CRNOGORSKO PLEME VASOJEVII, KORIJENI I PRAPRECI

Uz temelj stare crkve na Noici kod Lijeve Rijeke, e je upravo podignuta nova bogomolja posveena Svetom arhangelu Mihailu, krsnoj slavi Vasojevia, otkriven grob i posmrtni ostaci. Vjeruje se da kosti pripadaju rodonaelniku glasovitog i izuzetno brojnog i razgranatog plemena Nali Vasa poslije est vjekova Crkva Svetog arhangela Mihaila na Noici Ovogodinju krsnu slavu, Svetog arhangela Mihaila, odnosno Aranelovdan, Vasojevii, koji tvrde da su, doekali sa novom crkvom posveenom, naravno, arhangelu Mihailu. Na Noici, nedaleko od mjesnog centra Lijeve Rijeke, na mjesnom groblju, na kojem su do prije koju godinu stajali samo zatravljeni temelji i obrisi nekadanje crkve, trudom i srcem Vasojevia, niklo je zdanje posveeno ovom velikom svetitelju, ali i dostojan spomenik njihovom dalekom prapretku Vasu. Bio je to poduhvat od izuzetnog znaaja za sve Vasojevie, kako one koji sada ive na prostoru od Noice, odnosno od Lijeve Rijeke do akora, na jednoj, i Bijelog Polja na drugoj strani (ili kako oni imaju obiaj da kau: od Noice do Ljenice), tako i za sve nebrojene koji su odavde vjekovima odlazili i raseljavali se irom svijeta, nosei i pomno uvajuci uspomenu na svoje porijeklo. Crkveni prag - svjedok vremena - Ovakvi poduhvati ne znae samo fiziko obnavljanje crkvenih zdanja nego i obnovu svekolikog duhovnog tkiva - veli pjesnik Ilija Lakui, predsjednik Odbora za obnovu crkve na Noici. U ovom sluaju se ne radi samo o kultnom mjestu naih predaka - to je, naravno, od ogromnog znaaja - nego i o najutemeljenijem mjestu naeg istorijskog bia, ije obnavljanje garantuje i pouzdanije temelje nae budunosti. Sve donedavno, do poetka radova na obnovi ove crkve, medutim, niko nije ni slutio kakvu tajnu kriju njeni temelji, koliko je ona interesantna i u arheolokom i u antropolokom smislu - da se u njima nalazi grob i izuzetno dobro sauvani posmrtni ostaci prapretka i rodonaelnika ovog plemena - Vasa, po kojem je pleme i dobilo ime. Nema, naravno, pisanih tragova niti kakvih drugih sigurnih dokaza kada je bio sagraen ovaj skromni hram, ali se vjeruje da je to moglo biti nee u drugoj polovini etrnaestog vijeka. U svakom sluaju, na osnovu izlizanog kamenog praga na ulaznim vratima moe se skoro nepogreivo ustvrditi da je crkva veoma stara i da je dugo bila u upotrebi. Bila je sazidana od sitno lomljenog kamena iz neposredne blizine, dok su voltovi bili od sige koja je odnekud izdaleka donoena, poto je, koliko se zna, nema nie u Vasojeviima. Za krov su koriene iroke kamene ploe vadene iz

