P. 1
ecdl01_knjiga_testovi(1)

ecdl01_knjiga_testovi(1)

|Views: 54|Likes:
Published by wm240

More info:

Published by: wm240 on Jul 23, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/06/2014

pdf

text

original

Sections

  • 1.1.1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware)
  • 1.1.1.2 Vrste računala
  • 1.1.1.3 Prijenosna računala
  • 1.1.1.4 Glavni dijelovi računala
  • 1.1.1.5 Ulazno-izlazni priključci
  • 1.1.2.1 Središnja jedinica za obradu (engl. CPU) i grafička kartica
  • 1.1.2.2 Frekvencija takta i drugi čimbenici brzine procesora
  • 1.1.3.1 Memorija
  • 1.1.3.2 Kapacitet memorije
  • 1.1.3.3 Uređaji za pohranu
  • 1.1.4.1 Ulazni uređaji
  • 1.1.4.2 Izlazni uređaji
  • 1.1.4.3 Ulazno-izlazni uređaji
  • 1.2.1.1 Računalni programi
  • 1.2.1.2 Operacijski sustav
  • 1.2.1.3 Korisnički programi (aplikacijski programi)
  • 1.2.1.4 Razlika između operacijskog sustava i korisničkih programa
  • 1.2.1.5 Proširenje pristupačnosti
  • 1.2.1.6 Razvoj računalnih programa
  • 1.3.1.1 LAN i WAN
  • 1.3.1.2 Korisnik/poslužitelj (engl. client/server)
  • 1.3.1.3 Internet
  • 1.3.1.4 Intranet i ekstranet
  • 1.3.2.1 Skidanje i stavljanje podataka na računalo
  • 1.3.2.2 Brzina prijenosa podataka
  • 1.3.2.3 Načini spajanja na internet
  • 1.3.2.4 Komunikacijski kanali
  • 1.3.2.5 Značajke stalne veze
  • 1.4.1.1 Informacijska i komunikacijska tehnologija
  • 1.4.1.2 Internetske usluge
  • 1.4.1.3 E-učenje
  • 1.4.1.4 Rad na daljinu
  • 1.4.2.1 Elektronička pošta
  • 1.4.2.2 Istovremene poruke (engl. instant messaging)
  • 1.4.2.3 Zvučna komunikacija preko interneta (VoIP)
  • 1.4.2.4 Stvarno jednostavne vijesti (RSS)
  • 1.4.2.5 Web dnevnik (blog)
  • 1.4.2.6 Digitalne audio i video datoteke
  • 1.4.3.1 Online zajednice
  • 1.4.3.2 Objava i dijeljenje sadržaja na mreži
  • 1.4.3.3 Mjere zaštite pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama
  • 1.4.4.1 Ergonomija
  • 1.4.4.2 Osvjetljenje
  • 1.4.4.3 Položaj tijela pri radu s računalom
  • 1.4.4.4 Poboljšanje radnih uvjeta
  • 1.4.5.1 Recikliranje potrošnog materijala
  • 1.4.5.2 Ušteda energije
  • 1.5.1.1 Korisničko ime i lozinka
  • 1.5.1.2 Tajnost
  • 1.5.2.1 Pričuvne kopije podataka
  • 1.5.2.2 Vatrozid (engl. firewall)
  • 1.5.2.3 Sprječavanje krađe podataka
  • 1.5.3.1 Računalni virus
  • 1.5.3.2 Širenje virusa
  • 1.5.3.3 Mjere zaštite od virusa
  • 1.6.1.1 Autorsko pravo u području računalnih sustava
  • 1.6.1.2 Licenca
  • 1.6.1.3 EULA
  • 1.6.1.4 Vrste i distribucija programa s gledišta autorskih prava
  • 1.6.2.1 Zakonska regulativa i konvencije
  • 1.6.2.2 Osnovna prava ispitanika
  • 1.6.2.3 Odgovornost korisnika i voditelja zbirke osobnih podataka

Darko Grundler

Modul
Osnovni pojmovi informacijske tehnologije

1

Modul sadrži prikaz i objašnjenje temeljnih pojmova informacijske tehnologije. Načelno su opisane vrste računala i njihova osnovna građa. Uz objašnjenje uloge i obilježja dijelova računala (CPU, memorija, sabirnice i sl.) opisano je i njihovo međudjelovanje. Dan je kratak pregled ulaznih i izlaznih računalnih uređaja (npr. tipkovnice, skenera, monitora, pisača i sl.) i usporedne značajke različitih tehnoloških rješenja. Opisani su i uređaji i mediji za pohranu podataka. Objašnjeni su osnovni pojmovi vezani za računalne programe, uključujući razliku između pojedinih vrsta programa (npr. operacijski sustav, korisnički programi itd.). U okviru informacijskih mreža opisani su uređaji za povezivanje računala kao i primjena računalnih mreža, uključujući internet. Kratko je prikazana praktična primjena informacijskih tehnologija u svakodnevnom životu. Dan je pregled primjene informacijske tehnologije sa zdravstvenog i ergonomskog gledišta kao i savjeti za zaštitu korisnika. Opisana je sigurnost informacijskih sustava s obzirom na sigurnost podataka uključujući i opis i način zaštite od računalnih virusa. Poseban je odjeljak posvećen autorskim pravima, načinu distribucije i pojmu licence računalnih programa.

1.1.1

Informacijska tehnologija

Informacijska i komunikacijska tehnologija (engl. information and communication technology, ICT ) je tehnologija potrebna za obradu informacija. U užem smislu to je tehnologija uporabe elektroničkih računala, računalnih uređaja i računalnih programa pri pretvorbi, pohrani, zaštiti, obradi, prijenosu i dobavi podataka. 1.1.1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware) Pod sklopovljem računala (engl. hardware) razumijevaju se svi oni električni, elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo i pojedini njegovi priključci. To su, primjerice, tiskana pločica, integrirani krugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno može se reći da je sklopovski dio računala sve ono što se može opipati. 1.1.1.2 Vrste računala Računala se mogu podijeliti s obzirom na različita svojstva. Glede snage ili moći računanja, računala se danas dijele uglavnom u tri skupine: osobna računala, radne stanice i velika računala. Osobna računala (engl. personal computer) su računala koja su dovoljno niske cijene da ih mnogi mogu nabaviti za kućnu uporabu. Ako ih nabavlja tvrtka, onda su takva računala redovito namijenjena samo jednoj osobi. Sposobna su obrađivati podatke dovoljne za potrebe malih tvrtki pa se često rabe i za obradu poslovnih podataka. Postoje dvije velike skupine osobnih računala. Prva je skupina poznata pod nazivom PC i u nju pripadaju računala koja su temeljena na prvom osobnom računalu tvrtke IBM koje se nazivalo IBM PC. To je računalo prvi put proizvedeno 1981. godine i otada mnogi proizvođači proizvode računala sukladna (kompatibilna) tom računalu. Na većini tih računala instalirana je naka od inačica operacijskog sustava Microsoft Windows. Druga je skupina računala poznata pod nazivom Mac i u nju se ubrajaju računala tvrtke Apple. Namijenjena su istim poslovima i približno su istih računalnih mogućnosti kao i računala iz prve skupine, ali nisu s njima sukladna (kompatibilna). To znači da je na njima instaliran drugačiji operacijski sustav, da se programi pisani za Mac računala ne mogu izvršavati na PC računalima, te da se i neki sklopovski dijelovi toliko razlikuju da se ne mogu ugraditi u PC računala.

PRO-MIL

I-3

1 Osnove

1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware)

Slika 1.1 Osobno računalo

Radne stanice (engl. workstation) jesu računala namijenjena opsežnijoj obradi podataka, a odlikuju se velikom brzinom obrade podataka, znatno većom radnom i ostalom memorijom od osobnih računala te odličnim mogućnostima grafičkog prikaza podataka. Prema vanjskom izgledu i temeljnoj građi ne razlikuju se bitno od osobnih računala, ali zbog ugrađenih komponenti odlikuju se većom računalnom snagom i znatno višom cijenom od osobnih računala. Najčešće se rabe za obradu slikovnih podataka, npr. crteža, shema, nacrta itd. Velika računala (engl. mainframe) jesu računala najveće snage od svih do sada spomenutih i rabe se kada ostale vrste računala ne mogu zadovoljiti potrebnu brzinu obrade podataka. Relativno visoka cijena ograničava njihovu uporabu samo na velike tvrtke. Najsnažnija od tih računala, koja se često odlikuju posebnim tehnološkim rješenjima i namjenskom arhitekturom, nazivaju se superračunala (engl. supercomputer). Proizvode se pojedinačno, a cijena im je tako visoka da su često dostupna samo vladama pojedinih zemalja (vojna primjena) ili najvećim svjetskim tvrtkama. Granice između navedenih skupina nisu jasno izražene pa je katkad teško odrediti kamo svrstati pojedino računalo. Uz to, s razvojem tehnologije pomiču se i granice pojedinih područja pa, primjerice, snagu koju su prije desetak godina posjedovale radne stanice, danas imaju osobna računala. Uz to, računala se mogu svrstati i prema namjeni pa, primjerice, postoje tzv. poslužiteljska računala (engl. server) koja služe kao glavna mrežna računala i svojim su obilježjima prilagođena toj namjeni.

I-4

MODUL 1

Glede prenosivosti mikroračunala mogu se podijeliti na stolna i na prijenosna. Stolna računala (engl. desktop computer) predviđena su za smještaj na jednomu mjestu i nije predviđeno njihovo često prenošenje. Prijenosna računala predviđena su za prenošenje pa su lakša i manjih dimenzija. Opremljena su baterijama kako bi mogla rabiti se na mjestima gdje nije dostupan priključak na gradsku električnu mrežu (zrakoplov, vlak i sl.). S obzirom na dimenzije prijenosna računala mogu se svrstati u ove skupine: Računala približno veličine knjige (od većeg prema manjem): engl. laptop (engl. lap hrv. krilo, koljena), engl. notebook (engl. notebook hrv. bilježnica), engl. subnotebook. Posebna vrsta prijenosnih računala su računala poznata pod nazivom engl. tablet. Glavna razlika prema prethodno navedenim prijenosnim računalima je u tome što se kod tablet računala podaci mogu unositi tipkovnicom ili pišući po zaslonu koji je osjetljiv na dodir. Neka tablet računala nemaju tipkovnice i jedini način unosa podataka je posredstvom zaslona.

Slika 1.2 Tablet računalo

Ručna računala (računala približno veličine kalkulatora): engl. hand-held (engl. hand hrv. ruka, engl. held hrv. držati), engl. palmtop (engl. palm hrv. dlan) i engl. PDA - personal digital assistant.

Slika 1.3 Ručno računalo

PRO-MIL

I-5

1 Osnove

1.1.1.3 Prijenosna računala

Novije generacije mobilnih telefona zasnovane su na digitalnom prijenosu podataka, pa je omogućeno relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i računala. Iako svaki mobilni telefon ima ugrađenu neku vrstu procesora i zapravo je malo računalo koje se brine o prijenosu glasa pretvorenog u digitalni oblik, ovdje nas zanima ona vrsta računala koja je dostupna korisniku. U tom smislu mobilne telefone možemo podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju mobilni telefoni kojima ugrađeno računalo služi samo za zabavne i multimedijalne sadržaje: igre i reprodukciju glasa i slike. Takva računala ograničena su samo na navedenu namjenu i korisnik ih ne može rabiti ni za što drugo. Zbog potrebe za većim zaslonom, takvi mobilni telefoni često su nešto većih dimenzija. U drugu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji imaju ugrađeno računalo za pristup internetu. To se uglavnom svodi na slanje i primanje elektroničkih poruka preko interneta (engl e-mail ) i gledanje web stranica. I ovdje je korisnik ograničen samo na funkcije koje program izvorno nudi. Kako je zaslon mobilnog telefona vrlo ograničenih dimenzija i tipične je približne veličine 30 mm x 20 mm, prikaz slikovnih sadržaja s interneta vrlo je ograničen. Postoji poseban protokol koji koriste mobiteli za prikaz web stranica prilagođenih malim zaslonima mobilnih telefona, a koji je poznat pod nazivom WAP. S razvojem tehnologije izrade mobilnih telefona, a posebno sa sve većim i kvalitetnijim zaslonima visokih rezolucija, uz adekvatnu softversku podršku sve češće moguće je prikazivanje standardnih web stranica na mobilnim telefonima. U treću skupinu pripadaju mobilni telefoni koji su zapravo ručna računala s dodatkom mobilnog telefona (engl. smartphone). Takvi mobilni telefoni imaju sve mogućnosti obrade podataka kao i ručna računala pa su im i izgledom vrlo nalik. Takvi mobilni telefoni imaju najveće računalne mogućnosti od svih spomenutih, uključujući i mogućnost instaliranja programa po želji korisnika. Najveći su od svih spomenutih vrsta mobilnih telefona, a to im je ujedno i najveći nedostatak. Dok se većina jednostavnijih mobilnih telefona može nositi za pasom ili u džepu bez veće neugodnosti, mobilni telefoni iz ove skupine zbog svojih dimenzija nisu za to pogodni. I glasovni razgovor s takvih je uređaja nepraktičniji nego s malih i praktičnih mobilnih telefona. Glavna prednost je veliki zaslon pogodno za rad s internetom i drugim programima i što su u jednom uređaju objedinjena 2 ili čak više uređaja. (npr. mobilni telefon i ručno računalo).

Courtesy of Apple

Slika 1.4 Mobilni telefon i računalo iPhone

I-6

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1. Slika 1. . Postoje stolni i prijenosni uređaji. Posebice su popularni prijenosni uređaji za reprodukciju zvuka poznati pod nazivom engl. MP3 player) PRO-MIL I-7 1 Osnove Najveći uspjeh u području uređaja koji su ujedno i računalo i mobilni telefon postigao je model iPhone tvrtke Apple. e-mail ). MP3 player. Glavni razlog tome su velike računalne mogućnosti tog uređaja. Među poslovnim korisnicima popularan je i model Blackberry.5 Mobilni telefon i računalo Blackberry Multimedijski uređaj za reprodukciju (engl. privlačno korisničko sučelje i veliki zaslon. multimedia player. posebice zbog mogućnosti jednostavnog slanja elektroničkih poruka (engl. MP) je računalni uređaj namijenjen i prilagođen ponajprije za reprodukciju video i audio sadržaja. Sklopovlje i ugrađeni programi bitno pojednostavnjuju snimanje i reprodukciju video i audio sadržaja.6 Prijenosni uređaj za reprodukciju zvuka ( engl.

Obrada podataka je. engl.7 Načelna građa računala Središnja jedinica za obradu Središnja jedinica za obradu (procesor. ima i ulogu nadzora nad sustavom. zbrajanje dvaju brojeva.4 Glavni dijelovi računala Glede sklopovlja računalo se može podijeliti na različite dijelove s obzirom na njihovu funkciju i zadaću. premještanje podataka s jednog mjesta u računalu na drugo itd. Slika 1. processor.1. CPU ) prihvaća binarne podatke. usporedba dvaju brojeva.8 Procesor I-8 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . rukuje njima na temelju naredbi i prerađene binarne podatke predaje okolini. Ovdje su navedene glavne skupine u koje se mogu svrstati pojedini dijelovi računala. Tijekom obrade podataka u računalu podaci putuju iz jednog dijela sustava u drugi. osim obrade podataka. primjerice. Slika 1. postupke premještanja i svrstavanja podataka te ostale moguće operacije s podacima koje se obavljaju pod nadzorom programa. pohrana i dobavljanje podataka itd. To se naziva obradom podataka.1. Središnja jedinica za obradu brine o tome da se sve te aktivnosti sinkroniziraju i koordiniraju kako bi sustav djelovao usklađeno i bio svrhovit pa se može reći da. Obrada podataka uključuje obavljanje aritmetičkih i logičkih operacija s podacima. central processing unit. obavljaju se različite logičke i aritmetičke operacije. po čemu je jedinica i dobila ime.1.

PRO-MIL I-9 1 Osnove Središnja jedinica za obradu uvelike određuje značajke računala i njegovu cijenu. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok se namjerno ne promijene ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. MB. godine) je približno 500 GB.9 Radna memorija (RAM) ROM je memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. memorija u kojoj se čuvaju podaci s kojima program trenutno radi. RAM je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. . tj. Memorija elektroničkog računala ima sposobnost pohrane ili čuvanja određene količine podataka.Memorija Program i podaci pohranjeni su u dijelu računala koji se zove memorija. To je radna memorija računala. Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. GB itd. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova (stanje početkom 2009. Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB. ali ne i mijenjati. Slika 1. Za pohranu podataka i programa koji se često rabe koristi se tvrdi disk (engl. hard disk. Magnetski i optički diskovi Za pohranu velike količine podataka rabe se magnetski i optički mediji. Odlikuje se velikom brzinom (u odnosu na druge medije za pohranu velike količine podataka) i relativno niskom cijenom po pohranjenom bitu. brisati ili upisivati novi podatak. Dvije su glavne vrste memorija ugrađenih u računalo: RAM i ROM. dok se kod manjih i osobnih računala najčešće sastoji samo od jednog poluvodičkog integriranog kruga nazvanog mikroprocesor ili kraće procesor. Kod velikih i starijih računala središnja jedinica za obradu sastoji se od više poluvodičkih komponenata. povećanje kapaciteta radne memorije. HD) koji je obično ugrađen u unutrašnjost računala. Računala su građena tako da je moguća naknadna dogradnja RAM-a tj. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi.

Matična ploča (MBD) matične ploču računala. memorija. Pojam sabirnice češće se koristi u užem smislu. i dodatnih sklopova (kartica) kako bi kupac sam mogao sastaviti računalo prema svozvučne. motherboard ) matične ploče opremljenije znati osnovnu namjenu (kućno računalo. normirane veze za razmjenu podataka unutar računala ili između računala i istodobno više priključnih uređaja. DVD-RW i disketna montirati na svaku matičnu jedinica (FDD) spajaju preko dodatnih kablova. Opće je namjene i komponente neophodne za rad računala (procesor. grafička kartica . da sami prošire funkcionalnost Pričvršćivanje matične ploče u kućište vrši se isključivo na računala ugradnjom Sklopovi mogu biti zalemljeni na matičnu ploču ili se mogu dodati u za to predviđena odstojnike kako ne bismo napravili „kratke spojeve“ te je kvalitetnijih. form factor) govori o fizičkim dimenzijama umeću u odgovarajuće utore napriključnica samoj ploči. Za priključak dodatnog uređaja na te priključnice izboru potrebno je otvoriti ploče ovisit će Matična ploča (Mother Board. Osim toga. mobo ) je tiskana mrežni adapter.. peripheral component interconnect bus ). bus) je normirana veza za razmjenu podataka između dvaju ili više uređaja. a druge pločica na prvenstveno igricama mora ispunjavati dosta stroge ostavljaju na volju korisnicima kriterije odnosno mora imati dobre performanse.Sabirnice U širem smislu sabirnica (engl. Tu pripadaju sve norme paralelne i serijske veze opisane na sljedećih nekoliko stranica. memorije skupljih komponenti u vidu različitih kartica (grafičke. kojoj su smješteni glavni dijelovi računala: procesor. ploče izabrat ćemo procesor memorija. jer ne može se svaki procesor O dok se primjerice tvrdi disk (HDD).. neke su li novu matičnu ploču ili novo računalo. MBD-a. predviđena za priključak različitih dodatnih sklopova (kartica). podnožja i priključnice. Format matične ploče (engl. Na njoj su ili se na nju vežu sve ostale ovisno o modelu matične PCI sabirnica (engl.).) koje se jim potrebama.. Utori za RAM memoriju (DIMM DDR 2) Napajanje IDE konektor SATA konektori Baterija Podnožje procesora Chipset (pokriven hladnjakom) Floppy konektor 12 V napajanje PCI utori PS/2 konektori COM konektor LPT konektor USB konektori LAN konektor Audio konektori PCI-X 1x utor PCI-X 16x utor Slika 1. Obično su te priključnice zalemljene za matičnu 15.. Najrasprostranjenija sabirnica računalima je mnogo toga. unutarnja sabirnica i dr. tj. mainboard. PCI bus . bez procesora. Spomenimo samo da računalo koje je namijenjeno Matična ploča (engl. Naime.. matične ploče. Kupujete ploču. Unutarnje sabirnice služe za razmjenu podataka u računalu.10 Matična ploča PRO-MIL I-10 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) 17 . Prema toj definiciji u sabirnice se ubrajaju sve veze za razmjenu podataka. systemboard . Osobna računala građena su tako da su priključnice unutarnjih sabirnica na koje se mogu priključiti dodatni sklopovi (kartice) smještene unutar kućišta računala. motherboard. računala. Unutarnje su sabirnice izvedene kao vodovi na matičnoj ploči računala.) koje se montiraju na MBD. smještaju za priključak vanjskih uređaja i sl. ali i mnogo tako uništili. Sabirnice se mogu podijeliti u dvije skupine: untarnje i vanjske sabirnice. mrežne norme itd. MBD) osnova je svakogu suvremenim osobnim kućište računala. uredsko ili server) (imaju integrirani zvučni te na osnovi toga odabrati i kvalitetu odnosno performanse podsustav. Matična ploča se često prodaje zasebno. grafički podsustav. mrežne. otvorima za pričvršćenje u kućište.. morali biste mu Matična ploča (engl.

Načelna namjena je ista kao i USB norme. primjerice videokamere i videorekordera.0). Suvremena računala ne rabe više te priključke.1. Najpopularnija vanjska sabirnica je USB sabirnica koja omogućuje istodobno spajanje do najviše 127 uređaja s najvećom brzinom prijenosa 12 Mbps (USB 1. pisač. a na paralelni pisač. Obično su smještene na stražnjoj strani računala i na njih se može priključiti bez otvaranja računala. već se svi uređaji priključuju na USB sabirnicu.11 USB priključnice Norma IEEE 1394. serial port) i paralelni priključak (paralelna vrata. palice za igru i dr. Slika 1. Zbog toga ova sabirnica nije primjerena uporabi s relativno sporim uređajima kao što su to npr. miš ili tipkovnica. vanjskog tvrdog diska.5 Ulazno-izlazni priključci . Jedna od glavnih primjena je povezivanje računala i uređaja za prijenos video zapisa. PRO-MIL I-11 1 Osnove 1. pisača. engl. Zbog toga na novijim računalima serijski i paralelni priključak ponekad nisu niti ugrađeni. engl.1. poznata još i pod nazivom FireWire.Vanjske sabirnice služe za razmjenu podataka između računala i vanjskih uređaja. Priključnice vanjskih sabirnica izvedene su na vanjskom dijelu kućišta. ali je znatno skuplja od nje.1) ili 480 Mbps (USB 2. pogonskog mehanizma CD ROM-a. Vodič vanjskih sabirnica najčešće je višežilni kabel. high performance serial bus). Slika 1. parallel port). jest sabirnička norma za serijsko spajanje velikom brzinom prijenosa (engl. Na serijski priključak najčešće se priključivao modem.12 FireWire priključnice Kod starijih računala mogu se pronaći još serijski priključak (serijska vrata. USB sabirnica je predviđena za spajanje miša. skenera.

npr. ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina. godine su imali širinu vodljivih staza 45 nanometara (što je približno dvadeset puta manje od tisućinke milimetra!). npr. napona ili struje. chip (čip). 1.1. pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku. Podaci u okolini računala. I u jednom i u drugom primjeru zadaća je izlaznih naprava brzo. Građeni su tako da imaju svoje kućište i čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Cijena procesora bitno se smanjuje smanjenjem dimenzija pa proizvođači nastoje proizvesti što više logičkih sklopova u što manjem volumenu poluvodiča. processor.1.Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo. microprocessor) jest poluvodička komponenta kod koje su na jednoj pločici poluvodiča smješteni svi važni dijelovi središnje jedinice za obradu. Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij. a mikroprocesori proizvedeni 2009. gotovo uvijek su u nepogodnu obliku za izravan unos u računalo. npr. Proizvode se od tankih diskova silicija koji se zovu engl. unutarnji spremnici. a s računalom se povezuju priključnim kabelom ili bežično.2. pokret. wafer (ploška). Pod vanjskim ili perifernim uređajima razumijevaju se računalni uređaji koji se nalaze izvan računala. Uz ostalo.1 Središnja jedinica za obradu (engl. Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini. U takve se uređaje ubrajaju pisač. Primjerice prvi mikroprocesor 4004 imao je staze široke 10 mikrometara (to je stotinka milimetra). CPU) i grafička kartica Procesor (engl. slika. to nastoje tako da smanjuju širinu vodljivih staza u poluvodiču. Na takvoj pločici odjednom se fotokemijskim postupkom izradi mnogo mikroprocesora koji se zatim rezanjem odijeljuju jedan od drugoga. central processing unit.2 Karakteristike računala 1. Ta okolina mogu biti ljudi. skener i sl. aritmetičko-logička jedinica. Suvremeni procesori su najsloženije poluvodičke komponente koje se sastoje od više desetaka milijuna tranzistora smještenih na jednu pločicu poluvodiča veličine samo nekoliko desetaka kubičnih milimetara. jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. temperatura itd. Te podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. nadzorni sklopovi itd. Tako izrezani mikroprocesor bez kućišta naziva se engl. CPU ) ili mikroprocesor (engl. I-12 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . zvuk. monitor. modem. U tom je smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu.

sabirnice i dr. Zadaća grafičke kartice je pretvorba digitalnih signala iz računala u oblik prihvatljiv monitoru. Računalna snaga središnje jedinice za obradu ovisi o količini podataka koju može obraditi u jedinici vremena. tipkovnicom.Za povezivanje procesora s ostatkom računala rabi se skup od nekoliko pomoćnih integriranih krugova poznat pod nazivom engl. mišem. Unutar pomoćnih integriranih krugova sadržan je sklop za upravljanje memorijom.1. s procesorom. O kapacitetu video-RAM-a ovisi razlučivost i broj boja koje može prirediti grafička kartica.2. chipset. memorije i digitalnog-analognog pretvornika.). Primjerice. PRO-MIL I-13 1 Osnove .2. VIA KT600 itd. Kako pomoćni integrirani krugovi bitno utječu na cjelokupan rad računala. koji su zapravo malo zasebno računalo. Suvremene grafičke kartice imaju kapacitet mnogo veći od navedene minimalne vrijednosti (tipično 128 MB ili 256 MB). diskove.024 x 768 i 16 milijuna boja potrebno je najmanje 3 MB video-RAM-a grafičke kartice. Glavna je zadaća tih pomoćnih integriranih krugova povezati na što bolji način različite dijelove Slika 1. Suvremene grafičke kartice složeni su sklopovi. SiS 748. Grafička kartica može biti izvedena kao posebni sklop koji se može zamijeniti ili je ugrađena na matičnu ploču računala i ne može se mijenjati. Svi podaci prolaze kroz pomoćne integrirane krugove i svi ostali dijelovi računala komuniciraju s procesorom posredstvom pomoćnih integriranih krugova. Grafičke kartice sastoje se od tri glavna dijela: grafičkog procesora. za razlučivost od 1. ATA sučeljem itd. Često se kaže da je jedna vrsta procesora računalno snažnija ili da ima veću moć od druge vrste. Grafička kartica Monitor se spaja s računalom sklopom koji se naziva grafička kartica (engl. Dio memorije grafičke kartice koji se koristi za pohranu slike zove se video-memorija ili video-RAM. matične ploče često nose njihovu oznaku npr. Pri tome se pod računalnom snagom podrazumijeva sposobnost obrade podataka. a ovisi o više čimbenika (vidi poglavlje 1.13 Procesor ugrađen na matičnoj ploči sustava: memoriju. graphic card ). PCI sabirnicom. Pomoćni integrirani krugovi zalemljeni su na matičnu ploču i nije ih moguće mijenjati kao mikroprocesor.

Prvi procesori upotrijebljeni u osobnim računalima mogli su također u jednom koraku obraditi 8 bitova (npr. Takvi procesori nazivaju se 32-bitni. zbrajanje) • pohrana rezultata u memoriju. Svaka od navedenih operacija zbiva se u jednom ili više koraka ili takta pa je računalu za obavljanje cjelokupnog posla u ovom primjeru potrebno nekoliko koraka. Cjelokupna građa procesora prilagođena je količini bitova koju obrađuje u jednom koraku (unutarnji spremnici. Treći čimbenik koji bitno utječe na računalnu snagu jest građa (arhitektura) procesora i osobito način na koji dobavlja i obrađuje podatke.1. Tipičan slijed pri obradi podataka je: • dobava prvog podatka iz memorije u procesor • dobava drugog podatka iz memorije u procesor • obrada podataka (npr.1. Svaka nova generacija procesora radi većim frekvencijama takta od prethodne.) pa su se nazivali 8-bitni. pa je za pretpostaviti da će uskoro sva osobna računala biti 64-bitna. zbrajanja) i dobave novog podatka iz vanjske memorije. množenje) u više koraka. Prva osobna računala početkom sedamdesetih godina 20. ovisno o tome koja značajka sustava je bitna korisniku. a taj je podatak toliko važan da je redovito naveden kao bitna značajka cijelog računala. a često se i računalo naziva 32-bitnim računalom. Glavno ograničenje povećanja frekvencije koraka je ograničenje brzine poluvodičkih integriranih sklopova i brzine širenja električnih signala kroz spojne vodove između pojedinih dijelova računala. a složenije (npr. unutarnje sabirnice itd. Procesori koji se rabe u suvremenim osobnim računalima jesu 32-bitni. Procesor koji može u jednom koraku obraditi 32 bita ima veću računalnu snagu od onog koji istodobno može obraditi 8 bitova. Računalna snaga I-14 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . čime se znatno ubrzava ukupna obrada podataka. U prvim osobnim računalima procesori su mogli obraditi u jednom koraku 8 bitova te su se nazivali 8-bitni. Računalna snaga može se mjeriti na razne načine. Z80 itd. Drugi važan čimbenik koji određuje računalnu snagu jest količina bitova koju procesor istodobno može obraditi. 8080.2. Jednostavnije operacije obavljaju se u jednom koraku. Sve je više 64-bitnih procesora. To je još jedan od razloga da se procesor proizvede što manji kako bi signali putovali što kraćim putovima.). 6800. Suvremena računala rade frekvencijama takta od približno 3 GHz što znači da su u tom pogledu više od tisuću puta brža od onih od prije desetak godina.2 Frekvencija takta i drugi čimbenici brzine procesora Prvi od čimbenika računalne snage središnje jedinice za obradu je frekvencija takta (engl. clock) procesora jer se podaci obrađuju u koracima. Neki procesori imaju mogućnost istodobne obrade podataka (npr. stoljeća radila su s procesorima frekvencije takta do 2 MHz što je značilo da je takvo računalo obavljalo dva milijuna operacija u sekundi. Suvremena osobna računala imaju procesore koji u jednom koraku mogu obraditi 32 i 64 bita. Težnja je izraditi CPU sa što većom frekvencijom takta kako bi mogla obaviti što više operacija u jedinici vremena.

. 1. Obično se nekoliko bitova (najčešće jedan bajt) skuplja i pohranjuje na određeno mjesto u memoriji. Glavne značajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. To se vrijeme zove vrijeme pristupa memoriji (engl.1. o kojoj je ovdje riječ. najčešće jedan bajt. Brzina rada RAM-a određena je brzinom kojom ova memorija pohranjuje i izdaje podatke. Različiti računalni programi koji omogućuju takva mjerenja zovu se zajedničkim imenom engl. RAM gubi svoj sadržaj prekidom napajanja pa se naziva i nepostojana memorija (engl. Želi li se pohraniti bajt u memorijsku lokaciju. random access memory) je upisno-ispisna memorija (naziva se još i memorija s neograničenim pristupom). ti podaci i programi nalaze se u radnoj memoriji. Također. brišu se svi podaci koji su pohranjeni u RAM-u i oni se nepovratno gube.3 Memorija i uređaji za pohranu Memorija. jedno slovo) zauzima jedan bajt memorije. Memorijske lokacije možemo zamisliti kao niz pretinaca.1.1. Od pojave željene adrese na adresnim sabirnicama pa do pojave podatka pohranjenog u traženoj lokaciji na podatkovnim sabirnicama protekne određeno vrijeme. RAM RAM (engl. Međutim.1 Memorija S obzirom na postojanost podataka radnu memoriju računala možemo podijeliti u dvije skupine: RAM i ROM. Vrijeme pristupa ograničava brzinu kojom I-15 PRO-MIL 1 Osnove uglavnom se mjeri tako da se mjeri vrijeme potrebno računalu da obavi određenu obradu podataka ili pak se mjeri količina podataka koje računalo može obraditi u jedinici vremena (obično jednoj sekundi). računalo s velikim kapacitetom memorije je skupo. Ovo mjesto naziva se memorijska lokacija. Isključi li se računalo. Dakle. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok ih računalo namjerno ne promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. memory access time). želi li se pročitati neki bajt iz memorije.3. od kojih svaki ima svoju adresu i može pohraniti jedan bit ili određenu količinu bitova. Radna memorija je ona memorija koju procesor koristi za neposrednu pohranu i dobavu podataka. Poželjno je da je RAM što većeg kapaciteta kako bi se pohranilo što više podataka. Dok je računalo uključeno i dok obrađuje podatke. volatile memory). Spomenuto je već da je za čitanje nekog podatka iz memorije potrebno navesti adresu memorijske lokacije u kojoj se taj podatak nalazi. potrebno je navesti adresu te lokacije. zove se radna memorija ili RAM i ugrađena je u samo računalo. benchmark. potrebno je navesti adresu memorijske lokacije u kojoj je on pohranjen. Za ilustraciju može poslužiti podatak da jedan ASCII znak (npr. To je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo.

