You are on page 1of 17

Univerzitet “Educons”

Fakultet za uslužni biznis

Seminarski rad

iz

Osnova ekonomije biznisa

Preduzetnik, preduzetništvo i menadžment


kao pretpostavke tržišnog privređivanja

Mentor Student
Prof. dr Nenad Penezić Vanja Zubić 17/08

Sremska Kamenica,
novembar 2008.
SADRŽAJ

strana
_____________________________________________________________

1. Uvod............................................................................................3

2. Pojam preduzeća........................................................................4
2.1. Osnovna obeležja i organizacione forme preduzeća.............4

3. Pojam i značaj preduzetnika.....................................................6


3.1. Lične karakteristike preduzetnika.........................................7
3.1.1. Osobine i tipovi preduzetnika...................................................7
3.2. Definicija i karakteristike preduzetnistva..............................9
3.3. Iskustva i “recepti” za uspeh najuspešnijih preduzetmika
XX veka.........................................................................................10

4. Karakteristike menadžmenta kao pretpostavke tržišnog


privređivanja................................................................................10
4.1. Odnos menandžmenta i preduzetništva..............................11

5. Preduzetništvo u praktičnom smislu......................................11


5.1. Preduzeće "Santi ST" Novi Sad..........................................11
5.2. Organizaciona struktura......................................................12

6. Zaključak..................................................................................15

Literatura......................................................................................16

2
3
1. UVOD

Savremeno preduzeće danas podrazumeva tri ključne komponente, a


to su: strategija, kultura i rukovođenje. Stari koncepti, koji su nekada
podrazumevali klasični termin preduzeća, danas više ne odgovaraju novim
društvenim kretanjima te je stoga bilo potrebno reformisati kako preduzeće
tako i tržište.U procesu tranzicije današnja preduzeća su primorana da traže
načine prilagođavanja novom ekonomskom i političkom području. Tempo
promena u poslovnom svetu je veoma brz. Naročito konkurencija u većini
delatnosti se odvija sve većom brzinom.
Današnja preduzeća se svakodnevno suočavaju sa velikim rizicima s
jedne strane i sjajnim mogućnostima s druge strane. Potrebno je izvršiti
balans između rizika i mogućnosti. To je jedino moguće ukoliko preduzeća
prate tehnološke trendove i zahteve globalne ekonomije. Glavni nosioci
promena u preduzeću su ljudski resursi. Savremeno preduzeće sve više
vremena posvećuje razvoju lidera - ljudi koji mogu da stvore i na druge
prenesu viziju i strategiju. Bez dovoljno produktivnih lidera, stvaranja vizije,
osposobljavanja ljudi da prihvate neophodnost promena, nema ni
transformacije preduzeća. Razvijanje liderstva je dug proces koji nosi sa
sobom i određeni rizik. Taj rizik bi trebalo preuzeti kako bi rezultati bili
povoljni.Razvoj preduzeća je od svog nastanka vezan za pojam
preduzetništva i preduzetnika jer pomoću ovih elemenata ono obavlja ulogu
rasta i razvoja, ekspanzije i promena. Preduzetnik se definiše kao poslovno
kreativan, inovativan, dinamičan čovek sposoban da brzo uočava pojave,
probleme i mogućnosti, spreman za rizik i maksimalne napore. Takođe on
mora biti spreman i sposoban da pronalazi uspešne poslovne ideje, mesto na
tržištu, nove proizvode i kapital.

4
2. POJAM PREDUZEĆA

“Preduzeće je samostalna ekonomska, tehnološka i društvena celina u


vlasništvu određenih subjekata, koja proizvodi dobra ili usluge za potrebe
tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, radi
ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva”1.
Pojam preduzeća spada u istorijsku kategoriju koja je u interakciji sa
privrednim sistemom i tehničko – tehnološkim razvojem shvatljiva kao
celina.
Preduzeća su osnovni privredni subjekti za obavljanje privredne delatnosti.
Ona moraju imati imovinu, vlasnike i svoje poslovne ciljeve.Pravo svojine
ovlašćuje vlasnika da upravlja preduzećem– vlasnik preduzeća može biti
jedno lice tj. sam i upravlja ili više lica u tom slučaju svakome pripadaju
upravljačka prava u zavisnosti od njegovog udela u imovini preduzeća.
Osnovni cilj preduzeća (osim javnih preduzeća) jeste da maksimiziraju
dobit, kao razliku između ukupnih prihoda i ukupnih troškova.
Čovek pribavljanjem materijalnih dobara za rad i unošenjem svojih
radnih sposobnosti dobija proizvod koji je prilagođen njegovim potrebama.
Ovakav proces se naziva privređivanje. S obzirom na to, današnje potrebe
svakog pojedinca su trajnog karaktera, tj. jednom zadovoljene potrebe stalno
se javljaju, a to zahteva stalno obavljanje procesa privređivanja, odnosno
reprodukciju. Institucija tržišne privrede jeste savremeno preduzeće koje
mora snositi rizike za svoje poslovanje na tržištu, u tržišnoj konkurenciji.

