P. 1
SAFF [broj 344, 16.8.2013]

SAFF [broj 344, 16.8.2013]

|Views: 81|Likes:
Published by Tiskarnica
SAFF [broj 344, 16.8.2013]
SAFF [broj 344, 16.8.2013]

More info:

Published by: Tiskarnica on Aug 22, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/27/2013

pdf

text

original

ISSN-2233-0917

www.saff.ba

Broj 344 16. august 2013. ševval 1434. BiH 3 KM, dijaspora 5 eura

Šta je truhlo u zemlji Bosni

Borba za opstanak

“Šćenad pušćena, a kamenje svezano”

Nepovjerenje je naša strategija

Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine

Šiizacija javnog rtv servisa

Lagumdžija i Radončić su spremni i na izdaju vlastitog naroda samo
JA SAM BOŠNJAK
Hutba

Propagadne i manipulativne tehnike u FTV serijalu ‘Sunniti, šiiti’

da ostanu na vlasti
VJERA MI JE ISLAM
Kako je porodica Bush stekla svoje bogatstvo od nacista, prvi put objavljeno u septembru 2000 (I dio)

JEZIK MI JE BOSANSKI
Ljudsko srce

Međumuslimanski pokolj u mjesecu Allahove milosti

Holandska veza

Naš drugi mozak

SAFF broj 344

Sadržaj
Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Ramazan je prošao – kako dalje?

8 10 24 30 32 36 48 54

Polumjesec
Perfidna taktičnost šiizma Ramazanska ofanziva šiija na Bosnu i Hercegovinu

Društvo
Razmišljanja Moje bošnjaštvo od rođenja do popisa 2013.

Kutak za muslimansku omladinu
IPF Bihać Ramazanske aktivnosti Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću

Islamske teme
Osnovna načela islamskog ekonomskog sistema (III dio) Islam ohrabruje investicije od kojih zajednica ima koristi

Pogledi
Sevda(h)linka Bošnjake je od vjere i morala najviše udaljila pjesma

Komentar polumjeseca
Šiizacija javnog rtv servisa Propagadne i manipulativne tehnike u FTV serijalu ‘Sunniti, šiiti’

Islamnet
Meksiko Procvat islama u Meksiku

16. august - 9. ševval

3

Uvodnik

Šta je Popis Bošnjacima?
o Popisa je ostalo tako malo vremena da Bošnjaci gotovo pa da ništa bitnije ne mogu izmijeniti. Ma kakva kampanja da se otvori, onaj je osuđena na nešto više od 30-tak dana djelovanja. Što je urađeno – urađeno je. Nekoliko institucija, prevođenih Islamskom zajednicom, osnovalo je Fondaciju, a iz Fondacije smo dobili nekoliko kvalitetnih intervjua njenog predsjednika, i to je to. Prethodno je ozvaničena kampanja “Bitno je biti Bošnjak”, pa je, uglavnom, jedan čovjek obišao neke džemate i džamije i govorio o Popisu. Naš kolumnista, Fatmir Alispahić, koji je prvi upozoravao na opasnosti Popisa, tačno prije godinu dana, u više tekstova i na nekoliko skupova (Brčko, Travnik, itd.), recimo, nije uključen nigdje. Sumnjiv je taj redukcionizam od strane institucija koje su sebi uzele zadaću da narod educiraju o Popisu. Umjesto da se otvori širok, i što širi intelektualni front, on se zatvara i reducira. Kao da je nekome stalo da nas je što manje u ovoj historijskoj bici za opstanak Bošnjaka!? Morali su dosad biti oformljeni štabovi u svim općinama, koji bi obilazili mjesne zajednice, držali predavanja, dijelili edukativne materijale, ulazili u kuće, i što je najvažnije - išli prema onima koji hoće da se izjasne kao “Bosanci” ili “Muslimani”, da ih ubijede kako samo kao Bošnjaci mogu sačuvati svoje bosanstvo i svoje muslimanstvo. Zašto takvi štabovi nisu osnovani, kad je sasvim sigurno da naši medžlisi imaju snage i potencijala da oko sebe okupe lokalnu intelektualnu i patriotsku elitu? Odgovor na ovo pitanje moraju dati baš ovi koji su sebe promovirali u predvodnike kampanje oko Popisa. Nije dovoljno napraviti onaj nemušti spot, nije dovoljno držati predavanja po džamijama, niti je dovoljno dati nekoliko intervjua u medijima koje konzumiraju svakako samosvjesni

Impressum
Izdavač UDRUŽENJE ZA AFIRMACIJU OBRAZOVANJA, KULTURE I MORALA “SAFF” Adresa: Munira Gavrankapetanovića 25, Sarajevo MAGAZIN “SAFF” Adresa: Donja Mahala bb, 71300 Visoko www.sa .ba e-mail: sa magazin@ yahoo.com redakcija: tel./fax: +387 32 73 49 01; mob: +387 62 28 74 12; marketing: +387 62 55 81 28. Žiro račun: BOSNA BANK INTERNATIONAL Za uplate u BiH: 141-306-53200347-07; za uplate u inostranstvu: 141-306-53101275-15; IBAN: BA391413065310127515 Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcijski kolegij Abdusamed Nasuf Bušatlić, Ezher Beganović, Fatmir Alispahić, Mithat Ćeman, Adem Zalihić, Merjem Zukić, Mersada Nurudina Agović, Nusret Hodžić. DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Safet Kadić, Ramiz Hodžić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović, Senada Mešanović, Senad Mešanović Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Ale Kalember, Sead Zubanović, Fatima Jašarević, Štampa EMANET d.o.o., Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka Rukopisi, diskete i fotogra je se ne vraćaju ISNN 1512-651X Časopis je upisan u evidneciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

D

Bošnjaci. Kampanja je morala biti usmjerena prema Bošnjacima koji neće da se izjasne kao Bošnjaci, jer je to onaj dio naroda kojeg ćemo izgubiti. To je ta linija fronte na kojoj se događa naš poraz u Popisu! Više nije pitanje da li ćemo pretrpjeti gubitke, već je pitanje koliki će ti gubici biti. Lijepo je čuti uvjeravanja da su Bošnjaci toliko zreli da znaju ko su i šta su, ali mi to ne možemo znati dok ne vidimo rezultate Popisa. A šta ako se neprijatno iznenadimo? Tada više nema povratka. Zato se ništa nije smjelo prepustiti slučaju, kao što je prepuštena jedna velika masa zabrinutih bošnjačkih intelektualaca koji su dosad morali biti organizirani u sistem obilaska mjesnih zajednica - da svako dobije priliku da dadne svoj doprinos u ovom historijskom događaju. Zahvaljujući Islamskoj zajednici, ipak, svijest o važnosti Popisa je izdignuta na najviši nivo, tako da su džematlije, kroz više sadržaja, i nekoliko hutbi, upoznate sa dramatičnošću trenutka. Vjerovati je da će inercijom nagona za opstanak mnogi Bošnjaci, samoincijativno, povesti kampanje u lokalnim sredinama da objasne kako Bosna i Bošnjaci mogu opstati samo na jedan način: ako Bošnjaci potvrde svoje nacionalno ime. Bez obzira na gore navedene kritičke opaske, mi možemo biti zadovoljni sa obimom posla koji je uradila Islamska zajednica. Čini se da nikada, ni u jednom događaju, Bošnjaci nisu bili toliko educirani i upućivani kao danas, kada se radi o Popisu. Zasluga je to Islamske zajednice, neovisno od ovih asocijacija koje su mogle uraditi mnogo više. U vremenu koje preostaje vrijedilo bi, ipak, razmisliti o formama omasovljenja kampanje, o nekoj vrsti masovnih skupova, okupljanja naroda, šetnji kroz naše čaršije, u isto vrijeme, istog dana, kako bi se svima poslala poruka da bošnjački narod nije napušten sam od sebe, a time i od Božije milosti.
16. august - 9. ševval

5

Hutba

Međumuslimanski pokolj
u mjesecu Allahove milosti
U mjesecu Allahove milosti, oprosta, međumuslimanske solidarnosti i samilosti, u Egiptu su muslimani hladnokrvno ubijali jedni druge, uopće se ne osvrćući na kur’anske prijetnje upućene onima koji namjerno ubijaju muslimane, skrnaveći time svetost islamskog bratstva spomenutu u ajetima: Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (El-Hudžurat, 10.); Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom. (El-Feth, 29.) H

zvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., je objavio: Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo - nehotice..... Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti. (En-Nisa’, 92.-93.) I ovogodišnji mubarek ramazan, kao i mnogi prethodni, protekao je u znaku prolijevanja muslimanske krvi, od mašrika do magriba. No, tu bolnu činjenicu čini još bolnijom i tužnijom to što muslimansku krv danas prolijevaju kako naši dušmani, tako isto i muslimani. Svjedoci smo da muslimani danas nemilosrdno ubijaju jedni druge u Egiptu, Pakistanu, Jemenu, Sudanu, Somaliji, itd. Muslimani širom svijeta posebno će pamtiti ovogodišnji ramazan po stravičnom krvoproliću u Egiptu, na kairskom trgu Rabija el-Adevijja, kada su egipatski vojnici muslimani pucali na demonstrante, također muslimane, koji su mirno protestirali u korist svrgnutog predsjednika Muhammeda Mursija. U mjesecu Allahove milosti, oprosta, međumuslimanske solidarnosti i samilosti, u Egiptu su muslimani hladnokrvno ubijali jedni druge, uopće se ne osvrćući na kur’anske prijetnje upućene onima koji namjerno ubijaju muslimane, skrnaveći time svetost islamskog bratstva spomenutu u ajetima: Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (El-Hudžurat, 10.); Muhammed je Allahov poslanik, a nje-

U

:A

N

B

njih polude ili umru u najgorim mukama. Takvih primjera i zlodjela nije naravno pošteđena ni naša država, a samo jedan u nizu je primjer Ebu Hamze, bivšeg pripadnika Armije BiH, kojeg su bošnjačkomuslimanski političari strpali u zatvor bez ikakvih dokaza i krivice, potpuno nakon toga zaboravivši na njega, njegovu porodicu i njihova prava, dok u isto vrijeme pišu zakone o zaštiti pasa lutalica o kojima se raspravlja čak i u bh. parlamentu. Naša krv je postala jeftina i bezvrijedna i govi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a onda kada su muslimani jedni druge počeli samilosni među sobom. (El-Feth, 29.). tek riti i proglašavati nevjernicima i na taj Muslimani su sami svoju krv učinili jefti- način ohalaljivati (smatrati dozvoljenim) nom i bezvrijednom njihovu prolivenu krv, život, čast i imetak, a Pored svega, mi muslimani za sve naše sve to pravdajući šerijatskim dokazima, što je nedaće i stradanja opet krivimo nemusli- samo po sebi morbidno i krajnje licemjerno, mane (nevjernike), cioniste, četnike, ustaše, i što predstavlja najgrublji napad na uzvišeni Amerikance, Ruse, Engleze i sve druge islamski Šerijat. koji nas napadaju i ubijaju, a nećemo da Kako normalan čovjek i iskren vjernik priznamo da je zapravo muslimanska krv može vjerskim dokazima braniti taj moralni postala jeftina i bezvrijedna u očima naših sunovrat i to divljaštvo? Jesu li takvi uopće neprijatelja onda kada smo je mi sami sebi svjesni da će sutra na Sudnjem danu stati učinili jeftinom i bezvrijednom. Onda kada pred Allaha, dž.š., i odgovarati i za najmanje su muslimani počeli izdavati jedni druge za pravo koje su uskratili drugom muslimanu, sitne pare, kao što je to učinila a kamo li za njegovo svirepo ubiprosilamska politička stranka janje? I kako je uopće moguće da “En-Nur’’ i njene vođe koji su u takvi muslimani pri sebi nemaju Egiptu izdali islamske principe ljudskosti ni plemenitosti ni koustajući, zajedno sa sekularisliko su je imali nekadašnji nevjertima i ateistima, protiv legalno nici i najgori neprijatelji islama? izabranog predsjednika Mursija. Naime, mnogobrojni su primDa paradoks bude veći, Mursi jeri iz islamske povijesti koji goje također zagovornik uspostave vore o plemenitim postupcima Šerijata u Egiptu za koji se zalažu nevjernika prema muslimanima. i vođe spomenute partije “EnNa primjer, kada se spomenu Nur’’. Ili, kao što je bio slučaj Naša krv je imena Ebu Džehla, Velida ibn sa muslimanima Bošnjacima postala jeftina Mugire, Utbeta ibn Rebi’e i u četničkom logoru, a koji je i bezvrijedna drugih kolovođa nevjerstva u odmah poslije rata ispričao jedan i onda kada vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, mi zamišljamo preživjeli bošnjački logoraš. su muslimani da oni ni jednog trenutka nisu Naime, jednog dana svi logoraši jedni druge pokazali plemenitost, samilost i dobili su po pola kriške hljeba i počeli tekfiriti ljudskost i da su oni bili zvijeri u pola cigarete. Kada je jedan od i proglašavati ljudskom obliku. Međutim, ako logoraša otišao u zahod, drugi nevjernicima se malo bolje upoznamo s njilogoraš je uzeo pola njegove cigi na taj način hovim biogra jama, vidjet ćemo arete, da bi ga ovaj, kad se vratio ohalaljivati da su oni često puta bili mori vidio da je ostao bez cigarete, (smatrati alniji i plemenitiji od mnogih “uredno’’ prijavio četničkom dozvoljenim) današnjih muslimana. stražaru. Kada je četnik čuo za njihovu Poznato je da su prvi muslišta musliman optužuje drugog prolivenu krv, mani na čelu sa Muhammedom, muslimana, on je, ni sam ne život, čast i sallallahu alejhi ve sellem, bili vjerujući u ono što čuje, prosimetak, a sve izloženi raznim vrstama uzneiktao: “Pa, vama ni kama ništa to pravdajući miravanja, torture i mučenja, i ne može! Ja vas jednako tučem i šerijatskim to je trajalo punih trinaest gomučim, a vi izdajete jedni druge dokazima. dina u Mekki. Ali često puta za pola cigarete!’’ zaboravljamo da je za vrijeme Naša krv i naši životi postali trinaestogodišnje torture ubisu jeftini onda kada su muslijeno samo dvoje muslimana u manski lideri i političari uveli u običaj hapšenje i zatvaranje muslimana Mekki, Sumejja i njen suprug Jasir. Dakle, bez ikakve krivice. Treba li uopće spomin- neprijateljstvo i rat protiv muslimana od jati poznatu činjenicu da su zatvori u mus- strane mekanskih nevjernika, koji je trajao limanskoj državi Egipat, kao i mnogim trinaest godina, odnio je svega dva musdrugim muslimanskim državama, puni nev- limanska života, dok danas muslimanski inih muslimana koji su izloženi najsvirepijim zlikovci za jedan sat u Egiptu ubiju dvjesta metodama mučenja, usljed kojih mnogi od drugih muslimana.
16. august - 9. ševval

6

Da su mekanski nevjernici često puta pokazivali plemenitost prema muslimanima, iako su se svim sredstvima borili protiv njih, svjedoče i sljedeći primjeri. Islamski historičari su zabilježili predaju i priču o hidžri ashabijke Ummu Seleme, r.a., koja će kasnije postati Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga. Ona je na put hidžre u Medinu krenula sama sa svojim sinčićem Selemom koji je tada imao dvije godine. Negdje na petom kilometru od Mekke sreo ju je Osman ibn Talha koji je tada bio nevjernik. Na njegovo pitanje kuda je krenula, ona je odgovorila da je krenula u Medinu da se pridruži mužu Ebu Selemi. Upitao ju je: “A ko je još s tobom?’’ Odgovorila je: “Niko, osim ovog mog djeteta.’’ Tada je on rekao: “Tako mi Allaha, neću te pustiti da tako sama putuješ!’ Zatim je uzeo povodac njene deve i pratio je sve do pred Medinu, nekih 500 km, a nakon toga se vratio ne tražeći i ne čekajući ni obično “hvala’’, a kamo li šta drugo. Zašto je to učinio? Zato što je posjedovao ahlak, plemenitost i ljudskost iako je bio nevjernik. Kada su nevjernici Mekke prisilili muslimane na izolaciju koja je trajala tri godine, jedan nevjernik, zvao se Hišam ibn Amir, bio je uzrok prekida te izolacije. Naime, on je uspio nagovoriti još četvericu nevjernika iz uglednih mekanskih porodica: Zuhejra ibn Ummejju, Mut’ama ibn Adija, Ebul-Bahtarija ibn Hišama i Zem’a ibn Esveda, da izađu pred glavešine plemena Kurejš sa stavom i prijedlogom da se izolacija muslimana mora prekinuti, jer će skapati od gladi i žeđi, i uspjeli su iznuditi takvu odluku. Ništa ih drugo nije podstaklo na takav postupak osim plemenitost i saosjećanje prema ljudima koji pate, iako nisu iste vjere. Zar je moguće da su vođe nevjerstva posjedovali plemenitost i pokazivali je u određenim trenucima prema muslimanima, takvu kakvu je pokazao i Srbin Srđan Aleksić, žrtvujući svoj život da bi spasio život muslimana Bošnjaka. Kako je moguće da muslimani danas ne pokazuju plemenitost i samilost jedni prema drugima?! Čak je i faraon ovog ummeta, Ebu Džehl, znao nekada pokazati plemenitost i ljudskost. Tako je on, kada su vođe Kurejša odlučile ubiti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, mladićima koji su taj zločin trebali izvršiti, naredio da ne upadaju iznenada po noći u njegovu kuću, da ne bi slučajno zatekli Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu u neprijatnoj situaciji.

Kad se pokvare vladari i ulema, pokvari se i narod

Kao što je ogromna razlika i između druge dvojice muslimana, šejhul-Azhara Ahmeda et-Tajjiba i šejhul-islama iz vreNije nam nipošto cilj da u ovoj hutbi mena sultana Selima, Alaudina Džemala branimo i hvalimo nevjernike, već da iz koji je svoje islamsko znanje i vjersku pospomenutih primjera uzmemo pouku i da se ziciju iskoristio u odbrani muslimanskih zapitamo kakva je to vjera i kakav je to ahlak prava i muslimanskih života. Ovom ćemo koji nekim muslimanima dozvoljava da tako prilikom, iz svijetlih stranica njegove bionemilosrdno ubijaju druge muslimane? O gra je, navesti samo jedan primjer. kakvoj vjeri u Allaha, dž.š., može govoriti Prenosi se da je Sultan Selim jedanput onaj muslimanski nesretnik koji je u Somali- naredio da se ubije 500 čuvara državne ji ubio šejha Abdulkadira Nura Fariha dok je blagajne, pa je šejh Alaudin Džemal otišao klanjao namaz u džamiji? O kakvoj vjeri u kod sultana Selima, i rekao mu: “Moja Allaha, dž.š., može govoriti nesretni egipat- zadaća kao muftije je da čuvam i štitim ski general El-Sisi koji je na prevaru, nasilno, sultanov ahiret. Znaj da su ovi ljudi nevdošao na vlast i onda izdao naredbu da vo- ini i nije ih dozvoljeno ubiti. Moraš im jska puca po civilima? Na kraju krajeva, o oprostiti.’’ Sultan Selim se rasrdio i ljutito kakvoj vjeri može pričati i šejhul-Azhar koji mu rekao: “Zar ti da se suprotstavljaš sulje stao uz vojsku i koji je zadovoljan smrću tanovoj naredbi?! To nije tvoj posao i tvoj tolikog broja muslimana u mandat!’’ Šejh je mirno odgomjesecu ramazanu, koji ginu od vorio: “Ja se ne suprotstavljam muslimanske a ne od cionističke Kada je četnik sultanovoj naredbi, već se briili krstaške ruke? čuo za šta nem o sultanovom ahiretu. Jadni su muslimani dok god musliman Ako im oprostiš, bit ćeš spašen, budu imali takve vladare i takvu optužuje ako ih kazniš, očekuj i ti bolnu ulemu! Muslimanski vladar koji drugog kaznu na Sudnjem danu.’’ U je iskreni i ubijeđeni vjernik, ne muslimana, tom trenutku sultana Selima može biti tiranin i ubica svoga on je, ni sam je popustila srdžba, poslušao naroda. On ne sije strah i smrt, ne vjerujući u je šejha Alaudina i oprostio već ulijeva sigurnost i čuva živote ono što čuje, je čuvarima državne blagajne, muslimana, kao što je to radio prosiktao: “Pa, sačuvavši tako 500 ljudskih pravedni i brižni halifa Omer, vama ni kama života. r.a. ništa ne može! Ovaj ummet čezne za U vrijeme Omerovog hitakvom ulemom i daijama koji Ja vas jednako lafeta jedan od muslimanskih tučem i mučim, će nositi zastavu preporoda i namjesnika je došao kod njega i prosperiteta i koji će se boriti a vi izdajete rekao mu: “Vođo pravovjernih, za pravdu i istinu, za slobodu i jedni druge za neki ljudi su uzurpirali zemlju dostojanstven život muslimana pola cigarete!” koja im ne pripada, a ja nisam ne bojeći se ničijeg prijekora, u stanju da to uzmem od njih a čija će deviza biti: Mi od vas osim da ih propisno kaznim.’’ ni priznanja ni zahvalnost ne Na to mu je Omer, r.a., rekao: tražimo, mi se Gospodara našeg “Subhanallah, zar od mene tražiš dozvolu bojimo! (El-Insan, 9.-10.). Kako muslimani mogu voljeti i poštivati da kažnjavaš i mučiš ljude? Da li sam ti ja utočište od Allahove kazne? Da li će te moje ulemu poput šejhul-Azhara, kad je takva zadovoljstvo spasiti Allahove srdžbe? Što se ulema spremna zarad vlastitog komoditeta i toga tiče, najprije iznesi dokaze protiv njih, pozicije iznevjeriti islamske principe i izdati a onda tu imovinu uzmi na osnovu dokaza svoj narod. Gdje je pobožnost, iskrenost, koje posjeduješ. Ako nemaš jasnih doka- odlučnost i hrabrost kakvu su posjedovali za, onda traži od njih da potvrde da su to alimi poput spomenutog šejha Alaudina, uzurpirali. Ako ne potvrde i ne posvjedoče, zatim poput Ebu Hanife, Ahmeda, Malika, onda traži da se zakunu Allahom da nisu Ibn Tejmijje, Izudina ibn Abdus-Selama, uzurpirali tu zemlju, a ako se zakunu, onda na koje se današnji šejhovi, oni sa Azhara prihvati njihovu zakletvu i ostavi ih na miru. i drugih islamskih univerziteta, pozivaju. I Da sretnem Allaha s njihovom izdajom i gdje je svijest o tome da ispravnost i pokvaprevarom, lakše mi je nego da Ga sretnem s renost ummeta zavisi upravo od ispravnosti i pokvarenosti vladara i uleme, kao što stoji njihovom krvlju.’’ O, kolika je samo razlika između ove u predaji: “Dvije skupine iz moga ummeta dvojice muslimana, tiranina i krvnika El- ako su ispravne, onda je i narod ispravan, a Sisija i pravednog i samilosnog vladara ako su pokvarene, onda je i narod pokvaren: vladari i ulema.” Omera ibn Hattaba!

16. august - 9. ševval

7

Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Ramazan je prošao – kako dalje?

Medina: El-Mesdžidun-nebevijj (Poslanikov mesdžid u Medini)

uvijek biti pokorni
HATIB: DR. ABDURRAHMAN EL-HUZEJFI PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ ve do prije nekoliko dana, imali smo priliku uživati u nebrojenim blagodatima mubarek mjeseca ramazana. Postili smo, dijelili sadaku, hrlili u džamije te kroz ostale raznovrsne ibadete oplemenjivali svoja srca i čistili svoje duše. Uživali smo u danima i noćima neizmjerne Allahove milosti i oprosta. Ramazan je evo prošao, ali nas to nije oslobodilo obaveze pokoravanja Uzvišenom Allahu Koji je Gospodar ramazana ali i Gospodar svih mjeseci kao i vremena uopće. Strpljivo ustrajavanje u pokornosti Svevišnjem Allahu i konstantno izbjegavanje grijeha i svega onoga što je On zabranio, odlika je istinskih i iskenih vjernika. Rekao je Uzvišeni: On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! (Merjem, 65.). I rekao je: Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak. (Ta Ha, 132.). Zbog toga braćo muslimani, niko od nas sebi ne smije dozvoliti da pokornost Allahu u ramazanu zamijeni sa nepokornošću Njemu nakon ramazana, niti da nakon što je kročio putem istine i spasa odluta nebrojenim stazama grijeha i zablude. Allah je Onaj Koji upućuje, ali je čovjek taj koji se mora truditi da ustraje na Istini i da se distancira od svega onoga što je On zabranio. Rekao je Uzvišeni: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam ne promijeni sebe. (Er-Ra’d, 11.). Generalno posmatrajući, vjernike nakon ramazana možemo podijeliti na tri skupine. Prvo i najbolje stanje u kojem se može naći jedan musliman nakon ramazana jeste da već učinjena dobra djela poprati sa drugim dobrim djelima i da bude u stalnoj pokornosti svome Uzvišenom Gospodaru. Druga grupa su oni kojima se desi da nakon ovog blagoslovljenog mjeseca upadnu u grijehe i na trenutke zaborave na svoga Stvoritelja. Ovakvi treba da požure sa pokajanjem i novim dobrim Svaki musliman obavezan je izvršavati stroge islamske dužnosti i u ramazanu i mimo njega, a dobrovoljna i pohvalna djela, legitimno je i poželjno činiti tokom čitave godine.

Allahu moramo

S

HATIB: DR. SA’UD ŠUREJM PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ

rijeme nezaustavljivo prolazi i nijedno stvorenje ga u tome ne može spriječiti. Noći i dani se smjenjuju, a ljudi se rađaju, žive i umiru. Oni koji su među njima razumom obdareni, u utrci s vremenom nastoje ostvariti što bolje rezultate i svoje vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Shvatili su da se do uspjeha ne može doći nemarom i ljenošću već trudom, zalaganjem i ozbiljnošću. Shvatili su i to da je dunjaluk poput trpeze sa kojoj se nije moguće trajno zasititi i da je za razboritog “gladovanje” na njemu besprekidno a “sitost” kratkoga vijeka. Zato, za onoga ko slijedi put posljednjeg Allahovog poslanika, na dunjaluku, u pogledu obligatnosti izvršavanja islamskih dužnosti, nema odmora. Rekao je Uzvišeni: I svoga Gospodara obožavaj sve dok ti čas smrtni ne dođe. (El-Hidžr, 99.). Donedavno smo uživali u blagodatima mjeseca ramazana, i shodno raznolikosti naših ambicija i veličine našeg imana, trudili se da učinimo što više dobrih djela i Allahu postanemo što bliži. Međutim, sve što dođe mora i proći, sve što je stvoreno jednom će nestati i samo će Allahovo lice plemenito dovijeka ostati. Stranice mjeseca ramazana ove, 1434. h.g., zauvijek su zatvorene, a ono što su ljudi u njemu učinili od dobrih ili loših djela, to će zapisano ostati i na Danu velikog suda predočeno biti. Zato, oni koji su obožavali ovaj ramazan, neka znaju da je on prošao i da

V

se nikada više neće ponoviti, a oni koji su obožavali Allaha neka znaju da je On Gospodar svih mjeseci, da je On Vječni i Živi i da Ga nikada neće nestati. Pa teško li se onima koji za Allaha ne znaju osim uz ramazan! Svaki musliman obavezan je izvršavati stroge islamske dužnosti i u ramazanu i mimo njega, a dobrovoljna i pohvalna djela, legitimno je i poželjno činiti tokom čitave godine. Istina, u ovom časnom mjesecu dobra djela su posebno vrijedna i Allah za njih posebno nagrađuje, međutim, to nikako ne znači da se poslije ramazana, kada je u pitanju izvršavanje farzova, može “odmarati’’ i prema svome Gospodaru biti nemaran. Ustrajnost u izvršavanju dužnosti prema Allahu i činjenju dobrih djela, jedini je put koji vodi ka istinskom uspjehu. Rekao je Uzvišeni: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” - pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imaćete.” (Fussilet, 30.31.). Oni koji su se u ramazanu Allahu pokajali i Njemu se vratili, ne smiju dozvoliti da opet postanu nemarni i zapostave izvršavanje onoga čime ih je Gospodar njihov zadužio. To bi uistinu bila zabluda nakon Upute, i propast nakon spasenja. Uzvišenog Allaha molimo da i nakon ramazana budemo Njegovi pokorni robovi da Ga iskreno obožavamo sve dok Ga ne susretnemo.
16. august - 9. ševval

8

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Ribat u Mesdžidul-Aksi
Upitan je Bišr el-Hafi šta misli o ljudima koji su u ramazanu brižni prema činjenju dobra, a nakon ramazana se opuste i zanemare dobra djela, pa je odgovorio: “Loši li su oni! Za Allaha ne znaju osim u ramazanu!” Ako nevjernici napadnu neko mjesto ono četrdeset godina nakon toga biva mjestom ribata; ako ga napadne i drugi put onda ribat biva sto dvadeset godina, a ako ga napadnu i treći put onda je tu ribat do Sudnjeg dana. Šta tek onda reći ako je to mjesto Mesdžidul-Aksa i ako je još pod opsadom?!

djelima: I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele. (Hud, 114.). Treća i posljednja skupina su oni koji nakon ramazana ustraju činiti loša djela koja su činili i u ovom odabranom mjesecu, a i ono malo dobrih koja su u njemu učinili, zamijenu s lošim i hrđavim, koja im ponište ono što su učinili. Rekao je Uzvišeni: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja! (Muhammed, 33.). Allaha molimo da se nikada ne nađemo u ovoj trećoj skupini, međutim, ne smijemo se zadovoljiti samo s tim, već se truditi da i nakon ramazana budemo maksimalno brižni prema činjenju svih vrsta ibadeta koje smo činili i u ramazanu i da šejtanu prokletom, koji se oslobodio okova, ne dozvolimo da nas od toga odvrati. Upitan je Bišr el-Hafi šta misli o ljudima koji su u ramazanu brižni prema činjenju dobra, a nakon ramazana se opuste i zanemare dobra djela, pa je odgovorio: “Loši li su oni! Za Allaha ne znaju osim u ramazanu!” Najveća blagodat koju jedan vjernik može na dunjaluku uživati jeste ustrajnost i upornost u pokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Stoga Mu ustrajno upućujmo dove da nas učvrsti na Pravome putu i da nas ne usmrti osim kao muslimane.

HATIB: MUHAMMED SELIM PRIPREMIO: ESAD MAHOVAC

edavno izraelska vlast je provela anketu, a njene rezultate javno objavila, kako bi svijetu pokazala kako je svaki njihov građanin nošen njenim opasnim idejama koje decenijama njeguje među njima. Naime, dvije trećine ispitanika podržale su ideju o vremenskoj i teritorijalnoj podjeli Mesdžidul-Aksaa, dok su ostali bili pristalice ideje da ga treba porušiti i na njegovom mjestu podići njihov izmišljeni hram. Ovo nam govori o prljavim namjerama i ozbiljnoj prijetnji koja se podudara sa svakodnevnim napadima na mesdžid i uzurpiranju njegovih prava. Za skoro dvije sedmice, pa i više, niko od arapskih zemalja se nije oglasio, a i nije čudo pošto su se već davno oglušili o Allahovu naredbu i iznevjerili emanet koji im je ukazan shodno Allahovim riječima: O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte… (El-Enfal, 27.). Ne znam koliko je potrebno govoriti više o historijskim i vjerskim činjenicama koje potvrđuju da pravo nad ovim mesdžidom imaju muslimani, ali je bitno da muslimane napomenemo i podstaknemo na veličinu nagrade koju Allah obećava onima koji bdiju nad granicama islama. Ovako alarmantno stanje tu nagradu
16. august - 9. ševval

N

samo povećava, štaviše, diže je na nivo iznad, nivo iznad nagrade ibadeta u dva harema, shodno riječima imama Malika kada je upitan da li onaj ko boravi u Medini treba izaći da bdije na Allahovim granicama, pa je rekao: “Bdijenje nad Allahovim granicama, tj. ribat, bolje je od boravka u Medini.” Također učenjaci kažu: “Ako nevjernici napadnu neko mjesto ono četrdeset godina nakon toga biva mjestom ribata; ako ga napadne i drugi put onda ribat biva sto dvadeset godina, a ako ga napadnu i treći put onda je tu ribat do Sudnjeg dana.” Šta tek onda reći ako je to mjesto MesdžidulAksa i ako je još pod opsadom?! Dakle, muslimanima se nameće obaveza da ovo mjesto ispune svojim najboljim, najučenijim i najhrabrijim. Sjetimo se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: “Jedan dan bdijenja na Allahovom putu bolji je od mjesec dana provedenih u postu i kijamu.” Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je govorio: “Da provedem jednu noć bdijeći nad Allahovoj granici draže mi je nego da Noć kadra provedem pored hadžerul-esveda.” Zato, Allahovi robovi, zahvaljujte na blagodatima koje vam je ukazao i što vas je učinio čuvarima Njegovog svetog hrama. Ne zaboravite da ste vi ummet kojem je Allah obećao pobjedu i vlast na Zemlji, zato Mu se pokorite i slijedite uputu Njegovog Poslanika.

9

Polumjesec
Sramota bh. pravosuđa

Sva neriješena ubistva Bajram-namaz u avlijama i na livadama u BiH još uvijek su u izbjegavajte ono što će dovesti do u stroge nadležnosti islamskih vlasti smutnje koja neće pogoditi samo ili za to nadležne institucije a ne saproceduri, samo je ubistvo I one među vama koji su krivi ... moukih pojedinaca, da zbog muste25.). habba (pohvalnog čina) nije dozvoljeMagdija Dizdarevića (El-Enfal, Na Facebooku su ovih dana osvanule no razbijati jedinstvo muslimana (što fotografije koje prikazuju jednu ma- su oni bez sumnje ovim činom urazaboravljeno nju grupu ljudi kako obavljaju baj- dili) i da povijest islama, a posebno
ram-namaz u jednoj privatnoj avliji. Iz opisa i komentara saznajemo da je riječ o Kakanjcima, sljedbenicima selefijskog tumačenja islama, koji su, na ovaj način, javnosti Bosne i Hercegovine htjeli i praktično demonstrirati kako se “ispravno, po Sunnetu”, obavlja bajram-namaz. U obrazloženju jednog od protagonista ovog skupa, navodi se da je konačno došlo vrijeme da se kaže “ne novotarijama i novotarskoj praksi” i da se bajram-namaz vrati tamo gdje mu je i mjesto “na musallu” (otvoreni prostor). U obrazloženju još stoji da je bajram-namaz predvodio hafiz koji se nalazi na studijama u Kairu, čime se, valjda, ovom činu htio dati i “ulemanski” muhur. Komentari na ovu vijest su različiti, i kreću se, uglavnom, između otvorene osude i otvorene podrške (glorifikacije). Nešto kasnije sam, onako neobavezno, surfajući po internetu, saznao da “bajram na otvorenom” nije praksa samo kakanjskih selefija (naravno ne svih jer većina sljedbenika selefijskog pravca obavlja bajram-namaz u džamijama sa ostalim muslimanima), nego da je, po istom principu (sunnetizacija bajrama), i jedna grupa Brčaka, također organizovala “bajram na otvorenom”, odnosno na livadi. Naravno, pridružujemo se onima koji su oštro osudili ovaj čin, bez obzira na motive i argumente kojima su se rukovodili njegovi organizatori i kojima se, inače, pokušavaju opravdati slične aktivnosti. Prije nego su se uopće odlučili na jedan ovakav korak, kakanjski i brčanski organizatori bajram-namaza na otvorenom (musalli), morali su imati u vidu činjenicu da je obavljanje bajram-namaza na musalli mustehabb (pohvalno djelo), a ne vadžib, te da kao takav ne utiče na pravnu valjanost bajram-namaza, da se u duhovnom središtu islama Mekki, bajram-namaz obavlja u mesdžidu a ne na otvorenom prostoru ili po avlijama (da su kojim slučajem nešto slično pokušali uraditi u Saudijskoj Arabiji, sigurno bi završili iza rešetaka), da organizovanje bajram-namaza spada
16. august - 9. ševval

Znakovi na putu

P

rošlog mjeseca navršila se četvrta godina od mučkog ubistva mostarskog mladića, rahmetli Magdija Dizdarevića. Podsjetimo, bila je srijeda, 15. juli 2009. godine kada je Magdi Dizdarević mučki ubijen od strane jednog mostarskog kriminalca. U Bosni i Hercegovini su se od rata do danas dogodila brojna ubistva. Sva neriješena ubistva još uvijek su u proceduri i potraga za ubicama je na snazi. Samo ubistvo rahmetli Magdija Dizdarevića ima drukčiji status. Naime, Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona je prije dvije godine odlučilo da odustane od potrage za ubicom Magdija Dizdarevića. Rekli su da je taj slučaj završen i da neće raditi više na ovom slučaju. Niko iz sudskih institucija BiH nije se ni osvrnuo na ovakvu sramnu i nedopustivu odluku. Donijeti odluku da se više neće tragati za ubicom jednog mladića i to samo nakon godinu dana potrage spada u red šokantnih i nezamislih događaja u svijetu. Da li je razlog to što je Magdi Dizdarević bio privrženi vjernik musliman? Drugog razloga nema, zato je sumnja na takvu mogućnost itekako opravdana. Nije samo ubica taj koji će na svojoj duši nositi grijeh ubistva Magdija Dizdarevića, taj grijeh nosit će svi oni koji su zataškali njegovo ubistvo i oni koji su odlučili da je potraga za ubicom nebitna.

prva tri stoljeća, ne bilježi niti jedan slučaj zasebnog (odvojenog) klanjanja bajram i džuma-namaza, zbog grešaka i propusta svjetovnih i vjerskih vlasti. Štaviše, povijest bilježi sasvim suprotne slučajeve, koji mogu poslužiti kao obrazac u sličnim situacijama. Naime, imam Buharija navodi u svom Sahihu da su neki ljudi ušli kod Osmana, radijallahu anhu, u trenucima kada su njegovu kuću opsjedali pobunjenici (koji su u Medinu došli sa samo jednim ciljem – da ubiju legitimnog islamskog vladara), i rekli mu: “Ti si vođa muslimana i potpuno smo svjesni situacije u kojoj se nalaziš, ali nam ipak teško pada da nas u namazu predvode ljudi koji su pokrenuli svo ovo zlo (protagonisti smutnje, imamu fitne)?”, na što im je on odgovorio: “Namaz je najbolje djelo kojeg ljudi (zajednica) mogu učiniti, i sve dok budu činili dobro, ostanite uz njih, a ako urade nešto loše, nemojte ih slijediti u tome.” (Buharija, Poglavlje o ezanu, br. 56.). Ima li većih prestupnika i novotara (novotarija je glavni izgovor kojeg sljedbenici tzv. čistog islama koriste za odvajanje od muslimana) od onih koji su se rukovodili jednom od najsramnijih pobuna u povijesti islama, koja se završila svirepim ubistvom Poslanikovog pravovjernog halife, ali i pored toga, isti taj halifa, radijallahu anhu, savjetuje, zapravo naređuje njihovim podanicima da zajedno s njima obavljaju namaz u džematu, jer ih on, zbog specifičnih okolnosti u kojima se našao, nije mogao predvoditi u namazu. Nadalje, imam Ahmed, čijim se stavovima spomenuta grupa ljudi često voli hvaliti i isticati ih kao primjer vjerske odlučnosti, hrabrosti i odvažnosti, odnosno kao opravdanje za ono što rade, nakon teških iskušenja u koja je zapao zbog svojih bezkompromisnih stavova i dana provedenih u tamnici, nije pozvao svoje učenike i simpatizere da se odvoje od halife Me’muna, koji mu je sve to i priredio i koji je bio službeni pokrovitelj i zaštitnik zabludjelog mu’tezilijskog učenja, i da naprave zajednicu koja bi bila “po mjeri

10

Kur’ana i Sunneta”. Dakle, čvrstina i dosljednost nisu u razbijanju zajednice i odvajanju od nje, nego u strpljenju na istini i strpljivom podnošenju iskušenja na koja će neminovno naići sljedbenici istine u svakom vremenu. Rekao je Ibn Tejmijje: “Autori akaidskih djela su jasno naglasili da se džuma i bajram obavljaju u džematu, bez obzira da li ih predvodio pobožan čovjek ili grješnik. Namaz u džematu kojeg predvodi grješnik (fasik) bolji je od pojedinačnog namaza. Ovo je stav izrazite većine islamskih učenjaka, Ahmeda, Šafije i drugih. Štaviše, prema mišljenju imama Ahmeda takav namaz je fard ‘ajn (individualna obaveza svakog muslimana). Prema imamu Ahmedu i drugim učenjacima ehlisunnetskog pravca, onaj ko ostavi namaz iza imama grješnika, je novotar, kao što je navedeno u Abdusovoj, Ibn Malikovoj i El-Attarovoj poslanici o vjerovanju. Ispravno je mišljenje da će u spomenutoj situaciji klanjati namaz u džematu i neće ga obnavljati, jer su ashabi, radijallahu anhum, klanjali džumu i ostale masovne namaze za imamima grješnicima i nisu ih ponavljali: Ibn Omer je klanjao za Hadžadžom, a Ibn Mes’ud i još neki ashabi su klanjali za Velidom ibn Ukbom, namjesnikom Kufe, koji je javno pio alkohol i koji je na namaz dolazio u pijanom stanju. Jednom je klanjao četiri rekata sabahskog farza i upitao ih: “Hoćete li da vam dodam još koji rekat’’, a oni su mu odgovorili: “Dovoljno si dodao.” (Medžmuulfetava , 23/351-356.). Trebaju li nam bolji putokazi i smjernice za Šiitsko misionarstvo Rešida Hafizovića

postupanje u vremenima smutnje, odstupanja od Sunneta, nepravedne vlasti, od onih koje su nam direktno dali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najpredaniji borci za istinu i Sunnet, i najveći islamski autoriteti ikada. Nisu li nam upravo oni, svojim riječima i djelom, pokazali da je očuvanje zajednice i njenih institucija jedna od najvećih islamskih svetinja koju nije dozvoljeno oskrnaviti čak ni onda kada njome upravljaju nepravedni i nekompetentni vladari i učenjaci. Iz gore navedenih primjera vidimo da oni nijednog momenta nisu dovodili u pitanje autoritet islamskih vladara i njihovih namjesnika, iako se s njima nisu slagali po mnogim pitanjima, iako su ih javno osuđivali zbog njihovih grešaka i zabluda. Ako ashabi, radijallahu anhum, kao najbolji poznavaoci Poslanikovog sunneta, i njegovi najvjerniji sljedbenici, nisu u činjenju velikih grijeha i novotarija vidjeli opravdan razlog za pravljenje razdora među muslimanima, odvajanje od zajednice muslimana i formiranje svojih mini zajednica, otkud nekome pravo da, pozivajući se na Sunnet, to danas radi, a pogotovo u situaciji u kojoj se nalazi bošnjačko-muslimanski narod, kada svako cijepanje i odvajanje može biti kobno i izazvati katastrofu neslućenih razmjera. U ovom kontekstu, podsjetio bih sve nas na riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25.).

