e n s k i j e s t a l n o p r o m j e n j i va . Z a t o j e i p a r c i j a l n i t l a k vo dene pare u vanjskom zraku vremenski jako promjenjiv. To znai, da ce izbor neke konstantne vrijednosti vanjske temperature za p ro ra u n sku tem p e rat u ru im a t i ve liki u t je ca j n a re zu lt a t p ro ra u n a d if u zije vo d e ne p a re. Osim toga, treba imati na umu, da izbor proraunske temperature i relativne vlage vanjskog zraka nije vezan samo na meteoroloke podatke na promatranoj lokaciji, ve je u vezi i s kriterijima prema kojima se namjerava procijeniti ponaanje graevinskih elemenata na difuziju vodene pare. Zbog navedenih razloga vrijednosti proraunskih temperatura i relativnih vlanosti vanjskog zraka, to ukupno trajanje pojave difuzije vodene pare, propisuju se u odgovarajuim tehnikim propisima i svi su obavezni da s tim vrijednostima proraunavaju difuziju vodene pare kro z graevinske elemente.

Kriteriji za ocjenu grajevinskog elementa u pogledu difuzije vodene pare 1.U naelu treba nastojati da se vanjski graevinski element tako projektira, da u njemu ne doe do kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz taj element. 2.Kondenzacija vodene pare ni u kojem sluaju nije dozvoljena u sloju elementa od materijala koji je osjetljiv na promjenu vlanosti, kao to je to npr. drvo i veina materijala na bazi drva. 3.Za materijale koji nisu posebno osjetljivi na promjenu vlanosti, kondenzacija vodene pare koja se difuzijom kree kroz element je dozvoljeno uz uvjet da uslijed kondenzacije ne nastane graevinska teta. 3.1.Kondenzacijom vodene pare koja je difuzijom prodrla u element, nee doi do grajevinske tete ako je ukupna vlanost materijala u kojem se kondenzirala vodena para na zavretku razdoblja difuzije vodene pare (zavretak zimskog perioda) manja od najvee dozvoljene vlanosti za taj materijal, Ukupna vlanost materijala izraena masenom vlagom X' u k u postocima rauna se prema izrazu X' uk = X' r + X ' dif ..........................................(10.46) i mora biti X' uk < X' max .............................................(10.47) O v d j e j e X ' r t z v . raunska masena vlaga promatranog mater i j a l a u postocima, odredjena eksperimentalno. Naime, grae v i n s k i m a t e r i j a l i u gra en i u zgra de n ika d nisu ap so lut no s u h i , w e u v i j e k s a d r e u s e b i o d r e e n u k o l i i n u v l a g e , k o j a o v i s i o v r s t i m a t e rij a la i m ik ro k l im a t sk ih u vje t a o ko l i n e u k o j o j s e nala zi. X' r odgo vara n ekom prosjenom sadrt a j u v l a g e u materijalima izve denih graevinskih elemenata k o d k o j i h je u spo st a vljen a vla n osn a ra vno te a s o ko linom. X ' d i f j e p o v e a n j e vl a n o s t i m a t e r i ja l a s l o ja g r a e vi n s k o g
62

e l e m e n t a u kojem se kondenzirala vodena para koja je d i f u z i j o m p r o d r l a u t a j e lem en t , na za vre t ku p e riod a d i f u zi j e vo d e n e p a r e , izraena masenom vlagom u postocima, p r o r a u n a t a p o m o u formule (10.42). X ' max j e n a j ve a dozvoljena masena vlaga promatranog materi j a l a , izraena u postocima. Odreuje se eksperimentalno d u g o t r a j n i m i sve st ra n im isp it iva n jim a . V r i j e d n o s t i X ' r i X' m ax za p o je d in e gra e vin ske m a t e r i j a l e d a n e s u t a b e l a r n o u p rilogu 4 . Za ma t e rijale k o j i n isu n av e d e n i u t o j t ab lici sm a t ra se d a kon d en za cija d if u ndira n e v o d e n e p a r e u njima nije dozvoljena, 3 . 2 . G r a e v i n s k i e le me n t u ko jem se k o n d e n z i r a l a vo d en a p a ra, p o r e d z a h t j e v a ( 1 0 . 4 7 ) m o ra za d o vo l j i t i i u vj e t d a se u k u p n a k o l i n a u n j e m u ko n d e n zi ra n e vo d e n e p a re n a za vr e t ku p e r i o d a d i f u z i j e vodene pare q' mz dana izrazom ( 1 0 . 4 1 ) moe i s u i t i k r o z p e r i o d d i f u zi j s k o g i s u e n j a ( l j e t n i p e r i o d ) . U t o s v r h u r a u n a s e po t re b no vri je m e T za isu e n je e lem en t a p o ( 1 0 . 4 5 ) . G r a e v i n s k i e l e m e n t d e z a d o v o l j i t i u pogledu difuzije vodene pare, ako je dobivena vrijednost T manja od stvarno mogueg trajanja difuzije u ljetnom periodu, a koje ovise o mjesnim klimatskim prilikama.

3.4. IZVORI ENERGIJE I VRSTE GORIVA


Uvod Bez energije nema ivota. Energija je sposobnost obavljanja rada, energija je kretanje, toplina, ivot. Energija je pokreta cijelog svijeta, pa tako i naeg ivota. Koristimo se njome da bismo radili i da bismo se hranili, ona osvjetljava nae gradove, pokree bicikle, vlakove, avione i ostala motorna vozila. Energiju trebamo za grijanje i hlaenje, za toplu vodu i za kuhanje. Sve to radimo povezano je s energijom u jednom ili drugom obliku. Osnovna jedinica za energiju je dul (joule). 1 J=1 Ws Izvedenica iz vat-sekunde (watt-second) i najee koritena mjera za potronju energije u zgradama je kWh. 1kWh = 3 600 000 J = 3,6 MJ. Izvore energije moemo podijeliti na obnovljive i neobnovljive izvore (fosilna goriva). Naalost, opskrba energijom iz fosilnih goriva je ograniena jer ona nisu neiscrpni i obnovljivi izvor energije i ne mogu se nanovo iskoritavati. Osim toga, izgaranjem fosilnih goriva nastaju tetni plinovi koji oneiuju okoli i uzrokuju klimatske promjene. Zbog toga toplinska zatita i uteda energije, koritenje obnovljivih izvora energije i zatita okolia danas postaju temeljem odrivog razvoja Energetika je kljucni sektor gospodarstva svake drave zbog niza razloga, od kojih je najvaniji onaj da cijena utroene energije ulazi u ukupnu cijenu svakog proizvoda ili usluge. Rastua potranja za energijom vitalan je imbenik gospodarskoga razvoja i zato je ona jedan od problema koji ovjeanstvo oekuje u budunosti. Prema tome opskrba energijom je, uz opskrbu pitkom vodom i hranom, ravnopravan imbenik jer je ona sastavni dio svake opskrbe. Dokaz tome jest injenica da je poremeaj u opskrbi energijom samo iz jednog primarnog oblika, tj. nafte, pokrenuo ozbiljna razmiljanja o
63

opskrbi energijom u buducnosti. Tako npr. nakon 1973. odnosno 1979. godine, koje su oznaene kao pocetak energetske krize izazvane politikim odlukama, dolo do promjena energetske politike osobito u razvijenim zemljama zapadnoeuropskih drava. Zajedniko je obiljeje tih promjena bila orijentacija na vlastite izvore energije s pomou supstitucije tekueg goriva alternativnim izvorima energije (sunana energija, kinetika energija vjetra, energija biomase i dr. . U prolosti, posebno poetkom dvadesetog stoljea, nije se vodilo rauna o ogranienosti zaliha neobnovljivih fosilnih energenata (ugljen, nafta i zemni plin). Zato su neobnovljivi fosilni energenti u novije vrijeme postali sve skuplji i sve ih je manje. Sada se procjenjuje da bi alternativni izvori energije mogli zadovoljiti dananje potrebe u stanogradnji jer e se znanost, tehnologija i tehnika stalno usavravati tako da ce se iskoritavanje i tih izvora usavriti. Najznajniji su sunana energija, kinetika energija vjetra, bioenergija i energija morskih valova. Uporaba alternativnih izvora energije temelji se na principu da novi obnovljivi izvori energije moraju biti tehniki ostvarivi i ekonomski isplativi, a cijena mora biti barem jednaka ili nia od cijene konvencionalnih izvora energije (fosilni energenti i hidroenergija). Buduci da je ukupna potronja toplinske energije za grijanje u zgradama u zemljama Europske unije u usporedbi s ostala dva najznaajnija podruja (promet i industrija) najvea, ovim se radom nastoji upozoriti na mjere utede toplinske enegije u zgradama, da bi se time Zakonom o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07) postiglo propisanu utedu toplinske energije u zgradama. Posebno se eli upozoriti na injenicu da bi ubudue sve vie trebalo rabiti strunu literaturu, osobito sada nakon donoenja novog Tehnikog propisa o utedi toplinske energije i toplinskoj zatitie u zgradama (NN 79/05, 155/05 i 74/06). Naime, ne samo u nas nego i u svijetu uope, ubrzo nakon pojave prve naftne krize 1973. godine u strunim je asopisima objavljen vei broj radova o utedi toplinske energije u zgradama.

Tumaenje osnovnih pojmova Da bi ovaj rad bio to pregledniji, razloeni su temeljni pojmovi iz podruja energetike i energije kojima se ovdje sluimo. Energetika je znanost koja se bavi energijom, energetskim izvorima i njihovim tehnikim iskoritavanjem, zalihama energije i rentabilnosti njihove eksploatacije. Energija je sposobnost obavljanja rada . Energija, u smislu Zakona o energiji (NN 68/01 i 177/04), jest elektrina energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati. Napominjemo da se primarni oblici energije, u obliku u kakvom se nalaze u prirodi, mogu rabiti tek nakon transformacije (procesa pretvorbe) u uredajima korisnika energije u pogodniji oblik. Korisni oblici energije jesu: toplinska energija, mehanicka energija, elektricna energija i kemijska energija. Energija se po-javljuje u razlicitim oblicima, kao npr.: potencijalna energija, kineticka energija, elektricna energija, toplinska energija pri gorenju itd., pri cemu kod svakog pretvaranja energije iz jednog oblika u drugi nastaju gubici energije kao njezini nepovratni dijelovi. S obzirom na obnovljivost postoje obnovljivi izvori energije i neobnovljivi izvori energije . Energenti su, u opem smislu, izvori energije. U uem smislu to su neobnovljivi (fosilni) izvori energije, odnosno skupni naziv za ugljen, naftu i zemni plin. Obnovljivi su izvori energije, u smislu Zakona o energiji (NN 177/04), oni koji su sauvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomino. To se posebno odnosi na energiju vodotoka, vjetra, neakumulirane suneve energije, biodizela, biomase, bioplina, geotermalnu energiju itd. Neobnovljivi izvori energije su oni koji su takoer sauvani u prirodi ali se ne obnavljaju, nego im se iscrpljuju prirodne rezerve. To su: ugljen, nafta, zemni plin, elek64

tricna energija, nuklearna energija i drugo . Uteda energije u zgradama znai smanjenje potronje neobnovljivih izvora energije, ovisno o lokalnim klimatskim prilikama, koja je potrebna zimi za grijanje, a ljeti za hlaenje prostorija u zgradama te zatitu okolia smanjenjem emisije C02. Racionalna je potronja energije skup smiljenih mjera i postupaka koje treba primijeniti pri potronji energije u stvarno potrebnim koliinama za nesmetano obavljanje djelatnosti i uz normalne uvjete smanjivanjem gubitaka energije na realno mogue koliine Odriva gradnja znai planiranu graevinsku djelatnost (projektiranje, gradenje, uporaba i uklanjanje graevina), koja na temelju tehnikih, ekonomskih i ekolokih naela te pravilne uporabe prirodnih bogatstava (prikladni materijali, obnovljivi izvori energije i pravilno gospodarenje otpadom) ublaava tetne utjecaje gradnje na okoli. Odrivi je razvitak, u smislu Zakona o zatiti okolia (NN 110/07), gospodarski i socijalni razvitak drutva koji u zadovoljavanju potreba dananjeg narataja uzima u obzir iste mogunosti zadovoljavanja potreba iduih narataja te omoguuje dugorono ouvanje kakvoe okolia, bioloke raznolikosti i krajobraza. Zatita okolia, u smislu Zakona o zatiti okolia (NN 110/07), jest skup odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprjecavanje opasnosti za okoli, sprjecavanje nastanka teta, i/ili oneiavanja okolia, smanjivanje i/ili uklanjanje teta nanesenih okoliu te povrat okolia u stanje prije nastanka tete. Potronja energije Potronja energije svakim je danom sve vea poradi stalnog poveanja broja ljudi na zemlji i time njihovih aktivnosti: gradnje stambenih i nestambenih zgrada opremljenih sve brojnijim uredajima koji sve vie troe energiju (grijanje, hladenje i kuna tehnika), proizvodnje i stavljanja u pogon sve veg broja prometnih vozila, razvoja proizvodnje u industriji i dr. Radi pojanjenja, opisani su pojmovi koji se rabe za oblike energije, a zatim je dan podatak o potronji energije u RH za 2004. godinu : primarna energija je oblik energije dobiven neposredno iz prirode bez procesa pretvorbe sekundarna energija je oblik energije dobiven razliitim postupcima pretvorbe od primarne energije (benzin, koks, elektricna struja i dr.) fmalna (konana) energija je oblik energije koji stoji krajnjem korisniku na raspolaganju (toplina, elektricna struja i dr.) korisna energija je onaj dio energije koji se dobiva nakon oduzimanja svih gubitaka nastalih pri procesima prerade, pohrane i prijenosa primarnih i sekundarnih oblika te pretvorba konane energije (mehaniki rad stroja, toplina iz radijatora i dr.). Ukupna potronja energije 2004. godine u Republici Hrvatskoj iznosila je 412 PJ (petadula), odnosno (412 1015 J) i od 1992. godine ima pozitivan trend porasta. Napominjemo da je najvea potronja energije ostvarena krajem 1980-ih godina kada, nakon pojave druge naftne krize 1979. godine, jo nije bio postignut zapaen uinak prvih mjera utede energije. Prosjena je stopa porasta ukupne potronje energije od 1999.2004. godine 2,2 %, s napomenom da ukupna potronja ne raste kontinuirano [12]. Za usporedbu napominjemo da je ukupna potronja energije u Republici Hrvatskoj za 49,6 % manja od prosjeka u Europskoj uniji (neprovjereni podatak), a to se smatra velikim zaostatkom. Proizvodnja primarnih oblika energije iznosila je 2004. godine 204,4 PJ i od 1999. godine raste prosjeno godinje 1,9 % na godinu. Potronja fmalne energije u Republici Hrvatskoj u pos-ljednjih nekoliko godina raste s prosjecnom godinjom stopom od 2,9 %. Pritom najveci udio zauzimaju tekuca goriva sa 44 %, zatim slijede plinovita goriva sa 25 % i elektricna energija sa 17 %. Prema tome, stopa porasta proizvodnje primarne energije je nia od stope porasta ukupne potronje energije (1,9 % < 2,2 %) i znatno je nia od stope fmalne potronje energije (1,9 % < 2,9 %).
65

Neki smatraju da je sve do pojave prve naftne krize 1973. bilo razdoblje tzv. zlatne potronje energije. Meutim, nakon pojave druge naftne krize 1979. poele su se u svijetu naglo poduzimati mjere za to veom utedom toplinske energije u zgradama u kojima je ta potronja najvea jer su zgrade najbrojnije graevine. Primjerice, ukupna potronja konacne energije u Republici Hrvatskoj po sektorima u 2005. bila je: u stambenim zgradama i zgradama za javnu namjenu 41,3 % u prometu 30,6 % u industriji 21,7 % u poljoprivredi 3,9 % u graevinarstvu ______________ 2,5 % Ukupno: 100,0 % Zbog gradnje novih i rekonstrukcije postojeih zgrada potronja energije kod nas u zgradarstvu u velikom je porastu. To se najbolje vidi iz podatka koji je objavio Dravni zavod za statistiku da je, primjerice, 2006. u Republici Hrvatskoj zavreno ukupno 10.897 zgrada. Uteda i racionalna potronja energije u zgradama Budui da je opa potronja energije svakim danom sve vea, pri planiranju svake nove vrste iskoritavanja energije valja poduzimati mjere o nainu potronje, a osobito utedi neobnovljivih izvora energije. U tu su svrhu uteda i racionalna potronja energije nuni postupci za ouvanje rezervi osobito neobnovljivih izvora energije. Stoga se mora provoditi uteda i racionalna potronja energije uvijek i na svakome mjestu. Naime, najvea doputena potronja toplinske energije u zgradama propisana je: Zakonom o prostomom ureenju i gradnji kao bitan zahtjev za utedu toplinske energije i to tako da gradevina i njezini ureaji za grijanje, hladenje i ventilaciju moraju biti projektirani i izgradeni tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike potronja energije pri njihovu iskoritavanju bude jednaka propisanoj razini ili nia od nje, a da za ljude koji borave u graevini budu osigurani zadovoljavajui toplinski uvjeti. Potom, Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama kao glavni zahtjev za stambene zgrade grijane na temperaturu 18 C ili vie odreena je najvea doputena godinja potrebna toplina za grijanje po jedinici plotine korisne povrine zgrade, a za nestambene zgrade grijane na temperaturu 18 C ili vie odreena je najvea doputena godinja potrebna toplina za grijanje po jedinici obujma grijanog dijela zgrade. Prema podacima objavljenim u strunoj literaturi, utedom i racionalnom potronjom energije treba postii dva globalna cilja: ouvati prirodna bogatstva (resurse) zatititi okoli. Kronologija toplinske zatite zgrada moe se, s obzirom na potronju toplinske energije u zgradama, razvrstati na dva glavna vremenska razdoblja: prvo razdoblje do pojave energetske krize 1973. odnosno 1979. godine i drugo poslije energetske krize sve do danas. U prvom je razdoblju toplinska zatita zgrada bila uglavnom osigurana tako da je pri proraunu toplinske zatite zgrade morala biti zadovoljena najvea doputena vrijednost koeficijenta prolaska topline, U (prije k), obodnih zidova i ravnih krovova zgrada za pojedine graevinske klimatske zone (I-III). Napominjemo da je pri svakoj inovaciji propisa za toplinsku tehniku u zgradarstvu taj koeficijent bio postupno smanjivan, ime se poveavala minimalna toplinska zatita zgrada. Za drugo razdoblje karakteristino je poveanje toplinske zatite zgrada ne samo radi to udobnijeg boravka ljudi u prostorijama zgrada, nego i radi racionalizacije potronje i utede toplinske energije u zgradama. Naime, energetska kriza do koje je dolo zbog poremeaja u opskrbi energijom izazvala je naglu potrebu za racionalizacijom potronje i utedom energije ne samo u zgradama, nego i u svim podrujima ljudskog djelovanja, osobito u prometu i u industriji. Otada je energija postala istodobno sredinje pitanje politike, ekonomije i znanosti koja se sada sve vie bavi istraivanjem alternativnih
66

izvora energije. Tako je tek sedamdesetih godina 20. stoljea utvrdeno da su, uz spomenuti promet i industriju, stambene zgrade i zgrade za javnu namjenu najvei potroai energije. Zato su krajem 20. stoljeca, radi utede i racionalne potronje toplinske energije u zgradama, istraivanja bila usmjerena najprije na usavravanje tehnikih sustava za grijanje i poveanje njihove uinkovitosti uporabom to kvalitetnijih goriva, to je dovelo do sve vece uporabe zemnog plina i elektrine energije. Usporedno s nastojanjem da se usavre sustavi za grijanje i iskoriste goriva s poveanim toplinskim uinkom, u zgradarstvu su provedena istraivanja radi maksimalnog poboljanja toplinske izolacije stambenih zgrada i njihovih dijelova. U tu svrhu poeli su se primjenjivati razliiti toplinskoizolacijski graevni proizvodi, samonosivi sendvi izolacijski paneli s obostranim metalnim slojem, povezani sustavi za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS - external thermal insulation composite systems) na osnovi ekspandiranog polistirena i na osnovi mineralne vune, uplja blok opeka te blokovi od plinobetona i pjenobetona. Posebni napori uloeni su u usavravanje tehnickih svojstava prozora i balkonskih vrata koji su utvrdeni kao bitan initelj gubitaka topline. Istraivanja su u torn pogledu rezultirala patentima za velik broj toplinsko- izolacijskih profila za izradu okvira i krila prozora. Pritom posebnu vanost imaju vie-slojna ostakljenja s posebnim toplinskoreflektirajuim staklima i meuprostorima ispunjenim inertnim plinovima (argon i kripton). Konano, nakon opisanih nastojanja da se, u svrhu maksimalne utede toplinske energije uz uvjet zdravog i udobnog boravka ljudi u zgradama, povea toplinska izolacija zgrada uporabom toplinsko-izolacijskih graevnih proizvoda i elemenata zgrade te smanjenjem gubitaka topline iz zgrade kao cjeline, dolo je do razvoja ideje tzv. energijske i ekoloke arhitekture. Pritom se itavu zgradu tretira kao sustav za prihvaanje i akumuliranje sunane topline (pasivna uporaba sunane energije i aktivna uporaba sunane energije) ime se jo vie tedi na potronji konvencionalnih neobnovljivih izvora energije. U tu je svrhu u novije vrijeme kod nas inovirana tehnika regulativa tako to su doneseni Tehniki propisi s prateim hrvatskim normama (HRN), nakon cega je projektiranje toplinske zatite zgrada postalo znatno sloenije. Prikaz stambenih zgrada prema koliini godinje potrebne topline za grijanje dan je u tablici 1. Zgrade s malim utrokom energije su temelj odrive gradnje koja ukljuuje: uporabu prikladnih graevnih materijala koji nisu tetni za okoli, utedu toplinske energije, zdrav i udoban boravak ljudi u zgradama te ispravno gospodarenje otpadom pri rekonstrukciji i/ili ruenju. S obzirom na ogranicenje potronje toplinske energije u stambenim zgradama, postoje tri vrste tedljivih zgrada: zgrade s malim utrokom energije, pasivne kuce/zgrade i kuce/zgrade koje ne troe energiju.
Tablica 1.Godinja potrebna toplina za grijanje stambenih zrada Stambene zgrade Nazivni normativ godinje potrebne topline za grijanje po jedinici plotine korisne povrine zgrade Qh[kW-h/(m2-a)] Postojece stanje -250 -150

Stare zgrade Novije zgrade (norma izl987.) <90 Energijski tedljive zgrade (Tehnicki propis iz 2005.) Planirano stanje (tedljive zgrade) <40 Zgrade s malim utrokom energije <15 Pasivne kuce/zgrade u Zgrade/kuce koje ne troe energiju

67

Zgrade s malim utrokom energije su one u kojima je godinja potrebna toplina za grijanje ogranicena do 40 [kWh/(m2- a)]. Gradnja takvih zgrada zasniva se na dva glavna nacela: prvo, na poveanju toplinske izolacije obodnih zidova, prozora i balkonskih vrata radi smanjenja transmisijskih i ventilacijskih gubitaka topline i drugo, na poveanju uporabe obnovljivih izvora toplinske energije potrebne za grijanje u zgradama. Pasivne kue/zgrade su kue u kojima je godinja potrebna toplina za grijanje ograniena najvie do 15 [kW-h/(m2- a)]. Gradnja takvih kua zasniva se na tri glavna naela radi smanjenja gubitaka topline. To su, prvo, pasivna uporaba sunane energije: orijentacija zgrade prema suncu (juna strana), to vea toplinska izolacija obodnih zidova, prozora i balkonskih vrata (trostruko ostakljenje) i smanjena zrakopropusnost; drugo, zatvaranje svih otvora u obodnim zidovima zgrade s obvezatnim sustavom za stalnu cirkulaciju toplog i istog zraka; tree, uporaba obnovljivih izvora energije za grijanje i zagrijavanje potrone vode (suncani kolektori i dizalice topline), uz uporabu konvencionalnih uredaja za dodatno grijanje i zagrijavanje potrone vode zimi prema potrebi. Kod nas je do sada izgradena prva i jedina pasivna kuca u Bestovju kod Zagreba, u Austriji je izgradeno priblino 1000, a u Njemackoj ak vie od 150 000 pasivnih kua. Kue/zgrade koje ne troe energiju su kue u kojima je vlastita opskrba toplinskom energijom dostatna za grijanje, tako da nije potrebna opskrba torn energijom izvana nego iskljuivo uporabom vlastitih sustava tj. pasivnom i aktivnom uporabom sunane energije i dizalicama topline nakon to takvi sustavi budu tehniki ostvarivi i ekonomski isplativi!

Alternativni sustavi za opskrbu energijom


Tablica 14 .Pregled karakteristika alternativnih rjeenja u energetskoj opskrbi zgrada (prema The Illustrated Guide to Renewable Technologies, BSRIA 2008) Vrsta Biomasa Svojstva Koristi organski materijal. dobiva se toplina ili Koritenje Sunevog zraenja za grijanje PTV i/ili prostorija Pretvara Sunevo zraenje u istosmjernu el. energiju Pretvorba energije vjetra u el. energiju Funkcionalnost Visoka. Zahtijeva veliko spremite Cijena Srednja. Via od konvenc. kotla Pouzdanost Visoka u ogrjevnom radu. Anaerobno vrenje i rasplinjavanje izaziva potekoe Visoka. Malo pokretnih dijelova. Pumpe i ventili pouzdani. Srednja. Pretvarai mogu izazivati potekoe. Srednja. Promjenjiva snaga vjetra smanjuje vijek. Odravanje Lako Redukcija C02* Visoka Ocjena ++++

Sunani sustav za grijanje i PTV Fotonaponski modul

Srednja. Pouzdani ureaji. Velik izbor kolektora Srednja. iroke mogunosti ugradnje. Za izmjeninu struju potreban pretvara. Srednja. Bolja u otvorenim prostorima.

Srednja

Lako.

Vjetar

Kog ene racij a (Tri

Proizvodnja elektrine i ogrjevne (i rashladne) energije iz

Visoka. Uinkovita pri konstantnom optereenju

Visoka. Oekuje se pad nabavnih cijena. Niska. Ovisi o raspoloiv osti vjetra. Snaga Srednja. Potrebno potpuno iskoritenje otpadne

Lako. Potrebni specijalisti.

Visoka. Pumpe mogu biti gonjene fotonaponski m sustavom Visoka

++

++

Srednje. Potrebno redovito odravanje . Srednje. potrebno planirano i redovito odravanj

+++

Srednja. Pouzdana tehnologija

Srednja. bolja pri uporabi biomase

++++

68

Dizalica topline

Podie Visoka. Moe temperaturu ostvariti i rashladni toplini iz okoline. uinak Koristi se za grijanje i PTV. Visoka. Raspoloiva toplina slui hladenju u klimatizaciji

Apsorpcijsko Bez hlaenje mehanikog kompresora. Koristi vanjski

Srednja. Pogonska energija ovisna o razlici temperatura Srednja. Vea nego za konvenc. dizalicu

Visoka. Pouzdani ureaji.

Nisko.

Srednja. Ovisna +++ o vrsti pogona i razlici temperatura.

Visoka. Malo pokretnih dijelova

Lako

Srednja do visoka

+++++

3.5.SUSTAVI REGULACIJE I APLIKACIJSKE SHEME


Openito o energetskim potrebama u zgradama U zgradama se energija koristi za razliite potrebe, a ovisno o tipu zgrade, te se potrebe kreu od energije za rasvjetu, preko energije za grijanje, pa do tehnolokih potreba poput pranja ili sterilizacije u bolnicama. Openito se energetske potrebe zgrada mogu razmatrati kao: elektrina energija za rasvjetu; elektrina energija za razliite elektrine ureaje; elektrina energija za pogon dizala, eskalatora i sl.; elektrina energija za pogon motornih pogona u sustavima ventilacije, klimatizacije.; potrona topla (sanitarna) voda; toplinska energija za grijanje; rashladna energija za hlaenje; sekundarne upotrebe toplinske energije za praonicu, kuhinju, sterilizaciju i sl. Energetska potronja namijenjena za grijanje i kondicioniranje zraka predstavlja najznaajniji dio energetske potronje u zgradama Ovisno o zgradi i klimatskim prilikama, hlaenje moe sudjelovati s veim udjelom u ukupnim potrebama za grijanje i klimatizaciju, a s vremenom, podizanjem standarda gradnje, ovaj e udjel kontinuirano rasti. U zgradama su, takoer, znaajne potrebe za energijom za pripremu potrone (sanitarne) tople vode. Na potronju energetskih procesa grijanja zgrade prvenstveno utjee trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura prostora, a to ovisi o klimatskim uvjetima i standardu koritenju prostora. Znaajan utjecaj na potronju energije za grijanje prostora ima izbor sustava grijanja, omjer grijane i ukupne povrine zgrade te sastav vanjske ovojnice zgrade, odnosno toplinska izolacija. Za hlaenje objekta slini su prethodno navedeni utjecajni imbenici, no ovdje je osnovni energent najee elektrina energija. Razliite analize pokazuju da prosjena potronja energije za grijanje iznosi od 30 do 60 posto ukupne potronje energije u zgradama, ovisno o klimatskim prilikama. Potronja za pripremu potrone tople vode iznosi od 10 do 25 posto, a za kuhanje 5 do 10 posto. Potronja energije za rasvjetu iznosi od 10 do 25 posto ukupne potronje energije, a za ostale netoplinske potrebe (npr. elektrina energija za raunala, TV i sl.) jo oko 15 posto. U zgradama koje se hlade, za ove potrebe se troi od 3 do 10 posto ukupne potronje energije, dok samo ventilacija iznosi u prosjeku oko 3 posto ukupne potronje.
69

OPE PREPORUKE ZA POVEANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI POSTOJEIH I NOVIH KUA Ako kupujete stari stan ili kuu, provjerite godinu izgradnje. Zgrade graene prije 1970. godine nemaju nikakvu toplinsku izolaciju, a one graene prije 1980. godine imaju vrlo skromnu toplinsku izolaciju ili je uope nemaju. Preko 80 posto postojee gradnje u Hrvatskoj ima nezadovoljavajuu toplinsku zatitu. Traite uvid u projektnu dokumentaciju ako ona postoji. Jednostavne mjere poveanja energetske efikasnosti, bez dodatnih trokova, uz trenutne utede: ugasiti grijanje ili hlaenje nou i kada nema nikoga kod kue; nou spustiti rolete i navui zavjese; izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijaih tijela zavjesama, maskama i sl.; vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode; u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1C; u sezoni hlaenja podesiti hlaenje na min 26C; koristiti prirodno osvjetljenje u to veoj mjeri; iskljuiti rasvjetu u prostoriji kad nije potrebna; perilice za rublje i posue ukljuivati samo kad su pune,najbolje nou. Mjere za poveanje energetske efikasnosti uz male trokove i brzi povrat investicije (do 3 godine): zabrtviti prozore i vanjska vrata; provjeriti i popraviti okov na prozorima i vratima; izolirati nie za radijatore i kutije za rolete; toplinski izolirati postojei kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu; reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa; ugraditi termostatske ventile na radijatore; redovito servisirati i podeavati sustav grijanja i hlaenja; ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kue; ugraditi tedne arulje u rasvjetna tijela; zamjeniti troila energetski efikasnijima - energetske klase A. Mjere za poveanje energetske efikasnosti uz neto vee trokove i dui period povrata investicije (vie od 3 godine - ove mjere najbolje je izvoditi istovremeno s nunim mjerama rekonstrukcije.) : zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka U(k)prozora 1,1-1,8 W/m2K); toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kue, dakle zidove, podove, krov te plohe prema negrijanim prostorima; izgraditi vjetrobran na ulazu u kuu; sanirati i obnoviti dimnjak; izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik; analizirati sustav grijanja i hlaenja u kui i po potrebi ga zamijeniti energetski efikasnijim sustavom, te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije. Primjer:
70

Neizolirani zid od npr. uplje opeke 19 cm ima koeficijent prolaska topline 1,67 W/m2K. Kroz 1 m2 takvog zida godinje prolazi ovisno o klimatskim uvjetima 134-167 kWh, to znai potronju od npr. 16,7 m3 plina po m2 zida godinje. Ako takav zid izoliramo s 10 cm toplinske izolacije, njegov koeficijent prolaska topline iznosi 0,32 W/m2K, to znai gubitak topline od cca 26-32 kWh, ili potronju 3,2 m3 plina po m2 zida godinje, odnosno predstavlja godinju utedu u potronje energije za grijanje od 81 posto. Na primjer, ako kua od 120 m2 troi godinje za grijanje 2 400 m3 plina, ukupna godinja potronja iznosi 2400 x 10=24 000 kWh ili 200 kWh/m2. Za usporedbu, niskoenergetska kua te veliine, s potronjom npr. 30 kWh/m2 potroit e godinje 3 600 kWh ili 360 m3 plina, to je 3 m3 plina po m2 godinje ili 85 posto Mjere utede toplinske energije u zgradama Zakonom o prostornom uredenju i gradnji propisana su, osim bitnih zahtjeva za graevinu, takoder i energijska svojstva zgrada tako da svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti projektirana, izgraena i odravana tako da tijekom uporabe ima propisana energijska svojstva. Osim toga prije izdavanja uporabne dozvole, odnosno prije promjene vlasnitva ili iznajmljivanja zgrade ili njezina dijela, mora se pribaviti certifikat o energijskim svojstvima zgrade koji izdaje ovlatena osoba (energijska certifikacija zgrada). Mjere utede toplinske energije za potrebe grijanja i zagrijavanja potrone vode u zgradama mogu se, s obzirom na nain graenja i opremanja zgrada, razvrstati u tri glavne vrste mjera: urbanistike mjere, arhitektonsko-graevinske mjere i toplinskotehnicke mjere. Glavni cilj urbanistikih i arhitektonsko-graevinskih mjera jest taj, da se neposrednim pasivnim mjerama, bez uporabe toplinskih postrojenja i uredaja, odri to udobnija klima u prostorijama zgrade. Urbanisticke mjere Urbanistike mjere funkcioniraju na principu neposredne pasivne uporabe sunane energije, i to na dva glavna naela. Prvo je naelo pasivna uporaba sunane energije radi poveanja dobitaka topline u zgradama, a drugo je naelo sprjeavanje prekomjernoga sunanoga zraenja u zgradi. To se pri gradnji postie sljedeim mjerama : ispravnim odabirom lokacije zgrade s obzirom na izloenost suncu i zatienost od prejakih vjetrova ispravnom orijentacijom funkcionalnog proelja zgrade prema suncu-juna strana (bitno za pasivnu uporabu sunane energije te za aktivnu uporabu sunane energije za grijanje i zagrijavanje potrone vode u zgradi) ispravnim izborom lokacije zgrade u odnosu na reljef zemljita funkcionalnim okolnim krajolikom ispravnim (kompaktnim) oblikom i veliinom kue/zgrade (slika 1.). Napominjemo da se opisane urbanisticke mjere mogu poduzimati u najveoj mjeri pri gradnji obiteljskih kua i urbanih vila, manje pri izgradnji stambenih naselja, a najmanje pri interpolaciji izmedu postojeih zgrada. Arhitektonsko graevinske mjere Cilj je arhitektonsko-graevinskih mjera dvostruk: prvo, sprjeavanje prekomjernog prolaska topline kroz obodne i pregradne konstrukcije zgrade (smanjivanje prijenosnih i ventilacijskih gubitaka topline) zimi iz grijanog prostora zgrade u vanjski hladan prostor i
71

omoguivanje akumuliranja topline u zgradi, ime e se utedjeti toplinska energija potrebna za grijanje-zimska toplinska zatita zgrade; drago, da se sprijeci pregrijavanje prostorija zgrade ljeti zbog prevelikoga dnevnog sunevog zraenja, ime e se utedjeti energija potrebna za hladenje-ljetna toplinska zatita zgrade. Arhitektonsko - graevinske mjere jesu: kompaktan oblik zgrade (to je oblik zgrade kompaktniji, to su faktor oblika,f0, a time i prijenosni gubici topline manji) to vea toplinska izolacija vanjskog omotaa zgrade - zimska toplinska zatita (slika 1.) najmanje trostruko ostakljenje prozora prilagodljivih pasivnoj uporabi sunane energije sprjeavanje pregrijavanja prostorija zgrade zbog utjecaja sunanog zraenja ljeti - ljetna toplinska zatita vee june ostakljene povrine za pasivnu uporabu sunane energije stalno regulirana ventilacija zgrade (zatita od sunanog zraenja ljeti) zatita toplinsko-izolacijskih materijala od navlaivanja smanjenje nepovoljnih utjecaja toplinskih mostova mogunost dodatne toplinske zatite nou smanjenje toplinskih gubitaka u toplinskom sustavu za grijanje povoljan raspored glavnih i pomonih prostorija to manja zrakopropusnost obodnih (vanjskih) zidova, prozora, balkonskih vrata

Legenda: 1 - poloaj sunca ljeti, u proljece-jesen i zimi kod nerazvedenih i juno orijentiranih kua; 2 - odlina toplinska izolacija vanjskog omotaa bez toplinskih mostova; 3 - akumulacija topline u masivnim obodnim zidovima, stropu i podu; 4 - zimzeleno drvee na sjevernoj strani za zatitu od vjetra; 5 - listopadno drvee na junoj, istonoj i zapadnoj strani za zatitu obodnih zidova od suncanog zracenja ljeti i proputanja sunanih zraka zimi; 6 - nadstrenica na junoj strani za zatitu zida od neposrednog sunanog zraenja ljeti Slika 1. Shematski prikaz urbanistikih i arhitektonsko-graevinskih mjera za utedu toplinske energije u kuama s malim utrokom energije pasivnom uporabom sunane energije manje.

Pasivna uporaba sunane energije za grijanje zgrada znai neposrednu uporabu obnovljive sunane energije uz primjenu urbanistikih i arhitektonsko-graevinskih mjera bez posebnih instalacija. Osnovni su pasivni sunani sustavi u primjeni: neposredan zahvat izlaganjem suncu, staklenik, termoakumulacijski zid (Trombe-Mi-chel), krovni sunani kolektor, konvekcijski sustav, sunani dimnjak, dvostruki omota (Barra72

Costatini), termoakumulacijski zid sa spremnikom te kombinirani sustav: zrani skuplja, spremnik i staklenik. Shematski prikaz triju vrsta pasivnih sunevih sustava koji su se poeli rabiti prikazan je na slici 2. Pasivna uporaba suneve energije mogua je u nas zato jer se podruje Republike Hrvatske svojim najveim dijelom nalazi u klimatski povoljnom zemaljskom podruju koje omoguava vrlo dobru uporabu obnovljive suneve energije .

Legenda: 1 - neposredan zahvat sunane energije; 2- sustav staklenik; 3- termoakumulacijski zid (Trombe-Michel); Slika 2. Shematski prikaz tri vrste pasivnih suncanih sustava koji su se poeli rabiti Toplinsko tehnike mjere Cilj je toplinsko-tehnikih mjera takoer dvostruk: prvo, da toplinski ureaji svojim funkcioniranjem osiguraju higijensku klimu i time zdrav i udoban boravak u grijanim prostorijama zgrada; drugo, da uredaji za grijanje u zgradama troe to manje toplinske energije i mehanike energije potrebne za prisilnu (mehaniku) ventilaciju u zgradama. To su sljedece mjere: savjesno ponaanje korisnika u zgradama, primjerice pri uporabi tople vode za osobnu higijenu (uporaba tueva, za razliku od kada s hidromasaom, iziskuje 3 -5 puta manje vode i elektrine energije) uporaba sustava za grijanje i regulaciju s velikim stupnjem korisnog uinka povrat topline iz otpadne tople vode sustav ventilacije s predgrijavanjem ulaznoga svjeeg zraka povratom topline iz odvodenog toplog zraka tako da mora osigurati propisani broj izmjena unutarnjeg zraka vanjskim zrakom to vea uporaba obnovljivih izvora energije: sunani kolektor (aktivna uporaba sunane energije) i dizalica topline. Sunani je kolektor ureaj koji, ovisno o namjeni, slui za sabiranje toplinske sunane energije-toplinski kolektor velikog uinka, kao i za pretvorbu svjetlosne sunane energije u elektrinu energiju izravno s pomou fotoelektrinih lanaka - elektrini kolektor malog ucinka . Aktivna uporaba sunane energije za grijanje u zgradama znai posrednu uporabu obnovljive sunane energije, uz primjenu suvremenih instalacijskih sustava kao to su: sunani kolektori, dizalice topline te kombinacija suncanih kolektora i zidnih plinskih kombi-bojlera u klimatski povoljnom zemaljskom podrucju (slika 3.). Dizalica topline (toplinska crpka) toplinski je ureaj koji slui za provoenje topline s nie temperaturne razine na viu za potrebe niskotemperaturnih sustava grijanja poradi utede toplinske energije u zgradama. Ona radi na principu kao hladnjak kod kojeg niu temperaturnu razinu ini prostor u hladnjaku, a viu razinu prostorija koja preuzima ulogu stranje povrine gdje se predaje toplina s nie razine i od rada elektromotora. Kompresorska dizalica topline radi tako da rashladno sredstvo protjee kroz izvor topline (zemlja, voda ili zrak), preuzima toplinu i u isparivau isparava. Kompresor koji pokree elektromotor podie nastali plin na viu temperature koju predaje dalje za grijanje prostorije ili potrone vode. Za istu uloenu elektrinu energiju toplinski uinak dizalice topline bit e to vei to je manja razlika temperaturnih razina. Opravdanost dizalice topline osniva se na injenici da se s pomou nje postie uvijek vie energije nego to je
73

uloeno u obliku mehanikoga rada. Za prijenos topline i u ovom sustavu grijanja rabi se voda. Dizalice topline rabe se u SAD-u priblino 50 godina, a u Europi 30 godina, raunajui od 2005. godine. Napominjemo da se energijski savjesno ponaanje stanara moe oekivati uglavnom u obiteljskim kuama i eventualno u urbanim vilama s malim brojem stanova, a znatno manje u viestambenim zgradama. Postupak provedbe mjera utede toplinske energije pri projektiranju zgrada Razumljivo je da opisane urbanistike i arhitektonsko-graevinske mjere bitno i neposredno utjecu na projektiranje tedljivih zgrada, a naroito na njihovo oblikova-nje. Dokaz tome je i zahtjev propisan Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama to se tie sadraja projekta zgrade u odnosu prema utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti. Tim je zahtjevom odreeno da glavni projekt zgrade koji se odnosi na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu mora sa-dravati: tehniki opis, proraun fizikalnih svojstava zgrade glede utede toplinske energije i toplinske zatite, program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte te iskaz potrebne topline za grijanje zgrade.