majdana na katunu Planinica udaljenom nekoliko kilometara od Noice. Crkva je, po prilici, bila u upotrebi sve dok, nakon jedne velike pobjede Vasojevica nad Turcima, polovinom sedamnaestog veka, u Lijevoj Rijeci nije podignuta nova crkva. Zidinu, dobro naetu zubom vremena, dokusurila je potom austrougarska vojska u Prvom svetskom ratu kada su na oblinjem uzvienju od njenog kamena sazidali anac, po emu se taj brijeg i danas tako zove. Poto je stara crkva na Noici bila sasvim skromnih dimenzija, odlueno je da se sada podigne neto vei hram kako bi se u patosu sauvali i zatitili stari temelji. O brai i sinovima Po legendi, Vaso je imao jo etiri brata: Pipa, Ozra, Krasa i Ota. Od njih su nastala plemena Piperi i Ozrinii u Crnoj Gori i Krasnii i Hoti u Albaniji. Pavel Apolonovi Rovinski, koji je vie od etvrt vijeka boravio u Crnoj Gori, prouavao prolost, ivot i obiaje i napisao kapitalna djela o Crnoj Gori, istie da Vasovi potomci "nijesu znali da objasne, odakle i kada je Vaso doao u Crnu Goru". Nijesu mogli jer Vaso nije "doljak" ili srpski prebjeg u Crnoj Gori, ve je ponikao, opstao i elnik plemena Vasojevia postao u Lijevoj Rijeci. Prvobitna, poetna, plemenska teritorija i plemensko jezgro Vasojevia formirani su u Lijevoj Rijeci u periodu od druge polovine XV, do sredine XVI vijeka, ujedinjavanjem bratstava crnogorskog podneblja, a Vaso je bio jedan od prvih, ili moda prvi vasojeviki elnik. A sam Vaso je, navodno, imao etiri sina - Raja, Novaka, Mija i ura. Najmlai uro se odselio u Crmnicu i od njega je nastalo veliko bratstvo urovii, a od ostala tri Vasova sina razvile su se tri velike bratstvenike grupe u Vasojeviima - Rajevii, Novakovii i Mijomanovii. Danas, dodue, u Vasojeviima nema nijednog takvog prezimena jer su se bratstva dalje dijelila i cijepala na manje podgrupe, ali svi tano znaju ko od koga vodi porijeklo i svaki iole stariji oek moe nabrojiti sve pasove svojih predaka do samog rodonaelnika plemena. Taj broj se ve popeo na dvadeset pasova i ako se uzme prosjek od oko trideset godina od pasa do pasa, koji se u nauci smatra objektivnim, potvruje se predanje da su Vasojevii na ovim prostorima najmanje est vjekova. Da bi sve to bilo struno i valjano uraeno, pozvana je i ekipa arheologa, Milan Pravilovi, Mitra Cerovi i Olivera ii, koja je odmah zakljuila da su, ne samo temelji crkve, nego i svo groblje oko crkve, sa arheolokog stanovita vrlo interesantni, da su tu nesumnjivo sauvani tragovi barem pet-est minulih vjekova.

Grob "praroditelja" Vasa Kad je poelo otkopavanje temelja i uklanjanje debelih naslaga ilovae, odmah pored nekadanjeg ulaza u crkvu, sa lijeve strane, na dubini od skoro dva metra, ukazala se iroka, ravna ploa. Bio je to znak da je u pitanju grobnica, sigurno veoma stara i svakako neke znamenite linosti, im se nalazi na tom mjestu, uz ulaz u crkvu. Stoga je u pomo pozvana i ekipa antropologa na elu sa profesorom dr Boinom Ivanoviem. im je podignuta pokrovna ploa, ukazala se grobnica, oiviena sa etiri dugake ploe i ispunjena dvadesetak santimetara debelim slojem najfinije, kao brano sitne ilovae, u kojem su se odmah ukazale veoma dobro ouvane ljudske kosti. Naravno, naunika opreznost, ozbiljnost i odgovornost, nisu dopustili profesoru Ivanoviu da odmah kae neto odreenije: - Izvjesno je da se radi o vrlo starom oeku, pravom Dinarcu, da je rije o veoma dobro ouvanim posmrtnim ostacima, za ono vrijeme gorostasno razvijenog ovjeka, iako su veoma dugo u zemlji - kae Ivanovi i objanjava da su kosti tako dobro sauvane zahvaljujui upravo ilovai koja se vremenom nataloila u grobu i prosto balsamovala skelet. Vasojevii su, pak, tvrdo ubijeeni da su poslije est vekova nali grob svog prapretka Vasa, jer je poznato da je to mjesto uz temelj crkve, po crkvenim kanonima rezervisano za njenog ktitora, tim prije to je sasvim sigurno da u to doba na ovim prostorima nije bilo neke druge znaajnije, ni duhovne ni svjetovne, linosti koja bi zasluila to grobno mjesto. To uvjerenje temelje i na pisanim tragovima i na predanju u kojem ivi uvjerenje da je ovu crkvu podigao Vaso sa sinovima i da je potom i sahranjen tu nee pored crkve.

uvari tradicije A prvi pomen Vasojevia, inae, datira iz 1444. godine. Konstantin Jireek, naime, navodi jedan dokument iz tog vremena koji se uva u Dubrovakom arhivu. Izvjesni Brajan Prodani se ali dubrovakom sudu kako mu je ezdeset gortaka: Pipera, Bjelopavlia i Vasojevia, napalo trgovaki karavan, ubilo brata i opljakalo robu. Ako se zna da je potrebno barem sto godina da se nekom lokalitetu ili plemenskoj zajednici ustali ime, po nekom od istaknutih predaka, onda se narodno predanje da je prapredak Vasojevia na ove prostore doselio polovinom etrnaestog vijeka u potpunosti potvruje. U narodnom predanju se, inae, spominje i Vasoje i Vaso. Po jednima, rije je o jednoj te istoj linosti, a po drugima poznatiji i mlai Vaso je potomak, unuk ili praunuk Vasojev. Vasojevii su tu ivjeli sve do sedamnaestog vijeka, proirujui pomalo teritoriju na raun okolnih plemena, a tek tada je krenula njihova ekspanzija u dolinu Lima i druge krajeve van stare postojbine. Kud god su se selili, meutim, ljubomorno su uvali svoje tradicije i veoma naglaeno uvijek isticali svoje porijeklo i korijen, danas razgranat do gotovo nevjerovatnog broja bratstava.

