-1

-

BIROKRACIJA - u svakodnevom govoru riječ birokracija ima negativan prizvuk ona znači neučinkovitost, nesposobnost… - je društvena sturktura sastavljena od hijerarhije položaja i uloga, koja djeluje na osnovi preciznih pravila i procedura Weberova analiza birokracije – tek u moderno doba se birokracija potpuno razvija i obuhvaća sve veće dijelove društvenog života; da bi bolje opisao značajke moderne birokracije njem. sociolog Max Weber konstruira idealni tip birokracije; idealno se odnosi na misaoni postupak kojim u opisu neke društvene pojave želimo istaknuti najvažnije zajedničke značajke, bez obzira što u stvarnosti postoje razlike između npr. crkvene i vojne birokracije; glavne značajke idealnog tipa birokracije prema Weberu: 1. precizna podjela rada – svaki položaj u organizaciji ima jasno definirane obveze i odgovornosti 2. hijerarhija autoriteta – postoji točno određena linija zapovijedanja, gdje su niži službenici ili uredi odgovorni nadređenima 3. precizan sustav pisanih pravila i propisa – time se određuju obveze i dužnosti, usklađuju djelatnosti i omogućuje nastavljanje aktivnosti bez obzira na promjene osoblja; za svaku odluku birokracije postoji dokument koji se pohranjuje i Čuvaj se 4. naobrazba službenika – službenici moraju imati kvalifikaciju za obavljanje svoga posla, a to se utvrđuje svjedodžbama i ispitima; na taj se način smanjuje mogućnost zapošljavanja službenika putem rodbinskih veza i poznanstava 5. službenici ne posjeduju sredstva na kojima rade – razvoj birokracije, prema Weberu, odvaja radnike od njihovih sredstava za rad, te su službenici zaposleni puno radno vrijeme i za to primaju plaću 6. zaposlenje se smatra karijerom – osigurano je napredovanje prema zaslugama te ih to odvaja od proizvoljnog odpuštanja i pritisaka izvan organizacije 7. impersonalnost i objektivnost – službenici se prema klijentima odnose kao prema predmetima, a ne kao prema osobama; osobni osjećaji isključeni su iz službenog djelovanja i ne utječu na odluke DISFUNKCIJA BIROKRACIJE Izokrenutost racionalnost – u suvremenim državama postoji mnoštvo birokratskih organizacija s različitim nadležnostima; racionalne odluke nekih od tih birokratskih organizacija mogu izazvati posve suprotne učinke; povećanje proračuna za socijalnu skrb može izazvati nekontroliranu inflaciju; strogi propisi o gradnji kuća mogu poskupiti stambeni prostor itd.

-2-

Nesposobnost djelovanja u promijenjenim okolnostima – djelotvornost birokracije zasniva se na rješavanju tipičnih slučajeva ustaljenim postupcima, na gotovo mehanički način; takvo postupanje službenika amer. sociolog Veblen nazvao je “izvježbana nesposobnost” (nemogućnost pronalaženja novih rješenja za nove probleme); pri brzim izmjenama okolnosti birokracija često djeluje neučinkovito Samodovoljnost birokracije – upravljanje velikom organizacijom ponekad stvara probleme koji više nemaju veze sa osnovnim ciljem organizacije, već se većina aktivnosti usmjerava na održanje same organizacije; velika opasnost da organizacija postane sama sebi svrhom je interes zaposlenih da zadrže posao Parkinsonov zakon – C. N. Parkinson je komentirao jačanje birokracije: “Opseg posla povećava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno za njegovo obavljanje.” Broj službenika i opseg posla nisu u nikakvoj vezi, već po Parkinsonu birokracija jača jer službenici žele imati što više podređenih; ti podređeni stvaraju posao jedan drugome, a koordinacija njihova rada zahtijeva nove službenike Oligarhija – je vladavina nekolicine koji svoje položaje koriste u vlastitu korist; zakon oligarhije formulirao je Robert Michels; Michels zaključuje da je moć u manjini jel smo nekoliko ljudi može koristi svoje položaje u vlastitu korist i tako vladati, a to nije demokracija; poistovjetuje organizaciju sa oligarhijom KOLEKTIVNO PONAŠANJE - spontano i nestrukturirano ponašanje većeg broja ljudi koje odstupa od prihvaćenih društvenih normi - razlikuje se od grupa sljedećim značajkama:
1.

2.