Legenda: 1 - suncani kolektor (prijamnik suncane energije); 2 - razvodne cijevi; 3 spremnik tople vode s izmjenji-vacima topline: 4 - zidni plinski kombi -bojler; 5 - regulator topline; 6 - optocna crpka; 7 - grijace tijelo (radijator); 8 - potrona topla voda: 9 - dovod hladne vode Slika 3. Shematski prikaz suncanog sustava za zagrijavanje potrone vode i dopunu sustavu grijanja koji se poceo se vie rabiti Zato se o konceptu toplinske zatite i utede toplinske energije u zgradama mora poeti voditi rauna odmah na poetku projektiranja, tj. ve u idejnom projektu, da bi se odabrao najbolji mogui sustav za svaku zadanu zgradu posebno koji ne e biti smetnja arhitektonskoj koncepciji zgrade. Prema tome, sloenost glavnog projekta zgrade koji se odnosi na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu kao i podjela odgovornosti s
74

projektantima graevinskih instalacija to se tie odabira tehnikih rjeenja, dovest e do toga da e se toplinskom zatitom zgrada ubudue sve vie baviti specijalisti-gradevni fiziari koji e, za razliku od dosadanjih graev-nih fiziara, imati znatno veu i sloeniju zadau. Pritom e uloga arhitekta kao glavnog projektanta (voditelja projekta) zgrade od sada biti posebno kljuna jer e on po svojoj osnovnoj zadai biti zaduen za usklaivanje i koordinaciju svih projektanata i ispunjavanje svih bitnih zahtjeva za zgradu tijekom projektiranja, tj. od koncipiranja pa do zavretka izrade projekata. Naime, arhitekt e kao voditelj projekta po svojoj osnovnoj zadaci biti zaduen za usklaivanje i ispunjavanje svih bitnih zahtjeva: estetskih, funkcijskih, konstrukcijskih, ekonomskih pa ak i energijskih, da bi se na kraju postiglo racionalno rjeenje svake zgrade koje e zadovoljiti osnovni cilj gradnje zgrada. Osnovni cilj gradnje zgrada, u smislu Zakona o prostornom uredenju i gradnji, znaci promicanje dobrog projektiranja i graenja zgrada, ime se ostvaruju sigurnosna, zdravstveno-ekoloka i energijska svojstva zgrada te izjednaavaju prava osoba smanjene pokretljivosti, uz primjenu europskih naela, odnosno gradnja zgrada na nain kojim se osigurava ispunjavanje bitnih zahtjeva za graevinu, ali i uredaba odrive gradnje i odrivog razvoja iako za njih za sada jo ne postoje posebni propisi. Tehnika regulativa za utedu toplinske energije i toplinsku zatitu u zgradama Uteda toplinske energije i toplinska zatita u zgradama ureena je u nas inoviranom tehnikom regulativom: Zakonom o prostornom uredenju i gradnji (NN 76/07) Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05, 155/05 i 74/06) Tehnikim propisom za prozore i vrata (NN, broj: 69/06) Tehnikim propisom o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada (NN 3/07) Tehnikim propisom za dimnjake u gradevinama (NN 3/07) hrvatskim normama (HRN) za proraun toplinske zatite hrvatskim normama za ispitivanje tehnikih svojstava toplinsko-izolacijskih graevnih proizvoda hrvatskim normama za tehnike zahtjeve. Zakonom o prostornom ureenju i gradnji, lanak 14., propisan je bitan zahtjev za graevinu koji se odnosi na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu, a koji glasi: Graevina i njezini ureaji za grijanje, hladenje i provjetravanje (tj. ventilaciju) moraju biti projektirani i izgraeni tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike potronja energije pri njihovu iskoritavanju bude jednaka propisanoj razini ili nia od nje, a da za ljude koji borave u graevini budu osigurani zadovoljavajuci toplinski uvjeti. Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (u daljnjem tekstu ovoga poglavlja Propis) propisani su tehniki zahtjevi glede utede toplinske energije i toplinske zatite koje treba ispuniti pri projektiranju novih i projektiranju rekonstrukcije i adaptacije postojecih zgrada koje se griju na unutarnju temperature viu od 12 C, sadraj projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinskoj zatiti, iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade te odrava-nje zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu. Ciljevi su ovoga Propisa: a) uteda energije (smanjivanje potronje neobnovljivih izvora energije za zimsko grijanje i ljetno hladenje zgrade) i zatita okolia (smanjivanje emisije C02) b) toplinska zatita (smanjivanje gubitaka topline iz zgrade do kojih moe doi zbog nedovoljne toplinske izolacije te osiguranje primjerene toplinske udobnosti u prostoru
75

zgrade tijekom cijele godine) c) sprjeavanje pojave gradevinskih teta (sprjeavanje pojave povrinske kondenzacije, kondenzacije u gradevnim elementima, toplinskog rada iznad doputenih granica, smanjenja trajnosti gradevnih materijala i dr.). d) Istiemo da je ovaj Propis vrlo sloen, jer zahtijeva provodenje dokaznog prorauna predvidenoga projektnog rjeenja to se tie toplinske zatite novih zgrada u skladu s tehnikim zahtjevima ne samo ovoga Propisa, nego i u skladu s 46 preuzetih europskih norma (EN), a to se praktiki moe provesti jedino uz uporabu raunala (PC) s pomou najnovijih programa. e) Tehnikim propisom za prozore i vrata te Tehnickim propisom o sustavima ventilacije, djelomicne klimatizacije i klimatizacije zgrada propisana su tehnika svojstva za prozore, vrata i sustave ventilacije tako da pri projektiranju, izvoenju, uporabi i odravanju budu ispunjeni bitni zahtjevi za zgradu osobito s obzirom na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu u zgradi. f) Tehnikim propisom za dimnjake u graevinama propisano je da tehnika svojstva dimnjaka moraju biti takva da tijekom uporabe osiguraju da potronja toplinske energije bude jednaka propisanoj razini ili manjoj od nje. g) Hrvatskim normama za proraun (ukupno 18 hrvatskih norma propisanih ovim Propisom) utvrdene su metode prorauna toplinskih otpora, koeficijenata prolaska topline graevnih dijelova i graevnih dijelova zgrada, temperature unutarnje povrine kojom se izbjegava kritina vlanost povrine i unutarnja kondenzacija, koeficijenta prijenosnih toplinskih gubitaka te nazivnih i projektnih toplinskih vrijednosti. h) Hrvatskim normama za ispitivanje (ukupno 4 hrvatske norme propisane ovim Propisom) utvrdene su metode ispitivanja fizikalnih, mehanikih, kemijskih i tehnolo-kih svojstava te posebni zahtjevi koje toplinsko-izolacijski graevni proizvodi namijenjeni zgradama moraju ispuniti. i) Hrvatskim normama za tehnike zahtjeve (ukupno 24 hrvatske norme propisane ovim Propisom) utvreni su posebni zahtjevi koje trebaju ispuniti toplinskoizolacijski graevni proizvodi za zgrade. j) Prema tome, ako je zgrada projektirana u skladu s opisanom tehnikom regulativom, ako je izgraena u skladu s tim projektom i ako rezultati ispitivanja zadovoljavaju tehnike zahtjeve propisane u predmetnoj tehnickoj regulativi, tada se smatra da takva nova zgrada ispunjava propisan bitni zahtjev za graevinu s obzirom na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu. PRAKTINE MJERE ENERGETSKE EFIKASNOSTI Reguliranje termostata na radijatorima centralnog grijanja Reguliranjem termostata radijatora, tako da se temperatura u prostoriji smanji za samo 1C, godinje se moe utedjeti cca 6% energije za grijanje. Karakteristino za veliki dio stambenog i javnog sektora zgrada u Hrvatskoj je pregrijavanje prostora koje se rjeava, najneuinkovitijim nainom, otvaranjem prozora. Umjesto da se jednostavno smanji dotok topline, on ostaje nepromijenjen a prostorije se hlade prekomjernim prozraivanjem. Smanjenjem temperature u prostorijama za nekoliko stupnjeva u veini bi se sluajeva nepromijenjena toplinska udobnost korisnika postigla dodavanjem pulovera ili sakoa na poslovine kratke rukave (svi smo esti svjedoci ulaska u stanove ili urede u kojima obitavaju ljudi u ljetnim kreacijama dok je vani temperatura ispod nule). Spomenuta je mjera potpuno besplatna a ono to nas najvjerojatnije spreava u njezinom provoenju je injenica da se raun za centralno grijanje bazira na povrini a ne na stvarnoj potronji energije. Jedino bi se ugradnjom mjernih sustava koji bi oitavali stvarnu potronju energije za grijanje i bili podloga za izraun stvarnih trokova grijanja nametnula nunost tednje energije kroz primarnu potrebu utede novca. U ovom
76

trenutku sve to nas moe natjerati da tedimo energiju reguliranjem temperature u prostoriji je naa savjest i svijest o tome da radimo ispravnu stvar u borbi za ouvanje naeg Planeta (kojeg, prema poznatoj maksimi, nismo naslijedili od svojih oeva nego posudili od svoje djece). Reguliranje termostata na grijalicama vode (bojlerima) Preporuka je da se voda u bojlerima ne zagrijava na temperaturu veu od 50C. Iskljuivanje rasvjete i energetskih ureaja U sluajevima da se prostorija naputa na vie od nekoliko minuta, svjetla treba obavezno iskljuiti. Elektronika oprema (televizori, raunala, CD i DVD ureaji, i dr.) koja trenutano nije u funkciji treba biti iskljuena (prekida u off poloaju). Koritenje prirodnog (dnevnog) osvjetljenja Vano je naglasiti da se izmeu koritenja prirodnog ili umjetnog osvjetljenja uvijek treba odluiti za prvu varijantu, jer su apsolutno sve prednosti na strani koritenja prirodnog osvjetljenja koje: osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama omoguuje vee standarde vizualne udobnosti ini prostorije vedrijima i ugodnijima za boravak tedi energiju tedi novac smanjuje emisije tetnih plinova u atmosferu tedi ograniene globalne izvore energije Korisne preporuke prilikom odabira naina grijanja Prilikom odabira naina grijanja u bilo kojem tipu zgrade vrlo je vano dobro prouiti faktore korisnog djelovanja pojedinog ureaja ili sustava za grijanje. Ako ureaj ili sustav ima faktor korisnog djelovanja manji od 70% (?<0,7), preporuka je ne kupovati, neovisno o cijeni ili nekim drugim radnim karakteristikama. Ovdje je vano istaknuti da je koritenje ureaja s otvorenim plamenom u bilo koju svrhu izuzetno energetski neefikasno. Korisno djelovanje otvorenog plamena je izmeu 15 i 30% to znai da 70 do 85% energije iz goriva odlazi u dimnjak (u zrak). Usporedbe radi, energetski efikasni sustavi grijanja imaju faktor korisnog djelovanja izmeu 70 i 90%. Hlaenje zgrade Preporuka je ne hladiti prostorije ne temperaturu niu od 26C. Razlika u podeenoj temperaturi klimatizacijskog ureaja od samo 1C (umjesto na 25C hladimo na 26C) rezultira 9% poveanjem potronje elektrine energije. Energetski izuzetno neracionalan potez je hladiti prazne prostorije. Tuevi i kade U cilju utede s jedne strane energije a s druge vode, preporuka je tuiranje umjesto kupanja u kadi. Za tipino tuiranje se utroi samo petina energije potrebne za kupanje u kadi. Nadalje, koritenje tedljivih tueva, senzora koji prekidaju vodeni tok i sl. znatno smanjuju potronju tople vode.
77

Prozraivanje (ventiliranje) zgrade U lancima 17. do 20. novog hrvatskog Tehnikog propisa o toplinskoj zatiti i utedi energije kod zgrada, koji treba uskoro stupiti na snagu propisani su naini prozraivanja zgrada. Prema spomenutom propisu zgrade moraju biti projektirane i izgraene uz osiguranje minimalnog prozraivanja iz higijenskih razloga ili zbog koritenja ureaja s otvorenim plamenom pri emu satna izmjena unutarnjeg zraka sa vanjskim mora iznositi najmanje n=0,5h-1, a najvie n=0,7h-1 (u vrijeme kad ljudi ne borave u prostoru dovoljno je osigurati izmjenu zraka od najmanje n=0,2h-1). U zgradama koje se prozrauju mehaniki i kod kojih je, u skladu s njihovom namjenom, potrebna satna izmjena zraka vea od 0,7h-1, potrebno je osigurati povrat topline odlaznog zraka. Preporuka u cilju utede energije je izbjegavati dugotrajno prozraivanje prostorija tijekom zimskih mjeseci (potrebna je velika koliina energije da se one ponovno zagriju) i dugotrajni rad mehanikih ureaja za prozraivanje ako za to nema potrebe. Prekrivanje prozora tokom noi Kroz prozore, prvenstveno one s jednostrukim staklom toplinski su gubici jako veliki. Vrlo jednostavna ali provjereno djelotvorna mjera je prekrivanje prozora zastorima tijekom noi i u razdobljima kad nije potrebno dnevno svjetlo. Mjealice za vodu Neispravne mijealice za vodu treba im prije popraviti. Kapanjem tople vode gubi se puno i energije i vode. Nadalje, jako je vano dobro zatvoriti vodu nakon upotrebe jer se kap po kap izgubi velika koliina. Solarni dobici Jednostavan nain iskoritenja solarnih dobitaka je otvoriti sva unutarnja vrata prostorija da bi se toplina distribuirala po svim dostupnim dijelovima zgrade. Kuanski ureaji Hladnjaci i zamrzivai Hladnjaci i zamrzivai trebaju biti postavljeni na to hladnijem mjestu u kui, nikako u blizini tednjaka ili bojlera. Nadalje, treba izbjegavati, ako je to ikako mogue njihovu izloenost Suncu. Vrlo je vano da izmeu stranjeg dijela hladnjaka ili zamrzivaa i zida ostane dovoljno prostora za prozraivanje kako ne bi dolo da pregrijavanja koje rezultira poveanjem potronje energije. Preporuke za energetski efikasno koritenje hladnjaka i zamrzivaa: Ne drati hladnjak otvorenim dulje no to je neophodno Dobro zatvoriti vrata hladnjaka Ne spremati u zamrziva vrua ili topla jela (priekati da se ohlade) Pravovremeno odleivanje hladnjaka i zamrzivaa tedi energiju i produava radni vijek ureaja Perilice rublja Preporuka je odabir programa pranja s najniom temperaturom vode dostatnom da rublje bude kvalitetno oprano. Nadalje, energetski je efikasnije pranje punog bubnja rublja, nego dva pranja do pola napunjenog bubnja.
78

Kuhanje Preporuke za energetski efikasno kuhanje: Uvijek stavljati poklopce na posude u kojima se kuha na taj se nain dulje zadrava toplina s jedne i smanjuje kondenzacija pare po kuhinji s druge strane; Pri pripremi kave i aja zagrijavati samo potrebnu koliinu vode; Uvijek koristiti veliinom optimalno grijae kolo za odabranu posudu; Mikrovalne penice su energetski efikasnije od obinih penica; Prilikom kuhanja na plinskom tednjaku pripaziti da plamen ne bude prejak i da ne krui oko posude; Prilikom runog pranja posua, nakon punjenja sudopera toplom vodom zatvoriti odvod i na taj nain sprijeiti nekontrolirano otjecanje tople vode.

Postojee aplikacije U primjeni su mnoge aplikacije za fiziku zgrade i energetsku efikasnost pa navodimo samo neke: KNAUFINSULATION KI EXPERT, NOVOLIT 2009, URSA, aplikacija IGH, kao i sve ostale aplikacije usklaene s vaeim propisima. Zakljuak Potronja energije u svim granama ljudskih djelovanja svakim je danom sve vea. Zato treba u svakom podruju, a osobito u zgradama kao najveim potroaima toplinske energije, poduzimati odgovarajue mjere za utedu neobnovljivih izvora energije. Utedom i racionalnom potronjom energije treba, openito, postii dva globalna cilja: prvo, ouvati prirodna bogatstva (resurse) i drugo, zatititi okoli. Glavne gradevinske mjere za utedu energije temelje se na poboijanju toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade, zidova, podova, stropova, krovova te prozora i vanjskih vrata. Za stare zgrade dokazano je da se vedna energije gubi kroz prozore i vanjski zid, ali i kroz krov, posebno kod prenamjene tavanskih prostora u stambene, pri emu krov ostaje toplinski neizoliran. Ako u proraunamo fiziku zgrade za razne vrste zida bit e vidljiv potencijal uteda toplinskom izolacijom vanjskog zida. Pri tome treba naglasiti da je isplativije ulagati u vee debljine toplinske izolacije (preporukamin. 10 cm za vanjski zid) jersu ustede najvee, a razdoblje povrata investicije najkrai. Cijene toplinske izolacije za vanjski zid kreu se u prosjeku 1 euro ili 7,5 kuna po 1 cm debljine (bez PDV-a), to u ukupnoj cijeni izvedbe fasade iznosi od 20 do 30 posto za 10 cm debljine, a povratno razdoblje ulaganja kree se, ovisno o energentu i klimatskim uvjetima od 3 do 10 godina.

79

4. OSNOVE ZGRADARSTVA, IZVEDBE ZGRADA


Sa stajalita energetske potronje u zgradama, razdoblje izgradnje izuzetno je vaan parametar. Zbog karakteristika gradnje i nedostatka propisa o toplinskoj zatiti, u razdoblju najvee stambene izgradnje od 1950. do 1980. godine, izgraden je niz stambenih i nestambenih zgrada koje su danas veliki potroai energije, s prosjenom potronjom energije za grijanje od preko 200 kWh/m2. Prema starosti i vrsti gradnje, a u ovisnosti o zakonodavnom okruenju, postojee zgrade u Hrvatskoj moemo podijeliti u karakteristine grupacije: -zgrade graene prije 1940. godine -zgrade graene prije 1970. godine -zgrade graene u periodu od 1970. do 1987. godine -zgrade graene u periodu od 1987. do 2006. godine -novogradnja usklaena s novim Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obaveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine. Za postojee zgrade je potrebno utvrditi stvarnu potronju toplinske energije na temelju prorauna i analize trokova za energiju (toplinska energija, elektrina energija, voda). Preporuka je provesti analizu za tri godine kako bi se dobila prosjena vrijednost potronje energije i odredila energetska uinkovitost/neuinkovitost vanjske ovojnice. Energetska analiza postojeih zgrada provodi se prema utvrenoj metodologiji provodenja energetskih pregleda zgrada. Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada energetski pregled zgrade (energetski audit) jest dokumentirani postupak koji se provodi u cilju utvrivanja energetskih svojstava zgrade i stupnja ispunjenosti tin svojstava u odnosu na zahtjeve propisane posebnim propisima i sadri prijedlog mjera za ekonomski povoljno poboljanje energetskih svojstava zgrade, a provodi ga ovlatena osoba. Nakon toga je potrebno poboljati postojee toplinske karakteristike vanjske ovojnice kako bi se smanjili toplinski gubici i ispunili zahtjevi za racionalno koritenje energije prema TPRUETZZ. Za svaku mjeru raunaju se potrebna ulaganja i ostvarive energetske, ekonomske i ekoloke utede. Na temelju usporedbe varijanti i isplativosti ulaganja u pojedinu mjeru odluuje se o primjeni rjeenja. Energetski pregled prvi je i osnovni korak u energetskoj certifikaciji zgrada. Prema PECZ, stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj Ijestvici od A+ do G, s time da A+ oznaava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred. Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke. Referentni klimatski podaci odredeni su posebno za kontinentalnu i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja.

80

4.1. MINIMALNA PROCJENA OBILJEJA ZA ZGRADE


Sa stajalita energetske potronje u zgradama, razdoblje izgradnje i minimalna obiljeja zgrade izuzetno su vaan parametar. Zbog karakteristika gradnje, razdoblja izgradnje, uvjeta ivljenja i zakonskih propisa procjenjujemo obiljeja zgrade:
Zgrade koje podlijeu odredbama tehnikog propisa: sve nove zgrade (osim nekoliko izuzetaka) postojee zgrade kad se na njima planira izvoenje veih radova

S obzirom na propisane zahtjeve, tehniki propis razlikuje nove zgrade: 1 - po namjeni ili veliini zgrade stambene zgrade nestambene zgrade (gospodarske ili javne namjene) zgrade malog obujma (\/<100m3) i obiteljske kue (ZOG: do tri stana, bruto povrine <400m2)

2 - po unutarnjoj temperaturi u zgradi zgrade grijane na temperaturu q\ >18C (normalna unutarnja temperatura) zgrade grijane na temperaturu 12C<q\< 18C (niska unutarnja temperatura) zgrade temperature q\ < 12C (negrijane ili kvazi negrijane zgrade)

Zahtjevi za utedu toplinske energije: nove zgrade, q\ > 18C, stambene i nestambene namjene 1. ZAHTJEV - odnosi se na ogranienje godinje potrebne topline za grijanje Qh (kWh/a) To je raunski odreena koliina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se odravala unutarnja projektna temperatura u zgradi ODREUJE SE METODOM MJESENE BILANCE

Minimalna toplinska zatita Minimalna toplinska zatita obuhvaa mjere toplinske zatite kojima se, uz uvjet dovoljnog grijanja i provjetravanja, za uobiajeno koritenje zgrade, osigurava higijenska mikroklima u prostoru zgrade i sprjeava kondenzacija vodene pare na svakom mjestu unutarnje povrine omotaa grijanog prostora zgrade .

81

Koeficijent prolaska topline U W/(m2K) graevnih dijelova u omotau grijanog prostora zgrade temperature qi > 12C, koji imaju plonu masu 100 kg/m2, a plotine su >0,5m2, ne smiju biti vei od vrijednosti danih u tablici 4, Prilog C Tehnikog propisa, ovisno o srednjoj mjesenoj temperaturi najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade - za e,mj,min > 3C (blai zahtjev) - za e,mj,min 3C (stroi zahtjev) Za prozirne elemente u omotau grijanog prostora zgrade zahtjeva se: - za zgrade s qi 18C U 1,80 W/(m2K) - za zgrade s 12C <qi< 18C U 3,00 W/(m2K) Zahtjevi koje treba ispuniti kod projektiranja novih zgrada: -Toplinski mostovi -Toplinska zatita ostakljenih ploha tijekom ljeta -Toplinska zatita tijekom ljeta neprozirnih graevnih dijelova plone mase <100kg/m2 -Zrakonepropusnost omotaa zgrade -Zrakopropusnost reki prozora i vanjskih vrata -Kondenzacija vodene pare na povrini graevnog dijela (posebno toplinskih mostova) -Kondenzacija vodene pare unutar graevnog dijela (difuzija) Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom < 100 kg/m?: zidovi U < 0,35 W/(m2 K) krovovi U < 0,30 W/(m2 K) Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m?:
Prema tablici 4. Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)], graevnih dijelova s plonom masom >100 kg/m2
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Graevni dio Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu Zidovi prema negrijanom stubita temperature vee od 0^, zidovi prema negrijanoj prostoriji Zidovi prema tlu Podovi na tlu (do dubine tlocrta prostorije 5 m) Stropovi izmeu stanova, stropovi izmeu grijanih radnih prostorija razliitih korisnika Stropovi prema tavanu, stropovi prema negrijanoj prostoriji iznad Stropovi prema negrijanom podrumu, stropovi prema negrijanoj prostoriji ispod Ravni i kosi krov iznad grijanog prostora Stropovi iznad vanjskog prostora, stropovi iznad garae U W/( m'CEK) G?e,mj,min> e,mj,min^+ 1,00 0,80 1,30 1,30 1,00 0,80 1,40 0,85 0,65 0,70 0,45 0,80 0,65 1,40 0,70 0,50 0,55 0,40

82

Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m2: Prema tablici 6.

Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)],graevnih dijelova zgrada malog obujma (V100 m3), obiteljskih kua i nakon zahvata na postojeim zgradama

Redni broj 1 2

Graevni element Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu Prozori, balkonska vrata, krovni prozori, prozirni elementi proelja Ravni i kosi krovovi iznad grijanog prostora, stropovi prema tavanu Stropovi iznad vanjskog zraka, stropovi iznad garae Zidovi i stropovi prema negrijanim prostorijama i negrijanom stubitu temperature vie od 0C Zidovi prema tlu, podovi na tlu Vanjska vrata s neprozirnim vratnim krilom Stijenka kutije za rolete

U [(W/(m2CK)] &t > 18C 12C <$<18C @emi emi emi @emi 0,60 0,45 0,75 0,75 1,80 1,80 3,00 3,00

3 4 5

0,40 0,40 0,80

0,30 0,30 0,60

0,50 0,50 2,00

0,40 0,40 2,00

6 7 8

0,50 2,90 0,80

0,50 2,90 0,80

0,801) 2,90 0,80

0,651) 2,90 0,80

Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade. 1) Kod podova na tlu zahtjev vrijedi do dubine tlocrta prostorije 5 m. Zahtjevi za ostakljenja: Tablica 1. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja, g* (-), kod okomitog upada suneva zraenja
Tip ostakljenja Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo) Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka) Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (LowE obloga) Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije (dvije Low-E obloge) Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od suneva zraenja Staklena opeka ffi (") 0,87 0,80 0,70 0,60 0,50 0,50 0,60

Redni broj 1 2 3 4 5 6 7

Faktor umanjenja naprave za zatitu od suneva zraenja, Fc (-) Tablica 2.


Redni broj 1 2 2.1 2.2 2.3 3 Naprava za zatitu od suneva zraenja Bez naprave za zatitu od suneva zraenja Naprava s unutranje strane ili izmecfu stakala - bijele ili reflektirajue povrine i malene transparentnosti a) - svijetle boje i malene transparentnosti - tamne boje i poviene transparentnosti Naprava s vanjske strane ^c (-) 1 0,75 0,80 0,90

83

3.1 - aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga provjetravano 3.2 - aluzine, rolete, kapci (kure, cjrilje) 4 Strehe, loe D) 5 Markize, gore i bono provjetravane b)

0,25 0,30 0,50 0,40

a) b)

Transparentnost naprave za zatitu od suneva zraenja:< manja od 15% smatra se malenom, a transparentnost u iznosu 315% ili veem smatra se povienom. Navedena vrijednost vrijedi za sluaj kad je sprijeeno direktno osunanje prozora.

Ljetna toplinska zatita obuhvaa: Toplinsku zatitu prozirnih elementa proelja tijekom Ijeta Toplinsku zatitu vanjskih neprozirnih graevnih dijelova plone mase < 100 kg/m2 tijekom Ijeta Zrakonepropusnost graevnih dijelova koji ine omotaa grijanog prostora zgrade Zrakopropusnost reki prozora, balkonskih (vanjskih) vrata i krovnih prozora Vanjski neprozirni graevni dijelovi, koji su izloeni sunevu zraenju, moraju imati odgovarajue dinamike toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom Ijetnih mjeseci. Dinamike toplinske karakteristike graevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti toplinskih tokova, nisu jo u potpunosti donesene u EN normama, te se dokazuje posredno preko koeficijenta prolaska topline - U [W/(m2 K)]. Koeficijenti prolaska topline -U [W/(m2- K)] odreuju se: za prozore i balkonska vrata: prema HRN EN ISO 10077-1:2002, prema tehnikim specifikacijama za proizvode, mjerenjem prema HRN EN ISO 12567-1:2002; za ostakljenje prema HRN EN 673:2003, prema tehnikim specifikacijama za proizvode za neprozirne graevne dijelove prema HRN EN ISO 6946:2002, HRN EN ISO 6946/A1:2003 HRN EN ISO 6946/A2 (za graevne dijelove koji granie s tlom uzima da je R se = 0) Zahtjevi za prozirne elemente proelja: zgrada s Gj(C) 3 18C U < 1,80 W/(m2 K) zgradu s 12 C <2j(C) < 18C U < 3,00 W/(m2K) Zahtjevi za stijenke kutije za rolete: zgrada s Gi (C) 3 12C U < 0,80 W/(m2 K) Zahtjevi za vanjska vrata s neprozirnim vratnim krilom: 3 zgrada s Gj(C) 12C U < 2,90 W/(m2 K) Zahtjevi koji se odnose na minimalnu toplinsku zatitu i zahtjevi koji tede energiju uvijek vrijede za prozirne konstrukcije i identini su za obje klimatske zone. Zahtjevi se ne odnose: na staklenu plohu velikog izloga koji ima plotinu veu od 4 m2, na staklene dijelove vjetrobrana lZahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom < 100 kg/m?: zidovi U < 0,35 W/(m2 K) krovovi U < 0,30 W/(m2 K)

84

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m?:
Prema tablici 4.

Redni broj 1 2

Graevni dio Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu Zidovi prema negrijanom stubita temperature vee od 0^, zidovi prema negrijanoj prostoriji Zidovi prema tlu Podovi na tlu (do dubine tlocrta prostorije 5 m) Stropovi izmeu stanova, stropovi izmeu grijanih radnih prostorija razliitih korisnika Stropovi prema tavanu, stropovi prema negrijanoj prostoriji iznad Stropovi prema negrijanom podrumu, stropovi prema negrijanoj prostoriji ispod Ravni i kosi krov iznad grijanog prostora Stropovi iznad vanjskog prostora, stropovi iznad garae

U W/( m'CEK)
G?e,mj,min>+3C e,mj,min^+3C

1,00 1,30

0,80 1,30

3 4 5 6 7 8 9

1,00 0,80 1,40 0,85 0,65 0,70 0,45

0,80 0,65 1,40 0,70 0,50 0,55 0,40

Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)], graevnih dijelova s plonom masom >100 kg/m2

85

Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m^: Prema tablici 6. Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)], graevnih dijelova zgrada malog obujma (V100 m3), obiteljskih kua i nakon zahvata na postojeim zgradama
Redni broj 1 2 Graevni element
&t > 18C @emi min>3C emi min<3C

U [(W/(m2CK)]
12C <$<18C @emi min<3C emi min>3C

Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu Prozori, balkonska vrata, krovni prozori, prozirni elementi proelja Ravni i kosi krovovi iznad grijanog prostora, stropovi prema tavanu Stropovi iznad vanjskog zraka, stropovi iznad garae Zidovi i stropovi prema negrijanim prostorijama i negrijanom stubitu temperature vie od 0C Zidovi prema tlu, podovi na tlu Vanjska vrata s neprozirnim vratnim krilom Stijenka kutije za rolete

0,60 1,80

0,45 1,80

0,75 3,00

0,75 3,00

0,40

0,30

0,50

0,40

0,40

0,30

0,50

0,40

0,80

0,60

2,00

2,00

6 7

0,50 2,90

0,50 2,90

0,801) 2,90

0,651) 2,90

0,80

0,80

0,80

0,80

Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade. 1) Kod podova na tlu zahtjev vrijedi do dubine tlocrta prostorije 5 m

Zrakonepropusnost omotaa zgrade Zgrada mora biti projektirana i izgraena na nain da graevni dijelovi koji ine omota grijanog prostora zgrade, ukljuivo moebitne spojnice izmeu pojedinih graevnih dijelova i prozirne elemente koji nemaju mogunost otvaranja, budu zrakonepropusni u skladu s dosegnutim stupnjem razvoja tehnike i tehnologije u vrijeme izrade projekta. Provjetravanje prostora zgrade Zgrada mora biti projektirana i izgraena da osigura minimalno provjetravanje prostora: da se ne ugrozi higijena i zdravstveni uvjeti, i/ili zbog koritenja ureaja za grijanje s otvorenim plamenom.Broj izmjena unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom: zgrada u kojoj ljudi borave ili rade - nmin = 0,5 h-1 zgrade kada ljudi ne borave - nmin = 0,2 h-1.(koji je namijenjen za rad i/ili boravak ljudi) u zgradi koja se provjetrava mehanikim ureajem za provjetravanje broj izmjena zraka - n > 0,7 h-1, potrebno je osigurati povrat topline iz odlaznog zraka. Zrakopropusnost reki prozora, balkonskih vrata i krovnih prozora prema tablici 3 u prilogu C Propisa:

Tablica 3. Razredi zrakopropusnosti reki prozora, balkonska vrata i krovnih prozora Redn i broj
1 2

Broj katova zgrade


do 2 kata vie od 2 kata

Razred zrakopropusnosti prema HRN EN 12207-1:2002 2


3 86

Dokazuje se: ispitivanjem tih elemenata prema HRN EN 1026:2001 prije njihove ugradnje. ispitivanjem na izgraenoj zgradi prema HRN EN 13829:2002. Provjetravanje prostora zgrade uz prozore ili umjesto njih mogu se ugraditi ureaji za provjetravanje: Ureaji za provjetravanje moraju omoguiti jednostavno podeavanje po potrebi korisnika zgrade, odredba se ne odnosi na ureaje za provjetravanje s automatskom regulacijom propusnosti vanjskog zraka. Ureaji za provjetravanje u zatvorenom stanju moraju ispuniti zahtjeve utvrene u tablici 3., Prilog C Propisa. lokacija i namjena zgrade meteoroloki parametri podjela zgrade u toplinske zone (ako je zgrada podijeljena u vie toplinskih zona) geometrijske karakteristike zgrade/zone: oploje grijanog dijela zgrade - A (m2) obujam grijanog dijela zgrade - Ve (m3) obujam grijanog zraka - V (m3) faktor oblika zgrade - fo = A / Ve (nr1) plotina korisne povrine zgrade - AK (m2) plotina prozora u ukupnoj plotini proelja - f (-)

vrsta energenta za grijanje i sustav grijanja vrsta, nain uporabe i uea obnovljive energije u podmirenju potrebne topline za grijanje (ako je predviena) predviena tehnika rjeenja za sprjeavanje pregrijavanja prostora zgrade tijekom Ijeta za sprjeavanje pregrijavanja prostora zgrade tijekom Ijeta uvjeti i nain skladitenja i ugradnje graevnih proizvoda koji su od utjecaja na toplinska svojstva sastav pojedinih graevnih dijelova zgrade ugraena oprema i instalacije, koji su u funkciji utede toplinske energije i toplinske zatite zgrade Proraun fizikalnih svojstava zgrade obzirom na toplinsku energiju i toplinsku zatitu dokaz o ispunjavanju zahtjeva iz Propisa: za pojedine graevne dijelove za zgradu u cjelinu ulazni podaci - podloga kod prorauna Potrebne podloge i podaci za provoenje prorauna fizikalnih svojstava kotirani tlocrti, presjeci i proelja zgrade lokacija i orjentacija zgrade namjena zgrade projektna unutarnja temperatura sastavi graevnih dijelova zgrade granice grijanog prostora i temperaturnih zona

87

4.2. TIPOLOGIJA IZGRADNJE I NJIHOVA PODJELA


Radi lakeg i sistematskog prouavanja, zgrade se mogu podijeliti prema razliitim kriterijima.

4.2.1. Osnovni konstruktivni elementi zgrada

88

89

Cjelokupno tijelo zgrade naziva se opim imenom konstrukcija zgrade. Ona se sastoji od raznovrsnih tipova sklopova sastavljenih od osnovnih elemenata . U osnovne elemente graevine ubrajamo stub (A), tap (B), luni nosai (C), prosta greda (D), nagnute ili vertikalne ploe (E), zid (F), ravna ploa (G), zakrivljene ploe (H) i (J), zatega (L), lananice (N i 0), razapeto platno (0) i razapeta mrea (R). Sloene konstrukcije sastoje se od meusobno povezanih osnovnih elemenata

90

Na slici 6 prikazani su uz osnovne elemente i njihova primjena na nekim od izgraenih objekata visokogradnje. VRSTE OBJEKATA VISOKOGRADNJE (ZGRADA) PREMA KONSTRUKTIVNOM SISTEMU

Prema konstruktivnom sistemu - nainu prenoenja cjelokupnog optereenja razlikuju se slijedei sistemi:

masivni, skeletni i prostorno povrinski sistem.

Masivni sistem . U ovom sistemu glavni nosioci optereenja su nosei konstruktivni masivni zidovi. Oni primaju optereenja i ravnomjerno ih prenose na nie konstruktivne elemente zgrade. Nosei zidovi se cjelokupnom naljegajuom povrinom oslanjaju na temeljne stope u vidu traka koje prenose optereenja zgrade na temljno tlo. U masivnom sistemu konstruktivni zidovi se zidaju blokovima za zidanje, opekom ili kamenom. Na ovakav nain u suvremenom graevinarstvu podiu se zgrade nie katnosti, koje se nazivaju zidane zgrade. Zgrade vee katnosti grade se sa tankim armiranobetonskim zidovima, koji su u obliku platna pa se zbog toga nazivaju zgrade sa armiranobetonskim platnima (sl. 9). Skeletni sistem Linijsko-povrinski konstruktivni sklop sastavljen kombinacijom linijskih nosaa stubova, greda kao i povrinskih nosaa meukatnih konstrukcija naziva se skeletna konstrukcija (sl. 10). Isti naziv nosi i sklop od pravih ili kosih stubova povezanih lunim nosaima na koje se oslanjaju meukatne konstrukcije. U skeletnom sistemu najprije se izgradi skelet, ispune se polja izmeu stubova za obimne zidove, pa tek tada rade unutranje pregrade kao i ostali zavrni radovi. Skeletni sistem izrauje se od armiranobetonskih (sl. 10) ill elinih nosaa. U prolosti su upotrebljavane drvene grede i od njih izgraivane skeletne zgrade (sl. 11), a polja izmeu njih ispunjavana raznovrsnim materijalima. Prostorno povrinski sistemi Na objektima graenim po ovim sistemima optereenja se prenose preko naboranih, ravnih, zakrivljenih i slinih konstrukcija koje se grade od tankih armiranobetonskih konstrukcija. metala ili lijepljenog drveta. Raznovrsnost oblika i konstrukcija je veoma velika. Na slici 7 prikazani su samo neki primjeri ve izgraenih objekata sa formama zasnovanim na razliitim geometrijskim tijelima.

TEHNOLOGIJA GRAENJA ZGRADA S obzirom na tehnoloke postupke koji se primjenjuju u graenju, zgrade se mogu graditi na: tradicionalni (monolitni) montani, polumontani i industrijski
91

Koji e nain izgradnje biti usvojen zavisi od mnogih inilaca, najvie od ekonomsko-tehnolokih uslova i zahtjeva konstrukcijske prirode. kao i od osiguranja serijske i masovne proizvodnje. Tradicionalni nain graenja Pod ovim sistemom graenja podrazumijeva se cjelokupno izvoenje zgrade na mjestu gdje stalno ostaje. Svi elementi zgrade, grubi i zavrni radovi, izvode se na licu mjesta (zidanje, betoniranje. oblaganje zidova, izrada podova, postavljanje instalacija i dr.). Ovakav nain graenja je skup i dugotrajan. Zadrao se jedino kod gradnje manjih porodinih zgrada i na nekim ne mehaiziranim, manjim gradilitima. Montani nain graenja Ako se pojedini elementi zgrada izrade u veem broju u tvornicama, pogonima izvoaa ili na gradilitu, a do objekta dizalicama prenesu i montiraju, rad na ovakav nain naziva se montani nain graenja. Primjenjuje se u raznim konstruktivnim sistemima. Polumontani nain graenja Ovaj sistem nastaje kombinacijom tradicionalnog i montanog naina graenja. Njime se ubrzava graenje i sniavaju cjene radova. jer se neki dijelovi zgrade, npr. temelji. zidovi i stubovi izvode na licu mjesta, a tavanice, grede iznad prozora i drugo se donesu I, kao gotovi prefabrikati, postave na predviena mjesta po projektu. Industrijski nain graenja Industrijski nain graenja omoguava industrijalizaciju grubih graevinskih i svih prateih radova, instalacija i zavrnih radova u tvornicama za proizvodnju industrijskog montanog sistema, tako da je rad na gradilitu sveden samo na montau, i u najmanjoj mjeri i na zavrne radove.

4.2.2. Podjela zgrada prema veliini i namjeni


Zgrade se dijele prema veliini, namjeni i nainu potronje energije. Nove i postojee zgrade dijele se na male zgrade, povrine do 1000 m2 i velike zgrade povrine preko 1000 m2. Prema toj podjeli se za sada razmatraju i energetski sustavi te izraduje elaborat primjenjivosti alternativnih izvora energije. S obzirom na razvoj zakonodavnog okruenja, preporuka je da se i za manje zgrade razmatraju alternativni energetski sustavi, iako to za sada nije obavezno. Osnovna podjela zgrada je na stambene i nestambene zgrade. U Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (PECZ), NN 113/08, zgrade se prema namjeni i nainu potronje energije dijele na: A stambene zgrade: 1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu (samostojee stambene kue s jednim stanom, kue s jednim stanom u nizu ili drugaije povezane zgrade s jednim stanom, kue do tri stana i kue u nizu s vie stanova po lameli - zgrade kod kojih se izraduje zasebni energetski certifikat za svaku stambenu jedinicu), 2. s vie stanova (stambene zgrade s tri i vie stanova, stambeni blokovi - zgrade kod kojih se moe izraditi zajedniki certifikat zgrade ili zasebni certifikat za svaku stambenu jedinicu). B nestambene zgrade: 1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade sline preteite namjene, 2. kolske i fakultetske zgrade, vrtii i druge odgojne i obrazovne ustanove, 3. zgrade za kulturno umjetniku djelatnost i zabavu, muzeji i knjinice, 4. bolnice i ostale zgrade za zdravstvenu zatitu i zgrade za institucionalnu skrb,
92

5. hoteli i sline zgrade za kratkotrajni boravak, zgrade ugostiteljske namjene (gostionice, restorani i si), 6. zgrade za stanovanje zajednica (domovi - daki, studentski, umirovljeniki, radniki, djeji domovi, zatvori, vojarne i si. zgrade za stanovanje), 7. zgrade za promet i komunikacije (terminali, postaje, zgrade za promet, pote, telekomunikacijske zgrade), 8. sportske dvorane, 9. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovaki centri, zgrade s duanima), 10. ostale vrste zgrada koje troe energiju radi ostvarivanja odredenih mikroklimatskih uvjeta u unutarnjem prostoru. Isto tako, u skladu s PECZ, energetsko certificiranje zgrada, a tako i razmatranje energetskog koncepta nije potrebno raditi za: 1. nove zgrade i postojee zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, koje imaju uporabnu korisnu povrinu manju od 50 m2; 2. zgrade koje imaju predvideni vijek uporabe ogranien na dvije godine i manje; 3. privremene zgrade izgradene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilita; 4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju drati otvorenima vie od polovice radnog vremena ako nemaju ugradene zrane zavjese; 5. zgrade namijenjene za odravanje vjerskih obreda; 6. jednostavne gradevine utvrdene posebnim propisom; 7. postojee zgrade koje se prodaju ili se pravo vlasnitva prenosi u steajnom postupku u sluaju prisilne prodaje ili ovrhe; 8. postojee zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju branom drugu ili lanovima ue obitelji; 9. zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje zahtjeva energetske uinkovitosti znailo neprihvatljivu promjenu njihovog karaktera ili njihovog vanjskog izgleda u skladu s predvidenom spomenikom zatitom zgrade. 10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 C

Stambene zgrade
U stambenim zgradama najvei udio potronje energije je za grijanje (50 do 60 posto), zatim za pripremu potrone tople vode (15 do 20 posto), rasvjetu i uredaje (12 do 15 posto) i za kuhanje (12 do 15 posto). Moemo zakljuiti da potronja za toplinske potrebe predstavlja od 80 do 90 posto ukupnih energetskih potreba zgrade.

Nestambene zgrade
U nestambenim zgradama najvei udio potronje energije je za grijanje (50 do 55 posto), zatim za rasvjetu (12 do 15 posto), pripremu potrone tople vode (8 do 10 posto), kuhanje (oko 5 posto), hlaenje (oko 4 posto) i za ostale potrebe opremu, ureaje, elektromotorne pogone, klimatizaciju i drugo (15 do 20 posto). Kod nestambenih zgrada udio potronje energije za pojedine grupe potronje se moe znatno razlikovati. Tako je u zgradama trgovake namjene znatno vei udio potronje energije za hladenje te opremua, uredaje, elektromotorne pogone i klimatizaciju (do 30 posto) te rasvjetu (do 20 posto) nego za grijanje i pripremu potrone tople vode (oko 15 posto). U zgradama trgovake namjene najee je dominantna potronja elektrine energije u odnosu na ostale energente. U zgradama obrazovne namjene najvei udio potronje energije je za grijanje (do 55 posto), te za rasvjetu (do 20 posto). U zgradama poslovne namjene najvei udio potronje energije je za grijanje ( oko 50 posto), zatim za rasvjetu i uredaje (do 20 posto) i hladenje (do 20 posto).
93

Poveanjem standarda oekuje se daljnje poveanje potronje energije za grijanje, ali i hladenje. Kako bi se smanjile potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hladenje zgrada i ostvarilo racionalno koritenje energije potrebno je poveati toplinsku zatitu zgrade odnosno svih konstrukcija vanjske ovojnice zgrade. Primjenom odgovarajuih tehnikih rjeenja potrebno je iskoristiti toplinske dobitke zimi, a smanjiti doprinos toplinskih dobitaka Ijeti. Ovim aktivnostima se osim na smanjenje potronje energije utjee na poveanje ugodnosti boravka u prostoru, smanjuju se trokovi za odravanje zgrade i poveava trajnost svih konstrukcija i energetskih sustava koji se koriste.

4.2.1. ZGRADE GRAENE PRIJE 1940 godine


U ovoj grupi moemo razlikovati starije zgrade graene prije 1940. godine, tradicionalnim tehnikama i materijalima. Ova faza gradnje predstavlja najvei problem u smislu energetske potronje. Stare zgrade masivne zidane konstrukcije, iako toplinski neizolirane, ne predstavljaju tako veliki problem u smislu toplinskih gubitaka. U tradicionalnom graditeljstvu zatitna uloga vanjske ovojnice zgrade bila je iskustveno prenosena ovisno o primijenjenom materijalu koji je zadovoljavao nosivost i pruzao odreenu toplinsku zatitu.Toplinska zatita nije bila predmet koji je usmjeravao izbor konstrukcije, a uteda energije, prema dananjem shvaanju, bila je nepoznata. Prva razmiljanja teoretiara o ogranienoj koliini energetskih sirovina javljaju se poetkom dvadesetog stoljea. 1912. godine Karl Schmidt govori o ogranienoj godinjoj potronji energije. 1921. godine u naselju Heleran kod Dresdena grade se graevine od drveta u obliku dvostruke drvene konstrukcije i meuprostora ispunjenog tresetom. Ovo moemo smatrati preteom ugradnje toplinske izolacije u svrhu utede Starije zgrade izvodile su se kao zidana konstrukcija od pune opeke ili kamena, debljine zida 25, 38 ili 50 cm pa i vise. Toplinska izolacija nije se koristila. Stropovi su
94

uglavnom drveni ili masivni od opeke, kamena ili betonskih elemenata (rebricasti betonski strop). Takve starije zgrade masivnih debelih zidova, zbog velike debljine konstrukcije i relativno niskog stupnja zagrijavanja prostora, nisu imale tako velike toplinske gubitke, kao novije lake betonske konstrukcije. Zidovi u tlu kod starih zgrada izvodili su se kao i vanjski zidovi od opeke ili kamena. Podrumski prostori su uglavnom bili pomoni prostori graevine koji se nisu grijali. Najee provjetravani podrum sluio je kao tampon prostor izmeu tla i prostora prizemlja. Vlaga koja je bila neminovna, isuivala se u prostoru podruma, ne steei ostalim konstrukcijama. Najesce neizolirani pod nije stvarao problema u pomonim negrijanim prostorima graevine. Podovi su najee bili izvedeni na sloju nabijene zemlje. Kao podna obloga koristile su se drvene kocke ili opekarski elementi polozeni u nasip. Podovi prizemnih prostorija na tlu izvodili su se najee s drvenim slijepim podovima u nasipu. Podovi na tlu u sluaju grijanih prostora ne zadovoljavaju zahtjeve dananjih propisa. Hladni podovi grijanih prostora esto su izlozeni i pojavi kondenzacije na njihovoj gornjoj povrini. Strop prema negrijanom tavanu najese se izvodio kao drveni strop s pogledom (buka na daanoj oplati), nasipom ute i gornjom daanom oplatom kao podom tavana, ili opekarski elementi poloeni u sloj pijeska. Strop iznad negrijanog prostora je uglavnom strop podruma i najee se izvodio kao svoeni strop od opeke ili kamena s nasipom i plivajuim drvenim podom poloenim u taj nasip. Podgled svoda uglavnom se bukao. Krov kod starih graevina najee se nije izolirao jer se izvodio iznad negrijanog tavanskog prostora. Tavan kod tradicionalne gradnje slui kao meuprostor izmeu vanjskog i unutarnjeg grijanog prostora. Prozori i vrata kod starih graevina izvodili su se uglavnom drveni, ustakljeni s jednim ili dva stakla po krilu. Ugraivali su se kao jednostruki ili dvostruki prozori s dva krila na razmaku veem od 10 cm.Takvi prozori uzrokuju velike gubitke topline kroz vanjsku ovojnicu, kako uslijed transmisije tako i zbog prolaza zraka kroz nebrtvljene reke. Prosjeni gubici topline kod takvih starih zgrada kreu se uglavnom izmedu 200 i 250 kWh/m2 godinje. Analize pokazuju da se poveanjem toplinske izolacije vanjske ovojnice, prvenstveno vanjskog zida, te zamjenom prozora, gubici topline smanjuju na 60-90 kWh/m2 godinje, to je uteda u potronji energije za oko70%.

