Professional Documents
Culture Documents
SADRŽAJ
List br.
UVOD ............................................................................................................ 2
1
SEMINARSKI RAD
UVOD
Materijalni izvori poslovnog prava su isti kao i u svim drugi granama našeg pravnog
sistema. Reč je o interesima i volji vladajuće klase, koja se izražava u formalnim izvorima prava.
Zbog toga su predmet našeg daljeg interesovanja formani izvori poslovnog prava, tj. oblici i
forme u kojima se pojavljuju pojedina pravila iz poslovnog prava.
Formalni izvori poslovnog prava su mnogobrojni i preko njih se pojavljuju prave norme
različite normativne snage. Zato je potrebno utvrditi redosled primene formalnih izvora
poslovnog prava, tj. pravnu snagu pojedinih normi – pošto je u praksi moguće da se isti
društveno-ekonomski odnosi na različite načine pravno regulišu.
Izvori poslovnog prava mogu da imaju različite načine nastajanja i različito poreklo. Po
načinu nastajanja, može se govoriti o heteronomnim i autonomnim izvorima.
Heteronomni izvori poslovnog prava su državni propisi koje donosi država po tačno
definisanoj i ustaljenoj zakonskoj proceduri. To su ustav, zakon, podzakonski propisi i sudska
praksa.
Autonomne izvore prava stvaraju sami subjekti na koje se ovi izvori prava primenjuju. U
autonomne izvore poslovnog prava spadaju: poslovni običaji, uzanse, trgovački termini i
klauzule, opšti uslovi poslovanja, athezioni ugovori i tipski ugovori.
Domaći izvori poslovnog prava nastaju u okviru pravnog porekla jedne države.
Međunarodni izvori poslovnog prava nastaju međunarodnim pravnim putem između dve
ili više država.1
1. IZVORI POSLOVNOG PRAVA KOJI DONOSI
ZAKONODAVAC
1
Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006. str. 31-33
3
SEMINARSKI RAD
Ustav u formalnom smislu je najviši pravni akt jedne zemlje. Ustav Republike Srbije
sadrži niz odredbi ekonomsko-pravnog karaktera koje nisu samo načelnog karaktera. One su i
neposredno primenjive u praksi. Kako ustavom ne mogu biti regulisana sva pitanja ekonomsko-
pravnog i poslovno-pravnog karaktera, Ustav reguliše potrebu i način donošenja zakona,
podzakonskih akata koje će bliže i potpunije regulisati određene oblasti privrednog života.
Zakon je posle Ustava pisani pravni akt najviše pravne snage, koji donosi posebni
zakonodavni organ, po posebnom postupku. Zakoni, kao opšti pravni akti koje donosi
zakonodavni organ države po propisanom postupku, moraju biti saglasni Ustavu. Ukoliko zakon
celovito odrđuje određenu pravnu oblast on se naziva zakonik ili kodeks, a proces njegovog
donošenja kodifikacija.
Podzakonski propisi su opšti ptavni akt niži od zakona koji donose nadležni državni
organi – izvršni organi uprave. Složenost i dinamika poslovanja čine da je nemoguće sva pitanja
regulisati zakonom. Zato postoje podzakonski propisi, kao: uredbe, pravilnici, odluje, naredbe
rešenja i uputstva. Podzakonski propisi se donose radi zarade i lakže primene zakona 2
Sudsku praksu čini čini niz sudskih presuda, kojima se pravne norme primenjuju na isti
način u praksi.
2
Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006. str. 32-35
4
SEMINARSKI RAD
Ipak, stavovi viših sudova imaju određeni uticaj na sudsku praksu. Naročito veliki uticaj
na sudsku praksu kod nas imaju načelni stavovi usvojeni na sednici Ustavnog suda, Vrhovnog
suda i Višeg trgovinskog suda. Razlozi za ovakav vertikalan uticaj su mnogobrojni:
− prvo, ovako formirana praksa ima veliki autoritet koji počiva na valjanosti razloga
sadržanih u presudi(a posebno na stanovištu ili stavu više sudske instance) višeg suda;
− drugo, tu je i psihološki razlog – kada postoji rešenje višeg suda – to ljudi sa lakoćom
prihvataju kao objektivno i tačno i
Poslovni običaji su izvori autonomnog poslovnog prava koje poslovni subjekti stvaraju
samostalno, nazavisno od zakonodavca. Rač je o određenim pravilima koja nastaju dugotrajnim
ponavljanjem nekih ponašanja u istoj ili sličnoj situaciji. Od poslovnih običaja treba razlikovati
5
SEMINARSKI RAD
tzv. dobte običaje koji predstavljaju pravila morala, a to su norme poslovnog morala jednog
društva.