2.1. Osnovna obeležja i organizacione forme preduzeća


“Osnovna obeležja preduzeća kao organizacionog sistema su:

 složenost organizaconog sistema, koja je determinisana njegovom


strukturom, koja sadrži veliki broj različitih podsistema, a on dalje
svoje posisteme.
 otvorenost organizacionog sistema, koja podrazumeva uzajamnu
povezanost preduzeća sa svojim okruženjem, prema zakonitostima
koje proističu iz njegove svrhe postojanja.
1
Penezić, N. : Ekonomika preduzeca, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet Tehnickih Nauka, Novi Sad,
2005. str. 45.

5
 dinamičnost koja podrazumeva održanje kontinuiteta procesa
reprodukcije radi održanja organizacionog sistema”2.

Svako preduzeće ima svoju funkciju, a ona podrazumeva skup


uzajamno povezanih, srodnih ili različitih, poslova kojima se
najsvrsishodnije obavlja poseban zadatak. Strukturu funkcija u
preduzeću čine:

upravljanje marketing komercijalni upravljanje ekonomsko


preduzećem poslovi finansijskimposlovima
integralna opšti poslovi proizvodnja/vršenje razvoj
sistemska usluga
podrška

Osnovne organizacione forme jednog preduzeća su:

 inoksno
 partnersko
 korporacija =javne i privatne =neprofitne i profitne

Ukratko, preduzeća se mogu sagledati u sledećih pet karakteristika:

1. preduzeće ima svoju ekonomiju


2. ekonomiju ostvaruje u okruženju sa kojim je u permanentnoj
komunikaciji;
3. preduzeće je složen, dinamički, ekonomski sistem;
4. preduzeće je poslovno-finansijski entitet, te se kao takav rukovodi, pre
svega, poslovno-finansijskim ciljevima;
5. procesima i pojavama u preduzeću upravlja kompetentan
menadžment.

2
Penezić, N. : Ekonomika preduzeca, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet Tehnickih Nauka, Novi Sad,
2005. str. 68.

6
3. POJAM I ZNAČAJ PREDUZETNIKA

Preduzetnik je reč koja je nastala u francuskom jeziku (entrepreneur) koja


u prevodu znači proći između ili preduzimač između.
Termin preduzetnik prvi je u ekonomsku nauku, uveo Richard Cantillon u
svojoj raspravi o prirodi trgovine, gde je kao preduzetnik prikazao zakupce
zemljišta, trgovce, graditelje, slikare, lekare i advokate naglašavajući
neizvesnost i rizik u njihovom poslovanju i deleći ih na preduzetnike sa
kapitalom i preduzetnike sa sopstvenim radom. Ova rana tumačenja
preduzetnika svode se na individualnog vlasnika privatnog preduzeća koji
očekuje da ostvari korist direktno od svog rada.
Tokom XX veka uz preduzetnika se vezuje termin inovativnost koji se
odnosio na one koji probaju nove kombinacije i neistražene tehnologije.
“Preduzetnik je defnisan kao lice koje je nadareno poslovnim duhom i
rukovodećim sposobnostima, bogato znanjem o poslovima i ljudima,
odlučno i spremno da preuzme rizik upravljanja preduzećem na temelju
inovacija i permanentnog razvoja, a preduzetništvo je delatnost
preduzetnika, usmerena na pokretanja, organizovanje i inoviranje poslovanja
preduzeća s osnovnom svrhom stvaranja novog tržišta”3.
On je poslovno kreativan, inovativan, dinamičan čovek, sposoban da brzo
uočava pojave, probleme i mogućnosti, spreman na rizik i maksimalne
napore. Sposoban je da pronalazi uspešne poslovne ideje, mesto na tržištu,
tehnologiju, proizvode, kapital itd. Jednom rečju preduzetnik je lice
nadareno poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, bogato znanjem
o poslovima i ljudima, odlučno i spremno da preuzme rizik upravljanja
preduzećem na temelju inovacija i permanentnog razvoja.
Značaj preduzetnika se ogleda, kroz zadatke menadžmenta kao
svojevrsnog proizvoda preduzetništva.
Cilj svakog dobrog preduzetnika jeste da:

 odredi viziju, odnosno specifičnu svrhu i misiju institucije


 učini rad produktivnim, a radnika efektivnim i
 upravlja društvenim uticajima i društvenim odgovornostima.

3.1. Lične karakteristike preduzetnika


3
Penzeić, N. : Ekonomika preduzeca, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet Tehnickih Nauka, Novi Sad,
2005. str. 55.

7
Psiholog David McClelland je tvrdio da preduzetnici teže da imaju veliku
potrebu za rezultatom. Ta potreba ne ističe preduzetnike jer potrebu za
rezultatima imaju i rukovodioci, prodavci itd.
Druga karakteristika kod preduzetnika je unutrašnji skup kontrole, osobe
teže da osećaju da u velikoj meri kontrolišu svoju sudbinu kroz sopstveni
trud.
Karakteristika koja razlikuje preduzetnika od rukovodioca je visoka
tolerancija nejasnoće (pojedinac je sposoban da nastavi da radi efektivno
onda kada su situacije visoko neizvesne).
Preduzetnici teže da su bolje obrazovani od proseka populacije, starosti
između 25 i 40 godina. Pomenuti vremenski interval je period kada
pojedinci najčešće postaju preduzetnici. Radno iskustvo je značajan faktor u
osnivanju novog preduzeća. Stvaranje novih poduhvata postaje lakše posle
prvog radnog iskustva, dajući značaj principu “koridora”. “Koridor” princip
tvrdi da procese započinjanja novog posla pomaže preduzetnicima da
sagledaju druge mogućnosti koje nisu mogli da uvide ili iskoriste dok nisu
započeli inicijalni poduhvat.

3.1.1. Osobine i tipovi preduzetnika

Osobine koje opisuju pojedince kao potencijalne preduzetnike su sledeće:

 preuzimanje rizika
 nezavisnost –preduzetnik je nezavisna osoba koja ne voli da radi za
druge
 unutrašnji centar kontrole –veruju da imaju veliki uticaj na ono što im
se događa
 živeti od uzbuđenja –preduzetnici su okrenuti uzbuđenju i akciji jer im
to donosi novine
 samoinicijativnost –započinju stvari kada se na to odluče, koristeći
vlastite ideje i energiju kao opravdanje
 samopouzdanje –veliko samopouzdanje i snažna vera u to da novi
proizvod, usluga, ideja ili pristup koji propagiraju ima korist

8
 prilagodljivost –preduzetnici su izuzetno prilagodljivi jer uz promenu
tržišta i sistema biznis mora da se menja zajedno sa njima
 upornost –osobe koje ne posustaju uprkos preprekama
 dvosmislenost –kod svake neizvesnosti u poslovanju preduzetnici su u
stanju da iskoriste i preokrenu u svoju korist
 obrasci prepoznavanja
 mala potreba za pomoć od strane drugih
 “ono pravo” –ova fraza rezimira psihološki pogled na preduzetništvo

Osobine preduzetnika su jedan od činilaca za prepoznavanje različitih tipova


preduzetnika, neki od njih su:

 preduzetnik koji samostalno radi


 stvaralac tima
 nezavisni inovator
 multiplikator pristupa (neko ko kreira dobar poslovni pristup i
umnožavajuči ga stvara profit)
 eksploatator veličine (smanjuje troškove sa povećanjem obima
aktivnosti)
 agregator kapitala (tu je potrebno veliko ulaganje kapitala)
 stručnjak za kupovinu i prodaju preduzeća uz ostvarenje profita
 konglomerator (kada se kupovinom akcija u jednom preduzeću one
koriste za kupovinu akcija u drugom preduzeću)
 sposoban manipulator vrednosti

