You are on page 1of 12

SEMINARSKI RAD

SADRŽAJ
List br.

UVOD ............................................................................................................ 2

IZVORI POSLOVNOG PRAVA ........................................... 2


1. IZVORI POSLOVNOG PRAVA KOJI DONOSI ZAKONODAVAC 3
1.1. Ustav, zakon i podzakonski propisi ....................................................... 4
1.2. Sudska (i arbitražna) praksa .................................................................. 5

2. AUTONOMNI IZVORI POSLOVNOG PRAVA ................................ 6


2.1. Poslovni običaji .................................................................................. 6
2.2. Uzanse .............................................................................................. 7
2.3. Akti privrednih društava ...................................................................... 7
2.4. Opšti uslovi poslovanja ....................................................................... 8
2.5. Trgovačke klauzule i termini ................................................................ 8

3. OSTALI IZVORI POSLOVNOG PRAVA .......................................... 9


3.1. Pravna pravila predratnog trgovačkog prava ........................................... 9
3.2. Građansko pravo ................................................................................ 9
3.3. Pravna nauka ..................................................................................... 10
4. HIJERARHIJA IZVORA POSLOVNOG PRAVA ............................... 11

Zaključak i ključne reči .................................................................................... 12


Literatura .......................................................................................................... 13

1
SEMINARSKI RAD

UVOD

Izvori poslovnog prava klasifikuju se na marerijalne i formalne izvore. Izvori poslovnog


prava mogu da imaju različite načine nastajanja i različito poreklo. osnovni izvor statusnog dela
poslovnog prava kod nas je Zakon o privrednim društvima iz 2004. godine, zakon je podeljuen
na više delova. Osnovni izvor našeg prava u vezi sa ugovorima u privredi je Zakon o
obligacionim odnosima iz 1978. godine. Značajno je istaći za naše poslovno pravo da ima čitav
niz zakona kao svoje formalne izvore. Odgovarajuće promene u društveno - ekonomskim
odnosima izazivaju i promene u propisima.

I. IZVORI POSLOVNOG PRAVA


2
SEMINARSKI RAD

Izvori poslovnog prava kvalifikuju se na materijalne i formalne izvore.

Materijalni izvori poslovnog prava su isti kao i u svim drugi granama našeg pravnog
sistema. Reč je o interesima i volji vladajuće klase, koja se izražava u formalnim izvorima prava.
Zbog toga su predmet našeg daljeg interesovanja formani izvori poslovnog prava, tj. oblici i
forme u kojima se pojavljuju pojedina pravila iz poslovnog prava.

Formalni izvori poslovnog prava su mnogobrojni i preko njih se pojavljuju prave norme
različite normativne snage. Zato je potrebno utvrditi redosled primene formalnih izvora
poslovnog prava, tj. pravnu snagu pojedinih normi – pošto je u praksi moguće da se isti
društveno-ekonomski odnosi na različite načine pravno regulišu.

Izvori poslovnog prava mogu da imaju različite načine nastajanja i različito poreklo. Po
načinu nastajanja, može se govoriti o heteronomnim i autonomnim izvorima.

Heteronomni izvori poslovnog prava su državni propisi koje donosi država po tačno
definisanoj i ustaljenoj zakonskoj proceduri. To su ustav, zakon, podzakonski propisi i sudska
praksa.

Autonomne izvore prava stvaraju sami subjekti na koje se ovi izvori prava primenjuju. U
autonomne izvore poslovnog prava spadaju: poslovni običaji, uzanse, trgovački termini i
klauzule, opšti uslovi poslovanja, athezioni ugovori i tipski ugovori.

Prema svome poreklu, izvori poslovnog prava se dele na domaće i međunarodne.

Domaći izvori poslovnog prava nastaju u okviru pravnog porekla jedne države.
Međunarodni izvori poslovnog prava nastaju međunarodnim pravnim putem između dve
ili više država.1
1. IZVORI POSLOVNOG PRAVA KOJI DONOSI
ZAKONODAVAC

1
Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006. str. 31-33
3
SEMINARSKI RAD

1.1.Ustav, zakon i podzakonski propisi

Ustav u formalnom smislu je najviši pravni akt jedne zemlje. Ustav Republike Srbije
sadrži niz odredbi ekonomsko-pravnog karaktera koje nisu samo načelnog karaktera. One su i
neposredno primenjive u praksi. Kako ustavom ne mogu biti regulisana sva pitanja ekonomsko-
pravnog i poslovno-pravnog karaktera, Ustav reguliše potrebu i način donošenja zakona,
podzakonskih akata koje će bliže i potpunije regulisati određene oblasti privrednog života.