Perfidna taktičnost šiizma

Ramazanska ofanziva šiija na Bosnu i Hercegovinu

kademik Esad Duraković je krajem A prošle godine putem TV1 upozorio na perfidno djelovanje šiija u Bosni

Mali Homeini na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

R

ešid Hafizović, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i akademik šiitske akademije nauka za filozofiju iz Irana otkrio je ovih dana svoje karte. Učestvujući u dokumentarnom serijalu FTV-a “Sunniti, šiiti”, Rešid Hafizović je dao nesebičan doprinos iskrivljavanju istine o ranoj historiji islama. Nakon spomenutog serijala svima je postalo jasno da je Rešid Hafizović važan igrač za širenje šiizma u Bosni i Hercegovini. On se u serijalu FTV-a “Sunniti, šiiti” prvo predstavlja da je sunija a onda iz te pozicije, govoreći pohvalno, šiizam toplo preporučuje svim građanima BiH.

R Rešid Hafizović ima pravo da vjeruje u šta želi, međutim on je profesor ugledne institucije Islamske zajednice u BiH, kao takav ne smije biti misionar šiizma. Islamska zajednica je dužna zaštititi islam i muslimane od šiitskog misionarstva. Nažalost, Rešid Hafizović nije jedini misionar šiizma u redovima Islamske zajednice.
16. august - 9. ševval

i Hercegovini: “Ovdje djeluje i šiitska zajednica, ta zajednica djeluje na jedan perfidniji način, sa mnogo više takta, oni čekaju neko svoje vrijeme. Jer misle da je Bosna i Hercegovina teren koji oni trebaju da osvajaju, na kome oni treba da djeluju”. Moramo priznati da je akademik Durković upravu. Tokom mjeseca ramazana šiije su napravili pravu ofanzivu. Maltene, koji god televizijski kanal upališ pojavi se neki šiija. Kao što znamo, ramazanska šiitska ofanziva završena je trodijelnim dokumentarnim serijalom FTV-a “Sunniti, šiiti”. Nikada ranije šiije nisu bili ovoliko prisutni u javnom prostoru Bosne i Hercegovine. Očito je da su njihovi perfidni planovi došli u fazu pokretanja jačih akcija. Šiizam u Bosni i Hercegovini širi se pod pokroviteljstvom Vlade Irana. Iran ulaže solidna finansijska sredstva za širenje šiizma. U taj zadatak čak je uključena i iranska obavještajna služba. Iranu, odnosno šiijama odgovara i to što se Islamska zajednica, za sada, uopće ne protivi njihovim perfidnim misionarskim aktivnostima. Nažalost, brojni službenici Islamske zajednice aktivni su učesnici u šitskom misionarskom programu. Već smo opisali ulogu Rešida Hafizovića, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Osim Hafizovića u šiitsku misionarsku halku uvučeni su oni koji za dobre honorare prevode šiitske knjige (o pogubnosti objavljivanja šiitskih knjiga bez nadzora i kontrole Islamske zajednice piše profesor Almir Fatić u posljednjem broju Preporoda). Pored nabrojanih, u šiitskoj halki se nalaze i pojedini imami, koji skriveno prakticirju šiizam. Prema našim saznanjima, šiitski misionari su veoma zadovoljni kako im ide perfidni posao u Bosni i Hercegovini, zbog toga su odlučili u našoj zemlji osnovati fakultet na kojem će se izučavati šiizam i pripremati budući misionari.

11

OHR

Valentin Inzko: Najplaćeniji Mladići kojima šejtan piše tekstove i pravi muziku ove godine Saff je upo- Umjesto da se pokaju i ostave se beskorisni neradnik u Bosni U januaru zorio našu javnost na Iblisov takve islamofobične prakse, mladirok bend “Sihirator” iz Lukavca. Da ći iz benda “Sihirator” pokušavaju i Hercegovini podsjetimo, riječ je o rok bendu čiji privući još više pažnje, kako bi naje muzički opus sastavljen od najgorih uvreda na račun islama i muslimana. Ovaj šejtanov rok bend u jednoj pjesmi, u refrenu, čak psuje Boga. Ovih dana Iblisovi muzičari, uz pomoć medija iz RS-a, te inspirisani od svog zaštitnika šejtana, napadaju Saff i brane se da oni ne vrijeđaju nikoga nego, kao, na svoj način kritikuju vehabije. “Naslovi pesama momaka iz Lukavca koje su objavili na svom poslednjem albumu posebno su ražestili ‘verske autoritete’ iz islamističkih novina Saff, koji su u svom osvrtu na rad ‘Sihiratora’ zaključili da se ovakav ‘smećarski opus do sada nije pojavio među Bošnjacima’, piše list Press iz Srbije. BH Telecom: Moja TV stavili šejtansku misiju. Jedan od članova ovog benda kaže da mu je majka čak postila ramazan i da je zbog toga, navodno, sramno što ga napadaju iz Saffa . Pitamo tu majku, zna li ona da joj sin, dok ona posti, stvara muzičku karijeru psujući Boga?

Iblisov rok bend “Sihirator”

alentin Inzko, visoki predstavnik u BiH svaki mjesec, za svoj nerad, prima plaću od 50 hiljada KM. Do sada je Inzko, kao visoki predstavnik u BiH, primio 52 plaće. Naši političari, bez obzira na vjeru i naciju, najveći su neradnici na svijetu. Oni za svoj nerad primaju ogromne naknade. Samo je Valentin Inzko veći neradnik od naših političara. Uz to što je veći neradnik i od bh. političara, Inzko je daleko plaćeniji od njih za svoj nerad. Beskorisni neradnik Inzko ima plaću ko šest-sedam beskorisnih neradnika iz reda bh. političara. Valentin Inzko nije uradio ništa korisno od kada je na službi u BiH. Jedino po čemu ga znamo jeste da je privrženi katolik, koji voli obilaziti ovdašnje crkve. Ostao je Inzko poznat i po skandaloznoj izjavi od prije nekoliko godina u kojoj islamofobično govori o islamu. “Mislim da je Karadžić bio najveći prijatelj islama, on je najviše učinio da se ovdje širi radikalni islam. Da nije bile te agresije, mnogi muslimani bi ostali u svojoj tradiciji. Mislim da treba još neko vrijeme. Nedavno sam bio na Baščaršiji i vidio kako jedna fina djevojka, jednog zaista pravog vjernika, koji ne propušta nijedno klanjanje, nije imala maramu. Rekla je: ‘Ja sam muslimanka i vjerujem u Allaha, ali to je u meni, a ne u marami’. Kao što neki kažu za alkohol: loše stvari izlaze iz usta, a ne u usta. Ima različitih ljudi koji su vjernici, ali taj bosanski islam za mene je sasvim prihvatljiv i sekularan.”

V

Stalni porast gledanosti MTV Igman

M

TV Igman je televizija koja ima stalni porast gledanosti. Prema izvještaju o gledanosti Moje TV “BH Telecoma”, MTV Igman zauzima visoko mjesto, zajedno dijeli najgledaniji prostor sa uglednim bosanskohercegovačkim televizijskim kućama. Naprimjer, program MTV Igman daleko je gledaniji od svih sportskih i većine zabavnih kanala na Mojoj TV. Također, ova televizija Kratkometražni film Semira Lokmića

je daleko gledanija u odnosu na ostale lokalne televizijske kuće. Program mtv Igman je drugačiji od svih po svojoj opredijeljenosti da ponudi istinu i korisne savjete za svoje gledatelje, a što manje iluzija i obmane. Televizija Igman je medij koji produT cira i emituje jedinstven televizijski, edukativni i vjerski program za djecu i odrasle.

Igrani film bol

U

BiH je završeno snimanje jednog dijela kratkometražnog igranog filma “Bol” autora Semir Lokmića. Nakon mjeseca ramazana u Švedskoj se nastavlja snimanje drugog dijela filma. Igrani film “Bol” se radi po uzoru na istinit događaj koji se desio Fatimi Zebanović (1928.-2012.) kojoj je poginuo suprug prije agresije na RBiH. Ostao joj je samo sin Velid. Dolazi rat, dolaze četnici koji joj odvode sina Velida i ubijaju ga. Majčinska bol za sinom je bila prevelika i Fatima nije mogla da prihvati stvarnost da joj je sin ubijen. Ona biva protjerana u Švedsku gdje su švedski ljekari pokušali da joj pomognu ali bezuspješno. Onda su joj švedski ljekari kupili lutku i
16. august - 9. ševval

rekli joj da je ta lutka njen sin Velid i da može ići kući sa “svojim sinom”. Fatima Zebanović je ostatak života provela živeći sa lutkom koju je hranila, oblačila, kupala, njegovala i čitavo vrijeme oslovljavala imenog svog sina Velida. Kada je Fatima umrla ukopana je pored mezara svog sina u BiH...

12

Ramazan u bh. rudnicima

Naši rudari su dokaz kako je lijepo biti musliman

Neuvjeti za arapska ulaganja u BiH

O

nima koji su postili ostaće lijepo sjećanje na protekli mjesec ramazan, naročito na posljednjih desetak vrućih dana kada je izazov posta postao izuzetno jak. Mnogo je lijepih stvari koje bi mogli izdvojiti kao obilježje proteklog ramazana. Pa ipak, ovaj put izdvajamo novinarske reportaže o našim rudarima i njihovom postu. Zaista je bilo fascinirajuće gledati te hrabre ljude kako su odlučni u činjenju ovog važnog ibadeta Allahu, dželle šanuhu. “Rad u rudniku skoro je nemoguć u ljetnom periodu. Ipak, nijedno se jutro nisam dvoumio hoću li zapostiti ili ne. Allah, dž.š., za ramazan, ovaj sveti mjesec, da nekog

Kada Arap dođe u Bosnu i Hercegovinu sa svojim parama
kuveta, tako da se isposti pored raznih prepreka i iskušenja. Volja je najpotrebnija da bi čovjek obavio farz koji mu je Uzvišeni Gospodar propisao”, kaže rudar Saudin Dogdibegović. Pored ovakvih heroja čovjeku je jednostavno drago što je musliman. Iskrena vjera u ljudskim srcima snaga je neviđena.

Foto polumjeseca
Mali Bošnjak i velika bajramska radost

ada neko od Arapa dođe u Bosnu i Hercegovinu sa svojim parama da pokrene neki biznis, odmah je suočen sa brojnim iskušenjima. Prvo na aerodoromu osjeti da nije dobro došao u BiH. Kada napusti aerodrom i krene ka željenoj bosanskoj adresi primijeti da ga prate obavještajci. Nakon što odmori, sretne se sa domaćinom, ode u banku da podigne novac i doživi pravi šok. Čim traži malo više novca odmah se pale svi alarmi a najčešće uopće ne može podići svoj novac te biva podvrgnut raznim sumnjičenjima i još raznijim istragama. Ako, nakon svih iskušenja, ipak ostane i pokuša pokrenuti biznis onda se suočava sa drugim setom prepreka. Tada se pojavljuje domaća konkurencija koja je spremna na sve. Taj nesretni Arap ima velike šanse da završi na naslovnici Dnevnog avaza sa naslovom da je opasni terorista. Ako ne uspiju sve vrste pritisaka, tada uskaču obavještajci koji u tajnosti posjete Arapa iz ove priče i otvoreno mu zaprijete da će završiti na neželjenom mjestu ako ostane u BiH. Ovo su, otprilike, uvjeti za privlačenje arapskih eura i dolara. Ovakve uvjete za privlačenje stranih investicija napravili su ljudi kao što je Zlatko Lagumdžija, Fahrudin Radončić, Sulejman Tihić, većina drugih bošnjačkih političara i svi ostali srpsko-hrvatski političari. To su isti oni koji se ovih dana, k’o fol, ibrete kako to Arapi odnesoše milijarde dolara u Srbiju a u Bosnu ništa.

K

16. august - 9. ševval

13

Intervju

Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine

Lagumdžija i Radončić su spremni i na izdaju vlastitog naroda samo da ostanu na vlasti
Šemsudin Mehmedović je proteklih dana bio glavna tema domaće javnosti. U razgovoru za Saff Mehmedović otkriva zašto se našao na udaru Sipe, je li Sipa “Srpska istražna policijska agencija“, da li srpska politika iz RS-a vlada Bosnom i Hercegovinom, ima li među bošnjačkim političarima onih koji su spremni izdati svoj narod zarad ličnog interesa, ko je odgovoran što Arapi sa svojim investicijama zaobilaze našu zemlju, ko je stvarna prijetnja po nacionalnu sigurnost i kako se bošnjački političari dodvoravaju Miloradu Dodiku R ospodine Mehmedoviću, pojedini mediji ovih dana su objavili informacije da Vas Sipa nezakonito prati po nalogu direktora Gorana Zubca. Nakon što ste nedavno nezakonito uhapšeni evo sada vas nezakonito i prate. U kojoj fazi je vaš slučaj i kako je moguće da Sipa tako očigledno krši zakone Bosne i Hercegovine? Mehmedović: Ranije sam ukazivao da je Sipa postala snažna politička poluga za eliminaciju političkih neistomišljenika iz poličkog života za račun političkih nalogodavaca (SNDSD-SDP), te stoga nezakonitost u radu Sipe je postalo pravilo a poštivanje zakona izuzetak, pa zato i ne čudi nastavak
16. august - 9. ševval

G

:E

B

nezakonitih aktivnosti Sipe u svrhu kriminalizacije mene kao zastupnika i kao čovjeka a uz pomoć lokalnih mešetara “uglednih privrednika” koji su utabali stazu prema sjedištu Sipe i kabinetu Dodika, filujući iste dezinformacijama o Mehmedoviću, te o njegovoj “kriminalnoj” ratnoj proslosti. Sudeći po reakcijama srpske politike i medija iz RS-a na Vaše hapšenje, odnosno oslobađanje iz pritvora, oni ne žale vremena i sredstava da Vas stave iza zatvorskih rešetaka. Zašto im je toliko stalo da Vas proglase ratnim zločincem i pošalju u zatvor? Mehmedović: Nije ovo samo pitanje Mehmedovića i njegovog pritvaranja već naprotiv čitav bošnjački korpus se identificirao sa slučajem Mehmedović. U pitanju je čast Bošnjaka i karakter odbrambeno-oslobodilačkog rata. Ovim aktivnostima medija iz RS-a kao i njihovih političkih nalogodavaca se želi “gebelsovskom” metodom pokazati kako je u jednom Tešnju počinjeno mnoštvo ratnih zločina prema Srbima što je apsolutna laž. Dok se prešućuju mnogi zločini nad Bošnjacima u ovom kraju. Aviobombardiranje djece u Tešanjci- 8 mrtvih, granatiranje zeseoca u Kraševu- 7 mrtvih, bombardovanje raketama tipa luna iz pravca Prnjavora- 5 mrtvih, itd. Zaboravljajući 25.000 protjeranih iz pravca Doboja i 15.000 iz pravca Teslića, zaboravljajući logor kod Perce i u Barama, zaboravljajući igralište u Tesliću koje je korišteno kao logor za Bošnjake, zaboravljajući masovnu grobnicu Bebe u Tesliću i masakr u Grapskoj, zaboravljajući da su koristili Bošnjake civile kao živi štit prema Doboju. Eto, to su neke od činjenica koje zaboravljaju mediji iz Republike Srpske i njihovi politički mentori, stoga se ne može poistovijetiti Tešanj niti sa susjednim općinama niti sa cijelom Republikom Srpskom, koja je nastala na genocidu nad Bošnjacima. Vi ste, kao član Parlamenta BiH, dobro upoznati sa sigurnosnim stanjem u Bosni i Hercegovini, naročito sa stanjem u sigurnosnim agencijama. Proteklih godina u javnosti su objavljeni brojni zabrinjavajući izvještaji o našim sigurnosnim agencijama. Dosta se govorilo i o Sipi u kojoj nema nijedan Bošnjak na rukovodećim pozicijama. U narodu je već smišljen novi naziv Sipe - “Srpska istražna policijska agencija”. Kako komentirate

14

stanje u državnim sigurnosnim agencijama i je li Sipa, de fakto, postala srpska policijska agencija? Mehmedović: Nažalost, to je činjenica, jer se godinama govorilo o nacionalnom balansiranju u kadrovskom smislu kako na rukovodećim pozicijima tako i u sastavu ostalih radnika, ali je samo ostalo na riječima. Najviše do izražaja dolazi taj problem dolaskom Zupca na čelo Sipe koji je kao načelnik CJB Trebinje odbijao i svaku pomisao o saradnji sa bilo kojom državnom sigurnosnom agencijom, koje su ga itekako zadokumentovale u kriminalnim radnjama zajedno sa svojom rodbinom i prijateljima po kriminalu. Međutim, čini mi se da nije dovoljno insistirano na kadrovskom balansiranju ne samo u Sipi već i u ostalim Agencijama za provođenje zakona. Na djelu je provedba Sporazuma Dodik-Čović, pa se iz reda Bošnjaka instaliraju nestručni i podanički opredijeljeni kadrovi što Bošnjake profesionalce dovodi u veoma tešku situaciju. Kako je moguće da su bošnjački političari pristali na to da u pojedinim državnim agencijama, kao što je slučaj sa Sipom, Bošnjaka skoro da i nema, naročito ih nema na rukovodećim pozicijama?

Mehmedović: I svaki put se prave razni ustupci. Nažalost, bilo je ustupaka koje je pravila i moja politička opcija, i ako treba “tražiti” zaslužne onda su zaslužni svi koji su učestvovali u vlasti od Dajtona do danas. Kada je trebalo glasati za direktora Sipe, konkretno za Zubca, uslov je bio da Bošnjak bude pomoćnik direktora za kriminalističkoistražni odjel. Nažalost, tamo sjedi Anđelko Hrgić, dokazani predratni udbaš, specijalist poznat po progonu tzv. ustaške emigracije, pri čemu su stradavali i oni koji jesu bili ustaše i oni koji su bili demokrate, pa zbog toga protivnici totalitarnog režima. To je kadrovska politika agencije koja je redovno srpsko-hrvatski kompromis protiv Bošnjaka, a od Bošnjaka prihvataju bezbojne, bez stava i bez profesionalnog digniteta, samo da mogu kazati: eto, ima Bošnjak na toj poziciji... Očigledno je to rezultat dugogodišnje loše kadrovske politike.
16. august - 9. ševval

Ako analiziramo zadnje samo dvije godine vlasti, o čemu sam govorio prethodno, vidi se da oni koji trenutno čine parlamentarnu većinu u ime Bošnjaka spremni su uraditi sve da ostanu na vlasti koja je prolazna. Naprimjer, Dodik je rekao Lagumdžiji: ‘Ako ne podržiš Zakon o matičnom broju i prebivalištu, ja ću tebe zamijeniti’!

Dugo godina ste poslanik u Parlamentu BiH, imate odlične informacije o političkoj situaciji u BiH. Ako je suditi po mogućnostima nametanja blokada i po uspješnom izglasavanju, po njih, povoljnih zakona, srpska politika iz RS-a ima dominantnu ulogu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Može li se onda reći da oni u suštini vladaju Bosnom i Hercegovinom? Mehmedović: Mi smo na nivou BiH opoziciona stranka, mada nema potpuno jasne granice između opozicije i pozicije, osim u slučaju provedbe sporazuma Dodik - Lagumdžija. Kad je to u pitanju, mi na dan održavanja sjednice dobijemo zakone po hitnoj proceduri , i oni se izglasaju glasovima zastupnika parlamentarne većine. Mi iz opozicije nešto kažemo, protiv smo, i na tome se završi priča. Ali, kada su u pitanju neki dokumenti, ili zakon koji je štetan po državu

15

Bosnu i Hercegovinu, ipak se probosanske snage svrstaju na jednu stranu. Što je, moram biti iskren, u posljednje vrijeme s ovom parlamentarnom većinom vrlo rijetko. Upravo zato što sve te zakone koji su antibosanski puste po hitnoj proceduri i mi nemamo šansu da bilo šta popravimo. To je izmjena zakona o komunikacijama, zakon o javnim nabavkama, zakon o sukobu interesa, o matičnom broju..., o prebivalištu, i dr. Dakle, zbog Dejtonskih mehanizama za blokade stiče se dojam da politika Republike Srpske je dominantna po svakom pitanju na državnom nivou, ali je to zahvaljujući neprincipijelnoj politici SDP-a i SBB-a koji čine parlamentarnu većinu sa ostalom četvorkom i koji prave strašne ustupke SNSD-u da bi ostali u parlamentarnoj većini. Ima li među bošnjačkim političarima onih koji su spremni izdati svoj narod zarad ličnog

Ovo je pitanje koje treba postaviti ministru vanjskih poslova, koji je svojim potezima ne samo otjerao strane investitore iz BiH već je i ugled BiH u međunarodnim odnosima srozao na nivo nekih totalno nerazvijenih zemalja, pa kako onda očekivati da Arapi ulažu u Bosnu i Hercegovinu?

interesa, odnosno kako komentirate stanje bošnjačke politike danas i slažete li se sa izjavom hafiza Ismeta Spahića, koji je rekao da bi se objesio da je na mjestu bošnjačkih političara? Mehmedović: Ako analiziramo zadnje samo dvije godine vlasti, o čemu sam govorio prethodno, vidi se da oni koji trenutno čine parlamentarnu većinu u ime Bošnjaka spremni su uraditi sve da ostanu na vlasti koja je prolazna. Naprimjer, Dodik je rekao Lagumdžiji: ‘Ako ne podržiš Zakon o matičnom broju i prebivalištu, ja ću tebe zamijeniti’! Konačno, mislim da trebaju probosanske političke snage birati partnere iz Republike Srpske, a ne da iz RS-a biraju partnera. Dosta je više ucjena tipa: neće se formirati Vijeće ministara, ili nešto drugo. Pa ne mora! Potrebno je hitno uraditi analizu provedbe Dejtonskog sporazuma i, zajedno sa onima koji su
16. august - 9. ševval

garantovali njegovu provedbu, napraviti ocjenu, te donijeti konačnu odluku - moguće i o vraćanju USTAVA RBiH. Zašto ne!? Ako se nije proveo sporazum u svim njegovim aneksima! A izjavu hfz. Spahića ne bih komentarisao, jer se ne uklapa ni u vjerske ni u ovosvjetske principe. Po mnogima, sve što SDP danas radi zaslužan je Sulejman Tihić, koji je, nakon prošlih općih izbora, uspio sklopiti historijski koalicioni sporazum SDA i SDP, od kojeg je korist imao samo Zlatko Lagumdžija. Danas svi vidimo da je SDA, zahvaljujući Sulejmanu Tihiću, tada napravila veliku grešku. Tihić ovih dana pokušava sklopiti nekakav savez sa Fahrudinom Radončićem, koji se već duže vrijeme izuzetno trudi da se dokaže kao najžešći protivnik SDA. Da li su po Vama ovo pogrešni politički potezi SDA i kako komentirate aktuelno stanje u Vašoj stranci? Mehmedović: Smatram da svim političkim strankama u BiH treba jedna snažna katarza. Zašto? Čini mi se da smo svi u jednom glibu. Političke stranke postale su stranke jednog ili dva lica, pa to i

16

u nazivu tako registriraju: SNSD - Milorad Dodik, BPS - Sefer Halilović, SBiH - Haris Silajdžić... To, zapravo, ruši demokratski ambijent i potpuno se izmjestilo odlučivanje iz parlamenata. Po kafanama ili stranačkim prostorijama sve se izdogovara, i mi u parlamentu treba samo da glasamo za ili protiv, što je apsolutno pogrešno. Ja sam više puta iznio svoje mišljenje, nama treba i potpuno novi zakon o političkom organiziranju u BiH: da se definišu okviri političkog djelovanja i političkih stranaka. Ne može u jednoj političkoj stranci biti ničija samovolja. Uzmimo SDP: nama socijaldemokratija kao politička opcija treba u BiH, ali nam ne treba komunizam. Ne treba nam jednoumlje Zlatka Lagumdžije. Potrebno je vratiti međusobno poštovanje i povjerenje, prvo unutar stranaka, a zatim i na nivou bh. društva. Nije moguće ići naprijed na temelju spletki i podvala, ili na temelju dogovora dvojice protiv trećeg. Potreban nam je javni dijalog o minimalnom zajedničkom sadržiocu života u BiH, i taj dijalog ne treba očekivati samo od političara nego od svih: od političara na prvom mjestu, ali i od intelektualaca, medija, organizacija civilnog društva. A prijeko nam je potrebna i moralna obnova društva, jer je tranzicija u surovi kapitalizam od nekih ljudi napravila robote za bogaćenje. To je neodrživo! Domaći mediji se intezivno bave milijardama koje Arapi ulažu u Srbiju. Zašto Arapi ulažu tolike novce u Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku a u Bosni i Hercegovini ih skoro da i nema? Mehmedović: Ovo je pitanje koje treba postaviti Ministru vanjskih poslova, koji je svojim potezima ne samo otjerao strane investitore iz BiH već je i ugled BiH u međunarodnim odnosima srozao na nivo nekih totalno nerazvijenih zemalja, pa kako onda očekivati da Arapi ulažu u Bosnu i Hercegovinu? Također, njegov odnos spram građana arapskog porijekla je neljudski i nehuman što je pokazao i za vrijeme Alijanse za promjene, a evo to čini i dan-danas, jer nije ništa pokrenuo da građani BiH arapskog porijekla budu vraćeni u Bosnu i Hercegovinu koje je poslao u Gvantanamo, od kojih su neki i danas tamo. Ne bi me čudilo da tamo pošalje i neke od nas iz SDA.

Dodik je napravio ambijent u kojem se bošnjački političari nadmeću ko će mu više ugoditi
eć duže vrijeme Milorad Dodik se hvali kako se poigrava sa bošnjačkim političarima. Po Dodikovom objašnjenju, on je na političku scenu BiH uspješno nametnuo novo pravilo po kojem se bošnjački političari natječu ko će mu više dati ustupaka kako bi im kroz koalicione saveze omogućio zauzimanje pozicija u vlasti. On ne krije da je posebno zadovoljan sa Fahrudinom Radončićem i sa Zlatkom Lagumdžijom. Nažalost, sudeći po izglasavanju zakona, koji odgovoaraju RS-u, u Parlmentu BiH i Vijeću ministara, Dodikovo hvalisanje ima smisla. Slažete li se da su pojedini bošnjački političari pristali na Dodikove uslove? Mehmedović: Nažalost, upravu je. Naime, napravljen je ambijent u kome se bošnjačke političke stranke nadmeću u ustupcima prema Dodiku što je pogubno, potrebno je obrnuti proces i napraviti ambijent u kome će politički faktori iz RS-a da se nadmeću u jačanju BiH a ne njenom rušenju.

V

Dušanka Majkić je veća prijetnja po nacionalnu sigurnost od Abu Hamze
mad Al Husin, poznatiji kao Abu Hamza nalazi se skoro pet godina u Imigracionom centru u ulici Draže Mihailovića u Lukavici. Pet godina bez ikakvih optužbi i bez nekog nagovještaja do kada će trajati njegova agonija. Kako komentirate ovaj apsurd? Mehmedović: Ovo je jedan od apsurda zakona o sigurnosnim agencijama gdje im se daje autonomno pravo da bez obrazloženja mogu da cijene ko je prijetnja po nacionalnu sigurnost te da ga godinama bez optužnice ili prijave ili suđenja drže u izolacionom centru, kako oni zovu azil za strance, tako da Imad Al Husin već pet godina ćami u ovom centru a da mu niko nije dao valjano obrazloženje, zašto? Odgovorno tvrdim da je veća prijetnja po nacionalnu sigurnost Dušanka Majkić od ovog gospodina koji ništa loše u Bosni i Hercegovini nije uradio nego se bavio humanitarnim radom i pomagao građanima BiH kao prijeratni student Riječkog univerziteta.
16. august - 9. ševval

I

17

Kolumna

Borba za opstanak

Nepovjerenje je naša strategija
Došao je kraj ustupcima, nadanjima i budalaštinama svake vrste. Vrijeme je da se Bošnjaci okrenu sebi. Otud ćemo direktno imenovati riječ “nepovjerenje” kao kompas bošnjačkog kretanja u budućnosti. Voljeli bismo da za to nemamo povoda, ali, dosadašnje iskustvo nas uči da smo kroz povijest stradavali upravo zbog naivnog povjerenja u sve i svakoga P ra. Mogu se Bošnjaci na glabi neko u Sarajevu ili Tuzli vu nasaditi u želji da svjedoče onako divljački pretukao nemir, toleranciju, praštanje, kog Srbina koji je krenuo u pomirenje, ali, sve te civilicrkvu na Božić ili Vaskrs, pa zacijske poruke nikoga se ne Bošnjaci bi napravili demontiču, do li bošnjačke želje da stracije, bošnjački bi autori se srpsko-hrvatski faktor vidi pisali tekstove, mi bi se kou svjetlu dobrote i komšilektivno zgražavali nad tim luka. Na žalost, mi živimo divljaštvom, dok kod Srba Mogu se pored divljaka, pored otpada nema nikakvog kolektivnog Bošnjaci na civilizacije, pored usmrđenih zgražavanja, tamo se autori glavu nasaditi i krvlju zadojenih prostaka, ne pale na takve teme, šta u želji da koljača i silovatelja, a zapraviše, šutnjom se aplaudira svjedoče mir, vo ortodoksnih kukavica, ekstremizmu. Eno, nedavno toleranciju, koji ni za šta nemaju snage je u Prozoru po drugi put praštanje, osim da se iživljavaju na nenapadnuta hanuma glavnog pomirenje, moćnim i da svoje hroptaimama Safeta Pozdera (prvi ali, sve te nje i mukanje prikazuju kao put su je hrvatski ekstremisti civilizacijske ljudske riječi. Ovu tmurnu trudnu udarili po glavi motporuke nikoga sliku s vremena na vrijeme kom na kojoj je bila zagrese ne tiču, do obasjaju odbljesci nade, kabačka šahovnica, a sad su joj li bošnjačke kvu šalju beogradske “Žene razbili flašu pred nogama), želje da se u crnom” i rijetki srpski inteali nema nikakvih Lovrenosrpsko-hrvatski lektualci, kakav je gordi Blavića, Komšića, fratara i ostafaktor vidi u žo Stevović iz Trebinja, dok lih lafinaša multikulture da sve drugo, u apsolutnoj kri- svjetlu dobrote i osude to divljanje. Očito je komšiluka. tičnoj masi, jeste cunami geda nismo isti, što ne znači da nocidnog opredjeljenja, jeste hronično ne ostaje bošnjačopsesija da se Bošnjaci ubika želja da Srbi, a i Hrvati jaju, protjeruju, istrebljuju, bogme, kolektivno dosegnu zastrašuju, vrijeđaju, a sve u civilizacijsku i humanističku uvjerenju kako je taj šovinistički smrad higijenu koju baštini i svjedoči bošupravo ono čime treba da se ponosi njački narod. Nakon ovog posljednjeg srpski, a bogme i hrvatski narod. Kada događaja iz Zvornika – a sličnih je bilo
16. august - 9. ševval

remlaćivanje Bošnjaka u Zvorniku, prijetnje bošnjačkim povratnicima za Bajram, uz institucionalnu podršku ovom ekstremizmu od strane organa Republike Srpske, kao što je evidentiranje “lakših povreda” u zvorničkom Domu zdravlja kod pretučenog Bošnjaka, ili, formalistička reakcija Policije RS koja problem ne rješava u uzrocima, već u posljedicama – sve to nas uvjerava da nema mira sa Srbima koje obrazuje i odgaja genocidna ideja Republike Srpske. Srpski ekstremizam hrani se i proračunatom, kukavičkom, prostitutskom šutnjom vodećih bošnjačkih stranaka i političa-

P

:F

A

18

na stotine u dejtonskim godinama – ponovo su obesmišljena nadanja, sva upiranja da će se srpstvo Radovana Karadžića, oličeno u Republici Srpskoj, prizvati pameti i usmjeriti ka gradnji normalnih odnosa. Neko će kazati – ali, mi nemamo izbora, moramo živjeti zajedno, jer je to uvjet za postojanje BiH, a BiH je okvir za bošnjački opstanak, i tako dalje: trlababa... Naravno, treba da živimo zajedno, treba da težimo boljem, ali, konačno! - ne treba da svoje želje vidimo kao iluziju, već kao realnost. Srbi nisu ono što mi želimo, već ono što jesu, napose, kao i Turci, koji nas nikada nisu voljeli kao što smo mi voljeli njih. Nema rezona da istrajavamo na nečemu što ne postoji, a što nam remeti zdravu i funkcionalnu percepciju naših mogućnosti. Recimo, Bošnjaci u ime udvaranja Srbima kidaju i ne ostvaruju veze sa islamskim svijetom te gube mogućnost ekonomskog jačanja, a taj islamski svijet danas više ulaže po Srbiji i Hrvatskoj, nego u krajevima sa bošnjačkom većinom. Bošnjaci treba da gledaju svoje interese, a za ostale nek ostane taman koliko ima uzajamne potrebe. Srbalijanje Bosne i Bošnjaka Ponekad neke događaje sustignu i iskomentiraju naredni događaji. Tako je i sa izjavom podpredsjednika Vlade Srbije, kažu, danas najmoćnijeg čovjeka u Srbiji, Aleksandra Vučića, koji je rekao da – “u Srbiji danas niko ne mrzi Bošnjake”. Izjava implicira da su u “Srbiji jučer mrzili Bošnjake”, pa se dogodilo nešto, kobejagi, zbog čega odjednom “u Srbiji ne mrze Bošnja-

ke”. Prije nego što ovu izjavu ogledamo u zvorničkim događajima, dede da se prisjetimo tog Vučića. Sjećam se, njegov blumblavi lik prvi put sam vidio kad je u haškoj jazbini umro Slobodan Milošević, a TV Srbije napravila otvoreni program koji je trajao satima, i na kome su razni Srbi oplakivali smrt najvećeg srpskog sina koji umrije mučeničkom smrću. Nekrofilska euforija začas se ohladila, pa je Milošević ipak ukopan kao kućni ljubimac, jal pas jal mačka, u dvorištu svoje kuće u Požarevcu, namjesto da makar bude ukopan među raznim Srbima, na groblju za ljude. A toj euforiji intonaciju je davao Aleksandar Vučić, bivši Šešeljev radikal, koji je stalno vrtio glavom i suznih očiju ponavljao: “Njega su uBili, uBili, uBili...” A na slovu “b” pljuvačka bi mu letjela sve do kamere. Toliko je bio zajapuren od tuge da ga voditelj nije smio prekidati dok bi pravio stanke između tih osjećajnih, patetičnih riječi. Sad kad je uznapredovao do važnog političara vidim da opet osjećajno govori, vrti glavom i sve nešto na život i smrt odlučuje. Sjećam se kad se pojavio Milošević s kraja 80tih i kad su svi Srbi svuda, a i mnogi Bošnjaci, u njemu prepoznali novog Tita, nikako se nisam mogao načuditi kako ljudi u toj oficirskoj, zapravo gedžovanskoj faci i pojavi mogu da vide nekakvog vođu. Pa onakvu frizuru kakvu je imao Milošević više nisu nosili ni ruski oficiri! U to vrijeme je čak i
16. august - 9. ševval

Koliko me je kod Miloševića fascinirala ruska frizura, a kod Dodika one oči sa konzerve goveđeg gulaša, toliko su me kod Vučića fascinirali blumblasti obrazi koji se zaokružuju u kobasičarska usta, vazda obalavljena.

Miljenko Jergović napisao jednu kolumnu u slavu Miloševića, kao čovjeka od stava i čvrste ruke. Ja sam se ibretio. A taj ibret mi je naumpao kad sam ugledao tog Aleksandra Vučića, kako kukumače za Miloševićem, i zapitao sam se – kako je moguće da jedan takav primjerak izađe na površinu? Kako Srbi, baš, izaberu najgore patetičare i lafinaše među sobom? Valjda moraš biti od kiča i gedžovanluka da bi mogao predstavljati srpske političke afinitete. Koliko me je kod Miloševića fascinirala ruska frizura, a kod Dodika one oči sa konzerve goveđeg gulaša, toliko su me kod Vučića fascinirali blumblasti obrazi koji se zaokružuju u kobasičarska usta, vazda obalavljena. Izađe on da osjećajno priča i pljuje po kameri i oko sebe, i to Srbi smatraju mjerom ozbiljnosti. Mislim da to nisu fizički nedostaci, već mentalni feleri, kao što, recimo, “žensko pismo” profesora R.H. nije feler njegove boje glasa, već opredjeljenja da se govori kao tetka. Tako i Vučićevi bejbi obrazi i balave usne uopće ne bi bili predmet opservacije da on nije toliko patetičan i kobejagi iskren, a opet sve to simbolizira srpski politički um od kojeg nam, na žalost, zavisi kvalitet života u našoj domovini. Ni Dodikov goveđi stajling ne bi bio uočljiv da nam taj gulaš ne muti perspektive i normalan život. Otud, velimo, ovo nije replika na fizičku, već na mentalnu pojavnost, koja se samo razotkriva preko ovih detalja.

19

Baš nekako u isto vrijeme kada je Aleksandar Vučić ovu lažljivu izjavu da u “Srbiji niko ne mrzi Bošnjake” dao u dnevnom glasilu ministra četničke sigurnosti u BiH, u jednom drugom, sedmičnom glasilu, takođe od istog ministra, pojavila se reportaža o boravku u Beogradu dežurne budale Ekrema Jevrića, Gospode, koji je uslikan sa šajkačom i kokardom. Normalno! Posve normalno! Jer, normalizujemo odnose, i to tako da Bošnjaci prestaju da vide svoju ugroženost, onako kako ministar sigurnosti ne vidi postojanje četničkih paravojnih formacija u BiH, iz kojih i proizilaze napadi na bošnjačke povratnike. U tom stilu je i velikosrpska TV Pink, sa sjedištem u Sarajevu, počela da Republici Srpskoj tepa, od milja govori: “Srpska”, (“U Srpskoj su temeprature bile...”). NA Face TV, našega hadžije Senada, pojavio se nekakav što prenosi utakmice bh. reprezentacije na ekavskom, pa su i drugi spikeri počeli da se krevelje po beogradski. Ko zna, možda iskompleksiranom bošnjačkom uhu godi to kreveljenje po našim pojmovima. Naumpade mi sad jedan Bajro, portir je bio, kojega sam upamtio po rečenici: “Znadem i ja kulturnije da se izražavam pa da kažem belo i mleko”. Jadan je Bajro mislio da je ekavica kulturnija od bosanskog, pa možda i sad mnogi Bošnjak osjeti ushićenje od belog i lepog. Sve stvari se pomjeraju ka navikavanju na posrbljenost Bosne, a i bošnjačkoga, praktično, na trajnost genocidne tvorevine, na odumrlost bosanske državotvorne ideje i bošnjačkog naroda kao najjačeg baštinika te civilizacijske paradigme. Nastavljači geno-

Nepovjerenje je bošnjačka nacionalna strategija! Vjerujemo u Allaha, zatim vjerujemo sebi, a drugima više nikada nećemo vjerovati na riječ, već samo i isključivo na konkretna djela.

cida nad Bošnjacima, očito, bolje od nas znaju stanje na berzi, pa već iskazuju komoditet na otetim društvenim prostorima. Biće da su sigurni kako će i na predstojećem Popisu ubilježiti još jednu genocidnu pobjedu, ispisujući veliki broj Bošnjaka iz bošnjaštva, a time i iz bosanstva. Daju im za pravo te raštrkane, potkupljene, zaglupljene bošnjačke elite, među kojima amabaš nema nikakvog razumijevanja za dramatičnost trenutka. Mnogi su Bošnjaci danas vatreni srbobrani. Iz te izgubljenosti su proizišli hvalospjevi za Vučićevu izjavu. Osobno sam sreo jednog pismenog Bošnjaka koji mi je sa ushićenjem kazao kako ga je Vučić oduševio svojom izjavom, koja, veli on, i ne mora biti tačna, ali lijepo je čuti takvo nešto. On je ugledao fasadu, a od te želje da vidi ono što ne postoji, nije uočio pravo lice Vučićevo; na pitanje da li namjerava doći u Srebrenicu, Vučić odgovara: “Mislim da je ključna stvar za sve nas da razmišljamo o budućnosti, jer dokle god mi sve vrijeme budemo pričali o prošlosti...” Ovo je formula srpske politike: genocid nad Bošnjacima strpati u prošlost a Republiku Srpsku, koja je nastala na tom genocidu, u budućnost. Pod zastavom pokolja u Srebrenici Riječ “povjerenje” u dejtonskim je godinama bila jedno od općih mjesta demokratskog rječnika. Ko hoće da bude pametan, i napredan, kaže: pomirenje i povjerenje. Te riječi konačno treba razmontirati iz bošnjačkog rječnika. Kakvo pomirenje! Kakvo povjere16. august - 9. ševval

nje! Kad se bolje pogleda, niko od Srba i Hrvata nije trljao te riječi. Samo Bošnjaci, i samo oni koji su Bošnjake tjerali da papagajski ponavljaju nešto što im je svakako u mentalnom i moralnom programu. Bošnjaci nemaju problem s tim riječima. Zašto bismo onda verglali riječi koje živimo!? Niti smo mi imali, niti imamo problem prema Srbima i Hrvatima. Mi hoćemo s njima, i u pomirenje, i u povjerenje. Ali, oni neće s nama! I to konačno treba priznati. I treba živjeti u mjeri u kojoj je to moguće i realno. A to podrazumijeva kraj ustupcima, nadanjima i budalaštinama svake vrste, i konačno okretanje sebi i svome interesu. Otud ćemo direktno imenovati riječ “nepovjerenje” kao kompas bošnjačkog kretanja u budućnosti. Voljeli bismo da za to nemamo povoda, ali, dosadašnje iskustvo nas uči da smo kroz povijest stradavali upravo zbog otvorenog povjerenja u sve i svakoga. Sjetimo se dolaska francuskog predsjednika Fransoa Miterana u Sarajevo 1992., sa zadatkom da spriječi vojnu intervenciju na Karadžićeve Srbe, a kada smo u znak iracionalne zahvalnosti tadašnju Vojnu bolnicu (sadašnju “Nakaševu”) nazvali “Francuska bolnica”. Ovakvih, i mnogo tragičnijih sekvenci, ima bezbroj u našoj povijesti. Vjerujemo dušmanima i neprijateljima, u njima ogledamo svoje želje da su dobrohotni, kao mi što smo, a onda nas oni nasamare isključivo uz pomoć našeg povjerenja u njih. Zašto bi se, uopće, bošnjačke relacije sa vanjskim svijetom zasnivale na povjerenju bez pokrića? Suludo je to. Dajte da vidimo, u istoj mjeri, odmah, šta je to što nudite, i šta je to što mi očekujemo, i obratno, i da se u gram potrefe ponude i očekivanja! A tu energiju koja više neće biti trošena na čekanja i razočarenja, Bošnjaci mogu pametnije iskoristiti, u svrhu ostvarivanja svojih raznorodnih unutarbošnjačkih interesa. A hičme ih je. Zbog toga s ponosom izgovaramo putokaz pameti, i putokaz spasa: Nepovjerenje je bošnjačka nacionalna strategija! Vjerujemo u Allaha, zatim vjerujemo sebi, a drugima više nikada nećemo vjerovati na riječ, već samo i isključivo na konkretna djela. Konkretno, nas apsolutno ne zanima da li nas neko u Srbiji, ili među Srbima, voli ili ne voli, jer se od te ljubavi ne živi. Nas zanima da Srbi ukinu Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu, kao zastavu pokolja u Srebrenici, kao jednu anomaliju ravnu mogućnosti da je preživio i opstao Treći rajh Adolfa Hitlera, takođe izgrađivan na zločinu genocida – jer je ukidanje Republike Srpske prva stvar koju Srbi moraju učiniti ako hoće da se kao narod, kolektivno, imenuju antifašistima i humanistima.