3.2. Definicija i karakteristike preduzetništva

Preduzetništvo predstavlja delatnost preduzetnika tj. aktivnost usmerenu


na kreativno kombinovanje proizvodnih faktora, kojom se u procesu
upravljanja i rukovođenja proizvodnjom adekvatnim inovativnim
ponašanjem uz preuzimanje rizika ostvaruje odgovarajući efekat. Ono je
usmereno na pokretanje, organizovanje i inoviranje poslovanja preduzeća sa
osnovnom svrhom stvaranja novog tržišta. Preduzetništvo je proces

9
stvaranja nečeg različitog sa vrednošću, usmeravajući potrebno vreme i
napor, preduzimajući finasijske, fizičke i socijalne rizike, kao i dobijanje
različitih nagrada finasijske i lične satisfakcije i nezavisnosti.

Funkcija preduzetništva objedinjuje sledeće sposobnosti:

 predviđanja
 prihvatanja rizika
 inoviranja
 učenja

Rezultat struktuiranja, razvoja preduzetničke aktivnosti sastoji se iz sledećih


komponenata:

 talenat
 tehnologija
 kapital
 know–how

“Ljudi koji su nosioci talenta predstavljaju početni, ključni i kritični faktor


preduzetničke aktivnosti.
Talentovane preduzetnike treba podsticati kako bi se privukle ostale
komponente preduzetničkih struktura”4.
Tehnologija omogućava da se stvaraju ideje jer one doprinose razvoju
tehnologije. Kapital treba da bude stalno prisutan kako bi se ideja realizovala
i tretirala kao gorivo za odvijanje preduzetničkog procesa.
Know–how se pojavljuje kao spona koja povezuje talenat, tehnologiju i
kapital u jedinstvenu celinu.

Suština preduzetništva je da ono predstavlja stvaranje novih poduhvata. Da


bi pojedinac ili organizacija koje stvaraju ili žele da stvaraju nove poduhvate
dobili saznanja da li oni žele da se upuste u preduzetničku avanturu i da li
postoje uslovi u okruženju za takve aktivnosti, potrebno je doći do saznanja
o poželjnosti i izvodljivosti novih poduhvata.

4
Radosavljević, Ž. : Menadžment u modernom biznisu, Privredna akademija, Novi Sad, 2006. str. 195.

10
4. KARAKTERISTIKE MENANDŽMENTA KAO
PRETPOSTAVKE TRŽIŠNOG PRIVREĐIVANJA

Menadžment (MANAGEMENT) je reč engleskog porekla i


objašnjava se pojmom upravljanja i rukovođenja. Osim kao nauka o
rukovođenju i upravljanju, menadžment se može definisati kao uspešno
vođenje ideje prema cilju. Proces menadžmenta je veoma kompleksan.
Ciljevi menadžmenta su zadovoljenje ljudskih potreba kroz različite
delatnosti, kroz organizaciju, motivaciju, unapređenje, obrazovanje tj
upravljanje i rukovođenje. Menadžment, pored navedenog, obuhvata i
proces planiranja, izvršavanja i kontrole. Iz toga proizilazi da je menadžment
multidisciplinarna veština. Uspešan menadžment optimalno i efikasno
koristi resurse, materijal, ljude, mašine i tehnologiju radi postizanja kvaliteta
i maksimalne produktivnosti. U početku su preduzećima isključivo upravljali
vlasnici preduzeća koji su bili i preduzetnici. Danas preduzećima upravlja
menadžerski sloj ljudi koji je nastao u kasnijem periodu razvoja
industrijskog društva.
Menadžerske aktivnosti su one koje produkuju ciljeve organizacije na
osnovu raspoloživih resursa poput ljudi, materjala, tehnike...
Menadžeri pretvaraju ciljeve u aktivnosti, upravljaju izvršavanjem operacija
i kontrolišu opsege i granice u okviru kojih se ciljevi ostvaruju. Menadžment
se, prema tome, odnosi na primenu metoda, strategiju i taktike upravljanja
preduzećem.