Zakon je posle Ustava pisani pravni akt najviše pravne snage, koji donosi posebni
zakonodavni organ, po posebnom postupku. Zakoni, kao opšti pravni akti koje donosi
zakonodavni organ države po propisanom postupku, moraju biti saglasni Ustavu. Ukoliko zakon
celovito odrđuje određenu pravnu oblast on se naziva zakonik ili kodeks, a proces njegovog
donošenja kodifikacija.

Podzakonski propisi su opšti ptavni akt niži od zakona koji donose nadležni državni
organi – izvršni organi uprave. Složenost i dinamika poslovanja čine da je nemoguće sva pitanja
regulisati zakonom. Zato postoje podzakonski propisi, kao: uredbe, pravilnici, odluje, naredbe
rešenja i uputstva. Podzakonski propisi se donose radi zarade i lakže primene zakona 2

1.2.Sudska i arbitražna praksa

Sudsku praksu čini čini niz sudskih presuda, kojima se pravne norme primenjuju na isti
način u praksi.

2
Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006. str. 32-35
4
SEMINARSKI RAD

Ipak, stavovi viših sudova imaju određeni uticaj na sudsku praksu. Naročito veliki uticaj
na sudsku praksu kod nas imaju načelni stavovi usvojeni na sednici Ustavnog suda, Vrhovnog
suda i Višeg trgovinskog suda. Razlozi za ovakav vertikalan uticaj su mnogobrojni:

− prvo, ovako formirana praksa ima veliki autoritet koji počiva na valjanosti razloga
sadržanih u presudi(a posebno na stanovištu ili stavu više sudske instance) višeg suda;

− drugo, tu je i psihološki razlog – kada postoji rešenje višeg suda – to ljudi sa lakoćom
prihvataju kao objektivno i tačno i

− treće, sudija veruje da će njegova odluka zadržati pravnu snagu (prebacujući


odgovornost na više sudove).

2. AUTONOMNI IZVORI POSLOVNOG PRAVA


2.1.Poslovni običaji

Poslovni običaji su izvori autonomnog poslovnog prava koje poslovni subjekti stvaraju
samostalno, nazavisno od zakonodavca. Rač je o određenim pravilima koja nastaju dugotrajnim
ponavljanjem nekih ponašanja u istoj ili sličnoj situaciji. Od poslovnih običaja treba razlikovati
5
SEMINARSKI RAD

tzv. dobte običaje koji predstavljaju pravila morala, a to su norme poslovnog morala jednog
društva.

U pravnoj teoriji se razlikuju poslovni obučaji od normi običnog prava. Osnovna razlika
je u tome što se kod običajnog prava kao osnov primene pojavljuje pravna svest o pravnoj
obaveznosti primene toga pravila ponačanja, dok je osnov poslovnih običaja uređenje o
korisnosti odgovarajućeg ponašanja. Poslovni običaji se dužom primenom se postepeno
pretvaraju u norme običajnog prava.3

Prema vertikalnom kriterijumu poslovni običaji se dele:

− Opšte poslovne običaje, koji veže za celokupno privredno poslovanje;

− Posebne poslovne običaje, koji važe za određenu privrednu granu, odnosno struku.

Prema horizontalnom kriterijumu poslovni običaji se dele:

− Opšte poslovne običaje, koji važe na teritoriji određene zemlje – široj teritoriji

− Regionalne poslovne običaje, koji važe na području jednog regiona i

− Lokalne poslovne običaje, koji važe samo u određenom mestu, ili nekoj užoj teritoriji.

2.2.Uzanse

Uzanse (latinski: usus – običaj; francuski - usage) su kodifikovani poslovni (trgovački)


običaji, čiju je kodifikaciju obavio za to ovlašćeno telo – privredna komora, berza, udruženje
trgovaca i sl. Kod nas postoje opšte i posebne uzanse. Opšte uzanse sadrže kodifikovane običaje
za promet robom koje je donela Glavna državna arbitaža 1954. godine. Suštinski gledano, Opšte
uzanse nisu uzanse u smislu kodifikacija trgovačkih običaja, već su pravila obligacionog prava.
Posebne uzanse se pojavljuju i primenjuju u pojedinim privrednim granama ili u prometu

3
Vasiljević M.: „Poslovno pravo“, Beograd, 2001. str. 17
6
SEMINARSKI RAD

određenih proizvoda. Kod nas postoje posebne uzanse: Lučke uzanse, Posebne uzanse o
ugostiteljstvu, Posebne uzanse o građenju i dr.