20

Društvo
Šta je truhlo u zemlji Bosni

“Šćenad pušćena, a kamenje svezano”
No, mnogo je važnija aluzija na obšće rasulo bosanskog postgenocidnog, postdejtonskog društva, koju iznosi jedan savremeni hodža, muftija travnički, Nusret ef. Abdibegović, u ramazanskom intervjuu, kako ga citira poznati sarajevski list na naslovnoj stranici: “Nešto je truhlo u zemlji Bosni”. Ako je vjerovati tome kontroverznom listu, muftija je doslovno rekao: “Ako se svi u okruženju kreću ka naprijed, a BiH stoji i tone, onda možemo konstatirati da je nešto truhlo u zemlji Bosni.“ Aludirajući očito na sveprisutnu korupciju, on kaže da je korupcija i prema islamu rak-rana društva P

ćenad pušćena, a kamenje svezano, stara je mudra izreka, koja metaforično izražava odsustvo odgovornosti, moralnih obzira i zakonskih sankcija za vladajuću oligarhiju, destrukciju i kolaps pravnog poredka, bezvlašće, haos i anarhiju, samovolju, laž i nemoral, nasilje (neobuzdane sile nad nemoćnim) kao najveće pošasti jednog društva. Veže se za legendarnog narodnog mudraca i fistika Nasrudin-hodžu. Prema jednoj verziji usmene predaje, Nasrudin-hodža je naumio namaknuti u svoje bisage određene dragocijenosti u nekoj bogatoj mahali pa se nečujno prikrao u gluho doba noći, ali ga je iznenada u tome spriječio gromoglasni lavež u naletu čopora razjarenih pasa. Kada je posegnuo za kamenjem da se odbrani, nije ga mogao odvojiti od tla, jer su pripeli za smrzlu zemlju pa je u očaju uzviknuo: “Šta je ovo, paščad pušćena, a kamenje svezano!” (Sličnu aluziju kao efektnu pjesničku alegoriju svojevremeno je izrazio jedan tada popularni bosanski pjesnik srbske tradicije, Duško Trifunović, u stihovima iz pjesme “Poplava”: Pukla ravnica, a pukla brana pa nema o što/ da udari val.../ Voda ko horda - horda ko horda…) No, mnogo je važnija aluzija na obšće rasulo bosanskog postgenocidnog, postdejtonskog društva, koju iznosi jedan savremeni hodža, muftija travnički, Nusret ef. Abdibegović, u ramazanskom intervjuu, kako ga citira poznati sarajevski list na naslovnoj stranici: “Nešto je

Š

:S

K

truhlo u lo zemlji u zemlji Bosni Bosni ”. Ako je vjerovati Truhli kompromisi tome kontroverznom listu, muftija je Muftijina izjava plasirana u udarnom doslovno rekao: “Ako se svi u okruženju naslovu ovih novina privukla je i pažnju sokreću ka naprijed, a BiH stoji i tone, onda ciolingvista, prvenstveno onih koji se bave možemo konstatirati da je nešto truhlo u standardnojezičkom normom i njenom zemlji Bosni.” Aludirajući očito na svepriimplementacijom u medijima. Muftija je sutnu korupciju, on kaže da je korupcija kao Bošnjak upotrijebio veoma ekspresivi prema islamu rak-rana društva. Nema nu riječ truhlo , onako kako je izgovaraju nikakve sumnje da je korupcija postala Bošnjaci, u skladu sa svojim princip po kojem funkcionira jezičkim principom ‘haka’, koja truhlo bosansko društvo. Nije svojim zvukovnim sklopom mi poznato je li, i hoće li, agilni gotovo zorno sugerira značenje muftija britkog jezika, zapasti i stvara slike razpada, rasapa zau nemilost određenih moćnika mišljene materije. Taj oblik sa iz otuđenih centara moći, kako izvornim glasom h, gdje mu je se to obično kaže, ali se namepo etimologiji mjesto, normiran će analogija sa muftijinim zeje u svim recentnim bosanskim mljakom iz drevnog Prusca od pravopisima i riječnicima, za prije pet vijekova, Hasanom razliku od ranijih srbsko-hrvatKa jom Pruščakom, kada je skih i savremenih srbskih i hrzbog (dobronamjerne) kritike vatskih, koji izričito zabranjuju raširene korupcije u Osmanskom carstvu došao u nemilost Dodik-Ćovićeva, taj oblik sa glasom h, u skladu sultana i bio osuđen na rodni srbsko-hrvatska sa svojim principom ‘gluvizma’. List koji se uglavnom drži raniPrusac iako je bio jedan od koalicija u jeg srbsko-hrvatskog pravopisa, vodećih učenjaka i teoretičara zavjeri protiv mada, kobajagi, pokriva bošdržave i prava svoga vremena i Bošnjaka, kao njački medijski interes u BiH, oslonac sultanu Mehmedu III. temeljnog i očito nije smio u naslovu falsi Bilo je to upravo period ponajbrojnijeg kovati muftijin izgovor, a možčetka opadanja moći “Carstva naroda i, na tri kontinenta”. Ka ja je u konačno, kičme da se prid ramazan hotio malo dodvoriti iznevjerenim Bošnjasvome djelu “Temelji mudropostojanja BiH, cima i tako postići marketinžki sti o uređenju svijeta” naučaodlučuje o cilj, jer u javnom prostoru ne vao da su pravednost vladara svemu i planski postoji ljubav, nego goli interes. i vladavina prava, zakonitost eliminiše Upotrijebljeni oblik glagoli nepodmitljivost, temelji za Bošnjake skog pridjeva radnog srednjeg prosperitno društvo u kojem kao faktor roda truhlo izveden je iz leksičnajbolji u svim staležima, a ne odlučivanja, kog korijena truh, koji se u tom najposlušniji, treba da vode svodeći ih na obliku sačuvao samo u posloviglavnu riječ i vuku društvo vjersku grupu ci: lijep kao truh u po noći. To je naprijed, za razliku od shvaćarazasutu po sveslavenski, praslavenski prinja koje je propagirao njegov enklavama. djev na –ъl (>-(a)l, poput pristariji savremenik iz Italije, djeva topal topal , bos. , bos. truhao (<truNiccolo Machiavelli, koji je hal), trùhla, trùhlo; određeni u svom najznačajnijem djelu vid truhlī truhlī ; stcsl. ; tronhl tronhl ъ, ъ polj. “Vladar” isticao da vladar tretruchlo , brus. truhlyj truhlyj , rus. , rus. truhavyj truhavyj , s-h. , s-h. truo , ba da bude vjeroloman, mudar, bezobziran, zao i hrabar. Prema Makijaveliju trula, trulo; truli. Denominal sa formantom vladarev uspjeh i državni interes treba da -i-: truhliti, češ. truchliti, stcslav. natruhliti, otruhliti, natruhlit natruhlit ; sa; formantom sa formantom -nu/ne-: -nu/ne-: stoje iznad svih moralnih obaveza. On otruhliti, bos. truhnuti-truhnem , ukr. potruhnuti . ja tako uzpostavio princip da su vladaru i državi za ostvarenje cilja dozvoljena Obće značenje je: razpadati se prirodnim sva sredstva (nasilja): njegov stav da cilj putem, djelovanjem bakterija, zraka i vode; opravdava sredstva (za njegovo ostvare- gnjiti. Ima i prenesena značenja. Kod eti. Skoka riječ trulo ima sasvim drunje) postao je politički credo Zapada sve mologa P do danas (kolonijalizam, Hitler, Ameri- go značenje: kube, kupola. (Slična kompoka, cionizam). A korupcija je nepovratno zicija korijenskih konsonanata kao u truh je i u semantičkim jezgrima leksikaliziranih struhla Otomansko carstvo.
16. august - 9. ševval

21

onomatopeja: gruh-, buh-, vuh-, tuh-, suh-. Glas/fonema h je tu korijenski konsonant u morfoložkoj osnovi iz koje je a ksacijom izveden čitav niz različitih vrsta srodnih riječi: truhlež, truhlina, truhljad, truhljenje, truhloća, truhlost, truhnuti, truhao (<truhal)/truhla/truhlo, natruha. Glas/fonema h u ovoj bosanskoj riječi vodi porijeklo od indoevropskog (ie.) s u poziciji poslije u. To ie. s sačuvalo se do danas u bosanskom jeziku samo u riječima trusno (npr. područje) i trsiti (se). Navedene riječi u izvornom obliku, sa etimoložkim h, normirane su u relevantnim bosanskim riječnicima i pravopisima, u skladu sa bošnjačkim zakonom ‘haka’ (Halilović). Te bosanske norme i izvornog narodnog izraza Bošnjaka drži se i bosanski pjesnički akademik Abdulah Sidran, koji u svojoj pjesmi “Prestanak opće opasnosti” (prilog biogra ji Nedžada Ibrišimovića), napisanoj 1995. godine, ima stihove: “Trista hiljada sarajevskih logoraša/ Znaju da ova pjesma/ ovdje prirodno završava–/ ali šta sa cijelim Svijetom/ u koga je davno struhlo srce?” Govoreći na jednoj televiziji o tome šta su prilikom uzpostave nove pučističke vlasti prošle godine dogovorili Lagumdžija i Dodik, politički analitičar Mustafa Šišić, uporijebio je, također, izvorni oblik ove riječi sa etimoložkimTo h: su Totru su h truhli kompromisi, ocijenio je vispreno Šišić. Za divno čudo, takav izvorni, etimoložki oblik zabilježen je ovih dana i na sportskoj stranici naprijed spominjanog lista: Dok Hrvati prodaju talentirane fudbalere fudbalere za milione za milione eura, eura, mi mi truh truhnemo. Etimoložki oblik zabilježen je i od izvornog govornika bosanskog jezika, jednog postarijeg seljaka, u emisiji “U ime naroda” bosanske državne televizije (BHT): Kosti su struhle. Ali za razliku od izvornog govornika, na toj televiziji u dokumentarnoj emisiji, “Iran, pritajena sila”, nalazimo jednu rečenicu iz titlovanog govora iranskog predsjednika Ahmedinedžada, u ‘gluvističkoj’ verziji: Cionistički režim je tru lo drvo. Takve verzije, odnosno srbske varijante bosanskog jezika, držao se predsjednik ‘genocidnog entiteta’, odnosno eresovski despot Dodik, kada je promptno reagovao na vijest o tužilačkom oslobađanju Šemsudina Mehmedovića, poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, kojeg je SIPA uhapsila samovoljno, bez naloga Suda i Tužilaštva, samo sahat prije nego je Mehmedović trebao svjedočiti u Tužilaštvu o ratnom zločinu direktora SIPE Gorana Zubca: To govori koliko je tru lo Tužilaštvo lo Tužilaštvo i Sud i Sud BiH BiH , slavo, slavodobitno je likovao Dodik, kako je prenio FTV-dnevnik, ne spominjući samovoljni, nezakoniti, ‘truli’ postupak svoga kadra, direktora Zubca, koji je razbojnički zloupotrijebio svoju nkciju. Bez obzira što je za bosnistiku upotrijebio nepravilan oblik trulo Dodiku nije smetalo da arbitrira u krupnim pitanjima sociolingvistike, kao što je pitanje samog naziva bosanskog jezika. On se našao pozvanim da, ničim izazvan, reagira na riječi reisu-l-uleme IZBiH Huseina ef.

Kavazovića u bajramskoj hutbi “da smo mi Srpsko-hrvatsko nasilje nad jezikom Bošnjaci i da je naš jezik bosanski” i popuje Bez razložnog lingvističkog uporišća sa davno iztruhlih hegemonističkih velikoi historijskog utemeljenja srpsko-hrvatsrbskih pozicija kako Bošnjaci trebaju naziska norma prihvatila je oblike navedenih vati svoj jezik. Ne mogu ga zvati bosanski, riječi bez etimoložkog glasa h, uzprkos nego bošnjački, docira Dodik. Iako bi Dotemeljnom riječniku Jugoslavenske akadik našao argumente za svoj antibosanski demije (JAZU), u kojoj se navode svi stav u političkim ekscesima o bosanskom gori nabrojani oblici, pa i tru h , tru h ao , jeziku paljanskog profesora Miloša Kovatru h nuti . Tako srpsko-hrvatski pravopis čevića i nekadašnjeg direktora sarajevskog Instituta za jezik, Milana Šipke, njemu su iz 1960. godine propisuje sve oblike bez pravu javnu lekciju očitala dvojica profe- h, ne prezajući od toga da izrijekom (nisora sa Filozofskog fakuleteta u Sarajevu: čim izazvan) zabrani oblike sa h: trulež, književni teoretičar Enver Kazaz i lingvista truležar, truležni, truležnica, truleti, truli, Dževad Jahić i nema potrebe ništa dodava- trulina, trulost, truljenje, truljeti, trunuti (ne truhnuti, truhlež, truhli, ti tome. Međutim, u skladu sa naređuje Pravopis), truljenje, stavom znamenitog Rousseaua truo, trula, truli. Toga principa Bez razložnog (Moja je dužnost govoriti istinu, drže se i samostalne hrvatska i lingvističkog ali ne i druge ubjeđivati da u nju srbska književna norma. Kod uporišća i vjeruju) Dodika ne treba nahrvatskog lingviste i leksikohistorijskog goniti da upotrebljava pravilne grafa V. Anića, na primjer, utemeljenja bosanske (i sveslavenske) riječi u Rječniku hrvatskoga jezika, srpskosa etimoložkim glasom h, jer on kao vlah (što je dokazao hrvat- hrvatska norma normirani su samo oblici truljeti (truliti). Ovakva tvorba prihvatila ski onomastičar Petar Šimunoovih sekundarnih postnomije oblike vić) u svom vokabularu nema nala predstavlja pravo nasilje navedenih toga glasa i govori po principu nad jezikom! riječi bez gluvizma, “kao što naša braća Treba jasno i glasno reći da etimoložkog i govore”, kako je ustanovio kvazilingvistička gluvistička glasa h, reformator njegovog srbskog teorija, koja destruira i negira uzprkos jezika Vuk Karadžić. Ne može izvorno praslavensko naslijeđe temeljnom se zamjeriti ni voditeljici Raglasa/foneme h u bosanskom riječniku dija “Antena Sarajevo”, Adeli jeziku kao i ekskluzivnu bošJugoslavenske Alagić-Đorđević, što u svome njačku etimologiju glasa/foneakademije fonetskom inventaru nema glame h u vidu samostalne boš(JAZU), u kojoj sa h niti je treba nagoniti da ga njačke kreacije u leksikalizaciji se navode svi upotrebljava u privatnoj komuonomatopeja, svoje izvorišće i gori nabrojani nikaciji, ali kada na radio-talauporišće nalazi kod “reformaoblici, pa i sima iznad Sarajeva kaže: Dva tora srbskog jezika i pravopitruh, truhao, tru la stabla srušila su se u općini sa”, vlaškog hajduka i guslara, truhnuti. Novo Sarajevo. ...srušilo tru lo skupljača tuđeg perja i priustablo, u najmanju ruku nije fer čenog leksikografa, Vuka Kaprema Bošnjacima nametati im radžića. Evo, šta o tome kaže posredstvom medija tuđi izraz osvjedočeni vukovac, beoi širiti ‘gluvizam’ među njima. gradski profesor hercegovačkog porijekla, To, jelda, nije u skladu sa proklamovanim evropskim principima i standardima o ljud- Asim Peco, u svojim sabranim djelima. skim pravima. To isto čini i Federalna tele- “Tako u (Vukovom, op.a.) pismu Lukivizija u svojoj kontroverznoj humorističkoj janu Mušickom, od 12. juanuara 1817., seriji “Lud, zbunjen, normalan”, podme- čitamo: “Nego za Boga kažite mi šta ćemo ćući bošnjačkim glumcima u usta ‘gluviz- raditi sa h? (...) Odgovorite mi i na ovo me’, kao u primjeru kada Faruk kaže Izetu: štogod, ali ne kaluđerski, nego losofski.” Svakako se motaš po stanu. Stru lićeš lićeš (umjesto Početkom februara Mušicki mu odgovapo bosanskoj normi: struhnut ćeš). Istini ra, i to “ losofski”: “Ja ‘hjeru’ dobro ne za volju, uporišće su mogli naći u jednom mislim. Blagoglasie ezika est edno od suleksikografskom nedonoščetu Instituta za štestvenih svoistava. H nam to blagoglasie jezik iz Sarajeva iz 2007. godine, nazvanom naivećma vređa.” (Mušicki uvodi naziv Rječnik bosanskog jezika, u kojem obrađivač ‘hjer’ za glas/fonemu h, a moj termin je riječi pod slovom T, Ibrahim Čedić, ujedno ‘hak’.) Iako je dobio ovakav antinaučni, urednik toga riječnika i tadašnji direktor In- antilingvistički i anticivilizacijski odgovor stituta, za riječničku odrednicu truhlež truhlež , pre, pre- od učenog srbskog pravoslavnog kaluđera poručuje ‘gluvistički’ oblik trulež trulež , navodeći , navodeći Mušickog, Vuk trijumfalno, s dubokim da je ona običnija. Vidili smo kome i kako olakšanjem, poltronski kliče: “Hjeru ste je običnija! Doduše, Federalnoj televiziji očitali dobar paraklis. Bog da mu dušu se ponekad u spomenutoj seriji “omakne” prosti. Sad ćemo slobodno pisati ristos, i pravilan izgovor sa h, ali u negativnom duovnik, oću, ora, kožu, itd. kao što naša kontekstu, kao u primjeru: Še ka: Bogami, braća i govore.“ govore (Izvorni etimoložki oblik Izete, ti truho sav. Izet: Ćaća ti je truho! ovih riječi je: Hristos Hristos, duhovnik, hoću,
16. august - 9. ševval

22

orah ora ora ,h kožuh, op.a.) Bez obzira da li bi otolozi okvali kovali ovo stanje uha kao gluhi sluh, za lingviste ostaje činjenica da je na ovaj način uveden princip ‘gluvizma’ u serbokroatistiku i srbsku normativistiku, koji je ostao, u principu, sve do danas mada se u trećoj tački ‘bečkog književnog dogovora’ između Srba i Hrvata iz 1850. godine “preporučuje da se glas h piše svagdje gdje mu je po etimologiji mjesto (uho, muha)”. U tom kontekstu čini se zanimljivom opazka citiranog lologa Pece, o jeziku mostarskog pisca srpske tradicije s kraja 19. i početka 20. stoljeća, Svetozara Ćorovića: “Fonemu h Ćorović češće upotrebljava nego što to nalaže naša standardna norma. On, naime, ima kao obične likove: uho, muha, duhan, duhankutija, čak i: lahko, mehka. Sve su to osobine govora njegovog užeg zavičaja.“ zavičaja Bez obzira što je zamjenik pomoćnika državnog sekretara Philip Reeker dobio zadatak da ponovi oskulu da dejtonsko entitetsko uređenje nije prepreka funkcionisanju i napredku države BiH i da napredak zavisi od sposobnosti bh. političara, koji misle najviše na sebe i koji Daytonski sporazum koriste kao alibi za održavanje statusa quo u kojem oni imaju ekonomske koristi – oksimoronski koncept dejtonskog državno-pravnog poredka joj je svezao ruke i sapeo noge, a Bošnjacima nakon genocida na pleća natovario dvostruko breme. Ovakva Bosna je ‘Dejtonom’ pretvorena u konc-logor za Bošnjake, sa dvostrukim obručem. Ali nije se težko složiti sa Reekerom da je najveća odgovornost za stanje u zemlji na domaćim vlastodržcima, posebno na Bošnjacima, koji bi trebali biti posebno zainteresirani za stvaranje moderne države radi svog slobodnog razvoja “u svom, na svom”! Međutim zbog korupcije i klanovskih interesa niko ne misli na opće dugoročne (državne) interese, nema vizionarske bosanske državotvorne politike, nema zajedničkog i pojedinačnog odricanja, pa i žrtvovanja za opće interese, nego se bošnjačka politika svela na stihiju “od danas do sutra”. Historija će sramom žigosati one koji su vladali u posljednjih dvadeset godina, a doveli su Bosnu u najgoru situaciju u povijesti. Ima tu svega: korupcije (podmitljivosti, neznanja, egoizma, grabežljivosti, nesposobnosti). Tako se ne pravi država! A ona se sama od sebe neće napraviti. A kada se tome doda da neprijatelj sjedi naspram i prati svaki potez i smišlja strategiju obstrukcije i destrukcije, odmaganja, podmetanja klipova u kola, provokacije. Dodik-Ćovićeva, srbsko-hrvatska koalicija u zavjeri protiv Bošnjaka, kao temeljnog i najbrojnijeg naroda i, konačno, kičme postojanja BiH, odlučuje o svemu i planski eliminiše Bošnjake kao faktor odlučivanja, svodeći ih na vjersku grupu razasutu po enklavama. U njihovoj priželjkivanoj viziji Bosna

tako nalikuje na sablastnu himeru, čija I zato Bosna svakim danom, u svakom dva kraka, pitonski omotana oko vrata, pogledu, sve se više i više suši, propada, dave svoju sobstvenu glavu. Ko to od Boš- kopni, vehne i truhne. Zaista ima nešto njaka ne vidi, ili je slijep(i) miš ili je noj. truhlo u državi Bosni, ali to nije zemlja Zaslugom nesposobnog nedržavotvornog Bosna, tako da se neće ostvariti pusti bošnjačkog političkog vodstva, Bošnjaci Dodikovi snovi da poput vođe zagrebačsu kao mali narod, koji je svojom oruža- kih ilegalaca u Drugom svjetskom ratu nom silom mogao pomrsiti račune moć- nakon oslobodilačkog ulazka partizana nima i smanjiti apetite susjeda, za samo u grad uzvikne: Drugovi, Endehazija je 20 godina u miru svedeni su na margi- završila svoj tru li život. nalan faktor koji ni o čemu, pa ni o sebi, Dodik je u pravu kada citira staru bone odlučuje ni u vlastitoj zemlji za čiju se sansku narodnu poslovicu: Suho drvo je slobodu borio. Nije ‘Dejton’ kriv što Boš- džaba zalivat, istina u srbskoj ‘gluvističkoj’ njaci ne umiju nametnuti kao verziji: Suvo drvo je džaba zaimperativ bosanske državne livat, jer će kad-tad iztruhnut. Tako u interese svim partikulativnim Dodajem jedno dijalektoložku interesima, što su pravili truhle (Vukovom, op.a.) napomenu. Uzpravno (neopismu Lukijanu kompromise na štetu države, a boreno) suho (osušeno) drvo Mušickom, od za vlastitu korist. Nije Dodik u govorima centralne Bosne, 12. juanuara kriv što nisu procesuirani pokoje sam ja bilježio kao dija1817., čitamo: licajci, njih preko 800, nabrojlektolog prije četrdesetak go“Nego za nih imenom i prezimenom, dina, naziva se stećika (dakle, Boga kažite a spisak je napravila Komisija stojeće drvo) kao imenica ženmi šta ćemo Narodne skupštine RS-a, a ne skog roda, tvorena su ksom raditi sa h? neka bošnjačka. Krivi su boš–ka, posredstvom glagolskog (...) Odgovorite njački političari, a Dodik je zapriloga sadašnjeg: stojeći uobimi i na ovo služan za to. Šta više, oni koji čajenim glasovnim procesom: štogod, ali ne su bili decerti cirani, ponovo stojeći > stojeći-ka > stoećika > kaluđerski, se vraćaju na posao. Nije Dostećika. Ono je stojeće iako je nego filosofski.” dik kriv što Bošnjaci ne smiju suho (osušeno), ali ako bi palo, Početkom ni na Bajram u džamiju u RSimalo bi naziv ležika i brzo bi februara u. Dodik je zaslužan za to, a struhlo, iztruhnulo, ležeći na Mušicki mu krivi su Bošnjaci. vlažnoj zemlji u šumi. Mužki odgovara, i to I tako unedogled! antonim stećiki je stećak, po“filosofski”: “ Ja Kao što je prije pola mileznati srednjevjekovni nadgrob‘hjeru’ dobro ne nija graničila sa moćnim Otoni spomenik predislamskih mislim.” manima gotovo jedno puno Bošnjaka. To je također postoljeće, Bosna odnedavno stverbal od glagola stojati idengraniči sa EU, savremenom tične tvorbe kao i u predhodaglomeracijom država, monom slučaju, samo pomoću dernim evropskim carstvom muškog su ksa –ak, posredsa najmoćnijom svjetskom ekonomijom, stvom glagolskog priloga sadašnjeg: stoali bosanski političari ne mare za to, jer jeći >stojeć-ak>stojećak>stoećak>stećak. je njima dobro, narodu kako bude. Oni Kosti su struhle (što reče onaj seljak), ali i nisu tu radi naroda, nego zbog sebe. stećak stoji. ‘Gayparadni’ gradonačelnik ormalnom čovjeku je teško i zamisliti koliki homofob i kakva hulja mora biti čovjek da jedan mirni, civilizirani komemorativni skup u znak sjećanja na genocid Srba nad Bošnjacima Prijedora, među kojima i oko dvi stotine malodobne djece, kao i zahtjev da se obilježe mjesta stradanja više od 3.000 mrtvih Prijedorčana, kao legitiman i human korak, nazove “slavljem” i “gay paradom” kao što je to učinio Marko Pavić, i to kao gradonačelnik toga etnički očišćenog grada. “Ova izjava, kao i sramni stav gradonačelnika Pavića prema ovom okupljanju neposredno pred održavanje mirnog skupa, ne samo da
16. august - 9. ševval

N

degradira poziciju i instituciju, na čijem je čelu, nego predstavlja direktno negiranje sudski utvrđenih činjenica o zločinima počinjenim u ovom gradu, te omalovažavanje žrtava i ruganje građanima i porodicama žrtava”, ukazuje se u saopćenju Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a. Jadna je zemlja i jadni su građani grada kojem je gradonačelnik takav nitkov! Kao takvom, njemu nimalo nije smetalo da ove sedmice sjedne u pročelje Prvog biznis-foruma dijaspore koji su organizirali Bošnjaci, povratnici u Kozarac i da tim povodom, čak, bezsramno i licemjerno izjavi na televiziji da “treba iskoristiti emocionalnu vezanost ove dijaspore za rodni kraj, za razvoj Prijedora”.

23

Društvo

Bošnjaštvo u djetinjstvu Upisala sam osnovnu školu “Petar Zdravkovski – Penko” i pohađala nastavu na makedonskom jeziku. U makedonskom odjeljenju bila sam jedina Bošnjakinja. Vrlo brzo sam shvatila da na odmorima za užinu, na izletima i ekskurzijama trebam za stolom sjediti sa albanskom i turskom djecom. Naučila sam rano to da lekcije na času učim sa Makedoncima, a pijem i jedem sa Albancima i Turcima. Van nastave smo se svi zajedno družili i nikakvih problema jedni drugima nismo pravili. To je bilo funkcionisanje ‘multikulture’ gdje je svako svakog uvažavao, ali također svako svoje sopstvene vrijednosti baštinio i čuvao. Nakon mog završetka osnovne škole, moj (r.) babo je odlučio da se vrati u Sandžak, što radi nostalgije, što zbog želje da mu se sve kćerke udaju za Bošnjake. I, usput rečeno, njegova želja se ispunila, svih nas devet sestara je danas (sretno) udato za devet Bošnjaka. Bošnjakizirani Albanci ili albanizirani Bošnjaci?

Razmišljanja

Moje Bošnjaštvo
od rođenja do popisa 2013.
Ja sam jedna od sretnica

koju je bošnjaštvo, uprkos neočekivanih životnih okolnosti, cijelog života pratilo. Mom djedu Bošnjaku je nametnuto popisno izjašnjavanje – Neopredijeljen. Mnogi članovi moje porodice po majčinoj liniji su se, iz nekih razloga, pisali kao – Albanac. Moj (r.) babo Bošnjak je dobio šansu da se etnički izrazi (barem) vjerskom odrednicom – Musliman. A ja Bošnjakinja, dočekala sam, eto, vrijeme da se slobodno i ponosno u oktobru 2013. i popisno izjasnim da sam ono što sam uvijek bila: Bošnjakinja

P

ože li čovjek imati tri domovine? Ili je domovina, ipak, jedna jedina? Kad su mnogi Bošnjaci Sandžaka, nakon Drugog svjetskog rata, u nekoliko muhadžirskih valova bili prinuđeni seliti u Tursku, moj djed se sa svojom suprugom i četiri maloljetna

M

:M

N

A

Kad smo doselili u Sandžak (Rožaje) primijetila sam da u njemu živi veliki broj porodica, kao što je i moja, sina nalazio u posljednjem takvom koje su krvno ili tazbinski vezane sa valu. Nakon što su ovi bošnjački mu- albanskim porodicama. Ni danas mi hadžiri došli do Makedonije, poznata nije jasno da li se tu radi o albanizivisoka politika je odlučila da, nakon ranim Bošnjacima ili bošnjakiziranim više decenija podrške ovakvom iselja- Albancima kad mnoge od tih porodivanju, zatvori granice prema Turskoj. ca imaju dvostruka prezimena, kao što su na primjer: Dacca-Dacić, Najstariji od tih maloljetnih Muriqi-Murić, Huka-Hukić sinova bio je moj (r.) babo Međutim, i dr. koja su u nekim varikoji se veoma mlad oženio na moje jantama i dokumentirana, a sa mojom, također veoma zaprepaštenje u nekim se koriste samo u mladom, majkom i sa njom tuzlanska usmenoj komunikaciji. Nadobio 11-ero djece (devet multikultura učno-istraživački radovi na kćerki i dva sina). Ja sam je nekako ovu temu bi mogli razjasniti njihovo najstarije dijete. podrazumijevala da li su se neki Albanci bošRođena sam u gradu brisanje njakizirali da bi izbjegli poSkoplju 1970. godine, u vlastitog litička proganjanja njih, kao sredini gdje su samo Albanidentiteta nekadašnjih “albaneza” ili ke, Bošnjakinje i Turkinje i veliko su se neki Bošnjaci namjerrađale veliki broj djece. Mapropagiranje no albanizirali kod politički kedonke su ih, po svojoj dumješovitih nametnutih popisnih opcija gogodišnjoj tradiciji, rađale brakova. Učinilo da budu Hrvati, Srbi ili nejedno do dvoje. U predškolmi se da nema opredijeljeni, pa su se u tako skom periodu saznala sam grada na nametnutim opcijama radije da sam “Bošnjakinja’’. planeti Zemlji izjašnjavali kao Albanci. Saznala sam to od jedu kojem ima Bilo kako bilo, u Sandžanog starijeg Albanca koji više mješovitih ku sam mnogo puta prisume prepoznao u parku zgrabrakova. stvovala sijelima na kojima de u kojem sam se igrala sa Bošnjaštvo se je bilo spomenutih osoba djevojčicama. Doviknuo nikako nije koje su razgovor sa starijima mi je: “Bošnjaka! Idi zovi spominjalo, kao vodili na albanskom jeziku, baba da izađe!’’ Pozvala sam da nikad nije ni gdje bi neki od mlađih prioca i usput mu kazala kako postojalo. sutnih, izrevoltiran time što me Albanac nazvao. Otac ne razumije albanski jezik, je kratko u prolazu rekao: rekao: “Govori more bosan“Pa jesi ‘Bošnjaka’! Bošnjaci ki, da te svi razumijemo!” smo, Muslimani, isto je to!’’
16. august - 9. ševval

24

Nedugo nakon doseljavanja u Sandžak, udala sam se u 20-toj godini života. Sa suprugom koji je porijeklom iz Rožaja, došli smo živjeti u Tuzlu u kojoj je on, ustvari, živio još od vremena svog studiranja na medicinskom fakultetu. Moj prvi susret sa Tuzlom bio je 1990. godine. Radovala me vijest da je Tuzla multikulturalni grad, jer sam rođena u multikulturalnoj sredini koja mi se dopadala. Tuzlanska multikultura Međutim, na moje zaprepaštenje tuzlanska multikultura je nekako podrazumijevala brisanje vlastitog identiteta i veliko propagiranje mješovitih brakova. Učinilo mi se da nema grada na planeti Zemlji u kojem ima više mješovitih brakova. Bošnjaštvo se nikako nije spominjalo, kao da nikad nije ni postojalo. Po pitanju spominjanja bošnjaštva i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine situacija je bila slična. Kao zaključak mi se nametala paradoksalna činjenica da ‘bošnjaštvo’ egzistira svuda naokolo, osim u Bosni i Hercegovini. Matica svih Bošnjaka, naša majka Bosna i Hercegovina, je kako se kasnije ispostavilo, tada uveliko bila u čeličnim raljama apetita velikosrpske i velikohrvatske politike. Ove dvije nakaradne politike su bile uvjerene da je njihovim udruženim djelovanjem Bosni i Hercegovini došao kraj. Usred agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije i nadljudske odbrane Bosne i Hercegovine od velikosrpskog i velikohrvatskog apetita prema njoj, 1993. godine, Adil Zulfikarpašić i njegovi istomišljenici su ohrabreno počeli govoriti o vraćanju Bošnjacima njihove etničke odrednice “Bošnjak” koja im je političkom manipulacijom davno bila oduzeta.

Put na hadždž

Bošnjaštvo me nekako uspješno nastavilo pratiti i nakon rata. 1997. godine moj suprug i ja smo odlučili da obavimo petu islamsku dužnost – hadždž. Jedanaest autobusa je te godine krenulo iz Bosne i Hercegovine. Srbija nam, u to vrijeme, nije dala preći preko njene teritorije, pa smo morali ići nakolo, preko Hrvatske, Mađarske, Rumunije... Putnici hadžije su spominjali da u Mađarskoj živi nekoliko hiljada ‘Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti’ koji baštine običaje slične našima i djeluju kao veliko Udruženje. Kad smo prošli Kapadokiju u Turskoj, naši vodiči su odlučili malo odmoriti u mjestu po imenu Nidžde (Nigde). Neke putnike je nasmijala asocijacija imena na nekakvu “Nedođiju” koja je i svojim okruženjem davala utisak nepristupačne i za življenje surove regije. Vrlo brzo je njihov smijeh bio zamijenjen emotivnim suzama kad se ispred autobusa pojavila grupa ljubaznih, dosta siromašnih stanovnika koja nam je poželjela dobrodošlicu na starom izvornom bosanskom jeziku, što nismo očekivali na putu na tom dijelu Turske prema sirijskoj granici. Rekli su: “Mi smo Bošnjaci iz Akove!” ‘Akova’ je stari naziv za Bijelo Polje u južnom dijelu Sandžaka. Moj suprug se obradovao, jer je njegova majka iz jednog mjesta blizu Bijelog Polja. Pitao je starog Bošnjaka ispred sebe je li čuo za jednog starog mještanina iz ‘Akove’ koji je jako davno živio. Bošnjak iz Turske se sjetio tog imena. Ispostavilo se da su moj suprug i “Bošnjak iz Akove” neki dalji rođaci. Bio je dirljiv njihov zagrljaj nakon tog saznanja. Mještanin Bošnjak je instistirao da odemo do njihove obližnje kuće. Vodič nam je dao
16. august - 9. ševval

Dakle, danas, u mjesecu augustu 2013. godine, tuzlanski imam se u tuzlanskoj džamiji obratio džematu sa “Braćo Bošnjaci”! Bezbeli, mogao bi se on obratiti i drugačije da su druga vremena, već nastoji i on da da svoj doprinos osvješćivanju Bošnjaka na ovim prostorima.

dvadeset minuta na raspolaganje. Tamo su nas, iako vidno siromašni, uslužili kao najrođenije. Njegova supruga mi je poklonila vezenu šamiju. I ja sam se snašla da njoj ostavim neku hediju i uspomenu. Bilo je na hadždžu, pored predanog ibadeta, i komičnih situacija kad bi neki Mekkelija, na primjer, pitao nekoga iz našeg autobusa ko smo i šta smo. Ako bi neko od naših neupućenih putnika odgovorio da je “musliman” nastao bi smijeh. Nekako smo se sporazumijevali malo na engleskom, malo na arapskom. Govorili su: “Pa, dragi brate, samim tim što si ovdje znamo da si musliman! Nego šta si? Albanac, Arap, Turčin...?” Šta je naš jadni namučeni, obezglavljeni, zbunjeni i napaćeni ‘Bošnjo’ mogao reći u to vrijeme, u takvoj situaciji? Rasprava sa kolegama Od 1996. godine radim u školi kao nastavnik/profesor Islamske vjeronauke. Mnogo puta sam na jednočasovnim pauzama u zbornici raspravljala o bošnjaštvu sa nekim “nedokazanim” kolegama ateistima i nekadašnjim komunistima. Oni nisu mogli shvatiti zašto se u multikulturalnim sredinama mora isticati etnička odrednica “Bošnjak”, a ja nisam mogla shvatiti zašto se vječito mora drugima ulagivati i brisati svoj identitet da bi se multikulturalno funkcioniralo?! Ponovo su medijski aktuelne poruke uglednih Bošnjaka iz prošlog i pretprošlog stoljeća. Internetski i drugi mediji objavljuju sadržaje starih časopise iz arhiva. Javnosti je, na primjer, dostupan sadržaj časopisa “BOŠNJAK”, štampan u Sarajevu 1891. godine.

25

Vode se ankete, ispituje sadašnja osviještenost građana. Rezultati tih anketa ulivaju nadu da etnička pripadnost Bošnjaka više nikad neće biti ugrožena. Približava se mjesec oktobar i POPIS 2013. Danas i intelektualci i oni koji to nisu, znaju da su Bošnjaci. Kao Bošnjaci se izjašnjavaju i nekadašnji komunisti, tj. ateisti. Cijela Bosna i Hercegovina je u nekakvom predprazničnom raspoloženju. Više nikoga nije strah velikih “sila’’ i visokih politika proždrljivog apetita. Nedavno sa džume dođoše moji muški članovi porodice. Kažu da se imam obratio džematu riječima “Braćo Bošnjaci”! Dakle, danas, u mjesecu augustu 2013. godine, tuzlanski imam se u tuzlanskoj džamiji obratio džematu sa “Braćo Bošnjaci”! Bezbeli, mogao bi se on obratiti i drugačije da su druga vremena, već nastoji i on da da svoj doprinos osvjeRođena sam u šćivanju Bošnjaka na ovim gradu Skoplju prostorima. Doniješe mi iz 1970. godine, u džamije i letak/brošuru koju sredini gdje su je izradila “Fondacija POsamo Albanke, PIS 2013.’’ Kažu dijelila se u Bošnjakinje i svim džamijama. Turkinje rađale Dijeljenje letaka o popisu veliki broj djece. Makedonke su Na njoj je primjetno da ih, po svojoj su njeno štampanje i dijeljedugogodišnjoj nje podržali: Islamska zajedtradiciji, rađale nica u Bosni i Hercegovini, jedno do dvoje. Vijeće kongresa bošnjačkih U predškolskom intelektualaca, Bošnjačka zaperiodu saznala jednica kulture “Preporod’’, sam da sam HO “Merhamet’’ MDD i “Bošnjakinja”. Bošnjački institut – Fondacija ‘Adil Zulfikarpašić’. Na njenoj prvoj strani je krupnim slovima zapisana poruka “Bez ustezanja i straha kažemo svima, i susjedima i Evropi, jasno i glasno: Bošnjak sam! a maternji jezik mi je kao i domovina-bosanski.’’ Tu se nalazi i izreka Alije Izetbegovića: “Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime BOŠNJAK, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom.’’ I Alije Isakovića: “Bosanski jezik ostaje ono što je bio u bošnjačkom narodu; njegov moral, njegova duševnost i njegovo utočište.’’ Na svim medijima, te patrotski nastrojenim portalima se ponavljaju, za budućnost Bosne i Hercegovine, tri važne poruke: vjeroispovijest – islamska, etnička/nacionalna pripadnost – Bošnjak/Bošnjakinja, maternji jezik Mnogi članovi moje porodice po maj– bosanski. činoj liniji su se, iz nekih razloga, pisali Ja sam jedna od stretnica koju je kao – Albanac. Moj (r.) babo Bošnjak bošnjaštvo, uprkos neočekivanih ži- je dobio šansu da se etnički izrazi (bavotnih okolnosti, cijelog života pratilo. rem) vjerskom odrednicom – MusliMom djedu Bošnjaku je nametnuto man. A ja Bošnjakinja, dočekala sam, popisno izjašnjavanje – Neopredijeljen. eto, vrijeme da se slobodno i ponosno
16. august - 9. ševval

u oktobru 2013. i popisno izjasnim da sam ono što sam uvijek bila: Bošnjakinja. Mogu samo zamisliti kakva je tek radost onog Bošnjaka koji je tek pred sami popis shvatio ko je ustvari! Vjerujem da je njegova radost od moje veća.