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

Selo

Lopate

Kako u svojoj knjizi "Pleme Vasojevii" pie profesor dr Radoslav Jago Veovi, od tri bratstvenike grupe, ovog plemena, najjaa i najbrojnija je ona koja je postala od Vasovog najstarijeg sina Raja. Nju ine tri podgrupe bratstava: Lopaani, Dabetii i Kovaevii. Lopaani su:

Raketii, Radulovii, Popovii odnosno Veovii, Marsenii, Vulevii, Bojovii, ukii, Miloevii, Velidiknii, ukii, Golubovii, Lalevii, Rajievii, Ivanovii, Novovii, Vaovii, Pavievii, Dragievii, Mikovii, Neradovii, Aleksii, Vukainovii, Spasojevii, Stojanovii, Stojkovii, Vukievii, Boriii, Labani, Mijovii, Radunovii, Radivojevii, Vukanii, Ugrenovii, Jelii, Perovii, Mirkovii, Ivanovii, Kikovii, Karadii, akovii, Folii, Zulevii... (Lopaani se, inae, tako zovu po selu Lopate iznad Lijeve Rijeke odakle potiu).

Drugi

ogranak

Rajevia

Dabetii

su:

Dabetii, Deletii, Lekii, ekii, Novovii, Rajovii, Vukovii, Mirii, Labovii, Rosnii, irovii, Grozdanii, Lazarevii, Stanisavii - Ilii, Lakovii, Radunovii Drndari, Kuburovii, Osmanlijii, Vulinii, Zonjii, Dragojevii, Ivanovii Sjenoeani (od kojih su Bakii i Rajovii), zatim Arsenijevii, Protii, Vuksanovii, Lakievii, Stanii, Lalii, Laii, urii, Kojii, Mitrovii, Palevii i Garevii. Trei ogranak Kovaevii su:

Kastratovii, Vojvodii, Miovii, Akovii, uriii, Martinovii, Jojii, Simovii, Carevii, Medonii, urkovii, Stanii, Otaevii, Bradii, Marijanovii, Rakii, Plavii, Ruii, Obradovii, Savii, Miketii, Jukii, Vuksanovii, Zekii, Vuievii, Katanii, Vulii, arovii, Noviii, Aletii, Bacanovii, Dedovii, inovii, Milovii, Taii i dr. Od drugog Vasovog sina, Novaka, postala su bratstva:

Milikii, Tomovii, Radevii, ekii, Mujovii, Kiovii, Lakuii, Raii(iji su ogranci Jelii i Vukii), zatim Asanovii, Boriii, Ljubii, Nikolii, Miloevii, Pantovii, Zekovii, Radunovii, Radonjii, Malevii, Ivanovii u Slatini, potom Dujovii, Marnii, Bakii, Prelii, Dragovii, ulafii, Mimovii, Adii, Babovii, akii, Vukovii, urovii, Radojevii, Lakovii, Orovii, Koanovii, Salevii, Bandovii, Radojevii, Radosavljevii, Vukadinovii, Mitrovii, ekovii, Matovii, ujovii itd. I trea bratstvenika grupa, Mijomanovii, od Vasovog treeg sina Mija, kao i prethodne dvije, ima svoje podgrupe, a uglavnom joj pripadaju sljedea bratstva: Delevii, Cemovii, Joksimovii, Miovii, eranii, Markovii, tipalji, Zeevii, Sajiii, Maslovarii, Dubaci, Guberinii, Fatii, Novovii, Mikovii, Vukovii, Leposavii, erkovii, Turovii, Jovovii, Vuelii, Vujovii, Savovii, Vukievii (razliiti od Vukievia Lopaana), Stijovii, orci - unjevii, Bajii, arbajii, Maliii, Nedii i Kruii. Valja napomenuti da su svi ovi podaci uzeti iz knjige dr Veovia "Pleme Vasojevii", objavljene prije ezdeset godina i da moe biti i nisu potpuni, da su se neka bratstva moda u meuvremenu istraila ili se koje novo razvilo, ali je sasvim sigurno da svi Vasojevii dobro znaju i ljubomorno uvaju uspomenu na svoje porijeklo, ak i kada se u pojedinim bratstvenikim grupama, kao to se vidi, ponavljaju pojedina prezimena. Svi, Vasojevii, meutim, prvenstveno istiu da su sa Noice, iz Lijeve Rijeke, e je ivio njihov prapredak Vaso i e se i danas, pored ostataka njegove crkve, nalaze i tragovi njegove kue. Inae, ne bez ponosa, Vasojevii u svakoj prilici istiu i ko sve vodi porijeklo iz