2.3.Akti privrednih društva

Zakon o privrednim pruštvima iz 2004. godine, u članu 7. utvrdio je da se privredna


društva osnivaju osnivačkim aktom koji ima formu ugovora o osnivanju ako ga osniva više
osnivača ili odluke o osnivanju ako ga osniva jedan osnivač. Lica koja osnivaju privredno
društvo su osnivači društva. Osnivački akt sadrži: puno ime i prebivalište svagok fizičkog lica
osnivača i sedište pravog lica, poslovno ime i sedište društva, delatnost, označenje vrste i
vrednosti uloga svakog osnivača.

U slučaju neusklađenosti između osnivačkog akta privrednog društva i ugovora članova


društva, primenjuje se osnivački akt.

2.4.Opšti uslovi poslovanja


Opšti uslovi poslovanja su značajan oblik autonomnog poslovnog prava, koji u
savremenim unutrašnjim i međunarodnim robnonovčanim odnosima dobijaju sve veći značaj.
Opšti uslovi poslovanja pojavljuju se u delatnostima velikih trgovinskih organizacija koje
obavljaju trgovinu na veliko i malo, kod industrijskih organizacija koje se pojavljuju kaop kupci
ili prodavci, u oblasti osiguranja, te kod transportnih, skladišnih, kontrolnih i komunalnih
organizacija.4

4
Jankovec I.: „Ugovori u privredi“, Beograd, 1987. str. 34
7
SEMINARSKI RAD

Opšti uslovi poslovanja pripadaju tzv. formularnom ugovornom poslovnom (trgovačkom)


pravu, koje zajedno sa običajnim ugovornim pravom sačinjava autonomno ugovorno poslovno
pravo. U formularnom ugovornom trgovačkom pravu najčešće se primenjuju tipski, standardni,
formularni ugovori i athezioni ugovori. Tipski, standardni ugovori i athezioni ugovori kao
formularni ugovori, kao i opšti uslovi poslovanja ako se usled masovne upotrebe pretvore u
poslovne običaje, postaju značajan izvor poslovnog prava.

2.5.Trgovačke klauzule i termini


Slično opštim uslovima poslovanja i i tipskim uslovima, poslovni subjekti se često sliže
trgovačkim klauzulama i terminima. Ove klauzule i termine sistematizuje i donosi nadližno
privredno telo i utvrđuje njihovo značenje, odnosno smisao. Ugovorne strane mogu
upotrebljenom trgovačkom terminu dati i drugačije značenje, pa se u tom slučaju upotrebljeni
trgovački termin interpretira po volji ugovornih stranaka, a ne prema značenju koje su mu dali
njegovi tvorci. Međuti u koliko ugovorne strane ne odrede značenje upotrebljenom trgovačkom
terminu, onda upotrebljeni trgovački termin ima značenje koje su odredili njegovi tvorci.

Trgovačke klauzule i termine donele su ovlašćene trgovačke asocijacije ka npr.


Međunarodna trgovačka komora u Parizu sa Međunarodnim pravilima za tumačenje trgovačkih
termina

3. OSTALI IZVORI POSLOVNOG PRAVA


3.1.Pravna pravila predratnog trgovačkog prava
Na osnovu Zakona o navažnosti pravnih propisa donetih pre 6. aprila 1941. godine i za
vreme neprijateljske okupacije, u slučaju pravne praznine mogu se pod određenim uslovima
primenjivati pravna pravila iz predratnog trgovačkog prava. Kao jedan od značajnih uslova za
hjihovu primenu jeste da takva pravila nisu u suprotnosti sa osnovana našeg društvenog sistema.

Kako dugo u posleratnom razvoju naše zemlje nisu bili doneseni odgovarajići zakonici iz
oblasti trgovačkog zakonodavstva, u u pojedinim delovima su se primenjivala pravna pravila iz
predratnih zakona. Od svih starih zakonika najznačajniji je Hrvatsko-ugarski trgovački zakonik

8
SEMINARSKI RAD

iz 1875. godine, čija se pravna pravila i danas najčešće primenjuju kod nas u slučaju
nepostojanja odgovarajućih pozitivnih propisa.

3.2.Građansko pravo
Istorijski posmatrano, Građansko pravo spada u nastarije grane prava uopšte. Pravna
pravila ove grane prava imaju svoju dugu tradiciju i potiču još iz starog Rimskog prava.
Nastanak novih grana prava, u okviru civilnog (građanskog) prava, nije pratila potrebna
kodifikacija u našem savremenom zakonodavstvu.