Tehnologija izrade poluvodičkih komponenata od kojih su građeni suvremeni RAM-ovi ograničava brzinu pristupa na nekoliko desetaka nanosekundi. a u njoj se čuvaju podaci koji moraju biti prisutni u trenutku uključenja računala. a drugo logičkom 1. Lozinku koja se ovdje spominje ne treba miješati s različitim lozinkama vezanim za operacijski sustav ili internet. Bez vanjskih poremećaja. dok je istodobno cijena za isti kapacitet znatno veća od cijene dinamičke memorije. Pogrešnim unošenjem podataka moguće je onesposobiti računalo pa pri promjeni tih podataka treba biti oprezan. Lozinka u CMOS memoriji služi samo za pristup podacima u CMOS memoriji. Prelazak iz jednog stanja u drugo potiče se odgovarajućim signalom izvana. lozinke i sl. Brisanje CMOS memorije potrebno je samo zbog pogrešno upisanih postavki zbog kojih računalo neispravno radi ili zbog brisanja upisane lozinke koju je korisnik zaboravio. Zbog toga se u računala nastoji ugraditi RAM sa što kraćim vremenom pristupa. Nedostatak SRAM-a su relativno velike dimenzije bistabilnog sklopa što ograničava broj bistabila koji se mogu smjestiti na jednu pločicu poluvodiča. Ti se podaci nazivaju konfiguracija sustava. Podatke u CMOS memoriji moguće je prema potrebi mijenjati odmah po uključenju računala pokretanjem odgovarajućeg programa. obično pri prvom pokretanju računala ili pri promjeni sklopovlja računala. pohrana karakterističnih parametara računala. Suvremeni su RAM-ovi građeni od poluvodičkih integriranih krugova. Upisani podatak ostaje pohranjen do prekida napajanja ili namjerne promjene. npr. jednostavnost pogona i veoma brz pristup memoriji. S obzirom na način rada postoje dvije glavne vrste ove memorije: statička i dinamička. primjerice: broj i tip disketnih jedinica i tvrdih diskova. medij na kojem se nalazi operacijski sustav. To je međutim malokad potrebno raditi. Podaci u CMOS memoriji ostaju nepromijenjeni sve dok se ne prekine napajanje što je moguće vađenjem akumulatora ili otvaranjem odgovarajućeg kratkospojnika.se mogu čitati podaci iz memorije i upisivati u nju pa može znatno ograničiti brzinu rada cijelog računala. SRAM-ovi su znatno manjeg kapaciteta od kapaciteta dinamičkih memorija (za jednaku površinu poluvodiča). različite postavke vezane za memoriju. CMOS memorija napaja se iz baterije ili izuzetno minijaturnog akumulatora. bistabilni sklop trajno zauzima jedno od dva stabilna stanja. Jedno od stanja može se predočiti logičkom 0. Kapacitet te memorije je mali (obično 64 KB). Ponekad se SRAM memoriji dogradi baterija kako bi se sadržaj memorije zadržao i nakon prekida napajanja računala. Iako taj naziv govori o tehnologiji izrade. Prednosti SRAM-a su jednostavnost građe. Kod osobnih računala ta je memorija poznata pod nazivom CMOS memorija. uvriježilo se rabiti ga za vrstu SRAM radne memorije osobnih računala koja ne gubi svoj sadržaj prekidom napajanja računala. U SRAM-u se pohranjuju male količine podataka. brza priručna memorija (engl. I-16 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Statička radna memorija ili skraćeno SRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen u jednom od bistabilnih sklopova smještenih u memorijskom integriranom sklopu. cache) i sl.

memorijskim modulima. uključivši i pogonske sklopove. pa se time gubi i podatak pohranjen u tom kondenzatoru.14 Memorijski moduli PRO-MIL I-17 1 Osnove . potrebno je naboj obnoviti prije nego se kondenzator potpuno isprazni. tako da je radna memorija u suvremenim osobnim računalima DRAM. Zbog svoje važnosti i cijene radna memorija računala građena je tako da se može lako naknadno ugrađivati i mijenjati. Memorijski modul je tiskana pločica na koju su zalemljeni memorijski integrirani krugovi i na čijem se jednom rubu nalaze konektori. Naboj se obnavlja pomoću posebnih sklopova koji najprije čitaju podatke. U slučaju potrebe memoriji se može povećati kapacitet tako da se ugrade dodatni memorijski integrirani krugovi. Suvremeni DRAM-ovi mogu pohraniti stotine milijuna bitova na jednoj jedinoj pločici poluvodiča. Cijena dinamičkih memorija kojima je kapacitet veći od nekoliko desetaka KB. memory refreshing) i događa se svakih nekoliko milisekunda pa i kraće. Različitim se postupcima komuniciranja s DRAM-om pokušava povećati brzina njegova rada pa postoje različite izvedbe DRAM memorija. memorija se prodaje i ugrađuje u tzv. Kupac tako može birati kapacitet radne memorije prema svojim potrebama i cijeni. a zatim obnavljaju naboj svakog kondenzatora prema očitanoj vrijednosti. Ovisno o izvedbi matične ploče postoje dva ili više konektora za memorijske module. Nedostatak DRAM-a je potreba za relativno složenim pogonskim sklopom i sporost u radu uzrokovana obnavljanjem memorije. Takvo se povećanje kapaciteta memorije naziva proširenje memorije. Slika 1. Na matičnoj ploči postoje odgovarajući konektori u koje je moguće utaknuti memorijski modul. Taj se postupak zove obnova ili osvježavanje memorije (engl. Postoji nekoliko različitih modela memorijskih modula koji nisu međusobno zamjenjivi.Dinamička radna memorija ili DRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen kao naboj u minijaturnom kondenzatoru smještenom u memorijskom integriranom sklopu. Zbog nesavršenosti izolatora u kondenzatoru naboj pohranjen u kondenzatoru se postepeno gubi. Zbog toga je razmjena podataka s DRAM memorijom sporija i kompliciranija nego razmjena sa SRAM memorijom. Da bi se olakšalo proširenje memorije. Prednost DRAM-a su male dimenzije kondenzatora koji pohranjuje bit informacije pa je moguće smjestiti mnogo takvih kondenzatora na jednu pločicu poluvodiča. Kako se to ne bi dogodilo. niža je od cijene statičkih memorija.

kapacitet je 128 MB.SIMM (engl. S jedne strane flash memorija objedinjuje dobra svojstva RAM memorije (nema pokretnih dijelova) i medija za trajnu pohranu podataka. već se mora izbrisati cijelo područje uzastopno smještenih memorijskih lokacija (engl. Flash memorije rabe se uglavnom kao praktična zamjena za tvrdi disk relativno malog kapaciteta (od 1 GB do 16 GB). flash memory) posebna je vrsta poluvodičkih memorija čija je glavna značajka da se ponaša poput RAM memorije. I-18 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . 144 (FPM. SDRAM) i 184 (DDR) konektora. chunck). primjerice tvrdog diska (sadržaj neovisan o napajanju). DIMM (engl. Takav postupak znatno usporava rad i praktično ograničava uporabu ove vrste memorije kao uobičajene radne memorije računala. znači da je riječ o memorijskom modulu DIMM sa 184 kontakta. single inline memory module) je najstarija vrsta memorijskog modula i ne rabi se više u suvremenim računalima. 128 MB. ali je za pohranu novih podataka potrebno prethodno izbrisati postojeće. Flash memorija Flash memorija (engl. Trajnost flash memorije pri uobičajenoj uporabi približno je 10 godina. Postoje izvedbe sa 72 (FPM.000 puta moguće ponoviti postupak upisa podataka prije nego flash memorija postane neupotrebljiva. Moraju se ugrađivati u paru. SDRAM) i 200 kontakata (DDR). S druge pak strane znatno viša cijena po bitu pohranjenih podataka i ograničen vijek trajanja ograničava njenu uporabu na posebna područja primjene. najveća brzina razmjene podataka je 2100 MB u sekundi i vrsta memorije je DDR SDRAM. Ako je trgovački naziv memorije: DIMM PC2100. 266 MHz. RIMM (engl. Iz flash memorije mogu se čitati podaci. Najviše se primjenjuju kod osobnih računala kao prijenosni medij za pohranu i kod digitalnih fotoaparata. Postoje izvedbe s 30 (DRAM) i 72 (FPM) kontakta. SODIMM (engl. Približno je 100. DDR RAM. small outline dual inline memory module) su memorijski moduli namijenjeni prijenosnim računalima pa su najmanjih dimenzija od svih modula. EDO. EDO). Mogu se ugrađivati pojedinačno. 184 pins. Postoje izvedbe sa 168 i 184 kontakta. Postoje izvedbe sa 168 (FPM. dual inline memory module) je trenutno najrasprostranjenija vrsta memorijskih modula. EDO. Rambus inline memory module) je namijenjen RDRAM memorijama. memorija radi s taktom 266 MHz. ali joj je sadržaj neovisan o napajanju. Pri tome to nije moguće na samo jednoj memorijskoj lokaciji.

flash BIOS).15 Flash memorija za digitalne fotoaparate Memorijski ključić Memorijski ključić (engl. Compact Flash. xDPicture Card. USB flash memory drive. Na kućištu se nalazi USB priključak kojim se može izravno priključiti na računalo. USB memory key. Smart Media. Mala potrošnja energije. thumb drive. ručnim računalima. To omogućuje zamjenu BIOS-a novim inačicama. USB stick) je popularna inačica flash memorije smještene u praktično kućište na čijem se jednom kraju često nalazi privjesak za ključeve. Osim u fotoaparatima.pocket drive. male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova čine ju upravo idealnom za pohranu slika. Slika 1. ograničenje trajnosti flash memorije i brzina upisa nisu prepreka. a služe kao praktičan medij za prijenos podataka s jednog računala na drugo. a na sebi ima utore u koje se mogu priključiti flash kartice. USB flash drive. Memory Stick i MultiMedia Card MMC. flash RAM. Memorijski ključići proizvode se u rasponu kapaciteta od 512 MB do 128 GB. Slika 1. ponekad se ova vrsta memorija rabi i u drugim uređajima: video kamerama. Kako na računalu ne postoji priključnica na koju bi se mogla priključiti bilo koja od navedenih flash kartica. keychain drive. . keydrive.pen drive. Razvijeno je nekoliko inačica flash memorija za tu primjenu u obliku praktičnih flash kartica : Secure Digital (SD) Media Card. BIOS je objašnjen u poglavlju Operacijski sustav. MP3 prijenosnim uređajima. a kako se to čini malokad.16 Memorijski ključići PRO-MIL I-19 1 Osnove Jedna od uobičajenih primjena flash memorije kod suvremenih osobnih računala jest njena uporaba za pohranu BIOS-a umjesto ROM memorije (tzv. pisačima i dr.Najveću primjenu flash memorija ima u digitalnim fotoaparatima. To je mali uređaj koji se pomoću USB priključnice priključuje na računalo. potrebno je nabaviti čitač kartica. USB key. MS Windows XP operacijski sustav “vidi” tako priključeni memorijski ključić kao dodatni tvrdi disk i njime se može rukovati jednako kao i tvrdim diskom računala.

Isprva se za te kartice rabio naziv PCMCIA kartice.0 mm). Prvo takvo proširenje. primjerice.17 PC Card ROM ROM (engl. tj. dodatke potrebno prigrađivati izvana. 128 KB). Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. mrežno sučelje. PC Card kartice mogu umjesto memorije sadržavati i različite druge uređaje. Veličine su otprilike poput kreditne kartice (85. ali ne i mijenjati. dijelovima operacijskog sustava itd. Takvi su. Podatke u ROM upisuje proizvođač računala i korisnik ih nikada ne mijenja.6 mm x 54. Slika 1.: modem. bile su memorijske kartice pomoću kojih se povećavala radna memorija računala. ali je zbog teškog izgovaranja naziva izabran novi naziv PC Card. U PC Card kartice može biti ugrađena DRAM memorija ili flash memorija. Nakon pojave memorijskih ključića. read only memory) ispisna je memorija. U ROM-u su najčešće pohranjeni podaci potrebni operacijskom sustavu računala pa korisnik malokad izravno koristi te podatke. npr. PC Card kartice malokad se rabe kao flash memorija. Kartice su normiranih dimenzija kućišta i priključnica (priključnica ima 68 priključaka) i mogu se priključiti na bilo koje računalo opskrbljeno PC Card priključkom. podaci u vezi s prikazom slova na zaslonu. ovisno o potrebama korisnika. tvrdi disk itd. CMOS memorija namijenjena je pohrani male količine podataka o I-20 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . a debljina im ovisi o građi. brisati ili upisivati novi podatak.PC Card (PCMCIA) Male dimenzije prijenosnih računala ograničavaju količinu sklopovlja koje se može izravno ugraditi u računalo pa je. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi. koje se pojavilo znatno prije memorijskih ključića. Kod starijih računala ROM i CMOS su bile jedine memorije koje nisu gubile svoj sadržaj prekidom napajanja. memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. Takvih nepromjenljivih podataka ima relativno malo pa je ugrađeni ROM malog kapaciteta (npr.

a to je onaj pohranjen u ROM memoriji. Level 1 cache) i kapaciteta je od 1 do 128 KB. Brza priručna memorija (engl. ROM memorija je jeftinija od bilo koje druge vrste memorije. Zasebna brza priručna memorija koja se nalazi izvan procesora naziva se sekundarna brza priručna memorija ili L2 (engl. PRO-MIL I-21 1 Osnove . Kod nekih procesora dio brze priručne memorije ugrađen je na istu pločicu poluvodiča na kojoj je i sam smješten što dodatno ubrzava rad. ali je nemogućnost promjene upisanog programa kod korisnika dovela do zamjene ROM memorije flash memorijom. uvelike bi i neprihvatljivo povećalo cijenu. Zbog tehnoloških ograničenja i visoke cijene ugrađena brza priručna memorija manjeg je kapaciteta od zasebne brze priručne memorije. cache) Između memorije i procesora postoji nesrazmjer u brzini. Tek izvršenjem tog programa operacijski sustav bi se s tvrdog diska premjestio u radnu memoriju računala i zatim počeo izvršavati. Povećanje brzine rada memorije. skuplja i manjeg kapaciteta od radne memorije. Suvremena računala zato za pohranu dijelova operacijskog sustava i programa koji se pokreće pri uključenju računala rabe flash EPROM memoriju u koju korisnik po potrebi može upisati noviju inačicu programa pomoću relativno jednostavnog postupka i bez otvaranja računala.primary cache. second level cache.konfiguraciji računala i nije pogodna za pohranu dijelova operacijskog sustava pa su oni bili pohranjeni u ROM memoriji. Tu memoriju treba razlikovati od radne memorije računala. Brza priručna memorija (engl. a bitna je razlika da je L2 memorija mnogo brža. osim u slučaju promjene ROM-a što je za prosječnog korisnika nepraktično. cache) brza je memorija relativno malog kapaciteta koja pohranjuje dio sadržaja radne memorije te tako ubrzava razmjenu podataka između procesora i radne memorije. Taj se program upisao u ROM kod proizvođača računala i korisnik ga više nije mogao mijenjati. Tako se pri uključenju računala mogao početi izvršavati jedini raspoloživ program. a sastoji se od vrlo brze memorije višestruko manjeg kapaciteta od radne memorije i složenog upravljačkog sklopa. Procesor može slati i primati podatke brže nego što može memorija zbog čega je ograničena ukupna brzina razmjene. Građa i uporaba brze priručne memorije zavisi o njezinoj namjeni i proizvođaču. Level 2 cache) i kapaciteta je od 128 KB do 1 MB. Riječ je o flash EPROM (FEPROM) memoriji koja omogućuje brisanje i pisanje podataka koji zatim ostaju trajno zapisani i kad nema napajanja. Istodobno ona je jeftinija i sporija od L1 memorije pa je na neki način kompromis između cijene i brzine pristupa. Bez tog početnog programa nije moguć rad računala. odnosno skraćenje vremena pristupa. Brza priručna memorija smještena na istu pločicu poluvodiča s mikroprocesorom naziva se primarna brza priručna memorija ili L1 (engl.

pri prijenosu podataka internetom i dr.2 Kapacitet memorije Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB.024 bajta 1 megabajt = 1 MB = 1.048. 1.0242 bajta = 1. primjerice.073. a to je 210 = 1024. postoje brze priručne memorije kod mrežnih kartica. Tako. U binarnom brojevnom sustavu “K” označava prvu najbližu vrijednost koju je bilo moguće dobiti eksponiranjem broja 2 (osnova binarnoga brojevnog sustava). I-22 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .776 bajta U dekadskom brojevnom sustavu oznaka “k” (početno slovo od grčkoga kilo.627.511. GB itd.024 4 bajta = 1.0243 bajta = 1.Brza priručna memorija diska (engl.099.3. disc cache) ima zadaću ubrzati razmjenu podataka između relativno sporog tvrdog diska i znatno brže radne memorije računala. Načelo djelovanja brze priručne memorije koristi se i u mnogim drugim područjima gdje se brzina prijenosa podataka može ubrzati pohranom u memoriju koja može brže razmjenjivati podatke s okolinom. disc controller). Zato brzina brze priručne memorije diska treba biti prilagođena brzini radne memorije i može biti građena od istih komponenti. Te jedinice odgovaraju ovim vrijednostima: 1 kilobajt = 1 KB = 1. izvan mehanizma tvrdog diska (redovito je dio radne memorije računala) ili oboje. što znači s tisuću.824 bajta 1terabajt = 1TB = 1. Obratite pozornost da se rabi veliko slovo “K” (1024) za razliku od dekadskog označavanja gdje se rabi malo slovo “k” (1000). MB.576 bajta 1 gigabajt = 1 GB = 1. engl.1. koji ima tisuću) označava vrijednost 1000 (103). Upravljačka elektronika smještena je unutar mehanizma tvrdog diska (točnije unutar sklopa za upravljanje diskom.741.

Magnetski disk Magnetski disk je okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari (npr. Disk se okreće oko svojeg središta. a može se pomicati radijalno po disku (prema središtu i od središta). koji se sastoji od pogonskog mehanizma i samog medija za pohranu. koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti. a da za njihovo održavanje nije potrebno dovoditi energiju. Cijena pohrane obično se izražava u cijeni po bitu pohranjene informacije. a pri čitanju registrirati magnetske čestice na površini diska. smješteno je PRO-MIL I-23 1 Osnove 1. Podaci su na magnetskom disku zapisani kao niz magnetiziranih čestica smještenih u koncentričnim krugovima u magnetskom sloju diska. treba biti što niža. • Cijena ukupnog sustava za pohranu. magnetska i optička. staklo ili polimer).1.Razvojem elektroničkih računala neprekidno raste potreba za pohranom sve veće količine podataka. Tvrdi disk Tvrdi magnetski diskovi (engl. presvučena tankim magnetskim slojem. Iznad diska je magnetska glava koja je prislonjena uz površinu diska ili lebdi iznad nje.3 Uređaji za pohranu . Poluvodička tehnologija odlikuje se najvećom brzinom.3. Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička. • Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti što manjih dimenzija. ali i najvišom cijenom pa se rabi za pohranu relativno male količine podataka u odnosu na ostale dvije spomenute tehnologije. Materijal magnetskog sloja obično je vrsta željeznog oksida. Optička tehnologija. Dobra svojstva magnetskih diskova su veliki kapacitet. Loša svojstva magnetskih diskova su osjetljivost na elektromagnetsko polje i nečistoće te ograničenje maksimalne gustoće podataka. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedećim svojstvima: • Pohranjeni podaci trebaju što dulje ostati nepromijenjeni i neoštećeni. Magnetska glava može pri upisu magnetizirati površinu diska. koji se za pohranu podataka koriste svojstvima magnetskih tvari. Magnetski mediji. a priključak na računalo što jednostavniji. Na istu osovinu. aluminij. • Upis i čitanje podataka trebaju biti što brži. mlađa je i još je uvijek u intenzivnom razvoju. dobra postojanost podataka i brzi pristup bilo kojem podatku na disku. Poluvodičke memorije opisane su u poglavlju o temeljnog građi računala pa će ovdje biti izostavljene. hard disk) obično su građeni u obliku aluminijskih diskova presvučenih magnetskom tvari. jedan iznad drugoga. najstariji su i danas već potpuno razvijeni mediji.

HDD. Postoje dvije izvedbe.18 Načelna građa tvrdog magnetskog diska I-24 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Druga i danas popularnija je izvedba zasebno kućište u koje je ugrađen tvrdi disk i koje se posredstvom USB sabirnice i odgovarajućeg kabela spaja s računalom. hard disc drive. Postupkom formatiranja na disk se zapisuju posebni podaci koji određuju njegovo logičko ustrojstvo. hard disc drive) izrađuju se najčešće kao uređaji za unutarnju ugradnju u računala. dok na disku još nema podataka. tako da diskovi nisu vidljivi korisniku. svi će podaci biti nepovratno izgubljeni! Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl. Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl. HDD) izrađuju se u načelu kao uređaji za ugradnju u unutrašnjost računala. Jedna je izvedba s ladicom u koju je ugrađen tvrdi disk i koja se može jednostavno umetati i vaditi iz računala. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do 2 TB. izvedbe tvrdih diskova koji se mogu jednostavno izvana priključivati na računalo. Nezgodna strana takvog rješenja jest da se disk može umetnuti samo u računalo koje ima ležište za upravo takvu ladicu. Postoje.nekoliko diskova. Taj se postupak u načelu provodi samo jedanput. Slika 1. a u računalu je ugrađeno ležište u koje se umeće ladica. Zbog složenosti postupka tvrdi se diskovi formatiraju kod isporučitelja diska ili računala i korisnik dobiva formatiran disk spreman za rad. Sve zajedno smješteno je u zatvoreno kućište. koje su učvršćene u jedan sklop i pomiču se zajedno i istodobno. Svaki je magnetski disk prije prve uporabe potrebno formatirati kako bi se priredio za rad na određenoj vrsti računala i operacijskog sustava. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave (za svaku stranu diska po jedna). VAŽNO: Postupkom formatiranja brišu se svi postojeći podaci na disku i disk postaje potpuno prazan!!! Ako se taj postupak provede s diskovima na kojima ima podataka. Pritom se umeće i vadi tvrdi disk s kućištem i cjelokupnim pogonskim mehanizmom. međutim.

a to je zapravo vrijeme potrebno da se disk okrene za pola kruga. Kako je to vrijeme zavisno o relativnom položaju glave prema traženom tragu. Važnije su ove: • Kapacitet diska najveća je količina podataka koja se može pohraniti na disk. obično se navodi vrijeme potrebno da glava iz početnog položaja dođe na srednji trag diska. external data rate. disk interface). Kvaliteta tvrdog diska ocjenjuje se na temelju više značajki. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do više od 2 TB. Sučelje osigurava točnu i brzu razmjenu podataka između pogonskog mehanizma tvrdog diska i računala. Kod suvremenih tvrdih diskova iznosi nekoliko ms. rotational latency) prosječno je vrijeme potrebno da pred glavu koja se već nalazi na dobrom tragu dođe željeni sektor. Za čitanje tako raštrkanih podataka računalu treba više vremena nego da su podaci pohranjeni kao cjelina na jednom mjestu na tvrdom disku. Podaci se spremaju na disk tako da se nastoje iskoristi sva slobodna mjesta na disku. Tehnologija izrade tvrdih diskova toliko je usavršena da je pouzdanost suvremenih diskova približno milijun MTBF. Disk se spaja s računalom posredstvom sučelja (engl. external transfer rate. Postupkom defragmentacije raštrkani podaci prikupljaju se u cjelinu i smještaju na jedno mjesto na disku. To se provodi redom za sve cjeline podataka pa su nakon defragmentiranja podaci pohranjeni mnogo povoljnije s obzirom na brzinu čitanja.Nakon određenog razdoblja uporabe uputno je disk defragmentirati. Moguće ga je izračunati ako se zna brzina okretanja diska. data transfer rate. tj. što je više od 100 godina neprekidnog rada. Katkad se kao mjera pouzdanosti upotrebljava jedinica FPMH (engl. Zbog toga se podaci često podijele u dijelove koji se smjeste na područja diska gdje ima dovoljno slobodnog prostora. • Vrijeme čekanja na sektor (engl. • Vrijeme traženja (engl. PRO-MIL I-25 1 Osnove . seek time) jest vrijeme potrebno glavi da se postavi na traženi trag. Brzina razmjene podataka (engl. Obično se izražava kao prosječno vrijeme čekanja. failure per million hours). Riječ je o postupku kojim se može znatno ubrzati čitanje podataka s tvrdog diska. očekivani broj kvarova u milijun sati rada. MBps) i kod suvremenih diskova je od 20 MBps do više od 100 MBps. Bilo bi uzaludno u računalo ugraditi disk velikoga kapaciteta i kratkog vremena pristupa ako bi sučelje sporo razmjenjivalo podatke s računalom. Defragmentacijom se ne mijenja sadržaj tvrdog diska nego samo način na koji su podaci raspoređeni na disku. mean time between failure) jest iznos sati koji u prosjeku protekne između dva kvara. S gledišta korisnika postupak defragmentacije provodi se vrlo jednostavno pokretanjem odgovarajuće naredbe. Iako je kod nekih ovdje spomenutih sučelja zapravo riječ o sabirnici (npr. Mjeri se u MB u sekundi (engl. latency. DTR) najveća je brzina kojom je moguće izmjenjivati podatke između tvrdog diska i računala. Jedinica MTBF (engl. Brzina razmjene podataka tvrdog diska i računala uvelike određuje brzinu cijelog računala pa je važno ostvariti brzu i pouzdanu vezu.

naponske razine bitno su manje nego kod ATA sučelja što poboljšava pouzdanost i smanjuje smetnje i utrošak energije. plug and play. Diskovi su građeni slično kao i ATA diskovi. čiji rad zahtijeva gibanje mehaničkih dijelova. Navedeni nedostaci tvrdog diska osobito su izraženi kod lokalnih mreža. Moguće je priključiti više diskova. ATA (engl. posebice kad ih je u računalu više. Osim tvrdih diskova. Postoji mnogo inačica ATA norme. svaki na zasebni upravljački sklop zasebnim kabelom.USB ili ATA). CPU ) i tvrdog magnetskog diska. pri čemu je jedan nadređeni (engl. Potencijalna opasnost gubitka podataka pri kvaru tvrdog diska nagnala je korisnike mreža da potraže bolje i sigurnije rješenje. dijelova računala. Tanji i duži kabel znatno olakšava povezivanje diskova. samo im je sučelje prema računalu različito. Neprekidno povećanje brzine rada računala dovelo je do nesrazmjera između brzine rada središnje jedinice za obradu (engl. Uz to. SATA) je sučelje (norma) za serijsku razmjenu podataka između tvrdog diska i računala koju je predložila tvrtka Intel. SATA (engl. nije u stanju brzinom slijediti rad ostalih. CDROM i Iomega Zip pogonskih mehanizama. Kod većine suvremenih računala diskovi su s računalom povezani ATA ili SATA sučeljem. brzine rada i pouzdanosti. engl. Ukupna cijena. Na jedan te isti priključni kabel mogu se priključiti dva tvrda magnetska diska (ulančiti. kod kojih je tvrdi disk ključna komponenta glede potrebnog kapaciteta. serial ATA. parallel advanced technology attachment. Diskovi se povezuju kablovima sa 7 vodiča čija dozvoljena maksimalna dužina iznosi 1 metar. serial advanced technology attachment. redundant arrays of inexpensive disks) je sustav koji povezuje i objedinjuje više tvrdih diskova čineći tako cjelinu koja se prema računalu ponaša I-26 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Niz tvrdih diskova (engl. Sve je to razlog velike popularnosti i široke uporabe ATA norme. u ovom ćemo ih odjeljku zvati jedinstvenim nazivom: sučelje. Sučelje između diska i računala sastoji se od jednostavnog i jeftinog digitalnog sklopa i spojnog kabela koji prenosi samo digitalne signale. Sva upravljačka elektronika tvrdog diska kod ATA norme smještena je na pogonski mehanizam. master). a SATA podržava “uključi i radi” (engl. slave). RAID. a drugi podređeni (engl. hot swapping). a priključak na računalo je jednostavan. računajući disk i sučelje niža je nego kod bilo koje druge norme. daisy chain). Diskove je moguće mijenjati i u radu (engl. a kod suvremenih računala uglavnom se rabe inačice ATA/ 100 i ATA/133. npr. PnP) tehnologiju. PATA) je sučelje (norma) za paralelnu razmjenu podataka između tvrdog diska i računala. Drugi veliki nedostatak je relativno niska pouzdanost tvrdog diska u odnosu prema ostalim dijelovima računala pa se smatra da je tvrdi disk najnepouzdaniji dio računala. u potpunosti poluvodičkih. Jedna od prednosti spajanja zasebnim kabelom i upravljačkim sklopom jest mogućnost rada svakog diska s punom brzinom razmjene podataka s računalom (za razliku od ATA sučelja kod koga diskovi dijele isto sučelje). parallel ATA. Tvrdi disk. novije inačice ATA sučelja omogućuju spajanje i ostalih uređaja. Sklop ATA sučelja često se ugrađuje na matičnu ploču računala pa se ugradnja tvrdog diska svodi na priključenje diska spojnim kabelom s matičnom pločom.

web stranica i dr. NAS Naglim širenjem računalnih mreža javila se potreba za uređajem za pohranu podataka koji bi bio zajednički za pojedinu lokalnu mrežu. data availability) i tolerancija na pogreške (engl. Takav uređaj naziva se NAS (engl.jednako kao i jedan jedini disk velikoga kapaciteta i velike brzine rada. network-attached storage). Glavna zadaća NAS-a je omogućiti pohranu i dobavu podataka svojih tvrdih diskova svim sudionicima mreže. Slika 1. Povećanje brzine rada postignuto je istodobnim upisivanjem i čitanjem podataka s više diskova. striping). Takvo računalo nema tipkovnicu niti priključak za monitor. Glavna prednost uporabe NAS uređaja u mreži u odnosu na pohranu podataka na poslužiteljskom računalu je rasterećenje poslužiteljskog računala jer se sve radnje pohrane i dobave datoteka odvijaju posredstvom NAS uređaja. Raspoloživost podataka postiže se povećanjem brzine rada niza tvrdih diskova u odnosu prema svakom pojedinačno ugrađenom disku. Ponekad osim ove glavne namjene NAS uređaji mogu poslužiti i kao uređaji za pričuvnu pohranu podatka. U odnosu prema odgovarajućem jednom tvrdom disku jednakog kapaciteta. a sastoji se od istodobnog i usporednog upisa podataka na više diskova. a ugrađen je i poseban operacijski sustav s odgovarajućim aplikacijama. niz tvrdih diskova ima veću brzinu. Osnovne prednosti niza tvrdih diskova jesu raspoloživost podataka (engl. NAS je zapravo posebna vrsta računala s ugrađenim tvrdim diskovima velikog kapaciteta. nizovi tvrdih diskova svrstani su u skupine nazvane RAID 0 do RAID 5. fault tolerance). Riječ je o samostalnom uređaju koji se priključuje na mrežu i dostupan je svakom sudioniku mreže. Osnovno načelo rada niza tvrdih diskova jest raspodjela podataka na diskove (engl. Glede načina raspodjele podataka i mogućnosti naknadne obnove podataka. poslužiteljska računala za usluge elektroničke pošte.19 NAS PRO-MIL I-27 1 Osnove . a ne poslužiteljskog računala. veću otpornost na pogreške i nižu cijenu.

Ako dođe do kvara na računalu i oštećenja podataka na ostalim medijima pohrane.20 Magnetska vrpca Najčešća primjena magnetskih vrpci je pričuvna pohrana podataka (engl. Važni podaci se jednom dnevno. brišu ili čitaju podatke s magnetske vrpce. Prematanje vrpce s početka na kraj traje približno jednu minutu. Magnetski sloj izrađuje se od raznih magnetskih materijala od kojih su najčešći željezni oksidi i oksidi kroma. niska cijena i dobro razvijena tehnologija proizvodnje. a treba pročitati podatak s kraja vrpce. Tijekom upisivanja podataka vrpca putuje ispred magnetske glave i podaci se upisuju jedan iza drugoga. Glavna prednost magnetskih vrpci u odnosu prema drugim medijima za pohranu je veliki kapacitet. tjedno ili godišnje upisuju na magnetsku vrpcu koja se zatim odlaže na sigurno mjesto. Osnovni nedostatak magnetskih vrpci je sekvencijalnost zapisa. podaci se ponovo čitaju s vrpci. Slika 1. čitanje i brisanje. I-28 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Magnetskim poljem glave upisuju. Magnetska vrpca izrađena je od uske polimerne savitljive vrpce na koju je nanijet magnetski sloj. što je u svijetu računala vrlo dugo razdoblje. Sekvencijalni zapis je karakteristično i neodvojivo svojstvo magnetskih vrpci.Magnetska vrpca Poput magnetskih diskova i magnetske vrpce za svoje djelovanje koriste fizikalna svojstva magnetskog polja. Sve vrste magnetskih vrpci u načelu rade na isti način. backup). tvrdom disku. Zapis kod kojega se podaci nižu jedan iza drugoga i kod kojeg je za pristup do zadnjeg podatka potrebno pročitati (ili barem proći) sve prethodne podatke naziva se sekvencijalni zapis. potrebno je premotati vrpcu do željenog mjesta. npr. Uska i dugačka vrpca putuje ispred glava za upisivanje. Kod osobnih računala magnetske vrpce rabe se malokad. Novi se podaci mogu dodati samo na kraju već postojećih podataka. Na magnetski sloj nanijet je zaštitni završni sloj koji smanjuje trenje vrpce s glavom i čuva magnetski sloj od mehaničkih oštećenja. Postupak sigurnosne pohrane obvezan je postupak kod svih profesionalnih sustava za obradu podataka. već se za pričuvnu pohranu podataka rabe optički diskovi. Ako se magnetska glava za čitanje nalazi na početku vrpce.