26

Politika i društvo
Analiza Zakona o premjeru i katastru i Zakona o porezu na nepokretnosti Republike Srpske

Otimanjem bošnjačkog grunta do ostvarenja velikosrpskog sna
Nacionalizacija velikih zemljišnih posjeda, poznatija kao agrarna reforma, kao mjera ekonomske politike može biti podstaknuta različitim motivima i imati različite oblike, dosege i posljedice. Međutim, ono što je zajedničko za sve nacionalizacije ili agrarne reforme koje su se sprovodile od Kraljevine Jugoslavije preko Socijalističke Jugoslavije pa do danas na ovim prostorima jeste da su imale više ili manje isti cilj - otimanje zemlje velikoposjednicima Bošnjacima P nizu “Blitzkrieg” rješenja, odnosno zakonskih propisa donesenih po hitnom postupku od strane Narodne skupštine RS-a. Analiza pojedinih rješenja iz Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske pokazala je nekoliko činjenica: Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske je prepisani tekst Zakona o državnom premeru i katastru Republike Srbije Jednostavnom komparativno-pravnom analizom moguće je utvrditi postojanje velike sličnosti između Zakona o premjeru i katastru manjeg bh. entiteta i Zakona o državnom premeru i katastru Republike Srbije. Štaviše, ako se izuzmu neki detalji tehničko-terminološkog karaktera, može se kazati da je Zakon Republike Srbije u cjelosti prepisan i sa svojom strukturom i sistematikom preuzet u unutarnji pravni poredak BiH. Cijenimo da ovakav potez nije načinjen slučajno, te da on može imati, između ostalog, i određene političke implikacije na poznate velikosrpske aspiracije o “prisajedinjenju” teritorija na kojem živi većinsko srpsko stanovništvo. Izjednačavanje zakonskih propisa na obje strane rijeke Drine je u funkciji stvaranja jedinstvenog ili kompaktnog pravnog prostora unutar kojeg važe iste ili slične pravne norme. Dakle, moglo bi se kazati da harmonizacija propisa jednog upravno-administrativnog dijela BiH sa drugom državom vodi približavanju pravnom redu te države. Međutim, treba istaći da harmonizacija propisa predstavlja samo jedan aspekt unutar velikosrpske strategije, tu su još inicijative za održavanje zajedničkih sjednica Vlade RS-a i Vlade Srbije, zajednički projekti kao što je Podrinje itd. Na koncu, velikosrpske aspiracije se uopće ne skrivaju nego se javno iznose. Sa druge strane, Zakon o premjeru
16. august - 9. ševval

i katastru pravi je primjer favoriziranja asimetričnih rješenja u odnosu na ostatak BiH. Inače, korištenje pravnih instrumenata u funkciji favoriziranja asimetričnih rješenja može se tumačiti da ima za cilj da naglasi zasebnost Republike Srpske u razmjerama državotvornog faktora i njenu otuđenost u odnosu na ostatak države BiH čime se na indirektan način potkopava njezina cjelovitost. Obrazloženje: Republici Srpskoj se ne može priznati državotvorni potencijal jer se takvo što izričito protivi odredbi iz člana I (1) Ustava BiH koja nedvojbeno govori o državotvornom kontinumu jedino BiH. Dakle, BiH je postojala prije njenih entiteta te je apsolutno neprihvatljivo sa stanovišta ustavnog teksta priznati bilo kakav oblik državotvornosti entitetima. Prema tome, BiH nije nastala zbrajanjem entiteta nego su entiteti proizvod razlike njenog unutarnjeg upravno-administrativnog ustroja. Svjesno proizvođenje pravne segregacije ili rasčlanjivanja pravnog poretka BiH, u ovom slučaju, ima za cilj “katastarski” pocijepati i podijeliti, te u konačnici izmijeniti geografski izgled BiH. Zakonom o premjeru i katastru Republike Srpske se daju velika ovlaštenja upravnoj vlasti Zakonom o premjeru i katastru RS-a predviđa se da poslove evidencije nepokretnosti i stvarnih prava na njima, vodi organ uprave – Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Ovakva formulacija predstavlja značajnu izmjenu u odnosu na dosadašnji zemljišno-knjižni sistem koji je predviđao da vođenje zemljišnih knjiga bude u nadležnosti općinskih sudova. Drugim riječima, osnivanjem katastra nepokretnosti nastupa “izmještanje ili izuzimanje” zemljišnih knjiga iz dosadašnjeg djelokruga nadležnosti sudova u okvir regulatornih ovlasti organa uprave. Jednostavno rečeno, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove preuzima nadležnost zemljišnoknjižnih sudova o vođenju evidencije i odlučivanju o stvarnim pravima. U pravilu kod svakog preuzimanja nadležnosti organa uprave od sudova može se postaviti pitanje refleksije jednog takvog čina na pravnu sigurnost pravnih subjekata. Tako je i u ovom slučaju. Dakle, pitamo se da li takvo rješenje može ugroziti pravo vlasništva i druga imovinska prava koja su garantirana najvišim pravnim normama. Zemljišne knjige osiguravale su pravnu sigurnost u prometu nekretninama samo zbog toga jer su se vodile

anas se Bošnjaci u BiH suočavaju sa još jednom vrstom ideološke nacionalizacije koju sprovode velikosrpske pristaše, a koja se, s obzirom na njen karakter, može nazvati - nacionalističkom ili separatističkom nacionalizacijom. Ova vrsta nacionalizacije sprovodi se u dijelu BiH koji se zove entitet Republika Srpska i najvećim dijelom vrši se na osnovu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske i Zakona o porezu na nepokretnosti RS-a. Najnovija nacionalizacija ima za cilj legalizirati pljačku i otimanje imovine Bošnjaka koje su velikosrpske falange protjerale za njihovih ognjišta tokom agresije na BiH u periodu 1992.-1995. godine. Drugim riječima, politika velikodržavnog ekspanzionizma nastavlja se veoma suptilnim metodama. Implementacija ovih zakona osigurala bi da srpske vlasti u manjem bh. entitetu otmu “bošnjački grunt” i time bi se projekat priveo kraju, jer kada dobiju grunt onda im više referendum nije potreban. Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske (Sl. glasnik RS, br. 60/11), jedan je u

D

:S

27

kod općinskih sudova gdje u slučaju spora o stvarnim pravima odlučuje sud, a ne organ uprave. Pravna sigurnost sa rješenjem koje predviđa Zakon o premjeru i katastru RS postaje upitna zbog činjenice da organ uprave može predstavljati jednu stranu u sporu, te tako istovremeno imati ulogu i tužioca i onoga ko presuđuje. Priroda upravnog spora nije takva da odlučuje o samoj suštini spora - u datom slučaju vlasništvu na nekretnini - već da sud cijeni zakonitosti upravnih akata kojima tijela državne uprave rješavaju o pravima i obavezama u upravnim stvarima. Jednostavno rečeno, upravnim postupkom stvarni vlasnik nikada neće postati i faktički posjednik jer se njime ne rješava stvarno pravo. Također, predstavljeno rješenje otvara prostor za zloupotrebe vlasti, budući da se kompletan upravni postupak vodi unutar istog organa - Republičke uprave. Imajući u vidu da Republička uprava za geodetskeimovinsko pravne poslove ima ukupno zaposlenih 689, od kojih je svega 8 Bošnjaka i 8 Hrvata, čak, ako bi se Bošnjaci mogli ponadati u profesionalnost i nepristrasnost službenika u organima uprave RS-a nada

Predviđeni precizni rokovi u postupku kao i način informisanja o početku premjera i osnivanju katastra, skupa sa krucijalnom ulogom Republičke uprave i njenom dominantnom srpskom nacionalnom strukturom zakonski su mehanizmi koji imaju za cilj osigurati da se još jedna nacionalizacija bošnjačke zemlje, odnosno započeti projekat stvaranja etnički čiste teritorije srpskog naroda uspješno dovrši

u “dobru upravu” je daleko ispod pravne sigurnosti koju garantira sud i sudski postupak. Zakonom se ne garantira adekvatna zaštita prava vlasništva protjeranih nesrba

druge strane, može se kazati da se sa Zakonom o premjeru i katastru morala garantovati veća zaštita stvarnih prava nesrba. Prije svega, Zakonom je svjesno propuštena mogućnost da se osigura da Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima obavezno ima multietnički sastav. Iako približno 50% privatnog vlasništva u RS-u pripada nesrbima, odnosno Bošnjacima i Hrvatima, čini se da Zakonom nije propuštena prilika da se povrijedi pravo nesrba da aktivno učestvuju u postupcima i radnjama u vezi sa uspostavljanjem novog katastra nepokretnosti. U vezi sa navedenim odredbama Zakona o državnim službenicima, valja samo naznačiti da je Bošnjacima vrlo dobro poznato koliko se one poštuju od strane službenika organa uprave RS u postupcima koji se odnose na nesrbe. Najnoviji primjer predstavljaju općine Kotor-Varoš, Istočno Novo Sarajevo i Prijedor u kojima su registrirani slučajevi da službenici organa uprave Bošnjacima pri izdavanju rodnih listova podmeću nepostojeću “muslimansku” nacionalnost. Prava stvarnih vlasnika se u mnogome ograničavaju Zakon o premjeru i katastru RS-a sadrži odredbe kojima se prava stvarnih vlasnika umnogome ograničavaju preciziranjem određenih pravnih postupaka vezanih strogim rokovima. Iz ovoga bi se mogao izvesti zaključak da Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske nudi mogućnost faktičkim posjednicima nekretnina u RS-u (čitaj: mahom Srbima) efikasnu pravnu akciju u pravcu legalizacije imovine stvarnih vlasnika (čitaj: nesrba) koji su etnički očišćeni i ne žive na teritoriji koju pokriva manji bh. entitet. Drugim riječima, zakonom je dat pravni okvir za dovršenje velikosrpskog plana etničkog čišćenja. Naime, najveći dio izbjeglica iz BiH, koji sada žive u inostranstvu, a čiji ukupan broj prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH iznosi 1.350.000 osoba ima imovinu na teritoriji Republike Srpske. Predviđeni precizni rokovi u postupku kao i način informisanja o početku premjera i osnivanju katastra, skupa sa krucijalnom ulogom Republičke uprave i njenom dominantnom srpskom nacionalnom strukturom izvan domašaja adekvatne sudske zaštite stvarnih prava, zakonski su mehanizmi koji imaju za cilj osigurati da se još jedna nacionalizacija bošnjačke zemlje, odnosno započeti projekat stvaranja etnički čiste teritorije srpskog naroda uspješno dovrši.

Derogacijom zemljišno-knjižnog sistema organi uprave u kontekstu zaštite stvarnih prava dobijaju krucijalnu ulogu. U tom smislu naročito je važno spomenuti da značajne nadležnosti u postupku izlaganja podataka u cilju osnivanja katastra nepokretnosti prema podacima katastra zemljišta i katastra nepokretnosti, zemljišne knjige i knjige uloženih ugovora ima Komisija za izlaganje, koju formira Uprava za jednu ili više katastarskih opština. Analiza spomenutih zakonskih rješenja je pokazala da uvjeti koje trebaju da ispunjavaju predsjednik i član Komisije, jasno sugeriraju da će najpodobniji kandidati za rukovodioce i članove Komisije biti upravo službenici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Imajući u vidu nacionalnu strukturu Republičke uprave za geodetske imovinsko-pravne poslove, sa jedne, i njene značajne nadležnosti, sa
16. august - 9. ševval

28

Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a (Sl. glasnik RS, br. 110/08, 118/09) Sada već možemo slobodno konstatirati, nakon neuspjeha u implementaciji Aneksa 7. Dejtonskog sporazuma, odnosno bolje rečeno, nakon što su SVE učinili da se protjerani Bošnjaci, Hrvati i drugi ne vrate na svoja prijeratna prebivališta, velikosrbi čine sve da otmu i njihovu imovinu kako bi zaokružili projekat nacionalno čiste teritorije. U slučaju da “izmakne” otimanje nepokretnosti nesrba na osnovu Zakona o premjeru i katastru tu je drugi zakon – Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a. Zakon je u primjeni od 01. januara 2012. godine. To znači da da se imovina oporezuje od prvog januara 2012. godine, a Porezna uprava RS-a će izdavati račune za cijelu godinu, s tim da će se plaćanje vršiti u prvom polugodištu i na kraju godine. Čak i površnom analizom spomenutog Zakona U slučaju da može se primijetiti određena „izmakne“ nepreciznost u definiranju otimanje mjerila porezne osnovice i nepokretnosti porezne stope. Uvođenje nenesrba na preciznih zakonskih rješenja osnovu Zakona učinjeno je svjesno jer se na od 0,05% do 0,5%. Nije nam o premjeru taj način daje više mogućpoznato da i u jednoj zemlji i katastru nosti organima javne vlasti, na svijetu, postoji toliko “protu je drugi koji u postupku nastupaju sa gresivan” sistem oporezivanja zakon – Zakon “jačom voljom” te tako osikoji osigurava da jedni plaćaju o porezu na guravaju sprovođenje politike desetrostruko veći procenat nepokretnosti političkog establišmenta koji poreza od drugih. Ovakvo RS-a. Zakon je na vlasti. rješenje može imati negativne je u primjeni U članu 4. Zakona propiimplikacije na imovinu Bošod 01. januara suje se da poresku osnovicu za njaka naprimjer u Banjoj Luci, 2012. godine. obračun poreza na nepokretBijeljini, Foči, Trebinju, Prinosti predstavlja tržišna vrijedoru i drugim gradovima u jednost nepokretnosti. Drukojima Bošnjaci tradicionalno gim riječima, Zakonom je svjesno propuštena prilika da se propišu Zaključak precizna mjerila da bi se porezna osnovica utvrđivala “odokativnom” metodom. A) Radi se o značajnim ili bolje Ovakva odredba, osim što je neprecirečeno strateškim zakonskim rješezna, osigurava da se porezna osnovica, njima koja mogu osigurati neophodumjesto da se određuje nekim objektivne pretpostavke za stvaranjem katanim mjerilom (kao što je npr. površina starski čiste srpske teritorije čime bi zemlje), utvrđuje kroz određenu dozu se de facto krunisali napori postdejsubjektivizma. Ponovo se, slično kao i tonskih separatističkih ambicija srpkod Zakona o premjeru i katastru, daje skih političkih elita u BiH. Ovakva široko diskreciono pravo organu uprave. situacija mogla bi dugoročno blokiNije teško pretpostaviti da će monorati inicijative za reintegraciju BiH. nacionalne općinske i gradske komisije, B) Realizacija prikrivenih cipri utvrđivanju porezne osnovice, uzimati ljeva u okviru najnovije nacionamjeru rukovođeni političkom direktivom lizacije bošnjačkog grunta sasvim o nacionalnoj, vjerskoj neprikosnovenosti sigurno bi sahranila sve pokušaje nebeskog naroda. U članu 8 (1) Zakona i nastojanja da se protjerani Bošutvrđuju se porezne stope koje se kreću u njaci i Hrvati vrate na svoja prijerasponu od 0,05 do 0,5 posto, ovisno od ratna ognjišta. Na taj način bi se tržišne vrijednosti nekretnine, a porez se ad acta stavio jedan od najznačajplaća prema lokaciji nepokretnosti, koja nijih aneksa dejtonskog sporazuustvari i određuje njenu vrijednost. Dakle, ma – Aneks 7. Bošnjaci bi izgubili pored proizvoljnog određivanja poreske osnovice, proizvoljne su i poreske stope
16. august - 9. ševval

imaju imovinu u strogom jezgru grada. Općinske i gradske komisije će koristeći široko diskreciono pravo procijeniti imovinu Bošnjaka kao tržišno veoma vrijednu što će povećati poreznu osnovicu. Povećana porezna osnovica može dovesti do progresivne porezne stope koja se kreće i do 0,5% godišnje od vrijednosti imanja. Kao posljedicu ovakve legalne presije i ucjene moguće je vrlo vjerovatno očekivati da će mnogi Bošnjaci popustiti i prodati svoju imovinu budzašto jer nisu u stanju plaćati visoke porezne namete. još jedan značajan dio teritorije na Balkanu. Kao najbrojnija nacija u BiH bili bi dovedeni u pat političku poziciju, stjerani u prostor koji bi se mogao nazvati “Bosanska Gaza” i vjerovatno bi doživjeli sudbinu palestinskog naroda. U takvoj situaciji vrlo teško bi bilo očuvati politički identitet, teritorijalni integritet i suverenitet BiH, dok bi referendum o odcjepljenju RS-a bio stvar formalne prirode za koji bi se čekao pogodan trenutak. C) Zakonima se svjesno predviđaju neprecizna rješenja koja nude organima uprave široko diskreciono pravo u postupanju. Prethodne dvije činjenice jasno sugeriraju zaključak da su organi uprave egzekutor ili mehanizam koji treba osigurati realizaciju latentnih ciljeva koji stoje iza zakonskog teksta.

29

Kutak za islamsku omladinu
Ramazanske aktivnosti Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću
P IPF Bihać V končanje akademske godine označava i kraj aktivnosti visokoobrazovnih institucija, čiji uposlenici odlaze na zaslužene odmore. Takav je slučaj sa svim visokoškolskim ustanovama na području Unsko-sanskog kantona osim Islamskog pedagoškog fakulteta, čije se aktivnosti nastavljaju i u ramazanu. Od aktivnosti koje se odvijaju na ovoj visokoškolskoj ustanovi izdvajamo iftare, teravije i noć Lejletul-kadra. Iftari Od brojnih iftara koji se održavaju tokom mjeseca ramazana u prostorijama Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, nezaobilazan je tradicionalni iftar čiji sponzor je Ambasada Kraljevine Saudijske Arabije. Ovogodišnjem iftaru je prisustvovao velik broj uglednih ličnosti iz akademskog i vjerskog života, predstavnika Univerziteta i medžlisa sa područja Unsko-sanskog kantona. Među prisutnim zvanicama je bio i rektor Univerziteta u Bihaću, dr. Refik Šahinović koji je iskazao svoje zadovoljstvo pozivom i prisustvom na ovom iftaru, dodavši kako Islamski pedagoški fakultet u Bihaću i na ovaj način pokazuje da posjeduje kvalitete za organizaciju različitih aktivnosti koje su značajne za društvenu zajednicu u kojoj djeluje. Iftar ftar u organizaciji ŽEO “Iskre” Već V eć dugi niz godina članice ŽEO “Iskre” iz Bihaća, organizuju iftar kojem, po običaju, prisustvuje velik broj žena. Ove godine je ostvaren rekordan broj od preko stotinjak gošći koje su se, u prostorijama Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, družile sve do sehura. Da iftarska atmosfera bude što lijepša i svečanija, pobrinule su se članice hora “Iskre” koje su svojim melodičnim glasom i emotivinim izvođenjem ilahija, uljepšale ovo ramazansko druženje. T Teravije Među nizom ramazanskih aktivnosti IPF-a sigurno je najznačajniji teravih-namaz, koji se klanja u džamiji ovog Fakulteta. Teravih-namaz predvodi Edin Fajković iz Bihaća, koji je jedan je od najmlađih softi koje predvode teravih-namaze na području Medžlisa Bihać. Kada je bio student prve godine Fakulteta, ukazano mu je povjerenje da predvodi teraviju u prepunoj džamiji Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Svojim prelijepim glasom i intonacijom Kur’ana, Edin privlači mnoge klanjače koji mahsuz dolaze da klanjaju teraviju za njim. “Evo, već če-

O

:F

tiri godine zaredom predvodim teraviju u ovoj džamiji i zahvalan sam Upravi Fakulteta, ali i džematlijama koji klanjaju za mnom, na ukazanom povjerenju i časti”, ističe Fajković. Ramazanske posjete Kako je ramazan prilika da se vjernici posjećuju, obilaze i druže više nego u ostalim mjesecima, tako su i posjete tokom ramazana dragocjene i značajne. U sklopu obilaska Bošnjaka u Krajini, dr. Mustafa ef. Cerić i muftija Muamer ef. Zukorlić, posjetili su Islamski pedagoški fakultet u Bihaću i tom prilikom klanjali teravih-namaz te održali predavanje o vrijednostima islama, ramazana, posta i znanja. Uprava na čelu sa dekanom prof. dr. Muharemom Štulanovićem priredila je svečani doček uvijek rado viđenim gostima na ovoj visokoobrazovnoj ustanovi. Noć Lejletul-kadra Svake godine za noć Lejletul-kadra, Islamski pedagoški fakultet ustupi svoje prostorije i dvorište, kako bi se na prigodan način obilježila noć Lejletul-kadr. Ovogodišnja svečanost je okupila rekordan broj vjernika koji su se družili sve do sehura. Aktivisti udruženja “Život” uz podršku Medžlisa Bihać su priredili nezaboravnu atmosferu za oko 700 prisutnih Bišćana, koji su imali priliku slušati ašere, ilahije i vazove, te se u pauzama osvježiti sokovima i kahvom. Pored melodičnog učenja Kur’ana mladog Edina Fajkovića koji je predvodio teravih-namaz, prisutni su imali priliku da slušaju ilahije u izvedbi dvojice bihaćkih solista Mirsada Šehića i Sinanudina ef. Bajrića. Ovogodišnje obilježavanje noći Kadra za razliku od prošlih godina, okupilo je velik broj omladine, koja je došla da provede ovu noć na otvorenom skupa sa svojim sugrađanima, nadajući se Božijoj milosti i oprostu.

Ulična dava N

OKC Gradačac

isad ef. Drndić: “Sredinom Jula, tačnije 19. jula, ekipa OKC-a izašla u grad i prolaznicima našeg grada besplatno dijelila poklone u vidu letaka, brošura i dvd-a islamskog sadržaja. Prolaznici su sa oduševljenjem uzimali poklone i zahvaljivali na istima. Za ovu priliku smo obezbijedili oko 500 letaka različitog sadržaja, zatim 100 dvd-a sa našim filmom o ramazanu “RAMAZANSKI SAVJETI” i oko 200 brušurica o postu i vrijednostima posta. Sve ovo smo uspjeli za kratko vrijeme podijeliti za nepuna 3 sahata, također planiramo i sljedeći petak isto ovako izaći u naš grad.”
16. august - 9. ševval

30

Godišnje druženje i prijem novih članova AKOS-a Uzmite svoj poklon A U
socijacija za kulturu, obrazovanje i sport - AKOS, je i ove godine organizovala tradicionalno ljetno druženje za svoje članove. Druženje se održalo u edukativnom centru ‘Misbah’ u Begovom Hanu, Žepče, 29. i 30. juna. Učešće je uzelo preko 70 članova iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Na druženju su bilo prisutni i gosti iz Crne Gore, Turske i Irske. Uvodno predavanje, između akšama i jacije, je održao šejh Hussein Halava, sekretar Evropskog vjeća za fetve i imam džamije u Dablinu, Irska. U svom obraćanju ugledni gost je ukazo na širinu rada i življenja za islam i kroz islam, ličnim primjerom i organizovanim radom kroz institucije. Drugi dan programa učesnicima su se obratili: prof. dr. Šukrija Ramić na temu “Pripadnost džematu”, dr. Ahmed Adilović na temu “Strateški plan AKOS-a”, prof. dr. Zuhdija Adilović na temu “Ideje za dalji razvoj AKOS-a”. Na ovogodišnjem druženju AKOS je postao bogatiji za 22 nova člana iz Sarajeva, Bihaća, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta, Tuzle, Maglaja, Visokog i Živinica. AKOS nastavlja svoj rad u jačem kapacitetu kroz osnivanje pete pridružene članice u Sanskom Mostu pod imenom AKOS Most koje vodi Mirsad ef. Spahić. AKOS ima pridružene članice u Sarajevu UG ‘Svitanje’, u Živinicama UG ‘Selsebil’, u Zenici UG ‘Put znanja’ i u Bosanskoj Krupi UG ‘Vatan-Domovina’. Sanski Most

Žepče

Udruženje za promicanje pozitivnih vrijednosti OAZA iz Tuzle druženje za promicanje pozitivnih vrijednosti OAZA iz Tuzle je u sklopu svojih planiranih aktivnosti realiziralo projekat, simbolično nazvan “Uzmite svoj poklon”, gdje su se putem promotivnog štanda postavljenog u gradskoj Turalibegovoj ulici na poznatom tuzlanskom šetalištu “Korzo” distribuirali besplatni edukativni materijali islamskog sadržaja. Ovdje bih posebno istakao “Ramazanski preporod”, novinu godišnjak koja tretira ramazanske teme, čiji je izdavač Udruženje OAZA. Novina je odštampana u 10.000 primjeraka i distribuirana u 10-ak gradova BiH. Štand je u gradu bio postavljen za vikend 26. i 27. jula 2013. godine. Cilj ovog projekta jeste prezentacija Udruženja OAZA putem projekata koji se realiziraju u sklopu naših redovnih aktivnosti, a moto je hadis Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u kojem kaže: “Prenesite od mene makar jedan ajet”. Po reakcijama građana mogli smo zaključiti da su bili zadovoljni našim prisustvom i uglavnom smo dobili pozitivne impresije i komentare. Na pitanja i nedoumice naših sugrađana odgovarao je Muhamed Ikanović, profesor islmske vjeronauke. U prelijepoj ramazanskoj noći građani Tuzle su mogli osvježiti uz šerbe i slatkiše koji su se besplatno servirali na štandu nakon iftara.

Dirhem na području Srednjo-bosanskog kantona podijelio 142 ramazanska paketa H
umanitarna organizacija “Dirhem” je tokom zadnjih sedam dana mjeseca ramazana na širem području Srednjobosanskog kantona podijelila 142 ramazanska paketa. U ovoj humanitarnoj akciji je podijeljeno oko četiri tone prehrambenih artikala i higijenskih proizvoda ukupne vrijednosti od preko 10.000 KM. Paketi su podijeljeni na području općina Travnik, Bugojno i Donji Vakuf. Naši volonteri su u Travniku, uz kućne posjete socijalno ugroženim porodicama, organizirale i podjelu 25 paketa za postače - korisnike narodne kuhinje Merhameta u Travniku. U Turbetu kod Travnika podijeljeno je 60 paketa, a veliki doprinos u realizaciji podjele na tom području dali su i vrijedni članovi MZ Turbe. Uz 47 paketa podijeljenih na području Turbeta svakoj ugroženoj porodici je uručeno i po 3 kg mesa doniranog od strane Merhameta iz Travnika. Nadalje, paketi su dijeljeni i u udaljenim selima Biljanske regije, zatim u Karauli, Mudrikama, Ganici te drugim selima. Mi se srdačno zahvaljujemo našim volonterima za nesebičan trud kojeg su uložili u realizaciju ove aktivnosti, a koja je zasigurno zahtijevala dosta vremena i truda. Također, zahvaljujemo se i Merhametu

iz Travnika, kao i svim drugim humanistima koji su dali svoj doprinos, a naročito se zahvaljujemo plemenitim donatorima koji su svojim donacijama omogućili ovu humanitarnu akciju.

16. august - 9. ševval

31

Islamske teme
Osnovna načela islamskog ekonomskog sistema (III dio)

Islam ohrabruje investicije
Muslimanima se preporučuje da kupuju i trguju, a odvraćaju se od čuvanja novca neuposlenog, tako da se, na primjer, gomilanje novca smatra neprihvatljivim. U islamu novac predstavlja kupovnu moć, koja se smatra jedinim prikladnim načinom upotrebe novca. Ova kupovna moć (novac) ne može biti upotrijebljena da stvara više kupovne moći, tj. novca, bez prelaženja posrednoga koraka u tome, tj. korišćenja novca za kupovinu dobara i usluga PRIPREMIO: MR. SEMIR IMAMOVIĆ Peto načelo: Sveobuhvatnost a. Islamski ekonomski (poslovni) sistem raspolaže širokim spektrom finansijskih instrumenata koji zadovoljavaju sve aspekte ekonomskog života i potrebe ekonomskih agenata u različitim fazama ekonomske aktivnosti, od kupnje i prodaje roba, sporazuma o koleteralu i jemstvu, sporazuma o kreditu ili finansiranju, i, konačno, do stvaranja ulagačkih mogućnosti.1 b. Islamski ekonomski sistem ima nekoliko ključnih ugovora koji služe kao osnovni elementi za stvaranje so sticiranijih i složenijih nansijskih instrumenata. Ugovori koji se odnose na trgovinske i poslovne transakcije mogu se razvrstati u četiri široke kategorije, a one su: transakcijski ugovori2, nansijski ugovori, ugovori o posredovanju i ugovori o društvenom blagostanju. c. Transakcijski ugovori bave se ekonomskim transakcijama realnog sektora koji olakšavaju razmjenu, prodaju i trgovinu roba i usluga.3 U transakcijske ugovore spadaju: bej’ (ugovor o prodaji) i idžara (ugovor o zakupu, iznajmljivanju) i istisnai’.

od kojih zajednica ima koristi
Bej’ (ugovor o prodaji) je razmjena ćanje dijela pune prodajne cijene pomaterijalnih dobara ili prijenos vlasniš- znatog kao kapara. U slučaju da kupac tva sa jednog pravnog ili zičkog lica na odustane od dogovorenog posla plaćena drugo zičko ili pravno lice, na zakonit kapara pripada prodavcu).11 način, uz obostrano zadovoljstvo, s ci2. Zabranjene vrste prodaje: beju-lljem ostvarivanja materijalne dobiti. ’ine (prodaja na veresiju s kamatom), Sastavni elementi ugovora o prodaji: bej’u ma la jumlek (prodaja onoga čega prodavac, kupac, predmet ugovora i nema ili neposjedovane robe), 3. beju’ forma4. ala bej’ (nadmetanje u kupoprodaji), Uvjeti valjanosti ugovora o prodaji: 1. beju’-n-nedžeš (nuđenje cijene od strane pravna sposobnost kupca i prodavca5, 2. onoga koji nema namjeru kupiti robu, da kupac i prodavac budu potpuno slo- nego samo želi navući druge mušterije), bodni u raspolaganju svojom imovinom beju’-l-muharremi (prodaja zabranjenih i (obostrano zadovoljstvo), 3. da proda- sa islamskog stanovišta nečistih stvari), vac bude vlasnik ili opunobeju’ ma lem jukbed (prodaja moćenik prodavane robe, 4. nepreuzete robe), bej’atejni Novac je da kupac bude vlasnik novca bej’a (dvije kupoprodaje u samo sredstvo kojim kupuje ili opunomojednoj ili uvjetovanje jedne razmjene, način ćenik ako kupuje za drugog, prodaje drugom, istovremedefinisanja 5. preciziranje cijene robe, 6. no ugovaranje dva načina vrjednosti da roba bude de nirana (viplaćanja, gotovinskom i odneke stvari. On đenjem, vaganjem, dužnim godnom, bez pojašnjenja prisam po sebi mjerenjem), 7. da se radi o hvaćene opcije), bej’-d-dejni nema nikakve robi koja je šerijatski dozvo(prodaja duga za dug), beju’ vrjednosti, i ljena6. ba’de azani-s-sani jevme-lzbog toga se ne Šta ne može biti predmedžum’ati (prodaja poslije drusmije dozvoliti tom prodaje: 1. ukradena gog ezana za džuma-namaz), da stvara još roba, 2. oteta ili uzurpirana beju’-l-istisnā (prodaja sa izuviše novca roba, 3. vjerom zabranjena zimanjem), beju’l-garer (kuputem fiksnog roba (alkohol, svinjski propoprodaja uz rizik, kao što izvodi, droga), 4. predme- plaćanja kamate je prodaja ribe u slobodnim (interesa), tom individualne prodaje ne vodama kao gotovog proijednostavnim mogu biti dobra koja pripazvoda, runa na ovci, mlijeka stavljanjem daju ummetu (rijeke, jezera, u vimenu, plodova prije sau banku ili mora, planine, šume)7. zrijevanja, žitarica prije nego Dozvoljene i zabranjene pozajmljivanjem. što očvrsnu i sl.), beju’ ma vrste prodaje: 1. Dozvoljene hi ‘ianetu ‘alel ma’sije (provrste prodaje: klasična prodaja daja robe kupcu za kojeg se (prodaja imovine ili dobra, unaprijed zna da će je upotripokretnog ili nepokretnog, jebiti za proizvodnju haram drugoj osobi za određenu cijenu uz tre- proizvoda), bej’u -l-mesdžidi (prodaja i nutnu isporuku robe i isplatu cijene), kupovina u džamiji).12 selem (prodaja s trenutnim plaćanjem Idžara (ugovor o zakupu) je ugovor a budućom isporukom, avansiranje)8, kojim se jedna ugovorena strana obaveel-istisna’ (prodaja po narudžbi)9, beju- zuje predati drugoj određenu stvar na l-ādžil (prodaja sa odgodom plaćanja upotrebu određeni vremenski period, u jednakim ratama ili trenutno)10, sarf a druga strana se obavezuje za to dati (prodaja promptnom razmjenom nov- određenu naknadu. Tehnički, idžara je ca za novac), mukajeda (trampa, barter ugovor o prodaji, ali se pritom, ne radi prodaja, razmjena dobra za dobro bez o prodaji opipljive imovine, nego o novčanog plaćanja), beju-l-’urban (pla- prodaji prava na upotrebu predmeta.13
16. august - 9. ševval

32

Pravila idžare/lizinga analogna su pravilima kupoprodaje, jer se, u oba slučaja, predmet transakcije prenosi s jedne na drugu osobu uz određenu naknadu. Jedina je razlika ta da se kod kupoprodaje cjelokupan korpus datog predmeta prenosi na kupca, dok se kod idžare/najma prenosi samo pravo na korišćenje istog, na najmoprimca, dok korpus predmeta ostaje u vlasništvu prenositelja (najmodavca).14 Uvjeti ispravnosti ugovora o zakupu (iznajmljivanju): 1. poslovna sposobnost i slobodna volja strana u ugovoru; 2. vlasništvo ili ovlaštenje nad iznajmljenom imovinom; 3. upotreba predmeta zakupa u šerijatski dozvoljene svrhe (nije dozvoljeno iznajmiti poslovni prostor onome koji će u njemu otvoriti diskoteku, podrum pića, noćni klub, kockarnicu, kladionicu i sl.); 4. preciziranje cijene uz koju se neko ili nešto unajmljuje /iznajmljuje; 5. preciziranje vremenskog roka trajanja zakupa, 6. Predmet ugovora o zakupu ne smije biti kvarljiv ili potrošan (nije dozvoljeno iznajmiti novac, municiju, gorivo, hranu i sl. jer se oni upotrebom troše).15 Propisi u vezi sa ugovorom o zakupu: 1. Zakupodavac (vlasnik imovine) je dužan održavati zakupljenu imovinu tako da nastavi biti korisna (upotrebljiva) zakupcu; 2. Zakupodavac je odgovoran za određene troškove i obaveze koje nastaju zakupom, kao što su oštećenje imovine, plaćanje troškova osnovnog održavanja i sl., dok je zakupac odgovoran za obaveze proistekle iz upotrebe, kao što su dažbine; 3. Zakupac se prema predmetu zakupa mora odnositi skrbnički; 4. Ako zakupac ne bude koristio predmet zakupa prema ugovoru ili njegovoj namjeni i tako uzrokuje štetu na predmetu zakupa, obavezan je vlasniku imovine naknaditi cjelokupno nastalu štetu; 5. Ukoliko zakupac određeni vremenski period ne bude u mogućnosti koristiti predmet zakupa, on, za to vrijeme, nije dužan platiti najamninu; 6. Ugovor o zakupu prestaje važiti u slučaju kada predmet ugovora ne mogne služiti namijenjenom cilju, kao što je u slučaju propasti predmeta zakupa. U tom slučaju razlikujemo dvije situacije: potpuna i djelimična propast predmeta zakupa. Ako je zakupljena stvar u potpunosti uništena, ugovor o zakupu prestaje važiti po sili zakona, tako da ugovarači ne moraju poduzimati bilo koje radnje kojima bi raskinuli ugovor. Ako je stvar djelimično oštećena, zakupac može birati između raskida ugovora i srazmjernog sniženja cijene. Ako je do propasti došlo zbog djelovanja više sile ili slučajno, štetu snosi zakupodavac, kao vlasnik imovine, a ako stvar popadne krivicom zakupca, onda je on taj koji Šerijat, dakle, pravi jasnu distinkciju između zakonite i svih ostalih vrsta dobiti, pri ćemu se pravo na dobiti stječe samo ako se preuzme odgovornost za gubitak ili rizik od gubitka.

snosi štetu; 7. Najmodavac ne može tražiti jednostrani prekid ugovora, osim kada zakupac prekrši neki od uvjeta iz ugovora, za razliku od nekih konvencionalnih ugovora koji daju neograničenu moć najmodavcu da jednostrano raskine ugovor kad god to poželi. Štaviše, u slučaju takvog raskida neki sadrže odredbu da sve pripadajuće rente za preostali period ostaju obaveza najmoprimca, što je u očiglednoj

suprotnosti sa Šerijatom, kao i principima pravde i pravednosti. Sa danom prekida ugovora iznajmljeno sredstvo treba biti vraćeno najmodavcu, a sve obaveze zakupca prema najmodavcu prestaju, osim onih koje datiraju od ranije. 8. Zakupac svoje pravo korištenja zakupljene stvari može prenijeti na treće lice. U tom slučaju govorimo o podzakupu, a treće lice koje je u ulozi zakupca, nazivamo podzakupac. Sam zakupac ovdje ima

16. august - 9. ševval

33

Ugovori o položaj zakupodavca i može vezuje samo njega (i štiti indruštvenom izdati cijelu stvar ili njen terese zakupca koji, obično, blagostanju su dio u podzakup. Ugovor u zakupnom periodu isplati ugovori između o podzakupu ne utječe na većinu vrijednosti zakupljepojedinaca i ugovor o zakupu zaključen ne imovine), ali ne obavedruštva kojima između zakupodavca i zazuje i zakupca na kupovinu. se promiče kupca. 9. Ugovor o zakupu Ovakav je aranžman poznat dobrobit i ne smije podrazumijevati ili u islamskom pravu kao idblagostanje sadržati klauzulu o prenožara muntehija bi’t-temlik, ili manje su vlasništva na zakupca po idžara wa’qtina’. 16 privilegovanih. isteku zakupnog perioda (uz d. Finasijski ugovori pruU ovu grupu naknadu ili bez nje), što je, žaju načine stvaranja i prospadaju: elinače, običaj, ili se podrazuširenja kredita, olakšavanja kardu-l-hasen mijeva u ugovorima savrenansiranja transakcijskih (beskamatni menog nansijskog lizinga. ugovora te daju kanale za zajam) i vakuf Jer, to bi bilo nedopušteno stvaranje kapitala i mobiliza(zadužbina, spajanje dviju transakcija u ciju resursa između ulagača i zaklada). jednu, odnosno postavljapoduzetnika17. U ovu vrstu nje jedne (prenos vlasništva) ugovora spadaju: murabeha kao preduvjeta za drugu (na( nsiranje trgovine), mušajam). Najmodavac/banka se, reka (vlasničko partnerstvo), međutim, (prema mišljenju većine sa- idžara i istisna’a. vremenih učenjaka) može odvojenim Murabeha je posebna vrsta kupoobećanjem jednostrano obavezati da će prodaje u kojoj se prodavac dogovato učiniti. Takvo njegovo obećanje oba- ra sa svojim kupcem da mu nabavi

određenu robu uz dodavanje određene dobiti na nabavnu cijenu robe. Osnovni element murabehe je da prodavac otkriva stvarnu cijenu koju je platio za nabavku robe, i onda na tu cijenu dodaje određen pro t. Ta dobit može biti ksna suma, ili procenat.18 Svi troškovi koje prodavac bude imao prilikom nabavke robe, kao što je transport, carinske takse i slično, biće uključene u nabavnu cijenu, a marža se može dodati na ukupnu cijenu. Međutim, stalni, tekući troškovi biznisa, kao što su: plate radnika, zakupnina poslovnog prostora i drugo, ne mogu biti uračunati u cijenu jedne transakcije. U stvari, ovi troškovi su uračunati u dobit koja se zaračunava na nabavnu cijenu.19 Da bi prodajna transakcija bila valjana, Šerijat zahtijeva da nansijer zaista kupi predmet prodaje i postane njegov vlasnik bar na trenutak. Mušareka je ugovor o zajedničkom poslovnom poduhvatu u kome svi učesnici dijele dobit ili gubitak zajedničkog ulaganja. Da bi takav ugovor bio valjan, on, pored pravne sposobnosti i slobodnog pristanka strana u ugovoru, mora ispuniti sljedeće uvjete: 1. Udjeli partnera u investiciji i dobiti moraju biti dogovoreni u vrijeme potpisivanja ugovora; 2. Dio u dobiti mora biti izražen u procentima u odnosu na stvarnu dobit koju investicija ostvari, a ne u odnosu na uloženi novac ili u ksnom iznosu; 3. U principu, ulozi strana u dobiti mogu odstupati od njihovog uloga u investiciji. Međutim, u slučaju gubitka svaki partner će isti snositi u nivou svog uloga; 4. Uloženi kapital treba biti u novcu, ali može i u robi, uz određene uvjete. U slučaju ulaganja nenovčanih sredstava (mašine, roba) u partnerstvo, biće izvršena procjena njihove tržišne vrijednosti na dan sklapanja ugovora i na osnovu toga određen ulog dotičnog partnera u investiciji; 5. Svaki partner ima pravo upravljanja zajedničkim poslom, ali se mogu dogovoriti da će to raditi samo jedan od njih. 6. Iako je okončanje mušareke pravo bilo kog partnera u svako doba, nakon što upozna druge, savremeni pravnici iz praktičnih razloga dopuštaju da se u ugovoru o mušareki stavi klauzula da mušareka neće biti okončana dok to ne bude željela većina partnera, ili svi oni.20 e. Ugovori o posredovanju olakšavaju učinkovito i transparentno provođenje transakcijskih i nansijskih ugovora. Ovi ugovori uključuju: mudarebu21, kefalu (jamstvo, garancija)22, emane (ugovor o ostavi, čuvanju)23, vekalu (zastupanje)24 i džialu (usluga uz naknadu, nagrađivanje po ugovoru)25. f. Ugovori o društvenom blagostanju su ugovori između pojedinaca i društva kojima se promiče dobrobit i bla-