4.2.2. IZGRADNJA IZMEU 1940 i 1970 godine


U ovoj grupi moemo razlikovati starije zgrade graene u razdoblju 1940. do 1970. godine, razdoblju velike i ubrzane gradnje, primjene novih materijala i statiki laganijih konstrukcija a prije pojave propisa o toplinskoj zatiti. Problem se pojavljuje 50-tih i 60-tih godina pojavom novih graevinskih materijala. Toplinska zatita zgrada je dio graevinske fizike kojaje relativno mlada znanost. Vezana je uz naglu pojavu novih materijala u graditeljstvu 50-tih godina, energetsku krizu te uz razvoj svijesti o potrebi ustede energije i zatite okolia. Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do poveanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcja, osteenja nastalih kondenzacijom (vlagom), te pregrijavanja prostora Ijeti. Posljedice su osteenja konstrukcije, te neudobno i nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veu koliinu energije to dovodi do poveanja cijene koritenja i odravanja prostora, ali i do veeg zagaenja okolia. Zagaenje okolia opet ima utjecaj na osteenje graevina i na ivot i zdravlje ljudi.
95

Novi materijali i njihova raznolikost rezultirali su i promjenom koncepcije konstrukcija. Armirani beton dopusta staticki "tanke" konstruktivne elemente koji bez toplinske izolacije imaju velike toplinske gubitke. Meutim, uvoenjem standarda grijanja prostora na temperaturu viu od 18C, kroz takve zidove gubi se znatan dio toplinske energije i pojavljuje problem vlage. Problem se pojavljuje i kod prenamjene tavanskog prostora u grijani stambeni prostor.

4.2.3. IZGRADNJA NAKON 1970 godine


Prva naftna kriza sedamdesetih godina proslog stoljea ubrzala je prihvaanje injenica da su izvori fosilnih goriva sasvim sigurno ogranieni i da je energente potrebno racionalno koristiti. Ubrzo nakon toga mnoge industrijski razvijene zemlje donose prve zakone i propise o stednji energije za zagrijavanje graevina. Veina europskih zemalja danas ima regulirano podruje toplinske zatite i utede energije koje se trenutno usklauje s dokumentima prihvaenim na razini EU. Prvi propisi o toplinskoj zatiti u Hrvatskoj doneseni su 1970. godine. Zato je kod analize toplinskih karakteristika postojeih zgrada bitan podatak o godini izgradnje ili vee rekonstrukcije zgrade. Kod zgrada graenih prije 1970. godine, nisu se radili nikakvi proracuni gubitaka topline i utede energije. Zgrade su se gradile iskustveno, zadovoljavajui statiku konstrukcije. Zgrade gradene u razdoblju od 1970. do 1987. Tehniki napredak u proizvodnji materijala za zidanje, upotreba betona i armiranog betona, te gradnja "tankih" konstrukcija koje zadovoljavaju statiki proraun, ali nemaju nikakav energetski koncept, ima za posljedicu izgradnju velikog fonda zgrada koji je sa stajalita toplinske zastite i ustede energije izuzetno nepovoljan.Takva gradnja poinje vec 50-tih godina proslog stoljeca, u razdoblju od 1970. do 1980. godine vrlo je esta izgradnja vitkih skeletnih konstrukcija ili poprecnih betonskih nosivih zidova, a ispuna izmedu nosive konstrukcije radi se esto kao stolarski element s izuzetno loim toplinskim karakteristikama. esti su i prefabricirani betonski parapetni paneli, bez ikakve toplinske zatite. Osnovna karakteristika gradnje u razdoblju od 1970. do 1987., a s obzirom na toplinsku zatitu, je s jedne strane usvajanje prvih propisa o toplinskoj zastiti zgrada i poetak skromnog koritenja toplinske izolacije, a s druge strane gradnja statiki vitkih, tankih konstrukcija, velikih staklenih povrina i zapravo toplinski vrlo loih objekata. Prvi propisi o toplinskoj zatiti zgrada u Republici Hrvatskoj doneseni su 1970. godine (Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za toplinsku zatitu zgrada -Slubeni list SFRJ 35/70). U njemu je odreena podjela dravnog teritorija na tri graevinsko klimatske zone. Za svaku zonu su propisane najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaza topline k (danas U) za pojedine elemente vanjske ovojnice zgrade. Poinje skromna primjena toplinske izolacije u debljinama 2-4 cm. Istovremeno se razvija industrija gradevinskih materijala, kao i primjena armiranog betona, zahvaljujui kojem konstrukcija zgrada postaje sve tanja i sve laka. Statika zgrade je zadovoljena, a energetski koncept ne postoji. Nikakva ili vrlo stidljivo primjenjena toplinska izolacija karakteristicna je za gradnju sve do 1980. godine. Koriste se uglavnom prozori sa izo staklom, ali vrlo loih profila, bez prekinutog toplinskog mosta, te s loim brtvljenjem. Povrina staklenih ploha se poveava. Zgrade se tada grade uz zadovoljavanje minimalnih uvjeta statike i toplinske
96

izolacije. Standard grijanja meutim raste. Armirano betonske konstrukcije zidova izvode se ili bez izolacije, ili s 2-4 cm izolacije tipa heraklit, drvolit ili okipor koja se stavlja u oplatu kod betoniranja. Parapeti su esto betonski prefabrikati. Armirano betonski zidovi izvode se u minimalnim statikim debljinama od 16 i 18 cm, rjee 20 cm. Zidane konstrukcije izvode se uglavnom od uplje blok opeke 19 cm, (ili pune opeke 25 cm) koja obostrano obukana jedva zadovoljava tadanje minimalne uvjete za toplinsku izolaciju. Ne posveuje se gotovo nikakva panja rjeavanju detalja karakteristicnih toplinskih mostova.To esto rezultira pojavom vlage i plijesni na unutranjim uglovima kua. Krovovi se esto izvode kao ravni krovovi s betonskom ploom i minimalnom izolacijom.Toplinski gubici zgrada iz ovog razdoblja esto su vei od onih na starijim zgradama, graenim prije 1970. godine, te iznose i preko 300kWh/m2godisnje. Mjere za utedu energije u graevinskom djelu: Mjere sanacije ne razlikuju se puno u odnosu na sanaciju starijih zgrada, s tom prednosti to se izolacija uglavnom bez problema moe izvoditi s vanjske strane. I u ovom sluaju ekonomski najisplativije je sanirati krov ili strop prema negrijanom tavanu, te vanjski zid i prozore. S obzirom na velike staklene povrine koje karakteriziraju gradnju tog razdoblja, zamjena prozora moe rezultirati vrlo velikim utedama. S druge strane gledano, velike staklene povrine poveavaju trokove sanacije. Potrebno je kod svake sanacije ispitati kvalitetu prozorskih profila i stakla, te eventualno ugraditi toplinski kvalitetnije staklo i dobro zabrtviti profile. Puno se moe postii, uz mala ulaganja i toplinskom izolacijom nia s radijatorima i kutija za roletu, te ugradnjom roleta, zaluzina i si. Godine 1980. su doneseni novi zahtjevi u pogledu toplinske zatite zgrada u okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u graevinarstvu i tehniki uvjeti za projektiranje i graenje zgrada kojima su vrijednosti doputenih koeficijenata prolaska topline U(k) smanjene za cca 30 posto. Novo, pootreno i dopunjeno izdanje doneseno je 1987. godine pod nazivom HRN U.J.5.600. Osim ove norme u primjeni su i sljedee norme iz podruja toplinske tehnike u graevinarstvu: HRN U.J5.510 (1987.), HRN U.J5.520 (1980.), HRN U.J5.530 (1980.). Vano je naglasiti da je bitna novost u Propisima iz 1987. godine u ograniavanju toplinskih gubitaka, ne samo kroz pojedine elemente vanjske ovojnice, ve i za zgradu kao cjelinu. Da bi se to zadovoljilo, koeficijenti U moraju biti i znatno manji od doputenih. Ovdje moemo naglasiti da se najvee utede postiu veim debljinama toplinske izolacije. Ukoliko zid uope nije izoliran, minimalna preporuljiva debljina izolacije iznosi 10 cm, a ukoliko postoji tanki sloj izolacije, potrebno je ispitati njezino stanje, te je zamijeniti novom ili dopuniti postojeu s barem 10 cm nove toplinske izolacije. Za postizanje niskoenergetskog standarda gradnje, debljine izolacije vanjskog zida kreu se od 14 do 30 cm. Zgrade urazdoblju od 1987 do 2006 godine Unato svjetskim trendovima i naglaene potrebe tednje energije u zgradama, Hrvatskoj je trebalo gotovo dvadeset godina do usvajanja Novog tehnikog propisa i stroih zahtjeva glede toplinske zatite i utede toplinske energije u zgradama. Svi projekti i sva izgradnja u razdoblju od 1987. godine do danas, ima u prosjeku istu toplinsku kvalitetu, a godinje toplinske potrebe kreu se u prosjeku od 100 do 150 kWh/m2 godinje. Gradi se svim dostupnim materijalima na tritu, a primijenjena toplinska izolacija je takva da zadovoljava postojee propise. Najee se koriste kamena vuna i polistiren, u debljinama 4, 6 i 8 cm za vanjski zid, te 8 do 12 cm za kosi krov. Bitnog napretka u toplinskoj zatiti zgrada u razdoblju od 1987. do 2006. godine
97

nema. U srpnju 2005. godine usvojenje novi Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine. Tehnicki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a obuhvaa i novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada. Aktivnosti na poveanju energetske uinkovitosti poveanjem toplinske zatite zgrada treba usmjeriti na zgrade graene prije 1987. godine. U zgradama graenim u razdoblju od 1987. do 2006. godine potrebno je dodatnim preporukama za utedu energije - regulacija, tedna rasvjeta, itd. i manjim zahvatima na ovojnici zgrade, smanjiti potronju energije. Ono sto treba svakako uiniti je usmjeriti sve snage na poveanje energetske uinkovitosti, toplinsku zatitu i utedu energije novih zgrada, kako putem zakonske regulative, tako i putem promocije i podizanja svijesti o utedi energije i zatiti okolia.
Tablica 3.2. Usporedba smanjenja toplinskih gubitaka povecanjem toplinske izolacije karakteristicnog vanjskog VANJSKI ZID SLOJ UKUPNA IZOLACIJE (cm) suplja blok opeka 19 cm, obostrano ozbukana DEBUINAZIDA (cm) zida, te prikaz usteda potrosnji energije/lzvor EIHP
L

KOEFICIJENT PROLAZA TOPLINE U (W/m2K) 0,62 0,47 0,38 0,32 0,17 0,55 0,43 0,35 0,30 0,17 0,75 0,54 0,42 0,35 0,18

TOPUNSKI GUBICI KROZ ZID (kWh/m2 god) 49,6 37,6 30,4 25,6 13,6 44,0 34,4 28,0 24,0 13,6 60,0 43,2 33,6 28,0 14,4

USTEDA

4 6 8 10 20

27 29 31 33 43 37 39 41 43 53 28 30 32 34 44

24,2 38,7 48,4 72,6

suplja blok opeka 29 cm, obostrano ozbukana

4 6 8 10 20

21,8 36,4 45,5 69,1

Armirano-betonski zid 20 cm, obostrano ozbukan

4 6 8 10 20

28,0 44,0 53,3 76,0

Budui da je istraivanjima utvreno da su, uz promet i industriju, stambene zgrade i zgrade za javnu namjenu najvei potroai energije, treba ponajprije na tome podruju poduzimati sve raspoloive mjere za utedu toplinske energije u zgradama, uz uvjet zdravog i udobnog boravka ljudi u zgradama. U tu svrhu pri gradnji zgrada valja poduzimati sve raspoloive mjere za utedu energije koje su razvrstane u tri vrste mjera: urbanistike mjere, arhitektonsko-gradevinske mjere i toplinsko-tehnike mjere. Pritom e uloga arhitekta kao glavnog projektanta zgrade biti od sada posebno kljuna jer e on po svojoj osnovnoj zadaci biti zaduen za uskladivanje i koordinaciju svih projektanata, ali i bitnih zahtjeva pri projektiranju (estetskih, funkcijskih, konstrukcijskih, ekonomskih pa ak i energijskih), da bi se na kraju zadovoljio osnovni cilj gradnje zgrada.
98

Glavne graevinske mjere za utedu energije temelje se na poboijanju toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade, zidova, podova, stropova, krovova te prozora i vanjskih vrata. Za stare zgrade dokazano je da se jedna energije gubi kroz prozore i vanjski zid, ali i kroz krov, posebno kod prenamjene tavanskih prostora u stambene, pri emu krov ostaje toplinski neizoliran. elei naprijed navedeno bolje prezentirati moemo proraunati fiziku zgrade ili dijelova zgrade. Za razne vrste zida bit e vidljiv potencijal uteda toplinskom izolacijom vanjskog zida. Pri tome treba naglasiti da je isplativije ulagati u vee debljine toplinske izolacije (preporukamin. 10 cm za vanjski zid) jer su utede najvee, a razdoblje povrata investicije najkrai. Cijene toplinske izolacije za vanjski zid kreu se u prosjeku 1 euro ili 7,5 kuna po 1 cm debljine (bez PDV-a), to u ukupnoj cijeni izvedbe fasade iznosi od 20 do 30 posto za 10 cm debljine, a povratno razdoblje ulaganja kree se, ovisno o energentu i klimatskim uvjetima od 3 do 10 godina.

4.2.4. SUVREMENA IZGRADNJA


Novogradnja uskladena s novim tehnickimpropisom o ustedi toplinske energije i topiinskoj zastiti u zgradama (NN 79/05) s obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine Novi Tehnicki propis o ustedi toplinske energije i topiinskoj zastiti u zgradama (NN 79/05) predstavlja veliki napredak u topiinskoj zastiti zgrada, a obuhvaca i novogradnje i rekonstrukcije postojecih zgrada. Propis definira maksimalno dopustenu godisnju potrosnju za zgrade u kWh/m2, odnosno kWh/m3, koja je vezana uzfaktor oblika zgrade, tj. odnos povrsine oplosja grijanog prostora zgrade i volumena koji taj prostor zatvara (f0=A/V (nr1), gdje je A-oplosje -zbrojpovrsinaprocelja,podaistropa,aV-volumen grijanog prostora). Koeficijent prolaska top line za prozore i balkonska vrata kod zgrada koje se griju na temperaturu 18C i vise, ogranicen je na maksimalno U =1,80W/m2K. Kako je Hrvatska tek nedavno usvojila napredniji standard toplinske zastite, osnovna preporuka kod gradnje novih kuca je pokusati dodatno poboljsati tu toplinsku zastitu i analizirati mogucnost niskoenergetske arhitekture. Svi europski trendovi krecu se u torn smjeru i nije tesko pretpostaviti da ce se i nasi propisi za novogradnju vrlo skoro ponovno morati uskladivati sa sve strozim europskim propisima. Za energetski ucinkovitu gradnju neophodnoje: smanjiti gubitke topline iz zgrade poboljsanjem toplinske zastite vanjskih elemenata i povoljnim odnosom oplosja i volumena zgrade povecati toplinske dobitke u zgradi povoljnom orijentacijom zgrade i koristenjem Sunceve energije koristiti obnovljive izvore energije u zgradama (biomasa, sunce, vjetar i dr.) povecati energetsku ucinkovitost termoenergetskih sustava. Cilj sveobuhvatne ustede energije, a time i zastite okolisa, je stvoriti preduvjete za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojecih zgrada te povecati obaveznu toplinsku zastitu novih zgrada. Prosjecne stare kuce godisnje trose 200-300 kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuce ispod 100, suvremene niskoenergetske kuce oko 40, a
99

pasivne 15 kWh/m2 i manje. Energijom koja se danas potrosi u prosjecnoj kuci u Hrvatskoj, mozemo zagrijati 3-4 niskoenergetske kuce ili 8 -10 pasivnih kuca. Zbog velike potrosnje energije u zgradama, a istovremeno i najveceg potencijala energetskih i ekoloskih usteda, energetska ucinkovitost i odrziva gradnja danas postaju prioriteti suvremene arhitekture i energetike. Zgrade su najveci pojedinacni potrosac energije, a time i veliki zagadivac okolisa. Zbog dugog zivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okolis u kojem zivimo dug i kontinuiran i ne mozemo ga zanemarivati. Zadovoljavanje 3E-forme -energija, ekonomija, ekologija - novi je zahtjevni zadatak koji se postavlja pred projektante i graditelje. Susrecemo se s jedne strane s problemom nove izgradnje uskladene sa suvremenim standardom zivota i odrzivim razvojem, a s druge strane s problemom osuvremenjivanja postojece izgradnje koja u velikom postotku nezadovoljava danasnji standard, trosi enormno puno energije i preko noci postaje veliki problem i veliki zagadivac okolisa. Energetska ucinkovitost danas moze djelovati kao svojevrsni urbanisticki i arhitektonski poticaj, ali i kao polje za primjenu inovativnih tehnickih i tehnoloskih rjesenja. Suvremena arhitektura danas, uz kreativni doprinos i doprinos kvaliteti zivota, mora ukljuciti u promisljanje i cijeli niz mjera za povecanje energetske ucinkovitosti, mogucnosti koristenja obnovljivih izvora energije, daljinskog grijanja i hladenja, kogeneracije, smanjenja koristenja fosilnih goriva i zagadenja okolisa u kojem zivimo. Struka je danas u poziciji odgovoriti na te izazove koji se pred nju postavljaju i pozitivno utjecati na ublazavanje energetske i ekoloske krize te pridonijeti odrzivom razvoju.
Tablica 6: Klasifikacija zgrada u energetske razrede, prema Pravilniku o energetskoj certifikaciji zgrada, (PECZ) Energetski razred QHndref - specif ina godinja potrebna toplinska energija za grijanje u kWh/(m2a) <15 <25 <50 <100 <150 <200 <250 > 250

A+ A B C D E F G

Energetski razred grafiki se prikazuje na energetskom certifikatu zgrade strelicom s podatkom o specifinoj godinjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje izraenoj u kWh/(m2a). Kako najvei udio potronje energije u zgradama ini energija za grijanje, potencijal za primjenu mjera energetske uinkovitosti u postojeim zgradama je velik s obzirom da propisi o toplinskoj zatiti prije 2005. godine nisu odredivali najveu vrijednost potrebne topline za grijanje. Zgrade koje se rekonstruiraju minimalno trebaju zadovoljiti uvjete TPRUETZZ u pogledu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice. Mjere energetske uinkovitosti je potrebno prilagoditi lokaciji odnosno
100

klimatskim karakteristikama (kontinentalni ili primorski dio R. Hrvatske). Primjenom mjera energetske uinkovitosti vanjske ovojnice moe se ostvariti znaajno smanjenje potreba za toplinskom energijom za grijanje i hlaenje i tako smanjiti potrebnu snagu uredaja te omoguiti koritenje alternativnih izvora energije. Primjenom mjera energetske uinkovitosti ostvaruje se uteda na trokovima za grijanje, hlaenje i elektrinu energiju, poveava se kvaliteta i ugodnost boravka u prostoru te dui ivotni vijek zgrade uz doprinos zatiti okolia i smanjenju emisija staklenikih plinova. Pregled mjera za ekonomski povoljno poboljanje toplinskih karakteristika vanjske ovojnice . Mjere uz male trokove i brzi povrat investicije (do 3 godine i 5000 kn/100 m2): -brtvljenje prozora i vanjskih vrata, zamjena ostakljenja s dvostrukim IZO ostakljenjem niske emisije (preporuka U ostakljenja < 1,1 W/m2K) -provjera i popravak okova na prozorima i vratima -izoliranje nia za radijatore i kutije za rolete -toplinski izoliranje postojeeg kosog krova ili stropa prema negrijanom tavanu debljim slojem toplinske izolacije -reduciranje gubitaka topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa . Mjere uz neto vee trokove i dui period povrata investicije (vie od 3 godine i preko 5000 kn/ m2): -zamjena prozora i vanjskih vrata toplinski kvalitetnijim prozorima -preporuka U prozora 1,1-1,8 W/(m2K), - na prozore ugradnja mikroprekidaa koji iskljuuju konvektorsko grijanje i hladenje pri otvaranju prozora -cjelovita toplinska izolacija vanjske ovojnice kod neizolirane zgrade ili poveanje toplinske izolacije izolirane zgrade u skladu sa zahtjevima Tehnikog propisa -izgraditi vjetrobran na ulazu u zgradu Energetskom obnovom starih zgrada, naroito onih gradenih prije 1980. godine, mogue je postii utedu u potronji toplinske energije od preko 60 posto. Osim zamjenom prozora, najvee utede mogu se postii toplinskom zatitom vanjskog zida. Mjera u podruju toplinske zatite s najkraim periodom povrata investicije i najmanjim ulaganjem je toplinska zatita kosog krova ili stropa prema negrijanom tavanu. Sanacija poda prema tlu vrlo esto nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplinskih gubitaka u odnosu na veliku investiciju koja je potrebna za takvu sanaciju. Medutim, potrebno je naglasiti da bitnu ulogu u toplinskoj zatiti zgrade imaju svi dijelovi vanjske ovojnice zgrade, kao to su: -vanjski zid -zid izmedu grijanih prostora razliitih korisnika -zid prema negrijanom prostoru -vanjski zid prema terenu -pod na terenu -medukatna konstrukcija koja odvaja prostore razliitih korisnika -strop prema negrijanom podrumu -strop prema negrijanom tavanu -ravni i kosi krov iznad grijanog prostora -strop iznad vanjskog prostora
101

-prozori i vanjska vrata Toplinska zatita mora biti rijeena kontinuirano po vanjskoj ovojnici bez prekida, svodei utjecaj toplinskih mostova na minimum. Nove zgrade Kod gradnje nove zgrade vano je ve u fazi idejnog projektiranja integralnim pristupom predvidjeti sve to je potrebno da se dobije kvalitetna i optimalna energetski uinkovita zgrada. Zato je potrebno: -analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kue -primijeniti visoki nivo toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i izbjegavati toplinske mostove -iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zatititi se od pretjeranog osunanja -koristiti energetski uinkovit sustav grijanja, hladenja i ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije Na poetku svakog projekta potrebno je analizirati lokacijske i klimatske uvjete te u skladu s njima poeti planirati energetski koncept kue. Pri tome treba imati na umu da je dodatno ulaganje u poveanje energetske uinkovitosti i smanjenje toplinskih gubitaka na novogradnji viestruko isplativo. Poveanje cijene gradnje za 10 do 20 posto moe znaiti energetske utede 50 do 80 posto. Potrebno je analizirati optimalni nivo toplinske izolacije i u skladu s tim planirati energetske sustave u kui. Vanu ulogu ima i zatita od pretjeranog osunanja prostora, koja vrlo esto moe bit u sklopu vizualnog arhitektonskog elementa, pa je i to vano razmotriti u fazi idejnog projekta. Posebno je vana suradnja svih sudionika u projektiranju, kao i buduih korisnika zgrade, u paljivoj optimizaciji i planiranju energetskog koncepta. Razrada projekta mora svakako obuhvatiti rjeavanje bitnih detalja za izbjegavanje toplinski mostova. Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova je postava toplinske izolacije s vanjske strane zida, bez prekida te dobro brtvljenje reki i spojeva. U projektu posebnu panju treba obratiti na detalje koji mogu biti toplinski mostovi, ukoliko nisu pravilno toplinski izolirani. Tako treba obratiti posebnu panju postavi prozora u odnosu na toplinsku izolaciju u vanjskom zidu, te dobrom brtvljenju prozora. Takoder su bitni svi spojevi konstrukcija, prodori stropnih ploa i rubne obrade. Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama propisuju: -najveu doputenu godinju potrebnu toplinsku energiju za grijanje po jedinici plotine korisne povrine zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade -najvei doputeni koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade -spreavanje pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja Suneva zraenja tijekom Ijeta -ogranienje zrakopropusnosti omotaa zgrade -najvee doputene koeficijente prolaska topline pojedinih gradevnih dijelova omotaa zgrade -smanjenje utjecaja toplinskih mostova -najvea doputena kondenzacija vodene pare unutar gradevnog dijela zgrade -spreavanjem povrinske kondenzacije vodene pare, ako ovim Propisom
102

nije drukije odredeno.


Tablica 7. Zahtjevi u vezi s utedom energije za stambene i nestambene zgrade grijane na temp. 18 C i viu
ZGRADE KO JE SE GRIJU NA 18C I VIU TEMPERATURL Fo Nestambena zgrada J Stambena zgrada Faktor oblika zgrade Qh (kWh/m'a) Qh' (kWh/m a) Godinja potrebna toplina za Godinja potrebna toplina za grijanje po jedinici plotine grijanje po jedinici obujma korisne povrine zgrade grijanog dijela zgrade fo ^ 0,20 0,20 < f0 < 1,05 fo ^ 1,05 TEMPERATURA Srednja mj.temp. vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji > 3C <3C Qh = 51,31 Qh = ( 41,03 + 51,41 f0 ) Qh = 95,01 HT' = HT/A (W/m'K) Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade HT' = 0,45 + 0,15/f0 HT' = 0,30 + 0,15/f0 Qh' = 16,42 Qh' = ( 13,13 + 16,45 f0 ) Qh' = 30,40 HT' = HT/A (W/m'K) f >30% (udio plotine prozora u plotini proelja)

HT' = 0,45 + 0,24/f0 HT' = 0,35 + 0,24/f0

lzvor:Tehniki propis o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08) Tablica 8. Zahtjevi u vezi s utedom energije za stambene i nestambene zgrade grijane na temp. viu od 12 C, a manju od 18C
ZGRADE KOJE SE GRIJU NA TEMPERATURU VIU OD 12C, A MANJU OD 18C Fo Nestambena zgrada J Faktor oblika zgrade Qh' (kWh/m a) Godinja potrebna toplina za grijanje po jedinici obujma grijanog dijela zgrade fo ^ 0,20 0,20 < f0 < 1,05 fo 1,05 TEMPERATURA Srednja mj.temp. vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji > 3C <3C Qh' = 16,42 Qh' = ( 13,13 + 16,45 f0 ) Qh' = 30,40 HT' = HT/A (W/m'K) Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade

HT' = 0,65 + 0,10/f0 HT' = 0,53 + 0,10/f0

IzvonTehniki propis o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08) Za zgrade koje se griju na temperaturu viu od 12C, a manju od 18C dozvoljene su vee vrijednosti koeficijenta transmisijskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade, a najvea doputena vrijednost potrebne topline za grijanje ostaje ista. Proraun godinje potrebne toplinske energije za grijanje, QH, M i hladenje zgrade, Qc, nd (kWh/a) se izvodi u skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008.

103

4.3.MATERIJALI
Uvod Namjera da Republika Hrvatska postane punopravnom lanicom Europske unije podrazumijeva prilagodbu nae zemlje u mnogim podrujima onome to se esto naziva standardima, no mi bismo radije rekli pravilima EU. Sastavni dio te prilagodbe je dakako i usvajanje pravne steevine Europske unije. Usvajanje pravne steevine ne podrazumijeva samo usklaivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim, ve se to zakonodavstvo mora i primjenjivati, drugim rijeima mora biti uvedeno. Vanost uvoenja proizlazi iz potrebe da se na ispravan nain u RH uspostave i tri slobode -sloboda kretanja robe, sloboda kretanja ljudi i usluga te sloboda kretanja kapitala - kao temeljnih stupova na kojima pociva Europska unija. U podruju graditeljstva sloboda kretanja robe primjenjuje se na graevne proizvode, koji, premda proizvedeni u jednoj od drava lanica EU moraju biti takvi da se mogu ugraivati u drugoj lanici. Problemi koji se pri tome mogu pojaviti vezani su za injenicu da se u toj drugoj dravi primjenjuju drugi zahtjevi koje graevine moraju ispunjavati i da postoje razlike u znanju i vjetinama osoba koje graevni proizvod ugrauju. Direktivom o gradevnim proizvodima {Construction Product Directive, CPD) , kojom su zemlje lanice EU rijeile opisane probleme, odreuju se: bitni zahtjevi za graevinu, jednaki za sve drave lanice, te uporabljivi graevni proizvodi, kao proizvodi s takvim svojstvima koja osiguravaju da e graevina ispunjavati bitne zahtjeve (pri emu je uvjetovano da sam proizvod zadovoljava odreene zahtjeve i da je ispravno ugraen). Ujednaivanjem bitnih zahtjeva za graevinu i postavljanjem zahtjeva uporabljivosti osigurava se da uporabljivi graevni proizvod u svim zemljama lanicama na jednak nain slui ispunjavanju bitnih zahtjeva. Da bi sustav mogao djelovati, njegov bitan dio predstavlja nain odreivanja uvjeta koje mora zadovoljiti odreeni graevni proizvod, kao i odreivanje naina provjere ispunjava li graevni proizvod te uvjete, koji mora biti zajednilki svim zemljama lanicama. Takav nain sadran je u dokumentu - europskoj normi (EN) koju, poto ju donese europsko normirno tijelo, u nacionalne normizacijske sustave preuzimaju nacionalna normirna tijela. Pod pretpostavkom da Europska komisija utvrdi da graevni proizvod koji je proizveden u skladu s takvom EN slui ispunjavanju bitnih zahtjeva za graevinu, objavit e u slubenom glasilu EU referencijsku oznaku takve EN, u kojem sluaju se ona smatra harmoniziranom europskom normom (EN). No da bi sustav doista mogao djelovati, potrebno je da jo i cjelokupno nacionalno graevnotehniko zakonodavstvo zemlje lanice ne sadri odredbe koje bi sprjeavale ugraivanje uporabljivih graevnih proizvoda u graevine na njezinom podruju. Budui da su zemlje lanice EU postavljale zahtjeve koje moraju ispunjavati graevni proizvodi u skladu sa svojim gradevno-tehnikim zakonodavstvom nemaju problema pri prihvaanju takvih harmoniziranih proizvoda u svoje graevine. Za zemlje u tranziciji, kakva je RH, problem je vei. Za postojee gradevnotehniko zakonodavstvo (tj. priznata tehnika pravila) koje predstavlja zaokrueni
104

sustav sa svojim zakonitostima, prihvaanje harmoniziranih proizvoda jest problem (eventualne) nekompatibilnosti takvog proizvoda s ostatkom sustava. Ako se radi o ne-kompatibilnostima koje su takve prirode da ugroavaju ispunjavanje bitnih zahtjeva za graevinu (ili drukije reeno, pouzdanost graevine), tada se takav proizvod ne smije ugraiti - to je opet, gledano s europskog motrita, prepreka slobodnom kretanju robe. Budui da je postojee gradevno-tehniko zakonodavstvo zastarjelo i nekompletno, te da bi ispitivanje eventualnih nekompatibilnosti harmoniziranih graevnih proizvoda i utjecaja te nekompatibilnosti bilo za RH znatno financijsko i vremensko optereenje, kao primjereno rjeenje namee se izrada potpuno novoga graevno-tehnikog zakonodavstva. Uvoenje Direktive o graevnim proizvodima u hrvatski pravni sustav i graevno-tehniku praksu Pravni i strukovni okvir Osnovni uvjeti za izradu novoga graevno-tehnikog zakonodavstva koje e se temeljiti na bitnim zahtjevima odredenim CPD-om, ali i koje e istovremeno uzeti u obzir i hrvatske nacionalne specificnosti i tradicionalna znanja te voditi rauna o primjerenim prijelaznim rokovima za prilagodbu na nove uvjete svih segmenata hrvatskog gospodarstva postavljeni su tek Zakonom o gradnji (ZOG) koji je donesen koncem 2003. godine . Njime su unesene u pravni sustav RH (transponirane) osnovne odredbe CPD-a i ujedno su odredeni i podzakonski akti kojima se zapravo uvodi CPD. Moe se reci da je pitanje prijevoda i prijenosa osnovnih elemenata CPD u hrvatski pravni sustav, to podrazumijeva uvoenje novih pojmova kao to su uporabljivost graevnih proizvoda ili tehniko doputenje, prema nekim procjenama, tek 5% cjelokupnog posla na uvodenju CPD-a.Preostalih 95% posla zapravo je uvoenje odredaba CPD-a u hrvatsku graevno-tehniku praksu i to tako da budu ukljuene njezine europske znaajke (dakle osiguravanje slobode kretanja robe), ali i njezine hrvatske znaajke, a to je osiguravanje dosljednosti sustava koji se moe prikazati kao hijerarhijski niz: bitnih zahtjeva za gradevinu propisanih ZOG-om (najvia razina), podzakonskih akata koji ureuju gradnju s razraivanjem bitnih zahtjeva i odreivanjem kriterija po kojima se prepoznaje da su ispunjeni (srednja razina), norma na ciju primjenu propisi upuuju u svrhu ispunjavanja bitnih zahtjeva (najnia razina). Da bi se takav posao uspjeno odradio, nije dovoljno da se njime bavi uska skupina strunjaka okupljena u Ministarstvu zatite okolia, prostornog uredenja i graditeljstva i oko njega kao resornog dravnog tijela, ve je nuno da se u taj posao ukljui iroka strucna javnost. Tako bi u poslu uvodenja CPD-a morali sudjelovati predstavnici svih sudionika (od engl.: stakeholder) ciji poslovni rezultati pa i poslovna budunost ovise o tome kako ce sustav biti ureen i/ili kojom brzinom ce se mijenjati. Pri tome se misli na predstavnike: graevinske industrije, to ukljuuje proizvodae graevnih proizvoda i izvoae gravina projektantske zajednice zajednice pravnih osoba ovlatenih za provjeru kvalitete odnosno sukladnosti graevnih proizvoda
105

drugih resornih ministarstava. Dosadanji razvoj dogadaja pokazao je da spomenuti dionici u velikoj mjeri ne samo da ne sudjeluju u osmiljavanju sustava, pa niti u davanju miljenja na ponuena i osmiljena rjeenja ve uglavnom i ne znaju da su promjene u tijeku. Iz tih razloga moglo se dogoditi da se o tehnikom propisu koji je donesen sredinom 2005. godine glavni sudionici mahom nisu izjasnili tijekom javne rasprave (pa ni u gotovo godinu dana prijelaznog razdoblja), da bi petnaestak dana prije poetka obvezatne primjene propisa neki od njih zatraili odgodu zbog nepripremljenosti. Graevno-tehnika praksa Promotrimo li CPD sa stajalita ostvarenje ciljeva zajednickog trita EU, uoit emo nekoliko bitnih odredbi. To je prije svega utvrdivanje popisa evropskih norma za graevne proizvode, jer se, kako je prije napomenuto, za proizvode koji ispunjavaju uvjete tih norma pretpostavlja (radi se o pravnoj pretpostavci -ne zaboravimo da proizvoac odgovara za svoj proizvod) da su takvi da graevina u koju su ugraeni ispunjava bitne zahtjeve za graevinu. To, dakako, pod uvjetom da je na dogovoren nain potvrdeno da su ti proizvodi sukladni harmoniziranoj normi, te da su ispravno i sukladno namjeni ugraeni. Reena pravna pretpostavka nije ukljuena u odredbe ZOG-a, ve je odreeno da se pojedinosti vezane za uporabljivost graevnih proizvoda odreuju tehnikim propisima, to ih ini vanim elementom uvodenja CPD-a. Kako je ZOG-om odredeno, tehnickim se propisima razraduju bitni zahtjevi za graevinu i to tako da se propisuju: tehnika svojstva koje moraju imati odreeni tehniki ili fiinkcijski sklopovi koji su sastavni dio neke graevine zahtjevi za projektiranje, izvoenje i odravanje tog tehnikog ili fiinkcijskoga sklopa ime se osigurava postizavanje odnosno ouvanje propisanog tehnikog svojstva, te tehnicka i druga svojstva koje moraju imati graevni proizvodi to se ugrauju u taj tehniki ili funkcijski sklop da bi on (sklop) imao propisana svojstva i nain dokazivanja njihove sukladnosti zahtijevanim svojstvima. Moe se postaviti pitanje zato u ZOG nije ukljuena pravna pretpostavka sadrana u CPD-u, i ako ve nije, zato tehnilki propisi ne upuuju iskljuivo na EN. Tri su bitna razloga za to: uvodenje CPD-a jo je uvijek u tijeku na razini EU-a, tj. svih otprilike 550 EN za graevne proizvode jo nije doneseno, pa se u meuvremenu primjenjuju nacionalne norme - hrvatski tehniki propis mora uzeti u obzir ovu injenicu i osigurati primjenu im veeg broja hrvatskih norma koje su nastale prihvaanjem hEN-a, ali pri tome i osigurati primjenu kompatibilnih nacionalnih hrvatskih norma (koje su mahom preuzete od bive drave) i ujedno osigurati primjereno prijelazno razdoblje EN za ocjenjivanje sukladnosti graevnih proizvoda na razini EU prate razvoj hEN za graevne proizvode, a dok njih nema primjenjuju se nacionalne norme to znai da se hrvatskim tehnikim propisom i to mora uzeti u obzir harmonizacija EN-a provodi se uz uzimanje u obzir zahtjeva za graevne proizvode svih zemalja lanica RH u tom procesu (postavljanja zahtjeva) nije sudjelovala, stoga je pitanje ispunjavanja moebitnih hrvatskih specifinih zahtjeva (npr. glede otpornosti u sluaju potresa) pod znakom pitanja, a osobito glede uskladenosti hEN-a s ostatkom normizacijskog sustava. Stoga je, radi primjerenog rjeavanja spomenutih problema i osiguravanja odgovarajuceg vremena (za usvaja nje novih znanja u projektiranju, za
106

prilagodbu proizvodnje, za osposobljavanje pravnih osoba za ocjenjivanje sukladnosti) uveden institut tehnikog propisa. U odnosu na odredbe CPD-a i pravnu pretpostavku o graevnim proizvodima, moe se rei da onaj graevni proizvod koji ima svojstva odredena hrvatskim tehnikim propisom i za koji je na nain odreen hrvatskim tehniPROIZVOA / DISTRIBUTER GRAEVNIH PROIZVODA odgovara za proizvod osigurava potvrivanje sukladnosti izdaje izjavu o sukladnosti
GDJE SU PROPISANI ZAHTJEVI ZA GRAEVNI PROIZVOD? Pravilnik o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i oznaavanju graevnih proizvoda + tehniki propis

Graevni proizvod mora biti u skladu s tehnikim propisom ili s normom na koju upuuje tehniki propis. U skladu s tehnikim propisom ili s normom na koju upuuje tehniki propis provodi se ocjenivanje sukladnosti; izdaju se ovisno o sustavu ocjenjivanja sukladnosti: - izvjetaji o ispitivanju - izvjetaji o nadzoru unutarnje kontrole proizvodnje - certifikat unutarnje kontrole proizvodnje - certifikat sukladnosti Ako je sukladnost graevnog proizvoda tehnikom propisu ili normi na koju upuuje tehniki propis potvrdena, proizvoa/distributer smije izdati izjavu o sukladnosti. Graevni proizvod za koji ne postoji hEN ili koji znaajno odstupa od hEN na koju upuuje tehniki propis prije stavljanja na trite ili ugradnje, mora imati: tehniko doputenje. U skladu s tim tehnikim doputenjem provodi se ocjenjivanje sukladnosti; izdaju se ovisno o sustavu ocjenjivanja sukladnosti: izvjetaji o ispitivanju izvjetaji o nadzoru unutarnje kontrole proizvodnje certifikat unutarnje kontrole proizvodnje certifikat sukladnosti Ako je sukladnost gradevnog proizvoda tehnickom doputenju potvrdena, proizvodac/distributer smije izdati izjavu o sukladnosti. TKO IZDAJE DOKUMENTE U POSTUPKU OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI? proizvoa sam (sustavi 1+, 1, 2+, 2 i 4) pravna osoba ovlatena za te poslove od strane MZOPUG (sustavi 1+, 1, 2+, 2 i 3) Nema jo pravilnika kojim bi se propisali zahtjevi i uvjeti koje mora ispuniti pravna osoba za dobivanje ovlatenja za izdavanje tenikog doputenja. U RH nitko nije ovlaten za izdavanje tehnikih doputenja DISTRIBUCIJA NA TRITU / UGRADNJA
107

Shema 1. Put i zahtjevi za proizvod prije stavljanje na trite ili ugradnje, prema novom sustavu potvrdivanja sukladnosti kim propisom potvrena sukladnost tim svojstvima, ispunjena pravna pretpostavka da e graevina u koju je ugraen proizvod ispunjavati bitne zahtjeve za graevinu. Slina je situacija i za ostalo to je ureeno tehnikim propisom; ako se neki tehniki ili funkcijski sklop projektira, izvodi ili odrava u skladu s odredbama propisa, pravna je pretpostavka da e taj sklop imati propisana tehnika i druga svojstva. Daljnjim slijedom, ako svi tehniki ili funkcijski sklopovi koji ine jednu graevinu imaju propisana tehnika i druga svojstva, pravna je pretpostavka da graevina ispunjava bitne zahtjeve za graevinu.Tehniki propis osim zahtjeva za tehnikim i drugim svojstvima sklopa, zahtjeva za projektiranje, izvodenje i odravanje sklopa, postavlja i konkretne zahtjeve koje moraju ispuniti graevni proizvodi prije stavljanje na trite odnosno ugradnje, sve to u skladu s posebnim propisom koji u cijelosti ureuje graevne proizvode i ureuje sustave ocjenjivanja sukladnosti (sustavi 1+, 1, 2+, 2, 3 i 4) [4],[5]. Put koji mora ispuniti graevni proizvod prije stavljanja na trite prikazan je na shemi 1. to se tice graevnih proizvoda za koje jo nije donesen tehniki propis, primjenjuju se pravila dosadanjeg (sta-rog) sustava, tj. priznata tehnika pravila , u skladu s kojima se moe izdati svjedodba o sukladnosti. Vano je napomenuti da se ini prekraj izdavanjem dokumenata koji imaju nazive propisane ZOG-om, a nisu u skladu njim izdani ili doneseni. Uvjeti koji moraju biti ispunjeni za uvodenje Direktive o gradevnim proizvodima putem novih tehnickih propisa Usporeujui dosadanje tehniko zakonodavstvo koje se zamjenjuje novim moe se ustvrditi da ono jest (ili e biti) opirnije i stoga kompleksnije za upotrebu zbog velikog broja norma na koje upuuje (primjer je vidljiv u tablici 1.). Stoga je potrebno osigurati odreene uvjete kako bi se proces uvoenja mogao uspjeno provesti. Tako je, u uem smislu uvodenja, nuno: da proizvoaci graevnih proizvoda imaju ustrojenu unutarnju kontrolu proizvodnje te da pravna osoba za provoenje radnji ocjenjivanja sukladnosti bude sposobna za takve poslove i da ima ovlatenje MZOPUG-a. U irem smislu, za prakticnu provedbu tehnikog propisa (tj. uvodenje CPD-a za odredenu skupinu graevnih proizvoda) potrebno je ispuniti i druge zahtjeve: pripremiti ulazne podatke, tehnike smjernice, raunalne aplikacije i druge alate potrebne za provoenje npr. dokaznog prorauna osigurati izobrazbu i ekspertnu podrku sudionicima u gradnji u procesu uvodenja novih tehnikih propisa. Ugradnja graevnog proizvoda na ispravan nain i sukladno namjeni u graevini postavlja zadau pred ove sudionike u gradnji: projektanta, koji mora odabrati ispravne proizvode i odrediti njihovu ugradnju (pa se odgovarajuca zadaa postavlja i pred revidenta) izvodaa, koji odreeni proizvod mora nabaviti i ispravno ugraditi nadzornog inenjera koji mora kontrolirati je li se to doista dogodilo. Tablica 1. Usporedni prikaz priznatih tehnikih pravila koja zamjenjuju prihvaene EN ciju primjenu obvezuje novi TPT
108

Priznata tehnicka pravila Norme na koje upucuje (bivi JUS standardi) TPT proracunske specifikacije HRN UJ5.001 HRN EN ISO 410, 673, 832, 6949, 10077-1, HRN UJ5.510, 520, 530 10211-1, 10211-2, 10456, 12524, 13370, HRN UJ5.600 13788, 13789, 14683

specifikacije za gradevne proizvode HRN U.M9.015 HRN EN 13162 do 13171; 13499; 13500 HRN G.C7.201

specifikacije za ispitivanie i vrednovanie sukladnosti HRN UJ5.060 HRN EN 1026; 12207; 12567; 13172; HRN UJ5.062 13829; + veci broj normi za ispitivanje. HRN U.A2.020 10 norma < 200 str. 90 norma > 2000 str.