11
4.1. Odnos menadžmenta i preduzetništva

 XIX vek – industrijska revolucija, XX vek – menadžerska,


XIX – preduzetnička revolucija

Razlike između menadžmenta i preduzetništva su u sledećem:

 Preduzetništvo je izvorna funkcija – eliminiše delegiranje


 Menadžment nastaje delegiranjem upravljanja od strane
preduzetnika
 Svaki preduzetnik može da bude i menadžer, ali svaki
menadžer ne može biti preduzetnik
 Preduzetništvo je vezano za vlasništvo, a menadžment za
upravljanje tuđim kapitalom
 Preduzetnička delatnost ima svoje zakonitosti – kreativni
koncepti itd.
 Preduzetnik deluje pre nego što razmisli o detaljima, pa je
preduzetništvo vezano za rizik, neizvesnost i sl.
 Izvori su im različiti – američki preduzetnici dolaze uglavnom
iz porodica koje su sklone kontrolisanom riziku
 Preduzetnik traži menadžera

5. PREDUZETNIŠTVO U PRAKTIČNOM SMISLU

5.1.Preduzeće “Santi ST” Novi Sad

Preduzeće “Santi ST” nalazi se u privatnom vlasništvu i to u obliku


inokosnog preduzeća (ima smo jednog vlasnika). Možemo ga
klasifikovati u grupu preduzeća sekundarnog sektora (zanatska i
industrijska preduzeća) i tercijalnog sektora – preduzeća koja se
bave vršenjem usluga.

12
Delatnost firme
U prvom delu firme ,”Santi ST- stovarištu građevinske opreme”,
zaposleno je sedam radnika: direktor stovarišta, magacioner i pet
radnika.Stovarište je specijalizovano za prodaju cementa, izolacionih
materijala, cigle, crepa, gotovih betonskih konstrukcija, građevinskih
alata, keramike,
i oprema za kupatila. Po želji kupca obezbeđen je utovar prevoz i
montaža .
Drugi deo firme “Santi ST ” bavi se izgradnjom stambenih objekata, i
zapošljava dva građevinska inžinjera (od kojih je jedan šef gradilišta),
deset visoko kvalifikovanih radnika (zidari, moleri, farbari....) i
dvadeset do trideset ne kvalifikovanih radnika –zavisno od potrebe.
Planovi objekata koji su u izgradnji, izloženi su u nekoliko agencija
za nekretnine preko kojih
se vrši prodaja istih. Sva informisanja o trenutnom stanju gradnje
objekata kao i o ugovorima o kupovini se obavljaju u centralnom delu
firme.
Deo firme “RPM” koji se bavi trnsportom zapošljava četiri radnika i to:
poslovođu, dva vozača i jednog automehaničara.
Malopradajni objekat “Santi ST tehnika” bavi se prodajom audio/video
opreme i zapošljava tri radnika: poslovođu i dva prodavca.
Knjigovodstvene poslove obavlja takođe za sve delove firme
knjigovodstveni biro «Vukobratov». Dokumentacija knjigovodstva se nalazi
takođe za sve delove firme u centralnom delu firme.

5.2. Organizaciona Struktura

Organizaciona struktura firme je hijerarhiska, direktoru su podređeni i


neposredno odgovorni direktori i poslovođe manjih sektora firme.

13
GENERALNI DIREKTOR

DIREKTOR
STOVARIŠTA ŠEF
GRADILIŠTA

POSLOVOĐA POSLOVOĐA
TEHNIKE TRANSPORTA

«STOVARIŠTE «GRADILIŠTE «TRANSPORT «TEHNIKA»


» » »
-direktor -šef gradilišta -poslovođa -poslovođa
-magacioner -šefovi grupa -vozači -prodavci
-radnici -radnici -automehaničar

Direktor stovarišta građevinske opreme ima zaduženje kontrole


stanja, prodaje, odabir nabavke i potreba građevinskog materijala i
opreme na gradilištu firme, neposredno su mu podređeni magacioner
i pet radnika koji pored prodaje vrše i dostavu.

Šef gradilišta i njegov pomoćnik (građevinski inžinjeri) zaduženi su za


tok izvođenja radova, a neposredno su im podređeni magacioner i
šefovi grupa radnika koji stalno nadziru radove.

Poslovođa «transporta» zadužen je za organizaciju i kvalitet usluga


ovog dela firme, vodi računa
o naplatama poslova, redovnim pregledima vozila itd. Vozači su zaduženi za
samu vožnju i manje popravke, dok je automehaničar zadužen za popravke
svih većih i manjih kvarova na vozilima unutar cele firme.

14
Poslovođa «tehnike» je zadužen za nabavku, prodaju, vođenje knjiga,
kvalitet rada i ljubaznosti prodavaca, stanju konkurencije i kontaktima sa
nabavljačima. Prodavci su pored prodaje zaduženi za čistoću radnje i
potrebne dostave i montaže prodatih uređaja.