Laser ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti.21 Magnetska kartica Optički disk Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. na primjer.: lijevanje u kalupima. izobličenje podloge laserskom zrakom te kombinacija optičkoga i magnetskog upisa. pouzdanost i jednostavnu uporabu. Ravna površina na kojoj nisu upisivani podaci odbija upadnu lasersku zraku u paralelnom snopu.Magnetske kartice (engl. Trebaju imati posebna svojstva: nisku cijenu. Za upis podataka rabi se više različitih postupaka. što bi se moglo prevesti kao: memorija za iščitavanje u obliku kompaktnog diska. Korisnik kartice ne upisuje niti čita podatke. Mjerenjem količine odbijene svjetlosti moguće je razlučiti od kakve se površine zraka odbila te tako čitati logičke “0” i “1”. Za čitanje se rabi svojstvo odbijanja ili refleksije laserske zrake od površine optičkoga diska. rječnik ili neki skup podataka određenog područja. magnetic card ) služe za pohranu male količine podataka. baze podataka iz različitih područja itd. Tako se. Površina na kojoj su neravnine nastale upisom podataka. npr. CD-ROM CD-ROM su početna slova engleskog naziva compact disc read only memory. Različiti faktori odbijanja svjetla tumače se kao različite informacije logičkih “0” i “1”. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim diskovima rabi se laser. Na taj sloj podaci se upisuju i s njega čitaju slično kao s magnetske vrpce. primjerice. Primjena CD-ROM-a zato je ograničena na distribuciju računalnih programa i podataka pa se često CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama. Na njih je nanesen magnetski sloj s kapacitetom pohrane podataka od nekoliko KB. male dimenzije. knjižnici. raspršuje upadnu lasersku zraku. Tipični primjer magnetskih kartica su. mogu nabaviti CD-ROM-ovi na kojima je upisana enciklopedija. Taj se magnetski sloj dobro vidi na poleđini kartice kao tamna vrpca po cijeloj dužini kartice. Slika 1. već su podaci namijenjeni onom tko pruža uslugu korisniku: trgovini. CD-ROM-ovi isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. zdravstvene iskaznice i kreditne kartice. zdravstvenoj ustanovi itd. CD-ROM-ovi proizvode PRO-MIL I-29 1 Osnove Magnetska kartica .

CD-R je istih dimenzija i slične građe kao CD-ROM. Cijena praznog diska CD-R višestruko je veća od proizvodne cijene CD-ROM-a. Slika 1. pri čemu se površina zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog sloja. I-30 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Prazan CD-RW višestruko je skuplji od CD-R-a pa se rabi malokad. Nedostatak je nemogućnost promjene tvornički upisanih podataka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova.se postupkom lijevanja polimera u alatima. Kapacitet CD-ROM-a je 650 MB ili 700 MB. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska. Disk s upisanim podacima jednakog je formata kao i CD-ROM i moguće ga je čitati na bilo kojemu CD-ROM pogonskom mehanizmu. velik kapacitet.22 Optički diskovi CD-R Posebna vrsta optičkih diskova jesu zapisivi diskovi. a isporučuje se prazan (bez podataka). tzv. normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka. Podaci su na CD-ROM snimljeni samo s jedne strane i to u neprekinutoj spirali od središta prema rubu diska. compact disk recordable). Taj je postupak moguće ponoviti mnogo puta pa su pogodni za pohranu velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju. CD-R (engl. Prednosti CD-ROM-ova su niska cijena. izdavanje CD-ROM-ova ograničene naklade (od 20 do 100 diskova) te za pričuvne kopije. što bitno pojeftinjuje pojedini primjerak. jednom upisane podatke nije moguće naknadno brisati ni mijenjati. CD-RW CD-RW je naziv za diskove na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. pa je njihova primjena ograničena na tri glavna područja: izradu prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadržaja i promidžbe novih diskova. Moguće ga je čitati u uobičajenom pogonskom mehanizmu za CD-ROM-ove. Postupak je nepovratan. a postupak upisa podataka relativno dugotrajan (u odnosu na vrijeme izrade CD-ROM-a). u velikim serijama. tj. a promjer 120 mm. S pomoću odgovarajućega pogonskog mehanizma korisnik može upisati podatke na prazan disk. Dimenzije i format zapisa na CD-ROM-u su normirani pa se diskovi mogu izmjenjivati između pogonskih mehanizama različitih proizvođača.

Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet 4. Pogonski mehanizmi optičkih diskova razlikuju se po mogućnostima i cijeni. smanjene su dimenzije površina za zapis logičkih “0” i “1” tako da ih na istu površinu na DVD stane više nego na CD-ROM. Za ilustraciju kapaciteta Blu-ray diska može poslužiti podataka da na njega stane približno 25. ali se ne može čitati u CD/DVD pogonskim mehanizmima.000 fotografija snimljenih digitalnim fotoaparatom osrednje razlučivosti ! Većina ljudi cijelog života ne snimi toliko fotografija. Blu-ray diskovi na koje se može jednokratno snimiti podatke imanju oznaku BD-R. Nadalje. Postoje izvedbe DVD-a koji se kupuju prazni i na koje korisnik može upisivati podatke. a moguće su i različite kombinacije jednoslojni-dvoslojni. što je bitno više od CD-ROM-a. ali su ostala obilježja bitno promijenjena kako bi se povećao kapacitet. primjerice. Tako. Ponajprije. Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB (dvostrani disk s dva sloja). Vanjske dimenzije DVD-a jednake su dimenzijama CD-ROM-a. PRO-MIL I-31 1 Osnove DVD . Tako je. Danas se računalni programi isporučuju na DVD-ovima. ali i takvi koji mogu čitati i upisivati na sve ovdje spomenute vrste optičkih diskova. HD TV ). čija je trajnost i kvaliteta reprodukcije mnogo bolja nego s magnetskih vrpci (videokaseta). DVD može imati dva sloja podataka i zapis s obiju strana. digital video disc) su posebna vrsta optičkih diskova velikog kapaciteta. a na diskove s oznakom DVD-RW i DVD+RW podatke je moguće pisati i brisati više puta. Istih je dimenzija kao CD i DVD diskovi. jednostrani-dvostrani disk. umjesto jednog. Blu-ray Blu-ray disk (ili skraćeno BD) je optički disk koji ima kapacitet 50 GB (podatak za dvoslojni disk) pa može pohraniti oko deset puta više podataka od jednoslojnog DVD diska. postoje pogonski mehanizmi koji mogu samo čitati CD-ROM-ove.DVD (engl. primjerice. Blu-ray disk rabi laser kraće valne duljine (plavo-ljubičasta boja) od CD i DVD diskova (crvena boja) pa se može fokusirati na manju površinu i zato pohraniti više podataka na istu površinu diska. digital versatile disc. Uz to pogonski mehanizmi razlikuju se i prema brzini kojom mogu čitati i upisivati podatke na optičke diskove. Kapacitet Blu-ray diska je dovoljan za pohranu igranih filmova televizijske slike visoke definicije (engl. DVD se uz ostalo rabi za pohranu igranih filmova. a diskovi na koje se može višekratno zapisivati i brisati podatke oznaku BD-RE. high-definition video. na DVD s oznakom DVD-R i DVD+R moguće podatke zapisati samo jednom (kao na CD-R).38 GB.

pričuvna pohrana mnogo podataka • magnetska vrpca: pričuvna pohrana mnogo podataka • magnetska kartica: praktična prijenosna pohrana male količine podataka koji se malokad mijenjaju. Brzina pristupa podacima (od bržeg prema sporijem): • tvrdi disk • optički disk • magnetska kartica. Važno mu je da su podaci sigurni i da podacima može pristupiti s bilo kojeg računala koje ima pristup internetu. online file storage service. Korisnik koji pohrani podatke posredstvom interneta na takav sustav ne zna gdje su fizički podaci smješteni niti mu je to važno. Sve to za njega obavlja pružatelj usluge. Tvrtka se brine za sigurnost pohranjenih podataka i održavanje sustava. Pojedine tvrtke nude uslugu pohrane podataka na svojim računalima i medijima za pohranu uz određenu naknadu (engl. I-32 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . online media center). Korisnik ne mora brinuti o održavanju i zaštiti sustava niti o pričuvnim kopijama. magnetska vrpca. Namjena: • tvrdi disk: radna memorija.Usporedba uređaja za pohranu Kapacitet (od većeg prema manjem): • tvrdi disk • optički disk • magnetska vrpca • magnetska kartica. pohrana programa i podataka koji se relativno često rabe • optički disk: distribucija podataka i računalnih programa. file hosting service. Online pohrana podataka Internet je omogućio pohranu podataka u načelu na bilo kojem računalu ili uređaju spojenom na internet.

Sklop na temelju primljenih napona (a ovi ovise o pritisnutoj tipki) stvara prikladne električne impulse i prosljeđuje ih računalu. tablet. Sastoji se od označenih tipaka koje su mehanički vezane za pripadne sklopke. Grafička ploča Izrada crteža s pomoću računala jedno je od važnih područja njegove primjene. a najpogodniji ulazni uređaj za tu namjenu je grafička ploča (engl. Svakoj tipki pripada po jedna sklopka. Miš nije pogodan za unos teksta. Te podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. engl. temperatura itd. Upravljanje nekim programom mišem svodi se na postavljanje kazala na jednu od ponuđenih mogućnosti na zaslonu monitora i zatim izborom te mogućnosti pritiskom na tipku miša.1 Ulazni uređaji Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo. gotovo uvijek su u nepogodnom obliku za izravan unos u računalo.1. Tipkovnica Tipkovnica (engl. Pritiskom na neku od tipki ostvaruje se električni kontakt. digitizing tablet). Posebno je pogodna i za sada gotovo nezamjenjiva za unos teksta.4. Podaci u okolini računala. Tipkovnica je spojena s računalom savitljivim priključnim kabelom i to na priključnicu za tipkovnicu koja se nalazi sa stražnje strane računala ili na USB sabirnicu. keyboard ) jedan je od najstarijih i najčešćih ulaznih uređaja računala. mouse) je pokazna naprava koja služi za pomicanje kazala (pokazivača) i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki miša. Za razliku od tipkovnice. Postoje i bežične tipkovnice koje podatke s računalom razmjenjuju posredstvom radiovalova. Miš je povezan s računalom pomoću spojnog kabela ili bežično. U tom smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja je djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. Pomicanjem miša po podlozi obično se pomiče kazalo (pokazivač.4 Ulazni i izlazni uređaji 1. pointer) na zaslonu monitora. pokret. Zatvaranjem kontakata zatvara se električni krug koji dovodi napon na odgovarajuće nožice ugrađenog sklopa. Miš Miš (engl. zvuk.1.1. već je namijenjen crtanju ili pomicanju kazala po zaslonu monitora. npr. PRO-MIL I-33 1 Osnove . mišem se može rukovati bez posebne izvježbanosti. a pritiskom na jednu od tipaka na gornjem dijelu miša računalu se daje određena naredba. slika.

Grafičke ploče za uporabu sa stolnim računalima sastoje se od radne plohe uobičajenih dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog uređaja u obliku miša ili olovke. Dio radne plohe (npr. 15 x 15 cm), odnosno splet vodiča smješten ispod tog dijela radne plohe, osjetljiv je na pokaznu napravu i u stanju je registrirati njen položaj. Pomicanje pokaznog uređaja po površini ploče prenosi se spojnim kabelom u računalo te tako nastaje crtež pohranjen u računalu.

Slika 1.23 Grafička ploča

Pomična kuglica (engl. trackball ) Pomična kuglica (engl. trackball ) djeluje na sličnom načelu kao i miš, a izgleda kao naopako okrenuti miš. Kućište miruje na podlozi. S gornje strane kućišta proviruje kuglica koju je moguće okretati prstima, a uz rub kućišta nalazi se nekoliko tipki. Korisnik polaže ruku na kućište i prstima okreće kuglicu. Dodatne naredbe moguće je ostvariti pritiskom na jednu od nekoliko tipki (jedna, dvije ili tri) smještenih uz rub kućišta. Primjenjuje se za iste poslove kao i miš. Pomičnu kuglicu nije potrebno pomicati po podlozi pa zato pomična kuglica zahtijeva znatno manju radnu površinu od miša, što joj je i glavna prednost. Dodatna prednost je bolji nadzor pokreta kuglice nego kod miša. Najčešća uporaba pomične kuglice je uz CAD programe pri izradi crteža.

Slika 1.24 Pomična kuglica

I-34

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Palica (engl. joystick) pokazna je naprava koja služi za pomicanje kazala ili nekih drugih objekata na zaslonu monitora i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki palice. Palica se sastoji od kućišta koje miruje na podlozi i palice koja izlazi uspravno iz kućišta. Korisnik drži palicu u ruci i naginje je u smjeru lijevo-desno i naprijed-natrag. Na vrhu palice je tipka koja na pritisak daje računalu naredbu. Pokreti palice pretvaraju se u električne impulse i priključnim kabelom prenose računalu. Jednostavnije i jeftinije palice rabe se uglavnom za računalne igre, dok su kvalitetnije i skuplje palice namijenjene uporabi u područjima gdje cijena nije presudna, npr. u vojnoj industriji.

Slika 1.25 Palica

Zaslon osjetljiv na dodir Zaslon osjetljiv na dodir (engl. touch screen) jest zaslon monitora koji ima sposobnost otkriti mjesto na kojemu je dodirnut. Podaci o mjestu dodira rabe se zatim za iste namjene kao i miš. Zaslon je dovoljno dotaknuti prstom na željenu mjestu da bi se stvorili električni impulsi koji odgovaraju položaju dodirnutog mjesta. Zbog jednostavnosti uporabe i pouzdanosti, zaslon osjetljiv na dodir prikladan je za javne informacijske sustave (npr. banke, kolodvori, turističke informacije, informacijski kiosci, internet kiosci i sl.). Zaslon osjetljiv na dodir primjenjuje se i kod ručnih računala. Zbog malog zaslona, umjesto prstima, kod ručnih računala zaslon se dodiruje prikladnim štapićem.

Slika 1.26 Zaslon osjetljiv na dodir

PRO-MIL

I-35

1 Osnove

Palica

Osjetilna ploha Kod prijenosnih računala miš je nepraktičan, posebice kad se računalo rabi na putovanju, primjerice u vlaku ili zrakoplovu. Zbog toga većina prijenosnih računala opremljena je drugačijom vrstom pokaznih uređaja. Većina prijenosnih računala rabi osjetilnu plohu (engl. touchpad, trackpad ) kao pokazni uređaj. Osjetilna ploha je ploha približne veličine 60 mm x 20 mm smještena ispred tipkovnice. Korisnik lagano dodiruje i prstima klizi po osjetilnoj plohi i tako pomiče kazalo na zaslonu monitora. Uz osjetilnu plohu nalaze se dvije ili više tipki koje imaju istu funkciju kao tipke miša.

Slika 1.27 Osjetilna ploha prijenosnog računala

Skener Skener (engl. scanner) jest ulazni uređaj računala namijenjen izravnom unosu crteža i slika s papira u računalo. Za razliku od miša i grafičke ploče skener ne zahtijeva precrtavanje crteža, već je u stanju crtež izravno pretvoriti u električne veličine prihvatljive računalu. Načelo djelovanja skenera temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u električne veličine. Slika koja se želi unijeti u računalo osvjetljava se ugrađenim izvorom svjetlosti. Zrake svjetlosti odbijene od površine slike usmjeravaju se sustavom leća i ogledala osjetilima (senzorima) za pretvorbu svjetlosti u električnu struju. Osjetilo ili senzor pretvara svjetlost u električnu struju, i to obično tako da je iznos struje proporcionalan jakosti svjetlosti. Osjetila su uglavnom integrirani poluvodički sklopovi osjetljivi na svjetlost, tipa CCD (engl. charge coupled devices). Slika se dijeli u točke, pri čemu je svaka od točaka predočena jakošću električne struje koja odgovara intenzitetu odbijene zrake svjetlosti. Takav postupak očitavanja, pri čemu se slika dijeli u niz točaka koje se očitavaju u vremenskom slijedu, zove se skeniranje. Slika je to vjernije prenesena što ima više točaka na jedinici površine osjetila, tj. što je veća razlučivost (rezolucija, engl. resolution) skenera.

I-36

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zaštita okoliša jer se ne rabi film i postupak kemijskog razvijanja. pritišće okidač. licem prema dolje. a s računalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom. Izravan unos slika u računalo daljnja je prednost uporabe digitalnoga fotoaparata. leća i osjetila giba s donje strane stakla cijelom duljinom slike koja se očitava. polaže slika koju se želi skenirati. prihvatljivom cijenom. dpi. otpada trošak nabave filma i izrade fotografija te tako ukupna cijena uporabe za mnogo snimaka može biti manja nego za klasične fotografije. Prizor se projicira na osjetilo svjetlosti gdje se pretvara u električne veličine. Neki modeli digitalnih fotoaparata mogu se povezati izravno s pisačem i tako bez posredovanja računala otisnuti sliku. engl. Stolni skeneri odlikuju se relativno dobrom kvalitetom. Nakon prijenosa slike u računalo. . dots per inch). slika se može uređivati. Korisnik tražilom bira prizor koji želi snimiti te. namjestivši parametre snimanja. PRO-MIL I-37 1 Osnove Razlučivost skenera mjeri se brojem točaka po jedinici dužine (točaka po palcu. engl. U unutrašnjosti kućišta skenera nalazi se izvor svjetlosti.Slika 1. Osim toga. Na gornjoj strani kućišta skenera nalazi se prozirno staklo na koje se. flatbed scanner) sastoje se od kućišta čije su dimenzije prilagođene veličini papira koji se želi skenirati i mehanizma smještenog unutar kućišta. Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera. Slika se očitava tako da se sklop svjetiljke. display) na samom fotoaparatu.28 Stolni skener Stolni skeneri (plošni skener. Rukovanje digitalnim fotoaparatom vrlo je slično rukovanju običnim fotografskim aparatom. dobrom razlučivošću i jednostavnim rukovanjem. Na digitalnim fotoaparatima snimljenu sliku moguće je vidjeti na ugrađenom LCD zaslonu (engl. Digitalni fotoaparat Digitalni fotoaparat umjesto filma ima osjetilo svjetlosti. sustav leća i osjetila odbijene svjetlosti.

bar code). na primjer. Unos crtičnim kodom mnogo je brži i točniji od ručnog unosa. Automatsko raspoznavanje omogućuje izravan. brz i praktički nepogrešiv unos podataka o obilježenom objektu u računalo. Pri tome se treba jedino pobrinuti da je crtična oznaka okrenuta prema dolje kako bi bila dostupna ugrađenom čitalu. Lasersko čitalo proizvodi se u obliku ručnog pištolja ili kao ugrađeni nepokretni uređaj kojemu je dovoljno približiti crtičnu oznaku. Slika 1.Čitalo crtičnog koda Jedno od važnih područja primjene računala je automatsko raspoznavanje. Takva oznaka može sadržavati samo brojke ili brojke i slova. u obliku pištolja i lasersko čitalo crtičnoga koda. To je zapravo posebna vrsta skenera. i elektroničkog sklopa koji te impulse pretvara u oblik prihvatljiv računalu. osjetila koje pretvara odbijenu zraku u električne impulse. a svaka od tih normi podrobno opisuje dimenzije i raspored pruga. I-38 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Najbolji primjer djelotvorne primjene je očitavanje podataka o robi u trgovini (oznaka ili šifra robe). lasersko čitalo često ugrađeno u prodajni pult tako da pri prolasku tekućom vrpcom predmeti prelaze i preko čitala. uređajem za automatsko raspoznavanje podaci o robi automatski se unose u računalo. ljudi itd. Objekti se u toj tehnologiji obilježavaju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta na svijetloj podlozi. Umjesto ručnog unosa podataka o robi koju je kupac donio na blagajnu. U trgovinama je. bar code reader) sastoji se od izvora svjetlosti koji osvjetljava crtični kod. Način prikaza propisan je međunarodnim normama. Nekoliko je vrsta čitala crtičnoga koda: u obliku olovke. Ti objekti mogu biti proizvodi. Najčešće rabljena tehnologija automatskog raspoznavanja je tehnologija crtičnoga koda (engl. tolerancije itd.29 Čitalo crtičnog koda Čitalo crtičnoga koda (engl. roba na skladištu.

Kod takvih primjena mikrofon je redovito u kompletu sa slušalicama (engl. CCD pretvornik digitalnih PRO-MIL I-39 1 Osnove Mikrofon .. Najčešće se rabi za prijenos govora posredstvom interneta. headset). reproducirati. U oba slučaja računalo mora „razumjeti“ što se kaže i postupiti sukladno rečenom. ako se kaže „otvori novi dokument“. Govor se može pohraniti kao datoteka i naknadno obrađivati. Raspoznavanja govora (engl. Tako primjerice video kamera raznim postupcima sažima video zapis (obično u omjeru 5:1) što u određenoj mjeri smanjuje kvalitetu slike. snima manje od potrebnih 25 sličica pa programski konstruira sličice koje nedostaju itd. chat). već ga samo na prikladan način treba pohraniti ili prenijeti do odredišta. Ključna razlika je u tome što video kamera mora svake sekunde pohraniti barem 25 sličica kako bi ljudsko oko pri reprodukciji doživjelo prihvatljive pokretne slike. Npr.30 Mikrofon i slušalice Druga i mnogo rjeđa primjena mikrofona je za glasovno davanje naredbi računalu ili za diktiranje te kod slijepih i slabovidnih osoba. Digitalna video kamera Građa digitalnih video kamera slična je građi digitalnog fotoaparata. računalo mora otvoriti novi dokument u programu u kojem se radi. To u usporedbi s digitalnim fotoaparatom zahtijeva mnogo više memorije i mnogo više obrade podataka u istom vremenu. Mikrofon može poslužiti i za snimanje govora. Danas se takav komplet najčešće rabi za internetsku telefoniju (najpoznatija takva usluga je Skype) i međusobnu komunikaciju između dva ili više sudionika posredstvom interneta (brbljanje. čavrljanje. Raznim postupcima digitalne videokamere nastoje riješiti poteškoće koje nastaju pri tom. engl. Slika 1.Mikrofon je ulazni uređaj koji ima dvije namjene. poslati elektroničkom poštom i dr. Kod primjene prijenosa ili snimanja govora posredstvom interneta računalo ne mora „razumjeti“ govor. speech recognition) složena je zadaća pa su takve primjene mikrofona mnogo rjeđe od prijenosa govora i snimanja. Pri diktiranju računalo izgovorene riječi mora pretvoriti u oblik u kojem se te riječi mogu prikazati u obliku prihvatljivom programu za obradu teksta.

Digitalne video kamere troše mnogo više energije od digitalnih fotoaparata.000 do 680.31 Digitalna video kamera Treba upozoriti da je to bitno različita vrsta zapisa od one koju snimaju analogne video kamere. Kod analognog zapisa potrebno je zapis najprije pretvoriti u digitalni pri čemu nužno dolazi do gubitka podataka i kvalitete. Zato su danas sve popularnije kamere visoke definicije . Zapis video kamere zauzima mnogo memorije pa je za prijenos na tvrdi disk računala u kratkom vremenu potrebno osigurati brzu vezu. a za uživanje u snimkama s takvih kamera. mora se dograditi naknadno.HD (engl. Jeftinije video kamere.000 točaka. I tu je riječ o akumulatorima koji se mogu puniti.svaki za jednu osnovnu boju. I-40 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Slika 1. imaju jedan CCD koji se sastoji od tri vrste točkastih pretvornika . a takvih je većina. Uobičajeno je rabiti FireWire (IEEE1394) vezu. optički diskovi i čvrsti diskovi. Razlučivost digitalnih video kamera standardne razlučivosti mnogo je manja od razlučivosti digitalnih fotoaparata i u rasponu je od 460. Za mnogo podataka koje treba pohraniti koristi se poluvodička memorija. od 1 do 3 sata. high definition) koje podržavaju snimanje u standardnim rezolucijama 720p i 1080p. To je ujedno i broj točkastih osjetila na CCD pretvorniku. Kako to nije uobičajena oprema većine prosječnih računala. a jednim punjenjem može se snimati.video kamera u načelu je isto građen kao i CCD pretvornik digitalnih fotoaparata. primjerice VHS formata. Digitalni zapis može se bez pretvorbe i gubitka podataka prenijeti u računalo i obrađivati prikladnim programom. Zbog toga su njihove baterije veće i mnogo većeg kapaciteta. ovisno o modelu. Bolje video kamere imaju tri CCD pretvornika i tri pripadna elektronička sklopa koji obrađuju zasebno svaku od osnovnih boja. potreban je televizor ili monitor koji podržava visoke rezolucije. Razlog manje razlučivosti je relativno mala razlučivost televizijskih prijemnika na kojima će se reproducirati slika.

pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku. Osnovni element slike na zaslonu monitora je zaslonska točka (engl. a mjera za kakvoću slike u tom smislu zove se razlučivost ili rezolucija. . razumljivih simbola itd.1. ali je dostatna za jednostavnu vizualnu komunikaciju. Razlučivost monitora je podatak o najvećem broju zaslonskih točaka koje na zaslonu može prikazati monitor. Sama kamera ne može pohraniti sliku već se slike spremaju i obrađuju na računalu. pixel. Kakvoća slike monitora ponajprije ovisi o broju zaslonskih točaka od kojih je slika sastavljena. jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. na primjer.Webcam Pojavom interneta pojavila se posebna. jeftina i praktična izvedba videokamera poznata pod nazivom engl. webcam. a izražava se kao umnožak vodoravne i uspravne razlučivosti. Zaslonska točka je krug promjera od 0. To je kamera koja se smješta uz računalo i spaja s računalom posredstvom USB sabirnice. crteža.4. monitor razlučivosti 800 x 600 može prikazati PRO-MIL I-41 1 Osnove Digitalne video kamere imaju brojne prednosti pred analognim. mnogo su osjetljivije na svjetlo pa mogu snimati pri slabijem osvjetljenju. npr. picture element) koja je po cijeloj površini jednake boje i intenziteta svjetlosti. Skuplji modeli kamera mogu se rabiti i za videonadzor. snimljeni materijal može se obrađivati na računalu bez gubitka kvalitete. Razlučivost i kvaliteta slike tih kamera lošija je od kvalitete slike digitalnih fotoaparata ili digitalnih video kamera.2 Izlazni uređaji Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini.32 Webcam 1.1 do 0. napona ili struje. presnimavati na digitalni medij bez gubitka kvalitete itd.5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija. I u jednom i u drugom primjeru zadaća je izlaznih naprava brzo. Kamera je usmjerena prema korisniku koji sjedi za računalom i pomoću odgovarajućeg programa omogućuje da se dva udaljena sugovornika vide na zaslonu monitora. Tako. to je slika bolja. Prikaz se sastoji od teksta. Ta okolina mogu biti ljudi. Slika 1. Što je više točaka na zaslonu monitora. Monitor Monitor je izlazni uređaj koji podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u čovjeku razumljivu obliku. ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina. Imaju veću razlučivost pa je i slika oštrija.

red.najviše 480.33 LCD monitor (lijevo) i monitor s katodnom cijevi I-42 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . LCD monitor. Za istodobni prikaz računalnih podataka većem broju gledatelja rabe se projektori koji sliče dijaprojektorima. RGB. Monitor s katodnom cijevi do nedavno su bili najrasprostranjenija vrsta monitora. Dobili su ime po pokaznom dijelu monitora čije se djelovanje temelji na svojstvima tzv. dobra pouzdanost i umjerena cijena glavni su razlozi tome. Višebojni monitori prikazuju sliku kombinacijom triju osnovnih boja: crvene. Monitori s tekućim kristalom (engl.048.000 točaka (800 točaka vodoravno i 600 točaka uspravno). S obzirom na mogućnost prikaza višebojne slike monitori se dijele na jednobojne (monokromatske) i višebojne (kolor). Slika 1. green. LCD monitori odlikuju se malim dimenzijama i vrlo malom potrošnjom energije. a koji imaju ugrađen LCD zaslon. Nedostaci su mu relativno velike dimenzije i relativno velika potrošnja energije (mnogo veća od LCD monitora). Omjer između vodoravne i uspravne stranice monitora najčešće je 5:4 ili 16:10 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona. Raspon razlučivosti suvremenih monitora kreće se od 800 x 600 pa do 2. Dobra kakvoća slike. Ta vrsta monitora omogućuje projekciju prikaza na platno ili zid. Kombinacijom intenziteta tih triju boja moguće je dobiti bilo koju drugu boju. tekućega kristala. Jednobojni monitori mogu podatke prikazati samo u jednoj boji na crnoj podlozi (ili crne podatke na jednobojnoj podlozi).4 mm). zelene i plave (engl. pa se zovu RGB monitori. blue).560 x 2. Veličina zaslona monitora mjeri se duljinom dijagonale zaslona izraženom u palcima (1 palac = 1 inč = 25. liquid crystal display monitor) trenutno su najpopularnija vrsta monitora.

Podatke iz računala na papir ispisuju izlazni uređaji koji se nazivaju pisači (engl. printer). Suvremeni pisači osim teksta s velikim izborom izgleda znakova (engl. font) mogu otisnuti i različite slike. Višebojni pisači stvaraju višebojnu sliku kombinacijom triju tzv. komplementarnih boja: modrozelene (engl. cyan), ljubičastocrvene (engl. magenta), žute (engl. yelow) i crne (engl. black) ili skraćeno CMY (ili CMYK). Primjenom boja CMY rabi se tzv. suptraktivni postupak kojim se od temeljne boje (bijela) oduzima postotak boja CMY (tri se točke otiskuju jedna preko druge). Komplementarne boje CMY propuštaju svjetlost svih boja osim osnovnih RGB. Modrozelena propušta sve boje osim crvene, ljubičastocrvena sve boje osim zelene i žuta sve boje osim plave. Otiskivanjem jedne preko druge boje CMY i izborom odgovarajućeg intenziteta može se dobiti dojam svih ostalih boja. Višebojni pisači rabe slične tehnologije kao i jednobojni, uz nužne dodatke za ispis svih triju osnovnih boja i crne boje, što ih čini složenijima. Kakvoća slike u velikoj mjeri ovisi o primijenjenoj tehnologiji, a cijena višebojnih pisača veća je nego jednobojnih. Najrasprostranjeniji pisači u boji su pisači s mlazom tinte. Pisači s mlazom tinte (engl. ink jet, bubble jet) sliku na papiru stvaraju štrcanjem mlaza tinte. Glava takvog pisača ima sposobnost štrcanja vrlo tankog mlaza tinte u smjeru papira. Na papiru kap tinte osuši se ostavljajući obojenu točku. Dobra svojstva pisača s mlazom tinte jesu bešuman rad i vrlo dobra kakvoća otiska, tek nešto lošija od otiska laserskog pisača. Pisači s mlazom tinte stekli su popularnost zbog mogućnosti relativno jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa su danas najpopularnija vrsta pisača. Pri kupnji pisača s mlazom tinte treba usmjeriti pozornost na cijenu tinte. Ako je riječ o pisaču u boji, cijena jednog punjenja tinte može stajati jednako kao i jeftiniji pisač. Laserski pisači (engl. laser printer) najkvalitetnija su vrsta pisača, a načelo svog djelovanja naslijedili su od fotokopirnih strojeva. Podaci iz računala dolaze u pogonski sklop laserskog pisača koji je, zbog složenosti upravljanja svim dijelovima, pravo malo računalo. Uski snop laserske zrake i precizno upravljanje omogućuje kakvoću otiska kakvu ne može postići ni jedna druga vrsta pisača. Laserski snop usmjerava se na fotoelektrostatički bubanj koji se zbog toga električki nabija i privlači obojeni prah. S bubnja prah se prenosi na papir i zagrijavanjem trajno veže s papirom. Visoka kakvoća otiska i relativno pristupačna cijena razlog su popularnosti laserskih pisača. Boja u prahu, kojom se koristi laserski pisač (engl. toner), nalazi se u posebnom spremniku (engl. toner cartridge) i nakon što se istroši, baca se kompletan spremnik. Jedno pakovanje može otisnuti nekoliko tisuća kopija, a cijena mu nije zanemariva i iznosi od 10% do 20% cijene pisača. Neki od proizvođača uz spremnik za boju vežu i fotoelektrostatički bubanj pa se promjenom boje mijenja i cijeli sklop bubnja, što dodatno povećava cijenu zamjene. Laserski pisači u boji višestruko su skuplji od jednobojnih pa se rabe malokad.