Odatle slijedi da osim proizvodaa gradevnih proizvoda i pravnih osoba ovlatenih za potvrivanje sukladnosti, veliku odgovornost za ispravno funkcioniranje sustava imaju i sudionici u gradnji. Razumljivo je da se isto odnosi i na slube nadzora: provjera ispravnosti graevnih proizvoda prije stavljanja na trite, na tritu

109

i na gradilitu, zadae

Shema 2. Odnosi neposrednih i posrednih sudionika u gradnji su za dravnih slubi koje su zaduene za pojedine faze gradnje.Pri tome sredinju poziciju ima projekt graevine kao dokument koji sadri njezinu tehniku specifikaciju. Odnosi pojedinih sudionika u gradnji, proizvoaa, ovlatenih pravnih osoba i dravnih slubi prikazani su na shemi 2. Investitor naruuje od osobe ovlatene za projektiranje (projektant) izradu projekta. Projektant je odgovoran da projekti zadovoljavaju propisane uvjete da graevina ispunjava bitne zahtjeve za graevinu i odreduje tehnicka svojstva graevnih proizvoda. Nakon izrade projekta revident provodi njegovu kontrolu (samo kontrolirano svojstvo). Na temelju glavnog projekta izdaje se graevinska dozvola. Investitor graenje povjerava izvodau koji gradi na temelju projekta te ugraduje graevne proizvode i opremu u skladu s njim. Isto tako izvoa osigurava i dokaze o uporabljivosti graevnih proizvoda, dokaze o sukladnosti ugraene opreme i dokaze kvalitete izvedenih radova (npr. ispitivanjem nekog sklopa ili cjelokupne graevine ako u propisu ili u projektu postoji takav zahtjev). Nadzor nad gradnjom provodi nadzorni inenjer i osigurava ispunjavanje zahtijevanih svojstava graevine nadziranjem kvalitete izvedenih radova, ugraenih graevnih materijala i proizvoda u skladu sa zahtjevima projekta. Proizvoa/distributer graevnih proizvoda ne smije stavljati u
110

promet graevni proizvod za koji nije izdana isprava o sukladnosti. Jedan od izvora problema pri uvodenju CPD u svakodnevnu praksu jest injenica da, sukladno naelima Novog pristupa , tehniki propisi u velikoj mjeri upuuju na primjenu norma. Kako Zakon o normizaciji prua mogunost prihvaanja norma u izvorniku, tj. bez prijevoda na hrvatski jezik, to velik broj norma na koje upuuju tehniki propisi koje npr. ureduju dokazni proraun, graevne proizvode ili ispitne metode (te na taj nain postaju obvezni ili tek primjereni dokument vaan za rad svih neposrednih i posrednih sudionika u gradnji) ostaje dulje vrijeme nepreveden. Neprevedene norme, njihov velik broj te injenica da je sustav ionako kompleksan, predstavlja oteavajuu okolnost za uvoenje CPD-a. Stoga se prevodenje norma kao temelja za uinkovitu primjenu tehnikih propisa namee kao jedan od osnovnih uvjeta. U torn smislu moe se ocijeniti da su bi se, glede redoslijeda prevoenja norma, trebalo prvenstveno prevoditi norme koje ureuju pravila za projektiranje, izvoenje te za odravanje pojedinih tehnikih sklopova, potom bi trebale doi na red norme specifikacija graevnih proizvoda, a tek na kraju norme ispitivanja i vrednovanja postupaka ocjenjivanja sukladnosti. Uvodenje Direktive o gradevnim proizvodima na primjeru toplinske zatite zgrada Primjer tehnikog propisa koji u skladu s opisanim nanom ureuje jedan tehniki sklop, sklop toplinske zatite zgrada je Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti zgrada (TPT, Tehnicki propis o toplini). Taj propis, osim to ureuje uvoenje CPD-a za tri skupine graevnih proizvoda predstavlja i djelomino uvoenje Direktive o energijskim svojstvima zgrada (EPBD, Energy Performance of Buildings Directive). U dijelu usklaivanja s CPD-om, TPT u dijelu toplinske zatite zgrada i graevnih proizvoda koji se rabe za toplinsku zatitu zgrada, ureuje: ispunjavanje bitnog zahtjeva br. 6, Uteda energije i toplinska zatita, uporabljivost graevnih proizvoda, uporabu harmoniziranih tehnikih specifikacija, sustave ocjenjivanja sukladnosti, zahtjeve za ispitne laboratorije, nadzorna i certifikacijska tijela, sadraj znaka sukladnosti. TPT-om su dakle za te proizvode s europskim sustavom usklaene (izuzev samog znaka CE): -metode ispitivanja -nain oznaivanja i objavljivanja svojstava graevnih proizvoda -sustavi ocjenjivanja sukladnosti. to se tie uskladivanja s EPBD-om, primjenom TPT-a poboljava se energijska uinkovitost zgrada i obuhvaaju toplinske karakteristike, zrakonepropusnost te poloaj i orijentaciju zgrade, kao i (djelomino) sustave koji troe energiju i obnovljive energente. Budui da dosadanja priznata tehnika pravila nisu posebno uredivala toplinskoizolacijske graevne proizvode, nakon objave TPT-a propisan je rok od 18 mjeseci, kako bi se osigurali minimalni uvjeti za primjenu TPT-a kod svih sudionika u gradnji. U torn je razdoblju MZOPUG ovlastio pravne osobe za radnje ocjenjivanja sukladnosti, a proizvoaci su u torn razdoblju trebali ustrojiti unutarnju kontrolu proizvodnje.Radi razumijevanja promjena koje je donijelo uvodenje CPD-a u podruju toplinske zatite zgrada, vano je ukazati na poveanje materije koju TPT
111

ureuje, a koju je za primjenu potrebno svladati. Naime, ako se naini usporedba do sada vaeih norma i norma koje su postale obvezatne stupanjem na snagu TPT-a prikazanih u tablici 1. moe se uociti znatna opsenost podrucja koje ureduje TPT i norme na ciju primjenu upuuje. Na kraju spomenimo i to da se kao posljedica reenog uskladivanja s direktivama EU uvode jo i neke novosti: u fazi izrade projekta - projektant izrauje i ovjerava iskaz potrebne energije za zgradu nakon zavretka gradenja izvoda radova na iskazu potrebne energije izjavljuje da su radovi izvedeni sukladno tehnikom rjeenju utede toplinske energije i toplinske zatite zgrade te osigurava provedbu kontrolnog ispitivanja zrane-propusnosti zgrade prije uporabe. Postupci ovlatene osobe i postupci proizvodaca graevnih proizvoda Sukladno Pravilniku o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama sukladnosti i oznaivanju graevnih proizvoda i TPT, za toplinskoizolacijske graevne proizvode (mineralna vuna MW, ekspandirani polistiren EPS, ekstrudirani polistiren XPS, poliuretan PU...) i povezane sustave za vanjsku toplinsku izolaciju ETICS prije distribucije na trite, odnosno ugradnje obvezatne su isprave o sukladnosti. Kako bi postupak ocjenjivanja sukladnosti bio provediv, MZOPUG ovlauje pravnu osobu koja je sposobna provesti radnje: poetnog ispitivanja tipa graevnog proizvoda (ITT (hrv. PIT)) poetnog nadzora proizvodnog pogona i poetnog nadzora unutarnje kontrole proizvodnje stalnog nadzora, ocjenjivanja i potvrivanja unutarnje kontrole proizvodnje ispitivanja sluajnih uzoraka uzetih iz proizvodnje iz propisanih skupina izdavanje certifikata o sukladnosti. Proizvoa je duan uspostaviti sustav unutarnje kontrole proizvodnje, u skladu s hEN-om u kojem su navedena potrebna ispitivanja te njihova uestalost. Proizvoda graevnog proizvoda duan je objaviti svojstva proizvoda, te uz proizvod izdati izjavu o sukladnosti, i to poto provedbom postupka ocjenjivanja sukladnosti bude potvrena sukladnost proizvoda

Tablica 2. Prikaz ucestalosti ispitivanja za proizvode od ekspandiranog polistirena (EPS-a) prema HRN EN 13163:2002 Broj 4.2.1 Tocka Naslov Toplinski otpor i toplinska provodljivost Najmanja ucestalost ispitivanja a Izravno ispitivanje Neizravno ispitivanje metoda ispitivanja 1 x dnevno ili i teina po kalupu ili gustoca (upo1 puta u 3 mjeseca ili rabom proizvodaceve korelacije) i druge metode ispitivanja 1 x u 3 mjeseca ili 1 x toplinske provodljivosti i gustoca (uporabom korelacije godinje prema slici B.2) 112

ucestalost 1xu2h 1 x tjedno 1xu2h

4.2.2 4.2.3 4.2.4 4.2.5 4.2.6 4.2.7 i 4.3.6 4.2.8 4.3.2

Duljina i irina Debljina Pravokutnost Ravnost Stabilnost izmjera Cvrstoca na savijanje Reakcija pri poaru Stabilnost izmjera pri specificiranim uvjetima temperature i vlanosti Deformacija pri specificiranom tlacnom naprezanju i temperaturnim uvjetima Tlacno naprezanje pri 10 %-tnoj deformaciji

1xu2h 1xu2h 1xu4h 1xu8h ITT c 1 x dnevno ili 1 x u 3 mjeseca ITT c ITT c

i proizvodaceva metoda vidi tablicu B.2 -

1 x dnevno -

4.3.3

gubitak zapaljivosti prividna gustoca i teina po kalupu ili gustoca (uporabom proizvodaceve korelacije) i teina po kalupu ili gustoca (uporabom korelacije prema slici B.2 i cvrstoca na savijanje --

1xu4h lx ulh 1xu2h 1xu2h tab.vrijedn osti -

4.3.4

1 x dnevno ili 1 x u 3 mjeseca ili 1 x godinje

4.3.5 4.3.8 4.3.9.1 4.3.9.2 4.3.10 4.3.11

Vlacna cvrstoca okomito na obloge Tlacno puzanje Dugotrajna vodoupojnost uranjanjem Dugotrajna vodoupojnost odredena difiizijom Otpornost na zamrzavanje i odmrzavanje Paropropusnost

1 x tjedno ili 1 x u tri mjeseca ITT c ITT c ITT c ITT c ITT c 1 x tjedno 1 x dnevno 1 x tjedno -

4.3.12 Dinamicka krutost 4.3.13 Debljina dL Stlacivost 4.3.15 Otputanje opasnih tvari

Najmanju uestalost ispitivanja lzraenu rezultatima ispitivanja treba snvatiti kao minimum za svaku proizvodnu jedimcu/lmiju pn stabilmm uvjetima. Dodatno na gore navedene uestalosti ispitivanja, moraju se ponoviti ispitivanja odgovarajuih znaajki proizvoda ako su nainjene promjene ili prilagodbe takve da bi vjerojatno mogle utjecati na sukladnost proizvoda. Za mehanika svojstva uestalosti ispitivanja neovisne su o promjenama proizvoda. Dodatno, proizvodac mora uspostaviti unutarnja pravila procesa prilagodbe koja se odnose na ta svojstva pri promjeni proizvoda. U tvornikoj kontroli proizvodnje jedno je mjerenje uvijek jedan rezultat ispitivanja. ITT, vidi normu EN 13172.

Postupak ocjenjivanja sukladnosti podrazumijeva (ovisno o sustavu) da proizvoac sam (ili putem ispitnog laboratorija koji ne mora biti ovlaten od MZOPUG-u niti akreditiran) provede: ispitivanja uzoraka iz proizvodnje prema utvrenom planu ispitivanja i/ili poetno ispitivanje tipa graevnog proizvoda (ITT) i/ili da od ovlatene pravne osobe dobije: izvjetaj o poetnom ispitivanju tipa graevnog proizvoda (ITT) certifikat za unutarnju kontrolu proizvodnje ili certifikat o sukladnosti proizvoda. Problemi na koje najcece nailazi proizvoa s domaeg trita jest nedostatak sustava unutarnje kontrole proizvodnje. Proizvoai s europskog trita imaju uspostavljen sustav unutarnje kontrole proizvodnje i tu su u komparativnoj prednosti u odnosu na nepripremljene domae proizvoae.
113

Primjer potrebnih aktivnosti koje mora provoditi proizvoa (i u skladu s kojima mora imati uspostavljen sustav unutarnje kontrole proizvodnje) prikazan je u tablici 2. Odreivanje zahtijevanih svojstava graevnih proizvoda u projektima i provjera svojstava graevnih proizvoda prije ugradnje Tehniko rjeenje zgrade s dokazom ispunjavanja zahtjeva s obzirom na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu, a koje je sastavni dio arhitektonskog ili gradevinskog projekta, mora sadravati: tehniki opis, proraun fizikalnih svojstava, program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte, te iskaznicu potrebne top line za grijanje. U vezi s uvoenjem CPD-a, vaan dio projekta je program kontole i osiguranja kvalitete, gdje projektant odreuje svojstva graevnih proizvoda koji se ugrauju u zgradu (tj. odreuje koji su proizvodi uporabljivi). Svojstva toplinsko-izolacijskill proizvoda navode se kao razine ili kao razredi. Razina predstavlja gornje ili donje ogranicenje vrijednosti nekog svojstva, a razred je kombinacija dviju razina istog svojstava izmeu kojih se mora nalaziti vrijednost tog svojstva. Osnovni zahtjevi koje mora ispuniti toplinsko izolacijski materijal navedeni su u normi za taj proizvod pod tockom 4.2, dok su zahtjevi ovisno o posebnoj primjeni (npr. izolacija poda, ravnog krova ili drugo) navedeni u tocki 4.3. Vano je napomenuti da nije dovoljno u programu kontrole i osiguranja kvalitete samo navesti oznaku specifikacijske norme nego je potrebno za svaki proizvod posebno navesti: a) osnovna svoistva proizvoda za sve primjene: - toplinski otpor i toplinska provodljivost - duljinu i irinu - debljinu - pravokutnost - ravnost - stabilnost dimenzija u uvjetima odredenih temperatura i vlanosti - vlanu vrstou usporedno s ravninom ploe - ponaanje u uvjetima poara b) dodatna svojstva za posebne primjene: stabilnost dimenzija pri speciiiciranim uvjetima temperature i vlanosti - deformacije pri specificiranom tlanom opterecenju i temperaturnim uvjetima - tlano naprezanje pri 10%-tnoj deformaciji - vlanu vrstou okomito na ravninu ploe - vrstou na savijanje - tlacno puzanje - vodoupojnost - otpornost na zamrzavanje i odmrzavanje - paropropusnost - dinamiku krutost stlaivost - prividnu gustou - otputanje opasnih tvari. Proizvoa kodiranom oznakom mora oznaiti proizvod tako da zadovolji sve zahtjeve iz norme HRN EN 13163:2002 tocka 4.2, a ovisno o posebnoj primjeni proizvoda odreene zahtjeve iz norme HRN EN 13163:2002 toka 4.3. Znajui podatke odreene glavnim projektom izvoda i nadzorni inenjer e na gradlitu, prije ugradnje toplins-koizolacijskog proizvoda provjeriti:
114

podudaraju li se podaci na dokumentaciji koja prati toplinsko-izolacijski proizvod s podacima odreenim projektom (tj. ima li proizvod projektom predviena svojstva) i to za odreeno mjesto ugradnje (je li uporabljiv), je li za proizvod izdana izjava o sukladnosti (provjera na internetskoj stranici MZOPUG). Za oredene proizvode za koje proticanje roka trajnosti moe utjecati na svojstva proizvoda, obvezatno se provjerava je li rok istekao. Kontrola glavnog projekta Za odreene je graevine (graevine cija je plotina vea od 800 m2) propisana obveza da glavni projekt mora prije podnoenja zahtjeva za izdavanje graevinske dozvole proi kontrolu, te da mora dobiti pozitivno izvjee ovlatenog revidenta. Pretpostavka od koje se polazi jest da su revidenti ovlateni za kontrolu bitnog zahtjeva utede energije i toplinske zatite izuzetno dobro savladali odredbe TPT-a, te da mogu savjesno nastaviti obavljati revidentske poslove iako im je ovlatenje dano prije stupanja na snagu TPT-a. Jedan od zahtjeva koji se postavlja pred revidenta u postupku kontrole glavnog projekta jest i da provjeri metode prorauna i tonost dobivenih rezultata. Kako je vec prije izloeno, kompleksnost prorauna toplinske zatite graevine uvelike je narasla i u praktinoj se primjeni nalazi vei broj raunalnih programa koji projektantima olakavaju provedbu ovoga zadatka. Raunalni su programi, naravno, zatieni kao intelektualno vlasnitvo i uglavnom nije mogu uvid u njihov izvorni kod. Opasnost koju nosi takav pristup jest u tome da tijekom kontrole glavnog projekta zapravo nije razvidno jesu li u raunalnom programu koji je rabljen uzeti u obzir svi parametri i karakteristike zgrade i sustava toplinske zastite koje pretpostavljaju norme na koje upuuje TPT.Najsigurnija metoda provjere tonosti prorauna jest da ovlateni revident ponovi proraun te usporedi dobivene rezultate s onima u projektu. Revident e najvjerojatnije proraun ponoviti nekim drugim raunalnim programom, jer s obzirom na kompleksnost i dugotrajnost prorauna, nije vjerojatno da e kontrolni proraun provesti bez pomoi takvog alata. No kako i za taj drugi raunalni program postoji jednak problem nepoznavanja izvornoga koda, moe se zakljuciti da je rezultat takvog pristupa opet jednako nesiguran rezultat provedene kontrole. Stoga se kao logino rjeenje namee potreba da se u predstojeem preustroju sustava kontrole projekta promotri i pitanje provedbe kontrolnih prorauna s vjerojatnom evaluacijom i priznavanjem raunalnih programa za potrebe kontrole projekata. Pripremljenost proizvodaca i ovlatenih osoba za rad u skladu CPD-om Proizvoai toplinskoizolacijskih graevnih proizvoda koji su orijentirani na europsko trite uglavnom imaju uspostavljen sustav unutarnje kontrole proizvodnje. Si-tuacija u RH je takva da je veina proizvoaa toplinsko izolacijskill proizvoda u vlasnitvu stranih proizvodaa te imaju ustrojen sustav unutarnje kontrole proizvodnje i rade po modelu novoga tehnikog zakonodavstva. U prijelaznom razdoblju prije stupanja na snagu TPT-a veina je proizvodaa toplinskoizolacijskih proizvoda provela postupke ocjenjivanja sukladnosti, a dok je manji dio nepripremljenih proizvodaa jo uvijek u postupku ocjenjivanja zbog kasnog ukljuivanja u postupak. MZOPUG je za provodenje radnji ocjenjivanja sukladsukladnosti toplinskoizolacijskih proizvoda i sustava ETICS dao ovlatenje Institutu graevinarstva Hrvatske kao jedinoj pravnoj osobi koja je u prijelaznom razdoblju dokazala da je sposobna (tj. da
115

ispunjava propisane uvjete) za provodenje radnji ocjenjivanja sukladnosti za te proizvode. Za toplinsku zatitu zgrada, jedno od mjerila uspjenosti ispunjavanja bitnog zahtjeva utede energije i toplinske zatite jest minimiziranje gubitaka kroz spojeve gradevnih elemenata te prozore i vrata. Stoga je TPT-om odreena obveza ispitivanja tih gubitaka, pa je sukladno toj obvezi izvodac radova duan ispitati zrakonepropusnost omotaca zgrade prema HRN EN 13829:2002 ukljuivanjem pravne osobe ovlatene za takvo ispitivanje. U sluaju da je zrakonepropusnost unutar propisanih (odnosno projektom odredenih) granica, zgrada moe, glede toga svojstva, dobiti uporabnu dozvolu. U trenutku pisanja ovoga rada, pravilnik koji bi uredio ovlatenja za pravne osobe koje provode opisana ili koja druga ispitivanja graevina nije donesen (to znaci da u RH jo nema pravne osobe ovlatene za te poslove). Stoga e biti nuno u najskorije vrijeme urediti to pitanje kako bi graevine koje su projektirane u skladu s TPT-om i ije graenje je u tijeku, mogle biti ispitane. Uinci primjene novog TPT-a Iako usklaivanje s novim TPT-om trai poveani angaman i trokove u svim fazama projekta, moe se rei da dobici koji se reflektiraju niim trokovima uporabe zgrade te kvalitetniji i zdraviji ivotni prostor opravdavaju takav pristup. Naime praksa je pokazala da trokovi uporabe zgrade (odravanje, reije) u razdoblju od 25 godina znatno premauju investicijsku vrijednost zgrade koja obuhvaa trokove izrade projektne dokumentacije, graenja, opreme i zemljita. Npr. izrada energijskog profila zgrade prema TPT-u (tj. prema EPBD-u) pridonosi preciznijoj procjeni trokova tijekom uporabe zgrade, koji se primjenom dosadanjih propisa nisu uzimali u obzir. Na temelju analiza provedenih racunalnom aplikacijom IGH Toplinska zatita, moe se ocijeniti da e primjena novog TPT-a rezultirati smanjenjem potrebne energije za grijanje zgrada najmanje za 25% u odnosu prema dosadanjem stanju . Nadzor primjene tehnikih propisa Da bi sustav uspjeno fiinkcionirao, bitan je element njegove provedbe i pitanje nadzora. ZOG-om je nadzor ureen na tri podruja: nadzor nad pravnim osobama ovlatenima za poslove ocjenjivanja sukladnosti i izdavanje certifikata o sukladnosti, koji provodi Sektor za graditeljstvo MZOPUG-a u okviru aktivnosti ovlaivanja i kontrole rada ovlatenih pravnih osoba, nadzor trita koji provode inspektori Dravnog inspektorata RH, i nadzor na gradilitu koji provode graevinski inspektori. to se tie nadzora nad ovlatenim osobama, budui da je Sektor za graditeljstvo inicijator, nositelj i provoditelj ukupnih aktivnosti na prenoenju i uvodenju CPD-a, pa su njegovi djelatnici i primjereno izobraeni za te poslove, ne postoje osobite prepreke za provedbu potrebnih aktivnosti u nadzora nad ovlatenim osobama. Zasada postoji problem premalog broja zaposlenih na ovim poslovima. Pitanje nadzora trita rjeava se u sklopu priprema Dravnog inspektorata RH za ostvarivanje nadzora za sve proizvode (ne samo graevne) koji se pojavljuju na tritu u sklopu Direktiva Novog pristupa. Moe se pretpostaviti da e se za podraje graevnih proizvoda specijalizirati i izobraziti primjeren broj inspektora. Nadzor na gradilitu provode graevinski inspektori, koji su svi zaposlenici MZOPUG-a, a rasporeeni su u sredinjici u Zagrebu i po podrunim jedinicama. Kako je uloga graevinske inspekcije mnogo ira od kontrole samo graevnih
116

proizvoda, potrebno je dokolovanje graevinskih inspektora za takav rad. Posebna je tema nadzor ispravnoga odabira graevnih proizvoda u okviru glavnog projekta graevine koji se mora provesti u tijeku postupka izdavanja graevinske dozvole. Kako je izdavanje graevinskih dozvole podijeljeno izmedu slube u MZOPUG i slubi u uredima dravne uprave u upaniji, potreban je dodatni napor da se postigne primjereno stanje edukacije svih ukljuenih u te postupke. Zadae u torn smislu su zorno prikazane na shemi 3
TRITE GRADEVNIH PROIZVODA vlasti nacionalni gradevnotehnicki propisi temeljeni na est bitnih zahtjeva prema CPD-u proizvodaci opskrbljuju (trite) znakom CE oznacenim proizvodima vlasti nadzor trita projektanti odreduju primjenu uporabljivih proizvoda oznacenih oznakom CE vlasti gradevinska dozvola izvodaci kupuju i ugraduju proizvode oznacene znakomCE vlasti gradevinska inspekcija

Shema 3. Europski pristup zadaama u vezi sa zajednickim tritem Na koncu, spomenimo i pitanje uporabne dozvole: tehnikim pregledom provjerava se uskladenost izgraene graevine s glavnim projektom na temelju kojega je izdana graevinska dozvola. Pitanje usklaenosti provjerava se uvidom u zapise o ugraenim graevnim proizvodima (svojstvima proizvoda, mjestu i uvjetima pri ugradnji, njezi), ali i u rezultate ispitivanja pojedinih tehnikih ili fiinkcijskih sklopova. Zakljuak Razvidno je da su pitanja uvodenja CPD-a u pravnu i graevno-tehniku praksu u RH sloena i zahtjevna, te da zahtijevaju mobilizaciju velikog broja osoba koje su na bilo koji nain profesionalno povezane sa graditeljstvo, kao i mobilizaciju dragih resursa - vremena za prilagodbu i edukaciju te materijalnih sredstava za opremanje. Stoga je osobito vano da svi dionici uvodenja CPD-a razumiju mehanizme uvoenja i u njima aktivno sudjeluju.S obzirom na to da je u posljednjih desetak godina vanost utede energije u graditeljstvu (kao derivat ekoloke skrbi) povean, trite graevinskih toplinsko-izolacijskih materijala reagiralo je veim interesom za one materijale kojih su toplinsko-izolacijska svojstva ispitana i potvrena u ovlatenim laboratorijima. Takoer, s obzirom na neprestani dotok novih materijala, laboratorijska ispitivanja toplinsko-izolacijskih svojstava graevinskih materijala ima velik materijalni udio u laboratorijima iz podruja graevinske fizike. Metoda odreivanja toplinske vodljivosti graevinskih materijala jest normirana metoda.Graevinski materijali kojima se u laboratorijima graevinske fizike na ovaj nain odreuje toplinska vodljivost jesu: sve vrste mineralnih vuna; poliuretanskih pjena; fenolnih smola; polistirena; krutih ploa od drvene vune, pluta, perlita, vlakana i veziva; toplinskih buka; porobetona, plinobetona i laganih betona; rastresitih perlita i glina za ispunu, ... itd. Nadalje, jedan od zahtjeva norme HRN EN ISO/IEC 17025:2000 prema kojoj se potvruje (od Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo) sposobnost laboratorija za ispitivanje nekog fizikalnog svojstva s odreenom mjernom metodom jest
117

iskazivati mjernu nesigurnost. U skladu s gore navedenim, procjena mjerne nesigurnosti ispitivanja toplinske vodljivosti graevinskih materijala postala je nuna. Ureaj sa zatienom vruom ploom sastoji se od adijabatske komore u kojoj je smjeten mjerni sloaj, sustava za grijanje i hlaenje i sustava za kontrolu i praenje (regulaciju) mjernog procesa. Mjerni sloaj ine dva istovrsna uzorka, grijaa ploa sa zatitnim prstenom i dva hladila. Bit mjerenja je iskljuivo voenjem ostvariti prijenos topline grijalice okomito na uzorak, tako da su boni gubitci (rasipanja) topline zanemarivi, to se ostvaruje s pomou tzv. zatitne vrue ploe. Izmeu grijalice i zatitnog prstena nalazi se zrani raspor. Takoer, na ovaj se nain na cijelom mjernom podruju (jednako povrini grijalice) ostvaruje polje jednakih temperatura. Mjerni proces mora biti tako dobro voen da padovi temperatura na zranom rasporu izmeu grialice i zatitnog prstena ne iznose vie od 0,1 K. Potom, pretpostavlja se da zbog dovoenja topline uzorcima ne nastaju promjene obujma, ne postoje izvori ili ponori topline u samim uzorcima, da je temperaturno polje stacionarno te da su uzorci izotropni i homogeni. Temperatura se mjeri termolancima na barem pet mjesta sa svake strane uzorka (ukupno 20 trermolanaka). Termolanak je osjetilo koje se sastoji od dvije ice razliitog materijala i koje su na jednom kraju skupa zavarre) Razvoj trita i proizvoda od toplinsko-izolacijskih materijala uzrokovao je promjenu njihove klasifikacije s obzirom na koeficijent toplinske vodljivosti. Donedavno je, primjerice, odreeni toplinsko-izolacijski proizvod svrstavan u razrede tipa: od 0,030 W/(mK) do 0,035 W/(mK). Danas proizvoai toplinsko-izolacijskih proizvoda iskazuju (na s normom propisani nain) vrijednosti koeficijenata toplinske vodljivosti svojih proizvoda tako da ih zaokruuju na 0,001 W/(mK).Vrijednosti ovako iskazanih deklariranih koeficijenata toplinske vodljivosti toplinsko-izolacijskih materijala meusobno se razlikuju za nevelikih 2% do 4%, to je u podruju normom propisane tonosti ureaja kojim se koeficijent toplinske vodljivosti mjeri. Ova tonost pri sobnoj temperaturi iznosi 2%, dok je na cijelom temperaturnom podruju srednjih ispitnih temperatura iznosi ak 5%. Iz ovoga se moe zakljuiti da je nuno dobro poznavati sve veliine koje utjeu na mjerni proces - sastavnice mjerne nesigurnosti. Takoer, moe se zakljuiti da je potreba za procjenom i iskazivanjem mjerne nesigurnosti mjerenja koeficijenta toplinske vodljivosti toplinsko-izolacijskih proizvoda vie nego nuna i oita. Na kraju, ali ne i manje vano, mjernu je nesigurnost, u skladu s , obvezno procjenjivati i iskazivati i u ispitnim i u umjernim laboratorijima (mjerilitima).

4.3.1. MATERIJALI OPENITO, VRSTE I SVOJSTVA


Uvod Graevinske materijale dijelimo na prirodne i umjetne i moemo koristiti sve one koji zadovoljavaju uvijete opisane u toki 4.3. MATERIJALI. Mi e mo se zadrati na opisu izolacionih materijala. Uloga toplinsko izolacijskih materijala je smanjenje toplinskih gubitaka, kao i trokova za energiju, te zatita nosive konstrukcije zgrade od atmosferskih utjecaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje nosive konstrukcije, pregrijavanje). Dobra
118

toplinska izolacija ima utjecaj i na kvalitetu stanovanja jer su unutarnje povrine toplije, to doprinosi toplinskoj udobnosti zgrade. Na toplinsku zatitu zgrade utjeu debljina sloja toplinske izolacije i toplinska provodljivost materijala (W/mK). Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tritu je raznolika, a moemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorganskih materijala najvie se koriste kamena i staklena vuna, dok je meu organskim materijalima najpopularniji polistiren. Veina uobiajenih toplinsko izolacijskih materijala ima toplinsku provodljivost =0,030-0,045, pa potrebna debljina za U(k)=0,40 W/m2K iznosi 8-11 cm. Ostali materijali s toplinsko izolacijskim svojstvima su i glina, perlit, vermikulit, kokos, pamuk, lan, drvena vuna, celuloza, pluto, slama i drugo. Sve vea potranja za toplinsko izolacijskim materijalima u sve veim debljinama dovela je do razvoja novih tehnologija, pa se tako danas u svijetu mogu nai i transparentna i vakuumska toplinska izolacija. Transparentna izolacija omoguava prijem Suneve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno sprjeava kao i obina toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija jo uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najvie kod sanacija objekata gdje nije mogue ugraditi vee debljine izolacije zbog npr. spomenike vrijednosti objekta. Toplinska izolacija vanjskog zida od kamene vune i polistirena Prema Zakonu o gradnji (Narodne novine, broj 175/2003 i 100/04) graevni se proizvod moe staviti u promet i rabiti za graenje samo ako je dokazana njegova uporab-ljivost. Graevni proizvod je uporabljiv ako su njegova tehnika svojstva sukladna svojstvima odredenim nor-mom na koju upucuje tehnicki propis. Uporabljivost gradevnog proizvoda dokazuje se certifi-katom sukladnosti gradevnog proizvoda ili izjavom o sukladnosti koju izraduje proizvodac gradevnog proizvoda nakon provedbe odnosno osiguranja provedbe pos-tupka ocjenjivanja sukladnosti. Toplinskoizolacijski proizvodi za primjenu u zgradarstvu Potreba za utedom energije i toplinske zatite grade-vina pridonijela je povecanoj primjeni toplinskoizola-cijskih proizvoda. Zakonom o gradnji, uskladenim s europskim nacelima Direktive za gradevne proizvode CPD (89/106/EEZ), zahtijeva se da svaka gradevina ovisno o svojoj namjeni tijekom svog trajanja, ispunjava est bitnih zahtjeva, od kojih se jedan odnosi na utedu energije i toplinsku zatitu gradevina. Radi tehnickog uskladivanja hrvatskog zakonodavstva s europskim zakonodavstvom, Ministarstvo zatite okoli-a, prostornog uredenja i graditeljstva donijelo je Tehnicki propis o utedi energije i toplinskoj zatiti u zgra-dama . Propisom se reguliraju tehnicka svojstva i drugi zahtjevi za gradevne proizvode koji se ugraduju u gradevinu, u svrhu utede toplinske energije i toplinske zatite, te na-cin potvrdivanja sukladnosti tih proizvoda s navedenim zahtjevima. Pod vrstama proizvoda namijenjenih za ugradnju radi utede toplinske energije i toplinske zatite navode se i toplinskoizolacijski gradevni proizvodi. Dokazivanje kvalitete toplinskoizolacijskin proizvoda Podloga za dokazivanje kvalitete toplinskoizolacijskih proizvoda su norme specifikacije proizvoda, prihvacene kao hrvatske norme, proizale iz europskih norma.
119

Valja napomenuti da za svaku vrstu toplinskoizolacij-skih proizvoda postoji odredena norma specifikacija proizvoda i da za sada postoje harmonizirane norme za sljedece toplinskoizolacijske proizvode: tvornicki izradeni proizvodi od mineralne vune (MW) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13162:2002 tvornicki izradeni proizvodi od ekspandiranog polis-tirena (EPS) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13163:2002 tvornicki izradeni proizvodi od ekstrudirane polistirenske pjene (XPS) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13164:2002 tvornicki izradeni proizvodi od tvrde poliuretanske pjene (PUR) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13165:2002 tvornicki izradeni proizvodi od fenolne pj ene (PF) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13166:2002 tvornicki izradeni prizvodi od celijastog (pjenastog) stakla (CG) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13167:2002 tvornicki izradeni proizvodi od drvene vune (WW) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13168:2002 tvornicki izradeni proizvodi od ekspandiranog perlita (EPB) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13169:2002 tvornicki izradeni proizvodi od ekspandiranog pluta (ICB) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13170:2002 tvornicki izradeni proizvodi od drvenih vlakana (WF) norma specifikacija proizvoda HRN EN 13171:2002 Bez obzira na neobvezatnost norma i na cinjenicu da svaki tehnicki propis samo upucuje na odredene norme, njiho-vo postojanje pridonosi ujednacenosti u pristupu gradev-nim proizvodima i vec sada je, u relativno kratkome raz-doblju od njihova izdanja, vidljivo pridonijelo urediva-nju trita u podrucju dokazivanja kvalitete i primjene toplinskoizolacijskih proizvoda. Dokazivanje uporabljivosti toplinskoizolacijskih proizvoda Dosadanji se nacin dokazivanja kvalitete toplinskoizolacijskih proizvoda zasniva na nekim sporadicnim ispiti-vanjima svojstava proizvoda, s rezultatima ispitivanja prikazanim u izvjetajima o ispitivanju, cesto pogreno nazvanim atestima, s programom ispitivanja prema odabiru proizvodaca materijala ili izvritelja tih ispitivanja. Taj nacin dokazivanja kvalitete proizvoda u hrvatskome tehnickom zakonodavstvu naziva se svjedodba o ispitivanju prema priznatim tehnickim pravilima. Tehnickim propisom o izmjeni tehnickog propisa o u-tedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama regulirana je pravovaljanost do sada izdanih svjedodbi o ispitivanjima na sljedeci nacin [3]: dana 30. 6. 2006. prestaju se primjenjivati priznata tehnicka pravila za dokazivanje uporabljivosti grade-vnih proizvoda svjedodbe o ispitivanju gradevnih proizvoda, izda-ne prema priznatim tehnickim pravilima, priznaju se kao dokaz uporabljivosti gradevnih proizvoda do da-tuma koji je u njima odreden, ali ne dulje od 31. 12. 06. Tehnickim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama regulirano je provodenje postup-ka potvrdivanja sukladnosti toplinskoizolacijskih
120

proizvoda. Potvrdivanje sukladnosti toplinskoizolacijskih proizvoda U dodacima ZA harmoniziranih norma za toplinskoizo-lacijske proizvode od mineralne vune, ekspandiranog polistirena i ekstrudiranog polistirena moguca su tri sus-tava potvrdivanja sukladnosti: sustav 1, sustav 3 ili sustav 4. Odabir sustava ovisi o ponaanju toplinskoizolacij skog proizvoda u uvjetima poara, odnosno pri ispitivanju reakcije pri poara. Temeljem vrijednosti promatranih parametara pri ispitivanju reakcije na poar, a koji su navedeni u tablici 1. norme HRN EN 13501-1:2002, toplinsko-izolacijski materijali mogu se svrstati u razrede (tablica 1.): Tablica 1. Razredi proizvoda prema reakciji pri poara Razre Opis ponaanja toplinskoizolacijskog d proizvoda uvjetima poara Al Ne doprinosi u poara A2 Ne doprinosi poara B Jako ogranicen doprinos poara C Ogranicen doprinos poara D Prihvatljiv doprinos poara E Prihvatljiv doprinos poara F Nema zahtjeva za ponaanje u Dakle, ovisno o razredu reakcije pri poara toplinsko-izolacijskog proizvoda, potvrdivanje sukladnosti se pro-vodi prema: SUSTAVU 1: za proizvode poarnog razreda Al, A2, B i C , tj. za proizvode kod kojih odre-dena faza u proizvodnom procesu moe dovesti do poboljanja svojstava reakcije pri poara (npr. dodavanjem uspori-vaca poara ili ogranicavanjem kolicine organskog materijala u proizvodu). SUSTAVU 3: za proizvode poarnog razreda Al, A2, B, C, D i E s tim da kod proizvoda razreda Al, A2, B i C ne moe doci do poboljanja svojstava reakcije pri poara. SUSTAVU 4: za proizvode razreda F i proizvode Al, A2, B, C, D i E kod kojih se ne zahtije-va ispitivanje reakcije pri poara (proizvodi razreda Al prema Odluci Komisije 96/603/EZ). POPIS NAJVEIH DOPUTENIH VRIJEDNOSTI KOEFICIJENATA PROLASKA TOPLINE, U, GRAEVNIH DIJELOVA ZGRADE KOJE TREBA ISPUNITI PRI PROJEKTIRANJU NOVIH I REKONSTRUKCIJI POSTOJEIH ZGRADA I UTVRENE VRIJEDNOSTI TEHNIKIH SVOJSTAVA GRAEVNIH PROIZVODA S KOJIMA SE MOGU PROVODITI DOKAZNI PRORAUNI PROPISANI OVIM PROPISOM Tablica 1. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije kroz ostakljenje, g (-), za sluaj okomitog upada suneva zraenja
Redni broj 1. 2. Tip ostakljenja Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo) Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka) (-) 0,87 0,80

121

3. 4. 5. 6. 7.

Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (Low-E obloga)

0,70 0,60

Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije 0,50 (dvije Low-E obloge) Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od suneva zraenja Staklena opeka 0,50 0,60

Tablica 2. Faktor umanjenja naprave za zatitu od suneva zraenja, FC (-)


Redni broj 1. 2. 2.1 2.2 2.3 3 3.1 3.2 4. 5.
a)

Naprava za zatitu od suneva zraenja Bez naprave za zatitu od suneva zraenja Naprava s unutranje strane ili izmeu stakala bijele ili reflektirajue povrine i malene transparentnostia) svijetle boje ili malene transparentnosti tamne boje ili poviene transparentnosti Naprava s vanjske strane aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga provjetravano aluzine, rolete, kapci (kure, grilje) Strehe, loeb) Markize, gore i bono provjetravaneb)

FC (-) 1

0,75 0,80 0,90

0,25 0,30 0,50 0,40

Transparentnost naprave za zatitu od suneva zraenja manja od 15% smatra se malenom, a transparentnost u iznosu 15% ili veem smatra se povienom. b) Navedena vrijednost primjenjuje se za sluaj kad je sprijeeno direktno osunanje prozora.

Tablica 3. Razredi zrakopropusnosti prozora, balkonska vrata i krovnih prozora


Razred zrakopropusnosti prema HRN EN 12207-1:2002 1. 2. Zgrada do 2 kata Zgrada s vie od 2 kata 2 3

Redni broj

Broj katova zgrade

Tablica 4. Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti, [W/(mK)], i pribline vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare, (-)

122

Redni Graevni materijal broj

Gustoa kg/m

Toplinska provod ljivost W/(mK)

Specifini toplinski kapacitet cp J/(kgK)

Faktor otpora difuziji vodene pare

1.

ZIDOVI, ukljuivo mort u rekama 1800 1600 1900 1700 1800 1600 1200 1100 1000 900 800 1800 1600 1200 2000 1000 1200 1400 1600 1800 2000 500 700 900 0,81 0,68 0,85 0,80 0,83 0,70 0,55 0,48 0,45 0,42 0,39 0,99 0,79 0,56 1,40 0,70 0,80 0,90 1,10 1,20 1,40 0,30 0,37 0,46 900 900 800 800 900 900 900 900 900 900 900 900 900 900 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 5/10 5/10 50/100 50/100 5/10 5/10 5/10 5/10 5/10 5/10 5/10 15/25 15/25 15/25 50 5/15 5/15 20/30 20/30 20/30 20/30 5/10 5/10 5/10

1.01 puna opeka od gline 1.02 puna opeka od gline 1.03 klinker opeka 1.04 klinker opeka 1.05 puna fasadna opeka od gline 1.06 puna fasadna opeka od gline 1.07 uplja fasadna opeka od gline 1.08 uplji blokovi od gline 1.09 uplji blokovi od gline 1.10 uplji blokovi od gline 1.11 uplji blokovi od gline 1.12 puna vapneno silikatna opeka 1.13 puna vapneno silikatna opeka 1.14 vapneno silikatni uplji blokovi 1.15 prirodni kamen 1.16 uplji blokovi od betona 1.17 uplji blokovi od betona 1.18 uplji blokovi od betona 1.19 uplji blokovi od betona 1.20 uplji blokovi od betona 1.21 uplji blokovi od betona 1.22 uplji blokovi od laganog betona 1.23 uplji blokovi od laganog betona 1.24 uplji blokovi od

123

laganog betona 1.25 uplji blokovi od laganog betona 1.26 uplji blokovi od laganog betona 1.27 uplji blokovi od laganog betona 2. 2.01 armirani beton 2.02 teki beton 2.03 beton 2.04 beton 2.05 beton 2.06 beton s laganim agregatom 2.07 beton s laganim agregatom 2.08 beton s laganim agregatom 2.09 beton s laganim agregatom 2.10 beton s laganim agregatom 2.11 beton s laganim agregatom 2.12 beton s laganim agregatom 2.13 beton s laganim agregatom 2.14 beton s laganim agregatom 2.15 beton s laganim agregatom 2.16 beton s laganim agregatom 2.17 porobeton 2.18 porobeton 2.19 porobeton 2.20 porobeton 2,21 porobeton 2.22 porobeton 2.23 porobeton 2.24 porobeton 2.25 porobeton 2.26 porobeton 2.27 porobeton 1000 1200 1400 0,52 0,60 0,72 1000 1000 1000 5/10 5/10 5/10

BETON I ARMIRANI BETON 2500 3200 2400 2200 2000 2000 1800 1600 1500 1400 1300 1200 1100 1000 900 800 1000 900 800 750 700 650 600 550 500 450 400 2,60 2,60 2,00 1,65 1,35 1,35 1,30 1,00 0,89 0,79 0,70 0,62 0,55 0,49 0,44 0,39 0,31 0,29 0,25 0,24 0,22 0,21 0,19 0,18 0,16 0,15 0,13 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 80/130 80/130 80/130 70/120 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 60/100 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10

124

2.28 porobeton 2.29 porobeton 2.30 beton s jednozrnatim ljunkom 2.31 beton s jednozrnatim ljunkom 2.32 beton s jednozrnatim ljunkom 3.

350 300 2000

0,11 0,10 1,40

1000 1000 1000

6/10 6/10 60/100

1800

1,10

1000

60/100

1600

0,81

1000

60/100

BUKE, MORTOVI, ESTRISI 2000 1600 1800 1400 1500 1400 1300 1200 1300 1000 700 400 250 1400 1100 1800 1700 2000 2000 2100 2300 1,60 0,80 1,00 0,70 0,54 0,51 0,47 0,43 0,56 0,38 0,25 0,11 0,08 0,65 0,70 0,90 0,90 1,60 1,60 1,20 0,70 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1000 1100 1000 1000 15/35 6/10 15/35 6/10 6/10 6/10 6/10 6/10 15/20 15/20 15/20 5/20 5/20 6/15 50/200 50/70 100/150 15/35 50 15/35 15/35

3.01 cementna buka 3.02 vapnena buka 3.03 vapneno-cementna buka 3.04 vapneno-gipsana buka 3.05 gipsana buka 3.06 gipsana buka 3.07 gipsana buka 3.08 gipsana buka 3.09 lagana buka 3.10 lagana buka 3.11 lagana buka 3.12 toplinskoizolacijska buk 3.13 toplinskoizolacijska buka 3.14 sanacijska buka 3.15 polimerna buka 3.16 silikatna buka 3,17 buka na bazi akrilata 3.18 cementni mort 3.19 cementni estrih 3.20 anhidrit estrih 3.22 magnezitni estrih 4.

PODNE, ZIDNE I STROPNE OBLOGE 900 0,25 900 8

4.01 gipskartonske ploe 4.02 gipsane ploe s dodatkom celuloznih vlakanaca 4.03 keramike ploice

1300

0,38

1000

10/15

2300

1,30

840

200

125

4.04 kamene ploe 4.05 drvo 5.

2500 550

2,80 0,15

1000 2000

40/200 50/70

HIDROIZOLACIJSKI MATERIJALI, PARNE BRANE (KONICE) 1100 0,23 1000 50000

5.01 bitumenska traka s ulokom staklenog voala 5.02 bitumenska traka s ulokom staklene tkanine 5.03 bitumenska traka s ulokom poliesterskog filca 5.04 bitumenska traka s ulokom krovnog kartona 5.05 polimerna hidroizolacijska traka na bazi PVC-P 5.06 polimerna hidroizolacijska traka na bazi PIB 5.07 polimerna hidroizolacijska traka na bazi CR 5.08 polimerna hidroizolacijska traka na bazi VAE 6.

1100 1100

0,23 0,23

1000 1000

50000 50000

1100 1200

0,23 0,14

1000 1000

50000 100000

1600

0,26

960

300000

1300

0,23

1000

100000

1300

0,14

1000

20000

RASTRESITI MATERIJALI ZA NASIPAVANJE 100 200 800 0,060 0,055 0,41 0,81 1000 1300 900 1000 3 3 3 3

6.01 ekspandirani perlit 6.02 lomljevina ekspandiranog pluta 6.03 lomljevina opeke od gline

6.04 pijesak, ljunak, 1700 tucanik (drobljenac) 7. 7.01 mineralna vuna (MW) prema HRN EN 13162 7.02 ekspandirani polistiren (EPS) prema HRN EN 13163 7.03 ekstrudirana polistirenska pjena (XPS) prema HRN EN 13164

TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI 10 do 200 15 do 30 0,035 do 0,050 0,035 do 0,040 1030 1

1450

60

25

0,030 do 0,040

1450

150

126

7.04 tvrda poliuretanska pjena (PUR) prema HRN EN 13165 7.05 fenolna pjena (PF) prema HRN EN 13166 7.06 elijasto (pjenasto) staklo (CG) prema HRN EN 13167 7.07 drvena vuna (WW) prema HRN EN 13168 drvena vuna (WW) prema HRN EN 13168, debljina ploa 15 mm d 25 mm 7.08 ekspandirani perlit (EPB) prema HRN EN 13169 7.09 ekspandirano pluto (ICB) prema HRN EN 13170 7.10 drvena vlakanca (WF) prema HRN EN 13171

30

0,020 do 0,040

1400

60

30

0,030 do 0,045 0,045 do 0,060 0,065 do 0,09

1400

50

100 do 150 360 do 460

1000

1470

3/5

550

0,150

1470

4/8

140 do 240 80 do 500 110 do 450

0,040 do 0,065 0,045 do 0,055 0,035 0,070

900

1560

5/10

1400

5/10

Tablica 5. Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(mK)], graevnih dijelova novih zgrada, malih zgrada (AK < 50 m) i nakon zahvata na postojeim zgradama
U [W/(mK)] Redni broj Graevni dio i 18 C e,mj, e,mj, min >3 C min 3 C Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu Prozori, balkonska vrata, krovni prozori, prozirni elementi proelja Ravni i kosi krovovi iznad grijanog prostora, stropovi prema 0,60 0,45 12C < i < 18 C e,mj, min >3 C 0,75 e,mj, min 3 C 0,75

1.