16. august - 9. ševval

34

gostanje manje privilegovanih. U ovu grupu spadaju: el-kardu-l-hasen (beskamatni zajam) i vakuf (zadužbina, zaklada).26 Šesto načelo: podjela rizika (dobit dolazi s obavezom) a. Ono se temelji na pravnom načelu prema kojem je dobit opravdana samo ukoliko se preuzme odgovornost za gubitak i posljedice. Ovo načelo izvedeno je iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Dobit dolazi s obavezom.” (El-haradžu bi-d-daman). Šerijat, dakle, pravi jasnu distinkciju između zakonite i svih ostalih vrsta dobiti, pri ćemu se pravo na dobiti stječe samo ako se preuzme odgovornost za gubitak ili rizik od gubitka. Prema ovom načelu zajmodavac snosi rizik uništenja ili oštećenja predmeta zakupa, koji nisu rezultat zakupčevog nemara ili zloupotrebe, jer on putem zakupa ostvaruje dobit.27 b. Islam ohrabruje one investicije od kakvih bi zajednica mogla imati koristi. On ne ostavlja mjesta za izgovor onima koji ne žele investirati i preuzeti rizik, nego se, radije, zadovoljavaju nagomilavanjem novca ili njegovim deponovanjem u banku, u zamjenu za primanje viška na ova sredstva bez ikakvog rizika (osim da banka bankrotira). Prema tome, u islamu, ljudi investiraju uz prihvatanje rizika, ili trpe gubitak kroz devalvaciju (zbog in acije), ukoliko drže svoj novac neuposlenim.28 Sedmo načelo: pravljenje novca od novca nije islamski prihvatljivo a. Novac je samo sredstvo razmjene, način de niranja vrijednosti neke stvari. On sam po sebi nema nikakve vrijednosti, i zbog toga se ne smije dozvoliti da stvara još više novca putem ksnog plaćanja kamate (interesa), jednostavnim stavljanjem u banku ili pozajmljivanjem nekom drugom. Ljudski trud, inicijativa i rizik koji su uključeni u proizvodni poduhvat mnogo su važniji nego novac koji se koristi za njegovo nansiranje, ili su barem isto toliko važni. b. Muslimanima se preporučuje da kupuju i trguju, a odvraćaju se od čuvanja novca neuposlenog, tako da se, na primjer, gomilanje novca smatra neprihvatljivim. U islamu novac predstavlja kupovnu moć, koja se smatra jedinim prikladnim načinom upotrebe novca. Ova kupovna moć (novac) ne može biti upotrijebljena da stvara više kupovne moći, tj. novca, bez prelaženja posrednoga koraka u tome, tj. korišćenja novca za kupovinu dobara i usluga.29

Bilješke
1. Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 72. 2. Transakcija uvijek označava dvosmjerna davanja – razmjenu vrijednosti između dviju ili više strana. Na taj način komponente transakcije čine najmanje dvije stvari od vrijednosti, uz naznaku ugovorenih uvjeta, vremena i mjesta sporazuma o odgovarajućoj razmjeni. (Rječnik finansijskih pojmova, http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-t/ web/transakcija) 3. Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 71. 4. Dr. Salih el-Fevzan, Min fikhi-l-mu’amelat, 14. 5. Ugovor o prodaji i druge vrste materijalnih poslova kojeg dijete zaključi samovoljno, bez znanja staratelja, podliježe procjeni staratelja. 6. Dr. Salih el-Fevzan, Min fikhi-lmu’amelat, 19. 7. Mustafa Sušić, Mu’amelat, 11. 8. Dozvola selema / selefa temelji se na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko hoće da unaprijed – prije isporuke – robu plati, neka je plati, samo neka dobro utanači količinu, mjerenu litrom ili kantarom i rok isporuke.’’ (Muttefekun alejhi). Uvjeti ispravnosti selema: 1. ugovoreni proizvod mora biti preciziran vrstom, kvalitetom i kvantitetom, kako bi se izbjegla svaka mogućnost nesporazuma i svađe između muslimana; 2. da je plaćanje unaprijed izvršeno u gotovini, kako bi se izbjegla kupoprodaja uz kamatu (tj. da se trampi jedan artikal za drugi iste vrste, pri čemu se jedan isporučuje na licu mjesta, a drugi naknadno); 3. precizno definiranje roka isporuke unaprijed plaćene robe i da taj rok bude nešto duži, pola mjeseca pa naviše; 4. trenutno preuzimanje plaćene vrijednosti, kako bi se izbjegla prodaja duga za dug; 5. Predmet selema mora biti proizvod čija se kvaliteta i količina mogu u potpunosti odrediti u vrijeme zaključenja ugovora; 6. Prodavač mora fizički ili konstruktivno posjedovati dobro kojeg namjerava prodati. 9. Istisna’ je kupoprodaja u kojoj kupac naručuje od proizvođača da proizvede za njega određenu robu od svoga materijala. Cijena mora biti dogovorena uz obostrani pristanak, a neophodna specifikacija robe mora biti u potpunosti definirana. Nakon što proizvođač otpočne radove, ugovor ne može biti prekinut jednostrano, dok prije toga može, uz obavezu da se obavijesti druga strana. Jedna od glavnih značajki istisna’a odnosi se na način i vrijeme plaćanja. Postoji dosta fleksibilnosti oko plaćanja. Nije nužno da se cijena plati unaprijed. Također, nije nužno da se plati u vrijeme isporuke. Strane se mogu dogovoriti o načinu plaćanja koji im objema odgovara, pri čemu plaćanje može biti i obročno. (Grupa autora, Buhus fi fiqh al-hanafiyyah-Mu’amalat, Al-Azhar, sa. 149–150; Taki Usmani, Uvod u islamske finansije, 171.; Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 80.). 10. Beju-l-ādžil je kupoprodajni ugovor koji dozvoljava prodaju proizvoda na temelju odgođenog plaćanja u obrocima ili jednokratno. Cijenu proizvoda kupac i prodavač dogovaraju u vrijeme prodaje, a ne smije uključivati nikakve troškove za odgodu plaćanja. (Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 76.). 11. Dr. Salih el-Fevzan, Min fikhi-lmu’amelat, 56.-175.; Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 75., 76.,
16. august - 9. ševval

12. Dr. Salih el-Fevzan, Min fikhi-lmu’amelat, 35. – 45.; Ebu-Bekr el-Džezairi, Put pravog muslimana, 36. – 42. 13. Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 78. 14. Taki Usmani, Uvod u islamske finansije, 138. 15. Rezolucije Evropskog vijeća za fetve, br. 3/18. (http://www.almoslim.net/ node/175193); Ebu-Bekr el-Džezairi, Put pravog muslimana, 36.-42.; http://www.aleman.com 16. Ibn Kudame el-Makdisi, El-Mugni, 5/277.; Taki Usmani, Uvod u islamske finansije, 139.-142.; Ebu-Bekr el-Džezairi, Put pravog muslimana, 68.; Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 78., 79.; www. http://islamqa.info/ar/ref/161606. 17. Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 72. 18. Taki Usmani, Uvod u islamske finansije, 81. 19. Taki Usmani, Uvod u islamske finansije, 88. 20. Taki Usmani, Uvod u islamske finansije, 36., 37., 49. 21. Mudareba je posebna vrsta partnerstva gde jedan partner ulaže kapital (novac), a drugi rad. 22. Kefala ili daman je garancija da će ugovorne strane izvršiti svoje obaveze preuzete sklopljenim ugovorom. Garancija se može odnositi na imovinu i subjekte ugovora. Ako se radi o garanciji za imovinu, onda garant ima obavezu da namiri eventualno neizmirene obaveze iz ugovora, a ukoliko se garancija odnosi na subjekte iz ugovora, odna garant snosi zakonske posljedice ukoliko njegov štićenik ne izmiri svoje obaveze iz potpisanog ili usmeno dogovorenog posla. 23. Emana (ugovor o ostavi) je ugovor kojim se ostavoprimac obavezuje da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj zatraži. Za čuvanje povjerenih stvari putem emane nije predviđena nikakva materijalna naknada. Ako se desi propast povjerenih stvari, vlasnik nema pravo na nadoknadu njihove vrijednosti. Izjava onoga kome je stvar bila povjerena, uz njegovu zakletvu, da je ista propala na takav i takav način, dovoljna je da se on oslobodi od bilo kakve materijalne odgovornosti. Izuzetak je situacija u kojoj se povjerena imovina, u momentu oštećenja ili otuđenja, nalazila zajedno sa imovinom emina (ostavoprimca), koja nije pretpjela štetu. 24. El-Vekale je ovlašćenje druge osobe da može zastupati u poslovima u kojima je dozvoljeno zastupanje, kao što su trgovina, vođenje poslova, sporova, i sl. 25. El-Džiale je takva vrsta poslovnog ugovora u kojoj se jedna strana (izvođač radova) obavezuje da će ugovoreni posao obaviti onako kako to ugovor nalaže, a druga strana (naručilac posla) se obavezuje da će po završetku posla isplatiti ugovorenu nagradu izvođaču radova. Ukoliko se desi da izvođač radova odustane od preuzetih obaveza, u toku realizacije posla, prije njegovog potpunog okončanja, onda se ugovor raskida na njegovu štetu, bez prava na naplatu već urađenog. Ako je od ugovora odsutao naručilac posla, onda izvođač radova ima pravo na naplatu već urađenog. 26. Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 73, 74. 27. Zamir Ikbal, Abbas Mirakhoor, Uvod u islamske finansije: teorija i praksa, 40. 28. Principles of Islamic Banking, 1995. 29. Principles of Islamic Banking, 1995.

35

Pogledi
SEVDA(H)LINKA

Bošnjake je od vjere
Tražeći odgovor na pitanja kako je bošnjački narod tako uspješno odmaknut od svoje vjere, kako mu je nametnuta turska krivica, kako kompleks niže vrijednosti koji prelazi u samomržnju, kako narušena porodica, kako mu posta blizak amoral, alkohol, kocka pa evo i droga, dođoh do odgovora, najviše pjesmom! Može to nekome izgledati neozbiljno, ali tako je. Radio pa TV prijemnici i kompjuteri uz telefon, odavno su zamijenili druženja. Osamljujemo se, ali ostajemo uz pjesmu. Vijesti znaju i zamoriti, ona teško. Koliko nam se puta desilo da pjesmu koju smo čuli spremajući se za posao čitav dan pjevušimo? P

i morala najviše udaljila pjesma
neozbiljno, ali tako je. Radio pa TV a ne tata! Kad dodamo tu i prepravprijemnici i kompjuteri uz telefon, ljene riječi bosanske narodne pjesme odavno su zamijenili druženja. Osam- Snijeg pade na behar na voće pa umjesto ljujemo se, ali ostajemo uz pjesmu. - podaj Bože svakome šta hoće, a i meni Vijesti znaju i zamoriti, ona što mi srce želi – sada imamo teško. Koliko nam se puta - neka ljubi ko god koga hoće, desilo da pjesmu koju smo U svojoj a ko neće nek’ se ne nameće, čuli spremajući se za posao podsvijesti eto već davne najave ere čitav dan pjevušimo? Konzunosimo preljube, homoseksualizma, miramo svjesno i nesvjesno memorisane lezbejstva, svingerstva i tako poruke koje nam umilni refrene hitova dalje. Nezaobilazna tema je ženski i muški melodični i često ih ljubavna razočaranost svih glasovi nose, imamo svoje nesvjesno vrsta koja se liječi do danas, ljubimce i naravno ljubimice slijedimo svojim najviše bezuspješno, u kafačije smo nove tonske i video ponašanjem nama. A evo kako to izgleda nosače zvuka jedva čekali da u životu. kada rakiju pije Bošnjak, a se nađu u izlozima. Sada je Nasmijani to otpjeva Ljubo Kešelj. – zbog dostupnosti interneta smo ili tužni, Čiji li su ono sirotani što uliprodaja muzičkih projekata govorljivi com idu poderani i uplakani. mala, ali slušanost je još veća. ili šutljivi, To su djeca starog čika Smaje U svojoj podsvijesti nosimo optimistični ili što propi kuću i imanje.- Bimemorisane refrene hitova i pesimistični, jedno da ne može biti bičesto ih nesvjesno slijedimo sve zavisno od jednije i jadnije, a kada svojim ponašanjem u životu. onoga što smo pije Srbin, e to je već nešto Nasmijani smo ili tužni, govčuli, što nam drugo. Poslušajte kad budete orljivi ili šutljivi, optimistični je kroz pjesmu u prilici pjesmu - Propio se ili pesimistični, sve zavisno sugerisano Dujčin Petar. od onoga što smo čuli, što ili, bolje reći, nam je kroz pjesmu sugeriservirano. Kako su Bošnjaci postali sano ili, bolje reći, servirano. katili Taj fenomen je opštepoznat i odavno ga koriste vlastodršci Hadis Muhameda, a.s., širom svijeta kao sredstvo za kaže da je alkohol majka svih manipulaciju masama i stvaranje javnog zala. Bošnjaci su živi dokaz. Njihovo i mišljenja koje njima ide u korist. vjersko i ljudsko dostojansvo palo je u Jedan od prvih hitova u onoj državi blato kada su u pjesmama vino počele je bila pjesma Uzmi sve što ti život piti age Sarajlije, a Fazila mezetluke pruža, danas si cvet sutra uvela ruža u spremati. Još se podobro čuje i ona, tad interpretaciji Gvozdena Radičevića. nastala - Haj, vino piju dva dobra jaraNije bilo gramofona na kom se ne za- na, haj jaran Mujo i jaran Alija. Pijani vrti ova singl ploča. Poruka kristalno očevi su u njedrima i fistanima Mara, jasna. Čini što želiš, dozvoljeno je, jer Anđi i Zora ostavljali pare od prodatih sve je tako prolazno. Teza nespojiva sa imanja ili teško zarađenih nadnica. islamom. Na istom fonu dosta kasnije Bljujući po podovima mejhana zaboopet mega hit sa porukom - Volite, lju- ravljali su i ko su i šta su. Genetska bite, život živite i nikad ne dajte da do nenaučenost na alkohol pokosila je i toga dođe da vas starost pita gdje vam Indijance i Eskime. Nisu ni Bošnjaci mladost prođe. Izvođač Nedeljko Bilkić, prošli puno bolje. Sa dolaskom Evrope ali ono što je tu interesantno, ovaj ama- na ove prostore napraviše se dvije pivanet nam u pjesmi ostavlja ostarjeli babo, re za ono malo Sarajevo. Danas postoji
16. august - 9. ševval

ovjek je jedinstvo duhovnog i materijalnog što znači da ga cjelinom čine dvije komponente, duša i tijelo. O tijelu se dosta zna, a o duši jako malo. Rečeno nam je da je ona sklona zlu i da je naša zadaća da je očistimo na ovom svijetu. Ona je za spoznaju vanjskog svijeta osuđena na pet ljudskih čula. Sluh je od strane Tvorca izričito stavljen na prvo mjesto. Riječi su najlakši način komunikacije, a samim tim i manipulacije čovjekom. Tražeći odgovor na pitanja kako je bošnjački narod tako uspješno odmaknut od svoje vjere, kako mu je nametnuta turska krivica, kako kompleks niže vrijednosti koji prelazi u samomržnju, kako narušena porodica, kako mu posta blizak amoral, alkohol, kocka pa evo i droga, dođoh do odgovora, najviše pjesmom! Može to nekome izgledati

Č

:S

Z

36

samo jedna? Posebna priča je deislamizacija sevdalinke. U poratnom periodu (poslije Drugog svjetskog rata) od strane radio muzičkih urednika nebošnjaka su iz svih pjesama izbačene riječi koje se makar malo dodiruju sa islamom i bošnjaštvom kao i bosanskim jezikom. Riječi Allah i Bog su bile anatemisane. Beg i aga su mogli proći samo u jako negativnom kontekstu, vezane uz zlo. Kata je zamijenila Fatu, a sojka bulbul pticu. Muška muslimanska imena kao i riječ dilber i slične postaju mili, dragi, dragče i momče, a ženska ljube, mile, vile. Selam alejk prelazi u dobro veče ili drugi pozdrav zavisno od doba dana. (Kad ja pođoh na Bentbašu) Vjetar sa Neretve ne puše, nije duhno nego duva. Majka Muju, sina, kune da umre što konja po mjesečini kuje? Umjesto živ ti bio, poče se pjevati živ ne bio majci. Forsiraju se, nažalost i danas se često čuju, dvije pjesme u kojima Bošnjak ubija ženu. U prvoj djevojku Sevliju koju majka ne da proscu Aliji, već mu daje lijenu Hajriju? Sredstvo i način ubistva je nož zaboden - posred prsa kraj srca ?! (Mora da je autoru stihova bio dostupan obdukcijski nalaz tijela žrtve). Drugo je ubistvo trudne supruge sabljom (svekrva je opanjkala) od strane muža dok je ista bila na čardaku, obavljala namaz. A kako je klanjala sa tolikim stomakom, pred porod, niko ne zna – Sablja zveknu, ljuba jeknu, čedo proplaka. Grozna slika žene koja se umirući porađa. Ali cilj je postignut. Bošnjak je katil,

Kad dodamo tu i prepravljene riječi bosanske narodne pjesme - Snijeg pade na behar na voće pa umjesto - podaj Bože svakome šta hoće, a i meni što mi srce želi –sada imamo - neka ljubi ko god koga hoće, a ko neće nek’ se ne nameće, eto već davne najave ere preljube, homoseksualizma, lezbejstva, svingerstva i tako dalje.

ubica i o tome se pjeva, a to nekome treba! Na takav se način stavlja znak jednakosti između Turaka, srbijanskim lažima kroz vrijeme uspješno sataniziranim, i Bošnjaka. Svirepi su, okrutni, bezdušni i eto opravdanja za kasnije pokolje i pogrome nad istim! Pjesma u kojoj dva policajca onog vremena (sejmena) sprovode drumskog razbojnika Marka (hajduka) u zatvor ili na izricanje sudske presude, jer Turska je bila pravna država, bošnjačkim je pjevačima na beogradskoj televiziji bila obavezna lektira. Prvo su nju pjevali da se ne zaborave zločini počinjeni nad nenaoružanim, golorukim srpskim civilima u onom vremenu. Tu pjesmu u kojoj se proklinju Turci, neki dan u svom prvom nastupu, otpjeva u Art kući sevdaha na Baščaršiji pjevač početnik, Bosanac pravoslavac. Dal’ slučajno? Plaho nam je drago što se u hodžinu kćerku zaljubio Srbin Aleksa Šantić pa zaboravismo podosta njegovih šovinističkih pjesama. Evo jedne koju bi trebalo pročitati, a naslovljena je sa Ustajte Srblje. Još nam isti slaga da je sinoć, znači po mraku, Emina bila u hladu jasmina. A gdje je tu sunce? Jedan naš rahmetli pjevački velikan debelo pogriješi, a dugo je odolijevao stihovnim podvalama na račun svog naroda, kada otpjeva pjesmu u kojoj momak Bošnjak nasred čaršije, kako se da zaključiti, haman siluje djevojku. Sokak tijesan, a ja momak bijesan, pa aman jarabi ja kad je se dograbi. Zapele mu čakšire u prolazu za njene dimije?
16. august - 9. ševval

Drugi rahmetlija, takođe eminentan vokalni interpretator sevdalinke, izrazi želju, u novokomponovanoj pjesmi, da ga babo ženi il’ tamburu kupi jer se u nešto udarati mora. Odgovorila mu je Živojinović Brena s pjesmom Udri Mujo u tarabu. Normalno, Mujo je uvijek glup. Inače što se tiče seksualne emancipacije ova osoba je mnogo učinila, posebno za bošnjačku populaciju. Kao Fahretu voljeli je i djeca i roditelji po Bosni. Imala je Duge noge za igranje, a njen Cile je radio nešto sitnije i nju naučio najbitnije. Bilo bi krajnje nepošteno zaobići ime Predraga Gojkovića-Cuneta, muzičku perjanicu četništva iz sjene, koji po starom dobrom srpskom običaju ukra u Sandžaku pjesmu - Kahvu mi draga ispeci, naravno kod njega je bila kafa i s njom napravi pjevačku karijeru. On je snimio i onu ratno-huškačku da neko laže da je Srbija mala, a prije nje Janjičara, pjesmu čijih se riječi laži i mržnje ne bi ni Andrić Ivo postidio. Isto kako čitaju i hvale njegovu knjigu o ćupriji Mehmed Paše Sokolovića, tako neosviješteni Bošnjaci pjevaju i uživaju u ovoj pjesmi koju presnimi nekakav, Sinan Sakić, Rom muslimanskog imena iz Srbije. Tu se govori o janjičaru palikući, piromanu i ubici. Pitam se što bi normalan čovjek, vojnik, palio kuće po zemlji kojom njegova vojska vlada petsto godina pa zamalo ne ubi i mater, valjda mu je ona otimala šibice. E jedino da to nije bio Mihajlo Latas (Omer-paša) koji po Bosni pobi i okova sve pristalice borbe za njenu autonomiju pod vođstvom Kapetana Gradaščevića, za razliku od Obrenovića u Srbiji za čije je istovjetne želje Turska imala jako, jako mnogo razumijevanja i svesrdno mu izašla u susret. A kako je samo tegobno i morbidno bilo slušati ovu pjesmu u horskom izvođenju protjeranih podrinjaca, kojih je u prepunoj Skenderiji bilo najviše, kada je otpjevaše na koncertu pomenutog pjevača, poratne devedeset sedme godine... Isto kao da su tada, pjevajući je, potpisali izjavu da je sve ono što im je učinjeno u istočnoj Bosni od strane četnika ispravno i samo po sebi razumljivo. Uzročno posljedično. Kroz poruku te podlo osmišljene pjesme je podmetnuta istorijska opravdanost za počinjene kao i sve buduće zločine generacija četnika koje dolaze. Dodatnu težinu joj daje ime izvođača, koje mu je ujedno i jedina dodirna tačka sa vjerom, sudeći po njegovim izjavama i repertoaru. Žrtva sama sebe optužuje i pravda zločin učinjen nad sobom, a ne zna da to radi. To je baš vrhunac neosviještenosti i neprosvijećenosti.

37

To nema u svjet’

Oštriti ponovo nož kojim će sigurno biti klana tvoja djeca i unučad, a možda i ti ponovo i ljubazno ga predati, pognute glave, svom ubici u ruke! Što bi rekli Bošnjaci iz Sandžaka - To nema u svjet’. I pripreme za agresiju na našu domovinu počele su prvo s pjesmom. Pored spomenute - Ko to kaže, ko to laže tu je i Dragan Živković-Tozovac sa pjesmom o tobđiji, artiljercu Jeremiji Krstiću koji nam najavi nastupajuća granatiranja topovskim plotunom, originalno snimljenim, na kraju pjesme. U pripremi za ratnu mobilizaciju po Srbiji korištena je svakodnevno, za tu priliku i komponovana koračnica - Žene vole oficire. Kakav će biti rezultat agresije obavijestio nas je unaprijed Mitar Mirić, koji sada zna pijan često izvršiti malu nuždu ne skidajući pantalone, pjesmom Najjači smo najjači. O guslarima koji napuniše Zetru devedeset prve godine direktorima, doktorima i pacijentima Srbima, čijim granatama je kasnije ta dvorana i zapaljena, ne treba trošiti riječi. Dobro su se čuli tokom cijelog rata guslajući nazovi pjesme - Sarajevo u dolini Srbi su te opkolili, Muslimani crni vrani crni su vam došli dani, Ko je drugi ja sam prvi da pijemo turske krvi, Oj lijepa turska kćeri krstiće te kaluđeri... Bezbroj puta, čitajući tokom i poslije agresije ispovijesti žena žrtava rata, naumpadala mi je Ajša iz pjesme Mali mrav. (Pitam se što to nije bila Janja, Persa, Kosa jal’ Rosa kad je pjevao Srbin Tomislav Čolović, a i snimljena je u Srbiji?) Kako je njen predratni dvosmisleni vrisak

Bošnjaci su živi dokaz. Njihovo i vjersko i ljudsko dostojansvo palo je u blato kada su u pjesmama vino počele piti age Sarajlije, a Fazila mezetluke spremati. Još se podobro čuje i ona, tad nastala- Haj, vino piju dva dobra jarana, haj jaran Mujo i jaran Alija.

(vrisnula Ajša više puta) zbog mrava koji sve dublje luta prvo omalovažio i ponizio tada muslimanku, a kasnije opravdao silovanje desetina hiljada Bošnjakinja, naših majki, sestara i kćerki. Lascivnost iz pjesme bi u stvarnosti zamijenjena njihovim užasnim kricima i jaucima, suzama i preklinjanju da budu ubijene, radije nego obeščašćene od strane četnika. Uzalud... Dok su nad njima činjena ta gnusna djela, mnogobrojne su žrtve potvrdile da su pijane, smrdljive psine puštale čak i na razglasu, po logorima, ovu pjesmu! Govoriti o prekodrinskom turbo folku i pjesmama tipa da su njene gaćice ostale u njegovom stanu stvarno nema smisla, ali ne smijemo zaboraviti da su kod naše omladine veoma rado slušane, a samim tim izuzetno dobro zastupljene u programima radio i TV stanica. Zakon tržišta, ponude i potražnje. Bio sam često u prilici čuti, u privatnom razgovoru, muzičke urednike tih medija da kažu kako im bude muka ispunjavajući želje svojih slušalaca i gledalaca. Te pevaljke, a bogami i pevače imamo priliku vidjeti uredno plakatirane svaki put uoči bajramskih mubarek dana širom Bosne uz najavu u kojem hotelu, motelu i kafanskom objektu gostuju. Ono što je nespojivo sa islamom, a to je laž, jako je zastupljeno u p poratnim pjesmama svih žanrova. Čak i laž ima svoju draž, Laži me laži ti me lažeš najbolje i tako redom. Primjera lošeg je zaista previše pa može postati dosadno nabrajati to, ali, hvala Bogu, da se na bosanskoj muzičkoj sceni pojavljuju ljudi koji se Boga boje i čije
16. august - 9. ševval

pjesme nagovještavaju naše vraćanje iskonu i jednoj i jedinoj Istini. Termin slučajno ne postoji, jer no slučaj. Nema slučaja. Da me neko pogrešno ne shvati, vraćamo se onom ponosu i dostojanstvu na koji smo se obavezali prihvatajući emanet na zemlji u ime Gospodara svih svjetova! U Hrvatskoj je na snazi zakon po kome je zabranjeno emitovanje sevdalinki. To je njihovo pravo i njihova odluka. Vide ljudi da takvoj pjesmi nemaju čime parirati pa je zabraniše. Ono što pjevaju dok igraju svoje pornografsko kolo bez muzike zvano Lindžo, da oprostite između ostalog (skini joj gaće, rekla je da će), dođe isto kao preteča turbo folka kog smo spominjali. Toga u sevdalinci nema pa im ona i ne treba. Znači zagrebačku i beogradsku muzičku scenu osim Sjeverine, pardon Severine, povezuje i ženski donji veš, odnosno intimno rublje. Ali u Srbiji opet uporno tvrde da je sevdalinka stara srpska pesma?! Ne može taj narod bez krađe i otimačine. Zadnji primjer je da su sada u pjesmi – Čudna jada od Mostara grada - ostavili Bibu, ali izbacili Ahmu. Umjesto Ahmo, Saša Matić snimi i pjeva, dragi. Srpska je to pesma sto posto, a oni će to i na sud u ‘Agu dokazati, ako treba. Evo samo jedan razlog zašto sevda(h)linka nikada ne može biti njihova gradska djevojačka pjesma. Pogledajmo na par primjera kako se ponašaju djevojke ili supruge Bošnjakinje koje gube voljenog u sevdalinci. Šećer Đula očajna plače i doziva svog Osmana koji je pao u zarobljeništvo, supruga Husein Kapetana umire odmah po primitku habera o njegovoj pogibiji na megdanu kao i Pašinica u Stambolu nakon smrti njenog Paše. Srce im je od tuge puklo. A evo na drugoj strani izvornog teksta pesme o reagovanja srbijanske djevojke na vijest o tome da je njen dragi poginuo, ubijen vjerovatno negdje u osvajačkom pohodu da ne kažemo pljački, odnosno hajdučiji. - Devojko mlada raspleti kose, mrtvog ti dragog kroz selo nose! Ona odgovara ovako Neka ga neka, neka ga nose, drugi će moje mrsiti kose. Neka ga neka, zemlja mu laka, naći ću sebi boljeg junaka. Odgovor baš pun emocija i spremnosti na žrtvu, ali malo sutra. Drastična je to razlika u poimanju ljubavi (sevdaha). Naslov ove kolumne nije nimalo slučajan. Ako je, a jeste od riječi sevdah izveden naziv za jednu vrstu narodne, bosanske pjesme, onda ona treba da se zove sevdahlinka. Ovu riječ pravilno može izgovorati samo narod kome ova pjesma i pripada. Kako ono anam oni preko Drine kažu - Prhnu ptica s’ grane ?

38

Malo se zna o životu hadži Alije Hadžisalihovića, što nažalost nije neobično u bošnjačkoj historiji. Glavni izvor za proučavanje njegove biografije je vakufnama (darovnica) njegovih zadužbina, nastala u ševvalu 1148. godine po Hidžri (14.2. do 14.3. 1736. godine).1 Iz nje, između ostalog, saznajemo da je vakif porijeklom iz kasabe Stolac u Hercegovačkom sandžaku, da je u vrijeme gradnje svoga vakufa, tj. džamije i popratnog mekteba živio u Kairu, te da je umro u njemu i ukopan u nekom kairskom mezarju prije nego što su njegove zadužbine završene. Na ahiret je preselio 1734. ili 1735. godine. Neumorni pregalac Hivzija Dedić zabilježio je i šta kažu narodne predaje iz stolačkog predjela o hadži Aliji: Predanje o njemu zna samo toliko da je vršio neku vojnu funkciju i bio vojni zapovjednik.2 Na temelju podataka iz vakufname i narodnog predanja nije teško zaključiti da je vojna karijera Alije Hadžisalihovića Hadži Alija Hadžisalihović bila uspješna, budući da je stekao pozamašno bogatstvo iz kojega je nansirao vlastiti odlazak na hadždž u Mekku, te gradnju legata (vakufa) u rodnoj grudi. Po svoj prilici, hodočašće je iskoristio kako bi posjetio i Medinu, grad Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Prvi mutevelija njegovog vakufa bio je izvjesni hadži Salih koga je bio odredio i kao izvršioca svoje oporuke. Hadži Salih je sigurno bio u tješnjoj rodbinskoj vezi s našim hadži Alijom. Možda su njih dvojica zajedno bili na hadždžu, Na temelju podataka iz da bi pri povratku hadži Alija i umjeli. Neki su to činili Neumorni dao hadži Salihu novac za sabljom, neki perom, neki vakufname i narodnog predanja pregalac Hivzija izgradnju mekteba i džamije u imetkom, a bogami nije nije teško zaključiti da je vojna bilo rijetko među hrabrim Dedić zabilježio Stocu. Zanimljivo je spomekarijera Alije Hadžisalihovića bila je i šta kažu nuti da se hadži Alija u potosinovima Bosne onih koji narodne njim izvorima spominje pod su svoj din branili sa dvome uspješna, budući da je stekao predaje iz prezimenom Hadžisalihović. sabljom i imetkom poput pozamašno bogatstvo iz kojega stolačkog Očito da su kasnije generAhmed-paše Hercegovića, je finansirao vlastiti odlazak Gazi Husrev-bega, Huse- predjela o hadži acije hadži Aliju na ovaj način Aliji: Predanje povezivali sa hadžijom Salijn-kapetana Gradaščevića na hadždž u Mekku te gradnju o njemu zna hom koji je bio, kako smo već aka Zmaj od Bosne, polegata (vakufa) u rodnoj grudi. Po samo toliko da spomenuli, izvršitelj njegove rodica Čengić, Ljubović i svoj prilici, hodočašće je iskorstio je vršio neku oporuke, nadglednik izgraddrugih; sabljom i perom vojnu funkciju nje njegovih zaklada te prvi poput pljevaljskog muftije kako bi posjetio i Medinu, grad i bio vojni njihov mutevelija. Mehmeda Šemsikadića ili Božijeg poslanika Muhammeda, zapovjednik. O ličnosti i djelu hadži Zmaja od Sandžaka, Sas.a.v.s. Alije Hadžisalihovića također liha Vilajetovića zvanog ne znamo puno. Tu nam je Hadži Lojo; perom i imetglavni izvor opet vakufnama, P : .J D kom poput Hasana Kafije te njegove zaklade - džamija i Pruščaka i drugih alima. arod bošnjački morao je Među svim tim odličnicima bo- mekteb, koje i dan-danas postoje u Stocu. da se bori za očuvanje sanskim, što se tiče stolačkog kraja, svoje vjere i slobode od ističe se hadži Alija Hadžisalihović Ćuprijska džamija samih začetaka bosanske državnosti sin Hasana, stolački vakif koji je Džamija hadži Alije Hadžisalihovića početkom IX stoljeća. Borba za slo- služio islamu sabljom i imetkom. bodu i vjeru nastavila se i nakon što Žalosno jeste da je hadži Alija je sagrađena prije ševvala 1148. godine je islam pokucao na bosanska vrata u Hadžisalihović skoro zaboravljen i odnosno 14. februara 1736. godine, XV stoljeću. Tako su naši ponosni pre- od samih Stočana, a o ostalim da i kako se razumije iz darovnice. Nalazi se tik na lijevoj obali Bregave, 50-ak ci branili svoj dini-islam kako su znali ne pričamo.

Iz arhiva

Vojni zapovjednik

Stolački vakif sa

prebivalištem u Kairu

N

16. august - 9. ševval

39

metara zapadno od glasovite Inat-ćuprije.3 Upravo zbog njene blizine Inat-ćupriji dolazi narodno ime za nju Ćuprijska džamija. Mahala u kojoj se nalazi džamija nosila je naziv Hamam-mahal, u čast Silahdar Husein-paše koji bijaše podigao hamam u dotičnoj četvrti koncem XVI ili početkom XVII stoljeća.4 No, nakon izgradnje džamije mahala je promijenila ime u Hadži Alijina mahala, kako nas upućuju izvori. Prvobitni izgled džamije nam nije poznat. Najvjerovatnije se da je bila malehna i bez munare. Iz tariha (hronograma) koji je uklesan u ploču iznad ulaznih vrata stoji da ju je 1179. godine po Hidžri (1765/66. godine) proširio neki hadži Muhamed. Pretpostavlja se da je džamija proširenjem tog hadži Muhameda dobila munaru i sadašnji izgled. Bregava je u ta prijašnja vremena često plavila dio Stoca gdje se nalazi hadži Alijin vakuf. Možda je proširenje džamije urađeno nakon jedne velike poplave koja je bila oz-

Džamiju je minirala i srušila ustaška vlast u Stocu u avgustu 1993. godine. Građevinski materijal odvezen je u korito rijeke Radimlje, u direktnu blizinu šljunkare. Područje i ostaci građevinske cjeline su 2003. godine uvršteni na spisak nacionalnih spomenika BiH. Džamija je obnovljena 2010. godine

biljno oštetila džamiju. Primjera radi, poznato je da se u novembru 1789. godine desila velika poplava kada je Bregava poplavila svu Hadži Alijnu mahalu, a time i njegove zadužbine, načinivši veliku škodu.5 Prema priči Stočana, otkako je džamija izgrađena porodica Mehmedbašić vodila je računa o njoj. Tako bi nakon svake poplave i oštećenja džamije dotična porodica opravljala džamiju od dobrovoljnih priloga koje bi skupljala od muslimana Stoca, davajući pritom lično najviše.6 Ratni vihor tokom Agresije na RBiH nije poštedio nijednu stolačku džamiju, pa tako ni džamiju hadži Alije Hadžisalihovića. Džamiju je minirala i srušila ustaška vlast u Stocu u augustu 1993. godine. Građevinski materijal odvezen je u korito rijeke Radimlje, u direktnu blizinu šljunkare. Područje i ostaci građevinske cjeline su 2003. godine uvršteni na spisak nacionalnih spomenika BiH.7 Džamija je obnovljena 2010. godine. Svečano otvorenje je bilo 24. jula 2010. godine.8
16. august - 9. ševval

Džamija je građena od tesanog kamena sa četverovodnim krovom nekada pod kamenom sada pod crijepom. U unutrašnjosti površine 58 m2 nalazi se nedekorisan mihrab, drveni minber i mah l u širini džamije. Uz desni zid nalazi se munara oktogone osnove, visine 15 metara. U munaru se ulazi s vana do koje vodi deset kamenih stepenica. Pred džamijom je sofa te harem (dvorište). Zajedno sa sofom džamija zaprema 127 m2. U džamijskom haremu nalazi se šadrvan i čatrnja. Šadrvan je za života iz svoje oporuke sagradio i u njega doveo vodu iz Bregave Junuz Mehmedbašić, član časne muminske porodice o kojoj je već bilo riječi. Na osnovu natpisa na šadrvanu doznajemo da je završen 20. oktobra 1935. godine. Za čatrnju se ne zna kada je sagrađena niti čija je zadužbina. Ispred džamije su ranije tekli havuzi (kanali), dovedeni iz Bregave, iz kojih se voda koristila za uzimanje abdesta. Harem džamije krase i čempresi, od kojih su, nažalost, samo tri sačuvana. Mekteb se nalazio jugozapadno od džamije, između džamije i kuće, čiji su današnji vlasnici porodica Turković. Mualimsku dužnost obnašali su imami džamije. Zatvoren je 1920. godine. Zgrada mekteba je kasnije služila neko vrijeme kao stolarska radionica. Danas se na mjestu zgrade mekteba nalazi lijepo uređena i zasađena bašča. Prvi imam i hatib džamije bio je u vakufnami spomenuti mula Hasan. Nakon mula Hasana pa sve do 1879. godine, nisu nam poznati imami-hatibi ove džamije osim nekog Ahmedefendije 1791/1792. (1206. godine po Hidžri).9 Abdulah ef. Šemić je bio imam 1879. godine.10 Nakon njega imamsku dužnost su obavljali Ahmed ef. Pitić, Ibrahim ef. Pitić i Muhamed ef. Pitić.11 Džamija je zatvorena u vrijeme Drugog svjetskog rata. Od tada pa do zadnjeg rata kada je srušena, džamija je otvarana samo jednom godišnje, uoči ramazana, kada bi se u njoj proučio mevlud koji je određen vakufnamom hadži Mehmeda Mehmedbašića. Nažalost, ni nakon njene obnove 2010. godine nisu se stekli uslovi da se u džamiji ponovo počne klanjati džuma i bešvakat (pet dnevnih namaza). Prema vakufnami hadži Alija je oporučio 1630 groša i predao ih hadži Salihu (već spomenut) iz Stoca koga je imenovao za izvršitelja svoga testamenta (vasijj muhtar). Odredio je da se glavninom novca izgradi džamija i mekteb u Hamam-mahali kod ćuprije na Bregavi. Ostatak je namijenjen da se daje na kamate tako da se prihod troši na opravke vakufa i plaćanje zaposlenih. Nakon završetka gradnje džamije i mekteba, spomenuti hadži Salih je došao u mehkemu (sud) i u nazočnosti Murtez-efendije sina hadži Ismaila, kojeg je postavio za

40

muteveliju radi registracije vakufa, izjavio sljedeće: Hadži Alija sin Hasanov, vakif, tokom gradnje džamije i mekteba je umro u Kairu. Na izgradnju ovih objekata utrošio sam ukupno 1170 groša. Ove zadužbine i ostatak od 460 groša, po želji vakifa, dajem u vakuf i za vječna vremena zavještavam. Određujem da se novac svake godine daje u zajam mjesnim trgovcima, uz jak zalog i jamca, ili uz jedno od ovo dvoje. Novac će se davati na kredit uz 12, 5% kamate godišnje. Prihod će se raspoređivati sljedeće: - muteveiji tri akče dnevno - imamu deset akči dnevno - hatibu jedna akča dnevno - prvom mujezinu šest akči dnevno - drugom mujezinu šest akči dnevno - ferašu i kajimu tri akče dnevno - za ulje za kandilje tri akče dnevno - za opravak džamije i prostirku 480 akči godišnje. Vakif određuje da dužnost imama i hatiba doživotno vrši mula Hasan, a nakon njegove smrti službenik koga postavi kadija pod šartom da je sposoban i dostojan svog zvanja. Dužnost prvog mujezina obnašat će Ibrahim, a drugog Ismail sin hadži Salihov. Poslije njihove smrti mujezine će postavljati kadija. Hadži Salih zadržava za sebe doživotno pravo uprave nad ovom zadužbinom. Poslije njegove smrti mutevelija će biti njegov sin Ismali, a nakon njega onaj koga kadija postavi. S obzirom da Bošnjaci imaju dugu tradiciju uvaku jivanja, posebice Stočani koji se nakon Mostaraca najviše ističu u Hercegovini, ne treba da iznenađuje da se vakuf hadži Alije Hadžisalihovića i dalje unapređivao.12 Tako su daljem razvoju hadži Alijinog vakufa, ako ne računamo već spomenuta hadži Muhamedova dograđivanja, doprinijela, koliko je nama poznato, 13-rica Stočana iz Hadži Alijine mahale. Spomenut ćemo ih shodno godini registrovanja njihovih vakufnama: hadži Mehmed Mehmedbašić (1734. i 1791.), Nadžija kći hadži Hasana (1791/1792.), neke Fatima i Hatidža (1792.), mula Hasan sin Abdulaha (1813.), Ahmed Dervoz (1836.), Nefsa Redžić (1843.), hadži Osman Hodžić (1844.), Melća Mustafagić (1850.), hadži Husein Behmen (1850.), Hatidža Hajdarbegović (1866.), Saima Halilagić (1879.) i Nazifa Milavić (1879.).13 O hadži Aliji Hadžisalihoviću nije mnogo pisano ne samo zbog oskudne biografske građe, već i zbog našeg hroničnog nemara. On je nepoznat van granica Bosne, zanemaren u samoj Bosni, pa čak i u Stocu, gdje se danas mogu nabrojati na prste oni koji znaju makar ime graditelja džamije smještene u blizini Inat-ćuprije.

Koliko je nama poznato ovo je prva bibliografska jedinica, odnosno članak posvećen Hadžisalihoviću. Ako je hadži Alija igdje spomenut to se skoro pa uvijek svodi samo na navod da je hadži Alija Hadžisalihović izgradio mekteb i džamiju pored Inat-ćuprije u Stocu. Jedini svijetli primjer predstavlja Hivzija Hasandedić koji je temeljito obradio vakuf, odnosno džamijsku cjelinu i mekteb koje je podigao naš Hadžisalihović, te pritom spomenuo značajne biografske podatke glede vakifa.14 Uprkos činjenici da je većinu svog života proveo u tuđini, gdje je i preselio, hadži Alija Hadžisalihović nije zaboravio svoj IZVORI:

Džamija hadži Alije Hadžisalihovića je sagrađena prije ševvala 1148. godine odnosno 14. februara 1736. godine, kako se razumije iz darovnice. Nalazi se tik na lijevoj obali Bregave, 50-ak metara zapadno od glasovite Inat-ćuprije

rodni kraj. Naprotiv, gradnjom džamije i mekteba želio je da u Božije ime zavješta svojim zemljacima objekte koji će im trajno koristiti. Nažalost, spletom raznoraznih nedaća, mekteb danas više ne postoji, dok džamija čak 70 godina više ne služi svojoj prvobitnoj svrsi. Ne samo to. Život i djelo hadži Alije i danas su nepoznanica, dobrim dijelom zbog nemara naše bošnjačke historiogra je, a djelimično i zbog oskudnih izvora o dotičnoj osobi. Nadamo se da će ovaj članak pomoći u buđenju naše svijesti glede hadži Alije Hadžisalihovića, i njegovog života i djela, osvjedočenih u njegovom vakufu.