PRO-MIL

I-43

1 Osnove

Pisač

Slika 1.34 POS termički pisač

Termički pisač (engl. thermal printer) stvara otisak na posebnom papiru toplinskim djelovanjem termičke glave. Papir, na koji djeluju grijači, temperaturno je osjetljiv i na zagrijanim mjestima površina papira prelazi u crnu boju. Pomicanjem papira i zagrijavanjem izabranih grijača stvara se slika na papiru. Dobra svojstva termičkih pisača jesu male dimenzije, bešuman rad i relativno niska cijena. Glavni nedostaci su potreba za posebnom vrstom papira ili termičke vrpce i mala brzina. Primjenjuju se u uređajima ograničenih dimenzija i težine, npr. u pisačima za izdavanje računa u trgovinama (engl. point ofsale printer, POS printer), kalkulatorima, faksimiluređajima, prijenosnim pisačima itd.

Matrični ili iglični pisači (engl. dot matrix printer) stvaraju znak sastavljen od točaka koje su raspoređene u matrični oblik i ispisuju se s pomoću iglica smještenih u glavi pisača. Broj iglica u glavi određuje najveći broj točaka koje glava može otisnuti u jednom položaju. Što je broj iglica veći, može se postići bolji otisak jer se otisnuti znak sastoji od većeg broja točaka. Matrični pisač ostvaruje otisak udarcem iglica preko obojene vrpce (engl. ribbon). Buka koju pritom proizvodi nipošto nije zanemariva i u prostoriji u kojoj se nalazi može ozbiljno ometati rad. Nakon određenog broja otisaka vrpcu treba zamijeniti. Matrični pisači danas nisu više toliko rasprostranjeni jer su ih zamijenili pisači s mlazom tinte i laserski pisači. Matrični pisači ostali su u uporabi ponajprije za ispis teksta kod kojeg kvaliteta nije bitna. Crtalo Crtalo (engl. plotter) izlazni je uređaj namijenjen izradi crteža i nacrta. Sva se crtala temelje na istom osnovnome načelu: relativnom pomicanju pera za crtanje u odnosu prema mediju na kojemu se crta. Pomak u bilo kojem smjeru ostvaruje se kombinacijom dvaju neovisnih i međusobno okomitih pomaka koji se označuju kao pravac x i y. Crtalo s nepomičnim papirom (engl. flatbed plotter) sastoji se od nepomičnog postolja i pokretnog pera. Papir na kojemu se želi izraditi crtež učvršćuje se na ploču postolja tako da je nepomično priljubljen uz nju. Iznad tako učvršćenoga i nepomičnog papira kreće se pero crtala. Upravljanjem pomaka pera u pravcu x i y, podizanjem i spuštanjem pera, moguće je izraditi crtež.

I-44

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.35 Crtalo s nepomičnim papirom

Crtalo s pomičnim papirom (engl. drum plotter) prihvaća papir u sustav pokretnih valjaka koji ga mogu pomicati u jednom pravcu. Iznad oboda glavnog valjka nalazi se pokretno pero koje se pomiče također samo u jednom pravcu, i to pravcu koji je okomit na pravac gibanja papira. Pero se osim toga spušta na papir i podiže s njega. Valjci pomiču papir u pravcu y, a istodobno se pero pomiče u pravcu x te je tako moguće iscrtati crtež. Kako je pomicanje papira u pravcu y ograničeno samo dimenzijama papira koji je uložen u crtalo, ta vrsta crtala može izrađivati crteže velikih dimenzija. Širina crteža ograničena je dimenzijama pogonskih valjaka, a duljina mu je praktično neograničena. Crtalo s pomičnim papirom ne može se smjestiti na stol, već je samostojeći uređaj, a rabi se uglavnom za profesionalnu izradu tehničkih crteža većih dimenzija.

Slika 1.36 Crtalo s pomičnim papirom

PRO-MIL

I-45

1 Osnove

1. Slika 1. Primjer takvog uređaja je zaslon osjetljiv na dodir (engl. Najčešće je riječ o pretvorbi u ljudski govor i glazbu. speaker) koji se priključuju na zvučna kartice.3 Ulazno-izlazni uređaji Postoje računalni uređaji koji su ujedno i ulazni i izlazi.Sklopovi za stvaranje zvuka Sklopovi za stvaranje zvuka koji se nazivaju još i sintetizatori zvuka (engl. kod računalnih igara). Glavno područje primjene zvučnih kartica je tzv. Pomoću takvih je uređaja moguće i unositi podatke u računalo i primati podatke iz računala. multimedija gdje se podaci korisniku priopćuju u obliku pokretnih i nepokretnih slika i zvukova (npr. I-46 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . sound synthesizer) izlazne su naprave sposobne digitalne podatke iz računala pretvoriti u zvuk raspoznatljiv čovjeku. sound card ). Zvučne valove stvaraju zvučnici (engl. touch screen) opisan u odjeljku Ulazni uređaji ili modem opisan u odjeljku Razmjena digitalnih podataka.4. Sintetizatori zvuka izrađuju se najčešće kao kartice za ugradnju u računalo i popularno se nazivaju zvučne kartice (engl.37 Zvučna kartica 1.

On je podloga svim ostalim programima koji se izvode na računalu. Svaki računalni program sastoji se od naredbi. U prvu skupinu ubrajaju se operacijski sustavi (engl.1. Programski dio računala (instalirani programi) najčešće vrijedi više od njegova sklopovskoga dijela. aplikacije. application software). OS. Slično je i s računalom. software) koji se izvodi.2.2. software) . jedno te isto računalo može obavljati različite poslove. Programer (naredbodavac) naredbom naređuje računalu (izvršitelju) obavljanje željene radnje. Naredba je temeljni element programa. Pojam naredbe je u svakodnevnu životu jasan. Ovisno o programu (engl.2. operating system). kojim naredbodavac upućuje izvršitelja na obavljanje radnje. čijim izvršenjem se obavlja željeni posao. Programi se mogu svrstati u skupine s obzirom na različita svojstva.Sposobnost računala za izvršavanje različitih programa jest svojstvo koje ga bitno razlikuje od ostalih strojeva. engl. Dio programa korisnik redovito kupuje već pri nabavi računala.2 Operacijski sustav Operacijski sustav (engl. To je određen postupak izražen na dogovoren i razumljiv način. namjenski programi. a izbor programa ovisi o potrebama korisnika.1 Temeljni pojmovi 1. skup programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njihovu djelotvornu uporabu. 1. Operacijski sustav treba što je više moguće olakšati uporabu sklopovskih dijelova računala s gledišta korisnika i istodobno osigurati maksimalnu djelotvornost.1 Računalni programi Programskim dijelom računala ili programskom podrškom zove se skup svih programa koji se mogu izvršavati na računalu. Instaliranje programa relativno je jednostavno i ne čini veću teškoću ni korisniku koji ne zna previše o računalu. Jedna od mogućih podjela jest podjela u dvije velike skupine. što je mnogo češće. Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu. a drugi dio može instalirati prema vlastitim potrebama. PRO-MIL I-47 1 Osnove 1. a u drugu korisnički programi (aplikativni programi.2 Računalni programi (engl. operating system) jest program ili. Program je skup naredbi nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom. 1.1.

Operacijski sustav brine se za to na koje mjesto u memoriji pohraniti koji podatak. Poznatiji operacijski sustavi jesu: Windows. Operacijski sustav na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta mu (ili ne dopušta) rad na računalu. a zove se sistemski operater ili sistem-operater (popularno sistemac). Operacijski sustav je program koji se prvi pokreće pri uključenju računala i njegova jezgra ostaje cijelo vrijeme u memoriji računala upravljajući radom računala i cjelokupnim protokom podataka. Svako višenamjensko računalo. izraditi drugi operacijski sustav. Na primjer. Pri pokretanju jednokorisničkog operacijskog sustava moguće je odmah pokrenuti neki od korisničkih programa bez posebne prijave korisnika. Ostali dijelovi operacijskog sustava mogu se dobavljati u radnu memoriju i pokretati prema potrebi. Korisnik pri prvom susretu s višekorisničkim i jednokorisničkim operacijskim sustavom odmah će uočiti razliku. i operacijski su sustavi građeni za sasvim određenu vrstu ili porodicu mikroprocesora. Pri nabavi je korisničkog programa potrebno provjeriti jesu li korisnički program i operacijski sustav sukladni. Unix. To je postupak kojim se korisnik predstavlja računalu. Drugim riječima. a to su praktično sva osobna računala. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. user name) i lozinku (zaporku. Postoje operacijski sustavi za osobna računala koji su građeni pod pretpostavkom da je računalo istodobno namijenjeno jednom korisniku i jednom programu. Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. Budući da je središnja jedinica za obradu u osobnom računalu mikroprocesor. MSDOS. Tijesno je vezan za sklopovsku građu računala pa je za svaku vrstu računala potrebno. u načelu. kako dobaviti podatke s magnetskog diska ili tipkovnice itd. logon). Ako je korisniku dopušten rad. engl. password ). I-48 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Sistem operater određuje i što će sve korisnik moći raditi na računalu. Svaki korisnički program građen je tako da pretpostavlja postojanje nekog od operacijskih sustava i pri svom radu rabi njegove funkcije. Za razliku od njega. Linux. računalo je istodobno u stanju komunicirati samo s jednim korisnikom i samo jednim programom. Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. višekorisnički operacijski sustav omogućuje istodobni rad više korisnika i više programa na istom računalu. korisnik može pristupiti samo dopuštenim podacima pohranjenim na tvrdi disk. Korisničko ime i lozinku korisniku dodjeljuje osoba koja upravlja radom višekorisničkog računala. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime (engl. dok su mu svi ostali podaci nevidljivi i nedostupni. Pri pokretanju višekorisničkoga operacijskog sustava od korisnika se zahtijeva prijava (engl. mora djelovati pod nekim operacijskim sustavom jer je bez njega beskorisno. a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti. Lozinka je također jedna riječ duljine pet do osam znakova. tada operacijski sustav na temelju unaprijed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje.

osim s pomoću tipkovnice. graphic user interface). Može biti zaseban program ili dio operacijskoga sustava. sličica sa satom aktiviranje prikaza vremena itd. uz mnoge ostale zadaće. icon). predaje poruke korisniku s pomoću sličica koje se zovu ikone (engl. te učitava i pokreće operacijski sustav. Tipičan primjer jednokorisničkog operacijskoga sustava jest MS DOS. Taj je program zadužen za prihvat naredbi i podataka od korisnika i predaju podataka korisniku. Korisnik svoje poruke računalu. basic input-output system) je program pohranjen u postojanoj poluvodičkoj memoriji računala (ROM-u ili flash memoriji). osim s pomoću slova i brojki (znakova). user interface). Primjer takvog operacijskog sustava je Windows. Slika 1. provjerava ispravnost pojedinih dijelova računala.38 Grafičko korisničko sučelje PRO-MIL I-49 1 Osnove Višekorisnički operacijski sustavi namijenjeni su za rad u mreži. Računalo. Operacijski sustavi koji komuniciraju s korisnikom znakovima i slikovnim simbolima zovu se operacijski sustavi s grafičkim korisničkim sučeljem (engl. To je program koji se prvi izvršava pri uključenju računala i koji. a višekorisničkog Unix. sličica koša za smeće označuje operaciju brisanja podataka.BIOS BIOS (engl. memorije i ulazno-izlaznih sklopova. može predavati i s pomoću miša pokazujući na prikazane slike na zaslonu i birajući na taj način željene radnje. a postavljaju povećane zahtjeve na računalo glede središnje jedinice za obradu. GUI. Tako npr. . a koje likovno opisuju i podsjećaju na predočenu akciju ili objekt kojim korisnik može rukovati. Korisničko sučelje Dio programa koji je zadužen za komunikaciju s korisnikom zove se korisničko sučelje (engl.

ispis.Starija računala rabila su tzv. Primjer takvog korisničkog sučelja je MS-DOS. optical character recognition). bojenje. ubrajaju programi za obradu teksta. S obzirom na vrstu zadatka koji rješavaju. pohranu slike itd. Korisnik je podatke i naredbe upisivao pomoću tipkovnice. Jedina prednost znakovnoga korisničkog sučelja je mogućnost rada na slabim računalima (računalima koja imaju malu moć računanja). wordprocessor) služe za pisanje. DTP. brojkama i još nekim znakovima.1.2. Namjenski programi za obradu slike omogućuju jednostavnu i brzu obradu slika: crtanje. smanjivanje i povećavanje slike ili njezinih dijelova. Primjer takvog programa je Microsoft Word. knjiga. Primjer takvog programa je Recognita. textprocessor. Primjeri takvog programa su CorelDraw i AutoCAD. Za korisnika je takav način komuniciranja s računalom bio teži i neprirodniji od grafičkog korisničkog sučelja. Ta vrsta programa treba na što prikladniji način omogućiti: crtanje i brisanje slike ili dijelova slike. snimanje i reprodukciju zvuka. kopiranje cijele slike ili njezinih dijelova. Sustav omogućuje unos otisnutih ili rukom napisanih podataka u računalo bez posredo vanja čovjeka (obično skenerom). pisama itd. Stolno izdavaštvo (engl. Primjer takvog programa je InDesign. Komunikacija korisnik-računalo tekla je isključivo slovima. obli kovanje i ispis teksta: dopisa. a računalo je rezultat priopćavalo ispisom teksta ili brojeva. promjenu i izobličenje zvuka. 1. sintetiziranje zvuka. Sustav koji računalu omogućuje izravno strojno “čitanje” napisanog teksta zove se su stav za optičko raspoznavanje znakova ili OCR (od engl. U programe za obradu baza podataka ubrajaju se namjenski programi koji omogućuju obradu velike količine istovrsnih podataka pohranjenih u tzv. Primjer takvog programa je Microsoft Access. prepravke.3 Korisnički programi (aplikacijski programi) Korisnički programi (aplikacijski programi. • • • • • I-50 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . programi za crtanje. Tu se. pohranu i dr. Programi za obradu zvuka omogućuju jednostavno rukovanje zvukom: generiranje. namjenske programe možemo podijeliti u sljedeće skupine: • Programi za obradu teksta (engl. članaka. primjerice. desk top publishing) jest računalni sustav koji omogućuje priređivanje teksta u obliku spremnom za tisak. pohranu zvučnog zapisa itd. bazu podataka. znakovno korisničko sučelje. aplikacije) namijenjeni su rješavanju nekog specifičnog zadatka čiji je rezultat korisniku neposredno zanimljiv. Ima mnogo namjenskih programa pa se ovdje spominju samo glavne skupine. programi za obradu baza podataka itd.

engl. strojevi upravljani računalom itd. ubrajaju programi za izradu: nacrta.). Inženjerski programi su posebna skupina namjenskih programa koji omogućuju i olakšavaju rješavanje specifičnih inženjerskih zadaća. tehničkih crteža. Programi za proizvodnju s pomoću računala (engl. Tako. PRO-MIL I-51 1 Osnove Namjenski programi za tablično računanje (proračunske tablice.1. proračuna različitih vrsta. Osim navedenih postoji još mnogo drugih namjenskih programa za različite namjene. Namjenskih programa ima mnogo više nego operacijskih sustava i s gledišta korisnika to su programi koji neposredno rješavaju njegov zadatak. podataka. sustav za komuniciranje. Za pristup i uporabu interneta razvijeno je mnogo različitih programa. shema. trodimenzionalnih modela. computer aided design) namijenjeni su izradi projekata pa se tu npr. programi. Primjer takvog programa je Microsoft Excel. primjerice. Većina namjenskih programa izrađena je tako da su predviđeni za rad s određenim operacijskim sustavom i bez njega ne mogu raditi. simulacijskih modela itd. spreadsheet) omogućuju jednostavno i djelotvorno računanje s mnogo. uglavnom brojčanih. Ovisno o potrebama i sklonostima korisnik može izabrati neki od mnogih raspoloživih programa kako bi što jednostavnije i brže riješio svoj zadatak. . korisnički programi rješavaju zadaće iz područja izravnog zanimanja korisnika. 1.• • Programi za prezentacije služe za pripremu i prezentaciju različitih sadržaja koji se žele prikazati prilikom predavanja ili izlaganja. CAM. computer aided manufacturing) omogućuju proizvodnju uz pomoć računala (strojevi upravljani računalom. U širem smislu pojam se odnosi na cjelokupni proizvodni sustav koji je pod nadzorom računala (računala. Primjer takvog programa je Microsoft PowerPoint. Program služi tome da se sadržaj pomoću računala i priključenog projektora projicira na platno kako bi ga moglo vidjeti više ljudi. Pojam CAD često se rabi u širem smislu i odnosi se na primjenu računala pri nastanku nekog proizvoda ili usluge. programi za prijenos datoteka (ftp) itd. CAD. Korisnički programi relativno su jednostavni za uporabu i korisnik takva programa ne treba znati gotovo ništa o djelovanju i građi računala. Ti se programi mogu svrstati u dvije skupine: Programi za projektiranje pomoću računala (engl.2. postoje web preglednici (za pregledavanje web stranica).4 Razlika između operacijskog sustava i korisničkih programa • • • • • Dok operacijski sustavi rješavaju zadaće objedinjenja i usklađivanja rada računalnog sustava. programi za elektroničku poštu.

Za osobe koje uopće ne mogu pokretima unositi podatke (npr. ljevorukim osobama uobičajeni miš može biti nespretan pa postoji mogućnost podešavanja miša. pa osobe sa slabijom koncentracijom ili poteškoćama u razumijevanju mogu podesiti po volji dulje vrijeme prikaza poruka.1. Za unos podataka potrebno je mišom kliknuti na odgovarajuće mjesto na slici tipkovnice. Za slijepe osobe može se uključiti glasovna reprodukcija teksta sa zaslona. Ovdje će biti nabrojane neke od mogućnosti proširenja pristupačnosti korisničkog sučelja takvim osobama. pritiskom na strelice na tipkovnici). Vista) bez instaliranja bilo kakvih dodatnih programa. Korisničko sučelje može se podesiti tako da prikazani tekst bude veći od uobičajenog i lakše čitljiv takvim osobama. Slabovidne osobe mogu imati poteškoća pri čitanju sa zaslona. paralizirane osobe) podaci se mogu unositi glasom uz uporabu odgovarajućeg programa za raspoznavanje govora (engl. To je ponekad mnogo lakši način unosa podataka takvim osobama od tipkanja na uobičajenoj tipkovnici.5 Proširenje pristupačnosti Suvremeni operacijski sustavi imaju mogućnost podešavanja značajki kako bi se korisničko sučelje prilagodilo korisnicima s različitim tjelesnim nedostacima. Ponekad glas može opisati i što se događa u video prikazu na zaslonu. Npr. Ako se rabi operacijski sustav koji nema takve mogućnosti. Većinu gore navedenih mogućnosti moguće je podesiti u operacijskom sustavu (npr. Kod osoba koje imaju poteškoća s koordinacijom pokreta prstiju ili su im takvi pokreti otežani može se za unos podataka rabiti prividna tipkovnica prikazana na zaslonu monitora. Primjerice moguće je promijeniti namjenu pojedinih tipki kako bi odgovarala ljevorukim osobama. Podesiti se može i brzina pomicanja kazala (engl . Može se podesiti i kako dugo će neka poruka biti vidljiva na zaslonu.1. Osobama koje se ne mogu služiti mišem moguće je podesiti da se kazalo pomiće pomoću tipkovnice (npr. Osobe oštećenog sluha ne čuju zvučne poruke pa se može podesiti da se umjesto zvučnih poruka prikazuju slikovne poruke. izgled i veličina kazala itd. povećati ikone ili uključiti povećalo kojim je moguće znatno povećati bilo koji dio prikaza na zaslonu. Svaki tekst prikazan na zaslonu monitora bit će glasno pročitan kako bi ga takve osobe mogle čuti. moguće je dodatno instalirati programe koji to omogućuju.2. speech recognition) i mikrofona. I-52 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Osim toga može se promijeniti kontrast i boje prikaza.cursor).

Algoritam je naputak kako riješiti neki zadatak ili obaviti neki posao.1. logičkim rasuđivanjem itd. Analizu zadatka programer mora provoditi usko surađujući s korisnikom koji dobro poznaje zadaće koje treba riješiti. razlučeniji na manje zadatke i sličniji konačnom računalnom programu. Zato se kaže da se algoritam sastoji od niza mehaničkih radnji. I ne samo to. računala imaju samo dva od tih obilježja: pamćenje i logičko rasuđivanje. tada je dovoljan da osoba koja nikad nije rješavala taj zadatak na temelju algoritma može doći do rješenja. čovjek se služi mnogim pomoćnim postupcima: planiranjem. pseudokodom. vremena i novca. Prvi korak u rješavanju bilo kojeg opsežnijeg zadatka jest planiranje. Ti su postupci međusobno povezani i redovito se sljedeći postupak oslanja na prethodni. tako i pri izradi računalnog programa planiranje može uštedjeti mnogo truda. Svi ti postupci služe samo jednom: olakšati i pojednostavniti prikaz zadatka u oblik prihvatljiv računalu. koja sadržava dovoljno podataka da bi se taj zadatak mogao riješiti. Algoritam redovito svodi cjelokupan zadatak na rješavanje više jednostavnijih i manjih zadataka. prikaz zadatka postaje sve podrobniji. opisom zadatka. Ako je algoritam jasno i podrobno napisan. Specifikacija je dokument koji sadržava podroban popis i opis zadataka i željenih rezultata. Što se više napreduje pri rješavanju zadatka. Zbog toga je prije svega potrebno analizirati zadatak. Planiranjem se predviđa tko će. Da bi si olakšao pretvorbu zadataka iz svijeta koji ga okružuje u oblik prihvatljiv računalu. računalo) koji posjeduje samo memoriju i sposobnost logičkog rasuđivanja.Pri rješavanju svakodnevnih zadaća čovjek se služi znanjem. Rezultat takve analize je specifikacija zadatka. to je u načelu više pomoćnih postupaka potrebno da bi se došlo do računalnog programa čijim se izvršavanjem rješava zadatak. kada i što raditi. Pri izradi složenih programa često sudjeluje mnogo ljudi pa je planiranje veoma važan dio pripreme kako bi se uskladio rad svih. to će konačni rezultat svih tih postupaka biti računalni program. Za razliku od čovjeka. Čak ako program izrađuje samo jedan čovjek. Što je zadatak koji treba riješiti na računalu složeniji. Primjerice.6 Razvoj računalnih programa . Iako se na prvi pogled može činiti da je zadatak jasan.2. Prvi preduvjet da bi se neki zadatak mogao uspješno riješiti jest znati kako zapravo zadatak glasi. podrobnijim razmatranjem često se ustanovi da zadatak nije u potpunosti jasno određen. Kao i u svakom drugom poslu. iskustvom. Kako je jedini oblik koji računalo razumije programski jezik računala. već samo točan opis što je na raspolaganju i što se želi dobiti kao rezultat. zadatak u načelu može riješiti i stroj (npr. osjećajima. Specifikacija zadatka nije prijedlog kako ga riješiti. dijagramom tijeka i dr. Zato se zadaci koje računalo treba riješiti moraju pretvoriti u oblik koji uključuje samo te dvije sposobnosti računala. Pritom se pod mehaničkim radnjama razumijevaju takve radnje za PRO-MIL I-53 1 Osnove 1. planiranjem se mogu predvidjeti i rasporediti pojedine faze izrade programa. slijedeći upute algoritma. intuicijom. algoritam je naputak za pripravak nekog jela ili rukovanje mobilnim telefonom. Analiza zadatka jest raščlamba i potpuno razumijevanje zadatka i željenih rezultata. algoritmom.

Izrada računalnog programa često je složen i dugotrajan postupak u kojem sudjeluje mnogo ljudi. a napisan je na način na koji se može pretvoriti u naredbe računalnog jezika. Pseudokod bi trebao biti napisan tako da bilo koji programer u bilo kojemu programskom jeziku za računalo može na temelju njega napisati program. On olakšava analizu. Zbog bolje čitljivosti i razumljivosti pseudokoda. navedene pomoću naredbi programskog jezika. dobro je uvlačiti pojedine skupine izraza koje čine logičku cjelinu. Važno je uočiti da ti izrazi trebaju biti napisani na svakodnevnom govornom jeziku. flow chart) je grafički prikaz programa koji olakšava izradu programa. izvršiti bilo tko (uključujući i stroj). Dijagram tijeka može pomoći objasniti i drugima prenijeti što se događa i što se treba dogoditi pri rješavanju zadatka. već ih može. Pri izradi računalnog programa postupak se može pojednostavniti tako da se najprije riješi manji i jednostavniji zadatak.čije izvršenje nije više potrebna posebna inteligencija. pseudos .laž) jer premda nalikuje na računalni program. Jedan od najčešćih postupaka za rješavanje složenog zadatka je podjela tog zadatka u jednostavnije i manje zadatke koji se mogu sagledati i riješiti u mnogo kraćem vremenu i s mnogo manje truda. slijedeći upute. već na neki prikladni opisni način. Pri izradi složenih tvorevina ljudi si nastoje pomoći različitim pomagalima kako bi olakšali i ubrzali posao pa si tako i pri izradi programa za računalo pomažu raznovrsnim postupcima. S pomoću geometrijskih likova i usmjerenih crta prikazuje se način na koji se zadatak može riješiti. a vizualizira zadatak i on postaje pregledniji. To je pomoćno sredstvo koje je neovisno o programskom jeziku i računalu. zapravo nije napisan u programskom jeziku koji bi se mogao izravno primijeniti na bilo kojemu računalu. Pseudokod se sastoji od kratkih izraza na govornom jeziku koji opisuju i ukratko objašnjavaju pojedine zadatke algoritma. onda je algoritam uputa računalu kako može riješiti postavljeni zadatak. Na slici su prikazani uobičajeni geometrijski likovi i njihova uobičajena uporaba u dijagramu tijeka. Pseudokod ne bi trebao sadržavati naredbe bilo kojeg programskog jezika za računalo jer bi time bio razumljiv samo onom tko razumije te naredbe. Dijagram tijeka sastoji se od nekoliko jednostavnih geometrijskih likova spojenih crtama na čijim su krajevima strelice. Pseudokod je tobožnji program (grč. Trebao bi biti napisan kao popis izraza koji slijede jedan za drugim. Algoritam je načinjen na temelju specifikacije. primjerice: Dijagram tijeka (engl. Te operacije ne moraju biti. i najčešće nisu. a to je moguće izradom pseudokoda. Može se reći da je dijagram tijeka slikovni prikaz algoritma. a ne programskom jeziku računala. Riječ je o izrazima koji su razumljivi svima koji govore taj jezik. I-54 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . To je redovito niz relativno jednostavnih operacija čijim se slijednim izvršavanjem može na temelju ulaznih podataka dobiti rezultat. Tako usmjerene crte pokazuju tijek rješavanja zadatka pa odatle i naziv dijagrama. bolje razumijevanje zadatka i uočavanje logičke povezanosti pojedinih manjih zadataka koje treba riješiti da bi se postiglo dobro rješenje. Ako je riječ o računalima.

Pogreške u programu često su skrivene i pojave se tek stjecajem niza posebnih okolnosti. Programer mora znati raspoložive naredbe računala. Unatoč tome. Složene zadaće zahtijevaju složene programe pa je potreban sustavni pristup i uporaba različitih tehnika i pomagala pri izradi takvih programa: algoritama. a naziva se sintaksa. Način korištenja naredbi u programu i njihovo slaganje strogo je propisano pravilima programskog jezika. njihovu funkciju i ispravan oblik. pseudokod. brisanje podataka s diska. dijagram tijeka i druga pomagala koja trebaju osigurati logičku ispravnost programa. bug (čita se bag). Glede logičke ispravnosti programa može se osloniti na algoritam.naredbe. a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje. Jedna te ista radnja može se izvršiti pomoću više različitih naredbi. čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Nakon što je program gotov. Čovjek koji piše program naziva se programer. Događa se zato da i PRO-MIL I-55 1 Osnove Programiranje . Zato su dobri programeri cijenjeni i traženi. treba ga provjeriti. O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa (građevine). kao i količina i način ugrađenih naredbi (materijala). često se pogreška otkriva tek kod krajnjeg korisnika. Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. Razlog tome je složenost suvremenih programa. Provjera ili testiranje programa provodi se kod proizvođača programa i neovisnih ispitivača. programer može započeti s kombiniranjem tih naredbi u program. Bug se može ispraviti samo tako da se prepravi program ili otkloni sklopovska pogreška. Upoznavši dobro značenje i način djelovanja svake naredbe. Bug je ime za trajnu pogrešku u programu ili sklopovlju računala. Unatoč opsežnom ispitivanju. a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi. Da bi mogao uspješno napisati program. nakon što je mnogo primjeraka programa već prodano.Program je skup naredaba nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom. primjerice. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe (cigle) na određen način gradi program (kuću). dijagrama tijeka. Pri tome on pri ugradnji svake naredbe (cigle) mora imati na umu i cijeli program (građevinu). pseudokoda i dr. na programeru ostaje najveći dio odgovornosti za logičku ispravnost programa jer uporabom neodgovarajuće naredbe može poremetiti logičku ispravnost. U računalom nazivlju pogreške su dobile i posebno ime: engl. Primjerice. Programiranje je pisanje niza naredbi koje tvore program. Upravo zbog te složenosti teško je napisati program bez pogreške. a katkad može izazvati i opasne posljedice. programer mora prije svega dobro poznavati njegove sastavne dijelove . Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše. program Windows 95 ispitivali su deseci tisuća neovisnih korisnika prije puštanja u prodaju. Pogreška dovodi do neželjenog ponašanja računala.

priručnici za korisnika. Neke tvrtke pri prodaji programa nude korisniku ugovor o održavanju kojim mu jamče da će uvijek urediti program prema njegovim potrebama i da će tu izmjenu brzo provesti. kada je jedan noćni leptir izazvao pogrešan rad računala Mark I. Stručne osobe će kupcu pružiti nužne informacije o uporabi programa i o mogućem otklanjanju pogrešaka koje je korisnik uočio. U dokumentaciju ubrajaju se. Točno je da je pojam u upotrebi od sredine devetnaestog stoljeća kao naziv za skrivenu pogrešku u različitim tehničkim uređajima. Rašireno je. Ostala dokumentacija nalazi se kod proizvođača programa i samo se u iznimnim slučajevima isporučuje korisniku. Većina tvrtki ipak to ne radi. Tijekom uporabe računalni program treba održavati. primjerice. U tom primjeru praktično nije moguće održavati program kod svakog korisnika pa se održavanje svodi na instaliranje nove inačice programa. tehnički opis programa i samo katkad izvorni program. ali su tijekom vremena potrebne manje ili veće izmjene. te mu je značenje prošireno s pojavom računala. Postupak provjere i ispravka programa je iterativan (opetovni) i često je potrebno nakon postupka provjere vratiti se na pisanje programa ili čak korake koje mu prethode. Primjerice. zavukavši se između kontakata releja računala. Potpora kupcima je mogućnost kontaktiranja službe za korisnike telefonom ili elektroničkom poštom. već u određenim vremenskim razdobljima izdaju nove inačice (verzije) programa. I-56 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Riječ bug na engleskom jeziku znači kukac ili stjenica. otkrivena skrivena pogreška u programu i dr. To je dobro za korisnika jer može tražiti izmjenu programa sukladno svojim potrebama. godine. Postupak mijenjanja programa tijekom životnog vijeka programa i poduka korisnika o uporabi programa naziva se održavanje programa. uz program za obradu teksta Microsoft Word dobije se priručnik koji ima nekoliko stotina stranica. Važan dio izrade programa je izrada dokumentacije za korisnika i za kasnije održavanje programa. To je neizravno održavanje programa na koje korisnik može malo izravno utjecati i pogodno je samo za programe koji se prodaju u velikim količinama (npr. To znači osigurati da on radi upravo ono što korisnik od njega očekuje i da to radi bez pogrešaka. Korisniku se obično isporučuje samo uputa za instaliranje programa i priručnik za njegovu uporabu. zbog izmjene zakona ili načina rada). Obično program pri isporuci korisniku zadovoljava njegove potrebe. uputa za instaliranje programa. promijenjeno sklopovlje na kojem se program izvršava. program Windows). Razlog za izmjene mogu biti promijenjene potrebe korisnika (npr. mišljenje da se riječ bug u značenju pogreške rada računala rabi od 1940.velike i poznate tvrtke prodaju programe za koje se tijekom uporabe ustanovi postojanje pogreške. ali pogrešno.