2.

1,80

1,80

3,00

3,00

3.

0,40

0,30

0,50

0,40

127

tavanu 4. Stropovi iznad vanjskog zraka, stropovi iznad garae Zidovi i stropovi prema negrijanim prostorijama i negrijanom stubitu temperature vie od 0C Zidovi prema tlu, podovi na tlu Vanjska vrata, vrata prema negrijanom stubitu, s neprozirnim vratnim krilom Stijenka kutije za rolete Stropovi izmeu stanova, stropovi izmeu grijanih radnih prostorija razliitih korisnika 0,40 0,30 0,50 0,40

5.

0,65

0,50

2,00

2,00

6. 7.

0,501) 2,90

0,501) 2,90

0,801) 2,90

0,651) 2,90

8. 9.

0,80 1,40

0,80 1,40

0,80 1,40

0,80 1,40

Napomena: e,mj,min je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade. 1) Kod podova na tlu zahtjev vrijedi do dubine poda prostorije 5 m od vanjskog zida, zida prema tlu ili negrijanog prostora.

Tablica 6. Ravnoteni sadraj vlage u graevnom materijalu kod temperature zraka 23 C i relativne vlanosti zraka 80 %
Redni broj 1. 2. 3. Sadraj vlage u kg/kg 0,130 0,030 0,045

Graevni materijal beton guste strukture sa upljikavim agregatom beton upljikave strukture s gustim agregatom beton upljikave strukture sa upljikavim agregatom

128

4. 5.

gips, anhidrit drvo, proizvodi na bazi drva, proizvodi na bazi biljnih vlakanaca

0,020 0,150

Tablica 7. Faktori preraunavanja za ravnoteni sadraj vlage (23 C/80 %) u odnosu na vrijednost toplinske provodljivosti suhog materijala
Faktor preraunavanja Fm 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. opeka od gline vapneno silikatna opeka Porobeton beton s granulama polistirena beton s laganim agregatom mort i buka beton s tekim agregatom beton guste strukture sa upljikavim agregatom gips, anhidrit 1,13 1,27 1,20 1,13 1,22 1,27 1,17 1,45 1,25 1,60 1,00

Redni broj

Graevni materijal ili zid

10. blokovi na bazi drva 11. asfalt, bitumen

4.3.2. VRSTE I SVOJSTVA TOPL. IZOLACIJSKIH MATERIJALA, POTREBNE DEBLJINE


Materijali i izvedbe U skladu sa smjernicama Direktive o energetskim znaajkama zgrada {EPBD) 2002/91/EC, planiranje potronje energije ne treba stati na zadovoljavanju minimalnih kriterija potronje energije definiranog nacionalnim zakonodavstvom ve treba: > planirati zgrade nisko energetskog i pasivnog standarda gradnje > uvesti upravljanje energijom u zgradi tokom cijelog razdoblja koritenja Zgrade nisko energetskog i pasivnog standarda gradnje imaju manje vrijednosti koeficijenata prolaska topline pojedinih konstrukcija vanjske ovojnice, time ostvaruju manje toplinske gubitke i manju potrebnu energiju za grijanje i hladenje. Vanjska ovojnica koja je toplinski izolirana osigurava ugodne temperature u unutranjem prostoru. Najvei doprinos za poveanje energetske uinkovitosti u zgradama je poboljanje toplinskih karakteristika gradevinskih konstrukcija. Treba uskladiti toplinske karakteristike pojedinih konstrukcija kako bi se ostvarila zadovoljavajua potronja energije. Stoga je potrebno s obzirom na namjenu zgrade: > Odrediti zone razliitih unutranjih temperatura ill naina koritenja prostora
129

> Primijeniti odgovarajui sastav konstrukcije vanjske ovojnice > Toplinski izolirati sve konstrukcije prema negrijanim prostorima i prema van > Smanjiti utjecaj toplinskih mostova U svrhu utede energije zgradu je potrebno podijeliti u vie zona ukoliko je predvideno razliit nain koritenja ili se unutarnje projektne temperature razlikuju vie od 4C. Svi koeficijenti prolaska topline graninih konstrukcija (izmedu zona i prema van) moraju ispuniti zahtjeve odredene u tablici 5. iz Priloga C TPRUETZZ, kako bi se ostvarila minimalna toplinska zatita. Da bi se ostvarila racionalna upotreba energije potrebno je poboljati toplinske karakteristike elemenata vanjske ovojnice odnosno smanjiti koeficijent prolaska topline U [W/(m2K)] i smanjiti toplinske gubitke po jedinici povrine elementa [kWh/m2]. Pregled toplinsko izolacijskih materijala Dobro poznavanje toplinskih svojstava gradevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski uinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz gradevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti. Koeficijent toplinske vodljivosti U (W/mK) je koliina topline koja prode u jedinici vremena kroz sloj materijala povrine 1 m2, debljine 1 m kod razlike temperature od 1 K. Vrijednost koeficijenta razliita je za razliite materijale, a ovisi o gustoi, veliini i povezanosti pora i stanju vlanosti materijala. Bolju toplinsku izolaciju postiemo ugradnjom materijala niske toplinske vodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala poveava se s obzirom na debljinu materijala. Pri izboru materijala za toplinsku zatitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u obzir i druge karakteristike materijala kao to su poarna otpornost, faktor otpora difuziji vodene pare, tlana tvrdoa, stiljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo. Takoder je vaan i nain proizvodnje materijala, te koritenje energije u proizvodnji, a i cijena. Na izbor materijala utjee i vrsta konstrukcije u koju ga ugradujemo, tako da nije isto da li se radi o izolaciji poda, podrumskog zida, nadzemnog zida, ravnog ili kosog krova. Osnovna podjela toplinsko izolacijskih materijala je na anorganske i organske materijale. Najpoznatiji predstavnik anorganskih izolacija je kamena i staklena vuna, a organskih materijala polistiren - ekspandirani i ekstrudirani, te poliuretan, odnosno poliuretanska pjena. Mineralna vuna - kamena i staklena, dobar je toplinski izolator s toplinskom provodljivosti izmedu 0,035 i 0,045, to je uvrtava medu najbolje toplinske izolatore. To je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvunu i protupoarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Mineralna vuna ima visoku otpornost na poar, paropropusna je i djelomino vodootporna. Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i insekte. Koristi se u svim vanjskim konstrukcijama za toplinsku zatitu, te u pregradnim zidovima za zvunu zatitu. Jedino mjesto gdje se ne preporua je za izolaciju podrumskih zidova pod zemljom. Osim kamene i staklene vune, na naem tritu najvie se koristi polistiren ili stiropor. Stiropor je zapravo naziv prvog proizvedenog polistirena u Njemakoj, 1954. godine. Naziv stiropor postao je sinonim za ekspandirani polistiren, EPS. Zbog dobrih izolacijskih svojstava X= 0,035-0,040 W/mK, te niske cijene i jednostavne ugradnje, danas je to jedan od najpopularnijih izolacijskih materijala. Koristi se najvie kao toplinska zatita, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajui pod u podnim medukatnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupoarna svojstva od kamene
130

vune, te nije otporan na teperature vie od 80C. esto se koristi za toplinsku zatitu podrumskih zidova - ekstrudirani polistiren. Ekstrudirani polistyren XPS je najee obojen u plavo ili ruiasto, za razliku od bijelog ekspandiranog polistirena EPS. Poliuretanska pjena takoder se dosta koristi, naroito pri sanacijama krovova. Ima jo bolja toplinsko izolacijska svojstva pa X iznosi izmedu 0,020 i 0,035 W/mK. Ima dobra svojstva na vlagu i temperaturne promjene. Medutim, znatno je skuplja od prva dva navedena materijala, te zbog toga nije u iroj primjeni. Na tritu se polako pojavljuju i drugi izolacijski materijali kao to su celuloza, glina, perlit, vermikulit, trstika, Ian, slama, ovja vuna i drugi. Imaju neto slabija izolacijska svojstva, pa su potrebne vee debljine. Ovi se materijali u svijetu koriste lokalno, prema porijeklu i izvoru sirovine za proizvodnju. Za pravilan izbor materijala za toplinsku izolaciju potrebno je dobro poznavati njegova fizikalno kemijska svojstva, te prednosti i mane primjene. Tablica 10. Projektne vhjednosti toplinske provodljivosti za neke toplinsko izolacijske materijale, A [W/(mK)J, , pribline vhjednosti faktora otpora difuziji vodene pare, te usporedba relativnih trokovaza ugradnju

TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJAL

GUSTOA 3 p kg/m

POTREBNA TOPLINSKA PROVODLJIVOS DEBLJINA (cm)ZA T 11=0,35 X (W/mK) 2 W/m K 0,035 do 0,050 9-11

FAKTOR OTPORA DIFUZIJI VODENE PARE 1

REL. TROAK ZA U=0,35 2 W/m K

mineralna vuna (MW) prema HRN EN 13162 (kamena i staklena vuna) ekspandirani polistiren (EPS) prema HRN EN 13163 (stiropor) ekstrudirana polistirenska pjena (XPS) prema HRN EN 13164 tvrda poliuretanska pjena (PUR) prema HRN EN 13165 fenolna pjena (PF) prema HRN EN 13166 elijasto (pjenasto) staklo (CG) prema HRN EN 13167 drvena vuna (WW) prema HRN EN 13168 drvena vuna (WW) prema HRN EN 13168, debljina ploa 15 mm<d<25 mm ekspandirani perlit (EPB) prema HRN EN 13169 ekspandirano pluto (ICB) prema HRN EN 13170

10 do 200

15 do 30

0,035 do 0,040

9-10

60

0,80

>25

0,030 do 0,040

8-10

150

2,5

>30

0,020 do 0,040

7-9

60

5-8

>30 100 do 150 360 do 460 550

0,030 do 0,045 0,045 do 0,060 0,065 do 0,090 0,15

8-10 10-15 16-20

50 3/5 4/8 4-6

140 do 240 80 do 500

0,040 do 0,065 0,045 do 0,055

10-16 11-14

5 5/10

1,5-2,0 2,0-3,0

131

drvena vlakanca (WF) prema HRN EN 13171 ovja vuna slama lan TRANSPARENTNA TOPLINSKA IZOLACIJA

110 do 450 15 do 60 -

0,035-0,070 0,040 0,090 do 0,130 0,037

10-18 10-11 20-35

5/10 1-2 -

SPECIJALNI TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI Toplinska izolacija (polikarbonat i si.) koja omoguava prijem suneve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno spreava kao i obina toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Posebno je korisna za izoliranje junog fasadnog zida. Presjek materijala transparentne izolacije sadri sitne kapilarne cijevi koje idu popreno s jedne na drugu stranu ploe. Postavljanjem u presjek vanjskog zida stvara se gusta mrea kanala koji omoguuju prodor sunevih zraka i time grijanje masivnih dijelova zidova. Na ovaj nain akumulirana toplina koristi se za zagrijavanje prostora, pri emu se uinak moe dodatno pojaati postavljanjem izo-stakla i toplinske rolete u zrani sloj ispred transparentne izolacije. VAKUUMSKA TOPLINSKA Kod konvencionalne toplinske izolacije se dobra izolacijska svojstva postiu uz pomo zraka koji se nalazi u poroznom materijalu. Ako odstranimo zrak iz IZOLACIJA materijala, izolacijska svojstva se poveavaju zbog vakuuma. Za to se koriste stisnuta staklena vlakna, polistirenska pjena i sl. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija jo uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najvie kod sanacija objekata gdje nije mogue ugraditi vee debljine izolacije zbog npr spomenike vrijednosti objekta. AEROGEL Aerogel je izuzetan materijal, jo uvijek u eksperimentalnoj primjeni u graditeljstvu, nalik smrznutom dimu koji ima najvisu vrijednost toplinske NANOGEL izolacije, najnizu gustocu, najnizu provodljivost zvuka, najnizi indeks loma svjetlosti i najnizu dielektricnu konstantu od svih danas poznatih cvrstih materijala. Izuzetno lagana kruta pjena, nastaje iz gela (silicij, aluminij, krom kositar ili ugljik) u kojem se tekua komponenta zamjenjuje plinovitom (zrak ili vakuum). Krute reetkaste strukture molekula, ali lomljiv na pritisak. Mogue su razliiti stupnjevi transparentnosti, a najee je polutransparentan. Vatrootporan. Higroskopan. Izuzetno dobar toplinski izolator jer gotovo u potpunosti spreava sva tri mehanizma prijenosa topline: zrak ne moe strujati kroz strukturu materijala (konvekcija), kao materijal slabo provodi toplinu (kondukcija), a ako sadri ugljik koji apsorbira IC zraenje ne prenosi toplinu (zraenje). Rezultati eksperimentalne primjene aerogela u graditeljstvu pokazuju kako ce to biti najlaksi gradevinski materijal i izuzetno kvalitetna sirovina za proizvodnju izolacijskih materijala. Zbog visoke transparentnosti imat ce znacajnu ulogu i u proizvodnji prozora i vrata, ostakljenih stijena i svjetlarnika. 1 - 1,9 3 mg/cm 0,004 - 0,03

U tablici je dan pregled najeih toplinsko izolacijskih materijala, njihove toplinske karakteristike, potrebne debljine za postizanje istog nivoa toplinske zatite, te relativni troak za takav nivo toplinske zatite po m2 izolacije. Analizirani usporedni trokovi se odnose na toplinsku izolaciju vanjskog zida. TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI

132

U l o g a t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i h m a t e r i j a l a j e s m a n j e n j e t o p l i n s k i h g u b i t a k a , k a o i t r o k o va za e n e r g i j u , t e za t i t a n o s i ve k o n s t r u k c i j e zg r a d e o d a t m o s f e r s k i h u t j e c a j a i n j i h o vi h p o s l j e d i c a ( vl a g a , s m r za va n j e n o s i ve k o n s t r u k c i j e , p r e g r i j a va n j e ) . D o b r a t o p l i n s k a i zo l a c i j a i m a u t j e c a j i n a k va l i t e t u s t a n o va n j a j e r s u u n u t a r n j e p o vr i n e t o p l i j e , t o d o p r i n o s i t o p l i n s k o j u d o b n o s t i zg r a d e . N a t o p l i n s k u za t i t u z g r a d e u t j e u d e b l j i n a s l o j a t o p l i n s k e i z o l a c i j e i t o p l i n s k a p r o vo d l j i vo s t m a t e r i j a l a (W / m K ) . P o n u d a t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i h m a t e r i j a l a n a t r i t u j e r a zn o l i k a , a m o e m o i h p o d i j e l i t i n a a n o r g a n s k e i o r g a n s k e m a t e r i j a l e . O d a n o r g a n s k i h m a t e r i j a l a n a j vi e s e k o r i s t e k a m e n a i s t a k l e n a vu n a , d o k j e m e u o r g a n s k i m m a t e r i j a l i m a n a j p o p u l a r n i j i p o l i s t i r e n . V e i n a u o b i a j e n i h t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i h m a t e r i j a l a i m a t o p l i n s k u p r o vo d l j i vo s t = 0 , 0 3 0 - 0 , 0 4 5 , p a p o t r e b n a d e b l j i n a z a U ( k ) = 0 , 4 0 W / m 2 K i zn o s i 8 - 1 1 c m . O s t a l i m a t e r i j a l i s t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i m s vo j s t vi m a s u i g l i n a , p e r l i t , ve r m i k u l i t , k o k o s , p a m u k , l a n , d r ve n a vu n a , c e l u l o za , p l u t o , s l a m a i d r u g o . S ve ve a p o t r a n j a za t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i m m a t e r i j a l i m a u s ve ve i m d e b l j i n a m a d o ve l a j e d o r a zvo j a n o vi h t e h n o l o g i j a , p a s e t a k o d a n a s u s vi j e t u m o g u n a i i t r a n s p a r e n t n a i va k u u m s k a t o p l i n s k a i zo l a c i j a . Tr a n s p a r e n t n a i z o l a c i j a o m o g u a va p r i j e m S u n e ve e n e r g i j e i p r i j e n o s u zg r a d u , a i s t o vr e m e n o s p r j e a va k a o i o b i n a t o p l i n s k a i zo l a c i j a g u b i t k e t o p l i n e i z zg r a d e . V a k u m s k a i zo l a c i j a r a d i s e u m o d u l a r n i m p a n e l i m a , a zb o g i zu ze t n i h i zo l a c i j s k i h s vo j s t a va p o t r e b n e s u zn a t n o m a n j e d e b l j i n e o d k o n ve n c i o n a l n e t o p l i n s k e i zo l a c i j e za i s t a t o p l i n s k a s vo j s t va . O va j e i zo l a c i j a j o u vi j e k vr l o s k u p a i p r i m j e n j u j e s e n a j vi e k o d s a n a c i j a o b j e k a t a g d j e n i j e m o g u e u g r a d i t i ve e d e b l j i n e i z o l a c i j e z b o g n p r . s p o m e n i k e vr i j e d n o s t i o b j e k t a .
Najvi e se k oristi:Toplins ka izolacija vanjskog zida od k amene vune i polistirena.

Toplinska se izolacija vanjskih zidova - fasada, loggia, stropova iznad otvorenih prolaza, stropova iznad negrijanih prostora i dr. najvie izvodi kao: povezani sustav za vanjsku toplinsku izolaciju na osnovi ekspandiranog polistirena ili kamene vune sustav za vanjsku toplinsku izolaciju sa kombi ploama i vieslojnom bukom Sustavi zadovoljavaju zahtjevima: ekonomine izvedbe i optimalne uinkovitosti; eliminiranja toplinskih mostova; toplinske stabilnosti u ljetnom razdoblju; sprjeavanja prevelike kondenzacije vodene pare u graevnom elementu i na unutranjoj povrini graevnog dijela/elementa zgrade; zatite graevnog dijela/elementa zgrade od velikog dilatacijskog rada; osiguranja zdravog i udobnog boravka; znaajne utede energije za grijanje ili hlaenje; Na primjeru jednog fasadnog/vanjskog zida moe se vidjeti koliki je doprinos toplinske izolacije utedi energije za grijanje, zatiti graevnog elementa od pregrijavanja, sprjeavanju kondenzacije vodene pare, toplinskoj stabilnosti u ljetnom razdoblju i, najvanije, udobnom i zdravom stanovanju. Primjer vanjskog zida za zadane uvjete. Za svaki grijani graevni dio zgrade koji granii s vanjskim zrakom, negrijanim ili slabo grijanim prostorima potrebno je izraditi graevinskofizikalni proraun prema normama i tehnikim propisima.

133

Na lijevom je dijagramu prikazan vanjski zid izraen od uplje opeke od gline d = 25 cm, bez toplinske izolacije, obukan s obje strane. Na desnom je dijagramu isti zid s vanjske strane dograen Povezanim sustavom za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na osnovi NOVOLIT STIROPORA EPS F, debljine 6 cm Na unutranjoj strani vanjskog zida bez toplinske izolacije (dijagram na lijevoj strani vanjska temperatura 5 C) u zimskom je razdoblju povrinska temperatura (15.1 C) nia od temperature zraka u prostorijama (+20 C). Ohlaen zrak na zidovima struji od stropa prema podu uzrokujui nelagodu, osjeaj propuha i hladnoe. Do 90% gubitaka topline ljudskog tijela nastaje zraenjem topline. to su razlike temperature izmeu tijela i graevinskih elemenata koje ga okruuju vee, tijelo se bre hladi i ljudi se neugodno osjeaju. Da bi boravak bio ugodniji, prostorije se zagrijavaju na temperature zraka znatno vie od normalnih +20 C to znaajno poveava potronju energenata, ali boravak u prostorijama i nadalje ostaje neudoban, razlike u temperaturama jo su vee kao i sadraj relativne vlage. Sve to pogoduje, u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima, moguem nastanku povrinske kondenzacije. Rjeenje je pravilna toplinska izolacija vanjskih graevnih dijelova zgrade to blie vanjskoj strani, koja omoguuje akumulaciju topline, odnosno njihovo zagrijavanje i manje razlike u temperaturama izmeu njihovih unutranjih povrina i zraka u prostorijama. Kod toplinsko izoliranih vanjskih zidova (dijagram na desnoj strani sa svega 6 cm toplinske izolacije a raunate vanjske temperature od - 5 0C ), povrinska je temperatura unutranje strane zida via od +18C, a temperatura zraka za ugodno i zdravo stanovanje u prostorijama ne treba biti via od +20C. Temperatura unutranje povrine zida vea je od temperature rosita zraka u prostorijama, a na povrini se zidova ne stvara kondenzat. Vanjski je zid toplinski izoliran i moe odravati potrebnu temperaturu na unutranjim povrinama tijekom cijele godine. Zid je toplinski stabilan. Toplinska stabilnost znai dobru toplinsku akumulaciju, sposobnost spremanja topline u masivnom toplinski izoliranom vanjskom graevnom dijelu zgrade. Kada se iskljui ili smanji grijanje ili se prostor ohladi (primjerice brzim
134

provjetravanjem), tako se akumulirana toplina vraa natrag u prostorije i u kraem se vremenskom periodu odrava gotovo konstantna temperatura u prostorijama putem radijacije/zraenja topline s unutranje strane zagrijanog graevinskog elementa. Akumulacija topline vanjskih vieslojnih graevnih dijelova zgrade biti e to vea to se toplinsko izolacijski sloj nalazi blie vanjskoj negrijanoj strani i to ima vei toplinski otpor, odnosno veu debljinu toplinske izolacije. Zato, kada je to mogue, treba izbjegavati ugradnju toplinske izolacije s unutranje strane, jer je sposobnost akumulacije topline u tom sluaju zanemariva uz mogunost nastanka toplinskih mostova na sudarima unutranjih i vanjskih graevnih elemenata i nastanku kondenzata, prvenstveno na tim mjestima. Kod neizoliranih zidova/krovova toplina prolazi kroz konstrukciju u atmosferu i znaajno poveava potronju energenata. U ljetnom razdoblju unutranje povrine neizoliranih ili nedovoljno izoliranih vanjskih zidova/stropova imaju na junoj i zapadnoj strani temperaturu viu od + 30 C, posebno u veernjim satima. esto je i temperatura zraka u prostorijama via od +30C. Kod dobro toplinski izoliranih i toplinski stabilnih vanjskih zidova, povrinska je temperatura na unutranjoj strani zida 22C 24C. Boravak je zdrav i ugodan, a temperatura zraka u prostorijama, niti kod najveih vruina, ne prelazi ljeti ugodnih 24C do 25C, koliko se preporuuje i u klimatiziranim prostorima. Toplina se iz prostorija odvodi na toplinski izolirane hladnije masivne zidove. Zrak u prostorijama tijekom dana, a naroito poslijepodne ima viu temperaturu od zidova, koji su izvana toplinski izolirani i zato hladniji od unutranjeg zraka. Zato toplina moe prelaziti na zidove i tako hladiti unutranje prostore. Nou je prolaz topline obrnut iz zidova u prostorije, zidovi se hlade, a topliji zrak kroz otvorene prozore izlazi vani.

135

4.3.3. UGRADBA, SUSTAVI ZATITE

136

OPIS SUSTAVA:

1. UNUTARNJA BUKA (VC 40, GV 10) 2. ZID 3. SOKL PROFIL 4. POLISTIREN PLOA 5. PRIVRSNICA 6. KUTNI PROFIL S MREICOM 7. SAMOTERM / SAMOTERM GLET 8. ARMIRAJUCA STAKLENA MREICA SM-28F 9. IMPREGNACIJA I ZAVRNO DEKORATIVNE BUKE

137

138

139

Izolacija potkrovlja

140

141

142

143

144

4.4. ANALIZA ZGRADE I GRA. DIJELOVA, SLAGANJE SASTAVA GRA. DIJELOVA


Zatita zidova zgrade i fasade trebaju zadovoljavati svim estetskim, energetskim i klimatskim zahtjevima. Isto tako se pri njihovom projektiranju moraju uvaavati okolica i tradicija gradnje. Fasada i zatita zidova zgrada trebaju biti tako izvedene da udovoljavaju estetskim, fizikalnim, energetskim i klimatskim zahtjevima. Svaki od ovih zahtjeva treba biti uvaavan i niti jedan ne smije biti preferiran u odnosu na druge, odnosno moraju se smatrati jednako vanim. O estetskom izgledu fasade odluuje projektant, pri tome uvaavajui, izmeu ostaloga i okolicu te po potrebi i tradiciju gradnje. Fizikalna svojstva materijala fasade moraju biti takva da osiguraju trajnost pri promjenjivim klimatskim uvjetima. Vodonepropusnost i dobra termika svojstva materijala fasade smanjuju termike dilatacije i gubitke topline zgrade. Fasada mora biti otporna na udare vjetra i nepropusna na udare kie pod djelovanjem vjetra. Vrste fasada Prema vrsti i namjeni zgrada fasada moe biti izvedena kao neobukani vanjski zid, obukani vanjski zid, vanjski zid obloen fasadnom opekom, vanjska obloga od kamenih ploa sa zranim meuprostorom, vanjska staklena obloga sa zranim ventiliranim prostorom, vanjska limena obloga sa zranim ventiliranim prostorom, prefabricirani betonski elementi i drugi nain izvedbe. Najvei dio obiteljskih kua u Hrvatskoj sagraen je i jo se uvijek gradi s vanjskim neizoliranim zidovima od opeke. Preko 90 000 obnovljenih kua u ratom pogoenom podruju sagraeno je uglavnom od opeke debljine 29 cm, bez toplinske izolacije i bez vanjske buke! Te kue ne udovoljavaju kriterijima higijensko-sanitarnih uvjeta ivota i veliki su potroai energije za grijanje. Obukani vanjski zid U zimskom razdoblju vanjski zidovi bivaju navlaeni pod djelovanjem vjetra. Procesi koje izaziva vlaga u zidovima mogu uzrokovati trajne i nepovratne promjene (plastine deformacije) poput kemijskih procesa i razaranja ili povratne promjene (elastine deformacije) poput promjena toplinske vodljivosti materijala ili dilatacije. Da bi se vanjski neobukani zidovi graevine zatitili od navlaivanja i propadanja, potrebno ih je obukati hidrofobnom bukom. Hidrofobna buka ima svojstvo vodonepropusnosti dok omoguava prolaz vodenoj pari. Zadovoljavajue rjeenje ovoga problema je ugradba toplinske izolacije na vanjskoj strani zida, a potom postavljanje hidrofobne buke na toplinsku izolaciju. Za ugodan boravak u graevini i tednju energije preporuljivo je ugraditi toplinsku izolaciju debljine 10 cm (mineralne vune ili polistirola). Analiza, napravljena za obiteljsku kuu u drugoj klimatskoj zoni, pokazuje da se kod toplinski neizolirane kue gubi 52% toplinske energije kroz vanjske zidove. Toplinskom izolacijom taje se gubitak znatno smanjuje. Vanjski zidovi obukani ne-hidrofobnom bukom poboljavaju estetski izgled fasade i smanjuju stupanj navlaivanja zida. Ipak, zbog svojstva upijanja vode, buka je podlona fizikalnim promjenama, to zahtjeva redovito odravanje i time
145

poveanje trokova. Zbog toga je preporuljiva uporaba hidrofobne buke i toplinske izolacije vanjskog zida.

Vanjski zid obloen fasadnom opekom Oblaganje vanjskih zidova fasadnom opekom moe biti uspjeno primijenjeno, kako za obiteljske kue, tako i za stambene graevine te mnoge javne i industrijske graevine. Fasadna opeka moe biti izravno postavljena na vanjski neizolirani zid, toplinski izolirani zid ili pak, s razmakom od vanjske strane neizoliranog ili toplinski izoliranog zida. Ovaj meurazmak ini zrani prostor koji moe biti ventiliran ili neventiliran. Ako je zrani prostor ventiliran, onda se obino kae kako je rije o vanjskom zidu s ventiliranom fasadom. Dobra toplinska zatita i zatita od navlaivanja postie se ako se masivni zid s vanjske strane izolira toplinskom izolacijom debljine 10 cm i zatiti s vanjske strane fasadnom opekom s ventiliranim zranim prostorom irine 4-8 cm.
146

Fasadna je opeka otporna na vanjske utjecaje i dugo traje,m to bitno smanjuje trokove odravanja zgrade. Skoro sve obnovljene kue u ratom pogoenom podruju Hrvatske sagraene su od opeke debljine 29 cm, bez toplinske izolacije i bez vanjske buke! Te kue ne udovoljavaju kriterijima higijensko-sanitarnih uvjeta ivota i veliki su potroai energije za grijanje Vanjska obloga od kamenih ploa sa zranim meuprostorom Obloga vanjskih zidova kamenim ploama sve vie uvodi kamen u arhitekturu kao pouzdan i estetski prihvatljiv graevinski materijal, kako se to, posebno u nekim krajevima, inilo. Primjena kamenih fasadnih ploa pogodna je za poslovne i neke druge javne zgrade. Uspjeno se moe primijeniti i za prizemne dijelove stambenih graevina, pogotovu kada je taj prostor predvien za javne sadraje. Problemi koji se javljaju kod izvedbe fasada kamenim ploama jesu proputanje vode u meuprostor kroz procijepe izmeu ploa i klizanje ploa, to izaziva pritisak klizajuih ploa na one ispod njih koje se lome i padaju. Kako se vanjski zid izvodi s toplinskom izolacijom s vanjske strane, a kamene se ploe sidre na vanjski zid, dogaa se da kia, pod djelovanjem vjetra, prodire kroz procijepe izmeu ploa u zrani prostor. To uzrokuje navlaivanje toplinske izolacije. Navlaena toplinska izolacija poveava toplinsku vodljivost, a time i gubitke topline. Osim toga, da bi se isuila navlaena toplinska izolacija, potrebno je utroiti dodatnu energiju. Kako bi se izbjeglo prodiranje vode kroz procijepe izmeu kamenih ploa, jedno od rjeenja moglo bi biti da se spojna mjesta ploa, horizontalna i vertikalna izvode s "L" utorima, slino izvedbi kod prozora i doprozornika. U cilju otklanjanja moguih sumnji kako su uzroci iskrivljavanja i lomljenja kamenih ploa dilatacijska naprezanja zbog temperaturnih razlika, treba napomenuti da linearna dilatacija granitne ploe duljine 1 m, pri razlici temperature od 50 K, iznosi samo 0,4 mm.

IZBOR Fasade oblijepljene ploicama uvijek su dobar izbor

147

Vanjska staklena obloga sa zranim ventiliranim prostorom Ostakljene fasade imaju odreene prednosti u odnosu na klasine, ako se gleda s energetskog aspekta, naroito kod zgrada koje se griju i hlade tijekom godine. Staklene povrine iziskuju i manje godinje trokove odravanja od klasinih fasada. Fasade obloene staklom uglavnom se primjenjuju kod poslovnih zgrada, hotela, banaka itd. Fasadni zid ine unutarnji zid s toplinskom izolacijom koja je postavljena na vanjskoj strani. Izmeu toplinske izolacije i vanjskog stakla nalazi se zrani prostor irine do 20 cm. U razdoblju grijanja zgrade dozraena toplina izravnog i difuznog sunevog zraenja zadrava se u zranom prostoru i time smanjuje gubitak topline. U vrijeme kada nije potrebno grijanje, ve hlaenje zgrade, zrani se prostor prirodno ventilira kroz otvore postavljene na donjem i gornjem dijelu ostakljenja. Ovi se otvori u razdoblju grijanja dre zatvorenima. Dobra se energetska uinkovitost postie kada se u zrani prostor ubacuje odsisni zagaeni zrak iz korisnog prostora zgrade, zimi topao, a ljeti hladan. Na ovaj se nain zimi smanjuju gubici, a ljeti dobici topline. Ostakljena fasada je dobar zatitnik zgrade od navlaivanja, to doprinosi smanjenju potronje energije u razdoblju grijanja. Vanjska limena obloga sa zranim ventiliranim prostorom Fasada izvedena od lima ili limenog sendvia s toplinskom izolacijom ima nekih prednosti, naroito kod primjene u industrijskoj gradnji. Te se prednosti oituju u brzoj montanoj gradnji, dobroj zatiti od vanjskih utjecaja i malim trokovima odravanja. Princip izvedbe fasadnog dijela konstrukcije slian je izvedbi ostakljenih fasada. Na vanjski se zid postavlja toplinska izolacija, a izmeu limene obloge i toplinske izolacije ostavlja se zrani prostor. Fasada tada djeluje kao ventilirana fasada. Mogue je lim izravno postaviti na toplinsku izolaciju , ali tu postoje mogunosti navlaivanja toplinske izolacije doe li do pucanja na spojevima limenih ploa uslijed toplinske dilatacije lima. Primjena poliuretanskih sendvia s limenom oblogom pogodna je u industrijskoj gradnji, naroito za gradnju proizvodnih pogona jer sendvi djeluje kao dobar toplinski izolator, a vrijeme i trokovi izvedbe manji su nego kod klasine gradnje. Prefabricirani betonski elementi U zgradama koje se izvode iz prefabriciranih elemenata prisutni su problemi kondenzacije vodene pare i prodiranja oborinske vode u konstrukciju. Prefabricirani zidovi obino su napravljeni od visokokvalitetnih materijala u dobro kontroliranim tehnolokim procesima. Zbog toga je mala mogunost da oborinska voda prodre kroz ovaj materijal, naroito ako je postavljen jo i vodonepropusni sloj. Ipak, postoji mogunost da voda prodre kroz spojeve prefabriciranih elemenata i da doe do kondenzacije vodene pare u hladnim mostovima. Primarni uzrok prodiranja oborinske vode kroz spojeve prefabriciranih elemenata jeste poveani tlak na vanjskoj strani zbog djelovanja vjetra. Da bi se to efikasnije sprijeilo prodiranje oborinske vode kroz spojeve elemenata konstrukcije, spojevi se zatvaraju mortom, elastinim materijalima ili se izvode kao otvoreni spojevi, gdje je prodiranje oborinske vode sprijeeno profilacijom spojeva tako da se unutranji i vanjski tlak izjednae.
148

Problem kondenzacije vodene pare u konstrukciji zgrada izvedenih od prefabriciranih elemenata mogu biti aktualniji nego kod zgrada klasine izvedbe zbog slijedeih razloga: Prefabricirani beton je gui i vri nego beton izliven na licu mjesta, pa je zbog toga i bolji vodi topline. Krajevi mnogih prefabriciranih elemenata djeluju kao toplinski mostovi na kojima moe doi do kondenzacije. Pri uporabi otvorenih spojeva, hladni zrak prodire u unutranjost spoja koji moe postati toplinski most, pothlaujui unutranje povrine na ovim mjestima. Unutranje povrine zidova mnogih zgrada, izvedenih iz prefabriciranih betonskih elemenata su glatke i male apsorpcijske moi. Osloboena vodena para u prostoru se ne apsorbira, pa stoga dolazi do poveanja vlanosti unutranjeg zraka.

PROJEKTANT O estetskom izgledu fasade odluuje projektant ak i mala koliina kondenzirane vodene pare koja bi se inae lako apsorbirala u buku zida stvara tragove vlaenja na neapsorbirajuim povrinama prefabriciranih betonskih elemenata. Istraivanja pokazuju da navlaivanje zidova izvedenih iz prefabriciranih betonskih elemenata dolazi do izraaja u mnogo veoj mjeri nego kod klasine izvedbe zidova, pri istim uvjetima koritenja. Zbog toga se u zgradama sa zidovima izvedenim iz prefabriciranih betonskih elemenata preporuuje postavljanje bolje toplinske izolacije i primjena bolje
149

ventilacije prostorija nego u zgradama klasine izvedbe. Izvedbom fasada s hidrofobiranom termo-bukom postie se toplinska zatita i zatita od navlaivanja vanjskih zidova zgrade. Primjena termo-buke pogodna je za starije zgrade kod kojih se obnavljaju fasade i za kue s neobukanim vanjskim zidovima. Termo-buka se moe uporabiti u kombinaciji s drugim toplinskim izolatorima kao vanjski toplinski i vodonepropusni zatitni sloj. Premda vodonepropusnost i dobra termika svojstva materijala fasade smanjuju termike dilatacije i gubitke topline zgrade, fasade moraju biti otporne na udare vjetra i nepropusne na udare kie pod djelovanjem vjetra .

4.4.1. NEGRIJANI DIJELOVI ZGRADE , ODREIVANJE TEMPERATURNIH ZONA


S obzirom na tehniki propis razlikuje zgrade: 1 po namjeni ili veliini zgrade stambene zgrade nestambene zgrade (gospodarske ili javne namjene) zgrade malog obujma (Ve100m3) i obiteljske kue (ZOG: do tri stana, bruto povrine 400m2) 2 po unutarnjoj temperaturi u zgradi zgrade grijane na temperaturu qi 18C (normalna unutarnja temperatura) zgrade grijane na temperaturu 12C<qi< 18C (niska unutarnja temperatura) zgrade temperature qi 12C (negrijane ili kvazi negrijane zgrade)

Regulacija temperature u prostoru: Temperaturna ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti. Meutim postoje preporuke za odravanje temperatura u pojedinim prostorima kojih bi se trebali pridravati:

Prostorije za boravak: 20-21oC Kupaonica 24oC Hodnici, predvorja 15oC


150

Spavae sobe: 18oC Preko dana kad nikoga nema kod kue 16 oC Za vrijeme godinjeg odmora 10 oC Ako temperaturu koju odravate u prostoru smanjite za samo 1C, godinje moete utediti priblino 3-5% energije za grijanje. Odravanje previsokih temperatura zraka u prostorijama, te sputanje temperature otvaranjem prozora je inae jedna od najeih greaka. Odravanje previsokih temperatura zraka u prostorijama, te sputanje temperature otvaranjem prozora je inae jedna od najeih greaka.

4.4.2. PODOVI
Toplinski gubici kroz pod ine 10% od ukupnih toplinskih gubitaka kue. Pod izolirajte s 10 cm toplinske izolacije. Toplinski gubici kroz pod mogu biti smanjeni i za 60% postavljanjem toplinskeizolacije. Ako je temperaturna razlika izmeu zagrijanog i umjereno zagrijanog prostora mala, tj., manja od 4-5 C, skoro da se i ne isplati toplinska izolacija. Samo znatno hladnije prostorije se toplinski izoliraju. Toplinska izolacija hladnih podova je jednostavan nain da se smanje gubici topline i da se pobolja komfor stanovanja. Ako kod podnog grijanja ne postoji dovoljna toplinska izolacija, gubi se jako puno topline. Gubici iznose oko 6 % ukupnih toplinskih gubitaka na novim graevinama ali ipak se i tada preporua ugradnja izolacije. Toplinska izolacija podrumskog stropa je u tom sluaju posebno djelotvorna. Debljina izolacije poda zavisi o temperaturi hladne prostorije, a iznosi 8 cm za podove iznad prostorija koje se griju, 10 cm za podove prema vanjskom zraku, a ako se radi i o podnom grijanju onda te veliine treba uveati za 3 cm. Na hidroizolaciju ili betonsku podlogu polau se toplinsko-izolacijske ploe ekspandiranog polistirena-stiropora toplinske vodljivosti =0,036 W/(mK) (gustoe 20 30 kg/m3), ovisno o optereenju. Debljinu toplinske izolacije treba proraunati (ne manje od 6 cm). Na postavljene se ploe prije nanoenja armiranog betonskog estriha polae PE folija. Sanacija poda prema tlu u postojeoj kui esto nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplinskih gubitaka u usporedbi s velikom investicijom koja je potrebna za takvu sanaciju.

151

KROVOVI
KROV I KROVNA KONSTRUKCIJA Iako je udio krova zastupljen s oko 10-20% u ukupnim toplinskim gubicima u kui, krov ima posebno vanu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On titi kuu od kie, snijega, hladnoe i vruine. Najei oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. esto se prostor ispod krova namjenjuje za stanovanje, iako nije adekvatno toplinski izoliran. Tada se zimi javljaju veliki toplinski gubici, ali i jo vei problem pregrijavanja ljeti. Ako krov nije dobro toplinski izoliran tada kroz njega moe proi i do 30% topline. Naknadna toplinska izolacija nije jednostavna i ekonomski isplativa, jer je period povrata investicije 2-5 godina.
152

Preporuljiva toplinska izolacija je 20 cm. Krovna konstrukcija moe bili drvena ili masivna, a izbor krovnog pokrova (crijep, lim, cementne ploe, indra) ovisi o nagibu krova i klimatskim uvjetima. Krovni pokrovi se u pravilu dijele na tvrde i meke. Kao tvrdi pokrovi koriste se kameni materijali kao to je kamen kriljevac, krovne betonske ploe, proizvodi od cementnih vlakana te neto rjee metalni pokrovi i indra od tvrde smole. U mekane krovne pokrove ubrajamo bitumensku ljepenku, folije, lijevane izolacijske proizvode, mekano drvo, izopolimere kao i proizvode od trske i slame. Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova potrebno je sprijeiti prodiranje difuzne vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i stvaranje kondenzata u toplinskoj izolaciji ili ga svesti na dozvoljeni minimum. Takoer treba sprijeiti kondenzaciju vodene pare na unutranjoj povrini. Parna brana se postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj toplinske izolacije. Toplinska izolacija krova osigurava nam ugodne mikroklimatske uvjete boravka u prostorijama te time znaajno smanjuje potronju energije za grijanje i hlaenje. Postavlja se izmeu i ispod greda. Uvjek se preporua izvesti donji, drugi sloj toplinske izolacije radi prekrivanja toplinskih mostova. Kao toplinska izolacija primjenjuje se EKSPANDIRANI POLISTIREN (u tom sluaju nije potrebna brana protiv vjetra). Sloj za provjetravanje je veoma vaan jer kod loe provjetravanih krovova zimi mogu nastati tete usljed kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poeljno je imati i rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kinu branu. Ugradnjom ~20 cm toplinske izolacije s ukupnim koeficijentom prolaska topline U=0,20-0,25 W/(m2K) moete godinje utedjeti 18 litara lo ulja (90 kn/m2) ili 19m3 plina (39 kn/m2) po m2 kue.

IZOLACIJA STROPA

Kod izolacije stropa postoji nekoliko sluajeva:


Stropne konstrukcije ispod ventiliranih potkrovlja Stropne konstrukcije iznad negrijanih prostora - podruma
153

Stropne konstrukcije u mokrim prostorima Stropne konstrukcije iznad otvorenih prolaza

STROPNE KONSTRUKCIJE ISPOD VENTILIRANIH POTKROVLJA

Masivne konstrukcije koje granie sa zraenim potkrovljima najbolje je izolirati s gornje strane. Ispod toplinske izolacije (ija je potrebna debljina u ovom sluaju 20 cm) uglavnom nije potrebna ugradnja toplinske brane, ali kod lakih stropnih konstrukcija s lakim montanim stropnim oblogama potrebna je parna brana. Bitno je da se taj sloj ugradi potpuno zrakonepropusno. Kod stropnih konstrukcija vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K, a za lake se stropove preporua do 0,25 W/m2K. Treba naglasiti da sve stropne konstrukcije treba dobro zatiti od oborina ili drugih voda.

STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD NEGRIJANIH PROSTORA PODRUMA Postoji vie rjeenja. Mogua je toplinska izolacija sastavljena od dva sloja, donjeg koji je tvri i gornjeg koji je meki. Njima se sprjeava prijenos zvuka po konstrukciji. Toplinska izolacija moe biti u jednom sloju, ali je bitno da njena stiljivost ne prelazi 5 mm. Mogua su i rjeenja podnih konstrukcija izvedenih suhim postupkom. U tom je sluaju potrebno podnu oblogu odvojiti od donjih slojeva s odgovarajuim razdjelnim slojem. Toplinska provodljivost kod ovakvih konstrukcija ne bi smjela prelaziti 0,45 W/m2K. Zbog potrebe za veom debljinom toplinske izolacije, visina svih slojeva iznad nosive stropne konstrukcije je od 14 do 16 cm, to se moe iskoristiti za polaganje instalacijskih cijevi u stropnu konstrukciju.

154

STROPNE KONSTRUKCIJE U MOKRIM PROSTORIMA U sastavu slojeva ove konstrukcije su podna obloga do nosive stropne konstrukcije te obvezatni hidroizolacijski i termoizolacijski sloj za zatitu konstrukcije i obodnih zidova. Osim ovih slojeva, kod ovih konstrukcija postoji i sloj kojim se sprjeava prijenos udarnog zvuka po konstrukciji. Poto je teko dobro izvesti bitumenske hidroizolacije ispod plivajuih estriha, u ovom sluaju se koristi alternativna hidroizolacija koja se, iz vodotijesnog tanjeg sloja prevlai po plivajuem estrihu. Taj sloj mora biti vodotijesno spojen na podne proboje (sifone i izljeve) i zidove s posebnom elastinom brtvenom trakom. Na takav se sloj lijepe keramike ploice.

STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD OTVORENIH PROLAZA Stropne konstrukcije koje granie s vanjskim zrakom zahtijevaju vrlo dobru toplinsku izolaciju, gdje vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K. Najbolje je ugraditi toplinsku izolaciju na donjoj strani stropa. Dio toplinske izolacije moe posluiti kao zvuno izolacijski sloj ispod plivajueg estriha. Gubici topline kroz krov mogu biti i do 30%. U ovisnosti od toga da li se potkrovlje koristi za stanovanje ili ne, potrebno je izolirati ili direktno krov ili strop prema negrijanom potkrovlju. Krov bi trebalo izolirati s 20 cm toplinske izolacije, a trokovi izolacije su oko 100 kn/m2. U ovisnosti o konstrukciji kue, te njenom stanju investicija se vraa u periodu od 3-5 godina.

155

4.4.4. ZIDOVI
Ukoliko elite smanjiti trokove za grijanje koji ine i do 3/4 trokova za energente u vaim reijskim trokovima, postavite ili poveajte debljinu toplinske izolacije, te zamijenite prozore. To se naroito odnosi na obiteljske kue bez fasade, te one koje su graene bez toplinske izolacije. Toplinska izolacija ne samo da smanjuje gubitke u zimskom periodu, ve omoguava da se u ljetnom periodu vaa kua ne pregrijava. Tako moemo skoro u potpunosti izbjei ugradnju klima ureaja, ili e njihov kapacitet i potronja energije biti znatno manji nego za neizoliranu kuu.

156

Prilikom adaptacije kue, prvo dobro izolirate kuu. Kotao i radijatori koje morate nabaviti za grijanje e biti manjeg kapaciteta, te e poetna investicija za grijanje biti manja. Prilikom adaptacije fasade, ne propustite priliku da ugradite toplinsku izolaciju. Dodatni trokovi za toplinsku izolaciju su oko 200 kn/m2 to ini 20-40% od ukupnih trokova adaptacije fasade. Postavljanjem toplinske izolacije s vanjske strane zida rijeiti ete i probleme s kondenzacijom pare (od kuhanja, tuiranja, suenja odjee) koja se javlja zbog niske temperature zida, te nastanak gljivica i pljesni. Takoer e i toplinski ugoaj u prostoru biti bolji zbog poveane temperature zida. Toplinska izolacija titi zgradu od tetnih vanjskih utjecaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje, pregrijavanje) ime joj produujemo vijek trajanja. Na kvalitetu toplinske izolacije zidova utjee debljina izolacijskog sloja, te provodljivost materijala (W/mK). Kao izolacijski materijali najee se koriste kamena i staklena vuna, te polistiren (stiropor). Veina uobiajenih materijala za toplinsku izolaciju ima toplinsku vodljivost = 0,030-0,045 W/mK. Zapamtite: to je vrijednost manja, to toplinska izolacija ima bolja svojstva. Ukoliko usporedimo dvije kue iste povrine, jedna graena od pune opeke bez ikakve izolacije, a druga od uplje cigle 25 cm i s toplinskom izolacijom od 10 cm, razlika u trokovima za grijanje moe biti i do 6 puta! Bolja kua troi 10 litara lo ulja ili 10 m3 plina manje po kvadratnom metru kue, to je oko 52 kn/m2 u sluaju lo ulja ili 22 kn/m2 u sluaju plina.

157

Vie o toplinskoj izolaciji vanjskog zida


Dobro izolirana kua troi manje energije za grijanje zimi, kao i za hlaenje ljeti. Gubitak topline i potronja energije po kvadratnom metru odrazit e se ne samo na mjesene raune za grijanje i elektrinu energiju, ve i na kvalitetu i udobnost stanovanja, kao i na dui ivotni vijek zgrade. Doprinos zatiti okolia, smanjenju emisija tetnih plinova u okoli, kao i smanjenju globalnih klimatskih promjena, a to je jedan od pozitivnih efekata energetski efikasne gradnje i efikasnog koritenja toplinske energije.

Priblino 85% zgrada u Hrvatskoj ne zadovoljava vaee propise o toplinskoj izolaciji. Potronja energije za grijanje i hlaenje moe se bitno smanjiti punom toplinskom izolacijom obodnih graevinskih dijelova zgrada (zidova, podova, krovova), i to na starim tronim kuama i do 6 puta. Najpoeljniji materijal za izolaciju je kamena vuna, a na drugom mjestu se nalazi stiropor. Razlika u investiciji je minimalna a kree se oko 280 kn/m2 za 10 cm izolacije kamenom vunom, a 220kn/m2 stiroporom. Osim to izolacija znatno pridonosi utedi potrebne energije za grijanje ona takoer titi graevni element od pregrijavanja, sprjeava kondenzaciju vodene pare (zbog koje dolazi do truljenja graevnog materijala, te stvaranja mikroorganizama, gljivica i pljesni) i pridonosi toplinskoj ugodnosti u prostoriji (jer to su razlike u temperaturama izmeu tijela i graevinskog elementa vee tijelo se bre hladi i ljudi se osjeaju nelagodno). Toplinska izolacija omoguuje akumulaciju topline u zidovima prostorija, odnosno njihovo zagrijavanje te se na taj nain smanjuje razlika u temperaturama izmeu unutranjih povrina i zraka u prostorijama. U praksi je ponekad nemogue dodatnu toplinsku izolaciju izvesti s vanjske
158

strane, posebice kada se radi o viekatnoj zgradi (potrebna je suglasnost svih stanara) ili kad je objekt pod zatitom. U tom sluaju izolacija se moe izvesti s unutranje strane. Sam materijal od kojeg se izgrauje vanjski zid moe imati vrlo razliita toplinska svojstva. Najbolji materijali sa strane termike izolacije za vanjski zid su porobeton i posebna termoopeka, a navedena svojstva su za tipove koji se mogu kupiti u Hrvatskoj.

Porotherm opeka (proizvodi wienerberger) u debljinama 20 45 cm, ima znatno bolja termoizolacijska svojstva od klasine opeke. Koeficijent toplinske vodljivosti iznosi izmeu 0,18 i 0,33 W/mK, dok se taj koeficijent za obinu ciglu kree oko 0,45 W/mK. Tako za najbolju ciglu u ponudi koeficijent toplinske prolaznosti iznosi 0,33 (to su ukupni toplinski gubici, dok je voenje 0,18 W/mK), to za debljinu cigle 45 cm daje gubitak topline kroz opeku od 0,73 W/m2K, naprama 2 W/m2K kod zida od obine opeke iste debljine.

Ytong termoblok (xella) debljine 40 cm ima koeficijent vodljivosti topline 0,30 W/m2K.

Knauf ploe debljine 3 cm sastoje se od 2 ploe debljine 9,5 mm, ekspandiranog polistirena i ploe koja spreava prodiranje vlage. Ploe se ugrauju s unutranje strane zidova imaju koeficijent prolaza topline od 1,67 W/m2K. Izolacijski materijali za vanjsku ovojnicu zida mogu biti razliiti, meutim najpopularniji su kamena vuna i polimerni izolacijski materijali. Oni se svi razlikuju prema svojstvima i prema cijena. Polimerni izolacijski materijali stiropor ili ekspandirani polistiren najpopularniji je vanjski izolacijski materijal, a izolacija debljine 10 cm takvoga materijala ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,385 W/m2K. Kamena vuna je materijal slinih svojstava te ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,35 W/m2K za plou debljine 10 cm. Kamena vuna ima daleko manji otpor difuziji vodene pare od stiropora, ali je i povoljnija u sluaju poara (uva svojstva do temperature od 900 C te sprijeava irenje poara, iako je i stiropor teko zapaljiv materijal) Primjer: Dakle, zid od porotherm cigle debljine 45 cm, s izolacijskim knauf ploama debljine 3 cm na
159

unutarnjoj strani te izolacijom od kamene vune ili stiropora sa vanjskom strane ima ukupnu koeficijent prolaza topline 0,21 W/m2K, prema obinom neizoliranom zidu kojemu je ta vrijednost oko 1,6 W/m2K. To znai da je razlika u toplinskim gubicima izmeu ta dva sluaja 1,4 W/m2K, odnosno za normalnu zimsku razliku temperatura od oko 20 K (unutarnja temp. 20 C vanjska 0 C) kroz neizolirani zid gubi se 30 W/m2 zida vie toplinske energije. Dakle za vanjski zid povrine 20 m2 u toku jednog dana u ovakvim uvjetima nepotrebno se izgubi 51,4 MJ toplinske energije (energetska vrijednost 1,5 m3 prirodnog plina). Naravno i prozori znaajno utjeu na toplinske gubitke ovojnice graevine.

4.4.5. TIPOVI VRATA I PROZORA

PROZOR KAO ELEMENT TOPLINSKE ZATITE ZGRADA Prozor je element obodne povrine zgrade koji omoguava ljudima, koji u njoj ive i rade povezanost s vanjskim svijetom. Osim toga ima izuzetno gradevno fizikalno znaenje jer se kroz njega osvjetljava i prozrauje prostor te osigurava i odgovarajuu toplinsku, zvunu i zatitu od vode.

160

Toplinska je izolacija prozora openito slabija od toplinske izolacije drugih elemenata koji zatvaraju zgradu. To znai da se zimi kroz njih gubi toplina, a ljeti uzrokuju pregrijavanje prostora. Povrh toga, kroz spojeve prozorskog okvira i prozorskih krila, a esto i kroz reke na spoju izmedu prozorskog okvira i zida, dolazi do prolaza zraka (propuhivanja), to pri hladnijem vremenu jo vie poveava toplinske gubitke. Osim navedenih neugodnih znaajki prozori imaju i prednosti pred drugim obodnim elementima jer je kroz njihov prozirni stakleni dio mogue neposredno uinkovito iskoritavati energiju Suneva zraenja. U torn se sluaju govori o toplinskim dobicima. Toplinski gubici i dobici posljedica su triju razliitih naina prijenosa energije: - transmisije (toplina prolazi neposredno kroz materijale od kojih su prozori napravljeni) -prozraivanja (topao zrak iz zgrade i hladan zrak iz okoline ili obrnuto izmjenjuju se kroz nezabrtvljena mjesta u ili oko - Suneva zraenja (Suneve zrake prodiru kroz ostakljenu povrinu prozora u zgradu).

Sllka 1. Mjesta

toplinskih

gubitaka

i dobitaka kroz prozor

161

Sllka 2. Shematski prikaz naina prijenosa energije kroz prozor Potreba za stalnim smanjivanjem upotrebe energije za grijanje zgrada usmjerava razvoj prozora na traenje mogunosti za smanjivanjem toplinskih gubitaka i to veim iskoritavanjem Suneva zraenja. Na temelju ispitivanja ostvarene su brojne ideje koje su esto tehniki vrlo zahtjevne i skupe i u praksi e tek zaivjeti. Stoga emo opisati onaj stupanj razvoja prozora koji je u tehnikome i ekonomskom pogledu najbolji za masovnu stambenu izgradnju. Proizvodi se mnogo razlicitih vrsta prozora, a s obzirom na njihove znaajke dijele se u razlicite skupine. Podjela, prikazana u nastavku, vrlo je pojednostavljena.

Slika 3. Podjela prozora s obzirom na konstrukcijsku osnovu Danas se proizvode i ugraduju uglavnom jednostruki prozori. Dvostruki klasini prozori, koji su neko prevladavali, danas se izraduju samo za posebne namjene, odnosno za sanacije. Prozori uobicajeno imaju ugraena dva ili tri stakla. Kod jednostrukih prozora te kod unutarnjih spojnih i dvostrukih klasinih prozora upotrebljavaju se tzv. izolacijska stakla koja mogu biti dvostruka ili trostruka. To su stakla sastavljena od dva ili tri stakla koja su meusobno razmaknuta i na rubovima povezana u cjelinu materijalima za brtvljenje. Prozorski okviri i okviri prozorskih krila izrauju se od drva, metala ili umjetnih tvari, a esto se za izradu rabi kombinacija tih materijala. Kod nas jo uvijek prevladavaju drveni okviri, a u Europi je uporaba svih svrsta materijala uravnoteena.
162

S obzirom na nain otvaranja, prozori se dijele na one kod kojih se krila otvaraju oko vertikalne osi ili oko horizontalne osi. Takozvani otklopno - zaokretni prozori omoguavaju obje navedene mogunosti otvaranja. Proputanje Suneva zraenja Staklo u znatnoj mjeri proputa kratkovalno Sunevo zraenje, a slabije proputa dugovalno toplinsko zraenje. Ostakljeni dio prozora omoguava, dakle, ulaz Sunevih zraka u unutranjost graevine, sprjeava izlaz toplinskog zraenja iz unutranjosti graevine. Energija koja prodre kroz ostakljenje grije zgradu i toplinski je dobitak. Pokazatelj za propusnost Suneva zraenja jest takozvana ukupna energijska propusnost (g), koja kazuje koliki dio Suneva zraenja prolazi kroz ostakljenje. Znaajka prozora da energiju gubi i dobiva opisana je pojmom ekviva-lentne toplinske prolaznosti prozora (Uekv) te je realniji podatak za proraun toplinskih gubitaka. Veliina te vrijednosti ovisi o toplinskoj prolaznosti i ukupnoj energijskoj propusnosti prozora, njegovoj orijentaciji i lokalnom Sunevu zraenju. Prozor unato slabijoj toplinskoj izolaciji moe vie pridonijeti pozitivnoj bilanci zgrade nego bolje izolirani neprozirni zid. No, prozore je stoga potrebno ugradivati u osunana proelja, gdje je njihova bilanca najugodnija. Otuda i pravilo da se na osunana proelja ugrauju veliki prozori, na zasjenjena to manji s ugodnim toplinskoizolacijskim znaajkama. Propusnost za Sunevo zraenje prozora u toplom razdoblju uzrokuje probleme jer zbog njih dolazi do pregrijavanja prostora. Prozori na osunanim proeljima zato moraju biti opremljeni elementima za zasjenjenje (rebrenice, zatitne zavjese, prozorski kapci (kure), brisoleji) ili prekrivena bujnim zelenilom. Prozori, vanjska vrata, staklena proelja Prozori i staklene stijene imaju ulogu proputanja Suneve svjetlosti i omoguuju prirodno osvjetljenje, uz ostvarenje zatite od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Transmisijski gubici prozora i gubici provjetravanjem ine oko 50 posto ukupnih toplinskih gubitaka zgrade. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izraduju, moraju osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izraduju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s razliitim punjenjem (plinovi, gelovi ili kristali) ili premazima koji poboljavaju toplinske karakteristike. Utjecaj na toplinske gubitke imaju i letvice (inox, aluminij ili plastika, ispunjene molekularnim higroskopnim sitom) za odredivanje razmaka izmedu stakala i brtvilo (butil, silikon) za ostvarivanje hermetikog zatvaranja. Izmedu stakala je mogua postava venecijanera za zatitu od Sunca. U skladu s novim Tehnikim propisom, koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata moe iznositi maksimalno U =1,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kree oko 3,00-3,50 W/m2K i vie (gubici topline kroz takav prozor iznose prosjeno 240-280 kWh/m2 godinje), europska zakonska regulativa propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas najee kreu u rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kuama taj se koeficijent kree izmedu 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene energetski uinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom U < 1,40 W/m2K. Na niski U-koeficijent stakla utjeu sljedei imbenici:
163

Debljina i broj meduprostora U-koeficijent smanjujemo veim brojem meduprostora. Manji U-koeficijent moemo postii upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo stakla. Npr. 4+10+4+10+4, to znai 3 stakla debljine 4 mm na razmacima od 10-12 mm. Punjenje meduprostora Napunimo li meduprostor izo stakla nekim od ve spomenutih plinova (argon, krypton i si.) U-koeficijent e se bitno smanjiti. Odabir stakla Debljina stakla vrlo malo utjee na U-koeficijent, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) znaajno smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja dolazi u meduprostor izo stakla posebnim metalnim filmom koji proputa zraenja kratke valne duljine (suneva svjetlost), a reflektira zraenja dugih valnih duljina (IC zraenja). Koriste se razliiti materijali okvira za prozore: drvo, elik, aluminij, pvc i kombinacija materijala: drvo i aluminij, a upljine okvira mogu se ispuniti toplinskom izolacijom. O vrsti materijala okvira ovisi debljina okvira i mogunost ugradnje toplinski i zvuno kvalitetnog stakla. Debljine kvalitetnog prozorskog okvira su od 68 do 93 mm za pvc i drvo, dok su kod aluminija mogue i vee debljine. Potrebno je osigurati brtvljenje stakla i samog prozorskog okvira te prozorskog okvira i doprozornika - trostruko (ili peterostruko, ovisno o broju stakala) brtvljenje kao zatita od vjetra, kie i nanosa kie kako vlaga ne bi ula izvana. Povezivanje prozora i zida mora biti izvedeno zrakonepropusno. Tako se osigurava od prodora vlage i toplog unutranjeg zraka u fugu koji bi se ohladio i dolo bi do pojave kondenzata i gljivica. Ukupna kvaliteta stakla ovisi o: > Koeficijentu transmisije energije ET > Koeficijentu refleksije energije ER > Koeficijentu apsorpcije energije EA

164

Slika 16. Temperature na unutarnjoj povrini stakla u ovisnosti o vrsti ostakljenja

Tablica 11. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja g(-)kod okomitog upada suneva zraenja TIP OSTAKLJENJA Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo) Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka) Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (LowE obloga) Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije (dvije LowE obloge) Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od Suneva zraenja Staklena opeka Izvor: TPRUETZZ g(-)) 0,87 0,80 0,70 0,60 0,50 0,50 0,60

Vakuumsko ostakljenje specijalno je ostakljenje koje omoguuje smanjenjem ukupne debljine, teine i cijene ostakljenja uz bolje toplinske karakteristike. Ukupna debljina panela je od 6,5 do 11,5 mm ovisno o koritenoj debljini stakla to je znaajno tanje od standardnih dvostrukih i trostrukih staklenih panela. Trenutno je
165

vakuumsko ostakljenje u fazi testiranja, a kao komercijalni proizvod mogao bi biti u ponudi krajem 2009. Panel se izvodi spajanjem dva stakla tankom mreom distancera debljine oko 0,25 mm, koji tvore vakuum s pritiskom od 1,3*10"2 Pa koji ujedno postie kompaktnost panela. Mrea distancera je gotovo nevidljiva, a lake se uoi nou. Obino jedno staklo ima lowe premaz. Ovakva struktura panela ostvaruje smanjenje sva tri mehanizma prijenosa topline: vakuuum smanjuje kondukciju i konvekciju, a lowe premaz radijaciju. Vakuumska upljina ostvaruje koeficijent prolaska topline U=0,08 W/m2K i tako omoguuje znaajnije smanjenje toplinskih gubitaka u objektima koji se griju i koritenje pasivnih solarnih dobitaka i ostvarivanje pasivnog standarda gradnje. Vrijednost koeficijenta prolaska topline za panel nije poznata, ali s obzirom na karakteristike vakuumske upljine oekuje se znaajno smanjenje u odnosu na ostakljenja koji su u upotrebi. Danas staklene fasade mogu ostvariti toplinske karakteristike gotovo kao i kompaktni dio ovojnice. Ukoliko se u oblikovanju proelja koristi dvostruka fasada mogue je postii transparentnost, klimatehniku fleksibilnost te toplinsku i zvunu izolaciju. Dvostruka fasada sastoji se od dvije ovojnice koje mogu biti izvedene od razliitih materijala, a najee su od stakla. Izmedu njih je ventilirana zrana upljina ija irina moe varirati od nekoliko centimetara do jednog metra (u posebnim sluajevima i vie) ovisno o planiranim karakteristikama vanjske ovojnice, uvjetima okolia i cjelokupnoj koncepciji zgrade koja ukljuuje i energetske sustave. U upljini su smjetene naprave za zatitu od Sunca i zasjenjenje koje se reguliraju runo, mehaniki ili pomou centralnog sustava za upravljanje. Projektiranje dvostrukih staklenih fasada zahtijeva integralni pristup koji ukljuuje uskladivanje vanjskih klimatskih parametara, toplinskih karakteristika ovojnice zgrade i energetskih sustava kako bi se izbjegli parametri koji nepovoljno utjeu na ostvarenje unutarnjih klimatskih uvjeta.
TIPOLOGIJE DVOSTRUKIH STAKLENIH FASADA:

Prirodno ventilirana dvostruka fasada koju ini jednostruko staklo s vanjske strane ispred naprave za zatita od Sunca, prostor izmedu dvije staklene opne koji je prirodno ventiliran prema van i unutarnja staklena stijena koju ini izolacijsko staklo s LOWe premazom i upljinom s plinovitom ispunom. Karakteristike ventilirane dvostruke fasade: > Koeficijent prolaska topline U=1,4 - 1,5 W/m2K > Svjetlopropusnost TLT 0,6-0,7 Stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje (g) kod okomitog upada Sunevog zraenja 0,2 > Zvuna izolacija Rw (dB) 38-44 Zrak koji pri dnu slobodno ulazi u upljinu izmedu dvije staklene opne zagrijava se i pri vrhu izlazi van. Tako zrak u kretanju u upljini Ijeti prima na sebe dio topline koji bi proao u zgradu i vraa je u okoli. Naprava za zatitu od Sunca kontrolira prolaz topline i osvjetljenja u zgradu, a zaustavljena toplina se odvodi prirodnim strujanjem zraka. Zimi je mogue zatvoriti otvore za zrak i ostvariti dodatnu toplinsko-izolacijsku zonu. Unutarnja staklena stijena je zatiena od padalina ime je smanjen rizik od prodora vode. Ovakva fasada ima veliku debljinu, od 50 do 80 cm, stoga nije uvijek mogua izvedba s obzirom na veliku potrebnu tlocrtnu povrinu i vee trokove odravanja i izgradnje.
166

Dvostruke ventilirane fasade u kojima je zrak u zranoj upljini pokretan prisilno pomou mikro ventilatora koji se nalaze u fasadnom panelu ili ukljuivanjem u HVAC sustav. Takve fasade su panelne to znai da je pojedini modul uskladen s katnom visinom zgrade i sve energetske procese (kako u prostoru tako i u zranoj upljinii) je mogue kontrolirati na razini jedne etae ili jedne zone, ovisno o koncepciji. Ukupna debljina fasade je od 18 do 22 cm, od ega zrana upljina zauzima od 12 do 15 cm. S obzirom na nain ventiliranja i poziciju toplinskoizolacijskog stakla razlikuje se aktivna fasada (ventilirana prema unutra) i interaktivna fasada (ventilirana prema van). U zranoj upljini je smjetena naprava za zatitu od Sunca i regulaciju osvjetljenja. Mogue su dvije varijante izvedbe dvostruke ventilirane fasade: Aktivna fasada u presjeku: Vanjska ovojnica je dvostruko izo-staklo sa slojem Lowe i upljinom s plinovitim punjenjem (npr. 4+16+4, 10+16+5+5 mm) Zrana upljina uvlai zrak iz zgrade i pomou HVAC sustava izvlai ga u vrhu panela prema sustavu za ventilaciju. irina zrane komore cca. 12 do 15 cm, s napravom (motorizirana ili manualna) za zatitu od Sunca. > Unutarnja ovojnica je jednostruko staklo (npr. 4+4+6 mm) > Ukupni koeficijent prolaska topline 11=1,0 W/m2K > Mogunost otvaranja unutarnjeg sloja staklene ovojnice Stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje (g) kod okomitog upada Sunevog zraenja 0,15-0,25 > Svjetlopropusnost TLT 0,6-0,7 > Zvuna izolacija Rw= 38-44 dB Ova fasada je pogodna za hladne klime zbog poveane temperaturne ugodnosti u zoni uz fasadu i mogunosti rekuperacije toplinskih dobitaka od Sunca pomou toplinskih izmjenjivaa u razdoblju grijanja. Interaktivna fasada u presjeku: > Vanjska ovojnica je jednostruko laminirano staklo (npr. 4+4 mm, 8+8 mm) Zrana komora je ventilirana vanjskim zrakom koji ulazi u komoru pri dnu vanjskog stakla i izbacuje se van na vrhu vanjskog stakla. Zrak pokreu mikroventilatori koji su smjeteni u fasadnom panelu, a upravljaju ih senzori u fasadi ili pomou centralnog upravljakog sustava zgrade (CNUS). irina komore cca 15 do 30 cm s tendom ili aluzinama (motorizirana ili manualna) za zatitu od Sunca. Unutarnja ovojnica je dvostruko izo-staklo sa slojem Lowe i plinovitim punjenjem (od 4+16+4 do 8 +16+4+4 mm)

4.4.6. VRSTE STAKLA, SVOJSTVA I TOPLINSKI DOBICI


Vrsta stakla Tko eli da njegova kua ima lijepe oi, ulae velikoduno u prozore. Mnotvo materijala i nivo tehnike su zadivljujui. Dobitnici tog razvoja su arhitekti.

167

Uvijek iznova smo zaueni kada postanemo svjesni napretka, koji je samo u nekoliko godina temeljito izmijenio podruje graenje, gotovo revolucionarno. Primjer prozora: lijepi pogled i prostorije okupane dnevnom svjetlou ne moramo vie kao nekad plaati visokim trokovima grijanja, upravo zahvaljujui modernim prozorima. U pozadini toga lei zauujui razvoj: u usporedbi s jednostavno zastakljenim modelima koji su se koristili krajem 70-tih godina gubitak energije se s termo izolacijskim staklima reducirao na jednu etvrtinu odnosno desetinu. Pri tome stakla mogu biti i raskona.

Staklo, moderni graevinski materijal Arhitekti ga rado koriste, jer staklo je moderni graevinski materijal. Ono je simbol demokracije i modernizacije, daje transparentnost i jednostavnost, doputa proimanje unutranjosti i vanjtine te reducira prvobitnu namjenu graevinskih objekata: zatitu ljudi od prirodnih sila. Prednosti tog proizvoda su evidentne: sirovine za proizvodnju stakla pijesak, natron i vapno- zastupljeni su u prirodi u neogranienim koliinama, ekstremno je postojan na vremenske utjecaje, stabilne forme i postojan na ogrebotine. O nedostacima proizvoda industrija elaborira ve desetljeima, prije svega potkraj 90-tih godina su njihova nastojanja urodila plodom. Ukljuivi i dodatne koristi Na tritu prozora se uinilo jako puno. Sve vie prozora se nudi s niskim Uvrijednostima, ba prema propisima pravilnika o utedi energije. S druge strane i dalje se intenzivno radi na razvoju prozora, koji e na bazi svojstava materijala reagirati na toplinu zemlje i pomanjkanje energije. Staklene povrine su tanke, vakuumski metalizirane, pri emu imaju svojstvo da iz suneve svjetlosti proputaju samo svjetlost, a ne i toplinu, infracrvene zrake. Staklene povrine se obrauju u mikroskopski malim nano-podrujima tako da s njih nestaje i voda i prljavtina. Inteligentni prozori se preklapaju s prozirnih u neprozirne. Drugi modeli se podeavaju automatski - kao kod naoala- sa svijetlog na tamno. Kratko reeno: Ono to moderni prozori danas posjeduju od dodatnih koristi odgovara visokim zahtjevima komfora stanovanja. Zatita od sunca, toplinska i zvuna zatita predstavljaju nivo tehnike i nude se u svim pojmljivim oblicima od suterena do krova. to je mogua nia U-vrijednost
168

Prilikom odabira odgovarajuih prozora i projektant i investitor moraju obraditi hrpu certifikata i vrijednosti, kako bi donijeli ispravnu odluku. Koliko dobro je izolirana staklena ploa prozora prepoznajete prema njenoj U-vrijednosti, koja iskazuje toplinski gubitak u jedinici watt po metru kvadratnom. to je ta vrijednost nia, to je prozor bolji. Dananji prozori s dvostrukim staklima imaju U-vrijednosti izmeu 1,3 i 1,1- zahvaljujui punjenju plemenitim plinovima u meuprostoru izmeu dva stakla te tankom vakuumskom metaliziranju na unutarnjoj strani, koje reflektira toplinsko zraenje natrag u prostoriju. Usporedbe radi prva izolirajua stakla koja su se koristila prije 30 godina jo uvijek imaju U-vrijednost od 2,8 . S trostrukim staklima s plinskim punjenjem i zatitom mogue su U-vrijednosti od ak 0,8 do 0,5, tada prozori izoliraju bolje od zidova starije gradnje. Ve prema okvirnom materijalu prozor moe biti dvostruko skuplji od dvoslojnog-termo-izolacijskog prozora. Via g-vrijednost povoljna je za energetsku bilancu Postoji jo jedna vrijednost koja je vrlo znaajna kod odabira prozora: g-vrijednost. Ona opisuje koliko se dobro moe kasnije iskoristiti energija sunevog zraenje za zagrijavanje kue. To je ukupni stupanj energetske propusnosti. to je vea gvrijednost u procentima, to je povoljnija energetska bilanca. U svakom sluaju Uvrijednost ima prioritet pred g-vrijednou. Nia U-vrijednost je bolja od visoke g-vrijednosti. Lijepo je imati obje vrijednosti u primjerenom odnosu cijene i uinkovitosti. Izolacijska vrijednost okvira ima veliko znaenje Znaajne koliine topline gube se ne samo kroz prozorska stakla, ve i kroz okvire. I tu su posljednjih godina znaajno poboljane izolacijske vrijednosti. Prilikom odabira materijala okvira osim toplinske izolacije znaajnu ulogu igraju izgled, postojanost na vremenske utjecaje kao i neophodni trokovi odravanja. Najvaniji materijali okvira i njihova svojstva: Drvo (primjerice smreka, ari, hrast, meranti) nudi dobru toplinsku izolaciju s Uvrijednostima izmeu 1,2 i 1,9. Nedostatak: veina vrsta drveta postojana je na vremenske utjecaje jedino pod uvjetom da se redovito premazuju odgovarajuom zatitom, prema vrsti drveta i premaza svake 3 do 10 godina. Cijena za jedno-krilni prozor s drvenim okvirom od jednog do dva kvadratna metra iznosi oko 250 . Plastika, uglavnom PVC velikim dijelom sve vie zamjenjuje klasini drveni okvir. Prije svega zbog malih trokova odravanja - nije potrebno premazivanje-, dovoljno je samo pranje i ienje i sve to uz relativno nisku cijenu ca. 210 . Aluminijski okviri su postojani na vremenske utjecaje i praktino nije potrebno nikakvo odravanje, njihov izgled dakako nije optiki ugodan oku. Zbog toplinske vodljivosti materijala - U-vrijednost se kree izmeu 1,8 i 2,8 - aluminijski prozor predstavlja potencijalni toplinski most i znatno je skuplji s cijenom od 330 do 440 . Kombinacija drveno-aluminijskih okvira povezuje najbolja svojstva obje vrste materijala. Unutra dominira ugodni aspekt drveta, vani aluminijska jezgra titi od vremenskih utjecaja. U-vrijednosti su sline drvenim odnosno plastinim okvirima. Cijena iznosi oko 290 . Spregnuti materijal, primjerice drvo ili plastika s dodatnom izolacijom od pluta, poliuretanske pjene (PU) ili celuloze postie vrlo dobe U-vrijednosti izmeu 0,6 i 0,8. Svakako treba raunati i sa 70 % viom cijenom za normalnu izvedbu. U kombinaciji
169

s trostrukim zastakljenjem koriste se kod pasivnih kua. Tri zvjezdice za tri staklene ploe Najkvalitetnije i najcjenjenije staklo koje se danas moe nai na tritu je bez sumnje trostruko - termo izolacijsko staklo. Koristi se u standardnoj pasivnoj kui i ima svoju cijenu. I upravo tamo gdje dominiraju velike prozorske povrine u prostoriji , s energetskog aspekta treba koristiti visokovrijedno trostruko - termo izolacijsko staklo. Osim utede trokova grijanja ta stakla nude i izraen komfor stanovanja. Razlika izmeu temperature prostornog zraka i povrinske temperature je veoma mala, tipini osjeaj hladnoe kojim zrae veliki prozori nestaje. Kod trostrukih termoizolacijskih stakala treba voditi rauna i o iznimno kvalitetnim okvirima. Tko igra na kartu sigurnosti vodit e rauna i o certificiranju pasivne kue.

Ni u jednom graditeljskom segmentu nije se dogodio takav napredak i veliki broj inovacija kao u staklarskoj struci. Stoga upoznavanje s mogunostima staklarske proizvodnje moe pomoi pri izboru vrste i naina ostakljivanja

Reflektriajue staklo

170

REFLEKTIRAJUA STAKLA Za reguliranje propusnosti Suneve energije potrebno je odabrati onu reflektirajua stakla koja reflektiraju okolne elemente i upotrebljavaju se kod izvedbi staklenih proelja na objektima Koje su dodatne osobine po pitanju odabira stakla koje od projektanata i izvoaa oekuju investitori, pitanje je koje si trebamo postaviti pri razmatranju ove teme. Prema nekim istraivanjima koja su napravljena u Europskoj uniji na zahtjev samih proizvoaa stakla, graanima nisu sve osobine stakla podjednako vane. Pri ostakljivanju objekata oni su usredotoeni na pojedine osobine stakla vie nego na druge. Prema istraivanju to su ove osobine poredane po vanosti za korisnika: - otpornost na lom 40% - zatita od sunca i pogleda 36% - zatita od buke 36% - lagano ienje 33% - sigurnost od provala 27% - automatizirano prozraivanje 18% - elektrino otvaranje i zatvaranje 5% - klimatski integrirani ureaji 3% - zatita od insekata i dr. 1% Kao to vidimo, sigurnost od ozljeda prilikom eventualnog loma, te toplinska i zvuna zatita na samom su vrhu prioriteta kod graana. Sva stakla nisu jednaka po svojoj strukturi, karakteristikama i namjeni. Postoje osnovne vrste stakala koje upotrebljavamo u graevini, tzv. prozirna ravna vuena stakla, zatim refleksna stakla, niskoemisijska stakla, vatrootporna stakla, specijalna stakla, sigurnosna stakla, dekorativna stakla, zrcala, stakla obraena kiselinama i antikna stakla i umjetnika (art) stakla, kao i neke kombinacije razliitih vrsta stakala koje nam mogu dati nove rezultate i novu primjenu u graditeljstvu. Bezbojno ravno staklo Kada govorimo o osnovnim vrstama stakla, tada mislimo na osnovno bezbojno staklo proizvedeno usavrenim procesom u tzv. 'float' tehnologiji. To staklo kakvo imamo na starim prozorima s jednostrukim ostakljenjem ili na prozorima krilo na krilo s dvostrukim ostakljenjem bila je osnova tradicionalnog staklarstva u prolosti, s velikom razlikom to tehnologija nije bila savrena i to je staklo bilo prepuno greaka (valova, tokica i sl.). Dananje 'float' ravno vueno staklo jest po svom izgledu i estetici savreno. Nema greaka i u potpunosti je prozirno, a osnova je i za ostale vrste stakala. Bezbojno 'float' staklo na raspolaganju je kod dobavljaa u razliitim debljinama (od 2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 12, 15, 19 mm) i moemo ga obraditi u izolacijsko (tzv. izo-staklo), lijepljeno staklo, kaljeno staklo, staklo obraeno kiselinom, pjeskareno, emajlirano, brueno ili staklo sa sitotiskom. Takvo besprijekorno prozirno 'float' staklo u sebi ima od 1,1 do 1,14% eljeznog oksida koji mu daje blago zelenkasti izgled. Na jednom staklu to neemo primijetiti, pogotovo ako gledamo okomito na plohu stakla, ali kada posloimo vie prozirnih
171

stakala u ploama jednu na drugu, tada ta zelena boja dolazi do izraaja i u to se moe uvjeriti svatko tko je barem jednom posjetio lokalnu staklarsku radionicu. No postoji u proizvodnji i u potpunosti isto staklo s niskim sadrajem eljeznog oksida pa tako i s veim prolazom svjetlosti i smanjenjem zelenih nijansi. To je staklo namijenjeno i vrlo esto na zapadu koriteno u muzejima za predstavljanje i zatitu muzejskih eksponata, kao i u industriji namjetaja zbog visoke propusnosti svjetlosti i neutralnosti boja uz koje stoji. Kod nas, naalost takva praksa nije sluaj, ovo se ekstra isto staklo koristi u gotovo zanemarivoj koliini.

Sigurnosna zatita Antirefleksno staklo U dananje vrijeme kada je ivot nezamisliv bez velikih trgovakih kua koje nude raznolike proizvode u izlozima, treba rei da ti i takvi izlozi mogu biti obini, tj. od bezbojnog stakla odreene debljine (to ovisi dakako o veliini izloga) i oni drugi, koji to nisu, jer su izvedeni s ugraenim antirefleksnim staklom. To je staklo koje kod nas nije jo u potpunosti ulo u svakodnevni ivot, ali e s vremenom postati standard u opremanju prostora za pokazivanje, to izlozi zasigurno jesu. Antirefleksno staklo ima odlinu prozirnost i optimalan prikaz boja u izlogu bez odbljeska koji kod potencijalnog kupca moe imati iritirajuu ulogu i primjenjuje se na proeljima velikih trgovakih kua. Pomou magnetron postupka na staklo je nanesen poseban namaz koji to staklo ini antirefleksnim, pa osoba nije zabljesnuta refleksijom drugih predmeta s ulice u izlogu, a radi sigurnosti ono se proizvodi kao lijepljeno staklo u razliitim debljinama (najee 8, 12, 16 mm), ovisno o veliini plohe koja se ostakljuje.

Zatamljena stakla Zatamnjena stakla Kada elimo imati staklo u boji koje je prozirnih karakteristika, tada govorimo o staklu u boji. To je prozirno staklo obojeno u masi, malo zatamnjeno. Na proeljima zgrada koristi se kao regulator prolaza Suneve energije, ali ono tu energiju ne reflektira, ve samo ublauje. U proizvodnji namjetaja ono se koristi za izradu vitrina u bronanoj, smeoj, sivoj ili zelenoj boji s vie ili manje nijansi zatamnjenja, ovisno o proizvoau stakla. Obojena stakla se proizvode u debljinama slino kao i bezbojna stakla (od 3
172

do 12 mm).

Obojena stakla Reflektirajua stakla Za reguliranje propusnosti Suneve energije potrebno je odabrati onu vrstu stakla koja je za to predviena. To su reflektirajua stakla koja reflektiraju okolne elemente i upotrebljavaju se kod izvedbi staklenih proelja na objektima. Reflektirajua se stakla proizvode tako da se na prozirno staklo ili staklo obojeno u masi nanese sloj na silikonskoj bazi ili sloj metalnog oksida pomou pirolitskog procesa pri emu se stvara vrlo otporan i vrst nanos koji se u potpunosti povee s povrinom stakla. Tako se dodatnim obradama moe dobiti regulacija prolaska Suneve energije, ekonominije koritenje klimaureaja, bolji estetski izgled objekta i kontrolirani prolaz svjetlosti, a konaan rezultat ovisi i o poloaju objekta te okruenju u kojem se isti nalazi. Razlikujemo reflektirajua stakla s tvrdim i mekim nanosom, to ovisi o paleti proizvoda raznih proizvoaa stakla. Stakla niske emisije Niskoemisijska stakla imaju funkciju da zatite od sunca u toplim mjesecima i smanje gubitke toplinske energije u hladnim mjesecima. Kroz stakla niske emisije gubi se manje topline iz prostora jer se energija vraa u prostor iz kojeg dolazi. Ova stakla na jednoj strani imaju tanki nanos metalnih oksida, tako da se toplinski valovi (dugovalne infracrvene zrake) od stakla odbijaju i vraaju u smjeru izvora topline. Ova stakla imaju u principu vrlo neutralan izgled, poput standardnog stakla i namijenjena su upotrebi za ostakljivanje prozora kua, za ostakljivanje na proeljima poslovnih i javnih zgrada i sl. Danas postoje ve i nisko emisijska stakla 'druge' generacije proizvedena magnetron postupkom pa npr. takvo staklo u izo kombinaciji 4+16+4 mm s argonom u meuprostoru postie K=1,1 W/m2K, to je u odnosu na obino izo-staklo smanjenje gubitka topline skoro tri puta. Takva stakla otvaraju nove mogunosti u graditeljstvu jer staklene povrine vie ne predstavljaju pravi problem u pogledu gubitka topline. Osim goleme utede energije, prednost niskoemisijskih stakala je i u pogledu udobnosti, jer se zbog vie temperature na povrini unutarnjeg stakla smanjuje kruenje zraka u prostoru i poveava osjeaj udobnosti, a istodobno se smanjuje i mogunost nastanka i sakupljanja vodene pare na oknima. Ujedno, manji gubici znae i manju upotrebu primarne energije za zagrijavanje prostora, a time i manju emisiju CO2 u okoli, to je prema sporazumu o zatiti okolia u Kyotu od velike vanosti u pogledu zatite ovjekove okoline. Na
173

samostojeim kuama u Europskoj uniji, dakle na prozorima i vratima starijeg datuma ugradnje, u sezoni grijanja izgubi se i do 40% energije koja je utroena na zagrijavanje unutarnjeg prostora. Statistiari iz EU su izraunali da bi se u Europi ugradnjom suvremenih oblika ostakljenja utedjelo godinje i do 18,5 milijardi eura (koje se danas bacaju u zrak), to je svota koja odgovara cijeni energije koja se proizvede radom 38 velikih elektrana. Vatrootporna stakla Vrlo specifino staklo u graditeljstvu je tzv. iano vatrostalno staklo koje se koristi za zatitu od vatre. Ovisno o proizvoau najee se izrauje debljine 6,5 cm i teko 17,5 kg/m2 s mogunou zatite od poara u objektu u trajanju od minimalno 30 minuta (klasa E 30). Ukoliko elimo uinkovitije staklo za zatitu od poara, treba ugraditi neko od vatrootpornih stakala u vanjsku ili unutarnju stijenu. Takvo se staklo ugrauje jednostruko. Napravljeno je pomou posebne toplinske obrade i konstruirano da stvori uinkovitu branu vatrenoj stihiji i ne dozvoli prolazak vatre, dima i otrovnih plinova nastalih izgaranjem materijala, a moe se dobiti u klasama E 30, E 60 i eventualno E 90 min. Treba imati na umu da se vatrootporno staklo naruuje po komadu i tonih dimenzija, jer se nakon isporuke ne moe naknadno obraivati ili rezati. Koliko nam je poznato, u Bjelovaru postoji proizvodnja vatrootpornih stakala. Meu vatrootporna stakla spadaju i izolacijska vatrootporna stakla koja se izrauju kao sastav od vie ploa stakla s ekspanzijskim vodenim gelom izmeu stakala koji pri visokim temperaturama reagira kao toplinski tit i temperaturu zadrava na sigurnoj razini. I takvo se staklo naruuje po mjeri. Ako se radi o vatrootpornom laminiranom staklu, tada govorimo i o sigurnosnom staklu, a klase su od 30 do 60 min., ovisno o modelu i proizvoau. Samoistea stakla Novost na tritu u Hrvatskoj, ali ne i u Europi, jesu samoistea stakla koja se koriste za ostakljenje proelja zgrada koja bi u suprotnom trebalo istiti na dosta skup nain angairanjem specijaliziranih ekipa peraa prozora na viseim skelama i sl. Kao to nam je poznato, organska i mineralna neistoa skuplja se svakodnevno na staklenim povrinama. Da bi uklonili neistou sa stakla, strunjaci su iskoristili dvije komponente iz same prirode: vodu (kiu) i suneve UV zrake. Samoistee staklo sastoji se od prozirnog float stakla koje ima na vanjskoj povrini nanesen fotokatalitni i hidrofilni nanos. U prvoj fazi samoienja sunce na mrlje djeluje UV zrakama koje u fotokatalitikoj fazi razgrauju organske i mineralne tvari na staklu, a zatim u drugoj hidrofilinoj fazi kia te neistoe spere sa stakla. Upotrebom ovih stakala trokovi ienja se znatno smanjuju i gotovo uvijek imamo ista stakla, a i manjak sredstava za ienje dobitak su u zatiti okolia.