1. Prijepis vakufname nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u acta turcarum pod brojem 3140. Na prijepisu nema ovjere kadije niti potpisa svjedoka. 2. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština Istočne Hercegovine, ElKalem, Sarajevo, 1990, str. 23. 3. Ibid., str. 23. 4. Ibid., str. 23. 5. Ibid., str. 26. 6. Prema priči Habibe Mehmedbašić (rođ. Behmen) koju je zabiježio Hivzija Dedić. Vidi: Ibid., str. 26. 7. Ćuprijska (Hadži-Alije Hadžisalihovića) džamija, područje i ostaci graditeljske cjeline, www.kons.gov. ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=582, 12.7.2013, 12.7.2013. 8. Dan stolačkih džamija obilježiće otvaranje Podgradske i Ćuprijske
16. august - 9. ševval

džamije, www.starigrad.ba/bs2/vijest. php?id=821, 10.7.2013, 14:01; Stolačke džamije, miz-stolac.ba/?p=225, 11.7.2013, 16:20. 9. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština Istočne Hercegovine, str. 25. 10. Ibid., str. 25. 11. Ibid., str. 25. 12. Kao primjer razvijene stolačke svijesti o vakufu dovoljno je navesti podatak da je Hivzija Dedić uspio zabilježiti 81 stolačkog zakladnika (vakifa), što naravno nije ni izbliza konačan broj (Ibid., str. 58). Treba spomenuti i da su skoro svi vaku uništeni u vihoru rata ili pokradeni i uzurpirani putem nacionalizacije, počev od vremena Austrougarske, pa sve do doba srbokomunističkog režima Tita, kada je većina vakufa bespravno oduzeta muslimanima Stoca. Vidi detaljnije o stolačkim vaku ma: Ibid., str. 57-58. 13. Ibid., str. 26-29. 14. Ibid., str. 23-29, 42-43, 49.

41

Zanimljivo

Srce

Naš drugi mozak
Kad posmatramo srce u biološkom smislu, tada govorimo o gotovo matematičkim podacima. A i oni su fascinirajući. Srce svake minute pumpa 7,5 litara krvi kroz 100.000 kilometara krvnih žila. To je otprilike dva i po obima zemaljske kugle u minuti. Istraživači instituta HearthMath proučavaju kako srce komunicira s drugim dijelovima tijela putem nervnih ćelija, hormona, pulsiranja i našeg elektromagnetskog polja. Samo rijetki znaju da je otkriveno da srce ima svoj posebni mali nervni sistem, tzv. srčani mozak, koji umrežuje 40.000 nervnih ćelija koje su povezane na veliki mozak u lobanji P I : D. A Z . S

Da li je srce samo mišićna pumpa? rema konvencionalnim naučnicima zapadne civilizacije, srce je samo ili uglavnom pumpa. No, za drevne narode kao i pjesnike i pisce, srce je “kraljica tijela”. Srce se oduvijek smatralo sjedištem ljubavi, emocija, (su)osjećanja i intuicije. Svi smo čuli fraze “moje srce puca od ljubavi” ili “slomila mi je srce”. Te izreke pretpostavljaju da je srce mjesto gdje osjećamo sreću ili bol. Stari su Egipćani pridavali srcu posebnu važnost. Prilikom balzamiranja tijela, od svih unutrašnjih organa jedino su srce ostavljali

P

u mumiji koju su spremali za duhovni put. Smatrali su da su srce izvor ljubavi i suosjećanja, što je osnova za egzistenciju duše nakon smrti. Kad posmatramo srce u biološkom smislu, tada govorimo o gotovo matematičkim podacima. A i oni su fascinirajući. Srce svake minute pumpa 7,5 litara krvi kroz 100.000 kilometara krvnih žila. To je otprilike dva i po obima zemaljske kugle u minuti. Istraživači instituta HearthMath proučavaju kako srce komunicira s drugim dijelovima tijela putem nervnih ćelija, hormona, pulsiranja i našeg elektromagnetskog polja. Samo rijetki znaju da je otkriveno da srce ima svoj posebni mali nervni sistem, tzv. srčani mozak, koji umrežuje 40.000 nervnih ćelija koje su povezane na veliki mozak u lobanji. To je dovelo do otkrića dvosmjerne komunikacije između srca i mozga. Ta složena nervna mreža moždanih ćelija dopušta srcu da djeluje, uči, pamti, donosi odluke i proizvodi osjećaje potpuno samostalno, neovisno o velikom mozgu. Mnogi naučnici danas otkrivaju da su drevni narodi znali tačno o čemu su govorili kad je srce u pitanju. Srce nije samo pumpa, to je naš “drugi mozak”. I upravo je to među najzanimljivijim istraživanjima srca - njegova uloga kao naš “drugi mozak”. Dokazi ukazuju da naše srce
16. august - 9. ševval

osim što procesuira mnoge neurohemikalije kao i mozak, također ih može i proizvesti. Otkrića o tome kako je srce poput mozga, kreirala su potpuno novu naučnomedicinsku disciplinu pod nazivom neurokardiologija. Dok je uobičajeno prefiks “neuro” upućivao na mozak, sada može biti primijenjen na srce, jer je utvrđeno da srce sadrži iste određene vrste neuronskih ćelija kao i mozak. Naučnici sada tvrde da srce može naučiti, zapamtiti i usmjeravati tijelo baš kao što to može naš mozak. HeartMath istraživači su otkrili da srce zapravo mozgu šalje ključne senzorne informacije, a ne obrnuto, što pobija sadašnje biološke okvire koji kažu da se ništa ne događa sve dok mozak to ne odredi. Sedamdesetih godina je otkriveno da, iako mozak šalje “naredbe” srcu, srce ga ne sluša automatski. Ponekad čak reaguje po nekoj svojoj unutrašnjoj logici. Osim toga, istraživači izvještavaju kako se čini da srce šalje nazad poruke mozgu koji ne samo da ih razumije, već im je i poslušan. To znači da poruke srca utiču na ponašanje. Dalja su istraživanja pokazala kako se uticaji srca transformišu u nervne impulse koji direktno utiču na električnu aktivnost viših moždanih centara. To praktično znači da srce utiče na to kako mislimo i kako se osjećamo. Tim stručnjaka Neki od pacijenata kojis Harvarda ma je transplantirano tuđe na čelu sa srce doživjeli su duboke lične kliničkim promjene povezane s osobnopsihologom šću donatora. Supruga jednog dr. Paulom 41-godišnjaka koji je primio Pearsallom, srce 19-godišnjaka, opisuje složio se da bi svog supruga riječima: “On je svjesnost mogla ponovo dijete”. biti informacija Drugi 52-godišnji muškoja sadržava karac, posramljuje svoju kćer energiju, a slušanjem preglasnog rocksrce primarni and-rolla, nakon što je primio odašiljač te srce 17-godišnjaka. U manjem energetske broju, takvi pacijenti ponekad informacije. mijenjaju sklonost prema hraSrce koje ni, novim mirisima ili se počigenerira nju izražavati slično izražavanju tu energiju donatora srca, upotrebljavajući regulira cijelo riječi koje ranije nisu koristili. tijelo i njegove Sve navedeno upućuje da srce ćelije. čuva mnogo naših sjećanja. Srce može bez moždane aktivnosti, ali mozak ne može bez srčane aktivnosti Kucanje srca odvija se nezavisno o velikom mozgu. Srce je samostalni “motor” i ne treba nikakve signale iz mozga da bi obavljalo svoju funkciju. Tek u posljednjih 20-ak godina došlo se do saznanja da ljudski mozak ne samo da ne stvara najjače elektromagnetsko već da nije glavni generator elektromagnetskog polja u nama. Postoji drugi dio našeg tijela koji stvara 60

42

puta jače elektromagnetsko polje od mozga - to je srce. To je zasigurno najjače ritmičko polje koje dolazi iz našeg tijela. I ne samo da obuhvaća svaku našu ćeliju nego se širi na prostor oko nas u radijusu od oko metra. Jako elektromagnetsko polje srca koje je dobro razvijeno i izbalansirano utiče na sve organe u tijelu i na mozak. Uticaj tog polja može u potpunosti izmijeniti moždane funkcije i dobiti u potpunosti novi kvalitet. Tim stručnjaka s Harvarda na čelu sa kliničkim psihologom dr. Paul Pearsallom, složio se da bi svjesnost mogla biti informacija koja sadržava energiju, a srce primarni odašiljač te energetske informacije. Srce koje generira tu energiju regulira cijelo tijelo i njegove ćelije. Mudrost srca sakuplja informacije izvan logike racionalnog uma Istraživači Instituta HearthMath tvrde: “Srce je centar intuitivne inteligencije. Ono je mjesto u sistemu u koje duh najprije ulazi. Srce može imati najvišu inteligenciju. Ono što zovemo inteligencijom srca ili moći srca – silu koja osvjetljava razumijevanje. Glava ili um prevodi te frekvencije inteligencije u intuitivne misli i riječi ili slike, kako bismo ih mogli razumjeti.” Srce je centar naših emocija (emocionalne inteligencije), a za mozak koji prima sve vanjske podražaje, možemo reći da je centar logične IQ inteligencije. A šta je to emocionalna inteligencija? Jednostavno rečeno emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Samo po sebi je razumljivo koliku ulogu osjećaji imaju u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i najvažnije koliku oni ulogu imaju u donošenju odluka. Emocionalno inteligentna osoba neće se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, samoograničavajuća je, ali ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i više zadovoljna životom. Vrlo važna razlika od IQ-a koji je definiran rođenjem, jest da se EQ može razvijati i može se raditi na njegovu povećanju bez obzira na godine. Danijel Goleman, psiholog i doktor Harvardskog univerziteta, bazirajući svoje istraživanje na brojnim primjerima djece i odraslih stavlja emocionalnu inteligenciju (EQ) iznad racionalne (IQ) u analizi preduvjeta za uspeh i sreću čovjeka u savremenom društvu. Trebamo li slijediti srce ili um? Mnogi drevni narodi (Egipćani, Semiti) smatrali su da se proces razmišljanja ne odvija u mozgu, već u srcu. Savremeni čovjek rođen na ovim područjima, mada

često koristi izraz “slušati svoje srce”, čim je reč o razmišljanju, prebacuje pažnju na um, mozak ili glavu. Bilo bi interesantno u ovom kontekstu spomenuti “kur’ansko viđenje’’ srca. Naime, kada Kur’an poziva ljude da razmišljaju (uzimaju pouku, razumiju, shvate) o ajetima (znakovima) koje je Allah, dželle šanuhu, postavio na Zemlji, kao dokaz Njegove uzvišenosti i veličine i putokaz razumom obadarenima, on od njih traži da aktiviraju sve izvore spoznaje, a prvenstveno svoje srce: Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju  čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.’ (Prijevod Značenja, El-Hadždž, 46.). Dakle, srce je to koje razmišlja, razumijeva i u konačnici usmjerava čovjeka pravim ili krivim putem. Stoga, najvažnije pitanje koje nas proganja cijelog života u raznim situacijama jest – trebamo li slijediti srce ili um? Nije li srce samo običan organ u tijelu čija je zadaća da pumpajući krv održava nas u životu? Ovo pitanje ne postavljamo samo kad biramo životnog partnera. Ono nas muči i u svakodnevnom životu, pri donošenju naizgled nevažnih odluka, jednako kao i na poslu. Koliko puta smo se upitali šta izabrati – potrošiti dragocjeno vrijeme s IZVORI:

Kada Kur’an poziva ljude da razmišljaju (uzimaju pouku, razumiju, shvate) o ajetima (znakovima) koje je Allah, dželle šanuhu, postavio na Zemlji, kao dokaz Njegove uzvišenosti i veličine i putokaz razumom obadarenima, on od njih traži da aktiviraju sve izvore spoznaje, a prvenstveno svoje srce.

bliskim prijateljem jer to želimo ili posjetiti dalekog rođaka jer to moramo? Hoćemo li izabrati bolje plaćeni ili zanimljiviji posao? Na donošenje odluke zasigurno će uticati mnogo faktora, od kojih neki sežu čak do iskustva u ranom djetinjstvu. Kad prizovemo sposobnost srca i uskladimo je s racionalnom logikom mozga, sposobnost izbora prave odluke itekako je povećana. Uravnoteženje glave i srca siguran je način unošenja više mira, radosti, sklada i ljubavi u naše živote – onoga čemu svi težimo i što je dobro za sve nas. Kad radimo nešto što je u skladu s našim osjećajima, otkucaji srca su ritmični i ujednačeni i na taj način pomažu našem mentalnom sklopu, osobito boljoj memoriji, kreativnosti i koncentraciji. Naprotiv, kad smo pod emocionalnim stresom, srce emitira neuredni signal koji rezultira mentalnom nesposobnošću, kao što su blokirana memorija i loša koncentracija. To je razlog zbog kojeg teško kristaliziramo misli i ne pamtimo informacije. Razvijanje tzv. srčane inteligencije može i te kako pomoći našim mentalnim procesima. Znajući to, više nema dvojbe treba li slijediti srce ili um. Jer srce je mnogo pametnije nego što mislimo.

Essential Medical Physiology, 1998. D. Childre i H. Martin D. Beech: The HeartMath Solution Energy Medicine: The Scientific Basis of Bioenergy Therapies by James l. Oschman, Ph.D.The Heart’s Code, Paul Pearsall, 1998.). Science of the Heart:Exploring the Role of the Heart in Human Perfomance, HeartMath Research Center
16. august - 9. ševval

43

Istraživački radovi
Kućni odgoj u bošnjačkoj porodici

na porijeklu naroda, njegovoj islamskoj tradiciji a realizira se kroz autentičnu majčinu pedagogiju
Porodični autentični odgoj je dugotrajan i složen proces koji traži upornost i stalnu angažiranost odgajatelja, a o kojem narodne poslovice Bošnjaka vrlo slikovito govore. Odgojiti dijete je kao bunar iglom iskopati. Bošnjački autentični odgojni um poredi porodičnu odgojnu funkcionalnost sa pečenjem hljeba koji se treba peći dugo na jednakoj temperaturi i kojeg treba stalno okretati da ne bi zagorio
P :M Z SAŽETAK KLJUČNE RIJEČI: Porodična pedagogija; Porodica; Struktura i funkcionalnost porodice; Majka; Autentični majčin odgoj; Kućni odgoj u bošnjačkoj porodici UVOD Udubljenost u svakodnevne obaveze i prirodnost zadataka koji joj pripadaju ulogu majke mogu učiniti “nevidljivom” za interese istraživača. Tome valja dodati činjenicu da je svaka porodica specifičan sistem koji funkcionira prema samo sebi svojstvenim pravilima, što čini da porodica kao istraživački problem često izmiče postojećem istraživačkom instrumentariju. Otuda je područje porodičnog odgoja jedno od najinspirativnijih, ali istovremeno najmanje istraženih dijelova odgojne stvarnosti. Međutim, posmatrano iz pedagoške perspektive, porodični, posebno majčin odgoj predstavlja početnu tačku za istraživanje bilo kojeg odgojnog fenomena, jer majka nosi, rađa, othranjuje, podiže i odgaja generacije i narode te svojim odgojnim modelom, svjesno ili nesvjesno, postavlja osnov odgoja narašataja što dolaze. U tradicionalnoj organizaciji porodice, majka svoje zadatke obavlja potpomognuta supružnikom, pa i ostalim starijim članovima svoje ili supružnikove porodice. No, u okolnostima kada je supružnik, usljed smrti ili razdvajanja, odsutan iz porodičnog odgoja, zadatak majke je da sama nosi teret odgajanja svoje djece i odgovaranja na životne izazove koji se javljaju pred njom. Kako god bilo, majka svoj zadatak obavlja sa posebnom, nenadomjestivom ljubavlju, što čini osnovu majčine pedagogije kao što Slatina (1995.) navodi. Osnovni cilj što ga pred sebe postavlja ovaj rad jeste predstaviti prirodu autentičnog odgoja majke u bošnjačkoj porodici, uzimajući u obzir strukturalnu (ne)potpunost porodice. Društveni i praktični cilj rada je usmjeren ka osnaživanju majki kao autentičnih odgajateljica i podizanje društvene svijesti o važnosti majčinog odgoja za očuvanje i razvijanje kulture u kojoj se odgojni proces dešava. MAJČIN ODGOJ Majčino odgajanje djeteta u porodici od njegovog rođenja pa sve dok porodica ima utjecaj na mladog čovjeka, uzimajući u obzir speci čne uvjete porodičnog života, proučava porodična pedagogija. Stoga, porodica predstavlja prirodnu sredinu u kojoj osoba živi i za koju je trajno vezana, jače ili slabije, od rođenja do smrti
16. august - 9. ševval

Autentični odgoj u bošnjačkoj porodici počiva

odručje porodičnog odgoja jedno je od najinspirativnijih, ali istovremeno i najmanje istraženih dijelova odgojne stvarnosti. Posmatrano iz pedagoške perspektive, porodični, posebno materinski odgoj je ishodišna tačka za istraživanje bilo kojeg odgojnog fenomena. Pored navedenog, porodični, majčin odgoj se dešava u historijskom, društvenom i kulturnom kontekstu naroda kojem porodica pripada. Stoga ovaj rad želi predstaviti majčino autentično odgojno djelovanje u mediju kulture Bošnjaka osvrčući se na strukturu porodice definišući i iscrtavajući konture kućnog odgoja kao autentičnog majčinog odgoja u strukturalno različitim bošnjačkim porodicama. Kao referentni okvir za razumijevanje predstavljene teme uzeta je islamska tradicija Bošnjaka (Karčić, 2006.) i književnost Bošnjaka kao čuvar kulture Bošnjaka (Isaković, 2002.) oslanjajući se na recentna istraživanja porodičnog odgoja, koja kod Bošnjaka svjedoče multidisciplinarne pristupe autora, među kojima se izdvajaju antrolopološka i etnološka istraživanja sa naglašenim kulturološkim aspektom porodičnog odgoja (Hangi, 1906.; Bringa, 1997.; Mulahalilović, 2005.) te istraživanja koja porodičnom odgoju prije svega pristupaju kao pedagoškopsihološkom fenomenu autentičnog majčinog odgoja (Pašalić-Kreso, 2004.; Slatina, 1999. i Saltina, 2000.). Neizostavno polazište za tretiranje problema koji se tiču odgoja u bošnjačkoj porodici predstavlja djelo Priroda porodičnog odgojnog uzora kod Bošnjaka koje nudi odgovarajuće konceptualne okvire usklađene sa savremenim tokovima u području porodične pedagogije.

P

obilježena prirodnom i društvenom ulogom roditelja kroz prenošenje djeci najboljeg od svog tjelesnog, moralnog, intelektualnog, radnog, estetskog i religijskog života (Vukasović, 1995.). Porodicu čine roditelji ili najmanje jedna odrasla osoba i djeca ili najmanje jedno dijete koji žive u zajedničkom domaćinstvu, uspješno funcioniraju kao zajednica zadovoljavanja potreba njenih članova, a njihov odnos se temelji na krvnom srodstvu, zakonskoj (brak, adopcija) ili na običajnoj regulativi.” (Pašalić-Kreso, 2004.). Bosanski jezik sinonimno koristi termine “obitelj” i “porodica” iako na različite načine obuhvataju pedagošku stvarnost. Pojam “obitelj”, od glagola “obitavati” implicira zajednički život, a pojam “porodica” izveden od “porod” i “ica” ukazuju na krvno-srodničke veze izostavljajući zajednice sa usvojenom djecom ili druge oblike udruživanja koji nisu zasnovani na krvnom srodstvu. Rad obuhvata majke, žene koje su rodile dijete upućujući na krvno srodstvo, te će se koristiti termin porodica. Porodica kao odgojni poligon se posmatra iz perspektive njene strukture i funkcionalnosti. Strukturalni pristup određuje potpunost, pripadnost i međusobnu povezanost članova porodice, dok je funkcionalni pristup oslonjen na rad antropologa i želju za prepoznavanjem univezalnih karakteristika porodičnog života i autentičnog porodičnog odgoja kao rezultata univerzalno važećih vrednota, vjere, koje se, kako navodi PašalićKreso (2004.), ljudskom upotrebom ne troše i ne zaostaju. Autentični odgoj najlakše raspoznajemo u vjeri, porodičnom odgoju, umjetnosti ili moralu jer sadrže, kako navodi Slatina (1999.: 246), “iskonsku autentičnu bit odgoja”. Životna praksa pokazuje da i strukturalno nepotpune jednoroditeljske porodice mogu biti odgojno funkcionalne, isto kao što i strukturalno potpune porodice mogu biti nepovoljne za odgoj djece. Opis funkcionalne porodice naglasak stavlja na porodične procese, a manje važnosti pridaje strukturi. Ovom pristupu je prilagođen termin zdrava porodica kojeg možemo objasniti kao porodica koja uspjeva funkcionirati u pravcu ostvarivanja vlastitih ciljeva. (Pašalić-Kreso, 2004.: 295) “Zdravlje porodice se ogleda u ispunjavanju bioloških potencijala odnosa na relacijama roditelj-dijete i muž-žena, obezbjeđivanju sigurnosti, integrisanju u zajednicu, sposobnosti da se sama stabilizuje i ispuni potencijale uzrasta i čuvanju sposobnosti da

44

se prilagođava promjenama, imajući pri tome realne ciljeve i ostvariva shvatanja vrijednosti.” (Pašalić-Kreso, 2004.) Upravo uloga roditeljstva ženu učini majkom, a muškarca ocem koji u bračnoj vezi razmjenjuju ljubav, povjerenje i iskrenost. Majčin roditeljski odgoj je intencionalna, pedagoški osmišljena i cilju usmjerena društvena djelatnost, koja u širem značenju obuhvata: proces usvajanja znanja, umijeća i navika, proces razvijanja tjelesnih i intelektualnih snaga i sposobnosti, proces izgrađivanja i oblikovanja ličnosti i karaktera, pogleda na svijet, osjećajnog i voljnog života sa jasnim materijalnim, funkcionalnim i odgojnim zadacima, stavljajući akcenat na voljni i emocionalni aspekt čovjekovog bića, predstavljen u uvjerenjima i stavovima prema ljudskim vrijednostima. Sadržaj majčinog odgoja se oslanja na odgojni zadatak, polazeći od bitnih određenja čovjeka kao ljudskog bića uvažavajući dob, mjesto, uvjete, institucije i vrijeme u kojem se obavlja. Mačin odgoj je stoga, biološki i društveno uvjetovan i vođen, jer majka dijete nosi, rađa, doji i odgaja zbog čega je njen status poseban u islamskom tradicijskom kontekstu Bošnjaka oslonjenom na Kur’an i Sunnet. “Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došao je jedan čovjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ Alejhisselam reče: ‘Tvoja majka. ‘ Čovjek tada reče: ‘ Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Alejhisselam. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’Alejhisselam tada reče: ‘Tvoj otac’.” (Muttefekun alejhi – prema ImamunNevevij, 1993.: 67) Majčin prirodni osjećaj za odgoj nije naučena pedagoška vještina, nego Allahovom voljom utisnuta pronicljivost za odgoj koji, kako Slatina (2000.: 114) navodi, možemo nazvati “odgojnim čulom” koje funcionira skoro kao instinkt, uspješno zamjenjujući iskustvo i obrazovanje, osiguravajući izbjegavanje stranputica u procesu odgojnog

Bošnjačka djelovanja obilježenog ljubavdoživljavanje. Racionalno, porodica teži lju, dobrotom i strpljivošću. “U emocionalno i voljno područje promicanju majčinog odgoja dolaze do srcu majčine pedagogije se navrednota kulture izražaja na svim temeljnim odlazi ljubav.” (Satina, 2000.: 115). gojnim područjima, kao i u svim kojoj i sama Majka svojom ljubavlju uspijeva oblicima odgojnog rada neovisno skrenuti prema sebi djetetovu pripada, jer je o uzrastu djeteta, mjestu i uvjetiljubav zbog čvrstog ubjeđenja jedino u mediju ma majčinog odgoja. (Vukasović, i vjerovanja u svoje dijete, vlastite kulture 1995.). uspijevajući pokrenuti najbolje moguće u u njemu. I, kad joj dijete ne uzdjetetu razviti vrati ljubav, ona vjeruje da njeno Majčina autentična dostojanstvo, dijete ne može toliko posrnuti da odgojna funkcionalnost ponos, ga ona ne može izvući i na pravi samopoštovanje, u strukturi bošnjačke put izvesti. porodice moralnu ...A ona, k’o zemlja pregladnjela, / u žile sinu-jablanu svoj hrabrost. Autentični odgoj u zadnji sok je brizgala: / Od starog bošnjačkoj porodici počiva na zara haljine mi skrojila, / da joj u porijeklu i etnogenezi naroda, školi ne krijem golih laktova, / a njegovoj islamskoj tradiciji i kad joj se vraćah s knjigama, / s glađu u mozgu, / sa zimom pod noktima, / dva karakteristikama kulture a realizira se kroz mi je promrzla krompira gulila / i nekakvu mi autentičnu majčinu pedagogiju. Razumipticu bajala, / koja je pjevala kad joj je bilo na- jevanjem ovih elemenata razumijeva se jgore: / Samo da jednom kuću i srce joj napunim autentični odgoj Bošnjaka majčinim njego/ i na put pravi da joj izađem. (...) (Kulenović, vanjem ljudske duše u mediju historijskog porijekla, kulturnog konteksta i islamske 1991. – prema Hodžić, 2003.: 194) Autentični majčin odgoj, kako navodi tradicije koji omogućavaju istinsku samoizmSlatina (1999.), pripada cjelini kulture i iz jenu čovjeka. Bošnjačka književnost je, kako nje proizilazi označavajući njegovanje ljudske Imamović (1998.: 114) navodi: (…) osnovno duše sa svim njegovim tjelesnim, intelektual- ishodište i čuvar vladajućih običajnih i moralnim, moralnim, estetskim, religijskim i rad- nih normi na kojima je počivao društveni red nim osobinama u mediju određene kulture. i poredak. (…), ali istovremeno i moćan inZnačajna oznaka autentičnog majčinog od- strument odgajanja u bošnjačkoj porodici. goja je smisao za vrijednost i osjećanje vrijed- Iskustva izražena u prozi ili poeziji, pjevljivoj nosti. Određujemo ga kao svrsishodan proces baladi ili sevdalinki nose vrijednosne simu kome dolazi do izražaja jedinstvo odgojnog bole bošnjačkog društva i porodice, istovrecilja i zadataka, načela i metoda, što u plan- meno odgajajući samog odgajatelja/majku i ski ostvarenom odgojnom djelovanju, uz predstavljajući korektiv njenih autentičnih aktivno i skladno sudjelovanje brojnih odgo- odgojnih postupaka. Porodični autentični jnih faktora teži prema izgrađivanju potpune odgoj je dugotrajan i složen proces koji traži ljudske osobnosti, omogućavajući prenošenje upornost i stalnu angažiranost odgajatelja, stečenih znanja i iskustava na nove generacije. a o kojem narodne poslovice Bošnjaka vrlo Uspjeh majčinog odgoja se temelji slikovito govore. Odgojiti dijete je kao bunar na obostranom priznavanju, uvažavanju iglom iskopati. Bošnjački autentični odgojni i poštovanju ličnosti i dostojanstva, gdje um poredi porodičnu odgojnu funkcionamajka zastupa vrijednosti islamske tradici- lnost sa pečenjem hljeba koji se treba peći je Bošnjaka, a njen akt ima vrijednosno dugo na jednakoj temperaturi i kojeg treba značenje osposobljavanja za vrijednosno stalno okretati da ne bi zagorio. Odgojne
16. august - 9. ševval

45

vrijednosti, kako Vejo (2002.) navodi, čine našu svakodnevnicu, istovremeno gradeći kulturni kontekst u kojem pojedinac djeluje duhovnošću, svojim najelitnijim segmentom kojeg prepoznajemo u intelektualnim, moralnim i estetskim vrijednostima osvjetljavajući kvalitet odgoja u bošnjačkoj porodici, oslanjajući se na Kur’an i Sunnet i njihovu interpretaciju obojenu speci čnostima bošnjačke kulture. Bošnjačka porodica teži promicanju vrednota kulture kojoj i sama pripada, jer je jedino u mediju vlastite kulture moguće u djetetu razviti dostojanstvo, ponos, samopoštovanje, moralnu hrabrost, i sl. (Slatina, 1999.: 253). Ove osobine se razvijaju na pedagoškom zahtjevu šta treba uraditi, dok suprotni pedagoški zahtjevi predstavljaju niz primjedbi, zabrana, opomena, kritika koje rezultiraju pasivnim crtama ponašanja izraženim u strpljivosti, poslušnosti, povučenosti koje su predstavljene u “merhametluku i saburluku u bošnjačkom narodu”. (Slatina 1999.: 254). Porodični odgoj Bošnjaka ne smije odgojno navikavati našu djecu da bježe od sebe samih, od svojih korijena, od svoje kulture, vjere, tradicije i običaja. Ovakav odgoj daje ljude nad kojima nije teško izvršiti zločin genocida. Mi nemamo razloga da odgojem pripovijedamo ‘milosrđe’ u kojem je junaštvo (zanat ratovanja) vrhunska vrijednost. (Slatina, 1999.: 254). Najznačajnija institucija kulture Bošnjaka je uz Islamsku zajednicu BiH upravo bošnjačka porodica koja kroz nježan porodični život realizuje tradicijske vrijednosti inspirirane islamom, o čemu je Hangi, (2010.: 107) pisao: …Musliman vrlo ljubi obiteljski život, pa je li stekao toliko imetka da može uzdržavati sebe i obitelj, on si savija domaće gnijezdo, da sa družicom svoga života dijeli dobro i zlo, što mu je od Boga suđeno dok na ovoj zemlji živi. Muž je otac i glava obitelji, komu se drage volje i bez prigovora pokorava žena i djeca. Koliko žena poštuje muža, vidi se po tom što ga od dragosti i iz poštovanja zove aga ili beg, to jest gospodar, premda on niti je aga, a još manje beg, već više puta skrajnja sirotinja. Svoju djecu ljubi Musliman vrlo nježno i pazi ih kao oči u glavi, jer su ona njegovi nasljednici, krv od krvi njegove, put od puti njegove. Kao što ljubi djecu, isto tako ljubi i ženu, ali ne toliko radi nje same, koliko zato jer je ona mati njegove djece. Malo ćeš gdje naći onako nježan obiteljski život kao kod bosanskih Muslimana. Stoga možemo slobodno reći da smo ... na tragu autentičnom porodičnom odgojnom modelu kod Bošnjaka, kad o svojoj tradiciji razmišljamo kao o amanetu u koji i mi udahnjujemo sebe, ulažemo napor da imponirajuće živimo u svom dobu, s islamom kao živim vodičem. (Vejo, 2003.: 55) Bošnjački porodični odgoj se razmatra iz perspektive strukture porodice, jer se rad upravo bavi majkom kao strukturalnim elementom porodičnog odgoja te su interesantni njeni autentični odgojni kapaciteti u situacijama potpune i nepotpune porodične strukture. U ovakvoj perspektivi odgojna funkcionalnost porodice je bitan kvalitativni element bilo da je porodica potpuna ili nepotpuna. Kao tradicionalno

mjerilo funkcionalnosti bošnjačke porodice uzimaju se ajet i hadis o područjima djelovanja muškaraca i žena u porodici: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. (Kur’an, En-Nisa’, 34.) Objašnjenje o čemu to žene vode brigu je u hadisu: “Muškarac je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju, a žena je čuvar u kući svoga muža i odgovorna je za ono što čuva. (...)” (Muttefekun alejhi – prema Imamun-Nevevij, 1993.: 65) Naslućuje se da funkcionalnost porodice počiva na materijalnoj podršci oca koju obezbjeđuje, dok žena obavlja poslove vezane za kuću koji podrazumijevaju odgoj djece i predstavljaju kućni odgoj. Kućni odgoj je autentični majčin odgoj u bošnjačkoj zdravoj i funkcionalnoj porodici, bila ona potpuna ili nepotpuna. Iako na prvi pogled termin “kućnog odgoja” može uputiti razmišljanja na uopćenu porodičnu pedagogiju, ona predstavlja majku kao opunomoćenika zaduženog za autentični odgoj u kući svoga muža. Značaj majčinog kućnog odgoja, naši preci su opisali poslovicom: Ne stoji kuća na zemlji već na ženi. Danas se otvoreno govori o krizi materinstva koja se oslikava kroz nepoželjnost uloge majke ukazujući da je to “uloga koju ljudi preziru, a u prvom redu muškarci” (Mehanović, 2008.: 125). Ova teza implicira i krizu kućnog odgoja te nekvalitetan majčin odgoj koji porodicu čini nefunkcionalnom naslućujući mogućnost većih poremećaja u društvu. Muhammed Kutb o tome kaže: Sve što žena - majka uradi suprotno upravljanju kućnim poslovima i čuvanju (odgoju) djece, biva na štetu djece i dolazeće generacije čovječanstva. A ako ona bude u nuždi, onda se radi o nuždi i ona se tome mora povinovati bez izbora. Međutim, dragovoljno činiti fesad bez opravdanog razloga, predstavlja jedan vid gluposti koju čini savremeni džahilijjet pod imenom progresa nauke i civilizacije dvadesetog stoljeća... (Kutb – prema Mehanović, 2008.: 125). U okviru funkcionalnosti bošnjačke porodice potpune ili nepotpune značajan simbol sigurnosti i materijalne podrške oca u području kućnog odgoja predstavlja upravo “kuća”, očeva kuća kao što predstavlja Hajdarević – prema Hodžić (2003.: 197-198): U kasne sate sve češće se pitam, šta me je toliko mirnim, držalo u očevoj kući. Šporet “ jaker”. (…) Pustećija okačena na zidu i tespih. Pleteni  jastuci, duž sobe. Mahrame u ćošku. Ćilim. Šilte i očev pogled kao glogova šuma  gust. O simbolu kuće u bošnjačkoj porodici kao elementu funkcionalnosti porodičnog (kućnog) odgojnog djelovanju govori i Skender Kulenović. U svojim stihovima sugeriše kako i pored strukturalne potpunosti nedostatak materijalne sigurnosti i vlastite kuće može negativno utjecati na porodične odnose, identi kaciju i u posrednom smislu kvalitet majčinog autentičnog odgoja- kućnog odgoja: (…) A trut begovski i rakija, / u ocu muška pomama - / kućni hajduci vukodlaci - / kuću i dušu joj k’o vode rastakahu, / dok
16. august - 9. ševval

jedne noći dođe poplava, / odnese zemlje i kmetove, / a zadnji dukat, / što joj ostade, / zadnje zrno bisera, / zadnji ćilim, / pojede, / rz begovski bezruki i glad bezoka: / Rodnu kuću prodasmo, / i gola čerga postasmo, / plašljiva, kirajdžijska… (…) (Kulenović, 1991. – prema Hodžić, 2003.: 194). Bošnjačka porodica živeći u bremenitim historijskim uvjetima češće je bila strukturalno nepotpuna nego potpuna, veoma se oslanjajući na majku. Aktivno učešće bošnjačkih muškaraca u turskim vojnama gdje su hrabro gubili živote opisano je u Firakijevom “Mahzaru bosanske fukare” stihovima: Bosna ti se moli i poklanja, / dovu čini kada namaz klanja, / od postanka s kaurima ganja, (...) Petn’est hiljad’ dali smo šehita, / zato danas niko i ne pita. (...) (Firaki – prema Isaković, 2002.: 257). Nakon toga slijedili su genocidi i svjetski ratovi uz civilizacijskokulturološke promjene koje su se aktivno prelamale preko leđa muškog djela bošnjačke populacije o čemu je pisao Latić u stihovima: (…) Krvave, / davila ih rijekakoja i sad drhti-, / zimi četrdeset druge, / (pa ljeti devedeset druge!-) / u kricima smrti. (…) (Latić – prema Hodžić, 2003.: 192-194). Ovakva nacionalna sudbina je generacijama kalila majke da odgoj u bošnjačkoj potpunoj i nepotpunoj porodici učini funkcionalnim kako bi osigurala preživljavanje. Ipak, islamski tradicijski koncept porodice bez oca, tj. bez materijalne podrške apriori uzima kao porodice “sirote”. O tome govori i pripovijetka “Prvi ezan” (Mulabdić, prema Hodžić, 2003.: 73-76). u kojoj majka, iako situirana i u porodičnoj kući dočekuje sina sa očeve dženaze riječima: Ale moj, sine! Sirote smo! Stvarno stanje kroz historiju ratom poharanih i raskućenih bošnjačkih nepotpunih porodica sastavljenih od staraca, žena i djece, naslućuje se u pripovijetki “Maskenbal” (Sarajlić – prema Hodžić, 2003.: 140-146): ... to su se ovdje na jedan put ukazali bosanski bjegunci (muhadžiri), iz istočnih krajeva u umaljanim otrcanim odijelima, upalih lica i mračnih očiju, mršavi starci, slabunjave žene, sitna djeca osuli se kao mravi po ledini uz stanicu. (...) Tek sa sobom nose što su mogli najnužnije spasiti ispred najezde neprijatelja ili tu i tamo još štogod prirađeno. Starci i djeca, a ponajviše žene u tankim zavicima, slabe odjeće, slabe obuće, bijeda i sirotinja, koja se sklanja tek kako može, u užasnom doživjelom vremenu. (...) Ipak, majka je u bošnjačkoj potpunoj i nepotpunoj porodici u borbi za funkcionalnost dijelila autentičnu odgojnu ulogu sa svojom vjernom pomagačicom – nanom, svojom ili suprugovom majkom, djetetovom ebejkom1. U takvim okolnostima majka je mogla preuzeti ulogu onoga koji vodi brigu o materijalnom osiguravanju porodice, a nana je vodila brigu o autentičnom kućnom odgoju. Ovaj šablon je prisutan kroz generacije kako u nepotpunim, tako i u potpunim bošnjačkim porodicama koje u borbi za opstanak i “kućenje” zahtijevaju aktivan angažman majke, dajući porodici elastičnost u prilagođavanju promjenama, internu i eksternu integraciju, mogućnost postavljanja i ostvarivanja odgojnih ciljeva kroz

46

realistična, umjesna i ostvariva shvatanja vrijednosti kulture kojoj pripadaju. U tom slučaju nana obavlja sve ono što se očekuje od majke kao odgajateljice, a autentični porodični odgoj bez obzira na strukturu porodice postaje funkcionlaniji. U pripovijetki “Sirotinjski iftar” (Sarajlić – prema Hodžić, 2003.: 209-212) se opisuju osjećanja djeteta prema nani kao autentičnoj odgajateljici: Seid, dječak od 12-13 godina sjedio je jednog ramazanskog dana poslije podne za očevim stolom i učio Kur’an hatmu svojoj nani. Sjećao se kako su oni bili jedno drugom srce i duša dok nana nije pred dvije godine umrla. Tada je Seid oćutio, kako je osirotio, jer je sa nanom umrlo za njega i mnogo dobro u kući. (…) Ipak, najveća bojazan u bošnjačkoj porodici, gubitak majke kao autentičnog odgajatelja, utemeljena je na doživljaju “kućnog odgoja” i tradiciji “kućnog praga”2. Upravo u ovoj spoznaji leži smrtonosna frustracija Hasanaginice, ikone bošnjačke majke koja u sukobu sa tazbinom, suprugom i samom sobom naslućuje funkcionalni raspad porodice. Hasanagina otvorena poruka: Ne čekaj me ni u dvoru, / ni u rodu mome započinje porodičnu dramu iskazanu: Da moj brate velike sramote, / gdi me šalje od petero dice! Svjesna posljedica pokorava se onome “koji vodi brigu”, oprašta se od svoje djece, majčinstva kao uloge autentičnog kućnog odgajatelja i života. (…) Kad kaduna knjigu proučila, / dva je sina u čelo ljubila, / a dv’je ćeri u rumena lica / a s malahnim u bešici sinkom, / od’jeliti nikako ne mogla, / već je bratac za ruke uzeo, / i jedva je sinkom rastavio (…) A to gleda junak Hasan-aga, / ter dozivlje do dva sina svoja: / ‘Hod’te amo, sirotice moje, / kad se neće smilovati na vas, / vaša majka srca arđaskoga!’ / Kad to čula Hasanaginica, / b’jelim licem u zemlju udarila, / usput je se s dušom rastavila, / od žalosti, gledajuć’ sirota! (Hasanaginica – prema Isaković, 2002.: 71). ZAKLJUČAK Kućni odgoj u bošnjačkoj porodici je predstavljen kao majčin odgoj u kući njenog muža u kulturnom kontekstu bošnjačke porodice. Porodica je predstavljena kao prirodna odgojna sredina sa kojom je dijete vezano tokom cijelog života a podrazumijeva krvnosrodničku vezu među svojim članovima. Strukturalna potpunost/nepotpunost porodice se kroz literaturu veže za nivo uspjeha majčinog odgoja iako nam životno iskustvo sugeriše da ne mora biti presudan činilac ukazujući na fukcionalnost porodičnih odnosa. Majčin odgoj nije slučajan. On je intencionalna cilju usmjerena društvena djelatnost često oslonjena na društvenu i stručnu pomoć. Majčina biološka veza sa djetetom ostvarena nošenjem, rođenjem i dojenjem te društvena veza ostvarena odgojem, majci u bošnjačkoj porodici oslonjenoj na tradiciju Kur’ana i Sunneta daje posebno mjesto. Upravo majčin odgoj u mediju bošnjačke kulture i tradicije te historijskog konteksta naroda, čini autentični majčin odgoj funkcionalnim upravo u speci čnom kontekstu. Autenični majčin odgoj u bošnjačkim porodicama predstavljen je terminom kućni odgoj i objašnjen vjernim čuvarom kulture Bošnjaka- bošnjačkom književnošću.