Osim računala. crtala i sl. laserski pisači. • raspodijeljena obrada podataka . gradovima ili čak državama. potreba za povezivanjem informatičke opreme tvrtki. Tipičan primjer za to je npr. Razlozi koji opravdavaju povezivanje informatičke opreme u mrežu jesu: • jednostavan pristup podacima koji se nalaze na nekom drugom računalu u mreži (svaki od korisnika ima mogućnost sa svog računala pristupiti podacima kao da su smješteni upravo na njegovu računalu) • jednostavna i djelotvorna razmjena podataka među korisnicima . programa itd.takva je razmjena podataka poznata pod nazivom elektronička pošta (engl. PRO-MIL I-57 1 Osnove 1. djelotvorniji i jeftiniji način razmjene podataka među korisnicima kao i uporabu raspoloživih priključnih naprava. trebalo je međusobno povezati i njihove priključne uređaje.računala povezana u mrežu omogućuju raspodjelu opsežnih poslova obrade podataka na više računala u mreži koja se ponašaju gotovo kao jedno veliko računalo. Znatno složenija zadaća je povezivanje računala koja se nalaze u različitim zgradama. • jednostavna uporaba zajedničkih uređaja u koje se ubrajaju mediji za pohranu velike količine podataka (npr. obično smještenih na jednom katu neke zgrade ili u cijeloj zgradi. skupi uređaji za razmjenu podataka itd.Zbog rasprostranjenosti uporabe osobnih računala i u poslovne svrhe bilo je potrebno međusobno ih povezati. Tako povezan sustav. magnetske vrpce). e-mail. Povezivanje pojedinačnih dijelova informatičke opreme u mrežu zahtijeva ugradnju sklopovske i programske opreme te njihovo međusobno povezivanje spletom spojnih vodiča.3 Računalne mreže . I u jednom i u drugom primjeru sustav za povezivanje trebao bi omogućiti što jednostavniji. Mreža stvara okoliš u kojem korisnici mogu djelotvornije razmjenjivati i rabiti podatke i programe smještene na različitim računalima u mreži. koji u određenom smislu čini sklopovsku i programsku cjelinu zove se mreža (engl. skupi izlazni uređaji (npr.). electronic mail ). a osim razmjene jednostavnih i kratkih poruka uključuje i razmjenu opsežnih poslovnih podataka. network).

hotspot). zemljama i kontinentima. Rasprostranjene mreže znatno su složenije od lokalnih. Primjer popularne uporabe bežičnih mreža je u hotelima ili restoranima gdje se namjernici mogu bežično vezati u mrežu i na internet.1. Bežične mreže sukladne normama 802. U primjeru povezivanja na internet pristupni čvor naziva se vruća točka (engl. a uključuju povezivanje čvorova u različitim gradovima. Moguće je i bežično povezivanje pri čemu se podaci prenose radiovalovima. WLAN. Uređaji u mreži međusobno se povezuju bakrenim žicama ili. za veće brzine i udaljenosti. Bežične mreže Bežične mreže (engl. wireless LAN ) su računalne mreže koje se kao prijenosnim medijem koriste prostorom.3. Odlikuju se pristupačnom cijenom. On povezuje računala diljem svijeta u jedinstven sustav za razmjenu podataka. relativno jednostavnom instalacijom i uporabom. I-58 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Sve više korisnika nosi računalo sa sobom i želi se povezivati u mrežu ili spajati na internet bez nespretnog povezivanja žicama. a podaci se prenose radiovalovima. Lokalne mreže najčešće služe za povezivanje informatičke opreme neke tvrtke na jednoj lokaciji. Često se Wi-Fi uređaji rabe za bežični pristup internetu. To. Bakrenim žicama podaci se prenose s pomoću električne struje. npr. Potreba za bežičnim mrežama naglo je porasla uporabom prijenosnih i ručnih računala. wireless fidelity). Najpoznatiji WAN je internet. prema međusobnoj udaljenosti čvorova mreže. local area network).1. omogućuje korisniku koji je u krugu desetak metara od Wi-Fi pristupnog čvora da s pomoću ručnog ili prijenosnog računala ostvari vezu s internetom. 1. promjer od nekoliko kilometara) zovu se lokalne mreže ili skraćeno LAN (engl.1 LAN i WAN LAN Mreže ograničene na relativno malo zemljopisno područje (npr. Tipičan primjer lokalnih mreža jest sustav koji povezuje računala u jednoj zgradi. WAN Mreže koje pokrivaju široko zemljopisno područje (nekoliko stotina kilometara pa i nekoliko tisuća kilometara) nazivaju se rasprostranjene mreže ili skraćeno WAN (engl. optičkim kabelima. prema ustrojstvu mreže itd. a optičkim kabelima svjetlošću.11 poznate su još i pod nazivom Wi-Fi (engl.1 Vrste mreža Mreže se mogu svrstati u skupine prema različitim kriterijima. wide area network). prema mediju za prijenos podataka. primjerice.3.

slanje zahtjeva. Zadaća mu je primiti zahtjeve. Internet je najpoznatiji primjer korisnik-poslužitelj ustrojstva mreže. ali mnogo praktičnije za prijenosne uređaje. client-server) dijeli obradu podataka između računala koje treba uslugu (to je računalo korisnik.1. Bitno obilježje organizacije mreže korisnik-poslužitelj jest podjela i specijalizacija posla između dviju strana. . Njegov program zadužen je za korisničko sučelje. Računalo korisnik (engl. Zadatak poslužitelja je dati na uporabu usluge. Korisniku mreže omogućava pristup uslugama i podacima koji se nalaze na poslužitelju. server) redovito je udaljeno računalo koje korisnik mreže fizički ne vidi. server).Slika 1. Računalo poslužitelj (engl. podatke i uređaje ostalim računalima u mreži. client/server) Korisnik-poslužitelj mreža (engl. klijent) i računala koje pruža uslugu (to je računalo poslužitelj.2 Korisnik/poslužitelj (engl. Na njemu su pohranjeni podaci i programi za pružanje raznih usluga. obraditi podatke sukladno zahtjevu i poslati obrađene podatke računalu korisniku.39 Načelni prikaz bežične mreže 1. slanje podataka i prijam obrađenih podataka. PRO-MIL I-59 1 Osnove Bežično povezivanje u načelu je skuplje i sporije od povezivanja žicama ili optičkim kabelima. client) je računalo na kome radi korisnik mreže.3.

Nova tehnologija omogućila je nastanak potpuno novih izvora informacija koji se zajedničkim imenom zovu računalni informacijski sustavi. Korisnik može birati kada. radiodifuznog i televizijskog sustava.. npr. Uporabom računala. modema i računalne mreže korisnik se može povezati s izabranim informacijskim sustavom i koristiti se raspoloživim uslugama. mogućnost pretraživanja i izdvajanja informacija.3 Internet Razvoj računalnih mreža stvorio je preduvjete za djelotvornu i relativno jeftinu distribuciju i razmjenu informacija. koliko i kojim slijedom želi primati informacije. Primjerice. telefonskog sustava. To su. Za razliku od ostalih informacijskih sustava. clients) šalju zahtjeve poslužitelju (engl. server) na temelju kojih im poslužitelj dostavlja tražene podatke 1.1. Glavne usluge koje uobičajeno nudi računalni informacijski sustav jesu: I-60 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . računala i računalne mreže nude nove i poboljšane mogućnosti rukovanja informacijama. Uz to pojavila se mogućnost bitnog ubrzanja i pojeftinjenje nekih tradicionalnih postupaka komuniciranja. elektronička pošta je moguća zamjena za tradicionalno poštansko dopisivanje. primjerice. tiskanih publikacija i dr. Prvi put u povijesti korisnik s malo truda i sa skromnim sredstvima može putem interneta i web stranica objavljivati informacije u cijelom svijetu (pojam web stranica opisan je u nastavku). Računalni informacijski sustav Računalni informacijski sustav sastoji se od računala.Slika 1.40 Korisnici (engl. Temeljna zadaća informacijskog sustava je omogućiti korisniku djelotvorno pretraživanje i dobavu informacije. brz dvosmjerni prijenos teksta. slike i zvuka itd. ali s mnogo kraćim vremenom putovanja poruke i redovito s mnogo nižom cijenom. pohranjenih informacija i organizacije koja održava takav sustav.3. računalnih mreža.

već doslovno obuhvaća cijeli svijet. Na taj način hrvatska znanost i školstvo imaju na raspolaganju svjetsko znanje i informacije. organizacije ili vlade.• • mogućnost oglašavanja na elektroničkoj oglasnoj ploči i uvid u poruke koje se već nalaze na takvoj ploči. Za razliku od svih ostalih računalnih mreža i sustava. Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na internet zovu se davatelji internetske usluge (engl. CARNet ne naplaćuje svoje usluge te je najpogodniji način uključenja učenika ia akademske zajednice na internet. ISP. Internet nije zemljopisno smješten na jednomu mjestu.. ISP naplaćuje svoju uslugu povezivanja s internetom i taj trošak ne treba miješati s uporabom interneta koja je besplatna. Internetskom korisniku nudi mnogo različitih informacijskih usluga među kojima su najpopularnije elektronička pošta i www. The Web. internet nije u vlasništvu nijedne osobe. mogućnost pretraživanja i dobave informacija koje je prikupio i nudi na uvid informacijski sustav. Zadatak je CARNet-a graditi računalno-komunikacijski i informacijski sustav obrazovnih i znanstvenih ustanova. Cjelokupni se internetski prostor u fizičkom i informacijskom smislu popularno zove jednom riječju engl. npr. • Internet Posebno mjesto među informacijskim sustavima zauzima internet (kratica od engl. Internet je skup međusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža razmještenih diljem svijeta. . prema vremenu provedenom na internetu i sl. Korisnik će imati trošak nabave opreme. ali neće morati posebno plaćati uporabu samog interneta. CARNet omogućuje priključak na internet praktično svim obrazovnim i istraživačkim ustanovama. internetworking). prijenos podataka na daljinu i sl. cyberspace. PRO-MIL I-61 1 Osnove mogućnost razmjene podataka između sudionika.. Uporaba interneta je besplatna.). CARNet je dio interneta i svaki je sudionik CARNeta ujedno uključen i u internet. primjerice elektronička pošta. godišnje. Zato se internet često naziva jednostavno engl. U Hrvatskoj posebnu ulogu ima davatelj internetske usluge CARNet. npr. tražilice. ali i mogućnost da vlastita dostignuća prikažu svijetu. internet service provider) i obično naplaćuju svoju uslugu (mjesečno. a može se slikovito zamisliti kao golema elektronička mreža koja obuhvaća cijelu kuglu zemaljsku i povezuje računala i računalne mreže. forum. pa tako i nastavnicima i učenicima srednjih škola. trošak uspostave komunikacijske veze s internetom i dr. pa tako nije pod izravnim nadzorom nijedne institucije.

već je dovoljno samo mišem kliknuti na označeno mjesto na web stranici za pristup željenim informacijama. www ili popularnije web stranica (od engl. Protokol je propisani način kojim će se podaci prenositi mrežom. Takva su mjesta obično podvučena i naglašena bojom. pokretne i nepokretne slike i zvuk. npr. podebljano i sl. Web stranice zasnovane su na tehnologiji hipermedije. Pružalac informacija. moguće ju je pregledavati uporabom nekog od web preglednika (engl. Kad je stranica prenesena na računalo korisnika. a mogu se rabiti i telnet. S prve ili uvodne stranice (engl. link. webmaster). a zatim ime računala koje nudi informacijsku uslugu. vlasnik web stranice. gopher. Nakon imena računala je kosa crta pa zatim put koji pokazuje mjesto na računalu gdje se I-62 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . često nudi više od jedne stranice. www na jednostavan i korisniku ugodan način povezuje cijeli internet u jedinstven informacijski sustav. URL (engl. Svaka riječ ili slika može biti veza (engl. link. Mozilla Firefox. home page) može se pristupiti svim ostalim ponuđenim stranicama. Jedan od najčešćih i korisniku najprihvatljivijih načina prikaza informacija jest s pomoću tzv. Web stranica dokument je koji se može prikazati na zaslonu monitora. wais itd. Svaki put kada kazalo promijeni oblik u vrpci stanja pojavi se adresa stranice na koju ta veza vodi. Na uvodnoj stranici obično je naveden i onaj tko održava i uređuje stranice (engl.) naziva se veza ili engl. odnosno na kojemu je informacija pohranjena. a sliči stranici knjige. uniform resource locator) jedinstvena je adresa kojom se može pristupiti nekom dokumentu koji je dostupan preko interneta i sustava www. Internet bez dvojbe svoju veliku popularnost duguje ponajprije sustavu www. www sustav omogućuje prijenos i prikaz web stranica. ftp. tj. world wide web). a prepoznaju se i po tome što kazalo mijenja oblik kad se nalazi na vezi. browser). Svaki takav dokument koji je dio sustava www ima svojstveni URL oblika: protokol: / / imeracunala/put/informacija U gornjem obliku adrese “protokol” označava protokol kojim će se prenositi informacije koje pruža informacijski sustav. Microsoft Internet Explorer. Klikom miša na vezu otvorit će se odabrana stranica. Može sadržavati tekst. Najčešći protokoli jesu: http.www (web) Internet je omogućio korisniku pristup velikoj količini informacija. news. hyperlink) s nekom drugom web stranicom na internetu. Glavni razlog velike popularnosti www jednostavnost je uporabe i privlačan prikaz informacija. Takvo označeno mjesto (podvučeno. Opera i dr. Nakon naziva protokola za prijenos slijedi dvotočje i dvije kose crte. Neobično je važna činjenica da korisnik ne mora znati na kojemu se računalu na internetu nalazi tražena informacija. Web stranice su redovito zasnovane na tehnologiji hipermedija tako da korisnik može jednostavnim klikom miša na pojedine dijelove stranice dobaviti nove informacije (vidi odjeljak o HTML-u i hipermediji).

Na primjer. sklopovlje i programi potrebni za uporabu interneta proizvode se u velikim količinama pa im je i cijena relativno niska.carnet . Lokalna mreža koja je zasnovana na istoj tehnologiji kao i internet naziva se intranet. Takva lokalna mreža može.1.4 Intranet i ekstranet Razvojem interneta razvijani su i različiti sklopovi i programi koji omogućuju djelotvoran rad.: 104. Slovčane u brojčane adrese pretvara DNS (engl. npr. Dio intranet mreže koji je uz određena ograničenja dostupan vanjskim korisnicima naziva se ekstranet (engl. Zbog toga su mnogi korisnici svoje lokalne mreže utemeljili na istoj tehnologiji kako bi mogli rabiti jeftine sklopove i provjerene programe. firewall ). 1.hr/ Pomoću URL-a i web preglednika korisnik može na zaslonu monitora vidjeti dokument koji se “krije” iza tog URL-a.167 i mogu se navesti umjesto slovčane adrese. onda je obično povezana posredstvom posebnog računala koje nadzire i filtrira sav protok podataka između Intraneta i vanjskog svijeta.56. ali ne mora. Takvo se računalo zajedno s prikladnim programima naziva vatrozid (engl. Ponovno slijedi kosa crta i na kraju ime dokumenta.http:// www. a uz to i jednostavno se povezati s internetom. informacije ili usluge koja se želi dobaviti.3. extranet). Intranet je vlasništvo korisnika i on upravlja njime i nadzire ga. Zbog velikog broja korisnika interneta. npr. Ponekad je potrebno dio podataka i usluga lokalne mreže dati na raspolaganje korisnicima koji nisu u nadležnosti vlasnika lokalne mreže. PRO-MIL I-63 1 Osnove tražena informacijska usluga može dobaviti. Ako jest povezana. Treba istaknuti da www nije isto što i internet. domain name system) i korisnik to i ne primjećuje niti se mora za to posebno brinuti. www je jedna od mnogih usluga koje internet nudi. No da bi se računalo pronašlo na internetu mora se svaka slovčana adresa pretvoriti u brojčanu. Treba reći da je opisani način adresiranja web dokumenata prikladan čovjeku jer relativno lako može zapamtiti nekoliko riječi odvojenih točkama.37. S gledišta računala pogodniji je način adresiranja brojkama pa su računala zapravo obilježena brojevima. kupcima ili poslovnim partnerima. za uvid u web stranice ustanove CARNet treba navesti URL: . biti povezana s internetom. Značenje pojedinih dijelova adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko dodjeljuje adresu pa je moguće i drugačije značenje. Brojčane adrese sastoje se od četiri broja odvojena točkama. Brojčane adrese teško se pamte pa je smišljen sustav DNS kako bi ljudima olakšao pamćenje.

treba rabiti uređaje koji će na predajnoj strani digitalne podatke pretvoriti u oblik pogodan za prijenos. često i vrlo udaljenih računala. Bez obzira na vrstu. Unutar računala i računalnih uređaja podaci su u digitalnom obliku pa i sustavi za razmjenu podataka među njima moraju biti građeni tako da mogu prenositi digitalne podatke. svaki sustav za razmjenu podataka ima istu osnovnu zadaću: prijenos digitalnih podataka između dvaju fizički odvojenih mjesta. I-64 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . složenost ili način građe. ali i složenih sustava za povezivanje više stotina ili čak tisuća. Danas ima mnogo sustava za povezivanje računala koji se međusobno razlikuju namjenom.2 Prijenos podataka Uporaba mnogo računala stvorila je potrebu razmjene podataka među njima.3.Slika 1. Ima sasvim jednostavnih sustava za povezivanje samo nekoliko osobnih računala. Ako se podaci žele prenositi nekim od postojećih sustava koji nisu građeni za prijenos digitalnih signala. svojstvima i cijenom.41 Lokalna mreža (LAN) spojena na internet 1. a na prijemnoj ponovo rekonstruirati digitalne podatke.

to se u svakodnevnom govoru najčešće rabi naziv digitalna računala ili samo računala. Razmjena podataka među sudi- PRO-MIL I-65 1 Osnove 1. isključeno). Takav prikaz omogućuje jeftinu građu pouzdanih elektroničkih sklopova.2. Digitalni i analogni sustavi Sustavi koji mogu imati konačan broj stanja i kod kojih ne postoje međustanja zovu se digitalni sustavi. i to jasno odvojenim i razlučenim. stanjima. Kod digitalnih elektroničkih računala. namještanje glasnoće kod radioprijamnika jest analogno jer ima beskonačno mnogo mogućih stanja.1 Skidanje i stavljanje podataka na računalo . postoje i analogni sustavi koji mogu poprimiti bilo koje stanje između krajnjih vrijednosti (u načelu beskonačno mnogo stanja). zeleno. Digitalni sustav.2. 1. računala se zovu binarnima. upload. primjerice. Kako su velika većina računala u uporabi upravo digitalna binarna računala. Ako se podaci prenose s korisničkog računala na udaljeno računalo rabi se naziv stavljanje podataka ili engl. a takva su praktički sva računala danas u uporabi.Pri prijenosu podataka između računala udomaćila su se dva naziva.3.3. ali se pokazalo da je za električki prikaz podataka najpogodniji prikaz s dva stanja. dakle. crveno-žuto. računala unutar kojih se podaci predočuju samo dvama. Primjerice. 0 V i 5 V). download. U ovom poglavlju pod prijenosom podataka razumijevat će se razmjena digitalnih podataka između više računala ili između računala i vanjskih uređaja. jest sklopka za paljenje svjetla jer može biti samo u jednom od dvaju stanja: uključeno ili isključeno. Za razliku od digitalnih sustava. podaci se predočavaju pomoću dva moguća stanja: maksimalni napon i minimalni napon (npr. žuto. zovu se digitalnima. a zbog toga što je riječ o odvojenim i jasno razlučivim stanjima. Ukoliko se podaci prenose s udaljenog računala na korisničko računalo rabi se naziv skidanje podataka ili engl. U razmjeni podataka sudjeluju najmanje dva sudionika: jedan koji želi predati poruku (kojeg ćemo zbog jednostavnosti zvati predajnik) i drugi kojemu je poruka upućena ili koji treba primiti poruku (kojega ćemo zvati prijamnik). Zbog toga što je riječ o dvama stanjima. Prijenos digitalnih podataka Pod prijenosom podataka u užem smislu razumijeva se prijenos podataka između računala i okoline. Digitalni sustav jest i prometna svjetlosna signalizacija (semafor) koja može biti u jednom od nekoliko stanja (crveno. Digitalna binarna računala su.2 Brzina prijenosa podataka Postoji mnogo načina na koje bi se podaci mogli predočiti električkim veličinama.

način komuniciranja pa ga rabe samo oni korisnici koji moraju imati praktički neprekidnu vezu s izvorom informacije. U Hrvatskoj je to. Tu ćemo “vezu” zvati prijenosnim kanalom. vlasnik izvora informacija nema s time ništa ni glede opskrbe korisnika tom mogućnosti ni glede naplate uporabe komunikacijskoga kanala.3 Načini spajanja na internet Razmjena podataka između korisnika i izvora informacija. PSDN ) korisnik se prema potrebi samo povremeno povezuje s informacijskim sustavom. telefonska linija. Komunikacijski kanal je npr. primjerice kad se umjesto “i tako dalje” napiše “itd. I-66 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . ali i najskuplji. U načelu je korisnikova briga ostvariti takav komunikacijski kanal. Mbps.3. Dvije su glavne vrste komunikacijskoga kanala: iznajmljeni komunikacijski kanal i javna telefonska mreža. postiže se veća brzina prijenosa. Uporabom iznajmljenog komunikacijskoga kanala korisnik je neprekidno u vezi s informacijskim sustavom. public switched data network.” u “i tako dalje”. Iznajmljeni se komunikacijski kanal plaća cijelo vrijeme najma bez obzira na to rabi li ga korisnik ili ne. Komuniciranje iznajmljenim komunikacijskim kanalom najbolji je. Brzina prijenosa digitalnih signala mjeri se brojem bitova prenesenih u jednoj sekundi ili skraćeno bps (engl. data compression) je postupak pretvorbe podataka na takav način da konačan rezultat ima manje bitova od izvornih podataka. Uporabom javne telefonske mreže (engl. Sukladno utrošenom vremenu uporabe komu nikacijskog kanala. PSTN ili engl.” Umjesto devet slova i dva razmaka napisana su samo tri slova i točka. Korisnik se mora obratiti organizacijama koje mu mogu osigurati ostvarenje takve komunikacijske veze. bits per second ) ili višekratnicima Kbps. CARNet (dostupan učenicima i članovima akademske zajednice) ili neki od komercijalnih davatelja usluga. Sažimanje podataka (engl. primjerice. Čitatelj će u mislima pretvoriti “itd.onicima moguća je ako među njima postoji “veza” kojom poruke mogu putovati s jednog mjesta na drugo. Jedna od mogućnosti povećanja brzine prijenosa digitalnih podataka jest prethodno sažimanje podataka. Gbps itd. tj. Budući da se prenosi manje bitova. Postoje i posebne inačice povezivanja s internetom posredstvom javne telefonske mreže. Nasuprot tome ostvarenje veze s pomoću modema i javne telefonske mreže jednostavno je i jeftino. Sustavi za prijenos digitalnih podataka grade se tako da brzina prijenosa podataka bude što veća.2. korisnik ga i plaća (slično kao uporabu telefona). informacijskog sustava moguća je ako je između njih uspostavljen komunikacijski kanal. Nedostatak komuniciranja modemom je relativno mala brzina komunikacije i moguće zauzeće telefonske linije. Na prijamnoj se strani niz bitova pretvara ponovno u izvorni oblik. 1. Uz to sažeti podaci zauzimaju manje memorije pa se postupak sažimanja često rabi za djelotvorniju pohranu podataka. Primjer sažimanja u svakodnevnu životu je pisanje kratica. public switched telephone network.

Prvi od njih je mrežni zaključni uređaj ili skraćeno NT (engl. integrated services digital network) je sustav koji omogućuje objedinjeni prijenos zvuka. slikovne informacije. U mrežni zaključni uređaj korisnik može uključiti do osam različitih uređaja: ISDN telefon. Izrađuje se kao kartica za ugradnju ili kao vanjski uređaj. Prednosti ISDN-a u odnosu na klasičnu telefonsku mrežu su: brže biranje. a priključuje se na ISDN. Korisnik ISDN-a može posredstvom jednog priključka. network terminator). Glavna razlika ISDN-a prema klasičnom telefonskom sustavu je u načinu prijenosa podataka od korisnika do telefonske ili komunikacijske centrale. slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom. Premda svaki od tih uređaja može imati različit pozivni broj. veća brzina prijenosa podataka. već samo prilagođava digitalne podatke iz računala u digitalne podatke prilagođene prijenosu ISDN-om.ISDN (engl. terminal adapter). faks-uređaj. Kod klasičnog telefonskog sustava prenosi se analogni signal.42 Priključak uređaja na ISDN PRO-MIL I-67 1 Osnove ISDN . elektroničku poštu. ISDN modem bitno je različit uređaj od klasičnog modema jer on ne pretvara digitalne podatke u analogne. Za slanje računalnih podataka korisnik mora imati još jedan uređaj koji se naziva ISDN modem. ISDN kartica ili skraćeno TA (engl. dok se kod ISDN-a prenosi digitalni signal. kao što je to slučaj s telefonskim priključkom. mogućnost priključka više terminala na jednu telefonsku liniju te mogućnost prijenosa zvuka i digitalnih podataka iz računala. To je uređaj koji isporučuje telekomunikacijska tvrtka. razmjenjivati zvučne informacije. Slika 1. digitalne podatke. Pri uporabi ISDN-a korisnik mora imati opremu koja analogne signale pretvara u digitalne. zapravo je pogrešan jer ovdje nije riječ o modulaciji i demodulaciji. a s druge strane s NT uređajem. Iako je naziv “modem” uobičajen. Fizički medij za prijenos podataka mreže ISDN su telefonske linije pa se sustav može primijeniti na postojećem telefonskom sustavu. istodobno mogu raditi samo dva od uređaja. faks poruke. To je uređaj koji se s jedne strane povezuje s računalom posredstvom PCI ili USB sabirnice. ISDN modem itd. Za računalni priključak na ISDN korisnik mora imati dva uređaja.

Zato ADSL omogućuje mnogo veće brzine primanja podataka. Na predajnoj strani modem pretvara digitalne podatke u signale zvučne frekvencije. a postupak demodulacija. relativno su uskog frekventnoga područja i nepogodne za prijenos digitalnih signala. Za razliku od ISDN-a. Na prijamnoj strani modem pretvara signale zvučne frekvencije ponovno u digitalne signale. DSL je cijelo vrijeme “na vezi” (engl. Vanjski modemi (engl. a sklop koji to obavlja modulator. digital subscriber line) je tehnologija koja iskorištava puno raspoloživo frekvencijsko područje telefonskih linija između korisnika i telefonske centrale te tako omogućuje mnogo veću brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a. Da bi to bilo moguće. DSL se obično naplaćuje prema količini prenesenih podataka. asymetric digital subscriber line) čije je osnovno obilježje različita (asimetrična) brzina prijenosa podataka pri primanju i slanju.DSL i ADSL DSL (engl. Naziv modem nastao je iz početnih slova riječi modulator i demodulator. pa je velik dio raspoloživog kapaciteta neiskorišten. opremljeni nadzornim LED-sijalicama koje prikazuju stanje modema i priključnicama za spoj s računalom i telefonskom linijom. Telefonske linije građene su za prijenos govornih signala. a najpopularniji je ADSL (engl. external modem) proizvode se kao samostalni uređaji. I-68 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Umjesto pretvorbe u analogni signal i slanja analognih zvučnih signala telefonskim linijama. Uočilo se da većina korisnika pri korištenju interneta mnogo više podataka prenosi na svoje računalo nego što ih šalje. tj. Sklop za tu pretvorbu naziva se demodulator. Postoji više inačica DSL-a. Postupak pretvorbe digitalnih signala u signale zvučne frekvencije naziva se modulacija. Unutarnji modemi (engl. Glavna prednost DSL-a jest velika brzina prijenosa podataka. DSL šalje digitalne signale slično kao i ISDN. nije potrebno pri svakom povezivanju na internet ostvarivati vezu. online). Modem Modem je uređaj koji omogućuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija. Građeni su u obliku kartice s priključnicom koja se priključuje na sabirnicu računala. smješteni su u prikladno kućište. Zbog toga je prije prijenosa digitalne signale potrebno pretvoriti u signale za koje su građene telefonske linije. Uporabom modema moguće je i s pomoću javne telefonske mreže relativno jednostavno razmjenjivati podatke između dva udaljena računala. Glavne prednosti unutarnjih modema jesu male dimenzije i niža cijena od vanjskih. kod korisnika i u telefonskoj centrali mora postojati poseban uređaj koji omogućuje takav prijenos. internal modem) ili modemi za ugradnju ugrađuju se u računalo. Za razliku od analognog modema i ISDN-a kod kojih se naplaćuje trajanje veze. nego slanja.

Nakon pojave ADSL-a mogućnosti povezivanja taj način povezivanja više nije popularan. Često se pri instalaciji kabela za kabelsku televiziju korisnicima nudi mogućnost priključka na internet tom instalacijom. Bežično povezivanje Bežično povezivanje posebno je pogodno za povezivanje prijenosnih računala. Zbog toga sve više ustanova. ne može slati satelitskom vezom već ih samo primati. To je pogodna mogućnost za brzu vezu s internetom. Prikladan je za osobe koje nemaju mogućnost ostvarenja brze internetske veze na drugi način. obično je prisutna samo na određenim mjestima.1. a šalje ih nekim od gore spomenutih kanala. a često i nemoguće. Zbog česte promjene mjesta spajanje prijenosnih i ručnih računala kabelima je nespretno. Povezivanje kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka Do pojedinih mjesta provedena je kabelska instalacija s kabelima velike propusne moći podataka pa je u tom slučaju moguća i brza veza s internetom. dakle.4 Komunikacijski kanali Osim prema vrsti usluge i brzini razmjene podataka povezivanje na internet može se svrstati u skupine prema fizičkom ostvarenju komunikacijskog kanala. PRO-MIL I-69 1 Osnove Prijenos podataka modemom je prespor za suvremene zahtjeve pa se rabe samo ako ostali načini povezivanja nisu mogući. .3. Podatke. odgovarajući prijamnik i programe. DSL i ADSL su posredstvom telefonske linije. Opisani načini povezivanja modemom. Suvremeni mobilni telefoni također imaju mogućnost bežičnog spajanja na internet. tvrtki. Nije potrebno provoditi dodatnu kabelsku instalaciju što je uvijek skupo. a dostupna je samo onima koji imaju instalaciju kabelske televizije i ako pružatelj nudi i uslugu spajanja na internet.2. Podatke prima tako ostvarenom satelitskom vezom. Povezivanje posredstvom telefonske linije To je najrasprostranjeniji način povezivanja jer na mnogim mjestima već postoji telefonska linija i priključak. Korisnik mora imati satelitsku antenu („tanjur“). Kako je provođenje takve instalacije skupo. hotela i ostalih mjesta okupljanja više ljudi imaju mogućnost bežičnog povezivanja s internetom. Satelitska veza Za osobe koje skidaju veliku količinu podataka pogodna je satelitska veza.