174

Sigurnosno staklo Sigurnosna stakla Kada razmatramo pojam sigurnosnog stakla, tada treba rei da u osnovi razlikujemo pojam kaljenog sigurnosnog stakla i pojam laminiranog (lijepljenog) sigurnosnog stakla pri emu stupanj sigurnosti ovisi o primjeni i namjeni pojedinog stakla, jer se i stupanj sigurnosti u pojedinom sluaju povezuje u prvom redu s namjenom u konkretnom sluaju. Npr. ako je svrha ne ozlijediti se, tada moemo uporabiti i kaljeno i laminirano staklo. Kaljeno e se raspriti u trenutku loma na tisue malih zaobljenih komadia koji nas nee ozlijediti, a laminirano e pri pucanju ostati u jednom komadu jer ga folija koja se nalazi izmeu stakala dri zajedno. No ako se radi o proelju zgrade, kroz kaljeno emo staklo s visine proletjeti na ulicu, samo staklo nas nee ozlijediti, ali emo zbog visine na kojoj se nalazimo nastradati prilikom pada. S druge strane, laminirano nam staklo uope nee dozvoliti proboj prema van. Zato odabir uvelike ovisi o namjeni i mjestu ugradnje i o tome treba voditi rauna. Uostalom, postoje standardi i norme. Laminirano staklo Kada elimo da staklo osim izuzetnih transparentnih svojstava ima i svojstvo da bude neprobojno i sigurno za korisnika, tada emo odabrati laminirano staklo. Sigurnosno laminirano staklo sastavljeno je od dvaju ili vie stakala meusobno povezanih folijom velike vrstoe na kidanje. Postupak proizvodnje odvija se pri poveanoj temperaturi i pritisku u posebnom odjeljenju. Folija koja se u tu svrhu upotrebljava je PVB-folija (polyvinyl-butyral folija) i moe biti prozirna ili u boji. Standardno se upotrebljava prozirna PVB-folija s visokim stupnjem UV zatite. Ovisno o namjeni meu stakala moe se umetnuti jedan ili vie slojeva folije. U uvodu smo spomenuli da emo staklo odabrati prema namjeni pa sada moemo rei da se u usporedbi s kaljenim sigurnosnim staklom laminirano staklo nee pri udarcu i u sluaju loma raspasti na sitne dijelove, ve e zbog folije za koju smo rekli da je izuzetne vrstoe na kidanje, ostati u jednom dijelu i tako pruiti zatitu. Naime, pri mehanikom oteenju (pri udarcu u staklo) staklo puca, ali kako je zalijepljeno folijom, titi razbijeni otvor. Stoga moemo rei da takvo sigurnosno laminirano staklo ima viestruku primjenu u praksi: - za zatitu od baenih predmeta - za zatitu od loma - za zatitu od vatrenog oruja (u odreenoj izvedbi) - za podna ostakljenja
175

- za stropna i krovna ostakljenja - za ostakljenje proelja objekata (spider proelja) - za zatitu od pada (proboja) u dubinu kroz staklo. Stakla koja se mogu laminirati su prozirna stakla, obojena stakla u masi, reflektirajua stakla, niskoemisijska E-stakla, neka ornamentna stakla kao i samoistea stakla te emajlirana ili sitotiskom obraena stakla. Prije procesa laminiranja ta se stakla mogu obraditi kaljenjem, ako za to postoji potreba ili je zakonom propisano. Laminirano staklo moe imati i poboljana akustika svojstva, a moe biti i obojeno u irokom rasponu boja za upotrebu kod izvedbe zatitnih pregrada, za stepenice, panele i sl. Govorei o praksi, treba napomenuti da prema vaeim propisima u EU svako staklo postavljeno iznad glave korisnika prostora (tzv. nadglavna ostakljenja) mora biti sigurnosno laminirano staklo. Recimo i to da nije svako laminirano staklo ujedno i sigurnosno (npr. staklo lijepljeno od dva stakla debljine 3 mm tzv. 3+3 mm lamistal jest lijepljeno staklo, ali nije sigurnosno; folija izmeu stakala mora biti min. 0,76 mm debljine i stakla moraju biti deblja od 3+3 kombinacije da staklo smatramo sigurnosnim). Kada se radi o dizalima i ostakljenju dizala, tada prema vaeim propisima staklo mora biti ne samo laminirano, ve i kaljeno i laminirano. Takoer se i protupoarna stakla izrauju od kaljenog ili od kaljenog i laminiranog stakla u kombinaciji. Danas se u svijetu ve uvelike eksperimentira s proeljima koja su oslikana radi estetskih i drugih (npr. marketinkih razloga) i u tu se svrhu upotrebljavaju sigurnosna laminirana stakla. No, prilikom analize stakla moramo unaprijed znati to e se dogoditi sa staklom prilikom peenja, odnosno nakon bojenja proelja (na staklo se moe intervenirati keramikim bojama ili digitalnim otiskom). Ponekad se pokae da klasina PVB-folija moe nakon peenja boje biti oteena pa se u tu svrhu moe uporabiti tzv. EVA-folija koja se pokazala otpornijom. Zato su pripremne radnje i testovi neophodni za odabir vrste stakla. Kada se radi o nadglavnim ostakljenjima, treba rei da kod krovnih ostakljenja moe doi do pucanja stakla uslijed temperaturnih razlika. Naime, kod kaljenog stakla staklo puca kad je tzv. temperaturni ok preko 150K, a kod laminiranog stakla kad je temperaturni ok preko 40K. Otpornost na lom vanjskog stakla staklenog krova kod krovnih ostakljenja uvelike je poboljano upotrebom sigurnosnog kaljenog stakla (ESG) to je u pojedinim dravama propisano. O tome treba voditi rauna pri odabiru vrste stakla.

176

NISKOMISIJSKA STAKLA Niskomisijska stakla imaju funkciju da zatite od sunca u toplim mjesecima i smanje gubitke toplinske energije u hladnim mjesecima Emajlirano staklo Emajlirano staklo je kaljeno staklo na koje se prije samog postupka kaljenja nanese posebna boja sastavljena od staklenog praha i pigmenta boje. Kod procesa kaljenja boja se rastopi i povee sa staklenom povrinom pa takav nanos postaje otporan na mehanika oteenja i atmosferilije. Emajlirana se stakla upotrebljavaju za staklene panele na staklenim proeljima kada ne elimo da se kroz staklo vide parapeti, ili betonska konstrukcija, za obloge stijena, staklene ispune i sl. Staklo sa sitotiskom Staklo sa sitotiskom je kaljeno staklo na koje je prije postupka kaljenja nanesena boja sastavljena od staklenog praha i pigmenta boje kroz sito; slino kao kod emajliranja prvo se boja pri kaljenju rastopi i zatim povee s osnovnom strukturom stakla. Tako se moe na proeljima zgrada dobiti zanimljiv uzorak koji slui i kao zatita od sunca, a mogu je i izbor za razliite aplikacije za upotrebu u interijerima, za vrata, pregrade, namjetaj i sl.

177

Ornamentirana stakla U industriji stakla oduvijek je posebno mjesto imalo ornamentirano staklo koje se upotrebljava za ostakljenje staklenih vrata i pregrada u interijeru. Postoji veliki izbor ornamentiranog stakla s razliitim uzorcima razliitih proizvoaa standardne debljine 4 mm. Ogledala su danas standard u opremanju interijera i mogu se dobiti u debljinama od 3, 4, 5, 6, 8 mm, a postoje i posebne ponude tzv. antiknih zrcala za interijere. Profilno je staklo u nas popularno pod imenom profilit ili kopelit i upotrebljava se za pregradne stijene posebice pri gradnji industrijskih hala i postrojenja; proputaju svjetlost, ali su u biti neprozirna, lamele se proizvode u visinama od 6 m, a mogu biti ojaane icom kao i iano staklo debljine 5/6 ili 6/7 mm koje se upotrebljava za slinu namjenu. Staklo za specijalne namjene je promatrako staklo koje prua mogunost gledanja kroz staklo a da osoba koja to radi ne bude primijeena, naravno pod odreenim svjetlosnim uvjetima (zatamnjena prostorija iz koje se promatra). Takva stakla proizvode se iskljuivo po narudbi.

VITRAJ Uobiajeno je da se vitraj najee koristi u sakralnim objektima, meutim, njegova primjena ima i svoju umjetniku vrijednost

178

Da bi razumjeli zato se ljeti prostorije tako zagrijavaju sunevim zraenjem, te nastaju znatno vie sobne temperature od onih vanjskih, neophodno je objanjenje naina funkcioniranja prozorskih stakala. Svako je ve uo za pojam hvata topline. to se krije iza toga? Stakla na prozorima imaju tono odreena graevinsko fizikalna svojstva, koje proizvoa moe ciljano mijenjati. U principu uobiajena stakla imaju visoku propusnost vidljive svjetlosti(valna duina: 380 do 780 nm), a malu propusnost za druga podruja valnih duina. Ili drugaije reeno, propusnost (transmisija) stakala za udio zraenja kraih valnih duina (UV-zraenje) i veih valnih duina (infra crveno zraenje) je znatno manja od transmisije vidljive svjetlosti. Taj efekt djeluje tako da se iza stakala ne moemo sunati, ali je posljedica hvatanje topline na prozorskom staklu. Vidljivo sunevo zraenje se pretvara u toplinu u trenutku kada padne na masivni graevinski element (primjerice na unutarnje zidove). Zraenje topline tog graevinskog elementa je dugovalno te probija staklo u maloj mjeri te se zadrava u prostoriji (princip staklenika). to se moe uiniti protiv unosa topline? Postoje dvije mogunosti? Reducirati unos zraenja u prostoriju(stvaranjem sjene) provjetravati toplinu koja nastaje u prostoriji u razdoblju niih vanjskih temperatura(nono provjetravanje) Hlaenje prostorije(zraka) uz podrku adekvatnih ureaja treba se koristiti u samo u iznimnim sluajevima zbog velike potronje elektrine energije, primjerice kod velikih unutarnjih optereenja(izvori topline u prostoriji). Izuzetak bi moglo biti pred hlaenje dolaznog zraka preko transformatora topline zemljine kore. Koji su bitni utjecajni faktori? Neophodnost izvoenja mjera za ljetnu toplinsku zatitu te njihova uinkovitost ovise o pojedinanim faktorima. Pri tome centralno znaenje imaju graevinsko fizikalni rubni uvjeti kao orijentacija prema stranama svijeta, sjenilo, udio prozorskih povrina, vrste stakala, nono provjetravanje i vrsta gradnje odreenih prostorija. O kojim preporukama treba voditi rauna? Za novogradnje treba ispuniti zahtjeve u pogledu ljetne toplinske zatite iz norme DIN 4108-2 sukladno pravilniku o utedi energije EnEV. Usporedba doputenih i postojeih nominalnih vrijednosti unosa topline prema DIN 4108-2 je izmeu ostalog indicija za neophodnost uvoenja mjera kvalitete u cilju poboljanja ljetne toplinske zatite u postojeim zgradama. Za objektivnu procjenu kod izrauna koeficijenta unosa topline/zraenja treba uzeti u obzir sve utjecajne faktore. Kod prekoraenja doputenih vrijednosti udjela prozorskih povrina u DIN 4108-2, kod novogradnji treba razmisliti o pridravanju, kod starijih objekata o poboljanju ljetne toplinske zatite. Ostali kriteriji kao to su lokacija, vrsta gradnje, nagib prozora i orijentacija prozora prema stranama svijeta takoer moraju biti uzeti u obzir, norme DIN 4108-2 imaju odgovarajue dodane i odbijene vrijednosti(vidi DIN 4108-2 ). Usporedbom doputenih i postojeih nominalnih vrijednosti suneva unosa vidljiva je i potreba i kvaliteta mjera u cilju poboljanja ljetne toplinske zatite.

179

Kod specijalnih zahtjeva u pogledu kvalitete toplinske zatite, primjerice u formi vremenskog prekoraenja odreenih temperatura, procjena prema DIN normi vie nije dovoljna. Tu je potrebna pomo strunih projektanata koji izvode termike simulacije te na bazi izrauna razliitih varijanti prezentiraju utjecaj razliitih mjera ljetne toplinske zatite na poboljanje toplinske zatite sobne klime. Objanjenja i pojmovi Pod vrstom gradnje se misli na svojstvo zgrade da akumulira toplinu. Zgrade s tekim nainom gradnje( armirani beton) mogu akumulirati puno topline, zgrade lakeg naina gradnje(drvene konstrukcije) ne mogu akumulirati puno topline. Sposobnost akumulacije postoji i na stropovima i podovima, smanjuje se meutim kod ovjeenih stropova i podnih drvenih konstrukcija. Vrsta gradnje sama po sebi ne govori nita o oekivanim klimatskim relacijama u ljetnom razdoblju. Ona je meutim indicija za mogunost akumuliranja unosa topline , kako bi se sprijeio brzi porast temperature. Udio prozorskih povrina Udio prozorskih povrina u odnosu na promatrane fasadne povrine pojedinih orijentacija prema stranama svijeta. Stupanj prolaza ukupne energije Stakla s niim stupnjem prolaza ukupne energije imaju manju propusnost suneva zraenja te su tako pogodnija za ljetnu toplinsku zatitu. Nii stupanj prolaza ukupne energije znai i manje solarne toplinske dobitke u zimskom razdoblju te u pravilu (kod istovremeno smanjene propusnosti svjetla) due vrijeme trajanja ukljuene rasvjete. Nono provjetravanje Dugo i intenzivno provjetravanje prostorija zagrijanih preko dana udrugom dijelu noi, dakle kada vanjske temperature dosegnu svoj dnevni minimum, naziva se u literaturi jo i kaointenzivno nono provjetravanje te predstavlja uinkovitu mogunost hlaenja prostorija. Najbolje je popreno provjetravanje(otvaranje prozora nasuprot fasadi i vrata koja se nalaze izmeu). Orijentiranje prema stranama svijeta Strane svijeta fasade se oznaavaju kao orijentacija. Fasada orijentirana prema jugu osunana je oko 12 sati po lokalnom vremenu pod najveim moguim kutom. Nominalna vrijednost unosa suneve energije Nominalna vrijednost unosa suneve energije (karakteristina veliina toplinskih dobitaka sunevim zraenjem u zgradama) odreena je prema normi DIN 4108-2. Lokacija Lokacija govori neto o oekivanoj klimi u ljetnom razdoblju. Njemaka je u skladu s
180

tim podijeljena u tri klimatske regije. Za podruja s mjesenim temperaturama vanjskog zraka veim od 18C prema DIN 4108-2 nominalna vrijednost unosa suneve energije mora biti vea od one za podruja s vanjskim temperaturama zraka do 18C i niim.

Vrste stakla Pod vrstama stakla posebno su opisana sljedea svojstva stakla: Broj staklenih ploa(jednostruko, dvostruko, trostruko staklo te sigurnosno staklo) Punjenje meuprostora izmeu staklenih ploa te vrsta zatite pojedinih stakala Ovi parametri se reflektiraju na graevinsko fizikalna svojstva( koeficijent toplinskog prolaza, propusnost sunevog zraenja). Koeficijent toplinskog prolaza Koeficijent toplinskog prolaza je mjera za toplinske gubitke kroz graevinski element kod razliitih temperatura prostorije i okolia. U ljetnom razdoblju su kod viih vanjskih temperatura od onih u prostoriji evidentni toplinski dobici(= negativni toplinski gubici). to je koeficijent toplinskog prolaza nii, to je vea toplinska zatita. Koeficijent toplinskog prolaza prozora ukljuujui i konstrukcije okvira ranije se nazivao kf-vrijednost, prema novoj europskoj standardizaciji se oznaava kao Uwvrijednost. Uinkovitost Uinkovitost ureaja za zatitu od suneva zraenja moe se oitati iz faktora umanjenja, za koje su orijentacijske vrijednosti navedene u normi 4108-2 Rezime Iz svega navedenog se saeto moe zakljuiti da se ugodna prostorna klima moe ostvariti pridravanjem osnovnih pravila kao to su recimo odabir adekvatne strane svijeta (vjet raspored i veliina prozora), zasjenjenje( bolja je vanjska zatita prozora od unutarnje) te odabirom zidnih i stropnih konstrukcija (masivni graevinski elementi su bolji pufer za visoke temperature) . Blagovremenim uzimanjem u obzir potreba za ljetnom toplinskom zatitom u najranijem stadiju planiranja moete izbjei dodatne trokove(naknadne) ugradnje ureaja za zatitu od suneva zraenja ili klima ureaja.

181

SUSTAVI I UINKOVITOST OD SUNEVOG ZRAENJA


DJELOVANJE SUNEVOG ZRAENJA Sunevo zraenje Zb o g viso ke p o vrin ske t e mp e ra t u ru (o ko 6 0 0 K ). S u n ce e m it ira v e l i k e k o l i i n e e n e r g i j e u o b l i k u e l e k t r o m a g n e t s k i h valova. S u n e v o z r a e n j e b i t n o s e , m e u t i m , razlikuje od tijela n i s k i h t e m p e r a t u r e ( o k o 3 0 0 K) koja su ranije promatrana. S u n e v o z r a e n j e j e p r e t e n o k r a t k o v a l n o , a zraenje na niskim temperaturama j e d u g a v a l n o . V a l n a d u l j i n a e l e k r t o m a g n e t s k i h v a l o v a s u n e v a z r a e n j a k r e e s e u i n t e r v a l u o d 0 , 2 m do 25 m, Sunevo zraenje iri se od Sunca na sve strane tako da dio t o g z r a e n j a d o l a z i p r e m a Z e m l j i . N a g o r n j o j g r a n i c i zemljine a t m o s f e r e o z r a d e n o s t , z a o k o m i t i u p a d s u n d e v i h zraka, iznosi o k o 1 3 5 0 W / m 2, P r o l a z e i k r o z z e m l j i n u a t m o s f e r u d i o s u n e v a z r a e n j a s e r a s p r a v a , a d i o a p s o r b i r a j u p o j e d i n i p l i n o v i u atmosferi, tako da na zemljino tlo sunevo zraenje dolazi znatno oslabljeno. Osim oslabljenih direktnih sunevih zraka, na povrinu zemlje dolazi i dio suneve energije koja se u atmosferi r a s p r i l a , a t a k o e r i o d Z e m l j e , o b j e k a t , raslinja i drugih t i j e l a reflektirane direktne zrake. O v a j d i o s u n e v a z r a e n j a z o v e se d i f u z n o zraenje. Zbroj sune v o g d i r e k t n o g i d i f u z n o g z r a e n j a zove se globalno zraenje.. Toplinska energija koju Sunce dozrauje na povrinu Zemlje ovisna je o visini Sunca iznad horizonta, istoi atmosfere, oblanosti i kutu upada sunevih zraka na promatranu plohu.

------------------------------------------------------------------------------------------------------1)

V e l i i n a o z r a e n o s t G j e j e d n a k a o d n o s u d o z r a e n e snage i ozr a e n e p o v r i n e . U s u s t a v u S I o z r a e n o s t s e m j e r i j e d i n i c o m W/m2, --------------------------------------------------------------------

182

183

Visina Sunca pak ovisi o dobu godine, dobu dana i o geografskoj irini dotinog mjesta.
184

Za ilustraciju su u tablici 11.1. dane srednje satne vrijednosti a u tablici 11.2, maksimalne satne vrijednosti globalnog sunevog zraenja (ozraenosti) u W /m 2 na horizontalnu plohu u Zagrebu. Ovi podaci su dobiveni obradom desetogodinjeg mjerenja ( 1 9 5 8 - 1 9 6 7 ) . Kada sunevo zraenje snage P padne na vanjsku povrinu nekog graevinskog elementa, dio snage P , element e apsorbirati, dio snage.P reflektirati, a dio P T propustiti. Omjer u elementu apsorbirane dozraene snage P i ukupne dozraene snage P koja je pala na povrinu promatranog elementa zove se koeficicijent apsorpcije . Dakle, P =----......................................................(11.1) P Analogno tome dobivene su i veliine koeficijenta refleksije P =----......................................................(11.2) P i koeficijent transparentnosti ili prozranosti PT =----......................................................(11.3) T P Budui da je P = P + P + P T ( + + T) P . slijedi da je + + T = 1.............................................. (11.4) K o ef icije nt , , T su t zv. o m je rne ve liin e s j e d i n i c o m m j e r e 1 . Ako je za neki graevinski e l e m e n t T=0 o n d a t o zn a i d a j e t a j element neproziran za sunevo zr a e n j e . U p r o t i vn o m s l u a ju t j. za TO promatrani element je proziran ili t r a n s p a r e n t a n . Za svaki graevinski e l e m e n t koji j e u t o p l i n s k o j r a vn o t e i vr i j e d i : = a t j. koef icijent em isije i koef icijen t a p s o r p c i j e p o v r i n e nekog elementa brojano su jednaki. V r i j e d n o s t i k o e f i c i j e n t a , , T o v i s e o naravi e lementa, o stanju njegove povrine i o valnoj duljini z r a e n j a . Z a k r a t k o v a l n o zraenje (sunevo zraenje) od p r e s u d n o g u t j e c a j a j e b o j a p o v r ine e le me n ta , t o je bo ja p o v r i n e e l e m e n t a s v j e t l i j a t o e manji d i o snage sunevog zraenja b i t i a p s o r b i r a n , a v e i d i o ref le kt ira n . O rje n t a cijske vrijednosti koefcljenta epsorpcije po vrine

185

gra e vin sko g e lemen ta u o v i s n o s t i o n j e g o v o j b o j i d a n e s u u t a b l ic i 1 1 . 3 ,

Tablica 11.3,

Za razliku od kratkovalnog zraenja , na vrijednost kojeficijenta apsorpcije dugovalnog zraenja boja povrine je bez veeg znaaja. U ovom sluaju presudnu ulogu igra finoa obrade povrine. Tako npr. ako se dvije ploice od nekog materijala, od kojih je jedna oliena bijelom a druga crnom bojom izlae djelovanju suneva zraenja, tada e crna ploica apsorbirati vie zraenja nego bijela, tako da e temperatura povrine crne ploice biti osjetno via nego kod bijele ploice. Ako se meutim navedenim ploicama doda i ploica obloena poliranim aluminijem, pa sve tri ploe izloe zraenju sobnog radiatora, tada e temperature crne i bijele ploice biti priblino jednake i osjetno vie od temperature tree ploice. Neprozirni graevinski elementi Na slici 11,1. prikazan je presjek graevinskog elementa na vanjsku povrinu kojeg pada sunevo zraenje snage P. Dio to snage u iznosu P je reflektiran od povrine elementa tj. odbaen prema van, Ostatak snage P apsorbira povrina graevinskog elementa. Radi toga temperatura vanjske povrine elementa poraste na neku vrijednost e viu od temperature vanjskog zraka t e i temperature unutranjeg dijela elementa. Uslijed nastalih temperaturnih razlika apsorbirana snaga ap iri se dijelom prema van konvekcijom i dugovalnim zraenjem, a dijelom prema unutra voenjem kroz element. Ako se promatra samo dozraena snaga na jedinicu povrine, dakle ozraenost G, za gustou toplinskog toka prema unutra vrijedit e izraz G / e - e + te
186

q = G e (e te) = --------------------------------------.........................(11.6) 1 ------ e Za tu istu gustou toplinskog toka q mogu se napisati ovi izrazi e i q = ------------- ...................................................................(11.7) d ---- e ti q = ------------- ...................................................................(11.8) 1 ---- e gdje je e i temperatura unutarnje povrine elementa, a t i temperatura unutarnjeg zraka.

187

Sl.11.1. Neprozirni graevinski element izloen sunevom zraenju Zbrajanjem brojnika i nazivn ika ra zlo maka iz izra za (11.6), ( 1 1 . 7 ) i (11,8) dobije se da je G / e - te + ti q = ------------------------------- ...........................................(11.9) 1 d 1 ------- + ------ + ----- e i ili

G q = k (t e + ------ - ti ) ................................. (11.10) e Iz usporedbe dobivenog izraza (10,11) s izrazom q = k (t e - ti ) ............................................. (11.11) koji vrijedi za sluaj kada nema sunevog zraenja, slijedi da u oba sluaja, za gustou toplinskog toka vae jednaki izrazi s tim da se za sluaj djelovanja sunevog zraenja temperatura vanjskog zraka t e povisi za G/ e . Izraz t e + G/ e oznaava se s t e q i zove ekvivalentna temperatura, Ona je jednaka temperaturi vanjskog zraka koja bi proizvela s nekom danom temperaturom unutarnjeg zraka, gustou toplinskog toka jednaku ovoj usljed djelovanja stvarne temperature vanjskog zraka i sunevog zraenja na povrinu elementa. Uvoenjem ekvivalentne temperature djelovanje sunevog zraenja na neprozirni graevinski element promatra se kao poseban sluaj djelovanja na element vanjskog zraka poviene temperature. Neprozirni graevinski element s protusunanom zatitom Na sl,11,2 prikazanje neprozirni graevinski element koji s vanjske strane ima ventiliranu oblogu koja djeluje kao protusunana zatita, Mehanizam prenoenja topline u ovom sluaju je ovaj: 1.Vanjska povrina protusunane zatite, ovisno o njenoj boji,
188

apsorbira dio sunevog zraenja, a ostatak reflektira. 2.Apsorbirana energija prenosi se dijelom prema van konvekcijom i dugovalnim zraenjem, a dijelom prema unutarnjoj povrini protusunane zatite voenjem. 3.Toplinski tok koji je proao protusunanu zatitu prenosi se dijelom u zrani sloj konvekcijom, a dijelom prema vanjskoj po vrini promatranog elementa zraenjem. 4.Energija apsorbirana vanjskom povrinom elementa odlazi dijelom u sloj zraka konvekcijm, a dijelom p r e m a u n u t a r n j o j po vrin i e le me n ta vo e n jem . 5.Najzad, toplinski tok koji je proao e l e m e n t p r e n o s i s e u p r o s t o r i j u k o n ve k ci j c m i zr a e n je m .

Sl.11.2, Neprozirni grajevinski element s ventiliranom oblogom izioen sunevom zraenju Da bi se karakterizirala e f i k a s n o s t protusunane zatite postu pa s e j edna k o ka o u s l u a ju n e p o z i r n o g e l e m e n t a a be z z a i t e , koristei se ekvivalentnom temperaturom I u ovom sluaju, za toplinski tok koji prolazi itavim sustavom: protusunana zatita + graevinski element, vrijedi, dakle, jednadba (11.10), samo to se vrijednosti koeficijenta (fiktivni koeficijent apsorpcije) u ovom sluaju razlikuju od vrijednosti u sluaju elementa bez protusunane zatite. Dok kod neprozirnog elementa bez protusunane zatite ovisi uglavnom o boji povrine elementa, dotle je za element s protusunanom zatitom koeficijent

189

ovisan o ovim faktorima: -boji vanjske vanjske povrine protusunane elementa potpunu zatite, u i eventualno kada propovrine zatita graevinskog ne prua sluaju od

tusunana

zatitu

direktnog

sunevog zraenja, -toplinskoj izolaciji protusunane zatite, -koeficijentima emisije unutarnje povrine zatite i vanjske povrine graevinskog elementa, -ventilaciji zranog sloja. Razlikuju se tri tipa protusunane zatite: a)protusunana zatita paralelna s vertikalnim graevinskim , elementom (s1.11.3) b)protusunana zatita okomita na vertikalni graevinski element c) protusunana zatita ravnog krova punim ekranom, Protusunana zaita paralelna s vertikalnim graevinskim elementom moe biti u obliku neprekinutog ekrana ili pak vertikalnih ili horizontalnih lamela. Neprekinuti ekran prua bolju zatitu nego lamele. Optimalna udaljenost protusunane zatite od graevinskog elementa iznosi oko 30 cm. protusunane

a)

VERTIKALNI PRESJEK

190

b) HORIZONTALAII

PRESJEK

Sl,11,3. Shematski prikaz protusunane zatite paralelne s vertikalnim neprozirnim graevinskim elementom Prednost ovog tipa protusunane zatite je u tome to se njom mogu zatititi i ostakljene povrine fasade, a da se pri tom bitno ne smanji vidik iz zgrade U sluaju okomite protusunane zatite lamele su prikladnije od punog ekrana. Puni ekran naime ometa prirodnu cirkulaciju zraka i uzrokuje zagrijavanje zraka du fasade. Fiktivni koeficijent apsorpcije graevinskog elementa zatienog okomitom protusunanom zatitom kree se najee u granicama od 0,2 do 0,5, Kod protusunane zatite ravnog krova punim ekranom situacija je slina kao kod vertikalnog elementa s vertikalnom zatitom. No budui da je kod krova zrani sloj ispod protusunane zatite uvjek bolje ventiliran, to su kod ravnog krova i vrijednosti fiktivnog koeficijenta apsropcije neto manje nego kod vertikalnog elementa i mogu iznositi od 0,05 do 0,20.

191

Kod neprozirnih graevinskih elemenata razlikuju se tri stupnja zatite od sunevog zraenja: -dobra zatita kod koje je koeficijent manji od 0,3, -srednja zatita kad je vrijednost izmeu 0,3 i 0,7 - bez zatite kada je koeficijent vei od 0,7.

Prozirni (ostakljeni) graevinski elementi Mehanizam prenoenja topline kroz prozirni (ostakljeni) graevinski element (prozor), shematski prikazan na sl,11,5, je ovaj: 1. Dio sunevog zraenja P je reflektiran od stakla i odbaen prema van. 2, Dio sunevog zraenja P je apsorbiran i sve se dalje dogaa kao kod neprozirnog elementa. Gustoa toplinskog toka koji ulazi u prostoriju je (11.13) G q = .................................. k (t e + ------ - t i ) e

(11.13)

3. Ostatak sunevog zraenja u iznosu TP prolazi kroz ostakljenje bez ikakove promjene i nakon vie uzastopnih refleksija apsorbiraju ga povrine stijena i predmeta u prostoriji, U sluaju obinog stakla koficijent T iznose sukcesivno 0,07, 0,08 i 0,85 Ukupna gustoda toplinskog toka koji ulazi u prostoriju biti 6e dakle G q =k (t e + ------ - t i ) + T G....................................... (11.14) e to se moe pisati i ovako G q = ...................... (------ + T) G + k (t e - t i ) (11.15) e Faktor k ------ = T e i z f o r m u l a ( 1 1 . 1 5 ) s e z o v e s o l a r n i f a k t o r prozirnog gradjev i n s k o g e l e m e n t a i o z n a t a v a slo vom S , p a izraz (11.15) dob i v a k o n a t n i oblik

192

q = S G + k ( t e - t i).....................................

(11.16)

t o k a k o j i u l a z i u p r o s t o r i j u k r o z p r o z i r n i e l e m e n t i o z r a e nosti G tog istog elementa, kada su temperature vanjskog i unutarnjeg zraka jednake. Solarni faktor S obinog stakla iznosi oko 0,86,

Sl.11.5.Shematski prikaz prozirnog gradjevinskog elementa (prozora) izloenog sunevom zraenju.

4.4.

Prozirni (ostakljeni) graevinski elementi s protusunanom zatitom Protusunana zatita se u naelu moe postaviti ili,s vanjske s unutarnje strane ostakljenog elementa. Njena efikasnost, meutim, u oba ova sluaja je bitno razliita. ili drugaije pisano
k q =------ G + k e
(t e - t 1)

................................................ (11.18)

193

odnosno q=SG + k (te - t1) (11.19)

Kada je protusunana zatita postavljena s vanjske strane prozirnog elementa najvei dio suneve energije apsorbirane elementom protusunane zatite odlazi prema van, bilo direktno, bilo ventilacijom zranog sloja izmeu protusunane zatite prozirnog elementa. Zato je u ovom sluaju solarni faktor S vrlo malen i kree se u granicama od 0,05 do 0,15. Ako je meutim protusunana zatita ispred prozirnog elementa tako postavljena da je omoguen prolaz izvjesnog dijela suneva zraenja, opi izraz za gustou toplinskog toka (11.19) i dalje vrijedi, s tim da je u ovom sluaju vrijednost faktora S via, Ovakav sluaj susree se najee kod razliitih rjeenja "brisoleja", Protusunana zatita postavljena s unutarnje strane Sluaj protusunane zatite postavljene s unutarnje zirnog graevinskog elementa shematski je prikazan na slici Zbog jednostavnosti izlaganja pretpostavlja se da je transparentnosti promatranog elementa jednak jedinici tj. dozraena snaga prolazi kroz element bez promjene protusunanu zatitu. strane pro11.7. koeficijent da ukupna i pada na

S l. 1 1. 7. Sh em ats k i pr i k a z pr ot us u n a ne za i te p os ta v lj en e s un ut a r nj e s tr a ne gr a e v ins k o g e lem e nt a

194

Mehanizam prenoenja topline u ovom sluaju je ovaj: 1.Dio suneva zraenja je reflektiran od protusunane zaite i odbaen prema van. 2.Preostali dio suneva zraenja apsorbira zatita 3.Dio energije apsorbirane vanjskom povrinom protusunane zaite prenosi se kondukcijom prema unutarnjoj povrini zaite odatle u prostoriju konvekcijom i dugovalnim zraenjem. 4.Drugi dio apsorbirane energije prenosi se konvekcijom na zrani sloj izmeu protusunane zatite i prozirnog elementa i odatle ventilacijom u prostoriju, 5.Preostali dio apsorbirane energije prenosi se zraenjem prema prozirnom elementu. Budui da se radi o dugovalnom zraenju za koje je staklo nepropusno, staklo e svu dozraenu snagu apsorbirati pri emu e njegova temperatura rasti. Zbog toga dolazi do prenoenja topline konvekcijom sa stakla na zratni sloj izmeu stakla i protusunane zaite, i konvekcijom i zraenjem sa stakla prema vanjskom prostoru. U slutaju da je protusunana zatita djelomino prozirna, dio upadnog sunevog zraenja proao bi kroz nju i nakon vie refleksija

195

apsorbirale bi ga povrine stijena i predmeta u prosto riji. Za gustou toplinskog toka koja prolazi kroz prozirni element i protusunanu zatitu postavljenu s unutarnje strane vrijedi i dalje izraz (11.19), samo to je kod ovakovih rjeenja faktor S relativno velik, najee vei od 0,5.

TOPLINSKA STABILNOST VANJSKIH GRAEVINSKIH ELEMENATA U LJETNOM PERIODU Uvod Sve to je u poglavlju 11, reeno za prenoenje topline kroz graevinske elemente izloene djelovanju sunevog zraenja, vrijedilo je za stacionarne uvjete tj. pod pretpostavkom da su temperatura unutarnjeg zraka t i , temperatura vanjskog zraka te, odnosno ekvivalentna temperatura teg, vremenske konstantne. Ova pretpostavka je opravdana samo u sluaju manjih vremenskih promjena temperature, ili pak kada se ele prouiti samo srednje vrijednosti toplinskih tokova. Za ljetni period karakteristine su, meutim, relativno velike dnevne promjene temperature vanjskog zraka, i vrlo velike dnevne promjene sunevog zraenja, pa je nuno da se kod toplinskih prorauna to promjene uzmu u obzir, Naime, oscilacije temperature vanjskog zraka (ili ekvivalentne temperature u sluaju djelovanja i sunevog raspored zraenja) izazivaju unutar zagrijavanje a pojedinog iii hlaenje toplinskog vanjskih toka i su graevinskih elemenata zgrade, vrijednost

temperatura

elementa,

znatno

izmijenjeni u usporedbi s rezultatima prorauna po stacionarnim uvjetima prenoenja topline. Periodike i po svojoj vrijednosti znatne promjene temperature vanjskog zraka (ili ekvivalentne temperature) u ljetnom periodu postavljaju pred vanjske graevinske elemente zgrade dodatne toplinsko-fizikalne zahtjeve (osim onih koji proizlaze za stacionarne uvjete), To su zahtjevi za toplinskom stabilnost elemenata, Pod toplinskom stabilnou vanjskog graevinskog elementa razumijeva se njegovo svojstvo da sauva relativno postojanu temperaturu na svojoj unutarnjoj povrini, kod periodikih promjena temperature vanjskog zraka i time izazvanih oscilacija toplinskog toka koji prolazi kroz taj element.
196

Temperatura zraka u prostoriji u ljetnim uvjetima bitno ovisi o toplinskoj stabilnosti njenih vanjskih graevinskih elemenata. Ako vanjski elementi zgrade nisu dovoljno toplinski stabilni, temperatura zraka u zgradi, u ljetnom periodu, znatno e porasti, tako da e boravak u takvim prostorima postati vrlo neudoban i nezdrav, Upijanje (primanje) topline U teoriji toplinske stabilnosti pretpostavlja se da temperatura vanjskog zraka (odnosno ekvivalentna temperatura) i toplinski tok kroz vanjsku povrinu graevinskog elementa osciliraju po zakonu kosinusoide s periodom od 24 sate. U veini sluajeva to je i vrlo blisko stvarnim uvjetima. Oscilacija temperature vanjskog zraka te (ili teq) u ljetnom periodu grafiki je prikazana na sl.12.1a. Pravac t e,sr predstavlja srednju vrijednost temperature vanjskog zraka za period vremena 24 sata. Ta temperatura se uzima u raun kod stacionarnih uvjeta toplinskih prorauna. Razlika vrijednosti temperature vanjskog zraka t e od njene srednje vrijednosti t o sr odreena je amplitudom oscilacije temperature vanjskog zraka A te. Amplituda oscilacija suneva zraenja moe se odrediti kao razlika maksimalne dnevne i srednje dnevne ozraenosti (Gmax -Gsr ) pa se amplituda ekvivalentne temperature odreuje po formuli (Gmax -Gsr ) = [Ate + -----------]

A teq

............................ (12.1)

gdje faktor uzima u obzir vremensko nepodudaranje maksimalnih vrijednosti G i t e. Vrijednosti faktoradane su u tablici 12,1. Tablica 12.1.
odnos amplitude a(GmaxGsr) ae Ate 1 2 3 4 1 2 faktor 4, za vremensku razliku maksimuma G i t o u satima

3 0,92 0,93 0,94 0,96

4 0,87 0,88 0,9 0,93

5 0,79 0,82 0,85 0,89

6 0,71 0,75 0,79 0,85

7 0,61 0,66 0,73 0,81

8 0,5 0,57 0,66 0,76

9 0,38 0,49 0,60 0,73

10 0,26 0,41 0,55 0,69

0,99 0,96 0,99 0,97 0,99 0,97 1,0 0,98

197

O scila cije t em pe ra t u re va n jsko g zr a ka , o dn o sno e kviva le n t n e temperature uzrokuju oscilacije toplinskog toka koji prolazi kroz v a n j s k u p o v r i n u g r a e v i n s k o g e l e m e n t a . Te o s c i l a c i j e imat e t ako e r ob lik kosinusoide s jedna kim pe riodom 24 sa ta, ali s vremenskim pomakom. (sl,12.1b) P r a va c q s r p re d st a vl j a s r e d n j u vr i j e d n o st g u st o e t o p l in s k o g t o ka kro z gra e vin ski e le me n t , d ob ive n u p o f o rmu li q s r = k(t e , s r ti )........................(12.2) odnosno q s r = k(t e q , s r ti ).......................(12.3) gdje su t e ,sr odnosno t eq. sr srednje vrijednosti temperature vanjskog zraka, odnosno ekvivalentne temperature za vremenski p e rio d 2 4 sa t a , O t kl o n vri je d n o s t i t o p l in sko g t o ka q o d n je go ve srednje vrijednosti q sr odredjen je amplitudom oscilacija toplinskog toka A q .

198

Sl.12.1. Dnevne oscilacije toplinskog toka q i temperature t e i ee

199

Gustoa toplinskog toka kroz vanjsku povrinu graevinskog elementa mijenja se dakle u granicama njegove maksimalne vrijednosti q m a x = q s r + A q ......................................(12.4) do njegove minimalne vrijednosti q m a x = q s r + A q ......................................(12.4) Oscilacije toplinskog toka koji prolazi kroz vanjsku povrinu graevinskog elementa uzrok su oscilacijama temperature vanjske povrne elementa. Ova temperatura de se takoer mijenjati po zakonu kosinusoide s jednakim periodom 24 sata, ali s nekim vremenskim pomakom faze oscilacija. (sl.12.1c) Unutar elementa, gustoa toplinskog toka i temperatura takoer se periodiki mijenjaju, po istom Zakonu i s jednakim periodom, s tim to se njihove amplitude s prodorom toplinskog vala u dubinu elementa sve vie smanjuju a vremenski pomak faze oscilacija postaje sve vei. Odnos amplitude oscilacija toplinskog toga A q na vanjskoj povrini graevinskog elementa iii vanjskoj povrini nekog sloja vieslojnog elementa prema amplitudi oscilacija temperature A, to iste povrine, zove se koeficijent upijanja (primanja) topline od strane povrine elementa, odnosno sloja elementa i oznaava slovom U Aq U = ------ ........................................(12.6) A Iz definicijske jednadbe (12.6) slijedi da je u sustavu SI jedinica koeficijenta u W /(m 2 K). Vrijednost koeficijenta U ovisi o periodu toplinskih oscilacija, ali i o svojstvima graevinskih materijala i graevinskog elementa. Kod relativno velike debljine jednoslojnog graevinskog elementa koji prima periodiki toplinski tok, koeficijent upijanja topline od strane njegove povrine ovisi samo o fizikalnim svojstvima materijala i perioda oscilacije toplinskog toka. U tom sluaju koeficijent upijanja topline U predstavlja fizikalnu karakteristiku materijala elementa, zove se koeficijent upijanja topline od strane materijala, oznaava slovom S i odreuje po formuli

gdje je koeficijent toplinske vodljivosti, p obujamska masa i c specifini toplinski kapacitet materijala elementa, a T period toplinskih oscilacija.

200

Za promatrano toplinsko djelovanje s periodom 24 sate, formula (12,7) poprima oblik

U brojanu jednadbu (12.8) x se uvrava u W /(mK), p u kg/m 3 , c u J/(kgK), a koeficijent S se dobiva u W /(m 2 K). Koeficijent upijanja topline od strane materijala S karakterizira svojstvo graevinskog materijala da u veoj iii manjoj mjeri upija (prima) toplinu pri oscilacijama temperature na njegovoj povrini. Vrijednost koeficijenta upijanja topline od strane vanjske povrine nekog sloja vieslojnog graevinskog elementa sastavljenog od relativno tankih slojeva ovisi ne samo o toplinskofizikalnim karakteristikama promatranog sloja ve i o karakteristikama jednog ili vie slojeva koji dolaze iza promatranog sloja u smjeru kretanja toplinskog vala. Slino tome, kod relativno tankog jednoslojnog graevinskog elementa, koeficijent U je ovisan i o prenoenju topline s povrine elementa poloene nasuprot one koja prima perioika toplinska djelovanja. Kao kriterij za ocjenu debljine graevinskog elementa i 1 i njegovog sloja kod odreivanja vrijednosti koeficijenta U slubi bezdimenzionalna veliina D, nazvana karakteristika toplinske inercije, koja je jednaka produktu toplinskog otpora R i koeficijenta upijanja topline od strane materijala S jednoslojnog elementa D = R S......................................... (12.9) Karakteristika toplinske inercije vieslojnog graevinskog elementa jednaka je sumi karakteristika toplinske inercije pojedinih slojeva, tj. D = R 1 S 1 + R 2 S 2 + R 3 S 3 ........(12.10) gdje se indeksi 1,2,3. odnose na prvi , drugi , trei sloj elementa Ako je za jednoslojni element ili promatrani sloj vieslojnog elementa D 1 onda je U = S. Ako je za jednoslojni element D < 1 onda se veliina U rauna po formuli RS 2 + i
201

U =------------.......................................(12.11) 1 + R, Kada je za neke slojeve vielojnog graevinskog elementa D<1, onda se vrjjednosti koeficijenata U za sve slojeve mogu nai postepeno, raunajui ih sukcesivno od sloja do sloja kreui se u obrnutom smjeru u odnosu na smjer kretanja toplinskog vala. Sunevo zraenje Sunevo zraenje je meteoroloki parametar koji znatno utjee na temperaturu unutranjeg prostora. Za odredivanje utjecaja Sunevog zraenja na energetski sustav zgrade bitno je poznavati iznos globalnog Sunevog zraenja na lokaciji objekta tokom cijele godine. Mjerenja globalnog Sunevog zraenja na nagnute plohe za podruje Hrvatske ne postoje. Stoga se srednje mjeseno globalno zraenje na nagnutu plohu (Hs,g,ic,mm) rauna na temelju izmjerenog ili proraunatog zraenja na horizontalnu plohu (Hs,g,mm) iz podataka 28 postaja na teritoriju Hrvatske. Za pojedinu postaju srednja godinja suma zraenja na horizontalnu plohu rauna se sumiranjem umnoka srednjih mjesenih vrijednosti (Hs,g,mm) s brojem dana u mjesecu (dm), tj. sumiranjem mjesenih suma. Proraun za nagnute plohe proveden je za svakih 15 nagiba do 90 te za orijentacije S, SE, SW, E, W, NE, NW i N. Zatita od sunca U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu Sunca i zatiti od pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuu cjelinu. Sustavi za zatitu od Sunca uskladeni sa vanjskim uvjetima okoline osiguravaju dobre uvjete rada i boravka u zgradi. Ako se osigura odgovarajue tehniko rjeenje postie se prilagodljiv ulaz Sunca u zgradu i spreava pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja Sunevog zraenja tijekom Ijeta i smanjuje potrebna energija za hladenje. Ljetna toplinska zatita obuhvaa: > Toplinsku zatitu prozirnih elementa proelja tijekom Ijeta Toplinsku zatitu vanjskih neprozirnih gradevnih dijelova plone mase < 100 kg/m2 tijekom Ijeta > Zrakonepropusnost gradevnih dijelova koji ine omotaa grijanog prostora zgrade > Zrakopropusnost reki prozora, balkonskih (vanjskih) vrata i krovnih prozora Vanjski neprozirni gradevni dijelovi, koji su izloeni Sunevu zraenju, moraju imati odgovarajue dinamike toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom Ijetnih mjeseci Dinamike toplinske karakteristike gradevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti toplinskih tokova, nisu jo u potpunosti donesene u EN normama, te se dokazuje posredno preko koeficijenta prolaska topline - U [W/(m2K)]

Tablica 13. Faktor umanjenja naprave za zatitu od Suneva zraenja Fc(-) NAPRAVA ZA ZATITU OD SUNEVA ZRAENJA
202

Fc(-)

Bez naprave za zatitu od Suneva zraenja Naprava s unutranje strane ili izmedu stakala -bijele ili reflektirajue povrine i male transparentnosti -svijetle boje i malene transparentnosti -tamne boje i poviene transparentnosti Naprava s vanjske strane -aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga provjetravano -aluzine, rolete, kapci (kure, grilje) Strehe, lode Markize, gore i bono provjetravane Izvor: TPRUETZZ

1 0,75 0,8 0,9 0,25 0,3 0,5 0,4

Elementi zatite od Sunca mogu se postavljati: > na fasadi > u unutranjem prostoru Elementi mogu biti fiksirani ili pokretni, klizni, rolo i uz to automatizirani. Mogu biti postavljeni kao pojedinani vertikalni ili horizontalni elementi ili kao plohe, u oba sluaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a postavljaju se na potkonstrukciju koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade. Materijali od kojih se izraduju elementi zatite od Sunca su : > aluminij (ekstrudiran, anodiziran, pjeskaren) > drvo (otporno na vanjske uvjete) > tkanine (fiberglas, impregnirane ili prirodni materijal) Korisni elementi zatite od Sunca su nadstrenice ili trjemovi odredene dubine na junom proelju koje sprjeavaju upad Sunca Ijeti, a proputaju ga zimi. U pravilu se na junoj strani postavljaju horizontalne elemente jer Ijetno juno Sunce upada pod visokim kutom pa ga horizontalna ploha ne proputa do ostakljenja. Zimsko Sunce upada pod blagim kutom pa horizontalni elementi ne spreavaju prolaz do ostakljenja. Na zapadnoj i istonoj strani se postavljaju vertikalne elemente koji mogu raspriti zrake budui zapadno Sunce uvijek upada pod blagim kutom. Dodatno, mogue je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata optimalno koristiti dobitaka od Sunevog zraenja za pojedine prostore prema trenutnoj potrebi. Ipak, zatiti od Sunca najvie doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno grupiranje prostorija po namjeni prema karakteristikama pojedine orijentacije. PASIVNA SUNANA ARHITEKTURA I ZATITA OD SUNCA U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu sunca i zatiti od pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuu cjelinu. Ako postoji mogunost orijentacije kue prema jugu, staklene povrine treba koncentrirati na junoj fasadi, dok prozore na sjevernoj fasadi treba maksimalno smanjiti da se ogranie toplinski gubici.
203

Toplinska masa zida ili poda u juno orijentiranim prostorijama spremat e toplinsku energiju tokom dana i distribuirati je kasnije nou. Pretjerano zagrijavanje ljeti treba sprijeiti sredstvima za zatitu od sunca, usmjeravanjem dnevnog svjetla, zelenilom, prirodnim provjetravanjem i sl

4.4.8. ZRAKONEPROPUSNOST PROZORA


Pri ugradnji prozorskih okvira u zid ostaju na spoju ue ili ire reke ko-je je potrebno potpuno zabrtviti. To se radi raznim materijalima za brtv-ljenje, kao to su profili i trake za brtvljenje, kitovi, toplinskoizolacij-ski materijali u obliku pjene i dr. Na spoju prozorskog okvira i prozor-skog krila moraju biti ugradene pra-vilno oblikovane, trajne i elasticne brtve neprekinuto po cijelom obodu. U slucaju da zgrada ima sustav kon-troliranog prozracivanja, taj spoj mora biti to zrakonepropusniji. Ako tak-vog prozracivanja nema, spoj prozorskog okvira i krila mora imati una-prijed propisanu zrakopropusnost koja omogucava bar najmanju izmje-nu zraka potrebnu za sprjecavanje kondenzacijskih pojava te plijesni na unutarnjim povrinama obodnih zidova gradevine i (to je i vanije) za dovod kisika potrebnog za disa-nje te izgaranje goriva u pecima. Brtve se opcenito ugraduju na unu-tarnju brazdu prozorskog okvira. Kod spojnih prozora brtva mora biti izmedu prozorskog okvira i okvira unutarnjeg krila, cime se izbjegava neeljena kondenzacija u medustak-lenom prostora. Vaan utjecaj na zrakopropusnost prozora ima i prozorski okov. On mora omoguciti uvrsivanje prozorskih krila na prozorski okvir na vie mjesta. Brtve dobro djeluju onda kad je okov pravilno postavljen. Kod velikih stambenih zgrada prostori se prozrauju kroz otvorene prozore. Kako propisi zahtijevaju intenzivno prozraivanje prostora(prosjeno 0,5 izmjena zraka u jednom satu) potrebno je prozor esto otvarati, to poveava toplinske gubitke. Pri proraunu toplinskih gubitaka zato je potrebno, uz potivanje injenine vrijednosti zrakopropusnosti zatvorenog prozora, uzeti u obzir i to da se on mora esto otvarati. Ostale znaajke prozora Na unutarnjoj se povrini okvira i ostakljenja, unato kvalitetnim prozorima, moe pojaviti kondenzat. Razlog je tome to razliite prepreke sprjeavaju da topli zrak koji proizvodi grijae tijelo ispod prozora grije unutarnju povrinu prozora. esto se iznad grijaeg tijela ugrauju police koje preusmjeravaju tok toplog zraka od prozora. Police je potrebno odstraniti ili u njima izbuiti rupe kroz koje topli zrak moe doi do prozora. Pri projektiranju je potrebno paziti da prozori u debljim zidovima nisu pomaknuti previe prema vanjskoj strani. Pothladeni mrtvi kut na donjoj strani esto je uzrokom kondenzacije. Eventualna dodatna toplinska zatita na unutarnjoj strani prozora, koja na njega nije spojena zrakonepropusno, uzrok je da vlaan zrak iz prostora dolazi do pothladene povrine prozora i tamo se kondenzira. Ugodnija su stoga rjeenja s dodatnom toplinskom izolacijom na vanjskoj strani prozora. Cak i zavjese na unutarnjoj strani prozora znatno utjeu na toplinsku izolaciju prozora. Zavjesa od stropa do poda koja razdvaja prozor i grijae tijelo od prostora, iako je to dobro rjeenje za problem kondenzacije, izvor je velikih toplinskih gubitaka koji se poveavaju za 40 posto. Preporuljive su krae zavjese kod kojih manji dio topline grijaeg tijela grije prozor, a vei dio prostor. Kod prozora s roletama poseban je problem kutija. Ona mora biti u unutranjosti toplinski izolirana tako da bude to blie zidu u koji je ugraena. Korisno je i
204

odgovarajucim brtvilima zabrtviti reku kroz koju iz kutije izlaze trake za podizanje i sputanje zatitnih zavjesa. Slabo izolirani prozori imaju po hladnijem vremenu niske povrinske temperature i stoga (unatoc odgovarajuoj temperaturi unutarnjeg zraka) hlade ljude koji su u njihovoj blizini. esto je razlog gibanje zraka koji uzrokuje njegovo hlaenje i sputanje kod pothladenih prozorskih povrina. Zrakopropusne reke prozorskih spojeva uzrokom su propuha koji je ljudima neugodan i nezdrav. Dobro izolirani i zabrtvljeni prozori nisu vani samo za tednju energije, ve i zato jer stvaraju uvjete za ugodno i zdravo stanovanje.