svog plemena. Prije svih svakako, oca srpske pismenosti, Vuka Stefanovia Karadia i Karaora Petrovia (kralj Petar Prvi Karadordevi je jo prije dolaska na prijesto tajno dao novac da se u Kraljama kod Andrijevice, na mjestu odakle je u Srbiju odselio njegov predak, podigne kua koja i danas postoji). Vojvoda Gavro Vasojevia Vukovi, General Radomir Veovi i Miloevi iz

Odavde je, kako Vasojevii tvrde, potekao i vojvoda Lazar Mutap, i Svetozar Markovi, i vojvoda Petar Bojovi, pa vojvoda Miljan Vukov, vojvoda Gavro Vukovi, Jovan ujovi, iguman Mojsije Zeevi, da se i ne govori o mnogobrojnim generalima, narodnim herojima, umjetnicima i stvaraocima (pisci Mihailo Lali i Radovan Zogovi i slikar Jovan Zonji svakako su nezaobilazni i najistaknutiji) i drugim znamenitim linostima iz novije istorije. Pored ostalih, i doskoranji pre$ednik SR Jugoslavije, Slobodan Miloevi, porijeklom je Vasojevi. Konsulov grob

Po ulozi koju su imale, ne samo u istoriji ovoga kraja i plemena, po svojoj sudbini, posebno su, ini se, zanimljive linosti kneza Nikole Miloevia Vasojevia, zvanog Nikola Konsul, i enerala Radomira Veovia. Za Nikolu Miloevia (ivio u prvoj polovini devetnaestog vijeka) Radomir Guberini u knjizi o njemu kae da je bio visoki ruski oficir i vojni atae u Carigradu, glavni ininjer Knjaevine Srbije i prvi projektant magistralnog puta Beograd-Bar, turski general, engleski konzul, putopisac, pjesnik, rodoslovik i kartograf, Evropljanin sa etiri dravljanstva, koji je govorio trinaest jezika, osniva i prvi knjaz Knjaevina Vasojevia. Nikola je sam za sebe tvrdio, da je potomak, "Sloveno-ostrogorske dinastije". Ubijen je 1844. godine iz za$ ede koja mu je, izgleda po Njegoevom nareenju, pripremljena u Zagarau, nedaleko od Danilovgrada, na putu iz Vasojevia prema Cetinju, kamo je iao na Njegoev poziv. Njego je, istini za volju, Nikoli Miloeviu, ijeg se ugleda i uticaja u Vasojevicima nesumnjivo plaio, na mjestu njegove pogibije podigao spomenik, ali je Njegoev naslednik, knjaz Danilo, naredio da se spomenik srui i da ne ostane traga od njega, ime je posredno potvrdio da je cetinjski dvor poradio o glavi ovog glasovitog Vasojevia. Spomenik je sruen, ali mu je narod zagarakog kraja podigao drugi - mjesto njegove pogibije se i danas zove Konsulov grob. Dvije brigade u dva rata

Vasojevii su u balkanskim i Prvom svetskom ratu imali dvanaes bataljona vojske, odnosno dvije brigade. Gornjovasojevikom je komandovao eneral Radomir Veovi, jedno vrijeme bio i ministar vojni Crne Gore.

U nizu kontroverzi, koje i do danas traju oko ove znaajne linosti, posebno se pamti njegov govor koji je 1922. godine odrao na Knjaevcu u Andrijevici prilikom otkrivanja spomenika poginulim Vasojeviima u balkanskim i Prvom svetskom ratu. Tada ve penzionisani eneral je stao pred stroj svojih preivjelih boraca, postrojenih ispred spomenika poginulih drugova i rekao samo ovo: - Junaci! Ja sam danas najsreniji i najnesreniji oek na svijetu. Najsreniji to ovaj spomenik junacima palim za slobodu podiemo u miru i slobodi, a najnesreniji to na njemu nema moga imena.