U pravnoj teoriji se razlikuju poslovni obučaji od normi običnog prava. Osnovna razlika
je u tome što se kod običajnog prava kao osnov primene pojavljuje pravna svest o pravnoj
obaveznosti primene toga pravila ponačanja, dok je osnov poslovnih običaja uređenje o
korisnosti odgovarajućeg ponašanja. Poslovni običaji se dužom primenom se postepeno
pretvaraju u norme običajnog prava.3
− Posebne poslovne običaje, koji važe za određenu privrednu granu, odnosno struku.
− Opšte poslovne običaje, koji važe na teritoriji određene zemlje – široj teritoriji
− Lokalne poslovne običaje, koji važe samo u određenom mestu, ili nekoj užoj teritoriji.
2.2.Uzanse
3
Vasiljević M.: „Poslovno pravo“, Beograd, 2001. str. 17
6
SEMINARSKI RAD
određenih proizvoda. Kod nas postoje posebne uzanse: Lučke uzanse, Posebne uzanse o
ugostiteljstvu, Posebne uzanse o građenju i dr.
4
Jankovec I.: „Ugovori u privredi“, Beograd, 1987. str. 34
7
SEMINARSKI RAD
Kako dugo u posleratnom razvoju naše zemlje nisu bili doneseni odgovarajići zakonici iz
oblasti trgovačkog zakonodavstva, u u pojedinim delovima su se primenjivala pravna pravila iz
predratnih zakona. Od svih starih zakonika najznačajniji je Hrvatsko-ugarski trgovački zakonik
8
SEMINARSKI RAD
iz 1875. godine, čija se pravna pravila i danas najčešće primenjuju kod nas u slučaju
nepostojanja odgovarajućih pozitivnih propisa.
3.2.Građansko pravo
Istorijski posmatrano, Građansko pravo spada u nastarije grane prava uopšte. Pravna
pravila ove grane prava imaju svoju dugu tradiciju i potiču još iz starog Rimskog prava.
Nastanak novih grana prava, u okviru civilnog (građanskog) prava, nije pratila potrebna
kodifikacija u našem savremenom zakonodavstvu.
Sama primena pravnih normi građanskog prava na poslovno pravo (privredno i trgovinsko
pravo) ima dosta poteškoća: pre svega što građansko pravo kod nas nije kodifikovano kao
privredno i trgovinsko pravo i što se kod nas još uvek primenjuju pravna pravila rascepkanog,
neujednačenog i zastarelogpredratnog građanskog prava.
3.3.Pravna nauka
Stanovište pravne nauke u svetu, pa i kod nas predstavlja formalni izvor poslovnog prava.
Izuzetak jedino predtavlja Švajcarski građanski zakonik, koji upućuje sudiju da kod nedostatka
propisa sudi po pravilu koje bi doneo kao zakonodavac, gde se od njega traži da pri
popunjavanju pravne praznine, sledi i afirmiše pravnu nauku.
Međutim, iako pravna nauka nije formalni izvor prava, ona ipak može na različite načine
da utiče na zakonodavnu i sudsku praksu. Njen uticaj u tom smislu je zapažen: putem kritičnih
sudija postojećih normativnih rešenja, putem kritičnih prikaza sudske i arbitražne prakse,
učešćem u ekspertnim grupama za izradu zakona, učešćem kao članovi veća ili sudija najviših
sudova i slično.
5
Petrović S.: „Obligaciono pravo“, Beograd, 1995. str. 56
9
SEMINARSKI RAD
U tom smislu pravana nauka predtavlja pomoćni, interpretivni, posredni izvor prava, jer
argumentovana shvatanja istaknutih pravnih teoretičara se najčešće prihvataju u sudskoj,
zakonodavnoj i poslovnoj praksi.6
Hijerarhija izvora poslovnog prava ima veliki praktični značaj zbog velikog broja pravnih
pravila u poslovnom pravu, što omogućuje pravilnu primenu pravnih pravila u skladu sa
društvenim interesima i ciljevima.
6
Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006. str. 46
10
SEMINARSKI RAD
- prvo, prema načelu autonomije volje ugovornih strana prednost u primeni imaju akti koji
neposredno ili posredno izražavaju tu volju;
- drugo, prema načelu posebnosti kod izvora poslovnog prava prednost se daje izvorima
prava posebne prirode u odnosu prema izvorima prava opšte prirode (predost posebnog
nad opštim).
ZAKLJUČAK
11
SEMINARSKI RAD
trgovački zakonici bili su, u stvari skraćeni prevodi Francuskog trgovačkog zakonika iz 1807.
godine, a da su svi ostali trgovački zakonici bili u potpunosti ili delimično preuzeti iz Opšteg
nemačkog trgovačkog zakonika iz 1910. godine.
KLJUČNE REČI
Ustav, zakon, sud, izvori poslovnog prava, akti, klauzule.
LITERATURA