3.

ograničena socijalna interakcija – članovi grupa nalaze se u izravnoj, učestaloj i dugotrajnoj interakciji; za gomile ili sljedbenike modne ludnosti karakteristična je ograničena i privremena interakcija nejasne socijalne granice – ljudi uključeni u neki oblik kolektivnog ponašanja nemaju osjećaj pripadanja dok je za grupe jasno tko jest, a tko nije član slabe i nekonvencionalne norme – konvencionalne norme reguliraju grupno ponašanje; oblici kolektivnog ponašanja nastaju i nestaju bez uspostavljanja čvršće strukture, a ponekad spontano uspostavljaju nekonvencionalne norme npr. skupina navijača koji uništava stadion

-

glasine – su neprovjerene informacije koje se prenose neformalno (od usta do usta); najčešće se javljaju u neizvjesnim vremenima, posebno onda kad

-3-

nedostaju prave i točne informacije; pomoću njih ljudi zajednički pokušavaju stvoriti prihvatljivu definiciju inače nejasne stvarnosti; one se uglavnom tiču tema i događaja od širokog javnog interesa, dok se ogovaranja odnose na osobni život drugih ljudi i mogu biti zanimljivi samo onima koji poznaju osobe koje su predmet ogovaranja MODA i MODNE LUDOSTI – oblik su raspršenog kolektivnog ponašanja; MODA – široko prihvaćanje neke novosti u određenoj sferi života; umjetnosti, popularnoj glazbi, plesu, arhitekturi…; moda je opća značajka suvremenih industrijskih društava, a njezinu pojavu sociolozi objašnjavaju dvama razlozima: 1. ljudi su u suvremenim društvima usmjereni na budućnost, a ne zarobljeni tradicionalnim normama, tako da su spremniji prihvatiti novosti 2. moda služi kao oznaka statusa i prestiža - prema Georgeu Simmelu bogati ljudi uglavnom određuju modne trendove, jer mogu trošiti novac na nove i luksuzne stvari koje pokazuju njihov povlašteni položaj dok siromašniji kupuju jeftinije kopije modnih novosti; moda se rađa na vrhu društvene ljestvice, postaje popularna širom društva, te postaje zaboravljena… MODNE LUDOSTI – (engl. fads) su kratkotrajno i oduševljeno prihvaćenje novosti; prolazne mode obuhvaćaju način zabave, ples, glazbu… Adolescenti su posebno podložni takvom ponašanju: odijevanje i govor služe kao znakovi prepoznavanja i pripadnosti skupini; primjer modne ludosti su hula-hop, barbika, Rubikova kocka itd. POMAMA (engl. crazes), MASOVNA HISTERIJA I PANIKA – oblici su kolektivnog ponašanja s mogućim ozbiljnim društvenim posljedicama; karakterizira ih iracionalno ponašanje povezano s vjerovanjima ili glasinama. Npr. u Albaniji su 1996. godine tisuće ljudi, u panici za brzom i lakom zaradom, povjerili su svoju imovinu financijskim organzacijama. Kad su shvatili da su prevareni, izbili su neredi koji su prijetili prerasti u građanski rat KONVERGIRAJUĆE KOLEKTIVNO PONAŠANJE – čvršće je nego raspršeno. Najpoznatiji oblik takvog ponašanja je gomila. GOMILA – privremeno okupljanje većeg broja ljudi koji imaju zajedničko središte pozornosti i snažno uzajamno utječu jedni na druge (mogu biti u dvorani i gledati operu) Sociolog Herbert Blumer razlikuje 4 tipa gomile s obzirom na emocionalnu uključenost sudionika: Slučajna gomila – traje najkraće i najmanje je organizirana; nastaje spontano i njezini članovi dolaze i odlaze, pridajući trenutačnu pozornost zbivanjima koja

-4-

su potakla stvaranje gomile npr. ljudi koji promatraju požar ili slušaju uličnog glazbenika čine slučajnu gomilu Konvencionalna gomila – okuplja se planirano i regulirano npr. publika u kazalištu i na sportskom stadionu Ekspresivna gomila – okupila se zbog želje za uzbuđenjem ili užitkom sudionika npr. religijsko okupljanje ili rock koncert Aktivna gomila – pozornost sudionika usmjerena je na točno određeni cilj; njihovo ponašanje prožeto je snažnim emociijama i često poprima agresivne i rušilačke značajke; konvencionalna i ekspresivna gomila mogu se u kratkom vremenu pretvoriti u aktivnu npr. 1985. god. na završnoj utakmici europ. nogometnog kupa između Italije i Velike Britanije u belgijskom gradu Heyselu okupilo se 60.000 gledatelja; malo prije početka utakmice engl. navijači počeli su provocirati talijanske; ubrzo nakon počeli su bacati boce i kamenje jedni na druge, da bi iznenada Britanci nasrnuli na Talijane, rušeći ogradu što ih je dijelila; rezultat kaosa bio je 38 mrtvih i 400 ranjenih; ovaj primjer pokazuje kako se s porastom emocionalnog naboja gomila vrlo brzo može pretvoriti iz jednog tipa u drugi Sve gomile imaju neke zajedničke značajke: 1. sugestibilnost – pojedinac je u gomili podložniji utjecaju i sugestiji nego u redovitim društvenim prigodama; prihvaća zahtjeve gomile i ponaša se po prihvaćenim normama 2. deindividualizacija – pojedinac u gomili često gubi osjećaj osobnog identiteta i odgovornosti, što vodi do toga da učini stvari koje ne bi učinio da je sam 3. osjećaj neranjivosti – ljudi u gomili često stječu dojam da su moćni i nepobjedivi; u takvim okolnostima pojedinci su skloniji agresivnom ponašanju, nasilju, krađama i vandalizmu