5 Značajke stalne veze Korisnici koji su s internetom povezani stalnom vezom (npr. flat rate). Uz to. trebaju imati na umu dobre i loše značajke takve veze. Jedan model korisniku naplaćuje količinu prenesenih podataka. to će više i platiti. Postoje dva osnovna modela naplate.3. ADSL-om ili kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka). • Kako je računalo korisnika cijelo vrijeme povezano s internetom mnogo je veća opasnost od nedobronamjernih pokušaja upada u računalo korisnika. Taj je model pogodan za korisnike koji prenose velike količine podataka (npr. Zlonamjernici mogu cijelo vrijeme pokušavati prodrijeti u računalo korisnika i dočepati se podataka s korisničkog računala ili mu nanijeti kakvu drugu štetu. • Brzina prijenosa podataka kod stalnih veza je velika i zadovoljava većinu korisnika. Što više podataka korisnik prenese. video zapise) jer za plaćeni iznos mogu prenositi neograničenu količinu podataka. online) i ne mora uspostavljati vezu svaki put kad želi pristupiti internetu. firewall software).1. • Korisnik je cijelo vrijeme spojen na internet (engl. Kad je korisnik samo povremeno spojen s internetom ta je opasnost mnogo manja jer računalo većinu vremena nije dostupno na internetu. Zbog toga pri stalnoj vezi korisnik mora računalo opremiti odgovarajućim programima za zašittu.2. To je s gledišta korisnika povoljno jer ne mora gubiti vrijeme na uspostavu veze. vatrozidnim programima (engl. Davatelji internetskih usluga nude različite brzine prijenosa podataka o čemu onda ovisi i cijena za korisnika. postoji i stalni mjesečni trošak koji korisnik mora platiti i u okviru koga može prenijeti određenu količinu podataka. antivirusnim programima i dr. zaraziti računalo virusom. • Trošak stalne veze ovisi o davatelju internetske usluge. npr. Drugi je model naplate plaćanja određenog stalnog iznosa bez obzira na količinu prenesenih podataka (engl. I-70 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . npr.

poslovi za čije su obavljanje potrebni osjećaji. To nije točno i postoje brojni poslovi u kojima je čovjek bolji od računala ili pak računalo uopće ne može zamijeniti čovjeka. primjerice zaraza računala računalnim virusom. Tvrtke koje se bave rezervacijom i prodajom zrakoplovnih karata već duže vrijeme taj posao obavljaju pomoću računala i računalnih mreže. Pri tome se cjelokupan posao obavlja bez posredovanja čovjeka. pjevanje. Računalo je velika pomoć pri obavljanju različitih administrativnih poslova: izrada. a u nekim slučajevima i daktilografe (računala kojima se može diktirati glasom). U slučaju bankomata računalo preuzima cjelokupan posao provjere bankovnog računa. automatizirana je i posao službenika svodi se na unos podatka i manipulaciju s novcem. Takve tvrtke redovito su povezane u cijelom svijetu tako da se rezervacija i kupovina karte može obaviti u bilo kojem uredu u svijetu. U takve poslove ubrajaju se npr. Banke ne mogu zamisliti svoje poslovanje bez uporabe računala i kvar računalnog sustava praktično obustavlja rad banke i može izazvati goleme gubitke. PRO-MIL I-71 1 Osnove 1. gluma) i sl. Većina banaka nudi klijentima mogućnost poslovanja posredstvom interneta pa tako klijent bez dolaska u banku i bez kontakta sa službenikom banke može obaviti uplate. može izazvati goleme štete. treba procijeniti hoće li računalo moći uspješno obaviti posao koji radi čovjek. Uloga računala u poslovnom i svakodnevnom životu velika je pa postoje poslovi koji se danas više ne bi mogli obavljati bez računala. poslovi za koje je važna izravna ljudska komunikacija. kamata i sl. Odluka što poduzeti na temelju takvih podataka ostaje na čovjeku. Cjelokupna obrada bankovnih računa. Moguće uništenje računalnih sustava pojedinih tvrtki moglo bi izazvati njihovu propast. plaćanja i druge bankovne transakcije.Računalo je danas prisutno u svim ljudskim djelatnostima. Nabrojit ćemo ovdje neke od poslova u kojima je računalo djelomično ili u potpunosti zamijenilo čovjeka.4 Informacijska i komunikacijska tehnologija u svakodnevnom životu . pohrana i ispis najrazličitijih dokumenata. Sveopća prisutnost računala katkad navodi na pomisao da je računalo pogodno za sve poslove i da može zamijeniti čovjeka u bilo kom području. U većini slučajeva računalo pomaže čovjeku pri obavljanju posla obrađujući. Zato prije zamjene ljudskog rada računalnim. I njihova bi djelatnost bila u današnjim uvjetima nemoguća bez računala. isplate i prikaza stanja računa klijentu. poslovi u kojima je potreban osjećaj zdravog razuma i rasuđivanja. U tvrtkama koja se bave osiguranjem računala su preuzela cjelokupni posao evidencije klijenata i obrade podataka. a već i djelomična oštećenja. stvaralački poslovi (pisanje. spremajući i prikazujući mu potrebne podatke. Računalo je iz uporabe praktično istisnulo pisaće strojeve. I njihovo poslovanje nezamislivo je bez računala.

4. prodaje. skraćeno ICT) podrazumijevaju se tehnologije za rukovanje informacijama. računalni programi i usluge. kopirati obrađivati i putovati s mjesta na mjesto brzo i jeftino.1. dakle. rabi se ponekad naziv engl. tehnologija obrade podataka (računala svih vrsta i njihovi vanjski uređaji). ICT je. bržim i dostupnijim. računalne mreže.1. tehnologije za prijenos podataka (radio. Informacije u elektroničkom obliku mogu se umnažati. 1. pojam koji obuhvaća mnoštvo tehnologija namijenjenih rukovanju informacijama. e-commerce. oglašavanja i promidžbe proizvoda ili usluga posredstvom računalnih mreža. Web commerce. information and communications technology.). EC ) sastoji se od kupovine. prijenos računalnih podataka i dr. Elektronička trgovina (engl. Postoji mnogo načina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektroničkom obliku. Riječ je o trgovanju koje se obavlja posredstvom www ili web stranica.2 Internetske usluge Internet je omogućio nov način pružanja različitih usluga čineći ih jeftinijim. elektroničkom naplatom ili razmjenom podataka.). Elektroničko poslovanje je naziv za vođenje poslovne komercijalne komunikacije i upravljanje poslovanjem elektroničkim putem. npr.4. electronic commerce. 1. mobilna telefonija. poluvodičke memorije i dr.1 Informacijska i komunikacijska tehnologija Pod pojmom informacijskih i komunikacijskih tehnologija (engl. Ako je riječ o elektroničkoj trgovini koja se obavlja posredstvom interneta. Tu se primjerice ubrajaju tehnologije za pohranu podataka (magnetski i optički mediji.1 Elektronički svijet Pojavom računala.Postoje i mnoga druga područja ljudskog djelovanja u kojima je rad bez računala bitno otežan ili nemoguć. televizija. I-72 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .4. njihovim umrežavanjem i posebice njihovom masovnom uporabom stvorili su se uvjeti za nov način komuniciranja i poslovanja među ljudima. 1.

Najbrži i najjednostavniji je plaćanje kreditnom karticom. Ovaj način naplate izaziva kod kupca najveću sumnju i strah od zlouporabe.). Nakon toga kupac dobiva korisničko ime i lozinku pomoću kojih može plaćati usluge na internetu. a istodobno ponuđaču nude jednostavnu naplatu prodanih usluga ili roba. S gledišta kupca plaćanje je jednostavno i brzo jer cjelokupnu transakciju može obaviti na internetu. secure sockets layer). već plaćanje robe ili usluge koja ne odgovara oglašenoj. većina ponuđača se od toga brani šifriranjem poruke pri slanju i prijamu. Kako kupac ne upisuje broj svoje kreditne kartice nema opasnosti od krađe.. Kupac upisuje potrebne podatke izravno u formular objavljen na www stranici i nakon potvrde kupnje automatski se tereti njegova kreditna kartica za cijenu naručene robe ili usluge. Iako je načelno moguće "ukrasti" podatke koji putuju internetom. Kod takvih tvrtki korisnik može otvoriti račun i na račun položiti određeni iznos novaca. Posrednik pri plaćanju nudi određena jamstva kupcu i prodavaču da neće doći do zlorabe pri transakciji. Naime kupac mora upisati i poslati podatke koji su dovoljni da netko zlonamjeran iskoristi te podatke i nanese štetu kupcu (troši njegov novac. Osim plaćanja kreditnom karticom. slijedeći upute s www stranica naručuje i plaća željenu robu ili uslugu • Ponuđač nakon naplate šalje korisniku naručeno. promiče i nudi na prodaju robe ili usluge • Potencijalni kupac posredstvom www preglednika pregledava www stranice ponuđača i bira što će kupiti • Ako se odluči na kupovinu. Ovisno o ponuđaču kupljeno se može platiti na više načina. Kupac tako može platiti nepostojeću uslugu ili robu koju nikad neće dobiti zbog prevaranata koji se na www stranicama predstavljaju kao pouzdane i poštene tvrtke. Najpoznatiji posrednik pri plaćanju je PayPal. Taj je strah uglavnom mnogo veći od stvarne opasnosti. Postoje tvrtke koje nude posredništvo pri plaćanju i na određeni način štite kupca od moguće krađe. Najčešće se za šifriranje rabi SSL protokol (engl. Zato je s gledišta kupca jako važno na neki način provjeriti vjerodostojnost objavljenih informacija na www stranicama i pouzdanost tvrtke kojoj plaćaju robu ili uslugu. ali su svi ti načini plaćanja sporiji ili skuplji od plaćanja kreditnom karticom. PRO-MIL I-73 1 Osnove . Najveća stvarna opasnost za kupca nije krađa.Uobičajeni postupak elektroničkog poslovanja odvija se u nekoliko koraka: • Ponuđač objavljuje www stranice na kojima oglašava. pa tako internetom putuju šifrirane poruke beskorisne zlonamjerniku. plaćati se može pouzećem. zlorabi njegov identitet i sl. posredstvom banke i sl.

društvenom. zvučni zapisi. I-74 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . potrebama i željama.). osigurati prikaz sadržaja www stranice prilagođen svakom kupcu ovisno o njegovim sklonostima. • pružiti kupcu mogućnost dodatne pomoći i informiranja posredstvom www stranica koje će mu olakšati odluku pri kupnji (to može biti usporedba cijena sa sličnim proizvodima drugih ponuđača. uslužan i prijateljski odnos s kupcom uz brzu reakciju na njegove zahtjeve (posvetiti pozornost svakom kupcu i stvoriti osobni odnos s kupcom) • osigurati privlačne www stranice na kojima se nude robe ili usluge sa slikovnim i tekstualnim opisom onog što se nudi i s mogućnošću jednostavnog snalaženja na www stranicama. video zapisi i sl. 356 dana u godini (kupac može robu razgledati u bilo koje doba i može je razgledati koliko god želi) • podroban opis robe i mnogo popratnih informacija vezanih za robu ili uslugu • mnogo proizvoda među kojima se može birati brza i jednostavna usporedba roba i cijena različitih ponuđača brzo i jednostavno pronalaženje roba i usluga koje je teško pronaći u svom okolišu • praktično trenutna dobava roba ako je riječ o robi u digitalnom obliku (računalni programi. osigurati stalno dostupne. newsgroups). pouzdane i sigurne www stranice • poticati kupca na kupovinu različitim akcijama (popustima. tehnološkom i svakom drugom pogledu. publikacije u digitalnom obliku. objašnjenje načina uporabe proizvoda. ponuđač mora osigurati organizaciju koja mora neprestano biti pripravna i brzo reagirati na promjene na tržištu u ekonomskom.) • stvoriti zajednicu kupaca različitim alatima za komuniciranje: specijaliziranim brbljaonicama (engl. mrežnim novinama (engl.Obilježja elektroničkog trgovanja Iako je po mnogočemu elektroničko trgovanje slično uobičajenom trgovanju. nagradnim igrama. cirkularnim elektroničkim pismima i sl. Za uspješno elektroničko poslovanje važni su ovi čimbenici: • ponuditi robu ili uslugu koja za kupca ima vrijednost po povoljnoj cijeni • osigurati odgovoran.) • suziti područje roba ili usluga koje se nude (specijalizirati se za relativno usko područje) • nuditi robu ili usluge koje su suvremene i nove i neprestano pratiti razvoj. ipak se od njega razlikuje po mnogim obilježjima. Prednosti elektroničkog trgovanja s gledišta kupca Temeljne prednosti elektroničkog trgovanja s gledišta kupca su ove: • dostupnost 24 sata na dan. chat). posebnim ponudama i sl. objašnjenje tehnologije izrade proizvoda i sl.

želja i razloga za kupovanje potencijalnih kupaca • zanemarivanje potencijalne konkurencije pri osnivanju i radu elektroničke trgovine • nesposobnost predviđanja reagiranja potencijalnih kupaca i konkurencije • zakonske regulative i sl. publikacije na optičkim diskovima.) • rezervni dijelovi za različite strojeve i uređaje koje kupac ne može lako pronaći u trgovinama u svojoj blizini • roba koju je iz bilo kog razloga kupcu nelagodno kupovati u uobičajenim trgovinama. skupe elektroničke komponente. video zapisi.Kao i svaki drugi oblik poslovanja i elektroničko poslovanje i trgovanje ima svoje specifične poteškoće i opasnosti: • nerazumijevanje potreba. PRO-MIL I-75 1 Osnove Poteškoće elektroničkog trgovanja . a nakon plaćanja se moraju transportirati do kupca. za elektroničku trgovinu su u načelu pogodne robe i usluge ovih obilježja: • robe koje su po svojoj naravi u digitalnom obliku (računalni programi. U poteškoće uspješnog elektroničkog trgovanja se ubrajaju i ovi čimbenici: • zabrinutost kupca za sigurnost podataka koje šalju internetom. • precjenjivanje vlastitih mogućnosti i sposobnosti • nedovoljna motiviranost. razgovor s ostalim kupcima u trgovini. usluge pohrane i obrade podataka i sl. koordinacija i posvećenost poslovanju zaposlenika ponuđača • loša procjena potrebnog vremena i sredstava za ostvarenje i vođenje elektroničkog poslovanja • nedosljedno ostvarenje poslovnog plana. knjige i sl.) • robe koje imaju veliki omjer odnosa cijena/težina kako bi udio transportnih troškova u ukupnoj cijeni za kupca bio što manji i ne bi bitno povećavao cijenu robe (primjerice dragocjenosti. što je posebno prisutno u siromašnim i nerazvijenim zemljama i područjima • društvene navike kupovanja. kod elektroničke trgovine kupac mora čekati danima ili čak tjednima da roba stigne) • nemogućnost pristupa internetu. navika. koje često uključuju razgovor s prodavačem. Robe i usluge pogodne za elektroničko poslovanje S obzirom na specifičnosti elektroničkog poslovanja. zvučni zapisi. kod koga se roba i usluge nude na uvid u digitalnom obliku. obilazak trgovina i fizički dodir s robom i sl. posebice podataka kreditnih kartica koji bi se mogli zlorabiti (mnogi ljudi ne žele te podatke slati internetom i time praktično odustaju od elektroničkog poslovanja) • nemogućnost trenutnog preuzimanja robe (za razliku od uobičajene trgovine gdje kupac dolazi u posjed robe trenom plaćanja i može je odmah rabiti.

Elektroničko bankarstvo (engl. karticu i dr. • pružanje različitih usluga vezanih za zakonski propisane postupke evidencije nekretnina • uvid u različite službene dokumente • mogućnost sklapanja pravno važećih ugovora na daljinu rabeći elektronički potpis. U usluge elektroničke vlade ubraja se: • povezivanja informacijskih sustava tijela državne uprave čime se pojednostavnjuje prikupljanje različitih potvrda. obuća). U usluge elektroničkog bankarstva ubraja se: • plaćanje svih vrsta računa u zemlji i inozemstvu • plaćanje kreditnih obveza • pregled stanja računa i prometa po računima • ugovaranje različitih financijskih usluga (različite vrste štednje. uvjerenja i ostalih dokumenta • pružanje različitih usluga građanstvu vezanih za poslovanje s tijelima državne uprave • pružanje različitih usluga poduzetnicima vezanih za poslovanje s tijelima državne uprave čime se bitno olakšava i ubrzava npr. Elektronička vlada (e-vlada. I-76 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .odjeća. tu se ubraja i roba kod koje je važna vjernost boje jer nije moguće jamčiti istovjetnost boje prikazane na zaslonu monitora i stvarne boje robe.) • imati pristup internetu.Robe koje u načelu nisu pogodne za elektroničku trgovinu su ove: • robe koje imaju mali omjer odnosa cijena/težina zbog relativno velikih transportnih troškova • pokvarljiva roba ili roba koja ima neugodan miris ili zahtijeva poseban transport • roba koja zahtjeva izravan fizički uvid ili probu prije kupnje (npr. trajni nalozi za plaćanje. Za uporabu usluge elektroničkog bankarstva korisnik obično mora: • imati otvoren račun u banci • sklopiti ugovor o uporabi usluga elektroničkog bankarstva. kupovanje udjela u investicijskim fondovima i dr.). dokumente i uređaje za sigurnu identifikaciju (npr. svoju šifru – pin.• preuzeti informacije. e-banking) je naziv za pružanje bankarskih usluga posredstvom računala i računalnih mreža što danas znači uglavnom internetom. otvaranje nove tvrtke. plaćanje različitih doprinosa. uvid u propise i dokumente i dr. elektronički token. engl. e-goverment) je naziv za pružanje javnih usluga posredstvom računala i računalnih mreža što danas znači uglavnom internetom.

Takvo poučavanje uključuje prijenos nastavnih sadržaja posredstvom interneta. npr. S gledišta ustanove koja provodi poučavanje prednosti e-učenja su ove: • smanjeni sveukupni troškovi poučavanja (manje nastavnika. manji troškovi putovanja vezanih za provođenje nastave. e-learning. Sve te tehnologije razvijene su neovisno o e-učenju i zatim prilagođene i primijenjene za poučavanje. elearning) je način poučavanja kod kojeg je medij za razmjenu informacija između nastavnika i učenika ICT tehnologija.43 E-učenje omogućava praćenje nastave s bilo kog mjesta koje ima pristup internetu Pri e-učenju rabe se različite ICT tehnologije prilagođene namjeni poučavanja.1. wiki. engl.4. E-učenje se primjenjuje na školama. audio i video zapisa. bolja iskoristivost vremena zaposlenika itd. learnig management system. elektronička pošta. konferencijski sustavi itd. chat).3 E-učenje . e-učenje kao potpora tradicionalnom učenju itd. televizije. manje prostora.Elektroničko učenje (e-učenje. računalnih mreža. Postoje različiti oblici e-učenja: poučavanje bez izravnog kontakta nastavnika i učenika. electronic learning. fakultetima u tvrtkama za održavanje tečajeva i drugdje. sustavi za upravljanje poučavanjem (engl. poučavanje s povremenim izravnim kontaktom nastavnika i učenika. LMS).) • skraćeno vrijeme potrebno za poučavanje (brže svladavanje predviđenog nastavnog gradiva) i time djelotvornije poučavanje • suvremenost obrazovnih materijala i postupaka PRO-MIL I-77 1 Osnove 1. optičkih diskova itd. Slika 1. brbljaonica (engl.: blog.

To ovisi o predmetu poučavanja. Ne postoji jednoznačan odgovor u kojim će slučajevima prevladati prednosti. E-učenje ima i nedostataka u odnosu na tradicionalno učenje. S gledišta ustanove koja provodi poučavanje nedostaci e-učenja su ovi: • početna investicija za uspostavu e-učenja veća je od investicije u tradicionalno e-učenje (priprema ICT infrastrukture i priprema obrazovnih materija u obliku prikladnom za e-učenje) • relativno brzo zastarijevanje ICT infrastrukture te potreba za stalnim investiranjem i obnovom • tehnologija igra ključnu ulogu u poučavanje pa je potrebna stalna tehnološka potpora i održavanje • učenici moraju posjedovati znanja potrebna za uporabu ICT tehnologije i moraju imati odgovarajuću opremu i komunikacijske kanale • neka područja je teško ili nemoguće poučavati samo e-učenjem (npr. S gledišta učenika prednosti e-učenja su ove: • dostupnost nastavnih materijala i poučavanja na daljinu (nastava se može pratiti s bilo kog mjesta) • ritam poučavanja može se prilagoditi svakom učeniku što smanjuje stres i povećava zadovoljstvo učenika (poučavanje u bilo koje vrijeme i bilo kojim ritmom) • interakcija potiče učenike na kreativno usvajanje znanja i na aktivnu ulogu u poučavanju • povjerenje da se poučava suvremeno stanje područja poučavanja. S gledišta učenika nedostaci e-učenja su ovi: • tehnološka ograničenja (nepoznavanje ICT tehnologije nužne za e-učenje. sposobnosti učenika rabiti ICT tehnologiju. I-78 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . pripremljenosti ustanove koja poučava za e-učenje.• • • ujednačen način poučavanja u poučavanje je moguće uključiti vrhunske eksperte pojedinog područja automatizirana provjera znanja i automatizirana provjera zadovoljenja svih uvjeta za uspješan završetak školovanja. dostupnosti ICT tehnologije itd. a u kojim nedostaci. područja u kojim treba svladati motorne vještine. nedostupnost potrebne opreme. Zbog moguće velike kulturne raznolikosti učenika (zbog međusobno velike zemljopisne udaljenosti učenika) može se dogoditi da način poučavanja nije svima prikladan. nedostupnost komunikacijskih kanala • tiskani udžbenici i ostali materijali za poučavanje često su kvalitetniji i učenicima prikladniji od materijala u obliku primjenjivom za e-učenje • smanjena kulturna i društvena interaktivnost zbog smanjenog izravnog međusobnog kontakta učenika.

computer integrated manufacturing). Među vještine koje moraju imati zaposlenici posebno su važne ove: • motivacija • samodostatnost • komunikacijske sposobnosti • poznavanje tehnologije potrebne za rad na daljinu.4. Računala možemo naći u svim dijelovima tvrtke: od ureda do proizvodnih pogona.Većina tvrtki danas rabi računala za različite poslovne djelatnosti od projektiranja pomoću računala (engl. Među poslove koji jesu pogodni ubrajaju se ovi: • promidžba i prodaja na daljinu (potpora klijentima. CAM. Pri tome se posao može djelomično ili u potpunosti obavljati na daljinu. brzo i jednostavno prenijeti na udaljeno mjesto pa ljudi koji rade na računalima mogu biti fizički međusobno udaljeni. manje vremena provedenog na putu na posao i s posla.) PRO-MIL I-79 1 Osnove 1. Zaposlenike koji rade na daljinu može se podijeliti u dvije skupine: zaposlenici koji rade za drugog poslodavca i osobe koje vode vlastiti posao. lektoriranje. computer aided manufacturing) do cjelovitog i objedinjenog poslovanja tvrtke pomoću računala (engl. Omogućiti zaposlenicima rad na daljinu za poslodavca ima ove prednosti: • povećanu produktivnost i motiviranost zaposlenika (manje izostanaka s posla. CIM.rad na daljinu (engl. savjetodavne usluge) • pisanje. Možemo ih naći čak i udaljena od prostora tvrtke.) • mogućnost zadržavanja kvalitetnog zaposlenika koji više ne može iz bilo kojih razloga dolaziti u ured (roditeljstvo. Nisu ni svi zaposlenici pogodni za rad na daljinu čak i kad je riječ o poslovima koji se mogu obavljati na daljinu. teleworking) ili rad kod kuće. • određeni administrativni poslovi. Računala su omogućila da su mnogi poslovi neovisni o fizičkom mjestu gdje se obavljaju. preseljenje i sl.1. computer aided design). CAD. bolja koncentracija. bolji radni okoliš. Rad na daljinu za drugog poslodavca Nisu svi poslovi pogodni ni mogući za rad na daljinu. uređivanje publikacija i sl. Podaci koji se obrađuju na računalu mogu se jeftino.) • mogućnost biranja zaposlenika iz mnogo veće skupine ljudi koji mogu biti fizički vrlo udaljeni od ureda tvrtke ili su zbog drugih razloga u nemogućnosti izbivati duže iz kuće (roditelji.4 Rad na daljinu . proizvodnje (engl. To je omogućilo novu vrstu zaposlenja . manji stres i sl. invalidi i sl. prevođenje.

Glavni razlozi pokretanja vlastitog posla od kuće su ovi: • nema putovanja na posao i s posla • radno vrijeme se u mnogo slučajeva rada na daljinu može prilagoditi potrebama zaposlenika (nema pretpostavljenog. jednostavno i jeftino.)) • poteškoća u obrazovanju i obuci zaposlenika • smanjena sigurnost podataka • povećani telekomunikacijski troškovi • opasnost od prekida telekomunikacijskih veza i time veze s zaposlenikom (nema povezanosti između zaposlenika i osjećaja pripadnosti timu. zaposlenici mogu živjeti i raditi u blizini klijenata. Glavni nedostatak zaposlenika koji rade na daljinu. Vođenje vlastitog posla od kuće Vođenje vlastitog posla od kuće ne razlikuje se puno od vođenja bilo kojeg drugog posla. obavljaju iz vlastitog doma uz pomoć računala. obuka i sl. telefona. Pri pokretanju vlastitog posla može se na prvi pogled učiniti da je to lako. grijanje) i ostalim troškovima. je izostanak socijalnog kontakta i druženja s ostalim zaposlenicima. posebice onih koji rade od kuće. uključujući promidžbu.• • ušteda u radnom prostoru. neki poslovi ne mogu se obavljati na daljinu). Ovdje se pod vođenjem posla od kuće razumijeva posao za koji ne treba poseban poslovni prostor već se sve poslovne aktivnosti. energiji (rasvjeta. početna investicija u uspostavljanje radnog mjesta na daljinu (oprema. komunikaciju s klijentom. interneta. financijski dobitak (većina zaposlenika smatra da vrijedi više nego je plaćena pa vlastiti posao nudi mogućnost veće zarade)). S gledišta zaposlenika rad na daljinu (točnije rad od kuće) ima ove prednosti: • nema putovanja na posao i s posla na koji mnogi zaposlenici gube mnogo vremena i živaca • radno vrijeme se u mnogo slučajeva rada na daljinu može prilagoditi potrebama zaposlenika (posebno važno roditeljima male djece) • nema pretpostavljenog koji je fizički prisutan i nadzire rad i koji odobrava izlaske i način rada. telefaksa i sl. I-80 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . a da je uspjeh neizostavan. prodaju. naplatu i sl. Rad na daljinu za poslodavca ima i nedostataka: • teškoće u nadzoru i upravljanju zaposlenicima (moguća degradacija vještina i kvalitete rada zaposlenika. Treba upozoriti na neke tipične zablude pri pokretanju vlastitog posla od kuće.

skepsa i sl. pa je s tog gledišta vrlo bitno o kojem je proizvodu ili usluzi riječ.1 Elektronička pošta Elektronička pošta (engl. 1.4. među kojima su zavist. Osoba ili organizacija koja se želi dopisivati elektroničkom poštom treba imati računalo i pristup nekom od računalnih informacijskih sustava. pa tako i ovaj od kuće.2. a jedna od najrasprostranjenijih je elektronička pošta. internetu. Zbog velike brzine prijenosa podataka. Neće biti potrebno prodavati. Mnogo je vjerojatnije da će osnivač izgubiti mnogo novaca u kratkom roku ne pristupi li poslu krajnje odgovorno. postoje mnoga druga područja poslovanja koja zahtijevaju ulaganja pa osnivač mora predvidjeti ta sredstva (početna promidžba. To je samo privid jer će neizravno posao nadzirati klijenti što je često veći psihički pritisak nego nadzor jednog pretpostavljenog.• • • • • • • Ne treba nikakvo iskustvo. plaćanje vanjskih usluga. E mail ) je oblik dopisivanja putem računala i sustava koji ta računala međusobno povezuju. Prijatelji i rođaci će kupovati. npr. Iako nije potrebno investirati u poslovni prostor. Nema pretpostavljenog. To je velika zabluda jer je za svaki uspješan posao. određeno iskustvo u području u kom se misli poslovati važno.). relativno niske cijene i mogućnosti izravnog prijenosa teksta iz računala u računalo. Poslovanje može biti uspješno samo ako se nudi roba ili usluga koju kupac želi kupiti. elektronička pošta danas je vrlo popularan način dopisivanja. nerazumijevanje. To će biti istina samo ako se nudi nešto što oni trebaju i žele kupiti. electronic mail. Nisu potrebne investicije. ne treba previše računati na to.2 Komunikacija Postoji mnogo načina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektroničkom obliku.4. PRO-MIL I-81 1 Osnove . Temeljna funkcija svakog poslovanja je prodati robu ili uslugu koja se nudi pa se od tog dijela posla ne može pobjeći. Zbog mnogo razloga. 1. Uspješan posao ne može se razviti temeljeći ga samo na prijateljima i rođacima. Proizvod ili usluga nije bitna. Iskustvo pokazuje da su potrebni mjeseci prije nego se na vlastitom poslu počne zarađivati isto ili više nego na poslu koji je osnivač napustio. Radno vrijeme će ovisiti o klijentima i njihovim potrebama želi li se ostvariti uspješno poslovanje. praktički bez obzira na udaljenost. Moguće je odrediti radno vrijeme prema želji. nabava opreme i sl. Zaradit će se brzo i mnogo novaca. Porodica i prijatelji podržavat će posao. ozbiljno i oprezno. U svijetu se na dan razmijeni više bilijuna elektroničkih poruka pa je to vrlo rasprostranjeni način pisanog komuniciranja.

Adresu primatelja treba upisati u okvir uz koji piše “To:” Programi za rukovanje elektroničkom poštom obično osim okvira u kojem se upisuje adresa primatelja imaju i okvir za istodobno slanje kopija poruke označen “Cc:” (engl.Na zahtjev takva korisnika administrator sustava. elektronička adresa autora ovog poglavlja: darko.t-com.zemlja Ime i prezime je obično stvarno ime i prezime korisnika.hr.Hrvatska). Razdjelni je znak @ (čita se et ili master spejs). Značenje pojedinih dijelova elektroničke adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko oblikuje adresu. ali može biti i neki drugi. ustanove (t-com) i države (hr . primjerice. a desno naziv računala (sk).: darko.hr ili dgrund@sk. osoba koja upravlja informacijskim sustavom i održava ga.prezime@računalo. prema korisnikovoj želji izabrani naziv. Lijevo od razdjelnog znaka je ime i prezime. Npr.organizacija. I-82 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .hr. dodijelit će korisniku jedinstvenu elektroničku adresu. Tako je. organizacija koja upravlja tim računalom i država u kojoj se računalo nalazi.44 Elektronička pošta je jedan od najrasprostranjenijih načina pisane komunkacije Korisničko ime može biti stvarno ime ili se zbog praktičnosti rabi kraće zamjensko ime. carbon copy). Poruka se može poslati jednoj osobi ili više njih istodobno tako da se navedu adrese svih primatelja.grundler@sk. Ta adresa jedini je način razlikovanja korisnika u mreži i jedini podatak koji je potrebno znati želi li se nekome poslati elektronička pošta.t-com.grundler@sk. Uobičajen oblik internetske adrese jest: ime. a zatim slijedi ime računala na kojemu korisnik ima elektroničku poštu. U tom okviru mogu se napisati adrese svih primatelja kojima se želi poslati poruka. U okvir “Subject:” treba s nekoliko riječi sažeti sadržaj poruke kako bi primatelj na prvi pogled mogao zaključiti o čemu je u poruci riječ. Bitno je samo zadržati oblik adrese. tj. Informacijski sustav osigurava da svaka poruka naslovljena na određenu adresu završi upravo na toj i samo na toj adresi. Slika 1.t-com.

2 Istovremene poruke (engl. U stvarnom vremenu znači da sudionici komunikacije moraju istodobno biti za računalom žele li razmjenjivati informacije. AOL Instant Messenger i dr. Uz to. PRO-MIL I-83 1 Osnove . Takva adresa može se otvoriti na web stranicama. Komunikacija se odvija tako da pošiljatelj tipka poruku koju primatelj istodobno čita na svom zaslonu i na nju odgovara. Nakon toga otvara se prozor u kojem se nalaze objašnjenja kako postati korisnikom te koje se sve vrste korisničkog odnosa mogu zasnovati. 1. a primatelj će je primiti kad se uključi u ICT sustav. Nisu potrebna nikakva podešavanja niti instalacija posebnog programa (osim web preglednika kojeg većina korisnika ima instaliranog).yahoo. a rukovanje webmail uslugom je jednostavno pa je to popularan način rukovanja elektroničkom poštom. Popularnije usluge istovremenih poruka su: Windows Live Messenger. Takve tvrtke redovito nude i webmail uslugu. www. no to je zbog ograničenih kapaciteta prijenosnih kanala manje popularno od pisanih poruka.4.2. instant messaging. treba naučiti rabiti takav program. Kod istovremenih poruka primatelj mora poruku primiti praktično istodobno kad je pošiljatelj šalje inače će poruka biti nepovratno izgubljena.hotmail. To je različito od npr. IM) je način komunikacije između dvoje ili više ljudi posredstvom ICT tehnologije (najčešće posredstvom interneta).Uporabom nekog od programa za rukovanje elektroničkom poštom (npr. Elektroničkoj pošti pristupa se ovaranjem odgovarajuće web stranice i upisivanjem svog korisničkog imena i lozinke. postupak slanja i prijama pošte jednostavan je i svakom dostupan. Mnogim korisnicima to je prekomplicirano pa elektroničkom poštom rukuju pomoću usluge poznate pod nazivom webmail. Riječ je o razmjeni pisanih poruka u stvarnom vremenu (sinhrona komunikacija).hr. Većina korisnika interneta zna otvoriti web stranicu. npr..com i dr. www.: www. Nakon otvaranja stranice kliknuti na vezu registracija. Skype.t-com. Postoje inačice usluga istovremene poruke kod kojih se može prenositi i glas i slika.com. Microsoft Outlook). Program za rukovanje elektroničkom poštom potrebno je instalirati na korisnikovo računalo i podesiti mu postavke za svakog korisnika posebno (ako se više korisnika služi istim računalom). Besplatna elektronička adresa može se otvoriti na web stranicama tvrtke koja nudi takvu uslugu. Postupak otvaranja besplatne elektroničke adrese sličan je kod svakog od spomenutih pružatelja usluge tog tipa. Za početak potrebno je otvoriti web stranicu koja nudi mogućnost besplatne elektroničke adrese. Mnogi pružatelji usluge elektroničke pošte korisnicima daju mogućnost otvaranja besplatne elektroničke adrese. instant messaging) Istovremene poruke (engl. elektroničke pošte (asinhrona komunikacija) kod koje pošiljatelj može poslati poruku bilo kada.