LITERATURA • Knjige 1. Bringa, T.(1997.), Biti musliman na bosanski način, Sarajevo. 2. El-Imamun-Nevevij, (1993.). Rijadus-salihin, Zenica: Organizacija islamskog preporoda – Bahrejn. 3. Hadžijahić. M. (1991.). Islam i muslimani u BiH, Sarajevo. 4. Hangi, A. (2010.). Život i običaji muslimana., Novi Pazar: El-Kelimeh 5. Hodžić, Dž. (2003.) Islamska čitanka, Sarajevo: El – Kalem. 6. Isaković, A. (2002.). Biserje, Antologija bošnjačke književnosti, Sarajevo: Ljiljan. 7. Kreč, D., Kračfild, R.S. i Balaki I.L. (1962). Pojedinac u društvu, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srbije. 8. Kur’an sa prijevodom, (1994.). Prijevod: Korkut B. 9. Mahmud, A.A. (2008.). Osnovi islamske pedagogije, Novi Pazar: El-Kelimeh. 10. Mulahalilović, E. (2005.). Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Tuzla: Hamidović. 11. Pašalić - Kreso, A. (2004.). Koordinate obiteljskog odgoja, Sarajevo: Jež. 12. Silajdžić, A. (2006.). Muslimani u traganju za identitetom, Sarajevo: Kalem. 13. Slatina, M. (2005.). Od individue do ličnosti, Zenica: Dom štampe. 14. Stevanović, M. (2000.). Obiteljska pedagogija, Varaždinske toplice: Tonimir. 15. Ulvan, A. N. (2003.). Odgoj djece islamu, Zenica: Aktivna islamska omladina. 16. Vejo, E. (2003). Priroda porodičnog odgojnog uzora kod Bošnjaka, Zenica: Islamska pedagoška akademija.
Bilješke

17. Vukasović, A. (1995). Pedagogija, Zagreb:Alfa.

• Članci 1. Hadžijahić, M. (1998.). Refleksi islamske civilizacije, u knjizi: Bošnjaci i islam-izbor tekstova, (str: 84 ), Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini. 2. Handžić, H.M. (1941.). Šuuri o Bošnjacima. U časopisu: El Hidaje br. 1, str 19-20, Sarajevo: El-Hidaje 3. Imamović, E. (1995.). Korijeni Bosne i bosanstva. U časopisu: Dnevni avaz - Sveznadar, 24. april 2007. 4. Imamović, M. (2009.). Bošnjaci-historija, tradicija, kultura (II dio). U časopisu: Bošnjačka riječ 3-4, str. 109-116 na http:// www.bosnjaci.rs. očitano: 17. 10. 2012. 5. Karčić, F. (2006.). Šta je to “islamska tradicija Bošnjaka”?, U časopisu: Islamske informativne novine – Preporod br. 23/841. 6. Krzić, A. (2009.). Posebnost muslimanke. U: Takvimu za 2009. 1430/1431. god po H. , str: 227-233. Sarajevo: Kalem. 7. Krzić, A. (2011.) Kućni odgoj, U knjizi: Takvim 2012., Sarajevo: Kalem. 8. Mehanović, M (2008.). Kriza institucije materinstva, U knjizi: Takvim 2008., 121143. Sarajevo: Kalem. 9. Slatina, M. (1995.). Bošnjačka porodica i učenje kulture, U časopisu: Glasnik, str 1-3. Sarajevo: Kalem. 10. Slatina, M. (1999.). Kultura i odgoj, U časopisu: Takvim za 1999, 1419/20.h.g., str 245-263. Sarajevo: Kalem. 11. Slatina, M. (2000.). Majka – riječ u kojoj je sadržan jedan čitav odgojni sistem, U časopisu: Takvim za 2000., 1420/21.h.g., str 113-121. Sarajevo: Kalem.
oženi iz istog plemena. Nakon izvjesnog vremena, Ibrahim a.s., ponovo dođe. Uđe u kuću i upita ženu o Ismailu. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. ‘A kako živite?’ ‘Živimo u dobru i izobilju’, i ona zahvali Allahu. ‘Šta jedete?’ ‘Meso!’ ‘A šta pijete?’ ‘Vodu.‘, Ibrahim a.s., tada prouči: ‘Gospodaru moj, daj im berićet u mesu i vodi!’ Allahov Poslanik, a.s., ovdje reče: ‘Oni tada nisu imali usjeva, a da su ih imali, blagoslovio bi im. Zato ko nije Mekelija, neće mu prijati samo meso i voda. U drugom predanju kaže se da je upitao: “Gdje je Ismail?” “Otišao je u lov!” Zar se nećeš odmoriti, jesti i piti?” “A šta jedete i pijete?” “Jedemo meso i pijemo vodu”, odgovori ona. Ibrahim a.s., tada prouči: “Gospodaru, blagoslovi im hranu i pilo!” (Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘To je bereket dove Ibrahima, a.s.”) “Kada ti muž dođe, prenesi mu selam i reci mu da učvrsti kućni prag!” Po povratku, Ismail upita: “Je li iko dolazio?” “Jeste, dolazio je starac lijepog izgleda”, i ona ga pohvali, “pitao je za tebe i kako živimo. Rekla sam mu da živimo lijepo!” “Je li što oporučio?” “Poselamio te je, i rekao ti da učvrstiš kućni prag!” ‘To je moj otac, a prag si ti, naredio mi je da te zadržim kod sebe!(...)” Rijadus-salihin br/ str. 1867 Na sajtu http://www.iltizam.org/ hadisi/index/58. Očitano: 7. 11. 2012.

1. “Kad žena rodi, prihvati ebejka dijete, odreže mu pupak, okupa ga, obuče i uz mater postavi. (…) Ebejka je obično mati rodilje ili njezina muža. Ako ne živi ni njezina ni njegova majka, zovu koju ženu od njezina ili muževa roda. Ako se je žena udala daleko u tuđi svijet, pa nema ni on, ni ona blizu svoga roda, zove ona svoju najbolju prijateljicu, a ako ona ne zna ili neće da joj dođe za ebejku, onda tek zovu koju drugu ženu. Rijetko se kada dogodi da koja žena odbije molbu rodilje da joj bude ebejka, premda to nju dosta truda i novaca stoji. ” (Hangi, 2010.: 173.-175). 2. “(…) Nađe lsmaila u kući, upita ženu gdje je otišao. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. Dalje je upita kako žive, i ona mu odgovori: ‘Teško, živimo, mučno i bijedno’ požali se. ‘Kada se vrati tvoj muž, prenesi mu selam i reci mu da promijeni kućni prag.’ Po povratku, Ismail kao da je nešto osjetio, pa upita: ‘Je li neko dolazio?’ ‘Jeste, dolazio je jedan, starac takav i takav! Pitao me je za tebe i ja mu rekoh gdje si, pa me je pitao kako živimo; ja mu rekoh teško i bijedno!’ ‘Je li ti šta rekao?’, zapita je. ‘Jeste, rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš kućni prag.’‘To je moj otac, naredio mi je da te pustim. ldi svojima!’ Ismail se ponovo

16. august - 9. ševval

47

Komentar polumjeseca
Šiizacija javnog rtv servisa
udarnim terminima u danima Bajrama FTV je emitovala dokumentarni serijal “Sunniti, šiiti“. Serijal je u najmanju ruku prošiitski, a da jeste potvrdit ćemo kroz analizu epizode: “Poslanikovo nasljedstvo”. Želimo vjerovati da su i sagovornici u epizodi izmanipulisani, pa se nećemo baviti njihovim djelima i nakanama nego korištenim propagandnim tehnikama. Nećemo se baviti ni s nakanama FTV-a ili ličnošću autora serijala, nego njihovim djelom. Propagandne tehnike koje su autori koristili u gledanoj epizodi, prema de niciji, su sljedeće: zanemarivanje historijskog konteksta, nedovoljno potkrepljivanje činjenica, upotreba autoriteta, obezličavanje druge strane prikrivanjem njenih stavova i posebnosti, upotreba stereotipa, emocionalni sendvič, čak i emocionalno otežane riječi. POSEBAN TRETMAN U tekstu se, na primjer, navodi: “Većinska skupina muslimana, kasnijom podjelom nazvana sunitima, pripadnike Poslanikove porodice shvataju samo ashabima, ne dajući im nikakvu prednost. Zaslužuje li Ehli Bejt, Ali Aba, njih petero, Poslanik Islama, Ali, Fatima, Hasan i Husein, poseban tretman?” Kako bi konzumentima (kojima pitanje jeste upućeno) dali potvrdu da Ali Aba zaslužuje “poseban tretman”, autori daju prostora Edinu Urjanu Kukavici, koji citira i ajet: Allah želi da vas, o porodico Poslanikova, očisti od svake nečistoće. Kukavica tako naglašava ljubav prema porodici Poslanika, te za to kao argument koristi ajet iz Kur’ana (propagandna tehnika “upotreba autoriteta”). Pun pogodak je kada Kukavica kaže: “Iz naše ljudske perspektive, govoriti o porodici Božijeg Poslanika, koja je spomenuta u Kur’anu u takvom kontekstu, bilo bi kao da žaba govori o aurori borealis.” Potom slijedi sunnija Mustafa Spahić sa kratkom izjavom (20 sekundi): “Ja odgovorno tvrdim, sa punom sviješću i punoj pameti, princip Islama nije kastinski sistem, da se iz krvnog potomka izvlači imam ili šejh.” Onda opet Edin Urjan Kukavica: “Hajde da za trenutak, za ovu priliku, odvojimo pitanje nasljeđivanja od pitanja znanja”. Kukavica potom naširoko obrazlaže i opravdava šiitske stavove o pravu nasljeđivanja potomaka Božijeg Poslanika. Konzumentima poruke se tako suptilno pojašnjava da šiije svoje stavove ne zasnivaju na krvnom srodstvu, nego znanju. Ne pojašnjava im se stav Ehli Sunneta, naravno. U ovom dijelu koristi se i propagandna tehnika “emocionalno otežane riječi”, kada Kukavica pravi pauze u izjavi ili se kroz suze osmjehuje govoreći o porodici Poslanika. Ovim propagandnim postupcima autori ističu šiitsku ljubav prema Ehli Bejtu i šiitski tretman Ehli Bejta, kao jedini prihvatljiv i mjerodavan, namjerno zapostavljajući ljubav Ehli Sunneta naspram časne porodice Poslanikove.

Propagadne i manipulativne tehnike u FTV serijalu ‘Sunniti, šiiti’

U

Autori propuštaju kazati da je Ehli Bejt kod sunija izuzetno voljen i cijenjen i da su hadisi koje oni prenose zapisani u svim knjigama hadisa, kao i da je znanje Alije izuzetno cijenjeno. Ehli Sunnet voli Ehli Bejt i odaje im svaku počast, jer to je i odavanje počasti samom Poslaniku. To jeste poseban, sunnitski tretman porodice Božijeg Poslanika, koji se od šiitskog razlikuje u sljedećem: šiije smatraju da je Ehli Bejtu, odnosno Aliji, trebala pripasti vlast nakon smrti Poslanika. Istina je da Muhammed, a.s., nije oporučio ko će biti halifa poslije njega već je to prepustio Ummetu. Ashabi su kao prvog halifu izabrali Ebu Bekra, pa Omera, pa Osmana, pa Aliju. Sve drugo, posebni tretmani ili opravdanja, je podmetanje vlastitih želja kao historijskih činjenica. ALIJA, R.A. Kada je u pitanju Alija, sagovornik Ibrahim Avdić navodi da je Alija bio u samoizolaciji, da je bio opozicija, da se bavio poljoprivredom, a Kukavica i da je žrtvovao interes, blagostanje, potrebe, sve zarad “jedinstva ummeta”. Ovdje se naglašava da je Aliji učinjena nepravda, da mu je silom oduzet hilafet što i jeste šiitski stav, čak i da je Alija toga bio svjestan. No, ne iznosi se ništa više od toga, na primjer da je prihvatio halife, da su halife i konsultovale Aliju oko određenih pitanja, da su prihvatale njegove sugestije i savjete, da je učestvovao u vođenju hilafeta na taj način. U kakvim je odnosima bio Alija sa halifama kazuje i to da je Esma bint Umejs, supruga Ebu Bekrova, brinula o Poslanikovoj kćeri Fatimi, Alijinoj supruzi, dok je bila u tuzi zbog smrti Božijeg Poslanika. Esma ju je i okupala i stavila u ke ne nakon smrti. Kada je Ebu Bekr preselio na ahiret, Esmu je oženio niko drugi do Alija. Alija je također svoju i Fatiminu kćer dao hali Omeru, a nije zgoreg i podsjetiti na imena Alijinih sinova i unuka:  Ebu Bekr b. Ali, Osman b. Ali, Omer b. Ali, Ebu Bekr b. Hasan, Omer b. Hasan. Upravo izostavljajući te činjenice o vezama i odnosima Alije i halifa ili čast i ljubav koju Ehli Sunnet bjelodano vijekovima izražava naspram Alije i njegove porodice autori propagandnim postupkom (tehnika nedovoljnog potkrepljivanja činjenica) daju prostor samo za “nepravdu” naspram Alije, što je učenje šiita.  MUAVIJA, R.A. Kada je u pitanju Muavija autori serijala ipak ne uspijevaju prikriti animozitet naspram ovog ashaba. Naglašavaju Muavijinu ljubav prema vlasti i moći (tehnika upotrebe stereotipa), da je napravio emirat, njegovo protivljenje navodnim najavljenim smjenama, itd. Koriste se inserti iz šiitskog lma u kojem je Muavija obučen kao kralj. Uopće se i ne spominje Muavijin zahtjev Aliji da se ubice prethodnog halife Osmana pronađu i kazne. I Zubejr, Talha i Aiša su upozoravali Aliju da odmah izvrši kazne nad Osmanovim ubicama. Ne spominje se ni podatak da su Aliju, kada su vidjeli da će Alija potpisati primirje sa Muavijom, izdali upravo njegovi sljedbenici, ostavili ga i na kraju ga ubili. Haridžije. I Husejna su izdali njegovi sljedbenici. Ubio ga je Šurehbil b. Kurt ed-Dababi El-Kilabi, Ebu es-Sabiga.
16. august - 9. ševval

Autor u epizodi naglašava da Husein nije mogao prihvatiti Jezida kao halifu, te da je reagirajući na pritiske i navodne najave ubistva, napustio Mekku. Ne spominje da je Husejn bio u Mekki, sve dok ga šiije iz Iraka nisu počele zvati da dođe kod njih. To potvrđuju sve historijske knjige, i šiitske i sunnijske. Husejn je napisao pismo u kojem kaže: “Doprla je do nas žalosna vijest, ubijen je Muslim b. Akil, Hani b. Urve, Abdullah b. Jaktar, naše su nas šiije prevarili i izdali, pa ko želi od vas da sada napusti ovo mjesto, neka ide, neće snositi nikakva grijeha.” (Ia’almu ElWeri, od Et-Tabrisija, 949, Kešfu-l-Gimme). Et-Tabrisi je poznati šiitski učenjak. Za Ehli Sunnet generalno, nokat Husejnov vrijedi više od Jezida, ni to se ne spominje. SEKUNDE I SENDVIČI Gotovo svi sagovornici u ovoj epizodi, osim profesora Mustafe Spahića, ne skrivaju simpatije naspram šiitskog učenja, ili su im autori dodijelili tu ulogu, uzimajući iz konteksta njihove riječi. Profesoru Spahiću autori su namijenili ulogu sunnije, druge strane, ali propagandnim tehnikama njegov se nastup u epizodi minimizira. Profesoru Spahiću tokom cijele epizode daje se vrlo malo prostora, a sagovornici koji slijede naširoko obrazlažu i opravdavaju šiitsko učenje. Spahiću se ne dozvoljava da sunnitske stavove pojašnjava, ostalim sagovornicima u epizodi da. Tom propagandnom tehnikom se stav Ehli Sunneta umanjuje, a forsira se šiitski. Da je cilj ove epizode bio objektivan pogled na sljedbe u Islamu, autori bi dali dovoljno prostora i za stavove i učenje Ehli Sunneta. To se, međutim, nije desilo. Valja i napomenuti, kako smo već naglasili, koriste se i inserti iz šiitskih propagandnih lmova, a za potenciranje određenog stava pojedini se detalji ponavljaju. Na primjer, oko treće minute se u tekstu navodi da je Poslanik na Oprosnom hadžu Aliju proglasio Mevlom, podigavši mu ruku u zrak. Isti detalj se ponavlja nakon minutu – dvije: Poslanik diže Alijinu ruku – Alija je nasljednik (tehnika emocionalni sendvič: emocija – racionalno – emocija). Autori su, nažalost, suptilnom propagandom nastojali prije svega dati odgovor na pitanje ko je bio u pravu između dvojice, Alije i Muavije, zbog čega njihovo djelo i podvrgavamo oštroj kritici i između kadrova. U svakom slučaju, mora im se priznati odlično vladanje propagandnim tehnikama.  Pitamo se ako se ovakvim podlim metodama koristi javni servis kojeg plaćaju svi građani BiH, i vjernici i ateiste, u muslimani i kršćani, i sunije i šiije gdje nas vodi skolnost javnih emitera da budu u službi raznih centara moći. Do sad smo navikli da su javni servisi lojalni političkim strankama, a sad nam FTV otvara mnogo pitanja i nedoumica. Za čije interese je FTV uradila ovaj projekat? Na kraju posebno napominjemo da je princip Ehli-sunnetskog učenja nepravljenje razlika među ashabima, neulaženje u rasprave o tome ko je upravu i na kraju niko od uleme nikad nije zanijekao pogreške pojedinih ashaba, npr. Muavije. (www.akos.ba)

48

Svijet medija

služio u Rimu nakon Drugog svjetskog rata kao lovac na naciste i istražitelj za US Army Counter Intelligence Corps. Kako je porodica Bush stekla svoje Upravo je agent Gowen bio taj koji je prvi otkrio tajnu vezu Vatikana za kribogatstvo od nacista, prvi put objavljeno jumčarenje nacista 1949. To je ujedno bio i isti onaj William Gowen, koji je u septembru 2000. (I dio) počeo razotkrivanje tajnog nizozemskog kanala za krijumčarenje nacističkog novca u 1999. Pola stoljeća ranije, Fritz Thyssen govorio je savezničkim istražiteljima da nije imao interese u stranim kompanijama, da se Hitler okrenuo protiv njega i zaplijenio većinu njegove Multimilijarderski magnat čelika Fritz Partneri u zločinu imovine. Njegova preostala imovina Thyssen - čovjek čije mahinacije bila je uglavnom u ruskoj okupacioZašto? Jer ono što je lukavi Thyssen noj zoni Njemačke (za koju je znao sa čelikom su bile srce nacističke izložio bilo je, u nekom smislu, istina. da će i onako biti otpisana). Njegovi ratne mašine, pričao je i pričao i Ono što saveznički istražitelji nikada udaljeni (i nesimpatični) rođaci u nepričao zajedničkom US-UK timu za nisu shvatili jeste da Thyssenu nisu po- utralnom narodu poput Holandije bili istraživanje. Za četiri duge godine, stavljali pravo pitanje. Thyssenu nisu su stvarni vlasnici značajnog postotka mnogi timovi istražitelja su pokušali bili potrebni strani bankovni preostale njemačke induračuni, jer je njegova porodirazotkriti Thyssenovu jednostavnu strijske baze. Kao nevine ca potajno posjedovala čitav Kada je Fritz žrtve Trećeg Rajha, oni su tvrdnju da ne posjeduje ni strane lanac banaka. On nije moThyssen lobirali kod savezničke okubankovne račune, niti interese u rao prenijeti svoja nacistička “prodao” pacione vlasti u Njemačkoj, stranim korporacijama, niti sredstva sredstva na kraju Drugog Hollandzahtijevajući povrat imovikoja bi mogla odvesti do nestalih svjetskog rata, sve što je treAmerican ne koja je oduzeta od njih bao jeste da prenese dokumilijardi sredstava Trećeg Rajha. Trading od strane nacista. mente o vlasništvu - dionice, Company zbog Istražitelji su u potpunosti zakazali Prema pravilima savezničobveznice, udjele i trustove poreznog ke okupacije Njemačke, sva iz svoje banke u Berlinu kroz P :A J L gubitka, Union imovina u vlasništvu grasvoju banku u Holandiji do P :E K Banking đana neutralne nacije koja njegovih američkih prijateCorporation je oduzeta od strane nacista ohn Loftus, je bivši tužilac lja u New Yorku: Prescotta u New Yorku morala je biti vraćena neuAmeričkog odjela za pravosuđe Busha i Herberta Walkera. kupila je tralnim građanima nakon (US Department of Justice) za Thyssenovi partneri u zločidionice. Slično pravilne prezentacije dokunacističke ratne zločine, predsjednik nu bili su otac i punac butome, Bushova menata koji predstavljaju Florida Muzeja holokausta i ugledni dućeg predsjednika SAD-a. porodica uložila dokaz o vlasništvu. Odjedautor brojnih knjiga o CIA-nacistič- Saveznički istražitelji potcije u prikriveni nom, razne vrste neutralnih koj vezi uključujući i “Tajna Bjeloru- jenili su Thyssenov doseg, nacistički profit stranaka, posebno u Hosije” i “Tajni rat protiv Židova”, koje njegove veze, njegove motiu američke landiji, počele su dokazivati obje sadrže ekstenzivni materijal o ve i njegove metode. Cijela korporacije za vlasništvo različitih dijelova Bush-Rockefeller-nacističkoj vezi. mreža financijskih entiteta proizvodnju Thyssenova carstva. U svoZa Bush porodicu, to je dugotrajna koju je Thyssen stvorio u čelika. joj ćeliji, Fritz Thyssen samo noćna mora. Za njihove nacističke 1920. ostala je misterija za se osmjehivao i čekao da klijente, holandska veza bila je temelj ostatak dvadesetog stoljebude pušten iz zatvora, dok svih šema za pranje novca. Od 1945. ća, jedan gotovo savršeno su pripadnici holandske krado 1949., jedno od najdužih i, kako skriveni podzemni kanaljevske porodice i holandske sada izgleda, najuzaludnijih ispiti- lizacioni kanal za kretanje prljavog obavještajne službe sastavljali njegove vanja nacista osumnjičenih za ratne novca, novca koji je finansirao posli- predratne posjede za njega. zločine počelo je u američkoj zoni jeratna bogaćenja, ne samo Thysseokupirane Njemačke. Multimilijar- novog industrijskog carstva... nego i Krivi trag derski magnat čelika Fritz Thyssen porodice Bush također. To je bila tajBritanski i američki ispitivači možda - čovjek čije mahinacije sa čelikom na koju je Fritz Thyssen odnio u grob. su bile srce nacističke ratne mašine, To je bila tajna koja će odvesti biv- su teško potcijenili Thyssena ali su ipak pričao je i pričao i pričao zajednič- šeg američkog obavještajnog agenta znali da im je lagao. Njihove sumnje kom US-UK timu za istraživanje. Williama Gowena, koji sada gazi 80- bile su posebno usmjerene na jednu hoZa četiri duge godine, mnogi timo- tu, do samog praga holandske kraljev- landsku banku, Banka voor Handel en vi istražitelja su pokušali razotkriti ske porodice. Gowenovima također Scheepvaart, u Rotterdamu. Ova banka Thyssenovu jednostavnu tvrdnju da nije strana kontroverza niti plemstvo. napravila je mnogo posla sa Thyssenone posjeduje ni strane bankovne ra- Njegov otac je bio jedan od diplomat- vima tokom godina. 1923., kao uslugu čune, niti interese u stranim korpo- skih izaslanika predsjednika Roosevelta njemu, Rotterdamska banka pozajmila racijama, niti sredstva koja bi mogla kod pape Pija XII, gdje rukovodi uza- je novac za izgradnju prvog štaba naciodvesti do nestalih milijardi sredsta- ludnim pokušajem da se uvjeri Vatikan stičke partije sa sjedištem u Müncheva Trećeg Rajha. Istražitelji su u pot- da osudi Hitlerov tretman Jevreja. To je nu. Ali sve savezničke istrage su nekabio njegov sin, William Gowen, koji je ko stalno vodile nikuda, a svi istražni punosti zakazali.

Holandska veza
J

16. august - 9. ševval

49

tragovi su izgledali kao da presušuju. Da su istražitelji shvatili da je američki šef obavještajne službe u poslijeratnoj Njemačkoj, Allen Dulles, bio i advokat Rotterdamske banke, možda bi pitali neka vrlo zanimljiva pitanja. Nisu znali da je Thyssen također Dullesov klijent. Niti su ikada shvatili da je jedan drugi klijent Allena Dullesa, baron Kurt Von Schroeder bio nacistički povjerenik za Thyssen kompanije za koje se sada tvrdi da su u vlasništvu Holanđana. Rotterdamska Banka bila je u srcu Dullesove šeme prikrivanja, a on je ljubomorno čuvao svoje tajne. Nekoliko desetljeća nakon rata, istraživački novinar Paul Manning, Edward R. Murrow kolega, nabasao je na ispitivanja Thyssena u Nacionalnom arhivu SAD. Manning je namjeravao napisati knjigu o nacističkom pranju novca. Manningov je rukopis bio je bodež u grlo Allena Dullesa, njegova je knjiga decidno spomenula Banke voor Handel en Scheepvaart po imenu, iako samo usputno. Dulles se ponudio da pomogne Manningu, koji ništa nije sumnjao, oko njegovog rukopisa, i poslao ga na pogrešan trag, da traži Martina Bormanna u Južnoj Americi. Ne znajući da je namjerno gurnut u pogrešnom smjeru, Manning je napisao predgovor za svoju knjigu u kojem se osobno zahvalio Allenu Dullesu zbog njegovog nastojanja “da me zadrži na pravom putu, i da tako i nastavim”. Dulles je tako poslao Manninga i njegov rukopis u močvare opskurnosti. Ista ta “Search for Martin Bormann” muljaža je također koristila za uspješno diskreditovanje Ladislasa Faragoa, još jednog američkog novinara koji je otišao previše daleko u istrazi pranja nacističkog novca. Američki istražitelji morali su biti poslani bilo gdje, osim Holandije. I tako je holandska veza ostala neistražena sve do 1994., kada sam objavio knjigu “Tajni rat protiv Židova”. Kao stvar historijskog kurioziteta, ja sam spomenuo da je Fritz Thyssen (i posredno, nacistička stranka) dobila svoje rano financiranje iz Brown Brothers Harriman, i njegove filijale, Union Banking Corporation. Union banka, pak, bila je holding kompanija Bushove porodice za niz drugih entiteta, uključujući i “Holland American Trading Company”. Bila je to javna stvar da je Bushov posjed oduzet od strane američke vlade, nakon što su nacisti zauzeli Holandiju. U 1951. Bushovi su povratili posjed nad Union bankom od US Alien Property Custodian, zajedno sa svojom “neutralnom” nizozemskom imovinom. Ja to nisam shvatio, ali sam i pored toga naišao na veliki komad nestale holandske veze. Bushovo vla-

sništvo nad Holland-American investment company bila je karika koja nedostaje u Manningovom ranijem istraživanju u istražnom dosjeu o Thyssenu. Godine 1981. Manning je napisao: “Prvi korak Thyssena u dugom plesu poreznih i valutnih prevara počeo je (u kasnim 1930-im) kada je odložio svoje dionice u holandskoj HollandischeAmerikanische Investment Corporation da se uknjiže u korist Banke voor Handel en Scheepvaart, NV, Rotterdam, banke koja je osnovana u 1916. od strane Augusta Thyssena Seniora.” U ovom opskurnom pasusu, u malo poznatoj knjizi, Manning je nesvjesno dokumentovao dvije intrigantne tačke: 1. Union Bank Bush je očevidno kupio iste korporativne dionice koje su Thyssenovi prodavali kao dio svog nacističkog pranja novca, i 2. Rotterdamska banka, daleko od toga da bude neutralna nizozemska ustanova, osnovana je od strane oca Fritza Thyssena. U perspektivi, Manning
16. august - 9. ševval

Prvi korak Thyssena u dugom plesu poreznih i valutnih prevara počeo je (u kasnim 1930-im) kada je odložio svoje dionice u holandskoj HollandischeAmerikanische Investment Corporation da se uknjiže u korist Banke voor Handel en Scheepvaart, NV, Rotterdam.

i ja otkrili smo različite krajeve holandske veze. Nakon čitanja odlomka u mojoj knjizi o Bushovom vlasništvu nad HollandAmerican trading Company, penzionisani američki obavještajni agent Williama Gowen počeo je sastavljati dijelove slagalice zajedno. Gospodin Gowen znao je svaki ćošak Europe iz svojih dana kao sin diplomate, kao američki obavještajni agent, i kao novinar. William Gowen jedini ima zasluge za otkrivanje misterija kako su nacistički industrijalci sakrili svoj novac od saveznika krajem Drugog svjetskog rata. Godine 1999. gospodin Gowen je putovao u Europu, o svom trošku, da sretne bivšeg pripadnika holandske obavještajne službe koji je posjedovao detaljne insajderske informacije o Rotterdamskoj banci. Savjesni Gowen uzeo je pismenu izjavu, a onda je svoj izvor dao pročitati i ispraviti pogreške. Ovdje je dato, u skraćenom obliku, kako su nacisti sakrili svoj novac u Americi.

50

Kako je sve počelo Nakon Prvog svjetskog rata, August Thyssen je “izgorio” zbog gubitka imovine pod teškim uvjetima Versajskog ugovora. Bio je odlučan da se to nikada više neće ponoviti. Jedan od njegovih sinova će se pridružiti nacistima, a drugi će biti neutralan. Bez obzira na to ko će pobijediti u sljedećem ratu, obitelj Thyssen će opstati sa svojim industrijskim carstvom netaknutim. Fritz Thyssen pridružio se nacistima 1923.; njegov mlađi brat oženio se u mađarskom plemstvu i promijenio svoje ime u Baron Thyssen-Bornemisza. Baron je kasnije ispoljavao mađarsko kao i nizozemsko državljanstvo. U javnosti, on se pretvarao da mrzi svog nacističkog brata, ali u privatnom životu su se sastali na tajnim sastancima odbora u Njemačkoj da koordiniraju svoje operacije. Ako je jednom bratu prijetio gubitak imovine, on bi prenio svoje imanje na drugoga. Da pomogne svojim sinovima u šibicarskoj igri, August Thyssen je uspostavio tri različite banke tokom 1920-ih - The August Thyssen Bank u Berlinu, Banka voor Handel en Scheepvaart u Rotterdamu, i Union Banking Corporation u New Yorku. Sve što je bilo potrebno da bi zaštitili svoje korporativne posjede, jeste da braća presele korporativne papire iz jedne banke u drugu. Ovo su radili s nekom pravilnošću. Kada je Fritz Thyssen “prodao” Holland-American Trading Company zbog poreznog gubitka, Union Banking Corporation u New Yorku kupila je dionice. Slično tome, Bushova porodica uložila je u prikriveni nacistički profit u američke korporacije za proizvodnju čelika koje su postale dio tajnog Thyssenovog carstva. Kada su nacisti izvršili invaziju Holandije u maju 1940., oni su istraživali Banka voor Handel en Scheepvaart u Roterdamu. Fritz Thyssen je osumnjičen od strane Hitlerovog revizora za utaju poreza i ilegalno prebacivanje njegovog bogatstva izvan Trećeg Rajha. Nacistički revizori bili su u pravu: Thyssen je osjetio da će Hitlerova ekonomska politika obezvrijediti njegovo bogatstvo kroz pogubnu ratnu inflaciju. On je švercovao svoj ratni profit kroz Holandiju. Ali rotterdamski sefovi su bili prazni, bez tragova gdje je novac otišao. Nacisti nisu znali da su svi dokumenti kojima se dokazuje tajno vlasništvo Thyssena tiho isporučeni natrag u August Thyssen Banku u Berlinu, pod prijateljskim nadzorom Barona Kurta Von Schroedera. Thyssen je proveo ostatak rata u VIP kućnom pritvoru. On je prevario Hitlera, sakrivši svoje ogromne profite, a sada je došlo vrijeme da prevari Amerikance putem iste šibicarske igre. Čim je Berlin pao u ruke saveznika, bilo je vrijeme da se dokumenti isporuče nazad u Rotterdam, tako da “neutralna” banka može tvrditi vlasništvo

pod prijateljskim nadzorom Allena Dullesa, koji je, kao šef obavještajne službe OSS 1945. u Berlinu, bio dobro pozicioniran za upravljanje bilo kakvom problematičnom istragom. Nažalost, August Thyssen Banka je bombardovana tokom rata, a dokumenti su sahranjeni u podzemnim trezorima ispod ruševina. Još gore, trezor je ležao u Sovjetskoj zoni u Berlinu. Prema Gowenovom izvoru, princ Bernhard komandovao je jedinicom holandskih obavještajaca, koja je iskopala inkriminirajuće korporativne papire u 1945. i vratio ih u “neutralnu” banku u Roterdamu. Pod izgovorom da su nacisti ukrali krunske dragulje njegove supruge, princeze Juliane, Rusi su dali dozvolu da Holanđani iskopaju trezor i povrate ih. Operacija Juliana bila je holandska prevara saveznika koji su pretražili sve živo za nestalim komadima Thyssenovog bogatstva. 1945. bivši holandski menadžer Rotterdamske banke nastavio je kontrolu samo da bi saznao da je on sjedio na ogromnoj gomili skrivene nacističke imovine. 1947. menadžer je zaprijetio da će obavijestiti nizozemske vlasti te je odmah otpušten od strane Thyssenovih. Pomalo naivni menadžer banke potom je pobjegao u New York gdje je namjeravao razgovarati sa direktorom Union banke Prescottom Bushom. Kako se Gowenov holandski izvor prisjetio, menadžer je namjeravao “da otkrije (Prescottu Bushu) istinu o Baronu Heinrichu i Rotterdamskoj banci, (kako bi se) neki ili svi Thyssenovi interesi u Thyssen grupi mogli zaplijeniti i konfiskovati kao neprijateljska njemačka imovina. Tijelo menadžera pronađeno je u New Yorku dvije sedmice kasnije. Slično tome, u 1996. holandski novinar Eddy Roever otišao je u London da intervjuiše Barona, koji je bio susjed
16. august - 9. ševval

Nije ni čudo što je Allen Dulles poslao Paula Manninga na krivi trag u Južnu Ameriku. On je bio vrlo blizu otkrivanju činjenice da je Bushova banka u New Yorku bila potajno u vlasništvu nacista, prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata.

s Margaret Thatcher. Roeverovo je tijelo otkriveno dva dana kasnije. Možda je, kako Gowen hladno primećuje, to bila samo slučajnost da su oba zdrava muškaraca umrla od srčanog udara odmah nakon pokušaja da otkriju istinu o Thyssenovima. Ni Gowen ni njegov holandski izvor nisu znali za potkrepljujuće dokaze u Alien Property Custodian arhivama ili u OMGUS arhivu. Zajedno, ova dva odvojena seta SAD datoteka preklapaju jedni druge i izravno potkrepljuju Gowenov izvor. Prvi set arhiva potvrđuje apsolutno da je Union Banking Corporation u New Yorku u vlasništvu Banke Rotterdam. Drugi set (citirao Manning) potvrđuje da je Rotterdamska banka zauzvrat u vlasništvu Thyssenovih. Nije iznenađujuće da ove dvije američke agencije nikad nisu razmijenile njihove Thyssen datoteke. Kao što je istaknuti istoričar Burton Hersh dokumentirao: “The Alien Property Custodian, Leo Crowley, bio je na platnom spisku u New Yorku J. Henry Schroeder banke gdje su Foster i Allen Dulles oba sjedili kao članovi odbora. Foster je napravio poziciju za sebe kao poseban pravni zastupnik Alien Property Custodian, a istovremeno je predstavljao (njemačke) interese protiv Custodiana.” Nije ni čudo što je Allen Dulles poslao Paula Manninga na krivi trag u Južnu Ameriku. On je bio vrlo blizu otkrivanju činjenice da je Bushova banka u New Yorku bila potajno u vlasništvu nacista, prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Jednom kad je Thyssenovo vlasništvo nad Union Banking Corporation dokazano, to je predstavljalo prima facie za slučaj izdaje protiv Dulles i Bush obitelji za pružanje pomoći i udobnosti neprijatelju za vrijeme rata. (http://rense.com/general26/dutch.htm)

51

Svijet medija

Vojni udar u Egiptu

Dvostruki moral demokrata
Kako se samo prije dvije i po godine na zapadu slavio pad Hosnija Mubaraka. Egipat je bio centar svijeta i nade da će se doživjeti veliki prasak demokratiziranja. Njemački mediji su u svakom specijalnom programu naglašavali kako se sada piše historija. Radost zbog pada Mubaraka na Zapadu nije nimalo zaostajala onoj u Egiptu. No, politički lideri su desetljećima bili u dobrim odnosima sa zastarjelim autoritarnim vladarima s Nila. Nijemci su rado posjećivali zemlju faraona A I P :L :S L Z :S   . . M u svijetu, a izborne rezultate prihvataju samo kada njima odgovara.   Kako se samo prije dvije i po godine na zapadu slavio pad Hosnija Mubaraka. Egipat je bio centar svijeta i nade da će se doživjeti veliki prasak demokratiziranja. Njemački mediji su u svakom specijalnom programu naglašavali kako se sada piše historija. Radost zbog pada Mubaraka na Zapadu nije nimalo zaostajala onoj u Egiptu.   No, politički lideri su desteljećima bili u dobrim odnosima sa zastarjelim autoritarnim vladarima s Nila. Nijemci su rado posjećivali zemlju faraona. Mubarak je velikodušno dočekivan u Njemačkoj, a Gerhard Schröder, pa zatim kancelarka Angela Merkel, su se rado pokazivali u javnosti s njim. Mubarak je važio za garanta To što se desilo se mora nazvati njegovim imenom: vojni udar. Vojni udar protiv jedne izabrane vlade, iako je ona islamistička, skoro sve pogrešno uradila i nikako nije odgovarala predstavi Zapada koji je želio slobodnu, lieberalnu i tolerantu vladu. stabilnosti Egipta i mirovnog sporazuma s Izraelom. Konačno, on je vladao najmnogoljudnijom i još uvijek najmoćnijom arapskom zemljom.   A onda ga je otpuhao val arapskog proljeća iz Tunisa. Danas postoje samo još ponižavajuće slike bolesnog Mubaraka, kojeg na nosilima donose u sudnicu a zatim nazad u zatvorsku sobu. Izvještaji i analize po njemačkim medijima nisu više naglašavali preokret, jer preokret ponekad ima naviku da sve zakomplikuje.  Došlo je slobodnih izbora, da, ali tada su pobijedili islamisti. Ništa nije bilo bolje, čak strožije, omladini je ukradena nada. Skoro godinu dana nakon što se Muhammed Mursi bio ukorijenio u svojoj predsjedničkoj palači, otpuhala ga je vojska u srijedu navečer. 

Egiptu je vojska izvršila puč protiv, doduše islamske, ali demokratski izabrane vlade. No, zapadne zemlje reagiraju neodlučno. Ostaje gorak ukus kada se vlade strastveno zalažu za demokratiju

U

   

16. august - 9. ševval

52

Sirija, treba se također prisjetiti, je bivša bratska država Egipta – obje države, na čelu s Gamal Abdel Nasserom, od 1958. do 1961. sačinjavale su Ujedninjenu arapsku republiku. Ipak,  prošlog mjeseca su ove države prekinule diplomatske veze. Također i zato jer je Mursi svoje pristalice pozvao u borbu protiv sirijskog režima.  “Praktična realnost u vanjskoj politici” Zapad međutim ne zazire ni od bilo koje pozicije: tako američki predsjenik Barak Obama, kao ni njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle neće da osude vojni udar. Obama je prvo bio satima zanijemio, da bi se nakon višesatnih savjetovanja sa svojim ministrom odbrane, šefom CIA-e i šefom generalnog štaba, ne previše kritično obratio vojsci. On je “duboko zabrinut” zbog svrgavanja s vlasti jednog demokratski izabranog predsjednika, glasila je poruka koju je pismenim putem iznio u javnost. S obzirom da je vojni udar uslijedio protiv demokratski izabrane vlade, ova isuviše blaga reakcija je više nego smiješna.  Britanski ministar vanjskih poslova Wiliam Hague je doduše kritizirao svrgnuće, ali je novoj vladi u Kairu odmah osigurao suradnju: “Mi moramo sarađivati sa svakim ko je na vlasti”. “To je prakična realnost u vanjskoj politici.”  Liberal Westerwelle je samo mudro sročio: “Egipat mora pod hitno da uspostavi ustavni poredak”. “Jedna takva suspenzija demokratskog sistema nije stalno rješenje glavnih problema s kojim se suočava Egipat.” Također EU  i UN se izvlače.  Kristalno jasna osuda jednog vojnog puča izgleda drugačije. Ali upravo tu riječ “puč”, Obama svjesno izbjegava. Jer, ukoliko bi SAD Mursijevo svrgavanje zaista de nirale kao “vojni udar”, to bi za godišnju američku pomoć od 1,3 milijarde dolara moglo imati značajne posljedice. Naime, zakon iz 1961. ograničava pomoć vladi zemlje koja “korektno izabranog šefa države svrgne vojnim udarom ili naredbom”.   Ostaje gorak ukus kada se vlade strastveno zalažu za demokratiju u svijetu, a izborne rezultate akceptiraju samo kada njima pašu. Kada znači na vlasti akceptiraju samo liberalne demokrate zapadnog stila. Iako je to za Zapad bolno: Ishod slobodnih izbora se mora akceptirati. Pa i ako su islamsiti ti koji su došli na vlast.  U ovoj novoj demokratiji Sjeverne Afrike, vojska ima značajnu ulogu -  da prihvati da se narod nakon isteka mandata može drugačije odlučiti. Sve ostalo je licemjerno. 