SAVJETI ZAMJENITE PROZORE. Energetski efikasni prozori e pored smanjenja trokova za grijanje pridonijeti i poveanju ugodnosti u prostoru. Karakteristike prozora koje bi trebali kupiti su:

Dvostruko ili trostruko ostakljenje sa zranim prostorom od najmanje 16 mm. Umjesto zraka kao izolatora, prostor izmeu stakala moe biti ispunjen inertnim plinom argonom ime se poveava uinkovitost prozora Low-e premaz na unutarnjoj strani unutarnjeg stakla koji sprjeava gubitak topline reflektirajui je natrag u prostor Toplinski gubici se dogaaju kako kroz staklo, tako i kroz okvir prozora. Okvir moe biti PVC, ali s elinim ojaanjem, aluminijski, ali s prekinutim toplinskim mostovima, drveni ili kao kombinacija drvo-aluminij.

Ukupni koeficijent prolaza topline bi prema novom propisu trebao biti U<1,8 W/m2K.

205

Ovi su prozori u odnosu na obino IZO staklo skuplji 20%, ali su im toplinski gubici za 50% manji. Cijena PVC stolarije se kree od 1800 2000 kn/m2, dok je cijena za prozore drvo-aluminij 2500 -3000 kn/m2.

Osjeate li da kroz procijepe oko prozora ili vrata struji zrak? Prozori ili vrata koji slabo brtve su glavni uzrok gubitaka topline. Ukoliko ste u nemogunosti kupiti nove prozore, lijepljenjem izolacijske trake oko prozora i vrata smanjiti ete toplinske gubitke. Cijena ove trake je 40 kn/m. Provjerite da li postoje pukotine izmeu prozora i zida kroz koje prolazi zrak pri emu se gubi toplina iz kue. Pukotine zatvorite odgovarajuim materijalima, kao na primjer PU pjena. Investicijom od 40 kn godinje moete utedjeti i do 400 kn na grijanju. Kako pravilno odabrati novi prozor Prozor je najdinaminiji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje i kao prijemnik koji proputa Sunevu energiju u prostor te kao zatita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Ukupni gubici kroz prozore iznose 50 posto toplinskih gubitaka zgrade, oni su obino i desetak puta vei od onih kroz zidove, pa je jasno koliku vanost igra energetska uinkovitost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrade. U skladu sa novim Tehnikim propisom, koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata moe iznositi maksimalno U=1,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kree oko 3,00-3,50 W/m2K i vie (gubici topline kroz takav prozor iznose prosjeno 240-280 kWh/m2K, europska zakonska regulativa propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas najee kreu u rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim nisko energetskim i pasivnim kuama taj se koeficijent kree izmeu 0,80-1,40 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju i prozorski profili koji neovisno o vrsti materijala od kojeg se izgrauju moraju osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline. Preporuka za gradnju suvremene energetski uinkovite zgrade je koritenje prozora s koeficijentom U manjim od 1,40 W/m2K. Takoer se kao prozorski profil preporua moderni visoko uinkoviti drveni profil koji je i ekoloki i energetski prihvatljiv. Gubici topline kroz prozore Gubici kroz prozore su transmisijski, odnosno oni kroz zatvoren prozor i ventilacijski, odnosno oni kroz otvoren prozor. Kada se zbroje jedni i drugi, kroz prozore se ostvaruje preko 50 % ukupnih toplinskih gubitaka zgrade. Prozora ima mnogo razliitih vrsta, a njihov koeficijent prolaznosti topline kree se od 0,8 W/m2K
206

kod najboljih prozora s trostrukim staklima i plinskim punjenjem pa sve do 3,5 W/m2K kod starih jednostrukih prozora. Kvalitetniji prozori smanjuju transmisijske gubitke, dok se gubici ventiliranjem mogu smanjiti ugradnjom ventilacijskog sustava ili pomoi senzora otvorenosti prozora. Senzor otvorenosti prozora povezuje se direktno sa kontrolom grijanja/hlaenja i iskljuuje sustav kada se prozor otvara. Na taj nain se smanjuju gubici ventiliranjem. Na transmisijske gubitke utjee vie detalja. Osnovni je svakako koeficijent prolaznosti topline staklene povrine i profila prozora. Koeficijent prolaza topline na staklima se smanjuje ugradnjom dvostrukih i trostrukih stakala, iji su meu prostori punjeni zrakom, ili bolje inertnim plinom (argonom) koji djeluje kao toplinski izolator. Na vanjskoj povrini svakog stakla trebao bi postojati tzv. Low-E premaz (premaz niske emisivnosti), koji smanjuje zraenje topline preko prozora. Postavljanjem tog sloja samo sa vanjskih povrina stakala dozvoljava se ulaz topline ali ne i izlaz, tako da staklo djeluje poput toplinskog ventila. Low-E premaz je bezbojan i ne utjee na prolazak svjetla. Prozor kao graevni element ima funkciju osigurati zadovoljavajuu zvunu i toplinsku izolaciju, kao i funkciju prirodnog provjetravanja prostora, to se postie primjenom adekvatnih materijala i konstrukcijskih profila. U-vrijednost-koeficijent prolaza topline -vrijednost-prolaz topline kroz spojne detalje-toplinski mostovi a-vrijednost-provjetravanje g-vrijednost-toplinski tok iz vanjskih izvora ZBROJ OVIH VRIJEDNOSTI ODREUJU UKUPNE TOPLINSKE GUBITKE PROZORSKOG ELEMENTA.

207

Prema podacima proizvoaa mijenjanje starog jednostrukog prozora novim dvostrukim (s U=1,3 W/m2K kao i Low-E premazom) isplauje se financijski kroz dvije sezone grijanja. Prozori do 1,1 W/m2K su u slinom razredu isplativosti, dok oni s koeficijentom prolaza topline ispod 1 W/m2K postaju znaajno skuplji u odnosu na utedu te se koriste samo u izgradnji pasivnih kua. Vrste prozorskih okvira Vrste prozorskih okvira: - aluminijski - plastini - drveni ALUMINIJSKI PROZORSKI OKVIRI imaju veliku postojanost oblika, to je je od bitne vanosti kod velikih prozorskih okvira i veliku postojanost na vremenske utjecaje (npr. sol). Oni ne stare i laki su za odravanje. Aluminij ima veliku toplinsku vodljivost, tako je presudno njgovo unutarnje punjenje koje mora biti dobar toplinski izolator kao to je npr. drvo. PLASTINI PROZORSKI OKVIRI imaju bolju toplinsku zatitu od aluminijskih, cijena im je priblino ista ali imaju problematian vijek trajanja i nisu prihvatljivi sa ekolokog aspekta jer njihova proizvodnja i reciklaa zagauju okoli (zato to najee sadre kadmij, omekivae i sredstva za zatitu od poara). No prednost im je lako odraavanje u odnosu na drvene prozorske okvire. DRVENI PROZORSKI OKVIRI imaju udio na tritu od oko 40%. Drvo je klasini materijal za prozore i ako se pravilno odrava moe trajati i do 100 godina, a prihvatljiv je i sa ekoloke strane jer je drvo materijal koji se obnavlja. Drvo ima najbolji stupanj toplinske i zvune izolacije. Prilikom poara njegova konstrukcija ostaje postojana i ne proizvodi nikakve otrovne plinove. Vaan je i odabir ispravnog
208

zatitnog sredstva za njih, a ekoloki najpovoljnije su zatite na bazi smola i firnisa. Takoer se mora omoguiti i neometan prodor vlage, a da bi prozori bili otporni na vremenske utjecaje mogue je oblaganje aluminijem. Izo stakla Kako bi smanjili toplinske gubitke, obini jednostruki prozori se zamjenjuju kvalitetnijim IZO staklima boljih izolacijskih svojstava. Izo staklo je stakleno tijelo sastavljeno od najmanje dvije staklene povrine a meuprostor je ispunjen suhim zrakom s tokom roenja -30C ili nekim drugim plinom, najee argonom, ksenonom ili kriptonom. Navedeni plinovi se stavljaju zbog smanjenja koeficijenta prolaza topline odnosno kako bi smanjili toplinske gubitke kroz prozor. Bitna svojstva izo stakala su : izolacija prolazu topline, utjecaj na prolaz svijetlosti, bistrina i istoa stakala, pravilan odraz slike okolia i da ne smije doi do roenja u meuprostoru. IZO STAKLO se sastoji od sljedeih dijelova:

a. staklo (npr. 2x4mm) b. zrak ili plinsko punjenje c. okvir d. upija vlage (molekularna zrnca) e. unutarnje brtvilo, (butil 5g/m) f. vanjsko brtvilo, 65-70ml/m KVALITETA IZO STAKLA ovisi o svakom sastavnom dijelu izo stakla, o kvaliteti materijala i nainu izrade pojedinog dijela. STAKLA KOJA SE KORISTE PRI IZRADI IZO STAKALA su slijedea: 1. FLOAT STAKLO koje je ravno prozirno staklo a standardno se ugrauje u IZO staklo i to u debljinama od 3 do 10mm 2. LAMINIRANO STAKLO je sastavljeno od vie float stakala zalijepljenih folijom. Ovo staklo se koristi i zbog sigurnosnih razloga jer ne puca u male komadie prilikom oteenja 3. KALJENO STAKLO je float staklo koje je termiki obraeno zbog poboljanja mehanikih svojstava, vrstoe na udar i vlane vrstoe na savijanje, u
209

sluaju razbijanja raspada se na velik broj malih komadia tupih rubova pa je pogodno iz sigurnosnih razloga za koritenje. 4. ORNAMENT STAKLA, povrina im je ukraena razliitim uzorcima 5. REFLEKTIRAJUE STAKLO premazano metalnim filmom koji dio svijetlosti reflektira a dio apsorbira. NA NISKI U-FAKTOR KOD IZO STAKLA UTJEE: 1. debljina i broj meuprostora (U- faktor smanjujemo veim brojem meuprostora i to veom irinom meuprostora) 2. punjenje meuprostora ( IZO stakla se pune zrakom ili inertnim plinovima (argon, kripton, xenon ili SF6) koji bitno smanjuju U- faktor 3. odabir stakla (Debljina stakla vrlo malo utjee na U- faktor, ali ga upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) znaajno smanjuje. Low-e stakla premazana su s strane meuprostora posebnim metalnim filmom koji proputa valove kratkih valnih duljina odnosno sunevu svijetlost, dok zraenje dugih valnih duljina reflektira ( IC zraenje)

Prikaz toplinski pogodnijih profila PVC, aliminijskih i drvenih prozora:

210

Low-E stakla Prema novom Tehnikom propisu o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama, prozori s low-e staklima su obavezni u novim zgradama. Prozori s ovakvim staklima imaju koeficijente prijelaza topline oko 1,3 W/m2K to je svakako preporuka pri kupnji novih prozora prilikom renoviranja starih zgrada. Princip low-e stakala je da se na staklo nanese tanak sloj na bazi vanadijeva dioksida. Taj sloj u zimskim uvjetima potpuno proputa infracrvene zrake, a tijekom ljetnih mjeseci ponaa se poput filtra i sprijeava prolaz toplinskog zraenja kroz staklo. Kako pritom potpuno proputa svijetlost u nekim sluajevima prozoru ne treba nikakvo sjenilo. Kemijskim sastavom i postupkom nanoenja tog sloja na staklo unaprijed odreuje granicu na kojoj filter postaje propusan, granica je podesiva izmeu 0C i 70C. Utede na energiji su znatne primjenom ovih stakala u grediteljstvu a mogu dostii i do 50% energije za klimatizaciju. Prednost low-e stakla je i to da se moe u proizvodnji mijenjanjem udijela naneenih materijala proizvoditi staklo tono za odreena klimatska podruja. Razlika u cijeni obinog i pametnog stakla je 20%, no energetska bi uteda mogla brzo nadoknaditi poveane trokove ulaganja. Druga razina pametnih stakala zahtjeva jo jedno svojstvo-samoienje. Nanese li se na staklo tanak sloj titanovog oksida, na povrini e se odvijati redoxproces, pri emu se organske neistoe na povrini stakla uglavnom razlau na CO2 i vodu. Debljina sloja vanadijevog dioksida je oko 100 nanometara, a njegovo nanoenje na staklenu povrinu tijekom proizvodnje stakla jami mu jednak vijek trajanja. Sa stakla ga nee ukloniti nikakvi vremenski utjecaji, unitit ga moe samo razbijanje stakla. Na sljedeoj slici je prikazan znaaj u izboru kvalitetnijeg stakla na podruju toplinske ugodnosti i utede energije. Pri vanjskim uvjetima -10C i unutarnjim uvjetima od +20C, izo stakla pokazuju daleko bolja svojstva od obinih jednostrukih stakala. Prikaz temperature unutranje povrine stakla za razne k-faktore

211

U sljedeoj tablici vidimo usporedbu razliitih tipova prozora u usporedbi s prozorom koji ima U- faktor 1.4 W/m2K, to je relativno dobar iznos koeficijenta prolaza topline. Prikazane su utede su u kWh po kvadratnom metru prozora, procijenjeni toplinski gubici i ukupna investicija postavljanja odreenog prozora.

MJERE POBOLJANJA NA POSTOJEIM PROZORIMA

Najvei gubici topline su kroz loe brtvljenje prozorskog krila i okna prozora koje se moe rijeiti stavljanjem razliitih brtvila. Ako materijal prozorske konstrukcije dobro vodi toplinu, uz energetske gubitke javljaju se i oteenja izazvana kondenzatom, a javljaju se i gubici zraenjem topline iz toplije prostorije prema hladnijem okoliu.
212

Poboljanje toplinskih karakteristika mogue je postii na sljedee naine:


zabrtviti prozore (i vanjska vrata) provjeriti i popraviti okove na prozorima (i vratima) izolirati kutije za rolete reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa, itd. zamjeniti prozore novim toplinski kvalitetnijim Brtvljenje

Iz modificiranog i osuvremenjenog presjeka profila prozora vidimo da je spoj izmeu krila i doprozornika u stvari kompleksna konstrukcija koja u prvom redu onemoguava prolaz zraka, a isto tako i prolaz vode. U vanjskom dijelu nastoji se onemoguiti dolazak vode na kritini dio profila, a u unutarnjem dijelu profilacija postie se brtvljenje zraka. Spoj krila i stakla omoguuje provjetravanje unutranjosti profila ispod stakla kao i kvalitetno nalijeganje stakla na vanjski i unutarnji dio. Stari prozori nemaju ugradene brtve. Stoga je korisno u spoj izmedu prozorskog okvira i krila utisnuti brtvila kao to su razlicite samoljepljive trake (od gume ili raznih pjenastih materi-jala) koje se povremeno moraju ob-navljati. Bolje je rjeenje ono koje u prozorsku brazdu urezuje utor u koji se zatim ugraduje brtva kakva se upotrebljava i kod novih prozora. Prozorski okov potrebno je kod svih opisa-nih nacina brtvljenja odgovarajuce nastaviti. Cesto se pokae da je pos-tojeci okov potrebno zamijeniti no-vim. U slucaju da se irina spoja prozorskog okvira i krila zbog deformacija drva i okova od mjesta do mjesta jako razlikuje, potrebno ga je zabrtviti masom za brtvljenje (npr. trajnoelasticnim silikonskim kaucu-kom). Stara je boju najprije potrebno odstraniti, zatim nanijet masu i prekriti je razdvajajucom folijom. Zatim se prozor zatvori (ne do kraja) i ceka se da se masa stvrdne. Razdva-jajuca se folija na kraju odstrani, a viak mase odree. Izmedu prozora i zida cesto ostaje reka kroz koju nekontrolirano pro-dire hladan zrak. U takvim je sluca-jevima reku potrebno zatvoriti na vanjskoj i unutarnjoj strani letvicom, a meduprostor zapuniti pjenastim toplinskoizolacijskim materijalom (npr. poliuretanskom pjenom)

213

Dobro brtvljenje prozorskog profila kao i postava toplinske izolacije vanjskog zida u odnosu na profil prozora igraju veliku ulogu u smanjenju ukupnih toplinskih gubitaka.

4.4.9. ISPITIVANJE PROPUSNOSTI VRATA


TEHNIKA SVOJSTVA I DRUGI ZAHTJEVI ZA PROZORE I VRATA, TE NAIN POTVRIVANJA SUKLADNOSTI Podruje primjene Ovim se Prilogom sukladno lanku 7. stavku 1. vaeeg Propisa odreuju tehnika svojstva i drugi zahtjevi za prozore i vrata, te nain potvrivanja sukladnosti prozora i vrata, ako ovim Popisom nije drukije propisano. Tehnika svojstva i drugi zahtjevi, te potvrivanje sukladnosti prozora i vrata odreuju se odnosno provode, ovisno o vrsti prozora i/ili vrata, prema normama Specificirana svojstva, potvrivanje sukladnosti i oznaavanje Specificirana svojstva Tehnika svojstva prozora i vrata, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata moraju ispunjavati ope i posebne zahtjeve bitne za njihovu krajnju namjenu u graevini i moraju biti specificirana prema normi HRN EN 14351-1 odnosno prema posebnom propisu. Prozori i vrata prema podjeli u normi HRN EN 14351-1, te ostali prozori i vrata na koje se odnose zahtjevi otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, propusnosti zraka, prolaska topline i zvune izolacije, moraju se specificirati prema toj normi. Prozori i vrata koji se nalaze izmeu prostora razliitih poarnih sektora glede otpornosti na poar i proputanja dima moraju se specificirati u skladu s posebnim propisom. Svojstva prozora i vrata moraju biti specificirana u projektu graevine. Svojstvo propusnosti zraka obvezno se specificira.
214

Svojstvo otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska topline, zvune izolacije te otpornost na poar i proputanje dima mora se specificirati u ovisnosti o namjeni i poloaju prozora ili vrata u graevini i uvjetima njezine uporabe. Potvrivanje sukladnosti Potvrivanje sukladnosti prozora i/ili vrata na koje se primjenjuje ovaj Prilog glede svojstava propusnosti zraka, otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska topline i zvune izolacije provodi se, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata, prema odredbama Dodatka ZA norme HRN EN 14351-1, te odredbama ovoga Priloga i posebnog propisa. Oznaavanje Prozori i vrata oznaavaju se, na otpremnici i na prozoru ili vratima prema normi HRN EN 14351-1. Oznaka mora obvezno sadravati upuivanje na tu normu, a u skladu s posebnim propisom. Oznaka iz predhodnog stavka ovoga Priloga obvezno sadrava iskazanu obavijest o svojstvima propusnosti zraka te o ostalim svojstvima (kao to su: otpornost na optereenje vjetrom, vodonepropusnost, prolaz topline, zvuna izolacija te otpornost na poar i proputanje dima) kada se ta svojstva, u ovisnosti o namjeni i poloaju prozora ili vrata u graevini i uvjetima njezine uporabe, specificiraju projektom graevine. Ispitivanje Ispitivanje svojstava propusnosti zraka, otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska topline i zvune izolacije prozora i vrata i uzimanje i priprema uzoraka za ispitivanje, ovisno o vrsti prozora i vrata, provodi se prema normama. Ispitivanje prozora i/ili vrata na svojstva otpornosti na poar i na proputanje dima provodi se, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata, prema priznatom tehnikom pravilu i priznatim tehnikih pravilima na koje ono upuuje. Odravanje svojstava Odravanje svojstva prozora i/ili vrata tijekom prijevoza, pretovara i skladitenja mora se osigurati u skladu s uputom proizvoaa. Projektiranje Djelovanje vjetra odreuje se proporcionalno referentnim brzinama vjetra odreenim normom nHRN ENV 1991-2-4 za odgovarajuu visinu ugradnje prozora odnosno vrata. Popis priznatih tehnikih pravila i norma Priznata tehnika pravila Pravilnik o tehnikim normativima za projektiranje i izvoenje zavrnih radova u graevinarstvu (Slubeni list 21/90), te priznata tehnika pravila i tehnike specifikacije na primjenu kojih ta priznata tehnika pravila upuuju. Pravilnik u obaveznom atestiranju elemenata tipnih graevinskih konstrukcija na otpornost prema poaru te o uvjetima kojima moraju udovoljavati organizacije udruenog rada ovlatene za atestiranje tih proizvoda (Slubeni list 24/90 i Narodne novine 47/97 i 68/00), te priznata tehnika pravila i tehnike specifikacije na primjenu kojih ta priznata tehnika pravila upuuju. ISPITIVANJE PROPUSNOSTI VRATA 1) Broj izmjena unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom kod zgrade u kojoj borave ili rade ljudi treba iznositi najmanje n = 0,5 h-1 ako propisom donesenim u skladu s
215

Zakonom o prostornom ureenju i gradnji kojim se ureuje to podruje nije drukije propisano. (2) U vrijeme kada ljudi ne borave u dijelu zgrade koji je namijenjen za rad i/ili boravak ljudi, potrebno je osigurati izmjenu unutarnjeg zraka od najmanje n = 0,2 h-1. (3) Najmanji broj izmjena zraka iz stavka 1. i stavka 2. ovoga lanka mora biti vei u pojedinim dijelovima zgrade ako je to potrebno: da se ne ugrozi higijena i zdravstveni uvjeti, i/ili zbog uporabe ureaja za grijanje i/ili kuhanje s otvorenim plamenom. (4) Ako se za ventiliranje zgrade osim prozora ili umjesto njih koriste i posebni ureaji s otvorima za ventiliranje, tada mora postojati mogunost njihova jednostavnog ugaanja sukladno potrebama korisnika zgrade.

(5) Ispunjavanje zahtjeva o zrakonepropusnosti dokazuje se i ispitivanjem na izgraenoj zgradi prema HRN EN 13829:2002, metoda odreivanja A.

(6) Prilikom ispitivanja iz stavka 5. za razliku tlakova izmeu unutarnjeg i vanjskog zraka od 50 Pa, izmjereni tok zraka, sveden na obujam grijanog zraka, ne smije biti vei od vrijednosti n50 = 3,0 h-1 kod zgrada bez mehanikog ureaja za provjetravanje, odnosno n50 = 1,5 h-1 kod zgrada s mehanikim ureajem za provjetravanje.

4.4.10. ISPITIVANJE PROPUSNOSTI REKI KANALA (CIJEVI)


POTREBNA MJERENJA U SUSTAVIMA KLIMATIZACIJE, GRIJANJA, HLAENJA I VENTILACIJE Mjerenja se mogu provoditi u svrhu ustanovljavanja energetskih svojstava i uinkovitosti sustava grijanja, funkcionalnosti cjelokupnog sustava, ustanovljavanja izbalansiranosti razvoda, te ustanovljavanja karakteristika komfora u boravinim prostorima, pogotovo u onima specijaliziranih namjena. Najee se provode mjerenja temperature i protoka polaznog i povratnog medija. Istovremeno je potrebno mjeriti potronju goriva u kontrolnom vremenu. Ukoliko je izvedivo, poeljno je mjeriti temperaturu dimnih plinova. Mjerenje sastava dimnih plinova je uinkovit zahvat za ustanovljenje stanja kotla, no zbog zahtjevnosti mjerenja je ta mjera rijetko primjenjiva. Za ustanovljavanje uinkovitosti i funkcionalnosti sustava provode se mjerenja temperature i protoka medija u karakteristinim tokama razvoda, te u ogrjevnim tijelima. Na taj nain se moe zakljuiti o otporima strujanja i o toplinskim gubicima u razvodu medija, te o uinkovitosti ogrjevnih tijela. Za ustanovljavanje lokalnih gubitaka vre se kontaktna mjerenja temperature na odgovarajuim tokama razvoda. Ukoliko je izvedivo, moe se provesti i termografsko snimanje razvoda ogrjevnog medija, uzimajui u obzir pogreke koje unose reflektirajue povrine. Mjerenje tlaka medija provodi se na najviim i najniim tokama razvoda. Za ustanovljavanje uinkovitosti cirkulacionog sustava mogu se mjeriti pogonske karakteristike cirkulacionih pumpi -protok, potronja el. energije i ustanovljenje radnih karakteristika. Za ustanovljavanje izbalansiranosti sustava vre se mjerenja protoka na glavnom izlazu iz kotla te po pojedinim granama razvoda i njihovim krajnjim ekstenzijama , u kontinuiranom pogonu cirkulacionih pumpi.
216

Kod centraliziranih rashladnih sustava mjere se svojstva distribuiranog medija kao i za grijanje, a kod rashladnih agregata, ako je rije o kompresorima, mjeri se temperatura kondenzacije i isparavanja, te po potrebi i temperatura rashladnog medija. MJERENJE PROTOKA ZRAKA U KGHV SUSTAVIMA Poznato je da se ispitivanje i regulacija protoka zraka, koliine dobave i odsisa rade zbog postizanja projektiranih parametara u pogledu minimalnih higijenskih uvjeta, ili broja izmjena zraka ili potreba zranog grijanja. Velika veina klima komora i ventilacijskih sustava upravlja se frekventnim regulatorima no ukoliko to nije sluaj za sve komore iznad 7.000 m3/h potrebno ih je ugraditi. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nije podeen protok zraka, dolazi do poveanja otpora sa kvadratom protoka zraka te pri tome dolazi do poveanje potronje snage sa kubom protoka zraka to dovodi do nepotrebnog poveanja utroka energije. vo mjerenje je takoer potrebno i zbog obveze dananjih sustava da posjeduju rekuperaciju topline ( bilo preko glikolnog ili ploastog rekuperatora, ili rototerma) jer u sluaju manjih protoka zraka od projektiranih, sama uinkovitost i uteda energije na rekuperatoru je znatno smanjena. Takoer i mjerenjem temeprature zraka (ulaz/izlaz) moemo ustanoviti uinkovitost same rekuperacije. MJERENJE NEPROPUSNOSTI VENTILACIJSKIH KANALA Dananjim nainom izvoenja ventilacijskih kanala, vrlo rijetko se nakon izvoenja radova ispituje u kojoj mjeri dolazi do proputanja ventilacijskih kanala. Prema ASHRAE STANDARDU 111-1988 moemo vidjeti koliko su zapravo veliki gubici u sluaju nepotrebnog proputanja zraka kroz kanale jer potronja snage (kao to je reeno) raste sa kubom promjene protoka zraka pa u slijedeoj tablici moemo vidjeti koliko je zapravo nepotrebno velika potrona energije, zbog poveanja snage motora komore u odnosu na postotak proputanja kanala:
Tablica 2: Odnos propusnosti kanala i poveanja snage motora

Propusnost

Poveanje bruto snage motora 1.00 1.03 1.16 1.33 1.52 1.73

0% 1% 5% 10% 15% 20%

217

4.5. TOPLINSKI MOSTOVI


Toplinskim mostovima zovu se dijelovi vanjskog graevinskog elementa koji imaju manji otpor toplinskoj propustljivosti nego tipini presjek elementa. Zato je temperatura unutarnje povrine elementa na toplinskom mostu manja nego na preostaloj povrini elementa to poveava potencijalnu opasnost kondenziranja vodene pare na ovim mjestima. ak ako i ne doe do kondenzacije vodene pare, heterogene povrinske temperature uzrokovat e razliite brzine struja konvekcije s posljedicom breg taloenja praine iz zraka na hladnijim povrinama toplinskih mostova to se manifestira kao promjena boje tih dijelova elemenata. Na slici 9.1. prikazan je primjer toplinskog mosta u sredini vanjskog zida. Ovdje se radi o zidu od plinobetona s armiranim betonskim stupom.. Na sl, 9,1.nacrtane su i dvije krivulje promjene temperatura unutarnje povrine elementa, Crtkana linija dobivena je pomou formule (5.2) ti te i = t i - ------------ . R i Ro

Sl..9.1. Primjer toplinskog mosta u sredini vanjskog zida dok je puna linija dobivena mjerenjem na stvarnom zidu. Iz slike je vidljivo da se krivulja stvarne promjene povrinske temperature znatno razlikuje od teoretske krivulje izraunate pomou gornjeg izraza. Razlog tomu jest heterogenost graevinskog elementa na mjestima toplinskih mostova, zbog ega na tim podrujima formula (5.2) vie ne vrijedi. Toplinski se mostovi u pravilu moraju korigirati, s ciljem da se postigne to bolje izjednaenje povrinskih temperatura. Kada se toplinski most nalazi u sredini graevinskog elementa njegova korekcija mogua je pomou tzv. principa izolacije. Princip izolacije sastoji se u postavljanju preko unutarnje povrine toplinskog mosta nekog toplinsko izolacijskog materijala odreene debljine. To moe biti materijal iz tipinog presjeka zida, ako taj materijal ima povoljna izolacijska svojstva (Sl.9.2) ili pak neki izraziti toplinsko izolacijski materijal (sl.9.3.) U ovom drugom sluaju oblaganje treba izvriti na irini oko tri puta veoj od irine toplinskog mosta.
218

Sl..9.2. Toplinski most korigiran principom izolacije

Sl.9.3. Shematski prikaz toplinskog izolacije (varijanta rjeenja)

mosta

korigiranog

principom

Na s1.9.4. prikazana je raspodjela temperature na unutarnjoj povrini elementa za sluaj izolacije toplinskog mosta s vanjske strane. Iz slike je vidljivo da kod ovakvog rjeenja temperature na povrini toplinskog mosta ostaju relativno niske, to znai da osnovni problem toplinskog mosta nije rijeen.

219

Sl.9.4. Toplinski most izoliran s vanjske strane - pogreno rjeenje Korekcija toplinskih mostova koji se javljaju na mjestima prodora nosivih poprenih armirano-betonskih zidova i armirano-betonskih stropova u vanjske zidove je relativno jednostavna. Budui da se radi o betonskim konstrukcijama koje se svojim najveim dijelom nalaze u unutarnjoj toploj atmosferi zgrade, to je dio tih konstrukcija koji prodire u vanjske zidove na neki nain stalno podgrijavan". Zato u ovom sluaju u potpunosti zadovoljava rjeenje s toplinskom izolacijom poloenom s vanjske strane (sl.9,5.),

S1,9.5. Nosivi popreni armirano betonski zid iii armirano betonski strop a)toplinski most bez izolacije, b)toplinski most korektno izoliran.

4.5.1.DEFINIRANJE TOPLINSKIH MOSTOVA


Toplinski most je manje podruje u omotau grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela. Zbog smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipini presjek konstrukcije, temperatura unutarnje povrine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na ostaloj povrini, to poveava opasnost od kondenziranja vodene pare. Ovisno o uzroku poviene toplinske propustljivosti, razlikujemo dvije vrste toplinskih mostova: konstruktivni toplinski mostovi nastaju kod kombinacija razliitih vrsta materijala; geometrijski toplinski mostovi nastaju uslijed promjene oblika konstrukcije, npr. uglovi zgrade. U praksi su vrlo este kombinacije ovih vrsta toplinskih mostova.

220

4.5.2. POSLJEDICA JAKIH TOPLINSKIH MOSTOVA

Poast zvana Toplinski most Trai se najvei neprijatelj toplih domova sa ove strane svemira, iv ili mrtav. Dopustite da vam predstavimo potencijalog pobjednika, toplinski most je pred vama. Toplinski most je manji dio plata graevine gdje se inae jednoliki toplinski otpor znatno mijenja zbog promjene materijala, promjene debljine plata ili geometrije graevine. Toplinski most nastaje kada materijali koji su slabi izolatori dolaze u kontakt i dozvoljavaju toplini da preko njihovog spoja stvori tok. Na slici vidimo jedan primjer toplinskog mosta gdje je zid od cigle presjeen sa betonom, koji je slabiji izolator sa manjim toplinskim otporom i kroz kojeg toplina nesmetano pronalazi put iz unutranjosti graevine prema vani. Najjednostavniji primjer toplinskog mosta je prozor ili vrata.

221

Zbog smanjenog toplinskog otpora u odnosu na normalni presjek zida ne samo da toplina odlazi vani nego je i temperatura sa unutaranje povrine zida na toplinskom mostu manja nego na ostaloj povrini zida pa se poveava opasnost od kondenziranja vodene pare na unutarnjem dijelu toplinskog mosta. Borba sa toplinskim mostovima u pravilu je jako teka, pa je prevencija najbolja mjera koju moemo poduzeti. Nekada se problemi mogu rijeiti postavljanjem dodatne izolacije oko samog mosta ali u veini je sluajeva rjeavanje postojeih toplinskih mostova jako teko. Zbog toga je veoma vano da se jako pazi u fazi gradnje objekta jer toplinski mostovi imaju dva glavna razloga nastanaka, greka u projektiranju ili greka u graenju. Jedan od glavnih razloga toplinskih mostova su greke u izoliranju tijekom gradnje gdje je izolator loe postavljen ili je sam izolator jako lo to dovodi do nesmetanog toka topline prema vani. esti uzroci toplinskih mostova su i metalni objekti unutar konstrukcije koji grekom stre kroz izolaciju prema vani. Generalno gledajui toplinski mostovi nisu dobri zbog vie razloga: Poveene potronje energije Pojavom toplinskih mostova na graevini potrebno je nadoknaditi toplinu koja je preko mostova otila u okolinu. Korisnici objekta to rade dodatnim zagrijavanem prostora to poveava potronju energije. U novijim zgradama nia temperatura unutarnjeg palata objekta trebala bi se javljati samo na podruju prozora. Kod starijih zgrada preporuljivo je da se postavi dodatna izolacija na vanjskoj strani graevine. Odravanje objekta Posljedica toplinskih mostova je i kondenzacija pare na unutarnjem dijelu mosta to kao posljedicu ima stvaranje vlanih podruja na zidovima, u ekstremnim sluajevima i plijesni. Sve to poveava potrebu za dodatnim odravanjem objekta jer je zahvaene povrine potrebno sve ee odravati i to sa dosta skupim sredstvima. Da bi se izbjegla kondenzacija na toplinskim mostovima potrebno je osigurati da relativna vlanost unutar graevine bude na nioj razini. To se moe osigurati na nain da se proizvodi manja koliina pare a da se osigura dovoljna izmjena zraka u prostoru. Komfor unutar objekta
222

Toplinski mostovi utjeu na komfor objekta na naina da e loe izolirani zidovi biti hladni tijekom zime to uz kretanje zraka moe dovesti do hladnih propuha. Hladni propuh e dovesti do toka niske temperature to dovodi do smanjenja komfora unutar prostora. Zdravlje korisnika objekta Jedan od glavnih problema toplinskih mostova je i pojava plijesni koja poveava opasnost od alergija i drugih zdravstvenih problema. Zbog svega ovog, gledajui sa stajalita uinkovitog koritenja energije, toplinski mostovi su jedan od glavnih problema graenja.

4.5.3.NAINI I SREDSTVA ZA SMANJENJE UTJECAJA TOPLINSKIH MOSTOVA


Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u gradevinskim konstrukcijama, no njihov utjecaj na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti pravilnim projektiranjem bitnih detalja konstrukcije: > Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije > Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana > Toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj > Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske izolacije > Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipinih toplinskih mostova prodori konstrukcija, istake i slino Uvaavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po zavretku izgradnje mogue dodatno provjeriti termografskim snimanjem.

PRIMJENA INFRACRVENE TERMOGRAFIJE U ODREDIVANJU ENERGETSKIH GUBITAKA U ZGRADARSTVU Primjenom termografskih mjerenja, sukladno normi HRN EN 13187:2000 mogue je brzo i uinkovito utvrditi stanje toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, a time mjesta, dimenzije i veliinu gubitaka toplinske energije zgrade. Kako je u Hrvatskoj relativno est sluaj da dokumentacija (projektna, izvedbena) ne odgovara realnom stanju to mjerenja kojim se provjerava podudarnost stanja vanjske ovojnice zgrade s dokumentacijom su nuna. Termografsko mjerenje je brzo, jeftino i uinkovito te se namee kao zadovoljavajua kvalitativna metoda pri energetskim auditima zgrada. Povoljna okolnost za primjenu te metode mjerenja u Hrvatskoj slijedi iz injenice da se edukacije za termografistu provode na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a termografska oprema se moe kupiti u Hrvatskoj i to od mnogih svjetskih proizvodaa, uz osigurani servis opreme. PRIMJERI GUBITAKA TOPLINE U ZGRADARSTVU Provedbom niza energetskih audita, poglavito tzv. walk trought audita, koristili smo suvremenu termovizijsku kameru ThermoCAM P65, s objektivima od 23 i 45.
223

Obrada termograma vrena je s programom ThermoCAM Reporter Pro 8. Postupajui suklando relevantnim normama [7] bili smo u stanju utvrditi postojanje i veliinu toplinskih mostova, mjesta slabe li nedostajue toplinske izolacije, ocijeniti stanje toplinske propusnosti vanjske stolarije, nepravilnosti rada grijuih tijela sustava grijanja i si. esto su termovizij ska mjerenja pokazala da dokumentacija vezana za fiziku zgrade nije tona, odnosno da ne odgovara realnom stanju. Radi ilustracije navedenog, na slikama 2. do 5. dati su termogrami s pridruenim fotografijama nekih zgrada. Na termogramima svjetlijom bojom prikazane su povrine s viom temperaturom, a povrine s niom temperaturom tamnijom bojom.

Slika 2.: Slaba toplinska izolacija vanjskog zida, prozora i kutije za rolete je uoljiva. Pri proraunu potrebno je koristiti korigirane, odnosno poveane koeficijente prolaza topline i zida i prozora od onih koji su navedeni u projektnoj dokumentaciji.

224

Slika 3.: Pored gubitaka topline kroz prozore vidljivo je ne postojanje dijela izolacije na bonom zidu zgrade.

Slika 4.: Pored gubitaka topline kroz prozore vidljivo je postojanje toplinskog mosta kao i slabo stanje toplinske izolacije. Kao primjer slabe toplinske izolacije sportske dvorane novosagraene kole dat je termogram na slici 5.

225

Slika 5.: Slaba toplinska izolacija vanjskog zida uzrokuje poveane gubitke topline grijanja. Realni koeficijent prolaska topline vanjskog zida je via za cca 30 % spram vrijednosti iz projektne dokumentacije. Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u graevinskim konstrukcijama, no njihov utjecaj na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti pravilnim projektiranjem bitnih detalja konstrukcije: _ Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije _ Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana _ Toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj _ Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske izolacije _ Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipinih toplinskih mostova prodori konstrukcija, istake i slino Uvaavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po zavretku izgradnje mogue dodatno provjeriti termografskim snimanjem. Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju vanjske ovojnice kue, izbjegavanje jakih toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje. Postavom toplinske izolacije s vanjske strane moemo izbjei veinu toplinskih gubitaka kod toplinskih mostova. Pozicija prozora u zidu takoer igra vanu ulogu u izbjegavanju toplinskih mostova. Ako je mogue prozor treba biti smjeten u nivou toplinske izolacije. Ako to nije mogue potrebno je toplinski izolirati palete oko prozora.

4.5.4.PRORAUN UTJECJA TOPLINSKOG MOSTA NA TOPLINSKE GUBITKE


(1) Zgrada koja se grije na temperaturu viu od 12 C mora biti projektirana i izgraena na nain da utjecaj toplinskih mostova na godinju potrebnu toplinu za grijanje bude to manji. Da bi se ispunio taj zahtjev, pri projektiranju treba koristiti sve ekonomski prihvatljive tehnike i tehnoloke mogunosti. (2) Utjecaj toplinskih mostova kod prorauna godinje potrebne topline za grijanje i koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade odreuju se prema HRN EN ISO 13789:2000, HRN EN ISO 14683:2000 i HRN EN ISO 14683/AC: 2004, HRN EN ISO 10211-1:2002, HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN 13370:2002. (3) Ako je potencionalni toplinski most projektiran u skladu s hrvatskom normom koja sadri katalog dobrih rjeenja toplinskih mostova, tada se moe umjesto tonog prorauna iz stavka 2. ovoga lanka utjecaj toplinskih mostova uzeti u obzir poveanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], svakog graevnog dijela oploja grijanog dijela zgrade za UTM = 0,05 W/(m2K). (4) Ako toplinski most nije katalogiziran u hrvatskoj normi iz stavka 3. ovoga lanka ili rjeenje toplinskog mosta nije u skladu s odgovarajuim rjeenjem, tada se umjesto tonog prorauna prema hrvatskim normama iz stavka 2. ovoga lanka utjecaj toplinskih mostova moe se uzeti u obzir poveanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], svakog graevnog dijela oploja grijanog dijela zgrade za
226

UTM = 0,10 W/(m2K). (5) Iznimno, odredbe stavka 2. ovog lanka ne primjenjuju se na graevne dijelove kod kojih je utjecaj toplinskih mostova ve bio uzet u obzir u proraunu koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)]. Kod zgrade s parcijalnim tlakom vodene pare veim od 1750 Pa (npr. 20 C/75 %), koja ima toplinske mostove s duljinskim koeficijentom prolaska toplinei > 0,20 W/(mK) ili e > 0,15 W/(mK), treba dokazati da se vodena para nee kondenzirati na unutarnjoj povrini toplinskih mostova. Ovaj dokaz se provodi prema HRN EN ISO 10211-1:2002, HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN ISO 13788:2002.

227

ENERGETSKI EFIKASNA KUA

228

You might also like