VoIP tehnologija je povezana i s klasičnom telefonskom mrežom pri čemu naknada za uspostavu takve veze ovisi o telekomunikacijskog tvrtki koja nudi uslugu. I-84 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . osim one koju korisnik plaća za uporabu interneta. ne treba plaćati nikakvu dodatnu naknadu. Ako oba sudionika komunkacije rabe VoIP tehnologiju.3 Zvučna komunikacija preko interneta (VoIP) Internetom se razmjenjuju digitalni podaci. posebice ako je riječ o međunarodnim razgovorima.2. pa je za spore veze takva komunikacija neprikladna ili nemoguća. To je tehnologija koja omogućava razgovor koji je vrlo sličan telefonskom razgovoru posredstvom interneta. tada je skup tehnologija poznat pod nazivom Voice over Internet Protocol (VoIP). Rabi se još i naziv internetska telefonija (engl. Trenutno najpoznatija VoIP usluga je Skype.1. Glavna prednost je velika ušteda u naknadama koje je potrebno plaćati telekomunkacijskoj tvrtki. Ako je riječ o glasovnoj komunikaciji posredstvom interneta. Slika 1.45 VoIP omogućava glasovnu komunikaciju posredstvom interneta Korisnik koji posjeduje računalo i ima pristup internetu za uporabu VoIP tehnologije treba instalirati prikladni program (obično besplatan) i nabaviti mikrofon i slušalice. Za ugodnu i praktično primjenjivu glasovnu komunikaciju bitna je brzina prijenosa podatka kako bi se moglo komunicirati bez zastoja i prekida.4. moguća je razmjena glasovnih poruka posredstvom interneta. internet telephony). Kod prijenosnih računala koja obično imaju ugrađen mikrofon i slušalice dovoljno je instalirati VoIP program. Kako se zvuk može digitalizirati i prenositi internetom. Kvaliteta razgovora bitno ovisi o brzini i kvaliteti internetske veze.

istoj web stranici) i automatski prikaz RSS dokumenata pri svakoj izmjeni.4. download ) takav zapis te ga zatim reproducira na svom računalu. Jedan od načina prijenosa je da korisnik prenese na svoje računalo (engl. Informacije sadržane u RSS dokumentu mogu se prikazati uporabom odgovarajućeg programa poznatog pod nazivom RSS čitač (engl. PRO-MIL I-85 1 Osnove 1.Pod nazivom RSS (engl. Normirani format RSS zapisa omogućuje prikaz zapisa unutar mnogih programa. Korisnik se „pretplaćuje“ na vijesti unošenjem URL adrese u odgovarajući program ili klikom na RSS ikonu na web stranici u web pregledniku. RSS reader). a s gledišta korisnika informacije mogućnost uključivanja RSS zapisa s više izvora na jednom mjestu (npr. vijesti. Ti podaci mogu biti tekst. Nakon „pretplate“ program će u zadanim vremenskim intervalima provjeravati RSS zapis i prikazati ga korisniku. blogovi povezuju pojedince s zajedničkim interesima. Uporabom tehnologije poznate pod nazivom Web syndication može se automatizirati postupak prijenosa i osvježavanja audio i video zapisa. 1. Postupak automatskog prijenosa podcast datoteka naziva se engl.4 Stvarno jednostavne vijesti (RSS) . podcaster. Pri tom korisnik mora sam pronaći audio ili video zapis i provjeravati postoje li novi zapisi. provjeriti jesu li izmijenjeni od zadnjeg pregleda i pohraniti ih na računalu korisnika. really simple syndication) podrazumijeva se skup formata zapisa podataka namijenjenih objavi informacija koje se često mijenjaju. npr. datum i sl. Sastoje se od komentara i veza na druge web stranice. a osoba koja stvara takve datoteke engl. Svaki korisnik interneta može otvoriti svoj blog i na njemu stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi. Blog je web stranica koju piše pojedinac i na njoj uglavnom kronološkim redom bilježi svoja razmišljanja i stavove. a program će obaviti sve ostalo potrebno da bi korisnik čuo ili vidio zapis i da bi uvijek bio obaviješten o novim zapisima i promjenama. feed sadrži informaciju koja se želi objaviti i opisne podatke o informaciji (autor. što u doslovnom prijevodu znači mrežni dnevnik. audio ili video zapis.5 Web dnevnik (blog) Blog je skraćenica od engleske riječi weblog. Na internetu ima na milijune blogova i njihovi vlasnici su ljudi različitih zanimanja i interesa. Takvi audio i video zapisi nazivaju se engl. Korisnik se „pretplaćuje“ na zapise koji ga zanimaju.4.6 Digitalne audio i video datoteke Posredstvom interneta moguće je prenositi digitalizirane audio i video zapise. podcast.2. 1. burzovnih podataka i sl.2. RSS dokument koji je poznat pod nazivom engl.2. Mnogi blogovi su osobnog karaktera na kojem njihovi vlasnici pišu o događajima iz vlastitog života. podcasting.). S gledišta onog tko objavljuje vijest prednost RSS zapisa je mogućnost automatske objave informacija. Odgovarajući program može automatski pronaći zapise u podcast formatu.4. Osim što služe za zabavu.

Ograničavanjem pristupa osigurava se da članovi virtualne zajednice dijele slične interese. istovremene poruke. dok je kod drugih potrebno steći uvjete za pristup.3 Virtualne zajednice Virtualne društvene zajednice (engl. brbljaonica i dr. 1.4. Sva komunikacija članova virtualnih zajednica odvija se posredstvom računala i računalnih mreža (najčešće interneta).46 Logotipovi popularnih online zajednica Internetski forum je usluga interneta koja omogućuje razmjenu mišljenja među sudionicima uporabom web preglednika. Primjerice. Slika 1. Zbog lakšeg snalaženja forum je obično I-86 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .3. jednostavno publiciranje fotografija.1 Online zajednice Virtualne zajednica nazivaju se još i online zajednice. članovi takvih zajednica rabe i ostale mogućnosti komunikacije: elektroničku poštu. članovi istog sportskog kluba i sl. To nalikuje na oglasnu ploču (engl. Za stvaranje virtualne zajednice dovoljna je web stranica i elektronička pošta.4. U načelu poruke na forumu mogu ostavljati i čitati sudionici interneta bez ograničenja. Najpopularnije takva društvena web mjesta su MySpace i Facebook. istovremene poruke itd. virtualne zajednice omogućuju povezivanje ljudi bez obzira na mjesto boravka. članovi su iste porodice. Za razliku od uobičajenih zajednica. web stranice koje služe stvaranju i održavanju virtualnih zajednica opće namjene poznate su pod nazivom društvena web mjesta. Najčešće se. Uz to. međutim. članovi virtualnih zajednica malokad se ili nikad ne sreću izravno. massage board ) na kojoj sudionici ostavljaju poruke.1. Najčešće se takvim zajednicama pristupa web preglednikom i posredstvom web stranica. nudi mnogo više različitih usluga koje olakšavaju djelovanje virtualne zajednice: prijava članova zajednice. forum. Sudionici su najčešće anonimni jer se pri slanju poruke na forum ne mora navesti pravi identitet. formiranje grupa korisnika. Za razliku od uobičajenih zajednica. Sve poruke koje korisnik napiše i pošalje na forum vidljive su svim ostalim sudionicima foruma. virtual social network) su skupovi ljudi međusobno povezani računalima i ICT tehnologijom. forume. Članovi pojedine zajednice su ljudi koje vežu zajednički interesi ili zajednička djelatnost. Neke od zajednica otvorene su svima. virtualna zajednica može biti skup ljudi koji su zajedno pohađali školu. slanje skupnih poruka članovima zajednice. Na takvim web stranicama moguće je jednostavno stvoriti virtualnu zajednicu bilo koje namjene i u nju uključiti po volji mnogo ljudi.

Igrači mogu sudjelovati neovisno i igrati jedan protiv drugoga. network games. U stvarnom vremenu znači da primatelj mora poruku pročitati praktično istodobno kad je poslana. dok je za brljaonicu dovoljan web preglednik. Često su to ljudi koji nemaju dovoljno znanja da bi znali jednostavno publicirati svoja djela ili komunicirati bez teškoća. U popularnim igrama često istodobno sudjeluje mnogo igrača. Najčešće za uporabu istovremenih poruka potrebno je instalirati odgovarajući preglednik. elektroničke pošte kod koje se poruka čuva duže vremena i primatelj je može pročitati mnogo kasnije nego je poslana. igrati u skupinama jedni protiv drugih ili igrati protiv programa. dok se brbljaonica najčešće rabi za razbibrigu i razgovor između nepoznatih osoba. Ako je ne pročita neposredno nakon što je poslana.2 Objava i dijeljenje sadržaja na mreži Članovi virtualnih zajednica žele međusobno komunicirati. U brbljaonicu se može uključiti otvaranjem odgovarajuće web stranice. chat). Kako obično ima mnogo sudionika razgovora. ona je vidljiva u prozoru koji vide svi sudionici razgovora. primjerice. Zato se nastoji sve postupke vezane za moguće aktivnosti članova virtualnih zajednica što više pojednostavniti i učiniti lakim za uporabu. Različite usluge za dijeljenje i publiciranje video sadržaja (npr. 1. multiplayer game) su računalne igre u kojim sudjeluje više osoba koje se nalaze na raznim mjestima. Većina usluga omogućuje korisniku da se nakon prijave vrlo jednostavno uključi u rad zajednice uporabom samo web preglednika i slijedeći jednostavne upute. YouTube) pojednostavnjuju postupak objave PRO-MIL I-87 1 Osnove podijeljen u nekoliko skupina prema temema razgovora. . To je bitno različito od. Zbog toga svi sudionici u razgovoru moraju biti istodobno za računalom.4. Riječ je o usluzi koja omogućuje razgovor sudionika koji su uključeni u internet u stvarnom vremenu. To je jedna od glavnih razlika između brljaonice i istovremenih poruka (engl. a međusobno su povezani računalnim mrežama (najčešće internetom). poruke su kratko vrijeme na zaslonu (obično manje od minute) i onda nepovratno nestaju. Jednostavnost uporabe i mogućnost rasprave o različitim temema jedan je od glavnih razloga popularnosti foruma.3. Primjerice forum i blog i nevješti korisnici mogu naučiti rabiti u vrlo kratkom vremenu i uz minimalni trud. Mrežne računalne igre (engl. instat messaging). To pak znači da sudionici razgovora u brbljaonici moraju istodobno biti za računalom. Brbljaonica ima mnogo i korisnik ih može birati prema svom ukusu.Jedna od popularnih usluga razmjene informacija na internetu je usluga poznata pod nazivom brbljaonica (engl. poruka se briše i primatelj (ili primatelji) više je ne mogu vidjeti. Ta je poruka tako dugo na zaslonu dok je ne “izguraju” nove poruke drugih sudionika. Istovremene poruke obično se rabe za razgovor između sudionika koji se poznaju. Razgovara se tako da sudionici pišu svoje poruke pomoću tipkovnice i čitaju ih na zaslonu monitora. Onog trena kad sudionik u razgovoru napiše poruku.

Takve osobe mogu nagovoriti djecu na izravni osobni kontakt s mogućim neželjenim i štetnim posljedicama. 1. obrazovanje itd. I-88 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Primjerice. Korisnik bi morao imati mogućnost zabraniti slanje svojih podatka bez svoje posebne privole. Najčešće se ti podaci prodaju tvrtkama zainteresiranima za promidžbu ili prodaju određenih proizvoda. porijeklo. Opasnost od anonimnih osoba Pri uspostavi odnosa u virtualnoj zajednici najčešće ne postoji pouzdan način provjere identiteta osobe s kojom se korisnik upoznaje. kritičnosti i opreza za takve situacije. može se dogoditi da ga kasnije smeta objava njegovih osobnih podataka. Pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama može se dogoditi da se zlorabi naivnost ili neoprez korisnika. To znači da se osoba može lažno predstaviti krijući svoju dob. Poznati su slučajevi prijevara i zlostavljanja koje su bile posljedice lažnog predstavljanja u virtualnim zajednicama. Iako pri prijavi korisnik može misliti da je nevažno što će davatelj usluge činiti s tim podacima.3 Mjere zaštite pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama Sudjelovanje u virtualnim zajednicama krije i određene opasnosti koje treba imati na umu pri sudjelovanju u njihovim radu. datum rođenja. pri prijavi u virtualnu zajednicu od korisnika se traže osobni podaci. tjelesne značajke. Zbog toga u virtualnim zajednicama treba biti osobito oprezan i nepovjerljiv pri upoznavanju i održavanju odnosa s osobama za koje se ne može provjeriti stvarni identitet.4.toliko da praktično svatko može objaviti svoj uradak. Postoje i usluge koje omogućuju da korisnik drugima dozvoli pristup određenim datotekama na svojem računalu te tako s njima dijeli određene sadržaje. adresa stanovanja i sl.3. npr. imovinski status. Zaštita privatnosti Osobni podaci su u načelu tajni i bez dozvole vlasnika ne bi smjeli biti dostupni javnosti. Opasnost od lažno predstavljenih osoba prijeti posebno djeci koja nemaju dovoljno iskustva. krivičnu odgovornost ili kažnjavanje. Druga je mogućnost da davatelj usluge te podatke javno objavi što korisnik možda ne želi. Može se dogoditi da davatelj usluge zlorabi te podatke za namjenu s kojom se korisnik ne slaže. Zlonamjerne osobe mogu tako prevarom uspostaviti odnos iz kojeg mogu izvući materijalnu ili kakvu drugu korist. Zbog toga bi korisnik prije unošenja osobnih podataka morao provjeriti politiku davatelja usluge i provjeriti postoji li jamstvo da će te podatke vidjeti samo onaj kome to korisnik dopusti. Opasnosti se mogu svrstati u dvije glavne skupine.

Kako se malo može utjecati na ljudska psihofizička ograničenja.4. a za čovjeka što manje štetna i što ugodnija. kako bi čovjek bio što djelotvorniji u onom što radi. namještaja. Postoje tvrtke koje su specijalizirane za projektiranje i izvedbu rasvjete i koje pri tom uzimaju u obzir mnogo čimbenika koji mogu poboljšati stanje s ergonomskog gledišta. priključnih uređaja.1 Ergonomija Ergonomija je znanstvena grana koja se bavi prilagodbom ljudskog okoliša ljudskim potrebama. osvjetljenja i dr. Osvjetljenje radnog mjesta koje uključuje rad s računalom je važno i može znatno utjecati na rezultate rada i na zdravlje u ugodu osobe koja radi za računalom.4.2 Osvjetljenje Dugotrajan rad s računalom s ergonomskog gledišta zahtjeva posebnu rasvjetu.4.4. probleme s mišićima i dr. pri radu s računalom to podrazumijeva takvu građu računala. pad koncentracije. neizravno refleksijom ili zbog prevelike razlike u osvijetljenosti pojedinih dijelova vidnog polja • treba nastojati da su svjetlosni izvori smješteni tako da nema njihovog odraza na zaslonu • preporuča se uporaba LCD monitora s velikim antireflesknim zaslonom. Neprikladna rasvjeta može prouzročiti zamor očiju i pogoršanje vida. interakcija se može optimirati uglavnom prilagodbom okoliša. Zbog toga treba nastojati osigurati primjerenu rasvjetu radnog mjesta.1. računalnih programa. PRO-MIL I-89 1 Osnove .4 Zdravlje Danas postoje mnogi poslovi koji od zaposlenika zahtijevaju dnevni višesatni rad za računalom. treba obratiti pozornost na sljedeće: • osvjetljenje u prostoriji treba biti razmjerno nisko kako bi se osigurao odgovarajući kontrast na zaslonu monitora • dodatno treba osvijetliti dokumente kojima se čovjek služi pri radu s računalom (dodatna podesiva lokalna rasvjeta na radnom mjestu) • prostoriju treba urediti tako da je što manja i difuzna refleksija pri osvjetljenju dnevnim svjetlom (boje zidova. kako bi mu taj rad bio što manje naporan i kako bi što je manje moguće negativno utjecao na njegovo zdravlje. površine namještaja) • umjetna rasvjeta treba biti takva da se može podešavati jakost rasvjete (jakost približno 700 lx) • izbjeći blještavost koja može nastati izravno od izvora svjetla. Takav rad može uzrokovati različite zdravstvene probleme pa korisnik treba biti upoznat s mogućim posljedicama rada za računalom i mjerama prevencije. Pri osvjetljenju radnog mjesta koje podrazumijeva rad s računalom. 1. Primjerice. glavobolju. 1. Njen konačni cilj je optimirati ljudsku interakciju s okolinom na takav način da je ta interakcija djelotvorna i svrsishodna.4.

1.47 Računalno radno mjesto treba prikladno urediti I-90 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Slika 1.3 Položaj tijela pri radu s računalom Jedna od prvih i najvažnijih mjera sprečavanja negativnih zdravstvenih posljedica dugotrajnog rada za računalom jest uređenje radnog mjesta i radnog okoliša sukladno ergonomskim načelima.4.4. Oči manje trepću pa je zamijećena njihova povećana suhoća što dovodi do povećanog umora. Očima može smetati i loše podešena slika monitora (mutna. treba odmarati oči i to po mogućnosti svakih 15 minuta rada. sitna slova i sl. Oči se umaraju i zbog neprekidnog fokusiranja na relativno bliski zaslon monitora pa povremeno treba gledati u daljinu i pogled skrenuti s zaslona. prevelik ili premali kontrast. nakon dužeg rada korisnik može osjetiti bolove u vratu. svrbeža i upala.Uz sve navedene mjere. Ako je monitor smješten prenisko ili previsoko. Zbog toga je posebno važno namjestiti pogodnu mikroklimu (temperaturu i vlažnost zraka) radnog prostora. Te se mjere mogu podijeliti u skupine s obzirom na vrstu zdravstvenih problema koje mogu izazvati.) ili velika razlika svjetline između zaslona monitora i okoliša. Monitor treba smjestiti tako da je pri normalnom radu glava u uspravnom položaju. Pri radu s računalom oči se povećano umaraju zbog više razloga. To znači da pri uspravnom položaju glave monitor treba biti smješten tako da je pogled uprt u gornji rub zaslona.

primjerice. 1. Kut u laktu mora biti pravi kut ili nešto veći. međutim. s radnom plohom koja je malo niža od laktova.4. skrenuti pozornost da nisu svi ljudi jednako osjetljivi na bolove u leđima pa neće jednako osjetiti posljedice nepravilnog položaja pri radu s računalom.4 Poboljšanje radnih uvjeta S obzirom na činjenicu da se pri radu s računalom sjedi. Stolac na kome se sjedi trebao bi biti na kotačićima s naslonom za leđa i mogućnošću podešavanja visine i naslona.4.4. Svakako s vremena na vrijeme razgibavati zglobove i prste. istrošeni toneri laserskih pisača. Ramena trebaju biti opuštena. Svakako treba s vremena na vrijeme mijenjati položaj i razgibavati se. jedna od najvažnijih mjera prevencije zdravstvenih tegoba jest razgibavanje i promjena položaja. koljenima koja su nešto niže od bokova. Posebno opterećenje pri radu s računalom trpe šake i zglobovi ruku.Korisnik treba nastojati sjediti uspravno. Nepridržavanje ovih načela može za posljedicu imati ozbiljne zdravstvene poremećaje koji se ponajprije očituju bolovima u šaci i zapešću. Program će omogućiti rad tek nakon što prođe određeno vrijeme predviđeno za odmor. Ruke trebaju pri radu biti u takvom položaju da su podlaktica. Treba. zastarjela računalna oprema itd. Postoje računalni programi koji će blokirati rad računala nakon određenog neprekidnog rada i uputiti osobu koja radi za računalom kako vježbati. šaka i prsti na jednom pravcu. Korisnik koji je svjestan čimbenika koji utječu na okoliš može različitim mjerama smanjiti taj utjecaj te tako pomoći očuvanju okoliša.. U određenim vremenskim razmacima treba prekidati rad i vježbati ili se barem prošetati ta odmarati oči (vježbe za odmaranje očiju). buka (posebno nekih vrsta pisača) i sl. Nepridržavanje ovih smjernica najčešće uzrokuje bolove u leđima koji mogu biti vrlo neugodni i dugotrajni. stopalima na podlozi. npr. Zbog mnogo pokreta koje ti dijelovi tijela učine za vrijeme rada s računalom potrebno je posvetiti posebnu pozornost mjerama zaštite. Zato se uz sve navedene mjere preporuča povremeno mijenjanje položaja i razgibavanje. Neki su izravni i trenutni. PRO-MIL I-91 1 Osnove . a stolica treba imati oslonce za ruke. Tipkovnica treba biti na tvrdoj podlozi s osloncem (podmetačem) za ruke. utrošak električne energije.5 Okolina Računala i računalni uređaji utječu na svoj okoliš na razne načine. 1. elektromagnetska zračenja koja emitira računalo i računalni uređaji (posebice monitor). dok su drugi neizravni. Navest ćemo ovdje neke od mjera u tom smislu.

I-92 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . skenera i dr. Ako korisnik zna da duže razdoblje neće rabiti računalo. pošteđeno je drveće. Većina suvremenih računala i monitora ima mogućnost štednog načina rada. treba ga isključiti kako se ne bi nepotrebno trošila energija. Važno je da to korisnik zna i da namjesti uređaje tako da se iskoristi ta ugrađena mogućnost.4.5.4.1 Recikliranje potrošnog materijala Zbrinjavanje otpadnog materijala ili računalnih uređaja koji više nisu za uporabu važna je mjera zaštite okoliša. Primjer za to je bankovno poslovanje posredstvom interneta gdje se plaćanje računa može provesti u potpunosti elektronički bez uporabe papira. Zbrinjavanje računalnih uređaja koji više nisu za uporabu predajom sabirnim centrima koji su osposobljeni za njihovo zbrinjavanje uvelike doprinosi zaštiti okoliša. nema otpadnog papira itd.5. pisača. Razmjena i obrada podataka umjesto na papiru može se provoditi elektronički pa se tako može uštedjeti mnogo papira i time značajno utjecati na okoliš (ušteda energije. 1.). npr.1. tvrdog diska. Ušteda energije i materijala može se postići i prelaskom s papirnog na elektroničko poslovanje. Drugi je primjer isplata novca posredstvom bankomata kod koga također nema papirne dokumentacije. Isto je moguće i kod različitih drugih računalnih uređaja. Otpadni papir. istrošeni toneri laserskih pisača i spremišta za boju pisača s mlazom tinte (patrone) mogu se reciklirati te tako korisno iskoristiti i smanjiti zagađenje okoliša. što znači da se nakon određenog razdoblja neaktivnosti može automatski isključiti dio sklopova računala i monitora i time smanjiti utrošak energije.2 Ušteda energije Uporabom prikladne računalne opreme i namještanjem obilježja operacijskog sustava i programa može se značajno smanjiti utrošak energije.

a ne samo odjela koji se bavi održavanjem informacijskog sustava. information security management) zadatak je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava.48 Računalnoj sigurnosti treba posvetiti veliku pozornost Upravljanje informacijskom sigurnošću (engl. Slika 1. Sigurnost . Mogućnost pristupa informacijskom sustavu posredstvom interneta višestruko povećava opasnost narušavanja sigurnosti informacijskog sustava.Informacijski sustavi često su ključni za djelovanje nekog poslovnog ili privatnog sustava pa je s tog gledišta važna i njihova sigurnost. integritet i raspoloživost podataka.5. PRO-MIL I-93 1 Osnove 1. Zbog toga je važno sigurnosti informacijskog sustava pristupiti ozbiljno i temeljito. Tri temeljna cilja svakog upravljanja informacijskom sigurnošću su osigurati tajnost. a ne zadatak određenog vremenskog trajanja. Upravljanje informacijskom sigurnošću trajna je djelatnost. Narušavanje sigurnosti može biti raznovrsno: od kvara računalne opreme ili pogrešnog rukovanja pa do neovlaštenog upada u sustav.

5. mora osigurati da se na temelju identifikacije može bez dvojbe utvrditi identitet korisnika. logon). user name) Korisničko ime i lozinku korisniku dodjeljuje davatelj informatičkih usluga koji određuje i što će sve korisnik moći raditi u okviru informacijskog sustava. Računalni sustav zahtjeva od korisnika upis podataka koji su poznati samo tom korisniku i koji ga nedvojbeno identificiraju. npr. Takav način provjere identiteta traži dodatne uređaje koji su ponekad skupi i dodatne radnje koje korisnik mora napraviti prije nego može pristupiti računalnom sustavu. Identifikacija mora biti vjerodostojna. username. mjerenjem neke od značajki ljudskog tijela: otiska prstiju. Upis identifikacijskih podataka jednostavan je i brz. Ako je korisniku dopušten rad. tj. Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. Na temelju ta dva podatka računalo prepoznaje o kojem je korisniku riječ i sukladno tome dopušta mu pristup i pripisuje ovlaštenja. To je postupak kojim se korisnik predstavlja sustavu. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime (engl. Korisničko ime korisnik ne može sam promijeniti. Najsigurnija provjera identiteta je biometrijska.5. tj.1. engl. Zbog toga računalni sustav mora „znati“ identitet korisnika koji pristupa sustavu. Korisničko ime je ime pod kojim je korisnik poznat i vidljiv unutar informacijskog sustava. staviti prst na uređaj za prepoznavanje otiska. šarenice oka i sl. Kod suvremenih računalnih sustava riječ je o dva podatka: korisničkom imenu i lozinki (opisano u nastavku). Svaki korisnik mora biti siguran da su njegovi podaci (ako to želi) tajni i dostupni samo njemu. Sustav mu na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta (ili ne dopušta) rad na računalu. Postoji više načina kako računalni sustav može utvrditi identitet osobe koja mu pristupa. password ).1 Korisničko ime i lozinka Pri uporabi višekorisničkog informacijskog sustava zahtijeva se od korisnika prijava (engl. Korisničko ime (engl. tada sustav na temelju unaprijed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje. Druga mogućnost provjere identiteta koja je trenutno najrasprostranjenija je provjera na temelju podataka koje zna samo pojedini korisnik. I-94 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .1 Identitet i vjerodostojnost Većina suvremenih računalnih sustava je višekorisnička što znači da na istom sustavu može raditi više korisnika (često i istodobno). a računalu nije potrebno dodavati nikakve dodatne uređaje ni programe pa je zbog toga to najrasprostranjeniji način identifikacije.1. Svaki korisnik ima određene ovlasti koje propisuju što može raditi na takvom sustavu. već (ako želi) to mora zahtijevati od davatelja informatičkih usluga. user name) i lozinku (zaporku. 1.

Tako primjerice treba poštovati preporuku o minimalnoj dužini lozinke (npr. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. u određenim vremenskim intervalima mijenjati lozinku.2 Tajnost Lozinka osigurava korisniku ulaz u informacijski sustav pa je zato i potencijalna opasnost za sigurnost podataka. password ) . Informacijski sustav pak zbog razloga sigurnosti može biti uređen tako da nakon tri uzastopno neispravno upisane lozinke spriječi daljnji rad korisnika. ne rabiti uobičajene riječi. Mogu se uvesti i različite druge mjere koje smanjuju opasnost da druge osobe dođu u posjed lozinke korisnika.1. PRO-MIL I-95 1 Osnove Lozinka (zaporka. Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. čuvati tajnost lozinke i sl. ne kraća od šest znakova).49 Korisničko ime i lozinka identificiraju korisnika 1. Čak i kad korisnik smatra da sigurnost njegovih podataka nije važna. datum rođenja i sl. Zato se pri određivanju i promjeni lozinke korisnik mora držati sigurnosne politike. rabiti mala i velika slova i brojeve.Lozinka je jedna riječ. ljubimca.5. mora imati na umu da se zlorabom njegove lozinke ponekad može ugroziti sigurnost podataka ostalih korisnika. a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti (čak niti davatelju informatičkih usluga). Slika 1. ime bliske osobe. engl.). ne rabiti pojmove vezane za osobu korisnika (npr.

1. norma ISO/IEC 17799).2 Vatrozid (engl. komunikacijskih uređaja koji ih povezuju i ostale računalne opreme.1. potres. Vatrozid za zaštitu više računala. pogrešaka u programima i sl. Jedno od temeljnih načela zaštite sigurnosti podataka jest načelo vlasništava pohranjenih podataka koje jasno određuje čija je odgovornost osigurati zaštitu sigurnosti podataka i tko određuje mogućnost pristupa podacima (npr. Vatrozid može ograničiti i podatke koji se iz računalne mreže šalju u okolinu. To je program koji nadzire i filtrira promet jednog računala osiguravajući tako da na računalo ne dođu neželjeni podaci. provala i sl. Medij za pohranu podataka može biti magnetski (diskovi i vrpce) ili optički (optički diskovi). programa. personal firewall ). sastoji se od posebnog računala i programa namijenjenog samo tom poslu. može doći do gubitaka ili iskrivljavanja podataka.5. Pod iskrivljenjem podataka razumijeva se neželjena promjena podataka koja dovodi do pogrešnog djelovanja sustava. Tako se niti podaci pohranjeni u informacijskom sustavu ne mogu smatrati apsolutno sigurnima. a pristup podacima nadziran i ograničen na ovlaštene korisnike. 1. Ljudi koji rukuju informacijskim sustavima nisu apsolutno pouzdani u smislu sigurnosti podataka pa tako mogu nesvjesno ili zlonamjerno promijeniti ili zlorabiti podatke.2 Sigurnost podataka Sigurnost podataka je pojam koji označava takvo stanje i rukovanje podacima kod kojeg su podaci zaštićeni od iskrivljavanja. prirodnih katastrofa. firewall) Vatrozid (engl. tako da u slučaju katastrofe (požar. Važno je pri tome da se sigurnosna kopija nalazi fizički odvojena i po mogućnosti udaljena od izvornika. primjerice računalne mreže. Pod pričuvnom.5. koji se sastoje od računala.5. Vatrozid za zaštitu jednog računala naziva se još i osobni vatrozid (engl. backup) razumijeva se istovjetna kopija pohranjena fizički na drugom mjestu od izvornika.2. sukladno sigurnosnoj politici.2. ne mogu se smatrati apsolutno pouzdanim i sigurnim. firewall ) je sustav koji nadzire promet prema i od računala ili računalne mreže propuštajući samo podatke koji ne mogu štetiti korisniku. Za izradu sigurnosnih kopija zadužen je i davatelj informacijskih usluga i korisnik. Informacijski sustavi. Sav promet prema i od računalne mreže odvija se preko vatrozida pa su tako sva računala unutar mreže zaštićena.) na lokaciji izvornika ne strada sigurnosna kopija. I-96 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . sigurnosnom ili rezervnom kopijom (engl. Zbog kvara.1 Pričuvne kopije podataka Jedna od važnih mjera osiguranja sigurnosti podataka jest izrada sigurnosnih kopija programa i podataka.

Sigurnosna politika mora biti u pisanom obliku. PRO-MIL I-97 1 Osnove 1.Upravljanje informacijskom sigurnošću (engl. Može pomoći i prijedlog norme koji je objavljen u SAD pod nazivom “Draft: Internet Security Policy. Posebno koristan može biti dokument “Sigurnosna politika informacijskih sustava za članice CARNeta (prijedlog). Pod tajnošću razumijeva se osiguravanje zaštite uvida i dostupnosti povjerljivih podataka neovlaštenim osobama. Tri temeljna cilja svakog upravljanja informacijskom sigurnošću su osigurati tajnost.CARNet prosinac. U tom smislu treba odrediti tijela i osobe i propisati njihova prava. odrediti zadatke odgovornosti i sankcije za slučaj nepridržavanja sigurnosne politike. 2003. Organizacija upravljanja sigurnošću Za osiguranje sigurnosti podataka mora postojati jasno definirana organizacija i propisana pravila za sve koji mogu utjecati na sigurnost. obveze i sankcije za kršenje propisa.2. posebice norme ISO/IEC 17799 i BS7799-2:2002.Netiquete Guidelines. svojim djelovanjem i odlukama jasno podržavati njeno provođenje te podrobno upoznavati djelatnike koji rukuju informacijskim sustavom i korisnike sa sigurnosnom politikom. a ne zadatak određenog vremenskog trajanja. Sigurnosna politika Zbog svih navedenih razloga vlasnik informacijskog sustava mora osigurati provođenje sigurnosne politike informacijskog sustava.3 Sprječavanje krađe podataka . Uprava vlasnika informacijskog sustava mora osigurati donošenje sigurnosne politike. Upravljanje informacijskom sigurnošću trajna je djelatnost.5. Raspoloživost razumijeva osigurati dostupnost podataka ovlaštenim osobama. a ne samo odjela koji se bavi održavanjem informacijskog sustava. Pri donošenju sigurnosne politike uputno je rabiti postojeće norme. jasno i jednostavno napisana i usklađena sa zakonima i propisima. Hrvatska akademska i istraživačka mreža . information security management) zadatak je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava.hr/. Integritet podataka razumijeva osiguranje konzistentnost podatka i sprečavanje promjena mimo ovlaštenih procedura. Temeljna zadaća sigurnosne politike je odrediti prihvatljive i neprihvatljive načine ponašanja pri rukovanju informacijskim sustavom. Za ostvarenje navedenih ciljeva treba ustanoviti i provoditi brojne postupke zaštite sigurnosti podataka.” Objavljen je na internetu na adresi http://sistemac.carnet. integritet i raspoloživost podataka. A Technical Guide” te dokument RFC1855 . Ovaj odjeljak knjige temeljen je na tom dokumentu.

skupina zadužena za sigurnost čija je posebna zadaća briga za sigurnost informacijskog sustava. npr.Skupine osoba koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom Osobe koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom mogu se podijeliti u dvije skupine s jasno razgraničenim pravima i obvezama. I-98 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . mogu pregledavati. Posebnu skupinu mogu sačinjavati osobe zadužene za provjeru (audit) sigurnosnog sustava. skupina zadužena za administriranje računala koja se brine o instalaciji i održavanju računala. Također mora biti propisano tko i pod kojim uvjeti preuzima i brine za opremu. ima povjerljive podatke koji mu mogu nanijeti štetu ili neugodnost dođu li u tuđe ruke. skupine za instalaciju programa i sl. mreže i sl. Druga skupina su davatelji informatičkih usluga koji se brinu o uspostavi sustava. zaštitari i sl. Zbog toga krađa takvih uređaja ili pristup drugih osoba može biti vrlo opasno s gledišta sigurnosti podataka. Naime korisnik redovito na svom stolnom. mijenjanje lozinka sukladno preporukama sigurnosne politike. korisnici moraju poštovati određena pravila među koja se ubrajaju: uporaba informacijskog sustava sukladno sigurnosnoj politici i sukladno zakonima i pravilima prihvatljive uporabe. Osobe iz ove skupine redovito su zaposlenici vlasnika informacijskog sustava. prijenosnom ili ručnom računalu. pa čak i na mobilnom telefonu. mijenjati i brisati podatke.).). skupine za upravljanje mrežom. uporaba lozinka sačinjenih prema savjetima iz sigurnosne politike. Fizička sigurnost informacijskog sustava Jedna od prvih i djelotvornih zaštita sigurnosti informacijskog sustava jest fizičko ograničenje pristupa opremi neovlaštenim osobama. tko i pod kojim uvjetima može servisirati opremu i sl. Unutar ove skupine mogu biti osnovane i različite podskupine. ispravnom radu sklopovlja nužnog za rad sustava (računala i računalni uređaji. Mora biti jasno propisano kako su prostori fizički osigurani (ključevi. Najčešće te osobe pripadaju organizaciji koja je neovisna o davatelju informacijskih usluga kako ne bi bila pod njenim utjecajem. Ovdje treba spomenuti činjenicu da je fizička sigurnost računalne opreme važna za korisnika čak i ako ne rabi informacijski sustav. briga o sigurnosnim kopijama podataka kojima rukuju i sl. tko može i pod kojim uvjetima ovlastiti osobe da mogu ulaziti u određene prostore i sl. prijavljivanje uočenih sigurnosnih propusta. Prva od tih skupina su korisnici koji se mogu služiti informacijskim sustavom. Da bi im vlasnik informacijskog sustava omogućio korištenje informacijskog sustava. ali nisu odgovorni za instalaciju i održavanje programa na sustavu niti za njegov ispravan rad. video-nadzor. U sigurnosnoj politici moraju biti jasno označeni i osigurani prostori u kojima su smješteni dijelovi informacijskog sustava i propisano tko i pod kojim uvjetima može ući u te prostore.