Kvalifikaciona struktura

VISOKA STRUČNA SPREMA 4


Generalni direktor(Ekonomski 1
fakultet)
Direktor stovarišta(Ekonomski 1
fakultet)
Šef gradilišta i zamenik(Građevinski 2
fakultet)
VIŠA STRUČNA SPREMA 2
Poslovođa transporta(Viša 1
saobraćajna škola)
Poslovođa tehnike (Viša 1
ekonomska skola)
SREDNJA STRUČNA SPREMA 12
Magacioneri 2
Visoko kvalifikovani radnici 6
Trgovci 4

Uticaj strukture zaposlenih na sadašnji - budući status firme

Ovakva struktura odgovara realizaciji postojećih programa, ali se ne


bi mogla uključiti u nove proizvodne tehnologije na višem
informatičkom nivou. Ovo tim pre što je i starosna struktura vrlo
nepovoljna za sprovođenje promena, a sa druge strane oseća se
potreba za informatički pismenim kadrovima.
Preduzeće je u osnovi projektovano za pružanje prodajnih usluga
(građevinska opema, transport, audio - video oprema) i proizvodnje
(proizvodnja stambenih objekata i livenje betonskih konstrukcija).

15
6. ZAKLJUČAK

Preduzetnik je poslovno kreativan, inovativan, dinamičan čovek, sposoban


da brzo uočava pojave, probleme i mogućnosti, spreman na rizik i
maksimalne napore. Sposoban je da pronalazi uspešne poslovne ideje, mesto
na tržištu, tehnologiju, proizvode i kapital. Nadaren poslovnim duhom i
rukovodećim sposobnostima, bogat znanjem o poslovima i ljudima, odlučan
i spreman da preuzme rizik upravljanja preduzećem na temelju inovacija i
permanentnog razvoja.
Preduzetništvo je aktivnost usmerena na kreativno kombinovanje
proizvodnih faktora, kojom se u procesu upravljanja i rukovođenja,
proizvodnjom, adekvatnim inovativnim ponašanjem uz preuzimanje rizika,
ostvaruje odgovarajući efekat, uz objedinjavanje sposobnosti kao što su:
predviđanje, prihvatanje rizika, inoviranje i učenje. Preduzetništvo se sastoji
od: talenata, primene tehnologije, kapitala i know–how uz poželjnost i
izvodljivost novih poduhvata.
Lične karakteristike preduzrtnika i okolnosti životnog puta, uz primenu četiri
C (karakteristike, sposobnosti, uslovi i kontekst) su preduslov za stvaranje
tipova preduzetnika.
Kroz oblast primene preduzetništva i motive preduzetnika, stvara se
preduzetničko društvo uz modele nacionalnog ekonomskog rasta, koji je
suština u ekonomiji. Ekonomisti su razvili nekoliko pristupa i modela kao
što su: konvencionalni, preduzetnički i konceptualni (konsolidovani).
Vlade mnogih zemalja su shvatile važnost preduzetništva za razvoj društva
pa su preuzele korake za stimulisanje preduzetništva, kroz smanjenje
poreskih stopa, smanjenje kamata, umanjen rizik korišćenja preduzetničkih
kredita, umanjivanje prepreke u protoku i dotoku finansijskih sredstava
namenjenih za finasiranje i osnivanje novih preduzeća i dr.
Naša vlada je osnovala agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeća čiji je
glavni cilj da pruža podršku i omogućava njihov razvoj. Planirani rezultati
će zavisiti od vrste i količine podrške.
Što se tiče preduzeća « Santi ST» Novi Sad, u razgovoru sa generalnim
direktorom, najavljene su razne promene u poslovanju, pre svega na
oblikovanju nove vizije i strategije preduzeća. Osnovna strategija firme
vezuje se za premisu: OSTATI TRAJNO U IGRI!

16
LITERATURA

1) Penezić, N. : Ekonomika preduzeća, Univerzitet u Novom


Sadu, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 2005.
2) www.wikipedija.com ⁄ preuzeto 23.10.2008. ⁄
3) Radosavljević, Ž. : Menandžment u modernom biznisu,
Privredna akademija, Novi Sad, 2006.

17

You might also like