To što se desilo mora se nazvati njegovim pravim imenom: vojni udar. Vojni udar protiv jedne izabrane vlade, iako je ona islamistička, skoro sve pogrešno uradila i nikako nije odgovarala predstavi Zapada koji je želio slobodnu, liberalnu i tolerantu vladu.  To naravno Zapadu predstavlja problem, jer kao demokrat se takvo stanje nije moglo podržati. Čak i dopisnik Süddeutsche Zeitung-a iz Kaira državni udar smatra neophodnim. Samo britanski Guardian oštro kritikuje nasilje nazivajući puč generala “katastrofom”.  Moguće je da na političkoj razini učesnicima puča strah u kostima, da ih sve to podsjeća na situaciju u Alžiru 1991./1992. godine. Tada je Zapad prećutno prihvatio vojni udar jer je Islamska fronta spasa FIS pobijedila na slobodnim izborima. Izbori su prekinuti, FIS se rasformirao. Vlast je preuzela vojska. Rezultat: građanski rat sa desetinama hiljada mrtvih. Ali radilo se o islamistima, zapadnjačke zemlje su nijemo posmatrale, Francuska kao bivša kolonijalna sila, državna vlast je podržavala generale i njihove marionete. Od tada u Alžiru vlada teška tišina.  Prijeti li Egiptu sada ista sudbina? Bilo bi nepromišljeno predviđati tako nešto, jer, napokon, vojska je predložila plan za nove izbore, civilno stanovništvo je daleko aktivnije nego što je to bilo alžirsko stanovništvo. Po blogovima se međutim ukazuje na duplu dilemu da egipatska politika dominira demokratima koji nisu liberali, i od li-

Ostaje gorak ukus kada se vlade strastveno zalažu za demokratiju u svijetu, a izborne rezultate akceptiraju samo kada njima pašu. Kada znači na vlasti akceptiraju samo liberalne demokrate zapadnog stila. Iako je to za Zapad bolno: Ishod slobodnih izbora se mora akceptirati.

berala koji nisu demokrati. Jasno je samo da je integracija islamista u Egiptu od presudnog značaja za stabilnu demokratiju.  Čelnici zemalja kojima upravljaju autoritarne osobe ili poput Rusije koje stoje na rubu autoritarizma, mogu samo da se raduju trljajući ruke. Oni događanja u Egiptu mogu interpretirati po svom nahođenju. Saudijska Arabija koja je već odavno okrenula leđa Muslimanskom bratstvu, čestitala je vojsci na “mudrosti” u pronalaženju rješenja krize.  Alexej Puchow, Putinova desna ruka i predsjednik Odbora za inostrane poslove Dume, analizirao je drsko: “Arapskom proljeću nije uslijedila demokratija, već haos”. Događaji u Egiptu su pokazali “da nema brzog i mirnog prelaska iz autoritarnog režima u demokratiju”. “To znači da demokratija nije patentni recept i da ne funkcionira u zemljama koje ne pripadaju zapadnom svijetu.”   Na prvi pogled iritira da također sirijski režim pozdravlja svrgavanje Mursija, jer, prema obrazloženju “većina egipatskog naroda” ga nije željela u funkciji predsjednika. Ovakvi tonovi dolaze iz zemlje koja je već dvije godine u strašnom građanskom ratu sa desetinama hiljada mrtvih i u čijim velikim dijelovima sveti ratnici upravljaju u skladu sa Šerijatom. Pored toga, sirijski ministar informiranja Omran el-Soubi je oklevetao Muslimansko bratstvo kao “terorističku organizaciju” i kao “alat SAD-a”.   
16. august - 9. ševval

53

Islamnet
Meksiko

Procvat islama u Meksiku Zanimljivi bajramski običaji u svijetu

Islamski svijet

P

P

rije dvije decenije muslimanski turisti nisu mogli naći adekvatno mjesto za obavljanje molitve u meksičkim gradovima. Danas je situacija potpuno drukčija. “Broj muslimana, odnosno prisustvo islama u Meksiku nevjerovatno brzo raste. Ja sam doselio u Mexico City 1994. godine, tada smo molitve obavljali u prostorijama pakistanske ambasade. U to vrijeme najviše nas je bilo 80. Danas klanjamo u islamskom centru u kojem se okupi stotine vjernika. Zahvaljujući 11. septembru i internetu Meksikanci sve više upoznaju islam i odlučuju se da postanu muslimani. Napad na Ameriku 11. septembra usmjerio je ogromnu pažnju Meksikanaca prema islamu”, kaže Said Louahabi, porijeklom Marokanac. Alexander Huttanos je pilot, nakon primanja islama koristi i ime Ahmed Abas. “Islam sam primio i naučio kroz istraživanja na internetu.” Omar Remy kaže da je put Allahove upute veličanstven. “Zahvaljujući internetu ljudi komuniciraju i kroz tu komunikaciju stvaraju se nove prilike za sve.” Broj muslimana u Meksiku posljednjih godina dostigao je brojku od stotinjak hiljada. “Porast broja muslimana ovdje u Meksiku nastaviće intezivno rasti, kao što smo imali priliku vidjeti istu stvar u slučaju širenja evangelizma u prošlosti”, kaže Eduardo Luis Leajos Frias – Lookman Idris, jedan od poznatijih muslimana u Meksiku.

alestinci jedu posoljenu ribu: Posoljena riba je jedno od nezaobilaznih tradicionalnih bajramskih jela u Gazzi. Prvog dana Ramazanskog bajrama, na svakoj sofri Palestinaca u Gazzi nalazi se posoljena riba. Riba koja se drži duže od jednog mjeseca u depoima punim soli, ujutro na Bajram donosi se kući. “Posoljena riba je jedno od naših najvažnijih tradicionalnih jela. S koljena na koljeno se prenosi ova tradicija, a najbolje je jelo za pripremanje želuca na hranu, nakon mjeseca ramazana kada se posti”, kazala je Ummu Yusuf Ibrahim, stanovnica Gazze. Maroko: Kao i u većini zemalja i u Maroku se spremaju razne poslastice tradicionalne kuhinje. U vrijeme ramazana i oba Bajrama u Maroku možete kušati razne vrste palačinaka koje se jedu sa slasnim sirupima i namazima. Među takve spadaju i palačinci koje Marokanci nazivaju meloui. Mogu se jesti bez namaza ili sa smjesom napravljenom od maslaca i meda. Specifično za ovo podneblje je i to što prave slasne salate od različitih vrsta povrća, voća i žitarica te ih serviraju na veoma maštovit način. Naravno, tu su i neizbježna jela od mesa, najčešće janjetine. Poseban užitak je piletina sa hrskavim tijestom, prženim bademima i prelivena sokom narandžinog cvijeta, kao i razna peciva i kolači. Pakistan: Ovo je jedna od zemalja u kojoj je proslava Bajrama, pogotovo Ramazanskog bajrama, veoma živopisna. Priprema se posebno jelo pod nazivom

Khurma, a pravi se od datula i mlijeka. Veliki broj djevojaka i žena iscrtavaju po rukama razne cvijetne motive i oblače najljepšu odjeću. Turska: Bajram je u ovoj zemlji državni praznik. U to vrijeme ne rade državne institucije, škole, banke... Proslavlja se uglavnom kao i u BiH. Obilaze se rodbina i komšije, kuhaju se najljepša jela i oblači se najljepša odjeća. Običaj je, prilikom čestitanja, da se stariji ljube u ruku te da se ona potom prisloni uz čelo. Turska kuhinja koja je bogata raznovrsnim slatkim i slanim jelima u ovo vrijeme najviše dođe do izražaja. Indija: Centralna bajramska svečanost u ovoj zemlji se priređuje u džamiji Jama Masjid u Delhiju. Priređuju se tradicionalna slana i slatka jela, a tradicija je da se šalju čestitke prijateljima. Kina: Za razliku od većine drugih muslimanskih zajednica, u ovoj zemlji je tradicija da i žene odlaze na bajram-namaz. Naročito svečano bude u džamiji Niu Jie, jednoj od najstarijih u svijetu. Poslastice se dijele već na izlazu iz džamije, a potom se odlazi kući na svečani ručak. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati: Bajram se u ovim zemljama proslavlja uz velike svečanosti, bogate trpeze i obilje poklona.

Palestina

U

Noam Chomsky: Izrael ne želi mir, jer time prestaje njegova ekspanzija na ostatak palestinskog teritorija
“Jedan takav mirovni prijedlog bi omogućio Izraelu normalizaciju sigurnosnog stanja kao i integraciju u ostatak regije. Ali to bi značilo i napuštanje ekspanzije, a što Izrael sigurno ne želi”, naglasio je Chomsky. ( www.islamska-zajednica.hr)

gledni američki filozof, lingvist, pisac i predavač Noam Chomsky napisao je na svome Twitter profilu da Izrael ne želi sklapanje mira s Palestinom, jer time prestaje njegova ekspanzija na ostatak palestinskog teritorija. U vezi s posljednjim inicijativama o početku mirovnih pregovora između Izraela i Palestine, Chomsky tvrdi da Izrael nikada neće prihvatiti mirovni sporazum. “Izrael je ostao bez mogućnosti izbora koje je prije imao. Ako zaista želi mirovni sporazum može ga postići. Prijedlog Arapske lige iz 2002. godine, koji je samo jedan od mnogih prijedloga koji se odnose na granice od 1967. godine, Izrael ne želi prihvatiti”, napisao je Chomsky. Dodao je da bi takav prijedlog Izraelu otežao teritorijalno širenje i izgradnju naselja na palestinskoj teritoriji.
16. august - 9. ševval

54

Somalija

K

Sramni samoubilački bombaški napad na tursku humanitarnu misiju u Mogadishu

Bugarska

Posljednji Osmanlija u Bugarskoj

rajem jula, odnosno u drugoj polovici svetog mjeseca ramazana u glavnom gradu Somalije Mogadishu izvršen je samoubilački bombaški napad na Ambasadu Turske. Svjedoci navode da je napad izveden vozilom punim eksploziva kojim se napadač zaletio u kapiju zgrade. Iako još niko nije preuzeo odgovornost za napad, sumnja se na pripadnike grupe Al Shabab, povezane s Al Kaidom. Ta grupa već duže vrijeme prijeti turskim radnicima i humanitarnim organizacijama, optužujući ih za širenje sekularizma u Somaliji. Ovaj kukavički napad duboko je potresao turske i somalijske muslimane. Poznato je da je Turska jedina zemlja na svijetu koja pruža nesebičnu pomoć svim građanima Somalije. Turska u Somaliji obavlja samo bratsku humanitarnu pomoć,

oni nemaju niti žele da imaju ikakvu drugu ulogu. Suludi napadači su ovim zločinom nanijeli veliku štetu svim građanima Somalije. Posebno žalosno je i to što se napad dogodio u vrijeme ramazanskog posta. Turska je oštro osudila napada na svoju ambasadu u Mogadishu i istovremeno najavila da će, uprkos ovom kukavičkom napadu, i dalje nastaviti svoju humanitarnu misiju. Nažalost, u spomenutom napadu ubijen je jedan turski policajac.

M

Saudijska Arabija

U

Divovski suncobrani u dvorištu Poslanikove džamije vrijedni 540 miliona eura
dvorištu Poslanikove džamije (Mesdžid-i Nebevi) u Medini, gdje je i pokopan posljednji vjerovjesnik Muhammed, posjetitelji spas od velikih vrućina u mjesecu ramazanu pronalaze ispod “divovskih suncobrana”. Vlada Saudijske Arabije je prije par godina u dvorište Mesdžid-i Nebevije postavila najveće i najmodernije suncobrane posebno zbog velike potrebe za vrijeme hadža ali i ramazana. Krov Poslanikove džamije pokriva samo 67.000 metara kvadratnih. Jedan suncobran košta oko dva miliona eura, a u dvorištu Poslanikove džamije, gdje u isto vrijeme može klanjati oko milion posjetitelja, ima ih 270. Najskuplji suncobrani u svijetu, s jedne strane čuvaju od sunca, dok s druge prostor hlade ventilatori sa hladnom parom. U slučaju nestanka električne energije, suncobrani se mogu ručno otvarati i zatvarati. “Divovski suncobrani” se koriste i za vrijeme padavina pa tako se prikupljena voda automatski šalje u određeni centar, prikuplja se i koristi za klima uređaje. Vlada Saudijske Arabije smatra da su suncobrani veoma funkcionalni i zbog toga je donijela odluku da ih koristi i oko Kabe u Mekki, nakon proširenja ovog prostora.

ehmet Hamit (88) nastanjen u selu Ribnovo, na planinama Rodopi u Bugarskoj, važi za jedinu osobu na tom području koja zna da čita i piše osmanlijskim pismom. Hamit je kazao da je sam naučio ‘staro pismo’, kako tamošnji stanovnici nazivaju osmanlijsko pismo, rekavši da se ka osmanlijskim djelima usmjerio kako bi se obrazovao u vjerskom smislu i zbog nekadašnjeg nedostatka izvora informacija o tome. Mehmet Hamit živi skromnim životom, a govoreći o osmanlijskom i turskom jeziku rekao je da ne misli da oba zna dobro, nego onoliko koliko je naučio iz knjiga i mogu mu poslužiti. Mehmet Hamit strogo pazi što odijeva. Ručno izrađeni pojas omotan oko struka pričvršćuje kajišom koji se koristio nekada davno. Osim toga, oblači pletene čarape, pantalone od grube tkanine, a turban koji nosi još od mladih dana gotovo da i ne skida. Zbog odjeće koju nosi, a i zbog poznavanja osmanlijsko-turskog jezika, Mehmeta Hamita pojedini nazivaju ‘posljednjim Osmanlijom’. Sve ‘važne stvari’ bilježi u svesku, u kojoj se nalaze i zabilješke iz knjiga koje čita. Hamit je kazao da je najveći problem muslimana današnjice želja da liče na nekog drugog, ističući kako svjedoči prizoru ummeta koji se udaljava od vlastite suštine. Mehmet Hamit kaže da u svojim svakodnevnim dovama najviše traži da na ahiret preseli sa imanom. Dedo Hamit ima četvero djece i osmero unučadi. U selu, pored njega, još dvije osobe nose turban. Sva trojica su rođeni 1925. godine i uživaju veliko poštovanje okoline, kako zbog godina, tako i zbog činjenice da su posljednji predstavnici nekadašnjeg života. (TRT)

16. august - 9. ševval

55

Velika Britanija

Noseći hidžab zbog Zbog velikog broja vjernika u Azerbejdžanu bajram-namaz zdravstvenih razloga osjetila klanjan dvaput pojedinim džamijama u Azerna vlastitoj koži sa kakvim se U bejdžanu zbog velibroja pristiglih iskušenjima svakodnevno kog vjernika bajram-namaz je klanjan dva suočavaju muslimanke puta, javlja agencija
Anadolija. “Od ranih jutarnjih sati u džamijama u Bakuu okupio se veliki broj vjernika što je izazvalo veliku gužvu u džamijama ali i na putevima prema mesdžidima. Nakon što su mnogi vjernici ostali van džamija i nisu uspjeli da klanjaju-bajram namaz, imami u tim džamijama su odlučili da ponovo klanjaju namaz. Zbog neizvjesnosti oko datuma prvog dana Bajrama u Azerbejdžanu su se vodile raprave kada se treba obilježavati početak tog blagdana. Među muslimanima te zemlje porasla je neizvjesnost nakon što je Ured kavkaskih muslimana saopćio da će Baj-

Azerbejdžan

B

ritanka Dennis Queen je noseći hidžab na svojoj koži iskusila sa kakvim se sve iskušenjima svakodnevno suočavaju muslimanke koje nose hidžab. Naime, Dennis Queen nije muslimanka i hidžab nosi zbog zdravstvenih razloga, ona je alergična na sunčevu svjetlost i hidžab joj pruža najbolju zaštitu kože od sunca. “Probala sam razne stvari da zaštitim kožu od sunčeve alergije, koristila sam brojne kreme, međutim, otkrila sam da je odjeća žena muslimanki, dakle hidžab najbolja zaštita za moju kožu. Također, otkako nosim hidžab osjećam se samouvjereno i smireno. Pozivam sve žene koje imaju sličan zdravstveni problem da nose hidžab”, kaže Dennis. Otkako je počela da nosi hidžab suočena je sa svim izazovima kroz koje prolaze sve muslimanke u hidžabima. “Nevjerovatno je koliko sam doživjela rasističkih napada, ti napadi su konstantni. Ti napadi su bili toliko intezivni da sam ja u jednom trenutku izbjegavala izlaziti van kuće. Zahvaljujući prijateljima i muslimanskoj zajednici stekla sam dovoljno hrabrosti i samopouzdanja da nastavim sa nošenjem hidžaba.” Na kraju Dennise zaključuje: “Veoma sam sretna što sam počela nositi hidžab, sada mogu normalno živjeti. Zbog hidžaba nisam nimalo manje atraktivna i dalje se osjećam veoma ženstveno, postala sam samouvjerena i veoma razumna osoba”.

ram u toj zemlji biti 8. ili 9. augusta. U četvrtak, 8. augusta neki vjernici u toj zemlji ostali su iznenađeni kada su dolaskom u džamije saznali da neće biti klanjan-bajram namaz tog dana. KMI je naknadno saopćio da će se bajramnamaz u cijelom Azerbejdžanu klanjati 9. augusta, ali prema nekim tvrdnjama, pojedincu su dan ranije klanjali bajram namaz.”

Engleska

P

Parada arapske oholosti na londonskim ulicama
pim automobilima, čija cijena se kreće, u prosjeku, između jedan i dva miliona funti. Arapski skupocjeni automobili privukli su veliku pažnju građana Lodona. Britanski mediji su smislili originalan naziv za navedenu paradu arapske oholosti “Ramazanska jurnjava”.

rije početka mjeseca ramazana na ulicama Londona održana je svojevrsna parada arapske oholosti. Naime, kako izvještavaju engleski mediji, bogati Arapi i Arapkinje pohrlili su u London u predramazansku kupovinu. Tako su londonske ulice “preplavljene” presku-

16. august - 9. ševval

56

UAE

Šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum obukao U engleskim zatvorima tri miliona djece leži preko jedanaest Dubaia šeik Mohammed Malezije, Kazahstana, Tajlanda i BanVladar bin Rashid Al Maktoum tokom gladeša. Akcije je sprovela humanitar- hiljada muslimana
mjeseca ramazana darovao je odjeću za tri miliona djece u svijetu. Ova akcija je počela prije ramazana a završena je 19. ramazana. Podjela odjeće za siromašnu djecu i jetime izvršena je u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Jemenu, Egiptu, Đibutiu, Senegalu, Zanzibaru, Tanzaniji, Malaviju, Jordanu, Indiji, Pakistanu, djeci Sirije, Filipina, Iraka, Somalije, Etiopije, na organizacije Ujedinjenih Arapskih Emirata “Crveni polumjesec”. U početku je šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum mislio da pokloni odjeću za milion djece. Tokom akcije podjele odjeće broj djece je povećan na tri miliona. Također, ova humanitarna akcija protekla je u znak sjećanja, odnosno obilježavanja devete godišnjice smrti šeika Zayeda bin Sultan Al Nahyana.

Vels

B

Foto islamneta

Put do džume pun trnovitih prepreka Jerusalem: Palestinci ilegalno prelaze cionistički zid da bi klanjali džumu u džamiji Al-Aqsa.

roj muslimanskih zatvorenika u Engleskoj i Velsu povećan je za preko 200% od 1998. godine do danas. Prema statističkim podacima, objavljenim u britanskom parlamentu, u zatvorima Engleske i Velsa, zaključno sa 2012. godinom, leži 11.248 muslimanskih zatvorenika, dok se krajem 1997. godine tek 3.681 muslimana nalazilo u zatvorima. Broj muslimanskih zatvorenika se konstantno povećava. U pojedinim zatvorima u Engleskoj muslimani čine dominantnu većinu. Kao takvi, muslimanski zatvorenici uspješno nameću svoja zatvorska pravila. Prema izjavama zatvorskih službenika i nekih zatvorenika za BBC, u većini engleskih zatvora prostorije za obavljanje molitve su nedovoljne. “Džuma-namaz se klanja u više prostorija”, kaže jedan od zatvorenika. Prema istim izjavama, muslimanski zatvorenici uspješno nameću svoja pravila ponašanja prema ostalim nemuslimanskim zatvorenicima. Takvo stanje posebno teško pada pripadnicima ekstremnih katoličkih opredjeljenja. I u drugim europskim zemljama muslimani postaju dominantna većina u zatvorima. Naročito je takav slučaj sa Francuskom gdje su zatvori prepuni muslimana. Rapidan porast broja muslimana u europskim zatvorima govori i o odnosu Europe prema muslimanima. Otkako je Europom zavladala islamofobija muslimani sve više pune zatvore.

16. august - 9. ševval

57

Zločin
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločinac Bastah u pokajničkom pismu izdaje ratne zločince Vlasenice
Srpsku stranu priče o ratnim zločinima nad Bošnjacima nastavljamo objavljivanjem pokajničkog pisma kojeg je pravomoćno osuđeni ratni zločinac Predrag Bastah uputio iz fočanskog zatvora predsjednici Udruženja “Ženažrtva rata“ Bakiri Hasečić. Bastah je osuđen na 22 godine robije na Sudu BiH
P PS i načelnik Centra policije Zvornik kog je istjerao sa dužnosti Visoki predstavnik Pedi Ešdaun 2003. godine i zabranio mu rad u Policiji. Stanić Radenko, komandir PS Vlasenica od aprila 1992. godine, čitav rat bio je na čelu PS a poslije rata pronašao je mjesto u SIPI gdje je završio i Pravni fakultet. Braća Stanići i Mane Đurić bili su strah i trepet u ratu i oni su odlučivali ko će ostati lojalan, koje će selo zapaliti i uništiti, čiju će kuću zapaliti, a prva je zapaljena Fadila Turkovića, komandira PS prijeratnog do 21. aprila 1992. godine, i dosta kuća u gradu izgorelo je i porušeno, sva nadgorbna obilježja, spomenike i nišane poskidali na njihove oči, nema prijava i kad su sve porušili i uništili minirali su džamiju sa 260 kg eksploziva “trotila”, primjenjuje se u rudnicima. Prilikom rušenja vjerskog objekta srušili su Dom kulture, kino, robnu kuću, autobusku stanicu, tri stana, uništili više kuća i sva stakla popucala su na objektima. Narod je bio revoltiran, demolarisan ko je to počinio. Braća Stanići i Đurić su rekli da je došla balijska granata i sve porušila, lično sam ih vozio i vidio kada je padala džamija, jer je bila sva policija angažovana za obezbjeđenje i bio je policijski čas od 22 h, ja sam se sklonio sa starješinama na sprat Robne kuće i čuo sam neprijatan smrad, oni su mi rekli da gori sporogoreći štapin i tada je nastala snažna detonacija, munara je otišla u vis 50 m i kamenje se rasulo po cijelom gradu, bili su oblaci prašine. Ubrzo su stigla dva dampera “Tereh” zelena, vlasništvo Rudnika “Boksita” iz Milića nosivosti po 80 tona i utovarivač “Katerpilar” žute boje utovarna kašika 10 kubika zemlje i 10 tona. Takođe, doveli su čuvari zatvorenike iz logora “Sušica” i zatvorenike iz zgrade kod Suda gdje je bio zatvor što je obezbjeđivala policija, a logor “Sušica” vojska. Eksploziv je izdao Čeliković Savo, a džamiju su minirali Klještan Drago, rezervni policajac miner, Golić inžinjer i inžinjer iz Milića, nažalost ova dvojica inžinjera su poginuli na razminiranju terena a Klještan je umro. Ali, naredbodavci i organizatora ovog zločina su na slobodi, isti su skriveni od lica pravde a mene su žrtvovali, njihovog ličnog vozača, da skrivam njihove zločine u kojima su i oni učestvovali.
16. august - 9. ševval

Predsjednik SO Milenko Stanić

rpsku stranu priče o ratnim zločinima nad Bošnjacima nastavljamo objavljivanjem pokajničkog pisma kojeg je pravomoćno osuđeni ratni zločinac Predrag Bastah uputio iz fočanskog zatvora predsjednici Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakiri Hasečić. Bastah je osuđen na 22 godine robije na Sudu BiH. Bastah Predrag zvani “Car” Poštovana gospođo, ja se izvinjavam što ne navodim vaše ime i vaših najmilijih jer znate da sam ja u zatvoru i mislim da ćemo imati ubrzo razgovore dok vam prezentiram neka stravična djela što su radili najodgovorniji ljudi SO Vlasenica a koje je sklonio zamjenik glavnog tužioca Milorad Barašin i tužiteljica Sanja Jukić koja je ista zastupala predmet Stanić Radenka, komandira PS Vlasenica te aktivnih policajaca Garić Gorana i Ilić Đoka. Predmet se vodi a već duže vrijeme ne podiže se optužnica protiv istog Stanić Milenka, predsjednika SO i Kriznog štaba Vlasenica, vodio se predmet i protiv Višković Gorana od 2004. godine što ja uopšte nisam znao, tako da su Stanić Milenka oslobodili i njegovog brata monstruma Stanić Radenka, komandira PS koji se na ročištu kao svjedok moj branio ćutnjom a zastupao nas je isti advokat Čivša Veljko sa Sokoca, koji mi je uzeo 20.000 KM i svi su me ubjeđivali da šutim da ne otkrijem stravične zločine što su učinili braća Stanići moji nadređeni i Mane Đurić, načelnik

S

:R

H

Poštovana gospođo, predsjednik SO Milenko Stanić i Mane Đurić, načelnik lično su naredili i našli izvršioce da strijeljaju 240 logoraša u “Sušici” a to je urađeno za odmazdu 29 srpskih boraca koji su poginuli na Rogosiji i to na borbenoj liniji početkom oktobra 1992. godine. Zato je odbrana Višković Gorana lagala je da je Rogosija srspko selo i da je poginulo 29 civila ali sve je ovo pobrisano na CD-ovima sa ročišta da sakriju zločin i zločince. Tužiteljica nije dala da se spominje nigdje ime Radenka Stanića, komandira PS, odmah je tražila prigovor i skrivanje pravih zločinaca, Stanić Milenka i Mana Đurića načelnika. Sada ću da vam prezentujem živu istinu što vas boli a to je pogibija vaše sestre kojoj su lično garantovali bezbjednost da će lojalna ostati u svojoj kući sa mužom ali od toga nema ništa. Prvo, braća Stanić su primili njihovog prvog rođaka Miroslava Kraljevića zv. Mićo “Kralj” u policiju a postavili ga za komandanta interventnog voda specijalaca koji je imao 40 mladića i sve je pobio ljude po gradu, streljali babe, djecu na Drumu, ubili 20 ljudi, u selu Pijuci 16 ljudi i oteli terensko vozilo “Hiru Cdai”, bijelu od trgovca privatne prodavnice iz tog sela iz Pijuci, takođe isti su hapsili ljude po noći i vodili u logor “Sušica” pod komandom Kraljević Miroslava kome je Stanić Radenko dao odriješene ruke da pali i ubija, progoni i siluje, uzima autobuse od Birča, Šumarstva kad mu god treba, takođe isti Kraljević Miroslav imao je svoje dvije kancelarije gdje su ispitivali privođena lica, tukli, mučili, tu su priveli i tvog zeta Smaila po noći. Kaljević ga je ispitivao i tukao, tražio mu pare i zlato. Drugo veče Kraljević Miroslav dolazi sa grupom ljudi u kuću tvoje sestre i siluje je na oči Smaila a isti Kraljević vozi bijelog golfa sa zastavom okačenom na mjesto antene. Auto su oteli od stolara Jašarevića, bijelog golfa dvojka. Ovo je prva scena, Smaila odvoze u logor “Sušica”, tvoja sestra dolazi sva uplakana u PS moli Stanić Radenka i Mana Đurića da joj ne vode muža i ako ne može da joj dozvole odlazak za njime ali isti nisu dali već joj i dalje daju garanciju da će ostati u kući lojalna i da je neće niko dirati. Tada su u njenu kuću doveli dje-

58

vojku Muminović sa Gradine, jednu su uhvatili u Rovašina selu prema Cerskoj i dvije iz grada, a dolazila im je u goste Daliborka Ćetković, koju je dovozio Šargić Milanko, načelnik, tu su jeli, gotivili se, plesali, vodili ljubav (seks) sa tvojom pokojnom sestrom, lično je plesao Stanišić Ljuboje zvani Ljuban inspektor u PS i to je plesao da sam ih lično vidio sa vrata da je tvoju sestru skinuo u kupaći kostim. Ognjen Ostojić, inspektor vodio je ljubav sa djevojkom iz Rovaša. Mane Đurić tu je spavao a ja sam lično dolazio da ih zovem pošto su isključili motorole, sistem veze, vojska se pobunila i tražila smjenu policijskih starješina zašto drže žene i djevojke i vode ljubav, nastala je pobuna. Svih navedenih lica supruge su bile u Srbiji a Ostojić Ognjen neoženjen, on se nije trijeznio od alkohola, ovo je živa istina šta su radili od tvoje sestre starješina PS Vlasenica. Na kraju čitavog ovog sramnog zločina isti su pobili ove nedužne mlade osobe kojima su garantovali bezbjednost i sigurnost. Glavni ljubavnik tvoje sestre bio je inspektor Stanišić Ljuboje zv. Ljuban. Ja ova ubistva nisam vidio ali sam vozio na uviđaj Šargića Milanka i Ostojić Ognjena, inspektora u kući tvoje sestre nije bilo nikoga i krv je pobrisana tako da se nije vidjelo ništa. Poslije ovi inspektori pokušali su da sakriju zločin i rekli su da su ove žene otišle za Tuzlu. Ja sam to rekao tvom zetu u Bijeljini ali nažalost isti taj Smail prodao je kuću Stanić Radenku, kumu policajcu koji živi u Švajcarskoj i isti Smail pokušao je na ročištu da brani zločinca Stanić Radenka, koji je ovo sve isplanirao, pobio silni narod a sada je i u SIPI visoko rangirani radnik. Za ovo ću javno svjedočiti i rekao sam na Sudu BiH da ću tebi ovo sve reći. Nažalost, 20. maja 1995. godine najodgovorniji ljudi su izvršili skrivanje zločina premještanje mrtvih tijela u masovnu grobnicu na “Ogradice”, udaljeno od Vlasenice 18 km. Glavni organizatori i naredbodavci su Milenko Stanić, Mane Đurić, načelnik i Stanić Radenko, jamu je pronašao Klještan Milosav zv. “Vepar”, direktor privatne firme “Loris”, u obezbjđenju bili su Stanić Milenko, Mane Đurić, Radenko Stanić, Milanko Šargić, Ognjen Ostojić, Ljuboje Stanišić, Klještan Milosav zvani “Vepar”, a policija je blokirala sve puteve što prolaze pored groblja “Rakita”, u groblju bilo je 5 grobnica. Bager je bio GP Radnika iz Vlasenice marke “Radoje Dokić” žute boje gusjeničar, sa njim je rukovodio po naredbi Stanić Radenka rezervni policajac Lošić (Božana) Ljubisav zvani “Amerikanac”, koji živi u Čikagu (rodbina: Ljubinka (Stojka) Losic, Marko (Ljiljana) Losic) već duže godina i isti je vozio kamion “FAP-a 16.19” kipera vlasništvo GP Radnik Vlasenica. Takođe uzet je i kamion od “Boksit transa” iz Milića, Mercedes 3636, dovezao ga je Stanišić Todor zvani “Tošica” rodom iz Dervente kod

Milića, ovaj vozač dužio je ovaj kamion i vozio ga je, a nova ga je zadužio 1982. godine jer tada sam i ja vozio mercedesa u “Boksit transu” i znam vozača. Ovo je sve živa istina i ovo ću svjedočiti. Za ove ja ležim zločince, što su mi naredili da vozim mercedesa kipera, ja sam se počeo buniti da ne vozim a isti su rekli i mi smo s tobom, to moraš voziti ti i Lošić Ljubisav zvani “Amerikanac”. U groblju je bio bager, Petko Gradinac doveo je četiri zatvorenika koji su kupili komade tijela što spadnu sa bagera. Ovi momci su se zvali Ismet, Almir, Fuad i Fadil Ferhatbegović iz Papraće, Memića i Capardu što ih je vojska zarobila u maju 1992. godine. Fap je bio natovaren, ja sam dovezao mercedesa, parkirao pored bagera i posmatrao utovar, poslije nekoliko zahvata kašikom pojavila su se komplet tijela ljudi, nisu se raspala jer su bila u ilovači i duboko zakopana. Poznao sam tijelo Salaharević Zumre, krojačice, bila joj je glava razbijena, bila je bez suknje gola, Hasan, njen muž, druga kašika bila je tvoja sestra ista kakva je bila živa u garderobi, meni su suze potekle iz očiju, toliko mi je žao te žene i krojačice Zumre jer je šila mojoj suprugi trudničke haljine. Ovo su sve gledali moje starješine i predsjednik Milenko Stanić koji se smijao i keslao kad je vidio Zumru golu. Iz tih grobnica odvežena su četiri kamiona a ima još jedna, takođe imaju još dvije grobnice pun autobus žena, djece i staraca na liniji razgraničenja gdje nije pronađen i
16. august - 9. ševval

Poznao sam tijelo Salaharević Zumre, krojačice, bila joj je glava razbijena, bila je bez suknje, gola, Hasan, njen muž, druga kašika bila je tvoja sestra ista kakva je bila živa u garderobi, meni su suze potekle iz očiju, toliko mi je žao te žene i krojačice Zumre jer je šila mojoj suprugi trudničke haljine.

u blizini Šekovića ima masovna grobnica to sam saznao i znam mjesto gdje se nalaze. Molim vas, u šumi je pronađena grobnica tu je bio drugi dan bager isto Lošić Ljubisav i po danu smo vozili mrtve logoraše jer su nam rekli da su iz logora tijela bila sva raspadnuta i struhla samo su bile kosti u gardarobi. I ovdje su bile moje starješine, sa Nivom su dolazili, vozio ih je policajac sad aktivni Rebić Nenad. Isti su bili na Ogradicama gdje nismo mogli izlaziti sa kamionima već nas je izvlačio zglobni traktor vlasništvo Srpskih šuma iz Vlasenice a vozio ga je Mozić Novica. Za ovo niko ne odgovara, ovo je sakrio sve Milorad Barašin najveći zločinac koji oslobađa sve zločince lidere a obične ljude kazne smrtnim kaznama sudija Zoran Božić mene je osudio na smrt a Kličković oslobodio pa koja je ovo pravda. Meni Božić Zoran nije dao ovo da iznesem a kad me je presudio ja sam ga zvao da dođe na “Kulu” i došao mi je sa asistenkinjom i u četiri oka rekao mi je da šutim na apelaciji. Sve su izjave montirane samo da sakriju najglavnije zločince Stanić Radenka, koji je primao u policiju najveće zločince pa čak ljude koji su imali teška ubistva. Miroslav Kraljević je 4. juna u popodnevnim satima izveo iz zatvora kod suda 28 zatvorenika staraca u autobus Dubrava marke, od Srpskih šuma, vozio je Trifunović Slavko i odvezao 3 km od grada. Njegova sestra Kraljević Višnja zvana “Beha” sve je postrijeljala, za ovo ću biti svjedok da se uvjerite prvi je strijeljan Džodžajević Ibrahim.

59

No comment
Živinice: Uznemiravao vjernike u džamiji, policija ga privela, pa umro u automobilu
Zijad Klapić iz Priluka kod Živinica preminuo je jutros u policijskoj automobilu ispred mjesne džamije, nakon što je policijska patrola intervenisala zbog uznemiravanja vjernika na sabah namazu. Klapić je, kako navode mještani Priluka, dugogodišnji psihički bolesnik i u posljednje vrijeme je često na sabah namazu uznemiravao imama i vjernike. Nije nikog fizički napadao, ali je učio naglas, pjevao, hodao po džamiji tokom klanjanja, ulazio, izlazio... Imali smo puno razumijevanja za njega. Bportal, 30. juli 2013.

Kategorija ‘konji’: ‘Prodajem sina debila ili poklanjam nekom ko će moći da ga izdržava’
Oglas je smješten u kategoriju ‘konji’, a ponuđena je i zamjena. Prodajem sina debila ili poklanjam nekom ko će moći da ga izdržava, dodaje se u oglasu. U ‘kratkom opisu ARTIKLA’ navedeno je: Spava do podne, jede, šminka se pola sata, rikta frizuru, ide na kafu sa starijim devojkama i tetkicama, dođe kući istušira se PONOVO JEDE, ode u nepoznatom pravcu sa mnogo starijim devojkama od sebe, dođe ujutru u 5 ofucan k’o lovačka kuja, I OPET JEDE i tako sve u krug. Bportal.ba, 12. august 2013.

Djeca pale automobile po Mostaru
Tom prilikom su zapaljena dva parkirana automobila, a prema svemu sudeći, požar je izazvan dječjom nepažnjom. Naime, policijski istražioci smatraju da su se djeca igrala vatrom na garažama, a sve je izmaklo kontroli kad je zaduvao jak vjetar i plamen bacio na vozila, koja su ubrzo planula. Nezavisne novine 13. august 2013.

Muslimanima zabraKenijac tužio Izrael i njeno parkiranje ispred Italiju zbog razapinjanja tržnog centra! Znak zabrane muslimanima da koriste Isusa Krista parking tržnog centra u Houstonu poKenijski advokat Dola Indidis predao je Međunarodnom sudu pravde u Haagu tužbu protiv Izraela, rimskog cara Tiberija, Poncija Pilata, jevrejskih starješina, kralja Heroda i Italije zbog nezakonitog suđenja i razapinjanja Isusa Krista. Klix, 31. juli 2013. javio se ove sedmice, izazivajući ogroman bijes muslimana. Preko puta tržnog centra nalazi se džamija El Faruk. Naše vijesti, 11. august 2013.

Najbaksuzniji čovjek na svijetu: Tukli su ga majmuni, ujedale zmije i ajkule
Američki ribar vjerovatno je najbaksuzniji čovjek na svijetu, budući da je preživio ujed ajkule, udar groma, ujed zvečarke, pa čak i batine od majmuna. Klix, 13. august 2013.

Ide u zatvor jer je napasao stado bez lične karte
Zoran Miladinović iz kuršumlijskog sela Sagonjeva, kažnjen je jer nije imao ličnu kartu dok je čuvao stoku u svom selu. “Policajci su mi pretprošle godine pisali kaznu dok sam u ataru čuvao stoku. Rekao sam im da ličnu ne nosim da ne bi izbledela”. Nezavisne novine, 3.avgust 2013.

Izgradili neboder od 47 spratova i zaboravili lift
Tornjevi In Tempo u španskom gradiću Benidorm zamišljeni su kao građevina budućnosti i simbol izaska Španije iz recesije, no građevinari su se toliko zanijeli idejom da sagrade najvišu stambenu zgradu u Evropi da su zaboravili lift. Nezavisni kalesijski portal, 11.avgust 2013.

Kemal Malovčić, folk pjevač: Prevario sam ženu stotinu puta i ona je to znala, znala je da će, ako ode, možda na još goru budalu naići
Kad bi ti se pružila prilika da li bi prevario suprugu? A, zašto da ne? I do sada sam je prevario stotinu puta, pa što ne bih i opet kada bi se ukazala dobra i zgodna prilika. Da li je ona znala za tvoje prevare? Naravno da je znala. Dolazilo je do prekida, skoro i do razvoda, ali opet mi se vraćala. Znala je da će, ako ode, možda na još goru budalu naići i... što će joj sve to. Zna da joj se ja uvijek vraćam kući. Ljeto je tu, gdje ćeš i kako ćeš ga provesti? Radit ću još do ramazana, a onda ću da postim. Expres magazin, 30. juli 2013.

Nauružani pljačkaš je uhapšen nakon što je tokom pljačke zastao kako bi se pobrinuo za uplakanu bebu
Klix, 13. august 2013.

Hutba hafiza Spahića: Da sam bh. političar, ja bih se javno objesio!
Naši radnici džaba traže, nema plata po nekoliko mjeseci... Ljudi džaba rade. Allahsalamet i država i ovo sve, allahsalamet... Sinoć slušam, ljudi po devet mjeseci nemaju plata! Ja da sam političar, ja bih se javno objesio, ne bih čekao tu bruku da me pogađa. Anadolija, 2. august 2013.
16. august - 9. ševval

60

Nauka
Prijavili se za odlazak na Mars
iše od 100.000 ljudi prijavilo se za odlazak na Mars, u nadi da će biti izabrani da provedu ostatak svog života na toj udaljenoj planeti. Cilj projekta Mars One je kolonizacija crvenog planeta od 2022. godine. Već ove godine bit će izabrana grupa od 40 osoba, a samo njih četiri, dva muškarca i dvije žene krenut će na Mars u septembru 2022. godine i ondje sletjeti u aprilu 2023.

P

:S

K

V

Poslije fizičke aktivnosti morate jesti!

T

rajanje trudnoće može prirodno varirati i do 5 sedmica, sugerira nova studija američkih naučnika. Njihovi podaci se temelje na računanju tačnog trajanja trudnoće nakon preciznog određivanja trenutka začeća. Datum začeća je određivan uz pomoć mjerenja koncentracije hormona u uzorcima urina ispitanica.

T

Varijacije u trajanju trudnoće i do 5 sedmica

ijelo koristi mnogo energije tokom vježbanja. Ukoliko najkasnije 60 do 120 minuta nakon tako velikog fizičkog napora ne unesete hranu, upozoravaju stručnjaci, mišići se neće regenerirati pravilno i sav vaš trud biće uzaludan. Zato, nakon što se osvježite vodom ili svježe cijeđenim sokom narandže, najkasnije dva sata poslije treninga navalite na banane, koštunice, suho voće ili ananas.

rana bez vidljivih šavova i ružnih ožiljaka, a zasniva se na tzv. tehnici “zavarivanja”. Ova tehnika će prvo početi da se primjenjuje kod saniranja rana nastalih nakon carskih rezova, a naučnici vjeruju da će postati zastupljena i kod liječenja opekotina i kod kozmetičkih zahvata.

Rane će se uskoro “zavarivati”? izraelska kompanija razviJedna la je poseban metod zarastanja

bilno znojenje i neodgovarajuća nadoknada tečnosti i soli mogu uzrokovati toplotnu iscrpljenost, a umor, iscrpljenost, anksioznost, sniženje krvnog pritiska, jak bol i grčeve mišića ruku i nogu, povišenu temperaturu, glavobolju, vrtoglavicu, nemoć. Zato je neophodno unositi dovoljno tečnosti, blago soliti hranu, izbjegavati kofein, veće fizičke napore i neprikladnu odjeću, savjetuju ljekari.
16. august - 9. ševval

O

Kako spriječiti dehidraciju tokom vrelih dana?

B

Novi skalpel koji detektira rak
ritanski naučnici razvili su “pametan” hirurški nož koji može da identificira tkivo zahvaćeno rakom. Tim istraživača se nada da će ovaj nož pomoći hirurzima da riješe opasan i čest problem kada u tijelu pacijenta, i poslije zahvata, ostanu dijelovi tumora. Hirurzi koriste skalpele koji zagrijavaju tkivo dok ga sijeku, proizvodeći paru jakog mirisa. Eksperimentalni skalpel onda analizira paru i odmah signalizira da li je tkivo kancerogeno ili zdravo.

61

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->