PRO-MIL I-99 1 Osnove . e-mail ) Mnogi informacijski sustavi omogućuju razmjenu poruka poznatu pod nazivom elektronička pošta. treba uvesti sigurnosne mjere koje se odnose na njenu uporabu. Kako se pri nadzoru zadire u privatnost podataka korisnika. Kako je i ta usluga mogući put napada na sigurnost informacijskog sustava. država ili grad u kojem živi i sl. Uobičajeni razlozi nadzora su osiguranje povjerljivosti i dostupnosti podataka. Osim opasnosti od zlorabe podataka. pročitati sadržaj. Korisnike treba upoznati s njihovim pravima i obvezama sukladno sigurnosnoj politici pri preuzimanju adrese elektroničke pošte. Dodjela i ukidanje adrese elektroničke pošte korisnika mora biti u skladu sigurnosne politike. korisnik može povjerljive podatke poslati krivoj osobi ili više njih. Sigurnosne mjere pri radu s elektroničkom poštom (engl. • Sadržaj poruke može se vrlo jednostavno i brzo proslijediti drugoj osobi ili javno objaviti na internetu pa pošiljatelj to treba imati na umu. provjere provođenja sigurnosne politike i sl. sigurnosnom politikom mora se propisati pod kojim uvjetima i koje osobe mogu obavljati nadzor. provođenje istrage u slučaju zlorabe informacijskog sustava. Posebno treba upozoriti na potencijalno opasna obilježja elektroničke pošte. načina uporabe informacijskog sustava i sl. Zbog toga se svakako preporuča izrada sigurnosnih kopija podataka koji se nalaze na računalnim uređajima korisnika (vidi odjeljak Pričuvne kopije podataka). To prosljeđivanje može biti zlonamjerno ili slučajno. • Pri sastavljanju i posebno pri slanju poruke nepravilnom uporabom programa za elektroničku poštu ili zabunom. Osobe ovlaštene za nadzor moraju posebno poštovati privatnost podataka korisnika. programe i podatke informacijskog sustava. • Sadržaj poruka elektroničke pošte relativno je lako presresti na putu do odredišta. Zato se preporuča uporaba nekog od načina šifriranja (skrivanja) sadržaja poruke. Lozinku i ostalo što omogućuje pristup podacima treba čuvati odvojeno od uređaja kako se krađom uređaja ili neovlaštenim pristupom uljez ne bi istodobno domogao i sredstva za pristup podacima. • Iz adrese pošiljatelja mogu se ponekad saznati podaci o tvrtki u kojoj pošiljatelj radi. izmijeniti sadržaj ili adresu pošiljatelja i sl.Korisnik u tom smislu mora fizički osigurati pristup svojim uređajima i na odgovarajući način ih osigurati od krađe i neovlaštenog pristupa. pri otuđenju opreme korisnik može ostati i bez podataka koje nema pohranjene nigdje drugdje. korisnik treba podatke na tim uređajima zaštiti lozinkama i drugim postupcima kako bi otežao pristup podacima neovlaštenim osobama. Nadzor informacijskog sustava Pod nadzorom informacijskog sustava razumijeva se mogućnost uvida u ustrojstvo informacijskog sustava. Uz to.

3 Virusi Virus je naziv za posebnu vrstu programa koji oštećuju ostale programe i podatke na računalu ili izaziva kakvo drugo. ovdje ćemo ih zvati zajedničkim imenom virusi. popravka štete i sl. mora biti propisan postupak izvještavanja. Prilozi primljene poruke mogu sadržavati viruse ili druge štetne sadržaje. U tom smislu davatelj informatičkih usluga mora propisati i o tome obavijestiti svakog koga se to može ticati o načinu izvještavanja o sigurnosnim incidentima. primjerice brisanje svih podataka s tvrdog diska računala. Prvi korak takve istrage obično je snimanje stanja sustava kako bi se na kopiji moglo istraživati zatečeno stanje.5. Virusnom je programu jedini cilj više ili manje ometati korisnika u radu. U slučaju narušavanja sigurnosti podataka prvi je korak spoznaja o tome. rukovati ili rabiti informacijski sustav. U načelu svaka napisana poruka smatra se dokumentom i sukladno tome podliježe Zakonu o autorskom pravu. s gledišta korisnika neželjeno. I-100 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . To ometanje može biti relativno bezazleno (prikazom poruke na zaslonu ili neočekivana reprodukcija zvučnog zapisa) ili vrlo opasno. otklanjanja. pa pri njihovom preuzimanju i pohrani na svoje računalo treba biti oprezan. 1. Tko god je ovlašten upravljati. Na internetu najčešća posljedica virusa je slanje mnogobrojnih poruka elektroničke pošte s računala korisnika. Nakon prijave nadležno tijelo mora provesti istragu i radnje za otklanjanje opasnosti sukladno sigurnosnoj politici.• • Pri primitku poruke korisnik mora provjeriti je li sadržaj poruke zaštićen autorskim pravom te s porukom postupati sukladno tome. a da on toga nije svjestan. Svaku takvu prijavu treba dokumentirati i pohraniti. nadzirati. dužan je o uočenom događaju koji narušava ili ugrožava sigurnost podataka izvijestiti nadležna tijela ili osobe. Nakon provedene istrage provode se sankcije prema prekršiteljima i mjere za otklanjanje štete odnosno propusta. neočekivano i štetno ponašanje računala. Iako se pojedine vrste programskih nametljivaca zovu i posebnim imenima. Postupanje u slučaju narušavanju sigurnosti podataka Ako se unatoč svim mjerama ili zbog propusta dogodi događaj koji je narušio sigurnost podataka. Sve te radnje trebaju što podrobnije biti opisane u sigurnosnoj politici. Važno obilježje računalnog virusa jest da se on razmnaža stvarajući svoje kopije i smještajući te kopije na računalo korisnika ili na računala u računalnoj mreži.

exe i .3. . a time i virus. ne znajući da su datoteke zarežene. Nakon toga moguće je da korisnik. izvršavaju) u trenutku kad korisnik pokrene prilog elektroničke pošte. Primjerice. U prvu se skupinu ubrajaju virusi koji mijenjaju datoteke i to redovito datoteke izvršnih programa (.5. ali mogu u sebi i sadržavati dio programa koji se može izvršiti samo ako se taj dokument otvori programom Word.Virusi su ozbiljna prijetnja i mogu prouzročiti veliku štetu pa korisnik treba poduzeti sve mjere opreza kako bi se što bolje zaštitio. primjerice. ako korisnik čije je računalo nezaraženo pokrene na svom računalu zaraženu datoteku izvršnog programa. pokrenut će se i virus i zaraziti datoteke izvršnog programa na korisnikovom računalu.50 Virus može prouzročiti veliku štetu U drugu skupinu virusa ubrajaju se tzv.1 Računalni virus Virusi se mogu grubo podijeliti u tri skupine.doc dodati program koji štetno djeluje. vrsta virusa su virusi koji se šire prilogom elektroničke pošte. Virusi se pokreću (aktiviraju.doc. U mnogim zemljama puštanje virusa u opticaj zakonom je kažnjiv čin pa su poznati i slučajevi zatvorskog kažnjavanja osoba kojima je takvo dijelo dokazano. 1. neku datoteku prenese na drugo računalo i tako zarazi i to računalo. Posebno je opasna vrsta virusa koja mijenja datoteke operacijskog sustava jer se pri svakom pokretanju računala pokreće i operacijski sustav. makro virusi koji mogu zaraziti datoteke koje nastaju kao rezultat rada s programima iz paketa Microsoft Office. Nakon pokretanja virus šalje poruke elektroničke pošte na sve adrese koje nađe u adresaru programa za elektroničku poštu korisnika ili na adrese PRO-MIL I-101 1 Osnove Većina virusa nastala je iz dokolice i s namjerom autora da pokaže svoje poznavanje građe računala. Virus može iskoristiti tu mogućnost i u datoteku . Te su datoteke tekstualni dokumenti. Tako se virus relativno brzo širi s računala na računalo. Treća. trenutno narasprostranjenija. Ti virusi promijene datoteke tako da se pokretanjem izmijenjene datoteke aktivira i virus koji onda mijenja datoteke drugih izvršnih programa koje pronađe. program Word koji je dio tog paketa stvara datoteke s nastavkom . Kako takvi virusi mogu zaraziti samo datoteke koje stvaraju programi iz paketa Microsoft Office njihovo djelovanje i širenje mnogo je manjeg opsega od virusa koji mogu zaraziti bilo koju datoteku izvršnog programa.com). Slika 1. Tako.

Druga loša posljedica ove vrste virusa jest opterećenje komunikacijskih kanala interneta kojim zbog toga putuje mnogo nepotrebnih i neželjenih poruka. spam. junk mail ) ometa korisnika i opterećuje komunikacijske kanale interneta slično virusu. neprimjerena poruka elektroničke pošte najčešće upućena na mnogo adresa nepoznatih primatelja. kopirati ili uništavati sadržaje pohranjene na tvrdom disku korisnikovog računala. Programi ove vrste ne razmnožavaju se sami niti se bez znanja korisnika šalju elektroničkom poštom. Neželjena pošta (spam) Iako se ne ubraja u viruse. a u kojoj ga se obavještava da mora poduzeti određene radnje kako bi uništio tobožnji virus. Crv Crv (engl. Tako će zapravo korisnik izazvati štetu na potpuno ispravnom i nezaraženom računalu. dovodi korisnika u neugodan položaj jer primatelji misle da im poruke šalje korisnik.koje skuplja s interneta. Ako korisnik doista napravi to što se od njega traži. Po primitku takve obavijesti korisnik treba prije poduzimanja bilo kakvih radnji navedenih u toj poruci provjeriti njenu vjerodostojnost. Pokretanjem priloga elektroničke pošte pokreće se i crv i nastavlja svoje širenje. trojan horse) je program koji prikriveno radi ono što nije navedeno u njegovom opisu i čega korisnik nije svjestan. dobiva korisnik. najčešće će sam izazvati štetu na svom računalu brišući datoteke potrebne za normalan rad računala. Korisnik može npr. Trojanski konj Trojanski konj (engl. Iako ta radnja ne šteti izravno programima i računalu korisnika. Najčešće je riječ o programima koji se nude besplatno i na prvi pogled izgledaju kao korisni programi. Tako netko neovlašten može pregledavati. najčešće elektroničkom poštom. Širenje im je ograničeno isključivo na svjesnu razmjenu programa između korisnika ili snimanje programa s interneta. Spam je neželjena. Glavni cilj takvih poruka jest pokušaj zarade nagovaranjem korisnika na kupnju nekog proizvoda ili usluge ili na poduzimanje neke radnje od koje će autor spam poruke imati koristi. Crvi stvaraju svoje kopije i šalju ih elektroničkom poštom na mnogo adresa. neželjena pošta (engl. posredstvom interneta) pristup računalu korisnika. a on to ne zna niti zna koji je sadržaj tih poruka. To može biti nazivanje određenog telefonskog broja. worm) je podvrsta virusa koja može samostalno djelovati. instalirati i pokrenuti program za crtanje koji je ujedno i trojanski konj i koji bez znanja korisnika omogućuje izvana (npr. Takav poziv korisnika I-102 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . hoax) Obavijest o lažnim virusima je poruka koju. Lažni virusi (engl. Nisu im potrebne nikakve dodatne datoteke koje bi zarazili.

kad korisnik šalje ili prima podatke s interneta.5.2 Širenje virusa Virusi se s jednoga računala na drugo šire na dva načina. Drugi način širenja virusa je bez izravnog djelovanja korisnika. npr. Posebno se to odnosi na prilog porukama elektroničke pošte (engl. provjera ponašanja svakoga novog programa na izdvojenom tzv. Prije nego pokrene bilo koji program ili presnimi neku datoteku na svoje računalo.3 Mjere zaštite od virusa U temeljne mjere zaštite koje bi trebao poduzeti svaki korisnik koji želi zaštiti svoje podatke i programe ubrajaju se strogi nadzor pristupa računalima. Ako to nije nužno. Manja šteta je takvu poruku obrisati ili provjeriti kod pošiljatelja je li je on poslao. treba biti posebno oprezan. To se može osigurati fizičkom zaštitom (smještanjem računala u prostor koji nije svima dostupan) ili različitim zaštitama lozinkom koje ograničavaju pokretanje programa na računalu korisnika. CD ROM) na računalo i otvaranjem nepouzdanih priloga elektroničke pošte (engl. uporaba samo originalnih programa. ne treba pokretati program ili snimati datoteku. backup) svih važnih programa i dokumenata. Kako je spam poruka mnogo one opterećuju komunikacijske kanale interneta.3. odnosno s medija za pohranu (disketa.3. Zbog sigurnosnih propusta u programima moguće je preko interneta pristupiti računalu korisnika i na njegovo računalo instalirati neki od virusa.1. PRO-MIL I-103 1 Osnove će skupo koštati. primjerice u računalima koja su spojena u mrežu ili internet. a kako je adresa pošiljatelja često adresa nekog s kim korisnik doista komunicira.5. Kako su takve poruke i prilozi koje stvaraju virusi često prikrivene bezazlenim tekstom ili pozivom da se pogleda prilog. kopiranjem programa ili podataka s jednoga računala na drugo. attachment). Važna mjera opreza je izrada sigurnosnih kopija (engl. zauzimaju memoriju računala na internetu i smetaju korisnika jer mora trošiti vrijeme na izdvajanje korisnih poruka od spama. Jedna od najvažnijih mjera zaštite je provjera izvora podataka. karantenskom računalu i dr. Najčešće se šire uz pomoć samog korisnika. računalo ne treba spajati s lokalnom mrežom ili internetom jer je to moguć izvor zaraze računala virusom. Dobra mjera zaštite je ograničenje pristupa računalu na pouzdane i ovlaštene korisnike. provjera svakog medija za pohranu podataka prije uporabe. korisnik može obrisati zaražene dokumente i sa sigurnosnih kopija vratiti na računalo nezaražene dokumente. a dio tog iznosa na neki način pribaviti će autor spama. . Ako je moguće urediti da je računalo spojeno s internetom samo kad je to potrebno tj. korisnik treba provjeriti izvor. attachment). 1. nego je pokrenuti i zaraziti svoje računalo. Ako dođe do zaraze računala. Ako nije siguran u izvor.

Sophos). Zato je uz uporabu programa za obranu od virusa potrebno poduzeti i ostale mjere zaštite. I-104 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Takvi programi pretražuju memoriju računala te pronalaze i uklanjaju viruse. Većina antivirusnih programa je komercijalna (McAfee. Tako se pri svakom priključenju na internet antivirusni program obnovi novim podacima i mogućnost zaraze računala virusom smanji na najmanju moguću mjeru. Na kraju korisnik treba upozoriti sve koji su od njega na bilo koji način mogli primiti virus na potencijalnu mogućnost zaraze. ali ipak nedostatnih mjera zaštite jest uporaba programa koji pronalaze i uništavaju viruse (engl. anti virus. U načelu takvi programi mogu pronaći samo poznate viruse. CD-R. Najjednostavnije je ako je cjelokupan postupak moguće provesti nekim od programa za uklanjanje virusa jer je takav postupak najbrži i za korisnika najjednostavniji. Norton. NOD32. ali mnogi su ipak besplatni za osobnu uporabu i korištenje u nekomercijalne svrhe (Avast. potrebno je što češće nabavljati nove inačice programa za pronalaženje virusa. Comodo). Kasperski. Takvi programi mogu se obnavljati posredstvom interneta. odnosno nove dodatke (datoteke) takvim programima u kojima su zapisani podaci na temelju kojih se virus može pronaći (engl. uključujući i elektroničku poštu. CD-RW i ostale medije te pokušati ustanoviti s kojeg je izvora virus stigao na računalo korisnika pa ograničiti pristup tom izvoru. treba provjeriti i vanjske medije za pohranu podataka: diskete. Nakon brisanja tih datoteka potrebno ih je ponovo snimiti na računalo sa sigurnosnih kopija i prema potrebi ponovno instalirati programe. Postupak u slučaju zaraze računalnim virusom Ako se unatoč svim mjerama računalo zarazi računalnim virusom. Kako se neprestano pišu i u optjecaj puštaju novi virusi.Antivirusni programi Jedna od najpopularnijih. treba poduzeti niz mjera za njegovo uklanjanje i oporavak računala. Kod nekih virusa potrebno je neke datoteke obrisati ručno. virus signatures). Nakon što je korisnikovo računalo očišćeno od virusa i dovedeno u ispravno stanje. uputno je pogledati stranicu nekog od proizvođača antivirusnih programa i proučiti kakvo je djelovanje virusa i kako ga se uklanja. Ako je moguće ustanoviti vrstu virusa ili njegovu točnu oznaku. Oni se pokreću odmah nakon pokretanja operacijskog sustava i cijelo vrijeme rada na računalu su aktivni pregledavajući podatke koji stižu na računalo. Pri tom se može dogoditi da je potrebno obrisati i datoteke s korisnim podacima korisnika ili datoteke nužne za ispravan rad određenih programa. Avira. To u velikoj mjeri smanjuje opasnost od zaraze i štiti korisnikovo računalo od virusa svih vrsta. AVG. virus killer). Treba ipak imati na umu da nijedan program za zaštitu od virusa ne pronalazi sve viruse koji postoje pa unatoč uporabi programa postoji mogućnost zaraze.

znanosti. copy protection). slikovne. Zbog činjenice da su računala relativno nove naprave. 1. Osobe koje se time bave poznate su kao pirati.6. ali im je zadaća ista: zaštititi prava autora ili vlasnika programa. Europska unija i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo donijeli su odgovarajuće dokumente glede zaštite proizvođača programa.6. kaznit će se za krivično djelo zatvorom do pet godina. izvede ili prenese tuđe autorsko djelo. npr. zakonska regulativa se neprestano donosi. Pirat (engl. Ograničenja i kazne razlikuju se od zemlje do zemlje. Kao što je. pa u to pripadaju i djela objavljena u elektroničkom obliku i na internetu.” 1. tj. Zakon . Pod prijetnjom kazni zabranjeno je umnažanje i uporaba programa bez odobrenja vlasnika.1. zvučne ili bilo kakve druge materijale. na sličan se način štite prava autora. računalni je program vrlo jednostavno i jeftino kopirati tako da se kopija ni po čemu ne razlikuje od originala. Zato se osim zakonskim mjerama. neovlašteno kopiranje i prodaja programa relativno je jednostavan i unosan posao. odnosno onoga na koga je autor prenio prava. Sukladno tome. umjetnosti i drugih područja stvaralaštva. uređuje i mijenja.1.1 Autorsko pravo u području računalnih sustava Računalni program jest nematerijalni plod ljudskog uma.6. Autorska djela koja se štite Zakonom o autorskom pravu određena su kao “tvorevina s područja književnosti. prikaže. ili dozvoli da se to učini. Autorsko pravo Svi oblici autorskih prava u Republici Hrvatskoj štite se Zakonom o autorskom pravu.Računala su danas dio praktično svake ljudske djelatnosti pa je sukladno tome u uređenom društvu potrebno donijeti zakone koji reguliraju odnose vezane za računalne sustave. usporediv s umjetničkim djelom. Krađa. bez obzira na vrstu. U većini zemalja postoje zakoni koji uređuju prava autora ili vlasnika programa. pojavom automobila bilo potrebno ozakoniti način njihove uporabe. slike ili skulpture. proizvođači štite i različitim sklopovskim ili programskim dodacima (engl. pirate) jest ime za osobu I-105 PRO-MIL 1 Osnove 1. tako je i u svijetu računala potrebno donijeti zakone koji reguliraju načine njihove uporabe i sankcioniraju zlouporabu. Za zlorabu autorskih djela u Hrvatskoj u Zakonu o autorskom pravu propisana je i kazna: “Tko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga objavi. način i oblik izražavanja”. primjerice. Zato nije dozvoljeno bez dopuštenja autora s interneta snimati i zatim objavljivati kao svoje tekstualne. Za razliku od umjetničkog djela.

To je amoralan. Takvom instalacijom svaka je kopija programa jednoznačno označena i može se utvrditi s kojeg je medija instalirana. Ako se pri instalaciji upiše pogrešan serijski broj.3 EULA Licenca se često naziva engl. Većina licenci priložena je programu i zapakirana zajedno s medijem na kojem je program pohranjen tako da se bez oštećenja pakiranja program ne može instalirati.koja neovlašteno i protuzakonito presnimava. prepravljati i distribuirati program. 1. npr.6. instalacija se prekida.6. Korisnik zato ne smije kopirati. umnaža. kod mnogih program treba kliknuti na Help/About da bi se vidjeli podaci o programu uključujući serijski broj.1. Haker je poznat i po tome što voli mijenjati djelovanje postojećih komercijalnih programa dokazujući time svoje poznavanje računala. Otvaranje pakiranja smatra se prihvaćanjem licence. I-106 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . i dokazivati vlastite sposobnosti. Neki programi prilikom instalacije predočuju korisniku licencu i traže od njega da se izjasni glede njena prihvaćanja. U novije doba naziv se rabi za osobe koje pokušavaju neovlašteno prodrijeti u tuđe računalne sustave. Temeljna namjena licence jest zaštiti autorska prava proizvođača programa i ograda od štete koju bi program mogao nanijeti korisniku. koja odlično i podrobno poznaje građu računala i programe za računala. odstranjenje zaštite programa od kopiranja. 1. product ID) instaliranog programa tako da izabere odgovarajuću naredbu. dijeli ili prodaje tuđe programe. a ako odbije. mogući su i različiti drugi uvjeti koje licenca propisuje. Uz to. Haker (engl. Npr. end user license agreement (skraćeno EULA). Neki proizvođači zahtijevaju dodatnu registraciju posredstvom interneta te tako onemogućuju višekratno instaliranje program s istim serijskim brojem.1. a često i zakonski kažnjiv čin.2 Licenca Licenca računalnog programa svojevrstan je ugovor između proizvođača i korisnika programa kojim proizvođač određuje uvjete pod kojima korisnik može rabiti program. Svako pakiranje programa ima drugačiji serijski broj. Treba znati da korisnik licencom kupuje pravo korištenja programa istodobno samo na jednom računalu (ako licenca nije drugačije propisala) i ne kupuje autorsko pravo pa zato nije ovlašten djelo rabiti na način koji brani Zakon o autorskim pravima. uglavnom iz dokolice. Pri instalaciji programa potrebno je upisati taj serijski broj. Jedna od mjera zaštite kojoj pribjegavaju proizvođači programa jest serijski broj otisnut na pakiranju programa. hacker) u vrijeme nastanka tog naziva bio je naziv za osobu “zaljubljenu” u računala. Katkad se zabunom rabi naziv haker za osobe koje se bave nedopuštenim aktivnostima vezanim za računala. nastavlja se instalacija. Korisnik može saznati serijski broj (engl. program se neće instalirati. Ako prihvati.

Kako ne postoji jednostavan način za provjeru rabi li korisnik program nakon propisanog roka. većina programa pripada u jednu od ovih skupina: Komercijalni programi su oni nad kojima postoji autorsko pravo i za čiju se uporabu plaća naknada pri kupnji.6. Kupnjom takva programa kupac preuzima zakonom propisana prava i obveze. dobiva tiskani priručnik za uporabu programa. npr. Priručnici nekih programa imaju više tisuća stranica i bez njih nije moguća uporaba programa. shared software) program može korisnik isprobati i rabiti stanovito vrijeme prije odluke o tome hoće li ga rabiti i dalje. dodatke programu. Postupak prijave korisnika zove se registracija. nema ni posljedica za takav čin. ali je nakon izmjene program mora zadovoljavati kriterije otvorenog koda (distribuira se pod istim uvjetima). Uz freeware program obično je licenca koja dopušta distribuciju programa i kopiranje. Komercijalni programi isporučuju se u prigodnoj ambalaži i s odgovarajućim tiskanim priručnicima. dužan je to prijaviti vlasniku programa i platiti propisanu naknadu. obavijest o novim inačicama programa. U prava pripada uporaba programa. public domain. engl.4 Vrste i distribucija programa s gledišta autorskih prava . free software) program može korisnik rabiti bez naknade. Mnogi korisnici svjesno ili iz neznanja zanemaruju obvezu registracije i plaćanja naknade pa na taj način vrše povredu autorskog prava. Registracijom programa i plaćanjem naknade korisnik redovito stječe dodatne pogodnosti. instalirati). a u obveze različita ograničenja preprodaje.Glede naknade za uporabu programa i načina naplate i distribucije. Otvoreni kod (engl. Uz program je redovito priložen ugovor o uporabi kojim se kupac obavještava o obvezama i pravima. a naknada je niža od cijene skupih komercijalnih programa. robnim kućama. • uz program mora biti dostupan i izvorni program (kod). ali zabranjuje komercijalnu uporabu i prodaju kopija programa. umnažanja i dr. PD) naziv je za programe koj is e mogu slobodno rabiti. Probni rok obično je od 7 do 30 dana. Komercijalni programi distribuiraju se putem trgovačke mreže: u trgovinama. open source) je naziv za programe koji glede autorskih prava i distribucije zadovoljavaju ove kriterije: • program se može distribuirati bez naknade (presnimavati. PRO-MIL I-107 1 Osnove 1. • dozvoljeno je mijenjati izvorni program (kod). Program u javnom vlasništvu (engl. Ako korisnik nastavi rabiti program i nakon probnog roka koji je naveden u prilogu takva programa.1. prodajom putem pošte i sl. Shareware (engl. umnažati i mijenjati bez ikakva ograničenja ili plaćanja naknade autoruprograma. Freeware (čita se friver.

drugu oznaku inačice i sl. licenca koja se distribuira uz program odnosi se na sve koji rabe ili mijenjaju program. kao što je prikupljanje.1 Zakonska regulativa i konvencije Zakonom o zaštiti osobnih podataka uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem. spolu. snimanje. 2008). prilagodba ili izmjena. Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi.. boji kože. rođenju. obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. organiziranje. može se zabraniti distribucija programa s izmijenjenim izvornim programom (kodom) ili se može tražiti da izmijenjeni program ima drugi naziv. 1. licenca ne smije ovisiti o tehnologiji. nacionalnom ili socijalnom podrijetlu. vjeri. već samo da dozvoljavaju da se za njihova prava ne plaća naknada. jeziku. imovini. U Republici Hrvatskoj zaštita osobnih podataka propisana je Zakonom o zaštiti osobnih podataka (2003) i dopunama i izmjenama tog zakona (2006. Obrada osobnih podataka je svaka radnja ili skup radnji izvršenih na osobnim podacima.2 Zakonska zaštita osobnih podataka Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju. Treba uočiti da je riječ o programima za čiju se uporabu ne plaća naknada i može ih se slobodno i bez naknade distribuirati.2. Zbirka osobnih podataka je svaki skup osobnih podaI-108 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . uvid. 1. program ni u kom smislu ne smije diskriminirati osobe ili skupine ljudi.• • • • • • • iznimno. korištenje itd. spremanje.6. program ni u kom smislu ne smije diskriminirati područje primjene. bilo automatskim sredstvima ili ne. političkom ili drugom uvjerenju. društvenom položaju ili drugim osobinama. obradi i korištenju osobnih podataka (Zakon o zaštiti osobnih podataka).6. licenca ne smije ovisiti o licencama koje se odnose na dijelove programa. U zakonu su definirani sljedeći pojmovi (ovdje su navedene skraćene definicije): Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik). povlačenje. To ne znači da autori programa nemaju autorska prava. naobrazbi. licenca ne smije ograničavati programe koji se isporučuju ili su dio programa koji se distribuira.

Privola ispitanika je slobodno dano i izričito očitovanje volje ispitanika kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka u određene svrhe. koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni. državno ili drugo tijelo koje utvrđuje svrhu i način obrade osobnih podataka. • Osobni podaci moraju se čuvati u obliku koji dopušta identifikaciju ispitanika ne duže no što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrađuju. PRO-MIL I-109 1 Osnove . • Ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka. Službenik za zaštitu osobnih podataka je osoba imenovana od strane voditelja zbirke osobnih podataka koja vodi brigu o zakonitosti obrade osobnih podataka i ostvarivanju prava na zaštitu osobnih podataka. • Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: uz privolu ispitanika ili u slučajevima određenim zakonom. • Osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego što je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha. politička stajališta. Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: • U svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka. Voditelj zbirke osobnih podataka je fizička ili pravna osoba. 1. odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja. sindikalno članstvo. Korisnik je fizička ili pravna osoba.2 Osnovna prava ispitanika Ispitanik. Zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo.2. potpuni i ažurni. • U svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak. • Ako je ispitanik sam objavio te podatke. osoba čiji se podaci prikupljaju sukladno zakonu ima ova prava (djelomični izvadak iz zakona): • Osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat. državno ili drugo tijelo kojem se osobni podaci mogu dati na korištenje. vjerska ili druga uvjerenja. zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku. tj.6.taka koji je dostupan prema posebnim kriterijima. • Osobni podaci moraju biti točni.

6. Ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhe marketinga i u tom se slučaju osobni podaci koji se na njega odnose ne smiju obrađivati u tu svrhu.3 Odgovornost korisnika i voditelja zbirke osobnih podataka Prije prikupljanja bilo kojih osobnih podataka. netočni ili neažurni te ako njihova obrada nije u skladu s odredbama Zakona.2. sukladno općim propisima o naknadi štete. Prije davanja osobnih podataka na korištenje drugim korisnicima voditelj zbirke osobnih podataka dužan je o tome informirati ispitanika. izmijeniti ili brisati osobne podatke ako su podaci nepotpuni. o svrsi obrade u koju su podaci namijenjeni. Za štetu koja je ispitaniku nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama Zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka. voditelj zbirke osobnih podataka ili izvršitelj obrade dužan je informirati ispitanika čiji se podaci prikupljaju o identitetu voditelja zbirke osobnih podataka. o korisnicima ili kategorijama korisnika osobnih podataka te da li se radi o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka. Voditelj zbirke osobnih podataka dužan je na zahtjev ispitanika. odnosno neovlaštenog davanja na korištenje njegovih osobnih podataka drugim korisnicima ili fizičkim i pravnim osobama. I-110 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .1. Pravo na naknadu štete od voditelja zbirke osobnih podataka ispitanik može tražiti i u slučaju neovlaštenog korištenja. odnosno njegovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika dopuniti.

Ako želite provjeriti stečeno znanje. Želite li vidjeti kako će izgledati službena provjera znanja. posjetite naš sustav za online provjeru znanja Propyx na www.com i izaberite ECDL provjeru znanja.propyx. pogledajte primjere sa sljedećih nekoliko stranica. PRO-MIL I-111 1 Osnove .

I-112 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-113 .

I-114 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-115 .

I-116 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-117 .

I-118 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-119 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->