Sama primena pravnih normi građanskog prava na poslovno pravo (privredno i trgovinsko
pravo) ima dosta poteškoća: pre svega što građansko pravo kod nas nije kodifikovano kao
privredno i trgovinsko pravo i što se kod nas još uvek primenjuju pravna pravila rascepkanog,
neujednačenog i zastarelogpredratnog građanskog prava.

I pored kodifikacija koje se obavljaju u našem zakonodavstvu (posebno u oblasti stvarnog


prava, privrednog i trgovinskog prava), postoji potreba za primenom pravnih pravila građanskog
prava i u oblast poslovnog prava.5

3.3.Pravna nauka

Stanovište pravne nauke u svetu, pa i kod nas predstavlja formalni izvor poslovnog prava.
Izuzetak jedino predtavlja Švajcarski građanski zakonik, koji upućuje sudiju da kod nedostatka
propisa sudi po pravilu koje bi doneo kao zakonodavac, gde se od njega traži da pri
popunjavanju pravne praznine, sledi i afirmiše pravnu nauku.

Međutim, iako pravna nauka nije formalni izvor prava, ona ipak može na različite načine
da utiče na zakonodavnu i sudsku praksu. Njen uticaj u tom smislu je zapažen: putem kritičnih
sudija postojećih normativnih rešenja, putem kritičnih prikaza sudske i arbitražne prakse,
učešćem u ekspertnim grupama za izradu zakona, učešćem kao članovi veća ili sudija najviših
sudova i slično.

5
Petrović S.: „Obligaciono pravo“, Beograd, 1995. str. 56
9
SEMINARSKI RAD

U tom smislu pravana nauka predtavlja pomoćni, interpretivni, posredni izvor prava, jer
argumentovana shvatanja istaknutih pravnih teoretičara se najčešće prihvataju u sudskoj,
zakonodavnoj i poslovnoj praksi.6

4. HIJERARHIJA IZVORA POSLOVNOG PRAVA

Hijerarhija izvora poslovnog prava ima veliki praktični značaj zbog velikog broja pravnih
pravila u poslovnom pravu, što omogućuje pravilnu primenu pravnih pravila u skladu sa
društvenim interesima i ciljevima.

Hijerarhija izvora ima i praktične razloge:

a) poslovni subjekti time dobijaju sopstvenu pravnu sigurnost,


b) sudovi i arbitaže u postuoku razrešavanja sporova imaju precizna stanovišta u primeni
materijalnog prava,
c) hijerarhija propisa koristi zakonodavcu da blagovremeno interveniše u pravnoj
regulativi.

6
Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006. str. 46
10
SEMINARSKI RAD

Kako hijerarhija izvora poslovnog prava počinje ustavom, a zatim imperativnim


zakonskim propisima, na dalji međusobni odnos i redosled primene ostalih izova poslovnog
prava utiču dva načela:

- prvo, prema načelu autonomije volje ugovornih strana prednost u primeni imaju akti koji
neposredno ili posredno izražavaju tu volju;
- drugo, prema načelu posebnosti kod izvora poslovnog prava prednost se daje izvorima
prava posebne prirode u odnosu prema izvorima prava opšte prirode (predost posebnog
nad opštim).

ZAKLJUČAK

Pre Drugog svetskog rata na teritoriji jugoslavije su se primenjivali: Srbijanski


trgovački zakonik iz 1860. godine,Hrvatsko-ugarski trgovački zakonik iz 1875. godine, Bsansko-
hercegovački trgovački zakonik iz 1883. godine, Crnogorski trgovački zakonik iz 1910. godine i
Austriski trgovački zakonik iz 1862. godine. Detaljnije teritorijalnoj primeni ovih trgovačkih
zakona, kao i nekih drugih koji su u tesnoj vezi sa trgovačkim poslovima bilo je reči kada se
govorilo o razvoju poslovnog prava u našoj zemlji. Kako je navedeno Srbijanski i Crnogorski

11
SEMINARSKI RAD

trgovački zakonici bili su, u stvari skraćeni prevodi Francuskog trgovačkog zakonika iz 1807.
godine, a da su svi ostali trgovački zakonici bili u potpunosti ili delimično preuzeti iz Opšteg
nemačkog trgovačkog zakonika iz 1910. godine.

KLJUČNE REČI
Ustav, zakon, sud, izvori poslovnog prava, akti, klauzule.

LITERATURA

1. Dr. Mile Račić: „Poslovno pravo“, Novi Sad, 2006.


2. Vasiljević M.: „Poslovno pravo“, Beograd, 2001.
3. Jankovec I.: „Ugovori u privredi“, Beograd, 1987.
4. Petrović S.: „Obligaciono pravo“, Beograd, 1995.
12

You might also like